Professional Documents
Culture Documents
Antropometrija
Antropometrija
Kad roditelji govore o telesnoj masi svog deteta, onda obino procenjuju dete na
temelju izgleda i uobiajenih estetskih merila prihvaenih u drutvu. U medicini i
prirodnim naukama elimo pojave da objektivizujemo i primarno merimo. Radi sticanja
uvida u opti telesni rast i razvoj dece odgovarajueg biolokog uzrasta, primenjuju se
antropometrijske metode merenja, kako pojedinih delova tela, tako i tela u celini.
Antropometrija (somatometrija) je metoda merenja ovekovog tela, odnosno pojedinih
delova tela, kojom se kvantitativo odreuju morfoloke osobine i sagledava objektivna
slika stanja rasta ispitivane osobe. Antropometrija ima dva glavna cilja.
Antropometrijsko merenje u praktine svrhe radi:
- sticanja objektivne predstave o stanju telesnog razvitka ispitivane osobe, emu
naroito doprinosi meusobno poreenje pojedinih izmerenih antropometrijskih mera.
- sagledavanja napretka, odnosno nazadovanja odreenih antropometrijskih mera
(poreenjem podataka uzastopnih merenja sprovedenih u odgovarajuim vremenskim
razmacima, mogu se realno pratiti: tok fizikog razvoja deteta ili adolescenta, uticaj
pojedinih oblika telesnog vebanja na morfoloke karakteristike jedinke, sagledati
morfoloke promene uslovljene nastajanjem ili leenjem povreda, oteenja i oboljenja
pojedinih segmenata tela).
- pravovremeno usmeravanje sportiste takmiara prema sportskim disciplinama, a
presudnu ulogu imaju ne samo pojedini antropometrijski parametri, ve i njihovi
meusobni odnosi.
Promena jednog antropometrijskog parametra pri rastu i razvoju, uslovljava
promenu drugih parametara. Klinikom procenom dobijenih vrednosti mogu se
pravovremeno dijagnostifikovati fizioloke varijacije od patolokih devijacija.
Antropometrijska merenja i obrada podataka na veim grupama ispitanika:
- longitudinalni metod istraivanja tj. praenje i merenje iste grupe osoba tokom
niza godina, u pravilnim vremenskim intervalima.
- transferzalni metod israivanja je jednokratno merenje veeg broja ispitanika
odreene populacije i dobijanje uvida u proseno stanje telesnog razvoja.
Transferzalne studije preseka su relativno jeftinije od longitudinalnih, i mogu se
brzo sprovesti u nekoj manjoj definisanoj populaciji ili celoj zemlji. Longitudinalna
istraivanja su duga, veoma sloena i skupa, ali pruaju podatke koje ne moemo da
dobijemo transferzalnim studijama (kao to su npr. brzina rastenja i dobijanje u masi).
Rast deteta se moe pratiti i procenjivati odreivanjem raznih parametara.
Najee se koristi merenje duine, odnosno visine tela, zatim telesne mase (teine),
obima glave, toraksa i abdomena, debljine konih nabora, a procenjuju se i zubna starost i
Sva merenja dece se moraju obaviti veoma precizno, pogotovo to planiramo i merenje
brzine rastenja. Greke kod ponavljanog merenja ne bi smele da budu vee od 3-4 mm.
Deca do navrene dve godine se mere po pravilu leei (na posebnim spravama). Starija
deca se mere u stojeem stavu, lako obuena (samo donji ve), bosa (bez cipela i arapa),
dodirujui petama, leima i potiljkom neku vertikalnu ravan, i sa glavom u horizontalnoj,
tzv. Frankfurtskoj ravni (u kojoj su spoljni otvor slunog kanala i donja ivica orbite). Na
glavu se sputa neka horizontalna ploa. Visina se meri najtanije specijalnim
napravama-stadiometrima (poznati su Harpendenski i stadiometar po Martinu). Poto se
visina, usled kompresije meuprljenskih tela u toku dana smanjuje (kod manje dece do
0,5 cm, a adolescenata i do 2 cm), najbolje je decu meriti ujutro. Prihvatljiv stepen
tanosti pri merenju dece iz opte populacije je zaokruivanje TV na 0,5 cm. Kod dece
koja pokazuju poremeaj rasta, potrebno je da se obezbedi tanost od 0,1 cm. Tanost
merenja telesne visine zavisi od umenosti osobe koja obavlja merenje i preciznosti
stadiometra, a kao realna telesna visina uzima se srednja vrednost od tri uzastopna
merenja. Izmerena telesna visina treba da se uporedi sa standardima (referentnim)
vrednostima visina zdrave dece istog uzrasta, pola i etnikog porekla.
Masu je lako izmeriti, ali su dobijeni podaci od manjeg znaaja u procenjivanju
zdravlja deteta, jer predstavljaju zbir masa svih tkiva (miii, kosti, masno tkivo, telesna
tenost i sl.). Teina se meri najbolje ujutro, posle pranjenja mokrane beike i creva,
bez odee ili samo u donjem veu. Odojad se meri na specijalnim vagama, a malu decu
ako su nemirna, moemo meriti u naruju neke osobe iju telesnu masu znamo. Vage
povremeno treba kontrolisati merenjem poznatih tegova. Medicinska decimalna vaga
obezbeuje tanost merenja rezultata od 100 g i kod nje postoji mogunost regulisanja
kazaljke na nulti poloaj. Prenosna vaga koja se koristi za terenske uslove meri sa
tanou od 500 g, jer je mehanizam vage pod direknim uticajem atmosferskih inioca
pa sa velikom upotrebom preko 5000 merenja se potpuno iskljuuje iz upotrebe.
Za merenje obima glave, grudnog koa, trbuha je najbolje koristiti metalni (ili od
staklenih vlakana) santimetar, poto se platneni (tzv. krojaki) moe upotrebom da izdui,
a brojke izbriu. Santimetarskom trakom merimomo sa tanou od 0,5 cm, a metalnom
mernom trakom merimo sa tanou od 0,1 cm. Duina merne trake iznosi 150 cm, a
posle 100 merenja potrebno je traku izbadariti prema antropometru zbog mogunosti
njenog rastezanja. Meri se najvei, frontookcipitalni (eonopotiljani) obim glave, obim
grudi u visini bradavica i obim trbuha preko umbilikusa (pupka).
Debljina konih nabora meri se definisanim takama na telu, specijalnim
kaliperima. Neophodno je odrediti debljinu bar jednog nabora koe na ekstremitetima
(najee je to triceps, na sredini zadnje strane nadlaktice) i na trupu (ispod vrha skapule lopatice i/ili na odreenim mestima na trbuhu). Prema dogovoru merenja se vre na levoj
strani tela. Nabor koe se podigne sa dva prsta (palac i kaiprst), a otvoreni kaliper se
postavi na kou ispod vrhova prstiju i ostavi da se spontano zatvara nekoliko sekundi
(Slika 4.). Za to vreme kaliper pritiskuje silom od 1 kg na 1 cm 2. Kazaljka se posle 2-3
sekunde kratkotrajno smiri i ova vrednost u milimetrima se oita. U ovom intervalu
savladava se elasticitet tkiva, pa su oitane vrednosti blie realnim. Due zadravanje
hvataljki moe usloviti njihovo pomicanje i klizanje ime bi se umanjila tanost rezultata.
Obzirom na veliku varijabilnost rezultata merenja debljine jednog konog nabora kod iste
osobe, neophodno je da se merenje uzastopno ponovi barem tri puta. Kao konaan
rezultat merenja uzima se srednja izmerena vrednost debljine nekog nabora. Rezultati se
sabiraju i uporeuju sa odgovarajuim tablicama.