Professional Documents
Culture Documents
Bertrand Russell Osvajanje Sreće PDF
Bertrand Russell Osvajanje Sreće PDF
BERTRAND RUSSELL
CONQUEST OF HAPPINESS
tampano po odobrenju
George Allen & Unwin LTD.
London
Preveo
Dr LJUBA POPOVI
I
Dosta vremena je prolo dok je Rasl naao svoju
vlastitu filozofsku orijentaciju. U jedanaestoj godini
ivota dok je uio Euklidovu geometriju nije se mogao
pomiriti sa tvrdnjom da se aksiomi ne mogu dokazati
zato je vie od slijedee dvije decenije posvetio
matematici, u nadi da e otkriti osnovne principe koji bi
bili apsolutno dokazljivi. Iako je ovaj napor krunisan
voluminoznim
trotomnim
djelom
Prineipia
Mathematicaii koautor Vajthed (A. N. Whitehead),
koje je oznailo redukciju aritmetike na logiku, za njega
na filozofskom putu istraivanja jedino to je bilo u tome
vrijedno jeste otkrie preciznog metoda logike analize.
U svojoj potrazi za apsolutno sigurnim znanjem Rasl je
izvrio i preispitivanje istinitosti religiozniih dogmi u
nadi i elji da e nai racionalni razlog da bar neku
prihvati ali je jednu po jednu sve odbacio kao
neosnovane.
Kao student u Kembridu prvi put se upoznao sa
Kantovom i Hegelovom filozofijom. Ova poslednja mu
je pruila privremenu utjehu za izgubljenu religioznu
vjeru. Pod uticajem Mac Tagarta (Mc Taggarta) ubrzo je
postao hegelovac. Tada je u Britaniji vladala
novohegelovska filozofija Bredlija (Bradley). Podstaknut
diskusijama sa svojim kolegom Murom (G. E. Moore),
Rasl je ubrzo uvideo protivrjenosti i vjetaku
konstrukciju Hegelovog filozofskog sistema i to je bio
dovoljan razlog da ga potpuno odbaci, a sa njim zajedno
i Kanta i svu njemaku klasinu filozofiju i njenu
najveu vrijednost dijalektiku. Tako je prema Hegelu
ponovio onaj stav koji je nekad imao Fojerbah. Rasl je
II
Na novoj realistikoj osnovi Rasl je takoer
mijenjao svoja shvatanja, ali samo u smislu njihovog
razvijanja i usavravanja. Neko vrijeme je vjerovao da
duh i materija postoje realno, ali moderni rezultati nauke
su ga uvjerili da ta podjela ne odgovara stvarnosti i da je
u filozofiju ula iz religije. Dok je fizika, misli on,
uinila materiju manje materijalnom, psihologija je
uinila duh manje mentalnim. Tako su se fizika i
psihologija znatno pribliile i uinile moguim njegovu
novu doktrinu koja je nazvana neutralni monizam. Od
Ajntajna je usvojio zamjenu pojmova prostor i
vrijeme, sa prostor-vrijeme, kao i esticu sa
dogaajem. Rasl je, naime, izveo zakljuak da su
dogaaji (events) a ne estice (particles) materijal (staff)
fizike; to se ranije smatralo kao estica treba po njemu
da bude shvaeno kao serija dogaaja. Tako je
materiju kao pojam izbacio iz filozofije, jer, navodno,
ona nije osnovni materijal iz koga je sagraen svijet. To
nije ni ,,duh; obadvoje su aspekti jednog neutralnog
medijuma, i pretpostavljaju nae logike konstrukcije,
jer svi nai ulni podaci su isto tako fiziki kao i
psihiki. U stvari, misli on, moderna fizika i psihologija
bacile su novo svjetlo i na stari problem percepcije; to
ga vodi zakljuku da ono to mi znamo o svijetu jesu
samo apstraktne strukture, koje se mogu matematiki
formulisati. Tako su ,,duh i materija samo pogodni
naini grupisanja dogaaja, a partikule su meusobno
povezane slino kao note u simfoniji, pa su sutinski
dogaaji, od kojih pojedini pripadaju samo materijalnim
ili samo duhovnim grupama, a neki pripadaju objema
III
Podvajanje kognitivne i vrijednosne problematike
filozofije karaktiristino je za Rasla. Ali kao to je u
prvoj oblasti mijenjao i razvijao svojo gledite to smo
ranije izloili, tako je analogno postupao i u vrednosnoj
problematici, to emo sada pokuati ukratko skicirati. U
najranijoj fazi novog realizma, Rasl je kao i Mur,
smatrao da su vrijednosti neprirodna, ali objektivna
svojstva stvarnosti, koja saznajemo intuitivno. Zatim je
odbacio ovo stanovite pod uticajem Santajanex i
formulisao novo, emotivistiko, tvrdei da su vrijednosni
iskazi samo ekspresije naih elja, da oni imaju optativni
a ne indikativni karakter. Poto smatra da ne postoji
saglasnost u pogledu osnovnih vrijednosti, kao to
postoji u pogledu osnovnih principa naunog saznanja,
fundamentalne stavove etike ne moemo na isti nain
utvrditi, kao to utvrujemo naune istine. Razlika je za
njega oevidna: percepcije su podatak za nauku, a
emocije podatak za etiku; ne fakat da ih imamo, nego da
one izraavaju neku elju, nadu ili strah. A poto su one,
kao osnova vrijednosnih stavova, subjektivnog
karaktera, i jer divergiraju od sluaja do sluaja, to i ne
postoji univerzalna ljudska saglasnost u pogledu izbora
dobara. Po ovoj etikoj teoriji postoji u vrednosnim
stavovima jedan emocionalni sadraj, neka vrijednost ili
ne-vrijednost koja se eli, u koju se vjeruje, koja je ve
izabrana i moe se samo emocionalno prihvatiti ili
odbaciti, ali ne i logiki dokazati ili pobitixi.
Rasl nije dugo ostao ni na ovom stanovitu, jer je
uvideo da je u vrijednosnim stavovima pored emocija
prisutna i naa elja da oni budu ire, socijalno
IV
Raslovi filozofski pogledi uopte, posebno etika,
socijalna filozofija i politika, ne mogu se do kraja
razumjeti bez uoavanja njegovog shvatanja ljudske
prirode, dakle koncepcije o ovjeku uopte. Naime, kao
to se on pita: postoji li ikakvo pouzdano znanje u koje
nikakav razborit ovjek ne moe posumnjati, tako se pita
i ta je ovjek: ,,Je li on grumen praine, koja
bespomono puzi na ovoj planeti, kao to ga astronomi
vide? Ili je on hrpa kemikalija na lukav nain spojena,
kako moda kemiari misle? Ili, napokon, je li ovjek
ono to se pokazuje Hamletu, plemenit um, beskonaan
u mogunostima? Je li ovjek, moda, sve ovo
istovremeno?xiii. Raslova razmatranja se mogu
rezimirati u smislu naturalizma, tako to je ovjek za
njega prije svega prirodan fenomen, jedna meu drugim
ivim vrstama; dakle, ovjek nije neto to bi bilo
suprotstavljeno prirodi; njegovi misleni i tjelesni pokreti
slijede iste zakone koji vladaju u kosmosu; ovjek je
komponovan od protona i elektrona, i sa kosmikog
stanovita ivot je vrlo nevaan fenomen; zato se iva
materija ne moe uzeti kao svrha cijeloga stvaranja
univerzuma. S druge strane ne postoji ni neki neutralan
arbitar koji bi ocijenio vrijednost ovjeka u kosmosu.
ovjek sam odreuje smisao svog ivota.
,,Da je ovjek, pisao je Rasl, produkt zakona koji
nisu predviali kraj koji su postigli; da njegov postanak,
njegov rast, njegove nade i strahovi, njegove ljubavi i
V
Raslovo shvatanje sree djelomino je izraeno i
u naslovu ove knjige: Osvajanje sree. On nam time
ve sugerie da srea ne dolazi sama od sebe niti od
prirode ni ma kakvog neljudskog bia; ona potpuno i
iskljuivo zavisi od ljudi, od svakog pojedinca i od
cjeline ljudske zajednice; sreu ne treba ekati nego je
osvajatii na ovom svijetu i u ovom ivotu i to ne sutra
nego danas, ne negdje tamo nego ovdje, tu meu
ljudima. Iako ova Raslova knjiga sama svojim sadrajem
dovoljno jasno govori o njegovom shvatanju sree, kao
osvajanju, izvjesne napomene su neophodne, pored
ve reenog u ovom predgovoru. Jer, Rasl ovdje govori
uglavnom o individualnoj srei, odnosno o tome ta
pojedinac moe uiniti sam u postojeim uslovima da
bude sreniji, pa se moe dobiti utisak o pretjeranom
psihologiziranju
i
subjektivizmu,
odnosno
o
individualizmu. A to nije ono to karakterie Raslovo
gledite, od ega se on ograuje i u ovoj knjizi. Za Rasla
je, naprotiv, karakteristino da linu sreu povezuje s
optom i da smatra da line sree nema bez opte, kao i
to da se lina srea postie samo irokim sveobuhvatnim
pogledom
i
irokim
obuhvatnim
emocijama,
transcendiranjem vlastitog Ja, nepersonalnim eljama i
angaovanjem za opte i zajednike ljudske vrijednosti.
Ali on je protivnik i apstraktne optosti, neke opte
sree, koja ne bi bila srea individua koje sainjavaju
konkretnu zajednicu, zato i ukazuje na vrijednosti koje
treba da krase individue i istovremeno uvia socijalne
determinante kao veoma znaajne, ako ne i presudne. Ta
gledita je on razvio u brojnim djelima iz socijalno
OSVAJANJE SREE
PREDGOVOR
Ova knjiga nije namenjena nauno obrazovanima
ili onima koji u praktinom pitanju vide jedino predmet
razgovora. Na sledeim stranama nee se nai ni duboka
filozofiija ni golemo obrazovanje. Cilj mi je jedino bio
da saberem nekolike primedbe nadahnute onim to ja
smatram zdravim razumom. Sve to bih tvrdio o
savetima koje dajem itaocu, to je da su ti saveti
potvreni mojim linim iskustvima i posmatranjima i da
su oni uveali moju linu sreu, kad god sam se u svojim
postupcima drao njih. Na osnovu toga ja se zanosim
nadom da e neko iz onoga mnotva ljudi i ena koji
pate od nesree bez zadovoljstva, moda ovde nai
dijagnozu svoga stanja i predlog kako da se spasu.
Napisao sam ovu knjigu u uverenju da dobro odmerenim
naporima mnogi nesreni ljudi mogu da postanu sreni.
DEO PRVI
UZROCI NESREE
1
ZBOG EGA SU LJUDI NESRENI?
ivotinje su srene dotle dok su zdrave i imaju
ta da jedu. ovek bi pomiljao da tako treba da je i sa
ljudskim stvorenjima, ali u modernom svetu ona nisu
srena, ili bar nisu to u velikoj veini sluajeva. Ako ste
sami nesreni, verovatno ete naginjati verovanju da u
tom pogledu niste izuzetak. Ako ste sreni, pitajte sebe
koliko vaih prijatelja je sreno. I kad ste pretresli
prijatelje, nauite se da itate s njihovlh lica; pripremite
se da prozrete raspoloenja onih s kojima se sreete u
toku jednog obinog dana.
Belega na svakom licu s kojim se sretnem,
Belege slabosti, belege tuge,
2
BAJRONOVSKA NESREA
Obina je pretpostavka u naim danima, kao to
je to bilo i u drugim vremenima istorije, da su oni mudri
meu nama progledali sva oduevljenja ranijih vremena i
doli do zakljuka da ivot nema rata da se ivi. Ljudi
takvog miljenja su stvarno nesreni, ali i ponosni na
svoju nesreu koju pripisuju prirodi vasione i smatraju
da je njihov stav jedini moguan stav za prosveenog
oveka. Njihov ponos na svoju nesreu izaziva u manje
izvetaenim ljudima sumnju u njihovu nesreu; ovi
smatraju da ovek koji uiva u svojoj nesrei ne moe
biti jadnik. Takvo gledite je suvie prosto; nesumnjivo
da kod tih jadnika ima neto obeteenja u oseanju vie
vrednosti to su prozreli stvari, ali to ipak nije dovoljno
za promaene sitnije radosti. Ja lino ne verujem u neku
viu mudrost svesnosti o sopstvenoj nesrei. Mudar
ovek bie srean u okviru prilika koje mu se pruaju, i
ako u posmatranju vasione preko izvesnih granica doe
do bolnih zakljuaka, bolje je da mesto vasione osmatra
neto drugo. To hou da dokaem u ovom poglavlju.
eleo bih da ubedim itaoca kako nas uprkos kakvih bilo
dokaza, razum ne spreava da budemo sreni; ak idem
tako daleko u svom uverenju da tvrdim da rasuuju
naopako oni koji sasviim iskreno pripisuju svoje alosti
svom shvatanju o vasioni: istina je da su oni nesreni iz
nekih njima nepoznatih razloga i da ih to oseanje
navodi na razmatranja o manje prijatnim osobinama
sveta u kojem ive.
A Propovednik kae:
Zato hvalih mrtve koji ve pomrijee vie nego ive
koji jo ive.
Ali je bolji i od jednijeh i od drugijeh onaj koji jo
nije postao, koji nije video zla to biva pod suncem.
3
UTAKMICA
Ako upitate ma koga Amerikanca ili ma koga
poslovnog oveka u Engleskoj, ta ga najvie ometa u
uivanju ivota, on e odgovoriti: Borba za opstanak.
Kazae vam to savreno iskreno; i on e verovati u to. U
izvesnom smislu to je tano, pa ipak u drugom, i to
veoma vanom smislu, potpuno netano. Stvarno, borbe
za opstanak ima. Svakom od nas to moe da se desi ako
smo nesreni. Desilo se to, na primer, Konradovom
junaku Falku koji se naao na izgubljenom brodu na
puini zajedno sa jo jednim lanom posade s vatrenim
orujem i bez ikakve hrane, sem da pojedu ostale ljude
na brodu. Kad su ta dvojica pojela one o kojima su se
mogli sporazumeti, a to e rei ostale ljude na brodu,
poela je prava borba za opstanak. Falk je nju dobio, ali
je od tada zauvek postao vegetarijanac. Meutim, kad
poslovan ovek govori o borbi za opstanak, on ne misli
na tako ta. Netana je to izreka koju je napabirio uz put
da prida dostojanstvo neem sasvim triavom. Upitajte
ga koliko je njegovih vrnjaka umrlo od gladi. Upitajte
ga ta se desilo s njegovim prijateljima kad su
bankrotirali. Svakom je poznato da je propali trgovac u
boljem materijalnom poloaju od oveka koji nikad nije
bio toliko bogat da mu se desi da bankrotira. ta dakle
ljudi stvarno podrazumevaju kad govore o borbi za
opstanak to je borba za uspeh. Ono od ega se oni plae,
nije da nee imati ta sutra da dorukuju, nego da im
nee poi za rukom da nadmae svoje susede.
4
DOSADA I UZBUENJE
Dosadi kao injenici u ovekovom dranju, po
mom miljenju, obraeno je mnogo manje panje nego
to ona to zasluuje. Ona je, mislim, bila jedna od vanih
pokretaikih snaga kroz istorijsko doba i takva je danas,
moda jo vie nego ikad. Izgleda da je dosadno izrazito
ljudska emocrja. Dodue, ivotinje u ropstvu postaju
nemarne, lutaju gore-dole, zevaju, ali u prirodi sumnjam
da doivljavaju ita to bi odgovaralo dosadi. Vei deo
vremena provode na strai od neprijatelja ili u traenju
hrane, ili oboje; neki put se pare, a drugi put se okupljaju
radi zagrevanja. Ali ak i ako su nesrene, sumnjam da
ih dosada razdire. Nije iskljueno da oveku slini
majmun moe da lii na nas u tom pogledu kao i u
drugom emu, ali poto nikad nisam iveo meu njima,
nije mi se ukazala prilika da vrim opite. Jedna od
osnovnih stvari za dosadu je u suprotnosti izmeu
sadanjeg trenutka i nekih drugih prijatnijih trenutaka
koji se neodoljivo nameu mati. Isto tako je osnovno za
dosadu da sva ula ne moraju biti u potpunosti zauzeta.
Beanje ispred neprijatelja koji ima nameru da vas ubije,
mislim da je neugodno, ali nikako ne dosadno. Nee se
dosaivati ni onaj nad kim je pogubljenje u toku, izuzev
ako nije natoveanski hrabar. U istom duhu nijedan
govornik koji je prvi put progovorio u Domu lordova
nije zevao, s izuzetkom pokojnog kneza od Devonira,
kome su ostali lordovi zbog toga i odali duno
potovanje. Dosada je u stvari priguena elja za
5
UMOR
Umora ima vie vrsta i neke od njih su tee
smetnje srei od drugih. isto telesni umor, ukoliko nije
preteran, pre iega drugoga vodi ka srei; upuuje
zdravom spavanju i dobrom apetitu i daje podstreka za
zabavu o praznicima. Ali ako je preteran, postaje veoma
veliko zlo. Seljanke, sem u vrlo naprednim zemljama,
iznurene od silnog argatovanja zbabaju se ve i u
tridesetoj godini. U ranim godinama industrijalizacije
deca su zaostajala u razvitku i esto i rano umirala od
prekomemog rada. Ista stvar se jo deava u Kini i
Japanu, gde je industrija nova stvar; u izvesnoj meri
takve su prilike i u junim dravama Amerike. Fiziki
rad preko izvesne granice je jezivo muenje i esto se u
tome ilo tako daleko da je ivot postajao nepodnoljiv.
U najnaprednijim delovima modernog sveta, meutim,
fiziki umor je u mnogome smanjen usled unapreenja
uslova industrije. Vrsta umora koja je u sadanjim
vremenima najozbiljnija u naprednim zemljama jeste
ivani umor. Zaudo, ova vrsta pojavljuje se naroito
meu imunima, i mnogo slabije je izraena meu
najamnim radnicima nego meu poslovnim ljudima i
umnim radnicima.
Veoma je teka stvar da u modernom ivotu
ovek izbegne ivani umor. Na prvom mestu, za sve
vreme rada, a jo vie u vremenu provedenom izmeu
rada i kue, gradski radnik je izloen buci koju najveim
delom on svesno i ne uje, ali koja mu zato ne kodi
veselosti.
To je samo deo optijeg postupka za izbegavanje
straha. Briga je jedan oblik straha, a svi oblici straha
izazivaju umor. ovek koji doe do toga da se ne plai
straha, osetie u kolikoj ogromnoj meri je smanjen umor
dnevnog ivota. Ali se strah u svom najstranijem vidu
pojavljuje tamo gde postoji neka opasnost s kojom nismo
skloni da se suoimo. U izvesnim trenucima prostruje
nam kroz glavu jezive misli, kakve su to misli, zavisi od
linosti; ali manje-vie svak ima neki strah koji vreba iz
zasede. Kod jednog je to rak, kod drugoga, materijalni
slom; kod treeg, otkrie neke neprijatne tajne; etvrtog
razdiru sumnje ljubomore; petom pak priviaju se nou
sumnje da moda one lomae u paklu o kojima je sluao
u detinjstvu, mogu biti istinite. Verovatno se sve ove
linosti slue pogrenim postupkom u odnosu na strah;
kad god im se pojavi u mislima, pokuavaju da misle na
neto drugo; oni odvraaju svoje misli zabavom, radom
ili im god bilo. Ali u izbegavanju da se suoimo s njim,
svaki strah biva straniji. U naporu tog skretanja naih
misli ukazujemo na uas aveti od koje odvraamo
pogled; pravi stav prema svakoj vrsti straha je da o
njemu razmislimo racionalno i hladno sa svim
usredsreenjem misli dok se s njom potpuno ne
sprijateljimo. Na kraju, to zblienje e da otupi otricu
straha; itava e se stvar iahuriti u neto dosadno i nae
misli e se udaljiti od toga ne naporom volje, nego
gubitkom interesovanja za itavu stvar. Ako ste skloni da
se podate mislima o bilo kakvim nesreama, najbolje je
da o njima dublje razmislite nego to biste to po prirodi
uinili, dok naposletku ne otupi njihova bolesna
privlanost.
6
ZAVIST
Pored briga jedan od najznatnijih uzroka nesree
verovatno je zavist. Rekao bih da je zavist jedna od
najoptijih i najdubljih ljudskih strasti. Lako se ona moe
primetiti na deci jo pre nego to napune godinu dana, i
svaki pedagog tome mora da obrati najtananiju panju.
Na najmanju pojavu naklonosti prema jednom detetu na
tetu drugoga, narogui se i naljuti zanemareno dete.
Svako ko ima posla s decom mora u podeli da bude do
tanina pravian, nepopustljiv vrst i nepromenliiv. Ali
deca jedva malo vie otkrivaju u svoju zavist i ljubomoru
(koja je naroiti oblik zavisti) od odraslog sveta. Ta
emocija preovlauje meu odraslima i decom
podjednako. Uzmite, na primer, ensku poslugu: seam
se kad je jedna naa udata sluavka zatrudnela, i kad smo
govorili da ona ne bi trebalo da die vei teret, odmah su
i ostale prestale da diu vei teret, tako da smo to sami
morali da inimo. Zavist je osnov demokratije. Heraklit
je tvrdio da bi trebalo poveati sve graane Efeza zato
to su isticali: Niko meu nama da ne bude prvi.
Demokratski pokret u grkim dravama bio je potpuno
nadahnut tom strau. Ista stvar je tana i za modernu
demokratiju. Dodue, postoji idealistika teorija da je
demokratija najbolji oblik vladavine. Ja sam verujem da
je ta teorija tana. Ali nema oblasti praktine politike u
kojoj bi idealistike teorije mogle da budu tako jake pa
da dovedu do velikih promena; kad doe do velikih
promena, teorije koje je pravdaju, uvek su prikrivena
7
OSEANJE GREHA
O oseanju greha poneto smo ve kazali u glavi
prvoj, ali valja da se malo dublje pozabavimo tim
pitanjem poto je ono jedan od najvanijih skrivenih
psiholokih uzroka nesree u zrelo doba oveka.
Postoji tradicionalna verska psihologija greha
koju nijedan moderan psiholog ne bi mogao da prihvati.
Pretpostavljalo se, poglavito meu protestantima, da
savest otkriva svakom oveku kad je neko delo koje ga
dovodi u iskuenje, greno, i posle izvrenja toga dela
mogao bi da doivi jedno od dvaju neprijatnih oseanja:
jedno, nazvano griom savesti, u kome poinilac dela
nema nikakve zasluge, i drugo, pokajanje koje je u stanju
da izbrie krivicu. U protestantskim zemljama, ak
mnogi od onih koji su prestali da veruju, nastavili su da
se dre ortodoksnog shvatanja o grehu s manjom ili
veom razlikom. U nae vreme, delom pod uticajem
psihoanalize, imamo obrnuto stanje stvari: staru nauku o
grehu odbijaju ne samo neortodoksni, nego to ine ak i
mnogi koji se smatraju ortodoksnima. Savest je prestala
da bude neto tajanstveno, a ona je ba zato to je bila
tajanstvena, mogla da se smatra glasom boijim. Znamo
to da savest nalae drugaiji stav u raznim delovima
sveta i u grubim crtama moe da se tvrdi da je svugde u
saglasnosti s plemenskim obiajima. ta se u stvari
deava kad ovek ima griu savesti?
Reju savest u stvari se oznaava vie razliitih
oseanja: najjednostavnije od ovih je strah da krivca ne
8
MANIJA GONJENJA
9
STRAH OD JAVNOG MNJENJA
ste?
DRUGI DEO
UZROCI SREE
10
JE LI SREA JO MOGUNA?
11
POLET
U ovoj glavi hou da govorim o onom to mi se
ini najoptijim i najizrazitijim obelejem srenog
oveka, naime o poletu.
Moda najbolji nain za razumevanje ta hou da
kaem kad govorim o poletu, jeste da posmatramo razna
dranja ljudi kad sednu da jedu. Ima ljudi za koje je jelo
suta dosada; ma koliko da je ono ukusno, za njih je
neinteresantno. Oni su i pre jeli dobra jela i verovatno
takvim posluivani pri svima obrocima. Nikad nisu
doiveli da ostanu bez jela i da od gladi zanemognu;
doli su do zakljuka da su jela konvencionalni dogaaji
koje diktuje moda drutva u kome ive. Kao i sve drugo,
rukovi i veere su zamorni, ali nato bezrazlono
uznemiravanje kad drugoga izlaza nema. Pa su tu
bolesnici koji jedu po dunosti, jer im je lekar kazao da
uzmu malo da odre snage. Onda dolaze epikurejci koji
jelu oduevljeno pristupaju ali, nalaze da nijedno nije
skuvano kako treba. Tu su i gurmani koji se ivo na jelo
naklope, prejedu se, zasite i zaduvaju. Najzad tu su oni
koji poinju sa zdravim apetitom, uivaju u jelu, jedu
koliko im je potrebno i onda prestanu. Oni koji zasednu
za banketski sto ivota zauzimaju slian stav prema
dobrim stvarima koje ivot nudi. Srean ovek odgovara
poslednjem od naih gozbenika. Ono to je glad u
odnosu na jelo, to je polet u odnosu na ivot. ovek
kome dosauje jelo podsea na rtvu bajronovske
nesree. Bolesnik koji jede iz dunosti odgovara asketi,
ludost.
Kao ogranienje teorije koju smo malopre
postavili, trebalo bi prihvatiti da se izvesni postupci
smatraju toliko plemenitim da time opravdavaju sve
ostalo. oveku koji je u odbrani svoje zemlje izgubio
svoj ivot, ne prebacuje se ako njegova ena i deca
ostaju bez prebijene pare. oveku koji se dao na oglede
da uini neko veliko nauno otkrie ili pronalazak, nee
se prigovarati za potonje siromatvo koje je njegova
porodica morala da trpi, pod pretpostavkom da njegovi
napori na kraju budu krunisani uspehom. Ali ako on
nikad ne uspe da uini otkrie ili pronalazak oko koga se
majao, javno mnjenje e ga osuditi kao smetenjaka, to
izgleda nepravino, jer niko u takvom poduhvatu ne
moe da bude siguran u uspeh. Za vreme prve hiljade
godina hrianske ere, ovek koji je napustio porodicu za
ljubav svetiteljskog ivota bio je obasut pohvalama,
mada bi se danas smatralo da bi prvo trebalo da se
nekako pobrinuo za svoju porodicu.
Imam utisak da izmeu gurmana i oveka
zdravog apetita postoji duboka psiholoka razlika. ovek
u kome jedna elja istrava ispred svih ostalih, obino je
optereen nekom dubokom nedaom od koje hoe da
umakne kao od aveti. U sluaju pijanice to je oigledno:
ljudi piju da zaborave. Da se nad njih ne nadnose aveti,
ne bi pijano stanje pretpostavljali trezvenom. Kao to je
govorio Kinez iz prie: ,,Ne pijem zbog pia nego zbog
napia. Taj sluaj je tipian za sve preterane i
jednostrane strasti. Ne trai se zadovoljstvo u samoj
stvari, nego zaborav. Meutim, velika je razlika da li se
zaborav trai na ludaki nain ili prirodnim dejstvom
ula koja sama po sebi donose prijatnost. Borouov
blagastanja.
12
NAKLONOST
Jedan od glavnih uzroka odsustva poleta je
oseanje da nas niko ne voli, dok obrnuto, oseanje da
vas ljudi vole, bodri polet vie od svega. Oseanje da
nekoga ne vole potie iz vie razloga. Moe sebe da
zamilja tako odvratnim ovekom da ga verovatno niko
ne bi mogao da zavoli; moda se u detinjstvu morao da
navikne da primi manje ljubavi nego to su dobivala
druga deca; a moda je stvarno neki ovek koga niko ne
voli. Ali u ovom poslednjem sluaju uzrok lei
verovatno u gubitku samopouzdanja, zaetom u nekoj
nedai rane mladosti. Dosledno oseanju da ga niko ne
voli, ovek moe da razume razne stavove. Moe da
uini oajnike napore da zadobije naklonost, obino
posredstvom izuzetnih postupaka panje. U ovome,
meutim, vrlo verovatno nee uspeti, jer oni kojima je
upuena panja lako mogu da primete odakle je ona
potekla, a ljudska priroda je sazdana tako da najradije
obasipa naklonou upravo one koji je najmanje trae.
Dakle, ovek koji se upinje da kupi naklonost
postupcima dobre volje, razoarae se pred ljudskom
nezahvalnou. Nikad mu ne pada na pamet da je
naklonost koju pokuava da kupi od daleko vee
vrednosti, nego materijalna dobra koja on nudi kao njenu
cenu; pa ipak, oseanje da je tako, osnov je njegovih
postupaka. Drugi neki ovek, primetivi da nije voljen,
moe da se sveti celom svetu, da izaziva rat ili revolucije
ili da to ini perom umoenim u u kao dekan Svift.
13
PORODICA
Od svih ustanova koje smo primili u naslee,
nijedna u sadanje vreme nije toliko rastoena i izbaena
iz koloseka kao porodica. Naklonost roditelja prema deci
i dece prema roditeljima moe da bude jedan od najveih
izvora sree, ali u stvarnosti u dananje vreme odnosi
izmeu roditelja i dece u devet sluajeva od deset izvor
su nesree za obe strane i u devedeset devet od stotine
sluajeva izvor nesree bar jedne od dveju strana.
Neuspeh porodice da prui osnovno zadovoljstvo koje bi
u naelu mogla da prui, jedan je od najdubljih uzroka
nezadovoljstva toliko rasprostranjenog u nae doba.
Odrastao koji eli sreno da ivi sa sopstvenom decom
ili da iim prui srean ivot mora duboko da razmisli o
roditeljstvu i, poto je razmislio da postupi mudro.
Porodica je isuvie obiman zadatak da bi se o njoj
opirno govorilo u ovoj knjizi, izuzev problema koji smo
postavill, naime, osvajanja sree. I ak u vezi s tim
problemom moemo od njega da uzmemo u pretres samo
toliko koliko je poboljanje u moi svakog pojedinca bez
promena u drutvenoj strukturi.
Dabome da je to teko ogranienje, jer su uzroci
porodinih nesrea u dananji dan najrazliitiji:
psiholoki, ekonomski, socijalni, vaspitni i politiki. Gde
su u pitanju imune klase zajednice, dva uzroka su se
splela da ene porodicu tee osete nego ikad u ranijim
vremenima. Ova dva uzroka su, s jedne strame, otvaranje
karijere pojedinim enama, a s druge strame, nestajanje
stanovnitva.
Zvanini moralisti u svima zapadnim dravama
pokuali su da pristupe reavanju ovog problema putom
bodrenja i sentimentalnosti. S jedne strane, kau da je
dunost evakog branog para da ima toliko dece koliko
je Boja volja, bez obzira da li e ta deca biti zdrava i
srena. S druge strane, svetenici-mukarci torokaju o
svetim radostima materinstva i tvrde da je velika
porodica bolesne i siromane dece izvor sree. Drava se
pridruuje s postavkom da je potrebna odgovarajua
koliina topovske hrane, jer kako bi se uspeno
primenila sva ta sjajna i umna orua ako ne bi ostalo
dosta stanovnitva da ga ona unite? udno je da se
kae, ali pojedini roditelj, iako takvo rasuivanje
prihvata kad su u pitanju drugi, sasvim je gluv kad je re
o njemu samome. U zabludi je psihologija svetenika i
patriota. Svetenici mogu da imaju uspeha dok pali
njihova pretnja ognjem pakla, ali samo mali deo
stanovnitva uzima ozbiljno tu pretnju. Izvan takve
pretnje jedva da ita moe da utie na dranje u takvoj
sutinski privatnoj stvari. to se drave tie, njena
postavka je prosto svirepa. Ljudi mogu da pristanu da
drugi daju svoje sinove za topovsku hranu, ali teko da
e ih primamiti izgled da to uine sa sopstvenim
sinovima. Sve to drava moe da uini, to je da
siromane odrava u neznanju, pokuaj koji je na osnovu
statistikih podataka izuzetno neuspean sem u
najzaostalijim zapadnim zemljama. Vrlo malo ljudi i
ena e pristati da raaju decu iz nekog oseanja javne
dunosti, ak kad bi bilo daleko jasnije nego to jeste da
takva javna dunost uopte postoji. Kad ljudi i ene
imaju decu, oni to ine ili zato to veruju da e ta deca
14
RAD
Da li da se rad uvrsti meu uzronike sree ili
nesree, moe se smatrati neizvesnim. Izvan svake je
sumnje da ima mnogo takvog rada koji je bezgranino
muan a preteran rad je uvek bolan. Meutim, ja mislim
da, pod pretpostavkom da nije prekomeran, i
najdosadniji rad je veini ljudi manje neprijatan od
nerada. U radu se niu svi stepeni od prostog razbijanja
dosade do najdubljeg zadovoljstva, ve prema prirodi
posla i vetini poslenika. Najveim delom poslovi koje
ljudi uglavnom moraju da rade, nisu sami po sebi
zanimljivi; ali ak i takav rad ima izvesnih velikih
preimustava. Prvo, ispunjava prilian broj asova dana
bez potrebe da se ljudi snebivaju ta da rade. Preputena
sebi ta da radi, veina ljudi je u nedoumici da smisli
neto prijatno to bi bilo vredno da se radi. I ma ta da
izaberu, imae oseanje da su mogli da izaberu neto
prijatnije. Da ovek bude sposoban da svoju dokolicu
ispuni razumno najvee je dostignue civilizacije koje je
dosad vrlo malo ljudi postiglo. Povrh svega, sam izbor
po sebi je muan. Izuzev ljudi izvanredne inicijative,
svima je sasvim sigurno prijatno kada se kae da uine to
i to svakog asa dana, dabogme, pod uslovom da to ne
bude kazano suvie neprijazno. Veina besposlenih
bogataa pati od neizrecive dosade kao cene to ne
moraju ba nita da rade. Povremeno mogu i da nau
zabavu u lovu na veliku divlja u Africi ili da lete oko
sveta, ali broj takvih senzacija je ogranien, naroito
posle
prohujale
mladosti.
Saobrazno
ovome,
najinteligentniji bogatai rade gotovo tako predano kao
da su siromasi, dok se bogate ene uglavnom zanimaju
bezbrojnim triarijama u iju su vasionsku vanost
najdublje uverene.
Pre i iznad svega, rad je dakle poeljan kao
predohrana protiv dosade, jer dosada koju ovek osea u
toku nunog i nezanimljivog posla nije nita u poreenju
s dosadom koju ovek osea kad ne zna ta da radi s
vremenom. S tim preimustvom rada povezano je i
drugo, a to je da kad dou praznici, oni postaju daleko
slai. Pod pretpostavkom da ovek ne mora da radi teak
posao koji e da mu potkopa zdravlje, on e u svom
slobodnom vremenu osetiti daleko vie poleta nego to
bi ga mogao imati besposliar.
Drugo preimustvo veine plaenih i nekih
neplaenih poslova jeste to pruaju izglede i prilike za
ambicije. U veini sluajeva radni uspeh se meri
prihodom, i dok na kapitalistiki poredak traje, to je i
neizbeno. Samo tamo gde je u pitanju najbolji rad, to
pravilo prestaje da se primenjuje prirodno. elja ljudi da
poveaju svoje prihode isto tako je elja za uspehom koji
znai izuzetnu udobnost koju moe da da vii prihod. Ma
koliko da je rad dosadan, on ipak postaje podnoljiv ako
je sredstvo da se na njemu zasnuje dobar glas, bilo
uopte u velikom svetu, ili samo u svom uem krugu.
Trajnost cilja na dugaku stazu je jedan od najvanijih
elemenata sree i veina ljudi nju uglavnom postie kroz
svoj rad. U tom pogledu one ene iji ivoti su ispunjeni
domaikim radom, manje su srene od ljudi ili ena
koje rade izvan svojih domova. ena-domaica ne dobija
nadnicu, nema uslova za poboljanje svoga stanja, u
15
BEZLINA INTERESOVANJA
U ovoj glavi hou da osmotrim ne ona krupna
interesovanja na kojima poiva oveji ivot, no sitnija
interesovanja koja mu popunjavaju dokolicu i
dozvoljavaju odmor od napora uloenih u ozbiljnije
ivotne uposlenosti. U ivotu prosenog oveka glavni
deo njegove zabrinute i ozbiljne misli posveen je eni i
deci, radu i materijalnom poloaju. ak ako bi on imao i
ljubavnih odnosa izvan braka, sami po sebi oni
verovatno nee na njega uticati koliko na mogune
posledice u domaem ivotu. Interesovanja koja su
povezana s njegovim radom neu da ubrojim u njegova
bezlina interesovanja. ovek od nauke, na primer, mora
da bude upuen u poslednja dostignua svoje struke.
Prema takvim dostignuima njegova oseanja su proeta
svom toplinom i ivou za neto to je prisno skopano
s njegovom karijerom, ali ako on ita o dostignuima u
sasvim drugoj nauci s kojom struno nema nikakve veze,
on e to itati u sasvim drugaijem duhu, nestruno,
manje kritiki i vie nezainteresovano. ak iako mora da
napregne svoju panju da prati ono o emu se pie,
njegovo itanje je ipak odmaranje, zato to nije u vezi s
njegovim odgovornostima. Ako ga knjiga zanima,
njegovo interesovanje je u izvesnom smislu bezlino, to
ne bi moglo da se kae kad bi knjige bile iz njegove
oblasti. O takvim interesovanjima izvan glavnih
aktivnosti u ovekovom ivotu hou da govorim u ovoj
glavi.
16
NAPOR I REZIGNACIJA
17
SREAN OVEK
Otac Bertranda Rasla bio je slobodni mislilac, neko vrijeme bio je lan
Parlamenta, zalagao se za prava glasa ena i liberalne slobode, ali kao ateist
nije se dugo mogao odrati u politici. On i filozof John St. Mill bili su lini
prijatelji, i Mill je postao kum njegovom sinu Bertrandu. Roditelji su mu za
vaspitaa bili izabrali jednog slobodnog mislioca, ali usIjed njihove prerane
smrti ta se elja nije ostvariia, i mjesto ateiste, njega je vaspitala baka,
kotska presbiterijanka.
(Alan Wood: Bertrand Russell, The Passionate Sceptic, London, 1957.)
ii
iv
B. R.: The Analysis of Mind, London, 1921, str. 137144, kao i The
Analysis of Matter, London, 1927.
vi
Bertrand Russell Speaks His Mind, New York, 1960, str. 12.
vii
ix
xi
xiii
xiv
xvi
xvii
B . R.: ,,New Hopes for a Changing World, London, 1951. str. 29.
xviii
xix
xxi
xxiii
xxiv
xxv
xxvii
xxviii
prev.)
xxx