M.

JURI ZAGORKA


GORDANA V


Za izdavaa Petar Majstorovi


Glavni urednik Marijan Sinkovi


Likovna oprema Ferdo Bis


STVARNOST ZAGREB


Tisak Grafiki zavod Hrvatske - Zagreb




BUDUA VOJVOTKINJA


Predveer nala se Gordana ponukana da se odazove pozivu kraljice i
doe u egersku palau. Pratili su je momci na elu sa etovoom
Mirkom kojeg joj je ostavio vojvoda Iloki.
Sestrinskom ljubavi primila je Beatrica djevojku i obasula je svom
panjom kraljevske roakinje. Posadila je uza se, u svojoj
intimnoj odaji i srdano joj stiskala ruke. Onda zapone
povjerljivo:
- Gordana, u itavom tvojem biu itam hladno nepovje
renje prema meni.
- Priroda me nije obdarila umijeem da izraavani svoje
osjeaje ni rijeju ni izraajem lica.
Beatrica se toplo smjeka, dok hladno i svjesno promatra Gordanu
i slua njezine odgovore.
- Velianstvo, nemam pravo na drugo, nego sluati vae za
povijedi.
- Ne, Gordana, ne moe porei da se tvoja dua meni opi
re. Ali to je prirodno. Sasvim prirodno. elim s tobom sve ra
istiti. Imala si razloga da mi ne vjeruje, jer si me vidjela u
raznim preokretima. Vidjela si me uz princa Ivana, a onda opet
kako se okreem od njega Vladislavu. Kada sam ti onda u dvoru
razlagala to sam princu, svaka je moja rije bila iskrena. Htjela
sam uistinu da ga poduprem. I borila sam se za njega zbog tebe, ali
onda je doao biskup Filipec i donio mi poruku kraljevskog vijea,
nudio mi Vladislavljevu ruku ako poduprem njegov izbor. Razlaui,
nasloni se na stoli blizu Gordane i pripovijeda najprirodnije:
- Nije bilo teko odabrati. Uz princa mogu biti samo biva
kraljica. Istina, da je uzeo tebe, to bih svakako bila provela, moj
bi poloaj bio sasvim ugodan, nimalo ugroen, ali shvati to Gordana: oni mi nude da budem kraljica ja, da budem kraljeva ena.
Koja bi princeza to mogla odbiti? Ni onda kad ne bi bila aragonskog roda. Aragonska krv ne moe sjediti skrtenih ruku ni
u kraljevskoj odori, uz prijestolje. Mi Aragonci moramo vladati,
gospodariti, zapovijedati. Inae na ivot ne smatramo prirodnim.
Slijedila sam, dakle, svoj prirodni nagon. Uvjerena sam da me
razumije.
- Da, kraljice, razumijem vas potpuno.
- Ali ti se buni protiv toga. To opet ja razumijem. I tako
smo nacistu. Ali ima neto drugo to te mora opravdano onera

spoloiti protiv mene. Kriva je Franceskova strast prema tebi.

Uvjeravam te: njegov me je in neizmjerno razljutio. Saznavi
kasnije da si kraljeva roakinja, ponudila sam Vladislavu da
otjeram Franceska u Napulj. Ali moj Vladislav oprostio je Francesku jer zna da ga volim. Nadam se da e mu i ti dati svoje
oproten je.
- Drugo mi ne preostaje, velianstvo.
- Krije li se u tvojim rijeima ironija ili... Uistinu ne poga
am, ali zapravo i jest tako jer poinjeno se ne da popravljati.
Ipak zadovoljtinu u ti svakako pruiti. Poslat u te u Napulj
da na dvoru moga oca uiva sve poasti roakinje mojeg mua,
kralja. Zna da sam te uvijek titila protiv Franceskove strasti,
jo prije nego to smo stigli na Gri.
- Da, velianstvo, to je istina.
- titit u te i dalje. Meutim, on je sada primio dunost
koja e mu ispuniti sve nade. Prema tebi e pokazivati najvee
potovanje.
Kraljica se pomakne od stolia, sjedne udobno u svoj naslonja,
gledajui Gordanu pa ree:
- Tako sam ti, eto, sasvim iskreno ispripovijeila ba ono
zbog ega mi uskrauje povjerenje. I sama vidi: Vladislavljev
dolazak u kraljevstvo izmijenio je znatno nae meusobne odno
se. Danas te vi5e ne mogu smatrati svojom dvorankom, gospoi
com moje pratnje. Danas si lan moje obitelji i vazda u te voljeti
i astiti kao to zasluuje. Jo vie. Koliko se god ti ljutila na
mene, ja te iskreno volim. Naroito od onog asa1 kad si spasila
prijestolje. Podmetnuta urota bila bi uistinu mene i kralja zavela
na teke udare protiv tvojih zemljaka. Sada, eto, sklonost Hrvata
dvostruko nam je potrebna. Je li tako?
- Po svoj prilici velianstvo se ne vara.

- Kad bismo bili protiv njih odredili nepravedne kazne. Hr
vatska nam ne bi dola u pomo protiv Maksa i Alberta, a ovako
je njihova pomo nepobitno osigurana. Mislim da se i u tome ne
varam.
- Nije mi poznato to oni misle, jer su u Peuhu.
- Ali njihov voa Lovro Iloki je ovdje. Znam da je s princem Ivanom bio u tvojoj kui.
- Da, dopratio ga je u Budim.
- Oito su preodjeveni uli u grad gdje nije bilo strae.
- Velianstvo: uistinu ih nisam ispitivala jer nisam za to
imala vremena. To je bilo ono popodne, prekjuer.
- Nije zapravo ni vano. Samo sam iz puke znatielje htjela
doznati kako se moe ui u Budim na gradska vrata koja sa svih
strana uvaju. Glavno je da su princ i vojvoda pokazali svoju

iskrenu volju da se pomire s kraljem jer su uli u grad dok je

jo nad njim lebdio ig veleizdajstva. Njihova elja da se poklone
kralju i priznaju ga ne doputa sumnje u njihovu spomenutu
spremnost da krenu na Maksimilijana Njemakog i Alberta Polj
skog.
- I ja tako mislim, velianstvo.
- Vojvoda Iloki sigurno e doi kralju i ponuditi mu svoje
usluge.
- Vojvoda je juer otputovao u Peuh da sam izvijesti hr
vatske stalee o sadraju ugovora Ivana Korvina. Tada jo nije
znao o Maksimilijanovoj i Albertovoj provali.
- Ali e sigurno doznati u Peuhu jer oni su oito u to upu
eni. Blie su granici.
- A moda e i putem doznali. U Peuhu e najprije ras
pravljati o tom, prihvaaju li novog bana i onda donijeti zaklju
ak, po svoj prilici i o drugim stvarima.
- Vi u Hrvatskoj doista imate slobotine kao neko posebno
kraljevstvo u kraljevstvu.
- Mi smo zapravo bili svoje kraljevstvo i prihvatili smo
ugarskog kralja za svoga. Nai su prei smatrali da e ovako
lake ouvati granice ako prihvate susjednog kralja.
- Bit e vrlo mudro ako se nigdje ne pojavi kakva protivna
struja meu tvojim zemljacima. Kad bi oni sada prionuli uz
Alberta i Maksa, mogli bi ponovo stei naslov veleizdajstva i za
sluili bi stratite. Unato tome to imamo dva protivnika, mi
emo ih svladati. Juer sam ve slala glasnika u Napulj da mi
otac alje svoje ete, a uloit u polovicu svojeg blaga da dignem
na noge sve to moe nositi oruje u ovom kraljevstvu. Mi emo
svakako pobijediti. Kad bi se tvoji zemljaci prikljuili Albertu ili
Maksu u tom bi sluaju nae borbe trajale neto due, ali kona
na je pobjeda sasvim sigurno naa. Vidi, Gordana, sve ti to kazu
jem iz puke elje da se tvoji zemljaci ne zalete jer ih nikako nee
spasiti osude koja bi ih pravedno zadesila.
- Zar je netko unaprijed vaem velianstvu rekao kako bi
Hrvati imali odluiti u peujskoj tvravi?
- Nitko mi nita nije rekao, ali je vidljivo da princ Ivan
vie nema nikakva utjecaja na svoje bive pristae.
- Ne znam to mislite i vrlo sam ljubopitna kako e u Peuhu sve to shvatiti i to e zakljuiti.
- Vojvoda se oito ljuti na tebe?
- Zato bi se ljutio?
- Jer te ni o emu nije obavijestio, inae si ti bila njegova
pouzdanica.
- Mnogo se toga u ovih dva-tri mjeseca promijenilo. Koliko

je puta bilo prevrnuto sve naglavce i opet se osovilo pa ponovo

prevraalo. Dogaaji su upravo luaki letjeli i zbilja ne znam
kako tko osjea, s kim se slae ili iji je tko protivnik.
- Samo princ Ivan te trajno ljubi. A oito i ti njega.
Kraljica je uhvati za ruku:
- Cuj me, Gordana. Unato tome to u te poslati u Napulj,
kad se vrati, poduprijet u tvoju ljubav i sklapanje braka s Iva
nom. Nastojat u da milanski vojvoda pristane na ponitenje
vjenanja s Biankom Sforza, naravno, mora mi iskreno rei: to
vas dvoje zajedno osjeate i koja je vaa elja?
- Velianstvo, imam samo jednu elju: da moja domovina
jednom ivi u miru i sigurna od svih neprijatelja.
- Ba zato je u tvojoj dui elja da postane hrvatska banica
i bosanska kraljica. Sto bi ti mogla sve uiniti za svoju domovi
nu kao banica i kraljica? Ljubi svoj don- toliko da bi prihvatila
prinevu ruku i onda kad ga ne bi ljubila. Kanim ti pomoi, ali
povjeri mi: hoe li poi za Ivana Korvina? Ovisi o meni da bude
ena njegova ili vojvodina, ako ti je moda miliji vojvoda?
- Ne kanim se udati dok moje srce ne veli svoju rije.
- Umije dobro skrivati svoje osjeaje, samo ne shvaam
zato to ini jo i danas kad nije potrebno?
- Uvjeravam vae velianstvo: moj duh ima mnogo tajni, ali
srce nijednu.
- Uzalud kucam na tvoje povjerenje. Moda sam uranila, S
vremenom pribliit e mi se kad bude imala vie dokaza o mo
jim osjeajima.
Videi da ne moe nita doznati od Gordane to bi joj posluilo u
spletkama protiv Hrvata, kraljica ustane, uzevi Gordanu za ruku:
- Ne elim ti dalje dosaivati ovim pitanjima. Doi da vidi
mo kako e izgledati u sveanoj haljini napuljske vojvotkinje.
I povede Gordanu predsobljem u hodnik, a onda iziu na drugi trijem
to vodi u drugu stranu palae. Sunce ve zapada i rumene zrake
prospe po Gordani. Beatrica se zaustavi, promatrajui djevojku.
Njima nasuprot otvore se vrata na trijemu. Iz sobe izae plavokosi
Robert egerski. Spazivi kraljicu, duboko se pokloni.
10

Kad opet digne glavu, baci Gordani pogled pun bijesa i mrnje. Ona
okrene glavu i gleda u vrt ispod trijema. Kraljica, meutim, ukori
mladia:
- Sto je to? Zar si jo ovdje?
- Da, velianstvo, ekam naloge.
- Pitaj Enrika, Pouri se.
Onda uzme Gordanu za ruku pa je vodi dalje trijemom:
- Susret je neugodan,ali ne moe biti drugaije. On je neak

egerskog biskupa koji mi je tako ljubazan kuedomain, dakle,

nisam Roberta mogla izbaciti iz dvora kako je zasluio. Ipak nije
ostao sasvim nekanjen. Oduzela sam mu ast katelana. Zacijelo
misli da je to uinio kralj. Vara se. Ja sam tako odredila. Vladislav je samo izvrio moju elju, biskup egerski meni bi zamjerio.
Zbog tebe sam sklonila Roberta.
- Ne, velianstvo, ne bi bilo dobro da ga kanjavate zbog
mene. Time bi se samo povealo njegovo neprijateljstvo prema
meni.
- Upamti: lijepe ene nikad nemaju neprijatelja, ve samo
odbijene oboavatelje, a Roberta si zaista ve dva puta kruto
odbila. Kad preuzmem svoje gospodarstvo na dvoru, upamtit e
as kad mu je palo na um da zaeli tebe. Lupe mladi. Kad se
toga sjetim, prekipi u meni. Dala bih ga vezati usijanim lancima.
Gordana joj gleda ravno u o-i to sijevaju nepatvorenim bijesom
prema Robertu. U itavom se kraljiinom biu odraava ogromna
ljutina, puna ogorenja, namijenjena Robertu, Jo jednom se kraljica
okrene za mladiem. I Gordana se obazre zajedno s njom i primijeti
Robertovu pojavu skrivenu na trijemu.
- Taj se nikad nee izlijeiti od svoje lude strasti - ree
kraljica. - Ali ne boj se, Gordana, on je pod mojom paskom. I
njegpv ujak pazi na svaki njegov korak. Zabranila sam mu da te
dotakne, makar samo jednim pogledom.
- Ne bojim se, velianstvo, samo mi je vrlo odvratno susresti
ga- I nee vie imati priliku da ga sretne. Poslala sam ga
kao glasnika u brda crnoj eti, a on ljenari. A sad gledaj: pri
kovan je gledajui tebe. Egerski biskup sto puta me zamolio za
oprotenje. On nije kriv to mu je neak takav. Drao ga je vrsto
na uzdama, ali kad se budala zagledao u tebe, poludio je jo vie.
Naravno, moram ga zadrati uza se za volju svojeg kuedomaina, ali nije vrijedno troiti vrijeme s njime.
Robert je poletio niz trijem, a kraljica uzme Gordanu oko struka i
povede je dolje.
Ulaze u posljednju sobu palae. Pod valovitim svodom sjede djevojke i
iju grimiznu haljinu.
- Evo, gledaj moje vjenano odijelo.
I stade joj pokazivati i razjanjavati svaku sitnicu, puna radosti i
veselja. Onda je vodi dalje:
- Doi da vidimo tvoju napuljsku sveanu haljinu.
11

Djevojke su pritekle, svukle Gordanu i odjenule joj raskonu haljinu
od zlatnog brokata, ureene vezivom od bisera i srebra. Sama kraljica
nadzire odijevanje, uzima urese, kiti joj glavu, vrat, primjenjuje,

istrauje to joj najbolje pristaje. Iz kutije svojih dragulja uzima

sad jedan, sad drugi nakit i kiti Gordanu s tolikom panjom kao da tu
stoji ona, sama, kraljica i nastoji se to ljepe ukrasiti.
I dok sve to ini, u dui doarava sliku napuljskog dvora, u sreditu
nju, Gordanu, obasutu poklonima, poastima svoje vojvotkinje. U tom
naslovu prua ona neto naroito potomku kojeg ve vidi iva. Misli
samo na sina kojeg eli. Redi ljepotu djevojke, kiti joj lijepo
tijelo i gotovo ga ljubi jer e joj ono dati nasljednika prijestolja
za kojeg se bori od prvog dana kad je stupila u ovo kraljevstvo.
- Bit e ljepa od svih, Gordana, ljepa od svake druge
vojvotkinje, od svih ljepotica. Reci: veseli li se tom plemenitom
naslovu?
- Ne znam velianstvo, zapravo u naslovu nije srea.
- Vara se, srea je biti lijep, bogat, s plemenitim naslovom,
s onim najviim iza kraljevskog naslova. Ja sam neizmjerno sret
na to ti mogu pruiti ast napuljske vojvotkinje.
S ushitom kraljica izgovara svaku rije. Uzdignuem Gorda-nina
stalea daje sve sinu kojeg oekuje od nje, nasljedniku prijestolja,
osnivau aragonske vlasti u ovom kraljevstvu za sva vremena.
S iskrenom njenou i brigom obilazi oko Gordane, ureuje svaki av
i nadzire svaki nabori, sva se podaje nastojanju da haljina dade
Gordani nepatvoreni, isti vojvodski izraaj.
- Za koga te ja tako raskono resim? Je li Gordana? To me
pitaju tvoje divne oi?
- Kraljice, moja odora zrcalo je vaeg slavlja, vaeg bogat
stva i raskoi u ovom kraljevstvu.
- Svaki sluga kraljevskog dvora svojom odorom svjedoi o
bogatstvu svojeg gospodara kralja. Ali ova odora i moja briga
nisu namijenjeni da Napuljcima pokau moje bogatstvo. Naprotiv,
elim pokazati tebe i tvoju ljepotu, elim opravdati uzvieni na
slov koji e primiti. elim da itav Napulj i itav napuljski dvor
upamte tvoju ljepotu, da svatko o tebi govori, da mlade o tebi
sanja, da te uzdignem na visinu na kojoj te elim vidjeti. Da, ja.
udnim arom svijetle kraljiine oi. U njenoj predodbi lei slika
od koje joj plamti dua. Gleda beskonano more. Iz plavih valova
stri siva hrid, a na njoj se bijeli dvor kao sokolovo gnijezdo. Tamo
gore sklonut e Francesko vojvotkinju u zlatnom brokatu.
Tamo u tom gnijezdu rodit e se sin. Sin Gordanin, moj sin.
Naziva ga svojim od poetka, od onog asa i trenutka kad je to
zamislila.
12

Zaet je ve davno u njenim mislima i ivi. Ovaj je osjeaj ispuni
njenou prema Gordani. Uhvati je oko struka pa je privine k sebi i
ree joj toplo:

- Ti ne vjeruje da je u meni sada iskreni osjeaj za tebe?

A Gordana uti i gleda je nepovjerljivo.
- Tako mi majke u grobu. Zagrlila sam te istinski. Gordana,
ti ne sluti to se sve u mojoj dui raa prema tebi. Odabrala
sam te svojim amanetom. Da, to je prava rije. Amanet.
Gordanine oi su neodlune.
- Ne ni mojoj kletvi? A ja sam ipak ljubila svoju majku, I
neizmjerno sam joj zahvalna to me rodila takvu kakva jesam: i
lijepu, i umnu, i slavnu. Nemam, dakle, uzroka da se kunem na
njen grob neistinama. No? Sto veliS sad?
- Hvala, velianstvo, na dokazu vae sklonosti - odgovara
djevojka i onda opet uti.
A Beatrica se naslauje, gledajui Gordanu u sjaju i raskoi. Onda
pristupe velje, opet je svuku pa stadoe slagati odijela u veliku
krinju za put.
- Neka je sve spremno za tvoj odlazak - ree kraljica. Dani lete, a ja u imati odvie posla sa sveanostima pa sam
odluila najprije urediti tvoje haljine za put, naravno i za vjen
anu sveanost.
Vratile su se istim putem u sobe. Nisu susrele nikoga od slugu.
Francesku niti kojemu drugom dvoraninu ni traga. Gordana uzme ogrta.
- Velianstvu hvala za brigu i molim da me otpustite. Vani
je ve mrak.
- Kako sam te dugo zadrala. Moda ti je neprijatno?
- Ne, kraljice, imam dobru i pouzdanu pratnju, a nije dale
ko. Idem ulicom svetoga Stjepka. Onuda je blie i nikakve opas
nosti.
Beatrica ogrti Gordanu i otpusti je.
NA PUTU KROZ TMINU
Gordanu je ekala pratnja s Mirkom na elu. Uspela se u sedlo i
krenue uobiajenim putem.
Brzo stigoe na ulaz u malu usku graansku ulicu koja je poprean put
do Gordanine kue.
Prvi se momci odmah zaustave.
- Sto je? Zato ne moemo naprijed? - uje se Mirkovo pitanje.
Momci bakljama osvjetljuju dvoja velika kola do vrha natovarena
drvima.
13

- Potpuno su zabrtvili ulaz u ulicu svetog Stjepka. Pred
kolima nema nikakve prelprege. Ne moe se ovuda.
- A kad smo dolazili, put je bio otvoren.
.- ija su to kola? Tko ih je ostavio ovdje? - ljuti se Mirko.
Dolaze graani i razjanjavaju: predveer, poto je Gordana odjahala
u egersku palau, zakvaila su se u ovom uskom prostoru dvoja teretna

kola. Nisu mogla ni naprijed ni natrag. Koijasi su otpregli konje i

otili da sutra po danjem svjetlu rastave kola bez oteenja.
Mirko krene prema Gordani da je izvijesti:
- Ne moemo ovim putem. Moramo krenuti oko vrtova.
- Nita zato ako stignemo kasnije, ionako je no ugodna.
Okrenuh su natrag pa onda cestom to okruuje grad i vrtove.
Mrak je gust. Nema mjeseine. Pod kronje drvea ne dopire
svjetlucavi odraz zvijezda.
Povorka ide polagano. Gordana je zabavljena razmiljanjem
0 Beatriinim izjavama, o njenoj prisegi na majin grob, o uvje
ravanju njene sklonosti, o svakoj njenoj kretnji i rijei. Doziva u
pamet sve to je danas razabrala novo u kraljice. Sve joj prua
da se neto zbiva to Beatricu nuka da joj iskazuje toliku ljubav
1 po svaku cijenu pobudi u njoj povjerenje. Sjea se slinih poku
aja kad je kraljica podupirala princa Ivana. Bilo je prirodno to
je onda inila. Htjela je u Gordani stei zagovornicu kod princa
kojim je vladala Gordana.
- A danas?
Danas joj nije potreban Gordanin zagovor jer kraljica sama vlada
kraljem Vladislavom suvereno. Ne treba joj Gordanina pomo. Pa ipak,
koliko se trudi da je uini lijepom, da joj ugodi?
Zato je eli slati u Napulj? I zato je spremna s tolikom pomnjom
kao da je vodi na pir? Kralju se nee ulaskati ako joj podijeli
vojvodski naslov. Zato, dakle, ipak to ini?
Tono rainja Gordana kraljiino vladanje u sobi u kojoj je obukla
novu haljinu. Obnavlja sjeanje na svaku kraljiinu kretnju, pogled,
svu tu udnu i toliko uvjerljivu brigu da ona to ljepe izgleda u
Napulju kamo ima da poe.
Neto joj nije jasno i neprestano je nuka na razmiljanje i opominje
na oprez.
"Ne sluti to se sve u mojoj dui raa prema tebi."
"Odabrala sam te svojim amanetom."
Sto time misli? Uzima Gordanu amanetom onu koju je dala zatvoriti u
podrum? A ipak je izrekla te rijei udnim vatrenim glasom ushienja
i zjenica joj je sjala neobinom sreom.
Kakva se namjera krila pod onim bijelim elom? Mramorne crte lijepe
kraljice zatajile su potpuno to je tog asa mislila. Samo zjenice
nisu mogle sakriti da Aragonka gaji u dui neku namjeru koja joj
zadaje radost i sreu.
14

Dok ju je grlila i dok je govorila, izbijala je iz Beatrice ista
sklonost, a ipak prolazili su je ledeni srsi. Sto je to? - pita se
Gordana.
I pusti uzde da konj ide polagano kako bi se mogla nesmetano predati

mislima.
Zali su u umu to vodi oko grada.
Misli joj zbuni povik:
- Pazite ljudi, stanite!
Pogledala je naprijed u tminu odakle dolazi povik. Odmah uje pitanje
etovoe Mirka:
- Zato bismo stali?
- Jer ne moete dalje.
- Tko nam krati?
- Preko jaruge se sruio most i panduri su nas vratili pa e
to uiniti i s vama,
- Tko ste vi tamo?
- Graanski smo momci. Doite, gospodine etovoo, i po
gledajte porueni mosl. Evo, dat u vam baklju.
- Opet zapreka - ree Gordana Mirku. - Pogledaj to je.
I svi se zaustave pa ekaju. I Gordana eka dok Mirko izvidi
to je na stvari.
Opet misli o Beatrici. Oi joj gledaju u tminu. Odjednom crna tmina
pred oima bude jo crnija.
Osjeti da joj je neto palo na oi i netko joj je stisnuo ruke. U
jednom jedinom trenutku bude joj jasno: ne dri vie uzde. Ruke su
joj zarobljene, netko ih je vrsto svezao. Netko joj oti-mlje
slobodu.
Svom snagom zamahne tijelom, htjede potraiti uzde, ali svezane ruke
ne moe razdvojiti. Uzalud pokuava upirati glavu o ramena da se
oslobodi onog to je spreava vid. Svjesna je: svezali su joj oi.
- Mirko, upomo! - vikne ona, ali samo u mislima. Osjea
da su joj ve i usta vezana. Tog trenutka uje bijesne etovoine
kletve kao da se on svom snagom s nekim bori, otimlje, natee.
Gordana slua.
Niti vidi niti moe vikati. Istanan sluh dojavljuje joj da je oko
nje jurnjava i borba, dahtanje, gdje zvei oruje i brzo je opet mir.
Uskoro ne uje nita. Kao da je borba svrila. I dok se ona nastoji
oteti, slijeve i s desne strane sasvim jasno razabire po jednog
konjanika. Obojica je vrsto dre na sedlu.
- Sad naprijed! - zapovijedi muki glas sasvim tiho latin
skim jezikom dok drugi glas opet veli:
- urite se!
Razabire da netko vodi konja i osjea kako joj s obje strane dr;
nadlaktice po jedna vrsta ruka.
Nikako ne moe shvatiti kako se to moglo s njom dogoditi, kako je
Mirko mogao pregledati da im se pribliavaju dumani.
15


Ve je esto jahala kroz umicu to vodi oko gradskih vrtova, a nikad
nije naslutila da bi se netko tamo usudio bilo koga napasti. Niti je
o tome ula. Ali to je radio Mirko?
Njega su napadai pozvali naprijed, dakle, poznavali su njegovu
snagu, zavarali su ga i moda ubili? Ili samo vezali?
Kako je mirno jahala cestom, nije opazila nikoga, a najmanje bi mogla
naslutiti da je tkogod eka u zasjedi.
A napokon tko?
Napuljci? Beatrica? Da je napadaju kad im je poznato, da je kraljeva
roakinja, da je titi elnberg.
Unato tome, ne moe se oteti sumnji jer 2na da kraljica nikad nije
tako opasna kao tada kad svojim protivnicima obeava ljubav i
sklonost. A ba je danas toliko uvjeravala.
Ali zato se laa tako opasnog sredstva prema njoj kad joj nije na
putu? Ionako ju je htjela poslati u Napulj nakon vjenanja. Ili je
rije o Napulju bila samo neka izlika? Zato joj se danas kraljica
osveuje? Jer je raskrinkala podmetnutu urotu?
I dolaze joj u mislima rijei kojima ju je kraljica zagrlila onog
popodneva pred kraljem kad je dokazala lanost urote:
"Nikad ti neu zaboraviti, Gordana, to si danas uinila. Uvijek u
biti spremna da to uzvratim."
Onda, ono popodne obuzeo ju je ledeni osjeaj od kraljiine zahvale.
Otkriem lane urote otela joj je iz ruke Hrvatsku. Dakle, osveuje
se.
U tim mislima osjeti Gordana da silazi nizbrdo. I ne otima se niti
pokuava uiniti kretnju otpora. Ne bi ni imalo svrhe. Naprotiv
mirnoa joj omoguuje panju sluha kojom se jedino moe sada
posluiti. Zna kamo je vode. Nizbrdo se ide prema Dunavu. Ali to e
tamo? Zato je vode ba k Dunavu? Valjda je ne kane potopiti kad im
je oito poznata njezina plivaka sposobnost. Valjda joj ne kane
svezati na noge i ruke utege?
Ta misao dovodi joj u duu strepnju.
Zna, nikoga nema u toj dolini, u mraku, u noi ne lutaju ni graani
ni drugi stalei.
Kroz mrak ne dopire do nje nikakav glas niti odjek topota. Jau
travom. Kako oprezno. Njeni vodii ne progovaraju ni rijei, jasno
je, ne ele da ih prepozna po glasu. Ili nemaju to da kau. Bit e
da su sve tono ugovorili.
Da, oito su sve zasnovali prije i tako jasno udesili da nitko ne
mora nita dovikivati ni odreivati.
Nema sumnje otimai su znali da ona ide kraljici. Znali su kad je
otila. Ali kako su znali kad e se vratiti?
Ili su pazili? Ili su ak prisustvovali njenom odlasku? Zato ju je
kraljica tako dugo zadravala? Zato je Robcrta egerskog slala da

uri? Zato je toliko govorila o njemu? Slala ga je Enrittu?

Kako ju je samo obujmila, Sto joj je sve rekla, ak se klela i na
svoju duu, na grob svoje majke.
16

Aragonci ne poznaju kletve ni prisege. Aragonci plaze preko svoje
vlastite asti i obraza. Nita im nije sveto.
Ali to je to bilo na ulici? Kako su znali da e ona proi ovim
putem, ovim okolinim putem, a ne onom malom ulicom koja prosijeca
grad i vodi na zapadni kraj Budima gdje je njezina kua? Kako su
mogli znati da ce dvoja teretna kola zabrtviti prolaz kroz tu ulicu?
Sve joj to preleti mozgom munjevitom brzinom. Htjela bi se domisliti
tko je to vodi da joj bude jasno kamo idu i to kane s njom i zato.
Cim to otkrije, mogla bi hitrije smisliti togod u svoju obranu.
Uzalud logiki napinje mozak, trai uzrok tom iznenadnom napadaju.
Sumnje je stalno vode u egersku palau, ali joj otmiari ne pruaju
nikakve potvrde toj sumnji. Uzalud budnim sluhom pazi da nae barem
kakav blijedi putokaz tko su oni koji je vode i to kane s njom.
Smjer kojim idu tono je odreen. To se jasno oituje po odlunom
ravnom kretanju povorke bez glasa i odredbe nizbrdo.
Ne moe ipak razumijeti da se Mirko ne javlja, ili su tome snanom
divu zavezali usta ba kao i njoj?
Ili su ga moda ostavili svezana u Sumi. Moda je s njima tamo ostala
i itava njezina pratnja?
Ova je misao proima nadom. Dosjetljivi i snani etovoa mogao bi se
osloboditi i donijeti joj osloboenje.
Jahai je vode neprestano istim tempom. Niti usporuju niti ubrzavaju
jahanje, dakle, ne prijeti im nikakva potjera. Nain kako je dre i
podupiru u sedlu ini joj se paljiv. Nije osjetila ni jednu jedinu
grubu kretnju, ak ni onda kad su je tako nevjerojatno hitro uhvatili
za ruke i svezali. Dakle, otimai nisu s njom nakanili postupati
brutalno, I oni koji je vode i dre joj s obje strane nadlaktice
oito pokazuju elju da odvie ne stisnu i na-nesu modrice. To
opaanje smanjuje njen strah od prve pomisli da bi je bacili u Dunav.
Kamo je vode? Oito su nakanili to dalje od Budima.
Preputa se sasvim mirno njihovu voenju i upire se snano o stremen
da se to vre dri sedla.
Ve zapaa sasvim nedvoumno da idu ravnicom, i to prema jugu.
Tko je to vodi prema jugu? Zato tim smjerom? Gdje je konani cilj
njihova puta?
Svu pozornost usredotouje na sluh i u sjetila.
Ali to je to?
Povorka usporuje trku, jae sve polaganije.
Zaustavili su se.
Svom napetou svoga sluha Gordana hvata kretnje oko sebe. Jahai je

dre s jedne i s druge strane. Sada ve sasvim lagano. Oni drugi

oito silaze s konja. ini joj se da neto apuu. Glasno ne
progovara nUko ni rijei.
17
2 GORDANA V



Odjednom razabire um rijeke, sasvim blizu.
Onda je netko obuhvati ok struka i skine sa sedla. Stoji nepomino
osjeajui pokraj sebe mukarce. ute i hodaju. Njihove mamuze zvee
i tokovi maeva kripe o konom pojasu. Dakle, obojica su plemii.
Dre je i vode. I udnu joj panju posveuju obojica.
Kamo e je odvesti? Ne moe se sjetiti da bi negdje na takvom kratkom
putu od grada bio kakav dvorac ili kula. Ne, nigdje u nizini kraj
Dunava nema zgrade.
Sto je due vode. to je um rijeke jasniji. I bude joj ledeno u duSi.
Da, vode je ravno prema rijeci. A zato joj nitko ne kazuje ni jedne
rijei? Ni njoj ni meu sobom?
Taj put u grobnoj utnji ini joj se kao pogreb. Istrauje, napinjui
sluh gdje su oni drugi. Valjda idu po travi pa ne uje. Samo um
Dunava i hladan zrak. Svijest i tijelo osjeaju da je blizu voda.
Pod nogama joj zakripi ljunak. Idu ravno k vodi. Nakon toga uje
iza sebe brojne korake. Dakle, oni drugi idu za njom. Da, to je ravan
put prema rijeoi.
ljunak je ve kaljuast. To je ponuka da stane, vrstom, silovitom
snagom opre se da ne ide dalje.
Vodii ne vele nita, kao da ekaju, ili se moda sporazumijevaju
znakovima?
Hoe li je silom vui naprijed ili ne? Razmilja kako bi raz-drla
spone na ruci. Hvata je sumnja da e je svezanih ruku baciti u vodu.
Onda se predomisli. Time e samo pobuditi njihovu dosjetljivost. Iako
su joj ruke svezane, znat e se uzdrati nad vodom plivakim umijeem
nogu. Ako sada pokua razdirali spone, dosjetit e se i svezati joj
noge. A onda je sve propalo.
Osjea da joj ruke sapinje uad. Rauna da u vodi mora smekati,
mogla bi provui ruku kroz povez.
Rauna sa svim, ne zaboravlja nita. Misli joj rade brzinom munje.
Mukarci joj lakat pomiu naprijed. Ali ona se jo ustruava.
Najednom je na novu okolnost upozori tropot. Slua. Okrene glavu
prema zvuku. kripa dopire do uiju.
to je to?
Kao da se neke daske svijaju pod teretom pa onda neto kao ue kojim
netko neto povezuje iK joj se samo to ini?
Vjetar lako puhne i donese joj neke glasove.

To je ohrabri i poputa mukim rukama to joj dre nadlaktice i

odluno je vode naprijed.
Stupila je na dasku.
Obuzima je nesigurnost. Ipak nee priznati. Ide ne znajui kamo. Ide
kroz tminu i tiinu nevidljivim putem18

Je li to put u vodeni grob?
Pod nogama joj tropou vlastiti koraci po daskama pod kojima klopoe
voda.
Boe, to je pod njom most na rijeci. Da, ne vara se. To je most kojim
putnici prelaze na brodove.
A kad nema broda, na rubu mosta zijeva dubina rijeke. Crna, nepomina
dubina, pogodna za pristup brodova i laa.
to je tamo onkraj mosta? Prijevozni brod ili laa? Zar je kane
odvesti du Dunava i preko obale? Kako spretno zamiljena otmica.
Uhvatiti je i odvesti rijekom na lai. Tu se gubi svaki trag u nonoj
tiini. I nitko ne moe otkriti da su nekoga odveli.
To otkrie uznemiri Gordanu i srce joj stade kucati.
Malo je utala i slua. Ali vie ne uje nikakvu kripu, dakle, oni
iza nje zaustavili su se i ne idu za njom.
Sto bi to imalo znaiti. Ako je tamo na kraju mosta prijevozni brod
ili laa, morali bi i oni dolaziti za njom, morali bi je slijediti,
ali ljunak iza nje ne kripi.
Tiho je iza nje, a pred njom? Buno umi rijeka. Od tog uma sada je
zebe, dakle, pred njom nema broda. Nema lae? Onda je tamo dubina,
pusta dubina.
Kane je utopiti? A zato joj nita ne govore? Barem bi joj se mogli
osvetniki narugati, prijetiti, izazivati u njoj strahotu i jezu
smrti. To bi joj bilo milije od ove podmukle grobne, nijeme tiine i
od utnje dvaju ovjeka koji je vode za nadlaktice.
ini joj se da malo zaostaju, a nju vode, zapravo je polagano guraju
ispred sebe onamo gdje zapljuskuju valovi.
Osjea da je vode na rub mosta i ne govore nita samo da ne slutei
zlo naprosto stane u jednom asu na kraju mosta u dubinu.
I posveuje svu panju svojim nogama. Kad e joj noga osjetiti kraj
mosta i stupiti u prazninu i kad e je valovi povui dolje.
Skuplja snagu i prisutnost duha. Ne moe i nee da smalake. Svijest
joj slae u dui mir, stiava u asu srce, napinje svaki mii.
Nita drugo sada ne misli, samo eka dodir s povrinom vode i kako e
vrstom voljom gaziti po toj vodi svim svojim umijeem i osloboditi
sputane ruke pa makar uad morala pregristi zubima.
Osjea se na rubu mosta, na vrhu svojeg groba koji zijeva iz dubine i
sva snaga i volja duha i tijela stupaju sada u slubu za
samoodranje.

U asu joj se ini da je nastala tiina kao u grobu. Jednom je ovako

koraala u grobitu ispod crkve Gospe remetske u domovini. Sve joj se
ini da je to mnogo gore. Tada je barem gledala u mrak i mogla je
uzdahnuti. Sad su joj usta vrsto svezana, a na oima oklop.
19
2 *

I opet se zaustavi. Hvata dah. Dvije je ruke s obje strane vrsto
dre. Vjetar joj zapuhuje u lice. Osjea ledeno strujanje vodenog
zraka. Osjeajui blizinu smrti, sva se pretvara u mramor. Mirna,
nepomina, ukoena, smirena.
U naponi svih osjetila ostavlja je sluh. Nekakvi glasovi, tihi,
apui. ini joj se da pada nekud u dubinu, a onda opet aputanje.
Oko tijela joj se ovile ruke. Netko je die, nosi, ili je to struja
valova?
Ne zna nita i ne uje nita, samo oko struka osjea neije ruke.
Onda u njenoj dui sve izblijedi...
BAKA NESTRPLJIVO PRISLUKUJE
U nonom zraku isparuje se vruina to se danju upekla u zidine
palae Petra Gereba. Prozori su otvoreni. On sjedi napola u postelji
i napeto oslukuje. Na prozoru stoji biskup Baka, pogledava na ulicu
punu mraka i slua.
- Jo uvijek ne dolaze? - pita Gereb iz postelje.
- Mrak je vani kao u grobu. Ni ive due nadaleko, samo se
dolje uje um Dunava.
- Ne vidite ni svjetla baklje?
- Nita, velemoni gospodine.
- Moda ne primjeujete topot konja. Osluhnite bolje gos
podine biskupe.
- Uzalud, ne ujem nita, osim uma rijeke. Ba ste lijepo
odabrili da gradite palau nad Dunavom.
- Lake se zatititi od dumana sa strane rijeke. Prisluhnite
jo malo.
- Morao bih uti svaki suanj, a kamoK ne bih topot konja.
Oko vae palae je pusto. Ovuda ne prolaze ni pjeaci, a kamoli
jahai.
- Jau ovuda oni koji idu na jug uz Dunav. Tu silaze dolje k
lijei na cestu. Danas je ovuda projahala i kraljeva roakinja.
- Gordana je prola tuda? U koje doba - oita Baka?
- Ba nekako u prvom mraku, malo prije nego to ste vi
stigli. Ali ne znam je li odabrala smjer k Dunavu.
- to bi ona u to doba na obali rijeke?
- I meni se inilo udnim zato ide ovuda, ali moda je ila
kui.
- Odakle bi prolazila ovim putem oko itavog grada kad je u

kraljice?
- To vie bi se morala vratiti ulicom svetoga Stjepana.
20

Istina je. Kamo je mogla ii ovim smjerom? A znam da je
imala poi kraljici. Zvala ju je.
- Sad joj namee svoje prijateljstvo, naravno, jer je djevoj
ka u srodstvu k kraljem.
- Ne treba Beatrici u kralja zagovornice, naroito ne tako li
jepe.
- I zato bi morala pripaziti. Aragonka joj nikad nee eljeti
dobro.
- Zna to, Gordana.
- A ipak ide k njoj. Velim vam, nije pametno.
- Dapae, vrlo neoprezno.
I opet se sagne na prozor pa slua. Onda zapoinje Gereb:
- Ako je Gordana sila k Dunavu, onda bi se mogla ovuda
i vratiti.
- Valjda ne jae nou zbog zabave?
- Kako ne. Svata joj pada na um. Napola je muko. Ako se
bude vraala ovuda, zaustavit u je.
- A ni baklju nije imala njena pratnja?
- Sigurno je kraljica predugo zadrala. Koliko znam, ila je
k njoj rano pred zapadom sunca. Nevjerojatno udna stvar ovako
dugo zadravati mladu djevoju i pustiti je da ide ovim putem
kui gdje je sve pusto i obraslo umom i ikarjem.
- To mi je rekao i moj katelan kad mi je pripovijedao da
je tuda projahala.
- Znam zastalno da je otila kraljici.
- Zato je, gospodine biskupe, niste savjetovali da se prii
ni bolesnom kao ja. Evo, zdrav zdravcat u toj vruini pa se kupam
u znoju.
- To je opet drugo, velemoni gospodine. Ona se mora po
koriti jer ovisi o kralju, a vi o sebi. Vi ste mogli spasiti svoj ug
led samo na ovaj nain da se uz to ne zamjerite kralju, a ni Aragonki. I ovako ete bolovati dotle dok vas sam kralj ne doe mo
liti da ozdravite.
- Kako je to velika srea kad ovjek moe samo posegnuti
u svoj um i odande izazvati sve to mu je potrebno da svlada dru
ge bez maa.

- Kao vi, na primjer, velemoni gospodine, posegnite u ko
rice kad se elite nekome odrvati i trgnite ma.
- Tko bi ikad slutio prije dva tjedna da u ja, Petar Gereb,
biti skinut da bude mjesta za onog napuljskog glupana. Znam ja.

Jog za ivota kralja Mafije pokuala je Beatrici dobro smjestiti

brata ljubimca, ali Matija ipak nije pao tako duboko pred njom
kao to pada Vladislav.
Baka opet ode k prozoru.
- Vidim da netko dolazi. Razabirem baklje, bit e da je Batori. Budite oprezni. Valja nam pred njim igrati komediju da ne
bi javio kraljici.
21

Uskoro dopru do njih povici i otro udaranje konjskih kopita o kamene
ploe pred veom palae.
U sobu ulazi crnomanjast mukarac obrasten bradom. Pozdravlja
najprije biskupa, a onda kuedomaina.
- Dugo sam vas ekao - primijeti domain.
- Do vraga, nisam mogao poprenim putem, zabrtvili su
onu usku graansku ulicu, to spaja zapadni i istoni dio grada pa
sam morao zaokrenuti okolo. Nije gospodin ovdje da nas ispovi
jedi, gospodine Gereb?
- Doao sam samo da se oprostim sa svojim starim prija
teljem - tiho primijeti Baka.
- Zar vaa preasnost ide nekamo? - upita Batori.
- Povlaim se u samostan.
Batori ne odgovori. Kao kraljiin pristaa, razumije ovaj Ba-kaev
korak i ne ali za njim.
Petar Gereb odmah zapone razgovor jer mu je tako dojavio svojim
pogledom Baka.
- Kako znate, i&aao sam nogu i ruku i ne mogu vriti du
nost koju mi je odredio kralj. Danas mi je isporuio neka oda
berem drugoga. Odabrao sam, dakle, vas, jer boljeg ratnika ne
poznajem.
- Da preuzmem mjesto vas vodstvo vojske? To je odvie as
no.
- Nisam vie vojskovoa. Naravno, niste to mogli znati, a ne
znaju ni drugi. Jo je sve u tajnosti.
Batorijevo lice izraava znatielju.
- A tko je odabran da preuzme vau slubu? - upita pun
nade.
- vjerujte, bilo bi mi drago kad bih mogao javiti: oduka je
pala na hrabrog i mudrog Bat ori ja.
Baka se nagne nad prozor:
- Kao da s Dunava ujem neko zapomaganje.
Druga dvojica uute i sluaju, ali je opet sve tiho.
- Valjda ste se prevarili - ree Gereb i nastavlja:

- Kralj nije odabrao za mojeg zamjenika velemonog gos

podina Batorija. Ne mogu se ni sada jo preuditi kako je kralji

ca mogla zaboraviti usluge to ih je iskazao gospodin Batori ba
njoj, a isto tako i kralju, potekavsi u potjeru za Hrvatima.
- Moda kraljica i kralj uvaju za njega veu nagradu? primijeti Baka, dok Batori pun iznenaenja skriva neprijatan
osjeaj to ga obuzima.
Petar Gereb namjesti u postelji povezanu desnicu kao da ga boli i
zapone neto tie i povjerljivo:
- to mislite, gospodine biskupe, koga je kralj odluio da
uzme za svoga vou?
- Ako nije gospodin Batori, onda je oito mogao odabrati
samo palatina Stjepana Zapolju.
22


- A to vi mislite, gospodine Batori?
- Da je tako i nikako drugaije.
- Ako je vodstvo vojske povjerio sasvim stranom ovjeku?
- Nemogue, potpuno nemogue. Kako bi mu to moglo pasti
na um. Tko vam je to rekao?
Batori se gotovo esti i razmahuje da podupre svoje nevjerovanje. Ali
tada uute sva trojica i oslukuju.
- Netko ipak zapomae - primijeti Baka, a ona dvojica po
tvrde.
Neko su vrijeme oslukivali, ali je ponovo nastao mir, pa Baka
nastavlja:
- Odobravam svaku rije velemonog gospodina Batorija.
Nitko ne moe biti zapovjednik kraljevske vojske, osim vas, gos
podine Gerebe ili gospodina Batorija. Palatin moe zadobiti tu
ast, ali prednost je na vama dvojici. Meni nije red da sudim jer
sam ve jednom nogom u samostanu, samo primjeujem: vas ste
obojica prvi u ovom kraljevstvu i ako gospodin Gereb sada ne
moe uzeti vodstvo vojske, moe je preuzeti samo gospodin Ba
tori. Ili se Gereb ali ili je kralja netko loe uputio jer oito sta
lei nee primiti nikakvog stranca. Ionako ih je previe na dvoru
i oko dvora jo od pokojnog kralja Matije.
- Ali kralj eli da se vi i ja zajedno pokoravamo vojskovoi
kojeg je odabrao.
Batori otro udari po stolu, uvrijeen i pun Ijutine.
- Vi kako hoete. Ali ja neu.
- Ja sam ozlijeen i ne mogu ii, dakle, sve pada na vaa
lea.
- Tako mi asti i obraza, skliznut e s mojih lea istog a
sa im me pokuaju natovariti sramotnom slubom.

- Nije lako, gospodine Batori skinuti tu zapovijed.

On se naglo digne, rekavi:
- Idem kraljici da zatraim zatitu.
- Da, to je najbolje - primijeti Baka. - Ona e sigurno
biti protivna da se vodstvo vojske povjeri strancu koji je doao
ovamo iz stranog, ekog kraljevstva.
Petar Gereb pridigne glavu i lijevu ruku pa zaustavlja srditog
Batorija:
- to vam pada na um da idete kraljici?
- Ona e me zatititi i kralju osoliti pamet.
- Varate se. Stanite, gospodine Batori!
- Sto hoete? Zato me zaustavljate?
- Kralj je odabrao napuljskog princa Franceskal
Batori se zaustavi kao da su ga udarili maljem po glavi i stade se
izvlaiti:
- Ali velemoni gospodine, Francesko nije nikad pomirisao
ratite. Krivo ste uli. To kraljica ne bi dopustila jer bi morala
23

predmnijevati da e Francesko krivo upravljati bitkama. Netko vas je
loe uputio.
- Bili ste tri dana odsutni pa ne znate to se zbilo. Mene su
ve bili pozvali u dvor da vijeam s princem Franceskom.
Batori je nekoliko asaka hodao gore-dolje pa onda zapita:
- A to na to veli Ugri?
- Da vam pravo kaem, odao sam to samo nekolicini. Oni se
estoko bune, prosvjeduju i svatko od njih tvrdi da biste vi imali
biti zapovjednik, ili ja, i nitko drugi. A poto ja ne mogu na rati
te, bit ete prisiljeni da sluate mladog princa, moda e vam us
pjeti da ga uvjerite kako su vae osnove bolje pa e ih prihvatiti.
Baka sve vrijeme uti kao ga se to ne tie.
A Batori uzavre kao kotao i kad je prekipjelo u njemu stade
poluglasno dokazivati kako se ta kraljeva odredba ne moe prihvatiti.
- Sto da radimo? - pita Batori i pogleda biskupa Bakaa.
- Ako ste ovo pitanje namijenili meni, onda je odgovor sas
vim jednostavan: pitajte ostale to misle i radite kako sami naj
bolje znate. Ja se vie ne smatram dunim da se bavim svjetskim
pitanjima.
- A bila bi vaa dunost da nam sada savjetujete.
Ova izjava oito iznenadi Petra Gereba. Baka je to oekivao i malo
se nasmijeao.
- Kad su stalei bili nezadovoljni, otili su kralju i naprosto
se potuili. Ako kralj nije sasluao njihovu elju, utekli su se
saboru i tamo raspravljali o svojim tegobama, dakle, nije teko
odabrati. Ali kralj Vladislav odmah e uvidjeti da kancelar Filipec

oito nije ni slutio blizinu rata kad je kralju savjetovao da uzme

na elo vojske Franceska.
Batori osjea da su ga mimoili, uvrijedili i osramotili gotovo pred
itavim kraljevstvom. Ljutina raste i svakog se asa produbljuje.
Osjea se pogoenim usred srca.
- Jo nitko ne zna da sam ovdje. Ako bih se mogao osloniti
na vas, gospodine Petre, i na vas, gospodine biskupe i zamolio da
nikome ne kaete da sam se vratio u grad?
- Sto kanite? - pita ga Petar Gereb.
- Umaknuti da ne moram ii kralju i prosvjedovati jer bih
se zamjerio kraljici, a to bi mi bilo na veliku tetu. Mene naprosto
nitko nee nai.
- A dotle e Albert i Maks harati naim kraljevstvom - uz
vraa Gereb. - To bismo, gospodine, mogli skupo platiti. Najbolje
idite onim putem kojim su uvijek ili svi drugi prije kralja Vladislava.
- Rei e da se bunimo.
- Imamo i pravo da se bunimo - vikne Petar Gereb. Zar
ete vi ili ja sluati naloge nekog mladog princa koji je ivio na
ovom dvoru samo od leanja i gozba? Nije to samo moje milje24

nje. I oni koji su me danas ve posjetili govorili su isto tako,
ekali su samo vae miljenje.
- A jeste li vi ikad pomisli, gospodine Petre, sto e se dogo
diti s nama ako se dignemo protiv brata nae kraljice, one kraljice
kojoj i kralj mora zahvaliti to sjedi na naem prijestolju?
- A to e biti ako kralju nita ne kaete i on izgubi bitku s
Maksom ili Albertom ili moda s obojicom? - pita Baka.
- Sto mislite vi, gospodine biskupe?
- Sigurno e kraljica voditi vojsku - podvaljuje Baka mir
nim glasom, dok Batorijeve oi sijevaju. Usplamtio je pri pomis
li kako bi bio osramoen da ena vodi vojsku, a on slua. I vik
ne:
- Neka vojsku vodi kraljica. Mene nitko nee vidjeti da se
pokoravam eni na bojnom polju, pa bila to i kraljica.
- U ovom kraljevstvu nema nikoga tko bi kralja mogao uvje
riti da se opre kraljici.
- Tko zna, moda ima? - primjeuje dvolino Baka.
- Vi znate tko bi mogao da polui da kralj uini drugo nego
to hoe kraljica?
- Znam - odgovori Baka.
- Onda to udovite odvedite kralju. Ako polui svrhu, asti
mi i maa, pograbit u vas kakvi ste dugi i iroki, posaditi uz
kralja i rei u mu:

"Ne dao Bog da vara padne na um nekog drugog pitati za savjet, osim
Bakaa."
- Kakve pripovijesti. Imate vi svojega Filipca.
- ini mi se da se on ne usudi ni mljacnuti jezikom ako to
ne uine njegovi gospodari.
Kroz otvoren prozor padne u sobu neki mukli povik. Sva se trojica
lecnue:
- Sto je to?
Prislukuju. Onda Baka pohita k prozoru i sagne se dolje. Vani je
gusti mrak. Vjetar pue i donosi um Dunava. Opet mukli povik u noi.
- Neto se dogaa napolju - ree Batori - nekome treba
pomoi.
Snana desnica nesvjesno mu posee za drkom maa.
- Kao da netko zove u pomo - tiho e Petar Gereb.
Sluaju utei, onda Gereb upozori:
- ujete li? Opet zapomaganje.
- Muklo je kao da nekoga gue.
Batori nestrpljivo skoi na noge. Ne moe izdrati:
- Sabrat u svoje momke i malo izjahati.
- Opet je sve tiho - navjeuje Baka,
Batori je ve iziao, a Petar Gereb ne napola digne u postelji:
- Kakav je bio glas, preasni?
- Kao ispod zemlje, ali mislim da je muki.
25



- Gordana je projahala ovuda.
- Ona je ve davno kod kue.
- Ako nije?
- Rekli ste da su je pratili Damirovi momci.
- Tako mi je saopio katelan, ali Sto vrijede momci ako ih
napadne dvostruko toliki broj.
- Tko bi ih napao? Velemoni, vi me straite.
- Jer mi ne ide u glavu. Recite, odakle su dopirali povici?
- Odozdo s Dunava.
- udno, vrlo udno. Tko u ovom mraku silazi na Dunav?

- Batori e izvidjeti ih" neto doznati.
Malo sluaju, onda biskup usklikne:
- ujem topot konja.
I prislukuju.
- Dolaze neki jahai - veli Baka.
- Otkuda?

- Ne vidim, ali ujem kao da uzlaze. Idu ba ovim putem. Vi

dim crne sjene to jure kroz mrak.
- Zar kraj mojeg dvora?
- Naprotiv, veru se dolje ikarjem.
- Hoe li ih Batori opaziti?
- Jo nije iziao iz dvorita.
- Imaju li oni u ikari baklje?
- Ni jedne jedine.
- Nisu poteni kad ne osjetljavaju put. A gdje su?
- Vie ne vidim nikoga. Ili su nestali u umi, ih se pritajie.
- Sluajmo, moda se opet pojave,
- Ulili ste mi, velemoni, sumnju da se nije togod desilo s
Gordanom ako je uistinu ovuda projahala.
- Opet neto ujem.
Obojica puni sumnje oslukuju muklo zapomaganje.
- To je neko rikanje, roktanje, to li?
- Kao ovjeka u posljednjim mukama.
- Da zovnem vae sluge, velemoni?
- Pozovite mi katelana. Sigurno dolje veera.
Bakaev glas ori se hodnikom Gerebova dvorca.
Ulaze sluge i vele da se gospodin Batori sprema izjahati iz dvora.
Gereb im nareuje neka sedlaju konje i pomognu Bato-riju istraivati
ikaru.
Baka ostaje sam s Gereb om.
- Sad bih poao, ali Batori bi opazio moje zdrave udove veli Petar.
- Molim ne odajte se.

- ujete topot kopita? Ponovo jahai.
Baka potri k prozoru.
- ini se da dolaze ovamo. Imaju baklje.
- Tko su? Ne vidite?
- Stali su dolje pod veom. Gle, moji neaci.
26

- to njih nosi ovamo? - Znati su gdje sam pa su doli da svojeg
ujaka otprate kui.
Onda ide od prozora i krene prema postelji:
- Velemoni, ta stvar prekinula nas je u raspravi s Batorijem. Uglavnom smo poluili uspjeh. Batori se buni.
- Ali nee nikad ii kralju jer je uvjeren da nitko ne bi
mogao sklonuti kralja da se protivi kraljici. 1 pravo veli.
- Ne veli pravo. Ima netko tko e kralja sklonuti, ali onda
treba da se i vi svi drite odluno.

- Tko bi to kralja otkinuo od Beatrice?

- Ne mogu odati svoje tajne. Dosta sam rekao: ima netko
tko e biti jai od Aragonke, budete li i vi jaki.
S hodnika dopiru glasni razgovori i hitni koraci, U sobu ulazi Bela
sav zadihan.
- to se dogodilo? - pita Baka,
- Zlo je, ujae, molim neka velemoni oprosti.
- Reci otvoreno i velemonoga zanima: kakvo se zlo desi
lo?
- U umi kraj ceste lei Gordanin etovoa Mirko svezan.
Gospodin elnberg me dao pozvati da mu doem u pomo.
- Sto to govori, mladiu?
- Napuljci su doekali Gordanu i njenu pratnju, svezali
momke a ona je nestala. Odveli su je.
- Onda je to uinio taj aragonski princ - ree Petar Ge
reb i prokune, a Baka sklopi ruke i sav izvan sebe uzvikne:
- Zapovjednik vojske izvodi prvu navalu sa svojini etama.
ujete li, velemoni?
- Otima djevojke. Lupe, razbojnik.
Bivi vojskvoa udari povezanom rukom po naslonu postelje da je sve
zazvealo:
- A ti si, Bela, ovdje mjesto da ide u pomo.
- Evo me. Pitam vas, ujae, to da uinim.
- Zar elnberg ne zna?
- On je naao Mirka i poslao k meni za pomo, a ja se evo
pourio k vama.
- Valja dozvati Batorija. On je otiao traiti tko tako muklo
zapomae.
- To je bio Mirko, Gordanin etovoa - izvjeuje Bela.
- Idite brzo dolje, zatrubite dva puta zaredom. Tako sam se
dozivao s Batorijem u bici. Cim uje trubu, vratit e se. Onda mu
recite to je i odmah e s vama u pomo.
- Ali kako da se pomogne kad ne zna kamo su s njom
umaknuli?
- Valja ii u potjeru.
- Na koju stranu?
- Posred noi lako se uje topot konja s bilo koje ceste upuuje Gereb.
27

- Idi, idi Bela - pouruje Baka.

- Selnberg me teko eka.
- Prije dajte Batoriju znak - odredi Gereb.
Baka je ostao sam s Gerebom.
Doskora zajei trublja u noi. Odmah se odazvala druga.
- Vidite, biskupe, slutio sam da joj se sprema zlo. Pozvala
ju je Aragonka da je njen brat moe uzeti za sebe.
VLABISLAV BIJE BOJ ZA BEATRICU
Nakon veere Vladislav raspravlja sa svojim ekim prijateljima.
Svakog asa se propitkuje je li stigao selnberg. Uvijek mu donose
nijean odgovor. Svi se zbog toga osjeaju neprijatno. Vladislav
govori samo o princu Albertu i o njemakom nasljedniku Maksu. Kralj
je duboko oaloen to ga njegov neak Al-bert tako malo cijeni i
dolazi za njim u Ugarsku da mu otme prijestolje.
- to e misliti ovdje o svom kralju kad me moj vlastiti
roak potkapa? Nisam se tome ni u snu nadao.
- To je svakako djelo njegove majke - tumai velika, sje
dei kraj njega. - Albert je njezin ljubimac i kako je najmlai
sin, ne moe se oekivati da bi mogao biti kralj. Zato ga je maj
ka poslala ovamo da vama uzme kraljevstvo.
- Strahota je to, dragi moj, sa svih strana ugroen. Da ne
ma kraljice, izgubio bih ovo kraljevstvo.
eki velikai prosvjeduju utnjom protiv ove kraljeve hvale
Beatrici. Ba zato on naglaava:
- Svi ete vi doskora osjetiti dobrobit njene dareljive ru*
ke.
- Neka velianstvo ne govori o tome. Mi smo vrsti u onom
to smo ve davno rekli,
- Da je neete za svoju kraljicu?
- Tako je zakljueno, a mi se drimo onoga to je obeao
gospodin Filipec.
Kralj mahne rukom velikau da ne govori dalje:
- Ostavite to, prijatelju. Ne moe se drugaije. I ne smi
je. Ve je itavo blago rtvovala za ovo prijestolje.
- Prema tome, neka joj ovo prijestolje bude zahvalno, ali
nae prijestolje nikad Aragonku nee priznati za svoju kralji
cu,
- Bit e moja ena, dakle, i kraljica. Osamnaestoga vas po
zivam na vjenanje.

Nastade utnja. Ceki velikai i odlinici mrko se gledaju. Uzalud
trae Selnberga da on, kraljev miljenik, uzvrati kraljeve rijei
prosvjedom.
- Gdje je izostao Selnberg? - pitaju jedan drugoga.
Kancelara nema. Kao da je propao u zemlju. Nije prisustvovao ni

veeri niti je stigao nakon veere. Kako ih kraljeve rijei

vrijeaju, oni se odjednom diu da e otii.
- Kamo odlazite? - pita on napola preplaen. - Zar se
tako vladate prema svojem kralju?
Oni stadoe mrmoriti. Kralj ide k njima pa oajnim pogledom i glasom
zavapi:
- Ne razapinjite me na kri. Nisam je ja isprosio, nego ov
danji sabor. I oni su mi postavili i uvjet: ako hou da budem
izabran, moram se vjenati s Beatricom.
- Niste smjeli prihvatiti uvjet.
- Onda bih morao odbiti prijestolje.
- To smo vam savjetovali.
- Zar nije bila divna zamisao biskupa Filipca da se sklapa
uska veza izmeu ovog i ekog kraljevstva? Taj bi savez uinio
eku mnogo jaom nego to je danas.
- Mnogo slabijom jer biva vazal Napulja, pretvara se u ko
rito iz kojeg bi Napulj vjeno derao.
Kralj nestrpljivo mahne rukom u odbranu:
- Kakav vazal. Kakvo korito. Sto vas je napalo? Tu bi bile
uz nas napuljska i rimska mo. Tu ne bi bilo nikakva deranja
iz naeg korita, nego bi nas ona jo potpomagala svojim bla
gom.
- Ona, Beatrica? Znamo mi historiju Aragonaca. Pohlepni
su kao nijedna grabeljiva ivotinja.
- Zar ne vidite sve to blago i bogatstvo oko sebe?
- Sve je privrijedio kralj Matija, a ne ona, sve e to Napulj
razgrabiti, sve e raznijeti.
- Neka raznesu - povikne jedan od velikaa jakim glasom.
- Sto me briga ako se Ugrima tako hoe. Neka tove Napulj svo
jim imanjima, ali mi to neemo uiniti.
- Vi neete da Beatrica bude moja ena?
- Ne, kralju, mi to ne elimo.
- A ja velim: ne moe biti drugaije.
Kraljev otpor silno ih iznenadi i jo vie raspali. Jedan od njih
bijesno uzvikne:
- Vi osobno, velianstvo, eznete za Aragonkom.
- Tko mi to moe zabraniti?
esi se zagledaju. Jo nikad nisu vidjeli Vladislava da bi neto
odluno zastupao, i to ih sve vie raspaljuje:
- Oenit u se njome i tu nema prigovora.
Na te rijei velikai nijemo ustaju i odlaze. Ostavljaju kraljevu
dvoranu ogoreni, u znak prosvjeda.

28

29







Vladislav je ostao sam.
A oni se naoe u predvorju pa na poziv ekog dvoranina ulaze u malu
sobu pored kraljeva ureda. Kraljev dvoranin pokuava ih smiriti.
- Ne moemo popustiti, tako se nismo pogodili.
- eki su kraljevi vladali maem i snagom, umom i voljom.
Ovaj nee vladati svojim mozgom prema toj Aragonki.
- Ne moemo to dopustiti. Filipec nam je obeao da kralj
nee uzeti Beatricu.
- Pa ipak je on uzima, zar da utimo?
- Zar da podignemo pobunu u kraljevstvu zbog jedne suk
nje?
- U toj suknji skriva se aragonska vlast. Ne doputajmo da
se s krunidbom obavi vjenanje.
Tako dovikuju jedni drugima. Tada se isprsi jedan od plemia i
povjerljivo naglasi:
- Samo Ugri su pristali na Betaricu, ali na jugu kraljevstva
se opiru. Hrvati ni danas ne pristaju uz Vladislava jer vodi aragonsku silu.
- Kuga je to, mi joj ne moemo odoljeti.
- Zar da pustimo da nas ta poast pohara?
Vri prosvjed meu ekim velikaima i odlinicima dvora. Poinje
rasprava uljiva i razdraena. Netko spomene da je Filipec upravo
doao u kraljevsku palau. Odmah ga pozovu da trae objanjenje.
Kancelar se zaudi kad ih nae ovako okupljene i uzrujane, umjesto da
se zabavljaju s kraljem.
- Gdje je gospodin elnberg? - pita kancelar.
- Ba njega itavu veer ekamo uzalud. A kad ste doli,
vi, ujte.
Stadoe mu spoitavati:
- Kralj je rekao da e se osamnaestog vjenati s Beatricom.
to vi velite na to?
- Ne znam to da kaem.
- A zato ste znali govoriti onda kad je elnberg prosvje
dovao?
- Nisam ni slutio da e sabor sam zaprositi kraljiinu ruku

za Vladislava.
- Niste to smjeli dopustiti.
- Sama kraljica je traila da joj sabor zajami kraljevu
ruku. Prijetila se da e prihvatiti i Maksovu prosidbu i njemu
pruiti svoju pomo za izbor na prijestolje.
- A vi ste ustuknuti, prepali se, poklekli od prijetnje enske
suknje.
- Nikad kralj Vladislav ne bi mogao sjesti na ovo prijestolje
da nismo prihvatili to je traila.
30


- I bolje bi bilo da nikad nije sjeo. Sto smo mi s time do*
bili? Izgubili smo kralja, obavezao se na ast da e uvijek biti
u Budimu, a nikad u ekoj.
- Dobili smo u zamjenu aragonsku poast.
- Dobili ste natrag zemlje to ih je u boju oteo kralj Matija- veli Filipec.
- Mogli smo ih osvojiti maem, a ne kraljevskom lonicom - odgovaraju.
- Vi ste prostrti tu lonicu - viu gospoda Filipcu.
- Da ste vitez, vi biste pred Beatricom glavu pokrili lje
mom.
Kancelar je bijed, ute pjege na licu jo su jae iskoile.
- Ovakve uvrede ne podnosim.
I kancelar ode sav blijed izvan sebe iz sobe. Vani u predvorju gotovo
se sukobi sa Selnbergom koji tri sav zadihan.
- Sto vam se dogodilo? - pita Filipca.
- Vrijeaju me nai zbog Beatrice.
- Sto su vam rekli?
- Vele mi, da sam vitez, pokrio bih glavu pred njom lje
mom.
- To je odvie velika uvreda, a po vaem staleu ne moete
traiti zadovoljtinu.
- Neu sjesti k njima k stolu dok ne opozovu.
- Molim vas idite sada kui. Ne brinite, sve u ja to uredi
ti. Sutra e vas zamoliti za oprotenje. Sluajte me, idite kako
sam vam rekao.
- Kralj e me moda zvati.
- Ja u mu razloiti to je bilo. Vi morate dobiti zadovoljti
nu i ba zato treba da idete. Zurite se, hitam kralju.
Filipec pristane da ostavi kraljevski dvor. elnberg hitro nastavi
svoj put kroz predvorje. Stjepko po-hita za kancelarom pa mu apne:
- Uzalud sam ekao. Nitko nije dolazio ni gospodin biskup
Baka ni mladi vitez.

- Gdje je kralj? - pita kancelar.

- Povukao se u lonicu, strano je ljutit jer nema gospodina
biskupa Bakaa ni viteza.
- Dobro, dobro, ekaj Stjepko ovdje.
Pa je gledao kako elnberg nastoji da to bre prevali dugi hodnik
prema kraljevim odajama. Neki mali pa prilazi Stjepku i pita ga
tajanstveno:
- Nikad nisam vidio preasnog gospodina Filipca tako stra
hovito ljutila.
- Strano su ga uvrijedili eki velikai. Rekli su mu: da je
vitez, pokrio bi pred Beatricom glavu ljemom.
- A to je uvreda?
31

- I te kako velika uvreda. U staro vrijeme kad je vitez sjedio u sobi
gologlav, a drugi bi vitez uniao onaj gologlavi odmah bi pokrio
glavu ljemom. Naprotiv, ako je u sobu dola ena, onda bi svaki
vitez pred njom skinuo ljem, jer je ena slaba i nema pogibelji da
bi mogla uiniti to naao mukarcu. Razumije li: kad su kancelaru
rekli da bi on pokrio glavu ljemom pred suknjom, onda su mu rekli da
suknju smatra ravnom sebi. Sad zna zato ova uvreda nee proi tako
lako - naglasi Stjepko, radujui se instinktivno svai i apui:
"Sve mi se ini da avo dolazi po svoje."
OTMIARI
Vladislav je legao odjeven. U prvi se as silno ljutio na ve-lakae
koji su ga tako uvrijedili, a onda se sjetio da te veeri oekuje
biskupa Bakaa s mladim vitezom. Odmah je predoio Gordanu u odijelu
mladog viteza s vizirom na licu. Odredio je Frantieku neka on sam
doprati viteza s preodjevenim Bakaem k njemu. Pa Stjepko bio je na
strai, ali uzalud.
Ne dolazi Baka kojeg zapravo ne oekuje zbog njega, ve zbog
Gordane. 2ivo mu je ostala u pameti u onoj zelenoj neukrae-noj
haljini, sa svojom bujnom kovravom kosom to se inila kao iva
bronca. Ova mu je slika neprestano u mozgu. I ljuti ga to ne dolazi.
Koji je tome razlog?
Ne moe se domisliti, ali sumnja na sve: i na princa Ivana, i na
njenog prividnog mua, ak i na Franceska. Odvie je dugo i ljubazno
s njim razgovarala.
Vrata su kripnula.
- Velianstvo neka mi oprosti to ulazim i ne pitajui da li
spavate.
Kralj malo digne glavu i zaueno gleda Sclnberga.
- Napokon dolazite. A zato ste tako zadahtani?
- Jedva se drim na nogama - i on se spusti na stolicu.
Kralj se jo vie podigne i podupre o ruke.

- to vam se dogodilo?

- Velianstvo, danas popodne zamolio sam vas da me ot
pustite. Htio sam izjahati sa svojom sestrom.
- Da da. Zar se kneginji neto desilo?
- Njoj se nije moglo desiti nita. tite je godine i ja. Ali
Gordana.
- Gordana? Pa ja je oekujem.

- Uzalud je ekate, velianstvo,
elnberg ustane i prie kraljevoj postelji:
- Vidite, kralju, moje su se slutnje ispunile.
32


- Ta govorite ve jednom: to se dogodilo s njom?
- Gordanu su oteli.
Kralj skoi s postelje:
- A vi ste ovdje. Niste poslali potjeru?

- Sve sam uinio to je bilo potrebno. Otima je poduzeo
neuveno podmuklu otmicu da zametne svaki trag. Rekao sam,
kralju: valja djevojku zatititi, govorio sam vam, ali vi ste ostali
ravnoduni.
- Kako ravnoduan? Sto to brbljate? Nisam li vam zapovijedio i naloio da preuzmete zatitu nad njome? Kako ste to vr
ili?
Uzbuen kralj potrese njegovim mesnatim laktovima:
- Jeste li doznali kamo je odvedena? Tko je to uinio?
- Sve je uinjeno, ali taj prokleti lupe usudio se izmisliti
takvu zasjedu.
Kratak as je tiina, na to kralj apne sasvim tiho kao da se boji
izrei svoju sumnju:
- Vi znate tko je otima?
- Svezani etovoa pripovijedao je da su Napuljci, dakle,
nije teko pogoditi.
- Francesko - vikne strano namrtena lica. - Odmah sam
slutio.
- Bilo je lako razabrati na kraljiinoj veeri na to se spre
ma,
- Pripovijedajte to je bilo. to bi se moglo uiniti? Taj
lupe - apne opet kralj, zurei u Selnberga i ekajui njegovo
prianje. - Kamo ju je odveo?
- Moram velianstvu najprije razjasniti da je predveer
Gordana bila pozvana kraljici.


- To sam znao.
- Otila je tamo ravnim putem, onom malom ulicom svetoga
Stjepana koja ini popreni put izmeu gospodskih palaa na
istoku grada i plemikih dvorova na zapadu. S jedne i s druge
strane ulice proteu se graanske kue i veliki vrtovi. Dakle, ako
je ta ulica zabrtvljena i ne moe se njome prijei, mora se jahati
okolo cestom koju s jedne strane okruuju ikare, a s druge stra
ne uma.
- to mi to pripovijedate? - nestrpljivo e kralj.
- Mora da vidite kako je stvar tekla i kako se to moglo
dogoditi.
- Dakle, sluam, to je onda bilo?
- Kad je Gordana ostavila egersku palau, bio je ve mrak.
Sa svojom je pratnjom htjela istim putem natrag, ali ulica svetog
Stjepana bila je na ulazu zatvorena. Dvoja kola s tekim teretom
drva stajala su zakvaena jedna o druga. Gordana je, dakle, mora
la krenuti cestom okolo.
- Zato je taj ulaz ostao neprohodan?
3 GORDANAV "

- To u velianstvu razjasniti kasnije. Dakle, Gordana je
morala krenuti tim putem. Ja sam jo mnogo prije zapada sunca
izjahao sa svojom sestrom kneginjom Anukom. Toliko je eljela
vidjeti ovu stranu okolice i nauiti se zraka. Otkad smo tu, nije
joS bila napolju. Krenuli smo malo prema Dunavu, a predveer se
vratili.
- Dobro, to je bilo s Gordanom?
- Kad smo prolazili cestom kraj ume, odjednom ujemo
neko muklo zapomaganje kao da netko govori iz podzemlja. Moja
se sestra preplaila duha, a ja dadem bakljom rasvijetliti itav
prostor u umi jer mi se inilo da je to iv ovjek, a nikakav duh.
I najednom opazimo u ikari ovjeka, pravog diva potpuno sveza
na. Usta su mu bila zaepljena, zato se njegovo zapomaganje,
zapravo muklo roktanje ulo kao iz podzemlja.
- A tko je to bio?
- Gordanin etovoa. On ju je pratio od kraljice kui. Oko
njega su leali njegovi momci, isto tako povezani, ali nemoni i
nijemi kao mrtvi.
Vladislav je stao svojem pouzdaniku tako blizu da je ovaj osjetio
njegov brzi dah.
- Taj ogromni jaki ovjek, makar svezan, smicao se poput
zmije zemljom da bude to blie cesti i pokuavao je na jednom
panju zderati s usta povez. Tako smo ga uli.
- im sam ga odvezao, on mi ree:


- Napuljci su odveli Gordanu.
Kralj ljutito stisne pesnice i pita:
- Vi ste ga ispitivali i odmah poslali za njom?

- Da, ali ujte redom: Gordana je jahala polagano cestom.
Dolo je nekoliko jahaa i upozorilo etovou da je preko neke
duboke jame razbijen mosti. To je bilo samo zato da Gordanini
momci stanu. Tog se asa u tmini pojavie iz ume Napuljci, tko
zna koliko ih je bilo, pa se bace na momke, a najvie na etovou.
Zamalo su ih svezali. On je jo vidio kako su dvojica uhvatili
Gordanu i svezali joj ruke, a jedan joj povee oi i usta. Sva joj
je glava bila povezana.
- Prokleti lupe - ape kralj kao za sebe, a glasno pita:
- Kamo su krenuli s njom?
- Cetovoa je po tropotu konjskih kopita razabrao da sila
ze nizbrdo. I onda je sve manje i manje uo, ali mu se inilo da
idu prema jugu.
- Vi niste ili da vidite?
- asti mi jesam, velianstvo. Odmah sam poveo ljude da
vidimo kamo su mogli krenuti otimai. Ali nou ne moe nai
trag konjskih kopita.
- Sto ste uinili? Zar se nije uo barem topot konja?
- Ba smo to oslukivali. Ali pred nama je poljana meka i
natopljena vlagom s Dunava. Ipak smo pojurili naprijed. Negdje
ih moramo uhvatiti. Najednom mi se priini da neto ujem.
34

Odmah smo zaustavili nau povorku. Tamo s obale Dunava kao da kripi
ljunak, a zamalo ugledam tamne sjene.
- A to bi otima radio na obali Dunava?
- Projahao sam kao munja. Prvi je jurio Gordanin etovoa,
ravno prema obali gdje su usidrene kraljevske lae.
- Laom su je odveii?
- To je bila Franceskova osnova. Odjednom vidim Napuljce
kako su zaokruili obalu da nitko ne moe blizu k laama.
- I nali ste tamo? Nali? Koga?
- Ponajprije se Gordanin etovoa zaletio kao divlji u obru
konjanika. Ja sam bio smjesta za njim. Napuljci digoe oruje
na obranu, a ja viknem:
- U ime kralja pozivam vas da poloite oruje. Zaas evo
kralja ovamo. Dolazi da se proveze laom.
- Dobro ste uinili. Poeli su bjeati?
- Pogaate, velianstvo, mislili su da elnberg prati kralja
i razletjeli se u tamnu no, ne bi ih mogao pohvatati ni da sam

htio. - Odmah sam znao da je to Franceskovo maslo i zato ih

nisam htio loviti zbog vas, zbog kraljice.
- A Gordana? Ona je bila na lai?
- Jo ne. Nali smo je naslonjenu na most to vodi na lau.
Povezane oi i usta, ruke sputane, inilo mi se da gubi svijest.
Smjesta joj skinem povez dok je njen cetovoa uhvatio, digao,
hitro nosio na sedlo i poloio preda se. Neprijatelji su pobjegli,
a mi krenusmo uzbrdo.

- I nije joj se dogodilo nikakvo zlo?
- Ne znam je li izgubila svijest jer se dugo nije maknula.
- A onda? to je bilo onda? Zar joj je uinio kakvo zlo?
Gdje je bio Francesko?
- Sigurno na lai, ne znam, nisam istraivao zbog kraljice.
- Dobro ste uinili, a jeste li Gordanu doveli k svijesti? Sto
veli?
- Moja sestra bila je, dakako, s nama i poela je ispitivati
Gordanu, ali je ona samo pitala: "Gdje sam?" na to odgovorim:
"uvaju vas prijatelji. Ne bojte se."
- Kamo ste je odveli?
- Ne znam hoe li velianstvu biti pravo, radio sam na svoju ruku.
Onda me prepoznala po glasu i pustila da je mirno vodim dalje, ne
pitajui nita. Ponajprije nisam htio da opet prolazim umom i
ikarjem kojim bih morao proi do njene kue. Tko zna ne bi li me
Napuljci ponovo napali. Kako je njih bilo mnogo vie, ne bismo dobro
proli, a bio sam uvjeren da sve to uinim samo je za zatitu vae
roakinje.
- Kamo ste je odveli Govorite ve jednom.
- Nije daleko odavde.
31 35

- Zato se ustruavate rei gdje je?
- Ne znam kako e velianstvo to primiti?
- Govorite ve jednom. Bit e mi sve pravo, samo kad je
u sigurnom zakionitu.
- Vae velianstvo jo nije bilo u kraljevskim vrtovima Sto
se steru niz Dunav.
- Ne, nisam bio. Tamo su jo neke zgrade?
- Dolje je i mala ljetna palaa u kojoj je kralj Matija pro
vodio ljetne veeri jer je hladovina. S one strane palaa je zati
ena velikim gradskim zidom, a s ove strane dijele je od dvora
male zidine i druge zgrade.
- Tamo ste odveli Gordanu? U tu ljetnu palau?
- Kad smo s Gordanom krenuli od obale gore, bio mi je
najblii kraljevski dvor. I padne mi na um da je to prije do

vedem pod krov pa da se odmori od pretrpljenog straha i smjes

tim je tamo.
- Dobro ste uinili. Kako joj je?
- Poloili smo je odmah na leaj. Ostavio sam sestru da se
brine za nju dok se ne vratim, a ja sam pohitao k vama.
Bilo je vidljivo da je kralj odahnuo i sputene glave poeo hodati
gore-dolje po sobi, dok je Selnberg promatrao njegovo namrteno lice:
- Kamo ju je Franceskc htio odvesti laom?
- Ne znam, ali ba zato je otmica bila zamiljena neuveno
podmuklo. Kopnom bi mu lako mogli ui u trag na razliite
naine, a laom po Dunavu moe dospjeti daleko dok se ne bi
saznalo da ju je netko odveo. Do jutra bila bi ve tko zna kako
daleko. Laa je bila spremna da ide na jug. To sam vidio.
- A kamo bi je to mogao odvesti? U kakav dvorac?
- Sigurno je negdje dobro spremio zaklonite u kojem bi je
sakrio.
Selnberg brie znoj sa ela i pue kao mijeh. Kralj pristupa sasvim
blizu k njemu i tiho mu veli kao da se boji da tkogod ne uje:
- Recite, nije li to prevelika drskost u toga napuljskog
princa?
- Neuvena drskost. Pa joS sada kad ste ga imenovali za
vojskovou. Crna je to zahvalnost otimati vau roakinju. Vjeruj
te, jo se ne mogu snai, sav sam izvan sebe.
- Ali kako je on znao da e Gordana proi onom cestom
kroz umu?
- Odmah iz poetka priao sam vam o onoj ulici i obeao
da u vam kasnije razjasniti. Zamislite kako je to izveo lukavo i
podmuklo. Sam je naredio svojim ljudima da odvezu onamo dvoja velika kola puna drva. Tamo su se zakvaila i tako zauzela
itav prostor. Nitko nije mogao tom ulicom jer su smjesta ispregli konje i pazili da nitko od graana ne dodirne kola. Tako je,
naravno, pao mrak.
36



Selnberg pristupa kralju pun ljutine:
- Shvaate li, velianstvo, raunao je da Gordana ne moe
proi ovim putem i da, naravno, mora krenuti cestom iza vrtova
gdje su je oni ekali s ljudima.
- Uistinu lupeki smiSljeno.
- Ve sam na veeri u kraljice slutio da se neto mora do
goditi. Rekao sam vaem velianstvu: Francesko je itavu veer
dodijavao Gordani. Njegova davna strast se probudila im je
opet opazio Gordanu u kraljiinoj palai.

- Da, iz njegovih oiju zuri strastvena drskost. Ali Gordana

je s njim razgovarala odvie ljubazno.
- Rekoh ve jednom velianstvu: nije mogla drugaije kad
je on brat vae vjerenice. I ba zato je nastojala da bude ljubazni
ja. Meni se tuila da joj je upravo bezono udvarao i morala je
sve to podnositi. Razmaenom princu htjelo se te divne ljepote
kojoj su se svi na toj veeri toliko divili. Htio je dokazati kako
e on svima ispred nosa oteti ljepoticu. Nije ga briga to ona
pripada vaSoj obitelji i to ste joj vi skrbnik.
- Gotovo nevjerojatno, a ipak samo on moe biti otima.
- Ako velianstvo malo zagleda u historiju aragonske obite
lji, nee vam nita biti nevjerojatno. Njegov otac, kralj Ferante,
poinio je toliko drskih otmica u Napulju da se itava Italija
gnuala, makar odvie ne cijeni djevojaku ast. I Franceskova
braa u Napulju to isto ine. To je ve u aragonskoj krvi. Svi su
oni nestalni, ele promjenu i ne poznaju asti ni obraza.
- Aragonska krv - opetuje Vladislav, onda uti.
- Sramno je to i zato to ste ga odabrali za svojeg vojsko
vou, a ve dan-dva nakon toga iskoriuje vojnike u takvu nedo
stojnu svrhu.
- Da niste uspjeli oteti Gordanu, ne znam Sto bih s njim
uinio - ree kralj prijetei.
- A da se to ne dogodi, dopustite da se ja brinem za Gor
danu.
- Samo bih htio znati hoete li djevojku odvesti u njezinu
kuu?
- Nizata na svijetu. Ponajprije, tamo se jo uvijek nalaze
princ i Gordanin mu. Uvijek e izlaziti i ulaziti razni ljudi, a
Francesko bi mogao potkupiti kune sluge i pokuati novu otmi
cu. Uvjeravam vas: ba sada nee napustiti svoju nakanu kad mu
je Gordana izmakla.
- Sve je to istina, a kamo biste je mogli smjestiti? Kamo?
- Velianstvo, posluSajte me. Svatko ve zna da je djevojka
s vama u srodstvu. To je vano opravdanje da je ostavite u onoj
maloj ljetnoj palai, samo ondje je sasvim sigurna od svakog
Franceskovog napadaja.
- Tome nema prigovora. Meni bi bilo jako drago da ona
ostane tamo, ali zamislite, to bi na to rekla kraljica? A opet ne
37

mogu pred njom optuiti brata. Nikako ne elim da ona sazna
0 tome, bilo bi neugodnih stvari. Ne, ja to neu.
- I ja tako mislim. Ali zar ete Gordanu ostaviti u blizini
princa Ivana koji je nesretno ljubi?
- Istina, sam mi je priznao da je kani prositi,


- Ve je bio u proscima.
Vladislav se estoko okrene:
- Zar je uslian?
- Najodlunije odbijen.
- Otkud vi to znate?

- Bakau je poznato da je Gordana odbila sve svoje udvarae.
- Kad je to bilo?
- Juer popodne, ba prije kraljiine veere.
- Govorite li istinu?
- Tako mi asti!
Ova vijest neobino uzbudi kralja.
- Velianstvo zna: moja sestra dola je u ovo kraljevstvo
jer se ja ne mogu odrei njezine brige za moje estito salo. Moja
sestra uvijek je stanovala sa mnom u vaoj blizini. Vi ste mi i
ovdje ponudili neka se nastanim u vaem dvoru. Evo: preselit u
se sa sestrom u ljetnu palau. A Gordana e biti tienica moje
sestre.
- To je vrlo dobro. Vidite, ova misao ne bi mi nikad pala
na um. Kako je to izvrsno zamiljeno.
Ali tek to se poveselio, odmah se zabrine:
- Ipak, i to bi morao nekako opravdati pred kraljicom. Mo
gla bi mi spoinuti to Gordanu nisam smjestio kod nje.
- To bi znailo predati je Francesku s vaom privolom.
- Istina je, istina, ali nekako moram kraljici opravdati zato
je Gordana kod vas u ljetnoj palai. Znate koliko ljubavi kraljica
iskazuje Gordani. Uinit e je napuljskom vojvotkinjom.
- I poslati u Napulj.
- Moda je ba zato alje onamo kako bi Francesko zabo
ravio Gordanu.
Selnberg se okrene i promrsi tihu kletvu, razbijenjen kraljevom
sljepoom, ali opet se vraa k Vladislavu:
- Vae velianstvo izmudrit u neto ime bismo mogli
divno opravdati Gordanin boravak u ljetnoj palai, zajedno sa
mnom i s mojom sestrom.
- Bilo kako, ali kraljici neu moi priopiti nita. Zbunio
bih se. Njezin je pogled pronicav. Odmah bi zapazila da mi je
drago to je Gordana u mojoj blizini.
- Vama je, meutim, vrlo krivo i sada vas pitam: elite li
da Gordanu prepustim sudbini?
- Kako smijete to tako i pomisliti. Pripada mojoj obitelji
1 ponosim se njome.
38



- Dobro. Ako je kralju do toga da se djevojka ouva od
napuljskog princa, onda velim: prepustite sve to meni.
- Preputam potpuno uz jedan uvjet.
- Izvolite ga izrei, velianstvo.
- Kraljica ne smije naslutiti kakav je in htio poiniti njen
brat. To bi je teko raalostilo, moda bi ga i branila, a onda bih
ja morao dokazivati. Neu da imam neprilika, dosta mi je drugih
briga.
- Prihvaam potpuno ovaj uvjet.
- I vi ete sve urediti da nitko ne moe nita govorkati?
- Ni iva dua.
- Zatajit ete kraljici da je Gordana u palai?
- To se ne moe, kralju.
- Onda to kanite?
- Oprostite, velianstvo, ponavljam, bojite se kraljiine ljubo
more, a to je sasvim krivo. Kraljici je vrlo dobro poznato da vi
potpuno pripadate njoj vie nego to ona i eli.
- Ipak, mogla bi misliti da sam i ja opazio Gordaninu lje
potu i da imam kakve skrovite misli.
- Kako bi o tom mogla misliti uoi vaeg vjenanja?
- Mogla bi posumnjati da Gordanu elim uzeti za Ijubovcu.
- Ne, ne, velianstvo, vi svojoj vjerenici skrivate
neto
drugo.
- Neto drugo? Ne znam to vam je ulo u glavu?
- Skrivate kraljici ono to nasluujete i vi i ja.
- Ne znam to vi nasluujete?
- Priznajem, kralju, opazili ste da Gordana svoje osjeaje
poklanja vama.
- Vi ste ludi, dragi moj - uzrujano se brani kralj.
- Ja nisam lud, ali Gordana je iz dana u dan sve lua.
- Nikad to nisam opazio. Nikad.
- Ne vjerujem vam i znam: samo se zato bojite kraljiine
ljubomore, jer ste opazili Gordanine poglede.
- Kakve poglede? Gdje ste ih razabrali? Kada?
- Najvie na kraljiinoj veeri. I vi ste opazili, kao i ja,
naravno, ne traim vae priznanje.
Zbunjen novim otkriem, jedva okuplja misli. - Kad su to Gordanim
pogledi traili njegove?
Istrauje situaciju kraljiine veeri i svaka mu donosi uvjerenje da
se kancelar ne vara. Gordana je skretala poglede k njemu i onda kad
se Francesko saginjao k njoj.
Sad mu je jasno. Cak se sretao s njenim pogledima.

Da, da. Istinu govori Selnberg. I bude mu ugodno, uzbuuje ga,

razdrauje ali i prestrai.
- Valjda ne kanite o tome govoriti svojoj sestri? Molim vas
ne recite kneginji nita, ali ni Filipcu.
- Nisam ni dosad govorio nikome, osim vama. Uvjeren sam,
kralju da je Gordana odbila i princa i sve udvarae zbog vas.
39

Kralj sjedne kao da su ga izdale noge,

- Baka mi ree neto sHno. Prvu veer kad sam s njim
govorio raspravljali smo o Gordaninoj udaji za princa. On mi
saopi: Gordana se sva promijenila otkako smo mi ovdje i negdje
mu je rekla da je nala divnu muku duu na dvoru. Dakako,
Baka je mislio da se Gordana zagledala u nekog velikaa moje
pratnje, razumijete? On ne sluti da sam to ja, naime da vi tako
mislite.
- Dakako, Baka nije mogao slutiti o kojeg su mukarca
zapele bademasti oi. Dakle, imam pravo. A kako ste vi sami
osjetili Gordanine osjeaje prema sebi, bojite se kraljiine ljubo
more. Meutim, ona moe mirno spavati. Vaa ljubav prema Beatrici tolika je da joj sve Gordane svijeta ne bi mogle oduzeti ni
jedne iskre. Stoga se ne bojte, velianstvo, sve u ja udesiti za
vae i kraljiino dobro, a opet Gordanu zatititi od Franceska.
- ujte, Selnberg, Gordanino zanimanje za me mogao je
opaziti i Francesko?
- Napokon. Velianstvo je ulo u trag pravoj istini. Taj
prokleti princ spoitavao joj je vas.
- Spoitavao? Kojim rijeima?
- Bio je ljubomoran kad bi pogledala k vama. Ona ga je
uvjeravala: "Gledam kraljicu, a ne kralja", na to ju je on poeo
nagovarati neka uslii njegovu ljubav i dopusti da je on otprati
u njenu kuu. Uzet e, rekao je, odijelo njezina momka i uvui
se k njoj.
- Prasac - klikne Vladislav crven od bijesa. - Hulja! Takve
ponude izricati estitoj djevojci.
- Ona se silno zbog toga ljutila i odbila ga s gnuanjem, na
to joj je zaprijetio da e postii silom to mu uskrauje milom.
Na kraju joj ree: ako se jo jednom usudi pogledati kralja, bit
e zla.
- Kad vam je to rekla?
- Danas nakon otmice kad sam je ispitivao.
- Hulja, hulja - vikne kralj jo jae. - Pokazat u mu da
sam Gordanin skrbnik.
Onda brzo snizi glas, molei:
- Molim vas preuzmite sve na sebe. Vi ste uvijek svaku mo
ju stvar uredili pa se nadam da ete i ovu. Dakle, Francesko joj
je prijetio bude li gledala mene? Vidite, zato se ne boji kraljice.
Izgovorio bi se pred njom kako je Gordanu htio oteti da mene
sauva za nju. Sad jasno vidim sve.
- Vaoj pronicavosti nita ne utee, a sad vas molim poslu
ajte me: leite u postelju i proglasite se bolesnim, dakle, ne znate
ni o emu nita,
- Vi ste pravi genij. Dobro je to, izvrsno. Bit u bolestan,

Selnbergu. Ni Filipec ne smije doznati da sam samo prividno

bolestan.
- Samo nas dvojica i nitko vie.
40


- Kako e dugo trajati moja bolest?
- Jedan ili dva dana. Dok ste u postelji, ne moe nitko k
vama, pogotovu ne njezino velianstvo pa vas ne moe ni ispi
tivati, a za dan-dva opet ete biti zdravi i odlaziti kraljici koliko
vas volja.
- Kako je to velika srea da ste upravo onuda projahali i
nali onoga etovou.
- Uistinu. Da toga nije bilo, sad bi se ve Francesko nasla
ivao svojim divnim plijenom.
To ponovo raspali Vladislava:
- Kad na to pomislim, mogao bih ga udariti.
- Ne uzrujavajte se, velianstvo, sve je sretno prolo. Uisti
nu, Gordana se rodila pod sretnom zvijezdom. Ali sad leite,
kralju.
- Leat u dok mi god ne dopustite da ustanem. A vjerujte
i ne trebam se prikazivati bolesnim. Svaki as neto novo i neugod
no. Uznemiruju me ljudi i dogaaji. Kako da ne budem bolestan?
Jako me uzbudila ova Gordanina otmica i gotovo sam zaboravio
pitati to je s okupljanjem eta i pripremama za obranu?
- Gospodin Petar Gereb jo uvijek boluje. Poslao je odmah
vijest drugom zapovjedniku koji se mnogo istakao na bojitima,
a to je gospodin Batori. Jo danas e valjda stii i odrati vijea
nje. Svi su kraljevski etovoe razaslani da kupe momke. Kad
stignu ovamo, dobit e obeanu nadnicu. Filipec je neprestano
na nogama i pouruje skupljanje vojske.
- Neka samo rade. - Upravo mi godi leati - ree kralj,
bacivi se na postelju. - Osjeam umor u itavom tijelu.
- Pohitit u u ljetnu palau da vidim to radi Gordana i
obavijestiti je.
elnberg se oprosti i ostavi kraljevu lonicu.
Napolju je stajao Stjepko u razgovoru sa Simonom. Selnberg odredi da
Stjepko ide s njim, a Simono ostane na dvoru dok mu ne odredi
naroitu slubu.
U pratnji mladog paa iziao je Selnberg u kraljevske vrtove.
U KRALJEVSKOJ UETNOJ PALAI
Gordana otvori oi. Razmilja gledajui u strop. Sjea se kako je
koraala mostom s povezanim oima i ustima, kako je pirio ledeni zrak
s povrine rijeke, a onda je netko digne i stade je nositi. Netko joj
skine povez. I pogledala je, a ipak nije vidjela nita, osim crne

tmine. Ali je ula glas etovoe Mirka i govor kancelara elnberga.

Nala se u sedlu, sve je razabrala oko sebe, ak i to da je vode u
dvor.
41

- Kako vam je, plemenita gospoice?
Ovaj je upit prene. Nad sobom opazi neko ensko okruglo i prijazno
lice.
- Hvala, sasvim se dobro osjeam.
- Ja sam sestra velemonog gospodina Selnberga,
- U dobrim sam rukama - osmjehne se Gordana gospoi.
- Vidjela sam vas prije tri dana. Doli ste k mojem bratu
- ivo pria kancelarova sestra - ali sam se povukla da vas ne
bih preplaila. Kasnije mi je brat rekao tko ste, ali to ja br
bljam. Sigurno vas zanima to se dogodilo s vama.
I stade joj redom pripovijedati. Gordana slua, pomno ispituje, ali
ne veli svoje miljenje.
Kad je gospoa svrila, zapita Gordanu:
- Jeste li se jako prestraili?
- Sputani vid dao mi je osjeaj bespomonosti. Tek kad
sam bila na mostu, a to sam znala sluhom, potpuno mi se vratila
snaga razmiljanja i stala sam stvarati osnovu kako bih se za
drala da ne potonem ako me kane baciti u vodu. Meutim, gospo
din kancelar zna tko je izvrio taj napadaj i zato?
- Nisam s njim docpjela govoriti. Pohitao je odmah u kra
ljevsku palau i rekao tr. e se vratiti.
Gospoa je opetovala istu scenu, pripovijedajui Gordani sve
potankosti kad se napokon pojavi eki kancelar i poe ravno Gordani,
izree nekoliko rijei radosti to je uspio da je izbavi i kad mu se
stala zahvaljivati, on je prekine pitanjem:
- Slutite H tko se drznuo poiniti takvo zlo?
- Ba hou da pitam vas, gospodine kancelaru. Sigurno ste
uhvatili zlikovce?
- Ovako odline zlikovce nitko ne hvata.
- Dakle, ipak Aragonci?
- Slutili sie da je Francesko?
- Sumnjala sam, a ipak mi se sumnja inila nepravednom.
- Zbog ega? - udi se kancelar.
- Razjasnit u vam: danas predvear kraljica me upravo
oduevljeno kitila, spremajui me za Napulj. Njene su oi sjale
dok mi je govorila da me smatra svojim amanetom, a znajte,
amanet se ne daje nikome kao plijen, dakle, nije me mogla dati
Franccsku.
- Ovako vam je govorila danas? Prije otmice?
- I pri tom me zagrlila, a njene su zjenice igrale od neke

udne radosti. Vjerujte, to nije bila radost osvete ve neki udni

zanos. Ruke je omatala oko mojih ramena i osjetila sam kako
dru.
- Pretvarala se, vjerujte.
- Ne, gospodine Selnberg, to nije bilo pretvaranje. Svaka
rije i itavo njeno dranje pokazuju da me uzima kao neki ama
net. Ali kakav?
42


- Uistinu, Gordana, to je velika zagonetka - ree kancelar
i, pitajui, gleda svoju sestru koja samo slua i ne uplee se u
razgovor.
- Ne mogu tu zagonetku niim rijeiti.
- Ni priblino sumnjati?
- Ne, gospodine selnberg. Beatriina lukavost beskrajno je
dubok ponor. Moete njime lutati bez kraja i konca sa stotine
svijea, ipak sva ta rasvjeta ne moe prodrijeti kroz tamu da vam
pokae izlaz.
- Niste nikad razmiljali zato vas zapravo alje u Napulj?
Ako vam napuljski kralj eli podijeliti naslov vojvotkinje, kralji
ca moe sama preuzeti taj in i na svome dvoru obaviti tu sveca
nost.
- Razmiljala sam o tom i jedina odgonetka bila bi ova:
Beatrici sam vazda bila na putu, svaku sam njezinu spletku izbija
la istim orujem. Da nisam provalila do kralja prvu veer kad je
doao na dvor, bio bi on izveo sve kraljiine prijedloge protiv
mojih zemljaka. Ona zna da sam ja skrivila to ne moe pustoiti
Hrvatsku i voditi na stratite voe Hrvata. Poto sam ipak kralje
va roakinja, ne moe me se drukije osloboditi nego da me alje
toboe na slavu u Napulj.

- A ini se da je ljubomorna na vas jer vam kralj iskazuje
plemenitu sklonost i veseli se to je u vama naao umnu roaki
nju.
- Kralj je pristao da idem u Napulj, a ja u mu se pokoriti.
Danas predveer kraljica me grli, naziva svojim amanetom i oi
joj odaju pravu nepatvorenu sreu. Poznajem svaki Beatriin
pogled i vjerujem: nisam se prevarila kad velim da je odavao
neku veliku zanosnu sreu. I to bi imao biti Francesko?
- Vama je to nerazumljivo?
- Sasvim nerazumljivo. Ne protivim se da odem u Napulj i
nitko se drugi ne protivi. Zato bi me, dakle, Francesko otimao?
A ja znam da on ne radi nita protiv Beatriine volje i bez njezi
na znanja.

- Ipak su vas oteli njegovi ljudi.

- Ba zato je ova stvar pokrivena tamom.

- Sami ste rekli da Beatricu nitko ne moe prozrijeti i tko
zna nije li samo zato govorila o Napulju jer vas kani negdje za
tvoriti u kakvom dvorcu da budete naslada Francesku, a tek onda
e vas poslati >i Napulj. Ili vas uope ne kani onamo poslati. Sam
ne znam to da mislim, ali jedno se ne da porei: otmiare je
vodio kraljiin lini zapovijednik kojeg svi smatraju njenim po
uzdanikom u egerskoj palai, naime barun Piero.
- Prema tome, uistinu ne moemo nikako rijeiti tajanstve
nu vezu izmeu kraljiine osnove i ove otmice. Ali vidjet emo to
e biti dalje.
43

- Upozoravam vas, Gordana, kralj je silno ljut na Franceska
zbog ovog dananjeg njegova ina. Mogao bi ga i skinuti sa asti
vojskovoe.
Gordana se ironiki nasmijei.
- Ova oe ljutina trajati samo dotle dok kralj ne govori s
Beatricom. Uzalud se nadate da biste ovaj dogaaj mogli isko
ristiti protiv Franceska.
- Naravno, pokuat u, ali vas molim da pred kraljem ne
branite napuljskog princa jer znajte: svi se bune protiv njega, a
kralj je upravo razbjenjen. ini se da bi ga se htio rijeiti i
pozvati natrag Petra Gereba.
- Neu imati priliku da govorim s kraljem, ali kad bi se to
ipak desilo, ne bojfe se: nije mi na kraj pameti da branim Fran
ceska. Ali kasno je, dopustite mi gospodine kancelaru i plemenita
gospoo da se s vama oprostim.
- Nakon ove otmice vi biste jo imali odvanosti da se vrati
te u svoju kuu?
- Sto mi drugo preostaje?
Gospoa gelnberg pristupi Gordani i stade je ljubazno moliti da primi
poziv i bude njezin gost. Gordana nije dugo razmiljala.
- Vaa ljubazna ponuda prua mi potpunu zatitu.
- Moja sestra pratit e vas svuda i tada kad biste otili
kraljici. U ovoj ste palai sasvim zatieni.
Gospodin elnberg stao se opratati, a onda izae iz sobe na hodnik.
Tu je ekao Stjepko. On se pouri k njemu i apne:
- Idi k njegovom velianstvu i reci da se gospoa Gordana
osjea sasvim dobro i ostaje kod mene i kod moje sestre. A sutra
ujutro neka se Simono pobrine da Gordanine haljine donesu u
ljetnu palau.
Stjepko otri u kraljevsku palau da odnese predane poruke, a

kancelar ide perivojem. Onda zazvidi. Iza nasada izie neki

mukarac. Obavija ga mrak.
- Jesi li ti, Frantiek?
- ekam kako ste zapovjedili.
- Nema nikoga u blizini? elim ti rei neto povjerljivo.
- Onda je bolje da idemo u moju sobu.
Otili su iz perivoja u dvorite i tamo se sklonuli u stan
zapovjednika strae.
- Cuj me, Frantiek, povjeravam ti novu zadau jednako
tako vanu kao to je bila ova danas.
- Izvrit u bez pogreke.
- Ponajprije, jo e danas u noi vrlo oprezno prenijeti sve
moje stvari iz grada u kraljevsku ljetnu palau gdje smo smjesti
li kraljevu roakinju. 2elim to noas zato da sutra ne bi nanjuile
napuljske uhode. A i Gordana ne smije opaziti da smo tek nou
prenijeli moje stvari u palau. Mora joj kazati da smo se jo
juer uselili ovamo.
- Bude li me pitala, znam to u joj odgovoriti.
44


- Sad sluaj: nitko ne moe ulaziti u ljetnu palau. Nijedan
Aragonac, niti iz egerske palae, niti odavde. Ne dopustite nijed
nom dvoraninu da se priblii palai. Nikome.
- Razumijem, vaa milosti.
- Ako bi se usudio dolaziti dvorski metar Bepo, reci mu
da tamo stanuju knez i kneginja elnberg. Nitko im ne smije
smetati. Ako te pitaju za Gordanu, odgovori da je ona njihov gost.
Jedino Stjepko i Simono mogu ulaziti u palau.
- Tono u se drati svih zapovijedi.
- Ne putaj u ljetnu palau nikoga iz grada. Ni ive due.
Moda e princ Ivan Korvin pokuavati da Gordani poalje kakvu
poruku, a ti je primi. Ako je usmena, javi mi, ako je pismena,
predaj pismo meni.
- Bit e tako.
- A sad jo neto. Za koji dan, moda ve prekosutra, vratit
e se gospodin Damir iz Peuha. Moda i vojvoda Iloki, bivi
Gordanin skrbnik. Neka strae na ulazu u dvor budu momci koji
dobro poznaju obojicu. Nikako ih ne pusti Gordani. Pokuaju li
joj poslati pismo ili poruku, sve predaj meni. Ako bi sami doli
da govore s Gordanom, smjesta javi meni. Znaj: to su vani, vrlo
vani kraljevski poslovi.
- Pazit u na svaku sitnicu da nita ne pogrijeim.
- Ako bi Gordana htjela izii iz dvora u grad, ne dopusti joj
da uini ni koraka, nego reci: "Gospodin kancelar mi je rekao da

bez njegove pratnje ne smijete izai".

- Dobro, velemoni gospodine.
- Kad netko doe iz grada i zaeli kralju, svakome reci:
Velianstvo lei bolesno, ne prima nikoga*. O tvojoj panji ovisi
kraljevo prijestolje. Upamti. - A sad neka mi osedlaju konja.
Daj mi deset momaka ali nipoto oklopnike jer neu da me tko
prepozna. Neu uzeti ni baklje.
- U ovoj tmini kanite izjahati?
- Napuljski uhode svuda ekaju u zasjedi. Nitko ne smije
doznati kamo idem. Vratit u se spavati u ljetnu palau, a ti
odmah alji u moj stan neka dopreme sve nae stvari.
Onda se obojica upute u prvo dvorite gdje su osedlali konje i
odredili kancelarovu pratnju.
Uskoro elnberg izjae iz dvora pa se uputi prema Budimu.
U dubokoj tami spava cijeli grad. Nikome ni traga. Puste ulice nalik
su na grobne aleje.
elnberg skrene iza vrtova palaa i jae korakom. Onda se zaustavi,
prislukuje. Mrak je pust i bezglasan. Tada se sputa iz sedla, dade
znak momku, ide uza zid i tapka.
uje se lagano kucanje u eljezo. U zidu se otvori rupa. Kancelar
apne momku:
- Svi ekaju ovdje. Ako tko doe i zapita, reci da eka
gospodina Belu Ferencija.
45

Zatim elnberg ue kroz otvorena vrataca koja st odmah zatvore.
Tamna pojava ide s njim uporedo, a on je pita:
- Je li biskup kod kue?
- Ba je prije jedan sat stigao iz dvorca Petra Gereba i eka
vau velemonost.
- Zadrao sam se. Vi ste njegov mlai neak?
- Da, velemoni gospodine. Ime rai je Josip.
Preli su vrt i uli u mranu kuu. Tu Selnberga pozdravi svjetlost.
Na stubama dri svijeu Bela Ferenci. Biskup Baka otvara gostu vrata
blagovaonice.
Stol je prostrt, pun jela i vreva. Ali ni gost ni Baka ne sjedaju.
Stoje i gledaju jedan drugome u oi.
- Dakle? - pita biskup.
- Vrlo sam zadovoljan. Nazvao je Franceska lupeom. Jo
malo pa nee vie nositi ni naslov vojskovoe. Legao je i neu mu
dopustiti da ustane dok god ne bude osloboen Aragonke.
- Tako brzo neemo uspjeti, velemoni.
- Prije nego to se nadamo. Kralj ni o emu ne govori nego
samo o Franceskovim zlim namjerama. Ba ga je pogodilo, A
to su rekli Gereb i Batori?

- Zgraali su se. Batori je ak pohitao u pomo, ali vi ste

ve tada s Gordanom bili u dvoru. Sjednite, velemoni, okrijepite
se. U ovoj vaoj vitekoj slubi sigurno ste ogladnjeli i oednjeli.
- Vjere mi, jesam.
Svi posjedae oko stola.
- Neto mi ne ide u glavu. Htio bih malo ispitati naega
otmiara - i pogleda biskupova neaka,
- Bela, gospodin kancelar eli neto doznati.
- Recite mi, gospodine, niste li poinili kakvu nehotinu
greku prigodom napadaja na Gordanu? Moda ste rekli koju rije
i Gordani se priinio va glas odvie poznatim?
- Sasvim iskljueno, velemoni gospodine. ekali smo u
zasjedi bez rijei, nijemi. Josip i ja prebacili smo Gordani preko
glave povez bez jednog glasa. Moji su se momci dodue, estoko
borili s Mirkom, ali nisu izrekli ni rijei. Moj katelan vezao je
Gordani ruke, a da nije pisnuo. Govorio je samo moj novi etovoa kojeg Gordana nije nikad vidjela ni ula.

- Kad ste silazili nizbrdo, niste rekli nita? Moda ste dok
se otimala izrekli kletvu?
- Nisam. Isprva je Gordana pokazivala otpor, ali poslije se,
zaudo, prepustila. Sigurno joj je jako smetalo da ne moe vidje
ti niti vikati pa se nije mogla odmah sabrati.
- I doekali ste Gordaninu povorku bez ikakva znaka koji
bi joj mogao pruiti kakav dokaz da napadai nisu Napuljci?
- Sasvim sam siguran da nije bilo niega to bi u njoj
moglo pobuditi takvu misao.
- Kad ste zabrtvili izlaz u ulicu Svetog Stjepana, nije li ta
mo straario jedan od naih momaka koje ona poznaje?
46




- Moji su momci ostavili tamo nepoznatog ovjeka koji nije
slutio da su koijai namjerno zakvaili kola.
- Zato sve to pitate, velemoni? - udi se aka.
- Jer Gordana sumnja da je otmiar Francesko. Evo, kako
razjanjava sumnju.
Razloivi to je Gordana navela, Baka slua i ivo odvraa:
- Opasno je mudra kad ne vjeruje da je Francesko, ali valja
je sjetiti jednog dogaaja u Napulju i sumnje e nestati. Inae
je drage volje prihvatila va poziv da ostane s vama?
- Malo je razmiljala, ali je razabrala da joj drugo ne preostaje.

- Samo je pitanje: hoe li sada kralja uistinu osvajati kako

je vama obeala?
- Zna da o tome ovisi sudbina njezine domovine, jedino ne
bi bila nikako pristala da se nastani u kraljevskoj blizini. Ovako
smo je mi sam zatvorili u krletku.
- Zajedno s kraljem - nasmije se elnberg. - Sad ih mi
imamo zajedno, ba kako vi velite: u krletki. Lijep par, je li?
- Oprostite - umijea se Bela - ipak bih kao otmiar htio
znali zato sam djevojku morao otimati, a onda je opet s vama
spaavati?
- Zato da ona Beatrici otme kralja - odgovori elnberg.
- Zar nije kralj dovoljno lud za Gordanom?
- Dovoljno je lud da je uzme za ljubovcu, ali jo nije do
voljno lud da zbog Gordane ne uzme za enu kraljicu.
- Tu razliku Gordana mora sad uravnoteiti i to vrlo hitno
- ree Baka.
- A kraljica je iskoristila Maksimilijanovu i Albertovu prova
lu da pouri svoje vjenanje. Time nas je izazvala. Mi smo, dakle,
morali pouriti da to vjenanje osujetimo i zato smo Gordanu do
veli u kraljevu blizinu, a osim toga, za otmicu okrivili Frances
ka. Jednom zamkom hvatamo dvije lisice. Evo, to je na plan.
Bela se nasmije:
- im kralj progovori s kraljicom, opet je sve propalo.
- Varate se plemiu, on ovih dana nee vidjeti kraljicu, a
svakog e dana vidjeti Gordanu. U tom opet oekujem vau po
mo, mladi gospodine.
- Zapovijedajte, velemoni gospodine.
- Sutra poslije podne doite k meni u dvor. Nastupat ete
s vjebama za bojne igre i posve se pokoriti mojim odredbama.
- Potpuno se predajem vaim eljama.
- Samo da vam gospodin Filipec togod ne osujeti - upozo
rava kancelara Baka.
- Njega sam otpravio kui i ne zna nita, a kad sutra doe,
naprtit u mu stotinu poslova. Opremanje eta ispunit e mu
dane.
Baka natoi kancelaru i veli:
47

- Velemoni gospodin Batori nee da ide k Francesku, ali je
pristao da s Petrom Gerebom tajno izrade plan za odbranu. I kad se
neprijatelj negdje utabori, odmah e povesti vojsku. Naravno,
bude li ih kralj pozvao.
- Za dva-tri dana kralj e ih pozvati na vijeanje bez Fran
ceska.
- Osim toga, kralju e doi gospoda da prosvjeduje protiv

napuljskog princa.
- Biskupe, vi ste moja nada, a priznajem: radite bre nego
to sam oekivao. Vjere mi, vi ste genij. Koja teta da Filipec ne
ma vaih darova.
- On opet ima druge sposobnosti
"Da sve zaplete, a onda ne zna iz vora" - pomisli Seinberg, gutne iz
punog vra, a onda veli glasno:
- Popeli smo se na vrh Aragonkine tvrave i zapalili joj
barut nad glavom. Sad su Gordana i kralj zajedniki zarobljeni
i povezani istim okvoima.
- Ako se kralj njome oeni? - pita Bela.
- Oenio se ili ne, ona je predana njemu - odgovara Selnberg - a on opet predan njoj. Mi emo budno straariti da nijed
no ne utee.
Nakon toga se Baka sa elnbergom povue u drugu sobu. Bela i Josip
ostali su sami. Ve su ispili dobrano vreva i sta-doLe se grohotom
smijati:
- Takve ludorije jo nikad nisam uo - veli Josip. - Naj
prije smo djevojku oteli, a onda se pridruili spasitelju.
- Na je ujak vraki dosjetljiv.
- Mislim da nam se ve otvaraju vrata kraljevskog dvora.
Ujakova je budunost zapeaena.
- I mi smo se dobro zapisali kod ekog kancelara. Pij, bra
te. Naa zvijezda izlazi.
BEATRICA ODREUJE
Drugog poslijepodneva kancelar Seinberg stigao je u egersku palau u
sveanoj odori. Vrlo se uljudno prijavio dvorskom me-tru grofu
Enriku, izrazivi elju da se pokloni kraljici.
Beatricu neobino iznenadi elnbergov posjet, to vie Sto dolazi sam
bez Filipca. PoSto je eki kancelar uz kralja, smatrala je da joj
nosi neku naroitu poruku od Vladislava.
I pouri se da to prije dozna uzrok njegovu dolasku. Ali odmah
izjavi svojem bratu da e govoriti sa Selnbergom u njegovoj
prisutnosti. Ponaanje ekog velikaa smatra ona premalo poniznim, a
da bi htjela s njim govoriti bez svjedoka. Tako pozove Franceska da s
njom zajedno doe u dvoranu za primanje.

Tamo je ekao Seinberg sabran, naoruan savjetima biskupa Bakaa i
dobrom zalihom vlastite lukavosti.
Dubok se klanjajui, istrauje elnberg kraljiino lice. Razabi-re
mir, ravnodunost i gotovo neprijateljsko osjeanje. Francesko se
dri oholo i prezirno.
Poto je kraljica sjela, upita hladno kancelara:
- alje vas kralj?
Upitani je zauzeo mjesto da jednim pogledom moe drati na oku

kraljiino i Franceskovo lice. Ovako pomno pazei na njihovo dranje,

odgovara:
- Ovog puta ne dolazim od kralja. Usudio sam se zamoliti
da me velianstvo primi zbog dogaaja od juer uveer.
Kancelar ostaje posve miran, dobroudan, ponizan i bezazlen da bi
tako lake uhvatio svaku promjenu raspoloenja napuljske brae.
Kraljica ga pita hladno kao i prije:
- 0 kakvom to dogaaju govorite?
Napinjui svu panju, Seinberg odgovori rije po rije:
- Velianstvo, juer uveer oteli su Gordanu.
Beatrica zaprepateno krikne. Francesko skoi sa sjedala.
- Gordanu su oteli?
- Jeste li vi prisebni?
I brat i sestra ubacili su ta pitanja sa strahom od kojeg eln-berga
hvata vrtoglavica.
"Ovo je dvoje uistinu izvan sebe" - usklikne u sebi kancelar dok se
kraljica i Francesko gotovo bace na njega pitanjima:
- Kad je oteta? I tko je oteo?
- Kad se vraala od vaeg velianstva, napali su je nepoznati
ljudi, svezali joj oi i usta s njom odjahali.
Beatrica pogleda Franceska. seinberg opazi u njezinim zjenicama uas.
"Nju bi, dakle, uasnuto da tko Gordanu otme" - konstatira kancelar,
dakle...
- Razumijem, visosti. I ja se udim. Gordanina pratnja dala
se odve lako svezati. Takvi momci, pa jednostavno puste svoju
gospodaricu na milost i nemilost otmiara.
- Sigurno ih je otmiar potkupio - ree Francesko.
Kraljica ustane, seinberg opazi da je blijeda i sva dre. Iako
ga to zbunjuje, jo ivlje promatra kraljicu, dok ona ide bijesno
prema njemu:
- Kako ste se usudili tako dugo ekati, a da mi to ne javite?
- Bio bih sam otiao za otmiarima u potjeru - srdi se
Francesko.
Seinberg se sve vie snebiva, gledajui kako su oboje izgubili mir, a
ona ide brzim koracima iz jednog ugla dvorane u drugi. Onda
bespomono gleda Franceska dugim znaajnim pogledom, a Seinberg
odgovara polagano na prijanje kraljiino pitanje:





48

4 GORDANA V


49

- Neka mi velianstvo oprosti. Nisam se usudio doi jo
noas jer nisam mogao slutiti da bi to velianstvu bilo pravo.
- Zar ne znate, zar se niste sami uvjerili na svoje oi koli
ko mi je Gordana draga? Osim toga, roakinja je mojeg vjerenika. Sve bih uinila da je opet vidim, sve, govorite kamo su je
odveli i tko? Zar Hrvati?
- Jo niste poslali potjeru? - pita Francesko gotovo iza
zovno.
- Sve sam uinio to je potrebno, ali molim vae velianstvo
i vau visost: dopustile da vam sve razjasnim.
- Tko ju je oleo? - upada nestrpljivo kraljica, a Francesko
opetuje pitanje.
- Razjasnit u sve, samo molim da me sasluate - veli Selnberg. A u sebi pomisli.
"elnberg, ti si priseban, dakle jasno vidi da je ovo dvoje oajno.
Da vidimo to e biti dalje."
- Razumijem uzbuenje vaeg velianstva i molim smirite
se jer ja sam tek zapoeo svoju vijest.
I sada eki kancelar poinje prikazivati kraljici istu priu kao i
kralju, samo je promijenio poetak. Stao je priati kako je, jaui
sa sestrom najprije naiao na otmiare, a tek onda naao svezanog
etovou Mirka i udio se kako bi napadai mogli brzo svladati takvog
gorostasa.
Sa svom napetou slua kraljica zajedno sa svojim bratom. Najprije
se prepala, a onda se smirivala i na kraju kriknula to je oitovalo
nepatvorenu sreu nad Gordaninim spasenjem.
- Gospodine kancelaru, iskazali ste mi nerazmjernu uslugu,
zasluili ste moju trajnu milost.
A on se klanja i samo gleda kako njene oi sjaju, a Frances-kove
blistaju. Njihova lica odraavaju radost koju elnberg ne moe
shvatiti i sjea se kako mu je Gordana priala o Beatrii-noj
nepatvorenoj srei kad ju je grlila i kitila.
"Da, Gordana ima pravo" - razmilja kancelar. "Kraljica uistinu neto
naroito snuje s njom. Zato je s tolikom ljubavi govorila Gordani kad
je dola da proba haljinu. Neto je posrijedi. Neka naroito udna
stvar. Ova je usreuje i sada jer je Gordana vraena. Zbog nje je
toliko oajavala, a sada se opet obradovala Ali to bi to moglo biti?
Sto?
Dok mu te misli krue glavom, kraljica ljubopitno pita da-lje:
- Jeste li je sretno otpremili kui?
- Ne, velianstvo, odveo sam je k svojoj sestri koja je sa
mnom bila svjedok toga dogaaja.

- Dobro ste uinili. Kakva srea da ste ba juer izjahali

onim putem.
- Morali smo se onim putem vraati sa etnje jer sam se sa
sestrom preselio u kraljevsku ljetnu palau.
Zaas je kraljiino lice obzbiljno, gotovo smrknuto.
50




- Stanujete u kraljevskoj ljetnoj palai?
- Tako je eljelo njegovo velianstvo. Kralj se osjea vrlo
samotnim pa je odredio neka do vjenanja ostanem u njegovoj
blizini,
- I Gordana je, velite kod vas u ljetnoj palai? - opetuje
ona neto manje ushieno,
- Odveo sam je kasno k nama jer nam je kraljevski dvor
bio najblii, a ona sam sve dobro razmislio i dogovorio sa ses
trom- Bilo nam je jasno da Gordana nije vie sigurna u svojoj ku
i jednostavno zato Sto e otmiar i drugi put pokuati da uzme
svoj plijen, a onda s mnogo vie opreza, iskustva i sree, ba
zato sto mu je izruen u njenoj kui.
- Rekli ste da ne poznajete otmiare?

- Ne znam, ali nagaam.
- Saopite mi na koga sumnjate?
- Velianstvo zna da je vojvoda Iloki po oevoj elji od
reen Gordani za skrbnika a vojvoda je i ljubi. Kad je kralj
preuzeo skrbnitvo nad Gordanom, vojvoda je izgubio nadu da e
zadobiti njenu ruku. Saznao sara da ju je htio povesti sobom i na
govarao neka s njime bjei, ali ona je odbila. Oito je Gordanu vi
e privlailo obeanje vaeg velianstva da e putovati u Napulj
i tamo zadobiti naslov vojvotkinje. Ali Lovro Iloki nije se mogao
pokoriti i posluio se ovom otmicom. Ba sam st; zaudio to su
se momci njezine pratnje dali tako jednostavno svezati.
- On ih je potkupio?
- Pratnju je vodio vojvodin etovoa koji mu je vrlo vje
ran. A po njegovu sam pripovijedanju opazio da je samo vojvoda
mogao biti otmiar jer nije vjerojatno da bi tko drugi mogao u
asu sputati Mirka i momke.
- Sasvim dobro pogaate. Vojvoda se, dakle, nalazi u Budimu?
- Ne, velianstvo, otputovao je u Peuh, ali zato je ostavio
svoju desnu ruku etovou Mirka. Sve je bilo dogovoreno, samo
Gordana nije nita slutila.

elnberg pripovijeda s tolikom uvjerljivou i tako prirodno da

Beatrica nema povoda za nikakvu sumnju. Naprotiv, svakog se asa
snebiva i zgraa zbog vojvodine drskosti i od asa do asa se
prijeti.
Najposlije elnberg uhvati zgodnu prigodu i veli:
- Upozoravam vae velianstvo: u Damirovoj kui gdje je
dosad bila Gordana jo uvijek su vojvodini ljudi. Uskoro e stii
i Damir pa sam smatrao da bi bilo ludo Gordanu pustiti pod
krovom ispod kojega je mogu oteti bez ikakva otpora. I Gorda
na mi se zahvalila to sam joj ponudio da ostane do vjenanja
vaeg velianstva kod moje sestre i kod mene.
- Ipak, zamislite koliko emo biti zaposleni s krunidbom i
vjenanjem. U tom darmaru iskoristit e vojvoda opet priliku
da je bilo kako izmami iz dvora i ponovno otme. Zato u odmah
51

predloiti kralju neka Gordana smjesta putuje u Napulj, jo prije
nego to se vrate vojvoda i njen prividni suprug Damir. Sve sam joj
spremila. Neka ide sutra u zoru.
- I ja sam o tom razmiljao, velianstvo. Bio sam ve gotov
da vam predloim, ali od velikog straha i napora Gordana je sva
slomljena pa nije ustala iz postelje. Moja sestra veli da nee moi
putovati prije pet-5est dana. Uostalom, pozvat emo lijenika.
- Dobro, ako ne moe putovati, imam izvrsno rjeenje. Neka
doe u moju palau. Ovdje u joj odrediti sobu do moje. Nitko ne
moe k njoj, moja vlastita straa uvat e i nju. Pazit u je kao
to vjerenica moe paziti dragu roakinju svojeg budueg mua,
"Toj sam se strijeli nadao" - pomisli elnberg i jedva svlada
neprijatnost zbog ove kraljiine odredbe.
- Odmah u poslati svoje dvoranke da je dovedu ovamo.
Javite kralju neka se potrudi k meni da se o tom porazgovorimo.
On e mi biti vrlo zahvalan.
- I objeruke prihvati plemenitu odredbu svoje uzviene
vjerenice,
- Molim vas isporuite njegovu velianstvu da ga jo prije
podne oekujem.
- Idem odmah. Jo moram o tom dogaaju izvijestiti i kralja.
- Kako? Zar jo nita ne zna?
- Kad sam nou preoteo Gordanu otmiarima i smjestio
je kod svoje setre, kralj je ve davno spavao, a ne bih ga zbog
toga ni smio uznemiravati. Meutim, danas sam smatrao duno
u da najprije obavijestim kraljicu.
- Dobro ste uinili.
- Izvrio sam svoju dunost i radujem se to sam stekao

eljenu milost svoje kraljice.

"Gdje je, do vraga, taj Frantiek* - srdi se elnberg u sebi,
klanjajui se nekoliko puta kraljici, i ne zna kako da svoj boravak u
kraljiinoj odaji produi.
Ve je bio na vratima kad ue grof Enriko i najavi zapovjednika
kraljeve strae ekog plemia Frantieka.
elnberg se zaudi, a kraljica ga zaustavi pitanjem:
- Oito taj dolazi zbog Gordane?
- Ne bih rekao, velianstvo, jer kralj ne moe ni od koga
doznati to se s Gordanom zbilo, osim iz mojih usta. Drugi nitko
nita ne sluti.
To je pitanje kancelar upotrijebio da se zadri u sobi dok je
Frantiek ulazio i najavio Beatrici:
- Nosim smjerno poklone njegova velianstva i poruku nje
gove duboke alosti to se danas ne moe pokloniti vaem veli
anstvu. Privezala ga je uz postelju bolest.
- Kako? Kralj je bolestan? - zaudi se kraljica i pogleda
elnberga.
Ovaj odgovori:
52

- Ne mogu se nauditi. Kad sam se juer uveer oprostio s
kraljem, bio je zdrav.
Shvaajui kancelarov pogled, Frantiek mirno odgovara:
- Poslije pola noi kralju je pozlilo, prema jutru bilo mu je
sve gore. Njegov lijenik jo je i sada uz njegovu postelju i veli
da je kralja uhvatila estoka groznica. Valjda zato to nije vian
ovome podneblju.
- Kakva neprilika. Poslat u mu odmah napuljskog lijeni
ka,
I to mi jo treba" - pomisli Selnberg.
- Kako sam nesretna zbog toga - uzdie Beatrica i naloi
kancelaru:
- Recite kralju da sam vrlo oaloena, ali se nadam da e
brzo ozdraviti i da je sve samo prolazno. Osim toga, isporuite
mu sve to je bilo s Gordanom i moju elju da se ona jo danas
preseli k meni. JoS neto: javite velianstvu da mi odmah po
alje glasnika im princ Ivan Korvin vrati krunu. Odmah u po
stupiti prema Korvinu kako sam ugovorila s kraljem i postaviti
novoga bana.
"Gle, gle, oni su ve ugovorili i novog bana?" - udi se kancelar i
nastoji doznati neto vie:
- Kralj mi je ve rekao da e skinuti Korvina i postaviti
prema elji kraljice... tu elnberg zakalje. Kako je stalno kaIjao nije mu. bilo teko prikazati napad kalja. Videi kako se on

sav rumeni od kalja, Beatrica prekine rije:

- Da, odredili smo za novog bana mojeg brata ovana i neka
mu se opreme velike banderije u ime kraljevstva. To je pravo
bana. Uostalom, elim govoriti s Filipcem.
- Isporuit u mu. Sigurno je sada uz bolesnog kralja.
Ona ne ree vie nita, a Selnberg se duboko pokloni.
Kad je izaao iz egerske palae, priapne Frantieku:
- Otprati me do kurije biskupa Bakaa, Moram govoriti s
biskupom.
- Sada u ovo doba dana kad svatko to moe opaziti?
- Bilo kako. Aragonka me opet stjerala u stupicu. Sigurno e
me Baka svojim mudrim savjetima izvui, asti mi, izgubio sam
ovih nekoliko dana dvadeset funti svojeg sala, a svaku je funtu
progutala aragonska kraljica. Nemani asa mira, ni danju, ni nou.
Cim mi neto poe za rukom, ve u drugom asu udari ona svo
jom apom i sve mi razrui. Ne znam, Frantiek, hoemo li se
odrvati otrovu ove zmije.
I potjerae konje.
Dotle je kraljica ostala s Franceskom i usplahireno se ue-tala po
odaji.
53



- Taj lupe vojvoda. On jedini mogao je oteti Gordanu. U
prvi as pomislila sam na princa Ivana, ali on nije toliko odvaan. Sam je aragonski bog uputio elnberga da izjae i spasi
aragonsku rodu nasljednika. Kako sam sretna.
I zagrli Franceska. On ovije svoje ruke oko njenog struka,
- Tek sad vidim to nam vrijedi Gordana - naglasi kraljica
- ve sam gotovo klela sudbinu, ali jo danas ona e biti ovdje
pod mojim krovom. Cim se oporavi, neka putuje u Napulj smjes
ta, to prije, a kad svrimo krunidbu i vjenanje, putovat e ti,
moj jedini dragi brate.
Toliko ju je zaokupila Gordana i zadovoljstvo to je spaena da
zaboravlja na kraljevu bolest. Sva je njena misao samo u jednom
jedinom cilju: vjenanje i Gordanin put u Napulj.
- Vjeruj, kad mi je elnberg priopio da je oteta, protrnula
sam kao da su mi oteli sina,
- A mene kao da je opalio grom - odgovara Francesko, mi
lujui sestru. - Zaboravlja kakvog neprijatelja ima Gordana
pod tvojim krovom.
- Roberta egerskog? To je istina, ali ne boj se. Zamolit u
biskupa egerskog neka neaku estito zaprijeti zatvorom u sa
mostanu ako se usudi Gordanu samo pogledati.

- Opasan mladi. On je mrzi, poto ga je tako kruto odgur

nula. To se ne zaboravlja, a ne moe ga baciti iz kue kad je
neak tvojeg kuedomaina.
- Ne gubimo vrijeme o tom mladiu. Zgazit u ga prije nego
to bi mogao prijei Gordanin prag. Smjestit u Gordanu u so
bu do moje lonice, a do vjenanja nije dugo.
- Zaboravlja kralja, Beatrice. Njegova bolest mogla bi spri
jeiti krunidbu i vjenanje.
- Ne bojim se toga. Znam ga iz Lina. Svakog je asa bo
lestan ili sebi umilja, ili ga uistinu hvata groznica. Za nekoliko
dana ozdravit e. To mi ne prouzrokuje ni najmanje brige.
- Ali nee dolaziti dok je bolestan.
Kraljica se ironiki nasmije.
- A ja u umrijeti od enje. Uostalom sve je u najboljem
toku. Moda mi ba ova bolest poslui da ve prije vjenanja
uzmem svu vlast u ruke. Ti e otii jo danas, odnijeti mu moj
pozdrav i javiti da sam te odabrala za posrednika izmeu njega
i sebe dok ne ozdravi.
Uto se ponovo pojavi Enriko i priopi kraljici da su stigli njezini
zapovjednici iz budimskih brdina.
- A to poruuju eto voe crne ete?
- Spremni su ii u boj kamo ih god poalje vae velianstvo
uz istu cijenu koju su vojevali protiv Hrvata.
- I ovi lihvari - prigovara kraljica - ali, naravno, plaam.
Reci da pristajem. A sad neka dou prireivai za vjenane sve
anosti. elim sastaviti raspored. Sto e ti, Francesko?
54


- ekam drugog zapovjednika vojske Batorija da s njim
raspravim o bojnoj obrani protiv naih neprijatelja.
- Ve je juer imao doi. Zato izostaje?
- Rekli su mi da jo nije stigao u Budim. Po svojoj prilici
bit e danas ovdje. udno kako ti ljudi polagano rade.
- Svi oni oekuju od mene i od moje blagajne. Vratit e mi
to skupo.
DVOJE ZAROBLJENIKA U KRALJEVSKOM DVORU
S naroitim osnovama odredio je elnberg da pa Stjepko bude
neprestano na strai pred kraljevim odajama. I tako je tog jutra
stajao naslonjen na stup u malom predvorju i promatrao napuljske
dvorane koji su se skupili u velikom predvorju i neSto apu.
eki dvorani ih izbjegavaju i pokazuju im jasno da se oni smatraju
gospodarima, a to je Napuljcima krivo. Stjepko se slae s kraljevim
dvoranima jer mrzi Napuljce i oslukuje ih.
Utom ga iznenadi dolazak mladog plemia Simona.

- Vi ste tu, gospodine? - zaudi se Stjepko,

Bivi dvoranin kralja Matije sagne se k paiu i ape:
- Malo prije poruio mi je biskup Baka da odmah idem na
dvor i tu priekam gospodina elnberga. Ako me tko pita, neka
kaem da sam doao po zapovijedi gospodina kancelara.
- Mislio sam da ste doli zbog Gordane. Sigurno znate gdje
se nalazi i to je bilo?
- itavu no nisam oka stisnuo. Sve ekam da se Gordana
vrati od kraljice, a nje nema. Spopale su me strahovite sumnje,
ali u zoru stigne Mirko i sve mi objasni.
- Bilo bi strahote da gospodin elnberg nije stigao na vri
jeme. Recite, gospodine Simono, to je na sve to rekao princ?
- On jo nita ne zna.
- Kako nije opazio? Zar ste mu zatajili?
- Daleko je on sada od Gordanine kue. Juer popodne od
selili su mu posljednje stvari.
- Odselio je? A kamo.
- Gospodin katelan ulaj uzeo je za princa u zakup itavu
palau plemenitog gospodina Sigraja s namjetajem. Tako je princ
jo juer popodne otiao pod novi krov. S njim su otili svi osta
li dapae i biskup Varadi. On e ostati uza nj. Dakle, nisam se
usudio potraiti princa da mu sve to kaem jer ne znam bi li Gordani bilo pravo.
- Dobro ste uinili. Za sve moramo pitati nju.
- Sigurno e se danas vratiti u svoju kuu?
55

- Obratno, gospodine Simono. Naredila mi je neka joj sve
stvari poalju u ljetnu palau, a to to drugo znai nego da e
ostati.
- Istina, nigdje ne moe biti tako sigurna od ove napuljske
ivine. Zna kako je ono bilo u Napulju.
- Bogme i te kako znam. Da nije bilo vas...
Simono ga prekine i apne:
- Stjepko, nije li udno to e Gordana ostati na kraljev
skom dvoru gdje je kralj, a nema kraljice?
- Nije udno, gospodine Simono jer u ljetnoj palai sta
nuje gospodin Selnberg sa svojom sestrom, starom kneginjom,
a Gordana im je gost. Dakle, zato bi to bilo udno?
- Mislim da e princu biti krivo to je u kraljevskoj blizini.
Ljubomoran je na njega. A zapravo i meni je krivo, pa kako ne
bi bilo njemu kad je ljubi.
- Kad sam ja miran, moe biti i on, a i vi, gospodine Simo
no - vano odree mali pa. - Vjerujte, tu je sigurna od Na
pulj aca.

- A od kralja?
- Sto vi to mislite, gospodine Simono? - namrti se dje
ak. - Istina, i kralj ne moe biti slijep na Gordaninu ljepotu,
ali kralj je sasvim lud za Aragonkom.
- Onda ima dva srca jer jedno je svakako poklonio Gordani. Promatrao sam ga kad je jednom doao u posjet u Dainirovu
kuu. A vidio sam ga i one noi kad je Gordana provalila kralju.
Sve su mu se oi sjale...
Mali pa se zamisli, zakima, a onda upita:
- Mogu li se odjednom ljubiti dvije ene, gospodine Simo
no?
- Gle ti njega to on mene ispituje? Zapravo ja ne znam. S
kraljem svakako neto nije u redu. Luduje za Beatricom, a otro
je bacio oko na Gordanu. udim se Sto nema tako dugo gos
podina Selnberga.
- Otiao je kraljici prije podne. Ba se nije jako veselio
tome.
- A gdje je kralj?
- Lei u grimiznoj postelji kralja Matije, a za nekoliko dana
bit e tamo i pokojnikova ena.
- Jo sad lei kralj u postelji, a ve je blizu podne?
- Lei, jer je bolestan.
Kroz predvorja spazi Stjepko omanu pojavu ekog kancelara kako se
uri zamiljena lica. Spazivi Simona, zapita je li to Simono. Pa mu
potvrdi, na to Selnberg uzme za ruku djeaka i upita ga:
- Mali vitee, zna li utjeti?
- Nitko se time ne moe pohvaliti kao ja. Neka mi velemoni pokuSa povjeriti Sto god hoe.
56

- im Simono izae od mene iz one druge odaje kamo u
ga pozvati, doi i najavi one koje u ti rei.
Simono promatra kako kancelar vodi Stjepka sve do pred kraljevu
odaju, tamo neto ape, a zatim se jo jednom okrene prema Simonu i
onda zatvori vrata kraljeve lonice.
Vladislav je leao odjeven. SpazivSi Selnberga, digne se ustro.
- Polaganije, bolesnice - veli kancelar.
- Ve sam iznemogao od ekanja. to je rekla kraljica?
Najprije mu kancelar ispripovjedi svoj razgovor s Beatricom kako je
svu krivnju za otmicu bacio na vojvodu. Vladislav sluSa sve
nestrpljivije i napokon ga prekine:
- Hou da ujem to je rekla kraljica kad ste joj saopili
da se Gordana nalazi u kraljevskoj ljetnoj palai?
Selnberg slegne ramenima.
- Najprije je mirno predloila da Gordana odmah otputuje

u Napulj.
- Tako? Dakle, u Napulj? To bi moda bilo najbolje.
- Ali Gordana ne moe jo putovati. Nema ni spremljene
stvari.
- Je li jo to kazala kraljica?
- Kasnije je odredila neka Gordana smjesta doe k njoj
u egersku palau. Odmah e poslati dvoranke da je tamo odve
du.
- Vidite, nita ne sluti to je uinio Francesko!
- A to velite na te prijedloge vi, velianstvo?
- Ja ne znam to da kaem. Jednostavno recite: Sto da ra
dim.
- Nita, bolujte, a radit u ja,
- Mislim - ree kralj - ako kraljica uzme Gordanu pod
svoju zatitu u egersku palau, onda se Francesko ne bi usudio
opetovati otmicu. Je li?
- O svemu sam ve razmiljao i sam ne znam na to da se
odluim. Ovdje je jedan dvoranin koji je dugo sluio kod napuljskog kralja Ferantea. Bio je Gordani na pomo u bijegu od Franceska_ Najprije u ispitati to je bilo i kako se desilo, a onda
emo odluiti da li bismo djevojku poslali u Napulj ili je predali
kraljici u egersku palau.
- Neto mi je Gordana govorila o tom Napulju, sjeam se
one noi kad je dola k meni. Vidite, bilo bi zanimljivo uti tu
stvar.
- Velianstvo ne moe prisustvovati presluavanju jer dvo
ranin ne bi htio odgovarati, ali sjednite ovdje kraj zavjese, ja
u s druge strane govoriti s njim. On nee slutiti da ste vi ov
dje.
- Da, to je dobro. Silno me zanima to je to bilo s Franceskom. Barem u se uvjeriti to je na stvari.
57

Selnberg namjesti kralja iza zastora Sto se sputa na limenoj Sipki
sve do poda i pokriva vrata. Onda ode u drugu sobu i s one strane
ostavi vrata otvorena. Povue naslonja u kraljevu blizinu i tu
sjedne, pozvoni i naloi Stjepku da dovede Simona.
selnberg se udobno smjesti u vrsto pogleda Simona:
- Vi ste bili u Napulju na dvoru pa?
- Da, velemoni gospodine, bio sam prije godinu dana.
- Kako ste opet doli ovamo na ovaj dvor?
- To je duga pripovijest.
- Htio bih doznati tko vas je preporuio kralju Mafiji.
- Gordana.
- Tako. Zar vas je poznavala otprije?

- Prvi put sam je vidio na vjenanju kralja Ferantea u Na

pulju. Onda mi je za jednu uslugu obeala zagovor da se mogu
vratiti u domovinu.
- A kakvu ste joj uinili uslugu?
- Molim velemonog gospodina neka me oslobodi odgovo
ra.
- Upravo mi je stalo da to doznam. Zadajem vam rije: ni
kome neu pripovijedati Sto sam od vas uo, ali imam dosta raz
loga da saznam Sto je bilo jer sam uo kako se ovdje ape da
ste vi pomogli Gordani da pobjegne nekoj odlinoj linosti u
Napulju,
- Dobro ste uli, velemoni.
- Ali samo manjkavo. Htio bih doznati potankosti. Ispriajte
mi sve bez ikakva skanjivan ja.
Kad je Selnberg otiSao od kraljice Bakau, ovaj je odmah isporuio
Simonu neka ide u dvor i tamo ispripovijedi Selnber-gu istu istinu i
zato se sada odvano odlui, uvjeren da e time koristiti Gordani. I
zapone svoje priznanje;
- Preko svojeg ujaka Zadranina dospio sam u dvoranstvo
napuljskog kralja. Kad se kralj po trei put vjenao, stigla je na
sveanosti i polusestra kraljice Beatrice dona Izabela koja je
boravila kod kraljice na Griu u Hrvatskoj. Izabelu je pratio
njen brat Francesko s brojnim dvoranstvom. U prvom redu bila
je tu i Gordana. Prije nego to je stigla pozvao me Ferante preda
se i naloio mi neka budem stalno uz ljepoticu i ne dopustim
da joj se priblie drugi napuljski plemii. Zatim mi je rekao
da tono pazim to ona razgovara sa svojim hrvatskim plemi
ima koji e se tamo nalaziti. Naroito joj nisam smio dopustiti
da govori s Damirom koji je iznenada doao iz Milana.
- Je li tada bio ve vjenan s Gordanom?
- Nije. To se vjenanje obavilo u Budimu na elju kralja
Matije. Izvravao sam, dakle, vjerno zapovijedi napuljskog kralja
i nisam pustio Gordanu s oka. Isprva sam bio uvjeren da je na
puljski kralj odabrao Gordanu sebi i zato je moram uvati od
drugih udvaraa. Meutim, kasnije sam pronaao da je napuljski
kralj uva za svojeg sina Franceska. Bilo mi je ao ljepotice i
58

zemljakinje pa nisam mogao odoljeti. Odluim da je spasim. Tako sam
joj u sobu bacio komad papira na kojem joj iskrivljenim rukopisom
javljam to je eka.
- A to joj je to prijetilo?
- Ispred kraljevskog dvora spremili su lau. Onamo su
htjeli odnijeti Gordanu poto bi je uspavali nekim prakom. Sam
sam bio odreen da pazim kad e popiti taj praak. Naime, Fe

rante je zatvorio u jednu sobu i poslao joj jelo u koje su joj

usuli ono sredstvo. Taj praak usuli su i u vino. Ja sam joj to ot
krio i ona se nije dotakla ni jela ni pia. Meutim, i Damir je
nanjuio da se neSto sprema. Obavijestio sam i paa Stjepka koji
je bio u Napulju u Izabelinoj pratnji. Gordana je, bjeei kralje
vim odajama, sila u tamnicu gdje je nala bivSeg vjerenika napuljske princeze Beatrice.
- Nae kraljice Beatrice?
- Da, velemoni. Taj vjerenik od petnaeste godine ami u
tamnici. On je iz puke osvete otkrio Gordani gdje se i kako mo
e spasiti. Tako je ona skoila s prozora u more, otplivala na
obalu gdje su je doekali firentinski astrolog stari Aversa i Escole Stroci, gosti napuljskog kralja. Oni su ve bili spremni da
pomognu Gordani u bijegu.
- I uspjela je pobjei?
- Napuljski princ Francesko i njegov otac poslali Su na sve
strane potjeru, ali je Gordana sa svojim pratiocima umakla na
jedan trgovaki brod. Kralj Ferante i princ Francesko dali su zbog
toga smaknuti Gordanine straare.
- Onda im je mnogo stalo do nje?
- Nikad nisam vidio tolikih priprema zbog takve stvari. Cak
su htjeli prikazati kao da je Gordana pobjegla sa mnom. A zapra
vo je na lai ekao princ Francesko s kojim je imala otputovati
morem.
- Moda se ipak varate, moda su sve to tako priali dvo
rani?
- Ne, velemoni, napuljski kralj je sve zapovijedi izdavao
meni i tono sam znao to se ima dogoditi. Bio sam i na lai i vi
dio kako su tamo spremljene sve Gordanine stvari. Mene bi bili
istog dana otposlali iz Napulja u Aragoniju da se toboe misli:
ja sam neprestano bio uz Gordanu pa je pobjegla sa mnom. A
dotle bi kraljevska laa nosila Gordanu i princa na otok Ichi.
- Dakle, princ Francesko nije vodio pripreme, nego njegov
otac
- Da, velemoni, sam kralj. Francesko se samo s njim ne
prestano dogovarao. Meutim, ta je stvar bila dogovorena izmeu
oca i sina mnogo prije jer su s Gria dolazili glasnici koji su no
sili vijest. U ono je doba kralj Mafija s kraljicom boravio u
Hrvatskoj.
- Kraljica nije o tome nita znala?
- Dopustite, na ovo uistinu ne mogu odgovoriti.
59

- Ne vjerujete mojoj asnoj rijei? To bi bila uvreda.
- Velemoni, vjerujte, potpuno se povjeravam vaoj ut

nji, ali ipak teko je govoriti o buduoj kraljici.

- Ne oekujem od vas da mi prikaete svoje sumnje, nego
samo ono to znate.
- Znam to sam vidio. Nakon Gordanina bijega kralj ni iz
daleka nije posumnjao u mene. Jednog dana pozove me u svoju
lonicu kao obino, ali sam drhtao od straha za lijepu, dobru
i nevinu djevojku. Kralj je pisao pismo, a ja, stojei iza njega,
preko lea proitam.
- Sto je bilo u pismu?
- Tono se sjeam: kralj je javljao njezinom velianstvu
kraljici da je Gordana pobjegla i ako je on ne uhvati na svojem
tlu, a Gordana se vrati na dvor kralja Matije, neka je smjesta po
alje natrag,
- Moete se zakleti na to?
- Spasom due svoje i na svoj plemiki obraz.
- Dobro, a sad mi jo recite: to mislite tko je juer oteo
Goranu?
- Cim se Gordana nije vratila iz egerske palae, prva mi
je misao bila: napuljski princ uinio je ono to nije uspio u Na
pulju.
- Sada se ne bi usudio uiniti nita zla kad zna da je kra
ljeva roakinja. Iz potovanja prema kralju ne bi na to ni mis
lio.
- Kad biste vi znali kako Napuljci govore o kralju, ne biste
branili Franceska. Onog popodneva kad su Napuljci provalili
u kuu gospodina Damira, runo su govorili o kralju. Izvolite pi
tati asnika kraljeve strae koji je bio prisutan nije li napuljski
zapovjednik rekao da e Vladislav doskora istiti obuu princu
Francesku! Ne moe se sve opetovati to su vikali Napuljci, a
i princ Francesko, tako malo potuju kralja, zato bi potivao ast
njegove tienice i roakinje. I velim, velemoni gospodine, napulj
ski princ Gordani sprema veliko zlo. To mogu zamijetiti najvie
ja koji sam gledao kako su u Napulju spremali da unite njenu
ast. A vjerujte: kad se Aragoncu otme ono to on hoe, onda je
kadar probiti peine da moe provesti svoju volju. Nitko njima
ne smije kazati: ne. Ni muko ni ensko. Ako vi, velemoni, ne
zatitite Gordanu, onda je bolje da se sunovrati u ponor.
- Ne bojte se. titit e je kralj. A sad neka nitko nita ne
dozna to smo govorili.
- Ni iva dua. Ali dopustite mi da odem Gordani i zapitam
je to da radim.
- Vas je kralj odredio za njenog uvara?
- One iste veeri kad je stigao na ovaj dvor, a sad uistinu
ne znam kome pripadam.
- Ostat ete na dvoru kao i dosad. Odredit e vam neku

slubu. Sad idite.

60

Selnberg rastvori brokatni zastor. Kralj jo uvijek sjedi kao da ga
je netko gurnuo u naslonja. Donja mu eljust visi, usne otvorene.
Pogled tmuran. Zadovoljan razabire elnberg da je Simo-novo
pripovjedanje teko pogodilo kraljevu duu.
Ulazi u njegovu lonicu kao da to ne opaa i ne pokuava nijednom
rijei kralja trgnuti iz misli, ve neprestano gleda na vrata
oekujui.
Za nekoliko trenutaka ulazi Stjepko i znaajno pogleda u kancelara.
Ovaj mu mirne, a Stjepko polagano i glasno najavi:
- Velemoni, stigle su dvoranke njezinog velianstva da Gor
danu odvedu u egersku palau.
- Dobro, dobro, neka ekaju - odgovori kancelar.
- I njegova visost princ Francesko pita kad bi mogao doi
k njegovom velianstvu? - nastavi Stjepko.
Na te rijei Selnberg dade Stjepku znak da ode. Pa zatvori vrata.
Kralj jo uvijek sjedi, ne mie se. Kancelar mu prilazi i ravnoduno
primijeti:
- Dakle, velianstvo, iz svega smo razabrali da je princ Fran
cesko odluio izvesti ovdje ono to nije uspio u Napulju.
Vladislav se trgne i neuvenim glasom vikne:
- Nee! Tako mi kraljevske asti, nee! Udarit u ga. Ja u
ga...
U nekom bjesnilu pograbi Vladislav ma i zamahne njime:
- Sasjei u ga, sasjei.
- Ne sijecite, kralju, zrak - ironino e elnberg. - Pri
ekajte dok ne stigne Francesko.
- Ne elim ga vidjeti. Neu da doe jer bih ga mogao sasjei.
Prezire mene, moj rod, otima mi roenu krv.
- Velianstvo, Stjepko je javio da su dvoranke stigle i ele
odvesti Gordanu u egersku palau.
- Nee je odvesti. Nee. Zadrite je. Jeste li uli? Zapovije
dam vam: zadrite je.
- Ali dvoranke su tu.
- Nisam li ja tu? Nisam li ja kralj? - bijesno pita Vladislav,
a Selnberg se smije svojoj pobjedi i odgovara ponizno:
- Poslat u dvoranke natrag i javiti da Gordana ne moe
otii jer lei, a sutra u ve neto izmisliti, samo da se kraljica
ne bi naljutila.
- Ni sutra ni prekosutra ona nee u egersku palau. Kakva
zloinaka osnova. Sto su oni htjeli u Napulju? Zato sve one
udne pripreme? Tu su neto strano snovali. Valjda Francesko
nije htio da s njom otputuje na nekoliko mjeseci. emu ta laa i

tajni odlazak i prikazivanje da je pobjegla sa Simonom? Zato bi

Francesko toliko skrivao ako mu se hoe plemkinje?
- Ista pitanja vrzu se i meni u glavi, ovla ista, velianstvo,
a ni na jedno nemam odgovora. Neka je naroita osnova posrijedi,
61

ne samo jednostavna elja za lijepom djevojkom. No, sad nemamo
vremena o tom razmiljati. Velianstvo, svucite se i leite. Ali
Vladislav ide gore-dolje svojom lonicom hitrim koracima kako ga
Selnberg davno nije vidio koraati i srdito se okosi:
- Neu da legnem. Zato da se prikazujem bolesnim?
- Kralju, zaboravili ste: iz egerske palae poslat e vam
napuljskog lijenika, a taj vas mora nai u groznici.
- I nai e me. Evo, sav se tresem od bijesa. Ja u Francesku istiti obuu - rekli su Napuljci? - Ja, tom lupeu.
I odmah uuti i promijeni razgovor.
- I sto su to oni smjerali u Napulju? I taj mladi plemi
veli da je vidio kako napuljski kralj pie Beatrici neka je poalje
natrag? A sad je alje u Napulj.
- Sto vi velite na to, Selnberg.
- Rekao bih: osnova koju su htjeli izvesti prije godinu dana
ima se provesti sada. I zato Gordana mora u Napulj. Uostalom,
tko zna to je napuljski kralj pisao preko svojih glasnika ovamo?
Svakog dana dolaze glasnici iz Napulja i odlaze u egerske palae u
Napulj.
- 0 tome bi trebalo da se podrobnije porazgovorimo.
- Govorit emo kad velianstvo legne. Ne smijete dopustiti
da vas napuljski lijenik zatekne izvan postelje jer onda morate
k njezinom velianstvu, a ona bi odmah razabrala koliko ste uzbu
eni. Osim toga, doi e i princ Francesko. Dakle, molim vas naj
prije leite.
- AH ja ga neu primiti. Razumijete li, Selnberg? Mogao bih
se baciti na njega. Neka mi moj lijenik dade neto od ega bih
zaspao, neka izgleda kao da nisam priseban, ali neu da govorim
s tim napuljskim lopovom.
U elnbergu zaigra radost. Jedva se suzdrava, da ne klie. Sam
pomogne kralju da se svlai, poloi ga u postelju, povue zastore i
odredi da se zatvore bojadisani prozori lonice kako bi u sobi bio
to vei mrak.
Kad se kralj smjestio u postelji, pozvao je elnberg kraljeva ekog
lijenika i ree mu:
- Vaa je dunost uiniti kralja bolesnim.
- Kako da to uradim?
- U tome ste vi svakako bolji majstor od mene. Hou da
kralj boluje, razumijete? Svatko tko doe kralju u blizinu mora

stei uvjerenje da ga trese groznica.

- To je ve lake. Jednostavno kralj mora da trese poste
ljom.
- Kako bi, doavola, bolestan ovjek mogao tresti poste
ljom. Ne moe kralj tresti, njega mora tresti. Zar jo ne razumi
jete?
- Razumijem, ali velemoni ne razumije. Od groznice moe
se tresti postelja. Ako kralj ne moe tresti posteljom, a nema
62

groznice, onda u mjesto groznice i kralja posteljom tresti ja. Ljudi
najvie vjeruju da postoji groznica ako se trese postelja.
- Onda tresite, do vraga, samo pazite: doi e napuljski li
jenik, uenjak, da on ne bi stresao vaom varkom.
- Sto jo ne bi - indignirano e lijenik. - Napuljac e
valjda mene otkriti? Nekakav junjak koji nikad nije vidio grozni
cu. U Napulju ljudi imaju morske bolesti, a ne groznice. Ali ako
Napuljac pregleda kralja, onda ja vie neu lijeiti kralja i perem
ruke.
- Ne moete vi prati ruke kad ja elim da kralj smjesta
oboli. Dakle, idemo kralju.
I otili su u lonicu. Lijenik ponovo razvije svoju misao. I onda su
itavu stvar iskuali, elnberg pronae da je komedija uspjela. Samo
napuljski lijenik ne smije blizu.
Ali ba je u to vrijeme stigao. Vladislav rastegne usne od zlovolje,
ah ga njegov lijenik utjei, stane pokraj postelje i apne mu:
- Cvokoite zubima, velianstvo, a groznicu u ja nadomjes
titi.
Mravi Napuljac, visok, jakog nosa, priblii se prvim stubama
postelje. Dalje ne moe, jer mu Selnberg svojim ogromnim tijelom
zakruje put. I udom gleda Napuljac kako se trese postelja i slua
kako kralj cvokoe.
- Kralju je silno zlo - veli Napuljac - morao bih ga po
gledati.
- Njezino velianstvo vas je poslalo da je obavijestite kako
je kralju, a njegov lijenik ba ga je sada pregledao. Ne moemo
kralja ponovo muiti. Kad mu bude bolje, onda ga moete pre
gledati. Lijenik koji kralja lijei ve dvadeset godina uvjerava
nas da e kralj do vjenanja i krunidbe potpuno ozdraviti ako
bude imao mira.
- Da, da, samo njeno velianstvo me poslalo da lino pregle
dam kralja.
- Molim vas: kako bi vam bilo kad bi kralj poslao kraljici
svojeg lijenika da je pregleda vama naoigled? Ne smijemo
ovdje govoriti, doite sa mnom u pokrajnu odaju.

Tako Selnberg izgura Napuljca napolje, vrlo ga ljubazno otpravi iz

dvora i opet se vrati u kraljevu lonicu.
- Toga smo se sretno rijeili, samo mi se ini da ste ovu
postelju malo odvie tresli, dragi gospodine lijenice.
- Htio sam da Napuljac zine od uda kad sazna da sam
tako brzo kralja izlijeio od bolesti koja je ak tresla postelju.
Nasmijeeno ostavi lijenik sobu.
A Vladislav digne glavu ispod zastora koji ga skrivaju:
- Kako e dugo trajati ovo moje bolesno stanje?
- Tek je zapoelo, velianstvo. Napolju eka dvoranin iz
egerske palae. Sad treba da primite Franceska.
- Neu da ga vidim. Jeste li razumijeli?
63



Onda brzo legne, dok je Stjepko otvorio vrata lonice i najavio da
napuljski princ ponovo pita moe U doi u dvor.
- Reci, Stjepko, da kralj jo nije priseban. Tek kad sasvim
doe k svijesti, onda Francesko moe slobodno u dvor.
Na te rijei kralj ponovno izvue glavu.
- Nemoj rei da nisam pri sebi, nego da spavam i spavat u
do... do... dokle u spavati gospodine Selnberg?
- Dok se sasvim ne probudite. Mislim za dva-tri dana.
I Vladislav i Stjepko udom gledaju kancelara, ne znaju Sto on to
govori, a jo manje to misli, a ovaj mirno upuuje paa:
- Dakle, reci dvoranima: odmah u javiti princu Francesku
im se kralj probudi.
Djeak izlazi, a Vladislav sjeda na postelju:
- Gladan sam, neka mi donesu jelo, ali tako kao da nose za
vas. Je li, vi ete sa mnom objedovati selnberg?
- Onda e bolesniku ostati premalo.
Nasmijali su se i odredili povjerljivom kraljevom dvoraninu stolniku
neka oprezno donese jelo u kraljevu lonicu.
Uskoro je stigao biskup Filipec, ali Selnberg i kralj odlue da nee
primiti ni njega i jave mu: kralj je u vruici.
Za vrijeme objeda zakljuao se Selnberg s kraljem u lonici.
- Jeste li odredili da gospoi kneginji nose jelo iz moje
kuhinje? Naravno, i za Gordanu? - pita kralj.
Selnberg ga umiri da je ve sve odredio. A onda su nastavili jesti,
utei. Meutim, kralj opet zapone razgovor:
- Najbolje bi bilo da Gordana ostane na dvoru. Konano,
ona je moja roakinja, a ja sam joj skrbnik.
- To sam i ja mislio, ali kraljica eli da Gordana ide u
Napulj.

- Da, ona to eli. Zar biste vi mogli dopustiti, gospodine

Selnberg, to putovanje u Napulj i nakon onoga to je pripovijedao
malo prije taj mladi plemi o napuljskom dogaaju?
- Ne, ja nikako ne bih mogao dopustiti, a to ete vi, kralju?
Kralj ne ree nita.
Poto su svrili objed, najavili su im dolazak ugarskih velikaa.
- to ele? - zapita kralj Selnberga poto je izvijestio da
gospoda ekaju u kraljevskom uredu.
- Prosvjeduju to Francesko vodi nau vojsku i trae uspo
stavu Petra Gereba.
- A hoe li dati i novaca ako ga Beatrica uskrati?
- Velianstvo, neka to s njima rijei gospodin Filipec. Idem
da mu kaem, jer to ne spada u moj djelokrug.
I Selnberg se uri u kraljevsku kancelariju i donese Filipcu kraljevu
poruku da on primi gospodu.
- Za ime svijeta, ostat emo bez jedne forinte, a s dva
neprijatelja. I tko zna nee li se pridruiti i Hrvati.
Na te jadikovke kancelara Filipca selnberg mu savjetuje:
64

- Razumijem va strah i zato idite napuljskom poslaniku
Ranzanu. On je miran i mudar pa e shvatiti ako mu kaete: na
puljski princ ne moe uspjeno voditi vojsku u takvim tekim
prilikama. Neka kraljicu uvjeri da bi bila strahota kad bismo
izgubili bitku jer u tom sluaju gubimo i prijestolje, ali mi jo
imamo svoje eko prijestolje, a kraljica ne bi imala nikakvo.
Nakon toga Selnberg napusti Filipca pa se uputi u ljetnu palau,
potrai svoju sestru i pita je:
- Anuka, kako se vlada Gordana? Je li zadovoljna?
- Ne znam, sjedi vani na trijemu i neprestano zuri u dalji
nu. Tko bi znao Sto joj je u glavi!
- S njom je biskup Baka. Odjenuo sam ga u fratra da
nitko ne dozna njegovu prisutnost. Uini se kao da ga ne poznaje.
Kncginja ga umiri da se nee ni obazirati na fratra to stoji na
trijemu, a Selnberg mu dade znak da pristupi.
Obojica idu otvorenim hodnikom. Mramorni stupovi dre strop
obojadisan slikama. Sva je terasa puna cvijea i zelenila.
Napokon opaze Gordanu naslonjenu na mramornu ogradu. Kad je ula
korake, podigne glavu. Selnberg joj dovede Bakaa.
- Gospodin biskup eli s vama nastaviti razgovor.
- Evo me. Ali prije svega molim gospodina Selnberga: jeste
li ve bili u egerskoj palai?
- Jo juer u noi, ali nisam dospio da vam javim. Kraljica
se priinila kao da je vrlo zabrinuta zbog vae otmice, ali kad sam
joj najavio da sam vas ja oteo napadaima, oajno je pogledala

Franceska, dapae problijedila od uasa, a Francesko se prenerazio. uvi da ste oteti.

- To bi, dakle, znailo da je ipak bio Francesko?
- Kako u to moete sumnjati - veli Baka. - Htio vas je
odvesti laom kao ono u Napulju.
Ona se zamisli, ali je iz misli trgne Selnberg:
- Kraljica je htjela da odmah putujete u Napulj kako bi
vas zatitila od nepoznatog otmiara. Rekoh joj da bolujete. Na
kon toga je izrazila elju da vas jo5 danas preselimo k njoj u
egersku palau. Vi svakako ne kanite primiti to gostoprimstvo?
- Uistinu ne kanim, ali kralj bi me mogao prisiliti.
- Naprotiv, on vas ne eli izloiti Francesku. Sada vas osta
vljam s gospodinom biskupom. Imam jo izdati neke naloge, a
onda se vraam da gospodina biskupa opet odvedem.
Biskup Baka sjedne nasuprot Gordani.
- Moram vam saopiti teku vijest. Vaoj domovini prijeti
velika pogibelj.
- Stalno nad njom lebdi opasnost. Zar mi imate reci to
novo?
- Priopio mi je kancelar Selnberg da mu je kraljica tako
rekla i poruila kralju neka joj javi: kad bude predana kruna,
skinut e Ivana Korvina.
- To je ipak vie nego to sam mogla predmijevati.
5 GORDANA V ,55

- Ugri dobivaju za vojskovou Franceska, a Hrvati za bana
ovana.
- Da se niste zakleli, mislila bih da me samo plaite, elei
iznuditi od mene stanovito obeanje.
- Pitajte Selnberga, a saznat ete sigurno i od samog kralja.
- On je pristao?
- Kraljica tvrdi da je ve ugovorila s kraljem. JoS je vea
neprilika u tome Sto Vladislav ne osjea ni najmanje sklonosti
nrcma Ivanu Korvinu. elnberg tvrdi da ga zapravo mrzi. Vjero
jatno je tome mnogo pridonijela kraljica.
- Zar je uzalud sve Sto sam dosad uinila? Svu borbu i sve
lapore unitila je Aragonka u jednom asu?
- Unititi ih ne moe ako vi nastavite ili zaponete borbu
>d samog kralja. Zaboravili ste na ugovor da ete kralja oteti
Seatrici?
- Premalo je vremena, gospodine biskupe. elnberg mi veli
a je ve osamnaestog vjenanje. Ja sam tu nemona.
- Varate se. Francesko vas je pokuao oteti i time vam
onovo pruio oruje. Ponajprije, kralj je zbog toga zamrzio Fran
aka, drugo, dospjeli ste u zgodnu priliku da budete blie kralju.

iskoristite taj sluaj i prijeite na juri.

- Ljetna palaa nije tako blizu kralja,
- Izlazit e u perivoj. emu da vas poduavam. Znate i sami
i;ai kralja kad elite s njim govoriti.
Ona ne ree niSta, a Baka nastavlja:
- Osim toga, ovim pokuajem Francesko je iskopao iz zabo
rava dogaaje u Napulju. Kralj je za to doznao sve potanko i
silno je ljutit na Franceska. Sigurno e vas ispitivati to je bilo u
Napulju. Molim vas kaite mu sve to znate. Ne tedite Beatricu.
Naroito ono o njenom vjereniku.
- Nikako, gospodine biskupe ne kanim pripovijedati kralju
o Beatrici, ve gospodinu Selnbergu jer sve to bih rekla ja, dje
lovalo bi obratno nego to biste vi htjeli.
- Dopustit ete da Aragonac bude hrvatski ban?
- Gospodine biskupe, borit u se protiv ovana, Taj drski
nedostojni mladac ne moe sjesti na bansku stolicu. Ali molim
vas: jeste li dobili kakve vijesti iz Peuha?
- Mogle bi stii tek sutra. Oekujem odluku Hrvata s veli
kom zebnjom. O toj odluci ovisi mnogo, vie nego to slutite.
Vai imaju sada priliku da se sloe sa mnom i podignu na povr
inu sebe i mene. Rije Hrvata bit e sada odsudna za Aragonce.
Hrvati bi mogli uzeti u ruke vlast u itavom kraljevstvu.
- Kad ne bi bilo prekasno, poslala bih im vijest da Aragon
ka kani prevariti princa Ivana i na bansku stolicu dovesti svojeg
brata.
- Glasnik bi ih mogao stii na povratku u Budim. Dakle,
prekasno je, ali jo uvijek moete poslati glasnika. To
nee
koditi.
66




- Jeste li obavijestili princa Ivana o emu se radi?
- To smijete uiniti samo vi, jer ja sam u slubi kraljevoj,
odnosno Selnbergovoj.
- Dobro, javit u mu.
- Ali on se preselio u palau plemenitog Sigraja i ne zna jo
nita to se dogodilo s vama.
- I bolje je da ne sazna.
Tog se asa pribliavao elnberg. Gordana mu poe u susret:
- Gospodine kancelaru, htjela bih govoriti s kraljem.
- Upitat u ga sutra zorom, sigurno e vas primiti. Meutim,
imam veliku molbu i nadam se, Gordana, neete mi uskratiti.

Prigodom krunidbe priredit emo uz razne sveanosti i bojne

igre. Sudjelovat e nai najbolji vitezovi. Svakog dana vjebaju u
drugom dvoritu u onoj velikoj dvorani. Rekoe mi da ste vi stek
li u Napulju ak prvenstvo.
- Istina je, ali ovdje bi me natjerali. Tu mrze vidjeti enu s
maem.
- Varate se. Moji eki mladi vitezovi ve su vidjeli ene s
maem u ruci. Vi biste mogli sudjelovati na bojnim igrama.
- Ve davno nisam vjebala.
- BaS zato vas molim: doite na vjebe veeras.
- Ne odbijte to, Gordana - veli biskup Baka - tko zna
za to moete to iskoristiti.
- Moja sestra bit e stalno uz vas da vam gospoda ne dodijavaju - ponudi elnberg.
- Kad se dre vjebe?
- Cim zapadne sunce.
- Zamolit u kneginju da me otprati. Jo jedno pitanje:
kraljica eli svojeg brata ovana uiniti banom Hrvatske?
- Rekla mi je to jasno. Vjerujte mojoj asnoj rijei. Ali sad
moram brzo kralju.
Zatim se Baka oprosti s Gordanom i odoe zajedno, elnberg povede
biskupa do izlaza, ivo s njim raspravljajui, a kad je ovaj otiao,
pouri se kancelar u kraljevski dvor.
Jedva je stigao u predvorje, izau mu u susret tri eka veli-kasa.
- elimo govoriti s vama, gospodine elnberg.
- I vi - uzdahne on pa ih povede u kraljevski ured.
Gospoda zauzmu vrlo prijetei stav.

- Juer nam je kralj najavio da e se vjenati s Beatrjcom.
A vi na to utite?
- utim, ali radim da se to ne dogodi.
- Ne vidimo nikakav va rad, ali vidimo da ne kanite odra
ti rije. Vi ste obeali da Beatrica nee biti eka kraljica.
- Ne muite me. Zar ne vidite kako me oblijeva znoj? A sve
to u beskrajnom tranju da Beatrici zakrim putove.
- Ne moete niim zakriti putove kad ih Filipec kri.
67
5*

- Ostavite nesretnika. Juer ste ga odvie uvrijedili, a on
je pao kao rtva nesretnici. Imala je u ruci klju za prijestolje.
- Onda joj je Filipec trebao taj klju istrgnuti iz ruke.
- Ta nije joj valjda mogao orobiti blagajnu kad je ona jedi
na imala sav novac u svojoj ruci? A to je bio taj klju.
- Nije li najbogatiji u kraljevstvu Ivan Korvin? Kako je

onda kraljica mogla imati itavo blago u svojoj blagajni?

Razljuen elnberg uzvikne:
- Valjda se ne bunite protiv toga to Korvin nije imao taj
klju?
- Bunimo se protiv uvjeta koji su postavljeni Vladislavu.
- Suknja je u pozadini. Ona ista koja nam je otela dio eke
zemlje u Linu. Toliko je ukala oko Vladislava da je zatvorio
oi kad je Matija sebi uzimao nasu zemlju.
Znoj curi niz elnbergovo lice. Rumen je kao makov cvijet i jedva
die pa se opet brani diui ruke:
- Dajte mi govoriti, gospodo, pa ete vidjeti da je svaka
rasprava o tome jo preuranjena. ujte me: zadajem vam rije
da sam imao u ruci nepobitan dokaz koji je nedvoumno svjedo
io da Beatrica nikad nee biti eka kraljica. Gospodo, vee me
asna rije i prisega. Molim vas ne spreavajte me prigovorima
i pustite mi nekoliko dana.
- Dobro, gospodin elnberg, mi vam vjerujemo - veli jedan
on trojice - ali vi zaboravljate da je vrijeme kratko. Osamnaesto
ga obavit e se krunidba i vjenanje.
elnberg rairi ruke i lukavo sagne glavu pa stade aputati.
- Krunidba e biti, ali vjenanje ne.
- Kralj je objavio vjenanje.
- Ali on ne zna da vjenanja nee biti.
- A tko to zna?

- Ja - smjeka se elnberg, udarivi se u debela prsa.
To ih privlai pa se gotovo smotaju oko njega.
- Vi ste, dakle, ipak pronali izlaz?
- Kroz koji e kralj utei vjenanju.

- Ali kako bi se mogla ugasiti kraljeva stara strast za Beatricom?
- Da se zapali nova.
- Lukavi ste, i ne govorite kojeta. Dakle, neto ste ve za
poeli?
- Traim samo vau pomo. Ponajprije: ne smetajte mi i po
korite se mojim odredbama. Traim meu vama nekoliko mladih,
stasitih momaka, a stariji moraju i nadalje ostati uz kralja kao i
prije i uvijek mu pokazivati zadovoljno lice. To vam nee biti
teko jer ete uvijek pred sobom gledati lijepu enu.
- Moda ono udo od ljepote koju smo vidjeli na kraljiinoj
veeri?
- Da, nju mislim. utite, pomirite se s kraljem i uskoro
ete Selnberga slaviti,
68





- Nita drugo ne eiimo, nega da se ispuni vae proroanstvo.
- A sad jo neto: teko ste uvrijedili gospodina kancelara
Filipca.
- Zasluio je, neka odstupi, jer je sve to on skrivio.
- A ja vas molim: pustite ga u miru samo jo nekoliko dana,
I ne recite nita o naem planu ni ivoj dui. Obveite se asnom
rijei.
Poto su se obvezali, elnberg htjede otii, ali mu najave princa
Franceska.
Taj mi je jo trebao" - misli kancelar i kune, ali ga prima
ljubazno, sav se pred njim rastapa od milja i poniznosti.
- Kraljica me alje - veli napuljski princ oholo. - Moram
odmah govoriti s kraljem.
- Visosti, kralja je sve do ovog asa tresla groznica. Sad je
zaspao. Lijenik mu je skuhao neku travu od koje mu uvijek
prestaje groznica, ali i dugo spava, po vie sati. Zato nisam poslao
glasnika vaoj visosti jer ne bih smio buditi kralja.
- Hoe li ta bolest odgoditi krunidbu i vjenanje?
- Na to i ne mislimo. Te groznice dre kralja pet-est dana,
a do vjenanja je jo osam. Prema tome, dovoljno vremena za
ozdravljenje. Spremamo se za sveanosti kao da je kralj zdrav.
- Njeno velianstvo poruuje kralju da se neki ugarski veli
kai bune protiv mene.
- Protiv vae visosti? Kakva nedostojna drskost.
- Htjeli su pred kralja, a primio ih je Filipec. Moja sestra
trai od kralja da ih kazni zbog nanesene mi uvrede.

- Naravno, kralj e smjesta kazniti buntovnike. Kad se pro

budi, sve u mu isporuiti.
- Je li Ivan Korvin ve navijestio povratak krune na dvor?
- Svakako, ali jo nije stigla i tako se jo ne moe nita
poduzeti s promjenom bana u Hrvatskoj.
- Ali kraljici su javili da vaa velemonost zalazi biskupu
Bakau pa vam poruuje da se uvate tog ovjeka, jer e vas
zavesti na krive putove.
- Visosti, biskupovi neaci pomogli su mi u potjeri za Gordaninim otmiarima pa sam danas otiao da mu zahvalim. To je
sve. Ni jednom nogom vize neu prekoraiti njegov prag. Sluani
vjerno svaku kraljiinu zapovijed.
Tako se elnberg ulaguje Francesku, dok ovome ne dodija da eka dok
se kralj probudi i ostavi dvor.
- Jo jedan posjet i mene e udariti kap - ustvrdi kancelar
ulazei u kraljevu lonicu,
- Najbolje e biti da i vas lijenik zapone tresti da ne mo
rate nikoga primati. A sad mi recite to tako dugo radi Ivan
Korvin s krunom?

- Velianstvo, kruna je ve na dvoru.
Vladislav se brzo digne:
- Ne alite se?
69

- Veselim se tome kao i vi, jedino bih vas upozorio da o
povratku krune ne kazujete nikome nita. Francesko e ponovo
doi k vama i nee se dati otpraviti dok ga ne primite. On se
ovdje ve osjea kod kue i moe naprosto otvoriti vrata vae
lonice bez ikakva pitanja.
- Kako u ja podnositi ivot uz toga nitkovia koji tvrdi da
u mu istiti obuu?
- Morat ete pokuati kako se isti njegova napuljska nacifrana cipela.
- Ovako se vi rugate svojem kralju - spoitava alosno
Vladislav.
Kancelar je, meutim, nekoliko puta pogledao na otvorene prozore
lonice.
- Valjda ne oekujete nekoga? - pita ga kralj leei na po
stelji.
- Oekujem zapad sunca. U mraku biste se mogli proetati
perivojem, a da vas nitko ne vidi.
- Tamo dolje u perivoju vae palae? Zapravo, ve sam na,
to pomiljao, ali kako izai da Napuljci na ovom dvoru ne vide
i ne kau kraljici.

- Ve sam se pobrinuo za vae odijelo. Ne moe se izdrati

itave dane u ovom bolesnikom stanju, a da ne udahnete barem
veernjeg zraka.
- Sto bih da nemam vas.
- Koliko vam vrijedim o tom u vas jo uvjeriti.
- Znam to, dragi elnberg.
- Jo ne znate, jo ne, strpite se.
Kad se spustio mrak, kancelar unese u sobu sveanj pa iz njega izvue
dugi ogrta s bijelim ovratnikom.
- Kakva je to halja?
- Astroloka. Ovako odjeven luta svake veeri kraljevskim
vrtovima astrolog kralja Matije. Veli da mu zvijezde jasnije apu
ljudske sudbine kad ih promatra iz nizine, okruen zelenilom,
nego kad ih gleda s tornjeva dvora. Zatraio sam neka ove veeri
uzme kakvo drugo odijelo, a svoje uzajmi meni za neku alu.
Mrmljao je, a ipak je dao. Evo, uzmite.
Kancelar odjene kralju halju punu nabora. Pojava mu se sasvim
izgubila u crnoj tkanini. Onda mu na glavu poloi klobuk sa irokim
obodom pod kojim je nestala kraljeva kapa od zlatnog brokata. Jo
jednom ogleda kralja sa svih strana i nasmija se:
- Jo uzmite ovu veliku batinu. Tako. Sad nalikujete na as
trologa. On bi se sam preplaio uvjeren da gleda svoj vlastiti
odraz. A ja u uzeti svoj roeni ogrta jer svoje salo ne bih mogao
sakriti ni pod kojom haljom.
Onda zovne u sobu lijenika i paa Stjepka. Obojica izbuljie oi u
astroloku pojavu dok elnberg odreuje:
- uj, mali vitee. Ostat e pred vratima lonice. Ako tko
upita za kralja, reci da spava i nitko ne smije unii. Selnberg i



lijenik su uza nj. A vi, gospodine lijenice, zatvorite vrata
iznutra da ne bi tkogod provalio u lonicu. Moete i spavati dok se
vratim s kraljem, ali nikome ne otvarajte, osim meni. Zatim Selnberg
priapne pau:
- Ako se neto naroito desi, doi e za nama kako sam ti
ve rekao.
Kralj je ve izlazio na hodnik. Svjetla su bila pogacna. Sve je to
ve unaprijed odredio kancelar. Prolazili su malim uskim hodnikom
prema bijeloj kuli. Tu je gorjela samo po koja svjetiljka da im
osvijetli put. Izali su straga na mala ulazna vrata. Nitko ih nije
susreo.
Napolju je svjea veer. Na nonom nebu svijetli samo nekoliko
zvijezda. Bijeli oblaci pokrili su vei dio horizonta. Selnberg pusti
naprijed kralja, namjerno da vidi kamo e krenuti.

Poao je prema vrtovima, onda se zaustavi:

- Gdje je ljetna palaa?
- Ovdje prema Dunavu. Izvolite desno.
Silazili su raskonim vrtovima to ih je uredio jo kralj Matija.
- Kad bi nas sada susrele vaa sestra kneginja i Gordana,
sigurno bi se preplaile.
- Ne bi vas prepoznale. Povucite gore ovratnik i nee se ni
opaziti da nemate bradu.
Kad su ili, opazi kralj usred vrta zgradu i primijeti:
- Mogli bismo posjetiti kneginju i malo avrljati.
- Ali nema svjetla na prozorima, dakle, sestra nije u palai.
- Moda ee oko vrtova?
- Dosad je nismo sreli, no hajdete sa mnom, velianstvo,
nije dobro da se tu zadravamo.
- Kamo hoete da idem?
- Tie, tie da ne bi tkogod bio u blizini. Mrak je i lako bi
se tko uljao za nama.
Nerado slijedio je Vladislav elnberga i ogledavao se na ljetnu
palau.
Kancelar ga vodi uzbrdo.
Preli su drugo dvorite i zaustavili se pred velikom zgradom.
- to je tu? - pita Vladislav.
- Vjebaonica za bojne igre.
- Kralj Matija bio je uistinu bogat kad je mogao graditi
takvu zgradu za vjebaonicu.
- A da vidite rasko u dvorani? Doite za mnom.
Kancelar otvori mala vrata. Pred njim pukne dugi hodnik
rasvijetljen svjetiljkama koje uva jedan sluga.
- Zar se ovdje vjeba? - zapita kralj.
- Za krunidbe sveanosti mladi velikai prireuju bojne
igre u poast vaem velianstvu. Ovdje svakog popodneva i uve
er vjebaju. Proi e vam vrijeme, velianstvo.



70

71

Uspeli su se oko dvadesetak stuba. Pred njima bljesne svjetlo. Nali
su se na galeriji velike dvorane. Dolje sjede stariji velikai, a oko
njih stoje mladi. Dvojica bojovnika u sredini dvorane vjebaju.
- to je to? - udi se kralj. - Ne vidim U tamo dolje
kneginju, vau sestru?

- Da, ona je tamo. Zato nismo vidjeli svjetla na prozorima.

- Ali ne vidim Gordane. Ba je nigdje nema.
Kralj se zguri iza galerije i kroz rupice drvene ograde zaviruje
dolje. Ali ne gleda bojovnike. Trai irom dvorane vrata na koja bi
morala unii Gordana. Toliko je zaokupljen da ne opaa kako Selnberg
izmeu stupova baca u dvoranu svoju rukavicu. Pod galerijom stoji
Bakaev neak. Kao da je na to ekao, Bela Ferenci digne rukavicu,
zirne na galeriju, pohita prema bojovnicima i odmah glasno obustavi
njihovu vjebu:
- Molio bih gospodu da nastave kasnije i dopuste meni da
dovrim svoje vjebe s plemenitom gospoom da moe kui.
Vitezovi odmah obustave igru i povuku se u pozadinu.
Svi se okrenue prema dnu dvorane.
Ispod galerije izie Gordana u odijelu za bojne igre. ini se kao
savreni kip ljepote koji je iznenada poeo koraati. Odora za
maevanje istie njene savrene oblike.
Zaustavila se u sredini dvorane i zavitlala maem kao da je
pahuljica. Sve se oi upijaju u nju. Bela Ferenci stupa joj nasuprot.
2ivo gibanje, tropot stolica, koraka, maeva.
Svi ele da budu to blie i guraju se naprijed. Gore za ogradom
galerije kralj hvata elnbergov lakat:
- Ovi se dolje bestidno pribliavaju, recite im.
- Ne moe se nita reci, bojne igre ima pravo svatko gledati
izbliza.
- Nije to ponaanje prema djevojci.
- Zaboravljaju da je to ena, gledaju samo bojovnika.
- Onda bi morali biti slijepi. Upravo divno tijelo. Selnberg,
takvo jo nikad nisam vidio.
- Napuljski gade - izbaci kralj i ne mislei to je rekao.
Gledajui Gordanu u svoj ljepoti, ulazi u nj neko bjesnilo prema
Francesku. I to due upija u sebe tu ljepotu, neraspoloenje
prema Beatriinom bratu raste.
U dvorani je tiho, samo se uje kreevo maeva. Gordana nastupa u
bojnom sastavu. Snanim zamahom prima borbu s Belom Ferencijem.
Isprva ona samo odbija njegove navale, a onda sama stupa na juri.
Otmjenim kretnjama tijela oarava, a vjetim zamahom maa udivljuje.
S galerije zuri u nju Vladislav. Sav je predan gledanju, uzbuenju.
Ne vidi Gordanino lice koje je prekriveno mreom i zato svu panju
usredotouje na plemenitu ljepotu netaknutog tijela, njegove kretnje
i nedostiivu gipkost.
72

A ona, ini se, nema nikakve druge misli, osim da pobijedi svojeg
protivnika. Ne trepe okom, a ne uje i ne vidi nikoga i nita samo
otricu njegova i svojeg maa. Dvije otrice meusobno se nadmudruju,

natkriljuju, izigravaju, prijete, uzmiu, sastaju, rugaju se i

zaskouju.
Onda odjednom jedan glas prekine borbu.
Oba vjebaa istog asa sputaju maeve.
- Zato tako brzo zaustavljate igru? - pita Bela Ferenci.
- Jer se javlja drugi vitez i moli da mu dopustite stupiti
na vae mjesto.
- Ne mogu na to pristati, osim ako tako eli plemenita go
spoa - i Bela pogleda Gordanu.
- Neka to rijei voa bojnih igara - ozbiljno e ona.
Ispod galerije javi se stari velika i zamoli Belu da odstupi
jednu borbu mladom knezu Vaclavu Batenbergu.
- Poto je plemeniti knez ovdje gost, pokoravam se i od
stupam, ali samo jednu igru.
Mladi mukarac izlazi na sredinu. Tamnoplava kosa, visoki uzrast i
sjajne tamne oi prikazuju ga vrlo pristalim mukarcem. On prilazi
Gordani, prikae joj se i upusti s njom u razgovor.
S galerije kralj promatra itav prizor.
- Zato je Vaclav prekinuo igru? - ljuti se Vladislav. emu se on gura tamo kad ga nisu zvali?
- Zaelio je doi blie ljepotici, to je sve - odgovara Seln
berg.
- UmiSljeni mladi, misli poraziti Gordanu svojom ljepo
tom. Opasno je lijep, jako opasno. - Sto tako dugo govori s
Gordanom? To nije obiaj kod bojnih igara.
- Ali, velianstvo, to je vjeba, mora se s njom sporazumijeti. Evo zapoinju.
Gordana i njen protivnik ukrtaju maeve. Ponovo kreevo maeva i
iva panja svih u dvorani. Nakon kratkog vremena odjekne dvoranom
Gordanin glas:
- Stanite, gospodine knee.
Svi se digoe. Sto to ima da znai? Onda ponovno odjekne Gordanina
rije:
- Bude li me vaa kneevska milost tedjela, ne mogu na
staviti s vama.
- Ne tedim vau milost.
- Mogli ste mi uzvratiti divne udarce, a vi ste propustili.
Odve ste vjeti, a da se ne biste bili domislili. Radije ste uzmaknuli. Takva mi igra dosauje.
utnja. Mladi knez pristupa, pokloni se s potovanjem Gordani.
- Molim oprotenje. Mislio sam da je tako inio prijanji
va protivnik. Dopustite da ispravim svoju greku.
- Onda nastavimo.
73

I nastavljaju. Otra borba biva sve zanimljivija i prua gledaocima

napetost, udivljenje.
Vladislav se gubi u gledanju. Uzbuuje se i hvata elnberga za lakat.
- Gledajte, to je bio stav. U kakvu je zamku zaplela Vaclava. Sad joj uzvraa. Gle, gle, to je opet uinila? Kakva dosjetlji
vost. Baca ga u obranu, navaljuje. Kakvom vjetinom, lukavou.
Selnberg gledajte, ovaj udarac, gledajte, molim vas, to je nevi
eno.
Vladislav zaboravlja da mora ostati nezapaen i poinje se dizati.
Selnberg ga povue natrag na klupu. Kancelar razabire da kralj vie
ne vlada sobom. Potpuno se predaje dogaaju u dvorani. Ali ne vidi
oba protivnika, ve samo Gordanu, svaku njenu kretnju, slijedi svaki
udar njenog maa. Svakog asa se trgne, die i opet sjeda kad ga
kancelar vue natrag. Igra se razvila do vrhunca. Svi su dolje u
dvorani zanijemili.
Gotovo bez daha promatraju udesnu igru najboljeg viteza sa enom,
ljepoticom, ije tijelo jednako omamljuje kao i njezino umijee.
U Vladislavu je zadrhtala svaka ilica. Ne moe vie sjediti, digao
se na noge, i zaboravljajui na sve, uspne se na ogradu galerije.
Isprsio se sav u vlasti prizora u dvorani, selnberg ga uzalud vue
natrag, kralj se ne da spustiti. Zuri dolje. Oi su mu kao dvije
baklje. Sve ivlje i zanimljivije razvija se igra. Dva jednaka
protivnika dugo ne rjeavaju zasnovanu bojnu igru.
Klik ushita prene Vlaislava. Sva mlade pohitala je u sredinu
dvorane. Svi okruuju Gordanu ivim poklicima.
- Velianstvo, skinuli ste svoj astroloki klobuk i spustili
s ramena crni ogrta. Sva srea da su svi tako zaokupljeni Gordanom i ne gledaju na galeriju. Brzo siimo.
Uhvatio je kralja za ruku i gotovo ga vue za sobom sve dok nisu
izili iz zgrade.
I na svjeem zraku Vladislav ne dolazi k svijesti. Gori mu lice, krv
mu bre kola, srce snano udara.
- Ne znam gdje bi vae velianstvo moglo nai roakinju s
kojom bi se moglo ovako ponositi kao s njom. Zavidim ve sada
onom sretniku koji e onu ljepoticu smjeti uzeti u naruaj. to
mislite, kralju, zagrliti ovako divnu enu?
Vladislavljevo uzbuenje raste i ljubomorno primijeti,
- A svi se za njom otimlju. Nije bilo dostojno koliko su joj
dolazili blizu. Ukorite te mladie.
- Sve je nadzirala moja sestra. Ne bojte se, nitko nee moi
dodirnuti ni rub njene odore. Moja je sestra najbolji uvar mla
doj ljepotici. Od ovih vitezova Gordani nema pogibelji. Jedini od
kojeg ne bi mogla obraniti Gordanu sjedi u egerskoj palai.
- Ali put izmeu ljetne i egerske palae zapremljen je, tako
mi kraljevskog obraza. Francesko nee vie vidjeti Gordane.

74

Ova izreka usrei Selnberga. I on pusti kralja da ide naprijed po
svojoj volji. Vladislav odmah poe prema ljetnoj palai.
itav je perivoj ispunjen gustom tminom. Samo se bijeli puteljak,
kojim koraaju ravno nizbrdo. Kralj se zaustavi tek na stubama to
vode u palau i obazre se.
Na vrh perivoja ari se u noi ognjena baklja.
- Velianstvo, dolaze. Ispraaju moju sestru i Gordanu. Ne
moete ostati ovdje. Sakrijmo se.
- Da se pred njima sakrivam iza zidova, ja, kralj? Imam
pravo otii gore kad ve drugaije nije mogue.
- Mogue je umaknuti u perivoj.
- Zaboravljate da sam ja kralj?
- Uistinu, velianstvo, u ovoj astrolokoj odori tako malo
nalikujete na kralja, ali kad zapovijedate, onda idemo u palau.
- Hvala Sto ste mi to dopustili - uzbueno naglasi Vladi
slav pa se hitro uspinje stubama.
U hodniku je svjetlo i kancelar vodi kralja u prvi kat.
- Kakva teta Sto jo nisam pogledao ovu palau. A zapravo
i ovo pripada meni. Kakva rasko - primijeti razgledavajui mra
morne stupove, kipove i raskone urese.
- Odvest u vae velianstvo u moju odaju da vas tamo sa
krijem.
- I opet me kanite skrivati? Kakva je to igra? Zar nisam u
svojoj palai?
- Mislio sam da velianstvo ne eli da ga vidi Gordana.
- Nemam razloga kriti se pred njom. Naprotiv, hou da s
njom govorim. Oito joj niste nita govorili o mojoj navodnoj
bolesti? Sasvim je suvino da me pred njom prikazujete bolesni
kom. Zapravo, nisam bolestan.
elnberg pohita iz sobe, zatvori vrata i stade tiho hodati. Uto se
nae pred svojom sestrom.
- Sto ti je tako smijeno? - pita ona, a brat joj apne u
uho:
- Ribica ide u mreu i pri tom je tako smijean kao osamna
estogodinji mladi. Hoe da govori s Gordanom, ali se ne makni
od nje. I ja u mu ostati na vratu.
U dvorani za primanje sjeli su uz kralja kancelar elnberg, njegova
sestra i Gordana. Raspravljali su o bojnim igrama kao da je to
najvanije na svijetu. Govore o tom podrobno. Vladislav svakog asa
neto pita Gordanu, samo da produi razgovor.
Ve se inilo da kralj uope ne kani ustati i otii, kad napokon
spomene Selnberg, gledajui Gordanu:
- Je li, vi ste umorni od tekog napora. Velianstvo, pustimo

je da otpoine.
Kralj uzvrati mrkim pogledom, ali se digne i oprosti s knegi-njom i s
Gordanom.
Kad su izili u no, kralj je stao mrmljati:
75

- Htio sam s Gordanom govoriti o Napulju, a vi ste mi to sprijeili.
Htio bih svakako doznati to je bilo s vjerenikom kraljice Beatrice o
kojoj je pripovijedao taj mladi plemi Simono. Zato niste izali da
mogu o tom pitati djevojku?
- Velianstvo, Gordana vam nee o tom ni rijei priznati
jer ne bi ni za ivu glavu rekla neto protiv onih Koji su tu glavni
krivci, ali ja u vam sve ispriati.
- Kako? Vama je sve rekla?
- Samo mojoj sestri. Takva se stvar povjerava samo eni.
- Doite sa mnom gore u moju lonicu. elim sve doznati.
- Poto je astrolog pronaao sudbonosnu zvijezdu, moe
krenuti u dvor - veli Selnberg napola ironiki.
Ali kralj ga ne slua. Zabavljen je mislima.
Stigli su neopaeno do kraljeve lonice. Stjepko ih izvijesti da
nitko nije pitao za kralja i otvori im vrata.
Kraljev lijenik vrsto je spavao i probudio se tek poto ga je
elnberg estito prodrmao.
Poslali su ga da spava u svojoj sobi, a kralj sjedne u naslonja:
- Dakle, elnbergu, sad mi recite to je Gordana saopila
vaoj sestri? Kako je ono bilo u Napulju s Beatriinim vjereni
kom?
Kancelar sjedne nasuprot Vladislavu i zapone:
- Velianstvo, uli ste sve to je pripovijedao Simono kako
je napuljski kralj zatvorio Goidanu u kraljevske odaje gdje su je
htjeli uspavati i odnijeti na lau u napuljskoj luci. Dakle, saznavi
to joj prijeti, Gordana je hitala iz sobe u sobu napuljskog dvora
ne bi li negdje nala mogunosti izlaza ili da skoi s prozora u
more. Opazila je da e moi uiniti samo s jedne kule. Dok je
tako trala da to prije stigne u kulu, naie na stube. Ali one nisu
vodile u kulu, nego dolje u bedeme. Ipak je nastavila bjeati,
nadajui se da e stii do nekog prozora. Umjesto toga, nala se
u tamnici. Nosei u ruci svijeu, opazi ovjeka zakovana o zid.
- ivog ovjeka zakovanog? - pita kralj.
- Gordana se upusti s njim u razgovor, razjasni mu tko je
i to se sve s njom dogaa u napuljskom dvoru. U njegovim oi
ma plane i obree Gordani da e je spasiti od puke osvete napulj
skom kralju i Beatrici.
- Valjda nije bio to njezin vjerenik? - zaueno pita Vladislav.

- Jest, velianstvo. Taj utamnienik bio je sin napuljskog

vojvode Marcana, mladi Baptista ovano. Napuljski kralj vjerio
je svoju ker Beatricu s tim Baptisom ovanom dok su jo bili
djeca. To je, naime, traio vojvoda Anu koji je ratovao s napuljskim kraljem, a vjeridbu je zahtijevao u zalog sklopljenog mira.
Meutim, kad je mladome Baptisti ovanu bilo petnaest godina,
pozvao ga je napuljski kralj na svoj dvor. Na nesreu mladog
vojvode, na dvoru je boravio neki pa, odlini plemi Ramiro.
76

Napuljci su o njemu i mladoj princezi Beatrici govorkali kojeta kako
je to ve obiaj jer dvorani su zlobni.
- Govorkali su? to? Valjda i to znate?
- Nije tajna, ovdje se o tom govori na sva usta.
- Kazujte ve jednom - nestrpljivo se akosi kralj - to
je poznato drugima, zato ne bih mogao i ja doznati?
- Mislio sam da vas ne moe zanimati pripovijest s kojom
se zabavlja sva Italija.
- Sto vi to velite? itava Italija zna? to?
- I milanski poslanik u Napulju s kojim sam se upoznao, pa
i grof Marcelo, njegov tajnik, takoer znaju tu priu.
- Kako ste s njima doli o tome u razgovor?
- I on me sreo u spaavanju Gordane od Franceskovih otmi
ara pa mi je tom prigodom pripovijedao to se sve govori o
napuljskom princu i spomenuo priu o pau Ramiru i princezi
Beatrici.
- Ne muite me. Najprije ste poeli s nekim vjerenikom
Marcanom, a sad opet nastavljate s nekim Ramirom.
- Jer su obojica u uskoj vezi. Kad ve elite, ja u vam,
naravno, ispripovijediti i tu priu. Govorilo se da je pa Ramiro
bio zaljubljen u princezu Beatricu na napuljskom dvoru i bio je
silno ljubomoran na svakoga tko bi se pribliio princezi. Naravno,
mladi vojvoda Baptisa ovano Marcano, kao njezin vjerenik,
nastojao je to ee doi u blizinu svojoj vjerenici. Zbog toga
Ramiro je zamrzio Marcana. Jednog dana mladi Marcano ovano
bio je optuen kod napuljskog kralja da se odvie drsko pribliio
svojoj vjerenici. Kralj ga je bacio u tamnicu i razrijeio vjereniki vez. Ali jo prije toga amio je u tamnici njegov otac voj
voda Marcano, a njegov veliki imetak prisvojio je napuljski kralj.
Jedne noi nali su u lonici princeze Beatrice paa Ramira
probodena noem. Vele da ga je probo sam kralj Ferante, naavi
ga kod svoje keri. Sluge su ga odnijele u neku napuljsku gosti
onicu, kao da ga je tamo, toboe, netko napao, a onda, priaju,
Ramiro je ozdravio i nestao. Jednog se dana pojavio u ovom kra
ljevstvu i osveivao se kraljici, prijetei da e sve odati kralju

Mariji ako ne obustavi borbu protiv princa Ivana. Taj Ramiro

pristupio je kraljiinim protivnicima, valjda iz puke osvete. To
sad doznao od grofa Marcela, tajnika milanskog poslanika.
Vladislav zuri u sag kao prepadnuto dijete, a elnberg nastavlja:
- Meutim, da se vratim u napuljsku tamnicu. Mladi vojvo
da Marcano ispriao je Gordani svu svoju nesreu i muke dok
je s njim amio njegov otac. Naime, Ferante napuljski nalazio je
naroito uivanje u muenju svojih rtava i tako zatrai od si
na, mladog vojvode, da on sam pred njegovim oima mui svojeg
oca.
- To nije mogue - klikne kralj, ustajui naglo sa sjeda
la. - Jeza me spopada.
77

- To je Gordani ispripovijedao mladi Marcano u tamnici,
dakle nije pria dvorana, nego vojvodina optuba. Meutim, mla
di vojvoda pronaao je put k spasenju i svake noi je tajno radio
da izvadi eljezne reetke kako bi se bacio u more i pobjegao. Ali
otac umre no pred bijegom, a tada Ferante od jada to se nee
moi naslaivati muenitvom starog vojvode, kazni mladoga i zakuje ga o zid. Tako nesretnik nije mogao izvesti svoj bijeg, ali ot
krije Gordani kako se reetke mogu otvoriti i odande lako sko
iti u more. U istoj tamnici leao je svezan i Turnir.
- Plemi s kojim se vjenaala?
- Da, on. Jedino tako spasili su se oboje. Mladi vojvoda
Marcano rekao je Gordani da je spaava zbog jedine elje da
otme plijen kraljevu sinu Francesku. Jo je mladi vojvoda pri
povijedao Gordani kako se nadao da e mu se Beatriino ensko
srce smilovati, probuditi se u nje ljudska milost poalit e i od
oca izmoliti da mu barem olaka sudbinu i zatvoriti ga u kakvu
tvravu. Nadao se uzaludno, jer je Beatrica plesala, veselila se
u raskoi i veselju, dok je on dolje jadikovao u strahovitim mu
kama.
Nijemo slua Vladislav, gledajui u pod, a Selnberg sve vie dobiva
smjelost u crtanju napuljskog dogaaja:
- Ali nije se smilovala. I zato ju je stao kleti strahovitim
kletvama. Pitao je Gordanu koliko je prolo godina Sto on a
mi. Nije ni znao da lei u tamnici deset godina, a bio je sijed i
ostario. Tada je Beatricu stao urnebesno proklinjati, obasuo je
kletvama koje su Gordanu ispunile jezom. On stade kleti njenu
sreu, duu i tijelo, govorio je: "Ne imala nikad potomka ni pri
jestolja, ni kue ni krova" - kunui tako, dozivao je pravdu neka
je strovali niz ponor. Gordana i ne moe opetovati sve stra
hovite kletve to sablasno odjekuju grozom napuljske tamnice.
- I sada jo ami mladi vojvoda?

- VrativSi se iz Napulja, pokuala je Gordana u Beatrice

izmoliti milost za tog nesretnika, ali ona joj ree da su to stvari
napuljskog kralja.
Paljivo istrauje kancelar dojam svojeg otkria i eka. Na to kralj
upita neSto nesigurno.
- Zato mi to sve niste rekli prije?
- Nisam do danas znao.
- Kako ste doznali ba danas?
- Krivnjom princa Franceska. im se doznalo o njegovoj
otmici, upozorili su me na dogaaje u Napulju i na Simona. On
mi je ispriao to zna, kako ste sami uli, a Gordana zbog Franceskove otmice ispripovijedala mojoj sestri to je doivjela u Na
pulju. Eto, tako je sve to izvukao iz zaborava Francesko.
Stisnutim akama ide kralj svojom lonicom, a kancelar okree za njim
svoje teko tijelo.
- Razbojnik - ape kralj opetovano, a da nijednom rije
i nije nita spomenuo o Beatrici.
78




- Velianstvo, dosta ste se danas uzbuivali, leite, treba
vam odmora - savjetuje kancelar.
- Upamtite, ne elim primiti Franceska ni sutra, ni preko
sutra, neu da ga vidim - ree Vladislav s mrnjom.
- Dobro - odgovara elnberg. - Sutra nastavljamo bolo
vati.
Oprosti se s kraljem, dozove mu opet lijenika i pohita u ljetnu
palau.
Sutradan u zoru naao je kancelar Vladislava duboko zami-iljena,
- Niste dobre volje. Zar vam je tkogod smetao?
- Nisam spavao. itavu no bila mi je pred oima ona kako
bjei pred Franceskom u Napulju, pa ona skae u more i kako
vlada maem. Nikada nisam slutio da ima na svijetu takvo en
sko stvorenje.
- Nije udo ako je Francesko utuvio u glavu da je osvoji za
sebe milom ili silom.
- Ne spominjite mi tog razbojnika. Neu da znam o njemu,
elnberg ne odgovori. I ne spominje da e mu Francesko biti
urjak, jer ga ne eli sjetiti kraljice, ve eka da Vladislav sam
neto kae o njoj, o egerskoj palai ili o vjenanju.
Ali o svemu tome Vladislav ne veli nita, samo pita o vojnim
pripremama, o sakupljanju eta. Zanima se jesu li kakvi glasnici
donijeli vijesti o napredovanju poljskog princa Alberta.

Zatim dorukuje, a nakon toga iznenadi Selnberga primjedbom:

- Neka Filipec sam dogovara sve to je potrebno s kralji
com. Neka se pobrine da vojska to prije bude na okupu. To mu
recite. Ne elim govoriti ni s kim.
- Doe li opet Francesko u dvor?
- Ja sam u nesvjestici. To mu recite. Nitko ne moe k meni.
Nitko iv.
- Bit e po vaoj elji.
Kralj opet pone:
- Juer ste rekli da i dopodne plemii vjebaju za vojne
igre u velikoj dvorani u dvoritu?
- Da, velianstvo, za jedan sat zapoinju.
- Ne bi li se vjebe mogle prenijeti ovamo u dvor?
- Moglo bi se. Ima tu dovoljno prostranih dvorana, makar
i u prijestolnoj.
- Dovedite vitezove ovamo. Tu bih se mogao i danju sakriti
da gledam. Moram prikratiti vrijeme. Ne mogu itavo prije podne
leati.
- Uredit u to odmah, velianstvo.
- Znate to mi pada na um? Htio bih odjenuti viteku odo
ru, pokriti lice tekim vizirom i sam izvoditi bojnu igru. Ba bih
se htio uvjeriti da li bojovnici poputaju Gordani ili je ona uisti
nu toliko vjeta. To bi me razonodilo. Sto velite o tome?
79

- Ne znam je li pametno da se izlaete.
- Kamo da se izlaem?
- Da vas vide ila i zdrava.
-- Onda neka oni ostanu tamo, a vi ete Gordanu zamoliti neka okua
sa mnom jednu igru.
- Onda Gordana mora doi u potpunoj vitekoj odori, ali uza
sve to mogli bi je prepoznati i napuljski dvorani na dvoru.
- Poaljite ih k vragu. Ne elim drugih dvorana oko se
be, osim naih i onih pouzdanih koji su vjerni Gordani.
- Odmah u se pobrinuti da se vaa elja izvri.
Uputi se u kraljevsko dvorite i ue u zgradu za bojne igre.
Tu je ve okupljeno osam plemia. Spazivi Selnbergovo nasmijano
lice, skupe se oko njega:
- Sto veli kralj?
- Franceska nee da vidi, o Beatrici uope ne govori, a s
Gordanom hoe da izvodi bojnu igru.
- Mislim da nije sasvim poteno to radimo, gospodine kan
celaru.
- Gle? - iznenadi se Selnberg, pogledavi mladog kneza
Vaclava, - Bunite se?

- Zapleete plemenitu djevojku s kraljem da se oslobodite

Beatrice. Ljepotica je odvie potena, a da pristane da bude lju
bo vca Vladlslava.
- Ona eli spasiti svoje zemljake od aragonske sile.
- rtvuje se za domovinu?
- Da, mladi knee.
- A mi emo se okoristiti njenom rtvom? Ne moe se to,
gospodine kancelaru, a da sebe ne osramotimo.
- Ljubomorni ste, Vaclave. Ljepotica vas je oarala, a ja ne
elim da meni pokvarite osnove. Bilo bi bolje da se povuete.
- elite je uiniti kraljevom ljubovcom?
- Ne elim nita, to ona sama nee htjeti.
- Ne kanim se povui, ostajem.
- Da Gordanu oduzmete kralju?
- Oduzeti se moe nekome samo ono to posjeduje.
selnberg se okrene ostalima:
- Evo, va drug mi zakruje put do spaavanja eke od
aragonske kraljice.
Svi zaueno gledaju mladog kneza to se isprsio u svojoj muevnoj
ljepoti i odgovara:
- eka se mora osloboditi na vitekiji nain nego to je
rtva estite ljepotice. A onda, ne zaboravite, Gordanu vee s
kraljem krvno srodstvo.
- I brakovi se doputaju s rodbinskim vezama - naglasi
selnberg.
Mladi knez obrati se svojim drugovima: 80

- Molim vas, gospodo, ne dopustite da nas spaava ena rt
vom svoje asti.
Oni su neodluni. S jedne strane uvjeravaju ih kneeve rijei, a s
druge ih privlai nada da e se preko Gordane osloboditi Beatrice.
Selnberg biva sve ei:
- Gordana vas nije ovlastila da se brinete za njenu sudbinu,
mladi knee?
- Ona nije, ali moj viteki obraz.
- Upozoravam vas, knee, uvajte se. Vladislav je ve ju
er na bojnim igrama bio ljubomoran na vas. Vaa gorljivost
za Gordanu stajat e vas milosti.
- U obranu asti plemenite djevojke ne marim ni za iju
milost.
Selnbergovo lice napuni se krvlju:
- Ta vi ste ve pogoen usred srca. Do vraga, pustite Gor
danu u miru, mogla bi vam postati i kraljica.
Na te rijei mladi knez uti, a oni drugi se uzvrpolje:
- To samo velite, gospodine Selnberg, ne biste li zabauri-

li vau pravu osnovu da plemenitu ljepoticu uinite kraljevom

ljubovcom.
- ujte knee - odluno e Selnberg. - Ne pletite se u tu
stvar. Velim vam: Gordana nee biti Vladislavu drugo nego to
ona sama bude htjela. Ima odlian i vjerodostojan ovjek kojemu
je sama rekla da e uiniti sve kako bi svoju domovinu oslobo
dila Beatrice, dakle, pustite djevojku na miru.
Onda se kancelar stade sporazumijevati s plemiima kako e svi
prijei u palau da tamo izvode bojne igre.
- A zato su se upravo bacili na te igre? - pitaju plemii
kancelara.
- Jednostavno zato to se na tom polju Beatrica ne moe tak
miiti s Gordanom, a kralj kako znate, ba silno uiva u tim
igrama i tako sam odluio hvatati njegovo srce na umijee Gordanina maa. U tu e mreu pojuriti brzinom lude ribice, jer meni
se jako uri, i Bakau, i vama svima. Ali sad idite da kralj dugo
ne eka, vrlo je nestrpljiv. A vi, mladi knee, pohitajte molim vas,
k mojoj sestri i recite neka Gordani priopi kraljevu elju i od
mah dopratite gospoe u dvor. Gordana poznaje skroviti put.
Vaclav ode da izvri zapovijed.
- Grdite kneza Vaclava, a ipak ga aljete da od dovede mla
du ljepoticu?
- Grdim ga jer hou da se opameti, a aljem ga da dovede
Gordanu kako bi Vladislavljcvu ljubomoru jo vie nadraio.
- Pazite, gospodine kancelaru, ijete oganj po suhoj slami.
- Ako je Vladislav suha slama, poar e opustoiti neprija
telja, ako je to Vaclav, izgorjet e nam prijatelj, ako su oboji
ca, bit e jako buno.
- Otkud vama sve te lukave zamisli - ude se gospoda.
81
6 GORDANA V

- Uzajmljujem ih od jedne pametne glave ovoga kraljevs
tva. Velika je, okrugla i gotovo nema vrata, dakle, uti mozak. A
sad naprijed. Nastojte natkriliti Vaclava oboavanjem ljepotice.
Valjda nije teko?
- Nije teko udvarati divotnoj djevojci, ali teko se takmii
ti s lijepim stasitim knezom.
- O Vladislavu i ne vodite rauna. Gordana bi nam uistinu
mogla biti kraljica. Pazite.
Selnberg ostavi vitezove i pohita u kraljevu palau da opremi
Vladislava za prijepodnevnu bojnu igru. U predvorju sretne biskupa
Filipca.
- Vae je lice kao jesenska kia, gospodine biskupe, niste
zadovoljni?

- Oajan sam, gospodine Selnberg. Kraljica me pozvala k

sebi i strahovito se Ijuti to se Gereb i Batori ne pokoravaju Francesku. Nitko ne dolazi k njemu na dvor, kralj ne dolazi u egersku
palau, a svi dolazimo kraljici po novce. To mi je onako neizrav
no spoitnula. to da radim?
- ekajte, gospodine biskupe. Vladislav je bolestan.
- Onda me barem pustite k njemu da ga upozorim na opas
nost ako kraljica uskrati novac.
- Gospodine biskupe zar nigdje u ovom kraljevstvu nema
novaca, osim Beatriine monje.
To pitanje pobudi daleku sumnju u Filipevoj dui. Rairenih oiju
pogleda SeLnberga, zamoli ga da doe s njim u njegovu sobu, onda
zatvori vrata i pogleda sumnjiavo ekog kancelara:
- Vae pitanje, gospodine Selnbergu, razotkriva mi da ste
ozbiljno krenuli drugim putem, dakle: odluili ste razruiti sve
to sam sagradio.
- Ali, dragi biskupe, otkad ste toliko osjetljivi, nisam odlu
io nita drugo, osim zamoliti vas da naete druga novana vre
la. Predoite gospodi biskupima i velikaima kako bi ipak bilo
dobro da posegnu u svoje monje i ostanu svoji gospodari.
- Zato su izabrali Vladislava da ne bi vie morali posezati
za svojim zlatnicima, zagrabiti u svoje ambare i svoja imanja, na
Sto ih je silio kralj Matija. Oni e dati svoj novac kralju Vlaislavu da ouva prijestolje sebi i Beatrici. Ja sam svezanih, okova
nih ruku. Dok sam imao beki ugovor, bilo mi je u dui Iako, znao
sam: kad jednog dana ugovor objavim gospodi, bit e svi zadovolj
ni. Ali kralj ga je unitio.
- Ne, on, ve vaa slabost prema Beatrici. A sada barem ne
oajavajte nego koraajte na ovom uetu dalje, ne gubite ravno
teu.
- Ja ne gubim, nego vi tresete uzetom da sve Jelujam.
- Gdje su vam opravdanja?
- Nemam niega, osim vaeg ivog kretanja. Tu ste se odjed
nom stvorili u ljetnoj palai s Gordanom, a jednom ste mi na
bacili da biste preko te djevojke Beatrici htjeli oteti kralja.
82


- To sam onako nabacio. Sad Gordana ide u Napulj. Vidite,
htio ju je oteti vojvoda Iloki, ali dosta o enama. Moj savjet je
kratak: umirujte kraljicu, jer Vladislav boluje.
- Tko zna kakva je to bolest.
- Vrlo ozbiljna, ali nije opasna, ozdravit e on.
- Do vjenanja?
- Kao riba.

- Onda bih kraljicu mogao umiriti ako pone sumnjati.

- Zato da sumnja?
- Ona je zapravo mirna i puna samosvijesti, ali ja sumnjam
da ste vi zapali u neije mree. Bili ste kod Bakaa i kraljica to
zna. Vi elite da on doe na moje mjesto.
- Obratno, htio bih vas na njegovo i svoje, dragi prijatelju.
Jo jednom: umirujte kraljicu, a ja vam jamim da vas nitko
nee maknuti ako sami ne posmete. Moda e vas ve sutra pri
miti Vladislav, samo dok ga mine prva groznica. Sad moram po
uriti k njemu, privikao je na mene i u bolesti ne eli nikoga
uza se, osim mene i lijenika. To barem nije nikakvo opravdanje
vaim sumnjama.
- ujte, gospodine Selnberg, i upamtite: uskratili li kraljica
svoju monju, ukrcajte Vladislava za povratak u Ceku.
- To ne vjerujem.
- Odmah u vam dokazati.
- uri mi se kralju - pouruje eki kancelar, a Filipec ot
vori vrata druge kraljevske kancelarije i zovne.
Stariji plemi ulazi u sobu.
- Evo, plemeniti gospodin, moj prijatelj, donio mi je teke
vijesti. Filipec prikae elnbergu glasnika i ponuka ga:
- Recite jo jednom to ste rekli meni.
Plemi pripovijeda:
- itava dva dana jurim u Budim da javim kretanje nepri
jatelja na granici.
eki kancelar ozbiljno slua.
- Poljski princ Albert zaustavio se i okuplja oko sebe nae
vojnike. Plaa ih gotovinom i alje glasnike u Peuh.
- U Peuh, Hrvatima? - pita naglo eki kancelar.
- Da, vaa kneevska milosti. Nudi svim junjacima, to su
uz Ivana Korvina, savez ako se sloe s njim.
- A oni su mu poslali odgovor?
- Ne znam jo drugo, ve samo da je glasnik otposlan jer je
prolazio mojim imanjem sa itavom svojom pratnjom. Mislei da
sam i ja uz Korvina, stao je i meni nuditi.
- Dakle, Albert trai savez podanika kralja Vladislava, svo
jeg ujaka, da ga potkapa?
- I uri se jer Maksimilijanovi poslanici isto tako putuju u
Peuh Hrvatima.
83
6 *

- Govori se da je vojvoda Iloki stigao iz Budima u Peuh
i tamo sigurno vijea, dok sam ja pohitao ovamo da izvjestim gos
podina biskupa to se radi i kani.

Na to se Filipec okrene ekom kancelaru:

- I Albert Poljski i Maks Njemaki nude Hrvatima savez.
Prime li jednog ili drugog, ne moemo se odrati, osim budemo li
posjedovali mnogo veu vojsku, a za to nam treba napuljsko
zlato. to velite na to?
- Vladislav vas je ovlastio da okupljate ete i ugovarate s
Beatricom.
- A kruna jo nije vraena. Na to vas upozoravam. Dakle,
Ivan Korvin oito snuje izdaju. Dragi elnberg, uzmite to do
znanja.
elnberg mu zataji da se kruna nalazi na dvoru jer nee da izazove
Beatriine obeane mjere protiv Ivana Korvina.
- ekajte samo jo do sutra. Tada e kralj sam s vama go
voriti i sve dogovoriti - umiruje on Filipca, pa se pouri iz
sobe.
Vijesti o kretanju stranih pretendenata na prijestolje i njihova
nastojanja da za sebe pridobiju Hrvate neugodno se doima elnberga.
Razabire opasnost s one strane, dok se tu bori protiv Aragonke.
Meutim, odlui da jo danas dovede u ljetnu palau Bakaa i da se
savjetuje s njim.
Nestrpljivo doeka Vladislav svojeg kancelara. Ovaj mu nita ne kae
o Filipevim vijestima, ve ga spremi za bojne igre.
Vladislav pokrije lice neprozirnim vizirom, uvjeren da ga nitko od
viteza ne moe prepoznati, ne slutivi elnbergov dogovor s njima.
Poao je na bojne vjebe u dvoranu tik do spavae sobe.
Neko vrijeme gledao je kako knez Vaclav razgovara s Gorda-nom, a onda
apne iza zastora gdje se sakrio:
- Zato mu se ona ponovo smijei?
- Oito joj neto lijepa pria. Kad zaponu igru, bit e oz
biljna.
- Neka svi izau. elim s njom sam okuati borbu, ali ne
odajte me.
elnberg se okrene gospodi vitezovima:
- Molim vas izaite. Prije svih htio bih se ja sam ogledati
s naom junakinjom, ali nasamu, jer kad bi mi se netko nasmijao,
odrubio bih mu glavu.
Toj se primjedbi sam nasmije. Vitezovi, ve prije o svemu upueni,
izaoe napolje.
Iza zastora na vratima polako izlazi Vladislav u odori viteza s
vizirom na licu. elnberg kriomice mirne Gordani, upozoravajui je
na njegov dolazak i veli joj glasno:
- Jedan odlian vitez moj prijatelj, moli da mu budete drug
u igri mjesto mene.
Djevojka stoji hladno i mirno opirui se o ma. 84

- Svejedno mi je tko sa mnom vjeba ako dobro barata s

maem.
Vladislavjeli su koraci nesigurni. Uzbuen je kao da prvi put
nastupa.
Od juer, kad je neopaen promatrao vjebe, igra u njemu neto
naroito. Ni na to ne misli, ve samo na Gordanin ma. Njegov
interes za bojne igre prometnuo se sada u pravu ekstazu koja je
potpuno zavladala svim njegovim mislima i brigama. Kao da nije nita
vano, osim Gordanina umijea na mau. Ljepota njezina tijela i
kretnji pojaavaju to ushienje.
U tom raspoloenju jedva savladava sam sebe kako bi to ljepe
nastupio. Uvjeren je da Gordana ne zna tko je on, prua mu jo vie
odvanosti. Pozdravili su se bojovno i zapoeli igru.
elnberg i njegova sestra promatraju to se zbiva. Vladislav hoe da
ispolji svu svoju vjetinu u elji da polui uspjeh i onda se
razotkrije. Ta ga namjera uzbuuje.
Najednom za vrijeme vjebe Gordana oslovi Vladislava:
- U poetku je vaa ruka bila sigurnija.
- Teko je zadrati mir nasuprot tolikoj ljepoti.
- Valja da zaboravite s kim se bijete i odmah e se povrati
ti umjee i snaga.
Ta opomena djeluje povoljno i Vladislav uistinu prikupi svu svoju
staru vjetinu i provodi zamjerno lijepu borbu. Slovio je uvijek kao
majstor maa, ali priroena lijenost odvraala ga je od ovog napora.
No kad je juer naveer gledao Gordanu u borbi, odluio je preuzeti
ulogu mladog kneza Vaclava.
Na to ga nagoni probuena elja da stupi nasuprot ljepotici koja ga
je od prvog asa toliko osvajala, na to ga potie elja da on trgne
ma u bojnim igrama. Probudie se u njemu i sva tatina i ponos,
stapajui se u e da se prikae Gordani u snazi junaka, ali je to
htio nastupiti pod vizirom. Bojao se da mu ma nee posluiti kao
elja da se istakne. Ve dugo nije ga izvukao iz korica. Njena
opomena donosi mu prolost kad je pobjeivao meu prvima. I makar to
uspijeva dosei, i Gordana mu priznaje spremnost, odjednom primijeti:
- Opet ste neto nesigurni, vitee, znai da vam nisu misli
prisutne.
- Ba obratno, odvie su prisutne.
- Ne, vitee, vae srce i vaa misao negdje su uz dragu, ako
je imate, ili vjerenicu, a moda i enu. Svaki udarac vaeg maa
odaje koliko ste u vlasti ljepotice.
- Pogaate. Sasvim tono pogaate.
- Bilo bi bolje da obustavimo vjebu dok se od ljepotice
ne vratite k mau.
- Ne, ja sam sav, itav ovdje, potpuno. Nastavit u. - I sav se
predaje borbi. itavo njegovo tijelo se odjednom probudilo, raz-

85

gibalo, osjea se mladi, a Selnberg i njegova sestra ne mogu se
snai od uenja.
- Znao sam da e bojne igre probuditi njegovu uspavalu
strast za maevanjem, ali nisam mogao naslutiti da bi ga za to
liko moglo promijeniti u jednoj noi.
- A uistinu je pravo udo: pospani, lijeni, mirovanja eljni
Vladislav, skae pred nama kao mlaahni pa.
- Ni stotinu naih vitezova nije ga moglo izazvati da primi
u ruke ma, ali znao sam: ma u ruci lijepe djevojke uinit e
ga mahnitim,
- Ne veseli se unaprijed, jer kad se pojavi Aragonka...
- Dotle je ne putam pod ovaj krov dok u njegovoj mahni
tosti ne izgori strast za Beatricom. Gledaj, gledaj.
- Ne prepoznajem ga.
- U svakoj njegovoj kretnji oituje se elja da se dopadne
Gordani. Ona se divno s njime upotpunjava.
- Ove bojne vjebe mogle bi se razviti u ljubavne. Gordana mi je rekla da svom duom voli maevanje i mukarac joj bi
va to prijatniji Sto je vjetiji na mau. Gle, jo uvijek ne kane do
vriti vjebu.
- Jednog e dana svriti ovakva igra u naruju, velim ti
Anuka. To e svriti u naruju, a Gordana se nee otimati. Ve
to nasluujem u njenim kretnjama. Pazi pozorno Sto e biti kad
ovo danas svri. Kako e se drati oboje, to pripazi, Anuka.
Jedno vrijeme utei, promatraju sve eu i zanimljiviju igru. Pri
tom elnbergovo lite odraava svu nadu u uspjeh svoje osnove.
U dnu dvorane utihnue maevi. Obojica protivnika pozdravljaju se,
Gordana poluglasno ree Vladislavu koji ne skida vizir:
- Vitee, neizmjerno ste lijepo vodili borbu. Tako vjetog
protivnika nisam imala ni u Napulju. Vi ste umjetnik. Ne bih
znala rei je li vea vaa okretnost ili domiljatost.
- Zadovoljni ste? - tiho pita Vladislav uzbuen od njenih
slavospjeva.
- Nemam rijei da izrazim svoje zadovoljstvo. Izvanredan
je uitak s vama izvoditi bojnu igru. Najradije bih s vama nas
tupila za krunidbenih sveanosti.
Svaka ga rije dodiruje kao munja i prolazi biem. Ponosan je i
sretan. Odlui da joj se jo uvijek ne otkrije, pa i dalje ape,
nastojei da ne izmijeni nain govora:
- Neizmjerno sam sretan to biste ba mene htjeli poastiti,
ali moda e knez Vaclav biti protiv toga?
- Ja imam pravo da biram druga u igri. I ne elim nikoga,
osim vas, gospodine vitee. Vi ste upravo od glave do pete sa

vreni borac. Zamolit u gospodina Selnberga neka odredi da mi

vi budete drug u igri, naravno, ako niste moda premladi za javni
nastup.
86

Sav protrne. Radost mu prelazi u neki udni smijeh pa se sav strese i
pita nesigurno:
- Po emu vi sudite da bih bio premlad?
- Svaka vam je kretnja u borbi odavala mlaahnost, a kako ste pokrili
lice, mislila sam da pripadate dvorskim paevi-ma kralja Vladislava,
jer njima nije doputeno nastupati u bojnim igrama. Ne traim da se
razotkrivate. Kad vas elnberg preporuuje, odlini ste i estiti i
ba zato u ishoditi dozvolu da nastupate sa mnom. Gospodin Selnberg
mora zamoliti kralja. Ako on ne bi uspio, nai u moda nekog drugog
da sklone njegovo velianstvo.
- Ne biste li radije sami zamolili kralja? - predloi tiho.
- Na moju rije kralj se ne bi ni obazreo.
- Kako? - zapanji se on.
- Premda sam u srodstvu s njegovim velianstvom, on vrlo
malo haje za mene.
- Nije mogue - uvjerava Vladislav.
- Mnogo sam ve toga zamolila njegovo velianstvo sasvim
bezuspjeno.
On uti zapanjen, a ispod vizira zjenice mu igraju:
- Da, gospodine vitee, njegovo velianstvo vrlo mi je nes
klono. Zato me i alje iz svojeg kraljevstva.
- Kralj vas alje?
- U daleki svijet, ak u Napulj. Ne zamjeram mu, ja sam,
naime, po nezakonitom roenju u srodstvu s njegovom obitelji
pa mu je to neprijatno i razumljivo to eli da idem.
- Nerado idete u Napulj?
- Jako me ne veseli, ali se pokoravam.
- Oito je netko ovdje osvojio vae srce i zato vas put u
Napulj ne raduje.
- Moje srce mogao je osvojiti samo jedan mukarac, a taj
je previsoko. No, zato o tome govorim vama, jedva to smo iz
mijenili jednu bojnu igru, a ak vam i ne vidim lice. Pravo vele
bojovnici: otrica maa zbliuje nekad i ljute neprijatelje: Dak
le: uzimam vas za druga u bojnim igrama.
- Blago meni. Sto puta blago meni. I vjeno u cijeniti tu
sreu.
- Moje srce unaprijed je znalo da se vama moe povjeriti.
A mnogo je toga naslagano u mojoj dui. Naroito ova dva tjedna
to se kralj nalazi na ovom dvoru. Dogodilo se sa mnom neizmjer
no mnogo. Doivjela sam mnogo razoaranja.

- Od koga?
- Prebrzo me pitate. Jo nemam odvanosti da odam ime,
uostalom, ionako ne bi imalo svrhe jer odlazim u Napulj odmah
nakon kraljeva vjenanja. I tko zna hou li se ikad vratiti. No,
sad se moramo oprostiti. Zamjerit e gospoa i gospodin eln
berg. Sigurno emo se opet sresti na vjebi.
87

Htio je neto rei, ali je ona ve pohitala prema kneginji eln-berg
i znaajno pogledala njenog brata.
Kneginja je ustala i krenula s Gordanom u ljetnu palau.
Odlazile su malim sporednim hodnicima da neopaeno stignu u perivoj
gdje je bio put bez opasnosti da ih tkogod vidi.
Vladislav i elnberg otili su u kraljevu odaju. Putem nisu
progovorili ni rijei. im su stigli, zakljua kancelar vrata. Kralj
nije smogao rijei da zapone razgovor sa svojim kancelarom. Jo
uvijek vlada njim uzbuenje to ga je izazvala Gordana.
Uto estoko zakucaju na vrata, elnberg pristupi blie i upita:
- Tko je i Sto hoe?
Pa Stjepko se oglasi:
- Njezino velianstvo alje dvorskog metra gospodina grofa
Enrika.
Sclnberg promatra kralja. Niti je preplaen niti zbunjen, ve mu tiho
priape:
- Ne primam nikoga. Upamtite to. Ja sam u nesvjestici.
- Brzo ete se osvijestiti ako kraljica sama doe da lijei
nesvijest - ree elnberg da ga iskua.
I ve se plahost pojavi u kraljevim oima, ali istodobno ape:
- Zar ste poludjeli, elnberg. Niste li odredili da bolest traje
etiri do pet dana? Ja je ne elim skratiti. Nikako. Ovako mi je
sasvim dobro, ne moram gledati Franceska. A vjerenica ne moe
doi da me posjeti u krevetu. To se nije dogodilo jo ni jednom
kralju.
- Vama se dogaa dosta toga to se drugima nije dogodilo, a
mnogo e se toga po svoj prilici dogoditi budete li slabi. Zato
ete ostati stalni u odluci: Enrika nikako ne primate.
- Ali samo zato Sto sam bolestan. Za ime boje, pazite da ne
bude neprilike, kraljica ne smije sumnjati.
elnberg izae u susret Enriku:
- Bojim se, gospodine grofe, kad bi ve danas netko dolazio
u ime kraljice k njemu, djelovalo bi to na nj odvie opasno. Za
elio bi da smjesta ustane i ode u egersku palau, a mi moramo
slono nastojati da ga prikujemo uz postelju dok posve ne proe
svaka opasnost.
- Da, to je vjerojatno. Izvijestit u njezino velianstvo o

svemu.
- Saopite neka se nimalo ne boji za kraljeve zdravlje. To
je njegova obina boljetica koja traje oko tjedan dana, ali ovaj
put smo uprli sve sile da ga dignemo za koji dan zbog vjenanja.
I ozdravit e, ali neka je miran. Zato i jest prepustio sve dogovore
za spremanje vojske njezinom velianstvu i Filipcu.
elnbergova su usta puna velikih rijei za kraljicu, za Franceska i
Enrika pa je ovaj sasvim zadovoljan ostavio kraljevski dvor 1 vratio
se svojoj gospodarici.
88

GORDANIN SMIJEAK
Vladislav se bacio na postelju. Tjelesno osjea slatki umor nakon
maevanja s Gordanom, a duhovno ga prelazi neizreciva ugodnost kao da
je omamljen vinom. Toj se omami raduje jer u njuj uiva.
Splopio je oi pa u duhu obnavlja svaki prizor. Sam sebi vidi kako
vjeto vlada orujem, gipko se kree, razmahuje, ini mu se da je
skrnuo eliksir ivota, obnovio prvu mladost, pretvorio se u mladia.
S udivljenjem i ponosom gleda sam sebe kako se nasuprot ljepotici
prometnuo u viteza kojega ona dri za mladog kraljevog paa.
Ova njena primjedba zuji mu u uima sve glasnije, pa mu jae kola krv
i udara srce. Ni asa ne sumnja u istinitost njezine pohvale jer u
svojim ilama osjea mladost, svjeinu, gipkost, polet i uvjerenje da
bi mogao slijediti najmlaeg viteza u svakom njegovu pothvatu. Ima
iluzija da je lak kao pero i spreman da poleti. Nanovo razbuena
ljubav za maevanjem obnavlja mu uspomene dok je bio sasvim mlaahan
vitez i vratolomno jurio bojnim igrama, zadivljujui gledaoce i
ushiujui ene na ekom dvoru. Samo to ovog asa vidi jednu
jedinu. Pred njim je samo Gordana. Iz nje struji ivotna mladost i
otvara mu nov ivot.
Ne osjea vie teinu tijela, umor nogu. Sve ono to je smatrao
boleu, a drugi su nazivali lijenou, to je sve nestalo. Probudio
se, razdrmao, osvjeio i nastavlja mladost tamo gdje je zapela
lijenou.
"Ona misli da sam kraljev pa, ona me smatra tako mlaahnim da mi jo
nije doputeno ni nastupati u bojnim igrama. Boe, ja sam premlad. Ja
sam pa. Rekla je to, ovako je rekla:
"Svaka vam je kretnja u borbi odavala mlaahnost." Da, to su joj
rijei. Nitko jo to nije rekao. Nitko nije mogao to rei. Nitko me
nije takvim uinio. Nisam se takvim pokazao. Nisam se ni osjeao dok
nisam iziao njoj na megdan. Ona, ona je jedina to uinila."
Danas, s trideset godina, on jo moe da mladuje, A ipak je ve davno
drijemao poput ovjeka koji se sprema starovati. U tom ga je
drijemeu dirnula ona i probudila. Trgnuo se i latio maa, najmilijeg
uitka svoje mladosti. Ona ga je vodila u bojnu igru, povukla za

sobom. Njezina ljepota izazvala je njegov ponos da obnovi svoje staro

umijee. Izazvala ga je otricom maa i silom probudila mladog viteza
od prije deset godina. I uskrsnuo je, podigao se, poletio, a ona ga
prozva "kraljevim paem".
Dalje od tih rijei ne moe. Sve to je govorio s njom, pade u
zaborav. Samo su te rijei ispisane pred njegovim oima velikim
ognjenim slovima. Sve oko njega iezava, samo taj plameni napis ari
se pred oima.
I podaje se uitku nad novim p repo roenjem, pun vjere u svaku
slovku. Da, on sniva san svoje obnovljene mladosti.
89

^

Ulazi Selnberg.
- Velianstvo, evo me, napokon, sam oprezno otpravio grofa
Enrika.
On mahne rukom i pomisli:
"Do vraga, s tvojim Enrikom!" - i dalje se naslauje.
Onda mu padne na um je li Selnberg primijetio ono to je u njemu
pronala Gordana.
Iznenada se trgne s kreveta, skoi i pogleda vrsto svojeg kancelara.
Onda se podupre o kukove, ide du itave lonice, ide brzo i lagano,
nevjerojatno lagano, - korak mu je neprirodan, neto komedijaki.
Stigavi do dna dvorane, okrene se i u istoj pozi vraa pa sve gleda
elnberga: opaa li on sve to?
Ovaj mimohod ozbiljno iznenadi elnberga jer mu se ini smijenim, pa
iroko rastvara oi. Nestrpljivi Vladislav ne moe doekati
kancelarovu primjedbu pa ga izaziva:
- Sto me gledate tako udnovato?
- U prvom asu mi se uinilo da to niste vi.
- to vas je ponukalo na takvu misao?
- Neka se vae velianstvo na mene ne ljuti, ali kao da vas
je netko zaarao.
- Zaarao? Kako? Zato? Po emu sudite? - nestrpljivo
pita kralj.
Selnberg pristupi kralju i promatra ga:
- Valjda me, velianstvo, neete smatrati ludim ako vam
razotkrijem istinu koju bi vam smjela rei samo ena.
- Samo istinu elim. Cistu istinu.
- Ne mogu se snai. Sasvim ste drukiji, tijelo vam je kao
pahuljica, hodate poput mladia, lice vam je sasvim preobraeno. Da nisam neprestano uz vas, prisegao bi da ste nali kamen
mudraca i obnovili prvu mladost. A to nije samo moje mnjenje.
- Tko vam je jo o tome govorio

- Moja sestra promatrala vas je kad ste s Gordanom izvodili

bojne igre i sklapala ruke od uda, rekavi: kralj je pregazio
deset godina.
- Je li vam jo tko o tom govorio?
- Kad je Gordana izlazila iz dvorane, rekla mi je: taj va
mladi vitez vjet je kao zreo muSkarac, a opet po kretnjama naz
vala bih ga mlaahnim paem.
Sva krv udari kralju u lice. Ta okolnost gotovo nasmije elnberga.
"Taj se zaljubljuje poput paa."
- Dakle, uislinu sam prikazivao tako mlaahne kretnje - s
uitkom pita Vladislav.
- Velim vam: kao da vas je djevojka zaarala. JoS i sad
ste kao mladi. Neto se uistinu udnovato desilo s vama.
90


- Sva je srea da sam vas posluao i pokrio vizirom lice.
Vi ste me opomenuli da bih se mogao osramotiti pred njom, a
ja sam ba zbog vizira doivio toliki uspjeh.
- Ah" zato joj se niste razotkrili nakon te pobjede.
- Jer je brzo otila^ onda, to me zabavlja. Opet u s njom
razgovarati ovako pokriven. To vam je kao u prii. Veoma me za
nima daljni razgovor s njom pod vizirom. Izvanredno sam dobro
promijenio glas kad me nije mogla prepoznati. Tako u uiniti i
veeras.
- Kako? Velianstvo i veeras eli na bojne vjebe?
- Samo se po sebi razumije. Zato ne bih doao kad me ta
ko zabavlja. Svakako idem.
- Naravno, prikratit e vam vrijeme. Moram, dakle, opet
upozoriti vaeg lijenika da bude pripravan strazariti mjesto vas
ovdje u lonici i narediti Stjepku da vri slubu pred vaim vra
tima.
- Selnberg, dodijalo mi je da neprestano boravim u toj lo
nici. Pomno zatvorite dvije druge odaje s hodnikom da nitko ne
moe unii. Kanim proi sobama.
Izvrivi njegovu elju, selnberg se vrati da vidi to e biti.
Razotkrivi vrata, kralj ide sobama. Brzo, lagano, ustro. Sam sebe
iskuava: da li se uistinu s njim dogodila ta velika promjena? Zar je
uistinu lagan, hitar? I ne umara ga koraanje po
sobi?
Uistinu. Ne osjea umor ni teinu u nogama, rukama i itavom tijelu.
Vode ga naprijed neka vedrina i radost o kojoj je sanjario na
postelji. Prima dokaze i vrstu vjeru da je sve to tako kako mu je
rekla Gordana.
Veseo je, neobino veseo. I poto je proao nekoliko puta sobama

gore-dolje, stade zvidukati kao djeak na ulici.

Sav zapanjen zuri u njega Selnberg. Jo nikad u ivotu nije ga uo da
vidue, niti ga je vidio ovako ludo trati po sobama. Naas mu je
da se smije, a naas opet misli:
"Ja bih sam ovako inio kad bi me nala takva srea da me divna
Gordana dri za kraljeva paa pa makar samo od ale."
Za objedom morao je kancelar sjediti s kraljem i sluati njegova
oduevljena razlaganja kako se osjea mlad, poletan, kako e odsad
svakog dana izvoditi bojne vjebe.
- Nitko vas nije mogao navesti da to inite prije. Ba sam
zahvalan Gordani - primijeti kancelar.
- Zato sam htio da se s njom ogledam nasamu jer sam
elio iskuati koliko je Gordana uistinu vjeta ili joj gospoda po
putaju.
- Rekao sam vaem velianstvu da je i u Napulju stekla pr
venstvo.
- Ali mislio sam da su joj i tamo poputali. Opet ete je
naveer zatraiti da me primi u igru. Budu li gospoda pitala za
to ne skidam vizir, recite im: to je neki mladi vitez kojemu je
91

kralj zabranio da nastupa pa neka ga puste u miru da ne bude otkriven
i da ga kralj ne kazni.
Sve vrijeme objeda nije bilo govora o drugome. Neprestano je
Vladislav stvarao osnove za veernju vjebu, razvijao svoje misli,
ivim i hitrim rijeima. Pri tom je jeo bre, slasnije i pio s
uitkom.
Popodne je neprestao polazio na prozor da istrauje visinu sunca
oekujui veer.
Napokon se smrailo.
S najveim zanimanjem promatra kancelar kako Vladislav oblai viteku
odoru i koliko se dotjeruje da mu tijelo poprimi to mlaahniji
oblik. vrsto je sapeo u struku pojas, snano se isprsio, uspravio,
istraivao, poravnavao poput tate ene Sto se sprema na osvajanje.
Onda su opet izali stranim hodnicima dvora u vrtove, a odande u
drugo dvorite i neopaeni se uputili u zgradu za bojne vjebe.
Upravo su stigli, kad je Gordana dovravala vjebu s knezom Vaclavom.
Onda su se oboje proetali dvoranom i stali ispod druge galerije.
Vladislav ih prati pogledom i razabire kako se Gordana okrenula prema
mladom knezu, pogledala ga i nasmijeila se. To ga opet uzruja mnogo
vie nego juer, mnogo jae nego pred podne.
- Idite dolje i najavite Gordani vaeg prijatelja viteza. Recite
ostalima to sam naloio popodne.
Dok on silazi s galerije, Vladislav baca bijesne poglede mladom
knezu. Obuzme ga ljubomora pa je odmah ustao i stao se buno sputati

stepenicama s galerije u dvoranu. Gonjen ljutinom prema knezu, gotovo

je leprao niza stube. Mladi velikai zaueno su gledali, ne
vjerujui da u toj vitekoj odori silazi Vladislav, makar su to
znali.
Vaclav se, meutim, makne od Gordane. Vladislav osjeti da se teko
suzdrava i gotovo dre, najradije bi mladog kneza udario. Priblii
se, ne pogleda kneza, ne vodi o njemu rauna, pa mu okrene leaVi
pristupi sasvim blizu djevojci. Tek sada se Vaclav povue u pozadinu.
Izmijenivi nekoliko rijei s Gordanom, zaponu oboje bojnu igru.
Vladislav je pun ponosa i uvjerenja da e natkriliti i Vaclava i sve
druge i stei njemu pohvalu.
Ostali, u svemu podueni od elnberga, poinju klicati svakom
njegovom uspjehu, gotovo s istim ushitom kao i Gordani. To ga
podstrekava i uzdie, jer mu pojaava vrijednost u njezinim oima. I
sve nastojanje njegova umijea razvija se u elju da pobudi njezino
udivljenje i dopadne joj se.
Igra je svrila bez pobjednika. Njihova su se umijea mjerila
jednakom mjerom. I dok su mladi velikai kucali, Selnberg je
priapnuo svojoj sestri.
92


- Rekao bih da mu je popustila, samo da ne bude pobijeen.
Lukava je do kosti. A sad e Vladislav s Gordanom otii u peri
voj.
- Gordana eli da ih slijedimo. Obeala sam joj.
- Razumijem i pristajem.
Dok su se ostali spremali da nastave vjebe, Vladislav priap-ne
Gordani:
- Bilo bi lijepo proetati se malo perivojem. Mjeseina je,
otpratio bih vas do ljetne palae.
- Nemam nita protiv toga.
- I ovdje moramo govoriti vrlo tiho - spomene Vladislav
Gordani - jer bi me mogao tko uti, a meni nije doputeno da
etam perivojem.
- Niste u kraljevoj milosti - zapita ona isto tako tiho.
- Naalost nisam.
- U tom smo, dakle, jednaki.
- ini mi se da se ipak varate. Kako bi kralj mogao prezreti
svoju roakinju, pogotovu kad je tako lijepa i mila.
- Ljepota i milota ne dolaze u obzir. Sasvim je svjedno
kako izgledam. Ni u jednom sluaju ne bih mogla postii kralje
vu milost.
- Ali zato?
- Mnogo pitate, gospodine vitee, a ne znam mogu li vam se

ba sasvim povjeriti.
- Kunem vas se, uvat u vau tajnu.

- Nikad neu stei kraljevu milost zato to me ne voli kralji
ca koju njegovo velianstvo strastveno ljubi. Zato ne marim to
idem u Napulj, hou da budem to dalje.
- A niste ljubomorni na kraljicu? - apne on, ekajui
njezin odgovor.
- Nemam na to pravo, ni izdaleka. Bila bih sretna da uivam
kraljevo uvaavanje i milost kao to uivaju njegovi prijatelji.
I ja bih zasluila jer sam mu uistinu prijatelj, mnogo sam mu
rekla istine ve prve veeri kad sam se s njim srela.
- I on je ostao hladan prema vama?
- Bio je vrlo uljudan, pravi vitez. Obeao mi je ispuniti neke moje
molbe, ali samo zato da me se rijei. Od svega nije ispunio nita.
Oito je elio ugoditi kraljici. Ali nemojte misliti da je on slabi
i zato ugaa kraljici. On to ini iz velike ljubavi, uistinu, nisam
nikad vidjela tako silne ljubavi.
- Tko zna je li tako. Ali vi se ljutite na kralja?
- To je nemogue, jer on je najdivniji mukarac to sam
ga ikad vidjela. Prava muevna snaga, odlunost i volja.
- Vi ste onda jedini koji tako o njemu misli?
- Ako svi misle o njemu drugaije, vrlo su daleko od istine:
Kralj je sama dobrota koju oni zamjenjuju slabou, a to je samo
zato to ga smatraju kraljiinim robom. Moda i jest tako, ali opet
93

velim: nije to od slabosti nego od prevelike ljubavi prema njoj, a na
tom joj svi zaviaju.
- A to osjea prema vama?
- Ja sam tako neznatna na ovom dvoru, ne znaim ovdje
nita, pa se prema tome i vladam.
- Ipak sam uo da vam je kralj iskazivao neke naroite
sklonosti.
- Ta kriva vijest porodila se zbog toga to je kraljeva straa
nekoliko dana stajala pred mojom kuom, ali to nije bilo zato
to bi me kralj od nekog uvao, ve obratno: nije mi vjerovao
jer sam svojedobno sa svojim zemljacima bila pristaa Ivana
Korvina. Vjeruj te mi, gospodine vitee, ja sam kralju
teret
jedva eka da me se oslobodi. Sve mi se ini da e me pokloniti
svojem urjaku Francesku.
On se estoko trgne:
- Takvim nedjelom objedujete kralja?
- Svi kau da je njegova ljubav prema kraljici tako ogromna

da e za nju uiniti svako djelo.

- Ali to bi bio odvie teak in. Ako ga smatrate sposobnim
za takvo djelo, onda ga nimalo ne potujete.
- ekajte, vitee, ja sam sirota, nemam nikog svoga pa kralj
misli da e me usreiti ako me pokloni Francesku. Dakle, uvjeren
je da mi iskazuje veliku milost.
- Vi se, dakle, smatrate tako neznatnom i tako malo vrijed
nom u njegovim oima?
- Siromana sam i nemam nikoga.
- A vaa ljepota, va um? To kralju ne vrijedi?
- Ah, vitee, nije to ni opazio. Ima drugih briga, ali nita
zato, nastupit u u bojnim igrama i zatim odmah putujem da
leko, samo ne znam hou li putovati sama, ili je odredio da me
prati Francesko.
- I opet sumnjiite kralja zbog takvog nedjela?
- Tvrdim samo to znam, ali skrenimo razgovor na drugo.
Jo malo dana i otii u.
- Ne recite to jer mi se srce stee.
- Onda ste vi jedini na ovom dvoru koji e se sjetiti da sam
postojala.
- Da, ja sam jedini koji bi neprestano mislio na vas kad bis
te uistinu otili u Napulj. AH vi ete ostati ovdje.
- Samo me obmanjujete. Moj je put kralj ve davno odre
dio, bilo je to samo nekoliko dana nakon kraljeva dolaska. Tada
je kralj pokazao prema meni najveu ljutinu, omalovaavanje,
gotovo bijes. Dapae, mrnju.
- Za ime boje, to vam je? Ne mogu zamisliti da bi se tak
va ljepotica mogla mrziti.
- Da vam pruim dokaz?
- Kakav dokaz?
- Jedno kraljevo pismo to ga uvam u kui.
94


- A to ono veli?
- Da sam izgnana iz kraljevstva.
- Nemogue, sasvim nemogue.
- Jest, kralj mi je jednog dana poslao pergamenti s nalogom
da moram smjesta otputovati u Napulj i samo na zagovor kra
ljice odgodio je taj put nakon svojeg vjenanja. Dakle, moe li
se netko izgnati na ovaj nain ako ga se ne mrzi ili mu nije na
putu?
Sjetio se toga popodneva kad je na Beatriinu elju potpisao taj
nalog, sjetio se i svoje srdbe na Gordanu, ali nije se mogao nikako
dosjetiti zato se onda toliko ljutio, a i ne moe shvatiti kako je

mogao staviti na pergamenu svoj potpis. Gotovo ga oblije znoj pri

pomisli da bi se sada morao braniti od ovog
ina.
- Dakle, nemate rijei? - pita ona dok on uti.
- Uistinu nemam, ne shvaam.
- Ali ja shvaam. Uinio je to za volju kraljici koja je e
ljela da idem u Napuij. Kasnije je to odgodila jer se umijeao
gospodin elnberg, ali sad ona s najveim ushienjem eka as
kad u otii. Ne znam zato, svakako ima neku naroitu osnovu
sa mnom u Napulju.
- S vama ima neku osnovu? U Napulju? Kakvu?

- Ne slutim kakvu, ali znam da osnova postoji. Jedne ve
eri pozvala me da iskuam vojvodsku haljinu i onda me gotovo
ushieno zagrlila i pri tom jo ushienije govorila kako se raduje
da u otii u Napulj, i dodala da je mene odabrala za svoj amanet. Ja, dakle, idem u Napulj bezuvjetno, jer kraljica me smat
ra nekim amanetom. Moda pri tom misli na Franceska koji ve
dvije godine ne prestaje hlepiti za mnom. No, ja se snebivam
nad sobom to vam sve to pripovijedam.
- Hvala vam na povjerenju - i on je uhvati za ruku, ali je
ona oslobodi i nastavi:
- Teko je ivjeti ovako osamljen, nemati nikoga svoga. I
ba zato moram se sama braniti i sama na sebe oslonuti. Imala
sam skrbnika, ali kralj je sam preuzeo skrbnitvo, naravno nema
se kad brinuti. Ali, evo, dolaze gospoa kneginja i
gospodin
elnberg - ree ona i okrene se.
- Jo5 samo asak molim vas. Htio bih vas neto pitati.
- Sluam vas, gospodine.
- Moda bih ja mogao govoriti kralju za vas?
- Bilo bi posve uzalud. Moda bi vas i sluao i rekao neko
liko udvornih rijei i to bi bilo sve. Sad je on sasvim izgubljen
u svojoj ljubavi. Toliko je zauzet njome da se ne brine ni za svo
je prijestolje, a kamoli bi se kuao brinuti i za mene.

- Otkud vi to sve znate?
- Govori o tom itav svijet, a i sami vidite po svim njegovim
inima. Kralj nema druge elje, osim da ispuni Beatriine odred
be. Zapravo je ona vladar, a poslije vjenanja on uope nee
95

smjeti ni da pisne. Pravo je udo to se s njim desilo u toj ljubavi.
Vjerujte, kad sam ga vidjela prvu veer, bila sam sva iznad sebe,
smatrala sam: to je vitez jake, nepovredive volje, nepodatljiv i

odluan. Nisam o drugom razmiljala, ve samo o njemu. inilo mi se

da natkriljuje sve mukarce Sto sam ih dosad poznavala.
Vladislav osjeti kako se ispod vizira rumeni i obrazi su mu vreli.
Srce mu stade udarati. Hvata ga vrtoglavica.
- Ali onda su odjednom njegove odredbe stale bievati moj
zanos i ushienje. Sve odluke koje je stvorio preda mnom poeo je
naputati, mijenjati, neprestano se kolebajui, dok zamalo nije
sve ono mudro i umno Sto je odluio potpuno napustio.
A to ga je na to ponukalo?
- I opet prevelika ljubav prema kraljici. IstLna, u ljubavi se
mnogo toga uini, ali ja sam ga smatrala divom koji e nadvladati
ljubav da moe ii pravim, mudrim putem. Skrenuo je s tog puta
na tetu svojeg prijestolja i na tetu moje domovine, a po tome,
dakako, i na moju veliku bol. Dakle, doivjela sam dva razoaranja
Prvim je uinio zlo mojoj domovini, a drugim me liio zanosa.
- I sad vam je ogavan, zbog toga se ljutite?
- Samo sam duboko oaloena.
- Kad bi vas kralj uvjerio da nemate prava biti toliko
razoarani?
- Uvjerio bi me lijepim rijeima, a djela bi opet govorila
protivno. Rekoh vam ve: uinio bi sve ono to bi htjela Beatrica.
Vjerujte, izgnao me po njenoj elji, a bacio bi me i u tamnicu po
njenoj odredbi.
Zastalim dahom slua ispod vizira razlaganje kao neki novi veliki
dogaaj emu se nikada nije nadao.
"Sad znam zato je prema meni bila tako hladna. Sad razumijem to je
bio povod njenom dranju. Toliko razoarana prema meni da je spremna
misliti kako bih je ak bacio u tamnicu."
I razmilja to da uini. Sto da ree? Da joj se razotkrije ili da i
dalje igra svoju ulogu dvorskog paa pod vizirom? Ali ona sama rijei
pitanje jer se hitro oprosti, rekavi:
- Do vienja sutra!
Ostao je sam, kupajui se u znoju od svih uzbuenja koja su ga snaSla
od Gordaninih razlaganja i otkria. Najvie se utisnuto u njega
otkrie o njenom prvom sastanku s njim.
"Te veeri nju je obuzeo pravi zanos, ushit za mene, a ja sam sve to
promaio."
Prie mu elnberg i prekine njegova razmatranja. On se poveseli.
- Dobro ste doli. Htio bih promijeniti plat i skinuti vizir,
uzeti drugu kacigu da mogu s njom govoriti.
- Sad je velianstvo s njom govorilo.
- elio bih nastupiti kao kralj da vidim to e mi rei.
- Mnogo biste vie od nje doznali kao dvorski vitez.
96

- Ipak, hou da iskuam istinitost njezinih otkria. Doite

sa mnom i recite kneginji neka Gordanu zadri u perivoju.
Otili su ravno puteljkom. elnberg izvijesti svoju sestru o
kraljevoj elji pa se s njim uputi u dvor.
Vladislav grozniavom brzinom uzima svoj kraljevski plat i klobuk.
- Zar ste zaboravili, velianstvo, da vas napuljski dvorani
u ovoj palai ne smiju vidjeti?
- Tu sam ja gospodar.
- Ali oni su uhode - i elnberg brzo ogrne kralja velikom
crnom haljom dvorskog astrologa.
Kad su ponovo izali u perivoj, ostavi kancelar Vladislava i povue
se natrag.
Na jednoj klupi je naao Gordanu. Djevojka ustane i smjerno se
pokloni.
- Vae lice pokazuje veliku zlovolju. Kad govorite s knezom
Vaclavom, usta vam imaju vazda povoda smijeiti se.
- To je istina, velianstvo, jer me knez uvijek neim za
bavlja.
- Ja se ne bih mogao s njim mjeriti?
- Velianstvo nema nita ime bi me moglo razveseliti.
- Da, knez je lijep - ljubomorno veli Vladislav.
- To bi bilo vrlo malo da nema duhovnog dara koji nat
kriljuje ljepotu. U knezu Vaclavu skriva se izvanredan dar vese
losti kojom on razvedruje.
- Ja to ne posjedujem i zato ne uivam sklonost koju po
sveujete njemu.
- Velianstvo, naprotiv, iri oko sebe vedrinu svojim stalnim
smijekom, naravno za druge, ali ne za mene.
- Zato ba vas ne mogu obradovati?
- Cim spazim vae velianstvo, moram se sjetiti svojih jada.
- Vai su jadi tako usko povezani sa mnom?
- Neu da vae velianstvo dugoastim - i ona se nakloni
kao da e otii. Ali on je zaustavi:
- Bjeite jer imate mnogo novih prijatelja na dvoru. Rekli
su mi o knezu Vaclavu i o nekom drugom vitezu s kojim se naro
ito mnogo zabavljate.
- ovjeja dua uvijek trai nekoga kome bi se mogla
povjeriti i istuiti svoje boli, a ja na ovom dvoru nemam nikoga.
- Evo, pruam vam prigode da se istuite meni, svojem
roaku i skrbniku.
- Bilo bi sasvim uzaludno jer je ono to mene titi, veli
anstvo ne moe promijeniti.
- to je to tako veliko i jako da ne bih mogao promijeniti?
- Vae neprijateljstvo prema mojim zemljacima.
- Ne znam nita o nekom svojem neprijateljstvu prema

njima.
97
7 GORDANA V



- Da niste tako neprijateljski raspoloeni prema njima, ne
biste ni u snu pomiljali skinuti s banske stolice Ivana Korvina
i mjesto njega postaviti djeaka Dovana Aragonca.
Tek sada sjeti se Vladislav egerske palae, Beatrice i svega onoga
to je oko nje i prijeti mu da e ga ve za koji dan zaokupiti, a
nema puta kako da utee.
I nee da o tome misli, nee ni da uje, ali Gordana ga pretee:
- Znam da je to vaa misao. Razabrala sam to iz kraljiinih
rijei.
- Pustite to Gordana i obdarite me samo jednim smijekom
kojim darujete druge.
I nasmijei se, ali prisiljeno.
- Ne, to nije onaj arobni smijeak. Ovaj izraava neto
gorko.
- Ironija je, velianstvo, kad traite od mene smijeak dok
me obasipljete tolikim nevoljama.
- A kraj sve te nevolje ipak se moete smijeiti knezu Vaclavu?
- dm on pristupi k meni, donosi mi neto veselo, upravo
trai kako bi me s neim veselim doekao, pa kako da se onda
ne smijeim?
- A kad bi ja htio da vas razveselim?
- Ne biste mogli,
- Ako se varate?
On sjedne na klupu i pokae joj mjesto kraj sebe.
- Sjednite uza me i recite sve to je krivo da ste toliko
nesretni.
- Kad mi to doputate, pitam: to sam vam skrivila da ste
me predali na milost i nemilost napuljskom princu Francesku?
- Ja sam vas predao njemu? Zar vas nisam povjerio gospo
dinu Selnbergu da vas uva od njegove pohote?
- Za ovih nekoliko dana, ali u asu kad se obavi krunidba
i vjenanje vaeg velianstva, predana sam potpuno njemu. Mene
e odvesti toboe u Napulj, a hou li tamo i prispjeli? Nije li
princ Francesko zapovjednik vojske, a njegov brat ovano ban
Hrvatske? Tko bi mogao sprijeiti zapovjednika vojske da me ne
zaustavi na putu kroz Hrvatsku, a tko e zaprijeiti bana da me
naprosto ne preda svojem bratu?
- Vi neete otii u Napulj nego ete ostati ovdje.

- Na dvoru njezinog velianstva gdje mi prijeti ista pogi

belj?
- Ja u vas tititi, a za drugo ne pitajte.
- Zato obeavate unaprijed kad je nemogue da odrite
obeanje.
- Vi me, dakle, uvjeravate da ne drim rije?
- Stavili ste svoj lini potpis na ugovor sklopljen s Ivanom
Korvinom, a to znai da ste sklopili ugovor s itavom mojom
98

domovinom, pa ipak, ovih nekoliko dana svaka je toka toga ugovora
bila ugroena, a sad e biti povrijeen itav ugovor vaim potpisom i
vaom prisegom da ete ga odrati. To je odvie jada i nevolje. Kad
ujem izrei vae ime i kad vas ugledam, preda me pada oblik
strahovitih dogaaja. Bila sam neko puna nade da mi od vas dolazi
srea, a sad sam razabrala da mi od vas predstoji sramota, a od
Franceska nevolja u mojoj domovini. I jo traite moj smijeak?
Ustala je, poklonila se i otila.
- On je ostao, buljei preda se. Razgovor s njom pod vizi
rom i sada, toliko ga je izudarao da se osjea gotovo slomljen. A
jo sat prije bio je vedar i veseo poput ulinog djeaka, uivajui
u mladosti koju je u njemu obnovila ba ona. Sad mu razotkriva
da je nesretna, ojaena i smatra ga vrelom svoje nesree, smatra
ga mukarcem koji ne dri rije. Uvjerena je da bi je on sam pre
dao napuljskom princu.
Dugo sjedi, podboivi glavu, sve dok nije doao elnberg.
- Sto se dogodilo velianstvo? Gdje je vaa vedrina?
- Htio bih s vama govoriti, Selnberg, ali ne ovdje. Nitko nas
ne smije uti, doite sa mnom.
Kad su se vratili u lonicu, sjeo je Vladislav u naslonja i dugo
razmiljao. Svakog asa inilo se selnbergu da e progovoriti. Ali
kao da ne nalazi rijei.
- Velianstvo je reklo da ima sa mnom neto govoriti?
- Teko je to, vrlo teko to sam htio da kaem.
- Pa dobro, razmislite jo bolje.
Spustio je glavu tonui u mislima.
"Jo malo i aa je puna do vrha. Na iju e se stranu preliti" razmilja elnberg, promatrajui zamiljenog Vladislava.
VJERENICA IVANA KORVINA
S najveom urbom smjestio je pouzdanik princa Ivana Korvina katelan
ulaj svojeg gospodara i njegovu pratnju u bogatoj palai budimskog
plemia. Gospodski ureene odaje u prvom katu odredio je pola princu,
a pola njegovoj majci i njezinim pratiocima kad stignu iz Peuha. U
prizemlju je smjestio u najljepu sobu prvog prineva savjetnika
biskupa Varadija, a ostale priredio za njegove pouzdanike koje

oekuje iz Peuha. Gospodarske zgrade odredio je za ostalu pratnju.

Zurio se da po savjetu biskupa Varadija to ljepe uredi dvoranstvo,
dostojno asti hrvatskog bana.
Idueg dana, nakon one veeri, kad je Gordana bila oteta, najavi
ulaj biskupu Varadiju posjet milanskog poslanika Mafea!
99
7 *

- Poslanik eli govoriti s princem - saopi biskupu bivi
katelan.
- Primit u ga sam. Ne recite o tom ni rijei princu. Bude
li potrebno, pobrinut u se da se obojica sastanu.
Mirnog, ali strogog izraaja, doeka biskup Varadi zastupnika
milanskog vojvode i vjerenice princa Ivana. Ponudi mu naslonja i
sjedne mu nasuprot. Nekoliko su se trenutaka promatrali. Ma-feo
ljubopitno, a Varadi ukorno. Onda je zakimao glavom i rekao znaajno
naglaavajui:
- Mogli smo se sastati u boljim prilikama, gospodine posla
nice.
- To bih i ja elio.
- Ali ba ste vi skrivili to se vaa elja nije ostvarila.
- Ja skrivio? Kako?
- Sto niste odrali rije.
- Zbog ega me osuuje, vaa preasnost?
- Posljednji dan u posljednjem asu, kad se moglo jo sve
spasiti doao sam k vama i zamolio vas da mi uzajmite nekoliko
desetaka tisua zlatnika da izvedem opasnu, ali uspjenu i sigurnu
promjenu. Da ste mi pozajmili potrebni novac i uz svoju moralnu
potporu, mogao sam kupiti itavu crnu etu, a to je bilo najvani
je. Vojska i novac. I bio bi zarobio kraljevsko vijee, a kraljicu
uhitio.
- Koja srea da ste to uinili.
- Danas bi sjedili na prijestolju princ Ivan i vaa vojvotkikinja Bianka. Ali vaom je pomoi moja osnova propala. Uzalud
se branite, znam, bio je u vas Filipec, nudio vam ruku kralja Vladislava za Bianku, a bio se ve obavezao Beatrici. Ve su lanovi
sabora zaprosili njenu ruku za Vladislava. Moravljanin vas je
natkrilio, gospodine poslanice.
Izravni prigovor i naglaavanje njegova diplomatskog poraza smrkne
lukavog Mafea. Sam poraz pee ga isto toliko koliko i posljedice.
Ali Varadi se ne brine, ne vodi rauna o njegovu raspoloenju pa
izravno nastavlja ukorom:
- Bacili ste kocke na dvije strane. U takvoj se igri mora
gubiti. Kako vidite, kraljevat e vam Beatrica, a ne vaa vojvotki
nja.

- Nisam se mogao odluiti za ovu posljednju pomo vaoj

preasnosti jer se nisam pouzdao u samog princa. Zapravo, on
je najvie kriv to nije znao vrstom rukom uhvatiti prijestolje.
- Ne tajim da je i na njemu krivnja, ali on je dobio estitu
zamjenu,
- estitu zamjenu?
- Zadobio je ast hrvatskog bana, dakle, ast potkralja. To
je jedno, a drugo, bit e okrunjen za bosanskog kralja. Ovakve
dvije velike asti nadomjetaju vrijednost prijestolja itavog ovog
kraljevstva, jer polovicu kraljevstva dobiva u svoju vlast hrvatski
100

ban, a ovoj se zemlji prikljuuje teritorij bosanskog kralja. Treba,
dakle, da spojite obje zemlje u prostoru i snazi pa onda zbrojite
raun koji veli: onaj tko vlada Hrvatskom i Bosnom, moe veoma lako u
danom asu zavladati i Ugarskom. Razumijete
li?
- Ako VTadislav ne bi imao potomaka?
- Ve danas svatko zna da ih Beatrica ne moe imati, a to
e brzo otrijezniti Vladislavljeve pristae. Poznajem svoje ljude,
potajice e se buniti protiv Franceska i Beatrice koja je Franceska
narinula za vojskovou, a izgurat e na prva mjesta: brau, brati
e i roake. itav Napulj. Bilo bi dobro kad biste malo bolje
pogledali oko sebe pa da vidite zaprepatene poglede Vladislavljevih
pristaa.
- Da, govori se neto o tom.
- Govori se mnogo i brzo ete uti koliko je Ivan blizu to
me prijestolju.
- Ba zbog toga sam doao da s njim govorim i saznam
neto potanje.
- On vam to ne bi po svoj prirodnoj povuenosti nikako
htio kazati. Ali ja vas ne kanim osvajati rijeima, nego vas uputi
ti da dobro promotrite i dobro ispitate to se dogaa u redovima
naih stalea. Uskoro ete opaziti da plemenita vojvotkinja Bian
ka ide u susret, ne samo da bude banica Hrvatske i bosanska
kraljica, nego i kraljica Ugarske i Hrvatske. Va vojvoda zatraio
je prije izbora od Ivana da bude okrunjen. On e, dakle, prema
tome taj uvjet ispuniti dvostruko i trostruko.
- Neizmjerno bih se radovao da se vae proroanstvo ispuni,
jer onda ne bismo raskidali milanski brak.
- Sasvim prirodno da e se ispuniti. Dogaaji jasno po
kazuju budunost i nije potrebna nikakva naroita diplomatska
sprema da se uoi mo i vlast koja eka mladog kraljevskog sina
u ovom kraljevstvu. I sam kralj Vladislav prua vam za to jasne
dokaze.

- O kojim to dokazima govori preasnost?

- Nije li ponudio princu Ivanu mir i slobodu?
- Da, uo sam da mu je ponudio ugovor i pozvao ga u dvor.
- Tko nudi mir, taj je uvijek slabiji, a u tom je poloaju
Vladislav. Savjetovao sam princu neka sve to prihvati jer su ban
ska ast i bosanska kruna zapravo dva prijestolja, dvije vladarske
moi, prema tome bih vam savjetovao: javite milostivom uzvie
nom vojvodi milanskom Ludviku neka i dalje sauva pouzdanje u
svojeg budueg zeta.
- Njegova visost nije promijenila svoje osjeaje prema vjen
anju koje ga vee s roakinjom mojeg milostivog vladara?
- Ni jednog asa. Ni u snu nije promijenio. Naprotiv, im
bude okrunjen za bosanskog kralja, poi emo da dovedemo
vojvotkinju milanskom vojvodi.
101

- Mogu li govoriti s njegovom visosti?
- On je otputovao u susret svojoj majci koja se vraa iz
Peuha, ali ja govorim u njegovo ime.
- Dakle, mogu javiti u Milano vau izjavu kao autentini
odgovor njegove visosti?
- Opunomoio me je da vam odnesem tu poruku. Htio sam
tu zapovijed izvriti sutra jer smo se tek danas potpuno uredili
u ovoj palai koja svojom veliinom i bogatstvom odgovara asti
hrvatskog bana i bosanskog kralja.
- Da, razabrao sam, palaa je naroito bogata, gotovo kra
ljevski ureena, mnogo raskunije nego egerska palaa.
- Jo uvijek nije dostojna prinevih novih asti i zato e u
Budimu sagraditi prek7asan dvor za stanovanje kad bude dolazio
ovamo.
Kriomice promotrio je Mafeo svaku odaju kojom je proao, kao i sada,
namjetaj oko biskupa Varadija. Dojam je bio potpuno u skladu s
Varadijevim izjavama.
I onda se sagne blie bivem kancelaru:
- Htio bih da me uputite kojim e redom slijediti doga
aji?
- Valjda znate da e osamnaestoga biti krunidba.
- Ali i Beatriino vjenanje.
- Vjerojatno. A zatim Vladislav mora obraunati sa svojim
protivnicima.
- Ima li on za to snage, novaca i vojske?
Varadi slegne ramenima.

- Nisam upuen, ali Vladislav e svakako nastojati da stekne jedno i drugo.

- Beatrica e rtvovati i posljednji napuljski dukat,
- To je vie nego vjerojatno,
- Kako e se pri tome drati princ Ivan, mladi hrvatski
ban? - pita Mafeo.
- On je ve ostvario svoju odluku.
- Naravno, to je njegova tajna. A ne mislite da bi on u tom
tekom sporu izmeu biranog kralja i vanjskih
pretendenata
mogao nai prednost za sebe?
- Kad bi je potraio, svakako bi je naao. Sto e uiniti to
je, naravno, stvar njegove odluke.
- ini se kao da ova prineva prednost lei na njegovu dla
nu - promrmlja milanski poslanik. - Valja dlan stisnuti da
prednost ne utee.
- Kao to je neko utekla prednost s mojeg dlana zato to
ste vi svoju aku stisnuli mjesto da ste je otvorili. Meutim nasmijehne se Varadi - ne spominjem to zato to bih vam pono
vo htio spoitavati, ve da vas opomenem: dobro pazite da i ubu
due ne poinite ponovnu pogreku i uvaite moje rijei kojima
sam vam obrazloio sigurnost prineve budunosti i shodnost da
102

savjetujete svojem vojvodi neka vojvotkinju Bianku pomno uva za
Ivana Korvina, hrvatskog bana, bosanskog kralja i budueg
kralja Ugarske i Hrvatske.
- Sve ono Sto se dogaa oko kraljevskog dvora uznemiravalo me pa sam htio da ujem je li princ izigran i na emu sam sa
svojom vojvotkinjom.
- Na sigurnom putu do slave i moi koju budunost nosi
princu Ivanu.
- Spreman sam, preasni, na svaku pomo koju ustrebate
od mene.
- Drago mi je to uti. Kad ustrebam tu pomo, bit u kod
vas.
- I nai ete obje moje ake rastvorene.
Obojica su se nasmijeili i pruili ruke.
Sam ga je biskup proveo iz palae i stajao u dvoritu dok nije
izjahao. Zatim se hitro vrati u svoj stan i pozove k sebi
ulaja.
- Princ ne smije izlaziti. Rekao sam poslaniku da je izjahao
u susret svojoj majci jer nisam htio da govori s njim.
- Smijem li pitati po to je doao?
- Htio je doznati kakva je prineva budunost. Ako njegove

asti ne bi bile dostojne vojvotkinje Bianke, razrijeili bi taj

brak.
A mi to neemo dopustiti. Danas brak s Biankom vrijedi princu
dvostruko vie negoli prije. Hrvatski ban i bosanski kralj treba
nuno ugled milanske vojvotkinje.
- A bogme i njezin ogroman miraz.
- Ja mislim, prijatelju, da vam je poznata prineva ljubav
prema Gordani?
- Kako i vama, preasni gospodine.
- Makar je sada izgubio svaku nadu jer ga je odbila, nije
dobro da mu spominjem dananji razgovor s poslanikom Mafeom. Rana je jo svjea, ali e zacijeliti, ba zato to Gordana ne
polazi ni za koga drugoga.
- Istina je, lako e je ovako preboljeti.
- A dotle emo mi voditi potrebne pregovore s poslanikom
Mafeom jer bi princ danas mogao uzdrmati sigurnost toga bra
ka. Ovo je, dakle, naa tajna. Je li tako?
- Evo, preasni, moju ruku i rije.
- Hvala vam, a sad bi bilo potrebno da odete u Damirovil
kuu da ujemo neto o Gordani. Nema joj glasa. Od popodneva,
kad je otila kraljici, nije se javila. Saopite joj jedino da sam
u Milano poslao u prinevo ime poruku da on vrsto ostaje uz
svoju vjerenicu. Dotle u se ja uspeti k princu da ga zadrim ako
bi htio izjahati. Svakako emo nastojati da se nikako ne sastane
s Mafeom dok se ne vrate vojvoda Iloki i ostali voe Hrvata.
Katelan se uputi u Damirovu kuu.
Kad se vratio, dade pozvati biskupa u prizemlje. Tu mu saopi sve sto
je douo od vojvodina etovoe Mirka, kako je Gor103

dana bila oteta, kako je elnberg spasio i kako je konano dovedena u
kraljevsku ljetnu palau.
Pomno i pozorno slua Varadi prianje i ispituje neke podrobnosti, a
njegove velike sive oi zure daleko, hvatajui nit jedne izrazite
misli.
Kad je ulaj svrio, Varadi ree:
- Ova otmica dolazi kao naruena u neke druge vane svrhe
Gordaninih osnova. Ali neu da se toga dotiem.
- Kako e se dojmiti princa kad dozna da se Gordana nalazi
na dvoru. Princ je ljubomoran na kralja Vladislava, to sam pri
mijetio.
- Ne smijete mu nita saopiti jer biste ga uzalud uznemiravali.
- Sasvim se pokoravam vaim odredbama.
Od asa kad je Gordana izrekla svoju odlunu rije koja je liila

svake nade i princa i vojvodu Ilokoga, Ivan se povukao u sobe svoje

majke. Ali se ve drugi dan na poziv katelana ulaja preselio u
palau to ju je ovaj tako hitro uzeo u zakup, potpuno namjetenu za
udobno stanovanje.
Ta je okolnost Ivanu bila neizmjerno draga. elio je biti to dalje
od Gordane da je ne mora svakog dana vidjeti i s njom govorili, a da
ga ne apne u grlu jecaj za nesuenom sreom.
Ve je drugu no prespavao u ovoj palai, progonjen zlim snima, u
noi, svojom boli po danu. Ne izlazi iz kue, sakriva se iza
zatvorenih prozora, samo da nikoga ne vidi. Ni s ljudima oko sebe ne
govori, ni s biskupom Varadijem, makar ga toplo doekuje kad dolazi k
njemu. Ni sa ulajom iju odanost prima stiskom ruke i zahvalnou.
Ne govori ni sa slugama. Jedva se dotie jela i pia. Hvata ga pravi
pustinjaki duh, ne oekuje nita i nikoga. Sav je skamenjen od onoga
to je doivio i emu je dala posljednji teki udar Gordanina odluka.
Uvjeren je da ga je taj udarac bacio na tlo.
Sjeo je na barunasti naslonja. Prislonio glavu, sklopio oi. Misli
mu krue kroz polusan, uljaju se njegovim mozgom, da bi ga sjetile
to je bolno i gorko i jo vie oslabile njegove ubijene snage.
Tri puta pokuca na vratima biskup Varadi i ne dobiva odgovora, ue pa
se zagleda u blijedo lice sklopljenih oiju. Prava slika na smrt
ranjenog srca. Ali biskup ide dalje i pristupi blie:
- Vaa visosti, svijetli bane.
On se ne lecne, ve samo otvori oi. Sumorni pogled kao da se
podrugljivo smijei.
- Zato me zovete banom kad jo uvijek ne znate jesam li
to ili nisam?
104


- Ja ne sumnjam da e vas Hrvati prihvatiti za svojeg bana.
Moda ve sutra. Do tada bi mogao stii Damir.
- I moja majka e stii.
- Ali sad je stigao netko koji oito nosi neku naroitu vijest.
- A tko je to? - pita jo uvijek bez zanimanja.
- Kancelar Filipec.
Tamne prineve oi postaju svjetle to odraava buenje itave
njegove nutarnjosti. I onda se trgne. irom rastvori vjee, oko usta
bijesnu sjene gorkosti, a glas mu otro zazvui:
- Sto trai kancelar Filipec u mene?
- Nije mi htio kazati, ali bih vam savjetovao da ga primite.
Princ stade hodati gore-dolje po sobi. U njemu se neto budi.
Taj Filipec Sto je prisizao njegovu ocu, uvjeravao ga o svojoj
vjernosti nakon oeve smrti, dok je istodobno mamio druge da ga
ostave.

Da mi je rekao: neemo te, ukloni se, bio bih se oslobodio sramote

da su me stalno varali."
Nita ga toliko ne pee kao to strahovito osvjedoenje: varan iz dana
u dan, svjesno varan, pogren tom stranom prevarom. Ime ovjeka koji
je posijao tu prevaru i proveo je raspali ga, digne, osovi na napola
mrtvu duu. Doekao je Filipca, stojei uspravno, uzdignute glave,
ponosan, gotovo ohol.
Biskup Varadi se povukao iza njegova naslonjaa i sjeo onako kako mu
je ponudio princ.
Taj stav nemilo se kosnu Filipca i bude mu neprijatno. I dranje i
pogled mladog princa odraavaju ponosni prezir kojim vidljivo zasipa
posjetnika.
Filipec pozdravi sa svim potovanjem, a Ivan Korvin uzvrati samo
uljudno bez trunka uvaavanja i tovanja i pita:
- Neto elite?
- U kraljevo ime elim govoriti s vama u etiri oka.
- Izvolite, mi smo u etiri oka, jer Varadijeve nisu moje.

- Ipak, nareeno mi je da vaoj visosti priopim neto vano
nas a mu.
- Onda mi neete moi priopiti nita.
Nastade utnja. Filipec je u neprilici, a Varadi udobno sjedi pa ni
jednim treptajem oka ne pokazuje svoje raspoloenje.
Napokon kancelar iz Ivanova dranja razabire da bi bilo uzalud
troiti vrijeme i ponovo zatraiti da odstrani Varadija. Ta okolnost
ini ga za prvi as nesigurnim i opaa da nee moi provesti nakanu.
Ali se napokon osmjeli i pristupi k princu:
- Govorit u. Stvar je neto neprijatna.
- Za vas, naravno - ironiki odgovara princ. - Ba zato
molim to krae.
Taj postupak razbjesni Filipca. I govori kratko:
- Ovo kraljevstvo napadaju dva neprijatelja: Albert Poljski
i Maks Njemaki. U tom boju potrebna je jaka i iskusna ruka
koja e drati na okupu sve sile kraljevstva, dakle, i Hrvatsku.
105

"

Stoga je potrebno da na bansku stolicu zasad zasjedne, dakle, samo za
vrijeme ovoga rata, ozbiljan i stariji ovjek.
Na te rijei Varadijeve oi zasvjetlucaju. On odjednom ustane,
primakne se k svojem mladom tieniku. Varadijevo pribliavanje
djeluje na Filipca kao da se pribliio bijesni lav. Ali ipak
nastavlja:
- I zato su njihova velianstva uvjerena da e vaa visost

to shvatiti i nee zamjeriti ako njihova velianstva postave za to

vrijeme rata na bansku stolicu nekog drugog, a da to bude za
vau visost pred svijetom asno, potpiite izjavu da se odriete
banske asti.
Varadijev pogled usjekne se u prineve zjenice da od njega iznudi
pravi odgovor. Ali ve u prvom asu opazi kako se u mladom princu
budi ba obratno od onoga ega se bojao.
Ivan skrsti ruke i odvrati ironino.
- Ako je kralj odluio drugaije, on e me sigurno zvati i to
mi kazati i zamoliti me da sklopljeni ugovor zajedniki unitimo.
Ovaj odgovor iznenadi Filipca i Varadija. Ni neprijatelj ni prijatelj
nisu ga oekivah.
- Vaa visost neka ne slijedi nijeme upute gospodina Varaija.
- Nisam njegovoj visosti davao nikakve upute.
- Odgovorio sam po svojoj volji.
- Nisam djeai da ne bih znao to moram raditi.
- Izvolite mi rei: je li to ba odluka njegovog velianstva?
- To je poruka njihovih velianstava.
- Pitam vas: je li poruka kraljeva?
- Kad velim njihovih velianstava, onda je jasno.
- Dakle, smjesta idem kralju.
- Njegovo velianstvo je bolesno, ve dva dana lei u groz
nici.
- Kad je velianstvo u groznici moglo davati odredbe o tako
vanoj stvari, onda e me primiti i sasluati.
- Dakle, vaa visost ne vjeruje da govorim istinu?
- Velim, otii u sam k njegovom velianstvu u dvor. To je
moje pravo.
- Neka vaa visost izvoli otii. Cut e da kralj ne moe pri
mati jer je bolestan. Neka vaa visost izvoli pitati Gordanu. Ona e
vas uputiti u kraljevu bolest.
Pri spomenu ovog imena princu se stegne srce, ali zadri svoj stav i
odgovori:
- Ako je potrebno, potrudit u se i do nje da me izvijesti.
- Onda izvolite ravno u kraljevsku ljetnu palau jer ve dva
dana ona je stanovnik kraljeva dvora.
Varadi je osjetio da Filipec nastoji u princu pobuditi ljubomoru ne
bi li u tom tekom raspoloenju i u estini svoje boli lakoumno
odbaoio bansku ast.
Ali Ivan se okosi na Filipca svom estinom: 106


- Naglasak vaih rijei nuka me da zatraim da odmah
molite oprotenje Sto ste se na ovaj nain dotakli ovog imena.

- Pravo izreene rijei ne mogu se krivo shvatiti.

- Krivo ste ih izrekli, gospodine kancelaru - dobaci bis
kup Varadi - a zaboravljate da Gorana nosi ime plemenitog
Damira i odgovarat ete njemu.
- Ne znam, uistinu. ime me objedujete. Gorana se nalazi
u ljetnoj palai. O tom se moete uvjeriti, a dvorani kau da
njeguje kralja u njegovoj bolesti.
- Lae svatko tkogod to veli i platit e Damirovu mau, a i
drugima izvolite to priopiti, gospodine kancelaru, svakom tko bi
se usudio opetovati tu bezonu la.
Pobijeen Filipec osjea da je naao nekog drugog na mjestu podatnog
Ivana Korvina, a taj drugi je Osor, ohol, ponosan i spreman na borbu.
- Molim vau visost neka se privremeno odree banske
asti.
Ivan podigne glavu i mrano naglaava:
- Jo niste zamolili za oprotenje zbog ironino naglaenih
rijei o boravku Gordane na dvoru.
Neuveni Ivanov postupak zapanji Filipca. Ovako ne moe nakraj i
odlui se da se pokori kako bi lake postigao svrhu:
- NiSta nije tako lako kao to jer ni izdaleka nisam htio
povrijediti Gordanu o ijoj kreposti ne moe biti nikad sumnje.
Ako sam se loe izrazio, ispravljam. - A sad - nastavi brzo vaga visosti, predajem vam poruku njegova velianstva kralja:
pruite mu ruku pomonicu u teSkim asovima koji se pribli
avaju i odrecite se samo na kratko vrijeme.
- Na to u odgovoriti svojem kralju kad mi to sam kae.
- Vaa visosti, gospoin biskup Varadi ne vodi vas pravim
putem kad vas huka da se opirete kralju i kraljici.
- Zabranjujem vam ovako govoriti - plane Varadi. - Pro
glasili ste me ludim, ubili ste me duhovno u oima svijeta. Ne
pokuavajte me sada okrivljavati da princa i hrvatskog bana
hukam na otpor jer ete svojim grijesima dodati jo jedan veliki
i teki.
- Cime mi prijetite?
Princ Ivan stupi meu njih:
- Gospodine kancelare, biskup Varadi uiva itavo moje
povjerenje i potovanje, a vi nemajte brige za mene. Sam u otii
njegovom velianstvu jer sam vrsto uvjeren da bez mene nee
ponititi ugovor na koji je dao svoj potpis i rije.
- Zaboravljate da kralj ima suvladara, njezino velianstvo,
i ona odreuje dok je kralj sprijeen boleu.
- Pokorit u se svemu to odlui kralj - odluno odvraa
Ivan.
Filipec se nakloni i brzo izie.
Ivan krene blijeda lica i drhtavih ruku prema Varadiju:

107

- Preasni, je li mogue da je Gordana u ljetnoj kraljevskoj
palai? Ili me on samo drai?
- Istina je. Gordana se nalazi tamo kao gost kneginje elnberg i njezina brata.
Potvrda te okolnosti novi je udarac. Srce mu je bilo puno ljubomore
prema kralju ve onog dana kad je krenuo iz Peuha u Budim.
Ali ga Varadi stade miriti.
- Razjasnit u vam zato je Gordana tamo i uvidjet ete
da nije mogla drugaije.
Ispripovijedao mu je to je sve ulaj uo od etovoe Mirka.
- Uviam da Gordanu nita drugo nije privuklo na dvor,
ve treba da se zatiti od Franceska - ree princ, ali srce ne
slijedi razbor. Gordanino prisustvo na dvoru zadaje mu teke
slutnje.
Meutim, Varadi nastoji skrenuti razgovor.
- Visosti, drali ste se pred Filipcem izvanredno dobro. Ovaj
vam stav pristaje bolje nego filozofiranje.
Nije odgovorio. Zamislio se. Filipev dolazak probudio ga je iz nekog
bolnog, mlohavog raspoloenja i trgnuo. Osjetio je elju da se
razmahuje, da se razvie, prokri put iz pustinje na svjetlo, na
sunce i borbu.
Kad je opet ostao sam, vratile su se njegove misli Gordani. Ona je,
dakle, na dvoru, u neposrednoj blizini Vladislava koji ne moe biti
slijep prema njenoj ljepoti i gluh prema arima njezina uma,
neosjetljiv na sve ono to je njega i druge uinilo robom njenoj
linosti. Da li ju je kralj ve vidio? Da li se s njom susreo? Kako i
gdje?
Sve mu to kopka mislima i srcem.
"Nemam vie prava misliti o njoj."
Pa ipak sve vie i ustrajnije boravi svojim mislima uz nju i
predodbama prati njezine kretnje i susrete s kraljem Vladisla-vom.
Okruen velikaima, u svojoj palai sjedi biskup Baka. Naoko je
miran. Velika glava, bez vrata, spokojno poiva na ramenima.
Ravnoduno slua uzbudljive primjedbe svojih pristaa. Niim ne
pokazuje koliko budno pazi na svaku njihovu rije i kako pomno
razmilja o svakoj sitnici koju mu iz kraljevskog dvora donosi
elnbergov glasnik Bela Ferenci. I nitko ne sluti kako se svake
veeri sastaje s kraljevskim kancelarom, razvija savjete i pouava ga
u svakoj sitnici zasnovane spletke.
Dok ovako jednim uhom slua nezadovoljstvo gospode velikaa, drugim
oslukuje u hodnik, kad e se pojaviti Selnberg u fratarskoj halji.
108

Iz arkade prozora dopre do biskupovih uiju tihi razgovor mlaih

velikaa:
- Petar Gereb se sada najvie ljuti, a on nas je naveo da
ostavimo Ivana Korvina. Sad mu se to osveuje. Bit e sluga
napuljskog princa.
- Pokojni kralj ljuto e se osvetiti to smo prekrili prisegu
jer mi se neemo osloboditi Aragonke i njezine eljadi. Ja to
osjeam.
Uto pristupi mladim plemiima rizniar Orban.
- O emu raspravljaju gospoda?
- Radujemo se velikoj srei u koju nas je zavelo kraljevsko
vijee. Htjeli ste kralja kojeg moete voditi za iju, a sad ga vodi
Beatrica.
- Rekli ste da treba ostaviti Ivana Korvina jer nema ugleda
i jer je mlad, a kad tamo, Vladislav je djeak kojeg vodi za ruku
dadilja Beatrica. Njegov je ugled tako velik da mu ak roaci
dolaze s vojskom otimati prijestolje.
I zaponu rjekanja, svae, spoitavanja i optube. Onda se digne
biskup Baka i pristupi im:
- Zar se dogovarate kako ete prisustvovati svadbi koju
sprema biskup Filipec?
To ih pitanje zaprepasti.
- Dakle, svadba? - apnu plaho i preplaeno.
- Aragonci ve danas pletu vijence od borovine i napuljskih
vrpca. Spremaju udo od sveanosti i tono po uzoru talijanskih
vladara, a gospodin Filipec ivo pomae kraljici.
- Zar ne moete tu svadbu sprijeiti, gospodine biskupe?
Vi ste jedina nada.
Baka slegne ramenima.
- Hoe li uspjeti?
- Uspio bih kad protiv mene ne bi radio Filipec.
I plamen nezadovoljstva prema Filipcu die se sve vie. Baka ga
rasplamuje i podstrekava.
- Neka se Filipec makne - zaore svi u jednom dahu.
- On ima dva jaka oslonca: kralja i kraljicu - odgovori
Baka.
- A to smo mi? Jesmo li mi sabor ili nismo?
- To vam pitanje valja - primijeti Baka s malo ironije.
Nastaje rasprava, nadmudrivanje, traenje, a onda se opet
sve obraa Bakau u bespomonosti, oekujui od njega izlaz. On ih
samo razdrauje protiv Filipca, a smiruje ih prema Vladislavu i na
kraju objavljuje:
- Pitate me: kojim putem treba da poemo kako bismo se
oslobodili najezde Aragonaca? Sto da odgovorim? Do neprijatelja
ne vodi jedan put, ve mnogo malih, skrovitih, nevidljivih. Vode

kroz umu, ikarje, uvale, spilje i strahovite ponore. Proverati

se, prouljati, provui, prolaziti tuda i stii iv to je dravnika
109

mudrost. I velim: sve sam dobro udesio, sve mora idi, osloboenje u
vam pribaviti ako me ne sprijei Filipec.
Tako Baka svodi ogorenje prema svojem takmacu.
A malo nakon toga javlja mu neak Bela tiho da je stigao kancelar
fielnberg.
I pohita na hodnik pa se zatvara na vijeanje s kraljevim
pouzdanikom, zatitnikom kancelara Filipca.
U egerskoj palai Beatrica sjedi u krugu svojih napuljskih velikaa,
plemia, svojih pjesnika, umjetnika i dvorskih odlinika pa slua
njihove prijedloge za sveanosti na dan svojeg vjenanja.
- elim da sveanosti na mojem vjenanju potamne sve
svadbe to ih je ikad priredio koji vladar na sjeveru.
Oduevljeno joj povlauju i ona izvjeuje Sto su sve dosad uinili.
- Vrlo dobro. Ples fauna dobro je smiljen - povlauje
ona predlagatelju. - Fauni neka nose lovake rogove iz kojih
ima da struji plamen uarene smole.
- Da, velianstvo, fauni e nositi rogove.
- A kako e nastupati safir?
- On e doi kao dvorski luak, ali u odijelu nekog princa i
onda e ga posaditi na prijestolje.
- To je simbol Ivana Korvina - nasmije se kraljica zado
voljno.
- Ne zaboravite da odaberete najljepu djevojku koja e
prikazati boicu nasljedstva prijestolja. Na krilu e nositi pre
krasnog djeaka, simbol n-. jednika prijestolja ovog kraljevstva.
Sklopi oi da lake predoi ivu sliku djeteta koje stalno nosi u
svojini mislima od asa kad je odluila da Gordanu poalje u Napulj.
- Znala bih ljepoticu koja bi najljepe prikazala ovu sliku,
onu s bademastim oima.
- Velianstvo neka zapovijeda i Gordana e se smatrati
poaenom ako joj odredite ovu zadau.
Beatriin se pogled stopi s pogledom njezina brata Franceska. Oboje
se smjekaju, neka im srea lebdi u zjenicama.
- Da, vi ete joj sami odnijeti moju elju. Uostalom, oeku
jem je ve drugi dan da se nastani u mojoj palai.
- Jo uvijek ne dolazi - spoitava Francesko.
- Javljaju mi iz dvora da se jo uvijek nije oporavila od
onog bezdunog napadaja Lovre Ilokoga. Ali danas u poslati
k njoj donu Izabelu neka je dovede,
Najposlije kraljica otpusti svoje dvorane. Kad su otili, stade opet
raspravljati s Franceskom o svojoj namjeri da Gordana na

vjenanju prikazuje simbolinu sliku

110

roenja nasljednika prijestolja. Oboje se brae ushiuju tom
predodbom.
- To bi bila divna predigra ivom dogaaju koji e usreiti
i mene i tebe, Francesko. Nitko nee slutiti to znamo nas dvoje,
u emu uivamo i to spremamo na slavu naeg roda.
Jedan pa najavi biskupa Filipca.
Kraljica se znatieljno okrene k vratima i doeka svojeg pouzdanika
ivahnim pitanjem:
- Dakle, to je reklo to kraljevsko kopile?
- Velianstvo, nije se htio odrei niti je primio na znanje da
je skinut s banovanja. Najavio je da e sam otii kralju da s>
njim o tom govori. Vas ne priznaje suvladarem.
uljiva mrnja iznakazi Beatriino lice.
- Mladi lupe oito ima savjetnika koji ga huka? Sam se
ne bi bio kadar suprotstaviti.
- Velianstvo divno pogaa. Uza nj nije nitko drugi nego
Varadi.
- I taj je uzmakao mojoj osveti. ekaj, crni avle, samo
jo nekoliko dana i osjetit e aragonski bi.
- Ako princ ode kralju, to onda, velianstvo?
- Naletjet e na otrovne bodljike. Vladislavljeva mrnja pre
ma njemu upravo je sazrela. A kako je zapravo kralju?
- Poslije podne nisam bio kod njega.

- Grof Enriko nije mogao s njim govoriti, ali je Selnberg
bio vrlo ljubazan. Nadam se da njegova ljubaznost nije patvore
na.
- Ne bih mu to ni savjetovao.
- Htjela bih da otprate donu Izabelu u dvor neka svakako
dovede Gordanu. Javite Petru Gerebu i Batoriju, jo danas, neka
mi podastru bojnu osnovu kako emo i s koje strane najprije
doekati neprijatelja.
- Velianstvo, ve sam pred podne otiao k njima. Petar
Gereb lei, a Batorija nisam naao.
- Dosta je toga - udari kraljica rukom po stolu - pouz
dano znam od svojih uhoda da se Petar Gereb samo priinja
bolesnim. K njemu dolaze razni velikai i pristae na dogovore.
Batori se sakriva u Budimu i vijea svakog dana s Gerebom.
Da, gospodine kancelaru, moje su uhode hitrije od vaih. Idite
Petru Gerebu pa mu najavite: ako se za jedan sat zajedno s Batorijem ne pojavi ovdje i ne predloi osnovu, preuzet u vodstvo
vojske sa svojim bratom sama, a njih u proglasiti izdajicama

kralja i kraljevstva. Posljedice ne trebam naglaavati.

Donu
Izabelu vodit ete Gordani sutra.
Snuden izlazi kancelar iz odaje. Dva tri dana obuzima ga nemir.
Raaju se kobne slutnje da mu negdje diu nevidljive zamke. I gotovo
sa strahom izlazi iz egerske palae da izvri kraljiinu zapovijed.
Hl

A Beatrica se zamislila pa se onda okrene svome bratu i poslaniku
Ranzanu:
- Petar Gereb i Batori prosvjeduju protiv mene kad se ne
javljaju.
- To je oito.
- Otkud im smjelost? Svakako im je jasno da im od mene
prijeti teka osveta, a unato tome, iskazuju otpor. Znak da se ne
boje. Ako se pak ne boje, onda imaju neko zalee. to moe biti
to zalee? Nita drugo nego nada da ja neu kraijevati nad ovim
kraljevstvom. Je li tako?
- Bilo bi malo odvie ludo gajiti takvu nadu - primijeti
napuljski poslanik Ranzano, a Francesko se jo ivljim rijeima
pridruuje tome miljenju.
- Prosvjed Petra Gereba pobuuju naj ne vjerojatni je sumnje.
Oni koji su mi bili najjai oslonac, sad se odjednom bune protiv
mene.
- Mislim, velianstvo, da je to samo zato to je Petar Gereb
povrijeen jer ste mu uzeli vodstvo vojske. Ja bih mu ostavio
tu ast.
- Ne poputam ni u emu ni za vlas. Bit e kako ja elim i
nikako drugaije.
Ranzano se priblii kraljici vrlo ozbiljna lica i jo ozbiljnije
ree:
- Velianstvo zna da sam vazda uvaavao i divio se vaim
umnim osnovama i odredbama. Nepoputanje u velikim stvarima
potpuno je na mjestu, ipak mislim da bi bilo bolje kad biste
vodstvo vojske prepustili domaim ljudima ve i zato to zbog ove
nae odredbe nastaje nezadovoljstvo u vaim vlastitim redovima
protiv vas. A to nikako nije u korist vaeg velianstva.
- Nema nita to bi bilo na moju tetu dok ja imam vlast
u svojoj ruci. Rekoh: ne poputam i time je stvar svrena. Ne
troite vie rijei, a sada neka dou kopisti da im kazujem u pero
skinue Ivana Korvina s banske asti i proklamaciju ovana za
hrvatskog bana.
Zamiljena pogleda povue se napuljski poslanik u pozadinu, a
kraljica zapoinje pisarima kazivati u pero kraljevske odredbe.
U PEUHU

Na podnoju brda, navrh peujske tvrave, u pustim sobama dru dva

zabrinuta majinska srca.
U vjenom nemiru ne brinu se za gospodu biskupe, velikae i plemie
to se vrzu tvravom, neprestano vijeaju i oekuju vojvodu Ilokog.
Ne brinu se ni za Bei Frankopanku, vazda tihu.

utljivu, Sto ide tvravom, srcem punim ljubavi i ne moe nikome
povjeriti svoju strepnju za mladim princem. Povuena u sebe, prolazi
tamnim hodnicima tvrave ispod visokih zidina. Zaustavlja se na svim
onim mjestima gdje je jo prije nekoliko dana razgovarala s princem,
gdje je s njim raspravljala o Gordani. Ni jednog asa ne pada na
njeno srce sumnja da je Ivan vodio razgovore o Gordani u enji za
svojom ljubavi. Nitko pred njom nije ni spomenuo to princa vee za
Gordanu. S druge strane opet je sve vie povezivala Gordanu s
vojvodom. I tako je prinev interes za Gordanu smatrala uvijek samo
prirodnom posljedicom Gordanina sudjelovanja u borbi da ga digne na
prijestolje. I kad je on u tvravi toliko iekivao Gordanu, bilo joj
je opet, naravno, razumljivo, jer je ona u Budimu gdje se dogaaju
veliki dogaaji o kojima Gordana ima da donese vijest. I kad bi
Ivanov pogled sjeanjem na Gordanu zadobio njean izraaj i nehotice
se zaustavio na Beatrici, ona bi oborila vjee, a srce bi zakucalo u
tihoj vjeri da taj pogled pripada njoj.
Dan nakon prineva odlaska nala je svojeg oca pred kro-njatim
stablom vrlo mrka i nezadovoljna. S njim je sjedio mladi Ivan vitez
od Srednjice. Stala je iza njih i prisluhnula. Otro su osuivali
Ivana Korvina i nazvali ga izdajicom. Prepala se toga i pohitala u
sobu. Sva drui, branila je u svojo dui Ivana. Srce joj veli da on
ne moe biti bjegunac kako su govorili otac i vitez Ivan. U njezinom
srcu poraste nada da se princ mora vratiti. Ako se pak ne vrati, on
e im dokazati da nije kukavica.
ekala je njegov povratak. Svakog je dana s prozora visoke kule
izmeu tamnih debelih zidina virila njena ljepuna plavokosa glava,
a modre oi traile su po dolinama, po putovima i cestama oblaie
praine to su sigurni glasnici neijeg dolaska.
Jednog jutra zamijeti bijelu maglu usred zelene ume. Tamo je cesla,
a po njoj jure prema Peuhu jahai. Jo izgledaju kao sitni kukci.
Postaju sve vei dok iz maglene praine ne izjai povorka konjanika.
Kad su se pojavili pod dvorom, promotri svakog pojedinog. Ali ni u
jednom licu, ni u jednom stasu ne nalazi njega. Moda su to njegovi
glasnici?
Otri dolje, ispituje i doznaje da su u kulu stigla dva stranca, dva
Nijemca. Poslanici Maksimilijanovi u pratnji nekolicine momaka.
Nakon njihova dolaska nastala je u tvravi neobina tiina. Bei
razabire kako se gospoda skupljaju u drugu osamljenu kulu, dugo
ostaju tamo. Te veeri samo je opazila da je njen otac vrlo ozbiljan

i duboko zamiljen.
Opet opazi posred zelene ume gustu bijelu oblainu to se vue
daleko, znak da jahai velikom brzinom sijeku daljinu puta. Oito im
se uri. A idu ravno prema tvravi. Odjednom mala eti




112

8 GORDANA V

113

ca skrene s ceste i udari poprenim putem preko polja i Jivada ravno
k tvravi. I opet drhtavim srcem promatra svakog jahaa, ali nijedna
odora ne odaje princa. Tada joj se pogled zaustavi na bijelom peru
to visi niz modri klobuk.
"To je Damir!" - uskliknu poklikom koji bi svatko mogao nazvati
poklikom ljubavi. Ali uz Damira ona sigurno nazrijeva Ivana. Sigurna
je da ne moe biti drugaije. Kako bi se Damir pojavio bez princa? Uz
Damira prepoznaje i vojvodu. Ali se za nj ne brine. Pogled modrih
oiju trai samo uz Damira, istrauje jahae ne bi li u njihovim
kretnjama ili trku konja pronala onoga kojeg nekoliko dana toliko
oekuje.
Uzalud. Sve joj dokazuje da se ne nalazi meu njima.
I biva tuna. Ali se sputa s prozora pa hita dolje kako bi od Damira
doznala neto o princu.
Stisla se na stube i eka u zasjedi. Damir je prvi uao u zgradu i
hita gore da to prije stigne u sobu svoje majke i navijesti radost
Ivanovoj majci.
U hitrom usponu iznenada ga zaustavi Bei. Sva je blijeda i drhtava,
Damir pozdravi, a ona isprui ruke i zaustavi ga:
- Jako su zabrinute obje gospoe. Zato to ste ih tako dugo
ostavili?
- Vani su to poslovi, draga kneginjice.
- Znala sam to, ah vaa i prineva majka jako su se mu
ile u neizvjesnosti.
Sve nastoji da ne mora pitati, ve kako bi joj on sam rekao to eli.
Damir ne razumije jer mu se uri k majci. Bei ide nekoliko koraka
blie, sasvim mu zakri put i upre u njega pogled pun oekivanja:
- A kako je Gordana?
- Dobro je. U svojoj je kui. I vi ete tamo, zajedno s maj
kom njegove visosti i mojom.

- Nee prineva majka nikako da ode gdje ne bi bila uz

sina, vi to znate.
- I on e biti tamo.
- Gdje? U Budimu?
- Da, svi emo onamo.
- Znala sam da nije pobjegao.
- Tko je rekao da je princ bjeao?
Preplaena, odmah se ispravi.
- Nitko nije rekao, ali mislili su, razabrala sam da neki mis
le da je bjeao kralju.
- Dobro ste uinili, Bei, to niste vjerovali.
- Mogla mu se dogoditi nesrea kad je nad svima lebdjelo
veleizdajstvo.
- I vi se ve brinete za te stvari.
- Kad uvijek ujem samo o tome. A Gordana je dobro i
zdrava je i njegova visost isto tako?
114

- Da, i on. Vidite kako sam zaboravio. Pozdravlja vas i poziva da
doete s njegovom i mojom majkom. Naravno, ako privoli gospodin knez.
ini joj se kao da je zazvonilo neko ogromno zvuno zvono i jakim
glasom neprestano opetuje gromovite rijei:
"Poziva vas, poziva..."
Neprestano opetuje tu izreku. Sve to je drugo Damir govorio utaplja
se neujno u zvuku sveane zvonjave Ivanova poziva.
Potrala je u svoju sobu, rumena Hca i svijetlih oiju, sunane due
pune ljubavi.
Poloila je obje ruke na ui da ne bi kakav drugi glas zadro u divnu
zvonjavu velebnih rijei to ih je primio njezin sluh da joj nahrani
eznutljivo srce.
A s druge strane tvrave zagrlila je presretna Damirova majka svojeg
sina to je dotrao u njen naruaj, milovao joj prosije-du glavu,
iscjelivao toplu ruku.
Drui srcem Ivanova majka zavidno gleda to milovanje i eka prvu
rije o svojem sinu. Damir se izvine iz majinog naruaja i javlja
Borki:
- Sve je dobro. On vas eka.
A onda ga zovne blie neka joj pria. Damir pripovijeda samo one
dogaaje koji je mogu obradovati i umiriti. Navijesti joj da je kralj
prihvatio ugovor i Ivanovu odluku da majka doe k njemu i nakon
kraljeve krunidbe s njim zajedno krenu u Hrvatsku.
Njoj je najvaniji sinovljev poziv i njegova elja da ga prati i da
bude s njim. Sve druge dravne i politike okolnosti nemaju za nju
nikakve vrijednosti. Smatra ugovor i pomirbu s kraljem najsretnijim
najpovoljnijim rjeenjem za svojeg sina. Njegov ivot i njegova

sigurnost jedino je vano majinom srcu. Primila je Damirove

obavijesti sretna to e ivjeti uz sina koji joj je uspomena na
mladost i ljubav prema njegovu ocu.
Odmah dozove sluavke da je spremaju na put.
im su Damir i njegova majka ostali sami, ona ga opet miluje i kae:
- Sjedni, sine, i priaj mi.
- Ostajem kod vas samo naas dok gospoda ne zaponu vi
jeanje. Molio sam vojvodu da me zove dolje.
- Dotle moe svojoj majci ispriati sto stvari koje eli
uti.
I stade ga ispitivati podrobnije o dogaajima u Budimu. A on joj
odgovara vedro i mirno i razjanjava kako je dolo do sklapanja
pomirbe izmeu kralja i princa Ivana. Samo joj ne govori o Gordani ni
rijei. Kao da uope ne postoji. A ipak ona neprestano nastoji kako
bi sina navela da govori o njoj. Pristupa i pogladi ga po gustoj
crnoj kosi pa se smijei.
9* 115

- Mnogo si mirniji nego to si bio prije onog nenadanog
dolaska. Kao da si zadovoljan sa svim to se dogodilo.
- Nisam zadovoljan, majko, jer se ne slaem s onim to je
uinio Ivan.
- Pa ipak tvoje elo nije vie tako mrko i tvoj pogled nije
grozniav. Bit e da se dogodilo jo neto to te tako smirilo.
Ali kao da si to preutio pred Ivanovom majkom.
- Pogaate, majko, navlas. Gordana je napokon dala princu
odgovor na njegovu prosidbu.
Majino srce zadre, a pogled joj se upije u sina:
- Odgovor? Dakle, taj te odgovor ini tako zadovoljnim?
- Ne, odgovor me ne moe veseliti.
- Zar je odabrala vojvodu?
- Odbila je obojicu jednako, ogorena.
- Sad razumijem.
- Razjasnit u vam da jo bolje razumijete.
Ljubopitna majka slua to joj on pripovijeda i vie nastoji
prodrijeti u njegovo srce, istraivati njegove boli negoli razumjeti
Gordanine razloge. Ne pokuava ih ni razglabati ni tumaiti. Brine se
jedino o dojmu to ga je proizveo taj odgovor na sinovljevu beznadnu
ljubav. I makar neto sluti, pokuava ipak obzirno ispitivati.
- Princa je teko pogodilo?
- Vrlo teko.
- A vojvodu?
- Podnosi poput mukaraca koji se nije mnogo nadao.
- A to veli ti o tom odgovoru?
- Prema razlozima koje je svima objavila ne moe se dru

go oekivati.
- Neko si joj prijetio, strahovito joj zamjerao to ga je od
bila.
- Onda je bilo sve drugaije. Oekivao sam od Ivana estoku
junaku borbu do posljednjeg daha, bilo da pobijedi ili padne.
Kad sam ga gledao na elu borbe, bio bih Gordanu uguio da
ga je odbila. Danas sam razoruan. Ivan je napustio borbu.
- A je li se bar osjetilo u onome kako je govorila da joj je
teko?
- Spomenula je svojeg oca i tada je iz njenih rijei prop
lakala neka tuga za nekim koji nije izvrio ono to je ekala.
Majko, vrsto vjerujem da se Ivan borio do posljednjeg daha
i da je u borbi podlegao, da je bio pobijeen, ona bi ga sigurno
uzela za mua i pobijeenog. A opet, nije to uinio od kukavtine, ve naprotiv iz ovjeanskih osjeaja. Razumijem ga,
ali
razumijem i nju.
- A to sad kani Gordana?
- Rekla je: trait e heroja koji e ovjenati svoju glavu
velikim djelima za domovinu i uzeti ga za mua.
- Je li se to ticalo princa ili vojvode?
116

- Uvjeren sam da je govorila princu. Vjerujte, majko, bas
te njene rijei bit e pobuda i upravlja buduim Ivanovim djeli
ma. To e ga trgnuti da kao ban uini ono to nije mogao uiniti
da je postao kralj.
Ona zaklima glavom i obzirno pokua saznati neto vie o sinu.
Njegove duge trepavice spustile se na crne oi.
- Sinko, srce mi je puno briga.
- Uklonite ih, zauvijek ih uklonite. Sad sam miran, majko,
sasvim miran.
Ona alosno uzdahne.
- Ne vjerujete mi? A ipak vas ne varam.
- Ve si me jednom u Budimu uvjeravao o svojem miru, a
onda se opet na vedrom nebu pojavila oluja.
- Znam, prisezao sam i Ivanu da vie nema u meni ni traga
onoj ljubavnjo patnji koja me razdirala prije. I nisam lagao. Sve
je bilo tako dok se nije pojavio onaj lupe Robert. Strah za Gor
danu razbudio je u mojeni srcu zakopane osjeaje, strava za njom
raskopala je grob u srcu i oivjela osjeaje, iznijela ih opet kao
da nisu nikada ni bili mrtvi. Tome se prikljuio strah da Gordana
ljubi vojvodu.
- Njemu je ne bi dao tako lako kao Ivanu, sine?
- Nemam je ja kome dati, daleko je sva moja dua od kak

ve elje,
- Nema ljubavi bez enje.
- Onda uistinu ono to osjeam nije ljubav, ve samo zanos
mladosti kad gleda neto tako udesno, slua svakog dana kako u
enskoj ljepoti ivi junak, gotovo heroj.
- Sinko moj, zanos ne lije suze.
- Ni ja ih nisam prolijevao.
- Jedne noi nadvila sam se nad tvoju postelju, a trepavice
su tvoje bile rosne.
- A zato, majko, tako rado govorite o tome?
- elim pronai uzrok zato si tako miran. elim znati nije
li tvoj sadanji mir samo oklop novim pitanjima. Kad sam dozna
la da si tako nenadano odmaknuo u Budim, moje je srce slutilo
kakve su te patnje otjerale u pogibelj, gdje je nad tobom lebdio
proglas veleizdajstva.

- Dobro, majko. Istina je: zadrhtao sam od pomisli da joj
prijeti opasnost od kralja Vladislava. Mislio sam da e je uzeti za
taoca i ta je pogibelj ponovo digla kamenu plou pod kojom sam
guio svoje osjeaje.
- Unititi ih ne moeS.
- Ali gasiti.
- Ni to, sine moj.
- Dogorjet e sami kao to sve u ivotu jednom dogori, maj
ko. Sami ste primijetili moj mir.
- Ali taj ne dolazi od srca, nego od pameti.
117

- Ba samo od srca. Eto, vidite, izrekla je odlunu rije:
ni princa ni vojvodu. I u tom asu kao da su mi srce skinula s
muila. Olakano mi je, osjetio sam lagodnim. ak i slobodnim.
Vie me ne mori strah da bi uzela vojvodu i napustila Ivana, a
moja prisega glasi da pripadne njemu. Razlog kojeg je sada odbi
la Ivana, shvatljiv je i vi ga morate prihvatiti, a kamoli ne ja,
mukarac, kome je misao junatva usaena u duh, u srce, u krv.
I to mi prua smirenje. Gordana nije mogla uiniti nikako druk
ije.
- A to e biti ubudue ako nae junaka kojeg trai?
- Donekle e u meni dogorjeti plamen, a onda e nai toga
junaka heroja u Ivanu. Ve unaprijed slutim.
- Slutnje su i tlapnje.
- Ne, majko. Sama je Gordana rekla Varadiju da vjeruje
u Ivana a to mi je saopio i vojvoda putem u Peuh. I njemu je
Gordana govorila o svojoj vjeri u Ivana. Ta je vjera samo glasnik
njezinah elja da ba on ispuni njene ideale.

Mati uzdahne i slegne ramenima.

- A zar ba nema nikog drugog da se ovjena slavom juna
ka i okiti njezinim srcem?
I pogleda prodirljivo kao da bi htjela rei: a ti? ini se da je
shvatio njezinu misao. Otro se digne i pone koraati odajom.
- Nitko drugi! Niti se rodio niti e se roditi da je uzme,
osim Ivana. Upamtite, majko. Zakleo sam se na va ivot i drugo
ne moe biti. Prije e sunce izlaziti na zapadu.
- Ako Ivan ne iskupi tvoje nade i ostane ono to je danas?
Onda Gordana nee biti niija?
- Znam kako je sada i nadam se da e biti onako kako sam
predvidio. Vjerujte, majko, miran sam i taj mir mi godi. Osjeam
se kao uznik kojemu su raskopali okove. Diem slobodno, a to
je tako dobro. Jeste li sada napokon smireni?
- Da, lake mi je, sve je to vjerojatno - a u mislima dodaje:
"Ali nije vjerojatno da e sve tako ostati."
Na vratima kucaju. Damir izae na hodnik gdje ga doeka prijatelj
Kraljevi i saopi:
- Vojvoda poruuje da su gospoda odluila raspravljati o
princu Ivanu sami i moli da ne zamjerite to su gospoda tako
odluila.
- Moram se pokoriti odredbi - odvraa on nezadovoljan.
I vraa se k majci, a Kraljevi silazi.
118

SUDBONOSNA ODLUKA
Pod mrane valovite svodove grnu voe hrvatskih stalea. Meu njima
prior vranski, biskup Ernut, knez Bernardin Franko-pan, banovi,
plemii iz svih krajeva, zatim srpski despot i sva gospoda koja su se
sklonula nakon bitke kod are u peujsku tvravu.
Svi sjedaju oko stolova, ute, samo maevi zvekeu dodirujui se
poda.
Brzo se smiruje i ovaj tropot. Svi puni ljubopitnosti gledaju
vojvodu Ilokoga.
Snana, lijepa pojava osovila se na vrh stola. Gleda ih dubokom
ozbiljnou, spreman da im saopi to se dogodilo u Bu-dimu.
Sva su lica okrenuta k njemu. Sve oi upijaju se u nj. Svima je jasno
da vojvoda nosi vijesti, teke i mrane. Inae njegovi obrazi ne bi
bili tako blijedi, mrki kao da je proao kroz muila. Polagano,
razgovjetno, mirno razlae vojvoda. Nastoji svom pomnjom da nijednim
naglaskom ne istakne svoje osjeaje, nijednom rijei ne ulijeva svoje
ogorenje. Samo pripovijeda, tumai, priopuje dogaaje redom: kako
se vraao u Peuh, susreo princa na putu u Budim i smatrao dunou
da ga prati. Pripovijeda kako su tamo doivjeli napad Beatriinih
eta i onda razlae Beatriinu podmetnutu urotu koja je zaprijetila

najstrasnijim posljedicama. A onda je Gordana dokazala da je urota

lana, nedostojna. Ipak je Beatrica i dalje ostala na svom mjestu,
obasuta kraljevim osjeajima.
Svi sluaju utei, samo njihove kretnje izraavaju prosvjed.
A onda vojvoda snizi glas pa bude jo mirniji i hladniji. Ocrtava im
prinev polazak na dvor, stvaranje ugovora i uvjeta.
Sve vie prskaju rijei negodovanja, prijetnje, razjareni duhovi
trae odana.
Vojvoda ih moli da mu dopuste da najprije sve iskae, a onda e o
tome raspravljati.
- U ugovoru koji je Ivan Korvin sklopio s kraljem odreuje se pravni
odnos Ivana Korvina prema kralju i prema naim zemljacima. Ponajprije
ugovor ga postavlja za vojvodu Slavonije dok on bude iv, a nakon
njegove smrti, njegovim potomcima. Zatim ga postavljaju za bana
Hrvatske i Dalmacije doivotno, naravno, ako pristanu stalei. U
Slavoniji se vojvodi odreuju dohoci to ih je prije ubirao kralj,
zatim ban Hrvatske dobiva i nadalje, kao i dosad, porez etvrtine i
pedesetine. Ban ima prava darivanja podanika kraljevskim dobrima, U
Dalmaciji i Hrvatskoj imenuje ban po svojoj volji podbanove, odnosno,
banovce, kao i sve ostale slubenike u zemlji. Odabire i imenuje
kapetane tvrava. Ban i nadalje ima pravo sudbine vlasti, ima pravo
da dri stol
119

sedmorice, rjeava apelacije, dijeli pomilovanja i odbija. Samo
apelaoije upravljene na kralja imaju se uruiti kraljevskom uredu.
Nadalje, ban ima dunost i prava okupljati, drati ete i uzdravati
vojsku, braniti granice Hrvatske. Kralj Vladislav zajamuje Ivanu
Korvinu da e ga sam okruniti za kralja Bosne im se on okruni i
nastane mir. Za sve to ima Korvin vratiti krunu bez odtete, a sve
kraljevske tvrave koje posjeduje uz odtetu od sto tisua forinti.
Ujedno kralj Vladislav prima uvjete Ivana Korvina da skida sa svih
njegovih pristaa ig veleizdajstva i vraa im sva imanja koja je
zaplijenilo kraljevsko vijee ako oni Vladislavu prisegnu vjernost u
roku od etiri tjedna.
Ovaj govor izree vojvoda mimo, hladno, bez trunka kakvog
raspoloenja. Cim dovri, odmah nadovee:
- Pred moj odlazak potraio me princ Ivan i zamolio da
vam predam ovu poruku.
I stade im govoriti od rijei do rijei Ivanovu izjavu da e kao ban
braniti njena prava. Ako ga ne bi htjeli prihvatiti za bana, on e
odstupiti.
- Sad je na vama da o tom odluite - ree vojvoda mirnim
glasom.
U dvorani je mir. Nitko ne veli nita. Svi kao da su onijemili. A on,

videi to, naglasi:

- Odluite to prije jer sam putem doznao da su MaksimiUjan i Albert ve na putu u kraljevstvo i vano je da to prije
budemo sami sa sobom nacistu.
I opet utnja. I knez Bernardin uti. Ali ustaje srijemski ban Se:
- uli smo to nam je gospodin vojvoda Iloki mirno i jasno
razloio. Znamo prinev ugovor, a i njegovu poruku. Meutim, dok
ste vi, gospodine vojvodo otili u Budim po naoj elji da izvidite
to se tamo dogaa, Ivan Korvin iznenada je nestao. Naprosto
nas ostavio, ali zar da mu vjerujemo to nam poruuje poto nas
je ve dvaput ostavio?
- Nismo mi lude! - vikne jedan glas, a itava eta mu odo
brava. Se nastavlja :
- On nas je ostavio, jer je smatrao da nije roen za prijesto
lje. Ako je tako, onda nije roen ni banskoj stolici koja
je
zdesna kralju i nosi isto takve odgovornosti za Hrvatsku.
- Tako je - padaju odgovori.
- Ne moe biti kralj, ne moe biti ni ban.
- Ako je osjeao da ne bi mogao voditi kraljevstvo - opet
uzima rije srijemski ban - kako e voditi Hrvatsku?
- Neemo ga! - padaju povici.
Uto se digne bosanski ban Imbro Derenin. vrsta koata pojava daje
dojam mirne ozbiljne promiljenosti, poteni pogled duboko uvjerenje.
Tamnom brazdom obraslo lice okrenuo je k vojvodi:
120


- Jo u prije zakljuaka podsjetiti na jednu vanu stvar. Ne
smijemo zaboraviti da se u Budimu smatra kao da smo i mi
pristali uz Vladislava jer su na izboru prisutni i nai opunomo
enici.
- Izdajice - viu neki.
- Oni su vjerovali da mi to hoemo.
- Ne priznajemo ih.
- Dolje sa svakim tko prihvaa Beatricu.
Derenin pogleda zapovjednika ete biskupa Ernuta, Sekelija i
njegova susjeda Berislavia.
- Molim vas, gospodo, da me najprije sasluate. Kao bosan
ski ban, znam kakvu muku trpimo mi tamo od Turaka. Onaj dio
Bosne gdje jo vlada Turin teko eka, moli i vapi pomo da ih
spasimo i da se opet vrate k nama pod nau vlast. Gnjeteni smo,
ne da se disati, ni umrijeti ni ivjeti. To sam znao i prije, ali ni
sam prije vodio taj ugovor niti sam do sada uo prinevu poru
ku. Tim ugovorom zajamuje kralj Ivanu Korvinu bosansku kru

nu.
- Bjegunca hoete - viu oni oko kneza Bernardina.
- Pred svijetom uiva ugled po ocu, a snagu, volju i sposob
nost mogao bi crpsti od nas.
itav jedan dio dvorane uskipi, diui se:
- Nije htio prijestolje, ne damo ni bansku stolicu.
Dio velikaa estoko raspravlja, a drugi viu razbjenjeni, dok
Derenin povisi glas:
- Na osnovi ovog ugovora, u kojem se nudi bosanska kruna
Ivanu Korvinu u ijim ilama tee naa krv.
- Voda, a ne krv! - viu plemii.
- ujte, gospodo! - nadvikuje ih Derenin. - Ivan Korvin
ima oev ugled i njegovo bogatstvo, treba mu samo snaga i pamet
naih umnih hrabrih mueva kneza Frankopana i vojvode Ilo
koga.

- I Beatrice.
- Hoete li prisei Beatrici da ete Aragoncima dopustiti da
nas svlae do gola?
- I kou s tijela, kad ne bude vie niega drugog? A onda e
nas baciti Turcima za hranu obnemogle, siromane, ponitene?
Svuda crvena lica, plamtee oi, zgrene pesnice, tropot
maeva oko pojasa.
- Tko je za Ivana Korvina? - viu neki glasovi. - Tko
prima ugovor s Vladislavom?
- Ne primamo nikakvih ugovora - vikne srpski despot Brankovi. - Ja u svoje ime ne slaem se s banom Dereninom. Ivan
Korvin nas je prevario.
U velikoj buci jedva se uju pojedini povici.
Svi su skoili uvis. U dvorani su dva plamena, dva krijesa.
Svaki plamti svojom snagom.
Dva nazora, dva uvjerenja udahnuta u dui i u srcu.
121

Uto netko nad vie buku.
- to vele vojvoda Iloki i knez Bernardin Frankopan?
Vojvoda odgovara zajedno s knezom:
- Ne primamo za bana Ivana Korvina niti primamo za kra
ljicu Beatricu. Idemo svojim putem.
- Koji je to put? - diu se pitanja sa strane Dereninovih
i provali vika.
Knez Bernardin ustane. Vojvoda ga slijedi. Obojica voa idu prema dnu
dvorane. Za njima prior vranski, braa Berislavii, srijemski i
slavonski banovi, velikai Slavonije, Srijema, Primorja. Stalei,
velikai i plemii Zagorja, Zagreba i okolice. Gornji krajevi

Podravine i Posavine ostaju uz Derenina.

Vojvoda Iloki digne uvis ruku, viui:
- Stanite brao. Svoju sam odluku stvorio zajedno s knezom
i drugima jer vjerujemo da samo tako moemo spasiti svoj dom
od jada i nevolje.
I vojvoda, i knez, ostali, diu prste na prisegu. Istog asa skoi
Derenin i uzdigne glas i ruke.
- Ja sam odluio ostati uz Ivana Korvina jer vjerujem da
samo ovako moemo spasiti zemlju od nesree.
Jedni prisiu s vojvodom i knezom, drugi s Dereninom. Sudbonosna je
odluka pala. Razdvojili se, raspolovili. Razili se svaki svojini
putem na dva kraja. Svako nosi u dui vjeru da ini ono to je
najbolje za domovinu.
Buka je doprla gore u sobu gdje je Damir razgovarao s majkom. Mladi
plemi pohita na stube. Ali tu se zaustavi. Nee protiv elje
velikaa prodrijeti u dvoranu. Ipak kroz vrata uje pojedine poklike.
Damiru bude jasno. Razilaze se. Obuze ga strahovito uzbuenje. Tome
se nije nadao.
Stojei na stubama, eka vojvodu koji se stao uspinjati s knezom Ber
nar dinom.
Nijemo zure Damirove crne oi u vojvodu. Ovaj ga uhvati za lakat i
povue za sobom, dok je knez poao naprijed u sobu svoje keri.
Okom u oko stoje vojvoda i Damir.
- Vojvodo, zar sam dobro uo? Raspali ste se?
- Tako je kako ste uli.
- Niste mogli zaprijeiti, vojvodo?
- Derenin sa svojima misli nai lijeka naim nevoljama u
krilu Beatrice. Zato ide Ivanu Korvinu i Vladislavu.
- A vi, vojvodo, kamo kreete?
- To je tajna zakljuka mojih prijatelja - i odmah prelazi
na drugu stvar i pita Damira:
122


- Vi ete sigurno jo danas u Budim?
Ovaj bulji preda se kao izgubljen i odvraa:
- Kad je tako, dunost mi je prihvatiti i javiti princu to
se dogodilo.
- Onda emo se vidjeti u vaoj kui. I ja idem u Budim sa
mo naas, ali elim ostati neopaen u Budimu. Do vienja.
Pogoen u dno due, stoji Damir na stubama. Onda ga obavijeste da ga
zove ban Derenin da s njim krene na elu svojih pristaa i da se
poklone banu Ivanu Korvinu.
A u kuli, gdje se Bei opajala svojom sreom, odreivao je knez
Frankopan slugama da sedlaju konje.

Onda knez zovne svoju ker i naloi joj da se to prije spremi

za put.
- Oe, je li ti rekao gospodin Damir? Njegova visost pozvala
me da doem s njegovom majkom u Budim?
- Poziv ne moe prihvatiti. Putuje sa mnom u domovinu.
Modre se oi naas iroko rastvore, a onda se brzo prekriju
trepavicama, skrivajui prepast. Usne joj mucaju:
- A neemo li krenuti kui s banom?
- Mi nemamo bana. Spremi se. Putem u ti razjasniti zato
smo se rastali s Ivanom. ekaju nas veliki, teki dani, a ki kneza
Frankopana mora biti upuena u borbe svojeg oca. Tko zna kakva
te eka zadaa.
Hajde, uri se, putujemo u Hrvatsku.
Njenu kratkotrajnu sreu razruila je odluka, stvorena u dvorani gdje
su vijeali stalei.
Suze su padale po svilenim haljinama, dok ih je spremala u kovege.
Ali njena je bol blaga, jer jo uvijek pred njom lebdi prinev poziv.
Ako nee moi uivati zalog njegova sjeanja. A to je blaga rosa
njenoj dui.
Ban Derenin saopio je Damiru da e sa svojim prijateljima .koji su
pristali uz novog mladog bana krenuti k njemu da ostanu s njim.
Meutim, Damir odvrati:
- Svijetlom banu sigurno je poznata poruka princa Ivana
da e odstupiti ako ga stalei ne ele za bana. A to je po zakonu
obiaj.
- Ivan Korvin nije oekivao da bismo se u tome mogli razii
u dva tabora - odgovori Derenin. - Meutim, mi smo uza nj
i on mora prihvatiti nau pomo i nau privrenost. Ne znam ovog
asa na kojoj je strani ipak veina: da li na onoj koja ga je
ostavila ili na naoj, jer mnogi uvaeni velikai i plemii nisu ov
dje, a ne znamo kamo e se opredijeliti Zagreb, kamo Kaptol, a
kamo Gri. Zato se jo sada ne moemo povui. Idemo k njemu.
- Ja, dakle, hitam naprijed da navijestim va dolazak. Derenin mu
prui ruku, a Damir apne:
123

- Neu princu javiti da ste se razdvojili. Gajim nadu: u Budimu boravi Gordana. Ona bi vojvodu mogla skloniti da se sloi
s nama.
A dolje u tvravi spremaju se pristae vojvode Ilokoga i kneza
Bernardina na povratak. Sva vojvodina brojna vojska, to je utaborena
u tvravi i oko nje, die se na put. Vodi je etovoa crne ete Bla
poto se u tvravi oporavio od zadobivene rane na rijeci ari. Biskup
Ernut ostao je u svojoj tvravi, ne rekavi nikome da se pridruuje

vojvodi.
Istodobno Derenin se sprema da povede svoje pristae i banderije u
Budim. S njim imaju putovati majka Ivanova i Da-mirova. On sam uri
se naprijed. Suznim oima oprostila se Bei.
- Uzvraam pozdrav njegovoj visosti i recite mu da sam vrlo
nesretna to se tako dogodilo. Ja sam uvjerena da nije nita kriv.
Jedino je Damir bio svjedok suza to su joj pale niz lijepo njeno
lice. I potjera konja niz bedeme.
Plave oi u suzama gledaju niz kule kako odlaze prineva majka i
gospoa od Brezovice, uz njih ide konj s praznim sedlom i sjea Bei
da je to njeno nesueno mjesto.
"Nita mi sudbina ne da. Ni to da ga samo izdaleka gledam."
SPLETKE DO POSLJEDNJEG DAHA
Grimizni zastori kraljevske postelje sputeni su. Samo jedan je malo
sapet zlatnini sponama i otvara pogled ispod baldahina. U mraku se
razabire postelja. Kralj lei nepomian. Lice mu je zasjenjeno
sjenama to ih stvaraju zastori. Samo mu je jedna ruka osvijetljena
jer nemono poiva na pokrivau.
Tik uz kraljevo uzglavlje stoji Selnberg. Do nogu kraljev lijenik i
poasni dvoranin posteljnik. Dolje ispod stuba podija u naslonjau
sjedi napuljski princ pa gleda u kraljevu postelju i slua nemoni
bolesni kraljev glas.
- Sav sam pun ganua i zahvalnosti divnoj kraljici Sto se
tako njeno brinula za moju bolest.
Robustnim glasom odgovara Francesko:
- Jako je zabrinuta za vae velianstvo. Ve etiri dana to
vas nije vidjela, a nisam vas mogao vidjeti ni ja.
- Ovi zlobnici ovdje: lijenik i gospodin Selnberg nisu htje
li da vas puste k meni! Istina, ne bih vas mogao vidjeti ni pre
poznati, ne znam to se sa mnom ovih dana i noi dogaalo, ne
znam nita kao da sam sve vrijeme spavao. Jo mi preostaje pet
dana do ozdravljenja. Je li da u ozdraviti? - pita kralj, gledaju
i lijenika.
124


- Bude li velianstvo slualo i ostalo u postelji dok je pot
rebno, ozdravit ete jo i prije nego to se nadate.
- Kako elim biti zdrav. Htio bih sam prisustvovati prired
bama za vjenanje.
- Ne brinite se za to, velianstvo - upada Francesko. Kraljica je neumorna i brina. Svaku sitnicu upravlja ona sama.
- Koliko sam joj zahvalan.
Onda mala stanka. Kralj sklapa oi.
- Slab je - ape lijenik, ali Francesko nee da uje o tom

i nastavlja glasnije:
- Moram velianstvu predati poruku vae uzviene vjerenice.
Gospodin Petar Gereb i Batori jo do danas nisu bili kod mene
da podastru svoje miljenje o obrani. Meutim, njezino velian
stvo raspravlja o tome s drugim spremnim ratnicima, napuljskim
i ugarskim, i misli da bi trebalo skinuti Petra Gereba i Batorija
s njihovih asti. Velike su ete ve okupljene, a crna eta i njihovi
zapovjednici ekaju spremno odredbu kamo da idu. Istina, nji
hov glavni voa Bla ostao je s Hrvatima u Peuhu, ali tu su dru
gi. Prema tome, okupljanje vojske napreduje, naravno, napreduje
i neprijatelj, ali njega emo zaustaviti tamo gdje se moe naj
lake odbiti.
- Vaa visost ve je sigurno pronala to mjesto? ree clnberg, skrivajui ironiju,
- Ne poznajem dovoljno ove krajeve, ali to nije zapreka.
Ima drugih ratnika kojima je to poznato, pa u se u svemu do
govoriti s njima.
Ispod baldahina javi se opet kraljev glas:
- Izljubit u plemenite ruke njezinog velianstva to se toli
ko brine oko obrane naeg zajednikog prijestolja.
- Velianstvo, kraljica moli da kralj odmah izda zapovijed
Gerebu i Batoriju ili da ih kazni svrgnuem asti na dvoru.
- Pozvat u kancelara Filipca da to rijei jo danas. Ja sam
odvie bolestan.
elnberg, kralj i lijenik ekaju da napuljski princ ode. Meutim on
se ne mie, ve nastavlja:
- Njezino velianstvo izrazilo je elju da Gordana doe k
njoj u egersku palau i tamo ostane do odlaska u Napulj.
Kralj ostane nepomian, ali odgovara nepromijenjenim glasom:
- Ja ne znam nita o tome, nitko mi nita nije rekao.
- Nisu priopili velianstvu? Kraljica je poslala donu Izabelu
u ljetnu palau neka dovede Gordanu, a tamo su rekli da Gordane nema u palai.
elnberg odmah razjasni:
- U bolesti nismo mogli kralju priopavati ni vane kraljev
ske poslove, a kamoli ovakve sitnice. 2alim to moje sluge nisu
znale izvijestiti njezinu visost donu Izabelu. Moja je sestra zajedno
s Gordanom otila na imanje mojeg davnog prijatelja da se tamo
125

malo odmori od tekog potresa to ga je doivjela one veeri prigodom
otmice. Do vjenanja bit e svakako natrag i moja sestra i Gordana.
- Neka velemoni gospodin izvoli odmah poslati da se Gor
dana smjesta vrati jer tako eli njezino velianstvo.
- Neka visost bude uvjerena izvrit u kraljiinu zapovijed.

Kralj ne ree nita. A Francesko mu upravlja novu elju.

- Molim vae velianstvo naloite da se Gordana uistinu
odmah uputi kraljici.
- Da, odredit u, svakako, visosti,
elnberg se baci nasuprot princu ljubazno:
- Visosti, kralj je umoran, oito e zaspati, a to e ga neiz
mjerno oporaviti i obodriti.
Francesko se digne. Kancelar ga isprati.
Kralj ostane naas sam s lijenikom i dvoranima. I ne mie se. U
hodniku je mir, znak da su otili.
Za nekoliko asaka elnberg otvori vrata pa dade znak lijeniku i
dvoraninu da se udalje.
Poto je kancelar zakljuao vrata, kraljeve ruke odbace zastore i on
skoi s postelje. Mlaz svjetla sa prozora obasja mu lice rumeno od
bijesa.
- Napuljski lupe usuuje se uporno traiti da Gordana doe
u egersku palau.
- I dva puta je naglasio. Gotovo vam zapovijedio.
- Zamalo da nije rekao neka mu je sam svojom rukom polo
im u naruaj. Bilo mi je da ga uhvatim za grlo i zaguim.
elnberg sjedne u naslonja u kojem je prije sjedio napuljski princ.
- Velianstvo, stvar poinje biti neprilina. Sad je ve etvrti
dan vaeg bolovanja, morali smo primiti napuljskog princa da ne
ozlovoljimo kraljicu.
- Dakako, samo zbog toga, inae ne bih ga mogao podnije
ti.
- Neto bismo morali konano odluiti, a mislim da to i vi
elite. Jedne veeri htjeli ste mi neto kazati i znam da se to ti
calo ovog vaeg bolesnog stanja i egerske palae, a ipak ste se pre
domislili.
- Nisam se predomislio, ve sam razmiljao kako i to da
uinim.
Na vratima netko estoko zakuca.
- Brzo u postelju, velianstvo, netko opet eli k vama.
Kralj skoi u postelju i pokrije se, a elnberg spusti zastore i onda
ide k vratima.
Izvana se javi kancelar Filipec, molei da ga puste jer ima vanu
vijest za kralja.
elnberg otvori pa, apui, priopi da bude kratak i odvie ne mui
kralja.
126

Filipec ide polagano k postelji pa se pokua pribliiti sasvim blizu
kralja, ali mu Selnbergova pojava zakruje put.
Poto je Filipec izrekao kralju nekoliko rijei o svojoj alosti to

je kralj bolestan, saopi mu:

- Velianstvo, vani je izaslanstvo stalea i eli govoriti s kra
ljem.
- Kako e govoriti sa mnom kad sam bolestan? A to ele?
- Njihova je elja upravo strahovito drska. Gotovo pobuna.
Prosvjeduju protiv njegove visosti i Franceska i trae da se uspos
tavi Petar Gereb i Batori, zahtijevaju da nijedan Napuljac ne do
bije vodee mjesto u vojsci.
- To sve preputam vama, gospodine kancelaru. Vi predob
ro poznajete ljude ovdje, vi ste njihov voa. Pobrinite se da bu
de svakome pravo, i Francesku, i njima. Vi to tako dobro umijete.
- Velianstvo, neto se iza mojih lea dogaa. Gospoda ne
prestano odlaze Bakau, on ih huka protiv mene i protiv vas.
Iza mojih lea, gospodaru, potkapaju.
- A mene potkapaju Albert i Maks.
- I samo se kraljica brine da vas brani - naglasi Filipec.
- Znam koliko joj dugujem i dugovat u joj dovijeka. Samo
kad bih ozdravio, sam bih joj odnio ovu svoju poruku. A sad me
pustite, umoran sam.
Potiten, odlazi Filipec iz kraljeve lonice. ini mu se da je itav
put posut zaprekama.
ekiberg u kraljevoj lonici izvadi iz depa papir i stade itati
kralju tono odreenu osnovu kako i gdje treba doekati neprijatelja.
- Ovo su sastavili Gereb i Batori na Bakaev poticaj, dakle,
Francesko moe prigovarati.
A kralj povlauje:
- Ipak je Bakaeva lukavost divno svojstvo. Petar Gereb i
Batori spremaju se za boj, u egerskoj palai, kraljica skuplja
ete svojim novcem, a ja ovdje udobno leim i divno provodim
vrijeme.
- Baka nastavlja smiljati nove osnove kako bi mi mogao
sve to dovesti do kraja.
- Nesretni Filipec sluti da mu ^taka radi iza lea.
- Baka nema nikave druge elje nego da vam pomogne
ovu igru odigrati do kraja?
- Da, do kraja - zamiljeno e Vladislav.
- Nije li vano kako emo to izvesti?
Ali on ne odvraa, ve razmilja, a onda odmahne rukom:
- Pustite me samo da jo danas uivam. Onda emo o tome
govoriti.
I onda ostavi postelju i stade se odijevati. Zamalo primijeti:
- Gospodine elnberg, moj haljetak u ovoj bolesti biva mi
svaki dan tjenji.
127


- A bolesnik izgleda svaki dan svjeiji, rumeniji, svaki dan
gipkiji i mlai.
Kralj pogleda svojeg kancelara.
- Zar ba mlai?
- Okladio bih se za sve na svijetu da vas mnogi nai dvo
rani, kad bi sad doli iz eke, ne bi prepoznali.
Poto kralj dovri odijevanje, pogleda malo na otvoreni prozor, a
onda upita:
- Kad e danas zapoeti veernje bojne vjebe?
- Kao obino, im padne mrak.
- Uvijek sam u prvoj mladosti ludovao za tim bojnim igra
ma, ali danas ih volim vie nego ikad. ovjek sasvim oivi.
- I potrebno je da se pomlaujete. Za nekoliko dana vi ste
ve mladi suprug.
Vladislav je ostao stajati kraj prozora pa gleda u svemir i ne
odgovara.
Selnberg opet zapone?
- Smijem li neto savjetovati vaem velianstvu?
- Sto?
- uli ste danas Franceska koliko je drzak. Bilo bi najbolje
kad bi vae velianstvo dopustilo da knez Vaclav zamoli Gordaninu ruku. Tako je ne biste morali poslati u Napulj Sto ona ne e
li. Naravno, trebalo bi odmah razrijeiti prividni brak s onim
mladim hrvatskim plemiem Damirom i vjenati je s Vaclavom.
Vladislav se hitro okrene i mrko osine gelnberga.
- Ne. To neu dopustiti. Gordanu sam odredio za drugog.
Mogao bih mojeg roaka Alberta Poljskog udovoljiti kad bih ga
pozvao na dvor i prikazao mu Gordanu. Odustao bi da trai moje
prijestolje i oenio bi se njome.
- Velianstvo, to je samo priica. Kad Albert dopre do Budima, onda je ve osvojio itav dio Ugarske. Meutim, obeao sam
Francesku da u izvriti kraljiinu elju i Gordanu vratiti u Bu
dim. Ona je, dodue, jo uvijek u ljetnoj palai, ali sutra bih mo
rao ve izvriti zapovijed.
- Sutra jo nikako.
- Velianstvo, neu da se zamjerim vaoj vjerenici koja e
za pet dana biti vaa ena. Jedini je spas za mene ako dopustite
da Vaclav zaprosi Gordanu, sav je lud za njom. A kad je uproena, nema nitko vie pravo da je odvodi.
- Danas me loe zabavljate - upade kralj - neka mi to
prije donesu veeru, a ja u spremiti odoru za vjebe.
- Zar opet idete u odori viteza pod vizirom? Zato se ne
razotkrijete da Gordana vidi tko je taj kraljevski pa.
- Ve sam nekoliko puta bio blizu da to uinim, ali tako je

divno sluati kako ona govori o kralju. Kad bih skinuo vizir, ne
bi vie htjela govoriti tako iskreno o meni.
- Ostat ete, dakle zauvijek nepoznati vitez?
128

- Svakako je vae pitanje danas ludo. Kad bi barem ve
pao mrak.
Mjesec je rano iziao i natopio kraljevski perivoj srebrnim sjajem,
selnberg i kralj morali su se skrivati ispod nasada i drvea.
Kancelar se svakog asa okretao pun opreza.
- Vi se oito bojite, gospodine Selnberg? A rekli ste da je
Frantiek onemoguio bilo kakvom napuljskom uhodi da se prib
lii perivoju.
- ini mi se da dolazi vaa sestra s Gordanom?
- Upravo kreu prema nama. Gordana ide na bojnu vje
bu.
- Ostavite me s njom nasamu. Ne pribliite se dok ne preki
nem razgovor.
Selnberg opazi da je kralj naroito uzbuen. Kad su se susreli s
kneginjom i Gordanom, uzme svoju sestru za ruke i ostavi djevojku
samu s Vladislavom.
- Danas ste uranili, vitee - ree Gordana.
- Htio sam prije vjebe govoriti s vama.
- 0 emu? - pouri se ona.
- O kralju, ini mi se da nee dopustiti da putujete u Na
pulj.
- Otkud biste vi mogli doznati to on misli o mojem puto
vanju?

- uo sam da je zamolio kraljicu.
- Nee uspjeti. Kraljica e primijeniti sav utjecaj na kralja.
Sama mi je rekla da je u mojem putu njezina elja, njezin ponos,
a ja velim: neka skrovita osnova, neki skroviti plan. Sada jo
trai neka doem u egersku palau, sve je to u uskoj vezi s Franceskom.
- Nee vas dobiti, ishodit u to.
- Ne moete nikako.
- Mogu, jer hou.
- Gospodine vitee, ni kralj ne bi mogao zaprijeiti moj put
sve kad bi i htio.
- Kako ne bi mogao kralj? Ali vi biste morali s njim govo
riti.
- Ne bi me ni sasluao. Zamolila sam ga neto jedne veeri
kad je sa mnom razgovarao, ali nije obeao niti izvrio.
- A moda bi vrue elio uiniti sve to vi elite.

- Opetujem: ne bi mogao ispuniti nijednu moju molbu jer

kraljica to nee, a on je strastveno ljubi.
Odjednom se sagne k njoj i apne:
- Ba nije sasvim tako.
- Sto to velite?
- U kraljevu srcu nastaje ono to je bilo.
- Jo je prije nekoliko dana bio lud za njom.
- Opazio sam: ne luduje vie.
- Otkud biste to mogli znati?
129
9 GORDANA V

- Ja imam slubu uza nj uveer. Cesto ne moe spavati i sa
mnom govori. Uvjeravam vas: ne luduje za kraljicom.
- Ne moe ljubav nestati za nekoliko dana.
- ini se da ipak nestaje.
- Moda se tako ini i zato se varate.
- Vjerujte, sve manje misli na kraljicu.
- A kad se ona pojavi, planut e opet poput ognja.
- Tako je bilo prije. Sada svaku njegovu misao i sav plamen
njegova srca obuzima neto drugo.
- Sto bi to bilo?
- Neto to je osjeao jednom kad mu je bilo dvadeset
godina, kad je svaka elja i svaki osjeaj ispunjavalo samo jedno
jedino bie.
- Beatrica ga ispunjava isto takvim osjeajima.
- Ne, nikako. Beatricu je vie elio nego ljubio. Za nju je
osjeao ljubavnu strast, ushienje, oboavanja, sretan je kad moe
gledati onu drugu. Njegove su misli itav dan i no uz onu dru
gu. Kralj sada ljubi kao dvadesetogodinji mladi. Pun je ideala,
ljepote, sree i ushienja.
- Kad bi bilo tako, onda bi kroio u susret velikoj tragediji.
- Zato tragediji?
- Ljubi neku drugu, a mora se vjenati s Beatricom. Zar to
nije strahovita tragedija?
- Istina, kralj je u tekoj zamci.
- I nema mu iz toga izlaza?
- Bilo bi izlaza da nisu na nj navalili Albert Poljski i Maks
Njemaki. U ratu treba kraljiinu pomo.
- Varate se, gospodine vitee, nije samo to. Vi oito ne znate
da je kralj vezan mnogo jaom vezom.
- Jo jaom od ove nevolje?
- Saborskim zakljukom. Jo prije nego to je kralj stigao,
zaprosilo je izaslanstvo sabora u njegovo ime kraljiinu ruku. On
je to prihvatio kao uvjet da ga izaberu za kralja.

- Da, to je velika nesrea. ini mi se da je to uzrok to je

bolestan.
- Kako? Kralj bolestan?
- Lei u groznici, u nesvijesti.
- Kralj u nesvijesti? Mi ovdje tratimo vrijeme, gospodine
vitee. Idite u dvor, pogledajte kako mu je i javite mi.
- Sada upravo dolazim od njega i rekoh: lei u nesvjestici.
- Onda ne idem na bojnu vjebu.
- Tako vas dira njegova bolest?
- Neizmjerno i duboko.
- A da on ovako iznenada umre?
- Ne govorite tako ludo, jeza me podilazi.
Odjednom on uhvati njene ruke.
- Gordana, kraljeva smrt bi vas teko dirnula? Koliko sam
sretan, neizmjerno sretan.
130

I ruke i glas mu dru, a ona se ini kao da nita ne razumije.
- Sto vam je, gospodine vitee? Ne shvaam vas, ostavite me.
- Dopustite samo jedan asak da drim vae ruke, asak jo
da gledam u vae boanske oi, da sluani pjesmu vaeg glasa.
Opajam se sreom to me omamila kad ste se zabrinuli za mene.
- Za vas? Nismo govorili o vama, nego o kralju.
- Da, o kralju smo govorili.
- Dakle, ne o vama, vitee.
- Taj vitez vrlo je blizu kralju.
- Da, vitee, vi ste povjerljiv kraljev pa, ali..,
"Pa,.. pa!.. .<
Te rijei ine mu se kao zagrljaj, kao milovanje. Sad se osjea
mladiem to plamti prvom ljubavi i u tom se asu razotkriva.
- Ne, ja nisam kraljev pa, Gordana.
- Da tko ste?
- Vladislav, glavom.
Skine s glave kacigu s vizirom i baci na travu pa stoji pred njom u
mladenakom sjaju, izgubljen u srei, ponosu, u potpunoj zaboravi
svega to se zbiva oko njega, to je bilo i to ga eka. Njegove su
oi pune smijeha, itavo lice preobraeno. U toj srei njegovo je
lice rasvijetljeno mjeseinom, gotovo lijepo.
- Gordana se pomakne i duboko nakloni: - Nisam slutila.
Zaboravite to sam govorila o kralju.
- Nikad neu zaboraviti.
- Onda sam izgubljena.
I ona sklopi ruke kao u nekom oaju.
- Sto je, Gordana?
- Prozrela sam itavu tu igru, potpuno.

- O kojoj to igri sanjate?

- Koju ste odigrali sa mnom za ovih nekoliko dana, a ja,
jadnica, nita nisam slutila. Ni po glasu ni po emu nisam mogla
ni izdaleka posumnjati da se pod tim vizirom krije neki vitez,
pa kojemu je kralj zabranio izvoditi bojne igre pa se skriva i
preda mnom. Bilo mi je tako jasno da nisam htjela ni asa za
traiti neka pokae svoje lice. Povjerovala sam dobroti glasa koji
se tako divno pretvarao ispod vizira. A zato ste to uinili?
- Najprije sam se htio sakriti da me oni drugi ne poznaju,
a onda me vukla elja do ujem to vi mislite o meni.
- Da, htjeli ste da od mene jadnice iznudite koliko sam
odana kraljici.
- Zar uistinu ne vidite to sam htio?
- I odvie dobro i jasno. Htjeli ste od mene izmamiti tajne
mojih sumnja vaoj uzvienoj vjerenici. Htjeli ste znati jesam li
odana onoj koju ljubite.
- Zaboravili ste to vam je rekao vitez pod vizirom o toj
ljubavi?
9 131

- Da, govorio mi je nemogunosti, a tek sad znam da ste to
bili vi i razabirem uzrok: sve ste to rekli samo zato da me potakne
te do jo vie govorim o kraljici.
- Gordana, nemogue je da vi uistinu ne shvaate.
- Da sam ovog asa vitez, morala bih vam pred noge poloiti
svoj ma i predati se da me zatvorite. Ipak, ovog sam asa upola
vitez i predajem se vaoj kazni.
U glavi mu bruji, srce udara, ali ne moe rei ono to bi htio. U
njezinim oima bljesne neto lukavo i ona pristupi blie kap da se
sprema na neto veliko. Vladislav se lecne i gleda sa strahom to e
biti.
Ona posegne za maem i izvue ga iz toka jednom rukom, uzme drak, a
drugom otricu.
- Ja stojim pred vama u bojnoj odori, dunost mi je da vam
predam ovo oruje, nakon svih optubi to sam izrekla o kraljici
i o vama.
On ne uzima ma, ve sklopivi ruke, gleda pogledom punim ljubavi i
ushienja.
- Znam, velianstvo, koliko sam optuivala svojeg kralja
pred vitezom. Odvie je bilo runo.
- Optube su bile pravedne, ja to znam i hou da popravim
sve zbog ega ste vi toliko alosna i nesretni na mojem dvoru.
Ona jo uvijek dri ma i gleda ga s nepovjerenjem.
- Zato obeavate, velianstvo, to ne moete ispuniti?
- Ako se zakunem na svoju ast, hoe li me tada vae oi

pogledati prijazno, hoe li se vaa usta nasmijeiti samo onoliko

koliko se smijee Vaclavu?
On eka sav u vlasti novog uvstva i moli je kao pokajnik.
A Gordaninim licem neto bljesne. Odraz smijeka uljepa njeno lice
kao to zraka sunca uljepava lice zore.
Vladislav uti i gleda ljepotu od koje struji itavim njegovim biem
nova mladost, nova vjera u mladi ivot.
- Nita nije tako divno na ovom svijetu, Gordana, kao vi.
- Velianstvo mi nee oprostiti to sam zla rekla vitezu o
vama i kraljici?
- Obratno, neprestano ste me branili preda mnom i pred
samom sobom, upravo sam bio sretan sluajui vas - ree, ne
odgovorivi na njenu primjedbu o kraljici. - Pod onim vizirom
bio sam ushien, presretan, a vi niste slutili tko se krije pod tom
odorom viteza?
- Kako bih mogla misliti da ete vi uzeti ma za bojne vjbe!
- Vi ste me na to naveli i molim vas dopustite mi i dalje
taj divan uitak.
- Hvala velianstvu to samnom ne prekida vjebe.
- Obratno, htio bih da ovi asovi nikad ne prestanu. I opet
u doi pod vizirom da me gospoda ne prepoznaju.
132

- Ne mogu slutiti tko je taj mlaahni okretni vitez. Ali oni
ekaju.
- Da ne bude zabune, idemo, Gordana, ali sutra ete iz mojih
usta uti ono na to sam se zakleo. Sad sam hrabar i odluan.
Sviam li vam se takav?
- Ba kao one prve veeri kad sam vas ugledala u dvoru.
- I kad ste se vratili kui puni zanosa. Je li, to ste rekli
vitezu?
- Odvie sam brzo povjerila tom neznancu svoje misli.
- Jer ste osjetili da pripadam vama.
Neki su glasovi doprli do njih i oboje su poli hitrije prema klupi
gdje sjede kneginja i knez elnberg. Oboje su odmah ustali i poli
kralju i Gordani u susret.
- Mladi velikai zamalo e traiti Gordanu - navjeuje
elnberg kralju. - Idemo to prije.
Kralj se brzo spremi, pokrije glavu kacigom i lice vizirom, navue
plat i sve etvoro odoe.
- Svi su ih u dvorani za bojne vjebe nestrpljivo ekali.
Vladislav je odmah nastupio u bojni red s Gordanom.
Maevanje se razvilo u beskraj. Sva se gospoda pogledavaju
kriom i okreu elnbergu. Povukavi se ispod galerije, apu mu:

- Danas je Vladislav, uistinu, kao neki zaarani vitez. Ne

poznaje umora.
- Bit e da se neto desilo. Dugo je s njom razgovarao.
- Svi su zadovoljni, samo mladi knez Vaclav povukao se u
kut i mrko zuri preda se.
elnberg mu pristupi:
- Mladiu, ti si uistinu ranjen.
- Osramoen, gospodine knee. Vi ste ovdje zaigrali igru
nedostojnu nas svih.
- Nisam uinio nita bez njezine privole. Ali ini se, to te
jo vie uzrujava.
Mladi knez samo ustane, uzme ma i eka dok ne doe red na njega.
Nakon dovrene borbe s Gordanom kralj se povukao sa eln-bergom na
galeriju, ali nije mogao dugo promatrati igru kneza Vaclava s njom i
odredi:
- Neka se vjeba prekine, a vi se onda smjesta vratite.
elim vam rei neto vano.
- Ne biste li ostavili da oni vjebaju, a mi idemo u dvor?
- Nikako. Neka se svri. Najprije emo otpratiti Gordanu i
gospou kneginju u palau, a onda se vratiti. aljite svu gospodu
vitezove kui.
Odmah je kancelar siao i najprije pozvao k sebi pod galeriju
Bakaeva neaka Belu.
- Pohitite odmah k svom ujaku i recite neka smjesta uzme
fratarsku halju i doe u dvor. Frantiek e ga doekati u dvoritu
i dovesti k meni.
133

- Dakle, vrlo vano?
- Saopite mu: oekujem da e po svoj prilici puknuti odlu
ka. elim da mi bude pri ruci ako nastane kakav neobian sluaj
pa bi mi trebao njegov savjet. AM neka doe odmah im mu do
nesete tu vijest.
- Velemom gospodine, ve hitam.
Uzeo je plat i vizirom pokrio obraze, kao inae svaki dan, kako ga
netko ne bi prepoznao.
Pourio je kui i naao ujaka kako se upravo sprema k veeri.
Tek to mu je saopio kancelarovu poruku, Baka ostavi jelo i odmah
ode u svoju sobu da se preodjene. S njim zajedno odijeva se i Bela u
fratarsku halju da ujak nu ide uveer sam.
Zavrivi hitro odijevanje, krenu obojica u kraljev dvor.
Sam zapovjednik otprati obojicu na vrata kojima bi ulazili tajni
posjetioci kralja i elnberga.
Tu je ve ekao Stjepko i poveo ih sporednim ulazom oko dvora u malu
sobu. I onda im tiho ree:

- Gospodin elnberg moli da sjednete i priekate.

- A gdje se nalazi? - zapita biskup paza.
- Zatvorio se s kraljem u njegovoj lonici. Kralj je, naime,
bolestan - pridometne pa.
- Da, da - odgovori Baka.
Onda Stjepko izae iz sobe pa ee hodnikom kako mu je odredio
elnberg.
Prosio je gotovo pola sata kad pa opazi kancelara. Kad je nestao iza
vrata, gdje su ekali Baka i Bela, opet je etao hodnikom gore-dolje
da uva ulaz.
Stjepko je zadovoljan. Osjea da sudjeluje u tajnovitim poslovima
kraljeva pouzdanika koji oito neto plete u Gordanmo ime! Jer, svime
to se dogaa na dvoru, upravlja on, sve je zbog nje i radd nje. To
je uvjerenje. Sve oko njega ispunjeno je njome i sve to dni i radi
izvrava on kao neku slubu koju je ona odredila.
Odjednom mu se ini da se polutamnim hodnikom netko ulja. Odmah se
povue u kut i pritaji.
Dugi uski hodnik ispunjaju stupovi iza kojih se ne moe sakriti
odrastao ovjek. I zato jasno zapaa ljudsko tijelo iza stupa i eka.
Zacijelo taj koji dolazi ima neke loe namjere. Stjepko do-i vrak
maca i zaustavlja dah da doljak ne bi upozorio na svoju prisutnost.
Onaj tamo malo zastane. Oito slua, promatra, to li. Opet ide
naprijed oprezno. Koso nasuprot Stjepku su vrata iza kojih je otiao
elnberg. Na ta vrata ovjek prisloni glavu i slua.
Stjepko .izleti iz svoga sklonita k njemu i zgrabi ga za rame.
- Natrag. Nije doputeno prislukivati.
Ovaj ga estoko gurne, ali je Stjepko drao na obranu svoj ma. Onaj
u tmini lako prokune.
- Otale se nosi, lupeu! - vikne bijesno Stjepko.
134

Meutim, neznanac je ve trao niz hodnik..
Uto se otvore vrata. elnberg izie u hodnik.
Zraka svjetlosti padne na kamen poda.
Gle - usktikne Stjepko - taj se temeljito oigosao. Gur
nuo me je i uhvatio rukom moj ma. Krv je iknula, sad u ba
rem znati tko je taj nitkov.
- Idi odmah i potrai mu trag da znam tko to za mnom
prislukuje - naredi elnberg, a onda onima u sobi naloi da se
zakljuaju. Tada se vraa u kraljevsku odaju, a Stjepko ide za
krvavim tragom u predvorje sve oko napuljskog dvorskog metra
Bepa.
Tu je asak stao, a onda pokuca na vrata i, ne doekavi odgovor,
ulazi.
U sobi nae Napuljce. Skupili su se oko Bepa dok mu jedan povezuje

ruku.
- Tko ti je dopustio da ue? - vikne jedan od njih, okrenuvd se da svojim tijelom sakrije Bepa.
- Htio sam samo potraiti napuljskog gospodina dvorskog
metra da mu prijavim: neki dvoranin oslukuje oko vrata gdje su
mene postavili da straarim. Ali kako gospodina dvorskog metra
nema, idem ga traiti.
Izaao je sav uzbuen, ekajui da clnbergu priopi to je doznao.
Ovaj je u kraljevoj odaji. Desnom rukom uhvatio je drak maa i gleda
kralja kako stoji, poduprt o stol. Obrazi su mu tamnocrveni, oi
svjetlucaju.
- Vi ste uvjereni, gospodine elnberg, da e va prijedlog
potpuno uspjeti?
- Ako vae velianstvo strogo nastupi prema Filipcu, nee
se moi pobuditi ni najmanja sumnja.
- Dobro. Idite odmah. Neka Filipec doe.
- Ali vae velianstvo neka hitro legne u postelju jer ne
smijemo zaboraviti da vi jo uvijek bolujete.
U nekoliko trenutaka kralj skine odijelo, baci ga u kut i skoi u
postelju. elnberg spretno spusti zastore, a srebrni svijenjak
postavi u stranu da ne rasvjetljuje kraljevo lice.
Zatim prolazi sobama i ue u kraljevske urede. Tu je sjedio Filipec.
- Poslali ste mi dvoranina u moje konaite. Zar se neto
vano dogodilo, ili je kralj stvorio kakvu novu odluku?
- Jako je nestrpljiv, nemam kad razjanjavati. Idemo hitno.
Iznenaen, Filipec pristupa kraljevoj postelji i zaustavlja se
podno prvih stuba. Ispod baldahina makne se Vladislavljevo tijelo.
Glava se podigne i podupre o ruku. Filipec razabire obrise tijela i
njegove kretnje, samo ne vidi put lica i sjaj njegovih oiju.
Prigueno, namjeteno, uzbuenim glasom kralj ree:
- Iz eke su stigla dva fratra s vjerodostojnim peatima
kneza Brandenburga.
135



- Sto nose? - pita Filipec zabrinuto.
- Ne elim jo jednom opetovati tu strahotu. Neka vam sve
razjasni elnberg. Ja sam oajan, upropaten, groznica me ponovo
hvata, oekujem pomo samo od vas.
- Sto elite da uinim, vae velianstvo?
- Odmah idite kraljici, a sve drugo kazat e vam elnberg.
Ja vie nemam snage. Ali upamtite: ako elite kod mene stei
trajno povjerenje, nastupit ete pred kraljicom kako dolikuje
kancelaru koji je vjeran svome kralju.

- Skupit u svu svoju snagu da udovoljim vaoj elji.

- Sad idite sa elnbergom, smjesta, vrlo je vano da to
prije odete u egersku palau.
- Ne bih li govorio s fratrima?
- elnberg je ve dosta s njima razgovarao, nije potrebno
gubiti vrijeme. Idite da kraljica ne sazna od nekog drugog prije
nego to vi stignete jer je oito da su fratre ispitivali, a oni to
god pripovijedali prije nego to su stigli u dvor.
Filipca hvata znatielja puna straha. Kraljev drhtav glas pun oaja,
a isto tako izraaj malih Selnbergovih oiju navjeuju mu da se
dogodilo neto strahovito, to ugroava ne samo kralja i elnberga
ve i njega. I Filipec izlazi u nesigurnu neizvjesnost. Prolaze ga
trnoi u ekanju da to prije dozna kakvu su vijest donijeli fratri i
kakvu misiju ima da provede kralj.
Cim su uli u drugu sobu, Filipec apne svojem drugu:
- to je s fratrima? Kakva je to vijest koju su mu donijeli.
- Samo se asak strpite, moramo govoriti o tome u etiri
oka da nitko iv ne moe prisluhnuti. I stijene nas ne smiju uti.
ekajte as, odmah se vraam.
Pohitao je u predvorje. Tu se ogleda i spazi Stjepka kako tri k
njemu.
- Tko je prislukivao na vratima?
- Sam napuljski dvoranin metar Bepo. Naao sam ga po
tragu krvd.
- Dobro, doi sa mnom.
I Stjepko ode s kancelarom u drugu sobu. Tu se jave Bakau i njegovu
neaku. Oni otvore vrata, etaberg ue i naloi im:
- Stjepko e vam donijeti dva plata, dvije kacige i maeve
da tako izaete iz dvora. Sad e vas odvesti Erantteku. Zatim ih
ostavi, krene k Filipcu koji ga nestrpljivo eka pun tekih slutnja.
136

NJEZINA ZAPREKA
Potpuno zadovoljni i sretni sjede Napuljci uz prostrti stol Beatrice.
Iz venecijanskih i napuljskih zdjela. to su izrezbarene u obliku
lia, uzimaju ene i gospoda juno voe i slatkie. Unose kraljevske
ae s grbovima i poredaju ih pred kraljicom. S uitkom pije ona
slatko napola gusto ledeno pie i avrlja sa svojom sestrom dona
Izabelom, s Franceskom, a nalazi ljubaznih rijei i za odlinike
svojeg dvora, napuljske velikae i plemie.
- Hoemo li tamo na kraljevskom dvoru tako kasno vee
rati - pita dona Izabela Beatricu.
- Ne kanim se odrei svojih navika i napuljskih obiaja.
- Sjeam se: kad smo za kralja Matije zapoinjali veeru, ve
su te sjeverne gospoe i gospoda drijemali i rugali nam se da

veeramo nou.
- Malija je titio svoje ljude, ali neka se sada usude neto
prigovoriti. Enriko e uvesti sve nae i najsitnije navike na dvoru
tono kao da smo u Napulju. I na vjenanju bit e sve tono kao
u naoj domovini. Gotovo sam zaboravila: jesi li zadovoljna svo
jom prekrasnom haljinom? Pobudit e veliku pozornost.
Djevojka upre oi u kraljicu i prigne lijepu panjolsku glavu k njoj:
- Obeala si mi, Beatrice, doskora saiti vjenanu haljinu.
- Izvrit u obeanje.
- Malo mi je od toga koristi ako moram poi za Enrika.
Htjela bih bogatog kneza ili vojvodu. Svojedobno si mi govorila o
vojvodi Ilokome, pa ipak sam jo uvijek osuena na djevovanje
i nesnosno zadirkivanje ljubomornog Enrika.
- Samo se malo strpi, Izabela, jo me dijeli od vjenanja

pet dana. Proi e to kao pet sati. Onog asa kad krenem od
oltara s Vladislavom, smatraj se i vojvotkinjom i kneginjom,
obasutom raskoi. Onaj kojeg odabere ima da smjesta zaprosi
tvoju ruku. Razumije li to?
- Najradije bih odabrala Lovru Ilokoga. Svia mi se. Nje
gova neobiaa odora, puna dukata, divan je ukras tom lijepom
mukarcu.
- Svi su oni u mojoj ruci, itava Hrvatska. Vojvoda ne sluti
kako ga drim za vrat. Ne moe utei tvojem izboru, to sam ti ve
davno rekla.
- Pa ipak je odbio tvoju milost kad si mu nudila ast, bosan
sko kraljevstvo ako ostavi Ivana Korvina.
- Tada je moj poloaj bio tako jadan da sam morala nuditi.
Danas samo zapovijedam. Za pet dana samo odreujem u koje se
doba moje zapovijedi imaju izvriti. Prema tome, vojvodi u zapovijediti: ili e prignuti koljeno pred tobom, ili e sagnuti glavu
pod ma.
137

- Dobro je to sve ide bez zapreka. I ja u napokon dosei
svoj visoki poloaj u ovom kraljevstvu.
Beatrica ne odgovori. Misli su joj zapele za rije koju je izrekla
dona Izabela: bez zapreka. I nasmijei se. Bilo je ve dosta zapreka.
Neprestano se vjenanje odgaalo. Ali sad je prebrodila zapreke.
- Vjenanje e se obaviti u Budimu? - upita opet dona
Izabela.
- Da, osamnaestoga ujutru, a onda u potpunoj kraljevskoj
opremi smjesta kreemo kralj i ja u stolni Biograd gdje e on
biti okrunjen, a uza nj i ja.
- Vjerojatno je divno ovako stajati pred oltarom kao prava
i najslavnija ena, u grimizu, okrunjena krunom.
- Prije devet godikia stajala sam u stolnom Biogradu, u
napuljskoj vjenanoj haljini. Sam kralj Matija poloio mi je na
glavu krunu. Vrhunac sree. U onoj opojnosti nisam slutila koliko
u borbe podnijeti da se odrim na tom vrhuncu i zadrim tu
sreu. Ni slutila nisam da e me ljudska zloa jednog dana baciti
niza stube prijestolja i da u biti osuena osvajati stepenicu po
stepenicu. I koliko se izmuiti.
- A sad je sve prebroeno, moja Beatrice, sve svladano ree Francesko.
- Upravo mi godi ovako sjediti meu vama, djeco napuljska,
i odmarati se. Napori su mi izgrizli snagu u neprestanom rvanju.
Tako md je blago d dobro. Tako se osjea umorni putnik kad ga
posjednu na meko sjedalo, nahrane i napoje.
Svi sluaju njene rijei, puni potovanja i ljubavi, prema njoj to

je vazda dareljive ruke i njene dobrote prema njima. Gotovo je

miluju svojim pogledima. To je odraz njihova osjeanja.
Ona dade znak dvoraninu-stoliuku i odredi mu:
- Toi najbolje talijansko vino. Neka se vesele djeca Napu
lja pobjedi svoje kraljice.
Nastaje jagma za vinom. Svatko od njih hoe da kae kraljici
pozdravne rijei. Dvorani, odlinici i pjesnici natjeu se kienim
rijeima, slavei Bcatriine borbe, slavno izvojevane bitke i sada
pobjede na pobjedama koju ve dri vrstom rukom, samo jo treba da
odjene kraljevske haljine i ide pred oltar, sagom posutim ruama.
Odrazi unutranjeg trijumfa blistaju joj u oima i daju mramornu licu
neku mekou, toplinu. Svu sreu prosipa nad svojom braom, sestrom i
ostalim Napuljcima. A onda odredi dvoranima da pozdrave i vojskovou
Franceska i mladog djeaka ovana,
kojeg je danas po svojoj vlasti uinila banom.
Taj govor slua s posebnom radou.. Njezina se bijela ruka dotakne
Franceskova lica i prelazi preko obraza ovana, zborei im rjeitim
ushienjem.
138

- Dosegli smo vrhunac, trijumf, najviu vlast, ezlo i krunu.
Ovo je kraljevstvo nae. I sve to je u njemu promijenit emo po
napuljski.
- Samo ovo hladno podneblje neemo moi ugrijati - pri
mijeti dona Izabela. Jo se jedino ljeti ovjek moe osjeati udob
no. Sva ostala godinja doba meni su neprijatno hladna.
- Grijat emo zrak. Dovoljno je ovdje uma. Nita ti nee
uzoianjkati. Ovdje se ivi onako kako odreuje Beatrica! - govori
kraljica diui au.
Mlad, visok pa ulazi u sobu. U buci i veselju nitko ga ne opazi, as
je neodluan, a onda ipak pristupa polagano poslaniku Ranzanu i neto
ape. On izlazi s paem iz sobe. Ali se zamalo vrati pa ide ravno
kraljici:
- Vae velianstvo, dva kraljeva kancelara stigla su u palau.
Tvrde da vaem velianstvu nose vanu poruku.
- Jadni budalasti Vladislav. Ne moe izdrati, a da mi ne
alje svoje pozdrave. Ostanite, djeco, na okupu, odmah se vraam,
samo Francesko i Ranzano neka dou sa mnom.
Obojica prate kraljicu trijemom pa onda ulaze u odaju to je puna
mirisa parfema i goruih votanica.
Nasmijana i malo ljubopitna, doeka ona elnberga i Filipca Spazivi
naroito kraljiino raspoloenje i elnberg se nasmijei, dok je
Filipec donio svoj stalni vedri smijeak u oima i usnama da time
pokrije uzbuenje.
- Dakle, to to radi njegovo velianstvo? Je li se ve pri-

diglo?
- Kralj je oajan - odgovori elnberg.
- Zato oajan?
- Jer ne moe Sam doi k vaem velianstvu i ra?loiti vrlo
vanu stvar.
- Mislim da do krunidbe i vjenanja nema nita tako vano.
Recite kralju da jedva ekam as kad u ga opet vidjeti pod
svojim krovom ila i zdrava. Nadam se sutra ili prekosutra? Da,
htjeli ste da mi saopite neto vano - sjeti se ona.
Toliko je razigrana, a opet spokojna i radosna da pravim lakoumljem
promatra posjetioce.
- Dakle, to mi poruuje njegovo velianstvo?
elnberg pogleda Filipca u znak da istupi.
Vedra i vesela ne opaa kako Filipeve usne podrhtavaju, a ute guste
trepavice svakog se asa otvaraju i zatvaraju od tekog nemira.
- Vae velianstvo, danas uveer, kad je gospodin elnberg
upravo htio vaem velianstvu donijeti ushiene kraljeve pozdrave,
opazio je dva fratra koji su se raspitivali za palau papinskog
legata.
- Sumnjivi glasnici?
eki kancelar upada:
139



- Da, velianstvo. Ja sam to odmah primijetio po njihovu
ispitivanju. Zaustavio sam konja i sluao to omi govore te ponudio
da e im moje sluge pokazati put. Naravno, upitao sam ih odakle
dolaze, a oni mi odgovore: od kneza Brandenburga.
Na Beatriinu licu poiva bezbrini smijeak.
- Velianstvo zna tko je taj knez?
- ini se da je bilo o njemu govora, o nekom vjerenju njego
ve keri s kraljem Vladislavom.
elnberg se povue i prepusti rije Filipcu:
- Velianstvo se sjea kad je u ovoj palai zasjedalo kra
ljevsko vijee. Tada su poslanici kralja Vladislava prihvatili sve
uvjete za njegov izbor, a meu njdma i uvjet da se ima vjenati s
vaim velianstvom.
Francesko i napuljski poslanik Ranzano primakli su se Filipcu. Te
kretnje ponukaju Beatricu da bude paljiva.
- I tada su poslanici kralja Vladislava izjavili da prihvaaju
taj uvjet u ime kralja, samo mole da se vijest o zarukama dri
tajnom zbog samoga kneza.
- Da - primijeti Beatrica - jer se radilo o njegovoj keri
Barbari. To vie nije vano.

Filipec, blijedei, nastavlja:

- Kralj Vladislav bio je vezan s njom vjeridbom, ali je od
kneza zatraio da razrijei vjeribu jer je on boleljiv i ne eli
sklapati brak. Kralj je oekivao siguran pristanak kneza Branden
burga jer je i on uvijek prigovarao kraljevoj boleljivosti. Poto
se kralj posluio tom izlikom, morala se odrati vaa vjeridba s
njim u tajnosti da Bradenburg ne bi odugovlaio sa svojom dozvo
lom.
Ona vedro naglasi:
- I mi smo drali zaruke u tajnom sve do izbora .kad su je
gospoda sama objavila u sabornici.
- I poinila su ogromnu pogreku - ree elnberg.
- Brandenburg je isporuio da e pristati na razrjeenje
vjeridbe sa svojom keri i time je stvar svrena - primijeti kra
ljica, gledajui sumnjiavo Filipca pa onda njegova druga.
- Da, velianstvo, ali knez jo nije poslao pdsmenu potvrdu.
Mi smo, naravno, zatraili kneevu pismenu izjavu i poslali mu
glasnika a ovaj se vratio bez odgovora.
- Kako? To je nemogue. Knez je ve isporuio svoju odlu
ku, ne treba se, dakle, nitko obazirati na nj.
- Velianstvo, knez je doznao da e se kralj Vladislav vjen
ati s vama i to ga je toliko razbjesnilo da je poslao svoja dva
pouzdanika fratra. To su oni koje je gospodin elnberg sastao,
ispitivao i brzo poveo sa sobom u dvor.
- to hoe ovi njegovi pouzdanici? - pita se ona napola
otro, napola ironino.
- Htjeli su uiniti teki napad, ali na sreu je gospodin
elnberg sprijeio.
140


- Sto bi nam mogli nakoditi ti fratri i knez?
- Fratri su htjeli poiniti neto zbog ega njegovo velianstvo
oajava.
I ona, i Francesko, i Ranzano puni su zabrinutosti. Ona se sagne
naprijed, dok su oni jo blie pristupili Filipcu.
- Velianstvo, knez Brandenburg poslao je dva najodlinija
sveenika svojeg kneevskog dvora i dao im nalog neka u Budimu potrae papinskog legata i podignu prosvjed protiv vjenanja
kralja Vladislava s vaim velianstvom.
Ona se digne. Visoke tanke trepavice zadru. Ranzano i Francesko u
isti mah prosvjeduju.
- Nemaju prava.
Filipec teko uzdahne:
- Naalost, knez Brandenburg dao im je pismenu poruku

na papinskog legata kojim prosvjeduje protiv vjenanja

jer
kralj Vladislav jo uvijek nije razrijeio zaruke s njegovom ker
kom kneginjom Barbarom.
Sve se u Beatrici ustalasalo kao pred olujom.
- Vi to niste znali prije sprijeiti? - vikne ona plamenom
ljutine i iba Filipca sumnjama svojeg pogleda.
Filipec se pouri braniti:
- Velianstvo, krivnja je na saboru. Gospodin Gereb pro
glasio je vjenanje prije nego to je knez Brandenburg poslao
zatraenu pismenu izjavu. U izbornoj srei nitko se nije sjetio
da se zaruke ne bi smjele objaviti.
- Ja sam zahtijevala od Gereba da objavi zaruke jer je to
bilo potrebno i jedino jamstvo da e se na ugovor ispuniti. Ni
sam ni slutila da Bradenburg jo nije poslao pismenu izjavu.
- Nije slao zato to je doznao o kraljevim novim zarukama.
- I to ste mi doli javiti? Ne tie me se savreno ndta to
kralj ima s Bradenburgom - i okrene se k izlazu.
- Molim neka me velianstvo jo malo saslua. Danas smo
vrlo dugo raspravljah o tom koraku kneza Bradenburga, a onda
nam je pala na um misao kako bismo kneza izigrali.
To je ponuka da opet sjedne, ali svom napetou eka, kao i njezini
pouzdanici, brat i poslanik, to e rei Filipec.
- Odluili smo da fratrima odgovorimo kako je knez Braden
burg krivo obavijeten.
- U kojem pogledu krivo? - pita ona estoko.
- Rei emo da je sabor ove zemlje htio vae velianstvo
vjenati s kraljem, ali vi ste odbili.
- To je luda isprika - odgovori ona odluno i opet ustane
i priblii se Ranzanu.
- Takva se izlika ne moe predloiti ozbiljnom knezu umijea se napuljski poslanik - jer e knez za koji dan doznati
da je kralj uistinu vjenan s njezinim velianstvom.
- Zato moramo zavarati glasnike da nemaju povoda podii
prosvjed kod papinskog legata u Budimu.
141

- Na koji nain bdste to uinili?
- Odmah u to razjasniti kraljici - odgovara Filipec, dok
mu znoj curi niz elo.
- Ponajprije smo obojicu uputili neka, praeni kraljevim
pouzdanicima, odu u stolni Biograd da tamo pitaju ljude hoe li
se doista kruniti i vae velianstvo.
- Prije njih stii e nai dvorani preodjeveni u graane i
namjestiti se tako da fratri najprije naiu na ove nae ljude.

Oaim toga, sva ona mjesta kojima e fratri proi mi zapremamo

naim pouzdanicima. Svuda glasnici moraju dobiti odgovor da
vae velianstvo ne polazi za kralja Vladislava i nee biti okru
njeno. Iz stolnog Biograda dovest emo fratre opet u Budim gdje
se isto tako mora spremiti varka. Vidjet e svuda da vjenanja
nee biti jer je vae velianstvo odbilo kralja i tako, naravno,
poslanici nemaju povoda da dignu prosvjed kod papinskog legata.
- Ali kakva je korist od toga ako sve to uinite jer oni nee
ostaviti kraljevstvo do osamnaestoga.
- Razumije se glasnici e prisustvovati svim sveanostima
da se uvjere svojim oima.
- I vidjet e moje vjenanje i krunidbu s kraljem Vladislavom? Sto ste postigli?
- Velianstvo, ne mogu vidjeti jer nakon sveanosti oni od
laze, a mi emo vjenanje odrati u najskorije vrijeme...
- Kako u najskorije vrijeme?
- Kneza Brandenburga moemo izigrati jedino ako vae
vjenanje odgodimo.
- Zar ne znate koliko je vano da se kralj kruni i vjena to
prije zbog svojih neprijatelja?
- Da, velianstvo krunidba bi se izvrila.
- A vjenanje?
- Odgodilo.
U njezinim oima plovi neka bijela magla kao da je omamljena.
Zapanjena, bez rijei, zuri preda se. A u mislima joj se vrze samo
jedna jedina rije:
"Odgoditi?"
Onda se hitro okrene poslaniku Ranzanu da iz njegova lica oita
koliko je opasnosti u tom prijedlogu. Ona ne pokazuje nemir i prilazi
jo blie Filipcu:
- Znate li sigurno da Brandenburgovi poslanica jo dosad
nisu podigli kod papinskog legata nikakva prosvjeda?
U to istupi elnberg:
- Sasvim sigurno jer sam upravo stigao kad su ispitivali
gdje stanuje papinski legat. Upali su mi u oi zbog neobine crne
odore i kukuljice. Vidio sam da su stranci. A njihovi konji i prat
nja pokazivali su da je onaj koji ih alje vrlo odlian i bogat.
Kako ve rekoh, upustio sam se s njima u razgovor i im su
spomenuli da dolaze od kneza Brandenburga, odmah sam naslutio
da bi mogli donijeti kakvu neprilinu vijest. Zvao sam ih k sebi
142

na konak pa sam ih odveo uza zidine dolje na mala vrataca i onda
brzo poveo u kraljevsku ljetnu palau. Kako je bila ve tama, nisu ni
slutili kamo ih vodim. I tako sam od njih polako saznao to je na

stvari, dozvao gospodina Filipca, a fratre zadrao u svojoj kui,

- A to je reklo njegovo velianstvo? - pita poslanik.
- Strahovito je planulo zbog toga to su se prije reda ob
javile zaruke. A kad smo mu rekli o emu se radi i to nam je
jedino initi, kralj je strahovito oajavao i ponovo ga je stresla
groznica.
Poslanik se okrene prema Beatrioi i uini neku znaajnu kretnju.
- A to mi poruuje kralj? - pita Beatrica.
4 - alje vaem velianstvu itavo svoje srce puno ljubavi. Zdvojan
je to ne moe da sam s vama o tom raspravlja.
- Je li kralj pristao na va prijedlog?
- Samo je uzdisao i bjesnio, a mi smo znali to drugo nego
da idemo vaem velianstvu.
Ona poe nekoliko puta gore-dolje. Sva njena radost, spo-kojnost,
trijumf i srea, sve je to iezlo s njenih obraza, iz njene due.
Kao da je neto ugasnulo.
- Mogli bismo glasnike uloviti, svezati i zatvoriti - predloi
Bea trica.
- Kakvog su stalea kneevi pouzdanici? - pita Ranzano.
- Pravi biskupi, samo preodjenuti u fratre, kako to obino
biva kad putuju glasnici.
- Podmitite ih.
elnberg zakima, a Filipec uzdahne:
- Velianstvo, mi bismo to ve sami uinili, ali to ovdje u
ovim krajevima ne moe. Oba su biskupa velikakog stalea, po
sjeduju ogromne posjede i dvorce. Da im ponudimo mito, oni bi
nas igosali.
Poslanik Ranzano obori pogled. Namrekano lice zadobije jo vie
nabora. Onda ree kraljici napuljskim narjejem da oba kraljeva
pouzdanika ne mogu razumijeti:
- Stvar je sasvim razumljiva. U onom ludovanju oko izbora
i straha od Hrvata nitko nije mislio na uvjet to su ga postavili
kraljevi poslanici u kraljevskom vijeu. Ja se dobro sjeam kako
su naroito tumaili da je potrebno odrati tajnom zaruke dotle
dok kralj Vladislav ne bude u ruci imao pismeni pristanak kneza
Brandenburga da se zaruke njegove keri s kraljem Vladislavom
razrijei. Tu je rije morao knez poslati pismeno, a tek onda se
smjelo objaviti vae zaruke.
- Zato kralj nije nikad meni spomenuo da jo nema tu
pismenu odreku? - pita ona.
- U vaoj je blizini uvijek izgubio glavu, a Bradenburg mu
je usmeno poruio i to mu se inilo dovoljnim.
143

- Kralj ima svjedoka da mu je Bradenburg poslao svoj pri

stanak, je li? - upita Beatrica biskupa Filipca.

- Naalost, velianstvo, tu je poruku primio u kraljevoj
odsutnosti njegov pouzdanik na ekom dvoru i nije se ni po
brinuo da izjavu uje i tko drugi. On je samo iz eke poslao
jednog glasnika i javio kralju Brandenburgovu poruku. Vjero
dostojnih svjedoka nema. Papinski legat e traiti prisege.
- Nema izlaza - primijeti Ranzano.
- Mi bismo svakako pronali kad bi ga bilo. Velianstvo
sigurno meni vjeruje -naglasi Filipec.
I nastane kratka utnja. Samo se uje utanje kraljiine
haljine pri svakom koraku i kako uzbueno ee po sobi. I opet
Ranzano zapone napuljski:
- Vjerujem, stvar je vrlo neugodna i nesnosna, ali napokon
moe li se velianstvu togod desiti ako vjenanje odgodi? Ni u
kom sluaju. itavo kraljevstvo ovisi o vama, o vaoj dareljivosti
i prijestolje moe svakog asa biti razoreno ako ga vi ne titite, a
najvanije: saborski zakljuak je tu. Odgodite vjenanje na kratko
vrijeme, ali uz uvjete.
I poeli su se dogovarati, iako je njezino lice pokazivalo da ind
sve preko volje.
Najposlije Ranzano ree:
- Njegovo velianstvo moe za dva tjedna dobiti od kneza
Bradenburga pismenu odreku. To smo tano proraunali. Dakle,
kraljica e odgoditi vjenanje uz uvjet da se obveete da ete
vjenanje provesti za etrnaest dana.
- Kralj mora prihvatiti ovaj rok, makar e mu se initi
predugim, nevjerojatno je oajan.
- Dodajem - ree kraljica - ako bi za to vrijeme ve pla
nuo boj izmeu Alberta Poljskog i Maksa Njemakog, ne mijenja
nita na stvari. Za etrnaest dana ima se obaviti nae vjenanje.
Ako se ne bi moglo izvesti sveano, ima se izvriti makar u kakvoj
maloj crkvici na bojnom polju.
- Velianstvo, bit e sve izvreno kako vd elite - ree Fili
pec, a iza njega odmah potvrdi bombastinim rijeima elnberg.
- Idite odmah u dvor i pitajte njegovo velianstvo prihvaa
li te uvjete, a onda u ja izrei svoje - odredi Beatrica.
Oba se kancelara pofclone pa izlaze iz egerske palae ravno u
kraljevski dvor.
Tamo pristupe kraljevoj postelji, saope mu kraljiinu poruku, a on
odgovori:
- Naravno da prihvaam. Recite kraljici da u najbre glasni
ke i najodlinije ljude slati knezu kako bi najsigurnije i najbre
donijeli odgovor.
- Opet su se vratili kraljici.
Dok su oni bili odsutni, ona je raspravljala s Ranzanom i Franceskom

o tom nenadanom preokretu.

A onda je primila kraljev odgovor i konano izjavila:
144

- Makar sam duboko povrijeena to se nitko nije vie bri
nuo da ukloni tu zapreku, ipak primam odgodu. Ali izjavljujem
da neu vie odgaati ni jedan jedini dan. Do tada treba do obavi
te odreku kneza Bradenburga,
Uvjeravajui kraljicu da e izvriti njenu elju, ostave kancelari
egersku palau.
Nije se vie htjela vratiti u blagovaonicu. Neoekivani preokret
uznemirio joj duu i potkopao misli. I ona pone razlagati:
- Bilo kako vjerojatno to je Filipec ovdje izloio, ipak se ne
mogu s time pomiriti. Kao da iza onih kraljevskih zidina neto
vreba na mene.
- Zar velianstvo gubi svoju samosvijest?
- Idem k astrologu u toranj. elim govoriti s njim. Prie
kajte.
itav mali toranj ispunio se umom kraljiine svilene haljine. Starac
astrolog, Beatriin ljubimac, ve zna to ona eli. I tek to je
stigla, on ve razvije pred njom pisani horoskop. Drhtavim srcem
pristupa mu Beatrica:
- ujte, uenjae, to vam velim: hou istu istinu. Jao va
ma ako me prevarite.
- Nikad se, velianstvo, nije moglo potuiti da laem.
- Prorekli ste mi da e se vjenanje izvriti.
- I sad jo tvrdim to sam prorekao. Opetujem: bit e zapre
ka. Tako pokazuju zvijezde, velianstvo.
- Zapreka je tu.
- Zvijezde se ne mogu prevariti.
- Prebrzo je dolo, ali zapreka se pojavila. Sad hou da u
jem dalje.
- to elite znati vae velianstvo?
- elim znati hou li ja tu zapreku prebroditi?
Starac pogleda na papu-, pun crnih crta i brojaka, razmilja, rauna,
usporeuje i podigne pogled prema kraljici.
- Velianstvo, zapreka je nemila, ali vi ete je svladati.
- Vjenanje e se odrati? Dobro, pazite.
Jo dublje sputa starac glavu nad papirom.
- Da, velianstvo. Vi ete se vjenati s kraljem Vladislavom.
- Je li to istina?
- iva istina, samo nee to biti ovog mjeseca i to e
vas vjenanje izmuiti jer je zapreka visoka kao brdo, ali vi ete
je razruiti.

- Tko gradi tu zapreku?

Neko vrijeme on opet istrauje u crteima i veli:
- Odlini muevi, ali tu je i ena.
- Kakva ena? Zar mlada kneginja?
- Ljepotica, mlada, odlina roda.
- Zakruje md put k Vladislavu?
- Vi ete je gurnuti niz strminu u posljednjem asu.
145
10 GORDANA V

- I Vjenat u se s kraljem pred oltarom?
- Pisano je u zvijezdama.
- Istinu ste rekli?
- Tako mi spasa due.
- Onda neka bude. Stojim na braniku: u svakoj ruci po
jedan bode, pod nogama stratite. Svatko neka izgine pod mo
jim prijestoljem tko danas gradi zapreku. Izginut e pregaen
kao crv.
- Sve neka gine da moe ivjeti kraljica Aragonaca - ape
napuljski astrolog poput molitve.
um svilene haljine gubi se iz tornja niz stepenice. Stupila je u
sobu gdje je ekaju Ranzano i Francesko i sa-opuje im astrologovo
proroanstvo. Napuljd su zadivljeni.
- udovite je va astrolog, velianstvo. Pogaa sve.
- A ona mlada lijepa ena? - pita Francesko. Ranzano odgo
vori: ,
- Teka li uda pogoditi. Mlada kneginja Barbara, ki kneza
Brandenburga. Ona je oito navela oca da prosvjeduje od ljubo
more na vae velianstvo.
- Tako je i nikako drugaije.
- Prema tome, svadbu smo neto odgodili, to je sve.
- Onda moemo mirno nastaviti veselje - veli Beatrica.
Htjeli su se vratiti u blagovaonicu svojini Napuljcima, ali ih
zadri mladi dvoranin, dolazei s vanjskog trijema.
Okruglo rumenkasto lice je mrko a plave oi zadravaju zlovolju.
- Sto je s tobom, Roberte? - upita ga kraljica. - Zato si
stalno tako namrgoen? Prolazi trijemom kao sjena.
On se nakloni i obori oi da sakrije mrane misli to ih gaji prema
kraljici otkad mu je oduzela mogunost da provede osvetu protiv
Gordane i Liila ga asti katelana.
- Velianstvo, neka mi oprosti. Ne gajim nikakve zlovolje
- veli mladi.
- Nisam li li podijelila odlino mjesto na mojem dvoru? A
kad se preselim u kraljevske dvore, nai u ti dovoljnu zamjenu
za katelansku slubu.

On se opet nakloni, ali ne promijeni izraaj zlovolje:

- Hvala na milosti vaeg velianstva, ali javljam: stigao je
glasnik dvorskog metra gospodina Bepa.
- Reci mu neka odmah ue.
- Polazei na trijem, Robert je mrmljao, nosei u svojoj du
i sve veu ljutinu prema kraljici i njezinoj prevrtljivosti.
Kad je Robert izaao, Beatrica primijeti svojim pouzdanicima:
- Da nije neak biskupa egerskog, znala bih drugaije s njim
obraunati. Ovako mu se moram jo ispriavati zbog svojih odre
daba.
- Opaam ve due da se u Robertu skuplja neka mrnja
protiv mene ili tebe, moda protiv svih nas - upozori Francesko.

Sve zbog toga to sara mu zabranila utaiti svoju elju za
osvetom Gordani. To ga je uinilo mojim neprijateljem.
Govor prekine glasnik iz dvora to ulazi hitno u odaju i javlja:
Vae velianstvo, poslao me gospodin Bepo.
Ima li to nova na dvoru?
- Otkako je kralj bolestan, zagradili su ga njegovi eki
dvorani i pouzdanici i nitko od nas nema pristupa u njegove oda
je, dok gospodin Selnberg i nekoliko kraljevih dvorana neprestano
izlaze i ulaze. Naroito Stjepko i gospodin Simono uvijek su u
blizini.
- To je zanimljivo, priaj dalje.
ini se kao da se svi neto ivo dogovaraju. Osim toga,
gospodin Frantiek postavio je strau na ulazu u onaj uski dugi
hodnik to ide prema bijeloj kuli. Nitko ne moe od nas proi tim
hodnikom. Samo kraljevi pouzdanici: Simono i Stjepko. Danas su doveli
neka dva crna fratra u taj hodnik i gospodin Bepo se priuljao do
vrata da slua, ali se pojavio Stjepko, ak trgnuo svoj ma i
gospodin ga je Bepo u tami zahvatio i ozlijedio se. Bit e da je
tragom krvi Stjepko naao put i dotrao odmah u nau odaju. Bilo je
jasno da uhodi i eli saznati tko je to bio na vratima. Nakon toga je
gospodin elnberg nekoliko puta aptao sa Stjepkom u predvorju, a nas
ne puta ni blizu u predvorje jer da kralj treba mira.
- A oni ga uznemiruju? Ba udno.
- Najvie zauuje gospodina Bepa to je gospodin Seln
berg zatvorio sve putove do ljetne palae. Jo vie. Nitko ne moe
preko dana pribliiti zgradi za vjebanje bojnih igara. Tamo, se,
naime, spremaju gospoda eki plemii za nastup na bojnim igra
ma i ne daju u blizinu ba nikome.
- Bojne igre? To moe biti u vezi s Gordanom. Valjda ona
tamo ne dolazi? Nije li Bepo zapitao za Gordanu?
- Jest, ali su inu rekli da je obnemogla od straha za vrijeme
otmice i da e otii s kneginjom nekud u posjet prijatelju go

spodina kneza.
- Kralj lei bolestan. To je dokazano, ali ovo udno kretanje
u dvoru trebalo bi svakako bolje nadzirati. I zato nikome ne
doputaju na bojne igre?
- Gotovo bih mogao prisei: Gordana ne bi nikako mogla
izdrati, a da sama ne prisustvuje na bojnim igrama. Upozoravam
vas na to, kraljice.
Kraljica se zamisli. Makar su sve to neke sitnice to joj donosi
pouzdanik, ipak je uznemiruju.
- Vrati se odmah u dvor i reci Bepu: odgovoran ini je svo
jom glavom i ivotom za sve to se zbiva u dvoru. Naprotiv, neu
tedjeti nita za nagradu, bude li mi mogao javiti to se dogaa
u perivoju i tko sudjeluje u bojnim igrama.
Glasnik se nakloni i hitro izie iz odaje.



146

10

147

- Napokon bismo ipak moli nastaviti veselje - ree kraljica i prva
ide naprijed.
Stigli su opet u blagovaonicu. Pozdravilo ih je buno klicanje
raspojasanih veselih Aragonaca.
Opet je Beatrica sjela na svoje mjesto. Nastavila je priati i
avrljati sa svojom braom, sestrom i poslanikom. Ali Ranzano opaa
da nije radosna kao prije. U njenoj dui javljaju se sjene nekih
bojazni.
NOVA LJUBAV
Pred posteljom kralja Vladislava stoje oba kancelara i najavljuju mu
Beatriinu odluku da prihvaa odgodu vjenanja.
- Zar se njezino velianstvo moda ipak ljutilo? - pita
kralj zabrinuto Filipca.
- Opazio sam veliko iznenaenje, dapae neke sumnje koje
bi mog.e uroditi loim plodom. Bojim se sutra doi kraljici da
ubirerr. novac za isplatu novih eta.
- Niste se bojali juriati na ovo prijestolje, preveli ste edne
preko vode itavo kraljevsko vijee, ponudili meni kraljiinu ruku
i sve proveli u najljepem miru. A sada ste se zbog ove odgode
pokolebali u svojoj sigurnosti?
Filipec udom gleda kralja. Tako mnogo nije obiavao govoriti ni onda
dok je bio zdrav.

Duguljasto pjegavo lice poprimi izraz odlunosti i upre u kralja

svoje guste trepavice:
- Molim, velianstvo, odgoda je samo privremena?
- ini mi se da je odgoen rok na dva tjedna?
- Pitam sasvim neto drugo: hoe li se za etrnaest dana ob
aviti vjenanje?
- Ne razumijem to vae presluavanje.
- Nemam prava presluavati kralja, jedino bih molio da mi
posveti vie povjerenja i kae istu istinu, to kani vae velian
stvo?
- Radim sve to ste vi u ovoj zemlji pripravili, odredili, sa
vjetovali i ugovorili. Mogu li vam iskazati vee povjerenje?
- Bit u iskren: nekako mi se ini kao da se velianstvo ka
ni vratiti na beki ugovor, ali poto ste ga sami prekrili, sad je
ve nemogue oivotvoriti taj ugovor.
- Koliko me muite u mojoj bolesti. Bit e bolje da se bri
nete za ete i s kraljicom nastojite to prije postaviti vojsku. Sva
kog vam dana glasnici donose vijest da se Albert ee zemljom,
zauzima sela, oito se boji zad u gradove jer misli da su prepuni
148

vojske. Njegova neupuenost dolazi mi u horu, ali Maks nee etati.
Kad on prijee granicu, dojurit e na svoj njemaki nain. Brinite
se, dakle, o tome i pozdravite mi kraljicu. Recite joj koliko
neprestano mislim o njoj.
Velianstvo nije dobro shvatilo: kraljica trai da se vjen
anje obavi i ako bukne rat, pa makar bilo u kakvoj posljednjoj
seoskoj crkvici.
Razumio sam i prihvaam. Svejedno je da li se ovjek vjen
a sveano ili skromno, ali za vjenanje mora biti barem zdrav.
Budete li me dulje muili, morat u na krunidbu napola mrtav.
- A gdje su Brandenburgovi poslanici? - pita Filipec Selnberga.
- Ve su ih moji prijatelji odveli k sebi na konak, a sutra
ih vode u stolni Biograd.
- A vi se samo brinite za ete i kraljicu - naloi kralj Filipcu.
Nemirne due ostavlja Filipec kraljevu lonicu. Ova najnovija
promjena u redosljedu dogaaja potvruje mu stalne slutnje da se
neto oko njega plete. Osjea da mu se tlo trese pod nogama.
Kraljeva bolest ini mu se sasvim neprirodna. Zato se bolesnik
povlai ispod baldahina meu zastore i ne doputa da mu se priblii.
Zato mu Selnberg uvijek zakruje put do postelje? I kraljev glas
priinja mu se naravnim i Selnbergovo dranje i ti iznenadni glasnici
kneza Brandenburga s kojima nije govorio i oito mu ne daju s njima

govoriti. I konano, ova odgoda vjenanja. Istina je: knez

Brandenburg nije pismeno pristao na razrjeenje vjeridbe sa svojom
keri, ali zato bi sada odjednom prosvjedovao protiv tog vjenanja
tad je poslao vjerodostojnu odre-ku usmeno?
Sve te okolnosti ispunjavaju ga sasvim nejasnim slutnjama da se u tom
skriva zaetak neke osnove od koje bi se imalo sruiti sve ono to je
on dosad stvorio. emu, dakle, odgoda? Kralj nikako ne moe povui
vjenanje s Beatricom, ne moe to ni sabor, nitko to ne bi smio
pokuati jer bi se potreslo prijestolje i itavo kraljevstvo.
Kad sam prvi put kraljici ponudio kraljevu ruku, mislio sam je
prevariti, ali ona je zatraila zakljuak sabora, obavezu izaslanstva
stalea, njihovu asnu rije da osigura to sam joj ponudio. Znala je
to radi, pa sad bilo kako bilo, kralj ne moe natrag. Nitko ne moe
natrag da i hoe.
Zar kralj to hoe? Nemogue je to vjerovati. Jo prije nekoliko dana
ludovao je za kraljicom, preko noi se nije promijenio."
I ne nalazi pravog oslonca da neto pogleda, providi i opazi.
Nehotice pogleda dolje u ljetnu palau i spazi svjetlost na
prozorima. To ga zaustavi.
149

"Gordana je tamo. Da, ali kralj je bolestan, ne moe izlaziti. Ne
mogu predmnijevati da bi ona pregazila enski stid i zalazila k
njemu. Pa ipak, njena prisutnost od poetka me uznemiravala."
Pun nemira i slutnje, a potpuno neupuen, uspinje se na konja i s
pratnjom kree u svoju palau.
Drugog jutra, poto je kralj estito dorukovao, najavi mu Selnberg
dolazak princa Ivana.
- Taj md ba nije trebao dolaziti. Nikad ga neu trpjeti, to
hoe?
- 2eli govoriti s vaim velianstvom, primio je juer posli
je podne pismenim putem teku odredbu u vae ime.
- Nisam izdavao nikakve odredbe.
- Ba zato je princ doao. 2eli da se pokloni vaem velian
stvu i primi usmenu potvrdu te odredbe.
- Do avola, kakva je to odredba?
- Evo je, velianstvo - i Selnberg mu prui pergamenu s
peatom kraljice Beatrice.
Kralj razmota, proita i pogleda svojeg pouzdanika:
- Jednostavno ga je skinula s banske asti u moje ime.
- I u vae je ime sigurno postavila mladog ovana?
- I potpisala se: "kraljica Ugarske, kraljica Ceke i kneginja
Austrije." Lijep naslov.
- Za mjesec dana bit e to i po zakonu.
Na te rijei Vladislav ustane, ide po sobi i zamiljen, vue za sobom

noge, lijeno i teko, po starom obiaju.

Selnberg ga dugo promatra i najednom ga podsjeti:
- Vjerovatno su vas pritisle neke stare brige jer ste se od
jednom opet pretvorili u starog VJadislava koji ne hoda gipko,
ne dri se kao kraljevski pa. Ve sam odvie privikao vaoj mla
ahnosti u ovih nekoliko dana.
Dirnuo ga je tim rijeima kao otricom. Smjesta se isprsi, digne
glavu, podboi u kukovima i laganim korakom ide k stolu. Uzme
kraljiinu ispravu i smota je.
- Pravo ste rekli. Ne elim misliti o svojim nevoljama. Mis
lit u samo na ono to je sad. A vjere mi, lijepo je.
Gotovo se koketno isprsio, gledajui Selnberga, nasmijeenim i
veselim pogledom.
- Vjerujte, Selnberg, ivim dane prave cvatue mladosti. Nizato se ne brinem. Mislim samo na nju, samo o njoj. Najvea
je srea kad stupim njoj nasuprot s maem u ruci jer u tim a
sovima iznuujem, izazivam iz sebe vatru mladosti, gipkost, svje
inu i zanos. asti mi, to je pravi zanos. To ovjeka mora pomla
diti. Ova mi je ena vratila dvadesetu godinu ivota.
- Uivajte ih, kralju, punim dahom.
150




- Mnogo vam dugujem za ovu silnu osnovu da odgodim vje
nanje.
- Rekao sam velianstvu: itavu je stvar s tim Brandenburgom izmislio Baka. Njegova je glava riznica. U njoj je naslaga
no velikih, malih i sitnih osnovica, a svakoj je majka lukavost.
Za svaku nepriliku, za svaki novi dogaaj, on samo posegne u
svoju glavu i ve ima to da uzme.
- Drite Bakaa, dragi Selnberg, objema rukama da nam ne
utee u samostan. Mi ga ovdje trebamo kao svagdanji hljeb.
- Obeao mi je. da e ostati dok ga kralj treba, barem jo
dva tjedna.
- Zato samo dva tjedna?
- Jer kad istekne taj rok, morate ispuniti uvjet pod kojim
je kraljica pristala na odgodu vjenanja.
Vladislav obori oi kao djeak kojemu neim prijete: Kancelar je i
dalje pleo mreu:
- Dakle, uivajte svoje lijepe dane, kralju! Udiite dah mla
dosti to struji u vas iz Gordanina bia. Uivajte puna dva tjedna,
a onda bit e svemu kraj.
- Da, kraj - ponovi kralj mrko, a onda vikne:

- Dva tjedna e proi strahovito brzo. Potraite Bakaa. Br

zo.
- to da mu kaem?
- Neka posegne u svoju riznicu, neka izvue kakvu dobru
misao.
- U koju svrhu?
- Za novu odgodu. Kad bismo barem mjesec dana odgodili
to vjenanje da se nauijem svoje mladosti, samo mjesec dana.
- Nauit ete se i uz kraljicu. Ona je lijepa i jo mlada, a
rekli ste: iv oganj.
- Taj oganj nije zapalio u meni mladost. Nije mi pruio ove
divne asove. Sto su ti asovi. Isprva sam promatrao samo ljepo
tu Gordanina tijela, onda me uhvatilo divljenje njenom umijeu,
osjetio sam kako sve u meni igra od elje da budem mlad kao Vaclav i tako hitro razmahujem ma, sagibam tijelo, odbijam i na
valjujem otricom. Poseban je to uitak. To maevanje ispunilo je
nekoliko godina moje mladosti, a kad sam stupio nasuprot Gorda
ni u igri, pun nepouzdanja u sebe, odjednom kao da se sa mnom
dogaa udo. Bivam lak. Ma mi lepra u ruci. Tijelo mi slua
misli. Podaje se, prcvija, savija kao neko. Noi i dane nemam
druge elje ve stajati nasuprot Gordani i s njom izvoditi vjebe.
A nakon toga s njom prolaziti perivojem onako u mjeseini. to
to govorim. Vi ete mi se rugati, a ja vam se kunem da je to ob
nova mladosti. Sasvim tako ljubio sam prvi put u svojoj mlado
sti. Beatricu sam elio. U njenoj sam blizini bio rob strasti. Gor
dana je u meni razbudila zanos mladenake ljubavi koja me ui
nila mlaahnim. Sami velite da sam se promijenio, idem kao ka
kav pa.
151

- Savjetujem vam: uivajte ovih etrnaest dana, a onda zbo
gom mladosti i mlaahna ljubavi. Valja misliti na ozbiljne dane
koji nose brigu starosti.
Kralj sputa glavu, zgurio se u naslonjau pa dugo zuri u sag.
- Velianstvo, zaboravili smo, princ eka. Uistinu, nije doli
no ostaviti ga tako dugo bez odgovora.
- Molim ga za oprotenje. Recite da kralj upravo spava, htje
li ste priekati da se probudi, ali uzalud. Zato ste ostavili
kraljii
nu ispravu. Cim se kralj probudi, odmah ete mu uruiti: dobit e
odgovor, svakako sutra dopodne.
elnberg je otiao da izvri njegov nalog, a kad se vratio, nae
kralja sasvim izgubljena u mislima. Nije ni uo njegov dolazak.
- Velianstvo, imate mi togod rei?
- Htio bih odgoditi vjenanje mjesec dana a vi velite: nije

mogue.
- Tako je, velianstvo. Drugo se ne moe.
- Rekao sam: neu o tom misliti, ve samo uivati.
- A ova kraljiina pergamena?
- Ostavite je ovdje. Posluit e mi kao dobra izlika da ve
eras mogu doi u ljetnu palau i avrljati s Gordanom. Ali vri
jeme je da se odjenam za prijepodnevnu vjebu.
I on skoi s naslonjaa ivahno, gipko, i pohita k ormaru da uzme
viteko odijelo s vizirom.
- Upozoravam vae velianstvo na Oprez. Kraljiin dvoranin
Bepo oslukuje pred vaim vratima.
- Zabranite svim dvoranima da dolaze u predvorje i hodnike
osim Simonu i Stjepku. Neka Napuljci ne dolaze blizu.
U OLUJNOJ NOI
No je mrka i olujna. Crnim oblacima araju arke munje. Grmljavina
tutnji nad kraljevskim dvorom. Vladislav pokrije lice vizirom i
zamota se u tamni plat pa ide polagano perivojem.
Iza njega koraa zapovjednik njegove strae Frantiek i ape mu:
- Kia e vas zatei, a vi ste jako osjetljivi. Vratimo se, veli
anstvo.
- Rekoh ti: ne zovi me u toj tmini drugaije nego vitez, eln
berg me uvijek opominje zbog uhoda.
- Kroz moje strae mogao bi proi samo nevidljivi noni
kukac, ali nikad uhoda. Od kraljevskog dvora do ljetne palae
Napuljci ne mogu.
152


- Znam, Frantiek, kad bi me tkogod od Napuljaca vidio
da ovuda prolazim, uzdrmalo bi se moje prijestolje. Nita nije
tako opasno za mene kao put od kraljevskog dvora do ljetne pa
lae.
- Izmeu kraljevskog dvora, svakih dvorskih vrata i ovog
perivoja postavljen je ivi zid mojih momaka. Nema nijedne pu
kotine kroz koju bi se moglo provui napuljsko eljade.
S puteljka su stupili na travu da dm koraci budu jo neujniji.
Grmljavina dolazi sve blie, munje sijevaju i oblaci se sputaju sve
nie.
Kroz mrak se are visoki. areno obojeni prozori. Vladisavlje-ve oi
uperene u vrsto zatvorene prozore. Srce mu udara kao mladiu. Misli
na Gordanu koja je tamo iza onog obojenog stakla i svjetlosti
svijea. Ta ga misao raznjeuje i prua uitak. Ide polagano da se
nauije tog osjeaja. Odjednom ga uhvati Frantie-kova ruka.
- ekajte nas.

U tmini okrene se Vladislav zapovijedniku i tiho pita:

- Sto je?
Frantiek slua ukoen i gleda dolje prema visokom zidu to opasuje
itav ogromni perivoj.
- Gledajte uporno tamo, prema onoj strani.
- Ne vidim nita, Frantiek.
- Tiho, tiho, velianstvo.
- Netko je u perivoju?
- ini mi se da sam u asu, kad je bljesnulo, vidio nekoga
na zidinama.
- Zato tamo nisu strae?
- Ba su krenule u svojoj etnji prema istoku, a drugi pre
ma zapadu. Ovaj as netko je iskoristio.
- Napuljac. Zacijelo Napuljac - plaho e kralj.
- Najdrskije su to uhode to tih ima pod suncem.
- Od zidina do nas predug je put, a da ga ne uhvatim,
Sluaju i prodiru tminu pogledima.
Jo nita ne razabiru.
Grmljavina se pojaava, a kia zapljuti. - Kralju, promoit e vas. Idite u palau - opominje Fran
tiek.
Jak blijesak rasvijetli zidine. U asovima svjetla zapaa se onkraj
zidina orna muka pojava.
I kralj i njegov zapovjednik uhvate se za ruke.
- Sputa se niz zidane, u perivoj.
- Nisi mogao zamijeniti kakvo mu je odijelo?
- Nisam, samo muku spodobu.
- Uzetom je silazio, dakle, vjet je.
- Samo Napuljac moe da se vere ovako.
- Sad pazi kamo e.
153

- Pritajimo se.
OnL se povuku za stablo i ne skidaju oi s onog mjesta gdje su
vidjeli ovjeka.
Vjetar lomi granje, iz oblaka se sputa strahovita kia. A munje
sijevaju.
- Eno ga - apne Firantiek - spazio sam ga, ide prema pa
lai. Idi za njim.
- Imam jo kada, sad je u mojoj ruci.
Frantiek odlui priekati da vidi to e bili.
- Ne moe utei, moje e ga strae uhvatiti velianstvo.
- Valjda nee odvano u palau.
ekali su neko vrijeme, kad najednom opaze mranu sjenu ispod balkona
rasvijetljenih prozora.

- Eno ga - dahe kralj.

I Vladislavu zakuca srce. To su prozori Gordanine odaje. Onaj tamo
stao i ba pod tim prozorima.
- to trai ba ovdje pod ovim prozorima? - pita Frantieka.
- Mislim da ga vie zanima taj trijem na stupove negoli pro
zori. Razmilja.
- Ne razumijem te.
- Evo gledajte. Znao sam.
Opet je bljesnulo i Vladislav naas ugleda neku visoku pojavu koja se
uhvatila oko stupova balkona i uspinje se gore. To ga potrese pa
vrsto uhvati Frantieka
- Zar se bojite, velianstvo? - ape, dok mu je kralj zadro
prste u ramena.
- Penje se gore. Vidi li? Penje se kao da sve ovdje poznaje
i kao da je mnogo puta bio ovdje.
- Valjda ga gore ekaju. Ne da se nita uinit. Taj nije uho
da, nego ljubavnik.
- iji ljubavnik? - dahne kralj, tresui njegovim ramenima.
- Ne znam kojoj to eni ide. Kad ne bi bio tajni ljubavnik,
iao bi u palau drugim putem, a ne bi se penjao stupovima.
Frantiek se zaprepasti. Razabire kako kraljeve ruke dru, razabire
njegovo uzbuenje i makar ne pogaa, ipak nasluuje da je odvie
govorio o tajnom ljubavniku neke neznane ene. Onda se eli
ispraviti:
- Ima u palai lijepih sluavki i komorkinja gospoe kneginje.
- Ali ljubavnik sluavke ne bi imao smjelosti sputati se niz
kraljevske zidine.
- Uistinu, takvu smjelost moe imati samo divlje zaljublje
ni junak, vitez, a ne kakvi siromani momak, kad zna, da bi ga
strae mogle smjesta uhvatiti.
Zapovjednik strae uti jer odobrava, ali nasluuje sve i promatra
kako se ovjek hitro uspinje na trijem. Sve dokazuje da
154

pozna svaku rezbariju na sluhovima kad se toliko hvata i, evo, ve je
na balkonu.
A kralj zuri gore. Crvene, modre i zelene zrake rasvijetljenog
prozora prelile su neku tamnu pojavu to se pribliuje sve vie
arenom staklu.
- Zavirkuje ili prislukuje? Sto li e biti iz toga? ape Vla
dislav, jedva diui.
- Nestao je. Sagnuo se ispod prozora. Sad emo vidjeti.
- Ako mu netko iznutra otvori prozor, onda je ljubavnik.

Sve se u njemu uzbunilo. Objema rukama pograbi svojeg za

povjednika:
- Odmah sazovi svoje momke.
- Ako zazvidim, ovaj e pobjei u mrak, a bilo bi bolje da
ga pustimo unii.
- Dobro. Sazovi svoje ljude tiho i opkoli itavu palau pa
onda idemo zajedno gore da uhvatimo ljubavnika. Tako mi obra
za, sjedit e u tamnici, bio tko mu drago.
- Moda je ipak Napuljac i samo uhodan - pokua Frantiek tjeiti Vladislava ne bi li ga umirao.
- Pazite na nj, a ja u odmah dati momcima ugovoreni znak.
Pohita na drugi puteljak. Naavi tamo momka, zapovijedi:
- Sazovi sve momke i dovedi ih pred ljetnu palau, ali tiho
da nitko nita ne zamijeti.
Onda se vrati k Vladislavu. Tama, bura i pljusak omoguuju mu da se
neujno kree perivojem. Kralj mu ve dolazi u susret dahtajui.
- Prozor je otvoren, otvorila mu je... ona sama. Jao, njemu
- i povue za sobom zapovjednika prema palai.
Ispod srebrnog svijenjaka lei otvorena knjiga. Nad njom se sagnula
glava, puna kovrave smee kose, s rumenkastim odrazom bronce. Bijela
ruka poduprla je visoko elo. Ruiasta haljina, izrezana na leima,
pokazuje vrsta jaka ramena i bijelu put kao ista svila.
Dva velika svijenjaka svojim jakim zrakama osvjetljuju visoke
raskone kraljevske prozore, obojene umjetnikim slikama.
Gordana je sama, zadubljena uknjigu. Ni bljesak to katkad proviri
kroz prozor ne ometa je u itanju. Ni odjek grmljavine to od asa
zatutnji ispod svodova palae i potrese prozorima.
Tada joj se priini da se prozor odvie dugo trese, a grmljavina je
ve davno prestala.
Uzdigutom glavom pogleda u prozor. Neto ga uistinu drma. Sto? Ne
grmi niti pue, a ipak se staklo sve jae trese.
Sve vie rastvara oi: vani na trijemu neka sjena. Kao da se mie
ovjek, a nema prilaza iz perivoja. Ni iz kue, ve samo na vrata iz
njezine sobe to nalikuju na prozor. Ali ovaj je zatvoren.
155

Sjena se opet pribliuje prozoru i pokuca.
Djevojka se polagano digne. Promatra sjenu, razabire muku pojavu.
Opet lagano kucanje.
"Tko li to moe da bude?"
Smjelo krene k prozoru. Neija ruka opet zakuca na staklo. Ona
otvori.
Jednim skokom nae se na prozoru visok, snaan mukarac. Gordana se
trgne i iznenaena zuri u njegovo lice.
- Zar ste s uma sisli?

- Nisu me pustili da k vama uem kao vitez, pa dolazim

kao tat.
- Ali, gospodine Damire, strahovita je vratolomija to ste
uinili. Da vas je tko od strae opazio?
- Oprezno sam sve udesio. Morao sam s vama govoriti. Nisu
mi dopustili ni da vam se najavim. Na povratku iz Peuha mi
slio sam da u vas nai tamo gdje ste trebali biti. Mirko mi je
sve razloio to se dogodilo, ali nisam slutio da u biti prisiljen
uljati se k vama.
- Oim sam spomenuo vae ime, ve su mi otkresali da s va
ma ne moe nitko govoriti, jer ste otili s kneginjom elnberg
nekom velikau u posjet, to nisam vjerovao.
- Da, tako im je bilo nareeno da kau jer kraljica svom si
lom trai da se nastanim u egerskoj palai.
- A vi ste odabrali kraljevsku palau?
- Dolazite iz Peuha? O tom govorite, valjda ste i zato doli
da mi javite zakljuak?
- Doao sam da vam javim crnu vijest...
- Znam, Beatrica je Ivana skinula s banovanja.
- Jo jedna crnja.
Bijelu prozirnu put lica probije zabrinutost, a bademaste oi strah.
- Nisu ga prihvatili za bana?
- Rascijepili su se. Ban Derenin je s jednim dijelom pris
tao za nj, a vojvoda, knez Bernardin s drugim dijelom otklonio...
- Nevolja za nevoljom - proape ona i mrko gleda preda
se. Ali brzo se prene i pita:
- to e vojvoda i knez?
- Ne znam. Nije mi htio nita rei. Samo znam da putuje u
Hrvatsku.
- Vojvoda e doi jo prije u Budim?
- Jest, da govori s vama. Zato vas dooh moliti: govorite s
vojvodom.
- Ne znam kakvi su vojvodini ciljevi, ali moram doznati to
prije.
- Mislim da e stii sutra, a moda ve noas.
- A Dereninovi?
156


- I oni dolaze. Ja sam pohitao naprijed da obavijestim Iva
na. Njegova i moja majka dolaze u pratnji onih koji su ostali
vjerni Ivanu, a knez je Bei odveo sa sobom.
- Jeste li saopili princu odluku u Peuhu?
- Ne. Predloio sam Dereninu da ne kaemo Ivanu nita o
onim drugima jer im to spomenemo, odmah e poloiti ast, a

nadam se da ete vi skloniti vojvodu da nam se pridrui. Jer

mi se ne kanimo pokoriti smaknuu bana.
- to o tom veli Ivan?
- Odluan je da se bori za svoj ugovor jer zna da je sve to
skrivila Beatrica.
- Jo vie od toga: Beatrica je iznudila od kralja, ne samo da
Ivana skine s banovanja, nego da na njegovo mjesto pozove ovana.
- Njezinog brata ovana? Nemogue. Na bansku stolicu mo
e sjesti samo na ovjek, nitko drugi, nikad stranac.
- A ipak kraljica to eli. Kralj jo nije odluio i svakog da
na sa zebnjom oekuje to e biti. Recite Ivanu: ako se sada odree banstva, bdio bi to pravo izdajstvo.
- I odluka u Peuhu je neto slino.
- Zar vam nije stigao moj glasnik da prijeti pogibelj od Dovana?
- Moda su ga sreli putem. Ja sam udario poprenim putovi
ma pouzdajui se u dobro vrijeme.
- Molim vas, naloite etovoi Mirku: im doe vojvoda, ne
ka mu kae da elim s njim govoriti. Molit u kneza elnberga ne
ka vojvodi Ilokome dopusti ulaziti u dvor i posjetiti me. On e to
uiniti. Neka se vojvoda samo javti zapovjedniku Frantieku. I
nastojte princa sklonuti da nikako ne odstupi jer e time predati
bansku stolicu Dovanu. Ustraje uz svoju namjeni i ne kazujte
mu da su ga vojvoda i knez otklonili. A sad se pourite otii,
- Samo vas jo jedno molim, Gordana: zato ste se sklonuli
ovamo u kraljevu palau?
- Da ekam dok me Francesko ne odvede netragom?
- Vidio sam svojedobno pred vaom kuom kraljevu strau.
Mogao vas i sada zatiti na ovaj nain.
- O kome vi to govorite?
- O kralju.
- Mene tite gospodin elenberg i njegova sestra.
- Ne moete me zavarati, sve mi je jasno.
- Nema nikakva razloga bilo koga zbog neeg zavaravati.
Damir naas svlada rasplameni Ijubomor i, prilazei joj blie
nastoji govoriti mirno:
- Potujem vau odluku kad ste odbili princa, pa i vojvodu.
Rekoh: potujem tu odluku jer vas razumijem. Traite junaka,
hoete heroja. Tome se svaki mukarac mora pokoriti, ali zar je
ovaj kojemu ste se sklonuli u ovu palau vei junak od Ivana?
157




- Velim: ne znam o kome govorite - podigne ona glas.
- 0 onome kojeg kanite pretpostaviti mojem drugu.
- Sasvim je moja stvar to kanim i to ne kanim.
- Gordana, htjeli ste na dvor. Nadate se zavladati kraljevim
srcem, bacite se u borbu protiv Beatrice. Vi to ne smijete, vi to
neete uiniti.
- eatrica je vlast kojoj se nitko ne moe oprijeti. Dakle,
molim vas idite prije nego to vas opaze.
- Odgovorite mi.
- elim da vas ovdje nitko ne vidi.
Ovaj zahtjev poveava drhtaj njegova srca. Ni na to drugo ne misli,
nego samo na to da se ona nalazi pod istim krovom s kraljem kojeg je
vidio u kraljevskom dvoru kako uzima njene ruke i njeno se k njoj
saginje. Jaka sumnja i ovog asa ovlada njime.
- Gordana, barem mi recite da ste naumili kralja osvojiti i
oteti Beatrici. Barem to priznajte. Bit e lake i vojvodi, i Ivanu.
Ona se okrene prema vratima kao da ne eli gledati njegovo lice to
tako jasno odraava strasnu ljubomoru.
- Ne moram nikome polagati raun.
On korakne k njoj:
- Pitam vas: znate li to moete biti Vladislavu?

- To ovisi o meni - odvraa ona monotono, gledajui mu
vrsto u od.
- Ona e mu biti ena, a vi...
- Samo ono to sama hou.
- Gordana, upamtite: Vladislav nikad nee ostaviti Bcatricu
jer mu treba njezino blago. Ne ljubi on ndkoga: ni Beatriicu, ni
vas, da, ni vas.
Slua ga i gleda plamene oi, okruene crnim trepavicama, i lice
rasplameno nutarnjom vatrom.
- Da, Gordana, kralj vas ne moe ljubiti. On ljubi prijesto
lje i krunu. Zavarat e vas asovitim poputanjem, ispuniti vam
koju elju da vas privabi, da posadi u vaem srcu uvjerenje kao
da e vam otvoriti itavo svoje srce i potpisati sve ono to biste
eljeli. Sve e Vladislav uiniti naoko, samo da vas sklone ne bi
li mu bili ljubavnica. A kad ga odbijete?
Gordana se ve po drugi put okrene k vratima. Ova kretnja pojaa
Damirovu sumnju jer mu se priini da iza vrata dolazi neki suanj.
- Uinit e vas Ijubovcom, nita drugo - jo otrije naglasi
Damir kao da eli da uju i oni koje nasluuje u hodniku.
Sasvim tiho i neujno otvore se vrata. Na pragu stoji vitez s vizirom

na Mcu.
Damir vrsto stegne drak maa pa izazovno odmjeri mukarca, a zatim
pogleda Gordanu i ree ironiki:
- K vama ulaze vitezovi, a da se i ne najavljuju?
- Cak i kroz prozor - pada odgovor ispod vizira.
158

- Svaki ulazi kako moe. Meni se nije dopustilo ui na vrata
kao vama, gospodine - odgovori Damir osorno.
- Jer sam ja u svojoj kui - ree vitez i skine vizir.
Damir se malo Iecne, ali zadri neustraivi stav. Gordana gle
da preda se savreno mirno, samo joj se elo malo nabralo od
misli.
Vladislav uzima na oko Damira:
- Plemeniti gospodin govori odve glasno. Morao sam uti
kako lijepo mislite o meni.
- Nisam govorio o vladaru jer jo nemani to da mislim.
Sve to rekoh tie se mukaraca, viteza.
- I kralj koji bi htio da Gordanu uzme za ljubavnicu?
- To je vrlo vjerovatno i zato sam Gordanu na to upozorio.
Raspaljen Vladislav se ironiki smijei Damini:
- Jednom ste ve tako prodrli pod moj krov. Tada ste nagla
sili da vas ne goni ljubomora.
- Rekao sam istinu.
- Sad valja ne elite opetovati tu tvrdnju?
- Velim opet: nemam nikakva razloga biti ljubomoran na
ovu gospou koja mi je po osjeajima strana.
- Ipak malo pretjerujete, gospodine.
- Molim velianstvo, ja bih morala izai iz svoje sobe jei
me ovaj razgovor vrijea.
Cim se ona oglasila, Vladislav bude jo otriji i grublji prema
Damini:
- Vi ste se kriomice uvukli u kraljevsku palau. S kakvom
namjerom?
- Velianstvo, ja sam ga dala pozvati da saznam zakljuke
iz Peuha.
- Ne vjerujte joj, velianstvo, ne primam niije zatite. Uvu
kao sam se po svojoj vlastitoj volji.
- Uspeli ste se preko gradskih zidina, spustili dolje i popeli
se stupom na trijem - navodi kralj.
- Drago md je da one velianstvo vidjelo. Barem nee prihva
titi obranu koju oni nudi ena.
Na te rijei Gordana ne trene okom kao da nita nije ula. Ali kralj
pita Damdra:
- Sto vas je ponukalo da se uvuete ovamo?

- Imao sam neto s njom govoriti.

Ovaj razgovor jo vie raspiri kraljevu ljubomoru pa ree otro:
-Vi ste moj zarobljenik dok ne saznam to ste htjeli.
- Onda u odve dugo boraviti u zarobljenitvu velianstva.
- U mranoj tamnici brzo e se ohladiti va napraiti gnjev.
- Moj gnjev nije rodila naprasitost, ve moje pravo.
- Kakvo pravo? - vikne Vladislav.
- Pravo da govorim s Gordanom.
- Otkud vam to pravo? Od nje?
159



- Od prisege pred oltarom. Makar je taj naS korak samo pri
vidan pred svijetom, moje je pravo nepobitno.
Dok on govori otro i odreito, Vladislav promatra njegovu pojavu.
Takav divan mladi mukarac, raskono obdaren ljepotom. Svaka mu je
rije snaga i plamen, i ona najjednostavnija. Zar nije kao stvoren da
zarobi srce svake lijepe ene? Taj krasnik dolazi ovamo pod pravom
prisege pred oltarom, dolazi kriom, nou u njenu odaju. Ne, nikad
nee vjerovati da je taj mladi ne ljubi. Zar nije ljubomorom
provalio onog dana kad se rjeavala podmetnuta urota ravno u sobu
gdje je on razgovarao s Gordanom, provalio bez pitanja, sav plamen i
ognjen stao je spoitavati jer ju je naao samu s njim? Kleo se da je
ne ljubi, ve samo uva ast svojeg prijestolja prema princu Ivanu.
Ipak, zato mu tako plamte te lijepe, velike oi, crne kao no? Zato
mu igraju miice ispod tamne puti lica to je tako muevno lijepo,
puno odraza vitekog junatva. Ne, ne, ne moe Damir pred njim
prikriti da ga je osinu la ljubav.
A ona? - pita se Vladislav, pogledavi sada Gordanu.
Hladan izraaj lijepog lica ne odaje ni blijedi odraz kakvog osjeaja
prema tom lijepom mukarcu. A ipak je vidio iz perivoja kako ona
otvara prozor, kako on ulazi. A zato je doao? to su govorili dok
je on s Frantiekom opkolio palau i pohitao gore? uo je samo kraj
razgovora kad je Damir hukao Gordanu protiv njega, uo je tvrdnju da
je kani uiniti svojom Ijubovcom. I hitro mu uleti u tok misli
pitanje:
A to ja zapravo kanim s njom?"
Trai odgovor, a ne nalazi ga. Praznina je iza toga upitnika. Nema
namjere, nema nakane, nema osnove, samo mu je srce puno plamena, a
dua puna zanosa, mladog, mlaanog kao neko kad je ljubio prvi put.
I zato se boji Damira, viteza, to nosi u licu ljepotu, u sebd
odvanost, u rijeci snagu. Boji se s njim raspravljati ovdje pred
njom, boji se poraza jer osjea svoju podreenost u njegovoj pojavi,
i duhu, i vitetvu. Od toga bude plah, nesiguran i njegov dah ogleda

ega bi se dohvatio da svaki razgovor s aimi-rom dokraji.

Vladislav se sjeti da je kralj koji moe sve, pa jednostavno
presijee nit razgovora rijeima:
- Plemeniti gospodine, predajte mi svoj ma.
Damirove oi bijesnu kao baklje.
Zjenica mu se upilji u Vladislava, a Gordana korakne Jtorak naprijed.
Sva njena pojava odraava napeto ekanje. Duboki Damirov glas prodre
dvoranom:
- Nikad vladar ne uzima ma plemiu zbog ene. Naprotiv,
viteki ga die na megdan za enu ako misli o njoj poteno.
Kao grom iknu ove rijei mimo Vladislava. Krv mu zalije lice od
srama, poraza i bijesne ljubomore. Taj ga plemi sramoti,
spoitavajui mu da zbog ene uzima ma, a ne die ga na megdan da
zatrai zadovoljtinu.
160

Taj plemi izaziva njegovu viteku muevnost, odvanost, ovdje, pred
njom, oko u oko njoj.
Gleda Gordanu. Oi joj pokazuju zapanjeno pitanje kao da eka njegov
odgovor.
I opet Vladislav zaboravlja svoje kraljevsko dostojanstvo, opet je
samo mukarac, zaljubljen mladi, nasuprot lijepom takmacu ikojii
hoe da ga ponizi i nadvlada. Najradije bi se bacio na nj i uguio
ga, ali u uima mu jo zvui jeka Damirova izazova.
Vladislav nema drugog osjeaja, nego zahtjeva da pred njom izravna
Dami rovu nadmo nad sobom.
I poloi desnicu na drak maa i ponovo uzdngne glavu:
- Vi ste izazvali viteza, a ovaj nema razloga da vam se ne
odazove. Odredimo vrijeme i mjesto, ali ne pred Gordanom.
Vladislav ide k vratima, otvori i zovne svojeg zapovjednika Sto eka
pred vratima.
- Frantiek, povedi plemenitog gospodina u veliku dvoranu.
Ja u se pouriti da neto s njime ugovorim.
Uspravljen, uzdignute glave, stoji Damir jo trenutak, onda se
pokloni i, ne pogledavi Gordanu, izlazi s Frantiekom iz odaje.
Kad su se vrata za njima zatvorila, Vladislav se okrene Gor-dani.
ini mu se da se ruiasta put njenog lica zarumenjela od pritajenog
uzbuenja. Ponosa? Ili ega drugog? Ili je ta rumen
odraz trijumfa?
Ne moe nikako to rijeiti. Mislio je otkriti u njenom licu
zabrinutost, strah od sukoba, a ne nalazi nita, osim neto vie
rumenila. Ali oi je oborila i zamiljeno uti.
"Sto sad misli?"
Val ljubomore prevlada ga i on je uzbueno pita:
- Koliko je puta ovaj dolazio ovamo kroz taj prozor?

Bademaste oi dignu pogled i vrsto ga gledaju. Tamno-obojeni glas odgovara udesno mirno:
- Nije mogao dolaziti jer je tek danas stigao iz Peuha da
mi javi da su Hrvati pristali uz bana Ivana Korvina jednoglasno.
- To vam je, dakle, govorio prije nego to je poeo da pogruje mene?
- I jo neto: javio mi je istodobno da ste Korvina vi " kra
ljica skinuli sa asti koju mu zajamuje ugovor.
Nekoliko trenutaka on ne odvraa nita. ini mu se da ovako divna
ena i tako lijep mukarac ne mogu sami u sobi razgovarati o
zakljucima stranaka i skidanju s banske asti. Ne, ona ne govori
istinu. On je snubi za sebe i huka protiv njega. Videi da
Vladiislav ne odgovara, Gordana se hladno pokloni:
- Dopustite, velianstvo, da se udaljim. uri mi se da spre
mim moje stvari za put.
- Kakav put? - prenerazi se on.
161
- 0 tom odluujem ja sama.
- Odluili ste otii iz ovoga dvora?
- Da, smjesta.
CORDANA V

- Damir je doao da vas odvede odavle?
- Rekoh i ne laera: doao mi je javiti ono to sam vam sa
opila, ali vas to ne zanima. Dopustite da se spremim.
- Da ostavite ovaj dvor?
- I Budim. Jo ove noi.
Ona uzme srebrno zvonce i pozvoni.
- Kakav razlog navodite toj iznenadnoj odluci? - pita je on,
prilazei blie, plamtei od ljubomore. - Zato idete?
- Da se obranim.
- Od koga?
- Od onoga koji me toboe titio.
- Dakle, Damir me uspjeno oklevetao?
- Ako ste prislukivali, mogli ste razabrati da sam otro od
bijala njegove rijei, dakle, branila sam vas. Gospodin Damir bio
je smijean kad je o tom govorio i njegove rijei nisu mogle utje
cati na mene.
Mlada sluavka ue i zapita gospodaricu zato je zvonila. Ona joj
naloi:
- Neka se odmah spreme moje stvari u kovege za put. Za
tim reci gospoi kneginji i gospodinu knezu da bih eljela s njima
govoriti.
uvi njezin nalog, Vladislava zahvaa nesavladivi strah i hvata se
slamke da iznudi od nje pravi razlog te nagle odluke.

- Razloite mi, Gordana, molim vas, zato ste stvorili tu ne

nadanu odluku?
- Bilo bi uzalud.
- Neu vam dopustiti da se udaljite.
- Vi biste mogli da mi zabranite ostaviti dvor i Budim da
se vratim u svoju zemlju?
- Vi neete izai iz dvora, na to vam zadajem asnu rije.
Bademaste smee oi vrsto se upru u nj. Neka udna snaga
izlazi iz toga pogleda, pogaa ga, sapinje dah, zaustavlja sve misli,
prikovan je nekim duhovnim okovima. Gordanine rumene usne rastvara
gorina i njezin tamno obojeni glas odaje gorko spoitavanje. I
vikne:
- Sad mi je sve jasno. Odluili ste da me izdate.
- to vi to govorite?
- Velianstvo se vara ako misli da ba nita ne vidim! Odve
mi je bistar um, a da ne bih prozrela ono to mi je doaptavala
ovih dana slutnja. Jest, rekla sam i opetujem: mene ste predali go
spodinu Selnbergu da me titi od Franceska, a sutradan potpisat
ete nalog da mi je dunost biti Franceskova Ijubovca, ba kao
to sam primila i va nalog da sam izgnana iz kraljevstva. Odvi
e otvoreno govorim, ali ovog mi je asa sasvim svejedno to god
uinili sa mnom. Propalo je sve u to sam vjerovala. Svi moji ze
mljaci trpjet e i umirati, pa neka trpim, umirem i ja.
162

to ona to o njemu misli, kako da to prikazuje, kakva to slika ivi u
njenoj dui o njemu? A dok je bio pod vizirom, govorila je rijei
koje su ga usreile.
- Dakle, to je va zanos to ste ga osjetih one prve veeri
kad smo se susreli?
- One veeri niste bili ovo to ste danas. One veeri bili
ste mukarac vitez, i taj je mogao da uspiri u meni zanos.
- A danas?
- Ovaj drugi pogasio je taj krije zanosa.
- Ako vam dokaem da sam isti i da se varate?
- Nema nikakve nade u mogunost dokaza.
Njegove ruke dru, poseu u haljetak i grevito izvuku pergamenti.
Jakim unjem rastvara se pergamena i on je prua Gordani:
- Evo, itajte. Dolazio sam danas u palau da vam to poka
em.
Gordana ita kraljiinu odredbu kojom Ivana skida u ime
kralja i kraljice s banske asti.
Doitavi, pogleda svojim bademastim oima u njegovo lice to se
gotovo trijumfatorski smijei.
- To je dokaz da sam se prevarila? - snebivajui se pita

ona.
- Tek sad e postati dokaz.
Vladislav uhvati pergamenu, podigne je uvis i razdere na komade, baci
na pod, pa gleda Gordanu pobjedonosno, s dubokim uvjerenjem da je tog
asa razorio sve njezine sumnje.
Ali lijepa glava je nepomina, bademaste su oi stroge i njena rije
hladna:
- Ni sada to nije nikakav dokaz.
- Kako? Razderao sam pred vama kraljevsku odredbu.

- Sutra e nastati druga odredba istog sadraja.
- Nee.
- Kakvo imam jamstvo?
- Moja rije.
- Dali ste svoju rije na ugovor s Ivanom Korvinom.
- Gordana. Ovo je original. Donio ga je danas princ. Izdala
ga je sama kraljica bez mojeg znanja.
Ona odjednom udno promijeni svoje dranje. Poprimi neku smjemost,
trgne se i s poitanjem odgovori.
, - Oprostite, nisam znala da vlau rukovodi njezino velianstvo.
Prema tome, razderali ste kraljevsku odredbu. Dopustite-da uinim
svoju dunost.
Ona se sagne i stade skupljati komade pergamene i prui1 mu ih. Ali
kad ih on ne prihvati, ona ih poloi na stol s rijeima:
- Izvolite uzeti velianstvo, da sutra ne biste ponovo trebali
govoriti u pero. Moe se lako sastaviti i prepisati.
163
11
Lice ga je zapeklo. Ona mu je sasula u obraz vreie britke o-tMce
ironije. Osjea se posramljen, poniten.

A ona mu pristupa blie pa sklopi ruke, molei:
- Molim vas da ne budete okrutni prema meni, ve zato to
ste se uvjerili da me sudbina protiv moje volje dovela s vama u
srodstvo. Tome nisam kriva ja. Molim vas uinite mi posljednju
dobrotu. Pustite me otii s dvora smjesta, ove noi da to prije
umaknem. Ve sutra moe me stii kraljiina zapovijed da se
imam preseliti u njen dvor, da budem milosnica njezina ljubljenog
brata.
On uhvati njene sklopljene ruke, dok njegov glas moli poni-znije od
njezina:
- Gordana, nemate od ega bjeati dok vas ja titim.
- Vi, vi ne moete tititi ni sebe.
- Odvie me igoete, Gordana.
- Otkrivam vam istinu. Ne moete tititi sebe, svoju rije,

ast, prisegu koju ste zadali, sve to morali ste pregaziti i

prihvatiti
odredbu koju je kraljica izdala u vae ime. Vi ste razderali pergamenu, a sutra ete napisati drugu, ili ona, ili vi sami. Nemate
snage da zatitite svoju muevnu volju, ni rije, ni obeanje. Kako
da titite mene?
Vladislav se osjea zapljusnut velikom jakom bujicom. Svaka njena
rije novi je val to prelazi preko njega kao kal sramote. I ve
dolazi drugi:
- Moete li initi to vas je volja? Moete li raspolagati sa
sobom kako biste htjeli? Niiste li potpuno ovisni, ne morate li se
skrivati, uljati, zaklanjati svoje korake? Vi ste bijedniji od svih.
I od mene. Jer ja se barem mogu tititi sama. Molim od vas do
zvolu da sebe branim i smjesta ostavim dvor.
Stotinu ekia bije mu u glavi. Duh mu glavinja, tetura od onoga to
mu je rekla, razotkrila, postavila njegovu linost pred njegove
vlastlite oi da se gleda gol, bos, lien vitetva, asti i obraza,
pogren, poprskan kalom kukavnog bespomonog siabia. A on nema nita
za to bi se uhvatio da se moe braniti.
Dok se gui zbog otkria svoje slabosti, ulaze u sobu kneginja
Selnberg i njezin brat. I imalo odahne.
Gordana pode u susret kneevskoj brai.
- Mislila sam: vaa milost e mi isporuiti kad me moe
primiti, ali kad ste se potrudili do mene, molim da primite moju
zahvalu za vae ljubazno gostoprimstvo. Jo ove noi elim ostavi
ti dvor.
Selnberg razvali lice od uda. Njegova sestra sklapa ruke, a oboje
gledaju Vladislava.
- Ali zato? - pitaju knez i kneginja.
- Razjasnit u vam kasnije, a sad mi dopustite da spremim
svoje stvari.
I brzo se nakloni pa ode prema vratima. U tren oka Gordana ostavi
sobu.
- Idite za njom, kneginjo - ree kralj i klone na stolicu.
164

Ostao je sam sa svojim pouzdanikom i gleda ga bespomonim pogledom.
- Jeste li uli, Selnberg, sto ona hoe?
- Kakva ju je to napala elja?
- Beskrajna ludost.
gto vam je zapravo rekla?
Sve to nikad nisam slutio, nikada opazio na sebi. Prikaza
la me u strahovitoj slici. Jeza me hvata jer, ini se, uistinu sam
toliko bijedan, jadan, nitetan u ruci Aragonke.
Sto mi je rekla? Sluajte me.

I obnavlja svoj crte koji je nacrtala Gordana. Saopuje razgovor od

poetka do kraja. Na svretku potiten i slomljen gleda svojeg
kancelara i eka njegov odgovor.
- Pravo velite kralju. Uistinu smo u takvom poloaju i vi,
i ja, i svi mi. Samo sluge Aragonkine volje.
Ali ta primjedba ne poluuje ono to bi kancelar htio.
Vladislav je sada zabavljen samo Gordanom.
- Nije li najstranije Gordanino uvjerenje da je kanim izda
ti Francesku?
- Da, to je grozno. Vi je ne kanite izdati, ali zatrai li kralji
ca da joj predate Gordanu, to vam drugo preostaje nego pokoriti
se zahtjevu ene koja je uz to i zakonita kraljica.
Na to Vladislav plane:
- Tko ju je uinio kraljicom? Ja?
- Vi, velianstvo, pred oltarom.
- Jo nisam s njom pred oltarom - vikne on i udari po
stolici.
- Dva tjedna proi e kao dva dana. Vrijeme ide brzo, a
Gordana zna to je eka. Ona ak misli da je sudbina uzima u
svoja klijeta ve na dan krunidbe.
- Zar joj niste rekli da sam odgodio vjenanje?
- Zapravo nisam htio da joj to reem. Miljah: vi ete joj
saopiti to ste uinili i zato. A sve to ona ini razumljivo je.
eli prije zadobiti svoju slobodu i osigurati svoju ast pred Franceskom.
- Saopite joj da je vjenanje odgoeno pa e povui svoju
odluku da odmah ostavi dvor.
- Nema razloga da povue jer ona moe oekivati da e
sutra dobiti kraljiinu odredbu neka odmah seli u lonicu njenog
brata. A to biste vi mogli uiniti? Nita!
- Zatvorite vrata dvora i sve Napuljce pobacajte iz dvora,
zabrtvite sve ulaze.
- Ako se na zatvorenom ulazu pojavi kraljica, to onda? A
ona e se pojaviti, izbacite li samo jednog Napuljca.
- Pribijate me avlima na kri, ba kao i Gordana.
U mukama kralj ide k prozoru da udahne zraka, a selnberg opet
pokuava Vladislava sklonuti na neku jasnu izjavu.
165

- Samo vam predoujem sve kako jest, prikazujem to e
se dogoditi za dva tjedna, a moe se dogoditi i prije. Osvjetljujem
vam zapravo va poloaj.
- To nije poloaj, to je stupica od samih bodea. Iz nje ne
mogu iv.
- Kad vi sami velite da ne moete, naravno, nema izlaza.

- Zar bi tu bilo mogue nai izlaz? Recite. Gdje? Kakav?

- Barem se moe pokuati.

- Onda ga traite, istraujte. Ja sam nemoan misliti.
I spustivi ruke i glavu, uzdie:
- Kako sam bio sretan, veseo i vedar. Kao ptica u zraku.

- Odletjeli srte u visine, ne pazei na ono to vas eka u ni
zini im se vratite dolje. Gordanina odluka brzo vas je povukla
natrag u vrzino kolo zamki i neprilika.
- Kako da je sklonem ostati? Pomozite?
- Neemo je pustiti iz dvora. To je vrlo lako.
- Nije to dovoljno. Znam da ona nee vie htjeti sa mnom
onako lijepo avrljati, etati perivojem, sa mnom nastupati u
bojnim vjebama to mi je najvei uitak.
- Jas.no da nee.
- Ona me smatra niticom, nita vie nema u nje od onog
zanosa o kojem mi je govorila, a ja sam bio tako sretan.
- Ne preostaje vam drugo, velianstvo, nego da se odluite.
- Na to da se odluim?
- Ponovo stei Gordanin zanos.
- Onda bi u njenim oima morao bitii onaj mukarac volje,
snage i samosvijesti kakvog je ona zamislila.
- A to je sasvim nemogue.
- Ljutina mu ikne u obraze:
- Kako to smijete ustvrditi?
- Jer ste vjerenik Beatrice aragonske, a uz nju Gordani ne
moete dokaiiti svoju samosvijest i volju.
Vladislav digne obje ruke na vrh glave i gotovo zastenje:
- Poludjet u, glavom u udariti o zid.
- Ja bih radije glavu poloio na Gordanine grudi, velianstvo.
- Drsko mi se rugate. Odvie sam iskren s vama.
- Ne rugam se, ve vas podsjeam da bi trebalo traiti izlaz.
- Naitega. Tako vam sunca, naite, idem za vama.
- Nisu mi poznati svi zakuci, sve pukotine u tvravi u koju
nas je zatvorila kraljica.
Kao da mu je bljesnulo, on pohita elnbergu i apne:
- Poaljite odmah k biskupu Bakau. On e neto pomoi.
Smjesta neka ga dovedu k meni u dvor.
- Meutim, morali bismo zajedno ostaviti ovu odaju - opo
mene ga elnberg ustajui. - Gordana je izala jer nismo mi
htjeli izii.
Vladislav ustane, okrene se k prozoru i upre prstom u staklo:
166


- Ovuda je uao Damir u ovu odaju. Ona mu je sama otvori
la prozor.
- To sam skrivio ja.
- Valjda joj niste vi poslali mladog viteza?
- Naravno, ali nehotice. Danas popodne javio se nekoliko
puta na dvorskim vratima i zamolio da ga puste Gordani jer joj
ima donijeti vijesti iz Peuha, ali kako sam odredio da nikoga ne
puste u dvor tko god za nju pita, mladi plemi, odvaan i smion,
prodro je do nje, penjui se na zidine i na prozore.
- I to joj se, naravno, svia.
- to emo. I meni se svia smjelost, volja i odvanost. Ka
ko se ne bi sviala eni, pa jo takvoj koja cijeni mukarca samo
po junatvu, po snazi volje i okretnosti miia.
- Dokazat u joj ja svoju volju i okretnost maa. Ubit u
ga- Koga? - pita elnberg zapanjeno.
- Njezinog prividnog mua.
- Plemenitog gospodina Damira?
- Njega, jest, njega.
- Nemate razloga da ga dadete smaknuti.
- Sam u ga ubiti svojom rukom, izazvao me na megdan.
- Plemi zove kralja na ma.
- Izazvao je viteza, a taj e mu izai okom u oko. Mojem
se mau ne moe oduprijeti. Sav treptim od radosti to mi dolazi
na otricu.
- Nije obiaj da se kralj bije s plemiem.
- Zbog nje pobit u se s njim, neka vidi, neka zna moje
junatvo.
- Velianstvo, ako ga ubijete, stei e uvjerenje da ste joj
htjeli oduzeti i ovog jedinog zatitnika koji ima pravo pred svije
tom da je brani od Franceska. Ba vam zato ne bih savjetovao da
ga ubijete - ruga se elnberg.
- Vi me, ini se, elite svom silom odvratiti od Gordane?
"Do avola, nita drugo ne radim nego te s njome svaam!"
- bijesno kune u sebi elnberg, a Vladislav ljutilo nastavlja:
- Ali to neete uspjeti. Ne moe to uspjeti nitko. Nemam
druge elje nego da nju ostvojim, da se njoj svidim, da u njoj
pobudim povjerenje i obnovim zanos to sam ga pobudio one
veeri kad je prodrla meni u dvor.
- Ako je tako, kralju, onda idemo da to prije pozovemo
Bakaa. Taj e vam dati tone upute kako bismo mogli postii
cilj.
- Idemo. Ali u dvorani eka Frantiek s Damirom kojemu
sam obrekao izai na megdan. Moramo odrediti vrijeme i mjesto.

- Molim recite, velianstvo, isporuit u mu.

- Pobiti se moemo tek sutra prije podne u dvorani za bojne
igre.
- Naravno, tamo je najshodnije. Dakle, Damir moe kui.
167

- ekajte. Izae li iz dvora, povjerit e dvoboj kojemu od
svojih prijatelja i onda bi mogla saznati Beatrica.
- Eto, vidite nema li Gordana pravo? ak i svoju viteku
dunost ne usuujete se vriti od straha pred kraljicom.
Zastao je. ini mu se da su ga svi uhvatili za grlo: i Gordana, i
elnberg, i Beatrica, i Filipec, svi ga nastoje uguiti.
- Svi me davite. Zadavit ete me. Ne mogu to podnijeti.
Debele znojne kaplje orosile su mu elo. elnberg ga i ne
pokuava tjeiti ili smirivati, nego utei gleda u prozore to se
tresu od grmljavine, ali ga lako kucanje ponuka da ide k vratima,
pogleda na hodnik. Tamo netko tiho ape.
aptanje upozori Vladislava pa zovne u sobu Frantieka.
Sumnjiavo ga upita:
- Kakve to tajne nosi? to se to ne usudi izrei glasno?
- Velianstvo, plemi kojeg ste predali na uvanje zatraio je
neka bih mu dopustio govori1 ti s njezinom milosti Gordanom.
Evo me da pitam Sto mi je initi. Gospodin kancelar misli da po
zovem Gordanu.
- Reci plemiu da Gordana nije ovdje.
Frantiek pohita u hodnik, a Vladislav uzbuen sjeda dok mu se
ljubomorni gnjev skuplja u oima.
- Velianstvo, zato ne ostavljate ovu sobu? Zar ne elite da
doe Baka?
- Moram se odmoriti.
Za nekoliko asaka ponovo se otvore vrata, ulazi Damir i pokloni se:
- Velianstvo, moram govoriti s Gordanom.
Kralj upire u nj zluradi pogled i pitanje:
- 0 emu?

- O mnogim vanim stvarima koje veu njenu linost sa
mnom.
- Koje su to stvari koje vas veu s njom?
On uti i oito ne kani odgovoriti Sto Vladislava nuka da pita dalje:
- 2elim znati o emu biste vi imali govoriti s mojom roaki
njom kojoj sam i skrbnik.
elnberg pokuava posredovati pomirljivo i nuka Damira:
- Velianstvo ima pravo saznati.
- Priznajem, ali isto tako pripada meni pravo doznati to
Gordana radi u ovoj palai?

- Kralj je titi od Franceska - odgovori kancelar. - Morali

biste njegovom velianstvu iskazati zahvalnost to je uzima u za
titu.
- Ako sam Gordanu samo zbog toga naao ovdje, onda uisti
nu duboko zahvaljujem kralju, a poto sam se vratio s puta, mo
lim velianstvo neka dopusti Gordani da se vrati kui pod zatitom
onoga koji je s njom vjean. To duguje mom imenu. Boravak u
ovoj palai moe baciti ljagu na njezinu ast i moje ime.
168


- Svijet poznaje prividnost ovog braka.
- Svi to se nalaze na ovom dvoru vidjeli su za kralja Matije
da sam s Gordatnom no nakon svadbe ulazio u ovu palau, u ovu
odaju kamo su nas sproveli i ostavili.
- Vi ste s njom u ovoj odaji sproveli do zore?
- To zna itav dvor.
Vladislavljevd obrazi usplamte dok ga obilazi zima. Gotovo bez daha
zuri u kancelara:
- ujete li to ovaj veli?
- Istinu velim, a ova mi istina prua pravo traiti Gordanu
da se vrati u moju kuu.
Raspaljen tim saznanjem, sam Vladislav pohita k vratima, otvara ih i
nalae zapovjedniku da odmah dovede Gordanu.
Dotle elnberg pokua znakovima i pogledima sklonuti Damira neka
povue izjavu, ali on se protivi tvrdokornom utnjom.
Zabrinut za svoje osnove, elnberg se povue k vratima, ne bi li
mogao s Gordanom izmijeniti kakvu rije prije nego to se suoi s
Damirom.
"Zar nas je zavarala prividnou svojeg braka?" - pita se kancelar,
teko iekujui djevojku.
Meutim, kralj ve sumnja u svojeg pouzdanika, ide k njemu i veii mu
na ekom:
- Niste li sve to s njime ugovorili da se ne bih moda odlu
io vjenati s Gordanom?
- Gdje bih mogao snai takvu ludu misao? Velianstvo je
nerazrjeivo vezano s kraljicom.
- Sve vie sumnjam. Htjeli biste me odvratiti od Gordane.
- Kako bih vas htio od nje odvratiti kad nemate drugih
namjera nego da se pozabavite jo jednom pred vjenanje. Uis
tinu mi inite krivo.
- A kad bih imao drugih namjera s Gordanom?
- Uiniti je ljubovcom uz enu kraljicu? To ne bi dopustio
ni njezino velianstvo, niti bi htjela Gordana.

Damir ne moe razumjeti to oni govore nerazumljivim mu jezikom. Ipak

ga njihov razgovor uzbuuje jer je uo Gordani-no ime.
Ali ona je stigla u sobu pa iznenaeno pogleda blijedog Damira,
razbuenog kralja i zabrinutog Selnberga. Ovaj je pokuava tropotom
upozoriti na sebe, ali kralj odmah istupa u sredinu sobe i pokazuje
Damira.
- Ovaj plemi izrekao je pogrdne rijei o vama.
- Nisam je pogrdio - prosvjeduje Damir.
- to je rekao, gospodine knee?
- Da je uveer vaeg vjenanja pred svima u ovom dvoru
ulazio s vama u ovu palau i sproveo no.
Ona mirno pogleda Vladislava ije oi gore ljubomornim oekivanjem i
pita:
Jeste li, gospodine Damire, rekli kako smo sproveli no?
169

Vladislav navaljuje, goropadno viknuvi:
- Ni rijei nije rekao, a ja elim znati: je li moja roakinja
udata, ili nije.
- Nije - odvrati Gordana. - Sklopili smo prividni brak.
Od oltara nismo stupili ni koraka blie.
A Damir izblijedi i dobaci ironiki:
- To ba ne moete ustvrditi.
Bademaste oi pilje u njega kao u sablast:
- Zar ete lagati, gospodine?
- Ne laem. Ili zar se niste bacili meni oko vrata u ovoj
odaji, tamo uz onaj prozor?
Neto nejasno bljesne u Gordaninim oima. Ljutito povisi glas,
pitajui:
- A zato sam to uinila? Recite!
Njegovi je pogledi ibaju bijesnom ljubomorom.
"Brani se zbog kralja"! - misli u sebd, dok mu ona okrene lea i
gleda u oi razoaranom Vladislavu i zapanjenom eln-bergu.
- Pa dobro, razjasnit u.
Gordana okrene le<*- Damini i zapone:
- Razjasnit u sama. Evo kako je bilo: milanski poslanik
Mafeo prijetio se kralju Matiji da e razrijeiti brak vojvotkinje
Bianke i pnmca Ivana jer on ljubi mene. I doveo je kralja Mariju
u ovu palau gdje smo bili na dogovoru: princ Ivan, gospodin Da
mir, ja i pa Stjepko. Kad nas je kralj Malija opazio sve etvo
ro na okupu, plane na ime, ali mali pa Stjepko htjede spasiti me
ne i lukavo ree kralju: gospodin Damir zaprosio je Gordaninu
ruku jer je ljubi, a princ je bio samo svjedok. Kralj Matija prih
vati dosjetku i odredi nae vjenanje. Mi smo se sporazumijeli
na prividni brak, ali Matija je odredio da se nastanimo ovdje

kako bi nas mogao nadzirati. I poslao je uhodu. Ovaj se sakrio

ovdje pod posteljom. Cim smo unili, praeni dvoranima, opazim
kako se zastori miu pod dodirom neke ruke. Da uhodu zavaram,
hitro ovijem ruke oko vrata gospodinu Damini.
Vladislav i elnberg upijaju Gordanine rijei, ne opaajui kako se
Damir okrenuo od Gordane blijedih obraza.
- Uinila sam zato da uhoda vidi. Glasno sam rekla Damini:
"Napokon jednom", a u uho mu apnem: uhoda je pod poste
ljom. Ipak on to nije uo, planuo bjesom i odgurnuo me.
- Odgurnuo? - opetuju Vladislav i elnberg snebiveni.
- S tolikim bijesom da sam gotovo pala.
- Zato je bio bijesan? - ne shvaa elnberg.
- Prisegao je pnincu na ivot i sreu svoje majke da e taj
brak ostati prividan, pa je mislio da ja sumnjam u istou nje
gova prijateljstva prema princu i ovim ga zagrljajem iskuavam.
Meutim, ja sam ga brzo odvela u onu drugu, veliku odaju i
razjasnila zalo sam to uinila. Damir brzo izvue uhodu i baci
170

ga napolje, ali kako je u hodniku stajao drugi kraljev uhoda, ostao
je u onoj dvorani itavu no.
Onda se okrene Damini i dobaci mu prezirno:
- Moete li to porei?
- Nisam ni kanio poricati.
- Zato ste spominjali ovaj dogaaj?
- U odbranu vae asti, mojeg imena. Sami ste kazali: uho
da je razabrao va tobonji zagrljaj. Dakle, pripovijedao je svima
i danas svatko na dvoru i izvan njega mora vas smatrati mojom
enom. I zato ljaga pada na vas i na mene to vam doputam bo
raviti na ovom dvoru dok sam ja u Budimu. To je uzrok da
sam se pozvao na onu no i na boravak u palai, a nije mi ni
na kraj pameti prikazati vas kralju uistinu mojom enom.
- Sad je sve razjanjeno - uplete se elnberg - i mi ne
mamo razloga o tome vie govoriti.
- Samo jo molim velianstvo neka Gordanu poalje iz palafe.
- Kako, dakle, nemate prava na Gordanu, ona ostaje i da
lje goa kneginje elnberg kojoj sam je povjerio. Vi ete se s
ovom odredbom zadovoljiti ako vas moda ipak ne vodi samo lju
bomora - primijeti Vladislav.
- Ne mogu je ostaviti ovdje.
- Onda je ljubite?
-Mrzim je. Igra se au mojeg imena i mojom prisegom prijatelju i
mojom sreom koja me eka s vjerenicom, koju ljubim i eznem da se
to prije s njom vjenam.

- Krajnje je vrijeme da se oslobodite vaih prividnih prava

- otro e Gordana.
- Napisat ete izjavu kojom pod prisegom tvrdite da je
brak s Gordanom prividan - veli Vladislav. - Poslat u to od
mah u Rim.
- Moja je izjava ve poslana svetoj stolici - slae Damir
da ne bi morao davati izjave kralju.
- Onda je vae pravo potpuno utrnulo - primijeti kance
lar elnberg.
- Pred svijetom jo uvijek traje.
- To e sutra odluiti nae otrice - odvraa Vladislav razdraen Damirovom nepopustljivou. - A do sutra moete os
taviti dvor u pratnji mojeg kancelara. Sad neka se Gordana opet
vrati kneginji.

- Velianstvo, vi znate moju odluku - ree ona.
Na pragu stoji Frantiek i javlja:
- Vani je opet netko tko eli govoriti s Gordanom.
Damir se iznenadi, a kralj se usplahiri:
- Da vidim tko je taj novi posjetnik usred noi i oluje.
Kancelar se uri za njim. Vladislav se na pola puta zaustavi
okrenuvi se Damini:
171

- Sad moete ostavit dvor do sutra prije podne. Ako su
stigli pristae Ivana Korvina, gospodin biskup FUipec eka
ih
sutra na prisegu vjernosti kako to utvruje sklopljeni ugovor.
- S princom Ivanom Korvinom ili banom? - pita Gordana
kralja znaajno.
- S banom - odgovori on pa eka da najprije izae Damir.
Meutim, i Gordana ih slijedi mramornim hodnikom, osvjet-ljenim
velikim svjetiljkama na stupovima. Vodi je neki nemir zbog onog koji
dolazi k njoj.
Zaostala je da ne bi vidio Vladislav pa izvjedljivo gleda u sjenu
stropa gdje se isprsio mukarac i neto s njim govori.
Ve izdaleka prepoznala je smeu odoru vojvodinog etovo-e Mirka.
Oito joj nosi poruku od vojvode. I probije se izmeu clnberga i
Damira. Vladislav pogleda i pita:
- Poznajete li ovog ovdje, Gordana? - i pokae na mukar
ca u odori eto voe.
- Tko je taj?
Mukarac se obazre k njoj. Usne joj se vrsto stisnute kao da je
potisnula usklik. Ispod klobuka etovoe gledaju je dva tamna mirna

oka. Uhvatila se stupa i sagnula naprijed da pritaji kako se trgnula.

Tamo stoji vojvoda Lovro.
Govorio je s kraljem, a kralj ipak od nje trai njegovo ime. Brzo joj
sine misao: preodjeven, taji svoju linost, dakle, zbog neega je
doao pod drugim imenom. Njegove oi govore joj razumljivim jezikom.
Munjevitom brzinom preleti joj ova kombinacija pa odmah spremno
odgovori:
- Kako ne bih poznavala, velianstvo. Odora otkriva njego
vu linost.
Dok to veli, osmjehnu se vojvodine oi, u znak da pogaa njegove
elje i ona naglasi:
- Ovo je etovoa Mirko iz kue gospodina Damira.
- Onaj koji vas je elnbergu pomagao oteti otmiarima?
- Je li to taj, gospodine kancelaru?
Znaajan Gordanin pogled bude dovoljan da kancelar ivo potvrdi
kraljevo pitanje.
- Dakle, idite vaoj gospodarici - naredi kralj tobonjem
etovoi, a zatim ode sa Selnbcrgom i ree mu poluglasno:
- Taj etovoa posjeduje odvie plemenite crte lica. Da ni
ste vi potvrdili, sumnjao bih da se opet uvlai u dvor koji od
njenih oboavatelja. Ali idemo.
Damir se izgubi meu stupovima hodnika i silazi niz stube. Gordana
brzo uvede vojvodu u svoju odaju i zatvori vrata.
- Zato dolazite pod imenom etovoe Mirka? - pita ga
tiho.
On se ogleda po odaji, istraujui, i apne:
- Moe li nas tkogod ovdje uti?
172

Jednom se pod onim zastorom sakrio uhoda. Pogledat
u _ i ode k postelji, podigne sve zastore, zagleda sve kutove i
pregleda drugu dvoranu pa opet zatvori vrata i zasune ih:
Nema nikoga, vojvodo - apne ona. - Doli ste mi na
vijestiti crnu vijest iz Peuha?
Mislio sam govoriti s vama pod vaim krovom.
Nemam svoga krova, vojvodo, a raskol meu vama uzima
mi svaku nadu da u ga imati.
Oborio je pogled da sakrije izraz lica. Brzo savlada sve to bi joj
bio odgovorio da nije izrekla onog popodneva svoju odluku i odbila
njega kao i princa, dakle, odlui ostati u hladnom stavu i zapoinje
govoriti tiho, ozbiljno:
- Vjerujete li da nisam niim skrivio to je velik dio naih
ostavio Ivana?
Mi aska ne sumnjam, pa ipak, vojvodo, zamislite: da se
niste razdvojiili, mogli smo sada svojom sudbinom odluiti sami.

- I pobijediti lagano bez stradanja.

- Zato se, dakle, niste upeli da ostanu uz Ivana?
- Uza nj nam nema druge nego predati se Beatrici. Ve je
otela Ivanu banstvo kako mi ree biskup Varadi.
- Vi ne znate kakva se tu vodi borba protiv Beatnice i
mogla bi uspjeti.

- Nakon svih borba, nada i svih razoaranja stekli smo uvje
renje da Ivan Korvin ne moe biti ban kad nije znao biti kralj.
Na cesti gdje nas je ostavio, opazili smo da se nalazimo na ras
kru. Dva su puta: oba vode po rubu strmine. Jedan je Vladi
slav, uz kojega je aragonska sila a ova je smrtonosna, jer nosi
pred sobom tit zakona za koji e Beatrica zakloniti svoje zloi
ne. Drugi put ide uz strmu obalu rtvi, borba i stradanja do si
gurnog osloboenja.
- Koji je to put?
- Onaj to nas upuuje da sjekirom odsijeemo od sebe
gladnu zvijer to nam je zadrla ralje u tijelo, makar i sebe ozli
jedili, ali sigurno se rijeiti i osloboditi Beatriina zuluma.
A
to se moe samo ako krenemo na protivnu stranu Napulja, na
protivnu stranu Beatrici aragonskoj.
Duboka ozbiljnost prelije joj lice.
- Maksimilijan?
- Pogodili ste.
- Ima li taj plan stvarne mogunosti?

- Dobro smo ga smislili. Knez Bernardin u Peuhu, a u
meni se rodila ta misao ve ovdje kad sam u Budimu razabrao
da je Ivan Korvin potpuno otpao od nas.
- ini se i ostale prilike pogoduju vaoj osnovi. Nezadovolj
stvo se javlja u svim redovima Vladislavljevih i kraljiinih pris
taa. Cak i njen prijatelj Gereb se buni, i Batori. Izaziva ih Beat
rica nasilnim odredbama.
173



- Sve smo to mi u Peuhu znali, dapae jo vie. Svi odli
ni ljudi i ugarski stalei povukli su se na svoja imanja i ekaju
skrtenih ruku. Nitko ne posee u monju, nitko se ne pripravlja
da pomogne protiv Alberta i Maksimilijana, a Vladislav nema ni
forinte da je potroi za vojsku. Ovisi posve o Beatrici, a ona tra
i uz kamate vlast, evo, u tom asu na je put da s Maksimilijanom sklopimo savez. To znai i izvui na dom iz pakla.

- Vaa je odluka vrsta?

- U sudbonosnom smo asu da odluimo: robovati ili gos
podariti. Volim u borbi podlei nego nastaviti robovanje.
- Da, to mora biti geslo svakog potenog sina naega roda,
ali sad mi dopustite pitanje: vi ste ve sklopili savez?
- Jesam.
- 1 neete prisei Vladislavu?
- Zato sam doao preodijeven neka nitko u dvoru ne sazna
da sam u Budirau.
- Savez koji ste sklopili prua naoj zemlji osloboenje?
- Potpuno. Pokojni kralj Mati ja sklopio je s Fridrihom
ugovor po kojem on ili njegov sin Maks zauzimaju Matijino pri
jestolje ako on umre bez zakonitih potomaka. Ugovor su prihvati
li Ugri kao i mi. Oni su nakon kraljeve smrti odustali od ugovo
ra, mi ga prihvaamo, a onda slijede posebne toke koje nama
ostavljaju itav na jug. Maksu pripada Ugarska, a nama nae
zemlje. Evo kako glasi taj ugovor koji nam zajamuje slobodu..
- Tiho - apne ona pa ide prema vratima, onda se vrati.
- Nije dobro ovdje raspravljati o tome.
- Zato vas molim ostavite dvor i vratite se sa mnom u domovinu.
- Obratno, gospodine vojvodo, sad je moja prisutnost na
ovom dvoru potrebnija nego ikad prije.
- Sad nema vie svrhe ta sitna borba.
- Naprotiv, ba to hou da vam razjasnim. Vladislav ne
moe voditi borbu protiv Maksa ako mu ona ne saspe u monju
svoje blago. Dakle, boriti se sa Selnbergom protiv Beatrice zna
i pomagati vau osnovu.
- Ali jo uvijek podupirati Ivana Korvina. A vi ga jo uvi
jek niste napustili.
- Ne, gospodine vojvodo, jer jo uvijek vjerujem da se ni
sam prevarila u svojim slutnjama koje mi otkrivaju prave juna
ke sposobnosti u tome sinu, tako odlunog i junakog kralja Matije.
- Ako on ostane ban, slabi na poloaj.
- Ako za bana kraljica postavi ovana, udarit e Napuljci
na vas. Bude li ban Ivan Korvin, vjerujte, nee dignuti maa ni
na koga. Ja se ak nadam u dobrom asu sklonuti ga da pristane
k vama. I vjerujem, vojvodo, ne smijemo napustiti Ivana Kor
vina. On e jo biti veliki ovjek i koristit e naoj domovini.
On samo obori oi, i pita:
174


- Jeste li sigurni, Gordana, da vas u toj palai nee zadesiti
kakva nedostojnost bilo s koje strane?

- Ne bojim se toga.
Smatrate li me, Gordana jo uvijek svojim skrbnikom?
- Jo uvijek samo vas.
- Hvala vam. Meutim, vi ste izrekli svoju odluku i elite
ostati ovdje. Ja ostavljam Budim, ali moj etovoa Mirko ostaje.
Ako biste jednom odluili napustiti dvor i Budim, on e vas do
vesti ravno u Slavoniju u moj utvreni dvorac Ilok. Tamo ste
dobro zatieni i uvijek obavijeteni gdje se nalazim.
- Hvala, vojvodo. Upamtit u va poziv.
I onda mu prui obje ruke, a on tiho primijeti:
- Kad god ustrebate pomo ili moj ivot, bit u na svojem
mjestu. Zbogom, Gordana.
- Ja velim: do vienja!
Ve je spustio njene ruke, ali jo uvijek ne skida pogleda s nje.
Sapinje ga neka kobna bol kao jo nikad dosad. I ne moe da krene
niti da joj to kae.
- to vam je, vojvodo?
- Neka slutnja kao da vas vie nikad neu vidjeti.
Blagi smjeak pokae se na njenom licu i oima. I hvata ga za ruku,
vrstu, jaku i muevnu i bodri.
- Ta je slutnja oblak, moda i crn, naas zaplovi najvedri
jim nebom i opet nestane. Sunce izlazi svakog jutra, vjerujte,
vojvodo, i za nas je stvoreno sunce.
Samo se poklonio i brzini koracima otiao k vratima. Ona ga slijedi u
hodnik. Zaustavlja se na hodniku i gleda za njim kako silazi niza
stube.
Dolje se jo jednom obazre. U sjeni ispod stuba opazi neku sjenu.
Pouri se da vidi tko je to uhodi. Jo prije nego stigne, izae
Damir. Ona se iznenadi.
- Jo niste ostavili dvor?
- Kad je kralj otiao u perivoj, vratio sam se. Imam neto
govoriti s vama prije nego to odem.
- Onda brzo uite.
Kad su bili u njenoj sobi, zapita je Damir:
- Bit e da je vojvoda imao naroitog razloga skrivati se u
odori svojeg etovoe?
- Dakako, da je imao razloga.
- Ugovor Ivana Korvina odreuje rok od etiri tjedna da
sve bive Ivanove pristae poloe prisegu vjernosti kralju Vladi
slavu.
- I kraljici Beatrici.
- I mene eka taj strahoviti udarac. Vee me prisega koju
sam poloio princu Ivanu da ga nikad neu ostaviti, dogodilo se
to mu drago, dakle, ja ostajem uza nj, a to znai...
- Da ete prisei Beatrici.

- Moe li se prisei Vladislavu, a da se ne prisegne njoj?

175

- Gospodine Damire, ima prisega kojima prisustvuje samo
tijelo.
- Na to se oslanjam, ali nisam znao nai rije da iskaem.
- Priekajte jo, gospodine Damire, jo ima nade. Mou
se jo kojeta dogoditi u najkrae vrijeme. Pred vama lei rok u
kojem imale ispuniti uvjet prineva ugovora. Meulim, htjela bih
znati to misli ban Demnin. U njega je estita i velika dua i nevjerujem da e mirno pristati pod Beatriinu zastavu.
- Spreman je na sve borbe - i ja i svd njegovi.
- Da, svi ste spremni na borbe, na otpor, na sve. Svi su
jednoduni u elji da se odrvaju, oslobode, pa ipak svatko trai
osloboenje na drugom kraju. Gospodine Damire, to je najvea
nesrea u ovom sudbonosnom asu.
- Dakle, niste uspjeli, vojvodu skloniti da se sloi s nama?
- Vojvoda nije slabi koji bi se dao gurati sad na jednu
sad na drugu stranu. to on odlui, to je i promislio, a to je
promislio i odluio, to e izvesti ili poloiti glavu.
estoko zakuca Damirovo srce. Ne od ljubomore ili zavisti, ve od
uvjerenja da je Gordana rekla istinu.
- Slaem se s vaim miljenjem, duboko potujem vojvodu,
a doskora doivjet ete isto i od Ivana. Vjerujte, naao sam ga
znatno promijenjenog. Fiiipec je bio kod njega i traio neka se
odree banstva. Onog je dana, veli biskup Varadi, Ivan planuo
i pokazao iznenadnu odlunost. Kad je od Beatrice primio vijest
da ga skida s banske asti, njegova je odlunost porasla, gotovo
je borben. Ne biste ga prepoznali. Moja je nada velika da se u
njemu neto preporaa.
- Ovaj >mu preokret prua dvostruke nade za budunost.
Uvijek sam vjerovala u nj i neu se prevariti. ujte, gospoini;
Damire: recite mu da ga pozdravljam i oekujem od njega naj
odluniju borbu protiv svakog pokuaja da ga skinu s banske
asti. Na to nemaju prava.
- Ali to da mu kaem kad sazna da ga je velik dio hrvat
skih stalea ostavio?
- Vi mu lo neete kazati, dakle, ne moe doznati.
- Ali vojvoda i knez Bernardu! sa svojima prosvjedovat e
protiv njega i onda to vie ne moe ostati tajna, a kako je za
dao rije...
- Ne, ne. Nee prosvjedovati. Sasvim pouzdano znam. Ne
e se sada ni pojavljivati u Budknu, znate koliko ljudi vodi so
bom vojvoda, itavu vojsku, svi ti plemii ne mogu vie izdrati
tolike trokove i vraaju se svojim domovima, a vojvoda ih mora

otpratiti i sam se brinuti za njih sve dok ne stignu kui. To

redte princu i Dereninovima.
- Hvala vam, znat u kako da to iskoristim. Prema lome,
ne moe biti prosvjeda ni na krunidbi?
- Nikako. Rekoh: kreu u domovinu. Vojvoda odlazi jo ove
noi.
176

Htio bih ipak znati: ako oni ne priznaju Ivana Korvina
za bana to kane uinit?
O tome e oni odluiti. Vjerujte, bila bi najvea srea za
nau zemlju kad bi sam princ s Dereninom i sa svima ostalima krenuli
za vojvodom kui. Upamtite, gospodine Damire, danas je nad naom
domovinom zaurlala mnogo strahovitija nesrea od same aragonske
vlasti.
Ima li jo vee nesree od ove?
- Jest, taj razdor i vaa nesloga. Raspolovili ste se, a izmeu
vas zjapi ponor. U nj e se strovaliti osloboenje naih zemalja
za kojima teite vi, i oni, i ja.
Skupila je svilene obrve i trepavice spustila na bademaste
oi:
- U takvom neizmjernom pogodnom asu, kad luduje Se
strica, glavinja Vladislav, kad se velikai povlae u svoje domo
ve, kad peru ruke oni koji bi morali hvatati maeve, na granica
ma prelazi neprijatlj, u takvom nevjerovatnom pogodnom asu
cijepaju se, razdvajaju oni nai sinovi u ijem je rukama dobro
zemlje. Dereninovi kane neto drugo, vojvoda i knez neto dru
go, a ja opet vodim borbu s tree strane. Svi zalaemo u borbu
sebe. Kad bismo sve te rtve okupili na jednoj bojovnoj strani,
kako bismo lako rastjerali vukove to se hrane na naim grudi
ma i piju nau krv. Svega imamo, osim jednodunosti.
- Jezovitu ste rekli istinu, to jezovitiju to su nau nedav
nu slogu naruili ponajbolji ljudi.
- I toliko potenja, toliko portvovanosti, toliko rtava pa
da uzalud u ponore razdvojenih bojnih redova.
- Gdje nai spasenje?
- Spasenje bi donio onaj kojeg ekam, voa koji bi grom
kim glasom snage, volje i vjere sve trgnuo u dno srca, dozvao,
pilizvao, stopio u jednodunost, ali jo uvijek ekam...
- Gordana, moda je sudbina odabrala vas da ovog puta
premostite ponore i spojite razdvojene bojne redove.
- Kamo sree da me odabrala, dala bih svoj ivot.
- ujte me, Gordana. Moda je ipak u vaim rukama ova
mo. Doite sa mnom. Tu je vojvoda, tu je ban Derenin. Uini
te bar pokuaj da sklonete ili jednog ili drugog, moda sklonite

samog Ivana Korvina da se sloi s vojvodom ili Dereninom.

- Samo je jedna mogunost: ban Derenin i Ivan moraju se
pokloniti vojvodi i knezu Bernardinu.
- Bilo to pokuajte, zaklinjem vas.
- Vojvoda putuje ve ove noi.
- Ba zato ne gubite ni asa.
- Kako bih mogla izai ove noi iz dvora protiv volje elnberga i kralja?
- Sasvim lako. Meni je odreeno da mogu izlaziti iz dvora
i tok sutra se vratiti.
- A to je time pomognuto?
177
12 GORDANA V

- Vae su sve stvari prenijeli iz moje kue ovamo u dvor?
- Naravno da su prenijeli.
- Odjenite muku bojovnu odoru, omotajte se mojim platem, uzmite moj klobuk, vani je oluja, nije, dakle. udo ako se
morate dobro, dobro zaogrnuti i estito povui klobuk na glavu.
Baklje gasnu na vjetru, na ulazu u dvor nema toliko svjetla, iz
dvora ima pravo da izae Damir od Brezovice.
- Ja bih imala da odem umjesto vas?
- Nije li to dobra zamisao?
- A vi?
- Ostat u u ovoj sobi skriven tako dugo dok god je potreb
no, imakar do sutra u zoru. U mojem domu nai ete vojvodu,
a u prinevoj palai bana Derenina. Mirko e ga dozvati.
- Moglo bi se pokuatii, makar ima malo nade da bih ve
danas mogla provesti tako ogromnu stvar.
- Oklijevate ostaviti kraljev dvor. To je jedino.
- Ne sumnjiite me- Zato onda odbijate moj prijedlog? Sigurno vas je voj
voda molio da ostavite ovu palau.
- On se pouzdaje u moje odluke, a vi ste vazda puni uv
redljivih sumnji koje nemate pravo ni misliti, kunem vam se
na svoj obraz: ne miem se iz ove palae ako ne prihvatite to
vam predlaem.
Nekoliko trenutaka udno ga promatra, a onda opet razmd-lja,
odlazei k prozoru. Okrene se, prilazi k vratima i prislukuje, a
onda ide k njemu:
- Otii ete u onu drugu odaju. Vi je poznajete, tamo ete
priekati dok se ne odjenem.
Ne rekavi vie ni rijei, Damir pohita u drugu sobu, a Gor-dana
otvori krinju okovanu srebrom. Izvadi svoju plemiku odoru i stade
se brzo odijevali.

Cim je svrila, zovne amira, uzme njegov plat, zamota se. Zatim
posegne za njegovim klobukom, snano ga zarine na glavu i povue obod
na oi.
- Ne moe vas ovako nitko prepoznati - raduje se on, gle
dajui je sa svih strana.
- Plat joj se sputa do glenja, dok je ovratnik plata dig
la uvis i sakrila do pola lica.
- Sad ste sigurni da vas ne mogu prepoznati. Vani ispred
dvora ekaju moj sluga Marko i moji momcli s osedlanim ko
njem. Ja u zakljuati ovdje vrata. Mislit e svi da ste legli.
- Sasvim dobro.
I brzo izlazi iz sobe.
U hodniku nema ni ive due. U asu se spusti niza stube pa izlazi u
mrani perivojJo uvijek gnni i vjetar lomi granje.

RANA PROLOSTI
Damir je ostao sam u Gordaninoj odaji. Zamiljen, sputene glave ide
nekoliko koraka sredinom sobe. Sjeanje titra iz kutova. Ispod nabora
zastora postelje. Sa svih strana silaze us-potrej" kao neka iva
bia, prilaze mu sve blie, bude od sna prolosti. Dozivlju, priaju
u punom jeku dogaaj od prije gou.
Gleda sam sebe kako drugu i prijatelju Ivanu prisie da e stupiti
pred oltar s Gordanom za njega. Vidi sam sebe pred oltarom uz
Gordanu. Slua svoj glas, govori rijei prisege sveeniku, a sva mu
dua pnisie drugim mislima i drugim rijeima da Gordanu ne uzima za
sebe, ve za njega, prijestolje.
Da mu je preda kad se on bude mogao vjenati s njom.
Bio je miran i sretan to je tu zakletvu poloio u svojoj dui dok su
mu usta govorila druge rijei. Da, dma prisega kojima prisustvuje
samo tijelo: usta su mu govorila da uzima Gordanu za enu, a dua je
prisegla: "Ne, ja je ne uzimam." Kako ga je ta duevna prisega,
naprotiv, tjelesno smirila. Osjeao je da ga tjelesne rijei ne veu,
samo prisega due.
A onda je bila svadbena veer u krugu dvorana. Najposlije ide povorka
u ljetnu palau. Kralj Matija odredio je da stanuje tu da lih moe
drati pod paskom. Htio je znati je li novovjenca-ne u istinu spojila
ljubav ili samo oboje hine kako mu je to pri-apnula Beatrica, da se
kasnije Gordanom moe oeniti princ Ivan, njegov nasljednik
prijestolja. To hoe znati kralj Matija i zato ih alje u svoju
vlastitu palau. Onda dolazi druga slika.
On ulazi s Gordanom u lonicu. Ovu, u kojoj se nalazi sada. On je
miran i hladan kao da je tajna ljubav u njegovu srcu uistinu pod
snagom prisege umrla.

I sami su. On i Gordana i treba da se sada dogovore kako e dalje

zavaravati kralja Matiju. I stoji nasuprot Gordani i onda se Gordana
obazre, naglo priskoi k njemu, obavije mu ruke oko vrata, neto mu
apne u uho. ini mu se da se peina survala na njegova prsa. I naas
mu zamre srce. Nijema strava prelazi njime poput ledene zebnje. U
smrtnoj obrani odgurne je. Odgurne kao grijeh, odgurne kao neman, kao
smrt koja ga lovi svojim ledenim zagrljajem.
ivo gleda pred sobom tu sliku prolosti, gleda sebe i nju. Sva mu
dua proivljava jo jednom taj strani as kao da se zbiva ovog
asa.
I nita ne vidi, osim stromoglavog ponora nad kojim lebdi i samo to
se ne surva u crni bezdan. Jer dolje na dnu srca buni se divljom
snagom protiv svih prisega mladost i ljubav i dru prve sjene
enje.





17S

12

179

umi mu u uima. Ne vidi nita, ali uje neke udne ljupke rijei iz
njenih usta, a istodobno gleda neke znakove u bademastim oima. I
osjea ruku koja ga vue na otvorena vrala u drugu sobu.
Brzo je zatvorila vrata, mrko ga pogledala, gotovo se bijesno
okosila:
"Zar niste uli to sam vam aptala? Uhoda je pod posteljom. Mojim
zagrljajem htjela sam ga zavesti. Brzo idite, uhvatite ga."
Kako mu je odlanulo. Gotovo je u groznica pohitao tamo, izvukao uhodu
u asu kad je ba htio pobjei.
Da, tako je bilo. Svaka je estica u njegovu biu drhtala. U zadnjem
asu uhvatio je neku ogradu na rubu ponora i naao se na istini
spaen, osloboen sigurne propasti. Samo jo drhtu-re sve ile
tijela, svi kutovi due.
Ali dodir tih njenih ruku ostao je kao ig, kao neka brazgotina na
vratu to je zarasla, zacijelila.
A ipak dolaze dani kad osjea tu brazgotinu, jer se javlja kao starcu
bol u nogama.
U gluho doba noi doulja se spomen kao zao duh, kao zla vila i
obnovi osjet dodira njenih ruku na svojem vratu i dodir njenog tijela
na svojim grudima. I onda bjei meu drugove da zagui predodbu,

uspomenu to je kune kao zloduha svojeg ivota, bjei divlje od

smrtonosne nemani.
Vjetar lomi granje. Grmljavina od asa do asa nastavlja nebesku
riku. Po mranoj noi sijevne pokoji arki plamen munje. I kia
lijeva.
Kad su kralj i elnberg izili iz palae i preli perivoj, bura im je
zakrila put. Tek to su stiski u prvo dvorite, razabrae da bi,
idui do zgrade kraljevskog dvora, pokisli do koe.
- Nema druge velianstvo, moramo se skloniti u straarnicu.
- Da, nemogue je dalje. Idemo, dakle, k straarima.
- Ne zaboravite: vri leite bolesni, nitko vas ne smije videti,
dakle, pokrijte se.
Na ovu opomenu Vladislav povue vizir na lice i obojica uoe u malu
zgradicu gdje su etvorica uz malu lojenicu uvali strau.
elnberg im zapovijedi da ih ostave same, a zatim stade oti-rati vodu
s kraljeva haljetka:
- Velianstvo, voda e vam zaliti vrat i njedra, promoiti
vas, pa biste mogli ozepsti.
- Ne brine me.
- Ni za to nliste gajili veu brigu nego za svoje zdravlje,
a sada odjednom...
180

Sad mi je svejedno. Zapljusnula me...
- I ozepst ete...
Ali ne od one pljutavice vani nego od sramote koju mi
je Gordana bacila u lice.
- Mislio sam da ste od ljetne palae, prolazei perivojem,
sve to ve zaboravili.
- Vjetar vam je odnio pamet, nita ne shvaate. Kako bih
mogao zaboraviti rijei to peku kao ig, Gordana mi je rekla da
sam nitkov, nita, naslikala me bijednim, jadnim prosjakom ko
ji eka da mu se dopusti izvriti tue zapovijedi. Nita ne mogu.
Nita ne smijem, prosjadna sam, a ne kralj.
Dok to govori, bulji preda se oajno i opet se tui:
- A nije li to tako, Selnberg? Jest, rekla mi je stranu isti
nu i ba ona. Pruila mi je zrcalo da se u njemu ogledam. I to
vie gledam u sebe, to jadnija biva moja slika. Razumijete li?
elnberg uzdahne. I ne veli nita, umjesto njega govori
Vladislav:
- Ona koju oboavam pokazala mi je sliku od koje se sam
stidim.
- Jadni moj kralju.
- Neu vaeg aljenja, dovoljno sam sebe alim. Savjet mi

dajte.
- Nisam li rekao: poaljite po Bakaa, upitajte njega Sto
da inimo.
- U toj oluji nisam mogao slati k njemu, sada ne bi mogao
izai iz kue. ekam dok prestane oluja.
- Za oluju u mojem srcu nije vas briga?
- asti mi, nisam ni slutio da su Gordanine rijei zavitlale
u vama oluju. Misijo sam: samo se malo ljutite i proi e vas.
- Sve jasnije opaam da se vi bunite protiv mojih osje
aja prema Gordani. Nakanili ste da me odaleite od nje.
- Kunem se vaem velianstvu: varate se. Htio bih vam
pomoi, ali ne znam to biste eljeli. Recite posve jasno to bis
te htjeli.
- Da me ona ne smatra niticom, prosjakom, nego mukar
cem kojeg je vrijedno ljubiti.
- Vi ste doista mukarac, vrijedan ljubavi.

- Smatrate li me junakom koji moe osvojiti enu?
- Ba ne bih mogao prisei da ste tako slab kako izgle
date, ah ujte: i najvei junak moe biti zarobljen. Nije li tako?
Na te rijei kralj digne vizir i iroko pogleda pouzdanika. U pogledu
mu lei nada:
- Vidite, to ste divno rekli. To je prava rije. Ja nisam
sasvim nita, ne, ja sam zarobljenik, pravi zarobljenik.
- A vas su zarobili i prodali u ropstvo.
Vladislav se trgne i digne ruke kao utopljenik kad se hvata
prevnuitog amca.
181



- Da, prodali su me. Jest, ja nisam kriv, mene su prodali
kao roba na galiji.
- To je ba ono strahovito.
I najednom Vladislav klone, tonui, na dno svoje slabosti.
- I nema mi spasa. Nema.
U Selnbergovu licu odrazi se razoaranje. ekao je da e kralj sada
junaki ustati i izjaviti da se eli osloboditi robovanja. Ali kralj
se zgunio na stolici u kutu straarnice pa samo misli, a kancelar
uzalud eka da e barem sada rei ono to oekuje ve dva puna dana.
Uzalud oekuje. Vladislav odaje bespomonog jadnika koji se predaje
sudbini.
Kroz otvoreni prozori vjetar donosi kiu i neke glasove. Vladislav
digne glavu:
- Sto je to vani?

Kancelar pogleda na malo okno i javi Vladislavu:

- Straari se vani s nekim rjekaju. Nekoga zaustavljaju.
Hitro opet pokrije lice vizirom i potjeran nebiim naroitim
osjeajem ide Vladislav iz straarske zgrade i stane na pragu pred
kojim su dva momka.
- Sto je to bilo? - pita ih.
- Neki strani ovjek dolazio je iz perivoja i htio proi po
kraj nas kao da je u svojoj kui. A zapravo ga ne poznajemo.
- A gdje je taj?
- Odveli su ga nai drugovi tamo u kulu da gospodin as
nik ispita tko se to vere kraljevskim vrtovima u ovo doba.
- A kako izgleda?
- U tmini nismo mogli vidjeti drugo nego da je visok i jak.
- Idemo - zapovijedi Vladislav Selnbergu.
- Bit e Gordanin etovoa. Nije vrijedno da se zbog toga
izvrgavate vjetru i kii, velianstvo.
- Lice tog etovoe odvie je gospodsko. Ba hou da go
vorim s njim. emu je zapravo dolazio Gordani? To hou da
znam. Dva posjeta u jednoj veeri, to sluti na tajne
osnove.
Moram sve doznati. I obojica krenu prema gradskim zidinama.
Stigoe pod svod kule gdje su velika eljezna vrata, glavni izlaz iz
dvora i mala, za izlaz jahaa i pjeaka.
Pod crnim svodom tinja svjetiljka. Vratar njie fenjer i kljueve.
asnik kraljeve strae osvjetljuje jaku muku visoku pojavu pa veli:
- Taj je uveer dolazio u dvor knezu Selnbergu. Njegov je
glasnik, moe ga pustiti da izae.
- Gle, ovaj se izdao za vaeg glasnika - ree kralj kan
celaru, ulazei brzim korakom i povikne:
- ekaj, vrataru. Ti, etovoo, doi ovamo.
Visoka i snana vojvodina pojava okrene se prema Vladislavu i polako
korakne blie.
182

Vladislav ga as promatra, pa onda ree:
Ne mogu razumjeti da su tako ogromnog jakog mu
karca mogli svezati Napuljci.
Vojvoda je po Selnbergovoj prisutnostii prepoznao kralja u viziru,
ali se uini da ne zna s kim govori:
Ne znam o emu to govori vaa milost?
- Dakle, ne zna za tu stvar s Napuljcima? Onda nisi Gor
danin etovoa.
Vojvoda se sjeti to inu je pripovijedao Mirko pa odvrati:
- Da to sam drugo. Vaa milost niani toboe na moju
slabost kad su ini otimali gospodaricu? Ne mislim vie na to,

ali mogu vam razjasniti. Ako vam sada dou u susret ljudi pri
jateljskim rijeima, a onda iznenada straga uhvati deset ruku
vae dvije, poloit e vas kao dijete u ovu mlaku.
Drski odgovor trgne kralja, ali mu Selnberg priapne:
- Kroz vizir ne moe vidjeti da ste kralj.
To ga smiri. Osim toga, odgovor rastjera sumnje. Ali sad hoe da od
etovoe sazna neto drugo.
- Po kraljevom nalogu smjesta si mi duan kazati kakve ti
je zapovijedi dala Gordana.
Ne miui se, vojvoda mirno odgovara:
- Zapovijedila mi je da idem u Peuh i dovedem mladu
kneginjicu Bei Frankopanku u Budim, jer je s njome usko sprijateljena.
- I 5to jo?
- Mnogo mi je toga naloila kako treba da mladu kneginji
cu uvam putem i kako sve moramo prirediti za njezin boravak u
kui gospodina Damira. Ima puno kunih zapovijedi to mi je
sve podrobno stavila na duu.
- Po svemu vidite, velianstvo, nije nikakav sumnjivac apne Selnberg. - Pustite nega ide, hladno je ovdje. Vi ete,
uistinu, lei u postelju.
Vladislav dade znak vrataru da ovom ovjeku otvori vrata, a kancelar
ga uzme za lakat i povue za sobom:
- Vratimo se Sto prije u dvor.
- Niste li opazili kako je taj etovoa lijep? Od prvog asa
sam sumnjao da se iza lea ovog etovoe skrio netko drugi.
- A sad smo napokon uvidjeli da ste se uzalud promoili.
I oni krenu ispod svoda u dvorite da pokuaju stii u dvor.
Jedva to su uli nekoliko koraka, spusti se uz zaglueni um
dad kao da se prolomilo nebo. Selnberg odmah okrene i pozove kralja
natrag.
Sklonuli su se pod svodom kule. Kancelar pozove Vladislava u
vratarovu izbicu.
Pokraj leaja na malom stoliu gore uljanice, selnberg sjedne na
vratarovu postelju, a kralju ponudi okruglu stolicu.
183

- Eto, lijeva kao da se probuilo korito neke nebeske rije
ke. Sad nam ne preostaje drugo nego ekati. Ba niste odabrati
najpametnije doba za none etnje, velianstvo.
Selnberg ponovo pokua iz kralja izvui neku odlunu rije, ali on
sve vie zapada u misli i zamalo je kancelar morao uut-jeni.
Odjednom izazvna ispod kule dopiru do njih neki razgovori. Vratar
estoko prigovara:
- U ovoj pljutavici valjda neete izlaziti na etnju?

Cuo se neki mukli odgovor i opet reske vratarove rijei:

- Nisam vas vidio unii u dvor. Tako pero ne nosi nijedan
na dvoranin. Ni velika iz kraljeve pratnje.
Selnberg otvori vrata i pogleda u iroki mrani prostor. Ti-njavim
mranim fenjerom osvjetljuje vratar neku visoku muku pojavu u modrom
plastu i klobuku s velikim bijelim peroni.
- Kako? - Iznenadi se Vladislav. - Taj jo uvijek nije
izaao iz dvora? to je dosad radio u palai? Izlazio je iz ljetne
paJae jo prije onog etovoe.
Nove sumnje dignu nemirnog Vladislava i on izae iz vratarove sobe u
veu kule.
- Zar niste vidjeli, gospodine Selnberg, da je prije nas iz
lazio iz palae u perivoj?
- Jesam, valjda se negdje zadrao.
- Ne, taj se oito vratio Gordani da ponovo grdi mene. Sad
smo ga uhvatili.
Vladislav skine vizir i kroi prema mranoj sjeni to se povukla
blizu eljeznih vrata, ekajui da vratar otvori. Vladislav ironiki
iskali svoje sumnje:
- Plemeniti gospodin Damir tek sada odlazi, a ve je davno
ostavio palau. Kako to. Gdje ste bili do sad?
U mraku se bijeli pero na klobuku, a neki tihi, ali duboki glas
odgovri:
- Oluja me zadrala.
- I zato ste etali perivojem?
Ali ne dobije odgovora. Selnberg pokua smiriti kralja i povue ga za
sobom. Uzalud. On se otkine kancelaru pa ide jo blie k bijelom
peru.
- Govorite. Gdje ste bili?
- Pod strehom.
- U perivoju nema strehe, a u dvorite niste mogli da vas
straari ne bi uhvatili i doveli ovamo. Proverali ste se nekim
drugim putem da obiete straarnicu.
Opet odgovara duboki glas, ali se gubi u grmljavini.
- Velianstvo, pustite ga neka ide, sutra ionako ima veliku
zadau.
Instdktivno se Vladislav ne mie s mjesta. Osjea nemir koji ga sili
da pita dalje. Neprestano mu u glavi kopka sumnja da se Damir morao
vratiti Gordant i ponovo pokuao ocrniti nje184

gove namjere prema njoj. A to ne moe pustiti bez odmazde. Mora ga
prisiliti da mu kae to je bilo, da li se vratio i to je s njom
govorio. Moda e ga navesti na kakvo priznanje.
I sad je stao sasvim blizu onoga u tmini da Selnberg, i vratar ne bi

uli njegova ljubomorna pitanja. Zebnja proe Vladisav-ljevim

tijelom. Jezovita sumnja.
to je to? Taj mladi odie mlirisom jorgovana. Taj miris vazda je
zamjeivao u Gordaninoj blizini. Taj mirie njenim mirisom.
Nepobitno, nepatvoreno.
I prolaze ga srsi. Ni asa vie ne moe da se svlada.
- Smjesta uite u straarnicu.
Uhvativi lakat koji smatra mukim, stresu ga nove sumnje
i povikne:
- Ovamo svjetla.
Kancelar donese fenjer. Zrake svjetla razotkriju bademaste oi ispod
Damirova klobuka. Gordana stoji zamotana u njegov modri plat.
Dah prenaraenja vine se iz Vladisavljevih usana. Ogorenje i alost
obuzme ga u isti as.
- Bjeati ste htjeli, Gordana? Vi ste, dakle, na bijegu.
- Va postupak s gostima nije ba pristojan, kamoli kra
ljevski - okosi se ona. - Kad ste gospodinu Damini dopustili
da izae, niste imali pravo da ga zaustavljate.
- On se, dakle, vratio i nagovorio vas, nahukao da pobjegnete?
- Zar emo ponovo raspravljati o onom to sam vam ve
jednom rekla? Hou bjeati da me ne darujete svome urjaku
Francesku. Zato sam prisilila gospodina Damira da mi ustupi
svoj plat i klobuk.
Gotovo klecajui, ulazi kralj u vratarovu izbu, a elnberg uzme njenu
ruku i povede je za kraljem.
Napola oajan i potpuno poraen, naslonio se Vladislav na zid,
povukavi se u sjenu kako ne bi vidjeli njegovu zdvojnost.
elnberg je oekivao da e Vladislav Gordanu prekoravati i obnavljati
ljubomorne ispade. Umjesto toga, on je utio i neprestano buljio kroz
prozor u olujnu no. elnberg i Gordana sjedili su nasuprot.
- Pustite me otii - ree ona mrko. - Damir eka u pala
i. Neka uzme svoj plat i klobuk.
- Neka eka dok proe pljusak.
A ona se sada obrati kancelaru:
- Bilo bi nedostojno da sada ne putate Damira mirno os
tavili dvor.
- Odredit u - pristane elnberg i zaueno pogleda Vla
dislava.
Njegova uporna utnja ini mu se nedokuivom, nerazumljivom. Pljusak
je ubrzo prestao i Selnberg pozove Gordanu da Pode s njime. Vladislav
ih je slijedio, mrko utei, pun zdvojno185

sti. Gordanin pokuaj da bjei svalio se na nj kao teki udarac.

Stigavi do ljetne palae, Gordana ue u zgradu, ne rekavSi ni

kancelaru ni kralju nita.
Potrala je uza stepenice i htjela unii u svoju sobu. Nae zatvorena
vrata. Pokucala, ali se iz sobe nitko ne javlja. Glasno zove Damira.
Ovaj skoi s naslonjaa. Mislio je da mu se tek priinilo, ali kad je
ona opetovala zov, otkljua vrata.
- Vi se vraate, Gordana?
Ona ga gleda istraujui i tiho zapita:
- Zar se neto naroito dogodilo u vrijeme mojega odsustva?
- Dogodilo? Nita se nije dogodilo.
- Vi izgledate smrtno blijedi, gospodine Damire.
Ta ga primjedba strese i brzo se okrene. Obuzeo ga panini strah da
e naslutiti kakvo je sjeanje razdiralo njegovu duu u ovoj sobi i
razmahne se, prolazei odajom:
- Nije li va povratak dovoljan da mi se svaka kap krvi
zaledi u ilama? Zato ste se vratili?
- Na samom izlazu iz dvora zatekli su me Selnberg i kralj.
Sad e izdati odredbu strogog nadzora i nema vie mogunosti
da izaem tko zna do kada.
To pogodi Damira poput teke nesree i potiteno se tui:
- Meni je bilo do toga da ba ovu no izaete kad je vojvo
da ovdje. Sigurno biste vi, Gordana, izmeu vojvode i Derenina biti sagradili most.
- Nije potrebno da se vojvoda svakako nalazi ovdje. Glav
no je da su tu princ, Derenin i njegovi pristae. Ali ni asa nema
mo vie vremena. Evo vam plat i klobuk, pourite se iz dvora
da kralj opet ne bi promijenio odluku i moda vas zadrao.
- Pourite se i sklonite princa da bude hrabar i odluan.
Makar ga se teko kosnuo to Gordanu nije mogao odvesti
iz palae, ipak brzo uzme plat i klobuk.
Bez ijedne rijei se pokloni i pohata iz sobe niza stube kroz perivoj
na gradska vrata.
Tu je Selnberg ostavio na Gordaninu elju zapovijed da ga Frantiek
pusti izai.
Ipak su mu prije pogledali tono u lice, istraujui nema li vitez
bademaste ori.
Damir je ujahao u dvorite svoje kue. Mirko je sedlao konje vojvodi
Ilokome. Ve je bio spreman za put. Damir ga zamoli neka se jo
jednom vrati gore da s njime progovori nekoliko vanih rijeci.
U maloj sobici sjeli su obojica za orahov stol. Samo jedna svijea
gori na stolu. Damir mu odmah razjasni kako se danas proverao u
ljetnu palau da saopi Gordani crnu vijest o ras186

kolu a vojvoda opet objasni Damiru kako je stigao uveer u Budim i

poto je od Mirka saznao to se dogodilo s Gordanom, odmah se uputio

u dvor, preodjeven u etovou. Znao je da ga ni kralj ni njegovi
eki dvorani ne poznaju, a elio je neprepoz-nat govoriti s njome.
Damir mu gleda u oi i pita s nekim naroitim ganuem:
- Molio sam Gordanu da govori s vama ne bi U se mogla
ostraniti ova strahovita nesrea nae nesloge?
- Ako vai steknu uvjerenje da vam je mjesto na naoj st
rani.
- Ali gdje ste vi? Kojim putem kanite ii?
- Dobit ete od nas glas. Sad se moram vratiti knezu, a da
ne velim nita.
- Ne biste li ipak govorili s banom Dereninom?
Lovro Iloki opet naglaava da sada nema svrhe govoriti s banom dok
nema kneza Bernardina, no Damir ne poputa:
- Nesretan sam, vojvodo, zbog tog raskola. I sve bih uinio
i rtvovao da se uspostavi sloga. Ako i vi tako osjeate, nemojte
zaboraviti da sam spreman na svaku rtvu. Ivana neu ostaviti
jer sam mu duboko odan kao ovjeku, drugu i prijatelju. Ali mo
je srce i dua pripadaju naoj zemlji i njenoj srei. Ako vam us
treba moj ivot da opet postignemo jednodunost, posegnite za
njim, vojvodo, ja vas molim.
Lovro mu prui ruku i ivo je stisne.
- Gospodine Damire, moje vam tovanje ostaje u zalog za
uvijek. Sve to vi inite, moe biti samo poteno i pametno. Upam
tio sam vae rijei. Obratiti u se na vas kad doe za to as! Sad
jo nije tu.
- Jo neto, gospodine vojvodo. Ne znam Sto se sve moe do
goditi. Moram vam neto ispripovijediti.
- Recite mi, prijatelju. to vam je na dui?
- Jedan grijeh. Dok jo Gordana nije izrekla onu odluku
na Ivanovu prosidbu, bilo je asova kad sam vam inio jako kri
vo. Okrivljavao sam Gordanu da je ve dva puta odbila princa
zato jer ljubi vas.
Vojvodino se lice neto stegne, ali se ipak dri hrabro i nepomino
dok Damir ispripovijeda:
- Kleo sam se da u Gordanu prisiliti da uzme Ivana i esto
sam tekim gnjevom planuo na vas. Smatrao sam da ste krivac
bolima mojeg jedinog druga i prijatelja. Kolebao sam se i opet
usplamtio, Onog dana u Peuhu kad ste se vi, vojvodo, odluili na
moj prijedlog sklonuti Gordanu neka obea Ivanu svoju ruku
uz cijenu da se vrati k nama, onog dana bilo mi je mnogo toga
jasno. Pokleknuo sam pred vaom odlukom, pred vaom veliinom
i zastidio se nepravde to sam je nanio vama. Ne znam to se moze desiti do sutra sa mnom, a ne znam kamo vi odlazite. Neto me
nagoni da vam se ispovijedim i zamolim za oprotenje. Svaki

187

izljev mojeg bijesa prema vama bio je veliki grijeh, nitko od nas
nije vama ravan.
Lovro duboko osjea svaku Damirovu rije.
Sjea se onog dana kad je proao kroz muilita odricanja svih svojih
nada. Zna to je prepatio kad se odrekao svojih nada da bi mogao
stei Gordandno srce i njezinu ruku. I makar nije progovorio rijei,
taj mladi plemi to mu sada osvjeuje uspomene na taj as, prozreo
je njegovu duu. Ali i on je progledao p^avi povod Damirove
ljubomore, vidio je jasno zato zapravo mladi plemi trpi. Njegova ga
je ljubomora gotovo radovala, davala mu pobude da se nada. I nije mu
mogao zamjeriti, naprotiv potivao je njegove tihe patnje.
- Nemam vam to oprostiti, gospodine Damire. Svi smo
ljudi. Vi ste se ipak ponijeli tako muevno i junaki u svakom
asu. Opet velim to sam vam izjavio: vitez ste i mukarac vri
jedan dubokog potovanja.
- Gospodine vojvodo, imam mnogo razloga zamoliti vas da
prospavate ovu no u mojoj kui i nastavite svoj put tek sutra,
moda oko podne.
- Vj ne slutite koliko mi je svaki as dragocjen. Htio sam
samo prozboriti nekoliko rijeci s Gordanom i ne smijem vie
tratiti vrijeme, a nae rascjepkane redove ne moete zbliiti ni
sutra ni prekosutra, moda tek skorih dana. Tada u se obratiti
na vas.
- Ne zadravam vas radii pregovora. Neto je drugo...
- Recite.
- Sutra prije podne moglo bi se dogoditi neto vrlo vano
to bi nas moda sjedinilo, u nekoliko asaka...
- udesima se nadate?
- U snagu svoje desnice.
- Mladi moj prijatelju, silom jake desnice ne moe nitko
stvoriti jedinstvenost. Gdje je priroda neto razdvojila i svakome
odredila njegov cilj tu se ne da.
- Da, to je tako. Ne razumijete to sam htio rei. Ima se
dogoditi neto to bd moglo odluiti ne samo sudbinom dvojice
nego i onih kojima ova dvojica pripadaju.
- 0 kakvoj dvojici vi govorite tako tajanstveno?
- 0 dvojici koji e se sutra pobiti. Jedan je potpuno ne
znatan, drugi neizmjerno ugledan. Kome e sudbina donijeti
pobjedu ne zna se svakako biste vi morali biti prisutni.
- Da mi se bije roeni brat, ne bih mogao ostati. Vee me
dunost, ali i rije. Reoite tko su ta dvojica?
- Onaj neznatni sam ja.
- Vitez dobiva vanost po vjetini kojom upravlja maem.

A onaj drugi?
- Vanredno visoka linost.
- Francesko valjda nije?
- Sam Vladislav.
188


- Neuveno! Gotovo nemogue!
- Izazvao sam ga i prihvatio je. Sutra prije podne pada od
luka.
Vojvoda promatra Damirove svjetlucave oi i veli:
- Kancelari nee dopustiti da se Vladislav bije s plemiem.
- Ugovoreno je pred Gordanom, dakle, ne moe popustiti.
- Pred njom okom u oko?
- Da, gospodine vojvodo.
- to je ona rekla o tome?
- Ni jedne jedine rijei. U licu nisam mogao razabrati ni
najmanje promjene kad smo to ugovorili, ak me ni kasnije nije
pitala ba nita. Kao da nije ni ureen dvoboj.
- To se dade vrlo lako razjasniti. Gordana zna: taj se dvoboj
nee nikada odrati.
- Po emu bi to mogla znati?
- Jer poznaje Vladislava. Straljivac je, on e odustati, ma
kar bi mu ba ovaj megdan pruio prigodu da se pokae junakom.
Iako je vjet oruju, silno ljubi svoj ivot. Pitajte malo da vam
pripovijedaju rodoslovlje njegovh slabosti.
- Znate U vi, vojvodo, kako ljubav preobraava mukarce.
A on ljubi Gordanu. Najbolji je dokaz to se hoe pobiti. Zato
bi sutraSnji dan mogao biti vrlo vaan. I zato sam vas molio da
ostanete...
- Rekoh vam: ne bih mogao udovoljiti vaoj molbi. U tano
odreeno vrijeme ekaju me knez i drugovi. Dao sam rije. I
ba zato to im je poznato da sam otiao Gordani, ne smijem
ni jednog asa zakasniti. Vano je zbog ega moram biti tamo.
Videi da ne moe zadrati vojvodu, Damir ga sprovede u dvorite.
Kad je Lovro sjeo na konja i u pratnji svojih momaka od-jahao, uspne
se Damir u prvi kat. NeJtoliko puta obie sobu uzdignute glave. U
oima mu plamen i bljesak. Onda ulazi sluga Marko i zamoli gospodara
naloge za sutra.
- Spremit e mi najsveaniju odoru, svijetlomodru. Sutra
e sa mnom u dvor i ponijeti e moje oklope, kacigu i bojovni
ma. Ali ni rijei o tome ni ivoj dui da nita ne sazna moja
majka. A sad idi, hou da spavam.
Nakon neuspjelog bijega otprati Selnberg kralja u dvor i, odmah se
vrati u palau da potrai Gordanu. Upravo se opratala s kneginjom da

ode na poinak.
- Strahovito ste me iznenadili, Gordana, ovim bijegom ukori je kancelar. - Ugovorili smo da ete kralja prestraiti
i samo naoko zahtijevati da vas pusti u domovinu.
- Nisam li odigrala svoju ulogu?
189

- Dok vas Damir nije nagovorio da igru pretvorite u zbilju.
Kako ste mogli samo i pomisliti da nas ostavite sada kad smo
ve blizu cilju? Sad ste htjeli ostaviti mene i Bukaa, a upropastiti
svoje vlastite ciljeve?
- Odluila sam se u posljednji as da idem samo noas iz
dvora i pokuam provesti neki naum. Odmah bih se vratila. Vi ste
me sprijeili. No, ipak, pokuaj bijega poluio je barem jednu svr
hu. Umirila sam neka muka srca.
- Dakle, tamo ima mukih srca koja imaju pravo oekivati
da im dadete dokaze?
- Nitko nema nikakva prava bilo to od mene oekivati To.
upamtite, gospodine elnberg. Drugo je to ja osjeam smiriti
muke koje nisam hotimice probudila, ali ipak skrivila. Oni o ko
jima je rije mojim pokuajem bijega stei e uvjerenje da me ov
dje ne dri ushienje za nekog drugog mukarca, a meni je drago
to sam im pruila taj melem, jer im je svima potreban.
- Nisam li imala pravo, tvrdei da te ona nije kanila preva
riti? Kako bi to uinila. Nije ona u slubi tvojoj, ni Bakaevoj,
ve u svojoj. Njoj je vie stalo da svoju domovinu oslobodu Aragonke negoli svoj naoj ekoj gospodi.
Kimanjem glave Gordana povlauje razumnoj kneginji i onda se obraa
kancelaru:
- Opominjem vas da me zbog toga mojeg koraka ne kanja
vate prevelikom panjom vaih straa. Gospoa kneginja dovoljan
mi je pazkelj.
- Razumijem i prihvaam to ste mi rekli, Gordana, jer mi
drugo ne preostaje. Ali i biskup Baka koji vas due poznaje uvi
jek tvrdi: "Nije se rodio tko bi mogao pogledati to je u dui i u
mislima Gordane."
- Ne zam je to s pravom primjenio na mene vlastitu svoju
karakteristiku - odgovara ona smijui se. Meutim, kneginja
opet svrne razgovor na kralja:
- A reci, brate, kako se drao kralj kad je razabrao da bi
Gordana htjela bjeati? To je moda najvanije u toj stvari.
- Nikad ga jo nisam vidio u takvom raspoloenju. itavo je
vrijeme utio i onda kad smo ulazili u dvor i kad sam ga doveo
u lonicu. Nije se htio ni skinuti, ve je samo rekao neka ga os
tavim. Izlazei, jo sam ga malo promatrao iza zastora. Sjedio

je u naslonjau i objema rukama podboio glavu.

- Ima i o emu razmiljati. Sad mu je ve dovoljno jasno
kako je bio lud kad se dao svezati s tom prokletom Aragonkom.
A ja vam velim: Gordanin pokuaj bijega otrijeznit e kraljevu
smuenu glavu. Vidjet e, brate, jo sutra e pasti odluka. Ba
ovaj neuspjeli Gordanin pokuaj iznudit e kraljevu odluku.
- Sestro, pozlatile ti se rijei - ree kancelar, a kad je Gor
dana htjela da ide, zaustavi je.
190

- A to je to bilo Gordana s izazovom na maeve? Kralj mi
je rekao da e se pobiti s Damirom i ubiti ga. Sto velite vi na to,
Gordana?
Gordana ispripovijedi kneevskoj brai kako je izazvan sukob, a
dovri s omalovaavajuom primjedbom da Vladislav ne kani na dvoboj,
ali kancelar ga brani:
- Preda mnom je prijetio i naglaao svoju namjeru da se
s njime pobije. Nemam razloga da mu ne vjerujem. A vi ste sa
mi priznali da kralj odlino upravlja maem.
- I odlino i snano.
- Prema tome, vaem vjenanom muu prijeti pogibelj?
Kneginja pogleda Gordanu istraujuim pogledom:
- Mogli biste postati udovica jo prije nego to ste bili
ena.
- Obojica su vrlo vjeti. Ne vjerujem u oruano obrau
navanje, ali sad je ve doista kasno. Dopustite da se oprostim.
Kad je Gordana zatvorila za sobom vrata, kneginja sjede blie k
svojem bratu.
- Misli da se Vladislav samo junaio pred djevojkom ili e
se za nju pobiti?
- Zar je ba potrebno uzeti ma u ruke da se djevojci do
padne mukarac?
- Nita potrebnije, dragi brate. Mlado djevojako srce nikad
lako ivo ne kuca kao u asu kad njezin vitez slavno zvekee ma
em. Zna to Vladislav, dosta se naludovao i osvajao srca dok je
bio mlad momak. I pazi: on e se pobiti. 2ena sam i vidim bolje
od tebe, a vidjet e: ovaj megdan mogao bi Gordanu osvojiti za
kralja.
- Predviam: sutra se ima neto dogoditi. Nikad me nisu
prevarile noge kad se pribliavala oluja. Uvijek su me trgale ve
dva dana unaprijed. A nikad me nije prevarilo srce kad sam osje
tio nemir, uvijek se neto dogodilo to me moralo potresti. Sut
ranji dan me strai.
U olujnoj noi Beatrica broji svoje blago. Zrake svijee ljes kaju u
suhom zlatu. Na dva velika stola kupovi dukata i venecijanskih

zlatnika.
Francesko i Enriko pomau kraljici.
Onda dolaze dva napuljska velikaa blagajnika i spremaju kraljiino
blago u svilene vreice, pa ih slau u rezbarene kutije okovane
tekim srebrnim okovima i zatvaraju firentinskim bravama.
U prozore udara pljusak.
- ekajte, grofe - zaustavlja kraljica prvog blagajnika - ovih deset
vreica ostavite u krinjici za dnevne potrebe. Sutra moram platiti
prvi obrok crnoj eti.
191



- Velianstvo je odredilo da platimo odmah dva obroka.
- Odgoeno je vjenanje, odgaam i plaanje.
- Znak da nalazi uzroka sumnji, Beatrice? - pita je brat.
- Oprez je uvijek i sumnja, a Bepove poruke nisu tlapnje.
- Sve to zlato odnijet e vojska, da se prijestolje obrani ne
samo od Maksimilijana nego i od napadanja Vladislavijeva roa
ka. ovjek bi plakao nad tim zlatom - uzdie Francesko.
- Zlato je stvoreno da se izda, a tko ima vlast, uvijek ima i
zlata. Dakle, ne tuguj za njim, brate.
Enriko i njegovi drugovi odnijeli su krinje. Beatrica prilegne na
leaj od modrog damasta i podvine bi- jele ruke pod tamnu kosu:
- Nemam volje spavati.
- Oluja ni jneni ne bi dala spavati.
- Htjela bih govoriti s astrologom.
- Opet znak da si ispunjena sumnjom.
- Misli mi se uljaju po kraljevskom dvoru. Sve neto traim
kao otronjuho psetance. Bepova poruka vodi me nekim tragom,
ali posve nejiisnim.
- Valjda ne misli Beatrice, da je odgoda vjenanja zam
ka?
- Ne bi im koristilo stvarati zamke kad je neto utvreno i
nerazruivo. Vjenanje je odgoeno. Za dva tjedna bit e svrenoA vidi, Albert Poljski i Maks Njemaki stoje na moju obranu. Oni
uvaju moju tvravu. Jer tamo u kraljevskom dvoru sjedi Vladislav bez vojske. Sve su ete u mojim rukama, od mene ekaju
plau i samo je od mene mogu dobiti. I crna eta fi one druge to
ih skupljaju Filipcevi etovoe. Nita mi ne mogu uiniti. Pa ipak,
neprijatelji pokuavaju juriati na moju poziciju.
- elnberg i njegovi esi?
- A moda i tajni neprijatelji koji se vrzu u Budimu. A opet
velim: ne mogu mi nita, ve samo produiti moje borbe. Dva
tjedna brzo e proi, a moja osveta zasjeci e dublje u ivo meso

onih koji mi sada pripravljaju ovu odgodu.

- elnberg dodue pokazuje ljubaznost, ali ipak mu se ne
moe vjerovati, Beatrice.
- Obeala sam mu svoju milost kad je Gordanu spasio iz
ruku otmiara. Ali dok sam to obeala, ve sam ga skidala sa
asti.
- Taj drski ovjek jo ni danas nije izvrio tvoju zapovijed
da vrati Gordanu u Budim i dovede je k tebi.
- Sutra e otii i zatraiti da elnberg odmah kae gdje
se nalazi Gordana. I ne makni se od kralja itavo dopodne dok
ne dovedu Gordanu.
estoki zveket prolazi kroz iatavu palau.
- Netko lupa na vei - upozori Francesko.
- Posjet u takvom nevremenu - primijeti Beatrica i digne
se s poivaljke. Pokree je neka tajnovita slutnja.
192

Braa utei ekaju da im saope tko dolazi tako kasno u olujnoj
noi.
Ona mu ide posve blizu. Sve su slutnje u njoj oivjele, digle
se i zadrhtale.
Na vratima proviri Enrikova glava.
- Smijem li, velianstvu, najaviti gospodina Bepa?
- Ne pitaj, ve ga odmah pusti unii.
I Enriko irom otvoili vrata. Mladi Napuljac ulazi sav mokar i blatan
pa stoji na vratima dok s njega curi voda. Beatrica nita ne vidi,
osim njegova blijedog lica.
- Protiv mene diu zamke. Bepo, to je napisano u tvojem li
cu.
- Evo, to se dogodilo. Velianstvo, naloili ste mi da uho
dim to se zbiva na dvoru. Dakle, izmudrio sam plan: juer ja
vim kraljevom dvoraninu Vitomiru da u uveer i no probo
raviti u gradu i tek u se vratiti sutra u zoru. Meutim, nisam iz
aao, nego sam se sakrio u sobi naeg voranina. U mraku spustio
sam se uzetom kroz prozor u perivoj kamo nitko nije smio da ide.
Sakrio sam se u nasadama da vidim zato nas ne putaju ni blizu
perivoju. A imao sam to vidjeti.
Kraljica slua kao da ne die.
- Mislio sam: sve e mi pokvariti bura, vjetar i pljusak, ali
obratno, vidio sam sve.
- to, govori! - nestrpljivo vikne Beatrica.
- S gradskih zidina sputao se ovjek po uetu i uspeo se
stubama na trijem ljetne palae. Kasnije sam ga vidio izii. Bio
je Damir.
- Dalje, dalje. Damir me ne zanima.

- Ali, velianstvo, on se penjao Gordani jer se naJazi u ljet

noj palai i nigdje drugdje. Varaju vas da nije u Budimu.

- Beatnice, varaju te. elnberg mi je rekao da je Gordana
izvan Budima u nekog plemia.
- A to je na to rekao kralj?
- Nije opovrgao, nije.
- Zavarali su kralja. Gordana je u kancelaru nala zafititnika,
on je podupire kako ne bi trebala doi k meni - i pogleda znaaj
no brata pa opet Bepa koji teko eka da mu kraljica dopusti go
voriti dalje.
- Nisu kralja zavarali da nema Gordane, jer kralju je to
dobro poznato.
- Kako? Otkud bi to mogao znati?
- Vidio sam na svoje oi, kraljice.
- to si vidio, ovjee?
- Velianstvo, kralj nije bolestan.
Poput munje trgne se kraljica. Objema ga rukama uhvati za ramena i
strese.
193
- Govori mi u snu ili me zlovoljno obmanjuje?
- Vidio sam kralja u perivoju.
13 GORDANA V

- Ne. U takvoj oluji, nemogue. Svaka mala kia spreavala
ga je u Linu da prijee samo cestu s jednog kraja na drugi. Smu
en si, Bepo. Nisi ga vidio.
- uo sam njegov glas ispod vizira kojim je pokrio lice i...
- Krivo si uo. Kako bi on izlazio po takvoj buri pod vizi
rom. emu?
- Vrebao je onoga koji se uspinjao na trijem ljetne palae.
- Vrebao veli? - i mrak joj padne na lice i oi.
- Vrebao, ljubomorno vrebao, sluao sam skriven pod vodos
kokom. Kralj je bio u odori viteza s vizirom, a dignuo ga je naas
i slao Frantieka da onoga uhodi. Opkolili su ljetnu plau. Tamo
je vidio na prozoru Gordanu svojim oirma. Vidio sam i kralja.
- Sasvim nemogue - upadne Francesko. - Juer je jo
bio teko bolestan.
-- Velim vam: bio je on. Kasnije sam puzio oko nasada za njima. Kako
je padalo i vjetar puhao, nije im palo na pamet da se obazru, a kad
bi to uinili, tko bi me mogao spaziti u onoj tmini i tko bi mogao
uti tropot mojih koraka dok vjetar lomi granje. Onda su dugo bili u
palai. to se tamo zbivalo, ne znam, ali odjednom su kralj i
Selnberg izali iz zgrade.
- Slijedio sam ih sve do straarnice i taimo sam leao neko

vrijeme. Cuo sam ih dok su odlaziti prema kuli na glavnom iz

lazu. Vodili su nekog visokog mukarca. Onda je nastao ogroman
pljusak pa sam se sklonuo u drugo dvorite. Vidio sam kako je
protrao Damir, a vrlo kasno vraao se kralj sa elnbergom u
dvor.
- Pazi, Bepo, ako si se prevario.
- Prisiem: vidio sam kralja kad je bljesnula munja i uo
sam ga.
Beatriica zuri u Franceska. Oboje se gledaju puni prenerae-nja.
- Dakle, varaju me. Skrivaju Gordanu u ljetnoj palai. Kralj
nije bolestan. I zalazi u palau k njoj. Ako je Bepo sve to vidio,
evo otkud dolazi "zapreka" koju mi je prouzrokovao astrolog.
I stisne pesnice pa onda sjedne na poavaljku.
- Odgodom ne mogu sprijeiti tvoje vjenanje.
- Ali zato skrivaju Gordanu, a kralja prikazuju bolesnim?
Zna li zato?
Francesko uuti, a Beatrica svojim mislima pohiti k onoj veeri koju
je priredila u svojoj palai. I trai, nije li se Gordana pokuavala
svidjeti Vladislavu?
Budno je pazila na Gordanu itavu onu veer. Kraljevi pogledi bili su
esto i preesto upravljeni k njoj. ini joj se da su to skrivili
drugi jer su neprestano promatrali ljepoticu u onoj udnoj zelenoj
haljini bez ikakva ukrasa. Ba ta haljina pobudila je Beat-riinu
pozornost i zato je toliko promatrala djevojku. I svi drugi. Bilo je
oito da je htjela privui pozornost na sebe u onoj zelenoj svili,
ukraenoj samo ljepotom njenog tijela. Zapazila je to Beat194

rica, ali kako bi je to moglo uznemiriti, nju oboruanu svim orujem
i zagraenu svim ogradama protiv svake navale na njenU vrstu
poziciju?
I dalje nije pazila na Gordanu jer su dojavili vijest o Alber-tovoj
provali i Maksimilijanovim pripremama. U onom asu uzdigla se
Beatriina snaga tako visoko da nije imalo smisla tratiti vrijeme
kakvom sumnjom da bi se Gordana mogla postaviti izmeu nje i kralja.
Nema to smisla ni sada. Ne, Beatrica osjea svoju nerazorivu snagu,
pa ipak tu se neto plete. Jest. Jer kao se obistini da se Gordana
nalazi u ljetnoj palai, a kralj nije bolestan, onda evo zapreke Gordana.
Poto je sve to jasno promislila, kraljica se obrati svojem
pouzdaniku Bepu:
- Kako si mogao izai tako kasno iz dvora? Zar su te pusti
li?
- Nisam ni pokuao izlaziti na glavna vrata da ne pobudim
sumnje. Imao sam sigurniji izlaz. Posluio sam se onim istim pu

tem kojiim je Damir uao u perivoj, oito je htio natrag opet pre
ko zida i ostavio uad na zidu. Uspeo sam se, makar sam zadobio
rane na ruci dok sam prislukivao na vratima gdje su bili crni
fratri.
- A gdje su oni?
- Nestali su iz dvora. Ne znam kamo. Kraljeva straa nije
dopustila nikome blizu, dakle, neopaeno su otili, a kraljev novi
dvorski metar zapovijeda nam kao da smo mi njegove sluge.
- Nita zato. Budite posluni i krotki kao jagnjad. Samo
tako moete izbjei njihovu preveliku panju. Uini sve to je u
ljudskoj snazi da ti ne utee ni jedan njihov korak.
Zatim se priblii svome bratu s nalogom:
- Sutra emo sa itavom pratnjom otii u dvor. elim po
sjetiti Gordanu. Svoju nienicu u ljetnoj palai mogu potraiti
svakog asa. Neemo mi ulaziti velikom veom koja vodi u dvor,
nego malom, s Dunava, to vodi ravno u ljetnu palau.
Kraljica odmah dade pozvati grofa Enrika pa mu zapovijedi:
- Moj najpouzdanijii etovoa neka sutra opremi najpouzda
niju napuljsku momad i nekoliko najjaih dvorana. eta neka
broji barem stotinu ljudi do grla naoruanih. Do veeri imaju
svi biti spremni za put u Napulj. Oboruaj ih kao da idu na boji
te. Pratit e Gordanu u Napulj. Razumije?
Enrjko pogleda kraljicu i naglasi:
- Znam to moram uiniti prema Bepu:
- Idi, osui se, neka tii dadu okrepe i legni spavati. Sutra
u zoru prije nego to ode, doi da ti dadem nove naloge. Jo
u neto smisliti do sutra.
Kraljica je ostala sa svojim bratom.
13
- Misli, sestro, da Gordana pokuava tebi oteti kralja? To
ne mogu shvaliti, nitko bolje od nje ne zna da se kralj mora vjen
ati s tobom.
195

- Sjeam se kraljevih pogleda koji su vrlo dugo obilazili oko
Gordanine pojave. Vladislav je oito zahvaen asovitom eljom
7a tom djevojkom, a ona to iskoriuje za svoju domovinu. Tako
je to i nikako drugaije.
Francesko je sjeo k svojoj sestri na poivaljku i obujmio je oko
pasa.
- Odvie te potresla ova vijest. A zato kad zna da ti Gordana ne moe biti ozbiljna zapreka. I astrolog je rekao: zapreka
nije velika ni dugotrajna.
- Zvijezde su me upozorile da je odstranim. A to emo ui
niti. Sutra u dovesti Gordanu k sebi kao gosta i...

- Ako nema pogibelji od potjere.

- U ladiai je spremljen nalog koji je potpisao sam kralj da
se Gordana alje u Napulj i zabranjuje se svakome da je zaustavi.
Nema, dakle, nikakve pogibelji da mi zapreka stigne natrag.
- Gotovo sam zaboravio na nalog koji je Filipec podmetnuo
Vladislavu, ali ne razumijem kako je mogao izmudritj da se poka
e bolesnim? I zaSto?
- Zato? Zar si slijep? Gordana je u ljetnoj palai, dakle, na
dohvat. Da moe k njoj nesmetano, prikazuje se bolesnim, ako ga
je, naime, Bepo uistinu vidio.
- Jo uvijek sumnja
- Ne mogu zamisliti Vladislava da luta u takvoj oluji. Taj
dre od svakog vjetria.
- Prema tome, ako ga je Bepo ipak vidio da luta perivojem
i ulazi u ljetnu palau, znailo bi da je zaluen u Gordanu.
- Gle! - sikne Beatriin glas, a pogled se ukoi.
Stotinu slutnja zahuji njenom duom, uzvitla sto mrnja i sto
tinu osveta.
- Beatrice, ako je ve kraljeva ljubavnica, onda je propala
tvoja nada u mojeg sina, a tvojeg nasljednika.
Problijedila je i trgla se pa stala hodati po sobi.
- Ne, ne. Gordana nikad ne bi na to pristala. Velim ti: iskoriuje asovitu kraljevu strast prema sebi za svoju zemlju. Ona
nikada nee htjeti da bude njegova ljubavnica, a enom mu ne
moe biti jer sam tu ja. Pisano je u Gordaninu horoskopu: mora
mi dati nasljednika.
- Horoskop prorokuje sina, a ne veli da li e biti moj sin i
tvoj nasljednik prijestolja.
- Mora. Gordana nije Vladislavu ljubavnica, a sutra e biti
u mojoj palai i na putu u Napulj. to Beatrica hoe, to ne moe
promijeniti nitko. Lezi, a sutra juri na kraljevski dvor.

DAN STREPNJE
Nakon nemirno prospavane noi, izlazi elnberg iz ljetne palae. Dan
je mutan. itav perivoj prua sliku none oluje. Pokidane grane vise
sa stabla. Nasadi lee po zemlji, cvijee povaljeno, zamuljeno. Slika
razrovanog perivoja u mutnom danu poveava Selnbergovu tjeskobu koja
ga nije ostavila od juer kad je legao na poinak.
S neprijatnim uvstvom ulazi u dvor, ide predvorjem i skree prema
kraljevim odajama. Usporava korake kako bi to vie odgodio ulaz u
kraljeve sobe da s-nisli to e zapoeti. Na vratima prisluhne i opet
se vrati pa dade pozvati Stjepka.
- Je li kralj ve budan?
- Ne znam, nisam se usudio ni pogledati, ali nou nije du
go legao i vie puta je i ustajao i hodao po sobi. Ne znam io mu

je bilo.
- Je li gospodin Damir stigao u dvor?
- Ovdje nije bio, dakle, ne znam.
elnberg ode u kraljevski ured i sjedne da prieka dok ga kralj
pozove.
Nije dugo ekao. Stjepko dohita s vijeu:
- Njegovo velianstvo vas zove. Jako je mrk kao jesenski
oblak.
elnberg krene i oprezno ide u kraljevu lonicu. Vladislav sjedi na
postelji odjeven i podupire glavu o jastuk. Izraaj lica mu je
mueniki.
Poto ga elnberg pozdravi, upita zabrinuto:
- Velianstvo, niste li moda prozebli?
- Prozebao? Da, istina, bila je grdna oluja. Jeste li dali poz
vati Bakaa?
- Juer za oluje nisam to mogao uiniti, a danas nisam znao
hoe li velianstvo dopustiti da dolazi po danu. Lako bi ga pre
poznali, makar se odlijeva u fratarsku halju.
- Ako ga prepoznaju? Tko sam, to sam ja ovdje?
"To i ja pitam" - pomisli elnberg.
- Javite Bakau neka smjesta doe, ali smjesta.
Kancelar pozove Simona pa mu naloi neka ide biskupu Ba
kau i saopi mu kraljevu elju.
Simono pobrza iz palae i uzjae da to bre stigne u grad.
A elnberg se vrati kralju. On jo uvijek sjedi na postelji u
mislima. Tek kad je knez ulazio u sobu, ustane i krene k stolu. Onda
ree muklo:
- 2elim napisati oporuku. Sto me tako gledate? Prije okrsa
ja svaki se vitez mora pobrinuti kome e ostaviti nasljedstvo ako
ga iznevjeri srea u oruju.
- Zar velianstvo ozbiljno kani izai na megdan plemiu Da
mini?

196

197

- Kralj to ne kani, ali vitez i te kako hoe da lide, tovie,
nada se maem razrijeiti taj prividni brak.
- Ima tome jednostavniji put, velianstvo.
- Vae me misli vrijeaju. Zar sam ja kukavica? Recite:
to mislite o meni?
- Mudri kralj nikad ne trai da mu prijatelji ili neprijatelji

kau ono to o njemu misle. Ako to ipak zahtijeva, znak je da se

ne bojite mojeg odgovora. Niste se prevarili jer ja sam uvjeren
da vi niste kukavica, ali mi poloaj namee dunost i pravo opo
menuti vas i odvratiti od vaeg nauma.
- Ne odustajem ni za ivu glavu. Pobit u se i dokazati tko
sam njoj.
"Dakle, misli samo o njoj" - konstatira kancelar i ne ree vie
nita, dok kralj sjedne k stolu i stade pisati.
Selnberg stoji kraj prozora, promatra ga i eka.
Kad je Vladislav svrio, osui papir i smota. Onda udari svoj peat i
poloi pismo na stol.
- Kad se taj mladi pojavi, odmah mi javite. Po svoj prilici
dovest e svoje prijatelje, a sa mnom dolazite vi, Vitomir i Frantiek. Obavit emo megdan u dvorani za bojne igre. Neka ni ivom
stvoru ne dopuste u blizinu zgrade.
- Sve e biti po vaoj elji.
Nakon kratke utnje obazre se Vladislav eJnbergu i pita:
- Jeste H vidjeli Gordanu?
- Nije sila k doruku niti se gdje drugdje pojavila.
- Znate sigurno da se nalazi u palai?
- Sasvim sigurno. Moja sestra bila je jutros kod nje u lonici.
- Ona, dakle, vrsto vjeruje da u je pokloniti Francesku
i samo je zato ne putam iz dvora. Ona bjei, ne brinuvi se dalje
za mene. Naravno, zato da se brine za takvu niticu kad je toliko
junaka i mukaraca u tom kraju. I toliko lijepih i mladih vite
zova.
- Ovi je nisu toliko oduevili kao kraljev pa.
Vladislav opet zapone razgovor:
- Bila je strahovita olujna no. Najvie me pogodio grom
to je udario tamo pod strehom kule kad sam je naao na bi
jegu. Da, ona bi bila kadra preskoiti zidove da moe utei od
mene nedostojnika. Je li tako?
- Kad prou dva tjedna ionako joj morate otvoriti vrata
dvora da ide. Dakle, ne moe nikako ostati na dvoru. Mora u
Napulj.
- Prestanite. Prestanite. Ne mogu vas sluati. Tako sam pun
nekakva bijesa da bih mogao poiniti itava uda. Osjeam se kao
nebo puno munja. Jedva ekam da mi taj mladi doe pa u nj
upravim sve munje i sve gromove to su se nakupili u meni.
"Prokletstvo" - kune Selnberg u sebi - "prijeti se munjama i
gromovima, umjesto da kae jednu odlunu rije.a
198

- ujte, Selnberg, im doe Baka, dovedite ga k meni i os

tavite me s njim jer elim da sami pripazite kad doe Damin

Smjesta mi javite. Dok se s njim ne pobijem, nee me proi ovo
teko raspoloenje. Sve mi je jasnije: ovaj je plemi ljubi, huka
protiv mene, a odvie je lijep da bi smio dalje ivjeti. Odvie
lijep. . . .. ...
- I princ Ivan je vrlo pristao, a uz to je kraljevski sin i
najbogatiji ovjek u kraljevstvu. Prije ste smatrali nemoguim da
Gordana ne bi ljubila njega pa ste se prevarili.
- Ali ona ga je odbila. Dakle, dovoljan dokaz da ga ne ljubi.
- A brak s ovim plemiem eli to prije raskinuti, dakle, i
opet dokaz da ga ne ljubi.
- To je drugo. Princ se povukao, a ovaj se baca preko zidi
na u opasnost da ga strae ubiju, da ga .zateeni i zatvorim u tam
nicu. Htio sam to i uiniti da me nije pred njom izazvao, njoj
okom u oko. Pokazat u da sam vitez. Nee se vie verati preko
zidina i osvajati je svojim vratolomijama. Vidjet ete me danas
u bojnom stavu s lavljim srcem. Osjeam vii-e nego ikad, samo
dvadeset godina u ilama.
Rijei mu zvue otro, a oi sijevaju.
- Svakako e vaa pobjeda osvojiti Gordanino potovanje,
ali vi znate to vam je juer rekla. Dakle, trebali biste jo mnogo
toga uiniti da izazovete njen zanos.
Jo nije svrio izreku, kad Stjepko najavi dolazak biskupa Bakaa.
- Idem da ga dovedem - ponudi se hitro Selnberg i ostavi
kraljevu lonicu.
U maloj sobi uvao je Simono biskupa Bakaa zakukuljena u fratarskoj
odori. Okn je Selnberg preao prag, Simono se udalji, a Selnberg
izvjeuje biskupa:
- Ne zam zato vas je zvao, ali pun sam straha. Neto se
sasvim preobrazilo, a ipak ne veli ono to mi oekujemo.
- Vidjet emo to e mi kazati i prema tome emo raditi
dalje.
- Jo neto. Hoe da se bori s Damirom zbog Gordane.
- Onda ga je ljubav potpuno zarobila.
Selnberg mu ispria to je bilo juer da bude upuen, a onda ga
povede do praga kraljeve lonice, otvori mu vrata, opet ih pomno
zatvori. Simona i Stjepka postavi na prag da nikoga ne puste unutra.
On je sjeo na kamenu klupu u hodniku da bude pri ruci ako ga zovnu.
199

ROB SE BUNI
Fratar skida kukuljicu. Iz crnog sukna pomolila se okrugla velika
glava. Male oi gledaju Vladislava svojim otrim umnim izrazom.
Kralja obuzme uvstvo nemonosti pred snagom uma. Isto uvstvo
osjetio je prigodom prvog susreta s Bakaem, odmah dan nakon njegova

dolaska na prijestolje kad mu je tog ovjeka prikazala Gordana. Ali

tada je tek nasluivao koliko ga ovaj ovjek natkriljuje snagom duha.
Danas to uvjerenje stvara u njemu potpunu bespomonost. Pri prvom
susretu s Bakaem Vladislav je pokuao da se igra dravnika, pokuao
je skupljati neke izraze i misli kako bi se barem kralj evskodravniki izraavao.
Sada stoji pred njim potpuno predan saznanju da je sasvim nemoan jer
biskupovim dubokovidnim umom upravlja izotrena dravnika lukavost.
To ga poraava. Cak mu i dranje gubi potrebno dostojanstvo.
Prima biskupa kao bolesnik lijenika.
I posjedne ga k stolu, sebi nasuprot.
Pronicavost biskupa Bakaa razabire svu kraljevu nemo, ali dranje
mu izraava samo potovanje i poitanje. Kao da ga je kralj pozvao da
mu podijeli zapovijedi, a ne da od njega moli savjet.
U ovo malo vremena to je Vladislav smjestio Bakaa sebi nasuprot i
sjeo u naslonja, osjeti se ponukanim da sabere misli i izloi pred
njiim sve u nekom skladu i poretku. Dok se skuplja, Bakau biva jasno
da se s Vladislavom dogodilo neto naroito. Kao da je i njegovom
duom juer u noi harala oluja i ostavila sve tragove razaranja.
Mirnom pozornou eka.
Kraljevo blijedoputno lice osulo se mrljama. Skrenuo je pogled prema
prozoru da ne gleda u Bakaeve oi, bojei se da ne otkrije u njima
odraze svoje sramotne nemoi.
Ve je prolo nekoliko asaka, a kralj se jo uvijek sprema kako bi
zapoeo. Zurei u prozor, odlui govoriti.
- Recite mi, gospodine biskupe, jeste ii kada vidjeli robo
ve?
- Svakog ih dana vidim.
- Gdje?
- U kraljevstvu.
- Mislite na moje podanike?
- Oni se svi osjeaju robovima Aragonacav
Vladislav osjea da Baka nizani ravno na Beatricu i to mu olaka
duu. Sada gleda biskupa u oi:
- A jeste li kad vidjeli okrunjenog roba?
- Sjedio sam mu nasuprot kao sada vaem velianstvu.
200

Rumene mrlje na kraljevom licu bivaju tamne. Stid ga obilazi, ali
ipak pita:
- A taj okrunjeni rob?
- Bio je kralj Matija.
- On je nekome robovao?
- Svojoj eni.
- Nije mogue, radio je kako je htio.

- Da je morao, raditi kako je htio, ne bi vae velianstvo sje

dilo na ovom prijestolju.
Taj argument udari Vladislava kao teki nian na Beatricu. Sputenih
ruku, sjedi u naslonjau. Onda ponovo pokua gledati u biskupove oi.
U njima ita biskupove rijei, izraene jasnije, protumaene,
razjanjene do posljednjg slova. Pomalo se sabere
od toga dojma i odgovara:
- Ima prodanih robova, prikovanih uz galiju koji moraju
veslati kako drugi hoe.
- Da, strana je to sudhina.
- I vjena. Bez nade. Nitko takvom robu ne moe pomot.
- Kad bi se netko za nj zaloio, pobrinuo, moglo bi se.
Bakau se ini da svuda u ovim pitanjima dolazi njegov dugo
oekivani as. I odlui iskoristiti svako Vladislavljevo
pitanje i svoje savjete, Svoju pomo davati kap po kap. Vladislava
obuzme nada i sagne se k biskupu:
- Mogao bi se odrvali prikovani rob. Kako biskupe?
- Na dva naina.
- Na dva? Ako je to mogue, recite mi i jedan i drugi.
- Prvi je nain da se rob otkupi.
- Ah - oajno uzdahne kralj. - Za to bi trebalo mnogo
novaca, vrlo mnogo, a rob nema ni prebite forinte, trebalo bi vie
stotina tisua da se otkupi. Ne moe nigdje namaknuti novac.
Tko bi mu to dao?
I Bakau je jasno da Vladislav nema sredstava kojim bi se mogao
otkupiti od Beatrice. Zna i to da mu nitko u kraljevstvu nee dati
taj novac. A napokon, nije se tome ni nadao. Samo je spomenuo da jae
istakne kralju vlastitu bespomonost kako bi njegova pomo bila
dragocjenija.
- Ali vi ste, biskupe, rekli: dva su naina da na galiji priko
vanom robu pomognete.
- Jedan je otkupiti ga. Za to nema novaca. Drugi glasi: os
loboditi ga.
Jo oajnije Vladislav uskljkne:
- Osloboditi? Lako je vama rei, ali tek to uini prve ko
rake za osloboenje, dublje padne u ropstvo.
- Ima raznih borba za osloboenje, prema tome to tko
odabere. Recimo, polagani tihi otpor: uskrata podavanja
svih
poslunosti ili otriji nain: krajni napad na galiju da se rob silom
otkrije i oslobodi.
201

- Lijepo vi to tumaite. Ono prvo vrlo je dugotrajno, ovo
drugo moe biti uzaludno. Rob odvie vrsto prikovan - znaajno

ree Vladislav. - Dakle, malo je nade za osloboenje. Nita.

- Ima nade ako ima hrabrosti, odlunosti i, napokon, ko
nani obraun sa sobom: pobijediti ili propasti.
- Gospodine biskupe, gdje se mogu dobiti sve te divne kre
posti? - pita Vladislav, ironizirajui sam sebe.
- Dobiti se ne mogu, ali tko ih sam ne posjeduje, moe ih
posuditi.
- Uz kamate?
- Badava se ne moe ni u nebo. Svatko mora pladiti nebesko
blaenstvo na ovoj zemlji pitanjima i iskuenjima koje valja iz
drati mueniki.
- Mnogo se trai, vrlo mnogo - zdvaja tihim glasom Vladis
lav.
- Za nebesko blaenstvo mora svatko sam proi kroz te
borbe, ali osloboditi se zemaljskog robovanja moe se i preko
drugih.
Znaajno zvui Bakaeva rije u Vladislavljevu uhu i on se nagne na
stol, a biskup nastavi:
- Valja poslati u borbu druge koji posjeduju sve osobine
i sva oruja o kojima sam govorio.
- Gospodine biskupe, po svemu sudim da se mi sasvim ra
zumijemo ...
- O tome ne treba ni asa sumnjati1.
Vladislav se sagne jo blie Bakau i jo tie razjanjava:
- Vi poznajete moje ropstvo?
- U tanine.
- Ne posjedujem nita to je potrebno da se oslobodim jer
su me drugi prodali. Oslobodite me vi.

- Ako me vae velianstvo na to ovlasti.

- Ovlaujem vas i spreman sam vam dati sve, osim krune
i one koju ljubim.
- Ja ne traim ni jedno ni drugo.
- Gospodine biskupe, mojoj je strpljivosti kraj. Izmoren
sam. Ne mogu dalje veslati, ne mogu veslani po napuljski.
- Moda je to samo asovka odluka?
- Ne, nije asovita. Vjerujte, savreno je.
- Dakle, istinska, odluna i ustrajana?
- Gospodine biskupe, istinska je, a da bude odluna i us
trajana, to oviisi o vaoj pomoi.
- Razumijem, vae velianstvo. Ali sad treba da govorimo
otvorenije.
- Nitko nas ne uje.
- Vae velianstvo eli se osloboditi utjecaja koji na vas
vri kraljica? Htjeli biste da se ona toliko ne mijea u vae kra
ljevske poslove, ni sada ni u budue kad vam bude ena?
202


- Ne mislim ja na utjecaj, to bih poluio da se oslobodim
samo utjecaja? Zar bi to bilo uope mogue? Sami ste rekli ko
liko je kralju Matiji kodio taj utjecaj.
- Velianstvo se eli osloboditi jo i neeg drugog?
- Onoga to je najnesnosnije, onih okova koji me sapinju.
- Sto su ti okovi, velianstvo?
- Vjenanje s Beatricom napuljskom.
- Tako? Naravno, to je teko, strahovito teko odvratiti od
vas.
Bakaev odgovor poniti Vladisiava i on se sav zguri na stolici.
- Prema tome, ne preostaje mi drugo nego da i dalje zako
van veslam galiju.
Glas mu je pun beznadnog razoaranja.
- To ne velim, samo naglaavam da je ovo drugo tee, ali
nikako nije neizvedivo.
- Gospodine biskupe, uzmite sve to imam, ali otkujte moje
okove.
- Klju vaih okova u rukama je Beatrice. Dakle, mogao
bih vas otkovati samo silom, ali tu bi trebalo strahovito da ugrijete eljezo.
- Ugrijte ga.
- Trebam veliki izdani oganj.
- A vi ga zapalite.
- Ne mogu. Dok ja budem loio oganj, netko drugi e ga
siti.

- Tko je taj?
- Va kancelar Filipec. On kraljicu titi, podupire, brani,
to god ja uinim, on e poruiti. Ne mogu, dakle, nita zapoe
ti.

- Ne mogu ga maknuti, bilo bi nezahvalno.
- Ne traim to, boe sauvaj, ali kako u raditi za vas kad
ne smijem k vama, ne smijem se pokazati nignje braniti krov
nad vaom glavom, mora mi se omoguiti da doem do njega.
- Istina je, to je razumljivo. U kakvoj ste bili slubi kod
kralja Matije?
- Bio sam njegov tajni savjetnik u kraljevskom uredu.
- To ete biti i sada meni.
- Ali biskup Filipec e se protiviti, potkopati me jo prije
nego to zaponem posao.
- Preasni, hou da ste ovdje i nitko se ne moe protiviti.
Zadajem vam rije.
- Jedino tako mogu prihvatiti golemu zadau da vas oslo
bodim Beatrice. Kako to kanim izvesti o tom u jo razmisliti.
- Svejedno je kako ete uiniti, samo me raskujte, odveite, oslobodite.
- Jamim kralju za svoj posao samo onda ako izvrite uvjet
i omoguite mi slobodno kretanje.
203

- Od ovog asa vi ste moj tajnik.
Kucanje na vratima prekine razgovor. Baka povue kukuljicu. Izvana
se oglasi Selnberg. Kralj mu odgovori, a kancelar ulazi.
- Velianstvo mi je zapovijedilo: im stigne Damir, neka ga
najavim.
- Vrlo dobro. Upravo se radujem to u tome mladiu pri
kratiti uha.
Kralj ustane. Baka stupi k njemu:
- Vi se, kralju bijete s Damiroin?
- Pokazat u vam da sam vitez.

- I odviie vjerujem da je moj kralj vitez, ali isto toliko mo
ram vjerovati da se vitez mora pretvoriti u leinu ako se pobije
s Damirom.
- Sto ste rekli, gospodine biskupe?
- Rekao sam to zna svatko: Damirov je ma smrtonosan.
- I moj je ma smrtonosan ako hou. A u ovom sluaju sva
je moja volja usredotoena u vrak otrice.
- Ne moete se s njim pobiti, kralju. On vam nije ravan po
rodu, a velim vam, pitajte koga hoete: Damirova je vjetina na

mau strah i trepet. Nema viteza u kraljevstvu koji bi se elio

nai s njim nasuprot.
- Osim mene. Ne povlaim odluku, pa morao umrijeti.
- Ova bi se elja mogla ispuniti. Ako ste toliko odluni, ne
bi imalo nikakve svrhe to smo sada ugovorili. Svima e biti jasno
da ste s napuljske galije htjeli ravno uskoiti u simrt.
Javi se Selnberg:
- Velianstvo, ba sam malo prije u hodniku ispitivao Stjepka i Simona. Obojica vele da je gospodin Damir na mau pravi
avo. Tko se s njim bije, mora se pomoliti za svoju duu.
Kralj mahne rukom omolovaavajui, a ipak u sebi ve klone kao da su
mu pokosili svu hrabrost.
Da se dade ubiti od toga mladia u asu kada mu Baka obe-aje
osloboenje? I pogleda biskupa:
- Pitajte kneza Selnberga, tu se nitko ne moe izvui, a da
ne ostane sramotnoga obraza.
- Gospodin selnberg zna samo svjetske propise o megdanu,
a ja poznajem put koji e vas uiniti junakom, a da ne trgnete
maa nasuprot Damiru.
- to kanite uiniti, gospodine biskupe?
- Bit ete vrlo zadovoljni.
- Zar je tako vano, velianstvo?
- Najvanije.
- Prema tome, Gordana e biti neizmjerno zadovoljna to
se niste pobili s Damirom, jer bi bila nesretna, neutjeiva da vam
se dogodi nesrea - ozbiljno razjanjava Baka Vladislavu.
- Junatvo joj se svia. Junak elim ostati jer to sam bio
barem na mau.
204

Baka se priblii kralju.
- Dobro, kralju. Vi ete se pobiti s Damirom, ali molim vas kratku
odgodu, jer elim i tu stvar preuzeti u svoje ruke. Moram svaki svoj
korak dobro udesiti i razmisliti. Ostanite u svojoj lonici dok se ne
vratim. A Damir neka prieka. Dakle, za dva sata evo me opet ovdje.
Vladislav privoli da dvoboj odgodi dva sata, a Baka povede iz
kraljeve sobe i Selnberga koji jedva eka da uje to je Baka
ugovorio s Vladislavom. Idui, apne mu u uho.
- Hoe da se oslobodi vjenanja. Prepustio je sve meni.
- Napokon - cikne kancelar gotovo lud od radosti. - Vi
ste iz njega to izmamili?
- Nisam izmamio. Sam je govorio o svojem ropstvu.
- Gordana mu je to rekla, ona ga preporaa, gospodine bis
kupe, ona je satrla njegov otpor.
- Oito je to njen utjecaj, ali sad taj Damir? Zar je polu

dio? Izazvati kralja? Velim vam, gospodine Selnberg, on bi ga

najljepim zamahom maa povalio na zemlju.
- Mladi plemi mora zamoliti kralja za oprotenje to se
juer usudio izazvati ga.
- Damir moliti za oprotenje? Dragi knee, prije e sunce
sii s obzorja. Nikad on to nee uiniti.

- Ne moe kralj odustati ni zbog sebe ni zbog drugih, niti
e on htjeti zbog Gordane. 2eli je osvojiti.
- Pruit u mu za to dovoljno prilike. Idite odmah kralju
a ja u govoriti s Damirom. Poznajem ga u duu. Pobrinut u se
da smjesta zaboravi dvoboj s kraljem. Gdje je mladi?
Selnberg povede biskupa uskim hodnikom, ali Baka izrazi elju da ga
pusti ovdje kako bi se susreo s Damirom posve sam. Stoga mu kancelar
samo pokae vrata i onda se udalji.
Zakukuljeni Baka otvori vrata jedne sobe. Tamo nae Dami-ra
zamiljena. S potovanjem pozdravi Damir fratra. Ovaj digne glavu,
malo pomakne kukuljicu i zapanjeno usklikne:
- Gospodine Damire, vi ovdje?
Damira iznenadi taj susret, pokloni se biskupu i ree:
- Nisam se nadao da u ovdje nai preasnog gospodina.
- Ni ja vas, gospodine Damire. Vratili ste se iz Peuha?
- Juer predno.
- Sto su zakljuili Hrvati?
- Pristali su da im ban bude princ Ivan Korvin.
- Vrlo mudro, doista mudro i korisno. Jo uvijek vjeru
jem da e se u princu jednom ispoljiti pravi njegov otac, sa
svim njegovim dobrim krepostima. Ba zato se jo vie veselim
to ste ostali jednoduno uza nj.
Damir ne ree nita na tu primjedbu, odluivi da zataji raskol u
Peuhu. A Baka nastavlja razgovor, sjedajui na stolicu.
- S vama su stigli i vojvoda i knez Bernardin?
205

- Jo nisu u Budimu. Morali su otpratiti plemstvo i itavu
vojsku barem do Drave. Preasni gospodin zna koliko su
se
maloplemii istroili za svojeg boravka ovdje,a vojvoda i knez
obeali su da e im nadoknaditi trokove. No, oni nemaju uza
se gotovine i otili su da na granici uzajme od svojih prijatelja.
Zatim e se vratiti u Budim.
- Zapravo se raduju gledati Beatriino vjenanje. Vojvoda
naroito ne bi htio prisustvovati aragonskoj svadbi. Mogli bi ga
ak i uvrijediti koliko ga mrze.
- Zapravo ne slutite koga sada Beatrica najvie mrzi od svih

nas?
- Teko je pogoditi.
- Svi alci njezine mrnje okrenuti su prema gospodinu
Selnbergu.
- A to je skrivio?
- Francesko je htio oteti Gordanu, a elnberg je Napuljce
zatekao na djelu i sretno im ugrabio dragocjeni plijen. A sad
Beatrica ve i pogledima ubija elnberga. Niste znali za tu ot
micu?
- uo sam neto od etovoe Mirka.
- estit je ovjek taj eki kancelar. Uinio je Gordani uis
tinu dragocjenu uslugu. Duni smo mu svi zahvalnosti, samo je
nije smio sklonuti u kraljevsku palau.
- To sam i ja rekao - ivo e Damir.
- Sad ve i kancelar miia da je poinio greku, ali zar je
mogao slutiti to e iz toga konano nastati? - ape biskup
povjerljivo. - Kancelar nije mogao uistinu predvidjeti u to je
gurnuo kralja.
Ova rije trgne Damjira i stade estoko reagirati:
- Vidjelo se odmah u poetku zato se kralj toliko brine
oko Gordanc.
- Nitko to nije vidio, dragi gospodin" Damire. Nitko.
- Ja sam ve u prvom asu razabrao o emu se radi, ve
onog dana kad sam doznao da je kralj posjetilo Gordanu u mo
joj kui. s
- Varate se. Ono se vrijeme kralj mogao sasvim bez straha
zauzimati za svoju roakinju. Tek sad, kad ju je Francesko po
kuao oteti, saznao je Vladislav ono na to je kraljica osudila
Gordanu.
- Kraljica? Ali, gospodine biskupe, valjda nije Beatrica osu
dila Gordanu da bude kraljeva ljubavnica?
Baka se snebiva:
- Da bude kraljeva ljubavnica? Gospodine Damire. kud ste
vi to zalutali? Kakav kralj. Vladislav je ponizan, zakovan rob
ljubavi prema Beatrici.
- Onda ne bi ulazio u Gordaninu odaju u ljetnoj palai kao
da je kod kue i ne bi prihvatio da se... ali pustimo to.
206

- Naravno, u kraljevskoj palai zaista je kod kue - nas
tavlja biskup. - Zamislite njegov sramotni poloaj. On glavom
mora uvati Gordanu za svojeg budueg urjaka...
Crne obrve nad crnim oima otro se smrknu.
- Za Franceska? Ni izdaleka!
- Vi to ne moete znati, gospodine Damire, kad sle tek ju

er prcdno stigli. Sluajte i snebivajte se: Francesko strastveno

hlepi za Gordaninom ljepotom.
- To svi odavno znamo.
- Onda e vam biti lako razumijeti ovo sto slijedi: otkad
je Beatrica zarobila Vladislava, Francesko ne miruje jer se nada
da e preko svoje sestre postii cilj. Kraljica mu je kupila dvo
rac nekoliko sati daleko od Budima. Tamo Francesko eli zat
voriti Gordanu da mu bude naslada. Naravno, elnberg to nije
znao u asu kad je Francesko otimao Gordanu i poveo je ravno
k sebi u kraljevsku palau jer se ve dan prije sa svojom ses
trom kneginjom tamo preselio da bude kralju uvijek pri ruci.
- Zato je poveo Gordanu u dvor jer je on tamo ve sta
novao?
- Kako rekoh. Nije slutio to je kraljica traila od kralja
u egerskoj palai. I kancelar je Gordanu oteo i zatitio. Kralj vie
nije mogao prosvjedovati, ali se sada Vladislav boji da bi eln
berg mogao Gordani pomoi u bijegu i zato dolazi u palau da
ga nadzire. Njegov zapovjednik Frantiek dobio je posebne na
loge od kralja, ali ujte glavno: Vladislav se obavezao kraljici da
e Gordanu drati u ljetnoj palai i uvati je do vjenanja koje
se ima obaviti za pet dan. Nakon vjenanja imala bi Gordana pu
tovati u Napulj. Taj Napulj nije drugo nego Franceskov tajni
dvorac negdje u okolici Budima.

- Da, to je vjerovatno. Aragonska zavjera protiv nedune
djevojke - primjeuje Damir naoko ravnoduan.
- I kralj se morao obavezati Beatrici da e Gordanu pre
dati Francesku.
- 1 uva je za Franceska?
- Zar vam to nije jasno?
- Ne bi bilo viteki od kralja.
- Nije viteki, ali to kralj imoe protiv aragonske moi?
Kralj je, dodue, zlovoljan i ljutit to mora djevojku
predati
Francesku, ali ne moe utei. Odvie je zaljubljen u Bcat.ricu.
Slabi je, jadni slabi. im vidi Beatricu, gubi sam sebe.
Damir neprestano nijee glavom:
- Juer sam, gospodine biskupe, imao prilike razabrati svo
jom oima i svojim uima da je Vladislav planuo zbog Gordane.
- A ja vam velim: vi ete jo danas imati priliku svojim
oima vidjeti j svojim uima uti dokaz da se radi o Francesku,
a ne o kralju. Jo danas popodne bit e taj dokaz bjelodan.
- Danas popodne ima se dogoditi neto naroito?
207

- Zbog toga sam i ja ovde skriven u tom ruhu. Vama smi

jem to i povjeriti jer ne spadate u red Gordaninih neprijatelja.
Evo to je na stvari: gospodin elnbcrg ima roaka kneza Vaclava. Ovaj je ve nekoliko puta ovih dana u dvorani za bojne
igre izvodio izvanredne vjebe s Gordanom.
Damir svakog asa pogleda na prozor kao da ga ne zanima Bakaevo
pripovijedanje, a ovaj kao da nita ne opaa, jo ivlje pria:
- Dakle, Gordana je vjebala s mladim Vaclavom. Naravno,
knez je bio oaran njezinom vjetinom, a nije slijep ni za ljepo
tu pa je tako gospodin elnberg predloio knezu neka on prere
ze Francesku gnusne osnove. Radi se o tome: oteti Gordanu
kraljici, kralju i Francesku.
- Tu se iziskuje veliki trud, mnogo dosjetljivosti i odline
odvanosti. Zato su pozvali vau preanost?
- Razumije se. Od rijei do rijei je tako. elnbcrg je, dak
le, odluno da mladi knez Vaclav zaprosi Gordanu.
Damir korakue prema prozoru kao da ga vani neto zanima vie nego ovo
prianje.
- Ne radi se o tome da se Gordana prije uda - nastavlja
biskup - a tko zna moda i ne bi htjela poi za Vaclava, ali
prividno mora pristati.
- Dakle, prividno vjerenica? A zbog ega sve to?
- Zar jo ne shvaate, gospodine Damire?
- Odvie zamrena stvar, a da bih je mogao tako brzo sh
vatiti.
- Ovim prividnim zarukama knez Vaclav dobiva pravo pred
svijetom, dakle, i pred kraljicom i pred kraljem da izazove napuljskog princa na ma.
Zagasito Damirovo lice odjednom pospe rumenilo i posegne za klobukom
da sakrije navalu uzbuenja.
- Vidite, gospodine Damire, Gordana je sada bez svake za
tite. Kralj, njezin roak, mora se pokoriti kraljici. Vojvoda Ilo
ki, njezin bivi skrbnik, ne nalazi se u Budimu, a kralj mu je
ionako oduzeo pravo skrbnitva. Tako, Beatrica i Francesko na
laku ruku gospodare Gordaninom au i ivotom.
Crne trepavice pokrile su Damirove oi i on gleda preda se.
- Sjeate li se, gospodine Damire, kako je lupe Francesko
zatvorio Gordanu u podrum kraljevskog dvora? Bio je toliko dr
zak da je na kraljiinoj veeri u egerskoj palai priznao Gordani
svoj in i naveo da je to uinio zbog osvete jer ga nee za lju
bavnika i jo se na prostaki nain Gordani nudio i prijetio da
e je uzeti silom ako nee milom. To je i ona ispriala meni i
gospodinu elnbergu. A to moemo nas dvojica? Nita.
Baka ustane, uzdahne i proee se odajom:
- Nita se Francesko ne bi usudio kad bi Gordana imala

nekoga tko bi je titio, lupea pozvao na raun i njegovu drskost

208

prikratio otricom maa. Ali nikoga nije bilo da izvede odmazdu nad
Napuljcem. Nikoga. Gotovo sramotno.
- Varate se, preasni. Vojvoda Iloki pozvao je na oruani
obraun Franceska, ali je kraljica javila vojvodi da Francesko
lei bolestan. Mi smo onda morali odlaziti s krunom i ostaviti
Budim, ali se vojvoda zaprijetio da mu Francesko nee izmai.
Gospodin vojvoda ima na to u prvom redu pravo jer je ipak po
elji pokojnog Gordaninog oca njen skrbnik. Naravno, sad je
vojvoda odsutan, ali on e se vratiti i obraunati s Franceskom.
- Kad se on vrati, bit e prekasno. elnberg ne moe Gor
dani omoguiti bijeg jer tu straari budno zapovjednik kraljev
ske strae koji ima naredbu od kraljice, a Vladislav opet dre
pred njom. Dakle, estiti kancelar odluio je spasiti Gordanu po
mou kneza Vaclava. Ovaj e jo jednom zaprositi Gordaninu
ruku, a ona e pristati. Zatim Vaclav ide sa svojim prijateljima
u egersku palau gdje e Franceska izazvati na megdan zbog
nedavnog pokuaja da je otme.
Lukavi Baka promijeni glas i povjerljivo apne Damini:
- Vaclav je daleko nadmoan Franceskovoj vjetini na ma
u. On e Franceska zauvijek onemoguiti za ljubavne otmice.
Damir ne ree nita, ve hladno gleda u biskupa, a ovaj neumorno
izvodi svoj plan.
- Ja sam, eto, doao na poziv gospodina Selnberga da
prisustvujem toj prosidbi. Kralj, naravno, nee nita kad bude
sve gotovo. Kako vidite, osnova je vrlo dobra. Je li?
- Da, vrlo dobra.
- Gospodin elnberg bio bi volio da se za Gordanu zauz
me tkogod od njezinih, ali svi su bili odsutni, a oni koji su tu,
moda ne bi htjeli na sebe navui kraljiinu mrnju, dok je mla
di Vaclav protivan Beatrici. Ne mari za njenu milost.
Damirovo srce estoko udara. Obrazi mu se sve vie upalju-ju. itava
se njegova unutranjost buni. Zatajena ljubav sijeva poput munje i
spoitava mozgu to mimoilazi najveu i najdrau dunost da se bori
za Gordanu. Ali on eli dokazati i Gordani i svim drugima kako ona
ba nimalo ne dodiruje njegovo srce. Nastoji mirno promatrati kako e
se drugi pobiti za nju i stei pravo da se obori na aragonskog
princa. vrsto je stisnuo usne i tvrdokorno uti. Baka sve
prozrijeva, ali opet juria dalje ne bi li pobijedio:
- Sad ekam Selnberga da mene i kneza Vaclava odvede
Gordani u ljetnu palau. Preda mnom e se obaviti tobonja prosidba. Poto je va brak prividan, ona ima pravo odabrati sebi
budueg mua.

- Da, moe odabrati za vjerenika koga hoe.

- Upravo se radujem, gospodine Damire, da se ipak naao
netko tko e staviti na kocku svoj ivot da zatiti Gordaninu
ast. To je ujedno posljednje moje svjetsko dobro djelo pred moj
209
14 GORDANA v

odlazak u samostan. Ali vie od mene ini knez Vaclav. Zapravo je
lijep, mlad i bogat, moda jo i osvoji Gordanino srce.
Onda Baka ustane, ide k vratima i otvori ih. Damirov ga
pogled slijedi. Osjea kako mu se krv valja u sljepooice.
"Tko je taj neznani knez to ima da stee pravo pobiti se za nju?
Ja u ipak utjeti. Ne mogu dopustiti da bilo tko razotkrije u mojim
oima makar najbljeu sjenku moje ljubavi. I zato ne smijem izazvati
Franceska. I neu. I sama bi Gordana to odbila s prezirom."
- Ne znam gdje je tako dugo Sclnberg? - veli Baka.
- I mene kralj odvie dugo puta da ekam - prigovara
Damir, sretan da se razgovor promijenio, ali Baka nastavlja:
- elnberg jo ugovara s mladim knezom kako e se sve
to izvesti. Nije lako prodrijeti u egersku palau.
Damir plane ljubomorom prema jo nepoznatome i upita:
- Kako se niste, preasni gospodine biskupe, obratili na
princa Ivana? On se nalazi u Budimu sve ove dane, a on ima
najvie pravo.
- Ja sam predloio Gordani princa Ivana, ali mi nije dopus
tila da se obratim na njega. Zna4e da je odbila njegovu prosidbu.
- Gospodine biskupe, idem odmah k njemu. Ivan e biti
presretan.
- Nije mogue. Princ nema nikakva prava ni pred svijetom,
a kamoli u oima Gordane.
- Onda u pohitati za vojvodom Ilokim, on je na putu u
Hrvatsku, jo u ga dostii.
- Gospodine Damire, prekasno je. Kraljica je otro zatraila
od kralja da Gordanu smjesta alje u egersku palau. Za koji
sat moe stii kraljiina pratnja da dovede Gordanu.
- Naravno, onda je najbolje da provedete tu stvar s mla
dim knezom. Ako je vjet mau, moe pobijediti Franceska.
Obojica ute. Bakaeve male oi mrko promatraju Damira koji
neprestano pogledava kroz prozor. Ovolika tvrdokornost razljuti
Bakaa i on dobaci Damiru u lice udarac:
- Zapravo je bila vaa dunost obraniti Gordaninu ast. Ne
zbog toga to ste prividno bili s njom pred oltarom, nego zato
to je viteka dunost zatititi bespomonu djevojku.
Sva krv poleti u lice Damiru i zato se duboko pokloni: - Preasni

gospodine, bila bi moda dunost kad bi se radilo o bespomonoj

djevojci, ali Gordana to nije. U prvom redu, ona se zna sama tititi
i eli da se brani sama. Nadalje, nju titite vi i Setnberg, a onda,
preasni gospodine, ja sam zaruen. Dunost mi je tititi u prvom
redu onu koju ljubim.
- Zarueni ste? S kime?
- S divnom djevojkom iz Hrvatske. Ljubim je neizmjerno
i neu da joj zadam kakve sumnje i boli. Gordanu kralj nikad
210

nee predati Francesku. Kralj nije prema njoj ravnoduan. On bi e za
nju i pobio. A ba nije borbene prirode. Ne, Gordani ne trebaju moje
ni iije zatite. Gospodin elnberg pretjeruje ih hoe Gordanu
vjeriti s nekim svojim knezom. Ipak zaboravlja da Gordana nije
zauvijek odbila princa Ivana, naprotiv, ona eli prije svega neka se
smiri nae kraljevstvo, neka se naa domovina oslobodi aragonske
opasnosti, ona eka sreu domovine da onda uzme tek svoju sreu, a to
je princ Ivan. Svoju glavu nije okrunio kraljevskom krunom, ali e je
ovjenati lovorom junaka.
- Vjerujem, uistinu vjerujem, i rekao sam da e vjendba
s Vaclavom biti prividna.
I vjge se mladi knez ne moe nadati. Molim neka mi pre
asni dopusti moram se najaviti kralju.
I poklonivi se izlazi na hodnik.
Baka ide za njim. Tek to su poli, opaze elnberga zadihana kako im
dolazi u susret.
- to vam je, knee?
- Izgubljeni smo, gospodine biskupe. Kraljica Beatnca i nestaje mu daha.
- Odahnite, knee, udarit e vas kap.
- Ve me udara, gospodine biskupe, kraljica je prodrla u
dvor.
- Gdje, kad?
- Sada ulazi tamo na mala vrata s Dunava. Strae javljaju
to s gradskih zidina.
- to hoe ovdje?
- Ne znam to kani, zmija. Sve nam je propalo. to da ra
dim, biskupe?
- Ne pustite je ovamo pod krov kraljevskog dvora.
- Pokuajte je zadrati ako mislite da se to moe.
- Vi ste kraliev pouzdanik, a ja sam samo Baka.
- Pa ipak vas pitam: to da uinim?
- Jeste li ve priopili kralju?
- Upravo sam krenuo. Izgubit u glavu i svreno je.
- Gospodine knee, zovite brzo svoje pouzdanike. Neto se

mora uinit.
Uto dotri jedan kraljevski asnik i najavi:
- Kraljica vodi itavu aragonsku hordu.
- Kamo ide?
- Ravno perivojem.
- Brzo, gdje su gospoda, zovnite Simona, sve njih, idemo
kralju, gospodine elnberg.
Sve je zahvatila panika kao da su dvor poplavili Tatari.
211
14 *

Kad je Bepo razotkrio kraljici to se dogodilo u olujnoj noi,
sjetila se ona u zoru da je kralj Matija dao uzidati u gradski zid
mala vrata na koja bi izlazio neopaen perivojem u grad i selo.
Sutradan otkrije ona Bepu kako e otvoriti ta vrata. Vrativi se
ujutro u dvor, Napuljac nae klju i spusti se u perivoj kroz prozor
i sakrije meu gustim nasadima. Dok su jo ostali spavali, provue se
do gradskog zida na dnu perivoja.
Tu je ekao na ugovoreni znak.
Rano prije podne opazili su straari s gradskih zidina povorku
aragonske kraljice kako kree uz dvorske aidine i prolazi mimo
glavnog ulaza, obilazei dvor. Kad je povorka stigla u blizinu malih
eljeznih vrata, udari grof Enriko etiri puta uzastopce o vrata.
Bepo je vjerno ekao taj znak i otvorio.
Duga povorka kraljiine prMnje ulazi u perivoj i gubi se meu
stablima. Beatrica s Franceskom i sestrom donom Izabelom silazi s
konja i daje nalog itavoj pratnji da privee konje o stabla.
- Strae su nas vidjele - ree Beatrica - ali to ne ini
nita. Oni iz ljetne palae jo nas ne mogu opaziti. Proi emo
alejom da Sto due ostanemo neopaeni, a onda neka svatko
pazi to mora initi.
Hitro, ali oprezno uljaju se Napuljci gustim dvoredom, zalaze u
grmlje i nau se brzo nasuprot ljetnoj palai.
- Na prozoru je Gordana - opazi napuljski princ Francesko.
Beatrica se zaustavi i pogleda gore. Na otvorenom prozoru pojavila se
Gordanina glava. inilo se da gleda nekud u daljinu zamiljeno i ne
vidi Napuljce skrivene u gustim nasadama.
- Jedna se Bepova vijest ispunila. Gordana uistinu boravi
ovdje - ree kraljica. - Sad moramo jo otkriti da li kralj
uistinu lei bolestan, ili se samo priinja.
- Pourimo se, Beatrice, opominje Franccsko. Ako nas Go
rdana opari, umaknut e iz kue.
I haljine zaute po mokroj travi oko palae. Kraljica i njezina
sestra hitaju naprijed, Francesko ih slijedi. Iza njih Beatri-ini

dvorski plemii, a zatim dvorani i sluge.

Kad su stigli na stube, ve je usred stubita stajao grof Enriko s
kopljanicima. A onda se svi hitro uspee stepenicama.
U prizemlju zatekoe elnbergove momke. Preneraeni i preplaeni
zinue gledajui kraljicu. Grof Enriko im zapovijedi da se maknu i
puste kraljicu u prvi kat. Momci se poklone kraljici i povuku se.
Gore naoe elnbergove sluge, uskomeane i uzbuene. Svi prepoznaju
kraljicu i slute da njezin dolazak ne znai dobro.
- Gdje se nalazi moja dvorska gospoica Gordana? - za
pita kraljica zbunjene ljude.
Prestraeni idu naprijed i vode je prema Gordaninim odajama.
212

Kraljica pokuca i zovne Gordanu, ali ne dobije odgovora. Pogledavi
ispod oka Franceska, naloi svojim Napuljcima neka ostanu pred
vratima i doekaju Gordanu, a onda se uputi u veliku dvoranu za
primanje.
Tu naloi da joj dozovu kneginju elnberg.
Ova je ve doznala da se kraljica nalazi u palai. Zaprepatena
poravna odijelo i pohita u dvoranu gdje ve sjedi Beatrica, a s njom
brat i polusestra dona Izabela. Napuljska gospoda poredala se iza
kraljice.
Kneginja elnberg zatomi svoje uzbuenje i pokloni se kraljici. Malo
prezirno promjeri Beatrica pojavu eke velikaice, ali prisili usta
na prijazan smijeak.
- Vi ste kneginja elnberg, sestra pouzdanika mojeg uzvi
enog vjerenika?
- Jesam, velianstvo - smjerno se pokloni kneginja.
- Doite blie, kneginjo. Nisam ni slutila da gospodin knez
ima tako prijaznu sestru. Veselim se to u u vama nai ot
mjenog lana svoje enske pratnje. A kako vam se svia u Budimu? - nastavlja kraljica, ne ekajui odgovor kneginje.
- Lijepo je, dakako, jo mi je sve strano.
- Priviknut ete. ivot na dvoru nee biti dosadan. Za dva
tjedna sve e se ovdje promijeniti kad ja doem u dvor.
Kneginja se nakloni s punim poitanjem.
- Molim vas, kneginjo, neka doe Gordana. ini mi se da
se sasvim oporavila. Vidjeli smo je na prozoru, vrlo je svjea.
Te rijei uvjerie kneginju da ne bi imalo smisla nijekati Gordanino
prisustvo.
- Ako velianstvo zapovijeda, odmah u otii po nju.
- Molim vas neka smjesta doe, elim je vidjeti.
Kneginja je ostavila dvoranu da moe Gordani saopiti kra
ljiin dolazak.
Ali se nemilo zapanjila, naavi pred njenim vratima dva Na-pljuca.

Pokucala je na vrata i dozvala Gordanu. Vrata se polagano otvore i

kneginja ulazi u sobu,
- Kraljica je ovdje? - apne Gordana.
- Ne znam kako je mogla ui u dvor, ali stvorila se u pala
i, u dvorani za primanje sa itavom etom napuljske gospode.
Mislim da su s njom i njezin brat Francesko i dona Izabela.
- Sto veli: zato je dola?
Samo mi je naloila da vas dovedem.
- Priznali ste joj da sam ovdje?
- Vidjeli su vas na prozoru.
Obje su ene nekoliko asa utjele. Na njihovim licima jasno se
razabire bespomonost.
- Pripravite se, Gordana - upozori je kneginja. - Moram
vas odvesti kraljici.
- Slutim: kani me odvesti u svoju palau.
- Ako se vi usprotivite, ne moe vas silom odvui.
213

- Naravno, usprotivit u se i silom me ne mogu odvui,
ali e kralj odrediti da idem.
- Sto vam pada na pamet? Nikad kralj nee dopustii da
prijeete prag egerske palae.
Gordana se ironiki nasmijei:
- Rekla bih: vaa kneevska milost ne poznaje svog vlada
ra. Cim dozna da je kraljica ovdje, smjesta e ozdraviti i uiniti
sve to ona eli.
- Nema vie Beatrica vlasti nad njim. Vi ste ga potpuno
osvojili.
- Ne, kneginjo, kad kralj nije vidio Beatrice, stao je ludo
vati za mnom, ali im se pojavi ona, moja arolija gubi snagu.
- Prema tome, vi biste morali uistinu slijediti kraljicu u
egersku palau? Zar ne biste mogli umai?
- To mi je bila prva misao. Pokuat u da se sklonem neg
dje u dvor. Znam skrovite gdje me ne bi mogao otkriti ni sam
kralj. A vas kneginjo molim, vratite se u dvoranu i recite kraljici
da se preodijevam i vrlo sam sretna to u joj se moi pokloniti.
Meutim, umaknut u iz palae u dvor i sakriti se u bijelu kulu.
Odande vode vrata u podzemlje.
- To e biti dobro. Dakle, idemo.
Iz hodnika doaivlje kneginju glas njezine sluavke. Izmijenile su
nekoliko izreka na ekom. Gordana opazi da kneginja blijedi. Onda se
okrene k njoj gotovo oajna:
- ujte Gordana, to mi veli djevojka. Poslala sam je u
dvor kad sam ula da je tu kraljica. Kad je htjela izai iz palae,
zaustavili su je napuljski kopljanici i grubo joj naloili da se od

mah vrati gore. Onda je djevojka poslala jednog slugu u dvor, ali
ni taj nije smio ostaviti palau.
- Mi smo, dakle, zarobljene - ree Gordana, - Sad mi
nema spasa!
- Valjda je straa na zidinama priopila mojem bratu do
lazak kraljice.
- Straa je sigurno najavila jer joj to nalae dunost. Ipak,
ja sam predana kraljici. Jo u otegnuti i razmisliti o svojoj su
dbini. Recite Beatrici da se odijevam.
Kneginja se pouri iz sobe a Gordana zasune vrata i hitro se pone
preodijevati i razmiljati.
Onda izae na trijem i gleda gore u dvor, oekujui da e odande
netko izai da mu barem moe doviknuti i saopiti to se dogaa u
palai. Ali nitko ne dolazi,
A kneginja elnberg vratila se u dvoranu i pokuala biti ljubazna.
Spazivi da ne vodi Gordanu, Beatrica prisapne svojem bratu:
- Oito se kani opirati. Brzo u slomiti taj otpor.
- Ako je pobjegla iz palae? - uzruja se Francesko.
- Nemogue. Nai uvaju sve izlaze. Zapravo smo je opko
lili. Niotkuda nema Gordani izlaza.
214

Kneginja Selnberg eka da kraljica svri svoj razgovor s bra-lom i
onda najavi:
- Vae velianstvo, Gordana je vrlo sretna to e se moi
pokloniti svojo kraljici.
- A ipak ne dolazi?
- Preodijeva se, velianstvo.
- Vidjeli smo je na prozoru potpuno odjevenu.
U obinoj haljini ne moe stupiti pred vae velianstvo.
Sa smijekom na ustima odgovori kraljica na to saopenje i mahne
ljubazno kneginji. Zatim se okrene k svojem bratu pa mu tiho govori
na napuljskom:
- Ne pokazuj uzbuenje, Francesko. Ne moe nam utei.
Sto sam odluila, bit e danas izvreno. Sve sam pripremila. Ona
ide u Napulj jo danas. Makar je silom odvukla.
- Da, sve je tako lijepo spremno. Lau sam odaslao daleko
od pristanita. Nitko ne smije opaziti da e ploviti prema jugu.
I naa eta eka spremna u umi kraj Dunava, i ja ekam, Bea
trice.
- Nisi dovoljno miran. Gordanin je pogled pronicljiv, a
veoma je lukava. Nita ne smije u njoj pobuditi ni najmanju
sumnju.
- Da, Bealrice, zadrat u mir, iako u meni sve trepti od
uzbuenja.

Kraljica se okrene prema kneginji i pozove je blie, ponudi joj

sjedalo u svojoj blizini i zapone s niom razgovor o jueranjoj
oluji, o povaljenim nasadima, a zatim opet o palai i njenom
ureenju.
Razgovor prekide tropot. Kraljica i Francesko okrenue glave k
vratima, oekujui Gordanu.
Vrata se otvore. Na pragu se pojavi kancelar Selnberg. Iza njega se
vidi itav niz plemia.
- Taj dolazi s kraljevskom pratnjom - udi se Beatrica,
gledajui ogromnu Selnbergovu pratnju koja ispunja itav hod
nik. Nasmijan, gotovo ushien, ulazi knez Selnberg i prelazi pre
ko praga, ne brinei se za pratnju koja se polako iza njega smje
ta u dvoranu. Kancelar ushieno pristupa kraljici:
- Velianstvo, kakvo li je prelijepo iznenaenje! - i poklo
ni se duboko, a zatim pozdravi donu Izabelu i princa Franceska.
- Cim sam doznao za ovu radost, pohitao sam s kraljevom e
kom pratiljom da vas pozdravim. Vae velianstvo unosi suna
no svjetlo u ove prostorije.
- Nakon jueranje oluje uistinu je potrebno malo svjetla
i sunca, jer perivoj je sasvim uniten kao da su po njemu juer
etali Tatari.
- Pripovijedao sam njegovu velianstvu koliko je oluja
opustoila cvijee. Vrlo je alostan zbog toga.
- A ja sam vrlo radosna to je mojem uzvienom vjereniku
ve sasvim dobro.
215

- Velianstvo, nije mu sasvim dobro, naprotiv, jo mu je
potrebno lijeenje.
- Glavno je da je ve ustao iz postelje.
- Krivo su uputili vae velianstvo. Kralj jo lei, te mu
silno zabrinjava zbog krunidbe.
- Ne, gospodine knee, kralju je ve dobro, vrlo dobro, ali
vi ste ga prisilili da ostane u postelji. Potuio mi se to ga ne
putate da ustane. Vi me zapanjeno gledate? Gospodine knee,
ljubavnici i vjerenici uvijek nau tajne putove kojima se spora
zumijevaju iza lea svojih okrutnih uvara.
Zabezeknuti elnberg jedva svladava bijes. U prvom je asu posumnjao
da ga kralj uistinu vara i od te sumnje sasvim zanijemi. Beatrica ga
nastoji jo vie zaprepasti! i apne:
- Da, da, primila sam njeno pisamce i uzvratila. Sve mi
je kralj javio to vi ne treba da znate i to ne biste htjeli da
saznam ja. Vi ga muite da lei, a on bi ve htio da ustane i vidi
svoju vjerenicu.
Knezu ne preostaje drugo nego da se nakloni, kunui u sebi kraljevu

slabost. Istodobno ga obuzima strah to e biti ako ona zatrai da je

vodi kralju. Gotovo je uvjeren da je zbog toga dola. I ne nalazi ni
jedne jedine rijei kojom bi joj odgovorio. Ona se naslauje njegovom
zabunom u kojoj nalazi da je elnberg spletkama obuzeo kralja. To joj
prua snage i ona se opet nasmijei opasnom ljubaznou:
~ Gospodine knee, dovedoe me u ovu palau dva vana razloga.
On se samo klanja i eka to e rei.
- Doite ovamo, gospodine graditelju - obrati se ona pre
ma Napuljcima i dade znak prosijedom ovjeku. Ovaj se pribli
i, a Beatrica e opet ljubazno elnbergu:
- Ovo je moj napuljski graditelj. Slavan je po itavoj Italiji.
On je gradio ovu palau. Povela sam ga sa sobom da zajedniki
razgledamo svaku prostoriju.
elnberg se nakloni Napuljcu i stade ga hvaliti:
- estitam, gospodine, uistinu je divna ova palaa, slui vam
na slavu...
S naroitim smjekom kraljica nastavi:
- Jo uvijek nije kako bih eljela i zato sam smislila neto
drugo. A kako sam odgodila vjenanje za dva tjedna, preostaje
mi dovoljno vremena da sve preuredim.
Nevoljkost obuzima kancelara. Osjea da e sada neto slijediti to
bi moglo preokrenuti njegove nade i planove.
- Dakle, otii emo da pogledamo sve dvorane, elim sama
oznaiti Sto se ima popraviti i pregraditi.
- Pregraditi? - izmakne se gotovo nehotice zaprepatenom
knezu, a ona odgovara vedro i namjeteno, iskreno:
216

- Jest, gospodine knee. Moj je plan potpuno izgraen. Us
koro dolaze u palau graditeljevi pomonici, slikari i zidari. Ra
dit e ovdje sve do mojeg vjenanja.
Zatim se obazre prema starom graditelju pa mu izdaje naloge:
- Popodne dolaze sluavke i sluge koji e iznijeti pokustvo
i biti vam na pomoi. Vai graditelji, pomonici i slikari izmjenjivat e se u poslu dan no i zato ih smjestite dolje u sluinske sobe.
Oekujem od vas da e posao biti dovren barem dan prije
vjenanja.
elnberg oajno pogleda svoju sestru.
Sve mu tijelo probija znoj kao da je zapao u vruu paru. Dah mu se
ubrzao. On je, dakle, s kneginjom izbaen iz palae. A to ona
misli s Gordanom? Izbaen je na takav neobian nain da mu nema
pomoi. Kraljica je zauzela zgradu na juri, ugnjezdila svoje
Napuljce i nitko je ne moe odavde maknuti. Ona pregrauje palau
svojim novcem. Tu ne moe ni Baka uinit nita. Izigrani su.
Aragonska lukavost porazila ih je.

elnberg se kupa u znoju.

- Vi ste neto zabrinuti, gospodine knee - ljubazno e Be
atrica i pristupi blie kneginji. - Znam, vae bive konaite u
gradu jo uvijek vas eka, nitko ga nije zauzeo. Moete se opet
vratiti onamo no kad bi i bilo zauzeto, vjerujte, ne bih vas pustila
bez krova. Naprotiv, vrlo bih se veselila kad biste primili moj po
ziv i preselili se u moju palau. Tamo ima dovoljno mjesta, ba
rem ete se malo priviknuti, gospoo kneginjo, svojoj kraljici.
"Jo me poziva k sebi!" - oajava elnberg i osjea kao da su ga
sputali lancima. Stoji nepomino, ne znajui na koju bi stranu, kamo
bi gludao i to bi mislio. Ali njegova se sestra snae i ljubazno
zahvaljuje kraljici.
A iza njega Napuljci sluaju bahatom samosvijeou odredbe svoje
kraljice i raduju se porazu kraljeva kancelara. Njegova pratnja kao
da se osjetila poraenom i ratrkala se u dvorani iza stupova. Nitko
se za nju ne brine i ne vodi o njima rauna. Napuljci su im okrenuli
lea svjesni svoje moi.
Odjednom su svi pogledi skrenuli k vratima. Gotovo neujno unila je
Gordana, odjevena sveanije pa je kraljica odmah opazila da se
uistinu preodijevala. S interesom je promatra Beatrica, a s
pritajenim strasnim pogledom princ Francesko. Kraljiinim se licem
razlije smijeak uvjerljive sree.
- Napokon te jednom vidim, Gordana?
Djevojka se duboko pokloni stupivi pred kraljicu, a ona je pozove
sasvim blizu i srdano, ali glasno primijeti:
- Sasvim si svjea, nema traga posljedicama one nemile
otnnce. I osjea se dobro?
- Vrlo dobro; hvala briljivosti kneginje elnberg.
- Nastojat u da se takmiim s briljivou kneginje.
217

Te su rijei svima najavile Gordaninu sudbinu. Svi su u dvorani
zautjeli. Gordana stoji bez rijei pred kraljicom, dok Francesko,
upija svoje velike oi u djevojaku pojavu. Ovako izbliza nije je
vidio od kraljiine veere, dapae ni tada. Sad se njezina haljina
dotie gotovo njegovih koljena jer ju je kraljica privukla sasvim
blizu k sebi. Oi mu se sjaju i snalaze ga predodbe o asovima koji
ga jo danas ekaju na lai kojom e Gordana krenuti put Napulja.
- Namijenila sam ti, Gordana, velike poasti na mojem vjen
anju. Moji dvorski umjetnici prireuju niz glumakih prikaza. Te
bi je dodijeljena najljepa enska uloga.
- Zahvaljujem, velianstvo, nemam dara za glumu.
- Ne vjerujem. Uostalom, uputit e te moji umjetnici u
egerskoj palai. Tebi pripada uloga boice plodnosti koja kraljici
donosi nasljednika prijestolja. Divna epopeja. Napisao ju je moj

ljubimac pjesnik.
- Velika je dobrota vaeg velianstva, ali uistinu, sasvim sam
nesposobna.
- Skromnost ne dolikuje tvojoj samosvijesti. A sad mora
seliti pod moj krov. Ovaj u dvor pregraditi. Danas zapoinjemo
s poslom. Uzmi klobuk i ogrta pa lijepo idi s mojom sestrom i
bratom u moju palau. Tamo e ostati do mojeg vjenanja.
- Velianstvo, moja duboka hvala, ne mogu primiti toliko
odlikovanja. Svoju sam sudbinu skrenula drugim smjerom.
- Tvoja je sudbina u ruci mojoj i kraljevoj. Mi smo ti od
redili smjer. Pouzdaj se sasvim u nas dvoje. Idi, do podne u i
ja bili kod kue.
- Velianstvo, vraam se u svoju domovinu.
- Ovaj odgovor mogao bi me razljutiti, ali ga ne smatram
ozbiljnim.
Kraljica se okrene oni Izabeli i onda svojem bratu pa ustane.
- Povedite Gordanu sa sobom.
U dvorani iza stupova nastaje tropot. Iznad glava kraljiine pratnje
i ekih velikaa zalepra bijelo pero i pomie se hitro naprijed.
Kraljica pogleda da vidi odakle taj tropot, kad opazi da su se eki
velikai pomakli da naprave mjesta mladom plemiu koji brzo ide prema
kraljici.
- Vi ovdje, gospodine Damire, u tako sveanoj odori? Kao
da ste krenuli na pir.
Naklonivi se, plemi odgovori dubokim glasom:
- Pozdravljam vae velianstvo i molim da me saslua.
- to mi imate rei? Samo brzo.
- Velianstvo, elim najaviti prosvjed.
- Prosvjedujete? A protiv ega?
~ Protivim se da Gordana ide u egersku palau. Na te se rijei trgne
Francesko i izazovno pogleda Damira. Kraljica protiv svoje volje
osjeti nemir.
218

- to vam je, gospodine Damire? Zar vas je ostavila zdrava
pamet?
Sve su oi uprte u njega. Gordana s velikom panjom okrene glavu k
mladom plemiu. Napuljci se snebivaju nad njegovom drskosti, a
elnbergovi su iznenaeni. Meutim, kraljica ne doeka Damirov
odgovor, ve prezirno slegne ramenima, pogleda Selnber-ga i dobaci
mu:
- Uistinu mladi nije priseban.
- Idemo, Beatrice - ree Francesko i okrene Damini lea,
a dona Izabela pristupi Gordani i uzme je za ruku.
- Hajdemo, Gordana. Ne sluajmo ludosti.

Otar Damirov glas opet zajei dvoranom:

- Nisu to ludosti, ve moja vrsta odluka. Velianstvo, jo
jednom opetujem: neu dopustiti da Gordana putuje u Napulj,
a ni da ide u egersku palau.
- Sudei po vaoj sveanoj odori, doli ste ovamo ravno iz
neke bune veeri koja se oito produila do jutra. To mi pottvruju i vae rijei. Budite pametni, gospodine Damire, i sretni
Sto sam toliko obzirna prema vama.
- Ne, velianstvo, ne vraam se ni s kakve veselice, ve dola
zim ravno iz svoje kue i molim da uvaite moju elju.
- Vaa drskost prelazi granice.
- Kraljice, to nije drskost, ve moje pravo.
Francesko pone blijedjeti, a Beatrica ide korak naprijed i prezirno
ga odmjeri:
- O kakvom to pravu sanjate?
- Da odredim kamo e poi i gdje e obitovati Gordana.
Ironikrirn smijekom odgovara na te rijei Francesko, a Be
atrica otro odvraa u grobnoj tiini:
- I opet velim: niste prisebni. itav svijet zna da je vas brak
s Gordanom samo prividan.
- Tko smije na to prisei?
Tiina u dvorani bude tjeskobna. Kraljiine se obrve trznule, a
Francesko primjetljivo skrene znaajan pogled svojoj sestri pa se
gledaju trenutak u nijemoj stravi. Damir jasno primijeti taj pogled i
skrene svu panju Francesku. Razabire da u tim pogledima ima neto
to pobuuje sumnje, nejasne neshvatljive, ali ipak jake. ini mu se
da je kraljica zastrepila do pomisli da se obistinilo ono to je
Damir htio naglasiti svojim odgovorom.
"Dakle, ipak nisu Bakaeve rijei bile sasvim bez temelja?"
"Ipak je Beatrica Gordanu namijenila svojem bratu?" - pita se Damir.
Beatrica se brzo sabrala i zapita plemia naoko ravnoduno:
- Vae su rijei imale neki tajni smisao?
- Ne, velianstvo, smisao nije tajna, svatko je mogao razab
rati to sam htio rei, a mogu i opetovati. Ljudi misle da je moj
brak prividan, a ja bih htio znati: ima li ovdje netko tko bi se
smio zakleti?
219

To Damir izree neto tie i znaajnije, a pri tom vrsto uzme na oko
Franceska. I nije promaio. Napuljski princ pod dojmom Damirovih
rijei porumeni do ela, a zjenice mu bljesnue ubojitom snagom.
Strelimice skree Damirov pogled sad kraljici, sad opet njenom bratu
i otkrije tajnu stravu to pokree oboje i neku zajedniku misao koju
dojavljuju pogledama.
Beatrica zadre. Damirove rijei razbijaju njen san s kojim je

povezivala cilj svoje budunosti, snagu svojeg prijestolja i svoj

ivotni poziv.
Onda se odjednom trgne, digne se i okrene prema Gordani:
- Jesi li ula? to veli na to?
Ona stoji nijema kao kip, dok Damir i ne doputa da ona odgovori i
mjesto nje hitro ubaci:
- Molim, velianstvo, ne ispitujte je ovdje pred itavim svije
tom.
Razbjenjela Damirovom namjerom da Gordani sprijei odgovor, nastavi
pitati:
- Gordana, traim u ime kralja, tvojeg skrbnika i roaka,
kao i u moje: odgovor!
Ali ona kao da ne kani odgovoriti. Stoji oborena pogleda, utei.
Samo trenutak tiine preleti dvoranom, a Damir se opet javlja:
- Velianstvo, po zakonima mu je skrbnik svoje ene i nje
mu jedinome pripada pravo odrediti gdje smije ivjeti njegova
ena.
Francesko ne moe izdrati teinu Damirovih rijei pa svima u dvorani
okrene lea i tiho apne svojoj sestri:
- Beatrice, Bepo je juer rekao da se Damir penjao gore k
Gordana. A ona uti.
- ekaj, ne pokazuj uzbuenje. Damir lae.
- Ali zato ona ne porie njegove rijei?
- Dogovorili su se da me izigraju.
- Bojim se, jer kako je Damir dospio ovamo u ovu palau?
Moda je bio s njom u lonici, kad se nije odazvala tvojem pozi
vu?
- Smiri se i uti. Prozrela sam ih.
Oni okolo opazili su da se braa neto dogovaraju i ekaju, utei.
Kraljica stupa naprijed prema Gordani i tiho, ljubazno joj progovori:
- Ne moe me nikakvo prevariti. Sve je to dogovoreno, a
zato? emu se krati doi k meni, Gordana, kad zna da sam ti
dobra?
Djevojka samo obori glavu i ne odgovori. Ni ova utnja ne moe
raspriti Beatriine sumnje da su Damirove rijei lane. Ve se
sasvim sabrala i okrenula prema Damini:
- Ne bih vas ni asa vie sluala, ali mi je stalo do toga da
svi ovdje prisutni saznaju neistinost vaih tvrdnja. Otvoreno ve220

lim: ne bih nikako Gordanu nukala da ide k meni kad bi vae tvrdnje
bile istinite.
- Velianstvo eli dokaza?
Na to pitanje ponovo se trgne Francesko, a kraljica omalovaavajui
mahne rukom.

- U vaem stanju uistinu i ne traim dokaza. Naprotiv, pru

it u gospodinu knezu, kneginji i ostaloj gospodi dokaze da niste
rekli istinu. Dok sam bila na dvoru s princom Ivanom, otkrio mi
je ugovor koji je sklopio s Damirom da on stupi u prividni brak
s Gordanom jer je tako elio kralj Matija. Ugovor glasi: kad princ
bude mogao uzeti Gordanu, brak e biti poniten. Moete li to
porei, gospodine Damire, na asnu svoju rije?
- Takav je ugovor bio tada.
- Dakle, gospoo kneginjo i gospodo, stvar je rijeena i ona korakne. - Idemo.
- Nije, velianstvo, rijeeno. Nakon toga se mnogo promije
nilo. Danas imam pravo zabraniti Gordani da prijee prag egerske palae.
- To je gotovo uvreda - okosi se kraljica. - Kad bi Gorda
na doista bila vaa ena, morali biste biti sretni to je pozivam.
- Pitaj ga, Beatrice, zato Gordani brani ivjeti pod istim
krovom s tobom.
Na te Franceskove rijei isprsi se Damir i podigne glas:
- Jer ne mogu dopustiti svojoj eni da bude pod istim kro
vom s njegovom visosti, napuljskim princom.
Sva napuljska pratnja razgibala se. Maevi zvee, oi im blistaju.
Francesko vikne:
- Taj se usuuje meni u obraz dobaciti uvrede?
- Smjesta povucite to ste rekli - zapovijeda kraljica o
tro.
- Obratno, opetujem to sam rekao.
Napuljska gospoda estoko prosvjeduju i pristupaju k svojem
gospodaru.
- Kraljice i sestro, ujete li? - drhtavim glasom zapone
Francesko, a Beatrica vikne:
- Jeste li svjesni, gospodine Damire, to ste ovog asa ui
nili?
- Kraljice, potpuno sam svjestan. Ne elim da Gordana bude
pod istim krovom s princom jer joj to ne moe sluiti na ast.
- Nedostojna drskost - vikne Francesko. Napuljski plemii
usplamte viui, laaju se maeva i priskoe naprijed.
- Platit e tu uvredu.
Ali Damir ostaje miran i hladan, samo povisi glas:
- Sav Napulj zna da je pred vaim pohotama Gordana sko
ila s prozora u more.
Straga se zavrpolji elnbergova pratnja. Svi. prijetei hitaju
naprijed k Damiru. Kraljica osjea da je potrebno smiriti duhove koji
su spremni da se pobiju. A ona to nee.
221

I dade znak Napuljcima da se umire, onda oslovi elnberga glasno da

svatko moe uti:
- Gospodine knee, idite i odmah javite kralju da se ovdje
pod mojim krovom, u mojoj palai drznuo plemi Damir pogrditi mojeg brata, a kraljevog urjaka. Neka kralj odredi plemiu ka
znu. Recite kralju da je Damir doao ovamo u mamurnom stanju i
oito eli da se poslui visokim poloajem u koji je dospjela Gordana otkad je otkriveno njezino srodstvo s kraljem. Silom je ho
e prikazati svojom zakonitom enom i protiv njezine volje.
Selnberg se duboko pokloni pred kraljicom:
- Izvrio bih elju vaeg velianstva, ali gospodin Damir je
uistinu zakoniti Gordanin mu.
- Gospodine knee, zar niste uli to sam ovdje svima glas
no rekla o njegovu ugovoru s princom Ivanom?
- Da, velianstvo, uo sam o ugovoru gospodina Damira s
princom Ivanom, ali ja znam mnogo vie od vaeg velianstva.
Gospodin Damir posjeuje svoju enu u njenoj lonici.
Francesko se estoko okrene knezu i zuri u njega kao da bi ga elio
udariti, a kraljica mirno odgovara:
- On je posjeuje samo kao poslanik njezinog pravog vjerenika princa Ivana.
Knez Selnberg se nasmijei:
- Onda bi dolazio danju kao svaki drugi, ali ja sam ga zate
kao u njezinoj lonici kasno u noi. Na to dajem svoju asnu
rije.
- Vidjeli ste ga u kasnoj noi u njenoj lonici? - opetuje
kraljica i promotri ispod oka Gordanu. - Dobro.
Dok je Francesko sav protrnuo, kraljica se ne da oraamiti, vrsto
vjerujui da je sve to dogovoreno pa se nasmijei knezu i svima
razjanjava:
- Gordana uti. Zna da je mladi plemi itavu no proveo u
veselom drutvu uz vr vina, a kako je njen zemljak, ona ga tedi.
Poto volim Gordanu i ja ga tedim. Neu kralju javiti nita, a vi,
gospodine knee, znajte da ete esto zatei Damira kako donosi
Gordani pisma i poruke princa Ivana i usred noi. A sad dosta o
tome. Idemo.
Izabela pristupi Gordani i uzme je za ruku. Ona je ustegne i povue
se natrag pa odluno progovori:
- Ja ostajem.
Francesko se vie ne moe uzdrati. Pristupa Gordani:
- Kraljiina se milost ne odbija - i silom posegne za Gordaninom rukom, ali je ona istrgne. Francesko jo vre uhvati
njenu ruku. Svi su u dvorani kao napeti luk. Svi osjeaju kao da
dolaze strijele.
U nekoliko snanih koraka Damir se baci prema Francesku, uhvati ga za

ramena i svom silom gurne napuljskog princa od Gordane da je

zateturao natrag.
222

Tajni drhtaj prelazi od ovjeka do ovjeka. Sve su 061 izbu-liene, a
pogledi prestravljeni...
Kraljica se okrene i uzvikne. Izabela se gotovo srui od prepasti.
Napuljci potre prema svojem princu, vuku maeve iz tokova,
elnbergovi plemii koraknu iza Damira.
Udario je prdnea! - viu Napuljci. - Udario.
- Nedostojni oskvrnitelju! - vie Damir Francesku i istog
asa svue rukavicu s ljevice i baci je Francesku u lice.
Rukavica padne na zemlju. Kao da je pala uarena kugla.
U prvom trenutku svi su se ukoiti, puni uzbuenja, prijetnje i
osvete.
Sva izvan sebe, Beatrica ne smogne rijei. Nekoliko asaka uje se
samo dahtanje raspaljenih protivnika. U zamahu se Francesko jedva
zadrao na nogama. Zjenice mu bjesomuno sipaju smrtne prijetnje u
Damira.
Beatrica izgubi prisutnost duha. Htjela bi jednim mahom da prokunc
Damira i Franceska. Ovaj joj sukob razbija planove. Prestraena za
brata, skuplja misli.
Sto da uini? Kako da ga oslobodi onoga Sto ima slijediti? Damir je
bacio uvredu i rukavicu u lice njenom bratu. To se moe izravnati
samo orujem. A ona zna to znai stupiti nasuprot Damirovu mau. I
zadre u dnu due. Zima joj prolazi tijelom. Sestrinska ljubav dre
nad bratom koji ima da joj prui ezlo. Strava obuzima Beatriino
vlastohlepje od pogibelji da joj razore dugo graenu tvravu vlasti.
Ubit e joj Franceska. To ona ita u Damirovim oima. To joj dovikuje
slava Damirova maa. Gdje da nae pomo? Kamo da se osvrne? Kako da
sprijei taj sukob?
Probudi je Damirov glas:
- Visosti, obraun se ne moe dugo odgaati. Evo vam dva
sata vremena da se naete sa mnom na breuljku ispod dvora,
na obali Dunava. Nadam se da ete svoj ma do tada estito na
brusiti.
Svaka rije pretvara se u bode i zabada Beatrici u srce. Dva sata
proi e kao nekoliko trenutaka i ne moe se odgaati. Ne bi bilo
dostojno ovdje pred gospodom...
- Nabrusit u ma - vikne Francesko i osine ubojitim pog
ledom izazivaa pa onda ide prema Beatrioi. Snanim zapovijedajuim glasom kraljica vikne:
- Ne doputam ti, brate, da odmjeri ma s prostim plemi
em.
Gromko odjekne Damirov odgovor:

- Prostih plemia nema, ali ima nevrijednik dostojanstveni

ka i kukavica.
Nova uvreda. Napuljci bijesno siku i jo bjesnije prijete. Beatrica
ide naprijed prema Selnbergu i pokazuje prstom Damira:
- Ne priznajem pravo ovom mladiu da izazove princa.
223

- Velianstvo vrijea njegovu visost kad mu brani da izae
na megdan - upita Damir.
- Ne doputam mu - dahne Beatrica.
- A on e ipak izai ako je vitez - izazovno vie Damir.
- Sestro, kraljice, ne mogu sluati te uvrede.

- A vi, prine, uzmite odmazdu - izaziva Damir dalje.
Francesko pohita u sredinu dvorane i prijetei povikne:
- Uzet u odmazdu. Tako mi asti!
- Evo me za dva sata na obali - odvrati Damir pojedonosno.
Ne pazei na svoju sestru, princ Francesko izlazi iz dvorane. Za
njiiin ide nekoliko Napuljaca i grof Enriko.
Beatrica gleda za njim. Na obrazima joj oajni strah za njegov ivot
i s njim povezane nade. I dade rukom znak Selnbcrgu- Gospodine knee, vodite me kralju.
- Velianstvo, kralj lei u postelji, ne moete, dakle, k nje
mu.
- Ako je kralj mogao u oluji etati perivojem i obilaziti ovu
palau onda nije bolestan.
- Bdo bih vrlo sretan, velianstvo, da sam ikad vidio kralja
etati olujom.
- Onda sam ja bolje obavijetena. Nema ni asa vremena.
Smjesta idem gore - i okrene k vratima.
- Kraljice, u lonici bolesnog kralja i u predvorju sve vrvi
od gospode velikaa i plemia. Povui ete na sebe prigovore.
- U ovom dvoru imam pravo da prigovaram samo ja. Ide
mo.
Napuljsko je dvoranstvo slijedi. Na vratima sjeti se Beatrica
Gordanc. I ona joj je u tom asu isto tako vana kao i ivot njenog
brata. I brzo se obazrc s djevojci:
- Ne kanim te, Gordana, prisiliti da ide u moju palau.
Nisam znala da si uistinu ena tome mladiu. AH vidi, ne mo
e due boraviti u ovoj palai jer zamalo poinje pregraivanje.
Ostani, dakle, gdje god hoe, jedino mi javi da te mogu pozvati
radi tvoje uloge. Vi, gospoo kneginjo, izvolite Gordanu dopratiti
k meni i vi, knee, da se uvjerite na svoje oi kako Gordana pod

krovom svoie kraljice ne moe doivjeti drugo, osim poasti i

sklonosti.
Gordana se samo nakloni. Kraljica ostavi dvoranu, a elnberg je
slijedi.
Tek to su se zatvorila vrata iza kraljice, istupi Damir i nakloni se
Gordani kao i ekim velikaima:
- Prije nego odem moram zamoliti za oprotenje Gordanu
to sam onako govorio pred kraljicom. Uistinu, nisam stekao ni
kakva prava raspolagati s njom, jer nas smo oboje stajali pred
oltarom po elji pokojnog kralja, ali nipoto po Gordaninoj, a ni
po mojoj. Iskoristio sam ovo svoje prividno pravo da zatitim dje224

vojku koja pred svijetom nosi moje ime. Istina, bio sam juer u noi
u njenoj odaji, ali samo kao poslanik mojih zemljaka. To znaju i
gospodin knez elnberg i sam kralj. Nakon tih rijei okrene se Damir
Gordani:
- Hvala vam, Gordana, to ste me razumjeli i dopustiti, ute
i da branim ast svojeg imena.
- Uvidjela sam da mi drugo ne preostaje. Kraljiina nasilna
elja da idem u egersku palau bila je toliko sumnjiva da sam bila
spremna pristati na sve to god elite, samo da ne moram poi
k njoj.
- Poto vam je sada kraljica pustila na volju da idete kamo
god elite, posluite se mojom kuom, ako vam je pravo.
- Jo nisam odluila to u.
- A sad dopustite da se udaljim i pripremim za sastanak s
napuljskim princem.
U pozadini stoji mladi knez Vaclav. Pun sjetne ljubomore promatrao je
Damira i sluao kako se zalae za Gordanu. Sada mu je lake jer
saznaje da taj mladi ipak nema prava nazivati Gordanu svojom enom.
Ipak gaDamirova odvanost osvaja, makar njegova ljubomora jo uvijek
nije smirena,
Kad je mladi hrvatski plemi krenuo k vratima, knez Vaclav poe i
stupi preda nj.
- Hoete li dopustiti da i mi doemo na obalu i budemo na
vaoj strani, plemeniti gospodine?
Hitrim pogledom Damir promjeri lijepog kneza. Sad mu je jasno. To je
onaj o kojemu je govorio Baka. Taj snani i li" :pi mukarac trebao
je da prividno zaprosi Gordanu kako bi se mogao pobiti za nju. I
osjeti ponosnu radost to mu je oduzeo tu sreu i zadrao je za sebe.
Prijazno pogleda kneza i ostalu gospodu:
- Ako velemona i plemenita gospoda tako ele, primam
ponudu, to vie to svojim zemljacima i prijateljima ne smijem
spomenuti ni rijei kamo idem da ne bi tkogod od njih neto

spomenuo mojoj majci. Dakle, zahvaljujem, gospodo, i do vi

enja!
Tada se nijemo sagne pred Gordanom. Onda podigne glavu. Jo jednom
pogleda u bademaste oi. Njegov pogled kao da se oprata,..
"Gledam li je posljednji put?" - sijevne rnu glavom misao.
utei okreu se gospoda za Damirom. Kad je zatvorio vrata, priblie
se Gordani i obaspu je pitanjima:
- Kakav je na rpau taj plemi?
- Opasan i slavan.
- Dakle, sigurni ste za njegovu pobjedu?
- Sasvim sigurna.
Knez Vaclav zamoli Gordanu da im dopusti da ostanu uz nju se ne
vrate knegmja i knez elnberg.
225
15 GORDANA V

- Rado vam to doputam jer, kako vidite, u ovoj e palai
ostati Napuljci, a ja se mnogo sigurnije osjeam s vama negoli s
njima - nasmijei se ona.
- Oito SeLnberg prati kraljicu u dvor - spomene jedan
plemi pa se priblii prozoru.
I Gordana i ostali slijede ga da vide kraljicu i njenu pratnju na
polasku kralju.
Za nekoliko asaka vidjeli su samo Damira kako hitrim i vrstim
koracima ide prema prvom dvoritu gdje je glavni izlaz iz dvora.
A Beatrica ide galerijom palae praena Selnbergom. On je ponovo
upozorava da nee moi govoriti s kraljem jer lei u postelji okruen
gospodom. Prolazei mramornim hodnikom, slua ekog kancelara, iako
joj je srce puno straha za Franceska. Mozak je upuuje neka se izloi
zlobnim primjedbama, neka ne pobudi sumnju da se odvie namee
kraljevsko dostojanstvo u oima svih koji su na dvoru.
Dok tako razmilja, ide pokraj stuba emu se Napuljci ude. I sam
elnberg se udi, ali mu u dui bude lake, raznbravi da kraljica
ide dalje hodnikom. Zaustavila se pred jednim vratima i dala znak da
joj otvore. Onda odredi:
- Doite sa mnom, gospodine knee, i ti, Izabelo. Ostali neka
ekaju.
Nala se u svojoj kraljevskoj odaji za primanje i odmah oslovi
kralja. I ponos je opominje da bi posjetom bolesnom kralju okr-njila
svoju pratnju te pogleda Selnberga nekim udnim smijekom:
- Sukob izmeu Damira i mojeg brata pruio mi je prilike,
gospodine knee, da iskuam vau iskrenost prema meni. Vidite,
htjela sam doznati hoete li me doista povesti kralju, ili me savje
tovati da ne idem.
Neoekivani preokret iznenadi Selnberga. Njena lukavost gotovo mu

zaustavlja dah i ne zna to da o tom misli, dok ona govori dalje:

- Pokazali ste mi da se mogu pouzdati u vas. Ponajprije,
iskreno ste mi priznali da kralj lei i da nije lutao okolo u oluj
noj noi. Vjerujem vam jer se on ne bi usudio izai ni danju kad
bi malo kropila kia, a kamoli za olujne noi. Ali tako se pria
po gradu, naravno, graani preesto izmiljavaju prie i o meni i
o njemu kao to su to inili i prije. Najvie ste mi dokazali vjer
nost savjetom neka ne idem kralju. Nisam to ni kanila, samo sam
vas iskuavala. Ali elim mu napisati pismo. Molim vas donesite
mi pisai pribor i kraljevski papir. AH brzo.
- Ve hitam, vae velianstvo - pokloni se knez - i vazda
u biti sretan budem li svojoj kraljici mogao posluiti iskrenim
savjetom.
Pun uda zbog kraljiinih rijei i pun urbe da se ova stvar to
prije svri, ubrza korake.
226

Beatrica pristupi k vratima, zovne u odaju svojeg starog graditelja i
brzo mu dade naloge:
- Pazite, prijatelju, zaposlit u svoje pomonike slikare i zi
dare samo prividno. Moja je namjera da rastjeram stanovnike
ove palae i da moji ljudi uhode kralja. Dva pouzdanika dolaze
meu vae zidare da vre slubu mojih uhoda. Dakle, vi ete,
samo prividno neto ispraviti na stijenama, razmjestiti drugaije
pokustvo, slikara mogu u hodniku izraditi nekoliko novih fre
saka, samo da se prikae neki posao.
- Znam, velianstvo, to mi je initi. Bit ete zadovoljni.
- Ne dajte se odavde maknuti nikakvim uputama. Ako vam
tkogod izda kakvu zapovijed, odmah mi javite.
elnberg se vrati, nosei papir i pribor za pisanje. Beatrica sjedne
u raskoni naslonja kraj stolia za pisanje i zaas je njena bijela
lagana ruka hitala pergamenom piui. Dovri pismo, smota ga i
zatvord.
- Evo, gospodine knee, izruite ovo pismo mome uzvienom
vjereniku.
Selnberg se pokloni, uzme iz Beatriinih ruku pismo, a ona
dostojanstveno krene prema izlazu iz odaje, praena svojom sestrom
Izabelom.
Napuljski dvorani zaokrue odmah svoju kraljicu, a ona ih povede
irokim stepenicama koje se sputaju prema izlazu iz kraljevskog
dvora.
elnberg pohita da vidi to se dogodilo s Gordanom. Uavi u dvoranu,
nae je jo uvijek okruenu svojim ekim prijateljima. Svi mu
pohitaju u susret. On im najavi:
- Kraljica je otila u egersku palau.

- A ne kralju? - pita zauena Gordana.

Knez ispripovijeda kako je kraljica brzo i udno promijenila odluku.
Nakon dovrenja saopenja, Gordana opomene kneza:
- Neto nije u redu, kad kraljica svoje pismo povjerava va
ma.
elnberg se zamisli i povue iz haljetka Beatriino pismo. Svi su tog
trenutka mislili isto to je Gordana izrekla, upozoravajui:
- Nije lijepo otvarati tua pisma, ali ovo ne smijete odnijeti
kralju prije, a da ga ne otvorite. Znam, neemo nita vano nai
u tome pismu jer ga inae ne bi povjerila vama, ili moda nekak
vu odgonetku kraljiina odlaska ih kakve nove spletke.
Svi se priblie knezu, dok on ita glasno kraljiino pismo:
"Vae velianstvo!
Srcem punim radosti, to vam bolest kree nabolje, odluila sam
provesti neke preinake u ljetnoj palai koju je gradio moj graditelj,
a novac je dao napuljski kralj, moj uzvieni otac. Poto nam
preostaje jo dva tjedna do vjenanja, elim vaem velian227
15 *

stvu prirediti najvee udobnosti za na zajedniki boravak. Jo
danas moji ljudi poinju posao. Svim srcem elim vam do kru
nidbe potpuno ozdravljenje. Primite vjerne pozdrave vae vje
renice. _
Bea trica*
- Ni rijei o Francesku - zapanjeno usklikne Gordana. Ne trai zatitu u kralja, a izala je iz ove dvorane zbog toga.
- Ne mogu se snai - veli knez - hvata me vrtoglavica.
Najprije estina i prema Gordani i prema meni, onda strah od
Franceska, a zatim opet topla ljubaznost prema Gordani, velika
milost prema meni, na kraju ovo bezazleno pismo kralju poto
je htjela da sama ide k njemu, a najposlije da mu pie.
Nitko nije naao odgovora. U njihovim pogledima razabire se nejasna
slutnja da se neto naroito dogodilo to je kraljicu sklo-nulo da ne
zatrai u kralja zatitu za svojeg brata.
Mladi knez Vaclav prvi progovori:
- Princ Francesko ponio se ovdje pred nama sasvim hrabro.
Ne moe se predmnijevati da je kukavica. Moda je kraljiin
dvoranin donio kraljici bratovu otru poruku da ga ne sramoti,
traei zatitu od kralja.
Na te se rijei Gordana nasmijei.
- U vaim oima, gospodine knee, bilo bi to sasvim logi
no, ali ja poznajem Franceska. Hrabrost mu je priroena, ne vje
rujem da je on kraljicu sklonuo neka ne sprijei dvoboj s Damirom, ali vjerujem da su Napuljci neto smislili kako bi sprijei

li Franceskov oruani sukob s Damirom.

- Gotovo bih zaplakao od alosti - ree knez. - Nadao sam
se da e Damirov ma osloboditi kralja i sve nas nepoeljnog voj
skovoe.
- Kakva divna srea za kraljevstvo - usklikne knez Vaclav.
- U prvom asu nismo na to ni mislili.
- A sada je sva naa nada propala - tui se knez Selnberg.
Zatim pozove gospodu da odmah potrae Damira i upozore
ga da e se princ Francesko oito nekom spletkom izvui od dvoboja.
Zatim saopi Gordani:
- Vi ne smijete ostati u toj palai gdje su Napuljci. Ipak
moram prije svega govoriti s kraljem. Odluio sam, dakle, svoju
sestru i vas pozvati sa sobom u dvor. Tamo me eka Baka pa
emo se posavjetovati kamo da se odselimo.
- Da idem u dvor? - apne Gordana knezu.
- Samo dotle dok ne odluimo kamo emo se sklonuti. Mo
ja sestra ide s vama. Zadajem vam rije: bit ete s njom potpuno
nesmetani kraljevih posjeta. A do veeri past e odluka to treba
da inimo.
Svi su krenuli iz dvorane, kad se uza stube uspne Simono i najavi
knezu:
- Velianstvo je vrlo uzbueno i nestrpljivo. Moli da smjes
ta doete gore.
228

Ba sam na putu u dvor, samo asak da dozovem svoju
sestru.
Dok je on otiao, Gordani pristupi Simono:
Strane smo preivjeli asove i ja i Stjepko. Kad smo uli
da je kraljica ula u dvor, bili smo uvjereni da vas hoe odvesti sa
sobom. Kralj upravo izvan sebe eka obavijesti.
Gordana mu ispria to se dogodilo. Simono slua i lice mu pokazuje
sve veu zabrinutost, a onda je prekine:
Gordana, moram s vama govoriti nasamu, a eno priblia
va se knez Vaclav - i on pogleda du hodnika, odakle ide mla
di knez ravno prema Gordani.
Sad idemo gore u dvor, a vi Simono naile as i doite za
mnom i kneginjom. Evo, ve dolazi.
S druge strane hodnika dolazi kneginja Selnberg sa svojim bratom i
saopi Gordani da je ve odredila neka sve njihove stvari otpreme iz
palae, jer su Napuljci naprosto zapoeli gospodariti svim odajama
kao da su na svojem.
Znojan i zadihan, ulazi knez u kraljevu spavau odaju, pogledom
zaokrui prostoriju da potrai kralja, ali ga nigdje ne opazi. Samo
mu Baka ide u susret i obasipljc ga pitanjima, ali knez mrko pita:

- A gdje je kralj?
Biskup samo migne prema kraljevoj postelji na kojoj su sputeni
zastori. To razljuti Selnberga i otrim koracima ode prema postelji.
Iza zastora uje blagi kraljev upit:
- Zar ste sami, selnberg?
- Velianstvu je oito ao to nisam dopratio kraljicu.
Odgovor dirne Vladislava i on proviri iza grimiznih zastora.
- Kako vi to govorite sa mnom, knee?
- Priznajem: nimalo uljudno, ali nisam kriv kad me velian
stvo naprosto izigrava iza mojih lea.
Umjesto odgovora kralj tiho pita:
- Gdje je Beatrica? Jo je u palai?
- Otila je na kratak as, ali e se vratiti, zahvaljujui lju
baznom saveznitvu vaeg velianstva.
Kralj sie s postelje. Baka se zaueno zagleda u kneza ije dranje
ne sluti na dobro. Razgnjevljeni kancelar nastavlja, iska-Ijujui nad
kraljem svoju ljutinu:
- Divno je to. Vae velianstvo se iza mojih lea dopisuje s
kraljicom.
- Tko vam je priopio tu la?
- Kraljica mi je otkrila pred itavim dvoranstvom da se s
njom sporazumijevate.
- Nije rekla istinu.
Kralj pogleda Bakaa koji stavlja kukuljicu i sprema se na odlazak.
Sto je, gospodine biskupe? Kamo se spremate?
229

- Ne elim doekati sudbinu koju e mi skrojiti njezino
velianstvo kad dozna da sam vam davao savjete protiv nje, a
evo, knez dokazuje da kralj alje u egersku palau tajna pisma.
Kralj silazi stepenicama postelje. Lice mu je rumeno. Razjaren stupi
usred sobe:
- Sto ste to bacili na mene, knee? Gdje vam je pamet? Ka
ko smijete predmnijevati da iza vaih lea tajno piem kralji
ci?
- Sama je to izjavila. I zna da niste bolesni i da ste juer u
oluji obilazili perivoj, dakle, tko bi joj to rekao? Nitko nas nije
mogao uhoditi.
- Ona zna sve? - snebiva se kralj. - Onda e nas ostaviti
na cjedilu i moje je prijestolje izgubljeno.
- Taj strah pred kraljicom pokazuje da ste joj doista iza
mojih lea poslali pismo.
- La je, la. Na to zadajem asnu rije.
Ta tvrdnja ponuka Bakaa da upozori Selnberga:
- Poto njegovo velianstvo zadaje rije da nije nita pisao

kraljici, onda je ona rekla la kako bi njegovo velianstvo osum

njiila u vaim oima, gospodine knee, da baci razdor izmeu vas.
Bilo bi dobro da se ta stvar temeljito raisti.
elnberg je tono saopio kralju od rijei do rijei to je rekla
Beatrica. Baka je dokazivao kraljiinu spletku i napokon se knez
smiri, uvjeren da je Bakaevo mnjenje o Beatriinoj spletki ispravno.
Kralj zamoli kneza neka mu kae sve to se dogodilo u palai. Jedva
je ispriao da e kraljica tamo graditi, a kralj vikne:
- Zaposjela je kraljevu ljetnu palau? To se ne moe do
pustiti.
Knez mu preda pismo to ga je pisala kraljica. Tek to ga Vladislav
proita, ve ga srdito baci. Baka ga dohvati, preleti sadraj i onda
ree knezu:
- Kraljica je oito doznala vanu stvar kad je iznenada oti
la iz palaCe. Tu se neto krupno plete.
Odjednom se kralj naglo zaustavi u etnji i sa strahom zapita kneza:
- A Gordanu ste ostavili u palai meu Napuljcima?
- Ne, velianstvo, doveo sam je ovamo u dvor sa svojom
sestrom dok se ne posavjetujemo kamo da krenemo.
Vijest da se Gordana nalazi u dvoru pod istim krovom s njim udno
izmijeni kraljevo dranje. Stao se hitro odijevati, dok je njegov
govor bivao sve ei i borbeniji:
- Zaboravili ste, gospodine knee, da se ja moram joS prije
podne pobiti s tim plemiem Damirom.
Tek sada poinje knez Selnberg pripovijedati drugi dio dogaaja u
kraljevskoj palai, naime, sukob izmeu Franceska i Damira.
230

Neka ljubomora ulazi u kraljevu duu i gotovo bjesni prema Francesku,
ali i prema Damini, to mu se pruila takva prilika da se ba on
istakne u Gordamnoj obrani.
Niste smjeli dopustiti tom mladiu da se nametne Gordani kao branitelj. To pristaje meni, njezinu skrbniku - veli kralj.
Ali vi ste legli u postelju dok se Damir ponudio da e
me pratiti s ostalim plemiima u palau. Bio sam sretan to je
istupio za Gordanu i zaprijeio da je Francesko ne odvede, jer on ju
je uhvatio za ruku i htio prisilno voditi.
Kneev odgovor posrami Vladislava, ali on i dalje ostaje u svojoj
namjeri:
Nije potrebno da se Damir bije. Ja u sam zatitu Gor
danu. Ja, upamtite.
- Velianstvo, Damir e vas osloboditi neugodnog zapovjed
nika vojske - upozori Baka, a Vladislav jo otrije odgovara:
- Sam u ga skinuti. Ne treba mi pomo toga mladia.
Selnberg i Baka izmijene znaajne poglede dok je Vladislav nastojao

da se naroito istakne u oima Gordane koja se nalazila s njim pod

istimn krovom. Htio bi izdati neke naloge i stvoriti velike odluke,
ali sam ne zna gdje bi zapoeo i neprestano ponavlja:
- Nije potrebno da se Damir plete u moje stvari. Valja mu
zabraniti dvoboj.
Meutim, Baka opet savjetuje mirnim i hladnim nainom:
- Nakon svega to je knez ispriao, oito se Francesko nee
pobiti. Kraljica bi inae bila zatraila da zabranite taj okraj, kao
to je i htjela.
- Velianstvo veli da e maknuti Franceska, a opet se boji
kraljiine osvete. Neka, dakle, taj posao izvri sam kancelar gos
podin Filipec koji je napuljskog princa zapravo dignuo na ast
vojskovoe.
Vladislav ve malake, objeruke prihvati savjet i gotovo us-klikne:
- Jest. On mora rijeiti tu stvar. Samo on koji je sve to
skrivio.
Knez, meutim, upozorava:
- Kraljica je zauzela ljetnu palau. Mi smo iz nje izbaeni.
Gordana je, dakle, ostala bez krova.
Baka prihvati kneeve rijei 1 savjetuje:
- Najbolje je da Gordanu odmah poaljete vojvodi Ilokome.
Na taj prijedlog Vladislav plane i mrko upada:
- Polako, gospodine biskupe. Ja sam joj skrbnik.
- Ah vi oklijevate - upadne elnberg.
- Ne oklijevam. Neka moje ete odmah isprazne ljetnu pa
lau od Napuljaca - strogo nalae Vladislav, ali odmah dodaje
naravno, ako to nee uvrijediti kraljicu.
23!

Biskup Baka opazi da je opet potrebna njegova rije pa se okrene
Vladislavu:
- Filipec vas je uistinu prodao kraljici, kao to ste mi sami
natuknuli. Kancelar Filipec sve je udesio tako da vi ovisite o kra
ljici. Sad vam nema spasa o otvorenoj navali, ve samo lukav
stvom.
- Ne znam izlaza u lukavosti. Ne, uistinu ga ne znam, gos
podine biskupe.
- Bas zato ste, velianstvo, sve predali u moje ruke. 2elite
li sauvati prijestolje, a ipak postii osloboenje, morate se pouz
dati u mene i trajno sve meni povjeriti.
Ti razlozi zaas znatno smanje Vladislavljevu volju da se razmahuje
nalozima i odlukama. Neko vrijeme uti.
Kad je htio odgovoriti, sprijei ga u toj nakani dolazak paa
Stjepka. Djeak najavi knezu Selnbergu da ga Gordana hitno moli neka

naas doe u drugi kat. Stjepko izae, a Vladislav tiho ree knezu:
- Ne zaboravite saopiti Gordani kako sam odluno htio is
prazniti ljetnu palau. Recite joj da nisam vie slab i neodluan.
Imali ste priliku uti to sam sve rekao, dakle, ne zatajite joj.
- Kad je to vaa elja, mogu joj rei.
- Morate jer u uistinu vjerovati da ste odluili odvratiti me
od nje. Uskoro ete imati priliku da se uvjerite koliko sam sta
lan u svojim osjeajima prema Gordani, stalniji nego to sam
ikad bio prema ikojoj drugoj eni. Opominjem vas: ne zaboravite
to.
Dok je Selnberg odlazio na hitni Gordanin poziv, Baka ozbiljno
pristupi kralju:
- Velianstvo, moj je plan potpuno dozreo. Molio bih neke
vane odredbe bez kojih ne bi mogao uspjeno raditi.
Kralj sjedne i ponudi svojem pouzdaniku mjesto kraj sebe i ponuka ga
da govori.
- Velianstvo, vi oito niste ni mislili da nam je dan kru
nidbe na pragu?
- Svakog me dana podsjea na to gospodin biskup Filipec.
On vodi pripreme za krunidbu i neprestano vijeamo o tome.
- Sto je Filipec vaem velianstvu predloio s obzirom na
bana jer krunidbi u prvom redu mora prisustvovati hrvatski
ban.
To pitanje djeluje neugodno i Vladislav nestrpljivo mahne rukom:
- Kraljica je eljela da ban bude njezin brat. Filipec tvrdi
da se toj elji moramo pokoriti jer e nas inae kraljica ostaviti
u najteem asu.
- Vrlo je tegobno kad se svagdje rauna samo s njom.
- S njezinim novcem, gospodine biskupe, jer u toj zemlji
kao da su svi bijedna sirotinja.
232

- Velianstvo se s pravom tui to mu nitko ne da novaca,
ali stvar je oteana ve u poetku. Nitko se nije veselio prijed
logu da se vae velianstvo vjena s kraljicom. Svi su bili protiv
toga.
- A ipak su to prihvatili i postavili mi taj brak kao uvjet
za prijestolje.
- Gospodin kancelar Filipec neprestano je uvjeravao stale
e da jedino kraljica spaava prijestolje svojim novcem i vezama.
Oni su se svi pokorili s bijesnom mrnjom u dui, a sada, narav
no, svatko od njih veli: da jo i platimo nepoeljnoj kraljici uspon
na prijestolje? Neka plati sama. I zato ne moete izmamiti ni fo
rinte ni za kakve potrebe, a ni za skupljanje vojske.
- Prema tome, ipak sam vezan s kraljicom. Vi me, dakle,

ne moete osloboditi?
- Obeao sam kralju u ovoj odaji da u ga razrijeiti okova,
ali naglaavam ponovo: moj e posao biti strahovito tegoban, mo
da i dugotrajan, jer nemam nikakva drugog oruja, osim luka
vosti, a lake je nadmudriti pakao nego aragonsku podmuklost.
Zato je u prvom redu potrebno da moje planove preutim ak
i velianstvu. Jer, dozna li za njih Filipec, smjesta e doznati i
kraljica.
- Filipec ne moe raditi protiv mene.
- Mislit e da radi za vas, stara mrnja protiv mene mogla
bi pokvariti sve vae elje.
Kralj se zabrine. Dugo misli kako da se ne ogrijei protiv Filipca
kojemu duguje zahvalnost, a da ipak zatiti Bakaeve planove. Ne moe
se dosjetiti niemu. I to ga strahovito umara i oz-lovoljuje. Malo
vremena jo koraa odajom, onda se zaustavi pred biskupom. Ali ovaj
pokae na vrata i upozori kralja da tamo stoji
Stjepko.
- Sto hoe? - pita Vladislav.
- Gospodin Damir moli velianstvo da ga primi, vrlo je hit
no.
To podsjeti kralja na Damirov sukob s Franceskom:
- Reci mu: ne doputam da ostavi dvor.
Ali Baka se digne i zamoli:
- Dopustite da s njim raspravljam o tome. Ne protivite se.
I ovaj je sukob jedan oti mojeg plana da vae velianstvo oslo
bodim kraljice. Uredit u sve u korist naeg cilja.
- Dobro, radite kako vas volja i...
- Vratit u se uskoro.
Baka se pokrije kukljicom pa ide sa Stjepkom. U predvorju eka
Damir, a Baka mu veli:
- Kralj me alje, gospodine Damire,
- Vratio sam se, preasni, da pitam kralja o nekoj stvari.
Imam vaan posao.
- Ve znam to hoete. Kralj odgaa svoj dvoboj s vama do
popodne. Slobodno svrite s Franceskom. I ja vam elim sreu.
233

- Hvala, preasni gospodine - on mu poljubi ruku i vec
nestane du hodnika.
Uskoro Baka sjedi otkrivene glave nasuprot kralju.
- Velianstvo razabire da mi je nemogue izvoditi to san:
nakanio ako se moram neprestano kriti, ako nemam slobodu kre
tanja na dvoru, ako ne mogu odlaziti i dolaziti. Potrebno je izdati
odlune odredbe, vrlo odlune, bezobzirne. Stoga molim kralja
neka me odmah uvede u moju novu slubu.

Onda mu stane razlagati kako ga mora prikazati Filipcu da ovoga ne

uvrijedi.
Kralj odmah naredi Stjepku da pozove biskupa Filipca, onda ponuka
Bakaa neka skine fratarsku halju Sto mu skriva biskupsku odoru.
Kancelar Filipec ulazi hitro u kraljevu lonicu. Spazivi Bakaa,
zaustavi se. Ne vjeruje svojim oima. Pokuao se smijesiti starim
prirodnim smijekom i pozdravi kralja ushienim rijeima:
- Velianstvo, presretan sam to vas napokon nalazim izvan
postelje.
Vladislav mu uzvrati najljubaznije, a onda pokae biskupa Bakaa:
- Evo, gospodin biskup doao je da se oprosti. eli otii u
samostan.
Ovaj uvod razvedri Filipevo pjegavo lice i male oi skrenu Bakau.
Meutim, kralj nastavlja:
- Svi moji saveznici u ovom kraljevstvu ele neka gospodi
nu biskupu ne ispunim elju i neka ga zadrim samo nekoliko tje
dana u savjetovnoj slubi. Prijete nam teki dani od naih nepri
jatelja. Trebat e nam savjeta. Ne smijenio propustiti ni jednu pri
liku, a da se ne posluimo mudrim mislima gospodina biskupa
Bakaa. Znam: vi ete se najvie radovati kad vam u kraljevski
ured sjedne preasni gospodin Baka.
Filipcu se ini da se u mraku sudario s bodeom uprtim u svoje grudi.
Ipak je za vrijeme kraljeva govora stekao dovoljno vremena da
iskoristi svoju lukavost. Nasmijei se Bakau i pokloni kralju:
- Uistinu je vae velianstvo uinilo veliko dobro ovom od
lukom. Gospodin biskup Baka nije bio od poetka va pristaa,
zato ga nisam ni preporuio. Zacijelo se predomislio.
- Ve odavna - upada Baka - jer da vas nisam izvukao
iz one neprilike na prvom izbornom zasjedanju, bio bi princ Ivan
izabran jednoglasno. Velianstvo je upueno u ovaj dogaaj, a
sad emo obojica sluiti kralju.
Vladislav ustane i prekine zapoeti dvoboj:
- Da, sluit ete mi obojica. Hajdemo zajedno u moju radnu
sobu da vijeamo.
234

Biskup Baka sjedne za svoj nekadanji stol. Filipcu se priini da je
tog asa njegov takmac zapremio njegovo mjesto.
I bude mu jasno da je Baka ona tajna sila Sto iza njegovih lea
plete spletke to ih ve due nasluuje.
Meutim, vrati se clnberg i Vladislav se s njim i s Bakaem vrati u
svoju lonicu.
Pola sata nakon toga Filipec dobije vijest da ga kraljica
hitno zove u egersku palau.
ARAGONSKI JUNAK

U veu egerske palae ujahali su Enriko i Francesko. Sluge su im

potrale u susret, otvarajui vrata u predsoblje. Paevi hitaju
trijemom da budu na slubu ako ih princ ustreba.
U prvoj sobi naoe Enriko i Francesko okupljene napuljske plemie i
dvorane u itavoj raspravi. Kad je napuljski princ ulazio, uute i
poklone se. Francesko ide dalje, ne obazirui se na njih. Ali Enriko
zaostaje i vanim izraajem lica saopuje:
- Neka se sva plemenita gospoda kraljiina dvora spreme da
prate njegovu visost na dvoboj k Dunavu.
Zaueni ljubopitno pitaju:
- Tko je protivnik njegove visosti?
- Hrvatski plemi Damir.
- Damir? - pitaju plemii kao da nisu dobro uli, a Enriko
povrijeen primjeuje:
- Ukoili ste se kao da se neega bojite?
Napuljcl se uzvrpolje. Jedan od njih istupi naprijed.
- Gospodin Enriko govori kao da je tek danas stigao iz
Napulja.
- Ne razumijem te rijei.
- Ali, dragi Enriko - primijeuje stari velika - zar ne
znate kakav je Damir na mau?
- Pretpostavljate ga naem princu? Zar ste tako malo po
nosni na bojnu vjetinu njegove visosti?
- Gospodine Enriko, nije to prava rije. Mladi ste i lako
umni, valja to odmah javiti kraljici. Ne smijemo dopustiti prin
cu da izloi svoju glavu.

- Jest, ne damo da princ strada - dodaju drugi.
Enriko se ustoboi:
- Tako mi imena, vrijeate princa aragonskog roda.
Plemii prosvjeduju. Opet se javlja stari govornik:
- Znana nam je hrabrost i vjetina kojom vlada princ Frar>
cesko. Ali Damir je avo kad uzme u ruke ma. Razumijete li?
Sam avo. S njim se od Ugra moe mjeriti samo Kinii, a od
Hrvata samo vojvoda Iloki.
235

- A moda bi i njih nadvladao jer mu vjetinu upravlja
divlja snaga i vratolomna odvanost.
Enriko digne bijelu ruku pa ironiki prosvjeduje:
- Sauvajte neto hvale i za svojeg princa. Previe ste po
astili njegova protivnika.
- Ne astimo ga, ve prosvjedujemo. Divlji borac nije po
rodu dostojan da stupi nasuprot plemenitom princu.
- 0 tom odluuje samo kraljica.

- Ona e zabraniti dvoboj. Idemo k njoj u ljetnu palau.

Svi nahrupe na vrata, ali im Enriko saopi da e kraljica
zaas stii.
To ih umiri ti odlue ekati.
- elite li kraljici okom u oko priznati kako malo cijenite
njezina brata?
- Gospodine Enriko, biste li se usudili mirne due poi Damiru na ma?
- Stotinu puta.

Odgovor poprate gospoda dvolinim kimanjem. Sto je Enriko

ratoborniji, to oni vie navaljuju na Enrikov zagovor te borbe. Na
kraju se on razljuti:
- Tko nema odvanosti da ide na bojite, neka se prijavi
kraljici ili princu.
- Ne vrijeajte, Enriko. Svi idemo bude li dvoboja, ali ga
nee biti.
- A ja vam velim: tko se usudi sprijeiti taj megdan, na
bacio se na aragonsku krv sramotom. Jao vama ako to poku
ate!
I zalupi za sobom vrata. Gospoda trenutak ute pa se onda okupe i
stadoe aputati.
- to je to snalo princa Franceska da ide na maeve s
Damirom?
- A taj ludi Enriko vjeruje u njegovu pobjedu. Nikad se Francesko ne
moe mjeriti s tim hrvatskim vragom.
- ekajmo kraljicu - odlue oni i nastave raspravu o svo
jim bojaznima za princa Franceska.
Enriko potri u svoju sobu, otkljua mali ormari, vadi drvenu kutiju
i onda hita trijemom palae u odaju princa Franceska.
- Jesi li javio kraljici da nikako ne trai zatite u kralja?
- Poslao sam joj Bepa jo prije nego to smo izlazili iz
dvora.
- Beatrica e me posluati, a sada na posao da nas taj
goropadni hrvatski gizdelin dugo ne eka.
Enriko zasune vrata i poloi drvenu kutiju na stol.
- Jesi li javio naim dvoranima? - pita Francesko.
- Rekao sam, ali oni su preneraeni nad vaom odlukom
i hoe izmolili od kraljicu da vam zabrani dvoboj s Damirom.
236

_ Neka se samo boje za mene. Bit e to vie zapanjeni nad moiom
pobjedom. Enriko, pourimo se.
_ Jo ima vremena. Sjednite, visosti, odmah e sve biti u
redu.
itavom se egerskom palaom raznijela vijest o megdanu to ga je
urekao princ Francesko. Sve se vie okupljaju u velikom predsoblju
zabrinutih misli. Raspravljaju, nagaaju, apu i prosvjeduju da bi
napuljski princ dijelio megdan s Damirom.
Potraili su odmah poslanika Ranzana, obavijestili ga o svemu to su
uli od Enrika i odmah ga zadobili za svoje mnjenje da se kraljiinu
bratu sprijei da se pobije s Damirom. Ranzano se uetao odajom,
sluajui njihove primjedbe i oekujui Bea tricu.
Napokon nestrpljivim dvoranima paevi jave da je stigla kraljica. Sva

se gospoda poredaju. Beatrica ulazi hitrim koracima. Zapaa zabrinuta

lica, ali ide dalje. Zaustavila se tek kad je Ranzano stupio k njoj
i s nekoliko rijei izrekao molbu napuljske
gospode.
- ekajte - prekine ona poslanika - prije svega moram
sluati brata. Upravo dolazim po njegovoj elji, a onda u od
luiti.
- Vae velianstvo moe na dostojan nain sprijeiti svojem
bratu da izloi ivot - veli napuljski poslanik. Ona ponovi neka
ekaju njezinu konanu odluku.
Paevi joj ve otvaraju druga vrata i ona ulazi u dvoranu za
primanje.
Saznavi za dvoboj, starica Nardela eka kraljicu i jaue kao da je
Francesko ve mrtav.
- Idi, Nardela, idi, znam Sto moram initi. Gdje je Fran
cesko?
- Zatvorio se s Enrikom u sobu i ne putaju nikoga k
sebi.
- A ti pokucaj, najavi me i reci neka smjesta doe.
ekajui brata, kraljica ee odajom. Svakog se asa zaustavlja. Pred
njenim oima prolaze neprijatne slike to ih stvara strahom razbuena
mata.
estoko se trgne kad se princ Francesko pojavi u sobi. Naas
promatra vedrinu njegova lica i slua radosno pitanje:
- Primila si moju vijest Beatrice?
- Dokaz je to sam dola.
- I nisi bila kod kralja? Niti si mu togod isporuila?
- Uvaila sam tvoju elju da od njega ne traim zatite. On
hitro upadne:
- A nee1 traiti ni ubudue.
237

- Ne razumijem, Francesko. Tvoje lice je vedro. Kani li se
moda junaiti pred Gordanom kao ono naoigled dvorana u lje
tnoj palai?
- Draga sestro, moj ivot posveen je tvojem nasljedniku.
Ona mu obujmi glavu i pita, gledajui njegove napola pos
pane junjake oi:
- Dakle, nee pod Damirov ma?
- On e pod moj.
- Strast zaraza tvoj razbor. Velim ti: nee se pobiti.
- Nije ti do toga da oslobodimo Gordanu Damirove ljubavi?
U njegovim crnim oima je stotinu ponora, svaki as to on
jo ivi umiru tvoje nade u nasljednika. Zapazio si koliko ljubi
Gordanu. Iupat e iz zemlje gore s korijenom i valjati ih puto

vima koji vode u Napulj.

Beatrica estoko mahne.
- Ako on iupa iz zemlje gore, ja u pokidati nebesa da
zatitim tvoj ivot. Ima stotinu naina da se oslobodi Damira,
zato bi bila ludost da ide.
- Sjedni, sestro, i sluaj me dokraja. Ne kanim osvajati
Gordanu ludim srljanjem u propast. Nije mi potrebno da je os
vajam. Hoe li ona ili nee, njezina sam sudbina ja. Ono to mene
pokree, ne pribliuje se ni izdaleka budalastom Damirovom ju
naenju.
- to dakle, kani?
- Ono to kanim mudrost je aragonskog uma, lukavost aragonskog roda...
- Lukavost i mudrost, nae su nepobjedive tvrave. Dakle,
govori!
- Rekao sam dovoljno. Pouzdaj se u mene i vjeruj mi kad ti
se kunem: danas u Gordanu uiniti udovicom.
- Tvoju hrabrost cijenim, tvoju lukavost potujem, ali od
vie dobro poznajem strahoviti Damirov ma i zato...
- Sestro, prepusti to meni.
- Tvojoj suludosti da prepustim ivot tvoj i svojeg naslje
dnika?
Ona sjedne k njemu na poivaljku i zagleda mu se u oi:
- S vojvodom Ilokim nisi se elio pobiti, prema tome te
sada goni na Damirov ma ljubomora, osveta, strast, jer on lju
bi Gordanu i hoe da nam je otme. A ja ti velim: nee iz ove
palae dok mi sve ne ispripovijedi.
- Kad me sili da ti otkrivam tajnu moje odluke, dobro.
Rei u ti svu istinu.
Ustao je i gledao svojo sestri u oi:
- U Hrvatskoj, na gradu Griu, bio je na gost Alfonzo Bora kad je stigao iz velikovaradinske opatovine svojega ujaka.
Zna li kako je htio da se pobije s Ivanom? I to su onda govori
li o njegovu mau?
- Sjeam se.
238

Rekli su da je njegov ma smrtonosan.
Kraljica se malo zapanji i gleda u brata.
- Da, sestro, otrica njegova maa napila se smrti.
2estokom kretnjom zgrabi ona bratova ramena.
- A to znai da je...
- Alfonzo nauio Enrika toj majstoriji.
Ona se naglo digne:
- I tvoj je ma...

- Otrovan.
Usjekla je u nj svoj pogled, a on tumai:
- Kad se Damir onako uvrijedio u ljetnoj palai, Enriko je
ve znao da se ne moe drukije obraunati nego orujem. Od
mah mi se priblii i priapne: sjetite se Alfbnza Bore. To su mi
rijei rekle sve. Tada sam se isprsio i buni Damirov izazov isto
tako buno i gizdavo prihvatio unato tvojem prosvjedu. Nisam
mogao da ti to u dvorani apnem jer su se oko nas skupili dvora
ni. Zato sam i poslao poruku da ne trai od kralja zatitu i da
se odmah vrati.
- Zato mi nisi sve iskazao odmah kad sam te ovdje ispi
tivala?
- Bojao sam se tvojih obzira. Prije godinu dana predlagali
smo ti da se ovako oslobodimo Ivana, a ti si odbila.
Razbuena ovom uspomenom, stade hodati gore-dolje i vrelim glasom
odgovara:
- Bila je ludost ili moda bojazan pred Matijom i stalei
ma ovog kraljevstva. Ali danas? Danas se ne bojim nikoga. Danas
su me oni zatjerali na rub ponora da sunovrate moju vlast i
provedu je u trijumf putem zasutim leevima. Neka padaju gla
ve, neka tee krv.
- To je rije aragonske krvi. Da, neka umru. Damir e um
rijeti danas kad se survao na nae puteve kao golema peina,
kao pakao sa svim svojim avlima. Viknuo je: neu dopustiti da
Gordana ide u Napulj. I ljudi e vjerovati da mu je Gordana e
na i svi e pristati uza nj.
- Neka umre!
I ona se prekrsti kao nad grobom mrtvaca.
- Brate moj, umorstvo za aragonsku vlast je sveto.
Tiho kucanje na malim vratima. Francesko otvori. Ulazi Enriko. U ruci
mu korice s maem koji prui Francesku:
- Evo, visosti, opaite se.
Francesko se opae pojasom, opivenim draguljima s kojeg vise korice
s maem.
Kraljica pozove svog dvorskog metra:
- Enriko, je li to sasvim sigurno?
- Velianstvo, kad princ Francesko ne bi bio nimalo vjet
mau, smrt mora stii - ove otrice u protivnika. Nitko je ne
moe zadrati.
- Zna li Damirovu vjetinu?
239

- Uzalud se boriti protiv ove smrti. Bio Damir koliko mu
drago vjet, princ ga mora dodirnuti otricom. Kad mu samo ma
lo zadre kou, smjesta otrov prelazi u krv i razlije se ilama.

- I Damir smjesta pada mrtav? To je opasno, jer e pobu

diti sumnju.

- Ne, velianstvo, otrov djeluje drukije. Damir e malaksati, a da ne zna od ega. Ruka mu pone drhtati, gubi sigurnost,
oko mu gubi otrovidnost. Time je oslabljena sva njegova vje
tina i snaga, a dotle visosti dobiva prednost nad njim i oslablje
nog protivnika na mjestu probode. Svatko na bojitu svojim oi
ma gleda kako protivnik gubi snagu i umire od zadobivene rane.
Zapravo i jest tako, jer otrovu je svrha da Damira oslabi i poni
ti. A on nee odbaciti ma dok ne padne.
- Sve je to posve logino, samo hoe li se to svriti prije
nego bude ranjen Francesko?
- Neka velianstvo bude smireno. Sve je to spremljeno.
Njegova visosti navalit e odmah u poetku. Pokazat u princu
kako me nauio Alfonzo. Naime, ve pri prvoj navali visost iz
nenadi protivnika naroitim zamahom kojim bezuvjetno ranjava,
makar samo malo, jer on taj udarac ne oekuje. Tako e Damiru
biti onemogueno da pokae svoju snagu na prinevu tijelu prije
nego bude dodirnut otvorenim maem. Velianstvo, odmah u
pokazati pred vama.
Enriko prui Francesku vlastiti ma, a on uzme korice i pouava
Franceska.
Beatrica pomno promatra, ogledava sa svih strana i onda konano
uvjereno sjede:
- Sad sam mirna. Damir ne moe izmai ogrebotini ve pri
prvoj navali.
Kraljica odmah odredi da se pozove poslanik Ranzano, plemii i
dvorani.
Kad su se pred njom poredali, ona im saopi:
- Moja je odluka da se princ pobije. I svatko bi ga uvri
jedio kad bi mogao posumnjati u njegovu pobjedu. Ovoga asa
imala sam prilike promatrati kakvom nedostiivom vjetinom
upravlja moj brat maem. Primam odgovornost za svojeg brata i
zapovijedam da ga svi prate na bojite. A tamo neka se gospoda
ponesu odluno da svojom zabrinutou ne krnje bojnu slavu
napuljskog princa.
Svi ute. Zapovijed ih ne smiruje. Ozbiljno se poklone kraljici pa
izlaze da se spreme za polazak.
Tada Francesko pristupi svojoj sestri:
- Blagoslovi me, Beatrice.
Ona stade moliti glasno i blagoslovi brata.
- Prisustvovat u tom boju.
- Drae bi mi bilo, sestro, da te tamo ne vidim. Uzbuiva
lo bi me.

240


- Ostat u ispod brda da samo izdaleka ujem tvoju slavu.
Sa mnom e i Filipcc. Neka odmah idu k njemu.
- Zato zoves kancelara? - pita je Francesko.
Bit e tamo svijeta. Neka svi vide uza me kancelara ovog
kraljevstva i neka se svijet uvjeri na svoje oi da u ovom
kraljevstvu Beatrica vlada.
NA BOJITU
Sav se muki svijet strao oko zelenog humka na dunavskoj obali.
Napuljski princ hoe da bije boj s drugom Ivana Korvina. Ovu su
vijest pronijeli gradom Napuljci po nalogu dvorskog me-tra Enrika.
Kad ih je poslao da raire glas itavim gradom, rekao im je ponosno:
- Neka svatko u gradu sazna to e biti. Neka dou svi bojovni Ugri i ponosni hrvatski junaci da vide kako e napuljski
princ, novi zapovjednik vojske, proslaviti svoj ma na tijelu slav
ljenog hrvatskog junaka Damira.
Hitnije od opinskog bubnjara pronijee oni glas o tom nevienom
boju, povukoe ljude iz kuica, iz kurija, dvorova i palaa,
velikaa, male plemie, graane, kmete i sluge. I sada svi ure k
Dunavu kao na sveanost.
Na zelenoj istini arene se odore velikaa 0H0 kneza Vacla-va.
Raspravljaju i ekaju protivnika. Podalje od njih stoji Damir, sam
samcat, zagledan u povrinu Dunava nekamo daleko prema jugu. Nitko mu
ne smeta, samo knez Vaclav katkad pogledava mladog plemia kojeg je
upoznao tek prije dva sata. Obuzima ga Ijubopitnost. Zanima ga taj
mladi mukarac kojeg je priroda ukrasila svim vanjskim uresima. I
Vaclav prati Damirov pogled.
Kamo to gleda? O emu misli? Zar moda o Gordani? To se Vaclavu ini
najvjerovatnije. I polako naputa svoje drugove, pribliuje se k
njemu i poinje razgovor:
- Protivnik jo ne dolazi.
- Jo ima pola sata vremena. Mi smo se naroito pourili,
samo ne razumijem otkud je svjetina tako hitro saznala to e
se dogoditi.
- Neka uivaju u gledanju. To vam oito nije krivo.
- Krivo bi mi bilo da od tolike strke dozna moja majka.
Dodue, hrabra je ena, ne bi drhtala za me, a ipak srce joj ne
bi kucalo ravnoduno. Volio bih da ne zna nita.
- A ja mislim da e brzo doznati. I vai e zemljaci saznati
jo prije boja.
- Oito su Aragonci razglasili na sukob. Pa neka im je.
241
16 CORDANA v


Vaclav promatra Damirovo lijepo lice u kojem lei mir i sabranost. I
itavo njegovo bie odrava se hladnom samosvjeu. Samo u crnini
njegovih oiju lei neka sjena skrivene boli.
Knez opet pone razgovor:
- ini mi se kao da je u vama neto to biste htjeli rei.
Uz vas nema vaih prijatelja. Ako, dakle, elite nekome togod
isporuiti...
- Hvala, gospodine knee. Sve to bih imao rei, napisao
sam. Ako se ne vratim iz boja, moja e majka primiti moje pos
ljednje misli i elje.
- Nisam mislio na oporuku. Vama je danas nije potrebna.
Mislio sam da biste htjeli pozvati nekoga od vaih.
Meutim, knez je opazio kako Damirove oi istrauju neto dolje ispod
brda, odakle se velikom brzinom uspinju na humak neki jahai.
Svjetina je pred njima uzmakla da im dade mjesta. Laganim i hitrim
skokom jau uzbrdo. Sprijeda dva viteza pod vizirima.
Dam i rov se pogled upija u jahae. I vie od njih Vaclava zanima
izraaj napete Damirove panje kojom prati doljake. Tek kad se Damir
okrenuo za jahaima, knez osjeti da ga je neto vano i neobino
povezivalo uz plemie pokrivene vizirom koji su se zaustavili u
blizini njegovih prijatelja. Ipak, Damir se ne mie, ne ide im u
susret, ve ih samo izdaleka promatra tolikom pomnjom da je u Vaciavu
pobudio ljubopitnost.
Zato se vrati svojim drugovima. Vizirima pokriti plemii siu s
konja. Jedan je zastao, a drugi pristupa gospodi. Pridoli plemi
pozove ih znakom ruke pa se jo vie udaljuje od Damira, sve tamo do
stabla. Plemi je sav zamotan u plat od vrata do ma-muza. Onda malo
digne vizir:
- Sto traite ovdje, Gordana? - zapita knez Vaclav iznena
en.
- Traim vau pomo.
- Zar vas moda ugroavaju Aragonci?
- U vaoj odsutnosti na dvoru raspravljala sam s jednim
svojim zemljakom koji je bio pa na dvoru napuljskog kralja.
On me podsjetio na neto to me ponukalo da se uputim ova
mo.
Skupili su se jo blie oko nje dok ona pokrije lice vizirom i
nastavi:
- ujte, gospodo. Nastupit e dva protivnika. Damir pred
ijim maem strepe svi bojovnici i napuljski princ koji nikad
nije nastupio ni s kim na bojnim vjebama nili se gdjegod is
takao. Damir je hrabar, a princ Francesko mnogo je puta doka
zao kukavtinu. A ipak je s toliko ponosa prihvatio Damirov iza
zov, to velite na to?

- Kraljica je, dakle, ipak zatraila u kralja zatitu?

- Nije zatraila u kralja, nego u podmukloj zamci. ini mi
se sad je jasno zato je odustala da Vladislava pozove u pomo.
242

Namjestila je Damini stupicu? - pita knez.
Njihovi pogledi nemirno trae kroz vizir Gordanine oi, ne bi H u
njima nali odgonetku.
Niste nikad uli o nekim naroitim dvobojima na jugu.
- Nismo.
- Jedan od takvih vitezova bio je prije godinu dana u mo
joj domovini na dvoru kralja Matije. On je meni sam otkrio
tajnu da je otrica njegova maa bila otrovana.
Uzbuenje razbudi plemie.
- Sto mislite time, Gordana? - pita Vaclav.
- Vitez s otrovanim maem bio je naroiti prijatelj s gro
fom Enrikom i Franceskom. Eno, vidite, tamo stoji bivi napulj
ski pa gospodin Simono. I on je stavio vizir da budemo obadvo
je pokriveni kako se nitko ne bi dosjetio da sam ja na bojitu.
- Vi, dakle, mislite da e napuljski princ nastupiti prema
Damiru s otrovnim maem?
- Ne znam. Ali je moja sumnja vjerovatna,
- Takav se obraun ne moe dopustiti - otro istupa knez,
a svi ostali potvruju i pitaju:
- Sto da se radi?
- Dokazati se ne moe niSta - naglasi Gordana - a ipak
se ne moe dopustiti Franccsku ta nepotena borba.
- Valja, dakle, upozoriti Damira - naglasi knez i pohita ra
vno k Damiru. Gcrdana se s ostalim plemiima stade sporazumi
jevati to bi se moglo uiniti da se ne dopusti podmukla podva
la u dvoboju. Damir je brzo stigao k njima u pratnji kneza Vac
lava.
Pribliio se Gordani. im je vidio jahae, kao da je kroz plat
prepoznao njezino dranje na konju i odmah mu je sinulo da bi to
mogla biti ona. I od toga je zadrhtao.
Plemii ga obavijeste o uzroku Gordanina dolaska. On slua i
hladnokrvno slegne ramenima.
- Moda e nastupiti s otrovnim maem.
- A vi neete pokuati da to ustanovite?
- Na koji nain, gospodine knee?
- Mi emo zatraiti da uzme drugi ma.
- Nizato na svijetu.
- Slaem se s gospodinom Damirom - potvrdi Gordana jer bi Aragonci rekli da se Damir boji teine i jakosti aragonskog
maa, imam drugi prijedlog.

Uzbueni plemii uute da uju njezin prijedlog.

- Evo, gospodo, prije nego to zapone borba, predloite
na se ni Damir ni Francesko ne biju svojim maevima, ve ova
ko: knez Vaclav neka dade Francesku svoj ma, a netko od gos
pode aragonskih plemia neka svoj ma prui Damiru. Tako se
nece povrijediti ni jedan ni drugi. Vi ete moi mirno gledati
oorbu, a da ne prisustvujete nikakvoj prevari.
16
- Taj prijedlog svi prihvaamo.
243

- Ali ja ne - upadne Damir. - Time biste se osramotili
u oima Napuljaca i itave svjetine, u oima svakog koji je ikad
drao u ruci ma.
- Nema tu nikakve sramote - estoko upadne Gordana, a
za njom navale sva gospoda, uvjeravajui Damira o shodnosti
Gordanina prijedloga. Ali njegovim licem preleti ledena odlu
nost i eljezna nepopustljivost.
- Onog asa kad biste vi, gospodo, iznijeli takav zahtjev,
zasuli bi me Napuljci smijehom, a to ne bih mogao preivjeti.
Gospoda uzbueno navaljuju ne bi li skrili Damirov otpor.
- Ako ne pristanete na to, gospodine Damire, ne moemo
ostati na bojitu - estoko veli knez Vaclav.
- Onda u ostati sam.
Gordana ga pogleda kroz vizir.
- Sjetite se koliko je va ivot potreban princu Ivanu ba
danas i zbog onoga u Peuhu, i zbog novih razoaranja koja su
pritisla njegovo srce.
- Vi spominjete njegova razoaranja? Vi, Gordana, to ste
mu prouzroili sve ono to mu ubija ivot - ree Damir hrvat
skim jezikom da ostali plemii ne razumiju.
Ali ona nastavi latinski ba zato da mogu i oni nastaviti i juriati
na njegov otpor.
- Gospodine Damire, sad se radi samo o tome da biste svo
jem vjernom prijatelju i drugu Ivanu prouzroili bol koja bi ga
pratila do posljednjeg dana ivota. Vi znate koliko je trpio kad
niste bili u njegovj blizini. Vi ste duni za svojeg druga uvati
svoj ivot.
estokim glasom Damir odvraa:
- Uzalud vam je svaki napor da pomognete stidom posuti
moje lice.
- Nije lijepo to sumnjiite Gordanu - ispravlja mladi
knez.
- Podsjeam vas, gospodine Damire, da, osim vaeg ponosa,
ima jo netko na ovom svijetu kome dugujete svoj ivot: vaa

majka.
Svi su zapeli i uutjeli. Damini kao da je rije zamrla u prsima.
Malo je problijedio. Svi razabiru da mladi osjea blizinu smrti i
ekaju da ljubav prema majci pobijedi ponos.
Ali nada je kratkotrajna. On estoko strese glavom:
- Ne mogu nikako popustiti.
Mrko i nemono gledaju mladi vitezovi nepokolebljivog mladia i trae
u mislima ega bi se dohvatili da ga sklonu prihvatiti njihov
prijedlog.
I opet se javi Gordana:
- Gospodine Damire, vi imate vjerenicu koju ljubite, eznete za njom. I ona vas eka tamo daleko u domovini da je povedete pred oltar.
244

Damir stoji oborenih oiju. Svi nasluuju da u njegovim snanim
grudima krvari srce, ali nitko ne sluti da je tome kriva Gordana.
ekaju i ute od potovanja nad uzbuenjem to je pokrenulo itavo
njegovo bie. Trenutak potraje Damirova utnja i njegov glas bude
otar:
- Moja bi me ljubav prezrela kad bih dopustio da me brani
te svojim prijedlogom.
Na to e Gordana povienim glasom:
- Sebinost me nagnala da doem ovamo i da vas, gospodo,
pozovem u pomo. Ovaj plemi istupio je 2a mene. Ako ga zade
si nesrea, njegova majka i njegova vjerenica itav bi ivot pra
tile mene strahovitim kletvama. Te sam kletve pokuala odvra
titi od sebe i molim...
- Dopustie da ispravim vae zablude, Gordana. Nisam ustao
za vas, jer bi vas oito branili i kralj i knez Selnberg. Nastupam
protiv Franceska da sauvam ast svojem imenu koje vi jo
ovog asa nosite pred itavim svijetom. Za to svoje ime se ja
borim i bijem kako ja hou. Izjavljujem ovdje na asnu rije
gospodi: prije pola sata napisao sam pismo majci i vjerenici.
Kad ga proitaju, nikad nee moi okriviti Gordanu da se uistinu
togod dogodi. A sad vas molim, Gordana, vratile se u dvor. Ni
je pametno to ste izali naoigled Napuljoima.
- Pod zatitom sam ove gospode - odgovori ona.
- Dopustite da se oprostim. Dolje uju buku, oito moj
protivnik dolazi.
Ali Vaclav ga uhvati za rame:
- Mi emo ipak iznijeti taj prijedlog.
- Gospodine knee, tko god bi mi u borbi pritekao u po
mo bilo kakvom primjedbom, uvrijedio bi me. Ostanem li iv,
pozvat u ga na obraun. A sad vam ostavljam na volju: ili uti

te, ili ostavite bojite.

On se duboko pokloni Gordani i gospodi pa pohita prema sredini gdje
stoji njegov sluga.
Plemii ostadoe mrki i zlovoljni.
- Neki prigovaraju, a drugi ga opet shvaaju. Knez Vaclav
gleda Gordanu i pita:
- On, dakle, ima vjerenicu koju ljubi:
- uli ste, gospodine knee.
- Onda je vrlo sretan s njom.
- Njegov ponos ne poznaje granica, i to je sve.
- Ali nasuprot smrtonosnoj prevari taj je ponos bezuman.
- Potpuno se slaem s vama.
- to, dakle, da uinimo? - pitaju drugi uzbueno.
- Ostat emo. Bilo bi nedostojno otii s bojita. Ali kad
nam je on zabranio, ne moemo predlagati nita.
- Onda emo budno paziti to radi protivnik.
- Otii su s vama, gospodo - ree Gordana.
- I kraljica jae s njima.
245

- Onda je jako sigurna u njegovu pobjedu - primijeti Gordana.
I stadoe promatrati kako se ispod brda valja napuljska povorka.
Najprije princ Francesko sa svojom pratnjom. Daleko iza njega
polagano jae kraljica. Uz nju biskup Filipec, poslanik Ranzano i
napuljski odlinici, dvorani i paevi.
- Napulj od bojnog megdana stvara neku veselu sveanost
- primijeti Vaclav.
- A to jo vie uvruje moju sumnju da taj aragonski
princ nosi u svojim koricama Damini smrt - ape mu Gordana.
- Zato niste javili njegovu drugu princu Ivanu?
- Jesam. Gledajte tamo desno. Onim puteljkom jure ja
hai. To je princ Ivan. Jo jedina nada koja nam preostaje da
skri taj ludi vratolomni ponos.
Gordana pozove Simona i naloi mu neka ide brzo u susret princu Ivanu
i javi to su ponudili Damiru, a on je odbio.
Princ Ivan dojae na brdo trkom, sie s konja i poe ravno k Damiru.
Drugovi su se sreli bez rijei. Samo jedan drugome gledaju u oi kao
da dozivlju u sjeanje prolost, onaj dan kad su na Griu prisegli na
svoje majke da e i u smrt jedan drugome sauvati vjernost.
- Tko te obavijestio Ivane? - pita Damir, iako sluti.
- Gordana mi je poslala Simona. Bit u joj do groba zah
valan.
- Ako su Gordanine sumnje ispravne, ako se u onim korica

ma skriva smrt, Ivane, zar bi ti dopustio da se trai izmjena

maa pa da ti isti obraz pospu aragonski razbojnici podruglji
vim smijehom, a svi drugi osumnjie me kukavstvom?
Ivan mu gleda u oi:
Ne, moj mili brate, ne bih nikada dopustio.
- Onda nee trait da to uinim ja, kojeg naziva svojim
bratom.
Ivan pristupi k Damiru i vrsto mu stisne ruku. Pune su mu grudi boli
kao da se s njim prata posljednji put.
- Uzalud traim, Damire, u svojem mozgu neku pomo, ne
ki asni izlaz.
- Ne moemo ga nai. Kad bismo imali dokaza, kad bi ne
tko bio posvjedoio da je ma otrovan, moglo bi se sve, ali ovako
valja mi se pouzdati u moju desnicu.
- Pa ipak, groza me hvata. Damire moj.
- Tako je to, Ivane, kad se potenje bije s podlou.
- Podlost zna nai sve to joj je potrebno da pobijedi. Ni
ta nije tako ogavno to ne bi priljubila. Potenju ostaje samo
vlastita snaga.
246

Uto pokraj njih projure konji. Napuljci, odjeveni u arolike, napadne
odore, zaokrenue brdom. Zrakom lepraju arene vrpce i pera s
njihovih klobuka. Samosvijeu i radou sijevaju im oi i lica.
Gipko skau sa sedla i redaju se kao da su ve prije nekoliko puta
okuali taj nastup i nauili ga.
U tamnoj bojnoj odori dojae Francesko. Gusta crna kosa pala mu je na
ramena. Velike crne oi samosvijesno gledaju oko sebe. Na debelim
rumenim usnama lebdi ironija, radost, kao da svima okolo dovikuje:
"Sad ete vidjeti emu se niste nadali."
I silazi s konja. EnnUco stoji iza njega i ape mu:
- Gledajte, ovdje je ono kraljevsko kopile, Ivan. Valjda se
ne kani i on pobiti s vama?
- Neizmjerno bih se obradovao kad bi se usudio. Imali
bismo dva sprovoda.
- Samo mir, vaa visosti. Uinite tono kako sam vam po
kazao.
- Posve sam miran. Mogao bih izazvati na megdan itav
pakao.
I Francesko se postavi na ogled svijetu da ga svi mogu to bolje
vidjeti.
- Kraljica je zaustavila svoju povorku. Nee da bude blizu
kako vas ne bi uzbuivala.
S desne strane pojave se novi jahai. Ivan upozori Damira:
- Dolazi ban Derenin i njegovi prijatelji. Doznali su u pos

ljednji as, ali njima nije poznata Gordanina sumnja. Uostalom,

bolje je tako.
- Molim te, Ivane, povuci se natrag i nemoj da mi doe
okom u oko. Zadrhtala bi mi ruka. Hou da budem sam i sabran.
- Obeaj mi, Damire oprez.
Jo jednom Ivan stisne Damirovu ruku, jo jednom oprata se s
njegovim pogledom, prsa su mu puna jecaja, ali oi suhe.
Ivan se povue natrag k banu Dereninu, plemiima i velikaima.
Gordana stoji s knezom Vaclavom, okruena njegovim prijateljima.
Katkad pogledava dolje ispod uzvisine kraljicu Beatri-cu, vraa se
Francesku, a istodobno dri na oku Napuljce i ape Vaclavu i
drugovima:
- Poznajem svaki njegov pokret i svaki izraaj njegova lica.
- Pa to zakljuujete?
- Tolika je njihova radost da bismo Damira morali smatra
ti mrtvim.
- Strahovita je to zamka.
- Jo ima nade u njegovoj vjetini, ali znajte: im ga pro
tivnik dotakne i zadre otricom, svreno je.
Svi ute pogoeni udarcem tih rijei.
247

Gordana opazi da se princ udaljuje od Damira pa ostavi gospodu i
pohita k Ivanu.
- Visosti, ja sam pod ovim vizirom, Gordana.
Sreo se s njom prvi put kako ga je odbila u Damirovoj kui. Od toga
susreta protrne, ali brzo odvraa:
- Primio sam vau poruku, ali Damir je odluan da ne do
pusti prijedlog o izmjeni oruja.
- A Sto velite vi na to, visosti?
- Slaem se s njim. Sam bih tako postupio. Shvaam ga,
makar mi srce puca. Ipak se nadam, ne samo vjetini njegove
otrice, nego i njegovoj dosjetljivosti.
Ona ne ree nita. Ostavivi princa, ode opet svojem drutvu. Princ
Ivan ostane sam u krugu svojih pristaa. Steu ga prsa, gledajui
Gordanu s drugim vitezovima. I bude mu oajno u dui. Izgubio je
Gordanu, zar da sad prisustvuje Damirovoj smrti? Moe li tako dalje
ivjeti? I opet mu se ini da mu sva grud jeca.
itavo je polje na vrh humka zaokrueno gledaocima. S jedne strane
Napuljci, a s druge Damirovi pratioci. Princ Ivan sa svojim
pristaama, a dolje ispod brda lepra na povjetarcu areno perje na
kraljiinu klobuku. Sjedi u sedlu i uporno promatra bojite.
zamor se pronosi zrakom od jednog kraja bojita do drugog. Zamor
uzbuenja kojim su obuzeti i prijatelji i neprijatelji.
Neto se trza itavom masoni.

Protivnici istupaju, pogledaju jedan drugoga u znak da kane poeti.

Enriko priapne princu:
- Pazite, visosti, nianite hitro i sve je svreno.
Dolaze dva viteza, s jedne i s druge strane protivnika, i izdaju
naloge. Princ i Damir uzimaju, na prijedlog Franceska, ka: cige,
vizire i prsne oklope. Nezatieni su im vrat, ruke i itav donji dio
tijela.
Protivnici izlaze. Nastaje tiina kao u crkvi. Uzbuenje je nijemo,
neujno.
Damir i Francesko ukrste maeve. Oruje zazvei. U dva tri hipa
Francesko jurne divljim skokom i estokim udarcima. Sve se oko
bojnika zagiba. Napuljski princ silovitom je brzinom pokuao izvesti
jurini napad.
Damirovi redovi se pokolebae, preleti ih drhtaj. Jo nisu ni
dospjeli da izmijene misli, kad Franceskova otrica dotakne Damirov
haljetak. ali on snano odbije napad i vikne:
- Va ma gladan je moje utrobe, no nee se dobro osje
titi.
A u sebi misli:
"Zacijelo mu je ma otrovan. Inae se ne bi umarao takvim budalastim
napadom."
248

I skupi svu snagu, sve misli i osjeti hladan mir pa nastavlja borbu i
usredotoi svu panju na Franceskovu namjeru da mu barem otricom
razdre kou.
Borba se nastavlja. Sasvim je jasno: Damirov je ma mnogo nadmoniji
i vjetiji. Francesko samo odbija njegove navale.
Za koji as Francesko ponovo izvede prijanju navalu i opet
iznenada niSani.
- Samo ne tako estoko, vaa visosti. Nemojte da se os
vetim.
Jedva izree, kad Damir napadne Franceska i zarine mu otricu u rame.
- Ranjeni ste, visosti.
- Ogreben.
- Vi niste uspjeli da ogrebete mene. Ali neu da navalim
kako ste navalili vi. Tako ne rade pravi asni borci,
nego
ovako..,
Damir htjede izvesti opasan udarac, ali Francesko odskoi,
potri u sredinu pa s uzdignutim maem vikne:
- Stanite! To nije borba.
Poklik sve zapanji. Napuljci se stide, a Damirovi raduju. Damir
smjesta sputa ma i eka to to hoe protivnik. Sa svih strana
hitaju velikai i plemii s jedne i s druge strane u

sredite.
- Zato obustavljate borbu?
- Zar ste se umorili visosti?
Francesko se izazivaki uspravi.
- Neu se igrati.
- Onda se bijte na propisni nain - dovikne mu knez Vaclav.
Francesko bahato odmjeri ekog plemia, isprsi se poput diva pa
izazivajui skrsti ruke na mau:
- Hrabrom protivniku predlaem drugaiju borbu.
Napuljci zinu, Damirovi dignu glave:
- Sto hoe ovaj?
Potisnu se naprijed da uju. Srca biju na obje strane i svatko skriva
svoju strepnju. Damirovi oekuju teak udarac. Napuljci preuzetan in
svojeg princa. Samo Enriko ne moe sakriti veselje.
Damir osjea da mu novi prijedlog nosi smrt i, drei svoj ma pred
sobom, svom panjom oekuje to e predloiti napuljski princ.
- Predlaem borbu pravih junaka - dovikuje Francesko
Damiru buno da svi uju, a Damir pita:
- Mi nismo pravi junaci?
- Jesmo, i ba zato, plemeniti gospodine Damire, slijedite
ine u boj najdostojniji nas dvojice.
- Skinimo grudne oklope i kacige.
- Primam.
249

Hladni Damirov odgovor pade kao kamena ploa na njegov grob.
Na obje strane zaas tiina. U oima Napuljaca snebivanje: "Francesko
toliki junak?" Na Damirovoj strani strepnja:
- Izgubljen je!"
Svi upueni u Gordaninu sumnju apu:
- Aragonac izaziva.
- Podmee smrtonosnu zamku.
- Damir nee iv s bojita, makar se Aragonac ne moe
mjeriti s njim.
- Ne moe biti tako, mi smo tu.
- Ne damo to.
- Odbijte ovaj prijedlog, gospodine knee - nuka Gordana.
I ve su svi pohitali na sredite. Vaclav uutkava ljude da
moe govoriti:
- Sami ste predloili, visosti, grudne oklope i kacige upada Vaclav.
- Ali sad ih bacam sa sebe.
- Po kakvoj pogodbi. Morate pitati nas koji smo na Damiro
voj strani.

- Zato? Junak Damir se ne plai.

- I ne bojim se.
- Mi imamo rei svoju - viu Damirovi prijatelji.
Princ Ivan blijed, ali sabran neto govori Damiru. Njegov glas tone u
buci.
- Na strani Napuljaca sve vea galama, razmahivanje i dovikivanje:
- Princ ima pravo da bira kako e se boriti.
- Damir je pristao.
- 2 i vio princ Francesko!
Damirovi ljudi su podijeljeni.Oni koji ne znaju zato se kn" Vaclav i
njegovi protive skidanju prsnog oklopa bune se. Ban Dercnin
prosvjeduje:
- Damir je ve stajao napola gol pred maem. Neka se bije
kako je odluio.
- Ne damo - viu upueni.
Gordana i Simono dohitaju k Damiru:
- Izviknut emo da je Franceskov ma otrovan.
- Ne dam.
- Moramo - zapovijeda Gordana.
- Vas ste dvoje u mene uperili dva otrovna maa. Ako izreete svoju sumnju, a dakaza nemate, i prijatelji, i oni e u
dui posumnjati da se bojim maa bez grudnog oklopa. ujete li?
U borbi protiv ove sumnje umrijet u na mjestu, ali popustiti
nikada nikome za volju.
Istupa snana vrsta pojava bana Derenina.
250

Pred prosijedim snanim vitezom svi ute.
- Posve se slaem s mnjenjem plemia Damira, Neka se bi
je s njegovom visosti bez oklopa. Mi prihvaamo ovaj novi zah
tjev napuljskog princa, ali zahtijevamo da on prihvati na.
- Kakav zahtjev? - pitaju Napuljci.
- Evo, svoj ma dajem njegovoj visosti, a najstariji od veli
kaa Napulja neka svoj prepusti Damiru u ovoj borbi.
Franceskov pogled trai Enrika, ali ovaj je neto dobacio Bepu. A
onda prasne u podrugljivi smijeh. I Bepo se smije i nuka svoje ljude.
Grohotnim smijehom odgovori Napulj na taj prijedlog prisutnih Hrvata.
Enriko vie:
- Mijenjati maeve! Tko je to uo u potenoj borbi?
- O potenju u borbi neka odlui kralj - predlae ban
Derenin.
- Sto veli? Zato kralj?
- Tuit e kralju.
- Neka Simono ide kralju da se odlud.

- Hoete izmoliti od kralja da zabrani borbu? - ironino

pita Enriko.
- Ne dam to! - vie Damir gromkim glasom.
Napuljski glasovi diu se kao valovi, zapljuskujui Damira i
razbuene Hrvate i ostale prijatelje.
I on ve hita istinom, doziva svog slugu i daje mu naloge. Gordana
zapaa kako sluga otkopava Damirov oklop. On ga baca u travu. Zatim
baci i kacigu.
Svi se vrzu u klupko. Povici se stapaju u nerazumljivu kriku. Crvena
lica, uzdignute pesnice, prepirka, bijes pretvaraju se u gorui
plamen. Damir stoji s maem u ruci, gologlav, bez oklopa. Gotovo
apatino promatra vrzino kolo Napuljaca u estokoj prepirci to
svakog asa raste i opet pada.
A njega vie nita ne dira. Shvaa Franceskov prijedlog i prihvatio
ga je, makar zna da mu je ivot na kocki.
Svi pojure k njemu. S lica im sijeva bjesnilo, padaju povici. Gordana
ne skida pogleda s Damira. Neprestano die ruke i nastoji umiriti
svoje prijatelje. Napuljski dvorski metar Enriko dolazi na istinu i
vikne da se zaorilo:
- ega se bojite, gospodine Damire?
- Niega i nikoga! - odjekne njegov glas kao grmljavina.
- Onda zato mijenjate maeve ako vas nije strah?
Kao plameni val, diu se prosvjedi Damirovih prijatelja. Gromkim
poklikom Damir utia kriku oko sebe.
- Ne mijenjam maeve.
I rastrgne haljetak oko vrata.
Napuljci povlauju, mau rukama i viu.
Damirovi ute. Ne mogu drugo. Kad bi izbacili sumnju na Franceskov
ma, pala bi na Damira vjena sramota kukavice. Otrim zamahom uzme
Damir ma pa istri na istinu.
251

- Ja ekam.
- Samo oajnici ovako srljaju u smrt - tumai knez Vaclav, - Sam hoe da umre i tu nema pomoi.
U tren oka plamtea krika zanijemi. Samo triju srca oi svjetlucaju.
Zapoinje borba bez ikakve zatite.
Protivnici istupaju na sredinu. Pogledi im se sukobljuju.
Sve prisutne oko njih zahvaa drhtaj. Svako je oko upravljeno u
borce. Sva panja uperena prema njima.
Strah Napuljaca skriva se u klicajima samosvijesti. Samo Enriko eka
u trijumfu. On zna.
Oruje zvei, dah zapinje.
Usred grobne tiine razlijee se zrakom zveket dodira otrica.
Nekoliko trenutaka Damir neprestano dri navalu. Francesko polagano

uzmie. Sva nada u Napuljcima pada, u Damirovih raste.

Trenutak-dva i Damir nazaduje. Strepnja se uvlai u njegove
prijatelje.
- Sto je to? - drhti princ Ivan.
- Malake, visosti - ape Derenin.
Svi su se prepali, ne vjeruju svojim oima. Slavljeni junak na mau
gubi snagu, tako brzo.
Francesko odjednom istupa i estoko se zaleti na Damira. Otrica mu
sijevne uz razgaljena prsa, ali je hitrim zamahom odbijena. Sad on
prelazi u navalu, tjera protivnika pred sobom sve do napuljskih
redova, onda poinje nazadovati, snaga kao da poputa.
- Opet. Sto je to?
I drugi put ini se da Damirova ruka dre, slabi. On nazaduje.
Ve stie do sredita poljane. Svi strepe.
udna igra prelazi im ilama. Svi bi skoili, vikali, pomogli Damiru.
Ve su bijesni to puta premo Francesku. I sad, eto, on goni
Damira, zaleti se, niani otricom u gradi.
U gledaocima prigueni krikovi, drhtaj.
Sto se dogodilo?
U prvi as nitko jasno ne vidi, svatko gubi svijest prosuivanja.
Zatitralo je ljudima pred oima, samo su uli da je neto strahovito
zazvealo. Neka je svjetlucava zraka zaigrala pod plavim nebom u
redovima pristaa i protivnika provale krikovi uasa, straha i
klicaji veselja.
Shvatili su.
Jakim zamahom Damir je izbio Francesku ma iz ruke. Oruje zavitla
zrakom kao perce prema Damiru. Francesko predstavljen, zaskoen
ostane kao ukopan.
Napuljci ispune zrak svojim krikom.
- Gordana, sto je bilo? - pitaju plemii.
252

- Damir ga je zavaravao da malake, vodei ga tako da mu
izbije ma. To je njegova borbena krijesnica. Pazite.
Ma je pao pred Damirom na tlo. Strelovitom brzinom po-hita on k
oruju, sagne se i digne Franceskov ma. Stoji as, drei oba maa
desnicom i zabaci glavu.
Znojnim elom rasula se crna kosa.
Napuljci bijesno vicu:
- To je nadmudrivanje, a ne borba.
Hrvatski plemii odgovaraju:
- Duh je to, dosjetljivost i snaga. ivio Damir!
Zapanjen, Francesko jo nije imao vremena da se osvijesti.
Enriko ve hita k njemu.
Svi raspravljaju, nagaaju, a Damir prui sluzi ma. Ovaj ga ponese

Franceskovu dvoraninu.
Napuljac polagano skuplja svijest pa kune i prijeti.
- Sad poznajem njegovu tajnu, vie mi nee izbiti ma junaci se Francesko Enriku i brie znoj s lica te uzima iz ruke
dvoranina ma. Onda pogleda preko k Dunavu, digne glavu i
viknu da uju svi:
- Izbiti ma iz ruke nije ba teko.
- A nije ni lako - odgovori Damir.
- frobos-ti grudi neto je vea majstorija.
- Da, visosti, esto vrlo velika i jako eljena.
- Pokuat u.
- Iskoristite priliku.
- I hou.
Franceskovi Napuljci kliu kao da njihov princ ve probada Damirova
prsa.
- Dakle, jeste li spremni, gospodine Damire?
- Jesam. Ali ujte: ja sam roen u potenju po majci i po
rodu kojem pripadam. Ja sam asna obraza i zato vam, prije
nego zaponemo, moram izrei jednu rije
- Ostavite rijei poslije bitke,
- Ne bi bilo poteno, visosti.
Oko njih nastaje aputanje, dovikivanje.
- Nije dvoboj na rijeima - viu Napuljci.
- Hoe da se odmara, junak - uje se glas grofa Enrika.
- Ne za sebe, gospodine Enriko - dovikne Damir - ve za
vaeg gospodara.
- Sto je? Sto je? - uzvikali se Aragonci.
- Tome se ne da vitlati maem, nego rijeima.
- ekajte, gospodo aragonska. Najprije neka napuljski princ
uje ono to on meni nikad ne bi rekao.
Svi ustremljeno sluaju.
Damir digne ma uvis kao neko kazalo. Ljudi ute, oi im skrenu k
Damiru.
Svi drhtavo oekuju rije. Nepomino stoji s maem, uperenim uvis.
Uzdignute glave i mirnim glasom javlja:
253

- Visosti, u padu vaeg oruja dogodilo se neko udo.
Ovaj uvod privue gledaoce blie. Francesko zuri u protivnika.
- Ne gledajte mene, visosti, ve gledajte svoj ma.
Napuljac trgne k sebi oruje i zapilji pogled. U tili as problijedi. Damir uaren i napola nasmijan pita: -udna je prividnost,
visosti, jeli?
- Sto je to? - vie Enriko i pohita k Francesku.
- Evo to - vikne Damir pa se okrene prema svojima:

- Sudbina je izmijenila maeve.

Damirovi odahnue kao da im se vratio ivot.
Napuljci prigovaraju, ali ne slute to to znai za njihova gospodara,
samo Enrika hvata strava.
U prvi as ne zna Sto da uini. Sagne se k princu to stoji ukoen,
blijed. Ruka u kojoj dri ma dre.
Cim Enriko pogleda oruje, poraen zakripi zubima.
- Proklet bio. Ovo nije va ma.
- Zar sumnja?
- Otkud bi njemu takva sumnja? Nita ne zna i ne moe zna
ti. Ali se zlurado junaci to je ipak na njegovu.
-- Enriko, to da inim?
- Sto je? to zurite? - Viu Damirove pristae oko Vaclava. - Neka se nastavi borba.
- Vratite ma, gospodine Damire - uljudno trai Enriko. Vi znale da je svakom junaku najmilije njegovo oruje.
- Ne, gospodine. Ma kao ma. Neka ide borba dalje s iz
mijenjenim orujem.
Knez Vaclav dotri u sredinu i povikne:
- udnim sluajem, ba po naem prijedlogu, maevi su iz
mijenjeni.
- Neka plemi Damir vrati ma mojem gospodaru - trai
glasnije grof Enriko.
- Ruka njegove visosti veoma je vjeta. Svejedno kakvim se
maem bije.
- Gospodine knee, svatko ima svoje srce i svatko svoj ma
- odgovara Enriko.
Javlja se opet Damir, diui prema modrom nebu otricu Franceskova
maa:
- Prihvatio sam elju protivnika da se bijemo bez oklopa, gologlavi. Visost sada neka prihvati moj prijedlog da se borimo dalje
s izmijenjenim maevima. Moj protivnik je hrabar i ne moe biti
manji junak od mene.
Bura poklika prihvaa Damirove rijei. Ali ne samo na njegovoj
strani. I Napuljci vikom pristaju, kliui svojem princu ne znajui
Sto ine.
Sablasti se diu u Franceskovoj dui. Prolaze strahovite nemani. Srce
mu gotovo ne kuca, pred oima lete modri plameni. Ledena strava plazi
mu kostima.a blijeda usta apu Enriku:
- Izginut u ako ne pomogne.
254

Strepei, Enriko se sagu* k njemu:
Pristanite, ali ja u odgoditi nastavak borbe. ekajte - i
potri meu Napuljce da im neto veli. To iskoristi Damir pa pohita k

Francesku.
Ako ste junak, branite se - i navali.
Bez rijei Francesko mora podii ma na obranu. Drhti, uzmie.
Enriko vie, ali ga sami Napuljci uutkaju.
A princ Ivan i njegovi pristae gledaju to e biti.
Pravednost se osvetila - veli Gordana i promatra kako
Damir tjera Aragonca, s njim se poigrava, navaljuje i poputa.
- Igra se s njim kao tigar s plijenom - apu gospoda.
U ruci s Franceskovim otrovanim maem navaljuje Damir na Franceska,
govorei:
- asti mi, visosti, va je ma laganiji od mojega - i goni ga,
upotrebljavajui vie vjetinu nego snagu, i onda polagano primi
jeti:
- Va je tei.
- Mnogo tei. U njemu je isto potenje. Sto je nepoteno la
gano je na vazi.
Francesko osjea kako mu Damirove rijei pale obraze. Nasluuje da
plemi zna tajnu njegove otrice i sad se poigrava njegovim ivotom,
sad e ga izmuiti, pa onda ubiti.
- Gospodine Damire, ludo je to inimo ovako bez zatitnih
oklopa.
- Da je ludo, ne biste traili da ih skinemo. Htjeli ste prika
zati svoju vjetinu drugima. Evo, pruam vam priliku.
Franceskova obrana biva sve sramotnija. Strava od otrovane otrice
ulazi mu u kosti.. Ali Damir ga tedi, gotovo pazi da ga ne dodirne.
Pristae mu prigovaraju, dovikuju, ak i graani razabiru koliko
Damir pazi protivnika, ali ustanovljuju:
- To Aragonca vie sramoti nego da ga povali mrtva na zemIju.
Ali Francesko ne moe dalje i ape:
- Neto mi se smuuje, gospodine Damire.
- Vjerujem.
I nasmije mu se i opet oblijee otrovanom otricom oko Fran-ceskove
glave, oko njegovih grudiju. Ali ga ne dodiruje. Mrmljanje i povici
dolaze s Damirove strane.
- Zato ga tedite? Kakav je to boj?
- utite. Pustite ga na miru - zapovijeda princ Ivan.
Ka bojitu ape Francesko:
- Gospodine Damire, ne mogu dalje.
- Onda u vas malo ubosti i boj je svren.
- Smilujte se.
- Ne, neu vas probosti, samo malo raniti.
- Milost, ne sramotite me, to hoete.
255

- Rekoh: samo u vas toliko raniti da se borba moe za

vriti.
- Molim vas, molil u vas pred svima.
- Sto ete moliti? - pita Damir, neprestano draei protiv
nika otrovanom oStricom.
- Molit u vas za oprotenje pred itavim svijetom, ne dodirnite me, pustite, ne dirajte me.

- Jer je vaa otrica otrovana.
- Ne znam nita, moda je to ostalo od Borie, to je njegov
ma, nisam krivac. Smilujte se.
- Moje smilovanje bit e skupo.

- Kraljica e vam dati najveu ast, polovicu svojeg blaga.
- Nema toliko blaga itava aragonska rulja, nema toliko
asti sva zemaljska povrina da kupite hrvatskog plemia Damira.
I dalje mui protivnika, neprestano ga ugroavajui. Ve je na pola
mrtav u stravi.
- Traite neto drugo, traite, gospodine Damire.
- Postavljam uvjete.
- Primam sve, sve.
- Mogao sam vas ve dvadeset puta izbosti vaim dragocje
nim maem, a dosad to nisam uinio.
- I neete, gospodine.
- Ako izvrite uvjete, moda u vas pomilovati.
- Zadajem asnu rije.
- Aragonac nema asti.
- Ne vrijeajte svoju rtvu.
- Malo prije bio sam ja vaa rtva, pozvao sam vas na asni
boj, a vi ste mi podmuklo podvalili otrovanu otricu.
- Nisam, nije otrovana.
- Onda vas mogu raniti.
- Smilujte se - dre Francesko, trese ga groznica, ini mu
se, sad e pasti ma Jz ruke da protivniku otvori put do njegova
srca.
- Ako nije otrovan, zalo onda molite milost, visosti?
- Ako je otrovan, onda pripada Alfonzu Bori.
- Enriko je otrovao otricu.
- Smilujte se.
- Jest ili nije?
Smrtno blijede usne ute, Damir ee napada.
- Udarit u vas u rame.
Ledena strava prolazi Franceskovim tijelom.
- Dakle: je li otrovan?

- Otrovan je.
-- Onda, evo, malo milosti - i Damir napade. - A sada drugi
uvjet.
- Samo brzo, ne mogu vie, napadajte polaganije, gubim sna
gu256


- Drugi uvjet: pobit ete se sa mnom jo jednom na maeve
koje e nam dati eki iii hrvatski plemii. I to odmah im obusta
vimo ovu borbu. Jeste li razumjeli?
- Pristajem, ali vas molim dovrite.
- Jednu odmazdu moram uzeti. Past ete na zemlju i leati
kao da ste onesvijeteni.
- Sve to hoete - apne Francesko, branei se drhtavom
rukom.
- A kad doete k svijesti, zapoet emo borbu s potenim
maevima. Upamtite.
- Primam - dae Francesko, sav obliven znojem, da e
ga Damir u posljednji as prevariti ili nehotice ogrepsti.
- Dosta, dosta, gospodine Damire - moli princ glasom pu
nim strave i ruka mu klone, a noge klecaju. Ve je pokleknuo na
jedno koljeno.
- Da, kukavico aragonska, dosta ti je. Nitkove, junak Da
mir obesastio bi se da tebi oduzme podli ivot. Sad moe pasti,
ivino aragonska.
Francesko se srui. Damir digne uvis ma i velikim snanim zamahom
zavitla njime u zraku pa ga naoigled svijeta baci preko obale u
Dunav.
Na zemlji lei ponositi napuljski princ kao mrtav.
Svi su na Damirovoj strani jasno vidjeli da ga nije ni dotakao,
maem. Vaclavovi prijatelji shvaaju to se zbivalo i smiju se.
Grohotni smijeh prelije se preko Francesova tijela.
- Ja sam osveen - ree Damir princu.
Onda mu prui ruku da ga digne. Ali njemu to nije s voljom, radije bi
neka misle da je zamro ili umro, bilo to, ali nikako ne eli da ga
digne i povue dalje u borbu.
Ali Damir hoe da izvri ono to je Francesku najneprijatnije i
estoko ga povue uvis.
- Nee vam uspjeti da se pokaete onesvjeteni. Mi se bijemo
dalje. To je na ugovor. Stanite na noge. Ako se neete sa mnom
pobiti, otkrit u svima vae priznanje.
Dohitali su Napuljci, dotrali Hrvati i esi. Svi su se skupili oko
Franceska. Damirovi sa smijehom, Napuljci sa strahom.
Enriko je prvi uz princa. Moleivim pogledom napuljski princ oekuje

od njega pomo.
Damir ita u njegovim oima i zlurado najavljuje gospodi:
- Princ se samo spotaknuo. Valjda ne mislite da bi takav
snaan mukarac i junak padao kao baba. Odmah emo nastaviti
borbu.
- Ne moe se nastaviti odmah. Priekajte malo, gospodine
Damire - preporui Enriko.
- Ne potejenjujte njegovu visost. Mi smo ugovorili da emo
smjesta nastaviti, jer kasnije bih mogao na ugovor prekriti i ob
javiti sve - i pogleda otro i znaajno u Franceskove oi. On
257
17 GORDANA v

osjea Damirovu prijetnju da e svima razotkriti tajnu ovoga
sukoba i njegova pada.
- Da, nastavit u - prihvati Napuljac.
Damir se uri i zatrai dva maca. Knez Vaclav prui svoj Fran-cesku,
a ban Derenin Damiru.
Laganim skokovima pohita Damir na istinu i ve izaziva u bojnom
stavu princa.
Opet su sve oi uperene u njih i opet su sve grudi prepune nada,
elja i straha.
Punom snagom najavljuje Damir. Francesko odbija, ali se zaas trne.
Damirov ga ma zahvati u rame.
- Ranili ste me - primijeti Francesko.
- Vrlo sam blag, je li vaa visosti? Ovakva vas ne mogu pus
titi. Jo malo i - zarine mu ma u drugo rame.
Damirovi udarci bivaju sve bri. Za nekoliko asaka Francesko
zadobiva i etvrtu ranu.
- to to radite sa mnom?
- Ono to biste vi bili eljeli raditi sa mnom. Visosti, kad
je borba potena, pobjeda ne moe pripasti Aragoncima.
Stisnutih zuba, Francesko kune i eka hoe li mu stii pomo.
I dok mu se srce stee od straha, ovaj ga svaki as bodne ili rjeju
ili otricom, a svi njegovi pomau mu svojim eljama.
- Ve sam iznemogao - veli princ.
- Jo ete podnijeti udarac prije nego obraunam s vama
do kraja.
Hladna strepnja trese Franceska. Ovaj mu prijeti konanim obraunom.
- Pazite, visosti, navalit u.
Damirova otrica izraava smrtnu pogibelj. Tiina je kao u grobu.
Francesko uzmie pred opasnom navalom, osjea da mu je blizu kraj, ne
moe vie izdrati, ne zna ni sam koliko ima rana. Damirova navala
donosi mu opomenu posljednjih asova i odlui vikati u pomo, ili
baciti se k Napuljcitna.

- Jao! - krikne.
Snaan udarac zaustavi maeve. Francesko je pao na zemlju, a Damirov
se prekinuo u njegovoj ruci.
Urnebesni prosvjed, strka, navala plemia s Damirove strane Jedan se
vitez zaletio i jakim udarcem koplja zaustavlja borbu.
Na sivcu sjedi kancelar Filipec i trkom zatjera konja meu plemie i
nadvikuje njihovo prosvjedovanje:
- U ime kralja Vladislava ja sam dao zaustaviti borbu.
Vitezovi su zaostali, ali prosvjed nije zanijemio. Filipec po
novo objavljuje:
- Njegovo velianstvo kralj Vladislav zabranjuje svaki dvo
boj.
- Ima nas nekoliko, preasni gospodine, koji smo ovdje za
dali rije da izravnamo raune - najavljuje knez Vaclav.
258


- U ime kralja zabranjujem da itko trgne ma. S granice
dolaze crne vijesti. Neprijatelji su ve daleko u domovini. Albert
Poljski pribliava se Peuhu. Maksimilijan je s velikom vojskom
provalio u nau zemlju. Kralj zapovijeda da maeve dignete sa
svojih grudi i spremite ih za neprijatelje.
- Kralj i ne zna kakav se ovdje bije boj - zavie Darnir.
- Tko se usuuje sumnjati o istinitosti moje tvrdnje?
- Ja, Damir od Brezovice.
Iz gomile izlazi on pred Filipca s maem u ruci i gologlav.
Iz oiju kraljeva kancelara padaju po njemu prijetei pogledi.
Njegovo pronicljivo oko smjesta uoi da ovdje, osim Aragona-ca,
svatko pristaje uz Damira, svi su oduevljeni njegovom pobjedom. I
zato su njegovi odgovori izazvali protiv kancelara dvostruko
neprijateljstvo. On jasno vidi svoju nepopularnost, pojaanu
Damirovom slavom i pokua popraviti autoritet, pa izaziva plemia,
povisujui glas:
- Gospodine Damire, va je boj dovren.
- Nije, i ne moe biti.
- Kralj je odredio da nema vie boja.
- Nije odredio.
- Kralj odreuje: nema vie bojeva u ovom kraljevstvu.
- Nije odredio. Nikad to nije mogao odrediti kralj. Sve vie
pristaju uz Damira svi stalei. Sve dublje pada ugled kraljevskog
kancelara.
Vidjevi da ne moe probiti zid pristaa oko Damira, nastupa
zapovijedaj u e, dostojanstveno:
- Pozivam gospodina Damira neka stavi ma u korice.
- Tek onda kad opere sve uvrede moje asti.

- Gospodo, ovaj se plemi suprostavlja odredbi samoga kra

lja.
- Nema nikakve kraljeve odredbe. Glavu zalaem da kralj
nije izdao takvu zapovijed.
Odobravanje oko Damira, a prosvjedi iza Filipevih lea, u redovima
kraljiinih dvorana.
Skoivi u sedlo, Damir izvikuje:
- Plemenita gospodo, doao sam na ovo bojite iz kraljev
skog dvora. Pred svoj dolazak poslao mi je kralj svojeg dostojan
stvenika i isporuio mi da mogu otii na bojite.
- Usuujete se pozivati na kralja? - plane Filipec.
- Sluajte me, plemenita gospodo! - opet e Damir. - Kad
mi je sam kralj dopustio da idem na obraun s napuljskim princom, nije mogao zabraniti dvoboj ve zato to se on sam jo da
nas kani ogledati na mau.
- La je to veli taj plemi - vie Filipec.
- Istina je, tako mi asnog obraza!
Zagluno grmi na strani hrvatskih velmoa i plemstva, a ban Derenin
vikne Filipcu:
259
17 *

- Moete li se vi zakleti na asni obraz da je kralj zabranio
borbu?
Gromko tutnji duboki Damirov glas:
- Izdali su sami ovu naredbu da zatite mojeg protivnika
koji pripada njihovoj strani, a mene okrivljuju da se protivim
kraljevoj odredbi. Nepoteno je to.
- Buntovnik, Korvinac - upada Enriko, a svi njegovi prih
vate.
Damir zavitla maem na sedlu i zaprijeti:
- Grofe Enriko, doite ako niste =Iabic".
- Grdi kraljevu zapovijed.
- Prezire kralja Vladislava.
Ova dva povika padaju iza kancelara kao dva groma i raspaljuju,
vitlaju oganj odmazde. Maevi zablistaju. Hrvati nasrnue na Aragonce
u bijesnoj odmazdi. Svi mladi hoe da se biju, stariji zovu,
dozivlju, umiruju.
Uzalud.
Filipec uzdie ruke, zaklinje, objavljuje, svaka mu se rije
rasplinula.
Svjetina nagrne gore da vidi bitku.
Uto dojure dva jahaa, maui klobucima. Trublja zazvei, iza nje se
die glas kraljeva dvoranina Vitomira.
- Plemenita gospodo, zaustavite neprijateljstvo! Stanite, uj

te - dozivi je knez Vadav.

Videi mladog kneza sa starim velikaem, Damir ih pozove da uje to
vele.
Zadahtani protivnici ekaju da to prije nastave.
- Sa dvora nam nose vijesti: kralj nije poslao nikakva glasni
ka i nije izdao zabranu dvoboja.
Na te rijei Filipec se povue i trkom odjae, a urebesna or-njava
stapa se u krik pobjedike radosti pobjednika.
- Evo - nastavlja Vaclav - tu je uza me eki velika Vitomir koji dolazi i veli: kralj vijea sa svojim savjetnicima i nikoga
nije otposlao ni primio.
Die se vihor prosvjeda aragonskih slubenika i pljusak odobravanja
Hrvata, kad se najednom meu njima pojavi na sivcu Ivan, blijeda i
ozbiljna lica. Njegova pojava stia sve.
Ljubopitno svi pogledaju u mladog princa, biveg kandidata na
prijestolje. Glasom to podsjea na kralja Matiju Ivan veli:
- Svi smo mi ovdje uz pravdu i potenje. Damir je oboje
asno zastupao.
Svi maevi i usklici diu se u Damirovu poast.
- Damir e svoju borbu moi nastaviti, kad bude as, ali mo
lim sve vas, moje prijatelje, neka nitko ne navaljuje na protivni
kovu pratnju jer ova borba ne bi bila asna za nas. Njih je pre
malo.
- Bit e ih jo manje - prijete se.


- A nitko im se od Ugra ni od naih ne prikljuuje. Pustimo,
dakle, slabe i slabije u miru.
- Sirotani.
- Ne bismo ih ni dirali da nisu vrijeali.
- Sad znamo svi da kralj nije zabranio borbu, dakle, netko
je morao preasnom kancelaru donijeti neistinitu vijest da je
njegovo velianstvo naredilo zabranu, tako je kancelar zabranio
borbu. Sada kad znamo da nema zabrane, diem svoj ma na
obranu pogrda i nedostojnih psovki izreenih s one strane velemone gospode ...
Napuljci se uzvrpolje i uurbaju.
- .. j pozivam na zadovojltinu njegovu visost princa napuljskog i njegova metra grofa Enrika.
Damir ivo upadne:
- Vaa visost neka mi dopusti da prije vas dovrim borbu s
napuljskim princom.
U asu visosti, princa Franceska su morali odvesti kui jer je
krvario iz bezbroj rana. Kad ozdravi, bit e mu velika ast izai vam
na megdan.

Tek sada gospoda opaze da je Francesko nestao s poljane i

podrugljivost se odraava na njihovim licima.
- Onda mi ne preostaje drugo nego da se zadovoljim jedmm
obraunom. Gospodine grofe, spreman sam.
- Visosti, ja moram prije svega zatraiti dozvolu od svoje
kraljice, vama je znana ova moja dunost.
- Njezino velianstvo nalazi se dolje ispod brda, dakle, si
ite i uinite potrebno.
- Na alost, kraljica vie nije dolje. Otpratila je svojeg uzvi
enog brata kui. Moram, dakle, u egersku palau.
- ekam vas, grofe.
- Gospodin grof Enriko neka alje kraljici glasnika - pred
loi Damir.
- Da, neka alje glasnika - ponavljaju knez Vaclav i nje
govi prijatelji.
- Pristajem - odgovori i odredi dvojicu napuljskih plemia
da pohitaju kraljici i dade im upute.
I sad se dva plamtea tabora razdvoje. Svatko se okuplja na svojoj
strani. Sloe se skupine pa apu poluglasno. Princ Ivan, Damir i ban
Derenin sili su s konja i vijeaju. Vaclav i njegovi otili su s
Gordanom u pozadinu.
- Nee kraljica dopustiti Enriku da se bije odmah - razlae
Gordana - valja mu nakvasiti ma u otrov. Ona e izmudriti bilo
kakvu izliku.
Onda se poeSe dogovarati. Jedna grupa donosi drugoj prijedloge i
savjete, a tek kad su se sporazumjeli kako e, nali su vremena da
raspravljaju o uzbudljivoj borbi s aragonskim princem. Slave njegovu
vjetinu i naslauju se sjeanjem Franceskovih muka.



260

261

- Trebao si toga aragonskoga lupea vlastitim orujem utu
ci, - ali Gordana odgovori:
- Velemoni gospodine, ne bi to bilo asno, jer ubiti kuka
vicu, isto je tako neasno.
Dolazak dvojice Napuljaca razbudi sve redove. Svi pohitaju blie da
uju. Napuljac izvijesti:
- Njezino velianstvo poruuje neka gospoda idu u dvor i
pitaju kralja. Ako nije zabranio oruane obraune, onda e gro
fu Enriku dopustiti da se odmah bije, a svojem bratu im oz
dravi. Ako je pak zabranio, ona e potivati odredbu svojeg uzvi

enog vjerenika vie negoli sve drugo.

Poruka sve raspali, ali princ Ivan pozove svoje prijatelje da
prihvate prijedlog i pou kralju.
Meutim, Damir ih zaustavi i zovne:
- Gospodine Enriko, ako kralj nije zabranio dvoboj, vi ete
se odmah pobiti s princem.
- Razumije se.
- Iza njega slijedim ja.
- Primam.
- Ali znajte, gospodine Enriko: pobit emo se maevima koje
e nam dati dva plemia, a birat e ih na bojitu nai svjedoci.
- Vi se opet neega bojite?
Damirove oi planue ubojitim ognjem, a rije mu zatutnji kao
strahovita prijetnja:
- ujte me: ako mi jo jednom bilo rijeju, bilo pogledom
ili podsmijehom pokuate podmetnuti da se bojim, gospodine
Enrilco, pazite: objavit u svemu svijetu ono to mi je u borbi,
na ovom mjestu priznao va princ.
- Sto bi imao priznati? - pita Enriko.
- Hoete li da izreem?
- Ako vam je rekao neto u etiri oka, to je vaa i njegova
stvar.
- I nisam je duan uvati, zato pazite! A sad idemo kralju
da ujemo hoe H biti boja.
Princ Ivan i ban Derenin ostaju na bojitu, a Vaclav sa svojima i
Damir kreu. Gordana sa svojom pratnjom pridrui im se. Obeala je
seinbergu da e se odmah vratiti nakon dvoboja.
Beskonano raspravlja kralj Vladislav sa svojim novim tajnikom
Bakaem i knezom elnbergom. Neprestano ispituje, raspreda razgovor,
a Selnberg nikako ne moe nai zgode da ostane sam s Bakaem.
Kad ga je ono Gordana pozvala iz kraljeve lonice, saopila mu je
sumnju o Franceskovu mau. On joj je dopustio da pohita knezu Vaclavu
i predloio izmjenu maeva. Dao joj je jaku pratnju i onda se vratio
kralju. Preutio mu je Gordanino otkrie jer
262

ne bi smio priznati da je i ona izala iz dvora. I ekao je da kralj
jednom prekine raspravu, a onda e ostati sam s Bakaem i posavjetovati se to da ree kralju, a to da zataji. Bez biskupovih
savjeta nije htio postupati da mu ne bi omeo namjere i osnove.
I prolazi vrijeme, a Vladislav se jo uvijek ne kani rastati sa
svojim pouzdanicima. Naroito ga umiruje Bakaeva prisutnost. Na
njegovim osnovama gradi budunost koju je vrue zaelio. I prija mu
rasprava, to vie to svakog asa moe upletati razgovor
o Gordani.

Da, ona me upozorila na vas, gospodine biskupe, i vrlo sam

sretan to sam je posluao - a onda upita elnberga:
- Neto vam je vano rekla kad vas je tako hitno pozvala?
- Radilo se o naSem konaitu. Morali bismo otii u prijanji
stan.
- Sto mislite vi o tome, gospodine biskupe? - pita kralj Bakaa.
- Gospodin kancelar mora pronai neko zaklonite za sebe,
svoju sestru i Gordanu.
U sobu dohita pa Stjepko, rumen od uzbuenja, pristupa kralju blie
nego to bi dopustili propisi i javlja:
- Velianstvo, napuljski poslanik Ranzano trai da ga smjes
ta uvedem. Veli: dogodilo se neto vano na bojitu.
- Na bojitu? - digne se hitro elnberg, a za njim Baka.
- Primite ga odmah, kralju - preporui Baka.
- A moja bolest?
- Ve ste izvan postelje. Gospodine elnberg dovedite pos
lanika, budite vrlo ljubazni, velianstvo.
I dok Stjepko i eki kancelar izlaze, Baka upuuje Vladis-Iava kako
se ima vladati.
Ve se uju Ranzanovi koraci, a Baka nestane iza zastora u drugu
sobu.
Dubokim poklonima pribliava se napuljski poslanik kralju Vladislavu.
Ovaj se smijei ljubazno, prua mu ruku na pozdrav i nudi stolicu,
znak najvee milosti. Stari napuljski diplomat sav se rastapa od
smjernosti i panje.
- Velianstvo, vae lice odaje zdravlje i sreu, njezino veli
anstvo e biti sretno.
- To je nagrada za pretrpjelu bolest. Ali najprije elim uti
kako se osjea njezino velianstvo.
- Oajna je i duboko uvrijeena.
- Zbog ega?
- Doveli su joj brata koji krvari iz sedam rana to mu ih je
na neasni nain zadao drug i dvoranin princa Ivana Korvina.
- Zar se napuljski princ s njim pobio?
- Velianstvo to ne zna?
- Cuo sam neto o nekom sukobu, ali mi kraljica nije nita
javila pa sam bio uvjeren da je princ odbio obraun s obinim
plemiem.
263

- I uinio bi tako da se nije radilo o napadanju na ovo pri
jestolje koje pripada vama i kraljici.
- Napadaj na prijestolje? - pita Vladislav i pomakne se
blie poslaniku. - Razjasnite mi, molim vas.

- U tu me svrhu alje njezino velianstvo. Kralj zna da se

va takmac na prijestolje Ivan Korvin vratio u Budim, nastanio u
raskono uroenoj palai i tako svakoga dana vijeaju u tiini i
tajnosti protiv vae vladavine, a kau da imaju u vaem krugu i
saveznika koji radi s njima protiv vas.
- Protiv mene?
- Kraljica je vrsto uvjerena kako vae velianstvo nijednog
asa ne misli da se princ Ivan u dui pomirio s vama. Bilo bi
neprirodno kad bi mirne due podnosio gubitak krune.
- U tome se slaem s kraljicom, posve se slaem, ali zar ste
neto doznali to ovu okolnost potvruje?
- Dokazuje. Odmah u ukratko izloiti. Evo: Damir je danas
ujutro odjednom osvanuo u ljetnoj palai u pratnji gospodina
kancelara Selnberga i smjesta izazvao sukob s princom Frances
kom. Kad je kraljica htjela ponuditi Gordani svoje gostoprimstvo,
on se najednom pozvao na svoje tobonje pravo i makar je kra
ljica odmah prepustila Gordani na volju kamo da ide, Damir se
drznuo gurnuti princa, samo da ga izazove na borbu.
- Da, vjerujem, htio se nametnuti Gordani kao branitelj
i junaiti na bojitu, ne bi li pobudio pozornost na svoju ljepotu.
Ta primjedba lukavom diplomatu otvori uvid u Vladislavlje-vu zavist
pa iskoristi otkrie i naglaava:
- Ve svi primjeuju da taj plemi naroito plamti za Gordanom.
- Budala. Valjda ne sanja da bi mogao dobiti moju roa
kinju za enu?
- On to i ne moe, jer kraljici je poznato da se taj Damir
zakleo na ivot i sreu svoje majke da e Gordanu predati prin
cu Ivanu. Tako silnu zakletvu on e ispuniti i zato je juer u noi
provalio Gordani da je silom ili milom odvede iz dvorca, naime,
da je otme vaoj blizini, jer princ je ljubomoran.
- Na njegovu visost Franceska to je vjerojatno.
- Naprotiv, princ je ljubomoran na vae velianstvo.
- Krivo ste shvatili. Ivan Korvin zna da sam joj roak
pa mu neu dati Gordanu, to je i prirodno.
- Velianstvo nita ne sluti. Tu se radi o vaim neprijatelji
ma, o vaem takmacu na krunu koji vas mrzi. Naroito mrzi kra
ljicu, jer ona je uzela Ivanovu krunu i poloila je na vau glavu.
Oni e, dakle, poduzeti sve da vaem velianstvu prouzroe teke
dane. Zato su Hrvati zakljuili neka Damir izazove sukob s prin
com Franceskom da vae prijestolje uoi rata lie pouzdanog voj
skovoe. To je bilo djelo neprijatelja vae krune i drave.
- Da, to je sve vjerojatno - proape Vladislav - vrlo vje
rojatno.
264


Ve prvog dana dolaska u Budim usadila mu je Beatrica tu sumnju. Ovim
prikazom sumnja se potvruje. Nita mu se ne ini naravnije nego da
mu se Ivan Korvin kani osveivati i pri tome iskoriuje Damira.
Sad mu je jasno zato je Damini bio potreban taj sukob.
- Imam jo jasnijih dokaza da je to istinito. Naime, Damir
se borio protiv svih asnih obiaja. Ve su mu svi prigovarali,
viui protiv njega. Kraljica je ekala dolje ispod brda. Glasnici
su joj dojavljivali da princ mora podlei u toj barbarskoj neas
noj borbi. Zato je naloila kancelaru Filipcu, koji je bio s njome,
neka u ime svoje i vae zabrani borbu. Time je spasila ivot va
em urjaku.
- Zahvalan sam kraljici.
- Ona je unaprijed znala da e velianstvo usvojiti odred
bu svojeg suvladara.
- Potpuno usvajam.
- Meutim, evo to se nakon toga desilo. Korvinovi Hrvati,
razbjenjeni to nisu uspjeli liiti velianstva vojskovoe, stado
e vikati protiv vas i vae zapovijedi.
- Protiv mene?
- Damir je iziao i javno iz svega glasa izjavio da se nee
pokoriti kraljevoj zapovijedi i zahtijeva neka mu izau na meg
dan ranjeni princ i grof Enriko. Onda je iziao i sam Ivan Korvin
i govorio.
- Govorio je tamo na bojitu?
- Jest, usudio se govoriti ljudima protiv kralja.
- to je rekao?
- Da niste smjeli zabraniti dvoboj.
- Da nisam smio? Ja, kralj?
- Oito ne smatra kraljem vas, nego sebe. Da ne bude jo
vee sablazni, kraljica je poruila gospodi neka pou pitati veli
anstvo moe li se dalje voditi borba ili ne, u nadi da e vae ve
lianstvo usvojiti njenu odredbu, kao to je to ve prije izvoljevalo naglasiti. A drugaije ne bi moglo ni biti kad se radi o napa
danju na ivot onih to brane ast i sigurnost vaeg prijestolja.
Vladislav ustane. Ne moe mirovati. Neraspoloenje prema Ivanu
Korvinu i Damini spojili su se u mrnju. Tog asa ne misli ni na to
drugo nego na opasnost to mu dolazi od takmaca za krunu. Za vrijeme
svoje tobonje bolesti, dok se u njemu razvijala ljubav prema
Gordani, posve je zaboravio na princa Ivana i sve sumnje to mu ih je
kraljica ulijevala u duu. Sjetio se toga samo u onim asovima kad mu
je Ivan donio kraljiinu odredbu da ga skida sa asti bana. Sad se
obistinjuje sve to mu je govorila Beatrica. Dokazi su tu. Mrnja
prema Ivanu i Damini raspire-na je do vrha. Jedva eka da poslanik
ode kako bi mogao izdati naloge protiv obojice.

Meutim, Ranzano izvjeuje dalje:

265

- Velianstvo, svi poslanici se ude to dopuState svojem
takmacu na krunu da ovako slobodno potkapa vae prijestolje.
to god radi Damir, djelo je Korvinovo. Svakako, njihov nastup
krnji ugled vae linosti. Svi se snebivaju to taj kraljevski neza
koniti sin jo nije poloio prisegu vjernosti vaem velianstvu kao
ni ostali njegovi pristae.
Na to se Vladislav gotovo zaprepasti i bijesno vikne:
- Zatitit u se protiv njih. Stegnut u ih, uvjeravam vas.
Recite kraljici da joj zahvaljujem to mi je to isporuila, a bit
u joj zahvalan i ubudue.
- Kraljica samo titi zajedniko prijestolje.
Na te rijei spotakne se Vladislav u mislima, ali se opet brzo snae:
- Da, to je dunost nas oboje. Ali vi ste rekli da buntovnici
imaju u ljetnoj palai saveznika? Tko je to?
- Ne znam, ali svijet pripovijeda na sva usta o Gordani. Ona
je najvie razvijala borbu protiv vaeg velianstva, pa je sad vje
rojatno ...
- Ne, nije vjerojatno. Sad zna da smo u srodstvu, zna gdje
e joj biti dobro i nema razloga raditi protiv mene.
- Ipak podrava veze s Korvinovim pristaama. To dokazu
je Damirov znaajni noni posjet u ljetnoj palai. Velianstvo oi
to ne zna.
- Tano sam obavijeten o uzrocima posjeta. Gordana nije
u vezi s njima protiv mene. Oni su joj zemljaci i prijatelji, a jer
nisu mogli do nje ravnim putem, domislio se taj ludi plemi
da se popne na zid. Sve to ne znai nita.
- I kraljica je toga mnjenja, ali ja sam malo dublje zagledao
u Gordanine misli. Ima u nje mnogo veih ciljeva od elje da joj
bude dobro.
- Kakvih ciljeva?
- Radila je za Korvina kojemu je obeala ruku.
- Htjela je biti kraljica?
- A njezino velianstvo razruilo je sve njezine nade onog
asa kad je pristalo da vae velianstvo izabere za kralja i prih
vatila prosidbu sabora da vam bude ena.
- Uvjeravam vas: Gordana je napustila svaku vezu s prololou, od nje ne prijeti nita, naprotiv, ona e se udati za onog
princa kojeg odaberem ja, a sad vas molim isporuite kraljici mo
ju zahvalnost, duboko potovanje, moje srdane pozdrave.
- Kraljica jo danas oekuje posjet uzvienog kralja.
Najednom zapne kraljeva rije, ali se sjeti Bakaevih savjeta pa
odgovori:

- Javit u svoj dolazak njezinom velianstvu pismeno ili u

isporuiti_ po preasnom gospodinu Filipcu. Moram zapitati lije
nika, smijem li ve izlaziti nou jer danju ne smijem prijei prag
kraljiine palae zbog uhoda kneza Brandenburga. Paze na mene.
266

Kad bi opazili da idem kraljici, uskratio bi mi knez eljenu ispravu
da me rjeava vjeridbe s njegovom keri. Vi znate, gospodine
poslanice, kako bi nas time zapleo.
- Sve to shvaam, ali u Napulju se vrlo neugodno doimlje Sto
vae velianstvo jo uvijek nije vjenano s kraljicom. Stigli su
glasnici napuljskog kralja koji je poslao veliku svotu novaca nje
zinom velianstvu, ali je ujedno spomenuo koliko se udi to se
vjenanje nije obavilo odmah pri dolasku vaeg velianstva. Du
nost mi je saopiti velianstvu da se napuljski kralj ljuti i od
luno trai od kraljice da ne izda novac za ete, jer sumnja...
Valja mu odmah javiti kakve su zapreke vjenanju.
- Ve sam izvijestio napuljskog kralja o svemu. Javio sam da
nema povoda bojazni jer nema nikakve mogunosti da se vjen
anje izigra. Tu je saborski zakljuak, tu je velika ljubav vaeg
velianstva prema kraljici, dapae, kad bi se javili smutljivci meu
vaim pristaama, ne bi se usudili stavljati na kocku da izgubite
prijestolje. Tako sam javio napuljskom kralju.
- Dobro ste uradili. Taj izvjetaj uzmirit e napuljskog ve
lianstvo, dakle, pourite se kraljici. elim da to prije sazna mo
je mnjenje i primi moje pozdrave.
Najsmjernije oprosti se Ranzano i odlazi.
S druge strane iza vrata prislukivali su razgovor i Baka i
Selnberg, a kad se Ranzano stao opratati, oni se povukoe k prozoru.
Mranim licem doe k njima kralj i najavi:
- Damira se odmah ima baciti u tamnicu, a princa Ivana
zatoiti dok ne odredim u koju emo ga smjestiti tvravu.
- Sto se dogodilo? - pitaju obojica u udu kao da nita ne
znaju.
Vladislav im saopi to je uo od Ranzana i pri tom ne skriva svoju
mrnju prema osuenima.
- Kralju, Damir je odvie mudar, a da bi se javno protivio
vaoj zapovijedi - veli Baka.
- A zapravo niste uistinu izdali nikakvu zapovijed - ubaci
selnberg.
- Svejedno, Filipec je objavio da je zapovijed moja.
- AH, velianstvo, Damir joj nije vjerovao.
- Izliku traite za njega, gospodine biskupe?
- Naprotiv, samo injenicu. Kad se Damir najavio vaem
velianstvu prije bojita, dopustili ste mi da mjesto vas s njim

govorim ja. Rekao sam mu: idite na bojite, kralj se ne protivi

da izvrite svoju viteku dunost, a svoj obraun s vama odgaa
poslije podne. Dakle, kad bi kralj zabranjivao oruane obraune,
znailo bi da se kani izvui iz ove dunosti, a Damir nikad ne bi
mogao da to takvo pomisli o vama, dok zna vau nepobjedivu
bojnu vjetinu.
Ali Baka opazi da ta obrana ne smanjuje Vladislavljev bijes prema
Damini pa pokuava braniti Ivana:
267

- Ja u jo nai priliku da vaem velianstvu dokaem kako
je princ Ivan daleko od toga da osjeti prema vama ono to bi
osjeao svaki drugi takmac. Uvjeravam vas, velianstvo, da je
u princa bilo elje za prijestoljem, ve bismo ga davno krunili.
Sve uzalud. Vladislav ide gore-dolje odajom, neprestano grdi, prijeti
se i onda zatrai neka se odmah izvri njegova zapovijed.
Strah za prijestolje o kojemu je sanjao noi i dane u ekoj nadvlada
sve njegove misli.
- Dobro, velianstvo, barem ispitajte je li sve to istina to
govori poslanik. Oito neete dopustiti da kraljica opet zaplete
oko vas stare spletke.
- Ovo nisu spletke satkane u njenoj palai. To su rijei iz
reene pred svijetom to e posvjedoiti svi koji su uli. Ranzano ne moe lagati.
- Zovite okrivljene i sasluajte ih.
- Neu da vidim nijednoga, nikoga od tih junjaka, nikoga
od Hrvata, svi su oni i danas s Korvinom, a protiv mene. A hoete
ih braniti i onda kad spomenem da ni do danas nisu poloili pri
segu vjernosti?
Selnberg zakima glavom i primijeti:
- Tek to se pokazao kraljiin pouzdanik, planula je vaa
ljubav prema kraljici.
- Zabranjujem da mi to spominjete, gospodine Selnberg.
- Pa ipak vas je njegov dolazak tako smutio da ste zabora
vili vaan dogaaj. im su stigli pristae princa Ivana iz Peuha,
poslao je Ivan svojeg dvorskog metra Berislavia da upita kad bi
mogli doi poloiti prisegu, a Frantiek ga je otpravio jer kralj
lei bolestan. To sam vam saopio. Zar nije bilo tako?
Vladislav se sjeti da je uistinu bilo tako. Ipak, odvratnost prema
Damiru i princu Ivanu ne poputa.
- Neu da Gordani pripovijedate o Damirovu dvoboju. On
se tamo borio neasnim nainom. Ako je izranio Franceska, nije
to zasluga njegove vjetine, nego nevitekog naina borbe.
I na iznenaenje obojice kralj pozvoni. U odaju ue Stjepko. Kralj mu
naloi neka pozove zapovjednika njegove strae. Pa potri iz sobe.

Baka i kancelar opaze da im je uzalud govoriti. Vladislav je zapao u

ake Ranzanu. I sada se biskup smjerno pokloni:
- Vidim kralj je naao novog savjetnika i ja moram otii.
Vladislav se obazre i srdito okosi:
- Zar ete slijediti nain govora kojim se sa mnom slui
selnberg? Vas sam zatraio da me oslobodite mojih obaveza pre
ma Beatrici, a ostalo su moji poslovi.
- Posve je nemogue oslobodili vae velianstvo obaveza dok
primate savjete i tumaenja kraljiina najpovjerljivijeg ovjeka.
Perem ruke i slijedim svoj put u samostan.
To se Vladislavu ini kao prijetnja i bude odmah blai:
268


- Vama preputam Beatricu, meni ostaju princ i njegova
druba, a Filipcu ostali dio kraljevskih poslova.
- I kraljici - doda ironino Selnberg, preuzimajui na sebe
opasnost da kralja razljuti. I nije promaio. Vladislav plane na
ekog kancelara:
- Ne bockajte me, jer nee biti dobro.
Ali prijetnja se hitro pretvori u nita. Vladislav zna da bez
svemonog i sveznajueg prijatelja i vodia ne moe dugo opstati. A
prijetnja kraljiina poslanika podsjeti ga neophodne zamke u kojoj se
nalazi pa odmah primjeuje blae:
- Dakle, rekao sam: Baka ima dunost osloboditi me e
nidbe s kraljicom, a da pri tom ne uzdrma moje prijestolje. To
mi je Ranzano as prije prikazao neizvedivim, nemoguim. Ako
to ipak Baka izvede, onda je najjai u ovom kraljevstvu.
- Ne mogu nita kad vi radite protiv mene, velianstvo.
- Radije recite istinu. Ranzano se prijeti: tko bi htio da
izigra vjenanje s Beatricom, stavio bi na kocku prijestolje, a iza
te izjave ni ja ni Baka ne moemo nita svojom glavom.
estoko zazvee mamuze na pragu odaje. Frantiek se pojavi

pred kraljem.
- Velianstvo me pozvalo?
- Odredi odmah pouzdanog etovou, neka potrai plemia
Damira, uhiti ga, odvedi u kulu i predaj ga vjernom i nepodmitlji
vom tamniaru. Drugi etovoa neka uzme dovoljnu etu vojnika
i opkoli palau sina pokojnog kralja Matije Ivana Korvina. Nitko
ne smije k njemu, niti smije tkogod iz palae. Dan i no neka se
strae mijenjaju. Upamti: utee li koji od ove dvojice ili od onih
koji su u palai s princom, uvari gube glave.
- uvat e svoje glave, velianstvo, to je jamstvo da nijedan
nee umaknuti.
- Smjesta izvedi to sam odredio. Tko bi se protivio ili jed
noga od njih htio zatiti - ima se uhvatiti i zatvoriti.
Cim se Frantiek udalji, Baka se duboko nakloni i poe, a Selnberg
primijeti:
- Gordana je najvei dravnik svijeta. Juer ste mi, kralju,
saopili njeno proroanstvo koje vam je izrekla: "Danas ste po
derali kraljiinu odredbu, a sutra ete je sami opet prepisati* i pokupila vam je poderanu pergamenu. Danas e dobiti dvostruku
potvrdu toj svojoj tvrdnji.
- Zabranjujem vam da joj o tome govorite.
- Doznat e lako od drugih.
- Nee. Nitko ne smije do nje, osim vas i kneginje. I upamti
te, Selnberg: ako joj to kaete, smatrat u vas neprijateljem svo
je ljubavi.

- To ste vi sami. Dok drugi nastoje da se u svojoj ljubavi do
padnu, vi radite protivno.
- Ne moe ona to doznati ako vi ne poinite izdajstvo.
269

Ova rije padne na Selnberga tolikom otrinom da je uutio i poao k
vratima.
Vladislav se obazre:
- Gdje je Baka?
- Poklonio se, dakle je, otiao.
- Kamo?
- Rekao je da ide jer kralj uzima Ranzana za svojeg savjet
nika.
S ovim rijeima on izie.
Izmoren, izmuen. Vladislav klone na stolicu. Spopadaju ga teke
misli. Ne, ne moe biti tako. Nee ni asa pustiti na slobodi Ivana
Korvina.
Ako to trai Baka, onda je i on njegov pristaa. Onda i on radi za
njega, a elnberg mu je pao u mreu.

"Gordana", uzdahne on. "Ona moe prosuditi to znai ugroeno

prijestolje. Moram je uvati. Ne smije nita doznati. Straa neka bdi
oko onog krila gdje se nalazi ona."
Baka eka Selnberga, uvjeren da e doi za njim. Brzo je stigao i
poeo aptati Bakau:
- Beatrica je sedmoglava paklena zmija. Odrubi jednu glavu
ili svih sedam, ponovo rastu sve redom. Ali recite: zato se sada
Beatrica bacila na Ivana Korvina?
- Moda iz osvete to je Damir izranio princa.
- A da Damir nije ipak togod govorio protiv kralja? ape elnberg. - Mladost je vrela, a ja ne vjerujem da su Hrva
ti zadovoljni to njihov kandidat nije kralj.
- Ako nisu zadovoljni i sretni, zbog toga nee nikad poini
ti takvu ludost da viu o tom na sva usta. Ali ja vam jamim:
Ivan Korvin nikada nije slao Damira da izazove Franceska zbog
toga da kralja oslobodi slavnog vojskovoe koji nikad nije vidio
rata, osim na slikama. Ja sam Damira nahukao na to. Ja, samo
da odvratim njegovu panju od dvoboja s kraljem, da odgodim,
onemoguim taj ludi okraj.
- Recite to kralju.
- Onda e jo posumnjati u mene da sam Korvinov prista
a. - Zamalo da ne biste posumnjali i vi.
- Zaglibili smo do vrata.
- Jo se nismo uguili.
- Sada mi je dunost uvjeriti kralja da mii Ivan nije takmac
na prijestolje. Meutim, valjalo bi nam saznati to je zapravo bilo
na bojitu.
I odoe u kraljevski ured da poalju dvorana na obalu Dunava.
270

Mranom utnjom ide Beatrica odajom. Katkad se zaustavlja kod prozora
i gleda u neto neizvjesno. Zatim se vraa k postelji svojeg brata.
Povezana su mu ramena i prsa. vrsto je zaspao. Beatrica ga promatra,
oprezno ga pomiluje po elu i opet ide debelim, skupocjenim sagom.
Princ makne rukom, zastenje i probudi se. Kraljica pohiti
k njemu.
- Boli te, Francesko? Nijedna rana nije duboka, brzo e za
cijeliti.
- Ali rana na mojoj asti ne moe zacijeliti, Beatrice, pee
me jo i sada ono bezono muenje, one krvolone pogrde. To ne
moe zacijeljeti.
- Moe ako na tu ljutu ranu stavim melem od krvi onoga
nitkova.
- Beatrice, nazvao me podlom aragonskom ivotinjom.
- Rikat e u njenim raljama, a ti e mu sjesti nasuprot

i smijati se, sipat po njemu svaku pogrdu. Osvetiti u te, dragi

brate, kao to nikad nikoga nisam osvetila. I Damir i ono kraljev
sko kopile koje naziva svojim gospodarom, obojica e dane i noi
hroptati u procijepu dok im barbarske due ostave divljaka ti
jela.
- Ako Damir jo prije toga objavi svima Sto sam mu morao
priznati?
- Jao njemu! Zatrait u od kralja da ga konji vuku na re
povima kroz grad. Ne brini, rajbojniku sam ve odredila osudu
kakve se ne nada ni u snu. Odmah emo uti, samo da doe Ranzano. Spavaj, umoran si.
Vie nije mogao zaspati. Raspravljao je sa sestrom. Onda ona pozove
staru dadilju i ree joj poluglasno:
- Nardela, zna kakve si mi usluge iskazivala za ivota kralja
Matije? Zna kako si lutala dvorom u tobonjem stanju pitome lu
akinje koja je gluha i svakome nudi smokve?
- Smjesta u ogluiti i opet poludjeti im zaeli moje milos
tivo velianstvo.
- 2elim da to uini ovog asa. Idi u dvor, ali na ona mala
vrata kraj ljetne palae. Tamo e ti otvoriti moji graditelji i os
tat e ondje, lutati perivojem i oko dvora, svuda gdje moe do
prijeti. Hou da znam Sto radi kralj, tko k njemu dolazi i odlazi.
Kad saznam u kojoj e palai Budima stanovati, odlazit e ona
mo.. Dobroj ludi koja se uvijek moli, nitko nee uiniti zlo.

- Ne bojim se ja ni barbarskih koplja, velianstvo.
- Idi i javi sve Bepu ili meni.
Francesko je pozorno sluao naloge svoje sestre izdane Nar-deli, i
kad se ona udalji, pozove Beatricu:
- Moje ete jo uvijek stoje na prvoj stanici prema jugu;
ekaju moj i Gordanin dolazak. A ja ovdje leim, a ona slobodna,
negdje skrivena.
271

- Ispod zemlje u je izvui. Ne moe mi umaknuti. Oprosti
la sam se s njom naljepe i pozvala iz ljetne palae,. Sad mora
stanovati u gradu bilo gdje i opet u je pozvati.
- Ako ne prihvati poziv?
- Onda e jedne noi navaliti na njeno konaite crna eta
da ljepoticu otme toboe za etovou, a otet e je za mene. Cetovoa ide s njom u Napulj i stvar nitko ne moe doznati. O Gofdani ne vodi rauna, ako je se ne doepam danas, bit e sutra. I
ba kanim to izvesti dok ti lei da ne padne krivnja na tebe. Sa
mo valja doznati: hoe li je knez povesti sobom u svoj prijanji
stan ili e se vratiti u Damirovu kuu.

- udno kako su se Damir i Gordana dospjeli dogovoriti da

se prikau zakonitim pravim supruzima, samo da ne mora k tebi.
Instinkt je upuuje da se kloni te pogibelji.
- Prije bih rekla: ima na dvoru naroitu misiju. Na astrolog
mi je prorekao: ena e odgoditi moje vjenanje, ali e ipak biti
izvreno. Pusti to. Gordana mi je najmanja briga. Vie me zabri
njava hoe U Ranzano uspjeti.
Pola sata nakon toga Enriko otvori vrata napuljskom poslaniku.
Uzbuena Beatrica pozove ga k Franceskovoj postelji:
- Govorite, Ranzano, kako je ispalo: dobro, srednje, loe?
- Ovo prvo.
- Govorite kako je primio, kako zapravo osjea i misli o
svemu.
- Ponajprije sam stekao sasvim proieni odluan dojam da
kralj duboko mrzi Ivana.
- To sam znala otprije.
- Ali neto je naroito razdraen prema Damini, gotovo kao
da mu je na neemu zavidan ili ljubomoran, to li.

- Ljubomoran? Zbog ega? Ili zbog koga?
Poslanik slegne ramenima:
- Svejedno zbog ega i zbog koga.
- Nije svejedno, ali dalje.

- Iskoristio sam io opaanje i na najlaki nain uspio da
kralja razdraim. Mrnja mu je sukljala iz oiju, iz glasa, iz ita
ve pojave, potpuno je uvjeren da mu potkapaju prijestolje. A bude
li tko poricao moju tvrdnju da su vikali protiv njega, nee im
vjerovati. Kad se na nekoga baci sumnja izdajstva, isto je kao da
si ga polio crnilom: upije se i ne da se isprati, a taj Vladislav
pije
sumnje kao da je ciparsko vino.
- Dakle uhvatit e i zatvoriti Ivana i Damira?
- Nitko im ne moe pomoi. Kralj vam zahvaljuje to ste ga
opomenuli i oekuje od vaeg velianstva da ete mu poslati jo
vie vijesti.
- Pune su mi pregrti. Ve sam poslala oko Korvinove pa
lae i Damirove kue uhode. Ni avo ih nee prepoznati. A to je
bilo dalje? Kako je primio sumnje o Gordaninu saveznitvu s bun
tovnicima?
272


- S tim se ne mogu mnogo pohvaliti. Da, velianstvo, kralj
je odluno odbio njeno sudjelovanje i veli da je obavijeten o

uzroku Damirovog nonog posjeta u ljetnoj palai.

- Onda je ipak u olujnoj noi boravio u ljetnoj palai.
- Sasvim sigurno. Vladislav mi nije dao ni govoriti o Gordani.
to god sam iznio protiv nje, sve je odbio s toliko uvjerljivosti kao
da mu je zrcalo Gordanine due na dlanu.
U kraljiinim oima smuti se pogled, suzuju zjenice.
- Hoe li posjetiti Franceska?
- Ne moe pred uhodama kneza Brandenburga, jer bi mu
uskratio pismenu odreku vjeridbe s njegovom keri Barbarom.
Sve manje bivaju kraljiine zjenice kao da pogledom hvataju neto u
dalekoj daljini.
- A to velite o njegovoj bolesti? Kako izgleda?
- To je najneprijatnija vijest, kraljice.
- Nije bio bolestan? Bepo me tono izvijestio?
- I vie nego tono. Vladislavljevo lice oito nikad nije bilo
tako zdravo, svjee, velianstvo. Ako nije moda za ovih osam
dana upotrebljavao ruino ulje i mljena poljepala, onda se do
godilo prirodno udo. Sav sjaji. Bljedolika put lica poslala je ru
iasta. Velim vam: rumen je, svje, oi su mu sjajne, velike,
bistre, hod mu je izgubio tromost, lijenost.
- Nemogue, ak je u Linu koraao lijeno.
- Sada su mu avli posudili hitrost. Gipko i ustro ide po
sobi, kretnja mu je okretna, estoka, sav die mladenakim da
hom. Kraljice, taj se ovjek izmijenio. Kao da mu je netko udah
nuo neki nov ivot.
- Od ega to? - pita Francesko.
Beatrica uti. Ispod sputenih trepavica slijevne neto kao daleki
bljesak.
- Ne znam - odgovori Ranzano napuljskom princu. - Mo
emo misliti kojeta.
- Samo jedno - ubaci Beatrica - ali jo ne mogu vjerovati,
makar nije nevjerojatno. Kako vam se ini: da li se njegovo os
jeanje prema meni promijenilo, ili mu oi svijetle kad govori o
meni?
Napuljski poslanik promilja i odgovara:
- Moda je moje zapaanje odvije pod utjecajem raznih
sumnja, ali ipak mi se njegova ljubaznost ini odvie uljudna,
usrdnost odvie ishitrena, traenje lijepih rijei mueniki tegob
no.
273
- Prekrasno, divno! Kralj je, dakle, na milje udaljen od ne
davne strasti za mnom?
- Ne moe se govoriti o miljama, ipak dosta je daleko. Ne
zna se pretvarati. Ni one pozdrave to vam ih alje ne moete
primiti na raun iskrenosti.

- Dosta. Promjena njegove linosti i hladnije dranje prema

meni u najuoj su vezi. S tim moramo raunati. Ali dogodilo se
18 GORDANA V

to mu drago s njim, mora se sa mnom vjenati, eli U kralje-vati.
- O tom je i sam nacistu. Ipak sam mu spomenuo o bogatoj
poiljci napuljskog kralja i o njegovim prigovorima. Vladislav je
osjetio prijetnju i prepao se.
- Dakle, ipak zna to ga eka kad bi krenuo mimo egerske
palae?
- Cak me zamolio da javimo vaem uzvienom ocu zapreke
sa strane kneza Brandenburga.
- Odmah emo i to rijeiti. Pozovite Enrika.
Ovaj se brzo naao pred kraljicom.
- Cuj, Enriko, valja odabrati meu naim pristaama Ugrima vrlo pouzdanog velmou ili plemia. Poslat u ga ravno u
eku knezu Brandenburgu. Napiite, Ranzano, pismo knezu, da
kraljica, udova kralja Matije, isporuuje neka joj javi kad e se
kralj Vladislav vjenati s njegovom keri jer ne bi htjela otii
u Napulj prije vjenanja.
- Vrlo dobro.Tako e knez odgovoriti jasno ako je ve dao
Vladislavu slobodu ili nije. Odmah u napisati, a Enriko neka ot
premi glasnika.
Francesko se nije upletao, ipak misli samo o Ranzanovim otkriima.
- Ako je Vtadislav hladniji, onda je to kriva druga ena. Je
li, Beatrice?
- Misli na Gordanu? Bilo je naroito pametno to sam se s
njom ljubazno oprostila. No, vidjet emo uskoro. Jo oekujem
kancelara Filipca, on e mi javiti to e kralj danas poduzeti pro
tiv Ivana i Damira. O tome ovise moje odredbe.
Onda sjedne k svojem poslaniku i s njim sastavlja pismo.
Kad su Baka i njegov saveznik eki kancelar poslali na bojite
glasnika i sjeli u kraljevskom uredu, elnberg je ispriao Bakau
Gordaninu sumnju da je Franceskov ma otrovan. Onda su ekali
obavijesti i smiljali to da uine zbog novog preokreta u kraljevu
dranju. Meutim, brzo utri u sobu Stjepko.
- Stiglo je mnogo gospode s bojita.
- A Gordana?
- Ona je odmah otila gore gospoi kneginji, a njegovo ve
lianstvo eli da odmah doete i preasni gospodin biskup i gos
podin knez.
- Najprije da vidimo to nose ova gospoda a onda hitno kra
lju - veli Baka.
Vladislav je nemirno gledao na vrata, hoe li doi njegovi
savjetnici. Barem elnberg. Sam se nije usudio primiti gospodu, ne

znajui to nose i zato dolaze. Odahnuo je kad su osvanuli i biskup

i kancelar. Odmah mu savjetovae:
274

- Velianstvo, primite gospodu. To su vai zemljaci. 2ele vas
izvijesti o svemu to je bilo na mjestu dvoboja. Oni vas nee
prevariti.
- Da, moji e zemljaci potvrditi istinu. Neka dou.
Vladislav zatrai od najstarijeg ekog velemoe da mu ispri-povijedi
to je sve bilo na bojitu.
S neizmjernom panjom sluaju prianje Baka i elnberg, pa i sam
kralj. Pripovjeda prikazuje kako je Damir izbio Fran-cesku ma i
kako je napuljski princ blijedio, drhtao.
Vladislav upadne:
- Jer je imao neasnog protivnika.
Svi estoko opovrgavaju kraljeve rijei, a on ih glega u udu. Ba
njegov najblii prijatelji i pouzdanici najee ustaju za Damira.
- Protivio se, bunio protiv moje zapovijedi da se obustavi
dvoboj.
- Kako? - zaudi se Vitomir. - Vae velianstvo nije izdalo
nikakvu zapovjed jer bih ja to znao. Sve vrijeme vae je velian
stvo vijealo s biskupom i elnbergom.
Vladislav se osjea u neprilici. Pogleda Bakaa, ali ovaj se ne
javlja i ne pokuava ga izvesti iz neprilike. I zato vie ne govori o
zabrani, nego im prigovara:
- Nitko od vas nije prosvjedovao protiv Damira kad je rekao
da se ne pokorava kralju i kad je princ Ivan govorio protiv me
ne.
Zaueni pogledi upiru se u Vladislava.
- Tko se drznuo ovako nedostojno obmanuti kralja? - pi
taju redom.
- Takva se la mora kazniti. Ne smije se dopustiti da kraljev
estit obraz prskaju takvim laima.
Sve vie raste zgraanje, a elnberg i Baka samo pogledima nukaju
gospodu da nastave.
Vladislav je sve smueniji. Kako se ne zna snai, pristupa k
njima:
- Prijatelji, jeste li vi sami bili tamo? Sami sve uli?
- I sudjelovali. I ini smo predlagali da se ne izmijene ma
evi.
- A zato?
- Jer smo sumnjali da je Franceskov ma otrovan.
- Tko bi mogao otrovati otricu? - nasmije se Vladislav.
- Jest, moe se to - potvrdi Baka i saopi Vladislavu kako
je Enriko mogao nauiti tu majstoriju od Alfonza Bore.

- Otkud ste vi to doznali? - pita kralj.

A elnberg se pouri da nitko ne spomene Gordanu i veli:
275
18
- Bivi pa napuljskog kralja Simono zna o tome mnogo
vie, onaj velianstvo koji je Gordani u Napulju otkrio namjere
napuljskog princa.

udni osjeaj prelazi Vladislava. Otrovan ma? To jo nije uo. Pa
ipak oni tvrde. To izaziva u njemu neprijatnost.
- A Damir je znao o tom otrovu?
- Znao je i zato mu je izbio ma, zamijenio i onda princa
stjerao ukotac, tako da mu je neto morao priznati, barem tako
se ini, ali Damir nije htio rei.
- Gdje je taj plemi?
Baka odgovara umjesto njih:
- Naloio sam mu da ne ulazi kako bi gospoda imala slobo
du govoriti bez ikakvih obzira. Osim toga, vae je velianstvo od
redilo da ga zatvore, pa ga sada vai vojnici trae.
- Neka doe ovamo.
Biskup zovne Damira u odaju.
Vladislavljev pogled svjedoi koliko je nesklon Damiru, ali ga zove
pred se i upita:
- Sto vam je priznao princ Francesko?
- Velianstvo, govorili smo u etiri oka, neu ga odati dok
me sam ne prisili kakvim inom.
Vladislava iznenade obziri prema Francesku, ali opet se na nj
okosi:
- Kralj trai da mu kaete.
- U etiri oka.
Vladislav se povue k prozoru.
- Dakle, sto je priznao?
- Da je otrica njegova maa bila otrovana.
- To ne moe biti.
- Kunem se svojom asti.
Na to se kralj okrene ostalima, a Damir ode k vratima.
- Gospodo, sad sve znam i odluit u. Ima li jo tko togod
rei?
- Velianstvo - oglasi se Vaclav - gospodin princ Ivan Korvin i Damir izazvali su na obraun grofa Enrika napuljskog, ali
nelko je ustvrdio da je vae velianstvo zabranilo.
- Znam sve, Zabranu nisam izdao ja, ve moj suvladar kra
ljica. Odredbu primam pod svoju. Time je stvar razjanjena, a
ja vas molim neka moja izjava ne izae ispod ovog krova. Zabra
nom kraljice ne mogu se odrati nikakvi obrauni na oruju, a bu

dite uvjereni, tom je odredbom zadan najvei udarac meni jer sam
imao najtopliju elju kazniti preuzetnost jednog viteza. Ova mi
radost nee izbjei ubudue.
Damir je razumio.
Jo malo se kralj porazgovori sa svojini zemljacima i otpusti ih
zajedno s Damirom, rekavi mu da je slobodan. Baka i Selnberg
ostadoe s kraljem.
- Evo, vidite, velianstvo, kakvim vas je drskim laima htio
premamiti poslanik Ranzano protiv Ivana Korvina i Damira.
- Lagao, Ranzano koliko mu drago, spletkario protiv mojeg
takmaca na smrt i ivot, sve to ne moe dokazati da su Ivan, Da276

mir i svi njihovi nevini kao to vi to elite prikazati, gospodine
biskupe. Kraljica spletkari protiv njih, jer oni mrze nju. Ako su je
mrzili otprije, sada je mrze jo vie to je meni pomogla na
prijestolje.
Baka mu protuslovi, ali kralj jo otrije naglasi:
- Nitko ne smije poricati da se Ivan buni i da se nee buniti
to sam mu oteo prijestolje.
Ponovo se Baka uputa u obranu.
- Svaki drugi borio bi se zbog toga, jedino se Ivan ne kani
buniti. Ja ga poznajem.
- Gospodine biskupe, uzalud sve. Ne trpim ga i dobro znam:
on bi svakog asa nastojao da me zbaci s prijestolja kad bi mu to
bilo mogue. U tome ima pravo kraljica. Upamtite koliko god sam
s njom u dui prekinuo, moram joj zahvaliti da me upozorila na
tog podmuklog mladia i dijelim sasvim njezino mnjenje.
- Vae velianstvo joj je uvijek spremno da s Aragoncima
jede smokve.
- Kakva je to primjedba? Sto to znai? - pita Vladislav, go
tovo uvrijeen, a Baka razjanjava:
- Kralj Matija imao je nekog prijatelja i savjetnika koji mu
je uvijek govorio: "Velianstvo, pokuajte jedini ovaj savjet: ne
jedite nikad s Aragoncima smokve!" Kau ljudi da je kralja Matiju
stajalo ivota to nije sluao ovaj savjet. Smokva mu je bila smrt
ni zalogaj.
Vladislav se zamisli:
- uo sam o nekim smokvama u Beu, je li to zlobna pri
a?
- Tko bi mogao znati - odgovara Baka i pouri se pripo
vijedati.
- Evo kako je bilo: kralj Matija priredio je sve da prokla
mira svog sina za nasljednika prijestolja. Za uskrsnog slavlja tr
pio je od bolova u nogama, ali je inae bio posve zdrav, najbolji

dokaz to je ogladnio kao vuk. Stara Aragonka Nardela ponudila

mu je smokve. On uzme, zagrize, gutne, razbjesni se da je smokva
pokvarena i za nekoliko asaka ve je leao bez svijesti iz koje se
nije probudio.
Pria o toj smrti zaokupi sve Vladislavljeve misli. Obuzima ga
nevoljkost.
- Zar je mogue da su oni to uinili da bi mogli. .
- Jesu li uinili, ne znam, ali da bi mogli, tvrdim mirne due.
Pokuali su ve protiv mladog princa Ivana za kraljeva ivota.
- Pokuali? Sto su pokuali?
- Otrovanim maem u borbi nianiti u princa Ivana. Jednom
je njegov sluga uo da mu se gospodar ima pobiti. Otiao je prije
ureenog vremena u njegovoj odori i viziru da doeka protivnika,
a naoe ga mrtva, iako ga je otrica samo neznatno ranila. A
treba li boljeg dokaza od onih strahota o kojima pripovijeda itav
jug kako napuljski kralj svoje neprijatelje truje i onda ih poreda
277

kao ptice ili prostrijeljene ivotinje u nekoj dvorani. Sina svoje
sestre dri u tamnici da se moe dokopati njegova imetka. A jao
svakome podaniku kad Ferante aragonski opazi da mu imanje dobro rodi.
Vladislav zuri u Bakaa i slua ustremljen, nepomian, pun straha.
- I sva ova hajka na princa nije drugo nego podli raun. Aragonci bi htjeli da se domognu Ivanova imetka i zato ga kraljica
optuuje da se buni zbog gubitka krune. Vi ete se o tome jo
uvjeriti.
Ni jedna rije ne pada iz Vladislavljevih usana. Stisnuo se u
naslonja kao da zebe, a Baka dovri:
- Stari astrolog Averza rekao je: "Ne jedite nikad s Aragoncima smokve da od njih ne izgubite svijest. Ne sjedajte s njima
k stolu ako hoete da ustanete na noge kao slobodan ovjek. Krv
im je gramzljivost, srce zloa, dua otrov" ...
I kraljev kancelar Selnberg zgrozi se nad tim strahovitim prikazom
Beatriine obitelji. Jo udvostruuje zgraanje, znajui zato je.
Baka ubacio tu priu o aragonskom rodu. I uspio je.
U Vladislava se polako uvukla strava. Sjediti uz Beatricu, s njom
ivjeti pod zajednikim krovom, s Franceskom, s grofom Enrikom koji
zna da otruje i eljezo, ma ili vrak noa kojim ree meso pa samo
malo ubode, nehotice ih od ale. Kod stola uzima komadi mesa,
ljivu, smokvu i vie te nema.
Zazebe ga do sri. Misli mu otvaraju grobove, pokazuju leeve. On sam
lei mrtav, nije im u volji, hoe vladati sami bez njega, toe mu
ciparsko vino i on legne zauvijek.
Zar sve to nije vidio prije? Je li bio zaslijepljen kraljiinom
ljepotom, novcem ili njenom moi? Ili se sve troje stopilo u veliku

snagu? Ne zna. Sjea se samo Lina i sveanog sastanka s kraljem

Matijom kad je slavni kralj, njemu, kralju, eke, odreivao uvjete
mira. I dao mu je od eke zemlje to god je od njega traio, dao bi
bio i vie da nisu oko njega stisli uad eki velmoe. Dao je
previe jer se nad bijelom pergamenom ugovara sagibao Beatriin
bijeli vrat. Dok je mu, kralj Matija diktirao uvjete, njegova ena
kraljica mutila mu je misli vrelim pogledima. Gorio je, strast ga je
ovladala u danima dravnikih rasprava. Samo je mislio o asu kad e
ona ispuniti obeanje svojih pogleda...
"Mamila me. Iskoristila je moju slabost. Jest, sad tek vidim jasno.
Kao to me mamila kad sam stigao u Budim. Rasprostrta je preda mnom
mreu punu slatkih zalogaja, vladala je sa mnom, varajui me, laui
da me uvreba, sjedne uza me, vlada i kad osjeti da me ne treba,
slijedit e otrovane smokve, maevi" ,..
Digao se kao da bi htio pobjei. Ali spazivi svoje pouzdanike, opet
sjedne i primijeti:
- Svakako je kraljica edna vlasti, a eli osigurati i udoban ivot
svojoj brai.
278


- I itavoj eti svojih zemljaka. Ima ih ovdje oko stotinu,
a svi ive od naega - veli Baka. - Meutim, Beatriin cilj ide
mnogo dalje. Ona eli u ovom kraljevstvu poloiti temelje svo
jem rodu za sva vremena.
- I kad bi imala sa mnom nasljednika, otposlala bi me gdje
je kralj Matija...
- Aragonci su pripravni na sve, ali od nje, Beatrice, ne moe
biti roenog nasljednika. Ona bi podmetnula vama i saboru svo
jeg brata ovana to je ve jednom pokuala za ivota kralja
Matije. On je gotovo pao u mreu da ga nisu izvukli kraljevi
prijatelji. A vas, velianstvo, upozoravam: Beatrica se smatra su
vladarom. Danas je izdala naredbu za obustavu borbe u vae
ime. Prekosutra e uzeti kraljevska imanja i dati ih svojem bra
tu i podanici e vas zamrziti kao to su ve zamrzili i Matiju.
Odvie je sve to da Vladislav podnese. Digao je ruke, preki-nuvi
biskupa:
- Zar su poludjeli u ovom kraljevstvu? Kako su mogli zdra
vim razumom svezati ovo prijestolje s Beatricom aragonskom?
Kraljevi poklici dolaze Bakau kao narueni i on ih prihvati:
- Evo, kakvu je strahotu poinio Filipec kad je predlagao
da vam se dade za enu Aragonka.
- Stigao sam u Budim, ne slutei u to sam zagazio. Nitko
to nije slutio.
- Ja sam ak znao, velianstvo, ali jer sam protiv te veze

prosvjedovao, maknuli su me, prijetili mi, opkolili aragonskim

etama.
Vladislav prolazi odajom, hvatajui se za glavu.
- Sto nas je dovelo u ovu spilju aragonskih razbojnika? Ka
ko smo mogli skrenuti u nju, kako smo mogli vjerovati da su nam
oni prijatelji?
- Filipec je mislio ...
- Luak, potpuni luak - vikne Vladislav, a Bakau se uini da slua arobno pjevanje.
- Neka ga velianstvo prisili da popravi to je zgrijeio.
- To je nepopravljivo, mi smo izgubljeni.
- Nismo, velianstvo, budete li vi odluni.
- Sve, sve je u meni od ocijeli.
- U prvom redu Filipec mora utjeti o svemu to bi vidio ili
saznao o vaim nastojanjima ovdje na dvoru. Neka ostane s kra
ljicom u najboljim odnosima, ali joj ne smije kazati nita to
se dogaa oko vas. Osim toga, gospodin kancelar ima izvravati
vaSe odredbe i kad god bude trebalo kraljici neto isporuiti, ima
vjerno sluiti samo kralju.
- Sve su to samo sitnice prema velikoj nevolji.
- Ponajprije valja urediti male stvari da se uzmognu pro
vesti velike. Dakle, kraljica hoe da pregrauje ljetnu palau, samo
da uhodi vae velianstvo. Neka gradi. Time ste joj pruili nade
u vae dobre namjere.
279

Selnberg upada izvjeujui:
- Kraljica je naglasila da e palaa biti zavrena do vjen
anja njihovih velianstava.
Na tu rije Vladislav plane.
- Vjenanje? Kakvo vjenanje? Nisam siao s uma! Nema
vjenanja. Jeste li razumjeli?
- Lako je to razumjeti, ali nije la&o provesti.
- Neu da je uzmem. Jeste li uli? Neu.
- Tie, velianstvo, mogao bi vas uti gospodin kancelar
Filipec - upozorava zluradom hikavou Baka. - A onda bi sve
moje osnove bile potopljene u egerskoj palai. Filipec ne smije ni
slutiti da neto spremamo.
Tolike radosti knez Selnberg nije ve davno osjetio. I inilo mu se
da bi gotovo zagrlio biskupa to je naveo kralja na tu odlunu
izjavu. Da jo vie sazna, nastavi:
- Velianstvo, vjenanje smo samo odgodili. Za etrnaest
dana vjenanje se ima obaviti ili opet nekako odgoditi.
- Kunem vam se: za etrnaest dana nee biti vjenanja,
nee ga biti nikada ako me oslobodi biskup Baka. Ja sam vezan,

zakovan, bespomono i bez svoje krivnje. Baka me mora oslobo

diti.
- Oslobodit u vas, ali po deseti put naglaavam. Jedini je
uvjet: kancelar Filipec ne smije mi podvaljivati, on e to pokuali.
- Nee. Ne smije, jer... - udari Vtadislav estoko po stolu
- jo sam uvijek ja kralj svojem kancelaru, makar ona tamo iz
daje naloge.
Kraljevi pouzdanici zaueno sluaju kraljevo oajno odluno
raspoloenje. Sve im se ini da se za ovih dana to su ga zatoili u
dvoru i prepustili Gordaninu utjecaju nakupila u njemu sva u i sada
se razlila. Vladislav je odahnuo, mogao se razvikali o onom to ga je
titalo. Gordana mu je prikazala njegov jadni poloaj u tako
slikovitom, uvjerljivom nainu da se morao vidjeti kao u zrcalu.
A danas, nakon onog dvoboja koji mu je razotkrio aragonske tajne,
zagledao je sam sebe kao leinu predanu aragonskoj podmukloj zloi.
Digao se nad sama sebe, stoji na vrhu svoje volje, svoje odluke i sav
je prekaljen ogavnou prema onima s kojima bi morao stupiti u
zajednicu, u rodbinstvo.
Jo ima vremena da tu vezu raskine, odbaci, odbije.
- Morate me osloboditi, biskupe. Pod svaku cijenu. AH u
vajte mi prijestolje. Beatrica se prijeti i Korvinovi me izdaju, to
je sasvim sigurno, ali njih u se znati ouvati sam, dok Beatrice
ne mogu.
- I kad se kralj jednom susretne s kraljicom i zasja njena
ljepota, blistavi um, vi ete odmah porei sve to ste sada tako
odluno izrekli.
Vladislav sune u vis kao bijesan ris. a lice mu obaspe rumenilo.
280


- Kakva blizina, kakva ljepota.
- Jo malo prije vae je velianstvo palo u lai Ranzanu,
- Dobro, lagao je da su Korvinovi pristae vikali protiv me
ne, moda je tako uo, ali ne lae i ne moe lagati da su mi pro
tivnici. Kad je Ranzano pokuao spletkarki protiv Gordane, od
bio sam ga ukratko. Nee preokrenuti moju odluku.
- Samo sam opomenuo da bi se moglo desiti...
- Ne moe se to desiti, ujete li Selnberg?
- Velianstvo, srce je podatno ...
- Moje srce pripada Gordani, zapamtite.
- Kraljica e se protiv nje boriti svim sredstvima i pobijediti
jer ljubite Beatricu.
Vladislav se ustoboi:
- Vi ste ludi, selnberg. Za mene ne postoji druga ena, osim

Gordane.
Onda jo vie podigne glas:
- Znajte obojica: elim Gordanu uzeti za enu.
Izjava uutka ekog kancelara. Jo nikad nije vidio svoga kralja u
takvom ispadu. Nikad u takvom bijesu. Ne sjea se da bi ga ikad vidio
toliko razmahana i razvikana, pa je uvjeren da je Vladislava proelo
neko veliko uvstvo to ga poinje preobraavati.
- Dakle? - pita on gospodu savjetnike. - Sto velite na
moju odluku?
- Ne kanite je promijeniti?
- Ni tada kad bih morao napustiti prijestolje. Znajte, nika
da priroda nije stvorila enu vredniju da kraljuje. I moje srce ne
moe vie svladati ni sto Aragonka. Dakle recite svoju, preasni
gospodine Bakau.
- U tom sluaju svatko e u ovom kraljevstvu pozdraviti va
u odluku. Velianstvo e preko noi osvojiti sva srca, sve e op
reke pasti. Hrvati se bune samo zato to se ele osloboditi aragon
ske vlasti, nemile Beatrice. Poto je, dakle, vaa odluka vrsta,
obvezujem se osloboditi vas dunosti da se vjenate s kraljicom i
pruiti vam mogunost da uzmete Gordanu.
- Dajte mi svoju ruku, gospodine biskupe.
- Velianstvo mi prua svojom rukom obeanje da e mi
biti otvorena sva vrata ovog dvora i nitko mi ne moe stati na
put?
- Onda ve unaprijed mogu vaem velianstvu estitati na
srei koja vas eka uz umnu, divnu i plemenitu Gordanu. A moda
mi sudbina podijeli milost da uzmognem ba ja vjenati s njom
vae velianstvo.
- Da, vjenat e me biskup Baka, budui kardinal.
- Previe bi bilo, velianstvo - skromno se nakloni Baka.
- Zasluio bi da ga okrunim sa tri kardinalska klobuka kad
nas oslobaa Aragonaca.
281

Onda se Vladislav okrene elnbergu:
- Hoe li biti isto toliko teko zadobiti Gordanino srce kao
to je teko osloboditi se Beatrice?
- Gordaninu srcu ne treba nita vie nego gledati odlunost
i vau snagu u kraljevskom vladanju. Samo je to manjkalo da je
potpuno osvojite.
- Osjetio sam to juer u onoj oluji dok smo stajali u straarnici, a vani je bio pljusak i vjetar je upao drvee. I tu u meni
kojeta se poupalo. Kakva razlika izmeu ena: jedna me eli
uiniti robom, a druga od mene stvara vladara.
Dok je kralj utio, Baka iznenada ree:

- Moram upozoriti da e kraljica nastaviti borbu i Gordanu odvui u Franceskov naruaj.

- Jao njoj i njemu i svakome tko za njom isprui ruku.
Gordanu odsad uvam ja. Kako se tu nalazi kneginja, gospodine
elnberg, preputam vam itav lijevi dio dvora s istonim stubi
tem. Nitko ne moe nita prigovoriti ako se Gordana nalazi s va
om sestrom u sasvim odijeljenom krilu kraljevskog dvora. Je li
tako dobro? - upita kralj. - Jer odsad moram pitati o svemu Bakaa.
- Da, velianstvo, to je najbolje rjeenje. Vi ste Gordani i
skrbnik i roak, nema nikakvih zapreka da ostane ovdje. Tako
su Aragonci svojom provalom u vau palau promaili jer su za
pravo Gordanu htjeli izbaciti iz vae blizine. Poto je to rijeeno,
molim velianstvo da odlui o zapovjedniku vojske Francesku.
- Neu da ga vidim.
- Isto tako valja odluiti o hrvatskom banu.
On jo u rijei, kad Stjepko najavi dolazak biskupa Filipca.
Na Bakaev prijedlog poalju kancelara Selnbcrga da zadri Filipca
dok Baka uputi kralja kako se ima drati i to je potrebno javiti
kraljici.
Nakon hitnog dogovora pa Stjepko javi Filipcu i elnbergu da ih
kralj oekuje.
Teko porazi Filipca kad je vidio da se Baka opet nalazi u
kraljevskoj odaji. Ali duguljasto pjegavo lice odraava uvjerljiv
smijeak, a svijetle oi vedro gledaju ispod utih trepavica.
Pokloni se kralju i stane ga izvjetavati o sukobu princa Fran-ceska
i Damira.
- uo sam sve - primijeti kralj. - Njegova je visost ranje
na. Kako mu je?
- Nije nita opasno, ali vrlo tegobno, jer ga je gospodin Damir obasuo mnogim ranama. Ipak je ranarnik rekao da e za dva
tjedna rane ve zacijeliti kako bi njegova visost mogla prisustvova
ti vjenanju vaeg velianstva.
- Nadam se da e do mojeg vjenanja ozdraviti.
- Njezino velianstvo e se radovati toj poruci. Kraljica je
oekivala da e velianstvo posjetiti svojeg budueg urjaka.
282

- Isporuite kraljici moju alost -to ne mogu obii njezinog
milog brata. Znate da se moram uvati jer bih mogao nazepsti
ba uoi krunidbe.
- Njezino e velianstvo uvaiti vau isporuku, samo je vrlo
raaloeno zbog nemilih boli koje podnosi njegova visost.
- Napisat u kraljici nekoliko rijei da je utjeim - ree
kralj pa ide k stolu i poe pisati. Iz narukavaca haljetka izvue

papir na kojem mu je biskup Baka sastavio pismo s nekoliko

uljudnih i zvunih rijei utjehe. Prepisavi sadraj, opet se vrati
i preda pismo Filipcu.
- A sad, dragi moj prijatelju - oslovi kralj ljubazno Filip
ca - moram vas izvijestiti o nemiloj stvari. Moj roak Albert je
blizu, a kako je takva nezgoda stigla njegovu visost, moramo sm
jesta predati zapovjednitvo nad vojskom Petru Gerebu i njego
vim drugovima. Recite kraljici i njegovoj visosti da neizmjerno
alim to se to dogodilo. Da je kraljica zatraila, ja ne bih dopu
stio princu da se bije s nekim plemiem, a ni s knezom, jer mi
je zdravlje njegove visosti bilo potrebno. Sada se na alost mo
ram odrei njegovih divnih vojnikih sposobnosti i moram se po
uriti da predam ete gospodinu Gerebu.

- Velianstvo, za dva tjedna bit e njegova visost ve zdra
va - upozori Filipec.
- Zar niste uli to sam rekao? ete moraju pohitati da do
ekaju Alberta na najzgodnijem mjestu. Prema tome, odnijet e
te njegovoj visosti moju poruku i moje najdublje elje da se to
prije uzmognem posluiti njegovim umnim vojnikim savjetima.
Petru Gerebu ve sam izdao nalog da preuzme vodstvo.
Filipcu se ini da ne govori kralj, nego Baka i protiv svoje volje
ukrade mu se pogled biskupu koji sjedi na stolu, skromno i povueno,
pa slua kao da ni o emu nita nije znao. Kralj prijateljski
nastavlja:
- Isporuite njezinom velianstvu moju najdublju hvalu to
je u posljednji Las zabranilo daljnju bitku izmeu protivnika.
Upravo je srea da su je posluali.
- Nalog sam proglasio u vae ime, velianstvo.
Vladislav se silno zaudi i zapanjeno gleda kancelara:
- U moje ime, bez mojeg znanja? Na to vas ipak nisam ov
lastio, gospodine kancelare.
- Njezino velianstvo ih je tako naloilo, pozivajui se na
pravo suvladara.
- Dakako, ona je suvladar, ali vi ste imali dunost da pri
je upitate i mene.
-- Da sam pohitao u dvor, bilo bi prekasno. Taj divlji hrvatski
plemi ubio bi napuljskog princa.
- I to bi bila velika nesrea - odvraa kralj, skrivajui iro
niju. - U tom je, dakle, sluaju stvar sretno ispala, ali vas opo
minjem za budunost. Nita se u ime kralja ne moe objaviti jer
283

valjda nisam malodoban da vi u moje ime izdajete zapovijedi, naloge i
odredbe? Je li tako?

utu put njegova lica podilazi Iako rumenilo. Nikako ne moe

predmnijevati da su to kraljeve rijei i njegove misli. I od sumnje
krv mu navire u obraze. Sluti: kralj govori ono Sto mu je savjetovao
Baka.
- A sada jo neto, dragi Filipec. Na pragu nam je neprija
telj, a za dva dana krunidba. Sve ste odredili za ovu sveanost,
samo jo niste obavijestili hrvatskog bana da sa svojim stalei
ma i banderijama prisustvuje krunidbi.
- Jer vae velianstvo jo uvijek nije potpisalo kraljiinu od
redbu da se za bana proglasi njezin brat ovano.
- Ali, gospodine kancelaru, to se ipak ne moe. Vi poznaje
te zakone ovog kraljevstva. Rekli su mi stalei da banom Hrvat
ske ne moe postali tuinac, ve samo njihov domai velika.
Filipec ne moe utjeti pa se napadno okrene Bakau.
- Preasni gospodin biskup ne iziskuje kralju usluge ako
mu savjetuje da se zavadi s njezinim velianstvo. Ona bi zbog
te stvari mogla uskratiti pomo.
Baka mu mirno odgovara:
- Njegovo velianstvo samo zna kakvi zakoni i obiaji vla
daju u ovom kraljevstvu. Na temelju tih zakona i obiaja zatra
ilo je od mene bive kraljevsko vijee da s princom Ivanom
sklopim ugovor. Kralj je na taj ugovor dao potpis i svoju rije.
Onaj tko mu savjetuje da sve to pregazi, mora se smatrati izdaj
nikom jer bi kralja htio zavaditi sa itavom Hrvatskom, sa svim
njenim staleima i stvoriti u kraljevstvu razdor od kojega bi ono
teko stradalo.
- Koliko e stradati krajlevstvo ako kraljica uskrati svoju
novanu pomo sada kad neprijatelj ulazi u nau zemlju?
- Kraljica ne moe traiti da se njezin brat postavi za bana.
Ona to nee uiniti i nee uskratiti svoju pomo vojsci. Kad bi
sve to uinila, znailo bi da ne eli sjediti na ovom prijestolju,
ve ga sama svojom voljom naputa. Vi ste oito u zabludi, go
spodine kancelaru, meni je poznato da kraljica eli i dalje osta
ti vladarica u ovom kraljevstvu.
Vladisjav ne doputa vie do rijei Filipcu, ve mu stavi ruku
na rame i prijateljski dovri razgovor.
- Mi smo, dakle, jednoduni, vjerni moj savjetnie. Pozna
jem svaku elju njezinog velianstva i znam da e ona uiniti sve
kako bismo nas dvoje, ona i ja, mogli sauvati ovo prijestolje i
zato ne elim, ni ja ni ona, prekriti sklopljeni ugovor s Ivanom
Korvinom i povrijediti Hrvate. Sve to javite njezinom velian
stvu i dodajte moje najdublje i srdane poklone.
Ljubazno mu se nasmijei, kimne pa mu onda okrene lea, uputivi
se k stolu.
284


Na odlasku Filipec znaajno pogleda elnberga koji je sve vrijeme
utio. Filipev ga je pogled zbog toga ukorio, ali eki kancelar i
dalje uporno uti.
Filipec odlazi, osjeajui da mu se tlo pod nogama estoko ljulja...
Rairivi ruke, Selnberg usklikne prema kralju:
- Velianstvo, vjeno alim to vas u tom asu nije mogla
gledati Gordana. Bili ste divni u ovom dravnikom govoru i dr
anju.
Vladislav se smijei, ali ne zbog elnbergove hvale, ve od pomisli
da e se ovakav svidjeti Gordani.
- Htio bih govoriti s njom - ree kralj elnbergu.
- Velianstvo eli poi u prosce? Savjetovao bih vas da sa
uvate taj vaan in poslije krunidbe. Drukije zvui kad prosi
okrunjeni kralj.
- To sam i ja mislio, ali elim je samo vidjeti. Ne bih mo
gao ivjeti bez nje, asti mi moje kraljevske - ree uvjerljivo.
- Rekli ste da je Gordana s kneginjom otila u drugi kat i
legla. Prole noi malo je spavala i ne osjea se dobro.
- Kakav sam sebinjak. Neka poiva. Izdajte naloge da vas
odmah presele u vae krilo dvora. Sad ga moete nazivati svo
jim.
- A ja u priekati kancelarov povratak od kraljice - veli
Baka.
- Predugo sam vas zadrao, ali vas molim zaloite neto.
Neka vam dadu sve to vam srce zaeli.
- Velianstvo, odsad mogu doi k vama kad god bude po
trebno?
- Sva su vam vrata irom otvorena. Uinio sam vam po vo
lji da ostavim Ivana Korvina banom, ali vam otvoreno prizna
jem: nikad tog princa neu moi podnositi u svojoj blizini. Uvi
jek ga moram smatrati takmacem na moje prijestolje, uvijek u
sumnjati u njega.
- Kraljica je posijala u vaem srcu sjeme nepovjerenja
koje bi moglo najvie nakoditi vama, ali opet velim: izlijeit
u vas i te nevolje.
- To je nemogue.
Nakon viesatnog prebivanja u kraljevskoj odaji Baka i Selnberg
izlaze u predvorje.
- Doite sa mnom - zove eki kancelar biskupa.
I povede ga u sobu kraj kraljevskih ureda.
Bez ikakva uvoda kancelar zagrli Bakaa. Sjaji mu se debelo rumeno
lice, smije mu se dua.
- Pobijedili, pobijedili, kako brzo, ali tegobno.
- Dovle smo pobjednici mi, a dalje bit emo opet mi ako

se kralj ne predomisli.
- Ne, dragi gospodine, on je promijenio svojeg gospodara.
Sad ga Gordana moe vitlati kako je volja, a moram Vladislavu
285

izrei priznanje: ovaj put ljubi sasvim mladenaki i ushieno kao
mladi. Velim: Gordani su otvoreni putovi da radi s njim Sto je
volja, bude li znala i htjela.
- Znat e i htjeti. Za svoj cilj bila je spremna uiniti mno
go vie, nije preteka rtva da postane kraljica svoje domovine.
- A meni se ini da u nje ne prevladava uvstvenost svake
vrsti, dakle, nema straha da bi moda iz kakve druge ljubavi od
bila kraljevskog prosca.
- Da prepusti Beatrici vlast u Hrvatskoj, a kralj je nudi
njoj? Ni za kakvu ljubav ne bi ona napustila domovinu kad o
njoj ovisi njeno spasenje. To vam jamim. A sad da se porazgovorimo, kako emo dalje.
- Ogladnio sam i oednio. Neka nam donesu estitog za
logaja i odlinog vina. Zasluili smo.
Kraljica je primila biskupa Filipca u sobi svojeg brata, u
prisutnosti napuljskog poslanika. Poto je isporuio kraljeve
pozdrave, prui joj njegovo pismo.
Brzo ga preleti i mrzovoljno baci na stol, onda pogleda Filipca u
svijetle oi Sto su oajno gledale kroz ute trepavice.
- Kad e kra]j doi u egersku palau?
On joj doslovce priopi kraljevu isporuku s knezom Bran-denburgom i
nado vee:
- Velianstvo, ne zaboravite: nita nije u ovom kraljevstvu
tako sigurno kao vae vjenanje s kraljem.
- Jest, po sili koja kralja ne moe razvezati obaveza, ali od
govorite mi na ovo pitanje: je li kralj u istinu bio bolestan?
Presluavanje ga smuuje, makar je doao k njoj pun sumnje.
- Mene su putali k njemu samo nakon prethodne obavije
sti. Uvijek sam morao ekati, a kralja sam nalazio svakog puta u
postelji sve do danas kad sam ga zatekao sjedei u naslonjau.
- Onda je jadnik jo uvijek slab?
Filipec uini desperatnu kretnju i uzdahne:
- Naprotiv, kao da se ovih osam dana tovio.
- I nije vam sumnjivo?
- Od danas nema niega u to ne bih mogao sumnjati.
- Izloite redom sve to mi poruuje kralj.
Ponajprije ispria kraljici kraljevu elju da Francesko ne moe
voditi vojsku, nego se to ima prepustiti Petru Gerebu. Ona slua
najpozornije i odgovara ledenim glasom:
- Dakle Franceska je skinuo? A to je uinio s Ivanom Kor-

vinom i Damirom? Jesu li uhieni? Ili 2atoeni

- Velianstvo, onda sam ja rtva zlobne spletke. Hoe me li
iti vae uzviene milosti kad su mi dali ovako poraznu kraljevu
poruku o Ivanu Korvinu.
286

- I vi nosite kraljevu poruku? Kako glasi?
Vladislav veli da je potrebno odrati ugovor s princem jer
bi se povrijedili Hrvati to u ovom asu neprijateljske navale ne bi
ni kraljica nikako dopustila i zato Ivan Korvin ostaje ban. I
kraljica i njen poslanik kliknue:
- Neuvena dvolinost.
- Luaka prevrtljivost.
Njihovo uzbuenje pokazuje Filipcu da je kralj, uistinu, prije
odredio drugaije, a o tom ga uvjerava i Ranzano:
- Preda mnom je kralj bjesnio na obojicu.
- Moda samo prividno, gospodine poslanice?
- I odvie je vidno iskazivao mrnju prema obojici i prije
tio se.
- Dakle: u roku od jednog sata dva oprena lica dva raspolo
enja, dvije odredbe. Sto velite o tome, preasni gospodine kan
celaru?
- Velianstvo, ja sam oajan jer iza kraljevskih zidina je
dna opasna skupina ljudi kopa jamu svemu to je sagradilo vae
velianstvo mojom pomoi!
- A kralj se koleba izmeu kraljice i ovih smutljivaca.
- Sad smo nacistu, gospodo, kralja vuku u svoju mreu i
zato ga uinie bolesnim da ne bi ja mogla na nj utjecati. Sve je
bjelodano i zato nam treba brzo raditi. Prvo je pitanje: koliko su
nai urotnici jaki i tko su?
Filipec klikne kao mahnit.
- Imam vou. Glavom Baka. Danas sam ga naao u kralje
voj odaji. Jo vie: kralj ga je uzeo za svojeg savjetnika.
- Ali je jasno i tko su oni drugi - plane kraljica - Gorda
na i njezini zemljaci. ujete li, gospodo, mi smo udarili na Korvina, a Gordana je preuzela njegovu obranu uz Bakaa i Seinberga.
- Jest, velianstvo, ovo je protiv vas, a meni je ve odzvo
nilo. ..
- Ne moe vam odzvoniti dok ste sauvali pamet i vjernost
kraljici.
- Do posljednjeg daha, velianstvo.
- Zajedno smo poeli borbu, zajedno emo je dovriti. Sad
je urota jasna. Hoe da me maknu.
- Ne moe to nitko - veli Filipec estoko.
- I nee - potvrdi ona.

- Hoe li Gordana sad stanovati u svojoj kui ili u kneevskom stanu na trgu? Niste nita uli o tom u dvoru?
- Nisam tome polagao vanosti. Zvao sam sluge, a oni rekoe
da moraju hitno prenositi kneeve i Gordanine krinje u lijevo kri
lo dvora jer e tamo stanovati.
- Svreno je. Ona mu je djevojura - izbaci kraljica, plamtei gnjevom. Pogled joj ubija, ali usne se nakrive na smijeak pa
uzme sa stola pismo koje joj je donio Filipec:
287

- Dakle, gledajte: kralj je prema meni uljudan, ljubazan i
usrdan, strastvenost troi na nju. Ovdje ima kraljicu enu, ali se
odmah pobrinuo za ljubavnicu. To e skupo platiti.
Sve troje sjedne k stolu.
- Recite: jesu li Hrvati jednoduno primili za bana Korvina?
- Govore da jesu, ali samo se dio nalazi ovdje. Vei dio s
vojvodom Ilokim i knezom Bernardinom jo je uvijek odsutan,
makar bi morali ve stii na krunidbu.
- Dobro. Sjeate se mojeg plana da se Gordane rijeimo i
otpoaljemo je u Napulj?
- Velianstvo posjeduje putnicu koju je potpisao kralj, a
to znai njezin izgon.
- Dobro sam je sauvala. I sada velim: Gordana se mora po
slati u Napulj, a pratit e je kraljevske ete. Razumijete?
- To je moja briga, ali kako je dobiti iz dvora?
- To je opet moja briga, nai u zgodu. Dakle, na je polo
aj jasan: uz kralja je Gordana koja mu je dovela Bakaa. Njihr
su dvoje pridobili slabog Vladislava da se prikloni Ivanu Korvinu
i njegovim Hrvatima. Svi su oni moji najvei neprijatelji, prema
tome i vai. Slijedi da najprije odstranimo ovdje: Gordanu...
- Za nju je velianstvo ve odredilo mjesto.
- I sigurna sam da mi ne moe utei. Istodobno slijede: Ivan
Korvin, Damir, zatim pristae: biskup Varadi, ban Derenin, voj
voda Iloki i svi drugi njihovi ljudi.
- Bakaa velianstvo zaboravlja.
- Strpite se dok izgradim misao. Moram potraiti Ahilovu
petu naih neprijatelja.
- A to bi bilo?
- Mrnja prema meni. Svima je jasno koliko me Hrvati mr
ze. Ta mrnja prema meni i mojoj vlasti uzrok je njihova otpora
protiv Vladislava. Je li?
- Tako je, kraljice.
- Ako se, dakle, pobune protiv mene, moraju se zatrati i
protiv Vladislava.

- S njim su sklopili mir putem ugovora Ivana Korvina.

- Taj mir moramo razbiti.
- Kraljica je smislila neto naroito?
- Najprije mi recite: kad e Hrvati polagati prisegu?
- Odreeno je na dan krunidbe.
- Vrlo dobro. Dakle, odaberite najpovjerljivije pouzdanike
neka korvincima priapnu da e prisezati, ne samo Vladislavu,
nego posebno Beatrici aragonskoj.
- Ah! - uskliknu s Filipcem Ranzano i Francesko koji su
dosad sluali utei.
- Dakle, kad doznaju da bi morali prisezati meni, jasno je
to e biti?
- Ustrucavat e se.
288


- Izostat e, sasvim sigurno, barem dvije treine. Ivan Kor
vin i Damir nee nikako doi na prisegu, to vie, odvraat e svo
je pristae.
- Ako oni ne dou...
- Mora to vidjeti Vladislav. A moe li to drugo misliti ili
vjerovati nego da su mu krenuli vjerom? A Vladislav ve nosi u
sebi sumnju da mu Ivan Korvin nikad ne kani vjerno sluiti i
nitko ga nee moi osloboditi te sumnje.
- Pravo veli kraljica - potvruje Ranzano. - Nevjernost
Ivana Korvina toliko je vjerojatna da se Vladislav ne bi mogao
oteti sumnji i kad bi mu Ivan Korvin dao vidljive znakove najve
e vjernosti. Jer to god inio, moe biti samo krinka za ono to
misli i osjea.
- Vladislav je toliko jak u sumnji da mu Gordana ne bi ni
u zagrljaju tu sumnju mogla skinuti s due a ona e na sam dan
krunidbe putovati u Napulj - veli Beatrica.
- Ostaje Baka - naglaava Filipec.
- Odmah prelazimo na njega. Zbog mene izostat e sigurno
od zakletve Ivan Korvin i svi njegovi. Dakle, ovako se ima udesiti ova stvar, ali imam jo neto. Ovo to u vam sada rei ne
pobjediva je zamka.
Beatrica se okrene da je brat na postelji moe bolje uti.
- Rei ete kralju Vladislavu: njezino velianstvo kraljica
uvaava sve kraljeve odredbe, jer uvaava teko stanje prijesto
lja i zato pristaje da ban Hrvatske bude Ivan Korvin. Jedino kra
ljica upozorava da e domai i strani neprijatelji prijestolja sma
trati tu odluku slabou prema takmacu, zato neka prisili Ivana
Korvina da Albertu i Maksu i svima junjacima pokae da se pot
puno poKorio i sasvim napustio misao na krunu ovog kraljevstva.

Ali to mora dokazati nedvoumno, dakle, vidljivo.

- Cime bi to mogao dokazati?
- Na dan krunidbe u povorci princ Ivan ima svojim rukama
nositi krunu, onu krunu kojom je htio okruniti svoju glavu.
Tri mukarca zapanjeno gledaju u Beatriino mramorno lice, na kojem
svjetlucaju samo oi. Jedva se snalaze, jedva shvaaju.
- On da nosi krunu, onu s kojom je htio pobjei - polugla
sno umuje Filipec.
- I njom ovjenati svoju vlast u ovom kraljevstvu. Neka je
nosi iza kralja, neka je biskup krunitelj uzme iz njegovih ruku i
poloi na Vladislavljevu glavu pred itavim svijetom.
- To bi morao odbiti.
- Nikad ne bi pristao.
- Odvie je to grubo ponienje da Ivan prihvati...
- Sve mi je jasno. On nee htjeti nositi krunu...
- I nee doi na krunidbu, dakle, ni na prisegu. To e Vla
dislav vidjeti svojim oima, to e vidjeti svi, i Baka ne moe ni
im raspriti njegovu teku sumnju. A to bi se vie zauzimao za
izdajnike, to se vie sam zaplee u izdajstvo, a vi imate u ruci
289
19 GORDANA V

britko oruje. Dokaite kralju kako se predao izdajnicima kojima je
voa Baka.
Ranzano ustane. Francesko se pridigne u postelji, Filipeve ute
trepavice zaigraju.
- Velianstvo, vaa je misao genijalna. Ovakvoj zamci ne mo
e utei ni Baka, ne, ni on. Nitko.
Smijeei se, promatra ona kako se oduevljavaju i novim razlaganjem
sve vie potvruju nepobjedivost stupice.
- Dakle, vidite: moj plan uniStava jednim udarcem sve ne
prijatelje i mi opet dobivamo kralja u svoje ruke.
- Bude li samo Gordana ve tada na putu u Napulj - upo
zorava Francesko.
- Ne brini. Ali ne uspijemo li do tada Gordanu odvesti, i ona
e biti nemona da ih obrani ovako javnog nedjela. Naa je ratna
osnova dovrena, moja gospodo, pristupajmo odmah djelu. Do
krunidbe preostaje jo samo dananji i sutranji dan, dakle, do
voljno da izvrimo svoj posao.
To ponuka Filipca da ode.
- Moram odnijeti kralju vau poruku, velianstvo.
- Dodajte jo i to da ga i Francesko moli neka preda vojsku
Petru Gerebu, a ja oekujem vojskovou danas na veeri da s
njim ugovorim koliko je jo potrebno sabrati eta i koliko jo
treba novaca. To naroito naglasite. Onda mu recite neka uva

svoje zdravlje. Razjasnite mu kako sam spremna na sve rtve za

nae prijestolje.
Ostavio je palau borbenije nego to je doao, neprestano
razmiljajui kako bi to bre izvrio kraljiin plan.
Meutim, Beatrica sjedne na postelju k Francesku i pogleda Ranzana:
- Ovaj to je izaao ne smije znati itavu svrhu mojega
plana.
- Velianstvo mu nije sve reklo?
- Samo toliko koliko je potrebno da razbudim njegove na
de da se odri i da mi pomogne. Ono najglavnije predajem vama
dvojici.
Napuljski princ pridigne se k sestri, a poslanik stupi blie, dok ona
poluglasno razlae:
- Hrvati su mi zadavali udarac za udarcem.
- Kaznit e ih za to, sestro.
- Mnogo vie.
- Upokoriti ih?
- Jo vie: unititi. Jer dok su oni jaki, dotle aragonskom
rodu ovdje ne moe roditi ito.
- Uistinu je tako, velianstvo - potvruje Ranzano - ali
ovi su ljudi tvrd orah.
- Razbit u ga. Posljednji je as da se latim konanog oru
ja nepobjedivog, nesavladivog koje je sigurno kao grom, a to je
oruje ig veleizdajstva.
290


- Hoe li nasjesti Filipcu i poiniti djela koja oekuje?
- Potpuno sam uvjerena. Ivan je mlad, a njegov drug Dam izazovan. Nita lake nego ba njega izazvati na otpor. Planut
e poar ako mu uinim krivicu, a nanijet u mu sto nepravda,
dakle, mora se buniti. Svakog u ih dana izazivati na buntovna
djela i onda mi je lako izvesti svoj plan.
- O kojem ne zna Filipec? - zapita Francesko dok Ranzano
mirno siua.
- Da, on ne zna i ne treba da zna. Poloit u ruku na njiho
vu imovinu, a to znai uzeti im mogunost borbe. Bijeda misli na
kruh, a ne o ponosnoj slobodi i stalekoj asti. U bijedu u ih
baciti, izgladnjeti.
- Upravo je strahovita pomisao da kraljev takmac na prije
stolje posjeduje toliko ogromno bogatstvo, dok Vladislav nema za
pravo nita. Je li tako, sestro?
- Tako je, izazvat u ih na pobunu, a onda im uzeti imanja
i Korvinu i vojvodi Ilokome i knezu Frankopanu, svima redom.
Njihovom imovinom platit u ete koje e zaposjesti njihovu ze

mlju, kupiti plemie, podmitit odlinike. Njihovim u novcem ot

varati sva vrata, oduzeti svim gradovima slobotine na koje su
toliko ponosni. Oduzet u za sebe dae njihovih gradova, sva da
vanja. Moj je san da zarobim ovu zemlju na jugu otkad sam ugle
dala prirodno blago to ga uiva eljad na jugu u svojim uma
ma, poljanam, rijekama i moru.
- I zato su tako poduzetni - primijeti Francesko.
- A moja udnja nije samo kazna, odmazda to se ne daju
pokoriti ve da temeljito zauzmem itave njihove zemlje.
- Je li sada as za to, kraljice? - pita mirno napuljski po
slanik.
- Ba sada dok je Vladislavljeva sumnja svjea, dok mu jo
princ Ivan nije mogao niim dokazati vjernost, ba danas ih imam
u svojoj ruci, gonit u ih i pokazati Vladislavu da su izdajnici.
Ona pristupi k svojem bratu i zagrli ga.
- Ti e, Francesko, slavodobitno stolovati na bogatim ima
njima Ivana Korvina, i ja, i vi, Ranzano, i sva moja braca, svi moji.
as je upravo divno odabran. Svi e mi u mreu. Izazivljem ih.
. Filipec je nosio kralju Beatriinu poruku. Pri tom se brino
skrivao da ga nitko ne opazi. Ulazio je u dvor sporednim hodnikom,
uvukao se tiho do kraljevskih odana i onda ispitao tko se nalazi kod
kralja. Kad su mu rekli da je sam, odmah se najavi i, doekavi
kraljevu dozvolu, ulazi.
- Nosim, velianstvo, vrlo vane vijesti i kraljica eka va odgovor.
Onda mu stade razlagati i dokazivati kako je Beatriin zahtjev po
njega povoljan i vrlo vaan.
291
19 *

- Njezino velianstvo slae se sa svim to god ste joj pred
loili. Htjela bi da vam pomogne, ne samo novcem nego i svojim
savjetima.
Ugodno iznenaen prima Vladislav Beatriine rijei. Oslobodio se na
lak nain Franceska, zadobio njezinu pohvalu da se Petru Gerebu
povjeri vodstvo vojske, u obranu kraljevstva.
Prijedlog da princ Ivan na krunidbi iza njega nosi krunu zapravo ga
je obradovao. Vie lino negoli iz drugih razloga. Osjeao je
zluradost nad ponienjem koje e doivjeti njegov takmac na
prijestolje pred itavim svijetom.
I odmah je dao pozvati Bakaa i elnberga koji su u kraljevskom uredu
ekali Filipev povratak.
Saveznici su zapanjeno sluah kraljevo saopenje o Beatrii-nim
porukama.
A Vladislav se okrene k Bakau i slavodobitno mu ree:
- Ako mi je princ Ivan uistinu vjeran, evo, pruam mu pri

liku da to dokae ne samo meni nego i mojim neprijateljima. Ne

ka moj roak Albert i njemaki princ Maksimilijan saznaju da
meu mojim podanicima ne mogu traiti nikakvih saveza. Dakle,
dokaite sada, biskupe, to ste obeali da Ivanu nije do krunidbe
i prijestolja.
Te rijeci primi Baka posve mirno, makar u sebi bjesni. Onda se
oprosti i opet ostavi kraljevu odaju.
Kad se sastao sa elnbergom na odlasku, ree mu:
- To je Beatriina spletka. Kako vidite, neemo ga tako lako
posvema istrgnuti iz ruku Aragonke.
- Ne shvaam da je na sve privoljela, ak i na to da se Francesko skine sa asti vojskovoe.
- Na sve e pristati, sve prihvatati, sve odobriti, bit e mi
la i ljubazna, a kad je takva, onda je najopasnija.
- Hoe li princ prihvatiti to ona predlae? - pita elnberg. - ini mi se da nee.
Baka slegne ramenima:
- Ne znam. Svakako bi bilo dobro o tom javiti Gordani.
Obojica su se uputili prema onom dijelu dvora kamo su se
preselili kneginja elnberg i Gordana. Ali na ulazu uskrati im straa
da prijeu prag. To razljuti elnberga. Odmah se vrati kralju. Neko
je vrijeme priekao da se Filipec udalji, a onda ue k Vladislavu i
zlovoljno se potui:
- Velianstvo me pozvalo u dvor na konaite, a zabranjuje
mi ulaz. - To ne razumijem.
- Uinio sam to zbog opreza. Prije nego odete gore, traim
vau asnu rije da o vjenanju, o prijedlozima koje sam isporu
io Ivanu Korvinu ne kazujete Gordani ni rijei.
- Ona je, dakle, izgubila svoju slobodu na vaem dvoru?
- itam vam na licu to mislite. Razabirem sve, uvijek sam
to opaao. Vama je krivo to ljubim Gordanu i htjeli biste me u
njenim oima poniziti.
292

>Taj je uistinu slijep i gluh i lud" - bjesni u sebi Selnberg i stade
se opravdavati:
- Ne mogu shvatiti otkud vaem velianstvu takve sumnje.
Valjda niste zaboravili koliko sam se opirao vaoj ljubavi prema
Beatrici aragonskoj. Logino je da u se sada radovati to je Gor
dana istisnula kraljicu.
- Radujete se to naputam Beatricu, ali nipoto vam nije
s voljom moja ljubav prema Gordani. Zato ste odmah poli gore
da joj javite to traim od princa Ivana?
uDa te odvrati od ove budalaste spletke", odgovori u sebi elnberg i
nastoji kralja uvjeriti da nije ni na kraj pameti imao o tome

obavijestiti Gordanu.
Ali u obrani svoje ljubavi Vladislav je pokazao neobinu odlunost pa
ponovo zatrai od elnberga asnu rije da Gordani nee saopiti
nita o toj stvari. Bio je uvjeren da bi mu to smanjilo vrijednost u
njenim oima. A odsad eli pred njom dokazati kako bi se mogao njoj
svidjeti, ak uveliati svoju vrijednost. Zato je vrsto odluio
latiti se svakog sredstva da Gordana ne dozna nigta to je za sebe
smatrao nepovoljnim.
Zlovoljan vrati se elnberg Bakau pa mu ispria rezultat svojeg
razgovora s kraljem.
- Dakle, pokuat u da govorim s princem - odlui Baka.
- Bojim se da nam je kraljica ovim prijedlogom opet pod
metnula zamku.
- Vi, naime, mislite da princ nee pristati?
elnberg se nasmijei:
- Ni ja ne bih pristao, a mislim da nee ni on.
- Idem ravno k njemu. Odande u se vratiti.
- ini se ipak da sam se prerano radovao - veli elnberg,
pratei biskupa predvorjem. - Ve sam smatrao da smo pobje
dnici.
- Dokle god bude Beatrica u ovom kraljevstvu, nikad se ne
moemo smatrati pobjednicima. Nema tvrave koju ona ne bi podrovala. To upamtite, gospodine Selnberg.
Na vratima su se saveznici oprostili.
Kad je Damir ostavio kraljevski dvor, odmah se vratio princu Ivanu na
bojite i saopio mu kraljevu odredbu da nema vie ni s kim oruanog
obrauna. Tada su svi krenuli kui: i princ, i ban Derenin, i ostala
gospoda. Velikai i plemii nastanili su se u gradu, samo je Derenin
s nekolicinom prihvatio Ivanov poziv da se smjeste u njegovoj palai.
Cim je Ivan stupio u palau, pohrlio je najprije k svojoj majci.
Naao ju je s Damirovom majkom. Obje ene nisu znale to se dogaa s
njihovim sinovima. Sluge i sluavke uvale su tajnu,
293

pokoravajui se zapovijedi da nikoga ne putaju gospoama kako ne bi
nita saznale.
Neko vrijeme proveli su sinovi zajedno svojim majkama, ne spominjui
nita o dogaajima na Dunavu da ih ne uzbuuju.
Poslije objeda stali su ban Derenin i biskup Varadi s ostalim voama
raspravljati o krunidbi, o predugom izostajanju vojvode Ilokoga i
uope o poloaju svoje zemlje.
vrsto su odluili preutjeti Ivanu da su se vojvoda i knez sa svojim
pristaama odvratili od njega, drei da e se njihovo dranje
raSistiti na samoj krunidbi jer su ih oekivali na prisegu i nadali
se da e tom prilikom provesti pomirenje i sklad.

Varadi je utjeravao hrvatske voe da su knez i vojvoda s pravom bili

kivni na Ivana Korvina to ih je ostavio kad su prijestolje mogli
izvojevati njemu. U toj velikoj srdbi ostavili su Pe-uh, ali e se
sigurno vratiti na krunidbu.
U ovakvom raspoloenju raspravljali su dugo, kad im netko javi da je
biskup Baka stigao u palau i da ga je princ Ivan primio.
Njegova pojava uzbudi gospodu pa napeto ekaju to je Baka-a dovelo
princu.
I sam Ivan zaudio se kad mu je sluga najavio neobian posjet. Nije
slutio o Bakaevoj akciji u dvoru ni saveznitvu s Gor-danom. to god
se dogaalo unutar kraljevskog dvora, sve je to Ivanu bilo
nepristupano. Znao je samo onoliko koliko mu je rekao Damir poto se
vratio juer iz ljetne palae, a to mu je davalo povoda da se u njemu
jo vie razvije borna ljubomora i alost. To se pojaalo kad je
danas na bojitu vidio Gordanu u krugu velikaa, u t3ko prijateljskom
i bliskom saobraaju. I to ga je ponukalo da bude jo utljiviji i
povueniji, dapae, ni s Damirom nije htio raspravljati o Gordani da
ne oda to se u njemu zbiva.
Bakaev dolazak iznenadio ga je. Ali primi biskupa sa smijekom i
svim poitanjem posadi ga u naslonja i sjede mu nasuprot.
- Visosti, nismo se vidjeli prilino dugo - primijeti biskup
nakon pozdrava - od onog dana kad ste vi poli svojim putem
kojim vas ja nisam mogao slijediti.
Time je nianio na Ivanov bijeg s krunom i odmah dodao:
- U duhu sam ipak slijedio korake i onda kad ste otili s
krunom i kasnije kad ste se vratili.
- Uinio sam onako kako sam osjeao.
- Nitko vam to ne vjeruje tako iskreno kao ja jer nitko ni
je poznavao vau duu kao ja. Po prirodi niste vlastohlepni ni
slavohlepni ni gramzljivi za zemaljskim dobrima.
- To je oito u dananje doba pogreka.
- Sa stanovita sebinosti, ali s vaeg plemenitog stanovita
je ispravno. Vi ste se posve podali duhovnom ivotu, predali ste se
knjigama, umnim filozofima, misliocima koji su svoj ivot gra
dili i razvijali daleko, vrlo daleko od svagdanjih sitniavosti i
294



postavili ste svrhom svome ivotu ne samo da polazite njihovim
putovima nego da usavravate i ljudske kreposti. I to bi bilo
uzvieno i vi biste bili dostigli veliku visinu koja bi vam bila
donijela sreu.
- A sada smatrate to izgubljenim?
- Tu sreu koju ste htjeli postii duhovnim ivotom razbi

li su vam jednim udarcem kad su vas probudili trubljama to

zvee s kraljevskog prijestolja. Ni danas ne mogu razumijeti zato
je kralj Matija svojeg sina tako malo odgajao za prijestolje koje
mu je namijenio. I onda je jasno to mladi princ s filozofskim
knjigama u ruci ne moe prihvatiti ma i ezlo.
- Kako je sve to bilo, jo sam ne znam, ali u ovo malo vre
mena to sam bio kandidat za prijestolje neprestano sam sa so
bom vidio borbu, dolazio u sukob s onim to je u meni i s onim
to je dolazilo izvan mene, sa strane prijestolja. Zato je bolje to
je ispalo tako kako jest.
- Vi to istinski osjeate?
- Sasvim tako kako sam rekao.
- Kad budete stariji, ipak e se u vaoj dui jamano javiti
neto batinjeno od svoga oca i poalit ete za prijestoljem.
- Ne, gospodine biskupe. Moj otac je bio roen da viada,
meni nije ostavio nita u batini od vladarskih kreposti.
- Va se otac ve u ranoj mladosti naao usred kreeva za
prijestolje, nad njim su se lomili maevi, oko njega su padali
mrtvaci. Osjetio je sve grozote rvanja za vlast. Gledao je ak svo
jeg roenog brata kako gubi glavu, amio je u tamnici s petnaest
godina svojeg ivota. Da, u njega je bila neobina elina snaga.
Imala se gdje i oeliiti i zato je on sa osamnaest godina i sa dva
deset znao da se bije za prijestolje. Vi ste uvijek ivjeli u blagom
povjetarcu, nikada niste iskusili oluje i pogibelji, a to je naj
vanije, niste znali odabrati ovjeka da vau stvar vodi...
- Gospodine biskupe, sve to smatram prolou, a budunost
mi prua priliku da pokaem hou li znati braniti i upravljali
zemljom kojom sam banom.

- Vi to smatrate prolou, ali drugi ne misle kao vi. Moda
drugi na toj prolosti grade sadanjost koja bi vam mogla ogor
iti sve vae lijepe nade i matanja za budunost.
- Ne znam na to nianite, preasni gospodine.
- U prvom redu na vae neprijatelje koji su svom snagom
radili protiv vas. Nastojali su da posiju protiv vas sumnju.
- U kojem pogledu?
- Prikazuju, naime, da je sasvim vjerovatno i razumljivo,
dapae, prirodno, ako se u dui bunite protiv Vladislava koji je
Ostao pobjednik. Jo vie: tvrde da su princ Albert poljski i nje
maki prijestolonasljednik Maksimilijan provalili u ovu zemlju
zato to su uvjereni da ste vi jo uvijek kraljev neprijatelj i tak
mac na prijestolje.
295

- Moji su neprijatelji uistinu uzeli u ruke vrlo britko oru

je protiv mene.
- Sami priznajete koliko su njihove sumnje pogibeljne?
- Naravno, jer bi bile vjerovatne kad bi na mome mjestu bio
drugi.
- Ja sam to upravo ovim rijeima danas kazao kralju.
- Kralju? - iznenadi se Ivan.
- Nemam nikakvih veza na dvoru, osim to su me ranije
ivali radi ugovora koji sam sklopio s vaom visosti. A sada se
opet radi o vama i ponovo su me pozvali.
- Zar me opet kane skinuti s banske asti? U roku nekoliko
sati bio sam skinut i opet postavljen. Vidim ti tome ruku kra
ljice.
- Samo se po sebi razumije, ali konano je ipak pobijedio
Selnberg - naglasi Baka i pomno zataji Gordanino sudjelova
nje u borbi za bansku ast.
- Dakle, radi se o neemu novom to je u vezi sa mnom?
- O vaem sudjelovanju na krunidbi.
- Znam gdje mi je mjesto. Svi emo mi doi, a sigurno i vo
jvoda i knez, sa svojim prijateljima.
- Prije sam rekao da su vai neprijatelji nastojali potaknuti
sumnju i posve vam iskreno priznajem: kralj je podlegao dvojbi
da ste se vi mirne due predali odluci izbornoga sabora. Zbog to
ga je kralj ozlovoljen, nemiran i makar vas je ostavio na banskoj
asti, njegovo je povjerenje ipak uzdrmano.
- Nisam li vratio krunu?
- Vele da niste imali vjere u uspjeh borbe, ali u sebi nosite
mrnju.
- Unaprijed su mi prorekli ovu nevolju - odgovori princ
potiteno. - I ja u uvijek biti pod udarom takvih sumnja.
- Ako ih ne budete nastojali oboriti.Zato ne propustite ni
kad zgodu kad god vam se prui prilika da dokaete kralju koli
ko se vara.
- Uistinu neu propustiti da mu pokaem zlobnu izmiljoti
nu svojih neprijatelja.
- Ba zbog toga dolazim. Prua vam se ve sada prigoda da
osramotite bezonu spletku vaih neprijatelja kojima je na elu
kraljica.
Prinevo lice odjednom se uozbilji. U oi mu ulazi pozornost i
oekivanje pomijeano s nekom sumnjom:
"to hoe Baka? Kamo smjera? Zar je preuzeo zadau da me sklone
odrei se banske asti to nije mogao poluiti Filipec?*
- Neka preasni gospodin biskup kae to eli.
- Kralj mi je danas rekao otprilike ovako: >AIbert Poljski i
Maks Njemaki u ovom su kraljevstvu i dolaze ravno protiv pri
jestolja. Vodi ih uvjerenje da e naii na nezadovoljnike Ivana

Korvina, a tko zna kakvim se nadama opajaju. Hrvatski ban, princ

Ivan Korvin, morao bi javno pred itavim svijetom dati vidljiv
296

dokaz da nije protiv mene. Naprotiv da je sasvim predan kralju
Vladislavu. To bi neprijatelja zbunilo u njegovim nadama i znatno bi
pokolebalo napredovanje."
- A ime bih to mogao javno dokazati?
- Kralj Vladislav veli: "Jedini je nain da princ Ivan doka
e pristaama i neprijatelju kako je potpuno predan meni kralju
i da neprijatelj ne moe od njega nita oekivati ako prekosutra
na krunidbi princ Ivan sam nosi za mnom krunu!"
Baka otro promatra mladog princa. Ne zapaa u njegovom pogledu
nita drugo, osim vesele i vedre ironije. To ga zauuje i plai. Sto
znai ta ironija? Sigurno otklon?
Kako nezna odgovoriti na svoja pitanja, hitno nastavlja uvjerljivim
rijeima:
- Ja mislim, visosti, da biste to mogli prihvatiti, asno je bi
ti prvi iza kralja, a to ste doista kao hrvatski ban. Zato ne bi
bilo
isto tako asno nositi krunu, to vie, to ste je tako mirne due
otklonili, napustili borbu i predali krunu kralju. Zato da kralja
ne uvjerite o svojoj potpunoj iskrenosti kad je taj in tako jed
nostavan i ne trai od vas rtve.
- Preasni gospodine, je li to kraljeva poruka?
- Da, visosti, izravno dolazim k vama po njegovu nalogu i
njegovoj elji da vam to javim.

- Mogao bih vam to smjesta odgovoriti, preasni gospodine,
ali tu bih vam odgovorio samo ono to sam ja o tome mislio.
- To elim i uti.
- Ali danas vie nisam svoj. Ban sam Hrvatske i moram taj
prijedlog saopiti voama hrvatskih stalea,
- Zapravo nemate krivo, morate se s njima porazgovarati.
- Zar je odgovor tako hitan? Ili o tome odgovoru ovise kak
ve nove odredbe?
- Mislite da vas kane opet skinuti sa asti? To Vladislavu
nije ni na kraj pameti. On je samo izrazio tu elju i rekao neka
vam je predloim. Odgovor nije traio, ali e me sigurno pitati
Sto ste rekli.
- Onda vas molim da njegovu velianstvu saopite ovaj moj
privremeni odgovor. Jo danas u javiti hrvatskim staleima neka
sutra dou u moju palau na dogovor.
- Po vaem dranju, visosti, ini se niste nimalo iznenaeni
ovim prijedlogom?

- Preasni gospodine, nita me vie ne moe iznenaditi. To

liko sam toga doivio u ovo malo vremena otkad mi je umro
otac.
- Bilo je mnogo udaraca.
- Odvie, i pretekih.
- I ba ti udarci trgnut e vas iz filozofskih visina na zemlju,
u ivot. Uvijek su ljudi u patnjama proistili sami sebe i ojaali
svoju volju.
- Onda bih ja morao stei preveliku i pregolemu snagu.
297

Ali Ivan nee da nastavlja razgovor i upita:
- Preasni je gospodin sigurno upuen to se dogodilo na
obali Dunava?
- Jo vie: upuen sam da su vai neprijatelji i ovaj sukob
izmeu Damira i Franceska iskoristili da vau visost prikau ne
samo nezadovoljnikom nego i buntovnikom.
- Na to se moram samo smijeiti.
- Ipak bih vas upozorio: ne smijeite se jer oni se jako
mrae u svojoj zlobi i zovu na okup sve svoje avolske saveznike
da bace na vae ime trajnu kraljevu sumnju. Htio sam odvratiti
kralja od zahtijeva da nosite krunu, ali nisam uspio jer tu smo
samo elnberg i ja koji se borimo oko kralja za vas.
I opet preuti Baka Gordanu da ne pobudi u princu ljubomoru.
Oekivao je da e Ivan pitati za Gordanu, odluio je da mu da potpuno
krive obavijesti, samo da ga ne raspaljuje protiv kralja. Ali Ivan ni
jednom rijei ne svrne razgovor na nju.
Baka osjeti da je njegova misija svrena i ustane. Ivan ga isprati
do vrata i oprosti se s njim vrlo ljubazno. Ali Baka je osjetio da
nema u njegovu glasu one topline koju je vazda iskazivao prema njemu.
"Oito, taj razoarani mladi ne vjeruje vie nikome. Ili je njegov
vladanje neizvjesna slutnja da e preko mene izgubiti posljednju radu
da ikad stekne Gordanu, da sam je taj krivac koji je u kraljevskom
dvoru zaigrao svadbeni ples s Gordanom..."
"Kakav to golemi udarac eka mladog princa. Nije li mu sudbina prava
strahota? Izgubio je krunu i ljubav. Vladislav mu je oteo prijestolje
i odabranicu njegova srca. A zapravo, svemu sam kriv ja."
"Ludi mladi. Da mi je nakon oeve smrti rekao: Vi ste, Ba-. kacu,
moj odabranik, vi ste moj kancelar, upravljat ete ovim kraljevstvom.
Sad bi nosio krunu Vladislav ili njegov roak, a Ivan bi se njome
okrunio. Sad e biti obratno. Vladislav uzima krunu i Gordanu. Hoe
li zapravo prihvatiti kraljevu elju? Ili odbiti? A onda? Oblano je
nebo nad njim..."
Baka se nije prevario. U njegovoj blizini Ivan je osjetio neku
neodoljivu neprijatnost, neto hladno gotovo neprijateljsko. Instinkt

ljubavi uinio je svoje. Makar ne sluti da mu Baka za sva vremena

otima Gordanu, hvata ga neki neprijatni osjeaj, neto ga je
odvraalo od toga ovjeka. Cak nije mogao ni jednom upitati za
Gordanu niti od njega doznati kamo je naumila otii. I ne zna to ga
je spreavalo da ga pita i govori s njim kao neko.
S tim hladnim neugodnim osjeajima ostao je Ivan sam u svojoj
knjinici. Onda mu javie da se nekoliko gospode nalazi dolje kod
biskupa Varadija na vijeanju.
298

Odmah se uputi k njima. Svi su ustali i poli mu u susret, puni
znatielje to je govorio s Bakaem. On im ukratko ree:
- Kralj eli da na krunidbi u povorci ja nosim krunu.
U prvi as svi su se ukoili, a biskup Varadi objema akama udari po
stolu:
- Takvo nedostojno ponienje?!
Te rijei pale su kao vrele iskre i raspalile raspoloenje. Nekoliko
asaka sve je builo i vikalo:
- Ponienje, prevara.
- Izdajstvo naih ugovora.
Ban Derenin ustoboi se usred sobe i dokazuje:
- Toga nema u ugovoru princa Ivana i ne moe biti. Ban je
prvi iza kralja, ne moe, dakle, nositi njegovu krunu. To je posao
paeva i dvorana.
Jednoduna vika potvrdi njegove rijei.
Kraj stola, utei je stao princ Ivan, i ekao da se buka stia. Onda
zamoli biskupa Varadija da umiri gospodu, jer im eli jo neto rei.
Doli su blie da ga sluaju.
- Posluajte kako je biskup Baka obrazloio kraljev pri
jedlog.
I sluaju u potpunoj tiini, ali u bunom prosvjedu osjeaja. I tek
to Ivan svri, uzvitla se nova buka prosvjeda:
- Princ je predao krunu Vladislavu od svoje volje i protiv na
eg zakljuka. Gdje tu zdrava pamet moe jo gajiti sumnje? digne glas ban Derenin. - Princ je pristupio kralju nm, nepobijeen. Vladislav je potpisao prisegu. Moe li jo ovdje biti su
mnje?
- Ali moe biti spletke - oglasi se starac.
Svi se okrenue k njemu. Primjedba je pala iz usta starog plemia, a
neki su mu pridali vanost.
Razbueni duhovi raspravljali su o tome neko vrijeme, a onda se digne
biskup Varadi i pozove princa da on sam kae svoje mnjenje.
- Mlad sam i neiskusan. To me jo vie nuka da traim u
svemu savjet preasne i velemone gospode, iskusnih i umnih
ljudi. Ali kad traite moje mnjenje, razloit u ga potanko. Nika

ko ne mislim da me kralj htio poniziti, traei da nosim krunu jer

je vrlo vjerovatno da bi se time pokazalo neprijateljima koji su
provalili u kraljevstvo kako ste vi zajedno sa mnom uz kralja i
da ste napustili svoje prijanje osnove i potpuno prihvatili za vla
dara Vladislava ekog. Uistinu, svi neprijatelji moraju izgubiti
sve nade u mene i vas kad zauju ili vide da ja nosim krunu za
koju ste se vi borili da me njome okrunite.
- Zar smo mi duni rasprivati sumnje? Neka ih onemogue
Vladislav i njegov kancelar, njihove odredbe i njihovo vladanje.
- I u tom se slaem s velemonim gospodinom banom Dereninom - odvrati princ - ali to bi zahtijevalo mnogo vie vreme299

na, a Albert i Maks temeljito su zagazili u nae kraljevstvo.
Krunidba e se obavit prekosutra i kralj bi elio imati ba u tom
vanom asu taj dokaz kojim bi se mogao iskazati pred neprijateljem.
Nezadovoljni pogledi i mrmor ne zaustavljaju Ivana da nastavi.
- Ako odbijem taj prijedlog, to e slijediti. Proglasit e su
mnjivim ponajprije vas sve koji ste odluili da se pokorite sud
bini i mene uzmete za bana i da zajedno sa mnom, uz pomo mo
jih sredstava, spasite svoju domovinu koja je i moja pljake i
haraenja Turaka i Aragonaca. Ali uz sumnju koju bismo izazva
li bit e nam nae osnove ugroene.
- Zar da dopustimo poniziti bana? - pada nekoliko povikaa Ivan odgovori:
- Oni ele poniziti mene, a ne bana, mene osobno princa
Ivana Korvina, kandidata na prijestolje.
Uto se digne jedan estoki glas:
- I vi biste lino htjeli i mogli podnijeti ovakvo ponienje?
Ivan se nasmijei i slegne ramenima:
- Neka mi gospoda dopuste da odgovorim sasvim onako ka
ko mislim, slagali se vi sa mnom ili ne. Moje duboko uvjerenje i
moj lini osjeaj potpuno se slau s mojim mislima: ako uzmem
krunu i nosim je iza kralja, to za mene ne moe biti ponienje.
Ne smatram da je kruna ast i srea, ve obratno: teret, briga,
vjeiti strah i nemir, grinja savjesti, iljasto trnje koje u svakom
asu oduzima mir, vazda budi iz sna, jer zna da nikad nisi uinio
dovoljno, a da uzmogne rei da si pravedan i da si ispunio du
nost. Neka mi gospoda vjeruju: kad bih ja morao poi naprijed,
a netko bi drugi nosio krunu za mnom, bio bih nesretan, prestra
en i pun sumnja u samoga sebe. Ako se radi o mojoj linosti,
onda se moram nasmijati svima koji misle da bi me time mogli
poniziti ili raalostiti.
Neki odobravaju, ali veina je mrka i nezadovoljna. Biskup Varadi
poluglasno primijeti:

- I opet filozofska razmatranja. A vi zaboravljate, visosti, da

drugi ne misle tako?
- Vjerujem. Ja sam vam iznio svoje miljenje. Rado u uze
ti da nosim krunu onome koji je mene pobijedio da tako otklonim
od vas i od sebe sumnje kako smo nezadovoljni i potajno se buni
mo protiv kraljevskog izbora. A sad u vas pustiti da sami o tom
raspravite i da mi svoje konano mnjenje saopite do sutra.
Ostavio je gospodu i s Damirom izaao iz sobe.
- Ne slaem se s tvojim mnjenjem - ree mu putem Damir. - Ja bih odbio.
- Moda bi bilo vrlo pametno kad bismo taj prijedlog prih
vatili. Vjeruj mi: volim krunu nositi u ruci negoli na glavi, ali
pokorit u se njihovu zakljuku.
300

ARAGONSKE SMOKVE
Zamiljeni Baka dolazi u dvor. Ve u prvom dvoritu saznaje da se
kralj nalazi na istonoj strani perivoja. Krenuo je odmah oko dvora.
Meu kronjama opazi kralja okruena velikaima i plemiima u ivom
razgovoru.
Kad se pribliio, pokua svratiti Selnbergovu pozornost na sebe, ali
nije uspio. Debeli kancelar neto ba ivo pripovijeda kralju iji
pogled krui oko drugog kata lijevog krila dvora. Onda Vladislav
iznenada zahvati pogledom Bakaa i prekine Seln-bergovo
pripovijedanje.
- Doite, gospodine biskupe, ekam vas - i Vladislav krene

prema biskupu.
eki kancelar ga slijedi dok su druga gospoda zaostala.
- Dakle, gospodine biskupe, jeste li donijeli dokaze vjer
nosti naeg princa, ili potvrdu mojih sumnja?
Biskup stupi blie kralju:
- Nosim dokaze da se njezino velianstvo kruto prevarilo.
Odgovor kralja vidno razdrai.
- Ja govorim o sebi, a vi o njezinom velianstvu.
- AH zahtjev da princ nosi krunu nije potekao od vas, nego
od kraljice, samo ste ga vi usvojili.
U kraljevim oima plamti ljutnja. Ljuti se to ga sjea da je uistinu
prihvatio Beatriin savjet.
- Ne, zahtjev je moj - brani se on.
- N&ka mi velianstvo oprosti to ne mogu vjerovati da biste
u svojoj vitekoj dui smogli svojstvo koje je potrebno da se iznu
di ovakav in. Ako zahtjev nije kraljiin, a ono ga je izmudrio gos
podin Filip ec.
- Vae rijei dokazuju da ste doivjeli poraz.
- Obratno, potpuno pobjedu i onaj koji je izmudrio ovu e
lju, slavno je poraen, bila kraljica ili Filipec, svejedno.
Vladislavljevo lice odaje mrzovolju kao da mu je upravo krivo to se
Baka raduje.
- Velianstvo, kad sam princu objavio to treba da uini,
blago se nasmijeio kao da ste mu poslali kakvo veliko odliko
vanje.
- Dakle, nosit e krunu? - pita elnberg.

- Kako je ne bi nosio? Stupat e prvi iza kralja, a to mu
mjesto i pripada.
- Ali tu je krunu on htio sebi poloiti na glavu - mrko e
Vladislav.
- Ne, on to nije htio, nego su htjeli drugi i zapravo se mora
osjeati sretnim to danas uistinu nije okrunjen tako tekim
bremenom kao to je ba kruna ovog kraljevstva.
- Ovako je, dakle, princ razloio svoju odluku?
301

- Ne, velianstvo, on je smjesta prihvatio bez ikakva tuma
enja i naglasio da mu je vrlo lako odgovoriti na elju vaeg ve
lianstva.
- Umije se divno pretvarati - odgovori Vladislav, ali Selnberg je razdraen tim odgovorom i odmah izree svoje miljenje:
- Prema tome, nema niega ime bi princ mogao dokazati
svoju vjernost i razbiti vae sumnje? Va odgovor dokazuje da ste
dobro proniknuli duh Beatrice aragonske.

- Bit u prisiljen da vam zabranim spominjati preda mnom

kraljicu.
Baka slegne ramenima i pokloni se:
- Vae je velianstvo, dakle, odustalo od naeg dogovora i
rjeava me dunosti da zapoinjem razdirati obaveze koje vas
veu s njom?
- Vi ste se obojica dogovorili da ete me izgrizati svojini
primjedbama?
- Neka mi velianstvo oprosti. Ako nikad ne smijem spome
nuti kraljicu, ne mogu ni zapoeti svoj rad.
Razgovor ga do temelja ozlovolji. Osjeao je da mu Baka i Seinberg
imaju pravo spoitavati uvjerenje da mu je Ivan Korvin nepomirljivi i
opasni takmac, da radi protiv njega i radit e uvijek i ne moe
nikako napustiti Beatriin savjet.
Zato im okrene lea i vrati se svojoj pratnji.
Seinberg neto prokune i promrmlja:
- Eto, jo uvijek ga dri za iju Beatriina ruka. Spletke
egerske palae prodiru i sada preko ovih zidina u dvor. to emo,
gospodine biskupe?
- Samo je dvoje mogue: da Gordana odvrati kralja od te
elje, ili da princ prihvati taj zahtjev, ali zapravo on nije dao
nika
kav odgovor.
- A vi ste kralja izvijestili povoljno?
- Morao sam tako uiniti jer se nadam da e se princ od
luiti. Pokuat u odmah doprijeti do Gordanc da s njome izmije
nim barem nekoliko rijei.
Seinberg se vrati kralju, a Baka se uputi u dvor i dade pozvati u
kraljevski ured Stjepka.
- 2elim Gordani. Zna !i kojim se putem ide u gornji kat, a
da ne moram proi kroz strau?
- Kako ne - odvrati pa - gore kroz bijelu kulu. Tamo
vode stepenice uskim i tamnim hodnikom ba na vrh kule gdje
su kraljevski astrolozi.a odande je lako unii u drugi kat.
- Idi, dakle, Gordani i zamoli je neka sie u kulu, tamo u
je doekati.
Pa je poveo biskupa uskim hodnicima, mranim i tamnim, i doveo ga u
kulu. Zatim je pohitao Gordani.
Baka nije dugo ekao. Djevojka se pojavi pod svodom kule.
- Sto znai ova tajanstvenost, gospodine biskupe?
302

- Kralj je postavio na stube strau i ne puta k vama one
koji bi vam mogli javiti da jo uvijek njime vladaju Beatriine
spletke.

I priopi joj kraljevu elju i svoj razgovor s prmcein.

- Ako zatraite od kralja da povue zahtjev koji ponizuje
princa, izgubit e povjerenje u Selnberga, a ipak bi trebalo neto
uiniti jer je Seinberg jedini na oslonac protiv Beatrice. Kralj
vrsto dri uz Filipca, a taj prenosi otrov iz egerske palae i utr
cava ga Vladislavu.
- To je mo napuljskih dukata kojih se Vladislav ne moe
odrei.
- Jer ih treba danas vie nego ikada.
- Sto biste vi uinili, gospodine biskupe? ekam vas savjet.
- Kad biste se vi sastali s kraljem prije krunidbe i naveli
ga neka vara oda to je zatraio od Ivana Korvina? A opet sum
njam jer on dobro osjea koliko biste mu zamjerili to se jo da
nas povodi za Beatriinim savjetima i uporno e tajiti. Stoga vam
preostaje samo to da princa nagovorite neka se pokori.
- Molim vas, gospodine biskupe, poaljite mi Simona. On
e najlake nai put k princu.
- Jo bih vam htio neto odati, Gordana.
- A to bi bilo?
- Danas je Vladislav sveano izjavio i meni i Selnbergu da
e vas zaprositi.
Kroz tamne trepavice gledaju ga bademaste oi. Nita se ne odraava
na licu, osim uenja. Baka pouri da ne doeka njezin odgovor:
- To sam vam naglasio samo zato da steknete vremena da
temeljito razmislite, jer znam da vae srce nee nikada stati na
put vaem razumu i vaim ciljevima. Bilo bi smijeno kad bih
od vas traio da spaavate kraljevstvo Ugrima. To nisam nikad ni
mislio, ali vrlo razumljivo ako vas upozoravam da se aragonska
zmija ugnijezdila u ovom kraljevstvu i svuda nasiktala ubojiti
otrov. Ovih dana sami ste vidjeli kako vam je htjela nametnuti
brata za bana, osjetili ste da je svu snagu svoje zloe uperila ba
protiv Hrvatske. Bit e dobro, Gordana, razmisliti da ne sruite
temelje samoobrani koju smo dosad sagradili tako teko, muko
trpno i s toliko napora.
Gledala je ravno preda se, posve hladno, beutno.
- Kako ete uinki, to ete odgovoriti kralju, ne znam i
neu vas sada pitati. Molim vas razmislite, uoite sve, jer sami
razabirete: sudbina vae domovine sasvim je u vaim rukama.
- Hvala vam, gospodine biskupe, to ste mi unaprijed otkrili
kraljevu namjeru.
Sagnula se i poljubila mu ruku.
Biskup je izaao, a Gordana se vrati u drugi kat u raskone odaje
gdje ju je ekala kneginja.
303

Uskoro se istim putem uspeo Gordani Simono. Ona se povukla s njim k

prozoru i tiho ga pita. Govorili su svojim jezikom da ne bi razumjela
kneginja.
- Moete li nai razloga da idete u grad?
- Koliko god hou.
- Htjela bih da jo danas odete biskupu Varadiju.
- Sto da mu kaem?
- Javite mu neka nikako ne nagovara princa da prihvati kra
ljev prijedlog koji mu je danas donio Baka, a zatim ete potra
iti Damira i zapitati ga to su odluili i s moje mu strane odnesite poruku da bi bilo vrlo sramotno kad bi prihvatili ono to pre
ko kralja trai Beatrica aragonska. Nadam se da e odluno odbiti.
To je sve to imam isporuiti.
Simono se udalji da izvri Gordanin nalog.
Kneginja pristupi Gordani i pozove je na etnju u perivoj.
- Evo, dolje je kralj s pratnjom. Sigurno bismo se pozaba
vile.
- Vaa kneevska milost neka mi oprosti, ne mogu silaziti,
ne osjeam se dobro i molim dopustite mi da ostanem u sobi.
- Uistinu, vrlo ste blijedi - primijeti kneginja, gledajui je
pomno, a ipak bi bila teta kad ne bismo mogli prisustvovati kru
nidbi.
- Ne, gospoo kneginjo, nikako neu odlaziti u stolni Bio
grad.
- teta, bit e sigurno lijepo.
- Neka se vaa milost mirno uputi na sveanost s ostalim
gospoama. Ja moram ostati u dvoru, ne samo to se ne osjeam
zdrava nego i zbog toga to ne elim da se pokazujem svijetu.
Kneginja je, stojei uz prozor, pogledala dolje gdje su gospoda
sjedila na kamenoj klupi s kraljem. Pred njim je stajao biskup Baka
i neto veselo priao itavom drutvu. Straga dolazi neka enska
pojava u crnoj halji i crnoj kapi na bijeloj kosi.
- Gledajte, Gordana, tko to dolazi? Kakva udna ena.
- Djevojka se priblii i pogleda dolje.
- To je Nardela, najpouzdanija kraljiina uhoda.
- Kako je mogla stii ovamo?
- Sasvim po raunu svoje gazdarice. Beatrica nije dovela
svoje Napuljce u ljetnu palau samo zato da nas izbaci nego da
uhodi, a to joj divno uspijeva. Oito je nastanila u ovoj palai svo
ju dadilju, napuljsku plemkinju. Pazite, kneginjo, kako se stara
ulja ravno gospodi. Ve unaprijed znam to e biti.
- to nosi u ruci?
- Zdjelu sa smokvama. Tako je uvijek lutala dvorom kralja
Matije.
Sa zanimanjem obje ene promatraju Nardelin dolazak. Razabrale su da

ju je Baka ve opazio, ali ni jednom rijei ni kretnojm ne upozorava

gospodu.
304

Nardela se priblii kralju s lea, zatim obie klupu i zaas se
stvori okom u oko Vladislavu i njegovoj pratnji. Baka samo
uti.
- Velianstvo, drago, milo velianstvo, evo smokava, svje
ih kao da su ih aneli ubrali.
Iznenaeni pogledi promatraju enu. Baka promatra kralja. U njegovim
zjenicama ukoen strah kao da je zagledao neku daleku sliku.
Hitro ustane i poluglasno pita Bakaa:
- Tko je to?
- Aragonka iz egerske palae - apne mu Baka - ona koja
je kralja Matiju itav ivot progonila sa zdjelom smokava i pru
ila mu posljednji zalogaj.
Nardelin podmukli pogled dotakne naas Bakaa i onda se luaki
nasmije i poe sasvim blizu kralju, ne bi li ula to mu ape Baka.
Zdjela joj se gotovo dotakne kraljeva haljetka, a starake usne se
nakrive:
- Velianstvo, sasvim svjee smokve, nebeske smokve.
Ledena strava preleti Vladislavljevim tijelom. Smrtni mu
strah zadre u pogledu. S uasom odrine od sebe zdjelu zajedno s
Nardelom i vikne:
- Otale! Otale, prokleta ludo. Izbacite je iz dvora, neu da
je vidim - i onda potri dalje.
Gospoda nisu mogla shvatiti to je napalo kralja da s tolikim strahom
odbija enu koja im se inila suludom. Jedan se mladi plemi sagne da
pomogne ustati Nardeli koju je kralj bacio na
tlo.
Baka i elnberg zadovoljno se smijee.
- Dola ja u dobar as! - primijeti Baka. - Odmah emo
je otpremiti u egersku palau.
- Zamijenit e sigurno oni drugi koje je smjestila Beatrica
u ljetnoj palai.
305
- Njima je lake stati nakraj negoli ovoj ludi. Kralj Matija
doputao joj je da po miloj volji obilazi dvorom. A Vladislav je
odgurnuo, jedini dobar znak - uvjerava Baka kancelara i do
daje:
- Ako Vladislav nee okusiti smokve, to bi znailo da ipak
moemo spasiti kraljevstvo.
20 GORDANA V

ZAMKA

Veernji mrak sputa se nad gradom. U grmlju nasuprot palai princa

Ivana skrivaju se dva ovjeka. Obojica sjede na konjima. Grmlje je
poraslo tako visoko da im se ne vide ni glave. Promatraju palau.
Kroz prozore razabira svjetla to su upravo upaljena.
- ini se da uzalud ekamo - apne jedan od njih.
- Ne, vaa milosti, Damir e sigurno izjahati. Sluga mi je
rekao da svake veeri odlazi u svoju kuu.
- Mogao bi danas propustiti. Idi smjesta u palau.
Ve je pao gusti mrak. Jahai izjau iz ikare, upute se na cestu.
Jedan ostane tamo, a drugi jae k ogradi palae i zovne. Iz dvoriSta
dotri sluga i zapita to eli.
- Plemeniti gospodin Caki poruuje gospodinu Damiru da bi
elio s njim govoriti, i to odmah.
Kad je sluga javio Damiru da ga zove ugarski plemi, odmah se spremi
i s nekoliko svojih momaka ostavi palau.
Naao je plemia na cesti. Ugrin mu javi da bi htio s njim govoriti o
vrlo povjerljivoj stvari. Damir pozove Ugrina u svoju kuu.
Uspeli su se na prvi kat. Damir ponudi svojeg gosta vinom i obojica
sjednu.
Poto je gost ispio iz vra, udobno se namjesti i nasloni na stol:
- Sigurno ste se zaudili, gospodine Damire, Sto vas zovem
na tajni razgovor?
- U dananje doba ljudi mogu razgovarati iskreno samo u
tajnosti.
- asti mi, tako je. eli li izrei ono Sto misli i osjeaS,
valja se zavui u kakvu rupu koja nema ni prozora ni vrata, a i
tada mora dobro pogledati da stijene ne bi imale ui. ini se
kao da aragonske uhode lete zrakom.
- Gle, plemeniti gospodin Caki nije zadovoljan s Aragoncima?
- Tko bi s njima mogao biti zadovoljan? Naite mi loga
ovjeka u kraljevstvu.
- Vi ste Ugri pristali uz Aragonce, to ne moete porei.
- Jer smo birali kralja Vladislava? - pita ugarski plemi
i promatra Damira.
- To nisam rekao niti mislio, plemeniti gospodine. uvajte se
izvrati moje rijei.
- Nije ini ni na kraj pameti, gospodine Damire. Doao sam
s prijateljskim namjerama.
- Nisam o tome sumnjao, jer inae ne biste unili u moju
kuu.
306


- Tako je. Dakle, ujte: vama je najbolje poznato da nitko u

toj zemlji ne gaji ljubav prema Aragoncima, a danas na bojiStu

dokazali su to svi nai Ugri i odvie glasno. Recite, je li bilo
tako?
- Bogami, tako je bilo.
- Svi smo pristajali uz vas protiv napuljskog princa.
- Jer je pravica bila na mojoj strani.
- I zato bi sada Aragonci htjeli da vam podmetnu grdnu
zamku.
- Jo nije svanuo novi dan, ve kopaju nove vuje jame?
- Nauo sam danas o zapadu sunca. Ja pripadam onima koji
su birali Vladislava,a nikada nisu bili zadovoljni to e on uzeti
Beatricu. Ali kad nas je biskup Filipec vodio ovim putem, natrag
se ne moe. Ipak, ast plemia nalae mi da ne preutim ono Sto
sam danas uo u palai biskupa Filipca jer se tie ne samo vas
nego i mojiii drugova.
Sa zanimanjem promatra Damir mladog plemia i pozorno
slua prianje.
- Nekoliko sam dana u slubi kopiste u biskupa Filipca, tako
radim i u kraljevskom uredu.
- I upueni ste da drite tajnom to god se tamo radi?
- Samo se po sebi razumije. Ali ono to bih vam htio otkriti,
nisam saznao u kraljevskom uredu, nego u Filipevoj palai, a
to je drugo.
- Dakle, pletu protiv nas izdaju?
- Neto slino, prevaru.
Damiru se priinilo da se radi o kraljevu zahtjevu da princ nosi
krunu i veli:
- Kane nas zaskoiti u stolnom Biogradu i zatraiti od prin
ca Ivana da uini neto to bi ga ponizilo?
- Jo gore. Kancelar Filipec kazivao je u pero svojem tajni
ku zakletvu koju ete polagati prije krunidbe. Prvi dio zakletve
sasvim je jednak onim rijeima kojima su prisezali Ugri, ali onda
dolaze iznenada jo i rijei koje e vam govoriti da vas zaskoe.

- A te rijei znae?
- Da prisiete vjernost kraljici Beatrici aragonskoj!
Damir se makne na stolici i sagne blie k svojem gostu.
- Zaskoiti nas kane u crkvi pred oltarom?
I podmetnuti vam zakletvu Aragonki. To nisu uinili s nama, jer bogme
nitko ne bi opetovao ni jednu rije. Ruke bi nam pale, digli bismo se
i otiSIi, a moda i mnogi ostali, jer znate kako je to kad govori
sveenik pred oltarom. Ali ja sam planuo najvie zato to e traiti
da tu prisegu polaemo i mi Ugri nakon kraljeva vjenanja s
Aragonkom. Dakle, nije to samo zbog vas nego i zbog nas. Dok smo mi
Ugri prisezali, Aragonka jo nije bila tako jaka kao danas. Nije jo

bio ni Vladislav u Budimu. Ali ovo kratko vrijeme opet se aragonska

vlast razvaganila, a njihova spletka za-plamsala. Napuljski pakao
hoe da prodre i vas i nas. Sad bi ona htjela da naknadno prisiemo
i mi, ba izriito njoj. Kau: na
20
307

dan njezina vjenanja s Vladislavom svi mi Ugri bit emo prisiljeni
da joj prisegnemo jer smo je uinili suvladarom. Kad sam danas to
saopio nekim svojim drugovima plemiima, posuo ih je bijes. Jo
danas u noi mi emo se sastati na dogovor jer nitko od Ugra nee
prisizati Aragonki. I tako u razgovoru rekoe mi drugovi neka to
saopim vama da unaprijed znate to vas eka. Nama preostaje jo
dvanaest dana do njezina vjenanja da se sporazumijemo, ali trebalo
je upozoriti vas.
- Lijepu su nam zamku spremili u aragonskoj palai.
- Jest, gospodine Damire, i vama i nama. Moemo se odrvati ako se potajno sloimo. Razili smo se na izboru, istina, ali vi
ste se opet vratili k nama i poto nam prijeti aragonska sila koju
svi mrzimo jednako, prirodno je da emo se sloiti i odluiti to
nam nalau i srce i ast.
Damir mrko zuri preda se. Crne su mu oi pune misli. I onda upita
mladog plemia:
- Je li to moda samo elja aragonske kraljice koju je pred
loila kralju?
- Gotova odluka na koju je kralj pristao, a da nije ni okom
trepnuo. Sve on radi to ona eli, potpuno je u njezinoj vlasti.
Podmukla Aragonka sasvim je smutila kralju zdravu pamet.
- Nije kralj kriv to ste vi Ugri proglasili kraljicu suvladaricom. Da nema toga zakljuka, on ne bi dopustio da se polae
prisega njoj isto tako kao i njemu. Time on sebi oduzima polovicu
vlasti. Htio bih vidjeti kralja koji bi to uinio za svoje zadovolj
stvo. Sami ste krivi ako nam podnesu takvu prisegu koja nas pre
daje na milost i nemilost Napulju.
- Svakog dana sve vie razabiremo kakve smo bili budale
kad smo primili Aragonku za kraljevu zarunicu. Sad je, dakako,
kasno jadikovati, ali dosta rano da zaprijeimo tu prisegu koja
ne bila bi drugo nego okovi na rukama jadnog robija. Kad bismo
se dali ovako zarobiti, uistinu ne bismo vie bili vrijedni da ima
mo svoje kraljevstvo.
Damir nije primijetio nita. Natoio je svojem gostu vr vina, a on
je sve ivlje govorio o sigurnom otporu Ugra.
Napokon se ugarski plemi" digne na polazak. Damir ga slijedi.
Obojica izaoe iz dvorita i svaki ode na svoju stranu, obeavi da
e izmijeniti poruke. Mladi Caki obie sve ulice grada i onda

zaustavi konja pa se uputi u palau kancelara Filipca. Odmah ga je

pozvao u svoju radnu sobu.
- Dakle, to je? Je li prosvjedovao?
- Samo u dui. Nekako je mudro tajio prave misli, ipak oi
su ga odale. Bilo je u njemu sto avola kad sam mu to ispripo
vijedao.
- Pazite budno to e raditi sutra i to e odluiti.
- Uvjeren sam da oni nikad nee krenuti u stolni Biograd
na takvu prisegu.
308

To i elim. A sad vas molim da nadzirete njegov korak.
Ako su kanili doi na prisegu, morali bi ve sutra popodne krenuti u
stolni Biograd ili barem uveer. Glavno je da saznate zakljuak.
- Moji e se momci sakriti u ikari ispred palae. Tamo je
zgodno uhodariti.
- Sjednite, prijatelju. Moram jo neto vano s vama ugo
voriti. Ve sam nekoliko puta razmiljao kako bi mi dobro dolo
ka bih mogao nai dobru vezu s palaom princa Ivana da saznam
to se tamo dogaa, o emu se govori, to se radi.
- Razumijem. Trebali biste pouzdanika u Korvinovoj okolini.
- I mislim da ne bi bilo najshodnije obratiti se na jednog od
njegovih hrvatskih pristaa, jer Hrvati su sada sa svih strana
bili ugroavani pa su stoga sumnjiavi. Kad bi se netko k njima
pribliio, smjesta bi progledali da se trai uhoda.
- Na koga je pao va izbor?
- Na ovjeka s kojim je va otac bio veliki prijatelj prije
izbora, a valjda se ni sada nisu zavadili.

- Pogaam. To je gospodin ulaj.
- Da. Bio je dugo godina katelan kralja Matije i sigurno mu
je zato teko to sada drugi zaprema njegovo mjesto.
- Ali je vrlo vjeran princu Ivanu.
- Od te vjernosti nee mu nitko vratiti asnu i unosnu slu
bu. Dok je mislio da e izbor pasti na njegova gospodara, ne bis
mo ga mogli pridobiti, ali sad bi to ilo lake. Katelanska sluba
bila mu je uvjet ivota. Toliko ju je volio da bi i glavu za nju
poloio. Zato mislim da bi va otac dobro uinio da mu onako iz
daleka natuknete kako mi alimo za njim i spremni smo ga opet
postaviti na slubu katelana i bogato nagraditi ako pristane uz
nas. Va otac, kao njegov prijatelj, moe mu to pripovijedati na
lak nain, a da pri tom nita ne posumnja. I mogao bi ga ispitati
kojeta.
- Uistinu, to prije to se oni esto susreu naveer u gostio
nici gdje se sastaju gospoda na vr vina i na razgovor. Upravo

danas ide moj otac da uje to govore tamo Hrvali, jer i oni esto
dolaze u tu krmu.
- Recite ocu da u mu biti vrlo zahvalan ako ulaja pridobi
je za nas, ali tako da ostane uz princa i da nam dojavljuje to se
tamo dogaa. Moe mu ispriati o prisegi Beatrici aragonskoj.
Nije potrebno o tome razlagati. Va otac zna kako ima govoriti.
Plemi uzme plat i oprosti se s kancelarom.
A on se podaje mislima. U predodbi razgleda bojno polje svoje i
kraljiine borbe. Svaka je pozicija na mjestu. Svi su putovi
neprijatelja zapretani. Mora zaci u klanac gdje e ga s obje strane
satrti. Mora ga pobijediti kad je voa sama Beatrica.
Razmilja o njenoj borbi za vrijeme kralja Matije. Svaki je put u
posljednji as iznijela pobjedu. Tako e biti i sada jer ona zna da
sve visi na jednoj niti: pobijediti, ili se strovaliti.
309

Beatrica je nepobjediva. Moda e jo koji put i gdjegod biti
svladana, ali konana pobjeda ipak je na njenoj strani, a to znai:
na njegovoj.
On s njom stoji i pada, a kako ona ne moe pasti, i njemu je odreeno
pobijediti.
Daljne mu misli prekine kucanje na vratima. Ulazi mladi plavokos
plemi i smjerno pozdravi:
- Vi ste to, gospodine Roberte? Njezino velianstvo vas a
lje?
- Velianstvo pita je li gospodin Caki govorio s Damirom.
- Izvijestite kraljicu da je sve onako kako je eljela. Hrvat
ski plemi gori kao oganj, a to e odluiti, saznat emo sutra.
Pred Korvinovom palaom straarit e nai uhode. Sve sam najpaljivije udesio. Nita nam nee utei to se bude tamo govorilo
ili radilo.
Osamljen sa svojim tekim mislima stoji Ivan kraj otvorenog prozora i
promatra zvjezdano nebo. U dui ga tie boli. Mozak mu uznemiruju
preteke misli. Toliko je dogaaja danas uzdrmalo njegovo srce i
unijelo novi nemir u njegov duevni svijet. Strah za Damirov ivot
sasvim ga je potresao. inilo mu se da e izgubiti prijatelja. Ovaj
osjeaj jo uvijek trepi u njegovim prsima.
Hodnikom odjekuju brzi, otri koraci. Zvee mamuze i naglo se
otvaraju vrata.
- to ti je, Damire?
S tim pitanjem pohita Ivan u susret svome drugu i dvorani-nu.
Damir skine klobuk i zarine ruke u gustu crnu kosu.
- Paklenu su prevaru zasnovali protiv nas.
- Opet prevaru! Smiri se i reci to je.
On poloi Ivanu ruke na ramena i zagleda se u njegove blage oi.

Njegove crte su blage i tihe, a Damini se ini da u tom mladiu nikad

ne moe planuti otpor koji stvara junatva, ona junatva koja trai
Gordana.
- udno me gleda, Damire.
- Traim u tvojim oima, na tvojem licu, traak nade, ima
li u tebi vatre koja bi buknula, koja bi te prisila da udari maem
po onima to snuju propast i naoj zemlji.
Kao postien, princ obori oi i lice mu ispuni alost.
- I ti sumnja u mene? I ti kao i ona. Moda imate pravo.
A moda i ne. Ne znam ali osjeam se kao da je stotinu buzdo
vana palo po meni da me svi biju, razdiru. Ja ne viem, ne jauem...
I ne brani se.

- ekam gdje da zahvatim, kojim smjerom. Sve mi se ini
kad se jednom zaletim, jurit u beskrajno i nitko me vie nee
zaustaviti.
- A kada e doi taj as?
- Ne znam, Damire, samo znam da mi prsa pucaju.
- Moda je taj as blizu. Cuj me: dok budemo stajati u crkvi
pred oltarom, govorit e nam sveenik prisegu kraljici Befttrici.
Redom mu saopi to mu ree Caki.
Ta vijest Ivana lecne. Oi mu se raire, u lice poleti krv. Nekoliko
trenutaka ne veli nita kao da mu je neto stegnulo dah. Damirove
crne oi istrauju, izvlae iz njega odsudnu rijeC. Da ga oslobodi te
nijeme utnje to se Damini ini tako strahovitom neizvjesnou,
zahvati ga pitanjem:
- Hoe li prisei aragonskoj vlasti?
- Nikad! Nikad, tako mi oca u grobu.
Damiru se ini kao da je osloboen tekog tereta, spaen neega to
mu je ugroavalo ivot. Ushien pristupi k njemu i uzme ga za ruke.
- Damire, gdje si to saznao? - pita Ivan.
- Rekao mi je mladi ugarski plemi Caki. I oni bi nakon
vjenanja morali prisei Aragonki. Samo to oni imaju vremena
da se o svemu dogovore, a nama je otrica pod vratom. Mi mora
mo sutra u stolni Biograd.
- Onda neemo ii. Odmah sutra u zoru neka svi dou k
meni u palau. Razloit e im to si uo. Pokorit u se njihovu
zakljuku jer znam da e rei ono to smo ovog asa izrekli nas
obojica. Dao sam svoj potpis na ugovor s kraljem, spreman sam
uzeti krunu, vedrim srcem nositi je iza kralja i poloiti je at nje
govu glavu. Uinio bih to da dokaem svoju i vau iskrenost i ni
jednog asa ne bih pri tom osjetio ni najmanje gorine, bas onako
kao to sam danas rekao gospodi. Ali Aragonki, toj podmukloj
razbojnikoj pljakakoj sili prisei vjernost? To ne. Zato bi tre

balo da budem podlac, nitkov, lupe, a ovim me krepostima avo

nije obdario. To znaj i reci im tako sutra kad dou na vjenanje.
Damir ga zagrli.
- U toj rijei vidim Ivana, onog budueg, koji e doi.
Oprostili su se. Damir je otiao u svoju sobu, legao i dugo
zurio u mrak.
Kraj prozora naslonjen o zid stoji mladi princ, gleda u no
i pita se:
"to jo ima u tom mraku za mene?"
Dugo promatra zvijezde to trepere na nonom nebu, a razoarana mu
dua pita:
"Hoe li ikada zasjati i moja zvijezda?"



310

311

ZLOA NA DJELU
Osvanuo je mraan oblaan dan. Beatrica je ustala vrlo rano. Brzo se
odijevala, dorukovala i jo bre otila u svoju sobu za primanje.
Grof Enriko ve je ekao.
- Ima li to novo?
- Da, velianstvo, juer popodne naredili ste Nardeli da ide
u kraljevsku palau.
- Da, da nestrpljivo e kraljica - pa to je bilo? Je li to
saznala?
- Lutajui perivojem, ponudila je kralju smokve da vidi i u
je to govore gospoda.
- to je ula?
- Baka im je pripovijedao neku bezazlenu stvar, ali kad im
se pribliila, kralj je Nardelu gurnuo da je pala sa zdjelom na
zemlju i otrao kao da ga gone vrazi.
Iz oiju joj sijevne pogled poput britkog bodea. Jedva smogne
rijei.
- Nedostojna prostaina, divljak. To e mi skupo platiti.
Nekoliko je asaka prolo dok je iskalila gnjev, ali je toliko
zaokupljena osnovama, zamkama i spletkama da je brzo prela preko
toga dogaaja i zaas skrenula razgovor na ono to je pokree ve od
rana jutra.
- Ima li vijesti iz Korvinove palae? Sto javljaju nae uhode?
- Izjutra izjahao je gospodin Damir vrlo hitno u grad i onda
se vratio nakon jednog sata. Poslije toga poeli su dolaziti hrvat
ski velmoe i plemii po vie njih zajedno. Jo uvijek dolaze.

- Dakle, vijeat e o onom to je Damir juer saznao. To

je vano. A inae nita?
- Danas je stigao u palau milanski poslanik i traio biskupa
Varadija.
- Kraljevsko je kopile jo uvijek u vezi s Milanom, Oito
misli da e milanskoj princezi Bianki biti naroiti uitak ako pos
tane hrvatska banica ili bosanska kraljica. Taj je Mafeo izgubio
svoju pronicljivost. Izgubio je raune. Zaboravlja milanski luka
vac da sam tu jo uvijek ja. Ba e se lijepo ogledati kad preko
sutra nae vjerenika princeze Bianke opkoljena mojom vojskom.
Ako nema nita drugo da mi kae, ostavi me. Moram razmi
ljati.
Malo je etala odajom, onda se sjeti Franceska i brzo ode u njegovu
sobu. Pomiluje ga, poljubi i nasmijei mu se:
- Mnogo ti je bolje. Nee proi ni osam dana bit e zdrav.
- Rekao mi je ranarnik da bih mogao ve ustati.
- Nipoto. 2elim da kralj sutra poslije krunidbe doe k tebi.
Mora te nai u postelji. 2elim mu prikazati kao da si teko izranjen. Skupo e Damir plaati tvoje; boli, ali sad moram ii.
312

Danas je vaan i odluan dan. Svaka kap moje krvi dre. Kad smognem
malo vremena, opet u doi.
I brzo se vrati u svoju odaju. Prima napuljskog poslanika, sjeda s
njim i tiho raspravlja. Onda se digne i gleda na prozor.
- Dugo nema kancelara Filipca. Gle, netko dolazi.
ivo se okrene k vratima. Enriko dovodi ovjeka u poderanim
haljinama.
- Neto novo u Ivanovoj palai?
- Da, velianstvo - odgovori ovjek odjeven u prosjaka. Gospodin Damir opet je trkom izjahao. Na je jaha stajao na ug
lu ulice i odmah ga slijedio.
- Kamo je krenuo mladi divljak?
- Velianstvo, ravno u dvor. Ali tamo nije bio primljen.
- Odbili su ga?
- Strae su mu rekle da kralj ne prima nikoga.
- Poao je ak kralju. Drznik, zaboravlja da ga Vladislav ne
moe primiti dok u dvoru straari Filipec. A to je bilo dalje?
- pita ona uhodu.
- Damir se vratio. Bio je mrk, opet je otiao u palau i na
redio da s konja skinu sedlo i odvedu ga u staju, dakle, ne kani
vie iz palae.
- Enriko, smjesta javi gospodinu Filipcu da onemogui bilo
kome od njih otii kralju.
- Kancelar se juer pobrinuo da nitko od njih ne dopre do

kralja. Po svoj je prilici sam kancelar odbio Damirovu pronju

da ga puste u dvor.
- Zar jo nitko nije doao iz ljetne palae da nam javi to se tamo
dogaa?
- Svakog asa oekujem Bepa ili njegova glasnika.
- Dakle, vrati se na svoje mjesto - odredi ona uhodi.
Kad su Enriko i prosjak izali, Beatrica sjedne na poivalj-ku.
- ini mi se da jurim na divljem konju, a ipak sjedim mir
no i odreujem svoju sudbinu.
- Bude li vae velianstvo potpuno mirno, ne moe pogri
jeiti. Zamka se mora postaviti rukom da je nitko ne moe obori
ti.
- Vae velianstvo, Bepo je stigao - oglasi se na vratima
Enriko. Kraljica odmahne rukom i, napeta od iekivanja, ustane
pa ide prema svojem dvoraninu.
- to se dogaa?
- Velianstvo je ulo to je bilo s Nardelom?
- Da, znam. Je li Gordana u dvoru?
- Jest, u lijevom krilu, u drugom katu.
- Je li silazila danas?
- Nije.
- A kralj? Sto radi?
313

- ee okolo lijevog krila dvora i neprestano
pogledava
gore na njezine prozore.
- Dakle, trubadurski ljubavnik? Zar nije bio gore danas ili
moda ak nou?
- Uvjeravam, velianstvo, ni juer ni danas nije se kralj po
peo na drugi kat.
- Zar se moda zamraila ta nova ljubav?
- Ne znam, velianstvo, ne znam, ali mislim da nije jer je
kralj juer slao glasnika i zamolio Gordanu da je smije posjetiti,
ili da ona sie. Ali je isporuila da je bolesna i da ne moe
izlaziti
iz sobe.
Ona gotovo ushieno pogleda Ranzana.
Sporazumjeli su se pogledom, a onda ona opet upita:
- Je li Baka bio danas u dvoru?
- Neprestano je tamo ve od rane zore i stalno boravi uz
kralja.
- A nije ni jednom posjetio Gordanu?
- Nitko ne moe k njoj. Pred glavnim ulazom stoji straa.
- Dakle, uva je naroito pomno. ujete li Ranzano? Neka

je samo uva.
I njezin smijeh odjekne dvoranom kao britka prijetnja.
- Bepo, je li straa i na strani bijele kule, na onom hodniku
kojim se moglo neopaeno stii u kulu?
- Ne, tamo nema strae. Kralj jo ne poznaje ni polovicu
prostorija u dvoru.
- Glavno je da tamo nema strae. Odmah u ti objasniti za
to.
Stajala je kraj prozora i odjednom estoko uskliknula:
- ekaj u predsoblju. Ide Filipec.
I gleda kroz prozor da ga to prije doeka, ali s njim ulazi i mladi
plemi.
- Velianstvo, to je moj mladi pouzdanik mladi Caki. Sam
e vam ispriati to zna.
Samo je dala znak da govori kao da ne bi htjela da svojim rijeima
produi vrijeme.
- Velianstvo, moj se momak provukao u samu Korvinovu
palau. Vrlo je vjeto prikazivao prosjaka. I im je uniao u hod
nik, uo je odnekle estoke govore gospode koja tamo vijeaju.
- to su govorili?
- Najprije su vikali neto na svojem jeziku, ali neki su do
bacivali i latinske povike. Netko je od njih najednom rekao: "Nit
ko nee prisei Aragonki". Vikali su protiv vaeg velianstva sva
kakve pogrdne rijei.
- Nikad me to nije tako veselilo kao danas.
- Ali onda su doli ukuani i prosjaka otjerali iz hodnika.
- Dovoljno je uo, sasvim dovoljno. Je li, gospodine kance
laru?
- Jo imamo pol dana i jednu no.
314


- Ni deset dana ni noi ne moe promijeniti njihovu mrnju
prema meni. Vidite, gospodine kancelaru, to bi vlast da nema
mrnje protiv nje. Cime bi se mogla okoristiti kad joj treba neija
glava. Vi, mladi plemiu, pohitajte natrag i opet aljite svoje lju
de.
- Sluim vaem velianstvu.
Plemi izlazi, a Filipec namigne za njim:
- Posluan je kao moj konj. Na koju ga stranu krene, tamo
ide. Osobito kad se nada dobiti estitu zalihu zobi.
- Neka mu samo rastu zazubice. Nahranit emo ga. Dakle,
oni nee otii u stolni Biograd. To znai: mi smo pobijedili. Valja
dio eta drati na okupu u pripremi. Cim mine krunidba, opkolit
u Korvinovu spilju i predati buntovnike Vladislavu. Sama u ga

doekati na ulazu u dvor i rei mu to sam uinila s izdajicama.

- Velianstvo, ipak treba da mislimo unaprijed i na mogu
nosti da oni ipak krenu na prisegu.
- Meni na prisegu? Nikada.
- A ni od koga ne mogu saznati to e se dogoditi jer to zna
te samo vi.
- Uz sve to nitko ne zna to se moe dogoditi. Mogao bi
stii vojvoda Iloki s knezom Bernardinom.
- Oni bi jo manje prisegli Beatrici.
- Vjerujem, velianstvo, ali bi se moglo dogoditi da ih netko
makne iz Budima, recimo kad bi vojvoda Iloki stigao, mogao bi
ih ak navesti na to da idu u stolni Biograd i tamo izvedu kakvu
galamu i!i napad na mene ili na vae pristae pa bih zato upo
zorio da bi se za svaki sluaj morali zatititi, odnosno, ne bi
smjeli
ostaviti cestu u stolni Biograd otvorenu.
- Sad znam kamo smjera vae upozorenje. Sasvim dobro.
elite zatvoriti put vaim buntovnicima.
- Da, i mislim da bih na cesti koja vodi u stolni Biograd
postavio mnogobrojne ete. Kad bi oni krenuli u stolni Biograd,
nae bi ih ete izazvale na boj i tako bi se razvila bitka.
- Makar sam posve sigurna da nee otii, pristajem. Time
smo zatvorena vrata jo i zakljuali. Dobro, ali neka su te ete
dvostruko jae od njihovih banderija.
- Dobro smo smislili i dobro postavili svoje bojne poloaje.
Svaka bi pogreka mogla razotkriti nae namjere. Ako ipak izve
demo sve do kraja, oslobodili smo se naih najljuih neprijatelja i
unitili Bakaa. To upamtite.
- Nita nee izmai mojem oku ni mojoj panji.
- A znate li da je Damir pokuao otii u dvor?
- Ali ja sam ostavio tamo svojeg tajnika koji neprestano
nadzire svakoga. Nitko nee biti primljen. Kralja sam nagovorio
da jo danas ide u stolni Biograd kako bi mirno prospavao no
jer bi sutra u zoru kia mogla pokvariti njegov put onamo.
Na vratima se pokazao Enriko.
- Velianstvo, ovdje je glasnik kojeg ste odredili za dvor.
315

- Neka dou i on i Bepo.
S napuljskim dvorskim metrom ulazi ovjek mrav, kotu-njav, jakog
nosa i ponizna dranja u plemikoj nonji.
Mirno se pokloni kraljici. Ona ga promotri od glave do pete.
- Vi ste prisegli da ete izvriti djelo koje vas trai grof
Enriko?
- Jesam, velianstvo.


- A znate li da u vau slubu nagraditi suhim zlatom?
- Sluim velianstvu i bez toga.
- Ali zlato poveava snagu i odlunost. O vama ovisi hoete
li na mojem dvoru zadobiti ast.
U njegovom se licu odraava odluka da e uiniti sve to trae od
njega.
- Umijete li isto tako latinski kao i hrvatski?
- Oba jezika govorim jednako dobro.
- Dakle, sutra, kad svi odu u stolni Biograd, vi ete otii u
dvor i preodjenuti se u fratra- Razumijem, velianstvo.
- I nauit e vas kako se imate vladati da ne pogrijeite.
- Vidio sam ve mnogo fratara i znam kakve su im kretnje.
- Iz ove sobe neete vie kui. Ostajete u palai do sutra
ujutro kad ete izvesti ono to vam nalaem.
- Spreman sam na sve, velianstvo.
- Dakle, sutra, kad svi odu u stolni Biograd, vi ete otii u
dvor, ali ne na glavni ulaz, nego na mala vrata koja vode u ljetnu
palau.
- Ne znam gdje je to, velianstvo.
- S vama e ii jo jedan moj dvoranin i pratiti vas samo
do vrata.
- Pokucat ete tri puta.
- Da, velianstvo.
- Kad vam otvori neki ovjek, odjeven kao zidar, pozdravite
ga rijeju: "Napulj".
- Nije teko upamtiti.
- Ta rije znai da vas ima provesti u perivoj. Tamo vas
eka moj dvoranin koji stoji ovdje. Pogledajte ga dobro - i ona
pokae Bepa.
- Kad vas povede u dvor, treba da se drite sasvim mirno.
Tamo vas nitko ne moe prepoznati jer vas nitko nije vidio. A
sad uzmite ovo pero i napiite svojom rukom.
Ona mu kazuje u pero:
"Glasnik vojvode Ilokoga moli da ga odmah sasluate."
- Tako. To je dovoljno. Sad uzmite ovo pismo. A ti, Bepo,
uredit e tako da se ovo pismo preda kojem Gordaninom zem
ljaku, pau ili dvoraninu. Ovaj e ga odnijeti Gordani. Ona svaka
ko mora odmah sii ili fratra pozvati k sebi.
I Bepo i glasnik sluali su paljivo dok kraljica upuuje ovjeka:
116


- Mlada ljepotica pitat e vas otkud dolazite i kakvu joj

poruku nosite. A vi joj imate rei da vas je poslao vojvoda Iloki.

Svakako ga poznajete?
- Poznajem vrlo dobro.
- Dakle, ne moram vas upuivati kako on izgleda i kako
govori. Gordani morate isporuiti ove rijei: i>Gospodin vojvoda
eli govoriti s vama."
- Gordana e vas pitati gdje se nalazi vojvoda, a vi joj od
govorite: sakriva se u brdima iza Budima u nekoj peini i dao mi
nalog da Gordanu dovedem k njemu. - Ako vas zapita zato se
vojvoda krije, odgovorite joj "zato to nee da prisie Aragonki"
- Sve sam potpuno shvatio.
- Nije stvar ni teka. A rekoe mi da ste bistrouman.
On ne odgovori, samo se skromno nasmijei, ali Filipec potvrdi
kimajui i ree:
- Ne treba se bojati, velianstvo, tono e upamtiti. Jo u
ja s njim govoriti.
- Ako ona zatrai da je povedem k vojvodi?
- To je najvanije. Smjesta je imate povesti kamo vam od
redim. Ali prije toga ona e vas zapitati kako ste mogli tako je
dnostavno ui u dvor, a da vas nisu sprijeili. Recite joj da ste
zakucali na mala vrata ljetne palae i molili milostinju. Neki su
vas zidari pustili unutra. I tada e ona odmah s vama. Kad izaete
iz dvora, vodite je putem ispod zidina nizbrdo sve do ceste, ba
tamo gdje se ulazi u Budim.
- Na gradskim vratima to su sagraena na tri stupa?
- Da. Tamo zapoinje uma. Ondje ekaju osedlani konji
i momci. Dalje vas nije briga. Imate je dovesti samo donde, a to
e se onda dogoditi, to je posao drugih.
- Razumio sam i izvrit u kako je velianstvo naredilo.
Ona dade znak Bepu da se s glasnikom udalji. Kad su bili
na vratima, kraljica opomene dvoranina:
- Bude li to vano u dvoru, odmah mi javi.
Dvoranin izae, a kraljica se okrene Ranzanu i Filipcu:
- to velite na to?

- Izvrsno zamiljena osnova. Nita ne moe pobuditi Gordaninu sumnju. Bit e joj vrlo vjerojatno da vojvoda Iloki ne kani
poloiti prisegu, to vie to se ne javljai ne dolazi u Budim i vje
rojatno je da eli s njom govoriti na skrovitom mjestu.
- Kad je on zovne, nee propustiti nizato na svijetu a da se
ne odazove. Kao to ne moe pobuditi njezinu sumnju ako je
zidari puste izai jer su vrata zbog zidarskog posla vei dio dana
otvorena. Znala sam tono zato uzimam ljetnu palau i svoj po
sjed.

A kancelar Filipec upita:

- Velianstvo je samo odredilo sve to je potrebno da Gor
danu doekaju ispod Budima?
317

- Ne bojte se. Kad jednom stigne natrag na onu cestu ispod
grada i sjedne na konja, nema je vie natrag.
- teta da nije no, onda bismo je mogli otpremiti laom.
- Lake bismo joj zameli trag, ali time to e sutra u zoru
ve biti na cesti ispod Budima zadobili smo itav dan vremena.
S krunidbe se nitko nee vratiti do kasne veeri. Tamo e biti
gozba, a njeni Vladislav i njegov debeli kancelar nee u noi
sjedati na konja da se vrate u Budim.
- Pobrinut u se da kralj i drugu no prospava u stolnom
Biogradu - obeaje Filipec.
- Odlanut e mi u dui kad Gordana ne bude vie na dvoru.
- I meni, gospodine kancelaru.
Iznova su stali raspravljati o svakoj sitnici i svakoj pojedinosti, o
mogunosti i nemogunosti to bi se mogla desiti dok Gor-danu izmame
iz kraljevskog dvora.
Poto je svaka podrobnost jo jednom estito istraena i ugovorena,
Filipec ustane da se oprosti.
- Ali ga zaustavi dolazak novog uhode kojega je uveo dvor
ski metar Enriko. S najveim interesom sluaju njegov izvjetaj:
- Upravo su izali iz palae Ivana Korvina velmoe i plemii,
na elu im ban Derenin. Svi su bili crveni i uzbueni.
- Jesu li izgledali poraeni, ili...
- Vrlo ratoborni. Jedan su drugome domahivali i kimali.
Gospodin Damir stajao je na pragu tako dugo dok su odlazili,
a zatim se povukao u palau.
- 2a sve vrijeme, dok su vijeali, nitko nije dolazio k njima?
- Nitko, a ni gospodin Damir nije vie odlazio.
- Dobro. Vrati se i nastavi. Cim netko doe ili izae ili se
neto vano dogodi, smjesta mi javi.
Kad su ostali sami, kraljica sjedne kao da je umorna.
- ini se da su Hrvati stvorili zakljuak. Svi su se vratili u
svoje stanove, dakle, ne kane otii. Kad bi popodne odlazili, ja
mano bi se svi ve sada okupljali oko Korvinove palae.
- Nema sumnje - potvrdi Ranzano - u ovu e se jamu skotrljati svi.
- I nad njima u zapjevati smrtno opijelo - dovrSi kralji
ca.
Ponovo se otvaraju vrata i ponovo bez daha ulazi napuljski
uhoda i javlja svojoj kraljici:
- Gospodin Bepo poruuje: kralj je sa svojom pratnjom i

kancelarom Selnbergom odjahao. Sve je spremno da idu u stolni

Biograd.
- A zapovjednik njegove strae Frantiek?
- I on ide s kraljem i vei dio strae. Svi su u sveanim odo
rama i ve su ostavili prvo dvorite. Ja sam pohitao naprijed da
to javim.
- A biskup Baka? - pita Filipec.
318

- I on ide s kraljem, ali ini se nije mu jako drago jer se
dri vrlo mrko.
Filipec se zadovoljno smjeka i razjanjava:
- Nagovorio sam kralja neka jo danas ide u stolni Biograd
i uzme sa sobom Bakaa i Selnberga. A mene je ovlastio da odre
ujem na dvoru u njegovoj odsutnosti.
Ta vijest gotovo ushiti Beatricu. Nasmijala se glasnije nego to bi
doputali strogi napuljski propisi.
- Predivno je to, gospodine kancelaru, idite odmah na dvor.
Ako je kralj ve u sedlu, bit e daleko kad vi stignete i mi bismo
mogli ve ove veeri poslati Gordani naeg fratra, vojvodinog glas
nika. Zato mi niste odmah rekli da e kralj jo danas otii?
- Velianstvo, strepio sam da nisam uspio maknuti iz dvora kralja i
nae neprijatelje.
- Pohitajte, dakle, u dvor i odmah mi javite gdje se nalazi
Gordana i as kad bismo mogli izvesti svoj plan.
U dvoritu pred kraljevskim dvorom sva je povorka spremna na odlazak.
Samo jo Vladislav oklijeva. Sjedi u sedlu i ogledava se, neto mu
nedostaje. Prvi su konjanici ve blizu glavnog izlaza. Ostala pratnja
ide pred njim. On pokree svojeg konja sve polaganije. Neto ga
zadrava, nepoznate sile zadravaju njegove kretnje. Neka nevidljiva
ruka vue ga natrag. Najradije bi se vratio. Ali svi idu, a on za
njima.
Kad su stigli u prvo dvorite, pogled mu se zaustavi na visokim
zidinama oko dvora. Gore stoji straa i vue na uetu neku spravu.
Pred Vladislavljevim oima stvara se slika u olujnoj noi kad su
sijevale munje, a Damir se sputao na uetu niz ove zidine i provalio
u ljetnu palau. To razbudi u Vladislavu uspomenu na dogaaje
pretprole noi i smjesta zaustavi konja, dade znak Ba-kau da mu se
priblii.
- Juer ste mi rekli da je princ Ivan pristao da nosi krunu?
- Tako je, velianstvo.
- Upravo mi pada na um: bilo bi dobro da me prate i on i
njegovi dvorani. Neka dou s nama.
- Velianstvo, hrvatskom banu pristaje posebna pratnja i
banderiji s kojima e sutra stii na krunidbu, a banderije se ne

mogu tako brzo osedlati i sveano spremiti da bi odmah sada

poSli.
- Dobro. Neka me onda prati njegov dvoramn plemi Da
mir sa desetak svojih drugova. elim da Aragonci vide uza me
najblie pristae Ivana Korvina.
- Onda bi velianstvo moralo due ekati.
- Zato ne. ekat u. Ne uri mi se. Poaljite odmah u Korvinovu palau neka doe Damir s deset plemia.
319

"Da! - razmilja Vladislav. - "Sad znam to me vuklo natrag.
Zaboravio sam ovdje Damira koji se penje preko zidina, nosi Gordani
vijesti i huka je protiv mene. Sigurno bi opet doao da joj javi
ponienje koje sara zatraio od Ivana. A to ona ne smije doznati.
Kako bi mi se narugala to sam posluao Beatriin savjet. Nipoto
neu dopusti da to sazna."
Gotovo je sretan to je ostao, to su ga zidine podsjetile na
opasnost koju je gotovo ovdje zaboravio. I sada jo ne moe skinuti
pogleda s tih zidina koje ne mogu biti zapreka Damiru da ih preskoi,
prevari strau i nahuka Gordanu protiv njega. Ba sada mu to ne moe
dopustiti uoi krunidbe nakon koje eli djevojci dati sebe, svoju
ljubav i krunu. Ne, taj plemi mora s njim da ga ima pred oima
svakog asa.
U pozadini iza Vladislava Baka razgovara sa svojim neakom Belom.
- Mora onet u Korvinovu palau. Kralj to eli. Ako ni sa
da nema nikoga kod kue, reci slugama da potrae gospodara,
jer kralj eli gospodina Damira neka s deset plemia doe odmah
da ga ve danas prati u stolni Biograd. Kralj mora vidjeti da si
otiao i donio mi vijest. ekat u te da prvi primim odgovor.
Bela podbode konja i odjae, dok se Bakau priblii elnberg.
- Zato kralj hoe ba Damirovu pratnju?
- Nasluujem. Boji se da bi preletio zrakom u drugi kat i
otkrio joj kako vjerno slijedi Beatriine savjete, ali unaprijed
vam velim: Damira nema u Korvinovoj palai, ni princa, nikoga.
- Princ vam je obeao priopiti odgovor?
- Prije podne su vijeali, a popodne sam dva puta slao Belu
i svaki put dobio odgovor da je princ s Hrvatima otiao na
dogovor u okolicu grada. Bojim se da je to samo izlika. Sakrili su
se jer nee da mi jave zakljuak. Valjda im to ne ide u raun.
- Nije li to znak da e odbiti kraljev zahtjev? Zato niste
sami otili, gospodine biskupe, u Korvinovu palau?
- Kralj mi je naredio da ga odmah pratim i nikako me nije
pustio od sebe. Pouruje svoj put zbog oblanosti, a sada opet
neto pomilja: zapravo sam zabrinut da Korvinovi nisu moda
otili na jug, u svoju domovinu i sve ostavili. Ja u samo otprati

ti kralja i onda se pod kakvom izlikom vratiti u Budim.

- Gledajte samo kako je kralj zamiljen. Neprestano pogle
dava gore na drugi kat.
- Njegov mi je poloaj jasan: srce mu je u Gordane, a bla
gajna u Beatrice. Znate li to to znai?
- Pravo prokletstvo za njega, a za nas pakao i muke. Pazi
te, kralj skree konja k vama.
Kad se Vladislav pribliio svojim pouzdanicima, zapita Ba-kaa:
- Oblanost poputa, zaSto da odlazimo tako rano u stolni
Biograd?
320


- Gospodin Ftlipcc je tako savjetovao velianstvu, a ja mis
lim da je to bilo sasvim nepotrebno, osobito meni, jer moram jo
mnogo toga urediti kod kue.
- Dakle, ima vremena - odgovori kralj i okrene se prema
perivoju, odakle se izmeu kroanja razabiru prozori ljetne pa
lae.
- Napuljci marljivo pregrauju. Ne ini li vam se da bi mog
li smetati Gordani?
Baka to spremno potvrdi, a isto tako i elnberg.
- Najradije bih ostavio u dvoru zapovjednika Frantieka.
Ni u koga se ne pouzdajem kao u njega.
- A ja bih se usudio velianstvu predloiti da ostavi i me
ne u dvoru jer i ja dijelim vae sumnje. Osim toga, morali biste
mi dati potpunu vlast da ja odreujem jer nije uistinu dobro
da Gordanu ostavljate ovdje bez nadzora pouzdanika. Kneginja
nije nikakva obrana.

- Ve drugi dan to nisam s Gordanom mogao govoriti zbog
njene bolesti pa joj nisam mogao nita predloiti, a nita to
liko ne elim nego da ona sudjeluje na krunidbi.
- udim se to velianstvo nije odmah uvidjelo da se dje
vojka ne moe ostaviti, a da nisam barem ja ovdje. Molim vau
ovlast da odreujem.
- Prekasno, ve sam je predao kancelaru Filipcu.
- Gordanu ste predali njegovoj panji?
- Kad bi se Filipec usudio uiniti neto protiv Gordane.
On mi za nju jami glavom.
- Preneraen sam vaom odredbom, velianstvo.
- A ja ne mogu vjerovati svojim uima - upada elnberg
- zapravo je najbolje da se nas dvojica povuemo kad vae ve
lianstvo svakog asa zapada u protuslove sa svojim osjeajima
i odredbama. Mi ne moemo jamiti nizato kad ovako postu

pate. Za ono malo vremena to je Filipec uspio govoriti s vama

prebacio je sve vae prijanje odredbe.
Vladislav osjeti da je prigovor opravdan. Sjea se kako ga je Filipec
vjeto s klonuo da mu prepusti vlast na dvoru, ali nema snage da mu
sada tu vlast oduzme.
- Dobro, vi ete gospodine biskupe, takoer ostati na dvoru
do sutra u zoru i zajedno s Filipccm izdati sve potrebne naloge
to se tie odlaska ostalih na krunidbu, a i Frantiek neka ostane
na dvoru stalno i neka uope ne dolazi. Sam u mu rei svoje
elje.
- Promjenljivost vaeg velianstva najvea je vaa nesrea
- naglasi elnberg. - Svatko moe na vas utjecati. To e uro
diti velikim nevoljama i teko ete stradati.
321
elnberg je uhvatio pravi as da Vladislavu kae svu istinu kako mu
je to doputao u ekoj.
21 GORDANA V

Meutim, Baka je promatrao glavni ulaz odakle razabire dolazak
biskupa Filipca i opaa njegovo neprijatno iznenaenje kad je vidio
da kraljevska povorka jo" uvijek nije krenula.
Odmah je pohitao prema kralju i pozdravio ga rijeima:
- Mislio sam da je velianstvo ve" na putu. Dolazim da ri
jeim jo posljednje odredbe za sutra.
- Gospodin biskup Baka e vam pomoi.
- Hvala, velianstvo, nije mi potrebna pomo.
- Onda e biskup sam rijeiti neke vane odgovore u moje
ime.
Rekavi to, kralj brzo ostavi trojicu svojih pouzdanika i udalji se s
Frantiekom pa mu odredi kako ima sluati Bakaeve odredbe. Istodobno
se vrati Bakaev neak u dvorite, a on mu pohita u suret da uje to
nosi.
- Ujae, i sada je palaa zatvorena, a vratar mi je rekao ono
to i prije: da su svi odsutni.
Biskup Baka krene k Vladislavu i javi mu:
- Velianstvo, u Korvinovoj palai saznao je moj neak da
je princ Ivan s velikom pratnjom i s Damirom odmah popodne
krenuo iz Budima cestom prema stolnom Biogradu.
- Onda su ve svakako tamo?
- Sigurno su se negdje tamo ukonaili da ne moraju sutra
kretali pranom cestom i zaprljati svoje sjajne odore.
Vladislavu odlane. Sad mu je lake otii jer je uvjeren da u Budimu
nema vize Damira.
Tek sada dade znak da se krene.
Velika vrata se otvore.

Jo jedanput kralj pogleda na prozore drugog kata, ali ne opaa

nikoga. Ipak je miran. Ostavio je Bakaa i Frantieka.
Velika povorka ide du ceste i ostavlja Budim.
Unutar dvora ulazi Baka u kraljevske urede.
Uskoro stigne i Filipec i sjedne u drugoj sobi uz svoj radni stol.
Obojicu dijele samo vrata. Jedan i drugi oslukuju svaku kretnju onog
drugoga.
Filipec ima neprijatne slutnje jer je u dvoru ostao Baka, a ovaj se
opet pita kakve su namjere ponukale Filipca da od kralja stekne
dozvolu da ostane u Budimu. Zato je traio ovlast da smije
odreivati u dvoru? I zato je tako pourivao kralja da ode? Iako ga
mrzi, ipak ne predmnijeva da bi takve mjere poduzeo samo zato da
udovolji kraljiinoj elji i Gordanu odvede u kraljiinu palau. Kako
bi to mogao uiniti kad zna da je, s obzirom na nju, kralj ostavio
najodlunije zapovijedi i katelanu i strai? Dakle, namjere su mu
tamne.
U drugoj sobi pokraj vrata Filipec razmilja kako je Baka sklonuo
kralja da ga ostavi u dvoru. ime je to opravdao? A zato je zapravo
zatraio od kralja tu namjeru i zato je ostavio
Frantieka?

Tiho se ulja k vratima. Prislukuje. Nita se ne mie. Baka dakle,
ne kani otii. Sjedi s druge strane vrata i nikakav suanj ni Stropot
ne odaje to kani. Jer, Baka je strpljiviji. Ne mie se sa svoga
mjesta, mirno eka to zapravo hoe Filipec. AH ovaj ne moe ekati.
Filipec ima pred sobom vanu osnovu i ne moe due podnijeti Bakaevu
prisutnost. Ustao je pa ide u njegovu sobu, uini se kao da neto
uzima iz ladice i onda ree zamiljeno i povjerljivo:
- Zapravo mi je ao princa Ivana. Sutranji dan bit e vrlo
teak za njegov ponos.
- Zato teak?
- Jer mora nositi krunu na oi itavog svijeta.
- To je samo ast.
- ast? Doskoicom se neda sakriti ponienje.
- Za drugoga, ali za Ivana nikako. Zar ste vi zaboravili
prolost? Gdje ste nali i najmanji znak da je Ivan elio prije
stolje? Morali smo ga prisiliti na vjenanje s Biankom, a to je
bio uvjet. Nije on roen za vladara, to vam je dobro poznato.
I danas je sretan to nije vladar.
- Ako je tako, to bolje za njega i za sve nas. Ja sam se
pobojao da ga je ipak u posljednje doba zarazila elja za vlau.
- Naprotiv. Jo je manje eli nego tada dok smo nas dvo
jica bili dobri prijatelji i saveznici protiv elje kralja Marije da
njegov sin bude nasljednik.

- Tko bi ikad mislio da ete vi, gospodine biskupe, skrenu

ti Ivanu Korvinu.
- Dragi Filipec, vi vrlo dobro znate da nisam skrenuo k nje
mu, ali elim kralja Vladislava osloboditi suvinih briga i zato
nastojim pomirljivo djelovati i posredovati izmeu
princa i
njega.
- Radujem se - nasmijei se Filipec. - Hajde, dakle, da
vas pratim u grad. Neka svijet vidi da nismo vie neprijatelji.
- Neprijatelji? Ja uistinu nikad nisam bio va neprijatelj
- smjeka se Baka. - Hvala vam Sto ste me htjeli pratiti, ali
ne mogu jo dugo ostaviti dvor jer mi je kralj naredio mnogo
toga to moram ugovoriti s njegovim zapovjednikom strae. Osim
toga, moram napisati za kralja govor za sutranju gozbu.
- Onda se pourite govoriti s Frantiekom jer u ga odmah
poslati za kraljem u stolni Biograd.

- Ne, gospodine kancelaru, on ostaje ovdje - odgovori Ba
ka.
- Kralj mi je naredio da ga smjesta aljem - naoko rav
noduno veli Filipec, a isto tako ravnoduno odgovara Baka:
- A meni je opet kralj naredio da ga zadrim ovdje do sut
ra u zoru. Kako je tu naredbu izrekao as prije nego to je oti
ao, onda to vrijedi kao posljednja odredba.

322

21

323

Ovaj odgovor ozlovolji Filipca, ali mu ne uzme nade da e naveer
ostati sam gospodar dvora.
- Hoemo li danas zajedno u stolni Biograd? - upita Bakaa.
- Po svojoj prilici ne jer ja imam nekoliko prijatelja iz oko
lice koje ekam da ih povezem sa sobom u svojim udobnim
kolima.
- 2alim to neu imati priliku da s vama malo dublje ras
pravim o naim starim razmirnicama, ali mi emo se ipak nai.
- Ve smo se danas nali - odgovara Baka sa smijekom,
a Filipec uzvraa.
I oprata se s nekoliko rijei i ostavi ured.

Ravno je otiao u egersku palau i odmah ga kraljica dade pozvati.

Beatrica pohlepno guta svaku njegovu rije kojom je izvjetava o
dogaajima na dvoru. Mramornim licem prosipa se rumen uzbuenja.
Osjea se gospodar sudbine svih onih koji su joj na putu.
- Moji su neprijatelji u mojoj ruci. ujte to se zbiva u
Korvinovoj palai. Bakaev je neak nekoliko puta bio tamo,
ali ga nisu pustili unii. Dakle, ne ele govoriti s biskupom.
- I ne bi mogli jer moj tajnik je sada postavio svoje ljude
pred dvorskim vratima i svakome vele da su svi otili u stolni
Biograd pa osim strae, nema nikoga.
- Do kada e Baka ostati na dvoru?
- Ne znam, velianstvo, ali dugo ne moe jer predveer on
mora u stolni Biograd.
- Ve sam sve odredila da naeg fratra poaljemo Gordani
jo danas, ako bude mogue.
Grozniavo ugovara Beatrica svaku potankost svoje spletke. S
ushienjem gradi, rui, kopa jazove da sunovrati svoje neprijatelje.
A u kraljevskom dvoru ostao je sam Baka. Cim se Filipec s njim
oprostio, dade pozvati k sebi zapovjednika strae.
- Vidio sam s prozora da je gospodin kancelar Filipec s
vama neto estoko raspravljao?
- Htio me sklonuti da odmah idem za kraljem, ali meni je
velianstvo naloilo da sluam samo vas.
- I ne dajte se prevladati nikako ni od koga. Ostat ete ov
dje dok vam ja ne odredim drugaije, to rade Napuljci u ljet
noj palai?
- Da vam pravo kaem, ova je eljad sumnjiva, samo se
priinja da radi.
- A vi im recite da je kralj zapovijedio neka se odmah spre
me na put u stolni Biograd.
- Ve sam izdao tu odredbu, ali su mi oni odgovorili da
slue kraljici i ekaju njezine zapovijedi. Ve sad se oni usuu
ju ovako govoriti. Sto e biti kad kraljica doe na dvor?
324

- Dobro, idite i javite mi ako opazite neto neobino ili
vano.
Zatim mu naloi da ide Gordani i najavi joj njegov dolazak.
Zapovjednik se vrati s Gordaninom porukom da ga eka.
Kad je biskup ulazio u sobu, pomno je promotrio Gordanino
lice i odmah razabrao da nema traga nikakvoj bolesti.
"Dakle, priinja se bolesnom, samo da ne ide na krunidbu." To pobudi
u Bakau neku sumnju, nije li zasnovala neto
mimo njega. Nije li odluila da ga napusti i ostavi dvor i Budim?
To bi za njega znaio slom svih njegovih osnova. I pokusa neto

doznati:
- Velika je teta to niste slijedili kraljev poziv na krunid
bu. Ja bih vas molio da ipak poete.
- Nije mogue, ne osjeam se dobro.
- Zapravo nisam ovdje da vas nagovorim da promijenite
odluku, ve zbog neeg drugog. Ne mogu dobiti vijesti iz Ivano
ve palae. ini se da su preda mnom zatvorili i taje mi svoju
odluku. Nisam zasluio takvo nepovjerenje. Molim vas aljite
im svojeg glasnika s pismom neka mi otvore vrata, jer imam
vano s njima raspravljati.
- Gospodine biskupe, ne mogu im zapovijedati. Posjeduju
pamet i odgovornost i znaju to moraju initi. Neka odluuju
sami.
"Ta ravnodunost pokazuje da se tu neto zbiva to i ona taji" razmilja biskup i onda iznenada upita:
- Rekao sam vam da e vas kralj uprositi. to ete mu
odgovoriti?
- Recite mu neka samo i dalje vlada po Beatriinim savje
tima, po crnom planu aragonske vlasti, a ja u krenuti onamo
kako me zove dunost, ast i srce.
Baka visoko uzdigne okruglu glavu. Zapanjen promatra njen hladni
pogled. Tek sada razabire da je u njoj neka staloena vrsta odluka i
ini mu se da pogaa:
- Vi ste, Gordana, sa svojim zemljacima u Korvinovoj pa
lai ugovorili neku odluku koju mi tajite?
- Zatvorena sam u ovom katu kao zatoenica Beatrioe ara
gonske i kralja Vladislava. Otkud bih mogla da se dogovaram s
njima preko ovih zidina?
- Vi ste im ipak poslali Simonaitako ste nali vezu s njima,
ali ja vas, Gordana, opominjem: ako princ ne doe u stolni Bi
ograd, osuen je za sva vremena da nosi ig sumnje da se buni
protiv Vladislavljeva prijestolja. Ne doe li princ u stolni Bio
grad da nosi po kraljevoj elji krunu, bila bi to dvostruka nes
rea, jer vai zemljaci imaju sutra poloiti prisegu. Ako slijede
princa i ne dou, okovat e Aragonka vau domovinu nerazrjeivim lancima.
- Nijedna sila pod suncem nije skovala lance koji se ne
bi mogli raskinuti.
325

Ovaj odgovor povea njegove sumnje da neto kane provesti iza
njegovih lea, ili ona, ili oni.
- Gordana, zaboravili ste da smo nas dvoje sklopili savez
i obeali jedan drugome pomo.
- A vi ste mi zajamili da se Ivanov ugovor nee dirati, a

sada, ne samo da je taj ugovor okrnjen, nego se jo i ponizuje

hrvatski ban.
- U vaim je rukama da Beatrici zadate smrtni udarac i za
uvijek onemoguite svaku spletku, svako ponienje i
krenje
ugovora. Vi odluujete svojim odgovorom kralju.
- Sve vi oekujete od mene. A ja ne doekah od vas ni
ta. Neka sav teret nosim ja? Bilo bi to previe i nedostojno.
"Predomislila se, ostavlja me" - razmilja Baka pa mu se ini da
nee vie nita od nje saznati. to je vie ispituje, to e vie
poveati njezin oprez.
- Moda ete biti drugog raspoloenja kad se vratim s kru
nidbe, po svoj prilici tek prekosutra. A do tad se nadam va
em ozdravljenju.
I oprosti se s njom sasvim ljubazno i naoko nezabrinuto. Ali kad je
doao u svoj ured, pozvao je neaka Belu i naredio mu:
- Ostani uza me, trebat u te vie nego ikada. Gordana
neto razmilja.
SUDBINA JE ODLUENA
U velikoj dvorani kraljevske tvrave u stolnom Biogradu prava je
guva voa stalea. Blistave biskupove mitre odskaku-ju od klobuka
velikakih i plemikih. Ljubiaste halje odrazu-ju se dostojanstveno
od arenih odora odlinika. Svi su odabrani u najuu kraljevu
pratnju.
Dvorana se otvara na iroki trijem od stupova. Gospoda se naslanjaju
na ogradu trijema i promatraju svjetinu to je pokrila cestu, aleju i
sav prostor pred crkvom. S vremenom na vrijeme dolaze posebne povorke
velikaa i plemia s kienim banderijama. Ljudstvo svu svoju panju
posveuje nastupu pojedinih velmoa. Pred oima im je blistavilo
boja, zlata, srebra i dragulja na barunu i svili, vrhunac njihovih
snova.
Straga u dvoranu ulazi kancelar Filipec. Pozdravlja se s biskupima,
velmoama, sa svim svojim pristaama. Duguljasto lice poprimilo je
uobiajeni izgled vedrine. Smijee mu se svijetle oi. Gleda, sad
ovamo sad onamo, i tajanstveno objavljuje svojim pristaama neki
trijumf. Usne su mu pune sretnog smijeha koji njegovoj stranci
zajamuje da je vrsto sjela uz kralja.
326

Onda se stade ogledavati kao da nekoga trai u arenoj masi dvorane.
Uz kamenu ogradu trijema opazi biskupa Bakaa, zagledana nekud daleko
povrh glava onih dolje na cesti i pred crkvom. Uza nj je desetak
plemia. Na elu su im hrvatski plemii, stari Kraljevi i Brodari,
raspravljaju tiho, okupljeni kao mali otok usred skupine Ugra.
Filipec ih spazi, pristupi k njima i sav se zabrine.

- Vi ste sami, gospodo? A gdje su vai zemljaci? Jo ni

koga nema, a doskora e biti vrijeme prisegi?
Stari Brodari primakne se biskupu i odgovori:
- Ne mogu se dosjetiti zato ih jo nema.
- Eto, to su Ugri u potpunom broju, tu su izaslanici kra
ljice, napuljski dostojanstvenici, tu su esi, samo
nema Hr
vata.
- Mi ih zastupamo, preasni - veli Kraljevi i Brodari
- a na zagrebaki biskup svojim e rukama kruniti kralja.
- Jer ga to ide po asti. On je iza hercega primasa nadbis
kupa prvi biskup u kraljevstvu, ali vi ste, gospodo,
zastupali
svoje zemljake na izboru, razlae im Filipec - na krunidbi i
na prisegi moraju prisustvovati sami. Vi znate da bi to pobudilo
sumnju protiv Vladislava, a nakon ugovora s princem Ivanom
Korvinom oni su obavezni doi.
Brodari i stari Kraljevi neprijatno i plaho odgovaraju:
- Da, pristali su na ugovor, a javili su i nama da su se
pomirili.
Filipec zabrinuto zakima glavom:
- To nije dovoljno, valja pokazati svijetu da je tako. Ve
su svi ovdje, samo njih nema. Nikoga od bivih voa Korvinovih pristaa. To me zaista zabrinjava.
Iza Brodarica i Kraljevia stoji biskup Baka, ali im je okrenut
leima. Filipcu se ini da on ne uje njihov razgovor i naroito
glasno jadikuje:
- Gledajte dolje, nigdje im nema traga, svi su
odlinici
doveli svoje banderije i pratnje. Ve e openito opazilo da je
Ivan Korvin sa svojim izostao i da vojvoda Iloki ne
dolazi,
ni knez Bernardin.
Neki plemi u modroj odori ivo se progura kroz guste redove plemia
i najposlije stigne k Brodaricu. On i njegov drug Kraljevi obaspu ga
pitanjima:
- ta je? Zar Korvinovi jo nisu ovdje?
- Nisu - apne plemi. - I nee doi.
- Kako? - preneraze se obojica, apuui da ne bi uo
Filipec kojeg je nagovorio neki odlinik iza njegovih lea.
Plemi priblii usta Brodarievu uhu:
- uo sam juer u noi da ne kane ovamo jer ne ele pri
sezati Beatrici.
- Njoj emo prisezati?
327


Osupnuti zure preda se. Filipec ih promatra kriomice, iako razgovara
s drugima.
- Jednoga imamo kralja, a ne nju, kako je to mogue da
bismo njoj prisezali? Protestiramo.
U tom se asu Filipec okrene k njima:
- Protiv Korvina protestirate? I dobro inite jer
nigdje
cestom nema traga njegovu dolasku.
Ali Brodari ne ispravlja kancelarovu hotiminu zabunu da je
prosvjedovao protiv Ivana Korvina, ve ga tiho pita:
- MI smo jo uvijek opunomoenici juga i moramo znati
to je na stvari, gospodine kancelaru, zar emo prisezati
Beatrici?
Filipec se sagne starom plemiu i apne:
- Ne znam nita, gospodo, to nije moja stvar.
- Juer su tako govorili Korvinovi.
- Nisu odabrali najbolju izliku svojem protestu protiv
VIadi slava.
- Tko veli da oni protestiraju? - zaude se i Brodari i
Kraljevi pa se jo vie primaknu kancelaru, a on pokae dolje
preko otvorenog trijema:
- Ono prazno mjesto tamo pred crkvom jasno dokazuje.
Uzalud eka da ga zauzme va ban s voama hrvatskih stale
a, a o tom govori i ona daleka cesta nad kojom nema ni tra
ka praine koji bi nam javljao njihov dolazak.
Oni se meusobno skupe i zaplaeno pitaju.
- Sto treba to znaiti? Zar uistinu nee doi?
Odjednom se naglo okrene Baka, uzme u oko kancelara
Filipca, pa mu prie:
- Tko im je mogao rei da e prisezati Beatrici?
- Vi ste, dakle, sluali, gospodine biskupe, na razgovor?
- Da, gospodine kancelare, jer ste napadno glasno govo
rili.
- Ne biste li vi znali tko im je rekao da e prisezati kra
ljici?
- Lako je pogoditi. Po svoj je prilici to izmudrio Ivanov
krivi savjetnik biskup Varadi koji ga je vazda vodio stramputicom, a moda se naao i kakav drugi Korvinov tajni savjet
nik - pri tom se Filipec smije Bakau zadovoljnim smijekom.
Crven od uzbuenja, Baka ree:
- Dakle, tom se izmiljotinom htjelo odvratiti Ivana Kor
vina da ne doe? - pita Baka i usjekne pogled u Filipca.
- Ne, ve su se oni tom izmiljotinom ogradili da prikriju

prave uzroke zbog kojih su izostali.

Filipec se okrene k Bakau i nadovee:
- Kako to da vi nita ne znate, a rekao bih da im niste
daleko?
328


- Bio ja blizu ili daleko, Ivanu Korvinu i njegovim pris
taama, traim da mi razjasnite tko je smio i mogao priopiti
u Korvtnovu palau o toj prisegi Beatrici?
- To biste morali zapitati njih. Meutim, i vojvoda Iloki
nije prispio, moda je on sklonuo svoje zemljake u Budimu da
ga slijede. Zhog toga nije poslao kralju nikakvog glasnika, a mo
rao se ispriati ako ga je neto zadesilo na putu da ne moe
stii na vrijeme.
- Vojvoda nee doi? - pitaju Brodari i Kraljevi za
panjeno.
Odjednom se Baka naglo okrene k ogradi trijema. Cestom se vijuga
praina, a iz nje izlaze jahai. Filipec se ironiki nasmijei.
- Ponadali ste se, gospodine biskupe, da su to vai?
- Nisu oni. Korvinov stijeg je crni gavran, a oni tamo no
se utog lava - razjanjava mladi dalekovidni plemi - dakle,
to je Zapolja.
Kancelar Filipec uzdahne:
- Uzalud se nadamo.
- Da poaljemo brzo u Budim glasnika? - predloi Bro
dari.
- Prekasno je - alosno odvraa Filipec. - Korvinovi su
jo juer u noi krenuli iz Budima.
Baka se naglo okrene:
- Vi znate da su otili? Kamo?
- Prema jugu, naime, svojoj kui.
- A vi, gospodine kancelare, niste nita uinili protiv
toga?
- Nisam mogao nita uiniti jer sam tek malo prije sa
znao.
- A zato niste odmah kazali gospodi Brodaricu i Kralje
viu kad su vas stali ispitivati, nego tek sada kad su htjeli da
alju u Budim glasnika?
- Vae rijei izraavaju neke udne sumnje. Htio sam u
tedjeti gospodi Brodaricu i Kraljeviu da jo pred krunidbu
saznaju veliku nesreu koju su im spremili zemljaci.
Uto pristupi blie stariji biskup u purpurnoj svili.
- Evo, dolazi zagrebaki biskup Osvald Tuz. Njega je za
pala ast da kruni kralja.

Gospoda mu se poklone, a biskup upita:

- Gdje su nai? Valja poi, gospodo, u crkvu na prisegu.
Brodari i Kraljevi blijede, a Filipec odgovara mjesto
njih:
- Nema nikoga od njih - izvjeuje Filipec. - Ni voj
voda Iloki sa svojim prijateljima nije stigao.
Iz dna dvorane uju se pitanja:
- Gdje je Ivan Korvin? Gdje je hrvatski ban? Gdje je
vojvoda Iloki?
329

Mrana teina slegla se dvoranom. Brodari i Kraljevi zure preda se
i ute. Ali nezadovoljstvo prelazi dvoranom, istraujui pogledi,
zluradi smijeh, bijesni prigovori, mrmljanje, buka, a Filipec je
zadovoljan tim prosvjedom protiv Ivana. Smjeka se i odgovara na
pitanja uzbuenih velikaa to su neko bili pristae Ivana Korvina,
a nakon smrti kralja Matije osvojio ih je Filipec za Vladislava i
Beatricu. Sada ih obilazi, za svakog ima smijeak, za svakoga rije
koja crnom sumnjom pokriva princa Ivana i njegove pristaSe. Od asa
do asa pogleda, prema Bakau koji jo uvijek stoji uz ogradu trijema
i mrko gleda u daljinu.
Kancelar se osjea na vrhuncu pobjede. Visoka pojava istie se iznad
svih i njegovo duguljasto lice puno vedrine okree se na sve strane,
pogled mu je svagde, a rije pali. Sve vie raste razdraenost
gospode, sve vie inati i podstrekuje Filipec neraspoloenje protiv
Ivana Korvina i njegovih Hrvata. I radostan slua prigovore:
- Zar e nam sada on s Hrvatima upasti u lea kad nam
ve neprijatelj ulazi u zemlju?
Na to odgovara kancelar:
- Nisle smijeli dopustiti da kralj s njim sklapa ugovor.
Trebalo se s njim i njegovim pristaama obraunati kako je
predlagala kraljica.
- Pravo veli gospodin kancelar - odobravaju mu njegovi
najblii, dok drugi opet pitaju:
- Zato je potpisao ugovor ako sada protestira svojini iz
bivanjem?
Pomirljiviji nastoje stiati i opravdati Korvina i vojvodu.
- Moda ipak nije tako. Moda se ipak desilo neto drugo.
To dokazuje kancelaru da jo uvijek nisu sasvim uvjereni
u Ivanovu krivnju, a on ih danas mora imati uza se bez ikakve dvojbe2eli da njegova stranka bude jaka, vrsta, nepokolebljiva u svemu to
on iznese i predloi. Prui mu se as, kad su svi na okupu, da jae
stisne svoje redove kako bi mogao u njih nadi jake potpore da to
prije digne na prijestolje svoju pokroviteljicu, da joj osigura
vjenanje za odreeni dan. Valja, dakle, izbrisati posljednji trag

pristajanja uz Ivana Korvina. Pozove k sebi pouzdanika mladog akija

i nezamjetljivo mu neto apne. Onda ide dalje i prolazi gustim
redovima odabrane gospode i stalea kao voa koji dri smotru nad
svojim vojnicima, zaokree dvoranom i pogleda prema mladom akiju.
Ovaj iznenada skoi na stolicu u dnu dvorane i vikne:
- Da bude jasno svima to se dogodilo s Ivanom Korvi-nom. Evo
razrjeenja: Ivan Korvin i njegovi pristaSe Hrvati krenuli su juer u
noi u Hrvatsku.
Svi pogledi puni zaprepatenja skrenue k njemu dok on nastavi
objavljivati:
330


- Sin pokojnog kralja Matije Ivan Korvin i sve njegove
pristae nee da priznaju kralja Vladislava.
- Laete!
Rije projuri poput strijelice nad glavama blistavih mitra i arenih
klobuka.
Caki se lecne, viknuvi:
- Tko to veli?
- Ja!
Svi se trgnu. Sva panja okrenuta je k vratima gdje se blistaju grudi
pokrivene grimizom. Ispod crvenog barunastog klobuka ukoeno blijedo
lice u kojem lei mir.
- Gospodine Caki, zovem vas na raun zbog lai koje ste
ovdje prosuli nada mnom ba u asu kad sam ulazio.
Izazvani plemi ustukne kao da je zateen na nedjelu.
- Princ Ivani
Svi zure u nj i ekaju njegov odgovor. U prvom asu Caki je teko
oinut ali se odmah snalazi i odgovara da ga svatko moe uti:
- Spreman sam primiti izazov na obraun, ali ujte, gos^
podo: ako sam ovdje rekao neistinu, onda to nije moj grijeh.
Vijest mi je predao drugi, ak mi je naloeno da objavim ono
to sam rekao.
- Tko vam je naloio da to kaete?
U sredini dvorane ispoljila se glava kao otok meu valovljem klobuka
i dvije se ruke diu uvis. Baka buno opetuje pitanje:
- Tko vam je naloio da to kaete? Odgovorite ako vam je
stalo da vam vjerujem.
Naas zanijeme sva usta jer svaije uho hoe da uje to e
odgovoriti caki. A sve oi ustreme se u njegove. On se okrene i
pogleda dolje u dno dvorane gdje se ispoljava duguljasto lice
kancelara Filipca. Ukoene mu ute trepavice zapovijedaju mladom
plemiu da uuti, ali Cakijev pogled govori glasnije od rijei.
- Filipec? - apuu kancelarovi prijatelji meu sobom.

- Filipec - viu njegovi neprijatelji.

- Nije on, Aragonci su to - dovikuju pomirljivi posred
nici.
U dvorani umi kao u kotlu, sad ima da zakipi, prekipi. Razmahuju se
rukama, rijeima kako bi priguili viku. Ali Baka dri uzde i ne da
im zabauriti Filipcvu krivnju pa nalijeva ulje u vatru ponovnim
pitanjima:
- Kako je takvo to mogao rei Filipec? Kome zavolju?
U iju je korist bacio takvu objedu na glavu Ivana Korvina?
Filipec se naglo trgne i dobaci:
- I danas ste, gospodine biskupe, jo uvijek uza nj?
Ali Baka dohvati dobaeni kamen i vrati ga:
331

- Uza nj sam, jer sam vjeran kralju Vladislavu i bit a
uz svakoga tko prisie kralju.
Nitko ne protuslovi. Petar Gereb, koji Bakau zahvaljuje to je opet
na prijanjoj asti vojskovoe, osjea dunost da estoko digne glas
za svojeg dobrotvora i pohita k njemu viui:
- Slava i ast Bakau i nae priznanje.
Zaas se oko Bakaa nau svi oni s kojima je od dana izbora kralja
Vladislava vidio tajne rasprave u Gerebovoj i svojoj palai. On sve
vidi, osjea, oslanja se na njih da ih opet dovede na visinu s koje
su bili gurnuti. I dok se Baka ovako uspinje uzdignute glave,
osjeaju da je doao njihov as. To im odraava Bakaevo dranje.
Svom snagom on dovikuje u dvoranu:
- Svima ovdje izjavljujem: na cesti iz Budima u stolni Bi
ograd ekale su skrivene kraljevske ete. One su imale zadau
da izazovu povorku Ivana Korvina na bitku i sprijee mu dola
zak u stolni Biograd.
- Tko je to odredio? - pitaju Bakaevi pristae:
- Tko je tamo sakrio ete?
- Zar traite da prstom uprem u nj?
- Pokaite ga - viu svi zajedno.
Baka digne ruku i pokae na Filipca.
Oko Bakaa se proiri krug pa viu:
- Sramota, prevara.
- Aragonska spletka.

- Kako je onda princ stigao kad je tamo bila eta? - pi
ta jedan glas uz Filipca, a Baka odgovara s nekim ushitom:
- Jer je pukim sluajem saznao da mu je podmetnuta la
kako e danas prisezali ne samo kralju nego jo i nekome dru
gome.
Ne spominjui Beatriino ime, svatko razabire na koga misli.

- itavu smo no istraivali tu spletku i konano naili

na ete kad jo nije zabijelio dan. One su izale da izazivaju
princa Ivana Korvina. Sam Frantiek, zapovjednik strae, bio je
tamo. On je pozvao vojnike da poloe oruje. Cetovoa koji ih
je vodio otkrio je Frantieku tko mu je dao nalog.
- Tko je to bio?
- emu da ga imenujem kad svi znate - slavodobitno od
govara Baka.
Filipeve ukoene oi zure u Bakaa koji stoji kao hridina, snaan,
jak, nepopustljiv i nemilosrdan, i dozivlje buru da nosi brodolomce s
Filipeve strane k njemu. Put mu je bijela, nalik na papir po kojemu
su sve sjene ispisale slutnju propasti.
A Baka tvrdi jo jednom.
- Jamim za sve to rekoh svojom rijeju, prisegom i svje
doanstvom zapovjednika kraljeve strae.
332

Toliko dokaza iz usta umnog biskupa pretvore se u snagu negodovanja
prema Filipcu. Samo mah broj ljudi ustraje uza nj, vie od stida da
ga ostave negoli zbog uvjerenja.
Jasna je slika preokreta, jasna pobjeda Bakaeva. Neprispodobiva je
brzina i snaga kojom je navalio, iskoristivi Filip-evu spletku,
namjetenu njemu i njegovim saveznicima.
A na vratima jo uvijek stoji Ivan Korvin. Uza nj su ban Derenin i
Damir. Sluaju, ne upleu se.
Kancelar Filipec osjea kako tone. Sva se dvorana prometnula u
izdajstvo, sve se kree k Bakau.
Onda se odjednom podignue ruke i biskup Osvald Tuz dolazi da smiri
uzbuenje.
- Mir, gospodo. Ne bunimo sveani as pred kojim se nalazimo. Nakon
krunidbe moete se obraunavati, sada neka je
mir.
Buka uzbuenja se stiava, ali nitko nije miran.
Sa strane otvorenog trijema svi su se izgubili. uju se poklici.
- Dolazi kraljica?
Straga se zaustavljaju, zapanjuju. Kancelar Filipec se trgne, progura
otvorenom trijemu i pogleda dolje.
Iza aleje pred crkvom na crnom konju u sedlu od crvenog grimiza sjedi
ena u svojoj odori. Okrenuta je leima prema njima.
- Otkud dolazi kraljica? To nije u redoslijedu sveanosti.
Gospoda se potiskuju natrag kao da bi se htjeli sakriti. On
da netko vikne:
- Kakva kraljica. Nije to ona, ve kraljeva roakinja.
Svi idu naprijed, natiskuju se na trijem. Ivan i Damir sa-giblju se
dolje gdje kroz svjetinu ide povorka, a vodi je zapovjednik strae

Frantiek.
- Gordana je tu? - upita Ivan Damira.
- Baka nije rekao ni rijei da e doi - odgovara on.
Uto se Baka pojavi iza njih i odgovara im:
- Da, nisam rekao. Tek danas u zoru odluio sam da i
ona doe. Nemam kad razjanjavati zato sam je doveo. Sad
radimo dalje. Rui se aragonska tvrava.
I brzo nestane meu gospodom.
- Idi, Damire -apne Ivan svojem drugu. - Ti smije
k njoj, vjenan si s njom.
- Svi znaju kakva je to veza.
- Svejedno, idi brzo, saznat e zato je dola pa jo tako
sveano. Prati je kraljevska straa. to to znai?
Posluao je i siao niz trijem, proguravi se kroz guste redove
gospode to su stali, gledajui dolje.
Jahaica okrene konja prema palai. I zagledali su joj lice, rumeno
od jahanja, ljepote i buktei nekom unutarnjom vatrom. Ruiasta
haljina ureena je modrim vrpcama i zlatnim
333

ukrasima. Na glavi joj, poput krune, ruiasti klobuk s kojeg
lepra perje.
Dolazi brzim kasom prema palai, ali joj Damir ide u susret. Ona
smjesta zaustavi konja i sagne se k njemu.
- Sto je to? Vi ste ovdje?

Bademaste oi mrko obasiplju Damira.

- Tako je odlueno da razbijemo Beatriine spletke pro
tiv nas i ve je polueno pola uspjeha. Baka je raskrinkao Filipca.
- Da, Baka radi samo za sebe.
- Kako? Zar vam nije juer u no rekao to smo odluili?
- Juer ga nisam ni vidjela, ali danas u zoru dao me pro
buditi da odmah doem s njim u stolni Biograd jer me ovdje
eka vojvoda.
- Nema mu ni traga.
- Recite princu neka doe, elim ga neto upitati.
Damir ve poe, dok se Gordani hitro pribliavao biskup
Baka. Ukoravajuim glasam, zadovoljan pita je:
- Zato ste ostavili kuu u kojoj sam vas smjestio?
- Zato ste me prevarili da se tu nalazi vojvoda?

- ujte me, Gordana. Juer kasno uveer naiao je Frantiek u perivoju kraljevskog dvora na nekog fratra koji je htio
govoriti s vama. Tada mu zapovjednik ree neka prieka dok
stigne biskup Baka, ali fratar se udaljio bez traga. To je po
budilo moje sumnje da se opet neto iz egerske palae sprema
protiv vas. Posluio sam se varkom da vas prinukam da me pra
tite u stolni Biograd, a to sam mogao samo s vojvodinim ime
nom. Tu ste sigurniji.
- Ne vjerujem da je taj fratar bio poslan iz egerske pala
e. Sigurno je doao s juga, moda ak od vojvode, a da se nije
vratio, to je razumljivo, mislio je da usred noi ne moe govori
ti sa mnom.
- Ako je vojvodin glasnik, doekat e vas u Budimu, a sad
vas molim sklonite se pod krov.
- Preasni gospodin oito se boji da bih vidjela na kakvo
ste ponienje nagovorili Ivana i sve moje zemljake.
- Spasio sam vau zemlju sumnje.
- A sutra e Vladislav opet dobiti od Beatrice nove na
loge.
- Do vas je da ih odbije zauvijek.
Ali ona zlovoljno strese glavom i ne poputa na njegove ponovne molbe
da se vrati u kuu gdje ju je ukonaio. Meutim, Damir se vraao s
princem Ivanom, dok se Baka obazre za povorkom plemia to su
dolazili da ga pitaju o dogaajima u dvorani.
Cim se princ pribliio Gordani, ona se sagne k njemu:
- Visosti, molim vas pokrenite se. Ovo Sto vam predlau,
ponienje je.
334


- Aragonci su spleli strahovitu spletku.
- Svakog e dana smisliti nove, ne moete im stati nakraj.
Odbijte ovaj udarac jednom zauvijek.
- Obratno, zadat u kralju udarac kad mu pruim ruku
koja e teko opteretiti njegovu glavu.
- To su doskoite. Od vas bih oekivala djela.
- Spasit u glave vaih zemljaka. To djelo ne smijete potcjenjivati.
- Vidim: uzalud je - i okrene konja pa odjae prema ces
ti to vodi u Budim. Tu stoje vojnici i kraljevske strae, a zapo
vjednik Frantiek im je naelu.
- Pustite me proi - veli mu Gordana. - elim se vratiti u Budim.
Zapovjednik joj zakri put.
- Imam nalog da vas ne pustim otii.
- Ne moe mene nitko zaustaviti kad hou da idem kud
me volja. I vrati se, pa obie cestu, preskoi grabu i nestane
u umi prema Budimu.
Od rane zore toga dana u egerskoj palai vlada neraspolo-nje.
Napuljci se klone Beatriine blizine. Idu tiho i govore ap-ui. U
predsoblju sjedi Enriko mrka pogleda. Bepo stoji uz prozor, pokunjen
kao da je skrivio neto veliko.
Od asa do asa prislukuje Enriko na vratima kraljiine odaje i
zaklima glavom.
- Strahovito je bijesna. Bit e zla. Bepo.
- Nisam kriv. Frantiek je rekao fratru neka prieka dok
se vrati Baka. Zato nije posluao? Zato je otiao?
- Da eka Bakaa koji bi ga raskrinkao ili mislig da bi ga
uistinu pustio k njoj?
- Ako ga ne bi pustio, ne bi pobudio Bakaevu sumnju.
Samo je zato biskup odveo Gordanu sa sobom. Kad smo u zoru
ustali, ve je ona bila daleko s njom, a va je fratar ujutro do
ao prekasno. Odmah sam ga slao za njom. Moda je ipak nae
u stolnom Biogradu. Pa ako i ne bi, ima jo dana.
- Nikad tako prikladnih kao ovaj dananji.
Enriko ide k vratima i prislukuje.
- Ne usudim se kraljici najaviti gospodina plemikog suca
Garadija. eka ve pola sata.
- Nekome spremaju mjesto u tamnici kad je od ovdje.
I opet su utjeli, gledajui u zatvorena vrata kraljiinih odaja.
itav sat slua napuljski poslanik bijesne Beatriine ispade.
Grdi svoje dvorane redom. Onda malo uti i opet se zahvaena
bjesnilom tui:
335


- Kakva je to sila djelovala iza moje divne osnove. Ni
kad ne bih mogla tako vjerovatno osumnjiiti Ivana Korvina
i tako spretno ukrasti Gordanu. Tko je tu neto uinio? Tko
se tu zapleo? - pita, ali ne da poslaniku odgovoriti, ve sama
sebi razjanjava:
- Ne, Bepo nije neto dobro izveo, ili je neto propustio
uiniti pa je lukava Gordana posumnjala.
- Krivo inite Bepu. On nije ni vidio Gordanu. Dogodilo
se neto nepredvieno da su Gordana i Hrvati otili. Uzalud
je sada traiti krivca,
- Dobro, neka odmah ide glasnik u stolni Biograd i pita
Filipca to se dogodilo. Hou da sve znam. Brzotea je za sat
i pol tamo i amo.
Ranzano izae u predsoblje da tamo izda kraljiinu zapovjed Bepu i
Enriku. Oni jo uvijek sjede u predsoblju u strahu pred njenim
gnjevom. Onda su odabrali najbreg brzoteu da se uputi u stolni
Biograd, a Ranzano se vrati kraljici. Ona je nastavila jadikovati:
- Neprijatelj nas je bacio natrag iz naeg divnog poloa
ja. Oni koji. su to prouzroili smjesta moraju ispatati.
- Jo ne znam tko je kriv. Priekajte, kraljice, dok se ne
vrati na glasnik s obavijestima biskupa Filipca.
Najednom ona zastane usred sobe:
- ujte, Ranzano, da nije Filipec neto odvie govorio Bakau i pobudio njegovu sumnju?
- Loe je to, velianstvo, kad pri svakom neuspjehu po
injete sumnjati ak u svoje najbolje pomagae. Filipec je nad
mudrio svu gospodu ovog kraljevstva pa i samog mudrog Bakaa kad je vas i Vladislava doveo na prijestolje. Dakle, kako
moete misliti da bi sada pogrijeio?
- Da, ekamo Filipeve vijesti, a dotle pripremajmo nove
tvrave za napadaj.
I sama otvori vrata. Enriko i Bepo preplaeni skoe.
- Neka odmah doe plemiki sudac Garadi.
I ona zatvori vrata pa se proee odajom.
Pozvani ulazi i smjerno se klanja sve dotle dok mu je dala znak da se
zaustavi.
Sjedei u naslonjau, kraljica ga strogo pogleda:
- uli ste juer uveer o emu se radi?
- Rekao mi je sve potanko tajnik gospodina kancelara Fi
lipca.
Beatrica dohvati s malog stolia pergamenu:
- Ovdje je izjava uenjaka visokih kola u Beu. Ono to
ete itati napisali su jo za ivog kralja Matije. Jo tada op
tuila sam neku djevojku, nekadanju ljubovcu kralja Matije.

Kako znate, rodila mu je sina, nezakonitog kao i svaka druga

djevojura. Ali to joj nije bilo dovoljno. Zaeljela je svoje ko
pile podignuti na priestolje i kad se kralj Matija vjenao sa
336

slavnom princezom, slavnog roda, sa mnom, ta se djevojura dovukla
neopaeno do mene, jo prije nego to sam zapravo bila kraljeva ena
i svojim vraarijama poinila na meni zloin u elji da mi se ne rodi
sin. Beki uenjaci potvrdili su da je takva arolija ne samo mogua,
nego u ovom sluaju i sasvim vjerojatna, dapae, sigurna jer sam ja
potpuno zdrava ena i stvorena za raanje, a ipak nemam djece.
- Evo, itajte, to su potpisali beki uenjaci.
I on uzme papir.
Kad je proitao, duboko se nakloni kraljici, a ona nastavi, gledajui
ga strogo i zapovijedajui:
- S ovim u dokazima nastupiti pred vaim plemikim su
dom protiv nje. Moj pravni uenjak iz Napulja pratit e vas sa
da u palau gdje se nalazi ta djevojura. Oekujem da ete smje
sta izvriti kancelarove odredbe to ste ih juer primili. Narav
no, to su odlune elje i njegova velianstva Vladislava. Ta djeYTojura je, naime, svojim zloinom arolija liila
kraljevstvo
nasljednika prijestolja i prema tome skrivila sve to je zla za
desilo ovo kraljevstvo, sve one nesree koje e jo stii
ovu
zemlju zbog napadaja Alberta poljskog i Maksimilijana njema
kog. Svojim arolijama skrivila je vie kraljevstvu nego meni i
zasluuje najteu kaznu.
On je sluao iroko rastvorenih oiju kraljiino razlaganje i
potvrivao. Sve mu se ini tako vjerojatno i razumljivo, iako nije ni
spadao meu one koji bi bili naroito privreni Aragon-ki. Ali ona je
kraljev suvladar, ona je njegova vjerenica, on se, dakle, pouri da
stekne njezinu milost.
- Velianstvo, strahoviti je zloin poinila kraljeva Ijubovca. A nitko o tome i ne misli. Ljudi su je zaboravili kao da
ne ivi.
- Spasit ete kraljevstvo kad je osudite - ree ona. Ali osuda je potrebna smjesta da joj onemoguite da ponovno
izvede na meni aroliju kad se udam za kralja Vladislava. Dok
je ona na slobodi, svakog asa mogu se s njom sresti kad izla
zim na etnju, a kraljevstvo bi opet bilo rtva njezinih zloina.
- Velianstvo, pouzdajte se u mene, a ostali suci slijedit
e moj primjer. Zadajem vam rije: oni e sluati mene. Iz
loit u i glavu da strahoviti zloin na kraljici i
kraljevstvu

bude teko ispatan.

- Moja e vas milost nagraditi. A sad idite. Vani eka moj
pouzdanik da vas prati u palau Ivana Korvina.
Jo je uvjeravao kraljicu o tonom izvrenju njene zapovijedi, onda
se klanjao i udaljio. A ona se okrene svojem poslaniku:
- Kad se dublje zamislim u svoju sudbinu to nisam imala djece, onda
mi se ini da je samo ova kraljeva djevojura tome kriva. Najumniji
ljudi Italije s kojima sam u ovo vrijeme izmijenila pisma nisu
poricali da vraanje postoje. Sva337
22 GORDANA V

nuo je moj as da isplatim dug kraljevoj djevojuri. Zbog nje sam
prepatila sve muke u ovom kraljevstvu. Sve mi je muke prouzroilo ono
njeno kopile. Napokon u uzeti zadovoljtinu. Ali zar je osuda i
tamnica dovoljna zadovoljtina za sve ono to ja patim jer je ona
rodila toga sina? Jo uvijek nije. Ne bih znala muku koja bi bila
dostojna da me osveti.
Poslanik je mirno sluao kraljicu i napokon mirno primijeti:
- Ba zato, to uistinu nema kazne da vas dovoljno osve
ti, priekao bih, velianstvo, pa tek nakon vjenanja obrau
nao s njom.
- Zato da ekam kad ne bih mogla nai divniju priliku
da tom mladom lupeu utamniim majku. Ni asa vie ne mogu
podnositi da ona sjedi u palai.
- Velianstvo, kad joj sin bude osumnjien i kad ga
kralj zatoi, lake biste obraunali s njegovom majkom jer je
nee imati tko da brani. Ljudi e se onda okrenuti protiv nje, a
sad bi mogli da vas zbog toga ocrnjuju.
- O kakvim vi to ljudima govorite, dragi Ranzano. Zar
moda graane? Ili maloplemie? Robovi su oni, sluge moje,
a ne ljudi. Oni moraju kleknuti preda mnom i sagnuti glave do
zemlje.
- Sasvim sam vaeg mnjenja, velianstvo, pa ipak bih od
ustao od progona te ene sve dok ne uzmognete kralju doka
zati Ivanovu nevjeru. Opetujem: onda ete lake osuditi
tu
enu. Sad bi valjalo potraiti prije svega nove i jae
izazove
sinu da poini kakvo sigurno nedjelo koje se mora nedvoumno nazvati buntovnim.
Ona ga osine nestrpljivim pogledom i odgovori jo nestrpljivim
glasom:
- Moe li se nai tei izazov nego kad mu odvuku majku
u tamnicu i optue da je zloinom vraanja zlobno nakodila

kraljevstvu?
- Istina je, ali dok je on na slobodi, mora je braniti.
- I ba zato e u obrani divljati i okrenuti svu mrnju
protiv kralja jer e kraljevsku ljubovcu baciti u
tamnicu u
ime kraljevo.
- U njegovo ime? Ivan e brzo ustanoviti da nije tako.
- Kralj Vladislav dao mi je punomo prvi dan kad je
preao preko praga ove moje odaje i sav plam tei od uspome
na svoje davne strasti prema meni jednostavno potpisao od
redbu da se majka princa Ivana Korvina stavi pred sud. u
vala sam tu ovlast za crne dane.
Ranzano zaueno pogleda kraljicu, a ona. se nasmijei:
- Slaba vam je memorija kad ste ve zaboravili. Ali ja
dobro uvam tu kraljevu odredbu. Moj pravni pouzdanik koji
ide sa suncem iskazat e se tom odredbom. Prema tome, princ
Ivan ima priliku da izvali sve kletve protiv kralja.


- Uistinu sam zaboravio da vae velianstvo uva takvu
odredbu. Onda je Vladislav jo bio sasvim u vlasti vae ljepo
te. Meutim, ne zaboravite: Ivan sada ima ozbiljne i mudre
savjetnike koji bi mu mogti savjetovati da se svlada i uti.
- Ne moe utjeti kad mu dirani u majku. Kad mu ua
renim eljezom idem u ivo meso, mora urlikali, a njegov urlik
bit e igosan buntovnikim krikom, izdajnikim djelom. Na
uila sam od oca hvatati podanike u mreu od lanaca i okova.
Ivan e skoiti u nju jer ne moe drugo.
- Ako toliko ljubi svoju majku, vjerovatno e biti tako.
- Oboava je. Dakle, ne brinite se, baeni smo natrag, ali
ja odmah idem u novu navalu.
- Samo se nemojte prenagliti, velianstvo. Moda bi ipak
bilo zgodnije zagrabiti ovako opasnu stvar tek onda kad ste na
prijestolju i kad svi dru pred vama.
- I danas sva ova marva dre preda mnom jer joj bez me
ne nema novaca. A ne znam zato bi to bilo opasno?

- Jer je srce u ovih barbara drugaije nego kod nas. Oni
e se saaliti nad tom enom.
- Ali e istodobno drhtati preda mnom, a strah je jai od
svake albe. Samo u Ivana bit e alba jaa i zato e se baciti
u propast.
U palai princa Ivana je mirno i pusto. Njegova majka s gospoom od
Brezovice provodi dane u tihoj jednolinosti. Obje su ene obzidane
ogradom neupuenosti u onome to se dogaa o emu ovisi sudbina

princa Ivana, a uz njega i Damirova, ali ni Ivan ni Damir ne kazuju

nita. Uvijek im govore samo vedro i veselo, a na svako njihovo
pitanje odvraaju da je sve krenulo na dobro. Katkad pitaju biskupa
Varadija koji hn dolazi u posjet, ali on je krt u razjanjavanju. Ni
o Gordani ne govori nita, ve jedino da je goa kneza Selnberga. A
ipak se prineva i Damirova majka zanimaju za djevojku. Obje su
ispunjene brigom koju im zadaju tajne ljubavi njihovih sinova. Borka
nee da prizna koliko misli i eli da bi Gordana svoje srce sklonula
njenom sinu Ivanu, a Damirova majka pomno skriva da Ivanova mati ne
dozna nita o tajnoj Damirovoj ljubavi. I tako ne govore o Gordani
ni rijei.
Poto su svi u stolnom Biogradu, prijavio se biskup Varadi ve rano
gospoama da im krati vrijeme.
Nestrpljivo oekuje obeane glasnike s krunidbe, a da lake eka,
avrlja s gospoama.
U mirnom razgovoru javi im sluga da su stigla dva plemenita gospodina
i ele govoriti s majkom princa Ivana.
Borka se zaudi, ali i preplai. Tko to hoe s njom govoriti kad ona
nema ni s kim veze? Biskup Varadi jo se vie za


338

22

339

udi. Kako je sumnjiav, ne vjerujem svojim uima i zamoli gospoe
neka ostanu na miru, a on e sam da pogleda tko to dolazi na razgovor
k majci Ivana Korvina.
Digao se i poao k vratima. Meutim, prije nego to je uhvatio za
kvaku, dopre s hodnika estoka prepirka i netko izvana estoko otvara
vrata.
U sobu ulazi plemiki sudac Garadi, a s njim kieno odjeven
kraljiin napuljski izaslanik.
Iznenaen njegovim dolaskom, biskup Varadi zapita:
- Protiv svakog je obiaja i uljudnosti ulaziti u sobu gos
poama, a da se ne eka njihov pristanak.
Oba gospodina pogledaju biskupa s nekim prezirom, ak podrugljivo, a
sudac mu odgovori:
- Uzimam u obzir vae stanje i neu vam odgovoriti kako
bih odgovorio da ste zdravi.
- Plemeniti gospodin neka se mirno uputi sa mnom u
razgovor pa e vidjeti da su me krivo proglasili luakom.

Ali gospoda ne smatraju vrijednim dalje raspravljati s Va-radijem,

ve se okrenue gospoama. Damirova majka, vrsta, visoka i odlunih
crta, strogo ih promatra. Borka, sva njena i krhka, u dubokoj
crnini, osjea u dolasku nepoznate gospode neki predznak pogibelji
svojem sinu. U tuzi za pokojnim kraljem ima samo jednu brigu i jedan
svijet u svojoj dui: da njezinu sinu bude dobro i da od njega budu
odvraene sve opasnosti. Od prezirnog pogleda plemikog suca ona
zadre za sina. A sudac pita?
- Koja je od ovih ena stara djevica koja je bila Ijubovca kralja Matije?
Sve troje problijede. Borka od slutnje, gospoa od Brezovice i biskup
Varadi od pogrde nanesene prinevoj majci. Biskup sam istupa pred
gospodu i zaprijeti:
- Zabranjujem govoriti ovako o majci kraljeva sina.
- Opominjem vas: miite se jer biste mogli zlo proi.
- Kojim ste pravom uli u palau? - upita gospoa od
Brezovice.
- Pravom to mi daje nalog njegova velianstva kralja Vla
di slava.
"to je to?" - prenerazi se Varadi u mislima. - "Zar se neto
dogodilo u stolnom Biogradu ili su kraljiine ete uistinu sprijeile
princu da doe na krunidbu?" Varadi pristupa plemikom sucu i
kraljiinu pouzdaniku:
- Neka mi vae milosti kau to ele ovdje?
- Donosim nalog koji je potpisao kralj da majku Ivana
Korvina povedem u zatvor jer je optuena zbog aranja.
Borka bolno krikne. Gospoa od Brezovice pristupi k njoj da je
zatiti, a biskup Varadi, Berislavi i sluge zaokrue gospou:
340

- Ne dirajte majku hrvatskog bana - dotri Josip Beris
lavi, zamjenik Ivana dvorskog metra.
- Teko ete ispatati ako je ne ostavite na miru.
Sudac se nasmije, a Napuljac preuzme rije:
- U ime njegova velianstva neka se ova stara djevojka
smjesta pokori kraljevu nalogu.
Borka se pokua dii i drhtavim rukama uhvati naslonja. Biskup
Varadi rumen od ljutine zavie:
- Nitko nije izdao naredbu da se poloi ruka na majku
kraljeva sina. Kralj to nije uinio.
- Smjesta da ste uutjeli - zapovijedi!! su Varadiju.
- Neu dopustii da je vodite, nitko od nas! Dignut u na
oruje sve to je u kui muko - odlui Berislavi i zavie do
lje u hodnik. Plemiki sudac isprsi se i stane vikati iz
sveg

glasa:
- Ako se usudite suprostaviti, leat ete u najdubljoj tam
nici.
U tom asu dohite iz hodnika Ivanovi dvorani i gurnue oba gospodina
prema vratima. Jedan izmakne do prozora i vikne
dolje:
- U pomo!
- Van! - tjera Berislavi napadae.
- Kralja Vladislava tjerate iz ove palae? To e vas sta
jati glave.
Varadi opazi kako se preko ceste iz ikare die eta, trkom potri
prema palai i zaas ulazi u kuu. Stubama se uspinju velikim
tropotom s orujem u ruci i slijede zapovijedi plemikog suca
Garadija.
- Sveite ovu ludu - zapovijedi im, pokazujui na Varadija.
Momci kraljeve ete uhvate ga i ponu vezali.
- A vi se tornjajte u tamnicu - zapovijedi Borki, gurnuv
i je.
- Naprijed! - vie sudac, grubo pograbi Borku i povu
e je sa stolice. Vojnici gurnue gospou, ali ona se srui na
ruke gospoi od Brezovice. Krhko tijelo u crnini nalikuje na
prelomljenu svijeu.

- Iznesite je iz kue ravno u tamnicu - naloi Garadi a onda iz haljetka izvadi pergamenu i pokazuje je svezanom bis
kupu Varadiju.
- Evo ti, budalo, proitaj. Kad ti stigne kui kraljevsko
kopile, reci mu: sam je kralj svojom rukom potpisao da se ova
djevojura ima staviti pred sud i baciti u tamnicu. Evo, i kra
ljev peat je tu.
A Varadi ita, unato svome uzbuenju, i razabire kraljev peat i
potpis. Posjeli su ga u naslonja ovako svezana. ibajui ga
podrugljivim rijeima. Varadi dade znak mladom Berisla-viu da mu
pristupi:
341

- Uzjaie odmah najboljeg konja i jurite u stolni Biog
rad. Izvijestite o tome najprije Gordanu, nipoto princa ili Damira.
Berislavi je morao sa svojih nekoliko dvorana bespomono gledati
haraenje kraljevske ete. Svi Ivanovi i Datnirovi momci pratili su
ih u banderiji na sveanost. U palai je ostalo samo nekoliko sluga i
mlai brat Mladena Berislavia da bude na usluzi gospoama i biskupu.
Poto je i Damirova majka naredila plemiu da odmah ide u stolni

Biograd, on pohi-ta u staju, opremi sam konja brzoteu i trkom odjuri

niz cestu.
Slavodobitno odoe Beatriini pouzdanici, nosei besvjesnu enu. Da
ne bi pobudili pozornost graana, izali su iz palae straga, prema
ikari to se prostire iza staja.
S trijumfalnim ushitom primi Beatrica vijest o uhienju svoje
suparnice i odmah alje svojeg brzoteu:
- Idi, uzjai najboljeg konja, o uhienju neka prvi
doz
na Ivan, razumije? Odleti kao strijela. Ali ne reci nikome ni
ta dok ne kae Ivanu: to je izvreno u ime kralja, upamti.
Napuljac preodjeven u ugarsko ruho, divljim trkom ostavi Budim i uzme
smjer poprenim putem da to prije stigne na cilj...
Jaui kroz umu, Gordana se vjeto skrivala da je Fran-tiek ne bi
mogao slijediti. Uklanjala se cesti, odabirajui najkrai put kojim
su se sluile samo brzotee u elji da to prije stigne u Budim.
Bakaeva vijest da ju je juer uvee traio neki fratar pobuuje u
Gordani uvjerenje da je to vojvodin glasnik. Zna da je svoje glasnike
najradije preodijevao u fratre ili potraio pravog fratra da mu to
sigurnije nosi poruke.
S tim uvjerenjem tjera svojeg konja umskim putem ravno prema
Budimu. Slijedi tragove kopita u blatnom putu.
Tano je razabrala da je tek nedavno neki glasnik jahao ovuda u
stolni Biograd, ali nije bilo tragova da je odanle tko krenuo u
Budim. Zbog vijugavosti umskog puta nije mogla vidjeti daleko pred
sobom, niti je mogla razabrati da li joj tko dolazi iza lea.
Jo se nije udaljila od stolnog Biograda ni etvrt sata, kad zauje
kripu granja. Zaustavi konja i ogleda se. Prisluhne otkuda suanj.
Iza lea moe biti Frantiekova pratnja,a pred njom mogu dolaziti
samo iz Budima.
Hitro povue konja iza debelog stabla. Za nekoliko asaka pojavi se
pred njom jaha u divljoj trci. Napree se da ga uoi, ali on projuri
pored nje.
- Stoj! Stoj - vie za njim.
342

U najbroj trci jaha se okree pa zaustavi konja. Prepoznala
je Berislavia koji joj dolazi u susret.
- Vaa milost jae ovdje umom sasvim sama?
- Htjela sam u Budim i pobjegla sa sveanosti jer me u
Budimu eka glasnik vojvode Ilokoga.
- Biskup Varadi me alje ravno k vama. Naroito mi je
naloio neka saopim vama i nikome drugome. Strahotu su
uinili s majkom njegove visosti.
- Govorite to je. Govorite.

Zadahtani plemi ispria kako su u palau uli kraljevi ljudi,

vrijeali Borku, a onda onesvijetenu odvukli.
- U tamnicu: Naoigled svih vas?
- Nas je bilo pet mukaraca u kui, kad je kraljeva eta
provalila u palau.
- Na sreu, sasvim smo blizu stolnom Biogradu. Hajdemo.
Brzotea je pusti naprijed, a on ide za njom pa jure prema
gradu.
Malo prije nego to su izali iz ume, dojure tri jahaa.
- Stanite! Stanite! - vie jaha latinski, ali Gordana
i
Berislavi ne sluaju. Ona se samo obazre. Glas joj je vrlo poz
nat. Odmah prepozna etovou Beatriine line strae,
ah u
odori kraljevskog etovoe:
- Za mnom! - nuka ona Berislavia i skrene drugim
smjerom.
Iznenada se sa svih strana pojave jahai kao da su bili
skriveni u umi.
- Opkolit e nas preodjeveni Napuljci - ree Berislavi.
- Naprijed, za mnom. Na cesti je Frantiek.
Ona tjera konja, a Berislavi je slijedi. Projahali su preko polja,
uspeli na cestu, kad za sobom uju topot. Gordanin sluh osjeti
razliku u trci napuljskih jahaa i ovi to dolaze cestom, obazre se i
odmah zaustavlja svojeg vranca.
- To je Frantiek. Pobjegla sam mu i oito me traio ce
stom. Sad se vraa ba u horu.
Brzo je stigao i sav blijed, od uzbuenja, zapovjednik je ukorava:
- Sto ste mi to uinili, vaa milosti? Izgubio bih glavu
da se niste vratili.
- Samo sam se naalila, ali niste li tamo iza zavoja ceste
opazili neke jahae?
- Vidio sam ih izai iz ume za vama, ali im su opazili
mene, nestati su u umi.
- Prepoznala sam jednog Napuljca u odori ugarskog vojni
ka. Hajdemo!
Prispjeli su u grad u asu kad je sveana povorka ve prola iz
kraljevske tvrave u crkvu. Gordana odredi da skrenu iza jedne visoke
ograde. Frantiek je morao slijediti sa svojim vojnicima.
343

Proli su tek trubai na konjima. Onda su slijedili stjegoSe s
grbovima i barjacima. Napokon plemii u banderijama.
Okruen velmoama, pojavi se kralj u grimizu, s hermeli-nom. Koliko
god bi htio da mu je dranje dostojanstveno, ne moe sakriti podatnu

dobroudnost. Dok Berislavi promatra kralja, Gordana povue uzde i

pokua okrenuti konja iza ograde. Berislavi se okrene k njoj i
zauen upita:
- Zar neete gledati povorku?
- Moete li vi gledati ono iza kralja?
Plemi pugleda pravcem koji mu je ona oznaila pogledom i spazi
princa Ivana. U bogatoj odori nosi blistavu kraljevsku krunu. Pri tom
mu je Ijepukasto lice mirno, blago i vedro, gotovo sretno
nasmijeeno.
Berislavi se zgrozi, pa e Gordani tiho, gledajui princa, a
istodobno misli na straan prizor malo prije kad su muili njegovu
majku.
- Ne govorite dalje, iako nas Frantiek ne razumije. Vra
am se na svoje konaite i gledat u povorku kroz prozor - re
e ona glasnije Frantieku.
Zapovjednik se odmah pridrui Gordani i krenue pored ograde. Daleko
su prestigli povorku i zaustavili se pred zgradom u kojoj je biskup
Baka jo ujutro smjestio Gordanu.
Nala je kod kue samo staru gospodaricu. Ona joj ispria da je
kneginja Selnberg otila na sveanost, a nju su traili svi redom i
naloili da biskupu odmah javi ako se ona ne vrati. Gordana pristane
odmah poalje biskupu vijest.
- A vi, gospodine Berislaviu, morate dok svri sveanost.
Prije ne moemo ni s kim govoriti o toj strahovitoj vijesti. Princ
neka ne sazna ni rijei.
Ostala je sama u sobi, naslonila glavu na ruke i pokrila elo i oi.
Vani cestom prolazi sveana povorka, ali ona kao da ne uje.
Nepomino sjedi. Stara gospoa polako je otvorila vrata, ali videi
je zadubljenu i zamiljenu, opet se povukla.
Nakon itava dva sata otvore se vrata estoko, zvuno. Uni-ao je
Bakaev neak Bela.
- Zar je krunidba zavrena? - pita Gordana.
- Jest, svreno je. Moj ujak smjesta je krenuo k vama.
Evo dolazi.
Jedva ga je ekala i pola mu u susret do vrata. On je smjesta stade
koriti:
- Kako ste nestali, sve nas zabrinjavate. Kralj, je nepresta
no gledao na ove prozore, a vi se niste pojavili.
- Sjednite i ujte.
I pripovijeda mu dogaaj u Ivanovoj palai, a Baka slua, snebiva
se, ali, a na kraju plane:
- Beatrica je poludjela. Strast vlastohleplja obezumila ju
je- Ima u ruci kraljevu ovlast da uniti Ivanovu majku.
344



- Ako je istina to pripovijeda Berislavi?
- Sasvim sigurno, preasni gospodine. Berislavi je sam
svojim oima vidio na pergameni kraljev potpis i njegov peat.
- I Varadi je bio prisutan?
- Jest, njega su svezali i dali mu da ita kraljev nalog i
drugima su pokazivali.
- Kraljica je sasvim sigurno izmamila taj spis od kralja dok
je jo bio u njezinoj vlasti, a sada se njime posluila.
- A on se nee usuditi da kraljiinu odredbu ukine. Sami
ste mi priali kako je potvrdio njenu odredbu nakon onog dvo
boja da se nitko ne smije pobiti. Takav je njen utjecaj.
- Samo njenih dukata - veli Baka.
- Svejedno, jesu li to dukati ili ona. Naa je nesrea jed
nako velika.
- Slomit emo mo napuljskog zlata.
- Varate se, preasni gospodine. Svakog dana sve vie opa
am da je to nemogue.
- Jer ne znate to misle stalei, im oni prime jamstvo
da se kralj ne eli oeniti Beaitricom, otvorit e svoje monje
da oporavimo ete protiv neprijatelja. Ali dok je on s njome ve
zan, oni ne daju ni forinte.
- Sami su krivi da je vezan.
- Filipec je kriv, a oni sada uviaju svoju pogreku to su
ga sluali. Lako bi bilo da nisu provalili u zemlju Albert i Maks
koji trae prijestolje.
- Ne asirno, valja osloboditi Ivanovu majku.
S ulice dopre do njih udaranje bubnjeva.
- Sto to proglauju? - pita Gordana i digne se. - Valjda
ne kane jo i javno oigosati utamnienu enu?
Baka poe k prozoru s rijeima:
- Ne znam da bi se trebalo neto proglasiti.
Ulicom idu bubnjari i obavjeuju ljude i graane koji se okuplaju
oko njih:
- Svi neka idu pred crkvu da uju kraljev proglas nevjer
nicima koji su izdali kralja.
Gordana se trgne.
- Sto to znai, gospodine biskupe?
- Filipec me opet izigrava. Idem, obavijestit u vas.
Meutim, Gordana opazi kroz prozor biskupova neaka Belu
kako trkom jae k palai.
- On donosi neto vano. Priekajte, gospodine biskupe.
Bela utri u sobu:
- Ujae, vojvodu Ilokog proglasit e izdajicom.

- Jer nije stigao na prisegu, niti na krunidbu. Gospodin

Filipec ovog je asa dobio od kralja pristanak neka proglasi
da je vojvodin ivot stavljen izvan zakona i svatko ga moe
ubiti tko ga sretne. Kneza Bernardina i sve ostale proglasit e
vojvodinim ortacima.
345

Gordana hitro uzme ogrta i ree odluno:
- Preasni gospodine, rekli ste da me juer u Budimu tra
io glasnik?
- Onda to moe biti samo vojvoda. On se zacijelo nalazi
negdje u blizini. Idemo odmah kralju.
- ekajte da se prije sporazumijemo.
- Putem imamo vremena.
Ona je prva izala, ure"i u kraljevsku palau.
S krunom na glavi, u sveanom kraljevskom plastu, ulazi kralj u
veliku dvoranu kraljevskog stana u stolnom Biogradu. Prate ga
kancelari Filipec, elnberg, vojskovoa Petar Gereb, palatin Stjepan
Zapolja, biskupi, strani poslanici, odlinici, vel-moe i plemii.
Oni koji ga ekaju u dvorani kliu mu i klanjaju se.
Zadovoljan, nasmijeen, Vladislav otpozdravlja. Dobroudno i ljubazno
prolazi gustim drvoredima i zaustavi se uz povieno prijestolje. Ali
jo5 ne sjedne da mu predstave svu gospodu. Neto razmilja.
- Htio bih se malo odmoriti - apne elnbergu i Filipcu.
- Sveanost je dugo trajala.
elnberg odobrava i predloi neka ide u pokrajnu dvoranu da se tamo
odmori, a nakon toga neka zapone primanje. Filipec se priblii
kralju:
- Velianstvo, sva su gospoda ozlovoljena i ogorena to
vojvoda Iloki ne dolazi blizu. Rekao sam vam jutros: on nee
doi, niti e poslati glasnika da se ispria. Time je glasno viknuo
da se protivi vaoj vlasti. Dakle, dopustite da jo prije gozbe ob
javim da ste odredili: ovakvo se izdajstvo mora to bre igosati.
- Dobro. Idite i uinite odmah to je potrebno. Ovi s juga
ne zasluuju milosti
Zapovijed Filipec smatra znakom da dogaaj prije krunidbe u velikoj
dvorani nije nimalo umanjio kraljevu milost prema njemu i ostavlja
dvoranu s radou u srcu to e moi izvriti ovu vrelu elju svoje
kraljice.
Meutim, elnberg otprati kralja u malu dvoranu, okienu vijencima. U
sredini je naslonja, a pod njim rasprostrt sag. im se naao sam sa
ekim kancelarom, kralj apne:
- Ni nakon povratka iz crkve nisam vidio Gordanu na
prozoru.

- Po svoj se prilici skrivala da je nitko ne vidi.

- Nikako ne bi mogla propustiti da barem iz skrovita ne
prisustvuje vaoj sveanosti.
- Kako e dugo trajali gozba?
- Do kasno u no.
346

- Htio bih svakako jo prije vidjeti Gordanu. A zato nema
Bakaa?
- Odmah je iz crkve otiao da vidi to se dogaa s njom.
- Recite: to ju je dovelo na krunidbu poto je odluila
da e ostati u dvoru?
- Glas srca. Nije mogla odoljeti.
Vladislav promatra elnberga da se uvjeri, misli li iskreno. Kad je
opetovao te rijei naroitim naglasom, Vladislav proape:
- Ja sam najsretniji kralj na svijetu.
- I ba zato niste smjeli dananju sveanost potamnjeti
proglasom koji je oito kraljica priapnula Filipcu. Moglo se to
ostaviti za sutra.
- Morao sam tako uiniti. Iza vojvode Ilokoga skriva se
Korvinov utjecaj. Nosio je krunu sav nasmijeen kao da ga ni
malo ne grize, ali je dao nalog vojvodi da sa svojima izostane.
Htio mi je barem time pokazati da me na jugu nee priznati.
- To je mnijenje vaeg vjernog Filipca, ali on se moe lako
prevariti.
- Poznaje bolje Korvinove od nas obojice. Ve je unapri
jed Filipec prorekao da vojvoda Iloki i njegovi nee doi. Vidite,
dobro je prozreo sina najlukavijeg kralja.
- Dok je nosio krunu, taj je mladi princ pobudio prijatan
dojam...
- Komedija kakav mu je bio i otac.
Dalje se elnberg nije muio da brani princa Ivana. Na kraju mu se
inilo da je moda ipak Filipec najmjerodavniji da sudi o njemu.
Za vrijeme razgovora ulazi Stjepko u sveanoj odori i javi kralju da
ga Gordana moli neka bi je odmah sasluao.
Vladislav se digne. Takvom se posjetu nije nadao i smuen od neke
tajne razdoznalosti, ide Gordani u susret.
Vladislavu se ini da ga nikad nije toliko uzbudio Suanj enske
haljine.
Gordana ulazi sama. Selnberg se povukao u pozadinu, a Vladislav je
sav sretan pozdravlja:
- Ovo je najljepi as dananjeg dana, neizmjerno sam se
radovao to ste ipak stigli na sveanost, ali nisam vas nigdje
vidio.
- Ipak sam promatrala va sveani ulazak u crkvu, ali neka

mi velianstvo oprosti to sam se usudila zamoliti nekoliko asaka.

- Svaki je taj as dar moje sudbine.
Kao da nije ula to laskanje, ona nastavi, suzdravajui uz-buenost,
pa se ini sasvim mirna.
- Ponukala me na ovaj korak teka zabluda koju sam htje
la otkloniti od svojeg kralja.
347

On joj ponudi naslonja i zatrai da sjedne, elnberg u pozadini
promatra to e biti. Vladislav se sagne k djevojci, gleda je vrelim
zjenicama i pita glasom kao da trai od nje ljubavni odgovor:
- Spomenuli ste neku zabludu?
- Gospodin Filipec hoe proglasiti mojeg biveg skrbnika
izdajnikom, a njegov ivot staviti izvan zakona.

- alite za njegovom glavom? - neto osupnuto pita on.
- Da, velianstvo, alim zbog vanih razloga. Ponajprije vi
se liavate umne glave, hrabrog maa svojem prijestolju.
- Sve je to uivao u vojvodi kralj Matija, a ne ja. Danas je
pokazao da ne priznaje moju vlast.
- Dopustite da to ispravim i otkrijem pravi uzrok. Bit u
kratka. Dakle, izmeu kraljice i vojvode postoji nepremostiva
mrnja.
- Jer je vojvoda svim sredstvima radio za Ivana Korvina
protiv mene, i zato ga je kraljica zamrzila.
- Ne, velianstvo, kraljica je prije sama najee podupira
la Ivana protiv vas i svih ostalih pretendenata. Korijen kralji
inoj mrnji sasvim je drugdje. Ona smrtno mrzi vojvodu jer
je odtio da uzme njenu sestru donu Izabelu i tada kad mu je
kraljica za uzvrat ponudila bosansku krunu.
- I odbio je krunu i kraljiinu sestru? - pita Vladislav
s dvojbom u glasu.
- Jer se grozio od aragonske vlasti nad naom zemljom.
To mu kraljica ne moe oprostiti, naprotiv, eli ga unititi i os
vetom baciti ga u vau nemilost.
- Ne shvaam kako to mislite Gordana.
- Kraljica je poslala na jug u Hrvatsku svoje glasnike da
tamo razglase: na krunidbi prisezat e se, ne samo kralju, nego
posebno jo kraljici.
- Tko vam to ree?
- Pitajte biskupa Bakaa. I gospodin elnberg zna da su
ak i princa Ivana htjeli zavarati s tom prisegom.
- A kakav bi bio rezultat?
- Vrlo vaan za prijatelje vojvode Ilokoga i za prijatelje

Ivana Korvina jer oni nikako ne bi doli da priseu kraljici,

prije bi se dali proglasiti izdajnicima. Ali princ je doznao u Budimu da je to samo zamka pa je stigao. Vojvoda i knez Bernardin i oni drugi daleko su. uli su samo o prisegi kraljici, a ne
slute kakva je to smrtonosna stupica 2a njega, i sve moje zem
ljake. Njezino velianstvo htjelo bi se ovako osvetiti i evo polu
ilo je cilj.
Vladislav zbunjeno gleda elnberga. Ovaj povlauje, odobravajui
Gordanine rijei.
- Vidite, velianstvo, moram aliti vojvodinu glavu kad je
elite staviti javno na milost i nemilost. Moj otac nije nikoga to
liko potovao kao vojvodu i on mi je pred smrt naredio da ga
348

potujem i ja, a vojvoda me branio od nevolja koje su mi prijetile
jo za ivota kralja Matije od mrnje njezina velianstva i od
strasti princa Franceska. Dunost mi je molili za vojvodu. Bademaste
oi iroko su otvorene, a pogled vrsto uperen u Vladislava. Zauzima
ga zarobljuje, ne moe da iskae to mu je ovog asa na usnama.
Okovan je, nijem, nepomian. Kao da mu je ona tajnom snagom i
nevidljivom silom odredila to ini. Okrene se prema Selnbergu koji
jo uvijek stoji u arkadi prozora.
- Molim vas idite odmah Filipcu neka vam smjesta vrati
proglas to ga je danas meni proitao, a malo prije dao sam pris
tanak da ga objavi. Molim vas donesite proglas Gordani. Ona ga
moe na mjestu razderati. Recite Filipcu da je to kraljeva elja i
0 tom neu vie ni rijei govoriti.
elnberg se odmah uputi da izvri kraljevu zapovijed. Gordana svom
snagom skriva radost to je uspjela zaprijeiti proglas. Od asa kad
joj je Baka govorio o fratru koji ju je traio u budimskom dvoru,
ona je uvjerena da je to trai vojvodin glasnik. tovie, sluti da se
Lovro nalazi negdje u blizini Budima. Ovoga asa osjea kao da je
spasila njegov ivot.
- Znala sam da je vae srce plemenito - nakloni se kralju
1 pogleda kriomice k vratima.
- Vi kanite otii? To vam neu dopustiti. Imam vam neto
vano rei, Gordana, vrlo vano.
Selnberg je otvorio vrata i uao vrlo zabrinut.
- Velianstvo, ovog asa doznao sam da vam u Budimu pri
jeti opasnost.
- Meni? Od koga?
- U asu kad se itav Budim sprema da okrunjenog vladara
doeka slavljem, svako e srce biti ispunjeno prema vama gor
inom.
- Tko to kani naruiti sveanost mojeg ulaza u grad?

- Razjasnit u vam pa sami sudite. Ovog asa javlja mi glas

nik iz Budima: "Plemiki sudac provalio je u tamnicu."
- Nemogue - usklikne Gordana kao da nita ne zna.
- Uistinu nemogue - primijeti kralj.
- Jest, velianstvo, kraljevske su ete provalile u kuu i
odnijele onesvjetenu prinevu majku.
- Kraljeve ete napadaju slabe ene? Ne, gospodine preasni, to se ne moe vjerovati - prihvati rije Gordana, a odmah
iza nje Vladislav:
- Nevjerojatno. To je uistinu samo spletka.
- Suta je istina - naglaava Baka. - Njezino velian
stvo optuuje majku princa Ivana da ju je oparala i sprijeila
da rodi nasljednika prijestolja.
- Da, sjeam se, kralj Matija estoko je protiv toga pros
vjedovao i zapovijedio da se kraljiina optuba zabaci - izvje
uje Gordana. - Oito kraljica sada to obnavlja?
349

- Ne, kraljica - ispravlja Baka - sudac je uinio tu
strahotu u ime vaeg velianstva.
Gordanin se pogled otro upre u Vladislava. On stoji kao udaren
munjom. Sjea se aska kad mu je Beatrica prigodom prvog susreta s
njim neto govorila o aranju i zatraila od njega potpis. Da, sjea
se, neto je u omami strasti potpisao.
I bude mu kao da se njegov grimizni plat pretvara u sramotu. Ne zna
to bi odgovorio, kako bi se branio pred Gorda-nom i oajno pogleda
Bakaa.
- Sto vi mislile o tome? Zar je to sve mogue?
- Ako je velianstvo to odredilo?
Toga trenutka osjeti kralj Gordanin strogi pogled i porume-ni. Ni
jedna mu misao ne dolazi na um kako bi se obranio, alt Gordana,
gotovo zgraajui se, odluno ree:
- Vae velianstvo kanjava majku to je rodila sina? Ne, to
ne moe biti. To niste vi. U tom vidim stranu ruku...
Baka se pouri saopiti:
- Svi su u Korvinovoj palai vidjeli odredbu s kraljevim
peatom. Napuljac ju je pokazivao.
Vladislav osjea da je u Gordaninim oima pao bespomono dok ona
odluno raspravlja:
- Ako su vidjeli potpis i peat, onda je to krivotvoreno.
- Jest, krivotvoreno je. Krivotvoren je potpis i peat.
- Te rijei izrekao je Vladislav snano naglaujui, uhvativ
i se te jedine obrane.
- Dokazat u da je krivotvoreno. Gdje je princ, gospodine
biskupe?

- Vidio sani ga pred crkvom okruena plemiima. Nisam

mu se usudio nita rei dok to ne javim vaem velianstvu.
- Odmah poaljite u Budim pouzdanu osobu neka smjesta
oslobode Ivanovu majku.
- Nije to tako lako, velianstvo. Oni imaju u ruci vau
odredbu s peatom i potpisom. Smatrat e sada vau poruku
Janom.
- Istina je, elim da mi izrue onu pismenu odredbu.
- Vjerojatno je to u rukama kraljice, a onda nee koristiti.
Pred oima mu se magli. Vidi pred sobom aragonsku neman,
a sebe u njenim apama. Osjea kako ga vrsto dri i gui. Ne puta
ga. Sto da radi?
I opet se obraa Bakau kao jedinom spasenju:
- Kako da oslobodimo moj peat i pismo, krivotvoreno pis
mo i peat iz njenih ruku?
- Jo je jedan glasnik stigao, osim Berislavia. Ovaj javlja
da su Ivanovu majku odveli iz Budima i ne zna se kamo. Kralji
ca e zatajiti kamo su je sakrili.
Iznenaeno gleda Gordana biskupa, ali joj on kinine u znak da to nije
samo izmislio, ve da govori istinu.
350


- Kraljica e s njom postupati sramotno i okrutno - pri
mijeti Gordana.
- Dobro, gospodine biskupe, recite mi bih li poslao Filipca
kraljici?
- Uinite to.
- Potraite odmah kancelara. elim da to prije majku pre
damo sinu. A njemu javite to ste od mene uli, moje mnjenje
i moje odredbe.
Odmah se Baka udalji da izvri zapovjed.
- Nisam ni slutio - ree Vladislav Gordani - da e mi da
nanji dan pokvariti ovakvim djelom.
- Beatrica je pola predaleko. U svojoj mrnji prema mo
jim zemljacima izaziva ih na otpor, laa se svih bezakonja i ne
pravda. Ali zaboravlja da onaj koji uzima neije pravo mora ga
i vratiti, danas, ili sutra, ili prekosutra, ili jo kasnije, ali vra
tili se mora, jer je tako pisano u zakonu pravednosti, a vraa
nje oduzetih prava strahovito je muilile i stradanje onoga tko
ga je uzeo.
- Lijepo govorite, Gordana.
- Ne bih rekla da je to lijepo, nego istinito. Nadam se da
vi nikada neete slijediti primjer Beatrice aragonske i neete se
dati otrovali grdnim sumnjama kojima vam kane ogoriti ivot.

- I sreu koju toliko elim.

- Ako elite sreu, a vi ne sumnjajte.

- Kad je tako vjerojatno da me okruuju izdajnici, bun
tovnici.
- Sumnje vam izjedaju vlastitu savjest - veli ona - jer
kad sami neprestano mislite da se bune protiv vas, onda sebi
priznajete da vam vlast nije valjana. Ne boji se onaj ija je dua
ista ni onaj ija su djela pravda i pravica.
Ovog asa osvojen je do dna due. Ne ljubavlju, ve samim rijeima,
njenim maslima. U svakoj rijei razabire svjetlost to svijetli bas
njemu, njegovoj dui i bude mu kao ovjeku kojega su iz mraka izveli
na sunce.
Dok je on tako gleda, ona ga prozire i nastavlja.
- Moji se zemljaci nikad ne mogu pokoriti, jer pokoriti ne
znai pridobiti, osvojiti prijatelje, a prijatelje zaista morate os
vajati. Samo oni koji su zadovoljni s vama mogu biti i vai pri
jatelji. Oprostite to vam to govorim. Samo vas opominjem, a oni
koji vas opominju i podsjeaju na dobro, jedini su iskreni pri
jatelji, oni su vai dobrotvori.
- Gordana, budite dobrotvor mojeg vladanja, budite mi...
Ona ga hitro prekine:
- Uzalud bih to htjela kad drugi svojim tekim savjetima
i razornim utjecajima juriaju na veliku dobrotu vaeg srca, na
vau plemenitost.
- Oslobodit u se svih utjecaja svih onih koji me mue.
- Jednom sam vam ve rekla: htjeli biste, ali ne moete.
351

- Biskup Baka mi je zadao rije da e presjei sve veze
izmeu mene L egerske palae.
- A svakog asa odande udaraju novi gromovi i razaraju
sve dobro to biste vi stvorili.
- Niste uli kakav sam izdao nalog?
- eljela bih doekati dan kad ete i ostati uz ovaj nalog
pa dogodilo se sto mu drago.
- Taj je svanuo! Taj as je tu. Naao sam svojeg dobro
tvora, ojaat u uza nj, ostati nepokoljebljiv, jak kao klisura.
- Ali dotle e kraljica teko izraniti sva prava moje domo
vine.
- Obranite svoju domovinu, Gordana.
- Mnogo sam snage utroila u toj obrani, a svaki dan
donosi novih jada od kraljiine vlasti nad mojom domovinom.
- Uzmite je vi u svoje ruke.
- Ne razumijem.

- Gordana, nudim vam vladavinu u vaoj domovini.

- Meni?
- Da, vama. Onda e ona sigurno biti zadovoljna.
- Govorite nemogue.
Ona odmahne rukom i udalji se od njega nekoliko koraka. Poao je za
njom i uzeo je za ruku.
- Ja vas ljubim, Gordana, vi ste to morali prozrijeti, a sad
znajte jo vie: nijedna me ena nije ispunjala tolikim udivljenjem, nijedna nije mogla da od mene uini mukarca i vladara
kakvog moete od mene uiniti vi. Nijedna nije vrednija da joj
ovu krunu poloim pred noge, samo vi, a s njom dajem vam
svoje srce, svega sebe ...
Zastala je, gledajui u zemlju. Visoko se bijelo elo nabralo, obrve
nad bademastim oima skupljaju se i trzaju. Prua dojam ukoenosti,
mramorne ploe na vrelu to kipi.
Onkraj vrata druge odaje stoje Baka i elnberg, tiho se
sporazumijevaju, prislukuju, onda neujno otvaraju vrata i zir-kaju
u dvoranu.
- Mislim: da je as - apne Baka.
Obojica ulaze u dvoranu. Vladislav ih ne uje. Zuri u djevojku i
zapanjen oekuje odgovor. Kad su se Baka i elnberg pribliili, tek
onda opazi njihovu prisutnost.
- Dobro ste doli. Posluit ete mi kao svjedoci.
Gordana jo uvijek ne die pogleda i ne mie se. Kao da je
sama u odaji.
- Cas prije ponudio sam Gordani da bude vladar svoje
domovine. Ona tvrdi da govorim nemogue.
Baka osjeti svu vanost ovog asa i odluno stupi blie.
- Odavna se ta nemogunost pribliava najsigurnijem rjee
nju.
- O tom sam i ja tono upuen - dodajo elnberg.
352

- Oito Gordana ne misli da bih joj ikad u ivotu nudio
ono to ne bih mogao dati.
Jer ona uti, rije uzima Baka i sveano naglasi:
- Gordana je uvjerena da se vae obaveze ne mogu raskinu
ti, jer su se obavezali stalei, jer je tu zakljuak sabora.
- Tako je - upada elnberg - zakljuak sabora smatra
ona nepremostivom zaprekom.
- A nita lake premostiti negoli taj zakljuak.
I sam Vladislav iznenaeno pogleda Bakaa. A Gordana digne glavu:
- Sabor je stvorio zakljuak.
- A to znai?
Svi nijemo gledaju Bakaa, a on odgovara slavodobitno:

- Sabor moe ukinuti svoj zakljuak.

Vladislavu se ini kao da e Bakaa zagrliti. Jo mu nikad nije ovako
govorio i zato mu se taj ovjek ini sada najmudrijim na svijetu. I
on sklopi ruke pa usklikne:
- Zar nikome drugome to nije palo na um?
- Sabor stvara zakon i opet ga ukida. Sabor odluuje i mi
jenja svoje odluke.
To rjeenje sve zapanji. Svi zure u Bakaa, elnberg zabezeknuto,
Vladislav ushieno, Gordana iznenaeno, a njegova okrugla glava,
zbaena natrag, izraava ponos nad onim to je ovog asa dala kralju
i kraljevstvu u spasenju, ali ujedno najavljuje da jo ima velike
zalihe koju nudi Vladislavu.
Bakaevo jednostavno otkrie zagrmjelo je pod gotskim svodom stare
tvrave kao trublja to objavljuje spasenje itavom kraljevstvu od
aragonske vlasti.
Od prevelike sree svi ute.
Samo Bakaeve usne jo jasnije najavljuju:
- Ali sabor mora htjeti da promijeni zakljuak. Da to ui
ni, moram ga sklonuti. Moram obii sve najbogatije i najugledni
je vehnoe i nagovoriti ih neka kralja otkupe iz ruku kraljice
i neka sami svojim sredstvima namaknu ete za obranu zemlje protiv
Maksa i Alberta. Ali svi ti saborski stalei dat e svoj novac samo
onda ako se budu mogli uvjeriti da je kralj Vladislav nedvoumno
napustio svoje davne veze prema Beatrici, ako im mogu pruiti ivo
vjerodostojno jamstvo da nikad nee uzeti Be-atricu. A jamstvo moe
biti samo u tome: dokaz da kralj nee drugu, a da se vjerio s drugom.
Staleima moram potvrditi asnom rijeju i svjedocima da je kralj
srcem i vjerom vezan s drugom. U tom sluaju svatko e pohitati da
pridonese svoje ete za nau obranu. Eto, to je moja osnova da se
oslobodimo napuljske princeze.
elnberg i Eaka upiru u Goranu sva svoja oekivanja. Vladislav sav
ushit svoje sree, sve nade svoje sudbine.
353
23 GORDANA V

Ona stoji nijema, izgubljena u neto daleko, dok Vladislav sav
ushien stupa izmeu nje i svojih pouzdanika i sveano uzima rije:
- U prisutnosti svojih najvjernijih izriem svoju prosidbu.
Gordana, primite ruku koju vam polaem pred noge, s njom
srce, duh kojemu treba dobrote mudrosti suvladara. U znak vjeridbe pruam vam dar: vladajte svojom domovinom.
Tiina zadrhti od tih rijei. Gordana je ledeno mirna, nenaravno
blijeda, sva je nalik na kip kojemu su prebacili svilenu haljinu.
Bademaste oi se smanjuju, zjenice su ukoeno uspravljene nekamo u
daljinu, tamnu nevidljivu. elnberg i Vladislav uzalud trae misao

pod visokim lijepim elom, uzalud zraku svjetla u ljepoti lica, ili
odraz uvstva u nepominosti klasinog tijela. Nita ne razabiru,
osim hladnog dostojanstva. Samo Baka proz-rijeva da se pod mramornom
hladnoom bije boj. To mu jasno razotkrivaju zamagljene zjenice.
I hladni znoj oblijeva njegovo elo.
Napetost zaustavlja elnbergov dah.
Mrzli srsi strepnje struje Vladislavom.
to e rei?
U bezglasnosti dvorane dre sudbina njihovih nada. U mrtvilu tiine
strepi srea Vladislavljeva ivota i vladanja. I ponovo govori tiho i
plaho:
- Vi me moete uiniti vladarem koji e osvajati zadovoljene
podanike, prijatelje. Pruite mi ruku, Gordana, oslobodite mene
i svoju domovinu.
Onda se maknula, zaljuljala kao od nekog dodira, nekog nevidljivog
vihora. Stisnute usne blijede. Bademaste oi pokrie trepavice. I ona
prui Vladislavu ruku.
Vladislav uzima pruenu ruku, drhtavo je privija na svoje elo i na
usne.
Baka spazi da se ona hvata stolice i brzo joj gurne naslonja s
rijeima:
- Sjednite, kraljice naa.
Spustila se polako na sjedalo. Nastoji se smijeiti. Nestrpljivi
elnberg prima Gordaninu meku ruku i ini mu se da je od leda. Ali ta
ruka ne dre, mirna je dok je Vladislav ukraava svojim prstenom u
znak vjeridbe.
- Neka bude sretna ova veza - veli Baka - na spasenje
i blagostanje kraljevstva, na vjenu sreu Gordanine domovine.
U bademastim oima lei hladan mir velike odluke.
- Ovog asa vjerio vas je kralj Vladislav - naglasi biskup
- i za est tjedana slavit e svatove i kralj i kraljevstvo.
- AH dotle valja drati sve u tajnosti - progovori Gorda
na - samo tada moe uspjeti plan - preasni biskupe.
- Ve se javlja dravnik - nasmijei se Vladislav.

Jest, najvea tajna o kojoj smiju znati samo elnberg,
njegova sestra i mi. Na tu tajnost polaem sve kocke, a vama,
velianstvo, sada preputam slobodne ruke. Skidam vam lance obzira
prema egerskoj palai. Moete odreivati bez obzira. Vie vam nee
trebati napuljski dukati.
On se uspravi i duboko uzdahne:
- Skinuli ste mi straan teret pod kojim sam se lomio bis
kupe, neka vam je ispunjena svaka elja.
- Imam samo jednu: svriti svoj posao dokraja.
- A kralj ima samo jednu elju: vazda imati uza se Bakaa

- ree elnberg.
- Na prvom mjestu - doda Gordana.
- Nikako drugaije - zavri Vladislav i nastavi:
- I ja imam jednu elju: da Gordana bude sretna u srei
svoje domovine. A vaa elja Gordana?
- Da oslobodite sve zlobno oklevetane, sve zabludom okriv
ljene, sve nepravedno progonjene.
- Ovog asa mogu initi samo dobro.
I on smjesta dade pozvati Filipca.
A Gordana se okrene k Vladislavu i pogleda ga prodorno:
- Biskup obeava kralju da e odsad moi odreivati po
svojoj muevnoj volji i osvojiti podanike pomou pravednosti,
plemenitosti, ovjenosti.
Baka iskoristi as:
- Odmah e vam kralj dokazati koliko je svoj. to mislite,
Gordana, odrediti s obzirom na vojvodu Ilokoga?
- Da, izrecite svoje elje - nuka je Vladislav ivo, a ona za
drava mirnu ozbiljnost i vidljivu povuenost:
- Hvala to ste me pozvali da izreem svoju misao. Pri
jedlog to u ga iznijeti pred vae lice koristit e mojoj domo
vini i zato uvrstiti vae prijestolje. Neka se, dakle, posve meni
prepusti da potraim vojvodu Ilokoga putem glasnika ili da se
s njim sastanem. Tako u izgladiti najprije ono zbog ega nije
stigao na krunidbu.
- Preputam vam, Gordana, slobodne ruke i nitko vam
nee smetati da naete vezu s vojvodom.
- A zatim preuzimam zadau da izmeu vas i moje domo
vine iz temelja sagradim vrsti i jaki most mira i sporazuma.
, - elio bih da taj most bude jak i nerazoriv.
- Bit e jer emo ga poloiti na etiri vrsta stupa: potenje
i slobodu, pravednost i ovjenost.
- Onda ga uistinu nitko ne moe sruiti - doda Baka, a
Gordana nastavi:
- Moda neu tako brzo nai vojvodu. Moda se uputio s
knezom Bernardinom u Senj. Kako znate, i knez je bio ljut pro
tivnik aragonske vladavine pa je oito vojvodu pozvao sa so
bom.

354

23

355


- Drite, dakle, da se vojvoda ne nalazi nigdje u blizini? pita kralj.
Makar je u to gotovo uvjerena, taji i odgovara:
- Ne vjerujem, ve mislim ono to sam prije rekla da je
otiao k moru i trebat e due vrijeme dok se s njim raspra
vim to je potrebno i izvrim obeanu zadau. Samo bih vas
molila neka moje glasnike nitko nigdje ne spreava da dolaze
k meni kao ni vojvodine koje e mi on slati.
- Naredit u zapovjedniku strae Frantieku da vam u tom
ne smetaju - izjavljuje Vladislav, a ona jo jednom pita:
- Prema tome, kralj mi predaje sve to u moje ruke?
- Potpuno, Gordana. Odsad ete voditi sve to god se od
nosilo na vau domovinu, ali to ne znai da neemo traiti vie
umne savjete u svakoj stvari kraljevstva.
- Tako e biti - potvrdi Baka. Gordana odmah nastavlja
svoju slubu i vrlo obzirno poinje govoriti o prinevoj majci.
- A sada molim kralja i gospodina Bakaa neka se sjete
da bi odmah morali osloboditi majku hrvaskog bana ne samo
tamnice nego i sramote da je vraarica.
- Uinit u odmah - odgovori Vladislav. Sto predlaete?
Onda se skromno obrati k Bakau:
- Imate li kakav prijedlog gospodine biskupe?
- Mislim da to mora izravnati gospodin kancelar Fiiipec,
to prije to se nedjelo poinilo s njegovim znanjem i pristan
kom.
- Jest, to moe popraviti samo on- potvrdi Vladislav.
Na to ga ona stade ljupko moliti:
- Neka ga velianstvo odvie ne ukorava to je posluao
kraljicu. Istina, odvie je teko obrukao u oima svijeta vau
uvenu dobrotu, ali sva srca vratit e se opet k vama, kralju,
im ljudi saznaju da vi o tome niste znali. Dok vae velianstvo
bude govorilo kancelaru, moram se svakako udaljiti jer me ne
smije vidjeti ovdje.
Vladislav pozvoni pau i dade nalog da se pozove kancelar.
- Dopustite da vas gospodin elnberg odvede u malu kra
ljevsku odaju - predloi Baka - ali ostavite vrata pritvorena
da moete uti to e kralj odreivati.
Sam Vladislav otprati Gordanu sve do naslonjaa u drugoj sobi i
ostavi uz nju Selnberga, a onda se vrati Bakau. Ovaj ga oslovi:
Vidite, velianstvo, vi ste onaj mukarac o kojem mi je Gordana
govorila odmah nakon vaeg dolaska u Budim. Vi ste je osvojili, zbog
vas se promijenila, vas je ljubila, zbog vas je odbila princa Ivana.
Gordana je smjesta primila vau ljubav im ste se odluno oprli
utjecaju Aragonke.

- Opirat u se trajno samo onda ako ne ovisim o njenim

dukatima.
- Za nekoliko tjedana vi ste slobodni i iskupljeni.
356


- A dananju sreu zahvaljujem vama. Nagradit u vas,
biskupe. Nijednu vam elju neu uskratiti.
- Najvea mi je elja da svoju osnovu sretno dovrim da se
vjenate s Gordamom. Onda se povlaim u samostan.
- To ne bi dopustili ni Gordana ni ja. Nikada. Uistinu,
moram vam priznati: mislio sam ve vie puta kako bih vas
mogao posjesti na Filipevo mjesto. Samo ste vi dorasli prvom
mjestu uza me i Gordanu. Kakav divan ivot u ovom kraljevstvu.
Predivan. Biskupe, dolazi as kad ete vi biti uz nas dvoje.
Stjepko je naao Filipca u velikoj dvorani u krugu velmoa kako je
estoko raspravljao o dogaaju pred krunidbu. On se opravdavao,
tvrdei da su Bakaeve optube samo objede.
Ostavio je gospodu i pohitao kralju. Uza nj nae Bakaa. Vladislav
upita kancelara:
- Jeste li obustavili proglaenje veleizdajstva?
- Oito je, velianstvo, proglas protiv vojvode samo odgo
dilo?
- Da, trajno.
- Onaj tko to kralju savjetuje nije drugo nego izdajnik i pogleda Bakaa, ali ovaj ne trene okom.
- Ja sam tako odluio po svojoj volji, a odluivat u i u
budue - naglasi Vladislav odluno, znajui da ga slua Gorda
na.
- Izdajnik se moe slobodno kretati kraljevstvom?
- Nije izdajnik, nego rtva prevare.
- To je izmiljotina kojoj je nasjeo i gospodin biskup Ba
ka.
- Izmiljotina je nikla u krugu koji je vojvodu htio izaz
vati na otpor - veli Baka.
- Ako je vojvoda bio zaveden, morao je javiti kralju zaito
ne dolazi.
- Znate li vi da njegov glasnik nije gdjegod na putu? - pita
Baka.
- Mislio sam i na to. Htio sam pitati njezinu milost Gor
danu jer ako vojvoda poalje glasnika, sigurno e taj u prvom
redu potraiti nju. Na alost, nisam mogao nikako govoriti s
Gordanom jer se povukla u budimskom dvoru. Danas je ipak
nenadano stigla, moda je ak primila vojvodinog glasnika?
- Kad ga primi, javit e nam - uzme rije kralj. Ovaj od

govor pobuuje u Filipcu nadu da e tobonji vojvodin glasnik

lako doprijeti do Gordane i odmah bude popustljiviji,
- Hvala mudrosti vaeg velianstva to je odredilo da pri
ekamo s proglasom. Nisam ni slutio da takav glasnik dolazi.
- Da, on dolazi - potvrdi kralj, samo da opravda brzu pro
mjenu svoje odluke, ali onda mu glas bude jo stroi:
- Ovu stvar prepustite sasvim meni. Sve to se odnosi na
hrvatske poslove, upravljat u posve sam.
357

Opet Filipev pogled osine Bakaa. Iako zna da je Gordana bila na
krunidbi, nije je vidio ulaziti u tvravu i ne sluti da je as prije
bila u toj dvorani. I ne sumnja to se zbilo. A Baka mirno prima
bievanje njegovih pogleda i uti, dok Vladislav-ljev glas biva se
oporiji, otriji.
- Dakle, neu da se u hrvatske stvari upleete ni vi, nitko
drugi. Nitko.
- Osim njezinog velianstva.
- Rekoh: nitko. Dakle, ni kraljica.
Otro i snano naglaena izreka odjekuje u Filipevu sluhu s
prizvukom njegova otpusta. Uvjeren je da je to Bakaev utjecaj. Nee
mu prepustiti svoje mjesto. Nizato.
- Uistinu je najbolje da sam kralj upravlja svojini pos
lovima s Hrvatima, jedino bih upozorio velianstvo da bi se kra
ljica mogla zbog toga osjetki zapostavljena jer je velianstvo
vlast u Hrvatskoj ve obealo kraljici. Ako se ona ipak uvrije
di, zaustavilo bi to okupljanje eta to tako napreduje.
- Ni plemii nee vriti odluno svoju bojnu dunost kad
saznaju da kralj upotrebljava vojnike za napadaje na
ene i
majke.
Vladislav uiva u svojem govoru, a Filipec sve vie osjea tajnoviti
preokret u kraljevu miljenju.
- Velianstvo misli na postupak prema majci Ivana Korvina?
- Taj je postupak nedostojan napadaj na moj ugled. A vi
ste to dopustili.
- Nemam ovlasti suprostaviti se odredbi vaeg velianstva.
A odredba je pisana i predviena peatom.
- Ne znam nita o tome.. Nisam je izdao.
- Bilo je to za prvog kraljevog posjeta kraljici.
- Ne, nije tako - brani se on zbog Gordanc u drugoj so
bi. - Netko je kraljici podmetnuo takvu odredbu, ali da sam
je sam izdao, imam pravo da je opovrgnem i promijenim. Danas
odreujem nekome kaznu tamnice, sutra ga mogu posjesti uz

svoj stol.
Kancelaru se smutilo i on se uvjerava:
"Toliko otrine, odlunosti, dostojanstvenosti primio je kralj od
Bakaa" - i pritom slua Vladislavljevo razlaganje.
- I zato sada velim: ako postoji kakva odredba protiv
majke Ivana Korvina, bila prava ili kriva, ukidam je. Neka se
ena smjesta pusti na slobodu i dade joj se zadovoljtina.
- Naime, molim njezino velianstvo neka napie banu Hr
vatske pismo i zamoli ga da oprosti zbog nemilog dogaaja.
Zapanjenom Filipcu se ini da kralj luduje:
- Ova bi poruka zvuila kao uvreda kad bi se poslala po
glasniku. Zato molim vae velianstvo neka bi to
izvoljelo
napisati kraljici. Vi ete znati tu elju mnogo toplije izrei svo358

joj uzvienoj vjerenici. On je naroito oznaio rije vjerenica,
ali kralj odgovori sasvim sabrano:
- Ne kanim poslati kraljici obinog glasnika, nego svojeg
prvog pouzdanika. Pourite se, dakle, u Budim, odneslte kra
ljici moje pozdrave s porukama. elim da svijet u
Budimu
bude smiren dok se ne vratim u grad.
- Netko je velianstvo upozorio da bi graani mogli ro
goboriti? Kad bi im to palo na um, lako ih je jednim zamahom
upokoriti.
- Ali ja ne elim upokoravati, nego osvajati srca svojih
pouzdanika, elim zadovoljne padanike, pravednost, dobrota
i
slobotine neka vladaju s mojeg prijestolja.
Kancelar gotovo izgubi govor. 2ute trepavice pokrivaju zamagljene
zjenice. Sto to govori Vladislav? Kakva mu slabost odnekle ape te
misli.
Kralj se digne:
- Otputujte odmah.
- Zar me velianstvo ne treba za vrijeme gozbe?
- Lijepa gozba dok se tamo u Budimu u moje ime progo
ne ene i majke. Ne elim dirnuti enu koju je ljubio moj po
kojni predasnik makar i nezakonito. Pourite se, jo e vam
dostajati vremena da se vratite. Gozba vas, dakle, nee uminuti.
sOd ovakvih slabia stvaraju ene to ih je volja. Gordana e od
njega uiniti velikog kralja" - razmilja Baka dok se Filipec
poklonio kralju.
Vladislav uzdigne glavu. S neizrecivim zadovoljstvom gleda sam sebe u

pozi odlunog, strogog kralja. I ponavlja u mislima svoje rijei,

obnavlja zvuk svojeg glasa. Uiva sam u sebi. U toj samodopadnosti
osjea se sretan. Ona je sve ula. I jedva-eka da u njenom licu moe
proitati odobravanje, moda i ushit o kojem mu je govorila dok je s
njom etao budimskim perivojem, pod vizirom viteza.
Zelja mu se ispuni. Nasmijeena, Gordana izlazi iz druge sobe, izraz
bademastih oiju usreuje ga. Pribliava mu se s rijeima koje su mu
nagrada:
- Natkrilili ste i moje nade. Veoma se radujem.
- Odsad e mi biti najvea briga da se to opetuje svakog
dana.
- Hvala vam. Osjeam u vas sigurnost.
- Sav blista radou dok mu ona tako govori. Htio bih
joj mnogo rei, ali se ona ve sprema otii.
- Velianstvo, odve vas dugo gospoda ekaju u velikoj
dvorani, a ja moram sada otii u Budim.
- Ne dajte joj, kralju, da ide bez nas - zatrai Baka, a
elnberg se pridrui molbi.
- Ni za to na svijetu ne bih dopustio da odete bez moje
pratnje. Molim vas obeajte mi da ete ostati do sutra.
359

- Kad elite, kralju, ostajem.
Vladislav uzme Gordanin ogrta od meke svile i zaogrne joj ramena,
gledajui je pri tom s ushienjem sretnog vjere-nika.
Vrata se hitro otvore, a preplaeni Stjepko pohita kralju i gotovo
apuui navijesti:
- Njegova visost princ Ivan Korvin sav izvan sebe moli
velianstvo da ga saslua.
Sjenka nezadovoljstva kao oblik zastre Vladislavljevo lice. Gordana i
njezini saveznica osjeaju neprijatnost koja snalazi kralja jer mora
primiti i sasluati Ivanove tube, i to ba u asu kad se vjerio s
Gordanom. Ona se pouri da predusretne
mogunost da odbije princa:
- Naravno, kralj e odmah sasluati hrvatskoga bana - i
lijepom glavom dade znak Stjepku. Ovaj pohita, dok se ona,
smijeei okrene kralju:
- Upravo se radujem to e vaa plemenitost u ovom asu
zablistati punim sjajem i umiriti sina. Bit e mu melem ako mu
kaete sve to ste naloili kancelaru Filipcu.
Jedva doree, ve Stjepko otvara vrata princu Ivanu. On ulazi
hitro, smrtno blijed. Drhtavo zapoinje:
- Velianstvo!
Tu zapne, gledajui prisutne: kralj, Baka, Selnberg i ona, Gordana.
Slika mu zadaje teak udarac. Zanijemio je. I dok drugi misle da je

to od prevelikog uzbuenja zbog onoga to hoe da kae, Baka osjea

da Ivanov instikt u Gordaninoj prisutnosti nasluuje neku novu
tragediju i smjesta popravlja neugodnu situaciju svojom primjedbom:
- Visosti, kralj razumije stravu vae boli prema
ljublje
noj majci, upravo je htio da vam isporui svoju odluku - i pri
lom se nakloni Vladislavu u znak da mu preputa rije.
Vladislav nastoji da Gordana ne osjeti njegovo neraspoloenje prema
Ivanu i pristupa mu blie pa naglaava oinskim glasom:
- Cim su mi donijeli glas o tom nedostojnom djelu protiv
vae majke, smjesta sam odredio da se izvede na slobodu, sa
svim poastima koje pripadaju majci odlinika.
- Velianstvo, provalili su pod moj krov da mi prostaki
napadaju sveto bie.
Ivanov je glas hrapav i dre.
- Sve sam uo. Provalnici u va dom bit e kanjeni, a va
ma e se dati zadovoljtina, potpuna zadovoljtina. Evo, vidite
mladi prine, usred sveanosti i prije gozbe poslao sam u Bu
dim svojeg prvog dostojanstvenika kancelara Filipca u znak mo
je duboke albe to se mogla dogoditi tolika sramotna straho
ta. Primite moje ogorenje nad tim inom i, kako rekoh, kriv
ce u najstroije igosati i kazniti.
360

Sve toplije zvuile su Vladislavljevc rijei jer ih ne govori princu
nego Gordani.
- Velianstvo, glasnik mi javlja da su moju majku odve
li nekamo iz grada.
- Predat u vau majku, jamim vam, do veeri moju e
zapovijed izvriti.
- Molim velianstvo da me oslobodi dunosti da ostanem
na gozbi. Srce mi je puno strave za majino zdravlje i ivot.
- Od mene vam je prosto da se vratite kui i potraite
kancelara koji je ve odjahao u Budim i zatraite da vam smje
sta preda vau majku.
Dok ovako odgovara Ivanu, kriom istrauje Gordanine oi. Nalazi u
njima svjedoanstvo dubokog dojma i eli da je jo vie osvoji, a u
njoj probudi novi zanos pa nastavlja jo toplije s dobrostivim
smijekom na irokim usnama:
- Visosti, molim isporuite svojoj majci moju alost nad
takvim nedostojnim inom. Vaa majka neka odsad smatra
mene svojim linim zatitnikom protiv bilo ije osvete u ovom
kraljevstvu, bio to tko mu drago.
Sveanim glasom dovri izreku i prui Ivanu ruku.
On je primi smuen od nenadane izjave, pune uvaavanja prema njegovoj

majci. Obuzme ga ganue i vrsta vjera u Vla-dislavljevu iskrenost i

gleda ga blagim pogledom u kojem svi itaju duboku zahvalnost.
- Hvala od svega srca, velianstvo. U znak zahvalnosti si
novljeva ljubav uzvraa vam nepokolebljivu vjernost. Prisiem
kralju: ovaj in nikad neu zaboraviti i nita mi ne moe biti
teko da vidljivo i jasno pokaem velianstvu koliko vam je
moje srce odano.
U vlanim mu se oima zrcali ljubav.
- Drago mi je to sam vam mogao dati dokaza moje mi
losti, dakle, urite kui.
Dubokim poklonom Ivan hita iz sobe. Na vratima se sjeti da tamo stoji
Gordana, jo jednom se poklanja kralju da to moe uiniti i njoj. Pri
tom osjeti neki udarac u srce pa istri iz dvorane.
U hodniku kraj stupova eka ga Damir. Na licu mu je teka uzbuenost.
- Sto je rekao?
- Vie nego bih se ikad nadao - odgovori on hitajui. Putem u ti ispripovijedati.
Gordana prui Vladislavu ruku i pogleda ga neobino toplo i zahvalno:
- Uvijek sam dobro slutila. U vaem srcu lei zakopano
blago dobrote, plemenitosti, pravednosti.
- Samo ga vi moete iskopati i dati kraljevstvu.
- To mi je cilj. Sad idem, velianstvo.
361

- Otpratite Gordanu - zamoli Vladislav Bakaa pa ode s
njim sve do vrata koja je Stjepko irom otvorio.
Zurei se izmeu stupova otvorenog trijema, Damir se obazre.
Na pragu dvorane zapazi Gordanu i Vladislava kako se s njom oprata
blistav od sree.
Kao da mu je eljezna ruka posegla za srcem i nemilosrdno ga
gnjijei. Njezin smijeak i Vladislavljev pogled dvije su zmije
smotane oko njegova vrata.
I preleti ga iznenadna slabost, koljena klecnue, gui ga.
Vladislav stoji na vratima. Njegov pogled obuhvaa, miluje Gordaninu
pojavu, razotkriva sreu, nedvojbenu, obeanu, sigurnu, tovie,
zajamenu.
Vie je vidjelo Damirovo oko nego to bi mu kralj mogao izrei
rijeima. Ali on je jak, savladava slabost tijela i duha to ga
obuzdae. Opet se ispravi, okrene i vrsto ide dalje. Zna: Baka je s
Gordanom iza njega. Ipak se ne obazire. Visoko nosi glavu, a sva mu
je dua klonula k zemlji. I ne zna, ne veli i ne osjea nita drugo,
osim Vladislavljeva pogleda.
Taj pogled jasno veli: "Moja si."
Ovom je sumnjom ispunjena sva Damirova dua.
I zakorai otro, buno, a zlatne mamuze na izmama zvee du kamenog

trijema. Gotovo potri i sputa se niz stube.

Princ ve sjedi na sedlu.
- Zuri se, Damire, idemo u Budim.
- Je li ti kralj dao mo da oslobodi majku?
- I vie nego to. Cut e. Samo hitro.
Ali dok se uspinjao na konja, smota mu se stremen, padaju mu uzde.
On, vjet i smion jaha, neto se plete, zaplee kao da je prije
nekoliko dana prvi put sjeo u sedlo. Baka i Gor-dana sili su
stubama.
Iz crnih Damirovih oiju pogodi je pogled kao da je iz crnog mraka u
nju baen bode, Ali ona Damira ne gleda. Slua Bakaevo
pripovijedanje.
Gordanina pojava probudi Damira. Laganim skokom baci se na sedlo i
nategne uzde. Princ krene pored Gordane i pozdravi je. Za njim Damir.
Zategne uzde, konj se propne, Baka I ona zaustave se da priekaju. A
onda ustro projae pored Gordane i juri niz ulicu zamotan u maglu
praine. Ona pak primijeti Bakau:
- Zure se kao pomamni. Kad bi smo stigli u Budim, prije
nego Ivanova majka ne umre od nevolje i sramote.
- Vidite, Gordana, mudri su putovi sudbine. Da niste pob
jegli Frantieku poprenim putem, ne biste sreli
Berislavia,
nego biste otili u Budim i ne bi se desilo sve to to smo upra
vo doivjeli. Sad Ivan ne bi tako sretno jahao, moda bi ak
uvrijedio kralja i sve bi se svrilo u tvravi, u tamnici ili na
aragonskom stratilu.
362

Ona ne odgovara, ve ide pokraj njega, gledajui u zemlju. Preli su
preko ceste u Gordanin stan.
Doavi u njezinu sobu, biskup je sjeo oito u elji da jo s njom
razgovara. Meutim, ona ga predusretne:
- Nisam imala kada s vama govoriti o neem to me vrlo
zanima. Kako ste zapravo saznali da su princa Ivana i moje
zemljake lano izvijestili o prisegi Beatrici?
- Jo juer podveer doao je otac mladog akija u gos
tionicu kamo je zalazio i pouzdanik princa Ivana, bivi kate
lan ulaj- Stari je Caki poeo nagovarati ulaja neka bude Filipev uhoda u Ivanovoj palai i nudio mu katelansko mjesto
kraljevskog dvora. ulaj je bio lukaviji od starog akija, to
boe pristane i tako je spretno govorio da je Caki povjeravao
ulaju itavu spletku. Nakon toga se ulaj brzo vratio kui,
ispriao varku, a Damir je dohitao k meni usred noi. Odmah
sam ih uputio da se vrate skrovitim putem u stolni Biograd.
Ondje sam sve tako namjestio da Filipca raskrinkam u oima

njegovih pristaa.
Ona je zamiljeno gledala preda se i primijetila:
- Zlo samo sebi izjeda korijenje.
- I jest tako. Beatrica je htjela Ivana i vae
zemljake
oigosati izdajstvom, a postigla je obratno. Sada je vladavina
vae domovine poloena u vae ruke.
- Vi ste me danas ujutro nagovarali da idem s vama u
stolni Biograd jer ste me ovdje htjeli vjeriti s kraljem?
- Sad vam mogu priznati istinu. Onaj fratar o kojem mi
je javio Frantiek to vas je juer traio pobudi u meni sum
nju da ga alje vojvoda. Juer me vae ponaanje preplailo
da biste mogli ostaviti dvor i otii u Hrvatsku. Zato sam vam
rekao da je vojvoda u stolnom Biogradu. Uinio sam dobro.
Evo, postigli ste vie nego to biste se smjeli nadati. Uz Vladi
slava bit ete gospodar sudbine svoje domovine. Vrijedno je
za ovaj cilj udati se za kralja.
- Odluila sam poi za nekog junaka da svojem rodu da
dem sina, heroja na mau, srcu i duhu. Htjela sam dati vou
opljakanoj izmuenoj zemlji. Danas sam razabrala da nemam
kad ekati na to. Domovina treba hitno pomo i rtvovala sam
sve.
Opaao je da njezino lice odaje neku promjenu kao da se u njoj neto
topi.
- Kad vas je kralj prosio, nisam mogao prozreti u vau
duu, a ipak vodili ste teku borbu sa sobom. Vae se srce opiralo, strahovito opiralo?
- Tko jo vodi rauna o mojem srcu. Nitko. Ni ja.
Glas joj pada kao da se lomi. I obuzima ga bojazan da je sad nakon
svega ne bi ostavila snaga, da e ovog asa skoiti uvis i zaviknuti:
neu, ne mogu podnijeti tu rtvu.
363

Sumornost u njenim ooima vjesnik je neke velike duboke zakopane boli
to se iznenada die i svu e je pretopiti podzemna rijeka to
provaljuje na sunce.
Odvie su vlane njene smee oi i on je nastoji podsjeti ti da joj
ne bi dolikovala slabost.
Jaki ste, Gordana. Niste prolili suze. I neete ni ubudue?
- Ima suza koje ne dolaze na oi, ve padaju na duu.
- Neka vam bog pomogne snositi rtvu, i vama, i njemu.
- 0 kome vi to govorite?
- Ne znam zbog kojeg viteza natapaju vau duu nevidlji
ve suze.
Tog asa obuhvati on njezin pogled. Bio je u njemu vrutak tuge. Ali

ona je ve ustala, osovila glavu, uzdahnula i tiho progovorila:

- Svreno je. Govorimo o poslovima, biskupe.
- Da, to sam htio. - Cim mine gozba, kralj e me ispiti
vati o vaem vjenanju. Morao bih, dakle, od Damira traiti
izjavu kojem posvjedouje da je va brak prividan. Znate da se
samo tako moe ponititi vaa veza.
- O tome ne govorite Damini. Odmah bi posumnjao o e
mu se radi. Znate da me ve sumnjiio zbog Vladislava, a sada
moje zaruke moramo drati u tajnosti zbog Beatrice. No, vi
moete u Rimu zatraiti ponitenje braka na mnogo jednostav
niji nain. Kad je prekjuer kraljica provalila u ljetnu palau,
Damir je izjavio pred ekim plemiima na svoju asnu rije
da je na brak sklopljtn samo prividno pod pritiskom kralja
Matije i da je takav ostao, a da se pred kraljicom samo poslu
io varkom. Prema tome, plemii su dovoljni svjedoci mojoj
molbi za ponitenje braka.
- Vrlo dobro. Tako u uiniti, a time bi bila rijeena i ova
stvar. Neu vas zadravati, na gozbi me sigurno oekuju.
ARAGONCI TRAE SAVEZ
S najveom panjom previo je ranarnik rane princu Fran-cesku. Sama
Beatrica nadzire njegov posao:
- elim da to prije ozdravi. Mora poi na put. Razumije
te li?
- Uzeo sam lijek koji najbre cijeli rane, velianstvo. Za
tjedan dana svaka rana mora zacijeliti. Visost nema groznicu,
veseo je i bodar, nema zapreke brzom ozdravljenju.
To je umiri. Francesko je ve ustao, a ona dade donijeti doruak u
njegovu sobu. Jela je naroito slasno. Njena suparnica u kralja
Matije napokon je u njenim rukama. To joj prua osobito zadovoljstvo.
364

Za vrijeme doruka brat i sestra ponovo raspravljaju o najmilijoj
osnovi, o Gordaninu putu u Napulj i o svemu to se ima dogoditi na
kamenom otoku Ichi.
Ve se bliilo podne, a jo uvijek se nije vratio glasnik kojeg je
izjutra poslala Filipcu da razjasni Ivanov dolazak na krunidbu i
Gordanin nestanak iz dvora.
ekanje joj biva nesnoljivo. Najposlije joj najave dolazak samoga
kancelara. Obuzelo je uzbuenje od nemile slutnje. Kad ga je
zagledala, bez uvoda je izlanula:
- Gdje je Gordana?
- Iznenada je stigla na krunidbu.
- Kako opravdavate taj neuspjeh? Tko je to sve skrivio?
Ispriao joj je nespretnost starog plemia akija koji se
dao zavarati od ulaja i Bakaev postupak u stolnom Biogradu pred

staleima.
- Nee preostati drugo, kraljice, nego da zatvorite svoje
kese dok kralj ne makne s dvora Bakaa. To jedino savjetu
jem kraljici, a ostalo emo postii sami.
Ona mu sumnjiavo gleda u pjegavo lice:
- to vas nosi ovamo dok se tamo zbivaju vani doga
aji?
- Njegovo velianstvo me alje. Zapovijedio mi je neka
smjesta idem, nije mi dao vremena ni da doekam gozbu.
- Dre od straha da ga ne ostavim i odnesem svoje du
kate u Napulj?
- Nije tako, kraljice. Iza naih lea djeluje podmukla Bakaeva avolska sila i rui sve to gradi vae velianstvo. Kralj
je odredio da vojvodu i itav jug proglasim izdajnicima, a us
koro nakon toga - obustavio. Jo vie: naloio mi je neka sm
jesta oslobodim majku Ivana Korvina, a vama poruuje kra
ljice, da Ivana Korvina molite za oprotenje.
Tamne joj oi preneraeno bulje u njegove male svijetle i oajne.
Visoke crne obrve poskakuju, mramorno se elo skuplja, usne se
rastvaraju, ali ne vele nita.
Zdvojni Filipec eka strahovitu provalu bijesa. A ona samo razdire
okrajak ipke i gleda Filipca s nekom pritajenom sumnjom:
"Ili me izdaje i taj, ili gubi ravnoteu?"
- Govorite jasnije. Ispripovijedajte mi sve tono.
Iz njegova pripovijedanja eli doznati ono to on ne zna, ne vidi ili
preuuje. Slua ga, ispituje i navodi na izjave, ali dogaaji joj
pokazuju da nije krivac on, ve netko drugi. Jo jednom: obnavlja
pitanje. Onda mrkim zamiljenim izraajem konstatira:
- Kralj vam je rekao da eli osvojiti srca pouzdanika, e
li od podanika stvoriti prijatelje?
- Da, velianstvo.
365

- Kad ste izlazili iz palae, rekoe vam da je tamo ulazi
la Gordana?
- S Bakaem.
- Ne slutite ijim se mnjenjem posluio kralj, govorei
o podanicima?
- Ne, velianstvo.
- To su Gordanina naela. Dakle, sve mi biva jo jasnije
nego prije dva dana kad sam ulazila u ljetnu palau. Gordana
je zavladala Vladislavom. Ona.
- Jo ree kralj da eli sam voditi poslove koji se odnose
na Hrvatsku.
- Dosad sam mislila da mu je samo djevojura. Sad je svr

eno. Ona je od njega izmamila vlast u Hrvatskoj, ona ga je

navela da me ponizi, da zamolim princa oprotenje, ja, Beatrica. Ja, suvladar, vjerenica kraljeva, ja, Beatrica Aragonska.
I visoko podigne glavu kao da bi htjela tjemenom dotai i probosti
nebeski svod. I vrlo dugo uti. Kad on zapoinje govoriti, uutka ga
znakom ruke. Jasno mu je: kraljica smilja neto novo, jo tee,
poraznije za neprijatelja. Pun nade dobaci mu pitanje:
- Kad e se vratiti iz stolnog Biograda ono kopile, Ivan
Korvin?
- Ve je stigao u Budim. Dostigao me ba na ulazu u grad.
Kralj ga alje da majku izvedem iz zatvora. Otiao je odmah k
sucu.
- Ima li o tom pismenu kraljevu odredbu?
- Ne. Vladislav ga je samo uputio na mene.
- Dakle, idite k njemu i recite: zovem ga k sebi. Neka do
e odmah.
Kancelar se ustremi i ne mie. Ne vjeruje svojim uima.
- Kraljice, mladi je vrlo uzrujan, mogao bi vas uvrije
diti.
- Velim vam: dovedite ga. to prije.
Posluno ostavi kraljiinu sobu pa ode traiti Ivana. Beatrica ulazi
u sobu svojeg brata gdje mu Ranzano krati vrijeme. Brzo ispria
obojici dogaaje na krunidbi. Francesko bijesno kune. Ranzano
uznemireno gleda poraenu kraljicu:
- Vrijea li se ovako ona s kojom ide pred oltar? - pita
Ranzano poluglasno kao da se ne usudi izrei glasno ono to
viri iza tog pitanja. Ali ona ga razumije.
- Gordana se nametnula, snano uzdrmala naom osnov
om. Gordana je zanijela Vladislava. On je ljubi slijepo, lua
ki, inae meni ne bi isporuio lakvu uvredu.
Podrobno su raspravljali o svemu to se dogodilo za ovih deset dana
od kraljeve bolesti: Gordaninu otmicu, njeno preseljene u ljetnu
palau, kraljeve etnje u olujnoj noi, a onda iznenada njegove
odredbe koje su u protivnosti sa svim to je Beatrica odredila, a
napokon sada ova uvredljiva poruka da se
366

majka princa Ivana smjesta pusti na slobodu, a ona, kraljica,
neka Ivanu pie pismo kojim ga moli za oprotenje. Naposljetku ona
ustane:
- Primila sam teak udarac, ali u se priiniti kao da udar
ca nije bilo.
- Njezino dranje odraava snagu koja je baena o zem
lju, ali tu samo eka as da se opet digne i navali.
Drhtavim srcem stigao je princ Ivan u svoju budimsku palau. Varadi i

gospoa od Brezovice ispriali su mu jo jednom sve to se zbilo s

njegovom majkom. Njihovo prianje jo vie raspali njegov gnjev.
Sinovljeva ljubav prijeti osvetom.
Onda sjedne na konja i pohita plemikom sucu Garadiju. Ali uzalud.
Nikoga nije bilo u kui. Onda ode i trai kancelara Filipca. Putem
sretne svojeg slugu. Ovaj mu javi da ga kan-celarov tajnik eka u
palai. I okrene odmah kui.
Ovdje primi vijest da ga Beatrica zove k sebi. Ali on grubo vikne:
- Gdje je moja majka? To elim znati. Ni asa due ne e
kam.
- Visosti, ne znam drugo nego da njezino velianstvo eli
s vama govoriti.
- Dobro. Idem.
- Pratit u te - odlui Damir.
Sva se napuljska eljad trcala kad se Ivan s Damirom zaustavio pred
egerskom palaom.
- Njezino velianstvo eli na samu govoriti s vaom visos
ti - saopi Enriko Ivanu.
Posve sam ulazi Ivan u odaju Beatrice aragonske. Nali su se oboje
prvi put nakon onog dana kad se kraljica odmetnula od svoje prisege
pokojnom kralju Matiji i ostavila mu sina. Ivan je odvie uzbuen, a
da bi sada mislio na prole dogaaje. Nema drugog osjeaja, osim
strepnje za svoju majku. I zaboravlja sve to se zbilo u dva kobna
teka mjeseca. Naprotiv, ona ga prima blagom gestom i toplim
izraajem lica, gotova ga obasiplje svojom suuti:
- Doi blie, Ivane. Sjedni. Pozvala sam te prijateljski.
^- Ne mogu sjediti, velianstvo, dok moja majka lei u ta
mnici. Zvali ste me i ja sam doao jer je sudbina moje maj
ke u vaim rukama.
- Tko te mogao ovako obmanuti?
- Kraljice, vai su ljudi odvukli moju majku.
- Ivane, grdno su te oblagali. Kralj je to odredio.
- Kralj se zgraava nad tim djelom i zajamio mi da e mi
majka biti smjesta predana.
367

- Evo, gledaj. Ovo je kralj potpisao juer - upozorava ona
princa i prua mu pergamenu.
On je proita. Sva mu se dua razbukti. Sve je onako kako su mu
pripovjedali. Kralj odreuje da se majka Ivana Korvina stavi pred sud
i zatvori u tamnicu jer je poinila zloin aranjem. Tu je kraljev
potpis i kraljev peat. Sto da o tome misli?
Mutni osjeaji krue mu duom. Zar ga kralj zavarava, s njim se
poigrava? U koju svrhu? Zato tako postupa?
Sva mu se dua potrese. Dakle, oni ve s njim zbivaju okrutne ale,

oni mu se rugaju.
- Zato bi kralj potpisao juer tako strahovitu odredbu,
a danas se nad njom zgraao?
- Vladislav e se sa mnom vjenati jer po meni dobiva
prijestolje, ali srce je kraljevo zarobila druga. Ja
se protiv
toga ne bunim, elim samo vlast, a ne kralja, njega putam
njegovoj ljubavi.
Srsi prolaze Ivanovim tijelom. Osjea da e uti neto strano.
- Pita zato je kralj promijenio svoju odluku od juer?
itav dvor zna da je Vladislav svake noi zalazio u ljetnu pala
u. One olujne noi kad se Damir provukao u ljetnu palau
Gordani, naao je tamo kralja.
Htio bi zaustaviti Beatriine rijei, upadati, braniti, ali njeno
otkrie razbija mu srce.
- Dakle, sad zna zato je kralj danas promijenio svoju
prijanju odredbu. Sutra e po svoj prilici moda i* sam doi
k tvojoj majci da se ispria, moda zatiivati nju i tebe, jer
tako eli Gordana.
Ovog asa uini mu se da nikad nije bio tako nesretan i da nema vie
nita na svijetu to bi ga moglo tee udariti. Osjea se smrvljen,
potiten, zgaen, ali se onda opet trgne:
- Velianstvo, traim od vas svoju majku.
- Kralj ju je dao zatvoriti, ja u ti je vratiti. I ona uh
vati srebreno zvonce.
Grof Enriko pojavi se na vratima.
- Neka odmah jedan dvoranin ode do plemikog suca i
odnese mu moju strogu zapovijed da smjesta preda princu Iva
nu njegovu majku.
Ivan je opet ostao sam s kraljicom.
- Vrlo mi je ao to su te uznemirili, Ivane, ali ti e jo

mnogo puta doivjeti ovakve udarce od kralja, a Gordana ih

uvijek mora odaleiti. Kako vidi, nije zaboravila koliko si je
ljubio. Nastojat e ublaiti kralja prema tebi. Tvoja je majka
spasila Vladislavljevu ljubav i njegov odnos prema Gordani.
- Velianstvo, dopustite da idem, majka me eka.
- Odsad nee biti meu nama neprijateljstva. Ja ga ne
elim, a nadam se ni ti. Upamti: mnogo e nevolja doivjeti
od kralja koji te mrzi jer te smatra doivotnim takmacem na
368

prijestolje i u ljubavi. Da, u ljubavi prema Gordani. A ja ti
dovikujem: kad te stigne ono najgore, doi k meni, pruam ti ruku na
savez. Danas ti otvoreno priznajem: teko alim to sam prihvatila
Vladislavljevu ruku i dopustila da ga biraju. Bila bih ve danas
smirena da sam ostala uza te. Ah" ti si jo tu, i to je pravo. Ja ga
priznajem i do tebe je da sa mnom svee svoju budunost. U mene je
mo i novac u mene je vojska. Vidim, izmuen si, idi i promisli. Kad
me ustreba, evo me s tobom.
On uti. Teko ga pogaa ono to mu je govorila o Gordani. I pokloni
se pa bez rijei ode iz sobe. ini mu se da mu je srce razderala
divlja zvijer.
U predsoblju eka Damir i prepade se kad opazi svojeg
druga.
- Izgleda kao da ti je dala otrova.
- Zna li to radi Gordana na dvoru?
Pitanje ga pogodi kao strelica. I ne moe odgovoriti,
ali
Ivan odgovara sam:
- Dakle, znao si zato je Gordana elnbergova goa? Onu
no kad si doao Gordani bio je tamo i kralj. A ti si utao.
Damir uporno uti, dok Ivan proape:
- A sad mi ona oslobaa majku. I ja moram primiti tu mi
lost.
Ivanova patnja zadaje Damiru dvostruki jad. Obojica ute pa idu
svojim putem, praeni momcima i kraljiinim izaslanikom. Ivanu se
ini kao da ide nekim sramotnm putem i da nd-kad nee svoj obraz
oprati od tolike sramote. Ide da spaava majku na zagovor one koju
ljubi kralj.
- Cime je to platila, Damire?
- to onda ako se rtvuje, jer tebe ljubi.
- Ovako se tjee luaci.
Vie ne ree Damir ni rijei, ali misli o pogledu kojim je Vladislav
pratio Gordanin odlazak iz dvorane nakon krunidbe.
I proklinje.
Sat kasnije grlio je Ivan svoju majku dok mu je srce pla-kalo, a

obrazi ga pekli od sramote da je prihvatio Gordanin zagovor. Ali

majku nije mogao rtvovati svojem ponosu.
Sutradan doekali su graani sveano Vladislava u budimskoj palai.
Kad su proli gradom, odjednom se pojavi kraljica u sedlu od zlata, u
svoj napuljskoj raskoi. Odjenula je kraljevsku sveanu haljdnu s
ogrtaem od grimiza. Iza nje blistaju sveane odore napuljskih
odlinika.
Iznenadni susret uznemiri Vladislava. Zna da straga dolazi Gordana
s kneginjom elnberg i ostalim gospoama velmoa.
"Sto hoe Beatrica ovdje?" - pita se kralj i mora zaustaviti konja.
24 GORDANA V 3^9

Beatrica dostojanstveno skree prema kralju, smjerno sag-ne glavu, a
onda ga pogleda ljupko, nasmijeeno i veli gotovo ponizno:
- Nosim poklone i smjerne estitke svojem uzvienom
vjereniku. Ujedno primite pozdrave mojeg uzvienog oca, napuljskog kralja, koji alje svoje glasnike da vas pozdrave i ob
dare.
- Zahvaljujem vaem velianstvu to se potrudilo - od
govori on, smijeei se. - Rado u primiti glasnike napuljskog
velianstva u mojem dvoru. Vae velianstvo, do skorog vienja.
On pozdravi i krene dalje.
To prepadne Beatriu i njenog poslanika i zabezekne sve napuljske
odlinike.
Meutim, ona ostane na mjestu, sjedei u sedlu da iskua raspoloenje
svojih pristaa u kraljevskoj povorci. Ugri su je redom pozdravili,
diui uvis maeve, klobuke i klicali. Svatko u njoj nazrijeva
kraljevu vjerenicu i nitko ne zaostaje da joj iskae ovu ast.
- To me umiruje - naglasi Beatrica svojem poslaniku. Svi oni poznaju svoju obavezu, a s Vladislavom u obraunati
na drugi nain. Idem kui da vijeamo.
I vratila se u egersku palau.
Dok je Vladislavljeva sveana povorka prolazila gradom, kretala je
pred kraljevski dvor druga povorka velikaa i plemki-nja koje su
prisustvovale krunidbi. S njima su se vratile knegi-nja elnberg i
Gordana, praene mladim plemiima. U posled-njem redu odjednom
iskrsne Damir. Prikljuio se pratnji na ulazu u grad. Hoe da govori
s Gordanom. Uhvatio je zgodu u asu kad se kneginja stala opratati
s gospoama.
- Molim vas, Gordana, pozovite me u dvor bilo pod kak
vom izlikom. Moram govoriti s vama.
- O emu? - pita ona hladno.
- 0 svemu to se tie vas i nas.
- Nema svrhe, gospodine. Vi ionako ne sluate moje ri
jei.

- Bili smo prisiljeni otii u stolni Biograd.

- Nema sile ako joj se ne pokorimo. Vi ste je primili jer
ste se pokorili.
- Gordana. to je objeda.
- Trebali ste sve ostaviti i otii u svoju domovinu, potra
ili vojvodu i s njim se sporazumijevati.
- Dajte da govorimo o svemu.
- Prekasno.
- Sto znae te rijei?
- Da je prekasno i vie se ne moe napraviti ono to ste
skrivili svojim pokoravanjem. Ali eno, kneginja me eka..
- Jo samo rije: vi ostajete na dvoru?
- Ostajem.
370


- Sto kanite tamo?
- Uzeti sudbinu nae domovine u svoje jake ruke kad
su muke tako meke.
I nategne uzde pa ujae u dvor.
On okrene konja prema gradu. Srce ga mui, sumnje peku. ini mu se:
sudbina je odluila. I Gordanina, i njegova, i Ivanova.
DVA GROMA U ZATIJU
Kad se Vladislav vratio s povorkom u dvor, skupilo se u kraljevskoj
blagovaonici vie od stotinu uzvanika, ekaju kralja, raspravljajui
tiho i glasno, podajui se nadama ili strahom, mislei o njezinoj
budunosti nove vladavine. Nitko nije odva-an. Nitko oduevljen.
Dogaaj s majkom Ivana Korvina teko je otetio ugled Vla-islavljev
i pojaao strepnju od Bcatriine silovitosti.
Dok oni s podijeljenim raspoloenjem oekuju kralja, on je u svojoj
lonici skinuo grimizni plat i krunu pa tiho razjanjava Bakau i
Selnbergu dojam susreta s Beatricom:
- Ne znam zato sam bio tako obuzet tom Aragonkom?
Kako sam je mogao ljubiti? Ova je ena ki samog Lucifera.
Sve je u njoj himbeno, sve lano, ak i ljepota. Ono bojadisano lice, one narumenjene usne, kakvih razlika izmeu nje i
Gordane. Vi ste mi sve to rekli elnberg one veeri kod kraljice.
A ja sam ve to onda osjeao, samo nisam znao da bih se ikad
mogao osloboditi Beatriinih aka. Kad sam je danas ugledao,
osjetim ledenu odvratnost, gadljivost.
Dok se spremao da ide u blagovaonicu, najave mu dolazak napuljskog
poslanika Ranzana.
Odlue da ga Vladislav primi vrlo ljubazno, ali u prisutnosti Bakaa
i Selnberga, a onda on najavi:
- Njezino velianstvo odustalo je da nastavi pregraivati

sobe u ljetnoj palai. Graditelj veli da se do vjenanja nikako

ne moe dovriti posao. Ali ovo je samo nuzgredno. Moj dola
zak, velianstvo, uslijedilo je zbog vrlo vanih stvari.
Kraljica
je odredila vjenanje za nedjelju. Dakle, prvog dana mjeseca
listopada. Vae velianstvo je sporazumno?
Neprijatno iznenaenje prikrije kralj svojim dobrostivim smijekom:
- Preputam to svojim dostojanstvenicima elnbcrgu i
Bakau. Oni su preuzeli svu brigu o mojem vjenanju.
Rijei su sretno odabrane. Kralj misli na svoje vjenanje s Gordanom
i zato mu odgovor zvui toliko uvjerljivo, istinski
24
371

da Ranzano stjee uvjerenje kako je Vladislav potpuno svjestan
nerazrjeivosti svoje vjeridbe s kraljicom. Baka izjavljuje:
- Ni o emu drugom ne raspravljamo, ve samo o vjen
anju i nadamo se da e knez Brandenburg poslati ovih dana
svoju privolu da se kraljeve zaruke s njegovom keri razrijee.
- Dakako, knez e to uiniti jer nema razloga povui svo
ju usmenu poruku, dakle, vjenanju nee biti nikakvih zap
reka.
- Tome se i mi nadamo - primijeti Baka.
Ranzano je jo postavio neka pitanja o svadbenim sveanostima i
ostavio dvor.
Nakon toga Baka prenese Gordani veselu vijest da su Na-puljci izali
m ljetne palae. Ona izrazi elju da se opet vrati onamo:
- Ne dolikuje vjerenici da ostane u tolikoj blizini s vjerenikom.
- Slaem se s vama, a i kneginja Selnberg e to s vese
ljem prihvatiiti.
- Molim vas, preasjii gospodine, to je s glasnikom koji
me juer traio? Pitala sam na glavnim vratima, strae vele da
se nije vratio od juer. Moda ste ga vi odgovorili da se vie
ne vrati?
- Nisam ga ni vidio, vjerujte mi. Ali jo moe doi.
- Uvjeren sam da vojvoda nije daleko od Budima i zato
nestrpljivo ekam tog glasnika.
- I ja bih htio uti zato je vojvoda zapravo izostao.
_ - Prva mi je briga sada saznati gdje se nalazi vojvoda, a zatim s
kraljem utanaiti da se podignu jake utvrde na granicama Hrvatske i
Bosne. Turin vie ne smije koraiti na nae tlo. Vi ste mi to
obeali, biskupe.
- Samo se strpite dok pridobijem vclmoe da otkupe kr
alja iz ruku Beatrice. Onda emo se moi pobrinuti za obranu

vae domovine od Turaka. Najprije je moramo osloboditi od

Aragonaca.
- Dok mi domovina nije utvrena, dotle neu stupiti s
kraljem pred oltar.
- Svoju u obavezu izvriti, Gordana, uostalom imat ete
prilike s kraljem o tome vijeati.
- Preasni gospodine, jo jedno elim: da kralj ostane
prema meni uvijek u odreenoj udaljenosti.
- Evo vam moje ruke, djevojko. Va sam zatitnik.
Jo istog popodneva preselila se kneginja Selnberg s Gor-danom
i bratom knezom opet u ljetnu palau.
372

Nakon krunidbe nastalo je zatije. Vladislav se rastapao, oekujui
eljenu budunost, a ba zato je vei dio dana provodio u
raspravljanju sa svojim kancelarom Filipcem, Seln-bergom, vojskovoom
Gerebom i njegovim pomonicima oko okupljena eta. Filipec je zato
esto odlazio Beatrici.
Od krunidbe, kad je doivjela poraz, pokazala je potpun mir i
povuenost prema Filipcu. To ga je zabrinulo jer nikako nije mogao
shvatiti zato mu Beatrica odjednom ne povjerava ni rijei o svojim
planovima. Prima ga suzdrfjivo, ne ispituje o Gordani, niti govori o
Jcralju. Sve vie mu je primjetna njemu namjetena ljubaznost u kojoj
nema ni traga prijanjoj povjerljivosti.
Zbog toga se kancelar poinje osjeati neprijatno i svoja opaanja
priopuje Selnbergu. Ovaj ga tjei da se kraljica uvjerila kako ne
moe nita postii svojim spletkama i napokon se odluila na
rezervirano ekanje. Meutim, Selnberg je bio drugog mnjenja. On i
Vladislav vjerovali su da kraljica sluti kraljevu namjeru da raskine
s njom vjeridbu pa se poplaila. Jedini Baka upozoravao je na oprez.
Istodobno Baka je odlazio na velikake dvorove da pridobije bogate
velikae kako bi Vladislavu pruili sredstva da iskupi iz njezinih
ruku crnu etu koja je sainjavala glavnu oruanu snagu kraljevstva i
sklonuti ih da o svojem novcu naoruaju ete za obranu kraljevstva.
Prvih dana obiao je nekoliko velikaa. Svi su odgovorili povueno,
neodluno, svatko se predomiljao. Nitko nije vjerovao da bi
Vladislav htio razrijeiti vjeridbu i kad bi to sabor odluio.
Pozvali su se na davno utvrene injenice u gradu Linu za ivota
kralja Matije, koje su se pronijele itavim kraljevstvom o
Vladislavu i Beatrici. I govorili su:
- Cak su pjesnici opjevali ljubav Vladislava i Beatrice u
Linu. Svaki dvorandn zna o njegovoj strasti prema njoj. Le
gende su se pronosile o njegovoj slabosti za lijepu Aragonku.
Drugi je velika opet uskliknuo:
- Jo za ivota kralja Matije ona je ukrala krunu i s njom

bjeala Vladislavu i bila bd utekla da je nije uhvatio

Matija.
Nee je Vladislav napustiti, sav je u njoj izgubljen. Cim je sti
gao ovamo, pao je u stare mree.
A biskup Baka brani svoju osnovu.
- Beatriio bijeg s krunom jednostavno je plod mate, a
danas Vladislav ljubi drugu, dapae, vjerio se s njome.
- Moete se na to zakleti?
I kleo se i dokazivao da se Vladislav sasvim okanio Beatrice.
Prvih pet dana pridobio je nekoliko bogatih velmoa. Ali trebao je
obii ogroman broj. Nadao se da e ovaj posao izvriti za tri-etiri
tjedna. Valjalo je potraiti gospodu u njihovim dvorcima udaljenim od
Budima.
373

Dok se on trudio da pridobije stalee za svoj plan, Vladislav je
svakog dana potraio kneginju elnberg u ljetnoj palai ili na etnji
u perivoju da uzmogne govoriti s Gordanom. Njezin najmiliji predmet
razgovora bio je plan kako bi se imala utvrditi Hrvatska prema
Turinu, kako pomoi i podii sela i gradove to su ih Turci
unitili. Sve je vrijeme ispunila tom temom, a Vladislav je bio vrlo
sretan jer mu je taj razgovor pruao mogunosti da to due bude u
njezinoj blizini u kojoj se osjeao tako mlad, svje, poletan. Jo
vie: osjeao je u njoj sigurnost vladalakog oslona. Njezino
razlaganje, energija volja prelazili su na nj. vrsto je vjerovao da
mu ta ena moe pruiti sve ono to mu nedostaje kao vladaru. To je
vie rasla njegova ljubav i pretvarala se u oboavanje. A njegovi
pouzdanici svakog su dana pronalazili u njemu nove tragove preporoivanja i sigurne znakove ozdravljenja njegove uvene slabosti i
podatnosti.
U potpunom zatiju prolo je sedam dana od krunidbe. Ba-ka se
spremao na put k udaljenim velmoama.
Prije odlaska doao je kralju da jo prije rasprave najvaniju
Vladislav]jevu brigu oko ponitenja Gordanina braka. Zajedniki sa
elnbergom sastavljali su pismo za papinsku stolicu u Rim.
U tom ih poslu prekine dolazak zapovjednika Frantieka. Gotovo je
provalio u kraljevu sobu. Rumeno lice pokazuje uzbuenje. I kralj i
njegovi pouzdanici obustave rad i svrate pozornost zapovjedniku
kraljeve strae.
- to se dogodilo? Na koga se ljuti? - pita kralj Fran
tieka.
- Na one koji dolaze s one strane Dunava.
- A tko to dolazi? - pita kralj.
- Dok mi ovdje tjedan dana ivimo u miru, tamo se dolje
preko brdina dovaljala itava vojska.

- Kakva vojska? - zapitaju sva trojica, ne vjerujui svo

jim uima.
- Nije Sala to velim, kralju. U predveerje sasvim se do
bro razabire golema vojska, a na alost nije naa. Tua vojska
proetala se sve do Budima.
Zapovjednikove rijei i mrki izraaj lica neprijatno se dojmi kralja,
Selnberga i Bakaa. Ovaj je nestrpljiv i zapita Frantieka:
- O kakvoj vi to vojsci govorite?
- Rekoh: s one strane Dunava iza otoka utaboruje se voj
ska. Bit e od esnaest do sedamnaest tisua ljudi.
- Neprijatelj? - povie Baka i ustane.
- Preasni gospodine biskupe, prijatelji nisu.
- Nije mogue da je ovdje Nijemac?
- Ne, nije Maks. Poljaci su - izvjeuje Frantiek.
374

Poput groma pade ta vijest i potrese Vladislavom i njegovim
pouzdanicima. On upravi bespomoan pogled u Bakaa. A ovaj ne veli
nita, samo mrko gleda preda se. Njegova utnja i mrki pogled
upozoravaju Vladislava da je dolazak Alberta poljskog mnogo tei
udarac nego to je on u prvom asu i sam naslutio, elnberg, meutim,
bijesno kune mladog princa i onda progovori:
- Eto, Maks Njemaki puta nas na miru, a roena krv
dolazi da vam potkopa prijestolje. Vie e to koditi
vaem
ugledu nego da je stigao Nijemac.
Vladislav nema rijei da na lo odgovori. Frantiek eka naloge, a oi
mu ljeskaju plamenom ljutnje.
Prolaze asovi, a nitko od njih ne veli ni rijei. Vladislav bulji u
prozor, elnberg oajnim pogledom trai pomo od Bakaa.
Najposlije biskup predloi da se uspnu na gradsku kulu i promotre
obale Dunava.
Ve je pao prvi mrak nad gradom i nad rijekom. Razabi-ru se samo crne
duge crte s one strane obale i mali gorui plameci.
- Gle, sad pale oganj - mrmlja srdito Frantiek. - Ob
javljuju nam svoj dolazak ba sveano. Kakva je to drskost.
PJarnen biva sve vei. Brzo se razvijalo ognjite. Oko njega se
razabira crne siluete. Odjednom se odozdo oglasi neka pjesma i
glazbalo.
- Divna pohodnica - primijeti elnberg.
- I sve to ovdje nama na domaku?
- Kako je to ipak mogue da je Albert stigao ravno pod
Budim, a mi o tome nismo ve davno dobili nikakve obavijesti?
To je pitanje stavio elnberg. Odmah nakon njega javlja se kroz mrak
Bakaev glas:

Prva je to rije koju je prozborio nakon objave crne vijesti.

- Vae pitanje dokazuje da slutite to se dogodilo!
- to, zaboga? - pita Vladislav.
- Velianstvo, poljskog je princa morao provesti skrovi
tim putovima preko gore i klanaca, a moda mu je netko i ja
vio da je vrlo pametno ako sada doe ravno pod Budim jer
nismo spremni ni utvreni, jer smo goloruki, a praznih monja. Inae se ne bi usudio ovako napreac banuti pod Budim
i utaboriti se dolje na Dunavu ispod dvora.
To razjanjenje na sve djeluje porazno. utei, promatraju kako se
kroz mrak sve vie razgaraju ognjita, a oko njih se razmeu vojnici
pjesmom i glazbalima. eki kancelar se ljuti:
- Pred nosom nam se razvaganio va roak, velianstvo.
To e lijepo djelovati na ovdanje stalee.
- I krasno unaprijediti moju osnovu - promrmlja Baka
glasom punim nezadovoljstva.
375

A kralj nema rijei. Ne zna to da kae. Ne shvaa Bakae-vu izjavu,
ali sluti da se neto teko sprema s one strane Dunava. One vatre
dolje kao da prodiru tako dobro zamiljene Bakaeve planove.
- Dosta smo vidjeli. Siimo -- predloi biskup.
I vrate se s kule u kraljevu odaju. Tu su ve nali kancelara
Filipca. I on je ve znao o emu se radi. Odmah su zakljuili da e
smjesta sazvati na vijeanje ljude kraljevstva koji se nalaze u
Budimu. Glasnici su pohitali u grad da skupe gospodu.
Svi stanovnici grada su na nogama. Svi uzbueno raspravljaju o
iznenadnom dolasku i neprijateljskom roaku kralja Vladislava.
Ogoreno nezadovoljstvo obuzelo je ljude, poev od kmeta do velmoe.
Tabor s one strane Dunava prijetio je ratnom opasnou. Ljudi
okrivljuju Vladislava. Svi ga smatraju krivcem i uzronikom
pogibelji. Svatko spoitava to se nije nagodio sa svojim roakom,
nego doputa da doe u Budim s oruanom vojskom. Sve to pripisuju
njegovoj vladarskoj nesposobnosti,
S takvim neraspoloenjem stigoe u dvor palatin Zapolja, vojskovoa
Petar Gcreb, njegov brat Mate Batori, rizniar Or-ban i kancelar
Filipec.
Vladislav osjea zlovolju gospode i moli Bakaa neka govori mjesto
njega.
Gospoda su sjela i vijeala. Ustanovilo se da je Alberta morao neki
izdajica upozoriti da u Budimu nee nai sposobne vojske za otpor ni
estitih utvrda koje bi mogle odolijevati opsjedanju. A konano su
ustanovili i to da je Albert Poljski mogao stii pred Budim tako
iznenada i neopaeno i opet samo izdajom onoga koji ga je doveo
skrovitim putem.

Baka uti. Njegova sumnja kree u egersku palau. Smatra da su

Beatriin mri i utnja za ovih sedam dana urodili tim iznenadnim
posjetom Alberta Poljskog. Poznavao je Beatricu i optuivao je zbog
tog dogaaja. Ali jo uvijek ne razotkriva prisutnima svoje miljenje
jer nee da odaje svoje misli pred kancelarom Filipcem.
Svi su lanovi vijea duboko potiteni. Svatko osjea da je Albertova
vojska poetak neke velike katastrofe. Govori se kratko, muklo,
neuvjerljivo i neodluno. Svi oekuju od Vladislava da on predloi
neki izlaz, jer je neprijatelj njegov krvni roak. Ali on gotovo i ne
uzima rije. Odvie je zateen Albertovim dolaskom i u dnu due
ogoren. Ali nema nikakvih prijedloga da ukloni opasnost. Zna da je
njegov roak stigao s dobro opremljenom vojskom koju mu je dala na
raspolaganje poljska kraljica majka, vlastita njegova sestra. Zna da
je Albert opskrbljen svim ratnim potrebama i nema to da kae, jer ne
vidi izlaza.
376

Napokon se javlja Baka i postavlja pitanje Petru Gerebu:
- Moemo li odoljeti Albertovoj vojsci ako ona opsjedne
grad?
- Poljski je princ poinio tu drskost da nam je poslao
vijest kako je snabdjeven svim potrebnim i izvrsnim sprava
ma za navalu. Ali on zna da Budim nije nikako utvren, a ivea
bi nam jedva dostajalo u gradu za koji mjesec. Vi znate, gospo
dine biskupe, da svaki vlastelin ima svoje zalihe na udaljenim
majurima i dvorcima. Kad bi nas Albert opsjedao, morali bismo
mu se predati.
- Dobro, ali borba na otvorenom polju bila bi naa pob
jeda.
- Da smo bili obavijeteni o njegovu iznenadnom dolasku,
mogli smo ga doekati na takvom mjestu gdje bismo mi bili u
boljem poloaju, a mi ga nismo mogli doekati, jer je Albert,
preavi granicu, krenuo drugim smjerom. A poto je iznenada
stigao ovamo znak je da ga je u posljednji as netko upozorio
i odveo drugim skrovitim putovima.
- A kako bi bilo da provalimo iz grada i zametnemo bit
ku na otvorenom polju?
- Morali bismo imati za to dovoljno izvjebanih eta.
- Tu je crna eta - predlae Filipec. - Njoj nema prem
ca, dakle, lako je pobijediti neprijatelja ako ga ova eta
na
padne na otvorenom polju.
Na taj prijedlog nitko ne odgovori, ali svatko osjea neku
neprijatnost. Kancelar Filipec razabre to ostali misle i ba zato
razvija do kraja svoju misao.

- Prema tome, pogibelj je otklonjena. Valja se uputiti kra

ljici i razloiti joj opasnost pa e ona odmah njegovu velian
stvu predati crnu etu da s njom navali na neprijatelja.
- To sam i mislio predloiti - primijeti sada Petar Gereb. - Samo ovako moemo ustinu otkloniti pogibelj da nam
Albert zauzme grad, dvor i prijestolje.
Vladislav s Bakaem i elnbergom kruto osjea teke oblake to se
valjaju nad njihovim namjerama i osnovama za budunost. I gotovo ne
prozbore rijei. Vodstvo rasprave preputaju Filipcu. On se radosno
hvata ove prilike da to vie govori o kraljici i u to ljepem sjaju
prikae njenu vanost. Svom rjeitou i mirnim nainom doarava im
jedinu mogunost da se zatite od poraza i sramotne predaje. arnim
je bojama rasvijetlio egersku palau kao jedinu tvravu koja e
slavno pobijediti neprijatelja.
Nitko ne prosvjeduje. Svatko naglaava da svi putovi vode u egersku
palau kraljici aragonskoj u ijim je rukama puna monja, dakle,
vojska. Petar Gereb zadovoljno odobrava, a s njim i palatin i
rizniar, Orban. Samo Vladislav sjedi bespomono i slua kako
kraljevsko vijee opet gradi mostove izmeu njega i Beatrice.
377

Baka stoji kraj prozora i odande ih utei promatra. Ne sudjeluje u
raspravi.
Sakrio se tamo u arkadi prozora da Filipcu i ostalima ne-da
zavirivati u svoje lice. U asu kad se gospoda htjela da stvore
zakljuak kako bi se polo kraljici i zamolilo je da preda crnu etu
kralju, Baka izlazi iz svog skrovita i odluno ree:
- Svakako e Albert javiti kralju zato je doao i to hoe.
Dakle, pametno je i mudro ako s odlukom priekamo dotle dok
poljski princ ne poalje svoje glasnike.
Vladislav je uhvati ovog prijedloga i smjesta pozove gospodu da
prekinu vijeanje i priekaju do sutra. Svi radosno prihvate, samo se
Filipec, utei ironiki, smijei Bakaou, a pri tom pomisli pun
zadovoljstva:
"Htio bi lukavac mimoii kraljicu, a ne moe".
I nije prosvjedovao protiv odgode, pun sigurnosti da se nikako ne
mogu osloboditi pomoi njegove pokroviteljice.
Gospoda odoe kuama.
- Nikad ni jedan neprijatelj nije doao u tako nepoe
ljan as kao va roak, velianstvo - tui se Baka. - Ba
uoi mojeg odlaska. Sad je nemogue da putujem iz Budima i
nastavim osvajati lanove sabora.
- Ni u snu ne bih mogao naslutiti da e Albert ovako na
pasti u lea. Svi su glasnici javljali da ide du granice, a on
iznenada udari u moje srce.

- I bojim se: jako e vam srce iskrvariti - ozbiljno upo

zori kralja Baka.
- Smilujte se, Bakau, pronaite neto da se oslobodim.
Bila bi strahota da me Albert opet baci u ake Aragonki.
- Va vjerni Filipec ve je povezao vau sudbinu s njom.
A gospoda se prihvatila toga kao utopljenici slamke. Nitko od
njih i ne pomilja da bi trebalo iskupit crnu etu iz kraljiine
ruke.
- Kako bi se ona mogla iskupiti? Cime?
- Kad bismo joj ponudili dvostruko koliko joj daje kralji
ca.
- Gdje da uzmem toliku svotu ? - usklikne Vladislav
oajno.
- Da imam barem jo dva tjedna na raspolaganju, mo
gao bih gospodu osvojiti za nau osnovu. No, vidjet emo su
tra.
Konano su se umorili i krenuli na poinak.
Nakon slabo prespavane noi ustane Vladislav vrlo rano. Popeo se na
kulu kako bi danju razgledao neprijateljski tabor. Prepoznao je u
daljini ator sa stijegom svojeg neaka Alberta i njegovu vojsku.
378

U suncu svjetluca oruje i u odrazu njihovu nasluuje Vladislav svoju
nesreu.
Vratio se dolje da dorukuje.
Jo nije svrio, kad mu najave poljske glasnike.
Po Bakaevu savjetu primio ih je samosvjesno i mirno, dapae
nasmjeio. Govorio im je o svojim utvrdama i o mogunostima da se
obrani svake opsade.
I glasnici princa Alberta odgovarali su sa smijekom i sa-mosvijeu.
Njihov je smijeak bio ironian, gotovo uvredljiv.
Najposlije poljski glasnici izjavie:
- Sin poljske kraljice, njegova visosti princ Albert, sma
tra po davnom ugovoru s kraljem Matijom, da prijestolje ovog
kraljevstva pripada njemu. Njezino velianstvo, poljska kralji
ca, alje vam iz Poljske poruku da e njezin sin biti prisiljen
opsjedati grad i prisiliti vas na predaju ako vae velianstvo
dobrovoljno ne preda svoje prijestolje njezinom sinu. Tu poru
ku alje vam njegova visost princ Albert i sa svoje strane mo
li odmah odgovor.
elnberg i Baka ute i ekaju kraljev odgovor koji su ve prije
dogovorili:
Rekao je na&mjeeno, mirno kao da se ali:
- uo sam to mi poruuje moj neak i poljska kraljica
majka. Samo to oni oboje ne znaju da u ovom kraljevstvu ne

moe kralj odluivati kako mu je volja jer tu su stalei sa svo

jim pravima odluke. Na poruku mogu dati odgovor tek onda
kad se stalei nau na okupu i odlue to e biti.
- Kako dugo to moe trajati? - pita poljski plemi, voa
izaslanstva.
- Velmoe su veim dijelom udaljeni u svojim dvorcima,
ak na jugu blizu mora. Prema tome moram ih priekati dok
se okupe, a to moe potrajati dva-tri tjedna.
- Ni jedan dan manje - ree Baka. - Uzet emo najbr
e glasnike da sazovemo stalee.
Izaslanici poljskog princa izjave da moraju poruku odnijeti svojem
mladom gospodaru i odmah se oproste i obeaju da e se vratiti za
jedan do dva sata.
U kraljevskom dvoru okupili se dostojanstvenici, a s njima su
pridoli jo i drugi uglednici kraljevstva.
Pozvali su hrvatskog bana, princa Ivana Korvina. On je stigao sa
svojim savjetnicima banovima Dereninom i Seom i velikim brojem
hrvatskih velmoa koji su iz Peuha krenuli k njima u Budim.
Fiiipec je uzeo rije kao prvi dostojanstvenik i razjanjavao im
poruku poljskog princa i kraljev odgovor. ekajui na poslanike
princa Alberta, raspravljali su u najveem raspoloenju.
Ivan i Hrvati drali su se postrance.
379

Ve nakon jedan sat vrate se poljski izaslanici kralju i jave mu:
- Poljski je princ voljan ekati tri dana i tri noi. Ni jed
nog sata vie.
Ovaj odgovor teko se kosnuo itavog kraljevskog vijea, a Vladislava
bacio u oaj. Povukao se u svoju lonicu s Bakaem uvjeren, da e ga
on jedini najbolje savjetovati.
- Velianstvo, ako moramo zatraiti u Beatrice vojsku,
prodali ste joj kraljevstvo.
- I sebe i pokopao svoju sreu s Gordanom. Sve je izgub
ljeno ako od nje zatraimo vojsku. Naite izlaz, biskupe.
- Ponizite se pred neakom.
- Pred itavim svijetom past u niice, samo me spasite
Beatrice.

- Ve biste danas bili sigurni, a na krunidbi mogli, ste se
vjenati s Gordanom da se niste predali Filipcu.
- Takav lukavac, a sada me gurnuo u ovu strahotu.
- Dravniku je potreban i um da lukave zamisli izvede, a
um Filipcu nedostaje.
- Dajte mi svoj um, nudim vam sve to zemaljsko bie
moe zaeljeti.

- Dakle, aljite svojem neaku ovu poruku: neka doe 5

vama na sastanak na otok na Dunavu. Vas i njega smije prati
ti samo nekoliiko ljudi, elite s njim govoriti.
- Dobro, vrlo dobro. A to da mu kaem?
- Roaci ste: pitajte uz kakve bi uvjete pristao da ne op
sjeda grad i da se vrati u Poljsku. On e rei svoje prijedloge, a
ja U biti uz vas i pomoi vam da princa nagovorimo.
- Doite sa mnom. Idem na sastanak. Uredite to s izasla
nicima.
Kad su to priopili drugima, Filipec se otro protivio da Vla-dislav
ode na dogovor s princem Albertom, obrazloivi:
- To je ponienje kraljevske asti. Ne smijemo to dopus
titi.
Ali hitri Baka ve je ugovorio s Poljacima sastanak.
Do podne je poljski princ Albert ekao svojeg ujaka kralja Vladislava
na Margaretskom otoku prema ugovorenom planu.
Tri sata trajali su pregovori u kojima je biskup Baka vodio glavnu
rije i toliko zastraio princa Alberta da se on napokon odluio
povesti s kraljem pregovore o uvjetima za svoj povratak u Poljsku.
Odmah odred i e s jedne i s druge strane linosti povjerenja koje
imaju raspravljati o uvjetima to e ih postaviti poljski princ.
Zadovoljan, vrati se VJadislav sa svojom pratnjom i Bakaem u dvor
da saekaju Albertove prijedloge.
Doekali su ih teko zabrinuti dostojanstvenici.
- Baka nas spaava - usklikne Vladislav napadno sre
tan.
380

Ovaj poklik odaje Filipcu da se izmeu biskupa i kralja plete tajna
osnova kako bi se oslobodili Beatriine pomoi. I rekao je gospodi
savjetnicima:
- Samo slabi moraju podnositi ponienje. Mi imamo sna
nu, vojniki najbolje izvjebanu crnu etu od petnaest tisua
ljudi od kojih svaki vrijedi svojim znanjem za tri momka prin
ca Alberta. Savjetujem: ne pohvatamo Albertove uvjere jer e
oni znaiti teak poraz..
- Priekajmo uvjete, gospodo - predlae Baka. - Ne
moemo odluivati o neemu o emu nismo upueni. Uvjete e
nam Albert tek poslati.
- Tako je - naglasi Zapolja, a za njim svi drugi.
Kancelar se jo juer osjetio jak, jer mu se inilo da kralj
nema drugog izlaza, osim poklonstva Beatrici. Danas se opet Baka
dignuo nad njim, jer ne samo kralj, nego i gospoda u kraljevskom
vijeu, vie su sklona sporazumu negoli oruanom obraunavanju pa
bilo to uz pomo toliko slavljene crne ete. Uza sve to oekivao je

Filipec s kraljiinom strankom da se Albert i Vladislav ne mogu

nagoditi, jer kralj nema ime zasititi Albertovu glad za krunom niti
ima ime da mu nadomjesti prijestolje.
U ovom su raspoloenju ekali Albertove uvjete i otili kui.
Baka je jo istu veer obavijesto iGordanu o itavom toku dogaaja i
dovrio priu s uspjehom to ga je postigao na dunavskom otoku.
- Ako Albert predloi neprihvatljive uvjete? - zapita Gordana.
- Ja i ne oekujem uvjete koji bi se dali prihvatiti, ali u
zategnuti s pregovorima i stei vremena da skupim to vie bo
gatih velmoa u Budimu i osvojim ih za svoju osnovu. Meu
tim, mogao bi nam sada pomoi vojvoda Iloki. Zar vam se jo
nije javio?
- Nema o njemu nikakve vijesti. Fratarski glasnik o ko
jem ste mi govorili nije se vratio ni do danas ako, naime, straa
govori istinu da glasnika nije bilo.
- Pouzdajte se u me, Gordana, obavijestiti u vas im se
pojavi kakav glasnik.
- ekat u - zailjuci Gordana razgovor.
Sutradan prije podne stigli su u dvor Albertovi izaslanici i donijeli
kralju Vladislavu uvjete. On ih je primio u prisutnosti svojih
pouzdanika Bakaa, elnberga i kancelara Filipca.
Voa izaslanika predloi kralju Vladislavu:
"Poljski princ Albert spreman je obustaviti da opsjeda Budim ili
navali na grad uz ove uvjete:
381

prvo: da se princu predaju imanja u Moravskoj, Sadanj, Vels i Koset;
drugo: da mu se preda vojvodina Opava s dvorcima i svim okolnim
imanjima;
tree: kralj Vladislav priznaje princu Albertu pravo na prijestolje
ugarsko-hrvatskog kraljevstva ako on ne bi imao zakonitih potomaka".
Baka je proitao uvjete, toku po toku. Pri posljednjem uvjetu
Vladislav se nasmijei, uvjeren da je Albert ovaj uvjet postavio u
vrstoj nadi da Vladislav ne moe imati potomaka jer uzima za enu
Beatricu aragonsku.
Ali nije odgovorio. Njegovi su pouzdanici utei ekali njegove
primjedbe.
- Neka se gospoda izjasne to misle o tom - pita Vladi
slav.
Filipec jedva doeka poziv i smjesta uzima rije:
- Vojvodina Opava, kao i ostala imanja i dvorci u Morav
skoj koje trai Albert, u posjedu su Ivana Korvina. A Opava
je ak njegovo lino vlasnitvo.
- Tako? - zaudi se kralj Vladislav i lice mu se smrkne,

a Filipec odmah nastavi:

- Da, velianstvo, to je njegovo vlasnitvo. Osim toga, ka
petani su njegovih dvoraca princu potpuno vjerni i nikad nee
dvorce predati nekome drugome, osim njemu. Ne moemo ih za
dobiti kad bismo htjeli i silom. Mogli bismo opsjedati i dvije
godine bez ikakva uspjeha. Utvreni su naravnim tvravama ko
je su neprohodne. A nitko zdrave pameti ne moe predmnijevati
da bi Ivan Korvin htio pokloniti te svoje posjede poljskom pri
ncu.
Baka pogleda ispod oka Filipca, jasno osjeajui da eli sprijeiti
nagodbu izmeu kralja i njegova neaka i prisiliti Vladislava neka
zatrai pomo od Beatrice. Zato glasno i ozbiljno ubaci pitanje:
- Otkud vi znate to bi on uinio ili rekao da bismo mu
predloili da zaloi svoja imanja?
- Valjda ne kani preasni gospodin ustvrditi da e Ivan
Korvin predati lako ogromne povrine svojeg posjeda? A va
e velianstvo - okrene se kralju - valjda se neete ponizili
i od svojeg takmaca moliti milostivu uslugu? To bi vam u oima
vaih vlastitih pristaa znatno okrnjilo ugled. I svaki prijatelj i
podanik mora prosvjedovati da se toliko ponizite.
Uhvatio je Vladislava na najosjetljivijem mjestu. Sva stara mrnja
prema Ivanu opet je obnovljena.
Vladislav smjesta najivlje povlauje svojemu kancelaru, ali Baka se
bori za svoju misao i predlae:
- Odgovorit emo poslanicima princa Alberta ovo: njego
vo e velianstvo o priposlanim uvjetima raspravljati s dosto382

janstvenicima kraljevstva u iskrenoj elji da se spor rijei bez
oruja.
Filipec se srdito okosi na Bakaa:
- Kanite li moda otezati s raspravama dok Albert zado
bije to vie pristaa u ovom kraljevstvu? Ve je ionako prido
bio za sebe Tornu i aro.
- Kanite li vi gurnuti kraljevstvo u oruane sukobe koji
e najvie koditi nama i predati nas neprijatelju? - pita Ba
ka.
- Uz tako ogromnu i jaku vojsku kao to je crna eta ne
moe nas nitko pobijediti - naglasi Filipec.
Baka uini kraj ovom dvoboju i predloi:
- Velianstvo, prepustie to meni. O podne u sam otii
princu Aibertu da ga izvijestim.
- Dobro, potpuno predajem sve u vae ruke.
Ovaj odgovor ozlovolji Filipca. Ipak se ne mie sa svojeg mjesta, ve
i dalje raspravlja i pokuava uvjeriti kralja da e biti najbolje ako

se smjesta obrate kraljici.

U toj raspravi omete ih ponovno kucanje na vratima. Kralj se srdito
odazove. U odaju ulazi kraljevski dvorski metar Vi-tomir:
- Zar nisam rekao da me ne smetate u ovoj raspravi?
- Neka mi velianstvo oprosti. U dvor su stigli neki plemi
i s juga i vrlo hitro ele govoriti s vaim velianstvom. Kau da
nose znaajne vijesti.
Vladislav odredi neka plemie uvedu.
Pred kraljum i njegovim pouzdanicima pojavi se desetak plemiaNajstariji javlja:
- Evo nas, velianstvo, nosimo teke vijesti. Njemaki pri
jestolonasljednik i rimski car Maksimilijan osvojio je itavu ta
jersku i preao u Zagorje. Jedno mu je krilo vojske otilo prema
Zagrebu, a drugo vodi on sam prema sjeveru. Putem pridobiva
za sebe velmoe i plemie. Svi se pridruuju njegovim etama.
Mi smo otklonili da idemo s njim i pojurili smo naprijed da sve
javimo vaem velianstvu.
- Gdje se sada nalazi s vojskom? - pita Vladislav, blijed i
bez daha.
- Vidjeli smo ga u blizini rijeke are, oko etiri dana od
Budima. Neki kau da kree prema stolnom Biogradu.
Drugi je grom udario u vladavinu kralja Vladislava. eki kancelar
uti. Krv mu je udarila u lice i dah mu se ubrzao, a Baka uti. Mrak
mu je pokrio obraz. Oborenih oiju stoji u pozadini, zadubljen u
misli.
Ali pjegavo lice kancelara zasjalo je. Sjena radosti zadrh-ta mu na
usnama i odmah nestane. ute mu trepavice pokrie svijetle ui da ne
bi odale to mu je proelo duu.
Dok kralj i dvojica njegovih pouzdanika stoje kao smlav-Ijeni, u
njemu trepti veselje. Vijesti to ih je sad izrekao ple383

mi prima kao navjetaj svoje pobjede. Opet osjea tvrdo tlo pod
nogama. ini mu se da stoji na utvrdi nepobjediv dok se pod njim
valjaju Baka i eLnberg i svi oni koji bi htjeli da razore
Beatrioinu vlast.
Samosvjestan i neustraiv, eka mirno i utei. Vie mu ne treba
dokazivati potrebu da se kraljica zamoli za pomo. Sama je sudbina
tako odredila. I ne kani nita predlagati, ve povuen u pozadini
eka to e Baka. to e sad kralj i elnberg? Neka se valjaju u
svojem porazu.
Ipak se Vladislav toliko .sabere da zahvali plemiima na njihovoj
objavi i milostivo ih otpusti. Onda ode prema Bakau i tiho proape:
- to sada, gospodine biskupe?
Ovaj slegne ramenima i ne odgovori, a pogled mu hvata Fii-lipca. Bilo

mu je jasno: sad e ponoviti ono to je ve predlagao od prvog dana

kad je pred Budimom osvanuo Albert. Pa ipak, Filipec uti. Lice mu je
ozbiljno, ali u sebi se grohotom smije jer kralj uzalud pita Bakaa
to se ima raditi. Ponovo ga je natkrilio i baoio na zemlju i nikad
se vie nee podii. Sudbina je krenula putem u egersku palau k
Beatrici.
Vladislav skamenjen stoji nasred sobe i osjea kako mu se trese
prijestolje. U tom saznanju potpuno je bespomoan i oajan. Ne
usuuje se ni pogledati Filipca ni .pitati za savjet, jer Baka uti,
oito nema pomoi.
- Velianstvo, sazovite svoje velmoe, one koji se nalaze u
Budimu. Rei u vam: ima ih svega oko deset do petnaest. Ne
ka ve popodne budu na okupu.
- Dobro. Neka kancelar Filipec objavi gospodi da ih oe
kujem odmah nakon objeda.
A Filipec se nekom naroitom uslunou nakloni, odgovori-vi:
- Sluam zapovijedi vaeg velianstva.
I ostavi odaju pun trijumfalne radosti.
Iza njega su ostala tri utuena ovjeka. Prvi je progovorio elnberg:
- Bilo bi najbolje da se pokupimo i odemo kui u eku.
Prijedlog se nemilo kosne Vladislava. Da napusti ovo bogato
kraljevstvo, da ostavi prijestolje na kojem je mislio proivjeti sve
udobnosti svijeta? Prijestolje koje mu je pomoglo stei ljepoticu
Gordanu. A eto, napadnut je s dva kraja a s treega mu prijeti
aragonska kraljica. Zapravo je opkoljen. Kamo god se okrene, svuda na
nj rei propast koja e povui za sobom sve sanje njegove ljubavi,
obnovljenu mladost i preporoenu snagu, sigurnu nadu da e ga ona
ena oeliiti, ojaati. Da e postati ovjek volje i odluke. Sve to
da sada izgubim? Ne, to bi bila prevelika nesrea.
to dalje razmilja, sve mu se vie priinja da je nesrea samo
prividno pruila svoje pande za njim.
384

Tu jo uvijek stoji Baka, kao neki otok spasenja. Okrene se k njemu
i s oajem molei sklopi ruke:
- Biskupe, ne recite da u vaoj umnoj glavi nema nika
kva izlaza. Ako ipak to potvrdite, onda uistinu nema druge ne
go da slijedim elnbergov savjet.
- Velianstvo, ne velim sada nita. Sasluat u vijeanje
gospode i onda predloiti to budem smatrao jedino shodnim i
potrebnim. Sada mi dopustite da idem.
- Kamo ste nakanili?
- Hrvatskom banu Ivanu Korvinu.
- Ponizit ete me pred njim? - prestrai se Vladislav.
Zgrozi se pri pomisli da neto zatrai od Ivana Korvina,

svojeg pobijeenog takmaca. Ne samo od mrnje nego jo vi-e od stida

da mu se pobijeen takmac ne bi rugao to na kraju ipak trai njegovu
pomo.
Kad je to saopio Bakau, on ga umiri.
- Ne bojte se, velianstvo. Ni jedina moja rije to u s
njime govoriti nee dotai va ponos.
I Baka pohita u palau princa Ivana.
Tamo su na okupu sva hrvatska gospoda to se nalaze u Budimu. Ve su
i oni doznali o kretanju Maksovih eta i povukli se s biskupom
Varadijem na vijeanje.
Bakaa odmah prime. Ivan ga doeka u svojoj radnoj sobi. Sjeli su i
raspravljali. Najprije o Maksu i njegovim namjerama, a najvie o tome
da su njemake ete zauzele Zagorje i krenule prema Zagrebu. Onda je
Baka znaajno dodao:
- A plemii koji su bjeali iz svojih dvoraca javljaju da
se u Hrvatskoj nisu opirali njemakim etama, ve naprotiv pri
stajali uz njih.
- I mi smo ve saznali o tome. Napokon, tko e se opri
jeti vojsci goloruk? U Zagorju nemaju obrane. A ako e ih primiti
na Griu i Kaptolu, to je druga stvar. Oni se ve lake opiru,
naroito Gri jer je dobro utvren - razjanjava Ivan.
- I tako smo sada zapali meu dva ili, bolje, tri neprija
telja - uvodi razgovor Baka. - Jer jedino Beatrica ima voj
sku i novaca. A vi znate to to znai?
- Zato se velmoe ovoga kraljevstva ne okupe da sami
uzmu u svoje ruke crnu etu? Ja bih, eto, rtvovao sve to
imam. Istina, vi sami znate da gotovine u mene nema, ne znam
kako su i zato kese mojeg kraljevskog oca nakon njegove smr
ti ostale prazne, ali zaloit u imanje. To mogu uiniti i drugi.
Novaca e se valjda nai u tom kraljevstvu i nigdje drugdje,
ne samo u Beatrice?
- Lijepo je to ste se sjetili da priteknete u pomo kra
lju. Znam da gotovine nemate, ali imam neto drugo ime bis
te mogli pomoi kralju i kraljevstvu da se oslobodi jednoga od
neprijatelja.
385
25 GORDANA V

- Da mu pomognem ja osloboditi se jednoga od njih?
Alberta ili Maksa?
- Alberta. On je voljan otii smjesta kui, a da ne opsjeda
i ne napadne grad uz uvjete koji su vezani za vas.
- Smijem li saznati koji su to uvjeti?
Polagano i kratko Baka saopi Ivanu Albertove uvjete.
Mladi je princ dugo utio. Misli mu krue dvorcima gdje je sproveo

prvo djetinjstvo. Te su mu uspomene tako mlie da i ne misli na

ogromno bogatstvo Sto se prostire pod tim njegovim imanjima u
kneevini koju trai Albert. Pred oima mu je arobna slika. U
gorovitom kraju iljasta visoka peina, na vrhu prekrasan dvorac kao
orao na vrleti. Tamo je on, samotno dijete, gledao u daljine, u modro
nebo i ekao nee li se odande pomoliti lice njegove majke koju su mu
silovito odveli da ne bude na putu lijepoj napuljskoj princeza kad
stupi na tlo ovoga kraljevstva. I sad osjea istu bol, ali i strepnju
da mu danas napuljska princeza ne zamrlja sveto ime njegove majke.
Onda se priblii biskupu hitro i odluno:
- Gospodine biskupe, zakiinjcm vas da mi kaete istu is
tinu.
- Izvolite pitati.
- Hoe li Albert uistinu otii i sklopiti mir s kraljem uz
uvjete koje ste naveli?
- Hoe. Tako je predloio sam princ. Na moju duu i na
ast.
- I onda e kraljevstvo imati samo jednog neprijatelja
Maksa Njemakog?
- Da, visosti. Moi emo se onda lako odrvati jer sam sp
remio odluan i velik prijedlog to u ga danas izrei pred ita
vim vijeem, na kojem e sudjelovati svi voe velmoa i kraljevi
dostojanstvenici. Jedino vas molim, ne odazovite se pozivu jer bi
vam lino bio neprijatan. Umjesto sebe, poaljite svoja dva po
uzdanika. A sad znajte: moj prijedlog rjeava sudbinu ovog kra
ljevstva.
- Ne kanim vas ispitivati, preasni, zar mislite da e oni
va prijedlog prihvatiti?
- Moraju, jer je to jedini spas da se oslobodimo Beatrice
aragonske za sva vremena.
- Taj se prijedlog dade provesti?
- Stoji samo do nas samih. Odluka je u naim rukam. I
sva su sredstva u naim rukama, samo ih valja odluno i smje
lo uhvatiti i njima se okoristiti.
- Prema tome bismo onda bili osloboeni Beatrice i Mak
sa?
- Za dvadeset i etiri sata moemo ii s crnom etom u
susret Nijemcu bez Beatrice.
- Pouzdajem se u vas. I zato u vam omoguiti da se oslo
bodite Alberta.
386


- Visosti? Vi ste voljni?
- Voljan sam odstupiti sve to trai Albert.

Baka zaali mladog princa i popravlja svoj zahvat ovako:

- Vi ste spasili kraljevstvo jednog tekog neprijatelja. Ovo
je velik in. Ipak, itava Opava vae je lino vlasnitvo. Dvorac
i itavo imanje batinili ste po grofovima Hunjadi i zato vam sa
vjetujem: traite od kralja neka vam posebnim ugovorom za
jami isplaivati godinje 3000 dukata kao odtetu za vae obi
teljsko imanje. Visosti, uinili ste neizmjerno veliko djelo. Ne sa
mo to e kraljevstvo biti osloboeno jednog neprijatelja nego
ste time stekli itavo kraljevo povjerenje. Postidjet ete svaku
njegovu sumnju svih onih koji nisu mogli vjerovati da biste
se mogli mirno odrei krune. Ovaj va in pronijet e vau vje
rnost itavim kraljevstvom. Hoete li smjesta potpisati takav
ugovor?
- Hou, preasni. Ne uljepavam se i znajte: pri tom sam
mislio na svoju majku koju bi zadesila strahovita sudbina kad
bi Beatrica zavladala u kraljevstvu, a naroito u Hrvatskoj gdje
je zapravo moj dom, gdje je veina mojih dobara. I zato mir
ne due odstupam Albertu to je zatraio.
I ne pitajui nikoga od svojih savjetnika ni hrvatskih
dostojanstvenika, Ivan Korvin sastavi s Bakaem izjavu s kojom biskup
smjesta pohita kralju.
Stigavi u dvor k Vladislavu, proita poruku princa Ivana. Vladislav
porumeni. Nije mogao vjerovati ni rijei. Samo je zurio u pergamenu.
A Baka se posluio ovim kraljevim uzbuenjem.
- Eto, velianstvo, to vam je dokaz tko je taj mladi princ.
Sad vidite kako ste krivo uinili sebi samome kad ste u nj
sumnjali.
- Gospodine biskupe, vi me spaavate. Na vae umirenje
priznajem: nikad ne bih pristao na ono to je ovdje potpisao
Ivan Korvin. Odnesite mu moju poruku i pozdrav i pozovite ga
na vijeanje.
- Velianstvo, molio bih vas da ne pozivate Ivana. On e
poslati zamjenika, ve smo to urekli, jer bi njegov glas za moj
prijedlog bio odvie line prirode. Ja u, naime, predloiti ne
to to mora odjeknuti kao stotinu gromova.
- to kanite? - pita Vladislav.
- Rekoh, velianstvo, pustite me da radim i ne pitajte ni
ta. Ne biste mogli mirno sjediti kad bih vam rekao to u
savjetovati staleima. AH pouzdajte se jer za dvadeset etiri sa
ta mi emo svojom crnom etom ii protiv Maksa. Velim: sa
svojom, a ne Beatriinom.
Prihvatio je biskupovu ruku i vrsto je stiskao, tepajui mu zahvalu.
25
387

Za jedan sat izmijenili su hrvatski ban i kralj meusobne ugovore.

Ivan Korvin odstupao je kraljevstvu i kralju Vladisla-vu svoje
posjede koje je traio Albert poljski, a kralj se obavezao plaati mu
odtetu od 3000 dukata godinje.
I Vladislav i njegovi pouzdanici Selnberg i Baka odahnuli su.
Meutim, Vladislav brzo dometne:
- Ali sad sa strepnjom ekam popodnevno vijeanje.
SUDBONOSNO VIJEANJE
Uz vrata na stolicu posjeda Baka kralja Vladislava.
- Ovdje, velianstvo, iza ovih vrata bit e najbolje. Ogra
da galerije zatitit e vas od oaju onih dolje u dvorani. Oda
brao sam ovu kulu za vijeanje jer elim da moj prijedlog ne
uje nitko, osim ovih zidina i onih petnaest voa dolje. A osim
toga, vi moete ovdje sluati i neopaeni prisustvovati vijeanju.
Vladislav pogleda preko ograde galerije i smjesti se u naslonja:
- Dobro je. Ovdje me uistinu nitko ne moe naslutiti.
- Ne miite se. Budite nepomini, dogodilo se Sto mu drago- itavo popodne nisam imao mira.
- Ni ja, sad mi valja sii dolje jer ve dolaze.
I Baka silazi u dvoranu kule.
Danje svjetlo upire se u crveno obojene prozore. Pod debelim
svodovima je polumrak, iaran crvenim odrazima s okna.
U dvorani je mir. Svi su nepokretni. Ljubiaste biskupske halje i
arolike plemike odore stapaju se u udnu sliku kao da su freske sa
zida sile u dvoranu. Ispod irokih klobuka sveenstva vire samo
namrtene usne. Plemiki klobuci s uskim obodima otkrivaju blijeda
lica s kojih je nestala svaka muevna odlunost. Pogledi trae
poglede. Svako bi htio u otima drugog pronai utjehe i zraku nade, a
nalazi samo prepast.
U skupini straha iskau dva lica kao dva svjetla meu ostalim
potlaenima, Bakaevo ozbiljno, samosvjesno i Filipevo mirno, gotovo
veselo. Ali njih nitko ne gleda. Sve su glave okrenute prema palatinu
Stjepanu Zapolji. Izaao je pred gospodu i zapoeo spominjati uzroke
zbog kojih je hitno sazvao vijee:
- Podrobno razlagati znailo bi izlijevati vodu u Dunav.
Svi znamo kako je. Na obali Dunava stoji jedan neprijatelj, a
s rijeke Sare pribliava se drugi Jedan je bode naperen s li
jeva, a drugi s desne strane. Obrana se ini gotovo nemogua.
Tu, dakle, nema drugog razmiljanja, nego brza i mudra odlu
ka. Jo ove noi moramo biti nacistu to emo initii. Zato mo388

lim gospodu da kratko i hitno iznesu svoje prijedloge, a
vojskovou Petra Gereba molimo da nam kae svoje mnjenje.

On je poao naprijed i potitenim glasom i razlaganjem razvija jo

veu strepnju.
- Dok je bio tu pred Budimom samo Albert, mogli smo
navaliti na njega na istini i probiti se. Sad je tu i Maks. Mogli
bi se nagoditi i zajedniki nas napasti i podijeliti prijestolje
na sjever i jug. Sto bi oni sve mogli, to e znati nai mudri dr
avnici. Ja samo velim ono to bi rekao svaki ratnik: lako bi
mi bilo voditi vojsku na oba neprijatelja kad bi vojske bilo.
Umni dravnici moraju nas osloboditi jednog neprijatelja, da
s jednim barem sklopimo mir.
I poeo je razlagati to bi sve mogao uinit kad bi to bilo mogue.
Ali njegovo razlaganje nikoga ne zadovoljava, svatko trai prijedlog
koji bi pokazao put da se utekne pogibelji. Kancelar Filipec stupa na
Gerebovo mjesto. Smijeak na njegovu licu kao da olakava teku
atmosferu.
- Gospoda odvie strahuju, a zapravo nemamo uzroka
strepnji. Poljskog princa Alberta mogli bismo sklonuti da odus
tane od navale i opsjedanja ako mu osiguramo odtetu u nov
cu.
- Tko e nam dati novac? - uje se jedan glas koji dolazi
Filipcu kao naruen i on odgovara:
- Njezino velianstvo kraljica. Ona koja je ve toliko puta pokazala
krajnju portvovanost, ona niega ne ali niti e aliti da nam
pomogne.
2amor odobravanja razlijee se dvoranom. Uvaavanje Fili-pevih
rijei biva sve glasnije, dok ih opet ne uutka njegova rije:
- Kada tako pridobijemo Alberta, onda Petar Gereb mo
e sa crnom etom otii protiv Maksa, a svi mi znamo da je kra
ljica okupila crnu etu u potpunom broju. Isto tako nam je
svima znano kolika je hrabrost i vjetina tih plaenika.
amor se pretvara u poluglasne primjedbe, povike, a na kraju u
klicanje.
- Neka ivi kraljica!
Zadovoljan, Filipec se smijei i pun sree dodaje:
- Time bi stvar bila rijeena a sramotni poraz otklonjen.
Ali bez pomoi njezina velianstva raspao bi se mono kralje
vstvo i prijestolje. Razdijelili bi nas Maks i Albert meu sobom
kao komad hljeba. Ali pomo njezina velianstva kraljice, Beatrice aragonske, bit e vazda s nama.
Tada izlazi Baka miran i suveren u svojim naknadama. Gospoda ekaju
i ute kao da se njegov sonorni glas mirno razlijee dvoranom:
- Preasna, velemona i plemenita gospodo, ovo se kralje
vstvo uvijek znalo odrati svojim silama. Nije muevno oeki389

vati pomo samo od kraljice. Zar mi nemamo svojih snaga na mau i

novcu? emu traiti zatitu u ene koja je ionako ve odvie
rtvovala? Uzmimo sami u ruke svoju sudbinu ako smo pravi ljudi i ne
moljakajmo milosti.
- To je prava rije. Slaemo se - upada kratko ban Derenin kao zastupnik bana Ivana Korvina.
- Ali to nema odziva. Ugri se bune. Kad su uli da bi
morali sami otvoriti svoje kese, stadoe mrmoriti. Uto se Filipev glas uzdigne i stade razjanjavati:
- Od kraljice uzimati pomo nije nemuevno niti neasno,
naprotiv, prirodno i dostojno. Ona daje svoje blago za prijesto
lje na koje smo je mi pozvali. Uskoro ona e sjediiti na tom
prijestolju kao zakonita ena kralja Vladislava. Dakle, kad nam
ona prua svojom rukom spasenje, smatra to i svojom duno
u, a ne milostinjom.
Pogodio ih je u ivce i stadoe klicati:
- Tako je! Da, tako je!
- 2ivjela kraljica!
Filipevo razlaganje dio je njihovih elja, njihovih misli i
oekivanja. Kraljica e sjesti na prijestolje, u nje je blago, neka
ih, dakle, to prijestolje i zatiti.
Te rijei ponovi jo jednom Stjepan Zapolja i smjesta predloi:
- Prekinimo vijeanje i poimo kraljici da od nje ujemo
to ona misli i to kani pa emo onda moi neto zakljuiti.
Baka kinine i ubaci jo dok je bila u dvorani tiina:
- Dobro. Neka izaslanik ide kraljici. Neka nas tono iz
vijesti o onom to ona veli.
I odabrae Stjepana Zapolju, Petra Gereba, kancelara Filip-ca i
kraljevskog rizniara Orbana. Ban Derenin odbio je da ide Aragonki.
Izabrani se odmah upute u dvor. Oni drugi izali su iz kule u
kraljevske urede da tamo etajui raspravljaju.
A gore uz galerije sjedi kralj potiten kao osuenik koji eka da ga
pomiluju ih vode na stratite.
Baka se tiho uspeo k njemu. Vladislav ga pogleda muenikim
pogledom:
- Vi ste se dali od njih nadvikati, natkriliti!
- Kad se ovjek hoe uspeti na vrh brda, treba da ide
polagano, a ne da juri jer bi mogao brzo utati.
- Niste im rekli da Albert sa mnom sklapa mir i uz kak
ve uvjete?
- Polako, velianstvo, jo ima vremena. Rekoh: idem ko
rak po korak. Sve u im kazati u svoje vrijeme.
-A va obeani prijedlog?
- Izrei u ga u asu kad bude za to vrijeme. Sada eka
mo kraljiin odgovor. Njezina dugotrajna utnja urodit e si

gurno zanimljivim plodom. Njezina odluka bit e mi putokaz

kako da upravljam svoj postupak.
390

Izaslanstvo stalekog vijea stiglo je u egersku palau. Grof Enriko
uvede ih u predsoblje. Tu su stajala dva plemia i nijemo se
poklonila gospodi, ostavljajui sobu. Njihove odore pokazuju da su
stranci. Ugri se ogledae nekoliko puta za crnim odorama nepoznate
gospode. Uskoro se vrati grof Enriko i najavi da ih velianstvo eka.
Unili su u Beatriinu sobu za primanje. Ponosno sjedi u naslonjau
sva udeena i ureena. Modra joj haljina napadno istie skladne i
bujne oblike tijela. Otmjeno dranje, visoko umno elo i strogi
pogled potpuno su u skladu s kraljevskim dostojanstvom.
Sjedi kao kip promiljenosti. Iza nje stoji u propisnoj udaljenosti
poslanik Ranzano i pokretom glave pozdravi goste.
- to ele velmona gospoda? - upita kraljica neizrecivo
mirno i samosvjesno.
Po dogovoru prvi uzima rije palatin Zapolja;
- Vae velianstvo, povodom nenadanog dolaska dvojice
neprijatelja odrali smo vijee, ali smo ga prekinuli da vaem
velianstvu podnesemo svoje poklone i obavijestimo o
toku
raspravljanja.
On se povue, a kancelar Filipec stupa naprijed da izree izvjetaj.
I oslovljava kraljicu:
- Vae velianstvo, naa kraljice, nosimo vam izraze dubo
ke podanike vjernosti itavog vijea. U tekim asovima sta
lei ovoga kraljevstva obraaju se k vaem velianstvu s mol
bom da uoite pogibelj koja prijeti prijestolju. Svatko od nas
zna da je spasenje od propasti u vaim rukama, u rukama one
koja je pozvana da kraljuje u ovom kraljevstvu. Bez vae po
moi raznijeli bi nas moda zauvijek. Vae prijestolje, kralji
ce, trai vau pomo.
Slua mirno i gleda ih pogledom u kojem nema nikakva traga onome to
osjea. Suto dostojanstvo. Zauzima pozu koja joj je pribavila
nadimak "mramorne kraljice".
Njezin glas zvui jo hladnije i promiljenije i prosipa oko sebe
osjeaj od kojega izaslanstvo podilazi neprijatnost.
- Da, tako sam rekao, velianstvo, i tako jest.
- Ne, nije tako.
- Velianstvo, ne moe biti drugaije.
- Ne bi moglo biti drugaije kad bi ovo prijestolje uistinu bi
lo moje.
Gospoda od izaslanstva su u neprilici. Kako se maknue, ali pogledi
im napeto istrauju kraljiino lice. Filipec nastavlja s njom dijalog

kao da su ga negdje ve prije iskuali:

- Zapanjen sam, velianstvo. Ne samo ja nego svi mi koji
stojimo pred vama. Pozvali smo vas na prijestolje i smatramo
ga vaim.
391

- Ali djela pokazuju protivno.
- Ne znam djela koja bi mogla pozivati da ovo prijestolje
ne pripada vama.
- Dakle, i vi dijelite zaboravljenost njegova velianstva
kralja? Nita zato. Stvar je rijeena. Sam ju je kralj
rijeio.
Oslobodio me svake obaveze prema ovom kraljevstvu i prije
stolju.
Laki trzaj prelazi gospodom. Pogledavali su se pritajenim strahom, a
Filipec se okrene k njima zapanjen. Smjesta opet okrene glavu
kraljici i veli glasom koji trepti i dre:
- Strahota je to moraju uti nae ui, a gotovo je oajno
to ne nasluujemo kakvim je to rjeenjem njegovo velianstvo
odrijeilo kraljicu svake obaveze prema prijestolju i
kraljev
stvu?
Niti se je nasmijeila, niti smrknula, ve nastavlja govoriti hladnim
ledenim mirom kraljice koja je sve odluila, koja sve zna i nita
nee opozvati. Skrivajui strah, gospoda ekaju njezino razjanjenje,
za koje ju moH Filipec:
- Usrdno i smjerno vapijemo, velianstvo, da nam to ra
zjasni.
- Odazivljem se vaoj molbi. Stalei ovoga kraljevstva po
nudili su mi ruku kralja Vladislava i zamoliti me da im dopus
tim da njega izaberu za kralja. Dala sam svoju privolu. I od
toga asa bila sam obavezna titili kraljevstvo i prijestolje. Ot
vorila sam svoje kase i razasula svu svoju mo i slavu da uvam
ovo kraljevstvo.
- Velianstvo, mi smo to primali i s te kakvom zahvalnou
- primijeti Filipec kad je ona stala.
- Na dan krunidbe odredili su stalei ovog kraljevstva
moje vjenanje s kraljem. Meutim, vi gospodine kancelare, za
jedno sa kancelarom elnbergom, donijeli ste mi poruku da
je knez Brandenburg uskratio dati razrjeenje kraljeve davne
vjeridbe s njegovom kerkom Barbarom pa e prosvjedovati
protiv mojeg vjenanja kod papinskog legata u Budimu.
- Da, velianstvo, tako je bilo.
- I kralj je zatraio od mene da odgodimo vjenanje dva
tjedna.

I opet Filipec potvrdi, dok ona sablasnom monotonijom u glasu i

dranju izjavljuje:
- Odgoda mi se u prvi as inila nevjerojatna, ali kasnije
dogaali su se oko kralja neki udni znakovi koji su me po-
nukali na sumnju. Zato sam pisala izravno Brandenburgu, da
izravno njemu, molei ga neka mi javi kad e se odrati vjen
anje njegove keri Barbare s kraljem Vladislavom jer elim
ostaviti kraljevstvo i otii u Napulj. To sam pismo zato tako
sastavila da knez ne posumnja i da ne nakodim kralju Vladislavu ako uistinu da je knez uzrok odgodi vjenanja. Moj brzotea vratio se i donio oni kneevo pismo.
392

Ona uzme iz kutije pergamenu s kneevskim peatom i proita:
"Javljam vaem velianstvu da sam kralju Vladislavu ve prije pola
godine pisao da njegovu vjeridbu s mojom kerkom razrjeujem. Prema
tome, ne moe biti govora o vjenanju kralja Vladislava s mojom
keri."
Smotala je pergamenu i metnula je u kutiju. Sam Filipec se
prenerazio. Ni izdaleka nije slutio to je kraljica uinila iza
njegovih lea.
Ona je pojaala glas:
- Dakle, gospodo uzrok zbog kojeg je kralj odgodio vjen
anje bio je izmiljen, neistinit. Odgoda je provedena pomou
lai. Dobro, a sad ujte dalje. Pristala sam na odgodu od etrna
est dana. A od dana odgode do danas prolo je ve etrnaest
dana.
Zastala je i ledenim ih pogledom odmjerila.
- U ovih esnaest dana nitko nije dolazio k meni. Ni kralj,
ni njegovi kancelari nisu spomenuli ni jednom rijeju nae utanaenje. Mi smo u ovoj palai sve pripremili za vjenanje, ali
s kraljevskog dvora nije bilo glasa.
Malo je ekala. Oni su zauene poglede skrenuli Filipcu kao da od
njega trae raun.
- Istina je, velianstvo - proape Filipec. - Ja nisam
imao nikakvih naloga da o tom govorim, kralj mi uope nije
nita spomenuo.
Ona izgovara svaku rije, naglaavajui ledeno, vrsto i
nepokolebljivo:
- Dakle, stvar je jasna. Kralj je odustao od vjenanja. Ovo
prijestolje nije moje. Nemam nikakvih obaveza prema kraljev
stvu.
Poraeni i uznemireni velikai pristupaju blie. Palatin uzima rije:
- Nisam bio sve to vrijeme u Budimu i ne znam to se
govorilo i radilo. Pitat u samoga kralja. Ne mogu razumijeti

ni shvatiti to se dogaalo.
- Ne, ne pitajte ga. Za mene je to svreno.
I ona ustane da ide.
Silnim trepetom uzdigne Filipec svoj glas:
- Velianstvo, kraljice, jedina naa uzdanica, vi nas ostav
ljate?
- Rekoh: kralj je uinio svoje, a ja sam upuena da ui
nim svoje.
- Kao da je razgovor svren, ona krene da ide. I ve je ko
raknula prema dnu odaje. Strah i nemir pokoleba gospodu da
prisile Filipca neka im pritekne u pomo.
- Velianstvo, zdvojan sam. Propust se mora ispraviti. Bi
lo bi strahovito da vi ostavite kraljevstvo.
393

Odgovorila je uspravljena, uzdignute glave i s beskrajnim prezirom u
glasu i pogledu:
- Zar ja ostavljani kraljevstvo? Krivo ste me razumijeli.
Obratno. Ja ostajem trajno ovdje, samo uz drugaiji poredak,
drugi e sjediti sa mnom na prijestolju.
- Kako da to shvatim kraljice?
Ona stoji kao kip na istom mjestu i dobacuje im odgovor kao veliku
iskaznu milost:
- Dobro, neka vam bude i razjanjenje da se znate ravnati.
Jamano ste vidjeli vani dva strana plemia?
Oni ootvrde a Filipec brzo naglasi:
- ini st: da su Nijemci.
- Pogodili ste. Maks Njemaki poslao mi je svoje izaslani
ke s porukom koja je sasvim prirodna :nudi mi svoju ruku.
Preneraenje podizali gospodu i preplaeni se skupe u klupko.
- Evo mojeg utanaenja, gospodo: predat u Maksu Nje
makom sve svoje tvrave. Sutra u zoru aljem mu crnu etu,
a ostale e moje ete tititi njegovo napredovanje do Budima,
sa sjeverne strane. Upamtite, gospodo, tko se meni protivi i suprostavi, smatrat u ga svojim neprijateljem.
Gospoda izgube govor. Strah se ukoi u njihovim oima, a njezin glas
zvui kao prijetei ma:
- Svakoga tko se ne pokori bacit u u tamnicu i postupa
ti s njim kao sa svojini izdajnikom.
Opalila ih je ognjena munja. A ona digne glavu jo vie, osine ih
pogledom to izraava osvetu, okrene im lea pa izlazi.
Ostali su kao skamenjeni i ute. Nemaju rijei ni misli. Ne miu se
kao da nisu uope nakanili ostaviti kraljiinu palau. Jedini je
Filipec priseban i kriom promatra zdvojne drugove. Onda dobaci hitar
pogled napuljskom poslaniku koji je ostao u dvorani i sve vrijeme

utio. Sada tek progovori Ranzano:

- Kraljica se viSe nee vratiti, gospodo.
Njegove rijei probude ih iz nijeme zdvojnosti i podsjete da su tu
nalazi kraljiin pouzdanik. Prva im je misao obratiti se k njemu i
pokuati da preko njega zadre vezu s kraljicom koja ih je ostavila,
poruivi sve mostove iza sebe.
I Zapolja izvri tu zadau:
- Ve sam rekao: nisam bio u Budimu i nisam znao zato
je vjenanje odgoeno. Njezina je odluka strahovita. Htio bih
da posredujem i raistim tu stvar. Ovo mi je dunost i molim
vau milost da mi pomogne.
Ranzano slijee ramenima, nakrivi lice i gleda ih s izraajem
bespomonosti:
- Neznam ni sam je li to uope mogue. Kad kraljica ne
to odlui, ne mijenja odluke.
394

- Ali to je sigurno strahoviti nesporazum, a moda je i
kakva zlonamjerna spletka. Zapravo, kralj nije zaprosio njezi
no velianstvo, nego mi stalei, izaslanstvo sabora i samo mi od
luujemo hoe li se kralj vjenati i kada s njezinim velian
stvom. Vi znate da je to bio uvjet Vladislavu da ga izaberemo
za kralja.
- Ali taj uvjet kralj je prekrio - odgovara Ranzano pa
opet slijee ramenima i pokazuje krajnju ravnodunost prema
oajnim namjerama palatina da ga sklone na posredovanje.
Zapolja se odjednom snae i pristupi, blie poslaniku:
- Mi smo izaslanici stalea, mi smo sabor, dakle, odluuju
a mo. Vi ste ovdje zastupnik napuljskog kralja, monog oca
nae kraljice, prema tome smo pozvani, vi, ii ja, i itavo iza
slanstvo da posredujemo izmeu kralja i njezina velianstva,
ili, bolje, da posredujemo izmeu sabora i kralja.
- Ali kralj ljubi drugu ili se predomislio, nee pristati ni
na kakvo posredovanje, a moja je kraljica ionako neumoljiva. ..
- Gospodine poslanice, govorimo sada kao dva neovisna
dostojanstvenika dvaju kraljevstva. Ne smatrate li i vi da bi bi
lo mnogo pametnije za obje stranke kad bi svoju pogreku po
pravili i sutra se vjenao s njezinim velianstvom. Tako bi i
njezino velianstvo lagodnije sjelo na prijestolje nego da se
uputa u borbe u pomaganju Maksu Njemakom.
Lukavi Napuljac odvraa, toboe, ravnoduno:
- Pazite, gospodo, govorim ja, nipoto u ime svojeg kra
lja ili kraljice. Kad bih imao jamstvo da bi kralj Vladislav iz
vrio nalog sabora i sutra se ve vjenao s kraljicom, svim bih

svojim dubokim snagama nastojao svoju vladaricu

pridobili,
smekati i vratiti prijanjem ugovoru koji je ona sad odbacila.
- Gospodine, vi ete to jamstvo primiti. Evo kancelara Filipca osriale gospode. Mi to obeajemo.
Ali on jo uvijek ne prihvaa. Okree rukama, slijee ramenima,
izvodi geste krajnje neodlunosti, nepovjerenja i nevoljkosti.
- Odgovornost je prevelika, a moglo bi me stajati i glave
da kraljicu sklonem na in koji joj ne bi bio na korist. Zapra
vo ona je sad pola ravnim i sigurnim putem da osigura sebi
prijestolje.
Filipec brzo priskoi u pomo Zapolji:
- Zar nikada niste pomislili da Maks Njemaki ne poznaje
njezino velianstvo, a da je kralj Vladislav ljubi? Osim
toga,
Maks je svojevoljan samovladar, a Vladislav je podatan i nje
zino e velianstvo uza nj moi ostvariti svoje vladalake e
lje i osnove. I, kako je gospodin Zapolja rekao, ovaj je put krai
i siguran. Jamim vam svojom glavom: mi emo vam za jedan
sat donijeti odluku vijea da se njegovo velianstvo ima smje
sta vjenati s kraljicom.
395

Napuljac ne prihvaa sa znakom zadovoljstva, ve dijeli milosti:
- Velemoni gospodine, neka to ne bude, ni za vas ni za
nas obvezatno. Drat emo tajnim pred kraljicom. Umite vi
svoje, pa ako to jamstvo uistinu donesete, obratit u se kra
ljiinu bratu Francesku s molbom da on utjee na nju. Ona ga
toliko ljubi da e njegovu nagovoru napokon popustiti, ali re
koh: to je dogovor meu nama. Dok to jamstvo ne dobijem, ni
ta neu kazati kraljici.
- Prihvaamo - odgovore Zapolja i Filipec i prue ruke.
Zaas su gospoda izala, bacila se na konje i odjahala u
dvor.
U naslonjau opet sjedi kralj. Baka je ponovo uza nj da ga utjei.
- Vratili su se - apne kralj i uhvati za ruku biskupa
kao da trai njegovu zatitu.
Bunim tropotom ulaze gospoda u dvoranu. To Vladislava instiktivno
uznemiruje. On ostaje opet sam u svome naslonjau dok Baka odlazi.
Svi su ve bili na okupu. Svatko je od prisutnih osjetio da
izaslanstvo donosi sudbonosne vijesti. Svi su zautjeli nepomino,
ekajui to su donijeli iz egerske palae.
- Preputam vama da ih vi izvijestite - veli Zapolja Filipcu.
Sa zadovoljstvom on prima tu zadau.

Izaao je naprijed da bude okom u oko svakome od njih.

- Preasna, velemona i plemenita gospodo, molim da me
mirno sasluate, mirno prosudite, a jo mantije odluite. Dosad
nepoznata zloinaka spletka pokuala je izmeu kraljice i na
ih stalea i izmeu kralja i kraljice proizvesti strahoviti slom
i upropasti nas tee nego to bi to mogao uiniti
bilo koji
od neprijatelja.
Nitko nita ne pita, samo da to prije dozna Beatriin odgovor.
- Kraljica ima nedvouman dokaz da se netko poigrava s
dobrotom kraljevom i naklonosti kraljice i jednom izmiljoti
nom, zapravo lai, isposlovao odgodu vjenanja. "To iba na
mene" - pomisLi u sebi Baka i pogleda clnbcrga.
- Poto je kraljica dobila u ruke taj dokaz, smatrala je da
se kralj nee s njom vjenati, a to je mogla vjerovati jer se ni
je odrao etrnaestodnevni rok na koji je pristala, dapae, nit
ko joj nije ni rijei govorio o vjenanju, dok je ona sve ve
spremila. Smatrajui da smo je time odbili, i kralj i mi, bila
je naravno ogorena. Ba u tom asu stigli su izaslanici nje
makog cara Maksimilijana koji kraljici nudi ruku. Poto
je
ugovor i uvjet da se Vladislav vjena s kraljicom prekren, ona
je pregovarala s Maksovim poslanicima.
Sva su se gospoda uzgibala. U oima im prepast.
396

- Njezino velianstvo smatra da nema nikakve obaveze
prema ovom kraljevstvu. Primit e ponuenu ruku, predat e
tvrave Maksimilijanu, poslat e mu crnu etu, a svakoga od
nas koji bi se odupro smatrat e neprijateljem i izdajnikom.
Sva su gospoda skoila na noge, jedino Baka sjedi nepomino. Buni
se poklici ore dvoranom. U prvom se asu ne razumije ni jedna rije.
Sve su pesnice u zraku. Napokon odjekne nekoliko otrih rijei i
Filipec razabire da svi prosvjeduju, ne protiv kraljice, nego protiv
onih koji su to skrivili. To se uzbuenje poinje pretvarati u nijemu
stvar. Hrapavi glasovi dovikuju:
- Ne smijemo to dopustiti.
- Neka kralj ide u egersku palau.
- Rije je zadana. Tko se usudi prekriti rije?
- Upropastit e nam kraljevstvo.
Dok oni viu, Zapolja ih uutka da Filipcu prokri put do rijei. I
ree:
- Kraljica je neumoljiva, ali palatin se zaloio kod napuljskog poslanika da bi se posredovalo i ostranili uzroci te stra
ne spletke. Valja o tom raspravljati i odluiti, jer ako kralji

ca uistinu izvede svoj naum, bit emo podanici Maksimilija

na Njemakog. Zauvijek nestaje nae mono kraljevstvo.
Sad se tek digne Baka i polaganim koracima ide naprijed, uspne se na
stube to vode do prozora. Petar Gereb opazi Baka-a i dade znak
starim Bakaevim pristaama da ute. Svi su utihnuli, oekujui
eljno to ima rei.
- Dajte, preasni gospodine, kakav mudri prijedlog da sve
to prebrodimo - naglasi Gereb.
Baka ih sugestivno promatra:
- U strahu koji nas je spopao nadohvat dvojice neprija
telja kao da nam se zamraio um. Ne vidimo svjetlosti ni u
njoj pravu istinu. A ja smatram da bih bio izdajnik kad ne bih
tu svjetlost donio ovamo pred vas i pokazao vam skrivene ne
mani koje ekaju da nas progutaju. Te su nemani: bespomo
nost, strah i kukavtina. Sve tri su djeca strave. A stravi ne
ma mjesta. Treba samo htjeti i pogibelj nestaje. Treba se dii
na vlastite noge. Treba vidjeti pravu sliku naeg poraza. Jo u
vam je pokazati.
Oni se primaknu blie k njemu i piju svaku rije to izlazi s
njegovih velikih usana:
- Vi veMte: dva su neprijatelja. Ja velim: tri.
Svi se pomaknue kao da nitko nema mira na svome mjestu.
- Ah odmah u vam javiti i jednu dobru vijest. Jedan od
trojice ve je razoruan.
- Koji? Koji? - pitaju svi.
- Po elji njegova velianstva kralja poveo sam pregovo
re s Albertom Poljskim. Pripravan je otii u svoju domovinu
397

ako mu se dade odteta u imanju i dvjema vojvodinama. Vi znate da
princ Ivan posjeduje te vojvodine. I kao vjeran sin i pouzdanik ovog
kraljevstva i vjeran zakonitom kralju on ih preputa. On ih daje,
samo da se ukloni pogibelj.
uenje ide od usta do usta i padaju primjedbe odobravanja i hvale
princu Ivanu.
- Dakle, jedan je neprijatelj namiren. I kad vi prihvatite
ovaj ugovor, otii e iz ove zemlje.
- Kako da ne prihvatamo! - kliu oni.
- Drugi je neprijatelj Maksirrriihjan Njemaki. Protiv
nje
ga treba skupiti svu vojsku sto je imamo i to emo jo pri
baviti, ali ne tuim novcima, nego svojim vlastitim.
Da, mi
emo sami osloboditi svoje prijestolje i svoje kraljevstvo.
Ili,

zar ima nekoga meu vama koji je zaboravio da je sin ovoga

kraljevstva i da ga je duan braniti svojom imovinom i svo
jim maem?
Mrki pogledi pogaaju Bakaa i nezadovoljni glasovi mijeaju se u
mrmor, a on vikne:
- Mi to moramo uiniti ako smo ljudi, jer je tu trei ne
prijatelj koji nam iz temelja potkapa kuu.
- Tko? Tko je taj? - viu gospoda u isti mah.
- Pritajeni izdajica kojeg svi vi znate, vidite, uvaavate, a
ne slutite da u mraku iz zasjede kopa grob vaem domu, va
oj slobodi i svemu to ste stekli.
- Tko je? Tko? - viu promuklo.
- Gspodo, uli smo da je Albert Poljski sa svojim etama
kretao niz granicu prema jugu. A zato? Svakome je od vas ja
sno da je htio napasti Maksa koji mu je oduzimao najbolja
zemljita i bogatije dvorce na jugu. Odjednom su preostale sve
glasine o njegovu kretanju. Nitko od naih glasnika nije se vra
ao. Nismo znali gdje je Albert. Tad se on iznenada pojavi, go
tovo nevieno, kao da se progurao poput krtice ispod zemlje.
I doe pod Budim. Kako je to mogue? Evo, kako? Njega je
doveo skrovitim putem neki vodi, poslan od domaeg izdajice. To
sam saznao od poljskih etovoa. Ja sam toga vodia uhvatio i
od njega doznao itavu istinu.
- Tko ga je poslao? Tko? - opet viu gospoda, traei od
govor.
- Jo malo i sve etesaznati. I Maksimilijan kree s juga
na Budim, ba kao i Albert. Zato tako odvano dolaze obojica?
Javljeno im je da e im ulaz u grad biti lak, da nemamo hrane
ni oruja, da se ne moemo braniti jer grad nije utvren. Znam
pouzdano da su takvi glasnici bili poslani iz Budima na jug k
Mak su i Albertu.
- Govorite. Tko je izdajica? - vie ban Derenin.
- Izdajica sjedi ovdje u Budimu. Izdajica nam prijeti, doba
cuje nam u lice da nae tvrave kani predati neprijatelju crnu
etu poslati Maksu, da e nas povjeati. Gdje su vam oi, gos398

podo? Gdje vam je um, zdrava pamet kad jo moete samo i pomisliti da
bismo tog izdajicu molili? Gdje nam je muevnost, gdje ast i poten
obraz da izdajnici nudimo ruku svoga kralja? Osvijestite se, sinovi
ovoga kraljevstva!
Tog asa pohita k vratima kule, okrene klju i spremi ga u njedra.
Zapanjeno gledaju to on radi i prate njegove korake kojima se vraa
natrag, uspne se na stube i digne ruku i glas:
- Iza zakljuanih vrata rei u vam kako se jedino moemo

osloboditi svojih neprijatelja. Nitko ne smije izai iz ove dvora

ne, ispod ovog svoda, dok prisegom i djelom odluke ne izvri ono
to u vam predloiti.
Zure u nj kao u avet, a on raskriljenih ruku govori:
- Evo, gospodo. Tu je bijeli papir, crnilo i pero. Neka sva
tko doe i zapie svotu koju ovog asa uzajmljuje kraljevstvu
i kralju. Neka zapie imanje koje e zaloiti da kralju dade za
jam. Ima u Budimu venecijanskih dukata koje emo smjesta do
biti na tu nau zajedniku obveznicu. S tim dukatima pridobit
emo crnu etu. Ni jedan sat nee protei i ova je eta u naim
rukama, Izvedimo to smjesta, hitno utei.
Nitko se ne mie, osim bana Derenina i njegova druga. Svi ostali, pa
i Bakaevi pristae, mrmljaju. Opet se javlja u njih neraspoloenje,
odbijanje. Ne ele se latiti svojih kesa. Filipe-vi prijatelji
glasno prosvjeduju, a biskup Baka vikne svom snagom:
- Ljudi, zar moete dopustiti da vas napuljska princeza za
robi? Zarobite vi nju. Zatoite vi nju. Zatoite je, udarite na egersku palau, uhvatite izdajicu, odvedite je u tvravu na Dunav.
- Tamo spada - vikne ban Derenin.
Svi ostali su preneraeni - dok Baka vikne jo gromkije:
- Nae je pravo da je zarobimo. Ona je domai izdajnik,
ona je dovela neprijatelje tako blizu, ona im je pomogla, ona ih
je upuivala. Zar jo hoete da je molite neka vas kupi? Neka
uzme vau ast i va obraz? U zarobljenitvo s njom, sve je svr
eno. Nema vie neprijatelja. Prijestolje je osloboeno, a s Maksom emo obraunati vlastitom vojskom, s onom crnom etom
koju emo kupiti mi. Jao vama ako me ne posluate!
Bakaeve rijei odjekuju ispod svodova kao britki maevi to prijete
porazom, ali obeavaju pobjedu. Jedino Hrvati pristaju uz Bakaa,
drugi su podijeljeni. Neki odbijaju jer nee da uju o novanim
rtvama. Drugi ute jer se ne usuuju ni na jednu stranu, bojei se
da bi mogli stradati. Trei pristaju uz Bakaa, samo tihim
primjedbama, ali svi zajedno nose u sebi uvjerenje da je pravi
neprijatelj kraljevstva u egerskoj palai, ali ba zato se boje.
Strepe od izdajice jer je moan. Njihov je strah jo jai od krtosti
njihovih kesa.
Stjepan Zapolja neto ivo govori Petru Gerebu i Orbanu. elnberg
promatra utei razbuene duhove, a kancelar Filipec ide prema
Bakau. Uspinje se. Zadahtan kao da je trao milje.
399

- Strahotne su rijei ovdje pale iz usta gospodina biskupa.
- Duan sam na to odgovoriti. Preasna, velmona i ple
menita gospodo, ne znam to je mudrog biskupa Baka moglo
potaknuti na takvu izjavu. Istina, kraljica je primila Maiksiinili-

janove podanike, ali tek onda kad su je neije spletke na to pri

silile. I kad bi to bila istina, to nikako ne vjerujem da je vijes
tima pomagala neprijatelje, onda bi bilo prirodno da se osveuje
zbog nae nevjere. Jer kad smo zabacili vjenanje, prekrili smo
zadanu joj rije i ona je imala pravo traiti pomo drugdje. Oni
su pravi izdajnici. Pitajte: tko su oni.
- Pitajte radije smije li se roiti kralju protiv nas, protiv
naeg kraljevstva s neprijateljima? - vie Baka Filipcu, a ovaj
odgovara:
- Spletkari su je gurnuli k njima. A sad, gospodo, pitam
vas: kako e kralj dopustiti da zarobimo kraljicu, on koji ju je
uvijek tako arko ljubio i samo je spletkom od nje otkinut?
- Istina je - povlauje veina. - On nikad ne bi na to
pristao. Nikad - viu gospoda sretni to su nali to opravda
nje.
- On e se ipak vjenati s njom jer ga vee ljubav - nagla
ava Filipec. - Zar nije pametnije da vi sami prije kralja kre
nete u egersku palau, da sve izravnate i da primite njenu pomo,
blago koje ona ima u svojim ladicama, dok biste vi, gospodo,
morali traiti milosti drugih i zalagati svoja imanja ionako opte
reena dugovima.
- ivu istinu govori - odobrava Zapolja ivo, uvjerljivo, od
luno.
Ovaj poilik poprati veina, kliuoi i odobravajui, a Filipec zamahne
rukom i najavi nastavak govora.
- A sad ujte i ovo. Pa kad bi kraljica uistinu bila sve to po
inila to kae gospodin biskup, morali biste se uiniti da ne vi
dite i morali biste opet traiti kraljiinu sklonost i svezati je s
kraljem Vladislavom koji je na zakoniti kralj. Jer osim blaga,
odnosi ona ovom kraljevstvu mo napuljskog kralja, njegov ve
liki ugled u Rimu kod sv. oca pape, digao bi se protiv nas itav
jug. Sve bi drave Italije s kojima moni napuljski kralj odra
ava dobre veze, sve bi one poslale ete na nas. I Rim bi se di
gao. Venecija bi bacila svoje mree u tu zakaljanu mlaku da uhvati
svoj plijen. I Turin bi sa smijehom na usnama slavodobitno proe
tao bez otpora itavim kraljevstvom na koje se diu talijanske dr
ave.
Kao ris skoi Baka, viui:
- Ne opsjenjujte neupuenost gospode. Znajte: ve pucaju
savezi napuljskog kralja, ve gubi dah silovita krvava njegova
mo, posre na svim putovima i nee dugo potrajati pa e se
prijestolje aragonskog kralja potresti i zbaciti ga niz kule u mo
re. Sve je opsjena to govori Filipec. Osvijestite se, ljudi, stani
te za vrat zmiji koja e vas svojim otrovom zauvijek otrovati,
400


ispiti vam iz srca potenje, ast, snagu. U lance s izdajicom. U
okove s aragonskim krvnikom. I znajte; samo papinski legat u ovom
gradu zna da se ve trese aragonsko prijestolje u Napulju. ujte,
dakle: Prokunite kukavtinu. Zrtvujte se. Bez rtava nama potenome
spasenja. Posegnite za vlastitim rtvama, za hra-brou i
neustraivom odlukom stupite na djelo. U grobnoj tiini zagrmi glas:
- Zarobite aragonskog izdajicu. Svrgnite Aragonce i oslobo
dite se.
ini se da su svi zadrhtali od njegova silnog poziva i svi su klonuli
pod snagom velike istine.
Samo nekoliko sekunda, ve je tu druga snaga koja klonule hvata za
iju i die ih silom uvis. Filipev glas zaori:
- Hoete li pisati obveznice, otvarati svoje prazne kese, ili
primiti suho zlato to vam nudi kraljica da vas oslobodi na lak
nain?
Te rijei izazvae u njih klikove pristajanja.
- Ne govorimo dalje o tome. Ne raspravljajmo - povikuju
neki glasovi.
- Sto veli palatin? to veli on?
I Zapolja se javi:
- Zahtijevam od svih vas na asnu rije da nita od ove
rasprave ne dopre u egersku palau, naroito ne ono to je pre
dloio biskup Baka. Jer koliko god su rijei bile strahovite u
svojoj smjelosti, valja potivati njegov um i potenu namjeru.
Kad bi bilo vremena temeljitom i dubokom razmatranju, smjeh"
bismo vijeali nekoliko dana o tome. Vrijeme ide. Ni asa vie
ne smijemo oklijevati. Kralju je postavljen uvjet i on ga mora
izvriti.
- Svi su poklici na strani Stjepana Zapolje. Baka ostaje
osamljen. S njim je samo bosanski ban Derenin i njegov drug,
kao poslanioi hrvatskog bana i Hrvata.
- A to onda ako kralj nee ispuniti taj uvjet? - pita Ba
ka, ne poputajui.
- to bi ga u tom sprijeilo? - pita Zapolja. - On obo
ava kraljicu.
- Varate se. Svoje srce i ruku eli dati drugoj.
- Je li to istina? - pitaju neki, a njihovo pristajanje uz Zapolju malo ohladi.
- Zadajem rije i zakletvu da kralj ljubi drugu i eli je
uzeti, a ne Beatricu.
- Tko je ta druga? - pita Filipec, ispruivi vrat.
- Pitajte radije da li ova druga ima dukata da pomogne
kralju osloboditi prijestolje.
To je pitanje ubacio Zapolja, a Baka odgovara:

- Stid mi oblijeva lice, kad vitezovi, junaci pod svu silu ho

e da im kraljevstvo spaava ena.
401
26 GORDANA V

26
- Gospodo, pozivamo kralja neka od kae svoju - predla
e ban Derenin.
- Da, neka kralj ree svoju rije.
- Sramota. Predat e se svom vlastitom izdajici - zgraa
se Derenin. - To svijet jo nikad nije vidio, a Baka vikne:
- Ako ne posluate mene, skupo ete to platiti, vi, vai si
novi i vai praunuci.
Opet uzme klju, otvori vrata i pohita po kralja. Naao ga je napola
mrtva u naslonjau.
- Doite, sad vam valja rei svoju odluku.
Ustao je i poeo silaziti. Meutim, u hodniku se sretne s pal-atinom
i Gerebom koji su doli da ga dovedu na vijeanje. Zapo-Ija mu
ukratko ispripovijeda to su vijeali, kako su bili kod kraljice i
to su sve rekla, nakon toga predlagala pojedina gospoda. Vladislav
zataji da je sve uo s galerije i sluao je jo jednom prianje.
Velmoama i plemiima se 6ini da to nije kralj nego osuenik na
stratitu. Na kraju Zapolja pred svima izjavi:
- Velianstvo, ne preostaje vam nita drugo nego da se
vjenate s kraljicom.
U njemu se digne prosvjed, sav porumeni, i kao da se odjednom
prometnuo u lavu, udari rukom po stolu i zavikne:
- Ne, neu je uzeti. Zlo ste uinili to ste mi postavili taj
uvjet. Poznajem njene spletke, poznajem sve njeno zlo. Neu da
je uzmem. Nikada.
Nekoliko trenutaka svi bulje u njega. ude se. Taj dobroudni,
podatni kralj udara po stolu, sijee svojom sabljom?
Zar su se u njemu prevarili? Zar e i on vikati i udarati po stolu
kao to je inio pokojni kralj Matija? Nisu li sretni to ih je usud
oslobodio samovoljnog kralja? Zar e i ovaj?
Onda se sjetie Bakaevih rijei: "On ljubi drugu". Oito ga je
ljubav tako daleko zaslijepila da se poinje opirati. Da, to je. Ne
treba se bojati, nee to potrajati - tjee se ljudi.
- Uostalom, moja gospodo - odjednom uzvikne kralj. Ima jedan ugovor.
Jedva to je poeo, prekine ga Zapolja s velikom urbom:
- Molim vae velianstvo neka se smiri. Kasnije emo o sve
mu tome zakljuivati. Neka sada kralj saslua svoje vjerne poda
nike i prijatelje.
I dade znak gospodi da se udalje.

Dok su se oni u buci i amoru odaleili, Zapolja priapne kralju:

Ali, velianstvo, vi ste se zakleli na svoj aspi obraz da neete o
tom ugovoru prozboriti ni jedne rijei, im prozborite rije izgubili
ste prijestolje.
Vladislav stisnu zube. Prijestolje je ipak ono najvie i njegovu srcu
najblie. I mui se, kinji, navlai sam sa sobom.
402

Zapolja pozove gospodu blie. Dolaze velikai, navaljuju na kralja
svojim razlozima. Trae od njega da bezuvjetno izvri uvjet i vjena
se s Beatricom. On ih slua kao bijednik na muilima i ne veli nita,
a Bakau i Selnbergu se ini da bi htio proplakati.
- O kakvom je to ugovoru htio govoriti kralj? - pita Baka
elnberga.
- Preasni, vezan sam zakletvom i asnom rijei da o tom
bilo s kime progovorim. Moram, dakle. utjeti dok ne progovori
sam Zapolja. Tako glasi zakletva.
- Dakle ima neto to ja ne znam. Nije ni udo da sam po
bijeen.
Hrvatski ban Derenin s dvojicom hrvatskih velikaa dri se po strani
i ne dolazi blizu kralja, eka to e se odluiti i priznaje Bakau:
- Preasni, va svijetli um zaloio je ivu glavu za osloboe
nje kraljevstva, ali oni ne daju svoje novce. Gramzljivci, prije e
se rastati sa svojom slobodom nego sa svojim dukatima.
- Kukavice!
- Ne, ja neu uzeti Beatricu - vikne opet kralj kao razape
ti muenik.
Odjednom se grupa oko kralja razdijeli. Zapolja ide s kraljem iz
dvorane. Meutim, Selnberg potri Bakau i najavi mu:
- Doite hitro, odrat emo povjerljivo vijeanje.
Oni drugi ostali su u dvorani da ekaju to e odluiti vijee
petorice. Vijeali su dugo. U hodnik se ne uje nijedan glas. Pred
vratima straare posebni kraljevi oklopnici da nitko ne doe u
blizinu. Stjepko je morao stajati podalje u hodniku da bude pri ruci
ako kralj neto zatrai. Simono mu se priblii i zapita:
- Zna li o emu se radi?
- Ne znam, ali svi su kao izvan sebe. Kralj me jednom poz
vao u sobu da mu donesem vode. Zamislite, bio je sav zelen od
jada. Valjda mu je pozlilo, jer je vodom kvasio elo.
- A kako se dre oni ostali?
- Svi su crveni kao ovaj haljetak. Oi su im tako velike, a
znoj im curi sa ela. Gospodin selnberg je neto pisao, a palatin
Zapolja kazivao mu u pero. im sam uniao, odmah su uutjeli.
Gospodin biskup Baka prekrstio je ruke na prsima i podupro
bradicu, a male mu oi nekako udno igraju. Priinio mi se kao

lija, as prije nego to e skoiti na svoju rtvu. Tko e biti ta

rtva?
- Moda kancelar Filipec. Je li on tamo?
- On je ekao u predsoblju, zamislite, u predsoblju ureda,
daleko od vijeanja. Njegovo dugo lice tako je udno iskrivlje
no kao da se napio kiselog vina.
Uto opet pozvae Stjepka u kraljevu odaju. Vladislav je ve bio sam i
podupro glavu na ruke, buljei u malog paa. Jedva svlada uzbuenje i
pozove ga blie:
403

- Idi u ljetnu palau, pozdravi njezinu milost gospoicu
Gordanu, i reci da danas imam do kasno u no vijeanja pa neu
biti toliko sretan da veeram s njom i s kneginjom.
Stjepko odmah potri iz dvora. A u dvorani kule Zapolja objavi
vijeu:
- Prekinut emo ponovo vijeanje i otii kraljici.
Dok izaslanstvo odlazi, gospoda ostaju u dvorani i uzrujano
raspravljaju.
Opet su otili u egersku palau Zapolja, Filipec, Orban i Ge-reb.
Ponajprije su se sastali s poslanikom Ranzanom. Zapolja mu je saopio
rezultat vijeanja i objanjenje da je Maks poslao tobonje
izaslanike Brandenburga koji su se prijetili da e prosvjedovati
protiv vjenanja jer je Maks htio sprijeiti vjenanje kraljice s
Vladislavom.
Ovim izlikama dokazivao je Zapolja Ranzanu kraljevu zabludu, a
kancelar Filipec tumaio mu je neizmjernu ljubav i kraljevu odanost:
- Kralj vas moli da sklonite kraljicu neka prihvati njegovu
poniznu molbu da se s njim vjena.
I onda ugovore potankosti. Napuljac ode Beatrici da odnese poruku.
im on stupi u njenu odaju, ona pohita k njemu i pita ap-ui:
- Sto je?
- Vjenat e se s vama.
- Napokon su lupei popustili.
- Prestravili su se vae prijetnje. Nastupili ste doista kao
Neron.
- Da, ali kada e biti vjenanje?
- Ve sutra.
- U kojoj crkvi?
- Neemo obaviti vjenanje u crlcvi. Albert Poljski u ime
svoje majke trai od kralja Vladislava da se oeni njezinom ne
akinjom. Hoe, lopov, Sto jae sa svojom obitelji svezati ovo
prijestolje. Zapolja je predloio da mu se to obea, samo da Sto
prije ode iz Budima. Ali ipak. ne moe dignuti itavu vojsku pri
je etiri-pet dan, pa Zapoija predlae neka se vjenanje izvri u

vaoj palai.
- Da ne bi saznao Albert?
- Da, velianstvo.
- Prihvaam. Svejedno je gdje se vjenam. Meutim, idite i
recite im da se skanjujem, jer im ne vjerujem pa u im odgo
voriti tek za nekoliko dana. Ali ne dajte im da odu. Vi ve znate:
neka me mole na koljenima.
- Oni ve niice padaju pred vama.
- A ja u im stati na vrat. Dovedite ih da ugovorimo potan
kosti o vjenanju.
404

Ranzano se vratio, slijegao ramenima, treptao oima, uzdisao kao da
saaljuje gospodu to se toliko mue, a kraljica je tako nemilosrdno
otporna. Pet puta je otiao k njoj i opet se vraao k njima,
prikazujui kao da se strano mui da kraljicu osvoji.
Napokon se vratio posljednji put s rijeima:
- Zahvaljujui velikoj ljubavi koju kraljica osjea prema
svom bratu Francesku, napokon je pristala. Zadrat emo, meu
tim, ovdje Maksove poslanike i javiti im sutra da se njezino veli
anstvo vjenalo s kraljem Vladislavom. A sad izvolite unii kra
ljici.
Nije ih primila nita ljubaznije nego kad su doli k njoj da zatrae
pomo. Samo je ublaila otrinu glasa i smanjila prezir.
- Samo slabosti prema mojem bratu moete zahvaliti to
sam promijenila odluku.
- Velianstvo se nikad nee pokajati - uzme rije Filipec.
- itav ivot iskazivat e kraljici svoju beskrajnu odanost svi
stalei ovog kraljevstva.
Ona uti i eka da ona zaponu ono to je njoj najvanije. Filipec
tano ita u njenim oima i uri se da se tome odazove:
- Smjerno molim vae velianstvo neka se odlui da vjen
anje bude ve sutra.
- Ako treba da bude.
- I kralj i stalei to ele. Velianstvu je poznato zato se ta
velika sveanost mora izvriti pod vaim krovom i u tajnosti.
- Razumijem i odriem se svadbenih sveanosti.
- Ali im Albert nestane iz naeg kraljevstva, obavit e se
u stolnom Biogradu krunidba vaeg velianstva sa svim svea
nostima.

- Tko e sve sutra prisustvovati vjenanju?
- Poto se vjenanje obavlja tajno, kralj e odabrati peto
ricu svojih najbliih dostojanstvenika pod vodstvom palatina i
moli vae velianstvo neka isto tako odabere izmeu svojih po

uzdanika one koje eli poastiti pozivom sveanom inu.

- Dobro, izabrat u.
Oni se smjerno poklone na odlazak.
- Neka mi velianstvo dopusti da predloim jo neke pod
robnosti o vjenanju, o emu svakako ne biste htjeli rasprav
ljati pred drugima.
Te rijei upozore ostale da se udalje. Kancelar je ostao sam s
kraljicom u prisutnosti poslanika Ranzana.
- Neizmjerno sam sretan, kraljice, to smo napokon ipak
moje djelo priveli kraju.
- Uz odvie borbe koja me vrijeala. Ali sad prelazim preko
toga. to mi elite rei?
- Moda e se princ Albert zadrati ovdje due nego Sto bi
smo eljeli. U tom sluaju, naravno, kralju nee preostati drugo
nego da podveer preodjeven u viteza dolazi k vaem velianstvu
405

i sprovodi veeri sa svojom suprugom. Kraljevski e supruzi biti

prisiljeni na ovaj nain da se potajno sastaju.
- To je sasvim razumljivo. Pobrinut u se da njegovu velia
nstvu u mojim odajama bude udobno, dakle, nemajte brige.
- Nadalje, njegovo e velianstvo primiti pod ovim krovom
izvjetaje vojskovoe Petra Gereba i raspravljati o ratnoj osnovi
protiv Maksa. Molim vae velianstvo da mi odredi kad mogu
pozvati voe crne ete.
- Neka dou sutra podveer. Nakon vjenanja odrat e
mo malo vijee, a nakon toga slijedi svadbena veera.
- Javit u sve tono njegovu velianstvu. Kralj e biti sre
tan Sto ga kraljica supruga prima pod svojim krovom dok se ne
makne princ Albert.
- Dakle, do vienja sutra na vjenanju.
- Koje mi je najvea srea - doda ona.
Otpustila ga je ljubaznije nego one drage, ali ne vie s onim
povjerenjem s kojim ga je dosad oslovljavala.
Kad je izaao, Beatrica sjedne na poivaljku. Spustila je ruke kao da
je umorna.
- Zanima me kako e se prema meni vladati Vladislav. Ho
u li moi u njemu probuditi opet staru strast?
- Valjda ne sumnjate u svoju snagu?
- Dragi moj Ranzano, tono o svemu vodim rauna. Vladislava je omamila Gordanina ljepota i njena mladost. On se ne
bi vjenao sa mnom da njegovo prijestolje nije u mojim ruka
ma. Ali nadam se da e brzo zaboraviti Gordanu.
- Zaboravit e je jo prije nego to ona stigne u Napulj.
- To je moja briga. A sad mi valja skupiti svoju napuljsku
eljad da do sutra uveer uredimo branu lonicu.
- Kada misli vae velianstvo predati kralju crnu etu? To
je naroito zanimalo Filipca.
- Recite radije: kralja. Nas se dvoje pogaamo. On me uzi
ma zbog novaca i vojske. Dobro. Prije e se sa mnom vjenati,
a nakon toga dobacit u mu svoju kesu i predati emu etu. Prije
ni asa.
- Promiljena mudrost neka i dalje upravlja koracima va
eg velianstva.
Ona ostavi sobu. Filipec se pourio da dostigne Zapolju i njegove
pratioce i zajedno je s njima nastavio put u kraljevski dvor.
Ponajprije je izaslanstvo otilo kralju Vladislavu. Filipec ga je
izvijestio da je napokon uspio sklonuti kraljicu i ona je napustila
Maksimilijana, a prihvata ponudu za vjenanje sutra uveer.
- Kako? Ve sutra? - pita on slomljeno.
- Moralo je tako biti, velianstvo - ree Zapolja. - Ne
moemo ni asa ekati. Maksimilijan bi nas mogao isto tako iz

nenaditi kao to nas je iznenadio i Albert.

406


- Mora biti, velianstvo - naglasi Filipec. - Kraljica je iz
javila da e sutra nakon vjenanja odrati vijee i predati vam
crnu etu.
- Nakon vjenanja - naglasi Zapolja i pogleda znaajno
kralja. Dakle, velianstvo, drugaije nije moglo biti.
Baka je stajao u pozadini i sluao bez rijei. Nakon toga kralj
otpusti Zapolju da sve javi voama koji ekaju u kuli, a on se baci u
naslonja. Pruio je sliku potpunog sloma.
- Bakau, ne dajte da o tome sazna Gordana - ape Vla
dislav.
- Ako vas danas ugleda, mora posumnjati da se dogodilo
neto strano, dakle, ne sastanite se s njom.
- Ne bih imao snage.
Dotle je Zapolja otiao u kulu i voama najavio da je vjenanje
utanaeno za sutra.
- Poto to vjenanje zbog Alberta moramo zadrati u tajno
sti jo kratko vrijeme, traim od svih vas, na asnu rije da ni
s kim o tom neete progovoriti ni rijei.
- Time je dakle kraljica prihvatila pomirenje? - upita je
dan od voa palatina.
- Jest, potpuno.
- Jest on se na to obvezao.
- I kralj e sutra udovoljiti uvjetu to mu ga je postavio sa
bor da se vjena s njezinim velianstvom?
- ivjela kraljica! ivio kralj!
S tim poklicima gospoda su odahnula. Onda se obavezae za utnju i
vrate se kuama, smireni i presretni, to su se oslobodili straha,
nevolje i spasili svoje kese.
SUTRADAN UVEER
Od rane zore namjetale su napuljske sluavke i sluge lonicu svoje
kraljice. Sva je palaa pozornica urnog rada oko prireivanja za
vjenanje. itav dan odjekivale su zapovijedi dvorskog meStra i
njegovih pomagaa, a sve to iza zatvorenih vrata da nita o tim
pripremama ne dopre na ulicu i u grad.
Nakon objeda kao da je neka tajna sila potjerala brzinu rada. Jo se
bre tralo, jo hitrije radilo- Ve prije zapada sunca. svi su
poslovi bili svreni, a svi Napuljci sveano odjeveni. U predsoblju
stoje paevi u haljinama od bijelog brokata sa zlatnim uzorcima.
Odlinici i dvorani obukli su svoje odore od svile iz napuljskih
svilana. Grof Enriko istie se nad svima u crveno-utom barunu i s
maem oko pojasa. Uzbuen je i jo izdaje posljednje zapovijedi za

doek vjerenika i njegovih svadbenih gostiju.

407

Napuljski poslanik Ranzano dolazi sa svojim tajnikom i dvojicom
napuljskih odlinika, grofovima Belini. Njihove su odore ukraene
draguljima, a lica rumena od uzbuenja. Ranzano i njegovi pratioci
prolaze blagovaonicom. Tu se naas zaustavljaju pa se dive svadbenom
stolu. Na njemu se ljeska srebro i zlatno posue, umjetniki
izrezbareno i obloeno dragim kamenjem. Kristalne ae nose zlatni
kraljiini grb. Drci noeva i viljuaka za kralja i kraljicu,
sastavljeni su od rubina, optoeni dijamantima, a oni za goste od
suhog su zlata. Stoljnjak od bijelog amas-ta izvezen je
venecijanskim vezivom s uzorcima zlatnih ljiljana. Nasred stola
blista ogroman ukras: srebreni Amor s prozirnim krilima od zlata pa
se ini da su satkana od zlatnih niti. itav je stol posut ruama,
ovjenan vijencima po uzoru na rimske careve, samo kristalne ae i
jedai pribor pokazuju novi rasko preporoene umjetnosti.
Dva naslonjaa oznauju sjedala za vjerenike. S jedne i s druge
strane prostrto je za uzvanike i pouzdanike kralja i kraljice.
Oarani sjajem i raskoi ostavljaju blagovaonicu i polaze u sobu za
primanje. Ranzano se ogleda. Jo nema nikoga. U sredini odaje stoje
dva velika naslonjaa ovjenana vijencima. U propisnoj udaljenosti
poredane su stolice za svatove, a u dnu valoviti zid stvara neki
posebni dio sobe. U toj arkadi podignut je oltar sav u bjelini i
zelenilu. Debele votanice svezane su vrpcama od bisera.
- Kraljice jo nema - ree Ranzano svojim pratiocima. - Po svoj
prilici eli sa mnom govoriti u etiri oka. Pozvat u vas kad bude
vrijeme.
Gospoda se opet vrate kroz blagovaonicu u sobu grofa En-rika da
prikrate vrijeme.
Beatrica razgleda svoju lonicu. Iskusnim okom zaokrui itavu sobu.
Pod baldahinom, s kraljevskom krunom namjetena je raskoSna postelja.
Ona sama svojom rukom namjeta grimizne zastore s resama od bisera.
Sama pregledava jastuke, ukraene bijelim damastom, poravnava
pokriva od crvene teke svile. Zatim privue k postelji ormari od
crnog drva, sav obloen slonovom kosti. Na njemu stoje dva zlatna
vra za noni napitak branom paru. Na stoliu, to je sav obloen
zlatom, stoji svijenjak, venecijanska umjetnina u obliku ljiljana.
Pod je pokriven dragocijenim sagom. Jednu stijenu sobe resi oklop od
srebra s pozlaenim aragonskim grbom i maem. Korice mu blistaju u
draguljima. Svadbeni dar to ga je Beatrica spremala svojem
vjereniku. Drugu stijenu ukraava slika napuljskog grada u okviru od
srebra.
Nasuprot postelji, izmeu prozora, na crnom staklu stoji bijelo
kraljiino poprsje. Na drugom staklu kraljevo mramorno. Beatrica ga

je dala isklesati ve za prvi rok vjenanja.

408

Sva je soba puna talijanske raskoi. Zadovoljno promatra Beatrica
svoju vjenanu lonicu. Uz nju je stara Nardela, pa s majinskom
ljubavlju gleda svoju gospodaricu.
- Samo kad sam doekala taj pir. Vie nita ne elim.
- Ni ja, draga moja stara - ljubazno odgovori kraljica i
onda temeljito namirie odaju mirisom mirtova cvijeta.
- Nadam se da e mu se svidjeti - primijeti Beatrica.
- Rasplinut e se od sree u tom raju, velianstvo - ape
Nardela.
- A sad da se odjenem za svoj sveani as.
Vazda mirni i promiljeni Ranzano ne moe sakriti uzbuenje.
Neprestano hoda gore-dolje u oekivanju kraljice. Mjesto nje dolazi u
sobu za primanje princ Francesko. Rane to ih je zadobio u dvoboju s
Damdrom ve su mu dobrano zacijelile. Povezao ih je lagano da moe
odjenuti sveanu odoru od zelenog baruna. Rukavi i itava prsa
prepuni su raznobojnih uresa to ih je uskladio kroja umjetnik. Oko
vrata visi mu dragocjeni lanac. Glavu je uresio klobukom, punim
perja. Haljetak mu se sputa u stotinama naboria, a oko pojasa je
sapet pojasom od zlata i dragog kamenja,
Cim je stupio u odaju, Ranzano mu pohita u susret.
- Njezino velianstvo se jo nije pojavilo?
- Odijeva se. eznem da je vidim. Oito izgleda arobno. Ali da
vidimo to je sve ovdje?
Stali su razgledati oltar i namjetaj u sobi za primanje. Odlazili su
u blagovaonicu da razgledanjem prikrate asove.
A onda pa najavi Beatriin dolazak. Obojica su zastali zapanjeni.
Ulazila je kao slika raskoi kraljevskog dostojanstva i ljepote.
Crvena svadbena haljina, simbol svadbene radosti, tijesno je
obavijala njeno stasito tijelo. Crvena svila sva je izvezena zlatnim
ljiljanima i aragonskim grbovima. Duboki izrez razotkriva bijelu put
i labui vrat. Nizovi bisera i dragulja rese joj grudi i sputaju se
do struka. Na glavi joj blista dijadem sastavljen od dragulja u
obliku zvijezda. Ispod dijadema sputaju se na elo tamni pramovi.
Lice joj je kao slika, dotjerana umjetnikim znanjem napuljske
dvoranke. Sa snanih ramena sputa se plat od grimiza s ukrasom od
samura.
Ulazi polagano sa svim dostojanstvom kao da je promatra itav svijet.
Francesko je ushien:
- Beatrica, nema kraljice na svijetu koja bi se mogla us
porediti s tobom.
- Izgovara rijei koje bi dolikovale samo VlaJislavu.
409


- Kad te vidi ovakvu, ne bi bio mukarac da ti ne padne do
nogu.
- Uinit e to ove noi, o tome ne sumnjam, ali ne zato
to bi ga moda osvojila moja ljepota, nego iz zahvalnosti za crnu
etu. Ali svejedno mi je: primila je njegov brani zagrljaj kao
naplatu to mu predajem vojsku, ili kao ljubavno oitovanje.
Vano je samo da me uini svojom enom, a sutradan je moj
prvi dan vlasti. Sutradan ne moe vie nitko stati na put mojim
osnovama.
Izrekavi to, ona sjedne u naslonja i nasloni glavu na ruke:
- Osjeam potrebu da se odmorim. itav jedan dan drhta
nja.
- Vi ste drhtali, velianstvo? - zaudi se Ranazano.
- Da, drhtala sam, od blizine asa za koji sam protodjela
tolike noi, izmuila misli, svu snagu, dala devet godina mojeg
ivota u ovom kraljevstvu. Zauvijek osigurati prijestolje mojem
rodu. Kakav cilj. I koliko muke. Sad je napokon kraj svim bor
bama i svim tekim naporima. Kraljevstvo pripada meni, ovi na
rodi su moji robovi i robovi moje obitelji. itavo to bogatstvo,
sva ta rasko. Onaj tamo kraljevski dvor, sve je to sada moje.
Jo samo nekoliko asaka i ve drim u ruci ezlo. Kako u uda
riti u elo one koji su mi ga tako dugo otimali. Nita nee biti
tako slatko kao ova vrst osvete.
Rairila je ruke i protezala se u nekoj sretnoj omami, gledajui pred
sobom sliku prijestolja i ezla. U duhu je prolazila dvoranama
kraljevskog dvora, obnavljajui u sebi nasladu kojom se opajala onog
dana kad se opratala, ostavljajui kraljevski dvor.
- Bit e doista trijumf kad tebe, Beatrice, ponovo okrune za
kraljicu ovoga kraljevstva.
- Nikad vie tu krunu nee izgubiti moj aragonski rod. Na
to prisiem sebi i svima vama.
- Tvoj nasljednik prijestolja primit e od tebe tu krunu i
predati je buduim naim pokoljenjima.
- Moj nasljednik prijestolja, moj nasljednik...
I ona se nasmije kao dijete kojemu nose davno eljeni dar. Sva je
sretna, sva joj dua pjeva hvalopjeve.
- Sad je ve vrijeme da se pojave svatovi - primijeti Francesko.
- Oito se Vladislav kiti - nasmije se ona. - Doi e, ne
boj se. U ovom kraljevstvu gospodar sam ja.
Uto grof Enriko ulazi hitrim koracima:
- Velianstvo, kralj i njegovi pouzdanici dolaze.
Nekoliko trenutaka ona ne moe odgovoriti. Oi su joj pune
sjaja. Munje joj ljeskaju u zjenicama. Lice joj je kao

svjetlost sunca. I nasmije se glasno.

- ujete li, moji Napuljci? Dolazi. Ove veeri, ove noi je
moj mu, sutra moj rob.
410

U itavoj palai strka. Svi hitaju na svoja mjesla. Paevi se
ustoboili kod ulaza. Dvorani su zauzeli svoja mjesta u predsoblju.
Napuljci odlinici ulaze.
Beatrica je gorda. Kraj njenog naslonjaa stoji zdesna Fran-cesko, a
slijeva Ranzano. Pet napuljskih odlinika poredalo se uz Ranzana.
Kraljica ide u sredinu sobe. Oi su joj uperene u vrata.
Dostojanstvena je, suverena.
Dva paa irom otvore vrata.
Ulazi kralj Vladislav. Blijed je, uzbuen. Odora mu je tamnocrvena,
ureena zlatom i krznom. Na glavi mu klobuk bez nakita. Duboko se
pokloni i onda ide prema kraljici.
Ona ga eka mirno, bez smijeka, ali joj je pogled prijazan. Tada se
ona pokloni rijeima:
- Pazdravljam vae velianstvo pod mojim krovom.
- Neka velianstvo primi izraz moje odanosti - veli on.
Iza njega stoje palatin Zapolja, kancelar Filipec, rizniar Orban, Petar Gereb i njegov brat Mate. Pozdravljaju kraljicu nijemim
poklonom.
Cas je neprijatan kao da je neto ledeno meu njima i nitko pravo ne
zna to bi tog asa uinio ili rekao.
Uto Vladislavljev pogled padne na Franceska. To mu dade povoda da se
izvue iz neprijatnog poloaja.
- Dopustite mi, kraljice, da pozdravim njegovu visost. Vese
lim se to vas opet vidim zdrava.
Francesko se nakloni i ne ree nita, ali kraljica preuzme rije:
- Zahvaljujui umjenosti naeg napuljskog lijenika, brzo je
ozdravio.
Beatrica ponudi kralju naslonja kraj sebe.
- Vae veliansto molim da mi iskae ast. I gospoda neka
izvole sjesti.
Zauzee mjesta na stolicama koje su poredane za njih. Ona razabire
njihovo uzbuenje. Ali se osjea sigurnom i zauzima stav prijazne
domaice.
Raspreda razgovor o neprijateljima kraljevstva. Ispituje kralja o
kretanju Maksimilijana, a on joj odgovara isprva plaho, a kasnije
sabranije.
Oko desetak asaka vodi se jednostavan razgovor u kojem se svatko
trudi da bude ljubazniji, da pokae kako je miran, vedar i veseo. U
tom nastojanju i odvie se ispoljava prisiljenost, muka i napor.
Beatricu to nimalo ne zabrinjava. Sretna je da su svatovi stigli po

raunu, da je vjenanje iznudila, da ga je kupila. I shvaa njihove

muke, smije im se u dui i smatra kaznom za one muke koje su joj
prouzroili neprestanim odgaanjem.
U razgovoru ne pada nijedna rije to sve do danas nijednom nije
posjetio kraljicu, a ne govori se ni o njegovoj bolesti.
411

Svatko izbjegava da se bilo kojom rijeju dotakne onoga to se
dogaalo od onog dana kad je kralj posljednji put prekoraio prag
egerske palae.
Ovako sjede na muilima etvrt sata. Onda se digne palatin Stjepan
Zapolja i nakloni se kraljici:
- Vae velianstvo, kralj i mi, njegovi pouzdanici, stigli smo
pod va uzvieni krov da vas zamolimo jo jednom: udostojite se
pruiti svoju ruku naem kralju za vjeni brani vez i usreite
kraljevstvo i nae prijestolje.
"On, taj as!" - uzdahne ona. - "Tu je moj as. Evo me, aragonski
rode! Zarobljujem tvoje roblje...", a glasno ree:
- Opetujem ono to sam isporuila po vama, velmoni gos
podine, i po kancelaru Filipcu: prihvaam ponudu njegova veli
anstva.
Svi su pogledali kralja. Svatko je uvjeren da ga je Beatriin odgovor
pogodio kao udar maa. To je gotovo ponizno. Beatrica ga ne udostoji
ni jednim pogledom. Nee da vidi oaj svojeg vje-renika to e za
koji as biti njezin mu.
Kad je odgovorila; palatin se opet nakloni i ponovo oslovi:
- Vae velianstvo, kralj i mi, voe kraljevstva, zahvaljuje
mo vam od sveg srca i podastiremo svoju beskrajnu odanost i
vjernost. Jedva ekamo as da uzmognemo dananje vjenanje
objaviti itavom svijetu i vae velianstvo okruniti u stolnom
Biogradu.
- Drago mi je to me brat uspio nagovoriti da prihvatim
ruku njegova velianstva kralja Vladislava. On najbolje zna to
osjeam za njega lino, a zna i moj ponos. Ali ne elim o tom
govoriti. Mi smo se sporazumijevali na korist ovoga kraljevstva.
Pogledali su kralja, oekujui da i on neto kae. Ustao je, naklonio
se Beatrici i zapoeo glasom koji je isprva drhtao, ali zamalo je
opet bio vrst i jasan:
- Zahvaljujem vaem velianstvu to su nesuglasice odstra
njene i molim da budete moja vjerna ena i ovom kraljevstvu
dobrostiva kraljica.
- Mo svojeg roda iskoristit u da uvrstim ovo prijestolje.
Ali prije ga jo moram osloboditi. Vae velianstvo uvjerit e
se koliko je u mene snage da izvrim sve ono to od mene oe
kujete.

Sada se palatin pokloni kralju i kraljici i predloi:

- Mislim da nema svrhe dalje ekati. Sve je spremno za
vjenanje.
- Sve - odgovori mjesto kraljice poslanik Ranzano.
- Neka mi velianstva dopuste da pozovem biskupa.
- Da, dozo vite ga.
Palatin se okrene prema Gerebu. Ovaj odmah ide da dovede sveenika.
Beatrica jedva zadri provalu radosti. Osjetila je kako se Francesko
dotaknuo njenih ramena i kako mu ruka dre. I
412

Ranzano se pomaknuo iza nje i ostali dostojanstvenici nisu mogli da
budu mirni. Sve je pokretala jedna misao, poklik i jednoduna divlja
radost trijumfa.
U dvorani nitko ne govori. Svi sluaju tropot Gerebovih koraka kako
izlazi u predsoblje. Ali odmah se vratio. Uza nj ide biskup Baka.
Njegov dolazak pojaa Beatriin trijumf. Dakle, vjenat e je onaj
koji se najvie borio protiv toga vjenanja? Onaj kome ima zahvaliti
sve svoje muke. Jedini ovjek koji je dorastao njenim spletkama sad
stoji pred njom kanjen, ponien i klanja joj se duboko, vrlo duboko.
Zatim on uspravi svoju veliku glavu. Pogled mu se sukobi s
kraljiniinm. U tom pogledu odraava se misao:
"Dakle, taj koji je od kraljeve smrti vodio borbu protiv mene dolazi
da me posjedne na prijestolje."
- Preasni, drago mi je to ste ba vi odabrani da izvedete
ovaj sveti in.
- Kralj i gospoda velmoe neizmjerno su me poastili svo
jim izborom.
Kralj stoji kao stup oaja.
- Izvolite, velianstvo, povesti kraljicu - ponuka Baka.
On uzme Beatriinu ruku. Njezina dua provali u beskrajnom divljanju
luake radosti. Pred oltar. Tamo gdje ona udara peat svoje vlasti
na kraljevstvo, na sve one koji su joj neprijatelji.
Tiina je u dvorani. Samo se uju koraci biskupa Bakaa kako stupa na
podij oltara.
Onda zauti crvena svila kraljiine svadbene haljine. Za njim se vue
povlaka od grimiznog plata. Tiho zvee zlatne mamuze na kraljevoj
obui. Taj zveket svima objavljuje da mu je korak plah, bezvoljan.
Vladislav je doveo Beatricu pred oltar. Iza njega stupa palatin
Zapolja u blistavoj odori ugarskog velmoe sa zlatnim lancem oko
vrata. Lice mu je ozbiljno, ali mirno. Uza nj ide eln-berg i upire
zabrinute poglede u kralja. Onda ide Filipec, s njim Petar i Matija
Gereb, a zatim rizniar Orban. Svi su ozbiljni kao da osjeaju teinu
asa.
Iza kraljice su njezini. Prvi Franceso u presjajnoj napuljskoj

haljini. Uza nj Ranzano u crvenom barunu i jo tri napuljska grofa.

Grof Enriko upalio je votanice na oltaru i povukao se. Trenutak je
potpuno nijemog mrtvila. Bakaeva se glava uzdigne. Oi se upru u
kralja, a biskup odmjereni glas pita:
- Vae velianstvo, hoete li prisutnu kraljicu, njezino veli
anstvo, Beatricu aragonsku, po odredu svete rimske crkve uzeti
za svoju zakonitu enu?
- Da.
Glasan kraljev odgovor sve iznenadi. Cak i Beatricu. Tako glasan
odgovor nije oekivala, ali njoj se ini da mu je odgovor
413

zvuao kao oajna odluka bespomonosti. I ona skriva radosno svoje
srce ispod crvene svile kao to krvnik skriva svoj ma pod crvenim
krvnikim plastom.
Bakaeva se glava okrene k njoj, a glas mu pita isto tako odmjerenom
ozbiljnou:
- Vae vileanstvo, kraljice, hoete li prisutno njegovo veli
anstvo kralja Vladislava po odredbama svete rimske crkve, uze
ti za zakonitog supruga?
- Hou - odgovara ona jednostavno i mirno.
U potpunoj tiini uzima Baka kraljevu ruku, beutnu, bezvoljnu,
nesigurnu i hladnu. I uzima kraljiinu toplu, vrstu iz koje struji
samovolja, prijetnja, okrutost sile. I te dvije ruke biskup sastavi.
Ceremonija zapone.
Iza kralja nitko se ne mie. Sve njegove pristae stoje nepomino.
Lica su im kao maske to skrivaju njihovu unutranjo st. Enriko stoji
podaleko i promatra ih pogledom ovjeka koji se ruga njihovoj
ukoenosti i buduoj sudbini.
A Francesko promatra ceremoniju. Sva mu dua pjeva hvalospjev. Lukavi
Ranzano mirka oima. Protiv svoje volje pokazuje da ni on ne moe
sakriti pobjedniki lik. I ona tri napuljska dostojanstvenika
neprestano se pomiu kao da bi htjeli poletjeti iz dvorane, kliknuti
u sav glas: "Naa je kraljica ovog asa zauzela kraljevstvo!"
Baka je izmijenio prstenje i blagoslovio kraljevski par.
Palatin Stjepan Zapolja prvi stupi pred kralja i kraljicu i klikne:
- 2ivio kralj! ivjela kraljica!
Svi preuzimaju njegove poklike. Francesko presretan zagrli svoju
sestru i poljubi je. Onda se pokloni Vladislavu, ali ne ree nita.
Svi redom dolaze. Svaki izree nekoliko rijei estitke.
Nakon toga kralj opet prihvati Beatriinu ruku i vodi je natrag k
naslonjau. Ona je sjela s nekim naroitim dostojanstvom. Uspravila
je glavu sasvim drugaije nego as prije. U tom je dranju jezovita
prijetnja obezumljene sile samovolje to je ovog asa zahvatila bi u
ruke. Ne, nije vie ona otprije. Sad je ponovo roena od majke sile i

oca vlasti.
Sjela je u naslonja i gleda gospodu kraljeve pouzdanike.
Sigurnost pobjede razotkriva dosad postojano zatajivanu tatinu i
bahatu okrutost. Sad je obuzima luaki osjeaj da je sve na svijetu
nitetno, bezimeno, samo je tu ona. "Ja kralj, ja vlast. Ja
gospodar."
Glas joj je leden, zapovijedajui:
- A sada ja izvravam svoje obeanje. elim da nam gos
podin Gereb predloi svoje osnove glede obrane kraljevstva od
Maksimilijanova napadaja. Ja sam spremila svoje ete. Naorua
la sam ih, dobro sam platila. Mogu svakog asa krenuti protiv ne
prijatelja. Mogu smrviti svakog tko se drzne dirnuti u vlast.
414

Gereb ustane i stade razlagati kraljici i kralju kako se ima napasti
Maksimilijana, kako voditi borba protiv njegovih napadaja na
prijestolje. Svi pomno sluaju. Napokon, Gereb dovri pred-laganje.
- Zadovoljna sam. elim sada predati svoje ete da zati
tim prijestolje od njemakog napadaa.
I dohvati srebrno zvonce. Svi se lecnue. Taj zvuk zvonca zajei kao
zveket maa. Njegovi zvui odjekuju od stijena kao posmrtno zvonce
svemu ovjeanskome dobru.
Zvonce dovede u sobu grofa Etnika. Ona povisi glas:
- Zapovijedam neka doe voa crne ete.
Kad je izaao, Beatrica obrazlae:
- Poto je bivi voa crne ete Bla napustio svoju vojsku
i odmetnuo se na stranu izdajnika Ivana Korvina, to sam u svo
joj crnoj eti postavila novog zapovjednika, pouzdanog i hrab
rog.
Ovaj ve ulazi u sobu. Visok, snaan i vrst ovjek u odori
zapovjednika crne ete duboko se nakloni.
Zapovjedajuim glasom oslovljuje ga kraljica:
- Zapovijedani ti da se od ovoga asa ima pokoravati za
povijedima i nalozima velemonog gospodina vojskovoe Petra
Gereba. Njega smo ja i kralj odabrali za vojskovou.
Zapovjednik se nakloni i vrsto pogleda u oi kraljici.
- Sluam zapovijedi vaeg velianstva. Pokoravat u se
vojskovoi.
- Sad idi. Jo ove noi krenut e da doekamo neprijatelja
na mjestu koje je odabrao na vojskovoa.
- Spreman sam - ree on pa izlazi.
- Time sam predala crnu etu vaem velianstvu kao svoj
svadbeni dar. A vi, Ranzano, predajte vojskovoi zlatne kese za
trokove navale. Kad vam uzmanjka novaca, aljite mi odmah gla
snika, poslat u vam.

"Trgovina je svrena" - ree sama sebi Beatrica, a sad da osvojim

svojeg branog druga.
Uto se pojavi dvoranin stolnik u zelenoj svili i glasno najavi:
- Vaa velianstva, ponizno molim da pristupe k stolu.
Prva ustane Beatrica. Lagano, hitro, kao da joj je dvadeset
godina. Nikad nije osjeala toliko laganosti kao u asu kad je
Vladislav prihvatio njenu ruku, odveo je k oltaru i od oltara. I sada
isto tako lagano korakne k svadbenom stolu.
Kratak je put iz ove sobe u blagovaonicu i malena je pratnja od
jedanaest svatova, ali Beatrici se ini kao da ide beskrajnim ulicama
kraljevstva u pratnji tisue svatovskih banderija.
Luster od zlata to osvjetljuje svadbeni stol sa stotinu svijea ini
joj se sunce Sto se ove veeri vratila sa zapada da obasja
velianstvenu pojavu.
Radost joj pretapa itavo bie. Prelaze je srsi sree. Sjela je,
ponudila kralju mjesto uza se na elu svadbenog stola. Zdesna
415

je sjeo brat Francesko, uz kralja sjedi napuljski poslanik. Nt jednoj
eni nije dopustila da bude prisutna vjenanju ili da je posjedne
meu uzvanike. Ni svojoj sestri oni Izabeli. Hoe da bude sama
srediste svih pogleda, strepnja, straha i oboavanja.
Grof Enriko stoji u slubi iza kraljice i kralja. I dade znak da
veera poinje. est paeva u odorama od zlatnog brokata irom
otvaraju vrata. Deset napuljskih baruna ulazi, nosei zlatne zdjele
za kraljevski par, a srebrene za goste.
Iza svakog mukarca stoji po jedan peharnik u bogatoj odori od zelene
svile i toi gostima iz skupocijeno izraenih pehara ciparsko vino.
Svi ute. Vladdslav uzima peenu divlja. Dvorani je polijevaju
umakom. Jaki miris i njihov okus izazivaju u kralja gaenje. Mui se
jer guta prisiljeno. Ali Beatrica razvija prema njemu njenu panju i
dvori ga, a pritom vodi ivi razgovor. Uplee kralja, Franceska,
Zapolju, Gereba, ak i Bakaa. Nastoji ras-presti raspoloenje u
Vladislava. I uvijek nalazi ugodan as da ga nudi jelom kako bi se
pri tom mogla sagnuti to blie k njemu i podnijeti njegovu pogledu
razgrabljenu bijelinu svojih grudi.
Uspijeva joj da ljude razvedri. Veera se razvija u sve boljem
raspoloenju. Sredite vedrine je kraljica. Samosvijest pobjede ini
njenu ljepotu zamamnom, a duh blistavim.
I Vladislava je ostavila prva neprijatnost pa govori i raspravlja sa
smijekom na usnama.
"Napokon se prepusti svojoj sudbini kad joj ne moe utei" - misli
Beatrica i raskono razasiplje nad njim i svatovima sjaj svoje rijei
i ar svoje ljepote.
- Sto je to? Zar moj kraljevski suprug prezire ciparsko

vino? - opazi ona i sagne se k njemu tako blizu da je morao

zagedati iza ruba izrezane haljine. To ga zbuni.
Sjea se njenih sagibanja i rubova njenih izrezanih haljina prije
nekoliko tjedana kad mu je to prouzroilo toliko vrelih enja i
toliko naopakih djela. Osjea posve ljepotu kraljiina tijela i
obuzima ga plahost, smuenost. Kad ga je sada ukorila to ne pije
vino, on se brzo snae i odgovori:
- U vaoj blizini mora se prezreti svako vino.
Dok je to rekao, obori oi kao od stida pred svojim pouzdanicima koji
ga sluaju.
U triumfu gubi ona kritiki pogled i nasluuje u njegovoj smetenosti
obnavljanje davnih njegovih strasti. I nastoji ih razbuditi uspomenom
kojom ga je rasplamsala onog dana kad je prvi put dolazio u posjet.
Sagnula se k njemu i gleda ga vrelim oima:
- Jeste li ikad u Linu sanjali da emo jednom ovako sje
diti pod mojim krovom? Na pragu nae zajednike brane lonice?

Ona to ape, dok su drugi u ivahnom razgovoru. Vladislav-ljev
pogled zaokrui oko stola i kad razabere da ga nitko ne gleda i nitko
ne slua, odgovori poluglasno:
- Ah, da, kraljice moja, nikad se nisam usudio sanjati o
tome u Linu.
- A ovdje u Budimu?...
- Ovdje - ree on glasno - da, tu sam se nadao.
Ona nastavlja jo blie, ne nagnuvi se k njemu.
- Sve sam udesila da mog supruga nitko ne smeta kad bu
de veerima dolazio k svojoj supruzi u njenu lonicu, a ni u zoru
kad bude odlazio. Kroz vrt vodi put gdje vas nitko ne moe su
sresti. Bit e divno provoditi tajno svoje brane dane.
Sa zadovoljstvom razabire kako mu krv udara u lice sve do ela. Ona
dotakne njegovu ruku pa mu jo tie priapne:
- Cim svri veera sve emo otpustiti. Sigurno ste ve iz
dali zapovijed svojoj pratnji?
- Da, rekao sam im da odmah nakon veere moraju otii
svojim kuama.
"Ve se vraa k meni! - trijumf a torski klikne ona sebi, okrene se
Francesku i kriom ga pogleda, a zatim dobaci Bakau pogled zluradog
veselja:
- Rekli sti mi da nas kanite ostaviti i povui se u samostan?
- Da, velianstvo, uinit u tako.
Odgovor znai posebnu toku njezinoj srei. Sad je na najviem
vrhuncu svoje pobjede, na najvioj stepenici prijestolja kamo je
toliko eljela, kamo je koraala godinama, mjesecima i danima, borei
se s vihorom, kamo je prodirala kroz zamke preko jazova i ponora,

gazei srca, ast, obraz, milosre, potenje, dobrotu, slobotinu,

ovjenost, pravdu i pravice.
Sad je napokon na cilju. Sjedi uz svadbeni stol, uz vjenanog mua
kralja, zauzela je njegovo prijestolje, uzela mu ezlo i eka
sutranju zoru da udara.
Na vrhuncu svojega cilja svaka njezina ilica, svaki dah klie i
prijeti.
"A vani je mrak i nitko ne sluti da e sutradan drhtati..."
Ta misao ju razbudi i ona ustaje.
Svi je slijede.
Nastaje nijema tiina. Kraljica daje znak pogledom svojim Napuljcima
da ih otputa. Onda pogleda Vladislava, podsjeajui ga da moe
otpustiti svoje.
A on zuri bespomono oko sebe.
Stjepan Zapolja pristupi:
- Molim vaa velianstva da nas otpuste, alj jo prije neka
mi je doputeno po starom obiaju iskazati svadbenu zdravicu.
Stojei i drei u ruci vr, govori on hvalopjev kraljici i kralju,
njihovi ljubavi i srei, a onda zavrava.
- I neka ovaj brak bude blagoslovljen nasljednikom prijesto
lja.



416

27 GORANA v

417

27
"Imat u ga" - klie Beatrica u zanosu svoje slavne pobjede pa se
slavodobitno smjeka. Vladislav slua i ne usudi se pogledati nikoga
od gospode. Pogled mu je uprt u stol.
- ivjela kraljica! ivio kralj!
Zdravica je svrila. Svi posegnue za vrevima. Onda zatropo-u
koraci. Gospoda se klanjaju, na odlaska, ali se naas zaustave.
Na vratima stoji zamjenik grofa Enrika.
- Sto je? - pita ga kraljica.
- Iz kraljevskog dvora stigao je dvorski metar plemeniti
gospodin Vitomir i moli njegovo velianstvo kralja da ga odmah
saslua.
- to se dogodilo? - pita kralj zaueno.
- Plemeniti gospodin Vitomir veli da je neizmjerno hitno.
Kralj se okrene Beatrici:

- Sto hoe, valjda nije jo i Maksimilijan za leima.

- Vidjet emo - odvraa ona, a kralj odredi da uvedu Vitomira.
- Moda ipak nosi kakvu vanu vijest - veli ona.
I ve u dvoranu ulazi kraljev eki pouzdanik, duboko se pokloni
najprije kraljici, a zatim kralju:
- Velianstvo upravo je u dvor stigla poljska kraljica maj
ka s princem Albertom i eli smjesta govoriti s vama.
Zaprepatenje prelazi svatovima, naroito kraljevom pratnjom, a on
sam se trgne i razvali oi od uda:
- Kako? Poljska kraljica majka dolazi u moje kraljevstvo?
Iz Poljske? Nemogue.
- Gledao sam joj okom u oko, velianstvo, na dvoru je u
vaim odajama. Strahovito je ljutita i trai da odmah razgovara
s kraljem.
- Zato joj nisi rekao da nisam u Budimu?
- U prvom asu se nisam sjetio, ali joj rekoh: kralj se na
lazi kod velemonog gospodina palatina Zapolje u gostima, a ona
odmah odredi da velianstvo potraim. Zapovjednik strae Frantiek naloio mi je da ne kaem nikome nita i pohitam u egersku palau.
Kraljica i gospoda sluaju ovaj razgovor utei. Tada se Vladislav
okrene svojim pouzdanicima:
- Sto je kraljicu moglo sklonuti da sama dolazi u moje kra
ljevstvo?
Sam Zapolja uzme rije:
- Po svoj prilici se nadala da je njezin sin ve zauzeo pri
jestolje.
- Bit e da je tako mislila - upadne Beatrica - i smatrala
se ve ovdje kraljicom majkom.
- Jako se ljuti poljsko velianstvo - veli Vitomir.
- Zato? - upita kralj.
418


- Ako mi velianstvo ne zamjeri, rei u: nezadovoljna je s
ugovorom to ga je princ Albert sklopio s velianstvom i nepre
stano je govorila da e taj ugovor razvrgnuti i nee ga priznati,
osim ako se njezin brat, kralj Vladislav, vjena s njezinom roa
kinjom princezom Danuom.
- Stigla je malo prekasno - ree Vladislav. - Valja je upu
titi da ide na konak svom sinu Albertu.
- Vae velianstvo, poljska kraljica majka smatra se u dvoru
kao kod kue. Izdala je zapovijed da se kod vas nastani.
Svi su zapanjeni.

- Vae velianstvo, vi to ne smijete dopustiti - upozorava

Zapolja - kau da je poljska kraljica majka na glasu zbog bez
obzirnosti i silovitosti.
- Ve je poela odreivati da joj se priredi postelja njezinog
velianstva, nae kraljice.
Beatrica plane:
- U mojoj postelji ne moe spavati ni jedna druga kralji
ca.
- Idite i inite sve da kraljica ode u Albertov tabor.
- Nee otii, osim ako joj kralj sam ne zapovjedi.
Zabrinuta Beatrica pristupi Vladislavu:
- Ni asa ne smijete dopustiti da ostane na dvoru. Uosta
lom, mi emo je prisiliti da prizna ugovor. Ve sutra stie u Bu
dim est tisua vojnika koje je sakupio Batori u gornjim kra
jevima, prema tome sa crnom etom to je esnaest tisua. Ne
ka velianstvo bude uvjereno: rtvovat u sve kako bismo mogli
uspjeno voditi borbu s tim poljskim princom, a istodobno po
bijediti Maksimilijana.
- Neka kralj ne ai ni asa - upozori Zapolja. - mi emo
vas otpratiti u dvor da poljskoj kraljici dokaemo kako je ne
mogue obarati sklopljene ugovore i smatrati se gospodaricom
naega dvora. Ona mora smjesta ostaviti na kraljevski dvor. Neka
ide otkud je i dola.
Vladislav se okrene Beatrici:
- Za jedan sat bit u s njom potpuno nacistu i otpratiti
je u logor njegovom sinu. Taj jedan sat bit e ipi vjenost.
- ekat u svojeg mua i pogleda ga vrelim pogledom.
- Gospodin kancelar Filipec neka ostane uz njezino veliansto - odredi kralj.
itava kraljeva pratnja zajedno s Bakaem smjesta se dade na odlazak.
Beatrica otprati kralja u predosoblje i pozdravi ga jo jednim
smjekom koji je obeavao raskoan doek. Onda se vrati u
blagovaonicu.
Poslanik Ranzano, princ Francesko i kancelar Filipec sjeli su zajedno
i raspravljali o nenadanom upadu majke princa Alberta. Beatrica se
ivo zanimala za nepoznatu kraljicu i o svemu ispi-tavala kancelara
Filipca. On je razjanjavao i pripovijedao.
419

Ranzano je izraavao bojazni da se Albertova majka nee dati tako
lako maknuti iz dvora, dok je Filipec opet prijetio:
- Ali Zapolja e dii svoj glas. On je vrlo otar i neumoljiv,
dapae grub. Nee joj dopustiti da proboravi u dvoru due od
jednog sata.
Ovako su sjedili kod stola, ekajui rjeenje. Proao je sat. Jo se

nitko nije javio iz dvora. Beatrica je primijetila:

- Kako vidim, Poljakinja e ipak muiti mojeg kraljevskog
supruga due od jednog sata.
- To je znak da su kraljevi pouzdanici otro navalili i oito
se uvjerili da mora priznati ugovor.
- Ba obratno -primijeti ona - im due potraje, to je si
gurnije da e se razii u neprijateljstvu.
- Bilo bi to upravo strahota jer bi znailo da emo uistinu
voditi borbu na dva kraja.
- Pravo veli kancelar - oglasi se napuljski poslanik. - Bit
e borbe s dva neprijatelja. Medeni mjesec naih velianstva bit
e okrutno smetan.
- Spremna sam na sve. Rekoh: sutra dolaze moje nove ete.
Vi ete, gospodine kancelaru, obeati dvostruku nadnicu. To je
potrebno da nam Albert ne bi moda odmamio nae plaenike.
- Previe je to, velianstvo - ree Filipec - ne smijemo
tako razbacivati novac.
- Nisam li vara rekla da sam spremna na sve? Francesko,
daj gospodinu kancelaru one kese iz moje biserne kutije. Nemoj
te tedjeti. Ali toj poljskoj kraljici valja pokazati da joj ovdje
nema ni jednog asa mjesta.
Vrijeme je polagano odmicalo. Jo nije proao drugi sat, kad iz dvora
stigne kraljev pouzdanik Orban i kraljici razjasni da su svi u
najljuoj borbi s tom strahovitom Poljakinjom. Ona trai od kralja da
se vjena s najmlaom princezom, a on se bori kao lav. Na to je
poljska kraljica majka izjavila da se ne mie iz dvora. Sada opet
gospoda pokuavaju od nje doznati pod kakvim bi uvjetima htjela
odustati od svojih zahtjeva.
- Recite kralju neka joj zaprijeti ratom.
- Ali Budim je neodriv ako ga Albert opsjeda, a ona to vr
lo dobro zna.
Najposlije je Orban otiao, a oni su dugo vijeali. Odjednom kraljica
usklikne:
- Sjetila sam se neeg boljeg. Gospodine kancelaru, idite
kralju i recite mu neka predloi kraljici novanu odtetu od ne
koliko tisua dukata ako odustane od enidbe i za dva dana osta
vi dvor. Evo, pokaite joj zlato. Zasjat e joj oi. Nije joj ni do
ega, nego da iznudi novac. To je jasno. Dakle, idite i smjesta mi
javite to se dogaa. Recite kralju neka ne tedi, ali neka je smje
sta otpravi. ekam ga.
Filipec se odmah uputi u dvor. Kraljica ustane. Odlazi u sobu za
primanje. Jo uvijek stoje tamo dva naslonjaa, jo uvijek
420

gore svijee na oltaru gdje se vjenala. Polagano koraa dvoranom. Za

njom uti grimizni plat. Francesko i Ranzano stoje uz prozore

gledajui u mrak i paze kad e baklja najaviti da se kralj vraa.
Meutim, Beatrica ih oslovi:
- Poljska je kraljica odabrala najloiji as da se ugnijezdi
u ovom dvoru. No, im joj ponude novac, odmah e nestati.
- Nema sumnje. I ba je dojurila u taj as. Jadni Vladislav,
bio je bijesan kao ris kad te morao ostaviti - primijeti Frances
ko.
Ona se lukavo nasmije:
- to due se eka as sree, to je slai. im zavri s tom
enom, dojurit e kao lud. Ve je sasvim moj.
Ranzano ne ree nita. Naslonjen je na prozor i promatra vedru no.
Niotkuda se ne javlja nikakav bakljonoa.
- Zato vi utite, Ranzano?
- Velianstvo, nemam nita rei to bi bilo vano, ekam
kraljev povratak.
Njegov odgovor iri neprijatnost itavom odajom. Francesko i Beatrica
kao da su dirnuti neim to ih smeta.
Sve troje uti. Kraljica sjedi na stolici na kojoj je prije sjedio
jedan od kraljevih pouzdanika, udno joj je u dui. Svijee na oltaru
jo uvijek plamte. Pusto u sobi, prazne stolice, pusti kraljevski
naslonja, tiina na ulici, gotovo nesnoljivo. Tiina u kui. I tamo
onaj prostrti stol u blagovaonici i svjetla to vire kroz otvorena
vrata, iz svega struji neto teko i mrko, neprijatno.
Odjednom nestrpljivo ustane:
- to je to tamo iza onog mraka u kraljevskom dvoru? to
se zbiva? to radi kralj? to rade oni drugi?
Dvije baklje pojave u dalekoj tmini. Ona vikne:
- Dolaze! Vraa se, naravno da se vraa.
- Tko bi mogao uope pomisliti da se ne bi vratio - primi
jeti Francesko iz svoga kuta i nasmije se.
- Nitko nije o tom ni govorio - ree ona. - Kako bi se
uope moglo i misliti.
- Doite neka ne stekne dojam da ga oekujemo sa strepnjom.
I sjeli su u dno dvorane da doekaju kralja u vedrom razgovoru. A
ipak su prislukivali svakoj kretnji s one strane blagovaonice gdje u
predsoblju sjede dvorani i ekaju.
Napokon hitro ulazi grof Enriko. Beatriin je pogled naas ukoen.
- Velianstvo, kralj alje svojeg metra s porukom.
- Porukom? - ali ne ree nita dalje, ve samo mahne gla
vom neka glasnik doe.
Plavokosi Vitomir u sveanoj plemikoj odori sa svim se potovanjem
poklonio kraljici:
- Velianstvo, kralj vam poruuje da je vrlo oajan to jo

ne moe doi. Poljska je kraljica bijesna, ogorena, pa je izazvala

itavu hajku. Gospoda se sada s njom nateu.
421

- JoS uvijek?
- Ona hoe svakako da poniti ugovor ako njegovo velian
stvo smjesta sutra putem prokuratora ne uzme za enu onu koju
mu je ona odabrala. Kralj je rekao kraljici da se ne kani eniti,
ali ona neprestano vie i veli da se nee maknuti dok ne postig
ne cilj. Tako su svi u najveoj neprilici.
- Zar joj velianstvo nije ponudilo novac za odtetu.
- Bacila je kesu, nee ni da uje o tom. Meutim, uli smo
u trag pravoj kraljiinoj uroti.
- Uroti? Sto, zaboga?
- Ona vie i grdi, ne bi li kralj u ljutini uzeo klobuk i osta
vio dvor. Albertove ete ve su spremne dolje na Dunavu da taj
no uu u dvor. Evo, tako je kralj primoran ostati do sutra dok
se na sabor s kraljicom ne nagodi. To e biti sigurno do sutra.
Njegovo velianstvo alje svoje oajne pozdrave. Sutra e svaka
ko doi.
- Dobro. Moete otii.
Kad Vitomir ode, Ranzano se opet okrene k prozoru i stade buljiti u
no, a Francesko potiten zuri u pod, ali se ipak odlui da neto
kae:
- Ne bih ba htio biti na njegovu mjestu. Ovakav neprija
tan posjet i zbrka s vlastitom obitelji dok ga lijepa nevjesta eka.
Ne bih to mogao podnijeti.
- On ipak podnosi.
- Drugo mu ne preostaje. Ali sutra e doi.
Ona zamiri i kroz krupne trepavice pogleda brata. Onda ustane. Ila
je nekoliko koraka i zagledala se u Ranzanova lea, a zatim otila
polagano, bez rijei.
Iza nje ostaje pusto. Francesko sjedi u svom stolcu oborene glave.
Ranzano se okrene i dolazi napuljskom princu.
- Niste dobre volje, visosti?
- Ni vi, gospodine poslanice.
Stao je kimati glavom kao nad nekom zagonetkom, ali Francesko
najednom skoi sa stolice i uhvati ga za ramena:
- Vaa utnja je muna.
- Nita ne vidite?
- Sto ima da vidim? Zar nije sve to vjerojatno to se dogo
dilo?
- Trebali bismo nekoga poslati u dvor da govori s Bepom ili
priekati dok on sam ne doe, a dotle ne velim nita.
I otiao je.

Sluge su skupljale ostatke od svadbene veere i spremili posue.

Jedan od njih gasio je svijee na oltaru.
Polako se uvue u egersku palau tiina. Beatrica sjedi u svojoj
lonici sva u kraljevskom sjaju kao da jo uvijek oekuje Vladislava.
Mrane sjene prolaze joj duom, stvaraju utvare i dozivaju neizvjesne
sumnje.
422

Zapone razmiljati. Obnavlja svaki prizor to se odigrao za kraljeva
dolaska pa sve do njegova odlaska. Obnavlja svaku rije, dozivlje u
pamet svaku kretnju, svaki njegov pogled. Nigdje ne nalazi traga
opravdanosti kakvoj sumnji. Sve je ilo redom kako je moralo ii.
"A tamo u dvoru neka rabijatna ena hoe da se udomi u kraljevstvu i
na prijestolju. Prijeti traei da se kralj oeni nekom drugom."
"to moe u tom poloaju uiniti bilo koji mu? Da ostavi Poljakinju,
a ona se uistinu udomi i njega vie ne pusti u dvor?"
To bi bila ludost, nepopravljiva ludost. Silovitoj eni ne smije
prepustiti dvor. Ne, on mora ostati, ne moe se maknuti, a svi oni
drugi moraju stajati uza nj da mu budu na pomo. Morao je ostati. Ni
ja ne bih uinila drugaije."
I legne na poivaljku odjevena. Smiruje se i razmilja dalje. Pogled
joj se upro u poprsja nasuprot postelji. Mramorni kip. To je sve to
ima u prvoj branoj noi.
NAKON VJENANJA
- Velianstvo, drago, milo velianstvo, to vam je?
Beatrica otvori oi i gleda Nardelino lice.
- Valjda ste opet snivali o starom kralju Matiji koji vas je
uvijek dolazio buniti u snu. Sigurno se sada pojavio opet da vas
mui, jer ste se vjenali.
Kraljica digne glavu i sjedne.
- Pa kako je vae velianstvo zaspalo u svojoj kraljevskoj
haljini.
I starica joj stade skidati odijelo.
- Kralj Matija vas je muio, je li?
- Ne, nije Matija, muila me kraljica.
- Koja kraljica? Kakva kraljica? Nema kraljice, osim vas.
- Bila je u svoj ljepoti u kraljevskoj haljini.
- O kome vi to pripovijedate, velianstvo?
Sjela je, preputa se kraljici da je razodijeva i pripovijeda:
- Snilo mi se kako se uljam u dvor da traim poljsku kra
ljicu neka se uvjerim zato kralj nije doao. Zna li to sam vi
djela? Nije bilo nikakve poljske kraljice. Na prijestolju, na prek
rasnom prijestolju, mojem prijestolju sjedi Gordana. U kraljev
skoj haljini, s krunom na glavi, s mojom krunom i mojim platem od samura. Njoj do nogu klei kralj, moj kralj. Spopalo

me bjesnilo. Podmuklo sam se zgurila i stala puzati. Mukom pla

zim naprijed, a netko me vue natrag. Ja opet napnem sile, nok
tima i zubima idem naprijed. Oko mene crni plat, kose su mi
423




razbaruene, raspletene. U ruci mi bode. Vidim se u neemu kao da je
neko ogromno zrcalo. Prestraim se sama sebe, ali puzim naprijed.
- Ona je zauzela moje prijestolje i smjeka se, a on joj ljubi
koljena. Slika ba onakva u kakvoj sam eljela vidjeti sebe. U
prsima mi plamen, u rukama avo. Ispravim se na vrh prijestolja.
Kao da su me nadraili svi pakleni avli, dignem bode ba u
njeno srce, ali ne udarim. Ti si me sprijeila da je nisam umorila
u snu. Ti si me sprijeila da samo u snu osjetim taj uitak.
- TeSke li muke da uijete to na javi. Treba samo natuknu
ti.
I starica se avolski osmjehne. Istoga asa zgrabe je obje Beatriine
ruke:
- Da mi nisi o tom ni snivala. Ja smijem da je u snu ubi
jem, ali ti ni u snu ni na javi. Razumije li?
- Valjda neete zmiju privinuti na srce?
- Velim ti, Nardela, uti i ne misli o tome. Njezin ivot tre
ba mi isto toliko koliko je moj vlastiti. Da je nisi dotakla ni je
dnom smrtnom osudom. Ni u snu. Upamti.
- Sjeda na vae prijestolje, a vi trebate njezin ivot?
- Pomou njenog ivota vjeno u sjediti na ovom prijesto
lju. A to znai moj rod. Moli svakoga dana da ona ivi, jer mis
li za aragonski rod.
- Legnite, velianstvo, jo se niste sasvim probudili, spavate
sanjate.
- Ne. Odmah mi priredi kupelj, jako vruu da mi krv zakola ilama.
Starica je otila da izvri zapovijed.
Nakon jednog sata izala je Beatrica zarumenjena iz svoje lonice u
sobu za primanje.
Grof Enriko ulazi da joj podnese izvjetaj:
- Velianstvo, nema nita nova. Dolje na Dunavu logor prin
ca Alberta potpuno je miran, nita ne otkriva da bi se spremali
na put.
- Hou da ujem to je nova na dvoru. 0 tom mi govori.
- Bepo je stigao danas ujutru i ne zna nita vie nego to
smo doznali juer.
- On je ovdje? Smjesta ga poalji.

Mladi plemi ulazi kraljici, a lice mu odaje alost i oaj.

- Velianstvo, nita nisam mogao doznati. Ne mogu vas po
sluiti ba niim.
- Jesi li vidio princa Alberta juer uveer?
- Doao je neki mladi plemi. Rekli su da je princ.
- As njim? Neka ena, starija, poljska kraljica?
- Da, velianstvo, vidio sam je.
- Budala. Stoji tako dugo preda mnom, a da mi to ne veli. A Enriko tvrdi da nema nita nova.
- Sve to zna velianstvo od juer uveer.
424

- Da, da, znam, naravno da znam, ali tek sam sada doznala
kada si mi to rekao ti. To je sasvim neto drugo. Naravno da je
tako.
I ona ee odajom i govori kao sama sa sobom.
- Dakako, nije kralj mogao drugaije kad mu je ona sjela
na dvoru i ne da se. No, danas e ipak to sve rijeiti. Odmah u
poslati vijest kancelaru neka doe k meni.
Onda se opet zaustavila pred svojim pouzdanikom:
- A gdje je Gordana? Jesi li je vidio juer ili danas?
- Ne izlazi iz ljetne palae, a ni kralj nije zalazio tamo. Ni
juer ni danas.
- Sasvim onako kao to treba da bude. Moe otii i kad
bude neto novo, javi odmah.
Pozvala je svojeg brata i poslanika Ranzana i slavodobitno
navijestila da je uistinu na dvoru poljska kraljica sprijeila Vladislava da se vrati.
- A vi ste, Ranzano, oito ve posumnjali. Zato bi se sa
mnom vjenao kad me ne bi htio za enu? Kakve neloginosti u
vaoj glavi.
Sat nakon toga razgovora stigao je kancelar Filipec.
- Ne mogu, velianstvo, ispripovijedati podrobno to se sve
juer zbivalo. Takvog prizora nisam jo nikad doivio. Kralj je
bio izvan sebe i nije me vie pustio jer se inilo da ba moji
razlozi najvie djeluju na raspaljenu kraljicu.
- Naravno, ona ne kani otii iz dvora?
- Danas jo ne, a sutra emo vidjeti.
- Hoe li kralj danas uveer doi?
- Nisam bio s njim, ali kau: im se on makne, Poljakinja
e uvesti Albertove ete u dvor.
Jo se raspitivala podrobnije o zahtjevima majke princa Alberta i
onda je otila na doruak.
itav dan provela je u razmiljanju, a podveer u ekanju.
Kralj je poslao svojeg dvorskog metra Vitomira s vijeu da se

nikako ne moe osloboditi.

Ona je slegnula ramenima i rekla svojem bratu.
- Sudbina hoe da me iskua jo u posljednjem asu kad
sam sjela na prijestolje. Kao da i to moram prepustiti za veliku
milost to je ovo kraljevstvo pripalo mojem rodu. Iskuenje u
dostojno podnijeti.
425

SJENA NAPULJSKOG PA2A
S velikim iznenaenjem primi kraljica molbu grofa Marela da ga
salua.
Nekoliko je trenutaka ipak oklijevala. Sto taj Milanac eli od nje?
Sjetio se nedavne prolosti dok je on ludovao za njenom ljepotom, a
ona mu je stalno davala nade i tako ga iskoriivala u svojoj borbi
protiv princa Ivana. Toliko ga je zaplela u svoje mree da je slijep
od ljubavi pisao pisma milanskom vojvodi s lanim izvjetajem. Sjea
se toga Beatrica ivo. Obeala mu je .za ovu krivotvorenu dozvolu da
se nou uvue u njezinu lonicu. Ali ga je izigrala i on je u
posljednji as razabrao prevaru j spasio svoj krivotvoreni izvjetaj.
Od tada se krio od nje i povlaio u pozadinu.
Zato se sada opet javlja i dolazi sam samcat? Zar je moda saznao da
je opet zakonita kraljica ovog kraljevstva?
I slegne ramenima pa odredi neka ga uvedu.
Gledala ga je sa zanimanjem. Jo napadno lijep kao i prole godine.
Ali sada leden fcso to je plamtio prije godinu dana.
- Sto elite, gospodine grofe? - zapita ona mirno.
- Oprostiti se s vaim velianstvom.
- Idete na put?
- I neu se vie vratiti.
- Dakle, Mafeo ostaje sam ovdje?
- Da, velianstvo, ali prije nego odem, smatrao sam potreb
nim da kraljici razjasnim jednu tajnu. Neka vara poslui u da
ljem ivotu.
- Tajnu koju ste krili preda mnom?
- I ba zato vam je za ivota kralja Matije zadavala tekih
dana.
- Gle, gle. Ba me zanima. Dakle, govorite.
- Jedne noi, tamo na jugu, u Zagrebu, na vaem dvoru, po
javio se u kraljevoj odsutnosti, usred noi kraj postelje vaeg
velianstva zakrabuljeni plemi. Zaprijetio vam je da e otii
kralju i razotkriti mu dogaaj u Napulju s paem Ramirom ako
se dogodi kakva nesrea princu Ivanu, sinu kralja Matije.
- Vi sanjate - veli ona, skrivajui tajnu prepast.
- Velianstvo, ako mislite da sanjam, onda sam vam du
an priopiti i taj san. Taj Ramiro nastupao je za princa Ivana

protiv vas sa svim moguim prijetnjama. Pojavljivao se na dvoru,

sad s porukom, sad s pismom da zatiti princa Ivana. Kakve su
veze bile meu njima? Na to bi mogao odgovoriti samo grof
Marelo.
- Vi? Uistinu? Dakle, odgovorite.
- Ramiro je titio princa na ovaj nain zato da ispata svoj
grijeh to je jednom gotovo izdao svojeg vojvodu iz ljubavi pre
ma vaem velianstvu.
426


- Vi govorite nesvjesno, bolesno.
- Napuljskog paa Ramira nali su u Napulju probodenih
grudiju. I on je umro. A njegovim se imenom posluio netko
drugi da titi princa i ovim nainom popravi grijeh, kad je u lju
bavnoj strasti krivotvorio jedno pismo na vau elju.
- Vi se usuujete ovo izrei meni okom u oko?
- Kad sam se usudio takva to poiniti, jo mi je lake to
i priznati.
- U koju svrhu to priznanje?
- Jer odlazim i ne bih se htio vratiti u svoju domovinu, a
da nisam sebe osvetio.
- Vi se igrate vatrom? Ne znate s kim govorite.
- Znam, velianstvo: sa zakonitom kraljicom ovog kraljev
stva. Sve se ve zna.
- I ne strepite?
- Ni jednog asa. Vae velianstvo moe sa mnom uiniti to
vas je volja. Evo, tu na vaem stolu vidim venecijansku kutiju.
U toj sam vam kutiji poslao posljednje pismo kojim vas Ramiro
opominje da se okanite svojih osnova protiv princa Ivana. Mislio
sam ga ovako spasiti i zdruiti s milanskom vojvotkinjom. Nisam
uspio. Kralj Matija umro je prije nego to je ostvario svoj plan.
Vraam se kui i usuujem se ostaviti vaem velianstvu jedan
savjet: ne pokuavajte nikad vie ni jednom mukarcu kazivati
u pero krivotvorena pisma kao to ste to uinili meni. Skupo ste
platili pokuaj da me zavedete na izdajstvo. Ja sam vam ga vra
tio i osvetio se. Iskoristio sam priu o napuljskom pau Ramiru.
Bio bih se posluio i imenom ovana Marcana, ali on ami joS i
danas iv u tamnici Napulja. Zato sam odabrao Ramira.
Ukoenim pogledom ona mu pokae vrata:
- Smjesta idite.
- Idem kraljice. Ali duh Ramira ostaje ovdje.
- Je li to prijetnja?
- Samo razotkrie moje osvete. Jer poslije Ramira doi e
jadni mladi Marcano koji ami u napuljskoj tamnici i prokli

nje vas.
I duboko se pokloni i ostavi hitrim koracima odaju.
Tijelom joj prolaze ledene srsi. Stie pesnice. Htjela bi ga
zadrati, okovati u lance i povui na stratite, a ne smije ga ni
dotaknuti. Milanski je poslanik i pod zatitom svojeg vojvode. Pa
ipak ne moe odoljeti divljoj elji da toga ovjeka zaustavi, da mu
se osveti.
Iz zaboravi izmilje joj pred oima sve one crne spletke to ih je
splela u Napulju. Sjea se onih grozovitih dana kad je dobivala
nepoznate poruke pod imenom paa Ramira, onog kojeg je probo njezin
otac kad ga je naao pred njom na koljenima. Sjea se onih noi kad
je drhtala od straha da e sad negdje iz redova kraljevih dvorana, iz
kruga vlastitih njezinih Napuljaca, istupiti
427



mukarac i dobaciti joj u lice: ja sam nekadanji mladi pa koji
poznajem tajnu tvoje mladosti i sve u to otkriti kralju Matiji.
Sjetila se mladog paa, gotovo osamnaestogodinjeg djeaka. A njoj je
bilo petnaest. Primila je rado njegove poglede i uzvraala ih. Ali
onda se upleo ovano Marcano, njezin brati, pun ljubomore. Optuila
je bratia Marcana kod oca i on ga je bacio u tamnicu. Da, jo i sada
ami tamo. Koliko je tome godina? Moda dvanaest? Oito je on sada
ve odrastao. Sjea se, pripovijedala joj je o njemu Gordana. Da, ona
je govorila s njim u napuljskoj tamnici. I molila je da ga svojim
zagovorom u napulj-skog kralja oslobodi.
Ali to me to napalo? Zato se danas sjeam te crne prolosti? Zato
crne? Nita nisam uinila na to ne bih imala prava. Ramiro je mrtav.
Probili su ga. A Marcano? On lei u tamnici. emu ja mislim danas o
njemu? Ba danas? Nikad mi nije palo na um.
I bijesno ustane.
"Marelo. Prokletstvo na njega. On je u meni probudio zaboravljene
uspomene. Bacio je u moju duSu sjenke prolosti. Neu da mislim o
tome ni jednog asa. Moja snaga izbrisat e sve to je bilo."
No, ona ipak misli o tome i gleda pred sobom napuljskog paa i
njegova takmaca ovana Marcana u tamnici.
"Jesam li ja jo uvijek Beatrica?" - srdito pita sama sebe Nikad do
sada nije zatekla sebe u takvoj slabosti. Nikad zamijetila sjeanja
koja ne bi mogla odbaciti jedim dahom.
Pozove grofa Enrika i dade osedlati konja da izjae i zaboravi
neprijatne uspomene.
Bijesno goni kraljica konja i silazi nizbrdo prema Dunavu. Hladni
jesenski zrak piri joj u lice. Htjela bi da joj ponese misli na
prolost, daleko. Uzalud.Upile su se u mrak kao pijavice i edno joj

ispijaju mir.
- Vratimo se - zapovijeda Enriko i opet okrene konja.
I dok jae uz obalu, spazi amac na Dunavu kako plovi prema kopnu.
Razabire u njemu leprave plemike perjanice.
Sluge veslaju ravno preko rijeke.
Tko su ti plemii? Otkuda dolaze?
Odijela pokazuju da su stranci, Ona polagano zaustavlja konja i
promatra ih. Sve se jasnije razabiru plemike odore koje ne poznaje.
- Zna li ti, Enriko, tko bi mogla biti ona dvojica u am
cu?
- Poljaci su, velianstvo.
- Otkud dolaze?
- Tamo iza otoka utaboreni su sa svojom vojskom.
- Dakle, plemii iz pratnje princa Alberta?
- Nema sumnje da je netko od njih.

- Doekat u ih. Ne odaj me tko sam ako s njima povedem razgovor.
amac se pribliuje i zaustavi uz kopno. Iz njega skoe dva mukarca.
Jedan mlad, a drugi stariji. Sa zanimanjem gledaju otmjenu ljepoticu.
Ona ih oslovi latinski:
- Ne bi li mi vitezovi prepustili svoj amac da se malo po
vezem?
- Vrlo rado, plemenita gospoo, ali tamo prijeko iza oto
ka je vojska. Mogli bi dosaivati vaoj ljepoti.
- Tako, dakle. Poljaci jo uvijek ne odlaze?
- Kralj Vladislav ne puSta svojeg neaka da ode u domovi
nu. Sad su se izmirili i naveliko prijatelju.
- Ne puta? Ba obratno, gospodo vitezovi, kralj jedva e
ka da princ Albert ode.
- Varate se, plemenita ljepotice. Princ Albert ve je htio
da ide jer mu je dodijalo toliko troiti na hranu za svoju vojsku,
ali ga je kralj Vladislav toliko zavolio da mu je ak darovao kesu
napuljskih dukata za nabavu hrane njegovim momcima, samo da
mu neak jo ostane ovdje s njim na dvoru.
- A kraljica majka, hoe li i ona ostati jo dugo na dvoru?
- Koja kraljica majka?
- Majka vaeg poljskog princa koja je stigla u Budim i ukonaila se ba u kraljevskom dvoru.
Plemii se pogledavaju, slijeu ramenima, neto govore meu sobom
poljskim jezikom, a nestrpljiva Beatrica pita:
- Dakle, kraljica je jo ovdje?
- Nikad nee vidjeti ovu zemlju.
- Vama nije poznato da je majka princa Alberta iznenada
prekjuer u noi stigla u dvor i silno se razljutila jer ne prizna

je Albertov ugovor i trai da se Vladislav oeni njezinom nea

kinjom?
- Ili se plemenita ggospoa ali s nama, ili se netko naalio
s vama. Majka princa Alberta lei bolesna u Poljskoj i nije joj na
kraj pameti da svoju neakinju udaje za Vladislava kad je prosi
francuski kralj.
- Zar uistinu? Nema je ovdje? Vrlo mi je vano da saznam.
Plemenita gospoda oito mnogo potuju svoju ast pa e odgo
voriti plemenitoj gospoi ako zatrai od njih istinu na ast svo
jeg imena i maa kojeg nosite. Jeste li rekli istinu?
- Na asni obraz i ma potvrujemo obojica da poljska kra
ljica majka nije stigla niti e stii u ovaj kraj.
- I princ Albert se ne buni protiv ugovora koji je sklopio?
- Nije lud kad je bez ikakva troka na novcu i krvi zado
bio dvije vojvodine i jo uz to priznanje prava na ovo prijestolje
ako Vladislav umre bez potomka, a to je vrlo vjerojatno jer e
se oeniti napuljskom kraljicom.

428

429

Naglo je okrenula glavu kao da istrauje povrinu Dunava, a zapravo
mora sakriti izraz svojeg lica. Onda se opet osvrne gospodi kojima je
oito drago govoriti s ljepoticom:
- Dakle, sve to se pria o poljskoj kraljici bit e puka ma
ta?
- I vie nego to. Prava izmiljotina.
- Nadam se da ete mi kazati tko ste vi i otkud dolazite.
- Vrlo smo poaeni to se plemenita gospoa zanima za
neznatne plemie. Obojica smo u pratnji princa Alberta.
- Izvanredno otmjeni i ljubazni ljudi. A hoe li Albert jo
dugo ostati ovdje?
- Kad bi nas svaki dan pratila tolika srea da uzmognemo
susresti tako plemenitu ljepoticu, mi bismo hvalili sudbinu to
on kani jo dugo ostati jer ga kralj Vladislav ne puta od sebe.
- Moda kani prekupiti njegovu vojsku da mu pomogne pro
tiv Maksimilijana Njemakog?
- 0 tom nismo upueni. Bi li nam plemenita gospoa dopu
stila da je pratimo u grad? Eno, tamo idu momci to nam ih
alje princ Albert iz dvora.
- Hvala, nije mogue. ekam ovdje svojeg mua, a on je
vrlo silovite udi.

To probudi u njima respekt i oni se sa svim potovanjem poklone i

pohitaju prema jahaima koji im dolaze iz Budima u susret.
Jo je ekala dok su se oni uspeli na sedlo i odjahali trkom prema
Budi mu.
Enriko sa strahom promatra blijedilo kraljiina lica. Usne joj dru,
a visoke crne obrve as se skupljaju i opet sputaju.
"Mojim novcem Vladislav plaa Albertovu vojsku samo da ne mora k
meni" - misli ona. Zatim dugo uti i onda zapovjedi:
- Vratimo se kroz umu.
Isprva jae Beatrica polagano, a onda odjedanput potjera konja
najbrim trkom i ne sustaje sve dotle dok nije stigla pred egersku
palau.
Hitro se spustila sa sedla, utrala u sobu gdje su Francesko i
Ranzano upravo sjedili u razgovoru.
Otvorila je naglo vrata, dola do sredine sobe i prozborila.
- Prevara, prevara!
Dva puta uzastopce izreena rije pada na poslanika i Fran-ceska kao
udarci toljagom. Beatrica blijeda, drhtava, klone u naslonja i
ostaje ukoena.
Prestraeni Francesko skoi k njoj i klekne:
- Gdje si bila? to ti se desilo?
- Prevara.
Glava joj pada na oslon stolice. Oi zadobivaju stakleni izraz.
Zjenice su zrcalo uasa i ne odgovara Francesku na pitanje niti
430

na Ranzanove molbe. Njima se ini da se u njoj ukoila smrtna strava.
Napuljski poslanik ostavi kraljicu i pohita u predsoblje. Za njim ide
Francesko. Obojica se primiu grofu Enriku da im razjasni uzrok
strahovitog raspoloenja njihove kraljice.
A on im prepriava sve to su doznali na Dunavu od poljskih plemia.
Francesko kune. Ranzano je skamenjen i samo zuri preda se. Francesko
ga hvata za ramena:
- to ima to da znai?
- Da su pripravili sve to, i kralj, i njegovi pouzdanici, kako
bi toboe sasvim vjerojatno prikazali da je kralj morao nakon
vjenanja ostaviti svoju nevjestu.
- Da, da, ali to ne znai da nee opet doi?
- Ne visosti. Kralj nee vie doi.
- Vi ste glasnik najcrnjih strahota. Kako vam to moe pasti
na um? Vjenao se s njom i ne bi to uinio da...
- Uinio je jer je imao neki razlog da brak ostane neizvren.
- Veza pred oltarom...
- Nije dovoljna da Beatrica aragonska bude smatrana za
konitom kraljicom. Njezin brak jo nije valjan. Mu koji nije

preao prag lonice svoje vjenane nevjeste nije joj zakoniti mu.
To bar dobro znate, visosti.
- A zato su je onda prosili da prihvati vjenanje?
- Jer su trebali crnu etu i novac - hladno ree Napuljac.
Krikovi kletve prodru iz Franceskovih usta. Razmahuje se
od bijesa.
Onda se obojica vrate u kraljiinu odaju.
Polako se bude njene zjenice iz mrtvila. Digne glavu i ledene ruke pa
ih pritisne na sljepooice. Francesko i Ranzano hoe da joj pristupe
i da opet jadikuju.
- Mir, ne podnosim govora, utite.
ekaju nijemi i misle, kunu i strepe.
Kako ona nee da govori, odlaze polagano k prozoru. Ranzano apne
Francesku:
- Visosti, sad znate to sam mislio one veeri nakon vjena
nja kad sam na ovom prozoru promatrao no. Obila me tada
prava slutnja o prevari. Ve u asu kad je dola prva vijest o
dolasku poljske kraljice, snala me neprijatna misao i sve vie
rasla.
Beatrica nijema i ukoena izlazi iz sobe pa ide u svoju lo-nicu.
Stoji usred sobe i promatra svoju kraljevsku branu postelju. Kako je
sve to prekjuer ureivala. Kako je sve priredila, da mu bude to
udobnije. Kako se nadala da e kroz ovu odaju uiniti posljednji
korak na prijestolje. Nadala se, vjerovala, trijumfirala.
431

T
"Sjedila sam kao novovjenana nevjesta, razgovarala s njima, aptala
njemu, a on i oni nose u svojim mislima nedostojnu pre-varu, crnu
blatnu prevaru.
On prima vojsku i novac i ape "bit emo sami". I on pri tom blijedi
i crveni. Dakle, ne zbog moje blizine. Prevara koju je nosio u sebi
prouzroila mu je rumenilo i bljedilo ili strah da njegov glasnik
Vitomir nee doi na vrijeme? Da u ja prije otpustiti goste. Da, to
je bilo. Zato je blijedio. Ili je moda mislio na Gordanu koja ga je
ekala u dvoru? Moda je pohitao k njoj da mi se smije."
"Krvavim e se smijati smijehom, i on, i ona".
Predodba je opet die u ivot jer je podjaruju na borbu.
U sobi stoje Ranzano, Francesko i Enriko, preputeni sebi.
- Gospodine Enriko, poaljite kancelaru Filipcu vijest neka
odmah doe.
- Ve sam poslao im smo stigli po svojoj vlastitoj zamis
li. Mora uskoro biti ovdje.
Malo kasnije stigao je Filipec. Doekali su ga toliko mrkih i oajnih

lica da se nije usudio upitati zato je tako hitro pozvan, ali je

razabirao predznak neke katastrofe.
Zatvorili su vrata i sva trojica uzela ga na nian. Prvi je uzeo
rije Ranzano.
- Njezino velianstvo poklonilo vam je svoje itavo povje
renje, a vi ste u zahvalu sudjelovali u grdnoj prevari kojom je
uvrijeeno i obeaeno nae i napuljsko velianstvo.
Nikako se nije mogao sabrati dok mu Ranzano nije opet postavio
prijetee pitanje:
- Vi ste znali da na dvoru nema nikakve poljske kraljice i
da su to sve namjestili kako bi kralj utekao svojim branim du
nostima i poinio prevaru?
Kroz ute trepavice promatra ih preneraeni ovjek pa stade
ispitivati, a oni mu s gnjevom i ironijom odgovaraju i upuuju ga u
sve to su doznali.
Filipec se kune i razjanjava:
- Znao sam samo da e biti vjenanje, ali da kane nakon
toga pobjei, to nisam slutio jer bih otkrio kraljici istinu ve
u svoju vlastitu korist. Sve sam uinio da kraljici osiguram pri
jestolje, a sad me okrivljujete zbog izdajstva. To gorko razoa
ranje.
Pronicljivim pogledom promatra Ranzano Filipca i poinje vjerovati da
nije znao to e se dogoditi nakon vjenanja pa stade razlagati svoje
nakane:
- Ne znam kako ete sve to javiti kralju, ali bilo bi dobro
da mu otvoreno velite da smo uli u trag prevari. Na dvoru nema
nikakve kraljice.
- Ipak sam tamo vidio nekakvu enu za koju su mi rekli
da je Albertova majka. I kad sam stigao od kraljice u dvor, zapo
vjedio mi je kralj da ostanem u kraljevskom uredu i da se odan432

de maknem. Po svoj prilici su tamo postavili neku drugu enu, samo da
mene zavaraju, a isto tako i ono nekoliko kraljiinih dvorana, to se
nalaze na dvoru, a za koji dan i njih e maknuti. Uzbuenim glasom
zapone Ranzano prikrivati svoje nakane.
- Jo i danas poslat u u Napulj svojem kralju vijest o uv
redi koja ga je zadesila u ovom kraljevstvu. On e odmah poslati
svoje dostojanstvenike u Rim papinom kancelaru Roderigu Boriji da zatrai od pape neka Vladislava prisili da ispuni dunost
i time brak uini pravovaljanim. Ali uvjeravam vas da e napuljski kralj poslati svoje ete ovamo i vojvoda od Ferare nee okli
jevati da osveti svoju urjakinju Beatricu. Dignut emo na noge
sve svoje veze u Italiji.
- Ne mogu vjerovati da bi kraljicu mogli prevariti. Kunem

vam se: voe stalea jednoglasno su odbili biskupa Bakaa koji je

traio da oni sami otkupe crnu etu. Oni nisu htjeli Vladislava
liiti uvjeta da se oeni kraljicom. A Baka je predlagao da se
kraljica uhiti.
Napuljci su izvan sebe. Francesko vikne:
- Dakle, Baka je vodio tu nedostojnu prevaru? Jao nje
mu!
- Samo Baka. O toj prevari sigurno su znali samo Zapolja,
kralj i taj lukavi biskup. To su zamislili i proveli oni sami na
svoj raun. Safcorski stalei nisu u tom sudjelovali niti e dopus
titi da se ta nedostojna prevara izvri. Neka kraljica jednim jed
nostavnim pozivom sazove sabor i neka mu se potui. Vidjet ete
da e svi jednoglasno osuditi prevaru i kralja prisiliti da s kra
ljicom zapone brani ivot.
Ovaj prijedlog vrati Napuljcima nadu.
- Uistinu, tako emo uiniti. Ali ujedno emo se i pripravi
ti za sve ostale najstroe mjere. Vama je poznato da je juer
ujutro stigla kraljici najbolje izvjebana eta iz Napulja, a takvih
ima kralj Ferante toliko da e moi izvojevati sebi zadovoljtinu.
Idem njezinom velianstvu da je zapitam slae li se s vaim pri
jedlogom.
Otili su hitro k njoj Ranzano i Francesko. Ali ona jo uvijek sjedi
ukoena. Francesko je uhvati za ledenu ruku, dok poslanik saginje k
njoj glavu:
- Velianstvo, ne moe se ovako prevariti princeza, ki napuljskog velianstva. Ne bih li otiao kralju da traim razjaSnjenje?
- Ne! - vikne ona. Taj odgovor padne kao udarac sje
kire.
- Onda neka velianstvo prihvati prijedlog kancelara Fili
pca.
- On se jo usuuje neto predlagati, lupe izdajniki.
- Velianstvo se vara. Ustanovio sam da nita nije znao. Na
Bepo je takoer vidio kraljicu. Zapravo je to morala biti ena
433
28 GORDANA V

koju su namjestili ona trojica: kralj, Baka i Zapolja. Zato Filipec
i predlae da pozovete stalee na sabor i podnesete tubu. Oni e
prisiliti kralja da izvri dunost.
- Ne - odgovara ona odluno.
- Valjda neete dopustiti da vas tri nedostojnika prevare?
Valja se dogovoriti s Filipcem kako bismo mogli izvesti to pri
je ono to predlae. Dopustite da ga pozovem.
- ekajte. Najprije da se osvijestim.

Jo uvijek lei u stolici kao prostrijeljena zvijer to skuplja

posljednje snage na odmazdu svojem ubojici. Obojica ute i ekaju.
Nakon duge utnje ona im dade znak da se priblie.
- Ako mislite, Ranzano, da Filipec nije izdajica, zapovijedite mu neka nita ne oda kralju, neka uti o tom to smo dozna
li i neka eka. Jo uvijek imam vremena obratiti se saboru.
- Vae velianstvo misli odgoditi tako divan prijedlog?
- Velim: ekajte dok se saberem.
Onda digne glavu i gleda preda se u daljinu prijetei:
- Jao vama, varalice. Sve vae predobe, sva vaa mata ne
moe prozrijeti grozotu aragonske osvete. ekajte samo dok Beatrica opet nae sebe. Pakao, pomozi mi. Idite i ekajte.
I lei sklopljenih oiju. Lei beskrajno dugo sama sa sobom, sa
svojim mislima, sa zlodusima svoje odmazde, s avlima koji joj apu
otkria.
Kad se nakon razmiljanja vratila k bratu i poslaniku koji su je
ekali s Filipcem, inila im se poput krvnika koji se sprema izvriti
smrtnu osudu.
Strogo pogleda Ranzana i Franceska, a glas joj zapovijeda:
- Ni rijei prigovora. Na vaim usnama neka je bezbrian
smijeak. Zakunite se kancelaru!
On izree sveanu zakletvu, a ona opet nastavlja:
- Ni rijei zrigovora. Na vaim usnama neka je bezbrian
smijeak kao da se nita nije desilo, nita promijenilo. Mi smo
u naj ljubaznijim odnosima s kraljem.
Mukarci uine kretnju negodovanja, ali ona prui poslaniku pismo i
odluno zapovijedi.
- Evo, itajte. Javljam kralju Vladislavu, svojem uzvienom
vjereniku, kako alim to ga poljska kraljica tako dugo mui i
otimlje meni, ali razumijem njegove teke muke to ne moe
ostaviti provalniku u svojem dvoru. Uostalom, neto sam malo
bolesna i nemogu izlaziti, dapae, moram lei, ali nije nita vano
ni opasno. Idite, Filipec, predajte to pismo kralju.
Kad se kancelar udaljio, Ranzano upita:
- A zato to radite, kraljice?
- Do veeri razjasnit u vam zato to inim i to sam na
umila.
Uskoro nakon toga razgovora raznijela se gradom vijest da Beatrica
boluje i ne prima.

Kancelar Filipec stao se razgledati kraljevskim dvorom i pokuao
ispitivati o poljskoj kraljici ne bi li to postojano doznao o
Bakaevoj spletki. Bio je vrsto uvjeren da je sve to njegovo djelo i
nadao se da e svojeg takmaca nadmudriti, izigrati i Vla-dislava
privesti njegovoj pokroviteljici.

Jedva je proboravio na dvoru sat vremena, kad ga obavijeste da kralj

eli s njim govoriti.
Pohitao je k njemu. Naao ga je posve sama i pokua iskoristiti ovu
prigodu.
- Velianstvo ne kani danas uveer otii kraljici?
Ovo pitanje vidno raspali Vladislava i on se obori na kancelara,
spoitavajui mu:
- Kako smijete to pitati kad ste mi u Beu predlagali ovak
vo vjenanje vi. Sklopili smo ugovor da se vjenam prividno.
Ali vae je velianstvo ovdje u Budimu prekrilo ugovor i pribliilo
se kraljici. Selnberg i ja savjetovali smo vas i opominjali da se ne
pribliite kraljici nikakvom izjavom.
- A tko me vezao s njom unato tom ugovoru? Tko se dao
zaskoiti od nje i prisiliti da je zaprose za mene gospoda voe
stalea? Vi, vi!
- Velianstvo, ja sam vam stekao ovo prijestolje.

- A na njemu guju.
- Koju je kralj jo u Linu ljubio, a ovdje oboavao.
- Neu da ujem - vikne on - sve ste vi isprepleli, sve
ste vi skrivili, zakopali ste me u taj prokleti jarak. Vi ste kri
vac. Najprije ste predlagali u Beu takvo vjenanje, a zatim
ste me doveli do toga da sam zapao u stupicu.
- Nakon mojeg dolaska u Budim opazio sam da se moe na
prijestolje samo putem koji vodi kroz egersku palau, samo uz
Beatricu.
- Vama imam sve to da zahvalim.
Poniten ovim spoitavanjem, Filipec ogoren uzvikne:
- Za moje usluge, velianstvo, jo u biti prognan?
Kancelarov usklik uutka Vladislava. Osjea svoju krivnju,
sjea se kako su ga opominjali i Filipec i Selnberg da se ne da
zavesti Beatriinim zamamljivanjem i sada ne moe shvatiti sam sebe
da je zapao u njene mree. Razabire da ipak ne moe tako jednostavno
otjerati kancelara koji ga je posadio na prijestolje, A ipak mora
izvesti ono to je odluio. Neto blaim glasom okrene se k njemu:
- Da nije Bakaa, dogodila bi se i tea nesrea od ovog
vjenanja.
- Da, u njemu lei sr krivnje kojem me vi okrivljujete u
njegovu nastojanju da mene potkopa, a sebe digne.





434


28

435

- Samo Beatriine spletke digle su Bakaa, a vi ste te sp
letke pomagali s jedne strane uza me, a s druge ste bili uz nju.
Morali ste biti uza me. itavo je kraljevstvo palo u ponor. Bakaeva mudrost spaava i spasit e nas i zato odsad ostaje on uza
me da mi pomogne uspeti se na istinu.
- Ja sam, dakle, odbaen?
- Naprotiv, uvijek u cijeniti vae zasluge za moje prijes
tolje. I vi ostajete u mojim uredima i uza me, ali svojom glavom
jamite da kraljica nee nita saznati, osim onoga to ja odredim.
Vi ete i nadalje biti veza izmeu mene i nje.
To mu ipak daje nade da mu se jo prua prilika spasiti svoju
pokroviteljicu i svoje prvo mjesto uz kralja.
- Posluno saginjem glavu i pokoravam se odredbi kralja
kojemu sam rtvovao sve i pripravio uspon na prijestolje. Sad
sam razapet most nad bezdanom izmeu kralja i kraljice.
- Budite opet mudri kao to ste bili u poetku i lako ete
izvriti ovu opasnu dunost.
- Kad ne bi bilo Bakaa koji eka da me sunovrati.
- Ne, on to nee uiniti, a mogao je ve odavno. Vi ga od
vie mrzite i krivo osuujete.
- Znamga, velianstvo, ali ja u se uvati jer imam da vr
im vau zapovijed.
I on izlazi gorko ogoren.
Od asa kad je pokopan kralj Matija, sve su niti u ovom kraljevstvu
bile u njegovim rukama i ispletao ih je spretno, smjelo uza sve
opasnosti, a sada ga je odgurnuo sam kralj kojemu je izvojtio
prijestolje.
"Bez mene ne bi on sjedio na prijestolju, bez mene bi mogao opet
pasti niz prijestolje" - ree sam sebi i vrati se u ured k svome
stolu.
U isto je vrijeme Baka otiao u ljetnu palau i Gordani ispriao da
ga je kralj uzeo za svojeg kancelara, a Filipca postavio na drugo
mjesto.
- Nema kralj odvanosti da ga poalje u samostan, ali ova
ko u ga moi nadzirati.
- Vi ste, dakle, postigli svoju svrhu.
- Jo ne sasvim, jo su tu Beatrica i Filipec, dva opasna
takmaca, ali dugo nee to dvoje biti na putu ni meni ni vama.
- Zato je kralj ova dva dana tako silno potiten, neto se
naroito zbiva?

- Silno ga je kosnuo dolazak njegova neaka Alberta, a to

je i razumljivo. Vlastita krv hoe da ga lii prijestolja. Maksov
dolazak ni izdaleka ga toliko ne ozlojeuje.
- Ima li kakvih novih vijesti o kretanju Maksimilijanovih
eta?
- Nita drugo, osim onoga to su donijeli plemii da je
osvojio tajersku i Zagorje.
436


- A o vojvodi niste saznali ba nita?
- Ni rijei kao da je propao u zemlju. A vi ne slutite, Gordana, gdje bi mogao biti?
- Ne slutim, ali gotovo bih se usudila posumnjati, preasni
gospodine, da vi ne putate k meni njegove glasnike.
- I opet me sumnjiite sasvim nepravedno.
- Jer nikako ne mogu vjerovati da e me on pustiti tako
dugo bez ikakvih vijesti o sebi. I kamo je nestao onaj fratar,
koji je bio nesumnjivo njegov glasnik?
- Ispitajte tonije Frantieka koji je s njim govorio.
- Ve sam to uinila, ali bez ikakva uspjeha. Fratar je iz
mijenio s njim samo nekoliko rijei. Kad ga je Frantiek upu
tio da eka dok vi ne stignete, on je otiao.
- A zato se nije vratio? Moete li to odgonetnuti?
- Sasvim Iako. Vojvoda i njegovi glasnici ne mogu znati u
kakvoj sam ja vezi s vama. A kako se nalazite na dvoru, oito
nije htio da se s vama sastane jer bi vam morao neto rei o voj
vodi. Poslala sam dva glasnika da trae vojvodu, da idu u Hrvat
sku i neto mi o njemu jave.
- Recite, Gordana, nije li se vojvoda odmetnuo od VladisIava?
- to vam pada na um? Uzrok njegovu izostajanju moe bi
ti samo vijest o prisegi Beatrici.
- Ipak bismo trebali saznati hoe li on biti s nama, a na
vama je ga da privedete kralju. Znam, vojvoda vas ljubi.
- Rekoh: prepustite to sve meni.
- Da niste kraljeva vjerenica i moja saveznica, ve bi voj
voda i svi njegovi saveznici bili davno izvan zakona.
- Naglasila sam na dan krunidbe i samom kralju: valja pri
ekati dok s vojvodom naem vezu, a sve ostalo je moja briga.
Svakako mi se ovih dana mora javiti. A od kraljice nemate ni
kakvih vijesti?
- Nikakvih.
- Od onog dana kad smo se vraali s krunidbe nije se uope
javila?

- Uistinu nije - odvraa Baka i nastoji izdrati Gordanin

istraujui pogled - zato bih vam tajio? Vidjeli ste kako je
ljubazno i pokorno govorila s kraljem, oito se podala sudbini pa
eka to e biti.
- Moda i eka, ali kad ona uti i pokorno saginje glavu,
jo je opasnija. Vi to znate.
- Ba zato sam vrlo oprezan, ali i ne moe nita drugo ui
niti nego utjeti i mirno ekati.
- A sad idem s kneginjom elnberg da izjaem. Ne mogu vi
e izdrati u ova etiri zida.
- Kralj mi je naloio da vas ne putam, on se boji za vas.
437



- Ali knez elnberg dat e nam tako veliku pratnju da bi
svaka bojazan bila vie nego smijena. Znate da sam privikla
svakog dana izjahati.
- Odredit u Frantieku da vam dade jaku pratnju.
- Za to se ve pobrinuo knez.
Ona se oprosti s njim i pohita kneginji.
GLASNIK
Toga popodneva izjahala je Gordana gradom u pratnji kne-ginje
elnberg i trideset momaka kraljevske strae, voena dvojicom
kraljevskih kapetana.
Skretala je najzabitnijim ulicama grada i onda se uputila krajnjim
pregraanima, a najposlije izala izvan gradskih zidina cestom prema
jugu.
- Nekoga traite, Gordana? - pita je kneginja.
- Ne, plemenita gospoo, nemam koga traiti. Dugo nisam
jahala po miloj volji pa me vue da opet vidim sva ona mjesta,
kuda sam jahala za ivota kralja Matije. Onda sam bila slobod
na poput ptice.
- Kraljevska vjerenica ne moe se i ne smije izlagati po
gibelji.
- Otkud bi na me pogibelj u krugu tolike pratnje?
Neko su vrijeme jahali cestom, a onda Gordana krene natrag po elji
kneginje.
Na ulazu u grad ispod vrata na stupove stoji ovjek pogrb-ljen, slabo
odjeven. Duge prosijede kose padaju mu na ramena. Na glavi mu klobuk
sa irokim obodom. Ispruio je ruku ve izdaleka. Kad su stigli
blie, iznenadi Gordanu povik na hrvatskom jeziku.
- Imam za vas poruku.
Smjesta okrene konja k njemu i namijesti se tako da je ovjeka
potisnula prema rubu ceste i odijelila se zajedno s njim od pratnje.

- Tko mi alje poruku? - pita ga.

- Njegova vojvodska milost Lovro Iloki.
- to poruuje?
- eli hitno govoriti s vama.
- Zar u gradu?
- Ne, vani u blizini jednog sela.
- Kad je stigao?
- Ve dva tjedna uzalud eka da vam se javi.
- Bio si na dvoru na krunidbi?


- Nisam, vaa milosti, nego uz vojvodu. Ja sam u njega
bio etovoa.
- Nije mi slao kakvog drugog glasnika?
- Bila su poslana ve dvojica, ali uzalud. Nisu mogli do vas
jer ih zapovjednik strae nije pustio. Rekao im je neka preda
ju poruku zapovjedniku ili biskupu Bakau.
- Slutila sam - ree ona i namrti se. - Dakle, Baka me
nadzire, iako mi je kralj dao slobodu da primam glasnike. Oito
vojvoda eli da sastanak bude u tajnosti?
- Jest, ne bi po njega bilo dobro kad bi tkogod doznao za
njegov boravak ovdje.
- 0 tom je suvie gubiti rijei. A kamo da doem i kada?
- Vaa milost moe doi sa itavom svojom pratnjom, a
da ipak nitko nee slutiti s kim ste se sastajali.
- Ako je mogue, to bolje. Dakle, razjasni.
- Njegovo je vojvodstvo odabralo jednu seosku krmicu,
tamo na kraju sela Rako, na podnoju prvog brijega. Tamo e
vojvoda ekati vau milost u seoskoj nonji, uz au vina u sa
moj krmi. Vaa milost neka dojae sa svojom pratnjom, a vi e
te nai izliku da moete sii s konja i posve sami ulaziti u krmu.
Jer ako tko drugi ue s vama, lako bi mogao prepoznati vojvodi
nu snanu pojavu.
- To je vrlo dobra zamisao. Iz dvora mogu lako otii sa
itavom pratnjom, ne moram, dakle, skrivati izlaz.
- Da, tako je mislio vojvoda, a on ne bi htio da dolazite
kriomice, bez zatitne pratnje. I dok oni vani ekaju, vojvoda
moe s vama ugovoriti sve to eli. A zatim se vi vraate u dvor,
a on odlazi iz krme svojim putem. Ovako misli vojvoda s vaom
milosti u dva-tri sastanka ugovoriti neto vrlo vano. To je njego
va poruka. I jo neto vas moli. Kad bi u selu vidjeli na konju ot
mjenu gospou, okupilo bi se cijelo selo oko krme i vojvodi ne
bi bilo tako lako otii, jer on e biti tamo sam. Zato vas moli
neka biste uzeli viteku odoru s vizirom.
- Razumijem. Bit e kako eli vojvoda.

- Jo mi je vojvoda strogo naloio neka zamolim vau mi

lost da ni za ivu glavu ne ostavi dvor bez dovoljno pratnje.
- Neka se vojvoda ne boji za moj povratak! Pratit e me
kraljevski oklopnici, a sada upamti: ako te tko pita to si go
vorio sa mnom, reci da si iz moje domovine pa sam te ispitiva
la je li tamo uistinu Maksimilijan.
- Posluat u.
- Sad idi. Sutra u biti u selu Rako u utoj krmi u vite
koj odori s vizirom. Krmar e vidjeti samo mladog viteza koji
e traiti vr vina i unii u krmu.
Poto mu je dala milostinju, vrati se kneginji:
- Ne zamjeravajte, kneginjo, dugo sam govorila s ovim ov
jekom. Cim je zamolio milostinju na mojem jeziku, znala sam



438

439



da dolazi iz moje domovine. Ispitivala sam ga. Svaki glas iz domovine
godi srcu.
- A Sto vam veli o Maksu?
- Potvruje vijesti Sto su ih donijeli plemii. Siromani o
vjek ne zna to na to vele moji zemljaci. On putuje i prosjaci.
Vrlo je ugodno jahati na ovom zraku. Razvedruje me. I vas, go
spoo kneginjo?
- To mi jako nedostaje. U ekoj nisam propustila dan da
ne izjaem, osim za nevremena.
- Mogle bismo uistinu ovako esto izlaziti jer mi dodijava
taj zatvor.
- Kad se vjenate s kraljem, pratit e vas on, a sada mu
nije drago da idete sami. Ljubomoran je na vitezove koje biste
mogli sresti putem, naroito na onog s kojim ste bili pred olta
rom.
- Evo zgodnog prijedloga: odjenut u svoju viteku odoru,
pokriti lice vizirom, onda me ne moe vidjeti nitko od onih na
koje je kralj ljubomoran i tako bismo mogle svakog dana izjahati.
- Bilo bi vrlo lijepo da na to pristane kralj.
- Zato da ne pristane? Recite danas knezu da se i vama
i meni ne sjedi u palai kao u tamnici. Svakako hou da idemo.
- Bolje je da vi zatraite od kralja.
- Zato da od njega traim dozvolu? Zar sam moda zato

enica? Ipak, prepustite to sasvim meni. Sutra popodne idemo

izvan grada.
Sutradan nakon objeda po obiaju je kralj s knezom doao u ljetnu
palau kneginji Selnberg. Ona je odmah pozvala Gordanu.
Ulazila je u dvoranu nasmijeena, bezbrina. Videi je takvu,
Vladislavu se uini da je okruen najveim blaenstvom.
- Predivni ste danas, Gordana, i ne ljutite se to vam to ve
lim.
- I sama sam danas zadovoljna sa sobom. ak i tata jer
primam vae laskanje samodopadno.
- Htio bih znati uzrok toj vedrini? - pita debeli knez mir
kajui oima.
- Kad bih smio i ja pitati? - pouri se Vladislav.
- Lako vam odgovaram. Navikla sam svakog dana izjahati,
a knez me dri u tamnici. Juer sam napokon ipak uspjela srnekati njegovu strogost i, eto, etnja u sedlu dade mi svjeinu i vedrost. Bude li knez i odsad tako dobrostiv, vae velianstvo imat
e priliku da jo ee pohvali moju vedrinu.
Toliko draesne pustopanosti nije Vladislav jo nikad u nje
zamijetio. Njegova ljubomora i zabrinutost uhvate se u borbu sa
eljom da je ovakvu gleda uvijek.
440


- Kad vas budem mogao pratiti, onda moete svakog dana
osjetiti taj uitak.
- Otkrijem li kralju nain kako me moe pratiti koji put i
sada, hou li onda moi smjesta otii s kneginjom.
Pitala je s toliko enske umiljenosti da je sav drhtao.
- Unaprijed vam preputam na volju.
- Dakle, izjahat u s kneginjom u svojem vitekom odijelu i
bude li kralj jako dobar, smjet e nas katkad pratiti.
Porumenio je, srce mu jako zakuca. Sav se probudio. Iz nje izlazi ar
ene od ega mu zastaje svaka misao.
- Zato vam to nije ve odavno palo na um, Gordana?
- Vae velianstvo bilo je sve ove dane jako oblanog ras
poloenja.
- Jer ste vi uvijek samo dravnik, uvijek kraljica, a tek dadanas malo i ena. I kad bih znao da to zahvaljujem samo vaem
jueranjem izletu...
- Ne trpim sumnje, kralju, i velim: samo moj jueranji
bijeg u umu na zrak i sunce podsjetio me da jo ima na svijetu
i drugih ljepota i nada, ne samo muke, poslovi, opasnosti, splet
ke i nasilja.
- Pratit u vas Gordana?

Ona se smijeka i arobnim pogledom bademastih oiju odgovara:

- Izabrat emo lijepi sunani dan i dopustiti vam da bu
dete drugi vitez u viziru. Je li, gospoo kneginjo? Ali prije va
lja dokazati da tu milost zasluujete.
- ime bih to zasluio? - pita on sjajui.
- Ponajprije slobodom. Svaki dan ubija mi dobru volju.
- Neka je sasvim po vaoj volji, Gordana.
Nasmijane ruiaste usne smute mu pogled i on spusti vje-e.
Zahvatila ga ovog asa silovita enja da njene usne pokrije
cjelovima.
- Dakle, kad vas smijem pratiti?
- Rekoh: prvog sunanog dana, a to je jo nebeska tajna.
Danas u sama s kneginjom provesti svoj prvi mali pokus.
Ona se oprosti i odmah izae.
Nije mu pravo da ga ne zove ve danas, ali ne moe joj odoljeti i
nita uskratiti. Gleda za njom, pun sree, nade i elje. Toliko ga
nije nikada uzbudila kao ovog asa. I on zakoraa dvoranom poput
obijesnog mladia, smijeka se i pripovjeda eln-bergu:
- Da mi je barem uhvatiti objema rukama to divno stvore
nje. Zato sam zapao u ovo ludilo prema toj aragonskoj nabojadisanoj maski? Mamila me svojim tijelom, samo tijelom.
- A kakvo je njeno tijelo? Rascvjetala rua i prvi vjetar operuat e joj latice, orunuto tijelo, to je zapravo zaobljeno u
devetogodinjem braku.
- Jest, Selnberg, izvrsno ocrtavate.
441

- I kakva mora biti razlika kad zagrli u tuem zagrljaju
nabujale grudi i ove svjee, netaknute djevianske. Ona vam se
namee, a Gordana bi se otimala.
- Da, istina, Beatrica mi se nudila, nametala, podmetala i
prije i na vjenanju. Sav sam bio smeten od misli: hoe li doi
Vitomir u pravi as? Na sreu Zapoija je poeo govoriti zdravicu,
ali znajte: da Vitomir nije doao u pravi as, ja bih se priinio da

sam obezumio.
- Ba ne znam bili bih vam to smio vjerovati.
- Vjerujte mi. Odat u vam svoju tajnu: nita mi nije u
pameti, osim jedne misli: kakva e to biti velika neizmjerna slast
obuhvatiti onaj Gordanin struk, tako vitak, a vrst, tako nevin,
i viteki gibak. Sto mislite, bi li se otimala da je onako iznenada
zagrlim?
- Ne bih vam savjetovao da je ogrlite bez vjenanja.
- I biskup Baka mi to pripovjeda. Mislio sam da ete me
vi ohrabriti, jer to bi zapravo bilo zla u tome da je ogrlim
samo njeno, savim njeno, vjereniki?
- Uvrijedili biste je, vjerujte, kralju, a da kojim sluajem
dozna za ovo vae vjenanje, ionako sumnja da je elite samo
za ljubovcu.
- Samo bih elio poljubiti jednom te usne, dotaknuti se
njenog struka, samo dotaknuti.
Kancelar se grohotom nasmije.
- Kad ovijete ruke oko Gordanina struka, init e vam se
da ste privinuli na grudi mirisavi ljiljan to brani svoju nevinost,
ljiljan Sto je lagan kao perce i snai e vas elja da ga nosite
okolo poput svetinje dok vas posve svlada ljiljanski miris.
- Gdje ste vi to sve nauili, Selnberg?
- Nisam uvijek bio kula starog sala.
Obojica se glasno nasmijae. Onda Selnberg primijeti:
- Gledajte dolje. Gordana je ve u sedlu.
I obojica gledaju kroz prozor u perivoj.
- Kako se sva pokrila platem.

- Pokrila se da nitko ne nasluti kakvo se tijelo skriva pod
platem.
- Da, vidite, to je vanredno dobro smislila. Moi u ovako
izjahati s njom i ja u uzeti vizir i plat. Konji su krenuli.
Vladislav se trgne.
- Ne! - vikne kralj - hou da ide s njom dvorska pratnja.
- Samo poveavate panju ljudi, a nije potrebno. Nitko ne
moe ni u snu predmnijevati da je to ona.
- Ne, ne! Hou da bude tako.
I knez Selnberg otvori prozor pa izda kraljev nalog strai.
Vladislav stoji na prozoru i gleda za Gordanom sve dotle dok je
nestala u perivoju prema izlazu dvora. Obuzela ga enja, neobuzdana,
silovita. U grudima ga steglo i on ape svojem pouzdaniku:
442


- Nikad nije bila kao danas. inilo mi se da me zamamljuje,

dozivlje.
- A vi ekajte dok vas ne zovne.
- Kad e to biti, kad?
- To muko nikad ne pogaa, zato ekajte strpljivo da sami
sebi ne pokvarite uspjeh.
Polagano su jahale kneginja i Gordana ispod zidina kraljevskog dvora
i pole izvan grada. Kneginja je promatrala Gordanu zamotanu u plat
i pokrivenu vizirom.
- Uistinu se umijete drati na sedlu, svatko bi prisegao da
to jae kakav snani vitez.
- Nauila sam to kad sam poela maevati. Morala sam se
priviknuti naroitom dranju.
- Ba je udno kako vam ma divno pristaje. Mukarci ve
le da baratate maem kao najvjetiji borac.
Ona slegne ramenima, ne podajui vanost toj hvali. Jahale su dalje,
ali kneginja bi razgovarala:
- Neto ste danas bili naroito dobre volje kad je u palai
bio kralj?
- Veselila sam se to u izjahati.
- A sada, kao da niste tako veseli, moda vam nije dobro?
- Ne, vrlo mi je dobro.
- Ne vidim vam lice, ali znam: opet ste zamiljeni kao uvi
jek, a bolje vam pristaju vedrina i radost kao ono danas pred
kraljem. Moda vas sada zabrinjava to o vaem prijanjem skr
bniku nemate vijesti?
- Pogaate, to me uistinu ozlovljava.
Zatim su prelazile prego grabe spretnim skokom pa izale izvan grada
na cestu. Tu se Gordana zaustavi i predloi knegi-nji da krenu
poljanom prema brdima. Ali se kneginja zabrine:
- Nikad nisam jahala ovim krajem. Vi ga poznajete?
- Kao kraljevski perivoj. Prekrasno je tamo - nagovara je
Gordana i, ne ekajui privolu, podbode konja.
Ogromna pratnja slijedi gospoe.
Jahali su kako ih je vodila Gordana. Svakog bi asa ostavljala
kneginju, razgledajui brdine i poljane. Katkad bi je stizala
kneginja da opet zapone razgovor.
Sve ju je zanimalo, o svemu je ispitivala, a Gordana bi samo kratko
odgovarala. Najposlije kneginja opazi da joj avrljanje ne prija i
sama usuti, zabavljajui se lijepim vidicima,
Ovako su jahale dugo dok kneginja ne upozori:
- Gledajte na podnoju brda draesno seoce. Ali sad bismo
morale okrenuti, daleko smo od grada.
- Varate se, ondje emo presjei klanac i odmah iza one uz
visine je Budim. Za pol sata smo kod kue.
443


Nastavile su jahati a Gordana vodi ravno prema seocu. Meutim,
pribliuje se utoj krmi:
- Mori me e, eno tamo krmica. Ostanite malo, kneginjo,
odmah se vraam.
- Neka vas prati jedan etovoa.
Na to Gordana uvrijeeno uzdigne glas:
- Molim vas, kneginjo, ne zovite nikoga. Tu pred nama je
mala krmica siromanih seoskih ljudi. Oni su sretni ako prodaju
dnevno pol mjere vina. ega se tu moete bojati?
- Kralj je naredio da vas ne smijemo pustiti samu.
- U umi ili u gradu, ali ovdje itavu kuicu imate naoig
led: zapravo joj vidite kroz zidine, evo dvije male izbice. Vidjet
ete me kako ulazim i izlazim.
Onda otro naglaavajui:
- Hou da neto popijem. Izvolite me priekati pred kr
mom.
Naglasila je toliko otro i suvereno da se kneginja pokorila, a drugo
joj ne bi preostalo jer Gordana ve jae prema krmi. Prvi voa
pratnje ide u krmu?
- Njezina milost ide u krmu?
- ea i hoe da pije.
- Vaa milost nee s gospoicom?
- Ne, ona e neto popiti i odmah se vraa.
I stali su ba o bok krmici- Sa sedla imaju pregled nad itavom
oniskom zgradicom kao i u dvorite iza kojeg se prostire istina.
"Ima pravo Gordana da se ljuti" - pomisli kneginja - "to je toliko
uvamo."
I gleda kako je Gordana skoila s konja, neto rekla poniznom malom
ovjeku to je izaao na prag kue i kako je zajedno s njom unila. A
onda se kneginja predala promatranju arkim suncem obasjanih gora.
Nije prolo ni etvrt sata kad kneginja upita etovou:
- Hoemo li za dan stii u dvor?
- Ako njezina milost ne izostane odvie dugo.
- Ve ide - veselo e kneginja - ve se uspinje u sedlo,
dolazi.
I kneginja veselo povikne:
- Brzo ste se vratili, Gordana. A sad nas vodite putem koji
ste oznaili da se to prije vratimo. Ve e sunce zaci.
Bez rijei ona potjera konja, a svi krenue za njom.
Meutim, put se produio, kneginja je jedva stizala svoju tienicu,
dovikujui:
- ekajte, Gordana, vi zakreete prebrzo.
U potpunom sumraku ujahale su u ulicu gospodskih palaa. Tu usporie
trku. Kneginja poinje spoitavati:

- Gordana, niste me smjeli povesti tako dugim putem.

Knez e me ukoriti to se vraamo tako kasno. I kralj e me

ukoriti sazna li da se jo nismo vratile. Svisnut e od brige zbog
nas. Nikad vie ne smijete me povesti ovako daleko. A sad se urimo.
Ona slegne ramenima i potjera konja.
Stigli su pred dvor. Prozori su ve rasvjetljeni. Na ulazu stoje
bakljo nose.
- Idemo uza zid - savjetuje kneginja - da nas ne zami
jete iz dvora.
I uzevi smjer prvim dvoritem i perivojem uljaju se prema ljetnoj
palai.
Kneginja se saginje i ape:
- Gordana, moram neto izmisliti jer e me kralj silno uko
riti ako dozna. Recite da vam je bilo zlo, da smo morale silazi
ti.
- Lako zato.
Spretno su obile svaki susret s dvoranima i stigle pred ljetnu
palau, sile sa sedla i stale hitati uza stube.
- Je li knez kod kue? - pita kneginja dvorana u prvom
katu.
- Ne, on je na dvoru kod kralja.
- Nije bilo nikakva glasnika?
- Ve evrti put slao je kralj pitati je li se vratila njezina
milost Gordana.
Kneginja ape da dvoranin ne bi uo:
- Eto, vidite, Gordana, kako je oaran vaim dananjim po
naanjem. Ne moe vas iekati, to e me jae ukoriti. Najradije
bih legla da mu ne doem na oi. to velite vi?
- Legnimo obadvije.
- Da, to bi bilo najbolje. A kad sutra doe, morate biti opet zamamni
kao danas popodne i sve e zaboraviti rastapajui se od milja.
- Poslat u vam jelo u sobu.
I one ve hrle svaka svojim krajem hodnika ispod kamenih stupova.
Oklopnici na hodniku klanjaju se vitezu pod vizirom.
Uskoro donesoe sluavke u Gordanine odaje jelo, upale u blagovaonici
svjetla i poto su prostrle stol, pokucaju na vratima Gordanine
lonice:
- Vaa milosti, jelo je na stolu.
- Dobro, idite. Ne trebam vas.
Sluavke se povuku.
Uskoro bude u palai tiho. Oklopnici eu gore-dolje kao poasna
straa ispred Gordaninih odaja.
Jedan dvoranin stade gasiti svjetla i ostavi samo jedno na stubama da
bude svjetlo knezu kad se vrati od kralja.

Dvoranin opazi da se u tmini hodnika otvaraju Gordanina vrata.

Hodnikom zauti haljina, a njemu ape, zapovijeda:
- Neka oklopnik odmah odnese ovo pismo kralju. Njemu u
ruke, nikome drugome.



444

445

Dvoranin pohita oklopnicima, dade jednome zamotak i saopi zapovijed.
- Njezina milost, kraljeva roakinja Gordana, zapovijeda
predati pismo kralju, nikome drugome, - Oklopnik odmah iza
e iz palae pa tri u dvor.
Pred kraljevim vratima stoje paevi. Oklopnik tiho javi St-jepku:
- Imam pismo za kralja.
- Tko alje?
- Njezina milost, kraljeva roakinja Gordana.
Stjepko brzo ode kralju. Tu sjede Baka, Selnberg i gospodin palatin
Zapolja. Pa tiho obavijesti kralja to mu nosi oklopnik.
Gotovo je skoio sa sjedala, potrao u predsoblje - razderao peat i
proitao:
"Jo veeras kad svrite poslove, moram vam saopiti vel-evanu
vojvodinu poruku. Ali neka o tom nitko ne sazna ni rijei. Ni vai
pouzdanici. ekam vas u svojoj odaji.
Gordana"
Kralja oblije rumenilo. Krv mu udari u lice. Popodnevno uzbuenje
nije ga jo napustilo. Sve vrijeme, dok je nije bilo, gonila ga elja
da je opet vidi. Razdirao se spoitavanjem da se pokorio i nije je
pratio na etnju. Razapinjala ga je enja da bude uz nju. Nije
nalazio mira, neprestano je pitao je li se vratila.
Konano su stigli Zapolja i Baka da s- njim raspravljaju pa je
strpljivije ekao i upustio se u vijeanje o tekom poloaju
kraljevstva. Ali i tu bi ga neprestano trzalo neko naroito sjeanje
na zanosan smjcak i pustopanu ljubopitnost to su se kupili u
njegovo bie.
A sad dri u ruci pismo kojim ga zove jo veeras u svoju odaju. I
nitko o tome ne smije saznati. Dakle, hoe da mu saopi vojvodinu
poruku. Znai, on joj se javio. Ona sad eli da ih svede zajedno, to
je sporazum.
I ne pita gdje se s njim sastala i kako. enje mu doapta-vaju samo
jedno jedino predobu: ona u svojoj odaji eka njega, sama, bez
svjedoka, bez kneginje jer nitko ne smije nita saznati, dakle, ni
kneginji nije rekla nita.

Kako e se drati? Hoe li se smjekati? Sve je neto u njoj igralo

kad mu je govorila ljupko, draesno, ivo kao da se igra - razmilja
kralj.
Jedva die od prevelike navale uvstava, oekivanja, nada. I ne vidi
nita, osim njenih usana, istih, netaknutih, to su od prirode
rumene, pune vrele krvi. Te je usne danas zaelio cjelivati tolikom
snagom da nije mogao doekati njezin povratak. Znao je da mu se elja
ne moe ispuniti, ali barem bi ih cjelivao pogledima, mislima.
446

Nije li mu selnberg rekao poslije podne: ekajte dok vas ne pozove?
Zar je uistinu u nje danas mladost zapjevala svoju melodiju? Sto li
e to biti?
Sad se sjeti da ovdje jo stoji Stjepko. I on ga zove blie:
- a nisi nikome rekao od koga je pismo.
- Prije bi mi usahnuo jezik.
- Ako te pitaju Baka i Selnberg to si mi javio, reci da
mi je pismo poslao kancelar Filipec i to si morao javiti tiho.
- Na zapovijed, velianstvo.
I onda paa odpusti, a on jo jednom razmota pismo i ita rije po
rije, a krv mu kola tijelom. Znoj mu probije na elo.
Vue ga neto da ide odmah k njoj, ali se sjeti gospode koja ga
ekaju da nastave vijeanje. Traili bi ga da se ne vrati, dakle, ide
k njima i poslat e ih kui.
Dok ulazi, oni su u ivoj raspravi. Baka uvjerava Selnberga.
- Sasvim ste na krivom putu. Beatrica se niega nije od
rekla.
- Ali ovo pismo kralju poniknuto je odricanjem.
- Obratno: zove ga svojim muem i eka da poljska kralji
ca ode.
- Da, ona eka - veli Zapolja s ironikim smijehom. Dugo e ekati.
- Ona osjea da e biti tako - doda Selnberg a Baka izno
va estoko prihvati:
- ujte me: poznajem Beatricu, godinama sam je pazio,
prouavao dok sam sjedio u kraljevom uredu. Ona se nije od
rekla ni kralja, ni prijestolja, tovie, kad se priinila da se od
rie, znai da ga je zgrabila objema akama. Njezino pismo kra
lju ja itam ovako: Znam da nema poljske kraljice, da si se sa
mnom vjenao iz nude i ne eli ozakoniti svoj brak, ali ja ti
poruujem: tu sam i ostat u milom ili silom. To ona misli, go
spodo, dakle, nema drugog spasa nego da bogate velmoe skupe
svoje blago i otkupe kraljevstvo iz njenih aka, silom ili milom,
a nju naprosto zatvorite.
Zapolja se estoko usprotivio:

- Preasni gospodine, vi srljate mrnjom u nove zaplete. Zar

jo uz Maksa dozivljete protiv nas Napulj, Feraru i Rim?
- Zvijezda napuljskog kralja gubi mo, omraen od svojih
podanika, skotrljat e se s prijestolja u more, a vlastiti podani
ci sprijeit e ga da ispliva.
- To pripovijedaju milanski poslanici, ljudi milanskog voj
vode jer Beatricu mrze to je sprijeila Bianki da se uspne na
prijestolje.
- Velim vam: Mafeo je dobro upuen. Napuljski kralj vla
da jo samo po kopljima svojih vojnika i moi svojih stratita.
Svi bi Aragonca jednoglasno svrgnuli, otjerali da nema oruja i
stratita. To zna sva Italija. Kaem vam: Aragoncima su dani od
brojeni, jer tko se laa maa, od maa e poginuti.
447



- Vi nas plaite da Beatrica snuje nove spletke?
- Napadaje, najtee napadaje. Moda se ak nudi Maksu,
moda s njim pregovara, moda mu ak alje svoje dukate da
opremi vojsku, a moda je ve opozvala crnu etu ili joj alje
dragulje da opet ostavi kralja i prione k njoj.
- A vi mirno ekate sve te udarce? - ubaci Vladislav u ra
zgovor, stojei na pragu i sluajui njihovu raspravu.
Onda doe blie i crven od gnjeva povie:
- Ako ona poalje Nijemcu pomo, ja u se odrei ovog pri
jestolja i otii u eku. Da, ostavit emo zemlju, Selnberg, neu
da ivim u zmijskoj pilji kad mogu biti miran i sretan u svojoj
domovini.
Baka i Selnberg razumiju Vladislavljevu prijetnju, dok se Zapolja
udi kraljevu uzbuenju i naglasi:
- Velianstvo neka prepusti tu stvar nama, mi smo odlui
li kako emo spasiti prijestolje - opomene ga Baka.
- Da ekam u jadu, strahu i sramoti. Dodijalo mi je da se
svakog jutra kad otvorim oi pitam: to e mi danas prirediti
Beatrica.
- Ipak ne bih rekao da ostavljam prijestolje - opomene
ga Baka i promatra ga, istraujui otkud mu ovakva misao. Me
utim, ne utee mu neobino Vladislavljevo uzbuenje. Lice mu
gori, oi neobino svjetlucaju, a svaka kretnja svjedoi o razdraenom raspoloenju.
"to mu se desilo?" - razmilja Baka i jo pomnije prati
VladislavIjeve nemirne kretnje, dok Zapolja nastavlja raspravu o
obrani kraljevstva, temu o kojoj su razgovarali kad se Vladislav
udaljio da primi Gordanino pismo.

to due raspravljaju, to se kralj vie uznemiruje. Ustaje, hoda,

sjeda, vrze se okolo, ne nalazei ni asa mira. Najradije bi ih odmah
odagnao i ostao sam da moe othrliti u palau gdje ga oekuje ona. I
kad gospoda iznose prijedloge, on im gleda u oi, slua, ali niti
vidi niti uje. Svim je svojim ulima i mislima u Gordaninoj odaji.
Najposlije ne moe vie izdrati.
- Kasno je. Sutra nastavljamo. Odmah ujutro.
- Velianstvo se mora odluiti ve danas. Sutra moemo
dobiti vijesti da se Maksimilijan nalazi u blizini. Ne smijemo
dopustiti da nas iznenadi kao princ Albert.
I kune ih u sebi i ustaje pa ide gore-dolje, koraa poput
nestrpljivog mladia koji se sprema na prvi sastanak.
Zadrali su ga jo itav sat. Najposlije se rasprava svrila. Baka i
Selnberg opaze da se on oprata s nestrpljenjem i gotovo ih gura iz
sobe.
- to mu je danas? - pitaju se u hodniku.
- itavo popodne bio je uzbuen. ezne za Gordaninim
usnama - veli eki kancelar i ode u kraljevski ured, a Baka
se uputi kui da odmah putuje u okolicu k velmoama ne bi li ih
ipak sklonuo na rtve da otkupe crnu etu.
448

Vladislav tri u svoju odaju, uzima plemiki plat, odoru viteza i
pokriva lice vizirom.
Dok se preodijeva, sav se trese kao u groznici.
Nije se nikome povjerio. Cak ni Frantieka ne uzima sobom kako bi
vjerno izvrio njenu elju da nitko ne dozna o njegovu posjetu.
Poput tata krade se vlastitim dvorom, uklanja strai na hodnicima i
stupa tiho da ne uzrokuje tropot.
Izaao je iz hodnika u perivoj. Jesenski zrak osvjeuje ga. Gotovo
tri perivojem dolje k palai.
Iz oblaka pomalja se mjesec i opet skriva, malo nakon toga opet
izlazi i obasja itav perivoj.
Sklonuo se pod granata stabla aleje i uri se.
Ve je blizu palae. Pogleda na Gordanine prozore. Slaba svjetlost
dre na otvorenom prozoru.
Zato je otvorila prozor? Da me uje kad budem dolazio? Moda ona
stoji gore na onom drugom prozoru gdje je tmina? eka? Ona eka.
Mene!"
Srce mu udara i dah ga sapinje. Zuri se dalje. Ve je pod trijemom
pod kojim je one olujne noi vidio kako se k njoj uspinje Damir. A
sad se on smijei od sree i radosti. Smijei se od ponosa i
zluradosti. Sad on ide k njoj, ona ga je pozvala. I sad Gordana eka
njega, svojeg zarunika.
Ulazi u hodnik. Polutama. Tiina. Uspinje se. Hitro preskaku-je

stube. Nikad u ivotu nije se ovako lagano uspinjao. ak ni u

mladosti kad su ga ekale lijepe ene. Onda je sve unaprijed znao to
e biti. Sad ne zna nita. Sad ide u neizvjesnost.
Zaustavio se na stubama prvog kata. Srce e mu probiti grudi. Mora
priekati da se smiri.
Strae ustaju i stupaju prema njemu. Prepao se. Zaustavit e ga ako
im ne otkrije lice,
Na to nije mislio, to sad?
Oklopnici mu prijee da ide dalje. Pitaju ga:
- Tko ste? to hoete?
Nema druge, mora se otkriti. I digne vizir, ali proape:
- Glavu gubi svaki od vas ako spomene moje ime. Siite
dolje u prizemlje.
Oni pokorno sagnu glavu i sputaju se dolje. Sad je sam u tamnom
hodniku. Dah mu je oganj, eka. Smiruje se, sjea se Selnbergove
opomene: "Uvrijedit ete je, odgurnut e vas."
Odjednom ga obuzme strast.
"Da mene odgurne zauvijek? Ne. Neu se maknuti. Neu ljiljan
privinuti na svoja prsa i nositi ga kao svetinju. Ne smijem."
Ljubav pobijedi krv. Smirio se pun potovanja ide hodnikom. Ogleda se
na sve strane. Nikoga nema. Mir.
Suzdravajui dah, prislukuje na vratima. uje korake, suanj
haljine.
449
29 GORDANA V

Misli mu neprestano apcu: budi miran, dostojan njene ljubavi. Budi
samo ljubazan i uljudan. Onda e te jo vie cijeniti i ljubiti.
Sabere se, vie ne dre. Vidjet e je i to je ve srea. Drhtava
desnica dotakne vrata. On pokuca.
Onda se jo smiruje. I pod zatitom elnbergove opomene da je ne
izgubi, on se odvai, primi izraz oinske dobrote pa otvori vrata.
Uz otvoreni prozor svijea. Jak propuh zahvati iak i u asu je
tama. Iz nje tihi enski poklik.
A Vladislav stoji zaronjen u mrak kroz koji uje aptanje.
- Propuh, oprostite, odmah u zapaliti.
Dah mu ne da govoriti, samo slua utanje haljine i hitre korake.
Ona je otila tamo u dno lonice. Ne vidi nita, samo stoji na mjestu
skamenjen.
Ne mie se, strah ga gui, strah od sama sebe. Ulazio je vrstom
odlukom potpunog mira, sad je propuh ugasio svijeu. Nije upalila
veliki svijenjak da ne bi pobudila elnbergovu pozornost kad se
vraa kui. ekala je uz jednu jedincatu svijeu, a propuh otvorenog
prozora morao je uiniti svoje.
A taj propuh razara mu mir i vrstu odluku da misli samo na

elnbergovu opomenu. Zato stoji nepomino kao da je oduzet. A ona ga

tamo trai.
- Gdje je uiga? - uje on iz guste tmine, umi mu u
uima, jedva razabire aptanje i ve ne zna to je rekla.
Onda opet utanje haljine, dolazi mu blie, ve je uza nj. Od tog
unja prolaze ga trnci.
Onda u kutu neto svjetlucne i utrne. Opet iskrica i mrak, a ini mu
se da to iskrenje prati neko struganje, trenje vrcanje.
I sjeti se: to ona vrca kremen da zapali svjetlost.
- Oh! - nestrpljivo aputanje u mraku.
Tek sad shvaa. Nesretna sirotica sva u oaju od neprilike ne moe
upaliti.
- Boe! Sto sada? - jadikuje njezin aptavi glas.
I bude mu jasno to mora initi.
- Kako sam nespretan - kori se on poluglasno. - Oprosti
te, Gordana, dajte mi kremen, ja u zapaliti.
Ponovo uti svila. Taj suanj ini mu se tako glasan kao um rijeke.
Ona je ve uza nj, osjea dodir njene haljine.
- Evo, velianstvo - uje njezin apat.
U tami mu prua kremen, njegova ruka posee H tminu, ali ne dohvaa
kremen, ne vidi, hvata u mraku, trai, dosee, grabi u crnu prazninu,
utapa se u njoj. A niega nema, kao da se tama proirila, probudila i
obuhvatila beskrajni prostor.
- Ne vidim ba nita - apne on, traei objema rukama
po crnoj tmini.
I sad osjeti da ona stupa iz goleme udaljenosti blie pa i on korakne i ukoi se. Sudarili se.
450

Ona se zaljulja, u sudaru se spotakla i pada. Njegove ruke strelovito
posegnu za njom. Zadre je.
Njeno zaljuljano tijelo on osjea prislonjeno uza se. Na rukama mu
ona, u prsima enja, u mislima Selnbergova opomena.
"Odgurnut e vas!"
eka. Sto e sad ona? Sto? Ne mie se. Moda joj se u sudaru
zamaglilo? Izgubila je svijest i samo se prislonila da odri
ravnoteu, da se upre i opet uspravi? I sama e se povui od njega?
Sama uspraviti?
Ne. Ne povlai se, ne odmie se od njega.
On je zadri rukama trenutak-dva, itava vjenost. Ona ga jo ne
odgurne od sebe.
Zar moda?... I magla pada na elnbergovu opomenu, a enja ga
obuzima eljeznim rukama, enja za usnama to ih je ovog popodneva
gledao tako divno nasmijeene. enja za lji-ljanskim strukom to ga
je danas popodne toliko gledao u predodbi?

Samo jedan cjelov na, te usne. Samo jednom omotati ruke oko
ljiljanskog struka, makar bilo to...
A ona se ne mie od njega, nebjei. A ako ga ne odgurne? Jer, ve je
to mogla uiniti i pobjei u tminu.
Dri ga enja gvozdenom snagom, a njegove ruke uljaju se oko njenog
vrata. Ona ga ne tjera od sebe? Ovo je njen poziv. I zaboravlja sve.
Usne mu potrae njene usne toliko eljene.
Nije ga odgurnula.
Zaboravlja sve, u srei i ape:
- Gordana, ljubavi moja.
Nema odgovora, ali osjea je uza se.
Nema vie straha. Tu je ljiljanski struk. On vie ne eka, trenutak
je tu.
Ruke mu eznu za strukom, djevojakim ljiljanom i nosit e ga poput
svetinje, nositi na svojim grudima, ljiljanove bijele mirisave
latice.
I zanosne ruke hoe da ponesu ljiljansko pahuljasto tijelo, ali
ljiljan je taj teak. Zato teak? Zato?
Opojnost nestaje kao da su se ruke smotane oko njenog struka prepale,
trgle i itavim mu biem prolazi nevoljkost.
Ne. On nije u Gordaninoj odaji. Nije cjelivao njene usne. Nije
obujmio njen struk. Drukije su njegove ruke zamislile ljiljan-sku
njenost njenog struka.
Zar je tijelo mrtvo kad je takve teine?"
To ga zaas otrijezni. Priseban je, preplaen, uhvati tijelo za
ramena i prepusti ga. Hoe li se zaljuljati, ili e pasti natrag u
njegov naruaj, ili ostati?
Ali ga zaas obujme enske ruke i tijelo se privije uza nj. Obuzme ga
nesvjesni strah kao da se oko njega smotala neka strahota. Osjeti jak
miris rue.
29
451

Trgne se iz zagrljaja i zatetura prema prozoru gdje mu svje-tli
traak mjeseca. Sklanja se u njegovu zatitu. Iznenada ispod
raspukline oblaka pljusne u sobu bijeli mlaz svijetlosti. Vladi-slav
se uhvati za zastor i krikne.
Taj krik je strava ovjeka Sto se pri potpunoj svijesti rui niz
strmoglavi ponor. Bulji u enu to stoji pred njim, enu visoku,
lijepu, oblu, u laganoj bjelini. U bijelom licu kao sablast lei
satanski gnjev poraza.
U njegovim oima bijes razoarenja i stravina slutnja smrtne
prevare. Hode da vie, dozivlje, a samo moe aptati ono to bi htio
znati i to mu donosi strah i sumnja.
- Otkud vi, to vi...

Njene usne ne odgovaraju. ini mu se da su slijepljene crvenilom to

joj ga je svojim cjelovom razliio, a onda se brzo ogleda po sobi.
Trai u mjeseevoj bijeloj zavjesi kojom je uresio tamnu sobu, trai
pogledom, mislima, srcem...
- Gordana, gdje ste, Gordana?
Nema odgovora.
I potri u tminu prema postelji, hvata zastore, tapka posteljom u
panici da se ne moe odazvati jer su joj svezali usne, one divne
nasmijeene, ili su je ubili?
- Gdje je Gordana? - dae Vladislav usred sobe. Kako
nema odgovora, on poleti k Beatrici, prijeteim pesnicama:
- Gdje je Gordana. Recite ako vam je do ivota.
Iscerio se nad njora kao krvnik nad rtvom. A ona samo stoji, gleda
ga pogledom ene koja je zatekla dragoga u naruju druge. Survala se
u pakao muke, poraza, nesree, sloma. Zjenice su joj zmije liene
posljednje kapi otrova kojim bi se osvetila pa izdie na mukama svoje
bespomonosti.
Zgaena zmija u goruem ognju izmrcvarena eka svoj kraj.
Nema rijei ni prijetnje ni osvete. Nema vie kletve. Valja se u
sramotnom kalu svojeg sloma.
Od lijepe glave do ruba bijelog skuta obasjava je mjeseina. Smatra
je sramotnim pljuskom to je poprskao obraz mone, bogate ljepotice.
Oluja se digla sa dna njene due. Oluja u kojoj mora izginuti ona, a
s njom i svi oni.
I dok Vladislav dozivlje Gordanu, a prijeti Beatrici, sijeva joj s
lica bjesomunost. Jo joj usta ne mogu uhvatiti misli to jure
mozgom kao ognjene prijetnje.
- Gdje je Gordana? - ape on glasom punim strave za
ljubljenika. - ujete li?
- Smijeni ste u svojoj ulozi ljubavnika.
- Svjetla, svjetla! - vie on i pohiti na vrata da otvori i tra
i Gordanu. Ali vrata se ne otvaraju. Zabravljena su.
"Tko je to uinio? Ona? Kad?" - i pokroi natrag u mjeseinu u kojoj
stoji ona poput kipa i okosi se:
452


- Tko se usuuje mene zatvarati?
- Va gospodar.
Dah mu zastaje, gleda oko sebe.
Sto je uinila ovdje? Kako je stigla ovamo? Sto prijeti?
Svaka mu je kretnja strah, a ona se ironiki podsmjehuje:
- Drete? Bojite se svoje ene?
- avla, avla.
- Jo ga nisam dozvala. Jo vam iskazujem milost. Do a

volskog dolaska imate vremena svojim inom zadobiti moju mi

lost.
Nijem zuri u njene oi. U njima drhti prestravljena mjeseina i
prijeti paklena zraka sudnjega asa.
"to je s njom naumila? Sto mi je namjestila? Gdje je Gordana?"
Kralj ponovo pokua izai na vrata.
- Kraljice, zato zatvarate vrata u mojoj kui?
- U mojoj.
- Ovo je kraljevska palaa.
- Ba zato moja.
- Tu sam ja kralj.
- Vie niste!
Tiina. Drhtaj Vladislavljev prolazi tminom. Magli mu se. Udaraju
sljepooice. Drhtavo moli njegov glas.
- Dajte mi kremen da upalim svjetlo.
- Tu ja zapovijedam.
- Bjesomuni ste.
- Jer slavim pobjedu nad vama.
- Vi bulaznite, kraljice.
- Ja zapovijedam.
- Vi ste ludi.
- Ja sam vladar. ujete li vi, plaenice kukavni.
- Pomjerili ste umom od strasti za vlau.
I korakne k vratima da vie, doziva ljude. A ona ga zaustavi:
- ekaj, plaena kukavice. Dvor je opkoljen.
- Tko, tko bi ga opkolio?
- Moje ete.
- Vae ete?
- Moj ste zarobljenik vi i svi vai. Prekupila sam natrag
crnu etu.
- Crna eta je na putu prema jugu.
- Zaustavilo ju je moje zlato i sada ste vi moj zarobljenik.
I svi vai. I Gordana.
Rijei su joj bodei to ih baca u njea a svaki pogaa.
- uj, prosjae kukavni. Prevario si me, uzeo si plau sa
da ti je na volju: tamnica, ili lonica kraljice. Stratite, ili pri
jestolje. Biraj.
Groza mu ide duom. Osjea se kao Neronov muenik, baen u arenu i
zatvoren s divljom zvijeri to ceri zube da ga razdere.
453

Jadniji je od rimskog roba to ima da nahrani kraljevske tigrove. A
ona se koi pred njim i zapovijeda:
- Odaberi sad: pozakoniti kupljeni i plaeni brak, ili sud
bina izdajnika.

Smrtni znoj oblijeva mu itavo tijelo. Zgurio se, uruio, slomio. A

onda slavodobitno klie:
- Prijestolje ili stratiSte? Na jednakoj su razini i uspon je
jednako visok.
"avli su doli iz pakla i pomogli joj. A gdje je elnberg? Gdje
Baka? Uhvaeni, zarobljeni? A ja predan njoj?"
U mozgu nastaje magla. Ne moe shvatiti kako se to desilo. Kako, kad?
Slabost ga hvata. Smuuje mu se, sruio bi se. Jest, zatvoren je u
kavezu s divljom zvijeri. A ova ga zvijer hoe da uzme za mua.
Gdje su ljudi? Gdje prijatelji? Zar je sve nadmudrila? Nadjaala?
Prevarila? I Bakaa sveznajueg, svemonog. Onda su svi izgubljeni.
Zaprijetila se svima i evo izvrila. Zauzela ih je.
A ja? Ja, mu na silu, mu one koja mi se ini poput guje i jeza me
podilazi od nje."
- ujte me to velim, suprue. Vjenali ste se sa mnom pred
oltarom. Platila sam vam, dakle, imamo pravo. Prosto vara bilo.
Odaberite to vas volja: ili je ovo ovdje samo naa lonica, ili
vi izlazite iz nje u tamnicu.
- A Gordana?
- Bit e joj oproteno ako se vi pokorite.
- Nemam jamstva da ete to izvriti kraljice.
- to mogu? Imam samo svoju rije u koju nemate vjere.
Pazite: odluujete o svojoj glavi i o prijestolju. Smjesta se odlu
ite jer moji dostojanstvenici oekuju moje zapovijedi. Jo ove
noi izvrit u sud nad vaom prevarom. Ako vas dovedem k
njima kao mua, spaeni ste.
Sunovraen je u ponor, zgnjeen, smrvljen. Nema spasa. Mora se
pokoriti. A obuzima ga ogavnost, beskrajna jezovitost prema toj eni
za kojom je hlepio kao edan za vrem. Bacio bi se niz ponor da pukne
zemlja i uzme ga u svoje krilo.
Mjeseina ulazi u sobu. Bijelo svjetlo ide sve dublje lonicom, trai
ga, obuhvaa i ruga mu se, a ona se izlae svjetlosti u haljini od
bijele svile i eka mua.
- Dakle, to ste odluili?
- Pokoravati se.
- No, vidite. Tako je pametnije.
Kad mu se pribliila i poloila mu ruke na ramena, osjetio je dodir
ledene zmije. I pretvara se u ledeni kip. Obuzima ga osjeaj
osuenika pred stratitem. Kamo da utee kad krvnik ve eka sa
sjekirom u ruci?
- Sjetite se Lina kad ste umirali za mnom - ape ona.
U mrani mozak pada mu traak svjetla.
454

- U Linu.. .da ...

I skoi uvis, iskrivi lice pa zuri u mrani dio sobe.

- to vam je? - pita ona.
- On, on!
- Tko to?
- Vidite njegovo strahovito nacereno lice. Kralj Matija.
- Utvara, ne ludujte.
- Grozno je iscerio zube, zar ne vidite?
- Vaoj mati potrebno je odaha. Smirite se, gubite prisebnost. Mu se ne boji duha.
- Jao meni, ne mogu gledati! Jao, pokojnik!
Vladislav se sjea: Selnbeg mu je na veeri kraj nje govorio: "Ne bih
htio uzeti udovicu, strah bi me bilo da pokojni mu ne doe i ne
zgrabi me" ... Hoe li mu sada pomoi ta varka?"
Ona mu se priblii i gotovo njeno ape:
- Priberite se, suprue. Razbuena krv doarava vam utva
re, no ne muite se.
On jednom pohita k vratima to vode na balkon, otvori ih i skoi na
zrak.
ini mu se da dolje pod balkonom netko poluglasno govori. Da vie
dolje? Zove u pomo? to to vrijedi? Zarobljen je, ona je preuzela
vlast, a on je njezin sluga.
"Kako? elnbergov glas?"
- to radite tu? - vikne dolje.
Odozdo odgovara kancelar:
- Ja, velianstvo? Ja jo velianstvo? elnberg, zar niste u
tamnici?
Na balkonu se zabijeli kraljiina haljina. enske ruke oviju se oko
kraljeva vrata i zatvore mu usta:
- utite. Moje strae ekaju da vas odvedu. Uite.
Ali ne moe. Zove elnberga. Ovaj se ne javlja. Zbunio se. U vruici
zamijenio je njegov glas s nekim Napuljcem.
Ona ga vodi u sobu. Tu se smatra ovcom, koju je uhvatio vuk. Slijedi
je u lonicu.
Otra zapovijed, nekoliko bunih glasova i enski...
- to je to? Vani vika?
Ustremljen stoji Vladislav i slua, dok ona prilazi k vratima.
Izvana se zauje dozivanje:
- Velianstvo, otvorite.
- To je ipak elnberg.
I Vladislav pohita da otvori, ali opet nailazi na zatvorena vrata.
- U vas je klju, kraljice. Dajte mi ga.
Ona se vie ne protivi. Uzme s ormara klju i preda mu ga. Istog asa
skoi na poivaljku, razbarui kose, razgali ramena i povue na sebe
pokriva.
455


Vladislav otkljua vrata. Na hodniku stoje dva mukarca u odori
dvorskih slugu. Svakome je u ruci svijenjak. Stupili su na prag.
Svijee u njihovim rukama osvjetljuju odaju. Kralj stoji
prestravljen, zaskoen u blistavilu svjetla. Kraljica lei na poivaljci i stidljivo se skriva pod svileni pokriva. Kosa joj je
raskutrana, a ramena razotkrivena. Napola ljutilo, napola
srameljivo, ona kori kneza elnberga i kneginju koji stoje na pragu
sobe.
- Nije dostojno provaliti u lonicu kraljevskih supruga.
Ali Vladislav ne prozire situaciju. Misli samo o tom kako je
mogue da je elnberg slobodan i baci se k njemu, zgrabi ga za ramena
i gotovo ga strese pitajui:
- Vi niste u tamnici? Niste zarobljeni?
- Zaboga, kralju, vi sanjate.
- Dvor nije opkoljen kraljiinim etama?
- to mu je? - prenerazi se kneginja.
- Nisu u dvoru Beatriini ljudi da me vode na stratite?
- Sveta majko boja, pomozi mu.
- Odgovarajte za ime boje: nije li ona kralj?

- Neka boja milost sine nad vama, kralju, to vam se do
godilo?
- Recite, ovjee, ona nije kralj? - i prodrma debelog kan
celara.
- 0 svemu tome to ste rekli ne znam nita. Evo tu su nai
oklopnici, nema tu kralja, osim vas.
Drhtavim rukama brie Vladislav znoj sa ela. Htio bi vikati,
kliktati i zaplesati, ali se sjeti da je iza njega tamo ona. I ogleda
se k njoj. Lei na poivaljci, stidljivo, oborenih oiju i opetuje:
- Nedostojno je, knee, prodrijeti u lonicu kraljevskih su
pruga s tolikim svjedocima.
- Svjedocima?
Selnberg i kneginja bulje kao u sablasti. Vladislav pogleda ljude sa
svijenjacima. To su Napuljci, preodjeveni u eke odore.
- Ne, ne. Neete uspjeti. Neete. Ne moete. Nema kraljev
skih supruga - brani se on estoko.
- Vidjeli su nas - veli Beatrica pobjedonosno.
A on vie kao izbezumljen.
- La je. Nema supruga. Domamila me.
elnbergovi neshvaaju kako dolazi u Gordaninu odaju kraljica pa se
okreu naokolo.
- Gdje je Gordana? - pitaju kralja.
- Gdje je? - pitam ja vas, kneginjo - bijesno vie Vla
dislav.

- Rekla mi je da ide spavati, velianstvo.

- O, boe! Traite je.
456

Kneginja pohita u druge sobe. Dozivlje Gordanu.
Nigdje joj nitko ne odgovara.
A Beatrica u Gordaninoj lonici sjedi na leaju i ne mie se kao da
sve to nema veze s njom.
Kralj i knez poli su traiti Gordanu, a Beatrica dvojici preodjevenih Napuljaca dade znak pogledom.
Oni odmah postave svijenjake na ormar i udalje se.
A ono troje preplaenih trai Gordanu, vraaju se jo oaj-niji nego
prije. Kneginja ide oko Gordanine postelje i odjednom izvue viteko
ruho.
- U ovoj je odori izjahala. Evo, ovdje je njezina odora.
I knez i Vladislav gledaju, a onda se kralj okrene kraljici:
- Jao vama ako ne kaete gdje se nalazi Gordana.
Ona ga pogleda smijekom punim prezira:
- Ba ste smijeni.

- Kraljice, upamtite: iznudit u od vas odgovor bilo na koji
nain.
- A vi upamtite: Beatrica jo uvijek nije izgubila igru. Jo
nisam iscrpila zalihu mojeg oruja.
- Ono to ste ga upotrijebili malo prije nimalo nije dostoj
no ponosne napuljske princeze.
- Jo uvijek nije bilo dovoljno nisko za vas koji inite prevaru pred oltarom. Ali tu ste prevaru danas iskupili.
- Nisam.
- Svjedoci su tu.
I ona se nasmije, a Vladislav poraen pita:
- Hou da znam kako ste doSli ovamo?
- Dola sam da vas kaznim za va nedostojni in.
- Ne zaboravite da sam ovdje ja kralj i kazna je u mojoj
ruci.
- Vlast je u vaoj ruci, a kazna u mojoj.
Prijetnja zvui iz njenog glasa.
- Traila sam ovdje mua, a nala sam slabia.
- Zaboravili ste enski stid u pohlepi za vlau.
- A vi ste zaboravili svoju ast, obraz, viteki ugled. Iz
nuujui od mene novac, dali ste se na odvratan nain. Znajte, ne
u popustiti. Nali su nas ovdje zajedno. U Rimu sjedi prvi uz
papu prijatelj mojeg oca, vodit u s vama borbu na ivot i smrt.
Jer vi ste moj zakonita mu.
- To emo raspravljati drugi put, sad ima neto vanije.

- Moe li biti neto vanije od mene?

- Prisilit u vas da priznate to od vas zahtijevam. Evo, to
je moj kancelar. Kraljica me prevarila da je uzela u ruke vlast
i sve vas zarobila. Oprostit u joj to ako kae kako je dospjela
u moj dvor i gdje je Gordana. Njezina je odora u kojoj je izjaha
la ovdje, gdje je ona?
457



Braa elnberg sluaju kraljeve rijei iznenaeno i teko ekaju od
kraljice da im razjasni. Ali ona uti. Vladislav se sjeti da bi
zapravo kneginja morala neto znati o djevojci.
- Kneginjo,kad ste stigli kui s Gordanom?
- Ve je bio mrak, vrlo se dugo zadrala.
- Gdje se zadrala?
- Vodila me dugim putem u neko selo, sila s konja pred
krmom jer ju je morila e. Ali se odmah vratila, a onda smo
krenuli u Budim.
- I stigla je s vama u dvor?
- Da, velianstvo, na stubama smo se oprostile.
- Kamo je otila?
- U svoje odaje. Vidjela sam je svojim oima kad je pohi
tala onamo. Sluavke su joj donijele veeru, a ona ih je poslala
spavati.
Pozvali su oklopnike i onda ih ispitivali. Onaj koji je nosio pismo
tono izvijesti kralja kako je bilo.
- I zna da je Gordana predala pismo?
- Nije mi predala ona, ve jedan dvoranin od one dvojice
to su nosili svijenjake. Dakle, Napuljac.
Opet Vladislav ostaje s kraljicom, kancelarom i njegovom sestrom. I
nemoan se prijeti:.
- Kraljice, posljednji vas put pitam gdje je Gordana?
- Ako ja posljednji put odgovorim utnjom?
- Onda u vas zatvoriti u tvravu pa dogodilo se to mu
drago.
Obrve su joj se trznule. Strah je prelazi od te prijetnje. Polako se
die i mjeri kralja pogledom mrnje:
- Vi, mene zatoiti? Znate li to ste sada rekli? Kerku
napuljskog kralja. Beatricu aragonsku, najslavniju enu Italije?
Ako danas izvrite prijetnju, sutra ste zgaeni crv.
Strahoviti gnjev zavitla Vladislavom, Spreman je iznuditi iz nje
priznanje, makar krajnjim mjerama. Ne mari ni za napuljskog kralja,
ni za njegovu pomo, ni za to drugo. Sad hoe da zna gdje je
Gordana. I pohita k vratima, zapovijedajui:

- Zatvorite ulaze u palau i odmah pozovite Frantieka neka

dovede oklopnika. Pratit e nekoga u tvravu.
Iznenaena ovim otrim hitnim zapovijedima, ne moe shvatiti otkud
Vladislavu tolika smjelost i odlunost. "Zar toliko ljubi Gordanu?"
- Kraljice, ako ne kanite uzeti ogrta, dat u vas otpratiti
u ovoj laganoj haljini, i znajte: zaboravljam sve to nas je nekad
vezalo, ne bojim se niega, nikoga. Vi ete sjediti u tamnici, dok
ne odgovorite na moje pitanje i dok se ne uvjerim da niste rekli
la.
"Gle, iz kukavnog slabanog gmizavca ljubav je stvorila lava? Nisam
bila pripravna takvom preokretu."

I kako se mogla nadati da bi se taj sastanak mogao svriti ovako kad
je bila uvjerena da e iz ove odaje izai kao Vladis-lavljeva
zakonita ena?
Nekoliko trenutaka razmilja i stvara odluku.
Nagne se k Vladislavu i stade se smijati. itava odaja zvoni tim
smijehom to Vladislavu zadire u kosti.
Zato se smije? Uistinu jo nije iscrpla sva oruja protiv mene?
Vladislav pogleda kneza i kneginju, ali i njih taj smijeh vodi u
oaj.
Meutim, ona polagano doe nekoliko koraka naprijed i pri-apne
kralju:
- Vi ste uistinu bezmjerno kukavni. I zato ste smijeni. Up
ravo se stidim to u biti prisiljena ovako jadno stvorenje voditi
itav ivot uza se.
On se bijesno okrene Selnbergu.
- Idemo, knee i gospoo kneginjo, neka oklopnici uvaju
vrata i ne putaju je izai dok ne doe zapovjednik sa itavom
straom.
S tom odlunom zapovijedi Vladislav ide iz odaje.
Zatvorili su je, a s jedne i s druge strane Gordaninih odaja
postavili strau. Onda su otili u pokrajnu odaju. U silnom uzbuenju
raspravljaju to se moglo dogoditi s Gordanom, kako je kraljica
dospjela u njezine odaje, a Vladislav se neprestano prijeti. Spreman
je rtvovati sve.
- Znao sam, velianstvo, da se neto dogaa. Kad su vas u
dvoru zvali s vijeanja i kad ste se opet vratili, nije bilo mogue
s vama izdrati. Vidio sam da vam je Stjepko neto aptao. Kad
je Baka ostavio dvor, otiao sam u kraljevski ured i tarno mi
neto nije dalo mira. Potraim Stjepka i pozovem ga u kraljevski
ured da tamo djeaka ispitam. Dugo mi nije htio rei zato vas
je zvao od vijeanja. Ali toliko sam ga izmuio i toliko mu pri
jetio da mi je napokon rekao to je bilo. Gordana vam je neto
pisala, a vi ste to zatajili. Onda sam vas vidio u perivoju kako

idete prema ljetnoj palai. Morao sam se pritajiti. Nikako mi nije

ilo u glavu da vas Gordana zove u to doba noi k sebi. I ba to
mi je bilo sumnjivo. I dooh k svojoj sestri. Ona nije nita znala
da bi vam Gordana pisala. Nismo vjerovali da bi vas Gordana zva
la u kasnoj noi, tajno, a opet nisam bio sasvim siguran da nije.
I nisam legao, ve neprestano silazio u perivoj, promatrao pro
zore i opet ulazio.
- Aragonka je htjela iznuditi od mene zakonitost braka lu
kavo smiljenom varkom da bi me svrgnula.
- Ali to pismo, velianstvo, zar je uistinu Gordanino?
- Nikad nisam vidio crte njenog pisma, morali bismo pita
ti Bakaa, on poznaje Gordanino pismo, ali kako bih mogao po
sumnjati. Toliko sam mislio o njoj itavo popodne, toliko sam je
elio vidjeti.

458

459

- Ljubav je slijepa, velianstvo, ali Selnberg ne ljubi, zato
je posumnjao da vas ona zove. I ekao sam...
Izvana su uli tropot koraka oklopnika. Frantiek se pojavi u sobi.
- Cuj - ree kralj - vodit e Aragonku u tamnicu. Treba
da od nje iznudimo priznanje. Ne tedi je. Svejedno mi je, ma
kar mi napuljski kralj navijestio rat. Nee dobiti ni jela ni pia
dok ne kae gdje je Gordana.
Beatrica je, meutim, razmiljala. Sto je to ulo u njenu sudbinu?
Tko to koraa njenim putovima tako divno izgraenim, baca joj zamke i
potkopava svako njeno djelo? Neka tajna sila razara svaki njen dobro
smiljeni plan?
"Pa ipak, taj bi me Vladislav uistinu zatvorio u tvravu. Ne misli na
odmazdu mojeg oca. to je zaljubljenom u tom asu do budunosti kad
on hoe Gordanu. Kako je treptio u ovoj tamnoj sobi dok je mislio da
stoji ona. Kako je drhtao. Nema sumnje, spreman je da me okovanu i
svezanu baci na dno tvrave. Dani e prolaziti dok doe pomo iz
Napulja, a ja, ja sam ipak sada njegova ena. Svjedoci su tu. Ja imam
posla na slobodi, vanog posla. On ipak mora prijei prag moje
lonice!"
Buni koraci s hodnika pribliuju se. Vladislav otvori vrata i ulazi
s knezom i kneginjom, a vani u hodniku stoji itav niz oklopnika i
zapovjednik kraljeve strae.
- Kraljice, va put vodi u tamnicu. Idite dobrovoljno, jer bi
vas inae morali voditi silom.

Odluka je posve jasna. Beatrica je osjea. Nema joj pomoi. I

poluglasno mu dobaci:
- Samo jo as. ujte jedno pitanje: ako vam dadem razja
njenje kako sam dola ovamo i nestanak Gordane, hoete li me
mimo pustiti u egersku palau kao da nije bilo nita?
- Ako mi kaete gdje je ona i ako se uvjerim da niste la
gali.
- Zadajete li na to asnu rije?
- Zadajem.
- Dobro, doznat ete to elite. Pruit u vam priliku da se
uvjerite u istinitost mojih rijei.
To ga ponuka da pobrza k vratima i zatvori ih. Onda se vrati.
Selnberg i kneginja stajali su u dnu sobe zagledani u Beatricu.
ekaju to e rei.
Sjela je u naslonja i s prezirom gleda Vladislava.
- Saznala sam iz usta Poljaka da u ovoj zemlji nije bila
poljska kraljica niti je ona traila od vas da uzmete za enu neku
poljsku princezu. Sve ste, dakle, podmuklo namjestili da me mo
ete prevariti. Kad sam to doznala, odmah je krenuo moj glasnik
u Napulj. Moj e se otac pobrinuti da vas Rim prisili da me priz
nate svojom enom.
- O Gordani hou da ujem - upada on.
460

- Znala sam odmah da vam je samo ona u pameti i odlui
la sam vas kazniti.
estoko je zakoraio, oinuvi je prijeteim pogledom. Osjeala je da
bi je ovog asa mogao udariti i uguiti.
- Smislila sam kako da izvrim svoju namjeru. To sam iz
vela juer poslije podne. Vazda je bio spreman moj glasnik da se
Gordani prikae kao glasnik vojvode Ilokog. I pristupio je k
njoj, izruivi joj tobonju vojvodinu poruku.
Vladislav se okrene kneginji Selnberg koja je u tom asu us-kliknula:
- To je onaj ovjek s kojim je Gordana govorila juer i rek
la mi je da je prosjak s juga.
- Imala je mnogo razloga da taji pred vama, kneginjo nastavlja kraljica. - Urekao joj je sastanak s vojvodom.
- Gdje? Kada?
Kralj je ubacio ta pitanja pun teke slutnje.
- Za danas popodne u jednom malom selu.
I opet kraljev pogled trai u kneginje razjanjenje. A ona
preplaeno sklopi ruke i drhtavo priznaje:
- Tamo u selu, u maloj krmi!
- Da, tamo - ravnoduno pripovijeda Beatrica. - Tamo je
Gordanu imao ekati vojvoda.

- A tko ju je doekao?
- Ja.
- Boe sveti - krikne tiho kneginja.
- A to je bilo onda?
Kraljevo pitanje dre. Priao joj je jo blie, ekajui odgovor.
- Rekla sam Gordani: kralj koji ti se ulaguje priinja se
kao da je lud za tobom, moda ti ak obeaje enidbu, taj kralj
trai od mene novac, vojsku, moli me da se s njim vjenam i moj
je mu. Taji svoje vjenanje da ti ne dozna.
- Vi ste joj to saopili?
- Jest, rekla sam joj: kralj mi je prisegao vjernost. I to je
Gordani bilo dovoljno da uini ono to je kasnije slijedilo.
- to je uinila?
Teko diui, eka Vladislav njezin odgovor kao smrtni udarac.
- Gordana se prenerazila od vaSe zamke i planula.
- Ali to je uinila?
- Uinila je ono to joj je nalagao ponos. Odluila je da
ostavi dvor i Budim.
- Ne, to nije mogue. Ona se vratila iz krme - veli kne
ginja.
Kraljica se posprdno nasmije:
- Polako vam ide misao. Zar ne razabirete to se dogodilo
u onoj krmi?
461

Vladislavljev izbuljeni pogled zabode se u kneginju koja blijeda lica
drui, nita ne razumije i gleda Beatricu, vapei za razjanjenje,
pa usklikne:
- Za ime boje, izala je iz krme.
- Varate se. im je Gordana saznala istinu, uzviknula je:
"Nikad vie neu prijei prag ovog dvora." Kad je to rekla,
naravno, bila sam vrlo radosna jer je to ilo meni u prilog pa sam
joj ponudila svoje usluge. Da to lake i bre provedem svoj cilj,
rekoh joj neka smjesta sa mnom izmijeni plat i klobuk.
- Tako se brzo niste mogle preodjenuti - upada kneginja.
- Bila je samo kratko vrijeme u krmi.
- Zar mislite, kneginjo, da sam dola u krmu u svom kra
ljevskom hermelinu? Znam Gordaninu viteku odoru i spremila
sam na vlas istu. Ali da varka bude jo potpunija, brzo sam zami
jenila s njome plat, klobuk i vizir.
Gnjev i strah stapaju se u Vladislavljevoj dui kao dva crna oblaka
to nose oluju i prijetei upita:
- A to ste onda uinili?
- Rekla sam joj: Vladislav se vara, on je moj mu, imam
na njega pravo. Ti ga ionako ne ljubi. Daj da ja idem u dvor mje

sto tebe.
- to je rekla? Sto je uinila?
"Uzmite svoje pravo. Neu ni da ujem o tom varalici!" To je rekla i
ostala u krmi, a ja sam otila.
- Vi ste u njenom plastu, u njenom klobuku, pod njenim
vizirom izali iz krme?
- I sjela na konja i odjahala s vama, kneginjo, ali sam se
putem klonila da ne govorim odvie s vama i tako sam nastojala
da stignem u grad to kasnije, ve u mraku. Izmijenile smo samo
nekoliko izreka apui. Je li? I plat mi je skrivao itavu poja
vu, a vizir lice.
Teko diui i sva u strahu i uasu, kneginja se stane krstiti,
sklapati ruke i uzdi sati:
- Kako mi se inio taj aptavi glas hrapav? A ja sam misli
la da je to od straha, jer smo se kasno vratile.
- Htjela sam da bude kasno kako bih lake provela svoju
kaznu, im smo bile u palai, otila sam u Gordaninu odaju, svukla odoru i odjenula njenu -laganu haljinu, a kad je u hodniku
nastao mrak, otila sam zamotana u ogrta i predala pismo za
kralja. Moji uenjaci uili su Gordanu pisati, dakle, znam svaku
njenu crtu. Napisala sam pismo kao da mi je njena ruka vodila
pero, uvjerena da e kralj dohrliti svojoj ljubovci.
- La je! Nije mi bila ljubovca. I ba vas je to odalo. Jer
kad sam stajao ondje u tmini, zaveden u vau stupicu, osjeao
sam da to nije ona kreposna, suzdrljiva, ona bi bila bjeala od
moje blizine, a vi ste me htjeli blizinom zavesti.
- Mua se ne zavodi, a vi ste mi prisegli pred oltarom.
462


- Dakle, nije vjetar utrnuo svijeu, nego vi. Zato ste zapa
lili samo jednu i metnuli je k prozoru da vjerujem. Zato niste
mogli smoci iskre na kamenu, sve ste lukavo izveli.
- Zakonitom se muu smiju postavljati varke.
- Karao je otila Gordana? Samo to elim znati - zavikne
on opet, sjetivi se svoje ljubljene.
- Obeala sara joj da vam neu kazati kamo je otila. Du
na sam drati obeanje.
Obuzme ga bijesna nestrpljivost:
- Ne sluam vie vaih lai. Ni do sudnjeg dana neu vas
pustiti ako mi ne kaete gdje je Gordana.
Podrugljivo i prezirno ogleda se ona na kralja:
- Razumijem va oaj zaljubljenog, pa ipak vas ne bih smje
la ostaviti zdrava pamet. Izgledate kao luak.
- Ni asa ne ekam.

Vladislavljeva prijetnja postaje opasna. Ona ustane pa e blagim

glasom:
- Ako me vi prisilite da Gordani zadanu rije prekrim,
dobro. Ona me ne moe okriviti ni tko drugi, sili se moram poko
riti.
- Prisilit u vas da mi kaete gdje se nalazi. Ponavljam:
ako mi iskaete istinu, izai ete iz ovog dvora na slobodu, za
tajite li ili slaete, moram vas odvesti u tamnicu dok ne doznam
od vas istinu!
- Na asnu rije?
- Na asnu svoju rije. Ve sara to jednom naglasio.
- To sam slutio - izlane elnberg.
- U Hrvatsku? - pita kralj.
- Mogla bih rei: da. Ali onda bih potcijenila Gordanine
umne sposobnosti kao to ih potcjenjujete vi. Kad bih bila otila
u Hrvatsku, vi biste to lako pogodili, ba zato je uzela sasvim
drugi smjer da ode od vas zauvijek.
- Zauvijek - prepadne se kralj, makar mu se ini da je to
vjerojatno i jedino mogue. Da, otila je nekud zauvijek, uvrije
ena, povrijeena do dna due - i pita Beatricu, gotovo mole
i:
- Kamo je otila?
- Evo kako se zbilo - pripovijeda ona umjesto odgovora:
- Gordana je stupila u krmicu, oekujui vojvodu, a nala je
mene. Ja sam je, dakle, prevarila, ali sam joj odmah rekla: kralj
vas vara. Baka me vjenao s njim. Vladislav mi je mu, prise
gao mi je pred oltarom. Prepustite ga meni i neu vam uskratiti
da idete kud vas volja. Samo ne smijete otii u dvor, jer onamo
idem ja, kraljeva ena. Gordana se skamenila kad je to ula. Ne
samo da je pristala ve se zgraanjem odvraala od vas. Odmah
mi je izjavila da e otii daleko iz ovog kraljevstva.
- Daleko iz ovog kraljevstva? - opetuje Vladislav.
463

- I odmah je naglasila: neu da mi Vladislav doe vie na
oi. Ne mogu ostati u svojoj domovini jer bi me kralj lako pro
naao. Idem na sjever, prema Beu, znam gdje u se tamo sklonuti. Vie nismo imali vremena razgovarati, brzo smo zamijeni
le plastove, klobuke i vizire.
- A to bi bilo da nije dola u mukoj odori? - zapita kne
ginja elnberg.
- Morala je doi u toj odori s vizirom jer sam joj ja u ime
vojvodino isporuila da se tako odjene. U enskoj haljini i bez
vizira ne bih ja mogla izvesti tu varku. Dakle, morale smo se
pouriti da gospoa kneginja ili tko drugi ne bi doao u krmu

i sprijeio me da izvedeni svoju osnovu. Zato sam pustila Gordanu u krmi, a ja sam izala i sjela na konja. Bila sam vrlo
sretna to je Gordana tako brzo pristala na tu zamjenu.
I kralju i elnbergu, a naroito kneginji, inilo se to vjerojatno,
ipak kneginja jo upita:
- Velianstvo oito nije dolo u selo i u krmu pjeke, a
nigdje oko krme nije bilo traga kakvom konju ni pratiocu?
- Sasvim prirodno jer sam svoga konja ostavila sakrivenog
u peini, tamo ispod brda, da nitko iz sela ne moe nita naslu
titi. Uzela sam sobom samo jednog pratioca, slugu. Ugrina. I rekla
sam Gordani neka ide tamo u peinu da uzme konja i moga pra
tioca, neka mu se ne oda, jer on e misliti da prati mene, kraljicu,
i poi e s njom kamo ona eli.
- Gordana je, dakle, otila, prema Beu? - pita jo jednom
Vladislav Beatricu.
- Tako mi je sama rekla.
elnberg se obrati kralju i ree mu na ekom:
- Pazite, velianstvo, ona vas moe i zavarati.
Vladislav pristupi sasvim blizu Beatrici i pogleda je s izra
ajem mrnje:
- Ako ste slagali, jao vama! ime mi jamite da ste rekli
istinu?
- Evo to u vam rei: tu sam u Budimu u egerskoj palai,
moete me jo uvijek baciti u tamnicu ako biste se uvjerili da
sam slagala. Poaljite odmah svoje ljude na cestu koja vodi u
Be, ispitajte. Znam, Gordana je otila onim smjerom.
- Ja je ipak ne bih pustio iz dvora - ree elnberg.
- Poaljite odmah brzoteu da ispita na cesti put Bea je li
kakav vitez projahao i kako izgleda.
- Odmah, velianstvo - i kancelar izda nalog oklopniku.
Beatrica ne zna to je kralj rekao kancelaru, ali nasluuje.
I obraa se kralju, naglaujui svaku rije:
- Upamtite: ako me i nakon svih mojih izjava ne pustite
na slobodu, moglo bi se Gordani putem desiti kakvo zlo. Moji
Napuljci nee promaiti osvete.
Ta prijetnja potpuno ga razorua.
464


- Ne kanim prekriti zadanu rije, kraljice, i kao vitez, do
pustit u da se vratite u svoju palau.
- Vitezom se smijete nazivati tek onda kad izvrite prisegu
koju ste izrekli pred oltarom.
- Idite - ree kralj Beatrici, obuzet ogavnosu i mrnjom.
- Idite kako ste zaeljeli. Ja u vas drati na oku.

- Najprije se moram odjenuti u muku odoru i uzeti vizir

jer u ovakvoj haljini ne mogu - nasmije se ona ironiki.
- Dobro - pristane on i pozdravi je hladno i ledeno dok
mu ona nasmijeeno dobaci:
- Do vienja, moj suprue.
Kralj se pourio u hodnik gdje eka zapovjednik njegove strae. Brzo
i strogo mu naloi:
- Smjesta spremi jaku etu, dobro je naoruaj i krenut eS
cestom prema Beu.
Opet se Beatrica odjene u muku odoru u kojoj je stigla. Pokrila je
glavu kacigom i sila "u perivoj praena elnbergom.
Tu je ve ekao osedlani konj. Ona se uspela na sedlo. Ispod stabla
stoji Vladislav. Hoe da sam svojim oima gleda kako e odlaziti.
Hvata ga strah da bi mogla ostati gdjegod skrivena u dvoru i uvui se
u njegovu lonicu da stekne nove svjedoke o njihovoj branoj
zajednici. Zato se htio uvjeriti da odlazi.
Kraljica sjedi ponosita na sedlu. Spazivi Vladislava, licem joj
preleti ironija.
- Zato odvraate od mene svoj pogled, mili suprue? Zato
niste odbili moju ruku ako ljubite Gordanu? Naprotiv, moljakali
ste me da primim va upros.
- Nisam ja nikoga molio - odvraa on pun gorine, proklinjui velmoe.
- Moda niste sanjali sa mnom pred oltarom vi? Moda ste
vi bili netko drugi?
Sarkastian upit postiuje ga i on poali to je htio da bude
prisutan njenom odlasku.
Prezirni smijeak ne gubi se s njenih usana:
- Sad vam nita ne pomae, moj premili suprue. Dopustili
ste da provale u lonicu gdje su nas nali same. Osvjetlili su nas
svijeama, dakle, posjedujem svjedoke koji e prisei da ste moj
mu.
I domahne mu rukom i jo se jednom nasmije:
- Pomirite se sa svojom sudbinom, dragi suprue. Bit ete
prisiljeni da opet doete k meni ljubazni i ponizni ako ne elite
da prijeem na stranu vaeg njemakog neprijatelja Maksimilijana, da mu poaljem svoje blago i svoje ete. Do skorog vie
nja.
elnberg gleda prestravljeno. Sjea se Napuljaca, preodjeve-nih u
kraljevske sluge, kako su stajali sa svijenjacima. Lica su im
odraavala zluradost. Dakle, svreno je.
465
30 GORDANA V

30
Beatrica ih je nadmudrila. Vladislav ne moe stei razrjeenje toga
braka. I hvata ga vrtoglavica. Beatrica je sebe ove noi uinila i
ekom kraljicom?
A Beatrica odjae perivojem. Tamo je ekaju kraljevski ok-lopnici i
vode je prema glavnom izlazu iz dvora.
Oajni elnberg oslovi svojeg gospodara.
- Jeste li uli to je rekla? Svjedoci. Ona je, dakle, svoje
ljude na ovom dvoru unaprijed obavijestila to moraju initi.
I ono pismo u Gordanino ime poslala je po svojem dvoraninu.
Sve je bilo unaprijed ugovoreno. Ona sada ima svjedoke da su vas
nali zajedno u tmini. Velianstvo, ona je pobijedila. Svjedoci su
tu.
- Smjesta zatvorite obojicu, a sve druge Napuljce pobaajte iz dvora. Prokleta aragonska eljad.
I pohitaju obojica natrag u ljetnu palau i narede strai neka
potrae dva Napuljca to su unijeli u Gordaninu lonicu svijenjake.
- Velianstvo, oni su otili jo dok je kraljica bila ovdje.
Traili su ih po itavom dvoru dok nije vratar na glavnom
ulazu objavio da su Napuljci po kraljevu nalogu otili u egersku
palau.
Bilo je prekasno dokazivati da kralj nije izdao nikakav nalog.
Beatrica je sve dobro spremila. Kralj je mogao jedino olakati svoj
bijes to je jo iste Tioi zapovijedio napuljskim dvoranima i
slugama da smjesta ostave kraljevski dvor.
- Sad kraljica vie ne treba uhoda - naruga se elnberg
kralju.
A on samo tiho prokune svoju slabost i neodlunost.
- I velim vam - nastavlja kancelar. - Baka e se stra
hovito ljutiti to kraljicu niste dali odvesti u tvravu...
- Baka je ba ove noi morao otputovati iz Budima.
- Nesretnik, obilazi u okolici velmoe i plemie ne bi li
ih jo uvijek sklonuo da otkupe vae velianstvo iz aragonskih
apa.
- Smjesta aljite glasnike za Bakaem.
- Ve sam otposlao. Sutra prije podne bit e Baka ovdje.
- Da sam ja na vaSem mjestu, ona bi sada amila u tamni
ci.
- Vi ste ludi, elnberg. Zar niste uli Zapolju to je danas
uveer rekao Bakau: zar da razdraim protiv sebe i Napulj, Feraru, Rim i itavu Italiju? A ne znam sat ni as kad e mi u Bu
dim banuti Maks. Samo sam se Aragonki prijetio tamnicom. Te
ko je uzdisao, buljei preda se kao oajnik koji rie zna kamo bi
se okrenuo.
- Sada vam ne preostajc drugo, velianstvo, nego da idete

spavati.
466


- Ovakav da idem spavati? Ne bih mogao zaspati ni da mi
skuhate u mlijeku itavo polje maka. Doite sa mnom da se ba
rem imam kome jadati. A jo nije doao ni Frantiek?
- Stigao je oklopnik kojeg smo poslali da trai Gordanu.
Sto nosi?
Obojica pohitaju vojniku, a ovaj ukratko najavi:
- Ve na poetku ceste rekoe mi da je onuda projahao da
nas u prvom mraku vitez s vizirom na licu. Pratio ga je jedan
momak. Popili su neto i pojeli. Vitez nije govorio i odjahao je sa
svojim pratiocem dalje prema Austriji.
To radosno djeluje na Vladislava. Odmah je otposlao svoje
najpovjerljivije ljude da pohitaju za Gordanom put Bea.
U egerskoj palai svi su prozori rasvjetljeni. Ranzano, grof Enriko i
Francesko ekaju budni. Jo uvijek ne dolazi nitko iz dvora.
Na vratima palae netko udara. Sva trojica pohitaju iz sobe. Sluga
otvori. U palau utre dva napuljska dvoranina u odorama kraljevskih
slugu.
Sva trojica jednim dahom pitaju:
- Sto je bilo?
- Osvijetlili smo arobnim svjetlom jo arobniji prizor.
I brzo ispriaju dogaaj u Gordaninoj lonici.

- ekali smo u sobi nasuprot da budemo pri ruci. Kraljica
nam je dala pogledom znak da idemo. Kasnije smo je jednostav
no izgubili i prevarili vratara da nas kralj hitno alje u egersku
palau. Tako je bilo ugovoreno.
- Meni kraljica nije nita isporuila - zapita Francesko putujem li ili ne?
- NiSta, vaa milosti.
- ekajte dok nam ne stigne kakav drugi glasnik.
I opet su se povukli u sobu, vedri i veseli, i obnavljali prianje
svojih pouzdanika.
Dugo nakon toga opet ih trgne lupanje na vratima. Svi potre u
predsoblje gdje im doe u susret Beatrica. Silno su se iznenadili,
zabrinuli. Ali ona je vedra i nasmijana. To ih umiri.
Kraljica, Francesko i Ranzano uoe u kraljiinu odaju.
- Rekla si da e se vratiti tek ujutro iz lonice kraljev
skih supruga?
Francesko je gleda, pitajui. Ona slegne ramenima:
- Gordana je lukavija nego to sam predmnijevala. Da mu
nije htjela biti ljubovca, to sam unaprijed znala, ali nisam ni slu

tila da mu nije dopustila ni jedan jedini cjelov.

- A to to znai, Beatrice?
467



- Da sam bila premalo otporna. Trebala sam mu se otimati,
ali nestrpljivost me nagnala da se u jednom jedinom asu pre
naglim.
- to si uinila, Beatrice?
- Sasvim prirodnu stvar: onako u tmini zagrlila sam ga
da mu sasvim potamni svijest, a kad tamo, on se otkinuo i po
bjegao k prozoru. Oekivao je od Gordane da mu se stidno otimlje, oito mu je to neprestano kopkalo u glavi i moj zagrljaj pro
izveo je protivno: otkrio mu da nije ona. Jo mu je priskoio u
pomo i mjesec i tako sam tu igru izgubila.
- Izgubila - razoarano opetuje Ranzano, a Francesko osta
ne bez rijei.
- Ne plaite se. Drugu sam igru dobila.
Obojica rastvorenih usta i rairenih oiju ekaju razjanjenje. Ona
im pripovijeda drugi dio dogaaja u dvoru i dovri:
- Glupan je htio pobjei i stao zvati. Pustila sam mu da
otvori vrata. Znala sam da moji ljudi ekaju sa svijenjacima. I
nali su me na leaju raskutranu i zastienu. Dakle, svjedoci su
tu.
- To je glavno, velianstvo - smireno i ivo primijeti Ra
nzano.
- Mislila sam da e me svi dvorani u ljetnoj palai otkriti
s kraljem u zoru. Meutim, nita ne ini. Ve sam pred dva svje
doka njegova ena, a za tri dana on mora prijei prag moje lonice.
I onda se ona povue s Ranzanom u dno sobe, otvori ormar i preda mu
kutiju punu novaca.
- Vi ete sutra ujutro zastupati mene i odreivati u moje
ime. Nitko ne smije znati da sam nestala iz palae.
Grof Enriko najavi:
- Konji su osedlani i sve je spremo.
- Hajdemo, Francesko.
Beatrica i njezin brat krenue u tamnu no. Za njima ide ogromna
eta.
OSVETA GRESNIKA
itavu no uznemiravali su Damira runi snovi i probudio se jo prije
nego to je zora probila tminu. Ostaje, leei razmiljati. Zato je
ovu no sanjao o Gordani? Zar je odvie danju mislio o njoj? Uvijek
misli makar se protiv toga brani. Misli to vie jer o njoj ne govori.

A ne govori zato to Ivan uvijek uti. A kad bi ostavljao Ivanovu

palau da se vrati svojoj kui, sjetio bi ga Gordane svaki
rasvijetljeni prozor kraljevskog dvora. I dok bi jau
i bio ve daleko, jo uvijek se morao osvrtati za onim prozorima
koji mu se ine kao rasvijetljena slova njenog imena. To probueno
sjeanje donio bi sa sobom kui i u pustim odajama, samotan hodao bi
dugo u no, ne mogavi se osloboditi misli o njoj. Tako bi lijegao i
esto se muio u snu koji bi mu doaravao njen lik.
Ali ove noi bilo je neto ipak neobino. Odvie je snivao o njoj. I
probudio bi se i opet zaspao da ponovo prolazi kroz muke takvog sna.
Pa ipak, sad kad se tako rano probudio, ne moe se dosjetiti ni jedne
slike sna. Samo zna da su bile mune i teke. Progonile su ga i
izmuile.
Vie nije mogao spavati. Obilazi ga nemir. Zato? Kako to? Ne zna. I
ustane. Dozove slugu i opremi se. Zaeli da ide iz kue. Bilo kamo.
Ali ne moe izdrati pod krovom.
Sedlali su mu konja. Jesenska magla napunila je itavo dvorite i
pala mu na duu. S nemirom se probudi mutna alost. Tako mutna,
neprozirna, a po njoj plazi neki tajnoviti vjesnik o blizoj nesrei.
Uspeo se na sedlo. Slijedi ga desetak momaka.
Na dvorinim vratima odjekne lupanje. Sluga Marko ide blie i pita
tko je vani. S one strane odgovori glas:
- Njegova visost knez Vaclav iz kraljevskog dvora mora hit
no govoriti s plemenitim gospodinom Damirom.
Tako jednostavna objava povea Damirov nemir. I odmah dade otvoriti
vrata.
Dok je mladi knez ujahao u dvorite, Damirov pogled instik-tivno
istrauje njegovo lice. I ini mu se da mu nosi neku teku vijest:
- Gospodine Damire, sigurno ste htjeli izjahati, ali ja bih
vas molio da odgodite svoj put.
- Evo me na vau slubu. I opet sjae pa ide svojem gostu
koji mu ve ide u susret.
Damir ga povede u prvi kat i ponudi mu da sjedne.
- Oprostite, gospodine Damire, nisam jo nikad preao prag
vae kue i ne bih to uinio u ovo doba da se nije dogodilo neto
naroito pa sam smatrao da je najbolje ako sve povjerim va
ma.
- Vae me povjerenje, gospodine knee, svakako poauje.
- Nije to zbog asti, gospodine Damire. 2ena o kojoj vam
imam neto saopiti nosi vae ime. Zbog toga ste imena izazvali
na dvoboj i Franceska.
- Razumijem o kome je rije i ekam da mi razjasnite.
- Danas je u dvoru sve bilo rano na nogama. Cak i moj ro
ak knez Selnberg. Kad sam se zaudio to tako rano ustaje, is-

pripovjedio mi neuveni dogaaj ove noi.

Damir je sve nemirniji.
- Sto se dogodilo ove noi? Molim, recite mi.





468

469

Dok mu Vaclav pripovijeda to je saznao od Selnberga, Da-mirovo srce
sve ee kuca, ali nastoji da se to vie udalji od mladog kneza da
sakrije uzbuenje i prikae se ravnodunim.
Kad je pripovijedao kako je kralj primio pismo od Gordane da eli s
njim govoriti, umjesto nje nae kraljicu, Damir se nije usudio
progovoriti ni jednu rije, uvjeren da e mu glas drhtati i izdati
ga. Samo je sluao kneza.
- Kraljica je Vladislavu priopila da je iz one krme Gordana otila u Be. elnberg i kralj vjeruju. Francesko je ve poku
ao oteti Gordanu pa mi se misli neprestano vraaju na tu otmicu
i pitam se: nije li Beatrica ipak slagala?
- To bi bilo savim po njezinu nainu.
- Mislio sam: bilo bi dobro o tom govoriti s vama ije ime
nosi Gordana. Vi ste uvijek spremni da ga branite, dakle, pred
laem da nas dvojica malo bolje istraimo Beatriinu izjavu. Ja
ne znam gdje je krma o kojoj se radi, vi ete je sigurno prona
i. Slijedit emo Gordanin trag. elnberg veli da je Gordana uis
tinu otila put Bea.
- To nije vjerojatno. Smjesta sam spreman poi s vama.
- Tome sam se i nadao i zato sam doao. Hoemo li odmah?
Damiru je bilo jasno zato mu je san nanosio strahovite sli
ke i nije ni asa oklijevao. Odlui da ide odmah.
Meutim, na vratima stoji Damirov sluga Marko i navijesti:
- Gospodaru, neki vitez, pokriven vizirom, hoe s vama go
voriti, ali nee da kae svoje ime.
- Vitez s vizirom - opetuje knez, i Damir s nekom slut
njom.
- Nek odmah doe.
Mladi ljudi gledaju se utei. Obuzima ih nemir. Vitez pod vizirom
donosi im neke nade.
Obojica izlaze na trijem da to prije vide viteza. I opaze kako se
uspinje stubama. Prislukuju njegove korake, promatraju njegovu
pojavu to se uspravlja na trijemu.

- Tko je? Zar ona?

Odmah se povuku u sobu. jer im vitez ide u susret. Kad su zatvorili
vrata, vitez se pokloni. Ne ree nita, ali odmah digne vizir s lica.
Damir usklikne.
- Robert egerski.
Mrko, gotovo prijetei, pogleda ga Damir, dok se ovaj priblii
nekoliko koraka:
- S pravom se udite to se usuujem stupiti pred vas u
vaoj vlastitoj kui nakon onoga to sam jednom poinio.
- Vie je to nego drskost, gospodine. Vi se oslanjate na moje
hrvatsko vitetvo i oekujete da vas pod svojim krovom neu
kazniti.
- Oslanjam se na ono to vam donosim i molim da me sas
luate.


- Nemam mnogo vremena. Govorite hitro.
- Ne biste vjerovali ni jednoj mojoj rijei kad vam prije ne
bih razjasnio okolnosti to su u uskoj vezi s onim mojim inom
kad sam Gordanu prije dva mjeseca odmamio u onu palau na
Dunavu.
Spomenuvi Gordanu, Damir ponuka svojeg gosta, kneza, da zajedno s
njim slua:
- Dakle. to elite rei?
Robert obori oi i uzbuenim glasom razjanjava:
- Poto me kraljica uinila katelanom dvora, opet me ski
nula. Zbog toga sam se bunio, ali mnogo vie zato to mi je bra
nila da samo pogledom dotaknem Gordanu, a kamoli da snujem
kakvu osvetu. Odjedanput mi to zabranjuje, a neko me inatila.
Plamtio sam od elje da budem osveen za onu porugu. A zato
mi to brani kraljica? To me pitanje izjedalo jer sam ve i sum
njao istinu.
I Damir i Vaclav sa zanimanjem prilaze blie k Robertu, promatrajui
kako mu mlaahno lice odraava neku potitenost i prijetnju, osvetu i
strah.
- Rei u vam istinu. Bio sam kruto ponien od kraljice.
Uvrstila me meu svoje dvorane, ali mi je uskratila svaku po
vjerljivu slubu. Odaleila me od sebe i neprestano mi se prijeti
la tekom kaznom ako se samo gdjegod pribliim Gordani. Svuda
su preda mnom bili Aragonci i uvijek me gurali u pozadinu. Stao
sam ih mrziti.
Nestrpljivost obuzima Damira i Vaclava, ali ga ne prekidaju,
oekujui da se u njegovu izlaganju krije neto naroito.
- Onda se pronio gradom glas da je one veeri, kad se Gor
dana zadrala kod kraljice, Francesko pokuao oteti Gordanu. Bi

lo mi je jasno zato me kraljica skinula s kastelanstva, zato mi

brani da je samo pogledam. Cak me svuda uhodila da ne bih mo
da togod zasnovao protiv Gordane. Bilo je to, dakle, sve zbog
toga to je Francesko Gordanu odabrao za sebe. Zamrzio sam ga
i ba zato ljubomorno uhodio. Oslukivao sam oko njegovih oda
ja da togod naujem. U palai mojeg ujaka poznat mi je svaki
kut, pa sam pronaao skrovite odakle se moglo uti sve to
Francesko radi i snuje.
Damir jo biie pristupi mladom ovjeku i stade ga sumnjiavo
promatrati, ali ipak ga pomno slua:
- Kad ste vi, gospodine Damire, ranili Franceska, uo sam
kako se on jada kraljici da je ve mogao biti s Gordanom daleko
od Budima, ali vi ste to dvobojom sprijeili.
- ujete - upada Vaclav estoko, ali ga Damir uutkava i
nuka Roberta da nastavi:
- Od toga dana itavo je moje tijelo bilo samo jedno jedino
uho. Zakleo sam se: taj Aragonac nee dobiti Gordanu, ni on ni
kraljica.

i



470

471

Jo uvijek ga Damir promatra sumnjiavo. Nije li ga kraljica poslala
da ga opet zaplete s kakvom zamkom kao pred krumdbu kad su mu poslali
akija da mu toboe oda tajnu o prisegi o kojoj nije bilo ni govora?
A taj mladac, moda je i on doao i istom misijom? I eli ga tono
ispitati:
- Kamo vas je, dakle, dovela mrnja prema napuljskom
princu? - pita Damir.
- Odmah u vam na to odgovoriti. Jednog dana poslala me
kraljica iznenada iz egerske palae da idem s nekom porukom u
Estergon njezinu neaku, malom hercegu primasu Hipolitu. Da
mogu to bolje uhoditi Franceska, sprijateljio sam se s nekom
mladom kraljiinom eljarkom. Ona mi je otkrila da se neto
Sprema u palai jer hitno ureuju kraljiine odaje od rane zore.
Nisam odmah otputovao Hipolitu, nego sam proveo dan i no
skriven u gradu i douo da je kralj bio sa svojim ljudima one
veeri u palai i da su spremali neku gozbu. Sto je zapravo bilo,
to nije znala ni moja mlada dvoranka. Zatim sam otputovao u
Estergon, vratio sam se juer naveer s nekim pismom kraljici.

Nisu me pustili k njoj.

- Jo uveer? - pita Damir znaajno. - Juer vas nisu
pustili kraljici? A ona je bila u svojim odajama?
- Moja ljubovca, mala dvoranka, priapne mi da se kraljica
odjenula u muku odoru, uzela vizir i jo popodne otila sa Bepom i jo trojicom dvorana i nije se jo uvijek vratila.
- Tako? A to je bilo dalje? - ivo se zanima Damir.
- Jo mi je rekla moja ljubovca da se Francesko nalazi u
potpunoj putnoj spremi u svojoj odaji i nestrpljivo eka neiji
povratak, valjda kraljiin. Sve to moralo je pobuditi moje sumnje.
uljao sam se na trijemu i zavukao u svoje skrovite pokraj
Franceskove Ionice. Nisam ekao ni jedan sat, kad Enriko najavi
Francesku da je stigao Bepo. Francesko skoi:
"Je li uspjelo?" - zapita napuljski princ, a Bepo mu je odgovorio:
"Bolje nije moglo."
Damir mahne rukom, omalovaavajui:
- Znam ve o emu se radi. O toj zamjeni.
- Kad biste znali, ne bih vas naao ovdje mirno sjediti naglasi Robert.
Ova posljednja primjedba zahvati estito Damirovu panju i brzo ubaci
pitanje:
- Ako znate to je meni nepoznato, pourite se priati, vri
jeme ide.
Robert se ogleda k vratima, primakne blie i ree poluglasno:
- Ono to je Francesko ispitivao Bepa i ono to je o njemu
pripovijedao moralo me ponukati da doem k vama jer ste se vi
jednom ve pobili za Gordanu i uvijek se za nju zauzimali.
- Dobro, dobro - prekida ga Damir mrko i naoko ravno
duno. - Pripovijedajte to bre jer nemam mnogo vremena.
472

- Od kraljiine dvoranke doznao sam da je kraljica poslije
podne otila u mukom odijelu, a sad sam od Bepa uo gdje je
bila i to je uinila. Bepo je otpratio kraljicu juer poslije podne
u neku krmu na kraju Rakoeva sela, vani u brdima. Pravoga
krmara i njegovu enu otpremili su kraljiini ljudi vec dan pri
je iz sela, a tamo postavili svojeg ovjeka kojeg su pouili kako
se ima vladati i to mora initi.
Ti novi podaci otkrivaju Damiru i Vaclavu da e slijediti neto
neoekivano.
Bepo sa trojicom svojih dvorana pratio je kraljicu. Stigla je u krmu
u mukoj odori. Ona trojica sakrila su se u krmarevoj komorici i
tamo ekali u zasjedi dok je Bepo ostao u samoj krmi, skriven u kutu
iza vrata. Kad je Gordana stigla, ula je ravno u sobu koju joj je
krmar otvorio. Tek to je prekoraila prag, Bepo skoi i zaepi joj

usta da ne moe vikati. Istodobno dotre iz komorice ona trojica,

uhvate je za ruke i stadoe je vezati. U trenutku je bila zaskoena,
svezana, a da nije mogla ni dahnuti. I kraljica je promatrala njihov
posao, a onda izdavala brzo naloge.
- Onda je Beatrica ipak slagala?
Drhtave due okrene se Damir k Robertu:
- Priajte dalje sve to znate.
- Kako je dalje Bepo razgovarao s Franceskom, razabrao sam
tano sve dogaaje. Kako rekoh, kraljica je ekala nekoliko tre
nutaka, a onda skinula Gordani ljem s vizirom pa ga zamijeni
la svojim. Isto je tako izmijenila plateve da onima vani koji e
kaju Gordanu ne bi ni najmanja sitnica mogla pobuditi kakvu
sumnju. Bepo se hvalio kako su uinili sve brzo i spretno, kako
Gordana nije dospjela ni kriknuti, a u tom je leao sav njihov
"uspjeh. Zato se Bepo u egerskoj palai vjebao kako e sve to
uiniti.
- A to je bilo dalje? - pita Damir.
- Kraljica je brzo uredila plat kako ga je nosila Gordana i
krenula mjesto Gordane opet iz krme, jednostavnim koracima
i odjahala prema pratnji. Kneginja ju je neto oslovila, ali je
kraljica jednostavno preula i potjerala konja. U krmi su Bepo
i drugovi mirno ekali dok se pratnja udaljila. Tek kad su ve
izali iz sela i nije im vie bilo traga, Aragonci su odvezali Gorda
ni noge, a ruke su ostavili sputane. Ostavili su joj i zavezana
usta. Dotle su ve doveli iz peine ispod sela konje i posjeli je
na konja pa s njom odjahali.
- Kamo? - viknue oba mladia u isti as.
- Iz itavog razgovora izmeu Franceska i Bepa zakljuio
sam da Gordana putuje u Napulj i da je prati vrlo brojna eta
koju je sama kraljica odredila, a ta eta bila je takoer u peini.
im su se oni pojavili s Gordanom, izali su iz skrovita i s njom
krenuli na jug.
- Gospodine Roberte, pazite Sto rekoste: kraljica je sama
najavila da je Gordana uzela drugi smjer.
473


II
:

- Da, i to sam uo.
- Pa dobro, a vi recite Sto znate.
- Lupe Francesko nije lud. Zna da e Gordanu mnogi tra
iti, a ponajprije sam kralj. Ba zato je Aragonac smislio varku.
Kraljica je, naime, imala da ide u dvor mjesto Gordane. Tamo

je kralju napunila glavu svakojakim budalatinama i uvjerila ga

ga da je Gordana odluila ostaviti zbog ljubomore kraljevstvo i
krenuti u Be.
Ta rije pokazala je Damiru i Vaclavu da bi Robert mogao govoriti
istinu. Meutim, daljnje njegove rijei sasvim su izbrisale svaku
Damirovu sumnju o istinitosti Robertovih navoda.
- Znala je kraljica da e se Vladislav, a moda i tko drugi
od vitezova, odluiti da potrai ljepoticu i da je zaustavi u nje
nom naumu da ostavi kraljevstvo. Ako, dakle, krenu putem Bea,
prvo im je da ispitaju u selima ili u krmama jesu li vidjeli vite
za s vizirom, zelenim perom i smeim plastom, je li se zadravao
i to je govorio. Zato su dva Napuljca krenula tom cestom, a
jedan je od njih uzeo vizir i takav plat da tako stvore prividni
trag Gordaninu odlasku. Tako je Francesko htio zavarati svakog
tko bi elio zaustaviti Gordanu.
- Dobro - prekine Damir mladia - a kamo su zapravo
odveli Gordanu? To elimo znati.
- Rekoh: oni su otili na jug da idu u Napulj.
- Glavnom cestom?
- Nipoto, tamo bi ih lako uhvatili. Pronali su neki spo
redni put koji vodi samo poljanama i klancima ispod brda i u
ma. Kad bi im zaprijetila pogibelj, lako se tamo sklonu u umu.
- A taj obilazni put odabrali su s ove ili s one strane Dunava?
- S ove strane, ak su govorili da taj put vodi s istone
strane stolnog Biograda i onda se protee dalje prema Blatnom
jezeru. Tako bi eljeli proi ravno da im nitko ne presijee put
do mora.
- Sva je eta pola tim putem?
- Ravno iz Rakoeva sela. Tamo je dolina koja vodi ravno u
one putove to su ih odabrali.
- Zato su Bepo i Francesko tako tono pripovijedali o tom
skrovitom putu kojim su kanili poi? emu su oni razlagali o to
me meusobno?
- Gospodin Damir sumnja da govorim istinu, ali moete me
zadrati kao taoca da se uvjerite. Znate to me eka ako kraljica
dozna to sam vam odao.
- Odgovorite na moje pitanje.
- Bepo je Francesku obrazlagao ovaj put jednostavno zato
to je za ovom etom, koja je odvela Gordanu, imao da ide i Fran
cesko pa je bio vrlo zabrinut kako e stii otmiare i nee pasti u
ruke kakvoj potjeri. A Bepo je uvjeravao da je takva potjera nemo
gua, ponajprije jer e svi otii prema Beu da trae Gordanu, a
proi e mnogo vremena dok saznaju da je to samo varka. Drugo:
474

taj obilazni put, kojim su poSli, nee tako lako pronai. Zatim mu je
razlagao kako je taj put dobro promiljen i skriven. Jo je naglasio
da je vrijeme tako lijepo i zato se taj put moe izdrati do kraja.
Francesko se smirio i ekao kraljiinu poruku iz dvora pa da onda
krene na put.
- I poruka je stigla?
- Nije, ali sama kraljica. Ja sam se uvukao ispod stuba kao
da toboe pijan spavam. Sluao sam kako kraljica sama odlazi s
Franceskom. Jo je bila no kad su krenuli za Gordanom.
- Ovaj mladi govori istinu - ree Vlaclav. - Tu nema sum
nje.
- Rekoh: ne miem se odavde dok ne istraite jesam li lagao,
ali elim da neto uinite da taj aragonski razbojnik ne polui svoj
cilj. alim Sto sam poinio prema Gordani. A pun sam osvete pre
ma Napuljcu. Ne bih mogao sve to podnijeti da nisam doao i sve
vam iskazao.
- Dobro, gospodine Roberte, ovo to ste sada uinili, opralo
je va grijeh.
Damir pograbi klobuk.
- Gospodine Roberte, koliko je ve prolo vremena kako su
kraljica i Francesko odjahali?
- Bit e dva do tri sata. Nisam mogao odmah iz palae, morao
sam se preodjenuti i pokriti vizirom, a sada jo nije izalo sunce.
- Dobro. Sada ete opet izai, pokriveni vizirom, da vas nitko
ne vidi, a mi emo uvati tajnu sve to smo od vas uli.
- Hvala vam, gospodine Damire. Molim vas zakrite put Fran
cesku.
Robert je smjesta ostavio sobu.
- Doite, gospodine knee, da se sporazumijemo.
- Nema tu mnogo raspravljanja. Na prvi put vodi u dvor.
- Nije mi najdrae, ali je najkorisnije.
JoS prole noi poslao je elnberg glasnika za biskupom Baka-em koji
se uputio na put u okolicu k velmoama, ne bi li ih omekao da otkupe
svojeg vlastitog kralja iz ruku aragonske kraljice.
Glasnici su ga stigli i zaustavili. im je Baka proitao elnbergovu poruku, opazi da je potreban u Budimu i smjesta se vrati.
Spavao je u kolima sve do ranog jutra kad je stigao u Budim. Odmah je
otiao u dvor, najavio se elnbergu i doznao od njega dogaaj od
prole noi. Nezadovoljan i gotovo bijesan, otiao je kralju i obasuo
ga spoitavanjem to se dao zavesti u stupicu.
Selnbergovo jadikovanje Baka nije ni sluao. Smjesta je zvao svoje
neake da im povjeri to je smatrao najpotrebnijim.
475

i

- Ti, Josipe, smjesta odjuri na najbrem konju u Rakoevo
selo, odaberi najkrai put da to prije dozna to se tamo dogodi
lo. Potrai krmara i seljane i ispitaj sve to moe doznati. A ti,
Bela, uputi se odmah u brdine zapovjedniku crne ete i javi mu da
ga zove njegovo velianstvo kralj. Neka smjesta doe ovamo.
Nakon toga ostao je Baka sam s kraljem da ga tono ispita to se sve
dogodilo u ljetnoj palai. A zatim se Vladislav ispriao Bakau,
gotovo plauim glasom:
- Lako je vama govoriti da nisam smio pustiti Beatricu kad
se zaprijetila da e to ispatati Gordana. Ona e je zaustaviti na
putu u Be i tko zna to e s njom uiniti. Ne, ja sam radije po
pustio, samo da nemam uzroka osveivati se Gordani.
Sav jadan i slomljen, sjedio je Vladislav poluodjeven na krevetu,
oajno gledajui preda se. Tui se, jada i dozivlje pomo od Bakaa.

Onda ga biskup ostavi samog sa svojim oajem i ode u kraljevski ured

da doeka svoje glasnike i ispita jo potanje elnberga.
- Svakako neete prisezati da ste kralja nali s kraljicom u
branoj lonici?
- Kad znam da je prevara, ne mogu na to prisei. A da su
bili u mraku, to moram potvrditi.
- Dragi moj gospodine kancelaru. Bili ste malo dosjetljivi.
Kad ste ve morali pustiti kraljicu na slobodu jer ste se bojali da
se ne osveti Gordani, trebali ste tu stvar iskoristiti i vi i kralj
pa
osigurati neku izjavu koja bi Vladislava mogla osloboditi aragonskih zasjeda. Ona hoe da ve danas nastupi kao zakonita kraljica
ovog kraljevstva. Niste smjeli kralju dopustiti da tako radi.
Debeli kancelar, sav ojaen, brie znoj, i opravdava se:
- Mogu li ja znati to se tamo dogodilo? Da ste vidjeli taj
prizor kako on stoji sav preneraen i zastraen, skrivajui se u
kut, a ona lei na poivaljci kao neka stidna, mlada nevjesta. to
ja znam to se sve dogaalo u toj odaji prije nego to sam uao?
I prije nego to su ih osvijetlili svijenjaci. Do avola kako su ti
Napuljci bali tako spremni i ekali s goruim svjetiljkama. Sve to
nisam ni slutio. Ipak su oni svjedoci da smo kraljevske supruge
nali same, i to u mraku, razumijete li? Porazilo me to i moju
sestru. Nismo znali izrei ni rijei. I tako su tu svjedoci. Njihov
je
brak zakonit.
- Za mene jo nije, a nee biti ni za Vladislava, ni za sabor,
ni za koga, na to vam se kunem. Kralj mi je ispripovijedao sve
to je bilo, traio sam od njega zakletvu, a on je ne bi poloio na
svoju duu da je taj brak pozakonio. Borit emo se do zadnjeg
daha.
Blijed i neispavan, sjedi elnberg skrhan i izmuen. I sklapa ruke:
- Kakve li zamisli. Da mi je tko pripovijedao i kleo se, ne
bih mu vjerovao, ali to sam vidio svojim oima. I moja sestra je
vidjela.
476

- Demoni su to priapnuli Beatrici i nee je nikad napustiti
svojim savjetima od kojih emo mi svi jo mnogo cviliti, ali satrt
u glavu tome zmaju.
elnberg dade nalog da im donesu tople okrepe. Poto su zaloili i
osvjeili se, nastave raspravljati, razmatrati noni dogaaj i
njegove posljedice.
- Zvali ste zapovjednika crne ete. Sto kanite s njime, go
spodine biskupe?
- to? Ono to smo trebali ve davno uiniti, ono to sam

predlagao voama velmoa. Kralj mora smjesta sa crnom etom

opkoliti egersku palau. Ni asa se vie ne eka.
Umoran i skren, ulazi k njima kralj Vladislav. Kad mu Baka predloi
ono to je nakanio, on samo kimne i slegne ramenima.
- Ne znam nita i ne mogu nita. Radite to znate.
Nakon dva sata vratio se biskupov neak Josip s porukom da je krma
zatvorena i nema nikoga u kui, a seljaci nita ne znaju jer su jako
udaljeni od krme. Oni su samo vidjeli gospodske jahae izdaleka.
Ta vijest jo vie zabrine Bakaa i utvrdi da Beatrica nije govorila
istinu. Oekivao je jo Belu sa zapovjednikom crne ete.
- eta se utaborila dva sata ispod Budima, dakle, nee dugo
potrajati dok zapovjednik stigne - razlae Baka.
- Nee vas posluati, gospodine biskupe - primijeti kralj.
- Ne bojte se. Zavarat u ga. Bilo bi mi, dakako, lake da
vae velianstvo nije poinilo bezgraninu pogreku i pustilo kra
ljicu.
- Bilo mi je onog asa jedino do toga da saznam gdje je
Gordana. Tko bi se ikada sjetio da je otila u Be, a kraljica mi
je to ipak otkrila.
Tada se pojavi jedan pa i najavi dolazak kneza Vaclava i plemia
Damira.
- Nose vane vijesti i mole da ih biskup Baka odmah sa
slua.
Vladislav se nije elio sastati s Damirom, ali ga zadri znatielja i
on ostane u sobi i doeka mlade vitezove. S njihovih lica razabire da
vijesti nisu povoljne.
Damir je prepustio rije knezu Vaclavu da ispria to su doznali. Dok
je on pripovijedao to su saznali od Roberta, Vladislav. zaboravi
njihovu prisutnost i prestravljenim poklicima razotkrije sve svoje
osjeaje prema Gordani.
Svaki njegov krik probada Damira poput bodea i on obara oi da ne
mora gledati Vladislavljevo jadanje.
Meutim, Baka je pustio kralja i poveo oba mladia iz sobe pa im
naloi:
- Uzmite koliko vam god treba momaka, dobro ih naoruajte
i smjesta krenite onim putem koji vam je oznaio Robert.
- Zato sam i doao da zatraim iz kraljevskih staja najbolje
konje koji e izdrati trku na obilaznim putovima - ree knez.
477

- Uzmite Sto god vam treba, ak se posluite i mojim konji
ma, imam nekoliko divnih trkaa. Krenite odmah. Frantiek e
vam dati u pomo etu najbrih momaka, glavno je da naete trag
otmiarima.
- Otkrit emo ih - odluno e Vaclav.

Damir nije rekao ni rijei, ali je Baka s njegova lica proitao da

je odluio nai Gordanu ili umrijeti.
Kad se vratio u odaju, Baka nae kralja potpuno slomljena. Objema
rukama podupire glavu i bulji preda se s izrazom beznadne nemoi.
- Evo, velianstvo, sad ste se sami uvjerili da niste nita
smjeli uiniti bez mene. Rekao sam: lagala je. Moe li Aragonac
drugo negoli slagati, spletkariti, bacati zamke, zasjede? A vi ste
popustili da aragonskoj zmiji stanete na vrat. Pustili ste je na slo
bodu da ide u egersku palau i tamo smilja nove zamke.
- Mogu li to sve popraviti? - vikne kralj. - Recite: mogu
li ime?
- U vae ime pozvao sam ovamo zapovjednika crne ete,
one ete koju ste kupili svojim vjenanjem. Sad je eta u vaoj
vlasti, vi imate zapovijedati, raspolagati.
- Odredite neka Beatricu uhvate, neka je bace u tamnicu.
- Dugo je trebalo dok ste naili na ovu jedinu pravu odluku.
- Neka se dogodi to mu drago, ali hou da je vidim u lanci
ma. Hou da je prognani iz ovog kraljevstva, tog zloduha, paklenu
adaju, koja hoe da se nahrani mojim mozgom, mojom krvlju.
- Kasno, kasno ste uvidjeli.
- Jao meni, jao mojoj jadnoj glavi, to li me spopalo, kakav
sam to slabaan? Dok drugi udaraju o stol i maem sijeku vorove
i spletke, zato ja amim u tmini slabosti? I zato mi otimlje Gor
danu jer ona bi bila od mene stvorila peinu snage.
- aljite Frantieka. aljite svakoga tko zna udariti maem.
Jo je zlikovac na mojem tlu, sve u ih dati povjeati, sve sasijei,
ni prah ne smije ostati aragonskom rodu na tlu ovoga kraljevstva.
- Sve u uiniti da sprijeim Franceska da ne umakne preko
granice.
- Ta idite, idite i aljite ljude.
- Poslao sam dvojicu koji vrijede vie od itave crne ete.
- Koja su to dvojica?
- Tko drugi nego knez Vaclav i gospodin Damir. Obojica je
ljube. Jurit e za otmiarima. Ako ih oni ne dostignu, nee ih do
stii nitko.
Vladislav se osjeti posramljen, a zatim planu ljutinom: poslao je za
njom dva mlada ovjeka koji je ljube. I oni e je dostii sigurno i
njima e zahvaljivati svoje spasenje, njima, a ne njemu.
Ovaj ga osjeaj sve vie razbjenjuje. Baka ita u njegovu licu
svaku misao.
- On e je spasiti i dovesti k vama, velianstvo, na to su mi
se zakleli, traio sam od njih da se zakunu.

To ga ne smiri, ali pobudi nadu da e skoro vidjeti Gordanu.
- Dugo izostaje taj va zapovjednik - nestrpljivo primijeti

kralj. - Gorim od elje sputati Aragonku kao posljednjeg roba.

- Moda ga Bela nije naao, ali ne sumnjam da e se vratiti
s njim.
I nisu dugo ekali. Bakaev je neak najavio kralju da se zapovjednik
crne ete nalazi u Budimu.
- Rekli su mi njegovi etovoe da se uputio u Budim Petru
Gerebu. Bio sam tamo, ali jo nije stigao. Velemoni gospodin Gereb oekuje ga danas prije podne, im stigne k njemu, odmah e
ga poslati u dvor.
Na Bakaev znak Bela se udalji, a biskup nastoji umiriti kralja:
- Velianstvo, im stigne zapovjednik, zadrat emo ga u dvo
ru. Onda emo pozvati ete, opkoliti kraljicu i uzeti je kao taoca
za Gordanu.
- Hvala vam, sto puta hvala, gospodine biskupe. Vi ste je
dina svjetlost u ovoj stranoj noi po kojoj lutam jadan i nevo
ljan.
- Opet velim, velianstvo: predugo ste se povjeravali kralji
inu savezniku Filipcu.
Kao da je nesrea htjela, u tom trenutku otvori vrata kancelar
Filipec.
Raspaljene kraljeve oi upiju se u duguljasto lice svojeg kancelara.
Sav bijes u tom asu sunovrati na njega. Vladislav ustaje i stade
vikati iz sveg glasa:
- Vi ste tome svemu krivi. Samo vi. Vi ste me svezali prokle
tim lancima s tom ivotinjom s juga, vi ste me dali njoj za hranu,
bacili me pred njene ralje i mene, i kraljevstvo, i ovo prijestolje.
- Vi, nesretni sine, to ste se dali njoj u ropstvo. Neu da vas
vidim. Idite. Idite to dalje, zasluili ste strahovitu kaznu.
2ute duge trepavice ukoile se. Pjegavo lice problijedilo. Fili pec
stoji. Sve se oko njega vrti. U uima mu grmi kraljev glas. Ne vidi
drugo, osim plamen kraljevih zjenica i prijetee pesnice.
ini mu se: strop se nad njim razdvaja, a po njemu pada pljusak
ognjenih munja. Pod njim se rastvara zemlja i on pada, kotrlja se
ispod prijestolja.
Ne veli nijedne rijei. Nema to da kae, zna da bi bilo uzalud.
Jasno vidi pred sobom samo jednu injenicu: on je odbaen, naputen,
ponien i uniten. Propale su sve muke i trud u borbi na megdanu s
Bakaem. Ne zna to se dogodilo da ga kralj ovog asa otputa, ali
zna da je svreno.
- Idite mi ispred oiju. Zatvorite se u samostan da nikad o
vama nita ne ujem.
A iza kralja stoji Baka. Filipec osjea da vie nikad nee stajati
na ovom mjestu. Zna da mora otii bez povratka.


478

479

Otiao je iz kraljeve odaje ravno u kraljevske urede. Tu sjedne jer
osjea da mu noge klecaju. I bespomono gleda ekog kancelara koji
mu prilazi:
- Beatrica je splela spletku da se vie ne moe svladati ni
sam Vladislav. Ako ste vi upleteni, bilo bi bolje da odmah ostavite
kraljevstvo.
- Ne znam niSta. NiSta ne znam. A Sto bi moglo biti? Zar se
kralj nije s njom vjenao i zar nije ona predala vojsku kralju?
- Dragi prijatelju, vi ste se sasvim predali kraljici. Ni ja vam
ne mogu povjeriti to se dogodilo. Zlo ste uinili to niste bili u
kraljevoj slubi vie nego u njezinoj. Sad se moram vratiti kralju.
Moda uspijem da ga smekam, ali za vas je najbolje da se povue
te sasvim iz dvora.
- Da, ja sam svrio.
Odlazio je iz dvora u omaglici. Bilo mu je jasno da se vie nikad
nee vratiti.
Poslanik Ranzano strogo zastupa kraljicu. Svim dvoranima i slugama
izdao je nalog da u palai bude tiho jer njezino velianstvo lei i
nee ustati nekoliko dana.
Samo kraljiin mlai brat ovano i njezina polusestra dona Izabela
upueni su da je kraljica otputovala i da e se vratiti za koji dan.
U kraljiinoj kancelariji obavlja poslove grof Enriko. Cim su mu
javili da je stigao Bepo koji je otpratio Beatricu, odvede ga
poslaniku Ranzanu.
- Dakle, kakve vijesti nosi?
- Dobre. Kraljica i princ ve su daleko od Budima. Pratio
sam ih velik dio puta.
- A gdje e se kraljica i princ sastati s Gordanora?
- Ugovorit e mjesto preko brzotea. Oni neprestano podra
vaju vezu izmeu kraljice i etovoe koji vodi Gordanu, ali taj je
ve dobro odmakao jer je vrijeme vrlo lijepo. Sigurno e se klonu
ti svakog sela da ih tkogod ne prokae. Meutim, gospodine posla
nice, kraljica vam poruuje da svakako pozovete preda se zapovjed
nika crne ete i uinite Sto vam je rekla.
- Ve smo rano u zoru poslali vijest zapovjedniku. Upravo ga
ekam.
Sat nakon tog razgovora uvede Enriko zapovjednika crne ete. Ranzano
ga upozori da mu isporui sve ono to bi rekao kraljici koja lei
bolesna i zastupa je on glavom, a tada upita zapovjednika:
- Njezino velianstvo eli znati gdje ste se tako dugo zadra

vali da vas juer i prekjuer nikako nije mogla dozvati k sebi?

Zapovjednik se pokloni i stade pripovijedati:
- Vojskovoa, gospodin Petar Gereb, odredio mi je neka za
uzmem poloaj na budimskim brdinama kako bih zaustavio Maksi
milijana ako stigne. Kako nisam ovih dana nigdje zapazio kretanje
neprijateljske vojske, vratio sam se danas u zoru u Budim i bio sam
kod velemonog gospodina Gereba. On mi ree da sam pozvan u
kraljevski dvor.
- Valjda niste bili tamo?
- Ba sam kanio otii, kad mi doe u susret glasnik njezinog
velianstva i uputi me ovamo.
- Njezino velianstvo ve zna da su vas zvali u kraljevski
dvor, ali ona se predomislila i ne eli da dalje sluate vojskovou
Gereba. Vi valjda znate da kralj ne posjeduje ni prebijenog krajca
ra.
- O tome se pripovijeda na sva usta.
- Kralj ne moe platiti ni svoje oklopnike na dvoru.
Pri tom Ranzano otvori kutiju punu dukata. Zapovjednikove oi
svjetlucaju, usne mu se smjekaju. Toliko zlata jo nikad u ivotu
nije vidio. A Ranzano ga drai premetanjem dukata. I onda polagano
opetuje:
- Njezino velianstvo vam poruuje: ne eli da vie sluate
vojskovou Petra Gereba.
- Kako god njezino velianstvo zapovijeda.
- A ona zapovijeda da ne sluate, ni Gereba, ni Kralja, ve
samo nju, kraljicu. Dok je ona bolesna, sam u vam davati naloge.
Ako opet prijeete u kraljiinu slubu i vjerno joj sluite, itavu
ovu kutiju razdijelit ete izmeu vas i vaih etovoa.
- Izruite njezinom velianstvu da emo se pokoriti samo
njezinim zapovijedima.
- elim da etovoe budu uvjereni u istinitost vaih rijei.
Zato evo za svakoga nekoliko dukata, a momcima emo udvo
struiti plau.
- Na to se kunem.
- I smjesta odjaite natrag svojim vojnicima, odredite ita
vu vojsku u dobro zaklonite gdje vas ne moe nai nitko, osim
kraljiinih pouzdanih glasnika.
- I ova e zapovijed njenog velianstva biti izvrena.
- A kad ste se sklonili, odande poaljite kralju glasnika s
porukom da ste ponovo preli u slubu kraljice jer vas ona plaa.
I samo njoj moete sluiti.
- Drukije ne moe ni biti. Ve bi se crna eta davno raspa
la da nema novaca njezinog velianstva. Ni princ Ivan Korvin, ni
kralj nemaju nas ime uzdravati. Zahvaljujemo to nas je njezi

no velianstvo uzelo u slubu i svima nam isplatilo plau to nam

je dugovao jo pokojni kralj Matija.
- A da vam ne bi donio zapovijed kakav krivi glasnik, evo
vam lozinke. "Aragonci pobjeuju". Samo onaj glasnik je pravi
koji vam donese zapovijedi s ovom lozinkom.
- Hvala, ovako nas barem nee moi nitko zavarati.
- Va je gospodar onaj koji ima blago da vas plati. A sad
idem njezinom velianstvu da joj to saopim. Dotle priekajte.

I



480

31 GORDANA V

481

Napuljac ode, toboe, bolesnoj kraljici u drugu odaju da zavara
zapovjednika.
- Za kratko se vrijeme vrati i ree:
- Kraljica vam poruuje: sad je as da se obogatite i ti i
vagi etovoe, a vai momci da zaslue novaca. Takva vam se
prilika nee vie pruiti.
- Znam predobro i drat u se vjerno kraljiinih naloga.
Zapovjednik izae u predsoblje. Vani ga ekaju dva Napuljca
spremna za put.
Uzjahali su konje da ga otprate k njegovoj eti da ih on poui kojim
putem moraju dolaziti glasnici, nosei kraljiine zapovijedi crnoj
vojsci.
Ranzano se zadovoljno smjeka i sjeda k doruku. "Dobro je to
zamijesila Beatrica" - razmilja poslanik. Opet je Vladislavu oduzela
crnu etu. Istina morala je opet rtvovati nekoliko kesa, ali nita
zato. Kad se Maksimilijan pojavi negaj- iza brdina, doi e
Vladislav k Beatrici ponizno moljakati i prosjaiti da mu pomogne.
Kupit e ga po drugi put.
U kraljevskom dvoru Selnberg i Baka uzalud su ekali zapovjednika
crne ete. Dolazila bi gospoda: Petar Gereb, palatin, Batori i drugi,
ali zapovjednika ne doekae. Razmiljali su i nagaali to ga je
moglo zaustaviti da se ne odazove kraljevu pozivu.
Predveer stigne etovoa crne ete i javi Frantiseku:
- Zapovjednik crne ete alje me s porukom da slui samo
kraljici koja ga plaa. I odazvat e se samo njezinim zapovijedima.
A svakom je drugom uzalud dolaziti i togod traiti od nas.

Kad je Frantiek saopio kralju i njegovim pouzdanicima koji su bili

oko njega na okupu, zahvatila ih je panika.
Nitko nije znao izlaz. Svi su se obraali Bakau, traei od njega
pomo.
- Velemoni gospodin Zapolja trebao je od mene traiti
savjeta kad je stvarao svoje osnove s Filipcem. Sad ste vi zajedno
kola zatjerali u movaru i hoete da ih izvuem da ne potonu.
Morali ste me pitati prije kojim putem valja ii, a da ne zagreznete.
Mrko su utjeli na ovaj prigovor, dok je Baka koraao gore--dolje
svjetlucavih oiju. Onda se zaustavi i ree zamiljeno:
- Moda nam pomogne Maksimilijan. Ako on nema dosta
novaca, nee tako brzo napredovati i mi emo stei vremena.
Neka netko od naih potrai crnu etu. Obeajte joj, gospodo,
to god se moe obeati da prijee k nama.
I ovaj prijedlog nije imao svrhe. Crnoj eti zameo se trag.

NA JUGU
Po noi, osvijetljenoj mjeseinom, jae eta. Po mekoj travi ne uje
se tropot konjskih kopita. Dau konji i ljudi u divljoj trci bez
daha i odmora.
Prvi jaha usporuje jurnjavu.
- Zato se zaustavljate, gospodine Damire?
- Izmeu drvea viri neki krov, bit e kakvo seoce ili sa
motna kuica. Da pitamo, moda nas stanovnici upute dobrim
smjerom.
Skrenue desno. Izmeu gustog drvea u mraku poredalo se nekoliko
kuica. Damir silazi s konja, udara na vrata, budi ljude, ispituje ih
neko vrijeme, a onda se vraa knezu i sjeda na konja.
- Robert nas je dobro uputio. Ovuda su prole ete. Seljani
vele: nikad jahai ne idu ovim putem, dakle, oni su. Samo mislim
da se radi o velikom mnotvu ljudi. Iz razgovora sa seljacima
razabirem da su projahale dvije ete. Jedna juer u noi, a druga
danas popodne. Odijelo ove posljednje pokazuje da su bili kralji
ini momci. Meutim, bilo je i jahaa odjevenih u plemiko ruho.
- Onda je to zacijelo bio Francesko koji je tek prema jutru
otiao za Gordanom. Tono se slae kako nas je uputio Robert.
- Oni su, dakle. itav jedan dan i no pred nama.
- Predmnijevam da su se odmarali i spavali, a mi gonimo
konje bez odmora.
- I nastavit emo tako do posljednjih sila, jo dugo se ne
kanimo iscrpsti.
Nastavie put poljanama i livadama, a mjeseina obasjava itav kraj.
Dugo su ovako jahali, ne progovorivi ni rijei i ne zaustavljajui
se ni asa.

Pribliavali su se nekom brdu to im se dizalo s lijeve strane. Damir

digne ruku u vis u znak da zaustavlja etu.
- Mislim da bismo s ove strane brda mogli presjei klan
cem velik dio puta, jer zdesna ide put uokrug.
- Samo ako ne izgubimo smjer.
Damir pozove iz ete ljude koji poznaju itav kraj i s njima se
sporazumije.
- Momci potvruju moju pretpostavku. Utedjet emo koji
sat puta.
Udarili su ravnim klancem kroz tminu.
Kad su opet izali iz klanca, nali su se u gustoj umi. Tu se opet
nekoliko asaka vijeali da uhvate pravi put. Damir poalje naprijed
momka da ih vodi.
I brzo su krenuli. Mjesec im osvjetljuje put. Nakon dva sata jahanja
njihov se vodi vrati trkom i zaustavi ih:
Gospodaru, neto se izmeu drvea ljeska. Prisegao bih
da sam meu drveem vidio rasvijetljene otrice koplja.



482

31

483

- to ti pada na um. Marko? Kakva koplja u ovoj pustoi?
- Gospodine Damire, moda se otmiari ovdje odmaraju.
- Da smo ih ve dostigli? Nemogue.
Damir brzo ispripovijeda knezu Vaclavu svoj razgovor sa slugom.
Obojici se inilo nevjerojatno da su tako blizu otmiarima.
- Ali Franceska smo mogli dostii - apne knez.
- Zato valja biti na oprezu. Sam u otii da vidim - ree
Damir.
Marko je okrenuo konja i polagano mekom travom odvede svojeg
gospodara u sjenu granja. Onda ga zaustavi i pokae:
- Eno, gledajte gospodaru, tamo u dubini na mjeseini.
- Uistinu, to su sloena koplja. Znak da u blizini poiva ne
ija eta.
- Oito spavaju kad su sloili koplja.
- udim se to nemaju strae. Ona bi nas morala primije
titi.
- Moda je i straa zaspala. Pusto je ovdje i ne boje se ni
koga.
Sasvim tiho vraa se Damir knezu i saopi mu to je vidio. Odmah su

se savjetovah":
- U onoj pustoi poiva eta. To moe biti samo Francesko
koji ide za otmiarima da se s njima sastane.
- Moglo bi, meutim, biti i to da otmiari ekaju Frances
ka koji jae onim putem to smo ga mi presjekli.
- Ako je Francesko, zar da gubimo s njim vrijeme i navalju
jemo? To ne bi bilo pametno.
- Morah bismo nastojati da mu umaknemo pa prije njega
stignemo otmiare.
- A ako smo ovdje zatekli ve zdruene otmiare i napuljskog princa?
Damirovo srce estoko zakuca. Ako je Francesko dostigao etu koja
vodi Gordanu u Napulj i sada tu poivaju? itava mu se dua rasplamti
i osjea potrebu da neto uini, da to prije sazna istinu.
- Hou da znam tko su oni tamo. Ako je Francesko, uzmaknut emo i pretei ga. Ako su pak Napuljci s Gordanom, onda mo
ramo navaliti.
- Poaljite spretnog momka da izvidi.
- Ne, gospodine knee, sam u otii i sam u izvidjeti. Tu
je potrebna prisutnost duha i lukavost, a momak nije tome do
rastao. Evo to kanim: provui u se samo tako daleko do ete da
razaberem njihove odore ili barem kakav znak po kojem bih mo
gao poznati Iko su.
- I odmah se vraate?
- Opazim li da je to Franceskova pratnja, vratit u se tiho.
Ako su otmiari i ne bih se mogao vratiti k vama neopaen, zatrubit u u jednom dahu u znak: navalite. Ako pak nisu, a ja ne bih
484

mogao pobjei, zatrubit u u rog tri puta, a to znai da morate
smjesta uzmaknuti i pobjei. Nikako se ne smijemo uputati u kakvu
bitku ni s Franceskom ni s drugim jer bi to znailo gubiti vrijeme i
pustiti otmiare da to dalje odmaknu.
- Imate pravo, ni s kim se ne smijemo sada sukobiti, osim ako su to
uistinu oni koji vode Gordanu.
Damir je dao nalog etovoi da se nitko ne mie i da svi sluaju
zapovijedi mladoga kneza. Onda sie s konja i oboruan bodeom i
maem krene u umu.
ulja se u tmini ispod drvea, uklanjajui se mjeseevu sve-tlu.
Lagan jesenski vjetar na mahove umi granjem i opet se stia. Damir
se zaustavi pa opet eka novi val vjetria iji um prikriva utanje
lia pod njegovim nogama.
Svu panju usredotouje na svoj vid. Mjeseinom osvijetljeni iljci
koplja poput svjetionika pokazuju mu smjer. I prije nego to uini
novi korak, pozorno prozire tminu i uoava svako stablo, ne skriva li

se iza njega straa.

Izaao je ispod grana i treba da ide istinom. Jo stoji da dobro
razgleda okolinu. Razabire tamne sjene to su posule zemlju.
Mjeseevo svjetlo polagano polazi k njima i zamalo e ih otkriti.
Zato se on povue nekoliko koraka natrag pod stablo i eka.
Nije se prevario. Kroz crvenkasto jesenje lie probijaju srebrne
zrake, puze zemljom, vijugaju kao srebrne zmije, stapaju i
razlijevaju bijele pjege. Vid mu prati igru mjeseevih zraka i hvata
na zemlji srebrne i bijele mrlje kako puze sve blie i blie k crnim
sjenama. I bljesne neto kao iljak bodea. Opet bude tama i opet
zatitra zraka kao srebrna leptiria i oblijee tok vitekog maa,
plazi haljetkom gore prema grudima, hvata se neke crne brade, titra
licem i zaigra o kacigi na mukoj glavi. Onda preskoi na drugu sjenu
to isto tako lei na zemlji kao u dubokom snu. Na glavi onoga to
spava klobuk. Ispod oboda neto sijeva kao dvije plamtee lui, dvije
zjenice usred velikih. irom rastvorenih oiju.
Damini se ini da su uspravljene u nj. Od toga pogleda biva
nepomian. Mjeseeve srebrne pjege preskoe na drugu sjenu to isto
tako mirno lei na zemlji kao u tvrdom snu. Ponovo zaigraju mjeseeve
zrake na drugoj kacigi i utapljaju se u oima to isto tako iroko
rastvoreno zure ravno u njega. Tako mu se ini, makar zna da je on u
tmini i ne mogu ga zapaziti, pa ipak, zar ovi tamo to lee ne
spavaju? Pritajili su se? uli su da netko jae umom? Probudili su
se i ekaju u zasjedi. Ili su sloili koplja i polegli da zavaraju
neznance to su ih uli? I sada ekaju? Tako razmilja Damir, a
crvenkasto lie sasulo je mlaz mjeseeva srebra na tree i etvrto i
peto lice na zemlji, a iz svakog zure iroko otvorene oi. On ih
gleda. Da, sve su te oi uperene u nj. Osjea ih tamo kao to ove
ovdje vidi jasno i nedvoumno. Sad zna
485

to je. Nije eta spavala, ve se pritajila. Neto, dakle, ima na
umu. Nije teko pogoditi. Pritajena eka dok joj doljaci padnu na
vrh otrice.
"Ali tko su ti ljudi? Odore im ne prepoznaje. Nikad Damir takve nije
vidio. Zar je Beatrica nekako udno preodjenula svoje momke da ih
ljudi na jugu ne bi prepoznali? Ovaj lukavi in sasvim odgovara
Aragonki."
Ovdje meu ovim ljudima, negdje tamo u tmini moda lei Gordana. Ili
su i njene oi irom rastvorene i uperene pod ovo stablo gdje se on
sakrio da istrai tko je to u pustoi usred ume sloio svoja koplja?
ija to eta lei pod drvecem?
I brzo odlui, im zapue vjetar da se povue i vrati svojoj eti.
Odore momaka ne prepoznaje, ali bitki vie ne moe izbjei jer oni su
budni, pozorni i lee samo u zasjedi. Treba da se dakle to prije

vrati k svojima.
Jo uvijek ga ne ostavlja sumnja da je Beatrica nekom udnom odorom
sakrila svoju etu kako bi lake bez zapreka doprla do mora.
I vjetar zapue, lie zauti. Damir se povlai trkom da prevali Sto
vie puta dok traje zamah vjetra.
Ali uanja lia ne prestaje, naprotiv, raste kao da je golemi val
iza njega zapleo itavu umu i ne da joj odahnuti. Sum za-gluuje,
lie i grane ute pod nogama. Damirovo oko razotkrilo je da se
stabla pretvaraju u ljude, a svi grnu prema njemu.
On se zaustavi. Presjeku su mu put. Nema vie uzmaka. Sad hrabrosti i
pameti, pomisli on, pa korakne na istinu gdje je otvoren put mlazu
mjeseeva svjetla. Tu hoe da doeka neznance i da im zaviri u oi.
vrsto uhvati desnicom vrak maa. A u ljevici skriva rog. Ljudi su
ve dojurili k njemu, sukobio se s njima okom u oko, oni zure u
njega, a on promatra njih. S lica na lice skae mu pogled. Nikoga ne
prepoznaje, neki imaju klobuke, neki kacige, ljemove dosad neviene.
I netko mu vikne nekoliko rijei, ali Damir ne razumije. Nikad nije
uo jezik kojim mu govore.
- Tko ste vi? - pita ih on latinski. - Netko je meu vama
plemi i poznaje jezik kojim govore plemii svih zemalja?
I ponovo ih pita jo glasnije. Oko njega se razdvaja krug momaka i s
poitanjem proputaju nekog plavokosog ovjeka u odori plemia s
maem o pojasu u bojnom oklopu.
- Tko ste vi? - pita Damir ponovno latinski.
Plemi se ironiki nasmije i odovara mu istim jezikom:
- Bit e obratno, mladi gospodine, vi ete nama poloiti ra
un tko ste i otkuda dolazite.
- Moram ipak znati kome polaem rauna.
- Vama je vrlo dobro poznato koga ste uhodili, a mi bismo
htjeli znati tko je taj snani junak to je za kralja Vladislava iz
loio sada svoju glavu.
486


- Vi me drite uhodom kralja Vladislava?
- Bilo bi pametnije da ste svoju lijepu glavu poloili u krilo
kakve ljepotice nego se zaloili za Vladislava. Sad vam ne preostaje drugo nego da je gubite na stratitu naega kralja i cara
Maksimilijana.
- Vi dakle pripadate Maksimilijanu?
- I njemu i njegovu kraljevstvu.
"Dakle, Nijemci!" - pomisli Damir. S njima se ne smijemo pobiti da ne
gubimo vrijeme. I dok nitko od njih ne sluti to Damir kani, digne
rog k ustima i tri puta uzastopce otro zatrubi. Nijemac skoi k
njemu, ali je ve bilo prekasno.

- Dali ste znakove svojim ortacima, ali nam nee pobjei.

Pohvatat emo sve prije nego to uzmognu dosei Budim da jave
Vladislavu gdje smo.
Nijemac dade zapovijedi koje Damir ne razumije. Nada se u kneza, a
jo vie u Marka da e povesti etu takvim putovima kojima ih Nijemci
ne mogu slijediti. Ako ih pak uhvate, Beatrici e plan uspjeti.
Damir promatra Nijemce, prislukuje i nada se u kneza.
Iz tamne ume Nijemci su izveli konje, bacili se na sedla i krenuli
tragom kojim je uzmicala Damirova teta s knezom. Dotle je Damir mirno
putao da mu veu ruke. Nita ga u ovom asu nije zanimalo, osim
jedne elje da knez Vaclav to sigurnije uz-makne njemakim etama.
Svaki sukob s njima znai ostaviti Gordaninim otmiarima jo vie
vremena. itava njegova panja upravljena je smjerom kojim Nijemci
progone mladog kneza.
Tek sada je razabrao da je oko njega malo ljudi, jedva desetak momaka
i njemaki plemi. To ga upozori da bi se s njima dalo nekako lake
izai nakraj. Stade razmiljati na koji bi nain mogao iz ove nove
stupice. Ve je unaprijed shvatio da je njegova vanjtina proizvela
povoljan dojam na tu novu okolinu i pokuava govoriti s njemakim
plemiem:
- Plemeniti gospodine, dopustite da vas upozorim: u nas
plemi plemia mnogo vie cijeni nego to vi cijenite mene.
- Ugri niim nisu dokazali vae rijei.
- Gospodine, ja nisam Ugrin. Ja sam s juga, Hrvat. U nas
vitez nikad ne bi vezao viteza kao razbojnika. Oduzeo bi mu ma
i ostavio slobodne ruke.
- Kad bih se ja poveo za vaim vitetvom, kruto bih poalio.
Moj ste zarobljenik jer ste uhoda kralja Vladislava.
- Ve vam rekoh: nisam niiji uhoda.
- Dokazat u vam, gospodine. Mi smo ve izdaleka uli to
pot konja, povukli se u umu i povukli na zemlju u tami. Nismo
slutili tko bi nam mogao dolaziti u susret u ovom kraju kad zna
mo da se Vladislavljeve ete nalaze jo u Budimu. I tako, leei
pritajeni, vidjeli smo vas svojim oima kako ste uljate prema
nama.
- Istina je. uljao sam se.
487

- Da izvidite koliko nas je i pozovete svoje u navalu?
- Obratno, da sam kanio pozvati etu u navalu, ne bih ona
sada pred vama bjeala, a valjda ne mislite da ml bjeimo od stra
ha ili kukavtine?
- Zatrubili ste i javili im da nas je mnogo vie nego vaih.
- Rei su vam istinu: Napuljci su oteli moju vlastitu enu i
ja sam skupio etu da idem za njima u potjeru. Opazio sam u

mjeseevu svjetlu bljesak koplja. Naravno, bila mi je prva misao

da su to Napuljci. Htio sam znati da li se varam. Zato sam se
uljao da vidim jesu li to otmiari ili napuljski princ sto se u
rio za ljepoticom koju je dao oteti. S njim se ne bih htio pobiti
da gubim vrijeme. Eto, stoga sam zatrubio tri puta jer ne elim
da mi se eta zadrava i s vama bije kad mi se uri na jug da uh
vatimo zlikovce.
Nijemac je sluao s ironinim smijekom.
- Brzo ste se dosjetili zgodnoj varci. Ali to ete kad je u
mene pameti i pregledavam vau priu.
- Kunem vam se na moj plemiki obraz i na svoj ma da
sam govorio Istinu.
- Vjerovat u vam ako razotkrijete bojnu osnovu kralja Vla
di slava.
- Nisam tako uvaena linost da bi mi kralj objanjavao svo
je osnove.
- Ipak znate gdje me kani napasti.
- Ne znam o tome ba ni rijei.
- Ali znate barem koliko ima vojske? Je li dobro naoruan,
ima li Vladislav novaca da plati svoju vojsku?
- to ste prije pitali na to vam ne znam odgovoriti, na ovo
posljednje ne mogu.
- Dakle, neete?
- To je isto.
- Odali ste se. Poslani ste da izvidite kuda kreu nae ete.
- Vrijeate me kad ne vjerujete mojoj asnoj rijei.
- Oito ne shvaate svoj poloaj kad se jo usuujete tuiti
na moje nepovjerenje.
- Zar u vas ne vrijedi asna rije?
- Ako je zadaje neprijatelj, onda ne.
- Zadao asnu rije tko mu drago, ast je uvijek ast, ob
raz je obraz, bilo na kojoj god strani.
- Ne kanim s vama raspravljati, ve vas pitam: kako stoje
Vlaislavljeve ete?
- Prisegao sam kralju, a vi ne smijete traiti da prekrim
prisegu.
- Kad ne mogu dobiti od vas odgovor, imam pravo uzeti va
u glavu. Je li tako?
- Glavu moete uzeti.
- Zaboravljate da ja govorim o vaoj glavi?
- Svakako ne o vaoj. Toliko je pameti u mene.
488


- Vie drskosti.

- Svejedno mi je kako to nazivate.

- Ako vam je ba svejedno, onda moram izvriti svoju du
nost. Okrene se k momcima pa im neto ree na njemakom je
ziku. Damir ne razumije, ali shvaa o emu se radi. Momci ga
vode k stablu, uzimaju pojaseve pa ga veu u deblo.
To mu razotkriva straneve namjere da ga prisili na izdaju. I eka
to e biti.
- Jo jednom vas pozivam: odgovorite mi na moja pitanja i
slijedite primjer svojih zemljaka.
- Moji zemljaci nikad nisu bili izdajice. Oni su vazda bra
nili svoju zemlju, svoje pravice i svoju ast poteno.
- Zar ne znate da je ativ jug, dakle, sva vaa zemlja zajed
no sa tajerskom i Slovenijom pristala uz Maksimilijana?
- Cuo sam o tome govoriti u Budimu. Ako je to istina, oni
su uinili ono to su smatrali spasonosnim, ali oni nisu prisegli
Vladislavu. Bili su slobodni da pristanu uz koga ih volja.
- Moda nemate sasvim krivo.
- Ali, gospodine ako je istina da vi dolazite s juga i da je sve
tako kako velite, onda morate znati neto o vojvodi Ilokome i c
knezu Bernardinu.
Na te se rijei Nijemac priblii Damiru:
- Dakle, to ste htjeli izvidjeti? Doli ste da uhodite gdje se
nalaze vae voe?
- Gospodine, vi me kanite smaknuti. Je U tako?
- Mislim da vam je to dovoljno jasno.
- Dakle, stojim pred posljednjim asom svoga ivota. I sada
vam se kunem da sam stigao ovamo s mojom etom s jedinom
namjerom da uhvatim otmiare.
- Zato onda pitate za vojvodu i kneza?
- Jer vi tvrdite da je itav jug, sva moja domovina, na vaoj
strani.
- Tvrdim istinu.
- Onda su u prvom redu vojvoda i knez na vaoj strani.
- Ako jesu, vi ih vie nikad ne moete odati Vladislavu jer
odavde neete ivi.
- Imam pamet da to shvatim - vikne on - ali vi nemate
pameti ako to ne shvatite da mi je ovog asa prva misao pitati
za svoje zemljake i da e vojvoda od vas traiti raun za moj i
vot.
- Moda e ak napustiti cara Maksimilijana?

- Njega nee napustiti, ali nee propustiti da vas pozove na
ma, a onda ste unaprijed ve mrtvi. Upamtite.
- to ste vi njemu?
- Ono to mu vi nikada ne moete biti.

Nijemac malo razmilja, savjetuje se, ali oni drugi govore

ratoborno. Damir prati glasove, istrauje lica jer ne razumije ni
489

rijei. Situacija se zaotrava, oni zauzimaju sve vie prijetei stav
pa osjea da mu se vrijeme izmeu ivota i smrti skratilo na asove.
To mu potvruju i rijei njemakog plemia.
- Umijete spretno zavarati kako biste svoj ivot produili,
ali vam ne moe koristiti. Postupit u s vama kako se postupa s
uhodama.
- Zabranjujem vam da vrijeate. Ako je u vaim rukama
moj ivot, ali nikada moja ast. Ja sluim svojem gospodaru kao
njegov dvoranin i drug i nikad neu biti niiji uhoda.
- Vi ste dvoranin kralja Vladislava? I njegov drug?
- Ne kraljev, nego princa Ivana Korvina.
- Korvinov dvoranin? Vi?
- Ja glavom dok mi je ne skinete. A vojvoda Iloki je moj
prijatelj, makar je s princem raskrstio. Upamtite, gospodine: moj
ivot vrlo ete skupo platiti.
Damiru se ini da su njegove rijei izazvale pozornost, jer se
Nijemci stadoe sporazumijevati. Onda ga odveu, a plemi mu odredi:
- Uzjaite konja, ali se ne nadajte da biste mogli pobjei.
Ja u voditi vaeg konja.
Damir opazi kako uporedo veu dva konja. Na jednog sjeda Nijemac, a
na drugog se uspinje on, unato svezanim rukama. Uzde oba konja vodi
njegov pratilac. Oni drugi ih zaokrue.
Damir odahne i stade razmiljati to da sada ini. Uznemiruje ga sto
se ne vraa njemaka eta koja je otila u potragu za knezom. Znai
da su mu Nijemci u tragu, ili se ne vraa jer su izgubili smjer i
ponovo ga trae?
Ovog asa se ne misli vie na svoju sudbinu. Nekud ga vode, a dok
stignu iz ume, moe se desiti kojeta. Sve mu misli lete prema jugu
gdje gone kneevu etu.
Nisu jahali dugo, kad su izali iz ume. Pred njima se prua poljana
puna konja i ljudi koji su spavali. Dakle, Nijemci imaju ovdje jo
mnogo vie vojske. Tu su sigurno i njihove voe.
Mjesec se puta za gore. Njegovi pratioci vode ga ravno onamo. Cim se
zaustave, Nijemac pozove Damira da sie s konja.
To mu nije s voljom. U sedlu bi se jo dao pokuati bijeg. Ali ga
ponovno pozivaju, i on mora sii. Njemaki plemi ue u ator. Damira
zaokrue momci.
Sto e sad biti? Kane li mu ovdje suditi? Samo da knez Va-clav
utekne, sve drugo je manje vano.
Uz ator plane baklja, a svjetlost padne na neku visoku pojavu to je
izala iz atora.

Damirovo srce stade burno udarati. Htio bi da krikne, ali ga u grlu

stee, ivot to je ve bio na izmaku usplamti dvostrukim arom. Neka
velika snaga pokrene ga i on se trgne naprijed da su oba momka to ga
dre zateturala. Baklja osvjetli Damirovu pojavu, iz grudi se iskine
povik:
- Vojvodo, vojvodo!
490

U njegovu je kriku obnovljen ivot i neka velika srea.
- Damire, Sto je to s vama?
- Dre me za uhodu.
- Skinite mu spone - zapovjedi vojvoda.
- Jamite za njega, vojvodo? - pita plemi koji ga je doveo.
- Jamim sto puta.
Odmah mu njemaki plemi odvezuje ruke.
- Otkud ste stigli ovamo?
- Vojvodo - hitro, bez daha izvjeuje Damir: - Beatrica
je namamila Gordanu, vode je u Napulj.
- Kud su krenuli? I tko je vodi?
- Kraljevska eta, a Franceske i kraljica ih slijede. I obavi
jesti vojvodu zato je tu i kako kneza Vaclava hvataju Nijemci.
Ne gubei vie ni asa, vojvoda ree njemakom plemiu:
- Vodimo svoje ljude u pomo onima koje vai hvataju.
Smjesta aljite brzoteu za vaim ljudima s nalogom neka ne
zaustavljaju etu onog plemia. Sam u voditi svoje ljude.
- Vae vojvodostvo nee u stolni Biograd?
- Dok ne uhvatim neprijatelja koji pomae Vladislavu. Vode
sa sobom moju tienicu. Ni asa ne mogu izgubiti.
- Kad se vae vojvodstvo vraa?
- Ne znam. Odabirem najbolje jahae, a oni drugi neka kre
nu pred stolni Biograd i ekaju moj povratak.
- Vae vojvodstvo, nije li vam ovaj plemi donio vijesti zbog
kojih ste se predomislili i neete se odazvati pozivu njemakog
cara?
- Gospodine, mi smo privikli odrati svoju rije, a sad ni a
sa vie. Neka sedlaju konje.
No ponese njegov tihi zviduk. Neki momci se bude. Vojvoda odreuje,
a onda se vrati k Damiru i eka da momci osedlaju konje.
- Kako je bilo, recite mi sve - pita Damira - a on ispria
sve potrebno to je od Roberta doznao o Gordaninoj sudbini. Voj
vodino srce dre, a Damir kune Nijemce:
- Zaustavili su me i oduzeli mi vremna. Napuljci su ve
daleko.
- Samo da uhvatimo Franceska, lako za one koji nju vode
u Napulj. Francesko je pogibeljan ako je stigne.

- Tko zna, ne dolazimo li prekasno.

- Ako je stigao, umrijet e, tako mi asti i due - zaklinje
se vojvoda.
- Ja sam zasluio da me ubijete odmah nakon njega.
- Zato vas?
- Jer sam mu nedavno potedio ivot, a bio mi je nadohvat
maa. Izazvao sam ga. Otrovao je otricu maa i htio me ubiti,
ja mu izbijeni ma, a on me moli milost.
- I vi ste ga pomilovali, Damire?
- Nisam htio svoju ast zaprljati ubijajui kukavicu.
491



- Ali taj je kukavica aragonski razbojnik.
- Dovijeka u aliti Sto sam trgnuo na razbojnika poten
ma. A pravednost mi je dala u ruke njegovo vlastito podmuklo
oruje.
Brzo su govorili, nestrpljivo ekajui da momci opreme konje.
- Zurite se - zapovijeda vojvoda - i Nijemci neka pobrzaju.
Zapovijed Nijemcima tre Damira naas od Gordane.
- Konji su osedlani.
Na taj povik prekinu razgovor. Obojica se bace u sedlo, a za njima
eta od pedeset momaka.
Na istoku se pomoli jutro zastrto gustom jesenskom koprenom. eta
pojuri niz poljanu kao crn oblak kroz bijelu maglu.
U NJIHOVOJ VLASTI
Francesko osjea miris mora i slua um vode oko vesla svojeg
pouzdanika koji upravlja amcem. A kraj njega u dnu amca sjedi
Gordana, svezana da se ne bi bacila u more. Osjea blizinu njene
ljepote kojom opija svoju mladost. Obuzelo ga je neko veliko uvstvo
to mu pretapa srce. ini mu se da ljubi, kao to su ljubili drugi.
Sav se gubi, tone, gine i uskrsuje se.
Odjednom se Gordana makne, uspravi do klupe amca i nagne nad puinu.
On je dosegne, povue snano k sebi, osjea svu toplu ljepotu na
svojim prsima, privije je. Iako svezana, otimlje se s odvratnou i
mrnjom.
- Radije na dno mora nego due ivjeti uza te, ivotinjo.
- Tamo je nae gnijezdo. Gle, tamo na onom otoku hou da
doekam svojeg sina.
- Nemani morske, doite, uzmite mene i njegova sina - vi
e ona oajniki.
Francesko je jo vre obujmi i gleda na visoinu na kojoj se
ponosito die u nebo osamljeni dvorac. I jae stie k sebi djevojku

i govori joj kao ljubavnik to ljubi i oboava i bori se teko sa

snagom djevojke, snagom oajne odvratnosti. ini mu se: sad e ga
strovaliti u more. Oblijeva ga znoj, obuzima slabost i zaglu-uje
njena vika i on pada u amac.
Onda otvara oi. Gore visoko nad njim plavo nebo i odrazi mjeseeva
svjetla. Oko njega pue hladni povjetarac. Trgne se, hvata rukama
rubove amca. Ali ih ne dostie ni opipom ni vidom. Hvata prazan
prostor. Odupire se o pod, podigne glavu i bulji preda se. amca
nema. Leei na grimiznom pokrivau, ispod njega trava, visoka a
dolje grmlje, stabla. Kopno.
- Sto ti je, Francesko? - njeno ga pita enski glas.
492

Digne pogled. U rasvjeti mjeseine sagnuto je nad njim lijepo mlado
lice ene. I zabrinutost je u pogledu.
- Ti si to, Beatrice?
- Tko bi drugi mogao biti ovdje kraj tebe, moj brate?
Sjedne, duboko udahne i podboi glavu:
- Nema amca. Nema nje.
- Bit e, bit e to, najmiliji brate.

- Bilo je as prije. Snilo mi se da sam s njom ve sam u
amcu i ona je posve predana meni. Vidio sam otok, a na nje
mu dvorac, na divni stari aragonski dvorac gdje se ima roditi
tvoj nasljednik.
- Blizu je izvrenje pisano u zvijezdama jer ti ga alje sud
bina u slici sna.
On se ogleda. Na poljani spava njihova eta. Samo strae bdiju. A
pokraj njega ator od skupocjene koe.
- Zato si izala, Beatrice, ispod atora?
- Jer sam ula tvoje borbe i uzdisanje u snu.
- To sam se borio s njome, makar je bila vezana, opirala se.
- A uzalud e joj biti svaka borba. Sad je ve svreno. Ne
moe izbjei sudbini. I pisano je u zvijezdama...
- Stari firentinski astrolog Aversa prorokovao je Gordani
sina, nezakonitog sina.
- A moj napuljski astrolog nasljednika mojem kraljevstvu
kojeg e mi dati ljepotica djevojka. A otac tom sinu bit e aragonske krvi. Kakvog li nasljednika. To krasno, savreno Gordanino tijelo, savreni um, muka odvanost, mirna odluka, neiscrpiva
izdrljivost, to mi treba. Sve same vladarske sposobnosti. To je
vrhunac kreposti koje elim dati svome nasljedniku. Odabrala
sam kao to samo Beatrica moe odabrati.
- Samo si ti znala skladiti najbolje meu najboljim sposob
nostima svojem nasljedniku.

- Jer u tebi je druga polovina vladarskih kreposti koje no

si u svojoj aragonskoj krvi. Kako teko ekam taj dan. Sad se
Vladislav vie ne moe maknuti od mene. Imam svjedoke da su
nas nali zajedno. Imam opet crnu etu u svojem posjedu. I ne
e je nitko nai dok Vladislav ne doe da je kupi.
Sjedei na grimizu, apuu svoje elje i misli. Poljanom u mjeseevu
svjetlu lebdi neki crni lik.
- To je jaha - apne Francesko. - Strae su ve spremne
da ga zaustave.
- Bit e da je glasnik iz Gordanina tabora.
I promatraju jahaa to jae poljanom neujno i trkom se pribliuje
njihovu logoru.
Nakon kratkog asa zaustavi se, izmijeni sa straama lozinku i silazi
s konja.
Dovede ga Francesku i Beatrici.
- Velianstvo, gospodin barun Delini poruuje da je njego
voj eti sve u redu.
493

!
I

- Kako se ponaa Gordana?
- Sasvim je mirna, preputa se sudbini. I uzalud bi vikala i
otimala se kad nigdje nadaleko nema ni sela ni kue. Odabrali
smo izvrstan put i nismo sreli ni ive due.
- Reci barunu da bih htjela da odabere najzgodnije mjesto
gdje bismo mogli razapeti atore i provesti buduu no. Stii u
vas sutra podveer.
- Isporuit u zapovjed vaeg velianstva.
- Neka mi brzotea doe sutra o podne u susret da mi javi
gdje me oekuje povorka.
- Izmijeni konje i okrijepi se - odredi Francesko - i od
mah putuj.
Brzotea se pokloni pa okrene natrag k strai da izmijeni konje i
zaloi pa se vrati prema jugu:
- Dugo e jo sutra trajati taj put, Beatrice, izmorit e te njeno se zabrinjava Francesko za svoju sestru.
- Jo bd se sto puta htjela vie umarati da te mogu pratiti.
elim sada ostati u tvojoj blizini i prisustvovati tvojem piru.
Odve bi me umaralo da ekam tvojeg glasnika iz Napulja. Tu ho
u da budem svjedok ostvarenju svojeg ivotnog cilja. I tko zna
kako te dugo neu vidjeti.
On je zagrli, poljubi i zamoli:
- Legni, draga Beatrice. Sutra rano kreemo dalje.

- I tebi bi bilo bolje da se zavue pod ator.

- Neobino je lijepa no i topla, ali kad ti eli, sklonit u
se.
I ponovo se Francesko predaje snu i sanjama.
Otmiari jau velikom brzinom. Okruili su Gordanu i sami upravljaju
uzdama njena konja. itavim putem dre je daleko od ceste da ne bi
naili na kakve ljude ili jahae koji bi mogli o njima dati
obavijesti ako bi se tko dao u potjeru.
Obilaznd put kojim jau lijep je i suh. I vrijeme ide u prilog
Aragonaca. Nebo je vedro, a sunce prigrijalo.
U Gordaninoj dui mrak, a u srcu zima. Jasno joj je da je prevarena.
Bilo joj je jasno onog asa kad je prela prag krme na kraju sela,
ispod Budima, u mislima da je eka vojvoda. Tek to je otvorila
vrata, nije dospjela ni dahnuti, ve su joj zaepili usta i svezali.
Razabravi da joj Beatrica uzima plat i klobuk, nije bilo vie
sumnje. Ona ide mjesto nje u dvor. Nije joj bilo jasno zato. U prvi
je as mislila da je Beatrica doznala o njenim zarukama s kraljem.
Meutim, nitko o tom nije znao osim Bakaa i Selnberga. A Filipcu
nisu rekli. Dakle, nitko to nije mogao saopiti Beatrici. I sjea e
svega.
Zaepljenih usta isvezana sjedila je u krmi, ekajui sudbinu.
Beatricini pouzdanici pazili su na nju. Onda je doao krmar

i javio im da je kraljevska pratnja odjahala daleko izvan sela.
Odvezali su joj noge i poveli je sa sobom u brdo gdje je sakrivena u
peini ekala itava napuljska eta. Iz njihova je razgovora
razabirala da je vode u Napulj. Da. To je bila davna kraljiina
elja. Zato ba u Napulj?
Sjea se onog predveerja kad ju je kraljica pozvala k sebi da okua
novu haljinu za Napulj. Mnogo se puta ve pitala: to tako ivo
pokree kraljiinu elju da ona otputuje u Napulj? I zato su joj
tada tako sjale oi i zato su joj ruke drhtale kad ju je obujmila
oko struka, govorei joj o putu. Zar je moda mislila na Franceska,
svojeg brata, kojeg toliko ljubi i hoe da mu ispuni elju? A zato
bi morala u tu svrhu putovati u Napulj? Mogla bi lake dati svojem
bratu eljenu djevojku u ovom kraljevstvu.
Kad su je posadili u sedlo, svezali uzde i upravljali njenim konjem,
neprestano su je snalazila pitanja: ako je kraljica eli pokloniti
svojem bratu, zato mora u Napulj?
Isprva se nadala da e putem nekoga sresti i bilo na koji nain
objaviti ljudima da je vode silom. Ali uskoro je opazila da nee
putovati cestom, ve su odabrali neki naroiti put. I to su dalje
jahali, to je jasnije kako su sve to ve unaprijed spremili i
osigurali se da je nitko ne moe vidjeti. Opazila je da je vodi neki
naroiti vodi koji vjeto izbjegava sela, putne stanice i cestu

kojima kreu ostali putnici. Na mahove jau poljanom i umom, a smjer

ih vodi ravno na jug.
Prvu no nisu nijednom stali. Tek izjutra sklonuli su se u umu i
prospavali kratko vrijeme, a onda opet krenuli dalje. Drugu no
prospavali su samo napola, a onda nastavili skrovitim putovima juriti
prema jugu. Gordana gleda prea se, a misli su joj sumorne.
Onda opazi da je iza njih stigao potpuno iznemogao jaha. Smjesta je
primjetila da je glasnik. Govorio je s Napuljcima na njihovu jeziku,
ali je ipak razumjela.
Princ Francesko krenuo je za njima i dostii e ih. Glasnik je ostao
da se odmori, a odmah su poslali natrag novoga glasnika.
Dakle, Francesko dolazi za njom. Hoeli je on gdjegod sklo-nuti
putem, iJi kane s njom doista otii u Napulj?
Ako je njegov cilj da ispuni svoju elju, moda je kani poslati u
Napulj samo zato da ovdje ne moe podii protiv njega optubu pa da
on umakne osveti onih koji bi se zbog nje bacili na njegov ivot.
I dok tako nagaa, drei se o sedlo, okruena i svezana uz konja
svojih otmiara, pita se: "Zar bi se sudbina mogla tako grdno
poigrati sa mnom i predati me bespomonu aragonskom princu? A ipak to
potvruje sve to se oko nje dogaa.
Ogledava se na sve strane kao da trai znak pomoi pa opet zuri u
daljinu preda se, ne bi li joj kakav zvonik ili krov kue



494

495

pruio nadu da e sresti ljude. Ali pusto je beskrajna i potpuna.
Ako stradam, pravednost ne moe zaboraviti pravedne. Ako nita
drugo, a ono bit u osveena*. Ako mora pasti rtvom Ara-goncu, onda
je potpuno sigurna da joj pravednost odreuje tu rtvu samo zato da
to lake sunovrati u bezdan Aragonce.
Dobro moe skriti zlou samo na ognjitu rtve. Moramo se rtvovati.
Netko rtvuje ivot, drugi ivi i pridonosi rtve svakog dana. rtve
ponienja, muka, stradanja na tijelu i dui. Prolijeva krv svog srca.
Uvijek dobrota mora iskupiti svoju pobjedu nad zlim rtvama,
beskrajnim vjenim rtvama.
Ako sam odabrana od pravednosti da ja budem rtvovana pobjedi
osloboenja od aragonske vlasti, ne moe me mimoii.
Ako je pravednost za rtvu adabrala mene, uzet e je. Jer rtve su
potrebne da raspire u srcima plamen ljudskog dostojanstva i dignu ga
do urnebesnog prosvjeda. Budem li rtvovana, moja e rtva zapaliti
poar u srcima najveih junaka moje domovine i poletjet e kao

jastrebovi na aragonsku silu da joj iskljuju pogano srce i razmrskaju

mo u prah. ."
S tim mislima sjedi Gordana na sedlu i juri u susret crnoj sudbini. S
tim mislima bavi se i onda kad otmiari zaustave etu usred ume,
naloe vatru da priprave toplo jelo i da se odmaraju. Razabire da
neki odlaze nekud iza brda i vraaju se s punim tobolcem jela i pila.
Nude je mesom,mlijekom i vinom, raspros-tiru joj na zemlju sagove da
se odmara, postupaju s njom naroito obzirno i paljivo.
Ona ne razgovara s njima ni rijei, uzdma jelo, odmara se. Kad je
uhvati san, mlado zdravo tijelo brzo se krijepi i lako snosi umor.
Odjednom je u misli prene dolazak novog brzotece to je dojurio iza
njih kao munja, isprebijan i on i njegov konj.
Pozorno promatra kako zapovjednik otmiara barun Delini ivo klikne i
jo ivlje neto odreuje svojim momcima. ini se da ga je vijest
uznemirila. Odmah odreuje da svi krenu k podnoju brda to se die
zdesna njihova puta.
Brzo su prevalili taj kratak put i sklonili se u umu na podnoju
iljaste strme visoine. Onda barun uzme raspravljati s dvoranima,
pouzdanicima kraljice. Izraaj njihova lica i estoke geste pokazuju
da je dogovor, vaan. Meutim, gore s vrha strmine domahuju nekom
plavokosom visokom ovjeku u Gordaninoj blizini. Kriom promotri
plavokosog kako hita na poziv i mirno slua voino razlaganje, onda
se opet vraa. Opazila je ovog ovjeka ve nekoliko puta u svojoj
blizini. On ih vodi, stalno upuuje i odabire naj skrovit i je i
najbre putove.
Njoj su rasprostrti u hladovini sag i podmetnuli joj pod glavu
pokriva. Legla je i okrenula lice da ne mora gledati svoje pratioce.
Opazi kako su skinuli sa sedla neke svenjeve i odnijeli ih dublje u
umu. Iz svenjeva vade konatu ponjavu i grade a
tor. To pobudi njenu panju. Spremaju, dakle, konaite. Nema traga
nevremenu jer je nebo vedro. Valjda ne kane ovdje boraviti dugo?
S druge strane opet spremaju ognjite da pripreme doruak.
Sklopila je oi da moe razmiljati Sto se to zbiva i zato su se
ovdje utaborili, uje korake. Ali ne otvara oi, samo slua kako kraj
nje prolaze Napuljci, zaustavljaju se i apu:
- Zaspala je. Neka samo spava,probudit e je Francesko kad
padne no.
Te rijei prelete joj duom kao objava blie nesree i probude joj
sva osjetila.
Priinja se da spava dubokim snom ne bi li ohrabrila Na-puljce u
njihovim razgovorima. Neprestano uje korake pokraj sebe i primjedbe
kojima otmiari dojavljuju njezin san.
I oko nje nastaje poluglasni amor. Raspravljanje, nagaanje,
objanjavanje na napuljskom jeziku. A ona nastoji da sabere znanje

tog jezika pa da iz njihovih pitanja i odgovora izvue smisao

razgovora, da barem napola dozna to spremaju.
Zato se priinja da duboko spava. Pogleda je tako da joj svatko moe
zaviriti u lice i uvjeriti se kako vrsto spava.
Svakog asa dolaze Napuljci blie i opet odlaze. Prolaze pored nje,
lie im uSti pod nogama. Po tom unju razabire da netko tri i
pribliuje se. Onda je iznenadi glas voe povorke baruna Delina kako
latinski dobacuje nekome tko je oito sada stao pred njim.
- ujte, gospodine, novi mi brzoteca donosi sumnjivu vijest.
- O emu to, gospodine barune? - pita onaj drugi i Gor
dana prepozna glas plavokosog, visokog vodia.
- Pogledajte tamo onaj lanac brdina. Ondje su nai izvia
i daleko prema sjeveru opazili guste praine i sasvim jasno
razabira itave crne erdane. To su jahai.
- A dolaze sa sjevera prema jugu?
- Da, plemeniti gospodine, a kako princ Francesko i kra
ljica putuju ravno iza nas, dakle, naim smjerom, ne mogu to
nikako biti njihovi ljudi.
- Ako je istina da su Nijemci zauzeli ve i ovu zemlju, s ove
strane Drave, onda su to oni.
- Nijemci bi sigurno jahati glavnom cestom, a ne bi odabra
li nepoznate puteve s one strane brdina. Nije ba iskljueno da
su njemake ete, ali opet moe netko dolaziti u potragu za njom.
- Nemogue nije.
- Ja sam odmah povukao nae ete u umu da se ovdje sak
rijemo jer bilo tko mu drago iza onih brdina slat e i oni svoje
izvidnice na vrhove brda da istrae nalazi li se u ovom kraju ka
kva eta.
- 0 tom nema sumnje, a zrak je tako ist da bi nas mogli
vidjeti i u najveoj daljini kad bismo jahali i poljem i livadom

496

32 GORDANA V

497

gdje nema praine. Valja nam ostati ovdje u Sumi do veeri, a
podveer krenuti dalje.
- Kraljica je poslala glasnika da ekamo nju i princa Franceska, a tek no nakon toga ima se nastaviti put.
- Upozoravam gospodina baruna da se ovaj lanac brdina
protee sve do Blatnog jezera, pa e nas sutradan oni tamo iza br

dina, kad se popnu izvidnice s vrhova, lako pronai.

- to, dakle, da inimo?
- Ponajprije treba izvidjeti jesu li Nijemci. Lako u dozna
ti to ele i rijeiti ih se. Ako je pak uistinu potraga za Gordanom,
onda u ja na lukav nain zavesti protivnim smjerom.
- Lako je rei, ali kako izvesti?
- Mislite da nisam tome dorastao? Evo: skinut u svoje plemiko odijelo, obui se tako da izgledam kao neki siromani trgo
vac koji putuje s juga u Budim. Sobom u uzeti svojeg slugu da
mi bude pri ruci ako vam je potrebno poslati kakvu vijest.
- I otii ete ovamo iza onih brda?
- Stvar je vrlo jednostavna. Ako dolaze u potragu, odmah
e me ispitivati jesam li gdje vidio kakve jahae ili kakvu etu.
Pripovjedat u da sam vidio itavo udo od momaka koji su ote
li neku ljepoticu i s njom krenuli prema Dunavu jer je kane od
vesti laom.
- Ah, razumijem, kanite ih odvesti protivnim smjerom.
- Umirite se. Tako u uvjerljivo ispripovjedati dogaaje da
mi moraju vjerovati i pojuriti prema Dunavu. Oni, dakle, moraju
prevaliti put vie od pola dana dok opaze rijeku, a dotle mi ve
davno putujemo dan i no uz obalu Blatnog jezera. Tamo nas vi
e ne moe dosei ni njihovo oko, ni najbri njihovi konji.
- Ako vam to uspije, bogato u vas nagraditi.
- Neka se gospodin barun pouzdaje u mene. Ah prije svega
moram govoriti s brzoteom koji vam je donio tu vijest da pod
robno ujem gdje je vidio jahae, na kojem kraju, jer je to vrlo
vano za moj pothvat.
- Idite, molim vas, istraite sve, odmah u odrediti da vam
osedlaju najbolje konje.
Gordana lei nepomino i slua kako se ovjek udaljio brzim koracima,
a malo nakon toga netko je poluglasno zapitao baruna:
- Zar se potpuno pouzdaje u ovog plemia?
- Zato se ne bih pouzdao? Izvrsno je zavarao Gordanu kao
vojvodin glasnik i sam je izmudrio itav put. A lakom je za nov
cem. To mi jami ako to sa sjevera uistinu dolazi potjera, otpremit e je na kraj svijeta. Taj e nas ovjek odvesti nesmetano
sasvim do mora.
- Dobro, ali onda e lupe otii natrag k svojima u Hrvatsku
i za dobru plau pokazivati nas kamo smo otili s ljepoticom.
- Valjda ne misli da u ovakvom plaenom lupeu dopus
titi da se vrati svojoj prijanjoj sredini? Ovakve se lopove, poto
498

su izvrili svoju rabotu, baca u okove i tamnicu da im zauvijek
zaepi usta. Kad mi stignemo na nae tlo, nee mu vie biti

povratka. Bude li trebalo, gurnut u ga dublje od povrine mora. I

opet je zautalo lie, a netko poluglasno upozori:
- Ba5 ste odabrali krasno mjesto za razgovor. A ona tamo le
i.
- Hvala na budalastoj opomeni. Spava kao mrtva. Mlada je,
zdrava, san ju je sasvim svladao.
- BaS je divna. Nije udo to Francesko toliko luduje za
njom. Tko bi znao to li sad sanja ljepotica?
- Tko zdrav spava, ne poznaje sne, dragi grofe, ali sad
hajde da to prije otpremim onog lupea neka izvidi tko se tamo
valja iza brda.
Po unju lia Gordana razabire kako se njihovi koraci udaljuju od
nje. Zamalo nastane oko nje tiina. Jo uvijek eka i nee da se
makne.
Onda tek sasvim malo otvori oi. Napuljci su daleko od nje u
skupinama. Ispod gustih trepavica viri zjenica, vue je elja da
pogleda u brdine iza kojih negdje jae neka eta, a njezini otmiari
misle da su Nijemci ili je potjera za njom.
Brdine nisu visoke, samo pitomi bregovi, a ipak dok ovako lei, ini
se kao da se dotiu neba.
Pravo veli taj plavokosi: za nekoliko sati to moe prevaliti
brzotea. Ali to e izvesti aragonski uhoda i etu koja ide tamo
svratiti prema Dunavu i nikad se oni ne mogu sresti s njom.
ini joj se da ve dosta dugo lei i nitko od Napuljaca ne moe
sumnjati da je togod ula. Sad bi mogla da se uspravi. Neto je die
i vue sa zemlje.
Ustala je pa tare oi i pri tom opazi kako se Napuljci okreu
k njoj.
Jedan od dvoranna dolazi blie i uljudno joj ree:
- Vaa se milost moe prohodati ako vam je drago, ali ni
poto izai ispod stabla. Doputeno vam je etati do onih moma
ka Sto iste konje pa ovdje do atora.
- Dobro - odgovori ona, mahnuvi glavom pa ide polagano
naprijed. Ravno onim putem kojim joj je on pokazao. Ide i po
kraj neke male skupine svojih otimaa, ali sputene glave. Ne gle
da nikoga kao da je jako izgubljena u mislima, a budno pazi na
svakoga. Htjela bi da vidi onog visokog plavokosog koji ih je vo
dio itavim putem i koji se sada sprema na put da zavede neku
nepoznatu etu protivnim smjerom.
Sjea se njegova kotunjavog lica i prispodablja ga s onim koji ju je
pozdravio njenim materinjim jezikom izvan grada Bu-dima, traei je
milostinju i prikazujui se kao vojvodin glasnik.
Meutim ,njene oi krue na sve strane i spaze nekog momka kako sedla
dva konja. To je znak da se nekud sprema.
I potape po vratu konja kojeg momak sedla.

32
499

- Ne dolazite blie, vaa milosti, vrlo je divlja ivotinja opomene je mladi.
I on je govorio njenim materinjim jezikom.
U toj pustoi te su joj rijei kao neka utjeha. I neprestano se bavi
oko lijepog konja, ispituje momka, ne gledajui ga- da ne bi
upozorila na sebe svoje otmiare.
- Tko si ti?
- Kmet sam plemenitog svojeg gospodara.
- Kako se zove tvoj gospodar?
- Filip Nikindi, barun posavski.
- Dakle, iz Hrvatske?
- Da, odande je moj gospodar.
- Zar sada nekud idete da mu sprema konje?
- Idemo, ali ne znam kamo.
- I tvoja je domovina tamo preko Drave u Hrvatskoj?
- Da, vaa milosti.
- A zna li da su mene Aragonci silom oteli?
- Gospodar mi je rekao da vas vode u Napulj jer je tako
odredio kralj.
- To je la. Silom me vode da mi oduzmu ast,
- Kako je to mogue? Vi ste plemenita roda. Samo naim
kmeticama gospodari uzimaju ast.
- Jo sam bijednija od kmetice i traim pomo od tebe.
- Kako da vam pomognem?- gotovo se nasmije momak.
- Cuj me, ovjee, ti e sada sa svojim gospodarom preko
onih brda i tamo e te- sresti neku etu da je tvoj gospodar za
vara, zavede i skrene krivim putem prema Dunavu.
- A oni koji dolaze htjeli bi vas spasiti?
- Mislim da je tako. A kad i ne bi zbog tog dolazili, a netko
bi im rekao da ovdje Aragonci hoe poiniti grijeh, sigurno bi
pomogli jer su ljudi.
- Tko bi znao da li bi to uinili i tko bi im to rekao?
- Ti, ovjee. Ti bi to mogao rei.
- A moj gospodar, velite, hoe da ih zavara da vas Aragonci
mogu dalje voditi?
- To on hoe.
- A kako onda moete misliti da bih ja mogao neto drugo
nego to ini moj gospodar?
- Jer tvoj gospodar radi zlo, a ti si zacijelo dobar ovjek,
potena dua.
- Ja sam sluga. Ne mogu ja nita to nee moj gospodar.
Moj je ivot u njegovim rukama. Ni dan ni no nisu moji. Sve je

njegovo. Glava je moja da misli kako on hoe, jezik je moj da

ga drim za zubima i samo onda neto reknem ako gospodar zapovjeda. Crv mora biti sretan to ga gaze.
Odgovor osjeti kao udarac u el(c). Trenutak zaboravi svoju nevolju.
500

"To je ivot sluge? ivot kmeta? To je njegova dua. Jao tebi,
svijete, dok tobom hodaju takvi bijednici. Sto je prema ovoj strahoti
moja nesrea?"
Ali je odmah digne osjeaj samoodranja i ona pokua:
- Ipak, uj me, razjasnit u ti.
Ali on se prestrai i apui ree: Eno gospodara, da uje to ste mi
rekli, iibao bi me ljutim biem. Smilujte se, nemojte da me ubije.
I odmah odvede od nje konja pa ga vodi k svojem gospodaru. Ovaj
dolazi preodjeven. Gordana sasvim prepoznaje u njemu onoga koji joj
se prikazivao kao vojvodin glasnik. Taj njezin zemljak njezin je
izdajica.
I ona odvano ide prema njemu.
- Dopustite mi, gospodine, da vas neto upitam. Vi ste moj
zemljak?
- Dakako, da jesam.
- I vi ste me ba po naem materinjem jeziku zavarali i re
kli ste mi da vas alje vojvoda.
- Naravno, da sam rekao - okosi se on.
- Vi znate da je vojvoda Iloki moj skrbnik, da je estit i
poten vitez i na voa.
- I zato bih se morao vama pokloniti? - nasmije se on.
- Ne, gospodine, zato vas nisam oslovila, ve zato da vas
pitam: ako ve niste osjetili da inite zlo vojvodi koji je na vo
a, kako vas nije zapekla savjest da zavaravate potenu djevoj
ku?
- Savjest? Nisam baba da se zaustavljam s takvim ludori
jama.
- Nije to ludorija, nego moni sudac, gospodine, i ne dajte
da vas kanjava!
- A to vi to od mene elite?
- 2elim vas podsjetiti i zamoliti da se sjetite svoje domovi
ne, svojih zemljaka, potenja i savjesti kojom oni idu po svijetu
i da napustite ovu groznu slubu u Aragonaca. Vratite se u Bu
dim, potraite tamo nae zemljake i biskupa Bakaa i recite im
kako neka dou da me oslobode.
- Ni sto takvih ljepotica ne bi me moglo nagovoriti da ne
sluim Aragoncima. Bio bih lud da otklonim njihove cekine za
volju vaeg lijepog obraza.
- Za volju vae asti, za volju vaeg potenja. Ve vidim i

osjeam: vi idete nekud da poinite novu strahotu, da ponovno

izdate svoju krv. Gospodine, ne zaboravite da vas je potena dje
vojka zamolila za pomo, i da e vam to biti nagraeno.
- Toliko forinti nema sva Hrvatska koliko ima cekina aragonska kraljica.
- Ne, gospodine, ne mogu vjerovati da biste vi mogli uini
ti ono za to vas alju. Ne smijete to uiniti jer bi vas stigla
stra501

hovita kazna. Ne moete okaljati svoju ljudsku ast najgadndjim
grijehom, izdajstvom.
- Priajte vi to vam drago, ja u zasluiti novaca jer ho
u da budem sretan i bogat.
- Nema sree od novaca to ga donosi izdaja svojeg vlas
titog roda. Takav je novac proklet.
- Glavno je da se od njega dobro ivi.
- Neete dobro ivjeti od onoga Sto vam donosi izdaja. Ta
kav novac ne traje dugo, gospodine. ujte: uzet e vam novce i
baciti vas u okove. im stignete do mora, vi ste u lancima.
On se samo smijao i pri tom ureivao sedlo, ali Gordana ne sustaje:
- Aragonac izdaje i onoga od kojeg uzima izdajstvo. Aragonac vas sada treba, on vas je upregao u svoja kola da ga vozite
po kalu njegovih nedjela, a kad vas vie ne bude trebao, gurnut
e vas u kaljuu, a vai zemljaci s odvratnou e vas proklinja
ti u tom grobu.
Plavokosi plemi porumeni od bijesa i grubo joj dobaci:
- Kako se usuujete sa mnom govoriti kao da sam pseto?
- Ne, vi niste pseto, pseto uva svoju kuu. Cim nanjui da
mu oko kue obilazi stranac, ve laje, goni ga i ugrize joS prije
nego to bi se mogao uvui u njegov dom gdje ive njegovi do
mari i prijatelji. Vi ipak otvarate vrata lupeu, vodite ga kriom
u dom vaih zemljaka i jo primate plau za ovo gnusno izdaj
stvo. Ne, ne kanim vas usporediti s psetom jer bih time uvrijedila
dobro, vjerno pseto.
- to vi to radite? emu troite vrijeme - vikne aragonski
voa na plemia.
- Nisam kriv. Ona me obasiplje nedostojnim pogrdama Sto
sluim vama. Dobro pripazite na nju, ne bi bilo zgoreg da je te
meljito kaznite za pogrde koje je nanijela vama, kraljici i princu
Francesku.
- Podli nitkove, nema ivotinje koja ne bi uginula od sra
mote kad bih je usporedila s vama - dobaci mu ona. - Gamad
ste u kui naeg roda.
On plane, pokroi k njoj zgrenim pesnicima, ali Napuljac ga sprijei

da je udari.
- Zar ste poludjeli da bijete onu koju e milovati va gos
podar?
- Trebalo bi je prije izbievati - vie plemi pa skoi na
sedlo. Onda se obazre za svojim momkom koji ve sjedi na
konju.
- Sto si se zablenuo u nju, prokleto tele? Otkinut u ti ui
ako si to uo.
Gordana gleda kako izdajica juri niz poljanu, preskakuje grabe i ide
prema brdima, a za njim ide momak, ponizno se zgurivi na konju.
A napuljski etovoa pokraj nje nasmije joj se u lice:
502


- Vlastiti va zemljak htio bi vas izubijati?
- Ima na svijetu gamadi, pa i nas, gospodine.
Te.k sad osjeti se potpuno osamljena i predana okrutnoj sudbini. Sad,
kad je nekoliko asaka vjerovala da bi se mogla spasiti. Ali ta neman
okorjela, beutna, razara joj posljednje nade. I to se vie
udaljuje, to joj biva tjeskobnije.
Ogleda se oko sebe. Neprijatelji su oko nje savili vrst obru koji
se ne da razbiti. A svuda daljina i pusto. Nigdje ivog stvora.
Polagano se vrati opet tamo gdje je prije leala. I spusti se na sag
potpuno slomljena.
Onda joj donesoe objed. Jelo joj se zgadilo kao i oni koji joj ga
donose.
Pogled joj padne na ator koji su podigli pod stablom, neto dublje u
umi. Postavili su tamo strau. Sve joj se predodbe sakupile pred
oima i ona okrene lice prema onim brdima i trai ovjeka koji je
otiao da je potpuno upropasti. Ve ga jedva za-paa, tako je daleko.
Od toga je zebe pa upire pogled u umovitu daljinu. A taj je pogled
beznadan. Sve to oko sebe vidi prikazuje joj jadnu bespomonost.
Zatvori oi i podupre glavu.
Ove noi - vele njeni pratioci - dolazi Francesko. to da uini? Kako
da se brani? ime? Zna: smjesta e je vezati. I nitko joj ne moe
pomoi. Jo u krmi oduzeli su joj oruje, ak i medaljon su joj
skinuli s vrata da ne bi u njemu bio otrov. Potpuno je goloruka.
Nitko je ne moe obraniti. Nita joj vie ne moe pruiti nade. Nema
tu ni ponora da se baci u nj ni rijeke da se sklone u njene valove.
ime bi mogla uiniti kraj svojem ivotu?
Gordani pristupi prvi voa i aragonkin pouzdanik dvoranin. Mladi
barun uljudno se pokloni kao da nije pred zarobljenicom i veli:
- Vaa milosti, ator je dovren, izvolite se u njemu smjes
titi.
Dakle, za nju je taj ator?

Ni asa ne oklevajui, prihvati. Napuljac ide s njom, digne zastore,

ona ulazi i kao gospodarica naloi mu:
- elim ostati sama da se mogu skinuti i odmoriti. Izvolite
opkoliti itav ator, ali tu neka me puste na miru ako ne elite
da se prituim princu.
On se pokloni i ode k drugovima pa im pripovjeda:
- Ona se ve smatra naom gospodaricom.
- Neka bude sretna to se na mladi princ ogledao za njom.
U atoru Gordana razgleda svaki kuti. Tu je namjeten leaj,
pokriven svilenim pokrivaem. I veliki poljski svijenjak. Tu e
Francesko svoje oruje baciti na zemlju. U borbi s njim moe se
spustiti dolje i uhvatiti oruje. Gdje, kako, kada, sve to ona
smilja da svoj duh zabavi barem bijegom u smrt.
503

U itavom logoru nastade tiina. To je ponuka da proviri iz atora.
Napuljska eljad pogleda je nakon objeda. Ali oruane strae bdiju
oko atora.
Poslije podne opazi veliku urbu i uje viku i klicanje. Brzo izae
iz atora. Vani su dva zadahtana konjanika. Oito su donijeli vijest
koja sve digne na noge. Svi su ushieni. Jedva su doljaci sili sa
sedla, ve drugi skidaju s konja sveanj i ponu razapinjali drugi
ator.
Ona izae iz svog atora i vrze se oko njih ne bi li to poblie
doznala iz njihovih razgovora. Ide polagano kao u etnju, neprestano
u blizini Napuljaca. Sad razabire da ne ekaju samo Fran-ceska ve i
nekog drugog.
Opet se pribliava k njoj prvi Beatriin pouzdanik.
- Vaa milost ne dijeli nae veselje?
- Ne znam razlog koji vas toliko raduje.
- Za vama je pola neka potjera, ali su je dostigle nae e
te, zdruene s pratnjom princa Franceska i pobile, razmrcvarile,
nitko nije naao puta bijegu. Zaskoili su ih u jednom klancu, a
voe zarobili.
- Tko je pao? Tko je zarobljen?
- To iznenaenje donose vam njegova visost princ Francesko i kraljica.
- Kraljica dolazi ovamo?
- Hoe da prisustvuje piru svojeg brata.
Saopio joj je tu vijest sa svom radou pobjednika. Ipak ona ne
sputa glavu, osovi se jo vie i odgovara:
- Pravednost e rei svoju posljednju.
- Obdarila vas je milou kad vas je predala naem princu.
Za ovu ast otimale bi se kraljevske keri.
"ast koja nosi obeaenje..." - veli ona u sebi, okrene se od

mladog baruna pa ide dalje po logoru neprijatelja.

"Tko je pao? Tko je zarobljen?" - pita se poluglasno u sebi. Jedva se
dri, ali ne poputa slabosti. Uzdie glavu. Ide kao odsutna mislima,
a kriom joj pogled trai oko svenjeva i odloenih odora ne bi li
gdjegod lukavo, neopaeno i nevidljivo mogla dosei kakav bode ili
samo no.
Svi su zaokupljeni poslom, spremaju jelo za veeru i vade iz tobolaca
posude od kovine s vinom. Svi se ure, rade, a dvorani gone momke
viui:
- Zurite se. Svatovi su ve blizu.
Gordanino srce zastaje. Misli se pletu kao munjevite zrake. eka
mrak. Nedaleko pred sobom spazi napuljski haljetak. Iz njega viri
bode. Jedina nada koja joj pokree duu i snagu.
Vrijeme prolazi. S plavog neba padaju sive koprene na zemlju i bivaju
sve tamnije, mranije.
Po crnom plastu noi are se iskrice i lete sve blie, rastu dok se
ne pretvaraju u baklje. Gordanin ukoen pogled zuri ona504

mo odakle se niu baklje. Gleda ih zaogrnuta tminom. Sama je okruena
razbojnikim neprijateljima to stoje oko nje i dolaze iz none
pustoi.
"Sama samcata, bespomona, nemona je da se brani i duhovno i
fiziki, predana nesrei, unitavanju svojeg ivota, asti, svega to
je sveto i milo."
"Ba kao i moja domovina. Ako su oni pali, ako su zarobljeni, mogu li
se jo odrvati?"
- Dolaze! Dolaze!
Bukom pozdravljaju Napuljci Franceska i Beatricu. Jo nije sila s
konja, ve ljubopitno pita baruna:
- Gdje je ona?
- Tamo stoji u mraku. Rekla je da e doi samo kad joj
zapovjede.
- Dobro ini to se pokorava.
I onda ide zajedno s Franceskom u njegov ator. Tamo gore dvije
svijee, zataknute u poljski svijenjak. Sluge nose jelo i pilo
kraljici i princu.
- Ne mogu nita okusiti - veli Francesko. - Ali vina mi
dajte. eam strahovito - i on iskapi vr do dna. Onda prui
da mu natoe jo jednom i pohlepno ispije.
Beatrica je dotle ispitivala svojeg pouzdanika o Gordaninu dranju, a
naroito na dananji dan. Zatim odredi:
- Neka se svi povuku u logor. Kad princ odredi, neka je
strae dovedu u njegov ator.
- Sveite je - upadne Francesko, oprezno i paljivo. -

Znate to je uinila s Robertom.

Pouzdanik ostavi ator.
Beatrica pristupi svojem bratu i zagrli ga:
- Jo nekoliko sati, moj najmiliji brate, jo samo ovu no i
moram se s tobom oprostiti. Ali bit u sretna, presretna. Tvoj da
nanji pir jamstvo je mojoj pobjedi. Idem sad u svoj ator da se
odmaram i mislim samo o nasljedniku aragonskog roda.
Sva drhtava od uzbuenja ona odlazi u mrak, a Francesko uzme vr da
utai e.
Nekoliko asaka razmilja. Glava mu je teka, a misli vrele.
Zove slugu, izdaje mu nalog, pa onda trai da mu dovedu mladog
baruna.
Ovaj ulazi i Francesko pita:
- Jeste li djevojku svezali?
- Kad je uzviena gospodarica izlazila iz atora, Gordana je
zamolila da je saslua i odmah je odvela sobom u svoj ator.
Zamolila je vau visost da se as strpite. Mora uti to joj Gor
dana eli rei.
On je nestrpljiv pa ide u ator svoje sestre. Tek to se pribliio,
dopre mu do uiju Gordanin glas. Stoji na ulazu i samo malo pomakne
zastor. U svjetlosti svijea stoji Gordana, posve
505

u dnu atora. Iz blijedog lica sijevaju neugodnim sjajem dva oka kao
dvije smrtne osude, a njen glas zvoni kao posmrtno zvono.
- U posljednjem asu ivota hou da znate moj prezir. De
set godina va je aragonski rod grabio punim akama plodove
mojem domu. Deset godina pio je krv na srcu njegovom.
Francesko stupi iza svoje sestre to zapanjeno zuri u Gorda-nino
blijedo lice i slua njen bijesni ispad:
- Deset godina gnijezdili ste se u mojem domu, a kad smo
se htjeli osloboditi, poslali ste na vojvodu Ilokoga ete, kupljene
nama ugrabljenom imovinom.
- Uutkaj je, Francesko - vikne Beatrica, spazivi brata.
On ne shvaa to se dogaa i ne mie se.
- Nau ste krv prolili, kanjavajui moje zemljake to su
htjeli otkinuti sa srca svoga zmiju. Prolijevali sle krv spletkama,
tamanili ast kupujui slabe due.
- Francesko, uhvati luakinju - poluglasno promuca Aragonka.
- U napuljskoj tamnici kune vas Marcano okovan lancima,
kune vas dan i no, kune va rod, vau krv...
Gordana digne ruke kao u nekom bunilu, viui:
- I ja vas kunem u ime svojeg doma. U ime svojih koji su
poginuli od vaeg maa. Koliko je uzdaha zadrhtalo, koliko kletva

po vama palo, koliko je kapi krvi proliveno toliko vas proklet

stva zapljuskalo. Koliko je glava palo toliko vas jada izgrizalo
jer dosei e pravednost nepravdu, razorit e dobrota zlou. Do
i e dan da kazni silu i uskrsne pravedne i progonjene.
Beatrica i Francesko stoje ukopani pod strahotom njene kletve.
Beatricu zebe kao da se plat oko nje pretvorio u led. Prsa joj se
steu dok gleda Gordanin izoblien obraz, plamtei pogled i slua
gnjevan glas to pali. Beatrica dre od kletva i od pomisli da je
Gordana enula umom. Tek sada Francesko doziva dvorane oko atora.
- Ovamo, ovamo, brzo.
Beatrica opazi kako Gordana posee u njedra i visoko digne bode.
- Tko se usudi pristupiti k meni? - vie ona glasom pri
jetnje, snane jake, neustraive.
- Uhvatite je, savladajte je, veite - zapovjeda Beatrica oni
ma to se pojavie na ulazu.
- Doite, razbojnici!
I okrene bode k sebi.
- 2rtva moja je peina na kojoj e moj rod sazidati svoju
osvetu i obnoviti svoj ivot, jer tako je pisano u proroanstvu
na Kamenitim vratima. "Nikad ne moe propasti, nikad dok ima
tko da umre za nju."
- Uhvatite je, brzol
- Samo mrtvu - vikne Gordana i raskopa mali oklop na
svojim prsima.
506

Strava proleti kraljiinim ilama. S povikom uasa digne ruke prema
djevojci, molei ponizno, podatno.
- Gordana^utko te nee dirati, nitko.
Beatrica dre i sama gura ljude iz atora, one iste koje je as
prije dozivala i kupi se u ledenom strahu to silazi na nju i ulazi
joj u kosti. Strah od smrti to je tako blizu grudima djevojke koju
je ona odredila da bude majka njenom nasljedniku.
Beatrica dre u nastupu neke duhovne strepnje to se sada
probudila u njoj:
"Zar vie sile obraunavaju sa mnom i prijete mi obraunom kad mi
oduzimaju djevojku?"
"Ako Gordana sada, ovdje umre, zar to ne znai aragonskom rodu smrt,
smrt njegovoj slavi, sili, moi, bogatstvu?"
Beatrica se ini da joj je ledena smrtna ruka stisnula grlo. Hvata se
Franceska i dae:
- Neka iziu, svi neka iziu - i pokazuje svoje pouzdanike
Sto jo stoje na ulazu u ator, a dotle prestraena gleda otricu
Gordanina bodea. Smrt te djevojke smatra i svojim slomom.
"Umre li ensko bie kojemu je odreeno da produi potomstvo

Aragonaca prije nego ispuni svoju zadau, nije li to neki znak da e

nestati na rod?"
Strelimice preleti joj ta misao mozgom i ostavi trag vjerovanja u
mistini simbol toga asa. Sve vie strepei zuri u Gor-danu i prua
ruke:
- ekaj, ekaj Gordana. Nee ti nitko nita, sasvim nita.
I sve se vie povlai u pozadinu i vue za sobom Franceska. On zuri
bespomono kao da i on sluti sestrine misli.
Gordana ne moe shvatiti to se to zbiva s braom. Oni se povlae
lukavou. Himbom moli Beatrica da se ona ne ubije.
Nije himbenost kad joj je lice posulo bljedilo. U oima joj
strah.
Neega se boje i Francesko i Beatrica. Gordana to razabire pa
zapanjena njihovom strepnjom naas odgaa svoju smrt. Dri bode,
uperen u svoje grudi, i oekuje da se razjasni njihovo dranje. Ali
osjea posve blizu as kad e morati uiniti kraj svojem ivotu prije
nego to dospije u Aragoneve ruke.
Bademaste oi panja su na ivot i smrt. Trenutak-dva i svemu je
kraj. Razapeta je u jednom dahu. Umrijet e ako se makne Francesko,
njegov sluga ili tko drugi.
- Gordana, nee ti se dogoditi nikakvo zlo. Skini bode sa
svojih grudi. Ne kanim te ubiti, kunem ti se, prisiem ti.
- U Aragonaca nema prisege. U Aragonaca je samo divlja
ka e otimatva.
Blista bode i njene oi to munjevitom brzinom pogledaju as
Beatricu, as Franceska i bdiju nad svakom njihovom kretnjom.
- Smiri se, Gordana. Francesko je htio da te uzme za enu.
- Moe me uzeti mrtvu.
507

- Ne mogu to dopustiti. Cuj, Gordana, sluaj, nisam zvijer.
Ako ti uistinu nee, mi odustajemo. Poklanjamo ti slobodu.
- Jeste li dali slobodu Marcanu, jednom vjereniku to a
mi u bedemima Napulja? Jeste ti dali slobodu onima to sam ih
vidjela u tamnici vaeg doma, koje ste prikovali na zid mrane
tamnice da im moete opljakati roenu kuu, imovinu u de
seto im koljeno? Ne izriite rije sloboda. Aragonska eljad ruga
se toj svetosti od kolijevke pa do smrti.
- Ona je poludjela - ape Beatrica.
- Reci joj neto, ja ne znam.
- Gordana, mi ve idemo odavde, ostavljamo te, je li to do
voljno? Idi sa mnom, Francesko.
I povue ga sa sobom iz atora.
Beatrica gotovo tri i uhvati svojeg pouzdanika,sagne se k njegovu
uhu i ape:

- Proveri se iza atora. Pazi: ja u joj govoriti, a kad ona

digne bode, ti se baci njoj iza lea i zgrabi bode, ali neka ne
sluti nita. Bode joj mora oteti. I ne uini nita, uzet u ti
glavu ako ne izvede. Razumije li? Trebam njezin ivot.
I dvoranin ode u tminu tiho, neujno. Beatrica drhtavom rukom stie
Franceskovu desnicu, a sva joj je dua puna jeze od neke utvare.
"Ako sada umre, onda je to znak propasti aragonskog roda."
Vjeruje u to kao to je vjerovala u priu da se mrtvi kralj mora
odazvali iz lijesa onome tko sjeda na njegovo prijestolje. I
Francesko u tom asu misli i osjea isto. Dvoje ljudi to poznaju
samo podmuklu silu i bahatu vlast ru u strahu pred umiljenim
znakom utvare.
Jer ona budi u njima prvi drhtaj sto podsjea silu na pravednost koja
ivi i mora doi.
Beatrica istodobno zuri u mrak i trai siluetu dvoranina to se
straga priuljao svijetlom rasporku atora gdje se ponjave sastaju i
proputaju zrake goruih svijea iz nutrine. I razabire ovjeka kako
stoji u zasjedi i eka.
- Sad je as - apne ona Francesku. - Idemo.
I dok koraa prema atoru, glasno uzdae.
- Kako Gordana smije i zamisliti da bih dopustila ovakvu
strahotu? Ako si joj uistinu odvratan i ne eli te za mua, tada
se odreci. Nisam zvijer, ne Francesko, nisam i neu da je imam
na dui.
To govori iz svega glasa da bi ona u atoru ula i zadobila
povjerenje i pala u mreu to je razapela oko atora u mraku.
Beatrica se zaustavi ispred ulaza. Malo rairi zavjese.
U dnu atora jo uvijek stoji Gordana uspravljena, blijeda. Iz nje
struji snaga samosvijesti i odluka da umre. Bode dri u ruci napola
sputen, ali spreman.
- Gordana, kako da ti dokaem to sam rekla? Kad bih te
posadila na konja i pustila da ide u no, ne bi mi vjerovala?
508

- Vjerovala bih da e me za nekoliko stopa doekati vai
dvorani i spustiti. Samo vam to mogu vjerovati i nita drugo.
A iza Gordaninih lea vrebaju jake Napuljeve pesnice da joj otmu
bode i uine je nemonom.
Polagano se Napuljac priblii rasporenoj ponjavi atora i eka da
kraljica potpuno obuzme Gordaninu panju pa da iskoi.
Nehotice pogleda Beatrica straga u dno atora. Pogled ne utee
Gordaninoj panji, osjea kao da joj se pribliuju neke nevidljive
ruke. Malo se obazre, ali ne vidi nita samo crtu razdvojene ponjave
atora, iza nje je mrak i crnina. Instiktivno se makne s onog mjesta,
ini joj se da su ator opkolili ljudi i sad e navaliti na nju da

joj otmu bode.

"Nee dospjeti, nee* ... misli ona i odmah je zatim zaustavi druga
misao.
"Zato se Beatrica toliko bori za moj ivot kad je njenom bratu samo
do moje ljepote? Sto ekaju njih dvoje? Sto ekam ja? Zar nisam
spremna umrijeti? Da. Mir je u meni i vrsta odluka, a krajnji je
as".
Digne bode.
Kroz ator se pojavi ruka. Gordana je ne vidi, ali se pomakne naglo,
estoko jer otri zvui trublje zajee kroz no. Krikovi odjeknu
umom. Beatrica prenaraena skoi natrag.
Zaas sva je uma puna buke. Prestravljeni zadahtani ovjek dotri i
zgrabi Beatricu:
Gordani zadre ruka, a bode u ruci zauzme drugi smjer.
- Bjeite, bjeite.
Otrica je okrenuta prema Aragoncima.
"Tko se priblii, svakog u udariti!"
U stvari svatko misli samo na sebe.
Drugi predstravljeni ovjek uleti i vue Beatricu:
- Bjeite, zarobit e vas, evo tu je konj - i digne Beatricu,
nose je.
U magli gleda Gordana pred sobom Aragonce kako se pojavljuju,
nestaju.
Ieznue likovi Beatrice i Franceska poput pahuljica na vjetru.
Nestaje sve kao da ju je ostavio vid, samo joj sluh dovodi u svijest
bojnu buku, jurnjavu, kreevo, pojedine zapovjedne rije-d, sve to
izvan atora, u noi, kroz umu.
Bojna krila, odredbe, zveket oruja.
Za nekoliko asaka ona se ve oporavlja, svijest joj pokazuje to ima
initi.
Prie k svijeama i pogasi ih. Ostala je u tami da se tko od
Aragonaca ne sjeti na nju i ne doe. Nema im glasa.
Pohita u dno atora i razdvoji ponjave. Sumom kao da skau gorue
baklje. U svijetlosti gleda kako momci bjee mrakom da spase ivu
glavu.
Sva uma odjekuje, a bakljonoe na konjima svijetle i viu, dovikuju.
509

Da izae? Ili da eka? Budno pazi, drei u ruci bode. Gromki povik
odjekne kroz buku kreeva i jurnjavu:
- Gordana, Gordanal
Prepoznaje glas vojvode Ilokoga. Glas strepi i zove. Drugi ator
zaas je rastrgan.
- Gordana, Gordana! - zauje se ponovo.
Prepoznaje Damirov glas i jo jedan trei, kneev.

Istri iz atora prema njima, kliui:

- Evo me, tu sam.
Tri viteza tre k njoj. Prvi stigne vojvoda, uzima njezine ruke i
drui ih ljubi. Iza njega zaustavio se Damir i ne usuuje se blizu.
- Sto su uinili s vama? - pita vojvoda.
Od toga pitanja zahvati Damira drhtavica i on potri natrag, samo da
ne uje odgovor.
- Vojvodo, vidite ovaj bode. Uzela sam ga jednom Aragoncu u mraku. Taj bode branio me dugo, vrlo dugo dok nisam
ula trublju.
- Udri na Aragonce! - viu etovoe, a momci, edni osve
te, tjeraju Aragonce u mrak, pomamnom sreom i ushienjem.
- Gospodine Damire - zove vojvoda mladog plemia. - Do
ite.
Mladi skoi blie. Usne su mu blijede i pita:
- Gdje je Francesko?
- Pobjegao je na glas prve trublje.
- A Beatrica?
- I ona je u bijegu.
- Dostii u njega - promrsi Damir pa ide.
- Gdje biste ih dostigli sad u tmini? Zavukli su se u Sumu.
Ali on ne slua i sjeda na konja.
Vaclav ide za njim, ali ih vojvoda zaustavlja:
- U noi nema svrhe juriti u potjeru. Mrak u umi brani ih
bolje od svakog oruja.
- Barem da im natjeramo strah u kosti.
- Eno gledajte, svi slijepo jure za Aragoncima, naposljetku
ostavit ete bez obrane onu koju smo doli osloboditi.
I zove prvog etovou kojeg zapazi:
- Mi smo stigli u nepoznati kraj, a neprijatelji su ga mogli
danju dobro razgledati.
- To su i uinili - ree Gordana.
- Ne smijemo, dakle, dopustiti da nai momci dalje gone
Aragonce u mranu umu. Neka se vrate i ovdje utabore.
Trublje vrate natrag vojvodine momke i svi se utabore oko aragonskih
atora.
Sva Suma jei od oruja i amora. Svi su veseli i buni.
Opet su zapalili u atoru svijee, a onda su vojvoda, Damir i knez
unili s Gordanom da ispriaju to se sve zbilo.
510

Oni ispripovijedaju kako su krenuli iz Budima Damir i Vaclav i kako
se Damir susreo s vojvodom, a zatim je s njim zajedno pohitao za
knezom Vaclavom i zaprijeio Nijemcima da ga progone, kako su sva
trojica zdrueno sa etama pohitali prema jugu da trae otmiare.

Putem nikako nisu mogli saznati nita o Napulj-cima. Nitko nije vidio
nikakvu etu. Glavnu su cestu posve napustili, jer im je Robert
oznaio da su otmiari poli prema Blatnom jezeru. Slali su svoje
izvidnice na vrhove, ali nigdje nisu mogli nita opaziti. Jahali su
smjerom s one strane lanca bregova i ne slutei da se s ovog kraja u
umama skrivaju oni koje trae.
U tom pripovijedanju prekine ga Gordana, gorei od ljubo-pitljivosti:
- Ali kojim ste povodom prekinuli taj put i krenuli preko
ovih brdina ba ovamo gdje su oni bili utaboreni?
Vojvoda se nasmijei i znaajno odvrati:
- To je ba ono to e vas jako zanimati.
- Oaloeni to ne moemo ui u trag otmiarima, jahali
smo smjerom prema jugu kad danas popodne opazimo da ovim
obilaznim putem kojim mi kreemo dolaze dva jahaa. Smatrao
sam to u onoj pustinji pravom sreom. Meutim, oni su nam sa
mi ve dolazili u susret. Kad smo se sreli, pogledam onog prvog.
Bio je neki kotunjav ovjek, po odijelu sudei, neki kramar, to
oito putuje po sajmovima. Iza njega je jahao sluga. Pitam ja
trgovca odakle dolazi i nije li vidio putem kakvu etu, a on mi od
mah stade pripovijedati kako je sreo neku etu koja ide ravno
prema Dunavu. Nekoliko je gospode bilo odjeveno sasvim po napuljski, a opazio je da oni vode i neku ljepoticu u mukom ruhu:
Ona je vikala da je silom oteta pa je vode k Dunavu gdje ih e
ka neka laa kojom e je kriom odvesti na jug. I pria ovjek
kako mu se strano saalila ljepotica, ali on nije mogao nita ui
niti.
- A vi, vojvodo. to ste tada uinili? - pita Gordana nape
to.
- Njegovo uvjerljivo prianje nije u meni pobudilo nikakvu
sumnju. Naprotiv, nadario sam ga i onda jos sve tanije ispitivao.
Odmah sam se posavjetovao s Damirom i knezom. Odluili smo
krenuti smjerom koji nam je pokazivao putnik.
- A ipak niste poli?
- Odmah u razjasniti. Dogovarao sam se s Damirom hrvat
skim jezikom kao obino kad govorimo meusobno. I sad se do
godilo neto neoekivano. Momak koji je sjedio na konju iza tog
putnika odjednom potjera konja prema nama i zaleti se izmeu
nas viui:
"Nije istina, nije oteta ljepotica tamo, ne voe je prema Dunavu."
- To nas iznenadi. Pogledali smo toga putnika. On sav crven
od bijesa dovikuje meni:
511

"Gospodine, ne znam tko ste, ali ovaj tu nije moj sluga, nego se samo
pridruio meni. To je uhoda onih koji su oteli ljepoticu. Poslali su

ga za mnom da ne bih mogao putem nikome odati kamo su odveli

djevojku. Evo, ovaj je uhoda plaen da zavara one koji bi moda
traili otetu djevojku.
Momak sav blijed vie kao pomaman:
"Lae, lae, djevojku nisu odveli prema Dunavu, nego tamo iza ovih
brda, tamo u umi ekaju dok on navijesti da ste otili prema Dunavu
da mogu bez pogibelji prema Blatnom jezeru na jug, u Napulj."
"Ako mu povjerujete, prepustili ste nesrei jedno nevino stvorenje",
opet vie putnik. - Uhoda je otmiara".
- Tako je govorio ovaj trgovac. Bili smo naravno u dvojbi
tko od njih ima pravo. Jedan je izdajica, a to je bilo jasno, ali
koji?
- Kako ste onda doznali? - pita Gordana vojvodu.
- Damir se odmah dosjetio, uzeo momka i stao ga ispitivati
to ste vi govorili. Mladi je poeo priati Kako ste vi nagovarali
njegova gospodara da ne bude izdajica, prepriava i govori vaim
rijeima. Dakle, bilo je jasno da sluga govori istinu. I sve nam je
kazivao. Meutim, njegov je gospodar, izdajica pobjegao u gutaru
i odjurio kako bi obavijestio Aragonce to se dogodilo. Smjesta
smo pohitali za njim. Momak nas je vodio najkraim putem preko
brda. Tu smo spazili njegova gospodara i poslali za njim nekoliko
momaka da ga uhvate i sprijee ga da stigne ovamo prije nas.
Ve se hvatao mrak kad smo jurili poljanom i tako nas nitko od
Aragonaca nije primijetio sve dok nismo stigli u blizinu. Kad su
nas strae zamijetile, bili smo sasvim blizu i oni su trubljom upo
zorili svoje na pogibelj. Tako smo stigli u pravi as.
- Poslije podne rekli su mi Aragonci da se Franceskova eta
pobila na putu s mojim zemljacima, da su svi zarobljeni. Gdje su
to smogli?
- Tko bi ga znao zato su to lupei izmisli, moda su vam
htjeli oteti posljednju nadu pa da se podate sudbini. A sad u vam
dovesti vaeg junaka.
Vojvoda izae iz atora i doskora se vrati s momkom koji je danas
popodne odjahao sa svojim gospodarom da mu slui u izdaji, a uinio
je obratno.
Dok je ulazio, Gordana ustane kao da mu iskazuje potovanje. Pogleda
mu toplo u oi i upita:
- Kako ti je ime?
- Franjo Podgoriki.
- Reci mi kad si odluio da uini plemenito djelo koje si
izveo?
On porumeni, obori glavu i poto ga je nekoliko puta ponukala, s
nekim stidom odgovori:
- Pa tako, sam ne znam. Kad sam se s gospodarom polaga
no uspinjao na brijeg, neprestano mi je neto kopalo tu- i on pri-


sloni rukuna prsa. - Rijei to ih je vaa milost govorila barunu
tako su me oblijetale kao ose...
- uo si to sam govorila barunu?
- Svaku rije. I tako mi je bilo teko u dui. Mislim ja, da
"pseto uva kuu" - veli njezina milost - i uistinu uva, a ja sad
idem da izdam svoje domare. Jer kad smo iz iste zemlje, onda
smo svi domari makar je vaa milost plemenita, a ja sam kmet. Vi

ste dobri, a moj je gospodar zao kako ste mu vi rekli. Istina, ne

bih se nikad usudio dii protiv njega da nisam sluao kako mu je
vaa milost govorila, a on se nikako ne brani. E, mislim ja, ba si
zao ovjek, ili jo gore, kako je vaa milost rekla: gamad. Pa kad
smo stigli etu i dok sam sluao kako on govori i kako gospoda
hoe da idu prema Dunavu, samo me neto zgrabilo i rekoh isti
nu. Nisam mislio na to da me gospodar moe ubiti ako ga je vo
lja.
- Ali mi mu ne bismo dopustili da te ubije - vedro mu od
govori Damir i potapa ga po ramenima pa mladi ponovno po
rumeni.
- Njegov sam kmet i tko zna to e biti.
- To je naa briga - umiri ga vojvoda, a Gordana mu pri
stupi blie:
- Vidi, znala sam da je u tebe ljudsko srce. Dovijeka u ti
hvaliti. Budem li ikad imala svoj krov, imat e pod njim svoj
dom do smrti.
On je pogleda, podignuvi glavu. U tom je pogledu toliko uenja nad
njenom dobrotom. Nikad u ivotu nije uo tako dobre rijeci.
A vojvoda ga prijazno oslovi:
- Zasad te uzimam ja k sebi, a dalje se ti ne brini. Ve u
ja obraunati s tvojim gospodarom i s njim se pogoditi. Preuzet
e te i ostaje kod mene dok god bude htio.
Gordana prihvati ruku kmeta. Koa mu je tvrda, uljava i hrapava
poput kore, pa ipak je zadrhtala kad ju je Gordana uzela u svoju i
stisnula.
- Hvala ti dovijeka.
Mladi izae iz atora. Dua mu je puna sree i ini mu se kao da se
oslobodio neega tekog.
U atoru su s Gordanom ostali Vaclav, vojvoda i Damir. Gordana je
neprestano ispativala o njihovu putu. Razgovarali su samo vojvoda
Iloki i knez Vaclav. Damir je iza njih povuen jedva prozborio koju
rije. Bojao se drhtaja svojeg glasa i nesigurnosti svojeg pogleda da
ne bi izdajniki razotkrili njegovo srce. Previe je prepatio putem,
a da se ovog asa ne bi osjeao smrtno umornim. Dua mu je klonula, a
srce mu je rasplakalo kao u djeteta to je, lutajui tminom, nalo
svjetla. Samo katkad digne pogled Gordani da se uvjeri kako tamo
uistinu sjedi ona koju je ve smatrao izgubljenom.



512

33 GORDANA V

513

33
- A sada, Gordana, legnite i spavajte mirno. Mi emo bdjeti
naizmjence, makar Napuljci nisu tako ludi da nam opet dou - ree
vojvoda.
Sva se trojica oproste s Gordanom. Ostala je sama. Klonula je na
leaj kao da ju je najednom zaboljelo itavo tijelo. Tek sada osjeti
ogroman teret uzbuenja kojim je prolazila ove dane. Srea
osloboenja isto joj je tako potresla itavo bie kao i prije toga
spoznaja da je eka propast ili smrt. Umor ju je svladao i sklopi
oi.
Oko atora rasporedile su se ete na poinak. Strae su se postavile
na sva mjesta da ih neprijatelj ne bi iznenadio. U drugom su atoru
legli na poinak vojvoda, knez i Damir.
Kad se drugog dana Gordana probudila, nakon mirnog i dugog sna, nala
je ve sve budne i spremne za put. Vojvoda joj poalje doruak to su
ga spremili na brzu ruku. Nakon toga zamoli da krenu dalje.
- Kamo idemo, vojvodo?
- U stolni Biograd.
- Zato tamo?
- U stolnom Biogradu nalazi se Maskimilijan sa svojom broj
nom vojskom.
- A vi, kamo ste krenuli?
- I ja sam htio u stolni Biograd, ba zato me Damir sreo sa
mojim etama na putu.
- Po kakvom poslu idete Maksimilijanu, vojvodo?
- Govorit emo o tome kad stignemo onamo.Ne smijemo ov
dje ekati da se Aragonci ne vrate. teta bi bilo troiti nau krv
kad nas ekaju borbe.
- Dobro, vojvodo. Idemo.
Kad se jesensko sunce pojavilo iza brdina, oni su najbrim kasom
jahati put sjevera.
VELIKA SVJETLOST
Vojvoda Iloki vodio je svoje ete s Gordanom, Damirora i knezom
poprenim putovima na glavnu cestu. Bilo je svima jasno da se tamo
nee pokazati Beatriini ljudi i da su smatrali najprirodnijim ako
uteknu u Budim, sretni to nisu dopali u ropstvo.
- Dao bih ivot da smo mogli uhvatiti Beatricu i Franceska.
Ovako je Damir nekoliko puta uzdisao, jaui pokraj vojvode, a ovaj
mu odgovori:
514


- Za mene bi to znailo najveu pobjedu ovog svijeta, dragi

gospodine Damire, ali Aragonce je titila uma kojoj nema kraja.

Nego, htio bih s vama govoriti o neem drugom. Zna li ovaj mladi
knez tko sam i Sto sam?
- Samo toliko da ste hrvatski velmoa, o vaem imenu, po
loaju i o drugom nismo imali kad govoriti. Svima nam je bila na
pameti misao kako emo nai otmiare.
- Jeste li ve mislili o tome zato ne vodim Gordanu na jug,
nego u stolni Biograd?
- Nemam prava da vas pitam za raun.
- Nali ste me meu Nijemcima i o tom oito niste razmi
ljali?
- Gospodine vojvodo, ne kanim ni milju dirati u vae osno
ve.
- Bilo kako bilo, mladoga kneza valja otpremiti ravno u Bu
dim, neka ne sazna da idemo u stolni Biograd.
- Lako u nai povoda da ide naprijed, a Gordana ne ide
odmah sad u Budim?
- Ne znam to e ona odluiti. Ako vi, gospodine Damire, mo
ete molio bih vas da nas otpratite u stolni Biograd, a onda emo
tamo saznati od Gordane to kani i ugovoriti ostalo, ali knez ni
kako ne smije s nama. Zasad jo ne elim da se u Budimu togod
sazna o meni.
- Udesit u sve po vaoj elji.
Nakon tog razgovora odjae Damir naprijed i, dostigavi kneza, stade
mu predlagati:
- Gordana mora ostati na prvoj stanici da prospava ovu no.
Mi emo ostati s njom. Netko bi morao otii naprijed da kralja
i Bakaa izvijesti o uspjehu nae potjere.
- Bit e teko uzmaknuti iz ovih krajeva koje je zaposjeo Ni
jemac. Moda u se ipak proverati.
- Velmoa koji je s nama dat e nam dobrog vodia.
- Ako se Nijemci usude zadrati Gordanu?
- Ne bojte se, provest emo je, a ne bi bilo zgoreg da iz Budima dovedete na pola puta prema stolnom Biogradu kraljeve
vojnike. Neka nas tamo ekaju ako bi Aragonci zapremili sve pu
tove u Budim.
- Kad e se vratiti Gordana u Budim?
- Po svoj prilici sutra ili prekosutra.
Jo su neko vrijeme zajedno jahali, a onda je vojvoda odredio knezu
svojeg etovou kojemu je predao lozinku da kneza moe provesti prema
Budimu ako se sretnu s njemakim straama.
Knez se oprostio s Lovrom i odjahao poprenim putem, dok su oni ili
glavnom cestom.
Podveer su stigli u stolni Biograd.
Gordana je otila u onu istu kuu gdje je proboravila dva dana za

vrijeme krunidbe kralja Vladislava. Vlasnici kue doekae je s istim

poastima i odrede joj istu udobnu odaju za odmor.
515

i

eljela je odmah govoriti s vojvodom i zamolila ga je da sjedne.
- Dakle, vojvodo, vi ste s Maksimilijanom?
- On je s nama.
- Zar je istina da je itava naa domovina pristala uza nj?
- itavom se zemljom pronio glas da Maksimilijan ide u po
mo Ivanu Korvinu protiv Aragonke i tako su njegove ete do
ekali prijateljski.
- A Gri? A Kaptol?
- Primili su Maksove ete u potpunom uvjerenju da je Ivan
u savezu s Maksom.
- Ljudi uvijek misle ono to im se ini najvjerojatnije. Dak
le, znak, da bi to bilo prirodno. Ali htjela bih uti vae namjere.
Kad ste doli k meni u ljetnu palau, spomenuli ste neto o Maksimilijanu, oito mi sada moete kazati neto vie.
- Mogu kazati sve. Kad nas je Ivan onako ostavio i razdvojio,
krenuli smo u Ilok. Tamo smo najprije smjestili kneevu ker.
- Zar je Bei u vaem dvoru?
- Da, ona je tamo i eka kneza dok ovdje svri poslove.
- I knez Bernardin se nalazi ovdje?
- Stigao je prije mene.
- A Sto ste uinili stigavi u Ilok?
- Ondje smo vijeali. Bile su na okupu sve voe plemstva
koje se okupilo oko kneza i mene, razmotrili smo nae stanje sa
svih strana. Ugri su odabrili Vladislava, istina, nai opunomoe
nici su pristali na njegov izbor, ali su bili zavarani da sam i ja
krenuo k njemu. I tako je, eto, sve polo krivim putem. Razbili
smo se. Oni su s Ivanom ostali s jedne strane, a mi s druge. Sto da
uinimo? Na sve bismo pristali da nam ne gospodari Aragonka.
Ugri su je, naprotiv, prihvatili, poklonili joj se. Zaslijepljeni su
njezinim blagom i vezama na jugu. Uveliavala je svoju mo, a
oni su joj vjerovali i tako smo konano odluili.
- Kakva je vaa odluka?
- Vi znate da je Maksimilijan nudio savez Ivanu?
- A on ga je odbio i vratio Vladislavu krunu.
- A mi smo primili Maksov savez.
- Primili? Zar je ve ugovoreno?
- Sasvim ugovoreno.
Malo je oborila oi da sakrije uzbuenje.
- Kao da ste se toga preplaili, Gordana?

- Ne, samo sam se zaudila. Ali molim vas recite mi: jeste
li sasvim svjesni da ete u tom savezu s Maksimilijanom moi os
loboditi domovinu od svih dumana i od najstrahovitijega?
- Od Turina i Aragonke? Hoemo.
- Sigurni ste u to?
- Mi hoemo u tom savezu postii jo mnogo vie.
iroko je rastvorila oi i ekala da joj razjasni.
516


- U tom savezu prua nam se prilika da uskrsnemo nae
staro kraljevstvo od Drave pa sve do krajnje toke mora i Bosne,
sve gdje god se govori naim jezikom.
- Nekoliko asaka gleda u njegove tamne oi to izraavaju
duboko uvjerenje.
- Velika, ogromna zadaa.
- Jednom se moramo na to odvaiti. Ne moe se dalje s Ugrima. Oni ne vode rauna o sudbini nae domovine, ali oekuju od
nas da branimo kraljevstvo od Turina o svojoj krvi i novcu. A
kad valja dijeliti kakve dobrobitnosti, onda pograbe sve za sebe,
a mi dolje neka samo vojujemo za njih kao da smo njihove predstrae, njihovi vojnici i nita drugo. A Vladislav? On je doao sa
sjevera. Niti zna niti sluti kako mi dolje ivimo u vjeitoj borbi
sa strahovitim neprijateljem. I zato je doao as kad moemo
jednom rei: dosta je saveza s Ugrima. Krv i novac davat emo od
sad sami za sebe i vladati svojom zemljom, sklapati saveze s kim
nas bude volja i kako nama bude bolje.
- As vama se slau svi oni koji su bili u Peuhu?
- Svi nai zemljaci vijeali su sa mnom u Iloku. Berislavi,
vranski prior sa svim svojim rodom i srijemski plemii Slavonije
i Hrvatske, naroito je sve malo plemstvo s nama. I rekoh vam
malo prije: zagrebaki Kaptol primio je Maksimilijanove ete.
- Ali biskup Osvald Tuz krunio je kralja Vladislava?
- Razumljivo, jer je protivnik Ivana Korvina. Poto je njegov
otac oteo biskupu Medvedgrad, ako nepravdu popravimo, biskup
e biti s nama kao to je i cijeli Kaptol. I mi smo na vijeanju
odluili da sklopimo s Maksimilijanom savez kao to vam ve
rekao.
- A uvjeti toga saveza? Smijem li ih doznati?
- Rekao bih vam i da me niste pitali. Mi smo Maksimilijanu
dopustiti da zauzme tajersku i itavu nau zemlju i junu Ugar
sku, sve do ovog grada. Naim smo utjecajem sklonuli sve velmoe i plemie da ga puste bez otpora prema Budimu. Obvezali smo
se pomoi mu do budimskog prijestolja. Mi emo pak u svojoj
domovini na obranu od Turaka. Osim toga, on e nam, kao rimski

car, vazda biti na pomoi sa svojim vezama u Rimu.

- I ve ste moda govorili koga ete izabrati za kralja Hrvat
ske?
- To je pravo sabora. Ali ja bih najradije da izaberu Bernardina Frankopana. On je moan i bogat i u rodu je s kraljevskom
obitelji DEste, a da savez s Maksimilijanom bude jo shodniji,
najradije bih ga oenio s Bei Frankopankom. Meutim, dogodilo
se neto neoekivano.
- Maksimilijan nije voljan da uzme Bei?
- Nisam o tome nikome govorio, osim vama. Neto je drugo.
Maksimilijan ima eta i jo e mu otac slati iz Njemake. Meu
tim, nema novaca. Dok je on putovao prema Budimu, sreo je pu
tem milanskog poslanika grofa Marela. Ovaj nije ni slutio da je
517

itavu zemlju zauzeo Maksimilijan. Kad su mu to rekli, odvezao se k
njemu i oni se lijepo sprijateljie, a Maksimilijan lukavo ponudi
grofu Marelu svoju ruku za Bianku Sforca. Tada je Marelo otputovao
u Milano da milanskom vojvodi objavi Maksimilijanovu ponudu. Tako bi
Maksimilijan dobio najbogatiju kraljevsku vjerenicu svijeta. Jo je
Marelo obeao Maksimilijanu predujam na raun Biankina miraza.
- Uistinu niste provodili vrijeme skrtenih ruku otkad se ni
smo vidjeli.
- A to se dogaalo za to vrijeme u Budimu?
Gordana malo obori vjee, ali ih opet digne i pogleda ga otvoreno:
- Predugo bi trajalo kad bih vam izloila sve spletke to ih
je Beatrica plela da posve zadobije Vladislava u svoje ruke.
- Nisam ni asa sumnjao da e to uspjeti, a vi ste, Gorda
na, tvrdili da ete Vladislava oteti njenom utjecaju i ostali ste u
Budimu.
- to sam tvrdila, to se i dogodilo.
On je pogleda u prvom asu zapanjeno, a onda neto sumnjiavo.
- Ne znam kako da to shvatim?
- Kralj je odgodio vjenanje s Beatricom i on se nee vjen
ati s njom.
- Nevjerojatno, nemogue.
- A ipak je tako. Meutim, ona je htjela Ivana Korvina i nje
gove pristae spremiti na stratite, a istog dana na krunidbi doz
nala sam da je Beatrica utamniila Ivanovu majku.
- To mu je nagrada to se pokorio.
- I onda se dogodilo jo neto strasnije. U stolnom Biogra
du htio je Filipec pod utjecajem kraljice proglasiti vas i vae
Hrvate izdajicama, jo vie: staviti vas izvan zakona da vas svat
ko moe goniti i ubiti. Nisam ni slutila vae namjere, jer od vas
nije bilo glasnika, a vama i vaima prijetila je sramotna smrt. U

istom asu ponudio mi je Vladislav svoju ruku i vlast u svojoj

domovini.
Vojvoda je nepomian, pogoen tom vijeu kao udarcem groma. Ne pita
nita jer sluti to ima slijediti:
- Nisam znala o vaim osnovama, a videi da je Ivan Korvin
sa svojima ostao uz Vladislava, a onda gledajui kako Beatrica
izvodi osvetnike spletke, miljah: moram dobiti sudbinu nage
zemlje u svoje ruke.
- I onda ste...
- Prihvatila sam Vladislavljev prsten. I sada sam ja u tajno
sti vjerenica Vladislavu.
- Onome kojeg ja elim skinuti s prijestolja.
- Vjerila sam se potpunom uvjerenju da koristim domovi
ni i svima nama.
On pogleda u pod, a onda ree:
518


- Vaa je rtva nepotrebna.
- Kad bi barem bilo tako. Ali nitko ne moe znati...
- Sto se ne moe znati?
- Ne moe se znati, vojvodo, neete li vi u toj borbi biti
pobijeeni, a onda bi vas nemilostivo igosali kao izdajicu, a to
je: stratite.
- Tko ide u borbu, nosi u svojoj dui vjeru u uspjeh. Ali is
todobno obraunava sam sa sobom jer mora biti spreman da
gubi glavu ako bude pobijeen. Tko nije spreman gubiti imetak
i ivot, taj se ne smije ni pribliiti borbi.
- Sto ste rekli, iva je istina, a ja joj dodajem samo jo ovo:
voa ne smije izloiti glavu bez zatite, lakoumno, voa je u sva
koj borbi najpotrebniji, on je zvijezda koja pokazuje put. Ako
zvijezda utrne, smjer se gubi.
- Sto se krije u vaim rijeima Gordana?
- Uvjerenje da je moja rtva jo uvijek potrebna. I ubudue
ima da bude tit borbi.
- Niste smjeli ni jednog asa vjerovati kako bih mogao do
pustiti da vi uz ovu cijenu zatitite moju glavu.
- Glave svih onih koji su s vama i koje moramo sauvati
ako se to dade.
- Gotovo me vrijea to vae stanovite.
- ekajte, vojvodo, moja je osnova bila: prihvatiti Vladislavljevu ponudu, a onda nai vezu s vama pa da s Vladislavom pos
tignemo probitke za nau domovinu.
- Uz cijenu da se s njime vjenate?
- To bi bio posljednji korak kad se ve drugaije ne bi mo

glo. Ali ja sam ba zato tako teko ekala vaeg glasnika da ujem
vae osnove, a vjeridbu sam prihvatila u onom asu, samo zbog
ivota koji su nam potrebni i dragi.
Ova posljednja rije naroito ga dirne i on joj pogleda u oi ne bi
li razabrao kome ih je upravila. No, zagledala se u prozor i zapoela
govoriti tiho:
- Vi ste sa svoje strane stvarali velike osnove i obraunali sa
svojim ivotom kao i svi vai, a ja sam obraunala sa sobom, uvje
rena da spaavam. I ban Derenin i njegovi ele pridonositi rtve
kako bi oslobodili svoju zemlju. itavom naom domovinom pa
daju rtve, svaka za sebe, a sve su te rtve kao samotne svijee
u moru mraka. Kad bi sve te svijeice sabrala jedna ruka na okup,
nastalo bi veliko svjetlo i nali bismo pravi put, jednom misli, jed
nim korakom...
A ta jedna ruka?
- Ruka je voe, ruka koja bi skupila sve rasute snage u jed
nu ogromnu, veliku, u jedan jednoduni dah. I bili bismo tako ja
ki da nas ne bi mogla sruiti niija sila.
- I svi bi nai neprijatelji znali da im je svaki juri uzalu
dan. Ali ija ruka da skupi svu tu snagu u jednu?
- Vaa, vojvodo.
519

- Moja je volja spremna, samo je li snaga tu? I drugi mora
ju htjeti.
Malo su oboje utjeli, onda se on okrene k njoj s pitanjem:
- A to kanite vi sada, Gordana?
- Podupirati vae osnove, vojvodo.
U hodniku se uje tropot i govor.
- To je glas kneza Bernardina - upozori Gordana i odmah
otvori vrata.
Knez ulazi i pozdravlja Gordanu.
- uo sam od Damira to se dogodilo.
Onda su stali raspravljati. Gordana ispripovijedi knezu dogaaje u
Budimu kako je malo prije ispripovjedila vojvodi.
Bernardin je sluao Ijubopitno, ispitivao i ubacivao primjedbe, a
konano upita:
- to kanite sada, Gordana?
- Na to isto pitanje odgovorila sam vojvodi: podupirat u
vae ciljeve. Vraam se u Budim.
Vojvoda se estoko trgne:
- Nadohvat Beatrici tek to ste utekli njezinoj zasjedi?
- Odsad me ne moe nitko zavarati. Ponajprije me titi kralj.
- Vrlo dobro - potvrdi knez dok se vojvoda jedva suzdrao
da pred knezom ne iskae svoj prosvjed pa samo primijeti:

- Ne biste smjeli dopustiti, knee, da ide u takvu pogibelj.

- Nema vie pogibelji, vojvodo - odgovara ona mjesto kne
za. - Do Budima ete mi dati jaku pratnju, a gospodin Damir
ide sa mnom. Tamo u opet nai zatitu od Bakaa i kneza Selnberga, dakle, kralja.
- Sto vas vue u Budim, Gordana? -pita vojvoda.
- Da probudim u naima elju: stvoriti veliku svjetlost, raz
dvojene sloiti.
lice kneza Bernardina razvedri se i on ivo povlauje:
- ujete li, vojvodo? Gordana eli sloiti naa dva tabora.
Nitko od nas ne bi mogao krenuti sada u Budim i pregovarati s
naima, samo Gordana koja uiva potpunu slobodu i zatitu.
- Moj je cilj da Ivana Korvina i bana Derenina sklonim da
prijeu k vama.
Knez Bernardin prihvaa to s oduevljenjem i razlae vojvodi kako
jedino Gordana moe biti posrednik izmeu onih u Budimu i njih ovdje.
- Kad je ve Gordana pridonijela tu rtvu i vjerila se s kra
ljem, zato da to ne iskoristimo? Drugim putem ne moemo do
njih, ni do princa ni do Derenina. Sad e se ona uvati. ujte,
Gordana: tono u vam saopiti nau poruku Ivanu Korvinu i nje
govim pristaama, ali sad vam moram isporuiti poziv cara Maksimilijana k veeri. eli vas upoznati.
- Dopustite, gospodine knee i gospodine vojvodo, da vas
neto zapitam: pouzdajete li se vi potpuno u Maksimilijana? ula
sam nekoliko puta od Bakaa i elnberga da je on opetovano po520

nudio savez Beatrici. Ako je samo neto istina, mogli bi svi vai
ciljevi propasti.
Vojvoda i knez se gledaju.
- O tome nam nije nita poznato.
- Pokuat u o tom povesti rije.
Meutim, vojvoda razjanjava Gordani:
- Rekao sam Maksimilijanu da sam va skrbnik.
Gospoda su izala iz sobe, a Gordana je dozvala svoju kuedomaicu. Ona joj odmah ponudi odijelo svoje neakinje koja je istog
stasa i tako su obje ene ueljale i uresile djevojku, a onda
pozvale kneza i vojvodu da je otprate u palau.
Gordana je ulazila u dvoranu gdje je primila Vladislavljev prsten.
Knez joj ponudi naslonja pred kojim je prije tri tjedna kleao
Vladislav, nudei joj svoju ruku. On se zamisli:
- Gotovo je nevjerojatno. Prije tri tjedna okrunjen je ovdje
Vladislav, a vas su htjeli voditi na stratite. Danas stoluje u toj
istoj palai Maksimilijan, a vi uza nj gospodari i saveznici.
U sobu ulaze dva paa. Neki dostojanstvenik u odori njemakog

dvoranina najavi:
- Njegovo velianstvo rimski car i prijestolonasljednik
Maksimilijan.
Knez, vojvoda i Gordana ustanu.
Visok je, stasit, otmjen i lijep. Odora od smeeg baruna naroito
istie njegovu vitku pojavu i plavu kosu to se valovito sputa ispod
smeeg klobuka sa zlatnom kopom. Neobinu bijelu put lica lijepih
plemenitih crta potertava bijeli ovratnik. Oi su mu zasjenjene
gustim trepavicama i samo su napola otvorene, ali sjaju
mladenakim sjajem mukarca tridesetih godina.
Tek to je preao prag, pogled mu se upilji u Gordanu. Oito je
iznenaen njenom ljepotom.
Otmjeno se pokloni i ree:
- S dubokim poitanjem pozdravljam plemenitu tienicu
vojvode Ilokoga.
- Zahvaljujem velianstvu na iskazanoj poasti.
- Na meni je da vam zahvalim to ste primili moj skromni
poziv.
Poto su jo izmijenili nekoliko rijei, povede on sam Gordanu u
blagovaonicu.
Za itave veeri Maksimilijan je postavljao Gordani pitanja o
najrazliitijim stvarima, samo da je uvede to vie u razgovor.
Raspravljali su o rimskim klasicima umjetnosti, o humanizmu. Svima se
prisutnima inilo da Maksimilijan nikoga ne opaa i da nastoji
neprestano upletati u razgovor Gordanu kako bi imao razloga slamo
gledati u bademaste oi. I njegovi vlastiti dvorani opazili su da se
preobrazio te da je naroito zadovoljan i ushien.
Tih i povuen, sjedi vojvoda s druge strane stola i promatra jak
dojam to ga ona proizvodi na njegovog saveznika.
521






S potpunim mirom i potpunim neopaanjem primila je ona
Maksimilijanovu poast i prikriveno udvaranje.
Najposlije zapoinje Maksimilijan razgovor o ljepoti i onda
primijeti:
- Nisam ni slutio da u okom u oko gledati najumniju i naj
divniju enu ovoga kraljevstva.
Gordana ozbiljno odvraa:
- Ne smijem primiti milostivo izreeno laskanje jer bih ti
me povrijedila prvenstvo one kojoj jedino pripada slava najljepe

i najumnije u ovom kraljevstvu.

- Ne poznajem vam ravne - odgovori Maksimilijan.
- Kad je ne bi poznavalo vae velianstvo, ne biste stajali sa
da njoj nasuprot kao neprijatelj, udaljen tek nekoliko sati, dok
ona stoluje u Budimu.
- Vae su rijei zagonetne i ba zato zanimljive. Smijeni li
moliti za objanjenje?
- Vae je velianstvo zaprosilo ruku kraljice Beatrice, priznavi je time najumnijom i najljepom, a ona je odbila va upros.
Moda je zato uskraujete danas naslov koji joj pripada?
- Ja zamolio njenu ruku? Ovom je spletkom uspjela obma
nuti naivnu ugarsku gospodu, je li tako?
- Pokazivala mi je neko vae pismo.
- Tim sam pismom odgovorio kraljici na njezin upros, a
ljui joj samo suut zbog smrti kralja Matije.
- I sada je kraljica esto spominjala da joj vae velianstvo
nudi ruku ako ona pristane uz vas.
- Nije govorila istinu. Naprotiv, moda se vaa milost sjea
da je nakon smrti kralja Matije kraljiin brat princ Francesko
bio dugo odsutan?
- Istina je. Navodno je otiao kraljiinu neaku u Estergon,
ali je taj neak doao iznenada u Budim bez princa i nije znao da
li se on nalazi u Estergonu.
- Bio je kod mene u mojoj zemlji i donio mi kraljiinu po
nudu: ona mi prua svu pomo da zasjednem na ovo prijestolje
i novac i vojsku ako je uzmem za enu. Ponuda je stigla dok jo
pokojni kralj nije bio pokopan.
- Gordana pogleda vojvodu i kneza.
- I sad nedavno poslala je Beatrica k meni svoje pouzdanike
s ponudom da je spremna razrijeiti zaruke s Vladislavom ako se
odmah s njome vjenam, i ona e mi poslati crnu etu u pomo
i sve svoje blago.
- Kad je to bilo, velianstvo?
- Nekoliko dana prije nego to sam stigao u stolni Biograd.
Glasnici su me nali na putu, ali ja sam odbio.
- Toliku ljepotu, um i blago odbijate, velianstvo?
Maksimilijan se smjeka:
- Ne mogu li ovo kraljevstvo dobiti po svojoj ili ijoj dru
goj snazi, ne bih ga nikad htio primiti iz aragonske ruke jer, li522

jepa gospoice, dovesti Beatricu na prijestolje, znailo bi baciti
moju obitelj u dvije nevolje: najprije liiti Njemaku potomstva, a
druga bi nevolja znaila: dovui na prijestolje aragonsku eljad koja
bi upropastila i mene, i obitelj, i kraljevstvo. Moj otac i ja

promatrali srao budno kako je Beatrica unitavala kralja Ma-tiju, a i

ovo kraljevstvo. Ona mu je razorila svaku osnovu posljednjih godina
ivota, strovalila mu s prijestolja sina, ovakvu enu ne elim
nazvati svojom ni uz cijenu ovog prijestolja.
Gordana je zadovoljno sluala, s njom vojvoda i knez. Maksimilijanove rijei dolazile su iz due. U licu mu se odraava ogavnost i prema Beatrici, tako vidljiva da su knez i vojvoda zahvalno
gledali Gordanu to je navela cara na tu izjavu. Ali on je ve
osjetio da taj razgovor ima neko znaenje i djevojka se pouri
razjasniti:
- Velianstvo, izrekli ste ovo u dobar as. Ja se vraam u Bu
dim i tamo u se posluiti ovom izjavom.
- Hvala vam, ovo je prava blagodat za nas. Ne bude ti Beat
rica tom lai uspjela Vladislava nagnati na vjenanje, onda mu
nee dati sredstava za vojsku, to e svakako biti od velike ko
risti za mene i moje saveznike, vae zemljake.
Vojvoda i knez obradovali su se tom iznenadnom dokazu da Maksimilijan
nikad nee primiti Beatriine ponude.
"Ovakvu izjavu mogla je iz njega izvui samo lijepa, umna ena". misli u sebi knez i sada se uputa u razgovor i on, a s njim i
vojvoda.
Ovim se razgovorom razabirala Beatriina tvrdnja da joj Maks nudi
savez.
Napokon se Gordana oprosti da se vrati u svoje konaite.
Dok je odlazila, Maksimilijan gleda za njom i apne vojvodi:
- Kad bi vaa tienica ostala odvie dugo u mojoj blizini,
povukao bih svoj upros Bianki Sforza.
- Sutradan u zoru odlazi - ree brzo knez Bernardin i zna
ajno se nasmijei.
Sutradan ujutro kad je vojvoda ustao, potrai Damira koji je spavao u
njegovu stanu. Ve je bio odjeven i spreman za put. Vojvoda poloi
ruku na Damirovo rame.
- Htio sam s vama na oprotaju progovoriti nekoliko rije
i. U Budimu je svakako ve poznato da se Maksimilijan nalazi
ovdje i vi neete moi zatajiti da ste bili ovdje, a Vladislav i nje
govi pouzdanici htjet e togod saznati o meni. Da, prisegli ste
Vladislavu vjernost.
- Prisegao sam da neu izdati Vladislava, ali nisam prisegao
da u izdati svoje zemljake. Prisei vjernost Vladislavu ne uvje
tuje izdajstvo mojeg doma i mojih zemljaka. I zato, gospodine
vojvodo, znam to moram initi.
523

- Da, uvijek sam pravo govorio: vi ste hrabri i mudri.
Prue ruke srdano i toplo, a onda se upute pred Gordanino

konaite.
Tamo je ve ekala brojna eta da Gordanu otprati u Budim. Sjedila je
na sjedalu u mukoj odori, omotana s platem s kacigom i vizirom.
Meutim, upozorili su je da je stigao sam Maksimilijan da se oprosti
s Gordanom.
Njemaki je prijestolonasljednik pozdravio i pribliio se djevojci.
Barunasto odijelo znatno istie pristaiost muevne pojave. Svijetle
oi kroz guste trepavice promatraju Gordanu kako sjedi na konju,
odlino i samouvjereno. Njegov pogled odaje ushienje mukarca koji
nita ne krije. I onda prui Gordani pismo.
- Oprostite to sam se oslobodio da vam svojom rukom pre
dam izjavu koja e raspriti krivo mnjenje gospode u Budimu.
Kad saznaju da nisam nikad traio pomo Bcatrice, manje e se
bojati Aragonke. A to nam ide u prilog.
Ona uzme pismo i spremi ga, a zatim odgovori sa smijekom:
- Zahvaljujem vaem velianstvu na svim panjama kojima
ste me obasipali.
- Moj ivot ukraen je divnim poglavljem i nadam se da u
ga moi upotpuniti ako se ispuni moja elja da vas opet pozdra
vim u naoj sredini.
- Sve to ovisi o mnogo emu.
Rekavi to, ona nategne uzde, konj poskoi i odnese Gordanu. Svi oni
gledaju za njom dok je ne sakrije oblak praine.
Najbrim trkom jahala je u Damirovu drutvu, okruena jakom etom,
prema Budimu.
Ve su prevalili vie od pola puta i ugledali vrhove tornjeva
budimskog dvora.
Put je vodio kroz umu. Odjednom se ispod stabla pojavi neka eta i
zakri im put. Morali su se zaustaviti. Onaj koji ih je vodio zapita
Gordanina etovou:
- Je li meu vama kraljeva roakinja?
- Nije - oglasi se Damir.
Ali ovjek ne vjeruje i hoe da se priblii Gordani koja je pokrila
lice vizirom. Damir i momci ne doputaju i potjeruju konja na okup
pravei tako oko nje ivi zid.
- Tko ste vi da se usuujete zaustavljati nas - pita Damir.
- Cetovoa sam njegova velianstva kralja Vlaislava. Sam
kralj poslao me u susret svojoj roakinji koja mora stii u Bu
dim.
Te rijei jasno oznauju da se nemaju ega bojati, ali Damir ipak jo
zapita etovou.
- Doli ste da je pratite u Budim?
- Da je zaustavim.
- To je neka zasjeda - apne Damir Gordani i naloi etovoi da se eta probije silom ako se taj ne makne s puta.

524


- Maknite se - vikne Damir onome koji se izdaje da ga je
poslao kralj.
- Slijedim zapovijed svojeg gospodara kralja. Neka se onaj
plemi razotkrije.
- Cetovoa nema prava traiti od plemia da mu pokae svo
je lice - vikne Damir, drei etu spremnu za borbu.
- Rekli su mi da se kraljeva roakinja pokriva vizirom i
mukom odorom. Imam nalog od samog kralja da je uhvatim i
vratim na jug.
- Nije istina - povikne Damir.
- Evo, tu je kraljeva zapovijed i kraljev peat.
I on digne uvis razmotanu pergamenu. Gordana se nagne da to bolje
vidi. Na papiru je pisana zapovijed da se Gordana Ces-miki otpremi u
Napulj. Nitko je ne smije zaustaviti, a tko bi to pokuao, ima se
smatrati nasilnikom koji prkosi zapovijedima i odvesti u tamnicu.
Na kraju je Vladislavljev potpis. Njegov vlastoruni potpis i
kraljevski peat. Gordana razabire da nisu krivotvoreni ni potpis ni
peat.
- Povucite se natrag iza ete - ree joj Damir tiho i odredi:
- Nema druge, valja se pobiti.
Cetovoa stane na elo svojih momaka pa zavie onima to su mu
zakrili put:
- Smjesta da nam se maknete.
- Ne miem se dok mi ne predate kraljevu roakinju.
I dvije se ete sukobe. Maevi zazvece .
Knez Vaclav odrao je rije da e drugog dana doi Gordani u susret
kad bude dolazila u Budim.
Jahao je cestom prema stolnom Biogradu s jednom etom kraljevskih
oklopnika. U daljini opazi veliku prainu. Isprva mu se inilo da
dolazi Gordana, ali ubrzo razabire da oblak ne dolazi blie, ve se
udaljujc. Dakle, neka velika eta jae prema stolnom Biogradu. Tko bi
to mogao biti? Nije slutio, ali je pobrzao.
Uskoro naie na cesti izmeu dvije ume na bitku. Uputio se u umu,
obiao bojovnike s boka i prepoznao veliki odred crne ete u bitki s
Gordaninom pratnjom. Smjesta odredi eti da se straga pridrui Damiru
i njegovim momcima.
Umijeali su se u bitku da pojaaju obranu. Cim to opazi Damir,
povue se Gordani koja je promatrala bitku zaklonjena jakim obruem
vojnika. Damir pokua da je sklone neka se vrati u stolni Biograd.
- Nizato ne mogu odustati. Moram u Budim.
Uto Damir gromko zovne kneza. U bojnoj buci uo je Vaclav svoje ime i
smjesta se pouri natrag.

SiSli su sa sedla i hitro se dogovorili.

525

- Poto Gordana mora u Budim, evo kako emo uiniti: ja
u uzeti Gordanin plat, kacigu i vizir i s malim brojem ete okre
nuti u Sumu kao da bjeim. Neprijatelj e misliti da bjei Gor
dana, pohitat e za mnom i napustiti bitku a vi, knee, nastavite
put.
Odmah se Damir zamota u Gordanin plat, uzme njenu kacigu i pokrije
lice vizirom. Ona uzme iroki kneev klobuk i plat.
Knez je odredio desetorici momaka da slijede viteza s vizirom.
Nekoliko asaka i sve je bilo izvedeno.
Najbrim trkom jurne Damir prema umi, a za njim odreeni momci.
Tog asa zapazi etovoa bijeg i stane vikati:
- Naprijed za bjegunicom. Zaustavite bitku.
- Za mnom - vie etovoa svojima - uhvatite onu koja
bjei.
I stane bijesno tjerati u potjeru, a momci za njim. Jo se uju
njegove odredbe to ih izdaje kako bi bjegunicu opkolili, a put je
Gordani i knezu otvoren.
- Sad naprijed - ree ona i svi njihovi to su ostali na ce
sti krenue prema Budimu. Isprva polagano da se neprijatelj ne
bi sjetio da i oni bjee.
Tek kad su opazili da ga je Damir povukao sa sobom daleko u umi i da
ih nitko vie ne moe zapaziti, potjerae brzim kasom prema Budimu.
A umom je utrka. Damir zna: o njegovoj vjetini i brzini njegova
konja ovisi hoe li Gordana moi neopaeno dospjeti u Budim.
I zaokree sve prema Budimu, ali odabire putove koji oteavaju
potjeru velikom broju momaka. Njegov je konj vian umskim putovima.
Vjeto ga upravlja ikarom pa opet izlazi da ponovo nestane ispred
oiju potjere.
Mrke due sjedi Beatrica u egerskoj palai.
One noi, kad ju je iznenada zatekao vojvoda Iloki i njegovi
saveznici, smogla je jo toliko vremena da sjedne na konja i bjei.
Nono doba bilo joj je u prilog pa se s Franceskom sklo-nula u gustoj
umi, bjeei i skrivajui se. Nisu mogli ni pomisliti da ekaju
sutranji dan pa da se biju s vojvodom. Bjeali su umom u noi da
uteknu opasnosti. Najvie je Beatrica drhtala od straha da je ne
zarobe. Ni asa nije mirovala, ve je itavu no jahala, borei se s
najveim nepogodama tmine.
Kad su izili na istinu, krenuli su preko brda i dolina u Budim da
spasu ivu glavu i da ne dospiju u ropstvo.
itavim je putem u Budim proklinjala onoga koji je skrivio da su bili
napadnuti.
526


A sada se opet uzbueno ee po odaji, razmiljajui o itavom
dogaaju. Nije mogla slutiti gdje se sada zadrava Gordana, ali joj
se ini vjerojatnim da se mora vratiti u Budim. Ne moe predmnijevati
da bi Gordana pustila borbu protiv nje i nekud se sklonila. Zato joj
je bila prva briga da oko Budima postavi svoje uhode i da dri trajno
u pripremi jednu etu koja e zaustaviti Gordanu. Predala je kraljevu
zapovjed koju je za prvih dana Vladislavljeva dolaska u Budim
podmetnula kralju na potpis.
Jo ne sluti da su njezine uhode, smjetene du glavne ceste,
zamijetile Gordanin povratak.
Napuljski poslanik Ranzano vrlo ozbiljna lica slua Beatrii-no
prianje o opasnom iznenaenju koje su doivjeli i ona i Francesko i
itava njena eta na putu za Napulj, dok Francesko sav zelen u licu
kune.
Onda su pozvali glavnog zapovjednika kraljiine ete baruna Delinija
koji je vodio povorku u Napulj i stali ga ispitivati nije li
posrijedi kakva izdaja.
On stade pripovjedati kako je poslao uhodu baruna Nikinia Posavskog
da odmah ode i zavara etu to dolazi sa sjevera i kako je njegov
momak sve izdao.
- Taj barun veli da je smjesta pobjegao da nam javi i dois
ta je stigao u na logor, ali prekasno.
- to ste s njim uinili?
- S nama se vratio i nudi mi dalje svoje usluge.
- Jo se, lupe, usuuje nuditi, poto je prouzroio ovakav
poraz. Oduzmite mu sav novac kojim smo mu platili izdaju nje
gova zemljaka. Taj nam je novac zapravo ukrao jer nije izvrio
ono za to je bio plaen.
- Da ga pustim otii kud ga volja?
- Sto vam pada na pamet. Ima da sjedi u tamnici jer bi
mogao svoje izdajnike usluge ponuditi sada Vladislavu ili ak
svojim zemljacima koje je dosad izdavao nama. Lupee koji nam
slue kao uhode valja maknuti, potamaniti im nam vie ne treba
ju jer bi nam bili opasni. Obraunaj, dakle, s njim kako rekoh.
Barun Delini izae iz odaje, a njih troje ostade. Francesko sjedi na
stolici i bijesno zuri u pod, podboivi glavu na ruke. Poslanik
Ranzano stoji kao mramorni kip, ne miui se od stola. Beatrica se
zagleda preda se ravno u crveni grimizni zastor. Pred njenim se oima
obnavlja prizor u atoru. Jo uvijek vidi pred sobom Gordanu kako po
njoj prosiplje kletve. Onog je asa zadrhtala od svake rijei, ali
opet je brzo zaboravila. Otkad se vratila, neprestano je progoni ta
slika i svuda joj u uima zvone Gorda-nine rijei.
- udne se misli uljaju u moju duu kao zlodusi da potko
paju moju snagu. Ali kunem se: nikad neu napustiti ovo kra

ljevstvo, do smrti. itav u svijet pokrenuti da dobijem ovo kra

ljevstvo. A da ne uspijem od Gordane stei nasljednika, bio bi to
za mene poetak neuspjeha.
527

- Velianstvo, ima i drugih lijepih i umnih djevojaka koje
mogu biti majke vaem nasljedniku.
- One e biti samo ene, a u Gordani je snaga, izdrljivost,
um i neto veliko i jako to sam htjela da posjeduje moj nasljed
nik. Ali gdje je sada Gordana?
- Po svoj prilici odveli su je njezini zemljaci u Hrvatsku.
- Vara se, Francesko, ona e se vratiti u Budim da isko
risti svoj utjecaj na Vladislava. Lud je od ljubavi za njom, a ona
eli zagospodariti itavim kraljevstvom. Svakako e se
vratiti.
Ja sam odredila svoje uhode da budno paze na cestama koje vode
u grad i na svim putnim stanicama i moja eta kruit e nepres
tano u okolici Budima. Jednog dana mora im pasti u zasjedu.
Kraljica je ispitala to se sve dogodilo u njenoj odsutnosti. Saznala
je da je kralj Filipca otjerao i on se povukao u samostan. To je
razgnjevi, ali se opet umiri, uvjerena da e Filipca doskora opet
uspostaviti. Doznala je da kralj nije nijednom rijeju upitao za nju,
ve je sve Napuljce potjerao iz dvora.
- U ljubavnom ludilu gubi pamet, ali on ipak mora sve to
promijeniti i poniziti se. to vie poini ludosti, to e njegovo
ponienje biti tee kad bude morao popravljati sve kako ja od
redim.
Pred palaom zaustavie se jahai i kraljica pogleda na prozor.
Gotovo se ustremi od radosti , ugledavi vani viteza u Gor-daninu
plastu s vizirom na licu.
- Sudbina popravlja svoje pogreke - primijeti ona i odre
di Francesku neka dvorski metar smjesta dovede viteza u nje
zinu odaju.
Za nekoliko asaka ve je njezina zapovijed bila izvrena. Nekoliko
otrih koraka zatropoe u predsoblju i njenom odajom. Taj stav tako
vrst i silovit odaje jaku muevnost. I njeno veselje je nestalo.
-- Pred kraljicom se nestoji u viziru- veli ona,
Zaas vizir padne s lica, a pred njom je razotkrivena lica Damir.
- to elite u kraljice? - pita ona razoarana.
- Ne elim nita, velianstvo. Mene su doveli ovamo protiv
moje elje.
- Dakle, neto ste poinili?
- Ne znam to je moglo uznemiriti vaeg etovou kad me
tako gonio sve do Budima i doveo vaem velianstvu, a zapravo
smo zasluili pohvalu: knez Vaclav i ja oteli smo Gordanu nekim

razbojnicima.
Ona se toboe zaudi:
- Zar Gordana nije otila u Be?
- To su samo lupei izmislili da mogu lake Gordanu voditi
na jug, tko bi ih znao kamo,
- A zato su je hvatali i vodili?
- Da joj opljakaju ast.


- Vi ste je spasili iz njihovih ruku? Zar ste nekuda putovali
da ste mogli naii na te razbojnike?
- Izjahao sam s knezom Vaclavom i tamo smo naili na ot
miare.
- Izgrdit u svojeg etovou to vas je zaustavljao.
- Uzet u sam zadovoljtinu, velianstvo. U ovom kraljev
stvu estiti ljudi imaju pravo da idu svojim putem kud ih volja.
- Sasvim se slaem s vama.
Jedva je ekala da se on udalji, jer je Enriko ve dva puta otvorio
vrata i provirio u sobu, a to joj je jasno odavalo da joj ima
saopiti neto vano. Jedva otpusti Damira, ve je Enriko ulazio i
apnuo:
- Velianstvo, vai vam uhode donose neku udnu vijest.
- Dakle?
- Uvjeravaju da se Maksimilijan nalazi ve nekoliko dana u
stolnom Biogradu.
irom je rastvorila zjenice kao da joj je pred noge poloio krunu.
Sva se nasmijala i svojim smijehom rasvijetlila svu odaju. I onda
smjesta stade klicati i dozivati:
- Ranzano, Francesko, Maksimilijan je stigao u stolni Bi
ograd. I ba u najozbiljnijem asu. Taj Maks zasluio je da mu
dignem spomenik usred Budima. On mi nosi krunu na zlatnom
pladnju. Jadni Vladislav, kako je bijedno stradao.
I stade se smijati iz sveg srca, a s njome se smiju i Francesko,
poslanik Ranzano i njen prvi dvorski metar Enriko.
- Zamislite Vladislava u njegovu velikom dvoru, raskonom
i mramornom, u kojem nema ni dovoljno tjelesne strae. Jad
nik stoji skrtenih ruku i blejit e preda se kad mu pripovjedaju
da je Maks u stolnom Biogradu. Vladislav okrunjen^ bez vojske,
kralj bez vlasti. A Maks e doi. Vladislav nema ni toliko momaka
da bi mogao ouvati jednu kulu svoga dvora. Kako sad bedasto
bleji taj jadnik.
- Ali mu u prvi as dolazi pametna misao. Sjeti se svoje za
konite ene. i pohita u egersku palau.
- ekaj, Francesko, u egerskoj palai vrata su zatvorena, a
kraljica se smije i javlja svojem suprugu da je prekasno.

- Na koljenima e obilaziti palau i moliti da mu dade voj

sku.
Toliko se nisu ve odavna smijali u egerskoj palai. Vijest o Maksovu
boravku u stolnom Biogradu razmahala je radost i veselje i razbuktala
ih ponovnim nadama u pobjedu.
Beatrica je ovog asa znala da je gospodar situacije.



528

34 GORDANA V

529



MAKS1MILUAN0V POHOD
Poput orkana, pola je Budimom vijest da je u stolni Biograd uao s
velikom vojskom njemaki prijestolonasljednik Mak-similijan. Svi, od
velmoe pa do kmeta, osjetili su se pogoeni kao smrtonosnom
strijelicom.
Milanski poslanik Mafeo primio je glasnika kojeg mu je poslao Marelo
iz stolnog Biograda. Ovaj mu je donio vijest kako su Marela na putu
prema jugu zaustavile Maksove ete i predve-le, na to ga je
Maksimilijan vrlo gostoljubivo primio, pogostio i odmah su zapoeli
pregovori kako bi princeza Bianka pola za Maksimilijana.
Mafeo je mnogo puta proitao svretak Marelova pisma u kojemu mu
javlja:
- Vidim da Maksimilijanu ne manjka ni vojske ni volje, ni
oduevljenja, ali bi mu trebalo novaca. Danas sam ve tako daleko
dospio da bi princeza Bianka mogla smjesta razrijeiti brak s Ivanom
Korvinom i zaruiti se s njemakim prijestolonasljednikom i rimskim
carem Mak imi lij anom. Ali ja neu nita zakljuiti niti se na to
obavezivati, jer ne znam hoe li Maksimilijan pobijediti. Stoga su u
vama, gospodine Mafeo, posve slobodne ruke da i nadalje ostanete u
"rodbinskim" odnosima s Ivanom Korvinom. Stvar sada stoji ovako: ili
e postati kralj Maksimilijan, ili sadanji Biankin vjerenik Ivan
Korvin. Vladislav mora pasti ako ga Ivan Korvin ostavi na cjedilu kad
bude trebalo dignuti vojsku protiv Maksa. A Ivan Korvin ne moe biti
tako lud da pomae Vladislavu, a ne sebi. Dakle, borba je sada izmeu
ove dvojice: tko od njih pobijedi, dobit e Bianku. Polazim smjesta u
Milano da tamo obavijestim svojeg gospodara vojvodu Ludovika i da
priekamo tko e pobijediti.
Smrtonosno slomljen, sjedi Vladislav u naslonjau. Izgleda kao ovjek

kojega su pregazila teretna kola i jo samo napola ivi. Ni ruke ne

moe dii. Kao da je obamro. Put lica mu je blijeda, gotovo
zelenkasta. Bulji u pod i ne vidi drugo, osim njemakog
prijestolonasljednika kako sjedi u stolnom Biogradu i eka as da mu
doe u pohode, skine krunu i sam sebe okruni. To je tako prirodno i
jasno. Tome se nee moi odrvati! Kako? Cime?
Zapovjednik crne ete javio mu je da slua samo kraljicu. I sad je
goloruk. Na glavi mu je kruna, a u ruci prazan tok. Ma je u
kraljice, u one koju ne moe vidjeti, a vjenao se s njom. I treba
samo da prijee prag njezine lonice pa da ima ma u toku i krunu na
glavi i pod sobom sigurno prijestolje.
530

Pun je oaja. ini mu se da se i krv njegova pretvara u neto gorko i
ostavlja strahovit ukus na usnama.
Nitko mu ne veli ni rijei utjehe. Nitko ne otvara ni prozor-ica da
propusti samo jednu jedinu zraku svijetla. Svuda je mrak u kojem se
spotaknuo i sruio. Sam nema snage da se digne. Ni Selnberg nema
rijei, ak ni Baka. On neprestano stoji uz prozor i ne da nikome da
mu zaviri u lice. Moda bi bar tamo naao nekakav daleki znak da jo
negdje ima neki izlaz?
U kraljevoj odaji je tiho. Samo se uju koraci ekog kancelara i
katkad koji uzdah jadnoga kralja.
- Samo nekoliko sati udaljen je neprijatelj koji trai prijes
tolje. A ja ovdje sjedim goloruk kao baba. Je li ikad svijet vidio
takvog kralja?
Nijedan od kancelara ne odgovori.
Jer Baka uti, kralj Vladislav se okrene k njemu:
- to velite vi, gospodine biskupe? Zato utite? Vi ste sada
moj prvi kancelar. Dakle, govorite.
- Jako ste zakasnili, velianstvo, i ako svu svoju vladavinu
upravljate i dalje s takvim zakanjenjima, ne moe vam pomoi
ni jedan um ovoga svijeta.
Vladislav samo uzdie i onako sklopljenih ruku nalikuje na klasini
kip bespomonosti.
- Sve sada ovisi o vojsci - veli Baka - a znamo da je u
rukama kraljice.
- To sam uo ve sto puta - tugaljivim glasom odgovara
Vladislav.
- Ali niste sto puta uli da ste mogli imati vojsku i velmo
e da ste posluali mene i kraljicu uhitili, zatoili, oduzeli joj no
vac koji sigurno potjee iz blagajne kralja Matije. Lako je bilo ko
la zavesti u movaru. A svi su pomagali, svi redom, najvie oni
koje ste vi smatrali najodanijim savjetnicima i jedinim prijate
ljima, on koje ste smatrali da su vam odani. Svi su se oni upreg

li da to dublje zaguraju kraljevska kola u movaru. I sada, kad

ve tonu, sad ste pozvali mene da ih ja vuem van, da svrim
gotovo neprirodno teku zadau, a nemam nikoga tko bi mi htio
samo uzajmiti zapregu da izvlaim kola iz blata. Nitko ne do
lazi da vam nudi svoju pomo. Nitko nee da vas iskupi iz ru
ku aragonske kraljice.
- I sad mi nema spasa? - pita Vladislav gotovo planim
glasom. - Dakle, moram prijestolje prepustiti Maksimilijanu?
- Ne preostaje vam drugo, nikako vam se ne moe pomoi.
Tek sada osjeti Vladislav strahotu svoga poloaja. Naglo sko
i iz naslonjaa i rairenim svijetlim oima bulji u Bakaa:
- Nema mi, dakle, spasa, niotkuda? Zar da bjeim? Ili da
odem Aragonki? Spasenje vodi kroz njezinu lonicu? Da. spasim
prijestolje, valja mi za itav ivot navaliti na svoja lea Aragonku, trovateljicu, zloinku kojoj nema premca ni na jugu ni na
sjeveru?
34* 531

Oglasi se i Selnberg pa hladnokrvno slegne ramenima:
- Ili morate bjeati u eku, ili u egersku palau.
Vladislav padne u naslonja i podboi glavu. Uzdie, gotovo
jeca i neprestano pita sam sebe:
- Imali na svijetu kralja na kojega su udarili tako sramot
no kraljevsko dostojanstvo.
Ispod zastora sune pa Stjepko i dade neki znak Bakau. Ovaj brzo
izlazi iz sobe, ne ogledavi se ni na kralja ni na eln-berga. U
hodniku obavijesti Stjepko Bakaa da je stigao Vaclav i on pohita u
kraljevski ured gdje ga je ekao.
- Preasni, Gordana je stigla - najavi OD.
- Ve je u ljetnoj palai?
- Ne, preasni gospodine, ja sam je lino otpratio u kuu go
spodina Damira. Tako je ona eljela, naglasivi da je tamo stano
vala prije nego to je bila goa kneginje i kneza Selnberga.
- Zar je moda zlovoljna na kralja ili na mene, ili na elnberga?
- Nisam nita opazio. Jedino sam po dunosti javio da je
stigla.

- Dobro, jo danas idem k njoj - i pohita natrag kralju.
Cim je opet bio u kraljevoj odaji, biskup ree:
- Velianstvo, Gordana se nalazi u Budimu.
Sav se preobrazi i, ustajui, pohitao Bakau da od njega uje to
vie potankosti o njenom povratku i da ga zapita gdje bi je mogao
vidjeti. Ali im mu je rekao da se nije vratila u ljetnu palau,
njegova se radost znatno smanji. Zaplaeni mu pogled ispituje Bakaa.

Ovaj slegne ramenima:

- Ne znam je li zna o vaem vjenanju, ali smatram za pot
rebno da idem k njoj.
Vladislav je malo razmiljao, onda otvori jednu ladicu, uzme ispisani
arak papira, sloi ga i preda Bakau.
- Recite joj sve. Otkrijte joj itavu istinu. Neka proita ovo
i smirit e se. Ona to mora saznati. Ja to zahtijevam.
- Dobro, velianstvo. Otii u odmah k njoj.
- Zamolite je neka se preseli k elnbergovoj sestri u ljetnu
palau. Sama e razabrati iz ovog spisa to je na stvari i potpuno
e se smiriti.
U svim poslanstvima stranih drava u Budimu su se pisali izvjetaji u
Italiju. Poslanik vojvode Ferare i papinski legat i oba venecijanska
poslanika urili su se da poalju svojim vladarima vijest o tekom
stanju novog hrvatskougarskog kralja Vladislava.
Ivanove pristae dolazile su dvakog dana na okup da raspravljaju. Od
dana kad su saznali da se Maks nalazi u stolnom Biogradu, gotovo su
itave dane i noi neprestano zajedno. Raspravljaju i ekaju kraljeve
odluke. Ali nikakva odluka ne dolazi
532

iz kraljevskog dvora. To ih zauuje i prua im prigode sumnji da se
obistinjuju glasovi o kraljevoj nemogunosti da brani kraljevsko
prijestolje. Velmoe, ban Derenin, a s njima i biskup Varadi
razabiru s uasom da je na prvom mjestu kraljevstva i gospodstva
Beatrica sa svojom vojskom i blagom koje joj omoguuje da uzdrava
vojsku. I oekuje to e donijeti glasnici iz dvora.
Damir se vratio u palau nakon potjere za otmiarima. Ni Ivanu nije
nita saopio o vojvodinoj prisutnosti u stolnom Biogradu, ve mu
pria samo o spaavanju Gordane.
A njega zanimaju vie dogaaji oko potjere za Aragoncima i ne pita ni
za to drugo.
Damir je zapravo otiao s Vaclavom, a da se nije javio Ivanu niti mu
kakvom porukom objasnio kamo i zato odlazi. Nije mu htio
pripravljati besane noi. Tek sada mu razlae i razjanjava gdje se
nalazio i to se dogodilo. A Ivan slua, ide gore-dolje i nijednom
rijeju ne odaje to osjea.
Posto je saznao itavu stvar, obrie znoj sa ela i zagleda se kroz
prozor u sunani jesenjski dan. utnjom je sluao i utnjom guio
strepnju i utnjom primio itavo Damirovo prianje. Htio bi doznati
gdje se sada nalazi Gordana, ali nee da pita. Damir to osjea i
odmah saopi da se Gordana smjestila u njegovoj kui, ali ne zna
zato i kako e dugo tamo ostati. I odmah zamoli Ivana neka mu
dopusti ukonaiti se u njegovoj palai.
Iznenada ue mladi Berislavi i najavi:

- Vaa visosti, pred palaom se upravo zaustavila Gordana

u mukoj odori pokrivena vizirom i moli da je primite.
Damir i Ivan se zapanje, ali nijedan ne progovori.
- Visost je nee primiti? - pita Berislavi.
Ivanovo srce estoko udara i odgovori jedva ujno:
- Zato je ne bih primio. Dovedi je odmah gore.
Smjesta osjeti Damir da iznenadni Gordanin posjet Ivanu zna
i neto vrlo veliko i vano. Oito ona eli s Ivanom ostati sama.
utnja lei u odaji. utnja razdvaja oba druga. utnjom rjeavaju
obojica uzbuena pitanja to ih snalaze zbog tog iznenadnog dolaska.
Kao da je odjednom izmeu drugova zapela svaka intimnost. Ivan nije
mogao izrei i strah i strepnju i uzbu-enost zbog njenog dolaska. A
Damirova dua puna je predosjea-ja da je Gordanin dolazak za Ivana
odluan i sudbonosan, moda zauvijek.
Stisne zube da zatomi drhtanje linih miia. Crne mu se oi upijaju
u Ivana to je stao kao kip neke neprestraene slutnje. Bjeloputno
lice gotovo mu je prozirno.
U potpunoj utnji svaki, s drhtajem u dui, slua njene korake u
predsoblju.
Pojavila se na vratima, digla vizir i bez rijei se poklonila. To
iskoristi Damir, pozdravi i ostavi sobu.
533

Ivan je ostao sam s njome. Nijedna mu rije nije dolazila na usta.
Osjea neku ukoenost. Dok stoji pred njom, obnavlja se u njemu slika
s krunidbe kad ju je naao u dvorani s Bakaem i kraljem, a nekoliko
sati nakon toga bilo mu je jasno da je ona oslobodila njegovu majku.
Zahvati ga isti osjeaj stida i isto pitanje kao tada: ime je
naplatila kralju tu milost podjeljenu njemu?
Pod dojmom tih misli, obori oi.
- Visost, imam s vama vrlo vaan razgovor.
Te ga rijei trgnu.Odmah joj povue naslonja i ponudi, a on ostane
stajati njoj nasuprot, malo naslonjen na ormar s knjigama. Sjela je i
pogledala mu u oi u kojima se odraava sva srnu-enost njegove due.
- Visosti, imam s vama vrlo vaan razgovor,
govoriti prijateljski.
Sto li to ima s njime prijateljski razgovarati? Udovoljio je njezinoj
elji i sjeo.
- Mi smo vrlo mladi, i vi i ja. A ipak smo ve dosta iskusi
ti u borbama svake vrste.
Neki ironiki smijeak preleti mu licem i protiv njegove volje. Tog
je asa mislio na iskustva i razoarenja to je doivio od nje. Ali
ona oito misli samo na razoarenja to su mu pripravili drugi, jer
brzo dometne:
- Ja sam samo sporedno sudjelovala u tim borbama oko

ovog prijestolja. Vi ste bili u sreditu i oluja je urlala oko vas.

On potvrdi klimanjem glave i eka to ona namjerava.
- Ali ne samo iskustva u ovim borbama nego i u rijeima
mudrih ljudi mi smo vidjeli kako dogaaji ovjeku namjeste
mnogo puta iznenada situaciju koja nam prua priliku da sami od
luimo o itavom daljnjem ivotu. Je li tako?
- Moda i jest...
- U vaem ivotu naslagali su dogaaji dva do tri puta tak
vu zgodnu priliku koja vam se upravo nudila da odluite svojom
sudbinom...
- Kanite me podsjetiti da nisam iskoristio takav as?
- To sam vam ve odavno spoitnula. Nisam dola ovamo da
opetujem stare stvari.
- Oprostite to sam se prenaglio. Sluat u to mi kanite
rei.
- Ovaj as o kojem vam govorim neizmjerno je vaan, va
niji od svih dosadanjih u vaoj prolosti.
U njegovim tamnim oima sijevne neka napeta panja. Neto to je kao
sumnja, strah i ekanje. A njezin glas je miran i proet ozbiljnou
koja iznenauje uvaavanje.
- Va usud vam, eto, eli silom nametnuti ono to vam je
odreeno. Na vama je da maknete rukom i dosegnete...
534


- Sto da dosegnem? - pita poluglasno, gotovo zapanjen i
smuen dok ona snagom svoga pogleda nastoji u njemu izazvati
mir, hladno prosuivanje i razborito promatranje.
- Da dosegnete ono to vam se prua.
On gleda pitajui, a ona se sagne prema njemu i poveanom
ozbiljnou naglaava:
- Znam iz iskustva, isto tako iz rijei mudrih knjiga da su
ljudi esto promaili ivot samo zato to nisu znali uhvatiti as
kad im je ivot pruio sve uvjete da uzmu u svoje ruke svoj pra
vi poziv. Kod vas se dogodilo udo jer, opet naglaavam, to se u
vas nekoliko puta opetovalo.
Ona ustane i poe mu korak blie, mirno poloi ruku na stol kao da
eli to jae naglasiti svoje rijei i dati im to jai i vri
dojam:
- Upamtite Sto u vam kazati, rije po rije: sada se stvar
okrenula da vam prilike ponovo donose na pladnju mogunosti
da otkupite i spasite nau domovinu.
Njezin je pogled otro uperen u njega, a njezin stav vrst, snaan,
glas zvonak, uvjerljiv.
- Ne znate visosti to se dogaa iza zidina Budima?

- Znam samo da je u stolnom Biogradu Maksimilijan.

- Otkrivam vam tajnu koju morate u svakom sluaju poko
pati u svojoj dui i onda kad ne biste pristali.
- Na to vam se kunem, Gordana.
- Usud nam prua mogunost da idemo prirodnim svojim
putem, da sami uzmemo sudbinu zemlje u svoje ruke.
- Mnogo ste rekli, Gordana.
- Rekla sam Sto je ve zakljueno.
Trgnuo se, gledajui joj iz neposredne blizine u mirne zjenice. Ona
mu tiho odvraa:
- Smatrajmo da je naa zemlja zadobila svoje pravo da sa
ma odredi sudbinu i bira svojega kralja i svoje saveznike. A sad
ujte dalje: Maksimilijan je ovdje. Naa zemlja pristaje uza nj.
Ako mi njemu pomognemo da se domogne ovog prijestolja, naa
domovina ostaje u naoj vlasti.
- Naa domovina sklopila bi s njim takav ugovor?
- On ga nudi i sve je spremno.
Ivana obuzima drhtaj, zapanjeno gleda u bademaste oi i sluti sve...
- Visosti, moja zemlja vaa je domovina. U njoj su dvije
treine vaeg imanja, u vaim ilama tee i nae krvi, ali ima li
u vas hrabrosti, junatva i odvanosti da ostavite sada Budim i
Viadislava i vratite se u nau zemlju, k nama?
- to vi to hoete, Gordana?
- Ono to eli svaki ovjek u mojoj zemlji: da primite kru
nu koju e vam ponuditi na sabor.
535

Lice mu blijedi, a zjenice bivaju manje. Napola otvorena usta nijema
su. Misli su mu negdje daleko gdje itava jedna zemlja eka borbu,
gdje se itavo kraljevstvo savija u oluji...
Otro ga hvata Gordanin pogled, a blago prima meka njena ruka za
lakat:
- Nosim vam poruku onih koji vode borbu i ele vas na
elu nae domovine.
Jo uvijek nita ne odgovara. U prsima ga neto stee...
- Vi sami, visosti, razabirete da vam je usud, evo, sve po
slao na pladnju. Svi su na okupu: Maksimilijan, vojvoda, knez,
velmoe i plemii. Svakog dana dolaze ete iz itave zemlje. I
Maksimilijan e prebaciti na ovu stranu bezbroj eta. Ovdje s
ove strane, evo, nemoni Vladislav, predan i prodan Beatrici. Uz
nju je samo crna eta i ono neto ugarskih momaka to e jo
moi da kupi svojim zlatom. Premo je uz nas.
Njemu se ini kao da mu se itavo bie pretvorilo u olovo. Teina ga
pritite k zemlji. Lice mu je smrtno blijedo. Oi pune dvojbe, muke,
borbe. A njezin glas ape mu blago, znaajno:

- Ovog asa prua vam sudbina jo jednu jedinu mogunost.

Idite putem kojim elimo svi mi.
- Jeste li promisli to znai pregaziti kralja,
Vladislava,
odmetnuti se?
- Oni su se odmetnuli od nas. Oni su nas prodali, a mi se
samo branimo, moramo se braniti dok smo astan narod i asni
ljudi. Prisegu su pogazili oni, a ne mi. Vladislav je prisegao na
nae pravce i slohotine na koje su se obavezali odravati i Ugri.
Umjesto toga, oni su nas izdali, prodali, zarobili.
Ivan je osloboen ljubomore prema Vladislavu. Osjea stid to se
pitao za ucjenu kojom je stekla slobodu njegove majke. Sad mu se
otvara vidik u njenu duu, uzvienu, u svoj njezinoj snazi borbe za
sveti cilj. Stoji pred njom sagnute glave kao od nekog poitanja
prema svemu to je sada od nje uo i to je proivio. Pa ipak ne moe
izrei odluku da krene smjesta putem kojim ga ona eli povesti. Jo
mu je sve maglovito u mislima, jo su mu nejasne slike, a njegovo
vlastito osjeanje nerazjanjeno. Taj mu se prijedlog ini velikim,
snanim, vratolomnim. I zove ga, ali jo se ne odazivlje.
- Ne traim, visosti, da odmah izreete veliku i sudbonosnu
odluku. Ostavljam vam da razmislite do sutra ili prekosutra, e
kam va odgovor mirno, jer ne mogu rei razloga koji bi vas
mogao ponukati da prijedlog odbijete. Poznajem vas. Nas smo
dvoje mnogo prijateljevali, izmijenjivali misli i alo sam uvijek
vjerovala u vas i kad su drugi izgubili vjeru. Vjerujem u vau
odlunost i hrabrost. Ovo je posljednji as da tu vjeru zauvijek
uvrstim ili za vazda izgubim.
Prelaze ga trnci, a srce mu trepti, dah mu jedva dostaje da prozbori:
536

- Gordana, u strahovitom sam kaosu, svaki mi je dan do
nosio novi udarac, novo razoarenje, svakog sam dana doivlja
vao novi slom i sve me to tako strahovito srvalo, smutilo i za
maglilo mi pravu jasnu sliku svega to se oko mene zbilo i to se
jo uvijek zbiva. Odve sam drugovao s filozofima, a da bih mo
gao sada spretno ivjeti meu spletkarima. Ali ja u se povui
u samou ove svoje odaje, razmislit u o svemu to ste rekli,
razmiljat u sa svim onim osobinama koja ste neko u meni
nazrijevali i dat u vam odgovor, jasan i ist...
Ona mu prui obadvije ruke i pogleda ga povjerljivo i toplo, bodrei
ga:
- Bit u s vama dok budete razmiljali i pomoi u vam ra
zbistriti ono to je meni savim bistro i jasno.
Dodir njenih ruku trgne ga. On se sagne do ruke to je poivala u
njegovoj i utisne lagani i topli cjelov.

- Hvala vam, Gordana.

Pola je nekoliko koraka, opet se zaustavila i pogledala ga znaajno:
- Vaom odlukom rijeit ete svu svoju sudbinu, svoj vlastili ivot do smrti. Rijeit ete sudbinu za sebe i za mnoge druge.
I onda se okrene pa ide.
Gledao je za njom kako odlazi, a za njom lepra plat kao opomena na
rijei to mu ih je ostavila na razmiljanje.
Iz palae Ivana Korvina vratila se Gordana ravno kui gdje se
sklonula po povratku iz stolnog Biograda i gdje je proboravila mnogo
mjeseci za ivota kralja Matije.
Nakon razgovora s Ivanom htjela je biti sama, ali nije dugo uivala u
samoi. Sluga joj najavi da su iz dvora ve nekoliko puta za vrijeme
njezine odsutnosti stigli paevi, pitajui moe li gospodin kancelar
doi k njoj. Ne doekavi odgovor, stigao je sada pa eli s njom
govoriti.
Gordana pobrza niz trijem i poe biskupu u susret. Odvela ga je u
sobu i naredila da ih nitko ne smeta.
- Ne znam, slutite li, Gordana, koliko smo bili za vas zabri
nuti - ree Baka - a nitko nije toliko jadao koliko Vladislav.
Nikad nisam vidio slike tolike boli i muke.
- Gospodine biskupe, Vladislav je, ili beskrajno darovit glu
mac, ili beskrajno sramotno nitavilo.
Baka je pomno promatra kako bi proniknuo je li Gordani poznato
Vladislavljevo vjenanje. Njezino dranje ispunjava ga sumnjom da zna
sve. Ipak se on jo dri rezervirano.
- Ja bih rekao da je ovo drugo...
- Siromaak, duboko ga alim.
- Vae saaljenje ponizuje kralja do crne zemlje.
537

- Drite li vi da mu inimo krivo?
Pogledala ga je tako otro da je on gotovo bio spreman otkriti joj
to prije ono zbog ega je doao i tako ublaiti prezir kojim govori
o Vladislavu. Ipak joS ne izlazi s istinom, ve se smijei i veli
povjerljivo:
- Mi znamo kakav je, ali nas dvoje, Gordana, znamo i to da
postoji ena na ovome svijetu koja tome ovjeku moe dati do
brih ljudskih svojstava, a to ste vi.
- Savreno ste se prevarili, preasni. to bih god ja ovom
jadniku dala dobrote, snage i volje, to bi smjesta nestalo kao to
nestaje kap vode u moru.
- to je uzrok vaoj tvrdnji?
- Jo pitate, preasni? Evo ujte doslovce: kraljica je htjela
da budem maknuta u Napulj. Koji je tome uzrok to zna ona. Mi
znamo samo ovo jedno i ba zato Sto sam trebala ii u Napulj

prirodno su morali otmiari nabasati na moje zemljake. Ako ne

bi bili naili ovdje, onda bi se bilo to dogodilo preko Drave, bilo
gdje, netko bi me ve spasio iz njihovih ruku. To je ona znala i
zato je bezuvjetno osigurala moje zatoenje u Napulju, uhvativi
na lijepak onu jednu muicu to se zove kralj Vladislav. Dala je da
on vlastitom rukom napie i zapeati vlastitim peatom zapovjed
da se mene ima otpremiti u Napulj i tko god bi se usudio spri
jeiti moj polazak onamo, s njim e se postupiti kao s izdajicom
kraljevih zapovjedi. Divno li izgleda taj na Vladislav. Je li?
- Gdje ste vidjeli tu kraljevu zapovjed?
- Vlastitim oima kad su me htjele zaustaviti kraljiine e
te sasvim u blizini Budima.
To saopenje pobudi u Bakau gaenje prema Vladislavu i ljutito ide
po sobi.
- Zapravo, zato se ja ljutim? Kad je on praak praka
Beatriine obue, a bio je tako i Filipev sluga, onda e biti i
moj. Ba mi nije savim asno za moje umne darove sluiti tak
vom kralju. Ali to ne ini nita. Na kormilu sam i ostajem. A mi
emo se, Gordana, zajedniki udruiti da ga zadrimo kao slugu
naih misli i volje.
- Vi ete sami provoditi to veliko djelo.
- Gordana, valjda nee odbiti poziv kneginje i kneza elnbrega da opet doete u ljetnu palau?
- Tamo me vie nee biti.
- Kralj eli svakako s vama govoriti, Gordana, a vi mu
dobacite u lice sve to god je zasluio jer on je jadniji od svih lju
di na svijetu, a neizmjerno vas ljubi.
- Sutra ili prekosutra elim konano govoriti s vama o ono
me to smo jednom nas dvoje zakazali. A sad bismo mogli kori
snije provesti vrijeme nego da govorimo o Vladislavu.
Meutim, nikako nije elio Gordanu ostaviti u tom raspoloenju
prema Vladislavu. U interesu je njegova sporazuma sa
538

elnbergom da Gordana i dalje ostane na dvoru tvrava o koju se
mora razbijati svaki pokuaj nasrtaja Aragonke.
- Gordana, kralj me poslao k vama da vam sve saopim i
razjasnim, a kad tamo, vi ste me iznenadili onom kraljevom lu
akom odredbom koja sigurno nije mogla biti izdana u doba
otkad je kralj svjestan da vas ljubi.
- Svejedno mi je kad je potpisana.
- Vi ste ipak njegova vjerenica, primili ste njegovu ponudu
i ak ste povjerovali da biste od njega mogli uiniti ovjeka
volje i snage...
- Prihvatila sam to u asu kad mi se inilo da mojoj domo

vini nema drugog spasenja.

- A danas? Danas se poloaj nije nimalo promijenio. Draga
moja ljepotice, vaoj domovini prijete od Beatrice nevolje kao
i do sada. Ali sad da vam kaem zbog ega kralj toliko oajava,
zapravo i meni je stvar vrlo neprijatna jer sam je vama preutio.
Ona pogleda iznenaeno crne trepavice podigoe se, a ispod njih sjaju
barunaste, smee bademaste oi i znatieljno vrebaju biskupove
rijei. Promatra njegovu okruglu veliku glavu u kojoj suvereno poiva
snaga uma, promatra njegove male oi to su kao prozorii gusto
zasjenjeni zastorom svakom ljubopitnom gledaocu.
Iz njegovih debelih usana izlazi rije po rije:
- Bilo je to jedne veeri kad je doao glas da je Maksimilijan preao kroz tajersku i stekao prijestolje Hrvatske pa se
pribliava s one strane Drave. Kralj je tada sazvao voe velmoa i ja sam predloio da oni sami posegnu u svoje monje, ispraz
ne ih do dna, otkupe crnu etu, smjesta zarobe kraljicu i zatoe
je u tvravi.
- A gospoda Ugri su odbili - nasmije se ona posredno. To
znam predobro.
- Da, odbili su i otili kralju pa od njega bezuvjetno traili
neka kraljicu zamoli novaca. Tada je ona postavila uvjet: da se
Vladislav smjesta s njom vjena.
Ona se nasmije kao da joj pria neku veselu vijest.
- Pa to je divno. Neka se vjena, drugo nije ni zasluio. Ti
me bi Ugri odluili o svojoj budunosti sami, bez nas ...
- Ovo kraljevstvo moe biti veliko, jako i snano, samo do
tle dok je vaa zemlja vrsto uz nas.
- A Ugri nisu uz nas kad trae Aragonku za svoju kraljicu.
- ekajte, Gordana, imam vam rei sve,a to je vrlo mnogo.
Ono to u vam otkriti velika je tajna o kojoj znamo etvorica:
kralj, palatin Zapolja, rizniar Orban i ja.
- Sluam vas vrlo ljubopitno.
- Kraljica Beatrica se zaprijetila da e smjesta prihvatiti
Maksimilijanovu ponudu da se s njim vjena i dati mu svoje ete,
blago i tvrave.
- I vjerovali su joj?
539


( /i1-1

- Dapae, velmoe su traile od Vladislava da odmah ispuni
obeanje sabora i smjesta se vjena s kraljicom. U najveoj ne
volji odveo je Zapolja kralja, Orbana i mene u kraljevu odaju
gdje smo se zakljuali. U toj sam odaji iza zakljuanih vrata saz

nao ovo: Filipec je nakon smrti kralja Matije, vraajui se iz Mo

ravske, stigao u Be gdje je Zapolja bio kraljevski namjesnik, dok
smo mi svi otputovali s mrtvim tijelom kralja Matije u Budim.
U Beu je Filipec Zapolji predloio da odustane od obeanja kra
lju Matiji da za kralja izaberu Ivana Korvina i da prihvati kandi
daturu ekog kralja Vladislava. Onda je Beatrica za Vladislava,
jer e joj obeati kraljevu ruku. Vlastohlepna kraljica radije e
prihvatiti mogunost da bude prava kraljica negoli samo kraljica
majka. Zapolja je pristao. Na to je stigao kraljev pouzdanik elnberg. Sastali su se svi zajedno s kraljem Vladislavotn iza granice
i sklopili ugovor da e Beatrici prividno ponuditi kraljevu ruku
samo zato da ona ostavi Ivana i svoju novanu i moralnu pomo
prenese na Vladislava. To su se zakleli svi jedan drugome da ne
e o tome ni pred kim spomenti, ni sami meu sobom o tome go
voriti. Taj su ugovor nazivali "Bekim ugovorom".
- A kralj Vladislav je na to pristao?
- Da, on je pristao, kao to pristane na sve. Ali kad su stigli
u Budim, opazili su svi, naroito Selnberg, da kralj Vladislav ko
ji je neko u Linu bio do smrti zaljubljen u Beatricu, sada ob
navlja svoje stare osjeaje, a to je ugroavalo taj Beki ugovor.
- Vi zaboravljate, preasni gospodine biskupe, da su izaslani
ci sabora slubeno zamolili kraljicu neka prihvati
Vladislava
za svojeg mua.
- Na to nije nitko raunao, jer je Filipec bio uvjeren da e
izvesti svoj plan vrlo lako. Meutim, lake je zamisliti prevaru ne
goli je izvesti i ba zato to nije imao sposobnosti da je provede,
zapao je u one neprilike i zamke u kojima je sam naao svoju
propast.
- Vi ste mi sami rekli da kralj ljubi Beatricu, to se i svuda
razabiralo?
- Da, im je doao u Budim, opazili su da je zapao u mreu
stare ljubavi i time je on sam izigrao beki ugovor i zapleo se
u mreu odnosa prema Beatrici.
- Prema Bekom ugovoru, Filipec je pristupio k Beatrici
s namjerom da je prevari kraljevskim uprosom?
- Da, tako je on najavio samom Zapolji u Beu i kralju Viadislavu na granici i tako je htio uiniti, ali kako rekoh, nije imao
za to sposobnosti. Kraljica je njega zaskoila i uinila ga svojim
robom i oruem, dok je on mislio da e to uiniti on s njom.
- Kako runo i nedostojno.
- Sada ete uti neto to vam se mora priiniti naoko jo,
gorim.
- Ima li jo neto gore?

- Ima. O tom bekom ugovoru ja nisam imao ni pojma jer

se ni Selnberg ni kralj nisu usudili preda mnom ni spomenuti, a
da sam to znao, bila bi moja borba bra, bio bih mogao Filipca
odmah maknuti, a danas bi moje nastojanje imalo drugih rezul
tata.
- Obeali ste mi objaviti neto gore i runije od oveprevare?
- Rekoh: samo je naoko gore. Kad smo se nali u onoj odaji
iza zakljuanih vrata, Zapolja je naglasio kralju: .Velianstvo,
vi morate poto-poto danas ili sutra sklopiti ovaj brak, makar
se protivili koliko vam drago. Taj brak ostat e samo prividan,
ako vi to elite."
Gordana je iroko rastvorila oi, sluajui biskupovo prianje.
- Kralj je, naravno, sto puta izjavio da je nikako nee za
svoju enu. Ali je onda Zapolja izrekao prijedlog: "Kad je Fili
pec ve zapoeo s prevarom i zamrsio stvar do bespomonosti,
mora se prevara izvriti dokraja."
- Kako dokraja? - iznenaeno pita Gordana.
- Evo proitajte i odmah ete biti nacistu. Biskup izvadi pi
sanu pergamenu.
- Ovo nije nitko itao, osim kralja, Zapolje, mene i Orba
na. To je pismo sastavljeno u onoj zakljuanoj sobi, dok je vi
jeanje ekalo u kuli kraljevskog dvora. To se deavalo one veeri kad je kralj bio tako silno uzbuen da ste to ak i vi primi
jetili, Gordana.

- Razumijem, i one veeri nije dolazio na veeru kneginji.
- Ja sam mu savjetovao neka se kloni vas jer ete odmah
razabrati njegovu duboku potitenost. I dok je Stjepko vani u
vao strau, Zapolja je sastavio ovu izjavu zajedno s Orbanom.
Kralj je, dapae, sam dodavao rijei.
Baka razmota papir i preda ga Gordani. Ona sjedne i ita
Vladislavljevu izjavu:
"Dostojanstvenicima, velmoama, plemiima!
Kad ste me izabrali za kralja Ugarske i Hrvatske, vi ste me molili da
prihvatim Beatricu aragonsku za svoju enu i tvrdili ste da e ona u
tom sluaju obogatiti kraljevstvo svojim mirazom od dvjesta tisua
zlatnika. Osim toga, kad postane moja ena, ne mora joj ovo
kraljevstvo isplatiti povratak miraza od tri stotine tisua zlatnika
to ih je donijela kralju Matiji. Meutim, velite da Beatrica okuplja
velike ete i sklapa savez s inozemnim neprijateljskim vladarima pa
ih u tajnosti protiv mene huka, a meni prijeti: ako je ne uzmem za
enu, predat e kuk neprijatelju, mene izagnati iz zemlje i vas, moje
pristae, smatrati svojim neprijateljima. Pred Bogom i pred vama

izjavljujem: zbog prijetnja, a najvie zbog toga to je nerotkinja,

ne elim sklopiti



540

541

brak s kraljicom Beatricom. Ako sam ipak dao takvu izjavu, moram i
ubudue dati, znajte da su me na to prisilile samo vale molbe i
interesi zemlje.
Poto je moja eka vojska otila u domovinu prigodom moga nastupa u
ovom kraljevstvu, nisam kadar na drugi nain osloboditi ovu zemlju
teke pogibelji. Na vau elju i vae savjete prinuden sam s
Beatricom sklopiti tajni brak da time lake otklonim od kraljevstva
pogibelj i potjeram neprijatelja. Ali nitko me ne moe navesti da taj
brak izvrim, pa izjavljujem da Bea-tricu neu uzeti za enu i da je
ne elim, ali po vaoj vruoj molbi sklapam s njom brak "par verba de
praesenti" i da u ovaj brak za sva vremena smatrati nevaeim i
bezvrijednim.
Vladislav"
Sa zapanjenjem dri Gordana u ruci taj spis i gleda biskupa.
- Ovo je pismo potpisao Vladislav?
- Svojom rukom.
- Kad je pismo sastavljeno?
- Pola sata prije nego Sto su gospoda otila kraljici i moli
li je da sutradan podveer prui ruku na vjenanju Vladislavu u
njezinoj palai. Ali su joj rekli, jer, toboe, Albert Poljski trai
od Vladislava da se u ime mira oeni nekom njegovom sestri
nom da brak mora ostati tajna i zbog toga se mora obaviti u
Beatriinom stanu.
- A ona je prihvatila, nita ne slutei?
- Nije mogla nita slutiti kad su je molili da se vjena, a
Vladislav joj je ak isporuio da e noiti kod nje i svake veeri
tajno odlaziti. I tada je u prisutnosti kraljiinih pouzdanika i nas
petorice obavljeno vjeanje. A zatim je bila ugovorena varka, na
ime, kad je svrila gozba, pozvali su kralja smjesta u dvor zbog
tobonje poljske kraljice.
I sad joj ispria kako su namjestili varku koja je posluila
Vladislavu da ode iz egerske palae dok je kraljica uzalud ekala u
svojoj lonici da se on vrati. Onda je dodao:
- Kralj je sklapao ruke, molei me da vam nita ne kaem,
jer im se oslobodi Maksa, trait e razrjeenje tog prividnog bra
ka. Kralj je ve o tom sastavio podnesak na rimsku papinsku sto

licu. Evo, ovo je spis koji e biti otposlan u Rim.

I pokae drugi papir i razjanjava:
- Taj brak koji je ona iznudila lako je rastaviti zbog toga
to je iznuen i sto je kralj na pitanje "hoe li uzeti kraljicu za
enu" odgovorio samo "da", a nije odgovorio "hou", a konano
je najvanije: brak bi se morao ponititi jer nije izvren niti bi ga
Vladislav htio izvriti. To je ono zbog ega me kralj poslao k va
ma. Bio je uvjeren da vam je Beatrica u onoj krmi o tom govo
rila, uvjeren da e brak ipak biti valjan i zato se uvukla u vau
lonicu. A zar vam nita nije rekla o vjenanju?


- Bila bi mi sigurno sve rekla kad joj se ne bi bilo urilo
da to prije izae pred krmu.
- Kralj vas moli da mu dopustite da jo danas s vama govo
ri. On e vam sveano izjaviti da samo vas eli za svoju enu i im
taj brak bude poniten, obavit e se vjenanje s vama na najsve
aniji nain.
Njene su usne rastvorene u smijeak, beskrajno podrugljivo. Njegovu
oku to nije uteklo pa nastoji ublaiti njen dojam:
- Dogaaj, uistinu, nije lijep.
- Ali do dna podao, gnjusan.
Baka slegne ramenima.
- Svakako je stvar vrlo runa. U prvi as ja sam odluio i
ponovo rekao Zapolji: kad bismo kraljicu Beatricu utamniili, ne
bi to bilo tako sramotno kao ovakva prevara. Ali on odvrati: Filipec je s prevarom zapoeo, ne moe se, dakle, poteno svriti.
- Suta logika.
- Da, Gordana, logika u spletkama kojima je zapoela raditi
zapravo Beatrica.
- A nastavili su vitezovi, velmoe ovoga kraljevstva koji se
kunu na asni obraz i na ast imena.
- Uzalud se zgraamo, oni ne mogu i nee iz Beatriinih ruku
iskupiti njene ete.
- Kako e oni pogledati u oi potomstvu kad su izgubili ast
i potenje na tako sramotan nain, tko e jo htjeti s njima ipak
sklapati saveze? Tko e sklapati s njima ugovore, bratske pogod
be? Tko e im ikad moi vjerovati da su druge ugovore i saveze
sklapali poteno?
- Zabaurit e se to. U tom su Ugri vjeti. Vi znate: ja sam
Rusin, iz krajeva koje je osvojio kralj Matija i sada u jo vie na
glaavati da nisam Ugrin. Nikako nisam mogao sprijeiti tu prevaru, ne zbog Beatrice, ve zbog velmoa, jer od te e prevare za
sva vremena obljevati crvenilo stida svakoga Ugrina.
- Neuvena je podlost poinjena prema Beatrici.

- Ali oni se opravdavaju ovako: zub za zub, spletku za splet

ku, prevaru za prevaru. Kau da se s Beatricom ne moe boriti na
poteni nain.

- itava mi se dua grozi;
- Ali oni vele: "Beatrica nas je nauila kako valja raditi", i
opet "mi smo s njom postupali sasvim na aragonski nain".
- Do krajnosti odvratno.
- Isto kau i oni, ali dodaju: "S Aragoncem se moe boriti
aragonskim orujem", ili prevarom, ili.ubistvom.
- Time ne mogu pokriti sramotu svojeg ina.
- Oni tvrde da je to sasvim zasluena kazna za sve zlo Sto
je kraljica uinila i ljudima i kraljevstvu.
- Ali ja ne elim nita pridonijeti toj nedostojnoj osveti.
- Vas se to i ne tie, ve samo gospode velmoa, kao to se
ne tie ni mene.

3
1
I



542

S43

- Varate se, gospodine biskupe. Cim ste mi predali ovo pi
smo i saopili itavu Zapoljinu prevaru, sama sam pred sobom
odgovorna za izvrenje te prevare od koje se grozim.
- Sto se krije u vaim rijeima, Gordana?
- Ono to sam odluila uiniti ve prije svoga povratka u
Budim. Ve sam putem bila svjesna to u uraditi.
- Zabrinjavaju me vae rijei.
- Rekla sam: jo prije nego to stigoh u Budim, bila sam na
cistu sa svojim buduim koracima i inima. Moja je odluka stvo
rena jo prije nego Sto sam saznala za ovu prevaru, a sada je va
e otkrie uvrstilo samo uvjerenje da inim pravo.
- Kakva je to odluka?
- Da Vladislavu vratim prsten.
Nemilo iznenaen ovom izjavom, osjeti jako ugroenom itavu svoju
osnovu i nastoji da njene razloge obeskrijepi.
- Zar ne vidite da se i meni zgadila ta prevara, ali zbog toga
ne smijem napustiti svoje kancelarsko mjesto, ve obratno: mo
ram sluiti na elu kraljevstva da ga uvam od Aragonaca i Tur

ina.
- Mi, Hrvati, na jugu uvamo vrata na koja mogu doi Tur
ci.
- A ja ovdje na sjeveru pruat u vam sredstva za tu obra
nu. Zar nismo nas dvoje jedno drugome obeali? I mi bismo to
zajedniki izvrili, branei vjeru i dom: vi kraljica, a ja kance
lar.
- Ja nikada, kao kraljica po Vladislavu.
- Moda po nekome drugome?
- Ni po Vladislavu ni po kome drugome. Ako vi ostajete,
shvaam: va je poziv kako ga vi objanjavate po svoj prilici is
pravan, ali za mene to ne vrijedi. Kralj koji je nitica, isto je
tako
eni odvratan mu kao i kralj silnik. Ne elim niti niticu niti sil
nika, ve junaka i heroja.
Njezin odluni glas prepadne kancelara. ini mu se da je ona
ve na istu sa svojom odlukom. Odlui pokuati drugaije:
- Zar ste odluili ostaviti svoju domovinu Beatrici?
- Nema vie straha da bi ona mogla zavladati. Kako vidim
iz ovog kraljevog pisma, ona nee zavladati, ni po elji velmoa,
ni po njegovoj elji.
- Ako se to ispuni, zar ete svoju domovinu prepustiti kak
voj drugoj kraljici koja bi se mogla takmiiti s Beatricom u mr
nji prema Hrvatskoj?
- Svjesna sam samo jedne stvari: moja domovina ovog asa
odbija moju pomo u braku s Vladislavom. Nakon ovoga pisma
koje mi dokazuje da Beatrica nikad nee biti kraljica ovog kra
ljevstva sve se mijenja.
- Gordana, vi Vladislava ne ljubite, a ipak se osjeate po
vrijeenom njegovim vjenanjem. Zar je mogue da ni vi niste
slobodni tatine?

Ona slegne ramenima da ga ostavi u tom uvjerenju, a on ne poputa:
- Kralj Vladislav molio me da vam otkrijem kako on u toj
stvari nije ni najmanje kriv. Raunao sam na vau mudrost da
ete to shvatiti.
- Potpuno shvaam, ipak, vi ete kralju odnijeti vjereniki
prsten.
- Molim vas odgodite tu svoju odluku nekoliko dana pa u
vas onda ponovo zapitati.
- I onda u vam dati isti odgovor.
Nikako mu nije ilo u glavu zato ona otklanja od sebe da uzme mo u
svoje ruke. Zar moda poznaje Maksimilijanove osnove? Smatra li moda
da e on pobijediti? Zna li ona u kakvoj se stisci nalazi kralj? Ili
joj je poznato da crnoj eti nema traga i da kralj ne moe njom

raspolagati? Ona ima druge osnove? Kakve? - pita se Baka zabrinuto.

I pristupa k njoj poverljivo, prijateljski:
- Znate da smo nas dvoje sklopili savez. Pitam vas u ime
toga saveza koji sam ja vjerno izvrio: zar ste togod doznali to
mijenja vae planove? I obeskrepljuje vau rtvu da poete za
Vladislava, ili je ini bezvrijednom? Nadam se, Gordana, da me
neete ostaviti neupuena i dalje ete me smatrati svojim savez
nikom. Oito ne kanite zaboraviti koliko sam uinio za vas.
- Vazda sam vam poteno vraala, ali ovog asa smatram
svoju misiju dovrenom. Ugovorili smo savez da sprijeimo Beat
rici brak s kraljem Vladislavom, to sam izvrila. Evo dokaza da
je i za budunost ovo kraljevstvo osigurano protiv Beatriine
vlasti. To je bio cilj naeg saveza i mojih rtava. Cilj je osigu
ran, ja sam osloboena.
- I prekidate savez sa mnom?
- Vi ste mi obeali: kad izvrim svoje obeanje, moi u oda
brati da primim Vladislavljevu ruku ili ne.
- Sto kanite ako doista vratite prsten?
- Kako ne znam dogaaje, ne mogu ni unaprijed odrediti
svoj put.
- I ostajete ovdje u ovoj kui?
- Ostajem.

- Vladislav nee prihvatiti povratak prstena i silom e doi
k vama.
- Onda neka na razgovor ostane tajna dok nas dogaaji ne
prisile da je otkrijemo. Molim vas ne saopite Vladislavu da ste
mi pokazali tu ispravu kao ni ostali dio naeg razgovora. Javite
mu da sam oslabila od napora i muke na putu i moram leati.
Zato ne moe govoriti sa mnom dok ga ja ne pozovem.
- Sasvim dobro. Moi ete razmisliti i promijeniti svoju od
luku, a on se nee suvie uzbuivati.
Na to nije odgovorila, a kancelar se oprostio s njom i ostavio kuu,
vrlo zabrinut zbog Gordanine odluke. Morao je ravno



544

35 GORDANA V

545

kralju koji je nestrpljivo ekao kako e Gordana primiti vijest o
njegovu vjenanju.

Baka uzbueno pripovijeda Vladislavu kako je Gordana zbog aragonske

otmice tjelesno iscrpljena morala da lei, pa tako nije mogao s njom
govoriti.
- Ni mukarac ne bi mogao izdrati taj napor - uvjerava
Baka.
- Ali ona ne smije i dalje gajiti o meni loe mnjenje, mora
mo je obavijestiti.
- Gordanino mnjenje o vama tako je ispravno da ga ni vi
sami ne biste mogli uiniti boljim. Ona ne zna nita. Kraljica
jo nije rekla, nije dospjela, to sam razabrao iz Gordaninih poru
ka to mi je slala po sluavki iz svoje lonice. Umirite se i ekajte
dok se ne oporavi.
Nespretna kraljeva ispitivanja prekine Baka izvjetajima o
poslovima.
- Moramo sada prionuti uz vane poslove, velianstvo. Evo,
dobio sam vijesti: crnoj eti nema traga, dakle, jasno je da ju je
Beatrica sakrila, samo da mi ne moemo nai njenog zapovjedni
ka i pridobiti ih za sebe. A ne bi nam to ni koristilo, velianstvo.
Moemo samo obeavati, moemo pokloniti nekoliko zlatnih kipo
va iz ovih dvorana i srebrnog posua, a to e to njima, dok im
kraljica utiskuje u ake dukate.
- Vi me tjeite?
- Nemam ime drugim da vas utjeim, jedino mi je stigla
iz stolnog Biograda vijest da Maksimilijanove. ete tamo miruju
i niim se ne pokazuje da on kani sada napasti Budim.
- Petar Gereb veli da se Maksimilijan boji jesenskih kia
koje bi mogle dovesti do poplave Dunava i oteati navalu, a kako
je nebo oblano, kie su vrlo blizu. To nas moe dugo uvati od
navale - Petar Gereb dobro je upozorio, jer je doista tako, ali ima
jo jedna okolnost. Neprestano se pitamo: posjeduje li Maksimi
lijan dovoljno novaca da uzdrava svoju vojsku u stolnom Biogra
du? Plaenici na bojnom polju ne ekaju ni jednog dana svoja beriva, a valja ih hraniti. uo sam priati da njemaki car Fridrich
ne raspolae s punim blagajnama, dakle, mogao bi nas spasiti
jedino nedostatak u Fridrichovoj monji.
- Kako su to sve jadne utjehe, dragi moj biskupe. Recite:
zar nema u vaoj umnoj glavi nikakav drugi prijedlog?
- Iscrpio sam sve to su mogli pomoi vaem velianstvu,
ali vi ste sve odbili. Predlagao sam da se kraljica opkoli i uhiti,
vaa je slabost prihvatila Zapoljin prijedlog da se provede vjen
anje. Rekao sam: bit e jo gore, ali nitko me nije sluao. Meu
tim, poslao sam svojeg neaka Belu da istrai gdje se sakrila crna
eta. Kad bismo je mogli nai... Idem u grad traiti novaca. Tre
bali bismo imati samo jedno veliko imanje i zaloiti ga kod vene-

546

cijanskih poslanika za oko sto tisua dukata. To bi mi bik) dovoljno
da otkupim vas i sve kraljiine ete zadobijem za sebe.
Jo prije nego se okrenuo da ide, stigli su kralju Petar Gereb,
Zapolja i rizniar Orban.
Iznova su stali raspravljati o bespomonosti situacije i ponovo ie
Zapolja savjetovao Vladislavu:
- Drugo vam ne preostaje, velianstvo, nego otii u egersku
palau. ""__
- Biskupe, pomozite - moli kralj Bakaca.
- idovima je mana pala s neba kad su bili na rubu propasti. Moda i
ja pronaem manu.