Professional Documents
Culture Documents
I FEVZIJEV BULBULISTAN
NA UNIVERZITETU SORBONNE
Izdava
Za izdavaa
Devada uko
Suizdavai
Muftijstvo mostarsko
Meihat Islamske zajednice u Hrvatskoj
Medlis Islamske zajednice Mostar
Urednici
Devada uko
Elvir Duranovi
Prijevod s francuskog
Struni saradnik na prijevodu
Prijevod Bulbulistana s perzijskog
Lektorica
Tehniko ureenje i DTP
Dizajn korice
Almira Drino
tampa
IC tamparija, Mostar
Vladimir Pavlovi
Namir Karahalilovi
Adaleta Kadi
Fatima Zimi
Suhejb Demaili
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Sarajevo, 2016.
SADRAJ
Uvod..........................................................................................
PRVI DIO
Zorica Manojlovi
Dr. Milivoj Mirza Abdurahman Mali, orijentalist sa Suaka ............ 15
Namir Karahalilovi
O doktorskoj disertaciji Milivoja Mirze Abdurahmana Malia........... 41
Ibrahim Kemura
Malieva kolekcija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci .................. 61
DRUGI DIO
Thse pour le doctorat dUniversit .............................................. 68
Doktorska disertacija ..................................................................... 69
BULBULISTAN Shakh Fewzi de Mostar
(Prijevod izvornika na francuski jezik, M. Mali) ...................... 222
BULBULISTAN ejh Fevzi Mostarac
(Prijevod izvornika na bosanski jezik, N. Karahalilovi) ........... 223
Biljeke uz prijevod Bulbulistana na bosanski jezik ...................... 357
Izbor faksimila rukopisa Bulbulistana ........................................... 404
UVOD
Kad je poetkom 20. stoljea, prevodei na bosanski jezik najznaajnije djelo uvenog Hasana Kafije Pruaka Temelji mudrosti o
ureenju svijeta, Safvet-beg Baagi predloio da se osnuje drutvo
(institut) ija bi primarna funkcija bila da nau i zapadnoevropsku
javnost upozna s djelima Bonjaka pisanim na orijentalnim jezicima,
nije slutio da e se njegova ideja ostvariti skoro pola stoljea kasnije
(1950) osnivanjem Orijentalnog instituta u Sarajevu. Bogata pisana
orijentalna batina Bonjaka, stoljeima stvarana i brino njegovana
unutar neko mone Osmanske drave, nije mogla ostati skrivena u
tami zaborava, ve je privlaila pojedince, entuzijaste i zaljubljenike
u istonjaku mudrost, filozofiju i poeziju i pozivala ih da je otkriju i
u punom sjaju predstave svijetu. Jedan od tih entuzijasta, koji nije
ekao da se uspostavi institucionalni okvir za izuavanje nae orijentalno-islamske batine, bio je Milivoj Mirza Abdurahman Mali, uglavnom spominjan pod imenom Milivoj Mirza Mali. Posljednji dah svoga
kratkog ali bogatog ivota Mali je iskoristio da odbranom doktorske
disertacije na Univerzitetu Sorbonne 1935. godine akademskoj javnosti predstavi Bonjaka Fevzija Mostarca (Blagajca) i njegovo djelo
Bulbulistan.
Neobine ljudske sudbine i zadivljujue svjetove upoznat e cijenjeni italac listajui stranice ove knjige. ivotopis Milivoja Mirze Malia, publiciste, prevodioca i jednog od pionira iranistike na naim
prostorima, pria je za sebe. itajui njegovu biografiju osjetili smo
duboko potovanje prema ovjeku koji je imao hrabrosti da, unato
brojnim preprekama, odvano i ustrajno slijedi svoj ivotni put. Skrhan
boleu, esto bez novca i osnovnih sredstava za ivot, okruen nerazumijevanjem ire zajednice i naputen od svih osim najbliih lanova
porodice i malobrojnih prisnih prijatelja, Mali je pandan svojoj sudbini
pronaao u Fevziju Mostarcu. Iako su se izmeu njih dvojice isprijeila
dva duga stoljea i razliit civilizacijski i kulturoloki milje, prisnost je
bila oigledna. Autobiografski motivi proimaju mnoge dionice Malieve disertacije o samozatajnom ivotu ejha Fevzija, koji u miru tekije
na Buni, na krajevima Osmanske drave, daleko od vreve tadanjih
7
velikih centara Istanbula, Edirnea, Kaira pa i Sarajeva njeguje i razvija sasvim neoekivan, nadasve profinjen nauni diskurs. Za razliku
od veine sunarodnika koji svoja djela uglavnom piu na arapskom i
turskom jeziku, Fevzi svoje knjievno djelo pie na perzijskom jeziku
usprkos hiljadama kilometara koji su ga dijelili od perzijskoga govornog
podruja. I u tom je segmentu bliskost izmeu Fevzija i Malia oigledna te smo uvjereni da su sline ivotne sudbine i duhovne sklonosti
glavni razlozi koji su utjecali na Malia da se u svojoj doktorskoj disertaciji bavi Fevzijem Mostarcem i njegovim djelom.
Jedno od polja naunoistraivakog interesiranja Instituta za islamsku tradiciju Bonjaka jest afirmiranje doprinosa Bonjaka islamskim i drugim naukama. Prole godine (2015) navrilo se osam decenija otkako je Mali zapadnoevropsku i svjetsku javnost upoznao s
Bonjakom Fevzijem Mostarcem i njegovim doprinosom etiko-didaktikoj knjievnosti na orijentalnim jezicima. U skladu s tim, Nauno
vijee Instituta prihvatilo je ideju akademika Enesa Karia da se prevoenjem spomenute doktorske disertacije na bosanski jezik i njezinim
objavljivanjem oda zaslueno priznanje zaboravljenom Maliu.
Izdavanje ove publikacije u nama izaziva dvostruku radost. Sretni
smo zbog toga to smo tampanjem ove knjige naoj akademskoj i
iroj javnosti uinili dostupnim osamdeset godina zapostavljan naunoistraivaki rad Milivoja Mirze Malia. Time je, nadamo se, barem
djelimino ispravljena velika nepravda uinjena ovom izuzetnom naunom radniku. Raduje nas i injenica da je Mali, osim s Fevzijem
Mostarcem, zapadnoevropsku javnost upoznao sa zanimljivim injenicama o nekoliko drugih pjesnika i knjievnika s naih prostora koji
su tokom osmanske uprave u Bosni i Hercegovini pisali na perzijskom
jeziku. To su: Dervi-paa Bajezidagi, njegov sin Sabuhi Ahmed-beg
Dervipai, Ahmed Rudi, Husrev-paa Sokolovi, Mustafa Ladunni,
Adni Mahmud-paa Hrvat, Tevekuli-dede, Sudi, Nurullah Muniri-efendi i Mirza Safvet-beg Baagi.
Spomenimo da Mali u svom radu esto spominje Bonjake, istiui da Bulbulistan Fevzija Mostarca govori o karakteru i osobnosti
Bonjaka na isti nain na koji to ulistan ejha Sadija irazija govori o
Irancima. Usto, Mali koristi naziv Bonjak za sve stanovnike Bosne i
Hercegovine to, zapravo, ima korijene u srednjovjekovnoj Bosni, ali
se, uglavnom zbog politikih interesa tokom 19. stoljea, taj naziv
postepeno reducirao na muslimane. U dananje vijeme dubokih podjela Malievo integrativno razumijevanje Bonjatva itekako je potrebno i vrijedno spomena.
8
Uvod
Ova se knjiga sastoji iz dva dijela. Prvi dio posveen je ivotu, djelu i zaostavtini Milivoja Mirze Malia. Povodom osamdeset godina
od Malieve smrti u asopisu Znakovi vremena, ljeto-jesen 2015,
objavljen je prilog o Maliu i njegovoj doktorskoj disertaciji. Dva zanimljiva rada iz ovog broja asopisa Znakovi vremena tekst Zorice Manojlovi Milivoj Mirza Mali: dvije tihe obljetnice i rad Namira
Karahalilovia O doktorskoj disertaciji Milivoja Mirze Abdurahmana
Malia susretljivou urednitva asopisa, sastavni su dio ovog
poglavlja. Zorica Manojlovi, via arhivistica u Dravnom arhivu u Rijeci napisala je biografsku priu o Maliu. U radu pod naslovom Dr.
Milivoj Mirza Abdurahman Mali orijentalist sa Suaka napisanom
na hrvatskom, Malievom maternjem jeziku, itaoci e se moi upoznati s kratkim, ali iznimno bogatim i sadrajnim Malievim ivotom.
Ljubaznou i trudom Zorice Manojlovi i uprave Gazi Husrev-begove
biblioteke ovaj tekst obogaen je fotografijama, faksimilima rukopisa
i linih dokumenata iz zaostavtine Milivoja Mirze Malia.
U fokusu rada Namira Karahalilovia jest Malieva doktorska disertacija o Fevziju Mostarcu i njegovu Bulbulistanu. Karahalilovi nas
vodi kroz disertaciju, upoznaje s Fevzijem Mostarcem, uzorima na
koje se oslanjao i izvorima iz kojih se napajao te historijskim i drutvenim okolnostima u kojima je njegov Bulbulistan nastajao. Posebnu panju Karahalilovi je posvetio Malievom knjievnohistorijskom
metodu prouavanja Bulbulistana.
Tekstom Ibrahima Kemure Malieva kolekcija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci zavrava prvi dio knjige. Navedeni rad izvorno je
objavljen 1972. godine u prvom broju godinjaka Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
Drugi dio knjige obuhvata doktorski rad Milivoja Mirze Malia s
Bulbulistanom, biljekama uz rad, indeksom vlastitih imena i bibliografijom. Ovaj dio knjige, uz manje izuzetke, donosimo dvojezino,
na izvornom francuskom i u prijevodu na bosanski jezik. Veliku zahvalnost dugujemo prevoditeljici Almiri Drino, koja je uloila ogroman trud da bi vjerno pretoila Maliev doktorski rad iz francuskog
u bosanski jezik. U procesu oivljavanja teksta disertacije na francuskom jeziku otkriveni su odreeni tehniki nedostaci i tamparske
pogreke koje smo, pozivajui se na uredniku nadlenost, otklonili. S
obzirom na to da se Mali u svom radu esto oslanjao na istraivanja
Safvet-bega Baagia, pogotovo u dijelu rada o perzijskoj knjievnosti
u Jugoslaviji, za prijevode stihova pojedinih pjesnika na bosanski jezik
koristili smo Baagieve prijevode iz teksta Bonjaci i Hercegovci u
9
10
Uvod
ZAHVALE
Velike zasluge za objavljivanje ove knjige pripadaju akademiku Enesu
Kariu, od koga je potekla ideja o objavljivanju ovog djela, i gospodinu Muji Okoviu, koji je u biblioteci Univerziteta Sorbonne kopirao
doktorski rad Milivoja Mirze Malia. Na tome im se iskreno i srdano
zahvaljujemo.
Zahvaljujemo se uredniku asopisa Znakovi vremena Adnanu Silajdiu i lanovima redakcije to su nam dobrohotno ustupili tekstove Zorice Manojlovi i Namira Karahalilovia o biografiji i doktorskoj
disertaciji Milivoja Mirze Malia. Zahvalnost svakako dugujemo i autorima ovih radova za korisne sugestije i nesebinu podrku.
Direktoru Gazi Husrev-begove biblioteke Osmanu Laviu srdano se
zahvaljujemo za ustupanje rada Ibrahima Kemure o Malievoj kolekciji pohranjenoj u ovoj biblioteci. Ujedno pohvaljujemo uposlenike Gazi
Husrev-begove biblioteke koji su cjelokupnu kolekciju Malievih radova (objavljenih i neobjavljenih), njegovu korespondenciju i line dokumente digitalizirali i time ih uinili pristupanijim naunoj javnosti.
Rijei zahvalnosti upuujemo muftiji Muftijstva mostarskog Salem-ef. Dedoviu, predsjedniku Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz-ef. Hasanoviu i predsjedniku Medlisa Islamske zajednice
Mostar Ramizu Jelovcu za njihovu podrku i iskazanu elju da budu
suizdavai ovog znaajnog djela.
Rijeima ejha Fevzija Mostarca spoetka Bulbulistana upuujemo
Zamolbu onima to e u ovoj bai blagoslovljenoj sjediti, i onima koji
e ovaj vrt dopadljivi, od trnja zle namjere i mijene potpuno isti, promatrati: kad god s odobravanjem pogled upute, neka baovanu, koji
je na njegu svake biljke ivot vrijedni utroio, i u njegovanju svakoga
drveta krv iz srca lio, plodovima iz bae Sebul-Mesani (El-Fatiha)
radost podare, i dovom ga se prisjete.
Devada uko, direktorica
Instituta za islamsku tradiciju Bonjaka
Elvir Duranovi, nauni saradnik
11
PRVI DIO
DR. MILIVOJ MIRZA ABDURAHMAN MALI,
ORIJENTALIST SA SUAKA
O DOKTORSKOJ DISERTACIJI
MILIVOJA MIRZE ABDURAHMANA MALIA
MALIEVA KOLEKCIJA
U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
Rad se temelji na istraivanju arhivskih, bibliografskih i usmenih izvora zapoetom 2013. godine. Prikupljeni su podaci o Milivoju Mirzi A. Maliu dostupni u raznim
javnim arhivima u Hrvatskoj i BiH, knjinicama Hrvatske, BiH, Srbije i Francuske, u
pismohranama kao i u privatnom obiteljskom arhivu Mali Rossi. Kritiki su obraeni i svi dostupni bibliografski izvori. Posebno su dragocjena usmena svjedoenja
i otvorenost lanova obitelji i prijatelja, prije svega gospoe Mirelle Rossi, Malieve
neakinje, gospodina Jure onje, supruga Malieve keri Jelene Tuenke, i gospodina Davorina Malia, unuka Milivoja M.A. Malia, sina Malievog sina takoer Milivoja.
Vrijedna pomo i putokaz bile su osobne konzultacije autorice s istaknutim znanstvenicima i istraivaima s podruja orijentalistike i povijesti (D. Buan, I. Buatli,
E. auevi, Z. Hasanbegovi, N. Karahalilovi, F. Nametak, T. Pai Vuki, A. Popovic,
P. Gelez). Maliev osobni fond u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu je zbog
tehnikih razloga bio privremeno nedostupan te se podaci o njemu izneseni u tekstu
temelje samo na bibliografskim izvorima. Do ovog trenutka autorica ga jo nije istraila osobno. Rezultati istraivanja prezentirani su prvi put na predavanju s naslovom
Dr. Milivoj Mirza Abdurahman Mali. ivot i djelo vrsnog orijentalista i poliglota odranom 21.2.2014. godine u Islamskom centru u Rijeci a u suradnji Hrvatsko-turskog
drutva Rijeka, Dravnog arhiva u Rijeci i Medlisa Islamske zajednice Rijeka. Kao
gost na navedenom dogaaju sudjelovao je i sveuilini profesor Ismet Buatli. I
ovom prigodom autorica eli posebno zahvaliti sarajevskim kolegama, arhivistima i
knjiniarima u svim batinskim ustanovama kojima se obratila a koji su presudno
nadoknadili nedostupnost nekih izvora u Rijeci i Hrvatskoj, a naroito gospoi Muberi
Bavi iz Orijentalnog instituta.
15
16
Osim predavanja u Rijeci 21.2.2014. godine, u Zagrebu je dan ranije u organizaciji Medlisa Islamske zajednice u Zagrebu na tribini Dr. Sulejman Maovi odrano
i predavanje sveuilinog profesora Ismeta Buatlia na temu Milivoj Mali Mirza
Abdurahman prvi hrvatski iranista. Takoer, u organizaciji Hrvatsko-turskog drutva
Rijeka sveuilini profesor Namir Karahalilovi je 16.10.2014. godine u Narodnoj itaonici Gradske knjinice Rijeka izlagao na temu Bulbulistan Fevzija Mostarca u recepciji
Milivoja Mirze Malia. U asopisu Izvjee Prve suake hrvatske gimnazije u Rijeci za
kolsku godinu 2013./2014. autorica je objavila rad Dr. Milivoj Mirza Abdurahman Mali
prvi hrvatski iranist, pariki student, suaki ak.
Hrvatska knjievna enciklopedija, Gl-Ma, Zagreb 2010, str. 591 (autor M. dralovi).
. Omerbai, Islam i Muslimani u Hrvatskoj, Zagreb 1999, str. 408, 409.; Z. Hasanbegovi,
Muslimani u Zagrebu 1878.-1945 : Doba utemeljenja, Zagreb 2007, str. 359.
ZAVIAJ IMOTSKI
Milivoj Mali roen je 10.7.1897. godine u Imotskom, u graanskoj
obitelji kao drugoroeno dijete, prvoroeni sin, koji je nakon smrti
starije sestre ostao najstarije dijete u obitelji. Krten je 2.8.1897. godine kao Milivoj Mate Marko.7 Njegova majka Ildegarda roena oi
Mirilovi bila je iz ugledne imotske posjednike plemike obitelji, ki
slubenika Kotarskog suda u Imotskom, neakinja naelnika opine
Imotski, dok je otac Klonimir (Clement) Mali, posjedniki sin, doselio
u Imotski iz Makarske i radio u opinskom poglavarstvu kao tajnik.
Obitelj oi Mirilovi je svoj naslov, ugled i posjede temeljila na ulozi
njihovog pretka kneza Mate u oslobaanju Imotskog od osmanske
vlasti u 18. stoljeu. U saveznitvu s Venecijom, pripadnik starog bosanskog plemstva knez Mate je okupivi vojsku u Mostaru gdje je
obitelj tada ivjela, ostavio tamonje posjede i u zamjenu za posjede
u Imotskom i osiguranu mletaku plemiku titulu, 2.8.1717. godine
5
M.T. Oki (1902.-1977.), islamolog, orijentalist, nakon Drugog svjetskog rata ugledni sveuilini profesor u Turskoj. Studirao je knjievnost i orijentalne jezike u Parizu 1926.-1930. godine. Njegov tekst Dr. Mirza A. Mali (Uz godinjicu njegove smrti)
objavljen je u asopisu Gajret, XVII/11, Sarajevo, 1936, str. 172-175.
Abdurrahman (dalje Abd.) Nametak (1908.-1982.), dramski pisac i povjesniar knjievnosti, suradnik asopisa Novi Behar, pohaa predavanja na Sorbonni 1931. i 1932.
godine. Mali je suraivao i s njegovim bratom Alijom (1906.-1987.), profesorom knjievnosti, francuskog i ruskog jezika, knjievnikom. U Malievo vrijeme Abd. Nametak
ureivao je Novi Behar i druga izdanja. Autor je nekrologa objavljenog pod naslovom
Merhum Dr. Mirza Abdurrahman M. Mali u Novom Beharu, God. IX (1935/36), br. 7-8,
Sarajevo 1935, str. 113-115.
Dravni arhiv u Splitu, HR-DAST-179, Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga krtenih
upe Imotski, br. 35/1897.
17
18
Istoni dio dananje Rijeke koji je imao razliit upravni i dravno-pravni status od zapadnog dijela grada (Rijeka/Fiume) sve do 1947. godine kada dolazi do njihova spajanja
u jedinstvenu upravnu cjelinu imenom Rijeka.
Pismohrana Prve suake hrvatske gimnazije u Rijeci. Takoer, Dravni arhiv u Rijeci,
HR-DARI-144, Trgovaka akademija na Suaku, Glavni imenici (upisnice) 1911.-1915.
11
I. Kemura, Malieva kolekcija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga 1, Sarajevo 1972, str. 103.
19
sve tampane knjige Muslimanske biblioteke i temeljito ih prostudirao, a naroito Osnovna naela Islama (autor Ahmed Naim op.a.) i
Muslimansku enu (autor Muhamed Ferid Veddi op.a.). Kasnije sam
proitao i knjigu Abdullaha Quiliama Islam, nabavio arapsku gramatiku
i jedno izdanje Kurana s talijanskim prevodom i komentarom.13
Kraj Prvog svjetskog rata Mali je doekao kao bankarski inovnik.
Mladi domoljub dijeli optimizam junoslavenskog ujedinjenja, te se
odmah po propasti Austro-Ugarske Monarhije u jesen 1918. godine
spremno ukljuuje u burna rijeka zbivanja.14 Kao dragovoljac Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba petnaest dana uvao je narodnu
zastavu na gradskom tornju, a nakon ulaska talijanske vojske u grad
kao legionar odlazi u Meimurje gdje na Muri neko vrijeme brani nestabilnu dravnu granicu.15
20
Janko Poli Kamov (Suak, 1886. Barcelona, 1910.), avangardni pisac sa Suaka, buntovnik u knjievnosti i ivotu, putnik. U trenutku njegove smrti 1910. godine koja je nesumnjivo snano odjeknula u Suaku i Rijeci, Mali kree u etvrti razred iste gimnazije koju
je pohaao Kamov. Kamova Mali navodi kao samorazumljiv ali posebno vaan kraj niza
sastavljenog gotovo redom od modernista i prethodnika avangarde.
Abd. Nametak, Merhum Dr. Mirza Abdurrahman M. Mali, Novi Behar, God. IX (1935/36),
br. 7-8, Sarajevo 1935, str. 114.
14
Politiki nemiri u Rijeci u listopadu i studenom 1918. godine kada se uz prisutnost raznih pobjednikih vojski sukobljavaju razliite politike opcije (hrvatska, jugoslavenska
i talijanska) u borbi za prevlast nad poslijeratnom budunosti grada. Od 23.10. grad je
pod upravom novoformirane Drave Slovenaca, Hrvata i Srba sa sredinjom vlau
u Zagrebu, formiraju se lokalna narodna vijea kao nestabilna i kratkotrajna mjesna
uprava. Za junoslavensko ujedinjenje su se posebno zalagali omladinci na zajednikim manifestacijama, a njihov pokret vee se i uz omladinski pokret koji je djelovao na
Suaku. Nakon dolaska talijanske ratne mornarice, doivljenog kao potpora politikim
prestavnicima talijanskog stanovnitva, rijeki Talijani 4.11. skidaju hrvatsku zastavu s
gradskog tornja i stavljaju svoju, a sredinjoj vlasti u Zagrebu odrie se pravo na Rijeku.
U gradu su zavladali neredi, a mlaki pokuaji ostalih saveznika da se sprijei talijanska okupacija nisu uspjeli zaustaviti konaan ulazak talijanske vojske koji je uslijedio
17.11.1918. godine. Ostali saveznici su napustili grad, a malobrojna vojska Narodnog
vijea odnosno Narodna straa je bila razoruana.
15
M.T. Oki, Dr. Mirza A. Mali (Uz godinjicu njegove smrti), Gajret, XVII/11, Sarajevo,
1936, str. 172.
16
21
Legitimacija u Kr. visokoj koli za trgovinu i promet u Zagrebu; Arhiv GHB, A-789/B
22
17
Pismo Stjepanu Radiu 1925. godine, u I. Kemura, nav. dj., str. 103.
18
19
Svjedodba Imamskog ureda za Hrvatsku i Slavoniju o Malievom prelasku na islam; Arhiv GHB, A-789/B
20
Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, Godina 1916, Komad X., Zakon od 27. travnja 1916. o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama
Hrvatskoj i Slavoniji, str. 149-151.
BORAVAK U PANJOLSKOJ
Nisu dovoljno poznate okolnosti Malievog odlaska u panjolsku
niti to je presudno utjecalo na taj, ini se, nagli odlazak. Odlazi u
Barcelonu, navodno s jednim kolskim prijateljem.25 Prema njego-
24
21
www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Zakon_o_vjeroispovjednim_odnosima_1906.pdf
22
23
Matini ured Medveak Zagreb, Matica roenih (sidilli viladet) muslimana, upis br.
2/1922.
24
I. Mufti, Merhum prof. Dr. Milivoj-Mirza Abdurahman Mali. Peta godinjica smrti
uglednog hrvatskog orijentaliste, Muslimanska svijest, Sarajevo, 2.11.1940.
25
lanska karta Mirze Malia u bokserskom klubu u Barceloni, panjolska; Arhiv GHB, A-789/B
U biografskoj biljeci priloenoj uz Maliev lanak Slavni Jugosloveni u stranom svijetu, Kemura citira Malia, vjerojatno prema zapisima iz Malieve ostavtine, Glasnik
Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, god. XXX, br. 7-8, Sarajevo, 1967., str. 329.
27
28
25
26
29
30
31
Novi Behar, god. II, br. 17-18, Sarajevo, 15.1.1929., str. 281-282.
35
32
36
33
Isto.
37
34
38
27
Prijevod s engleskog, ulistan, Sarajevo, 1926., br. 3, str. 36-38. Kemura ovaj tekst
navodi kao neobjavljen rukopis.
40
Abd. Nametak, nav. dj., str. 115; I. Kemura, nav. dj., str. 104.
41
http://berlin.ahmadiyya.org/m-rev/
42
43
28
M.T. Oki, nav. dj., str. 172. To je unato brojnim mistifikacijama i pretjerivanjima zabiljeenim u domaim medijima nakon njegove smrti (ahinovi Ekremov npr. u Obzoru i
Jutarnjem listu), jedini njegov boravak u islamskom svijetu potvren i u dokumentima
(Pisma sestri Marici Rossi iz Tunisa, 14.2.1929., 30.3.1929, sve iz privatnog arhiva
Mali-Rossi).
Dopisnica Aliji Nametku iz Nice, 22.10.1932. (Historijski arhiv u Sarajevu, HAS-ZV-287a , HAS-ZV-287b )
Privatni arhiv Mali-Rossi, pisma sestri Marici Rossi iz Pariza i Nice 1930.-1933.
29
pomo obitelji mogao je raunati jo samo na potporu prijatelja i suradnika, tako i uglednih bonjakih intelektualaca iz Sarajeva koji su
mu osobnim prilozima i osiguranjem potpore ondanjih muslimanskih drutava Narodna uzdanica i Gajret pokuali olakati poloaj.
Neko vrijeme 1932. i 1933. godine, tad i sa zasnovanom obitelji, ivio
je u Nici. Tamo je u braku s poljskom idovkom Noemie Becker 1933.
godine roeno njegovo drugo dijete, njegova ki Jelena Tuenka. Njegov sin Milivoj iz kratkog braka s djevojkom iz Ravne Gore (u Gorskom
kotaru u Hrvatskoj) Franjicom Svetlii45 roen je u svibnju 1922. godine, u vrijeme kad mu je otac ve boravio u Barceloni.
Konano, Mali je iako teko bolestan, tad ve sedam mjeseci paraliziran, na nosilima 17.7.1935. godine uspio na Sorbonni obraniti
svoju doktorsku tezu. Ona je iste godine objavljena u Parizu u izdanju
Librairie L. Rodstein, a i danas se nalazi u brojnim europskim sveuilinim i nacionalnim knjinicama.
POVRATAK U DOMOVINU
U rujnu 1935. godine, nakon trinaest godina odsutnosti Mali se vraa u Zagreb. O njemu se ve neko vrijeme navodno bilo govorilo kao
o najizglednijem kandidatu za mjesto na katedri za orijentalistiku
koja se trebala osnovati na Filozofskom fakultetu ali je nedostajalo
znanstvenog osoblja. Potrebu za strunjacima iz podruja orijentalne
filologije imala je i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
radi obrade zbirke orijentalnih rukopisa koja se prikupljala od druge
polovice 20-ih godina. Mali se pokuao lijeiti, krae vrijeme boravio
je u Skradu, ali je njegovo stanje bilo nepovratno loe. Na samom
kraju svog ivota vraa se na Suak. Umire u bolnici s dijagnozom
mijelitisa 12.10.1935. godine u trideset i osmoj godini.46 Posljednja
mu je elja bila da bude sahranjen po muslimanskom obredu, to je
njegova majka odluila potovati. Sahranjen je na trsatskom groblju
13.10.1935. godine u obiteljskoj grobnici pored svog oca Klonimira
koji je umro 1927. godine. U to vrijeme na Suaku nije postojao slubeni oblik vjerske organiziranosti muslimana pa se obitelj obratila za45
46
30
Vjenanje je obavljeno u crkvi Sv. Marka u Zagrebu 5.3.1922. godine (Hrvatski dravni
arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matinih knjiga i popisa obitelji, Matina knjiga vjenanih Sv. Marko, br. 110/1922).
Matini ured Medveak Zagreb, Matica umrlih muslimana (sidilli vefijat), upis br.
21/1935.
Naslovnica Malieve doktorske teze objavljene u Parizu 1935. godine u izdanju Librairie L. Rodstein
(Ekr.) Pok. Mirza-Milivoj Mali hrvatski orijentolog, Jutarnji list, 26.10.1935., str. 9.
48
(Ekr.) Umro Dr. Abdurrahman Mirza Mali, Obzor, Zagreb, LXXVI, 248 (26.10.1935), str. 2.
49
Dr. Milivoj Mirza Mali, Svijet, Zagreb, 1935., str. 393 (croinfo.net/forum/index.php?
topic=189.0)
50
51
(Alija Nametak), Dr. Abdurahman Mirza Mali, Narodna uzdanica, kalendar IV/1936,
Sarajevo 1935.
56
(Alija Nametak), Jedan veliki gubitak jugoslovenskih muslimana, Glasnik Vrhovnog vjerskog starjeinstva Islamske vjerske zajednice, III/br. 10-11, Sarajevo 1935, str. 482.
57
52
32
53
54
33
znanstveni ar, sistematinost, uenost. Orijentalna filologija u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata znaajno se razvijala, osnivale su
se ustanove, instituti i katedre. Sarajevo je postalo njeno sredite. Od
70-ih godina 20. stoljea do danas u svim relevantnim bibliografijama
i pregledima jugoslavenske orijentalistike, bonjake knjievnosti, radova o knjievnosti muslimana na orijentalnim jezicima, specifino
na perzijskom jeziku, Mali je zbog svoje dizertacije dostojno valoriziran.62 U rasponu od vie desetljea Mali je jedan od tek nekoliko priznatih strunjaka iranista (Baagi, Handi, abanovi, ehaji) koji
su se bavili povijeu knjievnosti Bosne i Hercegovine na perzijskom
jeziku. Kad se govori o hrvatskoj orijentalistici, tek od 90-ih godina
20. stoljea djeluje Katedra za turkologiju na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, dok iranistika ne postoji.
34
58
59
60
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, god. XXX, br. 7-8, Sarajevo, 1967.,
str. 329-333.
61
Abd. Nametak, nav. dj., str. 115. Nametak navodi da je Mali bio lan berlinske misije
Ahmadijskog pokreta i budui misionar. Gorio je od elje, da pribavi potrebna materijalna sredstva, pa da se baci svim arom na misionarstvo...u kulturnim zemljama
Evrope, a prvenstveno u reakcionarnoj katolikoj paniji.
62
B. Nurudinovi, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918-1945., Orijentalni institut, Posebna izdanja XIII, Sarajevo 1986; D. ehaji, Izuavanje nae knjievnosti
na persijskom jeziku, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 39/1989, Sarajevo 1990, str.
85-93; S. Mili, Bibliografija radova o knjievnosti Muslimana na orijentalnim jezicima
kod nas, isto, str. 231-285; N. Filipovi, Knjievna batina bosanskih Muslimana na
orijentalnim jezicima u svjetlu evropske orijentalistike, isto, str. 153-162; M. eman,
Bibliografija bonjake knjievnosti, Sarajevo 1994, red.br. 4318, 8192, 7960; S. Bali,
Kultura Bonjaka : muslimanska komponenta, Zagreb, 1994, str. 86, 120, 179, 291.
63
35
PORODICA
Na kraju, potrebno je napisati par rijei o profesorici stranih jezika Nevenki Mali Ramous (Imotski, 1899. Rijeka, 1993.), neto mlaoj
sestri Milivoja Malia koja je brino njegovala uspomenu na svog brata.
Nazivala ga je zanesenjakom nauke koji zasluuje mjesto u enciklopediji.67 Mnogi Rijeani pamte gospou s Peina (dio Suaka), ponosnu i
snanog karaktera, koja je za razliku od brata Milivoja doivjela duboku
starost. Imala je dugi profesorski sta, tipinu graansku prosvjetnu
karijeru, bila je drutveno ukljuena i angairana. Sudjelovala je u antifaistikom pokretu, a neposredno poslije rata radila je u gradskoj upravi i prosvjeti, izmeu ostalog i kao upraviteljica Pionirskog kazalita u
Rijeci. Bila je u braku s Osvaldom Ramousom, rijekim intelektualcem,
64
65
66
Fevzi Mostarac, Bulbulistan (prijevod D. ehaji, stilizacija D. Lati), Kulturni centar Ambasade I.R. Iran Sarajevo, 2003; Fevzi Mostarac, Bulbulistan (prijevod D.
ehaji, stilizacija D. Lati), Kulturni centar Ambasade I.R. Iran, Sarajevo, 2011;
Fouz Mostr, Bolbolestn, Be tashh-e doktor Esmat Xo ein, Ryzan-ye farhangye omhr-ye Eslm-ye rn dar Sryewo, Sryewo 1390/2011; N. Karahalilovi,
Kritiko izdanje djela Perivoj slavuja (Bolbolestn) autora Fevzija Mostarca, Filozofski fakultet u Sarajevu (e-izdanje), Sarajevo, 2014. Karahalilovi je prema miljenjima recenzenata (I. Buatli, S. Baki) otklonio slabosti i nedostatke svih prethodnih.
Izmeu ostalog, u njegovu radu prvi put se doista kritiki i temeljito prikazuju i propituju Malieve teze o Bulbulistanu.
67
36
Privatni arhiv Mali Rossi, Pismo Nevenke Mali-Ramous Malievoj kerki Jeleni Tuenki onje i njenom suprugu Juri onji, 12.1.1983. Pismo je poslano uz enciklopedijsku biljeku o Maliu koju je njegova sestra priredila, ali ta biljeka nije pronaena ni u
jednom zagrebakom leksikografskom izdanju iz 1980-ih godina.
Isto.
69
Isto. Nametak je govorio o velikoj biljenici koju mu je Mali pokazao u Parizu, formata kao Novi Behar od 300 do 350 strana, dok je Oki apodiktiki tvrdio da biljenica
nije postojala.
70
37
djecu, sina Milivoja (Ravna Gora, 1922. Beograd, 1967.) i Jelenu Tuenku koji su bili bliski sve do svojih takoer preranih smrti. Nevenka
je Maliev arhiv dala pohraniti u Gazi Husrev-begovoj biblioteci uz
suglasnost njegove djece, budui da oni nisu imali poseban interes za
orijentalistiku (sin Milivoj bio je ekonomist po struci), ime je dodatno
pokazala koliko je potovala njegov ivot.
Mali je za svog dugog izbivanja i burnog ivota bio cijelo vrijeme u
kontaktu sa svojim sestrama i bratom Matom. Sestra Zlata takoer je
bila nastavnica, brat Mate slubenik po zavrenoj Trgovakoj akademiji. Najmlaa sestra Marija (Marica) udala se za Marija Rossija, rijekog
prirodoslovca amatera i kasnije inicijatora osnivanja Prirodoslovnog
muzeja u Rijeci 1945. godine. U pismima Marici Milivoj opisuje kroz
to sve prolazi, daje joj razne savjete, otvoren je, iskren, emotivan.
Malii su ga pomagali, podravali, razmjenjivali pisma. Majka Ilda je
imala poseban autoritet u obitelji, Mali je u pismima sestrama uvijek
njeno pozdravlja i pokuava je zatititi od loih vijesti o sebi. Obitelj se
ponosila i uinila je sve da obrani njegov izbor, kad je to bilo potrebno.
Presudan sluaj u koji se obitelj snano ukljuila dogodio se neposredno nakon Malievog ukopa kada je morala estoko braniti pravo da sin bude sahranjen uz oca u obiteljskoj grobnici bez obzira na
njihovu razliitu vjeroispovijest. Iako su lokalne novine71 sprovod dr.
Mirze A. Milivoja Malia opisale kao dostojan ispraaj uvaenog sugraanina kojem je nazoio velik broj znanaca i potovalaca te opirno prenijele govor zagrebakog muftije, ipak je islamski obred bio
na Suaku u to vrijeme nesvakidanji dogaaj koji je izazvao i neke
negativne reakcije. Prema tadanjim obiajima i propisima groblja su
bila vjerski podijeljena pa je prvi islamski obred na trsatskom groblju
bio presedan. Na to su se pozvali trsatski upnik i senjsko-modruki biskup kada su nekoliko dana nakon pokopa, opinskim vlastima
slubeno negodovali to je Mali kao musliman sahranjen na rimokatolikom dijelu groblja i zatraili da se njegovo tijelo prenese na
muslimanski dio.72 Iako to nije bilo mogue iz jednostavnog razloga
to na Suaku tada nije postojala ni islamska vjerska zajednica pa ni
muslimansko groblje, obitelj je odluila najenerginije sprijeiti takav
razvoj dogaaja iz razloga ouvanja obiteljskog integriteta i potovanja vjere svoga sina i brata. Spor je potrajao od listopada 1935.
do lipnja 1936. godine, navodno je ekshumacija ak bila i naloena.
38
71
72
Dravni arhiv u Rijeci, HR-DARI-23, Gradsko poglavarstvo Suak, Opi spisi br. 2230/1936.
***
Za mnoge od nas je susret s Maliem bio nenadan, iznenaenje, otkrie. Mnoge je zaudio, impresionirao, fascinirao, za njegova ivota
i kasnije. Mnogi ga vjerojatno i nisu shvaali niti mogli razumjeti. Primarno, njegova motivacija dolazila je iz intelektualnih i duhovnih potreba i oko njega dovoljno slobode i razumijevanja da istrauje i ui, da
strasno probija konvencije. Za nae prilike neobina, ovakva ivotna
pria u Europi dvadesetih godina 20. stoljea moda i nije bila takva
rijetkost. Mnogo toga ostaje za istraiti, neki dijelovi ostat e vjerojatno trajno pokriveni prolou. U svakom sluaju, tom orijentalistu
sa Suaka, kako su ga znali nazivati u literaturi, treba se pribliiti iz
perspektive njegova vremena. Danas, stoljee nakon, susret s Maliem u naoj sredini ne samo da iznosi na svjetlo dana jednu osobnu i
obiteljsku povijest ve povezuje, otvara pogled i moe pobuditi interes
za Istok, za teme, kulture i znanstvena podruja koja stjecajem povijesnih i kulturnih okolnosti u Rijeci i Hrvatskoj nisu bili previe poznati.
Zorica Manojlovi
Dravni arhiv u Rijeci
39
O DOKTORSKOJ DISERTACIJI
MILIVOJA MIRZE ABDURAHMANA MALIA
U nastavku teksta djelo e biti spominjano pod naslovom koji je u svojoj studiji koristio
i sam Mali, to jest Bulbulistan.
Ibidem, p. 7.
Vidjeti: Franjo Markovi, Filozofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u
stoljeih XV. do XVIII., Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, Vol. 1, No.
1-2, Zagreb, Prosinac 1975, str. 272-273.
41
I
Prije osvrta na samu Malievu disertaciju, potrebno je ukazati na
nekoliko aspekata, barem onih najbitnijih, samog djela Bulbulistan.
Kako je ve navedeno, to djelo napisao je Fevzi Mostarac, poznat i
kao Fevzi Blagajac, bosanskohercegovaki pjesnik i prozaist na perzijskom i turskom jeziku iz druge polovine XVII i prve polovine XVIII
stoljea. Pored jednog kratkog traktata iz sufizma iz pera Abdullaha
Bonjaka,6 Bulbulistan Fevzija Mostarca jedino je prozno djelo u okviru bosanskohercegovake knjievne batine na perzijskom jeziku.
Rije je o djelu moralno-didaktikog karaktera, snano nadahnutom
sufijskim uenjem, koje je protkano prigodnim stihovima navedenim
u argumentativne svrhe.7 Pojedini prozni pasai teksta, pogotovo u
uvodu i poetnim dijelovima poglavlj, kao i dijalozima likova, a osobito kada je rije o vokativnim frazama8, napisani su u formi rimovane
i ritmizirane proze.
Kako je vidljivo iz uvoda djela i njegovog zavretka, Bulbulistan je
posveen Hekim-oglu pai, turskom namjesniku u Bosni u Fevzijevo
vrijeme.
U anrovskom smislu Bulbulistan nije samosvojno djelo; on predstavlja nastavak, slijed anrovskih tendencija koje su svoje formalne
i poetike konture poprimile jo u XIII stoljeu, i to u djelu ulistan
(Ruinjak) Sadija irazija, velikog perzijskog prozaiste i pjesnika,
ujedno i najveeg majstora pera u okviru klasine perzijske knjievne tradicije. U iranistikim krugovima nema prijepora oko toga da je
ulistan najznaajnije prozno djelo na perzijskom jeziku nastalo u
klasinom periodu. Meutim, ulistan nije samo knjievno-estetski
fenomen par excellence, djelo u kojem je do savrenstva doveden
prozni anr mekam (maqm)9; rije je o tekstu koji je umnogome
42
Drugim rijeima, nakon veine proznih tekstualnih fragmenata, u kojima autor iznosi
odreen stav, ideju, ili pria neku priu, slijedi jedan ili vie stihova kojima se potvruje
ispravnost prethodnog navoda u proznoj formi.
Rije je o iskazima kojima se jedan lik obraa drugom rijeima: o ti, koji/koja si..., i sl.
Pod navedenim anrom podrazumijeva se kratka prozna pria o nekom dogaaju, u kojoj
se glavni junak pojavljuje kao nepoznati lik, da bi pred kraj prie, tek to se njegov identitet
otkrije, on nestao i u sljedeem makamu opet se pojavio kao neki drugi lik; te prie obino
slue za zabavu itatelja, a ponekad sadre neki savjet ili moralnu poduku.
O tome opirno vidjeti: Mohammad Taq Bahr, Sabkens, eld-e awwal, p-e
hatom, Moassese-ye entert-e Amr Kabr, Tehrn, 1375. (1996), pp. 124-156;
Hosein Xatb, Fann-e nasr dar adab-e prs, p-e dowom, Zawwr, Tehrn, 1375.
(1996), pp. 599-623.
11
12
O tome opirnije vidjeti: Namir Karahalilovi, Kritiko izdanje djela Perivoj slavuja
(Bolbolestn) autora FevzijaMostarca.http://www.ffeizdavastvo.ba/Books/Kriticko_
izdanje_djela_Perivoj_slavuja_autora_Fevzija_Mostarca.pdf, str. 131-132.
Jednim od svojih uzora prilikom pisanja Bulbulistana Fevzi Mostarac smatra i Sadijevo
djelo Bustan (Bata). Kao moralno-didaktika poema, Bustan je u anrovskom smislu
nedvojbeno blizak i Bulbulistanu i drugim spomenutim djelima po ijem je uzoru
Bulbulistan nastao; meutim, kako je Bustan u cjelosti poetsko djelo, napisano u
formi mesnevije, ne moe se govoriti o njegovom formalnom utjecaju i bliskosti s
Bulbulistanom.
43
utjecaj sintakse njihovih maternjih, ili nekih drugih jezika koje su znali;
utjecaj drugih jezika osjea se i na fonetskom i ortografskom planu; a
posebno se zanimljivim ini proces tvorbe neologizama, tokom kojeg
su autori nenativni znalci/govornici perzijskog jezika, temeljem znanja
perzijske morfologije, gradili lekseme ije izvorne oblike u perzijskom
jeziku nisu znali, ili ih iz odreenog razloga nisu eljeli koristiti.
Sve navedene karakteristike zastupljene su i u Bulbulistanu; stoga to djelo zauzima znaajno mjesto u korpusu tekstova koji mogu
posluiti za prouavanje procesa utjecaja domicilnih jezika na perzijski u djelima njegovih nenativnih znalaca/govornika, prilikom irenja
perzijskog jezika na teritoriji Osmanskog carstva.
II
Doktorska disertacija Milivoja Mirze Abdurahmana Malia sastoji se
od pet kljunih dijelova: Prvi dio zaprema Opi uvod, koji obuhvata raspravu o epohi i mjestu u kojem je Bulbulistan nastao, porijeklu i psiholokom profilu autora, te njegovim sufijskim idejama i djelatnosti;
Drugi dio odnosi se na poglavlje o knjievnosti i pismenosti uope na
perzijskom jeziku na teritoriji bive Jugoslavije; Trei dio ini poglavlje o izvorima Bulbulistana, njegovoj strukturi i u njemu artikuliranim
idejama; etvrti dio odnosi se na prijevod Bulbulistana na francuski
jezik; Peti dio zapremaju komentari.
Kako sam Mali navodi, neka od poglavlja, ili potpoglavlja, uvjetovala su nastanak nekih drugih; tako ga je, naprimjer, rasprava o djelima anrovski srodnim s Bulbulistanom potakla i da openito izlae
o pismenosti i knjievnoj tradiciji na perzijskom jeziku na podruju
bive Jugoslavije.
U Opem uvodu svoje disertacije Mali definira i kljune zadatke
koje je pred sebe postavio tokom njene izrade:
1. najprije objasniti historijske i knjievne okolnosti objavljivanja
ovog djela: razdoblje, mjesto, intelektualnu i rasnu sredinu;
2. zatim pokazati da je Fevzijevo djelo, premda je u potpunosti
zauzelo svoje prirodno mjesto u knjievnom ciklusu svoga vremena i svoje historijske sredine, i dalje bilo duboko originalno,
i sa stanovita svog moralnog i filozofskog sadraja i sa stanovita nadahnua i stila;
45
46
13
14
15
16
17
18
19
O tom popisu vidjeti: M. Mali, Bulbulistan du Shakh Fewzi de Mostar..., pp. 177-182.
20
Tu, prije svega, mislim na rukopise OZ-6 i OZ-1531 iz Orijentalne zbirke Knjinice HAZU,
te rukopis IK. F. 41 iz Biblioteke Univerziteta u Istanbulu. Po svemu sudei, ni Mali
ni Bajraktarevi nisu imali saznanja o tim rukopisnim izvorima, osim jednog rukopisa
Bulbulistana pohranjenog u Biblioteci Akademije nauka u Zagrebu, za koji je Mali
saznao u posljednjem trenutku i nije se uspio njime okoristiti tokom svoga istraivanja
(vidjeti: M. Mali, Bulbulistan du Shakh Fewzi de Mostar...,, p. 85); meutim, iz
Malievog navoda nije jasno o kojem je od etiri zagrebaka rukopisa Bulbulistana
rije, poto jedini konkretan podatak koji iznosi jeste to da je rukopis za koji je saznao
otkupljen od izvjesnog Karabega. U iscrpnom opisu sva etiri rukopisa Bulbulistana koji
se uvaju u Orijentalnoj zbirci Knjinice HAZU, Muhamed dralovi ne spominje osobu
pod tim imenom/prezimenom (vidjeti: Muhamed dralovi, Rukopisi Bulbulistana u
OZHA i Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi, Beharistan, Broj 12, Kulturni centar pri
Ambasadi Islamske Republike Iran Sarajevo, Sarajevo, 2004, str. 1926).
47
III
Da bi se odredio Maliev knjievnohistorijski pristup prouavanju Bulbulistana, treba se prisjetiti zadataka koje je on odredio u uvodu svoje
disertacije. Naime, kada govori o potrebi prouavanja okolnosti u kojima je Bulbulistan nastao, Mali spominje epohu i mjesto nastanka
djela, te rasni, intelektualni i uvjetno kazano socijalno-politiki
profil autora. Takav pristup u punom je saglasju sa, u Malievo vrijeme, vaeim tendencijama u okviru pozitivizma, odnosno pozitivistike knjievne historiografije, iji je jedan od glavnih protagonista
bio Hippolyte Taine, francuski historiar i knjievni kritiar iz XIX stoljea. Kako je smatrao Taine, u prouavanju umjetnosti, poslije prikupljanja injenica mora se provesti istraivanje uzrok. Nastojei
ustanoviti teorijsku osnovu objektivnog metoda istraivanja i utvrditi kauzalni, uzroni niz koji upravlja razvojem umjetnosti, Taine je
u opu teoriju umjetnosti uveo svoju uvenu deterministiku trijadu,
koju ine rasa, sredina i moment, kao splet onih osnovnih uzroka koje
treba ispitati da bi se razumjela i priroda umjetnikove linosti i priroda njegovog djela.22 Pri tome, pod rasom Taine podrazumijeva sve
uroene i naslijeene sklonosti koje ovjek donosi na svijet roenjem,
odnosno ih stjee kao pripadnik odreenog naroda i odreene kulture;
pod sredinom se podrazumijevaju sve drutvene okolnosti u kojima
ovjek ivi i koje odreuju njegovo djelovanje: drutvene prilike, poli22
48
Zdenko Lei, Razvoj knjievnokritike svijesti od kraja XVIII do kraja XIX stoljea, u
Zdenko Lei, Hanifa Kapidi-Osmanagi, Marina Katni-Bakari, Tvrtko Kulenovi,
Suvremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006, str. 22.
tiki ivot, moralnu klimu koja vlada u drutvu itd.; a pod momentom
se u Tainovoj pozitivistikoj koncepciji prouavanja knjievnosti podrazumijeva stupanj duhovnog razvoja drutva koji je autor zatekao,
to jest tradiciju (bilo koje vrste) na koju se mogao osloniti.
I iz ovog saetog osvrta na Taineov pozitivistiki pristup izuavanju knjievnosti, jasno je da Mali u svom istraivanju o Bulbulistanu taj pristup prihvata kao relevantan, te da ga se konzistentno
pridrava. Premda se pozitivistikom pristupu izuavanja knjievnosti postavljaju razliiti prigovori (npr. da su pozitivisti, usmjereni
na prouavanje kauzalnog niza i deterministikih faktora, ignorirali
autohtoni umjetniki identitet prouavanih djela; ili da ovakav, u osnovi historijski pristup izuavanju knjievnosti, istraivaa neminovno
izlae zamkama i opasnostima historicizma), ne treba prenebregnuti
injenicu da istraivanja monografskog tipa kao to je ovdje razmatrano Malievo, predstavljaju prvi, i uz to neophodan korak kojim se
stvaraju preduvjeti za naredne, kompleksnije istraivake zahvate.23
Da je Malieva disertacija nastajala u nekom drugom vremenskom razdoblju, razlono se moe pretpostaviti da bi njegovu panju
privukli i neki drugi teorijski pristupi izuavanju knjievnosti. Tu, prije
svega, imam u vidu teoriju intertekstualnosti, koja zaetke ima u
tridesetim godinama XX stoljea, i to u radovima Mihaila Bahtina,
da bi kasnije bila u potpunosti realizirana u radovima Julie Kristeve
i Rolanda Barthesa. Teorija intertekstualnosti za Malia bi zasigurno
bila zanimljiva zbog toga to Fevzijev Bulbulistan predstavlja pravo,
iznimno bogato i podatno intertekstualno izvorite, zoran primjer
meusobnog proimanja i preplitanja razliitih tekstova. U Bulbulistanu su, naime, sadrani citati iz primarnih islamskih vrela (Kurana
i korpusa hadisa-to jest izrijek i postupaka poslanika Muhammeda
o razliitim pitanjima i u razliitim prigodama), koje sm autor markira na nain uobiajen u islamskoj tradiciji i ukazuje da je rije o
citatima iz navedenih izvora. Isto tako, u Bulbulistanu su zastupljeni
i tzv. citati bez navodnika iz njemu anrovski bliskih tekstova, te
niz digresija, aluzija, parafraza i indirektnih referenci na druga djela.
Fevzi Mostarac najee neizravno referira na Damijev Beharistan,
a povremeno, uz manje ili vee izmjene, ekspanziju ili reduciranje,
i preuzima odreene tekstualne fragmente iz navedenog djela.24 U
23
24
I pored svega navedenog, bilo bi ishitreno i preotro, isuvie strogo, zbog takvog
postupka Fevziju Mostarcu prigovoriti na pomanjkanju kreativnosti i originalnosti,
49
IV
Pratei Maliev knjievnohistorijski pristup,26 na poetku je potrebno
ukazati na njegova zapaanja o epohi u kojoj je nastao Bulbulistan.
Kao to je ranije navedeno, Bulbulistan je napisan u prvoj polovini
XVIII stoljea. To je, kako historija poduava, sa stanovita ciljeva i
interesa Osmanskog carstva, razdoblje brojnih ratova i esto izgubljenih bitaka. Osim toga, na podruju Bosne i Hercegovine u tome
se razdoblju javljaju i poasti poput kuge, na ta Mali ukazuje referirajui, izmeu ostalih, i na Safvet-bega Baagia. U takvim, nimalo povoljnim drutvenim i politikim prilikama, u BiH polahko zamire
knjievni rad na orijentalnim jezicima.
Kako Mali primjeuje, iako je Fevzi Mostarac (u skladu sa svojim sufijskim svjetonazorom) ivio odvojeno od drutva i skrajnut
od izvanjskog svijeta, iz pozicije autora Bulbulistana, htio on to ili
ne, spontano izraava niz posebnosti svojstvenih njegovom vremenu i doprinosi, vie nego iko drugi, prikazivanju stanja duha svojih
savremenika.27 Na slian nain, dogaaji tog vremena nam, po Malievom miljenju, mogu pruiti i uvid u stanje due samog autora.
Pozivajui se na historijske izvore, Mali navodi da je Fevzi uestvote mu zamjeriti da je prilikom pisanja Bulbulistana zapravo pribjegao plagiranju.
Naime, u klasino i pogotovo postklasino vrijeme, barem kada je rije o knjievnosti
orijentalno-islamskog kulturnog kruga, poimanje originalnosti bilo je znatno drugaije
nego u savremenom dobu. Autori koji su pisali od, otprilike, XV ili XVI stoljea pa
nadalje, bilo da je rije o pjesnicima ili prozaistima, smatrali su da su sve bitne
stvari zapravo ve ranije izreene, odnosno sve kljune ideje otprije artikulirane. Oni
su na raspolaganju imali otprije definiran rezervoar motiva, a idealom originalnog
knjievnog stvaranja drali su postupak u kojem bi bili u stanju da neke od tih, otprije
definiranih motiva, u svojim knjievnim djelima razrade na novi nain, da otprije
postojeim motivima daju, vlastiti, osebujan, potpuno novi peat. Upravo takav
postupak i pristup smatrani su idealom originalnosti.
25
26
27
50
vao u bici kod Banje Luke 1737. godine, i u ast velike pobjede nad
Austrijancima u toj bici spjevao tri hronograma. Isto tako, Mali spominje stihove o Fevziju iz pera mostarskog pjesnika Kudsija, iz kojih se mogu razaznati odreene crte Fevzijog karaktera i duha, te s
istim ciljem citira i stihove na turskom jeziku samog Fevzija.28 Osim
navedenog, Mali sugerira kako su Fevzijeva duboka svijest o promjenjivosti sudbine, kao i njegova mrnja prema nasilju i nepravdi,
zapravo odjek patnji iji je bio svjedok, a moda i rtva29, u smutnim
i prevratnim vremenima u kojima je ivio.
Shodno definiranim zadacima svoga istraivanja o Bulbulistanu,
Mali znaajan prostor i panju posveuje mjestu u kojem je to djelo
nastalo. Rije je o Mostaru, odnosno o Blagaju, manjem mjestu nedaleko, junije od Mostara, u Hercegovini. I Mostar i Blagaj, svako na
svoj nain i u svojoj mjeri, u kulturnoj historiji BiH imaju izuzetno znaajno mjesto. U Fevzijevo vrijeme, Mostar je bio znaajan administrativni, obrazovni, kulturni i religijski, a zbog oslonjenosti i upuenosti
na Mediteran, i trgovaki i privredni centar. Mali ukazuje i na to da je
Mostar grad u kojem je smjeten most na Neretvi, uveni Stari most,
vezano za kojeg Mali pobija tvrdnju da je rije o mostu iz rimskog
perioda, dakle rimskoj graevini (a to je tvrdnja koja se bila pojavila u
odreenim krugovima za vrijeme vlasti Austro-ugarske monarhije).30
Takav je Mostar, kako Mali navodi, u Fevzijevo vrijeme bio mjesto
uenih, pobonih i vrijednih ljudi, blage naravi. Osim toga, Mostar je
iznjedrio i ponajbolje bosanskohercegovake pjesnike na perzijskom i
turskom jeziku, kakvi su, osim samog Fevzija Mostarca, i Dervi-paa
Bajezidagi, Zijaji i Ahmed Rudi.
Malieva zapaanja o Mostaru kao kulturnom, obrazovnom i duhovnom sreditu potvrdili su i kasniji istraivai bosanskohercegovake kulturne historije. Naime, Mostar je u periodu osmanske uprave predstavljao svojevrstan fenomen kojem je teko nai pandana
na prostoru Balkana, pa i ire. Broj stanovnika, mjesto i uloga u administrativnoj, politikoj, ekonomskoj i vojnoj organizaciji Carstva i,
s druge strane, razvoj i nivo obrazovanja, broj znamenitih uenjaka
i vrijednost njihovih djela, broj pjesnika i kvalitet njihovog knjievnog
stvaralatva, bili su u oiglednom nesrazmjeru naravno, u korist
28
29
Ibidem, p. 12.
30
51
34
U skladu sa, u njegovo vrijeme, rairenim rasnim teorijama, Taine je snano uvjeren u
rasno determiniranu duhovnu, emocionalnu i imaginativnu nadmo arijevskih nad semitskim narodima: Ako je, naprotiv, kao kod arijevskih rasa, opta zamisao do koje
predstava dovodi pesnika i figurativna tvorevina, ivi simbol, jezik postaje neka vrsta
epopeje pune preliva i ivih boja, gde je svaka re linost, pesnitvo i religija dobijaju
velianstvenu i neiscrpnu irinu, metafizika se razvija bogato i utanano bez brige za
praktinu primenu; skretanjima i neizbenim poputanjima ovog napora ceo duh se
zanese lepim i uzvienim i stvori idealan obrazac, koji je po svojoj plemenitosti i skladu
sposoban da prikupi oko sebe nena oseanja i oduevljenja ljudskoga roda. Ako je sada
opta zamisao do koje predstava pesnika ali bez postepenosti, ako ovek do nje ne
dolazi postupno, ve iznenadnom intuicijom, ako prvobitna radnja nije pravilno razvijanje,
ve nasilna eksplozija, onda se, kao kod semitskih rasa, metafizika ne pojavljuje, religija
stvara jedino boga vladara, unititelja i usamljenika, nauka ne moe da se razvije, duh je
suvie krut i suvie jednostran da bi izrazio tanani ureaj prirode, poezija moe da stvori
samo niz vatrenih i uzvienih uzvika, jezik ne moe da izrazi zapletenosti razmiljanja i
govornitva, ovek se ogranii na lirski zanos, na neobuzdanu strast, na zanesenjake i
skuene radnje. (Hippolyte Taine, Studije i eseji, Kultura, Beograd, 1954, str. 40.)
35
V
Kada je rije o anrovskom situiranju Bulbulistana, Mali ga smatra
sufijskim djelom. Bulbulistan to, nedvojbeno, u velikoj mjeri i jeste,
pogotovo u cjelokupnom prvom poglavlju, posveenom jednom broju
uvenih ejhova (sufijskih prvaka). Osim toga, sufijski karakter Bulbulistana ogleda se i u brojnim poetskim fragmentima, u kojima Fevzi
nerijetko iznosi ideje snano nadahnute temeljnim principima sufizma.
52
31
32
53
54
Ibidem, p. 19.
38
55
56
Ibidem, p. 21.
40
Ibidem.
41
Darko Tanaskovi, Persijski slavuj u naem gaju, Mostovi, Godina V, Sveska 17-20,
Beograd, 1974, str. 247.
42
VI
Kako je ranije navedeno, jedan od zadataka koje je Mali prije izrade
disertacije pred sebe postavio, bilo je sklapanje slike o psiholokom
profilu Fevzija Mostarca. Mali smatra kako je itavo Fevzijevo djelo
slika njegovog autora, kao i sufijskog obrazovanja koje je on stekao.
To djelo je, prema Maliu, duboko uronjeno u atmosferu gnosticizma,
pronicanja u ezoterijske tajne, poniznosti, odricanja od ovoga svijeta,
nostalgije, mizantropije i u isto vrijeme ljubavi, i to duboke, stvarne
ljubavi prema Bogu.
Po Malievom miljenju, Fevzi Mostarac je bio stidljiva osoba. Kako
je bio isuvie svjestan nedostataka ovoga svijeta, nije sebi mogao dopustiti da uiva u njegovim blagodatima i zadovoljstvima. Odgajan u okviru strogih pravila sufizma, za ta ga je pripremilo vjersko obrazovanje
steeno od ranog ivotnog doba, ivio je povuenim ivotom kojeg su
mu nametnuli najprije krhko zdravlje, a zatim i boleiva osjetljivost.43
U toj povuenosti, prirodni strah koji su mu ulijevali ljudi i njegov
prezir prema drutvu, narastali su sve izraenije i ee. Nije mu preostalo nita drugo do da njeguje svoju unutranju patnju te da, kako
43
57
mu je lice ljudi bilo svaki dan sve manje dobrostivo, nae pribjeite u
umama i ravnicama, da povjeri svoju potrebu za prijateljstvom prirodnim ljepotama, koje su mu svojom nepromjenjivou i stamenou ulijevale osjeaj sigurnosti, ukljuujui ak i njihove promjene u
vjenom ritmu dana, noi i godinjih doba.44 I pored lirske ljepote i
dopadljivosti navedenih Malievih sentenci, treba naglasiti da su biografski podaci o Fevziju Mostarcu krajnje oskudni, u toj mjeri da nije
utvrena ak ni tana godina njegovog roenja; stoga svim Malievim
stajalitima i zakljucima o Fevzijevom psiholokom profilu, najveim
dijelom zasnovanim na tekstu Bulbulistana, treba prilaziti s prilinom
rezervom, pogotovo uzimajui u obzir stav savremene nauke o knjievnosti o odvojenosti identiteta autora od karaktera njegovog djela.
Po Malievom miljenju, Fevzijev duh izraava i razoarenje Hercegovine koja, i pored toga to je skoro u cijelosti bila muslimanska
i pored intelektualne vrijednosti svojih sinova, ipak nikada nije bila
unaprijeena u rang koji je zasluivala. Povrijeenog nacionalnog samoljublja, Hercegovina se, na neki nain, povukla u nauku i knjievnost, zatvorivi se u taj predivni oblik utjehe.45 Fevzijevo djelo, njegov Bulbulistan, po Malievom sudu moda ponajbolje odraava to,
kako ga on naziva, meditativno povlaenje. U prilog ovakvoj tvrdnji
Mali se ne poziva ni na jedan historijski izvor; no, kako je ve reeno,
savremeni istraivai kulturne historije Bosne i Hercegovine ukazali
su na nesrazmjer izmeu znaaja Mostara na naunom, kulturnom
i duhovnom planu s jedne, i njegovom poloaju i utjecaju u okviru
Osmanskog carstva s druge strane. I u ovom sluaju oito je rije o
nemarnom i potcjenjivakom odnosu sredita mone imperije spram
njene periferije (ustvari, krajnje take).
Mali navodi kako je Fevzijevo djelo nastanjuju siromani likovi,
dervii i evlije (Boiji prijatelji/miljenici, prim. N. K.), sa svojim udnim
obiajima siromaha i bijednika.46 Tu je vrstu ljudi Fevzi, kako Mali
u pomalo patriotsko-romantiarskom duhu pie, moda poslije planina i uma svoje zemlje47, volio najvie na svijetu. Drutvo ostalih,
ljudi drugaijeg karaktera i svjetonazora, po Malievom miljenju za
Fevzija Mostarca nije imalo nikakvog znaaja. U karakteru tih drugih
ljudi, izvan kruga onih njemu omiljenih i bliskih, Fevzi nije uoavao
58
44
Ibidem.
45
Ibidem.
46
Ibidem, p. 22.
47
Ibidem.
***
U ovom tekstu ukazano je samo na neke aspekte studije Milivoja Mirze Abdurahmana Malia o Bulbulistanu Fevzija Mostarca. Dakako,
Malieva disertacija pretoena u knjigu, kao i svaka vrijedna disertacija, otvara niz drugih, zanimljivih pitanja, o kojima u ovoj prilici nije
mogue raspravljati.
Malievi stavovi o Bulbulistanu, njegova recepcija tog djela i vrijednosni sudovi izreeni o njemu, mogu se posmatrati kako u kontekstu
vremena u kojem je njegova disertacija nastala, tako i iz ugla savremene nauke o knjievnosti i jeziku. U tom smislu, svi Malievi nalazi
i stavovi mogu i trebaju biti, i to sasvim legitimno, kritiki preispitani.
Zbog toga se nadam da e u skorijoj budunosti uslijediti valjana,
objektivna i cjelovita nauna valorizacija Malieve studije o Bulbulistanu, budui da je rije o djelu znaajnom kako za regionalnu, tako i
za evropsku i svjetsku iranistiku.
Namir Karahalilovi
Filozofski fakultet u Sarajevu
Ibidem.
59
MALIEVA KOLEKCIJA
U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
Pokuaemo da objavljivanjem kratkog pregleda pismene ostavtine
Milivoja-Mirze Abdurahmana Malia skrenemo panju na ovu vrijednu
zbirku. Stjecajem sretnih okolnosti ova ostavtina je od sestre M. A.
Malia, gospoe Nevenke Mali-Ramouz iz Rijeke, otkupljena 1966.
godine za 200.000 st. dinara i pohranjena u Gazi Husrev-begovu biblioteku, gdje je taj materijal obraen i danas dostupan javnosti.
Ne treba izgubiti iz vida da ime Mirze Abdurahmana Malia zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u jugoslavenskoj orijentalistici
izmeu dva rata. Njegov rad i doprinos kojim je obogatio ne samo
nau, nego i svjetsku orijentalistiku, zasluuje i obavezuje da se vie
osvijetli kako linost tako i stvaralatvo ovog izuzetnog i vrsnog orijentaliste. To je na dug prema njemu i kao nauenjaku i kao ovjeku
i ovaj na prilog neka bude skroman doprinos tome.
Svakako da su u naoj zbirci najvredniji oni materijali koji se odnose na Bulbulistan njegovu doktorsku disetarciju pod naslovom: BULBULISTAN DU SHAlKH FEWZI DE MOSTAR, POETE HERCEGOWINIEN DE
LANGUE PERSANE kao i prepiska voena sa raznim linostima u vezi s
Bulbulistanom. Tu je i prijepis Bulbulistana na perzijskom (br. 157) kao
i Maliev prijevod na francuski jezik (br. 156). Perzijski primjerak M. A.
Mali je posudio iz Bratislave, iz zbirke dra. S. Baagia i prepisao. Mali je tezu obranio na Sorbonni 17. VII 1935. (tampana je iste godine u
Parizu). Tezu je obranio pod veoma tekim i nepovoljnim uvjetima: bio
je teko bolestan. Paraliziran ve sedam mjeseci, na nosilima je donesen na Univerzitet gdje je sjajno i brilijantno obranio tezu. U prepisci
koju je M. A. Mali vodio s istaknutim orijentalistima u vezi svoje teze
susreemo se s imenima Henry Masse-a (10 pisama), prof. Vaillanta
(5 pisama), prof. Mirze Khan Gazvini-a (3 pisma) i dr. koji su mu davali
sugestije, ocjene i upute. Prepiska je na francuskom jeziku.
Inae, najvei dio ostavtine odnosi se na korespondenciju M. A.
Malia s istaknutim pojedincima, drutvima i dr. Ta nam korespondencija najbolje otkriva i pokazuje kako i pod kojim uvjetima je radio
61
i studirao u Francuskoj. Njegova pisma su bolna svjedoanstva jednog velikog, upornog i snanog duha, koji nije pokleknuo uprkos svim
nedaama s kojima se nosio. Upravo je fanatinom snagom istrajao
na svom naunom putu. Sve vrijeme studiranja u Francuskoj bio je
izloen hroninoj nestaici novca, ikanacijama od strane zvaninih
predstavnika jugoslavenskih vlasti u Parizu, podmetanjima i maltretiranju u cilju onemoguavanja njegova redovnog studiranja. Tome je
mnogo doprinijela i okolnost da je kao Hrvat (katolik) primio islam,
to mu je pribavilo nove neprijatelje, koji su ga onemoguavali na
svakom koraku.
U svom pismu iz 1925, (nije oznaen blii datum) Stjepanu Radiu,
ministru prosvjete Kraljevine SHS, Mali pie o sebi i svom ivotu:
Roen sam 1897. u Imotskom, Svrio sam Trgovaku akademiju u
Suaku godine 1915., te sam iza toga bio nameten kod raznih banaka
i preduzea, kako se moete uveriti iz priloenih kopija mojih certifikata. No oduvek sam se bavio privatno orientalistikom. Sve svoje
slobodno vreme posveivao sam studiji i lektiri filozofije, teologije i
filologije. Tako sam pred etiri godine pripremio za tampu Budhistiki
Katehizam, prvu knjigu te vrste u nas, prema nemakom izdanju od
Subhadra Bhikua. Knjigu na alost, nakladnik nije jo tampao, jer se
boji da ne bankrotira s njome. Oduevljavao sam se za Orijent i sve to
se Orijenta tie, te sam 1922. preao na Islam u samoj kapitali Antemuralis Christianitatis. Nakon toga bio sam otiao u paniju, da se
upoznam sa tom negda najkulturnijom zemljom Evrope i da se usavrim u kastiljskom jeziku. Lani sam doao u Pariz, te sam isposlovao
bez ikakve preporuke sa strane naih, stipendiju francuskog Ministarstva Prosvete. Bivi ef Prosvetnog odelenja g. Kosta Petrovi na sve
mogue naine stao me ikanirati ..., kao i mnoge druge Dalmatince.
Dao je napisati protiv mene i jedan lanak u Politici, koji u odlomku prilaem... I dalje ...Mrzim strastveno na Evropu i njezinu psevdokulturu, u istoj meri u koliko sam oduevljen za Orient. Poznajem neke vie,
a neke manje franc. panj. ital. ruski. engl. arapski (sad uim mavarski
dijalekt), te stadoh da uim persijski. Nadam se, budemo li u vezi, da
u vam moi, insAllah, za par godina da poaljem tamo iz zemlje
Huseinove ili Fuadove, ili pak iz carstva Lava i Sunca koji prevod s jezika lmrulkeisova ili Hafizova. Volim Thakura, Baudelairea, Marianija,
Strindberga, Nietschea, Hamsuna, Ewersa i Poli-Kamova...
M. A. Mali u stalnom je kontaktu sa onda istaknutim linostima
islamskog javnog i vjerskog ivota i inteligencije u Bosni i Hercegovini: reis-ul-ulemom H. D. aueviem, Edhemom Mulabdiem, prof.
62
I) ORIGINALNI LANCI
a) neobjavljeni:
1. panjolska osvajanja i njihovo irenje kulture osvrt na
proslavu stogodinjice puta oko svijeta Juana Sebastiana
Elcanoa, jedna kucana stranica;
2. ta je uzrok naem nazadku i zaostalosti na prosvjetnom
poIju? po miljenju autora glavni krivac je muslimanska
inteligencija, dvije kucane stranice;
3. Dvije rijei o Kineskoj Republici historijski prikaz, 7 kucanih stranica;
4. Perzijske rijei u hrvatskom jeziku najee upotrebljavane rijei bez davanja znaenja, 4 kucane stranice;
5. Da ne mislite da sam ja sam! lanak o istaknutim ljudima
koji su preli na islam, jedna kucana stranica.
b) objavljeni:
1. panija i Maroko, Rije, br. 39 od 16. II 1923., str. 2, Zagreb.
2. panija i panjolci, Jutarnji list, od 6. VII 1924, str. 7.
3. Medina del Campo, Novi Behar, II/1928. br. 17-18, str.
281-282.
Posthumno
4. Slavni Jugosloveni u stranom svijetu, Na svijet, br. od
februara 1966, str. 10.
63
64
DRUGI DIO
THSE POUR LE DOCTORAT DUNIVERSIT
Bulbulistan Shakh Fewzi de Mostar
DOKTORSKA DISERTACIJA
Bulbulistan ejh Fevzi Mostarac
BULBULISTAN
BULBULISTAN
DOKTORSKA DISERTACIJA
COLE
NATIONALE
DES LANGUES
ORIENTALES
VIVANTES
PAR
DRAVNA
KOLA IVIH
ORIJENTALNIH
JEZIKA
MILIVOJ MALI
MILIVOJ MALI
Librairie L. RODSTEIN
17, Rue Cujas, PARIS (Ve)
Knjiara L. RODSTEIN
17, Rue Cujas, PARIS (V)
A NOEMIE, MA FEMME.
INTRODUCTION GNRALE
OPI UVOD
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
En prsentant aux lecteurs la premire traduction franaise du Bulbulistan de Fewzi, qui na dailleurs notre connaissance jamais t
traduit en aucune autre langue, nous avions mener bien une quadruple tche :
I. Expliquer tout dabord les circonstances historiques et littraires de la parution de cette uvre : Lpoque, le lieu, le
milieu racial et intellectuel.
76
Voici donc le plan dfinitif de notre travail, et nous prions le lecteur qui se trouverait embarrass en cours de route de bien vouloir
sy reporter souvent et tout au long de sa lecture. La meilleure rcompense que nous puissions souhaiter cest de lui avoir vit ainsi
quelques efforts inutiles.
Ovo je, dakle, konaan plan naeg rada te molimo itaoca kome
bi se moglo desiti da se zbuni tokom itanja da bude ljubazan i da se
esto vrati na taj plan. Najbolja nagrada koju bismo mogli prieljkivati
jest da ga tako potedimo bespotrebnih napora.
77
CHAPITRE I
PRVO POGLAVLJE
INTRODUCTION
UVOD
Avant daborder luvre de notre auteur par le dedans , nous allons donc examiner successivement lpoque o il vcut, le lieu o
scoula le principal de son existence, et enfin sa filiation littraire.
LPOQUE.
RAZDOBLJE
Ce fut une de ces poques orageuses au cours desquelles laspect des
peuples change, de nouveaux tats se fondent, tandis que les murs
se relchent et que des nations entires plongent dans le chaos. On a
pu constater que de telles poques sont peu favorables aux panouissements littraires. La littrature des temps rvolutionnaires est toujours indfinie et faible. Cest le cas des lettres franaises sous la
Fronde, des lettres anglaises sous le rgne de Guillaume III.
Quelle tait la situation de lempire Ottoman au commencement du XVIIIe sicle1 ? Sur le continent europen leurs dfaites de
Saint-Gothard en 1664, de Choczim en 1673, de Lww en 1675, singulirement aggraves par le sige fatal de Vienne en 1682 et la
droute de Mohcs furent suivies de la perte totale de la Hongrie
en 1686 et de linvasion de la Bosnie et de la Grce par les Vnitiens
et les Autrichiens. Les traits de Karlovci en 1699 et de Poarevac
en 1718 marquent la fin de la suprmatie turque en Hongrie et en
Transylvanie. Sur la situation de la Bosnie en particulier, M. Safvet
beg Baagi nous renseigne par les lignes suivantes : Vers la fin
de la premire moiti du XIIe sicle de lHgire, nos aeux achevrent
leur mission dans les lettres musulmanes. a et l apparat encore
1
78
Lpoque est marque par une srie de reculs presque continuels des musulmans en
Europe.
Bilo je to jedno od onih burnih razdoblja tokom kojih se mijenja sudbina naroda, nove drave se osnivaju dok moralne stege poputaju te
cijeli narodi tonu u haos. Imali smo priliku zakljuiti da takva vremena
ba i ne pogoduju procvatu knjievnosti. Knjievnost u doba revolucija
uvijek je neodreena i slabana. Takav je sluaj s francuskim knjievnim djelima iz vremena Fronde ili s engleskim knjievnim djelima pod
vladavinom Williama III.
Kakvo je bilo stanje u Osmanskom carstvu poetkom 18. stoljea?1
Na njihove poraze na evropskom kontinentu, 1664. u Szentgotthardu, 1673. u Hotinu, 1675. u Lavovu, neobino oteane kobnom opsadom Bea iz 1682. te rasulom nakon Mohaa, nadovezali su se i potpuni gubitak Maarske godine 1686. i najezde Mletaka i Austrijanaca
u Bosnu i Grku. Karlovaki sporazumi iz 1699. i Poarevaki iz 1718.
godine obiljeavaju kraj turske nadmoi u Maarskoj i Transilvaniji. U
sljedeim redovima M. Safvet-beg Baagi obavjetava nas posebno o situaciji u Bosni: Svretkom prve polovice XII vijeka po Hidri
svravaju i nai prei moe se rei svoju misiju na polju istone
knjige. Ovda-onda javi se pokoji pjesnik ili uenjak, ali tako rijetko, da
1
79
quelque pote, mais si rarement que, sil ny avait pas Aarif Hikmet
et Fewzi, je pourrais tranquillement achever ma dissertation. Les
causes en furent multiples. Pendant trois annes la peste avait dcim le malheureux pays ; en outre, les Bosniaques abandonns
leurs propres forces pour se dfendre des attaques des Impriaux
neurent pas le temps de soccuper des lettres. Inter arma silent Musae ! Mais cela ne suffisait pas encore, ils durent dfendre le pays
entier en dehors de leur patrie. Llite des habitants musulmans de
Bosnie laissa ses os dans les champs de bataille de la Bukovine, de
la Crime, de la Syrmie, de la Serbie et de la Perse. Cest dans ces
faits quil faut chercher la cause de lappauvrissement de lapport
potique des Bosniaques aux lettres musulmanes. (Ba. 148.)
nije ejh Fevzije i Arif Hikmet-bega, mogli bismo mirne due odmah
zavriti ovu disertaciju. Mnogostruki su razlozi takvom stanju. U tri
godine, kuga je desetkovala nesretnu zemlju; povrh toga, Bonjaci
preputeni svojim vlastitim snagama da se odbrane od napada imperijalnih sila nemadoe vremena baviti se knjievnou. Inter arma
silent Musae! Ali ni to nije bilo dovoljno pa moradoe braniti itavu
zemlju i izvan svoje domovine. Najprobraniji muslimani Bosne ostavie svoje kosti na bojnim poljima Bukovine, Krima, Srijema, Srbije
i Perzije. U tima injenicama treba traiti uzrok to se od sada sve
rjee i rjee javljaju pjesnici i knjievnici iz naih krajeva na polju
istone literature. (Ba. 148)
Uprkos tome to sav njegov ivot protie postrani od javnog ivota, pisac, htio on to ili ne, spontano izraava niz posebnosti svojstvenih njegovom vremenu i doprinosi, vie nego iko drugi, prikazivanju stanja duha svojih savremenika. Na isti nain, na osnovu
dogaaja u njegovoj zemlji i u njegovom vremenu, moe se stei
predstava o stanju duha pjesnika. Osim tih opih obavjetenja, pojedinosti o Fevzijevom ivotu i mentalitetu moemo izvui samo
iz jedne Kudsijeve poslanice2 i pjesme koju je o Fevziju spjevao na
turskom jeziku.3
80
Qudsi, le Mostarien, dont nous avons une ptre intressante, pleine dhumour o il
apostrophe plusieurs potes et notables contemporains de sa ville natale et nous
rappelle leurs faits. On y trouve de beaux vers mais aussi des banalits. Hanji 110
Baagi 146.
Kudsi, Mostarac, iju imamo zanimljivu poslanicu, punu duhovitosti, u kojoj se on obraa brojnim savremenim pjesnicima i uglednicima svog rodnog grada i podsjea nas na
to ta su radili. Tamo nailazimo na lijepe stihove ali i na sasvim obine stvari. Handi
110. Baagi 146.
81
82
Nous voudrions nous dfendre depuis longtemps du vin couleur de rose, mon matre !
Cest difficile car notre nature naime pas la contrainte, mon matre !
Jusqu ce que la Destine porte dans la blessure de cette poitrine un coup qui glace le souffle,
celui qui est dans son coin de chagrin cherchera des remdes ses douleurs, mon matre4 !
Nasljednik po poeziji plejade Jugoslavena koji su pisali na iranskom jeziku, ejh Fevzi se, dakle, rodio u doba opadanja orijentalne
knjievnosti meu slavenskim muslimanima. Njegovo rodno mjesto
je Blagaj, blizu Mostara. Zavrivi studije u Konstantinopolju, ivio
je u Mostaru gdje je predavao o Rumijevoj Mesneviji. Uestvovao je
u Boju pod Banjom Lukom 1737. godine koji je zavrio porazom generala grofa Hildburghausena i povlaenjem Austrijanaca, te je tom
prilikom napisao tri hronograma o ovoj pobjedi.5 Posvetio je svoj
(Dhoul Fiqr tait la fameuse pe double tranchant qui faisait partie du butin pris
dans la bataille de Badr. Elle devint proprit du Prophte qui en fit don son gendre
Ali. Cf. de Vincentiis : Ros. 27).
(Zulfikar je uveni dvosjekli ma koji je bio dio plijena osvojenog u Bici na Bedru. Postao je Poslanikovo vlasnitvo, a on ga je poklonio svom zetu Aliju. Cf. de Vincentiis:
Ros. 27)
83
Il ddia son Bulbulistan au gouverneur de Bosnie, Ali Pasha Hekimoglu, dont il loue la justice et lquit.
Budui da je odrastao usred tekih politikih dogaaja, prizori bijede njegove zemlje morali su imati utjecaja na njegovo nadahnue.
Veoma duboki osjeaji koji su kod njega izazivali nestalnost sree,
mrnja prema nasilju i nepravda bili su samo odjek patnji iji je bio
svjedok, a moda i rtva.
LE LIEU : Mostar.
Nous avons dit que Fewzi avait vu le jour dans un petit village (Blagaj)
proche de Mostar. Cest dans cette ville que scoula presque toute la
vie du pote. A ce titre, elle nous semblerait dj mriter une attention
particulire : mais la ville de Mostar nest pas seulement remarquable
pour avoir servi de cadre aux mditations de notre pote ; elle a sa
beaut propre, faite du pittoresque le plus trange et le plus mouvant.
Sur Blagaj nous disons deux mots en passant. Cest un village dun
millier dhabitants 941 au recensement de 1920 situ au-dessus
de la source de la Buna en Herzgovine. Dans le proche voisinage
slvent encore les ruines des fortifications romaines. Le nom romain de Blagaj tait Bona, comme la rivire. Au cours des sicles le
destin de Blagaj varia sensiblement : du 13e au 15e cest la capitale de
Hum (duch de Chulmie, Herzgovine)6. En 1403, Blagaj passe avec
tout le Hum aux mains du duc Sandal qui en fait sa rsidence ct de
celle de Klju. Son successeur, le duc Stphane y passe presque toute
sa vie, de l le nom de epangrad que le peuple donne aux ruines de
MJESTO: Mostar
Rekli smo da je Fevzi ugledao svjetlo dana u mjestu (Blagaj) u blizini
Mostara. U tom je gradu pjesnik i proveo gotovo cijeli svoj ivot. ini
nam se da bi ve i samo po tome taj grad zasluivao posebnu panju;
ali grad Mostar nije znaajan samo zato to je sluio kao okvir dubokim promiljanjima naeg pjesnika; grad ima svoju vlastitu ljepotu
sainjenu od najzaudnije i najdirljivije ivopisnosti.
O Blagaju emo usput kazati nekoliko rijei. To je mjesto od blizu hiljadu stanovnika 941 na popisu iz 1920. godine smjeteno
povie izvora Bune u Hercegovini. U njegovoj neposrednoj okolini i
dalje stoje ruevine rimskih utvrenja. Rimsko ime Blagaja bilo je
Bona, kao rijeka. Tokom stoljea, sudbina Blagaja osjetno se mijenjala; od 13. do 15. stoljea bio je glavni grad Huma (banovina
Hulmija, Hercegovina).6 Godine 1403. Blagaj sa cijelim Humom prelazi u ruke vojvode Sandalja koji, pored Kljua, od njega pravi svoje
sjedite. Njegov nasljednik, vojvoda Stjepan, tu je proveo gotovo itav svoj ivot te otuda ime Stjepangrad koje narod daje ruevinama
Traduction :
Prijevod:
b) La plume miraculeuse de Fewzi ntait pas suffisante il a crit cet autre hmistiche pour annoncer la bonne nouvelle : le chronogramme cette grande bataille,
avec les lumires de laide de Dieu :
Ali pacha a vaincu larme de lennemi avec le glaive de la destruction .
84
85
starog grada. Godine 1465. Blagaj ima nove gospodare, Turke. Sin
vojvode Vladislava ga je preuzeo te ga sauvao nekoliko godina. Pod
turskom vladavinom, Blagaj je bio naputen i razruen, a desno od
izvora Bune razvilo se novo naselje, dananji Blagaj koji se spominje
u 17. stoljeu kao mjesto koje ima 170 kua. Danas je Blagaj mjesto
bez velikog znaaja.
II sen faut que ce soit le cas de Mostar qui a conserv, encore aujourdhui, toute son importance. La ville se rattache lune des neuf
banovina de la Yougoslavie, la banovina du Littoral, dont le chef-lieu
est Split. Btie sur les deux rives de la Neretva, elle slve une
altitude de 60 mtres au-dessus du niveau de la mer. Dun climat
agrable et sain la rgion de Mostar produit plusieurs varits de
fruits et du tabac fameux. Le recensement de 1929 attribue la ville,
capitale de lancienne province de lHerzgovine7 une population de
18 038 habitants. Lapplication, la douceur des manires, lorgueil de
son histoire sont les traits distinctifs du peuple de Mostar. La pit aussi : la moiti des habitants tant musulmans, les mosques
ne dsemplissent pas. Enfin, lattachement au bien, la fidlit la
parole donne, lobservation rigoureuse des interdictions lgales et
lamour des sciences sont vertus assez courantes chez les habitants
non seulement de Mostar mais de la province tout entire.
86
Bosanski paaluk obuhvata 4 historijski i geografski razliite zemlje kojima su osmanske vlasti uspostavile samo jednu vladu: sama Bosna, izmeu Vrbasa, Drine, Save i visokih planina koje pokrivaju na sjeveru slijev Neretve. Turska Hrvatska, izmeu Vrbasa,
Save i Une i Raka Novi Pazar.
Ali u to vrijeme u kojem su ovom zemljom vladali katoliki kraljevi, ovi prinevi jesu
osvojili Hercegovinu, Raku i jedan dio Hrvatske te su sve ove provincije zajedno
nosile naziv Kraljevina Bosna. Ovaj veliki teritorij i dalje je tvorio samo jednu cjelinu
pod vlau osmanske Porte, a ime Bosna obuhvatalo je cijelu tu teritoriju mada su
se Turska Hrvatska i Hercegovina uvijek razlikovale jedna od druge.
Bouillet: Dict. Univ. dHist. et de Gogr., 1893, Pariz: Prije 14. stoljea, Hercegovina
je bila dijelom Kraljevine Hrvatske. Pripojena Bosni 1326. godine nju je, sredinom narednog stoljea, car Frederik III uzdigao na nivo banovine pod imenom ducatus Stae
Sabbae, otud njeno ime Hercegovina ili zemlja Hercoga, vojvode.
87
entre 1465 et 1474. Dabord point stratgique, comme nous lavons vu,
elle pouvait en se dveloppant devenir un centre commercial opulent.
Au cours des 17e et 18e sicles, elle fut plusieurs reprises inquite par les troupes vnitiennes (1652, 1693 et 1717). Paralllement,
llment orthodoxe est all se dveloppant au point dy provoquer le
transport du sige du mtropolite de lHerzgovine. Quant llment
catholique, son dveloppement se fait au cours du XIXe sicle.
De type turco-oriental, avec la arija8 et la mahalla9, la ville possde de magnifiques difices parmi lesquels la mosque de Karagjozbeg, la plus grande et la plus belle des 33 mosques de Mostar,
la cathdrale catholique, lglise orthodoxe et le lyce.
Il faut galement signaler, pour donner la mesure de limportance de
Mostar, le fait quelle possde outre le Lyce, une cole des mtiers, une
cole commerciale, cinq medresas, une cole fminine des Arts et Mtiers ; et quelle est le sige dun juge mufti, dun juge de charia, de larchevque catholique et du mtropolite orthodoxe, comme nous lavons
vu. A cette importance intellectuelle, administrative et religieuse, correspond dailleurs une importance commerciale surtout due de grosses
exportations de tabacs, de fruits, de vins et de ce miel savoureux que
clbrait Evliya elebi lors du voyage quil fit Mostar en 1664/65.
88
Quartier.
Gradska etvrt.
89
Mais ce dont il nous faut faire une mention toute particulire, cest
le pont de Mostar, ce pont fameux dont tous les habitants sont si fiers
juste titre. Dabord cause de son rle historique : en effet la ville sest
dveloppe surtout aprs la construction de ce grand arc de pierre sur
la Neretva (1566). Ensuite, ce pont clbre et il na sur ce point de
rival en Yougoslavie que le palais de Diocltien a provoqu lclosion
de toute une littrature10. Des auteurs en ont attribu la construction
tour tour aux Romains et aux Turcs. Cest la dernire opinion qui
semble dfinitivement prvaloir chez les savants contemporains11. Le
style du pont est turco-arabe. Il a t bti par Koda Mimar, fils de
Abdul Mehaga, sur lordre de lempereur Soliman le Magnifique et la
demande des Mostariens. La rivire Neretva auprs du pont est large
de 39 mtres, larc de 28 mtres, la hauteur de larc est de 18 mtres
et toute la hauteur, partir de la surface de leau, de 19 mtres. La largeur du pont est de 41m,60. Cest une cration du vritable ge dor de
larchitecture, la technique architecturale ayant atteint au XVIe sicle
son point culminant. Le pont de Mostar constitue la plus grande attraction de la ville ; elle lui doit la plus grande part de sa clbrit ; elle
lui doit mme son nom. Mostar signifie en effet : la ville au pont.
Ali ono to svakako i posebno moramo spomenuti je most u Mostaru, taj uveni most kojim se s pravom die svi Mostarci. Najprije zbog njegove historijske uloge: naime, grad se razvio nakon
izgradnje tog kamenog luka na Neretvi (1566). A zatim i zbog toga
to je taj slavni most a u Jugoslaviji u tom pogledu nema premca tom mostu osim Dioklecijanove palae izazvao procvat cijele
jedne knjievnosti.10 Pisci su pripisivali njegovu izgradnju najprije
Rimljanima pa Turcima. Izgleda da je ova posljednja opcija konano
prevagnula kod savremenih naunika.11 Stil gradnje mosta je tursko-arapski. Sagradio ga je Koda Mimar, sin Abdula Mennana**,
po zapovijedi Sulejmana Velianstvenog a na molbu Mostaraca. irina rijeke Neretve uz most iznosi 39 metara, luk iznosi 28 metara,
visina luka je 18 metara, a cjelokupna visina od povrine vode je
19 metara. Most je irok 41,60 metara. Rije je o ostvarenju istinskog zlatnog doba arhitekture kada je, u 16. stoljeu, arhitektonska
tehnika dosegla svoj vrhunac. Mostarski most predstavlja glavnu
atrakciju grada; grad mu duguje najvei dio svoje slave; duguje mu
ak i svoje ime. Naime, Mostar znai: grad s mostom.
10
10
Citons, parmi tant dautres, la trs jolie posie de Derwish pacha clbrant les
charmes de sa ville natale. Nous ne donnons ici que la traduction de cette posie,
nous rservant de parler plus loin de lauteur.
Qui pourrait dcrire toutes les beauts sans pareilles de Mostar ?
Est-il tonnant que je sois fou damour pour Mostar ?
Il ny a pas en ce monde, si ce nest au Paradis,
un climat aussi agrable et de leau aussi rafrachissante qu Mostar.
Qui le visite acquiert toujours une nouvelle vie
et chaque joli coin de Mostar lui donne la joie.
Par ses eaux et ses fruits et bien dautres dlices il est la deuxime Syrie :
on dirait que chaque jardin gracieux de Mostar est un paradis.
Le magnifique pont aux deux tours de Mostar qui stend
travers la rivire ressemble lArc de Triomphe au ciel des constellations.
Tu nen pourrais trouver de pareil dans le monde entier.
Elle est la mine des gens de talent,
la ville de Mostar est lornement du monde.
Cest le nid des hros glorieux, hros dpe et de plume.
Comme toujours il produit des gens parfaits et sages.
Que les perroquets de lInde se taisent,
quils ne disent rien, car aujourdhui, toi,
Dervish, tu es le rossignol qui chante les beauts de Mostar.
11
90
Cf. Michel : Fahrten in den Reichslndern, Bilder und Skizzen aus Bosnien und Herzegovina, Vienne, 1912, p. 31.
Meu tolikim drugima, citirajmo prelijepu pjesmu Dervi-pae u kojoj slavi ljepote svog
rodnog grada. Ovdje dajemo samo prijevod njegove pjesme s tim da emo dalje u tekstu govoriti o samom piscu.
Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara;
Zar se udi srce, to ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga ara?
11
Cf. Michel: Fahrten in den Reichslndern, Bilder und Skizzen aus Bosnien und Herzegovina, Vienne, 1912, str. 31.
91
LA FILIATION LITTRAIRE.
KNJIEVNO SRODSTVO
Od etiri teorije koje je Browne12 ponudio o pitanju nastanka sufizma, najvjerovatnija je ona po kojoj je sufizam reakcija arijevskog duha
protiv tiranije religije osvajaa. Sa Sadijem perzijska ljubavna lirika
postaje organ i izraz tog uenja. Ve od 6. stoljea knjievnost (posebno poezija) Orijenta nosi peat sufizma. Nakon Sadija, ovaj sistem
jogijskog panteizma prekriven slojem muslimanskih formulacija koji
e nadahnuti brojne arapske pjesnike u potpunosti e osvojiti perzijsku, tursku i indijsku poeziju.
Luvre de Sadi doit tre considre elle-mme comme le produit du croisement aryen et smite, et son gnie a modifi la vieille
tradition indo-iranienne selon les principes de lIslam. Il est probable,
en effet, que Sadi ait puis beaucoup dans la littrature indienne
antrieure. La littrature de lHindostan est riche en ouvrages potiques dirigs dans le sens mystique. Et ce mysticisme a pntr
la mentalit persane antrieurement linfluence de lislamisme. Il
y a dans la littrature indienne plusieurs ouvrages qui ressemblent
beaucoup au Gulistan de Sadi, non seulement par lordre des
ides, mais aussi par la technique littraire. Parmi ceux-ci, Hitopadea, uvre purement indienne, base sur Panatantra inspire par la
tradition religieuse est celle qui se rapproche le plus du Gulistan .
Le Gulistan est tellement proche de la mentalit des peuples
du Proche Orient que son succs nest pas surprenant. Lattrait dune
pense simple et claire, le charme des images, accessibles pourtant aux esprits les plus modestes crent entre Sadi et son lecteur
une intimit si communicative que lun et lautre slvent ensemble
dans la mme communion potique et morale13.
12
13
92
The Persian mystics Jalaluddin Rumi by Handland Davis, Lond, 1907. Browne gives 4
theories in regard to the origin of sufiism, viz : 1. esotheric doctrine of the Prophet ;
2. Reaction of the Aryan mind against a semitic religion ; 3. neoplatonist influence ; 4.
independent origin.
Que le lecteur ne pense pourtant point trouver en Sadi un moraliste digne de celui que
nous lui prsenterons en la personne de notre auteur ; nous opposerons justement
dans la partie philosophique de notre tude la morale jsuitique de Sadi tout entire
base sur le principe de la dissimulation la morale soufiste de Fewzi qui condamne
toute hypocrisie. Mais pour linstant nous nenvisageons luvre de Sadi que par rapport la masse de ses lecteurs persans qui lont justement comprise et gote parce
quelle exprimait le fond mme de leur mentalit qui est, comme nous le verrons, tout
loppos de la mentalit des yougoslaves musulmans.
Sadijevo djelo mora biti posmatrano kao proizvod arijevskog i semitskog ukrtanja, a njegov je genij izmijenio davnanju indo-iransku
tradiciju u skladu s naelima islama. Naime, mogue je da je Sadi
umnogome crpio nadahnue iz prethodne indijske knjievnosti. Knjievnost Hindustana bogata je poetskim djelima usmjerenim u mistikom pravcu. I taj je misticizam prodro u perzijski mentalitet prije
utjecaja islama. Indijska knjievnost obiluje djelima koja umnogome
lie na Sadijev ulistan, ne samo idejnim poretkom nego i knjievnom tehnikom. Meu njima, Hitopadea, iskljuivo indijsko djelo, utemeljeno na Panatantri nadahnutoj religijskom tradicijom, najvie se
pribliava ulistanu.
ulistan je toliko blizak mentalitetu naroda Bliskog Istoka da
njegov uspjeh ne iznenauje. Privlanost jednostavne i jasne misli i izvanredne slike koje su, pritom, pristupane i najskromnijim
umovima, stvara izmeu Sadija i njegovog itaoca tako povezujuu
bliskost da se i jedan i drugi skupa uzdiu u istom poetskom i moralnom zajednitvu.13
12
The Persian mystics Jalaludin Rumi by Handland Davis, Lond., 1907. Browne gives
4 theories in regard to the origin of sufiism, viz: 1. esoteric doctrine of the Prophet;
2. Reaction of the Aryan mind against a semitic religion; 3. neoplatonist influence; 4.
independent origin.
13
Neka italac, ipak, ne misli da e u Sadiju nai traak moraliste dostojnog onoga koga
emo predstaviti u liku naeg autora; u filozofskom dijelu nae studije suprotstavit
emo upravo jezuitski Sadijev moral u cijelosti utemeljen na naelu dvolinosti i Fevzijev sufijski moral koji osuuje svako licemjerje. Ali za sada, posmatrat emo Sadijevo
djelo samo u odnosu na masu njegovih perzijskih italaca koji su ga pravilno razumjeli
i kojima je bilo po ukusu jer je izraavalo samu sutinu njihovog mentaliteta koji je, kao
to emo to vidjeti, sasvim razliit od mentaliteta jugoslavenskih muslimana.
93
Sadi a su toucher profondment lesprit du peuple iranien influenc par une civilisation plus ancienne : lindienne. Si son esprit
nest pas proprement le crateur de limmense richesse de penses
et de sentiments que son uvre renferme, car ces sentiments et
ces penses il les a trouvs profondment enracins dans lme du
peuple persan tout entier, du moins il les a systmatiss et ports
un tel degr de perfection que le peuple a t charm de reconnatre
son propre trsor intrieur, cristallis sous une forme ravissante14.
Tako je, dakle, sa ulistanom narodna tradicija prela iz Hindustana u Iran i u toj usavrenoj formi koju joj je dao Sadi, nastavila se
razvijati u narodu i meu pjesnicima.
Enfin, toutes les imitations du Gulistan sont plus ou moins imprgnes dides mystiques, sans parler du Bostan de Sadi. Le Bharistan
de Jmi, avec son joli mlange de prose et de vers, de lyrisme et de
mysticisme, avec ses images tantt compliques et artificielles, tantt
simples et limpides, ainsi que le Nigristn de Kemal Pasha Zad et le
Kitbi Pershn de Qni, sont des crations littraires pntres profondment dans lme du peuple. Ces ouvrages taient pour lOrient ce
que le Romantisme fut pour lOccident, un mlange de lyrisme, dpope, de drame, de philosophie, didylle, de religion et qui embrassa la
vie tout entire, avec tous ses intrts et avec tous ses rves.
Fewzi, lauteur du Bulbulistan, trouve sa place toute indique parmi les continuateurs de Sadi. Mais cette filiation littraire a quelque
chose de plus frappant et de plus singulier en ceci que Fewzi naquit Blagaj et vcut Mostar loin de toute tradition persane. Il sut
14
94
Si nous rappelons que Sadi tait un des plus profonds connaisseurs des lettres persanes (il conversait personnellement avec les plus grands potes et philosophes de
son poque) et quil a accompli un voyage de 30 ans dans lHindostan, lAsie Mineure,
le Turkestan et lAbyssinie, nous pourrons considrer son uvre comme un reflet de
tout ce monde si peu connu lEurope occidentale. Luvre de Sa di nous parat donc
une vocation de ce monde oriental.
Na koncu, sve imitacije ulistana su manje ili vie proete mistikim idejama, s tim da pritom ne spominjemo Sadijev Bustan. Damijev Beharistan, sa svojom lijepom mjeavinom proze i stihova, lirizma i misticizma, sa svojim slikama pokatkad sloenim i vjetakim,
pokatkad jednostavnim i jasnim, kao i Nigaristan Kemal-paazadea i
Kitabi Perian Kanija, knjievna su ostvarenja koja su prodrla duboko
u duu naroda. Ova su djela bila za Istok ono to je romantizam bio
za Zapad, mjeavina lirizma, epopeje, drame, filozofije, idile, religije
koja je prigrlila sav ivot, sa svim onim za ta se ivot zanima i o
emu sanja.
Fevziju, autoru Bulbulistana, mjesto je svakako meu Sadijevim
nastavljaima. Ali ovo knjievno srodstvo je tim iznenaujue i zaudnije to se Fevzi rodio u Blagaju i ivot proivio u Mostaru, dale14
95
cependant sassimiler admirablement non seulement la langue persane, lesprit et le got du peuple iranien, mais aussi les finesses de
la littrature persane, la plus haute en Orient cette poque. Pour
comprendre lexploit de Fewzi qui, malgr tous les obstacles qui se
dressaient devant lui, saventura crire le livre que nous publions
en traduction franaise, nous ne pouvons nous aider des donnes de
sa biographie, cause du peu que nous savons de sa vie, ni de nos
connaissances concernant ltat de la littrature turque contemporaine son uvre. Nous disposons donc dun seul moyen pour nous
assimiler lesprit du pote, cest de relier sa psychologie celle de
ses compatriotes de ladite poque : cest ce que nous essaierons de
faire au dbut du chapitre consacr la philosophie de Fewzi.
Lempire ottoman, aprs la consolidation de son tablissement militaire et social en Europe avait dj su dvelopper et renforcer son influence sur le plan de la civilisation et de lesprit. Les Turcs primitifs, qui,
en Iran, taient des barbares, des pillards, une fois devenus matres dun
vaste empire avaient su non seulement faire fructifier la semence de la
civilisation iranienne, mais aussi la propager jusquaux portes de Vienne.
Cest ce moment que les sujets turcs commencrent se pntrer de
lesprit oriental, aprs que plusieurs gnrations eurent reu lempreinte
de la culture orientale, si bien que presque aucune diffrence ne marquait dsormais ltat desprit des populations iraniennes et balkaniques.
Les sujets chrtiens eux-mmes, malgr lantagonisme plus profond
qui les sparait de leurs matres, avaient dj appris non seulement les
finesses potiques de la pense orientale, mais aussi les ides et les
principes de lesprit islamique. Mais si pour les sujets chrtiens de lempire ottoman on peut garder certaines rserves, cela ne vaut nullement
pour les populations musulmanes de la Bosnie, de lHerzgovine et de la
Croatie Turque. Dans les rgions voisines de la Bosnie les Turcs avaient
implant un fort lment asiatique. Ces colonies sans doute ont pu influencer beaucoup plus radicalement la population slave musulmane
qui cherchait vraiment pntrer dans lesprit de leurs instituteurs en
religion et en civilisation. Cest ainsi que lon peut affirmer que non seulement Fewzi, mais aussi avant lui toutes les populations taient parfaitement au courant de la pense et de la civilisation turco-islamiques15.
Fewzi ntait donc nullement embarrass pour comprendre le courant
15
96
Cest ce que nous allons montrer dans le second chapitre de notre tude, intitul
Les lettres persanes en Yougoslavie (voir ci-aprs, p. 152), dans lequel nous prsenterons au lecteur les onze principaux crivains yougoslaves en langue persane
avant de lui prsenter notre Fewzi.
ko od bilo kakve perzijske tradicije. Pri svemu tome, on je zadivljujue uspjeno usvojio ne samo perzijski jezik, duh i ukus iranskog
naroda, nego i fine nijanse perzijske knjievnosti, najuzvienije na
Istoku u to doba. U namjeri da shvatimo Fevzijev poduhvat koji se,
uprkos svim preprekama na koje je nailazio, upustio u pisanje knjige
koju mi objavljujemo u prijevodu na francuski jezik, ne mogu nam
mnogo pomoi podaci iz njegove biografije jer vrlo malo znamo o
njegovom ivotu, niti naa znanja o stanju turske knjievnosti savremene njegovom djelu. Dakle, raspolaemo jednim jedinim sredstvom pomou kojeg moemo usvojiti duh pjesnika, a to je da povezujemo njegovu psihologiju s psihologijom njegovih sunarodnika
iz spomenute epohe: to je ono to emo pokuati uraditi na poetku
poglavlja posveenog Fevzijevoj filozofiji.
Nakon to se vojno i drutveno utvrdilo u Evropi, Osmansko carstvo je ve umjelo razviti i ojaati svoj utjecaj na polju civilizacije i
duha. Turci iz najranijih perioda svoje civilizacije koji su u Iranu bili
barbari i pljakai, kad su postali gospodari golemog carstva, znali
su ne samo podstaknuti sjeme iranske civilizacije na rast i davanje
plodova nego su znali i pronijeti tu civilizaciju do pred kapije Bea.
Upravo u tom trenutku turski podanici poeli su se proimati istonjakim duhom, nakon to su mnogi narataji bili izloeni utjecaju
istonjake kulture, tako da gotovo nikakva razlika vie nije obiljeavala stanje duha iranskih i balkanskih naroda. ak su i sami kranski podanici, uprkos dubljem antagonizmu koji ih je odvajao od njihovih gospodara, ve bili nauili ne samo poetske finese orijentalne
misli nego i ideje i naela islamskog duha. Ali ako se za kranske
podanike Osmanskog carstva mogu i zadrati izvjesne rezerve, to ni
najmanje ne vai za muslimansko stanovnitvo Bosne, Hercegovine
i Turske Hrvatske. U podrujima susjednim Bosni, Turci su naselili snaan azijski element. Vjerovatno su ove kolonije mogle daleko
radikalnije utjecati na muslimansku slavensku populaciju koja je
istinski nastojala prodrijeti u duh svojih uitelja religije i civilizacije.
Stoga se moe tvrditi da je ne samo Fevzi nego prije njega i sve
stanovnitvo bilo savreno u toku tursko-islamske misli i civilizacije.15 Dakle, Fevzi nije imao ni najmanjih smetnji da razumije perzijski
15
97
littraire persan et pour nous donner luvre que nous examinons. Mais
tant donn son origine, nous ne pouvons pas nous dispenser de croire
que dans son uvre nous trouverons beaucoup dlments yougoslaves et balkaniques, et jusque dans les lments persans une grande
partie a d lui en tre familire au sein de sa propre patrie, parce quun
grand nombre dhistoires, de sentences, de paraboles, dexpressions,
dinclinations de principes orientaux taient devenus aussi balkaniques
et yougoslaves. On ne saurait affirmer que le folklore yougoslave, la
fois si riche et si populaire, diffre essentiellement de la production
littraire des potes turco-persans et des crations plus spontanes
du gnie des populations turco-persanes. Tout au plus pourrait-on parler dune diffrence de degr : les pays turco-iraniens ont atteint une
profondeur et une complexit dans le mysticisme quon chercherait en
vain, cette poque, dans lesprit des compatriotes slaves de Fewzi,
plus frachement convertis. Fewzi ne sy trompa pas : il comprit que
la source premire de la civilisation, il fallait la chercher au del du
majestueux difice de la puissance temporelle des Ottomans, lesquels
ntaient eux-mmes que des disciples, les disciples des Iraniens.
Cest donc vers lIran que Fewzi se tourna pour lui demander les vieux
secrets et la discipline du vritable mysticisme oriental.
On connat les grands traits de ce mysticisme, contemporain de
lpoque hroque de lislamisme : le renoncement, la pratique de
lasctisme, la vie contemplative, tapes ncessaires et successives
de la fusion de lme en Dieu par lamour. Lidal de ces premiers
mystiques tant donc, comme la crit Ghazli, darracher lme la
tyrannie des passions, de la dlivrer de ses penchants coupables, de
la sauver de ses mauvais instincts, afin que dans le cur purifi il ny
eut place que pour Dieu et pour linvocation de son saint nom.
Toute luvre de Fewzi est limage de son auteur et de la formation oufie quil reut. Elle baigne dans une atmosphre de mysticisme, dhumilit, de renoncement au monde, de nostalgie, de misanthropie et damour, profond, rel, des hommes.
Fewzi tait timide ; trop sensible aux dfauts du monde, il ne pouvait en partager les plaisirs. Imbu des rgles svres du oufisme,
auquel lavait en quelque sorte prdispos lducation religieuse reue ds son jeune ge, il vcut dans une retraite que lui avaient impose dabord une sant prcaire et une sensibilit maladive.
La peur naturelle que lui inspiraient les hommes et son mpris
de la socit prirent dans cette retraite un dveloppement de plus
98
100
en plus marqu et poignant. Il ne lui resta plus qu cultiver sa souffrance intrieure, et, la face des hommes lui tant chaque jour moins
clmente, se rfugier dans les forts et les plaines, confier son
besoin damiti aux beauts naturelles, rassurantes par leur immutabilit et leur constance, mme jusque dans leurs changements par
le rythme ternel des jours, des nuits et des saisons.
Fewzi est un de ces esprits en lesquels sexprime la dception de
la patrie herzgovinienne qui, presque entirement musulmane, et
malgr la valeur intellectuelle de ses fils ne fut pourtant jamais promue au rang quelle mritait. LHerzgovine blesse dans son amourpropre national, se rfugia en quelque sorte dans les sciences et dans
les lettres, se confinant dans cette forme magnifique de consolation.
Luvre et lattitude mme de Fewzi nous semble une des expressions les plus illustres de ce repliement amer et mditatif. Comme
Burns, notre auteur sinspira de la posie populaire. Ses images et
ses contes sont peupls de personnages pauvres, de derviches, de
lawliya, avec leurs coutumes drles de pauvres et de misreux. Ce
peuple-l il lapprochait, car, aprs peut-tre les montagnes et les
forts de son pays, ce peuple tait ce que Fewzi aimait le plus au
monde. Quant au reste des hommes dont la socit ne lui semblait
avoir pour fondement que lgosme, pour raison de vivre que lambition, Fewzi en tait aussi loign que des habitants dune autre
plante. Douloureusement saisi dans son intransigeance, appuy sur
la religion et soutenu par lalcool, il se cra une bizarre conception
du monde. La taverne devint son refuge matriel contre lhypocrisie
des humains. Malgr cet loignement hautain, il ne cessa de rver
une bont universelle, de croire secrtement la perfectibilit de la
nature humaine ; de l, dans son uvre un certain ton de prdication,
un certain esprit messianique qui rvlent de sa part lespoir dlever
un jour les hommes jusqu la hauteur morale quil avait lui-mme
atteinte. La varit de ton de son Bulbulistan nen est pas pour cela
compromise : entre la grave mditation et la plaisanterie souriante
toutes les formes dexpression trouvent place dans son pome.
Ainsi sexplique que le Bulbulistan ait pu devenir le livre favori
de la socit intime des gens desprit . Bien sr, cette flatteuse
adoption sexplique aussi par la gnrosit dHkimoglu Ali pasha
qui nous avons dit que Fewzi avait ddi son ouvrage16.
16
16
101
Kao Sadi i Dami, i Fevzi, uvjeren u vrijednost svog djela, pravi (od
1. strane) svoj Exegi monumentum...: ... ovih pet prekrasnih knjiga, u svakom sluaju, trebaju Perivoj slavuja, jer svjeina proljetnog
doba, procvat rue i zumbula, i [bujanje] potoka ovise o pjesmama
slavuja.* A malo dalje (strana 2):
17
102
17
103
LA PSYCHOLOGIE DU BULBULISTAN.
PSIHOLOGIJA BULBULISTANA
Nous avons dj vu (page 80) que le seul moyen dont nous disposions
pour assimiler lesprit et la personnalit du pote, ctait de relier sa
psychologie celle de ses compatriotes, car le Bulbulistan ne nous
donne pas les lments suffisants pour brosser une tude du temprament, du caractre et des murs du peuple bosniaque ; nous
serons donc oblig dans les pages qui vont suivre, de faire appel au
tmoignage des historiens ; que le lecteur nous pardonne quelques
longueurs ncessaires, il nen comprendra que mieux par la suite les
origines et les buts de ce spiritualisme oufi dont Fewzi sest fait
le champion, et nous pourrons mieux nous-mme commenter cette
philosophie du dtachement des ralits terrestres au seul point de
vue que la science admette : celui de la ralit terrestre.
Ve smo vidjeli (strana 81) da je jedini nain koji nam je bio na raspolaganju da bismo povezali duh i linost pjesnika, bio povezati njegovu
psihologiju s psihologijom njegovih sunarodnika jer nam Bulbulistan
ne prua dovoljno elemenata kojim bismo naslikali temperament, karakter i udoree Bonjaka; dakle, bit emo prinueni na narednim
stranicama pozivati se na svjedoenje historiara; neka nam italac
oprosti poneka dua objanjenja jer e tako kasnije bolje razumjeti
porijeklo i ciljeve ove sufijske duhovnosti iji je Fevzi istaknuti predstavnik, dok emo mi moi bolje komentirati tu filozofiju odvajanja
od ovozemaljske stvarnosti po jedinom gleditu koje priznaje nauka:
gleditu ovozemaljske stvarnosti.
De mme, le Gulistan est compris de tous les Persans parce quil exprime leur mentalit, de mme le Bulbulistan parle au cur des musulmans yougoslaves parce quil nous peint leur caractre et leur mentalit.
Dans la treizime histoire du Premier Paradis (Hariri et le roi)
nous notons dj linfluence du pays de Fewzi. Le roi ayant bti une
mosque se courroua beaucoup contre le shakh Hariri qui ne voulait pas louer son ouvrage linstar des autres et ordonna son vizir
de tuer le chakh. Mais le vizir lui rpondit : O roi juste, le chakh
est sans aucun doute un des saints de Dieu. Comment le tuerais-je ?
Ce nest pas lopinion des gens raisonnables. Et il ajouta ces vers :
Kakva razlika izmeu ponaanja ovog vezira i ponaanja Buzurdimihra u prvom poglavlju ulistana:
104
18
18
19
Contredire lavis du prince cest tremper sa main dans son propre sang...
Sil dit en plein midi : il fait nuit, criez aussitt : voil la lune et ses pliades.
19
105
108
Voici sur ce point une intressante citation de cet historien ; lauteur y exprime son admiration pour les Bosniaques :
Amma taifei Hirvat ki Bosna nam nehr cariye nispet itmilerdir. Cibletleri merati sifai tabitlarina mazhar olmakla Bosna nami
ile mehur olup akar suya intisab semtine gitmilerdir. Halkatleri pak
aynalari tabinak ekseri mevzun kamet ve saf dil heykeleri dahi cibletleri gibi dogrulua mail saderuleri hsndar cevnlari ve cahetle
ehrei diyar agr balu edipler rey ve tedbire malik rebiblerdir. Bais
budur ki Hakk calla veala Devleti Osmaniyyede ol kavm memduhin
kadrini cah u celalla mbtala ve rtbei devletlarini kamet balalari
ve himmet liyalari gibi vala kilup ilerinde merdum azarlan az olur
mnasib liyeye vasil olanlarin ekseri uluwi himmetle mmtaz olur
yni ki anle mmtaz hiset ve hirs vaze mbtelalari az rezm u ceng
demlerinde serbaz bezm aysh u nue aheng etdike dilnevaz ekseri sadedil ve ho halk hatirsaz lasima hsn bi himmet ve kameti
mstesn ile serefraz bu kabilei celiledir.
Ces grands Bosniaques, de rares exceptions prs, ne dpensaient pas leur argent
et celui du peuple quils gouvernaient, en btissant des srails luxueux ; au contraire,
ils levaient des mosques, des medressas, des tekiyas, des hanikahs, des cuisines
populaires, des asiles pour les voyageurs, des bains et des routes. Les gens impartiaux
ne peuvent pas nier leur amour sincre pour la patrie et de combien duvres dart ils
ont parsem les terres dOrient.
Stamboul.
P. 141. La grande et belle mosque de Piali pacha doit galement son origine un
amiral. Ce hros, Croate dorigine et vainqueur de lle de Chios, la fit lever en 1565 et
lui fit adjoindre, comme la coutume lexige, le collge, le clotre, la fontaine et le bain.
Cest un ouvrage archaque compos de six hautes coupoles pareilles, soutenues au
milieu par deux colonnes de granit rouge antique daspect lgant.
P. 140. Barth : Constantinople, 1903.
Bagdad, la Mosque de Hasan pacha Sokolovi, Damas, Saida, Sofia, Le Caire.
Dailleurs les Ottomans eux-mmes se sont rarement tromps sur ce patriotisme
clair et sur ces vertus peu communes qui sont lapanage de la race croate : La
preuve en est dans la longue suite des grands vizirs dorigine croate dont nous avons
dress le tableau suivant :
GRANDS-VIZIRS OTTOMANS DORIGINE YOUGOSLAVE.
(La premire date est celle de leur avnement au vizirat et la seconde celle de leur mort).
110
Ovi bonjaki velikani, osim rijetkih izuzetaka, nisu se razbacivali ni svojim ni novcem
naroda kojim upravljaju, na gradnju luksuznih saraja; upravo suprotno, podizali su damije, medrese, tekije, hanikahe, narodne kuhinje, sklonita za putnike, javna kupatila i
ceste. Nepristrasni ljudi ne mogu zanijekati njihovu iskrenu ljubav prema domovini niti
broj umjetnikih djela koja su posijali po zemljama Orijenta.
Stambol.
Str. 141. Velika i lijepa Piali-paina damija takoer duguje svoje porijeklo jednom admiralu. Taj je junak, porijeklom Hrvat i pobjednik s otoka Kiosa, dao sagraditi damiju
1565. te joj dodao, kako to obiaj nalae, medresu, tekiju, adrvan i hamam. Zdanje je
sagraeno u arhainom stilu, sa est visokih istovjetnih kupola koje u sredini nose dva
velika starinska stuba od crvenog granita otmjenog izgleda.
Str. 140. Barth : Konstantinopolj, 1903.
Bagdad, Damija Hasan-pae Sokolovia, Damask, Said, Sofija, Kairo.
Uostalom, rijetko se deavalo da se i same Osmanlije prevare u tom prosvijetljenom
patriotizmu i tim nesvakidanjim vrlinama kakve odlikuju hrvatsku rasu: dokaz za to je
u dugakom nizu velikih vezira hrvatskog porijekla iji smo sainili sljedei spisak:
111
sa belle-mre Khurrem Khatun, mre de Bajazet dont Fewzi nous cite quelques
vers. Tous les historiens le louent comme un excellent financier. Mort en 1561 et
enterr dans un mausole ct de la mosque de anzad Stamboul. Il rendit
dnormes services lempire.
On lui attribue une histoire de lempire jusqu lanne 1561 sous le nom de
Tavarih-i Al-i Osman , dont on trouve quelques exemplaires dans les bibliothques europennes. Une partie de cet ouvrage a t traduite en allemand par
Dr Ludwig Farrer et imprime sous le titre : Die Osmanische Chronik des Rustem
pascha comme 21 tome de la Turkische Bibliothek. Cf. Glasnik, 1933, p. 18-23, n 8.
6
SIYAWUSH, 1582-1601.
IBRAHIM, 1595-1601.
svoje punice Hurem Hatun, Bajazitove majke, a tih nam nekoliko Bajazitovih stihova navodi Fevzi. Svi ga historiari hvale kao izuzetnog dobrotvora. Umro je
1561. i sahranjen je u mauzoleju pored damije ehzade u Stambolu. Uinio je
ogromne usluge Carstvu.
Pripisuje mu se i jedna knjiga o historiji Carstva do 1561. godine pod imenom Tavarih-i Al-i Osman ijih se nekoliko primjeraka nalazi po evropskim bibliotekama.
Jedan dio tog uratka preveo je na njemaki jezik dr. Ludwig Farrer i odtampao
pod nazivom Die Osmanische Chronik des Rustem pascha kao 21. tom Turkische
Bibliothek. (Cf. Glasnik, 1933, str. 18-23, br. 8)
6. ALI SEMIZ, 15601564.
7. MEHMED SOKOLOVI, 15641570.
8. SIJAVU, 15821601.
9. IBRAHIM, 15951601.
10. JAVUZ ALI MALKO, 16031604.
11. MURAD, 16041611.
Murad-paa, obnovitelj Carstva, i dalje je prisutan u sjeanju jugoslavenskog naroda. I zaista, ak i u katolikoj Dalmaciji esto se uje: Jezik mu je kao sablja
Muratova zbog uvene sablje koju je nosio Murad, a koja je pripadala Halidu ibn
Velidu, generalu iz vremena halife Omera.
12. MEHMED SOKOLOVI LALA, 16041606.
Mehmed-paa Sokolovi, sin Ahmet-bega, uveni vezir Sulejmana Velianstvenog.
13. DERVI MEHMED, 16061606.
14. DILAVER, 16201621.
15. KARA DAVUD-PAA, 16211622.
16. HUSREV, 16271630.
17. REDEP TOPAL, 16311632.
18. SALIH, 16451647.
19. AHMED SARI, 16511652.
20 SULAIMAN, 1685-1687.
Comparez ce que dit Fazil bey (Mort en 1810, fils de Tahir pacha, gouverneur de
Hedjaz, trad. Bibl. Elzvirienne. Paris) en faveur des femmes bosniaques.
112
Uporedite, takoer, ta kae Fazil-beg (umro 1810, sin Tahir-pae, guverner Hidaza, prev. Bibl. Elzvirienne, Pariz) u prilog bosanskim enama.
113
LA PHILOSOPHIE DE FEWZI.
FEVZIJEVA FILOZOFIJA
Le Spiritualisme oufi !
Sufijska duhovnost!
Pa ipak, ovome djelu ne manjka ni razmiljanja isto materijalistike prirode, kao to emo vidjeti u daljnjem izlaganju, ali ta su
razmiljanja tu samo da, na neki nain, poslue kao opipljiva osnova
psiholokim, moralnim, politikim ili mistikim poukama kojima nas
autor neprestano obasipa.
Cest donc toute une philosophie spiritualiste que Fewzi dveloppe au travers dune foule de donnes qui nous traduisent le
caractre, les murs et la sensibilit propres aux deux groupes
de peuples entre lesquels le Bulbulistan semble un pont jet : les
Turco-Persans dune part, les Yougoslaves de Bosnie dHerzgovine
et de Croatie-Turque, dautre part : dun ct lIran, et de lautre les
Balkans musulmans.
Rije je, dakle, o cijeloj jednoj duhovnoj filozofiji koju Fevzi razvija kroz niz podataka koji nam donose karakter, obiaje i senzibilitet
svojstvene dvjema skupinama naroda meu kojima se Bulbulistan
ini kao izgraeni most: Turko-Perzijanaca s jedne strane, i Jugoslavena iz Bosne i Hercegovine i iz Turske Hrvatske s druge: s jedne
strane Iran, a s druge muslimani Balkana.
Poduhvat nije lahak jer racionalne podjele u izlaganju misli nikada nisu bile na cijeni kod istonjakih autora koji se, izgleda, naroito pribojavaju pretjerane jezgrovitosti i pretjerane jasnoe; ne
treba zaboraviti da je, po miljenju samog Fevzija, kriterij knjievne
vrijednosti neke pjesme njen stepen dvosmislenosti (Baa etvrta,
Biljeke 4, 5 i 6). Ovi se fini i istanani umovi vole lukavo i otmjeno
nositi kako s osjeajima tako i s idejama. Dvostruki smisao oduevljava ih do te mjere da bi smatrali barbarskim da se sistematski
opredjeljuju za jedan od ta dva smisla; i mrska im je gruba jasnoa
kartezijanske analize.
U drugu ruku, kako bi se moglo i oekivati od nekoga ijim poimanjem upravlja nezasiti misticizam da uzima u obzir samo mogunost
jednog razgranienja izmeu psihologije, morala, sociologije, politike
i religije? U mistikoj kontemplaciji koja nije nita drugo do hipnoza
u hroninim oblicima, sve se granice briu unutar osjeanja i misli;
115
Nous ne nous tonnerons donc point quil nait pas compos son
Bulbulistan comme un trait de lart de vivre selon les principes
du oufisme, non plus que de certaines contradictions apparentes
dans sa pense lorsque nous essaierons de coordonner en thories
la masse des prceptes et des enseignements pandus travers
luvre de Fewzi dans un ordre que lon pourrait peut-tre justifier
du point de vue de la mystique, mais certainement pas de celui de l
svre logique.
***
***
On peut dire que le Bulbulistan se propose avant tout de nous donner une rgle de vie susceptible de rsoudre tous les problmes que
peuvent poser lexistence individuelle et la vie sociale.
116
Moe se rei da nam Bulbulistan, prije svega, eli ponuditi takvo ivotno pravilo pogodno za rjeavanje svih problema koje mogu donijeti
individualna egzistencija i drutveni ivot.
Or, comme il nest pas un seul de ces problmes qui, dans la pratique, ne se pose dune faon trs matrielle et fort tangible, on peut
a priori prvoir la faon dont un spiritualisme comme celui de Fewzi
va tenter de les rsoudre : par leur suppression pure et simple.
Ali, kako ne postoji niti jedan takav problem u nizu problema koji
se u praktinom ivotu ne pojavljuje vrlo materijalno i jasno opipljivo,
moe se a priori predvidjeti nain na koji e ih spiritualizam kao to je
Fevzijev pokuati rijeiti: tako to e ih kratko i jasno ukinuti.
sen est point aperu et na point song prendre systmatiquement parti pour les uns contre les autres. Cest dun autre point de
vue quil aime ou quil hait ses semblables : sans distinction de rang
ni de classe ; suivant leur pouvoir de renoncement ou leur degr
dgosme. Il exalte lun, vertu suprme et clef de toutes les vertus
en mme temps que du Paradis ; il condamne lautre, pch qui rsume et contient tous les pchs et vous achemine irrmdiablement vers lEnfer. Fewzi conoit fort bien, par exemple, quun tyran
mrite le Ciel si sa tyrannie nest pas un produit de lgosme (p.
10) et par contre le malheureux, le misreux, ne sauraient esprer,
selon lui dautre issue que lEnfer leur malheur ou leur misre sils
nont pas trouv en eux le pouvoir de renoncement ncessaire pour
les supporter, leur vie durant, avec la bndiction la bouche (p. 6).
Ali Fevzi to uope nije primijetio i ni na pamet mu nije padalo da sistematski staje na stranu jednih protiv drugih. On mrzi ili voli sebi sline
s jednog sasvim drugog gledita: ne obraa panju na rang ili klasu;
dijeli ih prema njihovoj sposobnosti odricanja ili prema njihovom stepenu egoizma. Uzdie jedno, vrhovnu vrlinu i klju svih vrlina, a u isti
mah i klju od Raja; osuuje drugo, grijeh koji u sebi saima i sadri
sve grijehe i nepopravljivo vas vodi u Pakao. Naprimjer, Fevzi smatra sasvim normalnim da tiranin zasluuje otii na Nebo ako njegova
tiranija nije proizvod egoizma (str. 10), a nasuprot tome, nesretnik i
bijednik se, po njemu, ne mogu nadati drugom izlazu iz svoje nesree
ili bijede nego Paklu ako u sebi ne pronau snagu odricanja koja im je
neophodna da cijelog ivota podnose svoju nevolju i to s blagoslovom
na usnama (str. 6).
Cest la rgle dor avec laquelle notre auteur entend rsoudre tous
les problmes terrestres avant mme de les aborder ; nous navons
plus qu les lui poser lun aprs lautre et chercher dans son Bulbulistan les rponses quil nous aurait faites de son vivant.
To je zlatno pravilo kojim na autor namjerava rijeiti sve ovozemaljske probleme prije nego se s njima uope i suoi; ne preostaje
nam nita drugo nego da mu ih postavimo jedan za drugim i da
potraimo u njegovom Bulbulistanu odgovore koje bi nam dao dok
je bio iv.
118
Et encore :
I jo:
Si cette belle la taille droite comme le cyprs honore notre maison [en y mettant ses pieds]
je sacrifierai en honneur de sa visite toutes les dlices dici-bas et de lau-del.
Il est vrai quune citation de Bqi effendi nous avait tout dabord
mis en garde :
O Bqi ! nattache pas ton cur la chevelure des belles aux cheveux boucls
comme la chane, car elles te rendront fou et trahiront tout tes secrets !
Mais quimporte la douleur prouve pour celle que lon aime !
rpond le pote Khusrew pasha !
Posie :
Stihovi:
Mon cur se perdit (sgara) dans lamour : quil soit encore plus gar.
Mon corps fut abattu par le pch : quil soit encore plus abattu !
O fourberie de ta chevelure boucle qui ravit ceux qui laiment !
Que tes yeux soient, en versant le sang des trangers, plus fourbes encore !
Mon cur, par le chagrin fut mis en cent morceaux, et de telle faon quil est ingurissable,
mais si ma bien-aime en est contente, Seigneur ! quil soit plus dchiquet encore.
Khusrew sest habitu au libertinage avec les yeux toujous humides.
Je conjure Dieu, par les larmes des yeux des purs, quil reste toujours libertin.
120
Ghazal :
Gazel:
Bien que le vin de la patience, mon cur, soit amer et trs dsagrable,
lamertume du jour de la sparation est plus amre encore.
Jai prouv la sparation davec des amies : cest une image de lEnfer.
Que Dieu men prserve ! quest-ce que je dis, je me trompe, cest lEnfer qui en est une image !
Jusqu quand meffraieras-tu par la gravit du jour du Jugement Dernier ?
Le jour du Jugement Dernier, notre avis, cest le jour dadieu aux amies.
Pendant le bonheur de lunion avec ton amie,
ne te crois pas en scurit contre linvasion de la sparation.
Fuir o ? O se rfugier ?
Dans lisolement ou dans le vin. Cest ce quil nous conseille par
la bouche de Derwish pasha :
21
122
Posie :
Stihovi:
Rflexions que Sadi a prises de la doctrine de Bouddha : Veux-tu ne donner ton cur
personne, ferme les yeux ! p. 250, Gulistan, comp. ADASANAM : (ne regarde pas) la
rponse de Bouddha un de ses disciples qui lui demandait : Quest-ce quil faut faire
lorsquon voit une belle femme?
21
Razmiljanja koja je Sadi preuzeo iz Budinog uenja: Ako ne eli nikome pokloniti
svoje srce, zatvori oi!, str. 250, ulistan, poreenje s ADASANAM: (ne gledaj), Budin
odgovor jednom od svojih uenika koji ga je upitao: ta treba uraditi kada ugledamo
lijepu enu?
123
Et de Rushdi :
A Rudiju:
Ghazal :
Gazel:
Pour moi, il nest pas de compagnon plus agrable que la coupe de vin !
Pour moi il nest pas de meilleure amie que la fille de la vigne !
Mets, bien-aime, sur les plaies de tes blesss longuent de ta caresse.
O ciel ! pour la blessure de mon cur, il ne faut nul autre onguent.
O Rushdi, si tu regardes lunivers travers le verre dform du ciel
tu vois des centaines de moules diffrents les uns des autres.
Mais apporte la coupe de vin et regardes-y,
tu y verras un autre monde, un seul monde unique.
Pokazat emo pomou nekoliko citata pozajmljenih iz naeg prijevoda kako autor izraava i brani ovo uenje odricanja.
Le monde est corrompu. Comment pourrait-on le dsirer lorsquon le voit tel quil est ? Cest ce quexprime le mythe du halva ptri
de salive et Fewzi conclut :
Svijet je nepravedan.
Svijet je truho. Ovaj zakljuak, grub ali taan, izdvaja se iz Fevzijeve misli. ta onda initi s ovim svijetom kad ve u njemu ivimo?
Promijeniti ga ili bjeati. Fevzi je izabrao ovaj drugi stav koji mu se
ini lakim i nadasve jedino moguim za vjernika, jer bila bi ludost
zaeljeti sukobiti se s neumoljivou Sudbine a i zloinaka namjera
127
luctabilit du Destin, et prsomption criminelle que de vouloir toucher luvre de Dieu sous prtexte quelle nous parat imparfaite.
Cest ainsi quil a fait le monde, cest ainsi que nous devons le subir :
comme une abominable prison, o le rle du sage est de souffrir en
silence. On retrouve ici la thorie de la Valle de larmes , thorie
commune toutes les religions.
128
poeljeti dirnuti u Boije djelo pod izgovorom da nam se ini nesavrenim. Tako je On stvorio svijet, tako ga mi moramo podnositi: kao
uasni zatvor gdje je uloga mudraca da pati u tiini. Ovdje nailazimo
na Dolinu suza, teoriju zajedniku svim religijama.
Neka se onda ni najmanje ne oekuje od mudraca da nastoji mijenjati svijet; i neka paraziti i lupei koji ga zagauju ive u miru (ako
je mogue ovako se izraziti bez ironije) do krajnje kazne koja im je
zajamena na onom svijetu. Uloga mudraca nipoto se ne sastoji u
tome da mijenja bilo ta: prije e biti da se on sam mora mijenjati
okreui ka buduem svijetu svoju misao briljivo odvojenu od ovosvjetskih stvari.
Mudrac se mora odrei borbe za ivot poto se odrie svega materijalnog. Neko e na to rei da bi takvo odricanje mudraca moglo
prebrzo odvesti u Raj, ali i ovdje neupueni pravi greku; da li je ta
borba za ivot istinski potrebna toliko koliko se misli, od trenutka u
kojem se odrie svega to nije nuno potrebno da bi se opstalo meu
ivima? Pogledajte, naprimjer, ptice na nebu: ko njih hrani? Prose li
one hranu koja im je svakodnevno potrebna? Dakle, ni najmanje se ne
treba alostiti zbog svoje hrane. Na istu tezu nailazimo i u ulistanu
(str. 334):
129
A quoi serviraient en effet la peine que lon prendrait ? Notre ration de chaque jour tant fixe de toute ternit, nos efforts ny ajouteront jamais le moindre supplment : nul ne peut forcer son destin.
Et :
I:
Poto je ajet [...] Mi rasporeujemo [...]
tvoju sudbinu odredio
Nee ti doi ni vie ni manje,
Gospodar tako je rekao
Ako u Onog Koji opskrbu daje ne vjeruje
Ti to Dokaz porie, od ljudi odbaen bit e.
130
A la fin nous allmes chez Ibrahim Khaw pour demander quelque chose.
Lorsque Ibrahim Khaw nous regarda il nous dit :
Dieu connat-il ou non cette chose pour laquelle vous tes venus ?
Nous dmes : oui, il la connat.
Il nous dit : Taisez-vous, ne parlez pas aux
cratures et ne cherchez pas.
Vers :
Stihovi:
Et :
I:
Ovdje bismo mogli dodati brojne navode u kojima nam autor pokazuje mirenje sa sudbinom za koje stie nagrada i to na najmaterijalniji mogui nain: novcem, gozbama, opipljivim poastima. I
zbog toga, ne moemo a da ne istaknemo odreenu protivrjenost
izmeu uenja kontemplativnog odricanja i ovog insistiranja da nam
se pokae vrlina nagraena najprije na ovom svijetu pa onda i na
buduem. To znai da gorko uenje odricanja, ako i moe dovesti u
iskuenje askete, nema toliko mogunosti da zavede obini, neuki
narod koji se ne zna zadovoljiti apstrakcijama niti moe primjenjivati moral koji mu nee dati nadu u neposredne nagrade. Kontemplacija ne hrani onoga koji joj se preputa, premda to Fevzi tvrdi:
(deveti keramet Prve bae: svjetlost Boije pohvale hrani one koji
kontempliraju), i kao to glad moe pretvoriti u vuka ovjeka koji
nije dovoljno obuen u asketizmu, dobro je, kada se govori obinom
narodu a ne mudrima, insistirati na ideji da mirenje sa sudbinom
uvijek biva nagraeno; i da e siromah, ako ista srca prihvati svoje
siromatvo, na kraju neminovno postati bogat.
To upravo izraava jedanaesti keramet Prve bae; oblutak koji
je svjedoio ejhovim molitvama na kraju se ejhovom iskrenom pobonou pretvara u lijep, stvaran novac.
133
Naravno da su ove metafore tu samo zbog mase neznalica i sebinjaka koji ne mogu imati drugu predstavu bogatstva do bogatstva
lihvara ili trgovaca: ali mudar ovjek dobro zna o kakvom bogatstvu
govori Fevzi kada ga obeava onima koji ga se budu odrekli.
er
On comprend aussitt quil sagit dune richesse spirituelle, capable de changer le morceau de terre en diamant et le croton
dessch en festin succulent. Mais bien entendu cette pnible ralit
senveloppe de toutes parts de brillantes paraboles, sans quoi elle se
heurterait comme un mur la porte de certains esprits non encore
parvenus aux stades levs de la contemplation mystique.
Au malheureux qui se plaint de son sort, Fewzi oppose la sereine
rsignation du juste retir sur sa vieille natte dans un coin du monde,
et cest l dit-il que se trouve le secret du vritable bonheur, car :
134
Et encore :
I dalje:
On pourrait ici encore multiplier les citations. Il suffit den extraire lide gnrale : le repli sur soi-mme, dans la contemplation
mystique peut donner des richesses intrieures qui contiennent et
dpassent toutes les richesses de la terre. Le tout est darriver au
degr ncessaire de mysticisme dans la contemplation.
Nous voyons donc que le renoncement, loin de nous ter la richesse, nous achemine au contraire vers les biens suprmes inaccessibles aux riches eux-mmes. Dautre part, loin de nous conduire
limpuissance, il nous mne tout droit un pouvoir absolu, celui que
Mi, dakle, vidimo da nas odricanje, daleko od toga da nam oduzima bogatstvo, nasuprot tome vodi prema viim dobrima nepristupanim samim bogataima. S druge strane, daleko od toga da nas
vodi u nemo, odricanje nas vodi pravo do apsolutne moi, moi koju
135
nous pouvons exercer sur nos dsirs, sur nos passions. Et ici notre
Fewzi rejoint les matres du stocisme antique :
Les ignorants sont comme des aveugles et les savants comme leur guide.
Ils les suivent sans soccuper du mauvais ou du bon passage.
Si tu cherches la vritable eau de la vie ternelle, cherche-la dans la science et dans
les connaissances.
Celui qui boit une seule goutte obtient la vie ternelle ;
il sera dlivr des tnbres de lignorance et arrivera chez les bons guides ;
il sera compagnon de Khidhr et recevra une vie nouvelle.
Dailleurs, dans la lgende quil nous conte page 66 propos des
fils dIsral, Fewzi prend bien soin de nous prciser ce quil entend
par science et qui nest quun art moral datteindre au bonheur par la
pratique de lasctisme jointe celle de la retraite spirituelle et de la
franchise absolue.
Ces ides sur la science taient fort rpandues parmi les lettrs de
son poque et des poques antrieures. Cest ainsi que nous les retrouvons dans le Beharistan et le Gulistan ; voici dabord en ce qui concerne
la ncessit de mettre la science au service de llvation morale :
(Bharistan, p. 65) :
138
Evo prve kategorije: to su oni koji znaju [i] znaju da znaju; oni su
uenjaci. Njihovi sljedbenici budite i od njih se ne udaljavajte, jer je
velika na oba svijeta rekao: Uenjaci su povjerenici poslanik kod
robova Svevinjeg Boga.
Dvostih:
Et la fin du Gulistan :
I na kraju ulistana:
140
Deux personnes ont support une peine inutile et fait de vains efforts :
1 celle qui a amass de largent et nen a pas joui,
et 2 celle qui a amass du savoir et ne la pas mis en pratique
et p. 336 :
I (str. 336):
Un savant qui ne pratique pas de bonnes uvres est un arbre sans fruits.
Po miljenju Fevzija, kao i po miljenju njegovih pretea u sufizmu, mudrac ne smije posmatrati nauku drugaije nego kao sredstvo
za uenje Alhemije Savrenstva. im se udalji od tog cilja ili ga zanemari, ak i nenamjerno, ona postaje predmet osude, mrnje i, kao to
su govorili srednjovjekovni inkvizitori, dostojna lomae.
Da zavrimo s uenjem o ivotu mudraca kakvo je izneseno u Bulbulistanu, ostaje nam samo da potanko objasnimo kakav stav mudrac treba zauzeti prema svijetu u odnosu na kraljeve, vlastodrce i
ostale tirane.
I ovdje se pojavljuju protivrjeja u Fevzijevoj misli. S jedne strane, njegova strast za iskrenou vodi ga ka tome da skree istinu
u lice kraljevima,22 to naroito izraava mit o ejhu Haririju (Prva
22
22
Il conseille dviter la socit des puissants et de se sauver des embches des rois
tyranniques : p. 25 : Deuximement : ne pas avoir de relations avec des monarques
tyranniques parce quils ne sont pas compagnons des savants et des contempla-
141
Paradis, 13e miracle) ; dautre part, une sage prudence lui conseille de
les fuir comme la peste. Satrapes et sultans, pachas ou monarques,
roitelets et gouverneurs, toute cette engeance fourbe et froce ne lui
dit rien qui vaille. Il faudrait tre fou, pense-t-il, pour se fier la faveur
passagre de ces inquitants personnages. Mais pas un instant Fewzi
ne songe englober dans le mme mpris et dans la mme horreur
tous les despotes de la terre. Il est mme certain que le despotisme lui
parait le seul rgime concevable ; mais il voudrait quil fut clair
et sans aucun doute il pense, comme Platon, que les oufis devraient
tre rois ou bien que les rois devraient se mettre lcole du oufisme.
Nous avons dj dit dailleurs, que les lettrs de langue persane avaient
coutume de ddier priodiquement leurs monarques quelque volumineux trait sur lart de gouverner. Dans ces compilations, indigestes,
dinnombrables maximes, prceptes, aphorismes, miracles, paraboles
et rcits difiants mergeaient la surface dun ocan de flagorneries
orientales. Nous ne trouvons rien de semblable dans luvre de Fewzi : lorsquil dcerne ses loges quelque souverain cest quil croit
rellement ses qualits de cur et desprit ; mais par contre il ne lui
mnage pas les blmes lorsque croit quil les mrite ; et maint dtail
significatif nous rappelle quil ne se fait pas dillusion excessive sur la
moralit de certains grands personnages : ainsi lhistoire de ce Prfet de Police qui luttait sa manire contre la prostitution en prlevant personnellement un impt sur le chiffre daffaires des prostitues
(page 63). De mme il dnonce et attaque vivement la rapacit et la
malhonntet des jurisconsultes (page 81) et surtout linjustice, larbitraire et le caractre criminellement lunatique de certains potentats.
Mais lorsque Fewzi se retire dans sa tour divoire, cest pour y
reprendre aussitt sa contemplation passionne. Ayant signal le mal
il laisse au Tout-Puissant le soin dy remdier, et ne se permet mme
pas une suggestion. Bien mieux, lorquil nous fait le rcit de quelque
tifs. Comparez Bharistan, p. 58 : Abstiens-toi de la socit des puissants, car
lorsque ton cur sattache eux, tu as adopt un matre tout autre que Dieu , et p.
8 : Tu pourras te sauver de la violence et des embches des rois si la grce divine
vient ton aide.
Comparez Bharistan, p. 7: Du palais du voisinage du monarque ne tlve pas
trop haut , et Nizamulmulk : Siyasset-Nameh (p. 84, trad. Schefer) : Sufyn
Thawri affirme que le meilleur des princes est celui qui frquente assidment
les gens de science, et que le plus mauvais des docteurs est celui qui vit dans la
socit des princes .
Autre citation de Fewzi, p. 42 : Comment un homme sage peut-il se fier la faveur des
rois ? La faveur et la colre du roi sont jumelles et attaches lune lautre.
142
143
144
Zbog toga je zalud traiti u Fevzijevom djelu najmanji trag pobune pa ak i kivnosti protiv tlaenja tirana i njihove ljubavi prema
ratu; i u vezi s ovim, potpuno odricanje odlikuje njegov stav prema
drutvenim i politikim problemima: ni jednog trena on ne nalazi za
ljudsko drutvo drugo mogue poboljanje od odricanja od svega i
oboavanja Boga. Mudrac se smije baviti nesavrenostima svijeta
samo da bi nauio kako da ga prezre i zamrzi; ali nikad ne smije pokuati da ga popravi: ne popravlja se ono to je pokvareno...
a, uostalom, svijet je takav kakav treba biti odreenjem Sudbine
i sva udruena nastojanja svih ljudi zajedno ne bi tu mogla nita
promijeniti. I tako uenje fatalizma23 prua snanu podrku uenju
odricanja kako bi se u svijetu odrao i uvrstio drutveni, ekonomski
i politiki status quo. Oboavanje i kontemplacija prije svega predstavljaju odsustvo djelovanja: to je funkcija na koju se ograniavaju
mudraci dok monarsi, ratnici i pljakai mnoe svoje aktivnosti koje
su sve samo nisu kontemplativne.
23
23
145
146
Que faut-il penser de cette doctrine oufie, selon laquelle la suprme sagesse consiste fuir individuellement les perversions du
monde, les injustices du monde, les crimes et les flaux du monde,
et se retirer lcart pour atteindre lextase mystique, dans le feu
dvorant de ladoration ?
ta treba misliti o tom sufijskom uenju po kojem se vrhovna mudrost sastoji u tome da svako za sebe bjei od izopaenosti, nepravednosti, zloina i poasti svijeta i povlai se u osamu kako bi dosegao mistiko ushienje u prodiruem plamenu oboavanja Boga?
Mais on ne saurait nier que cette sagesse oufie vise une certaine saintet de lme en lpurant de tout ce qui ne pourrait prendre
place dans un perptuel cantique dactions de grce. Et pour mieux
comprendre quel point lesprit de sacrifice et dabngation quelle
peut inspirer contraste avec celui que forment dautres morales plus
proches des dures ralits humaines, il nous suffira de donner ici
quelques citations extraites du Gulistan de Sadi :
Page 74 : Distique :
Page 115 :
Strana 115:
Page 315 :
Strana 315:
Page 59 :
Strana 59:
Le Boustan, page 71 :
148
150
misli kako bi je to bolje istaknuo: ulistan predstavlja islamsku civilizaciju u svom punom procvatu, dok je Bulbulistan napisan u vrijeme njegove dekadencije u gradu smjetenom na periferiji velikog
Osmanskog carstva. Dakle, ulistan je gordi proizvod velike, iroko
rasprostranjene civilizacije koja kree ili misli da kree u osvajanje
svijeta, dok je Bulbulistan samo svijet uspomena, aljenja, svijet sevdaha. Cijeli je Bulbulistan proet strastvenom nostalgijom due koja
tei ljepoti, zadovoljstvu, savrenstvu, a da pritom dobro zna da one
nisu mogue ni ostvarive na ovom donjem svijetu. ulistan je, prvenstveno, djelo ovjeka duhovitosti razigrane do paradoksa, djelo u
kojem skeptik bez po muke na svakom koraku nalazi protuteu ovih
surovih poslovica koje se pretvaraju da daju kodeks ljudske mudrosti,
a u biti je samo mumificiraju. Ali to je takoer i djelo u kojem se nailazi na perzijski duh s ogradama od lukavosti i zazora kojima on voli
biti okruen u svakom trenu. Neka se nai itaoci prisjete onoga to
smo rekli o ketmanu, toj umjetnosti egoistinog zatvaranja svoje misli pred tuincima; vidjet e, pa barem to bilo na osnovu onih nekoliko
kratkih citata iz ulistana koje smo upravo naveli, da je Sadi istinski
teoretiar tog oportunizma, tog duha kompromisa, jednom rijeju,
tog licemjerja kojeg odana dua jednog Bonjaka ne moe podnijeti.
Zato treba podsjetiti da Fevzi, taj novi Alceste, savjetuje udaljavanje,
osamljivanje, kao jedino sredstvo da se ne iznevjeri iskrenost; upravo
u tom duhu ketmana, tako rairenog u istonjakom svijetu da moramo uvidjeti da je on jedan od glavnih razloga mizantropije naeg
autora; vjerovatno on eli potraiti na Zemlji kakav kut skroviti gdje
asnim ovjekom slobodno je biti.
Le Bulbulistan est tout autre chose quun manuel de la vie quotidienne parmi les mensonges et les embches du monde ; il ne veut tre
quune uvre de pit, un long cantique dadoration. Quelles que soient
les origines de ce mysticisme, quil soit un refuge contre le monde peu
clment au lettr, ou une tentative pour se construire un bonheur avec
rien, il nenreste pas moins vrai que son premier rsultat est de nous
avoir donn un homme meilleur et plus pur que ses semblables.
151
152
CHAPITRE II
DRUGO POGLAVLJE
rijeima gospodina Behaija-efendije Sikiria, biveg profesora kaligrafije, taj je klub brojao oko pedesetak lanova.
Safvet-beg Baagi: Rubaije Hajamove (Hajamovi katreni); dr. Fehim Bajraktarevi: Rustem i Sohrab (odlomci iz ahname); Devad Sulejmanpai: Prepjevi iz Hafizova Divana (dijelovi iz Hafizova Divana);
Zija oki: Iz Mesnevije Rumijeve (odlomci iz Rumijeve Mesnevije).
Osim u hrvatskim prijevodima s perzijskog jezika, utjecaj perzijske knjievnosti osjea se u djelima nekoliko pjesnika koji su pisali i
na perzijskom jeziku. Tako su djela Safvet-bega Baagia kao i djela
Mehmed-bega Kapetanovia (Istono blago) proeta perzijskom poezijom i filozofijom.
Ali, naroito treba istai da je to veliko zanimanje za perzijsku
knjievnost, prvenstveno tokom proteklih stoljea, dovelo do toga da
su mnogi autori poeli pisati na perzijskom jeziku.
Na narednim stranicama spomenut emo glavne meu tim piscima.
I. DERVI-PAA BAJEZIDAGI, roen u Mostaru sredinom 16. stoljea, sin uglednog graanina. Jo kao dijete stigao je u Konstantinopolj, u doba Selima II, u vrijeme kada je Mehmed-paa Sokolovi
bio na vrhuncu slave i kada se trudio da postavi svoje sunarodnike za
kormilo muslimanskog carstva, to mu je u odreenoj mjeri i polo
za rukom.
U Atmejdan-Saraju Dervi je marljivo uio arapsku i perzijsku
knjievnost. U tome se usavrio jer je za uitelja imao slavnog Sudija kome nije bilo ravnog meu poznavaocima perzijskih klasika. Nakon zavrenih studija preao je u harem-i ha (carsku palau) gdje
je imenovan za doganci bau (vou lova). Peevija nas upoznaje s
njegovim ugledom na dvoru: imenovan za linog savjetnika sultana,
nije se ni na tren odmicao od njega; obini doganci baa, obavljao
je zadatke glavnog komornika i, dodaje, njegovo ga je obrazovanje
inilo jednakim uenjacima kao i njegovi umni kvaliteti. Suprotno
utvrenim obiajima, sultan mu je dozvoljavao da prisustvuje zasjedanjima Dravnog vijea.
U posljednjim godinama vladavine Murata III postao je musahib-i
has. Peevija i Katib elebi spominju ga godine 1000. (1592) kao po155
157
24
158
159
Bio je jedan od uvenih junaka i upravljao je veim brojem sandaka u Maarskoj. Umro je 1641. (1051) u Budimu gdje je i sahranjen
u posebnom turbetu, pokraj Dvorske damije (Saray camii) (Cf. Ba.
83, Evlija elebija 602; Znam. 3, Handi 35).
Outre un diwan complet en turc il nous a laiss des ghazals sentimentaux en persan et plusieurs traits desprit. Seyhi nous cite de lui
69 distiques. Ses vers respirent la fracheur du printemps, mais ils
sont artificiels, remplis de fantaisie orientale et imprgns de verve
potique herzgovinienne.
160
161
162
Dans ses ghazals, qui sont encore plus beaux, Rushdi se montre
sous son vrai jour de pote lyrique par excellence. De ses pomes
persans Fewzi nous dit quils sont parfaits et quil y a imit Orfi. En
outre il excellait dans la composition des chronogrammes. (Cf. Ba.
114 ; Znam. 65, Hanji 35; S. O. II. 382 ; Hammer III, 586.)
25
Ordre de mort.
25
Nalog za smaknue.
26
Dans la bibliothque Aulique Vienne se trouve un ms. incomplet qui ne contient que
la 4e et la 5e partie de Khamsa.
26
U biblioteci Aulique u Beu nalazi se jedan nepotpun rukopis koji sadri samo 4. i 5. dio
Hamse.
163
bonheur de Ghazli). 3. Mechqu l ushshq (les malheurs des amoureux). 4. Qannu r-Rashd (la loi de la vraie voie). Cet ouvrage a t
crit par un savant persan pour le sultan Muhammad le Tchinguizide. Ce
sont des conseils au roi sur le gouvernement de lempire. Nerkesi a ajout assez de texte loriginal et en a ddi la traduction au sultan Murad
IV. 5. Ghazawtu Maslam (daprs louvrage de Mohiuddin Arabi
dans lequel il parle des guerres de Maslama contre lempire byzantin).
(Eliksir sree, slobodni prijevod Gazalijeve Alhemije sree), 3. Meshqu l-ushshq (Jadi zaljubljenih), 4. Qannu r-Rashd (Zakon pravog puta). Ovo je djelo bio napisao jedan perzijski uenjak za sultana
Muhameda ingizadea. To su savjeti kralju o upravljanju carstvom.
Nerkesi je dodao poprilino teksta izvorniku i prijevod posvetio sultanu Muratu IV. Ghazawtu Maslam (po djelu Muhjudina Arabija u
kojem govori o ratovima Mesleme protiv Bizantijskog carstva).
Il crivit encore la biographie du vizir Murtadha pacha, le Bosniaque Waful kmil fi ahwli wazril dil (parfaite description du
gouvernement dun vizir juste), dont on trouve un exemplaire crit
par lauteur mme Revan Kiosk Ederun-i Humayun Stamboul
et un recueil de lettres. Ses courtes posies lyriques, dit M. Baagi
sont pleines de sentiments et dimages. Sa plus belle le qasida est
crite en honneur de Mostar. Mais nous le mentionnons ici cause
de ses qasida en persan dont il ne nous est conserv que ces vers
(commencement de la rponse une ptre du pote Veisi) :
164
27
28
27
165
167
lHerzgovine, et de la Serbie ses seuls mrites. La destine a voulu que Mahmoud pacha entrt le premier Constantinople avec son
dtachement et achevt louvrage, sur quoi arriva le Conqurant, tel
un Deus ex machina pour rflchir au Nant de la Gloire humaine
en rcitant des vers persans sur la coupole dAfrsyb. On conoit
facilement que le sultan ntait pas content de cela et les intrigants
profitrent de loccasion pour dnigrer Mahmoud aux yeux du sultan
lorsque, loccasion de la mort de Mustafa, fils de lempereur, il vint
Constantinople pour lui prsenter ses condolances. Un habit blanc au
lieu de la tenue de deuil, une partie dchecs au lieu de la prire pour
lme du prince parurent des motifs suffisants pour quon lenfermt
Yedi Kull et 16 jours aprs (en 1474), quelques minutes avant larrive de la grce de lempereur, il y mourut, stant, dit-on, coup les
veines. La conduite de Fatih avec Mahmoud est reste une nigme
Barmkienne dans lhistoire turque. Quil soit mort, victime de la jalousie de lempereur, cest ce que nous prouve le chronogramme grav au-dessus de la porte de son mausole ( ct de sa mosque)
(Je ne suis pas tonn que tu caches ton visage du soupir de mon cur.
Qui est-ce qui pose la lumire sur la fentre o est le courant dair ?)
Jovanovi, Cf. p. 30 Istoni biser a traduit ainsi (daprs Hammer) cette posie :
udno je kako se sudbina poigrava s ljudskim ivotom i kako jeftino okona ivot jednog velikog dravnika. Pria se da su na istom
konju kao zarobljenici u tursku zemlju preneseni Adni, Abdulkerim i
Ayas. Abdulkerim je poslije postao veliki muftija u Edirnu (Adrianopolju), drugi je kasnije bio profesor Mehmedu Osvajau dok je ovaj
postao nasljednik prijestolja i veoma poboni ejh. Pretpostavlja se
da je upravo Ayas bio taj koji je posijao prve klice misticizma u dui
Osvajaa (Cf. Ba. 9; Znam. 40; Handi, 124; Basm. 59).
La critique turque devrait, prcisment en raison de leur anciennet, accorder plus de considration aux potes de nos compatriotes
qui, loin dtre infrieurs aux potes ottomans contemporains les
surpassent plus dune fois. Mais malheureusement ils restent ignors en toutes occasions.
171
IX. SUDI. Ne moemo ne spomenuti jednog od najveih komentatora perzijskih klasika, Sudija, uenika Muslihuddina Larija ija su djela
poznata na Istoku sve do granica Nebeskog carstva. Svi se kritiari slau da je on imao nadmo u odnosu na druge komentatore to se takoer objanjava injenicom da je Sudi, budui da je bio Slaven i arijevac,
svojom sklonou prema iranskoj rasi mogao imati mnogo izraeniji
osjeaj za nijanse perzijskog jezika nego komentatori turkmenske rase.
Roen je u prvoj polovini 16. stoljea u Sudiima, selu pored ajnia u Bosni; otud njegov nadimak Sudi. Nakon to je zavrio studije
u Stambolu, otiao je u Dijarbakr da pohaa Larijeva predavanja. Po
povratku u Konstantinopolj radio je kao profesor ali se brzo povukao
kako bi se posvetio tumaenju perzijskih klasika. Izmeu ostalog bio
je profesor Dervi-pai, svom sunarodniku. Umro je 1593. na mjestu
profesora u Atmejdan-Saraju; sahranjen je na Aksaraju, u haremu
Jusuf-paine damije.
Ostavio nam je detaljne komentare Mesnevije, ulistana, Bustana i
Hafizovog Divana, koji su nekoliko puta bili tampani u Stambolu i Kairu.
Barbier de Meynard, u svom prijevodu Bustana izjanjava se o njemu ovim rijeima: Sudi, naprotiv, najsavremeniji i najobrazovaniji od
trojice, onaj je koji i danas najrjee doe na red za itanje. Pa ipak,
u njemu se saimaju tradicija turske kole i prednost to je koristio
istraivanja svojih prethodnika. Uz to je zasluan i za savjesnije i potpunije prouavanje.
*
173
Sve dok se budu itali perzijski klasici, Sadi, Hafiz i Rumi, itat e
se i komentari ovog velikog Bonjaka.
(Cf. Ba. 30 ; Znam. 71, Hanji 78, Fedhleke 1,7, dans lesquels il
a prouv que ses devanciers avaient faussement expliqu et comment plusieurs passages cause de leur ignorance des finesses du
langage et leur incomprhension de la posie.)
174
XI. MIRZA SAFVET. Dr. Safvet-beg Redepai Baagi, diplomirao knjievnost na Fakultetu u Beu. Od 1900. do 1906. profesor
arapskog jezika u sarajevskoj Gimnaziji. Godine 1910. postaje doktor phil. linguis. islamiticis. Zastupnik i predsjedavajui bosanskog
Parlamenta. Kustos Muzeja u Sarajevu. Dok je jo radio u Gimnaziji,
pisao je poeziju i objavljivao u Vijencu, Nadi, Prosvjeti i Pobratimu
pod pseudonimom Mirza Safvet. Prvu zbirku pod imenom Trofanda odtampao je u Zagrebu 1896; drugu, Misli i uvstva, u Sarajevu
1906. Potom je napisao dramu u etiri ina Abdulah-paa i Boj pod
Ozijom. Preveo je s arapskog Nizamu lAlem naeg sunarodnika Kafija, rubaije Omera Hajama i religijsku poemu Mevlud veoma lijepim
hrvatskim stihovima. Njegova historijsko-knjievna djela su: Kratka
uputa u prolost Bosne i Hercegovine od 1463. do 1800, objavljeno 1900. u Sarajevu; Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti,
1912. i Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini,
1931, Zagreb. Jedan je od glavnih utemeljitelja asopisa Gajret i Novi
behar koji su izlazili u Sarajevu.
Citirat emo jedan katren koji je spjevao povodom smrti svoga oca
Edhem-bega:
175
(Il tait lorgueil (bonne rputation) incarn aux yeux des amis et des ennemis,
une lanterne luisante dans le cercle des derviches pieux.
Soutien des patriotes et propagateur de linstruction,
le principe de sa vie tait de laisser une bonne renomme.)
Ali ne bi iz toga trebalo zakljuiti da bi naeg autora valjalo svrstati meu perzijske pisce. Ni govora o tome; duhom i srcem, Fevzi
je ostao Bonjak i to je ono to emo u nastavku pokuati i pokazati.
176
177
CHAPITRE III
TREE POGLAVLJE
Nous avons signal dans notre Introduction, que lauteur doit ses
illustres devanciers : Sadi, Jmi, Kemalpashazad, Gurni, une large
part de son inspiration potique et doctrinale et quil leur doit sans
doute aussi beaucoup de la matrise avec laquelle il manie la langue
persane. Lobjet de ce troisime chapitre est donc de retrouver tout
au long de la lecture des Six Paradis du Bulbulistan les sources auxquelles notre auteur a puis une partie des richesses de son expression et de sa pense. Une partie, disons-nous, car il serait draisonnable de vouloir toute force, la faon de certains rudits modernes, montrer point par point, coups dhistoire, les origines des
sentiments, des ides et du style de Fewzi : qui veut trop prouver, ne
prouve rien ; une pareille mthode conduirait par exemple ne voir
en La Fontaine quun plagiaire des fabulistes hindous, grecs et latins.
Non, Fewzi doit peut-tre plus encore son milieu racial, religieux
et littraire, celui de ses compatriotes bosniaques, qu ces illustres
Persans dont la mentalit diffre trangement de la sienne, comme
nous avons vu dans lanalyse de la doctrine morale du Bulbulistan.
Cest dans son peuple mme, et non chez les lettrs dune autre race
dOrient, que Fewzi a trouv les sources principales de son inspiration potique, morale, religieuse et mystique, ainsi que nous lavons
vu dans le chapitre consacr la Philosophie du Bulbulistan.
U naem Uvodu naglasili smo da autor duguje svojim istaknutim preteama, Sadiju, Damiju, Kemal-paazadeu i Guraniju, veliki dio svog
poetskog i doktrinalnog nadahnua te da im, vjerovatno, mnogo duguje i u smislu vjetine kojom vlada perzijskim jezikom. Dakle, predmet ovog treeg poglavlja je, itajui est bai Bulbulistana, pronai
izvore iz kojih je na autor crpio jedan dio bogatstva svog izraza i
svoje misli. Kaemo jedan dio, jer bi bilo nerazumno eljeti pokazati
po svaku cijenu sve, taku po taku, poput nekih modernih erudita,
oslanjajui se na historiju, porijeklo osjeaja, ideja i Fevzijevog stila:
ko eli previe dokazati, nita ne dokae; takva jedna metoda dovela
bi, naprimjer, do toga da se u La Fontaineu ne vidi nita drugo do plagijatora hinduskih, grkih i latinskih basnopisaca. Ne, Fevzi moda jo
i vie duguje rasnoj, vjerskoj i knjievnoj sredini iz koje potie, sredini
svojih bosanskih sunarodnika, nego tim istaknutim Perzijancima iji
se mentalitet mnogo razlikuje od njegovog, kao to smo to vidjeli u
analizi moralnog uenja Bulbulistana. Fevzi je pronaao glavne izvore
svog poetskog, moralnog, vjerskog i mistikog nadahnua u samom
svom narodu, a ne kod knjievnika jedne druge istonjake rase, kao
to smo to vidjeli u poglavlju posveenom filozofiji Bulbulistana.
Cela, nous lavions dj dit dans notre Introduction ; nous le rptons ici, avant que le lecteur ne passe la lecture de luvre ellemme, pour quil sache bien que la mentalit qui sy trouve dpeinte
et propose en exemple est celle de la Bosnie islamise, celle des
yougoslaves musulmans ; et non pas celle des mcrants et des infidles, non plus que celle des Persans de Sadi. Lorsque nous avons
expos la fin du chapitre I la psychologie du peuple bosniaque, le
lecteur se souviendra de tous les traits de caractre et de murs
178
Ovo smo ve naveli u naem Uvodu; ponavljamo to i ovdje, prije nego to italac pree na itanje samog djela, da dobro zna da
tamo naslikani mentalitet ponuen kao primjer jeste mentalitet islamizirane Bosne, mentalitet jugoslavenskih muslimana, a ne mentalitet bezbonika i nevjernika niti onaj Sadijevih Perzijanaca. Kada
smo na kraju Prvog poglavlja izloili psihologiju Bonjaka, italac
e se sjetiti svih crta karaktera i udorea koje e moi otkriti u
179
Ds la premire page de son Bulbulistan, lauteur nous le prsente dj comme une suite naturelle et un complment ncessaire
au Gulistan de Sadi, au Bharistan de Jmi, au Nigristan de Kemalpashazad et au Sunbulistan de Shakh Chudjauddin Gurni.
De mme que Sadi ddia son uvre Sad ben Zengi, et Jami
Husein, fils de Baikara, fils de Omar Chah, fils de Tamerlan, les
auteurs du Nigaristan et du Sunbulistan Soliman le Magnifique,
de mme notre auteur ddie son Bulbulistan Hkimoglu ghzi Ali
Pasha, qui tant cette poque vizir en Bosnie, avait repouss triomphalement les attaques du prince Hildburghausen et dautres gnraux autrichiens. La ddicace ce vizir est ainsi conue :
Od prve stranice svog Bulbulistana, autor nam ga ve predstavlja kao prirodni slijed i nunu dopunu Sadijevog ulistana, Damijevog Beharistana, Nigaristana Kemal-paazadea i Sunbulistana ejha
udaudina Guranija.
Kao to je Sadi posvetio svoje djelo Sadu ibn Zengiju, a Dami Huseinu, sinu Baikare, sinu Omar-aha, sinu Tamerlana, autori
Nigaristana i Sunbulistana Sulejmanu Velianstvenom, tako i na
autor posvjeuje svoj Bulbulistan Hekimoglu Gazi Ali-pai, koji je,
sa svog tadanjeg poloaja vezira Bosne, slavodobitno odbio napade princa Hildburghausena i drugih austrijskih generala. Posveta
veziru ovako je sroena:
crit en turc, et intitul : Gazavat Hekim Oglu Ali Paa (cf. Baagi
152, Hanji 112), parle des vnements bosniaques de 1736-1739 ;
Ibrahim Mutafarriga, Hongrois musulman, a largi cette histoire et la
dite en 1741 Stamboul sous le titre de Tarikh-i Bosna. En 1876 elle
fut rdite sous le mme nom. Cet ouvrage a t traduit en anglais
et en allemand (ce dernier par Johann Nepomuk Dubsk a t dit
Vienne en 1789, sous le titre Die Kriege in Bosnien in den Feldzgen 1737, 1738, 1739. Cf. Glasnik 1933, n 9, p. 26. Mustafa-eff.
de Prusac dans son ouvrage crit en arabe Tebshru l-ghuzzt
(Bonne nouvelle aux hros) loue aussi Ali Pacha et relve son hrosme et son quit. (Cf. Baagi 151, et Glasnik 1933, n3, p. 25).
jeziku i naslovljeno Gazavat Hekimolu Ali-paa (Cf. Baagi 152, Handi 112), govori o bosanskim dogaajima iz 1736-1739; Ibrahim Muteferriga, muslimanski Maar, proirio je ovu priu i izdao je 1741. u
Stambolu pod naslovom Tarikh-i Bosna. Godine 1876. djelo je ponovo
objavljeno pod istim imenom. Ovo je djelo prevedeno na engleski i na
njemaki (ovaj posljednji prijevod uradio je Johann Nepomuk Dubsky i
objavljen je u Beu 1789. pod naslovom Die Kriege in Bosnien in den
Feldzgen 1737, 1738, 1739 Cf. Glasnik 1933, br. 9, st. 26). Mustafa-efendija Pruak u svom djelu napisanom na arapskom Tebshiru
l-ghuzzat (Dobra vijest za junake) hvali i Ali-pau i iznosi njegovo junatvo i pravinost. (Cf. Baagi 151 i Glasnik 1933, br. 3, str. 25)
LE PREMIER PARADIS.
BAA PRVA
que Junaid avait fait un miracle. Moi je pense quil en a fait deux. Le
premier en reconnaissant que le jeune homme tait un mcrant et le
second en devinant que le jeune homme accepterait de suite lIslam.
184
U treem kerametu Fevzi nam pria legendu o Ebu Imranu Vasitiju koji je, doletjevi iz zraka, pritekao u pomo jednom paru brodolomaca. A sveti ovjek koji se uzdie u zrak jedna je od mnogih
tema budistikih legendi.
Pogledajte, naprimjer, Azijske novine, januar 1901, str. 11, Feer:
Karma Jtaka. I kad se Pratjkabuda podie u zrak da bi pravio uobiajena uda... ili maj 1901, str. 420, u prii o brahmi Grhtaptri:
Ali taj je siromah zavidio bogatau na obilju te kad se pojavio
Pratjkabuda, udijeli mu milostinju. Sveti ovjek poleti u zrak. Vidjevi to udo itd.
Isto tako, str. 432: Kralj naredi da se iskopaju oi svetom ovjeku
koji, iz saaljenja prema poiniocu tog zlodjela, poletje u zrak.
I etvrti keramet takoer je posuen iz Damijevog djela Nafahtu
lUns (str. 164), s tim da su izraavanje i forma osjetno drugaiji, a
prednost ide u korist naeg autora. Da presudimo o tome uporeujui
Fevzijevu pripovijest sa Damijevom iji prijevod dajemo u nastavku:
Jedan kranin koji je uo da meu muslimanima ima ljudi nadarenih pronicljivou, doe u tekiju ejha Ebul-Abasa Kaaba. ejh mu
ree: Zato stranac dolazi u kuu prijatelja? Kranin ode rekavi:
Sad ga poznajem. Odatle ode do tekije ejha Eb Absa Nahvendja.
Kada je tamo stigao, ejh ne ree ni rije. etiri mjeseca je uzimao
s njima abdest i klanjao, poslije ega je obuo cipele i krenuo da ode.
ejh mu ree: Nije lijepo doi kao stranac i otii isti takav nakon to si
bio fino primljen! Kranin postade musliman i tu se nastani. Nakon
ejha, zauzeo je njegovo mjesto.
et les suivants :
i sljedei:
Dans le huitime miracle (Dhoun-Noun Miri donnant au derviche de Balkh quatre pices dargent quil dpensait jusqu la
fin de sa vie, sans en voir la fin) personne ne pourra mconnatre
lanalogie avec lhistoire de la veuve pauvre de Sarepta de Sydon
laquelle le prophte Elie (I Rois XVIII 16) donna du pain et de lhuile
quelle consomma pendant la famine29. Le mme motif est repris
par Gthe dans sa ballade : Der getreue Eckart ou la cruche de
bire que les enfants apportrent leurs parents grce au miracle
du pieux moine dura jusquau lendemain. Doch siehe, man kostet :
Ein herrliches Bier, man trinkt in die Runde schon dreimal und vier,
und noch nimmt der Krug nicht ein Ende (Smmtl. Werke Jubilumsausg. Stuttgart u. Berlin).
29
186
Rien nest aussi pnible pour le cur des gens que lloignement du pays natal.
Mais deux fois plus pnibles sont les deux autres malheurs, la pauvret et la maladie.
Mais Dieu, le Trs Haut, vient en aide aux gens loigns de leur pays.
Autrement, aucun voyageur ne pourrait vivre ltranger par suite de tant de souffrances.
29
Potom doe njemu rije Gospodnja govorei: Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi
ondje; evo zapovijedio sam ondje eni udovici da te hrani. Jer ovako veli Gospod Bog
Izrailjev: brano se iz zdjele nee potroiti niti e ulja u kragu nestati [...].
187
188
LE SECOND PARADIS.
BAA DRUGA
190
LE TROISIME PARADIS.
BAA TREA
Citons le texte de Tedhkira pour montrer au lecteur la diffrence entre les deux rcits :
Tekst iz Tedhkire: Jednog dana kad sam bio u Meki, vidio sam
berberina kako ree kosu nekom hodi. O, berberine, rekoh, tako ti
Boga, bi li mi mogao podrezati kosu? Berberin ostavi hodu napola
odrezane kose i stade rezati moju. A zatim, izvadivi iz depa nekoliko novia, dade mi ih govorei: evo ti da ima troiti. Obeah
sam sebi da u dati tom berberinu sve to meni Svevinji Gospodar
bude dao. Narednog jutra, donesoe mi iz Basre hiljadu zlatnika koje
sam elio pokloniti onom berberinu ali on ih ne prihvati i ree mi: ne
prihvatam platu za ono to sam uradio u ast Svevinjeg Gospodara.
192
La septime histoire, le glaive de la sincrit propos du Shrban R qui avait pris un lion par loreille, est sans doute releve
du Talmud (Midrasch Tanhouma, recueil de commentaires folkloriques, Hist. de Rabbi Uri). Elle nous rappelle aussi lhistoire relate par Devlethah propos de Behrm Gr qui, pour prouver sa
bravoure Dilaram avait pris un lion par loreille en disant : Men
194
Je me borne dire que je ne saurais partager lopinion de lillustre traducteur. Que Behram Gor, fils de Yezdegerd, qui le confia
aux soins de Nomn son grand-pre maternel et le fit lever dans
la province de Hira en Arabie, ait pu composer des posies en arabe,
cela ne me semble pas tellement incroyable quon doive le tenir
pour une des fables de lOrient. Est-ce que nous navons pas chez
notre auteur mme un exemple vident de ce quun homme qui probablement navait jamais mis le pied sur le sol iranien puisse avoir
crit des vers persans ?
Ograniit u se na to da kaem da ne mogu dijeliti miljenje istaknutog prevodioca. To da je Behram Gor, sin Yezdegerdov koji ga je
povjerio na uvanje Numnu, njegovom dedu po majci te je tako bio
odgojen u pokrajini Hira u Arabiji, mogao pisati pjesme na arapskom,
to mi se ne doima toliko nevjerovatnim da bi se trebalo smatrati jednom od bajki s Orijenta. Zar ve kod samog naeg autora nemamo
oiti primjer kako je ovjek, koji vjerovatno nikada nogom nije kroio
na iransko tlo, mogao pisati perzijske stihove?
U posljednjoj prii ove bae, Fevzi nam predstavlja jednog izraelskog uenjaka kome je Bog poslao poruku da nee imati nikakve
koristi od etrdeset sanduka knjiga koje je sakupio ako ne ispuni tri
sljedea uvjeta: 1. izbaciti iz svog srca ljubav prema ovom svijetu; 2.
nemati nikakvih veza s tiranskim monarsima i 3. nikoga ne uvrijediti
niti govoriti lai.
30
30
195
Veza izmeu te dvije prie iz Beharistana i ove koju nam pripovijeda Bulbulistan potpuno je oigledna, a utjecaj je jasan.
A propos de cette mfiance instinctive contre la science, ennemie-ne de tout mysticisme (voir notre tude sur la philosophie du
Bulbulistan), voici maintenant le mot de Hamid Al Lafff : Lorsque
Dieu, le Trs Haut, veut perdre son esclave il le chtie par trois proprits : 1 il lui accorde la science... Involontairement nous vient lide
la phrase dHorace : Quos vult perdere Jupiter dementat . Mais les
vers suivants :
LE QUATRIME PARADIS.
BAA ETVRTA
Derwish pasha, dont nous avons parl p. 44-47, dcrit dans son ghazal la puissance de la beaut de la femme, la fascination de son
regard, et lempire quelle exerce sur le cur de lhomme. A ses vers
on pourrait comparer les vers suivants de limmortel Omar, le pote
des roses, de la douceur de vivre et du plus suave acquiescement devant le nant des choses : (Nicolas : les quatrains dOmar Khayyam,
n 359, Paris 190) Ez dersi ulm u zuhd begurizi bih we ender seri
zulfi dilber avz bih, Zn pish ki rz gr khnet rized tu khni kanine
der qadh rzi bih ( Pour toi ce quil y a de mieux cest de fuir ltude
des sciences et la dvotion, cest de taccrocher la chevelure dune
ravissante amie. Cest de verser dans la coupe le sang de la vigne
avant que le Temps ait vers le tien ).
196
Pjesma Dervi-paazadea: Doi, kakve drai ima u sanjarijama iz mejhane, sadri filozofsku misao o nitavilu ljudskog ivota
te pomalo podsjea (izuzev njegovog bahovskog elementa) na pjesmu iz I-r-ha koja se pripisuje budistikom monahu Kobo-Daiiju
(774834), u kojoj je sadrano itavo japansko hiragna pismo i koja
obuhvata samu sr budizma: Cvijee i boje moraju nestati. ta je uope trajno na ovome svijetu? U dubokom ponoru Nitavila nestaje i ovaj
dan dananji. ivot je samo san i zbog toga se ne smijemo aliti!31
U vezi s etvrtom baom o kojoj emo due govoriti u poglavlju
o Filozofiji Bulbulistana, uoimo i to da je prvi stih Hijalijevog gazela
kopiran iz Beharistana.
BAA PETA
LE CINQUIME PARADIS.
Lhistoire de la vieille et du Prophte a t faite sur le modle du 1er
conte du 6e jardin du Bharistan.
198
A la fin du 5e chapitre, lamusante histoire sur le roi et les menteurs manque compltement dans le manuscrit A.
Na kraju Petog poglavlja, zabavna pria o kralju i laljivcima potpuno nedostaje u rukopisu A.
31
31
P. Ho Jo Ki, Eine kleine Htte de Kamo no Chmei, trad. par Dr Itchikawa. Dans lAnthol.
de la litt. japonaise de Revon, p. 137, se trouve la traduction littraire de cette posie :
Quoique la beaut brille, elle tombe. Ainsi, en ce monde, o nous sommes, qui donc
pourrait tre jamais ? Traversant aujourdhui les profondes montagnes de limpermanence, je ne verrai plus de rves frivoles et je ne serai plus enivr. Gf. aussi : Enea
Cianetti, Vade-Mecum del Italiano in Giappone, Milan, p. 5.
P. Ho Jo Ki, Eine kleine Htte de Kamo no Chmei, preveo dr. Itchikawa. U Antologiji japanske knjievnosti iz Revona, str. 137, nalazi se knjievni prijevod ove pjesme: Iako ljepota
sija, ona propada. I tako, na ovom svijetu u kojem ivimo, ko bi tu mogao zauvijek ostati?
Kad danas preem preko nepreglednih bespua planina nepostojanosti, vie neu imati
ispraznih snova niti u vie biti opijen. Cf. takoer: Enea Cianetti, Vade-Mecum del Italiano
in Giappone [Prirunik za Italijana u Japanu], Milano, str. 5.
199
LE SIXIME PARADIS.
BAA ESTA
Les Barmkides. Cette histoire raconte avec art, ingniosit, originalit, nous voque les plus beaux rcits de la littrature grecque.
Trs beaux sont les vers : Der in lem nemda nem chi khalest
Ki jyi dh huner afi na lest. Ils rappellent les vers suivants du
Gulistan la fin du 1er chapitre parlant du gouverneur thiopien que
Haroun nomma pour gouverneur dEgypte : Si les richesses taient
toujours le fruit de la science rien ne serait plus plaindre que lignorant ; mais par la distribution que Dieu en a faite, il a voulu montrer
quelles taient uniquement son ouvrage .
Les Barmkides sont clbres par leurs infortunes, et par le mystre qui sattache cette catastrophe politique. M. Bouvat ( Les Barmcides daprs les historiens arabes et persans ; 1912, Paris) la
page 75, estime que la vraie cause de la chute des Barmcides fut le
pouvoir tendu quils avaient pris peu peu. Aprs la mort de Khazuran, sa mre, Haroun fait de Yahya ben Khalid le matre absolu de son
empire et celui-ci gouverne avec le concours de ses deux fils Fadhl et
Jafar. La famille avait amass des richesses considrables, elle crasait le monde par son faste ; elle stait cr des ennemis acharns
sa perte. Aprs la dcapitation de Jafar (le 28 ou le 29 janvier 803) une
confiscation gnrale des biens de la famille sensuivit. Nous parlerons
plus tard de la destine tragique du grand vizir Mahmoud pacha Abogovi qui offre beaucoup de ressemblance avec celle des Barmkides.
Nous ne pensons pas quil soit superflu de rappeler ce sujet les
paroles que M. Audisio crivit sur Haroun-Ar-Rashid32.
Lhistoire tait finie. Du tombeau disparu naissait une nouvelle
figure de Haroun Ar-Rachid, plus splendide et plus vivante, devant
elle souvraient pour lternit les portes enchantes de la lgende,
les jardins merveilleux des Mille et Une Nuits33 . En effet, le souvenir
de la destine tragique des Barmkides et de la mort de Jafar sest
conserv encore aujourdhui dans le folklore yougoslave. On entend
trs souvent chanter la posie : Na prestolu sultan sedi Harun Arraid, a do njega mlad vezire Dafer Barmekid de Jovan Ili.
Barmekidi. Ova pria ispriana umjetniki, s domiljatou, originalnou, vraa nas na najljepe pripovijesti grke knjievnosti. Veoma
su lijepi ovi stihovi: Der in lem nemda nem chi khalest Ki jyi dh
huner afi na lest. Podsjeaju na sljedee stihove ulistana na kraju prvog poglavlja koji govore o etiopijskom namjesniku koga je Harun
imenovao za namjesnika Egipta: Kad bi bogatstvo uvijek bilo plod
nauke, nikoga ne bi trebalo toliko aliti kao neznalicu; ali raspodjelom
tog bogatstva kakvu je Bog napravio, elio je pokazati da je to bogatstvo iskljuivo njegovo djelo.
Barmekidi su uveni zbog svoje nesree i tajne vezane za tu politiku tragediju. Gospodin Bouvat (Les Barmcides daprs les historiens arabes et persans, 1912, Pariz [Barmekidi prema arapskim i perzijskim historiarima]), na strani 75, smatra da je istinski uzrok pada
Barmekida bila golema mo koju su malo po malo stjecali. Nakon
smrti svoje majke Haizuran, Harun pravi od Jahje bin Halida apsolutnog vladara svoga carstva te ovaj vlada uz pomo dvojice svojih sinova, Fazla i Dafera. Porodica je stekla golemo bogatstvo, nadmeno
je gazila svijet; stvorila je sebi neprijatelje koji su im prieljkivali propast. Nakon to je Daferu odrubljena glava (28. ili 29. januara 803.
godine), dolo je do ope zapljene imovine porodice. Ranije* smo govorili o traginoj sudbini velikog vezira Mahmud-pae Abogovia koja
umnogome nalikuje sudbini Barmekida.
Nije naodmet prisjetiti se ta je napisao gospodin Audisio o Harunu er-Reidu32, a u vezi je s ovom temom:
Pria je bila zavrena. Iz groba preminulog raao se novi lik Haruna er-Reida, raskoniji i ivopisniji, pred njim su se zanavijek otvarala zaarana vrata legende, udesni vrtovi Hiljadu i jedne noi.33
Zaista, uspomena na traginu sudbinu Barmekida i Daferovu smrt
sauvana je do dan-danas u jugoslavenskom folkloru. Veoma esto
se uje kako ljudi pjevaju ovu pjesmu Jovana Ilia:
200
32
33
32
Nafahatu lUns min Hadharati l-quds (Les souffles de la familiarit des minences de
la saintet).
33
Nafahatu lUns min Hadharati l-quds (Les souffles de la familiarit des minences de
la saintet [Dahovi bliskosti uzvienih svetitelja]).
201
202
Najprije, ako elimo pokazati da je Fevzi namjeravao preuzeti njihovu misao da bi je upotpunio, obogatio i dao joj, da tako kaemo, poseban peat duha i osjeaja svojstvenih jugoslavenskom mentalitetu,
34
34
Jovan Ili: Celokupna dela, Biblioteka srpskih pisaca, Beograd, str. 204.
35
Ce palais o Behram aimait prendre la coupe dans la main est maintenant transform en une plaine dserte, o la gazelle met bas, o le lion se repose. Vois ce Behram
qui, au moyen dun lacet, prenait des nes sauvages, vois comme la tombe son tour
a pris ce mme Behram (Quatrain, 69).
35
Ovaj dvorac gdje je Behram volio drati pehar u ruci sada je pretvoren u pustopoljinu
gdje gazela donosi na svijet svoje mlade, gdje se lav odmara. Gledaj tog Behrama koji
je konopcem hvatao divlje magarce, gledaj kako je sada grob epao tog istog Behrama. (Katren, 69)
203
podsjetimo da u Damijevom djelu Nafahatu lUns pronalazimo biografije vie linosti koje se spominju u anegdotama Bulbulistana, pa
tako: Ibrahim Edhem, str. 45; Ibrahim Havvas, str. 153; Ebul-Husein
Karafi, str. 255; Ebul-Hajr Tainati, str. 233; Ebu Amr, str. 175; Ahmed
ibn Asim, str. 69; Ebul-Abbas, str. 19; ibli, str. 201; Ebu Bekr Vasiti,
str. 196; Razi, str. 229 ili 138; Dunejd, str. 89; Husrev iz Delhija, str.
710; Zun-Nun, str. 35; ekik, str. 54; Lukman, str. 334; Konjevi, str.
645; Gazali, str. 422.
Il commence par ces mots : Minethi b muntah. Khudi bi himmetair azza u jalla, etc... (cf. Blochet, catal. Mss persans, 2092,
94-IV, 1934).
204
On zapoinje ovim rijeima: Minethi b muntah. Khudi bi himmetair azza u jalla... itd. (Cf. Blochet, katal. Perzijski rukopisi, 2092,
94-IV, 1934.)
Parlons aussi de luvre de Shaikh Shujauddin Gurani. Le Sunbulistan est partag entre 10 bb (chapitres) : 1. De la conduite des
rois ; 2. Des murs des derwiches ; 3. Des murs des savants ; 4.
Des avantages du contentement ; 5. Des avantages du silence ; 6. De
lamour et de lamiti ; 7. De la gnrosit des riches ; 8. De lavarice
et de la cupidit ; 9. De la vieillesse ; 10. De lducation.
Le Nigaristan, nous lavons dit, est plus vaste que son modle.
Il se compose de huit chapitres : 1. De la conduite des rois ; 2. Des
murs des derwiches ; 3. Des avantages du contentement ; 4. Des
avantages du silence ; 5. De lamour et de la jeunesse ; 6. De labs-
206
Zaglavlje svake bae kao i Predgovor takoer oponaaju Beharistan. Beharistan sadri antologiju perzijskih pjesnika pa nam i Fevzi
daje kratku antologiju rumskih pjesnika. Bulbulistan ak sadri i vie
linosti koje su ve spomenute u Beharistanu: Dunejd, Zun-Nun, ibli, Havvas, Asmai, Ebu Bekr Vasiti, ekik ibn Ibrahim. Beharistan se
sastoji od osam bai: 1. O istini; 2. O mudrosti; 3. O pravdi i pravinosti; 4. O velikodunosti i blagosti; 5. O ljubavi; 6. O ali; 7. O poeziji
i 8. O basnama.
207
Vidjeli smo da autor smatra svoj Bulbulistan dopunom pet ve spominjanih djela (ulistan, Bustan, Beharistan, Nigaristan i Sunbulistan).
alimo to nismo imali priliku upoznati se i s ovim posljednjim djelom
(Sunbulistan).
Dans son ouvrage, Fewzi use du style figur et pompeux qui est
en honneur chez la plupart des crivains de lOrient et il tombe souvent dans lobscurit et lhyperbole.
Par exemple : enis-i shhid maqd-i jnem shud avreng-i ahhat shadimnem (la belle campagne de mon me est maintenant
la bonne sant et jen suis content), p. 40, 12 ; ammeshr murg bi
aman resid we defter-i hayteshr ez leuh-i alem neverdid (arriva la
mort de loncle et retrancha de la planche de monde le registre de
sa vie), p. 43, 1 ; an mard-i asir-i derd u firsh we an giriftr-i renj u
kharsh, p. 44, 6 ; Ey mard-i adaqat guzar u ey azz- emini asrr,
44, 14 ; ey ustad-i devkaran we ey dhi dad-i merhem drn, 44, 12 ;
ey guzide-i ahl-i uql we ey zubde-i erbb-i fadhl-i fudhl, 32, 1 ; ey
pdishh-i ddkr we ey wasati yafte-i rzgr, 32, 8 ; ey esir-i derd u
bel u ey mrd-i faqir bi new 34, 4 ; ey serefrz-i erbbi hikmet u ey
himetzi ahbi fitnet 34, 7 ; ey zubde-i lebiban u ey guzide-i tabiban,
34, 12 ; ey esir-i nefsi pulid we ey ramshude-i diw-i and, 49, 11.
Cet homme, prisonnier de la douleur et saisi par le chagrin et la
souffrance (gratignure) ; homme distributeur daumne et ami
discret ; matre des pharmaciens et doyen des distributeurs
donguents ; llu des gens raisonnables et crme des gens savants
et loquents, roi de la justice et favoris du destin ; prisonnier
du malheur et de la douleur, homme pauvre et sans ressources,
minent parmi les sages, complice des gens sagaces ; crme des
gens intelligents et llu des mdecins ; prisonnier de la concupiscence, soumis au dmon rfractaire.
208
Ses mtaphores ne sont pas toujours pondres, elles sont quelquefois hasardeuses, risques, incomprhensibles, surtout les enttes des paradis, crites dans un style amphigourique dans lequel
se complat la faconde des crivains turcs.
Les lecteurs pourront se rendre compte de loriginalit de la varit et du pittoresque de ses mtaphores et de ses comparaisons
tout au long de la lecture de son Bulbulistan. En guise dexemple,
nous en tirerons de ses vers quelques-unes qui constitueront une
sorte de rsum de la morale et des principes prcdemment exposs en prose. Ces vers intercals dans le texte dans toutes sortes de
mtres peuvent tre compars aux churs des tragdies grecques,
commentaires priodiques de ce qui les prcde ; lauteur a puis
ses images des sources diffrentes : la nature, les arbres, le papillon, lalchimie, la guerre, le jeu de mail, la maonnerie, et surtout la
religion et le oufisme.
itaoci e moi uoiti originalnost raznolikosti i ivopisnosti njegovih metafora i njegovih poreenja tokom itanja cijelog teksta Bulbulistana. Kao primjer, iz njegovih stihova izvui emo ih nekoliko koji
e predstavljati svojevrsne saetke pouka i naela prethodno iznesene u prozi. Ovi stihovi u svim vrstama metrike ubaeni u tekst mogu
se uporediti s horovima grkih tragedija, periodinim komentarima
onoga to im prethodi; autor je svoje slike crpio iz razliitih izvora:
prirode, drvea, leptira, alhemije, rata, igre klisa, zidarstva, a prvenstveno iz religije i sufizma.
210
(str. 3 d)
211
(p. 1 b).
(str. 30 a)
(p. 30 a).
(str. 6)
(p. 6).
(str. 27)
(p. 27).
La pense des tendres propos changs lui tient lieu dun chteau
fort si larme des supplices de la sparation attaque son cur
(str. 22)
(p. 22).
(str. 7)
(p. 7).
(str. 19)
(p. 19)
(str. 4)
(p. 4).
(str. 12)
(p. 12).
(str. 3)
(p. 3).
(str. 7)
213
(str. 11)
Naravno, neke od ovih misli imaju svoj izvor i izvor forme u kojoj
su izraene u djelima prethodnika naeg autora.
Fewzi crit (p. 2d) : chaque khold sur le modle du Paradis est
orn darbres divers, de feuilles de diverses couleurs, de rejetons et
de branches avec toutes sortes de fleurs... Ses fleurs ne furent pas
foules par linjustice de la destine ; ses feuilles ne craignent pas le
vent de lautomne et ses rameaux ne sont pas affligs par la neige
de lhiver.
214
215
GRAMATIKE SPECIFINOSTI
Le style des vers nest pas toujours tout fait correct ; plusieurs
phrases persanes sont sans harmonie. Cf. Errata f. 41.10.
Les particularits les plus caractristiques de son lexique sont les
mots suivants, rares ou archaques :
lebbet , f. 64.1 ; 65.12; 71.3; 86.1, mot trs rare en persan,
employ au lieu de lebb intelligence ;
216
tanga, rijetka rije koja oznaava srebreni kovani novac ija vrijednost varira od zemlje do zemlje. U Buhari i u Hivi tanga vrijedi oko 20
srebrenih kopejki. (Dictionnaire persan [Rjenik perzijskog], J.-J.-P.
Desmaisons, Rim, 1908);
En outre, au lieu dcrire her aina, il crit : her ayne pour dire
certainement : assurment, p 98.13, 96.6, 47.5.
Osim toga, umjesto da pie her aina, on pie her ayne da kae
sigurno, zasigurno.
36
36
Prvi broj oznaava stranicu fotografije, a drugi broj oznaava red u tekstu.
217
CHAPITRE IV
ETVRTO POGLAVLJE
PRFACE A LA TRADUCTION
PREDGOVOR PRIJEVODU
Rukopisi*
Les manuscrits.
Luvre de Fewzi nous est parvenue en trois exemplaires dont deux
se trouvent parmi les manuscrits de lUniversit de Bratislava ; celleci a eu la bont de les mettre notre disposition par lintermdiaire
de la Bibliothque nationale de Paris.
Au dernier moment, nous apprenons galement quil existe encore un manuscrit du Bulbulistan la Bibliothque de lAcadmie des
Sciences de Zagreb qui la achet dernirement Karabeg, et nous
regrettons vivement de navoir pu nous en servir.
Le Bulbulistan est divis en une prface, six Paradis (ou khold) et
une conclusion.
Le premier manuscrit (A n 244, de Bratislava, 212 du Dr Baagi)
se compose de 56 feuillets (18 cm sur 12) et est crit lisiblement
en caractres tlq, sur papier jaune. Il a les pages encadres dune
large ligne dore et trois minces lignes noires. Les titres des chapitres et des vers sont encadrs de deux larges lignes dores et
deux minces lignes noires. Il est trs bien conserv dans sa reliure
de cuir.
Le deuxime manuscrit (B 231, Bratislava, 178 du Dr Baagi)
se compose de 84 feuilles (19 cm sur 13) crit sur papier blanc, en
caractres neskh. Il a beaucoup de taches deau, qui ont endommag
le manuscrit en plusieurs endroits. En outre il est rempli de fautes
dorthographe.
Cest le premier manuscrit qui nous a servi de base, mais nous
les avons utiliss tous les deux. Les manuscrits A et B se compltent
lun lautre, celui-ci tant un peu plus tendu que celui-l.
218
Fevzijevo djelo dospjelo je do nas u tri primjerka od kojih se dva nalaze meu rukopisima Univerziteta u Bratislavi koji nam ih je ljubazno
stavio na raspolaganje posredstvom pariske Dravne biblioteke.
U posljednjem trenutku saznali smo da postoji jo jedan rukopis
Bulbulistana u Biblioteci Akademije nauka u Zagrebu koja ga je nedavno otkupila od Karabega te iskreno alimo to se njime nismo
mogli posluiti.
Bulbulistan je podijeljen na Predgovor, est bai (ili huldova) i
Zakljuak.
Prvi rukopis (A br. 244 iz Bratislave, 212 iz dr. Baagia) sastoji
se od 56 listova (18 cm x 12 cm) i itko je napisan pismom tlq na
utom papiru. Stranice su mu uokvirene irokom zlatnom linijom i s
tri tanke crne linije. Naslovi poglavlja i stihovi uokvireni su dvjema
irokim zlatnim linijama i dvjema tankim crnim linijama. Veoma je
dobro sauvan u svom konom povezu.
Drugi rukopis (B br. 231 iz Bratislave, 178 iz dr. Baagia) ine 84
lista (19 cm x 13 cm), napisan na bijelom papiru, pismom nesh (naskh). Kapljice vode na vie su mjesta otetile rukopis. Osim toga, pun
je pravopisnih greaka.
Ovaj nam je rukopis sluio kao osnovni, ali koristili smo oba. Rukopisi A i B upotpunjuju jedan drugog jer je ovaj posljednji malo dui
nego onaj prvi.
*
Za prevoenje Bulbulistana na bosanski jezik nisu koriteni isti rukupisi koje autor opisuje
u ovom poglavlju i koje je imao na raspolaganju tokom prevoenja Fevzijeva Bulbulistana
na francuski jezik. (Nap. ur.)
219
En ce qui concerne la transcription des noms persans et des passages douvrages persans, nous avons adopt celle qui est en usage
dans la majorit des ouvrages publis en Europe, cest--dire Gulistan et non Golestan, der khane-i mr et non der khan-y mur, etc. Il
nous semble notamment quil ne serait pas exact dappeler le pote
Khosroou pacha, alors que tous ses compatriotes et parents lappelaient Khusrew.
Dans la traduction du texte, les mots placs entre parenthses [ ]
sont sous-entendus dans le persan ; il nous a fallu les ajouter pour
complter le sens.
Nous navons pas pens devoir sacrifier les iranismes qui
conservent tout ouvrage traduit du persan sa couleur locale.
Les copistes du manuscrit ont commis beaucoup de fautes indchiffrables, de manire que les fautes de lauteur sont peine moins
nombreuses que celles des copistes. Plusieurs fois on se trouve dans
lincertitude, ne sachant qui attribuer la faute, au copiste ou lauteur.
Pour faire connatre au lecteur les difficults que nous avons eues dans
ltablissement du texte, nous ajoutons ici la correction de plusieurs
pages de passages incorrects. On pourra sapercevoir de la diffrence
quil y a entre la langue du Bulbulistan et lidiome persan classique, ainsi que de quelques idiotismes croates que lauteur a employs.
Pour ltablissement du texte nous nous sommes servi du premier manuscrit, mais les lacunes ont t combles par le second.
220
221
BULBULISTAN
BULBULISTAN
CONTENU DU BULBULISTAN
PRFACE ...............................................................................
SADRAJ BULBULISTANA
228
PREDGOVOR ..........................................................................
PREMIER PARADIS
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
BAA PRVA
234
234
238
238
240
240
242
244
244
246
246
248
254
258
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
DEUXIME PARADIS
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
224
229
235
235
239
239
241
241
243
245
245
247
247
249
255
259
BAA DRUGA
262
264
270
272
276
282
288
288
290
292
292
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
263
265
271
273
277
283
289
289
291
293
293
225
BAA TREA
TROISIME PARADIS.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
296
300
302
302
306
308
310
310
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
314
314
316
316
318
320
320
322
322
324
324
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
CINQUIME PARADIS.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
226
315
315
317
317
319
321
321
323
323
325
325
BAA PETA
328
330
330
332
334
334
1.
2.
3.
4.
5.
6.
SIXIME PARADIS.
297
301
303
303
307
309
311
311
BAA ETVRTA
QUATRIME PARADIS.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Poslanik i starica...................................................................
Ahmed ibn Assam i dervi ....................................................
Izgubljena krava ....................................................................
Izgladnjeli dervi i njegov magarac ......................................
Hajali i Razi ...........................................................................
Laljivci .................................................................................
329
331
331
333
335
335
BAA ESTA
340
341
227
Traduction
BULBULISTAN 1
BULBULISTAN1
PERIVOJ SLAVUJA
Hiljadu kasida3 zahvale i hvale [prolama se]4 iz usta pjesnik perivoja slavuj iskrenosti i odanosti; [pjesnik] koji s minber5 jednoe
Milosnoga Boga Dobroinitelja ureenim glasovima to na ushit navode neprestano pjevaju, i uima onih upuenih u [duhovne] potankosti prisnih sijela promatra cvjetnoga dvorca Boanstvenosti, [o toj
jednoi] i danju i nou kazuju.
Kita6
Vers : La lune du signe zodiacal de la Prophtie (Mohammad) du visage duquel le soleil brillant nest quun reflet et de la Louange duquel les neuf
tableaux toils (les neuf cieux) ne forment quun seul feuillet.
228
229
[Ils chantent] sa famille et compagnons qui vont les premiers suivant les lois de sa Voie et de sa Loi.
[Blagoslov i spas neka su] njegovoj obitelji i prijateljima koji ga slijedie, po obiajima [fol. 1b]9 njegovog tarikata10 i njegovog erijata11.
Vers : Le tambour de la reine des fleurs (la rose) ne frissonne pas tant
que les mlodies du rossignol ne se font pas entendre. Le rossignol non
plus naurait pas fait tant de cris et de plaintes sil ne voyait les pines qui
gardent les roses.
Le pauvre [que je suis] a compos grce ces modles quelques
feuillets de ce style et en a termin deux parties de cette faon.
Vers : Mon Bulbulistan est compos mais il na reu de personne une marque
prcieuse pour sen orner jusqu ce quil arriva la gloire dAsaph qui dtermina son prix la pierre prcieuse. Il a le mme nom que celui pour lequel
on dit : il ny a de hros que Ali : il a reu du Lion de Dieu le nom et la
gloire. En son temps personne ne peut exercer la tyrannie ni en soufrir.
Kita
Que le Dieu Trs Haut lexalte dans les deux univers et quil le
garde des chagrins, des malheurs et des dommages. Que Dieu le
Trs Haut prolonge sa vie et celle de ses enfants sous la protection
de son amour et de sa bont et que Dieu, dont la gloire soit exalte,
le prserve de ce qui lamnerait laflliction et au regret.
Allah ga osnaio na oba svijeta, i sauvao od tuge, stradanja i sjete; Allah poivio njega i njegove potomke, u okrilju Svoje ljubavi i brige; Allah ga zatitio od onoga to bi ga dovelo do tugovanja i aljenja.
Vers : Shuja, Sadi et Jmi avant moi ont achev chacun leur uvre et lui
ont donn un nom de leur choix. Mon Bulbulistan nest pas moindre que leurs
uvres car il a reu sa parure et son nom dun grand homme.
uda, Sadi i Dami u vremena minula U ime odabranih zavrie [svoja djela]
Perivoj slavuja od njih manje vrijedan nije Jer od div-junaka dobi svoj ures i ime
Vers : Jette un coup dil sur mon Bulbulistan. Tu y trouveras des roses
odorantes. Regarde le Bulbulistan il est la source de la vie des rossignols,
les feuilles de ses arbres consistent en traits de sagesse.
230
Kita
Druga kita
Et lon rencontre six parties (khold) dans larrangement de ce Bulbulistan. Chaque khold sur le modle du Paradis est orn darbres divers,
de feuilles de diverses couleurs, de rejetons et de branches avec toutes
sortes de fleurs. Chacun y trouve des fleurs qui plaisent [ son cur]
et obtient le parfum quil dsire. Sur des branches, des rossignols aux
voix mlodieuses se levrent ; ses fleurs ne furent pas foules par
linjustice de la destine ; ses feuilles ne craignent pas le vent de lautomne et ses rameaux ne sont pas affligs par la neige de lhiver.
Ovaj je Perivoj slavuja rasporeen u est bai. Svaka baa, poput Raja, ispunjena je raznorodnim drveem i zelenim liem, mladicama i granama, raznolikim beharom: svaki je poprimio prijatne boje,
i ima ugodne mirise. Sa svake grane uje se pjev slavuj umilnih glasova; behar im ne biva nagrien zubom vremena, niti im lie biva
pokidano zulumom jesenjega vjetra, niti im granje biva skvreno od
tegobe zimskoga snijega.
Vers : De tous les cts, des verdures et des coquelicots ont pouss, et les
arbres se sont couverts [de feuilles] en rangs rguliers. Sur les rosiers les
boutons de roses se sont panouis, et les oiseaux chantent mille chants divers. Les rejetons de la verdure ont atteint leur majorit : et les branches
sont couvertes de pousses. Les boutons de narcisse sont en train de faire la
fte, tandis que les pins et les sapins les gardent. Les menthes aquatiques
montrent leur taille lgante : jacinthes, girofles et basilics sont sortis
de terre. L se trouve lagrable sjour des gens de mrite : dans ce jardin
lignorant ne mettra pas pied.
Kita
232
Rob [Boiji] Fevzija ovo drvee odnjegova Uvijek ga pratila obilna pomo Njegova
233
LE PREMIER PARADIS
BAA PRVA
Cvjetanje zatvorenih pupoljaka plemenitosti, i irenje njihova uzvienog miomirisa do osjetil crvkutanju vinih slavuj ummeta, da
bi baovanu priskrbili kalem iz kojeg izrasta mladica, otvorie prvu
kapiju bae velajeta21.
KERAMET22 DELALUDDINA RUMIJA MUHAMMEDA EL-BEKRIJA23. Jednoga dana Mevlana24, sveta bila njegova tajna!, bijae u semau25. U
proelju skupa, svirai udarahu u defove. Jedan od njih pomisli: Od
jutra do mraka mi je ovako; nisam u stanju eni i djeci priskrbiti sredstva za ivot; bavei se ovim [fol. 3a], zapadoh u siromatvo i glad.
Kita
Vers : Tu sais comment sont femme et enfants. Ils ne veulent que boire et
manger. Si tu les rassasies tu es tranquille, sinon ils nadmettent pas lexcuse : Jai ceci et je nai pas cela .
A cet instant le Matre allongea le main vers lOrient, apporta de
lor et le versa dans le tambourin des musiciens. Ils virent mille pices
dor franc quon avait peine sorti de la Monnaie et aprs cela il dit :
Aici , o aici, zemlju u dragulj u pretvoriti Svirai, svirai, va def u zlatom ispuniti
Kita
Kita
Ako mjesec vjere na nebu srca vidljiv nije Ne vrijedi itikaf initi u haremu Kabe [fol. 3b]
Ko god spozna svoga Boga, na putu je vjere Ne smeta ni da ko Zugar30 takav odjene se
Cet homme baissa la tte puis la releva et dit : Je crois : je tmoigne quil ny a de dieu que le Dieu et que Mohammad est son prophte. Puis il dit : Maintenant jai appris que vous tes dans la Vrit
et que la Vrit est avec vous.
Kita
236
Kako majka me rodi, trideset i tri su godine U potaji svojoj oboavah ikone
Da nemone su one sada, shvatih Pokajah se i od njih se uklonih
Kita
237
Vers : Lintelligence des femmes est courte aux yeux des gens senss, quil
sagisse de leurs propres affaires ou de questions religieuses : sil ne reste
entre elle et la mort que la longueur dune seule planche alors mme elle
demande son mari une robe de satin.
Aprs je vis Abou Imran Witi (q. s. m. s. s.). Il apparut dans les
airs et me donna une jarre de rubis rouge attache avec une chane
dor et me dit : Prends, et buvez de leau. Je la pris et bus de leau :
elle tait plus frache que la neige et plus douce que le miel. Je lui
dis : O Abou Imrn, sur quoi es-tu arriv cet endroit, il me dit : Jai
renonc mes passions et cest pour cela quIL ma mis dans les airs.
238
ensku pamet kratkom dre ljudi mudri Mislila o sebi, il o svojoj vjeri.
Nae li se izme smrti i daice jedne Opet e od mua trait haljine svilene.
Potom sam ugledao Ebu Imrana Vasitija, sveta bila njegova tajna!
Pojavio se u zraku. Dade mi up od crvenog rubina, zlatnim lancem
zavezan, i ree: Uzmi, napijte se vode! up uzesmo i vode se napismo; bijae hladnija od snijega i slaa od meda [fol. 4b]. Rekoh mu:
Ebu Imrane, kako si stigao do ovog [duhovnog] stupnja? Ree: Odrekao sam se svojih prohtjeva radi Njega, i [On] me je posjeo na zrak.
Stihovi
Vers : Si tu veux tenvoler sans aile ni plume il te faudra purer ton cur
des passions. Renonce tout ce qui est autre que Lui. Telle est la voix de la
vrit quil faut suivre.
Vers : La raison (sagesse) est un palais prospre pendant la jeunesse. Sachele, il sera en ruine pendant la vieillesse.
Stih
Vers : On ne peut pas cacher lil dun saint les agissements des infidles.
Cela ne sert rien de porter la robe de lIslam tandis que dans le cur on a
la croix. Lhomme sombre et misrable que trouvera-t-il en tournant autour
de la Kaba, sil nallume pas dans la Kaba de son cur la chandelle du Soleil
ternel (la lumire de Dieu, la splendeur divine).
Une deuxime fois le shakh dit : Parle, naie pas honte, le temps
de la honte est pass. Maintenant il est temps de professer lunit
de Dieu. Le vieillard se mit pleurer, gmir, frotter ses yeux et sa
figure avec la poussire du repentir et se mit parler en ces termes :
Il ny a de dieu que le Dieu et Mohammad est le prophte de Dieu.
Vers : Que pourrais-je te dire toi, moi qui ai pass 90 ans de ma vie dans
limpit et la dsobissance ? Mais personne ne connat comment jtais
en vrit. On me croyait un [vrai] musulman. Dans mon for intrieur je ne
croyais rien. Mais je portais extrieurement la robe des croyants. Cest
seulement aujourdhui que le messager du salut parvient moi et que je me
repens vraiment de mes mauvaises actions. Je ne mloignerai pas de votre
porte pendant la vie que Dieu maccordera dsormais. Tout ce que tu me
commandes je laccomplirai. Je me suis ceint pour obir tous vos ordres.
MIRACLE : On demanda shakh Ahmad Sarakhsi q. s. m. s s. : Quels miracles de saints as-tu vu ? Il rpondit : Au commencement de mon noviciat je men allais aux champs pour une ablution. Je cherchais quelques
pierres et je ne les trouvai pas. A la fin une pierre tomba du ciel dans
ma main. Je la regardai. Ctait un diamant plus gros quun uf de
pigeon. Je men servis pour me purifier avec et le jetais aux champs.
Vers : Des parures de cette vieille femme quest le monde les gens de cur
(les saints, asctes) ne se servent que pour se purifier [aprs avoir fait leurs
besoins naturels]. Tous les biens dici-bas quon amasse grandpeine, se
trouvent placs aux latrines pour les besoins du derviche.
ta da kaem pred tobom kad devedeset godina ivota mi proe u krivovjerju i neposluhu
Meutim, niko ne otkri kakav sam Svi miljahu da sam musliman
U srcu ne vjerovah, ve vanjtinom Odijevah se da izgledam vjernikom
Danas mi doe vjesnik Upute Zbog tog runog djela u srcu pokajah se
Od tvoga predvorja neu se udaljiti Za ivota koji odsad Bog e dati
ta zapovijeda, prihvatam sluiti Spreman sam, zapovijed ta [god] e biti
KERAMET. ejha Ahmeda Sarahsija43, sveta bila njegova tajna!, pitahu: ta si vidio od keramet Boijih prijatelja? Ree: Na poetku
svoga duhovnog uenja bijah otiao u poljanu da se oistim. Dugo
sam traio kamen; ne naoh ga. Na kraju mi kamen iz zraka pade u
ruke. Pogledah ga: bio je to dijamant, vei od golubijeg [fol. 5b] jajeta.
Oistih se njime i bacih ga u poljanu.
Kita
se tenir sur ses pieds. Jallai prs de lui et lui dis : Vieillard je crois
que par la grce de Dieu ma prire est exauce. Si tu veux je ferai une
prire pour toi afin que tu te redresses. Il rpondit : Si ta prire est
agre de Dieu, fais une prire pour toi-mme afin quil taffranchisse
du dsir de manger des grenades.
Vers: Ne te vante pas de ton renoncement aux passions. Pour arriver ce but
il te faudra supporter beaucoup de chagrins. Larbre des passions il nest pas
facile de larracher du cur avec sa racine, ses fruits et ses feuilles.
MIRACLE dIbrahim Khaw q. s. s. s. s. Un vieillard dit : Jtais Baghdad. Jtais assis en compagnie des pauvres gens dans la mosque.
Plusieurs jours passrent sans trouver rien boire ni manger. De
faim nous perdmes patience et force.
Vers : La tolrance de la pauvret est bien lourde au cur, deux fois plus
pnible est la vieillesse impuissante.
Vers : Ne te chagrine pas pour ta nourriture quotidienne : tout ce qui est crit
ton front tarrivera. Tes besoins, ne le dis personne autre que Dieu. Qui
pourrait tre plus gnreux que lui ?
Vers : Celui qui supporte [avec rsignation] les souffrances de la pauvret
recevra plus tt [quil ne le croit] sa nourriture du Trsor cach (de Dieu).
Ce qui est crit lui arrivera : ne crois pas que ce soit un vain discours. Ta
subsistance te viendra de Dieu pendant ta jeunesse et pendant ta vieillesse.
Les oiseaux des airs sont le miroir de la subsistance de lhomme, vois donc
qui leur donne leur pain quotidien.
A la fin nous allmes chez Ibrahim Khaw pour demander quelque
chose. Lorsque Ibrahim Khawa nous regarda il nous dit : Dieu connat
il ou non cette chose pour laquelle vous tes venus. Nous dmes :
Oui. Il la connat. Il nous dit : Taisez-vous, ne parlez pas aux cratures
et ne cherchez pas.
Nous sortmes de chez le shakh et nous vmes quelquun qui, une
bourse la main, nous dit : O demeurez-vous ? Jai circul beaucoup pour vous trouver ; et il nous donna chacun cinquante pices
dor. Ds quil eut fini cette distribution il disparut.
Kita
Stih
U vrijeme siromatva niko na svijetu Ne posta moj drug iz peine50 pravdom i blagou
Nita ne vrijedi kod nedostojnog ovjeka Hiljadu znanja ako nemam zlatnika
Dhoun-Noun lui donna quatre pices dargent et lui dit : O derviche achte avec ces pices de quoi nourrir ton enfant et ta femme
et retourne dans ta province. Il prit ces quatre pices et retourna
Balkh. Jusqu la fin de sa vie il les dpensait et cela neut pas de fin.
Kita
Kad podmiri potrebu na gozbi vidovitih51
Ne tuguj zbog siromatva, od tada bogat si
Ako spreman sluiti si u predvorju dervi [fol. 7a]
Postao si, bez sumnje, vladar Prijestolja Kraljevstva Imetka
Vers : Toute personne que tu vois pleine damour pour ses louanges est tous
moments en extase en face de Lui. Brle-toi comme le papillon dans [le feu
de] son amour, si tu dsires la grce qui vient de Lui.
Vers : Puisque par un souffle un changement est apparu dans mes affaires, il
se peut que par un demi-regard mon bowl (terrine) en terre cuite devienne
une perle. Un atome insignifiant obtient par son invocation lornement et la
beaut. La lumire de la mention de Dieu nourrit les contemplatifs.
244
Stih
Vers : Que de justes dans les coins retirs de ce monde se sont contents dune vieille natte. Comment ils ont reconnu les [funestes] consquences des biens et des enfants. Ils [y ont renonc et] se sont contents
dun cur pur.
Stihovi
Mnogo li je ljudi istine u prikrajku svijeta [fol. 7b] Kojima je dovoljna dronjava ponjava
Kad spoznae tajne imetka i djece Sr svoju im pokaza neiskvareno srce
Vers : Mme lorsque dans leurs curs brle lamour pour Lui. Il ny a pas
dinconvnient pour les gens de la Vrit se servir du luxe, mais comme le
Seigneur des deux mondes (le Prophte) a dit : La pauvret est ma gloire,
il faut se conduire comme Lui avec les misreux.
Stihovi
MIRACLE : Un des shakhs avait apport une pierre du bord dune rivire sa maison ; cette pierre tait rgulire, ronde et bien proportionne. Chaque fois quil mentionnait Dieu il roulait cette pierre
entre ses doigts. De cette manire passrent plusieurs annes. Le
shakh avait une fille qui tait arrive lge de se marier. Sa mre
dit au shakh : Voil que notre fille est en ge de se marier. Ne lui
faut-il pas un trousseau. Quen dis-tu ? Il rpondit : O femme, tu sais
trs bien que depuis quarante annes je nai fait que rpter : Il ny
a de dieu que le Dieu et il y a plusieurs annes que je nai vu face
de dirhem ou de dinar. Enfin, do veux-tu que je tire le trousseau ?
Vers : Le saint (savant) change la pierre noire en joyaux. Telles sont les
grces de la socit des gens qui savent. Cela nest pas tonnant de la part
des saints, cela leur est reconnu. Sils le dsiraient, toute la surface de la
terre se changerait, pour eux, en pierres prcieuses.
Kamen crni u dragulj dragocjeni pretvara Dareljivost sa sijela pronicljivih, tako to biva
Nije udo od evlija, tako pokazalo se Ako dragulje poele, da svuda po zemlji ih bude
Vers : Il est convenable que dans la galerie du Nord soient pendues des
perles semblables aux Pleades. Qui est meilleur que vous dans lUnivers ?
On te nomme lOmbre du Tout-Puissant.
On amena un orfvre et on lui donna des instructions. Lorfvre
mit la pierre dans un mouchoir, dont il prit trois coins, sans prendre
le quatrime. La pierre tomba devant lempereur qui ordonna au trsorier de garder la pierre dans la trsorerie. Lorfvre sen alla chez
lui et posa le mouchoir par terre. Il regarda. Il ny avait pas de pierre ;
il slana dehors, chercha beaucoup mais ne trouva rien.
Vers : Il mest arriv une peine qui, la fin, me causera la sparation [davec
mes amis]. Avec ce malheur, personne naura piti de mon tat lamentable ;
je nai dautre refuge que la bont divine.
248
ena uze onaj kamen; pogleda ga: od trenja i okretanja bio je poprimio sjaj. Odnijela ga je na bazar i stavila pred draguljara. Ree:
Gospodine, ako ti ovaj [kamen] treba, kupi ga; i pravo reci koliko
vrijedi. Draguljar ga pogleda; ree: Ovo je dragulj kakav do sada nisam vidio. Poto ga prodaje? Ree: Imam ker; hou joj za njegovu
vrijednost kupiti [fol. 8b] ruho. Ree: Imam sve to trai, i jeftino i
skupo. Sve to ti se dopadne, kupi.
Kupila je sve [to je potrebno za] ruho. I jo joj je dao hiljadu zlatnika.
Stihovi
Il alla chez ses amis et dit : Il mest arriv un accident tel quon ne
peut sen sauver quen senfuyant au pays du Nant.
Stihovi
Vers : Si le mal de ton cur trouve son remde, ce sera dans la cassette des
mystres de la saintet 5. Lhabile mdecin des curs cest le saint ; sil y a
remde [il viendra] de lui.
Cet homme triste, cet tranger afflig se leva et alla chez adruddin Qonawi. Il lui exposa sa situation difficile. adruddin Qonawi lui dit :
O homme afflig, ne sois pas triste, et apporte-moi une poigne de
terre. Cet homme apporta de la terre du dehors, la mit devant lui. adruddin Qonawi en fit de la boue avec sa salive et en fit une boulette. Il
dit : Etait-elle de cette dimension ? Il rpondit : Oui. Elle tait comme
a. Il serra les doigts, attendit un peu, puis il ouvrit les doigts et donna
la boulette lorfvre. Il regarda. Ctait cette pierre que lempereur lui
avait confi. Il retrouva la joie, baisa sa main pure et dit :
Stihovi
Drugi jedan meu njima ree: Ti nemoni [spram] nasilja sudbine, kazat u ti lijek. Ako ima izljeenja, njime je mogue; a ako
nije, nita drugo [pomoi ne moe]. Sada u naem kraju boravi vodi
stazom u zemlji hidajeta,61 svijea u haremu svjetiljke velajeta, niko
drugi do Sadruddin [fol. 9b] Konjevi. Idi i ispriaj mu u kakvom si stanju. Moda te neemu podui.
Kita
De personne ne vint une pareille bont sans refus. Par quel effort, par quel
service pourrais-je macquitter de ma dette ? Si je pouvais vivre des milliers
dannes je ferais tous mes efforts, bien que je sois indigent, pour me procurer ce joyau. Je ntais tout dabord quun atome mais prsent grce ton
regard favorable je suis un soleil rayonnant.
Joyeux et souriant il alla lassemble de ses amis. Ils lui dirent :
O dshrit de la table du monde, incurable de la fivre ardente, de la
douleur et de la souffrance, que ta appris Sadruddin et quelle chose
ta-t-il montre ? Il dit : Il ma donn ma part, de la table de la saintet ;
il ma libr de la fivre ardente des chagrins et de la fatigue et dlivr de la colre du roi injuste. Et il mit devant eux cette pierre en disant : Voici ce que je cherchais. Tous restrent tonns et lui dirent :
O toi ! Lobjet des regards des sages! Toi qui fus combl des trsors
de la magnanimit! Est-ce cette pierre qui fut perdue, ou une autre ?
Il dit : Cest cette pierre que Sadruddin Qonawi fabriqua dune boue
sans valeur. Tous crurent de bonne foi que adruddin Qonawi tait
arriv un tel degr quil transformait dun demi-regard la boue sans
valeur en une pierre trs prcieuse.
Vers : Tout ce que dsire lhomme de Dieu dans ce monde, que ce soit chose
difficile ou chose facile il lobtiendra. Comme son essence (sa personne) est
devenue le thtre de la manifestation de la cration, pense cela, si tu
as la foi. Il voit tout dans lui-mme, comme dans un miroir, car le reflet de
lUnivers y est visible [dans son essence mme].
Lorfvre fit de cette pierre un vase et le prsenta lempereur.
Sitt quil vit la pierre, il resta tonn, se demandant o il avait trouv
cette pierre. Les courtisans eux aussi sassemblrent et regardrent.
Ctait cette pierre qui tait arrive du royaume de lInde. Lempereur
en courroux apostropha violemment lorfvre en ces termes : O voleur
des ornements du trsor des rois et chef des brigands ; de quel trsor as-tu vol cette pierre et do las-tu apporte ? Si tu dis la vrit
peut-tre obtiendras-tu ta dlivrance ; sinon, rien. Il rpondit : O roi,
conqurant dempires, lu parmi les gens pieux, cest cette pierre que
tu mavais donne pour que jen fasse un vase. Lempereur ordonna au
trsorier dapporter cette pierre qui tait tombe devant lempereur, et
lui dit : O usurpateur voici cette pierre que tu avais perdue. Lorfvre dit
alors : O roi gnreux, si je dis la vrit, vous ne laccepterez pas. Il dit :
Si, si ; si tu dis la vrit pourquoi ne laccepterais-je pas ? Il lui dit : O
roi de gnrosit, prince de la connaissance! Cette pierre, adruddin
252
254
Divno li je svojstvo daha ljudi Allahovih65 Njime glina postane almas blistavi
Ne zna za spletke i zlobu vladar, ko ti Niko od onih koje ovjek Istine titi
KERAMET HARIRIJA66, SVETA BILA NJEGOVA TAJNA! Neki kralj otpoe
gradnju damije. Mnogo bijae potroio. Jednoga dana kralju donijee
vijest o zavretku gradnje. Prisutnima na gozbi kralj ree: Ta asna
damija ispade [fol. 11a] veoma dobro; ako Bog da, bit e mi zalog na
ahiretu. Svi rekoe: Da, ta bi od toga moglo biti bolje na dunjaluku
i ahiretu?
Meu njima se bijae zadesio i ejh Hariri, sveta bila njegova tajna;
ostao je nijem. Kralj vidje da ejh na njegove rijei nita ne kaza; posebno se njemu obrati i ree: estiti ejhu [duhovnih] siromaha, kako na
to treba gledati? ta ti kae? ejh, sveta bila njegova tajna!, ne progovori. Kralj [mu] se ponovo obrati. ejh, sveta bila njegova tajna!, ree:
Kralju na zemlji, od Svevinjeg Boga vrst dokaz doao nam je: [...] i
neka nikoga, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu ne pridruuje!67
Kita
Le vizir dit : Crme des ttes couronnes ! Elu des gnreux ! Il est
facile de lprouver. Nous ferons un essai et si je ne russis pas tu
me tueras sa place.
Kita
256
Vezir mu pade pred noge; ree: Ti to sjedi u proelju dvora velajeta, ti to stoluje u dvorcu kerameta mi zgrijeismo, ti nemoj!
Molimo te za oprost i velikodunost. ejh, sveta bila njegova tajna!,
ree: ovjee koji oprost trai, idi reci svome kralju: Postoji Boiji
257
Vers [en turc] : O roi, quest-ce dans ce monde prissable qui te rjouit ?
Je voudrais savoir quel but tu es arriv pour tre ainsi insoucieux ? Supposons que tu as t le Khusrew de lpoque, le roi du monde, Alexandre
[le Grand] ou Fils de Ciel (empereur de Chine) ou le Khakan ou Rustem ou
Dhahhk ou Fridoun ou Behmen ou Jem. Tu sais mieux que quiconque que
tu fais partie du Tout est prissable . quoi bon tout cela, si lorsque
finalement arrive le moment de la mort tu resteras muet. Lorgueil appartient Dieu, et toi tu es de la race dAdam. O ngligent, sache que ton
corps est fait dune goutte de sperme.
Lorsque ces vers parvinrent au roi il se repentit beaucoup. Le
shakh disparut de ce pays. Personne ne sut ce quil tait devenu, o
il tait all. Peu de temps aprs le roi mourut.
Vers : Crois-tu que ce monde nest que ce que tu vois ? Que de gens qui
viennent [dans ce monde] mais qui vivent cachs par suite de la tyrannie
du ciel ! Que de rois, de mendiants et de savants vinrent [ici-bas] mais
finalement, nayant trouv aucune marque de sympathie du Ciel, sen allrent au cimetire !
MIRACLE de Shaikh Abou lKhayr Tainti : Shakh Abou lHusain Qarfi
raconte ceci : Jtais all visiter Abou lHusain Tainti. Lorsque vint le
moment des adieux il sortit avec moi jusqu la porte de la mosque
et me dit : Je sais que tu nas rien mang, mais prends ces deux
pommes. Je les pris et je macheminai vers mon pays. Je marchais
trois jours. Je navais pas faim encore. Le quatrime jour je me dis en
moi-mme : le shakh ma donn deux pommes ; je vais les manger
maintenant. Je les tirai de ma poche pour les manger. Alors je vis un
derviche malade, qui stait couvert dun tapis et criait : Je voudrais
des pommes. Je lui donnai ces deux pommes !
Vers : Rien nest ainsi pnible pour le cur de gens que lloignement du
pays natal. Mais deux fois plus pnible sont ces deux autres malheurs : la
pauvret et la maladie. Mais Dieu le Trs Haut vient laide des gens loigns
de leur pays. Autrement, aucun voyageur ne pourrait vivre ltranger par
suite de tant de souffrances.
258
Vers : Tout ce qui sort de lhomme de Dieu, cest la libralit car le trne de
ses secrets ne contient pas de mauvaises penses.
Vers : Le remde contre la misre des humbles nest autre chose que [le
souffle] des mdecins dous de perspicacit. Balaye la porte des gens de la
Volont 9 avec le balai de ton front 10, cest ainsi que tu arriveras au stade de
lintimit [avec Dieu] en partant de ce pays tranger (dici-bas).
260
261
LE DEUXIME PARADIS
BAA DRUGA
Vers : Nul autre que Dieu ne sait le terme de lexistence des vivants, soit
que lme des malades souffle dans la gorge par lordre de Dieu, soit que le
cadavre ressuscite aprs la mort. Abandonne cette proccupation et dis du
fond de ton cur : Dieu, cest Lui !
Il leur dit : Si vous ne me renseignez pas, peu de vous chapperont la puissance de mon oppression . Or, il y avait parmi eux
quelques personnes qui taient des matres en astrologie. Ils dirent :
O roi juste et rput dans le monde, si tu y consens nous te renseignerons sur toutes choses . Il leur rpondit : Dites-le moi, tout
ce que vous me direz, je laccepterai. Ils convinrent dun dlai de
quelques jours et lui dirent selon les exigences de la science : O
roi qui penses ta fin, naie pas peur. Dieu Trs Haut sait la vrit.
Daprs les exigences de ton toile tu as vingt annes vivre. Il dit :
Lanne dans laquelle tombera la fin de ma vie de quelle maladie
mourrai-je ? Dites-le moi aussi . Ils lui rpondirent : Dans la dernire anne lorsque sera le temps de ta mort un scorpion te mordra
et tu mourras des suites de sa blessure. Elle naura aucun remde.
Il demanda : Quel jour arrivera cela et quelle heure ? Ils lui
rpondirent. : Dans le premier mois de la dernire anne et le samedi midi. Et sur ces mots ils finirent. Le roi compta jour par jour
jusqu ce que la dernire anne arriva.
Kita
si Loqmn revenait la vie il ne pourrait rien y faire ; car pour celui qui est
venu empoisonn par la mort il nest aucun remde.
Vers : Qui a pu se sauver par ses efforts des mains de la mort pour que tu
en fasses autant ? Si tu vis [une telle personne] il nest rien de meilleur
[pour] toi que de procder de mme. Sinon, fais donc des provisions pour ton
voyage [en lautre monde] afin que sur la scne de la Rsurrection ton me
ne subisse ni peine ni dsagrment cause de ton indigence.
Niko nije beznadan spram ivota svoga Ali srce moje nema nade u njega
Onaj neizljeivi lijekom s ovoga svijeta, onaj eznutljivi za mehlemom Susreta, lutao je; nekad u brdima, a nekad po poljanama.
Ko god bi ga vidio [od njega] bi pobjegao. Niko mira nije imao. Proe
nekoliko dana, a da nita nije pojeo ni popio. e i glad mu postae
jo jedna bolest.
Stih
dont tous les poils taient dors et non dautre couleur. Lorsquil eut
achev de la traire il mit le lait sur une pierre et dit : Homme qui
cherche remde une grande maladie, homme faible et douloureux,
voici de ma traite. Viens et bois. Et il sen alla vers le troupeau. Cet
homme faible voulut alors sapprocher du lait. Il ny tait pas encore
arriv que du milieu des pierres un serpent se dressa, but ce lait et
resta devant la tasse. Cet homme malheureux vit que la chose se
passa ainsi et se dit en soi-mme : Homme malheureux, cest un
grand signe pour toi : dans ce monde le feuillet du destin sest pli.
Vers : Que tu fasses efforts ou non elle le viendra, tel est te dcret divin, la
ration de vivres qui ta t destine au Jour Premier (o la destine de toutes
choses a t dcide). Et comme aucun autre aliment qui na t rparti [par
Dieu] ne peut tomber sous la main de personne quoi te serviraient cent
mille efforts et moyens ?
Kita
Autres Vers : Comme le Dcret [divin] de ta ration [de vivres] est le verset
(du Qorn) 11 Cest nous qui avons rparti [entre eux leur pain quotidien]. Elle (ta ration) ne sera ni augmente ni diminue, elle te reviendra :
telle est la parole du Seigneur. Si tu ne crois pas cela du Seigneur qui
rpartit les vivres cest que tu es exclu de tous les chemins [de salut]
ngateur de preuves !
Ce serpent dangereux, ce reptile puissant, ne sloigna pas de
la tasse avant dy avoir vomi, et il sen alla parmi les pierres. Cet
homme dsespr arriva se tranant auprs de la tasse. Il remarqua
que le lait avait pris une autre couleur dans le ventre du serpent et
tait devenu plus bleu. Il se dit soi-mme : Cela est aussi un signe
qui me dit : Bois le lait empoisonn afin que tu meures. Il est beaucoup mieux pour toi de mourir que vivre ainsi. Il prit la tasse, but tout
ce lait empoisonn et svanouit.
Poto je ajet [...] Mi rasporeujemo [...]92 tvoju sudbinu odredio [fol. 16b]
Nee ti doi ni vie ni manje, Gospodar tako je rekao
Ako u Onog Koji opskrbu daje ne vjeruje
Ti to Dokaz porie, od ljudi odbaen bit e
Ona zmija strahotna, ona guja ljuta, ne ode nikud s vrha ase; potom povrati u asu i odgmiza meu stijene. Onaj oajni ovjek, padajui
i ustajui, doe do ase; vidje da je mlijeko u njenu stomaku drugaiju
boju poprimilo, i modro postalo. Ree sebi: I ovo je znak: popij otrovano mlijeko i umri. Od ovakvog ivota smrt je za me mnogo bolja.
Uze onu asu; popi sve ono otrovano mlijeko, i izgubi svijest.
Stih
Kada srcu bolnom lijeka nema Od ove rane na dui smrt je bolja
Neko vrijeme bio je bez svijesti, a onda doe sebi i ree: Zbog
ega sam to ostao iv, kad sam iskapio otrovanu asu?! Moda
[otrov] nije djelovao?
Ustade i stisnu ruku. Koa mu se nakostrijei; pogleda: ispod nje
je nova koa izrasla. Stisnu drugu ruku; i s njom se desi isto. Otiao je
na rijeku i oprao se. Gubave se [fol. 17a] koe oslobodio, i ozdravio. Ti
bi reko da je sad od majke roen.
269
Vers : Pour toute maladie dont Dieu veut la gurison lhaleine [mortelle] de la
gueule dun serpent tient lieu dun habile mdecin. En un clin dil II dlivre
le patient dune maladie difficile. Telles sont les grces et laide [divine] pour
celui quil dsigne.
Kita
Svaka bolest ije izljeenje Bog eli Ljekar joj vini otrov je iz zmijske eljusti
U jednom trenu od muke teke oslobaa Tako je svakom ko trai pomo od Gospodara
Cet homme guri, ce pauvre qui avait connu la sagesse sachemina de nouveau vers la ville et entra dans la maison de Loqmn. Il lui
dit : O minent connaisseur de mdicaments ! chef des matres de la
sagesse! ne mas-tu pas dit quil ny avait pour moi dautre remde
que la mort ? Tu mas fait dsesprer de ma gurison. Il lui rpondit :
O serviteur de Dieu, submerg dans la mer de la faveur ! Oui, ce
que tu dis je lavais dit, mais je tavais indiqu le remde daprs les
exigences de la sagesse. Aprs cela sois juste. Dabord il fallait une
brebis aux poils dors, sans dautres poils et qui ait ce jour-l sept
ans. Comment pouvais-je la trouver ? Admets que je leusse trouve
et que jeusse pris de son lait. Mais o aurais-je trouv un serpent
qui devait avoir ce jour-l cent ans ? Je nai pas un troupeau de serpents de tel ge et je sais que celui-l avait cet ge. Supposons que
je leusse trouv aussi, de quelle manire aurais-je appris quil boirait
ce lait puis le vomirait dans une heure afin que tu le boives et que tu
y trouves la sant ? O homme qui connais Dieu, dis la vrit : Il ny a
que Dieu qui puisse faire une chose pareille. Il lui dit : O llu des gens
assists de Dieu, crme des justes. Oui, toutes les choses que tu dis
se passrent ainsi. Jai su aussi que, hors la puissance de Dieu le
Trs-Haut cela narrive par la main de personne et je suis venu plein
de joie que tu voies que Dieu Trs-Haut ma guri.
Mathnawi : Dieu soit lou, par la grce divine je me suis procur [enfin] le
remde que je cherchais. Lacte gnreux et de grande envergure du Misricordieux me sauva de lobsession de mes maux pnibles. La belle compagne
de mon me est maintenant la bonne sant et jen suis content. Quel souci
aurais-je dsormais de linjustice des ignorants, moi qui ai pour abri laide
du Tout-Puissant ?
Vers : Chacun dit : Je suis patient, mais cest quand le malheur arrive [effectivement] quon verra [la vracit de sa prtention]. Cest au moment du
malheur quon pourra juger si tu es dou de la patience, sinon, en labsence
du malheur tout le monde est patient.
270
Prije svega, morala je to biti ovca utoga runa, koja nikakvo drugo
runo nije imala, te da joj na taj dan bude sedam godina; otkud bih ja
mogao pronai takvu?! Pretpostavi i da sam je naao i pomuzao; gdje
bih naao zmijurinu kojoj bi toga dana bilo sto godina?! Nemam ja klupko zmija, pa da znam koliko je godina ovoj, a koliko onoj. Eto da sam
i nju naao; kako bih je obuio da popije ono [fol. 17b] mlijeko i nakon
nekog vremena ga povrati, da bi ga ti popio i ozdravio?! ovjee to za
istinu zna, pravo kai: ko bi osim Boga mogao neto takvo uiniti?
Ree: Odabrani meu onima to potrebe podmiruju, najbolji meu
onima to pravino prosuuju da, sve je ba onako kako si rekao. I ja
sam znao da osim Boga niko drugi nije u stanju [to uiniti]. Od veselja
sam doao da vidi kako me je Svevinji Bog izlijeio.
Mesnevija
Kita
Vers : Il nest pas de bravoure lorsquon est au repos, le jour de bataille est
lpreuve de la bravoure.
Si tu demandes tout le monde te dira quil est hros, mais il nest
pas homme dans le champ de la bataille.
Quatrimement : On ne peut connatre un homme sincre quau
temps de ncessit et de besoin.
Vers : Celui qui se fait passer pour ton ami sincre tu peux le prouver en lui
demandant certaines choses dont tu as besoin. Sil satisfait ta demande et
acquiesce ton dsir tu peux tre certain quil est ton ami fidle sans aucun
soupon ni doute.
TRAIT DE SAGESSE : Un homme jeune sprit de sa cousine. La jeune
fille lui rpondit de mme ; tous deux taient tendres et aimables lun
envers lautre. A la fin il la demanda en mariage son oncle, mais celui-ci ne fut pas content car le jeune homme tait pauvre et lui riche.
Les choses tant telles, le jeune homme devint faible et maigre
force de pleurer et de gmir et ne put plus se lever.
Stih
le sais bien que cela mest permis mais il y a soixante-dix ans que
je remercie Dieu avec elle et nous jenons chaque jour pour lui tre
agrable et je nai pas un moment de libre pour lapprocher. Le philosophe lorsquil eut entendu ces paroles resta tonn et dit :
276
277
278
Lorsquelle eut quatorze ans elle se mit se prostituer et on la chassa de cette ville ; elle stablit au bord de la mer ; quiconque lui donnait
cent pices dor elle se donnait une fois jusqu ce que le nombre de
quatre-vingt-dix-neuf personnes fut atteint. Le religieux avait t aussi
ltranger jusqu ce temps-l. Un jour il se souvint de son pays, et rsolut dy retourner. Il sembarqua sur un bateau et par la prdestination
divine, il arriva dans le port o cette femme prostitue stait tablie. Le
religieux sortit du bateau et vit cette femme. Elle tait lobjet de choix
parmi les plus belles, la crme des beauts. Sur lui sabattirent la tyrannie du dsir et le trouble de la honte ; il se mit tourner autour de
sa maison. Une veuve tait la compagne de cette femme prostitue.
Il demanda cette veuve : A qui cette belle femme est-elle marie ?
La veuve lui rpondit : O religieux la nature pure! elle nest pas pour
toi parce que cest une prostitue. Quiconque lui donne cent pices
dor, lapproche et sunit elle. O veuve exprimente, toi qui sais des
choses mystrieuses. Dis-donc ! pourrais-je donner cinquante pices
dor parce que je suis de la bande des pauvres ? La compassion est de
mise avec moi. O religieux sensuel, ascte aux mauvaises penses, tu
dois exercer la misricorde en donnant laumne et non en faisant la
dbauche. Il dit : O femme prostitue, nest-il pas possible que je donne
cinquante dinars, et que vous me fassiez aumne des cinquante autres ?
Car je nai pas davantage. Est-ce que cela ne te convient pas ? O religieux ignorant ! va et sois en paix. Du moment que tu nas pas dargent,
ne fais pas une chose pareille. O veuve, pourquoi es-tu si avare ; vaten et dis lui ceci : Si elle se contente de cinquante pices dor, cela
va bien ; sinon je men retourne. Finalement elle ne put se dlivrer des
paroles doucereuses de lascte et porta ce message la femme :
O princesse de beaut ! lunique parmi les belles, dehors il y a un
religieux qui est devenu amoureux de toi. Il implore disant quil possde cinquante pices dor et quon lui passe grce des cinquante
autres. Il veut une entrevue avec toi. La prostitue rpondit : O veuve !
Je me suis repentie de mes actions passes et je fais pnitence de
mtre prostitue. Dornavant je ne me livrerai plus, sauf en tat de
mariage. Sil veut se marier avec moi, la pcheresse, comme Dieu le
commande, il mapprochera ; autrement, non !
Kita
Do toga vremena, i onaj je isposnik bio u tuini. Jednog dana sjeti se svoga kraja; poeli da doe. Ukrca se na jedan brod; Boijom
odredbom stie do luke u kojoj se ona bludnica bijae udomila. Isposnik se iskrca s broda i vidje enu: odabranu meu ljepoticama,
najbolju meu krasoticama. Zadesi ga kob zanesenosti i pometnja
osramoenosti; poe oko njene kue kruiti.
Jedna udovica bijae drga one ene. [Isposnik] udovicu upita: Za
koga je udata ova ljepotica? Ree: Isposnie neporoni, ona nije za
tebe, jer je bludnica. Ko god joj sto zlatnika dadne, jednom se s njome
susretne i legne.
Ree: Udovice u pohoti iskusna, skrivenim poslovima vina a
ako nema [novaca]? [fol. 21a] Dat u pedeset zlatnika, jer sam siromah. Meni se smilovati je obaveza.
Ree: Ti pohotni isposnie, misl grenih bogoslunie tebi se
treba smilovati u zekata davanju, a ne u bludnienju. Ree: eno,
moe i u ovome. Dat u pedeset zlatnika; ostalih pedeset u zekat
ubrojite, jer vie od toga nemam zlata. A tvoje je ionako prolo, [nema nita s tim]. Ree: Isposnie glupi, iv bio, idi. Kad nema zlata, to ne radi. Ree: Udovice, zato cicijai? Idi i jednom [joj] kai.
Ako pristane na pedeset zlatnika, dobro i jest; ako ne, ja idem.
Na kraju se [udovica] nije uspjela izbaviti od isposnikova zapomaganja; obavijesti enu. Ree: Predvodnice ljepotica, jedinstvena
od svih krasotica napolju je neki isposnik koji se zaljubio u tebe.
Zapomae: Imam pedeset zlatnika; drugih pedeset mi oprostite; da
[je] samo jednom imam.
Ree: Udovice, ja sam se zbog ranijih djela pokajala, i od bluda
tevbu95 uinila. Uiniti to za mene odsad nije mogue, osim u braku.
Ako se mnome grenom, po Boijoj naredbi, oeni, imat e me; a ako
ne, nee.
Oprosti mi, estagfirullah96 po hiljadu puta Boe, kajem se zbog grijeha i neposluha
Oprost mole okreem se predvorju Tvome Ti tako lahko pomae pokajnike [fol. 21b]
Boe, Ti Koji si Kralj Neprolazni Milostivi, Koji pokajanje prima, Samilosni
279
La veuve rapporta ce message au religieux en lui disant : O prisonnier de la concupiscence, soumis au dmon rfractaire! Depuis
lors, cette femme pieuse sest repentie, et a pris place parmi les
pnitentes. On ne peut pas la possder par le pch mais par le mariage. Si tu lpouses tu obtiendras la faveur de tunir elle ; sinon tu
ne lapprocheras plus. Lorsque le religieux entendit ces paroles bienfaisantes et cette nouvelle dheureux augure, son cur dbordant de
joie il jeta cent fois son chapeau vers le ciel et dit :
Stih
Vers : As-tu jamais vu quun athlte ait victorieusement lutt contre la Mort ?
Ne vois-tu pas quelle crase et met en miettes, un par un tous les hros ?
Fais donc des provisions de vivres [pour ton futur voyage vers lautre monde]
si tu veux accomplir la meilleure action car ce chemin est plein de peines et
altre les voyageurs.
ANECDOTE MORALE. A Bara parut une femme de mauvaise vie. Plusieurs fois on la rprimanda et on la chassa de la ville, mais elle ne
renona pas la dbauche. A la fin on la condamna ceci : chaque
mois le prfet de police recevrait delle cent pices dor. Un jour un
religieux passa devant sa maison. Il y regarda et vit la femme perdue
au milieu des bijoux ; tout autour aux murs taient suspendus des
rideaux de Suse et de fraches jeunes filles devant elle, les mains
sur les hanches, taient ranges dans la salle, ornes de bijoux et de
perles. Sur un lit baldaquin drap dor tait assise cette femme de
mauvaise vie. Quand le religieux eut jet son regard sur ces parures
et ces ornements et sur cette belle femme le trouble de lattachement fondit sur la rgion de son cur, si bien quil perdit connaissance. Les solides principes de lascte scroulrent. Lorsque les
jeunes filles virent par la fentre que quelquun tait tomb sur le
seuil, elles coururent toutes dehors et le remirent sur pieds en lui
disant : O religieux la pure nature! Quas-tu ? Lorsque le religieux
ouvrit les yeux, son trouble redoubla.
Il dit : Elite des sductrices ! crme des beauts ! je veux vous
demander quelque chose. Cette femme qui est assise sur le trne qui
est-elle ? Elles lui dirent : O chaste dvot! religieux au regard heureux!
quoi bon cette question puisque tu es ascte et que tu marches dans
le Chemin de notre Seigneur ? Ne sais-tu pas que, pour les asctes, la
contemplation des richesses les loigne de leur vritable but ?
282
Vers : Celui-l qui regarde selon le dsir de son cur il sloigne de la station
de la proximit de Dieu. Ne donne pas laccs de ton cur lamour du vagabondage. Lorsque le trne de lamour slve cest une erreur de le laisser
pitiner [par les amours phmres].
Il leur dit : O superbes jeunes filles! habiles coquettes, dans ma
tte est tomb le dsir de ses boucles et mon cur malheureux sous
le feu de son amour sest dirig vers la folie. Par consquent, je suis
une victime de lamour. Quest labstinence ? Quest lasctisme ?
Ma pit est sortie de mon esprit. Advienne que pourra ! Elles lui
dirent : O religieux, fou damour! dvot plein daffliction! A la fin, o
te mnera ce tumulte ? Il rpondit : Je ne sais pas ce que je cherche
mais jimagine que le dsir de mon cur est de masseoir une fois
avec cette femme, de contempler sa beaut ravissante et de cueillir
quelques roses du parterre de son visage. Elles lui dirent : O toi que
la rvolution du sort avare foule aux pieds! dshrit du banquet de
la destine! ce que tu dis tre le dsir de ton me et de ton cur est
ralisable au moyen despces sonnantes mais non par la pauvret
et la misre. Il leur dit : Vous qui portez haut la tte parmi les charmeuses! lite des femmes aimables! Oui, je suis dans la misre.
Mais que tout ce que je possde soit vous!
Vers : Que tous mes biens soient sacrifis [pour toi]. A quoi me serviraient-ils,
sinon pour les distribuer sur ton chemin. Celui qui ne donne pas sa vie pour
son amie sera du nombre des misrables.
A la fin il vendit tout ce quil possdait et en apporta la valeur la
maison de la femme en disant : Voici le prix de ma folie. La femme
ordonna ses servantes de faire entrer le religieux. Elles lui dirent : O
malheureux qui poursuis ton dsir! Toi qui ne cesses de courir! voici :
ta bien-aime ta donn la permission, viens, afin de la rencontrer.
Lorsque le religieux entendit la nouvelle de lunion qui le comblait de
joie et la parole qui ralisait son dsir, si violente tait sa passion,
que ses pieds tremblrent de joie et que sa force labandonna. A la
fin on le mena auprs du lit de la femme. Elle lui dit : O dvot au beau
visage! ascte qui recherche lunion avec moi, sois mon ami sincre
et je te mettrai au nombre de mes intimes. On prit le religieux et on le
fit asseoir sur le lit et il sassit tout contre la femme et ils commencrent un doux entretien.
284
Kita
Za tebe neka bude utroeno sve moje blago Osim da darujem na tvome putu, ta mogu drugo
Ko na putu voljene svoj ivot ne rtvuje Nee biti jedan onih to od nedaa ne bjee
Na kraju sve to je imao [fol. 24a] prodade, zaradu pred enina
vrata donese i ree: Evo, donio sam vrijednost sveg svog imetka.
ena ree svojim slukinjama da uvedu isposnika. Rekoe: Ti slabiu
koji sreu trai, suparnie to silno se trudi evo, tvoja ti je voljena
dala pristanak. Doi da se s njome sastane.
Kad isposnik u vijest o susretu radosnome, rijei to pruaju lik
eljenome, od silne radosti, zbog elje za susretom i vijesti o vienju
[s dragom], noge mu, od veselja tresui se, izgubie mo da koraaju. Na kraju ga odnesoe do enina prijestolja. Ree: Ti, lijepa lica
bogoslunie, za susretom to udi, isposnie doi, zapodjeni sa
mnom razgovor prisni. Uinit u te jednim od svojih odabranih.
Uhvatie isposnika i posjedoe ga na prijestolje. Sjede uz enina
koljena, i poee da uivaju jedno u drugome.
285
Vers : Celui qui se trouve dans lintimit de son amie jusquau Jour de la
Rsurrection ne sera pas pitin par la douleur de la sparation. La pense
des tendres propos changs lui tient lieu dun chteau-fort si larme des
supplices de la sparation attaque son cur.
A ce moment arriva le Chef de la Direction [spirituelle] qui na
pas de demeure et le messager du trne du Roi qui est en dehors
du Temps avec, au chton [de sa bague] cette inscription qui aide
en avertissant : Il guide celui quil veut vers le chemin droit , et
au-dessus taient inscrits les caractres annonant la runion :
Ayez peur du jour o vous retournerez Dieu . Avec cette inscription qui met un comble au bonheur, le courrier rapide de la Direction
spirituelle, le porteur de nouvelle apporta sa sollicitude la rgion du
cur de lascte ngligent. Alors le tremblement tomba sur tout son
corps. Il se leva et dit : O femme ngligente, permets-moi daller
ma cabane. On lui dit : O dvot craintif ! O religieux peureux ! questce qui te trouble ? qui crains-tu ? et de quoi as-tu peur, que tout ton
tre tremble et que tu veuilles te retirer dune telle runion ? Il dit :
O femme ngligente du chtiment douloureux et ignorante des tortures infernales, jai peur de Dieu Trs-Haut, car il est le Juge du Jour
Dernier. Pour Dieu! laisse-moi aller et ouvre-moi la porte. Tout ce que
je tai donn je ten fais cadeau. Elle lui dit : O pieux ascte, pur dvot !
Nas-tu jamais fait pareille chose ? Il rpondit : Non. La femme sut
alors que lEternel tait venu le guider. On lui rendit tout ce quil avait
apport et mme davantage et on lui fit beaucoup dhonneurs.
Tombant, se relevant, gmissant, poussant des cris, dvor dardeur, pleurant, se repentant de tout son cur et se faisant des reproches, il entra dans le rduit de la pnitence et dans la chambre de
laffliction et tomba et un torrent de larmes comme le Nil et lEuphrate
coula sans arrt. Cette femme elle aussi, aprs son dpart, rflchit
ses diffrentes situations ; elle sadressa des paroles de repentir et
de blme : O toi qui ne te soucias pas du chtiment de la Rsurrection,
sais-tu que le jour approche, celui quon appelle le jour de la Rsurrection et que la justice du Crateur sans pareil sera rendue finalement.
Dans quel tat iras-tu ? Ce religieux qui a voulu forniquer une seule
fois dans sa vie et encore ne la pas fait tu as vu comme il avait peur
du chtiment de Dieu le Trs-Haut et comme il tremblait. Toi qui as
pass toute ta vie dans cet tat, que feras-tu la fin ? Par la grce
due la crainte prouve par ce dvot la nature chaste, la femme
reut aussi le message de la Bonne Voie. Elle aussi fit pnitence de
toute son me et de tout son cur, vendit tous ses biens et en fit des
286
Kita
Vers : Il ny a rien de mieux pour les pcheurs que le repentir. Dis : Je suis
revenu Dieu, toi qui les noy dans lOcan des pchs ! Tu diras : Hlas !
malheur moi ! sur la scne de la Rsurrection si tu ngliges [ici-bas] par
ton ignorance, daccomplir cet acte qui tapporterait le salut.
kolibu. Isposniku javie: Trai te jedna estita ena. Kad isposnik izae, pogleda: [bila] je to ona ena u ijoj je kui bio. Ranija nepokora vrati
se u isposnikovu svijest. Iz straha od Onoga Kome e se poloiti rauni
na Danu vjere, kriknu i svoju estitu duu predade Svevinjem Bogu.
ena se silno rastui zbog njegove smrti. Ree: Dola sam da na
doputen nain [fol. 25b] budem njegovom enom. Eto ti moje sree i
on ode s prolaznoga svijeta. Ima li meu njegovim roacima iko ko bi me
na doputen nain uzeo za enu? Rekoe: Ima jedan njegov brat, ali
on je siromah; nita nema. Ree: Imam ja, dovoljno da ne umremo.
Na kraju postade enom isposnikova brata i s njime na svijet donese
sedmericu sinova; svaki je u pobonosti i bogobojaznosti bio za primjer.
Kita
MUDROST. Pitali su imama Gazalija107: Ti to zbori srcima onih dostojnih da pitaju, raskrivau tajni o stanju i kazivanju zbog ega
postoje dvije vrste ljudi: jedna vrsta su [oni koji] tee ninjem svijetu i
ele [ga], a druga vrsta [su oni koji su spram njega] ovrsnuli i ne ele
[ga]? Ree: Ako vidite da neki halvadija, dok kuha halvu, pljune u
nju, da li biste jeli tu napljuvanu halvu? Ne bismo, rekoe. Ree:
Ako tu halvu odnesu onima koji ne znaju za pljuvaku, hoe li je jesti? Da, rekoe, halapljivo e je razgrabiti i pojesti, jer [fol. 26a] je
halva slatka. Ree: I dunjaluk108 je isti takav. Ko god je svjestan toga
da je dunjaluk pomijean s neisti ne eli ga, a onaj ko nije spoznao
da je sutina njegove prirode zamijeena leinom derat e ga kao
napljuvanu halvu.
Stih
109
Distique : Les savants pour les esclaves du Crateur sont des guides par des
vertus innombrables.
Distique : Les ignorants sont comme des aveugles et les savants comme leur
guide. Ils les suivent sans soccuper du mauvais ou du bon passage.
Et voici la quatrime catgorie : ceux qui ne savent pas et ne
savent pas quils ne savent pas ; ce sont des ignorants de la Loi divine, loignez-vous deux.
Vers : Que dignorants qui se croient en matire de science et de connaissance des savants sans pareils, mais qui dans la socit des rudits nosent
pas lever leur regard au-dessus de leurs pieds ! ( cause de la honte quils
prouvent).
HISTOIRE : On demande Shabi une parabole. Il dit quil ne savait
rien. On lui dit : O crme des savants ! lu des gens intelligents !
Nas-tu pas honte de dire que tu ne sais rien ? Tu es jurisconsulte et
Msopotamien. Il rpondit : Pourquoi les anges neurent-ils pas honte
de dire : Gloire Toi! Nous navons de science que ce que Tu nous
en as appris. Si je ne sais pas quel dommage en rsulte pour moi ?
Vers : Les sciences des anciens et des modernes sont moins quune [seule]
goutte en comparaison de cet immense Ocan qui na pas de fin (les
Sciences Divines). Tous ceux que tu comptes parmi les savants de tous les
cts cherchent leur destin dans la science divine.
290
Stih
Druga vrsta jesu oni koji znaju; [a] ne znaju da znaju; oni su usnuli. Probudite [ih]!
Stih
Neznalice su na svijetu poput slijepca sa tapom Za loe i dobro ne znaju, samo idu tragom
etvrta vrsta jesu oni koji ne znaju; [a] ne znaju da ne znaju; oni
su uobrazilji sklone neznalice. Drite se podalje od njih.
Kita
Mnogo li je neznalica koji sebe smatraju [fol. 26b] Jednakim znalcima po spoznaji i znanju
Ali kad se nau na skupu uenih Pogled ne diu s nogu svojih
MUDROST. abiju111 postavie jedno pitanje. Ree: Ne znam. Rekoe: Najbolji meu uenjacima, odabrani meu znalcima o [duhovnim] taninama nije te stid da kae: Ne znam?! Ta, ti si najueniji
Iraanin! Ree: Zato meleke nije bilo stid da kau: Slavljen neka si,
mi nikakva znanja nemamo osim onog emu si nas Ti poduio!? Ako
ja ne znam, je li mi to kakav nedostatak?!
Kita
Znanje prvih i posljednjih kap je jedna mala Iz onog Mora irokog to mu nema kraja
Koga god uenjakom dri, veim ili manjim Svi ispriku trae pred znanjem Boijim
291
Vers : Si tu cherches (la vritable) eau de la vie 14 cherchela dans la science et dans les connaissances. Celui qui
en boit une seule goutte obtient la vie ternelle ; il sera
dlivr des tnbres de lignorance et arrivera chez les
bons guides ; il sera compagnon de Khidhr et recevra une
vie nouvelle.
HISTOIRE : Chez les fils dIsral il y avait un docteur qui avait amass
quatre-vingt caisses de livres. Dieu Trs Haut inspira ceci au prophte
de son temps : Dis ce docteur, que sil en amasse encore quelquesunes il ny trouvera nul profit moins daccomplir trois actions. Premirement : Expulser de son cur lamour de ce bas monde parce
que ce bas monde nest pas la maison des croyants. Sur ce point les
paroles du Matre des deux univers sont une preuve indubitable. Le
Prophte (que la bndiction de Dieu et son salut soient avec lui) a
dit : Ce monde est la prison du Croyant et le Paradis sa demeure ; ce
monde est le paradis de linfidle, le tombeau est sa prison, lEnfer
est sa demeure.
Vers : Il ne convient pas de mentir avec celui qui marche dans la voie de Dieu,
car un mensonge pourrait le dtourner de son chemin. Lhomme menteur ne
reoit dans les deux univers aucun rayon du soleil brillant de la scurit.
SAGESSE : De celui qui hante les rois lorgueil augmente ; de celui qui
hante les pauvres la reconnaissance et la modration augmentent.
Vers : Par lintimit avec les rois lhumilit se perd ; il nen rsulte quorgueil
et noirceur de cur. Mais par lintimit continuelle avec les humbles la gratitude et la modration se dveloppent dans le cur.
294
Druga je drubovanje s kraljevima zulumarima, jer oni nisu prijatelji uenjacima i duhovnim putnicima. Rijei kralja na prijestolju
Njegova dva luka115 tome su najblii dokaz. [Poslanik], mir njemu!,
rekao je: Uenjaci su povjerenici poslanik kod robova Svevinjeg
Boga, koji se ne drue s vladarem, niti se odaju dunjaluku, jer ako se
odaju dunjaluku, izdali su poslanike; [u tom sluaju] klonite se od njih
i izbjegavajte ih.
Stih
295
LE TROISIME PARADIS
BAA TREA
Puna [je] pjesama slavuja istote i iskrenosti. Kako bi priskrbio zadovoljstvo mirisnih rua, i radi pouke umnim promatraima, vrtlar, [taj]
pronicljivi pisar, otvori vrata iskrenosti bae Upute.
TRAIT DE SINCRIT : Abou Amr dit ceci : Othmn Nasafi fit un jour
un sermon au peuple du haut de sa chaire et dit au milieu du sermon :
O assistants, jai besoin de vous demander que vous maccordiez quelque chose. Ils rpondirent : Quest-ce ? Il dit :
Jai besoin de mille dinars. Me les accorderez-vous ? Personne
ne rpondit. Il reprit : O hommes, parmi vous ny a-t-il pas un
ami de Dieu qui pour lamour de Dieu maccordera ce dont jai besoin. Ils ne dirent rien. Il dit pour la troisime fois : Si une personne seule ne peut pas me le donner que deux personnes ou trois
ou dix me le donnent. Ils ne rpondirent rien. Il descendit de sa
chaire et sen alla la maison. Et Abou Amr a ajout ceci : Moi,
je pris mille dirhem et je me rendis devant sa maison. Je frappai
la porte. Une petite servante sortit et me dit : Qui es tu ? et questce que tu veux ? Je lui rpondis : Dis au shakh que quelquun le
cherche dehors . Le shakh sortit. Je lui donnai ces mille dirhems
et lui dis : Par Dieu, ne dis personne quAbou Amr ta donn de
largent. Peut tre que la louange des gens est mle dhypocrisie. Je ne demande pas la louange des hommes mais je dsire
plutt voir la figure du Misricordieux daprs lordre divin qui dit :
Quiconque espre rencontrer son Seigneur, que celui-l fasse le
bien et quil nassocie [aucune divinit] au service de son Seigneur ,
et cause de la menace de ce hadith vnr que Dieu Trs-Haut a
prononc concernant les hypocrites, Abou Hurara, que Dieu TrsHaut soit content de lui, raconte : Le Prophte (que les bndictions
et le salut de Dieu soient sur Lui) dit : Le Seigneur Glorieux a dit : Je
suis le Dieu qui na pas besoin dassoci ct de moi. Chaque fois
que quelquun fait une action pour dautres associs, moi, qui suis
Dieu, je mloigne de cette uvre. Le sens de ce hadith est que Dieu
ne veut pas dune uvre dont le but poursuivi nest pas le but avou.
Il naccepte pas lhypocrisie des intentions, et dans une autre tradition, il y a ceci : Dieu Trs-Haut nacceptera aucune action sauf
celle qui est faite sincrement pour la satisfaction de Dieu Trs-Haut
296
Vers : Donne ton aumne de telle faon que personne ne sen aperoive, sauf
Dieu. Celui qui fait des actes [de bont] pour tre applaudi Dieu le chassera
de la socit des vertueux.
Le lendemain il y avait sermon. Jy tais all aussi. Othmn
Nasafi commena par un conseil et au milieu du sermon il dit : O
croyants de Dieu ! Jai un droit indiscutable sur vous, mais Dieu
Trs-Haut ma envoy par la main dun de ses amis ces mille
dirhems. Puis il soccupa de nouveau prcher. Une heure aprs il
dit : O croyants, si je dis par la main de quel ami Dieu Trs-Haut ma
fait parvenir cet argent quel dommage en rsultera-t-il ? Il mest
parvenu par la main dAbou Amr, que Dieu soit satisfait de lui. Et
Abou Amr raconte ceci : Jeus beaucoup de difficults parce que
javais donn cet argent pour contenter Dieu et je voulus que personne ne le sache afin que lhypocrisie ny soit pas mle. Ctait
particulirement pour tre agrable Dieu. Lorsque Othmn Nasafi le divulgua, je me levai, je mis mon manteau sur ma tte et je me
mis pleurer cause dun mensonge. Je mapprochai de la chaire
et je pris le pan de la robe de Othmn Nasafi en lui disant : Cet
argent que je tai donn hier je lavais vol mon pre. Maintenant il
est averti que jai commis le vol : il ma fait beaucoup dennuis. Par
Dieu, donne-moi cet argent et que je sois dlivr de ses ruses et de
ses stratagmes. Il dit : O voleur, cest pour cela que tu mavais dit
de ne le dire personne! Je rpondis : Oui, jai eu peur que mon
pre ne soit renseign et cest pour cela que je tavais dit (par vantardise) de ne le dire personne, mais tu las dit quand mme. Mon
pre la appris aussi et maintenant il me tourmente en me disant
de reprendre largent qui je lai donn. Patiente un peu que
jaille la maison. Par la force de Dieu Trs-Haut je ne lcherai
pas le pan de ta robe avant que tu ne me le rendes ! A la fin Othmn dit son serviteur : Va la maison et apporte largent de ce
voleur ! Et il me dit en manire de reproche : Assieds-toi, tratre.
Il va venir maintenant. Dieu sait que je nai pas dpens un sou de
cela. Le serviteur apporta largent et me la donna ; et il me dit :
Prends. Que le mpris soit sur toi dans toutes les choses. Je le
pris de lui et men retournai. Les assistants furent trs contraris et
fort chagrins de cette impudence. Ils se rassemblrent autour de moi
298
Milost svoju tako iskai nekome Da niko sem Boga ne zna o tome [fol. 29a]
Ko god neto radi pohvale uini Bog ga uklonio sa veselja dobrih
Drugog dana bio je vaz. I ja sam otiao. Osman Nasafi poeo je da
daje pouke, i usred vaza ree: Prisutni, moje pravo vaa je obaveza.
Od vas sam neto traio; niste ispunili. Meutim, Svevinji Bog mi je
rukom jednog od Svojih prijatelja poslao onih hiljadu dirhema. Onda
nastavi da vazi. Nakon nekog vremena ree: Prisutni, ima li tete ako
kaem preko kojeg mi je prijatelja Svevinji Bog poslao one dirheme?
Stigli su mi preko Ebu Omera. Bog njime zadovoljan bio!
Ebu Omer kae: Silno mi je teko palo, jer sam one dirheme dao
radi Boijeg zadovoljstva, i htio sam da niko ne zna kako se iz toga
ne bi dvolinost izrodila; da bude iskljuivo radi Boijeg zadovoljstva.
Kad je Osman Nasafi razotkrio [itavu stvar], ja ustadoh, ogrta na
glavu navukoh i poeh prijetvorno plakati. Priao sam minberu, uhvatio se za skut Osmana Nasafija i rekao: One dirheme to sam ti ih
juer dao, od oca sam ukrao! Sad zna da sam krau poinio. Mnogo
me je muio. Tako ti Boga, daj mi one dirheme da mu ih vratim, i od
njegove se zlobe i spletki izbavim!
Ree: Kradljive, zato si rekao da nikome [fol. 29b] ne kaem! Rekoh:
Da, bojao sam se da e otac saznati, zato sam te preklinjao da nikome
ne kae. On je ve saznao; sad e me prisiliti da vratim dirheme, kome
god da sam ih dao. Ree: Saekaj da odem do kue. Rekoh: Tako mi
Svevinjeg Boga, tvoju skut neu ispustiti iz ruku dok mi [ih] ne da. Na
kraju ree slugi: Idi i iz kue mi donesi dirheme ovog kradljivca. Meni
prijekorno ree: Sjedi, varalice. Bog zna: od onih dirhema nisam potroio
nijedan novi. Sluga donese dirheme, prui ih meni i ree: Uzmi! Sramota te svuda pratila! Uzeo sam [dirheme] od njega i vratio se.
Prisutnima je veoma teko pao takav bezobrazluk. Razljutili su se
i okupili se oko mene: nebrojeno puta [me] prijekorom popljuvae,
proklee me i rekoe: Nitkove pogani, krtice zlobni, proklet bio i ti i
tvoji dirhemi i dinari! Mrcino, kad si sprva u potaji dao, sada si trebao
u potaji traiti! Nimalo te nije bilo stid Svevinjeg Boga to si namjerio
pred ljudima poniziti ovakvog uenjaka i savrenog [ovjeka]?! Rekoh: Ljudi, ja nisam vlasnik onih dirhema, ukrao sam [ih] od oca!
299
et maccablrent de reproches et me maudirent en disant : O malfaiteur sordide et avare hypocrite, sois maudit toi, et tout ton argent.
Puisque au commencement tu las donn en cachette tu pourrais
le chercher maintenant en cachette aussi. O saligaud, est-ce que tu
nas aucune honte devant Dieu Trs-Haut d faire en public une insulte un homme si savant et si accompli ? Je dis : O hommes, je
ne suis pas le propritaire de cet argent. Je lai vol mon pre.
Ils me dirent : Va-ten, maudit, ton pre est plus maudit que toi, et
toi tu es plus maudit que lui ! Soyez maudits tous les deux ! A la fin
il se dispersrent et chacun alla sa maison. Moi je pris encore six
mille dirhems et je me rendis la maison de Othmn Nasafi et je
frappai la porte de son palais. Il sortit et me dit : O voleur, quas-tu
laiss chez moi pour que tu sois revenu me le demander ? Je lui dis :
Je nai rien laiss chez toi. Voici, je tai apport six mille dirhems.
Prends-les la condition que tu ne dises rien personne. Jai apport
cela aussi pour tre agrable Dieu. Par Dieu ! si tu as lintention de
dire quelquun que Abou Amr ta donn quelque chose je vais te
le reprendre. Othmn rpondit : Voleur ! tu dois lavoir encore vol
tes parents et cest pour cela que tu insistes afin que je ne le dise
personne. Tu nas pas besoin de le faire. Si tu dis quelquun
que cest ton argent, par Dieu ! personne ne te le reprendra et si tu
as lintention de dire que je lai vol mes parents on te le reprendra
srement. Mets-le l. Je ne prendrai rien de ta main. Je le mis
alors devant lui et men retournai. Aprs cela il neut garde de le raconter personne.
Vers : Un homme clair ne doit jamais adresser dloges aux gens modrs. Laction est le mercure et lloge le feu. Il ne reste pas trace [du
mercure] sil y tombe.
SINCRIT : Un homme se prsenta Shaqiq ibn Ibrahim et lui dit :
O toi, le plus grand des gens sages, le chef des armes de la puret.
Les gens croient que je suis vertueux et mappellent : lhomme sincre. Comment saurais-je, si je suis du nombre des gens sincres
ou non ? Shaqiq rpondit : Va-ten et expose tes secrets aux gens
sincres. Sils approuvent sache que tu es du nombre des sincres.
Ensuite offre les plaisirs du monde ton cur, sil le repousse, sache
que tu es du nombre des sincres ; sil les accepte sache que tu es
du nombre des hypocrites puis offre la mort ton corps, sil la veut
sache que tu es du nombre des sincres et sil ne la veut pas sache
que tu es du nombre des hypocrites et non des gens sincres.
300
ISKRENOST. Neki ovjek doe kod [fol. 30b] akika bin Ibrahima125
i ree: Velikau izmeu umnih, vojskovoo vojske istih ljudi me
smatraju estitim, i zovu ovjekom iskrenim; kako za samog sebe da
znam jesam li jedan od iskrenih ili nisam?
akik ree: Idi i svoje tajne iznesi iskrenima; ako im se dopadnu,
znaj da si jedan od iskrenih. Potom, svome srcu ponudi dunjaluke
slasti; ako ih odbije, znaj da si jedan od iskrenih, a ako ih prihvati, znaj
da si jedan od dvolinih. Potom, svoje tijelo suoi sa smru; ako [je]
bude htjelo, znaj da si jedan od iskrenih; a ako [je] ne bude htjelo, znaj
da si jedan od dunjaluku privrenih, a ne jedan od iskrenih.
301
Vers : Lhomme pur ne dsire pas les plaisirs dici-bas dont lodeur honteuse
arrive jusquau palais des gens continents. Si tu as de lor pur (cest--dire la
puret des actes, labsence dhypocrisie) tu peux exposer [sans crainte] les
secrets des affaires des hanif aux pierres de touche de lessayeur.
SINCRIT. Hmid Al Lafff dit ceci : lorsque Dieu Trs-Haut veut
perdre son esclave il le chtie par trois proprits : Premirement il
lui accorde la science et le prive de laction.
Vers : Celui qui ne respecte pas les bons ne sera pas [lui-mme] respect
dans aucun des deux mondes. Si pendant quelques jours [seulement] il se
pavane comme une perdrix il tombera la fin dans le pige de la tristesse.
Troisimement il donne lobissance et la dvotion et prive de
sincrit.
Vers : Si tu nas pas la puret [daction] envers Dieu tu nen verras dautre
rsultat que le chtiment. Dans toutes les situations de la vie vite les
choses mauvaises, hanif. Les uvres sont comme lor mais lhypocrisie
est comme leau-forte.
Abou Hurara (que Dieu soit satisfait de lui) rapporte ceci : le Prophte (que la paix soit sur Lui) a dit : Il y a beaucoup de jeneurs qui
nont pas dautre rsultat du jene que la faim et la soif, et beaucoup
de gens qui prient la nuit sans autre rsultat que linsomnie, cest-dire que Dieu Trs-Haut napprouve pas celui qui nest pas sincre.
SINCRIT. On demanda Jounad ibn Mohammad : Quel est lhomme
le plus sincre que tu as vu ? Il rpondit : Dans les premires annes
que je passai la Mecque, une grande misre maccabla de manire
que je ne possdai mme pas un sou. A cause de la longueur de mes
cheveux javais un grand mal de tte. Par force jerrais autour des
bazars. Je vis un coiffeur qui rasait les gens sur la place publique.
302
Kita
Ko god da znanje primijeni ne ulae truda Poput vrbe u cvijetnjaku biva, bez ploda
Na kraju udarac sjekire dobiva [fol. 31a] Boravite njegovo lomaa biva
Drugo je to da mu podari druenje s dobrim [ljudima], a lii ga
spoznaje o njihovim pravima.
Kita
Ako prema Bogu iskren nisi u svom djelu Zbog njega doivjet e samo kaznu
uvaj se da nita ne pobrka, pravovjerni Dobra su djela nalik zlatu, a dvolinost azotu
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, mir njemu!, rekao: Mnogo li je
postaa koji od svoga posta nemaju nita osim ei i gladi; i mnogo li
je nonih klanjaa koje ne zapadne nita drugo osim nespavanja. To
jest, svaki onaj koji ne postupa iskreno, jer u hadisima stoji da Svevinji Bog ne prihvata neiskreno djelo.
ISKRENOST. Upitae Dunejda bin Muhammeda127: Koga si doivio kao
najiskrenijeg ovjeka? Ree: Ranije sam nekoliko godina proveo u
Meki. Silno me bijae zadesila neimatina, tako da nisam imao nijednog novia. Od duine kose spopala me glavobolja. Ne znajui ta bih,
kruio sam s kraja na kraj bazara. Vidjeh jednog brijaa: u duaniu
303
Je le regardai dun regard pntrant et je sus quil tait des gens qui
connaissent Dieu. Jallai chez lui et lui dis : Les cheveux de ma tte
sont devenus trop longs, coupe-les moi pour lamour de Dieu, parce
que je suis pauvre et je nai pas le sou. Or, il y avait un riche quil
rasait. Il lui dit : O riche, patiente un peu, parce que je te sers pour
ce bas monde alors que le service de cet homme a lieu pour Dieu
Trs-Haut. Il me fit asseoir la place du riche et me rasa. Alors il plia
une lettre dans laquelle il y avait un peu dargent et me la donna, en
disant : Prends cela et dpense-Ie. Je reus cela de lui, et men allai
en me disant : La premire chose que Dieu Trs-Haut me donnera je
la lui donnerai.
Vers : Celui qui aime Dieu, que Sa Majest soit exalte, nachte pas lornement de ce monde avec lamour de ce monde. Celui qui cherche contenter
Dieu sacrifie mille richards pour une mche [du pauvre].
Lorsque jentrai dans la mosque je vis un ami de mes compagnons qui me cherchait. Lorsquil me vit il me dit : O Junad o taistu ? je tai cherch depuis laurore jusqu ce moment. Je lui dis : A
la bonne heure ! Il me dit : Cette bourse est arrive pour toi de Basra.
Prends-la. Je la pris et je sortis largent de la bourse. Je comptais.
Cent pices dor frappes au coin. Je devins joyeux et me dis : Grce
Dieu. Le Dieu Trs-Haut exaua le dsir, moi pauvre, et ne ma pas
confondu sous le don du barbier.
Vers : Que mon me et mon cur louent Dieu qui en aplanissant [les difficults] ma fait atteindre mon but. Je ne resterai plus, grce son aide, sous le
fardeau de lobligation envers autrui, prouv et loign.
Je me levai et jallai vers la boutique du barbier. Je lui dis : La
paix soit avec toi, homme misricordieux ! Il me rpondit : Et la
paix avec toi, que veux-tu ? Je lui dis : Voil ! et lui donnais la
bourse. Il me dit : Quest-ce cela ? Javais promis Dieu de te
donner la premire chose qui me tomberait sous la main. Voici la
premire que jai reue. Prends-la ! Nauras-tu pas honte devant
le Juge du Jour du Jugement (cest--dire est-ce que tu nas pas
honte du Roi de la Rsurrection ?) Ne mas-tu pas dit : Rase-moi
les cheveux pour [lamour] de Dieu ? Oui . Et maintenant
pourquoi dis-tu que jen prenne le salaire ? As-tu vu quelquun travailler pour lamour de Dieu et puis prendre un salaire ? (Il jeta cette
bourse et dit : (Dieu sait que) Tu nes pas au nombre des gens sincres. Si tu tais de leur nombre tu ne maurais fait un pareil affront.
304
Kita
Hvala neka je duom i srcem onom Bogu Koji me, olakavajui, dovede do eljenog
Neu ostati pod teretom zahvalnosti nikome Pomoi Njegovom, ni nesretan ni postien
Skoio sam i otiao u brijaevu radnju. Rekoh: Selam alejkum,
plemeniti. Ree: Alejkum selam. Neto treba? Da, rekoh, i onu mu
kesu dadoh. ta je ovo?, ree. Rekoh: Zavjetovao sam se Bogu da
u prvo to mi dopadne aka tebi dati. I, evo ovo je bilo prvo, uzmi!
Ree: Nije te stid Onog Kome e se poloiti rauni na Danu vjere?!
To jest, zar te nije stid Gospodara Kijameta? Zar mi nisi rekao da
te oiam radi Boga?! Rekoh: Jesam. Ree: S kakvim obrazom sad
kae da uzem nagradu za to?!
Baci onu kesu i ree: Bog zna da ti ne spada meu iskrene. Da
si jedan od njih, ne bi me ovako osramotio. Ako sam ono uinio radi
Boga, [i sad] za to uzmem nagradu, kako u otii na Kijamet?!
305
Vers : Lhypocrite qui affecte les actes mritoires [quil ne possde pas,
pour plaire aux autres] tu le verras sous peu au Palais de Justice [en train
de rpondre aux accusations portes contre lui]. La puissance et la fortune seront la part de celui qui, grce ses [propres] efforts, entre dans la
socit des gens bienfaisants. Le succs est avec les fidles, hypocrites !
La joie est difficile [ acqurir] pour les gens vils. Si tu as ador [Dieu]
pour [paratre aux] autres que de honte devras-tu prouver devant Dieu !
Viens, Fewzi, fais pnitence de cette action (lhypocrisie) et demande au
Bienveillant laide de sa grce.
306
Le prince des croyants Ali lElu (que Dieu Trs-Haut soit satisfait
de lui) a dit : Lhypocrite a trois marques. Premirement lorsquil est
seul il est paresseux dans laccomplissement des devoirs du culte et
lorsquil est devant les gens il sen acquitte avec joie en socit et si
les gens le louent il devient plus fervent et lorsquils le blment il se
dcourage (devient moins fervent). Dune personne qui possde ces
trois qualits loignez-vous parce quelle est ennemie de Dieu.
Kita
SINCRIT. Chez les fils dIsral il y avait une tribu qui, sduite par
Satan, adorait un grand arbre. Ils considraient comme un Dieu ce
bois sec et se prosternaient devant lui chaque jour et chaque nuit.
Un musulman passa auprs deux. Il vit quils adoraient larbre et le
considraient comme une divinit. Pouss par le zle pour la vraie
religion, il sindigna et se fcha. Il se leva pour la cause de Dieu TrsHaut, prit une hache dans lintention de couper cet arbre. Le diable,
sous laspect dun homme vint devant lui et lui dit : O serviteur de
Dieu, o vas-tu ? Il lui rpondit : Je vais adorer Dieu et faire uvre
pie en coupant cet arbre. Je crains que les grands ne se runissent
et ne te tourmentent. Renonce ce projet. Je vais tindiquer quelque
chose dont tu tireras meilleure paye et rcompense. Quest-ce ?
Je vais apporter chaque matin de largent et le mettrai sous ce
tapis. Toi, tu prendras cet argent, tu en feras aumne aux pauvres
car il en rsultera pour toi meilleure paye et rcompense. Lhomme
fut content, renona son zle et calma son courroux. Un jour ou
deux le Diable vint et apporta largent convenu. Ensuite il ne vint
plus et napporta plus rien. Lhomme se courroua et, en colre, se
leva, mit sur son paule une hache et se dirigea vers larbre dans
lintention de le couper. Le Diable vint de nouveau devant lui et lui
dit : O homme, o vas-tu avec cette hache ? Il lui rpondit : Je
vais couper cet arbre. Il lui dit : Tu te trompes, cette occasion
tu las manque avant-hier, retourne en paix, sinon je te donnerai
un soufflet tel que tu deviendras identique la poussire . Il lui
dit : Pourquoi tu ne lavais pas fait avant-hier, puisque tu as une
telle puissance ? Alors tu tais en courroux, pouss par ton zle
pour la religion et pour lamour de Dieu Trs-Haut et ton intention
tait pure. Alors Dieu tassistait ; tout ce que tu voulais tu pouvais
le faire. Tandis que maintenant tu tes mis en colre cause de
largent en demandant : Pourquoi napportes-tu rien ? Puisque ta
sincrit sen est alle tu ne peux plus briser cet arbre . Lhomme
apprit que tout ce quon ne fait pas avec sincrit ne porte pas de
profit et ne russit pas.
Vers : Toute action qui est accomplie pour Dieu, les effets de la grce divine
laccompagnent. Si tu fais quelque chose pour tre lou tu ne fais quacheter
dlibrment la marchandise perte. Personne ne pourra aider qui que ce
soit au jour quon appelle Jour de Balance 15. Fais quelque chose uniquement
pour Dieu, sinon quoi te servent les bravos des gens vils. O Dieu, Fewzi
te demande en rcompense la gnrosit, le pardon et labsolution.
308
Do svega to se ini radi Boga Stigne dar pomoi Milosnoga [fol. 34a]
ini li neko dobro radi pohvale Rukama svojim kupuje robu tete
Niko nee moi pomoi nikome Na onaj to se Danom vage132 zove
Sve to radi ini radi Boga, inae ta e ti od onih nitkova pohvale
Boe, Gospodaru, od Tebe Fevzija Trai dareljivosti i oprosta
309
Posie : Le lion devient un serviteur pour lhomme pur, car cet homme na
jamais dpass les limites imposes par Dieu. Tout acte accompli avec sincrit arrivera jusquau royaume de la proximit de Dieu et voyage de la
rgion de la bassesse vers celle de la vertu.
SINCRIT. Une fois, dans une ville, plusieurs mois se passrent
sans quune seule goutte de pluie ne tombt. Toutes les herbes schrent et la terre se fendit de soif et de manque deau. Les semences brlrent toutes par lardeur du soleil. A la fin les gens sortirent pour faire la prire lIstisq et prirent. Un nuage apparut, tel
que le monde entier sobscurcit. Jeunes et vieux, petits et grands,
tous se rjouissant retournrent la ville. Tout dun coup le vent
310
Lav slugom iskrenog ovjeka postane Jer on nije prekrio Boije zakone
Ko god se iskreno kree, u zemlju Bliskosti stigne Iz oblasti prezrene putuje do vrline
ISKRENOST. Svojevremeno u jednom gradu proe nekoliko mjeseci a
da ne pade ni kap kie [fol. 35a]. Sve biljke se osuie, a zemlja od
ei i bezvodice popuca. Svi usjevi od suneve vreline izgorjee.
Na kraju izaoe [iz grada] da se mole za kiu i uputie dovu. Pojavi se jedan oblak, tako da se itav svijet zamrai. Mlado i staro, veliko
i malo, svi se radosno vratie u grad. U trenu se pojavi vjetar; rastjera
311
312
Vers : Comment est-il possible que les hypocrites atteignent leur but ? Pour
leurs vux les portes de lexaucement [de la part de Dieu] sont fermes. Le
Bienaim du Banquet (cest--dire Dieu) exauce les prires de celui qui est
dlivr du paganisme cach [qui sommeille] dans son cur. 16
Vers : La porte de lexaucement est ouverte aux prires des gens sincres.
Dieu Trs-Haut naffligera pas leur cur en rejetant leurs vux. Tout ce quils
demandent Dieu sera ralis sans dlai. La flche de la sincrit des gens
qui prient est trs pntrante.
Kita
ejh pripovijeda: Ja se podigoh; jo nisam bio ni izaao na bolnika vrata, kad poe padati kia. Toliko je snano padala da su niz oluk
potekli potoci.
Kita
313
LE QUATRIME PARADIS.
BAA ETVRTA
Plein des traits desprit des rossignols qui psent leurs paroles pour
lloge des grandes qualits des roses de beaut, [plein] de perles,
ranges dans le fil du discours et joyaux tincelants de la passion
qui enchane les hommes ; il est destin aux spectateurs (qui savent
essayer les perles) dous de plumes qui brillent comme des pierres
prcieuses dans le parterre cultiv plein de plants et de jeunes arbrisseaux. Il ouvre la petite porte du parc de la perfection.
Puna [je] srcu ugodnih besjeda slavuj [koji koriste] rijei odmjerene, u
pohvalu uzvienih svojstava ljepote ruine. Biserima nanizanim u nisku
kazivanja, draguljima bljetavim na lukom trgu [duhovnog] stanja,
za prokuane promatrae bisera, upravitelj pera za bruenje dragulja
otvori kapiju bae blagorodne i pune mladica, vrata cvijetnjaka savrenstva dvorca.
314
BILJEKE O MEVLANI DELALUDDINU140, SVETA BILA NJEGOVA TAJNA! Sve njegove pjesme su istanane, uzviene i proiene, a znaenja njegovih stihova sva su tajne Velianstvenog [fol. 36a] i obilata
nagrada ljepote Neprolaznog. On spjevao je:
Pjesma
Posie : O amoureux, amoureux, je suis un vieil amoureux. O amis sincres, amis sincres, je suis un vieil
ami sincre. Au moment o la lumire des amoureux
dpassa le Monde Suprieur 17 il ny avait l nul autre
que moi, je suis un vieil amoureux. L o des gens ont
dit : Oui, oui , l je suis un tmoin sr, je suis un vieil
amoureux. Le monde nexistait pas et moi jexistais ;
Adam nexistait pas et moi jexistais, ce moment nexistait
pas et moi jexistais, je suis un vieil amoureux. Jtais avec
No dans lArche, avec Joseph au fond du puits, jtais avec
Jsus fils de Marie, je suis un vieil amoureux. Il est temps
que je pousse un cri, que je menvole vers le Trne de Dieu,
dis aux [anges] porteurs du Trne que je suis un vieil amoureux. O amoureux, amoureux qui tait ce Shems de Tabriz ?
O Shems, lumire de llu, je suis un vieil amoureux.
DTAIL. Sultan Bayazid ibn Soulaman Khan (que Dieu les ait en sa
misricorde tous deux) est vraiment un monarque plein desprit et
un roi sachant la valeur de la connaissance. Toutes ses posies sont
solides et pleines de sens et chacun de ses vers fait la dlice des
potes. Il a compos ce gazal lorsquil tait prince hritier.
DTAIL. Hilli (que la misricorde de Dieu soit sur lui) est un des
potes de Roum. Il est accompli et savant et toutes ses posies sont
dlicates et pleines dallusions. Il est si clbre qu lpoque du sultan Mohammad b. Ibrahim Khn, il devint un des grands personnages
du Diwn. Voici une de ses posies :
BILJEKE O HILALIJU160, ALLAH MU SE SMILOVAO! Jedan je od pjesnika Ruma161. Iznimno usavren i uen. Sve su njegove pjesme istanane i vieznane. Toliko je uven da je u vrijeme sultana Mehmedhana162 bin Ibrahim-hana163 bio jedan od uglednika divana164. Ovo je
jedna od njegovih pjesama:
DTAILS. Bqi effendi (que la misricorde soit sur lui). Dans lart de la
posie il est le plus intelligent des gens desprit parmi tous les potes
et aucun de ses vers nest vide dambiguts et de jeux de mots et
son diwan est renomm Yazd, Sarakhsh, Shirz et Qandahr :
on estime ses vers et on lappelle Ustdh de mme que nous disons
Hafiz. Voici quelques-uns de ses vers :
316
Pjesma
Gazel
BILJEKE O BAKI-EFENDIJI165, ALLAH MU SE SMILOVAO! U [koritenju] poetskih ukrasa od svih je pjesnika pronicljiviji i vjetiji. Nijedan
mu stih nije lien vieznanosti i igre rijei. Njegova je zbirka poezije
uvena u Jazdu166, Sarahsu167, irazu i Kandaharu168; stihovi mu se
[tamo] cijene i itaju, kao to mi itamo Hafiza169. Ovo je jedna od
njegovih pjesama:
317
Gazal : O Bqi ! nattache pas ton cur la chevelure des belles aux
cheveux boucls comme la chane [car en fin de compte] elles te
rendront fou et divulgueront [tous tes secrets]. Les belles aux joues
de roses partent vers les prs pour se rcrer. Elles enivrent et affolent le rossignol troubl. Avec cette disette de vin je me demande
do les tulipes ont fait sortir ces coupes aux tons de rose ! A cause
des tracasseries de linspecteur des bonnes murs, aujourdhui les
gais viveurs semblables aux tulipes se retirent dans les montagnes
et les champs pour y faire circuler la coupe de vin. Si les oiseaux du
jardin se montrent attachs la rose et au buis cest quils dsirent
cette joue de rose et cette taille ravissante.
DTAIL. Derwish Pasha (que Dieu lait en sa misricorde) se distingue parmi les gens desprit et de valeur. Toutes ses posies sont
pleines de finesses et les gouttes de sa plume distillent lambigut.
Il est lauteur de deux diwans : lun en persan et lautre en turc.
Tous deux sont agrables et pleins de sens, lgants et spirituels.
Il a t deux fois wali en Bosnie et durant quelques annes muhfz
(gouverneur) Egra. Il est si clbre quon le compte parmi les
saints amis de Dieu. En souvenir du mathnawi de mawlna [Roumi]
il commena composer une imitation dont il fit deux parties. Une
nuit il vit en songe Mawlna (Roumi) qui lui dit : O Derwish, mon
livre nadmet pas dimitation. Renonce donc cette prtention !
Alors Derwish ne fit plus rien. Jai vu les deux parties quil crivit ;
elles sont pleines de penses et de finesses. Moi, je pense quil ny
avait pas parmi les vizirs un homme si accompli et si instruit. Voici
quelques-uns de ses vers :
Gazel
DETAIL. Derwish-Pacha-Zad (que Dieu les ait tous deux en sa misricorde). En posie et en prose il est beaucoup plus spirituel et dlicat
que son pre. Toutes ses posies, en turc et en persan, sont pleines
de doubles sens, fortes et belles. Sans doute en lui le proverbe : Tel
pre tel fils sest manifest. Voici quelques-uns de ses vers :
BILJEKE O DERVI-PAAZADEU177, ALLAH MU SE SMILOVAO! U pisanju poezije i proze od svoga je oca bio pronicljiviji i istananiji. Sve su
njegove pjesme na turskom i perzijskom vieznane, snane i lijepe.
Bez sumnje, tajne [poslovice] Dijete je tajna svoga oca u njemu su
se ukazale [fol. 38b]. Ovo su neki od njegovih stihova.
Pjesma
Pjesma
DTAIL. Khiyli effendi (que la misricorde de Dieu soit sur lui) est
un des saints lus de Dieu. Son extrieur et son intrieur prosprent
par la grce des sciences divines. Il tait habile dans chaque art et
il est devenu si clbre quil a pass du monde prissable dans le
monde de la perfection absolue. On a trouv dans sa poche le chronogramme de son dcs. Le voici :
DTAIL. Futoukhi (que la misricorde de Dieu soit sur lui) est un des
shakhs minents. Il est trs vers dans le oufisme et si clbre
quil est devenu lpoque du sultan Mohammad un des oufis de
Stamboul. Voici de ses vers :
322
BILJEKE O FUTUHIJU185, ALLAH MU SE SMILOVAO! Jedan je od plemenitih ejhova, i mnogo zna o tesavvufu. Poznato je da je u vrijeme
sultana Mehmeda186 bio je jedan od postnein187 [fol. 39b] Istanbula.
Ovo su njegovi stihovi:
323
Gazel
326
Gazel
327
LE CINQUIME PARADIS.
BAA PETA
BON MOT. Un jour vint devant le Matre des deux Univers, Mohammad llu (que la bndiction et le salut de Dieu soient sur Lui), une
vieille femme. La peau de son visage stait crispe et toutes ses
dents taient tombes et la beaut de cette crature stait enfuie.
Seul le Dieu Trs-Haut sait combien dannes elle avait vcues. Sa
taille stait courbe cause du fardeau de la vie et ses cheveux
staient enchevtrs comme les fibres blanches du palmier et si
quelquun lui demandait des nouvelles du monde sans fin elle pouvait mme lui donner des nouvelles de la tribu de Mareb 26. Elle dit :
O lu des Prophtes et Fin des Purs, est-ce que jirai au Paradis,
le jour de la Rsurrection ? Il lui rpondit : O sur de la fille du
monde et veuve ignorante et impure. Nul tre dcrpit nira au Paradis. Lorsque la vieille eut entendu cette rponse du Prophte (que la
bndiction et le salut de Dieu soient sur Lui), elle se mit pleurer
en disant : O Prophte de Dieu. Il est descendu pour moi un verset
disant que je nirai pas au Paradis. O irai-je, moi qui tai vu dans ce
monde et qui ai t en ta compagnie ? Est-ce que tu ne veux pas me
compter dans les champs de la Rsurrection au nombre des gens du
Paradis par le mrite de ton intercession ?
328
Zatitnik ojaenih i kralj obzirnih tada s osmijehom ree: Nesretnice [opeena] sudbine [arom], ti to vapi za Darul-kararom193 zar
nisi ula da e Svevinji Bog starice pretvoriti u trinaestogodinje dje329
Vers : Quelle grandeur de grce divine qui rend tout fait jeunes les vieillards qui ont mrit sa faveur ! Qui a la force de sacquitter par un simple
remerciement du fardeau de la reconnaissance due tant de bont divine ?
Kakve li Boije milosti, starce ini mladima Blagodati Svoje ini ih dostojnima
U koga je tolika snaga da zahvalnou zbaci Teret zahvale na Njegovoj silnoj milosti
BON MOT. Un derviche visita un jour Ahmed ibn Acim pour obtenir
de quoi se nourrir ce jour-l. Ahmed ibn Acim lui dit : Si tu mnumres les prophtes un par un, je te respecterai beaucoup et je taccepterai parmi mes intimes. Le derviche se mit les numrer et dit :
Le premier prophte est Adam (le salut soit sur lui), il est notre
grand-pre ; le deuxime est No (que le salut soit sur lui), il est
notre deuxime anctre ; le troisime, Abraham (le salut soit sur
lui) est le grand-pre de notre Prophte (le salut et la bndiction
de Dieu soient sur Lui). Le quatrime, Mose (sur lui soit le salut) est
linterlocuteur de Dieu, le cinquime Pharaon qui a enlev le Nil...
Ahmed b. Acim lui dit : O derviche, quelle est cette btise ? Tu dis
de lennemi de Dieu quil tait prophte . Il lui rpondit : O roi, il
ne se contenta pas de la prophtie, mais il prtendit tre Dieu .
Cette anecdote plut au roi et il saperut que ctait un homme plein
desprit et farceur ; il lui accorda sa faveur daprs ce qui avait t
convenu et ladmit parmi ses intimes.
Vers : Certainement lhomme loquent ne restera pas loblig des gens vils.
Il arrivera un jour o il sortira de son indigence : tels sont les caractres de
la science et de la connaissance.
Kita
BON MOT. Un homme avait une vache qui se perdit. Il loua un crieur
et le fit crier. Il ne la retrouva pas. A la fin il dsespra et se mit
pleurer. Un de ses amis vint pour le consoler et lui dit : O ami sincre dautrefois. Jusqu quand pleureras-tu ? Est-ce que tu nas pas
perdu ta vache dans cette ville ? Il lui rpondit : Oui. Elle a t
perdue dans cette ville . Il lui dit alors : Ne pleure pas parce que
celui qui a vol et a entendu la proclamation du crieur na pas rendu.
Il est hors de doute que tu la retrouveras au jour de la Rsurrection.
330
Kita
Kako god bilo, ovjek lijepih rijei Pod teretom zahvale krtima ne jei
Desi se da opskrbu pribavi iz neimatine Takvi su obiaji znanja i spoznaje
Lautre lui rpondit : O frre, je ne pleure pas pour cela. Jai peur
quelle soit tombe aux mains dun savant [casuiste] qui laccorde
avec les principes de la Loi (charia) et la mange, de manire que je
ne puisse pas la reprendre au Jour de la Rsurrection.
Kita
Vers : Comment les gens rassasis et dsaltrs sauraient-ils quel est ltat
de lhomme affam dans le coin de la tristesse ?
332
Dervi uvidje da ovaj domain nee nita dati ako bude tako govorio. Na kraju otvoreno ree: Domaine velikoduni, sretnie vrli
kad jedem, gdje u spavati? Ree: Derviu, mi smo veerali. Bogu
hvala, moja je kua prostrana; gdje god poeli, spavaj; gdje god ti se
dopadne, odmaraj.
Stih
Vers : Lhomme affam ne trouve pas de repos si Dieu ne lui donne pas la
patience et le contentement.
Smiraja pronau gladni ljudi Samo ako Bog daruje strpljenja i skromnosti [fol. 43a]
Vers : En effet un homme sage ne doit pas rester ngligent dans les grandes
affaires. Tout ce quon raconte dans lunivers devient ressource (nourriture)
pour les gens affams.
Vers : Les gens sordides prfrent un morceau de pain leur vie. Le corps de
lhte leur semble une statue damertume.
PLAISANTERIE : Un roi tait si triste quil ne pouvait trouver de repos nulle part. Il dit son vizir : Prparez-moi quelque chose qui
334
Kita
DOSJETKA. Hijali199, Allah mu se smilovao!, ode Razijevoj200 kui. Sjedio je neko vrijeme. Doe vrijeme za jelo. Dugo je iekivao, meutim
nita ne [fol. 43b] iznosee. Kroz prozor kue provirio je napolje: vidio
je da nekog umrlog nose na groblje. Hijali ustade i ree: Prijatelju po
boli, od kakve li te bolesti smrt zadesi? Malo zastade, a onda ree:
Idi, prijatelju stari. I ja bolujem od te bolesti; nee dugo proi, a i ja
u za tobom pristii.
Razi ree: Brate, Bog Svevinji zna da te je snalo ludilo; inae,
kako bi razuman ovjek mrtvacu bez due tako neto govorio? Ree:
Nije mene snalo ludilo, nego mi je Svevinji Bog, pregnuem201 [duhovnih] velikana, podario jezik [duhovnog] stanja. Ovaj je umrli bio
jedan od mojih prijatelja; zato sam ga pitao za uzrok njegove smrti.
Ree: Brate, poto zna jezik [duhovnog] stanja, od kakve je bolesti
umro? Ree: Kao i ja, bio je gost u neijoj kui; dugo je iekivao
trpezu s hranom; nije dola. To je bio uzrok njegove smrti. Rekoh da
sam i ja obolio od iste bolesti; nee dugo proi, a i moja e smrt stii.
Razi je shvatio o emu je rije. Istoga trena iznese bogatu trpezu.
Stih
calme mon cur. Le vizir fit faire une pomme dor comme un uf
dautruche, lapporta devant le roi et lui dit : O prince qui rpands la
gnrosit, roi de belle figure ! Voici, je tai prpar une chose qui
calme le cur et que personne na possd. Le roi dit : O, toi qui
es loin du cercle des sages, toi qui te rjouis de contempler largent
et lor ! Cent mille louanges soient rendues Dieu de ce que par sa
bont illimite je suis devenu roi dune pareille contre. Quel divertissement peuvent me donner lor et largent. Il ny a quun mendiant
comme toi pour y jeter les yeux et y faire attention.
338
339
LE SIXIME PARADIS
BAA ESTA
Kita
Stih
Nestade loze Bermekija na ovome svijetu. Niko nije znao zbog kakvog li ih grijeha pogodi takav zulum.
CONCLUSION DU LIVRE. Je demande ceci aux gens desprit du rosier de la science et aux gens subtils du parterre du palais du talent
chaque fois que leur regard pur tombera sur ces jardins de couvrir
limperfection du service du jardinier, sous le pardon, daprs lancienne coutume des grands.
Vers : tait avec les amis dans mon jardin nouveau lanne 1152.
344
Kome da se alim nad nesreom svojom Kad je, kao i ja, odreena sudbinom
Tada gospodar ustade; stade mu ljubiti oi i elo i ree: Ti si uzrok
moje sree! Ovoga trena pola od svega to imam neka bude tvoje; a
druga polovina moja je. Do smrti [mi] je dovoljno. Mladi ree: Gospodaru, ja nisam od takve loze da uzmem ono to je moj otac dao. Kad
bih bio u prilici, i ja bih jednako darovao. [Nego,] saekaj malo, neto mi
je u kupatilu ostalo; moda e neko uzeti. To u donijeti, i onda u se s
tobom porazgovoriti. Gospodar [mu to] i [fol. 47b] dopusti.
Ode i nestade. Niko nije saznao na koju je stranu otiao i ta je [s
njime] bilo.
Kita
Ostane li dobro iza oca dijete Hajr-dovu mu ini, od njeg nema tete
Ne daj, Boe, kad se dijete na zla oca baci Takvo uvijek duu mori i ocu i majci
Zahvala neka je Dobroinitelju, to ova moja knjiga Zavri se uz obilatu pomo Dareljivoga
Ko god mi oprosti na manjkavostima Oprostio mu Bog, Koji pokajanje prima
Ovaj spomen iza mene b zavren na datum preseljenja velikana
oba svijeta208.
Stih
Mesnevija
346
Zavrava se ovaj Vrt slavuja Kad ruinjak src posta pun melodija
Veliku slubu njegov baovan uini Mnogo truda njegov uvar uloi
Dok veliki ejh ne baci pogled na me Carska kruna stie mi s njime
Njegovim pregnuem postnein postah Slue njemu tragalac [za Istinom] postah
Nadimak njegov Boiji lav je Jer istog imena ko Ali Murteza je
Prilii da hvalim ga sve do Okupljanja211 Na predvorju ugaena ja sam mu zemlja
Glasnik iz Onostranog vijest donese za mene utnja je bolja, Fevzija, od ove tajne
Svako uho nee znati da ti tajnu uva Iz srca ga hvali, sluaj ljude srca212
Jer pregnuem njegovim Vrt slavuja nasta Blizak drutvu biranom pronicljivih posta
[fol. 48b].
347
348
349
350
351
CHAPITRE V
(PETO POGLAVLJE)
PARTIE EXPLICATIVE ET DOCUMENTAIRE
(OBJANJENJA I DOKUMENTACIJA)
3
4
5
9
10
11
12
13
C.--d. le Bulbulistan, 8.
Les sept itrs sont les sept premiers versets du Qorn, formant la premire sourate dite Fatiha celle qui ouvre le Livre. On les appelle itrs
car on croit que Gabriel les a inspirs Mahomet la premire fois La
Mecque et la deuxime Mdine.
En persan courant on appelle la coloquinte : La pastque dAbou Jahl .
Bton recourb avec lequel on lance la balle dans le jeu de polo.
Par opposition la bote des pharmaciens o sont dposs diffrents
mdicaments, La bote des mystres de la saintet est certainement le
cur dun saint, dun guide spirituel.
Le takbir consiste prononcer les mots Allahu akbar au dbut de la prire
en se touchant les lobes des oreilles avec les pouces des deux mains ouvertes.
Tourner lanneau de la porte de quelquun = frapper sa porte, se rapprocher
de lui, le frquenter.
Tarjband (qaidat-i-tarjiiyyat), pome compos sur un mme mtre mais
form dune suite de strophes de 5 vers au moins et de 10 au plus. Chaque
strophe a sa rime particulire et est spare de la suivante par un vers dont
les deux hmistiches riment ensemble mais ne riment ni avec la strophe
prcdente, ni avec la suivante (Desmaisons).
Les gens de volont : Tes oufis, les asctes, les grands esprits.
Balayer avec son front : se prosterner, vnrer avec excs.
Qorn XLIII, 32
Pte douce faite avec du sucre ou du miel ; en gnral douceurs, confitures ;
halvager : confiseur.
LInde a t toujours renomme pour ses mdecins. Lajpat Ra dans son livre
LInde malheureuse (Paris, 1920), sexprime ainsi : Le peuple de lInde doit
de la reconnaissance au collge King qui a signal son droit de revendiquer
353
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
354
27
aux fameuses digues de Mareb, construites suivant les auteurs arabes, par
une reine nomme Balkis, et quils supposent avoir t la mme que celle
que visita Salomon (cest--dire la reine de Saba) [Le Bon : Civil. Arabe,
1884, Paris, p. 67], cf. aussi Journ. Asiat., 1872, p. 96 (Halvy Joseph :
Mareb, ancienne capitale du royaume saben actuellement dtruite de fond
en comble, lexception de la partie situe sur la colline qui forme la ville
moderne de Mareb entoure dun mur de pierres assez solides.
Langage muet (lisan-i hl) oppos au langage parl (lisni ql) langage de
regards ou de circonstances grce auquel un spectateur averti peut comprendre quon veut viter de lui dire, haute voix.
355
Namir Karahalilovi, Kritiko izdanje djela Perivoj slavuja (Bolbolestan) autora Fevzija Mostarca, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2014, str. 129-219.
U islamskoj tradiciji naziv za mjesto u damiji, ili nekom drugom otvorenom ili
zatvorenom prostoru s kojeg se vjerski dostojanstvenici obraaju prisutnima.
Naziv za monoriminu poetsku formu pod kojom se podrazumijeva skupina distiha, tematski i smisaono meusobno povezanih, koji uz rimu imaju
i istovjetan metar. Ovom formom klasini pjesnici orijentalno-islamskog
kulturnog kruga najee su izraavali neku moralnu poruku, mada su se
u njoj pisali i panegirici (madh), tubalice (marsiye), rugalice (haw), kao
i pjesme drugih anrova. Za razliku od gazela i kaside, dva polustiha prvog
distiha kupleta meusobno se ne rimuju. Uobiajen broj distiha kupleta kree se od dva do petnaest, mada su zabiljeeni i kupleti od pedeset distiha.
Vidjeti: Farhangnme-ye adab-ye frs 2, Be sarparast-ye Hasan Ane,
357
10
Imenica arapskog porijekla u primarnom znaenju put. U islamskoj gnostikoj tradiciji koristi se kao naziv za stazu ovjekovog unutarnjeg usavravanja
koja vodi ka duhovnoj istini. Vidjeti: Henry Corbin, Islam u Iranu, Knjiga 3,
Prijevod s francuskog jezika: Reid Hafizovi, Bemust, Sarajevo, 2000, str. X
(dalje: Corbin).
11
12
13
Iranski pjesnik i prozaist iz 13. stoljea. Najvei stilist i majstor pera i meu
autorima iz klasinog perioda perzijske knjievnosti. Uz dva remek-djela koja
se spominju u tekstu Perivoja slavuja, autor je najznaajnijeg divana (zbirke)
ljubavne lirike u klasinoj perzijskoj knjievnosti. Vidjeti: Daka, str. 361-378.
14
15
358
Turski pjesnik, historiar i islamski uenjak iz druge polovine 15. i prve polovine 16. stoljea. Napisao velik broj djela na osmanskom turskom, arapskom
i perzijskom jeziku. Obavljao dunosti kaziaskera (vrhovnog sudije) i ejhulislama (vrhovnog vjerskog autoriteta). Fehim Nametak, Historija turske knjievnosti, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2013, str. 246-247, 265269, 288. (dalje: Nametak II).
Pjesnik i sufijski prvak iz 16. stoljea. O njegovom ivotu nema mnogo pouzdanih podataka. Zna se da je neko vrijeme ivio u Istanbulu. Peevija navodi
da je nakon jednog uspjeno protumaenog sna uivao naklonost osmanskog
sultana Murada, sina Selima. No, kasnije je smaknut pod optubom da se
bavio nekim nezakonitim poslovima. Vidjeti: Ibrahim Alajbegovi Peevija,
Historija, II, Prijevod, uvod i biljeke: Prof. dr. Fehim Nametak, El-Kalem i
Orijentalni institut u Sarajevu, 2000, str. 32-33. (dalje: Peevija).
16
17
18
19
Aluzija na nadimak Boiji lav (Asad Allh), koji je nosio Ali ibn Ebi Talib, amidi i zet poslanika Muhammeda, etvrti sunijski halifa i prvi iijski imam.
20
Arapska sintagma u znaenju sedam ajeta. U islamskoj religijskoj tradiciji jedan od naziva za poetnu suru Fatiha, koja sadri sedam ajeta. Vidjeti:
Kuran, 15: 87.
21
Imenica arapskog porijekla u znaenjima prijateljstvo, pomo, srodstvo... U islamskoj gnostikoj tradiciji pojam kojim se oznaava duhovno
vodstvo i inicijacija. Vidjeti: Seyyed Hossein Nasr, ivi sufizam. S engleskog
preveli: Edin Kukavica i dr. Enes Kari, Naunoistraivaki institut Ibn Sina,
Sarajevo, 2004, str. 154. (dalje: Nasr I).
22
Imenica arapskog porijekla u znaenjima uzvienost, plemenitost i dareljivost. U islamskoj gnostikoj tradiciji termin za nadnaravnu mo/sposobnost/snagu koje Bog daruje odabranim duhovnim prvacima. Vidjeti: Sad,
pp. 653-657; Nametak I, str. 149.
23
24
25
26
U gnostikoj poeziji est naziv za one koji se kreu stazom duhovnog usavravanja i ljubavi prema Bogu.
27
28
Arapski sufija iranskog porijekla iz 9. stoljea. Prvi sufijski prvak koji je tesavvufski nauk uinio prihvatljivim pobornicima erijata. Odbacio je diskurs
prepun pretjerivanja i preuveliavanja, karakteristian za pojedine sufije nje-
359
42
29
U islamskom obredoslovlju to je termin kojim se oznaava neprestani boravak vjernika u damiji tokom posljednjih deset dana mjeseca ramazana.
43
30
31
U islamskoj religijskoj tradiciji termin kojim se oznaavaju predanja o kazivanjima, postupcima i obiajima poslanika Muhammeda.
Iranski gnostik iz 11. stoljea. Blizak prijatelj Alija el-Hudvirija, autora glasovitog djela Raskrivanje skrivenog (Kaf al-mahb). Zbog brojnih vrlina koje
su ga krasile smatran je duhovnim vitezom (awnmard). Vidjeti: Dami, pp.
322-323.
44
45
46
47
48
32
33
U sufijskom terminolokom registru naziv je za duhovnog uenika, sljedbenika odreenog duhovnog vodia. Vidjeti: Nametak I, str. 185.
34
U dostupnim izvorima nije identificiran sufijski prvak pod ovim imenom. Abdurrahman Dami u svom djelu Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons) spominje
sufiju po imenu Ab Emrn Kabr, no nema dokaza da je to linost koja se
spominje u obraenom djelu. Mogue da je ovdje rije o Ebu Bekru Vasetiju,
iranskom sufijskom prvaku iz 10. stoljea. Vidjeti: Attar, pp. 680-699; Nuruddin Abdurrahman Dami, Nafaht al-ons men hazart al-qods, Moqaddeme, tashh wa talqt: doktor Mahmd bed, p-e ahrom, Entert-e
Ettelt, Tehrn, 1382. (2003), p. 160 (dalje: Dami).
35
Ime ovog sufijskog prvaka nije navedeno u cijelosti, stoga nije jasno o kojoj se
linosti radi, poto su imena veeg broja sufijskih prvaka sadravala kunyu
(naziv po ocu/majci) Ab al-Abbs. Demal ehaji pretpostavlja da je rije
o Ebul-Abbasu Nahavandiju, iranskom sufijskom ejhu iz druge polovine 10.
stoljea. Vidjeti: Fevzi Mostarac, Bulbulistan; Prijevod s perzijskog: Demal
ehaji. Stilizacija: Demaludin Lati, Kulturni Centar Ambasade IR Iran, Sarajevo, 2011, str. 71. (dalje: ehaji).
36
49
37
50
38
39
U islamskom obredoslovlju naziv za obredno kruenje oko Kabe u Meki, prilikom obavljanja hada ili umre.
Aluzija na petericu monoteista iz vremena Rimske imperije, koji su se od progona sklonili u jednu peinu, u njoj zaspali i u snu proveli vie od trista godina.
Vidjeti: Kuran, 18: 9-26.
51
U izvorniku: [l al-absr]. Arapska genitivna konstrukcija u literalnim znaenjima vlasnici vida i vlasnici uma. Ova konstrukcija navedena je u 2. ajetu
sure Izgon, Al-ar. Vidjeti: Kuran, 59: 2.
52
U izvorniku: [ashb]. Oblik nepravilne arapske mnoine imenice arapskog porijekla u znaenju prijatelj. U islamskoj religijskoj tradiciji naziv za skupinu
najbliih drugova poslanika Muhammeda.
53
40
41
360
361
54
362
1374. (1995), pp. 582 i 642 (dalje. Qoeir); Ali ibn Osman Hudviri, Kaf almahb, Moqaddeme, tashh wa talqt: Doktor Mahmd bed, p-e
awwal, Sor, Tehrn, 1383. (2004), pp. 120, 507, 508. (dalje: Hudviri).
69
U izvorniku: [H] Arapska lina zamjenica treeg lica jednine mukog roda. U
gnostikom terminolokom registru jedno od imena Boije biti (zt). Vidjeti:
Sadadi, p. 800.
70
71
Platno bijele boje u koje se, prema islamskom obredoslovlju, prije ukopa
umotava umrli.
72
Daano korito zatvoreno s pet strana i otvoreno s gornje strane, u koje se,
prema islamskom obredoslovlju, polae umrli i potom ukopava.
73
74
75
Tj. umrlom.
76
U izvorniku: [halqe]. Imenica arapskog porijekla u razliitim znaenjima: kolut, kotur, prsten, narukvica, te krug i kruok. Na temelju posljednjeg navedenog znaenja, u sufijskom terminolokom registru predstavlja
naziv za krug pripadnika istog duhovnog bratstva, odnosno krug sufija koji
istovremeno na jednom mjestu obavljaju odreeni obred.
77
Aluzija na gnostike.
78
79
Sasanijski vladar Xosrou I. Poznat kao Xosrou Anrwn i Pravedni Anuirvan (Anrwn-e Ddgar/del). Najpoznatiji iranski kralj iz dinastije Sasanija. Vladao je od 531. do 579. Arabizirani oblik njegovog imena, kisr, openiti
je naziv za iranske kraljeve u arapskom jeziku.
80
81
82
83
Najvei iranski epski junak. Vidjeti: Doktor Zabihullah Safa, Hamsesory dar
rn, p-e sewom, Entert-e Ferds, 1383. (2004), pp. 544-549 (dalje: Safa).
84
85
86
55
U gnostikoj knjievnosti metafora za zaljubljenog gnostika, koji svome Voljenom tei kao to leptir tei svijei i krui oko nje. Vidjeti: Nametak I, str. 202.
56
O ovoj linosti nema podataka u dostupnim izvorima. Time nije mogao biti
utvren ni identitet linosti koja u nastavku prie govori o njemu.
57
58
59
Hadis.
60
61
62
U izvorniku: [arb[. Pridjev arapskog porijekla u znaenjima rijedak, udan, udaljen od domovine/zaviaja, jadan, bijedan. Ovdje upotrijebljen u
imenskom znaenju jadnik, bijednik. U takvom znaenju frekventan je i u
bosanskom jeziku.
63
Alegorija na gnostika.
64
Dio 82. ajeta sure Ja-Sin, Y-Sn. Vidjeti: Kuran, 36: 82.
65
U izvorniku: [ahl-Allh]. Genitivna konstrukcija arapskog porijekla u literalnom znaenju Allahova eljad.
66
67
Dio 110. ajeta sure Peina, Al-Kahf. Vidjeti: Kuran, 18: 110.
68
363
364
88
89
90
U islamskoj religijskoj tradiciji, mudrac koji je bio Abesinac, a po nekima Nubijac, i ivio u vrijeme poslanika Davuda. Jedna sura nosi njegovo ime. Prenosi
se da je Lukman bio prvi koji je presudio odsijecanje ruke kao kaznu za krau.
U Bibliji nema navoda o Lukmanu. Vidjeti: Kuran, 31: 12-13; Ibn Munabbih,
pp. 76-77; Momal, p. 206.
91
92
Dio 32. ajeta sure Nakit, Az-Zuruf. Vidjeti: Kuran, 43: 32.
93
94
ena ministra egipatskog faraona. Meu enama svoga vremena bila je poznata po zanosnoj ljepoti. Kad je poslanik Jusuf kao dijete doveden u Egipat
kao rob, naloila je njegovu kupovinu i podizala ga u svome domu. U Jusufovo
mladalako doba nije odoljela njegovoj ljepoti i zavoljela ga je. U gnostikoj
knjievnosti Zulejha je simbol duhovnog putnika koji je svim svojim biem
posveen Voljenom. Vidjeti: Sadadi, p. 444.
95
96
97
Tj. odredbom.
98
99
100
101
102
103
104
106
Tj. u bludu.
107
Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed Gazali Tusi (450/1058505/1111). Teolog, filozof i sufijski prvak. Jedan od najbriljantnijih umova u historiji islamskog svijeta. Roen u Tsu, u blizini grada Mahada na sjeveroistoku dananjeg
Irana. Iz Tusa je otiao u Niabur, potom u Bagdad, Siriju, na Arabijski poluotok
i u Egipat. Osniva uvene Medrese Nizamije. Autor vie desetaka knjiga i traktata, od kojih je najpoznatije njegovo kapitalno djelo Oivljavanje vjerskih znanosti (Ihy ulum al-dn) na arapskom, te njegova skraena verzija Alhemija
sree (Kmiy-ye sadat) na perzijskom jeziku. Preuzeto iz: Az-Zirikli.
108
Imenica arapskog porijekla u znaenju ovaj svijet. Oblik dunjaluk frekventan je u bosanskom jeziku.
109
110
111
112
113
114
115
116
365
118
119
120
Imenica arapskog porijekla u primarnom znaenju postolje. Ovdje je upotrijebljena u neuobiajenom znaenju minber, propovjedaonica.
121
Imenica arapskog porijekla u znaenju propovijed. U bosanskom jeziku leksema vaz je frekventna.
122
Dio 110. ajeta sure Peina, Al-Kahf. Vidjeti: Kuran, 18: 110.
123
Atributivna sintagma arapskog porijekla u literalnom znaenju svete/preiste rijei. Ne treba je pomijeati s kudsi-hadisom, tj. izrijekom koji se prenosi od poslanika Muhammeda, a sam ga Poslanik pripisuje Bogu, poto je oito
da se ovdje pod spomenutom sintagmom misli na kuranski tekst.
124
125
126
366
127
128
129
Kuran, 23: 1.
130
131
133
Arapski islamski uenjak iz 8. stoljea. Roen je i ivio u Kufi. Autoritet u oblasti islamskog prava (fiqh) i Hadisa. Utemeljiva pravne kole tawriyya, koja je
vremenom izgubila legitimitet. Vidjeti: Attar, pp. 200-208; Dami, p. 27.
134
135
Iranski gnostik iz 8. stoljea. Bio je upravitelj grada Balha u Horasanu. Napustio je sve privilegije toga poloaja i stupio na put duhovnog siromatva
(faqr). Devet godina proveo je u peini, a potom je putovao irom Arapskog
poluotoka. Vidjeti: Hudviri, pp. 158-160; Es-Sulami, pp. 35-44.
136
Tj. lav.
137
Tj. lava.
138
139
140
141
U islamskoj religijskoj tradiciji, jedan od peterice poslanika Odluke (l alazm), meu koje jo spadaju Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed. Otac Sama,
Hama i Jafeta. Islamski gnostici smatraju ga duhovnim putnikom koji je dosegao stupanj stamenosti (istiqma), tj. uspravnosti i ustrajnosti u izvrenju
Boijih naloga. Vidjeti: Ahmed ibn Ishak el-Jakubi, Trh al-Yaqb, Mabaa
al-ar, al-Naaf, 1358. (1939.), vol. I, pp. 7-10 (dalje: El-Jakubi).
142
Poslanik iz naroda Kann. Sin poslanika Jakuba. Vidjeti: Kuran, 12: 1-100;
Tabar, vol. III, p. 765; Momal, p. 195.
143
144
145
U izvorniku: [Ar]. Imenica arapskog porijekla u primarnom znaenju prijestolje, tron. U Kuranu je upotrijebljena za oznaku Boijeg prijestolja. Vidjeti:
Kuran, 20: 5; Muammad Ana, Mawsa asr al-Arab, al-aba al-l,
Dr al-Frb, Bayrt, 1994, vol. I, pp. 154-155 (dalje: Ana); Ibn Kesir, Tefsir,
Skraeno izdanje, Grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomo BiH,
Sarajevo, 1423/2002; str. 466 i 817. (dalje: Ibn Kesir).
367
147
148
149
150
151
152
153
167
168
Grad u Afganistanu.
169
170
171
172
173
174
Grad u Maarskoj koji je osvojio osmanski sultan Mehmed III. Vidjeti: ehaji,
str. 141.
175
176
O naziri kao specifinoj poetskoj vrsti u okviru orijentalno-islamskog kulturnog kruga, koja podrazumijeva pisanje po uzoru na pjesmu drugog autora,
vidjeti: Esad Durakovi, Mostarska nazira kao svijest o prezrelosti poetske
tradicije, u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga
kruga, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 147-155. (dalje: Durakovi II).
177
Sin Dervi-pae Bajezidagia. O njemu nema pouzdanih podataka. abanovi, pozivajui se na Feviziju Mostarca, navodi da je pisao pjesme pod poetskim pseudonimom Sabuhi, no to se iz ovdje navedene pjesme ne moe
zakljuiti. Vidjeti: abanovi, str. 126; ehaji, str. 142.
178
179
180
Amir Husrev Dehlavi. Indijac iranskog porijekla iz druge polovine 13. i prve
polovine 14. stoljea. Najznaajniji pjesnik s Indijskog potkontinenta koji je pisao na perzijskom jeziku. Njegovo stvaralatvo jedan je od temelja za kasniji
nastanak tzv. indijskog knjievnog stila (sabk-e hend).
154
155
156
157
158
159
160
Turski pjesnik iz 16. stoljea. Vidjeti: ehaji, str. 139; Nametak II, str. 264.
161
162
163
181
Turski pjesnik iz 16. stoljea. Rodom iz Makedonije. Vidjeti: Nametak II, str.
250-251.
182
Imenica arapskog porijekla u znaenjima vrijeme, datum, historija. Ovdje je naziv za karakteristinu pjesniku vrstu prigodnog karaktera. Najee
ima opseg jednog distiha, pri emu zbir brojnih vrijednosti slova arapskog
alfabeta u drugom polustihu predstavlja godinu nekog dogaaja. Vidjeti: Nametak I, str. 239-240.
164
368
165
Turski pjesnik iz 16. stoljea. Jo za ivota stekao titulu Sultan-pjesnika. Vidjeti: Nametak II, str. 258-262.
166
Grad u Iranu.
369
Tj. Boga.
184
185
Futuhi Husein elebi. Turski pjesnik iz 16. stoljea. Savremenik sultana Sulejmana Velianstvenog, ije je vojne pohode opjevao. Vidjeti: ehaji, str.
145; Nametak II, str. 231 i 269.
186
187
188
189
190
191
U dostupnim izvorima nisu pronaeni podaci o plemenu pod tim imenom; no,
iz konteksta je jasno da je rije o konstataciji, nalik poslovici, o skuenosti i
ogranienosti stariinog svijeta.
192
197
198
199
Nije jasno o kojoj je linosti rije. ehaji (str. 153) navodi da je posrijedi Bedruddin Asterabadi Hilali, iranski pjesnik iz druge polovine 9. i prve polovine
10. stoljea. Po svemu sudei rije je o osmanskom pjesniku Hajliju iz 16.
stoljea. Vidjeti: Nametak, II, 243, 245-246, 250, 258, 275.
200
Iranski sufijski prvak iz 10. stoljea. Bogata koji je sav svoj imetak podario
derviima. Vidjeti: Dami, pp. 124-125.
201
202
203
204
193
194
205
206
207
208
Iz kratkog poetskog fragmenta u formi mesnevije koji slijedi u nastavku teksta, oito je rije o Fevzijevom ejhu/duhovnom vodiu po imenu Ali, o kojem
u dostupnim izvorima nema podataka.
209
210
1152. god. po H. odgovara 1739. godini nove ere. Rije je o godini preseljenja
Fevzijevog ejha Alija.
195
196
370
Sultan Mehmed III. Vladao Osmanskim carstvom krajem 16. i poetkom 17.
stoljea. Vidjeti: Ihsanoglu, str. 52, 58, 171, 174.
Prema islamskoj tradiciji, prvi ovjek kojega je Bog stvorio, ujedno i prvi vjerovjesnik, budui da je primio prvu Objavu. Prema predanju, stvoren je od zemlje.
Islamski gnostici Ademov izgon iz Denneta i sputanje na Zemlju smatraju
najoitijim primjerom duhovnog kretanja silaznom putanjom (qous-e nozl).
U perzijskoj gnostikoj knjievnosti i djelima gnostiko-didaktikog karaktera,
Adem se smatra duhovnim putnikom, u poetku smetenim zbog okolnosti u
kojima se nakon kazne naao, koji je vremenom dosegnuo duhovni stupanj
pokajanja (tawba) i postao iskreni zaljubljenik u Boga. Vidjeti: Kuran, 2: 30-34,
7: 11 i 22, 32: 7-9, 35: 11; Momal, p. 181; Tabar, vol. I, p. 44, vol. III, p. 561.
211
Aluzija na Sudnji dan. Ime jedne od kuranskih sura. Vidjeti: Kuran, 59.
212
371
372
Navedenih u Bulbulistanu
Ebu Amr, ibn el-Ala ibn Ammar, ibn el-Urjan, el-Mezini. Roen je u Meki
689. godine, a umro je u Kufi 770. Jedan je od utemeljitelja arapske
filologije i sakupljaa stare poezije. Asmai je deset godina bio njegov
uenik (Massignon: Lex. 147, 266, Brockel. 117).
Ebu Imran el-Vasiti, nepoznat. Mogue je da je to Ebu Bekr el-Vasiti, zvani Muhammed ibn Musa el-Fargani koji je bio pod Dunejdovim utjecajem. Umro je u Mervu 932. godine. Posjedovao je duboka znanja o
sufizmu (Cf. Naf. 196; Massignon: Halad, II, 811).
Ebu Hurejre (ovjek s maiem), Abdurahman ibn Sahr ed-Devsi, uveni je ashab i prenosilac Poslanikovih hadisa. Prenio je 5.374 hadisa.
Brojem i znaajem hadisa koje prenosi moe se smatrati jednim od
oeva kole prenoenja Poslanikovih hadisa. Nadimak je navodno dobio od Poslanika koji ga je vie puta zatekao kako se igra s maiem
sklupanim u njegovom krilu (Cf. J. A. Mars-Avr. 1907, 202).
Ebu Abas, Ahmed ibn Muhammed ibn el-Fadl en-Nehavendi. Bio je ejh
estog stepena. Uenik je Dafera Huldija (Cf. Naf. 164).
Ebu Husejn el-Karafi, Ali ibn Osman ibn Nusajr. Umro je 380. godine u
110. godini ivota. Bio je na glasu zbog svoje pronicljivosti, dara za
udotvorstva i intuicije (Naf. 385). Rodom je iz Karafa, sela u Egiptu.
ivio je u Damijatu (Damiette) i bio je uenik Ebu Hajra Tainatija i
Asajigija Adinavarija.
Ebu Hajr Tainati, ejh etvrtog stepena. Ime mu je bilo Hammad. Bio je
rob, rodom iz Tainatija, sela u blizini Kaira. Ovaj veliki sufijski uenjak
bio je na glasu zbog svog dara za udotvorstva i plemenite naravi.
ivio je s lavovima i drugim divljim zvijerima kao sa lanovima porodice. Umro je 349. godine (960). Nafahat mu posveuje est dugih
stranica (Cf. Pavet 219, Naf. 233, Nicholson 248, 16).
Asmai, Ebu Seid Abdulmalik ibn Kurejb (740-828), uveni je gramatiar
iz kole u Basri (Cf. EI., I, 497, Huart 142; Behar 102, 132). Bio je pro373
132. Il tait le professeur que Rachid avait donn ses fils et il eut
pour lui une si grande considration, quun jour il ordonna un de
ces princes de verser leau et de laver les pieds de Asma (p. 135
Oelsner : Effets de la rel. de Mahomet, 1810).
Adheri Ibrahim Celebi, pote fameux, n a Adrianople, lve dAbousSuoud eff. Il est mort Hama lan 993 (1585) tant qdhi. Il a laiss
un diwan qui na pas t imprim. Son uvre Naqshi Khayl dont
on pense quil sagit dune imitation de Makhzanu lAsrr (le trsor
des secrets, de chaikh Nizmi) est un pome didactico-moral de 12
000 distiques et qui a t imprim. Cf. Brusaly s. v. Hammer : OD.,
III, 45.54.
Azeri Ibrahim elebi, slavni pjesnik, roen u Edirni (Adrianopolj), uenik Ebu Sud-efendije. Umro je u Hami 998. (1585) na poloaju kadije. Ostavio je iza sebe jedan divan koji nije tampan. Njegovo djelo
Naqshi Khayal, za koje se smatra da predstavlja imitaciju Makhzanu
lAsrar (Blago tajni, ejha Nizamija), jeste didaktiko-moralna poema
od 12.000 dvostiha i ona je objavljena (Cf. Brusaly s. v. Hammer: OD.,
III, 45.54).
Ahmed ibn Aim (ou Hashim), Abou Ali al-Antaki (Antiochien), shaikh de
premier rang, un matre en toute espce de sciences. Adonn aux
mortifications, il oprait de nombreux miracles. Mort vers 835. Il est
lauteur dun des traits connus de Uloum al-Moammalt (rgles
de discipline intrieure pour nos actions) qui fut fort attaqu. Cf. Nafah. 69. Recueil de textes ind. 12.
Ali llu, le lion de Dieu , le quatrime caliphe.
Ahmed Ibn Asim (ili Haim), Ebu Ali el-Antaki (Antiohijanin), ejh prvog
stepena, vladao je raznim vrstama nauka. Predan asketskom samoodricanju, uinio je mnoga uda. Umro je oko 835. Autor je jedne od
poznatih rasprava iz Uloum al-Moammalat (Pravila unutranje discipline u meuljudskim odnosima) koja je bila estoko kritizirana (Cf.
Nafah. 69. Recueil de textes ind. [Zbirka neobjavljenih tekstova] 12).
Ali Odabrani, Lav Boiji, etvrti halifa.
Asaph, ministre du roi Salomon, auteur de plusieurs cantiques (50-7383) dans le Psaultier de David.
Bara, ville connue au Moyen Age en Europe sous le nom de Balsora (on
crit souvent aujourdhui Bassora). Ville commerciale sur le Shat al
Arab, 420 kilomtres au sud-est de Baghdad.
Baghdd. Capitale du royaume dIraq, 200 000 hab. en 1929, fonde par
Al-Manor, dnomm Madinatu-Salm , jadis rsidence somptueuse des Abbassides et mtropole du monde musulman, situe sur
les deux rives du Tigre. Son nom est iranien : don de Dieu. Au Moyen
Age il existait encore une srie de variantes de ce nom, la forme Boghdan tait la plus usite. La ville aurait pris le nom dun temple de
Sabns, consacr une idole appele Bogh, qui se trouvait autrefois
374
Basra, grad poznat u srednjem vijeku u Evropi pod imenom Balsora (danas se esto pie Bassora). Trgovaki grad na at el-Arabu, 420 kilometara jugoistono od Bagdada.
Bagdad, glavni grad Kraljevstva Irak (1935). Imao je 200.000 stanovnika
1929. godine. Njegov osniva je uveni halifa El-Mensur. Bagdad je bio
poznat i pod imenom Madinatu-Salm (Grad mira). Neko prekrasno
prebivalite Abasija i metropola muslimanskog svijeta, smjetena na
obalama Tigrisa. Ime mu je iranskog porijekla: Bogom dan. U srednjem vijeku postojao je jo uvijek niz varijanti tog imena gdje je oblik
Boghdan bio najei. Navodno je dobio ime po jednom sabejskom
hramu, posveenom idolu pod nazivom Bogh, koji se nekada nalazio
375
378
Gizi 859. (245. h). Prema djelu Nefhtu lUns bio je prvi ejh koji je
otvoreno zagovarao sufijsko uenje. Jedan je od najpoznatijih asketa
zaetnika sufizma, ime je iza sebe ostavio dubok trag. Cf. Huart
269, J. A., maj-juni 1907. 406, Mass: Lex 184; B. de Meynard: Surnoms et sobriquets arabes [Arapski nadimci i dodaci imenima]. Cf.
Bh. 50; Mmor. 102.
Egra (na maarskom Eger, na njemakom Erlau i Agria na latinskom), u
dolini Egera, upravni centar okruga Ileves, 20.000 stanovnika (1935).
Osnovao ga je 1010. godine kralj Sveti Itvan. Grad je mnogo stradao
u ratovima protiv Tatara i Turaka. Dugo je odolijevao pod opsadom Turaka 1596. godine, meutim, opsadi se nije uspio oduprijeti iako su se
njegovi stanovnici oajniki i hrabro borili.
Fadhl Barmeki, fils de de Yahya ibn Khlid. Il fut ainsi que son frre Jafar
vizir de Haroun Arrashid.
Fazl Barmekid, sin Jahjaa ibn Halida. I on je, kao i njegov brat Dafer, bio
vezir Haruna er-Reida.
Fridoun (Phraortes des Grecs), le librateur de la race iranienne, le vainqueur de lassyrien Dhohhk, sur lequel il reconquit la Mdie, la Perside,
et la Suziane. Il est devenu pour les potes de la Perse musulmane le
modle du grand souverain. Sixime roi de la dynastie des Pichddiens, rois mythiques de la Perse. Cf. Firdousi (Mohl), p. I, 85-163.
Futouhi, Husein elebi, pote de lpoque du sultan Soliman le Magnifique dont il chanta la campagne de Hongrie dans louvrage Anisu
l-ghuzt. Ni cette uvre, ni le Tuhfatu l-jlis ni le pome Naz u
niyz nont t imprims.
Ghazl, Abou Hamid Mohammad al-Ghazli, clbre philosophe musulman hujjatu lIslm (largument dcisif de lIslam). Il doit son
surnom la ville de Ghazla prs de Tous en Perse o il naquit en
1058. Il fonda Nisapour un collge et un couvent pour les oufis. Il
est un des crivains arabes les plus savants et les plus profonds. Son
uvre Maqidul falsifa (but des philosophes) traduisit en latin
Gondisalvi, Venise, 1506. Mort en 1111. Il commena par tre un des
piliers de lorthodoxie et composa des traits pleins drudition. Puis
un jour, pris de mysticisme, et tel Lon Tolsto reniant ses grands
chefs-duvre, il brla ce quil avait ador, dsavoua les crits qui
lavaient illustr et prconisa la religion intrieure. Toutefois il nal-
la pas jusquau bout, et arriva au seuil du panthisme sans y pntrer. Ses nouveaux crits eurent auprs des thologiens le plus
grand succs, et lglise musulmane adopta les rgles religieuses
mises par Ghazli. Le grand philosophe du oufisme reut le nom
de Mohiyyuddin (revivificateur de la religion) Cf. Myst. islamique dans
Salaman et Absal de Bricteux. Cf. Huart, 263.
Hmid al-Lafff, contemporain et ami de Htim Assamm (Abou Abdurrahmn de Balkh mort en 237 (851/2), mentionn dans Tadhkiratu
lAwliy (Nicholson, 248); Pavet ne le mentionne pas (174) du tout.
(Naql est ki Hatim ruzi Hamid Lafffra guft : Pavet traduisit les mots
Hamid Lafffra par quelquun : Un jour il demanda quelquun
comment il se trouvait. Comparez plus haut 1. I.)
Hariri, Abou Mohammad al-Qasim ibn Ali ibn Mohammad ibn al-Harr,
grammairien et crivain lgant ; n Mashn prs de Bara. Son
ouvrage le plus clbre est Maqmt (les sances), le plus brillant
monument littraire en prose rime arabe. N en 1054, m. 1122.
Cf. Huart 136. Voir. E. I. p. 284, II, Memor. 226, qui furent traduites
par S. de Sacy.
Hariri. Ahmed b. Mohd ibn Husein (suivant dautres Abdullah Yahya)
mourut en 312, ou en 314 (924/5 ou 926/7). Cf. Pavet 226.
Haroun Arrashd, le plus clbre khalife abbside, n en 766, fils de Mohammad al-Mahdi. Lorsquil monta sur le trne en 786 il nomma vizir
le Barmkide Yahya b. Khalid qui avec ses deux fils pendant dix-sept
ans tait le souverain effectif de ce puissant empire. La catastrophe
(803) nen fut que plus inattendue. Haroun eut soutenir de rudes
combats contre les Byzantins. Ce khalife tmoignait dun vif intrt
pour la science et lart ; sa cour brillante tait le rendez-vous des
savants de toute sorte. Il faut le compter malgr ses fautes parmi
les meilleurs Abbssides. Nanmoins cest avec lui que commence la
dcadence de lempire abbaside. Dans la lgende et la tradition, il a
t clbr de tous temps comme une vritable personnification de
la puissance et de la magnificence orientale et sa renomme a t rpandue au loin par les Mille et une Nuits , en Orient et en Occident.
Hilali, nom littraire de Badruddin, n Astarabd. Il fut lev Hrat et
protg par Ali Shr. Son pome le plus connu est shh u gad (le
chah et le derviche), traduit par Eth en vers allemands. Il fut tu en
1532/3. Cf. E. I, II, 326 et Courteille : Mm., I, 411.
380
Ibn Abbs, Abdallah Ibn Abbs, oncle du Prophte auquel on fait remonter lorigine de tant de hadiths dont il fut le premier tmoin auriculaire. Brockelmann 123.
Ibn Abas, Abdullah Ibn Abas je Poslanikov amidi. Prenosi veliki broj
hadisa koje je uo direktno od Poslanika (Brockelmann 123).
382
Ibrahim ibn Adham ibn Sulaiman ibn Manour al Balkhi, sultan de Balkh
qui rgnait dans le VIIIe sicle, se convertit lasctisme. Il tait en
relations avec Sufyan Thawri. Mort Damas en 778/79. Cf. Mantik,
p. 143; Pavet, Memorial, 78 et la traduction de sa biographie daprs
Tadhkiratul Awliy dans Dr Jakob Hallauer : Die Vita des Ibrahim ben
Edhem, Leipzig, 1925.
Ibrahim ibn Edhem, ibn Sulejman ibn Mensur el Belhi, sultan iz Belha.
Vladao je u 8. stoljeu, a potom se okrenuo asketizmu. Odravao je
kontakt sa Sufjanom Sevrijem. Umro je u Damasku 778/79. (Cf. Mantik, 143; Pavet, Mem. 78, i prijevod njegove biografije prema Tadhkiratul Awliya u djelu dr. Jakoba Hallauera: Die Vita des Ibrahim ben
Edhem, Leipzig, 1925).
Dami, slavni perzijski pjesnik (rodom iz Deta, okrug Isfahana). Nadimak je dobio po selu Dam, blizu Herata, gdje je roen 1414. Umro je
1492. Njegovo glavno djelo je Beharistan ili Proljetni vrt kojeg je na lijepom jeziku, rascvjetanom od pjesnikih slika, spjevao po ugledu na
Sadija. Njegovo djelo Nafahatu lUns (Dahovi bliskosti), koje je izdao
Nassau Lees, Kalkuta, 1859, sadri biografiju 604 sufijske evlije (Cf.
Dami: Beharistan, Uvod, str. 8-16).
Jalluddin Roumi, clbre pote persan, 1207-1292. Son principal ouvrage est un pome moral et allgorique, intitul le Mathnawi ,
compos de 40 000 strophes. Sa famille prtendait descendre dAbou
Bakr. Son pre dut sexiler de Balkh parce quil avait encouru la colre du monarque Mohammad Qutbuddin Kharezm Shh. Il se fixa
Qoniya vers 1226 et trouva un protecteur en la personne du prince
Alauddin Kay Qubd. Le fait qui parait avoir t capital pour sa vie
intellectuelle et morale est sa rencontre avec le oufi Shemsuddin Tebrizi. Celui-ci au cours de ses prgrinations vint Qoniya ;
il y vit Jall qui tait alors g de 35 ans et sur qui il exera une influence norme. Roumi reconnut ce quil devait ce matre en lui ddiant une grande partie de ses uvres. A la suite de cette rencontre
il abandonna ltude de la science pour se vouer compltement la
mystique. Il fonda lordre des mawlawis ou derviches tourneurs danseurs. Il est mort Qoniya en 1273. Son principal ouvrage Mathnawi
est destin illustrer et commenter la doctrine du oufisme. Il est
regard comme le plus grand pote mystique de lOrient.
Junaid surnomm Aboul-Qsim al-Qawrr un des plus grands mystiques musulmans ; n en Perse, mort Baghdad en 911. Avec lui
le oufisme devient dcidment panthiste. Il runit autour de lui un
certain nombre dlves. Cf. sa vie par Jami, Nafah. 89. Not. et extr.
XII, 426, Behar. 49, Huart ; Litt. 269 ; Memor. 201.
Kianides.
Keinades.
383
384
Kemalpashazad, Shemsuddin Ahmed b. Sulaimn b. Kemal pasha, historien, juriste et styliste ottoman, a laiss la rputation dun savant
dune science universelle. Son ouvrage Mohname a t traduit
en 1859 par P. de Courteille (La bataille de Mohcz). Cf. Basm. 87
sqq, et Hammer : OD., II, 205, Intr. p.
Kemal-paazade, emsudin Ahmed b. Sulejman b. Kemal-paa, osmanski historiar, pravnik i stilist. Uivao je veliki ugled uenjaka enciklopedijskog znanja. Njegovo djelo Mohaname (Deseta knjiga iz edicije
Osmanl Tarihi) preveo je pod naslovom Bitka na Mohau P. de Courteille 1859. (Cf. Basm. 87, i Hammer: OD., II, 205).
Hidr je tradicionalno ime ove anonimne linosti koja se u Kuranu pojavljuje kao Boiji ugodnik, na veem stupnju od poslanika, jer je predstavljen kao vodi zaduen da daje Musau (Mojsije) upute (XVIII, 5981). Hidr je uvar ilm ladunnija. Jedan od aksioma sufizma je da je
Hidr besmrtan jer je duhovni vodi par excellence. Svakih 120 godina
on obnavlja svoju mladost. Neprestano putuje Zemljom te mu otuda
nadimak Tervagant [Lutalica po Zemlji] kod srednjovjekovnih krana
(Mass. Lex. 111).
Mahmoud Iskenderi.
Mahmud Iskenderi
Mohammad ibn Ibrahim Khan, cest Mohammed IV, le 19e sultan de lEmpire Ottoman, n 1641. Il monta au trne aprs la dposition bientt
suivie de lexcution de son pre Ibrahim Khn.
Muhammed ibn Ibrahim Han, jeste Mohammed IV, 19. sultan Osmanskog
carstva. Roen je 1641. Na prijestolje je stupio nakon svrgavanja svog
oca Ibrahima Hana, koji je netom poslije i smaknut.
Othmn Nasaf,
Osman Nesefi
Pharaon (firawn, farn) titre de tout roi dEgypte. Surnom de Walid ihn
Muab le pharaon contemporain de Mose.
Kandahar, grad u Afganistanu, glavni grad provincije Kandahar, 30 kilometara jugozapadno od Kabula.
Rzi Jafar ibn Ahmed ibn Mohammad Abou lQasim Razi. Il vivait Nishpour, mort en 378-989. Il avait t riche mais ayant tout distribu
aux pauvres, il est mort en vrai derviche. Cf. Nafahat 138.
Razi, Dafer ibn Ahmed ibn Muhammed ebu Kasim er-Razi. ivio je u
Nejsaburu, a umro je 378/989. Bio je veoma bogat. Meutim, nakon
to je svu svoju imovinu razdijelio sirotinji umro je kao pravi dervi
(Cf. Nafah. 138).
386
Razi, Jahja ibn Muaz, umro 268-871. u Nejsaburu. Prvi je javno, u damijama, drao predavanja o mistici. Takoer je prvi priznao svoju ljubav
prema Bogu u stihovima neposrednim stilom (Cf. Mass. 238. Massignon, Rec. 26. Memor. 189).
Rustem, hros lgendaire de la Perse, fils de Zl (Zlzer), chef des armes du roi Key Kous, vivait au VIe sicle avant lre chrtienne
dans le Scdjcstan, dont il tait prince. Il descendait de Jemshid. Il
avait dlivr le roi Kei Kous (Goushtasp), prisonnier des Arabes, et
repouss une invasion de Touraniens quand il tomba en disgrce pour
avoir refus dembrasser la doctrine de Zoroastre. Vainqueur dIsfendiar, fils du roi, dans un combat singulier qui dura deux jours, il prit
son tour au cours dune expdition contre lInde, par la .trahison de
Sheghd, un de ses frres.
Salmn Frisi, compagnon du Prophte et une des figures les plus populaires de la lgende islamique. Mort en 36 de lHgire. La lgende
lui attribue une longvit extraordinaire, 200, 300 et mme 553 ans
Cf. E., I. IV, 120.
Solomon, Sulejman b. Davud istaknuta je linost u muslimanskim kazivanjima. Po rijeima arapskih historiara postojala su etiri velika vladara: dva nevjernika, Nimrod i Nabukodonosor i dva vjernika: Aleksandar
Veliki (Zul-Karnejn) i Solomon. Posljednji je najslavniji. Naroito su se
isticale njegove nadnaravne moi. Njegovo je znanje bilo dublje od do-
387
Shaybn R.
ibli, Ebu Bekr, sunijski mistik. Roen je u Bagdadu 861, a umro je 945. godine u dobi od 87 godina. Okrenuo se asketizmu kad mu je bilo vie od
40 godina pod utjecajem jednog Dunejdovog prijatelja. Bio je istinski
bagdadski pjesnik (Cf. Pavet 233; Khayr Nasaj. Halaj 41).
388
390
Hronici Nestor (prev. Lger 1884. Pariz) kae (pogl. 38 na strani 64):
I Vladimir stade sam vladati u Kievu, zatim postavi na jednoj uzvisini pokraj svog dvora nekoliko idola: Peruna od drveta s glavom od
srebra i bradom od zlata i isto tako Horsa, Dajboga, Striboga, Simargla i Mokoa. Slaveni su im prinosili rtve. Narod je prinosio svoje
sinove i keri kao rtve demonima. Potom, na 368. stranici stoji: To
je ime teko identificirati. Brelovsky ga tumai kao Svarog. Meutim,
svi rukopisi govore protiv toga. Press je predloio drugo domiljato,
ali teko odbranjivo tumaenje. Vidjeti raspravu gospodina Jagia:
Archiv fr slaw Philologie. Myth. Skizzen. v. 1881: Dann ist es etwa
glaublich, dass dem rtselhaften Namen Semargl ein reales einst in
Kijew verehrtes Gtzenbild zu Grunde liegt. Doch wohl kaum. Darum
kommt dem berlieferten Texte entschieden naeher die Vermuthung
Gedeonovs, welche in den Nachtragen zu seinem Werke. Varjagi i
Rusj (s. 47) entschienen wird, dass in dem acc. Simargl der griechagypt. enthalten sei. Mi ne dijelimo miljenje gore spomenutih slavista. Po naem miljenju, Simargl nije nita drugo do
iranski Simorg.
Sufjan Sevri, Ebu Abdullah Sufjan ibn Seid es-Sevri, jedan od najcjenjenijih islamskih uenjaka, bio je naroito upuen u nauku prenoe-
Yousuf Shrwn.
Jusuf irvani
391
ERRATA
CORRIGE
Pages.
1
nighende.
10
qishte.
ghishte.
14
rnemnn.
rhnumyn
shinmen end.
shifat end.
gulistn.
gulistnr.
giriftaranm.
giriftr im.
10
bver neyveri.
bver nedri.
kerd.
kerdem.
12
beyb.
beyr.
rayi.
ze ryi
10
bende.
beste.
10
10
der feru.
ez dil feru.
10
erkn.
ikrm.
10
10
kuned.
kuni.
11
mihrgh.
mushrikn.
11
13
10
sakhti dt.
duta sakhtter.
15
24
13
25
chelipai gebr.
393
ERRATA
Pages.
CORRIGE
ERRATA
Pages.
CORRIGE
27
13
54
54
28
54
28
13
bj.
mepch.
29
14
pendri ki nn est.
tu pendri ki nn est.
30
ashuftegi.
10
10
zahid chunin.
chunin.
54
11
54
11
we ez julsheni rakhshresh
guli chend chden.
we ez julsheni rakhshresh
guli chend chinem.
54
14
30
11
33
12
47
b kshish u rzi.
b kshish u zr.
befadhl bi shumr.
34
47
35
15
60
11
41
10
62
41
11
62
ki nist peyn.
41
10
69
40
12
69
41
41
14
69
bekhdimesh guft.
69
Khud dned.
69
43
51
69
51
69
69
ez vey sitidem.
51
13
we ruz be ruz.
we ez ruz be ruz.
69
shvr med.
deshvr med.
51
14
ez terseshi gezhdum.
ez tersi gezhdum.
69
51
54
69
10
69
10
54
sewdarezegnem bdend.
54
69
11
sherm nekerdi.
69
12
be in danishmendi kmil.
bi ryni dukhtern.
69
12
bi hurmeti kerdi.
54
394
395
ERRATA
Pages.
396
69
69
69
13
13
14
69
70
70
70
70
15
2
5
6
9
70
10
70
70
11
12
70
70
12
14
72
75
76
78
81
82
13
15
10
6
4
15
92
92
93
2
2
4
93
93
94
94
4
15
3
8
ey ns.
ber vey menkhs.
pideret ez tu menkhs ve tu ez an
menkhuster.
lanet ber her duyet bd.
bederi seryesh zedem (croatisme !)
men in hemin beridhai Khud verde em.
eger b kes ahengi guften mkuni.
ez berayi an takid mikuni ki baltes
neguyem.
eger ba kes beguy an mal nist
(seulement dans le ms. I)
durdide em (ms. I)
bz sitdenesh muqarrar est.
guftra bejnibe.
pes ez an hichltes ahengi guften nekerd
(ms. I).
ki juz neib neybed.
beya ey Fewzi bekun teube.
ber nebakhshed.
her chi khsti betevanisti kerden
nj kesjuz men nebd.
Haqq tal shanra.
an ziyn bshed.
belghat.
ki men be bihisht nerevem ya n kuj
reved ki men der duny tur didem.
ya n kuj rewed
sazde sle.
aleyhi sselm B.
Aim.
CORRIGE
ERRATA
Pages.
ey mardum.
bereu ey menkhs.
pideret menkhs we tu ez an menkhster.
94
102
103
9
4
103
103
103
103
5
5
6
11
103
104
104
105
106
12
2
7
11
2
CORRIGE
397
BIBLIOGRAPHIE
ABDURRASHID MULLA OF TATTAH. Ferhengi Rashidi, Calcutta, 1870.
ABOU HAMID AL-ANDALUSI AL-GARNATI. Tuhfatul-albab, Journal Asiat.
1925.
ANET CLAUDE. Feuilles Persanes, Paris, 1924.
ARTAUD. Storia dei sommi romani pontefici, Turin, 1854.
ATTAR FARIDUDDIN (trad. R. A. Nicholson). Tezkiretul Awliy, London,
1905, oto (trad. Pavet de Courteille) : Le Mmorial des Saints (Memoirs of the Saints) traduit sur le Ms. ougour de la Bibl. Nat. Paris,
1889/1890.
AUBIN. Perse, Paris, 1908.
AUDISIO. Haroun Ar-Rachid, Paris, 1930.
AUERBACH. Races et nationalits de lAutriche-Hongrie, Paris, 1917.
BAGEHOT. Physics and Politics or thoughts on the application of the
principles of natural selection and inheritance to political society,
Londres, 1874.
BAJRAKTAREVI DR FEHIM. Rustem i Suhrab, Belgrade.
BARTH. Constantinople, Paris, 1903.
BAAGI Dr SAFVET BEG. Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912.
BAAGI. Popis orijentalnih rukopisa moje Biblioteke, Sarajevo, 1917.
BAAGI. Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini,
Zagreb, 1931.
BAAGI. Kratka uputa u povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
BASMADJIAN. Essai sur lhistoire de la littrature ottomane, Paris, 1910.
BASS. Textes littraires lusage des candidats au brevet darabe de
la facult des lettres dAlger, II, d. Alger, 1927.
BLOCHET. Catalogue des Mss Persans. Tome III i IV, Paris, 1934.
BLOCHET. tudes sur lsothrisme soufi, Paris, 1902.
BOUILLET. Dict. Univ. DHist., et de Gographie, Paris, 1893.
BOUVET. Les Barmkides daprs les historiens arabes et persans.
399
JOVANOVI ZMAJ JOVAN. Istoni Biser, skupljene pesme raznih istonih pesnika, Belgrade. Sarajevo, 1920.
KAMO NO CHOMEI. Eine Kleine Htte (Ho Yo Ki, trad. Daiji Ichikawa), Leipzig.
MASSIGNON Louis. Essai sur les origines du lexique techn. de la mystique musulmane, Paris, 1922.
400
SADRAJ
DOKTORSKE DISERTACIJE
74
CHAPITRE I
75
PRVO POGLAVLJE
Introduction .............................................................................
78
Uvod ........................................................................................
79
Lpoque..................................................................................
78
Razdoblje ................................................................................
79
Le lieu .....................................................................................
84
Mjesto .....................................................................................
85
92
93
104
105
114
115
CHAPITRE II
LES LETTRES PERSANES EN YOUGOSLAVIE ...........................
DRUGO POGLAVLJE
152
CHAPITRE III
LES SOURCES DE LA FORME ET DE LA PENSE .....................
153
TREE POGLAVLJE
178
CHAPITRE IV
179
ETVRTO POGLAVLJE
218
219
TRADUCTION DU BULBULISTAN...............................................
222
223
Photographies .........................................................................
348
348
CHAPITRE V
402
PETO POGLAVLJE
353
353
353
353
372
373
Errata ......................................................................................
393
Errata ......................................................................................
393
Bibliographie ...........................................................................
399
Bibliografija .............................................................................
399
403
404
405
406
407