Pregled 2 2013 PDF

ISSN 0032-7271
PREGLED
ASOPIS ZA DRUTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUES
God. LIV, br. 2 (2013.)
Sarajevo, maj/May-septembar/September 2013
BROJ
NUMBER
ISSN 0032-7271 (Print)

ISSN 1986-5244 (Online)
PREGLED
asopis za drutvena pitanja
Broj
2
Godina
2013.
Godite
LIV
Sarajevo, maj-septembar 2013.
PREGLED
asopis za drutvena pitanja
Izdava:
Univerzitet u Sarajevu
Sarajevo, Obala Kulina bana 7/II, Bosna i Hercegovina
Za izdavaa:
prof. dr. Muharem Avdispahi, dr. h. c., rektor
Redakcija asopisa:
Nijaz Bajgori
Uzeir Bavi
Enes Durmievi
Salih Foo
Marina Katni-Bakari
Senadin Lavi
Mirko Pejanovi
Hidajet Repovac
Nusret Smajlovi
Meunarodna redakcija:
Zvonko Kova, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska)
Dragan Milanovi, Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska)
Milan Podunavac, Fakultet politikih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)
Vesna Pogaj-Hadi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)
Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
Mitja Velikonja, Fakultet drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
Veselin Vukoti, Fakultet za meunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora)
Glavni i odgovorni urednik:
Senadin Lavi
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika:
Marina Katni-Bakari
Izvrni urednik:
Uzeir Bavi
Sekretar redakcije:
Fuada Musli
Korektura:
Tarik ui
Prijevod:
Mirza erkez
DTP:
Karmel Sokanovi
Tira:
300 primjeraka
tampa:
tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica
Odgovorna osoba tamparije:
ehzija Buljina
Izlazi etveromjeseno
asopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL meunarodnim bazama
podataka.
Univerzitetski tele-informatiki centar je kreirao i dizajnirao web stranicu asopisa www.pregled.unsa.ba.
Stavovi izneseni u tekstovima ne odraavaju nuno miljenje redakcije asopisa.
ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)
ISSN 0032-7271 (Print)

ISSN 1986-5244 (Online)
PREGLED
Periodical for Social Issues
No
2
Year
2013
Volume
LIV
Sarajevo, May-September 2013
PREGLED
Periodical for Social Issues
Publisher:
University of Sarajevo
Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Bosnia and Herzegovina
Publisher's Representative:
Prof. Dr. Muharem Avdispahi, dr. h. c., Rector
Editorial Board:
Nijaz Bajgori
Uzeir Bavi
Enes Durmievi
Salih Foo
Marina Katni-Bakari
Senadin Lavi
Mirko Pejanovi
Hidajet Repovac
Nusret Smajlovi
International Editorial Board:
Zvonko Kova, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)
Dragan Milanovi, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)
Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)
Vesna Pogaj-Hadi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)
Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)
Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)
Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)
Veselin Vukoti, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and Business (Montenegro)
Editor-in-Chief:
Senadin Lavi
Deputy Editor-in-Chief:
Marina Katni-Bakari
Executive Editor:
Uzeir Bavi
Editorial Board Secretary:
Fuada Musli
Language Editor:
Tarik ui
Translation:
Mirza erkez
DTP:
Karmel Sokanovi
Press run:
300 copies
Print:
tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica
Officer in charge in Printing-house:
ehzija Buljina
Fourth month periodical
Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L. international
databases.
Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information Center
The views and opinions expressed in the articles in the Pregled are those of the author(s) and do not necessarily
reflect the views or opinions of the editor, the editorial board or the publisher.
ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)
SADRAJ / CONTENTS
lanci / Articles
Lada Sadikovi: Reforma Ustava Bosne i Hercegovine u svjetlu
rezolucija Vijea Evrope u periodu 20022013. godine / The Reform of
the B-H Constitution in the Light of the Resolutions of the Council of
Europe in the 2002-2013 Period
Suad Kurtehaji: Osnovi dravnopravnog razvitka Bosne i
Hercegovine / Principles of the State-Legal Development of Bosnia and
Herzegovina
Samir Beglerovi: Utjecaj globalnog neoislamokapitalizma na
muslimane savremene Bosne / The Impact of Global Neo IslamoCapitalism upon Muslims in Modern-Day Bosnia
Mirela Badurina: Mentalno zdravlje djece rane adolescentne dobi /
Mental Health of Children in Early Adolescent Age
Sadmir Karovi: Krivinopravno utvrivanje zloina genocida / The
Criminal Justice Procedure for Identifying the Crime of Genocide
Amela ehovi: Jezik u funkciji iskazivanja moi (na primjeru drame
Veliki vezir Dervia Suia) / Expressing Power through Language
(Example of The Grand Vizier, a play by Dervi Sui)
Mirza Mejdanija: Pojam ljubavi u Boccacciovom Decameronu / The
Concept of Love in Boccaccio's Decameron
Beba Erefa Raidovi: Informacijska pismenost - Pravo na znanje i
novi bibliotekarski aktivizam / Information Literacy - The Right to
Knowledge and the New Librarian Activism
Pogledi i miljenja / Views and Opinions

Selmo Cikoti: Liderstvo i inteligencija / Leadership and Intelligence
Adnan Balvanovi: Pozitivnopravno regulisanje i razvoj poreznog
sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine / Positive Legal Regulating
and Development of Tax System in Federation of Bosnia and
Herzegovina
Merima Tanovi: Strukturirani dijalog o pravdi - Povodom prijedloga
zakona o sudovima / Structural Dialogue on Justice - Upon the Law on
Courts
Jusuf iga: Izazovi popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini
(Drutveni znaaj i politikantske manipulacije) / Challenges Created by
the B-H Census (Social Implications and Petty-Political Manipulations)
Haris Alibai: Koritenje primijenjene odrivosti za inovacije u
organizacijama / Using Applied Sustainability to Innovate in
Organizations
Edin Mehanovi: Vaingtonski sporazum / Washington Agreement
1
3
19
39
67
93
111
121
133
151
153
169
191
219
227
235
Prijevod / Translations
249
Carlo Bordoni: Da li je Levijatan jo uvijek iv? / The Leviathan is

Still Alive?
251
Prikazi i osvrti / Reviews and Comments
257
Enes Durmievi: Knjiga intelektualne dosljednosti / The Book of

Intellectual Consistency
Sran unica: Moj grad i moja zemlja / My Town and my Country
Alma Zolota: Hastingsovo shvatanje nacije i nacionaliteta /
Hastings' Perception of Nation and Nationhood
Upute za autore
259
265
285
289
lanci / Articles
PREGLED
PREGLED
Lada Sadikovi
UDK 342.4(497.6)2002/2013
REFORMA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

U SVJETLU REZOLUCIJA VIJEA EVROPE
U PERIODU 20022013. GODINE
THE REFORM OF THE B-H CONSTITUTION
IN THE LIGHT OF THE RESOLUTIONS OF THE
COUNCIL OF EUROPE IN THE 2002-2013 PERIOD
Saetak
Reforma Ustava Bosne i Hercegovine u svjetlu rezolucija Vijea Evrope u
periodu 20022013. godine predstavlja istraivanje odnosa Vijea Evrope i
razvoja drave, demokracije i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Istraivanje
podrazumijeva analizu i ocjenu svih rezolucija Vijea Evrope koje se direktno i
indirektno odnose na Bosnu i Hercegovinu od dana prijema Bosne i
Hercegovine u Vijee Evrope do danas. Poseban akcenat se u istraivanju
stavlja na snaenje drave Bosne i Hercegovine, pripremu i donoenje novog
ustava Bosne i Hercegovine te urgentne potrebe za ustavnim promjenama u
Bosni i Hercegovini. Rezultati provedenog istraivanja uvjerljivo pokazuju da
drava Bosna i Hercegovina jo uvijek nije ispunila zadatke iz postprijemnih
uvjeta Statuta Vijea Evrope bez obzira na veliki broj rezolucija Parlamentarne
skuptine Vijea Evrope koje su jasno i precizno ukazale na potrebu snaenja
drave, pripreme i donoenja novog ustava Bosne i Hercegovine te ukazivanja
na hitnost takvih promjena. Istraivanje odnosa Vijea Evrope i razvoja drave
Bosne i Hercegovine je egzaktno pokazalo da nije postignut nikakav napredak.
Posebno se mora naglasiti da do sada nije izvrena niti najmanja promjena
Ustava Bosne i Hercegovine koja bi ila u prilog ostvarivanju navedenih ciljeva.
Prema tome, posve su irealni i iluzorni zahtjevi koji smjeraju na to da
restriktivne djelimine ustavne promjene u vidu presude Sejdi-Finci mogu
predstavljati osnov za podnoenje kredibilne aplikacije za lanstvo u Evropskoj
uniji.
Kljune rijei: ljudska prava, ustavna reforma, jaanje demokratskih institucija,
Vijee Evrope, Bosna i Hercegovina
PREGLED
Summary
The reform of the Bosnia and Herzegovinas Constitution in the light of the
Council of Europe resolutions from 2002 to 2013 represents a research of the
relation between the Council of Europe and the development of the state,
democracy and human rights in Bosnia and Herzegovina. The research includes
the analysis and evaluation of all Council of Europe Resolutions from the
entrance of the State Bosnia and Herzegovina into Council of Europe which are
directly and indirectly pertaining to Bosnia and Herzegovina. The special
emphasis will be given to the strengthening of the State of Bosnia and
Herzegovina, drafting and adoption of the New Constitution and the urgent need
for constitutional changes in Bosnia and Herzegovina. The results of the
conducted research clearly indicate that the State Bosnia and Herzegovina did
not fulfilled tasks from the post accession conditions, regardless of the many
Resolutions of the Council of Europe. Those Resolutions stressed that the State
Bosnia and Herzegovina have to strengthen the state, to draft and adopt the new
constitution and to change urgent its constitution. The research of the relation
between the Council of Europe and the development of the state Bosnia and
Herzegovina shows strictly that no progress has been done. Nothing has been
changed in the Constitution of Bosnia and Herzegovina up today in order to
fulfill post accession conditions. It is fully illusive and nonrealistic to expect that
restrictive constitutional changes such as the execution of the Judgment
Sejdic/Finci could represent the foundation for the credible membership of the
state Bosnia and Herzegovina in the European Union.
Key words: Human Rights, Constitutional Reform, Strenghtening of Democratic
Institution, Council of Europe, Bosnia and Herzegovina
Uvod
Put drave Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) prema
lanstvu u Vijee Evrope (u daljnjem tekstu: VE) poeo je jo 5. maja
1992. godine kada je Parlament BiH podnio Zahtjev za status specijalnog
gosta Parlamentarne skuptine Vijea Evrope (u daljnjem tekstu: PSVE)
koji je odobren 28. januara 1994. godine i od tada njegova delegacija u
statusu specijalnog gosta uestvuje u radu PSVE i njenih komiteta.
Drava BiH je pristupila VE 24. aprila 2002. godine. Iste godine
Parlamentarna skuptina BiH je ratificirala i Evropsku konvenciju za
zatitu ljudskih prava koja se oficijelno tretira kao ustavni instrument
evropskog javnog poretka 1.
Loizidou v. Tourkey Case, 23 March 1995, A 310, 75.
PREGLED
Osnov za pristupanje VE je formalno postojao u Ustavu BiH.

Naime, u definiciji drave BiH, lan 1.2, navodi se da je BiH
demokratska drava koja djeluje na osnovu vladavine prava i koja ima
slobodne i demokratske izbore. Ova definicija uglavnom je saglasna sa
zahtjevima Statuta VE, lanom 3. koji kao uvjet navodi da drava mora
biti demokratska drava, pravna drava i drava koja potuje ljudska
prava i slobode. Meutim, prema normativnom dijelu Ustava BiH, drava
BiH nije stvarno bila ni demokratska ni pravna drava, niti je potovala
ljudska prava i slobode.
BiH nije demokratska drava zato to nije zasnovana na
predstavljanju graana ili naroda, nego na iskljuivo politikom
predstavljanju etnikih grupa Srba, Bonjaka i Hrvata. Isto tako, BiH nije
mogla biti pravna drava jer je u Dejtonu ostala bez vrhovnog suda BiH i
niza drugih institucija koje su neophodne za ostvarenje principa vladavine
prava. Najzad, Ustav BiH od poetka do kraja sadrava diskriminacijske
odredbe te na taj nain je u izravnoj suprotnosti sa Evropskom
konvencijom za zatitu ljudskih prava. Dejtonski ustavotvorac je bio
svjestan ovih velikih nedostataka Ustava BiH pa je, kao korektivnu mjeru,
naveo lan 2.2 Ustava BiH kojim se navode izravna primjena Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava u BiH i njen prioritet u odnosu na
svako drugo pravo.
Po prijemu BiH u VE, kao najireg oblika demokratske i politike
evropske integracije, primjetna je znaajna aktivnost te organizacija na
stvarnoj demokratizaciji drave BiH, njenom snaenju i, naravno, zatiti
ljudskih prava. Od tada do danas PSVE je u skladu sa lanom 23. Statuta
VE donijela niz rezolucija koje direktno tretiraju dravu BiH 2, ime je
naglasila svoju ulogu u nadgledanju funkcije drava u ostvarivanju
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava 3.
2
Parlamentarna skuptina moe raspravljati i formulirati svoje preporuke o svim

pitanjima koja spadaju u domen ciljeva i kompetencija Vijea Evrope, na nain na koji
su definirani u poglavlju I. Ona takoer raspravlja i moe davati preporuke o svim
pitanjima koja joj podnese Komitet ministara radi davanja miljenja. lan 23. Statuta
Vijea Evrope.
3
PSVE je 2002. godine donijela Miljenje br. 234 o zahtjevu BiH za lanstvo u Vijeu
Evrope. Pored tog miljenja, PSVE je donijela i slijedee rezolucije koje direktno
tretiraju dravu BiH: Rezolucija 1383 iz 2004. godine pod nazivom Podsjeanje BiH na
preuzete obaveze, Rezolucija 1384 iz 2004. godine pod nazivom Jaanje demokratskih
institucija u BiH, Rezolucija 1513 iz 2006. godine pod nazivom Ustavna reforma u
BiH, Rezolucija 1626 iz 2008. godine pod nazivom Podsjeanje BiH na preuzete
obaveze, Rezolucija 1701 iz 2010. godine pod nazivom Funkcioniranje demokratskih
institucija u BiH, Rezolucija 1725 iz 2010. godine pod nazivom Urgentna potreba za
PREGLED
PSVE i drugi organi te organizacije bili su izuzetno svjesni

injenice da drava BiH ne moe uspjeno funkcionirati prema naelima i
procedurama Statuta VE. Prije svega, BiH nije mogla funkcionirati u
skladu sa potrebama bosanskohercegovakog drutva koje je bilo i samo
oteeno ratom koji je voen protiv BiH 19921995. godine. Dalje, bilo
je oito da BiH ne moe ostvariti djelovanje koje bi bilo u skladu sa
zahtjevima ove evropske integracije. Upravo stoga ukupno djelovanje VE
u odnosu prema BiH svodilo se na to da se stvarna funkcija drave i
demokratskih institucija uskladi sa definicijom drave BiH koja je data u
uvodnom dijelu Aneksa 4 Ustava BiH.
Prvo to je svakako trebalo uraditi jeste da se drava BiH svojom
organizacijom i funkcioniranjem uklopi u osnovnu funkciju VE i,
naroito, da se uskladi sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih
prava. Spomenuta konvencija ima veliki znaaj za BiH zato to, prvo,
predstavlja demokratski ideal organizacije i djelovanja drave u uvjetima
evropske politike integracije i zajednike zatite ljudskih prava i sloboda
koji su sadrani u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda. Drugo, Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava
je direktno ukljuena u politiki sistem BiH kao nadustavna kategorija i,
tree, to je ona referentni dokument za pristupanje svake drave, pa i
BiH, Evropskoj uniji kao preteno ekonomskoj evropskoj integraciji.
Imajui u vidu evidentne nedostatke Ustava BiH, bilo je normalno
oekivati da e se VE, u skladu sa svojom openito statutarnom ulogom,
angairati u vezi sa unapreenjem drave, demokracije i ljudskih prava
kroz reformu Ustava BiH putem usklaivanja sa Evropskom konvencijom
za zatitu ljudskih prava i, naravno, na druge naine predviene Statutom
VE. Upravo zato moglo se oekivati da e se VE oglasiti zahtjevom da se
izvri ustavna reforma. To je uinjeno putem Miljenja o Zahtjevu BiH za
lanstvo u Vijeu Evrope iz 2002. godine. Zahtjev za izvrenjem ustavnih
promjena u cilju usklaivanja ustavne definicije drave lanice VE iz
lana 3. Statuta VE sa stvarnim stanjem drave, demokracije i ljudskih
prava prisutan je u svim daljnjim razmatranjima bosanskohercegovake
situacije od PSVE.
ustavnom reformom u BiH, kao i Rezolucija 1855 iz 2012. godine pod nazivom
Funkcioniranje demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini.
PREGLED
1. Potreba snaenja drave Bosne i Hercegovine

PSVE je prvi put u svom miljenju o Zahtjevu BiH za lanstvo u
Vijeu Evrope jo 2002. godine jasno zauzela stav da bi dravne
institucije trebalo ojaati na raun institucija na entitetskom nivou,
ukoliko bude potrebno i revizijom Ustava u tom cilju, 4 dok je prema
Aneksu 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dejtonski
sporazum) visoki predstavnik odgovoran za nadgledanje primjene
civilnih aspekata mirovnog sporazuma. 5 Ovdje je vidljivo da se i u
trenutku prijema BiH u lanstvo VE kao kljuni uvjet spominje reforma
Ustava BiH Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma. BiH se ovdje nalae da
razmotri u roku od godinu dana, uz pomo Evropske komisije za
demokraciju putem prava (Venecijanske komisije) legislativu o izborima
u svjetlu standarda Vijea Evrope, te je revidira gdje je to potrebno. 6
Rezolucija PSVE 1383 iz 2004. godine pod nazivom Podsjeanje
BiH na preuzete obaveze jo jednom izraava aljenje zbog nedostatka
progresa u pogledu revizije izbornog zakonodavstva kako bi se
diskriminacija svih onih koji ne pripadaju konstitutivnim narodima
zaustavila.
Postupanje VE prema BiH nastavlja se u skladu sa Rezolucijom
1384 PSVE iz 2004. godine pod nazivom Jaanje demokratskih
institucija u Bosni i Hercegovini u pravcu ponovnog naglaavanja
neophodnosti jaanja dravnih institucija na raun entitetskih institucija,
ukoliko je potrebno revizijom Ustava. Meutim, VE kritiki naglaava da
jaanje institucija na dravnom nivou protjee veoma sporo i u biti pod
pritiskom meunarodne zajednice, posebno kroz akcije Ureda Visokog
predstavnika (OHR) 7. Jasna analiza tadanjeg stanja u BiH iskazana je
tvrdnjom da je ustavni poredak, koji je ustanovljen Dejtonskim
mirovnim sporazumom i na kojem su utemeljene dravne institucije
izuzetno kompliciran i kontradiktoran. Kao rezultat politikog
kompromisa postignutog u cilju zaustavljanja rata, ne moe osigurati
dugorono efektivno funkcioniranje drave i treba biti reformirano. 8
Miljenje br. 234 iz 2002. godine o Zahtjevu BiH za lanstvo u Vijeu Evrope, par. 4.
Miljenje br. 234 iz 2002. godine, par. 5.
6
Miljenje PSVE 234 iz 2002. godine, par. IV.b.
7
Rezolucija 1384 (2004), Jaanje demokratskih institucija Bosne i Hercegovine, par.
2.
8
Rezolucija 1384 (2004), par. 3.
4
5
PREGLED
PSVE posebno naglaava da ustavna reforma mora biti predmet

nepristrasne politike debate i pozdravlja injenicu da je debata ve
poela unutar civilnog drutva. Na BiH ostaje obaveza da ustanovi
raspored, rokove i parametre ustavne reforme. PSVE stoji na raspolaganju
BiH i naglaava da je BiH, kao drava lanica VE, obavezana da se
uskladi sa osnovnim principima VE. 9 PSVE u preporukama Rezolucije
VE 1384 posebno istie da se BiH mora u potpunosti i konstruktivno
ukljuiti u debatu o potrebi ustavne reforme i njenom rasporedu i
parametrima, te jo jednom naglaava da se posebna panja u svakom
buduem ustavu posveti dovoenju u sklad koncepta konstitutivnih
naroda i njihovih specifinih prava sa principom primata pojedinanih
prava 10.
Ovdje je vano spomenuti da se upravo ovom rezolucijom poziva
Venecijanska komisija da napravi sveobuhvatnu procjenu saglasnosti
Ustava BiH sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi (ETS No.
122) kao i za analizu efikasnosti i racionalnosti sadanjih ustavnih i
pravnih aranmana u BiH 11.
2. Vanost donoenja novog ustava Bosne i Hercegovine
Dvije godine kasnije (2006) PSVE donosi Rezoluciju 1513 pod
nazivom Ustavna reforma u BiH, koja ve svojim naslovom ukazuje na
temeljni problem bosanskohercegovake drave i drutva. Evropska
komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) je u skladu
sa Zahtjevom PSVE 2005. godine dostavila svoje miljenje o ustavnoj
situaciji i ovlatenjima visokog predstavnika u BiH, 12 dok su konsultacije
izmeu glavnih politikih partija u BiH, pod koordinacijom Sjedinjenih
Drava i konstantnim savjetima Venecijanske komisije, rezultirali
politikim dogovorom o ustavnoj reformi koji je uslijedio 18. marta 2006.
godine, nakon ega je proslijeen Parlamentu BiH na usvajanje gdje ipak
nije usvojen zbog nedostatka dva glasa. 13
9
Rezolucija 1384 (2004), par. 5. i 6.

Rezolucija 1384 (2004), par. 12.1. (c) i (d).
11
Rezolucija 1384 (2004), Jaanje demokratskih institucija Bosne i Hercegovine, par.
13.
12
Miljenje Evropske komisije za demokraciju putem prava o ustavnoj situaciji i
ovlatenjima visokog predstavnika u BiH CDL-AD (2005) 004.
13
Tadanji prijedlog je sadravao vei broj lanova Parlamenta u Predstavnikom domu
i Domu naroda, kao i indirektno biranje predsjednika na dravnom nivou i dva
10
PREGLED
Iako PSVE u ovoj rezoluciji smatra da nije realistino oekivati brzi

napredak BiH i zamijeniti etniko predstavljanje predstavljanjem graana,
veoma je interesantan stav PSVE da bi novi ustav bio sigurno poeljniji
u cilju poboljanja dejtonske verzije 14. PSVE ponovo naglaava da bi
ustavnoj reformi trebalo ponovno pristupiti odmah nakon izbora 2010.
godine koja bi u, najmanju ruku, rijeila pitanje entitetskog glasanja u
Predstavnikom domu i kako bi se precizno definirao vitalni nacionalni
interes i mehanizam veta. PSVE stoga, izmeu ostalog, u preporukama
predlae da se pripremi i usvoji novi ustav kako bi se mehanizam
etnikog predstavljanja zamijenio graanskim predstavljanjem, ime bi se
okonala ustavna diskriminacija protiv ostalih, da se nau efikasne i
racionalne procedure donoenja politikih odluka, te da se preispita
teritorijalna organizacija drave i njena podjela na entitete, kantone,
opine i podjela nadlenosti izmeu drave i niih nivoa vlasti s ciljem
jaanja efikasnosti i samoodrivosti 15. Ovdje je, takoer, znaajno
spomenuti stav PSVE o potrebi uspostavljanja vrhovnog suda na
dravnom nivou u cilju unapreenja reforme pravosua, 16 koji e u
daljnjem periodu biti znatno izmijenjen.
Rezolucija PSVE 1626 iz 2008. godine pod nazivom Podsjeanje
BiH na preuzete obaveze donijeta je nakon potpisivanja Sporazuma o
stabilizaciji i pridruivanju (SSP), 16. juna 2008. godine. VE je ovdje vrlo
jasno i precizno naznailo da BiH sa sadanjom veoma kompleksnom
politikom i ustavnom strukturom, bez odgovarajuih reformi, nee biti
sposobna da u potpunosti iskoristi sve prednosti koje evropske integracije
mogu donijeti. Stoga PSVE nastavlja insistirati na ustavnoj reformi,
konstatirajui da od 2006. godine nije nita uraeno u tom pogledu.
Ustavna revizija je neophodna posebno u pogledu distribucije ovlatenja
izmeu entiteta i drave. 17 PSVE ovdje ponovno poziva na ustavnu
reformu i to prije odravanja lokalnih izbora u oktobru 2008. godine u
bliskoj saradnji sa Evropskom komisijom za demokraciju putem prava
potpredsjednika, ije bi se ovlasti smanjile, rotacijom lanova svakih 16 mjeseci umjesto

osam mjeseci, dodavanjem dva ministarstva na dravnom nivou i jaanjem kompetencija
Vijea ministara. Par. 6 Rezolucije PSVE 1513 iz 2006. godine.
14
Rezolucija PSVE 1513 iz 2006. godine pod nazivom Ustavna reforma u BiH, par.
17.
15
Rezolucija PSVE 1513 iz 2006. godine, par. 20.120.3.
16
Rezolucija PSVE 1513 iz 2006. godine, par. 21.7.
17
Rezolucija PSVE 1626 iz 2008. godine pod nazivom Podsjeanje BiH na preuzete
obaveze, par. 4.
PREGLED
(Venecijanska komisija). 18 Ovdje se, kao i u Rezoluciji 1513 iz 2006.

godine, ponovno spominje potreba uvoenja vrhovnog suda BiH 19.
3. Zahtjev za urgentnim ustavnim promjenama u Bosni i
Hercegovini
PSVE je 2010. godine donijela dvije rezolucije i to Rezoluciju
1701 pod nazivom Funkcioniranje demokratskih institucija u BiH i
Rezoluciju 1725 pod nazivom Urgentna potreba za ustavnom reformom
u BiH. Rezolucija PSVE 1701 je vana upravo zbog naglaavanja
znaaja ustavne reforme i ponovnog poziva na istu s ciljem poboljavanja
funkcioniranja dravnih demokratskih institucija, osiguranja saglasnosti
sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i ubrzavanja neophodnih
reformi kako bi se kompletirala realizacija preostalih preuzetih obaveza.
PSVE se u ovoj rezoluciji ponovno poziva na potrebu otvaranja dijaloga o
razliitim prijedlozima reformi odmah nakon lokalnih izbora u 2008.
godini, upuujui BiH na blisku saradnju sa Evropskom komisijom za
demokraciju putem prava (Venecijanskom komisijom) u cilju priprema i
usvajanja novog ustava prije oktobra 2010. godine. 20
U periodu od 2008. do 2010. godine desila su se dva neuspjela
pokuaja da se izmijeni Ustav BiH i to tzv. Prudski proces i Butmirski
proces koji je bio zajedniki projekat SAD-a i Evropske unije. Treba
ipak naglasiti da je u meuvremenu dolo do usvajanja prvog amandmana
na Ustav BiH o statusu Brko Distrikta, to je zapravo bila odluka
Arbitranog tribunala za podruje Brkog. 21 BiH je ponovno podsjeana
na hitnost provoenja ustavne reforme naglaavajui da vlasti BiH,
ukoliko ele postii implementaciju presude Evropskog suda za ljudska
prava, moraju implementirati ustavnu reformu, a poto do izbora 2010.
godine nee biti dovoljno vremena, BiH rizikuje da se oktobarski izbori
jo jednom provedu u skladu sa diskriminatorskim Izbornim zakonom
koji kri Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. 22
PSVE je jo jednom izrazila veliku zabrinutost u pogledu izjava i
mogueg djelovanja politiara sa najvieg nivoa Republike Srpske koji
potkopavaju dravne institucije i izazivaju vlast i mo visokog
18
Rezolucija PSVE 1626 iz 2008, par. 8.

Rezolucija PSVE 1626 iz 2008, par. 10.4.1.
20
Rezolucija PSVE 1701 iz 2010. godine pod nazivom Funkcioniranje demokratskih
institucija u BiH, par. 1.
21
lan 5. Aneksa II Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
22
19
10
PREGLED
predstavnika. Meutim, PSVE podsjea da e visoki predstavnik ostati

vrhovna vlast u provoenju Dejtonskog mirovnog sporazuma pod
politikim vostvom uz podrku Vijea za implementaciju mira sve dok
se opstrukcije nastavljaju i dok traje blokada vanih reformi usljed
entitetskih i etnikih razloga. 23
PSVE u Rezoluciji 1701 urgira na sve domae nosioce vlasti da se
u potpunosti angairaju u konstruktivnom dijalogu o konkretnim
prijedlozima za amandmane na Ustav BiH, a u skladu sa preporukama
Venecijanske komisije iz 2005. godine i u cilju donoenja paketa reformi
prije oktobarskih izbora, koji bi trebali biti organizirani u skladu sa
izmijenjenim ustavom. 24
Rezolucija PSVE 1725 iz 2010. godine pod nazivom Urgentna
potreba za ustavnom reformom u Bosni i Hercegovini ostaje dosljedna
prethodnoj, Rezoluciji 1701 i poziva vlasti BiH da ojaaju drave
institucije i pristupe reviziji izbornog zakona, uklanjanju ustavne
diskriminacije tzv. ostalih i, to je izuzetno vano, predstavnika
konstitutivnih naroda koji nisu rezidentni u entitetu gdje je njihova
etnika grupa u veini, ime se oni spreavaju u kandidaturi za lana
Predsjednitva BiH i Doma naroda BiH. 25
Upravo neprovoenje ustavne reforme kako to navodi
Rezolucija 1725 ugroava provoenje neophodnih reformi u kljunim
sektorima kao to su demokratske institucije, vladavina prava i ljudska
prava, te usporava napredak drave prema euroatlantskim integracijama.
Vlasti BiH moraju pristupiti ustavnoj reformi te ispuniti, to je mogue
prije, postprijemne uvjete. 26
Posebno vaan je paragraf 6. Rezolucije 1725 koji, navodei da
BiH nema vremena za gubljenje, ponovno direktno BiH nalae da
zapone ozbiljan institucionalizirani proces za pripremu obimnog
paketa ustavnih amandmana u skladu sa postprijemnim obavezama uz
asistenciju Evropske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanske
komisije). Taj proces bi bio baziran na jasnom politikom mandatu i
ukljuivao bi veliki broj domaih pravnih eksperata kako bi se, uz
odgovarajue uee civilnog drutva, na temelju adekvatne analize
postojeih odredbi napravio paket konkretnih amandmana koji bi u
konanici proizveo opi konsenzus unutar kljunih politikih nosioca
23

25
26
24
PREGLED
11
vlasti. Ovaj bi se proces nastavio poslije izbora 2010. godine, a formiranje

nove vlasti koja bi radila na implementaciji preostalih postprijemnih
uvjeta, ukljuujui ustavnu reformu, bio bi kljuni politiki prioritet.27
PSVE poziva sve meunarodne partnere, a posebno Evropsku uniju, da u
potpunosti podre institucionalizirani proces za pripremu ustavnih
amandmana u cilju ubrzavanja napretka drave prema euroatlantskim
integracijama. PSVE e pratiti proces ustavnih reformi u BiH, a pri tome
poziva Komitet za nadgledanje koji e evidentirati svaki pozitivan korak
bh. vlasti. 28
Rezolucija pod nazivom Funkcioniranje demokratskih institucija
u BiH (PSVE 1855) iz 2012. godine poziva se na ve donesene
rezolucije 1701 i 1725 iz 2010. godine. Meutim, pored ve navedene
presude Sejdi-Finci i obaveza BiH prema njoj, u ovoj rezoluciji vie se
ne spominje diskriminacija konstitutivnih naroda kao u Rezoluciji
PSVE 1725 iz 2010. godine. Prvi korak u obimnoj ustavnoj reformi bi bio
implementacija presude Sejid-Finci u cilju izlaska iz institucionalne
slijepe ulice koju je kreirao dejtonski Ustav. PSVE istie da proces
politikog odluivanja najvie usporavaju restriktivne odredbe o
kvorumu, esta upotreba entitetskog glasanja (duplo kvalificirana
veina za donoenje odluka u Parlamentu) i iroka definicija tzv.
vitalnog nacionalnog interesa.
Meutim, PSVE ipak poziva vlasti BiH da uvae prijedloge za
ustavnu reformu koje je usvojila Evropska komisija za demokraciju
putem prava 2005. godine, iz ega se moe zakljuiti da PSVE stoji iza
tog prijedloga. 29 Ipak, ovdje je znaajno spomenuti miljenje PSVE da su
izbori iz 2010. godine, koji bi generalno trebali biti slobodni i pravini,
odrani na osnovu ustavnog i pravnog okvira koji kri odredbe Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava (ETS No. 5) i njenih protokola. 30
Uz rezolucije koje se izriito odnose na situaciju u BiH, postoji i
znaajan broj rezolucija iz drugih oblasti, a usputno ukazuju i na potrebu
urgentne reforme Ustava BiH. Rezolucija PSVE 1548 iz 2007. godine
pod nazivom Stanje demokracije u Evropi i napredak skuptinske
procedure monitoringa navodi da je u BiH ustavna reforma jo uvijek
jako potrebna kako bi se osiguralo adekvatno funkcioniranje sistema
27

Rezolucija PSVE 1725 iz 2010, par. 8. i 9.
29
Rezolucija PSVE 1855 iz 2012. pod nazivom Funkcioniranje demokratskih institucija
u BiH, par. 6.1. i 6.2.
30
Rezolucija PSVE 1855 iz 2012. godine, par. 2
28
12
PREGLED
'checks and balances'. 31 Rezolucija 1619 iz 2008. godine pod nazivom

Stanje demokracije u Evropi i napredak skuptinske procedure
monitoringa ponovno ukazuje da je ustavna reforma strogo preporuena
kako bi se osigurala efektivna podjela vlasti i odgovarajue
funkcioniranje demokratskih institucija u BiH. 32 Rezolucija 1676 iz 2009.
godine pod nazivom Stanje demokracije u Evropi i napredak skuptinske
procedure monitoringa ponovno poziva BiH da ustavnom reformom
abolira nejednakost graana u pogledu tzv. ostalih 33. Rezolucija PSVE
1747 iz 2010. godine pod nazivom Stanje demokracije u Evropi i
napredak skuptinske procedure monitoringa urgira na vlasti BiH da
ustanove ozbiljan institucionalizirani proces za pripremu sveobuhvatnog
paketa ustavnih amandmana u skladu sa postprijemnim uvjetima, uz
obimnu upotrebu ekspertize i preporuka Venecijanske komisije. 34
Rezolucija PSVE 1895 iz 2012. godine pod nazivom Napredak
skuptinske procedure monitoringa urgira na Parlament BiH da izvri
reviziju Ustava i izbornog zakonodavstva kako bi se eliminirala
ogranienja na pravo kandidiranja za Predsjednitvo i Dom naroda i
dovela u sklad sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava. 35
Zakljuci
Reforma Ustava BiH kao kljuni uvjet normalizacije drave BiH
pa time i napredovanja prema Evropskoj uniji spominje se u rezolucijama
PSVE ve od 2002. godine, dakle od dana prijema BiH u Vijee Evrope,
putem revizije Ustava radi jaanja dravnih institucija na raun entitetskih
institucija. Nakon te konstatacije u Miljenju 234 PSVE o prijemu BiH u
Vijee Evrope, prva Rezolucija (1384) koja je uslijedila ponavlja zahtjev
za revizijom Ustava i to upravo zato da bi se osiguralo dugorono
efektivno funkcioniranje drave. Tvrdnji da dravne institucije moraju
ojaati pridruuje se i Rezolucija 1513 gdje se egzaktno nalae BiH da
31
Rezolucija PSVE 1548 iz 2007. godine pod nazivom Stanje demokracije u Evropi i
napredovanje procedure skuptinskog nadgledanja, par. 6.
32
Rezolucija PSVE 1619 iz 2008. godine Stanje demokracije u Evropi i napredovanje
procedure skuptinskog nadgledanja, par. 4.2.
33
Rezolucija PSVE 1676 iz 2009. godine pod nazivom Stanje demokracije u Evropi i
napredovanje procedure skuptinskog nadgledanja, par. 18.3.
34
Rezolucija PSVE1747 iz 2010. godine Stanje demokracije u Evropi i napredovanje
procedure skuptinskog nadgledanja, par. 19.6.2.
35
Rezolucija PSVE 1895 iz 2012. godine po nazivom Napredovanje procedure
skuptinskog nadgledanja, par. 16.4.
PREGLED
13
pripremi i usvoji novi ustav kako bi bila u mogunosti da ostvari ovu

preuzetu obavezu.
Rezolucija 1626 precizira da se mora reformirati distribucija
ovlatenja izmeu drave i entiteta, to jasno ukazuje na jaanje
demokratskih institucija. Vijee Evrope time nastavlja u pravcu ustavne
reforme i jaanja demokratskih institucija i u Rezoluciji 1701 pod
nazivom Funkcioniranje demokratskih institucija u BiH kojom Vijee
Evrope direktno proziva institucije entiteta Republike Srpske da
potkopavaju dravne institucije i izazivaju vlast i mo visokog
predstavnika. Svoj jedinstven stav Vijee Evrope iskazuje i u Rezoluciji
1725 ponavljajui ve i samim nazivom Urgentna potreba za ustavnom
reformom u BiH da dravne institucije moraju ojaati. Posljednja
Rezolucija VE koju je PS usvojila (1855) indirektno ukazuje na jaanje
demokratskih institucija kroz tri zahtjeva koja najvie usporavaju proces
napredovanja i koja BiH mora reformirati i to restriktivne odredbe o
kvorumu, esta upotreba entitetskog glasanja i iroka definicija tzv.
vitalnog nacionalnog interesa.
Iz navedene analize se moe zakljuiti da je Vijee Evrope kroz
sedam Rezolucija od 2002-2013. kao kljuni korak za napredovanje BiH
navelo jaanje demokratskih institucija BiH, i to navodei da dravne
institucije moraju ojaati na raun entitetskih institucija. BiH stoga u
skladu sa Rezolucijama VE ne moe iskoristiti sve prednosti lanstva BiH
u VE i napredovati ukoliko putem revizije njenog Ustava ne ojaa
dravne institucije.
Evropska komisija za demokraciju putem prava zauzima posebno
mjesto u rezolucijama PSVE o BiH. U Miljenju iz 2002. godine nakon
prijema BiH u VE Venecijanska komisija prvi put se poziva da izvri
reviziju izbornog zakonodavstva u BiH u skladu sa standardima VE.
Rezolucijom 1384 Venecijanska komisija se prema nalogu PSVE
direktno ukljuuje u rjeavanje problema i poziva da napravi
sveobuhvatnu procjenu saglasnosti Ustava BiH sa Evropskom
konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Evropskom
poveljom o lokalnoj samoupravi, ali i analizu efikasnosti i racionalnosti
sadanjih ustavnih i pravnih aranmana u BiH. Rezolucija 1513 Ustavna
reforma u BiH direktno se oslanja na Miljenje Venecijanske komisije o
ustavnoj situaciji i ovlatenjima visokog predstavnika u BiH iz 2005.
godine koje je Venecijanska komisija u meuvremenu dostavila.
Venecijanska komisija ponovo se prema nalogu PSVE poziva da se
direktno ukljui u ustavnu reformu u BiH u rezolucijama 1626, 1701,
1725, 1855 i 1747, dok Miljenje Venecijanske komisije iz 2005. godine
14
PREGLED
ostaje u skladu sa Miljenjem VE kljuni prijedlog za reformu Ustava u

BiH.
Uklanjanje diskriminacije pripadnika sedamnaest naroda od
ukupno dvadeset, koliko ih je bilo u BiH prema popisu stanovnitva iz
1991. godine, zastupljeno je u svim analiziranim rezolucijama PSVE. Od
Miljenja 234 PSVE do rezolucija 1383, 1384, 1513, 1626, 1701, 1725,
1855, 1548, 1619, 1676, 1747 te 1895, dok se samo u Rezoluciji 1725
spominje i diskriminacija predstavnika konstitutivnih naroda koji nisu
rezidentni u entitetu gdje je njihova etnika grupa u veini, iako je u
sluaju Sejdi-Finci Evropski sud za ljudska prava donio presudu u
korist aplikanata, dok se u sluaju Ilijaz Pilav protiv BiH presuda o
pitanju diskriminacije konstitutivnih naroda tek oekuje.
Revizija Ustava BiH spominje se prvi put u Miljenju o Zahtjevu
BiH za prijem u VE iz 2002. godine, dok se u rezolucijama PSVE
spominje ak jedanaest puta i to u rezolucijama 1383, 1384, 1513, 1626,
1701, 1725, 1548, 1619, 1676, 1747 i 1895. Svi zahtjevi PSVE za
ustavnom reformom u BiH zasnivaju se na potrebi institucionalnog
procesa za pripremu sveobuhvatnog paketa ustavnih amandmana u skladu
sa postprijemnim uvjetima VE, uz obimnu podrku i saradnju
Venecijanske komisije. Rezolucija 1701 spominje ak i pisanje i
usvajanje novog ustava BiH nakon otvaranja dijaloga o razliitim
prijedlozima reformi.
Rezolucija 1855 iz 2012. godine predstavlja, meutim, izuzetak u
odnosu na sve dotad usvojene rezolucije jer ustavnu reformu svodi na
implementaciju presude Sejdi-Finci kao prvi korak u obimnoj
ustavnoj reformi, iako VE nikad od 2002. do 2013. godine nije
promijenilo miljenje da BiH prije svega mora Ustav uskladiti sa
Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava kako bi bila u stanju da
pristupi ispunjavanju preuzetih obaveza i ostvari napredak prema
euroatlantskim integracijama. Neophodnost dosljedne primjene Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u BiH naglaena
je od prvog Miljenja PSVE o prijemu BiH u VE do brojnih rezolucija
kao to su to rezolucije 1383, 1384, 1513, 1626, 1701, 1725, 1855, 1548,
1619, 1676, 1747 i 1895, gdje se direktno urgira na BiH da Ustav uskladi
sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Oito je da drava BiH nije bila u stanju da u posmatranom
periodu odgovori, prije svega, svojim meunarodnim obavezama. Rije je
o potovanju dejtonske odredbe o direktnoj primjeni Evropske konvencije
i potrebi da se cjelokupni ustavni i pravni sistem usaglasi sa tom
konvencijom. Meutim, drava BiH nije uspjela da primijeni Evropsku
PREGLED
15
konvenciju za zatitu ljudskih prava ni poslije potpisivanja i ratifikacije

tog dokumenta u Parlamentarnoj skuptini BiH. Takoer je posebno
vano naglasiti da u ovom periodu koji smo obradili nije dolo samo do
velike stagnacije u demokratskom i politikom razvoju drave nego i do
vrlo ozbiljnih potekoa u ekonomskom razvoju. Jasno se pokazuje da je
drava, kakva je konstruirana u Dejtonu, apsolutno nesposobna da
zaustavi aktuelne, izuzetno nepovoljne ekonomske trendove, tako da
drava BiH sve vie ulazi u teku ekonomsku krizu.
Domai politiari u ovakvoj ustavnopravnoj situaciji nisu u stanju
poduzeti bilo to efektivno u smislu zaustavljanja nepovoljnih
ekonomskih, politikih i drugih trendova. Pokazalo se da je bila
opravdana odluka Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH o ulozi
visokog predstavnika u BiH. Bilo je oekivano da se, prema svojoj ulozi
iz Aneksa 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, visoki
predstavnik (OHR) angauje na otklanjanju svih navedenih tekoa.
Njegova uloga je zamiljena upravo tako: da uradi sve ono to su
propustili da urade domai politiari u smislu postprijemnih obaveza i
napretka drave BiH. Meutim, period od prijema BiH u VE do danas
karakteristian je upravo po izrazito neutralnoj poziciji koju su zauzeli
visoki predstavnici, suprotno odredbama Aneksa 10. Opeg okvirnog
sporazuma za mir u BiH. Izostali su oni ciljevi koji su najvaniji za
proces implementacije civilnog dijela Opeg okvirnog sporazuma za mir
u BiH kao to su obnova infrastrukture i ekonomska obnova,
ustanovljenje politikih i ustavnih institucija i unapreenje potovanja
ljudskih prava. 36
Istraivanje odnosa Vijea Evrope i razvoja drave BiH,
demokracije i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini podrazumijevalo je
analizu i ocjenu svih rezolucija Vijea Evrope u periodu 20022013.
godine koje se direktno i indirektno odnose na Bosnu i Hercegovinu od
dana prijema Bosne i Hercegovine u Vijee Evrope do danas. Posebna
panja u istraivanju posveena je rezolucijama koje se odnose na
snaenje drave Bosne i Hercegovine, pripremu i donoenje novog ustava
Bosne i Hercegovine te urgentne potrebe za ustavnim promjenama u
Bosni i Hercegovini.
Rezultati ovog istraivanja uvjerljivo pokazuju da drava Bosna i
Hercegovina jo uvijek nije ispunila zadatke iz postprijemnih uvjeta
Statuta Vijea Evrope bez obzira na veliki broj rezolucija Parlamentarne
skuptine Vijea Evrope koje su jasno i precizno ukazale na potrebu
36
16
Aneks 10, lan I, t.1 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
PREGLED
snaenja drave, pripreme i donoenja novog ustava Bosne i Hercegovine

te ukazivanja na hitnost takvih promjena. Jasno se pokazuje da u tom
pogledu nije postignut nikakav napredak. Posebno se mora naglasiti da do
sada nije izvrena niti najmanja promjena Ustava Bosne i Hercegovine
koja bi ila u prilog ostvarivanju navedenih ciljeva.
Dokumenti Vijea Evrope i Ugovor o Evropskoj uniji jasno
ukazuju na potrebu da je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava
sine qua non bilo kakvog napretka u smislu pristupanja Evropskoj uniji.
Konkretnije, primjena Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava je
neophodni uvjet za prijem u Evropsku uniju, ali nije jedini, jer je uz to
potrebno ostvariti i odreeni ekonomski, socijalni, kulturni i svaki drugi
napredak drave BiH. Dananja nastojanja pojedinih funkcionera
Evropske unije da osiguraju te uvjete parcijalnom primjenom Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava potpuni su promaaj na tetu BiH.
Istovremeno, ona pokazuju da u Evropi, i nakon ezdeset godina od
potpisivanja Evropske konvencije, postoje brojne proturjenosti unutar
same Evropske unije koje mogu imati negativan utjecaj na daljnje procese
evropske integracije.
Literatura
1. Aneks 2. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
2. Aneks 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
3. Aoalin, Fionnuala Ni (2001), The Fractured Soul of the Dayton Peace
Agreement: A Legal Anylyssis, u: Sokolovi, Demal, Florian Bieber,
ur., Reconstructing Multiethnic Societies: The Case of Bosnia and
Herzegovina, Ashgate, Aldershot.
4. Bartsch, Hans-Jurgen (1997), The Growth of European
Institutionalism: The Council of Europe, u: Evans, Malkolm D., ur.,
Aspects of Statehood and Institutionalism in Contemporary Europe.
5. Bieber, Florian (2005), Power Sharing, Political Respresentation and
Group Rights in Bosnia and Herzegovina, u: Bieber, Florian, Carsten
Wieland, ur., Facing the Past, Facing the Future: Confronting Ethnicity
and Conflict in Bosnia and Former Yugoslavia, Longo Editore Ravenna.
6. Cox, Marcus (2003), Building Democracy from the Outside The
Dayton Agreement in Bosnia and Herzegovina, u: Bastina, Sunil,
Robin Luckham, ur., Can Democracy be Designed? The politics of
Institutional Choice in Conflict-torn Societes, Zed Books, London
New York.
PREGLED
17
7. Drzewicki, Krzysztof (1992), The Future Relations Between Eastern

Europe and the Council of Europe, u: Bloed, Arie, Wolco de Jonge, ur.,
Legal Aspects of a New European Structure.
8. eri, Vladimir (2001), lanstvo u Savetu Evrope uslovi, postupak
prijema i nadzor nad izvrenjem obaveza, Beogradski centar za ljudska
prava, Beograd.
9. Loizidou v. Tourkey Case, 23 March 1995.
10. Miljenje br. 234 o Zahtjevu BiH za lanstvo u Vijeu Evrope.
11. Miljenje Evropske komisije za demokraciju putem prava o ustavnoj
situaciji i ovlatenjima visokog predstavnika u BiH CDL-AD (2005)
004.
12. Rezolucija 1383 iz 2004. godine pod nazivom Podsjeanje BiH na
preuzete obaveze.
13. Rezolucija 1384 iz 2004. godine pod nazivom Jaanje demokratskih
institucija u BiH.
14. Rezolucija 1513 iz 2006. godine pod nazivom Ustavna reforma u BiH.
15. Rezolucija 1626 iz 2008. godine pod nazivom Podsjeanje BiH na
preuzete obaveze.
16. Rezolucija 1701 iz 2010. godine pod naslovom Funkcioniranje
demokratskih institucija u BiH.
17. Rezolucija 1725 iz 2010. godine pod naslovom Urgentna potreba za
ustavnom reformom u BiH.
18. Rezolucija 1855 iz 2012. godine pod naslovom Funkcioniranje
demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini.
19. Rezolucija PSVE 1619 iz 2008. godine Stanje demokracije u Evropi i
napredovanje procedure skuptinskog nadgledanja.
20. Rezolucija PSVE 1747 iz 2010. godine Stanje demokracije u Evropi i
napredovanje procedure skuptinskog nadgledanja.
21. Rezolucija PSVE 1548 iz 2007. godine pod nazivom Stanje
demokracije u Evropi i napredovanje procedure skuptinskog
nadgledanja.
22. Rezolucija PSVE 1676 iz 2009. godine pod nazivom Stanje
demokracije u Evropi i napredovanje procedure skuptinskog
nadgledanja.
23. Rezolucija PSVE 1895 iz 2012. godine pod nazivom Napredovanje
procedure skuptinskog nadgledanja.
24. Sadikovi, Lada (2010), Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska
konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Centar za
ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
25. Statut Vijea Evrope (1949), London.
18
PREGLED
Suad Kurtehaji
UDK 342.1:94(497.6)
OSNOVI DRAVNOPRAVNOG RAZVITKA BOSNE I

HERCEGOVINE
PRINCIPLES OF THE STATE-LEGAL DEVELOPMENT
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saetak
Bosna i Hercegovina ima hiljadugodinje postojanje. Prvi put se Bosna
spominje u drugoj polovini X stoljea u djelu bizantijskog cara i pisca
Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio. Povelja Kulina bana
od 29. 8. 1189. godine neosporan je dokaz da je Bosna bila nezavisna drava.
Za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromania Bosna 1377. godine prerasta u
kraljevstvo i postaje najsnanija drava na Balkanu. 1463. godine pada pod
osmanlijsku vlast u kojoj zadrava odreena politika identifikaciona obiljeja,
najprije kao Bosanski paaluk od 1580. godine pa Bosanski vilajet od 1865.
godine da bi dolaskom Austro-Ugarske bila corpus separatum. U Kraljevini
SHS sve do 1929. godine granice Bosne i Hercegovine su se potivale kod
unutranje regionalizacije zemlje. U toku Drugog svjetskog rata, na Prvom
zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonji Gradu 25. novembra 1943. godine,
obnovljena je bosanskohercegovaka dravnost u okviru jugoslavenske
federacije. Nakon jugoslavenske krize koja je kulminirala 1991. i 1992. godine,
Jugoslavija ulazi u disoluciju, a narodi i graani Bosne i Hercegovine se na
referendumu od 29. februara i 1. marta 1992. godine odluuju za nezavisnost.
Protagonisti velikosrpske politike se nisu mirili sa takvim rjeenjem za Bosnu i
Hercegovinu te je uslijedila agresija koja je nakon tri i po godine okonana
bolnim kompromisima sadranim u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Kljune rijei: srednjovjekovna Bosna, Bosanski paaluk, Bosanski vilajet,
corpus separatum, dravnost Bosne i Hercegovine, nezavisnost Bosne i
Hercegovine, Dejtonski mirovni sporazum
Summary
Bosnia and Herzegovina has millennial existence. Bosnia was first mentioned in
the second half of the tenth century in the work of the Byzantine emperor and
author Constantine VII Porphyrogennetos De Administrando Imperio. As of
29 August 1189, the Charter of Kulin Ban bears undisputed evidence of Bosnias
PREGLED
19
independence. During the reign of Tvrtko I Kotromanic in 1377, Bosnia was

developed into the kingdom and became the most powerful country in the
Balkans. The Ottoman power in Bosnia was established in 1463, however
Bosnia retained certain features of political identification, first as the Province
of Bosnia starting in 1580, afterwards as the Bosnian Vilayet since 1865, and
receiving the position state of Corpus separatum under the Austro-Hungarian
control. In the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, until 1929 the borders of
Bosnia and Herzegovina were observed with regard to the countrys internal
regionalization. The statehood of Bosnia and Herzegovina, within the new
Yugoslav Federation, was restored at the 1st Session of the State Anti-Fascist
Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH)
which had been taking place in Mrkonjic Grad on 25 November 1943. The
aftermath of the Yugoslav crisis which had peaked in 1991 and 1992 was
disintegration of Yugoslavia, and peoples and citizens of Bosnia and
Herzegovina voted for B&Hs independence at the referendum of 29 February
and 1 March 1992. Key players of the irredentist Greater Serbian politics
refused to accept such solution for Bosnia and Herzegovina, so the Aggression
against Bosnia and Herzegovina had been launched which, after three and a
half years, was ended by painful compromises contained in the Dayton Peace
Accords.
Key words: Medieval Bosnia, Province of Bosnia, Bosnian Vilayet, Corpus
separatum, sovereignty of Bosnia and Herzegovina, independence of Bosnia and
Herzegovina, the Dayton Peace Agreement.
1. Srednjovjekovna bosanska drava

Prvi stanovnici Bosne bili su Iliri koji su doli u dodir sa antikom
kulturom posredstvom Grka i Rimljana te su poetkom nove ere
integrirani u veliko Rimsko carstvo koje svoj rascjep doivljava 395.
godine. Vlast na ovim prostorima nakon toga ostvaruje najprije Zapadno
rimsko carstvo, sve do svog pada 476. godine kada vladavinu na ovim
prostorima ostvaruju Istoni Goti, da bi 535. godine prestala njihova vlast
na ovom prostoru koji je prikljuen Istonom rimskom carstvu. Za
vrijeme vladavine Justinijana (527565) na ovim prostorima je ostvarena
zavidna pravna sigurnost i ekonomski prosperitet. 1
Nedugo potom na prostor dananje Bosne dolazi do naseljavanja
Avara i Slavena tokom VI i VII stoljea nove ere te njihovim dolaskom
zapoinje politika organizacija srednjovjekovne Bosne. Dosta je
Ibrahimagi, O. (2008), Politiki sistem Bosne i Hercegovine, izdava autor,
Sarajevo, str. 29.
20
PREGLED
diskutabilno pitanje da li su se novi osvajai utopili u autohtonoj ilirskoj

masi ili je dolo do slavenizacije stanovnitva. S obzirom da je Bosna tada
bila u slavenskom okruenju, doimalo se da je i ona slavenska iako to nije
bila u potpunosti.
Prvo pisano spominjanje naziva Bosne javlja se u djelu
Konstantina Porfirogeneta, bizantijskog cara i pisca, u djelu De
administrando imperio (O upravljanju carstvom) u drugoj polovini X
stoljea.
Tim imenom Porfirogenet naziva malu zemlju horion Bosona,
oko izvora gornjeg i srednjeg toka istoimene rijeke u kojoj se nalaze dva
grada: Katera i Desnek. Katera se nalazila vjerovatno na irem prostoru
dananjeg Sarajeva. Desnek se dovodi u vezu sa ilirskim plemenom
Desitijati koje je ivjelo u srednjoj Bosni, izmeu Breze i Visokog. 2
Pored Bosne, Porfirogenet spominje i neke druge oblasti i mjesta koja su
kasnije postepeno ulazila u sastav bosanske drave. Tu je na prvom
mjestu nastanjeni grad Soli, zatim oblast Trebinja, Zahumlja i Paganije
(Neretljanska oblast) te pljevska, imotska i livanjska upa sa istoimenim
gradovima. 3
Politikim ivotom srednjovjekovne Bosne dominirala je
autohtona bosanska vlastela na elu sa svojim vladarima koji su imali
titulu bana 4, a od 1377. godine i krunisanja Tvrtka I Kotromania titulu
kralja. Vjerskim ivotom dominirala je autentina, Bosanska crkva koja
se prema svom uenju razlikovala i od pravoslavne i od katolike crkve
koja ju je smatrala heretikom (nepravovjernom). Uz pripadnike
Bosanske crkve u Bosni je ivjelo kako pravoslavno stanovnitvo, koje je
posebno jaalo u Humu (kasnije Hercegovina), tako i katoliko, koje je
ivjelo u sredinjim dijelovima Bosne i to najvie zahvaljujui djelovanju
franjevaca. Pripadnici sve tri konfesije su u etnikom smislu sebe
odreivali, a tako su ih i drugi vidjeli kao Bonjane.
Iako se kao prvi ban po imenu spominje ban Bori, uz bana
Stjepana II Kotromania i kralja Tvrtka I Kotromania najznaajnije
mjesto u dravnopravnoj tradiciji Bosne zauzima Kulin ban koji je vladao
Bosnom od 1180. do 1204. godine. Za vrijeme njegove vladavine Bosna
je doivjela politiko-ekonomski razvoj i znaajno teritorijalno irenje. U
vrijeme njegove vladavine najznaajnijim dokumentom se smatra Povelja
Imamovi, M. (1997), Historija Bonjaka, Izdavako preduzee Preporod, Sarajevo,
str. 25.
3
Isto.
4
Titula bana izvedena je iz avarske osnove bajan koja ima znaenje bogat, predsjednik.
2
PREGLED
21
Kulina bana dubrovakim trgovcima od 29. 8. 1189. godine. Iz sadraja te

povelje kojom se dubrovakim trgovcima daju garancije za slobodno
kretanje i trgovanje po Bosni niko ne moe osporiti da je Kulin ban
imao punu vlast nad Bosnom te da takvu vrstu garancija moe dati samo
onaj ko je suveren na prostoru na kojem te garancije daje. Upravo zbog
toga se Povelja Kulina bana smatra rodnim listom bosanske drave, jer
predstavlja nesporan dokaz srednjovjekovne bosanske dravnosti. Uz
Kulina bana se vee i prva vijest o pojavi patarenskog uenja koje je
poprilino ve uzelo maha, tako da ga je prihvatio i sam ban Kulin sa
porodicom, rodbinom i mnotvom naroda, ime se otvaraju prostori za
dalji razvoj ovog uenja koje poznajemo pod raznim nazivima poput:
bosanski krstjani, Bosanska crkva, bogumili, babuni, katari itd.
Poslije bana Kulina veliki uspon Bosna ostvaruje pod banom
Stjepanom II Kotromaniem koji je vladao Bosnom od 1322. do 1353.
godine i za vrijeme njegove vladavine granice Bosne su bile dovedene do
tri rijeke: Save, Drine i Cetine. Interesantno je istai da je u to vrijeme
srpski car Duan Silni krenuo sa osvajanjem prema Bosni, ali je doivio
poraz od Stjepana II Kotromania 1350. godine.
Srednjovjekovnu bosansku dravu obiljeavala je efektivna vlast
vladara na njenoj teritoriji, postojanje vladarske kancelarije ali i
parlamenta pod nazivom stanak koji je ograniavao vlast bosanskog
vladara u vrijeme kad su Evropom dominirale apsolutistike monarhije.
Najvei uspjeh u dravotvornom smislu Bosna je ostvarila pod
vostvom Tvrtka I Kotromania koji je krunisanjem za kralja 1377.
godine transformisao bosansku banovinu u kraljevinu. Tom prilikom uzeo
je za sebe ime Stjepan (Stefan), to e od tog momenta biti tradicija svih
bosanskih kraljeva da ispred svog imena nose i ime Stjepan (Stefan).
Takoer, zbog Tvrtkove veze sa Nemanjiima jer je njegova baba
Jelisaveta bila supruga Stjepana I Kotromania i kerka srpskog kralja
Dragutina Tvrtku je nakon smrti cara Uroa (1371), koji je bio
posljednji srpski vladar iz dinastije Nemanjia, ponueno da se krunie i
za kralja Srbije jer je po baki Jelisaveti nosio nemanjiku krv i time
polagao najvie prava na srpsku krunu, 5 te se od tada Tvrtko potpisivao
kao Stefan Tvrtko v hrista kral Srbljem i Bosne i Primorju.
Kralj Tvrtko je od 1377. do 1390. godine uinio Bosnu
najvanijom dravom tog perioda na Balkanskom poluotoku. 6
U to vrijeme knez Lazar Hrebeljanovi je bio slabije pozicioniran od Tvrtka, a uz to
nije imao nemanjiku krv koju je imala njegova supruga Milica.
6
orovi, V. (2005), Istorija Srba, Ni, Zograf, str. 240.
5
22
PREGLED
Naalost, Tvrtko nije imao dostojnog nasljednika te se Bosna

poinje osipati nakon njegove smrti. Nakon to bosansku krunu
preuzimaju posljednja dva bosanska kralja, Stjepan Toma i njegov sin
Stjepan Tomaevi koji je krunisan 1461. godine papskom krunom,
padom Jajca 1463. godine uinjen je kraj nezavisnoj bosanskoj
srednjevjekovnoj dravi. Tom prilikom je pogubljen Stjepan Tomaevi i
Bosna pada pod osmanlijsku vlast.
2. Bosna pod Osmanlijama
Unato gubitku dravnosti, dolaskom Osmanlija Bosna je skoro
sve vrijeme, do obnove svoje dravnosti na Prvom zasjedanju
ZAVNOBiH-a 25. 11. 1943. godine u Mrkonji-Gradu, zadrala odreena
politika identifikaciona obiljeja. Tako je uspostavljanjem osmanlijske
vlasti dolo do formiranja sandaka na prostoru Bosne. Prvo je oformljen
Bosanski sandak (1463), pa Hercegovaki (1470), zatim Zvorniki
(14781483) te Kliki (od 1537). Ovi sandaci su najprije bili u sastavu
beglerbegluka (ejaleta, paaluka) Rumelije koji je obuhvatao prostore
evropskog dijela Osmanskog carstva, da bi osnivanjem Budimskog
beglerbegluka (1540) Zvorniki sandak uao u njegov sastav. Ti
sandaci su oformljivanjem posebnog, Bosanskog paaluka 1580. godine
sa prvim sjeditem u Banjoj Luci 7 uli u njegov sastav. Prvi paa koji se
nalazio na elu Bosanskog paaluka bio je Ferhad-beg Sokolovi.
Pored prostora iz bosanske srednjovjekovne drave, u Bosanski
paaluk uli su i od Osmanlija zauzeti dijelovi Dalmacije i Slavonije, da
bi Karlovakim mirom od 1699. godine granice Bosanskog paaluka bile
vraene na razinu srednjovjekovne bosanske drave i od tada se do danas
nisu bitnije mijenjale, a u njegov sastav ulazila su etiri sandaka:
Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki i Kliki. Treba istai da je Bosna tada
imala dva izlaza na more: Klek i Neum, na sjeveru, i Sutorinu, na jugu,
koje su Dubrovani tada dobrovoljno ustupili Osmanlijama ne elei da
im Mleani budu susjedi. Treba takoer istai da je Novopazarska oblast,
koja je bila neka vrsta corpus separatuma u bosanskom sandaku,
izdvojena 1790. godine i pretvorena u poseban, Novopazarski sandak. 8
7
Sjedite Bosanskog paaluka je bilo u Banjoj Luci (15801639), u Sarajevu (1639

1700), Travniku (17001850) te ponovo u Sarajevu (18501878). Dolaskom Osmanlija
u Bosni se za stanovnitvo Bosne koristi naziv Bonjak bez obzira na konfesionalnost
odnosno injenici da li su pripadali islamu, pravoslavlju ili katolianstvu.
8
Sarajevo, str. 44.
PREGLED
23
Dolaskom Osmanlija u Bosnu iezavaju pripadnici Bosanske

crkve koji mahom prihvataju islam. To je bilo i za oekivati s obzirom na
injenicu da su im pravoslavna, a posebno katolika crkva pravile
kontinuiran pritisak u smislu prihvatanja tih religija te da je posljednji
bosanski kralj Stjepan Tomaevi napravio najvei pogrom bosanskih
krstjana natjeravi ih da prihvate katolicizam kako bi zadovoljio papu.
Mnogo pripadnika autentine, Bosanske crkve je zbog toga prebjeglo iz
Bosne prema Italiji i Francuskoj, a neki su sklonite nali kod Hercega
Stjepana Kosae, po kome taj prostor Bosne nosi naziv Hercegova zemlja
ili Hercegovina. Oni koji su ostali pod vlau Tomaevia preli su ili na
katolicizam ili su bili kriptokatolici lano upranjavajui katoliku vjeru,
a tajno su zadrali svoju bogumilsku tradiciju. Zato je bilo i prirodno da
su dolaskom Osmanlija objeruke prihvatili islam.
Time je stanovnitvo Bosne u religijskom smislu proimao islam,
koji je bio dominantan, te pravoslavlje i katolianstvo. U etnikom smislu
se za stanovnitvo Bosne koristi naziv Bonjak bez obzira na
konfesionalnost odnosno injenicu da li su pripadali islamu, pravoslavlju
ili katolianstvu te time srednjevjekovni izraz Bonjanin, za stanovnika
Bosne, doivljava modifikaciju u Bonjak, to je vie odgovaralo
osmanlijskoj lingvistici.
Drugi znaajan period, koji je, istina, kratko trajao u egzistenciji
Bosne pod Osmanlijama, nastaje donoenjem Uredbe o ureenju
Bosanskog vilajeta koja je publikovana 7. novembra 1864. godine, a u
Bosni provedena 1865. i 1866. godine. 9 Ovom uredbom je od Bosanskog
ejaleta i Hercegovakog mutesafirluka osnovan Bosanski vilajet i na
njegovom elu se nalazio valija (guverner) koga je imenovala centralna
vlast. Konstituisano je i Vilajetsko vijee koje se sastajalo jednom
godinje. Bosanski vilajet je bio sastavljen od sedam sandaka:
Sarajevskog, Zvornikog, Travnikog, Banjalukog, Bihakog,
Hercegovakog i Novopazarskog. Ovakvo ureenje Bosanskog vilajeta je
zadrano do 1878. godine kada je na Berlinskom kongresu Bosna data na
upravu Austro-Ugarskoj, osim to je neto prije, 2. februara 1877. godine,
Novopazarski sandak izdvojen iz sastava Bosne i prikljuen Kosovskom
vilajetu.
Ibrahimagi, O. (1998), Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine, Vijee Kongresa

bonjakih intelektualaca, Sarajevo, str. 18.
24
PREGLED
3. Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom

lanom XXV Berlinskog ugovora, koji je donesen na Berlinskom
kongresu odranom od 13. juna do 13. jula 1878. godine, okonana je
osmanska vladavina od 415 godine nad Bosnom, iako je sultan sve do
aneksije ostao formalni suveren nad Bosnom. Ovim lanom Bosna je
privremeno data na upravu Austro-Ugarskoj. Dakle, Austro-Ugarska
odredbama Berlinskog ugovora nije dobila mandat da inkorporira Bosnu
u svoj dravni prostor, ve samo da nad njom ostvaruje upravu.
Pravni poloaj Bosne pod Austro-Ugarskom bio je odreen
odredbama Berlinskog ugovora od 1878. godine, Carigradskom
konvencijom od 1879. godine te Zakonom o upravljanju Bosnom i
Hercegovinom od 1880. godine kojim je ujedno i promijenjen naziv
Bosne u Bosna i Hercegovina, to je zadrano do danas.
Sve vrijeme austrougarske vladavine Bosna i Hercegovina je bila
posebno podruje odnosno corpus separatum. Vrhovnu vlast nad Bosnom
i Hercegovinom ostvarivala je Zajednika vlada preko Zajednikog
ministarstva finansija u Beu. Ovo ministarstvo je upravljalo Bosnom i
Hercegovinom preko Zemaljske vlade u Sarajevu koja se sastojala od tri
odjeljenja i to za unutranje poslove, pravosue i finansije, a kasnije joj je
pridodato i Graevinsko odjeljenje. Na elu Zemaljske vlade je bio vojni
poglavnik odnosno komandant austrougarskih vojnih snaga u Bosni i
Hercegovini, dok su civilni poslovi povjereni civilnom adlatusu
(doglavniku).
Iako je Austro-Ugarska dobila Bosnu i Hercegovinu na
privremenu upravu, od samog ulaska u Bosnu ona se postavila prema
Bosni i Hercegovini kao svom sastavnom dijelu te je iskoristila
Mladotursku revoluciju 1908. godine i izvrila iste godine aneksiju
odnosno trajno zaposjedanje Bosne i Hercegovine, ime je Bosnu i
Hercegovinu uinila svojom kolonijom. Ovaj in je bio protivpravan
odredbama Berlinskog ugovora. Usljed toga dolazi do aneksione krize
koja je razrijeena tako to je Austro-Ugarska isplatila Turskoj 2.500.000
funti sterlinga i prihvatila povlaenje svojih garnizona sa podruja
Novopazarskog sandaka.
Dogaaji koji su nakon toga uslijedili, a prije svega sarajevski
atentat na prestolonasljednika austrougarske krune Franju Ferdinanda 28.
juna 1914. godine, bili su povod da Austro-Ugarska objavi rat Srbiji, ime
je poetni sukob izmeu Austro-Ugarske i Srbije pretvoren u svjetski rat
koji je doveo do najveih stradanja do tada zabiljeenih u historiji.
Posljedica ovog rata je, pored ostalog, da je Austro-Ugarska poraena,
PREGLED
25
ime je zbrisana sa lica zemlje kao jedna velika carevina, a prostori koji
su bili pod Austro-Ugarskom, a na kojima su ivjeli Slaveni, meu kojima
je i prostor Bosne i Hercegovine, uli su u sastav nove tvorevine osnovane
1. decembra 1918. godine pod nazivom Kraljevina SHS (Srba, Hrvata i
Slovenaca).
4. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS)
Stvaranju junoslavenske drave prethodili su dogovori na Krfu
izmeu predstavnika jugoslavenskog odbora na elu sa Antom
Trumbiem i predstavnicima Kraljevine Srbije na elu sa Nikolom
Paiem u julu 1917. godine. Tom prilikom utvreni su principi stvaranja
junoslavenske drave koja je trebala biti unitarna, centralistika te prema
obliku vladavine monarhija na elu sa srpskom dinastijom Karaorevia.
Srbi su uveliko diktirali pravila zajednike junoslavenske drave
koristei svoju poziciju pripadnika pobjednikoj koaliciji u Prvom
svjetskom ratu.
U oktobru 1918. godine stvorena je Drava Slovenaca, Hrvata i
Srba na prostoru koji je bio naseljen ovim narodima, a koji je bio pod
vlau Austro-Ugarske. Narodno vijee, kao vrhovna suverena vlast u
Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba, istaklo je svoju privremenu ulogu do
spajanja sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, to je uinjeno
razmjenom adresa izmeu Narodnog vijea Drave Slovenaca, Hrvata i
Srba i regenta Aleksandra Karaorevia koji je proglasio junoslavensku
dravu pod nazivom Kraljevina SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca). Ve u
nazivu je primjetno da je ovo drava samo tri naroda, ime su oteena
prava Bonjaka, Makedonaca i Crnogoraca. Od samog nastanka ova
drava je u sebi nosila problem izrazite srpske hegemonije, tako da su se
nesrpski narodi u njoj osjeali kao u tamnici.
Vidovdanski ustav od 28. juna 1918. godine je, zahvaljujui
dogovoru elnika Jugoslavensko-muslimanske organizacije Mehmeda
Spahe sa Radikalno-demokratskom koalicijom, ugradio lan 135. koji su
Srbi zvali turskim paragrafom, a koji je predviao da se kod regionalne
organizacije zemlje ne smiju, kad je Bosna i Hercegovina u pitanju,
naruiti njene granice preuzete od Austro-Ugarske. Ova odredba je
ispotovana sve dok tada ve kralj Aleksandar Karaorevi nije
estojanuarskom proklamacijom, kojom je uspostavio diktaturu, ukinuo
Vidovdanski ustav te raspustio vladu i parlament. Nakon toga je 3.
oktobra 1929. godine donesen Zakon o promjeni naziva zemlje u
Kraljevinu Jugoslaviju te podjeli Jugoslavije na devet banovina. Ovom
26
PREGLED
transformacijom Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na etiri

banovine: Drinsku, sa sjeditem u Sarajevu, Primorsku, sa sjeditem u
Splitu, Zetsku, sa sjeditem u Cetinju, i Vrbasku, sa sjeditem u Banjoj
Luci. Ni u jednoj od ovih banovina bosanski muslimani nisu predstavljali
veinu, a teritorij Bosne je potpuno razbijen, tako da se nijedna od
banovina nije nalazila samo na prostoru Bosne i Hercegovine. Time su
prvi put u historiji granice Bosne i Hercegovine bile neprepoznatljive.
Meutim, takvo stanje nije dugo potrajalo. Kraljeva diktatura donekle je
ublaena Ustavom koji je donesen 3. septembra 1931. godine, a koji je
zbog naina na koji je donesen i odredaba koje sadri, a koje su vlast
kralja inile gotovo neogranienom, nazvan oktroisani ili diktirani. Ni
nakon ovog ustava nije se smirivala haotina politika situacija u
Kraljevini Jugoslaviji koja je bila posljedica nezadovoljstva nesrpskih
naroda svojim poloajem u toj zajednici. U iskazivanju tog
nezadovoljstva posebno su prednjaili Hrvati a i Makedonci koji su se
opirali tretiranju Makedonije junom Srbijom, a njih junim Srbima. Kao
odgovor na nezadovoljavajuu politiku koja je voena iz Beograda,
uslijedio je atentat u Marseju na kralja Aleksandra Karaorevia
organizovan od hrvatsko-makedonskih nacionalistikih grupa, ime je
uslijedila jo vea jugoslavenska kriza.
Rasplet te krize je naen u zadovoljavanju ako nita bar hrvatskih
nacionalnih interesa i to tako to je nakon Sporazuma Cvetkovi Maek
donesena Uredba o Banovini Hrvatskoj kojom se spajaju Savska i
Primorska banovina u jednu banovinu kojoj se pridodaje trinaest kotareva
iz Bosne i Hercegovine i to: Brko, Gradaac, Derventa, Travnik, Fojnica,
Bugojno, Stolac, Mostar, Ljubuki, Livno, Konjic, Duvno i Prozor.
Ostatak Bosne i Hercegovine, koji je inio vei dio, trebao je ui u sastav
srpske zemlje. Bonjaci su iskazali veliko nezadovoljstvo ovim
sporazumom koji ih je tretirao kao da oni uope ne ive u Bosni i
Hercegovini i protestirali su traei autonomiju za Bosnu i Hercegovinu.
Interesantno je napomenuti da je lider Bonjaka, Mehmed Spaho, u junu
1939. godine, dakle nekoliko mjeseci pred dogovor Srba i Hrvata, umro
pod nerazjanjenim okolnostima. Vjerovatno je otrovan kako se ne bi
isprijeio ovom sporazumu. Zbog poetka Drugog svjetskog rata
napadom Njemake na Poljsku 1. septembra 1939. godine ova uredba
nikada nije zaivjela.
PREGLED
27
5. Obnova dravnosti Bosne i Hercegovine

Vlada Cvetkovi Maek je 25. aprila 1941. godine potpisala
Protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Meutim, dva dana
kasnije uslijedile su masovne demonstracije, posebno u Srbiji, te je grupa
jugoslavenskih generala izvrila dravni udar kojim je smijenila kraljevo
namjesnitvo i Vladu Cvetkovi Maek. Obrazovana je nova vlada na
ijem je elu bio general Duan Simovi, a maloljetni kralj Petar
Karaorevi je proglaen za kralja. Takav rasplet se nije svidio Hitleru
koji bez objave rata 6. aprila 1941. godine bombardovanjem Beograda
zapoinje napad na Jugoslaviju. Kapitulacija je uslijedila 17. aprila, a
kralj Petar II Karaorevi i vlada su pobjegli iz zemlje i stacionirali se u
Londonu. Kraljevina Jugoslavija je u potpunosti raskomadana, ime je
prestala postojati kao drava.
Ve 10. aprila na prostoru koji je obuhvatao vei dio dananje
Hrvatske i Bosne i Hercegovine Slavko Kvaternik je proglasio Nezavisnu
dravu Hrvatsku (NDH) koja je bila instalirana kao marionetska tvorevina
i ozloglaena zbog silnih zloina koji su u njoj poinjeni prema
nehrvatskom stanovnitvu, posebno Srbima i Jevrejima a i Hrvatima i
Bonjacima koji su digli svoj glas protiv ustake politike.
U takvoj situaciji nosilac narodnooslobodilake borbe postaje
Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) koja je zabranjivana i proganjana
u Kraljevini Jugoslavije. Na njenom elu nalazio se Josip Broz Tito,
vjerovatno najharizmatinija politika linost koja se pojavila na
junoslavenskim prostorima, i koji je od 1937. godine bio njen generalni
sekretar.
Platforma koju je KPJ ustanovio na 5. zemaljskoj konferenciji u
Zagrebu 1940. godine je da buduu Jugoslaviju treba organizovati na
federativnom principu kako bi se otklonilo nezadovoljstvo koje je vladalo
u Kraljevini Jugoslavije. Za Bosnu i Hercegovinu je bila predviena
autonomija. Meutim, nakon silnih neprijateljskih ofanziva koje su se
desile u Bosni i Hercegovini, a posebno nakon etvrte i pete ofanzive
poznate u narodu kao Bitka na Neretvi i Bitka na Sutjesci, Tito je u ljeto u
okolici Kladnja, oporavljajui se od rana zadobijenih na Sutjesci,
predloio bosanskim prvacima da idu na obrazovanje ZAVNOBiH-a.
Iako
su
se
tome
protivile
neke
najznaajnije
linosti
narodnooslobodilake borbe, posebno Moa Pijade, Milovan ilas, Sreten
ujovi Crni, prevladao je stav Kardelja i Tita da se Bosna i Hercegovina
obrazuje kao posebna federalna jedinica, to je i uinjeno na Prvom
28
PREGLED
zasjedanju ZAVNOBiH-a koje je odrano u Mrkonji-Gradu u noi

izmeu 25. i 26. novembra 1943. godine.
S obzirom na injenicu da je na tom skupu 247 delegata izabralo
173 vijenika ZAVNOBiH-a koji su predstavljali sva tri konstitutivna
naroda u Bosni i Hercegovini, te da se za svakog glasalo ponaosob, kao i
da su donijeli slobodnom voljom Rezoluciju ZAVNOBiH-a kojom su
izrazili elju za stvaranjem Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice
koja e zajedno sa drugim federalnim jedinicama ui u sastav AVNOJevske Jugoslavije, bilo je prirodno da se 25. novembar odredi kao dan
obnove dravnosti Bosne i Hercegovine, to se slavilo i u jugoslavenskoj
federaciji, a ponovo uspostavljeno kao dravni praznik i u nezavisnoj
Bosni i Hercegovini.
Time je Bosna i Hercegovina nakon gubitka dravnosti i
nezavisnosti 1463. godine padom pod Osmanlije povratila svoju
dravnost, istina, prenosei dio svog suvereniteta na jugoslavensku
federaciju.
6. Bosna i Hercegovina u jugoslavenskoj federaciji
Razvoj i pravni poloaj Bosne i Hercegovine u AVNOJ-evskoj
Jugoslaviji pratio je razvoj situacije savezne drave. Tako je tokom
Drugog zasjedanja AVNOJ-a od 29. i 30. novembra 1943. godine
AVNOJ proglaen najviim zakonodavnim i izvrnim organom
Jugoslavije. Nakon toga uslijedilo je Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u
Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula na kojem se ZAVNOBiH
proglaava najviim zakonodavnim i izvrnim organom naroda Bosne i
Hercegovine.
Ustavotvorna skuptina Jugoslavije nakon parlamentarnih izbora u
novembru 1945. godine, na kojima je uvjerljivo pobijedila lista Narodnog
fronta sa drugom Titom na elu, 29. novembra 1945. godine u Beogradu
proglaava Jugoslaviju republikom te je od tada zvanini naziv bio
Federativna narodna republika Jugoslavija (FNRJ). Ve u februaru 1946.
godine u Bosni i Hercegovini se donosi zakon kojim se Bosna i
Hercegovina proglaava republikom sa zvaninim nazivom Narodna
republika Bosna i Hercegovina.
31. januara 1946. godine FNRJ je dobila svoj ustav, a NR Bosna i
Hercegovina je 31. decembra iste godine proglasila svoj ustav.
Kako u tom ustavu tako i u svim sljedeim ustavima Bosne i
Hercegovine, ukljuujui sve amandmanske promjene, izriito stoji da je
Bosna i Hercegovina drava. To otklanja osnovanost teze o
PREGLED
29
administrativnim granicama federalnih jedinica koju su isticali

protagonisti velikosrpske politike tokom jugoslavenske krize.
Prvi period u razvoju Bosne i Hercegovine je trajao do 1950.
godine i to je period administrativnog upravljanja zemljom. Nakon
sukoba sa Staljinom (1948) Jugoslavija nastoji nai vlastiti put u razvoju
socijalizma, to ini novim pravcem poznatim kao radniko
samoupravljanje koji zapoinje donoenjem Osnovnog zakona o
upravljanju dravnim privrednim preduzeima i viim privrednim
udruenjima od radnih kolektiva u junu 1950. godine koji je u narodu bio
poznat kao zakon o predaji fabrika u ruke radnicima.
Nova rjeenja zahtijevaju i novu pravnu platformu, to je uinjeno
donoenjem ustavnih zakona 1953. godine kako na saveznom tako i na
nivou federalnih jedinica kojima su se izmijenile brojne odredbe ustavnih
rjeenja od 1946. godine te su na snazi tada vrijedile odredbe ustavnih
zakona i neizmijenjene odredbe ustava od 1946. godine.
Razvoj radnikog samoupravljanja je postigao razinu koja je
zahtijevala novu ustavnu osnovu, to je uinjeno donoenjem ustava od
1963. godine. Da bi se vie istakao karakter socijalizma, Jugoslavija
mijenja naziv u Socijalistiku federativnu republiku Jugoslaviju, a Bosna
i Hercegovina u Socijalistiku republiku Bosnu i Hercegovinu. Prema
ustavnim rjeenjima od 1963. godine, savezna drava dominira nad
federalnim jedinicama, da bi sljedeim ustavnim rjeenjima, koja su
uslijedila 1974. godine nakon amandmanskih izmjena koja su im
prethodila, jugoslavenska federacija ula u novu fazu i drugaiji odnos
snaga jer je ovim rjeenjima ostvarivanje vlasti prelo sa savezne drave
na federalne jedinice, a savezna drava je zadrala samo one ingerencije o
kojima se sve federalne jedinice sloe, ime je u nova ustavna rjeenja
uneseno dosta konfederalnih elemenata.
Bosanski muslimani su proivjeli trnovit put do stjecanja
nacionalnog identiteta koji im je osporavan sve do 1969. godine kada je
prihvaen termin Musliman (u nacionalnom smislu) te su se pod tim
nazivom bosanski Muslimani prvi put slobodno izjasnili na popisu
stanovnitva od 1971. godine. Znamo da je kasnije na Bonjakom saboru
u septembru 1993. godine donijeta odluka da bosanski muslimani vrate
svoje historijsko ime Bonjak, ime je okonano nacionalno lutanje
bosanskih muslimana.
SFRJ je bila zasnovana na tri koheziona elementa i to: Josip Broz
Tito kao tvorac i neprikosnoveni vladalac nove Jugoslavije, Savez
komunista Jugoslavije (SKJ) kao avangarda i jedina politika partija te
Jugoslavenska
narodna
armija
kao
snaga
proistekla
iz
30
PREGLED
narodnooslobodilake borbe i garant odbrane i ouvanja zemlje koju su

neki zbog njene snage zvali sedmom republikom.
Smru Tita 4. maja 1980. godine jugoslavenska federacija ostaje
bez svog tvorca. Iako su se narodi Jugoslavije zaklinjali Titu na vjernost,
kako za ivota tako i poslije njegove smrti, te da nee skrenuti sa
njegovog puta, vrlo brzo nakon njegove smrti uslijedila je kriza najprije
na Kosovu, a potom u razliitom vienju jugoslavenske federacije od
Srbije, sa jedne, i Hrvatske i Slovenije, sa druge strane. Dok je Srbija
htjela vru federaciju i ogranienje autonomije svojim pokrajinama,
Hrvatska i Slovenija su smatrale da se jugoslavenska federacija treba
transformirati u konfederalnu zajednicu.
Pokuaj srpskog lidera, Slobodana Miloevia, da na XIV
vanrednom Kongresu Saveza komunista Jugoslavije odranom u januaru
1990. godine potini neposlune i nametne svoju volju doveo je do
naputanja Kongresa od slovenake delegacije nakon ega ni hrvatska
delegacija na elu sa Ivicom Raanom nije htjela ostati na plenumu, ime
je uinjen kraj drugom kohezionom stubu jugoslavenske federacije.
Trei stub u vidu JNA se uruio nakon proglaenja slovenake
nezavisnosti 25. juna 1991. godine i povlaenja JNA iz Slovenije nakon
kratkog rata sa Slovenijom te stava srbijanskog lana Predsjednitva SFRJ
da Jugoslavija moe postojati i bez Slovenije. JNA je povlaenjem iz
Slovenije doivjela definitivnu transformaciju te je od nekad zajednike
oruane sile i ponosa svih naroda i narodnosti Jugoslavije dozvolila sebi
sramnu poziciju da bude srbizirana i stavljena u funkciju srpskih
nacionalnih interesa.
Proglaenjem nezavisnosti od Slovenije i Hrvatske Bosna i
Hercegovina se nala na raskrsnici. Izbor je bio ili da ostane u skraenoj
Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske uz sve rizike i opasnosti da moe
osvanuti u velikoj Srbiji ili da ide putem nezavisnosti uzimajui pritom u
obzir zveckanje orujem i prijetnje o nestanku bosanskih muslimana od
elnih ljudi SDS-a.
Poslanici Skuptine Bosne i Hercegovine su na prijedlog Stranke
demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)
usvojili Memorandum (Pismo o namjerama) i Platformu o poloaju Bosne
i Hercegovine, ime se iznova potvruje suverenitet, teritorijalna
cjelovitost Bosne i Hercegovine i najavljuje njeno povlaenje iz
Jugoslavije u kojoj ne bi bile Srbija i Hrvatska.
Na tom skupu, kada je uvidio da srpsko stanovite u pogledu
ostajanja Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji nema veinsku podrku,
odnosno da prevladavaju snage koje su za nezavisnost Bosne i
PREGLED
31
Hercegovine, srpski lider u Bosni Radovan Karadi je izaao pred

govornicu i, ne mogavi da se uzdri, izjavio: Bosnu i Hercegovinu
elite odvesti istim putem pakla i patnje kojim idu Slovenija i Hrvatska.
Nemojte misliti da neete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, nemojte
misliti da neete odvesti muslimanski narod u propast, jer se Muslimani u
sluaju rata ne mogu braniti. Kako ete sprijeiti da svi ne poginu u Bosni
i Hercegovini?! 10
Svi su bili okirani. Tada je za govornicu izaao bosanski
predsjednik Izetbegovi i obratio se parlamentu rijeima:
Njegove rijei i ponaanje objanjavaju zato drugi ne ele ostati u toj
Jugoslaviji. Nitko vie ne eli takvu Jugoslaviju kakvu eli gospodin
Karadi. Nitko osim, moda, Srba. Takvu Jugoslaviju, a i Karadievo
ponaanje, jednostavno mrze narodi Jugoslavije, Slovenci, Hrvati,
Makedonci, Albanci, Maari, Muslimani, Evropa i svijet. Graanima
Bosne i Hercegovine elim rei: neka se ne boje, jer rata nee biti (...).
Zato mirno spavajte (...). Kao predsjedniku BiH ao mi je to u ovim
prilikama moram govoriti u ime muslimanskog naroda. Sveano
izjavljujem da Muslimani nee nikoga napasti. Ipak, isto tako sveano
izjavljujem da e se Muslimani odluno braniti i opstati. Nee nestati, kao
to je rekao Karadi. Oni ne mogu nestati. 11
Stanovita su bila suprotstavljena. Bosanski Srbi nisu htjeli da
prihvate mogunost da Bosna i Hercegovine postane nezavisna. Zato je
Krajinik, kao predsjedavajui Skuptine, prekinuo sjednicu. Srbi su
napustili skup, a Bonjaci i Hrvati su glasali za navedene prijedloge o
suverenosti. Desetak dana kasnije Srbi su formirali svoj samozvani
parlament 12. Potom su 9. i 10. novembra 1991. godine organizovali
nelegalan plebiscit na kojem su se izjasnili da ostaju u Jugoslaviji.
Situacija je bila izuzetno komplikovana. Predstavnici tri naroda,
olieni u vladajuim nacionalistikim partijama, nisu mogli nai
zajedniki jezik. Solomonskog rjeenja nije bilo jer Srbi nisu htjeli van
Jugoslavije, a Bonjaci i Hrvati nisu htjeli u Jugoslaviju. Brojano su ova
dva naroda bila u prednosti u pogledu obezbjeivanja veine za svoje
prijedloge. Oigledno je da su narodi u Bosni i Hercegovini imali razliite
interese. Bonjaci su se bojali Jugoslavije bez Hrvata, bili su u strahu da
ne budu marginalizirani kao narod te da takva zajednica ne bude
ovaploenje velike Srbije, bez mogunosti da imaju novu historijsku
10
Silber, L., A. Little (1996), Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, str. 213.
Isto, str. 213.
12
Taj paralelni oblik vlasti nije imao nikakvo priznanje.
11
32
PREGLED
ansu da ive u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Srbi u Bosni i

Hercegovini, odnosno njihova velika veina, nisu mogli prihvatiti
injenicu da ive odvojeno od matice svog naroda nastanjenog u Srbiji i
ultimativno su zahtijevali da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji
bez obzira na izlazak Slovenije i Hrvatske iz nje. Ni Hrvati nisu za
ostanak Bosne i Hercegovine u skraenoj Jugoslaviji. Nastala je patpozicija.
U isto vrijeme odvijala se meunarodna konferencija za bivu
Jugoslaviju. Konstatirajui da se jugoslavenska federacija nalazi u
raspadu, lanice Evropske zajednice (evropska dvanaestorica) odluile su
da se pozovu sve jugoslavenske republike koje ele zatraiti priznanje da
to uine do 24. decembra 1991. godine. Odreeno je da e njihove
zahtjeve razmatrati petolana arbitrana komisija koju e sainjavati
najvii pravni autoriteti odnosno predsjednici ustavnih sudova: Njemake,
Italije, Francuske, Belgije i panije. Za predsjedavajueg ovog tijela
odreen je francuski sudija Robert Badinter, zbog ega se ova komisija u
kolokvijalnom argonu esto zvala Badinterova komisija. Ona je usvojila
vei broj miljenja koja su imala veliki znaaj i utjecaj u rjeavanju
jugoslavenske krize.
Tako je Miljenjem br. 1, koje je objavljeno u decembru 1991.
godine, Arbitrana komisija konstatovala da se Socijalistika federativna
republika Jugoslavija nalazi u procesu disolucije. To je znailo da se
republike nisu otcijepile, ve da je dolo do raspada jugoslavenske
zajednice. Kasnije e Miljenjem br. 8. od jula 1992. godine konstatovati
da je proces disolucije zavren i da SFRJ vie ne postoji te da su sve bive
republike jednakopravni nasljednici u sukcesiji bive drave. 13
Ova komisija je trebala odrediti uslove koje svaka republika treba
ispunjavati prije nego to je prizna EZ. Svoj izvjetaj trebala je podnijeti
do 15. januara 1992. godine.
Vlada i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine su 20. decembra
1991. godine odluili da od EZ zatrae priznanje. Dvojica srpskih
predstavnika u Predsjednitvu su glasali protiv. Predsjednik Izetbegovi je
tom prilikom na Sarajevskoj televiziji rekao da Bosna i Hercegovina
nema drugog izbora: Ili to ili velika Srbija. Jugoslavije vie nema. 14
Tako je Bosna i Hercegovina zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom i
Makedonijom uputila zahtjev za priznavanjem nezavisnosti. U pogledu
Trnka, K. (2000), Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca,
Sarajevo, str. 2728.
14
Isto, str. 215.
13
PREGLED
33
zahtjeva Bosne i Hercegovine za priznanjem nezavisnosti, Badinterova

komisija utvrdila je da je Ustavom i pravnim sistemom Bosne i
Hercegovine uspostavljen demokratski poredak te da postoje garancije
ljudskih prava i sloboda. Takoer, utvreno je da su nadleni dravni
organi usvojili dokumente kojim se preuzimaju sve obaveze predviene
deklaracijama Evropske zajednice. Dalje je konstatovano da su izvan
zvaninih okvira BiH formirana tijela i isticani zahtjevi srpskog naroda u
BiH da ostane u sastavu Jugoslavije, odnosno da proglase nezavisnost
Srpske republike Bosne i Hercegovine. U takvim okolnostima
Arbitrana komisija zakljuuje, u Miljenju br. 4, da se izraavanje volje
stanovnitva Bosne i Hercegovine da se Socijalistika republika Bosna i
Hercegovina konstituie kao suverena i nezavisna drava ne moe
smatrati potpuno osnovanim. Navedeno je da bi ta ocjena mogla biti
promijenjena ukoliko bi Republika, koja je formulisala zahtjev za
priznanjem, organizovala referendum na koji bi bili pozvani da uestvuju
svi graani SR BiH pod meunarodnom kontrolom. 15
7. Nezavisnost Bosne i Hercegovine
U tom smislu je radi postizanja meunarodnog priznanja Bosne i
Hercegovine odran referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine 29.
februara i 1. marta 1992. godine pod kontrolom meunarodnih
promatraa koji su kasnije potvrdili da je proveden prema svim
meunarodnim demokratskim standardima.
Pozvani su svi graani Bosne i Hercegovine da se izjasne o
referendumskom pitanju Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i
Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine
Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive?
Prema slubenim rezultatima, na referendum je izalo 64,31%
(2.073.568), od broja upisanih glasaa (3.253.847). Od onih koji su izali,
za je glasalo 99,44% (2.061.932), protiv 0,29% (6.037), dok je
nevaeih glasakih listia bilo 0,25% (5.227). 16
Zbog znaaja ovog dogaaja odreen je 1. mart kao dan koji se
slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Trnka, K. (2000), Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca,

Sarajevo, str. 29.
16
Sarajevo.
15
34
PREGLED
Uspjelim referendumom ispunjen je potreban uslov za

meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Shodno tome, Evropska
zajednica i drave lanice su na sjednici u Luksemburgu 6. aprila 1992.
godine priznale Socijalistiku republiku Bosnu i Hercegovinu kao
suverenu i nezavisnu dravu u postojeim granicama. Predvieno je da
ovo priznanje pone tei narednog dana s obzirom da je 6. april podsjeao
Srbe na bombardovanje Beograda od Hitlera i poetak rata protiv
Kraljevine Jugoslavije. SAD su 7. aprila priznale Bosnu i Hercegovinu
kao i Sloveniju i Hrvatsku.
Ve sutradan Predsjednitvo Socijalistike republike Bosne i
Hercegovine je na sjednici koja je odrana 8. aprila 1992. godine donijelo
Uredbu o izmjeni naziva Socijalistike republike Bosne i Hercegovine.
lanom 1. ove uredbe, koja je odmah stupila na snagu, dotadanji naziv je
promijenjen u Republika Bosna i Hercegovina. Time se elio
eliminisati iz naziva drave prevazieni pojam socijalistika. 17 Tada je
donesena Uredba sa zakonskom snagom o utvrivanju privremenog grba i
zastave Republike Bosne i Hercegovine. Motivi za ova dravnopravna
obiljeja uzeti su iz srednjevjekovne bosanske drave.
Sa ovakvim rjeenjima bosanski Srbi predvoeni Radovanom
Karadiem, danas hakim optuenikom, nisu se htjeli sloiti i krenuli su
u realizaciju svoje volje koju su izrazili na nelegalno odranom plebiscitu
da ive u zajednikoj jugoslavenskoj dravi koja ukljuuje Srbiju, Crnu
Goru, autonomnu srpsku oblast Kninsku krajinu i oblasti Slavonije,
Baranje i zapadnog Srema to nisu mogli ostvariti ni na koji drugi nain
osim snagom oruja prkosei pritom cjelokupnoj meunarodnoj zajednici.
Zbog toga je Predsjednitvo BiH na sjednici od 8. aprila 1992. godine
donijelo Odluku o proglaenju neposredne ratne opasnosti. Neto kasnije,
polazei od injenice da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvrena
agresija od Republike Srbije, Republike Crne Gore, JNA, a uz masovno
uee bosanskih Srba koji su prihvatili vostvo Radovana Karadia,
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je na sjednici odranoj 20. juna
1992. godine donijelo Odluku o proglaenju ratnog stanja.
Nakon tri i po godine agresije koja je voena na Bosnu i
Hercegovinu od Savezne republike Jugoslavije koju su inile Srbija i
Crna Gora, a koja je podvlaila da Srbi trebaju i imaju pravo da ive u
jednoj dravi podstrekujui i animirajui za tu ideju bosanske Srbe koji su
17
Isto, str. 270.
PREGLED
35
prihvatili vostvo Karadia 18, to je dovelo do najveih patnji i stradanja

u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, prije svega bonjakog ali i
hrvatskog i srpskog stanovnitva, te nakon vie neuspjelih meunarodnih
planova konano je u Dejtonu parafiran 21. novembra, a u Parizu 14.
decembra potpisan Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i
njegovih jedanaest aneksa, ime je u Bosni i Hercegovini uspostavljen
mir koji je bio izuzetno bolan jer nije bio pravedan zato to je ruitelje
Bosne i Hercegovine nagradio instaliranjem jednog od dva entiteta pod
nazivom Republika Srpska. Naalost, u odnosu na velike svjetske sile
koje su kreirale odredbe ovog sporazuma, mo bosanskohercegovake
delegacije bila je premala da se odupre pojedinim nesretnim rjeenjima
koja su sadrana u ovom sporazumu.
Aneksom 4. data su ustavna rjeenja za Bosnu i Hercegovinu koja
doivljava transformaciju u smislu da je reeno da Republika Bosna i
Hercegovina, ije e zvanino ime od sada biti Bosna i Hercegovina,
nastavlja svoje pravno postojanje prema meunarodnom pravu kao
drava, sa unutranjom strukturom modifikovanom kako je ovdje
odreeno i sa postojeim meunarodno priznatim granicama. Ona e
ostati drava lanica Ujedinjenih nacija i moe kao Bosna i Hercegovina
zadrati ili se prijaviti za lanstvo u organizacijama unutar UN sistema i
drugih meunarodnih organizacija 19. U pogledu unutranje strukture stoji
da e se Bosna i Hercegovina sastojati iz dva entiteta i to: Federacije
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. 20
Dejtonski sporazum ima veliku zaslugu za zaustavljanje ratnih
stradanja u Bosni i Hercegovini, ali je isto tako postao ozbiljna konica na
putu Bosne i Hercegovine prema euroatlantskim integracijama jer
odreena rjeenja koja su u njemu sadrana dovode do brojnih blokada u
normalnom funkcionisanju drave te bi na ovaj sporazum trebalo gledati
kao na meunarodni ugovor koji je ostvario odreene korisne ciljeve, ali
je takoer postao smetnja normalnom razvoju Bosne i Hercegovine na
putu da postane moderna evropska drava. Duh Dejtona je bio da Bosna i
Hercegovina ostvari te ciljeve te je potrebno obratiti se zemljama koje su
bile lanice Kontakt-grupe jer su one bile svjedoci i garant
Mora se istai da je jedan dio bosanskih Srba bio protiv Karadieve politike i aktivno
se ili stavio u odbranu Bosne i Hercegovine ili je oponirao politici Radovana Karadia i
ukazivao na suludost takve politike.
19
Ustav BiH (Aneks 4), lan I stav 1.
20
Ustav BiH (Aneks 4), lan I stav 2.
18
36
PREGLED
implementacije Dejtona i onoga to se Dejtonskim sporazumom htjelo

postii.
8. Zakljuna razmatranja
Na kraju bih istakao da je Bosna i Hercegovina od svog nastanka
do danas prola kroz mnoge teke periode i nije nestala. Bila je nezavisna
drava kroz znaajan period srednjeg vijeka i u jednom periodu za
vrijeme Tvrtka I Kotromania najsnanija srednjovjekovna drava na
Balkanu. Osmanska drava ju je okupirala 1463. godine pa je Carstvo
doivjelo slom, a Bosna i Hercegovina je preivjela. Austro-Ugarska ju je
okupirala 1878. godine pa je nakon Prvog svjetskog rata to carstvo
prestalo postojati, a Bosna je preivjela. Obje Jugoslavije u koje je Bosna
i Hercegovina bila inkorporirana su prestale postojati, a Bosna i
Hercegovina je preivjela i povratila najprije svoju dravnost a potom i
nezavisnost, tako da se s pravom moe rei da su mnoge sile slomile zube
na Bosni i Hercegovini, a ona i dalje postoji i nastavlja svoju
dravnopravnu tradiciju nekad sa vie, nekad sa manje tekoa. Takva je
priroda i sudbina Bosne i Hercegovine.
Literatura i izvori
1. Bilandi, D. (1986), Historija Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije, kolska knjiga, Zagreb.
2. Bilandi, D. (1973), Ideja i praksa drutvenog razvoja Jugoslavije
19451973, Komunist, Beograd.
3. Bilandi, D. (1986), Jugoslavija poslije Tita 19801985, Globus,
Zagreb.
4. Borovanin, D. (1979), Izgradnja bosanskohercegovake dravnosti u
uslovima NOR-a, Svjetlost, Sarajevo.
5. orovi, V. (2005), Istorija Srba, Zograf, Ni.
6. orovi, V. (1939), Politike prilike u Bosni i Hercegovini, Politika AD,
Beograd.
7. Dizdarevi, R. (1999), Od smrti Tita do smrti Jugoslavije, OKO,
Sarajevo.
8. Grupa autora (1994), Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do
kraja Drugog svjetskog rata, tab komande OSRBiH, Sarajevo.
9. Grupa autora (1979), Drutveno-politiki sistem SFRJ, NIRO Radnika
tampa Beograd.
10. Grupa autora (1991), Izvori velikosrpske agresije, kolska knjiga,
Zagreb.
PREGLED
37
11. Grupa autora (1974), Uporedni pregled republikih i pokrajinskih

ustava, Institut za uporedno pravo, Beograd.
12. Ibrahimagi, O. (1998), Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine,
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo.
13. Ibrahimagi, O. (1997), Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine,
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo.
14. Ibrahimagi, O. (2005), Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, autor,
Sarajevo.
15. Ibrahimagi, O. (2008), Politiki sistem Bosne i Hercegovine, autor,
Sarajevo.
16. Ibrahimagi, O., S. Kurtehaji (2002), Politiki sistem Bosne i
Hercegovine, Magistrat, Sarajevo.
17. Ibrahimagi, O. (1999), Supremacija Bosne i Hercegovine nad
entitetima, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo.
18. Imamovi, M. (1997), Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo.
19. Imamovi, M. (1997), Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak BiH
18781914, 2. izdanje, Bosanski kulturni centar, Sarajevo.
20. Jovi, B. (1996), Poslednji dani SFRJ: izvod iz dnevnika, 2. izdanje,
Prizma, Kragujevac.
21. Kadijevi, V. (1993), Moje vienje raspada: vojska bez drave, Politika,
Beograd.
22. Klai, N. (1994), Srednjevjekovna Bosna, EMINEX, Zagreb.
23. Klai, V. (1990), Povijest Bosne, Svjetlost, Sarajevo.
24. Kurtehaji, S., O. Ibrahimagi (2007), Politiki sistem Bosne i
Hercegovine, autori, Sarajevo.
25. Mesi, S. (1994), Kako je sruena Jugoslavija, Mislavpress, Zagreb.
26. Porfirogenet, K. (1994), O upravljanju carstvom, August Cesarec i
AGM, Zagreb.
27. Purivatra, A. (1999), Jugoslavenska muslimanska organizacija u
politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, drugo izdanje,
Bosanski kulturni centar, Sarajevo.
28. Purivatra, A. (1970), Nacionalni i politiki razvitak muslimana,
Svjetlost, Sarajevo.
29. Silber, L., A. Little (1996), Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani,
Opatija.
30. Stojanovi, N. (1939), Srbija i jugoslovensko ujedinjenje, Politika AD,
Beograd.
31. Sueska, A. (1995), Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine,
Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo.
32. Trnka, K. (2000), Konstitutivnost naroda, Vijee kongresa bonjakih
intelektualaca, Sarajevo.
33. Ustav BiH, Aneks 4 (1996), Dejtonski mirovni sporazum, broirano
izdanje, JP NIO Slubeni list RBiH, Sarajevo.
38
PREGLED
Samir Beglerovi
UDK 304 : 297 (497.6)
UTJECAJ GLOBALNOG NEOISLAMOKAPITALIZMA NA

MUSLIMANE SAVREMENE BOSNE
THE IMPACT OF GLOBAL NEO ISLAMO-CAPITALISM UPON
MUSLIMS IN MODERN-DAY BOSNIA
Saetak
Rad tretira nastanak i uspon globalnog neoislamokapitalizma, fenomena
nastalog krajem druge polovine XX st. i dalje razvijanog u XXI st. koji ni do
danas nije iscrpno analiziran, a u publikacijama na naem jeziku skoro je u
potpunosti nepoznat. Esej je podijeljen na etiri poglavlja unutar kojih se
tretiraju tri problema: odraz globalnih ekonomskih i politikih dogaanja na
vjerski ivot Bosne, mehanizmi funkcioniranja globalnog neoislamokapitalizma,
te izazovi koji se postavljaju pred instituciju Islamske zajednice u kontekstu
rasprava o mogunostima i pravcima njenog loginog transformiranja i
djelovanja u budunosti. Raspravljajui o posljednjem problemu, u eseju je
istaknuto est mehanizama angairanog i drutveno odgovornog djelovanja
Islamske zajednice koji, po dubokome uvjerenju autora, predstavljaju snaan
garant ouvanja autentinosti i opravdanosti djelovanja Islamske zajednice u
naem vremenu.
Kljune rijei: globalni neoislamokapitalizam, vehabijske zajednice, reformirani
derviki redovi, globalno finansijsko trite, solidarnost, demokratija, Islamska
zajednica
Summary
The paper hereby presented analyzes the beginning and the rise of the global
neo Islamo-Capitalism, a phenomenon that came into existence at the end of the
second half of the 20th century and further developed during the 21st. The very
phenomenon hasnt been thoroughly analyzed yet and, within the domestic
publications, remains obscure. This essays division in four chapters considers
the following three problems: reflection of the global economic and political
events onto religious life in Bosnia, mechanism of the global neo IslamoCapitalisms functioning, and the challenges which the Institution of the Islamic
Community confronts in the context of the discussions about possibilities and the
ways of its future logical transformation and functioning. While discussing the
PREGLED
39
last mentioned problem, six mechanism of the engaged and publicly

responsible work of the Islamic community has been proposed, which offer,
according to the authors deep conviction, the ironclad guaranty for the
preserving of the authentic as well as justified activities of the Islamic
community in our time.
Keywords: global Islamo-Capitalism, Wahhabi communities, reformed dervish
(Sufi) orders, global financial market, solidarity, democracy, Islamic
Community
1. Uvod
Ope izuzetno sloeno i vie nego teko stanje savremenog
drutva, napose muslimana, prisutno u doslovno svakoj dravi svijeta, ne
moe ostaviti mirnim nijednog angairanog intelektualca, nijednog
teologa. Iskrena briga provocirana je ne samo iz bojazni da se savremeno
ovjeanstvo, usmjereno u svome razvoju neuslovljenim matanjima
ovjeka umjesto principima tradicijskog nauka, kree prema definitivnom
duhovnom, moralnom i egzistencijalnom sunovratu, ve i injenicom da u
tome procesu duhovne razgradnje ovjeka ozbiljnu podrku brojnim
projektima u bti antihumane naravi prua savremena teologija ili, bolje
reeno, vjersko-teoloka uenja plasirana u okviru dominantnih vjerskih,
konkretno i muslimanskih, religijsko-politikih krugova.
Da bi bilo do kraja jasno o emu govorimo, pozvat emo se na dva
naizgled nezavisna ali ipak meusobno povezana sluaja. Napominjemo
da nije rije o tzv. studiji-sluaja, ve o iskustvu doivljenom iz
perspektive pasivnog uesnika.
2. Snaenje tendencije meusobnih podjela muslimana
balkanske regije
Prilikom obilaska muslimana Albanije, Kosova, Crne Gore i
Makedonije, pored jasnoga prepoznavanja teke finansijske krize, panju
posebno privlae duboke i emotivno prilino snane meusobne podjele.
Vjernici svakodnevlja, redovni posjetioci damija ali i osobe koje nisu u
cijelosti posveene obredoslovlju, za reenu podjelu muslimana krive dva
faktora. Prvi je vehabijska praksa, izuzetno rairena u gradskim centrima
spomenutih drava, ali i u udaljenim ruralnim naseljima (ar-planina,
Gora itd.). Slino postratnoj situaciji u Bosni, sljedbenici vehabizma
insistiraju na vlastitim izdvojenim prostorijama u okviru tradicionalnih
40
PREGLED
damija, na izmjeni formi obredoslovne prakse konstantno izvrgavajui

agresivnoj kritici tradiciju lokalnih muslimana, te na uspostavljanju
redovnih javnih predavanja na kojima se kao gosti pojavljuju promotori
selefijsko-vehabijske doktrine. 1 U ruralnim naseljima u posebno tekoj
poziciji nalaze se imami, s obzirom da i pored redovnog protivljenja
vjernika irenju vehabijskog djelovanja, u sasvim konkretnim sluajevima
nerijetko ostanu bez podrke zajednice prilikom rjeavanja problema jer
su razliite grupacije vjernika u meusobnom krvnom srodstvu. Iz toga
razloga imami se odluuju potraiti neko srednje rjeenje, izlazei u susret
as vehabijskim grupama, as tradicionalnim vjernicima. 2 Drugi kljuni
faktor koji po miljenju irega kruga praktinih vjernika snosi krivnju za
teko meuljudsko stanje predstavlja nedovoljno jasna angairanost
elnitva islamskih zajednic. S jedne strane, odgovorne osobe islamskih
zajednic uglavnom ostavljaju imame bez podrke u rjeavanju nastalih
problema, na strunim seminarima otvoreno im poruujui da trebaju
Uglavnom je rije o gostima iz Bosne i Hercegovine, profesorima s islamskih

pedagokih fakulteta u Zenici i Bihau.
2
Tako je npr. u jednom selu na sjeverozapadu Kosova imam odluio prekinutu redovnu
praksu zajednikog uenja dove nakon prouenog ezana, kojoj je prigovarala skupina
vehabija. Iako dematski odbor to nije odobrio, ipak, svoj protest odbor nije iskazao
otvoreno ve tek pojedinci i to putem neformalnih kritika koje povremeno izraavaju u
razgovoru s imamom. S druge strane, u jednoj damiji na periferiji Skadra imam se u
potpunosti povukao, tako da je dinamika vjerskoga ivota pretvorena u zastraujuu
utnju, izostanak skoro svakoga oblika komunikacije meu grupama vjernika:
tradicionalni muslimani dolaze klanjati potom, nakon samostalnog zikra, odmah iziu, a
sljedbenici vehabizma predvode namaz po svojoj praksi, bez ikakvih prateih sadraja.
Da je zaista rije o velikome problemu posebno ojaanom u oblasti kosovske Gore,
govori i nedavno objavljena studija koja se koncentrira na problem mladih Goranaca,
koji dvoje vlastiti identitet, bivi izloeni svim vjerskim, kulturolokim i politikim
specifinostima Kosova, Albanije i Makedonije, no, sada u jednakoj mjeri i dijaspore
izloene snanome utjecaju vehabijskih zajednica; vidi: Schmidinger, Thomas (2013),
Gora: Slawischsprachige Muslime zwischen Kosovo, Albanien, Mazedonien und
Diaspora, Wiener Verlag fuer Sozialforschung, Be, str. 5055. Pozicija Goranaca
dodatno je uslonjena ekonomskom marginalizacijom toga prostora (ibid, str. 73, 122),
te dubokim podijeljenostima u nacionalnim politikama drava: Kosova, Albanije,
Makedonije, Srbije ali i Bosne i Hercegovine (ibid, str. 8596. Citirana knjiga Gora
predstavljena je u goranskom selu Rape 20. 8. 2013. godine, to govori o velikome
interesu istraivaa s njemakog govornog podruja i prepoznavanju znaaja svih
sloenosti promjena kroz koju prolaze muslimani balkanskog podruja. Naalost, u
Bosni je taj interes prilino neiskazan. Vidi: Izvoz vehabizma iz Austrije na Kosovo,
Politika, 20. 8. 2013, str. 9).
1
PREGLED
41
sami pronai adekvatno rjeenje. 3 S druge strane, sve su ei sluajevi

neobjanjivog preputanja pozicija glavnog damijskog imama i
dumanskog predavaa (hatba) upravo osobama naklonjenim
vehabizmu. Tako je veliki broj vjernika redovno izritiran sadrajima
predavanja i hutbi, kao i ozbiljnim intervencijama u tradicionalnu
obredoslovnu formu, ak i svjesnim naruavanjem krajnje estetskoga
aspekta javnoga uenja asnog Kur'ana i ezana. 4 Bez posebnoga
objanjenja, u nekim damijama za minimalan honorar angairani su
hafizi kao imami za dnevne namaze, doim je predvoenje dumanamaza preputeno praktiarima vehabizma. 5 Da spomenuti problemi
nisu samo religijske naravi ve i posljedica globalnih politikih
deavanja, potvruje svojevrsna podjela utjecaja dvije najdominantnije
religijsko-ideoloke struje prisutne na Balkanu, arapsko-zaljevske i
turske, a koja se manifestira njihovim izravnim finansiranjem imama u
damijama u kojima predvode namaz. U nekim sluajevima lokalna
islamska zajednica prihvatila je finansijsku podrku religijskih
organizacija porijeklom iz zemalja Zaljeva te, u dogovoru s njima, dio
sredstava preusmjerava imamima koje postavlja uz zajedniki dogovor s
finansijerima. 6 U drugim sluajevima vjerska udruenja porijeklom iz
Turske insistiraju na izravnom odabiru imama, nerijetko turskih
dravljana, za damije koje su obnovljene sredstvima turskih udruenja,
pri emu lokalna islamska zajednica daje samo svoju saglasnost. 7
Premda savremeni kontekst otkriva veliki broj vjerskih i politikih
udruenja koja djeluju u regionu Balkana, napose u Bosni, ipak se moe
primijetiti da su tri interesne grupe najdominantnije: spomenute arapskozaljevska i turska, te iranska. Dogaanja na globalnoj geopolitikoj sceni,
u kojoj bitne pozicije zauzimaju ove tri grupe, nuno se odraavaju i na
Bosnu, tako da se svako zaotravanje njihovih meusobnih odnosa ili,
Takva poruka ula se i na seminaru odranom u jednom medlisu na jugoistoku
Kosova 13. 8. 2013. godine. Dobivene informacije su, naravno, povjerljive naravi.
4
Ve nekoliko godina u Jaha-painoj (Jahja-painoj) damiji u Skoplju ne ue se salavati
prilikom uspinjanja hatba na mimberu, izostavljen je zajedniki zikir nakon namaza, a
prilikom boravka 2010. godine, i pored prisustva imama obrazovanog na Al-Azharu,
Kur'an je na razglas prilino nevjeto i s potekoama uila osoba nedovoljno
pripremljena za taj in.
5
Prilikom klanjanja jedne od duma u ovom ramazanu 2013. godine, u Gazi Isa-begovoj
damiji u Skoplju imam je, nakon odrane hutbe i klanjanja namaza, iziao u damijski
harem i u jednom oku harema odrao posebnu hutbu vehabijskom dematu, to je
neugodno zateklo tradicionalne vjernike.
6
Ovo je sluaj npr. u spomenutoj Gazi Isa-begovoj damiji u Skoplju.
7
Ovo je sluaj npr. u damiji Sinan-pae u Prizrenu.
3
42
PREGLED
pak, poboljanje na meunarodnoj ravni pokazuje i u naem drutvu,

nekada u suptilnijoj, a nekada u oitoj formi. Taj odnos, kako je poznato,
nije graen tek na ideolokim razlikama, ve je, prije svega, odreen
vezom izmeu globalnih politikih tokova i meunarodnog finansijskog
kapitala, interpretiranom jezikom i realiziranom aktivnostima savremenih
religijsko-politikih neokapitalistikih elita, podravanih, svjesno ili
nesvjesno, djelovanjem crkava i vjerskih zajednica. Naime, u cilju
osiguranja dominacije vlastitoga lobija na mikroplanu, tzv. novi sudionici
globalnih finansijskih tokova (new global players) 8, snano identificirani
s muslimanskom tradicijom, usporedo sa striktno politikim i
ekonomskim djelovanjem iniciraju i razliite projekte bitno religijske
naravi uz pomo kojih lake pronalaze partnere meu lokalnim
religijskim institucijama. Na taj nain konani konzument, vjernik
svakodnevlja, nije u mogunosti napraviti razliku izmeu isto
humanitarno-misionarskog aspekta djelovanja neke organizacije ili
udruenja, kojega legitimiraju konkretna promovirana religijska ideja i
autoritet lokalne religijske institucije, i geopolitike te ekonomske
dimenzije stvarnog projekta realiziranog u pozadini, na makroplanu.
Stoga je djelovanje vjerskih organizacija i udruenja od presudnog
znaaja za irenje utjecaja neoislamokapitalizma, a kako bi imali snaniji
i harizmatiniji utjecaj na iri krug vjernika, aktivisti tih udruenja u
javnosti bivaju predstavljani kao posebna, elitna grupa, po nekoj svojoj
karakteristici specifinija u odnosu na druge, fenomen koji se poeo
razvijati i u Bosni upravo s kraja XX st. 9
Naprosto, savremena ekonomija, shvaena u najirem smislu te
rijei, podrazumijeva gotovo sve dimenzije ovjekovog intelektualnog i
drutvenog ivota, osiguravajui harmoniziranje i izravan meusobni
utjecaj naizgled nepovezanih fenomena u globalnom drutvu: prosvjetnih
radnika i sumo hrvaa, socio-ekonomskih obrazaca i imena
Pod ovim pojmom podrazumijeva se est zemalja Zaljeva, udruenih u Vijee za
saradnju zaljevskih zemalja (Gulf Cooperation Council, GCC): Saudijska Arabija,
Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Bahrein i Oman. Vidi: Rehman, Aamir A.
(2010), Gulf Capital & Islamic Finance: The Rise of the New Global Players, McGraw
Hill, New York, str. 1, 2. Ipak, u naem kontekstu, pod ovim pojmom podrazumijevamo
i Republiku Tursku te Islamsku Republiku Iran.
9
Npr. sasvim je evidentno isticanje uglednog porijekla pripadnika Udruenja Mladi
Muslimani, naglaavano u teorijama neomladomuslimana s kraja 80-ih godina XX st.
(vidi: Mladi Muslimani 1939.-1999. (I), Udruenje graana Mladi Muslimani,
Sarajevo, 2001, str. 19). Vjerovatno zahvaljujui tome, neomladomuslimanski aktivisti
bili su uesnici brojnih promjena koje su se dogodile u Islamskoj zajednici i najbrojnijoj
bonjakoj politikoj stranci Stranci demokratske akcije (SDA).
8
PREGLED
43
novoroenadi 10, terorista-samoubica i banaka, brokera za prodaju

nekretnina i svodnika i sl. 11 Stoga ni ne udi da se ovakav pristup
izuavanju globalne ekonomije, sve atraktivniji na svjetskim
univerzitetima, oslovljava pojmom frikonomija (freakonomics), otkaena
ekonomija. S obzirom da je ovaj moderni vid posredovanja vjerskih
principa antitradicijski, savremene religijsko-politike neokapitalistike
elite, uz nekada nesvjesnu ali ponekad i interesno motiviranu saradnju s
crkvama
i
vjerskim
zajednicama,
pribjegavaju
inoviranju
pseudometafizikih naela koja se vjernicima svakodnevlja prezentiraju
kao krajnje autentina. 12 Da bi to bilo mogue ostvariti, ove interesne
grupe se otvaraju ponovnom definiranju ranije teoretski ve zaokruenih
uenja koja bivaju aktualizirana shodno konkretnim potrebama, shodno
specifinosti prilika u nekom drutvu. Tako se primjeuje skoro nagao
interes za populariziranje odnosno preciziranje fenomena od ranije ve
poznatih u lokalnoj zajednici, poput: Ehli bejta 13, vakufa 14, ehli sunneta
vel demata 15 i sl., iji intenzitet vremenom splasne kako bi opet bio s
10
Vidi: Levitt, Steven D., Dubner, Stephen J. (2005), Freakonomics: A Rogue

Economist Explores the Hidden Side of Everyting, Perfect Bound, New York, str. 315.
11
Vidi: Levitt, Steven D., Dubner, Stephen J. (2009), Superfreakonomics: Global
Cooling, Patriotic Prostitutes and why Suicide Bombers should buy Insurance, New
York Times, New York, str. 124.
12
Zanimljivo je da ovo pitanje problematiziraju uglavnom politiki lijevo orijentirani
muslimanski intelektualci. Tako je npr. filozof Semir Emin (Samr Amn) jo prije vie
od deset godina naglasio kako vojni angaman, i uope ratovi u muslimanskim zemljama
na istoku, nisu ratovi protiv islama, ve je, zapravo, rije o nadmetanju u ekonomskoj
nadmoi, doim problematiziranje politike kulturolokog identiteta slui samo radi
odvraanja panje sa stvarnih pitanja. Drugim rijeima, osnovna borba vodi se oko
dominiranja globalnim tritem, doim se, makar i realan problem, krize identiteta
popularizira tek kao vrsta kompenzacije za oajni narod. Vidi: Empire of Chaos
challenged, Al-Ahram, br. 609, oktobar 2002, 2430.:
http://weekly.ahram.org.eg/2002/609/intrvw.htm (stranica je bila aktivna 21. 8. 2013.
godine.)
13
Npr. Zbornik radova: Ehli Bejt u Bosni i Hercegovini, Naunoistraivaki institut Ibn
Sina, Sarajevo, 2003, objavljen nakon okruglog stola pod istoimenim nazivom.
14
Npr. Zbornik radova: Nauni skup Vakufi u Bosni i Hercegovini Sarajevo 22. juni
2011, Vakufska direkcija Sarajevo, Sarajevo, 2011, objavljen nakon naunog skupa u
Bonjakom institutu: Vakufi u BiH, u okviru manifestacije Dani vakufa u BiH,
koja se odravala od 17. do 28. juna 2011. godine.
15
Npr. najavljeni nauni skup pod nazivom Ehl-i sunnet we l-dema'at tradicija
muslimana Balkana, planiran za 2013. godinu. Vidi:
http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17021:pozivza-ucesce-na-naucnom-skupu&catid=183:obavjestenja&Itemid=579 (stranica je bila
aktivna 21. 8. 2013. godine).
44
PREGLED
vremena na vrijeme aktualiziran, shodno interesu pojedinaca i grupa koji,

uglavnom, ostaje nepoznat veini ljudi. Naravno, zanimanje za konkretne
probleme uvijek podrazumijeva i jednu dozu krajnje znanstvene
radoznalosti pojedinaca, ali se nerijetko iz vida isputa spomenuta
pozadina brojnih inicijativa prema kojima esto izostaje potrebna mjera
opreza. 16
Oslovljena razlika izmeu striktno znanstvenog tretiranja nekoga
fenomena i ideologijskog redefiniranja njegovoga smisla, vremenom biva
transformirana u svojevrsnu graninu liniju ekskluziviteta kada se
objektivna znanstvena analiza, ukoliko ne odgovara potrebama novoga
definiranja, poinje tumaiti kao propaganda koja dolazi iz suprotnog
tabora, a u nedostatku adekvatne kontraargumentacije insistira se na
osporavanju moralnog integriteta neistomiljenika koji se iskrivljeno
predstavljala irem krugu vjernika. U ovakvim sluajevima 17 do izraaja
dolaze ranije nastali, a nikada do kraja oslovljeni i raspravljeni problemi u
nekoj zajednici, koji se, po potrebi, djelimino ili u cijelosti predstavljaju
kao generiki dio aktuelne teme. Od odgovornih ljudi i svih lanova te
zajednice izloene tom procesu zahtijeva se rezolutno izjanjavanje za
ili protiv, to inae sasvim prirodno stanje razliitosti miljenja kao
manifestacije Boije milosti (rahma) transponira u stvarnost obojenu
srdbom i nekontroliranom ispoljavanju strasti. Da je to stvarno tako,
potvruje nekoliko injenica prisutnih skoro u svakom pokuaju
prenoenja globalnih kretanja na lokalnu ravan. Globalni problem
izrazito simplificirano, ali krajnje paljivo osmiljeno, prezentira se i
aktualizira unutar neke mikrozajednice raunajui na nekritiku podrku
jednoga dijela te zajednice koji, usvajajui samo neke elemente toga
predstavljanja, oslanjajui se isto na vlastite interese, izrazito agresivno i
16
Takvu vrstu opreza izrazila je Katedra za islamsku dogmatiku (akaid) i usporedne

religije Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu koja nije podrala odravanje spomenutog
skupa Ehl-i sunnet we l-dema'at tradicija muslimana Balkana, s obzirom na
uvaavanje opega izuzetno sloenog konteksta vjerskoga ivota savremenih muslimana
Bosne, nain donoenja inicijative, prvu predloenu listu lanova Naunog odbora
skupa, kao i finansijera ove aktivnosti. Vidi: Izvod iz zapisnika sa Pedesetprve redovne
sjednice Nastavno-naunog vijea FIN-a odrane dana 05. 06. 2013. godine, br. 03-0351-584/13, str. 3.
17
Aktualan je sluaj napada na linost prof. Reida Hafizovia nakon emitiranja
dokumentarnoga serijala na Federalnoj televiziji pod naslovom: Suniti, iiti
Poslanikovo nasljedstvo, koji je poeo u etvrtak 1. 8. 2013. godine. Ovaj sluaj,
naalost, izvrstan je primjer ovoga o emu govorimo pa emo se nadalje na njega i
referirati.
PREGLED
45
esto nekorektno poinje osporavati neistomiljenike. 18 U zavisnosti od

realne snage, odnosno utjecaja te grupe unutar ire zajednice vjernika,
bre ili nakon odreenog protoka vremena, i oficijelne institucije
zajednice ili dio njenih lanova koji su u poziciji snanije utjecati na
javno mnijenje, reagiraju na spomenuti proces prenoenja globalnih
dogaanja na lokalnu ravan, izraavajui jednostranu kritiku tretiranog
aktuelnog problema. 19 Kao inicijalni medij ruenja integriteta osobe
neistomiljenika zloupotrebljavaju se strogo propisane obredoslovne
forme poput hutbi, 20 u raspravu se, na jednu ili pak drugu stranu,
Autor jednog od prvih tekstova, ali objavljenog neposredno pred poetak onoga to
moemo uslovno osloviti poluotvorenim insistiranjem na pozicioniranju bosanskih
muslimana unutar globalnog odnosa izmeu ekonomski razvijenih zemalja na zapadu,
drava Zaljeva, Turske i Irana, simboliziranog odnosom sunnije-iije, jeste Turin dr.
Cenap akmak, profesor na Univerzitetu Osmangazi u Eskiehiru (v. internetsku
stranicu Centra za meunarodno i evropsko pravo Asser Institut:
http://www.asser.nl/default.aspx?site_id=1&level1=13688&level2=15358&level3=&tex
tid=40588). Njegov krajnje angairan ali ne i pluriperspektivan rad: iitski polumjesec:
Mit ili stvarnost?, preveden je i objavljen u nedavno pokrenutoj novini Novo vrijeme
(petak, 14. 6. 2013, str. 18. i 19). Iako nisu ponuene konkretnije informacije, na osnovu
injenice da se u svakome broju objavljuju tekstovi Fethullaha Gllena, moe se
pretpostaviti da sadraj novine ureuju njegovi uenici, sljedbenici i simpatizeri odnosno
pokret Hizmet. U tekstu je oslovljen aktuelni meusobni odnos sunnija i iija odnosno
pitanje geostratekog jaanja pozicije Islamske Republike Iran, kao simbola iizma. Na
ovaj nain, panja bosanskih muslimana vezana je tek uz vjersko-ideoloki segment
spomenutog odnosa.
19
Referirajui se na sluaj napada na linost prof. Hafizovia, zanimljivo je da je u
Islamskoj informativnoj novini Preporod ve 15. augusta 2013. godine na str. 4.
objavljen nepotpisani lanak pod naslovom Pun polumjesec: kome treba iizam u
Bosni? U njemu se kritikuje emitirani serijal Suniti, iiti Poslanikovo nasljedstvo
kroz sedam taaka u vidu promiljanja autora teksta. Nema nikakve sumnje da je rije
upravo o nesvjesnom prikljuivanju procesu prenoenja globalnih pitanja u lokalnu
ravan kroz bitno reduciran pristup koji je, sasvim prirodno, s obzirom da je rije o
izuzetno utjecajnom mediju, u dobroj mjeri kreirao prilino stereotipno mnijenje. U
istom broju Preporoda objavljen je i tekst Edina Dedia Sufizam i iizam: Tesavvuf
je (praktina) nauka, a ne pravac u vjerovanju, str. 16. i 17. Po naem dubokom
uvjerenju, osnovni razlog kasnije sve snanijeg reagiranja naroito vehabijske zajednice
u Bosni na emitirani program jeste trei dio serijala u kojemu poznati sarajevski novinar
Zlatko Dizdarevi veoma argumentirano i kritiki dovodi u jedinstvenu vezu upravo
deavanja na globalnom nivou sa krajnje pojednostavljenim, a skoro svakodnevnim
prezentiranjem tih globalnih dogaanja kao sukoba izmeu sunnija i iija.
20
U spomenutom sluaju napada na linost prof. Hafizovia poetni impuls dala je
novina Saff, objavljujui nepotpisan lanak pod naslovom Mali Homeini sa Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu, vidi: http://www.saff.ba/bih/141-mali-homeini-safakultetu-islamskih-nauka-u-sarajevu (stranica je bila aktivna 21. 8. 2013. godine).
Skoro kao eho ovoga lanka 16. 08. 2013. godine hafiz Safvet Halilovi, profesor na
18
46
PREGLED
ukljuuju i osobe inae sklone difamiranju drugih, 21 odgovorni ljudi u

zajednici svojim saopenjima odaju ipak dozu vlastite zateenosti pred
problemom, 22 kao posljedica svega toga i dalje jaa mrnja i pretvara se u
otvorene fizike prijetnje, 23 strana koja je otpoela sa napadima odbija
Islamskom pedagokom fakultetu u Zenici, odrao je hutbu u sarajevskoj damiji Kralj
Fahd u kojoj je, uz sasvim jasne aluzije na prof. Hafizovia, njegov stav predstavio kao
smutnju. Osim toga, izvan svakih kulturnih normi hatb je komentirao ak i fiziki
izgled jednoga od uesnika dokumentarnog serijala. Vidi videosnimak te hutbe pod
naslovom irite iizam na Sjevernom polu! na stranici:
http://www.youtube.com/watch?v=ivB0GZwKcJc (stranica je bila aktivna 21. 8 2013.
godine). Kao reakciju na ovu zloupotrebu hutbe, reisul-ulema Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini Husein-efendija Kavazovi izdao je Uputstvo hatibima o nainu
odravanja hutbi u kojem se kae da se dogaa (se) da neki hatibi hutbu iskoritavaju
za polemika unutarmuslimanska teoloka, mezhebska i slina sukobljavanja,
obezvreivanja i optuivanja, za izravne i neizravne napade na odreene linosti, alime i
djelatnike u Islamskoj zajednici. Vidi: Dopis reisul-uleme Husein-efendije Kavazovia:
Uputstvo hatibima o nainu odravanja hutbi, br. 01/R-927/13, od 21. evvala 1434.
godine po Hidri odnosno 28. augusta 2013. godine.
21
Zanimljivo je da je jedna od najee citiranih linosti koje su stale u odbranu
intelektualnog integriteta prof. Hafizovia (vidi: Nedad Lati: Ako Reis ne bubne
akom o sto, bubnut e mu bomba u Rijaset!, Dnevni avaz, utorak, 20. 8. 2013, str. 4),
skoro na identian nain, zloupotrebljavajui javni prostor, prije tri godine prof.
Hafizovia izloila slinim, takoer neutemeljenim optubama (vidi: Nedad Lati: Na
putu svog reisu-l-uleme: Ko zaustavlja islamizaciju Bonjaka i naruava njihove
institucije, Dnevni avaz, 28. 8. 2010. godine, str. 5).
22
Iako se u tretiranom sluaju u slubenom saopenju insistira na zatiti prof. Hafizovia
(vidi: Zatita djelovanja profesora Reida Hafizovia, Osloboenje, 21. 8. 2013, str.
4.), ipak, proputa se precizno definirati problem, a to isto saopenje nije nikada
objavljeno na slubenoj stranici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. S
druge strane, na upit postavljen Vijeu za fetve Da li su iije muslimani?, nakon
pozivanja na arolikost i raznolikost grupacija unutar iizma, izraena je dvojba.
Ovime ne samo da je, u odreenom smislu, aktualiziran sadraj raspravljan u srednjemu
stoljeu, pitanje pravovjerja, ve je, vjerovatno nesvjesno, a uslijed oslovljene
zateenosti i nesigurnosti, podrana sma narav ove polemike. Vidi: Da li su iije
muslimani?, 20. 8. 2013. godine:
http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17393:da-li-susiije-muslimani&catid=137:mezhebisektetesavvuf&Itemid=514 (stranica je bila aktivna
22. 8. 2013. godine.) Takoer usporedi: A. Nuhanovi, Istraujemo Islamski autoriteti
govore o viestoljetnom razilaenju muslimana iz nekadanje Perzije s izvornim
uenjima vjere: iijsko uenje je strano bosanskim muslimanima, Dnevni avaz,
novinski dodatak subotom Sedmica, 24. 8. 2013, str. 8. i 9.
23
Rije je o objavljenoj ucjeni na ivot prof. Hafizovia u visini od 20.000,00 KM. Vidi:
Zateenost, ok, ko e reagovati?, Osloboenje, 19. 8. 2013, str. 5. Takoer: Boris
Kneevi: Sukob meu muslimanima u BiH zbog naina praktikovanja islama: Suniti
protiv iita!, Press RS, 21. 8. 2013, str. 4. i 5.
PREGLED
47
preuzeti odgovornost za prijetnje upuene drugoj strani 24, tavie, i dalje

svojim govorom nastavlja naruavati sigurnost neistomiljenika. 25
Sve prethodno reeno sasvim dostatno pokazuje da brojne
aktuelne podjele meu muslimanima Bosne i irega regiona, rekli bismo i
svijeta uope, ne mogu biti jednodimenzionalno tretirane, konano,
takvim pristupom ne mogu biti validno ni analizirane. Ono to zasigurno
povezuje globalna ekonomska i politika kretanja, lokalne meusobne
podjele stanovnitva, snaenje jezika mrnje i naruavanje sigurnosti, te
razvoj novih religijsko-politikih elita jeste razvoj novoga jezika vjere, u
smislu daljnjega transformiranja modernoga koncepta religije iji je jedan
od najzornijih primjera upravo koncept globalnog neoislamokapitalizma.
Na ovome fenomenu emo se posebno zadrati.
3. Narav i mehanizam funkcioniranja globalnog
neoislamokapitalizma
Paljivo analizirajui teoloke teorije irene kroz strune i
popularistike asopise, moe se zakljuiti da je krajem XX i poetkom
XXI st. vjerski nauk uglavnom profiliran potrebama razvijene visoke
kapitalistike elite i srednje klase u razvoju, te uglavnom aktivno
podravan razliitim savremenim oblicima drutvenog ponaanja koje
dirigira srednja klasa religioznih intelektualaca. U ovome smislu veoma je
vano naglasiti: srednja klasa muslimanskih drutva na Istoku
izgraivanje svog kulturnog i politikog identiteta temelji na odnosu
vlastitih ekonomskih interesa i razumijevanja vjerskih sadraja, to je
zapravo proces iz kojega je ranije na Zapadu razvijan protestantizam.
Glavni urednik asopisa Saff izjavio je: Mislim da se tu radi o podvali, jer mi u
svom tekstu ni na koji nain nismo pozvali bilo koga na nasilje ili bilo kakvu nasilnu
akciju prema spomenutoj osobi. Vidi: Federalna televizija brani malog Homeinija i
reklamira Saff: http://www.saff.ba/bih/161-federalna-televizija-brani-malog-homeinijai-reklamira-saff (stranica je bila aktivna 21. 8. 2013. godine). Takoer vidi: Safvet
Halilovi, Nekoliko pojanjenja u vezi moje hutbe, na stranici: http://www.akos.ba/ufokusu/dr-safvet-halilovic-nekoliko-pojasnjenja-u-vezi-moje-hutbe (stranica je bila
aktivna 10. 9. 2013. godine). Na samome poetku autor priznaje: Kada sam, sredinom
augusta ove godine, odrao hutbu u damiji 'Kralj Fahd' u Sarajevu, nisam ni izbliza
mogao pretpostaviti da e ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara.
25
Vidi kasniji tekst objavljen u Saffu, ponovno nepotpisan, pod naslovom:
Ispravljanje krivih slika: Reid Hafizovi je velemajstor govora mrnje u kojemu se
prof Hafizovi indirektno optuuje za podstrek na ubistvo jednog mostarskog mladia.
Vidi: http://www.saff.ba/bih/170-resid-hafizovic-je-velemajstor-govora-mrznje (stranica
je bila aktivna 21. 8. 2013. godine).
24
48
PREGLED
Insistirajui na neupitnosti globalnog trita, ta moderna ekonomska

teorija u praksi postaje princip sm po sebi, a znatan broj religioznih
intelektualaca u svojim obraanjima javnosti (ali uglavnom na tribinama i
predavanjima odravanim povodom nekih sveanosti, ne i na
znanstvenim simpozijima) ne osvre se kritiki na pitanje globalnog
trita, na taj nain odnosei se prema duhu moderne ekonomije kao
neemu to nije samo po sebi kvarno, identificirajui ga sa onim to je
ranije u protestantskom svijetu tumaeno kao religioznost svjetovnog
svakodnevnog rada. 26
Dok religiozna visoka kapitalistika elita u religioznoj srednjoj
klasi prepoznaje partnera bez kojeg ne bi bila u mogunosti uglavnom
neometano raditi na ostvarivanju svojih lokalnih i globalnih ciljeva,
srednja klasa u svojevrsnom trinom prilino definiranom prostoru
koncentrirana je na sakupljanje kapitala koji preostane nakon protoka
enormnih finansijskih i drugih transakcija, u formi naplaivanja brojnih
naknada i usluga (voenje transakcijskih i uope bankovnih rauna,
razliiti vidovi posredovanja i sl.). I to visoka kapitalistika elita koristi
vei kapital, to rastu i vrijednosti preostalog kapitala srednje klase, tako
da razvoj visoke klase, u trendovima savremenog kapitalistikog trita,
ujedno znai i dodatno bogaenje srednje klase. Naravno, ovakav odnos,
sasvim logino, podrazumijeva konstantno slabljenje i upropatavanje
siromanih, a dinamika trita skoro munjevito pretvara pripadnike jedne
klase u pripadnike druge klase: donedavni milijarderi postaju veliki
dunici, dojueranji siromasi javljaju su kao novi bogatai. 27 Iako se ini
da ovakav odnos svakoj osobi nudi jednaku mogunost prelaska iz nie u
viu ekonomsku klasu, zapravo je rije o kreiranju takvog
26
Weber, Max (1989), Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Maslea

Svjetlost, Sarajevo, str. 54.
27
Ovo konstantno mijenjanje pripadnosti jednoj ili drugoj klasi, kao i mijenjanje snage
utjecaja u konkretnom politikom kontekstu jedne odnosno druge klase, uslonjava se
uslijed djelovanja dva specifina faktora. Jedan podrazumijeva daljnje dijeljenje srednje
klase na stare i nove pripadnike, pri emu novi pripadnici na jedan skoro
konspiratoran nain nastoje osporiti naslijeene vrijednosti, izgraujui time posebnu
supkulturu utemeljenju na isticanju vlastite nepripadnosti staroj srednjoj klasi, zbog
ega je nuno kreirati nova obiljeja, popularizirati nove interese i sl.: usporedi sjajnu
studiju: Berger, Peter (1990) Reflections of an Ecclesiastical Expatriate, The Christian
Century, 24. 10. 1990, str. 964969.; takoer na stranici: http://www.religiononline.org/showarticle.asp?title=232). Drugi faktor podrazumijeva pojaanu dinamiku
promjena kroz koje prolaze drutva u naemu vremenu, tako da, uslovno reeno,
postepene transformacije kroz koje su prolazila protestantska drutva na Zapadu, nee
biti mogue za muslimanska drutva.
PREGLED
49
egzistencijalnog rama u kojemu nema niti vremena niti mjesta za

svjedoenje Boijega smiraja sputanog u ljudske due (sakna) i u
kojemu se sva svrha ljudskoga ivota iscrpljuje u stjecanju dodatnog
kapitala. Princip meusobnoga pomaganja ljudi ka dosezanju stanja
opega dobra (tawun) 28 u cijelosti je potisnut meusobnim
nadmetanjem do juer siromanih i nekultiviranih religioznih osoba u
poveanju njihovog bogatstva 29.
Razvoj ovakvog religijski snano toniranog kapitalistikog trita,
na kojemu se smjenjuju aktivnosti as visoke as srednje klase, nemogue
je postii bez uea religijskih institucija koje u savremenom dobu, vie
ili manje nesvjesno, funkcioniraju kao posrednice, svojevrstan tampon
izmeu, s jedne strane, interesa imunih klasa, te ugroene siromane
klase, s druge strane. S ciljem smirivanja nezadovoljstva objektivno
obespravljenih, religijske zajednice i crkve prinuene su pribjei
inoviranju cijeloga niza praktinih oblika religioznog ivota, u sutini
antitradicijskih, kojima se slabe protesti obespravljenih te pasivizirati
mogui angaman neistomiljenika, a kljuni faktor u tome procesu,
naroito u vjerskom ivotu muslimana, jeste jaanje procesa
neoklerikalizacije. Pod ovim pojmom podrazumijevamo tendenciju
politikog instrumentaliziranja djelovanja vjerske zajednice u drutvu u
cilju zadovoljenja interesa nove religijsko-politike elite. Vjerske
zajednice uslonjavaju vlastitu birokratsku strukturu, zanemarujui sve
vie svoju osnovnu funkciju servisiranja potreba vjernika, u njihovoj
svijesti pretvaraju se u institucije koje su svrha samima sebi, istovremeno
se stavljajui na poziciju, prvo, jedinog autentinog tumaa vjere u jednoj
zajednici, a potom, vremenom, i vjerske supraordinarne svete institucije.
U tome procesu dolazi do inoviranja cijeloga niza subordiniranih,
ideoloko-administrativno podreenih religijskih institucija (tijela,
udruenja, organizacija i instituta), iji je, zapravo, osnovni cilj
redefiniranje metafiziki utemeljenih principa vjere u smislu legitimiranja
Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i

neprijateljstvu. Vidi: Kur'an, 5:2.
29
Vidi hadis blagoslovljenog poslanika Muhammeda u kojem se, izmeu ostaloga,
aludira na narav ljudi koji i pored stjecanja mogunosti za poveanje materijalnog
kapitala, u svojim duama ostaju nekultivirani, poinju njegovati provincijski duh:
Vidi bosonoge nage siromahe, pastire ovaca, kako se nadmeu u visini zdanja koja
podiu (al-hufat al-'urat al-'ala ri'a' a-a' yatatawaluna f al-bunyan). Hadis biljei
imami Muslim, prenosei ga od asnog 'Umar ibn al-Hattaba. Vidi: Sahih Muslim,
Bejrut, Dar al-Kutub al-'Ilmiyya, 1991, tom I, str. 3638.
28
50
PREGLED
i apsolutiziranja partikularnih ideologijskih tumaenja, bitno stvorene

(kontigentne) naravi.
Redefiniranje principa vjerovanja na mikroplanu samo je odraz
sloenih procesa koji se odvijaju na makroplanu, za ta postoji pregrt
argumenata. U aktuelnoj opoj krizi u koju je zapao projekt Evropske
unije, sredinji problem, po miljenju ozbiljnih kritiara, predstavljaju
upravo dva fenomena: savremeni koncept demokratije, uslovno rekavi
ideja ili duh na kojoj opstoji Evropska unija, i razvoj tehnokratskih elita
koje su inicijalnu ideju dosezanja punine ljudskih prava, sloboda i
zajednikoga blagostanja, transformirale u puko sredstvo stjecanja linih
privilegija, a na raun obespravljivanja drugih. Jednostavno, tehnokratske
elite preuzele su punu politiku, ekonomsku, vojnu i svaku drugu mo te
su smjernice razvoja i uope znaenja demokratije u potpunosti
izmijenile. 30 Tim putem nastala je demokratija oblikovana prema
potrebama trita (marktkonforme Demokratie), u kojoj je, shodno
neoliberalnom konceptu privilegiranja monih pojedinaca i grupa, veina
osuena na borbu za zadovoljenje esto ak i osnovnih ljudskih prava
nasuprot apsolutnoj moi novonastalih elita. Drutvena svijest pretvorena
je u pozornicu na kojoj se odvija proupljivanje demokratije (die
Aushhlung der Demokratie) tehnokratskim reimom i zahtjevima
finansijskog trita. 31
Politika djelovanja globalnog neoislamokapitalizma 32 formira se
na osnovu univerzalnih, zajednikih principa kompatibilnih
neoliberalnom kapitalizmu. Do devedesetih godina XX st. poslovanje
30
Vidi: Habermas, Jrgen (2013), Demokratie oder Kapitalismus? Vom Elend der
nationalstaatlichen Fragmentierung einer kapitalistisch integrierten Weltgesellschaft, u:
Im Sog der Technokratie: Kleine politische Schriften XII, Suhrkamp Verlag, Berlin, str.
140. i 141.
31
U ovom tehnokratskom kovitlacu moe se Evropska unija u cijelosti asimilirati u
nejasan ideal jedne trino orijentirane demokratije koja je, kao neukotvljena u jednom
politiki mobiliziranom drutvu, podreena zahtjevima trita, i to krajnje
nezaustavljivo. Jrgen Habermas, Im Sog der Technokratie, str. 92.; usporedi i: ibid, str.
117.
32
Pojam neoislamokapitalizam upotrijebio je i prof. Paul Ballanfat na javnome
predavanju odranome u hotelu Bristol u Mostaru 30. 7. 2013. godine pod nazivom
Savremena filozofija i izazovi politike pluralnosti. Smatramo opravdanim ovome
pojmu dodati atribut globalni s obzirom da je reeni fenomen prisutan u skoro svim
dijelovima svijeta, samo manifestiran u razliitim formama. Pored toga, period razvoja
ovoga vida snanoga povezivanja interpretiranja vjere islama s globalnim finansijskim
tokovima (islamokapitalizam) koji je otpoeo, kako emo uskoro objasniti, nakon 90ih godina XX st., razlog je upotrebe prefiksa neo.
PREGLED
51
muslimanskih firmi bilo je strogo ogranieno samo na trita

muslimanskog istoka na kojima su djelovale korporacije utemeljene na
erijatskim propisima. 33 U namjeri da svoja poslovanja i izuzetno velik
ve postojei kapital nametnu globalnom tritu, korporacije su izvrile
pritisak na vjerske zvaninike, teologe, koji su, poputajui pritisku,
zauzeli stav da, uzevi u obzir injenicu da stvarnih islamskih
kompanija skoro nema na tritu kapitala (stock market) te da svaka firma
makar djelimino posluje na nedozvoljenim principima, muslimanskim je
firmama ipak dozvoljeno takvo poslovanje, uz zadovoljenje etiri uslova.
Sva etiri uslova predstavljaju tek svojevrsno pranje svijesti pred
javnosti, a u praksi znae naprosto potpuno prikljuenje mehanizmima
zgrtanja globalnoga kapitala uz povremeno upuivanje savjeta isto
teoretsko-moralne naravi partnerima u poslu. 34 Tokom vremena pojedini
teoretiari su poziv partnerima na potivanje viih standarda postavili
ak kao obavezu muslimanskih kompanija. 35
Da je ova inicijativa stvarno bila podreena ostvarivanju uslova za
prikljuenje globalnom tritu kapitala a ne nekom postizanju ope
koristi, najbolje svjedoi injenica da su naelno proklamovani
tradicijski principi vrlo brzo prilagoeni teorijama neoliberalizma zbog
ega je konani plod toga spoja u teoretskim djelima i oslovljen
vjenanom vezom islama i neoliberalizma (sic.). Tako se savremeni
neoislamokapitalistiki identitet razvijenih muslimanskih drutava, kao i
onih u dinaminom razvoju, prezentira kao spoj procesa reprodukcije
sistema autentinih vrijednosti snano utemeljen na tradiciji ideacije i
33
Rehman, Aamir A., Gulf Capital & Islamic Finance, str. 191.
Rije je o slijedeim uslovima: osnovno poslovanje firme mora biti erijatski-pravno
legalno, visina kamate mora biti minimalna, veinski profit firme ne smije biti od kamate
i investitor odnosno menader duni su tano znati koji dio iznosa je dobiven iz
nezakonitih izvora te taj iznos trebaju podijeliti kao milostinju. Ovaj proces naziva se
ienjem. Vidi: Rehman, Aamir A., Gulf Capital & Islamic Finance, str. 192. i 193.
35
Vidi: ibid, str. 193. Zanimljivo je da se slina promjena, donesena vie uslijed sloenih
drutvenih i politikih prilika, dogodila upravo u isto vrijeme i u Republici Turskoj.
Snaan razvoj srednje klase koja, uslijed monopola vodee buroaske sekularno
orijentirane elite, nije mogla dobiti dovoljnu slobodu djelovanja na tritu, prouzroio je
otklon lijevo orijentiranih politikih stranaka kao i vjerskih muslimanskih pokreta, iji su
lanovi, uglavnom, i inili tu srednju klasu, od projekta dravne kontrole trita ka
slobodnoj ekonomiji iji je najjasniji izraz bio projekat Evropske unije. Kao posljedica
toga muslimanski vjerski pokreti usvojili su koncept ortodoksnoga neoliberalizma,
vjetaki ga spajajui s etikim i socijalnim uenjima nastalim unutar interpretativne
tradicije muslimana. Vidi zanimljivu studiju: Keyder, alar, The Turkish Bell Jar, New
Left Review, jul august 2004, br. 28, str. 7781.
34
52
PREGLED
univerzalnih standarda koje je usvojila konzervativna politika

orijentacija. 36 Pojednostavljeno, rije je tek o verbalnom, a u praksi strogo
ogranienom, insistiranju na moralno-etikim i kulturolokim
specifinostima tradicije muslimana, ali bitno preoznaenim
(resignified) 37 evro-amerikim normativnim kategorijama. Uspon
globalne neoislamokapitalistike elite bio je mogu zahvaljujui
objektivno postojeoj praznini u drutvu u pogledu odnosa bogate elite,
vjerski ili sekularno orijentirane, prema siromanima, u smislu izostanka
vee brige modernog muslimanskog drutva prema najugroenijim
kategorijama stanovnika. Pozivajui se na kur'ansko-sunnetski koncept
jednakog tretmana svih vjernika, a bivi frustrirana nemogunou
vlastitog veeg uea na regionalnom i globalnom tritu, srednja klasa u
usponu koncentrirala se na kritiku koruptivnoga sistema kojeg je razvilo
bogato stanovnitvo, posveujui se, istovremeno sa konstantnim
izraavanjem kritika i karitativnom radu sa niima klasama. Te aktivnosti
podrazumijevale su: dodjeljivanje finansijske pomoi ugroenim
kategorijama stanovnitva, organiziranje javnih kuhinja, privatnih
poliklinika, te posebne aktivnosti uz ramazan. Na taj nain budua
neoislamokapitalistika elita podrana je na drutvenoj i politikoj ravni
36
Usporedi: Atasoy, Yildiz (2009), Islam's Marriage with Neoliberalism: State

Transformation in Turkey, Palgrave Macmillan, New York, str. 10.
37
Pojam preoznaeno (resignified) koristi Judith Butler i to prvenstveno u kontekstu
rasprave o identitetu ovjeka u vremenu postmoderne. Razvijajui svoju teoriju izmeu
uenja, s jedne strane, Nietzschea, te, s druge strane, Foucaulta, Freuda i Lacana, Butler
pojam preoznaeno razumijeva kao promjenu znaenja nekoga fenomena omoguenu
postojanjem privremene praznine koja se javlja izmeu prvotne definicije toga fenomena
i njegovog kasnijega praktinog smisla; vidi: Butler, Judith (1997), Subjection,
Resistance, Resignification: Between Freud and Foucault, u njenoj knjizi: The Psychic
Life of Power: Theories in Subjection, Stanford University Press, Stanford, str. 94. Ne
ulazei ovom prilikom u raspravu openito sa stavovima poznate feministice Butler,
naglasit emo za na kontekst njeno veoma vano filozofsko-politiko tretiranje pojma
preoznaeno, kojega na drugome mjestu postavlja unutar rasprave o znaenju pojma
univerzalno, gdje ono univerzalno tumai kao stvarnost karakteriziranu stalnim
nadmetanjem i preoznaavanjem; Batler, Judith (2001), Contingnet Foundations:
Feminism and the Question of 'Postmodernism', u: Feminism in the Study of Religion: A
Reader, Continuum, New York, str. 633. Iz toga razloga preoznaavanje nekoga
fenomena moe istodobno znaiti i hibridnost njegovoga znaenja (Batler, Judith,
Contingnet Foundations, endnota 6, str. 646). Na tome tragu, pretpostavljamo da i
Atasoy koristi pojam preoznaavanje, mada ga posebno ne problematizira (Atasoy,
Yildiz, Islam's Marriage with Neoliberalism, str. 10). No, kako emo vidjeti, njegovo
izuzetno zanimljivo i vano tumaenje pojma univerzalno oslanja se na filozofskopolitiku kritiku razvijanu meu savremenom politikom ljevicom, argumentiranu,
izmeu ostaloga, savremenim itanjem Jacquesa Lacana, kao i Hegela, Freuda i sl.
PREGLED
53
upravo glasovima siromanih, a programi politikih stranaka koje e

promovirati njen rad sadrali su uglavnom spomenutu kritiku postojeeg
koruptivnog sistema, doim su izostale ozbiljnije analize ekonomskih
reformi ili, pak, plan poboljanja ljudskih prava. 38 Naprosto, narastajua
srednja klasa uspjenih poslovnih ljudi i poduzetnika uglavnom ruralnoga
porijekla i, samim time, shodno tumaenju modernih drutveno-politikih
teorija, prirodno nenaklonjenih graanskoj eliti, priliku za svoj razvoj
prepoznala je, prvo, u konfliktu s bogatom urbanom klasom te, potom,
kroz privremeni savez s niom graanskom klasom. Iz toga razloga
pojedine partije u svojim teorijama i saopenjima uvezivale su
neomarksistiku kritiku i svojevrsnu romantiarsko-milenaristiku
ideologiju, govorei o pravednoj islamskoj ekonomiji u kojoj kljuno
mjesto zauzimaju radnici, ali i o postizanju stepena blagostanja, gdje e
itavo stanovnitvo biti zaposleno, a plae e univerzalno odrediti
drava. 39 No, ve u narednom koraku, nakon stjecanja veeg politikog
utjecaja u drutvu, u elji da je bogata klasa prihvati kao partnera,
razvijajua neoislamokapitalistika elita napravila je otklon od siromanih
slojeva graana i radnika, ideoloki se suprotstavljajui sindikatima,
legitimirajui taj stav modernom doktrinom o naravi sindikata kao bitno
antiislamskoj. I dok je veliki broj vjernika, uslijed velikoga povjerenja i
simpatija koje je imao prema politikim i religijskim podravaocima ovih
grupa, nekritiki prihvatio doktrinu antiislamske naravi sindikata i
uope svega to je makar tek u naznakama podsjealo na socijalizam,
oslanjajui se na tekstove i pamflete koji su periodino objavljivani, elita
u usponu koncentrirala se na proposlovnu politiku koja je
podrazumijevala i otklon od ranije zagovaranog dravno kontroliranog
trita, a prema slobodnoj globalnoj ekonomiji.40 Na ovaj nain
neoislamokapitalistika elita usvojila je i dihotomiju u odnosu prema
pitanju ideolokih konstrukata modernoga koncepta religije i
sekularizacije. Iako je jedan od faktora stjecanja popularnosti meu
vjernicima bio kritikovanje sekularnih sistema koji gue religiju, ve
poetkom XXI st. sve vei broj teoretiara globalnog
neoislamokapitalizma poeo je govoriti o realnosti ak i nunosti
razdvajanja politikog i ekonomskog od striktno vjerskoga aspekta ivota,
naglaavajui samoregulirajuu logiku u politici i ekonomiji koja treba
Usporedi: Keyder, alar, The Turkish Bell Jar, str. 71.
Vidi: Tual, Cihan (2007), NATO's Islamists: Hegemony and Americanization in
Turkey, New Left Review, mart april, br. 44, str. 12.
40
Tual, Cihan, NATO's Islamists, str. 13.
38
39
54
PREGLED
biti izvan utjecaja religije. 41 Sasvim prirodno, ovakav stav prenesen je i

na pitanje ureenja drutva, pa je veoma lahko pronai, ak i u Bosni,
vjerske intelektualce i teologe koji u svojim javnim obraanjima brane
poziciju ak ontolokoga utemeljenja dihotomnog ideolokog konstrukta
sekularizacija religija.
Bijeg modernoga ovjeka od metafizikih principa ka deriviranju
onih isto naravnih, to je za posljedicu imalo, izmeu ostaloga,
temeljenje svake nove teorije samo na snazi diskurzivnoga uma, u
svakodnevnome ivotu prouzroilo je i relativiziranje znaenja
univerzalnog, to je, opet, u oblasti drutvenoga ivota dodatno razudilo
i od tradicije jo vie udaljilo moralno-etike ak i doktrinarne teorije.
Samim time relativiziranje univerzalnoga izravno je utjecalo na naelnu
jednaku mogunost pozicioniranja razliitih drutvenih grupa i ideja u
savremenom drutvenom kontekstu. No, uzevi u obzir injenicu da
svakodnevni ivot i izuzetno sloeni mehanizmi funkcioniranja
savremenoga drutva skoro iz trena u tren ono to je do juer objektivno
vrijedilo, sada dokida kao bezvrijedno, i obratno, u drutveno-politikoj
dimenziji moe se prepoznati neizvjesnost u definiranju univerzalnoga.
Shodno postmodernom razumijevanju stvarnosti, jedini nain odreenja
neeg univerzalnog ustvari je kroz njegov odnos s partikularnim te se
moe rei da je interes partikularnog zadovoljenje kljunoga aspekta,
dimenzije, univerzalnog. Meutim, postavlja se pitanje: kako stvoriti
politiko-drutveni okvir neega kada, ustvari, nema stabilnih entiteta na
kojima on poiva, a zadaa politike koja se stvara je upravo
emancipiranje tih entiteta? 42 tavie, ukoliko bi se i moglo, makar
privremeno, to se, ustvari, jedino tako i dogaa, neke partikularne
entitete ili njihove kljune karakteristike okvalificirati kao autentian
izraz univerzalnog, snagom dijalektike partikularnoga, putem tih
kljunih karakteristika kao aspekata univerzalnoga, i partikularno utjee
na promjenu samog univerzalnog. 43 Drugim rijeima, shodno prevazi
trenutnog drutvenog utjecaja neke grupe (ili ideje) mogue je da ono
univerzalno bude smatrano partikularnim ili da ono partikularno bude
pozicionirano u drutvu kao univerzalno. Iz toga razloga, a na osnovu
41
Ibid, str. 22.

Usporedi: Laclau, Ernesto (2000), Constructing Universality, u: Butler, Judith,
Ernesto Laclau, Slavoj iek, Contingency, Hegemony, Universality: Contemporary
Dialogues on the Left, Verso, London New York, str. 306.
43
Usporedi: iek, Slavoj (2000) Holding the Place, u: Butler, Judith, Ernesto Laclau,
Slavoj iek, Contingency, Hegemony, Universality: Contemporary Dialogues on the
Left, Verso, London New York, str. 316.
42
PREGLED
55
modernoga koncepta razumijevanja religije, teorije i principi krajnje

kontigentne, prolazne naravi, zahvaljujui nedovoljnoj kritinosti vjerskih
zajednica, mogu biti u javnosti predstavljeni kao univerzalni, nerijetko
pukim dodavanjem odreenog prefiksa (npr. prefiksa islamski, poput
islamska drava, islamska banka i sl.). Naalost, ovu sloenost
funkcioniranja savremenoga drutva uglavnom raspravljaju filozofi
politike ljevice, kako smo ve istakli, doim je teolozi, naroito
muslimani, skoro u potpunosti ignoriraju.
Spomenuta bazna jednaka mogunost vrenja utjecaja na drutvo,
odnosno zatite i promoviranja vlastitih interesa, biva u praksi
transformirana u izravno proporcionalan odnos izmeu stvarne moi
konkretne grupe (prije svega ekonomske, ali i politike i vojne) i njene
pozicije u drutvu. Kljuni mehanizam zadobijanja podrke u drutvu su
razni ideoloki konstrukti pomou kojih se nastoji opravdati neupitnost
neke teorije ili relevantnosti drutvenoga poslanja grupe.
Koncentrirajui se na djelovanje globalne neoislamokapitalistike elite,
ideoloki konstrukti kojima ona osigurava vlastitu poziciju, u drutvu
bivaju branjeni i promovirani uz pomo tzv. simbolike drutvene klase
koju ine razne muslimanske vjerske grupe, akademski profesori,
naunici i novinari. Iako po svojoj vokaciji ne bi trebali biti ekskluzivan
izraz samo jedne drutvene grupe, nerijetko kroz svoj javni i privatni
angaman, esto i nesvjesno, zapravo brane poziciju globalnog
neoislamokapitalizma. Poseban impuls takvome angamanu daju
muslimanske vjerske grupe, shodno prirodi svoga nastanka konstantno
otvorene za redefiniranje principa vjere, odnosno za doktrinarna
preoznaavanja. Ovo se u prvome redu odnosi na politiko-vjerske
nevladine muslimanske organizacije, potom vehabijske zajednice i
reformirane moderne sufijske redove. 44 Premda stepen njihove
angairanost nije isti, ipak, njihova ukljuenost u jaanje globalne
neoislamokapitalistike elite jednako je vana s obzirom da svaka vri
specifian prijenos interesa lanovima svoje ali i ire zajednice. Sasvim je
evidentno da su najskloniji doktrinarnim preoznaavanjima vehabijske
zajednice, zbog toga su i najsklonije agresivnim i ekstremnim
tumaenjima vjere, nevladine politiko-vjerske muslimanske organizacije
skoro savreno slue za povezivanje rada politikih stranaka s religijskim
zajednicama, doim predvodnici reformiranih modernih sufijskih redova
nerijetko svojom karizmom legitimiraju razliite ekonomsko-politike
projekte lokalnoga karaktera ili naprosto tite ugled utjecajnijih
44
56
Vidi: Atasoy, Yildiz, Islam's Marriage with Neoliberalism, str. 244.
PREGLED
pojedinaca. No, vano je naglasiti da prilino uslonjen kontekst u kojem

funkcionira savremeno drutvo sve manje doputa strogu definiranost
drutvenih grupa. Stoga se sve ee istraivai susreu s drutvenim, pa
tako i vjerskim, grupama ne primarnog ve sekundarnog, ak i
referentnog karaktera. Naime, s jedne strane, naroito mlade osobe
identificiraju se s grupama koja predstavljaju nita vie negoli simbol
njihovog protesta protiv neke pojave u drutvu, te, s druge strane, ne
razvijaju izravan odnos sa stvarnim nosiocima konkretne grupe ve
naelno izraavanje simpatija prema njoj i afirmiranje nekih njenih
stavova i simbola predstavlja zapravo sredstvo za postizanje nekog
vlastitog cilja. Tako je mogue unutar jedne zajednice pronai veliki broj
osoba koje se po svome porijeklu, inteligenciji, obrazovanju, kulturi i
generalnim sklonostima skoro ni u jednome segmentu ne podudaraju s
opim karakteristikama primarnih pripadnika te zajednice. 45
Izloivi gornje teze, vano je naglasiti da angaman globalne
neoislamokapitalistike elite poiva na izuzetno sloenim mehanizmima,
ali da se realizira pretpostavkama utemeljenim, rekli bismo, uobiajenom
modernom poslovnom logikom: da je pojedinac, individua, iskljuena iz
ire organizirane zajednice, objektivno slaba, te da je jedan od najveih
ljudskih poroka sklonost novcu. 46 Stoga je jedno od kljunih
investiranja globalnoga kapitalizma uope kreiranje identiteta ovjeka
baziranog na iskljuivanju drugoga i na prenaglaenoj individualnost.
Ulaganjem u pruanje linih koristi osobama na vanim pozicijama u
drutvu, pa tako i u crkvama i religijskim zajednicama, stvaranjem
Kao primjer naveli bismo sjajnu primjedbu spisateljice Alise Ganijeve koja, govorei
o irenju utjecaja vehabijske zajednice u Dagestanu kae: Da, dananje vehabije su
sasvim drugaije nego pre deset godina. Ranije su to bili neobrazovani ljudi, najee iz
odreenih krajeva. (...) Sada su to ljudi koji imaju jedan ili dva fakulteta koji su esto
zavrili u Evropi. Oni kritiki posmatraju politiki i socijalni sistem i na taj nain
izraavaju svoj protest. Nisu ak ni religiozni. (...) To je na poetku tinejderski bunt
koji potom prerasta u kriminal, jer tamo, pored misleih ljudi, idu i kriminalci koji se
kriju iza zelenih poveski i religioznih rituala. Pretvaraju se da su religiozni fanatici, a u
sutini ih ba briga za religiju, najvaniji je biznis. Ganijeva, Alisa (2013), Islamofob za
neupuene, NIN, br. 3268, str. 55.
46
Jednostavno rekavi, i stanje materijalnoga bogatstva i stanje materijalnoga siromatva
predstavljaju iskuenje za ovjeka, odnosno u oboma se moe nalaziti i opasnost ali i
spas. Blagoslovljeni poslanik Muhammed izmeu ostaloga uio je i dovu u kojoj je
dragoga Boga molio: Allahu moj, utjeem Ti se od zla kunje bogatstva, i od zla kunje
siromatva (Allahumma inni a'udu bike min arri fitna al-gina wa min arr fitna alfaqr). Hadis biljei Ibn Ab ad-Dun'y, prenosei ga od asne 'A'ie. Vidi: Ibn Abi adDun'ya, Islah al-Mal, Bejrut, Mu'assasa al-Kutub at-Taqafiyya, 1993, str. 121.
45
PREGLED
57
materijalnih ovisnosti kod elnih ljudi zajednica, kreiranjem takvog

moralnog ambijenta drutva u kojem viestruki profitabilni angaman
jedne osobe ili jedne porodice odnosno ue drutvene grupe, u nekoliko
institucija ili kompanija (razliiti upravni odbori, namjenske komisije i
sl.) u vremenu velike nezaposlenosti ne predstavlja neto negativno, neto
zasluno makar verbalnog prijekora, globalne neoislamokapitalistike
elite osiguravaju savrene uslove za ostvarenje vlastitih ekonomskih
ciljeva, dodatno unosei podjele meu graane, napose vjernike. Ranije
spomenuto reflektiranje globalnih politikih deavanja na dogaaje na
mikroplanu, manifestiranje neoliberalne doktrine oka (shock doctrine) na
mikroplanu koja podrazumijeva povremeno ali konstantno iniciranje
veih ili manjih, naizgled meusobno nepovezanih, kriznih situacija i
incidenata i iz toga izrastajuih novih autoriteta, te sklonost
savremenog ovjeka ka bijegu od zajednice, skoro su standardna matrica
na kojoj se razvija sadraj i odvija dinamika savremenog muslimanskog
drutva. Ovaj aspekt aktuelnog naina poslovanja u javnosti uglavnom
nije tretiran. Izuzetak su radovi u kojima se nekritiki iznose teorije
savremenog poslovanja muslimanskih banaka i firmi u kojoj je sva panja
koncentrirana na fikhsko-pravni aspekt 47, ili koji, pak, potenciraju
spomenute formalno-moralne obaveze muslimanskih poduzetnika prema
partnerima. 48 No, postoje i tekstovi koji predstavljaju pravo osvjeenje s
obzirom
da
ne
insistiraju
na
pohvalama
savremenog
neoislamokapitalistikog poslovanja, ve se prvenstveno koncentriraju na
posljedice njegovog djelovanja na ovjekovu intimu: duu i srce. 49
Posveujui se, na kraju, pitanju odnosa Islamske zajednice prema
usponu globalnog neoislamokapitalizma, istaknut emo da, po naem
dubokom uvjerenju, on ne moe biti graen na indiferentnom odnosu
prema toj pojavi, niti kroz pokuaje post festum izmirivanja razliitih
Npr. u Islamskoj informativnoj novini Preporod ve due vrijeme postoje redovne
rubrike pod nazivom Svijet biznisa i Islamsko bankarstvo.
48
Npr. Islamska ekonomija utopija ili stvarnost, Novo vrijeme, petak, 24. 5. 2013,
str. 14.
49
Npr. jedan od tih tekstova je: engi, Haris, Iman i njegovo ouvanje u uslovima
savremenog poslovnog ambijenta,
http://www.znaci.com/islam_u_drustvu/kritika_drustva/art4_0.html (stranica je bila
aktivna 21. 8. 2013. godine). Takoer vrijedi konsultirati i komentar istoga autora pod
nazivom Beskamatno kreditiranje,
http://www.znaci.com/nas_dijalog/pitanja/art346_0.html (stranica je bila aktivna 21. 8.
2013. godine). Ovim se mogu dodati i neki tekstovi objavljeni u novini Novo vrijeme,
npr.: Mahmutovi, Zehra, Pozajmi brzo, kajat e se natenane, 7. 8. 2013, str. 12.;
Ljevakovi, Abdurahman, Islamski koncept solidarnosti, 7. 8. 2013, str. 41.
47
58
PREGLED
muslimanskih grupacija, to nuno podrazumijeva neopravdano

banaliziranje i izbjegavanja stvarnoga problema. Na osnovu svoga ustava,
Islamska zajednica bi trebala obuhvatiti brigom sve muslimane, meutim,
jednako tako nuno je osigurati mehanizme zatite autentinosti njenoga
djelovanja u drutvu kao i nesmetan duhovni razvoj svakoga pojedinca.
Upravo je iz toga razloga ovaj rad radi primarno i napisan.
4. Institucija Islamske zajednice pred izazovima
neoislamokapitalizma
Kako smo naglasili, vjerovatno najloiji odgovor Islamske
zajednice na izazove jaanja globalnog neoislamokapitalizma, kao i
brojnih drugih izazova savremenoga ovjeanstva, bilo bi njihovo
ignoriranje. U sluaju kojega tretiramo, izostanak ozbiljnih analiza i
razvoja mehanizama ouvanja zrelog i kritikog odnosa u funkcioniranju
svih organa Zajednice prema brojnim vjerskim i drutvenim projektima u
naemu vremenu, znaio bi jednu od dvije stvari. Ili bi, kako smo ve
naveli, ignorantski odnos prema moguim problemima ukupno teko
stanje muslimana dodatno uslonio i, u konanici, doveo do nepomirljivih
podjela i rasta ope nesigurnosti u zajednici ili bi, pak, objektivno
primjetne anomalije u ivotu bosanskih muslimana bile tumaene
vulgarno-apokaliptikim sadrajima, kontekstualizirane mistinim i
okultnim teorijama zavjere.
Zato smatramo nunim potencirati kritiko ali snano otvaranje
Islamske zajednice prema javnosti, prema drutvu, koje podrazumijeva
uvaavanje pluralnosti razliitih miljenja i prevaliranje onih baziranih na
snazi i konzistentnosti intelektualnih argumenata, a ne na temelju sirove
moi (finansijske, politike i sl.). Posebno je vano, kako god se
naglaavanje potenciranja toga u XXI st. moe initi nepotrebnim, unutar
vjerskoga ivota bosanskih muslimana, naroito mladih, reaktualizirati
duhovne aspekte izraaja vjere. To, prije svega, podrazumijeva buenje
interesa za kulturnu i vjersku tradiciju bosanskih naroda, upoznavanje ali i
studiranje sadraja klasinih i savremenih oblika kulturnoga izraavanja,
razumijevanje i interpretiranje umjetnikih ostvarenja, insistiranje na
slobodi miljenja i prihvatanju pune odgovornosti za izreene stavove i
postupke, postavljanje u samo sredite interesovanja fenomen ljudske
due i njenoga odgoja, lijepoga ponaanja i sl.
Rije je, ustvari, o postupku koji zahtijeva punu predanost i
dosljednost, no, nuno ga je otvoreno osloviti i ponuditi makar konture
njegovoga poetka. Stoga smo slobodni predloiti est koraka, est
PREGLED
59
mehanizama koje bi, po naem miljenju, Islamska zajednica trebala

usvojiti u svome djelovanju.
4.1 Mehanizmi angairanog i drutveno odgovornog djelovanja
Islamske zajednice
Sjajna prilika za realiziranje ovih mehanizama koji trebaju
posluiti, kako smo naveli, kao garant ouvanja autentinosti i
opravdanosti djelovanja Islamske zajednice u savremenom bosanskom
drutvu sigurno je promjena naravi voenja aktuelnih rasprava oko
novoga ustava Islamske zajednice. Sve prethodno opisano, kao i pregrt
drugih injenica, sasvim dostatno ukazuju na vanost i iz njenoga
usvajanja izvedenu validnost pristupa pitanju najavljenoga reformiranja
Zajednice. Jednostavno reeno, Ustav Islamske zajednice trebao bi znaiti
ne samo koncentriranje na segment njenog pravnog normiranja ve prije
svega na adekvatno obrazloenje i shodno tome i daljnje razvijanje, svrhe
postojanja Zajednice koja je, zapravo, zajednica bosanskih muslimana,
dakle, sasvim konkretne grupe vjernika, sa sasvim konkretnim potrebama,
izraslim iz heterogenih pristupa i zbilji, ali i svakodnevnom ivotu.
Tradicijsko naslijee, ali ak i savremene politike analize, ocjenjuju
krajnje pogrenim i manjkavim temeljenje rada bilo koje institucije na
projekcijama samo jednoga pojedinca odnosno tek jedne ue interesne
grupe, a, ukoliko bi na taj nain bilo trasirano institucionalno djelovanje
bilo kojega aspekta ivota bosanskih muslimana, npr., takav angaman
povijest bi, izvan svake sumnje, okvalificirala kao nezreo, sebian i
neodgovoran in. Makar prethodno neplanirano, svakodnevnost pokazuje,
na ta smo ve ukazali, da je nae vrijeme obiljeeno snanim
djelovanjem u bti tehnokratskih institucija moi kojima upravljaju manje
interesne grupe, a nuna ravnomjerna distribucija moi i utjecaja
podrazumijeva snaenje tendencije demokratizacije institucija i to, u
prvome redu, kroz jaanje savjetodavnih tijela i parlamenata. 50 Na tragu i
50
Do kraja uproteno rekavi, preputanje donoenja presudnih odluka samo manjem

broju osoba iru zajednicu postavlja u podreeni odnos prema toj grupi i otvara
mogunost kreiranja dunikog odnosa veine prema manjini. Motreno u kontekstu
funkcioniranja savremenoga drutva u kojemu moderne drave ne tite temeljne interese
graana, ve prvenstveno podravaju trine projekcije multinacionalnih korporacija i
banaka, osnovna institucija oformljena kako bi se zatitila prava jedne zajednice
transformirana je u obinoga klijenta i to udruenja i institucije koje je sama osnovala
ili podrala u cilju vlastitog adekvatnijeg funkcioniranja. Usporedi: Habermas, Jrgen,
Im Sog der Technokratie, str. 118. i 119.
60
PREGLED
uenja blagoslovljenoga poslanika Muhammeda da je vjera naprosto

savjetovanje (naa). 51
a) Struktura Sabora Islamske zajednice
Pod ovim mislimo prije svega na promjene u dva pravca. Jedan
podrazumijeva nain odabira lanova Sabora u smislu preciziranja naina
odabira ueg kruga kandidata za konani saziv. Ne bi se trebalo dogaati
da, nakon izbora predstavnika na osnovnome nivou, u damijama, ti isti
predstavnici ne mogu biti birani za redovne lanove Sabore, ve oni
biraju redovne lanove na osnovu liste kandidata na koju nisu lino
utjecali, koja im je naknadno predoena.
Drugo, zadovoljavajui moralni integritet samo je jedna od dvije
temeljne karakteristike sabornika koja se snano naslanja na pitanje
kompetentnosti konkretnoga saborskog poslanika za adekvatan kritiki
angaman u radu Zajednice, na osnovu dubokog razumijevanja opih
prilika u svijetu i napose u Bosni. Samo na ovaj nain mogue je govoriti
o punoj mjerodavnosti nekoga vjernika za obaveze u radu Sabora.
b) Debirokratiziranje Islamske zajednice
Ve smo dva puta u radu naglasili da je savremeno doba
karakterizirano vjerovatno do sada u povijesti najsnanijim stepenom
manifestiranja
moi
sukusirane
u
rukama
profesionalnog
administrativnog kadra. S obzirom na izloenost svake institucije
utjecajima globalnih dogaanja, te uzevi u obzir naslijee
birokratiziranog socijalistikog sistema, sasvim je prirodno pretpostaviti
da i Islamska zajednica, makar jednim svojim dijelom, osjea posljedice
ope birokratizacije. Stoga je veoma vano da unutar sebe Zajednica
razvija tendenciju multiperspektivnog pristupanja aktuelnim problemima
kako bi se izbjegla ne samo svojevrsna monopolizacija u procesu
donoenja odluka, ve i osigurala interdisciplinarna saradnja strunih
osoba radi ostvarivanja zajednikog cilja. Ne bi se trebalo dogaati da
bilo kakve, naroito vane, odluke budu razmatrane izvan okvira
predvienih protokolom, niti da problemi budu rjeavani unutar
kruoka, daleko od kritike javnosti. Rad svake institucije, pa tako i
Hadis biljei imami Muslim prenosei ga od asnog Tamm ad-Dra. Vidi: a

Muslim, tom I, str. 74.
51
PREGLED
61
Islamske zajednice, jednako je bitan kako za njene lanove tako i za

drutvo uope. 52
c) Uvoenje i jaanje unutarnjeg sistema spreavanja korupcije
Djelovanje bilo koje organizacije voeno snano razvijenim
administrativnim aparatom istovremeno jaa i mogunost nezakonitoga
djelovanja osoba na visokim upravnim pozicijama. To nezakonito
djelovanje podrazumijeva razliite oblike zloupotrebe moi, i to politike,
poput pronevjere finansija, netransparentnosti novanih tokova,
kupovanja politikog utjecaja, korupcije u izbornom postupku,
prikrivanja koruptivnih radnji i sl. i administrativne, kao to su nezakonito
izdavanje razliitih dozvola i odobrenja uslijed koritenja protuusluga,
omoguavanja prekritelju da izbjegne zakonske sankcije i sl. 53 Iz ovoga
razloga drutvena odgovornost i zrelost svake institucije ogleda se u
razvijanju mehanizama za spreavanje korupcije, to treba biti popraeno
temeljitom analizom svih postojeih problema u njenom radu. Kao i
ostale, i ove aktivnosti trebaju biti javne.
d) Promoviranje principa praktine solidarnosti
Jedan od osnovnih izazova koji se postavlja pred projekat
Evropske unije jeste problem rjeavanja razliitih oblika krize, pa tako i
one finansijske. Za razliku od naelnog proklamovanja obaveze
52
Ovo pitanje moglo bi biti tretirano i kao pitanje odnosa centra i periferije,
problema naroito tematiziranog u literaturi orijentalista s naih prostora s kraja XX st., a
danas uglavnom obraivanog unutar muslimanske politike ljevice i neomarksista. Jedna
od temeljnih posljedica ovoga pristupa zasigurno je i objanjenje naizgled
paradoksalnoga dogaanja razliitog stepena razvijenosti administrativnih entiteta jedne
zajednice, zbog ega se, u irem kontekstu, umjesto este upotrebe sintagme razvijenost
drava radije upotrebljava pojam razvijenost drutava, s obzirom da taj pojam ne
podrazumijeva samo mogunost spomenutog razliitoga stepena razvijenosti, ve mu,
jednako tako, pririe i sposobnost prelaska, tranzicije, administrativnih granica.
Usporedi: Mourad, Mary, Mohammed Saad, Interview: Marxist thinker Samir Amin
discusses demise of capitalism, Al-Ahram, 2. 10. 2012,
http://english.ahram.org.eg/NewsContent/18/0/54564/Books/Interview-Marxist-thinkerSamir-Amin-discusses-dem.aspx (stranica je bila aktivna 21. 8. 2013. godine) Takoer
vidi njegovu analizu drutvenih i ekonomskih promjenama: Amn, Samr, Ma ba'd arRa'smaliyya al-Mutahalaka, Bejrut, Dr al-Frb, 2003, str. 223247.
53
Vidi vie: Budak, Jelena, Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju,
Privredna kretanja i ekonomska politika, Ekonomski institut, sveska 16, br. 106, Zagreb,
april 2006, str. 70. i 71.
62
PREGLED
meusobnoga pomaganja, snaniji, stabilniji entiteti imaju moralnu i

politiku obavezu sasvim konkretno pomagati slabijim (praktische
Solidaritt).54 Na ovaj nain razrijeila bi se danas prisutna bezizlazna
pozicija nastala iz podjele regija shodno politikim i finansijskim
uslovima koji u njima dominiraju, a koja podrazumijeva prebacivanje
pune odgovornosti za rjeavanje problema samo regiji, dravi, koja je
neposredno izloena krizi. Ustroj zajednice na entitete karakterizirane, na
jednoj strani, optimalnim, i, na drugoj strani, suboptimalnim uslovima, pri
emu se regije u kojima prevladavaju suboptimalni uslovi posmatraju ne
kao ravnopravni partneri, ve prije kao humanitarni sluajevi, naprosto je
greka i nikada nee poluiti njenu punu integraciju. 55
S obzirom da se, kako smo ve ranije naglasili, u dananjem
svijetu nemogue iskljuiti iz globalnih tokova, smatramo sasvim
opravdanim princip praktine solidarnosti primijeniti i u radu Islamske
zajednice, u smislu ravnomjerne distribucije naroito finansijskih
sredstava kroz sva muftijstva, odnosno medlise. Na taj nain Zajednica
bi djelovala mnogo kompaktnije.
e) Kritiko otvaranje prema muslimanskim organizacijama i
udruenjima
Ve due vrijeme Islamska zajednica sarauje s brojnim
muslimanskim vjerskim i vjersko-politikim udruenjima, domaim i
inostranim, napose sa nevladinim sektorom. Zasigurno je na taj nain
otvorena mogunost boljega razumijevanja savremenih trendova i
obogaen spektar odgovora na mnoge izazove. Pozitivno ocijenivi ove
napore, smatramo jednako vanim i dalje razvijati tendenciju saradnje i
to, u ovoj fazi, kroz kritiko valoriziranje kako angamana svake
organizacije i udruenja zasebno tako i svakog pojedinanog projekta.
Slino ranijim prijedlozima, i ovaj pristup bi podrazumijevao
javnost djelovanja, strunost osoba ukljuenih u razliite projekte ispred
Islamske zajednice ali i interdisciplinarni pristup.
54
Vidi: Habermas, Jrgen, Im Sog der Technokratie, str. 121. i 122.

Usporedi: Habermas, Jrgen, Ein Fall von Elitenversagen, Der Spiegel, br. 32, 5. 8.
2013, str. 27.
55
PREGLED
63
f) Kvalitativno jaanje odgojno-obrazovnog sistema Islamske

zajednice i ukazivanje veega povjerenja mlaem
visokoobrazovanom vjerskom kadru i intelektualcima
Iako se ovaj prijedlog, na neki nain, podrazumijeva sm po sebi,
ipak o njemu je, slobodni smo ustvrditi, veoma malo pisano. tavie,
shodno propozicijama jo uvijek vaeeg Ustava Islamske zajednice i na
osnovu analize do sada objavljenih lanaka koji tretiraju pitanje
donoenja novoga ustava, sa velikom sigurnou moe se zakljuiti da su
odgojno-obrazovne institucije Zajednice u velikoj mjeri marginalizirane.
Ono to se prirodno naslanja na ovaj problem jeste i nedovoljan interes za
mlae visokoobrazovne vjerske kadrove te mlae intelektualce uope.
Pratei rad meunarodnih konferencija te objavljene sadraje inostranih
strunih asopisa, uvia se snano prisustvo bosanskih autora koji su,
uglavnom zahvaljujui svojim snagama i vlastitom upornou, uspjeli
sebi izboriti mjesto u svjetskim akademskim krugovima. Zato bi bilo
sasvim prirodno pokrenuti jedan projekt koji bi vodio Fakultet islamskih
nauka u Sarajevu kao zasigurno kljuna odgojno-obrazovna institucija
Islamske zajednice, iji bi osnovni cilj bio povezivanje naih mladih
znanstvenika neangairanih unutar Islamske zajednice, to bi, sasvim
sigurno, doprinijelo i kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa.
Literatura
1. Al-Ahram (2002), Empire of Chaos challenged, br. 609.
2. Amn, Samr (2003), Ma ba'd ar-Ra'smaliyya al-Mutahalaka, Dr alFrb, Bejrut.
3. Atasoy, Yildiz (2009), Islam's Marriage with Neoliberalism: State
Transformation in Turkey, Palgrave Macmillan, New York.
4. Berger, Peter (1990), Reflections of an Ecclesiastical Expatriate, The
Christian Century.
5. Budak, Jelena (2006), Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu,
problemi ostaju, Privredna kretanja i ekonomska politika, Ekonomski
institut, sveska 16, br. 106, Zagreb.
6. Butler, Judith (2001), Feminism in the Study of Religion: A Reader,
Continuum, New York.
7. Butler, Judith (1997), The Psychic Life of Power: Theories in Subjection,
Stanford University Press, Stanford.
8. Butler, Judith, Ernesto Laclau, Slavoj iek (2000), Contingency,
Hegemony, Universality: Contemporary Dialogues on the Left, Verso,
London New York.
64
PREGLED
9. Ganijeva, Alisa (2013), Islamofob za neupuene, NIN, br. 3268.

10. Habermas, Jrgen (2013), Ein Fall von Elitenversagen, Der Spiegel,
br. 32.
11. Habermas, Jrgen (2013), Im Sog der Technokratie: Kleine politische
Schriften XII, Suhrkamp Verlag, Berlin.
12. Ibn Abi ad-Dun'ya, Islah al-Mal, Bejrut, Muassasa al-Kutub atTaqafiyya, 1993.
13. Keyder, alar (2004), The Turkish Bell Jar, New Left Review, br.
28.
14. Levitt, Steven D., Stephen J. Dubner (2005), Freakonomics: A Rogue
Economist Explores the Hidden Side of Everyting, Perfect Bound, New
York.
15. Levitt, Steven D., Stephen J. Dubner (2009), Superfreakonomics: Global
Cooling, Patriotic Prostitutes and why Suicide Bombers should buy
Insurance, New York Times, New York, 2009.
16. Mourad, Mary, Mohammed Saad (2012), Interview: Marxist thinker
Samir Amin discusses demise of capitalism, Al-Ahram.
17. Novo vrijeme (2013), iitski polumjesec: Mit ili stvarnost?, str. 18. i
19.
18. Politika (2013), Izvoz vehabizma iz Austrije na Kosovo, str. 9.
19. Rehman, Aamir A. (2010), Gulf Capital & Islamic Finance: The Rise of
the New Global Players, McGraw Hill, New York.
20. Sahih Muslim, Bejrut, Dar al-Kutub al-'Ilmiyya, 1991., tom I
21. Schmidinger, Thomas (2013), Gora: Slawischsprachige Muslime
zwischen Kosovo, Albanien, Mazedonien und Diaspora, Wiener Verlag
fuer Sozialforschung, Be.
22. Tual, Cihan (2007), NATO's Islamists: Hegemony and
Americanization in Turkey, New Left Review.
23. Weber, Max (1989), Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin
Maslea Svjetlost, Sarajevo
PREGLED
65
66
PREGLED
Mirela Badurina
UDK 159.922.8
MENTALNO ZDRAVLJE DJECE RANE ADOLESCENTNE DOBI

MENTAL HEALTH OF CHILDREN
IN EARLY ADOLESCENT AGE
Saetak
Rad opisuje istraivanje iji su rezultati omoguili bolje razumijevanje utjecaja
kvalitete relacijskog konteksta u razliitim obiteljskim, kolskim i drutvenim
dinamikama, kao interaktivnim sustavima, na mentalno zdravlje djeteta,
percipirano oima djeteta rane adolescentne dobi u Kantonu Sarajevo. U okviru
kvantitativnog istraivanja sudjelovalo je 734 uenika/ica viih razreda osnovne
kole (VIX razreda), koji su procjenjivali kvalitetu obiteljskog i kolskog ivota
na prilagoenim upitnicima za mjerenje obiteljskih i kolskih interakcija, te
svoje probleme na skali samoprocjene ponaanja mladih. Kvalitativno
istraivanje provedeno je sa roditeljima/starateljima i lanovima menadmenta
osnovnih kola ukljuenih u istraivanje (N= 31) u sadanjem drutvenom
kontekstu. U ovom radu prikazan je samo dio rezultata dobivenih u provedenom
istraivanju (Badurina, 2012).
Rezultati su analizirani s obzirom na ope i specifine aspekte kvalitete ivota i
mentalnog zdravlja djece rane adolescentne dobi, te mogunosti rane prevencije
u okviru Bronfenbrennerovog modela ekoloke integracije.
Kljune rijei: mentalno zdravlje djece adolescenata, aspekti kvalitete
obiteljskog i kolskog ivota, Bronfenbrennerov ekoloki sustav, internalizirani i
eksternalizirani problemi u djece adolescenata.
Summary
This paper contains a description of research whose results allowed better
understanding of the relation contexts influence on mental health of children as
perceived through the eyes of early adolescents in various family, school and
social dynamics as interactive systems in the Sarajevo Canton. 734 students
enrolled in primary school senior classes (V-IX) were a part of this research
which tried to determine the quality of family and school life, through the
customized Questionnaires for weighting the family and school interactions, and
self-evaluating their problems on a Youth Self Assessment Scale. The qualitative
research was conducted on parents/caretakers and members of primary school
PREGLED
67
managements included in the research (N=31), within the present social context.
Only a fraction of results obtained through the aforementioned research
(Badurina 2012) has been presented in this paper.
The analysis of obtained results has been performed in relation to the general
and specific aspects of the life quality and mental health of children in early
adolescent age, and possibilities of early prevention within the Brofenbrenner's
ecological integration model.
Key words: mental health of children in adolescent age, aspects of family and
school life quality, Brofenbrenner's ecological system, internalized and external
problems of children in adolescent age.
Uvod
Mentalno zdravlje je osnova djeijeg socijalnog i emocionalnog
razvoja, a time i blagostanja i funkcioniranja tokom cijelog ivota.
Premda predstavlja fundamentalnu komponentu opeg zdravlja, mentalno
zdravlje djece je esto zanemareno irom svijeta, naroito u nerazvijenim
i zemljama u razvoju (Goldney i sur., 2004.; Novak i Bai, 2008). Ovaj
nedostatak svjesnosti o problemima mentalnog zdravlja mladih rezultira
time da se ova kategorija populacije esto ignorie i zaboravlja kada se
kreira politika mentalnog zdravlja u mnogim zemljama. Dodatno, tu je i
stigma povezana sa problemima mentalnog zdravlja djece i mladih koja
utjee na njihovu kvalitetu ivota, ali i predstavlja barijeru za prevenciju i
tretman ovih patnji (prema Markovi, 2011). Mnoge teorije govore da
problemi u djetinjstvu predviaju probleme i u odrasloj dobi. Mentalni
poremeaji, zbog relativno visoke prevalencije i esto hroninog toka, kao
i poetka u adolescenciji i mlaoj odrasloj dobi, predstavljaju jedan od
prioriteta javnih zdravstvenih problema u svijetu. Oko polovine
dugotrajnih mentalnih poremeaja poinje prije 14. godine, to ukazuje
na vanost ulaganja u identifikaciju, prevenciju, ali i tretman poremeaja
u djece i adolescenata
(http://www.who.int/mental_health/resources/Child_ado_atlas.pdf: 16;
N.p., n.d. Web. 17 June 2011).
Teorijski pristupi etiologiji poremeaja u ponaanju polaze, sa
jedne strane, od biolokih, medicinskih i psiholokih stajalita, a s druge
sociolokih pristupa, dok se noviji pristupi priklanjaju integraciji jednih i
drugih. Socijalno okruenje ima vano mjesto u razmatranju etiologije
razliitih poremeaja u ponaanju, pri emu su obiteljsko i kolsko
okruenje vani konteksti unutar kojega djeca rane adolescentne dobi
68
PREGLED
kreiraju svoja uvjerenja o interpersonalnim odnosima, te u odnosu na njih

razvijaju obrasce socijalnih, emocionalnih i kognitivnih akcija.
Govorei o obitelji, nikako ne smijemo zaobii njezinu vanu
ulogu u formiranju osobe kroz rani razvoj i pojedinaan utjecaj svih
lanova obitelji kao i vanost ukupne obiteljske atmosfere u kojoj dijete
odrasta. Samo roditeljstvo i kvaliteta dijadnih obiteljskih odnosa, ve je
davno prepoznato kao znaajna komponenta zadovoljstva vlastitim
ivotom, sposobnosti prilagoavanja razliitim aspektima razvoja,
ponaanja djeteta, akademskim postignuima, moralnim razvojem kao i
osobinama linosti (Klarin, 2006, prema Wagner, 2008:121). Meutim,
strunjaci sve vie istiu vanost funkcioniranja cijele obitelji kao
sustava (Kereste, 2002, prema Wagner, 2008:120), koja omoguava da
se zadovolji egzistencijalna potreba za pripadanjem posebno kada je rije
o djeci rane adolescentne dobi koja ulaze ili prolaze kroz znaajnu
razvojnu fazu u kojoj ue kako se ostvaruje ovjek. Atmosfera u obitelji
te kvaliteta obiteljskih odnosa predstavljaju najsnaniji zatitni faktor, ali
i riziko-faktor za razvoj razliitih oblika poremeaja mentalnog zdravlja
kod djece i adolescenata. U naem istraivanju kvaliteta obiteljskog ivota
predstavlja osjeaj koherentnosti1 osjeaj pripadnosti obitelji kao vane
egzistencijalne potrebe, a koherentnost se posmatra i kao kritiki
element rezilijentnosti2 (prema Majki, 2011:274).
Kvaliteta kolskog ivota definira se kao skup pozitivnih i
negativnih iskustava i doivljaja u koli, te osjeaja povezanih sa
specifinim podrujima i posljedicama ivota u koli (Leonard, 2002).
Ope pozitivne i negativne osjeaje prema koli odnose se na opi
doivljaj kvalitete kolskoga ivota, dok specifina podruja kolskoga
ivota ukljuuju kvalitetu odnosa izmeu uenika i nastavnika, odnosa
uenika s vrnjacima, percepciju vanosti kolovanja za ivot, osjeaj
uspjenosti u koli, osjeaj samomotivacije za uenje (Raboteg-ari i
sur., 2009:698).
Meutim, najvea zapreka uenju ali i mentalnom zdravlju djeteta
jeste strah. Procjena nepoeljnih osjeaja prema koli pokazala se u
dosadanjim istraivanjima znaajnim indikatorom stresa to ga uenici
doivljavaju u koli. Osjeaj nemogunosti da se prati nastava, strah od
neuspjeha i doivljaj neuspjeha, prenatrpani sadraji nastavnih planova i
programa, metodi pouavanja, loi uvjeti, loi odnosi s nastavnicima,
nasilje meu uenicima i niz drugih faktora u koli poveavaju
nezadovoljstvo uenika kolom koje se oituje u njihovoj pasivnosti,
smanjenoj motivaciji, loijem kolskom uspjehu i izostajanju iz kole
(Leonard i sur., 2000, prema Raboteg-ari i sur., 2009:711). Nadalje,
PREGLED
69
tradicionalne kole usmjerene na reproduktivno znanje potiu kod djece

osjeaj straha, nekompetentnosti i nesigurnosti. Dijete poinje izbjegavati
takve situacije neugodnog osjeaja, ali poto kolu ne moe izbjei
poinje je identifikovati sa tim osjeajem i moe imati tendenciju razvoja
otpora prema koli, nastavnicima i odgovarati na kolski stres
maladaptivnim mehanizmima.
Zbog svega navedenog investiranje u mentalno zdravlje i kvalitetu
ivota djece adolescenata spada u najvanija ulaganja koja zajednica
moe napraviti. Bosna i Hercegovina kao relativno mlada drava u fazi
postratnog oporavka i izgradnje demokratskih odnosa treba obratiti
posebnu panju brizi cjelokupnog zdravlja djece i mladih.
Analogno, u naem istraivanju poli smo od holistikog3 gledita
i pribliili se konceptu Uriea Bronfenbrennera koji danas predstavlja
dominantni model biopsihosocijalnog pristupa u razvoju psihopatologije i
zahtijeva sagledavanje svih bitnih prediktora mentalnog zdravlja djece
rane adolescentne dobi, koristei se, za nae istraivanje, prilagoenim
Bronfenbrennerovim modelom ekoloke integracije sustava (slika 1;
prema Vuli-Prtori, 2001:15). Prema ovom modelu, dijete rane
adolescentne dobi4 (McConville, 1998) nalazi se u sredini, a oko njega se
u koncentrinim krugovima ire slojevi okoline, poevi od onih koji su
djetetu najblii i u kojima izravno sudjeluje pa do onih koji su mu
udaljeni i sa kojima je u indirektnoj interakciji. Djeiji razvoj se promatra
unutar konteksta u kojemu se razvoj odvija i koji uveliko ovisi o kvaliteti
interakcije izmeu djeteta i okoline, ne zanemarujui individualne
osobine djeteta. To znai da je djetetovo ponaanje, u svakom trenutku
djetetova razvoja, rezultat transakcije izmeu njegovih osobnih
karakteristika i okoline (Vuli-Prtori, 2002:2). Dakle, u sreditu ovog
prilagoenog modela (slika 1) posmatramo izloenost djeteta okolnostima
koje su (ne)povoljne za njegov adekvatan razvoj putem samoprocjene
djeteta (mentalno zdravlje/problemi mentalnog zdravlja). Drugi sustav,
mikrosustav ini njegova obitelj sa svim specifinostima (kvaliteta
emocionalnog odnosa, stilovi ponaanja roditelja, doivljaj koherentnosti,
pripadnosti obitelji). Slijedeu razinu ini egzosustav koji predstavlja
kvalitetu kolskog ivota (opu i specifinu) i najudaljeniji, ali ne i bez
utjecaja na pojedinca, ini makrosustav kao sustav drutvene tradicije,
vrijednosti, te openito kvalitete ivljenja u sadanjem drutvenom
okruenju (ekonomski problemi, nezaposlenost, siromatvo, zdravstveni i
obrazovni problemi). Mezosustav predstavlja kvalitetu odnosa izmeu
djeteta i okoline, te interakcije izmeu sustava, tj. aktivnu/pasivnu
povezanost sustava.
70
PREGLED
Prilagoeni Bronfenbrennerov model ekoloke integracije sustava: slika 1
Internalizirani i eksternalizirani problemi u djece i adolescenata

Sada ve tradicionalnu podjelu problema mentalnog zdravlja djece
i mladih na internalizirane i eksternalizirane prvi uvodi Achenbach, te ih i
razrauje irokom primjenom.
U internalizirane probleme ubrajaju se anksioznost, zabrinutost,
reakcije panike, te reakcije na stresne dogaaje koje ine supskale:
socijalne povuenosti, somatskih potekoa i anksioznosti/depresije.
Internalizirani simptomi ee se javljaju kod djevojica, a ukljuuju
fobije, brige, bolove u trbuhu, povlaenje, muninu, glavobolje,
povraanje, kompulziju, nesanicu, osamljivanje, depresiju, pla, stid,
strah krivnju. Za djecu s ovim simptomima karakteristino je pretjerano
kontrolirano ponaanje, prisutnost odreenih deficita u ponaanju ili
emocionalna inhibicija (Achenbach, 1966.; Achenbach i sur., 1989.;
Davidson i Neale, 1999.; prema Markovi, 2011), pri emu dijete
prvenstveno ima problem samo sa sobom. Eksternalizirani problemi
manifestiraju se kao nedovoljno kontrolirana ponaanja ka van, te
ukljuuju bjeanje od kue, iz kole, unitavanje imovine, rizino
zdravstveno ponaanje, destruktivno agresivno ponaanje, te antisocijalno
ponaanje i odnose na supskali preddelinkventnog ponaanja i
destruktivne agresivnosti. Eksternalizirani simptomi ee se javljaju kod
djeaka, a tipino ih prati nedovoljno kontrolirano, ekscesivno ponaanje,
te je karakteristino da dijete iznosi svoj problem kroz odnos s drutvom.
PREGLED
71
Internalizirani i eksternalizirani problemi nisu meusobno

iskljuivi i predstavljaju znaajne prediktore mentalnog zdravlja i
kvalitete ivota, te ishoda za budunost.
Epidemiolokih podataka o mentalnim problemima kod djece i
mladih ima vrlo malo iz ega direktno proizlaze potrebe i smjernice za
daljnjim istraivanjima. Da bismo govorili o vanosti preventivnih
programa za mentalno zdravlje djece adolescenata, dobrobit naeg drutva
ili tretirali kao ekonomski isplativije naine brige, pokuat emo utvrditi
kolika i kakva potreba postoji za intervencijom.
Metodoloki okvir empirijskog dijela istraivanja
Nastojali smo kroz ekoloki transakcijski model Uriea
Bronfenbrennera dosegnuti i bolje razumjeti povezanost fenomena
kvalitete obiteljskog i kolskog ivota sa mentalnim zdravljem djeteta
rane adolescentne dobi. Ono to predmet istraivanja ini posebno
znaajnim jeste da su skalom samoprocjene ponaanja ispitanika ispitani
internalizirani i eksternalizirani problemi djece rane adolescentne dobi,
koji su dovedeni u vezu sa varijablama kvalitete doivljaja zadovoljstva
unutar obiteljskog i kolskog ivota u trenutnom drutvenom kontekstu.
Sudionici
U istraivanju je sudjelovalo osam osnovnih kola u Kantonu
Sarajevo i obuhvaena je populacija uenika/ica starije osnovnokolske
dobi (1015 godina), koja je odabrana sluajnim uzorkom odjeljenja.
Anketirano je 734 uenika/ica od VIX razreda, te roditelja/staratelja oba
spola, lanove menadmenta kole (N= 31), u okviru kvantitativnog i
kvalitativnog istraivanja. Nakon eliminiranja svih upitnika koji nisu bili
potpuni, gdje je nedostajalo vie od 10% odgovora, u konaan uzorak za
dalje istraivanje ula su 713 ispitanika/ice.
Metode, tehnike i mjerni instrumenti istraivanja
U ovom istraivanju koristili smo kvantitativnu i kvalitativnu
tehniku prikupljanja podataka. Ispitivanje je provedeno u vie navrata
grupno, po odjeljenjima, u vrijeme redovne nastave u koli, uz odobrenje
menadera kole i potivanje Etikog kodeksa istraivanja o djeci
(Nagradi i sur. 2006) sa ciljem djelovanja u najboljem interesu djeteta,
njegove obitelji, cjelokupne zajednice te kvalitete istraivanja. Djeci je u
72
PREGLED
razredu na poetku sata predvienog za popunjavanje baterije upitnika,

data usmena uputa o ciljevima istraivanja, uz naglaenu anonimnost
istraivanja i potovanje djeijih prava.
Prema svrsi istraivanja koristili smo aplikativnu metodologiju
istraivanja koja ima za cilj da rezultati budu izravno primijenjeni u
praksi. Prema tipu istraivanja na osnovu vremenskog okvira provoenja
koristili smo cross studiju. Dakle, rije je o biopsihosocijalnom
istraivanju koje ima za funkciju da se opisuju fenomeni, interakcije te
znaajni prediktori.
Primijenjen je softverski paket za statistiku obradu podataka
SPSS 18.0. Kako bi se utvrdila pouzdanost pojedinih mjernih
instrumenata, izvrena je provjera testom pouzdanosti Cronbach's Alpha.
Radi lake interpretacije podataka i interakcije meu varijablama koriten
je generalni linearni modul multivarijantne prilagoene binarne regresije,
analize sa testom izmeu faktora na zavisnim varijablama, te Profile
Plots, Post Hoc Test i Bonfferoni test, a sve su analize provjerene i
neparametrijskim testom pouzdanosti Chi square.
Mjerni instrumenti
1. Opi sociodemografski podaci: spol, dob, podruje kole,
raseljenost/neraseljenost, vladanje u koli, akademski uspjeh,
strukturalne karakteristike obitelji (potpuna/nepotpuna, proirena
obitelj, hraniteljska obitelj ili neki drugi institucionalni smjetaj).
2. Skala samoprocjene ponaanja ispitanika: YRS Youth Self
Report (Achenbach i Rescorla, 2001) namijenjena je za
samoprocjenu ponaanja djeteta tijekom proteklih est mjeseci.
Skala se sastoji iz osam supskala koje ukazuju na sljedee
probleme: anksiozno-depresivna ponaanja, povuenost, somatske
potekoe, socijalni problemi, opsesivne misli, problemi sa
panjom, buntovnitvo i destruktivna agresivnost. Na osnovi
faktorskih analiza izdvojene su dvije osnovne ire kategorije
problema u ponaanju, internalizirani i eksternalizirani problemi,
te sindrome koji ne pripadaju ni jednoj od ove dvije grupe, to su:
problemi miljenja, problemi panje i socijalni problemi. Skala se
sastoji od 112 tvrdnji koje se procjenjuju na skali od 0-2 (0 nije
tano, 1 djelomino tano, 2 tano je). Ukupni problemi na
skali problema je zbir skorova na svim stavkama i moe biti od 0
do 240. Test pouzdanosti Cronbach's Alpha iznosi alfa = od .723
do .796 i upuuje na zadovoljavajuu pouzdanost skale.
PREGLED
73
3. Skala kvalitete obiteljskih interakcija KOBI (Vuli-Prtori,

2004) mjeri interakcije djeteta i roditelja na dvije dimenzije koje
odgovaraju onim aspektima obiteljske interakcije koji se u
literaturi najee opisuju dimenzijom prihvatanje (emocionalna
toplina, intimnost, jasne granice) i odbacivanje (rigidna kontrola,
emocionalno zanemarivanje). Skala se sastoji od pet supskala:
zadovoljstvo vlastitom obitelji, prihvatanje od majke, prihvatanje
od oca, odbacivanje od majke i odbacivanje od oca Skala ima 55
tvrdnji: 22 koje opisuju odnos djeteta s majkom, 22 opisuju odnos
djeteta s ocem i 11 tvrdnji koje se odnose na opu atmosferu u
obitelji. Supskala kvalitete obiteljskog ivota ispituje kako se
dijete osjea u svojoj obitelji, njegov osjeaj koherentnosti.
Zadatak ispitanika bio je da za svaki ajtem ili tvrdnju izabere
jedan od predloenih odgovora: 1. potpuno netano, 2. uglavnom
netano, 3. nisam siguran/a, 4. uglavnom tano i 5. potpuno tano.
Test pouzdanosti Cronbach's Alpha za skalu zadovoljstva
vlastitom obitelji iznosi alfa= .782. Test pouzdanosti Cronbach's
Alpha na skali procjene majinog ponaanja iznosi alfa= .875, a
alfa= .887 na skali procjene oevog ponaanja.
4. Skala kvalitete kolskog ivota SKO (Badurina, 2012:200)
namijenjena je za samoprocjenu opeg zadovoljstva kolskim
okruenjem, te specifinih aspekata kolskog ivota. Skala ima 20
tvrdnji koje se procjenjuju na skali od etiri stupnja (1 uope
nije tano, 2 uglavnom je netano, 3 uglavnom je tano, 4
potpuno je tano). Tvrdnje se odnose na opu atmosferu unutar
kole na ope pozitivne i negativne osjeaje prema koli i u koli,
te na specifina podruja kvalitete odnosa izmeu uenika,
nastavnika i vrnjaka, osjeaj kolske kompetentnosti, doivljaja
uenja, te osjeaja sigurnosti unutar kole. Upitnik je kreiran za
potrebe istraivanja i pilotiran prije istraivanja na uenicima
starije osnovnokolske dobi. Koeficijent nutarnje konzistencije
(Cronbach's Alpha) na ukupnoj skali procjene ope kvalitete
kolskog ivota iznosi alfa= .879 i upuuje na zadovoljavajuu
pouzdanost skale.
5. Za kvalitativnu analizu (Badurina, 2012:201209) rezultata
istraivanja dizajnirani su listovi za voenje, analiziranje i
kvalitativnu obradu podataka fokus-grupa sa roditeljima i
intervjua sa menadmentom kole.
6. Statistiki pokazatelji kvalitete drutvenog okruenja (Badurina,
2012:912, 5356) predstavljaju pokazatelje razliitih istraivanja
74
PREGLED
i njihovih rezultata (ekonomski problemi:

siromatvo, zdravstveni i obrazovni problemi).
nezaposlenost,
Rezultati istraivanja
Sociodemografske karakteristike
Pokazatelji rezultata govore da je priblian broj ispitanika
ukljuenih u istraivanje u odnosu na lokaciju kole, i to 49,6% iz
gradskog, te 50,4% ispitanika iz prigradskog okruenja. U kolama se
uoava neto vei broj djevojica (48,1%) u odnosu na djeake (46,9%).
Ispitanici, do svoje 14 godine, njih 67,4% nije mijenjalo mjesto
stanovanja, a 31,3% ispitanika su tokom svog ivota promijenili mjesto
stanovanja. Nadalje, ispitanici u najveem broju sluajeva ive u potpunoj
obitelji sa bratom/sestrom njih 66,8%, u proirenoj obitelji njih 13,9%, te
u obitelji kao jedno dijete njih 8,6%. U nepotpunoj obitelji ivi 10,5%
ispitanika, najee zbog razvoda roditelja, njih 6%. Uoava se da je 4,5%
ispitanika do svoje 14 godine doivjelo teko traumatsko iskustvo ranim
gubitkom jednog ili oba roditelja, najee oca, a 0,7% djece ivi sa
starateljima/rodbinom ili u Djeijem domu/Djeijem selu SOS (Badurina
2012:99101).
Kliniki znaajni problemi mentalnog zdravlja djece rane adolescentne
dobi
Iz grafikona 1 uoavaju se visoke razine somatskih problema
posebno kod djevojica to je u korelaciji sa kvalitativnim istraivanjem
(17883 opravdana asa u toku jednog polugodita, a neopravdanih 719,
ukupno 18602 izostanaka sa nastave u jednom polugoditu, menadment
kole; Moje dijete je esto bolesno. Astma, stomani problemi, majka;
Moje dijete dolazi umorno i neraspoloeno iz kole i ja ne znam kako da
mu pomognem, otac; Broj izostanaka po ueniku za ovo polugodite je
23,2%, najee zbog bolesti, menadment kole) (Badurina 2012:201
209).
Uoava se prevalencija anksioznih i depresivnih problema u djece
adolescenata sa priblino jednakom zastupljenou u odnosu na spol, te
moemo zakljuiti da djeca rane adolescentne dobi predstavljaju
visokorizinu grupu kada su u pitanju somatski, depresivni i anksiozni
simptomi. Socijalni problemi vie su prisutni kod djevojica, a uoavaju
PREGLED
75
se visoke razine destruktivne agresivnosti, te preddelinkventnog

buntovnog ponaanja kod djeaka (grafikona 1).
Rezultati istraivanja (grafikon 2) ukazuju na skoro dva puta veu
prevalenciju spektra internaliziranih problema (29%) u djece rane
adolescentne dobi od prevalencije kliniki znaajnih eksternaliziranih
problema (16,3%). Nadalje, vidimo da djeaci rane adolescentne dobi
predstavljaju visokorizinu grupu kada su u pitanju internalizirani i
eksternalizirani problemi, te se uoava i vea uestalost sveukupnih
problema kod djeaka. U odnosu na spolnu razliku u prevalenciji
ispitivanih problema, potvreni su rezultati iz literature koji se odnose na
veu uestalost sveukupnih problema kod djeaka (Cicchetti i Toth,
2009). Takoer, zanimljiv je visok procent internaliziranih problema kod
djeaka, koji je dobijen i u studiji u Njemakoj (Beyer i Furniss, 2007). U
odnosu na strukturu emocionalnih problema i problema ponaanja u
naem istraivanju potvreni su raniji rezultati koji ukazuju na veu
uestalost eksternaliziranih problema, problema panje i destruktivne
agresivnosti kod djeaka (Rescorla i sur., 2007:130142).
Grafikon 1.
76
PREGLED
Grafikon 2.
Kvalitativni podaci ukazuju da su roditelji/staratelji i menadment

kole skoro potpuno usaglaeni u procjeni destruktivne agresivnosti, tj.
spektra eksternaliziranih problema u odnosu na spektar internaliziranih
problema. Od ranije je poznato da je usaglaenost meu procjenjivaima
via kada su u pitanju eksternalizirani problemi nego internalizirani
(Rescorla i sur., 2007:351358), to je potvreno i naim istraivanjem
kroz fokus-grupe sa roditeljima/starateljima, te kroz intervjue sa
menadmentom kola (Badurina, 2012:201209). (Djeca danas imaju
najvie problema sa mentalnim zdravljem, a bogami i mi roditelji. Djeaci
se vie bezobrazno ponaaju, agresivniji su, neposluni, Ja ih se plaim,
otac; Najvie problema imamo u neadekvatnom ponaanju, neodgoju sa
djeacima vie nego sa djevojicama, menadment kole; Potreba za
rad sa djecom je velika. Primijetio sam ogromnu agresivnost i prijetnju, a
ne znam kako reagovati, menadment kole). Dwyer i suradnici utvrdili
su da roditelji tano identificiraju samo 30 do 46% djece s
internaliziranim poremeajem u ponaanju dok uitelji uspijevaju jo
manje od 26 do 34%. Istraivanja govore da samoprocjena djece daje
najtaniju sliku problema.
PREGLED
77
Povezanost aspekata kvalitete obiteljskog ivota sa mentalnim zdravljem

djece adolescenata
Vidljiva je povezanost varijabli percepcije roditeljskog
odbacivanja sa problemima mentalnog zdravlja u odnosu na
internalizirani i eksternalizirani spektar ponaanja (tabele 1). Moemo
rei da je osjeaj odbaenosti od majke znaajniji prediktor za razvoj
spektra internaliziranih probleme u djece adolescenata, dok je percipiranje
oevog odbacivanja znaajni prediktor za razvoj spektra eksternaliziranih
problema (raznim oblicima ovisnikog ponaanja).
Tabela 1.
Taj najbolniji oblik nasilja, emocionalno zanemarivanje od

roditelja, u dobi kad je posebno naglaen konflikt izmeu elje za
ivotom i elje za smru, moe voditi elji ne biti ovdje, jer je realitet
neprihvatljiv, a misli o smrti doivljavaju se kao privremeno ugodno
stanje koje barem na neko vrijeme oslobaa nagomilanu tenziju, bol.
Suicid je trei vodei uzrok smrtnosti meu mladima od 10 do 24 godine,
a 90% mladih koji su izvrili suicid imali su mentalni poremeaj u
vrijeme smrti (Merikangas i sur., 2010, prema Markovi, 2011.; grafikon
3). U ukupnom uzorku uoava se visok procent djece koja osjeaju da ih
niko ne voli i ne razumije (24,3%), te bezvrijedno i usamljeno osjea se
oko 20% djece, a njih 10,7% pomilja i namjerno pokuava da se ubije.
Uoava se negativna signifikantna korelacija, na prvom nivou (p<0,01),
izmeu suicidalnih ideja i pokuaja sa kvalitetom obiteljskog ivota
(Badurina, 2012:141). Djeca rane adolescentne dobi koja se osjeaju
odbaena i koja nisu u mogunosti da zadovolje svoju egzistencijalnu
potrebu za pripadanjem i ljubavlju u visokom su riziku za suicid.
78
PREGLED
Grafikon 3.
Sa druge strane, osjeaj koherentnosti kao jedan od najmonijih

principa rezilijentnosti omoguava djetetu zadovoljenje egzistencijalne
potrebe da pripada i da je voljeno onakvo kakvo jeste i kakvo postaje5, te
je proces separacije u ranoj adolescentnoj dobi uspjeniji i bezbolniji.
Tabela 2.
Iz tabele 2 uoava se znaajna uloga obitelji da se prilagodi novoj

situaciji,6 te spremnost da pomjeramo osobne granice, prihvatajui ono
to jeste, osvjetavajui vlastite kapacitete i slabosti, redefiniui staro i
kreirajui novo za radi obostranog zadovoljstva i razvoja. Moemo
zakljuiti da su znaajni protektivni faktori djece rane adolescentne dobi
PREGLED
79
osjeaj obiteljske koherentnosti rezilijentnosti kao emocionalne

vezanosti, tj. balans izmeu bliskosti, zajednitva i odvojenosti, kvaliteta
relacijskih odnosa sa roditeljima, te subjektivni osjeaj pripadnosti i
ljubavi koji obuhvata obiteljsku fleksibilnost za zajednitvo/odvojenost
potrebnu za ovaj razvojni period.7
Povezanost aspekata kvalitete kolskog ivota sa mentalnim zdravljem
djece adolescenata
Rezultati istraivanja govore da su djevojice neto zadovoljnije
kvalitetom kolskog ivota u odnosu na djeake. Srednja vrijednost na
opoj skali kvalitete kolskog ivota kod djevojica iznosi M=2,86 (od
maks. 4), a kod djeaka M= 2,79. Uenici su u prosjeku zadovoljni
kolskom kvalitetom ivota (M= 2,8 od maks. 4), te uglavnom
podjednako u odnosu na spol doivljavaju kvalitetu kolskog ivota
prosjenom (Badurina, 2012:114).
Iz tabela 3 moe se uoiti da postoji pozitivna signifikantna
korelacija izmeu kvalitete kolskog ivota sa kolskim uspjehom i
kolskom disciplinom. Takoer, uoava se negativna statistika, vrlo
znaajna korelacija, izmeu kvalitete kolskog ivota i dobi ispitanika.
Vidljiv je znaajan trend opadanja kvalitete kolskog ivota u odnosu na
dob. to su uenici stariji, to su manje zadovoljni kvalitetom kolskog
ivota (grafikon 4).
Kao to se vidi iz grafikona 5 i 6, statistiki su znaajne (p<0,01)

pozitivne korelacije kolskog uspjeha i discipline ispitanika sa opom
kvalitetom kolskog ivota. Ispitanici koji percipiraju vee zadovoljstvo
kvalitetom kolskog ivota postiu i bolji kolski uspjeh i openito
postiu bolju kolsku disciplinu. kolski uspjeh i disciplina u koli
uenika jedna je od mjera koje su se u ovom istraivanju uzimale kao
80
PREGLED
interveniue varijable, a odnosi se na opi uspjeh i vladanje u koli na

kraju prethodne kolske godine (od 1 do 5).
Iz tabele 4 moe se uoiti statistiki signifikantna korelacija

izmeu estog prisustva straha od kole i kolskog uspjeha. Uenici/ice
koji percipiraju vie nepoeljnih osjeaja (posebno na skali straha) od
kole postiu i manji akademski uspjeh.
PREGLED
81
Iz tabele 5 uoava se visok procent ispitanika koji percipiraju

nepoeljna osjeanja prema i u koli. Naime, 60% ispitanika ocjenjuju da
esto osjeaju strah od kole, a njih 47,5% ne osjea se sigurno u koli.
Dakle, dominantan osjeaj ispitanika u koli je strah. Strah je procjena
opasnosti za vlastiti ivot i zbog toga je vrlo znaajna emocija. Namee se
pitanje: zato djeca adolescenti procjenjuju kolu kao opasno okruenje za
njihov ivot?
Intenzivan strah kao indikator akutnog stresa u visokoj je
signifikantnoj korelaciji na svim supskalama problema mentalnog
zdravlja u djece adolescenata posebno na supskalama opsesivnih misli,
depresivno-anksioznih simptoma i somatskih patnji (tabela 6). Afektivne
posljedice kole na dijete su uoljive, te ih treba razumijevati dublje.
82
PREGLED
Nadalje, iz tabele 7 uoava se da postoji statistiki znaajna

povezanost (p<0.01) doivljaja kompetentnosti (zadovoljan/a sam
postignutim rezultatima, M= 3,39; u koli mogu pokazati svoje vjetine,
stvari koje dobro radim, M= 3,44), doivljaja uenja kao izazovnog i
zabavnog (nastava je zanimljiva, M= 2,86; uenje je zabavno, M= 2,51)
sa kolskim uspjehom ispitanika (Badurina, 2012:155).
Doivljaj uenja kao izazovnog i zanimljivog najznaajniji je

prediktor ne samo intrinzine motivacije za uenje nego i boljeg kolskog
uspjeha (grafikon 7). Ispitanici procjenjuju uenje i nastavu nedovoljno
zanimljivom i manje izazovnom (M= 2,51 i M= 2,86 od maks. 4), to je
u skladu sa izvjetajem Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona
Sarajevo (2011) u kojem se uoava da je Nastavni plan i program zadrao
sve karakteristike tradicionalnog programa, te dominantno frontalnom
metodom rada ne odgovara potrebama suvremenog drutva niti
specifinim obrazovnim potrebama djeteta. Ovi nalazi su u korelaciji i sa
nemogunou kontrole discipline u koli (grafikon 8).
PREGLED
83
Iz grafikona 9 i 10 moe se uoiti jasna povezanost poticanja

intelektualne znatielje i kritikog miljenja djece rane adolescentne dobi
sa boljim kolskim uspjehom i disciplinom u razredu. Dakle, kontakt sa
djecom rane adolescentne dobi mogu je samo ako ih shvatimo ozbiljno.
Ako se djetetu omogui prostor da odbrani svoje argumente ili izrazi
svoje kritiko miljenje i intelektualnu znatielju, potie se bolji kolski
uspjeh i bolja kolska disciplina.
Uoava se (tabele 8) znaajna povezanost akademskog uspjeha sa
osjeajem roditeljskog ponaanja u odnosu na ispitanike. Djeca rane
adolescentne dobi koja osjeaju pozitivnu potvrdu od oca i imaju bolju
kvalitetu relacijskog odnosa postiu i bolji akademski uspjeh, te se moe
zakljuiti da je za akademski uspjeh najznaajniji prediktor pozitivna
84
PREGLED
relacija sa ocem. Otac je ovjek koji dijete uvodi u veliki svijet. Zbog
toga je u ovom razvojnom periodu njegova uloga vrlo znaajna.
Povezanost akademskog uspjeha sa osjeajem roditeljskog ponaanja i

kvalitete obiteljskog ivota
PREGLED
85
Tabela 8.
Grafikon 11.
Iz grafikona 11 vidljiva je signifikantna pozitivna korelacija

(p<0,01) izmeu akademskog uspjeha i kvalitete obiteljskog ivota.
Obiteljska kvaliteta ivota utjee na akademski uspjeh uenika/ice.
Rezultati analize povezanosti ekolokog sustava i mentalnog zdravlja
djece rane adolescentne dobi
Iz tabele 9 moe se uoiti statistiki znaajna pozitivna korelacija
izmeu kvalitete obiteljskog i kolskog ivota, kolskog uspjeha i
discipline, kao i statistiki znaajna negativna korelacija izmeu kvalitete
obiteljskog i kolskog ivota i internaliziranih i eksternaliziranih
problema mentalnog zdravlja djece rane adolescentne dobi. Takoer,
uoava se negativna korelacija internaliziranih i eksternaliziranih
problema sa akademskim uspjehom i vladanjem u koli, posebno na
spektru eksternaliziranih problema. Djeca adolescenti koja pate od
86
PREGLED
eksternaliziranih problema imaju vee probleme sa disciplinom i

uspjehom u koli.
Ovim nalazom potvren je znaaj i utjecaj razliitih obiteljskih i
kolskih dinamika kao interaktivnih sustava na mentalno zdravlje djece
rane adolescentne dobi u trenutnoj drutvenoj atmosferi.
Povezanost ekolokih sustava sa mentalnim zdravljem djece: tabela 9
Zakljuak
Bronfenbrennerovi ekoloki sustavi statistiki su signifikantni i u
meusobnoj korelaciji, te su znaajni prediktori za ouvanje i poboljanje
mentalnog zdravlja djece rane adolescentne dobi.
Na osnovu nalaza o osjetljivosti adolescentnog perioda i potrebi i
elji za odvajanjem moe se zakljuiti da je uloga obitelji, roditelja, kole,
nastavnika, vrnjaka i drutva vrlo vana. Dominantni prediktori ouvanja
i unapreenja mentalnog zdravlja djece u periodu rane adolescencije su:
obiteljska koherentnost (osjeaj pripadanja obitelji te zadovoljenja
egzistencijalne potrebe za pripadanjem), kvaliteta relacijske komponente
(osjeaj prihvaenosti od majke i oca) kao aspekti mikrosustava, te
kolske relacijske komponente (pozitivne reakcije na kolu,
kompetentnost, odnosi uenik nastavnik i uenik vrnjak, sigurnost,
radost, intrinzina motivacija, zainteresiranost za uenje) kao aspekti
egzosustava. Nalazom moemo govoriti i o protektivnim faktorima koji
utjeu na period rane adolescencije i njene dinamike, te refleksije na
zdrav rast i razvoj adolescenta. Naalost, statistiki podaci i slika bh.
PREGLED
87
drutva u cjelini govore da drutvo ne pokazuje dovoljno interesovanje za

ovu populaciju, te moemo uoiti nesigurno okruenje u svim
segmentima u kojemu bh. djeca i adolescenti odrastaju.
Na osnovu nalaza moemo zakljuiti da skoro svako etvrto dijete
u ranoj adolescentskoj dobi u Kantonu Sarajevo pati, te je pod visokim
rizikom da razvije mentalne poremeaje. Prema procjeni prevalencije,
spadamo u grupu sa srednje razvijenim i nerazvijenim zemljama, sa
visokim prosjenim skorovima internaliziranih i eksternaliziranih
problema u djece adolescenata.8
Takoer, rezultati istraivanja ukazuju na jasnu potrebu za
poveanjem svjesnosti javnosti o adolescenciji koja je posebno fragilno i
psihopatolokim dekompenzacijama ugroeno ivotno razdoblje
(Nikoli, 2004), zbog ega je preventivna akcija u ovoj ivotnoj dobi vrlo
vana. Nadalje, vano je osvijestiti zdravstvene posljedice internaliziranih
i eksternaliziranih problema u djetinjstvu i adolescenciji na mentalno
zdravlje i kvalitetu ivota u odraslosti, te nae pojedinane i grupne
odgovornosti za stvaranje sigurnijeg okruenja za zdrav rast i razvoj
pojedinca i drutva u cjelini.
Iaeni Bronfenbrennerov model ekoloke integracije sustava
u trenutnom drutvenom kontekstu: slika 2
Potvren je ekoloki model ljudskog razvoja koji polazi od

vjerovanja da se sustavi ne mogu posmatrati izolovano jedni od drugih, te
da je za ljudski razvoj nuna otvorenost sustava na kontakt koji je aktivan
i obostran i koji zahtijeva spremnost na zajednitvo. Meutim, ono to se
uoava kroz kvantitativno i kvalitativno9 istraivanje jeste prisutnost
88
PREGLED
osjeaja nepripadnosti i otuenosti, to se uoava kod djece, roditelja,

kola (sa osjeajem da su svi sustavi preputeni sami sebi). Dakle, uoava
se iaenost Bronfenbrennerovom modela kao posljedica pasivne
povezanosti sustava koji ima tendenciju da se zatvara, a zatvaranjem
postaje dio procesa unutarnjeg raspadanja (slika 2).
Alarmantni rezultati su shvatljivi, te je potrebno mnogo
razumijevanja, znanja, volje i strpljenja od svih odgovornih, te sistemskog
pristupa rjeavanju ovog problema koji uveliko ovisi o naem dananjem
djelovanju sa ciljem odrivog razvoja.
Literatura
1. Achenbach, T. M., L. A. Rescorla (2001), Manual for the ASEBA
School-Age Forms & Profil. Burlington, Adomescents Prevalence and
Risk Factors. German Journal of Psychiatry.
2. Badurina, M. (2012), magistarski rad o temi Povezanost kvalitete
ivota i mentalnog zdravlja djece osnovnokolske dobi u Kantonu
Sarajevo, odbranjen 28. 3. 2013. na Medicinskom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu u okviru interdisciplinarnog postdiplomskog
studija Demografske promjene, zdravlje i upravljanje ljudskim
resursima u Bosni i Hercegovini Medicinskog fakulteta i Fakulteta
politikih nauka (Odsjek za sociologiju) Univerziteta u Sarajevu.
3. Beyer, T., T. Furniss, (2007), Child psychiatric symptoms in primary
school the second wave 4 years after preschool assessment. Soc
Psychiatry Psychiatr Epidemiol: 42(9), 753758.
4. Braja-ganec, A. (2003), Dijete i obitelj, emocionalni i socijalni razvoj,
Naklada Slap, Zagreb.
5. Bronfenbrenner, U. (1996), Ecological models of human development,
Oxford, International Encyclopedia of Education. Administration,
scoring and generic version of the assessment, University of Vermont
Department of Psychiatry Field Trial Version, Burlington, 3, 3743.
6. Bronfenbrenner, U. (1997), Ekologija ljudskog razvoja, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
7. Cicchetti, D., S. L. Toth, (2009), The past achievements and future
promises of developmental psychopathology: the coming of age of a
discipline, J Child Psychol Psychiatry: 50 (1-2), 16-25.
8. Child_ado_atlas.. World Health Organization. N. p., n. d. Web. 17
June
2011.
<http://www.who.int/mental_health/resources/Child_ado_atlas.pdf>.
9. Dwyer, S., J. Nicholson, D. Battisttutta (2006), Parent and Teacher
Identification of Children at Risk of Developing Internalizing or
PREGLED
89
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
90
PREGLED
Externalizing Mental Health Problems: A Comparison of Screening

Methods, Prevention Science: 7 (4), 343357.
Goldney, R. D., L. J. Fisher, G. Hawthorne (2004), WHO survey of
prevalence of mental health disorders, JAMA, 292(20), 24672468;
author reply 2468.
Heiervang, E., A. Goodman, R. Goodman (2008), The Nordic advantage
in child mental health, Separating Psychol Psychiatry: 49(6), 678685.
Kereste, G. (2002), Djeje agresivno i prosocijalno ponaanje u
kontekstu rata, Naklada Slap, Jastrebarsko.
Leonard, C. (2002), Quality of school life and attendance in primary
school, University of Newcastle, Newcastle.
Majki, V. (2011), Koncept rezilijentnosti i integrativni pristup u
porodinoj terapiji, Medicinska revija, UDK: 615.851. 1(470);
613.86(470).
Markovi J. (2011), Povezanost sociodemografskih faktora i stepena
porodine funkcionalnosti sa emocionalnim problemima i problemima
ponaanja dece uzrasta 4 do 11 godina, doktorska disertacija, Novi Sad.
McConville, M. (1998), Adolescence: Psychotherapy and the Emergent
Self, Taylor & Francis Gestalt institute, Cleveland.
Nagradi, S., M. Mikovi, i sur. (2006), Etiki kodeks istraivanja o
djeci, Vijee za djecu Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Nikoli, Maranguni, i sur. (2004), Djeja i adolescentna psihijatrija,
kolska knjiga, Zagreb.
Novak, M., J. Bai, (2008), Internalizovani problemi kod djece i
adolescenata, Ljetopis socijalnog rada: 15 (3), Univerzitet u Zagrebu,
473498.
Raboteg-ari, aki, ganec-Braja (2009), Kvaliteta ivota u osnovnoj
koli: povezanost sa kolskim uspjehom, motivacijom i ponaanjem
uenika. UDK:373.31.26(497.5), Institut drutvenih znanosti, Zagreb.
Rescorla, L. A., T. M. Achenbach, M. Y. Ivanova, L. Dumenci, F.
Almqvist, N. Bilenberg (2007), Behavioral and emotional problems
reported by parents of children ages 6 to 16 in 31 societies. Journal of
Emotional and Behavioral Disorders: 15, 130-142.
Rescorla, L., T. M. Achenbach, M. Y. Ivanova, L. Dumenci, F.
Almqvist, N. Bilenberg, et al. (2007), Epidemiological comparisons of
problems and positive qualities reported by adolescents in 24 countries,
J. Consult Clin Psychol: 75(2), 351-358.
Vuli-Prtori, (2002), Obiteljske interakcije i psihopatoloki simptomi u
djece i adolescenata, UDK: 159.922.2, Filozofski fakultet, Zadar.
Vuli-Prtori, A. (2001), Razvojna psihopatologija Normalan razvoj
koji je krenuo krivim putem, UDK/UDC:159.922:159.97, Filozofski
fakultet, Zadar.
25. Vuli-Prtori, (2004), Skala kvalitete obiteljskih interakcija, Zbirka

psihologijskih skala i upitnika, Zadar.
26. Wagner-Jakab, A. (2008), Obitelj-sustav dinamikih odnosa u
interakciji, UDK: 159.913. Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja 2008, Vol 44, br.2, str. 119-128.
Biljeke
1. Cohaerens (lat.) koji se dri zajedno, povezan, spojen.
2. Rezilijentnost (nevulnerabilnost) je fenomen, koji individua ili obitelj
posjeduje i koji dolazi do izraaja pri savladavanju nepovoljnih ivotnih
okolnosti (otpornost na stres). Rezilijentnost, ak bioloka, genetski
uvjetovana, razvija se u relacionom kontekstu.
3. Holizam je tendencija u filozofiji koja kae istina je uvijek samo u
cjelini (grki Holon), istinitost pojedinanih iskaza proizlazi iz cjeline.
Holistika perspektiva je temeljni antropoloki princip prema kojemu
razliite djelatnosti kulture treba promatrati u najirem smislu kako bi se
shvatile njihove uzajamnosti i povezanosti.
4. Rana adolescencija (1015 godina) period redefinisanja i
reorganizacije, predstavlja period razgradnje i prvih nesigurnih koraka
ka egzistencijalnom sebstvu. Dominantno obiljeje praeno je
poveanom potrebom za diferencijacijom sebe od drugih i razvoj
vlastitog identiteta. Adolescencija ukljuuje neto srodno paradigmi
promjene, temelj promjene egzistencijalnog statusa. Ona je doslovno
sabiranje iskustva djetinjstva i radikalna reorganizacija psiholokog selfa
za putovanje koje predstoji.
5. Dok djetinji self predstavlja neku vrstu dozvole za rad odraslima u
okolini, self adolescenta poinje da biva poduzetniki, postaje vie
autorski, autonoman, poinje sagledavati objektivnije i realnije, roditelje
vidi kao osobu koja ima i dobre i loe strane. Dominantno obiljeje
praeno je poveanom potrebom za diferencijacijom sebe od drugih i
razvojem vlastitog identiteta.
6. Adolescencija se smatra krizom na osobnoj i obiteljskoj razini, pri emu
se kriza razvija oko dva procesa intrapsihikom i interpersonalnom, te
njihovom interakcijom.
7. Wheeler to dramatino potencira, tvrdei da tek kada nas tretiraju kao
linost, to znai da nas smatraju biem sa vrijednim unutranjim
iskustvom mi poinjemo da cijenimo sebe vrsto doivljavajui to
kao stvarnost, i obrnuto, ostvarujui osjeaj za i prilagoavajui se
unutarnjem spektru iskustava, dijete adolescent postaje sposobno da se
okrene sredini i ukljui se u kontakt sa drugima, na ivotan, vibrantan i
pozitivan nain (McConville, 1998:22).
PREGLED
91
8. Grupu zemalja sa niim prosjenim skorovima prevalencija (oko 10%)

ine: Danska, Island, Norveka, Japan, vedska, Kanada (Heiervang,
Goodman, & Goodman, 2008), dok u grupi zemalja sa srednjim
prosjenim skorovima spadaju: SAD, Velika Britanija, Francuska,
Njemaka, Holandija, Poljska, gdje prevalencija iznosi oko 20%, (T. M.
Achenbach, 2010.; prema Markovi, 2011). Grupe zemalja sa visokim
prosjenim skorom su: Indija (34,2%, Srinath, 2005.; prema Markovi,
2011), Irak (49,2%, Al-Jawadi i Abdul-Rhman, 2007.; prema Markovi,
2011) i Republika Srbija (34% na skali internaliziranih problema,
Zdravlje stanovnika u Republici Srbiji, 2007).
9. Neki od odgovora dobivenih kroz fokus-grupe sa roditeljima/starateljima
i intervjue sa lanovima menadmenta kole (Sve je to fino to ti
pria, al nama je problem to nemamo posla, otac; Kad god doem u
kolu, priaju mi koliko je lo, majka; Mi nemamo uticaja na
promjenu kolskog programa to dolazi odozgo, Ministarstva i PPZ oni
sve zavre i samo nam dostave, menadment kole; Naa saradnja sa
CMZ ne postoji, djeca moraju u Sarajevo za svaki mali problem sa
zdravljem, menadment kole; kolsko gradivo je postalo sve tee i
meni je teko da pokazujem zadau djetetu kada doe iz kole nemam
vremena nizata, a kamoli da se druim sa njim, majka; Drutvo ni o
kome ne vodi rauna, samo o sebi, otac. Badurina, 2012:201210).
92
PREGLED
Sadmir Karovi
UDK 341.485
KRIVINOPRAVNO UTVRIVANJE ZLOINA GENOCIDA
THE CRIMINAL JUSTICE PROCEDURE FOR IDENTIFYING
THE CRIME OF GENOCIDE
Saetak
U ovom radu naglaena je vanost i kompleksnost identifikacije i definisanja
zatienih ljudskih skupina prilikom krivinopravnog utvrivanja postojanja
zloina genocida kao jedne od bitnih i specifinih odrednica ovog zloina. Autor
se osvrnuo na praksu meunarodnog pravosua iji je rad u znaajnoj mjeri
otklonio pojedine nejasnoe koje se odnose na pitanja koja nisu precizno i jasno
propisana u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
godine kroz nekoliko kljunih primjera koji omoguavaju jednostavnije
shvatanje, razumijevanje i tumaenje zatiene ljudske skupine. Kroz rad se
artikuliraju razliiti pristupi koji se odnose na identifikaciju i definisanje
zatienih ljudskih skupina kao i kritiki osvrt na ogranienost koncepta
genocida u skladu sa restriktivno propisanim uslovima.
Kljune rijei: genocid, zatiene skupine, meunarodno pravosue
Summary
The importance and complexity of identifying and defining human groups under
protection when there is ongoing the criminal justice procedure with the purpose
of determining the crime of genocide, is emphasized in this paper. The paper
also treats other aspects of protected human groups, as it represents one crucial
and specific determinants of that kind of crime.
In this paper the author dealt with the international judiciarys practices whose
work has largely eliminated indistinctions concerning the crudely and vaguely
prescribes issues in the 1948 Convention on the Prevention and Punishment of
the Crime of Genocide (CPPCG). For illustration of his standpoint, the author
uses several vital examples that enable clear comprehension, understanding and
interpretation of protected human groups. Different approaches referring to the
identification and defining of protected human groups, as well as the critical
reviewing of limitations of the concept of genocide in line with restrictively
prescribed conditions are also structured through the paper.
Key words: genocide, protected groups, the International Justice.
PREGLED
93
Uvod
Pored injenice da je genocid kao drutvena pojava poznat od
kada egzistira ljudski rod, kao krivino djelo u meunarodnom krivinom
pravu pojavljuje se tek 1948. godine. Podsjetimo i na to da je jedan od
prvih i danas u viestrukom smislu najvanijih dokumenata
novoformirane meunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim
nacijama, upravo Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida koja spada u korpus najznaajnijih meunarodnopravnih
dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva
meunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom
ratu, iji je posebno znaajni zagovornik bio Jevrej, poljski pravnik
Raphael Lemkin, ija je skoro cijela porodica rtva holokausta. 1 Termin
genocid je nastao prije izrade nacrta Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine kada je pravno formulisan
kao meunarodni zloin. U Rezoluciji 96(I) Generalne skuptine UN-a
genocid se definie kao uskraivanje prava na postojanje cijelim
ljudskim grupama. Rije genocid je prvi formulisao i upotrijebio
Raphael Lemkin kombinacijom starogrke rijei genos (rasa, rod, pleme)
i latinskog cide (ubijanje). 2 U krivino zakonodavstvo bive drave
krivino djelo genocida inkriminisano je u Krivini zakonik 1951.
godine. 3
Prije inkriminacije genocida kao posebnog meunarodnog
krivinog djela u katalogu krivinih djela protiv ovjenosti i vrijednosti
zatienih meunarodnim pravom, ovaj zloin je bio podvrsta zloina
protiv ovjenosti, zbog ega su i danas prisutna poistovjeivanja ovih
zloina s obzirom na odreene zajednike karakteristike (objekt zatite,
organizovanost izvrenja, umiljaj kao oblik vinosti i dr.).
Od usvajanja Konvencije o genocidu do danas u teorijskom i
praktinom smislu postoje brojne dileme i razliita shvatanja koja se
odnose na mogunosti zabrane kulturnog genocida, definisanje postojeih
zatienih ljudskih skupina i mogunost pruanja zatite i drugim
eki, S., Historija holokausta. Izlaganje na redovnoj tribini Univerziteta u Sarajevu
odranoj 26. januara 2010. godine povodom 27. januara Meunarodnog dana sjeanja
na rtve holokausta. Dostupno na:
http://www.camo.ch/PDFO/HISTORIJA_HOLOKAUSTA_SMAIL_CEKIC.pdf.
2
Lemkin, R., (1944), Axis Rule in Occupied Europe,Washington, D. C., str. 79.
3
Slubeni vesnik Prezidijuma narodne skuptine FNRJ, br. 2/50. Konvencija o
spreavanju i kanjavanju genocida iz 1948. godine stupila je na snagu 12. januara 1951.
godine.
1
94
PREGLED
skupinama, utvrivanje kvalitativne i kvantitativne komponente zloina,

utvrivanje znaajnog dijela zatiene ljudske skupine i druga znaajna
krivinopravna i krivinoprocesna pitanja. Nakon vie od pola vijeka od
usvajanja navedene konvencije prisutna su razliita shvatanja i
interpretacije koncepta genocida. U krivinopravnoj literaturi postoji
saglasnost da se dva ad hoc Meunarodna krivina tribunala za bivu
Jugoslaviju i Ruandu u svom radu i neposrednom postupanju iskljuivo
pridravaju restriktivnih uslova sadranih u odredbama Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine, bez obzira na
sve prisutnije kritike da je ovakvo shvatanje koncepta genocida previe
usko ogranieno i kao takvo prevazieno.
Poseban problem predstavlja injenica da navedena konvencija
nije preciznije, konkretnije i jasnije propisala pojedina bitna
krivinopravna pitanja u cilju lakeg postupanja kako u praksi
meunarodnog pravosua tako i na nacionalnom nivou. To znai da ne
postoje jasni i egzaktni brojani pokazatelji za utvrivanje praga kada
zloin prerasta u genocid, odnosno brojani omjer lanova grupe prema
kojima je preduzeta jedna ili kombinacija vie radnji izvrenja u odnosu
na ukupan broj, uz postojanje genocidne namjere kod izvrioca. 4 Takoer,
i u praksi meunarodnog pravosua evidentni su razliiti pristupi i
razliita tumaenja i shvatanja odreenih krivinopravnih odrednica
zloina genocida. Svi dosadanji pokuaji da se redefinie koncept
genocida i prilagodi realnim potrebama usmjerenim na univerzalnoj
zatiti ljudskih skupina u irem smislu okonani su neuspjehom.
Redefinisanje postojeeg koncepta genocida usmjereno je na proirenje
radnji izvrenja ovog zloina 5 kao i na propisivanje krivinopravne zatite
i za druge ljudske skupine (politike, kulturne, ekonomske, spolne). Jedan
od opravdanih i svrsishodnih razloga redefinisanja postojeeg koncepta
genocida jeste propisivanje univerzalne krivinopravne zatite s obzirom
Karovi, S. (2011). Civitas, asopis za drutvena istraivanja, broj 2, Fakultet za pravne

i poslovne studije, Novi Sad, str. 24.
5
U tom smislu posebnu panju zavreuje presuda Saveznog suda u Njemakoj iz 2000.
godine u predmetu Nikola Jorgi iz koje je evidentno da pojam genocid inkorporira i
radnje koje su usmjerene na unitenje vjerskog, kulturnog, nacionalnog i jezikog
identiteta konvencijski zatiene ljudske skupine, a koje se nazivaju kulturnim
genocidom. Evropski sud za ljudska prava je 12. jula 2007. godine donio presudu u
predmetu Jorgi protiv Njemake, broj aplikacije 74613/01, gdje se istie da su navodi
aplikanta koji se odnose na nadlenost neosnovani kao i da su njemaki sudovi pravilno
postupali prilikom odluivanju o genocidu, primjenjujui domae i meunarodno pravo.
4
PREGLED
95
na nemo meunarodne zajednice na planu efikasnog i blagovremenog

spreavanja.
1. Konvencijski koncept genocida
Usvajanjem Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida 1948. godine od Generalne skuptine Ujedinjenih nacija pravno
je formulisan i ustanovljen zloin genocida. Tako je ovaj zloin stekao
svoju krivinopravnu autonomnost sa odreenim specifinostima koje su i
danas predmet ozbiljnih naunih rasprava. Genocid (gr. genos pleme,
narod + lat. occidere ubiti) kazneno je djelo protiv ovjenosti koje se
sastoji u preduzimanju razliitih radnji upravljenih na potpuno ili
djelimino unitenje neke nacionalne, etnike, rasne ili vjerske skupine. 6
Navedenom konvencijom propisani su objektivni elementi zloina kao
i subjektivni element (genocidna namjera) kao specifino obiljeje
zloina. U praksi meunarodnog ad hoc Tribunala za bivu Jugoslaviju, u
lanu 4. Statuta, genocid je definisan na osnovu dva konstitutivna
elementa:
actus reus krivinog djela, koji se sastoji od jedne ili vie
taksativno propisanih radnji u lanu 4 (2) (objektivan element) i
mens rea krivinog djela, posebna ili specijalna namjera da se u
potpunosti ili djelimino uniti neka od zatienih grupa
nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa (subjektivan element). 7
Radnje izvrenja su propisane alternativno, tako da je za
krivinopravno postojanje ovog zloina dovoljno da izvrilac preduzme
jednu od pet taksativno propisanih radnji, uz zadovoljenje postojanja
subjektivnog elementa kod izvrioca koji se ispoljava kroz specifinu
namjeru potpunog ili djeliminog unitenja zatiene ljudske skupine.
Genocid se, s obzirom na njegov sadraj, svojstvo pasivnog subjekta i
pre svega subjektivnu komponentu-genocidnu (unitavaku) nameru kod
uinioca, esto oznaava kao zloin nad zloinima ili najtei, tzv.
kapitalni zloin. 8 Iz naprijed navedenog evidentno je da genocid
Sijeri-oli, H., et al. (2005), Komentari krivinih/kaznenih zakona u Bosni i
Hercegovini, Vijee Evrope/Evropska komisija, Sarajevo, str. 558.
7
http://www.icty.org: prvostepena presuda u predmetu Jelisi; prvostepena presuda u
predmetu Krsti, par. 542550.; prvostepena presuda u predmetu Kordi;
prvostepena presuda u predmetu Staki, par. 505.
8
kuli, M. (2005), Meunarodni krivini sud: nadlenost i postupak, Dosije, Beograd,
str. 219.
6
96
PREGLED
predstavlja najtei zloin protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih

meunarodnim pravom s obzirom na to da se potpuno ili djelimino
unitenje odnosi na pripadnike ili lanove odreene nacionalne, etnike,
rasne ili vjerske skupine, a ne na ovjeka kao pojedinca. Objekt napada
kod krivinog djela genocida je zatiena ljudska skupina, to predstavlja
jednu od bitnih specifinosti zloina genocida u odnosu na ostala krivina
djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom.
Meunarodni zloin genocida je na istovjetan nain (konvencijski)
propisan u Rimskom statutu meunarodnog krivinog suda (lan 6),
Statutu Meunarodnog tribunala za gonjenje lica odgovornih za ozbiljne
povrede meunarodnog humanitarnog prava izvrene na teritoriji bive
Jugoslavije (lan 4) kao i Statutu Meunarodnog krivinog tribunala za
Ruandu (lan 2). U lanu 4. Statuta Tribunala za bivu Jugoslaviju u
potpunosti su preuzete odredbe II i III Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine.
Sasvim sigurno moe se konstatovati da je ovaj koncept genocida
u znatnoj mjeri usko ogranien s obzirom na restriktivne uslove i da ne
dozvoljava ekstenzivno (ire) tumaenje elemenata genocida, to u
odreenim specifinim situacijama dovodi do kolizije odnosno
protivrjenosti s neposrednom svrhom (ciljem) Konvencije o genocidu. U
praksi meunarodnog pravosua evidentna je dosljedna primjena
materijalnih odredbi sadranih u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
genocida.
Krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava su
propisana i u Krivinom zakonu Bosne i Hercegovine 9 u skladu sa
meunarodnim ugovorima i konvencijama, ime je naa zemlja
ispotovala svoje obaveze. Zloin genocida kao autonomno krivino djelo
je propisan u lanu 171. 10 Krivinog zakona Bosne i Hercegovine te je u
normativnom smislu zloin nad zloinima inkorporiran u nacionalno
krivino zakonodavstvo. Konvencijsko definisanje pojma genocid je na
isti nain inkorporisano odnosno inkriminisano i u domaem
Krivini zakon Bosne i Hercegovine proglasio je visoki predstavnik za BiH 24. 1.
2003. godine. Odlukom br. 101/03 je objavljen u Slubenom glasniku BiH, br. 3/03 od
10. 2. 2003. godine. Ispravke KZ BiH su objavljene u Slubenom glasniku BiH, br.
32/03 od 28. 10. 2003. godine. Navedeni tekst KZ BiH usvojila je i Parlamentarna
skuptina BiH, nakon ega je objavljen kao preieni tekst KZ BiH u Slubenom
glasniku BiH, br. 37/03 od 22. 11. 2003. godine. KZ BiH stupio je na snagu 1. 3. 2003.
godine.
10
U lanu 171. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine zloin genocida je propisan na
isti nain kao u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocid iz 1948. godine.
9
PREGLED
97
(nacionalnom) pravu susjednih zemalja Srbije 11, Hrvatske 12, Crne

Gore 13.
2. Kompleksnost definisanja zatienih skupina
Jedno od krucijalnih pitanja prilikom utvrivanja postojanja
zloina genocida jeste odreivanje odnosno identifikacija zatiene
ljudske skupine. Uvaavajui restriktivne uslove propisane u Konvenciji o
spreavanju i kanjavanju genocida iz 1948. godine, odreivanje
zatiene skupine je posebno znaajno prilikom utvrivanja postojanja
genocidne namjere kod izvrioca zloina. Ono to razlikuje genocid od
drugih zloina je njegov fokus na skupine. 14 Preduzimanje jedne ili
kombinacija vie radnji sadranih u lanu II navedene konvencije od
izvrioca zloina nije samo po sebi dovoljno da se taj zloin kvalifikuje
kao genocid. Pored utvrivanja postojanja objektivnih elemenata (radnja
izvrenja actus reus) i subjektivnog elementa, tj. genocidne namjere
(mens rea) kao specifinog i jedinstvenog obiljeja zloina genocida,
potrebno je identifikovati i definisati zatienu ljudsku skupinu.
U lanu 4. stav 2. Meunarodnog suda za krivino gonjenje osoba
odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava
poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine za postojanje
genocida, pored preduzimanja jedne ili vie od pet taksativno propisanih
radnji 15 izvrenja, zahtijeva i namjeru da se u cijelosti ili djelimino
uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa kao takva 16. Prema
lan 370. Krivinog zakonika Republike Srbije, objavljen u Slubenom glasniku
RS, br. 85/05.
12
lan 156. Krivinog zakona Republike Hrvatske, objavljen u Narodnim novinama,
br. 110/97.
13
lan 426. Krivinog zakona Republike Crne Gore, objavljen u Slubenom listu
RCG, br. 70/03.
14
Amann, D. M. (2002), Group Mentality, Expressivism, and Genocide, International
Criminal Law Review 2, 93.
15
lan II Konvencije o genocidu definie radnje izvrenja koje predstavljaju genocid:
ubistvo lanova grupe (naroda); uzrokovanje tekih tjelesnih ili mentalnih povreda
lanovima grupe (pripadnika odreenog naroda); namjerno podvrgavanje grupe takvim
ivotnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja;
uspostavljajui mjere s namjerom spreavanja raanja u okviru grupe (naroda); prinudno
premjetanje djece iz jedne grupe u drugu.
16
Subjektivni element zloina genocida je u praksi meunarodnog pravosua uslovljen
postojanjem specijalnog ili posebnog umiljaja kod izvrioca zloina bez obzira da li je
rije o utvrivanju individualne krivine odgovornosti ili odgovornosti drave za zloin
genocida.
11
98
PREGLED
prof. Bassiouniju, ovo je bila definicija genocida sa najkontraverznijim

aspektima. 17 Takoer, profesor Kaseze ukazuje na negativne
karakteristike spomenute konvencije te, izmeu ostalog, navodi da ista
ne obuhvata politiki, kulturni (i ekonomski) genocid. 18 Izvorni nacrt
Konvencije o genocidu je ukljuivao zatitu i drugih skupina, ali prilikom
usaglaavanja nije postignut potreban kompromis izmeu drava,
posebno predstavnika biveg SSSR-a, tako da prvobitna koncepcija
genocida nije zaivjela na nain kako je to bilo zamiljeno. Konvencija o
genocidu je bila krivinopravni odgovor na masovne zloine izvrene u
Drugom svjetskom ratu pod okriljem faizma i nacizma, pogotovo nad
manjinama (Jevrejima, Poljacima, Romima). U tom smislu, evidentni su
bili razliiti pristupi i stavovi u pogledu pronalaenja optimalnog
krivinopravnog rjeenja. Uvaavajui oprene pristupe i stavove,
navedena konvencija je na jedan uopen nain propisala zatiene ljudske
skupine ne opisujui pojedinosti u smislu njihove identifikacije i
diferencijacije. Ovakvim konceptom ne tite se drutvene grup(acij)e kao
to su politike i sline organizacije i/li kolektiviteti, jer pripadnost
odreenoj politikoj grupi jeste odluka pojedinca odnosno stvar njegovog
personalnog izbora, a ne fakt na ije nastupanje on nije imao nikakvog
utjecaja, kao u sluaju pripadnosti jednoj od gore navedenih zatienih
grupa. 19 Navedenom odredbom propisana je meunarodnopravna zatita
za etiri skupine nacionalne, etnike, rasne ili vjerske skupine, ime se
iskljuuje krivinopravna zatita drugim skupinama kao to su
ekonomske, politike, kulturne, spolne ili neke druge.
Dakle, nepropisivanje krivinopravne zatite i za ove grupe dovodi
do apsurda da je mogue izvriti meunarodni zloin koji ima sva
obiljeja zloina genocida koji se kao takav nee kvalifikovati kao
genocid zbog injenice da Konvencijom nije propisana zatita i za ove
skupine. Ovakav pristup zanemaruje i ignorie humanu i univerzalnu
dimenziju usmjerenu na pruanje zatite i drugim ljudskim skupinama
koje mogu biti objekt napada u krivinopravnom smislu.
17
Schabas, William A. (2001), Was Genocide Committed in Bosnia and Herzegovina?

First Judgments of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia,
Fordham International Law Journal, Volume 25, Issue 1, Article 2, 36.
18
Kaseze, A. (2005), Meunarodno krivino pravo, Beogradski centar za ljudska prava,
Beograd, str. 111.
19
Seizovi, Z. (2007), Nalije svjetske pravde. Presuda meunarodnog suda pravde,
str. 26, Drutvena istraivanja asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, godina
I, br. 1.
PREGLED
99
U tom kontekstu interesantno je shvatanje zatiene grupe od

Meunarodnog krivinog suda za Ruandu u predmetu protiv Akayesa
gdje se navodi da su sve stabilne i trajne skupine 20 zatiene.
Odbacivanje pruanja zatite i za druge ljudske skupine opravdava se
injenicom da su iste mobilne i nestalne, interesno ili ideoloki povezane,
te kao takve ne mogu se smatrati objektom napada u smislu odredbi
Konvencije o genocidu. Pretresno vijee Meunarodnog krivinog
tribunala za Ruandu je u svojoj presudi preciznije definisalo etiri
zatiene ljudske skupine. Nacionalna grupa je definisana kao skupina
ljudi koja dijeli pravnu vezu zasnovanu na zajednikom dravljanstvu.
Etnika grupa je definisana kao grupa iji lanovi dijele zajedniki jezik
ili kulturu. Rasna grupa je zasnovana na nasljednim fizikim crtama koje
se identificiraju s geografskim podrujem, nezavisno od jezikih,
kulturnih, nacionalnih ili religijskih faktora. Vjerska grupa je definisana
kao skupina iji lanovi dijele istu religiju, vjeroispovijest, vjerske obiaje
ili vjerovanje.
Svrha propisivanja genocida kao posebnog meunarodnog zloina
u katalogu krivinih djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih
meunarodnim pravom jeste da obezbijedi krivinopravnu zatitu
propisanim skupinama u smislu prava na postojanje (pravo na ivot,
bivstvovanje, egzistenciju). Uvaavajui svrhu propisivanja genocida kao
meunarodnog zloina evidentna su nastojanja brojnih istraivaa
genocida u svijetu koji preferiraju ire (ekstenzivno) shvatanje i
tumaenje zatiene grupe u cilju obezbjeenja krivinopravne zatite za
sve skupine koje mogu biti objekt napada. 21 Negativna karakteristika
navedene konvencije je u tome da ista ne propisuje kriterije za jasnu
diferencijaciju i jasno odreivanje zatiene grupe, to predstavlja
problem posebno u praktinom smislu prilikom postupanja u praksi
domaeg i meunarodnog pravosua. Popis zatienih skupina u
Konvenciji o genocidu, iako restriktivan, sadri nejasne pojmove bez
dodatnih kriterija. 22
20
Prosecutor v. Akayesu (ICTR-96-4-T), Judgment, 2 September 1998, para. 516.

Posebno je interesantno nastojanje Antonia Kasezea koji preferira proirenje
krivinopravne zatite i za druge ljudske skupine, to predstavlja jedan od valjanih
razloga da se odredbe Konvencije prilagode realnim potrebama i obezbijedi najvii nivo
univerzalne zatite. Takoer, Leo Kuper naglaava ogranienost odredbi Konvencije o
genocidu u smislu propisivanja krivinopravne zatite samo odreenim grupama.
22
Bettwy, D. S, (2011), The Genocide Convention and unprotected groups: Is the scope
of protection expanding under customary International law? Notre Dame Journal of
International & Comparative Law, 172.
21
100
PREGLED
S druge strane, oteavajua okolnost jeste nepostojanje

univerzalnog i opeprihvaenog odreivanja i definisanja nacionalne,
etnike, rasne ili vjerske skupine koje bi moglo posluiti kao osnov za
utvrivanje zatiene grupe. Nepropisivanje jasnih kriterija za
odreivanje zatiene skupine u Konvenciji posebno je izazvalo
potekoe prilikom odreivanja zatiene grupe kada je u pitanju genocid
u Ruandi, zbog toga to sukobljene strane (Tutsi i Hutui) govore isti jezik,
dijele istu kulturu, religiju, fizike osobine kao i druge objektivne
karakteristike. Uvaavajui navedene potekoe i probleme prilikom
identifikacije i diferencijacije zatienih skupina kao posljedicu
nepreciznosti odreivanja navedenih skupina u Konvenciji o genocidu,
praksa meunarodnog pravosua odnosno praksa dva ad hoc tribunala je
pruila razliite odgovore kako i na koji nain pristupiti identifikaciji
zatiene skupine. U tekstu koji slijedi navesti emo razliite pristupe i
interpretacije prilikom identifikacije i definisanja zatiene skupine sa
konkretnim primjerima iz prakse meunarodnog pravosua koja je od
izuzetnog znaaja bez obzira na prisutne negativne kritike.
2.1 Objektivno, subjektivno i objektivno-subjektivno odreenje
zatiene grupe
Doprinos u rjeavanju odreenih nejasnoa koje su posljedica
nedovoljno jasnog i preciznog definisanja znaajnih krivinopravnih i
krivinoprocesnih pitanja nedvosmisleno su pruila dva ad hoc tribunala
koji su prilikom postupanja u konkretnim predmetima koji inkorporiraju
zloin genocida omoguili lake i jednostavnije tumaenje i shvatanje
identifikacije zatiene skupine. Praksa Tribunala nije sasvim
ujednaena u odnosu na pitanje da li se zatiena grupa moe odrediti
oslanjanjem na izvrioevo identifikovanje grupe kao nacionalno, etniki,
rasno, ili verski specifine, ili je neophodno utvrditi objektivne
karakteristike koje bi grupu inile specifinom. 23
Uvaavajui da genocid kao meunarodno krivino djelo spada u
katalog sloenih krivinih djela, nedoreenost Konvencije o genocidu o
bitnim krivinopravnim odrednicama, kao to je identifikacija zatiene
skupine, utvrivanje kvalitativne i kvantitativne komponente zloina i dr.,
izaziva brojne dileme, nejasnoe i razliite interpretacije koncepta
genocida. Genocid je u praksi meunarodnog pravosua opisan kao
Ivanievi, B., et al. (2008), Vodi kroz Haki tribunal, propisi i praksa, Misija
Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju u Srbiji, 69.
23
PREGLED
101
zloin nad zloinima, 24 iz ega razumljivo proizlazi i kompleksnost

utvrivanja postojanja ovog zloina koja se, izmeu ostalog, ispoljava i u
definisanju i identifikaciji zatiene skupine. Postoji saglasnost da su u
praksi meunarodnog pravosua postavljeni izuzetno visoki standardi
prilikom dokazivanja zloina genocida, 25 a posebno kada je u pitanju
subjektivni element. Teina genocida ogleda se u strogim zahtjevima
koji se moraju zadovoljiti prije no to se donese osuujua presuda za to
krivino djelo. Ti zahtjevi uslov postojanja dokaza posebne namjere i
pokazatelja da je cijela grupa, ili njen znatan dio, bila odreena za
unitenje uvaju od opasnosti da se osuda za to krivino djelo izrekne
olako. 26 Uslijed nedostatka direktnih dokaza (naredbe, zapisnika,
direktive, izjave) genocidna namjera se najee utvruje indirektnim ili
posrednim putem.
U praksi meunarodnog pravosua prisutni su razliiti pristupi
prilikom identifikacije zatiene grupe:
1. objektivni pristup (identifikacija objektivnih karakteristika
zatiene skupine),
2. subjektivni pristup (identifikacija skupine od izvrioca kao
nacionalne, etnike, rasne ili vjerske),
3. mjeoviti ili objektivno-subjektivni pristup (kombinacija
prethodna dva pristupa prilikom identifikacije zatiene skupine).
Pretresno vijee Meunarodnog krivinog suda za Ruandu (ICTR)
u predmetu Akayes je prvi put bilo suoeno sa kompleksnou
tumaenja odredbi Konvencije o genocidu koje se odnose na definisanje i
identifikaciju zatiene skupine. I u drugim predmetima pred ovim sudom
bilo je rijei o problemu definisanja zatiene ljudske skupine. Kako je
ve istaknuto, u Ruandi se pojavio problem prilikom identifikacije
zatiene grupe s obzirom na evidentne identinosti objektivnih
karakteristika sukobljenih strana, 27 tako da je uzet u obzir subjektivni
pristup prilikom identifikacije zatiene grupe na bazi postojeih
24
Prosecutor v. Jean Kambanda, ICTR 97-23-S, Judgment and Sentence (4 September

1998) at para. 16 (International Criminal Tribunal for Rwanda, Trial Chamber 2), online:
ICTR <http://ictr.org> [Kambanda].
25
Visoko postavljene standarde dokazivanja zloina genocida posebno naglaavaju
Samanta Power, Vladimir . Degan i dr.
26
Presuda albenog vijea u predmetu Krsti, par. 37.
27
Huti i Tutsi predstavljaju dvije glavne etnike skupine u Ruandi. U periodu oko tri
mjeseca preko 800.000 Tutsa i umjerenih Huta je ubijeno, oko 500.000 ena je silovano,
a do 100.000 djece ostalo bez roditelja.
102
PREGLED
objektivnih karakteristika 28 u cilju jasnije i preciznije identifikacije i

diferencijacije zatienih skupina. Na osnovu odredbi Konvencije o
genocidu nije mogue odrediti da li je kljuna odrednica zatiene
skupine objektivni faktor ili subjektivna percepcija lanstva zatienoj
skupini, nego se primjenjuje onaj pristup koji je u odreenoj situaciji
opravdan i svrsishodan. U predmetima pred ICTR (Musema, Semanza)
evidentno je definisanje zatiene ljudske skupine primjenom
kombinacije objektivnog i subjektivnog pristupa. U predmetu Krsti
Pretresno vijee se osvrnulo na objektivne karakteristike te se pozvalo na
Ustav Jugoslavije iz 1963. godine kojim su bosanski muslimani priznati
kao nacija. Pretresno vijee se uvjerilo da su u julu 1995. snage
bosanskih Srba, nakon pada Srebrenice, pogubile nekoliko hiljada
mukaraca bosanskih Muslimana. Ukupan broj pogubljenih kree se vrlo
vjerojatno izmeu 7000 i 8000 mukaraca. 29 Jedna od tekoa prilikom
definisanja zatiene ljudske skupine u Srebrenici jula 1995. godine, koja
je bila objekt napada, jeste to rtve genocida nisu samo iz Srebrenice,
ve je nezanemariv broj rtava iz susjednih opina (Bratunac,
Vlasenica...) koje gravitiraju prema Srebrenici, ali ipak je utvrena
zajednika karakteristika da pripadaju skupini bosanskih muslimana.
Oito konstanta u duhu svim ozbiljnim pravnim raspravama o genocidu,
barem od usvajanja UN Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida, je potraga za dobrim konceptom (...). 30 Postoje dvije suprotne
tendencije u definisanju koncepta genocida. Jedna je usmjerena na
definisanje genocida iskljuivo kroz prizmu primjene restriktivnih uslova
propisanih u konvenciji, dok druga izlazi iz postojeih okvira i nastoji
ovaj zloin definisati u irem smislu pozivajui se primarno na cilj
konvencije.
U prvostepenoj presudi u predmetu Musema, par. 162, Prvostepeno vijee je izjavilo

da samo subjektivna definicija nije dovoljna. U prvostepenoj presudi u predmetu
Semanza, par. 317, Pretresno vijee je bilo miljenja da zakljuak da li se grupa
moe definisati kao ciljana grupa valja ocijeniti (...) na osnovu objektivnih
karakteristika njenog drutvenog ili istorijskog konteksta, kao i na osnovu njene
subjektivne percepcije od strane poinilaca. U prvostepenoj presudi u predmetu
Bagilishema, par. 65, Pretresno vijee je jo eksplicitnije napomenulo da koncept
nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe valja ocijeniti u svjetlu konkretnog
politikog, drutvenog, istorijskog i kulturnog konteksta, te da pripadnost ciljanoj
grupi mora biti objektivna karakteristika drutva koje je posrijedi.
29
Presuda Pretresnog vijea u predmetu Krsti, par. 84.
30
Koroec, D., Kritika o inkriminaciji genocida, Pravni fakultet Univerziteta u Ljubljani,
str. 2, na: http://www.law.muni.cz/sborniky/dp08/files/pdf/mezinaro/korosec.pdf.
28
PREGLED
103
2.2 Pozitivno i negativno odreenje zatiene grupe

U praksi meunarodnog pravosua evidentno je pozitivno
definisanje zatiene ljudske skupine koje preciznije i jasnije definie
skupinu kojoj je propisana krivinopravna zatita. Negativno definisanje
skupine podrazumijeva da je promatrana grupa koja je objekt napada
razliita od skupine kojoj pripada izvrilac, to samo po sebi nije dovoljno
zbog uopenog odreivanja zatiene ljudske skupine. Negativan pristup
definisanju zatiene ljudske skupine je evidentan u predmetu Jelisi
koji se sastoji od identifikovanja pojedinaca kao osoba koje ne pripadaju
onoj grupi za koju poinioci zloina smatraju da joj pripadaju i koja za
njih ima odreene nacionalne, etnike, rasne ili vjerske karakteristike. 31
albeno vijee je u predmetu Staki insistiralo da se primijeni
pozitivno definisanje zatiene ljudske skupine i odbacilo negativno
definisanje zatiene skupine od Tuilatva koje je prethodno definisalo
zatienu ljudsku skupinu kao nesrbi 32. Identian stav zauzeo je i
Meunarodni krivini sud u kontekstu utvrivanja odgovornosti Srbije
povodom pokretanja tube BiH kada je odbacio navod tuitelja da se
zatiena skupina sastojala od nesrpskog stanovnitva 33. Ovako
definisanje zatiene skupine je preiroko i neodreeno, tako da bi se pod
nesrpskim stanovnitvom, kako je definisana zatiena skupina, smatrali,
osim bosanskih muslimani, svi drugi koji nisu pripadnici ljudske skupine
koja se tereti, tj. koji nisu Srbi (Maari, Slovenci...). Prema tome,
genocid je izvorno zamiljen kao unitenje rase, plemena, nacije ili neke
druge grupe odreenog pozitivnog identiteta, a ne kao unitenje raznih
ljudi koji nemaju neki odreeni identitet. 34 Shodno naprijed navedenom
definisanje zatiene ljudske skupine kao nesrbi ne govori tano o kojoj
je ljudskoj skupini rije na promatranom podruju (npr. bosanski
31
http://www.icty.org; prvostepena presuda u predmetu Jelisi, par. 71.

Tuilatvo se pozvalo na Izvjetaj Komisije eksperata par. 96. prema kome je
prihvatljiv negativan pristup, gdje se navodi: ukoliko je rije o nekoliko grupa rtava ili
o vie od jedne grupe rtava, a svaka grupa kao takva uiva zatitu, s obzirom na duh i
svrhu Konvencije mogue je sagledati sve grupe rtava kao vei entitet. To je sluaj ako,
naprimjer, postoje dokazi da grupa A eli unititi, u cjelini ili djelimino, grupe B, C i D,
ili sve one koji ne pripadaju nacionalnoj, etnikoj, rasnoj ili vjerskoj grupi A. U
izvjesnom smislu, grupa A je definisala pluralistiku ne-A grupu koristei se
nacionalnim, etnikim, rasnim i vjerskim kriterijima. ini se relevantnim analizirati
sudbinu ne-A grupe na slian nain kao u sluaju da se radi o homogenoj ne-A grupi.
33
Presuda o primjeni Konvencije od 26. 2. 2007. godine, par. 191192.
34
http://www.icty.org; presuda albenog vijea u predmetu Staki, 22. 3. 2006, par.
21.
32
104
PREGLED
muslimani). Prema tome, pripadnost pojedinca kao rtve i lana tano

odreene i definisane zatiene ljudske skupine je osnovni preduslov za
utvrivanje postojanja genocidne namjere (mens rea). U meunarodnom
krivinom pravu pridaje se poseban znaaj identifikaciji rtve, definisanju
zatiene ljudske skupine, polazei od krivinopravnog aksioma da rtva
kao pojedinac mora pripadati zatienoj ljudskoj skupini. Cilj je
preduzimanje radnje ovog krivinog djela, dakle, unitenje grupe, pri
emu je likvidacija pojedinaca samo nain ili sredstvo za ostvarivanje
ovog cilja. 35 U protivnom, zabranjena radnja preduzeta prema rtvama
koje ne pripadaju jednoj od zatienih ljudskih skupina kao objektu
napada ne moe se kvalifikovati kao zloin genocida, ve kao neko drugo
meunarodno krivino djelo u uem smislu, najee kao zloin protiv
ovjenosti. U praksi meunarodnog pravosua odnosno ad hoc Tribunala
za bivu Jugoslaviju predmeti koji involviraju optube za genocid
potvruju naprijed navedeno kao i kompleksnost dokazivanja postojanja
genocidne namjere kod izvrioca kao specifinog obiljeja ovog zloina
(predmeti Krajinik, Plavi, Branin...).
2.3 Znaajan dio zatiene grupe kvantitativna komponenta
Jedno od veoma znaajnih pitanja koje se javlja nakon
identifikacije zatiene grupe jeste utvrivanje postojanja kvantitativne
komponente zloina genocida neophodne za postojanje zloina genocida.
Konvencija o genocidu ne sadri jasno propisane kriterije i mjerila na
osnovu kojih je mogue utvrditi kvantitativnu komponentu zloina. Kada
je u pitanju potpuno unitenje konvencijski zatiene grupe, sasvim je
jasno da namjera mora biti usmjerena na unitenje grupe u cijelosti.
Meutim, djelimino unitenje zatiene grupe izaziva brojne dileme,
razliite stavove i miljenja s obzirom da nisu uspostavljeni i propisani
standardi odreivanja djeliminog unitenja zatiene grupe. U praksi
meunarodnog pravosua jasno je ustanovljeno da, kada se osuda za
genocid zasniva na namjeri da se djelimino uniti zatiena grupa, to
mora biti znatan dio te grupe. 36 U predmetu Jelisi, u kojem je to
pitanje prvi put razmatrano, Pretresno vijee je konstatiralo da je, (s)
obzirom da je cilj Konvencije (o genocidu) bavljenje masovnim
zloinima, iroko (...) prihvaeno da namjera da se uniti mora biti
35
36
uri, V., D. Jovaevi (2003), Meunarodno krivino pravo, Dosije, Beograd, 77.
Presuda albenog vijea u predmetu Krsti, par. 8.
PREGLED
105
usmjerena barem na bitan dio grupe. 37 Prilikom utvrivanje kvalitativne

komponente zloina genocida, potrebno je uzeti u obzir nekoliko bitnih
odrednica kao to su: numerika veliina ciljanog dijela zatiene grupe,
broj ciljanih pojedinaca u odnosu na ukupan broj zatiene grupe, znaaj
ciljanog dijela, da li je dio grupe kljuan za njen opstanak, te podruje
djelovanja i kontrole izvrilaca i njihov mogui doseg. 38 Pojam znatan
dio zatiene grupe nije samo znaajan sa aspekta kvantiteta i
utvrivanja postojanja kvantitativne komponente zloina ve i sa aspekta
moguih posljedica na grupu kao takvu. Meutim, problem se javlja
prilikom dokazivanja genocidne namjere kod izvrioca zloina koja
predstavlja nuan uslov za postojanje zloina. Mogue je da izvrilac
preduzimanjem jedne ili vie radnji izvrenja propisanih u lanu II
Konvencije o genocidu ne ostvari namjeravani obim unitenja zatiene
grupe, ali uz postojanje direktnih ili indirektnih dokaza mogue je
dokazati postojanje genocidne namjere. S druge strane, mogue je da
izvrilac zloina ostvari namjeravani obim unitenja, ali zbog nedostatka
direktnih ili indirektnih dokaza koji potvruju postojanje genocidne
namjere kod izvrioca praktino je nemogue dokazati postojanje zloina
genocida. Trea mogunost odnosi se na situaciju kada izvrilac ne
ostvari namjeravani obim unitenja zatiene grupe. U tom sluaju
praktino je nemogue dokazati postojanje genocidne namjere zbog
nedostatka dokaza kao i namjeru unitenja znatnog dijela grupe s obzirom
da izvrilac nije ostvario namjeravani obim izvrenja.
2.4 Identifikacija rtve
Na prvi pogled identifikacija rtava, a samim tim i zatiene
ljudske skupine, izgleda kao jednostavan proces. Meutim, u praktinom
postupanju javlja se niz problema i oteavajuih okolnosti koje ovaj
proces u znaajnoj mjeri limitiraju, a posebno u kontekstu potrebnog
vremena da se identifikacija uspjeno okona.
Prvi korak prilikom identifikacije zatiene skupine jeste
identifikacija rtvi kao jedinki koje ine odreenu zatienu ljudsku
skupinu. Da bi se pristupilo identifikaciji zatiene grupe, potrebno je
utvrditi status i kategoriju rtvi odnosno njihova pripadnost zatienoj
skupini. Prema prof. Josipoviu, kod izvrenja zloina genocida postoji
37
38
106
Presuda Pretresnog vijea u predmetu Jelisi, par. 82.

Detaljnije vidjeti: presuda albenog vijea u predmetu Krsti, par. 1223.
PREGLED
dualna viktimizacija: rtva su i kolektivi (grupa/skupina) ali i pojedinac

koji je odabran za rtvu upravo zato jer je pripadnik kolektiva. 39
Zahvaljujui opem tehniko-tehnolokom napretku koji se
pozitivno odrazio i na razvoj forenzike, pomou DNA metode (analize)40
je mogue utvrditi identitet rtve, a samim tim i pripadnost rtve
zatienoj skupini. ICMP je prikupio 87.049 uzoraka krvi srodnika
nestalih i analizirao njihove DNK profila. 41 Prilikom identifikacije rtve
pomou ove metode mogue je odrediti i druge parametre (obiljeja) kao
to su spol i starost rtve, to je veoma bitno prilikom istraivanja
fenomena genocida. Identifikacija rtava, odreivanje njihove pripadnosti
jednoj od zatienih skupina kao i drugih karakteristika predstavlja
kompleksan i dugotrajan proces. Naredbodavci, organizatori, planeri kao i
neposredni izvrioci najee nastoje na svaki mogui nain prikriti zloin
zbog izbjegavanja krivinog gonjenja i postupka utvrivanja individualne
krivine odgovornosti pred nadlenim sudom, tako da je veoma teko
pronai lokacije na kojima su ukopane rtve. Organi krivinog gonjenja
veoma teko dolaze u posjed informacija koje se odnose na lokacije sa
masovnim grobnicama jer u principu takve informacije posjeduju upravo
osobe koje sa na neposredan ili posredan nain mogu dovesti u vezu sa
izvrenjem zloina, to podrazumijeva i njihovu individualnu krivinu
odgovornost.
Jedan od prisutnih problema jesu razliite, pa nekad i veoma
tendenciozne (zlonamjerne) interpretacije usmjerene na poricanje ili
negiranje izvrenog genocida koje se odnose na utvrivanje tanog broja
rtava, njihov status i kategoriju kojoj pripadaju, to u konanici oteava
cjelokupan proces utvrivanja pravosudne istine. ak i da je doputena
neka vanija greka u procjeni broja rtava, nema sumnje da su brojevi
rtava u Bosni (i muslimana i Hrvata) blijedi u poreenju sa Ruandom i
Kambodom. Oba su unikatna u groznom razmjeru masovnih ubistava
koja su iskusili. 42 Rukovodei se zajednikim interesom na planu
I. Josipovi (2007), Ratni zloini: prirunik za praenje suenja, Centar za mir,
nenasilje i ljudska prava, Osijek, 23.
40
ICMP je organizacija koja pomae vladama u raznim dijelovima svijeta identificirati
rtve u prirodnim katastrofama i ratnim sukobima. Meunarodna komisija za nestale
osobe je osnovana na inicijativu amerikog predsjednika Clintona 1996. na samitu G-7 u
Lyonu, Francuska. Sjedite ICMP je u Sarajevu.
41
http://jeremy-mangum.suite101.com/identifying-bosnian-genocide-victims-a149664;
identificiranje rtava bosanskog genocida.
42
Jensen, Steven L. B. (2003), Genocid-sluajevi, poreenja i savremene rasprave,
Danski centar za holokaust i istraivanje genocida, Kopenhagen, str. 165.
39
PREGLED
107
efikasnog istraivanja i dokumentovanja meunarodnih zloina kao i

procesuiranja osumnjienih lica u konanici, javlja se realna potreba da se
kapaciteti domaeg pravosua materijalno-finansijski i kadrovski
osposobe i ojaaju u cilju ostvarivanja ovog primarnog zadatka.
Zakljuak
Definisanje i identifikacija zatiene ljudske skupine je polazna
osnova za krivinopravno utvrivanje zloina genocida, uvaavajui
veoma restriktivan koncept genocida u praksi meunarodnog pravosua.
Analizom pojedinih presuda u praksi dva ad hoc tribunala evidentno je da
nije sasvim ujednaena praksa prilikom definisanja zatiene skupine u
skladu sa odredbama Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida iz 1948. godine. Osnovni razlog koji je utjecao na neujednaeno
postupanje i razliito tumaenje zatienih ljudskih skupina jeste
uopenost navedene konvencije koja nije jasno i nedvosmisleno propisala
kriterije i mjerila za identifikaciju i diferencijaciju zatienih skupina.
Imajui u vidu sve nejasnoe i nedoreenosti u pogledu definisanja
taksativno propisanih ljudskih skupina, u ovom radu se ipak preferira
definisanje zatiene ljudske skupine kombinacijom objektivnih i
subjektivnih karakteristika. Objektivno-subjektivnim pristupom prilikom
definisanja zatiene ljudske skupine omoguuje se jasnija diferencijacija
ljudskih skupina. Takoer, u ovom radu se potvruje potreba pozitivnog
definisanja zatiene ljudske skupine, jer se pozitivnim pristupom jasnije,
neposrednije i preciznije identifikuje zatiena ljudska skupina koja je
objekt napada. Kroz rad se, pored problema definisanja zatienih
skupina, artikuliu negativne karakteristike spomenute konvencije koje
dovode u pitanje njenu svrhu (cilj) i znatno oteavaju dokazivanje zloina
genocida. Polazei od injenice da je Konvencija o genocidu usvojena
prije vie od pola vijeka, ini se opravdanim i svrsishodnim da se odredbe
ove konvencije inoviraju i prilagode potrebama dananjice, uvaavajui
ukupan tehniko-tehnoloki, ekonomski i drutveni razvoj kao i druge
specifinosti i okolnosti. To se posebno odnosi na proirenje pojma
genocid u smislu inkriminacije dodatnih modaliteta izvrenja zloina
genocida kao i propisivanja krivinopravne zatite i za druge grupe koje
mogu biti objektom napada.
108
PREGLED
Literatura
1. Amann, D. M. (2002), Group Mentality, Expressivism, and Genocide,
International Criminal Law Review 2.
2. Bettwy, D. S. (2011), The Genocide Convention and unprotected
groups: Is the scope of protection expanding under customary
International law? Notre Dame Journal of International & Comparative
Law.
3. eki, S., Historija holokausta, izlaganje na redovnoj tribini
Univerziteta u Sarajevu odranoj 26. januara 2010. povodom 27. januara
Meunarodnog
dana
sjeanja
na
rtve
holokausta,
http://www.camo.ch/PDFO/HISTORIJA_HOLOKAUSTA_SMAIL_CE
KIC.pdf.
4. uri, V., D. Jovaevi (2003), Meunarodno krivino pravo, Dosije,
Beograd.
5. Ivanievi, B., G. Ili, T. Vinji, V. Janji (2008), Vodi kroz Haki
tribunal: propisi i praksa, Misija Organizacije za evropsku bezbednost i
saradnju (OEBS) u Srbiji.
6. Jensen, S. L. B. (2003), Genocid-sluajevi, poreenja i savremene
rasprave, Danski centar za holokaust i istraivanje genocida,
Kopenhagen.
7. Josipovi, I. (2007), Ratni zloini: prirunik za praenje suenja, Centar
za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek.
8. Karovi, S. (2011). Civitas, asopis za drutvena istraivanja, broj 2,
Fakultet za pravne i poslovne studije, Novi Sad.
9. Kaseze, A. (2005), Meunarodno krivino pravo, Beogradski centar za
ljudska prava, Beograd.
10. Koroec, D., Kritika o inkriminaciji genocida, Pravni fakultet
Univerziteta u Ljubljani, str. 2.:
http://www.law.muni.cz/sborniky/dp08/files/pdf/mezinaro/korosec.pdf.
11. Lemkin, R. (1944), Axis Rule in Occupied Europe, Washington, D. C.
12. Schabas, W. A. (2001), Was Genocide Committed in Bosnia and
Herzegovina? First Judgments of the International Criminal Tribunal
for the Former Yugoslavia, Fordham International Law Journal, Volume
25, Issue 1, Article 2.
13. Seizovi, Z. (2007), Nalije svjetske pravde, Drutvena istraivanja
asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, broj 1, godina I.
14. Sijeri-oli, H., et al. (2005), Komentari krivinih/kaznenih zakona u
Bosni i Hercegovini, Vijee Evrope/Evropska komisija, Sarajevo.
15. kuli, M. (2005), Meunarodni krivini sud: nadlenost i postupak,
Dosije, Beograd.
16. http://www.icty.org; prvostepena
presuda u predmetu Jelisi,
prvostepena presuda u predmetu Krsti, prvostepena presuda u
PREGLED
109
17.
18.
19.
20.
predmetu Kordi, prvostepena presuda u predmetu Staki, presuda

albenog vijea u predmetu Staki, prvostepena presuda u predmetu
Jelisi.
http://www.ictr.org; Prosecutor v. Akayesu (ICTR-96-4-T), Judgment, 2
September 1998, Prosecutor v. Jean Kambanda, ICTR 97-23-S,
Judgment and Sentence (4 September 1998); prvostepena presuda u
predmetu Musema, prvostepena presuda u predmetu Semanza,
prvostepena presuda u predmetu Bailishema.
http://www.icj.org; presuda o primjeni konvencije o genocidu od 26. 2.
2007. godine.
http://jeremy-mangum.suite101.com/identifying-bosnian-genocidevictims-a149664,
Identificiranje
rtava
bosanskog
genocida
(pristupljeno 15. 3. 2012).
Slubeni vesnik Prezidijuma narodne skuptine FNRJ, br. 2/50.
(dostupno na
http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI/konvencija_sprecavanj
e_lat.pdf).
Propisi
1.
2.
3.
4.
110
Krivini zakon BiH, Slubeni glasnik BiH, br. 3/03.

Krivinog zakonik Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, br. 85/05.
Krivini zakon Republike Crne Gore, Slubeni list RCG, br. 70/03.
Krivini zakon Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 110/97.
PREGLED
Amela ehovi
UDK 82.09
JEZIK U FUNKCIJI ISKAZIVANJA MOI
(na primjeru drame Veliki vezir Dervia Suia)
EXPRESSING POWER THROUGH LANGUAGE
(Example of The Grand Vizier, a play by Dervi Sui)
Saetak
Iako provedena na fikcionalnom tekstu, ova je analiza pokazala kako jezik esto
slui da se njim iskau (neravnopravni) odnosi moi. Oni su jo istaknutiji u
zvaninim kontekstima, gdje neki govornici uivaju drutveno dodijeljenu mo,
to ipak ne podrazumijeva da i drutveno podreeni uesnici interakcije nemaju
mogunost osvojiti diskursnu mo. Naime, to je mogue ak i u formalnim
okruenjima, poput dvorskog, prepoznatljivim po strogom potovanju hijerarhije
na svim poljima, pa tako i na jezikom, iz ega se moe izvesti zakljuak da
postoje razliiti tipovi moi, a na dominaciju jednog od njih prvenstveno utjeu
situacione okolnosti u kojima se neka verbalna interakcija odigrava.
Kljune rijei: drama, jezik, mo, diskursna mo, drutvena mo, obraanje,
stereotipi, rodni stereotipi
Summary
Although applied to a work of fiction, this analysis shows that language is
frequently used to express (asymmetrical) power relations. Such relations are
even more pronounced in formal contexts, where some speakers enjoy a
societally assigned power, which, in turn, does not imply that societally
subordinated interlocutors do not have the possibility of acquiring the discourse
power. This is indeed possible even in highly formalized settings such as royal
courts recognized for their strict observance of hierarchy in all areas,
including language. This leads to a conclusion that there are different types of
power and that domination of one of them is primarily influenced by the actual
circumstances of a particular verbal interaction.
Key words: play, language, power, power of discourse, social power, forms of
address, stereotypes, gender stereotypes
PREGLED
111
1. Uvod
Interes knjievnih kritiara/ki i lingvista/ica za drame zanemariv
je u odnosu na ostale knjievne anrove, 1 iz ega proizlazi jasan i
nedvojben zakljuak da je drama zanemareno dijete knjievnokritikih i
lingvistikih istraivanja, kako su je slikovito a veoma precizno i tano
imenovali Culperer, Short i Verdonk (1998:3). No, drame su zahvalan
istraivaki korpus za prouavanje razliitih tipova diskursa, a u ovom je
radu predmet analize drama shvaena kao diskurs, koji se definira na
razliite naine: to je upotreba jezika ... koja se manifestira kao tip
drutvene prakse (Fairclough 1992:28, prema: Jaworsky Coupland
1999:2), odnosno, upotreba jezika povezana s drutvenim, politikim i
kulturnim formacijama (Jaworsky Coupland 1999:3). U skladu s tim, u
radu je primijenjen sociolingvistiki pristup, iako smo svjesni toga da je
svaki dramski tekst, pa tako i ovaj, fikcionalan 2, te samim tim ne
odraava nuno sve postojee drutvene odnose, pa tako ni odnose moi u
drutvu.
Naime, Suieva drama Veliki vezir pripada korpusu historijskih
drama koje prikazuju deavanja na dvoru, a poznato je da su takva
okruenja prepoznatljiva po strogoj hijerarhiji, to se manifestira na
raznim poljima, izmeu ostalog, i na jezikom. Meutim, ova je drama
prvenstveno autorsko djelo, to podrazumijeva da je dvorska etikecija
predstavljena iz ugla njenog autora, a to opet implicira da ona ne mora
korespondirati sa njenim stvarnim karakterom na tadanjem dvoru. No, i
kao takva, ova je drama pogodan istraivaki okvir za prouavanje jezika
u funkciji iskazivanja moi onih koji se njim koriste, o emu se govori u
nastavku rada.
Taj je zakljuak potvrdio i skup o Karahasanovu knjievnom i filozofskom djelu

Sjene gradova, odran u maju 2010. godine, gdje je od 14 uesnika/ica samo dvoje
uesnika, ukljuujui i autoricu lanka, govorilo o dramama, kao i konferencija Prvi
sarajevski filoloki susreti, sa osamdesetak uesnika/ica, od kojih su dvije uesnice (A.
engi i S. Busnov) analizirale drame s knjievnog aspekta, dok je autorica rada to
uinila iz lingvistike perspektive. Imajui u vidu da je temu konferencije inio opus
trojice pisaca, od kojih su dva poznata i po svojim dramama (Kulenovi i Sui), ta je
injenica posebno intrigantna.
2
to podrazumijeva da je on drugostepeni ili sekundarni modelativni sistem u odnosu na
prirodni jezik, koji je primaran.
1
112
PREGLED
2. Iskazivanje moi putem jezika

Mo se moe definirati na razliite naine, to zavisi od kriterija
koji se smatra kljunim za njeno postojanje. No, preovladalo je vienje
prema kojem je to mogunost jednog uesnika u drutvenoj relaciji da
nametne svoju volju drugom uesniku interakcije (Weber 1969:152,
prema: Fishman 1997:416), odnosno da mu nametne svoju definiciju
mogueg, ispravnog, racionalnog, stvarnog (Lakoff 1990:18, Fishman
1997:416).
Weber (1998:114115, prema: Katni-Bakari 2012:17), navodi
tri tipa identiteta, kojima odgovaraju tri tipa moi: kljuni, socio-kulturni
identitet ine dob, spol, rasa, etnika i klasna pripadnost; situacijski
identitet podrazumijeva da ista osoba, u zavisnosti od konkretne situacije,
ostvaruje razliite uloge (npr. ulogu majke, sestre, profesorice itd.); dok je
diskursni identitet podloan promjenama unutar konkretne interakcije.
Dakle, on je u vezi s individualnim konverzacijskim stilom sugovornika
i tipinim strategijama to ih upotrebljavaju (Katni-Bakari 2012:107).
Na temelju reenog, tri su tipa moi: kljuna, situacijska i diskursna, a
koja e od njih prevladati zavisi od niza faktora.
Drame openito karakterizira nejednaka mo uesnika verbalnih
interakcija, koja proizlazi iz njihova nejednakog drutvenog statusa, a
kada je rije o historijskoj drami, kakva je Suieva drama Veliki vezir,
onda to postaje njeno kljuno svojstvo3. Razlikovati se mogu samo
osnove za mo da li je to bogatstvo, dob, spol, poloaj u drutvenoj
hijerarhiji itd. koji utjeu na sposobnost pojedinaca da ih drugi uju i
da budu sasluani (Gumperz 1982:27).
Ovo je naroito izraeno u svim institucionalnim ili formalnim
okruenjima, u kojima su jasno definirane dozvoljene govorne aktivnosti
svakog uesnika verbalne interakcije, te nadreeni govornik ima
mogunost da pribjegne nepreferiranim formama promjene turnusa
(Herman 1998:111), odnosno prekidanjima i uutkavanjima. Naravno,
takva je jezika praksa u funkciji odravanja nejednakih odnosa moi, to
ukazuje na njenu ideoloku prirodu (Fairclough 1991:33). To je sluaj i u
narednom odlomku:
Meutim, posljednjih godina brojni/e teoretiari/ke skreu panju na injenicu da je i u

svakodnevnom ivotu mo (je) veliina svake pojedinane konverzacije u kojoj
uestvujemo (Wareing 2005:13).
PREGLED
113
PILAVIJA: Bolje bi bilo da se povue. Sami smo, pao

hazretleri! A njih je mnogo.
SOKOLOVI: Zavei! (str. 337),
u kojem veliki vezir Sokolovi uutkava svoga tjelohranitelja Pilaviju.
Ako se svaka hijerarhija temelji na potovanju obiljeja kojima se
iskazuje mo nadreenih 4, onda to naroito dolazi do izraaja prilikom
obraanja. U tom smislu, ne udi nestrpljivost s kojom se nadreeni
govornik Sokolovi obraa svom defterdaru u sljedeem odlomku:
MEHMED-PAA: (defterdaru) Skrati svoje uvode! Poni! uri
mi se!
DEFTERDAR: (Poljubi golem defter, raspeati ga, izvue jedan
list hartije) Pismo venecijanskom dudu u vezi udvostruenog karantina
za trgovce iz Azova...
SOKOLOVI: Potpisano! Raspravljeno! Dalje! (str. 302303),
a njena je direktna posljedica prekidanje defterdarova izlaganja i u ovoj i
u svim ostalim defterdarovim replikama. Openito, prekidanjima
dominantni govornici zaustavljaju tok neije prie (Holmes 1995:52),
to se smatra krenjem drutveno prihvaenih normi, a navedeno je
prekidanje jo simptomatinije budui da se odvija u slubenom
kontekstu (rjeavanje molbi po slubenoj dunosti).
Iako postoji mogunost da nadreeni govornici poput Sokolovia
izgube diskursnu mo, i dalje ostaje neupitna mo koju im daje njihov
poloaj:
SOKOLOVI: Ma sluaj, ti, peksine bezobrazni! Sloboda je u
sigurnosti. Sigurnost je u sili... naravno, razumnoj...
HAMZEVIJA: To je filozofija izme i bia. To je mudrost vas
koji ne moete da ne upravljate i da ne budete sluge uprave. Vi polovini,
vi straljivi... (...)
SOKOLOVI: Zavei budalo! (...) (str. 346)
Naime, Sokolovi kao veliki vezir u hijerarhiji Turskoga carstva
uiva drutveno dodijeljenu mo, ali je diskursna mo ipak na strani
drutveno podreenoga govornika hamzevije, koji vjeto polemizira sa
Sokoloviem i svoje uvrede domiljato zaogre platom apstraktne
filozofske argumentacije. Sve to svjedoi o nestabilnim odnosima moi
meu uesnicima ove interakcije, a ponekad na stvarnu mo jednog
uesnika verbalne interakcije nad drugim ukazuje samo detalj u
sljedeem odlomku to je honorifika titula za obraanje (Esmihan-hanum)
4
114
Vie o ovome u ehovi 2006:33 i ehovi 2012:8788.
PREGLED
budui da se na osnovu recipronog ti izmeu gospodarice i sluavke o

tome ne moe suditi:
I. ROBINJA: Oo, Esmihan-hanum, tvoji hirovi su blagoslov za
mua. Ti ima duu melea.
ESMIHAN: Zna da laska. (str. 340)
No, posebno je intrigantno odnose moi iitavati iz konteksta u
kojem se oni obino ne trae, npr. iz stereotipa. Stereotipi se definiraju
kao pretjerano vjerovanje povezano s nekom kategorijom, ija je
funkcija da opravda (racionalizira) nae ponaanje prema toj kategoriji
(Allport 1954:191; prema: Hewstone Giles 1997:270). U skladu s tim,
oni primarno slue kao ideoloka mapa (Eckert McConnell-Ginet
2005: 8687), to naroito vrijedi za stereotipe o enama i njihovoj
prirodi, odnosno za rodne stereotipe. Veina tih stereotipa u
patrijarhalnim drutvima svodi se na negativnu procjenu ena i njihova
ponaanja, kao u sljedeem odlomku:
SOKOLOVI: Stani! (Poto je au vrati) Ja sam Mehmed, zar ne
mogu rijeiti to...?
ENA: Mogao si, ali nisi htio.
(Govore svi u glas)
PEJALA-PAA: Zna li ti gdje si?
SINAN-PAA: Bezobraznice!
DEFTERDAR: ta brblja!
IV. LAN DIVANA: O! enski jezie!
V. LAN DIVANA: Kratka pamet!
VI. LAN DIVANA: tap, tap! (str. 303304),
a jedan od dominantnih rodnih stereotipa jest i onaj o enskoj
inferiornosti u odnosu na mukarca, to je ovdje apostrofirano upotrebom
sintagme kratka pamet, koja upuuje na intelektualnu inferiornost. Njena
varijacija u narednom odlomku je enska pamet, na osnovu ega moemo
zakljuiti da se pridjevi kratka i enska u ovom sluaju ponaaju kao
nepravi sinonimi. enski doprinos interakciji ne oekuje se i ne cijeni, on
se ak i omalovaava, u konkretnom primjeru upotrebom glagola brbljati,
a oito negativan odnos prema govoru ena naglaava se i sintagmom
enski jezik.
Takvih opaski ima i u sljedeem odlomku:
DEFTERDAR: Svata u Boijoj bai...
PEJALA-PAA: The, enska pamet!
SINAN-PAA: Guja otrovnica!
III. LAN DIVANA: Zmaj!
PREGLED
115
IV. LAN DIVANA: Sve su iste!

V. LAN DIVANA: Ja ne bih smio!
VI. LAN DIVANA. tap, samo tap! (str. 305),
iz kojeg je jasan stav o tome kako ene ne bi trebale govoriti. Naime,
enin komentar biva doekan replikom Svata u Boijoj bai..., koja
sasvim oito ukazuje na injenicu da se enama, kao drutveno
marginaliziranoj grupi, odrie pravo na govor.
Negativna procjena enskog ponaanja esto se iskazuje
upotrebom animalnih metafora za ene, poput primjera guja i zmaj iz
navedenog odlomka. Leksema guja po svom je znaenjskom opsegu vrlo
bliska leksemi zmija, a njihova metaforinost se zasniva na tradicionalnim
svojstvima koja im se pridaju, poput ljigavosti i odbojnosti, to
omoguuje da se njima oznaavaju zle i iskvarene osobe (ehovi
2009:175). Ovdje je to potencirano i upotrebom imenice otrovnica, koja
dodatno istie i naglaava pripisana negativna obiljeja jedne (enske)
osobe. Dakle, ene se apostrofiraju kao zla bia (Guja otrovnica!), to je
predrasuda koju podupiru i neke narodne izreke, kakva je npr. enski
err 5.
Primjer lekseme zmaj iz navedenog odlomka naroito je zanimljiv
budui da ona u metaforinoj upotrebi ima razliite konotacije zavisno od
spola adresata kojem se upuuje 6 mukarcu oznaenom ovom
leksemom pripisuju se energinost i odvanost, a eni goropadnost i
agresivnost. Razlozi ovakve jezike upotrebe vjerovatno lee u drutvenoj
praksi prema kojoj pravo na iskazivanje ljutnje iskljuivo pripada
mukarcima, kojima se dozvoljavaju povieni glasovi i uvrede izreene
tom prilikom, dok, s druge strane, u svakom pojedinom sluaju kada ena
iskae ljutnju, takvo ponaanje izaziva zaprepatenje i neodobravanje.
Sve to ukazuje na dvostruke standarde u poimanju onoga to se smatra
primjerenim mukarcima i enama, a oni su karakteristini za
patrijarhalna drutva, poput naeg, ak i danas, bez obzira na veliku
vremensku distancu koja dijeli radnju drame od sadanjeg trenutka, to, u
konanici, moe biti posmatrano u kontekstu (neravnopravnih) odnosa
moi.
Imenica turskog porijekla er znai zlo, smutnja; zao, zloest, avoljast (Jahi
1999:496).
6
U Rjeniku bosanskoga jezika (Halilovi Pali ehovi 2010:1527) data su openita
znaenja ove lekseme, bez domena primjene prema kriteriju spola: 2. pren. a. hrabar,
sran ovjek; junak b. energina, vatrena osoba, koja je vrlo sposobna i svemu dorasla c.
ljuta, bijesna osoba. Meutim, izvorni govornici bosanskoga jezika zasigurno mogu
posvjedoiti eu (ako ne i iskljuivu) upotrebu znaenja 2c) za ene.
5
116
PREGLED
Pored toga, i nain tepanja enama moe svjedoiti o

neravnopravnim odnosima moi, odnosno o dominaciji mukoga diskursa
(Katni-Bakari 2004:92). U tom kontekstu ilustrativan je sljedei
odlomak:
SOKOLOVI: (grubom srdanou domaina seljaka) (...) Ti,
kumrijo, idi u svoje odaje... Ovdje nije ba najsigurnije...
ESMIHAN: Tek kad vidim da i ti polazi...
SOKOLOVI: Slatka mivko, jo nismo u prilici da mi i ti
postavlja neke uslove. Mora ii. (...) (str. 337),
u kojem se Sokolovi prema supruzi odnosi pokroviteljski, ak bismo
mogli rei i patronizirajui, o emu svjedoi i upotreba leksema kumrija i
mivka prilikom obraanja Esmihan. Kumrija je ptica slina grlici
(Streptopelia decaocto); gugutka, kumra (Halilovi Pali ehovi
2010:571), dok je mivka voka, voe (Isto:659). Obje lekseme oito se
upotrebljavaju u prenesenom znaenju i iako pozitivnog znaenja, one
potvruju da se ene doivljavaju kao bia koja treba tititi jer same nisu
sposobne da se brinu o sebi.
Sve navedeno potvruje kako rodni stereotipi primarno slue
odravanju patrijarhalnog poretka, a enama u tom kontekstu nesumnjivo
pripada pozicija onih bez moi.
3. Zakljuak
Iako provedena na fikcionalnom tekstu, ova je analiza pokazala
kako jezik esto slui da se njim iskau (neravnopravni) odnosi moi. Oni
su jo istaknutiji u zvaninim kontekstima, gdje neki govornici uivaju
drutveno dodijeljenu mo, to ne implicira da i drutveno podreeni
uesnici interakcije nemaju mogunost osvojiti diskursnu mo. Naime, to
je mogue ak i u formalnim okruenjima, poput dvorskog, koji su
prepoznatljivi po strogom potovanju hijerarhije na svim poljima, pa tako
i na jezikom, iz ega se moe izvesti zakljuak da postoje razliiti tipovi
moi, a na dominaciju jednog od njih prvenstveno utjeu situacione
okolnosti u kojima se neka verbalna interakcija odigrava.
Izvori
1. Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010), Rjenik
bosanskoga jezika, Filozofski fakultet, Sarajevo.
2. Jahi, Devad (1999), kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan,
Sarajevo.
PREGLED
117
3. Sui, Dervi (2000), Veliki vezir, u: Antologija bosanskohercegovake

drame XX vijeka (priredili Gordana Muzaferija, Fahrudin
Rizvanbegovi, Vojislav Vujanovi), Alef, Sarajevo, str. 313373.
Literatura
1. Babi-Avdispahi, Jasminka, Jasna Baki-Mufti, Marina KatniBakari, Nirman Moranjak-Bambura (2004), Izazovi
feminizma,
Forum Bosnae, 26/04, Meunarodni Forum Bosna, Sarajevo.
2. Coupland, Nicolas, Adam Jaworski, ur. (1997), Sociolinguistics. A
Reader and Coursebook, Macmillan Press, London.
3. Culperer, Jonathan, Mick Short, Peter Verdonk, ur. (1998), Exploring
the Language of Drama, Routledge, London New York.
4. Eckert, Penelope, Sally McConnell-Ginet (2005), Language and Gender,
Cambridge University Press, Cambridge, 4. izdanje.
5. Fairclough, Norman (1991), Language and Power, Longman, London
New York, 3. izd.
6. Fishman, P. M. (1997), Interaction: The Work Women Do, u: Nicolas
Coupland, Adam Jaworski, ur., Sociolinguistics. A Reader and
Coursebook, Macmillan Press, London, str. 416429.
7. Gumperz, John (1982), Discourse strategies, Cambridge University
Press, London New York New Rochelle Melbourne Sydney.
8. Herman, Vimala (1998), Dramatic Discourse. Dialogue as interaction in
plays, Routledge, London New York.
9. Hewstone, Miles, Howard Giles (1997), Social Groups and Social
Stereotypes, u: Nicolas Coupland, Adam Jaworski, ur.,
Sociolinguistics. A Reader and Coursebook, Macmillan Press, London,
str. 270283.
10. Holmes, Janet (1995), Women, Men and Politeness, Longman, London
New York.
11. Jaworsky, Adam, Nicolas Coupland, ur. (1999), The Discourse Reader,
Routledge, London New York.
12. Katni-Bakari, Marina (2004), Jezik i (de)konstrukcija roda, Izazovi
feminizma, Forum Bosnae, 26/04, str. 69116.
13. Katni-Bakari, Marina (2012), Izmeu diskursa moi i moi diskursa,
Naklada Zoro, Zagreb.
14. Lakoff, Robin Tolmach (1990), Talking Power: The Politics of
Language in Our Lives, Basic Books.
15. ehovi, Amela (2006) Pozdravi u bosanskohercegovakim dramama
20. vijeka (sociolingvistika analiza), Pismo, IV/1, Sarajevo, str. 26
42.
118
PREGLED
16. ehovi, Amela (2009), Leksika razgovornoga bosanskog jezika, u:

Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistiki komitet,
Sarajevo, str. 111308.
17. ehovi, Amela (2011), Etikete za obraanje (na primjeru
bosanskohercegovakih drama 20. vijeka), Gradovrh, VIII/8, Tuzla,
2011, str. 8195.
18. ehovi, Amela (2012), Jezik u bosanskohercegovakim dramama
(sociolingvistiki pristup), Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo.
19. Thomas, Linda, Shn Wareing, Ishtla Singh, Jean Stilwell Peccei,
Joanna Thornborrow, Jason Jones, ur. (2005), Language, Society and
Power, Routledge, New York, drugo izdanje.
20. Wareing, Shn (2005), What is language and what does it do?, u:
Thomas, Linda, Shn Wareing, Ishtla Singh, Jean Stilwell Peccei,
Joanna Thornborrow, Jason Jones, ur., Language, Society and Power,
Routledge, New York, drugo izdanje, str. 116.
PREGLED
119
120
PREGLED
Mirza Mejdanija
UDK 82.09
POJAM LJUBAVI U BOCCACCIOVOM DECAMERONU

THE CONCEPT OF LOVE IN BOCCACCIO'S DECAMERON
Saetak
Jedna od velikih sila koja animira Decameron je ljubav: ona ini centralnu temu
mnogih novela i predstavlja pokretaku snagu raznih likova, a viena je u
laikoj i ovozemaljskoj perspektivi, kao sila koja proizlazi iz prirode. Kao takva,
ona je za Boccaccia sila koja je sama po sebi zdrava i pozitivna i uzalud ju je
pokuavati sprijeiti ili unititi. tavie, njeno nijekanje je grijeh koji moe
izazvati patnju i smrt. Ljubav je ovom djelu prisutna u raznim oblicima: moe
biti izvor oplemenjivanja koji po dvorskim pravilima ljude vodi do vee
senzibilnosti i uzvienosti due. Zatim, moe proizvesti komine situacije, usljed
ega nastaju novele koje se zasnivaju na poruzi i prevarama. Ali isto tako ona
moe biti uzrok traginih i patetinih dogaaja. Ovaj tekst pokuava precizirati
pojam ljubavi u Decameronu, povui paralelu izmeu njega i srednjovjekovnog
pojma ljubavi, te nainiti usporedbu izmeu Boccaccia i Dantea.
Kljune rijei: asketizam, ljubav, strast, moral, predrasude
Summary
Love is one of those great forces that breathe the life into to the Decameron: it
constitutes a central theme of its many novellas and is the moving force of their
various characters. Seen from a layman's and mundane perspective, it is a force
which stems from nature and as such is viewed by Boccaccio as intrinsically
healthy and positive, which makes futile all attempts to prevent or destroy it.
Furthermore, it is a sin to deny it, which can cause suffering and death. In
Decameron, love is present in different forms: it can be a source of ennoblement,
courtly guiding individuals towards a greater sensibility and sublimity of soul.
Additionally, it can produce comical situations central to the novellas based on
ridicule and deception. However, it can also be the root cause of tragic and
pathetic affairs. This paper purports to provide a more precise discussion
concerning the concept of love in Decameron, drawing a parallel between it and
the medieval concept of love and making a comparison between Boccaccio and
Dante.
Key words: asceticism, love, passion, morality, prejudice
PREGLED
121
Ljubav je pojam koji ne samo da determinie ivot i meuljudske

odnose ve je i veoma esta knjievna tematika, ije vienje se mijenjalo
kroz stoljea. Prisutna je u velikoj mjeri i u kapitalnom djelu svjetske
knjievnosti, Decameronu Giovannija Boccaccia, djelu koje nastaje na
razmeu srednjeg vijeka i perioda renesanse, komplikovanom periodu
naznaenom kao prelazno doba, gdje se suoavaju i mijeaju
karakteristike epohe koja je na izmaku i one koja tek poinje. Tokom
srednjeg vijeka je vladala teocentrina vizija svijeta, dok period renesanse
propagira antropocentrinu viziju, gdje ovjek postaje centar stvarnosti.
Remek-djelo toskanskog autora obiluje temama i motivima, meu kojima
centralno mjesto zauzima ljubav i njeno mjesto u ovjekovom ivotu,
njeno poimanje izmeu misticizma i kontemplativnosti perioda koji je na
izmaku i hedonizma nastupajue renesanse. Mali je broj kritiara koji su
se bavili ovom tematikom, iako su skoro sve druge teme ovog djela
podrobno istraene. Ono to sebi dajemo za cilj ovog kratkog istraivanja
je pojam ljubavi u Decameronu, njeno drugaije poimanje spram onog
srednjovjekovnog kao i spram Danteovog.
Pojam ljubavi
Znaajna taka koja je naznaena u posveti enama u uvodu djela
je vanost koju u njemu imaju ljubavni motivi i veliki dio novela se dotie
ove tematike: ljubav moe poprimiti oblik raskalaenosti, izazivajui
negativne reakcije kod veeg dijela publike. Boccaccio brani svoje pravo
na knjievnost osloboenu pretjerano strogih moralistikih ogranienja,
inspirisanu naturalistikom koncepcijom erosa i na taj nain otkriva ideju
apsolutno laike i svjetovne knjievnosti, osloboene srednjovjekovnih
religioznih i moralnih predrasuda. On je duboko uvjeren da je jedna od
prvih ovjekovih dunosti ouvanje vlastitog ivota i ta njegova
uvjerenost ide do te mjere da u novelama dozvoljava zakonodavcima da
oproste ovjeku ubistvo zbog samodbrane. Stoga, bez ikakve zabrinutosti,
smatra da moemo obavljati sve nae fizike i mentalne aktivnosti,
koristei se bezazlenim sredstvom, radou, koja ponekad ima svoje
niske, ali i uzviene oblike. U moralnoj i drutvenoj krizi koju je 1348.
godine prouzrokovala epidemija kuge, bilo je mnogo ljudi koji su se, bez
ikakvog suzdravanja, prepustili brojnim zadovoljstvima i radostima,
mada autor ne eli veliati ovu vrstu radosti, nije nepristojan, ne zalazi u
krme ni na druga loa mjesta, pozivajui svoje itaoce na tu vrstu
zabave. Naprotiv, smatra da su jedine prave radosti one koje ne
ugroavaju ast i dignitet, samopotovanje i vlastito dostojanstvo. Prva od
122
PREGLED
ovih, najdragocjenija i najpravednija, jer je najprirodnija, je ljubav: razum

se ne eli sukobljavati sa nezaustavljivim snagama prirode, jer ih nita ne
moe savladati, uostalom, i samo nebo je ovjeku dalo tijelo koje je u
potpunosti zavisno od ljubavi. 1 Mada ljubav sa sobom donosi kako radost
tako i tugu, nijedna utjeha nije prikladnija niti efikasnija od sluanja
ljubavnih pria koje mogu biti smijene, dirljive, naivne, perverzne ili
tragine, podrazumijevajui sve vrste gluposti, pokvarenosti, hrabrosti ili
veliine due koje ovo vjeno osjeanje proizvodi u ljudskim biima.
Ljubav kao velika sila koja animira svemir Decamerona je upravo
sredinja tema brojnih novela i pokree inicijativu mnogih likova. Viena
je iz laike i ovozemaljske perspektive kao snaga koja proizlazi iz
prirode, a kao takva, za Boccaccia je ona zdrava i pozitivna i apsurdno i
uzaludno je obuzdavati je ili siliti. tavie, obuzdavati je grijeh koji moe
uzrokovati patnje i smrt. Autor pozdravlja heroje koji koriste sva sredstva
da ostvare svoje ljubavne ciljeve, a posebno njeno i dobronamjerno
posmatra raanje prirodne elje kod mladih ljudi. Ovaj osjeaj je u djelu
prikazan u najrazliitijim oblicima: moe biti izvor prefinjenosti po
propisima pristojnosti dvorske ljubavi, dovodei nepristojne ljude do vee
osjetljivosti i dobrog raspoloenja. Zatim, moe dovesti do komedije,
stvarajui cijeli niz razuzdanih pria koje se temelje na ismijavanju i
preljubi. Meutim, moe takoer proizvesti najtraginije situacije,
uzviene i jadne.
Erotski argument brojnih pria kroz stoljea je pomogao stvaranju
Boccacciove slave nepristojnosti. U sutini, on gleda na stvarnost tijela i
senzualnih elja kao manifestaciju spontanih i nevinih sila prirode
spokojnim pogledom koji je neoptereen zlobom. Nikada ne oklijeva u
opisu erotskih situacija s morbidnom znatieljom, niti insistira na
bezobraznim detaljima, ve prolazi pored ovih stvarnosti ne zaustavljajui
se previe, aludirajui na njih na brz i nasmijan nain, prikrivajui ih
smijenim metaforama, iako u novelama nema opscene primitivnosti:
mada izraavaju stav otvorene disponibilnosti ivota ka seksu, Boccaccio
uspijeva zadrati superiornu i distanciranu ravnoteu spram najsmionijih
situacija.
Ali nad svim tim pravima uzdie se pravo na slobodan izbor i
ostvarenje ljubavi bez predrasuda. U tom ostvarenju ima erotike koja
predstavlja jednu vrstu kvintisencije svega onoga to je samo u naznaci
1
Hauvette, Henri (1914), Boccacce, tude Biographique et Littraire, Librairie Armand

Colin, Pariz, str. 255. (prijevod na).
PREGLED
123
bilo prisutno u dugoj tradiciji srednjovjekovne ljubavne knjievnosti.

Upravo u nainima na koje se do kraja erotski ostvaruje ljubav Bokao je
ostvario svoju ideju uzdizanja i trijumfa razuma i duha kao jedinog
mogueg oruja protiv sudbine. 2
U periodu u kojem on pie svoje djelo postojala je cijela jedna
filozofija ljudskog ivota predstavljena srednjovjekovnom asketskom
tradicijom: ova filozofija nije se bavila vjenou ve sadanjou,
polaui asketska prava na tijelo koje je bilo stvoreno za ljubav, dok je
preutkivala iskustva besmrtnosti. U samoj Italiji, a nadasve u Francuskoj,
Boccaccio je imao brojne sljedbenike u realizmu pisanja, smjelosti satire i
drskosti zakljuaka koji su iz nje proizlazili: niko od njih nije znao dati
svojim djelima toliko privlanosti, ljepote i velianstvenosti koliko
Boccaccio, ije je remek-djelo imalo za jednu od velikih tema ljubav koja
neosporno ima poasno mjesto kao zakon prirode, cijenjena po svom
svetom karakteru koji je apsurdno i kriminalno eljeti zatakati. U uvodu
u etvrti dan Decamerona Filippo Balducci vjeruje da odgajajui sina u
samotnoj kui na vrhu puste planine, bez da ita u njemu moe evocirati
ideju ene, moe ga zatiti od patnje koju uzrokuje strast. Ali kada mladi
prvi put u ivotu silazi u grad, grupa mladih djevojaka koje sree na ulici
brie u njegovim mislima ostatak svijeta, najednom zaboravlja palae,
bikove, konje, magarce, novac 3 i trai od oca, ako eli da on bude sretan,
da mu dovede u kuu jednu od njih.
Novele koje se bave ljubavnom tematikom svrstavaju se u tri
grupe: one koje govore o plemenitim ljubavima koje zavravaju sretno,
zatim o onim koje zavravaju tragino, te novele koje prepriavaju
prevare. Openito, ene u Decameronu nemaju potrebu za velikim
podsticajima da bi se odazvale ljubavnom zovu: najee mu odgovaraju
sa velikom radou, preputajui mu se bez ustezanja, a ideja o smrti im
je ak i slatka ako im je oduzet predmet njihove ljubavi 4. Boccaccio je
oslikao portrete velikih zaljubljenica ali i traginih ljubavnica sa
posebnom rjeitou i ozbiljnou. Pored ovih heroina, znaajno mjesto
zauzimaju i rtve ljubavi: prekomjerna ljubav esto se skupocjeno plaa, a
ljepota je upitna privilegija, gotovo fatalna. Ljubav je, dakle, vladar
Predgovor Muhameda Delilovia u: Boccaccio, Giovanni (2000), Dekameron,

Svjetlost, Sarajevo, 2000, str. 9.
3
Corona, Luciano (2006), Decameron di Boccaccio, riscrittura integrale in italiano
moderno, parte prima, Fermento, Rim, str. 300. (prijevod na).
4
Hauvette, Henri, op. cit., str. 261. (prijevod na).
2
124
PREGLED
svijeta i upravlja kako uenjacima tako i neznalicama, djecom koliko i

starcima.
Zasigurno se mora napraviti razlika izmeu ljubavi i strasti: prva
je ozbiljno osjeanje koje sa radou primaju najuzvienije due i koja je
kadra inspirisati na najhrabrije odluke, a druga je prolazna i vulgarna elja
koju plemenita srca tjeraju kao dosadnog gosta. Autor je svjestan da u
drutvu koje ga okruuje senzualni hirovi i sumnjive intrige esto svode
odnose izmeu dvoje ljudi suprotnog spola na neku vrstu lova, gdje je i
lovac progonjen, gdje svako priprema svoje mudre zamke u vlastitu
korist, a ponekad pada u one susjedove. Za nekog zlobnog posmatraa
ivota koji ne haje za moral, nema nita zabavnije od predstave lukavstva
i varanja, igre u kojoj trijumfira najinventivnija suptilnost inteligencije i u
kojoj se ismijava glupost: ivei usred varalica i bludnika, moe se ak i
nauiti teka i dragocjena umjetnost dobrog igraa koji zna elegantno
gubiti, pripremajui revan. Decameron nam predstavlja cijeli niz
bestidnih i vulgarnih likova kao to su stari muevi mladih ena,
ljubomorni muevi, krtice i naivine, bludni sveenici, licemjerni
redovnici, drske i perverzne ene. I vjerovatno bismo se vrlo brzo zasitili
ovim likovima da oni nisu oslikani sa arom i zapanjujuim intenzitetom
ivota. Skoro jedna treina djela sadri novele ove vrste i upravo su one
imale najvie italaca, ali su autoru donijele i otre cenzure. Slika ivota
koju one predstavljaju nije uljepana i precizno prikazuje razuzdane
strasti i ljude koji ele uestvovati u svim moguim uicima ovog svijeta.
Ovaj prikaz je iskren i istinit i nije nita manje moralan od spektakla
samog ivota, on je samo neobian moralu.
Erotske scene ovdje su samo elementi jednog i jedinstvenog
narativnog tkiva koje sebi za cilj uzima trijumf ivota. One, jednako kao i
svi drugi elementi, samo su u slubi potpunijeg prikazivanja karaktera i
ambijenta i nipoto nisu same sebi cilj. Bokao osjea ivot u svoj
njegovoj punoi, i nita vie: ljudi se vole, odgovaraju svojim nagonima,
ljubavima, bore se jedni protiv drugih, podvaljuju jedni drugima, a
ponekad se i mue. 5
Jedino to je neuljudno je pohotno zadovoljstvo kojim Boccaccio
zaustavlja nae poglede na scenama u branom krevetu te esta upotreba
dvosmislenih termina za koje se moe rei da su neki opsceni. Autor ne
haje za kritike, jer je objasnio na samom poetku djela da ono nije
namijenjeno ni sveenicima ni filozofima, ve mladim osobama jakog
5
Predgovor Muhameda Delilovia u: op. cit., str. 10.
PREGLED
125
duha koje ne padaju tako lako pod iiji utjecaj. On je savreno

indiferentan na zamjerke za nemoralnost i jedino to ga interesuje je
umjetnost prianja pria. Ponosan je na sebe jer je uspio opisati
nepristojne scene ne okaljavi estitost rijeima.
Ljubavni odnos je univerzalna stvar koja je u djelu predstavljena u
svim moguim varijacijama: od pukog zadovoljenja prirodne potrebe do
one najnjenije i najslae seksualnosti, strasti koja obuzme i um i srce,
inei snanijima sve fizike i intelektualne vrline, do najintenzivnijeg i
najnerazumnijeg erosa kojeg je nemogue kontrolisati. Ljubav, takoer,
moe imati i vesele i komine te agresivne i nepristojne obrte: moe se
javiti kao popustljiva, njena ili patetina, ili moe postati otvorena borba
protiv drutvenih predrasuda, a isto tako ona moe biti i podsticaj za
avanturistika djela, sa sretnim zavretkom, ili ona to izazivaju jaku
ljubomoru, ili se pak suprotstavljaju strogim zabranama i imaju tragine i
kobne zavretke. Uz ljubav se uvijek vezuje mladost, i autor se divi
autentinosti nagona mladih, dok esto ismijava nepravedne elje starih,
nesposobnih i nedostojnih.
Srednji vijek i Boccaccio
Vizija srednjovjekovnog svijeta je prvenstveno religiozna i
zasnovana na Boijem ureenju svijeta. Centar ovog ureenja, Bog, ne
identifikuje se sa svijetom, ve se nalazi iznad njega, u dimenziji koja ga
prevazilazi. Bog je vrhovna savrenost i istina i to znai da je sve ono to
je istinito i savreno iznad vidljivog svijeta koji je samo neskladni i
prolazni privid. Da bi se ovjek spasio, neophodno je da se distancira od
lanih dobara, da se odrekne zadovoljstva, da mui vlastito tijelo iz kojeg
proizlazi elja, postom, kaznama, razmiljanjem o smrti, molitvom. Ovo
je asketski stav, tipini i najraireniji aspekt srednjovjekovne
spiritualnosti i asketska vizija dovodi do prezira ovog svijeta i
ovozemaljskog ivota koji je vien kao skup bijede, patnje i uasne
runoe, kao neto to je nekoegzistentno i prolazno, dominirano
prijeteim prisustvom smrti. Praktikovanjem odricanja i muenja, ovjek
se uspijeva distancirati od samoga sebe, a njegovo ja se ponitava u
Boijoj beskrajnosti i ovakav stav se naziva misticizam. Meutim, srednji
vijek nije bio apsolutno asketski i mistian: sa jedne strane su inkvizicija i
Dominikanci progonili heretike i 1357. godine 6 je firentinskim
Ovo je i godina kada inkvizicija neumoljivo traga za hereticima, osuuje ih i ohrabruje
lov na vjetice.
6
126
PREGLED
lijenicima bilo zabranjeno da vie od dva puta posjeuju bolesnike koji

se nisu eljeli ispovijedati, a sa druge strane je drutvo obilovalo
uvredama i alama o sveenicima. Kada je papa Martino IV izdao proglas
protiv Perugina pod optubom da su unitili Foligno, oni su koraali
ulicama nosei lutku obuenu u Papinu odjeu i spalili je. Novele pisaca i
omladinski spjevovi su javno sramotili pripadnike Crkve, a u firentinskim
mondenskim salonima dame se ba i nisu crvenjele pri bezobraznim
alama. Decameron oslikava ovu situaciju i esto aludira neusiljenim i
transparentnim metaforama na spolne organe, ali se izvinjava gospoama
ako se zbog neophodnosti prie mora izgovoriti rije akire 7: jasno je
da je oznaitelj bio smatran opscenijim od znaenja.
Iza mranog oblija netolerancije i konformizma krila se relativna
religiozno-moralna oputenost. Jedna stvar je bila strogo zabranjena, a to
je bilo dovoenje u pitanje dogmi, a u svakodnevnom ivotu su se
zatvarale oi pred ponaanjem pojedinaca. Boccacciu nije prijetio rizik od
inkvizicije, jer se na mudar nain drao daleko od bilo kakvih filozofskih
polemika, od velikih tema kranske doktrine, jer on ustvari i jeste bio
umjetnik, a ne mislilac. Autor ima realistiku i naturalistiku sliku svijeta
u kojem ivi i drutva koje ga okruuje: njegov je moral prizeman i ne
poziva se na vjene principe niti na grube rijei, ne dotiui se uzvienih
ideologija. On radije gleda oko sebe i prvi je pisac koji zaustavlja pogled
na kategorijama koje su do tada bile iskljuene iz erotske proze i lirike:
zanatlije, trgovake posrednike, varalice, budale, svjetovne sveenike,
senzualne fratre, ljubomorne mueve, vjete supruge koje su u isto
vrijeme pobone i bludnice, ustvari na arenu gomilu koju hvata u
spontanosti njenog svakodnevnog ivota.
Misticizam i asketizam nisu jedine komponente misli i ivota
srednjeg vijeka, a jedna jaka struja ismijavanja, senzualnog realizma,
bezbrine radosti, esto neotesane i razuzdane je ila ukorak sa teolokim
i filozofskim pokretom. Boccaccio nije revolucionirao svijest svog
vremena, nije pozvao svoju generaciju da pogazi sve ono to je prethodna
potovala. Njegova glavna zasluga je to je znao nainiti iz jednog stanja
due koje nije on stvorio, ve je njim bio proet, umjetniko djelo koje je
inferiornije, a ipak uporedivo sa sveobuhvatnou i savrenou
Danteovog. itamo li Decameron kao suprotnost srednjovjekovnom
misticizmu i kao negaciju i ismijavanje Boanstvene komedije, dobit
emo iznenaujue rezultate:
7
Marchi, Cesare (1975), Boccaccio, Rizzoli Editore, Milano, str. 130131. (prijevod
na).
PREGLED
127
Dante osuuje pohotnike, i mada osjea veliku simpatiju za

Francescu da Rimini, osuuje je da se zajedno sa svojim Paolom kovitla u
stravinoj oluji drugog kruga Pakla. 8 (prijevod na)
A u Decameronu pria se mijenja i niko i ne pomilja da kazni
preljubu na onom svijetu. To tvrdi protagonista desete novele sedmog
dana: dva prijatelja iz Sijene, Tingoccio i Meuccio, vole istu enu, gospu
Elisu, i Meuccio koji je imao vie prilika od ovog drugog da se via sa
njom, umire prije vremena zbog prekomjernog uivanja u seksu, zavrivi
u istilitu. Jedne noi, po ranijem dogovoru, pojavljuje se Tingocciu u
snu, i ovaj drugi ga pita kako je gore, a prvi ga umiruje objanjavajui mu
da se na onom svijetu, unato onome to govore propovjednici, ne daje
nikakva vanost tjelesnim grijesima:
Za taj grijeh sam oekivao puno veu kaznu od one koja mi je bila
dodijeljena, i uprkos vruini koja je vladala unutra, sav sam se tresao.
Vidjevi to, jedan od onih koji su stajali pored mene me upita: ta si
uinio toliko drugaije od nas da si tako preplaen? Oh! odgovorih
Prijatelju, strano se bojim kazne koju oekujem za ozbiljan grijeh koji
sam poinio. On me onda upita o emu se radi i ja rekoh: Vodio sam
ljubav sa majkom svog kumeta. I inio sam to tako esto da sam na kraju
nastradao. A on, gotovo zadirkujui me: Ma daj, budalo! Nemoj se
bojati, jer se ovdje takvi grijesi uopte i ne raunaju. to me je, kao to
moe dobro shvatiti, prilino smirilo. 9 (prijevod na)
Umjesto grijeha, kanjava se vrlina: u osmoj noveli petog dana,
Nastagio degli Onesti, jedna djevojka koja je odbila prijedloge nesretnog
udvaraa koji se u oaju ubije, osuena je zbog okrutnosti na pakao, gdje
je eka uasna kazna: goni je samoubica koji je zgrabi i ubije noem,
izvadi joj iz tijela ono njeno tvrdo i hladno srce, u koje nikada nisu uli ni
ljubav ni milost 10 i da ga psima da ga pojedu. Scena se vjeno ponavlja da
bi ena kamenog srca nauila da ne prezire ljubavna zadovoljstva.
Naputanje ljubavnika bez njegove volje je za Boccacciov moral
ozbiljan grijeh. U sedmoj noveli treeg dana gospa Ermellina, po naredbi
svog ispovjednika koji joj prijeti paklom, nerado naputa svog ljubavnika,
Tedalda degli Eliseija, koji se nakon nekog vremena pojavljuje pred njom
obuen u hodoasnika i prije nego to otkrije vlastiti identitet, uvjerava je
da je prekinuvi njihovu vezu, poinila grijeh krae, jer je grijeh i
neugodnost ukrasti ljubljenu onom koji je voli:
8
Ivi, str. 138.

Corona, Luciano, op. cit., parte seconda, str. 114115.
10
Corona, Luciano, op. cit., parte prima, str. 446. (prijevod na).
9
128
PREGLED
Ovo je grijeh za koji je Boija pravda, koja nita ne ostavlja

nekanjeno, eljela da ispatate. Kao to ste vi bez validnih motiva liili
Tedalda same sebe, tako je sada va dragi bez razloga u velikoj
opasnosti, a vi se muite. 11 (prijevod na)
I ne treba dodavati da ova oputena etika zadovoljstva smatra
ljubomoru smrtnim grijehom. Ko ima lijepu suprugu, mora ponekad
zatvoriti oi, inae e mu se desiti to i neotesanom Ferondu iz osme
novele treeg dana, kojeg jedan fratar drogira, proglaava mrtvim, te ga,
kada ga probudi, udara batinom dva puta dnevno, tokom deset mjeseci,
uvjeravajui ga da se nalazi u istilitu, da bi kaznio njegovu ljubomoru,
dok sam fratar uiva u njegovoj supruzi.
Boccaccio prezire ljubomoru budui da ju je i sam osjetio u doba
svoje ljubavi ka Fiammetti 12, te proglaava novi moral koji bi trebao
osloboditi ovjeanstvo od ove nevolje. 13 ena ima dunost da se svidi
mukarcu koji se treba postarati da njoj nikad nita ne nedostaje, a
prvenstveno, nikada ne smije biti ljubomoran. U desetoj noveli drugog
dana, gdje gusar Paganino da Monaco krade suprugu sudiji Riccardu di
Chinzii, Boccaccio staje u odbranu enske emancipacije. Da bi se shvatio
znaaj novele, mora se spomenuti poloaj pravne, drutvene i moralne
inferiornosti ene u srednjem vijeku: teolozi su je smatrali nositeljem zla,
tokom epidemija kuge je bilo opasno leati sa enom ili se samo pribliiti
njenom krevetu, jer je ena, po definiciji, bila zaraeno bie koje upija zlo
kao spuva vodu. Jedan od motiva zato su krani prezirali muslimane je
bila i slobodna senzualnost ovih drugih, njihova bezbrina i kanonski
ozakonjena poligamija, koja je bila u sutoj suprotnosti sa strogom
ednou isposnika i usamljenika. Djevianstvo je bilo omiljeno stanje
Crkve koja je tolerisala brak jer je on proizvodio pokornost. Seksualni in
je bio dozvoljen samo kao neophodno i nezamjenjivo sredstvo za
produetak vrste, ali se preporuivalo njegovo rijetko koritenje, lieno
svake vrste pohote. Crkva je, uostalom, objavila spisak zabranjenih dana
kojima su mu i ena morali ivjeti kao brat i sestra: nedjelja, srijeda i
petak, ukupno 156 dana, odnosno noi, od 365 godinje. Njima su se
dodavali i 40 dana Kvarezime i mjesec dana Adventa. Od trenutka zaea
11
Ivi, str. 255.

Dubok trag u autorovom ivotu i djelu je ostavila strast prema Mariji, vanbranoj
kerki kralja Roberta, koju je otac udao za jednog plemia na svom dvoru. Bila je to
Boccacciova Fiammetta, opjevana u stihovima i u prozi, ena koja je bila lijepa, vatrena
i nepostojana i sa kojom je on spoznao veliku ljubav, ali i razoarenje.
13
Marchi, Cesare, op. cit., str. 140. (prijevod na).
12
PREGLED
129
djeteta do etrdeset dana nakon poroda, suprunici nisu smjeli imati

odnose. Nisu smjeli biti zajedno ni tri dana uoi priea.
Osim enske emancipacije, kojoj je prethodila modernistika
senzibilnost, jo neke druge iznenaujue aktuelne teme su dotaknute u
Decameronu: ubistvo zbog povrijeene asti, zatakavajua vjenanja,
grupna ljubav. U petoj noveli etvrtog dana tretira se tema ubistva zbog
povrijeene asti: mlada Isabetta tajno voli Lorenza, radnika u prodavnici
svoje trojice brae, velikih trgovaca iz Messine. Kada braa otkriju tajnu
ljubav i dobiju dokaze da je sestra obeaena, ne kude je i ponaaju se
kao da se nita nije desilo, ubijajui Lorenza, zakopavi ga na jednom
usamljenom mjestu van grada, briljivo uklanjajui svaki trag koji bi
mogao nekome dozvoliti da shvati ta se tu desilo. 14 Kada sestra, nakon
nekoliko dana pita brau za radnika, oni joj objanjavaju da su ga poslali
daleko, zbog poslova. Jadna djevojka povlai se u svoju sobu i plae, a
kada zaspi, ljubavnik joj se pojavljuje u snu, blijedog lica i pocijepane
odjee, otkrivi joj svoju smrt i mjesto gdje je sahranjen. Ona sljedeeg
jutra odlazi na naznaeno mjesto, otklanja busen trave i noem odvaja
ljubavnikovu glavu od njegovog tijela, stavlja je u zemljanu vazu u koju
zasadi bosiok. Odnosi tu vazu u svoju sobu i neprestano je zaliva svojim
suzama, a bosiok postaje vrlo lijep i miriljav. Sa druge strane, u etvrtoj
noveli petog dana Ricciardo Manardi i lijepa Caterina bivaju otkriveni u
krevetu od njenih roditelja i otac, ne gubei vrijeme, nudi mladiu
dramatian izbor: ili e biti ubijen kao pseto, ili e odmah oeniti
djevojku. Mladi, naravno, bira opciju zatakavajueg vjenanja i od te
veeri dvoje mladih poinju ivjeti zajedno, volei se do kraja ivota. 15 A
u osmoj noveli osmoga dana, dva prijatelja iz Sijene, Spinelloccio i
Zeppa, nakon to su jedan drugome oteli supruge, odluuju okonati sa
varkama i laima, i od tog dana je svaki od njih imao dvije ene, a svaka
od njih je imala dva mua, bez da se izmeu njih ikada rodila nesloga ili
svaa, 16 ime je ovo jedna od novela koje tretiraju grupnu ljubav.
Dakle, osuujui ubistvo zbog povrijeene asti i pravdajui
zatakavajua vjenanja i grupnu ljubav, Boccaccio se otro suprotstavlja
srednjovjekovnoj spiritualnosti i asketizmu, veliajui ljubav, ne
pomiljajui da je kazni ni na ovom ni na onom svijetu.
Ljubav koja kao velika sila pokree Decameron je viena iz laike
i ovozemaljske perspektive i to vie nije ona ljubav koja pokree Sunce i
14
Corona, Luciano, op. cit., parte prima, str. 343. (prijevod na).
Ivi, str. 413. (prijevod na).
16
Corona, Luciano, op. cit., parte seconda, str. 187. (prijevod na).
15
130
PREGLED
ostala nebeska tijela u Boanstvenoj komediji, ve snaga koja proizlazi iz

prirode. Boccaccio zasigurno nema nereligiozan stav, ali ipak je u
Decameronu odsutna bilo koja vrsta nadnaravne dimenzije, kako
boanske tako i demonske: ona je apstraktno predstavljena, ali nema
konkretnih djelovanja u realnosti. Svijet Decamerona je svijet kojim
upravljaju ljudske snage, kao to su ljubav, potraga za uitkom i sreom,
inteligencija i energija koje pobjeuju prepreke sudbine i drugih ljudi,
oblikujui stvarnost na osnovu svojih ciljeva. Danteova vizija svijeta je
vertikalna i on ovozemaljskom svijetu daje karakteristike
transcendentalnog, a Boccacciova vizija je horizontalna jer je sva
smjetena u zemaljskoj sferi. Dante i Boccaccio potom imaju vrlo
razliite poglede o ulozi ene u svojim djelima: glavna razlika koja se
odmah primijeti je Danteova teorijska koncepcija boanske ljubavi koja je
u suprotnosti sa onom Boccacciovom koncepcijom koja je praktinija.
Dante smatra da je ena jedini posrednik izmeu ovjeka i Boga i, kao to
se da primijetiti, u gotovo svim njegovim djelima ena je predstavljena
kao neko boanstvo, kao neka vrsta anela, a za Boccaccia ena vie
nema tako uzvienu ulogu, ona je sada vie prilagoena svojoj zemaljskoj
pripadnosti, a njene bitne osobine vie nisu one transcendentalne, ve
tjelesne, ime se mijenja i poimanje ljubavi.
Decameron sadri mnoge osnovne karakteristike koje e postati
svojstvene evropskoj pripovjedakoj knjievnosti, barem do osamnaestog
stoljea, jer stvara repertoar ponaanja i situacija koji e biti dugo
vremena osnova svakog pripovijedanja koje ima za cilj da izazove
radoznalost i zadovoljstvo. U ovom definisanju modernog pripovijedanja
je odluujui komini metod sa svojom istananou i bogatstvom nijansi
koji predstavljaju novinu u knjievnosti pisanoj narodnim jezikom.
Meutim, velika inovacija koju uvodi Boccaccio je novo poimanje ljubavi
i ene: ljubav je u Decameronu neukrotiva sila, izvor zadovoljstva ali i
bola, djelujui u razliitim drutvenim slojevima i esto dolazi u sukob sa
kulturnim i tradicionalnim predrasudama. Vrlina u ovom kontekstu nije
ponienje od instinkta, ve mogunost da se zadovolje i dominiraju
prirodni impulsi. ena prvi put u knjievnosti dobija dostojanstvo lika,
ona vie nije samo predmet, ve i subjekt elje, nju nije strah izraziti svoje
erotske elje. To vie nije ena aneo: to je sada ena srednje drutvene
klase koja kombinira prirodnost ljudi i dvorskog plemstva, ljubav,
inteligenciju i domiljatost. Ljubav vie nije marginalizirana nametnutim
misticizmom i asketizmom, ve je viena iz svjetovne i laike
perspektive, kao neto to je zdravo i pozitivno, tavie, grijeh ju je
prezirati.
PREGLED
131
Izvori
1. Boccaccio, Giovanni (1886), Il Decameron, Edoardo Sonzogno, Milano.
2. Boccaccio, Giovanni (2000), Dekameron, Svjetlost, Sarajevo.
3. Corona, Luciano (2006), Decameron di Boccaccio, riscrittura integrale
in italiano moderno, parte prima, Fermento, Rim.
4. Corona, Luciano (2006), Decameron di Boccaccio, riscrittura integrale
in italiano moderno, parte seconda, Fermento, Rim.
Literatura
1. Bruni, Francesco (1990), Boccaccio, Linvenzione della letteratura
mezzana, Il Mulino, Bolonja.
2. Delilovi, Muhamed (2000), Predgovor, u: Boccaccio, Giovanni,
Dekameron, Svjetlost, Sarajevo.
3. Hauvette, Henri (1914), Boccacce, tude Biographique et Littraire,
Librairie Armand Colin, Pariz.
4. Marchi, Cesare (1975), Boccaccio, Rizzoli Editore, Milano.
132
PREGLED
Beba Erefa Raidovi

UDK 004 : 027.7
INFORMACIJSKA PISMENOST
- PRAVO NA ZNANJE I NOVI BIBLIOTEKARSKI AKTIVIZAM INFORMATION LITERACY
- THE RIGHT TO KNOWLEDGE
AND THE NEW LIBRARIAN ACTIVISM -
Saetak
Rad razmatra koncept informacijske pismenosti u kontekstu temeljnog ljudskog
prava na adekvatno obrazovanje zasnovano na znanstvenom i strunom znanju
iznad i izvan puke informatizacije i tehnike infrastrukture. Informacijsko
ponaanje internetske generacije voeno je gotovo iskljuivo tehnolokim
mogunostima i onim to se moe dobiti prostom upotrebom informacijskokomunikacijske tehnologije (IKT). No, nesluene mogunosti digitalnog
univerzuma i mnotvo dostupnih informacija poeli su biti uzrokom
razoaranosti, frustriranosti i zbunjenosti, jer se valja nositi s ovim stalno
rastuim okeanom informacija razliite kvalitete i namjene, pa sve znaajnija
postaju pitanja njihove autentinosti, istinitosti, vrijednosti i pouzdanosti.
Generacije mladih pripadnika tzv. internetske generacije ve su uveliko prisutne
kao nastavni kadar u obrazovnim procesima u svim nivoima obrazovanja od
predkolskog do visokokolskog, a stekli su odreene navike informacijskog
ponaanja i ponaanja pri traenju informacija upravo kao pripadnici
generacije kojoj je upotreba tehnologije veoma bliska. Ovo otvara prostor za
novu ulogu bibliotekara kao strunjaka za organizaciju zabiljeenog znanja i
posredovanje informacija izmeu izvora informacija i onih kojima su te
informacije potrebne, iji je glavni cilj edukacija korisnika informacija njihovom
adekvatnom pronalaenju i koritenju. Ovakav pristup zahtijeva novi profil
biblioteko-informacijskih strunjaka koji moraju biti izuzetno obrazovani i
usvojiti mnotvo novih znanja i kompetencija da bi se mogli nositi sa zahtjevima
novih obrazovnih paradigmi.
Kljune rijei: informacijska pismenost, informacijsko ponaanje, internet,
znanje, organizacija znanja, nove obrazovne paradigme, nastavnici, bibliotekoinformacijski strunjaci
PREGLED
133
Summary
The paper discusses the concept of information literacy in the context of a
fundamental human right to have an adequate education based on scientific and
expertise knowledge above and beyond mere computerization and technical
infrastructure. The information behavior as exhibited by the Net generation is
almost exclusively driven by technological possibilities and what can be gained
by simple use of IC technology. The endless possibilities of the digital universe
and the multitude of available information began to be the cause of
disappointment, frustration and confusion, since everyone has to struggle with
this ever-growing ocean of information of different quality and purpose, so more
and more important is becoming a question of its authenticity, value and
reliability. Young members of the so-called Net generation are already largely
present as the teaching staff in the educational process at all levels of education
from pre-school to high education. They have acquired certain habits of
information behavior and information seeking behavior just as members of that
generation to whom the use of that kind of technology is very close. This opens
the way for the "new" role of librarians as professionals for organizing recorded
knowledge and information mediating between sources of information and those
who need the information, to educate a new generation of users to adequately
search and use information. Such approach requires a new profile of library
information specialist, who must be extremely educated and adopt a variety of
new skills and competencies to cope with the demands of the new educational
paradigm.
Keywords: information literacy, information behavior, Internet, knowledge,
knowledge management, new educational paradigm, teachers, LIS professionals
Uvod
Snaan razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) s
kraja 20. i osobito u 21. stoljeu omoguava proizvodnju ogromne
koliine informacija i njihovu gotovo trenutnu razmjenu stvarajui tako
novo, umreeno informacijsko drutvo. Sam pojam informacijskoga
drutva jo uvijek nije precizno definiran, ali se najee govori o drutvu
sa ekonomijom baziranom na znanju u kome je organizacija znanja,
uenje i upravljanje sadrajima uenja kroz prikupljanje informacija,
njihovu obradu i selekciju, prezentacija znanja i diseminacija
najraznovrsnijim kanalima jedan od najznaajnijih poslova i proizvoda
informacijskog drutva (Odabrana poglavlja iz organizacije znanja,
2004:3).
Kontekst informacijskoga drutva i drutva znanja radikalno utjee
i na politike obrazovanja, pa se one nuno moraju prilagoavati
134
PREGLED
potrebama trita rada. Ovo za posljedicu ima promijenjene obrazovne

paradigme. Obrazovno-odgojna djelatnost spregnuta je s podsustavima
svoje okoline pa potrebe gospodarstva, politike i kulture odreuju stvarne
obrazovne i odgojne prioritete, tj. ciljeve edukacije i znaajke obrazovnoodgojnog sustava kojima se ciljevi nastoje postii. No obrazovanje i odgoj
nije samo nacionalni interes nego je i osobni interes gotovo svakog
graanina (Pastuovi, 1999:421). Kako trite rada i svakodnevni ivot
zahtijevaju stalno usavravanje i stjecanje novih znanja i vjetina, uz
organizirano uenje, bilo da je ono formalno u okviru redovnog
kolovanja ili neformalno kroz razne seminare, teajeve ili treninge,
osobito znaajno postaje neorganizirano, informalno uenje koje
podrazumijeva samostalno stjecanje i nadogradnju znanja. U okviru
formalnog obrazovanja ne mogu se dati sva znanja i vjetine potrebne u
budunosti koju karakteriziraju brze i stalne promjene u drutvu, pa je
svako ponaosob u procesu cjeloivotnoga uenja za razne uloge u ivotu i
radu. Stoga je temeljno naelo obrazovnih procesa stvaranje
metakompetencija koje su najbolje izraene kroz sintagmu uiti kako uiti
(learning to learn), to zapravo znai da je formalno obrazovanje u svim
razinama, a osobito u visokom obrazovanju odgovorno za
osposobljavanje svojih polaznika za samostalno, aktivno, cjeloivotno
uenje, rjeavanje problema, kritiko promiljanje i procjenu dobivenih
rezultata.
Informacijsko drutvo karakterizira visok nivo intenziteta
informacija (Community Development Foundation, 1997), to je
proizvelo drastine promjene u nainu ivota, nainu rada i poslovanja,
obrazovanja, studiranja, bavljenja znanstvenim radom, nainu
zabavljanja, te dovelo do irenja popularne i razvoja globalne kulture.
Tako visok nivo intenziteta informacija proizvodi efekte u kojima je
preobilje nepotrebnih i nebitnih informacija gotovo isto toliko loe, ako
nije i gore, kao i nedostatak bitnih i relevantnih informacija. Rast i razvoj
drutva poiva na znanju, a znanje na vjerodostojnim, relevantnim i
kvalitetnim informacijama. Nove obrazovne paradigme i novi naini
uenja stoga moraju opskrbiti pojedinca znanjima, vjetinama i
sposobnostima koje ga osposobljavaju da se nosi sa nadolazeom
nepredvidivom koliinom dostupnih informacija i da za uenje,
napredovanje i nadogradnju znanja zahvata one informacije koje mu i
omoguavaju te procese, s obzirom da niti jedna tehnologija, ma kakve
mogunosti pruala, ne moe zamijeniti kreativnost i rasuivanje. Kako
itav ivot poiva na informacijama, promjene u drutvu koje
karakterizira obilatost informacija podrazumijevaju u isto vrijeme i
PREGLED
135
pojavu novih, takoer globalnih, vidova kriminalnog ponaanja i prijetnju

sigurnosti pojedinaca u drutvu, pa su i to injenice kojih treba biti
svjestan i na koje treba ukazati kroz formalno obrazovanje i odgoj
generacija koje su savremenici modernih tehnologija i njeni najvei
korisnici i poklonici. Valja naglasiti da ovo osobito vrijedi sa sve veim
uplivom drutvenih mrea u sve pore ivota i rada. Za ilustraciju moe
posluiti podatak da, prema nekim procjenama, godinji gubici zbog
krae identiteta u Sjedinjenim Amerikim Dravama iznose po jednu
milijardu dolara u transakcijama sa kreditnih kartica i iz koritenja
mobitela i oko tri milijarde dolara iz bankomata (Korajli, 2012). Ovi su
podaci alarmantni i moda nam se ine nevjerovatni zbog prostorne
udaljenosti i ekonomsko-socijalnih i kulturolokih razliitosti, ali nas kao
primjer dugorono obavezuju na postavljanje obrazovnih i odgojnih
prioriteta prilagoenih savremenom ivotu, to zapravo znai da nove
generacije roene sa tehnologijom imaju pravo na adekvatno obrazovanje
u novom informacijsko-komunikacijskom okruenju, kako bi stekle
odgovarajua znanja i iskoristile sve prednosti toga okruenja ali i
preduprijedile njegove izazove i opasnosti. Odgovornost za razvijanje
svijesti o ovim prednostima i opasnostima kod generacija koje dolaze lei
upravo na obrazovnom-odgojnim procesima i njenim glavnim
protagonistima nastavnicima svih nivoa obrazovanja.
Pravo na znanje i adekvatno obrazovanje
Pravo na obrazovanje temeljno je ljudsko pravo u drutvu u 21.
stoljeu, no savremeno je drutvo u procesu stalnog kretanja i promjene,
to namee potrebu za svakodnevnim uenjem novih sadraja. U
budunosti e pojedinci biti pozvani na to da razumiju sloene situacije
koje e se mijenjati na nepredvidive naine (...). Morat e se boriti sa
obiljem fragmentarnih i necjelovitih informacija otvorenih razliitim
tumaenjima i djelominim analizama. Postoji prema tome rizik pukotina
u drutvu izmeu onih koji mogu tumaiti, onih koji mogu samo koristiti i
onih koji su istisnuti iz glavne matice drutva i ovise o socijalnoj podrci;
drugim rijeima izmeu onih koji znaju i onih koji ne znaju (Prema
drutvu koje ui, 1996:25). Ovo nuno ima za posljedicu da se proces
obrazovanja i uenja produava na cijeli ovjekov ivot i ini ga u
svakom momentu aktivnim. U okruenju estih i snanih tehnolokih
promjena i novih mogunosti koje one donose, namee se koncept
cjeloivotnog uenja, jer e obrazovanje i naobrazba postati sve vie
glavno sredstvo samosvijesti, pripadnosti i napredovanja i
136
PREGLED
samoispunjenja. Obrazovanje i naobrazba, bilo onakva kakva se stie u

formalnom obrazovnom sistemu, na poslu ili na vie neformalan nain,
klju je mogunosti da svako nadzire svoju budunost i svoj osobni
razvitak (...). Obrazovanje i naobrazba postaju jedan od vanijih inilaca
u osiguravanju jednakih ansi (European Commission, 1996:17).
Ulaganje u obrazovanje i naobrazbu je klju drutvenog i ekonomskog
napretka, vjetine i sposobnosti poveavaju produktivnost i dohodak i
omoguavaju uee svakoga u ekonomskom i drutvenom ivotu. Kako
su znanje i pratea tehnika rjeenja postali temeljni resurs na kojem
poiva drutveno blagostanje, ulaganje u znanost, vie nego ikad prije,
postaje garantom budunosti, za koju se razvijene zemlje uurbano
pripremaju. U skladu s tim, udio njihovih znanja u svjetskoj robnoj
razmjeni sve se vie poveava, a time i njihovo ukupno bogatstvo
(Dizdar, 2008:48).
Znanje je resurs, stoga se od naobrazbe zahtijeva fleksibilnost,
interdisciplinarnost i kreativnost, odnosno stjecanje manjeg obima trajnih
znanja, to je temelj za cjeloivotno uenje. Ovakav pristup obrazovanju i
znaaj koji se pridaje cjeloivotnom uenju, mijenja i osavremenjuje
metode uenja, to zapravo znai da se mijenja i obrazovna paradigma i
naputa tradicionalni model reprodukcije znanja. Naglasak je na
samostalnom uenju i izgradnji znanja, a ne na pouavanju, pa je temeljno
naelo obrazovnih procesa, kako smo ve i apostrofirali, uiti kako uiti,
odnosno nauiti osobu kako da ui. Nauiti osobu kako da ui, znai dati
joj brojne alate (skup sposobnosti i vjetina), za samostalno
nadopunjavanje i izgradnju znanja, omoguiti da stekne intelektualne
vjetine za kontinuirano obrazovanje, pripremiti je za samoobrazovanje u
savremenom inovacijskom drutveno-ekonomskom okruenju.
Prvo naelo suvremene nastave postaje uenje utemeljeno na
istraivanju, a nastavni proces zasniva se na pripremanju studenata za
kritiko propitkivanje i ovladavanje vjetinama argumentacije (Petrak,
Aparac-Jelui, 2005:15). Neophodno je pouavanje usmjeriti u dva
pravca: stjecanje znanja i razvijanje sposobnosti kritikog miljenja, te
stjecanje vjetina i/ili jaanje sposobnosti pretraivanja izvora
informacija, njihove evaluacije i interpretacije, odnosno predstavljanja i
priopavanja znanja i informacija (Petrak, Aparac-Jelui, 2005:15).
U sutini orijentacije uiti kako uiti je skup sposobnosti, vjetina i
mentalnih procesa koji omoguavaju samostalno uenje, a taj skup
sposobnosti, vjetina i mentalnih procesa je, zapravo, interdisciplinarni
okvir razliitih vrsta pismenosti koje se zajedniki imenuju
PREGLED
137
informacijskom pismenou. Informacijska pismenost je pismenost

budunosti i lei u jezgri informacijskog drutva i drutva znanja.
Informacijska pismenost
Mnotvo uenika i studenata koji pripadaju tzv. internetskoj
generaciji 1 u dananje vrijeme zavrava svoje obrazovanje i ulazi u brojne
segmente ivota i rada sa e-predznakom, kao to su e-trgovina, eekonomija, e-drava, e-vlada i sl., a da nisu informacijski pismeni. Svaka
od spomenutih e-inicijativa postaje izlina ako ljudi nisu osposobljeni
sudjelovati u njima (piranec, 2003). Unato tome to je Evropska
komisija jo 1996. godinu proglasila godinom cjeloivotnog uenja i dala
est kljunih preporuka za njegovu implementaciju (1. nove vjetine za
sve, 2. ulaganje u ljudske resurse, 3. inovacije u uenju i pouavanju, 4.
vrednovanje raznih oblika uenja. 5. pruanje savjetodavnih usluga i 6.
pribliavanje uenja domu), dokumenti nastali u Evropi uglavnom se
koncentriraju na infrastrukturu i tehnike (informatike) vjetine. Dok u
Sjedinjenim Amerikim Dravama akreditacijski kriteriji za
visokokolske institucije u sve veoj mjeri ukljuuju i sposobnosti
informacijske pismenosti, u Evropi je informacijska pismenost
interdisciplinarni cilj na raskrsnici izmeu informacija i obrazovnih
politika, jer je zanemarena i u obrazovnim i u informacijskim politikama
Evropske unije (Basili). 2 Nacionalne informacijske politike u Evropskoj
uniji poivaju na 3C modelu (connectivity, content, competencies), gdje
je teite uglavnom na dimenziji connectivity (umreenost) koja se odnosi
na uspostavljanje djelotvorne IKT infrastrukture, dok se content (sadraj)
uglavnom odnosi na razvoj javnih elektronskih usluga kao to je e-uprava,
a competencies (vjetine) odnose se jo uvijek vie na IT kulturu nego na
informacijsku kulturu. Strategije zato valja proiriti i produbiti
informacijskom pismenou kao preduvjetom i glavnom komponentom
cjeloivotnog uenja, jer je informacijska pismenost u sutini ukupan
odnos prema informacijama, kultura razumijevanja informacija i logika
upotrebe informacija, bilo da su one analognog, digitalnog ili virtuelnog
porijekla. Razvoj moderne komunikacijske tehnologije omoguio je i
unaprijedio i takve potencijale kao to su praenje, snimanje, kontrola,
nametanje, usmjeravanje i restrikcija sadraja koje ljudi itaju, gledaju i
Obino se pripadnicima internetske generacije smatraju oni roeni 1982. godine i dalje
(Prensky, 2003).
2
Vidjeti vie na: http://www.ceris.cnr.it/Basili/EnIL/index.html.
1
138
PREGLED
sluaju, ime se utjee na nain njihovog miljena i ponaanja, to ulazi i

u podruje cenzure ali i u podruje sigurnosne kulture. Kako je
informacijsko ponaanje i ponaanje pri traenju informacija 3 u tijesnoj
vezi sa informacijskom pismenou, to se informacijskim
opismenjavanjem zapravo grade, razvijaju i odgajaju takva informacijska
ponaanja u okviru obrazovnih okruenja koja bi mlade ljude
senzibilizirala i pripremila na mnogoznanosti digitalnog univerzuma i
njegovu sve veu sloenost, a u isto vrijeme doprinijela odgajanju novih
generacija za humanu upotrebu informacija u svrhu dobrobiti i napretka i
pojedinca i drutva u cjelini. Informacijska pismenost kroz svoje
pedagoko-andragoke komponente podstie razvijanje humanih
informacijskih potreba i omoguava njihovo zadovoljavanje.
Informacijska pismenost i internetska generacija
Istraivanja provedena u razvijenom svijetu, meutim, pokazuju
da internetska generacija u svjetlu obrazovnih procesa i drutvenog
konteksta informacija pokazuje sljedee informacijsko ponaanje
(Kuhlthau, Heinstrom, Todd, 2008):
nema konceptualni uvid u sisteme koje koristi,
nesigurna je pri pretraivanju,
nasumice bira pojmove za pretraivanje, to je esto rezultat
nedostatka poetnih informacija o nekoj temi,
nije sklona kritikom iitavanju ili pregledavanju rezultata, to
rezultira slabijim kvalitetom radova,
koristi iroku lepezu neispravnih strategija rjeavanja problema
poput kopiranja, filtriranja, pojednostavljivanja,
velika joj je tolerancije na greke,
slui se vizuelnim elementima kao kriterijem odabira informacija,
umjesto da informacije procjenjuju prema relevantnosti,
kopira i lijepi dijelove teksta bez razumijevanja etikih naela
koritenja informacija,
spremna je donositi zakljuke na temelju malog broja informacija,
Informacijsko ponaanje bavi se pojedinanim koracima koje fiziki slijedi neki

korisnik informacija, a informacijska pismenost kognitivnim i afektivnim aspektima
(znanjem, emocijama, stavovima) potrebnim za izvoenje tih koraka (piranec, BanekZorica, 2008:41).
3
PREGLED
139
zadovoljava se donekle relevantnim rezultatima, te brzo

odustaje od traganja za boljim rjeenjima (piranec, BanekZorica, 2008)
S druge strane, prosjeni pripadnik internetske generacije do svoje
21. godine ivota provede:
10.000 sati igrajui videoigre,
poalje i primi 200.000 e-mailova i instant poruka,
sati gledajui TV,
10.000 sati razgovarajui na mobilni telefon (Prensky, 2003).
Od 2003. godine kada su ovi rezultati dobiveni do danas, pojavom
drutvenih mrea i masovnom upotrebom kod gotovo svih uzrasta ali
posebno mladih ljudi, stvari su se uslonile, pa su ilustrativni podaci koje
je jedan broja drutvenih aktivnosti zabiljeio za samo 38 sekundi, kako
pokazuje slika 1.
Slika 1. Broja aktivnosti na drutvenim mreama 4

4
140
Vidjeti na: http://www.personalizemedia.com.
PREGLED
Razumijevanje informacija i posljedica informacijskih procesa u

direktnoj je vezi sa postavljanjem pravih pitanja i obratno, postavljanje
pravih pitanja je povezano sa sposobnostima uinkovite upotrebe
informacija, njihovog kritikog procjenjivanja i etikog koritenja.
Sutina nije u tehnolokoj infrastrukturi i informatikim vjetinama, iako
su one neupitni dio, ali su nedovoljna pretpostavka za samostalno
pretraivanje, pristup i koritenje informacija, te trajno stjecanje i
nadogradnju znanja. Stoga je zadaa obrazovnih sistema svih nivoa, a
posebno visokog obrazovanja, da svakog uesnika obrazovnih procesa
osposobi da se nosi sa bujanjem informacija i iskazuje kritiki duh u
njihovom odabiru i rangiranju, odnosno da ih uini informacijski
pismenim. Informacijski pismeni ljudi razumiju kako pronai informacije;
oni razumiju i znaju kako upravljati informacijama, kako ih analizirati,
vrednovati i prenositi i kako zatiti i sebe i informacije. Informacijski
pismeni pojedinci ine informacijski pismene drutvene grupe i zajednice,
jer informacijska pismenost predstavlja okvir koji oprema ljude, ne sa
gomilom tehnikih vjetina, ve sa irokim, integriranim i kritikim
pogledom na savremeni svijet znanja i informacija, ukljuujui i njeno
porijeklo i razvojne trendove, njena redefiniranja spram iskustva i
drutvenog ivota, njeno filozofsko opravdanje, predrasude i ogranienja,
njen potencijal za ljudsku emancipaciju i ljudske dominacije, kao i za rast
i razaranja (Shapiro, Hughes, 1996).
Pripadnici internetske generacije, meutim, sada ve imaju 30
godina i ukljueni su u sve ivotne procese u punom kapacitetu, pa tako i
u formalno obrazovanje svih nivoa, od predkolskog do visokokolskog.
Oni su intelektualna elita drutva, znanstveni podmladak, strunjaci u
razliitim segmentima rada, a mnogi i roditelji. Oni su nositelji ukupnog
budueg razvoja drutva. Navike i modele svoga informacijskog
ponaanja i ponaanja pri traenju informacija oni su uglavnom usvojili
jo u formalnom obrazovanju.
U svrhu prepoznavanja steenih navika informacijskog ponaanja i
stavova prema informacijskoj pismenosti, u okviru istraivanja
provedenog za potrebe magistarskog rada Informacijska pismenost i
visokokolske biblioteke edukacija korisnika. Model Univerziteta u
Sarajevu u upitniku za nastavnike, od asistenata do redovnih profesora,
svih osam javnih univerziteta u Bosni i Hercegovini postavljena su pitanja
povezana sa informacijskom pismenosti i pojedinim segmentima
informacijske pismenosti kao krovnog pojma razliitih vrsta pismenosti.
Osobito su interesantni stavovi asistenata kao znanstvenog podmlatka i
budueg akademskog kadra, a zapravo osoba koje pripadaju internetskoj
PREGLED
141
generaciji i u bliskoj prolosti su bili studenti, a u budunosti e biti

nositelji odgojno-obrazovnih procesa i rasta i razvoja drutva. Oni su
znanstveni novaci pred kojima je karijera povezana sa znanstvenim
istraivanjima, pristupom i koritenjem kvalitetnih znanstvenih i strunih
informacija i na njima zasnovanog zabiljeenog znanja pohranjenog u
razliitim izvorima, u razliitim medijima i na razliitim mjestima. Dakle,
prvi korak u tome bi bio znati pronai, vrednovati i upotrijebiti izvore koji
se koriste za uenje i izgradnju znanja, a kako su biblioteke jedno od
mjesta na kojima je pohranjeno zabiljeeno znanje i mjesto kontakta sa
informacijskim sistemima i bazama podataka, jedan od segmenata
koncepta informacijske pismenosti 5 je i tzv. biblioteka pismenost. Zato
je jedno od pitanja bilo:
Usluge savremene fakultetske biblioteke?
te ponueni odgovori
Pristup i pretraivanje razliitih izvora informacija
Pristup elektronskim izvorima i bazama podataka
Posredovanje informacija izmeu izvora informacija i korisnika
Edukacija korisnika za koritenje informacija u mrenom
okruenju
Bilo je potrebno u skali od 1 do 4 dodijeliti vrijednosti ponuenim
tvrdnjama. Ponuena tvrdnja Pristup elektronskim izvorima i bazama
Prva je opa tradicionalna pismenost, itanje i pisanje, govor i sluanje, brojanje i

raunanje, opaanje i crtanje, zatim pismenost poznavanja razliitih vrsta knjine grae,
klasifikacije grae, bibliotekih kataloga, klasinih i online javno dostupnih kataloga
OPAC-a (Online public access catalog) i uope naina rada i funkcioniranja biblioteka i
koritenja njezinih usluga i izvora. Sljedea komponenta je tehnika ili kompjuterska
pismenost (computer literacy) kao poznavanje upotrebe informacijsko-komunikacijske
tehnologije i njenih alata i mogunost stalne nadogradnje u smislu tehnolokih novina,
pa pismenost za koritenje masovnih medija (mas-media literacy) kao poznavanja
masovnih medija i onoga za ta masovni mediji mogu biti upotrijebljeni, kao kritikog
razmiljanja o razlikama izmeu injenica, stavova i uvjerenja iznesenih preko masmedija; medijska pismenost (media literacy) poznavanja razliitih medija i formata u
kojima su pohranjene informacije i koji omoguuju njihovo posredovanje, bilo da su
konvencionalni ili nekonvencionalni, te vizuelna pismenost (visual literacy) kao
svojevrsna veza izmeu medijske i tehnoloke pismenosti i kritika procjena vizuelnih i
audiovizuelnih sadraja. Neki autori govore i o digitalnoj pismenosti koja povezuje
pojmove kao to je mrena pismenost (network literacy), internetska pismenost (internet
literacy) i multimedijalna ili hiperpismenost (hyperliteracy), a takoer i o
multikulturalnoj pismenosti kao poznavanju kultura i jezika (Raidovi, 2011).
142
PREGLED
podataka je dobila najvei broj vrijednosti 4 i to najvie od asistenata

(84,61%, n= 52)
Iako obuhvata sve segmente pruanja savremenih bibliotekoinformacijskih usluga, tvrdnja Posredovanje informacija izmeu izvora
informacija i korisnika tek je na treem mjestu i za nju se opredijelilo
samo 47,06% asistenata (n= 52)
Na pitanje Pretraujete li OPAC (Online javno dostupan katalog)
neke biblioteke? Ukoliko je odgovor Ne, zato?
Pokazalo se da to najmanje ine asistenti (62,75%, n= 52), a u
slobodnim odgovorima onih koji to nikako ne ine, navedeni su sljedei
razlozi:
Koristim se dostupnim online naunim bazama,
Zbog nedostatka informacija esto su mi takvi katalozi zbrkani i
nepristupani,
Ne poznajem,
Nisam znao da postoji,
Nemam potrebu,
Nisam upoznat sa postojanjem istog,
Zbog nedostatka vremena,
Nemam tu naviku,
Ako se misli na bh. biblioteke, ne koristim jer je fond mali, a
COBISS interfejs nekoristan,
Jer nemamo umreenje, ni kontakte,
Ne znam da postoji,
Nisam upoznat sa njegovim postojanjem,
Zar to postoji?,
Nije mi dostupno,
Ne znam kako i nemam dovoljno vremena da se i time bavim,
Na naem odsjeku biblioteka nema bibliotekara, te puno toga
nedostaje (u konceptu biblioteke),
Nisam nikad ula da nae biblioteke to imaju,
Neupuenost,
Nema svaka biblioteka takav katalog,
Nemam pristup,
Nisam upoznat sa koristima od njegovog pretraivanja. I kakva
mi je korist ako u katalogu naem neku stavku koja me zanima,
ako joj ne mogu slobodno pristupiti,
Ne postoji mogunost za to,
Do potrebne literature je mogue doi bez odreenog kataloga,
Ne vjerujem da u pronai to me zanima,
PREGLED
143
Nisam upoznata s istim,

Mislim da njihovi kapacitet ni izbliza ne zadovoljava moje
potrebe.
Na pitanje Pretraujete li dostupne online znanstvene baze.
Ukoliko je odgovor Ne, zato? zanimljivi su takoer slobodni odgovori
respondenata koji to ne ine, a njihovi razlozi su sljedei: 6
Trenutno nemam veliku potrebu za to,
Nije mi dostupno ono to me interesuje,
Pretraujem ali samo povremeno kada imam vremena za to,
Nemam dovoljno informacija o nainu pristupa,
Nisam dovoljno upoznat,
Ne poznajem ove aktivnosti,
Uglavnom druge obaveze preteu i drugi naini saznanja
informacija,
Druge obaveze,
Ne postoje u naem sluaju,
Nemam informacije o bibliotekama koje pruaju takve
mogunosti.
Na pitanje Kako ste se prvi put upoznali sa dostupnim online
znanstvenim bazama?,
ponueni odgovori su izgledali ovako:
Prilikom prezentacije predstavnika proizvoaa baze, 2,33% (n=
258),
Prezentacijom/informacijom bibliotekara, 15,89%,
Posjetom mrenim stranicama biblioteka, 29,07%,
Od kolega, 36,82% (najvie asistenti 57,70%),
Na drugaiji nain, 15,89%.
Na drugaiji nain je odgovor 15,89% ispitanika, a naznaeni
drugaiji naini su: Google i sluajno preko interneta.
Na pitanje Postoji li po Vaem miljenju veza izmeu biblioteke i
koncepta informacijske pismenosti?, najei odgovor je Neka veza
postoji, ali nije mi sasvim jasna i za ovaj odgovor se opredijelilo najvie
respondenata iz redova asistenata, njih 56,86% (n= 52).
144
Preneseni su u izvornom obliku, pa otuda i gramatike greke.
PREGLED
Osobito je interesantan odgovor na pitanje Ko bi po Vaem

miljenju trebao vriti takvu edukaciju? 7, gdje 50,97% (n= 259) svih
respondenata kae da bi to trebali biti informacijski strunjaci
bibliotekari.
Kako ovakvi stavovi nesumnjivo otvaraju prostor za novu ulogu
bibliotekara kao strunjaka za organizaciju zabiljeenog znanja, u okviru
spomenutog magistarskog rada anketirani su i bibliotekari.
Anketiranje bibliotekara svih profila i vrsta obrazovanja pokazalo
je da je najvei broj bibliotekara (67,65% ispitanika/ica, n= 34) na
postavljeno pitanje o uslugama savremene biblioteke izabrao odgovor da
je to Edukacija korisnika za koritenje informacija u mrenom okruenju,
a da se usluga Posredovanje informacija izmeu izvora informacija i
korisnika i kod bibliotekara nalazi tek na treem mjestu.
Gotovo 3% (n= 35) bibliotekara misle da je biblioteka samo
administracija, a isti toliko smatra da je potreba za edukacijom korisnika
danas sve manja. Kad je odnos izmeu biblioteka i koncepta
informacijske pismenosti u pitanju, ni bibliotekarima to nije sasvim jasna
veza (za njih 5,71%, n= 35), a to se tie sadraja koje bi trebalo uvrstiti u
programe informacijske pismenosti, bibliotekari imaju stavove kako
slijedi u tabeli:
Aritmetika
sredina
Standardna
devijacija
Kako uinkovito koristiti informaciju
4.633
1.732
Kako analizirati i kritiki vrednovati

informaciju
4.483
1.479
Kako koristiti informaciju na etian

nain i po pravnim propisima
4.593
1.803
Kako pronai informaciju
4.469
1.883
Kako je informacija organizirana
3.714
1.084
Kako pretraivati internet
3.308
1.975
Kako koristiti kompjuter
2.920
2.139
Na pitanje Ko bi po Vaem miljenju trebao vriti takvu

edukaciju?, 18% (n= 35) bibliotekara smatra da bi to trebali initi
informatiki strunjaci.
7
Misli se na informacijsko opismenjavanje studenata i drugih korisnika biblioteka.
PREGLED
145
Predstavljanje dijela obimnijeg istraivanja imalo je za cilj da

ukae na injenicu da je mladi znanstveni kadar sa akademskom
budunou i odgovornou obrazovanja i odgoja buduih generacija
usvojio informacijsko ponaanje i ponaanje pri traenju informacija
karakteristino i za ostale pripadnike internetske generacije, to je
zabrinjavajua i nedopustiva situacija, jer je mladi znanstveni kadar
akademska budunost svakog drutva, nositelj njegovog budueg razvoja
i uitelj buduih mladih narataja. Znanstvene i strune informacije kao
podloga izgradnji i nadogradnji kvalitetnih inovativnih znanja zasnovanih
na istraivanjima koja doprinose razvoju i napretku drutva i njegove
pripadnike ini onima koji znaju (Prema drutvu koje ui, 1996), nisu
uvijek javno dostupne i ne nalaze se na povrinskom webu i ne moe im
se pristupiti preko trailica. Znanje je resurs koji, unato zagovaranju
otvorenog pristupa i dijeljenja sa drugima, postaje zapravo sve skuplji, na
to ukazuju i sve vie cijene znanstvenih asopisa i cijene pristupa
znanstvenim bazama podataka, odnosno onome to je relevantno i
recentno znanstveno znanje. S druge strane, kupovina i pristup tako
skupim resursima znanstvenog znanja postaju nepotreban troak i
promaene investicije, jer iskoritavanje takvih resursa u minimalnoj
mjeri ili ak potpuno neznanje o njihovom postojanju i dostupnosti
proizvodi okruenje u kojem se znanje zasniva na nekritikom i
neznanstvenom odnosu prema dostupnim informacijama i izvorima
informacija, pa svi kojima je dostupan internet i trailice postaju znalci
gotovo samo jednim klikom.
Takoer valja naglasiti da raznolike izvore znanstvenih i strunih
informacija, bez obzira na medij njihovoga prenoenja, a osobito skupe
znanstvene asopise i recenzirane znanstvene baze, teko moe pojedinac
sam sebi kupiti i koristiti. Za to i postoje biblioteko-informacijski centri
koji se udruuju i koordiniranom nabavkom i pristupom omoguavaju
iroj akademskoj, strunoj i drugoj zainteresiranoj publici i korisnicima
koritenje ovih resursa pod povoljnijim uvjetima uz itavu paletu
informacijskih usluga koje mogu pruiti biblioteko-informacijski
strunjaci zaposlenici spomenutih centara.
Ono to je takoer vrijedna spoznaja dobivena na osnovu ovih
istraivanja je miljenje vie od polovine ispitanika pripadnika nastavnog
kadra da su bibliotekari osobe koje bi trebale vriti edukaciju
informacijske pismenosti uesnika obrazovnih procesa, to otvara
dovoljno prostora za novi bibliotekarski aktivizam u skladu sa
savremenim zahtjevima drutva, obrazovanja i uenja.
146
PREGLED
Novi bibliotekarski aktivizam

Jasno je takoer, iako je mali uzorak ispitanika, da bibliotekari
imaju razliite stavove o svim pitanjima i da mnogi nisu svjesni ovih
novih zadataka biblioteka i bibliotekara prouzrokovanih promjenama u
drutveno-ekonomskim odnosima izazvanim snanim razvojem
informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ove nove zadae
bibliotekara kao informacijskih strunjaka su zapravo iste one zadae koje
su oni imali unazad nekoliko hiljada godina od nastanka prvih biblioteka
do danas, a to je organizacija zabiljeenog znanja i posredovanje
informacija izmeu izvora informacija i njihovih korisnika, bez obzira
koja je tehnologija pohranjivanja, pronalaenja i prijenosa tih informacija.
Primjena novih tehnologija dodaje novi kvalitet u zadaama
bibliotekara/informacijskih strunjaka i doprinosi njihovoj proaktivnoj i
medijatorskoj ulozi, posebno visokokolskih, i ini ih u isto vrijeme
koordinatorima dostupnih informacija, njihovim analitiarima i onima
koji ih vrednuju, a pri tome imaju vanu odgojno-obrazovnu ulogu spram
svojih korisnika. Naglasak je dakle na njihovom znaaju u upravljanju
znanjem i pedagoko-andragokoj ulozi u edukaciji korisnika i podizanju
nivoa njihove informacijske pismenosti. Ovakva znanja i kompetencije
biblioteko-informacijskih strunjaka ne treba olako zanemarivati.
Dapae, oni su ljudski resurs koji treba to vie u tom smislu iskoritavati,
unapreivati i ukljuivati u nastavne procese kojima po prirodi stvari i
pripadaju.
Nisu, meutim, svi bibliotekari sposobni, obrazovani i
predodreeni da budu ukljueni u pouavanje informacijske pismenosti,
osobito s obzirom na interdisciplinarnost ovoga koncepta. Oni bi trebali
biti elita meu profesionalcima, svestrano obrazovani, informacijski
pismeni, iskusni, fleksibilni i sami u procesu cjeloivotnog uenja sa
posebno izraenim pedagokim sposobnostima, vjeti u koritenju
aplikacija novih tehnologija, spremni da umnoavaju svoje kompetencije i
da ih dijele sa drugima. Rad u bibliotekama novoga doba zahtijeva
visoko obrazovane, specijalizirane strunjake koji razumiju nain na koji
se ureuju i vode novonastale biblioteke, strunjake koji znaju prepoznati,
odabrati, urediti i zatititi informacije relevantne za krajnjeg korisnika
(Dizdar, 2008).
Bibliotekari trebaju prevazii realne i mitoloke barijere i biti
sigurni da imaju kredibilitet i da mogu uestvovati u dominantnim
pedagokim paradigmama u visokom obrazovanju pokazujui svoje
kompetencije u dizajniranju kurseva i njihovom izvoenju u obrazovnom
PREGLED
147
okruenju koje je globalno, fleksibilno i usmjereno na studenta (Rader,

2004:30).
Spomenute uloge bibliotekara/informacijskih strunjaka e jaati
poveanjem tehnolokih mogunosti proizvodnje i pristupa
informacijama, jer e ih krajnji korisnici vidjeti i doivljavati sve vie
fragmentarno i zbog njihovog obilja e izgubiti mogunost njihovog
valjanog povezivanja i kritikog procjenjivanja.
Umjesto zakljuka
Nije sluajno to se o informacijskoj pismenosti ponajprije poelo
pisati i istraivati u obrazovnim zajednicama i zajednicama bibliotekoinformacijskih djelatnika i nije sluajno da su ta istraivanja zapoela
upravo istraivanjem informacijskih vjetina, a proirila se na istraivanje
odnosa izmeu procesa uenja i informacijske pismenosti. Iako nisu
rijetke pojave minimiziranja znaaja informacijske pismenosti i tzv.
mitolokih predrasuda (piranec, Banek-Zorica, 2008) spram ovoga
koncepta, u razvijenim zemljama svijeta (Australija, Kanada, Sjedinjene
Amerike Drave) paralelno sa sve snanijim prisustvom tehnolokih
inovacija, inoviraju se i programi informacijske pismenosti i pridaje im se
znaaj na nacionalnom nivou. Bibliotekari se aktivno ukljuuju u
nastavno-znanstvene procese, a takoer obogauju svoja temeljna znanja
iz biblioteko-informacijske znanosti i znanjima iz pedagokih disciplina
kroz alternativne netradicionalne oblike profesionalnog razvoja, kako bi
bili spremni uestvovati u nastavnim procesima rame uz rame sa drugim
nastavnim kadrom i doprinijeti irenju svijesti o potrebi koritenja
kvalitetnih informacija za stjecanje i nadogradnju znanstvenih i strunih
znanja. To su budui pravci djelovanja kojima trebaju teiti i
bibliotekari/informacijski strunjaci iz manje razvijenih zemalja i zemalja
u tranziciji kako bi i dalje ostali u sedlu. Ali ne samo oni.
148
PREGLED
Literatura
1. Community Development Foundation (1997), The Net Results: Social
Inclusion in the Information Society. Report of the National Working
Party on Social Inclusion in the Information Society, IBM, London.
2. Dizdar, S. (2008), Informacijska pismenost i cjeloivotno uenje,
Savjetovanje o reformi visokog obrazovanja Primjena bolonjskih
principa na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo,
4759.
3. European Commission (1996), White paper on education and training.
Teaching and learning. Towards the learning society, Office for Official
Publications, Luksemburg.
4. Korajli, N. (2012), Istraivanje krivinih djela, Pravni fakultet,
Sarajevo.
5. Kuhlthau, C. C., J. Heinstrom, R. J. Todd, (2008), The 'information
search process' revisited: is the model still useful?, Information
Research. 13(4) paper 355, Retrived from: http://InformationR.net/ir/134/paper355.html.
6. Odabrana poglavlja iz organizacije znanja (2004), Zavod za
informacijske studije, Zagreb.
7. Pastuovi, N. (1999), Edukologija. Integrativna znanost o sustavu
cjeloivotnog obrazovanja i odgoja, Znamen, Zagreb.
8. Petrak, J.,
T. Aparac-Jelui (2005), Knjinice na hrvatskim
sveuilitima: tradicija i promjene, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 48
(1), 1330.
9. Prema drutvu koje ui. Pouavanje i uenje. Bijeli dokument o
obrazovanju (1996), Educa, Zagreb.
10. Prensky, M. (2005), Digitalni uroenici, digitalne pridolice.
Razmiljaju li doista drugaije?, Edupoint, Retrived from:
http://edupoint.carnet.hr/casopis/32/clanci/2.
11. Prensky, M. (2003), Has Growing Up Digital and extensive video
game playing affected younger military personnel's skill sets?, Retrived
from:
http://www.marcprensky.com/writing/Prensky%20%20Has%20Growing%20Up%20Digital%20Affected%20Military%20
Skill%20Sets.pdf.
12. Rader, H. B. (2004), Australian and New Zeland information literacy
framework: principles, standards and practice, 2nd ed., Institute for
Information Literacy ANZIIL, Australija Novi Zeland.
13. Raidovi, B. E. (2011), Informacijska pismenost i visokokolske
biblioteke edukacija korisnika. Model Univerziteta u Sarajevu,
magistarski rad, Filozofski fakultet, Sarajevo.
PREGLED
149
14. Shapiro, J. J., S. K. Hughes (1996), Information literacy as a liberal

art: Enlightment proposals for a new curriculum, Educom Review, 31
(2).
15. piranec, S. (2003), Informacijska pismenost klju za cjeloivotno
uenje, Edupoint, Retrieved from:
http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/1.html.
16. piranec S., M. Banek-Zorica (2008), Informacijska pismenost. Teorijski
okviri i polazita, Zavod za informacijske studije, Zagreb.
150
PREGLED
Pogledi i miljenja / Views and Opinions
PREGLED
151
152
PREGLED
Selmo Cikoti
UDK 316.46
LIDERSTVO I INTELIGENCIJA
LEADERSHIP AND INTELLIGENCE
Saetak
Liderstvo se razumije i definira na mnogo naina, ali u svakoj od interpretacija
ovih definicija liderstvo se razumije kao sposobnost utjecaja lidera na
sljedbenike u kontekstu razliitih situacija, a u cilju realizacije odreene vizije i
realiziranja promjene kojom se ostvaruje eljeni progres. Za ovako zahtjevnu
ulogu lider mora posjedovati mnotvo razliitih linih vrijednosti i sposobnosti.
Inteligencija zasigurno predstavlja jednu od kljunih vrijednosti koja definira
linost i ulogu lidera i omoguava mu vodeu poziciju u odnosu na sljedbenike.
Pored konvencionalnih razumijevanja kognitivne inteligencije, teorija liderstva
razmatra i druge vrste inteligencije, kao to su analitika, iskustvena i kreativna.
Moderne studije liderstva a i drugih srodnih strunih i naunih oblasti sve vei
znaaj poklanjaju emocionalnoj inteligenciji koja u kontekstu injenice da
ljudski rod ivi sve dinaminiji i bri nain kretanja i razvoja ima sve vei
znaaj. Naime, sposobnost vladanja vlastitim i tuim emocijama u situacijama
naglaenog stresa i promjena sve vie opredjeljuje ishod razliitih procesa i
daje odgovor na pitanje zato neke organizacije propadaju, a druge uspijevaju u
vremenima kriza i promjena. Emocionalna inteligencija je posebno znaajna za
teoriju i umijee liderstva. Mnogi konvencionalni pristupi su liderstvo primarno
povezivali sa sposobnou proizvoenja velikih ideja, vizija i strategija, dok
savremena iskustva sve vie liderstvo i uspjehe realizacije zahtjevnih i sloenih
promjena vezuju za sposobnost lidera da pokree emocije svojih sljedbenika.
Kljune rijei: lider, rezonantan lider, disonantan lider, liderstvo, sljedbenici,
situacija, inteligencija, emocionalna inteligencija, analitika inteligencija,
praktina inteligencija, kreativna inteligencija
Summary
Leadership is regarded and defined in many ways, however most of these
interpretations include leaders ability to influence followers, within different
environments and situations, aiming to implement certain vision and realize a
change, by which the desired progress is achieved. For so demanding role, a
leader must possess a number of different personal values and abilities.
PREGLED
153
Intelligence, certainly, represents one of the key values defining personality and
a role of a leader in providing leading position towards followers. Apart from
conventional interpretations of cognitive intelligence, the leadership theory
deals with other kinds of intelligence, such as analytical, experience, and
creative one. Modern leadership studies, as well as other professional and
scientific areas, attribute increased importance to emotional intelligence, in the
context of the fact that mankind nowadays lives faster and more dynamic.
Namely, the ability of governing one's own and others' emotions, in times of
increased stress and change, determines, more and more, the outcomes of
different processes and explains why certain organizations fails and other
succeeds in times of crises and changes. Emotional intelligence is particularly
important for leadership theory and skill. Many conventional approaches used
to link leadership primarily with a capacity of producing big ideas, visions, and
strategies. Modern experiences, though, more and more, associate leadership,
and implementation of demanding and complex changes success, with leader's
ability to move emotions of his (her) followers.
Key words: Leader, resonant leader, dissonant leader, leadership, followers,
situation, intelligence, emotional intelligence, analytical intelligence, experience
intelligence, creative intelligence
Uvodni komentar
Liderstvo predstavlja umijee, sposobnost, vjetinu, poziciju ili
rezultat koji se razmatraju i izuavaju onoliko dugo koliko postoji i
ljudska zajednica. Moderne kole liderstva mu, meutim, pridaju sve vei
znaaj u posljednjim decenijama moderne historije i to se vezuje za porast
sloenosti ljudske organizacije uope i za sve vei tempo ukupnih
drutvenih promjena.
Skoro da je mogue kazati da ima onoliko definicija liderstva
koliko i autora koji se njime bave. Mogue je, u izvjesnoj mjeri,
prepoznati odreene zajednike odrednice veine ovih definicija. U svima
se govori o sposobnosti onog koji vodi da, na bazi zajednike vizije i
interesa, inspirira, motivira i uvjerava one koji ga slijede da zajedniki
prihvate rizik promjene i da tu promjenu ne samo realiziraju ve i
institucionaliziraju.
Liderstvo voenje je direktno u vezi sa slijeenjem, jer ukoliko
nema slijeenja, onda nema ni voenja. Pri ovako shvaenom odnosu,
slijeenje se razumije kao dobrovoljan odnos, pri emu oni koji slijede
ine to s uvjerenjem da e lider bolje brinuti o realizaciji njihovih interesa
nego oni sami.
154
PREGLED
I voenje i slijeenje se uvijek dogaaju u konkretnim

okolnostima, u konkretnoj situaciji, koja na izravan nain, manje ili vie,
utjee na interakciju lidera i sljedbenika. Tako se moe zakljuiti da su
lider, sljedbenici i situacija tri temeljne take ovog odnosa, interakcije.
Kada govorimo o lideru, onda je mogue tvrditi da nain na koji
ostvaruje svoju lidersku poziciju u znaajnoj mjeri zavisi od njegove
same linosti, njegovog karaktera i inteligencije kako u odnosu prema
samome sebi, sljedbenicima i saradnicima tako i prema razliitim
dimenzijama situacija sa kojima se suoava.
Pored spomenutih dimenzija, lidera bitno opredjeljuju i njegov
temperament i njegove sposobnosti. 1
Temperament podrazumijeva emotivni nain reagiranja pojedinca
u razliitim situacijama, to podrazumijeva brzinu, snagu i trajanje
ovjekovih aktivnosti. 2
Kada govorimo o karakteru ovjeka, onda mislimo na njegove
voljne osobine na upornost, odlunost, dosljednost u ponaanju,
inicijativnost i sl., a sa moralnog stajalita se karakter odnosi na potenje,
sebinost, skromnost, krtost i sl. Dakle, moemo kazati da se pod
karakternim osobinama podrazumijevaju osobine pojedinca koje
pokazuju njegove voljne osobine i njegov odnos prema moralnim
naelima koje vrijede za neko drutvo. 3
Postoje i neto kompleksnija razumijevanja karaktera koja u
kontekstu karaktera prepoznaju esencijalne vrijednosti ovjeka. Tako je
jo u antikom periodu grki filozof Heraklit tvrdio da ovjeka na ovom
svijetu nita ne opredjeljuje toliko bitno kao njegov karakter ni znanje,
ni snaga, ni ljepota ni poloaj, ni imetak niti neke druge okolnosti.
Zbog svoje kompleksnosti i znaaja, karakter se razumijeva i
interpretira na vie razliitih naina. U veini svih ovih shvatanja i
definicija, karakter valja prepoznavati kao odrednicu koja bitno razlikuje
kvalitete karakteristika neke osobe. Tako se, u okviru teorije liderstva u
amerikoj kopnenoj vojsci (US Army), karakter definira kao zbir
ukupnih linih svojstava neke osobe, te kao veza izmeu linih vrijednosti
i ponaanja te osobe. 4
1
www.pfst.hr/ (psihologija), pristup: 27. 11. 2012.

Prema Hipokratovoj klasifikaciji, razlikuju se etiri tipa temperamenta: kolerik,
sangvinik, flegmatik i melanholik.
3
4
fm 22-100 Military Leadership, Headquarters Department of the Army, Washington, D.
C., 1983. str. 107
2
PREGLED
155
Ovakvo shvatanje karaktera razumije se kao kombinacija osobina linosti

koja proizvodi ponaanje u skladu sa linim vrijednostima, bez obzira na
okolnosti.
Sposobnosti govore o stepenu uspjenosti ovjeka u obavljanju
razliitih poslova. U sposobnosti ovjeka spadaju inteligencija
(sposobnost snalaenja u novim okolnostima), psihomotorne sposobnosti
(spretnost) i senzorne sposobnosti (vida, sluha, mirisa i sl.). 5
Inteligencija
Iako psiholoka nauka poznaje vie pojmova o kojima je teko
postii potpun konsenzus u smislu njihovog jedinstvenog shvatanja i
definiranja, zasigurno je inteligencija pojam o ijem shvatanju,
definiranju i interpretaciji postoji vie polemika nego o bilo kom drugom
pojmu.
Veina psihologa, meutim, slae se da je inteligencija vie
potencijal nego samo uroena ili potpuno razvijena sposobnost, to je sa
stanovita liderstva veoma znaajno. Dakle, sa stanovita liderstva je
bitno inteligenciju doivljavati kao kombinaciju uroenih karakteristika
nervnog sistema i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i
uenjem.
Od velikog broja postojeih definicija inteligencije u okviru ove
analize emo ugraditi onu koja kae: Inteligencija je mentalna
karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za uenje iz iskustva,
prilagoavanja na nove situacije, razumijevanja i koritenja apstraktnih
pojmova i koritenje znanja za snalaenje u okolini. 6
U analizi sadraja, strukture i faktora inteligencije takoer ne
postoji jedinstven pristup i zajedniko tlo u okviru psiholoke nauke. U
okviru tzv. faktorske tehnike ameriki psiholog Louis Thurston je 1938.
doao do sedam primarnih faktora inteligencije, koje je definirao na
sljedei nain: S spacijalna (prostorna) sposobnost, P perceptivni
faktor, N numeriki faktor, V verbalni faktor, M memorijski,
odnosno faktor pamenja, W verbalna fluentnost (sposobnost brzog
proizvoenja rijei) i I induktivni faktor. 7
5

www.psihologija.autentik.net/inteligencija_sta_je_inteligencija.php, pristup: 2. 08.
2011.
7
www.psihologija.autentik.net/inteligencija_sta_je_inteligencija.php, pristup: 2. 08.
2011.
6
156
PREGLED
Svoju teoriju postojanja faktora inteligencije Thurston je

naknadnim istraivanjima proirio spoznajom da postoji i generalni faktor
inteligencije.
Veza izmeu inteligencije i liderstva je uspostavljena jo u prvim
oblicima organiziranja ljudske zajednice, ali je u izvjesnom smislu
varirala sa razliitim oblicima ljudskog organiziranja i razliitim formama
liderstva koji su u tim organizacijama, odnosno historijskim etapama,
postojali.
U okviru ovog razmatranja naglasiti emo jo jednu definiciju
inteligencije: Inteligencija se definira kao sveukupna efikasnost osobe u
aktivnostima voenim milju. 8
Zbog ega je ovako shvaena inteligencija bitna za liderstvo?
Istraivanja su pokazala da inteligentniji lideri bre ue; prave bolje
pretpostavke, dedukcije i predvianja; bolji su u kreiranju ubjedljive
vizije i razvoju strategija kojom se vizija pretvara u realnost; mogu razviti
bolja rjeenja za probleme; mogu vidjeti vie u okviru primarnih i
sekundarnih implikacija svojih odluka; i bre staju na noge od manje
inteligentnih lidera. 9
Sa porastom raznovrsnosti sljedbenika i kompleksnosti situacije
inteligencija lidera u veoj mjeri uestvuje u ukupnoj produktivnosti i
efikasnosti njegovog naina voenja, njegove interakcije sa pripadnicima
organizacije (sljedbenicima) odnosno organizacije koju on predvodi.
U okviru pojedinih teorija je artikulirana razlika izmeu stajalita
koje inteligenciju definira kao sposobnost rjeavanja novih problema i
snalaenja u novonastalim situacijama i drugog stajalita koje
inteligenciju razumije kao sposobnost apstraktnog miljenja,
razumijevanja uzroka i posljedica nekog problema, sposobnost
razlikovanja bitnog od nebitnog te sposobnost uenja i prilagoavanja
nekom zadatom cilju.
U okviru ovog pristupa inteligenciji diferencirane su tri osnovne
kategorije inteligencije: apstraktna ili verbalna (mogunost koritenja
pojmova i termina, uvianje njihovog znaenja i njihovo funkcionalno
kombiniranje), praktina inteligencija (spretnost u rukovanju predmetima
8
Hughes, Richard L., Robert C. Ginnett, Gordon J. Curphy (2006), Leadership,

Enhancing the Lessons of Experience, peto izdanje, The McGraw Hill Companies, New
York, str. 175.
9
York, str. 175.
PREGLED
157
i stvarima i mogunost psihomotornog reagovanja u problemskim

situacijama) te socijalna inteligencija (umjenost u interakciji s ljudima).
Psiholoka teorija principijelno prepoznaje dva znaajna faktora koji
utjeu na stepen i razvoj inteligencije nasljedni faktor (dobijen od
roditelja genetskim materijalom te roditeljska intelektualna podrka
tokom odrastanja) i faktor sredine (utjecaj kole, drutva i sl.).
Inteligencija se u okviru tradicionalne psihologije mjeri
koeficijentom inteligencije (kolinikom inteligencije, kvocijentom
inteligencije) IQ koji predstavlja numeriki izraz razvijenosti
inteligencije (razliku izmeu mentalnog i kalendarskog uzrasta). 10
Za ovu analizu termin koeficijent inteligencije nije znaajan, ali
valja rei da je svejedno da li koristimo naziv inteligencija ili koeficijent
inteligencije. 11
Iz mnotva do sada poznatih teorija o odnosu inteligencije i
liderstva u okviru ove analize Sternbergova trojna teorija inteligencije e
biti posebno akcentirana i razmatrana zbog njene sveobuhvatnosti,
uvjerljivosti i primjenjivosti. Ova trojna teorija se fokusira na aktivnosti
lidera prilikom rjeavanja kompleksnih mentalnih problema. Prema ovoj
teoriji postoje tri temeljna tipa inteligencije analitika inteligencija,
praktina inteligencija i kreativna inteligencija.
Analitika inteligencija predstavlja opu sposobnost rjeavanja
problema i moe biti procijenjena koritenjem standardiziranih testova
mentalnih sposobnosti. Lideri i sljedbenici sa viim nivoom analitike
inteligencije po pravilu su bolji uenici, lake uoavaju veze izmeu
pitanja, imaju sposobnost pravljenja preciznijih dedukcija, pretpostavki i
sl.
Praktina inteligencija ili mudrosti ulice je sadrana u
sposobnosti prilagoavanja novoj situaciji, njenom oblikovanju ili izboru
u cilju ostvarivanja svojih potreba.
Pojedini aspekti praktine inteligencije mogu biti veoma bitni za
liderstvo. Prvo, kod nje su znanje i iskustvo bitniji nego kod analitike
inteligencije. Drugo, praktina inteligencija je vezana za odreene
specijalnosti (dobar farmaceutski istraiva svoje znanje i iskustvo u
minimalnoj mjeri moe koristiti u prikupljanju novanih sredstava za
nevladinu organizaciju praktina inteligencija pomae liderima u
poznatim, a analitika u novim situacijama). Tree, savremene
10
www.najstudent.com, pristup: 11. 12. 2012.

Rathhus, Spencer A. (1997), Temelji psihologije, prijevod 5. izdanja, Naklada SLAP,
Zagreb, str. 343.
11
158
PREGLED
organizacije trae lidere i sljedbenike koji imaju potrebna znanja i

vjetine da uspiju i sposobnost da ue. etvrto, ponekad vii nivo
praktine inteligencije moe kompenzirati nii nivo analitike
inteligencije. No, lideri s viim nivoom analitike inteligencije, kod svih
ostalih izjednaenih parametara, mogu bre razviti svoje uline mudrosti
nego lideri s niim nivoom analitike inteligencije.
Kreativna inteligencija, kao trea komponenta trojne teorije
inteligencije, predstavlja sposobnost stvaranja neobinih i korisnih
proizvoda.
Kreativna inteligencija je povezana s analitikom, ali ne na
zakonit i perfektan nain: odreen nivo analitike inteligencije je potreban
za kreativnost, ali visok nivo analitike inteligencije ne garantira
kreativnost lidera. Slino kao i kod praktine inteligencije, kreativnost je
vezana za odreene specijalnosti ili supspecijalnosti.
Komponente kreativne inteligencije
Kreativnost se sastoji od sedam komponenata: sposobnosti sinteze,
analitike inteligencije, praktine inteligencije, naina miljenja, linih
faktora, istinske motivacije i faktora okoline.
Sposobnost sinteze je ono to se tradicionalno smatra
kreativnou. Ove vjetine ljudima omoguavaju da stvari vide na nov
nain ili prepoznaju nove oblike ili veze. Analitika inteligencija pomae
ljudima da procijene rjeenja, a praktina inteligencija prua bazu znanja i
iskustva iz koje se razvijaju neobina, neuobiajena, rjeenja.
Nain miljenja je u izvjesnoj mjeri povezan sa sposobnou
sinteze i ne predstavlja sposobnost per se, ve vie preferirani nain na
koji neko koristi sposobnosti koje ima. Za kreativnost je bitno nekoliko
linih faktora samopouzdanje, nezavisnost, energija, spremnost
preuzimanja rizika i impulsivnost te prirodna znatielja. Istinska
motivacija je obino izazvana samim pitanjem odnosno problemom.
Nekoliko je situacionih ili faktora okoline relevantno za kreativnost
kompleksni ili izazovni poslovi, lideri spremni pomoi, manje naglaena
kontrola i vie raspoloivog vremena. Stabilnost, sastav i veliina tima,
takoer, ima utjecaja na kreativnost. Kohezivnost tima je posebno
znaajna.
Valja imati na umu injenicu da kreativno miljenje nije u
potpunosti racionalan ili svjestan proces. esto se najkreativnije miljenje
odvija nesvjesno i esto se sasvim neoekivano, bez svjesnog odnosa
prema nekom pitanju, pojavi rjeenje za neki stari problem.
PREGLED
159
Emocionalna inteligencija u liderstvu

Konvencionalno poimanje inteligencije se u proteklih nekoliko
decenija znaajno dopunjuje i mijenja kako na opem nivou a posebno u
interakciji liderstva i inteligencije.
Naime, u tradicionalnom poimanju je biti pametan uglavnom
znailo imati visok stepen inteligencije (IQ).
Moderne psiholoke i drutvene nauke stepen linog zadovoljstva
i drutvene uspjenosti ne povezuju, ni izbliza, sa racionalnom koliko sa
emocionalnom inteligencijom (EQ) odnosno sa sposobnou pojedinca
da se saosjea sa drugima, vri kvalitetne drutvene procjene, kreira dobre
odnose i bude drutveno poeljan.
Emocionalna inteligencija rezultira i drugim emocionalnim
vjetinama koje za rezultat imaju sposobnost efikasnog integriranja
pojedinca u drutvenu sredinu, to ga ini uspjenim, odnosno korisnim
kako za sebe tako i za okolinu.
Ova dimenzija inteligencije je za liderstvo iznimno bitna i zbog
toga e biti detaljnije razmotrena, posebno u kontekstu injenice da je u
svijetu radikalnih, brzih i esto nepredvidivih promjena vrlo bitno imati
kvalitete koji omoguavaju prilagodljivo liderstvo.
Istraivanja u posljednjih nekoliko decenija jasno pokazuju da je
EQ mnogo vanija od IQ u velikom broju ivotnih situacija, a naroito u
liderstvu. Samosvijest, samomotivacija i sposobnost uspostave
rezonantnog odnosa sa drugima pokazuju se iznimno vanim u drutvenoj
komunikaciji odnosno u interakciji sa saradnicima, od saosjeanja do
najkonkretnijeg praktinog usklaivanja u mnotvu dnevnih izazova i
situacija.
Ameriki profesor Danijel Goleman je prije skoro dvije decenije
upozorio: Da li e jedna kompanija biti dovoljno spretna da preivi
iznenaenja koja nosi sutranjica u velikoj meri zavisi od toga da li su
njeni lideri posebno najvie rukovodstvo sposobni da u uslovima
drastinih promena upravljaju sopstvenim emocijama. 12
Potreba za mentalno pokretljivim i podsticajnim liderima, iji
znaaj u vremenu brze tranzicije i dubokih promjena postaje sve
naglaeniji, dovela je do naglog razvoja prouavanja lidera i liderstva sa
stanovita socijalne psihologije, sociologije, ekonomije, antropologije i
drugih humanistikih disciplina.
Goleman, Danijel, Bojacis Riard, Maki Eni (2008), Emocionalna inteligencija u
liderstvu, ASEE, Novi Sad, str. 8.
12
160
PREGLED
Ovim istraivanjima se dolo do pojma emocionalno inteligentnog

lidera koji se dobro snalazi u novonastalim situacijama i koji je priseban i
racionalan i u kritinim situacijama. Ovakav lider ne eka poetak krize
da bi reagirao. On predvia dolazee promjene, svojom vizijom anticipira
budunost i spremno prihvata novonastale okolnosti.
Postoje najmanje etiri znaajne definicije emocionalne
inteligencije. Psiholozi Peter Salovey i Mayer (1990) su je definirali kao
grupu mentalnih sposobnosti koja ljudima pomae da spoznaju vlastita i
tua osjeanja. Bar-On (1996) je vjerovao da je to jo jedan od naina za
mjerenje ljudske efikasnosti i definirao je kao set od 15 sposobnosti koje
su potrebne za suoavanje sa dnevnim situacijama i snalaenje u svijetu.
Aberman (2000) je emocionalnu inteligenciju definirao stepenom
povezanosti misli, osjeanja i postupaka. Goleman (1998) je proirio
prethodne definicije i tvrdi da je uspjeh u ivotu vie baziran na neijoj
samomotivaciji, postojanosti u prisustvu frustracija, menadmentu
raspoloenja, sposobnosti prilagoavanja i sposobnosti suosjeanja i
uspostavljanja odnosa s drugima nego na neijoj analitikoj inteligenciji
ili IQ. 13
O odnosu izmeu emocija i razuma
Zbog znaaja koji emocionalna inteligencija ima za svakog
ovjeka te posebno za lidere, vrijedi se detaljnije pozabaviti njenom
sutinom, potpunije shvatiti njen kontekst i interakciju sa ostalim
sposobnostima i svojstvima ovjeka kako bi se bolje poznavala i
potpunije koristila.
Razmatrajui odnos izmeu osjeanja i razuma Travis Bradberry i
Jean Greaves pojanjavaju da nae ulne senzacije ulaze u mozak na
mjestu koje se nalazi u zadnjem dijelu mozga, blizu kimene modine,
dok se u suprotnoj, prednjoj strani mozga deava kompleksno, racionalno,
razmiljanje. 14
13

York, str. 175.
14
Za analize iz ove oblasti medicinskih i psiholokih nauka iznimno je vaan teko
razumljiv sluaj koji se dogodio 13. septembra 1848. god. kada je jedan metar dug
gvozdeni nabija proao kroz glavu graevinskog predradnika Fineasa Gejda. Ova
gvozdena ipka je uklonila prednju stranu njegovog mozga. Fineas je preivio nesreu,
brzo se oporavio, ali su se u njegovom kasnijem ponaanju zapaale krupne promjene.
PREGLED
161
Bradberry i Greaves dalje pojanjavaju: Kada elektrini signali

uu u na mozak, moraju da preu ceo put s jednog njegovog kraja na
drugi pre no to se u naem umu pojavi i jedna logina misao o dogaaju.
Ova provalija u naem umu koja deli ulaz za ula od razuma predstavlja
problem, jer se izmeu to dvoje nalazi limbiki sistem. Re je o modanoj
regiji u kojoj se doivljavaju emocije. 15 Dakle, dvije regije mozga
neprekidno meusobno komuniciraju preko limbikog sistema stvarajui
tom komunikacijom fiziki izvor emocionalne inteligencije, odnosno
prednjim dijelom mozga se rasuuje o osjeanjima i u skladu s tim se
reaguje na njih.
Karakteristike emocionalne inteligencije
Iako se psihologija i dalje dri tradicionalnog pojma inteligencije,
afektivna dimenzija linosti, emocionalna obdarenost i emocionalna
inteligencija su i u njenim okvirima sve prisutniji.
Emocionalna inteligencija, u sutini, predstavlja uspjenu kontrolu
emocija, naroito tetnih. Ova sposobnost nije genetski determinirana.
Moe se razvijati i jaati tokom itavog ivota. 16
Strukturu emocionalne inteligencije ine etiri domena (oblasti):
samosvijest,
drutvena svijest,
upravljanje sobom,
upravljanje drugima.
Svaki od ovih domena ima vie karakteristika, a emocionalna
inteligencija ima ukupno osamnaest karakteristika. 17
Emocionalni i racionalni um nisu inkompatibilne, ve kompatibilne
sposobnosti. Da bi ovjek bio sretan, da bi dobro i uspjeno djelovao,
valja mu postii ravnoteu logike uma i srca.
Dananja djeca koja znaajan dio svog vremena provode za
kompjuterom, imaju sve vei IQ (vei koeficijent inteligencije u odnosu
Bradberry, Travis, Jean Greaves (2006), Emocionalna inteligencija, Sezam Book,

Zrenjanin, str. 2026.
15
Bradberry, Travis, Jean Greaves (2006), Emocionalna inteligencija, Sezam Book,
Zrenjanin, str. 27.
16
Goleman, Danijel, Riard Bojacis, Eni Maki (2008), Emocionalna inteligencija u
17
162
PREGLED
na svoje roditelje), a zanemaruju razvoj emocionalne inteligencije pa su

impulsivna, anksiozna, neurotina i asocijalna. 18
Rezonantni i disonantni lideri
Stepen posjedovanja i sposobnost koritenja emocionalne
inteligencije veoma znaajno opredjeljuje uspjeh lidera, posebno u
izazovnim i tekim situacijama.
Uspjeni i dinamini lideri pronalaze naine upravljanja vlastitim i
tuim emocijama. Ukoliko lider svojom vizijom i odnosom na pripadnike
svoje grupe prenosi optimizam i oduevljenje, podstie pozitivne emocije
i nalazi emocionalni odjek u lanovima grupe, onda je rije o
rezonantnom lideru.
Ukoliko ne postigne usklaenu talasnu duinu sa pripadnicima
svoje grupe, pa u njoj pobuuje tetne, toksine emocije, onda je rije o
disonantnom lideru, a njegova grupa djeluje ratimano i neefikasno. 19
Ovakvo shvatanje osobina uspjenih lidera u velikoj mjeri se
oslanja na klasina empirijska istraivanja. Harvardski profesor Dejvid
Makliland je izazvao revoluciju u procjeni karakteristika zaposlenih koje
opredjeljuju uspjeh na poslu. Insistirao je na mjerenju kompetencije, a ne
inteligencije, zanemarujui dogmu da je ista inteligencija najvanija za
uspjeh u bilo kojoj djelatnosti.
Tako se u ovom kontekstu liderstvo definira kao izrazit drutveni
utjecaj koji ima istaknuti lan grupe (lider) na uvjerenja, miljenja,
emocije i ponaanje ostalih lanova grupe koje on motivira i usmjerava
ka ostvarenju zajednikih ciljeva.
Kvalitet superiornih lidera je u tome da su demokratiniji,
saosjeajniji, uljudniji, spremniji da pomognu i lojalniji. Savreni lideri su
roditeljski nastrojeni, to znai da imaju sposobnost da uivaju u razvoju i
samoostvarivanju drugih ljudi. Takvi lideri, u isto vrijeme, moraju biti
sposobni da podnesu da budu nevoljeni, nepopularni, da bude ismijavani i
napadani te sposobni da prepoznaju objektivne zahtjeve situacije i da na
njih odgovore. 20
19
20
18
PREGLED
163
Goleman zapaa: Veliki lideri nas podstiu. Oni raspaljuju strast i

bude ono najbolje u nama. Kada pokuavamo da objasnimo zato su
toliko uspeni, govorimo o strategiji, viziji ili snanim idejama. Meutim,
sutina je u neemu mnogo primalnijem veliki lideri pokreu
emocije. 21
Istraivanje i primjena emocionalne inteligencije otvara puno
dodatnih prostora i pitanja kojim se ovom prilikom ne namjeravamo
baviti, ali je bitno zapaziti da e budua istraivanja zahtijevati dodatne
napore i nuditi mnotvo mogunosti razvijanja liderstva upravo u ovoj
sferi.
Znaaj emocionalne inteligencije za liderstvo
Uspjenost lidera te kvalitet naina na koji vodi nije jednostavno
niti ralaniti niti objasniti. Valja ga promatrati i razumijevati u kontekstu
odnosa lidera, sljedbenika i situacije. Pritom se nije teko sloiti s
temeljnom pretpostavkom da u tom odnosu lider ima dominantnu ulogu.
U analizi inilaca koji lidera ine uspjenim ili neuspjenim moemo
prepoznati veliki broj linih vrijednosti i karakteristika koje determiniraju
nain na koji lider prakticira voenje.
Lako je prihvatiti i konstataciju da je, pored ostalih osobina
linosti, inteligencija jedna od odrednica koja vrlo bitno opredjeljuje
sutinu lidera, nain na koji vodi i sarauje sa svojim sljedbenicima te
nain na koji reagira na razliite izazove koje mu razliite situacije
nameu. U razumijevanju inteligencije, kao pretpostavke uspjenog
liderstva, emocionalna inteligencija ima poseban znaaj.
Sve dinaminiji opi ambijent u kome se realizira liderstvo
namee sve bre i nepredvidive promjene koje od lidera trae sposobnost
brzog reagiranja u smislu vlastitog odnosa prema promjeni, a posebno u
smislu stvaranja sposobnosti cjelokupne organizacije odnosno grupe da
adekvatno i elastino prilagoava vlastitu strukturu u skladu sa
zahtjevima koje promjena namee.
Sposobnost lidera i njegove organizacije da se prilagode
zahtjevima promjene i situacije u najveoj mjeri utjee na ishod
promjene. Tako e emotivno inteligentan i rezonantan lider skupa sa
svojim sljedbenicima mijenjati svoj nain djelovanja kako mu nameu
promjena i situacija i time s uspjehom odgovori na izazov.
21
164
PREGLED
Disonantan, emotivno neinteligentan lider sa istom organizacijom

i u istoj situaciji e pretrpjeti neuspjeh jer se sporo i neelastino odnosi
prema situaciji, odnosno mijenja se sporije od brzine promjene, tako da se
promjena desi prije nego to on prilagodi svoj odnos prema njoj.
I pored svega prethodno konstatiranog, inteligenciji uope, pa i
emocionalnoj inteligenciji, ne treba pripisivati znaaj vei od onog koji
ona objektivno zasluuje. Mnotvo je drugih osobina lidera koje
determiniraju njegov uspjeh odnosno nain na koji prakticira liderstvo.
Motivacija lidera da s uspjehom realizira odreeni poduhvat e
direktno odreivati kvalitet i uspjenost naina na koji e lidera inspirirati,
motivirati pa i uvjeravati svoje sljedbenike.
Upornost je jo jedna odrednica koja kod veine ljudi, a lidera
posebno, opredjeljuje uspjeh ili neuspjeh u mnogim izazovima sa kojima
se suoavaju. Upornost esto vie nego bilo koja druga lina dimenzija
utjee na uspjeh i neuspjeh ovjeka.
Hrabrost je lina vrijednost koju mnogi poznavaoci liderstva
smatraju iznimno bitnom, posebno u nekim kritinim i opasnim
momentima.
Potenje, odgovornost, kreativnost a esto i zabavnost spominju se
u pojedinim analizama. Listu ovih karakteristika je mogue znaajno
proiriti. Teko je, u sutini, odrediti koja je od ovih crta najbitnija.
Mogue je tvrditi da uspjean lider mora posjedovati vie njih, ako
ne sve. Da bi uspio u izazovima liderstva, u linosti lidera moraju
pulsirati, manje ili vie, sve prethodno spomenute vrijednosti.
Liderstvo je opasan i izazovan proces
Ulaskom u promjene koje namjerava realizirati lider odmah dobija
izvjesne neprijatelje, koji su, kao rezultat promjene, uskraeni za neke
privilegije i pogodnosti koje su do tada uivali. Protivnici promjene, koji
svoje pogodnosti gube odmah, na sve kreativne i visprene naine nastoje
osporiti ili onemoguiti uspjeh promjene. S druge strane, lider dobija vrlo
neizvjesne prijatelje. Naime, promjene su dizajnirane da proizvedu
poboljanja i pogodnosti za znatno vei broj ljudi, zbog ega se promjena
i izvodi. Potrebno je da proe mnogo vremena da bi pozitivni efekti
promjene postali prepoznatljivi, vidljivi. Kao rezultat ove realnosti, lider
u svom procesu voenja ima znatno vie otpora i tekoa nego podrke i
pogodnosti.
Lider svojim sljedbenicima, nasuprot rizika povezanog s
promjenom i svih otpora koji stoje na putu njene realizacije, nudi samo
PREGLED
165
mogunost. U isto vrijeme i sam lider ne smije za sebe samoga oekivati

izravnu dobit kao satisfakciju za promjene koju namjerava uiniti. U
protivnom, ne moemo vie govoriti o liderstvu, ve je primjerenije
govoriti o koristoljublju, slavoljublju, vlastoljublju, karijerizmu i sl.,
zavisno od toga kakvu satisfakciju onaj koji eli napraviti promjenu
oekuje zauzvrat.
Lider sam ne moe izvesti i institucionalizirati promjenu. Svi ljudi,
u manjoj ili veoj mjeri, ele uestvovati u uspjehu. No, esto je teko
ljude uvjeriti da e neka promjena postii uspjeh dok se potpuno ne zavri
s uspjehom.
Ukoliko lider u procesu kreiranja vizije odnosno osmiljavanja
same promjene uspije integrirati to je mogue vei broj svojih
sljedbenika i saradnika, anse za postizanjem uspjeha postaju vee.
Potpuno shvatanje procesa kroz koji se treba proi od veeg broja
pripadnika organizacije koja u njoj uestvuje kreira jednu novu atmosferu
pripadanja, entuzijazam grupe koja se transformira u poveanje linih
sposobnosti svakog od lanova grupe pojedinano, to direktno utjee na
uspjenost procesa odnosno promjene u kojoj organizacija uestvuje.
Ovako izgraena atmosfera unutar grupe proizvodi novu
vrijednost grupe koja je znatno vea od zbira pojedinanih vrijednosti
svih lanova grupe, ime se sutinski potvruje vrijednost i prednost
timskog djelovanja i rjeavanja kompleksnih problema.
Literatura
1. Bradberry, Travis, Jean Greaves (2006), Emocionalna inteligencija,
Sezam Book, Zrenjanin.
2. Bradt, B. George, A. Jayme Check, E. Jorge Pedraza (2009), The new
Leader's 100-Day Action Plan: An Onboarding Process for Leaders at
Every Level, John Wiley & Sons, Inc, Hoboken, New Jersey.
3. Davis, Gerry i Stephen Langton (2009), Redefining Leadership:
Competing in Asia in the 21st Century, John Wiley & Sons, Singapur.
4. Gardner, Howard (2011), Creating Minds, Basic Books, New York.
5. Gardner, Howard (1995), Leading Minds: An Anattomy of Leadership,
Basic Books, New York.
6. Gary, Yukl (2010), Leadership in Organizations, sedmo izdanje,
Pearson, New York, str. 21. i 26.
7. Goldsmith, Marshall, Mark Reither (2013), What got you here want get
you there, Profile Books, London.
8. Goleman, Danijel, Riard Bojacis, Eni Maki (2008), Emocionalna
inteligencija u liderstvu, ASEE, Novi Sad.
166
PREGLED
9. Heifetz, A. Ronald, Marty Linsky (2002), Leadership on the Line:

Staying Alive throughthe Dangers of Leading, Harvard Business School
Press, Boston.
10. Hunter, C. James (2004), The World's most Powerful Leadership
Principle, Crown Business, New York.
11. Isaacson, Walter (2010), Profiles in Leadership: Historians on the
Elusive Quality og Gerateness, W. W. Norton & Company, New York.
12. Keith, Grint (2010), Leadership: A Very Short Introduction, OXFORD
University Press, New York.
13. Kellerman, Barbara (2004), Bad Leadership, Harvard Bussines School
Press, Boston.
14. Philips, T. Donald (1999), Martin Luther King JR. on Leadership,
Warner Business Books, New York.
15. Post, M. Jerrold (2004), Leaders and their Followers in a Dangerous
World: The Psychology of Political Behavior, Cornell University Press,
Ithaca.
16. Tudor Rikards, Clark Murray (2006), Dilemas of Leadership, Routledge
Taylor & Francis Group, New York.
17. Wakin, M. Malham (2000), Integrity first: Reflections of a Military
Philosopher, Lexington Books, New York.
PREGLED
167
168
PREGLED
Adnan Balvanovi
UDK 336.221.4 (497.6)
POZITIVNOPRAVNO REGULISANJE I RAZVOJ POREZNOG

SISTEMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
POSITIVE LEGAL REGULATING AND DEVELOPMENT OF
TAX SYSTEM IN FEDERATION OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Saetak
Rad se odnosi na istraivanje pozitivnopravnog regulisanja i razvoja poreznog
sistema u Federaciji BiH posmatrano kroz djelatnost i rad Porezne uprave
FBiH. U radu je koriten normativni i analitiki istraivaki metod. Sam tekst
rada sadri i kaznene odredbe predviene pozitivnopravnim propisima u cilju
regulisanja i efikasne primjene trenutno vaeeg poreznog sistema u Federaciji
BiH. Rad ujedno sadri i pregled pozitivnih zakonskih i podzakonskih propisa iz
nadlenosti Porezne uprave FBiH. Pored toga, u tekstu se navode i Evropska
kompanija (Societas Europaea) i Evropska ekonomska interesna grupacija
(EEIG) kada je u pitanju regulisanje ubiranja i naplate poreza na dobit u
dravama lanicama Evropske unije odnosno na unutranjem komunitarnom
tritu, to bi trebalo postati i sastavnim dijelom pozitivnog zakonskog propisa
kojim bi se uvela ova privredna organizovanja i u poslovni sistem Federacije
BiH.
Kljune rijei: Porezna uprava FBiH, porez na dobit, dohodak, doprinosi,
fiskalni sistem, jedinstveni sistem, igre na sreu, Evropska kompanija (Socieatas
Europaea), Evropska ekonomska interesna grupacija (EEIG)
Summary
This paper is dealing with the research of regulation and development of the
FB&Hs tax system, as seen through activities of the Tax Administration of
FB&H. The normative and analytical method was used in producing this paper.
The body of this paper contains penal provision envisioned by positive legal
regulation with the purpose of regulating and efficiently applying the currently
valid taxation system in FB&H. This paper also contains the overview of
positive legal regulations and bylaws under the Tax Administration of B&Hs
jurisdiction. The paper additionally quotes the European Company Societas
Europea and European Economic Interest Grouping (EEIG) when it comes to
PREGLED
169
the regulating of collection and charging the income tax in the EU member
states. In the internal communitarian market that respectively should become the
integral part of the positive legal regulation, which would have introduced these
economic organizations into the FB&Hs business system.
Keywords: Tax Administration of B&H, income tax, income, contributions,
fiscal system, unitary system, games of chance, European Company Socieatas
Europaea, European Economic Interest Grouping (EEIG)
1. Uvod
U ovom radu pokuat e se istraiti i prikazati pozitivnopravno
regulisanje i razvoj poreznog sistema u Federaciji BiH kroz djelatnost i
rad Porezne uprave FBiH. S tim u vezi, u radu e se najprije dati prikaz
pozitivnopravnog regulisanja i uspostavljanja Porezne uprave FBiH kroz
Zakon o poreznoj upravi FBiH. Poslije toga, istrait e se stepen razvoja
poreznog sistema kroz normativni i analitiki istraivaki metod na
osnovu Zakona o porezu na dohodak FBiH, Zakona o porezu na dobit
FBiH, Zakona o doprinosima FBiH, Zakona o fiskalnim sistemima FBiH,
Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
FBiH, kao i Zakona o igrama na sreu FBiH. Pored navedenih zakonskih
propisa, u radu e se istraiti i pojedini podzakonski akti donijeti u svrhu
efikasnog provoenja zakonskih propisa. Posebno e se istraiti kaznene
odredbe koje sadre navedeni pozitivnopravni propisi.
2. Porezna uprava Federacije BiH
U Federaciji Bosne i Hercegovine sistem regulisanja ubiranja
poreza od poreznih obveznika ureen je preteno na entitetskom nivou,
osim poreza na dodatnu vrijednost. Porezna uprava Federacije Bosne i
Hercegovine je upravni organ ije je osnivanje, sastav i nain djelovanja
je regulisano Zakonom o poreznoj upravi Federacije BiH (Slubene
novine FBiH, broj 33/02) 1, koji je kasnije mijenjan i dopunjavan 2. Ovim
se pozitivnim zakonskim propisom ujedno stvara temeljna osnova za
primjenu svih ostalih poreznih zakona i zakona o doprinosima u
Federaciji BiH kao i podzakonskih akata. Pored toga, u ovom se dijelu
definiu pojedina prekrajna djela iz oblasti poreza i sankcije za
preduzimanje radnji u injenju tih djela.
1
U daljnjem tekstu: Zakon o poreznoj upravi.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH (Slubene
novine FBiH, br. 28/04, 57/09, 27/12 i 7/13).
2
170
PREGLED
Nivo primjene Zakona o poreznih upravi Federacije BiH odreen

je za provoenje i izvravanje aktivnosti iz oblasti svih vrsta federalnih,
kantonalnih, gradskih i opinskih poreza na teritoriji Federacije BiH.
Primjena ovog pozitivnopravnog propisa uiva prednost nad ostalim
propisima kada je rije o regulisanju organizacija i rukovodstva Porezne
uprave FBiH, saradnji Porezne uprave FBiH sa drugim vladinim
organima, pravima i obavezama Porezne uprave FBiH i poreznih
obveznika, identifikaciji i registraciji poreznih obveznika, podnoenju
poreznih prijava i plaanju poreza, razrezu i naplati poreza, prinudnoj
naplati poreznih obaveza, inspekcijskom nadzoru, obraunu i naplati
kamata, odbicima i povratu vie plaenih poreza, rokovima zastare za
razrez, naplati i povratu poreza, albi na porezna rjeenja,
administrativnoj kazni za porezne prekraje, podzakonskim aktima i
poreznom miljenju.3
Prema odredbi lana 4. Zakona o poreznoj upravi, Porezna uprava
je federalna uprava u sastavu Ministarstva. Poreznom upravom rukovodi
direktor Porezne uprave kojeg postavlja i razrjeava Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine na prijedlog federalnog ministra finansija. Direktor
ima zamjenika koji se postavlja i razrjeava na isti nain kao i direktor.
Porezna uprava organizovana je na tri nivoa i to na nivou sredinjeg
ureda, kantonalnih poreznih ureda i poreznih ispostava. U okviru ove,
globalne organizacijske strukture, odluke u vezi sa poslovima sektora i
drugih organizacionih jedinica u svim uredima reguliu se podzakonskim
aktima. Sredinji ured Porezne uprave nalazi se u Sarajevu. Direktor
postavlja i razrjeava rukovodioce sektora unutar sredinjeg ureda i
rukovodioce kantonalnih poreznih ureda uz saglasnost ministra.
Rukovodilac kantonalnog poreznog ureda postavlja i razrjeava
rukovodioce poreznih ispostava uz saglasnost direktora.
Zakonom o poreznoj upravi predviena je obaveza meusobne
saradnje poreznih organa prilikom izvravanja dunosti kada su u pitanju
porezni zakonski propisi u Federaciji BiH. S druge strane, pruanje
meunarodne pravne pomoi zasniva se na meunarodnim ugovorima.
Meutim, ukoliko nije sklopljen meunarodni ugovor, moraju se ispuniti
odreeni uslovi kako bi se pruila meunarodna pomo: (I) postojanje
uzajamnosti; (II) obavezivanje drave koja prima meunarodnu pravnu
pomo da e primljena obavjetenja i dokumentaciju koristiti iskljuivo u
svrhu poreznog, prekrajnog i krivinog postupka, kao i da e ta
obavjetenja i dokumentacija biti dostupna samo onim licima, organima
3
lan 2. Zakona o poreznoj upravi.
PREGLED
171
uprave i sudovima koji vode navedene postupke i (III) da dostavljeni

podaci ne ugroavaju javni poredak i druge bitne interese Federacije BiH,
da ne postoji opasnost odavanja trgovinske, industrijske, tehnoloke ili
profesionalne tajne, kao i da davanje podataka nee poreznom obvezniku
uzrokovati tetu nespojivu sa svrhom pravne pomoi.
Prava i obaveze Porezne uprave Federacije BiH kao i prava i
obaveze poreznih obveznika takoer su regulisani Zakonom o poreznoj
upravi. Tako, npr., porezni obveznik ima pravo:
da iz ureda Porezne uprave dobije besplatne informacije o
porezima kao i poreznim zakonima i odnosnim podzakonskim
aktima kojima se reguliu procedure za plaanje i uslovi plaanja;
dobiti besplatne primjerke poreznih obrazaca i prijava za svoju
linu upotrebu;
da ga porezni organi i njihovi radnici tretiraju uljudno i s
potovanjem;
da zastupa vlastite interese pred poreznim organima neposredno ili
putem ovlatenog predstavnika;
da izabere nain voenja knjiga, u skladu sa poreznim zakonima i
podzakonskim aktima u svrhu obraunavanja i plaanja poreza;
da na propisani nain koristi porezne olakice u skladu sa
poreznim zakonima;
da daje objanjenja poreznim organima o nainu obraunavanja i
plaanja poreza;
da bude prisutan tokom svih uredskih ili terenskih kontrola u
skladu sa podzakonskim aktima;
da uloi albu u skladu sa poreznim zakonima na rjeenja poreznih
organa;
da trai od nadlenih sudova pomo ili naloge potrebne za
izvrenje prava koja mu pripadaju prema ovom ili drugim
poreznim zakonima;
na druga prava utvrena poreznim zakonima ili podzakonskim
aktima koji imaju opu primjenu.
Prema odredbi lana 15. Zakona o poreznoj upravi, svi porezni
obveznici moraju imati identifikacioni broj poreznog obveznika u skladu
sa podzakonskim aktima. S druge strane, obrazac prijave za registraciju
e se takoer utvrditi podzakonskim aktima. Porezni obveznik pravno
lice i organizacija u prilogu prijave za registraciju dostavlja poreznom
organu rjeenje o sudskoj registraciji sa prilozima, a porezni obveznik
172
PREGLED
fiziko lice/preduzetnik rjeenje o registraciji izdato od nadlenih

gradskih i opinskih organa. U vezi sa odredbom lana 40. Zakona o
poreznoj upravi, razrez porezne obaveze je unos iznosa porezne obaveze
poreznog obveznika u evidenciju Porezne uprave. Razrez ili ponovni
razrez porezne obaveze Porezna uprava izvrava pod sljedeim uslovima:
po prijemu porezne prijave ili izmijenjene porezne prijave koju je
pripremio porezni obveznik i u kojoj je obraunao porezu
obavezu;
po usklaivanju iznosa porezne obaveze prijavljene u poreznoj
prijavi bilo da je rezultat kontrole poreznog obveznika donesen ili
ne; ili
po obraunu poreza koji je izvrila Porezna uprava ili po
podnoenju porezne prijave koju je Porezna uprava pripremila u
ime poreznog obveznika i u kojoj je Porezna uprava obraunala
poreznu obavezu.
Razrez se ponitava ili mijenja samo ako rukovodilac nadlenog
poreznog ureda ili komisija za rjeavanje poreznih albi odredi da se
razrez ponitava ili mijenja. Ovo pravilo se nee primijeniti ako se razrez
mijenja zbog izmjene porezne prijave od poreznog obveznika.
Procedure prinudne naplate regulisane su u XI dijelu Zakona o
poreznoj upravi FBiH (l. 4363. Zakona). Postupci prinudne naplate
definiu se kao mjere koje se preduzimaju da bi se osiguralo izmirenje
porezne obaveze. Procedure i uslovi za njihovu primjenu regulisani su
podzakonskim aktima.
Kada je u pitanju sm rad Porezne uprave, veoma je bitan i
inspekcijski nadzor koji je kao takav zakonodavac regulisao u XII dijelu
Zakona (l. 6467. Zakona). Pored toga, zakonodavac nije propustio da
regulie i kamatu koju je porezni obveznik duan platiti na iznos porezne
obaveze ili kazne koja nije plaena u propisnom roku (XIII dio Zakona,
l. 6869). Odredbom lana 68. Zakona o poreznoj upravi predvieno je
da na iznos porezne obaveze ili kazne koja nije plaena u propisanom
roku porezni obveznik duan plati zateznu kamatu po vaeoj stopi
propisanoj Zakonom o stopi zatezne kamate na javne prihode za period od
dana dospijea do dana izmirenja porezne obaveze.
Kaznene odredbe predviene su od l. 80. do l. 94. Zakona o
poreznoj upravi. Prema odredbi lana 80. stav 1. Zakona o poreznoj
upravi, porezni prekraj je zakonom ili podzakonskim aktima utvrena
PREGLED
173
radnja lica koje je prouzrokovalo povredu poreznih propisa ili je

propustilo da ih ispotuje i za koje je predviena odreena kazna.
Tako je exempli gratia propisano odredbom lana 81. Zakona o
poreznoj upravi da e lice koje prekri bilo koju proceduru registriranja
kod Porezne uprave prema Poglavlju VI ovog zakona biti kanjeno
novanom kaznom u iznosu izmeu 1.000,00 KM i 5.000,00 KM.
Specifino, lice koje se ne registruje na vrijeme bit e kanjeno novanom
kaznom od 100,00 KM za svaki dan kanjenja registracije. Prema odredbi
lana 94. Zakona o poreznoj upravi, lice koje ne d ili odbije da d svoj
identifikacioni broj poreznog obveznika licima koja su po poreznim
zakonima ovlatena traiti identifikacioni broj poreznog obveznika bit e
kanjeno novanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM za svaki od ovih
propusta ili odbijanja.
3. Pozitivnopravno regulisanje poreza na dohodak na teritoriji
Federacije BiH
Zakonom o porezu na dohodak Federacije BiH (Slubene novine
FBiH, br. 10/08, 9/10, 44/11 i 7/13) uspostavljen je sistem ubiranja
poreza na dohodak od fizikih lica na teritoriji Federacije BiH.
Prema odredbi lana 2. stav 1. ovog zakona, obveznik poreza na
dohodak je rezident Federacije i nerezident koji ostvaruje dohodak i to:
1. rezident koji ostvaruje dohodak na teritoriji Federacije i izvan
teritorije Federacije,
2. nerezident koji obavlja samostalnu djelatnost putem stalnog mjesta
poslovanja na teritoriji Federacije,
3. nerezident koji obavlja nesamostalnu djelatnost na teritoriji
Federacije,
4. nerezident koji ostvaruje prihod na teritoriji Federacije od
pokretne i nepokretne imovine, autorskih prava, patenata, licenci,
ulaganja kapitala ili bilo koje druge djelatnosti koja rezultira
ostvarenjem prihoda koji je oporeziv prema ovom zakonu.
U lanu 3. ovog zakona definiu se fizika lica koja nisu u obavezi
plaati porez na dohodak. To su lica koja imaju prebivalite na teritoriji
Federacije BiH:
efovi stranih diplomatskih misija,
osoblje stranih diplomatskih misija i lanovi njihovih
domainstava, ukoliko nisu dravljani Bosne i Hercegovine,
174
PREGLED
efovi stranih konzulata i konzularni funkcioneri ovlateni da

obavljaju konzularne funkcije i lanovi njihovih domainstava,
ukoliko nisu dravljani Bosne i Hercegovine,
funkcioneri i strunjaci programa za tehniku pomo Organizacije
ujedinjenih naroda i njenih specijaliziranih agencija, ukoliko nisu
dravljani Bosne i Hercegovine,
profesionalni konzuli, pripadnici konzulata i osoblje konzulata,
ako su ta lica pripadnici drave koja ih je odaslala,
poasni konzuli stranih drava za primanja koja dobijaju od drave
koja ih je imenovala za vrenje konzularnih funkcija, ako nisu
dravljani Bosne i Hercegovine,
fizika lica koja rade kao posluga u stranim diplomatskim i
konzularnim predstavnitvima i meunarodnim organizacijama,
ukoliko nisu dravljani Bosne i Hercegovine, i to na dohodak koji
ostvare od svoje drave ili meunarodne organizacije na osnovu
plae i drugih nadoknada za svoju diplomatsku, konzularnu i
druge aktivnosti.
Zakon o porezu na dohodak Federacije BiH u svome tekstu jasno
daje definiciju predmeta oporezivanja (lan 4. Zakona). S tim u vezi,
predmet oporezivanja prema ovom zakonu su dohoci koje porezni
obveznik ostvari od:
nesamostalne djelatnosti,
samostalne djelatnosti,
imovine i imovinskih prava,
ulaganja kapitala.
Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
porezu na dohodak Federacije BiH (Slubene novine FBiH, broj 7/13),
kao predmet oporezivanja u lanu 4. Zakona o porezu na dohodak FBiH
bilo je uee u nagradnim igrama i igrama na sreu. Stupanjem na snagu
ovog zakona, ova taka 5. lana 4. je izbrisana, tako da se od 2013.
godine uee u nagradnim igrama i igrama na sreu ne smatra
predmetom oporezivanja u smislu Zakona o porezu na dohodak FBiH.
Kada je u pitanju Zakon o porezu na dohodak FBiH, onda je bitno
naglasiti da je zakonodavac u ovom pozitivnopravnom propisu predvidio i
prihode koji se ne smatraju dohotkom (lan 5) i prihode na koje se ne
plaa porez na dohodak (lan 6). Dalje se u Zakonu predvia osnovica za
porez na dohodak kao razlika izmeu ukupnih oporezivih prihoda
PREGLED
175
steenih u jednom poreznom periodu i ukupnih odbitaka koji se mogu

priznati u vezi sa stjecanjem tog prihoda (preneseni gubitak, rashodi nuni
za stjecanje tog prihoda i lini odbitak). Porez na dohodak utvruje se i
plaa za kalendarsku godinu.
Zakonodavac je u tekstu Zakona o porezu na dohodak FBiH
predvidio i stopu poreza na dohodak od 10% (lan 9. Zakona). Drugi dio
Zakona odnosi se na utvrivanje dohotka (l. 1023), dok se trei dio
Zakona odnosi na usklaivanje dohotka (l. 2426). Postupak utvrivanja
i naplate poreza predvien je u IV dijelu Zakona (l. 2737). S druge
strane, zakonodavac je predvidio i sistem dostavljanja izvjetaja u dijelu
V Zakona. Tako prema odredbi lana 38. Zakona porezni obveznici koji
poinju obavljati samostalnu djelatnost iz lana 12. ovog zakona kao i oni
koji poinju ostvarivati dohodak neposredno iz inozemstva te oni koji
poinju davati u zakup i iznajmljivati pokretnu i nepokretnu imovinu
(osim onih koji iznajmljuju kue, stanove, sobe i krevete putnicima i
turistima koji plaaju boravinu taksu) duni su nadlenoj jedinici
Porezne uprave prijaviti poetak obavljanja djelatnosti davanja u zakup i
iznajmljivanja kao i ostvarivanja dohotka u roku od osam dana od dana
poetka obavljanja djelatnosti odnosno od dana ostvarivanja dohotka.
U dijelu VII Zakona predviene su kaznene odredbe. Prema
odredbi lana 45. Zakona, fizika i pravna lica i organizacije koje
prouzrokuju povredu odredaba ovog zakona ili propuste da ih ispotuju
podlijeu odgovarajuoj kazni za porezni prekraj koja je propisana u l.
od 80. do 94. Zakona o poreznoj upravi.
Na osnovu l. 31, l. 36. i l. 48. Zakona o porezu na dohodak
FBiH, federalni ministar finansija donio je Pravilnik o primjeni Zakona o
porezu na dohodak FBiH (Slubene novine FBiH, broj 67/08), koji je
kasnije mijenjan i dopunjavan 4. Ovim pravilnikom detaljnije se propisuje
primjena odredaba Zakona o porezu na dohodak, nain utvrivanja
oporezivog dohotka, nain utvrivanja godinje porezne osnovice, nain
obraunavanja i plaanja poreza na dohodak, kriteriji plaanja poreza na
dohodak od samostalnih djelatnosti u godinjem paualnom iznosu, oblik
i nain voenja porezne kartice, oblik i nain popunjavanja poreznih
prijava i drugih evidencija, oblik i sadraj poslovnih knjiga i evidencija na
osnovu kojih se utvruje dohodak od samostalnih djelatnosti i nain
obrauna ubrzane amortizacije.
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak

(Slubene novine FBiH, br. 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12 i 27/13).
176
PREGLED
4. Pozitivnopravno regulisanje poreza na dobit na teritoriji

Federacije BiH
Nain utvrivanja i plaanja poreza na dobit u Federaciji BiH
regulisan je Zakonom o porezu na dobit Federacije BiH (Slubene
novine FBiH, broj 97/07), koji je kasnije ispravljen 5 i dopunjavan6.
Porezni obveznik prema ovom zakonskom propisu definisan je u l. od 2.
do 6. Zakona. Tako prema odredbi lana 2. stava 1. Zakona, porezni
obveznik je privredno drutvo i druga pravna lica koja privrednu
djelatnost obavljaju samostalno i trajno prodajom proizvoda i pruanjem
usluga na tritu radi ostvarivanja dobiti. Dakle, da bi se neko mogao
smatrati poreznim obveznikom, potrebno je najprije da se radi o
privrednom drutvu (dioniko/akcionarsko drutvo, drutvo sa
ogranienom odgovornou, drutvo sa neogranienom solidarnom
odgovornou, komanditno drutvo i komanditno drutvo na dionice).
Pored toga, kao porezni obveznik ovdje se mogu pojaviti i druga pravna
lica koja obavljaju privrednu djelatnost samostalno i trajno prodajom
proizvoda i pruanjem usluga na tritu radi ostvarivanja dobit. Prema
navedenom, mogu se izdvojiti slijedei uslovi kako bi se radilo o porezu
na dobit: (I) da je rije o pravnom licu i (II) ostvarivanje i/ili stjecanje
dobiti.
Lica koja ne podlijeu plaanju poreza na dobit zakonodavac je
predvidio u odredbi lana 3. stav 1. Zakona. To su slijedea lica:
1. Centralna banka Bosne i Hercegovine,
2. tijela federalne, kantonalne i lokalne samouprave,
3. federalne, kantonalne i lokalne ustanove, zavodi, vjerske
zajednice, politike stranke, sindikat, komore, udruenja,
umjetnika udruenja, vatrogasna udruenja, turistike zajednice,
sportski klubovi i savezi, fondacije, zaklade, humanitarne
organizacije i dr. po osnovu: prihoda iz budeta ili javnih fondova,
sponzorstva ili donacije u novcu ili naturi, kamata, dividendi,
lanarina, prihoda od prodaje ili prijenosa dobara osim dobara
koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatnosti.
Navedena lica su, dakle, prema Zakonu o porezu na dobit FBiH
osloboena plaanja ovog poreza. S druge strane, prema tekstu Zakona,
5
Ispravka Zakona o porezu na dobit FBiH (''Slubene novine FBiH'' broj 14/08)
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit FBiH (''Slubene novine
FBiH'' broj 39/09)
PREGLED
177
rezident je pravno lice ije je sjedite odnosno registracija upisano u

registar drutava u Federaciji BiH ili kojem se stvarna uprava i nadzor
nad poslovanjem nalazi u Federaciji BiH. Nerezident je pravno lice koje
je osnovano i ije je poslovno sjedite ili kojem su stvarna uprava i nadzor
nad poslovanjem van teritorije Federacije BiH, a djelatnost u Federaciji
BiH obavlja preko poslovne jedinice ili povremeno.
Poreznu osnovicu zakonodavac je regulisao u l. od 7. do 24.
Zakona o porezu na dobit FBiH. Tako prema odredbama lana 7. Zakona
osnovicu oporezivanja predstavlja oporeziva dobit obveznika koja se
utvruje u poreznom bilansu. Oporeziva dobit se utvruje usklaivanjem
dobiti obveznika iskazane u bilansu uspjeha na nain propisan ovim
zakonom. U osnovicu oporezivanja ulazi i dobit od likvidacije. U
osnovicu oporezivanja ulazi i kapitalna dobit utvrena u bilansu stanja.
Prema odredbi lana 18. stav 1. Zakona o porezu na dobit FBiH,
odbitak po osnovu amortizacije dozvoljen je samo u vezi sa imovinom
koja podlijee amortizaciji i koja se nalazi u upotrebi. U stavu 2.
navedenog lana regulisano je da se amortizacija stalnih sredstava
priznaje kao rashod u poreznom bilansu do iznosa utvrenog
proporcionalnom metodom primjene najviih godinjih amortizacijskih
stopa koje se propisuju podzakonskim aktom. Prema odredbi stava 5.
lana 18. Zakona, amortizovana sredstva koja su jednom amortizovana ne
mogu se ponovo ukljuiti u obraun amortizacije za potrebe poreznog
bilansa.
Porezni tretman promjene oblika drutva i likvidacija obveznika
regulisani su u IV dijelu Zakona o porezu na dobit FBiH (l. 2529.
Zakona). Tako prema odredbi lana 25. stava 1. Zakona, ako obveznik
mijenja pravni oblik (spajanje, pripajanje, podjela), pri emu se
nastavljaju voditi knjigovodstvene vrijednosti imovine i obaveza,
mijenjanje pravnog oblika ne utjee na oporezivanje. Ova odredba je
naroito bitna kada uzmemo u obzir da e se u bliskoj budunosti u Bosni
i Hercegovini (odnosno u njenim entitetima i Brko Distriktu) morati
usvojiti zakonski propis kojim bi se u poslovnopravnu i korporativnu
sferu uveli Evropska kompanija (Societas Europaea) i Evropska
ekonomska interesna grupacija. Potonje reeno se najvie odnosi na sam
postupak i nain formiranja ovih privrednih (poslovnih) organizacija,
pogotovo kada se uzme u obzir da Evropska ekonomska interesna
grupacija jeste samo sistem poslovnog povezivanja privrednih subjekata u
cilju stjecanja dobiti za njih, a ne za Grupaciju. S druge strane, Evropska
kompanija (Societas Europaea) je novi oblik privrednog drutva u
Evropskoj uniji koji ima status dionikog/akcionarskog privrednog
178
PREGLED
drutva i iji je minimalni upisani i uplaeni kapital 120.000,00 eura.

Upravo bi zakonodavac trebao prilikom usvajanja pozitivnopravnog
propisa kojim se uvode navedeni komunitarni oblici privrednog
(poslovnog) organizovanja mijenjati i Zakon o porezu na dobit Federacije
BiH odnosno isti harmonizovati i uskladiti sa komunitarnim sekundarnim
propisima. Ovdje je, npr., bitna i odredba lana 40. Uredbe br. 2137/85 od
25. jula 1985. godine kojom se predvia da bi profit ili gubici nastali na
osnovu poslovnih aktivnosti Evropske ekonomske interesne grupacije
(EEIG-a) trebali biti oporezivi samo u rukama njenih lanova.
Prema odredbi lana 28. Zakona o porezu na dobit FBiH,
likvidacioni viak (ostatak neto imovine) koji pripada vlasniku poslije
oporezivanja i isplate knjigovodstvene vrijednosti neto imovine smatra se
dividendom. U lanu 30. ovog zakona predvieno je da se porez na dobit
plaa po stopi od 10% na utvrenu poreznu osnovicu u poreznom bilansu.
Porezni poticaji regulisani su takoer Zakonom o porezu na dobit
FBiH (l. 3134. Zakona). Obveznik koji je u godini za koju se utvruje
porez na dobit izvozom ostvario preko 30% od ukupno ostvarenog
prihoda oslobaa se plaanja poreza na dobit za tu godinu (lan 31.
Zakona). Ono to je zakonodavac posebno uredio ovim pozitivnim
propisom jesu: (I) otklanjanje dvostrukog oporezivanja dobiti ostvarene
van teritorije Federacije BiH, a u Bosni i Hercegovini i (II) porezni kredit
za porez plaen van Bosne i Hercegovine. Prema odredbi lana 35.
Zakona, obvezniku/rezidentu umanjuje se obraunati i plaeni porez na
dobit koji je njegova nerezidentna poslovna jedinica platila na dobit izvan
teritorije Federacije, a u Bosni i Hercegovini, a koja je ukljuena u dobit
obveznika. Ako je obveznik ostvario prihod ili dobit poslovanjem van
teritorije Bosne i Hercegovine (direktno ili putem poslovne jedinice) i na
njih platio porez na dobit, plaeni porez u inozemstvu, uraunat e mu se
u plaeni porez najvie do iznosa poreza na dobit koji bi za tako ostvareni
prihod ili na tako ostvarenu dobit platio u Federaciji (lan 37. stav 1.
Zakona).
Porez po odbitku zakonodavac je regulisao u odredbi lana 41.
Zakona. Tako prema odredbi stava 1. navedenog lana, porez po odbitku
u smislu ovog zakona predstavlja porez koji se obraunava na prihod koji
je nerezident ostvario na teritoriji Federacije. Porez po odbitku
obraunava i uplauje isplatilac kod isplate prihoda. Isplatilac je duan u
roku od 10 dana od dana isplate podnijeti izvjetaj Poreznoj upravi o
obraunatom i uplaenom porezu po odbitku.
Porezno konsolidovanje odnosno grupno oporezivanje regulisano
je u dijelu X Zakona o porezu na dobit FBiH (l. 4248). Matino
PREGLED
179
privredno drutvo i njegove filijale ine grupu privrednih drutava u

smislu ovog zakona, ukoliko meu njima postoji neposredna ili posredna
kontrola nad najmanje 90% udjela. Grupa privrednih drutava ima pravo
da trai porezno konsolidovanje pod uslovom da su sva privredna drutva
u grupi rezidenti Federacije BiH.
Utvrivanje i naplata poreza na dobit regulisana je u dijelu XI
Zakona o porezu na dobit FBiH (l. 4957), dok su poslovne evidencije
regulisane u dijelu XII Zakona (lan 58), a ovlatenja u dijelu XIII
Zakona (lan 59).
Kao i prethodni pozitivnopravni propisi, i ovaj predvia, u svom
dijelu XIV Zakona, kaznene odredbe. Tako je prema odredbi lana 60.
Zakona navedeno da su povrede odredaba ovog zakona koje imaju
karakter prekraja kao i odgovornosti i sankcije za prekraje propisani
Zakonom o poreznoj upravi.
Kako bi se adekvatno regulisao sistem naplate poreza na dobit u
Federaciji BiH, donijet je Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit
FBiH (Slubene novine FBiH, br. 36/08 i 79/08) 7 od federalnog
ministra finansija.
5. Doprinosi pozitivnopravna regulativa
Sistem obraunavanja i uplate doprinosa u Federaciji BiH
regulisan je Zakonom o doprinosima FBiH (Slubene novine FBiH, br.
35/98, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08) i osnovicom za obraun
doprinosa odreenih obveznika za 2013. godinu (Slubene novine
FBiH, broj 107/12). Zakonom o doprinosima FBiH ureuje se sistem
obaveznih doprinosa kao osnovni instrument za finansiranje obaveznog:
penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja
od nezaposlenosti, kao i gornja granica stopa doprinosa na teritoriji
Federacije BiH. Stope do prinosa utvruju nadleni organi, s tim da visina
stopa ne moe biti vea od visine stopa propisanih ovim zakonom.
Doprinosi su prihodi nosilaca osiguranja.
Postoji i Odluka o visini i nainu obrauna amortizacije i revalorizacije stalnih

sredstava koja se priznaju u rashode u poreznom bilansu (Slubene novine Federacije
BiH, broj: 27/98) donesena na osnovu ranijeg Zakona o porezu na dobit privredni
drutava (Slubene novine Federacije BiH, br. 32a/97 i 29/00). Zatim, ovdje se moe
navesti i stav o prenosu i priznavanju poreznih gubitaka po prelasku na primjenu novog
Zakona o porezu na dobit i dr.
7
180
PREGLED
Prema odredbi lana 4. Zakona, doprinosi se obraunavaju i

plaaju:
1. iz linih primanja i drugih prihoda osiguranika;
2. na isplaena lina primanja na teret poslodavca;
3. iz drugih izvora koje obezbjeuju obveznici obraunavanja i
uplate doprinosa u skladu sa propisima iz oblasti penzijskog i
invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od
nezaposlenost.
Doprinosi za obavezna osiguranja prema ovom zakonu su:
1. za penzijsko i invalidsko osiguranje:
1.1 doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje,
1.2 dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, za sta
osiguranja koji se rauna sa poveanim trajanjem;
2. za osnovno zdravstveno osiguranje;
3. za osiguranje u sluaju nezaposlenosti.
Stope doprinosa su regulisane odredbom l. 10, 10a. i 10b. ovog
zakona. S druge strane, kaznene odredbe su predviene odredbama l.
1517. ovog zakona. Tako prema odredbi lana 15. Zakona novanom
kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit e se za
prekraj: 1. poslodavac, ako ne obrauna doprinose pri obraunu plae, a
najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu u kojem je plaa dospjela za
isplatu (lan 11. st. 4. i 5); 2. obveznik, fiziko lice, ako doprinose ne
obrauna do 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec (lan 11. st. 1.b) i c);
3. isplatilac primanja od druge samostalne djelatnosti ili od povremenog
nesamostalnog rada, ako ne obrauna doprinose prije isplate primanja
osiguraniku (lan 11. stav 7). Novanom kaznom u iznosu od 500,00 KM
do 2.000,00 KM kaznit e se za prekraj iz stava 1. lana 15. i odgovorno
lice u pravnom licu.
Prema odredbi lana 16. Zakona, novanom kaznom u iznosu od
1.000,00 KM do 5.000,00 KM kaznit e se za prekraj: 1. poslodavac, ako
ne uplati doprinose istovremeno sa isplatom plae, a najkasnije do
posljednjeg dana u mjesecu u kojem je plaa dospjela za isplatu (lan 11.
st. 4. i 6); 2. obveznik, fiziko lice, ako ne uplati doprinose do 10. dana u
mjesecu za prethodni mjesec (lan 11. st. 1.b) i c); 3. isplatilac primanja
od druge samostalne djelatnosti ili od povremenog nesamostalnog rada,
ako ne uplati doprinose prije isplate, a najkasnije istovremeno sa isplatom
primanja (lan 11. stav 7); 4. pravno i fiziko lice koje samostalno obavlja
djelatnost, ako kao isplatilac plae Poreznoj upravi Federacije BiH ne
PREGLED
181
dostavi u propisanom roku specifikaciju plaa ili drugih linih primanja

sa obraunatim doprinosima i dokazima o isplati plaa i uplati doprinosa.
Novanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 2.000,00 KM kaznit e se
za prekraj dunik doprinosa/osiguranik koji sam za sebe plaa doprinose,
ako dospjele doprinose ne uplati u propisanom roku (lan 11. taka b).
U lanu 17. Zakona predvieno je slijedee: novanom kaznom u
iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM kaznit e se za prekraj OOPP,
koja vri prijenos sredstava sa rauna obveznika plaanja doprinosa, ako u
propisanom roku nije obavijestila nadlenu ispostavu Porezne uprave o
isplati plae ili primanja, prema kojima nisu istovremeno sa isplatom
plaeni obavezni doprinosi (lan 14.c). Obveznik plaanja doprinosa
kaznit e se za prekraj, prema lanu 16. ovog zakona, za prekraj
poinjen prvi put, a za prekraj poinjen drugi put, uz novanu kaznu,
moe mu se izrei i mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju do
jedne godine.
Kako bi se adekvatno regulisao sistem naplate doprinosa u
Federaciji BiH, odnosno primijenio Zakon o doprinosima FBiH, federalni
ministar finansija donio je Pravilnik o nainu obraunavanja i uplate
doprinosa (Slubene novine FBiH, br. 64/08 i 81/08).
6. Zakonsko i podzakonsko ureenje fiskalnog sistema u
Federaciji BiH
Zakonom o fiskalnim sistemima Federacije BiH (Slubene
novine FBiH, broj 81/09) ureena su pitanja: evidentiranja i kontrole
prometa putem fiskalnih sistema; dijelovi, tehnike i funkcionalne
osobine fiskalnih sistema, tj. fiskalnih ureaja (fiskalne kase/tampai ili
drugi fiskalni ureaji), terminala, softverskih aplikacija i ostalih fiskalnih
proizvoda; fiskalnih dokumenata; stavljanja u promet fiskalnih sistema;
fiskalizacije fiskalnih sistema; evidentiranja, storniranja i reklamiranja
prometa; servisiranja fiskalnih sistema; kontrole fiskalnih ureaja i
fiskalnih proizvoda; kontrole evidentiranja prometa preko fiskalnih
ureaja; kontrole ovlatenih servisa i ovlatenih servisera; ovlatenja za
donoenje podzakonskih akata i kaznene odredbe. Pod fiskalnim
proizvodima u smislu ovog zakona podrazumijevaju se posebni proizvodi
za evidentiranje promet, robe i usluge koje definie ovaj zakon.
Obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih ureaja regulisana
je odredbama 4. Zakona o fiskalnom sistemu FBiH. Tako prema odredbi
stava 1. ovog lana, obavezu evidentiranja svakog pojedinano
ostvarenog prometa preko fiskalnih ureaja i to nezavisno od naina
182
PREGLED
plaanja (gotovina, ek, kartica, virman i slino) ima svako lice koje je
upisano u odgovarajui registar za promet dobara, odnosno za pruanje
usluga klijentima. Dalje se u odredbi stava 2. navodi da blii nain
definisanja i izvrenja obaveze kao i sve druge tehnike i operativne
aktivnosti u vezi sa obavezama iz stava 1. ovog lana propisuje ministar
finansija FBiH svojim aktom.
Drugi dio Zakona o fiskalnim sistemima FBiH odnosi se na
osobine fiskalnih sistema i iste ureuje l. 69. S druge strane,
zakonodavac taksativno navodi u odredbi lana 10. Zakona vrste fiskalnih
dokumenata: (a) fiskalni raun, (b) reklamirani raun, (c) presjek stanja,
(d) dnevni izvjetaja, (e) periodini izvjetaj i (f) drugi dokumenti
propisani Pravilnikom. Stavljanje u promet fiskalnog sistema zakonski je
regulisano u Zakonu l. 1326, dok je fiskalizacija fiskalnih sistema
regulisana l. 2731. Zakona. Pored toga, zakonodavac je ovim zakonom
uredio i dio koji se odnosi evidentiranje, storniranje i reklamiranje
prometa (l. 3245), kao i servisiranje fiskalnog sistema (l. 4649).
Pored toga, Zakonom o fiskalizaciji sistema FBiH ureeni su sistem
kontrole u vezi sa provoenjem ovog zakona kao i ovlatenja za
donoenje podzakonskih akata. U X dijelu ovog zakona predviene su
kaznene odredbe, kao to su: (a) prekraji obveznika, (b) prekraji
ovlatenog proizvoaa/zastupnika fiskalnih sistema, (c) prekraji
neovlatenih lica, (d) prekraji ovlatenog servisa i (e) prekraji klijenta.
U ovom se dijelu regulie i postupak u vezi sa podnoenjem zahtjeva za
pokretanje prekrajnog postupka kao i mjerama zabrane obavljanja
djelatnosti.
Prema odredbi lana 61. ovog zakona, nadzor nad provoenjem
ovog zakona kao i kontrolu instaliranih fiskalnih sistema obavlja
Ministarstvo putem komisije, Porezne uprave Federacije Bosne i
Hercegovine, Federalne uprave za inspekcijske poslove i drugih organa
propisanih zakonom.
6.1 Podzakonska pozitivnopravna regulativa fiskalnog sistema u
Federaciji BiH
Dinamika uvoenja fiskalnih sistema na teritoriji Federacije BiH
ureena je Pravilnikom o dinamici fiskalizacije u Federaciji BiH
(Slubene novine FBiH, br. 47/10, 52/10, 71/10, 1/11, 19/11). Pored
ovog pravilnika, postoji i Pravilnik o postupcima i redoslijedu radnji u
procesu fiskalizacije (Slubene novine FBiH, br. 31/10, 59/12). Ovim
pravilnikom se propisuju: postupci i obaveze u procesu fiskalizacije za:
PREGLED
183
ovlatene proizvoae/zastupnike, ovlatene servise, ovlatene servisere,

Poreznu upravu Federacije Bosne i Hercegovine, ovlatena lica PU,
komisije za Federalno ministarstvo finansija, nadlene organe i
obveznike, postupak inicijalne fiskalizacije, preuzimanje fiskaliziranog
ureaja od obveznika, instaliranje fiskalnog sistema kao i druge tehnike i
tehnoloke postupke u vezi sa fiskalizacijom. Ostali pravilnici su:
Pravilnik o registrovanju proizvoaa/zastupnika fiskalnih sistema
(Slubene novine FBiH, broj 4/10), Pravilnik o vrstama i oblicima
plombi fiskalnog sistema (Slubene novine FBiH, broj 11/10),
Pravilnik o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, znaenju
pojedinih podataka sadranih u fiskalnim dokumentima i konturama,
obliku i sadraju fiskalnog loga (Slubene novine FBiH, broj 11/10),
Pravilnik o izgledu i sadraju ostalih prateih dokumenata (Slubene
novine FBiH, br. 30/10, 59/12), Pravilnik o sadraju formulara i nainu
ispitivanja dijelova fiskalnih sistema (Slubene novine FBiH, broj
31/10) i Pravilnik o vrstama fiskalnih ureaja, tehnikim i funkcionalnim
karakteristikama dijelova fiskalnih sistema, vrstama servisiranja i
resetiranja i oznakama dijelova fiskalnih sistema (Slubene novine
FBiH, br. 11/10, 59/12).
7. Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa u
Federaciji BiH
Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa na
teritoriji Federacije BiH regulisan je Zakonom o jedinstvenom sistemu
registracije, kontrole i naplate doprinosa u Federaciji BiH (Slubene
novine FBiH, br. 42/09 i 109/12). Ovim je Zakonom predvieno
uspostavljanje ovog sistema u Poreznoj upravi Federacije BiH (lan 2.
stav 1. Zakona). Njegova funkcija je obrada, unos, usklaivanje i
razmjena podataka o doprinosima, kontrola uplate doprinosa i
dostavljenih podataka, te davanje informacija obveznicima uplate
doprinosa i osiguranim licima.
Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa je
administrativno-tehniki sistem prema kojem se vri registracija, kontrola
i naplata doprinosa i prikupljanje podataka od obveznika uplate doprinosa
i osiguranika. Subjekti upisa u ovaj jedinstveni sistem su obveznici uplate
184
PREGLED
doprinosa i osigurana lica 8. Postoji uvjerenje o registraciji. Ovo uvjerenje

je javna isprava koju svakom obvezniku uplate doprinosa izdaje Porezna
uprava i kojim se potvruje da je osiguranik upisan u jedinstveni sistem.
Pored ovog uvjerenja, postoji jo jedno. Rije je o uvjerenju iz
jedinstvenog sistema koji takoer predstavlja javnu ispravu koju izdaje
Porezna uprava na godinjoj osnovi, odnosno na zahtjev subjekta upisa, a
sadri traeni podatak koji se nalazi u jedinstvenom sistemu.
Kao korisnici jedinstvenog sistema mogu se pojaviti: (a) Federalni
zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, (b) Zavod za zdravstveno
osiguranje i reosiguranje Federacije BiH, (c) Federalni zavod za
zapoljavanje, (d) Porezna uprava i (e) Federalni zavod za statistiku.
Uloga i nadlenost korisnika jedinstvenog sistema regulisane su u II
dijelu Zakona (l. 4. i 5).
Zakonodavac je ovim zakonom regulisao i uspostavljanje
jedinstvenog sistema i baze podataka (III dio; l. 69), kao i postupak
registracije i prijavljivanja (IV dio; l. 1022). Tako, npr., prema odredbi
lana 12. Zakona, prijava za upis u jedinstveni sistem je: (I) prijava za
registraciju, (II) prijava za osiguranje, (III) odjava osiguranja, (IV) prijava
promjene u toku osiguranja, (V) mjesena 9 prijava podataka o
doprinosima, (VI) prijava, odjava i promjena staa osiguranja sa
uveanim trajanjem, (VII) prijava, odjava i promjena osiguranja na
osnovu ugovora o djelu i drugih vrsta samostalne djelatnosti i
povremenog nesamostalnog rada.
Kada je u pitanju kontrola obrauna i uplate doprinosa, ona je
regulisana u V dijelu Zakona (l. 2326. Zakona). S druge strane, u VI
dijelu Zakona (l. 2729. Zakona) regulisan je nain uvanja i sigurnosti
dokumentacije i podataka jedinstvenog sistema.
I ovaj pozitivnopravni propis u svome tekstu sadri kaznene
odredbe (VII dio; l. 3031. Zakona). Prema odredbi lana 30. Zakona,
novanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 50.000,00 KM kaznit e se
obveznik uplate doprinosa za prekraj ako:
8
Osigurana lica su: (1) lica koja su obavezno ili dobrovoljno osigurana u skladu sa
zakonima kojima se ureuje penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i
osiguranje u sluaju nezaposlenosti i (2) druga lica osigurana po drugom osnovu.
9
Do 2012. godine rije je bilo o godinjoj prijavi podataka o doprinosima. Poslije
stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona, rije godinja zamijenjena je rijeju
mjesena, tako da se prijava podataka od 2012. godine regulie na mjesenom nivou.
Pored toga, do stupanja na snagu navedenih izmjena, prijava za upis u jedinstveni sistem
je bila i prijava promjene podataka o doprinosima. 2012. godine ova je taka izbrisana
iz Zakona.
PREGLED
185
1. ne podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja i prijave

promjene u toku osiguranja;
2. unese netane podatke u prijave za upis u jedinstveni sistem;
3. podnese prijave osiguranja, odjave osiguranja ili prijave promjena
u toku osiguranja po isteku propisanog roka.
Za ovaj prekraj kaznit e se i 10:
(a) odgovorno lice u pravnom licu novanom kaznom u iznosu od
500,00 KM do 3.000,00 KM i
(b) fiziko lice/preduzetnik novanom kaznom u iznosu od 200,00 KM
do 1.500,00 KM.
Novanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 1.500,00 KM (l.
31. Zakona) kaznit e se za prekraj osiguranik koji je sam za sebe
obveznik uplate doprinosa ako:
1. ne podnese prijavu za osiguranje ili je podnese po isteku
propisanog roka;
2. ne podnese prijavu o prestanku osiguranja ili je podnese po isteku
propisanog roka;
3. ne podnese prijavu o promjeni osiguranja ili je podnese po isteku
propisanog roka;
4. u roku koji je odredila Porezna uprava ne otkloni netane podatke
unesene u prijavi za upis u jedinstveni sistem.
Podzakonski akti doneseni u svrhu efikasnog provoenja Zakona
o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa FBiH su:
Pravilnik o podnoenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni
sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (Slubene novine
FBiH, br. 73/09, 38/10, 77/10, 9/11 i 1/13), Pravilnik o uspostavi baze
podataka jedinstvenog sistema, razmjeni podataka sa korisnicima,
izvjetavanju i planu kontrole (Slubene novine FBiH, broj 22/10) i
Pravilnik o uvanju i sigurnosti podataka jedinstvenog sistema (Slubene
novine FBiH, broj 8/10).
Pored ove novane kazne, prema odredbi stava 4. lana 30. Zakona, poiniocu ovog
prekraja moe se izrei i zabrana vrenja djelatnosti u periodu od est mjeseci s ciljem
spreavanja budueg injenja prekraja.
10
186
PREGLED
8. Igre na sreu i zabavne igre

Prireivanje igara na sreu u Federaciji BiH regulisano je
Zakonom o igrama na sreu (Slubene novine FBiH, br. 1/02 i 40/10).
Ovim zakonom ureuju se: uslovi, nain i subjekti prireivanja igara na
sreu, vrste igara na sreu, osnovna naela pravila i rasporeivanja
prihoda od igara na sreu, osnivanje, pravni poloaj, upravljanje i
rukovoenje Lutrijom Bosne i Hercegovine, naknada za privreivanje
igara na sreu, nadzor, kazne za prekraje i druga pitanja od znaaja za
igre na sreu u Federaciji BiH. Realizacija igara na sreu vri se, dakle,
preko Lutrije BiH i drugih pravnih lica registrovanih za privreivanje
igara na sreu.
Prema odredbi lana 2. Zakona, igrom na sreu smatra se igra u
kojoj se uesnicima prua mogunost stjecanja dobitka u novcu, stvarima
ili pravima pri emu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umjenosti
uesnika igre, ve od sluaja ili nekog neizvjesnog dogaaja. U lanu 5.
ovog zakona predvien je fond dobitaka kao dio ukupno uplaene mase
sredstava u svakom kolu pojedine igre na sreu, odnosno vrijednosti
emisije sreaka koja se isplauje u igri na sreu u skladu s ovim zakonom
i pravilima igre. U dijelu II regulisan je rad Lutrije BiH (l. 1321.
Zakona), dok se u dijelu III reguliu klasine igre na sreu (l. 2249.
Zakona). U dijelu IV zakonodavac je regulisao posebne igre na sreu (l.
5085. Zakona). Kao i prethodni pozitivnopravni propisi koji reguliu
porezni sistem u Federaciji BiH, tako i ovaj sadri kaznene odredbe u
svom VII dijelu (l. 88. i 88a. Zakona).
U cilju efikasne primjene ovog zakona donijet je i Pravilnik o
nainu dobijanja i produavanja odobrenja za prireivanje igara na sreu,
odobravanje pravila igara na sreu, pravila rada kasina, davanje
saglasnosti za nagradne igre (Slubene novine FBiH, br. 44/02).
9. Zakljuna razmatranja
Pozitivnopravno regulisanje i razvoj poreznog sistema u Federaciji
BiH veoma je vano znati kada su u pitanju pravna i ekonomska
(finansijska) struka. U radu se razmatrao jedan veliki dio ovog sistema
koji se odnosi na djelatnost i rad Porezne uprave Federacije BiH.
Na osnovu razmatranog poreznog sistema u Federaciji BiH
moemo izvesti zakljuak da je ovaj sistem ubiranja i naplate poreza i
doprinosa veoma razvijen i da kao takav predstavlja kljuni mehanizam
finansijskog razvoja Federacije BiH u svim aspektima. To dalje
PREGLED
187
podrazumijeva posjedovanje velikog znanja i iskustva iz ove oblasti kako

pravnika tako i ekonomista koji ele da se bave ovim poslom u struci.
Cjeloivotno uenje i usavravanje nalazi, dakle, svoju primjenu i u ovoj
oblasti nauke i struke. Ono to smo, takoer, mogli vidjeti jeste da Zakon
o poreznoj upravi FBiH ima prioritet primjene u odnosu na ostale
navedene pozitivnopravne propise u Federaciji BiH.
Vidjeli smo da svaki pozitivnopravni propis razmatran u ovom
radu sadri i kaznene odredbe kojima se pokuava sprijeiti utaja i
neplaanje poreza u Federaciji BiH. U radu se, takoer, pokuala skrenuti
panja zakonodavcu kada je u pitanju Evropska kompanija (Societas
Europaea) i Evropska ekonomska interesna grupacija (EEIG) vis--vis
poreza na dobit. Ti bi dijelovi komunitarne sekundarne regulative
(uredbe, direktive, odluke) trebali biti i dio zakonskog teksta kojim bi se
na teritoriji Federacije BiH uveli novi oblici poslovnog privreivanja
kakve poznaje Evropska unija (SE, EEIG i sl.).
All in all, pozitivnopravno regulisanje i razvoj poreznog sistem u
Federaciji BiH, posmatrano kroz djelatnosti i rad Porezne uprave FBiH,
predstavlja najkompleksniji ali i najvaniji dio ubiranja poreza i doprinosa
u ovom bh. entitetu. Upravo je iz tih razloga ovaj sistem ubiranja i naplate
poreza i doprinosa veoma bitan za privredni razvoj Federacije BiH. Pored
toga, veoma je vaan i za sam razvoj korporativnog upravljanja kao i za
privlaenje potrebnih institucionalnih investitora koji bi ulagali svoj
novac u razvoj, ime bi se poboljao kvalitet ivota graana u Federaciji
BiH.
Literatura
1. Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak FBiH (Slubene
2. Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit FBiH (Slubene novine
FBiH, br. 36/08 i 79/08).
3. Pravilnik o nainu obraunavanja i uplate doprinosa (Slubene novine
FBiH, br. 64/08 i 81/08).
4. Pravilnik o dinamici fiskalizacije u Federaciji BiH (Slubene novine
FBiH, br. 47/10, 52/10, 71/10, 1/11, 19/11).
5. Pravilnik o postupcima i redoslijedu radnji u procesu fiskalizacije
(Slubene novine FBiH, br. 31/10, 59/12).
6. Pravilnik o registrovanju proizvoaa/zastupnika fiskalnih sistema
(Slubene novine FBiH, broj 4/10).
7. Pravilnik o vrstama i oblicima plombi fiskalnog sistema (Slubene
188
PREGLED
8. Pravilnik o izgledu fiskalnih, nefiskalnih i testnih dokumenata, znaenju

pojedinih podataka sadranih u fiskalnim dokumentima i konturama,
obliku i sadraju fiskalnog loga (Slubene novine FBiH, broj 11/10).
9. Pravilnik o izgledu i sadraju ostalih prateih dokumenata (Slubene
novine FBiH, br. 30/10, 59/12).
10. Pravilnik o sadraju formulara i nainu ispitivanja dijelova fiskalnih
sistema (Slubene novine FBiH, broj 31/10).
11. Pravilnik o vrstama fiskalnih ureaja, tehnikim i funkcionalnim
karakteristikama dijelova fiskalnih sistema, vrstama servisiranja i
resetiranja i oznakama dijelova fiskalnih sistema (Slubene novine
FBiH, br. 11/10, 59/12).
12. Pravilnik o podnoenju prijava za upis i promjene upisa u jedinstveni
sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (Slubene novine
FBiH, br. 73/09, 38/10, 77/10, 9/11 i 1/13).
13. Pravilnik o uspostavi baze podataka jedinstvenog sistema, razmjeni
podataka sa korisnicima, izvjetavanju i planu kontrole (Slubene
14. Pravilnik o uvanju i sigurnosti podataka jedinstvenog sistema
(Slubene novine FBiH, broj 8/10).
15. Pravilnik o nainu dobijanja i produavanja odobrenja za prireivanje
igara na sreu, odobravanje pravila igara na sreu, pravila rada kasina,
davanje saglasnosti za nagradne igre (Slubene novine FBiH, br.
44/02).
16. Uredba Evropskog Savjeta/Vijea, br. 2157/2001/EZ (OJ L 294, 10. 11.
2001); Evropska kompanija Societas Europaea, European Union,
http://eur-lex.europa.eu/.
17. Uredba Evropskog Savjeta/Vijea br. 2137/85/EZ (OJ L 199, 31. 7.
1985); Evropska ekonomska interesna grupacija, European Union,
http://eur-lex.europa.eu/.
18. Zakon o poreznoj upravi Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br.
33/02, 28/04, 57/09, 27/12 i 7/13).
19. Zakon o porezu na dohodak Federacije BiH (Slubene novine FBiH,
br. 10/08, 9/10, 44/11 i 7/13).
20. Zakon o porezu na dobit Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br.
97/07, 14/08, 39/09).
21. Zakon o doprinosima FBiH (Slubene novine FBiH, br. 35/98, 16/01,
37/01, 1/02, 17/06 i 14/08).
22. Zakon o fiskalnim sistemima Federacije BiH (Slubene novine FBiH,
broj 81/09).
23. Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
u Federaciji BiH (Slubene novine FBiH, br. 42/09 i 109/12).
24. Zakon o igrama na sreu (Slubene novine FBiH, br. 1/02 i 40/10).
PREGLED
189
190
PREGLED
Merima Tanovi
UDK 34.04(497.6)
STRUKTURIRANI DIJALOG O PRAVDI

- POVODOM PRIJEDLOGA ZAKONA O SUDOVIMA STRUCTURAL DIALOGUE ON JUSTICE
- UPON THE LAW ON COURTS Saetak
Strukturirani dijalog o pravdi kao mehanizam Evropske komisije za unapreenje
sloenog pravosudnog sistema u BiH i Miljenje Venecijanske komisije o
pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosua u BiH su ukazali na mnogobrojne
nedostatke pravosudnog sistema u BiH te potrebu za reformama u ovoj oblasti s
ciljem jaanja principa nezavisnosti, nepristrasnosti i efikasnosti nosilaca
pravosudnih funkcija kao i principa vladavine prava. Preporuke s tri sastanka
strukturiranog dijaloga o pitanju nadlenosti i organizacije Suda BiH sadre
prijedloge da se jedinstvenim propisom izvri objektivizacija parametara za
primjenu spornog lana 7. st. 2 Zakona o Sudu BiH, utvrdi osnov za prijenos
nadlenosti za rjeavanje predmeta ratnih zloina na sudove entiteta i Brko
Distrikta, kao i stav o uspostavljanju apelacionog suda BiH. Ministarstvo
pravde BiH je pripremilo tri neslubene verzije nacrta zakona o sudovima BiH
kojim se treba provesti mnogo ira reforma Suda BiH ali i temeljnih principa na
kojim poiva pravosudni sistem na dravnom nivou.
Kljune rijei: strukturirani dijalog o pravdi, vladavina prava, pravna
sigurnost, nezavisno pravosue, reforma pravosua, Sud BiH, apelacioni sud
BiH, zakon o sudovima BiH
Summary
Structural dialogue on justice as a European Commission mechanism for the
improvement of complex judicial system in BiH and Venice Commissions
Opinion on legal certainty and the independence of the judiciary in BiH pointed
on disadvantages of the judicial system in BiH and the necessity for reforms in
justice area with purpose of strengthening the principle of the judicial
independence, impartiality, efficiency, and the rule of law. Regarding
jurisdiction and organization of the Court of BiH, Structural dialogue
recommendations proposed the objectivisation of parameters for the application
of article 7. p. 2 Law on Courts in BiH, defining the legal basis for delegation of
PREGLED
191
the jurisdiction in war crimes cases to entity and Brcko District courts and
considering of the establishment the Appellate court of BiH, all that with passing
unique regulation on state level-Law on courts in BiH. Ministry of justice BiH
prepared three unofficial drafts of this law, which is aiming to result in much
wider changes in the Court of BiH and with the substantial changes in the
judicial principles on the state level.
Key words: structural dialogue on justice, rule of law, law certainty,
independent judiciary, judicial reform, Court of BiH, Appellate Court of BiH,
Law on courts of BiH
1. Umjesto uvoda: strukturirani dijalog o pravdi i preporuke za

reformu pravosua
Strukturirani dijalog o pravdi (u daljnjem tekstu: strukturirani
dijalog) predstavlja novi mehanizam Evropske komisije kojim se
unapreuje princip vladavine prava u zemljama kandidatima 1 za ulazak u
Evropsku uniju (EU), odnosno mehanizam koji e pomoi Bosni i
Hercegovini da konsolidira nezavisan, efikasan, uinkovit i profesionalan
sudski sistem. 2
Strukturirani dijalog je jo jedan meunarodni mehanizam za
koordinaciju reforme pravosua nastao kao odgovor na niz politikih
poteza predstavnika zakonodavne i izvrne vlasti u Republici Srpskoj (u
daljnjem tekstu: RS) koji se tiu osporavanja Suda BiH i Tuilatva BiH
odnosno:
usvajanje Odluke o raspisivanju republikog referenduma
Narodne skuptine RS za izjanjavanje graana RS o Sudu i
Tuilatvu BiH, 3 a po prethodno usvojenom Zakonu o
referendumu RS,
1
EU definie strukturirani dijalog o pravdi kao mehanizam kojem je cilj da unaprijedi

strukturirane odnose vladavine prava s dravama potencijalnim kandidatima za lanstvo,
s tim da je mehanizam prvi put primijenjen u BiH, a potom i na Kosovu, dostupno na:
http://europa.ba/Default.aspx?id=87&lang=EN.
2
ta je strukturirani dijalog o pravdi, njegove intencije, preporuke sa tri odrana
sastanka, 10 injenica koje treba znati o strukturiranom dijalogu o pravdi EU-BiH, te
izjave za medije potraiti na slubenoj web-stranici Delegacije EU u BiH i specijalnog
predstavnika EU u BiH, http://europa.ba/Default.aspx?id=87&lang=EN.
3
Referendumsko pitanje prema l. 2. Odluke trebalo je glasiti: Da li podravate
nametnute zakone od strane Visokog predstavnika meunarodne zajednice u BiH,
posebno o Sudu i Tuilatvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj
skuptini BiH?, Odluka Narodne skuptine RS 01-614/11 od 13. 4. 2011, Slubeni
glasnik RS, broj: 45/11, dostupno i na:
192
PREGLED
usvajanje zakljuaka Narodne skuptine RS u aprilu 2011. kojim

se u 29 taaka zauzimaju negativni stavovi u pogledu pravosudnih
institucija BiH, 4 tumae nadlenosti drave, osporava postojanje
visokog predstavnika za BiH itd.,
usvajanje zakljuaka Narodne skuptine RS u januaru 2012. kojim
se izraava nezadovoljstvo radom Suda i Tuilatva BiH, te
pozivaju poslanici iz RS u Parlamentarnoj skuptini BiH da
predloe zakon o prestanku vaenja Zakona o Sudu i Tuilatvu
BiH. 5
Politike i medijske pritiske, osporavanja i atake na pravosudne
institucije BiH naroito u 2011. biljee izvjetaji Evropske komisije o
napretku BiH za 2011. i 2012. U Izvjetaju za 2012. se istiu nedostaci u
pogledu nezavisnosti i nepristrasnosti nosilaca pravosudnih funkcija, kao i
politiki napadi na pravosue na dravnom nivou. 6
Nakon ovih institucionalnih pokuaja osporavanja nadlenosti
drave BiH, Catherine Ashton, visoka predstavnica Evropske unije za
vanjsku politiku, dogovorila je u Banjoj Luci poetak strukturiranog
dijaloga, nakon ega je Odlukom Narodne skuptine RS stavljena van
http://www.narodnaskupstinars.net/lat/stranica/1410-odluka-o-raspisivanju-republickogreferenduma-lat.
4
Ovi zakljuci predstavljaju najbitniji pravni akt za pozadinu ove tematike u smislu da
sadre zaokruene i konane stavove RS u pogledu daljnje reforme pravosudnih
institucija na nivou BiH, detaljnije vidi: zakljuci Narodne skuptine RS 01-610/11 od
13. 4. 2011, Slubeni glasnik RS, broj: 45/11, dostupno i na:
http://www.narodnaskupstinars.net/stranica/2382-zakljucci-broj-01-61010-lat.
5
Zakljuci 01-68/12 od 25. 1. 2012, Slubeni glasnik RS, 10/12, dostupno na:
http://www.narodnaskupstinars.net/lat/stranica/2419-zakljucci-broj-01-6812-lat.
6
Prema Izvjetaju iz 2012.: Nacrti zakona kojima se ukida Zakon o Sudu BiH i Zakon
o Tuilatvu BiH dostavljeni su Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine u
februaru, to nije u duhu suradnje dogovorene tokom strukturiranog dijaloga o
pravosuu. Do maja, postupak usvajanja oba zakona je obustavljen, dok se u Izvjetaju
iz 2011. navodi: Intenzivirani su politiki pritisci i verbalni napadi na pravosue.
Politiki predstavnici, naroito iz Republike Srpske, osporavali su legitimitet i ulogu
Visokog sudskog i tuilakog vijea (VSTV-a), Suda Bosne i Hercegovine i Tuilatva
Bosne i Hercegovine. Pokuaj podrivanja nezavisnosti pravosudnog sistema i dalje
predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, detaljnije vidi na:
http://www.dei.gov.ba/dei/media_servis/vijesti/?id=10835, u vezi sa spomenutim
nacrtima vidi: zakljuci Narodne skuptine RS broj: 01-68/12.
PREGLED
193
snage Odluka o raspisivanju republikog referenduma 7 o Sudu i

Tuilatvu BiH. Dakle, strukturirani dijalog zapravo poinje kao odgovor
na politike, pravne i druge pritiske institucija RS na rad Suda i
Tuilatva BiH kojim je cilj bio ukidanje ovih institucija.
Evropska komisija je u okviru strukturiranog dijaloga usvojila
preporuke za legislativne korake u pravcu reforme pravosua u BiH. Na
nivou drave ovi koraci obuhvataju donoenje zakona o sudovima BiH te
zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i
tuilakom vijeu BiH. Nacrt (odnosno nacrti) 8 zakona o sudovima BiH,
iji je predlaga Ministarstvo pravde BiH, predstavlja propis kojim se
bitno mijenja sudski sistem na nivou BiH, a naroito nadlenosti Suda
BiH.
2. Kljuna pitanja i odgovori: svrha strukturiranog dijaloga i
nosilac reforme pravosua u BiH
Evropska komisija je u naprijed navedenom Izvjetaju iz 2011.
naglasila da je strukturirani dijalog zapoeo kako bi se olakala revizija
zakonodavstva i funkcioniranje institucija u skladu sa odgovarajuim
evropskim standardima, te u cilju osiguranja neovisnog, efikasnog,
nepristrasnog i odgovornog pravosudnog sistema. 9 Izvjetaj Evropske
komisije zapravo govori o svrsi dijaloga koji u oblasti pravosua provodi
s BiH, a to su prevashodno reforme u pravcu jaanja demokratskih naela
i standarda u funkcioniranju pravosudnih institucija BiH ali i nosilaca
pravosudnih funkcija.
Takoer, strukturirani dijalog se primarno definira kao mehanizam
za unapreenje sudskog sistema, 10 vladavine prava, te uvoenje evropskih
demokratskih standarda u organizaciju, nadlenosti i funkcioniranje
pravosua. Na koncu, strukturirani dijalog predstavlja sredstvo kojim e
se osigurati preporuke na osnovu kojih e BiH izvriti demokratizaciju
pravosua s ciljem ulaska u EU. Navedeno potvruje izjava evropskog
komesara za proirenje i evropsku politiku susjedstva, Stefana Flea,
povodom otvaranja strukturiranog dijaloga: Otpoinjui dijalog o
7
Odluka Narodne skuptine RS 01-867/11 od 1. 6. 2011, Slubeni glasnik RS, broj:

61/11, dostupno i na: http://www.narodnaskupstinars.net/lat/stranica/1399-odluka-broj01-86711-lat.
8
Vidi: zakon o sudovima BiH i postupak javnih konsultacija, str. 6.
9
Op. cit., Izvjetaj iz 2011, str. 10.
10
Vidjeti vie na: http://europa.ba/Default.aspx?id=87&lang=EN.
194
PREGLED
reformama u oblasti pravosua u okviru Procesa stabilizacije i

pridruivanja, EU vlastima Bosne i Hercegovine nudi znaajnu platformu.
Ovim dijalogom se otvara prilika koja ne smije biti proputena, kao i
izjava Petera Sorensena, efa Delegacije Evropske unije u Bosni i
Hercegovini i specijalnog predstavnika EU da BiH ne smije propustiti
dvostruku priliku koju joj prua strukturirani dijalog... da e strukturalni
dijalog o pravosuu pomoi Bosni i Hercegovini da uvrsti nezavisan,
uinkovit, djelotvoran i struan sistem pravosua, te istovremeno pomoi
napredak zemlje na njenom putu prema Evropskoj uniji. 11
U prilog tome govore i preporuke s drugog sastanka u okviru
strukturiranog dijaloga u kojim se podsjea da je strukturirani dijalog
sveobuhvatna platforma za reforme u sektoru pravde, koja e omoguiti
BiH da preduzme vane korake na njenom putu evropskih integracija.
Strukturirani dijalog je do jula 2012. obuhvatio tri sastanka odnosno tri
seta preporuka u pravcu razmatranja sveobuhvatne reforme pravosua na
dravnom, entitetskom odnosno nivou Brko Distrikta, nakon ega je u
septembru 2012. Ministarstvo pravde pripremilo prvi nacrt zakona o
sudovima u BiH.
U pogledu planirane reforme Suda BiH i uspostavljanja
apelacionog suda BiH, planiranog zakona o sudovima BiH Ministarstva
pravde BiH, Evropska komisija je dala sljedee preporuke:
za institucionalnu reformu apelacionog sistema u Sudu BiH: da
prijedlozi usvojeni 2008, a koje je i Visoko sudsko i tuilako
vijee BiH ponovilo na sjednici 9. novembra, budu upueni u
parlamentarni postupak prije sljedeeg sastanka, 12 te da
Ministarstvo pravde BiH mora privesti kraju izradu zakonodavnog
okvira neophodnog za osnivanje odvojenog apelacionog suda BiH
uzimajui pri tom u obzir odgovarajue zakljuke iz Miljenja
Venecijanske komisije; 13
o pitanju koordinacije izmeu Suda BiH i ostalih sudskih instanci:
Evropska komisija zahtijeva od Visokog sudskog i tuilakog
vijea BiH da koordinira pronalaenje naina za jaanje
objektivnosti pokazatelja kako bi se otklonila mogunost
11
Ibid.
Set preliminarnih preporuka Evropske komisije s drugog sastanka u okviru
strukturiranog dijaloga odranog 10. i 11. 11. 2011. u Sarajevu, dostupno na:
www.pravosudje.ba.
13
Set preliminarnih preporuka s treeg sastanka odranog 5. i 6. 7. 2012. u Mostaru,
uporediti dokumente na: www.pravosudje.ba.
12
PREGLED
195
zloupotrebe ili neprikladne primjene ovog lana, naroito u vezi

naela prirodnog sudije, 14 odnosno pozdravlja napore u
iznalaenju konsenzusa unutar struke o potrebi dalje
objektivizacije parametara koji reguliu nadlenost Suda BiH u
sluaju krivinih djela propisanih entitetskim krivinim zakonima
odnosno Krivinim zakonom Brko Distrikta, 15 te oekuje da
Ministarstvo pravde BiH predloi zakonodavna rjeenja uzimajui
u obzir zakljuke utvrene tokom procesa koordinacije koji je
vodilo VSTV o lanu 7.(2) Zakona o Sudu BiH; 16
o pitanju primijenjenih kriterija za prenoenje predmeta istrage
ratnih zloina iz dravne u nadlenost entiteta i Brko Distrikta:
Evropska komisija istie dobar pravac u poveanju broja
prenesenih predmeta ratnih zloina iz dravne u nadlenost
entiteta i Brko Distrikta. 17
Svako od ovih pitanja dobilo je svoj epilog u nacrtu (ili nacrtima)
zakona o sudovima BiH u skladu ili ne sa zahtjevima strukturiranog
dijaloga.
Evropska komisija je uputila Ministarstvo pravde BiH da prilikom
pripremanja nacrta zakona o sudovima u BiH i reguliranja apelacionog
suda BiH koristi Izvjetaj za ispitivanje opravdanosti osnivanja
apelacionog suda BiH iz 2008. (koje je Ministarstvo pravde BiH koristilo
umjesto procedure javnih konsultacija) 18 i zakljuke sa vanredne sjednice
Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH odrane 8. i 9. 11. 2011. U
navedenim zakljucima, koji su trebali biti jedna od osnova za reguliranje
nadlenosti budueg apelacionog suda BiH, VSTV preporuuje da
apelacioni sud BiH, o ijem je osnivanju Vijee prethodno zauzelo stav,
pored odluivanja o albama na odluke Suda BiH, odluuje i po albama
na odluke sudova u entitetima u predmetima ratnih zloina koji su
preneseni sa Suda BiH. 19
Preporuke sa sastanaka sadrajno pokazuju kako je strukturirani
dijalog preao uske okvire prvobitne rasprave o upitnosti nadlenosti,
rada i funkcioniranja Suda i Tuilatva BiH koja je RS postavila, te
duboko uao u probleme ukupnog pravosudnog sistema u BiH,
14
Op. cit., preporuke s drugog sastanka.

Op. cit., preporuke s treeg sastanka.
16
Ibid.
17
Ibid.
18
Vidjeti 4.1. zakona o sudovima BiH i postupak javnih konsultacija na str. 6.
19
Detaljnije vidjeti na: www.pravosudje.ba.
15
196
PREGLED
entitetskog, Brko Distrikta, dravnog sa svim prateim pitanjima bitnim

za ostvarenje principa vladavine prava (npr. pravna pomo, rjeavanje
zaostalih predmeta, izvrenje krivinih sankcija, formiranje specijalnog
tuilatva FBiH itd.).
Dakle, glavna pitanja reforme pravosudnog sistema, u kojoj prema
stavu Evropske komisije kljunu ulogu treba da ima Visoko sudsko i
tuilako vijee BiH, su: albeni sistem na dravnom nivou, kriteriji za
prijenos predmeta ratnih zloina u fazi istrage sa dravnog nivoa na nivo
entiteta i Brko Distrikta i, ono to je najznaajnije, kapacitet organa
pravosua da se izbore sa prilivom novih predmeta. 20
3. Miljenje Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i
nezavisnosti pravosua u Bosni i Hercegovini u vezi sa
strukturiranim dijalogom: kakvu reformu eli Evropa?
Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (u daljnjem tekstu:
Venecijanska komisija) je 1516. juna 2012. na 91. plenarnoj sjednici
usvojila Miljenje koje se direktno tie strukturiranog dijaloga o pravdi u
BiH kao odgovor na pitanje utjecaja sudskog okvira, podjele vlasti i
postojeih mehanizama koordinacije na pravnu sigurnost i nezavisnost
pravosua u BiH. 21
Pravna sigurnost i nezavisnost sudstva predstavljaju temeljne
principe demokratskog drutva i conditio sine qua non vladavine prava,
ije potivanje predstavlja meunarodnu obavezu Bosne i Hercegovine. 22
U detaljnom Miljenju o svim aspektima pravne nesigurnosti i
elementima sloenog pravnog sistema BiH koji naruavaju nezavisnost
Detaljnije vidjeti obraanje Pierrea Mirela lanovima VSTVBiH u vezi sa

strukturiranim dijalogom, 22. 6. 2012, vie na:
http://vsudfbih.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=36451.
21
Zahtjev Evropske komisije sa pitanjem koje je glasilo: How the judicial framework,
the division of powers and the existing co-ordination mechanisms affect legal certainty
and the independence of the judiciary in Bosnia and Herzegovina?, Miljenje
Venecijanske komisije dostupno na: http://www.venice.coe.int/docs/2012/CDLAD%282012%29014-e.asp?MenuL=GER.
22
l. 57. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koja ima
prioritet nad zakonodavstvom BiH i direktno se primjenjuje, kao i l. 14. i 15.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima iz Aneksa I na Ustav Bosne i
Hercegovine.
20
PREGLED
197
pravosua 23 kao i principu pravne sigurnosti Venecijanska komisija je

predloila:
reformu pravosua s ciljem unifikacije pravnog sistema i
reduciranja decentralizacije pravosua (posebno na nivou
Federacije BiH),
formiranje zasebnog apelacionog suda BiH transformacijom
Apelacionog odjeljenja Suda BiH u poseban sud 24 koritenjem
finansijskih resursa Suda BiH, uz donoenje jedinstvenog propisa
o sudstvu, npr. zakona o sudovima BiH, da bi se izbjeglo
nepotrebno odvajanje propisa o Sudu BiH i apelacionom sudu
BiH,
formiranje vrhovnog suda BiH kao dugoroan plan,
formiranje prijelaznog, opeg ili zajednikog tijela predstavnika
vrhovnih sudova entiteta, Apelacionog suda Brko Distrikta i
Suda BiH za osiguranje harmonizacije sudske prakse do
uspostavljanja vrhovnog suda BiH,
korisnost razjanjenja (clarification) l. 7. st. 2. Zakona o Sudu
BiH (uz napomenu da su predmeti u kojima se primijenila ova
odredba u stalnom padu i Visoko sudsko i tuilako vijee BiH s
timom eksperata razmatra te predmete).
Miljenje Venecijanske komisije usvojeno je nakon drugog, a prije
treeg sastanka strukturiranog dijaloga, ije preporuke upuuju na
uvaavanje 25 navedenog miljenja Venecijanske komisije u pogledu
planiranih reformi pravosudnog sistema.
4. Revizija pravosudnog sistema na dravnom nivou: kako je
Bosna i Hercegovina iskoristila priliku?
Visoko sudsko i tuilako vijee BiH i Ministarstvo pravde BiH su
strukturiranim dijalogom oznaeni kao nosioci revizije sudskog sistema
Detaljnije o navedenom Miljenju uporediti: Hanui, A. (2012), Miljenje
Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosua u BiH, Sveske za
javno pravo, br. 10, str. 5762.
24
Ibid., taka 63. Miljenja u vezi s takom 102.
25
Po pitanju reforme pravosudnih institucija u BiH i uspostavljanja apelacionog suda
BiH, Evropska komisija: ponavlja da Ministarstvo pravde mora privesti kraju izradu
zakonodavnog okvira neophodnog za osnivanje odvojenog apelacionog suda BiH
uzimajui pri tom u obzir odgovarajue zakljuke iz Miljenja Venecijanske komisije,
op. cit., preporuke sa treeg sastanka u okviru strukturiranog dijaloga.
23
198
PREGLED
odnosno kljuni akteri za sainjavanje teksta zakona o sudovima BiH,

jedinstvenog propisa kojim e se uspostaviti apelacioni sud BiH i
objektivizirati l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH, prema preporukama
strukturiranog dijaloga i Miljenju Venecijanske komisije.
Prema izjavama za javnost, u junu 2011. Ministarstvo pravde BiH
je bilo jasno opredijeljeno za evropski put BiH i formiranje vrhovnog
suda BiH 26, da bi u julu 2012. bilo istaknuto kako je potrebna samo
drugostepena instanca u odnosu na Sud BiH te da uspostavljanje
vrhovnog suda BiH nije sada ni predvieno. 27
Vremenski slijed davanja izjava pokazuje promjene stavova
odnosno modifikaciju ciljeva strukturiranog dijaloga koje su nastupile od
2011. do 2012, kada je unapreenje pravosua postalo osnov za
ostvarenje politikih interesa koji mijenjaju pravac reforme, ali i
prvobitnu svrhu strukturiranog dijaloga.
Dato pokazuje da BiH ne treba vrhovni sud na nivou drave, kako
smatra Venecijanska komisija, koji bi otklonio pravnu nesigurnost
graana BiH koja nastaje zbog primjene razliitih procesnih i materijalnih
zakona u okviru entitetskog pravosua. Plan reforme za unapreenje
pravosudnog sistema na dravnom nivou postaje osnov za ostvarenje
politikih interesa da se potpuno drugaije regulira nadlenost Suda BiH,
to nikad nije ni bilo predmet rasprave u toku strukturiranog dijaloga.
4.1 Zakon o sudovima BiH i postupak javnih konsultacija
Na popisu normativno-pravnih poslova Ministarstva pravde BiH
za 2012. navedeno da je nacrt zakona upuen u proceduru pribavljanja
miljenja, kao i da e obavijest i objava prednacrta pravnog propisa biti
postavljeni na internetskoj stranici Ministarstva pravde BiH, te da je
planirano ukljuivanje strunjaka i predstavnika organizacija i
pojedinaca u radnu grupu. Meutim, nacrt zakona o sudovima BiH nije
dostupan javnosti iako su napravljene tri radne verzije, prva u septembru,
druga u novembru, trea u decembru 2012.
26
Izjava za javnost iz juna 2012. dostupna na: http://www.sutra.ba/novost/34394/EUsnazno-podrzava-drzavni-sud-i-tuzilastvo.

27
Uporediti izjave za javnost na: http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/104386barisa-colak-uvesti-drugostepenu-instancu-na-sud-bih.html od 5. 7. 2012,
http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Barisa-Colak-Ukidamo-suvisnaovlascenja-sudija/lat/90299.html od 23. 8. 2012,
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/118045-Barisa-Colak-Sud-BiH-dalje-kljucan-ratnezlocine.html od 27. 11. 2012.
PREGLED
199
Pravila za konsultacije u izradi pravnih propisa Vijea ministara

BiH 28 (u daljnjem tekstu: Pravila) obavezuju sva ministarstva na
dravnom nivou na provoenje procesa javnih konsultacija koje
omoguavaju ravnopravno uee ekspertnih grupa, predstavnika/ca
lokalnih vlasti, civilnog drutva i akademske zajednice, te svih pojedinki
koje ele uestvovati 29 u procesu donoenja zakona. U Pravilima su
postavljene minimalne obaveze institucije u pogledu konsultacija o
prednacrtima pravnih propisa, odnosno da postave prednacrt pravnog
propisa na svoju internet stranicu, ukoliko postoji, uz pruanje
mogunosti za dostavu komentara putem interneta; i pozovu na dostavu
komentara, obavjetavanjem onih koji su na spisku institucije za
konsultacije, uz slanje informacija o tome kako mogu doi do primjerka
prednacrta pravnog propisa. 30
Ovo se odnosi na sve vrste pravnih propisa u fazi prednacrta,
neovisno da li pravni propis ima znaajan utjecaj na javnost, odnosno da
li je propis koji vodi do promjene pravnog statusa, u koju kategoriju spada
i zakon o sudovima BiH. Naime, ovaj zakon utjee na pravo na pristup
sudovima, 31 a za takve pravne propise odreene su dodatne obaveze
institucije odnosno opsenije javne konsultacije koje ukljuuju traenje
pisanih i usmenih komentara putem objavljivanja, informiranja u
tampanim medijima, radiju, televiziji, internetu, te putem direktnih
dostavljanja, okruglih stolova, sastanaka, radnih grupa eksperata i
predstavnika organizacija i pojedinaca. 32
Ministarstvo pravde BiH je obavezano i vlastitim Pravilnikom za
provoenje Pravila za konsultacije u izradi pravnih propisa Bosne i
Hercegovine 33 (u daljnjem tekstu: Pravilnik), kojim je konkretizirano da
se javne konsultacije u pogledu zakona koji imaju znaajan utjecaj na
javnost imaju vriti to ranije. 34
Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama
BiH 35 obavezuju predlagaa da obavi javne konsultacije nakon pripreme
prednacrta a prije sainjavanja nacrta pravnog propisa, dok je nacrt
28
Slubeni glasnik BiH, broj: 81/06.

Vidjeti promotivni letak o javnim konsultacijama, dostupno na:
http://www.mpr.gov.ba/aktuelnosti/propisi/konsultacije/?id=2444.
30
l. 6. Pravila.
31
Ibid., l. 8. i 9. Pravila.
32
Ibid., l. 17.
33
34
l. 11. Pravilnika.
35
29
200
PREGLED
zakona o sudovima BiH, kako je naprijed navedeno, upuen u proceduru

pribavljanja miljenja, bez ispunjenja ijedne od navedenih obaveza
propisanih Pravilima Vijea ministara BiH i Pravilnika Ministarstva
pravde BiH.
Ministarstvo pravde BiH se u Izvjetaju o provoenju Pravila za
konsultacije u izradi pravnih propisa (Izvjetaj) istie kao predlaga
Pravila te jedina institucija koja je razvila interne procedure za njihovo
provoenje (Pravilnik) i koja skoro u potpunosti provodi procedure u vezi
sa javnim konsultacijama, to, paradoksalno, ne ini u sluaju nacrta
zakona o sudovima BiH. Spomenuti nacrt nije dostupan javnosti radi
potrebnih komentara, niti je za isti barem imenovana radna grupa
eksperata i predstavnika organizacija i pojedinaca. Pravila za
nepotovanje procedura za javne konsultacije ne predviaju nikakve
sankcije, izuzev to Vijee ministara moe (a ne mora) odbiti da uvrsti taj
nacrt u dnevni red sjednice. Netransparentnost u proceduri za donoenje
zakona, naroito onih od velikog pravnog i politikog znaaja, ostavlja
nesagledive posljedice na graane i njihova ljudska prava te nanosi
nemjerljivu tetu ostvarenim standardima i principima u okviru vladavine
prava, a u korist vladajuih politikih interesa.
U obrazloenju zakona o sudovima BiH, umjesto rezultata
neprovedenih javnih konsultacija, navodi se kako su za isti konsultovani
meunarodni pravni propisi iz ove oblasti, praksa susjednih i drugih
zemalja, kao i naa tradicija 36, zatim Izvjetaj za ispitivanje opravdanosti
osnivanja apelacionog suda BiH iz 2008, strukturirani dijalog o
pravosuu, te se navodi da je Visoko sudsko i tuilako vijee BiH
aktom od 27. 1. 2012. dostavilo miljenje na nacrt zakona, ije primjedbe
su u veini prihvaene i ugraene u tekst zakona. 37
4.2 Centralno pitanje: suavanje stvarne nadlenosti Suda BiH
Minimalan zahtjev u pogledu unapreenja pravosua, koji je
postavljen strukturiranim dijalogom i Miljenjem Venecijanske komisije,
jeste:
osnivanje apelacionog suda BiH od Apelacionog odjeljenja Suda
BiH,
objektivizacija, razjanjenje l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH (kojim
se otklanja mogunost zloupotrebe ili neprikladne primjene, u vezi
36
37
Obrazloenje zakona o sudovima BiH, prvi nacrt, septembar 2012, str. 6.

Ibid.
PREGLED
201
sa naelom prirodnog sudije), u objedinjenom pravnom propisu,

predloenog naziva zakon o sudovima BiH,
delegiranje predmeta ratnih zloina sa Suda BiH na entitetske i
sudove Brko Distrikta.
Reforma pravosua planirana nacrtom zakona o sudovima BiH
Ministarstva pravde BiH donosi niz promjena:
novi-stari odnosno bitno reformirani Sud BiH,
osnivanje apelacionog suda BiH,
uvoenje ingerencija Ministarstva pravde BiH u odnosu na
funkcioniranje, organizaciju i finansiranje dravnog sudstva.
lanom 1. nacrta zakona o sudovima BiH ureuje se organizacija
sudova, nadlenost, unutarnja organizacija, javnost rada, finansiranje
sudova i druga pitanja od znaaja za organizaciju i funkcioniranje sudova
Bosne i Hercegovine.
Kako Zakon o Sudu BiH regulira ista pitanja po principu lex
posterior derogat legi priori, zakon o sudovima BiH ukida Zakon o Sudu
BiH jer drugaije regulira istu materiju. 38 Meutim, prema istom pravilu,
pojedinim odredbama nacrta zakona o sudovima BiH derogiraju se i
odredbe Zakona o Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH. 39
Zanimljivo je da je zakon o sudovima BiH detaljno regulirao i unutranju
organizaciju sudova, odnosno pitanja koja bi trebala biti predmet
poslovnika o radu sudova.
Nacrtom zakona o sudovima BiH regulira se ukupna sudska vlast
Bosne i Hercegovine, a kako zakon predvia mnotvo izmjena u odnosu
na vaei Zakon o Sudu BiH i time uveliko prelazi preporuke iz
strukturiranog dijaloga, time izgleda kao da se Sud BiH (kao i apelacioni
sud BiH), tek uspostavlja tim propisom.
Sutina reforme u pogledu Suda BiH, koja je predmet najveeg
pravnog interesovanja, je suavanje stvarne nadlenosti Suda BiH, to se
naroito odnosi na njegovu krivinu nadlenost.
derogacija (lat. ukinue, opoziv), ukidanje nekog prav. propisa ili akta drugim
odgovarajuim propisom ili aktom, ako im je sadraj proturjean, odredba o prestanku
vaenja Zakona o Sudu BiH u l. 64 nacrta zakona o sudovima BiH.
39
Uporediti l. 4. sa l. 3032, te l. 39. i 59. nacrta zakona o sudovima BiH sa l. 17. i
23. Zakona o Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH, te odredbe l. 3437, 4445.
prvog, septembarskog nacrta zakona o sudovima BiH koji su brisani na prijedlog
Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH jer reguliraju materiju iz njihove nadlenosti.
38
202
PREGLED
Dakle, nacrt zakona o sudovima BiH u sve tri radne verzije

Ministarstva pravde BiH, pored toga to sadri niz bitnih izmjena u
sudskom sistemu na nivou BiH, svojim l. 16. derogira l. 7. Zakona o
Sudu BiH koji glasi:
(1) Sud je nadlean za krivina djela utvrena Krivinim zakonom
BiH i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
(2)
Sud je dalje nadlean za krivina djela utvrena zakonima
Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brko
Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta krivina djela:
a) ugroavaju suverenitet, teritorijalni integritet, politiku
nezavisnost, nacionalnu sigurnost i meunarodni subjektivitet
Bosne i Hercegovine;
b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili tetne posljedice na privredu
Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge tetne posljedice za
Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku tetu
ili druge tetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili Brko
Distrikta Bosne i Hercegovine.
(3)
U nadlenosti Suda je takoer da:
a) zauzima konaan i pravno obavezujui stav u vezi s provoenjem
zakona Bosne i Hercegovine i meunarodnih ugovora na zahtjev
bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine kojem je povjereno provoenje zakona Bosne i
Hercegovine;
b) Sud je takoer nadlean za donoenje praktinih uputstava za
primjenu krivinog materijalnog prava Bosne i Hercegovine iz
nadlenosti Suda u vezi s krivinim djelima genocida, zloina
protiv ovjenosti, ratnih zloina i krenje zakona i obiaja rata, te
pojedinanom krivinom odgovornou vezano za ova djela, po
slubenoj dunosti ili na zahtjev bilo kojeg entitetskog suda ili
suda Distrikta Brko Bosne i Hercegovine.
c) odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i
meuentitetskih krivinih propisa, ukljuujui i odnose s
Interpolom i drugim meunarodnim policijskim organima, kao to
su transfer osuenog lica, izruenje i predaja lica, koje druga
drava, odnosno meunarodni sud ili tribunal zahtijevaju od bilo
kojeg organa na podruju Bosne i Hercegovine;
d) rjeava sukob nadlenosti izmeu sudova entiteta, izmeu sudova
entiteta i Suda Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, te izmeu
Suda i bilo kojeg drugog suda;
PREGLED
203
e) odluuje o ponavljanju krivinog postupka za krivina djela

predviena zakonima drave Bosne i Hercegovine. 40
Zapravo, l. 16. nacrta zakona o sudovima BiH regulira se
odnosno mijenja l. 7. vaeeg Zakona o Sudu BiH, kako se navodi:
(1) Sud je nadlean za krivina djela utvrena Krivinim zakonom
Bosne i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
(2)
U nadlenosti Suda je takoer da:
a) odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i
meuentitetskih krivinih propisa, ukljuujui i odnose s
Interpolom i drugim meunarodnim policijskim organima, kao to
su transfer osuenog lica, izruenje i predaja lica koje druga
drava, odnosno meunarodni sud ili tribunal zahtijevaju od bilo
kojeg organa na podruju Bosne i Hercegovine;
b) odluuje o ponavljanju krivinog postupka okonanog
pravosnanom odlukom Suda.
Dalje, kako se naprijed vidi l. 16. u spomenutim nacrtima iz l. 7.
Zakona o Sudu BiH takoer brie i mijenja st. 3, odnosno izmijenjena je
taka a), a izbrisana taka b).
Dakle, odredba l. 7. st. 3 taka a) koja je spadala u stvarnu,
krivinu nadlenost Suda BiH, planiranom reformom treba postati jedna
od nadlenosti apelacionog suda BiH. Meutim, apelacioni sud nee imati
nadlenost da zauzima konaan i pravno obvezuju i stav u vezi s
provoenjem zakona Bosne i Hercegovine i meunarodnih ugovora...
(l. 7. st. 3. taka a Zakona o Sudu BiH), ve da zauzima pravne stavove
i miljenja u vezi s provoenjem zakona Bosne i Hercegovine i
meunarodnih ugovora..., koji po ovoj odredbi nisu vie izriito
obavezujue prirode (l. 18. st. 3. taka a nacrta zakona o sudovima BiH).
Dolo je, zapravo, do preraspodjele postojee stvarne nadlenosti
Suda BiH na nadlenosti reformiranog Suda BiH i planiranog apelacionog
suda BiH, kako slijedi:
(Stvarna nadlenost)
(1)
Apelacioni sud je nadlean da odluuje o:
a) redovnim pravnim lijekovima protiv odluka Suda Bosne i
Hercegovine;
40
204
Slubena, preiena verzija Zakona o Sudu BiH, Slubeni glasnik BiH, broj: 49/09.
PREGLED
b) pravnim lijekovima na odluke svojih vijea ako zakonom nije

drugaije odreeno;
c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnanih odluka Suda
Bosne i Hercegovine, kada je to zakonom odreeno.
(2)
U postupku odluivanja po vanrednim pravnim lijekovima nee
sudjelovati sudac koji je sudjelovao u rjeavanju po albi.
(3)
Apelacioni sud je nadlean i da:
a) zauzima pravne stavove i miljenja u vezi s provoenjem zakona
Bosne i Hercegovine i meunarodnih ugovora na zahtjev bilo
kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Brko Distrikt), kojem je povjereno
provoenje zakona Bosne i Hercegovine;
b) odluuje o albama protiv odluka Centralne izborne komisije
Bosne i Hercegovine i u postupcima zbog sukoba interesa, kada je
to zakonom propisano;
c) rjeava sukob nadlenosti izmeu sudova iz razliitih entiteta,
izmeu sudova entiteta i Brko Distrikta, te izmeu Suda i bilo
kojeg drugog suda, protiv koje odluke nije dozvoljena alba;
d) rjeava o prijedlogu za prenoenje nadlenosti sa Suda na drugi
sud u entitetu ili Brko Distriktu, kada je iz stvarnih ili pravnih
razloga sprijeen da postupa Sud;
e) rjeava o prijedlogu za prenoenje mjesne nadlenosti sa sudova
Brko Distrikta na stvarno nadleni sud entiteta, kada su iz
stvarnih ili pravnih razloga sprijeeni da postupaju sudovi Brko
Distrikta;
f) rjeava u svim drugim predmetima kada je to predvieno zakonom
Bosne i Hercegovine ili meunarodnim ugovorom.
Nacrti pokazuju kako se, zapravo, apelacionom sudu BiH prenosi
dio krivine nadlenosti Suda BiH i to u pravno bitno izmijenjenoj formi
(l. 7. st. 3. taka a Zakona o Sudu BiH), zatim nadlenosti Apelacionog
odjeljenja Suda BiH (l. 9. u vezi sa l. 16. Zakona o Sudu BiH), dio
upravne nadlenosti Suda BiH (lan 8. stav. (2). taka c), te dodaju dvije
nove nadlenosti 41 odnosno mogunost delegacije nadlenosti Suda
41
U pravnoj teoriji nadlenost predstavlja skup pravnih ovlasti i obaveza da se obavljaju

poslovi jednog dravnog organa, dijeli se na stvarnu (ratione materie), mjesnu (ratione
loci) i funkcionalnu nadlenost, u: Viskovi, N. (1997), Drava i pravo, Birotehnika
CDO, Zagreb, str. 40.
PREGLED
205
BiH i mjesne nadlenosti suda Brko Distrikta na stvarno nadleni sud

entiteta (l. 8. st. 3. take d i e).
Dakle, formiranje apelacionog suda BiH nije samo transformacija
Apelacionog odjeljenja Suda BiH u zasebni sud, ve je isti pored toga
transformacija i dijela nadlenosti Krivinog i Upravnog odjeljenja Suda
BiH u nadlenosti apelacionog suda BiH. Ovim dijeljenjem stvarne
nadlenosti Suda BiH na dvoje odnosno na nadlenosti Suda BiH i
apelacionog suda BiH gdje se formalno udovoljava pravu na efikasan
pravni lijek i ire zahvata nadlenost Suda BiH, svoje pravno postojanje
nastavlja znaajno oslabljeni Sud BiH. Pozivanjem na strukturirani
dijalog, koji ima jasne preporuke, koristi se prilika za bitno suavanje
stvarne nadlenosti Suda BiH eliminisanjem dijela njegovih nadlenosti,
prebacivanjem dijela na apelacioni sud BiH, uz dodatnu, otvorenu
mogunost da apelacioni sud BiH delegira na entitetske sudove predmete
iz svih preostalih nadlenosti, kada iz pravnih ili stvarnih razloga ne
moe odluivati Sud BiH (i u ovoj pravnoj odredbi koriste se pravni
standardi bez objektivizacije parametara za primjenu od apelacionog
suda, gdje je otvorena mogunost zloupotrebe). Jasne preporuke
strukturiranog dijaloga nisu glasile na smanjenje nadlenosti Suda BiH,
prebacivanje ostalih nadlenosti izuzev nadlenosti Apelacionog
odjeljenja, niti delegaciju svih nadlenosti osim predmeta ratnih zloina.
Summa summarum, Sud BiH planiranim promjenama zapravo gubi:
iz krivine nadlenosti: procesuiranje krivinih djela iz nadlenosti
entiteta i Brko Distrikta predvienih l. 7. st. 2. Zakona o Sudu
BiH, autoritativno zauzimanje stava (provoenje zakona BiH,
meunarodnih ugovora) i davanje praktinih uputstava (primjena
krivinog materijalnog prava iz nadlenosti Suda u vezi s
krivinim djelima genocida, zloina protiv ovjenosti, ratnih
zloina i krenje zakona i obiaja rata, te pojedinanom krivinom
odgovornou za ta djela) u odnosu na entitetske i sudove Brko
Distrikta,
iz upravne nadlenosti: rjeavanje sukoba nadlenosti izmeu
sudova,
cjelokupnu apelacionu nadlenost.
Suavanje krivine nadlenosti je utoliko sporno zato to ukida
mogunost da Sud BiH (ili bilo koji dravni sud) zatiti iskljuive ustavne
nadlenosti BiH (koji su navedeni kao posljedica krivinih djela, a to su:
suverenitet, teritorijalni integritet, meunarodni subjektivitet, politika
206
PREGLED
nezavisnost, nacionalna sigurnost) kao i ekonomske vrijednosti, dobra i

interese drave povrijeene krivinim djelom na teritoriji entiteta ili
Brko Distrikta.
Takoer, Sud BiH eliminacijom odredbe l. 7. st. 2. Zakona o
Sudu BiH, ali i suvinim mijenjanjem/brisanjem nespornog st. 3. take a)
i b) istog lana, gubi svaki institucionalno-hijerarhijski odnos sa
entitetskim pravosuem, odnosno bitno je primijetiti da se prekidaju sve
autoritativne veze prema kojim se Sud BiH u irem smislu pokazuje kao
eventualni sud krajnje instance u odnosu na subnacionalno, entitetsko
pravosue. Dakle, dravni nivo u pogledu pravosudnog sistema
reoblikovanjem se izoluje u odnosu na entitete i Brko Distrikt, zaduen
iskljuivo za pravne sporove institucija BiH i procesuiranje predmeta
predvienih materijalnim krivinim zakonodavstvom BiH, izuzev u
sluaju da eli prenijeti svoju nadlenost ili nadlenost sudova iz Brko
Distrikta na entitetske sudove.
Jo jednom, krivinopravna zatita uglavnom se zadrava na nivou
entiteta, te iako posljedice krivinih djela mogu biti nacionalne i vrijeati
nadlenosti drave, ista nee imati pravosudno sredstvo njihove zatite,
dok je vrlo jasno da entitetski sudovi nemaju teritorijalnu nadlenost da
procesuiraju krivina djela ije posljedice prelaze podruje na kojem se
prostiru, niti mogu vriti iskljuive nadlenosti drave predviene
Ustavom BiH. 42 Nadlenost koja je uspostavljena ustavom kao najviim
pravnim aktom drave ne moe biti preuzeta niti promijenjena bez
ustavnih amandmana. 43
Zapravo, nacrt zakona o sudovima BiH sadri sve potrebno da se
nadlenost Suda BiH bitno smanji, dok su u pogledu organizacije,
funkcioniranja i finansiranja ostvarene pravne pretpostavke za kontrolu
oba suda od izvrne vlasti (odnosno politikih partija), ime je degradiran
princip sudske nezavisnosti u BiH.
U rezimeu diskusija, dijelu koji predlae brisanje l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH i
prenoenje materije u Krivini zakon BiH postavlja se pitanje ratio legis ove odredbe u
smislu da se sumnja u profesionalne sposobnosti i nezavisnost sudija u entitetima,
entitetski pravosudni sistem i da e entitetsko zakonodavstvo tititi vrijednosti drave, a
zaboravlja se da entiteti ne mogu vriti iskljuive nadlenosti drave BiH niti im teorijski
granice teritorijalne nadlenosti (ratione loci) daju to ovlatenje.
43
O inherentnoj, ustavnoj i delegiranoj jurisdikciji detaljnije u: Morgan, N. A. (1998),
Legal mechanisms for assumption of jurisdiction and control over education by First
Nations, First Nations Education Steering Committee, str. 17.
42
PREGLED
207
Djelovanje Suda BiH ostaje na procesuiranju krivinih djela iz

KZBiH i eventualno drugih zakona BiH, upravnim sporovima i parninim
predmetima u vezi sa prethodne dvije nadlenosti.
4.3 l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH: precizirati ili brisati?
Visoko sudsko i tuilako vijee BiH kao glavni struni
koordinator za reformu pravosua BiH je tokom 2012. provelo niz
aktivnosti 44 za realizaciju preporuka Evropske komisije u okviru
strukturiranog dijaloga, a naroito koordinacije pronalaenja naina
objektivizacije parametara iz l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH u vezi s
kojim je nakon provedenih aktivnosti formirana radna grupa 45 za
pripremu rezimea diskusija i prijedlog zakljuaka u vezi sa l. 7. Zakona
o Sudu BiH (u daljnjem tekstu: rezime diskusija). Spomenuti rezime
diskusija predstavlja zbir stavova strunjaka iz oblasti pravosua i
akademske zajednice kao rjeenje spornog st. 2. sumarno u vidu dva
pristupa kojim se predlae:
a) preciziranje l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH ili
b) brisanje l. 7. st. 2. u Zakonu o Sudu BiH i prenoenje materije u
Krivini zakon BiH.
a) U prilog prvom pristupu zapravo kao osnovni argument ide
preporuka Evropske komisije u okviru strukturiranog dijaloga koja
obavezuje VSTV BiH da koordinira pronalaenje naina za jaanje
objektivnosti parametara utvrenih u lanu 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH,
kako bi se otklonila mogunost zloupotrebe ili neprikladne primjene ovog
lana, naroito u vezi principa prirodnog sudije 46, kao i Miljenje
Venecijanske komisije o korisnosti razjanjenja ('clarification') 47 ove
odredbe Zakona.
Ustavni sud BiH je svojim odlukama 48 potvrdio ustavnost Zakona o Sudu
BiH, utvrdio da su nadlenosti Suda BiH neophodne za izvravanje
Vidjeti Izvjetaj sa vanredne sjednice Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH
odrane 2. i 3. 7. 2012, dostupno na: www.hjpc.ba.
45
Sjednica Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH od 20. 6. 2012, dostupno na:
www.hjpc.ba.
46
Op. cit., preporuke sa drugog sastanka u okviru strukturiranog dijaloga.
47
Uporediti: Miljenje Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti
pravosua u Bosni i Hercegovini u vezi sa strukturiranim dijalogom: kakvu reformu eli
Evropa?, str. 4.
48
Odluke Ustavnog suda BiH U 26/01 i U 16/08, dostupno na:
44
208
PREGLED
ustavnih nadlenosti drave, to ukljuuje nadlenost iz lana 7. st. 2.

Zakona o Sudu BiH.
U sporu o ustavnosti l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH 49 Ustavni sud BiH je
utvrdio da je odredba o nadlenosti Suda BiH za krivina djela propisana
entitetskim zakonima i zakonima Brko Distrikta koja ugroavaju
suverenitet, teritorijalni integritet, politiku nezavisnost, nacionalnu
sigurnost i meunarodni subjektivitet BiH (l. 7. st. 2. taka a) dovoljno
jasna, te ni na koji nain ne dovodi u pitanje princip vladavine prava niti
sama po sebi dovodi u pitanje pravnu sigurnost ili jednakost pred
Zakonom. U pogledu take b) u odluci Ustavnog suda BiH navodi se
kako se zapaa da je mogue da neodgovarajua primjena osporene
odredbe moe rezultirati krenjem ljudskih prava u pojedinanim
sluajevima, te da ovom odredbom se daje ovlatenje, ali i stvara
obaveza Suda BiH da pri primjeni ove odredbe paljivo vodi rauna o
svakom pojedinanom sluaju uz potovanje principa 'pravne sigurnosti' i
'jednakosti pred zakonom' kao neodvojivim elementima principa
vladavine prava. 50
Ustavni sud BiH je datim odlukama potvrdio ustavnost spornih odredbi
Zakona o Sudu BiH, ime i kompatibilnost s meunarodnim
dokumentima koji su sastavni dio Ustava BiH.
Rezimeom diskusija je u etiri odnosno est prijedloga ponueno rjeenje
Ministarstvu pravde BiH kojim se moe ispuniti zahtjev postavljen
strukturiranim dijalogom i Miljenjem Venecijanske komisije.
b) Zanimljivo je kako formalnopravna odredba odnosno dio
propisa o nadlenosti treba postati materijalnopravna odredba Krivinog
zakona BiH. U rezimeu diskusija o ovom prijedlogu navodi se kako
okolnosti iz l. 7. st. 2. koje ine Sud BiH stvarno nadlenim za krivina
djela propisana entitetskim zakonima proiruju zakonsko bie krivinog
djela 51 odnosno predstavljaju materijalnopravnu normu koju time treba
smjestiti u Krivini zakon BiH. Zapravo se preporuuje brisanje l. 7. st.
2. u Zakonu o Sudu BiH i prenoenje materije u Krivini zakon BiH 52
formulirane kao kvalifikovani oblici krivinih djela usvojenoj
www.ccbh.ba/bos/odluke.
49
to je prije preienog teksta Zakona bio l. 13. st. 2, ibid.,odluka Ustavnog suda BiH
U 16/08.
50
Ibid.
51
Op. cit., rezime diskusija, str. 9.
52
Ibid.
PREGLED
209
sistematizaciji grupnih zatienih objekata ili pak uvoenjem novih

zatienih vrijednosti u nove glave krivinog zakona. 53
Ukoliko je svakako rije o materijalnopravnoj odredbi, zato se
mijenja njen sadraj? U obrazloenju ovog prijedloga navodi se niz
prigovora na pravnu odrivost l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH, kao to su:
da je isti suprotan elementarnim meunarodnopravnim principima; da
otvara mogunost proizvoljne primjene; daje preiroku diskrecionu
ocjenu; da uvodi izvedenu nadlenost, te vrijea pravo na prirodnog
sudiju, naelo unutranje sudske nezavisnosti i neuklonjivosti sudije.54
Svaki od naprijed navedenih stavova poziva se na meunarodne, evropske
standarde kao i presude Evropskog suda za ljudska prava da bi se
argumentiralo nedoputeno pozicioniranje l. 7. st. 2. u Zakonu o Sudu
BiH, dok se ovaj put, to je interesantno, ne spominje da je Zakon o Sudu
BiH u ovakvom tekstu nametnuo meunarodni subjekt u BiH, baziran na
draftu Zakona o Sudu BiH koji je 16. 7. 2000. sainila Venecijanska
komisija. 55 Stav o brisanju ove odredbe potkrepljuje se evropskim
standardima i praksom, a inicijalni draft ovog zakona je pripremila
meunarodna zajednica i Vijee Evrope, to podrazumijeva ugradnju
evropskih standarda i principa u zakonski tekst.
Navedeni argumenti, zajedno s jasnim tekstom preporuka
strukturiranog dijaloga i Miljenja Venecijanske komisije, ine jo
spornijom injenicu da se Ministarstvo pravde o pitanju l. 7. st. 2.
Zakona o Sudu BiH priklonilo stavu brisati, a ne precizirati uz
prihvatanje ruljivih argumenata u prilog ovom prijedlogu, u dijelu
Razlozi za donoenje zakona. 56
Dakle, sve tri neslubene verzije nacrta zakona o sudovima BiH za
l. 7. st. 2. predviaju i prihvataju drugu opciju, tj. brisanje uz
premjetanje u Krivini zakon BiH, to ne znai samo fiziko
prebacivanje odredbe kako u prilogu nacrta 57 izgleda ve se nudi
53
Ibid.
Ibid., str. 10.
55
Vidjeti: Odluka o uspostavljanju dravnog suda BiH od 12. 11. 2000, dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=362.
56
Op. cit., obrazloenje zakona o sudovima BiH.
57
U aktu Ministarstva pravde broj: 05-02-8725/12 od 4. 12. 2012, koji je upuen
Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH, navodi se: Podsjeamo da je 'premjetanje'
odredbe l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH u Krivini zakon BiH dato kao prioritet u radu
Tima za praenje i ocjenu primjene krivinog zakonodavstva, to ima za posljedicu
istovremeno upuivanje u proceduru usvajanja ova dva zakona.
54
210
PREGLED
sutinska izmjena odredbe koja propisuje nadlenost u materijalnopravnu

odredbu. Takvu odredbu bi Sud BiH mogao primijeniti prema poteenoj
krivinoj nadlenosti iz l. 7. st. 1. Zakona o Sudu BiH, to jednako
oduzima Sudu BiH nadlenost propisanu st. 2. spomenutog lana.
Premjetanje ove materije u Krivini zakon BiH povjereno je kao
prioritet Timu za praenje i ocjenu krivinog zakonodavstva Ministarstva
pravde BiH to ima za posljedicu istovremeno upuivanje u proceduru
usvajanja ova dva zakona, ali za razliku od nacrta zakona o sudovima
BiH koji se pojavio u tri radne verzije koje sve briu l. 7. st. 2. Zakona
o Sudu BiH, nijedna verzija zakona o izmjenama i dopunama Krivinog
zakona BiH nije sainjena kako bi regulirala ovu materiju.
5. Brisanje odredbi l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH u svjetlu
ukupne reforme pravosudnog sistema na dravnom nivou
Cijenei pogubnost pravca reforme pravosudnog sistema na nivou
BiH od politikih stranaka na vlasti, treba iste sagledati ne samo u svjetlu
smanjenja nadlenosti Suda BiH ve i kao inkorporirane instrumente
kontrole nad dravnim sudstvom, a u zakonu o izmjenama i dopunama
Zakona o Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH 58 i nad tuilatvima.
Osnovna naela nezavisnosti sudstva, kao to su oni da
zakonodavna ili izvrna vlast ne smije imati utjecaja na sudske odluke,
odnosno gdje je svaka obaveza suda da trai ili da se povinuje miljenju
predstavnika izvrne vlasti inkompatibilna sa nezavisnou pravosua, 59
bitno su ugroena prvim, drugim i treim aktuelnim nacrtom zakona o
sudovima BiH. U drugom nacrtu (novembarskom) istog, koji je
dostavljen Evropskoj komisiji, na prijedlog Visokog sudskog i tuilakog
vijea BiH 60 eliminisane su odredbe kojim se ugrauju instrumenti
Prijedlog seta zakona upuen od SDP-a BiH Vijeu ministara BiH (akt Vijea
ministara BiH broj:01-02-3363/12 od 3. 12. 2012) na osnovu Sporazuma o dogovoru i
principima sudjelovanja u vlasti politikih stranaka HDZ BiH, HDZ 1990, SNSD, SDS,
SBB i SDP BiH od 20. 11. 2012. i Sporazuma SDP BiH i SNSD o projektnoj saradnji u
zakonodavnoj i izvrnoj vlasti u 20122014. koji su se dalje dostavili nadlenim
ministarstvima na postupanje.
59
Seibert-Fohr, A. (2012), European Standards for the Rule of Law and Independent
Courts, Journal fur Rechtspolitik 20, Verlag Osterreich, str. 161169.; dio iz presude
Evropskog suda za ljudska prava, Beaumartin v. France od 24. 11. 1994. (serije A, br.
296B, paragraf 38).
60
Visoko sudsko i tuilako vijee BiH je predloilo zamjenske odredbe za l. 4, l. 30
32, l. 39, l. 52. i l. 59. koji su u treem nacrtu stavljeni uporedo sa spornim
58
PREGLED
211
kontrole nad dravnim sudstvom, kao to su: saglasnost ministra pravde

BiH na ukupan broj sudija u Sudu BiH i apelacionom sudu BiH, miljenje
ministra pravde u postupku imenovanja predsjednika Suda BiH i
apelacionog suda BiH, prethodna saglasnost ministra pravde BiH na
pravila o unutranjoj organizaciji sekretarijata u oba suda, miljenje
ministra pravde o kriterijima za odreivanje potrebnog broja zaposlenih i
pravilnik o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta,
prethodna saglasnost na prijedlog budeta sudova koji se upuuje
Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH. Meutim, iste su vraene u
trei (decembarski) nacrt, odnosno posljednju radnu verziju zakona61,
postavljene paralelno sa prijedlozima Visokog sudskog i tuilakog vijea
BiH.
Da bismo dobili pravno rasvijetljenu i potpunu sliku, trebamo
razmotriti i planiranu reformu Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH,
jer konano imenovanje tuilaca od predstavnikih tijela potencijalno
mijenja, dovodi u pitanje i ostale nadlenosti Suda BiH.
Cjelokupna reforma pravosua izigrala je evropske demokratske
principe i standarde kao i svrhu strukturiranog dijaloga, jer zakljuno
imamo prijedloge zakona sa: jurisdikciono oslabljenim Sudom BiH,
paritetnim sastavom sudija u oba suda koji moe oteati ili onemoguiti
donoenje sudskih odluka, kontrolom izvrne vlasti nad dravnim
sudstvom, kontrolom zakonodavne vlasti nad dravnim i entitetskim
tuilatvima, te formalnim osnivanjem apelacionog suda BiH kojem su
date nadlenosti kojim jo vie moe oslabiti funkciju Suda BiH.
Tek u cjelini moemo zakljuiti da e se nacrtom:
zakona o sudovima BiH smanjiti stvarna nadlenost Suda BiH,
otvoriti vrata delegaciji njegovih preostalih nadlenosti na
entitetsko pravosue, uspostaviti kontrola izvrne vlasti nad
dravnim sudstvom (ali i opunomoenicima koji postupaju pred
sudovima), 62
prijedlozima Ministarstva pravde BiH da eventualno Parlamentarna skuptina BiH

odlui koji e tekst usvojiti.
61
Zanimljivo je da je Ministarstvo pravde BiH uvailo prijedloge Visokog sudskog i
tuilakog vijea BiH i brisalo lanove iz nacrta zakona koji se tiu manje bitnih stvari
kao to su: l. 3437. i l. 4445.
62
U kontekstu treba primijetiti da se ministar pravde treba konsultovati i u pogledu
propisivanja dodatnih pravila za advokate koji postupaju pred odjelima krivinih
odjeljenja Suda BiH i apelacionog suda BiH, l. 52. st. 4. nacrta zakona o sudovima BiH.
212
PREGLED

tuilakom vijeu BiH ograniiti sutinska nadlenost Visokog
sudskog i tuilakog vijea BiH, te imenovanja glavnih 63 tuilaca
povjeriti zakonodavnom tijelu nivoa za koji se tuilac bira
(Parlamentarna skuptina za Tuilatvo BiH, entitetska
predstavnika tijela za tuilatva u entitetima, Skuptina Brko
Distrikta za Tuilatvo Brko Distrikta), odnosno ugraditi
instrumenti kontrole rada tuilatava.
U kombinaciji s izmjenama postupka za imenovanje tuilaca na
svim nivoima, Sud BiH, okrnjen za bitan dio svojih nadlenosti,
potencijalno moe ostati i bez svoje sri odnosno suenja za krivina
djela predviena Krivinim zakonom BiH i drugim zakonima BiH. Kako?
Poto za pokretanje krivinog postupka vai princip akuzatornosti 64, koji
je imanentan svim savremenim krivinim postupcima, postavlja se pitanje
da li e novoimenovani tuioci Tuilatva BiH, imenovani od
Parlamentarne skuptine BiH, uope pokretati krivine postupke pred
Sudom BiH i time dovesti u pitanje svrhu njegovog postojanja?
Ako se sjetimo materijalnog krivinog prava BiH i vrste krivinih
djela za koje je nadlean Sud BiH (naroito, npr., krivina djela korupcije
i krivina djela protiv slubene i druge odgovorne dunosti, ali i drugih),
postavlja se pitanje da li e isti tuioci pokretati krivine postupke za
progon politikih protivnika?
Otvorena je mogunost zloupotrebe l. 7. st. 1. Zakona o Sudu
BiH i primjene materijalnog krivinog prava BiH, jer politiki podobni
kadrovi Tuilatva mogu procesuirati poinitelje krivinih djela koji ne
odgovaraju vladajuim stranakim elitama (jednako se pitanje otvara na
nivou entiteta i Brko Distrikta).
Mnotvo elemenata koji naruavaju ugled drave, entiteta,
institucionalno i funkcionalno slabe dravne pravosudne institucije i
nadasve karikiraju princip nezavisnosti pravosua u BiH uneseno je u
nacrte zakona koji se namjeravaju pustiti u daljnju proceduru pod
krinkom zahtjeva postavljenim strukturiranim dijalogom.
63
U prijedlogu se navodi kako se imenuju glavni tuioci, koji dalje imenuju zamjenike, a
zamjenici ostale tuioce, to nedvosmisleno ini jedan zatvoreni krug.
64
Krivini postupak se moe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tuitelja, l. 16.
Zakona o krivinom postupku BiH, Slubeni glasnik BiH, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05,
48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 63/09.
PREGLED
213
Da li je cilj reforme dravnog pravosudnog sistema podrivanje

drave ili potpuna kontrola nad pravosudnim institucijama?
Kontrola nad pravosudnim institucijama moe se smatrati
primarnim ciljem jer su dati nacrti zakona ishod visokog nivoa saglasnosti
svih vladajuih politikih stranaka, odnosno njihovih platformi o saradnji,
to rerum natura eliminie nacionalne interese na prvi pogled.
Dalje, kao sluajna ili eljena posljedica i rezultat ukupne reforme
je slabljenje dravnih pravosudnih institucija, iako se na prvi pogled ini i
istie formiranje apelacionog suda BiH. Iz prethodne analize smo vidjeli
da je apelacioni sud BiH nastao na tetu nadlenosti Suda BiH, uz
formalno udovoljavanje pravu na efikasan pravni lijek. Ne zaboravimo
podsjetiti kako novoformirani apelacioni sud moe delegirati ostale
nadlenosti Suda BiH i sudova Brko Distrikta na entitetske sudove, to
je ovlatenje koje potencijalno jaa nivo u kojem je usmjereno, dok je
prethodno, l. 7. st. 2. Zakona o Sudu BiH, bila ugraena pretpostavka u
suprotnom pravcu preuzimanja entitetske krivine nadlenosti, to je,
kako izgleda, bila neeljena tendencija jaanja dravnog suda.
Osim to je oslabljen Sud BiH te formalno osnovan apelacioni sud
BiH, to promjene nastale eventualno zakonom o sudovima BiH ne ini
unapreenjem dravnog pravosua, slino je uinjeno prijedlogom
tuilakom vijeu BiH kojim se smanjuju nadlenosti Visokog sudskog i
tuilakog vijea BiH tako to imenovanje tuilaca vri predstavniko
tijelo i to Parlamentarna skuptina za dravni nivo, dok entiteti i Brko
Distrikt dobivaju mogunost da biraju tuioce na svom nivou. Navedeno,
takoer, slabi drugu dravnu pravosudnu instituciju, ali ujedno
nadomjeta davno najavljivano ponovno uspostavljanje Visokog sudskog
i tuilakog vijea na nivou entiteta. 65 Ne zaboravimo izvjesnu derogaciju
nadlenosti Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH putem zakona o
sudovima BiH, inkorporiranjem nadlenosti Ministarstva pravde BiH u
odnosu na sudove.
U kombinaciji reforma pravosua putem planiranih zakona o
sudovima BiH i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom
sudskom i tuilakom vijeu BiH donosi:
65
Vidjeti i uporediti izjave za javnost, dostupno na:

http://www.zvornikdanas.com/2011/07/rs-ce-traziti-stvaranje-vsts-na-nivou-entiteta/,
http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Razdvaja-se-sudski-od-tuzilackogsavjeta/lat/68024.html.
214
PREGLED
mijeanje izvrne vlasti u izbor predsjednika sudova, broj sudija,

organiziranje sekretarijata sudova, rad i pravila postupanja
opunomoenika, budet sudova, te
mijeanje zakonodavne vlasti u izbor tuilaca.
Neosporno je da je neprikosnoveni, ali i dostignuti demokratski
nivo nezavisnosti nosilaca pravosudnih funkcija u BiH potpuno pogaen,
a osnovna intencija reforme je pretvorena u pravnu karikaturu. Ona
dvostruka prilika koja se pruila BiH je politiki ismijana kao i
proces pribliavanja nae zemlje Evropskoj uniji.
6. Zakljuak: korak unazad
Rad tretira radnu problematiku tzv. radnih verzija nacrta zakona
o sudovima BiH koji nisu dostupni javnosti od predlagaa u bilo kojoj
formi, upravo pod izgovorom da su radne.
Da li je reforma bh. pravosua korak naprijed ili nazad, odgovor
zavisi iz kojeg ugla odnosno iz ijeg ugla gledate. Predlaga svoj tekst
smatra usvajanjem principa i preporuka strukturiranog dijaloga, dok
nekonsultovana struka isti smatra izigranim, unakaenim intencijama EU.
Ono to je pravno argumentirano i sigurno jeste da nacrt zakona o
sudovima BiH nije eljeni rezultat strukturiranog dijaloga iji je primarni
cilj bilo unapreenje pravosudnog sistema, jaanje principa nezavisnosti,
efikasnosti, uinkovitosti i profesionalizacije sudstva te pravne sigurnosti
graana.
Postojei nepotpuni pravosudni sistem na dravnom nivou, a
zbog nepostojanja vrhovnog suda BiH, kao takav ne osigurava osnovni
princip vladavine prava, to je pravna sigurnost graana. Prva intencija
strukturiranog dijaloga, to se najbolje vidi iz Miljenja Venecijanske
komisije iz juna 2012, zapravo je reformsko otklanjanje prepreka koji u
pravnom sistemu BiH stvaraju pravnu nesigurnost i nejednakost graana
BiH. Miljenje, takoer, prepoznaje mnotvo razliitih procesnih i
materijalnih zakona u entitetima i Brko Distriktu koji graane dovode u
neravnopravan poloaj, bez sudske instance koja primjenjuje
harmonizirane pravne norme i ujednaava sudsku praksu na teritoriji
cijele drave.
Dato Miljenje Venecijanske komisije u sebi sadri kratkorone i
dugorone planove kojim se eliminie sistemska nedemokratinost bh.
pravosudnog sistema, organizaciono (vertikalno, na svim nivoima vlasti),
PREGLED
215
te funkcionalno (u pogledu primjene neujednaenih materijalnih i

procesnih zakona). Kratkorono rjeenje bi bilo formirati zajedniko tijelo
predstavnika dravnog, entitetskih, sudova Brko Distrikta koje bi
djelovalo u cilju harmonizacije pravnih propisa odnosno smanjenja
pravne nesigurnosti graana BiH, dok bi dugorono taj cilj mogao
ostvariti jedino vrhovni sud BiH kao sud ope nadlenosti i krajnje
instance na teritoriji BiH.
Zbog svijesti o posebnoj politikoj situaciji u BiH i nemogunosti
ostvarenja ireg konsenzusa naroito o ovom pitanju, preporuke
strukturiranog dijaloga su zapravo glasile na minimalistiki reformski
zahtjev u pogledu jaanja navedenih demokratskih principa, a to je:
osnivanje apelacionog suda BiH kao suda druge instance na
prvostepene odluke Suda BiH,
preciziranje, objektivizacija parametara u l. 7. st. 2. Zakona o
Sudu BiH.
Zahtijevani minimalizam je u nacrtu zakona o sudovima BiH,
izgleda, shvaen kao prilika za maksimalno zadiranje u organizaciju,
funkcioniranje i nadlenosti Suda BiH i apelacionog suda BiH. Tako je
apelacioni sud BiH dobio, pored apelacione, jo poneku iskrivljenu
nadlenost Suda BiH, a Sud BiH ostao bez nadlenosti predvienih
spornim lanom. Detaljno analizirano, kako smo ranije objasnili,
ostvarene su pretpostavke kod apelacionog suda BiH u vidu dodatnih
nadlenosti i prijedloga za izmjenu Zakona o Visokom sudskom i
tuilakom vijeu da Sud BiH potencijalno moe ostati i bez ostalih
nadlenosti.
U medijima se trenutno navodi kako e se uskoro odrati etvrti
sastanak u okviru strukturiranog dijaloga, ali i da e Sud BiH zadrati
kljune nadlenosti, odnosno da e l. 7. st. 2. biti preciziran, a ne
brisan 66, nama su sve radne verzije zakona o sudovima BiH pokazale
neto sasvim drugo (naroito trea verzija dostavljena u decembru 2012.
Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH).
Meutim, pokazalo se da je sadanja politika konstelacija snaga u
BiH takva da se moe postii dogovor koji e u jednom dijelu prividno
ispuniti zahtjev strukturiranog dijaloga, a, s druge strane, iskoristiti priliku
za degradaciju i onako upitnih demokratskih principa u pogledu
nezavisnosti sudstva i pravne sigurnosti.
ta e donijeti strukturirani dijalog s EU o pravosuu: Sud BiH zadrat e kljune
nadlenosti, Dnevni avaz od 29. 1. 2013, str. 8.
66
216
PREGLED
Jedno je sigurno: preporuke strukturiranog dijaloga ni u jednom

slovu nisu usmjerene na institucionalno ili funkcionalno slabljenje
dravnih pravosudnih institucija, ve se stalno isticalo da je njegova svrha
unapreenje pravosudnog sistema jer, kako se navodi, Evropa vrsto
stoji iza Suda i Tuilatva BiH. 67
Zakljuno, na pragu da dobijemo zakone koji ne otklanjaju pravnu
nesigurnost, a naroito zadiru u nezavisnost pravosudnih institucija od
zakonodavne i izvrne vlasti, tako da pojam reforma koja je semantiki
predviena da znai prosperitet, u BiH moe znaiti retrogradnost. Pierre
Mirel je u svom obraanju lanovima Visokog sudskog i tuilakog vijea
BiH istaknuo vrlo bitnu stvar:
Apelujem na vas, u interesu BiH, da ne dozvolite da ova kljuna
pitanja odreuju politiki, ve pravni argumenti kako bi se osiguralo
postojanje jednog nezavisnog, efikasnog i odrivog sistema pravosua.
Reforma pravosua kao legalni instrumentarij za politike elite eliminie
strah od procesuiranja vladajuih, dozvoljava politiki progon politikih
protivnika, sve uz blage primjese nacionalizma i efekat jaanja entiteta.
Literatura
1. Canivet, Andenas, Fairgrieve (2006), Independence, Accountability and
the Judiciary, British Institute of International and Comparative Law,
London.
2. Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik
Evropske unije u Bosni i Hercegovini, 2011, strukturirani dijalog:
definicija, sastanci, preporuke (online). Dostupno na:
http://europa.ba/Default.aspx?id=87&lang=EN.
3. Direkcija za evropske integracije BiH, 20112012. Izvjetaji Evropske
komisije o napretku BiH (online). Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/.
4. Evropska komisija za demokratiju kroz pravo, Venecijanska komisija,
2012. Miljenje o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosua u BiH
(online). Dostupno na: http://www.venice.coe.int/.
5. Hanui, A. (2012), Miljenje Venecijanske komisije o pravnoj
sigurnosti i nezavisnosti pravosua u BiH, Sveske za javno pravo, br.
10/2012.
67
Detaljnije vidjeti i uporediti izjave: http://balkans.aljazeera.com/vijesti/ohr-podrzavasud-i-tuzilastvo-bih,

http://www.mojevijesti.ba/novost/111806/Amerika-snazno-podrzava-Sud-i-TuzilastvoBiH,
http://www.sutra.ba/novost/34394/EU-snazno-podrzava-drzavni-sud-i-tuzilastvo.
PREGLED
217
6. Ministarstvo pravde BiH, 2012. Spisak normativno-pravnih poslova za

2012. god., Pravila za konsultacije u izradi pravnih propisa Vijea
ministara BiH, Pravilnik za provoenje Pravila za konsultacije u izradi
pravnih propisa Bosne i Hercegovine, letak o javnim konsultacijama,
itd. (online). Dostupno na: http://www.mpr.gov.ba/.
7. Morgan, N. A. (1998), Legal mechanisms for assumption of
jurisdiction and control over education by First Nations, First Nations
Education Steering Committee.
8. Narodna skuptina Republike Srpske, 2012. Odluke i zakljuci Narodne
skuptine br: 01-614/11, 01-610/11, 01-68/12, 01-867/11, 01-867/11,
2011. (online). Dostupno na: http://www.narodnaskupstinars.net/.
9. Portal Bosne i Hercegovine, 2012. Set preliminarnih preporuka
Evropske komisije u okviru strukturiranog dijaloga (online). Dostupno
na: www.pravosudje.ba.
10. Seibert-Fohr, A. (2012), European Standards for the Rule of Law and
Independent Courts, Journal fur Rechtspolitik 20, Verlag Osterreich.
11. Ured visokog predstavnika za BiH, 2000. Odluka o uspostavljanju
dravnog suda BiH od 12. 11. 2000. (online). Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=36
2.
12. Ustavni sud BiH, 2001/2008. Odluke Ustavnog suda BiH U 26/01 i U
16/08 (online). Dostupno na: www.ccbh.ba/bos/odluke.
13. Viskovi, N. (1997), Drava i pravo, Birotehnika CDO, Zagreb.
14. Visoko sudsko i tuilako vijee BiH, 2012. Izvjetaji sa sjednica
(online). Dostupno na: www.hjpc.ba.
15. Zakon o krivinom postupku BiH, Slubeni glasnik BiH, br.: 36/03,
26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07,
15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 63/09.
16. Zakon o Sudu BiH, preieni tekst, Slubeni glasnik BiH, broj:
49/09.
218
PREGLED
Jusuf iga
UDK 314.9(497.6)
IZAZOVI POPISA STANOVNITVA U BOSNI I HERCEGOVINI
(Drutveni znaaj i politikantske manipulacije)
CHALLENGES CREATED BY THE B-H CENSUS
(Social Implications and Petty-Political Manipulations)
Saetak
Popis stanovnitva, ukoliko je adekvatno pripremljen i proveden, omoguava
pouzdan uvid u aktualno stanje drutva, poevi od njegovog biolokog
potencijala (nataliteta, mortaliteta, starosne strukture...), pa do materijalnih
pokazatelja o tome ime ljudi raspolau i od ega ive. Na osnovu prikupljenih
pokazatelja osmiljavaju se programi drutvenog razvoja i korigiraju pogreke
ranije usvojenih razvojnih strategija. Zbog toga popis stanovnitva sva sreena
drutva kontinuirano provode (u pravilu svakih deset godina). Naalost, u Bosni
i Hercegovini je od toga napravljen problem, to je predmet opservacije u ovom
tekstu. Koritene su razne opstrukcije u popisu prognanih osoba, naroito
Bonjaka iz Republike Srpske, s ciljem da se taj entitet prikae u nacionalnom
smislu to monolitnijim.
Kljune rijei: popis stanovnitva, manipulacije popisom u BiH
Summary
If properly prepared and carried out, the census provides a reliable insight into
the current state of society, starting with its biological potential (birth rate,
mortality, age structure) and ending with the material indicators pointing to the
populations possessions and what they do for a living. On the strength of
gathered indicators, programs of social development are being devised and
errors committed by previously adopted development strategies corrected.
Therefore, all regulated societies continuously carry out (usually every ten
years) the census. Unfortunately, carrying out a consensus turned to be a
problem in Bosnia and Herzegovina, which is precisely the matter dealt with in
this paper. The various obstructions of conducting the census were used,
especially when it comes to of displaced persons - Bosniaks in the Republic of
Srpska, with the aim to demonstrate the national density in that entity as much
as it could be done.
Keywords: Census; B-H census manipulation
PREGLED
219
Uvodne napomene
Za svako drutvo koje dri do sebe popis stanovnitva je
dragocjen. On je, zapravo, svojevrsno drutveno samosuoenje. Pod
uvjetom da je dobro pripremljen i proveden, popis stanovnitva prua
pouzdan uvid u ono ime jedno drutvo raspolae, poevi od ljudskog
potencijala, tj. kakvi su mu demografski trendovi (natalitet, fertilitet,
mortalitet, starosna struktura stanovnitva itd.), potom koliko ima
zaposlenih i nezaposlenih, kolovanih i nepismenih, umirovljenika i sl.,
pa do materijalnih pokazatelja o tome ta ko posjeduje, kako i od ega
ivi i da dalje ne nabrajamo. Samo na osnovu pouzdanih pokazatelja o
stvarnom stanju u drutvu i njegovim realnim potencijalima, mogu se,
suvislo, osmiljavati strategije njegovog razvoja i korigirati pogreke
nekih ranije usvojenih razvojnih projekcija.
Naalost, u Bosni i Hercegovini se od svega, pa tako i od popisa
stanovnitva, proizvode problemi. Evidentna je ovdanja sklonost,
pogotovo politiara, da se bez ikakvih suvislih razloga, to e rei
stupidno, izazivaju vlastiti problemi tamo gdje ih nikako ne bi trebalo biti,
ukljuujui i pretvaranje onih malih u velike, pa kad nekome zatreba i
planetarne! O tome zorno svjedoi i viegodinja, na meunarodnom
planu, za bosanskohercegovako drutvo i dravu krajnje
kompromitirajua, nespremnost lokalnih politikih lidera i dravnih
parlamentaraca da implementiraju presudu Evropskog suda za ljudska
prava (tzv. Sejdi i Finci), a koja se odnosi na otklanjanje aparthejdske
diskriminacije, ugraene u Ustav i Izborni zakon ove zemlje.
Ali vratimo se popisu. Naalost, on je uvelike politikantski
instrumentaliziran, loe pripremljen i jo gore formalno proveden, zbog
ega je, u konanici, vrlo upitna njegova validnost. A ovoj zemlji je,
uistinu, nasuno potreban validan popis. Bez njega joj nije mogu pristup
ni razvojnim fondovima.
Kome i zato je stalo do manipuliranja popisom stanovnitva u Bosni
i Hercegovini?
Zbog prostorne ogranienosti osvrnut emo se samo na nekoliko
bitnih ishodita vezanih za politikantske igrokaze oko potonjeg popisa
stanovnitva u Bosni i Hercegovini.
Prvo, oigledna je elja mnogih, a naroito predstavnika
politikog establimenta iz Republike Srpske, da se to prije i uinkovitije
anulira dejtonska obaveza u konstituiranju organa vlasti u Bosni i
220
PREGLED
Hercegovini prema rezultatima popisa stanovnitva iz 1991. godine. O

tome dovoljno govori njihovo viegodinje, ultimativno insistiranje da se
u sadraj popisnog upitnika ugradi pored bosanskohercegovakog i
entitetsko dravljanstvo (iako je za entitete eksplicitno naglaeno da nisu
drave!), kao i nacionalna, te religijska pripadnost, naziv jezika i sl. U
apostrofiranom kontekstu su odve prepoznatljive i dobro osmiljene
opstrukcije u popisu prognanog nesrpskog stanovnitva sa tog prostora, za
kojima se posegnulo tokom provedbe samog popisa, o emu su, vrlo
argumentirano, izvjetavali mediji. Poznato je, takoer, da niko od
predstavnika meunarodnih organizacija i asocijacija nije insistirao na tim
elementima popisa. Naprotiv, svima je bilo jasno da se na tome insistira
predumiljajno, tj. u elji da se taj entitet prikae u nacionalnom smislu
to monolitnijim, ma koliko to djelovalo iritirajue na prognanike i
pripadnike drugih naroda koji ive na ovim prostorima. Uostalom, sve je
to, bjelodano, demaskirano tokom samog popisa, pri emu se posezalo za
razliitim modalitetima opstrukcije u registriranju ne samo prognanih sa
podruja tog entiteta, ve i onih koji tamo ive, naroito Bonjaka, a to
se opravdavalo nedostatkom anketnih upitnika!, potom, nerijetkim
odbijanjem da se popiu ak i vlastita djeca ako nisu fiziki prisutna, a da
i ne spominjemo prognanike koji trenutno borave u drugim zemljama,
mada su, u vrijeme popis, doli u svoje kue i stanove, odnosno u mjesta
iz kojih su prognani, ukljuujui i one koji jedino imaju
bosanskohercegovako dravljanstvo, a upuivalo ih se na modalitet
popisa klasine dijaspore i tome sl. Posebno je to demonstrirano u onim
opinama gdje se, u popisnom smislu, nepoeljno pojavio vei broj
Bonjaka od oekivanog, poput Srebrenice, Bratunca, Zvornika, oko
Prijedora... Ako se tome dodaju i izjave nekih politikih lidera iz tog
entiteta (avi i dr.) u smislu toga da je u reiji Islamske zajednice kroz
popisni ininjering omogueno masovno fiktivno prijavljivanje Bonjaka
u RS-u, a radi ostvarivanja njihove kontrole u tom entitetu, onda je
posve jasno o emu se tu, zapravo, radi.
Iz isto politikantskih razloga, izostala je, ve apostrofirana,
adekvatna priprema, te efikasna koordinacija statistikih agencija, kako
dravne tako i entitetskih, za uspjeno realiziranje popisa. Najkrae
kazano, predugo su trajala posve nepotrebna nadmudrivanja politiara, a
na tetu struno-operativne pripreme i provedbe popisa, te pohranjivanja,
uvanja i obrade anketnog materijala. Otuda je veliko pitanje koliko e se,
u konanici, ovaj popis pokazati uope validnim.
S druge strane, mnogim kljunim akterima onoga to se na ovom
prostoru desilo tokom protekle dvije decenije, nije uope u interesu da se
PREGLED
221
ti uinci oficijelno predoi javnosti. A popis, ukoliko je validno proveden,

uvelike omoguava pouzdan uvid u aktualnu drutvenu situaciju. Naime,
u sueljavanju sa stvarnim injenicama, neki od njihovih aktera, ak i
personalno, stavljaju se u vrlo delikatnu situaciju, tj. da brane
neodbranjivo i pojanjavaju ono to se niim ne da abolirajue
pojasniti, poevi od politiara i dravnih dunosnika, koji su ovu zemlju
doveli u krajnje poniavajue stanje i to u svakom pogledu, preko nekih
kvazianalitiara i ideologa koji su kontinuirano obmanjivali javnost, pa do
stratega i realizatora velikodravnih projekata spram Bosne i
Hercegovine, bilo da je rije o ratnim ili poratnim uincima njihove
izvedbe. Zato i u ijem to interesu danas nema, naprimjer, Hrvata u
Posavini, Srba u nekim dijelovima oko Sarajeva, Bonjaka u istonoj
Bosni i da ne navodimo brojna druga podruja. Ko i zato je bio za tzv.
ostanak prognanih u mjestima gdje su se privremeno nastanili, te ime
je sve on suportiran, i to u oba entiteta, umjesto da se insistiralo na
stvarnom povratku tih osoba u svoja predratna mjesta ivljenja? Da li su,
doista, bonjaki i hrvatski politiari krivi za evidentno siromatvo u
Republici Srpskoj, kako se to permanentno nastoji prikazati, umjesto
politiara iz reda srpskog naroda koji, na tom prostoru ve decenijama
gospodare? Ili da su, umjesto hrvatskih politiara, za teko stanje u
kantonima sa apsolutnom veinom hrvatskih itelja, krivi neki srpski i
bonjaki dunosnici, a, opet, u kantonima sa veinom bonjakog
stanovnitva, politiari iz hrvatskog i srpskog naroda? One ostale da i ne
spominjemo.
Dakako, ovdje bi se moglo pridodati i mnotvo drugih, za i protiv,
politikantskih igrokaza oko popisa stanovnitva. Svima im je, ipak, jedno
zajedniko, a to je potiskivanje u drugi plan onoga to je stvarni smisao i
znaaj popisa, tj. dijagnosticiranje aktualnog stanja u drutvu, s jedne,
te preferiranje odreenih parcijalnih interesa, s druge strane, ali koji su,
kao takvi, neprihvatljivi drugima, koliko god da ih se tiu.
Zbog ega je razumljiv strah Bonjaka od popisa?
Za iole potpuniji odgovor na postavljeno pitanje, trebalo bi daleko
vie prostora nego to ga nudi jedan tekst ovakvog karaktera. Stoga emo
se fokusirati samo na nekoliko razloga za bonjaki strah od ovog popisa.
Uostalom, nije sluajno to se kako u pripremnoj tako i u izvedbenoj fazi
popisa uglavnom producirala konfuzija oko identitetske sadrajnosti
Bonjaka.
222
PREGLED
Valja se, najprije, osvrnuti na povijesno iskustvo Bonjaka vezano

za popise tokom minulog stoljea, a naroito u periodu jugoslavenskih
integracija i dezintegracija. Dodajmo tome i injenicu ukidanje oficijelne
upotrebe naziva bosanski jezik (1907) od Austro-Ugarske, koja je tada
upravljala ovom zemljom. Ovdje se neemo baviti povijesno zakanjelim
i neuspjelim pokuajem B. Kalaja vezanim za artikuliranje Bonjatva u
nacionalnom smislu, kao to se to ve bilo desilo u susjednim zemljama
sa hrvatskom i srpskom nacijom, te ta je i otkad o Bonjacima pisano,
bilo da je rije o bosanskim franjevcima, pa ak i u Naertaniju I.
Garaanina, gdje je eksplicitno istaknuto da u Bosni ive Bonjaci, a o
istoimenom narodu Bosne (tj. Bonjacima) se govori i u Ljetopisu
Matice srpske iz 1825. godine, te od niza drugih uglednih autora iz
ranijih i novijih vremena, to je, uostalom, tema za sebe. Dakle,
spomenutom uredbom austrougarske vlade, umjesto bosanskog jezika
uveden je naziv srpskohrvatski, kao oficijelni naziv jezika, koji je bio u
upotrebi sve do disolucije SFRJ. Naravno, ova povijesna injenica se, u
ovom tekstu, ne bi apostrofirala na ovaj nain da i danas neki politiari i
kvazianalitiari ne pokuavaju osporavati pravo na upotrebu naziva
bosanski jezik, iako je on, kao i srpski i hrvatski, ustavna kategorija. Ako
ak ostavimo po strani skandalozne argumente nekih politiara (M.
Dodik) o tome da ne moe postojati bosanski jezik jer ne postoji
bosanska nacija, to bi, onda, znailo ili da ne postoji engleski jezik u
SAD-u, Kanadi, Australiji..., jer tamo ne ivi engleska nacija!, ili, pak, da
tamo ive iskljuivo Englezi, pa im se tako i jezik naziva, a po istoj
logici ne postoji ni brazilska nacija!, jer tamonji narod ne govori
istoimenim jezikom! ako se ve tvrdi da bosanski jezik nije nikad ni
postojao! (svejedno to je u oficijelnoj upotrebi postojala i gramatika
istoimenog jezika, tampana 90-ih godina 19. stoljea, koju autor ovog
teksta posjeduje), onda elementarna logika nalae da znamo odgovoriti na
pitanje koje glasi: kako je uope mogue ukinuti neto to ne postoji, ili
to nije nikad postojalo? Ali da ne detaljiemo. Naravno da je nemogue
biti do te razine neznalica, pa istupati sa ovakvim i slinim stavovima.
Ovdje je rije o krajnje drskim i predumiljajnim manipulacijama,
odnosno o izravnom ataku na identitet bonjakog naroda.
to se tie popisa stanovnitva tokom jugoslavenskih integracija i
dezintegracija, drutveno statusno pozicioniranje Bonjaka je bilo
dvostruko diskriminirajue. Ne samo da je tom narodu bilo uskraeno
elementarno pravo na vlastito ime (Bonjak), te povijesno na naziv jezika
kojim govori (bosanski), nego mu je, krajnje cinino i poniavajue,
nueno da se, u identitetskom smislu, prikloni onome to nije, tj. da bude
PREGLED
223
Srbin, Hrvat, Jugoslaven, neopredijeljen (to znai nita!), pa u potonjoj

fazi Musliman (to je, opet, konfesionalna odrednica koja je ak vrijeala
ateiste, a zna se da su ateizam preferirali i ovdanji komunisti). Meutim,
ma koliko da je taj narod bio marginaliziran i nadasve politiki zaputen,
uz neke asne izuzetke, zaslugom i vlastite, povijesno nedorasle
intelektualne elite, fascinirajua je bila njegova reakcija na ponienja koja
su mu prireivana u spomenutim popisima. Na svakom od njih, umjesto
kalkulantskih priklanjanja bilo kome, apsolutna veina pripadnika tog
naroda odabrala je da bude nita (neopredijeljen)!, a to je, zapravo,
predstavljalo svojevrsnu povijesnu pljusku onima koji su im takva
ponienja prireivali. A ta tek kazati o zloupotrebama popisivaa (o
tome jo ima ivih svjedoka), koji su, nerijetko, a prema nacionalnim
odnosno velikodravnim interesnim podrujima u Bosni i Hercegovini
(itaj srpskim i hrvatskim), ne pitajui one koji su formalno popisivani,
upisivali ih ili kao Srbe i Srbe islamske vjeroispovijesti, ili, pak, kao
Hrvate i Hrvate islamske vjeroispovijesti! Pogotovo je takvoj vrsti
popisnih malverzacija bio izloen nepismeni dio bonjakog naroda.
Ovdje se namee jo jedno pitanje. Zbog ega je odbijen prijedlog jednog
dijela akademske i strune javnosti, u emu je sudjelovao i autor ovog
teksta, a koji se odnosio na objedinjavanje odreenih, u identitetskom
smislu, nesporno komplementarnih odrednica, ime bi se, uvelike,
relaksirao ambijent za provoenje popisa i eliminirali brojni strahovi?
Spomenut emo samo neke: Jevrej-idov; Rom-Ciganin, BonjakMusliman... Umjesto toga, kad je o Bonjacima rije, jedni su ih prizivali
u Bosanstvo, drugi u Muslimanstvo, dok su ih trei uvjeravali da e
se, na taj nain, fragmentirati i nesagledivo tetno oslabiti politiki
kapacitet spram evidentno homogeniziranog srpskog i hrvatskog naroda u
ovoj zemlji, pogotovo imajui u vidu konstituiranje organa vlasti na
etnikom principu.
Ako prednjem dodamo da je, posebno u zavrnoj fazi pripreme, ali
i tokom samog popisa, o emu je i prethodno bilo govora, bonjaki narod
na razne naine identitetski zbunjivan, ukljuujui i zastraivanja,
opstrukcije i sl. u smislu prijetnji da e svi oni koji imaju dvojna
dravljanstva izgubiti ono koje su naknadno dobili, ukoliko se izjasne kao
Bonjaci, kao i postojanje evidentnih razloga za zabrinutost oko
sigurnosti popisnog materijala, njegovog skladitenja i unosa u centralnu
bazu podataka, strah bonjakog naroda od ovog popisa se itekako moe
okvalificirati opravdanim.
224
PREGLED
Zakljuak
Umjesto da se putem popisa stanovnitva doe do pouzdanih
pokazatelja o aktualnoj situaciji u bosanskohercegovakom drutvu,
pogotovo ako se ima u vidu da je od onog prethodnog popisa prolo vie
od 20 godina, a u meuvremenu se desilo i ratno devastiranje ovog
prostora, tj. da se na bazi realno utvrenih injenica i potencijala ovog
drutva osmisle njegove razvojne strategije, posegnulo se za
politikantskim mahinacijama i opstrukcijama koje su uvelike dovele u
pitanje validnost popisa kao takvog.
Evidentno je da su mnogi ovdanji politiki i drugi centri moi u
popisu prepoznali zahvalno sredstvo u smislu ostvarivanja nekih
parcijalnih interesa, poevi od anuliranja dosadanjeg principa u
konstituiranju organa vlasti, vezanog za rezultate popisa iz 1991. godine,
pa do prikazivanja entitetskih i kantonalnih podruja u nacionalnom
smislu to monolitnijim i tome sl., o emu je prethodno navedeno vie
argumenata.
PREGLED
225
226
PREGLED
Haris Alibai
UDK 316.3
KORITENJE PRIMIJENJENE ODRIVOSTI ZA INOVACIJE U

ORGANIZACIJAMA
USING APPLIED SUSTAINABILITY TO INNOVATE IN
ORGANIZATIONS
Saetak
Glavni pokretai uspjenosti programa odrivosti su potrebe i elje zajednica i
organizacija za promjenom i da se prilagode promjenama u okoliu, drutvenim
i ekonomskim uvjetima koje ih okruuju. Gradovi i poslovne tvrtke koriste
odrivost da udovolje zahtjevima i potrebama svojih graana ili kupaca.
Gradovi su sudjelovali u inovacijama kroz nastavak pruanja kvalitetnih
ivotnih usluga dok su se prihodi smanjivali. Korporacije su svjesne sloene
prirode urbanih gradova i dizajniraju programe na nain kojim rjeavaju
pitanje potrebe odrivosti gradova i kako bi se poboljala otpornost onih
gradova koji proizlaze iz sigurnosnih prijetnji, hitnih sluajeva i klimatskih
promjena. Agencija za zatitu okolia Sjedinjenih Amerikih Drava tvrdi da
odrivost stvara i odrava uvjete pod kojima ljudi i prirode mogu postojati u
produktivnoj harmoniji, koji doputaju ispunjavanju socijalnih, ekonomskih i
drugih zahtjeva sadanjih i buduih generacija. Osim toga, odrivi razvoj je
definiran od Brundtland komisije, ranije poznate kao Svjetske komisije za okoli
i razvoj, kao zadovoljavanje potreba danas bez onemoguavanja sposobnosti
buduih generacija da zadovolje svoje potrebe (Opa skuptina Ujedinjenih
naroda, 1987). U sutini, odrivosti se moe promatrati kao pokuaj
organizacije ili pojedinca da umanje negativne posljedice svojih djela na
socijalne i ekoloke aspekte drutva, dok poveaju ekonomske koristi od takvih
akcija.
Summary
The primary drivers for successful sustainability programs are the needs and
desires of communities and organizations to change and to adapt to the changes
in the environmental, societal and economic conditions surrounding them. Both
cities and companies use sustainability to address their constituents needs and
demands. Cities have been engaged in innovation to continue to provide quality
of life services as revenues shrink. Corporations are aware of the complex
nature of urban cities and design programs in ways to address cities
PREGLED
227
sustainability needs and to enhance resiliency efforts of those cities stemming

from security threats, emergencies, and climate change. The United States
Environmental Protection Agency states that sustainability creates and
maintains the conditions under which humans and nature can exist in productive
harmony, that permit fulfilling the social, economic and other requirements of
present and future generations. 1 Additionally sustainable development has
been defined by the Brundtland Commission, previously known as the World
Commission on Environment and Development (WCED) as meeting the needs
of today without comprising the ability of future generations to meet their own
needs (United Nations General Assembly, 1987) 2. In essence sustainability may
be viewed as an attempt by organizations and individuals to minimize the
negative consequences of their actions on the social and environmental aspect of
the society, while maximizing the economic gains from such actions.
Koritenje primijenjene odrivosti za inovacije u organizacijama

Odrivost omoguuje organizacijama da koriste vieznaan,
meusektorski pristup za poboljanje i operativnu uinkovitost
organizacije irom svijeta, od gradova do multinacionalnih korporacija.
Glavni pokretai uspjene odrivosti programa su potrebe i elje
zajednica i organizacija za promjenom i da se prilagode promjenama u
okoliu, drutvenih i ekonomskih uvjeta koje ih okruuju. U pokuaju
odgovora na vano pitanje to je najbolja mjeavina izvora energije koja
je potrebna za rjeavanje energetskih potreba naeg svijeta, autor Daniel
Yergin u svojoj knjizi The Quest zakljuio je da je e inovacije biti
kritine za pronalaenje odgovora na takva pitanja. 3 Isto tako, odrivost
moe biti novi prethodnik za organizacije da koriste inovacije. Iako su
ishodi usluga razliiti izmeu gradova i korporacija, njihova povezanost i
ovisnost je oita u kontekstu odrivosti.
Raznolika skupina lokalnih vlasti i privatnog sektora su
zainteresirani za odrivost i kako ista omoguuje inovaciju preko
razliitog spektra interesa i ideja. Bilo da je rijei o konkurentnosti koji
vodi Starbucks da zamijeni svoj portfelj ekoloki tetnih aica za kafu s
1
The United States Environmental Protection Agency. n.d. What is Sustainability?

http://www.epa.gov/sustainability/basicinfo.htm
2
United Nations General Assembly. 1987. Report of the World Commission on
Environment and Development: Our common future. Transmitted to the General
Assembly as an Annex to document A/42/427 - Development and International Cooperation: Environment. Retrieved from: http://www.un-documents.net/ocf-02.htm
3
Yergin, Daniel (2012), The Quest: Energy, Security, and the Remaking of the Modern
World. Penguin.
228
PREGLED
vie ekoloki prijateljskim aama, ili o interesu industrijskih divova kao

to su IBM i Siemens da ponude prilagoena rjeenja za potrebe njihovih
kupaca odnosa muterija u podruju prijevoza ili energije, odrivost je
aktivno urezana u tkivo kulture organizacija. Gradovi e takoer nastaviti
odrivost da podre svoje ciljeve za privlaenje poduzea, te inoviranje u
pruanju usluga. Krajem juna 2012, na skupu odrivosti u organizaciji
Governing magazina u Santa Monici, Kalifornija, gradonaelnik
Littlefield iz grada Chattanooga, Tennessee, jezgrovito je postavio da su,
uz infrastrukturu i poticaje, poduzea u potrazi za nematerijalnom koristi
pri lociranju u gradovima. Po rijeima gradonaelnika Littlefielda,
odrivost je glavni fokus za puno gradova koji izlaze iz industrijskog
doba, okruenja u kojima su bile smjetene ranije civilizacije vrijedi
spaavati.
U Michiganu, grad Grand Rapids dobija nacionalna i
meunarodna priznanja za svoje napore u oblasti odrivosti, od oznake
Univerziteta Ujedinjenih naroda kao regionalnog centra izvrsnosti za
obrazovanje u odrivom razvoju, te najnovije nacionalne nagrade
konferencije gradonaelnika SAD-a za zatitu klime u kategoriji velikih
gradova. Grad se zaloio za mjerenje, praenje i izvjetavanje sva tri
elementa odrivosti: ekonomski, okolini i drutveni. Ono to je
najvanije, plan odrivosti grada Grand Rapidsa je izravno vezan za
proces godinjeg budeta gradske vlade. Njegova odrivost izravno je
vezana za inovacije i podrku osoblju kako bi se pojaalo i poboljalo
pruanje usluga i zajednica. Dugorono planiranje grada Grand Rapidsa
je usmjereno na sva tri aspekta odrivosti, ekonomski, okolini i
drutveni, koji je poznat kao trobilanno planiranje. Elkington, koji je
skovao pojam o trobilannosti u devedesetima, dodatno je evoluirao
prijedlog odrivosti rekavi da trobilanni program usmjerava
korporacije ne samo na ekonomske vrijednosti koje dodaju, ali i na
podruju zatite okolia i drutvene vrijednosti koje dodaju ili
unitavaju (str. 3). 4 Odrivost je potreba za globalno pogoene
organizacije jer globalizacija sigurno utjee ne samo na privatni sektor,
nego utjee na sve nivoe vlasti, ukljuujui i opine. Grad Grand Rapids
je jedna od takvih lokalnih vlada koje su privrene odrivosti.
Elkington, J. (2004), Enter the Triple Bottom, u: Henriques, Adrian, Julie

Richardson, ur. The Triple Bottom Line: does it all add up?, EarthScan, London,
http://johnelkington.com/TBL-elkington-chapter.pdf.
PREGLED
229
Odrivost e biti tu u svim naim zajednicama dugi niz godina.

Drutvo i organizacije se mogu promatrati u kontekstu teorije sistema i
nude praktina rjeenja kroz aktivno koritenje odrivosti. Bez
posmatranja kroz sistem i kao cjelinu njegove praktine posljedice gube
se u upravnim i kolektivnima nijansama takvih programa. Sama rije se
preesto koristi, a moe biti povezana s negativnim posljedicama
periferne vanosti zbog esto nedovoljno podranih programa koji se
bave odrivou u organizacijama. Meutim, ako organizacija ispravno
stave svoje politike i programe odrivosti, odrivost moe biti eksplicitno
segmentirana u specifinim podrujima utjecaja, s naglaskom na sljedea
podruja odrivosti.
1. Odrivost moe rijeiti sloenost moderne dinamike
meusobno povezanih sistema
Gradski elnici ele pruiti cjelovita i inovativna tehnoloka
rjeenja za privlaenje domaih i stranih ulaganja. Gradovi e pokuati
zadrati i unaprijediti svoju najdragocjeniju imovinu, okoli i ljudske
resurse. Korporacije su svjesne sloene prirode urbanih gradova i
dizajniraju sisteme podrke transportu, energetskim sistemima
rjeavanjem urgentnih pitanja lokalnih zajednica u oblastima prijevoza i
poboljavanja otpornosti gradova od opasnosti koje proizlaze iz
sigurnosnih prijetnji, hitnih sluajeva i klimatskih promjena. Upravljanje
sloenim sistemima zahtijeva sistemski pristup rjeavanjima problema. U
2010. izvjetaju pod nazivom Odrivi gradovi: Odrivi razvoj za urbane
infrastrukture Siemens korporacija predstavlja da su gradovi odgovorni
za 75% svjetske potronje energije i proizvode vie od 80% svih emisija
staklenikih plinova, uglavnom CO2 i usmjerava se na tri glavna
podruja odrivosti u gradovima: energija, transport i zgrade. 5 Gradovi i
korporacije su meusobno povezani na razliite naine.
Siemens. 2010. Sustainable Cities. Sustainable Development for Urban Infrastructures.

http://www.siemens.com/sustainability/pool/nachhaltige_entwicklung/sustainablecities_
2010-08-11.pdf.
230
PREGLED
Iz izvjetaja korporacije Siemens Odrivi gradovi: Odrivi razvoj za urbane

infrastrukture
2. Prilagodljivost
Odrivost nudi priliku da se prilagodi promjenjivim okolnostima
oko organizacija. U svojim nastojanjima da osiguraju inovativna rjeenja
u oblasti energetike, energetske konzultantske tvrtke integriraju cjeloviti
pristup upravljanja energijom za klijente u njihovim operacijama na licu
mjesta, usredotouju se na upravljanje energijom, energetskom
efikasnou i obnovljive izvore energije direktno na zgradama ili
distribuiranjem. Nedavno je grad Chicago stvorio partnerstvo i inovativno
finansiranje za energetsku efikasnost u centru grada, pod nazivom
Energetski uticaj Illinois (EI2), a koji koristi 25 miliona dolara finansija
od amerikog Ureda za energiju iz programa za susjedstvo kako bi se
promoviralo poboljanje energetske efikasnosti u obiteljskim kuama,
vieobiteljskim stambenim jedinicama, komercijalno-industrijskim i
komercijalno-neprofitnim zgradama. 6
3. Odgovornost
Promjene u vanjskim organizacijskim faktorima i drutvenim
prioritetima vode nainu na koji organizacije postaju odgovorne, nainu
6
US Department of Energy (DOE), n. d.: Better Buildings Neighborhood Chicago,

http://www1.eere.energy.gov/buildings/betterbuildings/neighborhoods/chicago_profile.h
tml.
PREGLED
231
na koji oni reagiraju na odreene potrebe i kako se bave odreenim

pitanjima. Nacionalni park Yellowstone pronaao je nain kako koristiti
odrivost i biti bolji upravitelj jednih od najdragocjenijih resursa na
planeti. Okoli i ekoloke tete iz prolosti nisu sprijeili menadere Parka
da trae praktina rjeenja i sistemski iroki pristup kako bi se odrao
prirodni sistem iznutra i izvan organizacije. Koristei inovacije, Park se
bavi reciklaom, ponovnim koritenjem i povratom plastinih boca koje
se, recimo, koriste za pravljenje tepiha, staklenih boca u ploicama,
tehnologije solarnih panela tehnologije, pa sve do ponovnog uvoenja
vukova u ekosistem parka. Prema web stranici Nacionalnog park
Yellowstone, njihovo osoblje se zalae za ozelenjivanje i odrivost i
zajedno sa raznim partnerima je ukljuen u projekte smanjivanja
zagaenja, smanjenje otpada, (koritenje) alternativnih goriva i
recikliranje. 7
Na suprotnoj strani spektra, shvaajui potrebu da uklone porast
zabrinutosti zbog tete koja nastaje od smea koje se stvara od plastinih
aa koje se ne mogu reciklirati, Starbucks spoznaje da je zatita okolia
jednako vana kao i novana dobit. U nekom smislu, oba sluaja
predstavljaju rastui trend organizacijske svijesti o odgovornosti izvan
osnove pruanja usluga klijentima. Korporacijski vrh Starbucksa vjeruje
da tvrtke mogu i trebaju imati pozitivan utjecaj u zajednicama u
kojima slue. 8
Sva tri elementa koji opisuju put do odrivosti za organizacije
zahtijevaju odreenu interakciju i organizacijsku dinamiku kako bi ih
pretvorili u uspjeh. Slijedi dinamina i praktina uzorak-lista elemenata
odrivosti, koja nije potpuna ili iskljuiva, a koji omoguavaju odrive
programe, politike i projekte.
I.
Predanost
Organizacije moraju biti potinjene, finansijski i na druge naine

ciljevima odrivosti, praktinim primjenama i provedbama odrivosti
povezanih naporima. Spajanjem planiranja odrivosti izravno sa
njihovom proraunskom procesu, organizacije ukazuju i dokazuju
predanost odrivosti.
Yellowstone National Park. Yellowstone National Park. Greening and Sustainability,

http://yellowstone.areaparks.com/parkinfo.html?pid=31365.
8
Satrbucks. Being a Responsible Company, http://www.starbucks.com/responsibility.
232
PREGLED
II.
Liderstvo
Klju uspjenog programa odrivosti je sposobno i voljno

liderstvo. Postoji izravan odnos izmeu uzornog liderstva, odrivosti i
uspjenih organizacija. Gradonaelnici, gradski menaderi i osoblje
moraju raditi ruku pod ruku i sinhronizirano na odrivosti. Liderstvo je
osposobljiva odrivosti na svim nivoima organizacije. Procjena vodee
uloge u bilo kojem pojedincu moe se osigurati u okviru vee ekonomske,
drutvene i ekoloke perspektive. Handy je tvrdio da se u tzv. ekonomiji
znanja odrivost (se) mora proiriti i na ljudski, kao i na nivo zatite
okolia (str. 53). 9 Odrivost je klju uspjenog liderstva. Uvoenjem
mjera odrivosti u svoje temeljne vrijednosti organizacija dobiva vie
definiran fokus za dugorono planiranje i razvoj rukovoenja. Kako su to
postavili Ireland i Hitt, globalizacija utjee na cijeli svijet: Globalno
gospodarstvo je glavni neopozivu dogaaj ije postojanje je ve imao
veliki utjecaj na dananje strateke liderske prakse (str. 43). 10 Uloga
liderstva i stav da odrivost igra vanu ulogu u dobrobiti organizacije je
podran od Swaina i Hollara koji su tvrdili da je ljudsko blagostanje pod
utjecajem drutvenih i ekonomskih, kao i okolinih faktora, i nastoje da
mjere pokazatelje u sva tri podruja (str. 792). 11
III.
Mjerenje i praenje
Mjerenje odrivosti je potrebno. Organizacije trebaju razumjeti

ono kakvi su im rezultati i ciljevi te pratiti i mjeriti ih u stvarnom
vremenu. Mjerenje omoguuje bolju odgovornost i transparentnost kada
je rije o odrivosti. Dizajn programa odrivosti ne mora nuno dovesti
do vie efikasnosti, osim ako je osmiljen kako bi se pratio, mjerio i
izvjetavao.
Handy, C. (2002), Whats a business for?, Harvard Business Review, 80(12), 4956.
Retrieved from Business Source Premier database.
10
Ireland, D., M. Hitt (1999), Achieving and maintaining strategic competitiveness in
the 21st century: The role of strategic leadership, Academy of Management Executive,
13(1) 4357. Retrieved from Business Source Premier database.
11
Swain, D., D. Hollar (2003), Measuring Progress: Community Indicators and the
Quality of Life, International Journal of Public Administration, Vol. 26, No. 7, pp. 789
814, 2003 Retrieved from Business Source Premier database.
PREGLED
233
IV.
Izvjetavanje
Zavrni i privremeni rezultati trebaju biti prijavljeni i inkorporirani

u organizacijsku misiju. Predstavljajui rezultate iz odrivosti,
organizacije vjebaju demokratsko pravo da komuniciraju svojim
stanovnicima ili kupcima, ono za to se zalae, to treba poboljati i
planove za budunost.
V.
Angaman zajednice
To je jednako vano za lokalne samouprave isto kao i za firme.

Kada zajednica razumije kako odrivost poboljava pruanje usluga, kako
to pomae organizacijsku efikasnosti i kvalitetu, te dostavu usluga, onda
e biti vie spremna podrati program odrivosti i ukljuiti se na
proaktivni nain, pa ak i finansijski podrati. Kljuno je prepoznati
posebnost grada ili privatne organizacije.
VI.
Partnerstvo
Uspjeni programi ukljuuju inovativna i pragmatina partnerstva.

Finansiranje projekata odrivosti zahtijeva angaman bankarskog sektora,
privatnog sektora i javnog sektora na naine koji se ne mogu nai u
prolosti. Jedna od kljunih stvari u usvajanju odrivosti je prvi korak od
planiranja do provedbe. Partnerstvo izmeu gradova i privatnog sektora
moe olakati to ubrzavanje.
Vano je napomenuti da se odrivost gleda kao nuna mjera koja
prua novim generacijama zaposlenika i modernim organizacijama priliku
da se obnove i nanovo oive svoje organizacije. Koliko je odrivost imati
efikasan i uinkovit proces, toliko je i biti ekoloki i drutveno svjestan.
234
PREGLED
Edin Mehanovi
UDK 341.382(497.6)1994
VAINGTONSKI SPORAZUM
WASHINGTON AGREEMENT
Saetak
Nakon propalih mirovnih planova za Bosnu i Hercegovinu od Evropske
zajednice/Evropske unije Sjedinjene Amerike Drave su odluile da se
ozbiljnije pozabave pitanjem Bosne i Hercegovine i da pokuaju dovesti Bosnu i
Hercegovinu do prestanka rata i trajnog mira. Prvi uspjean potez Klintonove
administracije bio je u zaustavljanju sukoba Armije BiH i HVO-a, te
spreavanje agresije Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U
tom kontekstu je pod amerikim patronatom dolo do uspostave Federacije
Bosne i Hercegovine u periodu od 1. do 18. marta 1994. godine kada su
potpisani sporazumi koji su okonali agresiju Hrvatske na BiH i uspostavili
hrvatsko-bonjaku federaciju. Vaingtonski sporazum potpisali su Alija
Izetbegovi, predsjednik Predsjednitva Bosne i Hercegovine, Franjo Tuman,
predsjednik Republike Hrvatske, kao i Silajdi i Zubak. Vaingtonski sporazum
nije idealno rjeenje, ali je dobro rjeenje u vremenskom okviru razgradnje i
dezintegracije Bosne i Hercegovine i smjera u kojem su Bosnu i Hercegovinu
odredili prethodni pregovori kao i okolnostima pod kojim je dogovoren, jer je
usmjerio meunarodne pregovore ka ouvanju jedinstvene i cjelovite Bosne i
Hercegovine, kao prvi pozitivan potez u cilju dovoenja Bosne i Hercegovine do
trajnog mira, to je ostvareno kroz Dejtonski mirovni sporazum.
Kljune rijei: Vaingtonski sporazum, Federacija Bosne i Hercegovine,
Sjedinjene Amerike Drave, Evropska zajednica, Evropska unija, Bosna i
Hercegovina
Summary
After the European Community-European Union peace plans for Bosnia and
Herzegovina had failed, the United States decided to seriously deal with the B-H
issue and try to bring the war in Bosnia and Herzegovina to an end, thus
insuring a lasting peace. The first successful move made by the Clinton
administration was to stop the conflict between the Army of Bosnia and
Herzegovina and the HVO, and to prevent the Croatian aggression against the
Republic of Bosnia and Herzegovina. In this context, under U.S. patronage
PREGLED
235
lasting from 1 March to 18 March 1994, the Federation of Bosnia and

Herzegovina was established when the agreements which ended the Croatian
aggression on BiH and established Croatian-Bosniak federation were signed.
President of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegovic and
Croatian President, Franjo Tudjman, were the Washington Agreement
signatories, as well as Silajdi and Zubak. The Washington Agreement is not an
ideal solution, however in the timeframe and circumstances of its negotiating
during which the decomposition and disintegration of Bosnia and Herzegovina
was active and the directions in which Bosnia and Herzegovina had been taking
by previous negotiations, it proved to be a good solution, since it shifted the
international negotiations towards preserving the unitary and integral Bosnia
and Herzegovina. It served as the first positive move in order to bring Bosnia
and Herzegovina to the lasting peace which has been achieved through the
Dayton Peace Agreement.
Key words: Washington Agreement, Federation of Bosnia and Herzegovina, the
United States, European Community, European Union, Bosnia and
Herzegovina.
Uvod
Svi meunarodni planovi za Bosnu i Hercegovinu koje je ponudila
meunarodna zajednica od februara 1992. godine do Vaingtonskog
sporazuma 1994. godine doivjeli su svoj potpuni neuspjeh.
Meunarodna konferencija o bivoj Jugoslaviji poela je
pregovore o buduem ureenju Bosne i Hercegovine 13. februara 1994.
godine, a vodio ih je evropski izaslanik oze Kutiljero. Kutiljerov plan je
svoj vrhunac postigao 7. i 8. marta 1992, a propao je iz nekoliko razloga.
Prvi i moda najbitniji razlog propasti plana je to to su pregovori voeni
izvan institucija drave Bosne i Hercegovine, zaobieni su kao
pregovarai Skuptina Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo i Vlada
Bosne i Hercegovina, a umjesto njih pregovori su voeni sa etnikim i
politikim stankama: SDA, SDS i HDZ. Drugi bitan razlog propasti ovog
plana je to je, umjesto multietnikog ili ekonomskog kriterija
unutranjeg ureenja Bosne i Hercegovine, ekskluzivno ponudio etniki
kriterij. Najloija strana ovog plana je to je za budue pregovore
utemeljio kao polaznu osnovu etniki kriterij i kantonizaciju kao model
unutranjeg ureenja Bosne i Hercegovine. Trei razlog je to su
mirovnom planu nedostajali vani elementi kao to su dogovoreni i
prihvaeni ustavni principi, mape razgranienja, prelazni aranmani, a
mnoge stvari su usaglaene, ali nisu i potpisane. etvrti razlog propasti
236
PREGLED
plana je to je nudio ustupke tzv. srpskoj strani. Dobra strana Kutiljerovog

plana je to je u poetku davao ansu moguem mirnom raspletu, premda
je smjer u kojem je krenuo na odreeni nain stimulisao agresiju i ratnu
opciju.
Vens Ovenov mirovni plan, ponuen krajem marta 1993.
godine, sastojao se iz etiri dokumenta: Sporazuma o BiH, Sporazuma o
miru u BiH od 30. januara 1993. godine, Mape provincija i Sporazuma o
prelaznim rjeenjima od 25. marta 1993. godine. 1 Ovaj mirovni plan
potpisali su Mate Boban i Alija Izetbegovi, dok je predsjednik SDS-a
Radovan Karadi odbio potpisati Sporazum o mapama i Sporazum o
prelaznim rjeenjima, tvrdei 2 da Srbima mora pripasti najmanje 63 posto
teritorije Bosne i Hercegovine. 3 Razlozi propasti ovog plana su
udovoljavanje tzv. srpskoj i hrvatskoj strani odnosno srbijanskoj i
hrvatskoj strani na raun drave Bosne i Hercegovine.
Oven i Stoltenberg su u enevi ponudili mirovni plan o tri
republike 16. juna 1993. godine iju osnovu je inio srpsko-hrvatski 4,
odnosno Miloevi-Tumanov prijedlog 5. Ovaj plan je bio potpuno
nepovoljan sa aspekta dravnosti Bosne i Hercegovine. Prvi razlog to je
ovaj plan propao je to to je ostalo sporno petnaest podruja oko kojih
nije postignuta saglasnost (podruja Neuma, Brkog, Mostara itd). Drugi
bitniji razlog propasti plana je to u vrijeme njegovog dogovaranja
Sjedinjene Amerike Drave pokreu vlastitu inicijativu i aktiviraju
pregovore u Vaingtonu koji e rezultirati Vaingtonskim sporazumom, a
kasnije i Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Nakon to je propao Oven Stoltenbergov plan i nakon to nije
bilo nikakvih adekvatnih sankcija prema tzv. srpskoj strani, agresor je 5.
februara 1994. godine izvrio pravi masakr na pijaci Markale, tada je
artiljerijskom granatom ubio ezdeset devet, a ranio dvije stotine osoba.
NATO je napokon morao reagovati pa je dao ultimatum da se povue
teka artiljerija oko Sarajeva. Po ve vienom scenariju, za zloin koji su
izvrili Srbi, Karadi je optuio Bonjake. Suoeni sa izvjesnim NATO
Kurtehaji, Suad, Omer Ibrahimagi (2007), Politiki sistem Bosne i Hercegovine,
autori, Sarajevo, knj. 3, str. 138.
2
Ibid.
3
Grani, Mate (2005), Vanjski poslovi iza kulisa politike, Algoritam, Zagreb, prvo
izdanje, str. 86.
4
Owen, David (1998), Balkanska odiseja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, str.
235.
5
Begi, I. Kasim (1997), Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog
sporazuma, Bosanska knjiga, Sarajevo, str. 136.
1
PREGLED
237
udarima, paljanski Srbi su na molbu Borisava Jeljcina 17. februara

1994. godine i garancijama o slanja ruskih jedinica na podruja sa kojih
povuku teko oruje u roku od 24 sata poeli povlaiti oruje.
Direktna prijetnja Vijea sigurnosti meunarodnim sankcijama
Hrvatskoj zbog direktnog uea oko 30.000 regularnih vojnika
Republike Hrvatske u borbama ne teritoriji Bosne i Hercegovine
prethodila je Vaingtonskom sporazumu. Predsjedniku Hrvatske Franji
Tumanu je Klintonova administracija potcrtala da ne moe s jedne strane
zagovarati nezavisnost i cjelovitost hrvatske drave, a u isto vrijeme
djelovati na podjeli drave Bosne i Hercegovine s ciljem pripajanja
jednog dijela Republici Hrvatskoj. 6 Ako Tuman ne odustane od
zacrtanih ciljeva, izgubiti e podrku SAD-a za teritorijalnu cjelovitost i
unutranju jedinstvenost Hrvatske.
Vaingtonskom sporazumu prethodio je i Sabor Hrvata Bosne i
Hercegovine u Sarajevu odran 6. februara 1994. godine koji je u pogledu
mapa ponudio dvije varijante: trostepenu sa sedamnaest kantona i
etverostepenu BiH sa tri republike i istim brojem kantona te sa
Sarajevom, Mostarom i Banjom Lukom kao eksteritorijalnim zonama. 7 U
posebnoj odluci potcrtano je da predstavnici odreeni od Hrvatske
republike Herceg-Bosne ne mogu zastupati sve Hrvate kao i to da Sabor
odreuje da interese bosanskohercegovakih Hrvata u buduim
pregovorima zastupaju predsjednik Sabora i drugi predstavnici koje
ovlasti Hrvatsko narodno vijee kao i to da se novi mirovni projekat
predloi Skuptini BiH na usvajanje. 8 Ovo je izuzetno bitno s aspekta da
se uje glas bosanskih Hrvata zagovornika multietnike i
multikonfesionalne hiljadugodinje Bosne i Hercegovine. Amerika
inicijativa i stav Sabora bosanskih Hrvata za cjelovitu Bosnu i
Hercegovinu doprinijeli su okonanju agresije Republike Hrvatske na
BiH te uspostavi Federacije BiH.
Amerikanci su shvatili da su Evropljani nesposobni u voenju
meunarodne politike bez SAD-a. Mirovni pregovori koji su voeni u
pokroviteljstvu Evropske zajednice/Evropske unije doveli su do toga da
su Amerikanci morali spaavati stanje do kojeg je dovedena Bosna i
Hercegovina. Pregovori o unutranjem ureenju BiH, umjesto
autori, Sarajevo, knjiga 3, str. 152153.
7
8
Ibid., str. 170.
6
238
PREGLED
multietnikog pristupa, uveli su etniki kriterij, proizveli tri strane u BiH,

zatim su nacrtali unutranje granice etnikih strana, konstantno podsticali
Srbiju i bosanske Srbe da nastave sa agresijom izjanjavajui se da treba
ponuditi nove ustupke Srbima. Bosanskohercegovaki Hrvati su
stimulisani da od izraene volje na referendumu od 1. marta 1992. godine,
kada su se izjasnili za suverenu i nezavisnu BiH, pregovorima o
unutranjim etnikim granicama krenu u rat protiv Bonjaka s ciljem
omeavanja etnikih granica hrvatske republike u BiH.
Ameriki angaman je u startu poeo davati prve rezultate, tako da je 18.
marta 1994. godine u Vaingtonu potpisan Sporazum o uspostavi
Federacije Bosne i Hercegovine izmeu predstavnika bonjakog i
hrvatskog nacionalnog korpusa. Dokument su potpisali Izetbegovi,
Tuman, Silajdi i Zubak, a kao svjedoci potpisivanju su prisustvovali
Bil Klinton, predsjednik SAD-a, i ostali ameriki zvaninici. Sporazum je
sadravao: prijedlog ustava Federacije Bosne i Hercegovine, preliminarni
sporazum o uspostavljanju konfederacije izmeu Federacije BiH i
Republike Hrvatske, potom sporazum koji obezbjeuje pristup
Jadranskom moru kroz teritoriju Hrvatske i sporazum koji Hrvatskoj
garantuje pravo tranzita kroz opinu Neum. 9 Vojni sporazum potpisan u
Splitu 12. marta 1994. godine ini sastavni dio Vaingtonskog
sporazuma. 10 Sjedinjene Amerike Drave obeale su pomo Tumanu u
pogledu politike, ekonomske i vojne integracije Hrvatske kao ustupak za
odustajanje od agresije na BiH i pripajanja dijelova BiH.
Na osnovu Vaingtonskog sporazuma na sjednici odranoj 30.
marta 1994. godine Ustavotvorna skuptina Federacije Bosne i
Hercegovine donijela je Odluku o proglaenju Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine. Usvojen je Ustavni zakon o dopunama Ustava Republike
Bosne i Hercegovine prije donoenja Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine, da bi se postigao legitimitet da se jedan dio Bosne i
Hercegovine transformie na federalnim osnovama. Ovdje je vano
apostrofirati da su meunarodni subjektivitet, teritorijalni integritet i
kontinuitet Bosne i Hercegovine u iskljuivoj nadlenosti Republike
Bosne i Hercegovine, dok je predvieno novim rjeenjima da republiki
propisi imaju svoju valjanost, dok se ne usvoje adekvatni federalni
propisi. Federacija BiH je federacija kantona, a ne nacionalnih teritorija,
autori, Sarajevo, knjiga 3, str. 152.
10
9
PREGLED
239
te u pogledu raspodjele nadlenosti prihvaen je univerzalni princip tako

da se utvruju iskljuiva ovlaenja Federacije, potom zajednike
nadlenosti Federacije i kantona te iskljuiva ovlaenja kantona.
Ustavnopravni diskurs (analiza)
Nakon donoenja Ustava Federacije BiH utemeljena su dva
ustavna sistema na teritoriji Bosne i Hercegovine, zbog toga je vano da
objasnimo njihovu ustavnopravnu vezu kao i odnos kada je u pitanju
dravno ureenje, tj. teritorijalno ustrojstvo kao i organizacija vlasti.
Usvojen je Ustavni zakon o dopunama Ustava Republike Bosne i
Hercegovine, ime je obezbjeena zakonska osnova da se dio Republike
Bosne i Hercegovine preoblikuje na federalnim principima, pa je ustavni
sistem Federacije postao dio ustavnog sistema Republike Bosne i
Hercegovine. Ustavni zakon o dopunama Ustava RBiH kae da Bonjaci i
Hrvati zajedno sa ostalim, kao i graani, mogu transformirati unutranju
strukturu teritorije sa veinskim bonjakim i hrvatskim stanovnitvom u
Federaciju BiH, a da e odluka o promjenama ustavnopravnog statusa
teritorije BiH sa veinskim srpskim stanovnitvom biti donesena na
pregovorima o miru u okviru konferencije o bivoj Jugoslaviji.11
Ustav Republike Bosne i Hercegovine u aspektu dravnog
ureenja podrazumijeva unitarnu dravu sa visokim stepenom
decentralizacije vlasti, dok Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
podrazumijeva federalni ustroj vlasti. Nakon donoenje Ustava Federacije
BiH ustavni sistem BiH i dalje zadrava jedinstvo vlasti sa najviim
organom vlasti skuptinom, kojoj su odgovorni drugi izvrni organi sa
vladom na elu. Ustavni sistem Federacije BiH pretpostavlja sistem
podjele vlasti, premda se predsjednik i potpredsjednik Federacije biraju u
federalnom parlamentu. Ustav Federacije treba razumjeti u funkciji
postizanja mirovnog sporazuma za BiH te kao prelazno rjeenje do
postizanja trajnog mira za BiH. Ovo znai da je Republika Bosna i
Hercegovina meunarodno priznata drava, a da je Federacija BiH entitet
u prelaznom periodu te da oni egzistiraju paralelno, s tim da je u
eksplicitnoj
nadlenosti
Republike
Bosne
i
Hercegovine
meunarodnopravni subjektivitet, teritorijalni integritet i kontinuitet
Bosne i Hercegovine. Odluke iz nadlenosti RBiH donose organi
11
240
Slubeni list RbiH, 8/94, Sarajevo, 1994.
PREGLED
Republike Bosne i Hercegovine, te ukoliko bi takve odluke donijeli

organi Federacije BiH, bile bi suspendirane. 12
Kod analize Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primijetit
emo da on obuhvata dva razliita dijela normi. Prvi dio obuhvata ustavna
rjeenja ustavne strukture tipina za savremene federacije kao to su:
ljudska prava, ekonomske slobode, liberalno trite, raspodjela
nadlenosti izmeu Federacije i kantona, federalna struktura organa
vlasti, dok drugi dio jesu politike naravi kojima se nastoji ostvariti
politiki cilj, preciznije postii mirovni sporazum izmeu Bonjaka i
Hrvata. Zbog toga Federacija ima dvonacionalni karakter i istie
Bonjake i Hrvate kao konstitutivne narode, pa tek poslije spominje ostale
i graane. Ustroj Doma naroda u Federalnom parlamentu, upotreba
konsenzusa, paritet u federalnim organima, izuzev Vlade Federacije,
struktura kantonalnih zakonodavnih tijela, vlade, policije, odraava
dvonacionalni karakter i diskriminie ostale, tako da je sa ovog aspekta
federalni Ustav politike i na izvjestan nain diskriminatorske naravi.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine na odreeni nain predstavlja
balans pravnog odreenja i politikog pritiska kao i izvjesne ravnotee
izmeu dvonacionalnog karaktera Federacije i graanske komponente.
Prema podjeli nadlenosti izmeu federalne i kantonalne vlasti,
rije je o tipinoj strukturi u savremenom federalizmu u kojoj federacija
ima ovlasti koje u potpunosti obezbjeuju jedinstvo ekonomskog,
socijalnog i politikog sistema. Posebno je znaajno da je u pitanju
federacija kantona, a ne nacionalnih teritorija, pri emu federaciju
dodatno osnauju mjeoviti kantoni sa posebnim reimom.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, lanom 1.
odreeno je da su u njenoj iskljuivoj nadlenosti: voenje vanjskih
poslova, odbrana i zatita granica, dravljanstvo, utvrivanje ekonomske
politike ukljuujui planiranje, obnovu i politiku korienja zemljita na
federalnom nivou, ureivanje unutranje i meunarodne trgovine, carine,
prava industrijskog vlasnitva, standardizacija proizvoda, papiri od
vrijednosti i komunikacije, ureivanje finansija i finansijskih institucija
ukljuujui uspostavljanje i kontrolu monete Federacije, utvrivanje
monetarne i fiskalne politike, osnivanje centralne banke, suzbijanje
12
PREGLED
241
meunarodnog i meukantonalnog kriminala, specijalno terorizma,

trgovine drogom i organiziranog kriminala kao i saradnja sa Interpolom,
dodjela elektronskih frekvencija za radio, televiziju i za ostale potrebe,
utvrivanje energetske politike, ukljuujui raspodjelu izmeu kantona,
osiguranje i odravanje posebne infrastrukture, finansiranje djelatnosti
federalnih vlasti i ustanova te institucija koje federalne vlasti osnivaju
oporezivanjem, zaduivanjem ili na druge naine. 13
Zajednika nadlenost dodijeljena je Federaciji i kantonima u
sljedeim oblastima: jamenja i provoenja ljudskih prava, zdravstva,
politike zatite ovjekove okoline, komunikacijske i transportne
infrastrukture, socijalne politike, provoenja zakona i drugih propisa o
dravljanstvu, imigracije i azila, turizma i koritenja prirodnih
bogatstava. 14
Kantonima je dodijeljeno sve ono to nije u izriitoj nadlenosti
Federacije, a posebno su nadleni za: uspostavljanje i nadziranje
policijskih snaga koje e imati jedinstvene federalne uniforme sa
kantonalnim oznakama, utvrivanje obrazovne politike, ukljuujui
donoenje propisa o obrazovanju i osiguranju obrazovanja, utvrivanje i
provoenje kulturne politike, utvrivanje stambene politike, ukljuujui
donoenje propisa koji se tiu ureivanja i izgradnje stambenih objekata,
utvrivanje politike koja se tie reguliranja i osiguranja javnih slubi,
donoenje propisa o korienju postrojenjima za proizvodnju energije i
osiguranje njihove dostupnosti, utvrivanje politike u vezi sa osiguranjem
radija i televizije, ukljuujui donoenje propisa o osiguranju njihovog
rada i izgradnji, provoenje socijalne politike i uspostavu slubi socijalne
zatite, stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj
turistikih resursa, finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih
agencija oporezivanjem, zaduivanjem ili drugim sredstvima. 15
Zakonodavna vlast u Federaciji ostvaruje se kroz Federalni
parlament koji se sastoji iz dva doma: Predstavniki dom, koji broji 140
poslanika koji se biraju na neposrednim izborima, i Dom naroda,
sastavljenog od po trideset delegata iz reda bonjakog i hrvatskog
naroda, ije predstavnike biraju kantonalne skuptine uz odgovarajui
broj delegata iz reda ostalih.
Ustav Federacije, lan 1. V. Ustavi: Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i
Hercegovine, Republike Srpske, kantona/upanija Federacije Bosne i Hercegovine sa
amandmanima, na jezicima: bosanskom, hrvatskom, srpskom, engleskom, Federalno
ministarstvo pravde, Sarajevo, 1997, str. 66.
14
Ustav Federacije, lan 2. V. ibid.
15
Ustav Federacije, lan 3. V. ibid.
13
242
PREGLED
Parlament bira predsjednika i potpredsjednika Federacije koji ine izvrnu

vlast, a odluke se donose na bazi saglasnosti. Vladu bira predsjednik
Federacije uz saglasnost potpredsjednika i uz potvrdu veine u
Predstavnikom domu, a nju ine premijer i odgovarajui broj ministara, s
tim da u njoj najmanje jedna treina mora biti sastavljena od bosanskih
Hrvata.
Sudska vlast Federacije sastoji se od Ustavnog suda Federacije,
Vrhovnog suda Federacije i Suda za ljudska prava Federacije Bosne i
Hercegovine sa njihovim standardnim ovlaenjima. U prvih pet godina
predvieno je da, osim Vrhovnog suda, pobrojani sudovi imaju u svojim
redovima i sudije strance. Trojicu sudija Ustavnog suda imenuje
predsjednik Meunarodnog suda pravde uz prethodne konsultacije sa
predsjednikom i potpredsjednikom FBiH, dok etvoricu sudija Suda za
ljudska prava imenuje Ministarski savjet Savjeta Evrope. 16
Prema Ustavu Federacije, zakonodavnu vlast u kantonima
ostvaruje kantonalni parlament koji je jednodoman i broj poslanika moe
biti izmeu 30 i 50. Izvrnu vlast ini predsjednik kantona koji se bira u
parlamentu kantona izmeu kandidata koje predloe poslanici, kao i vlada
kantona koja odraava nacionalni sastav kantona. Sudsku vlast u
kantonima ine kantonalni sudovi koji imaju izvornu nadlenost u
stvarima koje nisu u nadlenosti opinskih sudova i koji odluuju o
albama na presude opinskih sudova. 17
Federacija BiH trebala je zauzimati prostor sa bonjakom i
hrvatskom veinom sa oko 55% teritorije BiH, to je odreeno prvo u
Vaingtonu, a nakon toga u Beu u maju, a prema popisu stanovnitva od
1991. godine na tom prostoru ivjelo je 65% stanovnitva Bosne i
Hercegovine. Teritorija sa veinskim srpskim stanovnitvom trebala je
obuhvatiti 42% teritorije Bosne i Hercegovine, dok bi distrikt Sarajevo
inio 3% teritorije Bosne i Hercegovine sa 11% stanovnitva Bosne i
Hercegovine. Distrikt Sarajevo imao bi povrinu 3% od ukupne teritorije
Bosne i Hercegovine, a teritorijalno bi ga inilo 9 opina sa prelaznim
periodom od dvije godine u kojem bi imao poseban status. U prelaznom
periodu distriktom bi upravljao administrator UN-a koji bi radio pod
nadzorom specijalnog predstavnika generalnog sekretara u saradnji sa
zajednikom komisijom za distrikt Sarajevo, a kojeg bi imenovao
generalni sekretar.
16
17
Ustav Federacije, lan 9(c) i (d) Ustava FBiH. V. ibid., str.7478.

Ibid., str. 7981.
PREGLED
243
Mostar bi inio 0,4% teritorije BiH, a njime bi upravljao

administrator Evropske unije koji bi se konsultovao sa specijalnim
izaslanikom generalnog sekretara UN-a i saraivao sa regionalnom
komisijom. Meutim, karta Federacije nastala na osnovama
Vaingtonskog sporazuma bit e izmijenjena u dva navrata, prvo planom
Kontakt grupe, a nakon toga i Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Tokom prve godine svoga postojanja Federacija je uglavnom bila samo
sporazum na papiru. 18
Bekim sporazumom od 7. do 11. maja 1994. godine, iji su
pregovarai i potpisnici bili Kreimir Zubak i Haris Silajdi, odreeno je
da podruje kantona ine opine sa veinskim bonjakim i hrvatskim
stanovnitvom prema popisu od 1991. godine. Tim sporazumom utvrena
je i karta osam kantona sa radnim nazivima: Sansko-unski, Posavski,
Tuzlansko-zvorniki, Zeniko-dobojski, Goradanski, Srednjobosanski,
Srednjohercegovaki i Zapadnohercegovaki, te distrikt Sarajevo. 19
Prema ovom sporazumu, naela za konstituisanje kantona su:
1. kantoni su oblik teritorijalne organizacije drave Bosne i
Hercegovine;
2. kantoni su federalne jedinice i oblik decentralizacije drave;
3. imena kantona bit e iskljuivo po gradovima-sjeditima
kantonalnih
vlada
ili
po
regionalnim
geografskim
karakteristikama;
4. kantoni predstavljaju zajedniki ivotni prostor konstitutivnih
naroda i graana koji na tom prostoru ive;
5. kantoni se teritorijalno organizuju na etnikom, ekonomskofunkcionalnom, prirodno-geografskom i komunikacijskom naelu;
6. podruja kantona ine opine prema objavljenim podacima o
popisu stanovnitva iz 1991. godine;
7. opine ije veinsko stanovnitvo nije stanovnitvo koje ini
veinu u kantonu imat e poseban status u skladu sa Ustavom
Federacije;
8. na granicama izmeu kantona ne postoji granina kontrola. 20
Konano rjeenje broja i granica kantona uslijedilo je poslije karte
razgranienja Kontakt grupe i Dejtonskog mirovnog sporazuma
18
Holbrooke, Richard (1999), To End A War, The Modern Library, New York, str. 61.
20
Ibid.
19
244
PREGLED
donoenjem Zakona o federalnim jedinicama 12. juna 1996. godine kojim

je ureena Federacija Bosne i Hercegovine sa deset kantona. 21
Vaingtonski sporazum sadravao je i preliminarni sporazum o
osnivanju konfederacije izmeu Republike Hrvatske i Federacije Bosne i
Hercegovine koji nikada nije realiziran iz praktinih razloga. Prvi je da
konfederalni ugovor potpisuju dvije suverene i nezavisne drave, a
Federacija Bosne i Hercegovine to nije, a drugi razlog je to
bosanskohercegovaki Srbi nisu prihvatili da uu u Federaciju Bosne i
Hercegovine, pa se Federacija nije teritorijalno poklopila sa Republikom
Bosnom i Hercegovinom. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma
preliminarni sporazum o konfederaciji reduciran je i realizira se kroz
posebne paralelne odnose u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
integritetom Bosne i Hercegovine.
U Vaingtonu je potpisan Sporazum izmeu Republike Hrvatske i
Federacije Bosne i Hercegovine koji Federaciji obezbjeuje pristup
Jadranskom moru kroz teritoriju Republike Hrvatske i Sporazum izmeu
Federacije i Republike Hrvatske kojim se Hrvatskoj daje pravo tranzita
kroz teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. 22 Ovi sporazumi su
potpisani u Vaingtonu 18. marta 1994. godine od Franje Tumana,
predsjednika Republike Hrvatske, i Alije Izetbegovia, predsjednika
Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, i bili su u funkciji
konfederalnih veza i istog dana su stupili na snagu.
Zakljuak
Zahvaljujui Sjedinjenim Dravama i njihovoj aktivnoj ulozi koju
su preuzeli u pogledu BiH i zaustavljanja agresije, BiH je sauvana kao
cjelovita i suverena drava. Vaingtonski sporazum ima dvije strane,
odnosno moe se posmatrati iz dva razliita ugla. S jedne strane, on je
zaustavio agresiju Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, te je s tog
aspekta doprinio ouvanju cjelovite drave Bosne i Hercegovine, dok je, s
druge strane, uspostava Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
neukljuivanje u sporazum takozvane tree strane, otvorila proces
unutranje razgradnje Bosne i Hercegovine. Temeljno polazite Kontakt
grupe kao i Dejtonskog mirovnog sporazuma bit e dostignua
prethodno ponuenih mirovnih planova kao i Vaingtonski sporazum.
21
22
Ibid., str. 181.

Ibid., str. 186187.
PREGLED
245
Evropska politika nije svoj krah doivjela samo prethodnim

mirovnim sporazumima, ona e svoj krah pokazati i u Dejtonu: I vlade
vanijih evropskih zemalja su na opte iznenaenje Amerikanaca,
odluno izjavile da su njihovi predstavnici u Dejtonu bili njihovi vlastiti
izaslanici. Nikakve zajednike evropske spoljne politike i politike
bezbednosti kojoj bi oni bili podreeni, nije bilo. 23 Sve vrijeme trajanja
agresije BiH je plaala cijenu nejedinstvene EZ politike, a danas plaa
cijenu nejedinstvene EU politike, koja bi bila sposobna da Bosnu i
Hercegovinu za godinu ili dvije uvede u Evropsku uniju.
Vaingtonski sporazum ima svoje i pozitivne i negativne strane, pa
emo prvo akcentirati one negativne. Vaingtonski sporazum je naruio
jedinstveno unitarnog ureenja Republike Bosne i Hercegovine i doveo
do njenog unutranjeg preustroja. Iz perspektive multikulturalne i
multietnike hiljadugodinje Bosne i Hercegovine, naruio je
multikulturalnost i dao legalitet i legitimitet kao i prioritet etnikim
grupama Bonjacima i Hrvatima, a ostale i graane je stavio u drugi
plan. Ovaj plan je eksplicitno rijeio pitanje Bonjaka i Hrvata, ali nije
rijeio na isti ili slian nain pitanje ostalih ili graana. Njegov negativan
karakter ogleda se u tome to je samo dio teritorije Bosne i Hercegovine
uredio na federalnom principu, dok je drugi dio teritorije Bosne i
Hercegovine ostao nerijeen. Takoer, kantonalizacija Federacije Bosne i
Hercegovine na prostoru na kojem su veinski ivjeli Bonjaci i Hrvati
prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, bez kantonizacije i ostalog
dijela Bosne i Hercegovine po istom kantonalnom principu, pokazala se
kao loe rjeenje. Njegova negativna strana je i to to nije ponudio
cjelovito i jedinstveno unutranje ureenje Bosne i Hercegovine i to je
ostavio mogunost i dao priliku drugaijeg mogueg rjeenja i ureenja
ostalog dijela Bosne i Hercegovine. Takoer negativna strana je to je
prema Vaingtonskom planu Federacija inila svega 55 posto teritorije
Bosne i Hercegovine, te je bio nepovoljna pregovaraka pozicija u
Dejtonu, to je i reducirano na 51 posto teritorije za Federaciju BiH. Ono
to je vjerovatno njegova najloija strana je to to je u Ustav Federacije
BiH lanom 1. uveo kategoriju konstitutivnosti naroda, to e postati
kategorija odnosno termin koji e u postdejtonskom periodu
karakterizirati Bonjake, Srbe i Hrvate kao konstitutivne narode umjesto
da je upotrijebljen termin autohtonosti. U Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine trebalo je eksplicitno navesti i sve ostale narode i etnike
grupe koje ive na prostoru Federacija Bosne i Hercegovine, kao to je to
23
246
Bilt, Karl (1999), Zadatak mir, Radio B 92, Beograd, str. 203.
PREGLED
trebalo uraditi i kasnije sa dejtonskim Ustavom i dati jednakopravnost i

onim dravljanima BiH koji ne ele da se izjasne kao pripadnici jednog
od tri naroda. Ovo se pokazalo posebno pogreno, jer se ova katastrofalna
greka ne moe lahko ispraviti, kao to je to u sluaju poznatom kao
Sejdi-Finci, da dravni organi BiH nisu u stanju da implementiraju
presudu Evropskog suda za ljudska prava o jednakopravnosti.
Dobre strane Vaingtonskog sporazuma ogledaju se u
vremenskom okviru i meunarodnim okolnostima i odnosima
meunarodnih snaga u svijetu. Svi meunarodni mirovni pregovori koji
su voeni od februara 1992. godine pod pokroviteljstvom meunarodne
konferencije o bivoj Jugoslaviji kao i svi meunarodni mirovni planovi
za Bosnu i Hercegovinu koje je nudila Evropska zajednica/Evropska unija
vodili su dezintegraciji i razgradnji Republike Bosne i Hercegovine.
Ponueni Kutiljerov mirovni plan marta 1992. godine, sa aspekta
ustavnopravnog ureenja Bosne i Hercegovine, bila je kantonizacija
Bosne i Hercegovine sa etnikim kriterijem. Ponueni Vens Ovenov
mirovni plan marta 1993. godine, sa aspekta ustavnopravnog ureenja,
ponudio je federaciju kao rjeenje unutranjeg ureenja Bosne i
Hercegovine na etnikoj osnovi. Oven Stoltenbergov plan juna 1993.
godine ponudio je konfederalno ustavno pravno ureenje Bosne i
Hercegovine, odnosno tzv. uniju republika, to je ustvari vodilo disoluciji
Bosne i Hercegovine i njenoj potpunoj razgradnji. U ovakvim
okolnostima i okvirima kada je nastao Vaingtonski sporazum, on je
najbolje ponueno rjeenje, jer je zaustavio daljnju razgradnju Bosne i
Hercegovine, zaustavio je agresiju Republike Hrvatske na Bosnu i
Hercegovinu te zatvorio jedan front ratita i zaustavio stradanja ljudi kroz
sukob HVO Armija BiH. Ovaj sporazum je omoguio jedinstvenu
vojnu odbranu Armije BiH i HVO-a od agresije SRJ (Srbije i Crne Gore),
te je omoguio zajedniko vojno djelovanje s ciljem povratka okupiranih
teritorija od tzv. Vojske Republike Srpske, u ijem posjedu je u to vrijeme
bilo preko 70 posto teritorije Bosne i Hercegovine. Vaingtonskim
sporazumom i zajednikom vojnom akcijom Armije BiH i HVO-a
teritorija Federacije BiH prije dejtonskih mirovnih pregovora u postocima
inila je preko 50 posto teritorije Bosne i Hercegovine. Dravljani Bosne i
Hercegovine svjesni su vanosti ukljuivanja i aktivnog uea
Sjedinjenih Amerikih Drava u rjeavanju balkanske, a posebno
bosanskohercegovake krize. Sjedinjene Amerike Drave su svojim
aktivizmom uspjele dovesti do potpisivanja i realizacije Vaingtonskog
sporazuma koji je omoguio otvaranje drugaijeg pristupa pitanju Bosne i
Hercegovine, ime je napravljen prvi meunarodnopravni korak u cilju i
PREGLED
247
smjeru ouvanja cjelovitosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Pozitivna strana Vaingtonskog sporazuma je u tome to su i SAD
shvatile da je mogue doi od rjeenja pitanja Bosne i Hercegovine i
ukoliko se ozbiljno i studiozno pristupi problemu uz odlunost da se
problem i rijei. SAD se nisu zadovoljile djeliminim rjeenjem pitanja
Bosne i Hercegovine, nego su nakon ovog sporazuma nastojali da
cjelovito rijee pitanje Bosne i Hercegovine, te su u tom cilju osnovale
Kontakt grupu, a kasnije i poveli dejtonske mirovne pregovore koji su
rezultirali Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zahvaljujui realizaciji
Vaingtonskog sporazuma, napravljeni su uslovi za cjelovito rjeenje
pitanja Bosne i Hercegovine, to je zahvaljujui amerikom aktivizmu
realizirano Dejtonskim mirovnim sporazumom decembra 1995. godine.
Literatura
1. Begi, I. Kasim (1997), Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do
Daytonskog sporazuma, Bosanska knjiga, Sarajevo.
2. Bilt, Karl (1999), Zadatak mir, Radio B 92, Beograd.
3. Grani, Mate (2005), Vanjski poslovi iza kulisa politike, Algoritam,
Zagreb, prvo izdanje, str. 86.
4. Holbrooke, Richard (1999), To End A War, The Modern Library, New
York.
5. Kurtehaji, Suad, Omer Ibrahimagi (2007), Politiki sistem Bosne i
Hercegovine, autori, Sarajevo, knjiga 3.
6. Owen, David (1998), Balkanska odiseja, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, str. 235.
7. Ustavi: Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine,
Republike Srpske, kantona/upanija Federacije Bosne i Hercegovine sa
amandmanima, na jezicima: bosanskom, hrvatskom, srpskom,
engleskom, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, 1997.
8. Slubeni list RbiH, 8/94, Sarajevo, 1994.
248
PREGLED
Prijevod / Translations
PREGLED
249
250
PREGLED
Carlo Bordoni
UDK 304
DA LI JE LEVIJATAN JO UVIJEK IV? 1
THE LEVIATHAN IS STILL ALIVE? 2
Nedavno izdanje Levijatana, kapitalnog djela Thomasa Hobbesa

(urednik Noel Malcolm, 3. toma, 1832 stranice, Clarendon Press) skree
panju na modernost 3 i stvarnu ulogu drave (vidi: Runciman, David,
Where is Hobbes?, TLS, 27. II). U poetku bijae udovite znano kao
Levijatan, mrana sila odstranjena iz zle javne svijesti. Nain na koji je
prikazan Hobbesov Levijatan odlino prikazuje strukturu moderne
drave, onako kako su je vidjeli ljudi koji su ivjeli u XVII vijeku, umorni
od ivota na svijetu kojim upravljaju srea, nered i korupcija, ljudi siti
religioznih ratova i svijeta zasnovanog na praiskonskom zakonu jaeg,
ljudi eljni razvijanja vlastitog poslovanja u klimi uzajamne pravednosti.
Levijatan, bioloka udovinost koja vue korijenje iz biblijske
tradicije, je tijelo sainjeno od ljudskih tijela kao to se to moe vidjeti na
naslovnici prvog izdanja iz 1561. Tijelo veoma slino Arimboldovim
portretima, ije su odlike sainjene od razliitih figura ili predmeta
organizovanih na takav nain da ljudskom oku prikau iluziju potpune
cjeline. Arimboldovi portreti ustvari prethode ukusu epohe koja osjea
potrebu da pronae izgubljeno jedinstvo, prikupljajui i rasporeujui
razliite drutvene segmente, koristei ih u skladu sa njihovom
funkcionalnou zarad konstrukcije ravnotee, koja nije vie prirodna
nego humanizirana. Drugim rijeima: ravnotee prilagoene potrebama
ovjeka da ujedini sile i poini ih zakonima koji omoguavaju stvaranje
civilizovanog drutva.
lanak Carla Bordonija objavljen 12. 3. 2013. u magazinu S.E.J.

An article by Carlo Bordoni that was published in the Social Europe Journal on 15
March 2013.
3
U ovom lanku termin modernost i njegove izvedenice odnose se na period koji je
uslijedio poslije srednjeg vijeka, kada je nastupio otklon od feudalizma ka kapitalizmu,
industrijalizaciji, eri razuma, stvaranja drave i svih njenih sastavnih institucija. Op.
prev.
1
2
PREGLED
251
Prevazivi prirodni koncept drutva, Hobbes naglaava

vjetaku prirodu svog ostvarenja: Umijee ide jo dalje oponaajui
ovjeka, to umno i najizvrsnije djelo prirode. Jer umijeem je stvoren onaj
veliki Levijatan, nazvan zajednicom ili dravom (na latinskom Civitas),
koja nije nita drugo do umjetni ovjek.
Stoga je Levijatan cjelina sainjena od mnotva ljudi, iji je
zadatak da odravaju sve vitalne funkcije, gdje svako pri tom ima
drugaiji zadatak u ovisnosti od poloaja na kojem se nalazi i
funkcionalnosti sloenih mehanizama koji opet ovise o uniformnosti i
preciznosti kojom svako obavlja svoju dunost. Sveukupna preciznost
cjeline koju osigurava glava (Levijatanova dua), drugim rijeima via
volja vladara stoji iznad to porijeklo rijei jasno objanjava. On
donosi odluke, usmjerava, pokree i odreuje postupke te cjeline u svaije
ime. Svaki lan ima da se prilagodi toj vioj volji, inae se javlja rizik od
kolabiranja itavog sistema.
Potpuna primjena principa drutvene solidarnosti koji je temelj
svakog drutva moe se pronai unutar ovog inovativnog i izuzetnog
uvida u modernu dravu, mada je geslo svi za jednog, jedan za sve
suptilno protumaeno iznova (uz tananu semioloku izmjenu koja nije ba
uvijek shvaena), ne toliko u vezi s pojedincem, koliko sa jedinstvom
cjeline. Jasno je da je drava ta koja prua sve i isto tako ona koja oekuje
od svakog da uestvuje u njenom podupiranju (bilo putem odbrane ili
razvoja). Novo moderno bie posjeduje nadljudsku snagu, mnogo veu od
one kojom su raspolagali razliiti tradicionalni sistemi vladavine; mnogo
jau jer ne ovisi o boanskom ukazu, nasljeivanju moi ili njenom
nametanju silom, ve na volji svakog pojedinca. Ili barem na volji veine,
uvodei time drugu posljedinu identifikaciju moderniteta delegiranje
moi putem mehanizama zajednikog predstavljanja. Identifikaciju
poznatu pod pojmom predstavnika demokratija.
Iz suoavanja s ovakvim razmiljanjem, jasno je da je moderna
drava od svojih poetaka kroz tijelo Levijatana ve sadravala sebe u
vidu omasovljenja, znaajnog sredstva potiskivanja pojedineve
autonomije, naspram oktroiranja ekonomske slobode srednje klase, koja
je imala doputenje da se upusti u proizvodne i trgovake aktivnosti na
vlastiti rizik. Ako ova suprotnost pojmova izgleda neobjanjivo i
nedosljedno sa zahtjevom za kompaktnou Levijatana, ona se pojavljuje
na povrini im klasicistika priroda moderne postane oita, umjesto da
bude legitimna i na svoj nain koherentna. Drugim rijeima: svi oni (a oni
su nadmona veina) koji nemaju prilike, volje niti sredstava sa doprinesu
ekonomski, kulturnim i graanskim razvojnim procesima drave, sami
252
PREGLED
sebe ograniavaju samo na izvravanje graanske dunosti. To se svodi

na obavljanje daljih aktivnosti u svom polju strunosti, to pak oznaava
zajedniki rad na osiguravanju snage, odbrane, odrivosti, svih usluga,
slubi, dunosti neophodnih za svaiji opstanak, ukljuujui tu i
privilegovanu manjinu. Njihova korisnost je kamen temeljac, te iz ovih
razloga, mora biti zagarantovana po svaku cijenu, ili putem ubjeivanja ili
putem sile, tako da drava preko svojih aktivnih lanova
(poduzetnika, poslovnih ljudi, intelektualaca i voa) moe napredovati.
Nije iznenaujue to se politika veine industrijalizovanih
zemalja, ponajprije Engleske, istog trena prihvatila otklanjanja drutvene
otuenosti, ciljajui na siromane, nezaposlene i beskunike koji su se
okupljali na rubovima industrijskih gradova. Razliiti zakoni o sirotinji
koji su se smjenjivali u periodu od XVI do XIX vijeka, nisu se toliko
trudili da ih nahrane i zbrinu u duhu kranskog milosra to je Crkva
dotad inila, ve da ih reintegriu u proizvodni proces. Te su grupe dobile
dostojanstvo zaposlenja, ne na humanitarnoj ve na drutvenoj osnovi, da
i oni mogu doprinijeti sveukupnom napredovanju drutva na njihov
skromni nain, bez da budu na teretu zajednice.
Tako je njihovo odreenje preusmjereno na fabrike, gdje se od njih trai
da vre obavezan rad, umjesto na utoita ili oronula sklonita kojima su
parohije upravljale. To je jedan vid jeftine radne snage koja ima svrhu da
povea zaradu i smanji proizvodne trokove u pomaljajuoj industriji.
Napredak sam od sebe lei u rukama nekolicine ljudi i u rtvi koju
su podnijeli svi ostali u ime zajednikog dobra. Drutvena diferencijacija
je stoga umetnuta u princip modernosti koji je hrani, razdvajajui
rtvovane one osuene da vre vitalne funkcije Levijatana, od onih
koji doprinose na drugi nain, a koji imaju privilegiju da ive boljim
ivotom. Sasvim je jasno kako iz ovog potie princip predstavnike
demokratije. Jednostavno zbog temeljne dunosti koju mora obavljati,
osiguravajui time kontinuitet drave, veina moe jedino delegirati
svoju mo donoenja odluka na ostale koji imaju vie iskustva i koji su
posveeni ovom zadatku.
Kao to primjeuje Ruso, manjkava demokratija, zasnovana na
djelominom prenoenju individualnih sloboda onih koji su njeni graani
i time navedeni na bespogovorno izvravanje svojih dunosti i funkcija,
ne moe biti izuzeta od paralelizma sa samim tijelom Levijatana.
Propitivanjem ovog apsolutnog principa, djelomino je odreen kraj
moderne drave. Drskost da se kritikuje ponaanje izvrne moi njeno
odbijanje da se delegira individualna mo ukoliko nema mogunosti da se
PREGLED
253
ista nadzire je izvorni grijeh prevage sebstva koje dovodi u opasnost

ravnoteu koja je muno ostvarena prije tri vijeka.
Drava je moan upravljaki aparatus modernih nacija, koji se
uspostavio jo u ranom XV vijeku i odmah pokazao svoju sposobnost
odravanja kontrole nad ratrkanim stanovnitvom kojem je nedostajao
identitet nastao u feudalizmu. Thomas Hobbes predosjea stvaranje
moderne drave u djelima De Cive iz 1642. i Levijatan iz 1651, gdje
mnotvo ratrkana rulja postaje stanovnitvo ujedinjeno s vladarom
pokoravajui se njegovoj moi ujedinjenja. Zajedno s vladarom koji ga
zastupa narod postaje jedno. No, narod se djelomino odrie svoje
autonomije i prerogativa slobode u korist zatite koju prua drava.
Moderna drava je nastala iz ovog ugovora izmeu masa i vladara
s kojim ine kohezivnu jedinicu sa kojom se mogu poistovjetiti. Pojmovi
nacije, kulture i tradicije su umetnuti na trajan nain, princip
regionalizacije je potvren kao poveznica s prostorom na kojem se nalazi
privatno vlasnitvo, centar linih interesovanja i porodinog ivota. Sve
ovo uz zajedniki jezik, tradicije, religiju i kulturu pomae
preobraenju mnotva sastavljenog od pojedinaca u vrsto, ujedinjeno
tijelo koje postaje nacija. U zamjenu za garantovanje zakonskih prava,
sigurnosti, javnog reda i slobode da se pojedinac bavi biznisom, moderna
drava uspostavlja jasne obaveze plaanja poreza i vri drutvenu
kontrolu izmeu redova.
Gruba i formalna prilikom svoje prve primjene, ona postaje
rafiniranija sa osnivanjem arhiva, gruntovnica, registratura, katastara i
matinih ureda. Nasilno ugnjetavanje napadne drave je zamijenjeno nita
manje napadnim uslovljavanjem jedinstvene misli, to je postignuto
putem TV-a i ostalih mas-medija, iji je oblik komuniciranja od vrha ka
dnu od jednog ka mnotvu jednosmjerno potvrdio masifikaciju i
verifikaciju svijesti ak i sa jaim posljedicama. T. W. Adorno je s
pravom kritikovao uslovljavajui sistem kojim je upravljala industrija
kulture (pojam koji je on imenovao mas-kulturom), sa pojavom
kratkotrajnih umjetnikih vrijednosti koritenih jedino u svrhu podrke
trita.
Prema tome moderna drava je roena kao krajnje nedemokratsko
tijelo. Ugovor najsliniji nabijenom revolveru uperenom u glavu nije
mogue dovesti u pitanje, niti raspravljati o njemu. Vladar ima apsolutnu
mo kada je u pitanju mo odluivanja koja dolazi od bjanko
delegacije. Oni su ti koji su ve intenzivno preispitani uzevi u obzir
prepoznavanje osobnih prava i poduzimanja poteza, da uivaju u svim
uslugama koje drava nudi. U zamjenu za te beneficije, graani su se
254
PREGLED
odrekli svog autoriteta i autonomije, u zamjenu za obaveze kao to je

plaanje poreza, obavezno sluenje vojske u sluaju rata, potivanje
zakona i nametnutih odredbi. Nigdje do sada nema demokratije. Postoji
samo via instanca moi (moderna drava) sa svojim organizacijskim i
funkcionalnim potrebama i sposobnostima odravanja svojih podreenih i
vladara.
Za razliku od moderne demokratije, gdje su kod Hobbesa vladar i
drava ujedinjeni, danas postaje sve tee prepoznati dravu unutar
heterogenog skupa predstavnika. Predstavljanje je ovdje podijeljeno,
nema vie samo jednog vladara, ve iroki niz delegata koji tvore
demokratsku dravu. Lake je poistovjetiti se s jednim od njih, nego sa
nizom izabranih predstavnika koji imaju zadatak da budu drava, ak i
onda kada nisu dio veine i kada se bore protiv njenih odluka. U drugu
ruku, ako su svi delegati drava lino, onda to samo po sebi opravdava
potekoe u razlikovanju izmeu jedne stranke i ostalih, izmeu veine i
opozicije. Oba se kreu unutar istog sistema, oba su drava, dok je
uklonjena ideoloka razlika, koja ih je sve donedavno krasila, izbrisana
zauvijek iz historije.
S engleskog preveo: Mirza erkez
PREGLED
255
256
PREGLED
Prikazi i osvrti / Reviews and Comments
PREGLED
257
258
PREGLED
Enes Durmievi
UDK 821.163.4(497.6)-94(049.3)
KNJIGA INTELEKTUALNE DOSLJEDNOSTI 1
THE BOOK OF INTELLECTUAL CONSISTENCY 2
Povijest opravdava one koji govore istinu, a ne one koji vladaju

The history vindicates those who speak the truth, not those who
govern...
Erich Fromm
Saetak
Tekst je prikaz knjige Mustafe Imamovia Knjiga pamenja (University press
Izdanja Magistrat, Sarajevo, 2013, str. 617).
Summary
The text offers a review of the book The Book of Recollections by Mustafa
Imamovi, University press Magistrat Edition, Sarajevo, 2011, 617 pgs.
Zbornik tekstova, objavljivanih tokom vie od etiri decenije,

autora Mustafe Imamovia, profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu u mirovini, nastavak je, na neki nain, sline publikacije istog
autora i izdavaa pod naslovom Knjige i zbivanja, objavljene 2008.
godine.
Ona predstavlja neku vrstu hronike autobiografskog karaktera ali i
Imamovieve reakcije na drutvena dogaanja i pojave oko njega, jer on
ima hrabrosti da se slui vlastitim razumom, kako su to voljeli rei
prosvjetitelji. Zato hrabrosti?! Zato to Imamovi ne pie po narudbi, ne
pie ono to bi politiki reim volio uti, on u vrijeme prokazivanja i
moralnog diskreditiranja i ekskomunikacije svakog neistomiljenika,
progona dravnih neprijatelja, pie po vlastitoj savjesti, kritiki
Tekst je prikaz knjige Mustafe Imamovia Knjiga pamenja, University press Izdanja
Magistrat, Sarajevo, 2013.
2
The text offers a review of the book The Book of Recollections by Mustafa Imamovi,
University press Magistrat Edition, Sarajevo, 2013
1
PREGLED
259
preispituje stvarnost, vjerujui vie svome umu i svakodnevnom iskustvu,

nego zvaninoj istini koja se promovira kao kolektivna (dravna,
partijska) vrijednost. Na taj nain Imamovi odbija da rtvuje vlastitost,
uprkos vunenim vremenima i mogunostima ekskomunikacije.
Tenja za istinom stjee se u procesu socijalizacije svakog ovjeka, u
njegovoj akulturaciji, jer nagon za istinom nije uroen. U protivnom, svi
bi ljudi uvijek govorili istinu. Imamovi zna da nije dovoljno samo
pamenje, ono slui da bi se razumno i umno ivjelo i radilo, ali je vano
i logiko i kritiko miljenje. Povezivanjem pamenja i logikog i
kritikog miljenja doseemo do novih znaenja injenica i podataka koje
pamtimo. Svaka spoznaja ne vrijedi ako istovremeno ne doprinese naoj
samospoznaji. Otuda i dolazi uvena izreka koju citiraju svi historiari u
vie varijanata: Ko nije spoznao svoju prolost, osuen je da je ponovi!
Historija se i izuava da bi se mogle iznai alternative ljudskom
djelovanju, ili kako se to lijepo kae u tradiciji Bonjaka, da iz historije
treba uzimati ibret (pouku). Onda je sasvim logino da drutvo (narod)
koje ne pamti svoju prolost lii na ovjeka koji ne zna, ili se ne sjea ko
je, ta je i odakle je?
Poto je postmoderno miljenje promoviralo krizu istine i svih
univerzalnih vrijednosti i ideja zbog mnotva vrijednosnih i saznajnih
orijentacija, stoga se istina ne moe otkriti analizom historijskih izvora,
jer svaki historiar te izvore tumai i razumije na razliite naine u
zavisnosti od njihovog socijalnog porijekla, drutvenog poloaja, interesa,
elja itd. Otuda postmodernistiki historiari konstruiraju u vie virtuelnu,
nego stvarnu sliku prolosti, dokazujui da je mogue oblikovati vie
razliitih slika o prolosti na osnovu istih historijskih izvora.
Jasno je da se historijski dogaaji mogu shvatiti i razumjeti s
obzirom na teoriju, na historijske izvore i na interese. Meutim, poto je
prolost ostvareno vrijeme, ona je dovrena kao dogaanje, ali ne i kao
saznanje, jer historiar u svoju priu unosi svoje pojmove, teorije,
mjerila, svoje vrijednosti. Piui ovjek ostavlja svoje sumnje i drugim
ljudima, da bi ih i oni mogli doivjeti i preivjeti. Imamovi u svoje
tekstove unosi svoje miljenje, svoj stav, ne podravajui bilo iju
stranu, zasnivajui svoje sudove ne samo na naunom istraivanju, nego
i na etici, jer on zna da dobri historiari ne pripadaju nikome, osim
historiji. Ljudi se esto slau u pogledu injenica, ali jo ee razilaze s
obzirom na tumaenje tih istih injenica.
Ako se ima u vidu da je prvi tekst u ovoj Knjizi pamenja
objavljen 1964, a posljednji 2006. godine, a svi tekstovi objavljeni u
izvornom obliku bez bilo kakvih lektorskih ili urednikih intervencija
260
PREGLED
(ak je zadrana i ekavica u tekstovima koji su objavljeni u beogradskim

asopisima), onda je sasvim jasno da Imamovi nema problema sa
svojom bibliografijom koja ne iziskuje nikakvo retuiranje, koje bi rado
izvrili mnogobrojni autori labilne moralne strukture na prostoru bive
Jugoslavije. On u svojim tekstovima ne nosi nikakav ideoloki prtljag,
kojeg bi se rado odrekao u svom zrelom dobu. I mladi i stari
Imamovi su jedno, kontinuitet je potpun. Otuda s punim pravom
moemo kazati da on potvruje misao da su vrlo retki istoriari za sva
vremena, a previe je onih za sve reime (Andrej Mitrovi).
Prvi tekst (objavljen 1964. godine) pod naslovom Pre pedeset
godina jula 1914. poeo je I svetski rat, sa podnaslovom Zato je
poelo?, Imamovi zavrava rijeima:
Nesumnjivo je da su nacionalizam i ovinizam pola stolea pred rat,
postojali u razliitim oblicima i pod razliitim imenima u svim evropskim
zemljama. esto, on je bio samo politiki plat, koji je pokrivao
ekonomsko-imperijalistike aspiracije (str. 4).
ta dodati nakon skoro pola stoljea od objavljivanja ovog teksta i
nakon naih bosanskohercegovakih, a posebno bonjakih iskustava u
agresiji na Bosnu i Hercegovinu 19921995. godine: Evropa je i dalje
bolesna i neizlijeena od nacionalizma i ovinizma! Uprkos jo jednom
svjetskom ratu!
Imamovi svoje stavove gradi imajui u vidu samo vlastitu
savjest, pa u tekstu Arapi i Jevreji, koji je i napisan povodom arapskoizraelskog rata 1967. godine, kae:
Danas prisustvujemo manje ili vie otvorenom sukobu izmeu Izraela i
arapskih zemalja koji moe imati teke posledice za svetski mir. To je
sukob dva naroda, Jevreja i Arapa, koji su prisiljeni da ive zajedno.
Meutim, sukob Jevreja i Arapa nije proistekao iz njih samih, nego im ga
je nametnula buroaska Evropa i posledica je istorijski neopravdanog i
vetakog reavanja takozvanog jevrejskog pitanja. Buroaska Evropa je
reila jedan svoj problem na raun Arapa, i time izazvala sukob dva
naroda koji su vekovima iveli u miru ... (str. 23).
Na kraju teksta autor poentira: Kako B. Rasel kae, Arapi su u
mranom srednjem veku koji se utkao izmeu antike i renesanse,
sauvali, 'aparat civilizacije obrazovanje, knjige i uenu dokolicu' i time
dali 'podsticaja Zapadu kada se ponovo digao iz varvarstva'. Trebalo bi
zato da Evropa i Amerika neto i vrate Arapima, pogotovo to su ih i
materijalno dosta eksploatisali. Ako nee da im prue aktivnu pomo,
neka im ne prave smetnju njihovim naporima da izau iz bede i
zaostalosti (str. 32).
PREGLED
261
I danas, nakon etrdeset pet godina, sve na Bliskom istoku je sve

gore. Politiki procesi izmeu Arapa i Izraela ne samo da nisu makli sa
mrtve take, nego je pozicija Palestinaca loija nego te, 1968. godine;
Izrael sve jai, a Amerika i Evropa sve licemjerniji. A Bosanci (i
Hercegovci) i dalje ekaju da im meunarodna zajednica (a to je Amerika
i Evropa) reintegriraju Bosnu, sankcioniraju ratne zloince i ratne
profitere i civiliziraju njihove korumpirane politiare. Historija, oito
nama nije uiteljica ivota!
U samo predveerje uvenog Sarajevskog procesa iz 1983.
godine, koji je ozbiljnim analitiarima bio veoma jasan znak da je
jugoslavenski politiki sistem zapao u veoma teku krizu i da e Bosna i
Hercegovina biti najkrvavije poprite raspleta, Imamovi veoma hrabro u
tekstu Panislamizam i 'panislamizam' raskrinkava iskonstruirane
optube o irenju takvih ideja meu Muslimanima (Bonjacima). Svaki
interes za bonjaku kulturu, njihov drutveno-politiki razvitak, njihovu
ravnopravnost i emancipaciju ovom naljepnicom elio se preduprijediti,
da bi Bonjaci u nekom buduem raspadu zajednike drave bili laki
plijen susjednih hegemonistikih politika. Nakon ovog Imamovievog
teksta i vrlo uvjerljivog elaboriranja ove teme i njenog smjetanja u
prolost (... slobodno se moe rei da danas panislamizma u njegovom
istorijskom znaenju nema ni u svijetu niti kod nas, jer je kao i svi drugi
pan-pokreti odavno prevazien..., str. 227), gotovo je prestala svaka
manipulacija i izmiljene optube u tadanjoj jugoslavenskoj,
nacionalistikoj tampi i publicistici.
italac na stranicama ove knjige moe nai preko pedeset
tekstova. Mnogi predstavljaju istinske studije o odreenom pitanju, meu
kojima se istie agrarno pitanje, islamski koncept drave, seoske opine,
historija Sarajeva i Banje Luke, stvaranje jugoslavenske drave,
ZAVNOBiH, bonjaka dijaspora, bonjaki identitet, historija genocida
nad Bonjacima, Moljevievo Naertanije, Sandak, bonjaki kulturni
preporod, jugoslavenstvo kao srpstvo, politiki identitet Bosne i mnogi
drugi lanci.
Posljednji tekst u ovoj knjizi (objavljen 2006. godine) U krugu
turske magije: Islam, muslimani i udbenici historije u Bosni i
Hercegovini Imamovi zavrava rijeima:
Nakon 11. septembra 2001. islam se u svijetu praktino naao pod
opsadom, ispod koje nisu izuzeti ni bosanski muslimani. Bauk islamskog
terorizma koji krui Zapadom, na Balkanu je zloupotrijebljen kao jedno
od opravdanja za genocid nad bosanskim muslimanima. Srpski i hrvatski
nacionalisti rado u svojim istupima pred zapadnom javnou istiu da su
262
PREGLED
oni odavno prije 11. septembra znali i prepoznali islamsku opasnost, pa su

je morali svim sredstvima zaustaviti. U tome im ide na ruku opskurnost
jednog dijela muslimanskog politikog i vjerskog vodstva u BiH, koje je
manje-vie pasivno posmatralo penetraciju raznih islamistikih sekti koje
svojim agresivnim nastupom dovode u pitanje tradicionalni bosanskomuslimanski identitet. Sve to u krajnjoj liniji predstavlja opasnost, ne
samo za duhovni, nego i fiziki opstanak bosanskih muslimana (str.
601).
Jasno, tano i precizno. Onako kako je i rekao veliki njemaki
historiar, Leopold von Ranke: Kako se stvarno desilo!
PREGLED
263
264
PREGLED
Sran unica
UDK 003.6.079 : 323(497.6)
MOJ GRAD I MOJA ZEMLJA

MY TOWN AND MY COUNTRY
Saetak
U ovom radu autor eli pokuati dati jedan iri pregled znaenja i simbolike
etno-vjerskih grafita, pop-nacionalistikih parola, bedeva, stikera, natpisa na
majicama, ikonografije i akata u Banjoj Luci i RS, a u svjetlu djelovanja etnopolitike elite RS, iji je centar upravo Banja Luka. Cilj je prezentovati relacije
izmeu ovih poruka plebsa i poruka koje odailje elita u RS i pokuati ukazati na
smjer u kojem se kreu ove relacije u posljednjih 6-7 godina, smjer u kojem se
mijenja politiki kontekst u kojem se etno-vjerski grafiti i pop-nacionalistike
parole i akti produciraju i konzumiraju u Banjoj Luci i RS. U tom smislu, autor
eli da ukae zato se ovi grafiti, parole i akti u RS posljednjih godina sve manje
mogu proizvoditi i itati samo u kontekstu posljedica rata i etnikih
podjela bh. drutva, a sve vie u kontekstu nacionalistike diktature etnopolitike elite RS, sa znaajnim elementima faizma koji jaa.
Autoru nije cilj da dokae da su etno-vjerski grafiti i druge pop-nacionalistike
poruke plebsa faistike same po sebi, ve da dobijaju znaajne osobine
faistikog konteksta kako se etno-politika elita RS sve vie i sve vre oslanja
na graanski rat, ratne steevine, etniki oiene teritorije, Dejton i
pokuava ih osvjeavati nategnutom kulturnom i ratno-emancipatorskom
tradicijom RS, novom neoliberalnom retorikom, novom normalnou, novom
konstelacijom odnosa u Evropi i svijetu, novim strahovima i zaboravom
prijeratnih iskustava Bosne i Hercegovine. Takoer, autoru nije cilj da prikae
da je itav srpski narod sa kojim se identificiraju autori etno-vjerskih grafita i
drugih pop-nacionalistikih poruka i pripadnici etno-politike elite faistiki,
genocidan ili orijentiran ka nacionalistikoj mrnji i faizmu. Nije ni cilj da se
prikae istorija i kulturna tradicija Srba u Bosni i Hercegovini, ratovi i ustanci u
kojima su uestvovali (kao i drugi narodi Balkana), kao determiniran tok
dogaaja koji neumitno vode ka nacionalizmu, etnokratiji i faizmu.
Cilj istraivanja ove teme, metod i konceptualni okvir su znaajnim dijelom
motivisani potrebom da se ukae razorno djelovanje etno-politike elite u
Republici Srpskoj, elite koja ve deceniju i po vri surovo i distorzivno politiko
eksploatisanje bogate i istinski vrijedne istorije i tradicije srpskog naroda koji se
ni po emu ne razlikuje od drugih, koji je kao i drugi narodi ivio, stvarao,
PREGLED
265
ratovao, doseljavao i odseljavao na i sa prostora Banje Luke, Bosne i

Hercegovine i bive Jugoslavije. Cilj i elja autora je da osvijetli naine
elitistikog i politikantskog iskrivljavanja prolosti zarad sebinih i
partikularnih interesa sadanje politike i ekonomske elite i lidera u RS. Ovakvo
ponaanje elite u RS prijeti da dugorono oteti skoro svaki smisao, svaku
vrijednost, ovjenost i znaaj kulturnog naslijea srpskog naroda i njegovih
pravoslavnih i slavenskih predaka u Bosni i Hercegovini i Srbiji; prijeti da uniti
svako sjeanje na kulturu suivota i tradiciju zajednikog ivljenja, zajednike
istorije i tradicije, naroito sjeanja na otpor bosanskohercegovakih naroda
protiv faizma u II sv. ratu; prijeti da obezvrijedi svaku od stotina hiljada rtava
faistikog terora u NDH i cijeloj bivoj Jugoslaviji. Slino ponaanju srpske
elite u RS, mogue je identifikovati dijelove i akte etno-politikih elita Bonjaka i
Hrvata u BiH koje graanima nameu sline nategnute, iskrivljene i nenaune
predstave o etno-politikoj tradiciji hrvatskog i bonjakog naroda u BiH. Mada
bi istraivanja o natezanjima i pariranju izmeu razliitih predstava o
tradiciji, istoriji i kulturi BiH i njenih naroda, koje kreiraju bonjaka, srpska i
hrvatska etno-politika i intelektualna elita u BiH, moda bila zanimljiva, ovaj
rad nema namjeru da se time bavi.
Autor je odabrao ba ovu temu i ba grad Banju Luku, jer je i sam srpskog
porijekla, iji su preci ivjeli na prostorima Banje Luke, Bosanske krajine, BiH,
Lik, i drugih krajeva nekadanje Jugoslavije. Sam autor se rodio u Banjoj Luci,
gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju, Pravni fakultet i gdje sada radi i ivi.
U tom smislu, ovaj rad predstavlja pokuaj razotkrivanja zabluda i mitova koje
elita namee graanima, pripadnicima srpskog naroda u autorovom dvoritu;
razotkrivanja naina na koji elita zloupotrebljava ljudske emocije, ve kreirana
nacionalna osjeanja i kolektivno sjeanje i radikalizuje plebs do eljenog
stadijuma u kojem se totalitarne i faistike poruke elite mogu pravdati
raspoloenjem masa, a protekom vremena se vie ne moe razabrati ta je prvo
nastalo: poruka elite ili poruka plebsa.
Kljune rijei: simbolika etno-vjerskih grafita, pop-nacionalistike parole,
bedevi, stikeri, natpisi na majicama, ikonografija, etno-politike elite
Summary
The authors intention behind producing this paper is to present a wider picture
of the meanings and symbolic of ethno-nationalistic graffiti, pop-chauvinist
slogans, badges, stickers, Printed T-Shirts, iconography and acts in Banja Luka
and RS in the light of the RS ethno-nationalistic elites activities operating
exactly from Banja Luka and using it as their hub. The aim is to present the
relation between these signals repeatedly dispatched by common populace and
signals dispatched by the RS elite and try indicating the direction to which these
relations have been veering in for previous six to seven years. The direction
author attempts to indicate concerns the changes within the political context in
266
PREGLED
which the ethno-religious graffiti and pop-chauvinist slogans are consumed in

Banja Luka and RS. To that extent, author wants to identify reasons why, up to
recently, those graffiti, slogans and acts could be less and less interpreted as
produced and read in the context of war consequences and ethnic
divisions of the B-H society, but rather within the increasing context of
nationalist dictatorship as set up by the RS ethno-nationalistic elite with notable
fascist traits that keep gaining in power.
Authors objective is not proving how the ethno-religious graffiti and other
common populaces messages are of fascist nature per se, but to prove how they
keep gaining the notable features of fascist context, how does the RS ethnonationalistic elite increasingly count on the civil war, war gains, ethnically
cleansed regions, Dayton and make attempt of injecting new blood in that
groundwork by the means of stretched RS cultural and wartime tradition in an
emancipatory manner, new neo-liberal rhetoric, new state of normality, new
power relations in Europe and the world, new fears and forgotten BiHs pre-war
experience. Furthermore, authors goal is not outlining the entire Serb
population, with whom the ethno-religious graffiti and pop-chauvinist slogans
producers and ethno-political elites members equate with, as prone to the
fascism, genocide or the dissemination of hatred and fascism. The authors aim
is not either to outline the history and tradition of B-H Serb population, the
uprisings and rebellions in which they participated (just like other Balkans
peoples) as predetermined chain of events unavoidably leading to the
nationalism, ethnocracy and fascism.
The method, conceptual framework and purpose of examining this subject is
partially motivated by the need to point out the devastating impact of the ethnopolitical elite in the Republic of Srpska the elite which has been brutally and
distortionally exploiting for a decade and a half the rich and authentic histories
and traditions of the Serb people the people without any considerably varying
from other, the people who was living, creating, fighting wars, settling at and
moving away from the Banja Luka area, Bosnia and Herzegovina and former
Yugoslavia. The authors wish and intention is to cast a light at ways of elitist
and petty political perverting of past an account of small minded and specific
interests of the current political and economic elite and leaders in RS. Such
behavior as displayed by the RS elite could inflict the lasting damage to the
general sense, entire set of values, humaneness to the cultural heritages
importance of the Serb people and their Orthodox and Slavic roots in Bosnia
and Herzegovina and Serbia. It threatens to destroy the entire coexistence
cultures recollection and the tradition of living together, common history and
traditions. It is a particular threat to the recollecting of B-H peoples resistance
that was put up against the WW II fascism by devaluating every of hundreds of
thousands of NDH fascist terrors victims and all victims in former Yugoslavia.
The similar behavior, as displayed by the RS elite, can be traced and identified
at B-H Bosniak and Croat ethno-political elites in their activities which force
PREGLED
267
similar overstretched, convoluted and non-scientific ideas related to the ethnopolitical tradition of the B-H Croat and Bosniak peoples. Although a research
examining the overstretched and warding off among different notions of
tradition, history and culture of BiH and her peoples as produced by B-H
Bosniak, Serb and Croat ethno-political and intellectual elites might have been
intriguing, this very paper has no intention of covering it.
The author has selected this very matter and the very city of Banja Luka because
he himself is of Serb origin, whose ancestors lived in the area of Banja Luka,
Bosnian March (Bosanska Krajina), B&H, Lika and many other areas of former
Yugoslavia. The author himself was born in Banja Luka, completed there
primary and secondary education, and graduated from the Faculty of Law in
Banja Luka, where he works and lives. In this respect, the paper makes an
attempt to debunk delusions and myths which the elite forces upon people,
members of the Serb people in the authors backyard. The attempt to debunk
the ways in which the elite takes advantage of peoples emotions, previously
formed national sentiment and collective memory, and ways of radically
charging the common populace to induce the desired stage which perfectly fits
the justification of the elites totalitarianism and fascist messages by the masses
inclination, whilst it becomes impossible, as time goes by, to make a clear
distinction whose message came first: the elites or the common populaces one.
Keywords: ethno-religious graffitis symbolic, pop-chauvinist slogans, badges,
stickers, Printed T-Shirts, iconography, ethno-political elites etc.
Uvod
Ovaj rad istrauje, paralelno, materijal koji u stvarnom i
virtuelnom svijetu produciraju stanovnici gradova i naselja u RS (i koje za
potrebe ovog rada zovem poruke plebsa) i materijal u produkciji
zvaninih politikih i drutvenih institucija (ustav i zakoni, vlada,
skuptina, partije, politiki, drutveni i boraki lideri, kulturne
organizacije i dogaaji), pokuavajui ih staviti u odnose iz kojih se moe
itati ukupni politiki i drutveni kontekst u kojem se poruke plebsa
proizvode i konzumiraju.
Izvori materijala su dijelom lino prikupljeni, fotografisani,
posmatrani i analizirani tokom proteklih 5-7 godina, a dijelom su rezultati
istraivanja interneta i linog ivotnog iskustva autora. U tom smislu,
autor je fotografisao i prikupljao etno-vjerske grafite na ulicama grada
Banje Luke, ali i drugih gradova u RS (Istonog Sarajeva, Zvornika,
Bijeljine, Laktaa i dr.) i, manjim dijelom, Srbije. Poruke plebsa u ovom
radu su izbor najglasnijih, najzastupljenijih i najpopularnijih
268
PREGLED
nacionalistikih grafita, parola, bedeva, stikera, natpisa na majicama,

ikonografije, akata i drugih poruka mrnje koje su se ule i deavale na
ulicama, sportskim i kulturnim dogaajima i spektaklima u Banjoj Luci,
Prijedoru ili Beogradu, a koje je autor lino posmatrao ili o njima
saznavao iz medija i od uesnika. Dio materijala koji se odnosi na poruke
elite je rezultat prikupljanja materijala o spomenicima, nazivima ulica i
trgova u Banjoj Luci i istraivanja medijskih izjava, natpisa, ustava i
drugih propisa RS, javnih dogaanja i spektakala i zvaninih, stranakog
marketinga i javno dostupnih stavova partijskih, politikih i drutvenih
institucija i lidera u RS.
Konceptualni okvir
Kao konceptualni okvir ovog istraivanja uzet je rad Umberta Eka
Vjeni faizam 1 iz kojeg su i svi citati koriteni u ovom radu. Iako se
rad oslanja i na interpretaciju djela drugih autora i raznoliko istorijsko
tivo, zbog irine rada i nedostatka vremena, autor se nije mogao dublje
posvetiti njihovoj primjeni na prikupljeni materijal. Autor smatra da je
navedeno djelo Umberta Eka nenadano posluilo kao odgovarajui okvir,
ogledalo u kojem se prikupljeni materijal sam po sebi mogao prepoznati
bez ikakvih natezanja, a u cilju njegove klasifikacije, obrade i ire
prezentacije politikih i drutvenih konteksta u kojem je nastajao.
Naravno, Umbertovi elementi nisu uzeti ba svi, doslovno i pojedinano,
iako su mogli.
Mogua prednost ovakvog koncepta je da je iz ovakvog ireg
pregleda lako odabrati jednu temu i prepustiti se detaljnijem otkrivanju
relacija i dubljem itanju konteksta poruka plebsa. Takoer, ovakav
pristup moe otvoriti puno pitanja itaocu i zajednici i motivisati ih na
dalja istraivanja. Mogui nedostatak je taj da se sve ili pojedine relacije
itaocu uine neargumentovane i nategnute, naroito bez prethodnog
itanja Umbertovog lanka. Takoer, mogui nedostatak je i taj da se
klasifikacija poruka plebsa uini nedovoljno razgranienom i
preklapajuom tim prije to kratki tekst grafita krije iza sebe vie
podtekstova i politikih poruka, sinkretiki stopljenih i teko razdvojivih,
naroito pri pokuaju analize svih njegovih politikih i drutvenih
konteksta, kao to se i Umbertovi elementi vjenog faizma u realnosti
esto pojavljuju u razliitim simbolima tradicionalizma, vjenog rata ili
maizma.
1
Objavljen u New York Review of Books, 22. juna 1995. godine.
PREGLED
269
U osnovi ovog rada i istraivakog pitanja lee dva stara i

povezana pitanja. Prvo je da li su poruke plebsa samo manifestacija
spontanog
graanskog
pop-nacionalistikog
opredjeljivanja
i
konfliktiranja pod uticajem posljedica rata i neisprovociranih i
neevociranih tradicionalnih etnikih mitova, sjeanja i emocija, koje jae
ili slabije ive meu plebsom, ili je nastajanje i itanje ovih poruka pod
snanim i presudnim uticajem etno-politike elite u RS i njihovog stalnog
bombardovanja etnocentrinim i ratnim predstavama, bez kojeg ove
poruke ne bi nastajale u tolikom broju, niti bi imale takav znaaj u
drutvu i izvjetaen politiki kontekst? Ako se odgovori na prvo,
istovremeno se moe odgovoriti i na drugo pitanje, a to je da li se itajui
politiki kontekst grafita i drugih pop-nacionalistikih poruka plebsa
moe zakljuiti da drutveno-politika realnost u RS pokazuje (ili krije)
manje ili vee prisustvo faizma, kako i kakvog?
Background
Banja Luka i okolica kao i mnogi drugi krajevi esto su bili
crossroud vojski, drava, kultura, vjera i naroda. Tu su se sticale ilirske
kulture Mezeja i Japoda uz jako prisustvo Sasa i Kelta, zatim granice
rimskih provincija Panonie i Dalamtie (Castrum, Ad fines, Ad Ladios),
Rima i germanskih i avarskih plemena, pa Istonog i Zapadnog rimskog
carstva, pa franakog i vizantijskog uticaja, prvih slavenskih
srednjovjekovnih kneevina i Ugarske i Vizantije. Banja Luka je bila
blizu tromea slavenskih katolikih, krstjanskih (bogumilskih) i
pravoslavnih velikaa, njihovih dravica i interesa; nala se u trokutu
katolike, otomanske i pravoslavne kulture i vjere u Otomanskom carstvu
i izmeu njega i Habsburga, zatim izmeu Austro-Ugarske i Srbije, pa
Srbije i zajednice SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba), centar Banjalukog
sreza i Vrbaske banovine u prvoj Jugoslaviji i sjedite olimpijskih
rukometaa i boksaa SFRJ i banjalukog korpusa JNA u drugoj. Uvijek
blizu periferije, uglavnom je bila provincija, palanka, karavan saraj, osim
u 16. v. kada je, skoro jedan vijek, bila centar najvie upravne jedinice
Osmanskog carstva, beglerbegluka i 1930-ih kada je bila sjedite Vrbaske
banovine.
Da li zbog raznovrsne istorije, tromea i granica ili zbog svoje
provincijalnosti, Banja Luka (naselje pod tim nazivom prepoznaje se od
1496. godine) je uvijek bila etniki i vjerski arolika varo. Naroito od
otomanskih osvajanja 1527, kada se ustvari moe rei da prestaje
dominatno banjaluko iskustvo grada-utvrde i posredstvom Ferhad-
270
PREGLED
pae Sokolovia poinje novo iskustvo grada-varoi, grada-centra

neega. Dolaze Romi, sefardski Jevreji, Grci, Turci i drugi narodi Istoka
koji su pratili tursku vojsku. To iskustvo intenzivno se proiruje dolaskom
Austro-Ugara 1876, kada sa njima stiu graanski zakonik,
prosvjetiteljske institucije (kole, sudovi, uprava, javna bolnica),
zapadnjaka tehnologija tog vremena (putevi, pruge), ekonomija (prva
preduzea i papirnati novac) i kulturni uticaji (graanske nonje). Dolaze
radi eksploatacije, neko e rei. Ali Banja Luka je ovu eksploataciju
dobro naplatila. Bio je to skok od dvije za pola jedne decenije. Dolaze
Ukrajinci, Poljaci, Slovenci, esi, akenaki Jevreji, Italijani, Nijemci,
Maari, bogate se srpski, hrvatski i muslimanski trgovci i zanatlije,
stvaraju se narodne itaonice i kole, grade crkve. Banjaluka varo ili
arija je uvijek prepoznavala i priznavala svoju arolikost,
provincijalnost i ogranienost. Ko i svaka arija, divila se velikim i
patila. ivjela je uz manje ili vee ispade lokalnih nacionalnih,
tribunskih romantizama i uz obilato importovanje etniko-vjerske
dominacije aktuelnog imperija. Koliko je imperij bio intenzivniji i
krvaviji, toliko je i etno-vjerska dominacija u Banjoj Luci bila krvavija
(hrvatska 19411945, srpska 19911995 i dalje), koliko je imperij bio
etniki bezliniji (Osmansko carstvo), ekonomsko racionalniji (AustroUgarska) ili prihvatljiviji (SHS i prva Jugoslavija), toliko je i ta
dominacija bila tia i manje surova, a otpor umjeren. Drugi sv. rat i mrak
Nezavisne drave Hrvatske su drastino promijenili i smanjili kulturnu i
etniku arolikost Banje Luke. Komunizam je uveo zvanini egalitarizam
i u domenu kulturnog i u domenu etnikog i zamijenio ih partijskom
uravnilovkom. Isprva jako totalitarno, a onda samoupravno. Ne samo
da Banjaluani nisu htjeli, nego esto nisu ni smjeli da se razlikuju u
javnom prostoru. No, to je grad, a na selu je bilo mnogo drugaije, kao u
drugoj dravi. Guranje javnog urbanog izjanjavanja pod tepih
decenijama poelo je stvarati tihi etniki pretis lonac koji je uvijek zavisio
od centrale i njene moi. Na selu je vladala realtivna etnika i vjerska
sloboda, a grad je vikendima i praznicima odlazio na selo po slobodu.
Ruralna sloboda je vrlo tiho i povremeno dolazila u grad. Ali Banja Luka
je, kao i BiH, uprkos surovim etno-faistikim epizodama, povremenoj
dominaciji jednih ili drugih i komunistikom tihom etnikom pretis loncu,
imala karakteristike melting pota, etnikog i vjerskog bukuria koji
jednostavno ivi. On se osjetio u gradovima, naseljima, komiilucima,
vie nego u turom javnom prostoru. No, kada se kontrolisani javni
prostor komunizma, zamjenio demokratskom slobodom govora, iz pretislonca su prvo i najjae poele izlijetati neproivljeni nacionalni
PREGLED
271
romantizmi, neproivljene nacionalne i ruralne frustracije i ponienja,

intelektualne frustracije i margine, a zatim slobodni seljaci, a onda
strah, a onda mrak!
Kako se vremenski udaljavamo od mraka rata, etnikog ienja i
nasilnog homogeniziranja politikih teritorija u BiH, sjeanje na realnost
tih dogaanja sve vie blijedi. Zaboravljaju se sve njegove izopaenosti,
iracionalnosti, kriminalna i profiterska pozadina. Zaboravlja se njegova
politika lukrativnost za tadanje reime, ponajprije paljanski i
beogradski, a onda i zagrebaki. Poslijeratna podjela BiH, entiteti i
kantoni su se u godinama poslije rata prihvatali kao nuno stanje
normalnosti poslije krvoprolia, neto kao vis major, interes monih.
Graani natopljeni scenama nasilja, krvi, smrti i straha, hipnotisano su
prihvatali takvo kakvo jeste stanje, uz parole dobro je samo da nema
rata, poetnike kurseve demokratije i potroake kulture. Meutim,
ratna, isto etnika podjela i funkcionisanje politikih elita entiteta i BiH
nije se mogla dugo odravati samo na tim poratnim predstavama, ratnim
sjeanjima i strahu, uz malo hljeba i igara. Ubrzo su se zaeli integrativni
procesi koji su se oslanjali na Dejton, neoliberalistiku demokratiju,
liberalnu ekonomiju, sjeanje na prijeratni ivot i sud u udaljenom Hagu.
Da li su to bili pravi temelji? Ekonomija, trgovina, saobraajne tablice,
zajedniki dokumenti, zajednike institucije, povrat imovine izbjeglim
osobama, prisustvo NATO snaga i procesi u Hagu krajem 1990-ih i
poetkom 2000-ih otvorili su meuetniku razmjenu iskustava, graanski
dijalog, doveli do poetka objektivizacije rata i poeli su izbljeivati
meuentitetske granice. Jo uvijek prisutno i nostalgino sjeanje na
zajedniki ivot prijeratne Banje Luke, BiH i Jugoslavije i kontrastno
sjeanje na bijedu i prljavtinu rata samo je doprinosilo integrativnim
procesima. To sjeanje na profiterstvo, kriminalnu pozadinu rata i ratne
zloine je bilo pokreta banjaluke graanske mini revolucije 1997.
godine, koja je zbacila SDS-ovu ratnu elitu i utjelovila novu poziciju u
liku Biljane Plavi i Milorada Dodika. U jednom momentu inilo se da
e se uspjeti pribliiti stavovi Banje Luke i Sarajeva. Meu plebsom tih
godina su provejavala osjeanja nostalgije, elje za starom
normalnou, gnuenja i odbacivanja rata, a rat je bio loe sjeanje bez
iega herojskog u sebi. esta uzreica meu plebsom je bila: mijenjam
RS za omanji vajcarski kanton. Osjealo se da je politika elita RS bila
vie spremna na stvarno pomirenje, zajedniko pisanje istorije,
kompromisno i kooperativno jaanje BiH i kroz praksu i kroz simbole.
Uspjeh petooktobarske revolucije i figura Zorana inia u Srbiji,
priznanje odgovornosti za zloine Biljane Plavi i institucionalno
272
PREGLED
priznanje zloina u Srebrenici davali su ekstra push klimi povratka na

normalu. Ali nacionalistika raspoloenja su jo dominirala u tihoj
stvarnosti i osjealo se da veina graana i politike elite, naroito
generacije 40-ih i 50-ih, nisu do kraja ili iskreno doivjeli katarzu, niti su
znali ta hoe. Srednji sloj se samo lelujao na nedefinisanim politikim
vjetriima, podijeljen izmeu razliitih iskustava doljaka-izbjeglica i
domaih, urbanog i ruralnog, komunjara i etnika, dominantnih
politikih stavova zapadne i istone RS, graanina/ke i Srbina/pkinje,
Bosanca/ke i Srbina/pkinje. Mlae generacija su stasavale pod snanim
predstavama o ratu, mitovima o raspadu Jugoslavije i snanim uticajem
nacionalistikih lidera, mitova i medija, uz vrlo malo objektiviziranih
informacija o prijeratnoj Banjoj Luci i BiH i ratu. Ispostavilo se da
njihovi roditelji nisu uinili mnogo da ih pacifiziraju. To se najoitije
pokazalo u maju 2001. prilikom polaganja kamena temeljca za obnovu
damije Ferhadije. Osjeanje neproivljene katarze se ispostavilo tanim.
Stvarnih i iskrenih unutranjih preloma i relaksacionih reformskih i
stavova meu politikom elitom RS kao da nikada ni bilo, ak ni u onim
dijelovima elite koji su otvoreno uivali podrku meunarodne zajednice.
Ispostavilo se da i graani u RS nemaju snage za preokret, da ne ele da
razmiljaju o tome, nemaju vremena i da im je to emocionalno previe
zahtjevno. Taj ambivalentni period drutvenog iskustva u RS 20012005.
moe se smatrati kao pozornica tihe borbe izmeu konane reforme i
konanog povratka na ratne podjele i poratnu realnost postdejtonske BiH.
Tri dogaaja e nedozrelu demokratiju, nedefinisane graane i politiki
poredak u RS nepovratno oduvati u pravcu ratnih podjela, vjetakog
reima, i etno-politike diktature. Prvi je bio 9/11 i poetak amerikih
ratova u muslimanskim zemljama, drugi je bio atentat na Zorana inia
i povratak ekstremno regresivnih politikih snaga u Srbiji i trei slabljenje
meunarodnog uticaja u BiH (povlaenje amerikih snaga 2001,
meunarodne policijske misije 2004, smanjivanje vojnog prisustva
NATO-a do zamjene sa monitoring-misijom EUFOR-a 2004). Ovi
dogaaji su uticali na kreiranje politikog ambijenta pogodnog za jaanje
etno-vjerskog nacionalizma i radikalizaciju elite, plebsa i dijaloga u RS i
BiH. Elita sve agresivnije preduzima dezintegrativne akte, oslanjajui se
na nedoreenost graanske svijesti u RS i dokazujui da graani ne ele
nikakvu reformu postdejtonske BiH. Sada kada nema vanjskog
integrativnog faktora, elita je odvanije istupala sa retorikom i aktima
protiv ono malo unutranjih integrativnih faktora. injenica da su
najvei srpski neprijatelji, Amerikanci, sada ratovali protiv muslimana i
mudahedina koji su ubijali Amerikance, kao nekada Srbe i terorisali
PREGLED
273
Evropu, imala je vrlo jak odjek meu plebsom i doveli su srpsku politiku
elitu u nevidljivu prednost. Sve vie se dokazuje da je integrativni
napredak u BiH samo rezultat jakog politikog i pravnog
intervencionizma Kancelarije visokog predstavnika i meunarodnog
pritiska. Istie se da su zbog tog pritiska priznati preuveliani brojevi
zloina u Srebrenici, jaane BiH institucije na tetu nadlenosti RS,
pristali na Sud i Tuilatvo BiH itd. Napadaju se izvinjenja za zloine
uinjena drugoj strani, napadaju se napori za izgradnju zajednikih
temelja i institucija BiH. No, retorika nije dovoljna, politika elita trai i
proizvodi nove gradivne materijale za odravanje u ivotu normalnosti
(po)ratne podjele Bosne i Hercegovine, ratnog ustava RS i dejtonskog
Ustava BiH i simbole za jaanje dezintegrativnih procesa. Trebalo je jo
snanije podvui razlike izmeu Srba, muslimana i Hrvata, jo vie raditi
na strahu i izolaciji od onih drugih. Za tu misiju elita je imala skoro sve
vanije institucije i mehanizme, ali to je bilo daleko od dovoljnog. Te
formacije su trebale poeti govoriti jednim, koordinisanim jezikom, slati
poruke sa starim tekstom, ali novim podtekstom. I progovorile su,
stvarajui nove i rehabilitirajui stare ratnike, etno-kulturne i
institucionalne predstave, simbole i retorike kao svjee cigle u
temeljima ve sada afirmisane, pozitivne i stare ideje Republike
Srpske. To je naroito vidljivo 20052006. godine. Elita intenzivno i
sveobuhvatno poinje da proizvodi kulturne i retorike poruke i simbole
preko kojih se plebs treba jae identifikovati i vezati za ideju punoljetne
i vjene RS. U tom smislu, poruke i simboli su usmjereni najvie: ka
odbrani nadlenosti unutranjih; ka predstavljanju RS u inostranstvu; ka
odnosu prema zloinima i Hagu, Sudu BiH i procesima protiv Srba koji se
terete za ratne zloine; ka kulturno-istorijskom identitetu teritorije i
graana RS; ka otadbinskom ratu i borakim pitanjima ratne
emancipacije teritorije RS. No, da bi se ove poruke i simboli proizveli i
pravilno protumaili, elita je morala zagrabiti duboko, u tamu srpskog
mitolokog etno-centrizma, militantnog nacionalizma i muenikog
vjerskog zanosa. Ovo se na retorikom planu posebno ubrzava 2008
2009. godine, kada na jo jau radikalizaciju, reprezentaciju i ponaanje
elite u RS utiu etiri dogaaja. Prvi je dolazak Obame i demokrata na
vlast i strah od jaanja antisrpskog uticaja demokrata na BiH; drugi je
proglaenje i priznavanje nezavisnosti Kosova; trei je ekonomska kriza
koja skree fokus sa BiH; i etvrti dogaaj je optunica protiv jezgra
vladajue politike elite u RS za izgradnju zgrade Vlade. I ba uzdizanje
ove zgrade kao simbola snage RS je u kombinaciji sa ostalim dogaajima
nametnulo nove strahove i nade eliti i plebsu u RS, stopirala
274
PREGLED
funkcionisanje Vlade, pravosudnog sistema i cijele drave BiH, jo vie

radikalizovalo politiki dijalog i ubrzalo djelovanje politike elite ka
okamenjivanju Dejtona kao nedefinisanog, nejasnog i iracionalnog, ali
konanog rjeenju za BiH. Ili ka otcjepljenju? Ta 2009. godina je de
facto poetak kraja dejtonskog ureenje Bosne i Hercegovine. I tu u
stati, jer do sada je bilo, uvijek nezahvalno, lino tumaenje, a od sada,
sve dalje je predvianje.
Poruke elite koje se itaju iz poruka plebsa u drutveno-politikom
kontekstu RS
Najznaajnije poruke i simboli etno-politike elite koji se mogu
itati u etno-vjerskim grafitima i pop-nacionalistikim parolama i aktima i
koji povratno proizvode najvie odgovora od plebsa su: poruke etnopolitikog tradicionalizma i kulturnog kontinuiteta teritorije; poruke o
otadbinskom ratu kao nastavku etno-kulturne emancipacije teritorije i
kultu herojstva; poruke straha od neprijatelja, frustracije i zavjere; poruke
elitizma i prezira prema slabijem; poruke o permanentnom ratovanju i
poruke odbacivanja antifaizma, izdaje i iracionalizma.
Etno-politiki tradicionalizam i kulturni kontinuitet teritorije
Politika stremljenja, medijska i institucionalna drutvena realnost
RS u stalnoj su potrazi za dovoljnom koliinom tradicije koje bi
opravdalo ratio njenog postojanja i nastanka. Reklo bi se kao i svakom
drugom drutvu. Narisana na poetku, nastala u samom krvavom
bosanskom ratu, a legitimizirana Dejtonskim mirovnim sporazumom,
politikoj eliti RS namee snanu potrebu da osmisli novi govor, retoriku
i poruke ime e plebsu predstaviti i konzervirati priu i razloge o
njenom nastanku i opstanku. Ova potreba se uveava protekom vremena.
O emu govorim ovdje, nazvau etno-politiki tradicionalizam teritorije.
Zbir predstava, simbola, retorikih izjava i stavova koje ujemo i vidimo
kao poruke politike elite, a koje za cilj imaju da nam prikau istorijsku,
obiajnu i kulturnu opravdanost teritorije RS, naroito grada Banje Luke i
prirodnost, normalnost njenog etnikog i kulturnog zaokruivanja.
Ovaj zbir vrlo esto sadri nespojive kombinacije istorijskih naslijea
raznih epoha i nategnute reinterpretacije davnih istorijskih dogaaj i
epoha i tradicionalnih elemenata kulture.
Kreirajui ove predstave, elita povlai kulturne i etnike paralele
izmeu pojedinih regija danas i istorijskih epoha i dogaaja u tim
PREGLED
275
regijama iji su nosioci ili dominantni akteri bili tadanji nacionalni

tribuni ili beogradska politika ili dvorska elita, pokuavajui tako da
svim dananjim krajevima RS pripie etno-tradiciju koja nedvosmisleno
treba da govori o tome iji je to dio BiH uvijek bio i da prikae plebsu
zbog ega se taj dio BiH uopte naao danas u sastavu RS. Pri tom
procesu repetativnog prisjeanja, predstave o drugim, manje bitnim ili
nesrpskim epohama, dogaajima, linostima polako padaju u zaborav.
Tako se za dananji zapadni dio RS, Bosansku krajinu i Banju Luku
najee kao povezujua tradicija i kultura sjeanja uzimaju sljedei
simboli: ban Milosavljevi i Vrbaska banovina kao upravna jedinica
Kraljevine Jugoslavije nakon zavoenja estojanuarske diktature kralja
Aleksandra Karaorevia, srueni i obnovljeni Hram Hrista Spasitelja i
Jasenovac, kao simbol stradanja srpskog stanovnitva pod NDH. Ove
predstave se nadopunjuju djelovanjem formalnih kulturnih institucija kao
to su Zavod za zatitu spomenika i Muzej savremene umjetnosti RS.
Dodatno se podraavaju zvaninim atributivnim nazivom Republike
Srpska,, ustavnim definicijama drava srpskog naroda, grbom RS,
grbom grada Banje Luke i zgradom Vlade RS, najviom zgradom u
Banjoj Luci i RS. Na taj nain se proizvodi i trai, producira i konzumira
opravdanje za postojanje RS u ovom gradu i ovom dijelu BiH i za
pripadanje ovog grada i dijela BiH tom entitetu.
Otadbinski rat kao nastavak etno-kulturne emancipacije teritorije i
kult herojstva
Kreirajui ovu predstavu, elita bombarduje plebs porukama i
tekstovima koji o graanskom, bratoubilakom i kriminalnom ratu govore
kao o slobodoljubljivom, asnom, otadbinskom ratu, bez kojeg ne bi
bilo Srba na ovim podrujima. Sastavni dio ove predstave je i
sinkretistiko medijsko i institucionalno nadovezivanje ovog rata na
Narodnooslobodilaki rat i revoluciju. Uesnici graanskog rata
proglaavaju se herojima i mijeaju sa herojima NOB-a. Policija i vojska,
osnovni pokretai i nosioci graanskog rata se transponuju u optekorisne
drutvene institucije nove RS. Rezultanta: otadbinski rat je prirodni
nastavak NOB-a, a njihov zajedniki ishod je Dejtonski mirovni ugovor,
sadanje ureenje BiH i Republika Srpska drava srpskog naroda u
BiH, kao istine izreene jednom za svagda. tavie, otadbinski rat i
NOB se povezuju u jednu cjelinu sa ostalim oslobodilakim ratovima
Srbije 20. vijeka (1. i 2. balkanki rat i I sv. rat) i ustancima 19. vijeka
(Petar Pecija Popovi i Petar Mrkonji alias Petar I Karaorevi u
276
PREGLED
ustanku 1875. godine) koje su podizali Srbi. Nezaobilazan dio ovog

sinkretikog stapanja u predstavama i tekstovima su religiozni motivi
svetaca zatitnika i velikomuenika i naravno junaka kosovskog mita.
Time se ovaj rat opravdava kao nuna i ispravna ratna epizoda u etnokulturne emancipacije koja ima svoju asnu i oslobodilaku tradiciju i
zaokruuje etno-politiku tradiciju teritorije.
asno ratovanje zahtijeva i predstave o herojima i herojskoj smrti
(kao da takva smrt uopte postoji za onog koji umire). Elita RS ih
pronalazi ak i sada, zidajui tako predstavu o otadbinskom ratu kao
podvigu heroja, preivjelih i onih manje sretnih, klasinih i onih
hakih heroja. Od svih predstava ove su najcininije i emocionalno
najsurovije. Elite takvim predstavama kontinuirano emotivno iscrpljuje
porodice i prijatelje poginulih, ubjeujui ih da su njihove rtve u
Slavoniji u decembru 1991. ili na koridoru u junu 1992. ili u Sanskom
Mostu u oktobru 1995. bile presudne i imale nekog smisla u svoj toj
iracionalnosti, nepotrebnosti i prljavtini rata. Kao da porodice sada
trebaju biti ponosne to su izgubile sve, da bi prijanja i sadanja elita
mogla profitirati, i materijalno i politiki. Ovo je najcininije u sluaju
majora Milana Tepia, koji je zajedno sa sobom unitio i skladite oruja
u bjelovarskoj kasarni 1991. godine, dok je istovremeno politika,
kriminalna i policijska elita bosanskih Srba i Beograda, istrgovala takva
tri skladita sa hrvatskom i bonjakom stranom. Ta trgovina zajedno sa
vercom nafte, ratnog plijena i droge nastavila se i tokom bosanskog rata
(i namalo i naveliko), dok je rat gutao jednog po jednog ovjeka, 18000
ljudi u redovima vojske RS. Tako je rat predstavljao herojski izvor
ogromnog poslijeratnog bogatstva nove ekonomske elite koja ga je do
sada 5 puta obrnula i politiki obezbijedila. A porodice i borci su u
drutvenoj realnosti RS dobili spomenike, ulice i invalidnine. Predstava o
herojima je jedan od stubova sadanje elite RS koja vjeto marginalizuje
99% osobina i uinaka najprljavijeg evropskog rata ikada i istie samo
1%. Taj 1% glasi: rat je bio neminovan, rat nas je odbranio i zaokruio u
cjelinu, slava herojima, jer sada konano imamo nau vjenu tenju,
RS, kojom emo mi upravljati za vas.
Strah od neprijatelja, frustracije i zavjere
Prethodno opisane predstave o kulturnoj, etnikoj i istorijskoj
tradiciji i o ratnoj kulturnoj emancipaciji nuno se oslanjaju na predstave
o aktuelnom ili vjenom neprijatelju. Strah od neprijatelja je neto to nas
sve zajedniki povezuje u jednu homogenu cjelinu na jednoj krvlju
PREGLED
277
steenoj teritoriji. Da bi strah od neprijatelja bio dovoljno alarmantan i

mobilizirajui, neprijatelj mora biti to razliitiji od nas, a poeljno je i
da smo mi od toga neprijatelja doivljavali istorijska ugnjetavanja i
ponienja zbog njegove nadmoi. Potrebno je zatim da je taj na
neprijatelj i sada dovoljno moan, ali ne previe, jer mi ga na kraju ipak
moramo moi savladati. I na kraju poeljno je da neprijatelj ne djeluje
sam, ve da protiv nas kuje i provodi teorije zavjera, to
internacionalnije, to bolje. Tim predstavama se kod plebsa kontinuirano i
intenzivno proizvodi strah od etniko-vjerskog neprijatelja ali i od
svakog drugaijeg, promovie netolerancija, spremnost i potreba za
konfliktom i naglaava jedini i pravi put za nas.
S druge strane, ovakvim podvlaenjem razlika, plebs se ubjeuje u
ispravnost, ljepu budunost i superiornost nae etno-politike pozicije i
ratne steevine. Iz dubina istorijskog etno-kulturnog naslijea plebsu se
generiu poruke o vjekovnom ugnjetavanju i poniavanju od Turaka,
begova, muslimana, Nijemaca, Ugara, Hrvata, Katolike crkve i koga ve
ne. Iz ovih poruka izvlai se da je poniavani narod uvijek u pravu i
nikada ne moe da pogrijei. Poniavani narod je moralni pobjednik koji
nije kadar initi nepravdu i zloine. Tako su najee predstave kojima
elita RS proizvodi strah, osjeaj ponienja, slike o moi i zavjeri:
predstava o islamizaciji srpskog naroda i gubljenu kulturnog, vjerskog i
jezikog identiteta unutar BiH, bez RS i njene elite; predstava o Bonjaku
kao simbolu poniavajueg begovskog ugnjetavanja i zuluma; predstava o
bijeloj kugi koja unitava bioloki korpus srpskog naroda i natalitetnoj
superiornosti Bonjaka; predstava o iroj alijansi i zavjeri islamskih
zemalja i frakcija da u BiH stvore muslimansku republiku, bijelu alkaidu i
proire terorizam i dihad u Evropi kroz BiH; predstava o poniavajuoj
patnji ustakog pogroma za vrijeme 2. sv. rata i NDH, koja se nastavila i
1991. i rezultirala progonom Srba iz Hrvatske i sada prijeti da se ponovi u
BiH; predstava o monim svjetskim neprijateljima Srba i iroj zavjeri
protiv srpskog naroda iji su akteri meunarodna zajednica sa Amerikom,
CIA-om i Njemakom na elu, Vatikan i naftni lobiji koji su razbucali
SFRJ, satanizovali Srbe, pomagali i podravali Bonjake u ratu, putem
NATO-a sama ratovali protiv Srba i na kraju tjerali Srbe da ive
zajedno sa Bonjacima; predstava o pravoslavnoj religiji kao
najmiroljubivijoj i najtolerantnijoj.
278
PREGLED
Elitizam i prezir prema slabijem

Zanimljivo je da se na temelju predstava o poniavanjima i
ugnjetavanjima naih od onih drugih kod plebsa izgrauje i osjeaj
gaenja i prezira prema drugom narodu, njihovim teritorijama,
proizvodima i svemu to ih predstavlja. Naroito je to naglaeno prema
kulturi Bonjaka i uopte prema svemu to nosi naziv bosanski ili
Bosna. Elita, i retoriki i simboliki, esto pripisuje kulturi Bonjaka
nazadan, orijentalan, azijski i remetilaki karakter u usporedbi sa
kulturama hrianskih etniciteta u BiH. Negira graansko, bezentitetsko,
vie etniko, melting-pot iskustvo i Banje Luke i Bosne i Hercegovine,
istiui blie evropski prohrianski, vie graanski kulturni milje
pravoslavni ili katoliki. Ukratko: Mi smo gospoda, a oni su boe
sauvaj. Ovakva predstava se redovno podupire srodnim predstavama o
nepostojeem i bezvrijednom nacionalno-politikom graanskom
identitetu Bonjaka i izmiljenom i manje vrijednom bosanskom ili
bonjakom jeziku. Pri tome u eliti, naroito intelektualnoj i akademskoj,
duboko je uvrijeena teza da su Bonjaci iskljuivo potomci islamiziranih
Srba ili islamiziranih Hrvata. Ovaj Frojdov narcizam malih razlika ima
za cilj da razlike izmeu naroda prodube do maksimalnih granica
sadanjosti i do maksimalnih dubina prolosti. Pri tome se plebsu namee
prostorna i vremenska hijerarhija naroda, u kojoj se zna ko je elita i ko
je prvi doao.
U kombinaciji sa prethodno obraenim predstavama o etnokulturnoj tradiciji i ratnoj emancipaciji, herojstvu i predstavama o
stranom i monom neprijatelju i zavjeri, ova predstava o njima kao
manje vrijednima, slui ne samo za prostorno homogeniziranje ve i za
izgraivanje vremenske, istorijske monolitnosti i istoe kulture srpske
nacije u BiH. Pojednostavljeno, to zvui na nain da su muslimani
jedna istorijski monolitna kultura, a Srbi druga i tako je od kada su se
sreli, tj. od kada je poelo ugnjetavanje srpske monolitne kulture i njeno
golo preivljavanje do naih dana. Naravno, eliti, pa ni onoj akademskoj,
nita ne znai to to logina realnost koja gleda prema istorijskim
artefaktima i nalazima (ne obrnuto), jednostavno ne funkcionie na taj
jednokanalni nain. Ne znai im puno ni to to usljed njihovog
etnocentrinog i ekskluzivistikog akademskog kodiranja, plebs njihove
poruke dekodira i konzumira tako da kasnije reprodukuje najvulgarnije i
najnasilnije poruke netolerancije i mrnje.
PREGLED
279
Perpetuum bellum
Predstava o otadbinskom ratu 19911995. i ratnoj emancipaciji
teritorije RS donekle poiva na predstavama o asnoj, ratnikoj i
herojskoj tradiciji oslobodilakih ratova srpskog naroda i sa ove i sa one
strane Drine. Ali elita se ne moe zadrati samo na tim hiljadu puta
preraenim istorijskim predstavama. Mora ih hraniti novim potvrdama.
Mora ih modernizovati. Zato se kultura ratnikog naroda mora stalno
proizvoditi i konzumirati kako bi ostala funkcionalna. Elita to ini na bazi
svjesnosti srpskog naroda gdje i sa kim ivi i ko su mu vjekovni
neprijatelji. ini se da i elita i dio drutvenih grupa i plebsa u uzajamnoj
komunikaciji izgrauju vrsto ubjeenje o nunosti, normalnosti i
perspektivnosti konflikata i ratova meu narodima u Bosni i Hercegovini.
Mitologije o Balkanu, na Balkanu i van njega prilino potpomau ivot
ovakvih predstava.
Otkuda takva ubjeenost elite i plebsa da je rat neminovan i izvan
elje i volje domaih graana? Moda je to zamjena za oduzetu vojnu
mo (nepostojanje vojske RS, sluenja vojnog roka ili naoruanja, bar
veeg kalibra), ili neka nevidljiva vojska i neko oruje postoje u
podtekstu tih poruka? Teme razoruavanja naroda i naoruavanja etniki
podijeljenih zatitarskih firmi prijetei se ignoriu u javnom diskursu
elite. U podtekstu stalnog konflikta sigurno stoji najvei produkt rata:
Dejton. Dejton kao sudbina. Neto to se samo ratom moe braniti ili
promijeniti. Jednom postignuti Dejton, mora se zalediti vjeno, dok
protok vremena ne izbrie sjeanja i jednu staru nenormalnost i novu
normalnost postavi kao normativnost. Inae bie rata.
Odbacivanje antifaizma, izdaja i iracionalizam
U osnovi svih navedenih predstava lei iracionalnost. I to ne kao
osobina, ve iracionalizam kao ivotna ideologija i konfuzija.
Iracionalizmom kao nacionalnom ili politikom strategijom mogu se
objasniti konstrukcije i plebsovo gutanje kulturnog kontinuiteta jedne
teritorije ili nacije, i pokuaji opravdanja graanskog rata, i kult
herojstva, i potreba za proizvoenjem i gutanjem straha i zavjere, i
elitizam i mrnja prema drugom, i zavjetanje stalnog ratovanja.
Iracionalizam je duboko ukorijenjena strategija ovjeka ili zajednice koji
se ne mogu nositi sa sadanjicom, sa nezamislivom koliinom opcija i
moguih izbora koje je donijela sloboda misli i djelovanja, sloboda koju
je nova postkomunistika elita u RS uslovila etnikom pripadnou i
280
PREGLED
pretvorila u strah, kao novi format konzumiranja slobode. Najpoeljniji

manifest etnike, narodne slobode za svaku etnokratiju, pa i ovu nau,
glasio bi: Slobodan sam da se razlikujem od drugoga, da mu to vie ne
sliim, da strahujem da ne postanemo 'jedno' ma kako se to zvalo.
Slobodan sam da, zbog tog straha, prizivam u sjeanje sva ponienja koje
sam kao narod trpio. Sve frustracije zbog zajednikog ivljenja, bratstva i
jedinstva i tako siunih razlika izmeu 'nas', razlika zbog kojih je moj
jezik tako slian njihovom jeziku, moja kuhinja tako slina njihovoj,
njihovi pisci, gotovo isti kao i nai. Slobodan sam da, zbog svega toga,
prezirem i mrzim onoga kojeg se bojim i od kojeg elim da bjeim. Da
zbog toga prepravljam i konstruiem i njegujem mitove i zavjere kao
novu istoriju, da se svetim, prieljkujem i olako prihvatim svaki konflikt.
Slobodan sam za i spreman na vjeno neprijateljstvo i rat. I tako svake
godine, svakim izborima i svake decenije, sloj po sloj iracionalnosti se
slae, bez ikakvih ili masovnih kritikih propitivanja, bez hrabrosti plebsa
da istupi iz te proizvoako-gutake linije i kae dosta.
Zbog tog iracionalizma je vrlo lako mogue u jednom danu
odbaciti kakav-takav mir, zarad krvavog rata u stilu bolje rat, nego
pakt. Mogue je plebsu prodati i kasnije opravdati rat, kao logini rat
zbog raspada Juge, a ne nepotreban rat zbog nepotrebnog nasilnog otpora
raspadu Juge. Mogue je plebsu prodati i prihvatiti zloine, progone i
etniku istotu teritorije RS i objasniti to istorijskom nunou, vjenom
tenjom, ratnom emancipacijom i kulturnim kontinuitetom.
Iracionalizmom se mogu navodno miriti ideoloko zavaeni koncepti, uz
obavezno potiranje jednog od njih, pa je mogue nekritini i nenauno
zaboraviti antifaizam, AVNOJ i ZAVNOBiH, zarad nekritine i
nenaune emancipacije etnikog pokreta i pojedinih kolaboracionista.
Iracionalizam omoguuje i ak da se nekadanji partizani, zakleti
komunisti, preko noi odriu itavog svog ivota i postaju najljui etnici
i nacionalisti i autobusima odlaze na masovna krtenja, a zarad
iracionalnog nacionalnog jedinstva i etno-politike monolitnosti. Zbog
toga sada RS izgleda kao racionalna drutvena realnost, dok je ideja
velike Srbija sada ipak iracionalna zamisao. Ili nije? A obje realnosti
govore o jednoj te istoj objektivnosti: etniki zaokruenim teritorijama po
svaku cijenu! Na kraju iracionalizam svako neslaganje i kritiku pretvara u
izdaju. A izdaja nae savreno racionalne, logike i prirodne iracionalne
potrebe je nita drugo do iracionalnost, zabluenost i zavedenost,
avanturizam i antipatriotizam, jer samo su naa iracionalna
oekivanja racionalna. Igra koja se moe igrati beskrajno, sve dok se
PREGLED
281
plebs ne zasiti i dok ne mogne vie prepoznavati svoj lik u ogledalu

prolosti. Tada se gube svi kompasi i nastaje faizam.
Zakljuak
Analizirajui poruke plebsa i poruke elite, ve na prvu se mogu
pronai fantastine podudarnosti. Velika veina etno-vjerskih grafita i
pop-nacionalistikih parola i akata plebsa nastala je u periodu nakon
2005. stasavanjem generacija roenih u drugoj polovini 80-ih i prvoj
polovini 90-ih. Takoer nastaju u vrijeme jaanja etno-politike elite RS i
u vrijeme intenzivnog zaborava nepoeljne prolosti. Ovim porukama
plebsa uveliko prethodi jedan dio ratnih i poratnih poruka elite i
institucija. A drugi dio prikazanih poruka elite kotrlja se drutvenom
realnou RS neto prije ili istovremeno sa nastajanjem poruka plebsa.
Moe se zakljuiti da se u prezentovanom kontekstu djelovanja etnopolitike elite RS produkcija i konzumacija etno-vjerskih grafita i popnacionalistikih parola i akata veim dijelom deava pod snanim i
presudnim uticajem institucionalnog poretka postdejtonske RS i BiH i
poruka, izjava i stavova politikih etno-politikih institucija, partija i
lidera na njihove autore i itaoce. Moglo bi se zakljuiti da ovolika i
ovakva produkcija ovih poruka plebsa ne bi sigurno nastajala niti bi imala
toliki znaaj pri itanju da aktuelna etno-politika elita svojim
nacionalistikim porukama i aktima ne zaotrava svoju etnocentrinu
poziciju do nivoa na kojem je biti nacionalista, mrzilac svega bosanskog,
ponosni borac prljavog graanskog rata i separatista sasvim normalno
i rodoljubno. Pri tome se ini da se ovi nacionalistiki diskursi u
posljednje vrijeme ne razvijaju pod direktnim uticajem proteklog rata
(zbog njegove vremenske distance) koliko pod etnocentrinim
herojskim predstavama o raspadu i ratu, ali i pod uticajem osvjeenih i
rehabilitovanih prijeratnih nacionalistikih mitova, muenikih i
zavjerenikih retorika i vjerske zanesenosti, to su sve vie prisutni u
medijima, institucijama i javnom prostoru.
Definitivno se moe rei da kontekst produkcije i konzumacije
etno-vjerskih grafita i pop-nacionalistikih parola i akata u RS dolazi
uglavnom odozgo. U ovakvom kontekstu drutvene i politike institucije i
lideri ne djeluju tako da onemoguavaju i blokiraju da pop-nacionalizam i
mikrofaizam (u grafitima, rijeima ili djelima) postane preovladavajui
drutveni diskurs. Nasuprot tome, elita u RS otvoreno predvodi politiku
radikalizaciju i profitira na njoj. Istina, aktuelna elita je prije est godina
dola na ve pripremljen etnocentrini i pop-nacionalistiki teren (koji
282
PREGLED
obitava u svakom drutvu i sistemu), ali nije nita uradila da ga

amortizuje, ve ga duim formalnim i neformalnim djelovanjem
uobliava i zaokruuje u kompletnu etnokratiju, u kojoj ve itavu
generaciju postoji apsolutna dominacija samo jedne etnike grupe
predstavljene iskljuivo kroz pravokrvne elite, na cijeloj teritoriji koja
je etniki ista i ratom zaokruena, etnokratiju ija elita po mnogim
prezentovanim institucijama i porukama nacionalistikog i ekonomskog
ekskluzivizma, diskriminacije i verbalne populistiki zapaljive agresije u
sebi nosi znaajne elemente faizma kao dominantnog naina voenja
politike i politikog i drutvenog komuniciranja. Faistiko voenje
politike u traganju sa populistikom potporom lanano proizvodi i
odrava atmosferu straha od drugog, mrnje prema drugom i ekonomske
zavisnosti od naeg, sa stalnom konfrontacijom, ignorisanjem ili
blokiranjem onoga drugoga. Iz te politike sfere faizam vrlo jasno i
sugestivno moe uticati na drutveni kontekst ivljenja i komuniciranja i
ekonomski ivot, npr. na pisanje grafita, navijanje na utakmicama,
reklamiranja proizvoda, dobijanja poslova na tenderima ili na lijeenje
bolesnika. To graanima namee faizam kao normu politikog trenda i
osnauje postojee mirkofaizme na nivou pojedinca ili grupe, trenda koji
brie kolektivnu memoriju i predanje o etnikoj toleranciji i
koegzistenciji. Taj trend snano odreuje i ekonomsku raspodjelu
prihoda, rada i bogatstva, vodei rauna o zatiti i samoodrivosti
etnokratije. I tada faizam dobija novi spin, novo ubrzanje. Etno-vjerski
grafiti i politike poruke proizvode se i itaju u takvom snanom
faistikom politikom kontekstu, kulturi zaboravljanja i etnocentrinoj
ekonomiji. Takvo itanje mijenja drutvenu realnost na nain da
potvruje i osnauje bioloki, ekonomski i institucionalni ekskluzivizam
etnokratije do nivoa kada faizam postaje drutvena norma, mjera
drutvenog oekivanja i normalnosti. Na tu drutvenu normu elita
reaguje stvaranjem faistikog poretka.
U takvom politikom i drutvenom kontekstu poruke plebsa
definitivno imaju faistiku konotaciju, jer izviru iz jasnih i
nedvosmislenih mirkofaistikih ubjeenja, izjava i akata elite. Takva
faistika konotacija poruka plebsa jaa kako elita RS tone u spiralu
kreiranja faistikog politikog reima u etnokratskoj RS, jo jednom
pokazujui da e svaka etnokratija zbog svoje samodovoljnosti,
zatvorenosti i militantnosti, prije ili kasnije potonuti u ambis faizma. To
je naprosto igra koja se moe zapoeti igrati u svim vremenima, na svim
prostorima i na hiljadu naina, ali samo sa jednim te istim krajem.
PREGLED
283
284
PREGLED
Alma Zolota
UDK 316.356.4 : 316.72(049.3)
HASTINGSOVO SHVATANJE NACIJE I NACIONALITETA 1
HASTINGS' PERCEPTION OF NATION AND NATIONHOOD 2
Saetak
Tekst je prikaz knjige Gradnja nacionaliteta Adriana Hastingsa (Adami,
Rijeka, 2003).
Summary
This text offers a review of the book The Construction of Nationhood by Adrian
Hastings, Adami: Rijeka, 2003.
U ediciji biblioteke Nacija i drava izdata je knjiga Gradnja

nacionaliteta, autora Adriana Hastingsa. Ova je knjiga zasnovana na
seriji predavanja koja je autor odrao na The Queen's University u
Belfastu 1996. godine. Autor nastoji objasniti razliita modernistika
shvatanja nacije i nacionaliteta nastala u specifinim uvjetima modernog
drutva i politike. Zastupnik je miljenja da se dominantni javni
akademski diskurs jo uvijek zasniva na primordijalistikom shvatanju
nacije. Autor vri teorijsku i praktinu analizu shvatanja nacije i
nacionaliteta, konstatirajui da su nacija i nacionalitet idejni, drutveni i
politiki proizvodi u drutvu.
Uvidjevi vanost najnovijih promjena u razvoju nacije i
nacionaliteta, autor je svoja predavanja usmjerio na idejni izvor, koji je po
njemu istovremeno medij putem kojeg su se koncepti nacije i
nacionalizma irili meu stanovnitvom kranske Evrope. Ovakva
premisa je u autoru probudila svijest o potrebi stvaranja jedne autonomne
knjige koja e ukazati na sve promjene sa kojima se suoava savremeni
svijet. Na osnovu ovakvog pogleda na svijet, autor je upravo u ovoj knjizi
ukazao na uzroke i posljedice koje proizvode nacija i nacionalizam.
Tekst je prikaz knjige Adriana Hastingsa Gradnja nacionaliteta, Adami, Rijeka, 2003.
This text offers a review of the book The Construction of Nationhood by Adrian
Hastings, Adami: Rijeka, 2003.
1
2
PREGLED
285
Specifinost ove knjige ogleda se u tome to se autor pored poglavlja o

naciji i nacionalizmu, engleskoj kao prototip, engleskim zapadnim
susjedima, zapadnoj Evropi, studijama nekih afrikih sluajeva, o
etnicitetu, o religiji, bavi i pitanjem Junih Slavena koji po njemu ine
dualizam izmeu drave i nacije.
U prvom poglavlju knjige date su osnovne crte nacije i
nacionalizma. Autor istie da etiri razliita elementa kao to su nacija,
etnicitet, nacionalizam i religija i pored svoje razliitosti predstavljaju
predodreujue elemente evropske i svjetske povijesti. Po Hastingsu
najvaniji i najrasprostranjeniji faktor za nastanak i razvoj nacije iz
jednog ili vie etniciteta jest vlastita, nacionalna knjievnost. Nacija, po
Hastingsu, moe prethoditi dravi ili pak moe biti njena posljedica, dok
je nacionalizam bio i ostao tetan za mir, toleranciju i zdrav razum, tako
da se model drava nacija ne moe realizirati u stvarnosti bez nanoenja
ogromnih nepravdi manjinama. Naime, na kraju ovog poglavlja autor
zakljuuje da se nacionalizam pojavljuje kada i gdje odreeni etnicitet ili
nacija osjea da je ugroen njezin karakter, doseg ili vanost, bilo
vanjskim, bilo unutranjim dravnim ureenjem.
Autor se u drugom poglavlju knjige bavi problemom Engleske kao
prototipom. Dakle, Engleska, po Hastingsu, predstavlja prototip i za
naciju i za naciju-dravu u najviem smislu rijei, jer njen nacionalni
razvoj, iako ne sasvim uporediv s razvojem ostalih atlantskih drutvenih
zajednica, prethodi svakome od njih kako u ranijim razdobljima tako i u
razdoblju njihova zaokruivanja. Na osnovu analiza koje je autor proveo
u toku razmatranja Engleske kao prototipa, doao je do saznanja da se ve
u vremenu uoi prosvjetiteljstva u Engleskoj manifestiraju sve
nacionalne karakteristike. Dakle, moemo zajedno sa autorom zakljuiti
da se tu ne nazire samo priroda nacije, nego se i nacija uspostavlja kao
takva.
Tree poglavlje je obuhvatilo tematiku koja se tie engleskih
zapadnih susjeda. U ovom poglavlju autor je razmotrio injenicu kako je
engleski nacionalizam utjecao na Cornwall, Vels i kotsku, prije nego to
e se, preko Amerike, okrenuti svom osnovnom subjektu Irskoj.
Strukturalna analiza onoga to se zvalo irsko pitanje moe se, po autoru,
uiniti samo ako se razumije dinamika nacionalnog i nacionalistikoga
izvan same Irske. Da bi se razumjela sama povijest Irske, mora se poi od
njenog odnosa sa engleskim nacionalizmom, jer, po Hastingsu, drugi
teoretiari koji se bave ovim pitanjem ili su krivim putem i nisu mogli
nai kljuno rjeenje sa kojim se suoavalo i suoava irsko drutvo.
286
PREGLED
Oblikovanje nacije i nacionalizma kod glavnih naroda u zapadnoj

Evropi jeste kljuno pitanje kojim se autor bavi u ovoj knjizi. U dugoj
evropskoj povijesti bilo je stalnog sukoba izmeu dvaju velikih principa
politikog i kulturnog identiteta univerzalistikog i nacionalistikog.
Obje glavne univerzalistike institucije, i papinstvo i Sveto rimsko
carstvo, morale su se povui pod najezdom nacionalnih identiteta. Ve u
15. st. evropske nacije su bile gotovo potpuno fiksirane i priznate kao
takve. Proces kretanja od etniciteta prema naciji moe se odvijati u bilo
kojem razdoblju, pa se tako odvijao u etvrtom, negdje u desetom, negdje
u dvanaestom ili esnaestom, a negdje i u devetnaestom i dvadesetom
stoljeu. U prvoj polovini 20. st. nacionalizam je postao svjetska doktrina
utjelovljenja u Ligi naroda i Ujedinjenim narodima. Pretpostavlja se da je
svaka drava nacija, tako da su sve one ohrabrene politiki razmiljati na
nacionalistiki nain. Po Hastingsu, rezultat toga je esto bilo etniko
ienje.
U petom poglavlju autor nastoji prikazati odnos izmeu etniciteta,
nacije i nacionalizma u svjetlu teritorijalnosti, jezika, knjievnosti i
religije, istraujui grupu izuzetno spornih primjera. Grupa se sastoji od
Junih Slavena, izuzev Bugarske i Makedonije, to znai naroda
Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Posebnu
panju posvetio je deavanjima koja su se zbila na prostorima Bosne i
Hercegovine u devedesetim godinama ovog stoljea. Ako je Jugoslavija
trebala biti podijeljena s obzirom na arenilo njezine demografske mape,
etniko razdvajanje drava nije moglo proi bez ogromnih patnji, to nije
imalo opravdanja unutar politike i administrativne povijesti. Autor je
miljenja da je teritorijalno cijepanje moglo uspjeti samo pod cijenu
ogromnih patnji i kulturnih gubitaka proizvedenih simultanim
nadigravanjima etnikih kategorija.
Rijei nacija i nacionalizam od sredine 20. st. koriste se
proizvoljno pa je vrlo teko primijeniti ih u analizi afrikih realiteta.
Studij nekih afrikih sluajeva je esto poglavlje koje susreemo u
Hastingsovoj knjizi Gradnja nacionaliteta. Hastings je miljenja da je
bilo nemogue stotine etniciteta pretvoriti u nacije. Autor se osvrnuo u
ovom poglavlju na utjecaj pismenosti na narodnom jeziku poevi od 20.
st. i na stvaranje nezavisnih nacija-drava u posljednjih 50 godina.
U estom i sedmom poglavlju Hastings govori o etnicitetu i
religiji, gdje, po njemu, etnicitet predstavlja grupu ljudi zajednikog
kulturnog identiteta i govornog jezika. Etnicitet je za Hastingsa osnovni
element razlikovanja u svim prednacionalnim drutvima, ali moe
preivjeti i kao nain dodatnih razlikovanja, s vlastitim lojalnostima,
PREGLED
287
unutar utvrenih nacija. Dok je religija, nasuprot etnicitetu, integralni

element mnogih kultura, veeg broja etniciteta, kao i nekih drava, Biblija
je osigurala prvobitni model nacije, barem za kranski svijet. Bez nje i
njezinih kranskih interpretacija i implementacija teko da bi nacije i
nacionalizam, onakvi kakve ih poznajemo, ikad postojali. tavie, po
autoru, religija je proizvela dominirajui karakter odreenih dravno
oblikovanih nacija i odreenih nacionalizama. Biblijsko kranstvo je
pripremilo kulturni i politiki svijet iz kojeg su se razvili fenomeni nacije
i nacionalizma, a u izvjesnim je sluajevima uvjetovalo pojedine
historijate nacija i nacionalizama.
Knjiga Gradnja nacionaliteta, autora Adriana Hastingsa treba se
itati postepeno, poglavlje po poglavlje, budui da svako poglavlje
obuhvata opsenu materiju za ije razumijevanje je potrebna dublja
analiza. itatelj se uvijek moe vraati itanju ove knjige i traenju
raznovrsnih tema, pouzdanih podataka i dobre interpretacije. Autor je
pokazao kako se sloeni povijesni dogaaji mogu opisati i objasniti
objektivno i nepristrasno i na taj nain biti bliski svakom itatelju.
Otvaranje novih arhivskih sadraja o naciji i nacionalizmu omoguit e
dalje prouavanje ove teme, a ova knjiga u tom e smislu predstavljati
nezaobilaznu taku buduih istraivanja.
288
PREGLED
UPUTE ZA AUTORE
KOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA PREGLED
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji
sadrajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda.
U asopisu objavljujemo radove koji podlijeu recenziji, ali i one
koji ne podlijeu tom postupku. Radovi se kategoriziraju u sljedee
osnovne kategorije:
- izvorni nauni lanci;
- izlaganja sa naunih i strunih skupova;
- struni lanci;
- osvrti;
- prikazi;
- prilozi;
- prijevodi.
Objavljujemo:
a) izvorne naune lanke koji sadre do sada neobjavljene
rezultate istraivanja koja korespondiraju sa osnovnom
misijom asopisa;
b) izlaganje sa naunog i strunog skupa, uz uvjet da prethodno
nije objavljeno u zborniku radova skupa;
c) strune lanke koji nude korisne prijedloge za odreene struke
i pri tome ne moraju obavezno sadravati izvorna istraivanja
autora;
d) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladu sa
osnovnom misijom asopisa;
e) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i
drugih strunih publikacija;
f) korisne priloge iz struke i za struku, a ne moraju predstavljati
izvorna istraivanja;
g) prijevode dosad neobjavljenih lanaka koji odgovaraju
osnovnoj misiji asopisa.
Da bi bili objavljeni u asopisu, radovi trebaju ispuniti sljedee
uvjete:
1. radovi trebaju biti u pisanoj formi (Times New Roman, font
12, prored single), poslani elektronskim putem ili na CD-u
(koji se alje potom);
PREGLED
289
2. naslovi trebaju biti jasni i informativni;

3. tekstovi strunih radova trebaju, u sluajevima kada
elaboriraju pojedine segmente jednog problema, sadravati
koncizne podnaslove;
4. u lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa trebaju
stajati ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj
radi;
5. u sluajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju
obavezno biti priloena objanjenja;
6. svaki rad treba biti lektorisan, u protivnom nee biti
objavljen;
7. svaki rad treba sadravati naslov paralelno na b/h/s i na
engleskom jeziku, ispred teksta saet prikaz autorske
elaboracije teme, u treem licu, ne vie od 250 rijei na
b/h/s i na engleskom jeziku (italic/kurziv), kljune rijei na
b/h/s i na engleskom jeziku (italic/kurziv), te na kraju rada
spisak koritene literature. Bez navedenih elemenata
nijedan rad nee biti objavljen;
8. obim rukopisa je ogranien, u pravilu, do jednog (1) autorskog
tabaka/arka, odnosno esnaest (16) kartica teksta;
9. u radovima e se potovati jezik autora (bosanski, hrvatski ili
srpski), kao i pismo teksta (latinica ili irilica).
Radove slati na:
Redakcija Pregleda,
Univerzitet u Sarajevu,
Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevo
n/r ga Fuada Musli, sekretar redakcije
tel: (033) 221-946, e-mail: izdavacka.djelatnost@unsa.ba
290
PREGLED

Pregled 2 2013 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pregled 2 2013 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 0032-7271

Sarajevo, maj/May-septembar/September 2013

ISSN 0032-7271 (Print)

Sarajevo, maj-septembar 2013.

ISSN 0032-7271 (Print)

Sarajevo, May-September 2013

Pogledi i miljenja / Views and Opinions

Carlo Bordoni: Da li je Levijatan jo uvijek iv? / The Leviathan is

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Enes Durmievi: Knjiga intelektualne dosljednosti / The Book of

REFORMA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

Loizidou v. Tourkey Case, 23 March 1995, A 310, 75.

Osnov za pristupanje VE je formalno postojao u Ustavu BiH.

Parlamentarna skuptina moe raspravljati i formulirati svoje preporuke o svim

PSVE i drugi organi te organizacije bili su izuzetno svjesni

1. Potreba snaenja drave Bosne i Hercegovine

PSVE posebno naglaava da ustavna reforma mora biti predmet

Rezolucija 1384 (2004), par. 5. i 6.

Iako PSVE u ovoj rezoluciji smatra da nije realistino oekivati brzi

potpredsjednika, ije bi se ovlasti smanjile, rotacijom lanova svakih 16 mjeseci umjesto

(Venecijanska komisija). 18 Ovdje se, kao i u Rezoluciji 1513 iz 2006.

Rezolucija PSVE 1626 iz 2008, par. 8.

predstavnika. Meutim, PSVE podsjea da e visoki predstavnik ostati

Rezolucija PSVE 1701 iz 2010, par. 7.

vlasti. Ovaj bi se proces nastavio poslije izbora 2010. godine, a formiranje

Rezolucija PSVE 1725 iz 2010, par. 6.

'checks and balances'. 31 Rezolucija 1619 iz 2008. godine pod nazivom

pripremi i usvoji novi ustav kako bi bila u mogunosti da ostvari ovu

ostaje u skladu sa Miljenjem VE kljuni prijedlog za reformu Ustava u

konvenciju za zatitu ljudskih prava ni poslije potpisivanja i ratifikacije

snaenja drave, pripreme i donoenja novog ustava Bosne i Hercegovine

7. Drzewicki, Krzysztof (1992), The Future Relations Between Eastern

OSNOVI DRAVNOPRAVNOG RAZVITKA BOSNE I

independence. During the reign of Tvrtko I Kotromanic in 1377, Bosnia was

1. Srednjovjekovna bosanska drava

diskutabilno pitanje da li su se novi osvajai utopili u autohtonoj ilirskoj

Kulina bana dubrovakim trgovcima od 29. 8. 1189. godine. Iz sadraja te

Naalost, Tvrtko nije imao dostojnog nasljednika te se Bosna

Sjedite Bosanskog paaluka je bilo u Banjoj Luci (15801639), u Sarajevu (1639

Dolaskom Osmanlija u Bosnu iezavaju pripadnici Bosanske

Ibrahimagi, O. (1998), Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine, Vijee Kongresa

3. Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom

transformacijom Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na etiri

5. Obnova dravnosti Bosne i Hercegovine

zasjedanju ZAVNOBiH-a koje je odrano u Mrkonji-Gradu u noi

administrativnim granicama federalnih jedinica koju su isticali

narodnooslobodilake borbe i garant odbrane i ouvanja zemlje koju su

Hercegovine, srpski lider u Bosni Radovan Karadi je izaao pred

ansu da ive u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Srbi u Bosni i

zahtjeva Bosne i Hercegovine za priznanjem nezavisnosti, Badinterova

Trnka, K. (2000), Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca,

Uspjelim referendumom ispunjen je potreban uslov za

Isto, str. 270.

prihvatili vostvo Karadia 18, to je dovelo do najveih patnji i stradanja

implementacije Dejtona i onoga to se Dejtonskim sporazumom htjelo

11. Grupa autora (1974), Uporedni pregled republikih i pokrajinskih

UTJECAJ GLOBALNOG NEOISLAMOKAPITALIZMA NA

last mentioned problem, six mechanism of the engaged and publicly

damija, na izmjeni formi obredoslovne prakse konstantno izvrgavajui

Uglavnom je rije o gostima iz Bosne i Hercegovine, profesorima s islamskih

sami pronai adekvatno rjeenje. 3 S druge strane, sve su ei sluajevi

pak, poboljanje na meunarodnoj ravni pokazuje i u naem drutvu,

novoroenadi 10, terorista-samoubica i banaka, brokera za prodaju