Professional Documents
Culture Documents
Dezmond Pejsi PDF
Dezmond Pejsi PDF
ILUMINACIJE
Nazivajui figuru Leonarda Koena fenomenom, imao sam na umu kvantitet, kvalitet i
raznovrsnost njegove delatnosti. Premda jo uvek tridesettrogodinjak,1 Koen je objavio
etiri knjige stihova i dva romana uspevi da stekne nacionalan, ako ne i internacionalan
ugled svojim itanjem poezije, pevanjem folk pesama i gitarskim umeem. Negova najbola
pesnika ostvarenja poseduju lirsku gracioznost i verbalnu upeatlivost; njegova dva ro
mana mudra su i pronicliva u pogledu svog sadraja i sofisticirana u tehnikom smislu
podjednako kao i drugi romani pisani na engleskom jeziku u periodu od Drugog svetskog
rata; njegov glas, magino intoniran, hipnotizuje publiku, naroito adolescentsku, dovo
dei je u stanje blaenstva, pa ak i milosti.
U ovom radu najveu panju nameravam da poklonim Koenovom drugom romanu
Divni gubitnici (1966), njegovom najimpresivnijem pojedinanom domaaju i, prema mom
miljenju, najkompleksnijem, najeruditnijem i najarobnijem kanadskom romanu ikada
napisanom. S obzirom na to da Divni gubitnici ne predstavlaju usamleno i izolovano delo,
nego kulminaciju Koenove karijere do sadanjeg trenutka, zapoeo bih sagledavanjem
naina na koji su njegova druga knjievna ostvarenja dovela do ovog romana obogativi
njegovo razumevanje.
Naslov Koenove prve zbirke pesama Hajde da poredimo mitologije (1956) mogao bi se
gotovo podjednako pripisati njegovom poslednjem romanu koji je, pored svega ostalog,
i veba iz komparativne mitologije. Od prvog momenta Koen je pokazivao interesovanje
za mitologiju i magiju, za imaginativne obrasce koje je ovek u svim vremenima i na svim
prostorima osmilavao kako bi uneo red, dao znaenje, svrhovitost i pravac svom svetu. U
Hajde da poredimo mitologije pesnik je poglavito okupiran slinostima i razlikama izmeu
hebrejske mitologije, bliske njegovom porodinom okruenju, i hrianstva, preovlauju
eg u njegovoj okolini, premda je do perioda kada je napisao Divne gubitnike, Koen postao
mnogo obuhvatniji, vie ekumenski, vaselenski orijentisan.
Elegija, prva pesma zbirke Hajde da poredimo mitologije, izlae niz karakteristika koje
se ponavlaju tokom celokupnog Koenovog rada: njegovo skoro udesno kontrolisanje i
podeavanje verbalne melodije, njegovu senzualnu osobenost, emfatino dopiranje nje
gove imaginacije i fascinaciju situacijama koje zdruuju nasilnost i nenost ime se poja
avaju efekti oba oseaja. U njoj se takoe, po prvi put, zapaa iskrsavanje teme traganja
ovde, kao to to obino kod Koena biva, traganja za izgublenim ili nepoznatim Bogom,
misterioznim, nepristupanim, ali privlanim i zanosnim. Koen je zapravo, poput svog srod
nika po poreklu Spinoze (na kojeg, uostalom, esto aludira), ovek opijen Bogom.
1
Podatak se odnosi svakako na Koenovo doba u trenutku kada Pejsi pie tekst 1967. godine. Ovaj Pej
sijev ogled ujedno predstavlja sutinu predavanja koje je iste godine autor odrao na Univerzitetu Ser
Dord Vilijams u Montrealu. (Prim. prev.)
34
Pesnika zbirka Kutija sa zainima zemle (1961) pojaava teme religije, seksualne afir
macije i njihovo uestalo poistoveivanje u Koenovom delu. Ljubavnu igru slavlenu u
gotovo hipnotikoj nenosti u pesmi Ima lubavnike mogue je uporediti sa ritualom,
dok gubitak samosvesti u telesnom sjedinjavanju postaje paradigma mistine epifanije. Za
2
Freja (Freia) naziv okolade istoimene norveke kompanije za proizvodu slatkia. (Prim. prev.)
35
(Uzgred, slika ogrlice u osmom stihu postaje jedan od tematskih simbola Divnih gubitnika.)
Identifikacija religije i seksualnih uivanja takoe je prisutna u pesmi Svetenik kae
zbogom, u kojoj je duhovno lice lubavnik, dok se za poudu istie da gori poput vatre u
svetom drvetu. Najupadlivije poistoveivanje religiozne sfere i plotskog iskustva dato je
u pesmi Sveanost u kojoj in felacija prerasta u ceremoniju blisku falikom oboavanju iz
doba antikog Rima, a seme mukarca se oznaava kao blagoslov. Jasno afirmativan ton
ove pesme na raun telesnih uivanja zasigurno prua potporu onim kritiarima Divnih gu
bitnika koji nalaze satirsku nepristojnost i odvratnost u romanesknim seksualnim scenama.
Velianje svih vidova seksualne aktivnosti, koliko god ovo konvencionalnom uhu zvualo
per verzno, pod uslovom da ona ne ukluuje apsolutnu okrutnost i ubilako delovanje,
nesumnjivo predstavla organski deo Koenove filozofije.
Pored zagovaranja nenosti i glorifikacije telesnog, u zbirci Kutija sa zainima zemle
prisutne su i tamnije teme: ludska ranjivost, usamlenost, nasile i surovost. Koen jeste ro
mantian, ali ne pripada tipu romantinog optimiste koji ignorie ili porie postojanje zla.
Tako gorina ponienja i lani oblici postojanja nametnuti Jevrejima dominiraju u pesmi
Genije, dok se oporost prevarenog lubavnika zapaa u tvorevini Pesma rogonje. Upra
vo druga po redu navedena pesma sjajna je ilustracija Koenove prilagodlivosti u pogledu
materije (sadraja) i manira (forme). Pesma poinje izrazima gneva transformiui se u hu
mor i samoizrugivanje; u stilskom smislu, ona podrazumeva smenu uobiajene Koenove
melodijske lupkosti, hrapave, grube kolok vijalne dikcije i srditog ritma:
Ako ovo izgleda kao pesma
mogao bih te na samom poetku upozoriti
da mi to nije bila namera.
3
Preveo Bogdan Mrvo u: Leonard Koen, Napredovanje stila, Rad, Beograd, 1988, str. 36. (Prim. prev.)
36
37
Ideja da su mnogi vidovi popularne kulture, naroito hit-melodije duboksova i radiostanica, patetine, ali ne i prezrenja vredne varijante pomenute enje za jedinstvom,
potrage za harmonijom, takoe je ocrtana u Omilenoj igri, a potom podrobnije tretirana u
delovima Divnih gubitnika kao to je opis izvoenja lager pesme Gevina Gejta i benda
Godesis.
Jo vea slinost izmeu ova dva romana tie se njihovog zajednikog bavlenja magi
jom i udima, ali i njihovog prihvatanja filma kao savremenog modusa ispolavanja magino
sti. Najrasprostranjenija tematsko-motivska jedinica Omilene igre je Brivmanovo shvatanje
uloge sopstvenog bia kao svojevrsnog maga, udot vorca ili hipnotizera. Nakon to je
Berta, Brivmanova lubav iz detinjstva, pala sa drveta, junak je rekao:
5 Ovaj, kao i svi potonji citati iz ovog Koenovog romana preuzeti su iz: Lenard Koen, Omiljena igra, pre
38
Nakon oeve smrti, Brivman je izveo magijski obred: Dan nakon sahrane Brivman je
rasparao jednu od oevih leptir-mani i u nju uio poruku. Zakopao ju je u bati, pod snegom,
pored ograde gde se u leto prelivaju cvetovi komijinog urevka.
Junak je podjednako izjavio da ga je oeva smrt ogrnula tankim velom misterije, omo
guila mu da bude u dodiru s nepoznatim. Mogao je da govori s posebnim autoritetom o
pitanjima Boga i pakla. Prouavao je sve to mu je palo pod ruku o hipnozi i u jednoj od
najkominijih romanesknih scena uspeo je da, uspavavi majinu kunu pomonicu, po
stigne telesno sjedinjenje sa njom. Kada Brivman saoptava svojoj devojci Tamari da eli
da dotakne lude kao mag, da ih promeni ili povredi, ostavi na njima svoj trag, uini ih lepim,
njegove rei tada u prilinoj meri lie na F.-ove iz Divnih gubitnika. Jo jednom nas podse
ajui na F.-a, a moda jo vie na naratora Divnih gubitnika, Brivman ispolava udnju za
sopstvenim udesnim preobraenjem:
U svojoj sobi u Domu studenata sveta, Brivman se nalaktio na prozorsku dasku i posmatrao
kako voda Hadsona plamti pod zracima sunca. To vie nije reka otpada i ubreta, slivnik koji
nosi kondome, govna, industrijske otrove, ruta po kojoj se niu nezgrapne bare. Da li neto moe
to da uini i sa njegovim telom? Mora da je neto zapisano na toj plamenoj vodenoj povrini.
Otisak bojeg prsta. Precizna natalna karta. Mesto gde ivi njegova savrena ena. Poruka koja
mu objavluje da je pozvan za slavu ili za muenitvo.
Svitac je ovde oigledno simbol konane svetlosti, pulsirajui signal venog ritma, a nje
gov nastavleni ivot, dok vreme (Time) sve odnosi, nagovetava postojanost, istrajavanje
Svetla. Ovaj simbolizmu blizak nain pisanja, koji se samo povremeno pomala nad povlae
nim literarnim manirom Omilene igre, postaje stalni postupak u Divnim gubitnicima, koji se
od poetka do kraja opaaju kao roman impregniran izrazitim simbolizmom.
Specifina varijanta teme magije odnosi se na vanost koju Koen dodeluje filmu kao
vrhunskom savremenom izrazu magijskog delovanja. Iako se reference na film javlaju na
39
gotovo svakoj stranici Divnih gubitnika, ovo naglaavanje najpre postaje oigledno u Omilenoj
igri. Na samom poetku Koenovog prvog romana, Brivman posmatra film svoje porodice
tokom kojeg batovan stidlivo i zahvalno odlazi u smeru suneve svetlosti, gde e zauvek
ostati sa onima kojima slui. Magijski kvaliteti filmova ovde su oito olieni u njihovom
kapacitetu da podare naroitu vrstu besmrtnosti. Kasnije u romanu, Brivman zamila kako
bi devojka Norma i on izgledali u oku kamere:
Kamera se na njih sputa izdaleka, potom ide kroz umu, hvata odblesak u oima rakuna,
prilazi do vode, trske, skloplenih vodenih cvetova, uplie se u izmaglicu i kamenje. Lezi pored
mene, Normin glas, moda Brivmanov. Odjednom zumira na njeno telo, deo po deo, zadrava
jui se na pregibima njenih bedara, koja deluju ogromna, obavijena senkom, plavi dins prilublen
uz telo. Lepezasti nabori izmeu njenih bedara. Kamera prelazi preko jakne pratei liniju njenih
grudi. Izvlai paklu cigareta. Ova radnja se prati veoma palivo. Neni prsti se mrdaju kao pipci.
Cigaretom barata veto i provokativno. Prsti su joj spori, nasilni, spremni da uhvate bilo ta.
Ono to u navedenom odlomku najvie fascinira Koena, kao to e to ponovo biti na sna
zi u Divnim gubitnicima, jeste magini potencijal kamere da transformie stvarnost, inten
zivira iskustvo i sugerie simbolina znaenja posredstvom ispitivanja detala injeninog
sveta. Jo jedan izvor Brivmanove magine koncepcije poiva na tome to se slow-motion
film uvek odvija negde u njegovom umu.
Ovo zauzvrat apostrofira jo jedan nain na koji Omilena igra obasjava jednu od tema
Divnih gubitnika. U drugom romanu F. govori naratoru (s obzirom na to da je vei deo pripo
vednog toka predoen u prvom licu, upotreblavaemo nadale re ja za naratora) kako
moramo nauiti da hrabro ostanemo na povrini. Moramo nauiti da volimo pojavnosti.6
U drugoj prilici on poruuje ja da nikada ne previdi oiglednosti, da usmeri sebe na zvon
ku sadanjost, opominjui ga nita ne povezuj... Stvari reaj jednu do druge na svome
plastinom stolu, ako ve mora, ali ne povezuj nita. U odelku koji bi van konteksta bio
prilino opskuran, on zatim kae:
Od svih zakona to nas vezuju za prolost, najneumitniji su nazivi stvari (...) Nazivi uvaju
dostojanstvo Pojavnosti (...) Nauka poinje grubim imenovanjem stvari, spremnou da se pre
nebregne posebnost oblika i sudbine pojedinanih crvenih ivota da bi se svi zbirno nazvali Ruom.
Oku koje ima manje milosti i vie prodornosti sve cvee izgleda slino, poput crnaca i Kineza.
Ono to slow-motion kamera ini jeste otkrivanje individualnosti stvari, ulne naroitosti
bia. Koenovo uverenje podrazumeva da se istinska magina vizura ne postie posmatra
njem sveta kroz izmaglicu optosti niti kroz ukoene ramove naunih kategorija, nego to je
mogue bliim, neposrednijim ispitivanjem specifinih ilica na pojedinanoj lali. Po ovome
stavu Koen podsea na Vilijama Vordsvorta, koji je zahtevao palivo razmatranje poznatog
kako bi se u njemu otkrili elementi nepoznatog i udesnog (ukoliko jukstapozicija Koena i
Vordsvorta izgleda pomalo neobina, bilo bi korisno podsetiti na to da se makar jedanput
6 Ovaj, kao i svi potonji citati iz ovog Koenovog romana preuzeti su iz: Lenard Koen, Divni gubitnici, pre
40
Postoji jo jedan nain na koji upotreba filma u Omilenoj igri predskazuje Divne gubitnike.
Brivman, naime, govori svom prijatelu Krancu kako su zakoraili u evropski film i nastavla
da zamila sebe kao starog oficira u tom filmu. Ovim se ilustruje druga magina mo film
skog formata: njegova sposobnost da uvea nae iskustvo, da nam obezbedi posredne
oblike ivlenja. Upravo na ovakav stav F. aludira u Divnim gubitnicima dok pie pismo roma
nesknom ja: Ti zna kako bol izgleda, ta vrsta bola, bio si u dokumentarcu o Belzenu.7
Blisko povezan sa magijom, sluei istovremeno kao dala spona izmeu Omilene igre
i Divnih gubitnika, jeste motiv igre istaknut u oba romana. Igra se doivlava kao vrsta rituala
koji pretpostavla red i zadovolstvo trivijalnostima svakodnevnog ivota, postajui tako
svojevrsni mikromit ili polusveti obred. U Divnim gubitnicima F. tvrdi: Igra je najlepe stva
ralako delo prirode. Sve ivotinje se igraju, a istinski mesijanska vizija sveopteg bratstva
ivih bia mora u svom temelu imati ideju igre. Kada F. kupuje fabriku, on je ne koristi za
potrebe komercijalnog uspeha, ve je pretvara u igralite. Igre poseduju veoma veliku ulogu
u Omilenoj igri, to je sugerisano samim naslovom romana: Brivman se igra sa Bertom to
se okonava njenim padom sa jabukovog drveta, igra se Vojnika i Kurve sa Lisom i rve se
sa njom u snegu, vizuelizuje Kranca kao prvu figuru igre prati vou kroz umu, posmatra
bejzbol utakmicu u deakom kampu u kojem radi preko leta i na samom kraju romana pri
sea se omilene igre svog detinjstva:
Gospode! Upravo sam se setio ta je bila Lizina omilena igra. Kad bi napadalo mnogo snega,
otili bismo u stranje dvorite s nekoliko drugara. Prostor pod snegom bio je netaknut i beo. Berta
je bila ringipil. Uhvatili bismo je za ruke, a ona bi se okretala na petama, dok bismo mi kruili oko
nje sve dok nam se noge ne bi odlepile od tla. Onda bi nas ispustila da poletimo u sneg. Ostajali
bismo nepomino u kak vom god poloaju da smo sleteli u sneg. Kada bismo se svi nali tako
baeni u celac, poinjao je najlepi deo igre. Ustajali smo polako, pazei da ne pok varimo svoj
otisak u snegu. Zatim smo poredili. Naravno da smo se maksimalno trudili da ateriramo u nekom
sumanutom poloaju, sa rukama i nogama koje tre iz snega. Onda smo odlazili, ostavlajui
na predivnoj beloj povrini cvetolike figure sa stablikama u obliku otisaka naih stopa.
Na omotu Omilene igre istaknuto je da je sama omilena igra zapravo lubav. Ovak vo
vienje ini mi se kao ozbilna omaka u tumaenju. Ako uzmemo u obzir moje razumeva
nje, a naroito finalni romaneskni pasus, pod omilenom igra podrazumeva se ela za
7
41
ostavlanjem otiska u snegu. Nen cil je da iza uesnika ostane interesantna ara, to se
potom, na osnovu dale analogije koja ukluuje i sam roman, moe shvatati kao piev otisak,
Koenov dizajn sopstvenog ranog perioda ivota. Ukoliko produimo ovakav tumaenjski
pravac, onda u obzir dolaze naelno sva umetnika ostvarenja. Igra je za Koena prelepa jer
je bliska nevinosti detinjstva, jer predstavla uspeno nastojanje ludske imaginacije da
nametne poredak realnom svetu. Dve F.-ove ideje u Divnim gubitnicima su u ovom stupnju
sagledavanja teme naroito relevantne. U jednom momentu on naglaava: Molitva jeste
prevoenje. ovek sebe prevodi u dete i sve mora da trai na jeziku kojim je slabo ovladao.
U jednoj drugoj prilici, saznajemo da je F.-ova vernost idejama u tome to on nije vezan za
svet onakav kakav je on dat, to moe da pobegne od bolnog rasporeda stvari kakve one jesu.
Eskapizam, taj toliko omalovaavan termin u dvadesetovekovnim literarnim krugovima,
za Koena predstavla poelnu stvar: filmovi, igre, radijski hitovi, umetnost i molitva dobro
dole su pojave jer nas smetaju iznad obinosti, besmislenosti rutine i krhotina vremena.
Postoje i drugi inioci na osnovu kojih se Omilena igra moe razumevati kao anticipa
cija Divnih gubitnika uzgredni komentari o Kanadi, Montrealu, jevrejskoj svakodnevici i
vrednostima; humorni nanosi; smene nenosti i nasilnosti; kolebanje izmeu autoglorifika
cije i sumnje u sebe; neprijatelski intonirane aluzije na nauna dostignua; mnogobrojne
ambivalentne refleksije o svetu maina; naglasak na seksualnoj ekstazi, osobito na njenim
oralnim modulacijama i samozadovoljavanju; prezir prema konvencionalnom buroaskom
ponaanju i stavu; repetitivne slike koje romanu daju poetian ton; isticanje usamlenosti
i nostalgije. Radije nego da sve pobrojano dale razvijam, oseam da je potrebnije istai
nain na koji se prvi Koenov roman razlikuje od svog naslednika. On je, naime, mnogo su
bjektivniji i skloniji prikazima uivanja. Dok Divni gubitnici kazuju o grupi likova od kojih
nijedan ne sadri naroitu slinost sa samim Koenom ili lanovima njegove porodice, Omilena
igra prilino oigledno apostrofira autobiografsku ravan. Poput Dojsovog Portreta umet
nika u mladosti, to je roman lirskog timunga, za razliku od Divnih gubitnika koji su blii
dramatinom pripovedanju Fineganovog bdenja. Prilian deo Omilene igre zauzima poro
dina istorija smrt Brivmanovog oca, neurotina posesivnost i krajnja psihoza njegove
majke, kao i patetino uvaavanje njegovih ujaka. Ove scene, ali i one koje tematizuju sama
pieva seanja na mladost, najsnaniji su delovi knjige: autor je u njima jo uvek vie u
stanju beleenja nego to je okupiran porivima preovladavanja i transformisanja stvarno
snog sveta. Kada, tokom el-Gordon pripovednog intermeca, on pokua da ue u um
mlade novoengleske ene i njenog mua, veliki deo prikazanog ivota i njegovih svojstve
nosti bledi, zastareva.
*
Budui da je i Kutija sa zainima zemle vrlo intimna knjiga, ini se da je Koen osetio kako
mora da probije granice sopstva i okua se u neto objektivnijem nainu pisanja. Znaaj nje
gove tree knjige pesama Cvee za Hitlera, u svetlu paralelizacije sa Divnim gubitnicima, lei
u njenim izrazitim naporima da proiri, produbi i ostvari interese i naklonosti svog autora.
U prilino kitnjastoj, ali sutinski iskrenoj beleci izdavau, koja je tampana na omotu zbir
ke, Koen, povodom Cvea za Hitlera, naglaava:
42
Ova knjiga me premeta iz sveta omilenog mladog pesnika u gomilu prlavtine koju nosi
pozicija vodeeg pisca. Nisam planirao da bude ovakva [zbirka Prim. prev.]. Voleo sam nena
zapaanja koja Kutija sa zainima zemle podrazumeva, ali su me ona pomalo posramila. Cvee
za Hitlera, meutim, nee od papira zavrediti takvu gostolubivost. Moj zvuk isuvie je nov, stoga
e ludi rei: ovo je izvedeno, zasnovano na neemu drugom, ovo je slabo, njegova mo je minula.
Ja, s druge strane, tvrdim da ovak va knjiga u Kanadi jo nije napisana, ni u domenu poezije, ni u
domenu proze. Sve to traim je da je smesti u ruke moje generacije i ona e biti prihvaena.
Nisam palivo itao sve kritike osvrte na zbirku Cvee za Hitlera, pa otuda ne mogu da
ustanovim jesu li Koenovi strahovi bili opravdani. Ono to mi je, meutim, poznato je da
su optube o izvedenosti dela, podraavanju manira drugih pisaca, bile pripisane Divnim
gubitnicima koji su uporeivani (vrlo nejasno to je bio najsigurniji nain) sa pisanjem Sartra,
enea, Barouza, Tomasa Pinona, Dona Barta i Alena Ginzberga. Vaan predmet mojih
sadanjih hermeneutikih napora ogleda se u eli da pokaem kako Divni gubitnici mogu
biti vieni kao kulminacija Koenovog linog umetnikog razvoja, a ne kao puka imitacija
tueg rada.
Cvee za Hitlera ne razlikuje se toliko od pievih prethodnih dela koliko bi nas Koenovo
tvrenje utisnuto na omotu zbirke navelo da to pomislimo. Kao to sam naslov sugerie,
jo uvek je primetna naporedna egzistencija lepote i gnusnosti, nenosti i grubosti, to je ve
ustanovleno kao svojstvo pievog rada od njegovih poetaka; u zbirci se takoe zapaa
odreeni broj lubavnih pesama koje objedinjuju humor, nenost i strast; i dale su prisutne
pesme pune duhovitog samoismevanja i ironine balade o svakodnevici. Meutim, posto
je i neki drugi elementi koji zapravo preovladavaju oni se, mahom, javlaju u dva vida:
gaenje i odvratnost prema pohlepi, hipokriziji i okrutnosti dvadesetovekovnih politikih
sistema i ponovna, neodlona enja za religioznim preobraajem koji bi pesnika izbavio
od samolubla i okupiranosti sopstvenim biem.
U pesmama politike tematike, Koen izraava ideju da uasi naeg doba ine da stra
hote to su ih doivlavale prethodne generacije postanu gotovo beznaajne, da je kanadska
politika scena umno oskudna i podla, te da je Istorija samo opojno sredstvo:
Istorija je igla
to u san tera lude
miropomazana otrovom
svega to da zadre ude.
(Ovaj pasa uzgredno iskrsava u Divnim gubitnicima u neznatno ispravlenoj formi pod
naslovom F. priziva istoriju u srednjem stilu.) Kanada je umirua ivotinja za koju on odbi
ja da (prilagoavajui Jejtsov stih) bude vezan. Gde god pogleda, vidi krivicu i korupciju,
osea sopstvenu umeanost u takav poredak stvari i eli da ovak vo sauesnitvo odbaci.
Ovaj deo zbirke Cvee za Hitlera nadale priziva F.-ov politiki angaman u Divnim gubit
nicima. F. je francusko-kanadski nacionalista, separatista, lan Parlamenta i revolucionarni
voa iji konani politiki potez podrazumeva raznoenje u vazduh statue kralice Viktorije
u Ulici erbrik. Sam F., meutim, priznaje da je oseaj umeanosti, koji odgovara njegovoj
zamisli politike aktivnosti, samo jedna faza na putu do konanog proboja za koji se nada
43
44
*
Imajui u vidu celokupni ocrtani kontekst, Divni gubitnici (1966) postaju delo koje se
relativno lako d razumeti i adekvatno vrednosno oceniti. Kaem relativno lako jer se, uprkos
svemu, radi o zahtevnoj i ponekad zbunjujuoj knjizi.
Najpre, trebalo bi obratiti panju na naslov: divni gubitnici su oni koji doseu lepotu
svetatva (ovu re neophodno je pisati sa znacima navoda budui da je Koen, to e ubrzo
u ovom radu postati oevidno, upotreblava u naroitom smislu) gubei ili radije dobrovolno
predajui svoju linost i svakodnevno, ovozemalsko trajanje. U oima drugih ludi oni su
gubitnici jer su r tve: Katarina umire u agoniji laganog gladovanja i samokanjavanja,
Editino telo smrskano je liftom, Meri Vulnd napadaju divli policijski psi, F. umire u bolnici
za duevne kriminalce, a ja na kraju romana postaje raupana, zaudarajua hrpa od dro
njaka i dlaka. Ipak, sub specie aeternitatis, odnosno, u oima Bojim, ovi junaci su sve samo
ne gubitnici: Katarina sa jasnom namerom predaje sebe u ruke Hristu, postaje kanonizo
vana svetica i udotvorna iscelitelka; Edit u svesnom stanju oduzima sebi ivot kako bi ja
nauila lekciju koju on isprva ignorie, ali koja ga, najzad, vodi osloboenju; Meri Vulnd se
preputa seksualnim zadovolstvima sa F.-om, u njegovom najnepoelnijem izdanju, do
nosei mu dobre vesti o inauguraciji u zvanje predsednika republike; F. intencionalno
dodeluje sebi podreenu ulogu uitela i vodia romanesknog ja pokazujui mu put do
Obeane zemle; ja postie konano osloboenje, pa se u poslednjem pasusu romana
ono opaa kao medijator izmeu Boga i oveka, kao Stradalni Sluga koji, proavi kroz
agoniju, uspeva da zaslui samilost:
Jadnici, jadnici, kao to smo mi, otili su, utekli. Dozivau s vrha elektrinog stuba. Dozivau
iz mitraleske kupole na avionu. On e otkriti lice svoje. On me nee ostaviti samoga. Negovo u
ime razglasiti u Parlamentu. Doekau Negov muk sa bolom. Proao sam kroz vatru porodice i
lubavi. Puim sa svojim draganom, spavam sa svojim prijatelem. Razgovaramo o jadnicima,
slomlenim i pobeglim. Nasamo sam s radiom, diem uvis ruke. Dobrodoao budi ti koji sada ovo
ita. Dobrodoao budi ti koji mi titi srce. Dobrodoao budi ti, dragane i prijatelu, kome u za
uvek nedostajati na tvome putovanju do kraja.
Na ovaj nain dobrovolni gubitak vlastitog bia zarad neke vie svrhe postaje osnovna
tema Divnih gubitnika, razvijena znatno kompleksnije i zamrenije u poreenju sa raznoli
kim mitolokim fonom i dopunjena raznovrsnim sporednim temama.
U momentu kada romaneskni tok dostie klimaks, Edit na grkom jeziku izjavluje: Ja
sam Izida, koja je bila, koja jest i koja e biti, i nijedan smrtnik mi nikada nije skinuo veo.
Ovim se evocira prva stranica romana na kojoj ja kae da eli da zna ta se zbiva ispod
tog ruiastog prekrivaa Katarine Tekak vite: dakle, lik Katarine ekvivalentan je liku Izide.
Zaista, sve enske figure u romanu sutinski predstavlaju istu enu ili boginju ba kao to
Izida postepeno preuzima oblija drugih boginja starog sveta. Najvei znaaj Izidinog kulta,
razvijenog u Egiptu u sedamnaestom veku pre nove ere i sukcesivno rasprostranjenog po
celoj mediteranskoj oblasti, ogleda se u njenoj ulozi Velike Majke i njenoj moi ostvarivanja
besmrtnosti due i obnavlanja ivota. Ona obuhvata vrline svih ostalih boginja i nudi svojim
sledbenicima oprotaj, proienje, jedinstvo i preporod. Izidina mitoloka uloga oliena
45
u sastavlanju delova svog mua Ozirisa simbolizuje njen udesan, iscelitelski potencijal.
Otuda, kada italac jednom postane svestan Editine uloge u romanu kao Izide, mnogi frag
menti romaneskne slagalice prerastaju u znaajne obrasce: upravo je u njenoj, Izidinoj,
nadlenosti Velike Majke to to se Edit, sa svojim ogromnim bradavicama, preputa roma
nesknom ja i F.-u, to prua utehu neznancu na Old Oard Biu i ak privija na grudi u
venu glavu, najverovatnije Hitlerovu. Svojim intencionalnim samoubistvom Edit utie na
obnavlanje svog mua na isti nain na koji Izida deluje na regeneraciju Ozirisa. Kada itamo
opis Editinog premazivanja tela crvenom mau i rei koje upuuje romanesknom ja:
Hajde da budemo drugi ludi, onda to u naoj svesti priziva injenicu da se Izida takoe
percepira kao rodila spiritualnog ivota, izvrilac udesnog preobraaja. Romaneskno ja
primeuje da su Editini polupci bili oputeni, nekako neodreeni, kao da nije znala ta e
s ustima ovo je, s druge strane, mogue dovesti u vezu sa konceptom Izidinih usta punih
ivotodavnog daha kojim se isceluje dua i oivlavaju mrtvi. Podjednako je vano skrenuti
panju da je Meri Vulnd, jo jedno oblije Izidine figure, po zanimanju medicinska sestra,
te da se i Edit nekoliko puta u romanu imenuje bolniarkom.
Drugi impozantni mitoloki okvir Divnih gubitnika odnosi se na hrianske elemente.
Ovo se doivlava kao pogodan nastavak prethodnog tumaenja s obzirom na to da je kult
boginje Izide ravan kultu Hrista u mediteranskom svetu, pri emu se ponekad ova dva i me
aju. Sama Izida je esto poistoveivana sa Bogorodicom, te se upravo ova identifikacija na
novo javla u Koenovom romanu. Katarina Tekak vita je irokeka Devica koja se ugleda na
Devicu Mariju; odrekavi se vlasnitva nad sopstvenim telom, ona ostvaruje mistinu viziju:
I dok se tako odricala vlasnitva nad sopstvenom puti, javio joj se nejasan predoseaj njego
ve nevinosti, slaba slutnja lepote svih tih lica to okruuju pucketave seoske vatre. Ah, bol je minuo,
razderana put koja konano nije bila u njenom vlasnitvu zacelila je na slobodi, a njeno novoste
eno ime, steeno tako svirepo, prodrlo joj je do samoga srca: ona je Devica.
Poto su Edit i Katarina oigledno ista osoba u razliitim oblicima, onda se i Edit izjed
naava sa Bogorodicom: premda u fizikom smislu nije devica, poverena joj je uloga po
srednika i uteitela. Slinu funkciju poseduje i Meri Vulnd iako je njen nain izraavanja
saoseajne lubavi prilino antitetian devianstvu.
Muki junaci romana takoe su neznatno povezani sa hrianskim figurama. U nekoliko
navrata F. govori o sebi kao Mojsiju koji dovodi svog prijatela u vidokrug Obeane zemle,
ali ga tamo ne moe i uvesti; u nekim drugim sluajevima on kazuje o sopstvenoj ulozi u
kontekstu koji priziva linost Jovana Krstitela. Sa druge strane, romaneskno ja se napo
sletku razvija u figuru nalik Hristu. U poslednjem pasusu, kao to je u radu ve pomenuto,
ja postaje saoseajni posrednik koji moli sa svog stuba (u okvirima ove sinapse vredi
primetiti da u pesmi Suzan Koen svedoi o Hristu razapetom na drvenom stubu, Krstu).
Meutim, malo pre svega navedenog, u ovom romanu se daje opis romanesknog ja koje
je dui vremenski period ivelo u umskoj kuici na drvetu ime se ujedno evocira Hristov
boravak u divlini. ak je i bodibilder arls Aksis doveden u vezu sa Hristom: arls Aksis je
pun saoseajnosti, on se rtvuje za nas! Negovo ime sugerie da je on takoe osovina
(axis), spona izmeu Boga i oveka.
46
Znatan broj raznih mitolokih likova i scena utkan je u Divne gubitnike ovde raspola
em tek tolikim prostorom da ih obuhvatim jednim letiminim pogledom. U romanu po
stoje, to je, uostalom, i mogue oekivati usled injenice da je romaneskno ja folklorista,
antropolog i prouavalac severnoamerikih Indijanaca, podaci i istinski detalni opisi mi
tova i obiaja crvenokoaca prizivanje kie, mitska kosmogonija, rvanje Senke i Svetenika,
Kuloskap, Oskotara ili Onaj koji svrdla glave i Andak vandet, odnosno, leenje kroz seksu
alni in. Grka mitologija znaajno je reprezentovana kroz pomen Ikara i Prometeja, pri
emu obojica u potpunosti odgovaraju smislu romana budui da oni tee ujedinjenju Neba
i zemle, Boga i oveka. Podjednako se u romanu zapaaju reference na orijentalnu, indijsku
mitologiju i religijske obiaje: mandala, joga, Aokin krug i perfekcionisti tantrike lubavi.
Pomenuta je takoe jevrejska Kabala, kao i kineska sveta planina i mudrosti Kunga.
Ove vie ili manje stare mitologije dopunjene su skoranjim mitovima i magijskim pred
stavama: Hudinijeve iluzije, scene iz stripova i radio-programa, magijski rituali masona,
uverenja iz oblasti astrologije (videti, na primer, upuivanja na bolesti device), magijsko
dejstvo petardi, pitolja i raketa. Meutim, najistaknutiji od svih savremenih mitolokih i
magijskih obrazaca su oni koji se tiu filmske umetnosti. Postoji nekoliko referenci na dive
filmske industrije Merilin Monro i Briit Bardo i sijaset misli o maginim sposobnostima
filma da intenzivira realnost, sauva prolost, zabelei sadanjost, stvori imaginarne sveto
ve, proiri svest, uvea prostore jave, probudi savest, podstakne strasti i uzburka matu.
Sistem teatar prerasta u modernu verziju hrama ili katedrale u koju je samo odabranima
dozvoljeno da stupe nakon prevazilaenja prepreke u vidu kontrolora karata u foajeu ili
predvorju bioskopa.
Sva ova oslanjanja na mitologiju i magiju dostiu svoj vrhunac u delu koji najavljuje spo
rednu (mada bi neki bili skloni da u njoj vide glavnu) temu Divnih gubitnika stav da su
magija i religija, a ne nauka i politika, istinske moi u svetu. U onome to F. naziva slatkim
bremenom svojih argumenata, on naglaava:
Bog je iv. Magija se zbiva. Bog je iv. Magija se zbiva, Bog se zbiva. Magija je iva. ivot se
zbiva. Magija nikada ne umire. Bogu nikada nije pozlilo. Mnogi su siromasi lagali. Mnogi su bo
lesnici lagali. Magija nikada ne jenjava. Magija se nikada ne skriva. Magija uvek vlada. Bog
se zbiva. Bog nikada ne umire. Bog je vladalac premda se njegova sahrana oduila. Premda
oaloeni zbijaju redove, Magija nikada ne kopni (...) Premda su zakoni uklesani u mramoru,
nisu mogli da zatite lude (...) Magija se zbiva (...) Ali Magija nije sredstvo. Magija je cil (...) Tome
bih moj um da slui sve dok sluba ne bude naprosto Magija koja se kree po svetu, a um bude
Magija koja krui po telu, a telo bude Magija koja plee po asovniku, a vreme bude Magina
Duina Boga.
47
promiskuitetan, priznaje da je iao za enama gde god bi ga one odvele, dii se svojim sek
sualnim postignuima sa oba pola i ak u svojim poslednjim ivotnim trenucima zavlai
ruku ispod suknje Meri Vulnd. Romanesknom ja pripisuje se homoseksualna veza sa F.-om,
frustrirajui seksualni ivot sa Edit (ona nije bila dovoljno ponizna za njega koji je imao
specifine zamisli u domenu telesnih strasti) i samobludne aktivnosti kojima posveuje
prilino vremena. Seksualnost u romanu dosee paroksizam u sceni orgija koje izvode F. i
Edit uz pomo takozvanog Danskog Vibratora ili Seks-Maine. Namee se pitanje, kako da
sve navedeno shvatamo? Da li to Koen podrava devianstvo ili promiskuitet, seksualnu
apstinenciju ili orgije?
Razreenje paradoksa nalazi se u Koenovoj posebnoj koncepciji svetosti. Priseajui se
F.-ovog saveta da kresne sveticu, romaneskno ja razmila: ta je to svetac? Svetac je
onaj koji je dostigao vrhunac ludskih mogunosti. Nije mogue rei kakav je to vrhunac.
Mislim da to ima neke veze sa energijom lubavi. Dodir sa tom energijom uspostavla svo
jevrsnu ravnoteu u haosu postojanja. Tako kresnuti sveticu znai stvaranje kontakta sa
energijom lubavi, ali i sintezu fizike ekstaze i duhovne vizije. Katarina je svetica upravo
zato to je ostvarila prilino slabu mogunost oveka da stupi u vezu sa energijom lubavi,
olienoj u Bogu, kroz odricanja vlasti nad sopstvenim telom. Edit je svetica jer je kontakt sa
istom tom energijom nainila posredstvom svoje uloge Majke svih ludi. F. je svetac budui
da je sponu sa energijom lubavi postigao kroz seksualna zadovolstva i obavezu uea u
prilino slaboj mogunosti izbijanja revolucije u Kvebeku. Romaneskno ja postaje svetac
na kraju romana jer je, dodelivi sebi trajanje u divlini, proistio vlastito bie od ponosa i
sebinosti, nainio sebe praznim sudom u koji se boanska lubav moe izliti. Svetac je,
mogue je i tako rei, neka vrsta ekstremiste. Za Koena istina ne poiva u znaenju, nego
u krajnostima. F. naglaava: Nikada nisam bio dovolno pijan, dovolno siromaan, dovolno
bogat. Katarina je tako u svom preteranom samokanjavanju mnogo blia Edit i F. u nji
hovim ekstremnim seksualnim radnjama sa Danskim Vibratorom, nego pripadnicima bur
oaskog kruga koji vode ugledan i umeren ivot. Da li je suvie neumesno sugerisati da
Koen, apostrofirajui inicijale seks-maine D. V., predlae da predavanje tak voj spravi nije
mnogo drugaije od predavanja Bojoj voli?9
Usko povezana, pomona tema prethodno navedenoj tie se onoga to bismo mogli
nazvati panorgazminim seksualnim iskustvom. F. istie kako su svi delovi tela erogeni.
Celo telo moe da svri! i, nastavlajui u duhu te opaske, govori da nas svaki dodir moe
voditi do hranlive bezimenosti vrhunca. (Sasvim sluajno ovde se uspostavla jo jedna
veza izmeu religije i telesnih zadovolstava seks vodi anonimnosti, gubitku samosvesti
to je preduslov za religiozno uzvraanje.)
Umesto da tumaim druge, minornije teme, panju posveujem samoj romanesknoj
tehnici. U strukturnom smislu, roman umnogome podsea na simbolistiku pesmu: podelen
je na tradicionalno tri dela pri emu su sva tri protkana rekurentnim tematsko-motivskim
jedinicama, slikama i simbolima. Neke od najznaajnijih tema odnose se na konstipaciju
romanesknog ja (simbol zatoenosti u vlastitom biu), na samozadovoljavanje (simbol
9
Misli se na inicijale krstakog bojnog poklia Deus vult (Boja je vola; na francuskom Dieu le veut) ustanovlenog nakon objave Prvog krstakog rata od strane pape Urbana II na crkvenom saboru u Klermonu
1095. godine. (Prim. prev.)
48
49