Za

Chrisa Metzena, koji je imao viziju

MMXIV

Usamljena kula
Vei od dva mjeseca veeras je iziao prvi, i sada je visio debeo i srebrno-bijel na vedrom
zvjezdanom nebu. Ispod blistavog mjeseca vrhovi Crveno-grebenih planina uspinjali su se prema
nebu. Sunce je danju bojalo granitne vrhove tonovima purpurne i hrave boje, ali na mjeseini su
postajali visoki, ponosni duhovi. Na zapadu je leala uma Elwynna, njezin debeli pokriva hrastova i
atlasnog drvea pruao se od podnoja planine do obala mora. Na istoku se nalazila sumorna
movara Crna bara, krajolik lokvi i niskih breuljaka, bara i ustajalih voda, propalih obitavalita i
neposredne opasnosti. Sjena je na kratko prela ispred mjeseca, sjena gavrana, na putu prema rupi u
srcu planine.
Ovdje je odlomljen komad iz glatkih stijena Crvenogrebenih planina i tu se nalazila okrugla
dolina. Neko je moda bila mjesto nekog drevnog udara meteora ili uspomena na snanu eksploziju,
ali eoni su oblikovali okrugli krater u niz strmih, okruglastih brda sada okruenih planinama. Ni
jedno od drevnih stabala Elwynna nije moglo rasti na ovoj visini, i unutranjost prstenastih brda bila
je ogoljena uz izuzetak mahovine i vijugavih loza.
U sreditu prstenastih brda leao je ogoljeni breuljak, gol poput ele velikog trgovca iz Kul
Tirasa. Uistinu, brdo je svojim oblikom bilo vrlo slino ljudskoj glavi. Tijekom godina mnogi su to
primijetili, iako je samo nekolicina bila dovoljno hrabra, ili snana, ili taktina kako bi to spomenula
vlasniku.
Na ravnom vrhu brijega stajala je drevna kula, debela, masivna izboina bijelog kamena i crnog
betona, erupcija koja je bila djelo ljudskih ruku uzdizala se prema nebu, vie od okolnih brda, poput
svjetionika u tami. U podnoju kule nalazio se niski zid koji je okruivao dvorite, i unutar tih zidova
bili su ruevni ostaci tale i kovanice, ali sama je kula dominirala svime unutar prstenastih
breuljaka.
Ovo se mjesto neko zvalo Karazhan. Neko je to bio dom posljednjih zagonetnih i tajanstvenih
Zatitnika Tirisfala. Neko je to bilo mjesto ivota. Sada je jednostavno naputeno i izgubljeno u
vremenu.
Kula je bila okruena tiinom, ali ne i nepokretnou. U zagrljaju noi tihe su siluete letjele od
prozora do prozora, i utvare su plesale na balkonima i terasama. Manje od duhova, ali vie od
uspomena, te siluete nisu bile nita vie od djelia prolosti koji su se odvojili od tijeka vremena. Te
sjene prolosti osloboene su ludilom vlasnika kule, i sada su bile osuene na neprekidno
preivljavanje vlastite prolosti u tiini naputene kule. Osuene na preivljavanje, ali bez publike
koja bi to cijenila.
A onda se, u tiini, zaulo tiho grebanje izama po kamenu, i ponovilo se. Traak kretanja pod
blistavim mjesecom, sjena na bijelom kamenu, lepranje otrcanog, crvenog plata na hladnom
nonom zraku. Silueta se zakrivljenim stubama uspinjala na najvii toranj koji je godinama prije
sluio kao opservatorij.

Vrata opservatorija odkrinula su se uz kripu drevnih arki, a onda se zaustavila zbog hre i
vremena. Zakrabuljena silueta je na trenutak zastala, onda stavila prst na jednu arku i promrmljala
nekoliko rijei. Vrata su se tiho otvorila, arke su bile kao nove. Uljez se nasmijeio.
Opservatorij je sada bio prazan, ureaji koji su ostali bili su polomljeni i naputeni. Uljez je, i
sam gotovo neujan poput duha, podigao smrskani astro-lab ija je skala bila demolirana u nekom
sada zaboravljenom bijesu. Sada je bio obina gomila zlata, inertan i beskoristan u njegovim rukama.
U opservatoriju je bilo jo kretnji i uljez je podigao pogled. Sada je u blizini stajala providna
silueta, pored jednog od brojnih prozora. Duh, neduh bio je mukarac irokih ramena, neko tamne
kose i brade koje su sada prerano posjedite na rubovima. Silueta je bila jedan od djelia prolosti,
osloboena, i sada je ponavljala svoj zadatak, bez obzira bila promatrana ili ne. Crnokosi je ovjek
na trenutak podigao astro-lab, ispravnu kopiju onog u uljezovim rukama, i petljao s malom polugom
na jednoj strani. Trenutak, provjera i okretanje poluge. Njegove tamne obrve iskrivile su se iznad
sablasno zelenih oiju. Jo jedan trenutak, jo jedna provjera i jo jedan okret. Naposljetku, visoka
ogromna silueta je duboko uzdahnula i poloila astro-lab na stol koji vie nije bio tamo i nestala.
Uljez je kimnuo. Takve su pojave bile uobiajene ak i u danima kad je Karazhan bio naseljen,
iako su sada, liene kontrole (i ludila) njihovog gospodara, postale drskije. Ipak, ti su djelii prolosti
pripadali ovamo, a on nije. On je bio uljez, a ne oni.
Uljez je preao prostoriju do stuba koje su vodile dolje, dok se iza njega starac ponovno pojavio i
ponovio svoje postupke usmjerivi astro-lab na planet koji se odavno preselio na drugi dio neba.
Uljez se poeo sputati u kulu, hodao je stubitima i hodnicima. Ni jedna vrata nisu bila zatvorena
za njega, ak i ona zakljuana, ili zahrala. Nekoliko rijei, dodir, gesta i spone bi nestale, hra bi se
pretvorila u crvenkastu prainu, arke bi se obnovile. Na jednom ili dva mjesta drevne su arolije jo
uvijek blistale, mone unato starosti. Na trenutak je zastao pred njima, razmislio, pogledao i
pretraio sjeanje u potrazi za ispravnim protuznakom. Izgovorio je odgovarajuu rije, izveo
odgovarajui pokret rukom, razbio slabu magiju koja je ostala i nastavio dalje.
Dok je hodao kulom fantomi prolosti postali su nervozniji i aktivniji. Sada s potencijalnom
publikom, inilo se kao da e ovi djelii prolosti glumiti do besvijesti, samo kako bi se oslobodili
ovog mjesta. Svi zvukovi koje su neko posjedovali odavno su iezli, i ostavili samo njihove likove
koji su se kretali hodnicima.
Uljez je proao pored drevnog batlera u crnoj odori, krhkog starca koji je polagano hodao
praznim hodnikom, nosio srebrni posluavnik i uzde. Uljez je proao kroz knjinicu gdje je mlada
ena zelene koe stajala okrenuta leima i itala staru knjigu. Proao je kroz dvoranu za bankete na
ijem je kraju skupina glazbenika svirala bez zvuka i plesai neujno plesali. Na drugom kraju gorio
je veliki grad, njegov je plamen neuinkovito napadao kamene zidove i trule tapiserije. Uljez je
proao kroz beumni plamen, ali lice mu se smrklo i napelo kad je opet ugledao kako moni grad
Olujni Vjetar gori oko njega.
U jednoj sobi tri su mladia sjedila za stolom i priala sada nepoznate lai. Metalni pehari bili su
razasuti po stolu, kao i ispod njega. Uljez je stajao i dugo promatrao ovaj prizor, sve dok fantomska
konobarica nije donijela novu rundu. Onda je zatresao glavom i nastavio.
Gotovo je stigao do prizemlja, i izaao je na niski balkon koji je poput osinjeg gnijezda visio na
zidu iznad glavnog ulaza. Tamo, na prostranom prostoru ispred kule, izmeu glavnog ulaza i sada
sruene tale nasuprot kovanice, stajala je silueta, usamljena i izolirana. Nije se kretala poput ostalih,
nego je samo stajala tamo, ekala, napeta. Djeli prolosti koji nije bio osloboen. Djeli koji je
ekao njega.
Nepokretna silueta pripadala je mladiu s tankim pramenom bijele kose u neurednoj, crnoj grivi.
Imao je kratku, tek izraslu bradu. Otrcani ruksak stajao je pod mladievim nogama, a u rukama je
vrsto drao zapeaeno pismo.

Ovo je i bio i nije bio duh, znao je uljez, iako je vlasnik ove siluete moda mrtav, pao u borbi pod
nepoznatim suncem. Ovo je bilo sjeanje, djeli prolosti, zarobljen poput kukca u jantaru, koji eka
osloboenje. eka njegov dolazak.
Uljez je sjeo na kameni rub balkona i pogledao dolje, iza kovanice, iza breuljka, iza prstenastih
brda. Vladala je tiina, kao da same planine zadravaju dah, ekaju njega.
Uljez je podigao ruku i izgovorio niz rijei. Rime i ritmovi prvi su put bili tihi, onda glasniji, pa
glasniji, sve dok nisu razbili tiinu. U daljini, vukovi su uli njegov glas i odgovorili zavijanjem.
A silueta mladieva duha, ije su noge izgleda bile zarobljene u blatu, duboko je udahnula,
prebacila svoj ruksak tajni preko ramena i krenula prema glavnom ulazu Medivhove kule.

Karazhan
Khadgar je vrsto stisnuo zapeaenu pozivnicu i oajniki se pokuao sjetiti svog imena. Jahao
je danima, pridruivao se raznim karavanima i naposljetku sam nastavio put do Karazhana kroz
beskrajne, guste ume Elwynna. Onda dugi uspon na planinu, do ovog sumornog, praznog,
usamljenog mjesta. ak je i zrak bio hladan i stran. Sada, iscrpljen i umoran, bradati je mladi stajao
u sumraku dvorita, prestravljen onim to sada mora uiniti.
Predstaviti se najmonijem arobnjaku Azerotha.
ast, govorili su uenjaci Kirin Tora. Prigoda, ustrajali su, koja se ne smije propustiti.
Khadgarovi mudri mentori, skupina utjecajnih uenjaka i arobnjaka, rekla mu je kako su oni
godinama pokuavali dosegnuti ui karazhanske kule. Kirin Tor je elio znati kakva je sve znanja
najmoniji arobnjak na zemlji sakrio u svojoj knjinici. eljeli su znati kakvim se istraivanjima
bavio. Ali najvie su od svega eljeli da taj odmetnuti arobnjak pone razmiljati o svojoj ostavtini,
eljeli su znati kad veliki i moni Medivh planira poeti obuavati nasljednika.
Veliki Medivh i Kirin Tor imali su razmirice zbog te i mnogih drugih stvari, navodno, i tek je
sada usliio neke od njihovih molbi. Tek e sada primiti egrta. Khadgarovim gospodarima nije bilo
bitno je li to zbog omekavanja arobnjakovog navodno tvrdog srca, ili samo diplomatski ustupak ili
arobnjakov osjeaj vlastite smrtnosti. Jednostavna je istina bila kako je taj moni neovisni (i za
Khadgara tajanstveni) arobnjak zatraio pomonika, i Kirin Tor, koji je vladao maginim
kraljevstvom Dalarana, bio vie nego sretan usliiti njegov zahtjev.
Izabran je mladi Khadgar i otpremljen sa spiskom putova, zapovijedi, protuzapovjedi, zahtjeva,
prijedloga, savjeta i ostalih naredbi njegovih arobnjakih gospodara. Pitaj Medivha o bitkama
njegove majke s demonima, rekao je Guzbah, njegov prvi instruktor. Saznaj iz njegove knjinice sve
to moe o vilenjakoj povijesti, zahtijevala je lady Delth. Prelistaj njegove knjige i pronai
bestijarije, zapovjedila je Alonda, koja je bila uvjerena u postojanje pete vrste trolova nezabiljeene u
njezinim knjigama. Budi izravan, direktan i iskren, savjetovao je Norlan, Glavni artefaktor - Veliki
magus Medivh navodno je cijenio te osobine. Budi posluan i uvijek ini to ti se kae. Ne budi lijen.
Uvijek izgledaj zainteresirano. Stoj uspravno. I povrh svega, dri oi i ui otvorenima.
Ambicije Kirin Tora nisu strano uzbuivale Khadgara - njegovo odrastanje u Dalaranu i rano
naukovanje u konklavi pomoglo mu je da shvati kako su njegovi mentori nevjerojatno znatieljni u
vezi svih oblika magije. Njihovo kontinuirano sakupljanje, katalogiziranje i definiranje magije vrlo
je rano usaeno mladim studentima, i Khadgar nije bio puno drugaiji od ostalih.
Uistinu, shvatio je, njegova vlastita znatielja bila je zasluna za trenutni zadatak. Njegova vlastita
nona lutanja dvoranama Ljubiaste citadele Dalarana otkrila su vie od jedne tajne koje bi konklava
radije i dalje krila. Na primjer, ljubav Glavnog artefaktora prema plamen-vinu, ili strast lady Delth
prema mladiima, ili tajna zbirka letaka Korrigana Knjiniara koji su opisivali (na ivopisan nain)
rituale drevnih oboavatelja demona.

A bilo je tu neto i o jednom od najveih mudraca Dalarana, asnom Arrexisu, jednom od sijedih
staraca kojeg su ak i ostali potivali. Nestao je, ili umro, ili se dogodilo neto stravino, i ostali su
odluili to ne spominjati, ak su otili toliko daleko da su izbrisali Arrexisovo ime iz knjiga i vie ga
nikad nisu spominjali. Ali Khadgar je saznao, ipak. Khadgar je imao naina za pronalaenje
potrebnih tekstova, za povezivanje neophodnih stvari, ili za razgovor s pravom osobom u pravo
vrijeme. Bio je to dar, ali se mogao pokazati i kao prokletstvo.
Bilo koje od ovih otkria rezultiralo bi u njegovom izboru za ovaj prestini (i bez obzira na sve
planiranje i upozorenja, potencijalno koban) zadatak. Moda su pomislili kako je mladi Khadgar
predobar u otkrivanju tajni - bolje za konklavu da ga poalje nekamo gdje e njegova znatielja initi
dobro za Kirin Tor. Ili ga barem smjestiti na dovoljnu udaljenost s koje nee moi otkrivati stvari o
ostalim iteljima Ljubiaste citadele.
A Khadgar je, svojim neumornim prislukivanjem, takoer uo i tu teoriju.
I krenuo je s ruksakom punim zabiljeaka, srcem punim tajni i glavom punom zahtjeva i
beskorisnih savjeta. U posljednjem tjednu prije naputanja Dalarana razgovarao je sa svakim
pripadnikom konklave, u stvari svakim koga je zanimalo neto o Medivhu. Za arobnjaka koji je
ivio u Nigdjezeinskoj, opkoljen drveem i zlokobnim vrhovima, lanovi Kirin Tora bili su
nevjerojatno znatieljni u vezi njega. ak i vie od toga.
Duboko udahnuvi (i time se podsjetivi kako je jo uvijek u blizini tala), Khadgar je krenuo
prema samoj kuli, noge su mu bile teke kao da vue svog tovarnog konja.
Glavni je ulaz zijevao poput peine, bez vrata ili nadstrenice. To je imalo smisla, jer koja bi se
vojska probijala kroz umu Elwynn do vrha kratera kako bi se borila sa samim Medivhom? Nigdje
nije bilo zapisano kako je itko ili ita ak i pokualo napasti Karazhan.
Mranije otvor bio dovoljno velik za slona. Iznad njega se nalazio iroki balkon s ogradom od
bijelog kamena. S tog mjesta ovjek je bio u ravnini s okolnim breuljcima i mogao bi promatrati
planine iza njih. Uz ogradu se kretala sjena, pokret kojeg je Khadgar vie osjetio nego vidio. Sjena u
platu, moda, koja se s balkona vratila natrag u toranj. Zar ga ak i sada promatraju? Zar ga nitko
nee doekati, ili se oekivalo kako e sam ui u kulu?
"Ti si Novi Mladi?" upitao je tihi, gotovo mrtvaki glas i Khadgar je, jo uvijek podignute glave,
gotovo iskoio iz koe. Okrenuo se i ugledao pogrbljenu, vitku siluetu koja se pojavila iz tmine
ulaza.
Pogrbljeno stvorenje izgledalo je samo naoko ljudski i Khadgar se na trenutak zapitao je li
Medivh mutirao umske ivotinje kako bi mu bile sluge. Ovo je izgledalo poput elave lasice,
njegovo dugo lice bilo je uokvireno neim to je sliilo na dva crna pravokutnika.
Khadgar se nije sjeao da je odgovorio, i lasije stvorenje je izalo iz sjena i ponovilo.
"Ti si Novi Mladi?" pitala je. Svaka je rije bila izgovorena u zasebnom dahu, u vlastitoj kutijici,
s velikim slovom i odvojena od ostalih. U potpunosti je izalo iz sjena i pokazalo se kao nita vie ili
manje prijetee od mravog starca u crnom pletenom odijelu. Sluga - ljudski, ali sluga. To, ili bolje
reeno on, jo je uvijek nosio pravokutnike na rubu glave, poput pokrivala za ui, koja su se pruala
sve do njegovog poprilino dugog nosa.
Mladi je shvatio kako zuri u starca. "Khadgar", rekao je, i onda nakon nekoliko trenutaka
pokazao vrsto stegnuto pismo preporuke. "Od Dalarana. Khadgar od Dalarana, u kraljevini
Lordaerona. Poslao me Kirin Tor. Iz Ljubiaste citadele. Od Dalarana. U Lordaeronu." Imao je
osjeaj kao da baca kamenje razgovora u duboki, prazni bunar s nadom kako e starac odgovoriti na
bilo koji.
"Naravno da jesi, Khadgare", rekao je starac. "Od Kirin Tora. Od Ljubiaste citadele. Od
Dalarana. Od Lordaerona." Sluga je uzeo ponueno pismo kao da je dokument ivi reptil i, nakon to
je izravnao zguvane rubove, ubacio ga u dep tunike bez da ga je otvorio. Nakon to ga je nosio i

titio tolike milje Khadgar je osjetio bol gubitka. Pismo preporuke je predstavljalo njegovu
budunost, i bilo mu je mrsko gledati kako nestaje, ak i na trenutak.
"Kirin Tor me poslao kako bih pomagao Medivhu. Gospodaru Medivhu. arobnjaku Medivhu.
Medivhu od Karazhana", Khadgar je shvatio kako je samo trunku udaljen od besmislenog laprdanja, i
velikim je naporom vrsto zatvorio usta.
"Siguran sam da jesu", rekao je sluga. "Poslali te, hou rei." Pogledao je peat na pismu, tanka je
ruka zala ispod kaputa i izvukla dva crna pravokutnika povezana tankom metalnom trakom.
"Zasljepljivae?"
Khadgar je zatreptao. "Ne. Hou rei, ne, hvala."
"Moroes", rekao je sluga.
Khadgar je odmahnuo glavom.
"Ja sam Moroes", rekao je sluga. "Namjesnik Kule. Medivhov katelan. Zasljepljivae?" Opet je
podigao crne pravokutnike, iste kao i oni koji su uokvirivali njegovo usko lice.
"Ne, hvala ti... Moroes", rekao je Khadgar lica napetog od znatielje.
Sluga se okrenuo i mravom rukom slabano mahnuo Khadgaru neka ga prati.
Khadgar je podigao ruksak i morao je potrati kako bi sustigao slugu. Unato njegovoj krhkosti
sluga se kretao solidnim tempom.
"Jesi li sam u kuli?" pitao je Khadgar dok su se uspinjali vijugavim, irokim niskim stubama.
Kamen je u sredini bio sputen, izlizan bezbrojnim prolascima slugu i gostiju.
"Ha?" odgovorio je sluga.
"Jesi li sam?" ponovio je Khadgar i zapitao se hoe li morati govoriti poput Moroesa kako bi ga
ovaj razumio. "Ovdje ivi sam?"
"Magus je ovdje", odgovorio je Moroes piskutavim glasom koji je zvuao slabo i kobno poput
grobne praine.
"Da, naravno", rekao je Khadgar.
"Ne bi bilo smisla da si ovdje ako on nije", nastavio je namjesnik. "Ovdje, htjedoh rei." Khadgar
se zapitao zvui li starev glas tako jer se ne koristi esto.
"Naravno", sloio se Khadgar. "Jo netko?"
"Ti, sada", nastavio je Moroes. "Jo vie posla, briga za dvojicu umjesto jednog. Nije da se mene
pitalo."
"Znai, ovdje ste inae samo ti i arobnjak?" rekao je Khadgar i zapitao se je li namjesnik
angairan (ili stvoren) zbog svoje utljivosti.
"I Cook", rekao je Moroes. "Iako Cook ne pria puno. Ipak, hvala na pitanju."
Khadgar je pokuao ne zakolutati oima, ali nije uspio. Nadao se kako e zasljepljivai s obje
strane namjesnikova lica sprijeiti slugu da vidi njegovu grimasu.
Stigli su na ravno, hodnik osvijetljen bakljama. Moroes je smjesta krenuo drugim izlizanim,
vijugavim stubama. Khadgar je na trenutak zastao kako bi pogledao baklje. Pribliio je ruku na
nekoliko centimetara od plamena, ali nije osjetio nimalo topline. Khadgar se zapitao je li hladni
plamen uobiajen u cijeloj kuli. U Dalaranu su koristili fluorescentne kristale koji su davali
postojanu, jednolinu svjetlost, iako je u svojim istraivanjima naiao na spomen reflektivnih
ogledala, elementarnih duhova zarobljenih u svjetiljkama i, u jednom sluaju, ogromnih zatoenih
krijesnica. Ipak, ovi su plamenovi izgledali kao smrznuti.
Moroes, koji je ve krenuo drugim stubitem, se polagano okrenuo i nakaljao se. Khadgar je
pourio za njim. Zasljepljivai oito nisu toliko ograniavali starog namjesnika. "emu
zasljepljivai?" pitao je Khadgar.
"Ha?" odgovorio je Moroes.
Khadgar ga je dodirnuo po glavi. "Zasljepljivai. emu?" Moroes je napravio grimasu za koju je

Khadgar pretpostavio kako moe biti samo osmijeh. "Magija je ovdje snana. Snana i nepravilna,
ponekad. Ovdje... vidi... stvari. Osim ako nisi paljiv. Ja sam paljiv. Ostali posjetitelji, oni prije tebe,
oni su bili manje paljivi. Sada ih vie nema."
Khadgar se sjetio utvare koju je moda vidio, a moda nije, na balkonu.
"Cook je uzela lee od ruinog kvarca", dodao je Moroes. "Kune se u njih." Zastao je na trenutak,
a onda dodao: "Cook je ponekad pomalo budalasta."
Khadgar se nadao kako e Moroes biti priljiviji kad se zagrije. "I, ve si dugo u Magusovoj
slubi?"
"Ha?" opet je ponovio Moroes.
"Ve si dugo s Medivhom?" rekao je Khadgar u nadi kako je uspio prikriti nestrpljenje u glasu.
"Aha", rekao je sluga. "Dovoljno dugo. Predugo. ini se godinama. Ovdje je vrijeme takvo."
Suhonjavi je sluga zautio i uspon je nastavljen u tiini.
"to zna o njemu?" pitao je naposljetku Khadgar. "O Magusu, hou rei."
"Pitanje je", rekao je Moroes i otvorio jo jedna vrata iza kojih se nalazilo novo stubite, "to ti
zna?"
Khadgarovo istraivanje bilo je iznenaujue neproduktivno, i njegovi su rezultati bili
frustrirajue oskudni. Unato pristupu Velikoj knjinici Ljubiaste citadele (i potajnom pristupu
nekolicini privatnih knjinica i tajnih zbirki) o tom velikom i monom Medivhu nije bilo puno stvari.
Ovo je bilo dvostruko sumnjivo, poto je svaki stariji mag Dalarana oboavao Medivha i elio je
neku stvar od njega. Neki uslugu, neki dar, neki informacije.
Medivh je navodno bio mlad ovjek, po mjerilu arobnjaka. Bio je tek u etrdesetima, i veinu
tog vremena inilo se kako nije imao prevelikog utjecaja na svoj okoli. To je bilo iznenaenje za
Khadgara. Veina pria koje je uo i proitao opisivale su neovisnog arobnjaka kao ekstremno
bahatog, neustraivog u istraivanju tajni koje ovjek nije trebao znati, a zbog kojih su drugi obino
zavravali mrtvi, osakaeni ili prokleti zbog bavljenja moima i energijama iznad njihovih
sposobnosti. Veina lekcija koje je kao dijete nauio o nedalaranskim magovima zavravale su na isti
nain - bez ogranienja, kontrole i razmiljanja, divlji, neuvjebani i samouki arobnjaci loe su
zavravali (ponekad su, iako ne esto, zajedno sa sobom unitavali i vei dio okoline).
injenica to Medivh nije sruio dvorac na sebe, ili rasprio svoje atome kroz Izopaeno
nitavilo, ili prizvao zmaja bez znanja kako kontrolirati tog zmaja, govorila je ili o velikoj kontroli
ili velikoj moi. Iz gungule koju su uenjaci napravili zbog ovog zadatka, i spiska instrukcija koje je
dobio, Khadgar se odluio za drugo.
Ipak, iz svih svojih istraivanja nije mogao shvatiti zato. Nita nije ukazivalo na neko veliko
Medivhovo istraivanje, nikakvo veliko otkrie, niti ogromno postignue koje bi objasnilo divljenje
Kirin Tora prema neovisnom arobnjaku. Nije bilo velikih ratova, velikih osvajanja, ili poznatih
estokih bitki. Bardovi su bili zamjetno nejasni kad se radilo o Medivhu, i inae marljivi glasnici
samo su kimnuli kad se potegnuo razgovor o njegovim pothvatima.
A ipak, shvatio je Khadgar, ovdje je bilo neeg vanog, neto to je kod uenjaka stvaralo
mjeavinu straha, potovanja i zavisti. Kirin Tor nije ni jednog drugog arobnjaka smatrao jednakim
po znanju magije, u stvari esto su pokuavali koiti arobnjake koji nisu bili odani Ljubiastoj
citadeli. A ipak, Medivhu su povlaivali. Zato?
Khadgar je imao samo sitnice - sitnice o njegovom podrijetlu (Guzbaha je osobito zanimala
Medivhova majka), neke marginalne zabiljeke koje su spominjale njegovo ime i spomen
povremenog posjeta Dalaranu. Svi su ti posjeti bili u posljednjih pet godina, i Medivh se oito
sastajao samo sa starijim magovima, kao danas nestalim Arrexisom.
Ukratko reeno, Khadgar je znao jako malo o ovom navodno velikom magu za kojeg e raditi. I
poto je znanje smatrao svojim oklopom i maem imao je osjeaj kako na skori susret dolazi

potpuno neopremljen.
Na glas je rekao: "Ne puno."
"Ha?" odgovorio je Moroes i napola se okrenuo na stubama.
"Rekao sam kako ne znam puno", rekao je Khadgar, glasnije no to je namjeravao. Glas mu se
odbijao od golih zidova stubita. Sada je bilo zakrivljeno, i Khadgar se zapitao je li kula uistinu
visoka koliko je izgledala. Noge su ga ve boljele od penjanja.
"Naravno da ne", rekao je Moroes. "Zna, to sam htio . rei. Mladi nikad ne znaju puno. To ih ini
mladima, pretpostavljam."
"elio sam rei", rekao je Khadgar nervozno. Zastao je i duboko udahnuo: "elio sam rei, ne
znam puno o Medivhu. Pitao si."
Moroes je zastao na trenutak, noga mu je visjela u zraku iznad idue stube. "Pretpostavljam da
jesam", rekao je naposljetku.
"Kakav je?" pitao je Khadgar gotovo moleivim glasom.
"Poput svih ostalih, pretpostavljam", rekao je Moroes. "Ima svojih muica. Ima svojih
raspoloenja. Dobrih i loih dana. Poput svih ostalih."
"Navlai hlae nogavicu po nogavicu", rekao je Khadgar i uzdahnuo.
"Ne, levitira u njih", rekao je Moroes. Stari je sluga pogledao Khadgara i mladi je primijetio
traak osmijeha na starevom licu. "Jo jedno stubite."
Posljednje stubite otro je zakretalo i Khadgar je pretpostavio kako su sigurno u blizini vrha
kule. Stari je sluga vodio.
Stubite je zavrilo u maloj okrugloj sobi opkoljenoj irokom ogradom. Kao to je Khadgar i
pretpostavio, bili su na samom vrhu kule s velikim opservatorijem. Zidovi i stropovi bili su prepuni
kristalnih prozora, istih i nezamagljenih. Tijekom njihova uspona no je u potpunosti pala i nebo je
bilo tamno i posuto zvijezdama.
Sam opservatorij bio je u polumraku, osvijetljen nekolicinom baklji s istim, mirnim plamenom
kao posvuda drugdje. Ipak, ove su bile prekrivene, plamen je bio zakriven zbog promatranja nonog
neba. Neupaljeni eravnik nalazio se nasred sobe pripremljen za kasnije, kad e prema jutru
temperatura padati.
Oko vanjskog zida opservatorija nalazilo se nekoliko velikih zaobljenih stolova, prepunih raznih
ureaja. Srebrni mjerai i zlatni astro-labi glumili su utege za papiruse, ili kao pokazivai koji su
drevne knjige drali otvorenima na odreenim stranicama. Napola rastavljen model koji je
prikazivao nebeska tijela nalazio se na stolu, tanke ice i dodatne kugle leale su pored delikatnog
alata. Uz jedan su zid stajale biljenice, druge su bile u sanducima naguranima ispod stolova. Karta
kontinenta bila je rairena na okviru i prikazivala june zemlje Azerotha i Khadgarov Lordaeron, kao
i udaljene patuljake i vilenjake kraljevine Khaz Modana i QuelThalasa. Karta je bila naikana
brojnim malim pribadaama, sazvijea koja je samo Medivh mogao odgonetnuti.
I Medivh je bio tamo, jer za Khadgara to nije mogao biti nitko drugi. Bio je ovjek srednjih
godina, duge kose vezane u rep. U mladosti mu je kosa najvjerojatnije bila crna, ali sada su se sjedine
lagano probijale na sljepooicama i bradi. Khadgar je znao kako se to dogaalo veini arobnjaka,
od napora maginih energija kojima su upravljali.
Medivh je bio odjeven u odjeu preobinu za arobnjaka - kvalitetnu i dobro krojenu. Kratki
kaput, neureen ukrasima, sezao mu je do struka, preko hlaa uguranih u visoke izme. Veliki smei
plat visio je s njegovih irokih ramena, kapuljaa je bila skinuta. Dok su se Khadgarove oi
privikavale na tamu shvatio je kako je pogrijeio u vezi arobnjakove neukraene odjee. U stvari je
bila ukraena srebrnim filigranom, toliko delikatnim da je na prvi pogled bio nevidljiv. Gledajui
arobnjakova lea Khadgar je shvatio kako gleda stilizirano lice neke drevne demonske legende.
Zatreptao je i u tom se trenutku filigran pretvorio u uspavanog zmaja, a onda u nono nebo.

Medivh je stajao leima okrenut starom slugi i mladiu i potpuno ih ignorirao. Stajao je za
jednim od stolova, s astro-labom u jednoj ruci i biljenicom u drugoj. inio se izgubljen u mislima, i
Khadgar se zapitao je li to jedna od "stvari" na koje ga je Moroes upozorio.
Khadgar je proistio grlo i krenuo naprijed, ali Moroes je podigao ruku. Khadgar se skamenio,
kao da je zaaran.
Stari je sluga tiho priao magu i priekao da Medivh primijeti njegovo prisustvo. Prola je
minuta. Pa druga. A onda period za kojeg se Khadgar mogao zakleti da je vjenost.
Naposljetku, lik u platu je spustio astro-lab i napravio tri brze zabiljeke u biljenici. Zatvorio je
biljenicu uz otar prasak i pogledao Moroesa.
Kad mu je po prvi put ugledao lice Khadgar je pomislio kako je Medivh puno stariji od navodnih
etrdeset i neto godina. Lice je bilo izborano i upalo. Khadgar se zapitao kakvim se Medivh
magijama bavio koje su na njegovom licu napisale toliko duboku povijest.
Moroes je gurnuo ruku u dep i izvukao zguvano pismo preporuke, grimizni je peat sada na
nepominoj svjetlosti baklji bio krvavocrven. Medivh se okrenuo i pogledao mladia.
Magusove su oi bile duboko ispod njegovih crnih, tekih obrva, ali Khadgar je smjesta bio
svjestan moi u njima.
Neto je plesalo i treperilo u tim dubokim zelenim oima, neto mono, i moda nekontrolirano.
Neto opasno. Magus ga je pogledao i Khadgar je na trenutak osjetio kako je arobnjak zavirio u
cijeli njegov ivot i nije ga smatrao intrigantnijim od bube ili ui.
Medivh se okrenuo od Khadgara i pogledao jo uvijek zapeaeno pismo. Khadgar je gotovo
odmah osjetio olakanje, kao da je ogromni gladni grabeljivac proao pored njega ne obrativi
panju.
Njegovo je olakanje bilo kratkotrajno. Medivh nije otvorio pismo. Umjesto toga njegove su se
obrve samo lagano podignule i pergament je planuo uz eksplozivni nalet zraka. Plamen je zahvatio
suprotni dio dokumenta od onog gdje ga je Medivh drao i gorio intenzivnim, plavim plamenom.
Kad je progovorio Medivhov je glas bio dubok i veseo.
"I", rekao je Medivh, nesvjestan injenice kako u njegovoj ruci gori Khadgarova budunost, "ini
se kako je na mladi pijun napokon stigao."

Razgovor s Magusom
"Neto nije u redu?" pitao je Medivh i Khadgar je opet osjetio magov pogled. Ponovno se osjeao
poput bube, ali ovoga puta poput neke koja je sluajno prela preko stola sakupljaa buba. Plamen je
ve progutao polovicu pisma, i votani se peat ve topio i kapao na kameni pod opservatorija.
Khadgar je bio svjestan kako je razrogaio oi, lice mu je bilo blijedo i beskrvno, usta razjapljena.
Pokuao je izbaciti zrak iz tijela, ali uspio je proizvesti samo hripavo itanje.
Crne, teke obrve zbunjeno su se podigle. "Jesi li bolestan? Moroese, je li ovaj deko bolestan?"
"Zapuhan, moda", rekao je Moroes ravnoduno. "Uspon je bio dug."
Khadgar se napokon uspio dovoljno sabrati kako bi rekao: "Pismo!"
"Ah", rekao je Medivh. "Da. Hvala ti, gotovo sam zaboravio." Priao je eravniku i bacio
zapaljeni pergament na ugljen. Plava vatrena kugla spektakularno se uzdigla do visine ramena, a onda
postala normalni plamen i ispunila prostoriju toplim crvenkastim blistanjem. Od pisma preporuke,
pergamenta i grimiznog peata sa simbolom Kirin Tora, nije bilo ni traga.
"Ali niste ga proitali!" rekao je Khadgar, a onda se ispravio. "Hou rei, gospodine, s
potovanjem..."
Magus se nacerio i smjestio u veliki stolac nainjen od platna i crnog rezbarenog drveta. eravnik
mu je obasjao lice i duboke su se bore razvukle u osmijeh. Unato tome Khadgar se nije mogao
opustiti.
Medivh se nagnuo naprijed i rekao: "Oh Medivh, veliki i potovani Maguse, gospodaru Maguse
Karazhana, donosim ti pozdrave Kirin Tora, najuenije i najmonije od maginih akademija, cehova
i drutava, savjetnika kraljeva, uitelja uenjaka, istraivaa tajni. Jo neko vrijeme nastavljaju na
ovaj nain, svakom se reenicom sve vie hvale. Kako mi ide za sada?"
"Ne bih znao", rekao je Khadgar. "Napomenuto mi je"
"Da ne otvara pismo", dovrio je Medivh. "Ali ti si ga ipak otvorio."
Magus je podigao pogled kako bi pogledao mladia, i Khadgaru je zastao dah. Neto je zablistalo
u Medivhovim oima i Khadgar se zapitao posjeduje li veliki mag mo bacanja ini bez da to itko
primijeti.
Khadgar je polagano kimnuo i pripremio se za odgovor. Medivh se glasno nacerio. "Kada?"
"Na... na putu od Lordaerona do Kul Tirasa", rekao je Khadgar nesiguran hoe li ono to e rei
nasmijati ili razljutiti njegovog potencijalnog mentora. "Brod je dva dana bio bez vjetra i..."
"Znatielja je bila jaa", opet je dovrio Medivh. Nasmijeio se, bio je to vedar bijeli osmijeh
ispod prosijede brade. "Ja bih ga najvjerojatnije otvorio im bih izaao s vidika dalaranske Ljubiaste
citadele."
Khadgar je duboko udahnuo i rekao: "Razmiljao sam o tome, ali bio sam uvjeren kako bi
zatitne ini bile na djelu, barem na toj udaljenosti."
"I elio si biti dovoljno daleko od bilo kakve arolije ili poruke koja bi te pozvala natrag zbog

otvaranja pisma. I zatvorio si ga dovoljno dobro da proe letiminu provjeru, uvjeren kako u ja
smjesta polomiti peat i neu primijetiti tvoje petljanje." Medivh se nacerio, ali lice mu se smrklo.
"Kako sam to uinio?" pitao je.
Khadgar je zatreptao. "Uinili to, gospodine?"
"Znao to je u pismu?" rekao je Medivh i kutovi usana su mu se spustili. "Pismo koje sam upravo
spalio kae kako u otkriti da je mladi Khadgar jako impresivan zbog svoje dedukcije i inteligencije.
Impresioniraj me."
Khadgar je pogledao Medivha i veseli osmijeh od prije nekoliko sekundi je nestao. Nasmijeeno
lice sada je pripadalo nekom primitivnom kamenom bogu, mudrom i nemilosrdnom. Oi koje su
prije bile pune radosti sada su izgledale kao da jedva zadravaju neku skrivenu mahnitost. Obrve su
se pribliile poput rastue oluje.
Khadgar je na trenutak zastao, a onda rekao: "Proitali ste mi misli."
"Mogue", rekao je Medivh. "Ali netono. Trenutno si izuzetno nervozan, a to oteava itanje
misli. Jedan netoan."
"Ve ste dobivali ovakva pisma", rekao je Khadgar. "Iz Kirin Tora. Znate kakva pisma alju."
"Takoer mogue", rekao je veliki mag. "Dobivao sam takva pisma i uistinu su zamorna u svojoj
samohvali. Ali ti, kao i ja, jako dobro zna stil pisanja. Dobar pokuaj, ujedno i najoitiji, ali takoer
netoan. Dva netona."
Khadgar je stisnuo usta. Um mu je grozniavo radio i srce mu je manijakalno lupalo. "Osjeaj",
rekao je naposljetku.
Medivhove su oi ostale bezizraajne, a glas nezainteresiran. "Objasni."
Khadgar je duboko udahnuo. "Jedan od zakona magije. Kad netko rukuje predmetom ostavlja dio
svoje magine aure ili vibracije na predmetu. Kako aure variraju od pojedinca do pojedinca mogue
je povezati se s jednim djelujui na drugo. Na ovaj nain pramen kose moe se upotrijebiti kao
ljubavna arolija, ili se iz novia moe saznati tko je bio njegov prethodni vlasnik."
Medivh se lagano namrtio i povukao prst preko brade. "Nastavi."
Khadgar je zastao na trenutak osjetivi teinu Medivhova pogleda na sebi. To je znao iz
predavanja. Bio je na pola puta. Ali kako je to Medivh upotrijebio kako bi saznao...
"to vie netko koristi predmet rezonancija je jaa", rekao je Khadgar brzo. "Znai ako predmet
puno koristi imat e snaniji osjeaj." Rijei su sada dolazile bre i sigurnije. "Znai dokument koji je
netko napisao ima vie aure nego prazan komad pergamenta, i osoba se koncentrira na ono to pie,
pa..." Khadgar je na trenutak dopustio mislima da se smire. "itali ste misli, ali ne moje - misli onoga
koji je pisao pismo u vrijeme pisanja - pronali ste njegove misli i naglasili rijei."
"Bez da sam fiziki otvorio dokument", rekao je Medivh i u oima mu je opet zaplesala svjetlost.
"I kako bi ovaj trik bio koristan znanstveniku?"
Khadgar je na trenutak zatreptao i skrenuo pogled s velikog maga u pokuaju da izbjegne njegov
prodorni pogled. "Mogli bi itati knjige bez da ih listate."
"Jako dragocjeno za istraivaa", rekao je Medivh. "Ti pripada drutvu znanstvenika. Zalo vi to
ne inite?"
"Zbog... zbog..." Khadgar je pomislio na starog Korrigana koji je u knjinici mogao pronai sve,
ak i najmanju zabiljeku. "Mislim da koristimo, ali samo stariji pripadnici konklave."
Medivh je kimnuo. "A to je zbog..."
Khadgar je na trenutak razmislio, a onda odmahnuo glavom.
"Tko bi pisao ako bi sve znanje moglo bilo dostupno mislima i magiji?" predloio je Medivh.
Nasmijeio se i Khadgar je shvatio kako je zadravao dah. "Nisi lo. Uope nisi lo. Zna
protuarolije?"
"Do pete razine", rekao je Khadgar.

"Moe li nainiti mistinu munju?" pitao je hitro Medivh.

"Jednu ili dvije, ali troim se", odgovorio je mladi i odjednom osjetio kako je razgovor opet
postao ozbiljan.
"A tvoji primami elementi?"
"Najjai sam u vatri, ali poznajem ih sve."
"Prirodna magija?" pitao je Medivh. "Dozrijevanje, branje, etva? Moe li uzeti sjeme i izvui
mladost iz njega sve dok ne postane cvijet?"
"Ne, gospodine. Odrastao sam u gradu."
"Moe li stvoriti golema?"
"Doktrina poprijeko gleda na to, ali jasni su mi principi", rekao je Khadgar. "Ako ste znatieljni..."
Medivhove su oi na trenutak zablistale i rekao je: "Doplovio si iz Lordaerona? Kakvim
brodom?"
Khadgar je na trenutak bio zateen iznenadnom promjenom teme. "Da. Uh... Tirassijanski
vjetrojaha, Graciozni povjetarac", odgovorio je.
"Iz Kul Tirasa", zakljuio je Medivh. "Ljudska posada?"
"Da."
"Jesi li ikako razgovarao s posadom?" Khadgar je opet imao osjeaj kako razgovor postaje
ispitivanje.
"Malo", rekao je Khadgar. "Mislim kako im je moj naglasak bio smijean."
"Posadama brodova iz Kul Tirasa gotovo sve je smijeno", rekao je Medivh. "Je li u posadi bilo
neljudi?"
"Ne, gospodine", rekao je Khadgar. "Tirassijci su priali o ljudima ribama. Zvali su ih Murloci.
Jesu li stvarni?"
"Jesu", rekao je Magus. "Kakve si jo rase susreo? I tu ne mislim na varijacije ljudi."
"Neki gnomovi bili su jednom u Dalaranu", rekao je Khadgar. "I upoznao sam patuljake
artefaktore u Ljubiastoj citadeli. Za zmajeve znam iz legendi; u jednoj od akademija vidio sam
zmajsku lubanju."
"to je s trolovima, ili goblinima?" rekao je Medivh. "Trolovi", rekao je Khadgar. "etiri poznate
vrste trolova. Moda postoji peta."
"To su nebuloze koje ui Alonda", promrmljao je Medivh, ali je kimnuo Khadgaru neka nastavi.
"Trolovi su divlji, vei od ljudi. Vrlo visoki i snani, izduenih lica. Hm..." Razmislio je na
trenutak. "Plemenska organizacija. Gotovo potpuno protjerani iz civiliziranih zemalja, skoro izumrli
u Lordaeronu."
"Goblini?"
"Puno manji, veliki poput patuljaka. Inventivni, ali na destruktivan nain. Neustraivi. itao sam
kako su kao rasa ludi."
"Samo oni pametni", rekao je Medivh. "uo si za demone?"
"Naravno, gospodine", rekao je Khadgar hitro. "Hou rei iz legendi, gospodine. I znam
odgovarajue arolije i zatite. Svi magovi Dalarana ue ih od prvog dana obuke."
"Ali nikad nisi prizvao nijednog", rekao je Medivh. "Ili bio prisutan kad je netko to inio."
Khadgar je zatreptao i zapitao se je li ovo trik pitanje. "Nisam, gospodine. To mi ni ne pada na
pamet."
"Ne sumnjam", rekao je Magus, i glas mu je postao za nijansu otriji. "Htio Sam rei kako ti to ne
bi palo na pamet. Zna li to je Zatitnik?"
"Zatitnik?" Khadgar je iznenada osjetio kako je razgovor opet krenuo u novom pravcu. "uvar?
Straar? Moda druga rasa? Je li to vrsta udovita? Moda zatitnik od udovita?"
Medivh se sada smijeio i odmahivao glavom. "Ne brini. To ni ne treba znati. To je dio trika."

Onda je podigao pogled i rekao: "I to ti zna o meni?"

Khadgar je bacio pogled prema katelanu Moroesu i iznenada shvatio kako je sluga nestao, stopio
se sa sjenama. Mladi je na trenutak zamucao. "Magovi Kirin Tora vas izuzetno cijene", uspio je
naposljetku, diplomatski.
"Oito", rekao je Medivh ljutito.
"Vi ste moan neovisni arobnjak, navodno savjetnik kralja Llanea od Azerotha."
"Dugo se poznajemo", rekao je Medivh i kimnuo mladiu.
"Osim toga..." Khadgar je oklijevao i zapitao se moe li mu mag uistinu itati misli.
"Da?"
"Nita specifino to bi opravdalo veliko potovanje..." rekao je Khadgar.
"I strah", dodao je Medivh.
"I zavist", dovrio je Khadgar i odjednom osjetio zbunjenost pitanjima ne znajui kako
odgovoriti. Brzo je dodao: "Nita specifino to bi objasnilo veliko potovanje koje Kirin Tor ima
prema vama."
"Tako treba i biti", prasnuo je Medivh uz osmijeh i protrljao ruke iznad eravnika. "Tako treba i
biti." Khadgar nije mogao vjerovati kako velikom magu moe biti hladno. On je osjeao znoj
nervoze kako mu se cijedi niz lea.
Medivh je nakon nekog vremena podigao pogled i nadolazea oluja opet se pojavila u njegovim
oima. "Ali to ti zna o meni!"
"Nita, gospodine", rekao je Khadgar.
"Nita?" Medivhov se glas podigao i inilo se kako odjekuje opservatorijem. "Nita? Preao si
cijeli taj put zbog niega? Nisi se ak ni potrudio saznati? Moda sam ja samo izgovor tvojih
gospodara da te uklone s puta, u nadi kako e stradati putom. Ne bi bio prvi put da je netko pokuao
neto takvo."
"Nije bilo puno toga za saznati. Niste uinili puno", odgovorio je Khadgar ustro, a onda duboko
udahnuo kad je shvatio s kime razgovara i to govori. "Hou rei, nita to sam mogao saznati, hou
rei..."
Oekivao je bijes starijeg maga, ali Medivh se samo nacerio. "A to si saznao?" pitao je.
Khadgar je uzdahnuo i rekao: "Potjeete iz obitelji arobnjaka. Va je otac bio mag Azerotha,
Nielas Aran. Vaa je majka bila Aegwynn, to moe biti i titula i ime, jer se spominje prije vie od
osamsto godina. Odrasli ste u Azerothu i od djetinjstva poznajete kralja Llanea i lorda Lothara. Osim
toga..." Khadgarov je glas zamro. "Nita."
Medivh je pogledao eravnik i kimnuo. "Pa, to jest neto. Vie no to veina ljudi uspije saznati."
"I vae ime znai uvar tajni", dodao je Khadgar. "Na visokom vilenjakom. To sam takoer
saznao."
"Istina", rekao je Medivh i odjednom je izgledao umorno. Nekoje vrijeme zurio u eravnik.
"Aegwynn nije titula", rekao je nakon nekog vremena. "To je samo ime moje majke."
"Onda je postojalo nekoliko Aegwynn, najvjerojatnije obiteljsko ime", predloio je Khadgar.
"Samo jedna", rekao je Medivh tiho.
Khadgar se nervozno nasmijeio. "Ali onda bi ona imala..."
"Preko sedamsto godina u doba mog roenja", rekao je Medivh uz iznenaujue frktanje. "Puno
je starija od toga. Ja sam bio kasno dijete u njezinom ivotu. to moe biti jedan od razloga zato
Kirin Tor zanima to imam u svojoj knjinici. I tebe su poslali da sazna."
"Gospodine", rekao je Khadgar najiskrenije to je mogao. "Da budem iskren, svaki mag osim
najviih u Kirin Toru elio je da saznam neto od vas. Ispunit u im elje najbolje to budem mogao,
ali ako postoji materijal koji elite zabraniti ili sakriti, u potpunosti u shvatiti..."
"Da to mislim ne bi proao kroz umu na putu ovamo", rekao je Medivh, odjednom ozbiljan.

"Trebam nekog za sortiranje i organiziranje knjinice, za poetak, onda emo se baciti na posao u
alkemiarskim laboratorijima. Da, odgovarat e. Zna, ja znam znaenje tvog imena kao to ti zna
znaenje mog. Moroese!"
"Tu sam, gospodine", rekao je sluga i odjednom izronio iz sjena. Khadgar je unato svemu
poskoio.
"Odvedi deka do njegovih odaja i pobrini se da neto pojede. Dug je dan iza njega."
"Naravno, gospodine", rekao je Moroes.
"Jedno pitanje, gospodaru", rekao je Khadgar i zastao. "Hou rei, Veliki maguse, gospodine."
"Za sada me zovi Medivh. Takoer odgovaram na uvar tajni i nekoliko drugih imena, od kojih
nisu sva poznata."
"to ste mislili s onime kako znate moje ime?" pitao je Khadgar.
Medivh se nasmijeio i u sobi je opet postalo toplo i ugodno. "Ne govori patuljaki", primijetio
je.
Khadgar je odmahnuo glavom.
"Moje ime znai uvar tajni na visokom vilenjakom. Tvoje ime znai Povjerenje na starom
patuljakom jeziku. I drat u te za ime, mladi Khadgare. Mladiu od Povjerenja."
Moroes je odveo mladia do njegovih odaja u polovici kule objanjavajui onim sablasnim,
mrtvakim glasom dok su silazili stubama. Obroci u Medivhovoj kuli bili su prilino jednostavni kaa i kobasice za doruak, hladni ruak i velika, obilna veera, obino gula ili peenje s povrem.
Cook je nakon veere ila na spavanje, ali u hladnoj je sobi uvijek bilo ostataka. Medivhovo se radno
vrijeme najblae moglo opisati rijeju "hirovito" i Moroes i Cook odavno su nauili kako mu ugoditi
s najmanje muke.
Moroes je izvijestio mladog Khadgara kako on, kao pomonik a ne sluga, nee imati taj luksuz.
Morat e pomoi velikom magu kad god to ovaj bude zahtijevao.
"To sam i oekivao, kao egrt", rekao je Khadgar.
Moroes se okrenuo u pola koraka (hodali su gornjom galerijom iznad dvorane za prijeme ili
plesne dvorane). "Jo nisi egrt, mome", zazvidao je Moroes. "Ni u snu."
"Ali Medivh je rekao..."
"Moe srediti knjinicu", rekao je Moroes. "Posao pomonika, ne egrta. I drugi su bili
pomonici. Nitko nije postao egrt."
Khadgar se namrtio i osjetio kako mu je lice crveno. Nije u magovoj hijerarhiji oekivao
postojanje razine prije egrtovanja. "Koliko prije..."
"Ne mogu ti rei, stvarno", uzdahnuo je sluga. "Nitko nikada nije doao toliko daleko."
Khadgaru su sinula dva pitanja odjednom, zastao je i onda pitao: "Koliko je pomonika bilo
prije mene?"
Moroes je pogledao preko ograde galerije i njegove su se sive oi zamutile. Khadgar se zapitao
razmilja li sluga ili ga je pitanje izbacilo iz takta. Galerija ispod njih bila je oskudno namjetena s
tekim stolom na sredini i stolcima. Bila je iznenaujue prazna i Khadgar je zakljuio kako Medivh
nije odravao puno banketa.
"Deseci", rekao je Moroes naposljetku. "Najmanje. Veina iz Azerotha. Vilenjak. Ne, dva
vilenjaka. Ti si prvi iz Kirin Tora."
"Deseci", ponovio je Khadgar, i snudio se kad se zapitao koliko je puta Medivh uzeo mladog
budueg arobnjaka u svoju slubu.
Postavio je drugo pitanje. "Koliko su izdrali?"
Moroes je ovoga puta frknuo i rekao: "Dane. Ponekad sate. Jedan vilenjak nije se uspio ak ni
popeti na vrh kule." Dodirnuo je zasljepljivae na staroj glavi. "Oni vide, zna." Khadgar se sjetio
siluete na glavnom ulazu i samo kimnuo.

Naposljetku su stigli do Khadgarovih odaja, u pokrajnjem hodniku nedaleko dvorane za bankete.

"Operi se", rekao je Moroes i dodao Khadgaru fenjer. "Zahod je na kraju hodnika. Ispod kreveta je
posuda. Doi u kuhinju. Cook e ti neto podgrijati."
Khadgarova je soba bila uski dio kule, prikladnija za razmiljanje samotnog sveenika nego
maga. Uski krevet uz jedan zid, i jednako uzak stol uz suprotni, s praznom policom iznad. Ormar za
odjeu. Khadgar je bacio ruksak u ormar bez da ga je otvorio i priao malom prozoru.
Prozor je bio uski komad olovnog stakla, smjeten vertikalno na osovinu u sredini. Khadgar je
gurnuo jednu polovicu i polagano ga otvorio, sasueno ulje poelo je curiti s osovine dok je prozor
rotirao.
Jo je uvijek bio visoko u kuli i breuljci koji su okruivali kulu bili su sivi i ogoljeni na
svjetlosti dva mjeseca. Khadgaru je s ove visine bilo oito kako su breuljci neko bili krater, ogoljen
i izglaen godinama. Je li neka planina iupana s ovog mjesta, poput trulog zuba? Ili se moda
prsten brda nije uope uzdigao, nego se ostatak okolnih planina uzdigao bre i ostavio samo ovo
mjesto moi u svojoj sredini?
Khadgar se pitao je li Medivhova majka bila ovdje kad se zemlja uzdigla, ili spustila ili je komad
neba pao. Osamsto godina bilo je puno ak i za arobnjake. Nakon dvjesto godina, nakon nauene
glavnine stvari, veina ljudskih arobnjaka bila je mrtvaki mrava i krhka. Biti star sedamsto godina
i imati dijete! Khadgar je zatresao glavom i zapitao se ali li se Medivh s njim.
Khadgar je skinuo plat i posjetio zahod na kraju hodnika. Bio je spartanski, ali imao je vr
hladne vode, umivaonik i dobro, isto ogledalo. Khadgar je pomislio upotrijebiti malu aroliju, za
zagrijavanje vode, a onda se jednostavno odluio protiv toga.
Voda je bila osvjeavajua i Khadgar se preodjenuo u manje pranjavu odjeu - udobnu koulju
koja mu je sezala gotovo do koljena i hlae. Njegova radna odjea. Izvukao je uski no iz ruksaka i,
nakon kratkog razmiljanja, ubacio ga u jednu izmu.
Izaao je na hodnik i shvatio kako nema pojma gdje je kuhinja. Pored tala nije bilo kuhinje, pa se
ona definitivno nalazila u kuli. Najvjerojatnije na ili blizu prizemlja, s pumpom iz bunara. Sa
slobodnim prolazom prema dvorani za bankete, bila ona koritena ili ne.
Khadgar je lako pronaao galeriju iznad dvorane za bankete, ali morao je traiti stube, uske i
vijugave, koje su vodile s nje. Iz same dvorane za bankete imao je izbor brojnih putova. Khadgar je
odabrao najvjerojatniji i zavrio u slijepom hodniku s praznim sobama, slinima njegovoj, s obje
strane. Drugi je izbor donio isti rezultat.
Trei je mladia doveo u arite bitke.
Nije to oekivao. U jednom je trenutku silazio stubama, pitajui se hoe li mu trebati karta ili
zvono ili lovaki rog za navigaciju u kuli. Idueg trena strop iznad njega se otvorio i ispunilo ga je
blistavo nebo boje svjee krvi i naao se opkoljen oklopljenim ljudima spremnima za bitku.
Khadgar je ustuknuo, ali hodnik iza njega je nestao i ostavio samo neravan, ogoljeni krajolik kao
ni jedan koji je do sada vidio. Ljudi su vikali i pokazivali, ali njihovi su glasovi, unato injenici to
su bili tik pored Khadgara, bili nerazgovijetni i prigueni, kao da govore ispod vode.
San? pomislio je Khadgar. Moda je na trenutak legao i zaspao, i ovo je samo neka nona strava
koja je proizvod njegovih briga. Ali ne, gotovo je mogao osjetiti vruinu umiranja, usijano sunce na
tijelu, povjetarac i glasne ljude oko sebe.
inilo mu se kao da je odvojen od ostatka svijeta, zatoen na vlastitom malom otoku, sa
slabanim vezama sa realnou. Kao da je postao duh.
Uistinu, vojnici su ga zanemarivali kao da je duh. Khadgar je posegnuo kako bijednog zgrabio za
rame i na njegovo olakanje ruka mu nije prola kroz izubijani oklop. Otpor je postojao, ali samo
bezobline vrste - mogao je osjetiti vrstou oklopa, i ako se koncentrirao, osjetiti grube rubove
ulubljenog metala.

Ovi su se ljudi borili, shvatio je Khadgar, i estoko i nedavno. Samo je jedan ovjek od tri bio bez
ikakvih prirunih zavoja, okrvavljeni znaci rata izvirivali su ispod prljavih oklopa i oteenih kaciga.
Njihovo je oruje takoer bilo oteeno i poprskano tamnocrvenom bojom. Naao se na bojnom
polju.
Khadgar je prouio njihov poloaj. Bili su na vrhu malog brijega, obinog nabora u ravnici oko
njih. Sva postojea vegetacija je sruena i sada je formirala grube bedeme koje su uvali namrteni
ljudi. Ovo nije bio siguran poloaj, dvorac ili tvrava. Izabrali su ovo mjesto za borbu samo zato to
im drugo nije bilo dostupno.
Vojnici su se razmaknuli kad se njihov oiti voa, ogromni, sjedobradi ovjek irokih ramena,
progurao kroz njihove redove. Oklop mu je bio ulubljen kao i svima ostalima, ali sastojao se od
prsnog dijela preko grimizne halje uenjaka, i to vrste koja ne bi bila neuobiajena u Kirin Toru.
Porub, rukavi i prsa te grimizne halje bili su ispisani runama moi - od kojih je Khadgar neke
prepoznao, ali ostale su mu bile strane. Voina snjenobijela brada dosezala je gotovo do struka i
sakrivala oklop ispod sebe, i nosio je crvenu kacigu s jednim zlatnim draguljem na elu. U jednoj je
ruci drao palicu s draguljem na vrhu, u drugoj tamnocrveni ma.
Voa je urlao na vojnike, glasom koji je Khadgara podsjetio na pobjesnjelo more. Ipak, inilo se
kako ratnici znaju to govori jer su se poredali na barikade dok su ostali ispunjavali praznine u nizu.
Zapovjednik snjenobijele brade proao je pored Khadgara, i unato svemu mladi je zateturao
unatrag, s puta. Zapovjednik ga nije trebao primijetiti, kao ni okrvavljeni ratnici. Ali zapovjednik jest.
Na trenutak je zastao, zamucao, krivo spustio nogu na neravno tlo i gotovo pao. Ipak, okrenuo se i
pogledao Khadgara.
Da, gledao je Khadgara, i buduem egrtu bilo je jasno kako ga drevni mag-ratnik vidi, i to jasno.
Zapovjednikove su oi zaronile duboko u Khadgarove i Khadgar je na trenutak imao isti osjeaj kao
kad ga je Medivh prodorno promatrao. Ipak, ako nita drugo, ovaj je bio intenzivniji. Khadgar je
pogledao zapovjednikove oi. I uzdahnuo od onog to je ugledao u njima. Unato svemu, okrenuo se
i prestao gledati maga-ratnika.
Kad je Khadgar opet podigao pogled zapovjednik mu je kimao. Bilo je to kratko, jedva primjetno
kimanje, i stareve su usne bile uska crta. Onda se voa snjenobijele brade okrenuo i izderao na
ratnike ohrabrujui ih da se obrane. Khadgar je elio poi za njim, sustii ga i saznati kako ga je on
mogao vidjeti, a ostali ne, i to mu moe rei, ali oko sebe je uo pokli, slabani pokli umornih
ljudi posljednji put pozvanih na izvrenje dunosti. Maevi i koplja podignuti su prema nebu boje
zgruane krvi, i ruke su pokazale oblinje grebene gdje su poplave skinule purpurnu s tla boje hre.
Khadgar je pogledao u pravcu u kojem su ljudi pokazivali i zelena i crna plima prelila se preko
oblinjeg grebena. Khadgar je pomislio kako je to neka rijeka, ili magini i areni blatni val, ali je
shvatio kako je val nadolazea vojska. Crna je bila boja njihovih oklopa, a zelena je bila boja njihove
koe.
Bila su to stvorenja iz nonih mora, parodije ljudi. Njihovim zelenim licima dominirale su velike
ralje otrih zuba, nosovi su im bili spljoteni i njukali su poput pasa, oi su im bile siune,
okrvavljene i ispunjene mrnjom. Njihovo bijelo oruje i ukraeni oklopi blistali su na vjeno
umiruem suncu ovog svijeta, i kad su se uspeli na greben ispustili su urlik od kojeg je tlo pod
njihovim nogama zadrhtalo.
Vojnici oko njega ispustili su vlastite poklie i dok su se zelena stvorenja pribliavala brdu
isputali su oblak za oblakom strijela s crvenim perima. Prvi red udovinih stvorenja je zateturao i
pao i bio istog trena pregaen od strane onih koji su bili iza. Jo jedan oblak i novi red neljudskih
udovita se sruio, ali njihov je pad ipak progutala nadolazea plima mase koja je stizala. S
Khadgarove desne strane pojavile su se munje koje su plesale povrinom i udovita su vritala dok
im je spaljeno meso otpadalo s kostiju. Khadgar se sjetio zapovjednika ratnika-maga, ali takoer je

shvatio kako su ove munje samo neznatno smanjivale nadolazeu hordu.

A onda su zelena udovita bila na njima, val bijelog i zelenog jurnuo je na grubi bedem. Srueno
drvee nije bilo nita vie od granica na putu ove oluje i Khadgar je mogao osjetiti poputanje crte.
Jedan od vojnika pored njega je pao, probijen crnim kopljem. Na ratnikovom je mjestu bila nona
mora zelene koe i crnog oklopa, i urlala je dok je zamahivala prema njemu. Unato svemu, Khadgar
je ustuknuo dva koraka i onda se okrenuo kako bi pobjegao.I gotovo se zabio u Moroesa koji je
stajao na vratima.
"Ti", smireno je proitao Moroes,"jako kasni. Moda si se izgubio."
Khadgar se opet okrenuo i vidio kako se iza njega ne nalazi svijet grimiznog neba i zelenih
udovita, nego prazna dnevna soba, s praznim kaminom i stolcima prekrivenima platnom. Zrak je
mirisao na prainu koja je nedavno podignuta.
"Ja sam..." prodahtao je Khadgar. "Vidio sam... ja sam..."
"Izgubljen?" predloio je Moroes.
Khadgar je progutao knedlu i onda utke kimnuo.
"Kasna veera je gotova", progunao je Moroes. "A sada se nemoj ponovno izgubiti." I u crno
odjeveni sluga se okrenuo i tiho kliznuo iz sobe.
Khadgar je jo jednom pogledao slijepi hodnik u koji je zalutao. Nije bilo arobnih prolaza ili
maginih vrata. Vizija (ako je to bila vizija) zavrila je naglo kao to je i poela.
Nije bilo vojnika. Nije bilo stvorenja zelene koe. Nije bilo gotovo poraene vojske. Ostalo je
samo sjeanje koje je preplailo Khadgara do sri. Bilo je stvarno. inilo se stvarno. inilo se
istinito.
Nisu ga prestraila udovita ili krvoprolie. To je bio mag-ratnik, zapovjednik snjenobijele
brade koji ga je mogao vidjeti. Koji mu je, inilo se, pogledao u srce, i otkrio da je nedostojan.
I najgore od svega, bjelobradi lik u oklopu i halji imao je Khadgarove oi. Liceje bilo ostarjelo,
kosa snjenobijela, pokreti moni, a ipak, zapovjednik je imao iste oi koje je Khadgar ugledao u
istom ogledalu prije samo nekoliko trenutaka (ivota?).
Khadgar je napustio dnevnu sobu i zapitao se nije li prekasno za nabavljanje zasljepljivaa.

Privikavanje
"Poet emo polako", rekao je stariji arobnjak s druge strane stola. "Uzmi dio knjinice.
Razmisli kako e ga organizirati." Khadgar je kimnuo iznad kae i kobasica. Veina razgovora za
dorukom bila je o Dalaranu. to je popularno u Dalaranu i kakva je moda u Lordaeronu. O emu se
prepiru po hodnicima Kirin Tora. Khadgar je spomenuo kako je trenutno filozofsko pitanje kad je
otiao bilo da li ste vatru, kad ste ju napravili magijom, stvorili ili prizvali iz neke paralelne
dimenzije.
Medivh je puhnuo iznad svog doruka. "Budale. Ne bi prepoznali alternativnu dimenziju da se
pojavi i ugrize ih za... A to ti misli?"
"Ja mislim..." I Khadgar je iznenada shvatio kako je opet na ispitivanju. "Ja mislim kako bi to
moglo biti neto sasvim drugo."
"Odlino", rekao je Medivh i nasmijeio se. "Kad ti daju dva izbora, uvijek odaberi trei.
Naravno, ti si elio rei kako kad stvori vatru, sve to ini jest koncentriranje uroene prirode vatre
sadrane u okolini na jedno mjesto, to jest stvaranje?"
"Oh da", rekao je Khadgar i onda dodao: "Mislio sam tako. Neko vrijeme. Prije nekoliko godina."
"Dobro", rekao je Medivh i salvetom obrisao bradu. "Ima hitar um i realno miljenje o sebi. Da
vidimo to e uiniti s knjinicom. Moroes e ti pokazati put."
Knjinica je zauzimala dvije razine i nalazila se negdje na treini kule. Stubite na ovom dijelu
kule protezalo se uz vanjski zid citadele i stvaralo veliku prostoriju visoku dva kata. Masivna eljezna
platforma tvorila je gornju galeriju na drugoj razini. Uski prozori prostorije bili su prekriveni
eljeznim reetkama i smanjivali ono malo prirodne svjetlosti koja je ulazila u sobu na ne veu
koliinu svjetlosti no to ju je davala pokrivena baklja. Na velikim hrastovim stolovima na donjoj
razini kristalne kugle prekrivene debelim slojem praine blistale su plavosivom svjetlou.
Sama prostorija bila je katastrofa. Knjige su bile razbacane i otvorene, svici su bili prebaeni
preko stolaca i tanki sloj praine prekrivao je sve poput lia na umskom tlu. Drevnije knjige, jo
uvijek lancima vezan za police bile su izvuene i visjele su poput zatoenika u nekoj tamnici.
Khadgar je pogledao tetu i duboko uzdahnuo. "Poet emo polako", rekao je.
"Mogu te spakirati za sat vremena", rekao je Moroes iz hodnika. Sluga nije elio ui u knjinicu.
Khadgar je podigao komad pergamenta ispod nogu. Jedna je strana bila zahtjev Kirin Tora da
velik mag odgovori na njihovu posljednju poruku. Druga je strana imala tamnocrvenu mrlju koju je
Khadgar u poetku smatrao krvlju, ali je shvatio kako to nije nita vie od otopljenog votanog
peata.
"Ne", rekao je Khadgar i potapao svoju malu vreicu opreme za pisanje. "To je samo vei izazov
no to sam oekivao."
"To sam ve uo", rekao je Moroes.
Khadgar se okrenuo kako bi ga upitao za komentar, ali sluga je ve nestao s vrata.

Khadgar je opreznou provalnika krenuo kroz kr. Izgledalo je kao da se u knjinici vodila
bitka. Hrptovi su bili pokidani, korice su bile napola poderane, stranice su bile presavinute, knjini
blokovi bili su u potpunosti iupani iz korica. I to je vailo za knjige koje su jo uvijek bile
uglavnom cijele. Jo je listova bilo istrgnuto iz korica i praina na stolovima prekrivala je naslage
papira i pisama. Neka su bila otvorena, ali neka su jo uvijek bila neproitana, njihovo znanje
skriveno iza votanih peata.
"Magus ne treba pomonika", promrmljao je Khadgar i oistio kraj jednog stola i izvukao stolac.
"Treba spremaicu." Pogledao je prema vratima kako bi se uvjerio da je katelan uistinu otiao.
Khadgar je sjeo i stolac se opasno zaljuljao. Opet je ustao i vidio kako su neravne noge
pomaknule knjigu s metalnim koricama. Naslovnica je bila ukraena, a rubovi stranica presvueni
srebrom.
Khadgar je otvorio knjigu i kad je to uinio osjetio je kako se neto u knjizi pomaknulo, poput
klizaa koji se pomie po metalnoj motki ili kapi ive koja klizi kroz staklenu cijev. Neto metalno
odmotalo se s hrptom knjige.
Knjiga je poela kucati.
Khadgar je hitro zatvorio knjigu i ona se utiala uz otro zujanje i prasak, mehanizam se vratio u
poetni poloaj. Mladi je oprezno poloio knjigu na stol.
Tada je primijetio tragove vatre na stolcu koji je koristio i podu ispod njega.
"Sad mi je jasno zato si imao toliko pomonika", rekao je Khadgar i poeo lagano hodati
prostorijom.
Situacija se nije popravila. Knjige su visjele otvorene preko naslona stolaca i metalnih preki.
Pisma su u dubini sobe postala brojnija. Neto je napravilo gnijezdo u jednom kutu police, i kad ga je
Khadgar izvukao s police, iz njega je ispala mala lubanja rovke i razbila se kad je pala na pod.
Gornja je razina bila malo vie od skladita, knjige nisu ak ni bile na policama, samo su bile sloene
u visoke gomile, brda koja su vodila do planina koje su vodile do neosvojivih vrhova.
I postojalo je jedno prazno mjesto, ali ovo je izgledalo kao da je netko potpalio vatru u
oajnikom pokuaju smanjivanja koliine prisutnog papira. Khadgar je pogledao mjesto i
odmahnuo glavom - ovdje je takoer gorjelo neto drugo, jer bilo je komada tkanine, najvjerojatnije
od halje uenjaka.
Khadgar je zatresao glavom i vratio se do mjesta na kojem je ostavio pribor za pisanje. Izvadio je
tanku drvenu olovku s gomilom metalnih vrhova, kamen za otrenje i oblikovanje vrhova, no sa
savitljivom otricom za grebanje pergamenta, boicu tinte od hobotnice, malu posudu za taljenje
tinte, zbirku tankih, plosnatih kljueva, povealo i neto to je na prvi pogled sliilo metalnom
cvrku.
Podigao je cvrka, okrenuo ga na lea i, koristei posebno oblikovano pero, navinuo ga.
Guzbahov dar kad je Khadgar zavrio svoj prvi teaj za pisara pokazao se neprocjenjivim u
mladievim lutanjima hodnicima Kirin Tora. Unutranjost je sadravala jednostavnu, ali uinkovitu
aroliju koja je upozoravala na aktiviranu zamku.
im je jednom okrenuo pero metalni cvrak je prodorno zapitao. Khadgar je od iznenaenja
gotovo ispustio detektirajueg kukca. Onda je shvatio kako ga ureaj jednostavno upozorava na
intenzitet potencijalne opasnosti.
Khadgar je pogledao na gomilu knjiga oko sebe i tiho opsovao. Povukao se do vrata i dovrio
navijanje cvrka. Onda je donio prvu knjigu koju je podigao, onu koja je kucala, do vrata.
Cvrak je lagano zapitao. Khadgar je poloio knjigu sa zamkom na jednu stranu vrata. Podigao
je drugu i donio ju. Cvrak je ostao tih.
Khadgar je zadrao dah u nadi kako je cvrak sposoban otkriti sve vrste zamki, maginih i
drugih, i otvorio knjigu. Bila je to monografija pisana njenom enskom rukom o politici vilenjaka

od prije tristo godina.

Khadgar je ostavio rukom pisanu knjigu s druge strane vrata i vratio se po novu knjigu.
"Poznajem te", rekao je Medivh idueg jutra uz kobasice i kau.
"Khadgar, gospodine", rekao je mladi.
"Novi pomonik", rekao je stariji mag. "Naravno. Oprosti, ali pamenje mi vie nije ono to je
bilo. Puno se toga dogaa, bojim se."
"Trebate li kakvu pomo, gospodine?" pitao je Khadgar.
Stariji je ovjek na trenutak razmislio o tome, a onda rekao: "Knjinica, Mladiu od Povjerenja.
Kako idu stvari u knjinici?"
"Dobro", rekao je Khadgar. "Jako dobro. Zaposlen sam razvrstavanjem knjiga i papira."
"Ah, po temi? Autoru?" pitao je veliki mag.
Smrtonosne i nesmrtonosne, pomislio je Khadgar. "Mislim po temi. Veina je anonimna."
"Hmmmfph", rekao je Medivh. "Nikad ne vjeruj neemu na to ovjek nee staviti reputaciju i
ime. U redu, nastavi. Reci mi, to magovi Kirin Tora misle o kralju Llaneu? Jesu li ga ikad
spomenuli?"
Rad se nastavio puevim tempom, ali inilo se kako Medivh nije bio svjestan vremena. Uistinu,
svako je jutro bio lagano i ugodno iznenaen to je Khadgar jo uvijek s njima, i nakon kratkog
izvjea o napretku razgovor bi skrenuo u novom pravcu.
"Kad smo ve kod knjinica", rekao je. "to radi knjiniar Kirin Tora, Korrigan?"
"to ljudi Lordaerona misle o vilenjacima? Je li koji ikad vien tamo, sjea li se netko?"
"Postoje li kakve legende o ljudima s bikovskim glavama u hodnicima Ljubiaste citadele?"
A jednog jutra, oko tjedan dana Khadgarova boravka u kuli, Medivha uope nije bilo.
"Otiao je", rekao je Moroes jednostavno kad ga je upitao.
"Kamo je otiao?" pitao je Khadgar.
Stari je katelan slegnuo ramenima i Khadgar je skoro mogao uti kripu kostiju u njegovom
tijelu. "On to inae ne govori."
"to radi?" bio je uporan Khadgar.
"On to inae ne govori."
"Kad e se vratiti?"
"On to inae ne govori."
"Ostavio bi me samog u ovoj kuli?" pitao je Khadgar. "Bez nadzora, sa svim onim mistinim
tekstovima?"
"Mogu doi i paziti na vas", ponudio se Moroes. "Ako tako elite."
Khadgar je odmahnuo glavom, ali je rekao: "Moroese?"
"Aha, mladi gospodine?"
"Ove vizije..." poeo je mladi.
"Zasljepljivae?" predloio je sluga.
Khadgar je opet odmahnuo glavom. "Prikazuju li prolost ili budunost?"
"Oboje, kad primijetim, ali inae ne", rekao je Moroes. "Primijetim, htio sam rei."
"A one iz budunosti, ostvare li se?" rekao je mladi. Moroes je ispustio neto to je Khadgar
mogao smatrati samo dubokim uzdahom koji mu je protresao kosti. "Po mom iskustvu, da, mladi
gospodine. U jednoj viziji Cook je vidjela kako razbijam komad kristala, pa ih je sakrila. Proli su
mjeseci, i gospodar je naposljetku zatraio taj komad kristala. Izvadila ga je iz skrovita i za dvije
minute sam ga razbio. U potpunosti nenamjerno." Opet je uzdahnuo. "Idueg je dana nabavila svoje
lee od ruinog kvarca. elite li jo neto?" Khadgar je rekao ne, ali bio je zamiljen dok se stubama
uspinjao do knjinice. Sa svojom je organizacijom otiao najdalje to se usudio i Medivhov
iznenadni odlazak ostavio ga je u kripcu, bez daljnjih naputaka.

Mladi budui egrt uao je u knjinicu. S jedne strane zida nalazile su se one knjige (i ostaci
knjiga) koje je cvrak oznaio kao "sigurne", dok je druga polovica sobe bila ispunjena (uglavnom
ouvanijim) knjigama koje su oznaene kao opasne.
Veliki su stolovi bili prekriveni listovima i neotvorenim pismima, sloenima u dvije polu-uredne
gomile. Police su bile u potpunosti prazne, lanci su visjeli bez svojih zatoenika.
Khadgar je mogao razvrstavati papire, ali bolje je ispuniti police knjigama. Ali veina knjiga bila
je bez naslova, ili ako su ga imale, korice su bile toliko istroene, izlizane i poderane da bi bile
itljive. Jedini nain za odreivanje sadraja bilo je otvaranje knjiga.
to bi aktiviralo zaarane. Khadgar je pogledao na spaljeni trag na podu i zatresao glavom.
Onda je poeo traiti, najprije meu zaaranim knjigama, a onda meu nezaaranim, sve dok nije
pronaao ono to je traio. Knjigu oznaenu simbolom kljua.
Bila je zakljuana, debeli metalni prsten drao ju je zatvorenom, osiguran lokotom. Khadgar
nigdje u svojim istraivanjima nije naao pravi klju, iako ga to nije iznenadilo, uzevi u obzir
organizaciju sobe. Uvez je bio vrst, a same korice bile su metalne i presvuene crvenom koom.
Khadgar je izvukao plosnate kljueve iz svoje torbice, ali nisu odgovarali velikoj bravi.
Naposljetku je, koristei vrh noa za otrenje, Khadgar uspio ugurati srebrni metal kroz bravu i uo
se zadovoljavajui "klik" kad je obavio posao.
Khadgar je pogledao cvrka kojeg je drao na stolu, ali on je jo uvijek bio tih.
Mladi je mag zaustavio dah i otvorio teku knjigu. Kiseli smrad trulog papira ispunio mu je
nosnice.
"O zamkaama i bravaama", proitao je naglas iskrivivi usta zbog arhainog pisma i vika
samoglasnika. "Pravaa monografiija o prirodi zatitnih sredstaava."
Khadgar je privukao stolac (malo nii jer je otpilio tri predugake noge kako bi ga izravnao) i
poeo itati.
Medivha nije bilo puna dva tjedna, i do kraja tog razdoblja Khadgar je knjinicu poeo smatrati
svojom. Svakog bi jutra ustajao na doruak, dao Moroesu podrobno izvjee o napretku (o emu
katelan, kao ni Cook nikad nisu pokazali nikakvu znatielju), i onda nestao u prostoriji. Ruak i
veera su mu dopremljeni, i esto je radio nou pod blagom plaviastom svjetlou blistavih kugli.
Takoer se dobro prilagodio prirodi kule. esto je krajikom oka primijetio siluete, samo traak
otrcanog plata koji bi nestao kad bi se okrenuo kako bi ga pogledao. Poluzavrena rije koja je
lebdjela zrakom. Iznenadna hladnoa kao da su vrata ili prozor ostavljeni otvoreni, ili nagla
promjena tlaka, kao da se iznenada pojavio tajni ulaz. Kula je ponekad stenjala pod vjetrom, drevno
se kamenje pomicalo nakon stoljea od izgradnje.
Polagano, navikao se na prirodu, ako ve ne potpuni sadraj, knjiga u knjinici, i izbjegavao
klopke koje su bile postavljene oko najvrjednijih svezaka. Njegovo istraivanje dobro mu je
posluilo u posljednjem sluaju. Uskoro je postao strunjak u zavaravanju mehanizama arolija i
klopki kao stoje bio strunjak za zakljuana vrata i tajne u Dalaranu. Trik je kod veine bio uvjeriti
mehanizam za zakljuavanje (bio magine ili mehanike prirode) kako brava nije otvorena dok je u
stvarnosti bila. Otkrivanje stoje aktiviralo pojedinu klopku, bila to teina, ili pomicanje komada
metala ili ak izloenost suncu ili svjeem zraku, bilo je pola puta do pobjede.
Bilo je knjiga pred kojima je bio nemoan, ije su se brave oduprle ak i njegovim
modificiranim kljuevima i svestranom nou. Te su ile na najviu razinu, iza, i Khadgar je odluio
otkriti to je u njima, ili sam ili izvlaenjem informacija iz Medivha.
Sumnjao je u ovo drugo i zapitao se nije li veliki mag koristio knjinicu samo kao skladite za
naslijeene knjige i stara pisma. Veina magova Kirin Tora imala je barem neki privid reda u arhivi,
s najvrjednijim svescima skrivenima na sigurno. Ali Medivh je sve imao nabacano, kao da mu u
stvari nisu trebale.

Osim za test, pomislio je Khadgar. Test koji e zaokupiti budue egrte.

Sada su knjige bile na policama, najvrjednije (i neitke) osigurane lancima na gornjoj razini, dok
su uobiajenije vojne povijesti, almanasi i dnevnici bili na donjem katu. Ovdje su takoer bili svici,
varirali su od bezveznih spiskova kupljene i prodane robe u Olujnom Vjetru do zapisa epskih
pjesama. Ovo posljednje bilo je osobito zanimljivo, postoje nekolicina bila o Aegwynn, Medivhovoj
navodnoj majci.
Ako je ivjela osamsto godina, sigurno je bila mona arobnica, pomislio je Khadgar. Vie
informacija o njoj najvjerojatnije se nalazilo u zatienim knjigama u pozadini. Do sada su se te
knjige oduprle svakoj aroliji i fizikom pokuaju zaobilaenja brava i klopki, a cvrak je praktiki
cvilio od strave kad god bi ih pokuavao otvoriti.
Ipak, posla je bilo vie nego dovoljno, s kategorizacijom izgubljenih dijelova, sastavljanjem
knjiga koje je starost gotovo unitila i sortiranjem (ili barem itanjem) veine pisama. Neka su bila
na vilenjakom, a jo vie, iz raznih izvora, u nekoj vrsti ifre. Posljednji je tip dolazio s raznim
peatima, iz Azerotha i Kliaz Modana, Lordaerona, kao i mjesta koja Khadgar nije mogao pronai u
atlasu. Velika je skupina meusobno komunicirala u iframa, i sa samim Medivhom.
O iframa je bilo nekoliko drevnih monografija, veina se odnosila na zamjenu slova i nagib. U
tim iframa nije koriteno nita nalik kodu. Moda su koristili kombinaciju metoda kako bi izmislili
vlastitu.
Kao rezultat, Khadgar je imao monografije o kodovima, zajedno s poetnicama na vilenjakom i
patuljakom, otvorene na stolu one veeri kad se Medivh iznenada vratio u kulu.
Khadgar ga nije uo koliko je osjetio njegovo iznenadno prisustvo, onako kako se zrak mijenja
dok se pribliava oluja. Mladi se mag okrenuo u stolcu i tamo je bio Medivh, njegova iroka ramena
ispunjavala su vrata, plat je svojevoljno leprao iza njega.
"Gospodine, ja..." poeo je Khadgar, nasmijeio se i napola ustao. Onda je vidio kako je kosa
velikog maga raupana, kako su njegove blistave zelene oi razrogaene i bijesne. je ponekad
stenjala pod vjetrom, drevno se kamenje pomicalo nakon stoljea od izgradnje.
Polagano, navikao se na prirodu, ako ve ne potpuni sadraj, knjiga u knjinici, i izbjegavao
klopke koje su bile postavljene oko najvrjednijih svezaka. Njegovo istraivanje dobro mu je
posluilo u posljednjem sluaju. Uskoro je postao strunjak u zavaravanju mehanizama arolija i
klopki kao stoje bio strunjak za zakljuana vrata i tajne u Dalaranu. Trik je kod veine bio uvjeriti
mehanizam za zakljuavanje (bio magine ili mehanike prirode) kako brava nije otvorena dok je u
stvarnosti bila. Otkrivanje to je aktiviralo pojedinu klopku, bila to teina, ili pomicanje komada
metala ili ak izloenost suncu ili svjeem zraku, bilo je pola puta do pobjede.
Bilo je knjiga pred kojima je bio nemoan, ije su se brave oduprle ak i njegovim
modificiranim kljuevima i svestranom nou. Te su ile na najviu razinu, iza, i Khadgar je odluio
otkriti to je u njima, ili sam ili izvlaenjem' informacija iz Medivha.
Sumnjao je u ovo drugo i zapitao se nije li veliki mag koristio knjinicu samo kao skladite za
naslijeene knjige i stara pisma. Veina magova Kirin Tora imala je barem neki privid reda u arhivi,
s najvrjednijim svescima skrivenima na sigurno. Ali Medivh je sve imao nabacano, kao da mu u
stvari nisu trebale.
Osim za test, pomislio je Khadgar. Test koji e zaokupiti budue egrte.
Sada su knjige bile na policama, najvrjednije (i neitke) osigurane lancima na gornjoj razini, dok
su uobiajenije vojne povijesti, almanasi i dnevnici bili na donjem katu. Ovdje su takoer bili svici,
varirali su od bezveznih spiskova kupljene i prodane robe u Olujnom Vjetru do zapisa epskih
pjesama. Ovo posljednje bilo je osobito zanimljivo, postoje nekolicina bila o Aegwynn, Medivhovoj
navodnoj majci.
Ako je ivjela osamsto godina, sigurno je bila mona arobnica, pomislio je Khadgar. Vie

informacija o njoj najvjerojatnije se nalazilo u zatienim knjigama u pozadini. Do sada su se te

knjige oduprle svakoj aroliji i fizikom pokuaju zaobilaenja brava i klopki, a cvrak je praktiki
cvilio od strave kad god bi ih pokuavao otvoriti.
Ipak, posla je bilo vie nego dovoljno, s kategorizacijom izgubljenih dijelova, sastavljanjem
knjiga koje je starost gotovo unitila i sortiranjem (ili barem itanjem) veine pisama. Neka su bila
na vilenjakom, a jo vie, iz raznih izvora, u nekoj vrsti ifre. Posljednji je tip dolazio s raznim
peatima, iz Azerotha i Khaz Modana, Lordaerona, kao i mjesta koja Khadgar nije mogao pronai u
atlasu. Velika je skupina meusobno komunicirala u iframa, i sa samim Medivhom.
O iframa je bilo nekoliko drevnih monografija, veina se odnosila na zamjenu slova i nagib. U
tim iframa nije koriteno nita nalik kodu. Moda su koristili kombinaciju metoda kako bi izmislili
vlastitu.
Kao rezultat, Khadgar je imao monografije o kodovima, zajedno s poetnicama na vilenjakom i
patuljakom, otvoreno na stolu one veeri kad se Medivh iznenada vratio.
Khadgar ga nije uo koliko je osjetio njegovo iznenadno prisustvo, onako kako se zrak mijenja
dok se pribliava oluja. Mladi se mag okrenuo u stolcu i tamo je bio Medivh, njegova iroka ramena
ispunjavala su vrata, plat je svojevoljno leprao iza njega.
"Gospodine, ja..." poeo je Khadgar, nasmijeio se i napola ustao. Onda je vidio kako je kosa
velikog maga raupana, kako su njegove blistave zelene oi razrogaene i bije"Lopove!" viknuo je Medivh i pokazao Khadgara. "Uljezu!" Stariji je arobnjak pokazao prema
mlaem i poeo izgovarati niz nepoznatih rijei, rijei nenamijenjenih ljudskom grlu.
Unato svemu, Khadgar je podigao ruku i u zraku ispred sebe ispisao zatitni simbol, ali mogao
je jednostavno initi nepristojnu gestu koliko je to imalo uinka na Medivhovu aroliju. Zid
stvrdnutog zraka pogodio je mladia i odbacio i njega i stolac u kojem je sjedio. Monografije i
poetnice klizale su povrinom stola poput amaca zahvaenih iznenadnom olujom, a biljeke su
rasplesano odletjele.
Iznenaeni Khadgar odbaen je unatrag gdje se sudario s jednom od polica. Sama se polica
zatresla od siline udarca i mladi se prestraio kako e se sruiti i njegov e trud biti uzaludan. Polica
je ostala na mjestu, iako se pritisak sile napada na Khadgarova prsa pojaao.
"Tko si ti?" zagrmio je Medivh. "to radi ovdje?"
Mladi se mag borio protiv teine na prsima i uspio progovoriti: "Khadgar", procijedio je.
"Pomonik. istim knjinicu. Vae zapovijedi." Dio njegova uma zapitao seje li ovo razlog zbog
kojeg Moroes govori ovako saeto.
Medivh je zatreptao na Khadgarove rijei i uspravio poput ovjeka upravo probuenog iz
dubokog sna. Lagano je pomaknuo ruku i zid ovrslog zraka smjesta je nestao. Khadgar se sruio na
koljena i poeo pohlepno udisati zrak.
Medivh mu je priao i pomogao ustati. "ao mije, mome", poeo je. "Zaboravio sam da si jo
uvijek ovdje. Pretpostavio sam kako si lopov."
"Lopov koji je namjeravao prostoriju ostaviti urednijom no to ju je naao", rekao je Khadgar.
Malo je boljelo dok je disao.
"Da", rekao je Medivh, pogledao prostoriju i kimnuo, unato neredu koji je prouzroio njegov
napad. "Da. Mislim kako nitko prije nije stigao ovako daleko."
"Sortirao sam ih po vrsti", rekao je Khadgar, jo uvijek pognut. "Povijesti, ukljuujui epske
pjesme. Prirodne znanosti s vae lijeve strane. Legendarni materijal u sredini, s rjenicima i prateom
literaturom. Moniji materijal -alkemiarske biljeke, opisi arolija i teorija idu na balkon, zajedno s
nekim knjigama koje nisam uspio identificirati, a izgledaju prilino mono. Te ete morati sami
pogledati."
"Da", rekao je Medivh koji je sada ignorirao mladia i gledao prostoriju. "Izvrsno. Izvrstan

posao. Jako dobro." Pogledao je oko sebe, izgledao je poput ovjeka koji se opet poinje snalaziti u
vremenu i prostoru. "Uistinu jako dobro. Dobar posao. A sada doi."
Veliki je mag jurnuo prema vratima, zastao i okrenuo se. "Ide li?"
Khadgar je imao osjeaj kako ga je pogodila nova mistina munja. "Idemo? Kamo idemo?"
"Na vrh", rekao je Medivh uljudno. "Pokreni se ili emo zakasniti. Vrijeme je kljuno!"
Za starijeg ovjeka Medivh se hitro uspinjao stubama i ustrim tempom preskakao dvije
odjednom.
"to je na vrhu?" prodahtao je Khadgar i napokon ga sustigao blizu vrha.
"Transport", prasnuo je Medivh, a onda na trenutak zastao. Okrenuo se u mjestu i ramena su mu se
spustila. Na trenutak se inilo kako je plamen iz njegovih oiju iezao. "Moram se ispriati. Za ono
prije."
"Gospodine?" rekao je Khadgar, u glavi mu se zavrtjelo od ove nove transformacije.
"Moje pamenje nije ono to je neko bilo, Mladiu od Povjerenja", rekao je Magus. "Trebao sam
se sjetiti kako si u kuli. Uz sve to se dogaa, pretpostavio sam kako si..."
"Gospodine?" prekinuo ga je Khadgar. "Vrijeme je kljuno?"
"Vrijeme", rekao je Medivh, kimnuo i lice mu je zablistalo. "Da, tako je, idemo, ne zaostaj!" I
nakon toga starac je opet krenuo preskakati dvije stube odjednom.
Khadgar je shvatio kako opsjednuta kula i neuredna knjinica nisu jedini razlozi zbog kojih su
ljudi odlazili od Medivha i pourio za njim.
Stari katelan ih je ekao u opservatoriju kule. "Moroese", zagrmio je Medivh kad je stigao na vrh
kule. "Zlatnu zvidaljku, molim te."
"Aha", rekao je sluga i izvadio tanki cilindar. Na njemu su bile ispisane patuljake rane koje su
blistale na svjetlosti lampi. "Ve sam ih pozvao, gospodine. Ovdje su."
"Oni?" poeo je Khadgar. Iznad njih se ulo utanje velikih krila. Medivh je krenuo prema ogradi
i Khadgar je podigao pogled.
Velike ptice spustile su se s neba, njihova su krila blistala na mjeseini. Ne, ne ptice, shvatio je
Khadgar - grifoni. Imali su tijela velikih maaka, ali glave i prednje noge bile su od morskih orlova,
a krila su im bila zlatna.
Medivh je uzeo uzde. "Zajai svoga i kreemo." Khadgar je pogledao veliku zvijer. Blii je grifon
ispustio prodoran krik i udario po podu prednjim nogama. "Nikad nisam..." poeo je mladi. "Ne
znam..." Medivh se namrtio. "Zar u Kirin Toru nita ne ue? Nemam vremena za ovo." Podigao je
prst, promrmljao nekoliko rijei i dodirnuo Khadgarovo elo.
Khadgar je ustuknuo i viknuo od iznenaenja. Dodir starog maga bio je poput guranja usijanog
eljeza u mozak. Medivh je rekao: "Sada zna. Uzmi uzde, smjesta." Khadgar je dodirnuo elo i
iznenaeno uzdahnuo. Sada je uistinu znao kako pravilno osedlati grifona, takoer i kako ga jahati, i
sa sedlom i (u patuljakom stilu) bez sedla. Znao je kako skrenuti, kako lebdjeti i, najvanije od
svega, kako se pripremiti za iznenadno slijetanje.
Khadgar je opremio svog grifona, svjestan kako ga glava lagano boli, kao da se znanje koje je
sada bilo unutra mora malo mekoljiti kako bi si napravilo mjesta u njegovoj glavi.
"Spreman? Prati me!" rekao je Medivh ne ekajui odgovor.
Par je poletio, velike su zvijeri zamahnule krilima. Velika su stvorenja mogla nositi oklopljene
patuljke, ali ljudi u haljama gotovo su dosegli njihove granice.
Khadgar je vjeto skrenuo svog grifona i pratio Medivha dok je stariji mag letio iznad mranih
vrhova drvea. Bol u njegovoj glavi se proirila s mjesta koje je Medivh dodirnuo, i elo mu je sada
bilo teko, a misli zbrkane. Ipak, koncentrirao se i precizno ponavljao pokrete velikog maga, kao da
je cijeli ivot letio na grifonima.
Mladi je mag pokuao sustii Medivha kako bi pitao kamo idu, to je njihov cilj, ali nije ga

mogao prestii. ak i da jest, shvatio je Khadgar, vjetar bi priguio i najglasnije povike. Pa ga je

pratio prema istoku dok su se iznad njih nadnosile planine.
Khadgar nije mogao rei koliko su letjeli. Moda je nakratko zadrijemao na grifonovim leima,
ali ruke su vrsto drale uzde i grifon je drao tempo sa svojim bratom. Tek kad je Medivh naglo
skrenuo svog grifona u desno Khagdar se probudio iz sanjarenja (ako je to bilo sanjarenje) i pratio
velikog maga na jug. Khadgarova glavobolja, najvjerojatnije produkt arolije, gotovo je u potpunosti
prestala i ostavila samo lagano peckanje kao podsjetnik.
Preli su planine i Khadgar je shvatio kako lete iznad ravnice. Ispod njih mjeseina je bila
razbijena u bezbrojnim lokvama. Velika movara ili bara, pomislio je Khadgar. Sada je sigurno rano
jutro, obzor na njihovoj desnoj strani poeo se osvjetljavati s eventualnim obeanjem dana.
Medivh se spustio nisko i podigao obje ruke iznad glave. Baca arolije s grifonovih lea, shvatio
je Khadgar, i iako ga je um uvjeravao da zna kako initi ovo, upravljati velikom zvijeri koljenima, u
srcu je osjeao kako nikad nee osjeati ugodu kod takvog manevra.
Stvorenja su se spustila jo nie i Medivh je iznenada okupan kuglom svjetlosti koja ga je jasno
obasjala i uhvatila Khadgarovog grifona kao sjenu. Ispod njih, mladi je mag na uzvisini koja je
strila iz okolne movare ugledao utvreni bivak. Preletjeli su nisko iznad tabora, i Khadgar je ispod
sebe mogao uti povike i zveket naglo zgrabljenog oruja i oklopa. to Medivh radi?
Proli su tabor i Medivh se uspeo i skrenuo, Khadgar je kopirao njegove pokrete. Vratili su se
iznad tabora i sada je bilo svjetlije - vatre koje su prije tinjale sada su plamtjele u noi. Khadgar je
ugledao veliku ophodnju, moda ak i odred. Zapovjednikov je ator bio velik i ukraen, i Khadgar je
iznad njega prepoznao stijeg Azerotha.
Znai saveznici, jer Medivh je navodno bio blisko povezan s kraljem Llaneom od Azerotha i
Lotharom, vitekim prvakom kraljevine. Khadgar je oekivao kako e Medivh aterirati, ali umjesto
toga mag je podbo grifona i podigao mu glavu. Velika krila zvijeri zamahnula su kroz mrani zrak i
opet su se uspeli, i ovoga puta jurnuli na sjever. Khadgar nije imao izbora nego pratiti, dok je
Medivhova svjetlost jenjavala veliki je mag opet uhvatio uzde.
Opet preko movare, i Khadgar je dolje vidio tanku traku, preravnu za rijeku, preiroku za kanal
za navodnjavanje. Znai cesta koja je prelazila movaru i povezivala komade suhe zemlje koji su se
uzdizali iz mulja.
Onda se tlo uzdiglo do novog grebena, novog suhog mjesta i novog tabora. U ovom je taboru
takoer bilo vatri, ali one nisu bile blistave, kontrolirane vojne. Ove su bile razbacane istinom i kad
su se pribliili Khadgar je vidio kako su to zapaljena kola, njihov sadraj razbacan meu tamnim
ljudskim tijelima koja su bila baena poput lutaka na pijesku tabora.
Kao i prije, Medivh je preletio tabor, onda se okrenuo visoko u zraku i skrenuo kako bi se vratio.
Khadgar ga je pratio, mladi se mag naginjao u stranu kako bi bolje vidio. inilo se kako je karavan
opljakan i zapaljen, ali i stvari su bile razbacane na tlu. Zar pljakai ne bi uzeli plijen i kola? Ima li
preivjelih?
Odgovor na posljednje pitanje doao je u obliku povika i kie strijela koja je doletjela iz grmlja
oko tabora.
Vodei je grifon urliknuo kad je Medivh bez napora povukao uzde i maknuo stvorenje s puta kie
strijela. Khadgar je pokuao isti manevar, toplo, lano, utjeno sjeanje u njegovoj glavi govorilo mu
je kako je ovo ispravan nain skretanja. Ali za razliku od Medivha, Khadgar je jahao previe
naprijed, i nije dovoljno snano povukao uzde.
Grifon je skrenuo, ali nedovoljno kako bi izbjegao sve strijele. Nazupana strijela probila je
desno krilo i velika je zvijer prodorno vrisnula, trznula se u letu i poela oajniki lamatati krilima
kako bi izbacila strijelu.
Khadgar je izgubio ravnoteu i nije ju uspio povratiti. U djeliu sekunde uzde su mu ispale iz

ruku, koljena su skliznula s grifona. Grifon je ostao bez kontrole, propeo se i u potpunosti zbacio
Khadgara sa svojih lea.
Khadgar je zamahnuo prema uzdama. Kone trake udarile su ga po prstima i onda nestale u noi,
zajedno s njegovom ivotinjom.
A Khadgar je poletio prema tami ispod sebe.

Bitka i nakon bitke

Zrak je izletio iz Khadgarovih plua kad je pao na tlo. Zemlja meu njegovim prstima bila je
rahla i shvatio je kako je sigurno pao na jednu od pjeanih dina uz rub grebena. Mladi je mag
nesigurno stao na noge. Greben je iz zraka izgledao poput umskog poara. S tla je izgledao poput
ulaza u sami pakao. Vatra je sada gotovo u cijelosti progutala kola, njihov je sadraj bio razasut i
gorio je du grebena. Bale platna bile su razmotane u praini, bave probuene i razbijene, hrana
unitena i smrskana. Oko njega je takoer bilo tijela ljudi odjevenih u lagane oklope. Ugledao je i
nekoliko blistavih kaciga i maeva. To su uvari karavane koji nisu ispunili svoj zadatak.
Khadgar je slegnuo bolnim ramenom, ali bilo je samo natueno, ne i slomljeno. Bez obzira na
pijesak, trebao se razbiti. Snano je zatresao glavom. Svi preostali bolovi od Medivhove arolije bili
su nadjaani jaom boli negdje drugdje.
Khadgar je ugledao kretanje i unuo. Glasovi su reali na nepoznatom jeziku. Jeziku koji je
Khadgarovim uima bio i grlen i bezboan. Traili su ga. Vidjeli su kako je pao sa svoje ivotinje i
sada su ga traili. Dok je gledao pognute su siluete eprkale po olupinama i ocrtavale se na svjetlosti
vatre.
Neto je kuckalo u pozadini Khadgarova uma, ah nije mogao odrediti to. Umjesto toga poeo se
udaljavati s istine u nadi kako e ga tama sakriti od stvorenja.
Ali to nije ilo. Iza njega je pukla grana ili je noga u izmi pronala rupu pod liem ili je koni
oklop na trenutak zapeo za granu. U svakom sluaju Khadgar je znao kako nije sam i smjesta se
okrenuo kako bi pogledao...
udovite. Parodija ljudskosti u zelenom i crnom.
Nije bilo veliko poput stvorenja u njegovoj viziji, niti masivno, ali je ipak bilo stvorenje iz none
more. Njegovim ogromnim raljama dominirali su prema gore zakrivljeni onjaci, ostalo je bilo
malo i zlokobno. Khadgar je po prvi puta shvatio kako ima velike, iljate ui. Najvjerojatnije ga je
ulo prije no to ga je vidjelo.
Oklop mu je bio crn, ali to je bila koa, ne metal iz njegovog sna. Stvorenje je u jednoj ruci
nosilo baklju koja je obasjavala duboke crte njegovog lica i inila ga jo udovinijim. Stvorenje je u
drugoj ruci nosilo koplje ukraeno malim bijelim predmetima. Khadgar je zapanjeno shvatio kako su
predmeti ljudske ui, trofeji masakra oko njih.
Khadgar je sve ovo shvatio u trenu, u trenu susreta ovjeka i udovita. Zvijer je uperila sablasno
ukraeno koplje prema mladiu i ispustila gromoglasan pokli.
Izazov je prekinut kad je mladi mag promrmljao rije moi, podigao ruku i malom munjom moi
pogodio stvorenje u trbuh. Zvijer se zgrila, njezin je urlik naprasno prekinut.
Jedan dio njegova uma bio je zapanjen onime stoje uinio, drugi je znao kako je vidio za to su
ova stvorenja sposobna, u viziji u Karazhanu.
Stvorenje je upozorilo ostale lanove svoje jedinice, i sada su se taborom razlijegali bojni

poklii. Dvije, etiri, deset takvih karikatura krenule su prema njemu. Jo gore, uo je sline urlike iz
same movare.
Khadgar je znao kako nema dovoljno moi da ih sve odbije. Prizivanje mistine munje bilo je
dovoljno da ga oslabi. Jo jedna e ga dovesti u neposrednu opasnost od gubljenja svijesti. Moda bi
mogao pokuati pobjei?
Ali ta su udovita najvjerojatnije poznavala mranu movaru koja ih je okruivala bolje od
njega. Ako ostane na pjeanom grebenu pronai e ga. Ako pobjegne u movaru ak ga ni Medivh
nee uspjeti locirati.
Khadgar je pogledao nebo, ali nije bilo ni traga Magusu ili grifonima. Je li Medivh negdje sletio i
prikrada se udovitima? Ili se vratio do ljudskih snaga na jugu kako bi ih doveo ovamo?
Ili se, mrko je pomislio Khadgar, Medivhovo raspoloenje opet promijenilo i zaboravio je kako
je na ovom letu netko bio s njim?
Khadgar je hitro pogledao u tamu, a onda prema mjestu same zasjede. Oko vatre se kretalo jo
vie sjena, i jo vie ih je urlalo.
Khadgar je podigao sablasno trofejno koplje i odrjeito krenuo prema vatri. Moda nee uspjeti
ispaliti vie od jedne ili dvije mistine munje, ali udovita to nisu znala.
Moda su glupa kao to su izgledala. I neiskusna u vezi arobnjaka kao stoje on neiskusan u vezi
njih.
Ako nita drugo, iznenadio ih je. Posljednja stvar koju su oekivali bila je da se njihov plijen,
rtva koju su izbacili iz sedla grifona, pojavi na rubu svjetlosti vatre nosei trofejno koplje jednog od
straara.
Khadgar je bacio koplje u vatru pri emu je podiglo gomilu iskri.
Mladi je mag prizvao malo vatre, malu kuglu, i drao ju u ruci. Nadao se kako je ozbiljno
ocrtavala njegovo lice kao to je baklja ocrtavala straarevo. I trebala je.
"Odlazite odavde", zagrmio je Khadgar i pomolio se da mu glas ne pukne. "Odlazite odavde ili
umrite."
Jedna od krupnijih zvijeri napravila je dva koraka prema njemu i Khadgar je promrmljao rije
moi. Mistina energija nagomilala se oko njegove plamene ruke i pogodila zelenog neovjeka
posred lica. Zvijer je imala vremena podii ruku do unitenog lica prije no to se sruila.
"Bjeite", viknuo je Khadgar i potrudio se govoriti to je mogue dubljim glasom. "Bjeite ili vas
eka ista sudbina." U elucu je imao led, i pokuao je ne zuriti u gorue stvorenje.
Koplje je doletjelo iz tame i s posljednjom energijom Khadgar je prizvao zrak, taman dovoljno
da ga odgurne u stranu. Kad je to uinio osjetio je slabost. To je bilo posljednje to je mogao uiniti.
Bio je uistinu potpuno ispranjen. Bilo je krajnje vrijeme da njegov blef upali.
Okolna stvorenja, oko desetak vidljivih, su ustuknula jedan korak, pa jo jedan. Jo jedan povik,
pretpostavio je Khadgar, i pobjei e natrag u movaru i dati mu dovoljno vremena da i sam
pobjegne. Ve je odluio bjeati na jug, prema vojnom taboru.
Umjesto toga ulo se prodorno cerekanje koje je zaledilo Khadgarovu krv. Zeleni ratnici su se
razmaknuli i druga je silueta krenula naprijed. Bila je mravija i pognutija od ostalih, i nosila je halju
boje sasuene krvi. Boja neba iz Khadgarove vizije. Lice mu je bilo zeleno i izoblieno kao i kod
ostalih, ali ovome su oi blistale primitivnom inteligencijom.
Podiglo je ruku, s dlanom prema naprijed, izvadilo bode i zabilo vrh u dlan. Crvena je krv
potekla u sakupljeni dlan.
U crveno odjevena zvijer izgovorila je rije koju Khadgar nikad nije uo, rije od koje su boljele
ui, i krv je planula.
"ovjek se eli igrati?" rekao je u crveno odjeveni monstrum na grubom ljudskom. "eli se igrati
arolijama? Nothgrin se moe igrati!"

"Smjesta odlazite", pokuao je Khadgar. "Smjesta odlazite ili umrite!"

Ali glas mladog maga sada je zadrhtao i u crveno odjevena spodoba samo se nasmijala. Khadgar
je pogledao oko sebe u potrazi za najboljim mjestom za bijeg i zapitao se bi li mogao zgrabiti jedan
od maeva straara koji su leali na tlu. Pitao se blefira li ovaj Nothgrin poput njega.
Nothgrin je zakoraio prema Khadgaru i dvije zvijeri s arobnjakove desne strane iznenada su
vrisnule i planule. To se dogodilo toliko naglo da je okiralo sve, ukljuujui Khadgara. Nothgrin se
okrenuo prema goruim stvorenjima kako bi vidio da im se pridruuju jo dvojica, planuli su poput
suhog prua. Takoer su vrisnuh, koljena su im popustila i sruila su se na tlo.
Na mjestu gdje su bila stvorenja sada je stajao Medivh. inilo se kako i sam gori, jae od okolne
vatre, zapaljenih kola i goruih leeva na tlu i upija njihovu svjetlost. Izgledao je vedro i oputeno.
Nasmijeio se okupljenim stvorenjima, bio je to divlji, brutalni osmijeh.
"Moj egrt vam je rekao da odete", rekao je Medivh. "Trebali ste posluati njegovu zapovijed."
Jedna od zvijeri je urliknula i arobnjak ju je uutkao zamahom ruke. Neto vrsto i nevidljivo
pogodilo je zvijer posred lica, zauo se prodoran prasak kad se glava odvojila od tijela, zakotrljala
unatrag i pala na tlo samo trenutak prije no to je tijelo stvorenja palo na pijesak.
Ostatak stvorenja je ustuknuo za korak, a onda nestao u noi. Samo je voa, u crveno odjeveni
Nothgrin, ostao, njegove velike ralje razjapile su se od iznenaenja.
"Nothgrin te poznaje, ovjee", zasiktao je. "Ti si onaj..."
Sve ostalo to je stvorenje reklo nestalo je u vrisku kad je Medivh zamahnuo rukom i stvorenje je
poletjelo u plamenom oblaku. Letjelo je, vritalo, sve dok mu cijela plua nisu spaljena i ostaci
njegovog izgorjelog tijela poeli su padati dolje poput crnog snijega.
Khadgar je pogledao Medivha i arobnjak veselo, samozadovoljno smijeio. Osmijeh je nestao
kad je ugledao Khadgarovo pepeljasto lice.
"Jesi li dobro, mome?" pitao je.
"Odlino", rekao je Khadgar i osjetio iscrpljenost. Pokuao je sjesti, ali samo je zavrio na
koljenima, um mu je bio istroen i prazan.
Medivh je u trenu doao do njega i poloio dlan na mladievo elo. Khadgar je pokuao maknuti
ruku, ali otkrio je kako nema snage.
"Odmori se", rekao je Medivh. "Povrati snagu. Najgore je prolo."
Khadgar je kimnuo i zatreptao oima. Pogledao je tijela oko vatre. Medivh ga je istom tom
lakoom mogao ubiti u knjinici. to ga je tada zaustavilo? Neki traak prepoznavanja Khadgara?
Neki djeli sjeanja ili ljudskost?
Mladi je mag uspio procijediti: "Ta stvorenja." Petljao je jezikom. "to su..."
"Orci", rekao je Magus. "To su bili orci. I za sada je dosta pitanja."
Na istoku, nebo se osvjetljavalo. S juga se uo zvuk blistavih rogova i monih kopita.
"Konjica napokon stie", rekao je Medvih uz uzdah. "Preglasno i prekasno, ali nemoj im to rei.
Oni mogu srediti zalutale. Sada se odmaraj."
Ophodnja je uletjela u tabor, polovica je sjahala, druga je nastavila cestom. Konjanici su poeli
pregledavati tijela. Odreena je skupina za sahranu ljudi iz karavana. Nekoliko mrtvih orka koje je
Medivh zapalio sakupljeno je i baeno u vatru, tijela su im crnila dok su se pretvarala u pepeo.
Khadgar se nije sjeao da ga je Medivh ostavio, ali se vratio sa zapovjednikom ophodnje.
Zapovjednik je bio snani, stariji ovjek, lica izboranog vremenom i bitkama. Brada mu je bila vie
sijeda nego crna, a kosa se povukla iza polovice glave. Bio je krupan, i impresivan u oklopu i
velikom platu. Khadgar je preko jednog ramena mogao vidjeti drku velikog maa, titnik je bio
ogroman i optoen draguljima.
"Khadgare, ovo je lord Anduin Lothar", rekao je Medivh. "Lothare, ovo je moj egrt, Khadgar od
Kirin Tora."

Khadgaru se zavrtjelo u glavi i najprije je uo ime. Lord Lothar. Kraljev prvak, prijatelj iz
djetinjstva i kralja Llanea i Medivha. Ma na njegovim leima sigurno je Veliki kraljevski ma,
namijenjen obrani Azerotha i...
Je li Medivh maloas rekao kako je Khadgar njegov egrti
Lothar je kleknuo na jedno koljeno kako bi bio na istoj razini s mladiem, pogledao ga i
nasmijeio se. "Znai napokon si naao egrta. Morao si ii u Ljubiastu citadelu po njega, ha,
Mede?"
"Pronaao sam jednu dobru osobinu, da", rekao je Medivh.
"I ako lokalni arobnjaci lagano polude zbog toga, jo bolje, ha? Oh, nemoj me tako gledati,
Medivh. to je ovaj uinio da te toliko impresionirao?"
"Oh, uobiajeno", rekao je Medivh i pokazao zube kad se nacerio. "Organizirao mi je knjinicu.
Ukrotio je grifona iz prve. Sam napao ove orke, ukljuujui amana."
Lothar je lagano zazvidao. "Organizirao je tvoju knjinicu? Impresioniran sam."
"Lorde Lothar", uspio je Khadgar naposljetku. "Vae su vjetine poznate ak i u Dalaranu."
"Odmaraj se, mome", rekao je Lothar i spustio teku ruku na rame mladog maga. "Mi emo
srediti ostatak tih stvorenja."
Khadgar je odmahnuo glavom. "Neete. Ne ako ostane- te na cesti."
Kraljev prvak zatreptao je od iznenaenja i Khadgar nije bio siguran je li to zbog njegove
pretpostavke ili rijei.
"Deko je u pravu, bojim se", rekao je Medivh. "Orci su otili u movaru. ini se kako bolje od
nas poznaju Crnu baru, i zato su ovdje toliko uinkoviti. Mi se drimo putova, a oni mogu kruiti oko
nas."
Lothar se rukom u rukavici poeao po glavi. "Moda bi mogli posuditi kojeg grifona za
izvianje."
"Patuljci koji su ih uvjebali mogli bi imati neto protiv posuivanja grifona", rekao je Medivh.
"Ali moe popriati s njima, kao i s gnomima. Imaju neke stvarice i nebeske ureaje koji bi bili
pogodniji za izvianje."
Lothar je kimnuo i poeao se po bradi. "Otkud si znao da su ovdje?"
"Naiao sam na jednog izviaa u blizini svoje zemlje", rekao je Medivh smireno kao da
razgovara o vremenu. "Od njega sam uspio saznati kako postoji velika skupina koja hara Barskim
putom. Nadao sam se kako u stii na vrijeme i upozoriti ih." Pogledao je unitenje oko njih.
Sunce je malo pomoglo kako bi okoli izgledao bolje. Manje su se vatre ugasile i zrak je
zaudarao po spaljenim orcima. Crni je oblak visio iznad mjesta zasjede.
Mladi vojnik, malo stariji od Khadgara, dojurio je do njih. Pronali su preivjelog, prilino
gadno izubijanog, ali ivog. Moe li Magus smjesta doi?
"Ostani s dekom", rekao je Medivh. "Jo je uvijek potresen svime." I nakon toga veliki je mag
otiao preko spaljene, okrvavljene zemlje, njegov dugi plat leprao je iza njega poput zastave.
Khadgar je pokuao ustati i krenuti za njim, ali kraljev prvak poloio je svoju teku ruku na
njegovo rame i zaustavio ga. Khadgar se opirao samo trenutak, a onda opet sjeo.
Lothar se nasmijeio i pogledao Khadgara. "Znai stara bena je napokon uzela pomonika."
"egrta", rekao je Khadgar tiho, iako je u srcu osjeao ponos. Taj osjeaj donio je novu snagu u
njegov um i tijelo. "Imao je puno pomonika. Nisu se dugo zadrali. Barem sam tako uo."
"Uh-huh", rekao je Lothar. "Ja sam preporuio neke od tih pomonika, i vratili su se s priama o
opsjednutoj kuli i ludom, zahtjevnom magu. to ti misli o njemu?"
Khadgar je na trenutak zatreptao. U prolih dvanaest sati Medivh ga je napao, ubacio mu znanje u
glavu, odvukao ga na grifonovim leima i pustio neka se suoi sa skupinom orka prije no to ga je
spasio. S druge strane, Khadgar je postao njegov egrt. Njegov uenik.

Khadgar se nakaljao i rekao: "Puno je vie no to sam oekivao."

Lothar se opet nasmijeio, i u osmijehu je bilo iskreno prijateljstvo. "On je vie no to itko
oekuje. To je jedna od njegovih dobrih osobina." Lothar je razmislio na trenutak i rekao: "To je vrlo
politiki i uljudan odgovor."
Khadgar se uspio lagano nasmijeiti. "Lordaeron je vrlo politika i uljudna zemlja."
"To sam i primijetio u kraljevom savjetu. Dalaranski ambasadori uspijevaju istovremeno rei i da
i ne, i pri tome ne rei nita. Ovime nisam nikoga namjeravao uvrijediti."
"I niste, gospodine", rekao je Khadgar.
Lothar je pogledao mladia. "Koliko ima godina, mome?"
Khadgar je pogledao starijeg mukarca. "Sedamnaest. Zato?"
Lothar je zatresao glavom i uzdahnuo. "To ima smisla."
"Kako ima smisla?"
"Med, hou rei gospodar mag Medivh, bio je mladi, nekoliko godina mlai od tebe, kad se
razbolio. Kao rezultat toga, nikad nije proveo previe vremena s nekim tvojih godina."
"Razbolio?" rekao je Khadgar. "Magus je bio bolestan?"
"Ozbiljno", rekao je Lothar. "Zapao je u duboki san, koma, zvali su ga. Llane i ja smo ga drali u
samostanu Sjeverne grofovije, i sveta braa su ga tamo hranila kako bi ga odrala na ivotu.
Godinama je bio takav, a onda, bum, probudio se, kao iz sna. Ili skoro."
"Skoro?" pitao je Khadgar.
"Pa, nedostajao mu je veliki dio mladosti, i nekoliko dodatnih desetljea. Zaspao je kap mladi i
probudio se kao odrastao ovjek. Zabrinut sam kako ga je to pogodilo."
Khadgar je pomislio na estoki temperament velikog arobnjaka, nagle promjene raspoloenja i
djeje oduevljenje kad se pribliio orcima. Da je Medivh mladi bi li njegova djela imala vie
smisla?
"Njegova koma", rekao je Lothar i zatresao glavom na uspomenu. "Bila je neprirodna. Med ju
naziva drijemanje, kao da je bila savreno uobiajena. Ali nikad nismo otkrili zato se dogodila.
Magus je to moda mogao otkriti, ali nije pokazao zanimanje, ak i kad sam pitao."
"Ja sam Medivhov egrt", rekao je Khadgar jednostavno. "Zato mi to govorite?"
Lothar je duboko uzdahnuo i pogledao greben. Khadgar je shvatio kako je kraljev prvak u biti
iskren ovjek koji u Dalaranu ne bi izdrao ni dan i pol. Njegovi su osjeaji bili jasno vidljivi na
izboranom, otvorenom licu.
Lothar je pucnuo jezikom i rekao: "Da budem iskren, zabrinut sam za njega. Sam je u svojoj
kuli..."
"Ima katelana. I Cook je tamo", ubacio se Khadgar.
"... sa svom svojom magijom", nastavio je Lothar. "Jednostavno se ini usamljen. Izoliran tamo u
planinama. Zabrinut sam za njega."
Khadgar je kimnuo i samome sebi dodao, i zato si mu pokuao uvaliti egrte iz Azerotha. Kako bi
pijunirali tvog prijatelja. Zabrinut si za njega, ali takoer si zabrinut za njegovu mo. Khadgar je na
glas rekao: "Zabrinuti ste je li dobro." Lothar je slegnuo ramenima, i istovremeno otkrio koliko je
zabrinut i koliko se pretvarao da nije.
"Kako mogu pomoi?" pitao je Khadgar. "Pomoi njemu. Pomoi vama."
"Pazi na njega, rekao je Lothar. "Ako si egrt, trebao bi s tobom provoditi vie vremena. Ne
elim da..."
"Padne u novu komu?" predloio je Khadgar. U vrijeme kad su ovi ore i posvuda. Lothar mu je
odgovorio novim slijeganjem ramena.
Khadgar se nasmijeio to je bolje mogao. "Bit e mi ast da pomognem obojici, lorde Lothare.
Ali znajte kako moja odanost najprije pripada velikom arobnjaku, ali ako bude postojalo bilo to,

to bi prijatelj trebao znati, javit u vam."

Jo jedno tapanje masivnom rukom. Khadgar se divio koliko je Lothar loe sakrivao svoje brige.
Jesu li svi stanovnici Azerotha toliko otvoreni i naivni? ak i sada, Khadgar je vidio kako Lothar eli
razgovarati o jo nekoj stvari.
"Ima jo neto", rekao je Lothar. Khadgar je samo uljudno kimnuo.
"Je li ti veliki Magus spominjao Zatitnike?" pitao je.
Khadgar je pomislio pretvarati se kako zna vie no to je znao, kako bi izvukao vie od ovog
starog, asnog ovjeka. Ali kad mu se misao pojavila u glavi zanemario ju je. Najbolje se drati
istine.
"uo sam ime od Medivha", rekao je Khadgar. "Ali ne znam detalje."
"Ah", rekao je Lothar. "Onda zaboravi da sam ita rekao."
"Siguran sam kako emo razgovarati o tome", dodao je Khadgar.
"Nesumnjivo", rekao je Lothar. "Djeluje kao ovjek od povjerenja."
"Nakon svega, njegov sam egrt tek nekoliko dana", rekao je Khadgar lijeno.
Lothar je podigao obrve. "Nekoliko dana? Koliko si tono Medivhov egrt?"
"Brojei do sutranje zore?" rekao je Khadgar i nasmijeio se. "To e biti jedan dan."
Medivh je izabrao taj trenutak za povratak, izgledao je divljije nego prije. Lothar je s nadom
podigao obrve, ali Magus je samo odmahnuo glavom. Lothar se smrknuo i nakon razmjene pozdrava
otiao nadgledati ostatak spaavanja i ienja. Polovica ophodnje koja je otila cestom se vratila, ali
nije nita pronala.
"Jesi li spreman za put?" pitao je Medivh.
Khadgar je ustao i pjeani greben usred Crne bare bio je poput broda u oluji.
"Jesam", rekao je. "Ipak, ne znam hou li moi upravljati grifonom, ak i s..." glas mu je zamro,
ali se dodirnuo po elu.
"U redu je", rekao je Medivh. "Tvoj grifon se preplaio strijela i odletio u planine. Morat emo
jahati zajedno." Podigao je runama prekrivenu zvidaljku do usana i ispustio niz kratkih, prodornih
zviduka. Odozgo ulo kliktanje grifona koji je kruio iznad njih.
Khadgar je podigao pogled i rekao: "Znai, ja sam tvoj egrt."
"Da", rekao je Medivh, lice mu je bilo ledena maska.
"Poloio sam tvoje testove", rekao je mladi.
"Da", rekao je Medivh.
"ast mi je, gospodine", rekao je Khadgar.
"Drago mi je", rekao je Medivh i na trenutak se nasmijeio. "Jer sada poinje teki dio."

Pijesak u pjeanom satu

"Ve sam ih vidio", rekao je Khadgar. Bilo je to sedam dana poslije bitke u movari. Nakon
povratka u kulu (i dana oporavka za Khadgara), egrtovanje mladog arobnjaka uistinu je poelo.
Prvi sat dana, prije doruka, Khadgar je vjebao arolije pod Medivhovim budnim okom. Od
doruka do ruka i od ruka do veere Khadgar bi pomagao velikom arobnjaku u raznim zadacima.
To se sastojalo od biljeenja brojeva koje je Medivh itao, jurnjave do knjinice kako bi donio ovu
ili onu knjigu, ili jednostavnog dranja raznog alata dok bi Magus radio.
to je i radio u ovom trenutku, kad se napokon osjeao dovoljno oputeno u drutvu starog maga
kako bi mu rekao to zna o zasjedi.
"Koga si ve vidio?" odgovorio je njegov mentor i gledao kroz veliku leu u trenutni
eksperiment. Veliki je mag na prstima nosio male naprstke koji su zavravali nevjerojatno tankim
iglama. Podeavao je neto to je sliilo mehanikom bumbaru koji je mahao krilima kad su ga igle
dodirivale.
"Orke", rekao je Khadgar. "Ve sam vidio orke s kojima smo se borili."
"Nisi ih spomenuo kad si stigao", rekao je Medivh rastreseno, prsti su mu precizno plesali i
zabijali igle u ureaj. "Sjeam se kako sam te upitao za ostale rase. Gdje si ih vidio?"
"U viziji. Ubrzo nakon to sam doao ovamo", rekao je Khadgar.
"Ah. Imao si viziju. Pa, puno ih ovdje ima, vizije, zna. Moroes ti je najvjerojatnije rekao. On je
pomalo brbljav, zna."
"Imao sam jednu, moda dvije. Jedna u koju sam siguran bila je na bojinici, i ta stvorenja, ti orci,
su bili tamo. Napadali su nas. Hou rei napadali su ljude s kojima sam bio."
"Hmmm", rekao je Medivh, vrh jezika se pojavio ispod brkova dok je polagano pomicao igle du
bakrenog trupa bumbara.
"A ja nisam bio tamo", nastavio je Khadgar. "Ne u Azerothu ili Lordaeronu. Gdje god da sam bio,
nebo je bilo crveno poput krvi."
Medivh je poskoio kao da je doivio strujni udar. Sloeni ureaj pod njegovim alatom nakratko
je jarko zablistao kad su dodirnuti krivi dijelovi, vrisnuo i umro.
"Crveno nebo?" rekao je, okrenuo se od radnog stola i mrko pogledao Khadgara. Energija,
intenzivna i nekontrolirana, plesala je du starevih obrva, a Magusove su oi bile zelene boje
olujnog mora.
"Crveno. Poput krvi", rekao je Khadgar. Mladi je mislio kako se navikava na Medivhove
iznenadne i nagle promjene raspoloenja, ali ovo je djelovalo poput udarca maljem.
Stari je mag zasiktao. "Priaj. Svijet, orci, nebo", zapovjedio je Medivh, glas mu je bio poput
kamena. "Ispriaj mi sve."
Khadgar je prepriao svoju viziju iz prve noi u kuli, spomenuo je sve ega se mogao sjetiti.
Medivh ga je neprestano prekidao - to su orci nosili, kakav je bio svijet. to je bilo na nebu, na

obzoru. Jesu li orci imali zastave. Khadgar je imao osjeaj kako su mu misli secirane i istraene.
Medivh je bez problema izvlaio informacije iz Khadgara. Khadgar mu je rekao sve.
Sve osim neobinih, poznatih oiju zapovjednika maga- -ratnika. Imao je osjeaj kako nije
ispravno to spomenuti, a Medivhova su pitanja vie bila usredotoena na svijet crvenog neba i orke,
nego na ljudske branitelje. Dok je opisivao viziju stariji se mag smirio, ali nemirno je more jo
uvijek ostalo ispod njegovih bujnih obrva. Khadgar je smatrao kako nema potrebe jo vie
uznemiravati starog maga.
"Zanimljivo", rekao je Medivh polagano i zamiljeno kad je Khadgar zavrio. Veliki se mag
zavalio u stolcu i dodirnuo usne prstom na kojem je bila igla. Nastala je tiina koja je prekrila
prostoriju poput vela. Naposljetku je rekao: "Ovo je novo. Uistinu, jako novo."
"Gospodine", poeo je Khadgar.
"Medivh", podsjetio je veliki mag.
"Medivh, gospodine", poeo je opet Khagdar. "Otkuda dolaze te vizije? Jesu li to odjeci prolosti
ili dijelovi budunosti?"
"Oboje", rekao je Medivh i zavalio se u stolcu. "I ni jedno. Idi i donesi vr vina iz kuhinje. Za
danas sam gotov s poslom, bojim se, i uskoro e veera, a ovo moda trai malo objanjavanja."
Kad se Khadgar vratio Medivh je zapalio vatru u kaminu i ve se smjestio u jedan od velikih
naslonjaa. Drao je par pehara. Khagdar ih je napunio, slatki miris crvenog vina pomijeao se s
mirisom cedra.
"Pije?" pitao je Medivh odsutno.
"Pomalo", rekao je Khadgar. "U Ljubiasto citadeli je obiaj posluiti vino uz veeru."
"Da", rekao je Medivh. "Ne bi trebalo kad biste se rijeili olovne podloge u vaem akvaduktu. A
sada, pitao si za vizije."
"Da, vidio sam ono to sam vam opisao, a Moroes..." Khadgar je oklijevao na trenutak u nadi
kako e umanjiti katelanovu reputaciju brbljavca, a onda je odluio nastaviti. "Moroes je rekao kako
nisam jedini. Ljudi su cijelo vrijeme viali takve stvari."
"Moroes je u pravu", rekao je Medivh, popio vina i liznuo usne. "Kasna berba, uope nije loa. To
to je ova kula mjesto moi ne bi te trebalo iznenaditi. Takva mjesta privlae magove. Takva se
mjesta obino nalaze tamo gdje je svemir tanak, povlai se u sebe, ili moda ak dozvoljava ulazak
Izopaenom nitavilu i ostalim svjetovima."
"Znai to sam onda vidio", prekinuo ga je Khadgar, "drugi svijet?"
Medivh je podigao ruku kako bi uutkao mladia. "Samo kaem kako postoje mjesta moi, koja iz
ovog ili onog razloga postaju tronovi velikih sila. Jedna takva lokacija je ovdje, u Crvenogrebenim
planinama. Neko davno neto mono je eksplodiralo ovdje, stvorilo ovu dolinu i oslabilo stvarnost
oko nje."
"I zato ste ju traili", predloio je Khadgar.
Medivh je odmahnuo glavom, ali je rekao: "To je jedna teorija."
"Rekli ste kako je ovdje davno dolo do eksplozije koja je stvorila ovo mjesto, i od njega je
napravila mjesto magine moi. Onda ste vi doli..."
"Da", rekao je Medivh. "To je istina, ako to gleda na linearan nain. Ali to se dogaa ako se
eksplozija dogodila jer u ja jednog dana doi ovamo i mjesto je moralo biti spremno za mene?"
Khadgar se namrtio. "Ali stvari se ne dogaaju na taj nain."
"U normalnom svijetu, ne, ne dogaaju se", rekao je Medivh. "Ali magija je umjetnost iskretanja
normalnog. Zato su filozofske debate u dvoranama Kirin Tora toliko bezvezne i uzaludne. Oni trae
mjesto za postavljanje racionalnosti na svijet i reguliranje njezinih kretnji. Zvijezde se po pravilu
kreu nebom, godinja doba dolaze jedno za drugim s predodreenim vremenskim razmakom,
mukarci i ene ive i umiru. Ako se to ne dogodi to je magija, prvo iskrivljavanje svemira, nekoliko

podnih dasaka koje su iskrivljene i ekaju vrijedne ruke koje e ih podii."

"Ali da bi se to dogodilo, da mjesto bude spremno za vas..." poeo je Khadgar.
"Svijet bi trebao biti drugaiji no to se ini", odgovorio je Medivh, "to u stvari nakon svega i
jest. Kako vrijeme funkcionira?"
Khadgar se nije zbunio ovakvom oitom Medivhovom promjenom teme. "Vrijeme?"
"Koristimo ga, vjerujemo mu, mjerimo pomou njega, ali to je ono!" Medivh se nasmijeio
preko ruba svog pehara.
"Vrijeme je konstantni prolazak trenutaka. Poput pijeska u pjeanom satu", rekao je Khadgar.
"Izvrsna analogija", rekao je Medivh. "Jedna koju sam i sam namjeravao upotrijebiti i onda
usporediti pjeani sat s mehanikim. Shvaa li razliku izmeu njih?"
Khadgar je polagano zatresao glavom dok je Medivh pijuckao vino.
Mag je naposljetku progovorio: "Ne, nisi glup, djeae. To je teak koncept za tebe. Sat je
mehanika simulacija vremena, svaki je otkucaj kontroliran okretanjem zupanika. Moe gledati sat
i znati kako sve napreduje jednim pokretom zupanika, jednim okretom osovine. Zna to slijedi, jer
ga je urar tako izradio."
"U redu", rekao je Khadgar. "Vrijeme je sat."
"Ah, ali vrijeme je takoer i pjeani sat", rekao je stari Magus, posegnuo prema jednom na polici
i okrenuo ga. Khadgar je pogledao sat i pokuao se sjetiti je li bio tamo prije no to je donio vino, ili
ak i prije no to je Medivh posegnuo za njim.
"Pjeani sat takoer mjeri vrijeme, tono?" rekao je Medivh. "Ipak ovdje nikad ne zna koje e
zrno pijeska u odreenom trenutku prijei iz gornjeg dijela u donji. Da numerira zrnca redoslijed bi
svaki put bio malo drugaiji. Ali krajnji je rezultat uvijek isti - sav je pijesak preao iz gornjeg u
donji dio. Nije vano kojim se redom to dogaa." Stareve su oi na trenutak zablistale. "I?" pitao je.
"I", rekao je Khadgar, "kaete kako moda nije vano to ste ovdje smjestili svoju kulu jer je
eksplozija stvorila ovu dolinu i iskrivila prirodu stvarnosti oko nje, ili je li se eksplozija dogodila
zato to ete vi naposljetku doi ovamo, a priroda svemira morala vam je dati alat koji elite kako
biste ostali."
"Prilino blizu", rekao je Medivh.
"to su onda te vizije, zrnca pijeska?" pitao je Khadgar. Medivh se lagano namrtio, ali mladi je
nastavio. "Ako je kula pjeani sat, a ne mehaniki, onda postoje zrnca pijeska, samog vremena, koje
se u bilo koje vrijeme kreu njome. Oni se odvajaju ili preklapaju, pa ih moemo vidjeti, ali ne jasno.
Neka su dijelovi prolosti. Neka su dijelovi budunosti. Mogu li neka takoer biti dijelovi drugih
svjetova?"
Medivh se sada i sam duboko zamislio. "Mogue je. Znakovi. Dobro razmiljanje. Ali najvanije
je ne zaboraviti kako su te vizije samo to. Vizije. Dolaze i prolaze. Da je kula mehaniki sat kretale bi
se pravilnije i lako bi se objasnile. Ali poto je kula pjeani sat, to ne vai. Kreu se vlastitom
brzinom i ne daju nam objanjenje njihove kaotine prirode." Medivh se zavalio u naslonja. "S ime
sam ja definitivno prilino zadovoljan. Nikad mi se ne bi mogao svidjeti uredan, isplaniran svemir."
Khadgar je dodao: "Ali jeste li ikad traili odreenu viziju? Postoji li nain za otkrivanje
odreene budunosti, i onda se pobrinuti kako bi se ona ostvarila?"
Medivh se smrknuo. "Ili se pobrinuti kako se nikad ne bi ostvarila", rekao je. "Ne, ima stvari koje
ak i veliki magovi potuju i ne diraju. To je jedna od njih."
"Ali..."
"Nema ali", rekao je Medivh, ustao i spustio prazan pehar na kamin. "Sad kad si popio malo vina idemo vidjeti kako to utjee na tvoju kontrolu magije. Levitiraj moj pehar." Khadgar se namrtio i
shvatio kako mu se jezik pomalo petlja. "Ali pili smo."
"Tako je", rekao je veliki mag. "Nikad nee znati kakav e ti pijesak svemir baciti u lice. Ili

moe planirati biti neprestano oprezan i spreman, ivjeti ivot kakav poznajemo, ili biti voljan
uivati u ivotu i platiti cijenu. Sada pokuaj levitirati pehar."
Khadgar sve do ovog trenutka nije shvatio koliko je popio i pokuao je rastjerati maglu iz glave i
podii teki keramiki pehar s kamina.
Nekoliko trenutaka kasnije iao je u kuhinju po metlu i lopaticu.

Veer je bila Khadgarovo slobodno vrijeme, za vjebu i istraivanje, dok se Medivh bavio
drugim stvarima. Khadgar se zapitao koje su to druge stvari bile, ali je pretpostavio kako su
ukljuivale dopisivanje, jer dva puta tjedno na najvii dio kule dolazio je patuljak s torbom na leima
grifona i odlazio s veom torbom.
Medivh je mladiu dao potpunu slobodu istraivanja u knjinici, ukljuujui i brojne odgovore na
pitanja koje su njegovi bivi gospodari iz Ljubiaste citadele eljeli znati.
"Moj jedini zahtjev", rekao je Medivh uz osmijeh, "je da mi pokae to si napisao prije no to im
poalje." Khadgarova je nelagoda bila oita jer je Medivh dodao: "Ne zato to se bojim kako e
sakriti neto od mene, Mladiu od Povjerenja, nego zato to bi mi bilo mrsko da znaju neto to sam
ja zaboravio."
I Khadgar se bacio na itanje. Za Guzbaha je pronaao drevni, istroeni svitak s epskom pjesmom,
njezine numerirane strofe detaljno su opisivale bitku Medivhove majke Aegwynn i neimenovanog
demona. Za lady Delth je popisao pljesnive vilenjake knjige u knjinici. A za Alondu je prelistao
bestijarije koje je znao itati, ali nije mogao poveati broj vrsta trolova iznad etiri.
Khadgar je slobodno vrijeme takoer provodio sa svojim provalnikim alatom i vlastitim
arolijama otvaranja. Jo je uvijek pokuavao otvoriti one knjige koje su se oduprle njegovim
pokuajima otvaranja. Te su knjige na sebi imale snanu magiju i proveo bi cijelu veer sa svojim
arolijama prije no to bi doao do prvog nagovjetaja kakva je vrsta arolije titila njezin sadraj.
Naposljetku, tu je bila tema Zatitnika. Medivh ih je spomenuo, i lord Lothar je pretpostavio kako
se Magus povjerio mladiu, ali je kraljev prvak brzo odustao kad je saznao kako to nije bio sluaj.
Zatitnik, inilo se, je bio fantom, ni manje ni vie nego vremenom iskrivljena vizija koja se
kretala kulom. Bilo je spomena o Zatitniku (uvijek velikim slovom) u ovoj vilenjakoj knjizi,
spomen u kraljevskoj povijesti Azerotha kad je Zatitnik doao na tu sahranu ili ono vjenanje, ili je
bio voa nekog napada. Uvijek prisutan, ali nikad identificiran.
Je li taj Zatitnik titula ili, poput Medivhove navodno besmrtne majke, jedno bie?
Bilo je i drugih fantoma koji su takoer kruili oko tog . Zatitnika. Neka vrsta reda, organizacija
- je li Zatitnik sveti vitez? I rije "Tirisfal" bila je napisana na margini jedne monografije i onda
obrisana, i to tako dobro da je Khadgar samo zahvaljujui svojoj vjetini uspio vidjeti tragove koje je
pero ostavilo na pergamentu. Ime jednog Zatitnika, ili organizacije, ili neeg u potpunosti drugog?
Bila je veer kad je Khadgar pronaao tu rije, etiri dana nakon incidenta s peharom, a mladi je
doivio novu viziju. Ili bolje reeno, vizija mu se prikrala i opkolila ga, cijelog ga progutala.
Najprije je osjetio miris, lagani miris bilja meu pljesnivim tekstovima, miris koji je polagano
ispunjavao prostoriju. Vruina je ispunila prostoriju, ne neugodna, nego topao vlani pokriva.
Zidovi su se zacrnili i pozelenili, loze su izrasle na rubovima polica, probile se i zamijenile knjige
koje su bile tamo i rairile veliko, plosnato lie. Veliki blijedi noni cvjetovi i grimizne zvjezdane
orhideje niknule su izmeu poredanih svitaka.
Khadgar je duboko udahnuo, ali vie od iekivanja nego od straha. Ovo nije bio svijet pustare i
vojske orka kojeg je vidio prije. Ovo je bilo neto drugo, prauma, ali prauma na ovom svijetu.

Pomisao ga je utjeila.
I stol je nestao, i knjiga, i Khadgar je sjedio pored vatre s tri druga mladia. Izgledali su stari
poput njega, i bili su na nekakvoj ekspediciji. Vree za spavanje bile su spremne, i kotao, prazan i ve
opran, suio se pored vatre. Sva su trojica bila odjevena za jahanje, ali njihova je odjea bila otmjena
i kvalitetna.
Tri su se mukarca smijala i alila, iako, kao i prije, Khadgar nije mogao razaznati rijei.
Plavokosi u sredini bio je usred prie i, po pokretima njegovih ruku, ukljuivala je enu bujnih
oblina.
Onaj s desna se nasmijao i pljesnuo po koljenu dok je plavokosi nastavio priu. Onaj je provukao
ruku kroz kosu i Khadgar je primijetio kako se njegova tamna kosa ve povlai. Tada je shvatio kako
gleda lorda Lothara. Oi i nos bili su njegovi, osmijeh je bio isti, ali koa jo nije ostarjela i brada
nije posjedila. Ali to je bio on.
Khadgar je pogledao treeg ovjeka i istog trena znao kako je to Medivh. Taj je bio odjeven u
tamnozeleno lovako odijelo, kapuljaa je bila skinuta i otkrivala je mlado, veselo lice. Oi su mu
blistale zeleno na svjetlosti vatre i s pokunjenim je osmijehom sluao priu plavokosog.
Plavokosi u sredini je zavrio i pokazao mladog Medivha koji je slegnuo ramenima, oito od
nelagode. Pria plavokosog oito je takoer ukljuivala i budueg Magusa.
Plavokosi je sigurno Llane, sada kralj Llane od Azerotha. Da, rane prie o njima trojici pronale
su svoj put ak i do arhiva Ljubiaste citadele. Njih su trojica esto lutala do granica kraljevine,
istraivala i sreivala svakakve vrste pljakaa i udovita.
Llane je zavrio priu i Lothar je gotovo pao s panja na kojem je sjedio grohotom se smijui.
Medivh je priguio osmijeh rukom i inilo se kako samo kalje.
Lothar se prestao smijati i Medivh je rekao neto, i pokazao dlanove. Lothar je sada uistinu pao,
Llane je rukama prekrio lice, a tijelo mu je podrhtavalo od smijeha. Oito je neto to je Medivh
rekao u cijelosti nadmailo Llaneovu priu.
Onda se neto u okolnoj praumi pomaknulo. Trojka se smjesta prestala smijati - sigurno su uli.
Khadgar, duh na ovom susretu, to je vie osjetio; neto zlokobno vrebalo je s ruba svjetlosti vatre.
Lothar je polagano ustao i posegnuo prema velikom mau iroke otrice koji mu je leao pod
nogama. Llane je ustao i posegnuo iza panja kako bi uzeo veliku dvosjeklu sjekiru, mahnuo je
Lotharu neka krene na jednu stranu, Medivhu na drugu. Medivh je u tom trenutku takoer ustao, i iako
su mu ruke bile prazne, ak i u ovim godinama, bio je najmoniji od trojke.
Llane je sa sjekirom skoio na jednu stranu tabora. Moda se smatrao neujnim, ali Khadgar je
vidio kako se kree vrstim, odlunim korakom. elio je da se to god bilo u blizini pokae.
Stvar je posluala, izletjela je iz skrovita. Bila je gotovo duplo via od mladia i u jednom je
trenutku pomislio kako se radi o divovskom orku.
Onda ju je prepoznao iz bestijarija koje je listao za Alondu. Bio je to trol, jedan od praumskih,
njegova plaviasta koa bila je blijeda od mjeseine, duga crna kosa bila je lakirana u krestu koja se
pruala od ela do poetka vrata. Poput orka, imao je izboene onjake, ali ovi su bili zaobljeni, tupi,
deblji od otrih zuba orka. Ui i nos bili su mu izdueni, parodije ljudskog tijela. Bio je odjeven u
koe, a lanac izraen od kostiju ljudskih prstiju plesao je na njegovim golim prsima.
Trol je ispustio bojni pokli, iskezio zube i izbacio prsa u bijesu i napao kopljem. Llane je
zamahnuo na isprueno oruje, ali njegov je udarac promaio. Lothar je napao sjedne strane, Medivh
takoer, nadnaravna energija treperila mu je na vrhovima prstiju.
Trol se izmaknuo Lotharovom velikom mau i odskoio korak unatrag kad je Llane razrezao
zrak svojom velikom sjekirom. Svaki je korak bio dui od metra i dva su ratnika pritisnula trola
svaki put kad bi ustuknuo. Koristio je koplje vie kao tit nego oruje, drao ga je objema rukama i
odbijao udarce.

Khadgar je shvatio kako se stvorenje ne bori kako bi ubilo ljude, jo ne. Pokuavalo ih je navui
na odreeno mjesto.
U viziji, mladi je Medivh sigurno shvatio isto jer je ostalima viknuo neto.
Ali ovoga je puta bilo prekasno, jer su druga dva trola izabrala taj trenutak kako bi iskoila iz
svojih skrovita na oba boka borcima.
Llane je, unato svom planiranju, iznenaen, i koplje mu je ogreblo desnu ruku. iroka je sjekira
zagrizla zemlju dok je budui kralj bijesno opsovao.
Ostala dvojka koncentrirala se na Lothara, i sada je ratnik natjeran na uzmak, upotrebljavao je
svoj iroki ma spretno, blokirao je najprije jedan udarac, pa onda i drugi. Ipak, praumski su trolovi
pokazali svoju strategiju - razdvajali su dva borca, razdvajali Llanea od Lothara i natjerali Medivha
na biranje.
Medivh je izabrao Llanea. Sa svom fantomskog poloaja Khadgar je pretpostavio kako je to zato
to je Llane ve bio ranjen. Medivh je napao, ruke su mu gorjele...
I dobio donji dio trolovog koplja u lice kad je trol zamahnuo tekom drkom prema Medivhovoj
bradi, a onda se okrenuo i u jednom elegantnom pokretu udario ranjenog Llanea. "Medivh je pao,
Llane takoer, a sjekira je odletjela iz ruke budueg vladara.
Trol je zastao na trenutak, pokuao je odluiti koga prvog ubiti. Odabrao je Medivha, ispruenog
na tlu pod njegovim nogama, blieg od dvojice. Trol je podigao koplje i vrh je zlokobno zablistao na
mjeseini.
Mladi Medivh izgovorio je nekoliko rijei. Mali tornado praine podigao se s tla, pogodio trola u
lice i zaslijepio ga. Trol je oklijevao trenutak ijednom rukom mahnuo prema kuglama od praine.
Oklijevanje je bilo sve to je Medivh trebao jer se bacio naprijed, ne arolijom, nego obinim
noem, i zabio ga trolu u butinu. Trol je vrisnuo i slijepo zamahnuo. Koplje se zabilo na mjesto gdje
je Medivh bio, jer mladi se mag otkotrljao u stranu i sada je ustao, prsti su mu pucketali.
Promrmljao je rije, munja je oblikovala kuglu meu njegovim prstima i poletjela naprijed. Trol
se stresao od oka i na trenutak lebdio u zraku, okruen plaviastom maglicom. Stvorenje je palo na
koljena, ali ak ni tada nije bilo gotovo, jer je pokualo ustati, njegove reumatine crvene oi
plamtjele su mrnjom prema arobnjaku.
Trol nije dobio prigodu jer se iza njega pojavila sjena i Llaneova je sjekira nakratko zablistala na
mjeseini prije no to se spustila prema trolovoj glavi i odrubila ju. Stvorenje se palo i dva mladia,
kao i Khadgar, okrenula su se prema trolovima s kojima je Lothar borio.
Buduu prvak se dobro drao, ali jedva, i povukao se preko gotovo cijelog tabora. Trolovi su uli
samrtni vrisak brata i jedan je nastavio napadati dok je drugi jurnuo srediti dva ovjeka. Ispustio je
neartikulirani krik dok je jurio taborom, koplje je drao pred sobom poput konjanika.
Llane je takoer napao, ali u posljednjem se trenutku izmaknuo u jednu stranu i odgurnuo vrh
koplja. Trol je napravio jo dva koraka koji su ga doveli do vatre gdje je Medivh stajao.
Mag je sada izgledao pun energije i, osvijetljen arom ispred sebe, sliio je demonu. Rairio je
ruke i izgovarao neto grubo i ritmino.
Vatra se uzdigla, uzela oblik divovskog lava i skoila na trola. Praumski je trol vrisnuo kad su se
ar, drva i pepeo omotali oko njega poput plata, i nije ih mogao otresti. Trol se bacio na zemlju i
poeo kotrljati prvo u jednom, pa onda u drugom pravcu u pokuaju gaenja vatre, ali uzalud. Trol se
naposljetku u potpunosti prestao micati i gladan ga je plamen poderao.
Llane je nastavio svoj napad i zabio sjekiru u bok preivjelog trola. Zvijer je urliknula, ali
trenutak oklijevanja bilo je sve to je Lothar trebao. Prvak je odmaknuo koplje, a onda snanim,
preciznim zamahom skinuo trolu glavu s ramena. Glava se odbila u raslinje i nestala.
Llane je, iako je krvario iz svoje rane, pljesnuo Lothara po leima, oito ga zadirkujui zato mu
je trebalo toliko za ovog trola. Onda je Lothar poloio ruku na Llaneova prsa kako bi ga uutkao i

pokazao Medivha.
Mladi je mag i dalje stajao kod vatre, ruke su mu bile otvorene, ali prsti su izgledali poput pandi.
Na svjetlosti vatre oi su mu izgledale stakleno, usta vrsto stisnuta. Kad su dva mukarca (i
fantomski Khadgar) dojurila do njega mladi je pao na lea.
U vrijeme kad je par stigao do Medivha on je teko disao i oi su mu bile razrogaene na
mjeseini. Ratnici i posjetitelj iz vizije nagnuli su se nad njega, dok je mladi mag pokuavao
progovoriti.
"Brini se za mene", rekao je, ne gledajui ni Llanea ni Lothara, nego Khadgara. Onda su se oi
mladog Medivha zakolutale i ostao je ukoeno leati.
'Lothar i Llane su pokuali probuditi prijatelja, ali Khadgar je samo ustuknuo. Je li ga Medivh
uistinu vidio, kao i drugi mag, onaj s njegovim oima na ratom poharanoj ravnici? I uo gaje, jasne
rijei koje su gotovo doprle do njegove due.
Khadgar se okrenuo i vizija je nestala brzo poput maioniareva zastora. Opet je bio u knjinici, i
zamalo se sudario sa samim Medivhom.
"Mladiu od Povjerenja", rekao je Medivh, verzija puno starija od one koja je leala na tlu u
nestaloj viziji. "Jesi li dobro? Zvao sam te, ali nisi odgovarao."
"Oprostite Med... gospodine", rekao je Khadgar i duboko udahnuo. "Bila je to vizija. Bojim se
kako sam bio izgubljen u njoj."
Medivhove tamne obrve su se skupile. "Nije vie bilo orka i crvenog neba?" pitao je ozbiljnim
glasom i Khadgar je vidio oluju u tim zelenim oima.
Khadgar je odmahnuo glavom i paljivo birao rijei. "Trolovi. Plavi trolovi, i bila je prauma.
Mislim kako je bila na ovom svijetu. Nebo je bilo isto."
Medivhova je briga nestala i samo je rekao: "Praumski trolovi. Sreo sam ih jednom, dolje na
jugu, u dolini..." Magovo se lice opustilo i inilo se kao da je izgubljen u vlastitoj viziji. Onda je
zatresao glavom: "Ali ovog puta nije bilo orka?"
"Ne, gospodine", rekao je Khadgar. Nije elio spomenuti kako je svjedoio borbi. Je li to loa
uspomena za Medivha? Je li to bio trenutak kad je pao u komu?
Khadgar je gledao starog maga i u njemu je mogao vidjeti mladia iz vizije. Bio je vii, ali
pomalo pognut zbog godina i istraivanja, a ipak, tu je bio mladi u tijelu starca. Medivh je rekao:
"Ima li Pjesmu o Aegwynn?" Khadgar se probudio iz razmiljanja. "Pjesmu?"
"O mojoj majci", rekao je Medivh. "To je stari svitak. Kunem se kako nita ne mogu pronai
otkad si poistio!"
"To je meu epskom poezijom, gospodine", rekao je Khadgar. Trebao bih mu rei za viziju,
pomislio je. Je li to sluajan dogaaj, ili je uzrokovan susretom s Lotharom? Jesu li saznanja
uzrokovala vizije?
Medivh je otiao do police i preao prstom preko svitaka, izvukao traeni, stari, prilino izlizani.
Napola ga je odmotao, usporedio s komadom papira u depu, onda zamotao i vratio na mjesto.
"Moram ii", rekao je iznenada. "Veeras, bojim se."
"Kamo idemo?" pitao je Khadgar.
"Ovoga puta idem sam", rekao je stariji mag ve krenuo prema vratima. "Ostavit u instrukcije za
tvoju obuku s Moroesom."
"Kad ete se vratiti?" viknuo je Khadgar za njim.
"Kad me bude vidio!" zagrmio je Medivh i ve poeo preskakati po dvije stube odjednom.
Khadgar je pomislio kako je katelan ve na vrhu kule, s frulom ukraenom runama i spremnim
grifonom.
"Super", rekao je Khadgar i pogledao knjige. "Ja u jednostavno sjediti ovdje i pokuati smisliti
kako ukrotiti pjeani sat."

Aegwynn i Sargeras
Medivha nije bilo tjedan dana, i to je bio dobar tjedan za Khadgara. Smjestio se u knjinicu i
rekao Moroesu neka mu hranu donosi tamo. Vie puta nije naveer otiao u svoju sobu, radije je
spavao na velikim stolovima u knjinici. U konanici, tragao je za svojim vizijama. Njegova vlastita
pota ostala je neodgovorena dok je listao drevne knjige i monografije o pitanjima svjetlosti, tame i
magije. Njegovi rani odgovori uzrokovali su brze odgovore iz Ljubiaste citadele. Guzbah je elio
prijepis epske pjesme o Aegwynn. Lady Delth izjavila je kako nije prepoznala ni jedan od naslova
koje joj je poslao -moe li ih ponovno poslati, ovoga puta s prvim odlomkom svake knjige kako bi
znala to su? A Alonda je bila ustrajna kako peta vrsta trola sigurno postoji, i kako Khadgar oito nije
pronaao prave bestijarije. Mladi je mag bio veseo to je njihove zahtjeve ostavio neodgovorene dok
je traio nain kroenja vizija.
Klju prizivanja, navodno, bila bi jednostavna arolija proricanja, magija koja je davala pogled
na udaljene predmete na udaljenim lokacijama. Knjiga sveenike magije opisivala ju je kao magiju
svete vizije, a ipak dobro je funkcionirala za Khadgara kao i za sveenike. Dok je ta sveenika
arolija djelovala kroz prostor, moda bi uz modifikaciju mogla djelovati kroz vrijeme. Khadgar je
smatrao kako bi ovo inae bilo nemogue ako se u obzir uzme predodreeni svemir mehanikog
sata.
Ali inilo se kako je, barem unutar zidina Karazhana, vrijeme pjeani sat, i identificiranje djelia
odvojenog vremena bilo je vjerojatnije. I jednom kad uhvati jedno zrnce vremena, bit e lake
pribliiti to zrnce prema drugome.
Ako su drugi pokuali ovo unutar zidina Medivhove kule u knjinici nije bilo tragova, osim ako
nisu bili meu najzatienijim ili neitkim knjigama smjetenima na eljeznom balkonu. Zanimljivo,
ali Medivhove vlastite biljeke nisu se odnosile na vizije, dok su dominirale biljekama ostalih
posjetitelja. Je li Medivh te informacije drao na nekom drugom mjestu, ili su ga stvari izvan zidina
citadele jednostavno vie zanimale od aktivnosti unutar njih?
Promjena arolije za novu aktivnost nije bila jednostavna kao promjena magije ovdje, ili
modificiranje pokreta ondje. To je zahtijevalo duboko i precizno razumijevanje kako su vizije
funkcionirale i to su otkrivale. Kad se promijeni pokret ruke, ili je izbrisana vrsta koritenog
tamjana, rezultat je najvjerojatnije potpuni neuspjeh, gdje se energija potroila na bezopasan nain.
Energije su povremeno mogle podivljati i pobjei izvan kontrole, ali obino je rezultat neuspjele
arolije bio frustrirani arobnjak.
U svojim prouavanjima Khadgar je otkrio kako je, ako arolija propadne na spektakularan
nain, to indicija da je neuspjela arolija vrlo blizu konane namjeravane arolije. Magija je
pokuavala premostiti ponor, ostvariti neto, iako ne uvijek s rezultatima koje je arobnjak elio.
Naravno, ponekad ti neuspjeni arobnjaci nisu preivjeli to iskustvo.
Tijekom procesa, Khadgar se bojao kako e se Medivh svakog asa vratiti, otii do knjinice u

potrazi za nekom epskom pjesmom ili nekom drugom trivijalnou. Hoe li rei svom gospodaru to
je pokuavao? I ako uini tako, hoe li ga Medivh ohrabriti, ili mu zabraniti pokuaje saznanja?
Nakon pet dana Khadgar je imao osjeaj kako je arolija dovrena. Ostao je kostur proricanja, ali
sada je bio pojaan sluajnim faktorom koji joj je dozvoljavao irenje i traenje diskontinuiteta koji
su ini se postojali u kuli. Ti djelii diskontinuiranog vremena bit e malo blistaviji, malo topliji, ili
jednostavno neobiniji od ostale okoline, i kao takvi u potpunosti e privui punu snagu arolije.
arolija, ako uspije, u dodatak bi takoer trebala pojaati viziju. To e sakupiti zvukove s drugog
kraja i skinuti distorziju, koncentrirati ih na isti nain kao to starija osoba stavlja ruku na uho kako
bi bolje ula. Nee tako dobro funkcionirati za zvukove udaljene od sredinje lokacije, ali trebala bi
proistiti govor pojedinaca u dodatak onome to arobnjak vidi.
U veer petog dana Khadgar je dovrio svoje proraune, uredni redoslijed moi i aranja napisan
na jednostavan nain. Ako neto poe stravino po zlu barem e Medivh shvatiti to se dogodilo.
Medivh je, naravno, imao potpuno opremljen ormari s komponentama za aranje, ukljuujui
ostavu s aromatinim i hipnotikim travama, i lapidarij sa smrvljenim poludragim kamenjem.
Khadgar je od tih izabrao ametist za crtanje maginog kruga, u samoj knjinici, ispisao ga runama
monog ruinog kvarca. Pregledao je rijei moi (veina je bila poznata mladom magu prije
naputanja Dalarana) i ponovio pokrete (od kojih su gotovo svi bili originalni). Odjeven u halju za
aranje (vie radi sree nego uinka) zakoraio je u magini krug.
Khadgar se smirio i koncentrirao. Ovo nije bila na brzinu baena borbena arolija, ili neka
usputna magija. Ovo je bila opsena i mona arolija, arolija koja bi, da je baena u Ljubiastoj
citadeli, izazvala upozorenja ostalih magova i trkom ih dovela do njega.
Duboko je udahnuo i poeo.
arolija mu se poela formirati u umu, topla, vrua kugla energije. Osjetio je kako se sakuplja u
njemu dok su valovi duginih boja putovali njezinom povrinom. Ovo je bila sr arolije, obino brzo
izvedena kako bi promijenila stvarni svijet onako kako je arobnjaku odgovaralo.
Khadgar je opremio sferu atributima koje je poelio, da potrai djelie vremena koji su opsjedali
kulu, pretrai ih i sakupi u jednu viziju, viziju koju e moi vidjeti pred sobom. inilo se kako ideje
tonu u zamiljenu sferu u njegovom umu, a zauzvrat se inilo kako sfera prodornije bruji, eka
otputanje i smjer.
"Donesi mi viziju", rekao je mladi mag. "Donesi mi viziju mladog Medivha."
Uz zvuk implozije jajeta magija je nestala iz njegovog uma, prela je u stvarni svijet kako bi mu
ispunila elju. Zapuhao je vjetar i kad je Khadgar pogledao uokolo knjinica se poela transformirati,
kao i prije, vizija je polagano dolazila u njegov prostor i vrijeme.
Tek kad je naglo zahladilo Khadgar je shvatio kako je prizvao pogrenu viziju.
Iznenada je hladan povjetarac krenuo knjinicom, kao da je netko ostavio otvoren prozor.
Povjetarac je ubrzo postao polarni orkan i unato znanju kako se samo radi o iluziji Khadgar je
zadrhtao.
Zidovi knjinice su se sruili kad se bjelina vizije proirila. Hladni je vjetar zvidao oko knjiga i
svitaka i ostavio snjeni pokriva kad je proao, debeo i tvrd. Stolovi, police i stolci bili su
prekriveni, a onda i eliminirani u vrtlogu gustih, tekih pahulja.
I Khadgar se naao na obronku, noge su mu do koljena nestale u snjenom nanosu, ali nisu
ostavljale trag. Bio je duh u svojoj viziji.
Ipak, iz usta mu je izlazila para i podizala se prema gore dok je gledao uokolo. S desne je strane
ugledao umarak, tamne crnogorice prepune snijega od nedavne meave. S lijeve se strane nalazila
velika bijela litica. Khadgar je mislio kako je to nekakva kredasta supstanca, a onda shvatio kako se
radi o ledu, kao da je netko uzeo smrznutu rijeku i uspravio ju. Smrznuta je rijeka bila visoka poput
nekih planina Dalarana, a iznad nje su se kretale male crne siluete. Sokoli ili orlovi, iako su sigurno

bili enormni ako su uistinu bili u blizini ledene litice.

Ispred njega se nalazila dolina, i dolinom je marirala vojska.
Vojska je otapala snijeg dok je prolazila i iza sebe ostavljala blatni crni trag poput pua. Vojnici su
bili odjeveni u crveno, nosili su velike kacige s rogovima i duge crne plateve. Bili su to lovci jer su
nosili razne vrste oruja.
Na elu vojske njezin je voa nosio stijeg, a na njegovom se vrhu nalazila odrubljena glava s koje
je kapala krv. Khadgar je pomislio kako se radi o nekoj velikoj zvijeri sa zelenim krljutima, ali se
zapanjio kad je shvatio kako je to zmajska glava.
Vidio je lubanju takvog stvorenja u Ljubiastoj citadeli, ali nikad nije ni pomislio kako e vidjeti
jednu koja je nedavno bila iva. Koliko ga je unatrag njegova vizija u stvari odvela?
Vojska divovskih stvorenja urlala je neto to je moglo predstavljati koranicu, iako je isto tako
moglo biti niz psovki ili izazov. Glasovi su bili prigueni, kao da se nalaze na dnu dubokog bunara,
ali Khadgar ih je barem mogao uti.
Kad su se pribliili Khadgar je shvatio to su. Njihove ukraene kacige nisu bile kacige, nego
rogovi koji su izbijali iz njihovih glava. Njihovi platevi nisu bili odjea nego velika krila koja su im
strila iz lea. Njihov crvenkasti oklop bila je njihova vlastita debela koa koja je blistala iznutra i
otapala snijeg.
Bili su to demoni, stvorenja iz Guzbahovih predavanja i Korriganovih tajnih letaka. udovina
stvorenja koja su nadmaivala ak i orke po gladi za krvlju i sadizmu. Veliki, iroki maevi bili su
vidljivo okupani krvlju, i Khadgar je sada mogao vidjeti kako su im tijela takoer okrvavljena.
Bili su ovdje, gdje god i kad to bilo, i lovili su zmajeve.
Iza sebe je uo tihi, izoblieni zvuk, ne glasniji od koraka na debelom sagu. Khadgar se okrenuo i
shvatio kako nije sam na grebenu iznad demonskih lovaca.
Dola je iza njega neprimijeena, i ako ga je vidjela, nije mu obratila nimalo panje. Kao to su i
demoni zraili paklenskom energijom, tako je i ona takoer zraila svojom. To je bila blistava mo
koja je treperila i pojaavala se dok je klizala povrinom snijega. Bila je stvarna, ali njezine su bijele
izme ostavljale samo slabane tragove na snijegu.
Bila je visoka i mona, nije se bojala strave u dolini ispod. Njezina je odjea bila bijela poput
snijega oko njih, i nosila je kaput izraen od malih srebrnih krljuti. Velika bijela krznena kapuljaa s
podstavom od zelene svile vijorila je iza nje, na grlu ju je drao veliki zeleni kamen koji je
odgovarao boji njezinih oiju. Njezina plava kosa bila je svezana srebrnom dijademom, i izgledala je
kao da joj hladnoa smeta manje no Khadgaru.
A ipak, njezine su oi privukle njegovu panju - zelene poput ljetne ume, zelene poput poliranog
ada, zelene poput oceana nakon oluje. Khadgar je prepoznao te oi, jer je osjetio prodoran pogled
slinih oiju, ali od njezinog sina.
Ovo je bila Aegwynn. Medivhova majka, mona, gotovo besmrtna arobnica koja je bila toliko
stara da je postala legenda.
Khadgar je takoer shvatio gdje se nalaze, i ovo je bila Aegwynnina bitka protiv demonske horde,
legenda sauvana samo u dijelovima, u kantosu epske pjesme na polici knjinice.
Khadgar je shvatio gdje je pogrijeio u svojoj aroliji. Medivh je traio taj svitak prije odlaska,
posljednji put kad ga je Khadgar vidio. Je li arolija pogrijeila prolazei kroz nedavnu viziju
Medivha osobno do same legende koju je provjeravao?
Aegwynn se namrtila dok je promatrala demonsku hordu, tanka crta koja joj je razdvajala obrve
predstavljala je izraz njezina nezadovoljstva. Njezine zelene oi su zablistale, i Khadgar je mogao
pretpostaviti kako se u njoj sprema oluja.
Bijesu nije trebalo dugo da bude osloboen. Podigla je ruku, izgovorila kratku, odrjeitu frazu i
munje su zaiskrile iz njezinih prstiju.

Ovo nije bila obina arobnjaka munja, ak ni najjai udar ljetnog groma. Ovo je bila zraka
elementarne svjetlosti koja je sunula hladnim zrakom i pronala cilj u iznenaenom demonskom
oklopu. Zrak se raspao na temeljne elemente dok je munja jurila kroz njega, i nakon njezina prolaska
mirisao je otro i oporo, zrak je zagrmio kako bi ispunio mjesto koje je munja nakratko zauzimala.
Unato svemu, unato tome to je znao da je fantom, unato tome stoje znao kako je ovo vizija,
unato svemu ovome i injenici kako je zvuk bio priguen, Khadgar se namrtio i ustuknuo od
bljeska i metalnog zveketa mistine munje.
Munja je pogodila nositelja stijega, onog koji je nosio odrubljenu glavu velikog zelenog zmaja.
Spalila je demona na mjestu, a oni oko njega su odbaeni u zrak i pali su na snijeg poput vrueg
ugljena. Neki vie nisu ustali.
Ali glavnina lovake druine bila je izvan uinka arolije, ili sluajno ili namjerno. Demoni,
svaki vei od deset ljudi, okirano su odskoili, ali to je trajalo samo trenutak. Najvei je zagrmio
neto na jeziku koji je zvuao poput polomljenih metalnih zvona i polovica demona je jurnula prema
Aegwynninom (i Khadgarovom) poloaju. Druga je polovica izvukla teke lukove od crnog hrasta i
eljezne strijele. Kad su ih ispalili strijele su planule i vatrena kia se spustila na njih.
Aegwynn se nije ni pomaknula, samo je zamahnula rukom. Nebo izmeu nje i vatrene kie
eksplodiralo je u zidu plavog plamena koji je progutao naranasto-crvene strijele kao da su
jednostavno pale u rijeku.
Ipak, strijele su sluile samo kao diverzija za napadae koji su projurili kroz plavi vatreni zid kad
se raspao i pao na Aegwynn. Sigurno ih je bilo dvadeset, svi do jednog divovi, i zacrnili su nebo
svojim ogromnim krilima.
Khadgar je pogledao Aegwynn i vidio kako e smijei. Bio je to veseli, samouvjereni osmijeh,
osmijeh kakav je mladi mag vidio na Medivhovom licu kad su se borili s orcima. Ona je bila vie
nego samouvjerena.
Khadgar je pogledao u dolinu gdje su bili strijelci. Ostavili su svoje neuinkovite projektile, ali
sada su stajali zajedno i naricali tihim mumljanjem. Zrak oko njih je zaiskrio i u stvarnosti se
pojavila rupa, tamno zlo na savreno bijeloj pozadini. I iz te je rupe izalo jo demona stvorenja
raznih oblika, sa ivotinjskim glavama, platnenih oiju, krilima imia, kukaca i velikih grabeljivih
ptica. Ti su se demoni pridruili zboru i pukotina se jo vie proirila i izbacivala jo okota
Izopaenog nitavila na hladni sjeverni zrak.
Aegwynn nije nimalo panje obraala na naricatelje i pojaanja, nego se hladnokrvno
koncentrirala na one koji su padali odozgo.
Mahnula je rukom, s dlanom prema naprijed. Polovica onih koji su letjeli pretvorena je u staklo, i
svi su skinuti s neba. Oni koji su pretvoreni u kristal razbili su se kad su pali uz zvonki prasak. Oni
jo uvijek ivi pali su uz snaan tresak, opet ustali i izvukli svoja otrovom prekrivena oruja. Ostala
su desetorica.
Aegwynn je poloila lijevu aku na otvoreni desni dlan i etiri preivjela su se otopila, njihovo
crveno meso iscurilo je s kostiju dok su padali na snijeg. Vritali su dok su im se grla ispunjavala
vlastitim otopljenim mesom. Ostala su estorica.
Aegwynn je zgrabila zrak i jo su tri demona eksplodirala kad su se njihove iznutrice pretvorile u
kukce i rastrgale ih iznutra. Nisu imali ak ni vremena za vrisak dok su se njihova tijela ispunjavala
komarcima, pelama i osama koje su odletjele prema umi. Ostala su trojica.
Aegwynn je rastavila ruke i nevidljive su ruke demonu otkinule ruke i noge. Dva su ostala.
Aegwynn je podigla dva prsta i demon se pretvorio u pijesak, njegovu umiruu kletvu progutao je
hladni povjetarac.
Ostao je jo jedan. Bio je najvei, voa, zapovjednik. Khadgar je iz ove blizine mogao vidjeti
kako su mu prsa uzorak oiljaka, i jedna je ona duplja bila prazna. Druga je izgarala od mrnje.

Nije napao. Nije ni Aegwynn. Umjesto toga su stali, skamenili se na trenutak, dok se dolina ispod
njih punila demonima.
Naposljetku je divovski demon zareao. Glas mu je bio jasan, ali udaljen u Khadgarovim uima.
"Ti si luda, Zatitnice Tirisfala", rekao je i izobliio usne zbog neugodnog ljudskog jezika.
Aegwynn se nasmijala, otro i prodorno poput staklenog bodea. "Jesam li, demonu? Dola sam
ovamo kako bih vam pokvarila lov na zmajeve. ini mi se da sam uspjela."
"Ti si samouvjerena budala", promrmljao je demon. "Dok si se ti samo borila s nekolicinom moja
braa po magiji doveli su druge. Legiju drugih. Svaku tjeskobu i nieg demona, svaku nonu moru i
sjenu, svakog mranog gospodara i satnika Plamene legije. Svi su doli ovamo dok si se ti borila s
nekolicinom."
"Znam", rekla je smireno Aegwynn.
"Zna?" zagrmio je demon i grohotom se nasmijao. "Zna da si sama u divljini, sa svim
demonima protiv sebe. Zna?"
"Znam", rekla je Aegwynn, u glasu joj se osjetio osmijeh. "Znala sam kako ete dovesti najvei
mogui broj saveznika. Zatitnik e biti preveliki plijen da biste mu odoljeli."
"Zna? " opet je viknuo demon. "I ipak si dola, sama, na ovo pusto mjesto?"
"Znam", rekla je Aegwynn. "Ali nikad nisam rekla da sam sama."
Aegwynn je pucnula prstima i nebo se iznenada smrklo, kao da se uznemirilo ogromno jato ptica
i sakrilo sunce.
Samo to to nisu bile ptice. Bili su to zmajevi. Vie zmajeva no to je Khadgar ikad pomislio da je
postojalo. Lebdjeli su u mjestu, mahali velikim krilima i ekali signal Zatitnice.
"Izrode Plamene legije", rekla je Aegwynn. "Ti si budala."
Demonski voa je urliknuo i podigao svoj okrvavljeni ma. Aegwynn je bila prebrza za njega,
podigla je ruku i ispruila tri prsta. Izrodova prsa prepuna oiljaka su isparila i ostavila samo oblak
krvave praine. Njegove snane ruke pale su u stranu, noge su se savinute i sruile, a glava, koja nije
registrirala nita osim zbunjenog oka, pala je na otopljeni snijeg i nestala.
To je bio signal za zmajeve, jer su se kao jedan obruili na hordu okupljenih demona. Velika
letea stvorenja obruila su se sa svih strana i plamen je pokuljao iz njihovih razjapljenih ralja. Prvi
redovi demona su spaljeni, u trenu pretvoreni u pepeo, dok su ostali pokuavali izvui oruje,
pripremiti vlastite arolije, pobjei.
U sreditu vojske zaulo se naricanje, intenzivno preklinjanje i moleivi krik. To su bili
najmoniji demonski arobnjaci koji su koncentrirali svoju energiju dok su se oni na rubovima uz
strahovite gubitke borili sa zmajevima.
Demoni su se pregrupirali i uzvratili udarac, i sada su zmajevi poeli padati s neba, njihova su
tijela bila naikana eljeznim strijelama i plamenim munjama, arobnim otvorima i luakim
vizijama. Ipak, krug oko sredita demona sve se vie smanjivao dok su se zmajevi osveivali
demonima za lov i vriskovi u sreditu postali su oajniji i nerazgovjetniji.
Khadgar je pogledao Aegwynn koja je poput kamena stajala u snijegu, stisnutih aka, zelenih
oiju koje su blistale od moi, zuba stisnutih u stravinom osmijehu. Ona je takoer arala, neto
mrano i neljudsko, neto to Khadgar nije uspio prepoznati. Borila se protiv arolije koju su demoni
konstruirali, ali je iz nje takoer izvlaila energiju, povezivala mistinu silu sa sobom, kao to se
slojevi elika na otrici maa omotavaju jedan oko drugog kako bi otrica bila vra i monija.
Urlici demona u sreditu dosegli su manijakalni vrhunac, i Aegwynn je sada vikala, oblak
energije obavio se oko nje. Kosa joj je bila slobodna i sada je leprala, podigla je obje ruke i
izgovorila posljednje rijei svoje arolije.
U sreditu demonske horde, u sreditu gdje su arobnjaci naricali i vritali i preklinjali bila je
pukotina u svemiru, ovoga puta blistava pukotina, kao da su otvorena vrata u samo sunce. Spirala

energije je pokuljala van i demoni nisu imali vremena ak ni vrisnuti kad ih je progutala, spalila i
ostavila samo sjene kao njihovu jedinu ostavtinu.
Svi su demoni zahvaeni, i nekolicina zmajeva koja se previe pribliila sreditu demonske horde.
Bili su uhvaeni plamenom poput moljaca i isto tako spaljeni.
Aegvynn je duboko uzdahnula i nasmijeila se. Bio je to osmijeh vuka, grabeljivca, pobjednika.
Tamo gdje je bila demonska horda sada se nalazio oblak dima koji se polagano uzdizao prema nebu.
Ali dok je Khadgar gledao oblak se spljotio i sabio, postao tamniji i gui, poput vrha malja.
Ipak, smanjivanjem je postao snaniji, srce mu je postalo crnije i proarano nijansama purpurne i
bijele.
I Khadgar je iz tog tamnog oblaka vidio izlazak boga.
Bio je to titanski lik, vei od divova iz mitova, vei od bilo kojeg zmaja. Koa mu je izgledala
poput bronce, i nosio je crni oklop od rastaljenog opsidijana. Njegova velika brada i raupana kosa
bile su od plamena, veliki su rogovi izbijali iznad njegovih gustih obrva. Oi su mu imale boju
Beskrajnog bezdana. Izaao je iz crnog oblaka i zemlja se zatresla kad je spustio noge. Nosio je
ogromno koplje ukraeno ranama iz kojih je curila zapaljena krv i imao je ogromni rep koji je
zavravao vatrenom kuglom.
Preostali su zmajevi pobjegli u pravcu mrane ume ili udaljenih planina. Khadgar ih nije mogao
kriviti. Koliku god mo Medivh posjedovao, koliku je god mo njegova majka sada pokazivala, to je
bilo poput dvije siune svijee u usporedbi sa sirovom moi ovog gospodara demona.
"Sargeras", prosiktala je Aegwynn.
"Zatitnice", zagrmio je veliki demon glasom dubokim poput samog oceana. U daljini, ledene
litice su se radije sruile nego da proizvedu jeku tog paklenskog glasa.
Zatitnica se u potpunosti uspravila, odmaknula pramen plave kose i rekla: "Potrgala sam tvoje
igrake. Ovdje si zavrio. Bjei dok si jo iv."
Khadgar je pogledao Zatitnicu kao da je poludjela. ak i za njegov pogled bila je iscrpljena
bitkom, gotovo prazna kao to je i Khadgar bio protiv orka. Ovaj je titanski demon sigurno prozreo
njezinu varku. Epska pjesma govorila je o Aegwynninoj pobjedi. Zar e umjesto toga svjedoiti
njezinoj smrti?
Sargeras se nije nasmijao, ali njegov se glas zakotrljao zemljom i zagluio Khadgara. "Vrijeme
Tirisfala e uskoro zavriti", rekao je demon. "Ovaj e se svijet uskoro pokloniti Legiji."
"Ne dok Zatitnici ive", rekla je Aegwynn. "Ne dok sam ja iva, ili oni koji e doi nakon mene."
Njezini su se prsti lagano zgrili i Khadgar je mogao vidjeti kako priziva mo unutar sebe, sakuplja
hrabrost, volju i energiju za jedan estoki napad. Unato svemu, Khadgar je ustuknuo jedan korak, pa
drugi, pa trei. Ako ga je njegovo starije ja moglo vidjeti u viziji, ako ga je mladi Medivh mogao
vidjeti, zar ga ove dvije velike sile, mag i udovite, nisu takoer mogle vidjeti?
Ili je moda bio isuvie beznaajan?
"Smjesta se predaj", rekao je Sargeras. "Imat u koristi od tvojih moi."
"Ne", rekla je Aegwynn, ake su joj bile vrsto stisnute.
"Onda umri, Zatitnice, i neka tvoj svijet umre s tobom", rekao je titanski demon i podigao svoje
krvavo koplje s ranama.
Aegwynn je podigla obje ruke i ispustila krik, polupsovku, polumolitvu. Plamena duga boja
nevienih na ovom svijetu sunula je iz njezinih dlanova i jurnula gore poput inteligentne munje.
Pogodila je tono u sredite Sargerasovih prsa.
Khadgaru je to izgledalo poput hica iz luka na brod, malo i neuinkovito. Sargeras je ipak
zateturao od udarca, ustuknuo za pola koraka i ispustio svoje ogromno koplje. Palo je na zemlju
poput udara meteora i snijeg ispod Khadgarovih nogu se podigao. Pao je na jedno koljeno, ali je
pogledao demonskog gospodara.

Kad je Aegwynnina arolija pogodila poela se iriti tama. Ne, ne tama, prije hladnoa, usijano
bronano tkivo titanskog demona je umiralo i mijenjalo se hladnom, inertnom masom. Sirilo se iz
prsa poput umskog poara i iza sebe ostavljalo poderano meso.
Sargeras je pogledao rastue unitenje s iznenaenjem, onda oprezom, pa strahom. Podigao je
ruku kako bi ga dodirnuo i proirilo se i na taj ud i ostavilo inertnu masu grubog, crnog metala. Sada
je i sam Sargeras poeo arati, izvlaio je svu energiju koju je posjedovao kako bi ponitio proces,
zaustavio irenje, ugasio vatru koja ga je prodirala. Rijei su mu postajale sve usijanije i ee,
njegova nezahvaena koa poela je blistati novim intenzitetom. Blistao je poput sunca, izvikivao
psovke kad je hladna tama stigla do mjesta gdje se trebalo nalaziti njegovo srce.
A onda je uslijedio novi bljesak, intenzivan poput onog koji je progutao demonsku hordu,
usmjeren na samog Sargerasa. Khadgar je skrenuo pogled, pogledao Aegwynn, koja je gledala kako
vatra i tama prodiru njezinog neprijatelja. Blistavost dana nadjaala je sami dan i iza arobnice su se
pojavile duge sjene.
I onda je bilo gotovo. Khadgar je zatreptao kad je opet mogao vidjeti. Okrenuo se prema dolini i
tamo je bio titanski Sargeras, nepokretan poput predmeta izlivenog od eljeza, lien moi. Pod
njegovom teinom zagrijana arktika zemlja poela je poputati i njegovo je mrtvo tijelo polagano
palo naprijed i ostalo cijelo kad je bubnulo na tlo. Zrak oko njih bio je miran.
Aegwynn se nasmijala. Khadgar ju je pogledao, izgledala je iscijeeno, od iscrpljenosti i ludila.
Protrljala je ruke, nacerila se i poela hodati prema sruenom titanu. Khadgar je primijetio kako vie
nije jedva dodirivala snijeg, sada je morala gaziti kroz njega dok se sputala niz padinu.
Kad ga je napustila knjinica se poela vraati. Snijeg se poeo pretvarati u guste oblake pare, i
sjene na policama, gornjoj galeriji i stolcima polagano su postale vidljive.
Khadgar se lagano okrenuo, prema mjestu na kojem se trebao nalaziti stol i sve je ponovno bilo
normalno. Knjinica se naglo vratila u stvarnost.
Khadgar je uzdahnuo i protrljao tijelo. Hladno, ali ne odve. arolija je prilino dobro
funkcionirala, openito, ako ne ve detaljno. Prizvala je viziju, ali ne eljenu. Pitanje je bilo, to je
polo krivo i koji je najbolji nain popravka.
Mladi je mag posegnuo prema torbici s priborom za pisanje, izvukao prazan komad pergamenta i
alat. Stavio je metalni vrh na pero, rastopio malo tinte od hobotnice u posudi i poeo hitro zapisivati
sve to se dogodilo, kako je izveo poetnu aroliju, do Aegwynninog potonua u snijeg kad je
odlazila.
Sat vremena kasnije jo je uvijek radio kad je na vratima uo mrtvako kaljanje. Khadgar je bio
toliko zamiljen da nije primijetio sve dok se Moroes nije drugi put zakaljao.
Khadgar je podigao pogled, pomalo nervozno. Morao je zapisati neto vano, ali nije se mogao
sjetiti to. Neto to se nalazilo u samom kutu njegovog uma.
"Magus se vratio", rekao je Moroes. "eli te u opservatoriju."
Khadgar je nekoliko trenutaka tupo gledao Moroesa, prije no to su rijei pronale mozak.
"Medivh se vratio?" uspio je naposljetku.
"To sam i rekao", zareao je Moroes, svaka je rije izgovorena gunavo. "Leti s njim u Olujni
Vjetar."
"Olujni Vjetar? Ja? Zato?" uspio je pitati mladi mag.
"Ti si egrt, eto zato", prekorio ga je Moroes. "Opservatorij. Pozvao sam grifone."
Khadgar je pogledao svoje djelo - red za redom urednog rukopisa s opisom svih detalja. Bilo je
jo neto o emu je razmiljao. Umjesto toga je rekao: "Da. Da. Samo da uzmem stvari. Dovrim
ovo."
"Ima vremena", rekao je katelan. "Magus samo eli da odleti s njim do Olujnog Vjetra. Nita
vano." I Moroes je nestao u hodniku. "Opservatorij", doao je njegov bestjelesni glas u znak

podsjeanja.
Olujni Vjetar! pomislio je Khadgar. Dvorac kralja Llanea. to bi mogli biti toliko vano da ide
tamo? Moda izvjea o orcima?
Khadgar je pogledao svoj tekst. S novostima o Medivhovom povratku, i da uskoro odlaze, njegov
je tijek misli poremeen i sada mu se um bavio novim zadatkom. Pogledao je posljednje napisane
rijei na pergamentu.
Aegwynn je imala dvije sjene, pisalo je.
Khadgar je zatresao glavom. U kojem je god smjeru njegov um iao, sada se zaustavio. Paljivo
je obrisao viak tinte kako se ne bi razmazala i ostavio listove u stranu. Onda je sakupio pribor i hitro
krenuo u svoju sobu. Morat e odjenuti putnu odjeu ako e jahati na grifonu i trebat e spakirati
dobar plat za aranje ako e biti predstavljen plemstvu.

Olujni Vjetar
Sve do tada najvia zgrada koju je Khadgar ikada vidio bila je sama Ljubiasta citadela, na otoku
Kria pored grada Dalarana. Velianstveni tornjevi i velike dvorane Kirin Tora, s debelim
crjepovima od lazurnog kamena po kojima je citadela dobila ime, bili su ponos za Khadgara. U svim
svojim putovanjima diljem Lordaerona i Azerotha nita, ak ni Medivhova kula, nije dolo blizu
drevne velianstvenosti citadele Kirin Tora.
Sve dok nije doao u Olujni Vjetar.
Letjeli su nou, kao i prije, i mladi je mag ovoga puta bio uvjeren kako je spavao dok je vodio
grifona kroz hladni noni zrak. Kakvo je god znanje Medivh usadio u njegovu glavu jo je uvijek
funkcioniralo, jer je bio siguran u svoju sposobnost upravljanja krilatim grabeljivcem koljenima, i
osjeao se kao kod kue. Dio njegovog mozga u, kojem je znanje boravilo ovoga puta nije bolio,
nego je samo treperio, kao da je mentalno tkivo zacijelilo, ostavilo oiljak, preuzelo znanje, ali ga je
jo uvijek prepoznavalo kao strani dio.
Probudio se kad je sunce iza njega izvirilo iza obzora i na trenutak se uspaniario zbog ega je
veliki leta lagano skrenuo i prestao pratiti Medivha. Ispred njega, obasjan jutarnjim suncem nalazio
se Olujni Vjetar.
Bila je to citadela od zlata i srebra. Zidovi su na jutarnjem suncu blistali sami od sebe, sjajni poput
pehara nakon katelanovog glancanja. Krovovi su svjetlucali kao da su izraeni od srebra, i Khadgar
je na trenutak pomislio kako su prepuni malih dragulja.
Mladi je mag zatreptao i zatresao glavom. Zlatni su zidovi postali obini kamen, iako na nekim
mjestima savreno polirani, izrezbareni na drugim. Krovovi od srebra bili su samo crni crijep, a ono
to je smatrao draguljima bila je samo jutarnja rosa koja je reflektirala zoru.
Ali Khadgar je i dalje bio impresioniran veliinom grada. Velik, ako ne i vei od bilo ega u
Lordaeronu, i vien s ovako velike visine protezao se ispod njega. Izbrojio je tri zida koji su
okruivali tvravu u sredini, i manje barijere koje su razdvajale razne kvartove. Kamo god je
pogledao, ispod se nalazio grad.
ak i sada, u zoru, bilo je aktivnosti. Dim je izlazio iz dimnjaka, i ljudi su se ve sakupljali na
trnicama i pred trgovinama. Velika kola izlazila su kroz glavni ulaz i kretala se prema velikim,
urednim poljima koja su se irila od zidina grada poput suknje, irila gotovo do obzora.
Khadgar nije mogao identificirati polovicu zgrada. Veliki tornjevi mogli su, koliko je mogao
rei, biti sveuilita ili itnice. iroka rijeka bila je ukroena masivnim vodenicama, ali nije mogao
pretpostaviti u koju svrhu. S njegove se desne strane iznenada pojavio plamen, ali bio je misterij
potjee li iz kovanice, od zatoenog zmaja ili neke velike nesree.
Bio je to najvei grad kojeg je ikad vidio, a u njegovom se srcu nalazio dvorac Llane.
Nije mogao biti nita drugo. Ovdje su zidovi izgledali kao da su uistinu zlatni, sa srebrom oko
prozora. Kraljevski je krov bio plav, taman i blistav poput safira, a na brojnim je tornjevima Khadgar

mogao vidjeti stjegove s lavljom glavom Azerotha, znamenom kralja Llanea i simbolom zemlje.
Sam je dvorac izgledao poput manjeg grada, s brojnim pokrajnjim zgradama, tornjevima i
dvoranama. Velike nadsvoene galerije povezivale su zgrade, toliko duge da je Khadgar pomislio
kako je to nemogue bez magije.
Moda se takva graevina samo i moe izgraditi magijom, pomislio je Khadgar, i shvatio kako je
ovo moda jedan od razloga zato Medivha ovdje toliko cijene.
Starije mag podigao ruku i uputio se prema jednom tornju iji je krov bio ravan. Medivh je
pokazao dolje - jednom, dvaput, triput. elio je da Khadgar aterira prvi.
Khadgar je zaronio u sjeanje i elegantno prizemljio grifona. Velika zvijer orlovske glave
smotala je krila na leima poput velikog jedra i usporila.
Delegacija ga je ve oekivala. Skupina ljudi u plavim odorama jurnula je uhvatiti uzde i na
grifonovu glavu staviti teku kapuljau. Nepoznata sjeanja rekla su Khadgaru kako je ovo slino
sokolarevoj kapici, ograniavalo je vidno polje grabeljivca. Drugi je imao kantu toplih kravljih
iznutrica koje su oprezno stavljene pred grifonov opasni kljun.
Khadgar je siao s grifona i srdano ga je pozdravio sam lord Lothar. Ogromni je ovjek
izgledao jo ogromnije u ukraenom odijelu i platu, s dekoriranim oklopom na prsima i filigranom
na ramenu.
"egrte!" rekao je Lothar i progutao Khadgarovu ruku svojom ogromnom ruetinom. "Drago mi
je to si jo uvijek zaposlen!"
"Gospodine", rekao je Khadgar i pokuao ne poskoiti od stiska krupnog ovjeka. "Letjeli smo
nou kako bi doli ovamo. Ja ne..."
Ostatak Khadgarove reenice nestao je u lepetu krila i paninom kliktanju grifona. Medivhova je
ivotinja pala s neba i Magus nije bio toliko graciozan kod ateriranja. Ogromna ptica kliznula je
krovom tornja i gotovo pala na drugu stranu, a Medivh je snano povukao uzde. Grifonove prednje
noge zaustavile su se kod ukraene ograde i starije mag zamalo preletio preko grifonove glave.
Khadgar nije ekao komentar lorda Lothara, nego je jurnuo naprijed, praen skupinom ljudi u
plavom, i Lotharom koji je tumarao za njima.
U vrijeme kad su stigli do njega Medivh je ve sjahao i predao uzde prvom od ljudi. "Vraji boni
vjetar!" rekao je nervozno stari mag. "Rekao sam ti kako ovo nije pogodno mjesto za avijarij, ali
ovdje nitko ne slua maga. Dobro slijetanje, mome", dodao je onako usput, dok su se sluge okupile
oko grifona i pokuavale ga smiriti.
"Med", rekao je Lothar i ispruio ruku. "Drago mi je to si mogao doi."
Medivh se samo namrtio. "Doao sam to sam prije mogao", prasnuo je arobnjak odgovarajui
na neto to Khadgar uope nije shvatio. "Ponekad se morate snai bez mene, zna."
Ako je Lothar bio iznenaen Medivhovim ponaanjem nije nita komentirao. "U svakom sluaju
drago mi je to te vidim. Njegovo velianstvo..."
"e morati priekati", dovrio je Medivh. "Smjesta me odvedi do prostorije. Ne, znam put. Rekao
si Huglar i Hugarin. Znai ovuda." I Magus je krenuo prema stubama koje su vodile u toranj. "Pet
razina dolje, preko mosta, tri razine gore! Strano mjesto za avijarij!"
Khadgar je pogledao Lothara. Krupni je ovjek pogladio elu i zatresao glavom. Onda je krenuo
za magom, Khadgar za njim.
Medivh je nestao kad su stigli u podnoje spirale, iako se litanija albi i pokoja psovka mogla uti
ispred njih kako se hitro udaljava.
"Dobro je raspoloen", rekao je Lothar. "Otpratit u te do prostorija za magove. Tamo emo ga
pronai."
"Sino je bio jako ljut", rekao je Khadgar kao da se ispriava. "Nije ga bilo i va je poziv oito
stigao ubrzo nakon njegovog povratka u Karazhan."

"Je li ti rekao o emu se radi, egrte?" pitao je Lothar. Khadgar je poeo odmahivati glavom.
Prvak Anduin Lothar se namrtio. "Dva najvea arobnjaka Azerotha su mrtva, njihova su tijela
spaljena gotovo do neprepoznatljivosti, srca su im iupana iz prsa. Mrtvi su u svojim odajama. I ima
dokaza" lord Lothar je oklijevao na trenutak, kao da pokuava izabrati prave rijei. "Ima dokaza
demonske aktivnosti. to je razlog zbog kojeg sam poslao najbreg glasnika po Magusa. Moda nam
on moe rei to se dogodilo."
"Gdje su tijela?" viknuo je Medivh kad su ga Lothar i Khadgar napokon sustigli. Bili su na vrhu
novog tornja dvorca, grad se irio pod njima iza ogromnog otvorenog prozora nasuprot vrata.
Soba je bila u kaosu, i izgledala je kao da su ju pretresli orci, i to nespretni orci kad smo ve kod
toga. Svaka je knjiga izvuena s police, svaki je svitak odmotan, puno je kutija razbijeno.
Alkemiarski su ureaji potrgani, praci i napici razbacani uokolo, ak je i namjetaj bio uniten.
U sredini sobe nalazio se prsten moi, urezan u sam pod. Prsten se sastojao od dva koncentrina
kruga i rijeima moi izmeu njih. Crte u podu bile su duboke i pune ljepljive crne tekuine. Na podu
su bila dva traga vatre, svaki veliine ovjeka, smjeteni izmeu kruga i prozora.
Takvi krugovi imali su samo jednu svrhu, koliko je Khadgar znao. Knjiniar Ljubiaste citadele
uvijek ga je upozoravao na njih.
"Gdje su tijela?" ponovio je Medivh i Khadgaru je bilo drago to on ne mora dali odgovore.
"Gdje su Huglarovi i Hugarinovi ostaci?"
"Maknuli smo ih im smo ih nali", rekao je smireno Lothar. "Nije ih bilo prigodno ostaviti
ovdje. Nismo znali kad e stii."
"Hoe rei niste znali hou li stii", prasnuo je Medivh. "U redu. U redu. Jo uvijek moemo
neto spasiti. Tko je dolazio u ovu sobu?"
"Gospodari arobnjaci Huglar i Hugarin", poeo je Lothar.
"Pa, naravno", rekao je Medivh otro. "Morali su biti ovdje ako su ovdje umrli. Tko jo?"
"Jedan od slugu ih je pronaao", nastavio je Lothar. "I ja sam pozvan. Doveo sam nekoliko
straara kako bi maknuli tijela. Nisu jo spaljena, ako ih eli pregledati."
Medivh je ve bio duboko zamiljen. "Hmmm? Tijela ili straare? Nema veze, za to se moemo
pobrinuti kasnije.
Znai sluga, ti i negdje etiri straara, zar ne? I sada ja i moj egrt, nitko vie?"
"Nitko koga se mogu sjetiti", rekao je Lothar.
Magus je zatvorio oi i u bradu si promrmljao nekoliko rijei. To je mogla biti ili psovka ili
arolija. Otvorio je oi. "Zanimljivo. Mladiu od Povjerenja!"
Khadgar je duboko udahnuo. "Lorde Maguse."
"Trebam tvoju mladost i neiskustvo. Moje oi mogu vidjeti ono to oekujem vidjeti. Trebam
svjee oi. Sada se ne boj postavljati pitanja. Doi ovamo i stani na sredinu sobe. Ne, nemoj hodati po
krugu. Ne znamo je li ostalo kakvih arolija. Stani ovamo. Sada. to osjea?"
"Vidim rasturenu sobu", poeo je Khadgar.
"Nisam rekao vidi", odgovorio je Medivh otro. "Rekao sam osjea."
Khadgar je duboko udahnuo i izveo malu aroliju, onu koja je izotravala osjetila i pomagala u
pronalaenju izgubljenih spisa. Bila je to jednostavna arolija, ona koju je koristio stotinama puta u
Ljubiastoj citadeli. Bila je osobito dobra za pronalaenje stvari koje su ostali eljeli sakriti.
Ali ak i nakon prvih izgovorenih rijei Khadgar je mogao osjetiti kako je drugaija. Magija u
sobi bila je spora. Magija je esto davala osjeaj poleta i energije, ali ova je imala osjeaj
viskoznosti, gotovo tekuine. Khadgar nikad prije nije osjetio neto takvo i zapitao seje li to zbog
krugova moi, ili moi i arolija samih pokojnih magova.
Bio je to zaguujui osjeaj, poput ustajalog zraka u sobi koja je godinama bila zatvorena.
Khadgar je pokuao povezati energije, ali opirale su se, usliavale su njegove elje s velikom

nevoljkou.
Khadgar se namrtio dok je pokuao povui jo vie moi sobe, maginih energija, u sebe. Ovo je
bila jednostavna arolija. Ako nita drugo, trebala je biti laka na mjestu gdje su takve arolije bile
uobiajene.
I odjednom je mladog maga progutao gusti smrdljivi osjeaj magije. Odjednom se nala oko
njega i opkolila ga, kao da je izvukao najdonji kamen iz zida i sruio ga cijelog na sebe. Sila crne,
teke magije pala je na njega poput debelog pokrivaa, smrskala aroliju ispod njega i fiziki ga
natjerala na koljena. Vrisnuo je.
Medivh se smjesta naao pored njega i pomagao mladom magu ustati. "U redu, u redu", rekao je
Magus. "Nisam oekivao kako e imati toliko uspjeha. Dobar pokuaj. Izvrstan posao."
"to je to?" uspio je Khadgar kad je opet mogao disati. "Nikad nisam osjetio neto takvo. Teko.
Neposluno. Zaguujue."
"To su onda dobre vijesti za tebe", rekao je Medivh. "Dobro to si osjetio. Dobro to si izdrao.
Magija je ovdje bila osobito izopaena, ostatak onog to se ranije dogodilo."
"eli rei poput opsjedanja?" rekao je Khadgar. "ak i u Karazhanu nikad nisam..."
"Ne, ne poput toga", rekao je Medivh. "Neto puno gore. Dva mrtva maga prizivala su demone. To
je zlo koje si osjetio, ta teina magije. Demon je bio ovdje. To je ubilo Huglara i Hugarina, sirote,
mone idiote."
Uslijedio je trenutak tiine, a onda je Lothar rekao: "Demoni? U kraljevim kulama? Ne mogu
vjerovati..."
"Oh, vjeruj", rekao je Medivh. "Bez obzira koliko uen i iskusan, koliko mudar i divan, koliko
moan i silan, uvijek postoji jo jedan djeli moi, jedan djeli znanja, jedna tajna koju svaki mag
eli saznati. Mislim kako su ova dvojica upala u tu zamku i pozvala sile iz Velike Tmine Iza, i platili
zbog toga. Idioti. Bili su prijatelji i kolege, ali su bili idioti."
"Ali kako?" rekao je Lothar. "Sigurno je bilo zatita. Blokada. Ovo je mistini krug moi."
"Lako se probija, lako se razara", rekao je Medivh i nagnuo se nad prsten koji je blistao od
sasuene krvi dva maga. Posegnuo je dolje i podigao tanku slamku koja je leala na hladnom
kamenju. "A-ha! Obina slamka iz metle. Ako je ovo mjesto na kojem su poeli prizivanje, nikakve
zatite i blokade ovog svijeta ne bi ih spasile. Demon bi krug smatrao lukom, prolazom u ovaj svijet.
Izaao bi, gorei paklenskom vatrom i napao jadne budale koje su ga dovele na ovaj svijet. To sam
ve vidio."
Khadgar je zatresao glavom. Gusta tama koja ga je sa svih strana stezala pomalo je popustila, i
doao je sebi. Pogledao je sobu. Ve je bila poprite katastrofe - demon je tijekom napada sve
rastrgao. Ako je slamka iz metle naruila krug onda se sigurno morala pomaknuti nekamo drugamo
tijekom bitke.
"Kako su tijela pronaena?" pitao je Khadgar. "Molim?" rekao je Medivh otro tako da je
Khadgar gotovo poskoio.
"Ispriavam se", hitro je odgovorio Khadgar. "Rekli ste kako mogu postavljati pitanja."
"Da, da, naravno", rekao je Medivh i samo za nijansu smirio svoj estoki glas. Kraljevom je
prvaku rekao: "Pa, Anduine Lothare, kako su tijela pronaena?"
"Kad sam doao bila su na podu. Sluga ih nije dirao", rekao je Lothar.
"Na trbuhu ili leima, gospodine?" rekao je Khadgar to je smirenije mogao. Mogao je osjetiti
ledeni pogled starog maga. "Glave su bile okrenute prema krugu ili prema prozoru?"
Lotharovo se lice zamaglilo. "Prema krugu. Licem prema dolje. Da, definitivno. Bili su jako
spaljeni i morali smo ih okrenuti kako bi potvrdili da su to Huglar i Hugarin."
"Na to cilja, Mladiu od Povjerenja?" rekao je Magus koji je sada sjedio pored otvorenog
prozora i gladio bradu.

Khadgar je pogledao dva traga vatre izmeu neuinkovitog zatitnog kruga i prozora i pokuao
ih zamisliti kao tijela, a ne kao neko ive magove. "Ako neto pogodite sprijeda paste e unatrag.
Ako neto pogodite s lea past e naprijed. Je li prozor bio otvoren kad ste stigli?"
Lothar je pogledao prozor, veliki grad iza njega na trenutak je bio zaboravljen. "Da. Ne. Da,
mislim da jest. Ali i sluga ga je mogao otvoriti. Stravino je zaudaralo - to je u poetku i privuklo
panju. Mogu provjeriti."
"Nema potrebe", rekao je Medivh. "Prozor je najvjerojatnije bio otvoren kad je tvoj sluga uao."
Magus je ustao i priao tragovima vatre. "Znai ti, Mladiu od Povjerenja, misli", rekao je, "kako su
Huglar i Hugarin stajali ovdje, gledali magini krug i neto je dolo kroz prozor i napalo ih s lea." I
nakon toga se radi efekta pljesnuo dlanom po potiljku. "Pali su naprijed i bili spaljeni u tom
poloaju."
"Da, gospodine", rekao je Khadgar. "Hou rei, to je teorija."
"Dobra teorija", rekao je Medivh. "Ali netona, bojim se. Kao prvo, dva bi maga stajala tamo,
okrenuta prema niemu, osim ako nisu gledali magini krug. Zbog toga su prizivali demona. Takav
se krug ne bi koristio za neto drugo."
"Ali..." poeo je Khadgar, a Magus mu je smrznuo rije u grlu otrim pogledom.
"I", nastavio je Medivh, "dok bi to funkcioniralo kod napadaa s maem ili toljagom, ne bi
funkcioniralo s mranim energijama demona. Da je zvijer rigala vatru zahvatila bi oba ovjeka dok
su stajali, ubila ih, i tek kad bi se zapalila tijela bi pala naprijed. Rekao si kako su tijela bila spaljena i
odnaprijed i odostraga?" To je pitanje bilo namijenjeno Lotharu.
"Da", rekao je kraljev prvak.
Medivh je podigao ruku. "Demon riga vatru. Spali prednji dio. Huglar (ili Hugarin) pada naprijed,
plamen se iri na lea. Osim ako demon nije pogodio Hugarina (ili Huglara) u lea, i onda ih
okrenuo kako bi provjerio je li i prednja strana spaljena, i onda ih opet okrenuo. Jako teko - demoni
nisu toliko metodini."
Khadgar je osjetio kako mu se lice crveni od nelagode. "Ispriavam se. Bila je to samo teorija."
"I to dobra", rekao je Medivh brzo. "Samo pogrena, to je sve. U pravu si, prozor je bio otvoren,
jer demon je tako napustio kulu. Trenutno je negdje u gradu."
Lothar je opsovao i rekao: "Siguran si?"
Medivh je kimnuo. "Apsolutno. Ali trenutno e se najvjerojatnije skrivati. ak i ubijanje dvije
budale poput Huglara i Hugarina uz faktor iznenaenja potroilo bi veinu moi stvorenja."
"Za sat vremena mogu organizirati potragu", rekao je Lothar.
"Ne", rekao je Medivh. "Ja u to sam obaviti. Nema smisla bacati dobre ivote za loim. elim
vidjeti ostatke, naravno. To e mi rei s ime ovdje imamo posla."
"Prebacili smo ih u hladnu sobu u vinskom podrumu", rekao je Lothar. "Odvest u te."
"Za trenutak", rekao je Medivh. "elim jo malo razgledati ovdje. Hoe li meni i mom egrtu dati
trenutak ili deset nasamo?"
Lothar je na trenutak oklijevao, a onda rekao: "Naravno. Bit u vani." Kad je izgovorio posljednje
rijei otro je pogledao Khadgara i onda izaao.
Vrata su se zatvorila i sobu je ispunila tiina. Medivh je iao od stola do stola, pregledavao
poderane knjige i papire. Podigao je pismo s purpurnim peatom i zatresao glavom. Polagano je
zguvao papir.
"U civiliziranim zemljama", rekao je, glas mu je bio lagano napet, "egrti ne proturjee svojim
uiteljima. Barem ne javno." Okrenuo se prema Khadgaru i mladi je vidio kako je starevom lice
masa olujnih oblaka.
"Ispriavam se", zapoeo je Khadgar. "Rekli ste kako mogu postavljati pitanja, i poloaj tijela
jedno mi se vrijeme nije inio ispravan, ali sada kada ste spomenuli kako su tijela spaljena..."

Medivh je podigao ruku i Khadgar je zautio. Zastao je na trenutak, a onda polagano uzdahnuo.
"Dosta. Postupio si ispravno, ni manje ni vie od onog to sam traio. I da nisi progovorio ne bih
shvatio kako se demon najvjerojatnije spustio niz samu kulu i izgubio bih jo vremena u
pretraivanju dvorca. Ali postavljao si pitanja jer ne zna puno o demonima, to je neznanje. A
neznanje neu tolerirati."
Stari je mag pogledao Khadgara, ali u kutovima usana plesao je smijeak. Khadgar je, siguran
kako je oluja prola, sjeo na stolac. Unato sebi, rekao je: "Lothar..."
"e ekati", rekao je Medivh i kimnuo. "eli dobro, taj Anduin Lothar. A sada, to si nauio o
demonima u Ljubiastoj citadeli?"
"uo sam legende", rekao je Khadgar. "U Prvim danima, na zemlji je bilo demona i pojavili su se
veliki junaci kako bi ih protjerali." Pomislio je na prizor Medivhove majke koja je razarala demone i
suoila se s njihovim gospodarom, ali nije nita rekao. Nema potrebe opet ljutiti Medivha sada kada
se smirio.
"To su osnove", rekao je Medivh. "Ono to mi zovemo laprdanje. to jo zna?"
Khadgar je duboko udahnuo. "Slubeno uenje u Ljubiastoj citadeli, u Kirin Toru, je kako
demonologiju treba izbjegavati, kloniti je se i odrei. Bilo kakav pokuaj prizivanja demona se mora
otkriti i smjesta zaustaviti, a oni umijeani bit e prognani. Ili gore. Bilo je pria, meu mladim
uenicima, kad sam odrastao."
"Pria temeljenih na injenicama", rekao je Medivh. "Ali ti si znatieljan deko, zna vie,
pretpostavljam?"
Khadgar je zamiljeno nakrivio glavu i paljivo birao rijei. "Korrigan, na akademski
knjiniar, ima obimnu zbirku... materijala na raspolaganju."
"I trebao je nekoga tko e ju organizirati", rekao je Medivh suho. Khadgar je sigurno poskoio
jer je Medivh dodao: "To je samo pretpostavka, Mladiu od Povjerenja."
"Materijal se uglavnom sastojao od narodnih legendi i izvjea lokalnih vlasti o oboavateljima
demona. Veina je bila o pojedincima koji su inili stravine stvari u ime ovog ili onog demona iz
prolosti. Nita o samom prizivanju demona. Nije bilo arolija, nije bilo misterioznih zapisa."
Khadgar je mahnuo prema zatitnom krugu. "Nije bilo opisa ceremonija."
"Naravno", rekao je Medivh. "ak ni Korrigan ne bi to pokazao ueniku. Ako i ima takve stvari,
drao bi ih odvojene."
"Iz toga proizlazi openito miljenje kako su demoni nakon poraza u potpunosti protjerani s ovog
svijeta. Protjerani su iz svijeta svjetlosti i ivota u svoju domenu."
"Velika Tmina Iza", rekao je Medivh i izgovorio frazu poput molitve.
"Jo su uvijek tamo, prema legendi", rekao je Khadgar, "i ele se vratiti. Neki kau kako u snu
posjeuju one slabe i nagovaraju ih neka pronau arolije i prinesu rtve. Ponekad je to za potpuno
otvaranje prolaza. Drugi govore kako ele oboavatelje i rtve kako bi ovaj svijet bio onakav kao
nekad, krvav i nasilan, i tek e se tada vratiti."
Medivh je neko vrijeme utio i gladio bradu, a onda rekao: "Jo neto?"
"Ima jo. Detalji i prie pojedinaca. Vidio sam drvoreze demona, slike, dijagrame." Khadgar je
opet osjetio potrebu da Medivhu kae za viziju o demonskoj vojsci. Umjesto toga je rekao: "I tu je
ona stara epska pjesma, ona o Aegwynn kako se u dalekoj zemlji bori protiv demona."
To je na Medivhovo lice izmamilo blagi, razdragani osmijeh. "Ah da, Pjesma o Aegwynn. Tu e
pjesmu pronai u odajama brojnih monih magova, zna."
"Moj uitelj, gospodar Guzbah se zanima za nju", rekao je Khadgar.
"Stvarno?" rekao je Medivh kroz osmijeh. "Uz sve duno potovanje ne znam je li Guzbah
spreman za tu pjesmu. Barem ne u njezinom pravom obliku." Podigao je obrve. "Ono to zna u
osnovi je istinito. Puno ljudi to uva u obliku legendi i bajki, ali mislim kako ti, kao i ja, jako dobro

zna da su demoni stvarni, i da su tamo, i da, predstavljaju opasnost onima koji hodaju na osunanom
svijetu, kao i ostalim svjetovima. Sada mislim, definitivno mislim, kako je tvoj svijet crvenog neba
bio drugo mjesto, drugi svijet, s druge strane Velike Tmine Iza. Iza je zatvor za te demone, mjesto bez
svjetlosti, sumorno, i oni su jako, jako ljubomorni i jako se, jako ele vratiti."
Khadgar je kimnuo i Medivh je nastavio: "Ali tvoja pretpostavka kako su njihove rtve slabe volje
je pogrena, iako je kroz pogreku izreena s dobrom namjerom. Ima vie nego dovoljno nepotenih
seljaka koji prizivaju demonske sile zbog osvete bivoj ljubavi, ili glupih trgovaca koji crnom
svijeom spaljuju raun dobavljaa i krivo izgovaraju drevno ime neko mone demonske sile. Ali
isto tako esto postoje oni koji dragovoljno odlaze u bezdan, koji se smatraju sigurnima,
samouvjerenima i punima znanja kako su iznad svake opasnosti ili prijetnje, kako su dovoljno moni
da obuzdaju demonske energije koje kljuaju iza zidina ovog svijeta. Oni su na neki nain opasniji od
obinih ljudi, jer jako dobro zna kako je gotovo neuspjelo aranje puno smrtonosnije od potpunog
neuspjeha."
Khadgar je samo mogao kimnuti i zapitati seje li Medivh posjedovao mo uma: "Ali ovo su bili
moni magovi -Huglar i Hugarin, hou rei."
"Najmoniji u Azerothu", rekao je Medivh. "Najmudriji i najbolji arobnjaci, magini savjetnici
kralja Llanea osobno. Odani, mudri i bogati."
"Sigurno su trebali biti pametniji?" pitao je Khadgar. "To bi ti pomislio", rekao je Medivh. "Ipak,
evo, stojimo u ruevinama njihovih odaja, a njihova demonski spaljena tijela nalaze se u vinskom
podrumu."
"Zato bi to onda uinili?" Khadgar se namrtio ne elei uvrijediti. "Ako su toliko znali, zato su
pokuali prizvati demona?"
"Puno je razloga", rekao je Medivh uz uzdah. "Oholost, taj lani ponos koji dolazi prije propasti.
Prevelika samouvjerenost, prisutna kod obojice i udvostruena kad su radili zajedno. I strah,
pretpostavljam, najvie od sveg^."
"Strah?" Khadgar je zbunjeno pogledao Medivha.
"Strah od nepoznatog", rekao je Medivh. "Strah od poznatog. Strah od stvari monijih od njih."
Khadgar je zatresao glavom. "to bi moglo biti monije od dvojice najuenijih i najnaprednijih
arobnjaka u Azerothu?"
"Ah", rekao je Medivh i mali se smijeak pojavio iznad njegove brade. "To bih bio ja. Ubili su se
prizivajui demona, igrajui se sa silama koje je najpametnije ostaviti na miru, jer su se bojali mene."
"Tebe?" rekao je Khadgar, iznenaenje u njegovom glasu bilo je vee no to je namjeravao. Na
trenutak se uplaio kako je opet uvrijedio starog maga.
Ali Medivh je samo duboko udahnuo i polagano izdahnuo. Onda je rekao: "Mene. Bili su budale,
ali ja takoer krivim sebe. Doi, mome, Lothar moe ekati. Vrijeme je da ti ispriam priu o Redu
Tirisfala, koji je sve to stoji izmeu nas i Tame."

Lekcije
"Kako bi razumio Red", rekao je Medivh, "mora razumjeti demone. Takoer mora razumjeti
magiju." Udobno se smjestio u jedan od neoteenih stolaca. Stolac je na sebi takoer imao nekoliko
cijelih jastuka. "Gospodaru Medivh... Maguse", rekao je Khadgar. "Ako je demon u Olujnom Vjetru
trebali bi se koncentrirati na to, a ne na povijesne lekcije koje mogu ekati."
Medivh je pogledao svoja prsa i Khadgar se uplaio kako je riskirao novi napad bijesa starog
maga. Ali veliki je mag samo kimnuo glavom, nasmijeio se i rekao: "Tvoja bi briga bila ispravna da
je demon u pitanju opasnost za one oko sebe. Vjeruj mi, nije. Demon, ak i ako je jedan od monijih
asnika Plamene legije, potroio bi gotovo svu osobnu mo na unitenje dva mona maga koji su ga
prizvah. Nije vaan, barem za sada. Ali vano je da ti shvati to Red jest, to sam ja, i zato se ostali
toliko zanimaju za njega."
"Ali Maguse..." poeo Khadgar.
"I to prije zavrimo prije u znati mogu li ti vjerovati s informacijama, i prije u se otii
pozabaviti tim jadnim demonom, i ako uistinu eli da odem trebao bi mi dopustiti da zavrim, ha?"
Medivh se mrko nasmijeio mladom magu.
Khadgar je zinuo kako bi se pobunio, ali je odustao. Naslonio se na prozor. Unato trudu slugu da
uklone tijela iz kule, njihov je smrad, korozivni zadah, jo uvijek bio u zraku.
"I, to je magija?" pitao je Medivh na nain predavaa.
"Ambijentalno polje energije koje prolazi svijetom", rekao je Khadgar gotovo bez razmiljanja.
Bio je to katekizam, jednostavan odgovor na jednostavno pitanje. "Na nekim je mjestima jaa, ali je
sveprisutna."
"Da, tako je", rekao je stari mag, "barem sada. Ali zamisli vrijeme kad nije bila."
"Magija je univezalna", rekao je Khadgar i znao, im je to izgovorio, kako e se to uskoro
pokazati netonim. "Poput zraka ili vode."
"Da, poput vode", rekao je Medivh. "A sada zamisli vrijeme na samom poetku stvari, kad je sva
voda svijeta bila na jednom mjestu. Sve kie, rijeke, mora i potoci, sve oluje, rjeice i suze, sve
najednom mjestu, u jednom bunaru."
Khadgar je polagano kimnuo.
"A sada, umjesto vode priamo o magiji", rekao je Medivh. "Bunar magije, izvor, prolaz u druge
dimenzije, blistava vrata u zemlje iza Velike Tmine, iza zidina svijeta. Prvi ljudi koji su bacali ini
kampirali su oko bunara i pretvarali njegovu sirovu mo u magiju. Tada su bili nazivani Kaldorei. Ne
znam kako se nazivaju danas." Medivh je pogledao Khadgara, ali mladi je mag sada nastavio utjeti.
Medivh je nastavio. "Kaldorei su postali moni od koritenja magije, ali nisu shvaali njezinu
prirodu. Nisu shvaa li kako postoje i druge, mone sile u Velikoj Tmini Iza, kako se kreu izmeu
svjetova, kako ude za magijom i kako ih jako zanimaju oni koji su ju ukrotili i prilagodili za svoju
upotrebu. Te zle sile bile su gadosti, uasi i none more iz stotina svjetova, ali mi ih jednostavno

nazivamo demonima. Oni su eljeli pokoriti svaki svijet gdje je magija svladana i razvijana, i unititi
ju kako bi zadrali energiju samo za sebe. I najvei od svih, gospodar Plamene legije, bio je demon
po imenu Sargeras."
Khadgar je pomislio na viziju s Aegwynn i potisnuo drhtanje.
Ako je Medivh primijetio reakciju mladog maga nije nita rekao. "Gospodar Plamene legije bio
je moan i profinjen, i radio je kako bi iskvario rane magove, Kaldoreije. Uspio je, jer je mrana
sjena pala na njihova srca i oni su pokorili druge rase, pitome ljude kao i ostale, s ciljem izgradnje
imperija."
Medivh je zdahnuo. "Tada, u tom vremenu osvajakih Kaldoreija bilo je onih koji su imali vee
vizije od svoje brae, koji su eljeli i govoriti protiv Kaldoreija i platiti cijenu zbog svojih vizija. Ti
hrabri pojedinci, i Kaldoreiji i ostale rase takoer, vidjeli su kako srca vladajuih Kaldoreija postaju
hladna i crna, i demonska je mo rasla.
Dolo je do toga da je Sargeras iskvario Kaldoreije u tolikoj mjeri da su gotovo unitili ovaj
svijet odmah po njegovu roenju. Kaldoreiji su ignorirali one koji su govorili protiv njih i otvorili
su prolaz za invaziju najmonijim demonima, Sargerasu i njegovoj bagri. Samo zahvaljujui
junakim djelima nekolicine blistava vrata kroz Veliku Tminu su zatvorena, ime su Sargeras i ostali
izbaeni s ovog svijeta. Ali pobjeda je imala veliku cijenu. Bunar vjenosti je eksplodirao kad su
vrata zatvorena i rezultirajua eksplozija iupala je srce ovog svijeta, unitila zemlje Kaldoreija i
kontinent na kojem su se nalazile. One koji su zatvorili vrata ive oi vie nikad nisu vidjele."
"Kalimdor!" rekao je Khadgar i prekinuo ga unato svemu.
Medivh ga je pogledao i Khadgar je nastavio: "To je stara legenda Lordaerona! Neko je
postojala zla rasa koja se budalasto poigravala s velikim moima. Kao kaznu za njihove grijehe
njihova je zemlja razorena i potopljena. To se naziva Potop Svijeta. Njihove su se zemlje zvale
Kalimdor."
"Kalimdor", ponovio je Medivh. "Iako zna djeju verziju prie, to je dio koji se pria buduim
magovima kako bi naglasili opasnosti s kojima se poigravaju. Kaldoreiji su bili budale, i unitili su
se, a gotovo su unitili i na svijet. I kad je Bunar vjenosti eksplodirao magine energije su se
razasule na sve etiri strane svijeta u vjenoj kii magije. I zato je magija univerzalna - to je mo
smrti bunara."
"Ali Maguse", rekao je Khadgar,"to je bilo prije tisua godina."
"Deset tisua godina", rekao je Medivh, "to amo, to tamo."
"Kako to da se legenda odnosi na nas? Dalaran ima povijest koja see unatrag samo dvadeset
stoljea, a i te najranije povijesti obavijene su velom legendi."
Medivh je kimnuo i opet nastavio s priom. "Mnogi su izgubljeni u potonuu Kalimdora, ali neki
su preivjeli i sa sobom ponijeli znanje. Neki od tih preivjelih Kaldoreija osnovat e Red Tirisfala.
ak ni ja ne mogu rei je li Tirisfal bio osoba, mjesto, stvar ili koncept. Ponijeli su znanje o onome
to se dogodilo i prisegnuli kako e sprijeiti njegovo ponavljanje, i to je temelj Reda.
A sad, rasa ljudi takoer je preivjela te mrane dane, razvila se, i uskoro, s maginom energijom
utkanom u samu tapiseriju svijeta, su i oni poeli kucati na vrata stvarnosti i prizivati stvorenje Velike
Tmine i otvarati vrata Sargerasova zatvora. Tada su Kaldoreiji koji su preivjeli i promijenili se
istupili s priom kako su njihovi preci gotovo unitili svijet.
Prvi ljudski arobnjaci razmislili su o rijeima Kaldoreija i shvatili kako e, ak i da se oni
ostave svojim palica, monografija i ifri, ostali traiti, nehotice ili ne, naine kako bi dopustili
demonima nov ulazak na nae zelene zemlje. I tako su nastavili Red, sada kao tajno drutvo njihovih
najmonijih magova. Taj Red Tirisfala birao bijednog iz svojih redova koji bi sluio kao Zatitnik
Tirisfalena. Taj bi Zatitnik dobio velike moi i bio bi uvar vrata stvarnosti. Ali vrata sada nisu bila
jedan veliki bunar, nego beskrajna kia koja pada ak i danas. To je najvea odgovornost na svijetu."

Medivh je zautio i pogled mu je nakratko izgubio fokus, kao da je iznenada i sam otputovao u
prolost. Onda je zatresao glavom, doao sebi, ali je i dalje nastavio utjeti. "Ti si Zatitnik", rekao je
Khadgar jednostavno.
"Aha", rekao je Medivh. "Ja sam dijete najveeg Zatitnika svih vremena, i dobio sam njezinu mo
odmah nakon roenja. Bilo je to... previe za mene i platio sam to dobrim dijelom svoje mladosti."
"Ali rekao si kako su magovi birali izmeu sebe", rekao je Khadgar. "Nije li Magna Aegwynn
mogla izabrati starijeg kandidata? Zato izabrati dijete, osobito vlastito?"
Medivh je duboko udahnuo. "Prvi Zatitnici, tijekom prvog milenija, birani su iz odabrane
skupine. Samo postojanje Reda bilo je tajno, po eljama osnivaa. Ipak, tijekom vremena, umijeali
su se politika i osobni interesi, tako da su Zatitnici uskoro postali neto malo vie od slugu,
maginih potrkala. Neki od monijih arobnjaka bili su uvjereni kako je posao Zatitnika sprijeiti
sve ostale od uivanja u moi kojom su sami upravljali. Poput Kaldoreija prije nas, sjena zle moi
kretala se meu pripadnicima Reda. Sve je vie demona prolazilo, ak se i Sargeras osobno pokazao.
Samo mali djeli njegove moi, ali dovoljan da pobije vojske i uniti nacije."
Khadgar je pomislio na Sargerasa koji se borio protiv Aegwynn u viziji. Je li ovo mogao biti
samo mali djeli moi velikog demona?
"Magna Aegwynn", izgovorio je Medivh, a onda zautio. Kao da nije bio naviknut izgovarati te
rijei. "Ona koja me rodila roena je prije gotovo tisuu godina. Bila je izuzetno nadarena i izabrana
je izmeu ostalih lanova reda kako bi postala Zatitnica. Vjerujem kako su najvei sjedobradi tog
vremena smatrali kako ju mogu kontrolirati, i na taj nain i dalje koristiti Zatitnike kao pijune u
vlastitim politikim igrama."
"Iznenadila ih je." - i Medivh se tu nasmijeio. "Odbila je dopustiti da upravljaju njome i uistinu se
borila protiv najveih magova svoga vremena kad su se oni poeli baviti demonologijom. Neki su
smatrali kako je njezina neovisnost prolazna, kako e kad doe njezino vrijeme predati svoj poloaj
nekome poslunijem. Opet ih je iznenadila, iskoristila je svoju magiju kako bi ivjela tisuu godina,
nepromijenjena, i kako bi koristila svoju mo mudro i asno. I Red i Zatitnici su se razili. Prvi su
mogli savjetovati druge, ali drugi su morali imati slobodu suprotstaviti se prvima, kako bi izbjegli
ono to se dogodilo Kaldoreijima.
Tisuama se godina borila protiv Velike Tmine, ak je i izazvala tjelesni aspekt samog Sargerasa
koji se probio na ovaj svijet s ciljem unitenja mitskih zmajeva dodajui njihovu mo svojoj. Magna
Aegwynn mu se suprotstavila i porazila ga, zatvorila je njegovo tijelo na mjesto za koje nitko ne zna
i tako ga zauvijek odvojila od Velike Tmine koja je njegova mo. To je u epskoj pjesmi Pjesma o
Aegwynn, onoj koju Guzbah eli. Ali ona to nije mogla initi vjeno, a Zatitnik uvijek mora
postojati."
"I onda..." Medivhov je glas opet posustao. "Imala je jo jedan trik u rukavu. Iako je bila mona,
bila je smrtna. Oekivalo se kako e predati svoju mo. Umjesto toga rodila je nasljednika, sina
arobnjaka sa samog dvora Azerotha i izabrala to dijete kao svog nasljednika. Zaprijetila je Redu i
rekla kako, ako ne budu potovali njezin izbor, nee odstupiti i radije e svoju mo Zatitnice odnijeti
u grob nego dopustiti drugome daju ima. Pomislili su kako bi mogli manipulirati djetetom... sa
mnom... lake, pa su joj dopustili."
"Mo je bila previe", rekao je Medivh. "Kad sam bio mladi, mlai od tebe, probudila se u meni i
spavao sam vie od dvadeset godina. Magna Aegwynn imala je toliko od ivota, a meni se ini kako
sam izgubio veinu." Glas mu je opet posustao. "Magna Aegwynn... moja majka..." poeo je, ali je
shvatio kako vie nema to za rei.
Khadgar je na trenutak samo sjedio tamo. Onda je Medivh ustao, zatresao glavom i rekao: "I dok
sam spavao zlo se opet uvuklo na svijet. Postoji vie demona, takoer i orka. A sada lanovi mog
vlastitog Reda opet putuju mranim putom. Da, Huglar i Hugarin bili su lanovi Reda, kao i mnogi

drugi, poput drevnog Arrexisa u Kirin Toru. Da, neto slino dogodilo se i njemu, i iako su oni to
uredno zatakali, ti si najvjerojatnije uo neto o tome. Bojali su se moi moje majke i boje se i
mene, a ja moram odravati taj strah kako bih ih sprijeio da se ne unite. Takav je zadatak postavljen
pred Zatitnika Tirsfala."
Starac je skoio na noge. "Moram ii!" rekao je.
"Ii?" rekao je Khadgar iznenaen energijom mravog ovjeka.
"Kao to si dobro primijetio, demon je u blizini", rekao je Medivh i opet se nasmijeio. "Puhni u
lovaki rog, moram ga pronai prije no to doe sebi i povrati snagu kako bi ubio ostale!"
Khadgar se uspravio. "Gdje emo poeti?"
Medivh je zastao, okrenuo se i pomalo krotko pogledao mladia. "Ah. Mi neemo poeti nigdje.
Ja u poeti. Ti si talentiran, ali jo nisi ba dorastao demonima. Ovo je moja bitka, Mladi egrte od
Povjerenja."
"Maguse, siguran sam kako mogu..."
Ali Medivh je podigao ruku kako bi ga uutkao. "Takoer te trebam ovdje s nauljenim uima",
rekao je Medivh tiim glasom. "Nema sumnje kako je stari Lothar posljednjih deset minuta proveo s
uhom na vratima, siguran sam kako na licu ima otisak brave." Medivh se nacerio. "On zna puno, ali
ne sve. Zato sam ti to morao rei, kako iz tebe ne bi previe izvukao. Stvar je u tome kako trebam
nekoga tko e tititi Zatitnika."
Khadgar je pogledao Medivha i starije mag namignuo. Onda je Magus priao vratima i naglo ih
otvorio.
Lothar nije zateturao u sobu, ali bio je tamo, s druge strane. Mogao je sluati, ili jednostavno
straariti.
"Med", rekao je Lothar uz osmijeh. "Njegovo velianstvo..."
"Njegovo velianstvo e savreno shvatiti", rekao je Medivh i projurio pored krupnog ovjeka.
"Ja bih se radije susreo s bijesnim demonom nego voom nacije. Prioriteti i sve to. Hoe li se u
meuvremenu pobrinuti za mog egrta?" Rekao je to u jednom dahu i onda je otiao, niz hodnik i
stube i ostavio Lothara usred reenice.
Starije ratnik ogromnom rukom protrljao elu i skrueno uzdahnuo. Onda je pogledao Khadgara
i jo jednom uzdahnuo, ovaj put dublje.
"Oduvijek je bio ovakav, zna", rekao je Lothar kao da Khadgar to nije znao. "Pa, pretpostavljam
kako si sigurno gladan. Da vidimo moemo li pronai nekakav ruak."
* * *
Ruak se sastojao od hladnog komada mesa divlje peradi uzetog iz hladne sobe i zataknutog pod
Lotharovu ruku, i dva pehara piva velika poput vra, po jedan u svakoj divovskoj ruci. Kraljev je
prvak bio iznenaujue raspoloen unato situaciji, i poveo je Khadgara na visoki balkon koji je
gledao na grad.
"Gospodine," rekao je Khadgar "unato Magusovom zahtjevu jasno mi je kako imate drugog
posla."
"Aha", rekao je Lothar, "i veina je ve obavljena dok si razgovarao s Medivhom. Njegovo
velianstvo kralj Llane je u svojim odajama, kao i veina dvorana, pod straom u sluaju da se
demon odluio sakriti u dvorcu. Takoer sam poslao ljude u grad sa zapovijedima da dojave bilo to
sumnjivo, ali da nitko ne posumnja u njih. Posljednja stvar koju trebamo je panika zbog demona.
Bacio sam sve svoje udice i sada mi ne preostaje nita drugo osim ekanja." Pogledao je mladia. "I
moji porunici znaju kako u biti na ovom balkonu, jer ionako uvijek kasno ruam."
Khadgar je razmislio o Lotharovim rijeima i kako je kraljev prvak bio nalik Medivhu - ne samo
da je planirao nekoliko poteza unaprijed, nego je oboavao drugima govoriti kako je isplanirao
stvari. egrt je uzeo komad prsa, dok je Lothar uzeo batak.

Par je dugo jeo u tiini. Ptica je bila sve samo ne loa, bila je natopljena sokom rumarina, unke i
namazana ovjim putrom ispod koe prije peenja. ak i hladna topila se u ustima. Pivo je bilo resko,
bogato hmeljem iz nizina.
Ispod njih se prostirao grad. Sama citadela nalazila se na vrhu kamene litice koja je ve odvajala
kralja od njegovih podanika i s dodatne visine kule graani Olujnog Vjetra izgledali su poput lutaka
na prepunim ulicama. Ispod njih se odvijala neka vrsta sajmenog dana, jarko ukraena proelja
trgovina gdje su stajali trgovci i reklamirali kvalitetu svoje robe (vrlo tiho, inilo se Khadgaru na
ovoj visini).
Khadgar je na trenutak zaboravio gdje je i to je vidio i zato je uope ovdje. Bio je to prekrasan
grad. Tek ga je Lotharovo potmulo gunanje vratilo na ovaj svijet.
"I", rekao je kraljev junak na svoj neizravan nain. "Kako je?"
Khadgar je razmislio na trenutak i odgovorio: "Dobra je zdravlja. To ste i sami vidjeli,
gospodine."
"Bah", pljunuo je Lothar i Khadgar je na trenutak pomislio kako se vitez gui velikim komadom
mesa. "Vidim, i znam kako Med moe plesati i izblefirati gotovo svakog. Ono to elim rei jest:
Kako /e?"
Khadgar je opet pogledao grad i zapitao se posjeduje li Medivhov talent za muljanje starca, za
izbjegavanje odgovora ne uzrokujui sukob.
Ne, zakljuio je, Medivh je igrao na odanost i prijateljstvo starije od njega. Morao je pronai novi
nain odgovora. Duboko je uzdahnuo i rekao: "Zahtjevan. Jako je zahtjevan. I inteligentan. I
nepredvidiv. Ponekad imam osjeaj kako sam postao egrt vrtloga." Pogledao je Lothara, podigao
obrve i ponadao se kako e ovo biti dovoljno.
Lothar je kimnuo: "Vrtlog, aha. I oluja takoer, pretpostavljam."
Khadgar je s nelagodom slegnuo ramenima. "Ima svojih muica, kao i svi ostali."
"Hmmpph", rekao je kraljev prvak. "Konjuar ima muice i utne psa. Mag ima muice i grad
nestane. Nisam ovo mislio kao uvredu."
"Nisam se uvrijedio, gospodine", rekao je Khadgar i pomislio na mrtve magove u kuli. "Pitali ste
kako je. On je sve navedeno."
"Hmmmph", ponovio je Lothar. "On je vrlo mona osoba."
Khadgar je pomislio: vi brinete za njega vie nego neki arobnjaci. Umjesto toga je rekao: "O
vama ima dobro miljenje."
"to je rekao?" rekao je Lothar, moda bre no to je namjeravao.
"Samo", Khadgar je paljivo birao rijei, "kako ste mu dobro sluili dok je bio bolestan."
"Istina", progunao je junak i napao drugi batak.
"I kako ste izuzetno inteligentni", dodao je Khadgar uz zakljuak kako je ovo odgovarajui
saetak Medivhovog miljenja o ratniku.
"Drago mi je to je primijetio", rekao je Lothar punim ustima. Uslijedila je stanka dok je Lothar
vakao i gutao. "Je li spomenuo Zatitnike?"
"Razgovarali smo", rekao je Khadgar i osjetio kako se nalazi na vrlo uskoj verbalnoj litici.
Medivh mu nije rekao koliko Lothar zna. Odluio se za tiinu kao najbolji odgovor i ostavio izjavu
da neko vrijeme visi u zraku.
"I nije na egrtu da raspravlja o uiteljevim postupcima, ha?" rekao je Lothar uz osmijeh koji je
izgledao samo malo preusiljeno. "Hajde, ti si iz Dalarana. Ono gnijezdo magova--zmija ima vie
tajni po kvadratnom centimetru nego bilo koje mjesto na kontinentu. Opet nisam namjeravao nikoga
uvrijediti."
Khadgar je slegnuo ramenima na komentar. Diplomatski je izjavio: "Primijetio sam kako je ovdje
manje vidljivog rivaliteta izmeu magova nego u Lordaeronu."

"eli li mi rei kako te tvoji uitelji nisu poslali sa spiskom stvari koje mora izvui iz velikog
Magusa?" Lothar mu je upustio veseli osmijeh koji je gotovo izgledao suutan.
Khadgar je osjetio kako lagano crveni u licu. Stari je ratnik ispaljivao strijele sve blie zlatnom
centru. "Svi zahtjevi Ljubiaste citadele su na razmatranju kod Medivha. Bio je vrlo usluan."
"Hmmph", frknuo je Lothar. "To sigurno znai kako trae prave stvari. Znam kako su ga svi
ovdanji magovi, ukljuujui Huglara i Hugarina, neka im sveci daju pokoj duama, neprestano
gnjavili za ovo ili ono, alili se njegovom velianstvu ili meni kad to nisu dobili. Kao da ga mi
kontroliramo!"
"Mislim kako ga nitko ne kontrolira", rekao je Khadgar i utopio dodatni komentar u pivu.
"ak ni njegova majka, koliko znam", rekao je Lothar. Bio je to usputan komentar, ali je kliznuo
poput uboda bodea. Khadgar je elio Lothara pitati o njoj, ali se suzdrao.
"Bojim se kako sam premlad da bih znao", rekao je. "itao sam o njoj. ini se da je bila mona
arobnica."
"A taje mo sada u njemu", rekao je Lothar. "On je sin arobnjaka s ovog dvora, odgojila ga je
istom magijom i predala mu svoju mo. Da, znam sve o tome, povezao sam konce kad je pao u
komu. Previe, premlad. ak sam i sada zabrinut."
"Mislite kako je previe moan", rekao je Khadgar i Lothar ga je skamenio iznenadnim,
prodornim pogledom. Mladi se mag prekorio to se izlajao i praktiki optuio svog domaina.
Lothar se nasmijao i odmahnuo glavom. "Suprotno, djeae, brinem se kako nije dovoljno moan.
U kraljevini se dogaaju stravine stvari. Oni orci koje si vidio prije mjesec dana razmnaaju se
poput zeeva na kii. I trolovi, gotovo izumrli, sve su ee vieni. I Medivh je vani u lovu na
demona. Dolaze loa vremena i nadam se, ne, molim se, kako je dorastao tome. Bili smo bez
Zatitnika nekih dvadeset godina, kad je bio u komi. Ne elim jo dvadeset, osobito u ovakvo
vrijeme."
Khadgar je sada osjetio nelagodu. "Znai kad ste pitali: Kako je? mislili ste..."
"Kako je?" dovrio je Lothar. "Ne elim da oslabi u ovakvo vrijeme. Orci, trolovi, demoni i tko
zna to jo..." Lothar je zautio, pogledao Khadgara i onda rekao: "Do sada si ve saznao za
Zatitnike, pretpostavljam?"
"Dobro pretpostavljate", rekao je Khadgar.
"Za Red takoer?" rekao je Lothar i nasmijeio se. "Ne mora nita rei, mladiu, oi su te izdale.
Nikad se nemoj kartati sa mnom, u redu?"
Khadgar je imao osjeaj kako stoji na samom rubu. Medivh ga je upozorio da ne pria puno pred
prvakom, ali inilo se kako Lothar zna koliko i Khadgar. ak i vie.
Lothar je smireno progovorio. "Ne bi pozvali Meda u sluaju jednostavne magine pogreke. ak
ni zbog dvojice obinih arobnjaka koji su stradali od vlastitih arolija. Huglar i Hugarin bili su naa
najbolja dvojica, dvojica najmonijih. Bila je jo jedna, ak i monija od njih, ali stradala je prije dva
mjeseca. Sve troje, uvjeren sam, bili su lanovi tvog Reda."
Khadgar je osjetio kako mu se jeza uspinje uz kimu. Uspio je rei: "Mislim kako nisam slobodan
razgovarati o tome."
"Onda nemoj", rekao je Lothar i obrve su mu se podigle poput podnoja nekog drevnog
planinskog lanca. "Tri mona maga, najmoniji u Azerothu. Nikakvi u odnosu na Meda ili njegovu
majku, napominjem, ali ipak veliki i moni arobnjaci. Svi su mrtvi. Mogu popuiti kako jedan
arobnjak nije imao sree, ili je uhvaen na prepad, ali troje? Ratnik ne vjeruje u toliko sluajnosti!"
"Ima jo", nastavio je kraljev prvak. "Ja imam vlastite naine za otkrivanje stvari. Karavane,
plaenici i pustolovi koji dolaze u grad esto znaju popriati sa starim Lotharom. ujemo vijesti iz
eljezokovnice i Alteraca, ak i iz samog Lordaerona. Postoji niz takvih nesrea, jedna za drugom.
Mislim kako netko, ili jo gore, neto lovi velike magove tog tajnog Reda. I ovdje i u Dalaranu, ne

sumnjam."
Khadgar je shvatio kako mu je starac prouavao lice dok je govorio i zapanjeno shvatio kako je
ovakve glasine uo prije naputanja Ljubiaste citadele. Drevni magovi, iznenada nestali, a gornji su
slojevi to zatakavali. Velika tajna u Kirin Toru, dio veeg problema. Unato sebi, Khadgar je
skrenuo pogled na grad. "Da, Dalaran takoer, ini se", rekao je Lothar. "Od tamo ne dolazi puno
vijesti, ali mogu se kladiti kako su sline, ha?"
"Mislite kako je gospodar Magus u opasnosti?" pitao je Khadgar. elja da Lotharu ne kae nita
brzo je jenjavala pred iskrenom brigom starog ratnika.
"Mislim kako je Medivh inkarnacija opasnosti", rekao je Lothar. "I divim se svakome tko se s
njim usuuje ivjeti pod istim krovom." To je zvualo poput ale, ali kraljev se prvak nije nasmijao.
"Ali da, neto je tamo vani, i moda je povezano s demonima ili orcima ili neim puno gorim. I bilo
bi mi mrsko u vremenu poput ovog izgubiti nae najmonije oruje."
Khadgar je pogledao Lothara i pokuao proitati bore na starevom licu. Je li ovaj ratnik zabrinut
za prijatelja ili se brine zbog gubitka magine zatite? Brine li se za Medivhovu sigurnost, usred
divljine, ili zato to neto vreba sve i svakoga? Lice starca bilo je poput maske, i njegove tamnoplave
oi nisu davale znakove to Lothar misli. Khadgar je oekivao jednostavnog ratnika, viteza odanog
dunosti, ali kraljev je prvak bio vie od toga. Pritiskao je Khadgara, traio slabosti, traio
informacije, ali zato?
Treba mi netko tko e tititi Zatitnika, rekao je Medivh.
"On je dobro", rekao je Khadgar. "Brinete se za njega, dijelim vau zabrinutost. Ali dobro mu je, i
sumnjam kako mu netko ili neto moe uistinu nauditi."
Lotharove neitke oi na trenutak su se zatvorile, ali samo na trenutak. Namjeravao je rei neto
drugo, nastaviti pritisak, prijateljsko ispitivanje, ali zbrka u kuli skrenula je panju obojice s
razgovora, sa sada praznih pehara i oglodanih kostiju ptice. Pojavio se Medivh, praen gomilom
slugu i straara. Svi su se bunili zbog njegova prisustva, ali nitko ne bi (mudro) spustio ruku na
njega, i kao rezultat toga pratili su ga poput ivog, brbljavog repa komete. Stari je mag izaao na
balkon.
"Znao sam da si stvorenje navike, Lothare", rekao je Medivh. "Znao sam kako e ovdje piti
poslijepodnevni aj!" Magus se srdano nasmijeio, ali Khadgar je primijetio lagano, gotovo pijano,
teturanje. Medivh je jednu ruku drao iza lea i skrivao neto.
Lothar se ustao i zabrinuto rekao: "Medivh, jesi li dobro? Demon..."
"Ah, da, demon", rekao je Medivh veselo i izvadio svoj okrvavljeni trofej iza lea. Dobacio ga je
Lotharu i Khadgaru lijenim zamahom.
Crvena je kugla rotirala dok je letjela i prosipala posljednje komade krvi i mozga prije no to je
sletjela pred Lotharove noge. Bila je to demonova lubanja, jo je uvijek imala mesa na sebi, s
ogromnim kamenom, poput bojne sjekire, zabijenim u sredite, izmeu rogova. Demonov izraz lica,
pomislio je Khadgar, bio je istovremeno i zadivljen i ogoren.
"Moda ju moe preparirati", rekao je Medivh i ozbiljno se uspravio u punoj visini. "Morao sam
spaliti ostalo, naravno. Tko zna to bi netko neiskusan mogao uiniti s demonovom krvlju."
Khadgar je vidio kako je Medivhovo lice upalije nego prije, i kako su bore oko oiju naglaenije.
Lothar je to takoer primijetio i rekao: "Uhvatio si ga prilino brzo."
"Djeja igra!" rekao je Medivh. "Kad je Mladi od Povjerenja istaknuo kako je demon pobjegao
iz dvorca bilo je lako pratiti ga od podnoja kule do malog tabora. Bilo je gotovo prije no to sam
shvatio. Prije no to je i on shvatio." Magus se lagano zaljuljao.
"Doi", rekao je Lothar uz srdani osmijeh. "Trebamo rei kralju. Zbog ovoga treba prirediti
banket u tvoju ast, Mede!"
Medivh je podigao ruku. "Morat ete slaviti bez nas, bojim se. Moramo se vratiti. Treba prei

milje i milje prije odmora. Nije li tako, egrte?"

Lothar je pogledao Khadgara, opet prodornim, moleivim pogledom. Medivh je izgledao
smireno, ali iscrpljeno. Takoer je izgledao kao da oekuje da ga Khadgar ovoga puta podri.
Mladi se mag nakaljao. "Naravno. Ostavili smo opremu na pei."
"Uistinu!" rekao je Medivh smjesta prihvativi la "U urbi da to prije stignemo ovamo
zaboravio sam. Moramo uriti." Magus se okrenuo i zagrmio na okupljene dvorane. "Pripremite nae
ivotinje! Smjesta odlazimo." Sluge su se razile poput ranojutarnje magle. Medivh se okrenuo prema
Lotharu. "Ispriat e nas kod njegovog velianstva, naravno."
Lothar je pogledao Medivha, onda Khadgara, pa opet Medivha. Naposljetku je uzdahnuo i rekao:
"Naravno. Dopusti mi da vas barem otpratim do kule."
"Vodi", rekao je Medivh. "Ne zaboravi svoju lubanju. Ja bih ju zadrao, ali ve imam jednu."
Lothar je jednom rukom uzeo lubanju, proao pored Medivha i poveo ih prema kuli. Dok je prolazio
inilo se kako se Magus smanjio, kako je izgubio zrak. Izgledao je umorniji no prije, sjediji no prije
nekoliko trenutaka. Ispustio je duboki uzdah i krenuo prema vratima.
Khadgar je krenuo za njim i uhvatio ga ruku. Bio je to lagan dodir, ali stari se mag iznenada
uspravio i zadrhtao kao da je reagirao na udarac. Okrenuo se Khadgaru i dok je gledao mladog maga
oi su mu se na trenutak zamaglile.
"Maguse", rekao je Khadgar.
"to je sad?" pitao je Medivh siktavim aptom.
Khadgar je razmiljao to rei, kako riskirati Magusovu cenzuru. "Niste dobro", rekao je
jednostavno. Bila je to ispravna stvar za rei. Medivh je umorno kimnuo i rekao: "Bio sam i bolje.
Lothar to takoer zna, ali nee me gnjaviti zbog toga. Ali radije bih bio kod kue nego ovdje." Zastao
je na trenutak i usne su mu stvorile krutu liniji iznad brade. "Ovdje sam dugo vremena leao bolestan.
Ne elim ponavljati iskustvo."
Khadgar je utio i samo kimnuo. Lothar je sada stajao na vratima i ekao.
"Ti e morati voditi na putu do Karazhana", rekao je Medivh Khadgaru, dovoljno glasno da svi u
okolini uju. "Ovaj grad iscijedi ovjeka, i trenutno bi mi pasalo malo odrijemati!"

Magusov san
"Svo je vrlo vano", rekao je Medivh i lagano zateturao kad je kliznuo s grifonovih lea. Izgledao
je iscrpljeno i Khadgar je pretpostavio kako je bitka s demonom bila tea no to je priznao. "Bit u...
nedostupan nekoliko dana", nastavio je stari mag. "Ako koji glasnik doe tijekom tog vremena elim
da se pobrine za moju potu."
"Mogu to obaviti", rekao je Khadgar, "bez problema."
"Ne, ne moe", rekao je Medivh i krenuo niz stube. "Zato ti moram rei kako e itati one s
grimiznim peatom. Grimizni peat je uvijek posao Reda."
Khadgar ovoga puta nije nita rekao, samo je kimnuo. Medivh se poskliznuo na rubu stuba,
zateturao i poeo padati na glavu. Khadgar je skoio kako bi zgrabio starca, ali Magus se ve uhvatio
za zid i uspravio. Nije izgubio koncentraciju: "U knjinici se nalazi svitak, Pjesma o Aegwynn.
Pria o borbi moje majke sa Sargerasom."
"Svitak iju kopiju Guzbah eli", rekao je Khadgar. Sada je paljivo promatrao maga koji je jurio
stubama ispred njega.
"Upravo tako", rekao je Medivh. "Zato ga ne moe dobiti - koristimo ga kao ifru za
komuniciranje u Redu. To je klju. Identian svitak posjeduje svaki lan Reda. Ako uzme standardnu
abecedu i sve pomakne dolje, pa je prvo slovo zamijenjeno etvrtim, ili desetim ili dvadesetim. To je
prilino jednostavan kod. Razumije li?"
Khadgar je zaustio rei kako razumije, ali Medivh je ve urio dalje, gotovo nestrpljiv objasniti.
"Svitak je klju", ponovio je. "Na vrhu poruke vidjet e neto slino datumu. Ali nije. To je
referenca za strofu, stih ili rije s kojom poinje. Prvo slovo te rijei postaje prvo slovo abecede u
kodu. Od tuda nastavlja normalno, idue slovo abecednog niza bit e drugo slovo abecede i tako
dalje."
"Shvaam."
"Ne, ne shvaa", rekao je Medivh, uurban i umoran. "ifra je samo za prvu reenicu. Kad doe
do navodnika ide na drugo slovo rijei. Ono postaje ekvivalent prvog slova abecede za ifru te
reenice. Navodnici su normalni. Brojevi takoer, ali oni trebaju pisati, ne koristiti brojeve. Ima jo
neto, ali ne mogu se sjetiti."
Sada su se nalazili pred Medivhovim osobnim odajama. Moroes je ve bio tu, s haljom
prebaenom preko ruke i poklopljenom zdjelom na starinskom stolu. Khadgar je s vrata mogao
osjetiti miris ukusnog gulaa iz zdjele.
"to trebam uiniti kad deifriram poruku?" pitao je Khadgar.
"Tako je! " rekao je Medivh, kao da se u njegovom mozgu spojila neka kljuna veza. "Odgoda.
Najprije odgoda. Dan ili dva, i moda tada ustanem iz kreveta. Onda budi neodreen. Poslovno sam
odsutan, moda se svakog asa vratim.
Upotrijebi istu ifru koju si dobio, ali pobrini se oznaiti datum. Ako sve drugo ne uspije, prebaci

odgovornost. Reci tko god bio neka postupi po vlastitom nahoenju, a ja u pomoi im budem
mogao. To im se oduvijek svialo. Nemoj im rei kako sam onemoguen - posljednji put kad sam to
spomenuo horda buduih sveenika dola je pobrinuti se za moje potrebe. Jo mi uvijek nedostaje
srebrnina od tog njihovog posjeta."
Stari je mag duboko udahnuo i inilo se kako je izgubio dah, pa se naslonio na dovratak. Moroes
se nije pomaknuo, ali Khadgar je krenuo.
"Borba s demonom", rekao je Khadgar. "Bila je teka, zar ne?"
"Borio sam se i u teima. Demoni! Rogati nasilnici sputenih ramena. Pola sjene pola vatra. Vie
zvijeri nego ljudi, vie sirova gorina nego oboje. Opake pande. Toga se pazi, pandi."
Khadgar je kimnuo. "Kako ste ga porazili?"
"Masivna trauma obino e izvui ivotnu esenciju", rekao je Medivh. "U ovom sam mu sluaju
odrubio glavu."
Khadgar je zatreptao. "Niste imali ma."
Medivh se umorno nasmijeio. "Jesam li rekao kako trebam ma? Dosta. Pitanja e priekati kad
budem spreman za njih." I nakon toga je uao u sobu i vjerni Moroes je zatvorio vrata ispred
Khadgara. Posljednji zvuk koji je mladi uo bio je iscrpljeno stenjanje starca koji je konano stigao
do odmorita.
Proao je tjedan dana, a Medivh nije izaao iz svojih odaja. Moroes bi otiao gore s dnevnom
zdjelom gulaa. Khadgar je naposljetku sakupio dovoljno hrabrosti kako bi zavirio unutra. Katelan
se nije bunio, samo je jednim uzdahom primijetio njegovo prisustvo.
Medivh je izgledao poput duha, svjetlost je nestala iz njegovih zatvorenih oiju, napetost ivota
nestala je iz njegovog tijela. Bio je odjeven u dugu nonu haljinu, naslonjen na jastuke u uzglavlju
kreveta, usta su mu bila otvorena, lice blijedo, njegovo inae ivahno tijelo mravo i izmueno.
Moroes bi paljivo licom hranio Medivha, on bi progutao, ali nije se budio. Katelan bi takoer
promijenio posteljinu i onda otiao.
Khadgar se sjetio vizije i zapitao seje li ovo isti prizor koji se odigrao u Medivhovoj mladosti,
kad su se njegove moi po prvi puta manifestirale i kad se Lothar brinuo za njega. Pitao se koliko e
mag uistinu dugo spavati. Koliko mu je bitka s demonom oduzela energije?
Stizala su uobiajena pisma, napisana obinim i razumljivim jezikom. Neka je dostavio jaha
grifona, neka konjanik, a vie ih je stiglo redovnim opskrbnim kolima trgovaca koji su punili
Moroesove zalihe. Uglavnom su bila nebitna -brodske rute i vojne vjebe. Izvjea o spremnosti.
Pokoji pronalazak drevne grobnice ili zaboravljenog artefakta, ili otkrie zaboravljene legende.
Izvjea o vodenim tornadima, velikim morskim kornjaama ili grimiznoj plimi. Skice faune koja je
promatrau izgledala nepoznato, ali je bila bolje prikazana u bestijarijima koji su se ve nalazili u
knjinici.
I spomen orka, u sve veim i veim brojevima, osobito na istoku. ea pojavljivanja u podruju
Crne bare. Pojaana pratnja karavana, lokacije privremenih tabora, izvjea o napadima, pljakama i
tajanstvenim nestancima. Poveanju izbjeglica koji su odlazili pod okrilje veih utvrenih gradia i
gradova. I skice nacrtane po opisima preivjelih, pogrbljenih stvorenja velikih ralja, ukljuujui i
detaljne opise monog miinog tkiva koji su, zapanjeno je shvatio Khadgar, mogli biti dobiveni
samo seciranjem stvorenja.
Khadgar je poeo itati pisma arobnjaku dok je spavao, na glas je itao zanimljivije ili smjenije
dijelove. Magus nije odgovarao kako bi ohrabrio mladog maga, ali nije ni branio.
Stiglo je prvo purpurno zapeaeno pismo i Khadgar se odmah izgubio. Neka od slova imala su
smisla, ali druga su ubrzo postala laprdanje. Mladi se, mag u poetku uspaniio, siguran kako je
krivo protumaio neku od temeljnih instrukcija. Nakon dana zatrpavanja sobe papirima i neuspjelim
pokuajima Khadgar je shvatio to nedostaje - razmak izmeu rijei smatran je slovom u ifri Reda,

zbog ega se sve pomaknulo zajedno slovo. Kad je to shvatio bez problema je deifrirao poruku.
Bila je manje impresivna nego ranije kad je bila laprdanje. Poruka s dalekog juga, zaljeva Ulmat
Thondra, kako je sve mimo, nema znakova orka (iako se u posljednje vrijeme primijetio porast broja
praumskih trolova), i novi je komet vidljiv na junom obzoru, s detaljnim opisom (u rijeima, ne
brojkama). Nije traen nikakav odgovor, i Khadgar ga je, zajedno s prijevodom, odloio u stranu.
Khadgar se pitao zato Red nije koristio maginu ifru ili pismo temeljeno na aroliji. Moda svi
lanovi Reda Tirisfala nisu bili magovi. Ili su to pokuavali sakriti od drugih arobnjaka, poput
Guzbaha, i pisanje maginim slovima privuklo bi njihovu znatielju kao pele nektaru.
Najvjerojatnije, zakljuio je Khadgar, je to bilo zbog Medivhove vlastite svojeglavosti jer je elio da
ostali lanovi Reda kao klju koriste pjesmu koja je slavila njegovu majku.
Lothar je poslao veliki paket u kojem je razradio prijavljena vienja orka i napada i preveo ih u
veliku kartu. Uistinu, izgledalo je kao da ogromna vojska orka izlazi iz movarnog teritorija same
Crne bare. Odgovor opet nije zatraen. Khadgar je pomislio Lotharu poslati poruku o Medivhovom
stanju, ali je odustao. to bi prvak uostalom mogao uiniti, osim brinuti? Poslao je poruku koju je
osobno potpisao u kojoj je zahvalio na informacijama i zatraio da bude obavijeten o tekuim
dogaajima.
Proao je drugi tjedan i uli su u trei, uitelj je bio u komi, uenik je tragao. Sada naoruan
odgovarajuim kljuem Khadgar je poeo pregledavati starija pisma, od kojih su pojedina jo uvijek
bila zatvorena purpurnim peatnim voskom. Pregledavanjem starih dokumenata Khadgar je poeo
shvaati Medivhove esto dvojake osjeaje prema Redu. Pisma su esto bila samo zahtjevi - ova
arolija, ona informacija, poziv da smjesta doe jer krave ne ele jesti i mlijeko im je kiselo.
Opirnija pisma obino su imala neku vrstu poticaja - zahtjev za eljenom arolijom ili izgubljenom
knjigom zamotan u hvalospjeve. Mnoge nisu sadravale nita osim pedantnih savjeta, detaljnog
isticanja kako bi ovaj ili onaj kandidat bili savren egrt (ta su uglavnom bila neotvorena, primijetio
je). I bilo je stalnih izvjea kako nema novosti, nema promjena, nema nieg neuobiajenog.
Ovo posljednje se promijenilo s nedavnijim porukama (nisu imale datum, ali Khadgar je
zakljuivao kamo spadaju, i po poutjelosti pergamenta i poveanju broja zahtjeva i savjeta). Ton je
postao utjeniji s iznenadnom pojavom orka, osobito kad su poeli napadati karavane. Ali zahtjevi za
Medivhovim vremenom su ostali, ak su se i poveali.
Khadgar je pogledao starca na krevetu i zapitao se to ga je obuzelo da pomae tim ljudima, i to
stalno.
A onda su tu bila i tajanstvena pisma, povremene zahvale, reference na neki magini tekst,
odgovor na nepoznato pitanje: "Da", "Ne" i "emu, naravno". Tijekom njegovog bdijenja uz
Medivhovo uzglavlje stiglo je jedno tajanstveno pismo bez potpisa. Glasilo je: "Pripremite odaje.
Izaslanik e uskoro stii."
Na kraju treeg tjedna jedne su veeri s putujuim trgovcem stigla dva pisma, jedno s purpurnim
peatom, drugo s crvenim i adresirano na Khadgara. Oba su bila iz Ljubiaste citadele Kirin Tora.
Khadgarovo pismo je poelo, vitiastim rukopisom: "ao nam je to te moramo izvijestiti o
iznenadnoj i neoekivanoj smrti instruktora maga Guzbaha. Koliko znamo bio si u kontaktu s
pokojnim magom i u ovom trenutku dijelimo tvoju bol i tugu. Ako ima ikakvih pisama, novca ili
informacija za Guzbaha, ili posjeduje neko njegovo vlasnitvo (osobito njegove knjige sa
zadunicama) povrat tih pisama, novca, informacija ili stvari vrlo e se cijeniti, poslati na dolje
navedenu adresu." Niz brojeva i lijeni, neitki tekst nalazio se u podnoju pisma.
Khadgar je imao osjeaj kao da je udaren u trbuh. Guzbah, mrtav? Okrenuo je pismo, ali vie nije
bilo informacija. Zapanjen, posegnuo je za pismom s purpurnim peatom. Ovo je bilo napisano istim
vitiastim rukopisom, ali kad ga je dekodirao sadravalo je vie informacija.
Guzbah je pronaen ubijen u knjinici u veeri Gozbe pisara, usred recenziranja Denbrawnove

monografije o "Pjesmi o Aegwynn". (Khadgar je osjetio aljenje to svom bivem instruktoru nije
poslao svitak.) Zvijer ga je oito iznenadila (navodno prizvana) i rastrgala na komade. Smrt je bila
brza, ali bolna i objanjenje kako je tijelo pronaeno bilo je detaljno do boli. Iz opisa tijela i ruevina
knjinice Khadgar je samo mogao zakljuiti kako je "prizvana zvijer" demon s kakvim se Medivh
borio u Olujnom Vjetru.
Pismo se nastavilo, rijei su imale hladan, analitian ton koji je Khadgar smatrao pretjeranim.
Pisac je naveo kako je ovo sedma smrt maga iz Ljubiaste citadele, ukljuujui arhimaga Arrexisa.
Nastavilo se napomenom kako je ovo prva smrt ovakve vrste gdje rtva nije bila lan Reda. Pisac je
elio znati je li Medivh bio u kontaktu s Guzbahom, ili direktno ili preko svog egrta (Khadgar je
doivio deje vu kad je ugledao napisano vlastito ime). Nepoznati je autor nastavio pretpostavljati
kako, poto nije bio lan Reda, Guzbah moda odgovoran za prizivanje zvijeri iz nekog drugog
razloga, i ako je to sluaj, onda bi Medivh trebao znati kako je Khadgar jedno vrijeme bio Guzbahov
uenik.
Khadgar je osjetio otru bol bijesa. Kako se taj tajanstveni pisac usuuje (to je netko sigurno
visoko u hijerarhiji Kirin Tora, ali Khadgar nije imao pojma tko) optuivati i Guzbaha i njega!
Khadgar ak niti nije bio tamo kad je Guzbah ubijen! Moda je taj pisac odgovoran, ili netko poput
Korrigana - knjiniar je uvijek istraivao oboavatelje demona. Samo tako optuivati!
Khadgar je zatresao glavom i duboko udahnuo. Ne, takva su nagaanja uzaludna i gonjena samo
osobnim miljenjem, poput veine politike Kirin Tora. Bijes se pretvorio u tugu i spoznaju kako
moni magovi Ljubiaste citadele nisu uspjeli to zaustaviti, kako je sedam arobnjaka (est lanova
ovog navodno tajnog i monog Reda) umrlo, a sve to je ovaj pisac uspio uiniti bilo je razbacivati
se optubama u nadi kako nee biti novih smrti. Khadgar je pomislio na Medivhova brza i odluna
djela u utvrdi Olujnog Vjetra i zaudio se kako u njegovoj vlastitoj komuni nije bilo nikoga jednake
dosjetljivosti, poleta i inteligencije.
Mladi je mag uzeo ifrirano pismo i ponovno ga prouio na slaboj svjetlosti svijee. Gozba
pisara bila je prije vie od mjesec i pol dana. Toliko je trebalo pismu da prijee more i doe do njih.
Mjesec i pol. Prije no to su Huglar i Hugarin ubijeni u Olujnom Vjetru. Ako je umijean isti demon
trebao se jako, jako brzo kretati izmeu ta dva mjesta. Neki demoni u viziji imali su krila - je li
mogue da se takvo stvorenje kree bez da ga itko primijeti?
Zapuhao je kaotian i neoekivan povjetarac. Khadgarov se vrat najeio, podigao je pogled na
vrijeme kako bi vidio kako se u sobi pojavljuje silueta.
Najprije se pojavio dim, crven poput krvi, kuljao je iz neke siune pukotine u svemiru. Uvijao se
i obavijao oko sebe poput mlijeka koje se uzdie kroz vodu i brzo formirao vrtlog kroz koji je izala
ogromna figura velikog demona.
Njegovo je tijelo bilo smanjeno u odnosu na ono kad ga je Khadgar vidio na snijegu u viziji
izgubljenoj u vremenu. Smanjio se kako bi stao u sobu. Jo je uvijek bio od bronce, oklop crn poput
noi, brada i kosa od ive vatre, a ogromni su rogovi izbijali iz masivnog ela. Bio je bez oruja, ali
inilo se kako mu oruje nije ni trebalo, jer se kretao lagodnom gracioznou grabeljivca koji se
nieg ne boji.
Sargeras.
Khadgar je zapanjeno utio i skamenio se. Sigurno e zatita koju je Medivh postavio uspjeti
zadrati ovakvu zvijer? Ipak, bio je ovdje, ulazio je u kulu, ulazio u Magusovu vlastitu sobu lakoom
plemia koji ulazi u sirotinjsku kolibu.
Gospodar Plamene legije nije pogledao uokolo, umjesto toga kliznuo je do podnoja kreveta.
Dugo je stajao tamo, plamen njegove brade i kose treperio je bez zvuka dok je promatrao nesvjesno
tijelo ispred sebe. Demon je stajao i gledao zaspalog maga.
Khadgar je zadrao dah i pogledao prema radnom stolu. Nekoliko knjiga, svijea s ogledalom iza

sebe kako bi jae svijetlila. No za pisma kojim je lomio purpurne peate. Mladi je mag polagano
posegnuo prema nou pokuavajui se kretati bez da privue panju velikog demona. Prsti su mu se
stegnuli oko drke, vrsto.
Sargeras je i dalje stajao u podnoju kreveta. Proao je dugi trenutak i Khadgar se pokuao
prisiliti na kretanje. Ili pobjei ili napasti. Miii su mu se napeli.
Medivh se promekoljio u krevetu i promrmljao neto neujno. Demonski gospodar polagano je
podigao ruku, kao da proglaava posveenje Magusovog nepokretnog tijela.
Khadgar je kriknuo i iskoio iz stolca drei no za pisma. Tek je u tom trenutku shvatio kako
no dri u krivoj ruci.
Demon je podigao pogled, bio je to lijen, skladan pokret, kao da je i sam demon spavao, ili bio
duboko pod vodom. Pogledao je jureeg mladia, ruke podignute u nespretnom napadu kratkim
otrim bodeom.
Demon se nasmijeio. Medivh se promekoljio i promrmljao u snu. Khadgar je zabio no za
pisma u demonova prsa.
I kroz cijelo tijelo stvorenja. Zamah ga je odnio naprijed, kroz Sargerasovo tijelo i odbacio
prema suprotnom zidu. U nemogunosti stati sudario se sa zidom i no za pisma zazvonio je na
kamenom podu.
Medivh je otvorio oi i Zatitnik je sjeo. "Moroese? Khadgare? Jeste li ovdje?"
Khadgar je ustao i pogledao oko sebe. Demon je nestao, rasplinuo se poput mjehura sapunice na
prvi dodir elika. Bio je sam u sobi s Medivhom.
"to radi na podu, mome?" rekao je Medivh. "Moroes ti je mogao donijeti krevet."
"Gospodaru, vaa zatita!" rekao je Khadgar. "Sruena je. Tu je bio..." zamucao je na trenutak,
nesiguran treba li otkriti kako poznaje Sargerasa. Medivh e primijetiti neto takvo i gnjavit e ga sve
dok ne prizna otkud.
"Demon", uspio je. "Demon je bio ovdje."
Medivh se nasmijeio, izgledao je odmorno, boja mu se vratila u obraze. "Demon? Ne bih rekao.
ekaj." Magus je zatvorio oi i kimnuo. "Ne, zatita je jo uvijek na mjestu. Trebalo bi joj vie od
drijemanja da ostane bez energije. to si vidio?"
Khadgar je na brzinu prepriao pojavu demona iz oblaka kljualog mlijeka, njegovo stajanje uz
krevet, podizanje ruke. Magus je odmahnuo glavom.
"Mislim kako je to bila jo jedna od tvojih vizija", rekao je naposljetku. "Neki djeli vremena koji
se odvojio i pao u kulu, ali je brzo nestao."
"Ali demon..." poeo je Khadgar.
"Demon kojeg si opisao vie ne postoji, barem ne u ovom ivotu", rekao je Medivh. "Ubijen je
prije mog roenja, pokopan je duboko pod morem. U tvojoj se viziji pojavio Sargeras, iz Pjesme o
Aegwynn. Tamo ima svitak. Deifrirao si poruke? Da. Moda je to prizvalo tu u vremenu
izgubljenu utvaru u moje odaje. Ne bi trebao raditi ovdje dok spavam." Lagano se namrtio, kao da
razmilja bi li ili ne trebao biti bjesniji.
"Ispriavam se, mislio sam... mislio sam kako je najbolje ne ostavljati vas samog?" Khadgar je to
izgovorio kao pitanje i zvualo je pomalo budalasto.
Medivh se nacerio i na izboranom licu mu se pojavio osmijeh. "Pa, nisam ti rekao da ne smije, i
pretpostavljam kako te Moroes ne bi zaustavio, poto bi to smanjilo njegovu neophodnost na ovom
mjestu." Liznuo je kaiprst i palac i onda pogladio bradu. "Mislim kako sam pojeo dosta gulaa za
cijeli jedan ivot. I kako bih ti skinuo kamen sa srca, provjerit u mistine zatite kule. I takoer ti
pokazati kako se rade. A sada, osim vizija demona, je li se neto dogodilo dok me nije bilo?"
Khadgar je ukratko prepriao poruke koje je dobio. Sve vie incidenata s orcima. Lotharovu
kartu. Tajanstvenu poruku o Izaslaniku. I novosti o Guzbahovoj smrti.

Medivh je uzdahnuo na opis Guzbahove smrti i rekao: "Znai krivit e Guzbaha sve dok neka
druga sirota dua ne bude rastrgana." Zatresao je glavom i onda dodao: "Gozba pisara. To e biti
prije smrti Huglara i Hugarina."
"Oko tjedan i pol", rekao je Khadgar. "Dovoljno vremena da demon doleti iz Dalarana do utvrde
Olujnog Vjetra."
"Ili ovjeka na leima grifona", dodao je Medivh. "Na ovom svijetu demoni i magija nisu deurni
krivci. Ponekad je dovoljno i jednostavnije rjeenje. Jo neto?"
"Zvui kao da orci postaju sve brojniji i opasniji", rekao je Khadgar. "Lothar kae kako su
umjesto napada na karavane poeli napadati naselja. Mala, ali kao rezultat sve vie ljudi neprestano
dolazi u Olujni Vjetar i druge gradove."
"Lothar previe brine", rekao je Medivh i namrtio se. "Zabrinut je", rekao je Khadgar
ravnoduno. "Ne zna to dalje oekivati."
"Netono", rekao je Medivh i ispustio dugi, alosni uzdah. "Ako je sve to si mi rekao istina, onda
se bojim kako se stvari razvijaju upravo onako kako sam oekivao!"

Izaslanica
Medivhovim oporavkom stvari su se vratile u normalu, ili normalu koja je bila uobiajena za
Magusovo prisustvo. Kad Magusa nije bilo Khadgaru su ostavljene instrukcije za usavravanje
maginih vjetina, a kad je Medivh bio u kuli od mladog se arobnjaka oekivalo da u bilo kojem
trenutku demonstrira te vjetine. Khadgar se dobro prilagodio i imao osjeaj kako je njegova mo
odjea, dva broja prevelika, u koju je tek sada poeo rasti. Sada je bez problema mogao kontrolirati
vatru, prizivati munje bez oblaka na nebu i mislima natjerati male predmete na ples na stolu.
Takoer je nauio i druge arolije - one koje su doputale da saznate kada i kako je ovjek umro po
jednoj kosti njegovih ostataka, kako natjerati maglu na dizanje i kako ostavljati magine poruke koje
e netko drugi pronai. Nauio je kako vratiti mladost neivoj stvari, pojaati stari stolac i obrnuto,
kako izvui mladost iz nove toljage i uiniti ju starom i krhkom. Nauio je prirodu zatitnih ini, i
bilo mu je povjereno njihovo odravanje. Nauio je vrste demona, iako Medivh nije doputa
prizivanje ni jednog u njegovoj kuli. Posljednja zapovijed koju je Khadgar elio prekriti.
Medivha je bio odsutan kratko, dan tu, nekoliko dana tamo. Uvijek je ostavljao upute, ali nikad
objanjenja. Po povratku Zatitnik je izgledao starije i iscrpljenije, i mrzovoljno bi tjerao Khadgara
da dokae svoje vladanje arolijama i u detalje prepria vijesti koje su stigle u njegovom odsustvu.
Ali vie nije bilo ponavljanja njegovog komatoznog odmora i Khadgar je pretpostavio kako, to god
uitelj radio, ima veze s demonima.
Jedne veeri u knjinici, Khadgar je uo zvukove iz dvorita i tala. Povike, izazove i odgovore
tihim, nerazgovijetnim glasom. Kad je stigao do prozora koji je gledao na taj dio dvorca skupina
jahaa ve je izlazila.
Khadgar se namrtio. Jesu li to opskrbljivai koje je Moroes odbio ili glasnici s nekim drugim
mranim stvarima za njegovog gospodara? Khadgar je siao dolje kako bi otkrio.
Samo je na kratko ugledao novopridolicu - crni plat koji je nestao u gostinjskoj sobi na nioj
razini kule. Moroes je bio tamo, sa svijeom u ruci, zasljepljivaima na mjestu, kad je Khadgar
preskoio nekoliko posljednjih stuba i uo katelana kako govori: "... Drugi posjetitelji, oni su bili
manje paljivi. Sada ih vie nema."
to god da je novopridolica rekao bilo je izgubljeno i Moroes je zatvorio vrata kad je Khadgar
priao.
"Gost?" pitao je mladi i pokuao vidjeti je li novopridolica ostavio kakav trag. Njegov je
pogled nagraen samo zatvorenim vratima.
"Aha", odgovorio je katelan.
"Mag ili trgovac?" pitao je mladi mag.
"Ne bih znao", rekao je katelan i krenuo hodnikom. "Nisam pitao i Izaslanica nije rekla."
"Izaslanica", ponovio je Khadgar i sjetio se jednog tajanstvenog pisma tijekom Medivhova
velikog sna. "Znai, to je politika. Za Magusa."

"Pretpostavljam", rekao je Moroes. "Nisam pitao. Nije moja briga."

"Znai za Magusa je", rekao je Khadgar. "Pretpostavljam", rekao je Moroes istim sanjivim
glasom. "Bit e nam reeno kad budemo trebali znati." I nakon toga je otiao i ostavio Khadgara da
zuri u zatvorena vrata.
Idueg je dana imao neobian osjeaj drugog prisustva u kuli, novog tijela ija je gravitacija
promijenila orbite svih ostalih. Ovaj je novi planet natjerao Cook na koritenje veih tava, a Moroesa
na ee etnje hodnicima nego inae. A ak je i sam Medivh poslao Khadgara na neki zadatak unutar
kule, i kad bi odlazio mladi bi mag uo apat tekog plata na kamenju iza sebe.
Medivh nije nita govorio, a Khadgar je ekao da mu se kae. Davao je nagovjetaje. Strpljivo je
ekao. Umjesto toga poslanje u knjinicu kako bi nastavio uenje i vjebanje arolija. Khadgar se
spustio do polovice spiralnih stuba, zastao i onda se polagano vratio gore, samo kako bi vidio crni
plat koji je kliznuo u Zatitnikov laboratorij.
Khadgar je odtumarao stubama i razmiljao tko bi Izaslanica mogla biti. Lotharov pijun? Neka
tajna lanica Reda? Moda neka od lanica Kirin Tora, ona s vitiastim rukopisom i otrovnim
teorijama? Ili se moda radi o nekoj potpuno drugoj stvari? Bilo je frustrirajue ne znati, a ne biti u
Magusovom povjerenju samo je pogoravalo stvari.
"Bit e nam reeno kad budemo trebali znati", promrmljao je Khadgar i uao u knjinicu.
Njegove biljeke i povijesti bile su razbacane po stolovima gdje ih je posljednji put ostavio. Pogledao
ih je, i shemu arolije za prizivanje vizija. Napravio je nekoliko dodataka od posljednjeg pokuaja u
nadi kako e bolje podesiti rezultate.
Khadgar je pogledao biljeke i nasmijeio se. Onda je podigao epruvete smrskanog dragog
kamenja i krenuo dolje - dodao je jo katova izmeu sebe i Medivhove dvorane za audijenciju - do
naputene dvorane za bankete.
Dvije razine nie bilo je savreno. Eliptina soba s kamenim kaminom na oba kraja, veliki stol
koji je nekamo premjeten, drevni stolci poredani uz zid nasuprot jedinog ulaza. Pod je bio od
bijelog mramora, star i raspucan, ali Moroes ga je redovno i neumorno istio.
Khadgar je nacrtao magini krug od ametista i ruinog kvarca, dok je ispisivao crte jo se uvijek
cerio. Sada je bio siguran u svoje aranje i nije trebao ceremonijalnu halju radi sree. Dok je
postavljao uzorak zatite i odbijanja opet se nasmijeio. U mislima je ve oblikovao energiju,
prizivao neophodne nijanse i tipove magije, pretvarao ih u potrebne oblike, i drao tu plodnu
energiju pod kontrolom sve dok mu ne zatreba.
Zakoraio je u krug, izgovorio neophodne rijei, napravio pokrete rukama u savrenoj harmoniji
i otpustio energiju iz uma. Osjetio je otputanje kad se neto unutar njegova uma i due spojilo i
pozvao je magiju.
"Pokai mi to se dogaa u Medivhovim odajama", rekao je, um mu je nervozno poskoio u nadi
kako se Zatitnikove blokade nisu odnosile na njegovog egrta.
Smjetaje znao kako arolija nije uspjela. Ne u velikom stilu, s ruenjem maginih matrica, nego
samo malo. Moda su blokade djelovale na njega, preusmjerile njegovu viziju drugamo, na drugo
mjesto.
Znao je da je drugdje po nekoliko stvari. Prvo, bio je dan. Drugo, bilo je toplo. I za kraj, lokacija
je bila poznata.
Do sada nije bio ovdje, barem ne u ovom tornju, ali bilo je jasno kako se nalazi u dvorcu Olujni
Vjetar i promatra grad ispod njega. Ovo je bio jedan od viih tornjeva i soba je bila slina onoj u
kojoj su dva lana Reda doivjela kraj prije nekoliko mjeseci. Ipak, prozori su ovdje bili veliki i
otvarali su se na veliku terasu, i topli mirisni vjetar vijorio je teke zavjese. arene ptice kooperile
su se na zlatnom prstenju unutar sobe.
Ispred Khadgara bio je postavljen mali stol s porculanskim tanjurima obrubljenima zlatom,

noevima i vilicama izraenima od plemenitog metala. Kristalne posude sadravale su voe - svjee i
prekrasno, jutarnja rosa jo je uvijek blistala na jagodama. Khadgar je osjetio lagano kruljenje u
elucu.
Oko stola se kretao mravi ovjek nepoznat Khadgaru, uskog lica, visokog ela, tankih brkova i
kozje bradice. Bio je odjeven u ureeni crveni poplun koji je bio halja, zakljuio je Khadgar, i zlatni
pojas. Dodirnuo je jednu vilicu i za milimetar ju pomaknuo u stranu, a onda zadovoljno kimnuo.
Pogledao je Khadgara i nasmijeio se.
"Ah, budna si", rekao je glasom koji je Khadgaru gotovo zvuao poznato.
Khadgar je na trenutak pomislio kako ga ova vizija moe vidjeti, ali ne, ovjek se obraao
nekome iza njega. Okrenuo se i ugledao Aegwynn, mladu i lijepu kao i na snjenoj litici. (Je li ovo
bilo prije toga? Poslije? Nije mogao rei po njezinom izgledu.) Nosila je bijeli plat sa zelenom
podstavom, ali ovaj sada bio je od svile, ne krzna, i na nogama nije imala izme, nego jednostavne
bijele sandale. U kosi je imala srebrnu dijademu.
"ini mi se kako si se uistinu potrudio", rekla je, Khadgar joj nije mogao proitati lice.
"Uz dovoljno magije i elje nita nije nemogue", rekao je mukarac i podigao ruku s dlanom na
gore. Iznad dlana je procvjetala bijela orhideja.
Aegwynn je uzela cvijet, otmjeno ga podigla do nosa i onda spustila na stol. "Nielase..." poela je.
"Najprije doruak", rekao je mag Nielas. "Da vidi to dvorski arobnjak moe srediti u rano
jutro. Ove su bobice ubrane u kraljevskom vrtu prije manje od sat vremena..."
"Nielase", opet je rekla Aegwynn.
"Za njima ide unka s maslacem i sirup", nastavio je mag.
"Nielase", ponovila je Aegwynn.
"Onda moda jaja vrocke, prena na stolu u ljusci jednostavnom arolijom koju sam nauio na
otocima..." rekao je mag.
"Odlazim", rekla je Aegwynn jednostavno.
Oblak je preao preko magova lica. "Odlazi? Tako brzo? Prije doruka? Mislim, nadao sam se
kako emo imati ansu da jo porazgovaramo."
"Odlazim", rekla je Aegwynn. "Moram dovriti svoj zadatak, i imam malo vremena za ugodnosti
jutra poslije." Dvorski je arobnjak izgledao zbunjeno. "Mislio sam kako e nakon prole noi
eljeti ostati u dvorcu, Olujnom Vjetru, neko vrijeme." Zatreptao je na enu: "Hoe li?"
"Ne", rekla je Aegwynn. "Uistinu, nakon prole noi nema potrebe da vie ostajem. Dobila sam
ono po to sam dola. Nema potrebe da se vie zadravam."
U sadanjosti, Khadgar je zadrhtao kad je povezao dijelove slagalice. Naravno da mu je magov
glas zvuao poznato.
"Ali mislio sam..." zamucao je mag Nielas, ali Zatitnica je odmahnula glavom.
"Ti si, Nielase Arane, idiot", rekla je Aegwynn jednostavno. "Ti si jedan od najmonijih
arobnjaka u Redu Tirisfala, a ipak si idiot. To govori neto o ostatku Reda."
Nielas Aran se namrtio. Namjeravao je izgledati ljutito, ali samo je izgledao patetino. "Hej,
ekaj malo..."
"Sigurno nisi pomislio kako me samo tvoj prirodni arm doveo u tvoj u sobu, niti da su me tvoj
polet i smisao za humor zbunili tijekom naeg razgovora o arolijama? Sigurno si shvatio kako ne
mogu biti impresionirana tvojim poloajem dvorskog arobnjaka kao to bi bila neka seoska
pastirica? I sigurno si shvatio kako zavoenje djeluje u oba smjera? Nisi toliki idiot, zar ne, Nielase
Arane?"
"Naravno da nisam", rekao je dvorski arobnjak, oito uvrijeen njezinim rijeima, ali je to
odbio priznati. "Samo sam mislio kako bi, poput civiliziranih ljudi, mogli zajedno dorukovati."
Aegwynn se nasmijeila i Khadgar je vidio kako je to okrutan smijeak. "Stara sam kao mnoge

dinastije, i ostvarila sam djevojake elje u svom prvom stoljeu. Jako sam dobro znala to sam
radila kad sam sino dola u tvoje odaje."
"Mislio sam..." rekao je Nielas. "Samo sam mislio..." Traio je odgovarajue rijei.
"Kako e ti, iz cijelog Reda, biti onaj koji e oarati i ukrotiti veliku, divlju Zatitnicu?" rekla je
Aegwynn uz osmijeh. "Kako e ju moi podrediti svojoj volji, uiniti ono to ostali nisu uspjeli,
kroz svoj arm i polet i petparake trikove? Upregnuti mo Tirisfalena u vlastitu koiju? Ma daj,
Nielase Arane. Izgubio si puno svog potencijala, nemoj mi rei kako te ivot na kraljevskom dvoru u
potpunosti iskvario. Ostavi mi malo potovanja prema tebi."
"Ali ti nisi bila impresionirana", rekao je Nielas, poeo je shvaati to je Aegwynn govorila, "ako
me nisi eljela, zato smo onda..."
Aegwynn mu je dala odgovor. "Dola sam u Olujni Vjetar po jedinu stvar koju ne mogu sama,
pogodnog oca za mog nasljednika. Da, Nielase Arane, moe rei svojim kolegama magovima u
Redu kako si uspio spavati s velikom i monom Zatitnicom. Ali takoer e im morati rei kako si
mi omoguio nain za predavanje moje moi bez daljnjeg petljanja Reda u to."
"Jesam?" Rezultati njegovih djela poeli su biti jasniji. "Pretpostavljam da jesam. Ali Redu se nee
svidjeti..."
"to je izmanipuliran? to mu se netko suprotstavio? to je obmanut?" rekla je Aegwynn. "Ne,
nee. Ali nee te kazniti, iz straha da me uistinu zanima. I neka ti to bude utjeha - od svih magova i
arobnjaka ti si imao najvie potencijala. Tvoje sjeme e zatititi i ojaati moje dijete i od njega
stvoriti nositelja za moju mo. I kad bude roen i prestane sisati mlijeko ti e ga ak i odgajati,
ovdje, jer ja znam da e krenuti mojim stopama, i ak ni Red nee htjeti propustiti tu prigodu kako bi
utjecao na njega."
Nielas Aran je odmahnuo glavom. "Ali ja..." Na trenutak je zastao. "Ali jesi li ti..." Opet je zastao.
Kad je naposljetku progovorio u oima je napokon imao malo vatre, i elika u glasu. "Zbogom,
Magna Aegwynn."
"Zbogom, Nielase Arane", rekla je Aegwynn. "Bilo je... ugodno." I nakon toga se okrenula na peti
i izala iz sobe.
Nielas Aran, glavni arobnjak Azerotha, lan Reda Tirisfala, i sada otac budueg Zatitnika
Medivha, sjeo je za savreno postavljen stol. Podigao je zlatnu vilicu i poeo ju vrtjeti prstima. Onda
je uzdahnuo i ispustio ju na pod.
Vizija je nestala prije no to je vilica dodirnula mramorni pod, ali Khadgar je postao svjestan
novog zvuka, ovaj je dolazio iza njega. Zvuk grebanja izama po hladnom kamenu. Tiho utanje
plata. Nije bio sam.
Khadgar se okrenuo, ali sve to je vidio bio je traak crnog plata. Izaslanica ga je pijunirala.
Bilo je dovoljno loe to je otpravljen svaki put kad se Medivh sastajao sa strankinjom - a sada je
Izaslanica etala dvorcem i pijunirala ga.
Khadgar je u trenu bio na nogama i jurio je prema ulazu. Kad je stigao do vrata njegov je plijen
nestao, ali ulo se ukanje tkanine na stubitu. Dolje prema odajama za goste.
Khadgar je takoer jurnuo stubama. Zakrivljenost stuba drat e ju na vanjskom rubu, gdje su
stube bile ire i sigurnije. Mladi je mag projurio ovim stubama toliko puta da je spretno jurio uz
unutarnji zid i preskakao po dvije ili tri stube.
Na pola puta do odaja za goste Khadgar je mogao vidjeti sjenu svog plijena na vanjskom zidu.
Kad je stigao na razinu za goste mogao je vidjeti siluetu u platu kako hitro ide prema vratima sobe.
Kad Izaslanica stigne do odaja za goste propustit e prigodu. Khadgar je preskoio etiri posljednje
stube i zaletio se kako bi uhvatio siluetu u platu za ruku.
Ruka mu se zatvorila oko tkanine i vrstih miia i okrenuo je svoj plijen prema zidu. "Magus e
eljeti znati zato pijunira..." poeo je, ali rijei su mu zapele u grlu kad se plat otvorio i otkrio

Izaslanicu.
Bila je odjevena' u kono putno odijelo, s visokim izmama, crnim hlaama i crnom bluzom. Bila
je miiava, i Khadgar nije sumnjao kako je cijelim putom do kule jahala. Ali njezina je koa bila
zelena, i kad je kapuljaa pala otkrila je lice orka velikih ralja i dugih onjaka. Duge zelene ui
izbijale su iz guste bijele kose.
"Ork!" viknuo je Khadgar i automatski reagirao. Podigao je ruku, promrmljao rije moi i
prizvao sile kako bi ju pogodio mistinom munjom.
Nije dobio prigodu dovriti. Kad je otvorio usta orkinja ga je utnula nogom u prsa. Njezino
koljeno odmaknulo je Khadgarovu ispruenu ruku i poremetilo mu ciljanje. Njezina je noga
pogodila Khadgarov obraz i omamila ga.
Khadgar je zateturao unatrag i okusio krv - sigurno se ugrizao za obraz kad je zadobio udarac.
Ponovno je podigao ruku kako bi ispalio munju, ali orkinja je i dalje bila prebrza, bra od
oklopljenih ratnika s kojima se borio. Ve mu se pribliila i snano udarila akom u trbuh izbacivi
mu zrak iz plua i koncentraciju iz glave.
Mladi je mag zareao i na trenutak napustio magiju u korist izravnijeg pristupa. Jo uvijek se
oporavljao od udarca, okrenuo se u jednu stranu, zgrabio enu za ruku i izbacio ju iz ravnotee. Na
eninom zelenom licu pojavilo se iznenaenje, ali samo na trenutak. vrsto je stala, privukla
Khadgara, istrgnula ruku iz njegove i zgrabila ga.
Khadgar je osjetio zaine kad ga je orkinja privukla sebi, a onda ga je bacila niz hodnik. Kliznuo
je kamenim podom, udario u zid i naposljetku se zaustavio pred neijim nogama.
Khadgar je pogledao gore i ugledao katelana kako ga promatra sa laganom zabrinutou.
"Moroese!" viknuo je Khadgar. "Vrati se! Dovedi Magusa! Imamo orka u kuli!"
Moroes se nije pomaknuo, umjesto toga pogledao je orkinju svojim bezizraajnim, zatienim
oima. "Jeste li dobro, Izaslanice?"
ena se nacerila, napuila zelene usne i zamotala se u plat. "Nikad bolje. Trebalo mi je malo
razgibavanja. Derite je bilo ljubazno i posluilo je."
"Moroese!" ispljunuo je mladi mag. "Ova ena je..."
"Izaslanica. Magusova goa", rekao je Moroes i smireno dodao: "Doao sam po vas. Magus vas
treba."
Khadgar je ustao i mrko pogledao Izaslanicu. "Kad se budete vidjeli s Magusom hoete li mu rei
kako njukate uokolo?"
"Ne eli vidjeti nju", ispravio je Moroes. "eli vidjeti tebe, egrte."
"Ona je ork!" rekao je Khadgar, glasnije i grublje no to je namjeravao.
"Polu-ork u stvari", rekao je Medivh. Bio je pognut nad radnom klupom i prtljao je po zlatnom
ureaju, astro-labu. "Pretpostavljam kako u njenoj domovini ima ljudi, ili polu-ljudi, ili ih je barem
nedavno bilo. Dodaj mi estar, egrte."
"Pokuali su te ubiti!" viknuo je Khadgar.
"Orci, misli? Istina, neki jesu", rekao je mimo Medivh. "Neki su me orci pokuali ubiti. I tebe
takoer. Garona nije bila u toj skupini. U svakom sluaju, barem tako mislim. Ovdje je kao
predstavnica njezinog naroda. Ili barem jednog dijela naroda."
Garona. Znai vjetica ima ime, pomislio je Khadgar. Umjesto toga je rekao: "Napali su nas orci.
Imao sam viziju napada orka. itao sam komunikacije iz cijelog Azerotha koje govore o pljakama i
napadima orka. Svaki spomen orka govori o njihovoj okrutnosti i divljatvu. ini se kako ih svakog
dana ima sve vie. To je opasna i divlja rasa."
"I lako te sredila, pretpostavljam", rekao je Medivh ne podigavi pogled s posla.
Khadgar je dodirnuo rub usana gdje se krv ve sasuila. "To uope nije bitno."
"Upravo tako", rekao je Medivh. "A to je za tebe bitno?"

"Ona je ork. Ona je opasna. I ti joj doputa da slobodno luta kulom."

Medivh je zagunao i u glasuje imao elik. "Ona je polu-orkinja. Opasna je poput tebe, uzevi u
obzir situaciju i okolnosti. I ona je moj gost i trebao bi se prema njoj odnositi s potovanjem. To
oekujem od tebe kad se radi o mojim gostima, Mladiu od Povjerenja."
Khadgar je nekoliko trenutaka utio, a onda je pokuao novi pristup. "Ona je Izaslanica."
"Da."
"A ija?"
"Jednog ili vie klanova koji trenutno ive u Crnoj bari", rekao je Medivh. "Jo uvijek nisam
tono siguran kojih. Nismo doli tako daleko."
Khadgar je iznenaeno zatreptao. "Pustio si ju u nau kulu, a ona nema slubeni poloaj?"
Medivh je odloio estar i umorno uzdahnuo. "Predstavila mi se kao predstavnica nekih klanova
orka koji trenutno pljakaju po Azerothu. Ako e se ova stvar rijeiti neim drugim osim vatre i
maa, onda netko mora zapoeti razgovor. Ovo je dobro mjesto kao i svako drugo. /, onako usput,
ovo je moja kula, ne naa. Ti si ovdje moj uenik, moj egrt, i ovdje si zato to ja to elim. I kao moj
uenik, moj egrt, oekujem da bude nepristran."
Uslijedila je tiina dok je Khadgar pokuavao probaviti ovo. "I koga onda ona zastupa? Neke,
nijednog ili sve orke?"
"Trenutno predstavlja sebe", rekao je Medivh i nervozno uzdahnuo. "Svi ljudi ne vjeruju u istu
stvar. Nema razloga vjerovati kako su orci drugaiji. Moje pitanje za tebe glasi, uzevi u obzir tvoju
prirodnu znatielju, zato ve nisi iz nje pokuao izvui sve mogue informacije, umjesto to meni
govori kako ne bih trebao initi ba to? Osim ako sumnja u mene i moju sposobnost da se
pobrinem za jednu polu-orkinju?"
Khadgar je zautio, dvostruko posramljen zbog svojih postupaka i neuspjeha sagledavanja
drugog stajalita. Je li sumnjao u Medivha? Je li postojala ansa kako e Magus raditi protiv svog
Reda? Pomisao je kljuala u njemu, potpaljena Lotharovim rijeima, vizijom demona i politikama
Reda.
elio je upozoriti starca, ali inilo se kako je svaka rije okrenuta protiv njega.
"Ponekad sam zabrinut zbog tebe", rekao je naposljetku. "I ja takoer brinem zbog tebe", rekao je
odsutno stari mag. "ini mi se kako ovih dana puno brinem."
Khadgar je odluio pokuati po posljednji put. "Gospodine, ja mislim kako je ta Garona pijun",
rekao je jednostavno. "Mislim kako je ovdje da bi saznala to vie moe kako bi to poslije
upotrijebila protiv vas."
Medivh se nagnuo unatrag i zlobno se nasmijeio mladiu. "Ovo je kao ono rugala se sova sjenici
da ima veliku glavu, mladi magu. Ili si zaboravio spisak stvari koje su tvoji gospodari iz Kirin Tora
eljeli da izvue iz mene kad si stigao u Karazhan?"
Khadgarove su ui bile crvene kad je izaao iz sobe.

Garona
Vratio se u svoju (pa, Medivhovu) knjinicu i pronaao ju kako lista njegove biljeke. Bijes mu je
planuo u prsima, ali bol njezinih udaraca, i Medivhova jezikova juha, drali su njegov bijes pod
kontrolom. "to radi?" ipak je rekao otro. Prsti Izaslanice Garone odletjeli su s papira. "Njukam,
tako to zove ako se ne varam? pijuniram?" Pogledala ga je i namrtila se. "U stvari samo
pokuavam shvatiti to radi ovdje. Bilo je na otvorenom. Nadam se kako ti je to u redu." To mi NIJE
u redu, pomislio je Khadgar, ali umjesto toga je rekao: "Gospodar Medivh je rekao da se prema vama
ponaam uljudno. Ipak, moda se naljuti ako vam dopustim da se raznesete nekom zlom arolijom."
Garonino je lice bilo bezizraajno, ali Khadgar je primijetio kako je podigla ruke s listova.
"Magija me ne zanima."
"uvene posljednje rijei", rekao je Khadgar. "Ima li ovdje neto s ime bih vam mogao pomoi,
ili samo onako openito njukate, provjeravate to ima?"
"Reeno mi je kako imate knjigu o kraljevima Azerotha", rekla je. "eljela bih ju pogledati."
"Znate itati?" pitao je Khadgar. Zvualo je grublje no to je namjeravao. "Oprostite. Namjeravao
sam rei..."
"Da, iznenaenje, znam itati", rekla je Garona, hitro i slubeno. "Tijekom godina pokupila sam
puno talenata." Khadgar se namrtio. "Drugi red, etvrta polica odozgora. Crvena knjiga sa zlatnim
obrubom." Garona je nestala meu policama, a Khadgar je iskoristio prigodu za sakupljanje
biljeaka sa stola. Morat e ih drati negdje drugdje ako se ork moe slobodno etati kulom. Barem
nisu bila pisma Reda - ak bi i Medivh poludio ako bi joj dao "Pjesmu o Aegwynn".
Pogled mu je odletio do mjesta gdje je svitak koriten kao klju stajao. S mjesta gdje je stajao
izgledao je nedirnuto. Nema potrebe za stvaranjem scene, ali najvjerojatnije e ga takoer morati
premjestiti.
Garona se vratila s masivnom knjigom u rukama i podigla guste obrve prema Khadgaru da
formiraju pitanje. "Da, to je to", rekao je egrt.
"Ljudski jezici su pomalo... rjeiti", rekla je i spustila knjigu na prazno mjesto gdje su maloas
bile Khadgarove biljeke.
"Samo zato to uvijek imamo neto za rei", rekao je Khadgar i pokuao se nasmijeiti. Pitao se
imaju li orci knjige? Jesu li uope itali? Imali su arobnjake, naravno, ali to nije znailo da
posjeduju neko pravo znanje.
"Nadam se da nisam bila pregruba prema vama, ranije u hodniku. Jeste li dobro?" Ton joj je bio
hitar, i Khadgar je bio siguran kako bi joj bilo drae da je ispljunuo zub. Ovo je najvjerojatnije bila
isprika orka.
"Nikad bolje", rekao je Khadgar. "Trebalo mi je razgibavanje."
Garona je sjela i poela listati knjigu. Khadgar je primijetio kako mie usne dok je itala, a ona je
smjesta okrenula kraj knjige, do posljednjih dodataka o vladavini kralja Llanea.

Sada, ne u estini izravne borbe, mogao je vidjeti kako Garona nije obini ork protiv kakvih se
borio ranije. Bila je vitka i miiava, za razliku od trapavih, tekih grubijana s kojima se borio kod
karavane. Koa joj je bila glatkija, gotovo ljudska, i svjetlija od samih orka. Onjaci su joj bili malo
krai, oi malo vee, izraajnije nego tamni grimiz ork ratnika. Pitao se koliko je od toga ljudsko
naslijee, a koliko od toga to je ensko. Pitao seje li koji ork s kojima se ranije borio bio enka nije bilo oito, i tada nije imao elje za provjeravanjem.
Uistinu, bez zelene koe, izopaenog lica s onjacima i neprijateljskog, nadmonog ponaanja
mogla bi biti privlana. Ipak, bila je u njegovoj knjinici, i listala je njegove knjige (pa, Medivhovoj
knjinici i Medivhove knjige, ali Magus ju je povjerio njemu).
"Znai vi ste Izaslanica", rekao je naposljetku. Pokuao je govoriti veselo i nehajno. "Spomenut
mi je va skori dolazak."
Polu-orkinja je kimnula i koncentrirala se na rijei pred sobom.
"ija ste vi tono izaslanica?"
Garona je podigla pogled i Khadgar je ugledao traak nervoze ispod bujnih obrva. Khadgar se
osjeao dobro to joj ide na ivce, ali istovremeno se pitao gdje je ena povlaila granicu. Nije elio
navaliti preestoko ili prebrzo kako opet ne bi zaradio batine ili novu jezikovu juhu od Medivha.
Barem e ovoga puta prije bitke doi do nekih informacija. Rekao je: "Hou rei, ako ste
Izaslanica, to znai kako vam netko zapovijeda, netko vue vae konce, nekome morate dati izvjee.
Koga predstavljate?"
"Sigurna sam kako e ti tvoj gospodar, Starac, rei ako ga priupita", rekla je Garona uljudno, ali
oi su joj ostale smrknute.
"Siguran sam da bi", lagao je Khadgar. "Da ga imam drskosti pitati. Zato pitam vas:-Koga
predstavljate? Kakve su vam ovlasti dodijeljene? Jeste li ovdje kako bi pregovarali, zahtijevali ili
to?"
Garona je zatvorila knjigu (Khadgar je osjetio malo zadovoljstvo jer ju je dekoncentrirao) i
rekla: "Misle li svi ljudi isto?"
"Bilo bi dosadno da je tako", rekao je Khadgar.
"elim rei, slau li se svi u svemu? Slau li se ljudi s onime to njihovi nadreeni ili vladari
ele?" pitala je Garona. estina u njezinim oima malo je popustila.
"Teko", odgovorio je Khadgar. "Jedan razlog to postoji ovoliko knjiga jest to svatko ima
miljenje. I to su samo pismeni."
"Zato shvati kako i meu orcima takoer postoje razliita miljenja", rekla je Garona. "Horda se
sastoji od brojnih klanova, svaki ima poglavicu i ratne voe. Svi orci pripadaju klanu. Veina orka
odana je klanu i poglavici."
"to su klanovi?" pitao je Khadgar. "Kako se zovu?"
"Olujni etelac je jedan", rekla je polu-orkinja. "Crnkamen. Malj Sumraka. Krvava Dolina. To su
glavni."
"Zvui poput ratnike bagre", rekao je Khadgar. "Domovina orka je opako mjesto", rekla je
Garona, "i samo najsnaniji i najorganiziraniji preivljavaju. Nisu nita vie od onoga kakvima ih je
domovina stvorila."
Khadgar je pomislio na opustoenu zemlju crvenog neba koju je vidio u viziji. To je bila
domovina orka, znai. Neka pusto u drugoj dimenziji. Ipak, kako su doli ovamo? Umjesto toga
pitao je: "I, koji je tvoj klan?"
Garona je frknula i to je zazvualo poput kihanja buldoga. "Ja nemam klana."
"Rekla si kako sav tvoj narod pripada klanu", rekao je Khadgar.
"Rekla sam svi orci", rekla je Garona. Kad ju je Khadgar tupo pogledao podigla je ruku.
"Pogledaj ovo. to vidi?"

"Tvoju ruku?"
"Ljudsku ili orku?"
"Orku", rekao je Khadgar. Bilo mu je oito. Zelena koa, otri ukasti nokti, ake malo vee od
ljudskih.
"Ork bi rekao kako je to ljudska ruka - previe je vitka kako bi bila uinkovita, nedovoljno
miiava za dranje sjekire ili razbijanje glave - preblijeda, preslaba i preruna." Garona je spustila
ruku i kroz sputene obrve pogledala mladog maga. "Ti vidi dijelove mene koji su orki. Moji orki
nadreeni, i svi ostali orci, vide dijelove mene koji su ljudski. Ja sam oboje, i nijedno, i obje me
strane smatraju inferiornom." Khadgar je zinuo kako bi se usprotivio, ali razmislio je o tome i
nastavio utjeti. Njegova je prva pomisao bila napasti orkinju koju je naao u kuli, ne vidjeti enu
koja je bila Medivhov gost. Kimnuo je i rekao: "Sigurno je teko. Biti bez klana."
"Okrenula sam to u svoju korist", rekla je Garona. "Mogu se lake kretati izmeu klanova. Kao
bezvrjednije stvorenje pretpostavljeno je kako uvijek ne traim prednost za svoj klan. Nitko me ne
voli, pa nisam bitna. Neki poglavice to smatraju dobrim. To me ini boljom pregovaraicom, i prije
no to kae, boljim pijunom. Ali bolje nemati nikakve saveznike, nego one s kojima si u sukobu."
Khadgar je pomislio na Medivhovo miljenje o njegovim vezama s Kirin Torom, ali je rekao: "I
koji klan u ovom trenutku predstavlja?"
Garona se smrknuto nasmijeila. "Kad bih rekla Gizblaha Monog to bi ti rekao? Ili sam moda
na misiji za Morgaxa Sivog ili Hikapika Krvavog. Bi li ti to dovoljno reklo?"
"Moda", rekao je Khadgar.
"Ne bi", rekla je Garona, "jer sam izmislila sva ta imena, upravo sada. I ime frakcije koja me
poslala ne bi ti nita znailo, barem ne u ovom trenutku. Slino, Starac je spomenuo prijateljstvo s
kraljem Llaneom, ali ono naim poglavicama ne znai nita, a ime Lothar nije nita vie od kletve
koju izgovaraju ljudski seljaci na koje nailazimo. Prije no to doe do mira, prije no to ponemo
pregovore, moramo saznati vie o vama."
"Zbog ega si ovdje."
Garona je duboko uzdahnula. "Zbog ega se molim kako e me ostaviti na miru dovoljno dugo
kako bih shvatila o emu Starac pria kad razgovaramo."
Khadgar je utio nekoliko trenutaka. Garona je opet otvorila knjigu i okrenula stranicu na kojoj je
stala. "Naravno, to je obostrano", rekao je Khadgar i Garona je uz nervozan uzdah zatvorila knjigu.
"Hou rei, mi moramo saznati o orcima to je mogue vie ako emo uiniti vie od borbe s njima.
Ako ste ozbiljni u vezi mira."
Garona je mrko pogledala Khadgara, i mladi se mag na trenutak zapitao hoe li polu-orkinja
skoiti preko stola i istui ga. Umjesto toga nauljila je ui i rekla: "ekaj. to je to?" Khadgar je
osjetio prije nego to je uo. Iznenadna promjena u zraku, kao da je negdje u kuli otvoren prozor.
Nalet vjetra koji je uznemirio prainu u hodniku. Val topline koji je proao kulom.
Khadgar je rekao: "Neto..."
Garona je rekla: "ula sam..."
Onda je Khadgar takoer uo, zvuk eljeznih pandi koje grebu po kamenu, i zrak je postao
topliji kad su mu se dlake na vratu digle.
I velika je zvijer doetala u knjinicu.
Bila je sastavljena od vatre i sjena, koa joj je bila crna i u sebi je sadravala iskre. Njegovo vuje
lice bilo je uokvireno rogovima koji su blistali poput polirane slonovae. Izgledalo je poput
dvonoca, ali je hodalo na sve etiri, duge prednje pande greble su kameni pod.
"to je..." zasiktala je Garona.
"Demon", rekao je Khadgar napetim glasom, ustao i udaljio se od stola.
"Tvoj je sluga rekao kako ovdje ima vizija. Duhova. Je li ovo jedna?" Garona je takoer ustala.

Khadgar je elio objasniti kako su vizije u potpunosti mijenjale okoli, prebacivale vas negdje
drugdje, ali je umjesto toga samo odmahnuo glavom.
Zvijer je bila na vratima i njukala je zrak. Oi stvorenja su gorjele. Je li zvijer slijepa i moe
samo njuiti? Ilije osjetila nov miris u zraku, zain koji nije oekivala?
Khadgar je pokuao privui energiju u um, ali prvi put mu je srce klonulo i um je ostao prazan.
Zvijer je nastavila njukati i okretati se u mjestu dok se nije okrenula prema paru.
"Idi u kulu", rekao je Khadgar tiho. "Moramo upozorili Medivha." Krajikom oka vidio je kako
Garona kima, ali pogled joj se nije maknuo sa zvijeri. Niz njezin dugi vrat cijedio se znoj. Lagano se
pomaknula u stranu.
Pokret je bio dovoljan, i sve se dogodilo odjednom. Zvijer se pripremila i skoila preko sobe.
Khadgarov se um proistio, hitrom uinkovitou prizvao je energiju u sebe, podigao ruku i zabio
munju mistine energije u prsa stvorenja. Energija je prola kroz prsa zvijeri, izala na leima i
posvuda razbacala komade gorueg mesa, ali ju nije nimalo usporila.
Sletjela je na stol, pande su se zabile u drvo, i opet skoila, ovoga puta prema Khadgaru. Um
mladog maga na sekundu se ispraznio, ali sekunda je bila sve stoje trebalo demonu sputenih ramena
kako bi prevalio udaljenost izmeu njih.
Neto drugo ga je zgrabilo i maknulo s puta. Namirisao je cimet i uo grlenu psovku dok se
micao s puta leteeg demona. Zvijer je odletjela kroz prostor na kojem se egrt maloas nalazio i
kriknula. Duga, nazubljena posjekotina pojavila se na lijevom boku stvorenja i iz nje je potekla
gorua krv.
Garona je pustila Khadgara iz svog zagrljaja (slabog, ljudskog zagrljaja, ali i dalje dovoljno
snanog da mu istjera zrak iz plua). U drugoj je ruci, primijetio je egrt, Garona imala dugi no,
okrvavljen od prvog zamaha, i Khadgar se zapitao gdje ga je skrivala dok su se svaali.
Stvorenje se prizemljilo, okrenulo i pokualo ponovno, nespretno, napasti, ispruilo je eljezne
pande, usta i oi su plamtjeli. Khadgar se sagnuo i onda ustao s velikom knjigom Kraljevi Azerotha.
Bacio je ogromnu knjigu stvorenju u lice, i onda se opet sagnuo. Zvijer je proletjela pored njega i
sletjela u blizini vrata. Ispustila je grgljavi, hripavi urlik i zatresla rogatom glavom kako bi otresla
teku monografiju. Khadgar je vidio kako gorua krv tee iz desnog boka stvorenja. Garona je i
drugi put pogodila.
"Dovedi Medivha", viknuo je Khadgar. "Ja u ga odvui od vrata."
"A to ako u stvari eli mene?" odgovorila je Garona, i Khadgar je u njezinom glasu po prvi puta
uo traak straha.
"Ne eli", rekao je Khadgar smrknuto. "Ubija magove."
"Ali ti..."
"Samo idi", rekao je Khadgar.
Khadgar je jurnuo lijevo i njegovi su se strahovi obistinili, demon je krenuo za njim umjesto da
je krenuo prema vratima. Garona je krenula desno i poela se uspinjati na policu.
"Dovedi Medivha!" viknuo je Khadgar i odjurio izmeu polica.
"Nema vremena", odgovorila je Garona jo uvijek se penjui. "Vidi moe li ga zadrati izmeu
polica."
Khadgar je skrenuo kod drugog kraja dugih polica i okrenuo se. Demon je ve preskoio stol i
sada je hodao izmeu polica, izmeu povijesti i zemljopisa. U sjenama izmeu polica plamene oi i
usta stvorenja jasno su se vidjela, a kiseli je dim sada kuljao iz njegovih ranjenih bokova.
Khadgar je proistio um, zanemario strah i ispalio mistinu munju. Vatrena kugla ili zraka
svjetlosti bila bi puno uinkovitija, ali zvijer je bila okruena knjigama.
Munja je pogodila stvorenje u lice i odbacila ga unatrag. Zarealo je i opet krenulo naprijed.
Ponovio je proces poput rituala - proistio um, podigao ruku i izgovorio rije. Druga je munja

pogodila njegove rogove i odbila se gore. Zvijer je zastala, ali samo na trenutak. Ralje su mu sada
sliile izopaenom, plamenom ispunjenom osmijehu.
Trei je put prizvao energiju mistine munje, ali stvorenje je sada bilo blizu, i pogodila ga je u
lice, ali osim osvjetljavanja njegovog nasmijanog lica nije uinila nita. Khadgar je osjetio smrad
njezinog ustajalog, gorueg mesa i uo potmulo klikanje iz grla stvorenja - smijeh?
"Spremi se za trk!" viknula je Garona odnekud s desna i iznad.
"to..." poeo je Khadgar koji je ve uzmicao.
"Tri!" viknula je i gurnula nogama. Polu-orkinja se popela na vrh polica i sada ih je gurala,
ruila poput divovskih domina. Odjeknula je potmula grmljavina kad su police poele ruiti susjedne,
rasipavati knjige i drobiti sve na njihovom putu.
Posljednja je polica udarila u zid i raspala se, silina udarca ju je sruila na pod. Garona je kliznula
sa svoje sada klimave police i potegnula dugi no. Pokuala je vidjeti kroz oblak praine.
"Khadgare?" zazvala je.
"Tu sam", rekao je egrt, priljubljen uz zid gdje su eljezni stupovi podupirali balkon gornje
razine. Lice mu je bilo blijedo, ak i za ovjeka.
"Jesmo li ga sredili?" pitala je, jo uvijek u poluunju oekujui novi napad.
Khadgar je pokazao rub koji je prije samo nekoliko sekundi bio kraj reda polica. Sada je cijela
donja razina bila u ruevinama polomljenih polica i unitenih knjiga. Iz kra je izvirivala miiava,
deformirana ruka od vatre i izopaene sjene. Njezine eljezne pande ve su bile crvene od hre, a
topla krv je tekla po podu. Ispruena ruka bila je manje od pola metra od Khadgara.
"Jesmo ga", rekla je Garona i vratila no u korice pod bluzom.
"Trebala si me posluati", rekao je Khadgar i iskaljao prainu. "Trebala si otii po Medivha."
"Rasporilo bi te prije no to bih prela dva kata", rekla je polu-orkinja. "I tko bi onda Starcu
objasnio stvari?"
Khadgar je kimnuo, a onda se namrtio i zamislio. "Magus. Je li uo ovo?"
Garona je kimnula. "Trebao je sii. Stvorili smo dovoljno buke da probudimo mrtve."
"Ne", rekao je Khadgar i krenuo prema izlazu knjinice. "to ako je bilo vie od jednog demona?
Idemo!"
Garona je bez razmiljanja izvukla no i jurnula iz sobe za ovjekom.
Pronali su Medivha kako sjedi u laboratoriju, na onoj istoj klupi na kojoj ga je Khadgar ostavio
prije nekih sat vremena. Zlatni instrument na kojem je radio sada je bio u demoliranim komadiima,
a eljezni je eki poivao na jednoj strani klupe.
Medivh je poskoio kad je Khadgar uletio u prostoriju s Garonom za petama. egrt se zapitao je
li cijelo vrijeme drijemao?
"Gospodaru! U kuli je demon!" izlanuo je Khadgar. "Demon, opet?" rekao je Medivh umorno i
dlanom protrljao jedno oko. "Prvi je puta bio demon. Posljednji put ork."
"Va je egrt u pravu", rekla je Garona. "Bila sam s njim u knjinici kad je napao. Veliko
stvorenje, zvjersko, ali lukavo. Sainjeno od vatre i tame, i rane su mu gorjele i dimile se."
"To najvjerojatnije nije bilo nita osim nove vizije", rekao je Medivh i vratio se poslu. Podigao je
smrskani komad ureaja i pogledao ga kao da ga vidi prvi puta. "To se dogaa ovdje, vizije. Mislim
kako te Moroes upozorio na njih."
"Ovo nije bila vizija, gospodaru", rekao je Khadgar. "Bio je to demon, isti onakav s kakvim ste se
borili na dvoru Olujnog Vjetra. Neto je prolo kroz barijere i napalo nas."
Medivhove su se sijede obrve sumnjiavo podigle. "Neto je opet prolo kroz barijere?
Apsurdno." Zatvorio je oi i u zraku ispisao simbol. "Ne. Sve je u redu. Ni jedna barijera nije
aktivirana. Vi ste ovdje. Cook je u kuhinji, a Moroes je trenutno u hodniku kod knjinice."
Khadgar i Garona su izmijenili poglede. Khadgar je rekao: "Onda bi smjesta trebali poi s nama,

gospodaru."
"Moram li?" rekao je Medivh. "Ima drugi stvari o kojima moram brinuti, u to sam siguran."
"Doite i pogledajte", rekao je Khadgar.
"Vjerujemo kako je zvijer mrtva", rekla je Garona. "Ali ne elimo riskirati ivote vaih slugu na
temelju naih uvjerenja."
Medivh je pogledao smrskani ureaj, zatresao glavom i odloio ga. inilo se kako ga ivcira.
"Kako elite. egrti ne bi trebali predstavljati ovakav problem."
Ipak, u vrijeme kad su stigli do knjinice Moroes je stajao tamo s metlom i lopaticom u ruci i
promatrao tetu. Podigao je pogled, pomalo izgubljen, kad su dva maga i ork uli.
"estitam", rekao je Medivh i namrtio se. "Mislim kako je nered vei sada nego kad si doao.
Tada sam barem imao police. Gdje je taj navodni demon?"
Khadgar je otiao do mjesta na kojem je demonova ruka strila, ali sada su ostaci polica pritiskali
samo prazan pod.
Nije bilo ak ni krvi.
"Bio je ovdje", rekla je Garona, izgledala je iznenaeno kao i Khadgar. "Uao je i napao nas."
Zgrabila je rub police, pokuala ju podii, ali masivni je hrast bio preteak. Nakon stoje odustala
rekla je: "Oboje smo ga vidjeli."
"Vidjeli ste viziju", rekao je strogo Medivh. "Nije li vas
Moroes upozorio na to?"
"Aha", potvrdio je Moroes. "Jesam, jesam." Potapao je stranice svojih zasljepljivaa radi
naglaavanja, i
"Gospodaru, napao nas je", rekao je Khadgar. "Ranili smo ga naim arolijama. Izaslanica ga je
dvaput ranila."
"Hmmph", progunao je Magus. "Prije e biti kako ste se uspaniarili kad ste ga ugledali i sami
napravili veinu tete. Ovo su svjee ogrebotine na stolu. Od demona?"
"Imao je eljezne pande", rekao je Khadgar.
"Ili su za to krive tvoje mistine munje, razbacane poput perli na sajmu u Olujnom Vjetru?"
Medivh je odmahnuo glavom.
"Moj je no zarezao neto vrsto i kono", rekla je Garona.
"Nema sumnje u neke od knjiga", rekao je Magus. "Ne, da je demon bio ovdje, njegovo bi tijelo
jo uvijek bilo tu.'
Osim ako ga netko nije uklonio. Moroese, ima li moda demona u kanti za smee?"
"Ne bih rekao", rekao je katelan. "Mogu provjeriti."
"Ne brini, ali ostavi alat za ovo dvoje." Mladom magu i polu-orkinji je rekao: "Oekujem da se
slaete. U svjetlosti ovoga, vas dvoje ete poistiti knjinicu. Mladiu od Povjerenja, izdao si svoje
ime, pa se sada mora iskupiti." Garona nije eljela popustiti: "Ali ja sam vidjela"
"Vidjela si utvaru", prekinuo ju je Medivh autoritativnim glasom i smrknutim pogledom. "Vidjela
si dio negdje drugdje. Ne bi vas povrijedio. Nikad to ne ini. Tvoj prijatelj", i pokazao je Khadgara,
"ima obiaj vidjeti demone tamo gdje ih nema. To me pomalo brine. Pokuaj ne vidjeti ni jednoga
dok istite. I dok ne zavrite ne elim biti uznemiravan! " I nakon toga je otiao. Moroes je odloio
metlu i lopaticu na pod i krenuo za njim. Khadgar je pogledao ruevine sobe. Ovdje e biti potrebno
vie od metle. Police su sruene i nekoliko ih je u potpunosti uniteno, knjige su bile razbacane, neke
su imale polomljene hrptove i otkinute korice. Je li to mogla biti vizija izgubljena u vremenu?
"Nas nije napala iluzija", rekla je Garona smrknuto.
"Znam", rekao je Khadgar.
"A zato on to ne vidi?" pitala je polu-orkinja.
"E to ne znam", rekao je egrt. "I zabrinut sam zbog otkria mogueg odgovora."

Ratni ivot
Za ureenje knjinice bilo je potrebno nekoliko dana. Veina rasutih knjiga barem je bila u blizini
mjesta na kojem su trebale biti, a rjee, maginije i zatiene knjige bile su na gornjem balkonu i bile
su nedirnute neredom. Ipak, popravak nekih polica oduzeo je vrijeme i Garona i Khadgar su prazne
tale pretvorili u privremenu stolarsku radionicu i pokuali su popraviti (i u nekim sluajevima
izraditi) polomljene police.
Demonu nije bilo ni traga, osim nereda. Tragovi pandi ostali su na stolu i stranice Kraljeva
Azerotha bile su jako izguvane i poderane, kao da su ih zagrizle masivne ralje. Ipak, nije bilo tijela,
nije bilo krvi, nije bilo ostataka koje bi bacili Medivhu pod noge.
"Moda je spaen", predloila je Garona.
"Bio je prilino mrtav kad smo ga ostavili", odgovorio je Khadgar koji se trenutno pokuavao
sjetiti je li epska poezija ila na policu iznad ili ispod romatine poezije.
"Neto je spasilo tijelo", rekla je Garona. "Ista osoba koja ga je dopremila ovamo mogla ga je i
otpremiti."
"I krv takoer", podsjetio je Khadgar.
"I krv takoer", ponovila je polu-orkinja. "Moda je to bio uredan demon."
"Magija ne funkcionira tako", rekao je Khadgar. "Moda to nije tvoja magija, magija koju si
uio", rekla je Garona. "Drugi narodi imaju drugaije magije. Stari amani orka imaju jedan nain
magije, vjetaci koji bacaju ini imaju drugi. Moda je to arolija za koju nisi nikad uo."
"Ne", rekao je Khadgar jednostavno. "Ostavila bi neku vrstu traga. Neki djeli onoga koji ju je
izveo. Neki ostatak energije koji bih osjetio, ak i ako ga ne bih mogao identificirati. Jedini aktivni
arobnjaci u kuli bili smo ja i Magus. Znam to kroz svoje arolije. I provjerio sam barijere. Medivh
je bio u pravu - sve su funkcionirale. Nitko nije mogao ui u kulu, na magian ili neki drugi nain."
Garona je slegnula ramenima. "Ali ima neobinih stvari u ovoj kuli, tono? Moda stara pravila
ovdje ne vae?" Sada je bio red na Khadgarovo slijeganje ramenima. "Ako je tako, u veoj smo
nevolji no to sam mislio."
inilo se kako se Khadgarov odnos s polu-orkinjom poboljao tijekom popravka knjinice i kad
mu je bila iza lea, ili meu policama glas joj je zvuao gotovo ljudski. Ipak, ostala je tajanstvena u
vezi onoga koga je predstavljala, a Khadgar je ostao oprezan. Pamtio je koje je knjige itala i koja je
pitanja postavljala.
Takoer je pokuavao pratiti njezine komunikacije, u tolikoj mjeri da je odaje za goste obavio
vlastitim arolijama detekcije koje su ga obavjetavale kad je napustila sobu ili poslala poruku. Ako
jest, njezine su metode zavarale ak i Khadgarovu detekciju, zbog ega je bio nervozniji umjesto da
bude smireniji. Ako je neto radila sa znanjem koje je stekla drala je to za sebe.
I potujui svoju rije, Garona je poela dijeliti svoje znanje o orcima. Khadgar je poeo
sastavljati sliku kako se orcima vladalo (snagom i hrabrou ratnika) kao i raznim klanovima. Kad se

jednom raspriala Izaslanica je vrlo jasno izrekla svoje misli o raznim Hanovima ije je voe
smatrala totalnim glupanima koji su samo razmiljali gdje e se odigrati njihova idua bitka. Dok je
opisivala vieklansku naciju orka, Hordu, Khadgar je brzo shvatio kako se dinamika neprestano i
teno mijenja, u najboljem sluaju.
Veliki dio Horde bio je konzervativni klan Krvava Dolina. Mona skupina s dugom osvajakom
povijesti, klan je bio manje moan zbog toga to njihov ostarjeli voa, Kilrogg Mrtvooki, vie nije
elio uzalud gubiti ivote u borbi. Garona je objasnila kako u politici orka stariji orci postaju
pragmatiniji, to se esto krivo protumai kao kukaviluk od strane mlaih generacija. Kilrogg je
ve ubio tri vlastita sina i dva unuka koji su mislili kako mogu bolje voditi klan.
Klan poznat kao Crnkamen bio je drugi vei dio Horde, njegov je voa bio Crnoruki, kojem je
glavna osobina voe bila sposobnost da razbije svakog tko je poelio titulu. Dio Crnkamena se ve
odvojio, izbio zub, i nazvao se Crnozubi Cerek. armantna imena.
Bilo je i drugih klanova: Malj Sumraka koji je uivao u unitavanju, Gorui Ma koji ini se nije
imao vou, nego je sluio kao anarhini skup unutar kaosa Horde. I manji klanovi poput Olujnih
etelaca koje su vodili vjetaci. Khadgar je posumnjao kako se Garona javlja nekome od Olujnih
etelaca, samo zato to se na njih alila manje nego na ostale.
Khadgar je biljeio sve to je mogao i radio izvjea za Lothara. Velik dio komunikacija dolazio
je iz svih dijelova Azerotha i sada se inilo kako se Horda iz Crne bare iri u svim smjerovima. Orci
koji su prije godinu dana smatrani samo glasinom sada su bili sveprisutni, i utvrda Olujnog Vjetra se
pripremala za sukob. Khadgar je krio sve gore vijesti od Garone, ali je Lotharu slao sve to je
mogao, do klanskih rivaliteta i omiljenih boja (klan Crnkamena je, na primjer, iz nekog razloga
oboavao crvenu).
Khadgar je takoer pokuao svoja saznanja prenijeti Medivhu, ali Magus je bio iznenaujue
nezainteresiran. Uistinu, Magusovi razgovori s Garonom nisu bili esti kao prije, i Khadgar je
nekoliko puta otkrio kako je Medivh napustio kulu bez da ga je obavijestio. ak i kad je bio tu,
Medivh se inio udaljen. Khadgar je vie nego jednom doao i naao ga kako sjedi u jednom od
stolaca u opservatoriju i zuri u azerothsku no. Sada je izgledao mrzovoljnije, bre je izraavao
neslaganje i volio je manje sasluati nego prije.
Njegovo nezainteresirano ponaanje takoer je bilo jasno i ostalima. Moroes bi Khadgaru uputio
dugi bolni, alosni pogled kad je naputao gospodarove odaje. I sama je Garona to spomenula kad su
pregledavali karte poznatog svijeta (koje su izraene u Olujnom Vjetru, i bile toliko nedovrene ak i
kad se govorilo o Lordaeronu).
"Je li uvijek ovakav?" pitala je.
Khadgar je stoiki odgovorio: "Ima svojih muica."
"Da, ali kad sam ga upoznala djelovao je ivotno, veselo, pozitivno. Sada se ini vie..."
"Smeten?"
"Zbunjen", rekla je Garona i s gaenjem iskrivila usnu.
Khadgar se morao sloiti. Kasnije te veeri, Khadgar je Magusu donio gomilu novih prijevoda
poruka, svih s purpurnim peatom, i sve su preklinjale za pomo u borbi protiv orka.
"Orci nisu demoni", rekao je Medivh. "Oni su krv i meso, i kao takvi briga su ratnika, ne
arobnjaka."
"Poruke su prilino hitne", rekao je Khadgar. "ini se kako se zemlje u blizini Crne bare
naputaju i izbjeglice bjee u Olujni Vjetar i ostale gradove Azerotha. Prepuni su."
"I ovise o Zatitniku koji e ih dojuriti spasiti. Dovoljno je loe to moram paziti promatraju li
straarske kule na Izopaenom nitavilu demone, nego moram i ispravljati pogreke tih amatera.
Sada ih moram spaavati od drugih nacija? Hoe li idui put Azeroth traiti potporu u trgovakom
sporu s Lordaeronom? Takve nas stvari ne bi trebale brinuti."

"Moda bez vae pomoi vie ne bude Azerotha. Lothar je..."

"Lothar je budala", promrmljao je Medivh. "Stara kvoka koja posvuda vidi opasnost. A ni Llane
nije puno bolji, ne vidi nita to bi moglo poruiti njegove zidine. I Red, sve moni magovi, svaali
su se, prepirali, pljuvali jedni po drugima pa sada nemaju snage odbiti novog uljeza. Ne, Mladiu od
Povjerenja, to su sitnice. ak i ako orci uspiju u Azerothu, trebat e im Zatitnik, a ja u biti ovdje za
njih."
"Gospodaru, to je..."
"Svetogre? Bogohuljenje? Izdaja?" Magus je uzdahnuo i utipnuo se za vrh nosa. "Moda. Ali ja
sam ovjek koji je ostario prije vremena i platio sam veliku cijenu za svoju neeljenu mo. Dopusti
mi da se pobunim protiv satova koji upravljaju mojim ivotom. Odlazi sada. Ujutro u se vratiti
tvojim priama o oaju."
Dok je zatvarao vrata Khadgar je uo Medivha kako je dodao: "Umoran sam od brige o svemu.
Kad u se moi brinuti zbog sebe?"
"Orci su napali Olujni Vjetar", rekao je Khadgar. Bilo je to tri tjedna kasnije. Spustio je poruku na
stol izmeu njega i Garone.
Polu-orkinja je zurila u crveno zapeaenu kovertu kao da je otrovna zmija. "ao mije", rekla je
naposljetku. "Po pravilu nee uzimati zarobljenike."
"Snage orka su ovoga puta odbijene", rekao je Khadgar. "Llaneove trupe su ih odbile prije no to
su stigle do dveri. Po opisu zvue kao Kilroggova Krvava Dolina i Malj Sumraka. ini se kako
glavnim snagama manjka koordinacija." Garona je kihnula, zareala poput buldoga i rekla: "Malj
Sumraka uope nije trebao poeti sa opsadom. Kilrogg najvjerojatnije pokuava smanjiti snagu
rivala i koristi Olujni Vjetar kao orue."
"Znai ak se i usred napada nastavljaju meusobno boriti i izdavati", rekao je Khadgar. Zapitao
se jesu li njegova izvjea Lotharu dala informacije potrebne za odbijanje napada.
Garona je slegnula ramenima: "Slino kao i ljudi." Pokazala je visoku gomilu knjiga na stolu. "U
vaoj povijesti postoje beskrajna opravdanja za paklenska djela. Tvrdnje o plemenitosti, naslijeu,
asti kako bi se prikrio genocid, umorstvo i masakr: Horda je barem iskrena u svojoj udnji za
moi." Na trenutak je zautjela, a onda dodala: "Mislim kako im nisam mogla pomoi."
"Orcima ili Olujnom Vjetru?" pitao je Khadgar. "Oboma", rekla je Garona. "Nisam znala za
nikakav napad na Olujni Vjetar, ako na to cilja, iako bi svatko s malo soli u glavi znao kako e
Horda to je mogue prije udariti na najvei cilj. To zna iz naih razgovora. Takoer zna kako e se
povui, pregrupirati, ubiti nekoliko voa i onda se vratiti u veem broju."
"Da, pretpostavljam", rekao je Khadgar.
Garona je dodala: "I ti si ve poslao pismo prvaku Olujnog Vjetra s tim informacijama."
Khadgar je mislio kako mu je lice bezizraajno, ali izaslanica orka se nasmijala. "Da, jesi."
Khadgar je sada osjetio kako mu lice gori, ali je nastavio. "U stvari, pitanje koje ja imam glasi:
zato se ti nisi javljala svojim gospodarima?"
ena zelene koe se zavalila u stolcu. "Tko kae da nisam?"
"Ja", rekao je Khadgar. "Osim ako nisi bolji mag od mene." Garonu je izdao lagani osmijeh u
kutu usana. "Nisi se uope javljala, zar ne?" pitao je Khadgar.
Garona je nekoliko trenutaka utjela i Khadgar je dopustio tiini da ispuni knjinicu. Naposljetku
je poela: "Recimo kako imamo problem s podijeljenom odanou."
"Mislio sam kako nisi nikome odana", rekao je Khadgar.
Garona ga je ignorirala. "Poslana sam ovamo, zapovjeeno mi je da doem ovamo, od strane
vjeca Guldana. arobnjaka. Voe Olujnih etelaca. Vrlo utjecajnih u Hordi. Jako ga zanimaju
magovi vaeg svijeta."
"I orci imaju tendenciju najprije napasti najvee ciljeve. Medivh", rekao je Khadgar.

"Guldan je rekao kako je Medivh poseban. Kojom je tajnom arolijom ili meditacijom doao do
tog zakljuka nije mi poznato." Garona je izbjegla Khadgarov pogled. "Nekoliko sam se puta susrela
s Medivhom vani, i onda pristala doi u kulu kao izaslanik. Trebala sam davati osnovne informacije i
Guldanu javiti to je mogue vie o Medivhovoj snazi. Znai bio si u pravu od poetka - ovdje sam
kao pijun." Khadgar je sjedio nasuprot nje. "Ne bi bila prva", rekao je. "I zato nisi poslala izvjea?"
Garona je neko vrijeme utjela. "Medivh..." poela je, a onda zastala. "Starac..." jo jedna pauza.
"Odmah je sve shvatio, naravno, i ipak mi je rekao ono to sam eljela znati. U stvari veinu."
"Znam", rekao je Khadgar. "I na mene je imao isti uinak."
Garona je kimnula. "Isprva sam mislila kako se bahati, siguran u svoju mo, poput nekih
poglavica orka koje sam poznavala. Ali ima tu jo neto. Kao da osjea kako e me davanjem znanja
promijeniti i kako neu iznevjeriti njegovo povjerenje."
"Povjerenje", rekao je Khadgar. "To je znaajna stvar za Medivha. ini se kako uiva u njoj. Kad
stoji pored njega ini ti se kako zna to radi."
"Tono", odgovorila je Garona, "i orci su prirodno privueni moi. Pretpostavila sam kako
Guldanu mogu rei da sam zatoena, ne mogu se javljati, saznati vie i naposljetku..."
"Nisi ga eljela vidjeti povrijeenog", dovrio je Khadgar.
"Kao to bi Moroes rekao aha", rekla je Garona. "Poklonio mi je puno povjerenje, i tebi
takoer. Nakon to sam pogledala tvoju viziju rekla sam mu za nju. Pretpostavila sam kako je to
moglo dovesti demona. Rekao je kako zna za to i nije imao nita protiv. Kako si ti prirodno
znatieljan i to ti je dobro posluilo. On stoji uz svoje ljude."
"A ti ne moe povrijediti nekog takvog", rekao je Khadgar.
"Aha. Zbog njega sam se osjeala poput ovjeka. A tako se nisam osjeala jako, jako dugo. Starac,
Magus Medivh, ini se ima san o vie sila koje se bore za prevlast. S njegovom moi mogao nas je
sve unititi, ali nije. Mislim kako vjeruje u neto bolje. Ja takoer elim vjerovati u njegov san."
Neko su vrijeme sjedili u tiini. Negdje u daljini Moroes ili Cook prolazili su hodnikom.
"A nedavno..." rekla je Garona. "Je li ikad prije bio ovakav?"
Zvuala je poput Lothara - pokuavala je pitati i ne zvuati odve zabrinuto. Khadgar je
odmahnuo glavom. "Oduvijek je bio kaotian. Ekscentrian. Ali nikad ga nisam vidio ovako...
depresivnog."
"Zamiljenog", dodala je Garona. "Neutralnog. Sve do sada pretpostavljala sam kako e biti na
strani kraljevine Azerotha. Ali sam Olujni Vjetar je napadnut i on jo uvijek nije nita uinio..."
"To je moda zbog njegove obuke", rekao je Khadgar i paljivo birao rijei. Nije elio Garoni
spomenuti Red, bez obzira na njezine trenutne osjeaje. "On mora jako dugo sagledavati stvari. To ga
ponekad udalji od ostalih."
"Pretpostavljam kako zato i odlazi u osamu", rekla je Garona. Jo jedna tiina, a onda je dodala:
"Nije mi ao to je Olujni Vjetar odbio napadae. Ne unitava neto takvo izvana. Mora uiniti neto
kako bi najprije oslabio zidine."
"Drago mi je to nisi tamo kao general", rekao je Khadgar.
"Poglavica", rekla je Garona. "Kao da bih dobila prigodu."
"Ima neto", rekao je Khadgar, a onda zastao. Garona je nagnula glavu prema njemu.
"Zvui kao netko tko treba uslugu", rekla je.
"Nikad te ne bih pitao o snazi trupa, poloaju..."
"O oitim pijunskim stvarima."
"Ali", rekao je Khadgar, "bili su zapanjeni brojnou ork ratnika na bojnom polju. Odbili su ih,
ali su iznenaeni kako movare Crne bare mogu primiti toliko vojnika. ak su i sada zabrinuti zbog
snaga koje bi se mogle skrivati u movari."
"Ne znam nita o poloaju trupa", rekla je Garona. "Bila sam ovdje, pijunirala tebe, sjea se?"

"Istina", rekao je Khadgar. "Ali takoer znam kako si priala o svojoj domovini. Kako ste doli
ovamo? Nekom arolijom?"
Garona je nekoliko trenutaka utke sjedila, kao da pokuava donijeti odluku. Khadgar je oekivao
usputni komentar ili promjenu teme ili ak pitanje umjesto odgovora. Umjesto toga rekla je: "Na se
svijet zove Draenor. To je divlji svijet, ispunjen pustoi, kamenjarom i oskudnom vegetacijom.
Negostoljubiv i olujan..."
"I ima crveno nebo", dodao je Khadgar.
Garona je pogledala mladog maga. "Razgovarao si s drugim orcima? Zarobljenicima moda?
Nisam znala da ljudi uzimaju ork zarobljenike."
"Ne, vizija", rekao je Khadgar. Sjeanje se inilo udaljeno polovicu ivota. "Slino kao to si
vidjela kad smo se prvi puta sreli. To je bio prvi put to sam vidio orke. Sjeam se kako su bili
izuzetno brojni."
Garona je frknula poput buldoga. "Tvoje vizije najvjerojatnije otkrivaju vie no to govori, ali
dobro si vidio. Orci su plodni i velika su legla uobiajena, jer puno ih umire prije no to postanu
ratnici.
To je teak ivot, i samo snani, moni i pametni preive. Ja sam bila u treoj skupini, ali sam i
dalje bila gotovo izopenica, preivljavala sam najbolje to sam mogla na rubovima klana. To su bili
eteoci Oluje, neko vrijeme, barem dok zapovijed nije stigla."
"Zapovijed?"
"Zapovjeen nam je mar, svaki ratnik i svatko sposoban. Radnici i ratnici, svima je zapovjeeno
da spakiraju oruje, orue i imovinu i krenu prema Pakloplamenom zaljevu. Tamo su Guldan i
ostali moni vjeci podigli veliki portal. Portal koji je premostio prostor izmeu svjetova." Garona je
liznula prst sjeajui se. "Bila je to velika gomila uspravnog kamenja, podignuta kako bi rasparala
sam svemir. U pukotini su se nalazile boje tmine, vrtlog poput ulja na povrini zagaenog jezera.
Imala sam osjeaj kako je ta pukotina djelo monijih ruku, a vjeci su ju samo kontrolirali.
Mnogi od najhrabrijih ratnika su se bojali svemira izmeu stupova, ali poglavice i njihovi
zamjenici odrali su motivirajue govore o onome to ih eka na drugoj strani. Svijet bogatstva.
Svijet obilja. Svijet mekih stvorenja kojima e lako zagospodariti. Sve su to obeali.
Neki su se i dalje opirali. Ubijeni su, a drugi su natjerani sjekirama prislonjenima na lea. Ja sam
uhvaena s velikom skupinom radnika i gurnuta u svemir izmeu stupova."
Garona je na trenutak zautjela. "To je nazvano Izopaeno nitavilo, i istovremeno je bilo trenutno
i vjeno. Padala sam vjeno i kad sam izala na neobinu svjetlost bila sam na novom ludom svijetu."
Khadgar je dodao: "Nakon obeanja raja Crna bara bila je prilino razoaravajua."
Garona je odmahnula glavom. "Bio je to ok. Sjeam se prvog pogleda na plavo, neprijateljsko
nebo. I zemlju, prekrivenu vegetacijom dokle je god pogled sezao. Neki to nisu mogli podnijeti i
poludjeli su. Mnogi su se pridruili Goruem Mau, orcima kaosa koji su tog dana marirali pod
svojom vatrenonaranastom zastavom."
Garona se poeala po bradi. "Bojala sam se, ali sam preivjela. I otkrila kako mi moj ivot
mjeanca daje uvid u te ljude. Bila sam dio zasjede koja je napala Medivha. Ubio je sve ostale, ali
mene je potedio i poslao vjecu Guldanu s porukom. Nakon nekog vremena Guldan me poslao kao
svog pijuna, ali sam otkrila kako imam... problema... s izdavanjem Starevih tajni."
"Podijeljena odanost", prokomentirao je Khadgar.
"Ali da odgovorim na tvoje pitanje", rekla je Garona, "ne, ne znam koliko je klanova izalo iz
Mranog portala na
Draenoru. I ne znam koliko e im trebati za oporavak. Ali ti, Khadgare, moe saznati."
Khadgar je zatreptao. "Ja?"
"Tvoje vizije", rekla je Garona. "ini se kako moe prizvati duhove prolosti, ak i iz daleka.

Gledala sam kako priziva viziju Medivhove majke kad sam te upoznala. To je bio Olujni Vjetar, zar
ne?"
"Da", rekao je Khadgar. "I zato i dalje mislim kako je demon u knjinici bio stvaran - u viziji
nema pozadine." Garona je odmahnula na njegov komentar. "Ali ti moe prizvati te vizije. Moe
prizvati trenutak kad je stvoren prvi prolaz. Moe saznati tko je doveo orke u Azeroth."
"Aha", rekao je Khadgar. "I kladim se kako je to isti mag ili vjetac koji puta demone. Ima
smisla, da je to povezano." Pogledao je Garonu. "Zna, to nije bilo pitanje kojeg bih se sjetio."
"Ja u ti davati pitanja", rekla je Garona izgledajui jako zadovoljna sama sobom, "ako e ti
davati odgovore."
Opet prazna dvorana za bankete. Uvijek vrijedni Moroes je oistio stari krug za aranje i Khadgar
ga je morao ponovno nacrtati komadiima smrvljenog ruinog kvarca i ametista. Garona je smjestila
upaljene baklje u zidne nosae i onda stala u sredite kruga, pored njega.
"Upozorit u te", rekao je polu-orkinji. "Ovo moda ne upali."
"Bit e u redu", odgovorila je Garona. "Ve sam te vidjela na djelu."
"Najvjerojatnije u dobiti neto", rekao je Khadgar. "Samo ne znam to." Mahnuo je rukama i
izgovorio rijei. elio je da sve bude pravilno poto je Garona gledala. Na kraju je otpustio mistinu
energiju iz kaveza svog uma i viknuo: "Pokai mi podrijetlo prolaza izmeu Draenora i Azerotha!"
Dolo je do promjene tlaka, same teine zraka oko njih. Bilo je toplo, bila je no, ali nono nebo
izvan njihovog prozora (jer sada je ovdje bio prozor) bilo je tamnocrveno, boja stare, sasuene krvi i
samo su se pojedine zvijezde probile kroz pokrov.
Bile su to neije odaje, najvjerojatnije voe orka. Na podu su bila krzna i ogromna platforma
koja je sluila kao krevet. Plitka rupa na sredini prostorije bila je puna ara. Oruje je visjelo na
kamenim zidovima, a bila je i hrpa ormara. Jedan je bio otvoren, prikazivao je niz sauvanih stvari,
od kojih su neke neko mogle pripadati ljudima ili ovjekolikim stvorenjima.
Lik na krevetu se zgrio, okrenuo i onda naglo sjeo, kao da se budi iz runog sna. Zurio je u
tamu, a njegovo divlje oiljcima proarano lice bilo je jasno vidljivo. ak i po standardima orka bio
je ruan predstavnik svoje rase.
Garona je otro uzdahnula i rekla: "Guldan."
Khadgar je kimnuo i rekao: "Ne moe te vidjeti." Znai ovo je vjetac koji je poslao Garonu u
pijunsku misiju. Izgledao je pun povjerenja poput savinutog zlatnika. Trenutno se zamotao u svoja
krzna i progovorio.
"Jo te uvijek mogu vidjeti", rekao je. "Iako mislim kako sam budan. Moda sanjam kako sam
budan. Doi, stvorenje iz snova."
Garona je zgrabila Khadgarovo rame, i on je mogao osjetiti zabijanje otrih noktiju u meso. Ali
Guldan se nije obraao njima. Umjesto toga pojavio se novi duh.
Bio je visok, irokih ramena, vii od sve troje. Bio je providan, kao da takoer nije spadao ovdje.
Imao je kapuljau, promukao i dalek glas. Iako je jedina svjetlost dolazila od ara lik je bacao dvije
sjene - jednu iza, od plamena, drugu u stranu, kao da je osvijetljen drugim izvorom svjetlosti.
"Guldane", rekla je silueta. "elim tvoje ljude. elim tvoju vojsku. elim tvoju mo kako bi mi
pomogla."
"Pozvao sam moje duhovne zatitnike, stvorenje", rekao je Guldan i Khadgar je mogao uti
podrhtavanje orkovog glasa. "Pozvao sam svoje vjece i oni su klonuli pred tobom. Pozvao sam svog
mistinog gospodara i on te nije uspio zaustaviti. Opsjeda mi snove i sada dolazi, stvorenje iz
snova, u moj svijet. to i tko si ti, u stvari?"
"Boji me se", rekla je visoka silueta i na zvuk njegovog glasa Khadgar je osjetio ledenu ruku
kako mu klizi leima, "jer me ne shvaa. Pogledaj moj svijet i shvati svoj strah. Onda se vie nemoj
bojati."

I nakon toga visoka silueta s kapuljaom stvorila je kuglu iz zraka, blistavu i providnu poput
mjehura sapunice. Lebdjela je, promjera oko trideset centimetara, i unutar nje nalazila se zemlja
plavog neba i zelenih polja.
Zakrabuljena silueta pokazivala mu je Azeroth.
Pojavila se jo jedna kugla, pa jo jedna, a onda i etvrta. Osunana polja prepuna ljetine.
Movare Crne bare. Ledenjaci na sjeveru. Blistave kule utvrde Olujni Vjetar.
I kugla koja je prikazivala usamljenu kulu opkoljenu kraterom brda, osvijetljenu mjeseinom.
Pokazivao je arobnjaku orka Karazhan.
Pojavila se jo jedna kugla, treperava, koja je prikazivala neki mrani prizor duboko ispod
valova. To se inilo poput smuene misli, misli koja je brzo izbrisana. Ali Khadgar je ipak imao
osjeaj moi. Ispod valova se nalazio grob, kripta koja je pulsirala moi poput srca. Bila je tu na
trenutak i onda nestala.
"Sazovi svoje snage", rekla je zakrabuljena silueta. "Sakupi svoju vojsku, ratnike, radnike i
saveznike, pripremi ih za putovanje kroz Izopaeno nitavilo. Pripremi ih dobro, jer sve e ovo biti
tvoje ako uspije."
Khadgar je zatresao glavom. Glas ga je proganjao poput dosadnog komarca. Onda je shvatio tko
je to i srce mu je klonulo.
Guldan je bio na koljenima, ruke je sklopio ispred sebe. "Uinit u tako, jer tvoja je mo najvea.
Ali tko si zapravo ti, i kako emo doi na taj svijet?"
Silueta je podigla ruke do kapuljae i Khadgar je zatresao glavom. Nije elio vidjeti. Znao je, ali
nije elio vidjeti.
Izborano lice. Prosijede obrve. Zelene oi koje su blistale skrivenim znanjem i neim opasnim.
Pored njega, Garona je uzdahnula.
"Ja sam Zatitnik", rekao je Medivh vjecu orka. "Otvorit u ti put. Krug e biti razbijen i ja u biti
slobodan."

Druga sjena
"Ne!" viknuo je Khadgar i vizija je istog trena nestala. Opet su bili sami u dvorani za bankete, u
sreditu ukraenog uzorka nacrtanog smrvljenim ahatom i ruinim kvarcom. U uima mu je zvonilo i
inilo mu se kako se kutovi njegove vizije zatvaraju oko njega. Pao je na jedno koljeno, ali nije bio
svjestan kako se pomaknuo. Iznad njega i desno Garonin je glas zvuao prigueno, gotovo neujno.
"Medivh", rekla je tiho. "Starac. Ne moe biti."
"Moe", rekao je Khadgar. Imao je osjeaj kako mu je eludac pun nemirnih zmija. Um mu je ve
jurio, i iako je to estoko elio negirati, znao je njegovo odredite.
"Ne", rekla je Garona mrko. "Sigurno je pogreka. Lana vizija. Otili smo traiti jednu stvar i
pronali smo drugu. Rekao si kako se to ve dogaalo."
"Ne ovako", rekao je Khadgar. "Moda nam nije pokazano ono to smo eljeli, ali uvijek nam je
pokazana istina."
"Moda je to samo upozorenje", rekla je polu-orkinja.
"Ima smisla", rekao je Khadgar, a u glasu mu se ulo aljenje i tuga. "Razmisli malo. Zato su
barijere bile netaknute kad smo napadnuti. On je ve bio unutar barijere, i prizvao je demona."
"Ne slii na njega", rekla je Garona. "Moda je to bila iluzija, neka magina la. Nije sliilo na
njega."
"To je bio on", rekao je egrt i ustao. "Poznajem gospodarov glas. Poznajem gospodarovo lice.
Sva njegova raspoloenja i geste."
"Ali izgledalo je kao da netko drugi nosi to lice", rekla je Garona. "Neto lano. Kao da je odjea,
oklop, koji nosi netko drugi."
Khadgar je pogledao polu-orkinju. Glas joj je bio napet, a suze su tekle iz kutova njezinih velikih
oiju. eljela je vjerovati. Uistinu je eljela vjerovati.
Khadgar je takoer elio vjerovati. Polagano je kimnuo. "Moda se radi o triku. Moda je to ipak
bio on. Moda je zavarao tog orka, uvjerio ga da doe ovamo. Moda je to vizija budunosti?"
Sada je bio Garonin red za odmahivanje glavom. "Ne. To je bio Guldan. On je ve ovdje.
Natjerao nas je kroz portal. Ovo je bilo u prolosti, ovo je bio njihov prvi susret. Ali zato je Medivh
elio dovesti orke u Azeroth?"
"To objanjava zato nije inio puno kako bi im se odupro", rekao je Khadgar. Zatresao je
glavom i pokuao osloboditi misli koje su se uglavile u njoj. Toliko je stvari odjednom dobilo
smisao. Tajanstveni nestanci. Malo zanimanje za porast broja orka. ak i dovoenje polu-orkinje u
kulu.
Pogledao je Garonu i zapitao se koliko je duboko umijeana u zavjeru. Izgledala je potpuno
osupnuta dogaajem, i je li bila zavjerenica, ili jo jedan pijun u mranoj igri kojom je Medivh oito
upravljao?
"Moramo saznati", rekao je jednostavno. "Moramo saznati zato je bio tamo. to je radio. On je

Zatitnik - ne bi ga trebali osuivati na prvi pogled."

Garona je polagano kimnula. "Znai pitat emo ga. Kako?"
Khadgar je zaustio odgovor, ali drugi je glas odjeknuo hodnikom.
"Kakva je to buka?" rekao je Medivh i stao pred ulaze dvorane za bankete.
Khadgarovo se grlo stisnulo i osuilo.
Magus je stajao pred vratima i Khadgar ga je pogledao, traio je neto u njegovu hodu, njegovoj
pojavi, njegovom glasu. Bilo to, to bi izdalo njegovo prisustvo. Nije bilo niega. Ovo je Medivh.
"to ste to, djeco, naumili?" rekao je Magus i lagano podigao sijede obrve.
Khadgar je poeo traiti odgovor, ali Garona je rekla: "egrt mi je pokazivao aroliju na kojoj je
radio." Glas joj je zadrhtao.
Medivh je progunao. "Jo jedna tvoja vizija, Mladiu od Povjerenja? Dovoljno su loe i bez tvog
prizivanja prolosti. Smjesta doi ovamo - imamo posla. Vi takoer, Izaslanice."
Glas mu je bio odmjeren i blag, ali odrjeit. Strogi glas mudrog mentora. Khadgar je zakoraio
naprijed, ali Garona ga je uhvatila za ruku.
"Sjene", zasiktala je.
Khadgar je zatreptao i opet pogledao Magusa. Na licu mu se sada vidjelo nestrpljenje, i
neodobravanje. Ramena su mu i dalje bila iroka, stajao je uspravno unato svim pritiscima. Bio je
odjeven u odjeu u kojoj ga je Khadgar esto viao.
A iza njega su se nalazile dvije sjene. Jedna tono suprotno od baklje, a druga, jednako tamna, pod
udnim kutom.
Khadgar je oklijevao, Medivhovo se neodobravanje povealo i na licu mu se pojavila oluja. "to
je, Mladiu od Povjerenja?"
"Trebamo poistiti nered koji smo napravili", rekao je Khadgar pokuavajui zvuati veselo. "Ne
elim previe optereivati Moroesa. Odmah stiemo."
"Pregovori nisu dunost egrta", rekao je Medivh. "Smjesta doi ovamo."
Nitko se nije pomaknuo. Garona je rekla: "Zato ne ue unutra?"
Da, zato, pomislio je Khadgar. Umjesto toga je rekao: "Jedno pitanje, gospodaru?"
"to je sad?" progunao je veliki mag.
"Zato ste orka Guldana posjetili u snovima?" rekao je Khadgar i osjetio kako mu se grlo stee
kad je pitao: "Zato ste pokazali orcima kako da dou na ovaj svijet?"
Medivh je mrko pogledao Garonu. "Nisam znao da ti je Guldan priao o meni. Nije mi djelovao
poput glupana, ili brbljavca."
Garona je ustuknula za jedan korak, ali ovoga puta Khadgar je zaustavio nju. Rekla je: "Nisam
znala. Do sada."
Medivh je frknuo. "To nije nimalo vano. A sada doite ovamo. Oboje."
"Zato ste orcima pokazali put ovamo?" ponovio je Khadgar.
"Ne pregovara s onima iznad sebe!" prasnuo je mag. "Zato ste doveli orke u Azeroth?" pitao je
Khadgar, sada moleivim glasom.
"To nije tvoj problem, dijete. Doi e ovamo! Smjesta!" Magusovo je lice bilo zajapureno i
izoblieno.
"Uz sve duno potovanje, gospodine", rekao je Khadgar i rijei su mu bile poput uboda
bodeom, "ne, neu." Medivh je bijesno zagrmio. "Dijete, imat u te..." i dok je govorio uao je u
prostoriju.
Iskre su se odmah pojavile i okupale starog maga kiom svjetlosti. Magus je zateturao korak
unatrag, onda podigao ruke i promrmljao kletvu.
"Sto?" poela je Garona.
"Krug zatite", prasnuo je Khadgar. "Kako bi prizvane demone drao podalje. Magus ga ne moe

prijei."
"Ali ako samo djeluje na demone, zato ne? Osim..." Garona je pogledala Khadgara. "Ne", rekla
je. "Moe li ga krug zadrati?"
Khadgar se sjetio slamke postavljene preko zatite u kuli Olujnog Vjetra i energije koja je izbijala
kod vrata. Odmahnuo je glavom.
Umjesto toga povikao je na Magusa: "Ovo ste uinili i Huglaru i Hugarinu? I Guzbahu? I
ostalima? Jesu li oni shvatili?"
"Bili su dalje od istine od tebe, dijete", rekao je osvijetljeni Magus kroz stisnute zube. "Ali morao
sam biti paljiv. Oprostio sam ti znatielju zbog mladosti, i mislio sam kako odanost" Zagunao je
dok mu se zatitna arolija odupirala. mislio sam kako odanost jo uvijek neto vrijedi na ovom
svijetu."
Zatitne su arolije gorjele dok je Medivh ulazio u njih i Khadgar je mogao vidjeti kako se polja
savijaju oko Magusovih ispruenih ruku. inilo se kako su treperave iskre zapalile Medivhovu bradu,
a s ela mu je kuljao dim kao da ima rogove.
A onda je Khadgarovo srce usahnulo jer je shvatio kako vidi drugi prizor, prizor koji je
prekrivao sliku njegovog voljenog maga. Sliku koja je pripadala drugoj sjeni.
"Probit e se", rekla je Garona.
Khadgar je zakrgutao zubima: "Naposljetku. Koristi velike koliine moi za razbijanje kruga."
"Moe li to uiniti?" pitala je polu-orkinja.
"On je Zatitnik Tirisfala", rekao je Khadgar. "Moe uiniti to god poeli. Samo mu treba
vremena."
"Pa, moemo li izai odavde?" Garona je sada zvuala panino.
"Jedini je izlaz pored njega", rekao je Khadgar.
Garona je pogledala uokolo. "Onda srui zid. Novi izlaz."
Khadgar je pogledao kamenje kule i odmahnuo glavom.
"Pa, pokuaj neto!"
"Pokuat u ovo", rekao je Khadgar. Ispred njih Medivhov se lik, sada vii i okupan munjama,
uzdizao iz dima.
Smirio se i povukao maginu energiju u sebe. Ponovio je pokrete od prije samo nekoliko minuta
i izgovorio rijei izgubljene za smrtne ljude, i kad je sabio energiju u jednu kuglu svjetlosti pustio ju
je.
"Donesi mi viziju", rekao je Khadgar, "one koja se ve borila protiv ove zvijeri!"
Uslijedio je trenutak dezorijentacije i Khadgar je pomislio kako arolija nije uspjela i prebacila ih
je u opservatorij na vrhu kule. Ali ne, oko njih je sada bila no i velianstveni bijesni enski glas
prerezao je zrak.
"Usuuje se udariti vlastitu majku?" viknula je Aegwynn, lice joj je bilo maska bijesa.
Aegwynn je stajala na jednom kraju opservatorija, Medivh na drugom. Bio je to Medivh kojeg je
poznavao - visok, ponosan i oito zabrinut. Ni ona ni proli Medivh nisu nimalo panje obratili ni
Khadgaru ni Garoni. Khadgar je zapanjeno shvatio kako je sadanja inkarnacija Medivha takoer
prisutna, kako iskri uz jedan zid. Par iz prolosti takoer ga je ignorirao, ali sadanji je Medivh
promatrao spektakl koji se odvijao pred njima.
"Majko, mislim kako histerizira", rekao je proli Medivh.
"I mistina e me munja vratiti u stvarnost?" prasnula je biva zatitnica. Khadgar je vidio kako je
sada puno starija. Kosa joj je bila bijela, oko oiju i ustaje imala siune bore. Ipak, posjedovala je
karizmu ranijih verzija koje je vidio. "A sada", rekla je, "mi odgovori na pitanje."
"Majko, krivo gleda na stvari", rekao je proli Medivh.
"Odgovori" strogo je prasnula Aegwynn. "Zato si doveo orke u Azeroth?"

"Nije ni udo to je bio toliko bijesan kad si ga to pitao", rekla je Garona. Khadgar ju je uutkao i
promatrao sadanjeg Medivha. Sadanja inkarnacija je prestala napadati zatitni zid i inilo se kako
mu je lice preplavljeno emocijama.
"Majko?" rekao je sadanji Medivh. Lice mu je izgledalo lakovjerno.
"NEMA odgovor, zar ne?" rekla je Aegwynn. "Ovo je neka mala igra koju igra. Neki izazov
kako bi se Llane i Lothar zabavili? Mo Tirisfalena nije igra, dijete. Cijelo vrijeme dolazi sve vie i
vie orka, a ula sam i za karavane koje su napadnute u blizini Crne bare. egrt bi mogao pronai
tvoj Portal, ali samo bi tvoj a majka mogla okusiti mo koja ga obavija. Ponavljam, dijete, to ima
za rei u svoju obranu?"
Khadgar je zadrhtao od eninih rijei i napola je oekivao kako e proli Medivh pobjei iz
prostorije. Umjesto toga Medivh ga je iznenadio. Potmulo se nasmijao.
"Zar te majino neodobravanje zabavlja, dijete?" rekla je strogo Aegwynn.
"Ne", rekao je Medivh i uputio joj podao i zao osmijeh. "Ali majina glupost da."
Khadgar je pogledao preko sobe i vidio kako je sadanji Medivh zadrhtao na rijei svoje prole
inkarnacije.
"Usuuje se", zagrmjela je Aegwynn i podigla ruku. Sfera usijane bijele svjetlosti izbila je iz
njezinog dlana i jurnula prema prolom Medivhu. Magus je podigao ruku i s lakoom ju skrenuo u
stranu.
"Usuujem se, majko","rekao je fantom iz prolosti. "I imam mo za to. Mo koju si mi dala
prilikom mog zaea, mo koju nisam elio ili traio." Fantom Medivh je mahnuo i gornji se kat
zapalio od usijane munje. Aegwynn je uhvatila energiju, ali Khadgar je primijetio kako je morala
podii obje ruke i ipak je zateturala unatrag.
"Ali zato si pustio orke u Azeroth?" prosiktala je starica. "Nema potrebe. Riskirao si cijeli narod,
a zbog ega?"
"Kako bih polomio krug, naravno", rekao je proli Medivh. "Kako bih razbio svemir mehanikog
sata koji si izgradila za mene. Sve je na svom mjestu, ukljuujui tvoje dijete. Ako ti ne moe
nastaviti kao Zatitnica, tvoj izabrani, roeni i odgojeni nasljednik moe, ali bit e ogranien
scenarijem poput tvojih ostalih pijuna."
Sadanji je Medivh pao na koljena, oi su mu se prikovale za sobu ispred njega. aptom je
ponavljao rijei koje je njegovo prolo ja izgovorilo.
Garona je povukla Khadgara za rukav i on je kimnuo. Par je napustio sredite zatite i poeo se
primicati rubu prostorije u pokuaju da prou iza sadanje Magusove inkarnacije.
"Ali opasnost, dijete..." rekla je Aegwynn.
"Opasnost?" pitao je Medivh. "Opasnost za koga? Ne za mene, ne s moi Tirisfalena na
raspolaganju. Za ostatak Reda? Oni vie brinu za unutarnju politiku nego za demone. Za ljudske
nacije? Debele i sretne, zatiene od opasnosti za koje ak ni ne znaju? Je li itko vaan doista u
opasnosti?"
"Poigrava se sa silama veima od sebe, sine", rekla je Aegwynn. Khadgar i Garona bili su blizu
vrata, ali sadanji je Medivh bio opinjen vizijom.
"Oh, naravno", rekao je Magus prolosti i zareao. "Misliti kako se mogu nositi s takvim silama
bio bi grijeh Ponosa. Neto kao smatrati kako moe nadmudriti demona i izai kao pobjednik."
Sada su bili iza Medivha, i Garona je posegnula za bodeom ispod bluze. Khadgar joj je zaustavio
ruku i odmahnuo glavom. Kliznuli su iza Medivha. U starevim su se oima poele pojavljivati suze.
"to e se dogoditi ako orci pobijede?" rekla je Aegwynn. "Oni oboavaju mrane bogove i sjene.
Zato si im dao Azeroth?"
"Kad pobijede", rekao je proli Medivh, "imenovat e me voom. Om potuju snagu, majko, za
razliku od ostatka ovog bijednog svijeta. I ja u polomiti okove koje ste vi i ostali stavili na mene, i ja

u vladati."
U viziji je uslijedila tiina i Khadgar i Garona su se skamenili i zadrali dah. Hoe li ih sadanji
Medivh primijetiti u tiini?
Aegwynn je, govorei iz prolosti, zadrala njegovu panju. "Ti nisi moj sin", rekla je.
Sadanji je Medivh pokrio lice rukama. Njegova prola verzija je rekla: "Nisam. Nikad nisam bio
tvoj sin. U svakom sluaju nikad nisam bio potpuno tvoj."
I proli se Magus nasmijao. Bio je to dubok, gromoglasan smijeh kojeg je Khadgar ve uo, na
ledenoj litici, kad su se ovo dvoje borili.
Aegwynn je izgledala okirano: "Sargeras?" Ispljunula je kad ga je napokon prepoznala. "Ubila
sam te."
"Ubila si tijelo, vjetice. Ubila si samo moj tjelesni oblik!" zareao je Medivh iz prolosti, i
Khadgar je ve mogao vidjeti drugo stvorenje, alternativnu sjenu, koja ga je prodirala. Stvorenje od
sjene i plamena, s vatrenom bradom i velikim bijelim rogovima. "Ubila si ga i sakrila u grobnici pod
morem. Ali bio sam ga voljan rtvovati kako bih doao do vee nagrade."
Aegwynn je poloila ruku na trbuh.
"Da, draga majko", rekao je proli Medivh, vatra mu je lizala bradu, rogovi na njegovom elu su
se formirali iz dima. On je bio Medivh, ali i Sargeras. "Sakrio sam se u tvojoj utrobi i uao u
uspavane stanice tvog neroenog djeteta. Rak, nametnik, mana, koju nikad nee osjetiti. Bilo je
nemogue ubiti te, zavesti takoer. Pa sam se uinio tvoj im nasljednikom."
Aegwynn je uzviknula kletvu i zamahnula rukama, njezin je bijes bio omotan oko rijei koje nisu
bile namijenjene za ljudske glasove. Munja zasljepljujue arene energije pogodila je
Medivh/Sargeras stvorenje u prsa.
Fantom prolosti zateturao je jedan korak unatrag, onda dva, podigao jednu ruku i uhvatio
energiju usmjerenu na njega. Soba je zaudarala po peenom mesu i Sargeras Medivh je zareao i
pljunuo. Prizvao je vlastitu aroliju i Aegwynn je odbaena preko sobe.
"Ne mogu te ubiti, majko", prasnuo je demonski lik. "Neki dio mene sprjeava me u tome. Ali
slomit u te. Slomit u te i protjerati, i u vrijeme kad ozdravi, u vrijeme kad doe s mjesta na koje
u te poslati, ova e zemlja biti moja. Ova zemlja, i mo Reda Tirisfala!"
U sadanjosti, Medivh je ispustio urlik izgubljene due, vritao je nebu traei oprost koji nikad
nee doi.
"To je na znak", rekla je Garona i povukla Khadgara za halju. "Idemo dok je jo vrijeme."
Khadgar je oklijevao na trenutak, a onda ju pratio do stuba.
Preskakivali su po tri stube odjednom i gotovo se sudarili s Moroesom.
"Uzbueni", smireno je primijetio. "Problem?"
Garona je projurila pored katelana, ali Khadgar je zgrabio starca i rekao: "Gospodar je
poludio."
"Vie nego obino?" odgovorio je Moroes.
"To nije ala", rekao je Khadgar i onda su mu oi zablistale. "Ima li zvidaljku za pozivanje
grifona?"
Sluga je podigao runama ukraen komad metala "elite da pozovem..."
"Ja u", rekao je Khadgar, zgrabio mu zvidaljku iz ruke i jurnuo za Garonom. "Ganjat e nas, ali
bolje da i vi takoer pobjegnete. Javi Cook i bjeite koliko vas noge nose."
I Khadgar je nakon toga odjurio.
"Bjeim?" rekao je Moroes egrtu koji se udaljavao; onda je frknuo. "Kamo bih otiao?"

Bijeg
Preli su nekoliko milja kad je grifon otkazao poslunost. Samo je jedna zvijer odgovorila
Khadgarovom pozivu i propinjala se kad se Garona pribliila. Mladi je mag samo istom snagom
volje natjerao grifona da prihvati prisustvo polu-orkinje. Mogli su uti Medivhovo vritanje i
psovanje jo dugo nakon to su napustili prsten breuljaka. Usmjerili su grifona prema Olujnom
Vjetru, i Khadgar ga je snano podbo petama.
Imali su dobru brzinu, ali sada se grifon propeo, pokuao je istrgnuti uzde, okrenuti se natrag
prema planinama. Khadgar je pokuao slomiti zvijer, zadrati ju na kursu, ali ona je postala izuzetno
nervozna.
"to je s njim?" pitala je Garona preko njegovog ramena.
"Medivh ga zove natrag", rekao je Khadgar. "eli se vratiti u Karazhan."
Khadgar je natezao uzde, ak je i pokuao sa zvidaljkom, ali je naposljetku morao priznati
poraz. Spustio je grifona na niski, goli breuljak i skliznuo mu s lea kad je Garona sila. im je
dodirnuo tlo grifon je opet uzletio, zamahnuo svojim monim krilima kroz noni zrak i poletio
odgovoriti pozivu svog gospodara.
"Misli kako e nas pratiti?" pitala je Garona.
"Ne znam", rekao je Khadgar. "Ali ne elim biti ovdje ako bude. Idemo u Olujni Vjetar."
Hodali su vei dio veeri i noi, pronali stazu, i pratili ju u smjeru Olujnog Vjetra. Nije bilo
potjere ili neobinih svjetala na nebu i prije zore par se nakratko odmorio ispod velikog cedra.
Tijekom idueg dana nisu vidjeli nikog ivog. Bilo je kua spaljenih do temelja i gomila svjeih
humaka koji su oznaavali sahranjene porodice. Prevrnuta i razorena kola bila su uobiajena, kao i
veliki spaljeni krugovi puni pepela. Garona je prokomentirala kako su orci tako postupali sa svojim
mrtvima, nakon to su tijela opljakana.
Jedine ivotinje koje su vidjeli bile su mrtve - rasporene svinje pored sruene farme, ostaci konja,
pojedeni osim prestravljene, deformirane glave. utke su ili od jedne do druge unitene farme.
"Tvoj je narod bio temeljit", rekao je Khadgar naposljetku.
"Ponose se takvim stvarima", odgovorila je Garona smrknuto.
"Ponos?" rekao je Khadgar i pogledao oko sebe. "Ponos u razaranju? U unitenju? Nijedna
ljudska vojska, nijedna ljudska nacija ne bi spalila sve na svom putu, ili ubijala ivotinje bez razloga."
Garona je kimnula. "To je nain orka - nemoj ostavljati nita da stoji kako neprijatelj to ne bi
mogao upotrijebiti protiv tebe. Ako to ne mogu odmah upotrijebiti - kao hranu, mjesto za spavanje,
plijen, onda to treba spaliti. Granice klanova orka esto su opustoena mjesta, poto svaka strana eli
resurse one druge."
Khadgar je zatresao glavom. "Ovo nisu resursi", rekao je estoko. "Ovo su ivoti. Ova je zemlja
neko bila zelena i plodna, s poljima i umama. Sada je pusto. Pogledaj ovo! Moe li biti mira
izmeu ljudi i orka?"

Garona nije nita rekla. Taj su dan nastavili u tiini i smjestili se u ruevinama konaita. Spavali
su u zasebnim sobama, on u ruevinama gostionice, ona u kuhinji. Nije predloio da ostanu zajedno,
a nije ni ona.
Khadgara je probudilo kruljenje eluca. Pobjegli su iz kule s onim to su imali na sebi, i osim
neto bobica i plodova nisu nita jeli due od jednog dana.
Mladi se mag iskobeljao iz od kie mokrog slamnatog madraca koji mu je posluio kao krevet
dok su mu se udovi bunili. Nije logorovao na otvorenom od dolaska u Karazhan, i imao je osjeaj
kako nije u formi. Strah prethodnog dana u potpunosti je iezao i razmislio je o sljedeem potezu.
Olujni Vjetar bio je njihovo planirano odredite, ali kako e nekoga poput Garone uvesti u grad?
Moda da pronae neto ime bi ju preruio. A je li ona uope eljela ii? Sada kada je bila slobodna
od kule moda bi joj bilo bolje da se pridrui Guldanu i klanu etelaca Oluje.
Neto se kretalo uz sruenu zgradu. Najvjerojatnije Garona. Sigurno je bila gladna kao i Khadgar.
Nije se bunila, ali je po ruevinama na koje su nailazili zakljuio kako su orci trebali puno hrane da
bi ostali u borbenoj formi.
Khadgar je ustao, otresao pauinu s misli i nagnuo se kroz ostatke prozora kako bi ju pitao je li u
kuhinji ostalo neto za jelo.
A doekala ga je jedna strana otrice ogromne dvosjekle sjekire i priljubila mu se na grlo.
Na drugom kraju sjekire nalazilo se zeleno lice orka. Pravog orka. Khadgar sve do sada nije
shvatio koliko se navikao na Garonino lice, jer su mu ogromne ralje i nisko elo djelovali okantno.
Ork je zareao: "to ovo?"
Khadgar je polagano podigao obje ruke, dok je cijelo vrijeme u um prizivao maginu energiju.
Jednostavna arolija, dovoljna da stvorenje odbaci u stranu, pronae Garonu i pobjegne.
Osim ako ih Garona nije dovela ovamo, pomislio je iznenada.
Oklijevao je, i to je bilo dovoljno. uo je neto iza sebe, ali nije se stigao okrenuti jer ga je neto
veliko i teko pogodilo u potiljak.
Sigurno nije bio dugo u nesvijesti - ali dovoljno dugo da se est orka Dojavi u sobi i pone
sjekirama pretraivati kr. Nosili su zelene marame na rukama. Klan Krvave Doline, reklo mu je
njegovo sjeanje. Promekoljio se, i prvi ork, onaj s dvosjeklom sjekirom, opet se okrenuo prema
njemu.
"Gdsitvojstvri?" pitao je ork. "Gdjsihskro?"
"Molim?" rekao je Khadgar, i zapitao se je li orkov glas ili su njegove vlastite ui izobliavale
jezik.
"Tvoje stvari", rekao je ork sporije. "Tvoja oprema. Nema ni. Gdje si ju sakrio?"
Khadgar je progovorio bez razmiljanja. "Nemam stvari. Izgubio sam ih ranije. Nemam stvari."
Ork je frknuo. "Onda umri", zareao je i podigao sjekiru.
"Ne!" viknula je Garona s unitenih vrata. Izgledala je kao da je provela lou no, ali je na konoj
uzici oko pojasa imala nekoliko zeeva. Bila je u lovu. Khadgar je osjetio laganu nelagodu zbog
prijanjih misli.
"Gub se, polutanko", zareao je ork. "Ovo te se ne tie."
"Ubija moje vlasnitvo, onda je to moj posao", rekla je Garona.
Vlasnitvo? pomislio je Khadgar, ali je drao jezik za zubima.
"Vlassnitvo?" promucao je ork. "Ko si ti da ima vlassnitvo?"
"Ja sam Garona Polu-ork", zareala je ena i iskrivila lice u masku bijesa. "Sluim Guldanu,
vjecu klana etelaca Oluje. Otetite moje vlasnitvo i morat ete se njemu opravdavati!"
Ork je opet frknuo. "eteoci Oluje? Pah! ujem da su slab klan, gospodari im vjetac!"
Garona ga je mrko pogledala. "A ja sam ula kako Krvava Dolina nije pruila potporu Dolini
Sumraka u nedavnom napadu na Olujni Vjetar i kako su oba klana poraena. ula sam kako su vas

ljudi pobijedili u potenoj borbi. Je li to istina?"

"To ti ni bitno", rekao je ork Krvave Doline. "Imal su konje."
"Moda bih ja mogao..." rekao je Khadgar i poeo ustajati.
"Dolje, robe!" viknula je Garona, snano ga oamarila i odbacila unatrag. "Govorit e kad ti se
obratim, a ne prije!"
Voa orka iskoristio je priliku za pribliavanje, ali im je Garona zavrila opet se okrenula i no
duge otrice bio je uperen u orkov trbuh. Ostali su se orci odmaknuli od mogue borbe.
"Osporava moje vlasnitvo?" zareala je Garona s vatrom u oima i miiima napetima kako bi
noem probila koni oklop.
Uslijedila je kratka tiina. Ork Krvave Doline pogledao je Garonu, pogledao ispruenog
Khadgara i opet pogledao Garonu. Frknuo je i rekao: "Idi najprije nai neto za to se vrijedi boriti,
polutanko!"
I voa orka se nakon toga udaljio. Ostali su se opustili i poeli izlaziti iz sruene gostionice.
Dok su naputali zgradu jedan od njegovih podreenih ga je pitao: "to joj u stvar ljudski
rob?" Voa orka rekao je neto to Khadgar nije mogao uti. Podreeni je izvana viknuo: "Toj
odvratno!"
Khadgar je pokua ustati, ali Garona mu je mahnula neka ostane leati. Khadgar se, unato sebi,
stresao.
Garona je otila do praznog prozora, pogledala na trenutak, i onda se vratila do Khadgara koji se
naslonio na zid.
"Mislim da su otili", rekla je naposljetku. "Bojala sam se kako bi se mogli vratiti da bi izravnali
raune. Njihovog e vou veeras najvjerojatnije izazvati neki od podreenih " Khadgar je dodirnuo
obraz. "Dobro sam, hvala na pitanju."
Garona je odmahnula glavom. "Ti idiote blijede koe! Da te nisam udarila voa orka smjesta bi te
ubio i onda napao mene jer te nisam drala pod kontrolom."
Khadgar je duboko uzdahnuo. "Oprosti. U pravu si."
"U pravu si da sam u pravu", rekla je Garona. "Drali su te na ivotu dovoljno dugo kako bih se ja
vratila samo zato to su mislili kao si neto sakrio u konaitu. Kako nisi toliko glup da se nae
usred bojinice bez ikakve opreme."
"Jesi li morala udariti onako jako?" pitao je Khadgar. "Kako bih ih uvjerila. Da. Nije da nisam
uivala." Dobacila mu je zeeve. "Dri, oguli ih i pristavi vodu. U kuhinji jo ima posuda i zdjela."
"Unato tome to si rekla svojim prijateljima", rekao je Khadgar, "ja nisam tvoj rob."
Garona se nacerila. "Naravno. Ali ja sam uhvatila doruak, ti ga skuhaj!"
Doruak se sastojao od ukusnog zejeg gulaa i krumpira, zainjenog biljem koje je Khadgar
pronaao u ruevinama vrta i gljivama koje je Garona ubrala u divljini. Khadgar je provjerio je li
koja od gljiva otrovna. Ni jedna nije bila.
"Orci koriste svoje mlade kao kuae", rekla je Garona. "Ako preive, znaju kako je to za dobro
drutva."
Opet su nastavili put prema Olujnom Vjetru. ume su jo jednom bile sablasno tihe, i sve na to su
nailazili bili su ostaci rata.
Oko podneva su opet naili na orke Krvave Doline. Bili su na velikoj istini oko sruene kule
straare, svi su leali potrbuke. Neto veliko, teko i otro rastrgalo im je oklope na leima, a
nekolicina nije imala glave.
Garona je hitro ila od tijela do tijela i uzimala opremu. Khadgar je pogledao obzor.
Garona je viknula: "Hoe li mi pomoi?"
"Za trenutak",, rekao je Khadgar. "elim se uvjeriti kako onaj koji je pobio nae prijatelje vie
nije u blizini."

Garona je pogledala rubove istine, a onda i nebo. Nije bilo niega osim malih crnih oblaka.
"I?" rekla je. "Ja nita ne ujem."
"Nisu ni orci, sve dok nije bilo prekasno", rekao je Khadgar i pridruio joj se kod tijela voe
orka. "Napadnuti su s lea, dok su bjeali, od napadaa vieg od njih." Pokazao je tragove kopita u
praini. Pripadali su potkovanim, tekim konjima. "Konjica. Ljudska konjica."
Garona je kimnula. "Barem se pribliavamo. Uzmi sve to moe. Moemo iskoristiti njihovu
hranu - odvratna je, ali hranjiva. I uzmi oruje, barem no."
Khadgar je pogledao Garonu. "Razmiljao sam." Garona se nasmijala. "Pitam se koliko je
ljudskih katastrofa poelo s tom reenicom."
"Nalazimo se u podruju ophodnja Olujnog Vjetra", rekao je Khadgar. "Mislim kako nas Medivh
ne prati, barem ne izravno. Moda bi se trebali rastati."
"Razmiljala sam o tome", rekla je Garona i kopala po ruksaku jednog od orka i najprije izvukla
plat, i onda mali zamotuljak. Odmotala ga je i pronala kremen i boicu uljaste tekuine. "Alat za
paljenje vatre", objasnila je. "Orci vole vatru i ovo je potpaljiva."
"Znai misli kako bi se trebali razdvojiti", rekao je Khadgar.
"Ne", rekla je Garona. "Rekla sam kako sam razmiljala o tome. Problem je to nitko ne
kontrolira ovo podruje, ni ljudi ni orci. Moe prijei pedeset metara i naletjeti na novu ophodnju
klana Krvave Doline, a mene mogu zaskoiti tvoji prijatelji na konjima. Ako ostanemo zajedno
imamo bolje anse za preivljavanje. Jedno je rob onog drugog."
"Zatoenik", rekao je Khadgar. "Ljudi nemaju robove."
"Naravno da imate", rekla je Garona. "Samo ih drugaije zovete. Znai, trebali bi ostati zajedno."
"I to je to?" rekao je Khadgar.
"Uglavnom", rekla je Garona. "A tu je injenica kako se neko vrijeme nisam javila Guldanu. Ako
i kad naletimo na njega objasnit u kako sam u Karazhanu bila zatoenica, i kako je trebao biti
mudriji nego poslati jednog od svojih sljedbenika u klopku."
"Misli kako e povjerovati u to?" pitao je Khadgar. "Nisam sigurna hoe li", rekla je Garona.
"to je jo jedan dobar razlog da ostanem s tobom."
"Mogla bi si kupiti dosta utjecaja s onime to si saznala", rekao je Khadgar.
Garona je kimnula. "Aha. Ako ne dobijem sjekiru u glavu prije no to stignem ikome ispriati.
Ne, za sada u riskirati s bljedokonima. A sad, treba mi jo jedna stvar."
"Koja?"
"Trebam sakupiti tijela na gomilu, pokriti ih granama i drvima. Moemo baciti ono to nam nee
trebati, ali moramo spaliti tijela. To je najmanje to moemo uiniti."
Khadgar se namrtio. "Ako su konjanici jo uvijek u blizini oblak dima e ih smjesta privui."
"Znam", rekla je Garona i pogledala ostatke ophodnje. "Ali to je ispravna stvar. Da pronae
ljudske vojnike ubijene u zasjedi zar ih ne bi elio sahraniti?"
Khadgar se smrknuo, ali nije nita rekao. Umjesto toga otiao je zgrabiti najdaljeg orka i dovui
ga do ruevina kule straare. Za sat vremena su razodjenuli tijela i zapalili ostatke.
"Sada bi trebali krenuti", rekao je Khadgar dok je Garona gledala kako se dim die u nebo.
"Nee li ovo privui konjanike?" pitala je Garona. "Da", rekao je Khadgar. "Ali takoer e poslati
poruku - ovdje su orci. Orci koji se osjeaju dovoljno sigurni da spaljuju tijela svojih poginulih.
Radije bih stvari objanjavao izbliza nego suoen s jureim bojnim konjem, puno hvala."
Garona je kimnula i, s ukradenim platevima koji su leprali na vjetru, napustili su zapaljenu kulu
straaru.
Garona je govorila istinu u vezi hrane orka koja je uistinu bila odvratna smjesa stvrdnutog sirupa,
oraha i neeg za stoje Khadgar mogao prisegnuti kako je kuhani takor. Ipak, hrana im je dala
energiju i dobro su napredovali.

Dan i dan su proli i zemlja se otvorila u beskrajna polja prepuna ljetine. Zemlja ipak nije bila
manje pusta, prazne tale i ve sruene kue. Pronali su jo nekoliko spaljenih mjesta sahrana orka i
sve vei broj humaka koji su oznaava li smrt ljudskih porodica i ophodnja.
I dalje su se drali raslinja i ograda koliko su god mogli. Otvoreniji teren olakao je promatranje,
ali ih je i inio izloenijima. Smjestili su se u gotovo nedirnutoj farmi dok se mala vojska orka
kretala grebenom.
Khadgar je gledao kako prolaze. Pjeaci, konjica na velikim vukovima i katapulti ukraeni
lubanjama i zmajevima. Pored njega Garona je gledala procesiju i rekla: "Idioti."
Khadgar ju je upitno pogledao.
"Ne mogu biti izloeniji", objasnila je. "Mi ih moemo vidjeti, i bljedokoni ih takoer mogu
vidjeti. Ova skupina nema cilj - samo lutaju uokolo u potrazi za borbom. Trae asnu smrt u borbi."
Zatresla je glavom.
"Ne misli jako dobro o svom narodu", rekao je Khadgar.
"Trenutno ne mislim jako dobro o nijednom narodu", rekla je Garona. "Orci su me protjerali,
ljudi e me ubiti. I jedini ovjek kojem sam uistinu vjerovala bio je demon."
"Pa, ja sam tu", rekao je Khadgar i pokuao zvuati neuvrijeeno.
Garona se stresla. "Da, ti si tu. Ti si ovjek, i vjerujem ti. Ali mislila sam, stvarno sam mislila,
kako e Medivh promijeniti stvari. Moan, vaan, voljan razgovarati. Bez predrasuda. Ali zavarala
sam samu sebe. On je samo jo jedan luak. Moda je to moje mjesto raditi za luake. Moda sam
samo jo jedan pijun u igri. Kako ju je Medivh nazvao? Nemilosrdni sat svemira?"
"Tvoja uloga", rekao je Khadgar, "je to god poeli biti. Medivh je to oduvijek elio."
"Misli li kako je bio normalan kad je to rekao?" pitala je polu-orkinja.
Khadgar je slegnuo ramenima. "Normalan koliko je to mogao biti. Vjerujem da jest. I zvui kao
da i meni takoer eli vjerovati."
"Aha", zijevnula je Garona. "Bilo je tako jednostavno, kad sam radila za Guldana. Njegove male
oi i ui. Sada ne znam tko jest, a tko nije u pravu. Koji je narod moj narod? Oba? Ti barem ne mora
brinuti zbog podvojene odanosti." Khadgar nije nita rekao, samo je pogledao nadolazei sumrak.
Negdje, iza obzora, vojska orka naletjela je na neto. Na tom rubu svijeta vidjelo se blistanje lane
zore, isprekidano iznenadnim munjama niskih oblaka, a jeka bojnih bubnjeva i smrti zvuala je poput
udaljene grmljavine.
Jo jedan dan i no su proli. Sada su prolazili kroz naputene gradove i trnice. Zgrade su sada
bile sauvanije, ali i dalje naputene. Bilo je znakova nedavne naseljenosti, i od strane ljudi i vojske
orka, ali sada su jedini stanovnici bili duhovi i uspomene.
Khadgar je provalio u trgovinu i, iako su police bile ispranjene, u pei je jo uvijek bilo drva, a
u malom sanduku u podrumu nali su krumpir i luk. Bilo to e biti bolje od hrane orka.
Khadgar je zapalio vatru, a Garona je s kotlom otila do oblinjeg bunara. Medivh je bio
opasnost, moda vea opasnost od orka. Moe li ga se sada urazumiti? Uvjeriti da zatvori portal? Ilije
prekasno?
Samo saznanje o postojanju portala bit e dobra vijest. Ako ga ljudi uspiju pronai, ak i zatvoriti,
to e zarobiti orke na ovom svijetu. Uskratiti im pojaanja s Draenora.
egrt se trgnuo iz svojih razmiljanja zbog buke izvana. Zveket metala na metalu. Grmljavina
ljudskih glasova.
"Garona", promrmljao je Khadgar i krenuo prema vratima.
Pronaao ih je kod bunara. Ophodnja od desetak pjeaka, odjevenih u plavo Azerotha, sa
izvuenim maevima. Jedan je drao okrvavljenu ruku, ali drugi je par vrsto drao Garonu za ruke,
svaki za jednu. Njezin dugi no bio je na zemlji. Kad je Khadgar obiao ugao zgrade narednik ju je
oamario rukom u rukavici.

"Gdje su ostali?" zareao je. Iz usta polu-orkinje potekla je crnocrvena krv.

"Ostavite ju na miru!" viknuo je Khadgar. Bez razmiljanja je prizvao energiju u um i izveo malu
aroliju.
Jarka svjetlost zablistala je oko Garonine glave, minijaturno sunce koje je iznenadilo ljude. Dva
pjeaka koji su drali Garonu su ju pustili i ona je kliznula na zemlju. Narednik je podigao ruku kako
bi zatitio oi, a i ostatak ophodnje bio je dovoljno iznenaen, pa je Khadgar bio meu njima i pored
Garone za nekoliko trenutaka.
"Iznenado me", promrmljala je Garona kroz puknutu usnu. "Daj da doem do zraka."
"Ostani dolje", tiho je rekao Khadgar. Zasljepljenom je naredniku viknuo: "Ti zapovijeda ovom
bagrom?"
Do sada se veina pjeaka oporavila i podigla maeve. Dvojica pored Garone su ustuknula za
korak, ali gledali su nju, ne Khadgara.
Narednik je pljunuo. "Tko si ti da se mijea u vojne stvari? Vodite ga odavde, deki!"
"ekaj!" rekao je Khadgar i vojnici su se, okusivi jednu aroliju, pribliili samo jedan korak. "Ja
sam Khadgar, egrt Medivha Magusa, prijatelja i saveznika vaeg kralja Llanea. Imam posla s njim.
Smjesta nas vodite u Olujni Vjetar."
Narednik se samo nacerio. "Sigurno, a ja sam lord Lothar. Medivh ne uzima egrte. ak i ja to
znam. A tko je onda tvoj a dragana, ha?"
"Ona je..." Khadgar je na trenutak oklijevao. "Ona je moja zatoenica. Vodim ju u Olujni Vjetar na
ispitivanje."
"Huh", progunao je narednik. "Pa, deko, mi smo pronali tvoju zatoenicu ovdje, naoruanu, a
tebe nije bilo nigdje. Ja kaem kako je tvoja zatoenica pobjegla. teta to bi ork radije umro nego se
predao."
"Ne diraj ju!" rekao je Khadgar i podigao ruku. Plamen je plesao izmeu njegovih zgrenih
prstiju.
"Igra se sa vlastitom smru", zareao je narednik. U daljini, Khadgar je mogao uti topot kopita.
Pojaanje. Ali hoe li oni biti voljniji sasluati polu-orkinju i arobnjaka od ove gomile?
"inite stravinu pogreku, gospodine", rekao je Khadgar smireno.
"Ne mijeaj se, deko", zapovjedio je narednik. "Uhvatite orka. Ubijte ju ako se bude opirala!"
Pjeaci su napravili jo jedan korak prema njima, oni najblii Garoni sagnuli su se kako bi ju opet
uhvatili. Pokuala se izmaknuti i jedan ju je utnuo nogom.
Khadgar je zaustavio suze i pustio aroliju na narednika. Plamena kugla pogodila ga je u koljeno.
Narednik je vrisnuo i pao na zemlju.
"A sada prestanite", prosiktao je Khadgar.
"Ubijte ih!" viknuo je narednik, oiju razrogaenih od boli. "Ubijte oboje!"
"Stani!" rekao je drugi glas, mraniji, dublji, priguen velikom kacigom. Oko dvadeset jahaa, i
Khadgarovo je srce klonulo. Vie no to bi i Garona uspjela srediti. Njihov je voa bio potpuno
oklopljen, s vizirom na kacigi. Khadgar mu nije mogao vidjeti lice.
Mladi je egrt jurnuo naprijed. "Gospodine", rekao je. "Zaustavite ove ljude. Ja sam egrt Magusa
Medivha."
"Znam tko si", rekao je zapovjednik. "Stoj!" zapovjedio je. "Pazite na orka, ali ju pustite!"
Khadgar je progutao knedlu i nastavio: "Imam zatoenicu i vane informacije za kralja Llanea.
Moram smjesta vidjeti lorda Lothara!"
Zapovjednik je podigao vizir. "I hoe, mome", rekao je Lothar. "I hoe."

Ispod Karazhana
Diskusija u dvorcu Olujnog Vjetra nije dobro prola i sada su kruili oko Medivhove kule na
leima grifona. Ispod njih, u sumraku, Karazhan je bio ogroman i prazan. Ni najednom prozoru nije
bilo svjetlosti, a opservatorij na vrhu bio je mraan. Ispod neba bez mjeseca ak je i bijelo kamenje
kule bilo tamno i sablasno.
Sino su odrali estoku raspravu u kraljevim privatnim odajama. Khadgar i Garona bili su tamo,
iako je od polu-orkinje zatraeno da preda no Lotharu u prisustvu njegova velianstva. Kraljev
prvak takoer je bio tamo, i gomila savjetnika i dvorana koji su trkarali oko kralja Llanea. Khadgar
u skupini nije mogao osjetiti nijednog arobnjaka i pretpostavio je kako su oni koji su preivjeli
Medivhov krivolov ili na bojnom polju ili su skriveni na sigurno.
to se tie kralja, mladi iz vizija je odrastao. Imao je iroka ramena i otre crte lica svoje
mladosti, samo se sada poeo predavati srednjim godinama. Od svih prisutnih on je bio najotmjeniji,
i njegovo je plavo odijelo blistalo meu ostalima. Sjedne strane svog stolca drao je kacigu s bijelim
krilima, kao da svakog trena oekuje poziv u bitku.
Khadgar se pitao nije li taj poziv neto to je Llane prieljkivao i sjetio se odvanog mladia iz
vizije s trolovima. Izravan sukob na bojnom polju, sa sumnjom u eventualnu pobjedu njegovih trupa.
Zapitao se koliko je samopouzdanja dobivao iz vjere u eventualnu Magusovu potporu. Uistinu, inilo
se kako jedno prirodno vodi drugome - kako e Magus uvijek biti na strani Olujnog Vjetra i Olujni
Vjetar nikad nee pasti zbog Magusove potpore.
Lijenici su se pobrinuli za Garoninu rasjeenu usnu, ali nisu mogli nita uiniti s njezinim
temperamentom. Khadgar se nekoliko puta stresao kad je bez dlake na jeziku opisala miljenje orka o
zdravom razumu velikog maga, o bljedokocima openito i osobito Llaneovoj vojsci.
"Orci su nezaustavljivi", rekla je. "I nee odustati. Vratit e se."
"Nisu se pribliili zidinama na domet strijela", usprotivio se Llane. Khadgaru je njegovo
velianstvo izgledalo vie zabavljeno nego uzbueno Garoninim izravnim ponaanjem i otvorenim
upozorenjima.
"Nisu se pribliili zidinama na domet strijela", ponovila je Garona. "Ovaj put. Idui put hoe. A
nakon tog puta prei e zidine. Mislim kako orke ne shvaate dovoljno ozbiljno, gospodine."
"Uvjeravam vas, ovo shvaam vrlo ozbiljno", rekao je Llane. "Ali takoer sam svjestan snage
Olujnog Vjetra. Njegovih zidina, njegove vojske, njegovih saveznika, njegovog srca. Kad biste ih
vidjeli, moda biste prestali biti toliko sigurni u mo orka."
Llane je bio isto tako nepopustljiv u vezi Magusa. Khadgar je sve rekao pred savjetom, s
Garoninom potvrdom i dodacima. Vizije prolosti, hirovito ponaanje, vizije koje nisu vizije nego
prava ukazanja Sargerasa u Karazhanu. O Medivhovoj krivnji za trenutni napad na Azeroth.
"Da imam srebrnjak za svakog ovjeka koji mi je rekao kako je Medivh lud bio bih bogatiji no
to sam sada", rekao je Llane. "On ima plan, mladi gospodine. Jednostavno. Vie puta no to mogu

izbrojiti otiao je iz ovog ili onog razloga, a Lothar je od brige poupao bradu. I svaki je put
dokazao kako je u pravu. Posljednji put kad je bio ovdje nije li otiao u lov na demona i za nekoliko
sati donio njegovu glavu? Sumnjam kako e netko opsjednut demonom skinuti glavu nekome od
svojih."
"Ali moda je to postupak kojim je pokuavao skinuti sumnju sa sebe", ubacila se Garona. "Nitko
ga nije vidio kako ubija tog demona, u srcu vaeg grada. Nije li ga mogao prizvati i onda ubiti i rei
kako je on odgovoran?"
"Pretpostavka", progunao je kralj. "Ne. Uz sve duno potovanje prema oboje, ne negiram kako
ste vidjeli ono to ste vidjeli. ak ni te vizije prolosti. Alija mislim kako je Magus lud kao iba, i
kako je sve to dio nekog njegovog veeg plana. Uvijek je spominjao velike planove i velike cikluse."
"Uz sve duno potovanje", rekao je Khadgar. "Magus moda ima vei plan, ali pitanje je imaju li
Olujni Vjetar i Azeroth uistinu mjesto u tom planu?"
I tako se nastavilo veinu veeri. Kralj Llane bio je odrjeit u svakom pogledu - Azeroth moe, uz
pomo svojih saveznika, unititi ili odbiti hordu orka na njezin matini svijet, kako Medivh radi na
nekom planu kojeg nitko drugi ne moe shvatiti i kako Olujni Vjetar moe izdrati bilo kakav napad
"sve dok ljudi odvanih srca stoje na zidinama i sjede na tronu".
Lothar je uglavnom utio, javljao se samo kad je postavljao vana pitanja, a onda odmahivao
glavom kad su mu Khadgar ili Garona dali iskren odgovor. Naposljetku je progovorio.
"Llane, nemoj da te tvoja sigurnost zaslijepi!" rekao je. "Ako ne moemo raunati na Magusa
Medivha kao saveznika, oslabljeni smo. Ako negiramo sposobnosti orka, izgubljeni smo. Sluaj to
govore!"
"Sluam", rekao je kralj. "Ali nisam samo sluao glavom, sluao sam i srcem. Proveli smo puno
godina s mladim Medivhom, i prije i poslije njegovog dugog sna. On se sjea svojih prijatelja. I kad
napokon otkrije svoj plan siguran sam kako e cijeniti prijatelja kojeg imamo u Magusu."
Kralj je naposljetku ustao i sve raspustio uz obeanje kako e ozbiljno razmotriti stvari. Garona
je mrmljala u bradu, a Lothar im je dao sobe bez prozora sa straarima ispred vrata, samo kako bi
bio siguran.
Khadgar je pokuao spavati, ali od frustracije je gotovo cijelu no etao. Naposljetku, kad ga je
umor svladao, na vratima se ulo kucanje.
Bio je to Lothar, u oklopu, s odorom prebaenom preko ruke. "Spavao si kao mrtav, zar ne?"
rekao je i uz osmijeh mu dodao odoru. "Odjeni ovo i za petnaest minuta doi na vrh kule. I pouri,
mome."
Khadgar se uvukao u odjeu koja se sastojala od hlaa, tekih izama, plave bluze s lavom
Azerotha i velikog maa. Dvaput je razmislio o mau, ali ga je prebacio na lea. Moda se pokae
koristan.
Na tornju je bilo est grifona koji su nervozno lepetali krilima. Lothar je bio tamo, Garona
takoer. Bila je odjevena slino Khadgara, s plavom bluzom s lavom Azerotha i velikim maem.
"Nemoj", zareala je, "rei ni rije."
"Jako ti dobro stoji", rekao je. "Ide ti uz oi."
Garona je frknula. "Lothar je rekao isto. Pokuao me uvjeriti govorei kako e i ti takoer nositi
odoru. / kako se elio osigurati da me ostali nee ustrijeliti mislei kako sam netko drugi."
"Ostali?" rekao je Khadgar i pogledao oko sebe. Na svjetlosti zore bilo je jasno kako na ostalim
tornjevima takoer ekaju eskadrile grifona. Oko est, ukljuujui njihovu, krila grifona bila su
ruiasta od jo uvijek neizalog sunca. Nije bio svjestan kako na svijetu postoji ovoliko uvjebanih
grifona, a kamoli u Olujnom Vjetru. Lothar je sigurno otiao popriati s patuljcima. Zrak je bio
hladan i otar poput bodea.
Lothar je pourio do njih i podesio Khadgarov ma kako bi mogao jahati grifona s njime.

"Njegovo velianstvo", zagrmio je Lothar, "ima neizmjernu vjeru u snagu ljudi Azerotha i
debljini zidina Olujnog Vjetra. Ne teti to takoer ima dobre ljude koji e srediti stvari kad je u
krivu."
"Poput nas", rekao je smrknuto Khadgar.
"Poput nas", ponovio je Lothar. Mrko je pogledao Khadgara i dodao: "Pitao sam te kako je, zna."
"Da", rekao je Khadgar. "I rekao sam vam istinu, ili barem koliko sam ju shvaao u to vrijeme. I
bio sam mu odan."
"Shvaam", rekao je Lothar. "Ja takoer osjeam odanost prema njemu. elim se uvjeriti kako je
ono to kae istina. Ali takoer elim da bude spreman uiniti ono to treba, ako bude potrebno."
Khadgar je kimnuo. "Vjerujete mi, zar ne?"
Lothar je mrko kimnuo. "Davno, kad sam bio tvojih godina, brinuo sam se za Medivha. Bio je u
komi tada, taj dugi san oduzeo mu je puno mladosti. Mislio sam kako sanjam, ali priseem kako je
nasuprot mene bilo drugo bie, takoer je pazilo Magusa. inilo se kao da mu je tijelo od polirane
mjedi, na elu je imao ogromne rogove, a brada mu je bila od vatre."
"Sargeras", rekao je Khadgar.
Lothar je duboko uzdahnuo. "Mislio sam kako sam zaspao, kako sanjam, kako to to sam vidio ne
moe biti. Zna, bio sam mu odan. Ali nikad nisam zaboravio to sam vidio. Kako su godine prolazile
poeo sam shvaati kako je ono to sam vidio bila istina, i kako moe doi do ovoga. Moda
moemo spasiti Medivha, ali moda otkrijemo kako je tama preduboko pustila korijenje. Onda emo
morati uiniti neto brzo, stravino i apsolutno neophodno. Pitanje je - jesi li sposoban za to?"
Khadgar je razmislio na trenutak, a onda kimnuo. Imao je osjeaj kako mu je eludac pun leda.
Lothar je podigao ruku. Na njegovu zapovijed sve ostale eskadrile grifona su poletjele, oivjele kad
su prve zrake zore preskoile rub svijeta, pale na njihova krila i obojile ih u zlatno.
Ledeni osjeaj u dnu Khadgarova eluca nije nestao tijekom dugog leta do Karazhana. Garona je
letjela iza njega, ali nitko nije govorio dok je zemlja promicala ispod njihovih krila.
Tlo ispod njih se promijenilo. Velika polja bila su malo vie od crnih ruevina, istokana
ostacima sruenih zgrada. Sume su bile sruene kako bi nahranile strojeve rata i stvoreni su veliki
oiljci na zemlji. Duboke su jame zijevale, sama je zemlja bila ranjena i skinuta kako bi se dolo do
metala u njezinoj utrobi. Stupovi dima uzdizali su se du obzora, iako Khagdar nije mogao rei jesu
li bili s bojnih polja ili kovanica. Letjeli su kroz dan i sunce je sada nestajalo na obzoru.
Karazhan se podigao poput bijele sjene u sreditu svog kratera i upijao posljednje umirue zrake
ne dajui nita natrag. Ni jedno svjetlo nije svijetlilo s kule ili bilo kojeg prozora. Baklje koje su
svijetlile bez goriva bile su ugaene. Khadgar se zapitao je li Medivh pobjegao.
Lothar je spustio svog grifona, Khadgar ga je pratio, brzo aterirao i skliznuo s lea krilate
zvijeri. im je dotaknuo tlo grifon je smjesta uzletio, kriknuo i odletio na sjever.
Prvak Azerotha ve je bio na stubama, njegova ogromna ramena napeta, krupno tijelo kretalo se
tihom, majom gracioznou, izvukao je ma. Garona je takoer krenula naprijed, ruku je zavukla
pod bluzu i potegnula svoj dugi no. Veliki ma Olujnog Vjetra lupao je Khadgara po butini i u
odnosu na prvo dvoje osjeao se nespretno poput stvorenja od kamena. Iza njega, jo se grifona
spustilo i ratnici su skoili s njih.
Balkon opservatorija bio je prazan, i gornja razina radne sobe velikog maga naputena, ali ne i
prazna. Jo je uvijek bilo razbacanog alata, smrskani ostaci zlatnog ureaja, astro-laba, poivali su
iznad kamina. Ako je kula naputena, naputena je u urbi.
Ili uope nije naputena.
Zapaljene su baklje i ekipa se spustila nizom stuba, s Lotharom, Garonom i Khadgarom na elu.
Neko su ovi zidovi bili poznati, bili su dom, brojne stube dnevni izazov. Sada su baklje na zidovima
s njihovim hladnim, smrznutim plamenom bile ugaene, i pokretne baklje uljeza bacale su niz

naoruanih sjena po zidovima dajui hodnicima strani, gotovo stravini ugoaj. inilo se kako sami
zidovi sadre zlo. I Khadgar je oekivao kako svaka zamraena vrata skrivaju smrtonosnu klopku.
Nije bilo niega. Galerije su bile prazne, dvorane za bankete naputene, dvorane za sastanke liene
ivota i namjetaja kao i uvijek. Odaje za goste su jo uvijek bile namjetene, ali prazne. Khadgar je
provjerio vlastite odaje: Tamo se nita nije promijenilo.
Sada je svjetlost baklji stvarala udne sjene na zidovima knjinice i pretvarala police u bedeme.
Knjige su bile nedirnute, ak su i Khadgarove posljednje biljeke bile na stolu. Zar Medivh nije
knjinicu smatrao dovoljno vanom da bi uzeo nekoliko knjiga?
Khadgarov su pogled privukli komadi papira i otiao je do polica s epskom poezijom. Koarndi
svitka, sada izguvani i poderani. Khadgar je podigao veliki komad, proitao nekoliko rijei i
kimnuo.
"Stoje?" pitao je Lothar izgledajui kao da oekuje da knjige svaki tren oive i napadnu ih.
"Pjesma o Aegwynn", rekao je Khadgar. "Epska pjesma o njegovoj majci."
Lothar je progunao u znak razumijevanja, ali se Khadgar zamislio. Medivh je bio ovdje kad su
oni otili. I to samo zato kako bi unitio svitak? Zbog uasnih uspomena na Magusov sukob s
majkom? Iz osvete zbog Sargerasovog poraza od Aegwynn? Ili je in unitavanja svitka, ifre koju su
koristili Zatitnici Tirisfala, simbolizirao njegovu rezignaciju i konanu izdaju skupine?
Khadgar je riskirao jednostavnu aroliju - onu koritenu za otkrivanje magije - ali nije dobio
nita vie od normalnog odgovora kad ste okrueni maginim knjigama. Ako je Medivh ovdje izveo
aroliju, u dovoljnoj je mjeri maskirao njezino prisustvo kako ju Khadgar ne bi mogao otkriti.
Lothar je vidio kako mladi mag crta simbole u zraku i kad je zavrio rekao je: "Najbolje da uva
snagu za trenutak kad ga pronaemo."
Khadgar je odmahnuo glavom i zapitao se hoe li pronai Magusa.
Umjesto toga pronali su Moroesa, na najnioj razini, u blizini ulaza u kuhinju i ostavu. Njegovo
zgreno tijelo nalazilo se nasred hodnika, krvavi luk prostirao se preko cijelog poda. Oi su mu bile
otvorene, ali lice mu je bilo iznenaujue smireno. ini se kako ak ni smrt nije mogla iznenaditi
katelana.
Garona je uletjela u kuhinju i vratila se trenutak kasnije. Lice joj je bilo malo svjetlije nijanse
zelene i neto je pokazala Khadgara.
Ruiaste lee, smrskane. Cook, Khadgar je kimnuo.
ini se kako su vojnici zbog pronaenih tijela sada postali oprezniji, krenuli su prema
ogromnom ulazu i izali na dvorite. Medivhu nije bilo ni traga, samo nekoliko polomljenih tragova
njegovog prolaska.
"Ima li moda drugu jazbinu?" pitao je Lothar. "Drugo skrovite?"
"esto ga nije bilo", rekao je Khadgar. "Ponekad ga nije bilo danima, onda se bez upozorenja
pojavljivao." Neto se pomaknulo na balkonu iznad glavnog ulaza -samo lagano treperenje zraka.
Khadgar se okrenuo i zagledao, ali sve je izgledalo normalno.
"Moda je otiao orcima, voditi ih", predloio je prvak.
Garona je odmahnula glavom. "Oni nikad ne bi prihvatili ljudskog vou."
"Nije mogao samo tako nestati!" zagrmio je Lothar. Vojnicima je viknuo: "Svi ovamo! Idemo
natrag!"
Garona je ignorirala prvaka i rekla: "Nije. Natrag u kulu." Razmaknula je vojnike poput broda na
valovitom moru.
Opet je nestala u velikim raljama glavnog ulaza. Lothar je pogledao Khadgara koji je slegnuo
ramenima i krenuo za polu-orkinjom.
Moroes se nije pomaknuo, krv mu je bila razmrljana po podu u etvrtini kruga, dalje od zida.
Garona je dodirnula zid, kao da je neto pokuavala napipati. Namrtila se, opsovala i udarila po zidu

koji je dao vrlo vrst odgovor.

"Trebala bi biti ovdje", rekla je.
"to bi trebalo?" pitao je Khadgar.
"Vrata", rekla je polu-orkinja.
"Ovdje nikad nisu bila vrata", rekao je Khadgar.
"Ovdje su uvijek bila vrata, najvjerojatnije", rekla je Garona. "Samo to ih ti nisi nikad vidio.
Pogledaj. Moroes je umro ovdje", spustila je nogu pored zida. "I njegovo je tijelo onda pomaknuto,
pri emu je stvorilo polukrunu mrlju, do mjesta gdje smo ga nali."
Lothar je progunao u znak slaganja i poeo dodirivati zid.
Khadgar je pogledao navodno prazan zid. Prolazio je tuda pet, est puta dnevno. S druge strane ne
bi trebalo biti niega osim zemlje i kamena. Ipak...
"Maknite se", rekao je mladi mag. "Da pokuam neto."
Prvak i polu-orkinja su se udaljili, i Khadgar je prizvao energiju za aroliju. Ve ju je koristio, na
pravim vratima i zakljuanim knjigama, ali ovo je bio prvi pokuaj na vratima koja nije mogao
vidjeti. Pokuao je vizualizirati vrata, nagaajui koliko su morala biti velika kako bi pomaknula
Moroesovo tijelo za etvrt kruga, gdje su arke, gdje je dovratak i, ako ih je elio osigurati, gdje bi
postavio brave.
Zamislio je vrata i bacio malo magije na nevidljivi okvir kako bi otkljuao te skrivene brave. Na
njegovo iznenaenje zid se pomaknuo i s jedne se strane pojavila pukotina. Ne velika, ali dovoljna za
definiranje rubova vrata koja maloas nisu bila tu.
"Otvorite ih maevima", zareao je Lothar i vojnici su skoili naprijed. Kamena su se vrata
nekoliko trenutaka opirala, sve dok neki mehanizam u njima nije glasno prasnuo i vrata su se otvorila
prema van, prilikom toga odgurnula Moroesov le i otkrila stube koje su se sputale u dubinu.
"Nije ispario", rekla je mrko Garona. "Ostao je ovdje, ali je otiao na neko mjesto za koje nitko
drugi nije znao."
Khadgar je pogledao Moroesovo zgreno tijelo. "Gotovo nitko. Ali pitam se to je jo krio."
Krenuli su stubama i u Khadgaru je poeo rasti neki osjeaj. Dok su gornje razine bile sablasno
prazne, dubine ispod kule posjedovale su opipljivu auru neposredne zlobe i opasnosti. Grubi zidovi i
pod bih su vlani, i na svjetlosti baklji se inilo kako se gibaju poput ivog tkiva.
Khadgaru je trebao trenutak kako bi shvatio, dok su se stube nastavile spiralno sputati, da su sada
promijenili smjer, kreu se suprotno nego gore u kuli, kao da je njihov silazak odraz u ogledalu
onoga gore.
I stvarno, tamo gdje bi u kuli bila prazna dvorana za sastanke, ovdje se nalazila tamnica
opremljena praznim eljeznim lancima. Gdje je na povrini bila dvorana za bankete ovdje je bila
soba prepuna otpada i oznaena mistinim krugovima. Zrak je ovdje teak i gust, kao i u kuli Olujnog
Vjetra, gdje su Huglar i Hugarin ubijeni. Ovdje je prizvan demon koji ih je napao.
Kad su stigli do razine koja je odgovarala knjinici naili su na niz eljezom okovanih vrata.
Stube su se nastavile sputati, ali drutvo je ovdje zastalo i pogledalo mistine simbole urezane u drvo
i ispunjene smekastom krvlju. inilo se kako samo drvo krvari. Dva ogromna eljezna prstena
visjela su na vratima.
"Ovo bi bila knjinica", rekao je Khadgar.
Lothar je kimnuo. On je takoer primijetio slinosti izmeu kule i ovog podzemlja. "Da vidimo
to je drao ovdje, ako su sve knjige gore."
Garona je rekla: "Njegova radna soba je na vrhu dvorca, s opservatorijem, pa ako jest ovdje,
trebao bi biti na samom dnu. Morali bi nastaviti."
Ali bilo je prekasno. Kad je Khadgar dodirnuo eljezom okovana vrata iskra je s njegovog dlana
skoila na vrata, signal, magina zamka. Khadgar je imao vremena za psovku kad su se vrata s

treskom otvorila u tamu knjinice.

tenara. Sargeras nije imao potreba za znanjem, pa je sobu namijenio svojim ljubimcima.
Stvorenja su ivjela u tami vlastitog stvaranja i kiseli je dim pokuljao na hodnik.
Unutra je bilo oiju. Oiju i plamenih ralja i tijela od sjena i vatre. Krenuli su naprijed, reei.
Khadgar je u zraku nacrtao rune, sakupio energiju u umu kako bi opet zatvorio vrata dok su se
vojnici hrvali s velikim prstenovima. Ni arolije ni sirova snaga nisu mogli pomaknuti prstenove.
Zvijer je ispustila otar, isprekidani kaalj i pripremila se za skok.
Khadgar je podigao ruke kako bi izveo novu aroliju, ali Lothar ih je spustio.
"Ovo je za gubljenje tvog vremena i energije", rekao je. "Da nas uspori. Idi dolje i pronai
Medivha."
"Ali oni su..." poeo je Khadgar, a onda je velika demonska zvijer skoila na njih. Lothar je
napravio dva koraka naprijed i podigao ma kako bi doekao zvijer. Dok je podizao ma rune
urezane duboko u metal zablistale su jarkom utom svjetlou. Khadgar je na pola sekunde ugledao
strah u oima demon-zvijeri.
A onda se Lotharov ma susreo s tijelom demon-zvijeri u skoku i otrica se zabila duboko u tijelo
stvorenja. Lotharov ma izaao je na leima stvorenja i uredno ju je presjekao na dva dijela. Zvijer je
imala samo trenutak za urlik boli dok joj je otrica prolazila kroz glavu i dovrila zamah. Zadimljeni
ostaci demon-zvijeri, plaui vatru u krvareu sjenu, pali su pred Lotharove noge.
"Idite!" zagrmio je prvak. "Mi emo se pobrinuti za ovo i stii vas."
Garona je zgrabila Khadgara i povukla ga niz stube. Iza njih, vojnici su izvukli maeve i rune su
plesale blistavim plamenom dok su pohlepno pile iz tame. Mladi mag i polu-orkinja su tijekom
silaska uli krikove umiruih, i iz ljudskih i neljudskih grla.
Silazili su u tamu, Garona je u jednoj ruci nosila baklju, no u drugoj. Khadgar je sada primijetio
kako zidovi svijetle sami od sebe, crvenkastim tonom poput nekih nonih gljiva duboko u umi.
Takoer je postajalo toplije, i elo mu se orosilo znojem.
Kad su stigli do jedne od dvorana za bankete Khadgarov se eludac okrenuo i bili su negdje
drugdje. Brzo im se pribliavao, poput prethodnice ljetne oluje.
Bili su na vrhu jednog od viih tornjeva Olujnog Vjetra, i grad oko njih bio je u plamenu. Stupovi
dima dizali su se sa svih strana i irili se u crni pokriva koji je prekrio sunce. Slian crni pokriva
opkoljavao je gradske zidine, ali taj se sastojao od vojske orka. S ovog mjesta Khadgar i Garona su
mogli vidjeti kako se vojske ire poput buba na trulom leu koji je neko bio polja Olujnog Vjetra.
Sada su tu bili samo opsadni strojevi i naoruani vojnici, boje njihovih zastava odvratna duga.
ume su takoer nestale, pretvorene u katapulte koji su sada sipali vatru na sam grad. Veina
donjeg grada bila je u plamenu, i dok je Khadgar gledao, sruio se dio vanjskog zida i male lutke
odjevene u zeleno i plavo poele su se boriti meu ruevinama.
"Kako smo...?" poela je Garona.
"Vizija", rekao je otvoreno Khadgar, ali se zapitao je li ovo sluajan dogaaj tornja ili jo jedno
Magusovo usporavanje. "Rekla sam kralju. Rekla sam mu, ali nije elio sluati", promrmljala je.
Khadgaru je rekla: "Znai ovo je vizija budunosti? Kako emo izai iz vizije?"
Mladi je mag odmahnuo glavom. "Neemo, barem ne za sada. LI prolosti su dolazile i odlazile.
Ponekad ju je razbijao ok."
Plameni kr, vatreni projektil katapulta proletio je u blizini tornja. Khadgar je mogao osjetiti
njegovu vruinu dok je padao na zemlju.
Garona je pogledala uokolo "To je barem samo vojska orka", rekla je mrko.
"To su dobre vijesti?" rekao je Khadgar, oi su ga zapekle kad je oblak dima prekrio toranj.
"Nema demona u vojsci orka", primijetila je polu-orkinja. "Daje Medivh s njima definitivno
bismo vidjeli gore. Moda smo ga uvjerili da pomogne."

"Ni meu naom vojskom ne vidim Medivha", rekao je Khadgar i na trenutak zaboravio s kime
pria. "Je li mrtav? Je li pobjegao?"
Iza njih su se zauli glasovi koji su se prepirali. Par se okrenuo od ograde i shvatio kako se
nalaze ispred kraljevskih odaja za audijenciju, sada pretvorenih u sredite obrane. Na stolu se nalazio
mali model grada i igrake vojnika u obliku ljudi i orka bile su razasute oko njega. Izvjea su
neprestano dolazila dok je kralj Llane zajedno sa svojim savjetnicima bio pognut nad stolom.
"Proboj kod zida u trgovakom kvartu!"
"Novi poari u donjem gradu!"
"Velike snage opet se okupljaju kod glavnog ulaza. Izgledaju poput arobnjaka!"
Khadgar je primijetio kako nije prisutan nitko od prijanjih dvorana, zamijenili su ih namrteni
ljudi u odorama slinima njihovima. Ni traga Lotharu kod stola, i Khadgar se nadao kako je on na
prvoj crti i donosi bitku neprijatelju.
Llane se kretao odluno, kao da je njegov grad napadan svakoga dana. "Dovedite etvrtu i petu
brigadu za pojaanje kod proboja. Neka policija organizira gaenje - uzmite vodu iz javnih kupalita.
I dovedite dva odreda kopljanika na glavni ulaz. Kad orci budu spremni za napad zaponite
protunapad. To e ih slomiti. Dovedite dva maga iz Zlatarske ulice; jesu li tamo gotovi?"
"Napad je odbijen", dolo je izvjee. "Magovi su iscrpljeni."
Llane je kimnuo i rekao: "Neka se onda odmore, povucite se na sat vremena. Dovedite mlade
magove s akademije. Poaljite dvostruko vie, ali recite im neka budu oprezni. Zapovjednie Borton,
elim vae snage na istonom zidu. Tamo bih ja izveo idui napad, da sam na njihovom mjestu."
Llane je svakom zapovjedniku dao zadatak. Nije bilo protivljenja, diskusije, prijedloga. Svaki je
ratnik kimnuo i otiao. Na kraju, sve to je ostalo bio je kralj Llane i njegov mali model grada koji je
gorio pod njegovim prozorima. Kralj se nagnuo naprijed i poloio ruke na stol. Lice mu je izgledalo
ispijeno i staro. Podigao je pogled i u zrak rekao: "Sada moe dati svoje izvjee."
Zavjese nasuprot njega su zaitale na podu i pojavila se Garona. Polu-orkinja pored Khadgara je
uzdahnula od iznenaenja.
Budua Garona bila je odjevena u uobiajene crne hlae i crnu svilenu bluzu, ali nosila je plat s
lavljom glavom Azerotha. U oima je imala divlji pogled.
"Loe vijesti, gospodine", rekla je Garona i prila kraljevom stolu. "Razni klanovi surauju u
ovom napadu, ujedinjeni pod Crnorukim Razaraem. Nitko nee nikoga izdati sve dok Olujni Vjetar
ne padne. Guldan e naveer dovesti svoje vjece. Sve do tada klan Crnkamen e pokuavati zauzeti
istoni zid." Khadgar je uo drhtaj u glasu polu-orkinje.
Llane je duboko uzdahnuo i rekao: "Oekivao i sreeno. Odbit emo i ovaj, kao i ostale. I izdrat
emo do dolaska pojaanja. Sve dok ljudi odvanih srca stoje na zidinama i sjede na tronu Olujni
Vjetar nee pasti."
Budua Garona je kimnula i Khadgar je sada ugledao krupne suze u kutovima njezinih oiju.
"Voe orka slau se s vaom procjenom", rekla je i gurnula ruku pod svoju crnu bluzu.
I Khadgar i prava Garona viknuli su kao jedno dok je budua Garona vadila svoj dugi no i zabila
ga u lijevu stranu kraljevih prsa. Kretala se brzo i graciozno i ostavila je kralja Llanea sa zbunjenim
izrazom na licu. Razrogaio je oi i na trenutak je sjedio, zadran njezinom otricom.
"Voe orka slau se s vaom procjenom", ponovila je, i suze su slobodno potekle njezinim
irokim licem. "I angairali su ubojicu koji e ukloniti to odvano srce s trona. Netko kome doputate
da vam prie. Netko s kime se sastajete sami." Llane, kralj Azerotha, gospodar Olujnog Vjetra,
saveznik arobnjaka i ratnik, kliznuo je na pod.
"Zao mije", rekla je Garona.
"Ne!" viknula je Garona, sadanja Garona dok je i ona takoer padala na pod. Odjednom su
ponovno bili u lanoj dvorani za bankete. Ruevine Olujnog Vjetra su nestale, kao i kraljev le. Suze

polu-orkinje su ostale, sada u oima prave Garone.

"Ubit u ga", rekla je piskutavim glasom. "Ubit u ga. Dobro se ponaao prema meni, sluao je
dok sam govorila, a ja u ga ubiti. Ne."
Khadgar je kleknuo pored nje. "U redu je. To moda nije istina. Moda se ne dogodi. To je vizija."
"Istina je", rekla je. "Vidjela sam i znam da je istina." Khadgar je nekoliko trenutaka utio,
proivljavao vlastitu viziju budunosti, ispod crvenog neba i borio se s Garoninim narodom. Vidio je
to i takoer znao kako je to istina.
"Moramo ii", rekao je, ali Garona je samo odmahnula glavom. "Nakon svega ovoga, pomislila
sam kako sam nala mjesto bolje nego kod orka. Ali sada znam, sve u unititi." Khadgar je pogledao
uz i niz stube. Nije imao pojma kako Lotharovi ljudi stoje protiv demona, nije imao pojma to se
nalazi u dnu podzemne kule. Lice mu se smrklo i duboko je udahnuo.
I snano oamario Garonu.
Dlan mu je prokrvario od udarca u onjak, ali Garonin je odgovor bio trenutan. Njezine suzne oi
su se rairile i lice joj se pretvorilo u masku bijesa.
"Ti idiote!" viknula je, skoila na Khadgara i odgurnula ga unatrag. "Nikad vie to nemoj uiniti!
uje me! Ako to ponovi, ubit u te!"
Khadgar je bio na leima, polu-orkinja na njemu. Nije ak ni vidio kad je izvukla bode, ali sada
je otrica poivala na njegovu vratu.
"Ne moe", uspio je uz opaki osmijeh. "Imao sam viziju vlastite budunosti. Mislim kako je
takoer istinita. Ako jest, onda me sada ne moe ubiti. Ista stvar vai i za tebe." Garona je zatreptala i
zaljuljala se na petama, naglo je povratila kontrolu. "Znai ako u ubiti kralja..."
"Odavde e izai iva", rekao je Khadgar. "Ja takoer."
"Ali ako smo u krivu", rekla je Garona. "to ako je vizija lana?"
Khadgar je ustao. "Onda e umrijeti sa saznanjem kako nikada nee ubiti kralja Azerotha."
Garona je na trenutak sjela, um joj je proraunavao mogunosti. Naposljetku je rekla: "Daj mi
ruku da ustanem. Moramo dalje."
Nastavili su silaziti spiralom kroz lane analogije gornje kule. Naposljetku su stigli do razine
koja bi bila najvia,
Medivhov opservatorij i gnijezdo. Umjesto toga stube su zavrile na crvenkastoj ravnici. inilo se
kao da je izlivena iz ohlaenog opsidijana, tamni, refleksivni dijelovi slagalice plutali su na vatri pod
njihovim nogama. Khadgar je instinktivno odskoio unatrag, ali pod se inio vrst i vruina, iako
osjetna, nije bila prevelika.
U sreditu velike peine nalazio se jednostavan namjetaj. Radna klupa i naslonja, nekoliko
stolaca i ormari. Na trenutak je izgledalo neobino poznato, a onda je Khadgar shvatio kako je ovo
kopija Medivhove sobe u kuli.
Meu eljeznim namjetajem stajala je Magusova silueta irokih ramena. Khadgar se napinjao
kako bi primijetio neto u njegovim manirama, u dranju, neto to e ga izdati, to e otkriti kako
ova silueta nije Medivh koga je upoznao i vjerovao mu, starac koji je pokazao svoje povjerenje
prema njemu i hrabrio ga. Neto to e ovu siluetu oznaiti kao uljeza.
Nje bilo niega. Ovo je bio jedini Medivh kojeg je poznavao.
"Zdravo, Mladiu od Povjerenja", rekao je Magus i brada mu je planula dok se smijeio. "Zdravo,
Izaslanice. Oekivao sam vas oboje."

Magov slom
"Bilo je lukavo", rekao je Medivh koji je i bio i nije bio Medivh. "Lukavo to si prizvao duha
moje prolosti, djeli koji e me zaustaviti u potjeri za tobom. Naravno, dok si bio vani i sakupljao
snagu, ja sam sakupljao vlastitu." Khadgar je pogledao Garonu i kimnuo. Polu-orkinja se pomaknula
nekoliko koraka u desno. Opkolit e starca ako bude potrebno.
"Gospodaru, to vam se dogodilo?" rekao je Khadgar i napravio jedan korak u pokuaju da se
Magus usredotoi na njega.
Stari mag se nasmijao. "Dogodilo mi se? Nita mi se nije dogodilo. Ovo sam ja. Zaraen sam od
roenja, zagaen prije zaea, zlo sjeme koje je dalo gorak plod. Ti nikad nisi vidio pravog
Medivha."
"Maguse, to god da se dogodilo, siguran sam kako se moe ispraviti", rekao je Khadgar i
polagano krenuo prema njemu. Garona je ila desno, i njezin dugi no opet je nestao - ruke su joj
bile naizgled prazne.
"Zato bih ispravljao?" rekao je Medivh uz zlokobni osmijeh. "Sve ide po planu. Orci e pobiti
ljude i ja u ih kontrolirati preko vjetaca-poglavica poput Guldana. Vodit u te nakazne kreacije do
izgubljene grobnice gdje je Sargerasovo tijelo, zatieno protiv ljudi i demona, ali ne i orka, i moje
e tijelo biti slobodno. I onda u se moi rijeiti ovog trapavog tijela, slabanog duha i spaliti ovaj
svijet kao to i zasluuje."
Khadgar je krenuo lijevo dok je govorio. "Vi ste Sargeras."
"Da i ne", rekao je Magus. "Jesam, jer kad je Aegwynn ubila moje tijelo sakrio sam se u njezinu
utrobu i ispunio njezine vlastite stanice svojom mranom esencijom. Kad se napokon odluila pariti s
ljudskim magom ja sam ve bio tamo. Medivhov mrani blizanac, u potpunosti sadran u njegovom
tijelu."
"udovino", rekao je Khadgar.
Medivh se nacerio. "Malo drugaije od Aegwynninog plana, jer ona je djetetu takoer dala i mo
Tirisfalena. Nije ni udo to nije bilo dovoljno mjesta za samog mladog Medivha, s demonom i
svjetlou koji su se borili za njegovu duu. I kad se mo uistinu manifestirala u njemu, na neko sam
ga vrijeme iskljuio, sve dok ne ponem ostvarivati svoje planove."
Khadgar se nastavio kretati lijevo, pokuavajui ne gledati Garonu koja se prikradala iza starog
maga. Umjesto toga rekao je: "Ima li u vama ita od pravog Medivha?"
"Neto", rekao je Medivh. "Dovoljno za bavljenje s vama, niim stvorenjima. Dovoljno da
zavaram kraljeve i arobnjake u vezi svojih namjera. Medivh je maska - ostavio sam ga dovoljno na
povrini za druge. I ako sam u svojim djelima izgledao udno ili ak ludo, to su pripisali mom
poloaju i odgovornosti, i moi koju mi je dala moja draga majka."
Medivh se opako nacerio. "Najprije sam bio oblikovan politikom Magne Aegwynn kako bih bio
njezino orue, a onda oblikovan demonskim rukama kako bih bio njihovo orue. Nije nimalo

iznenaujue to nisam nita vie od sume mojih dijelova."

Garona je sada bila iza maga, izvukla je no i tiho se kretala opsidijanskim podom. U oima nije
imala suze, samo elinu odlunost. Khadgar je ostao usredotoen na Medivha, nije ju elio izdati
nekom sitnicom.
"Zna", nastavio je ludi mag, "ja nisam nita vie od jednog dijela velikog stroja, stroja koji radi
otkad je Bunar vjenosti razoren. Jedina stvar u kojoj se originalni dijelovi Medivha i ja slaemo jest
kako se ovaj krug mora razbiti. U tome smo, uvjeravam te, sloni."
Garona je sada bila na korak od njega, podigla je bode. Napravila je posljednji korak.
"Ispriavam se", rekao je Medivh i zamahnuo akom. Mistina energija zaplesala je na starevoj
aci i pogodila je polu-orkinju u lice. Zateturala je unatrag od siline udarca.
Khadgar je opsovao i podigao ruke kako bi bacio aroliju. Neto je izbacilo maga iz ravnotee.
Neto jednostavno. Neto brzo.
Medivh je bio bri, okrenuo se prema njemu i podigao ruku zgrenih prstiju. Khadgar je istog
trena osjetio kako se zrak oko njega pretvara u plat koji mu je zarobio ruke i noge i onemoguio mu
kretanje. Viknuo je, ali glas mu je zvuao prigueno i daleko.
Medivh je podigao drugu ruku i bolje prostrujala Khadgarovim tijelom. inilo se kako su
zglobovi njegovog tijela povezani usijanim klinovima koji su ubrzo poeli stvarati tupu, stravinu
bol. Prsa su mu se stegnula, i meso je bilo kao sasueno i kretalo se njegovim kosturom. Imao je
osjeaj kao da su tekuine isisane iz njegovog tijela i ostavile smeuranu ljuturu. A s time je takoer
osjetio i isisavanje magije, tijelo mu je ostajalo bez sposobnosti aranja, prizivanja neophodnih
energija. Osjeao se poput kutije koja se prazni.
I iznenada, dok je napad bio u punoj estini, sve je prestalo i Khadgar je pao na pod i ostao bez
zraka. Boljelo ga je kad je disao.
Garona se u tom trenutku oporavila, i ovoga je puta urliknula, zamahnula noem prema gore
kako bi Medivha pogodila u srce. Umjesto da pokua uzmaknuti Medivh je krenuo prema jureoj
polu-orkinji, u njezin udarac. Podigao je ruku i uhvatio njezinu. Skamenila se usred napada.
Mistina energije odvratne ute boje pulsirala je ispod njegove ruke i polu-orkinja je visjela
tamo, tijelo joj se bespomono grilo dok ju je mag drao za elo.
"Sirota, sirota Garona", rekao je Medivh. "Mislio sam kako e ti, sa svojim pomijeanim
naslijeem, jedina od svih ljudi shvatiti kroz to prolazim. Kako e shvatiti vanost slobodnog
izbora. Ali si ista kao i svi ostali, zar ne?"
Polu-orkinja je razrogaenih oiju uspjela samo grgljati i pljuvati u odgovor.
"Dopusti mi da ti pokaem svoj svijet, Garona", rekao je Medivh. "Dopusti mi da ti podarim
vlastite podjele i sumnje. Nikad nee znati kome slui i zato. Nikad nee pronai mir."
Garona je pokuala vrisnuti, ali vrisak je umro u njezinom grlu kad joj je lice okupao blistavi
bljesak iz Medivhova dlana.
Medivh se nasmijao i pustio polu-orkinju da jecajui padne na pod. Pokuala je ustati, ali je opet
pala. Oi su joj bile razrogaene i divlje, dah joj je bio brz i isprekidan, rastrgan suzama.
Khadgar je sada mogao disati, ali disanje je bilo kratko i bolno. Zglobovi su ga pekli, a miii
boljeli. Vidio je svoj odraz na opsidijanskom podu...
I promatrao ga je starac iz vizije. Teke, umorne oi okruene borama i sijedom kosom. ak mu
je i brada posijedila.
I Khadgarovo je srce klonulo. Lien mladosti, magije, vie nije mislio kako e preivjeti ovu
bitku.
"To je bilo zanimljivo", rekao je Medivh i opet se okrenuo Khadgaru. "Jedna od negativnih stvari
ove ljudske elije u kojoj sam zarobljen je to ljudski dio neprestano pokuava izai na povrinu.
Stvara prijatelje. Pomae ljudima. Toliko ih je teko kasnije unititi. Gotovo sam zaplakao kad sam

ubijao Moroesa i Cook, zna? Zato sam doao ovamo dolje. Ali to je poput svega ostalog. Jednom
kad se navikne, moe ubijati prijatelje lako kao i bilo koga drugoga."
Sada je stajao nekoliko koraka ispred Khadgara, uspravnih ramena, prodornog pogleda. Izgledao
je vie kao Medivh nego to ga je Khadgar ikad vidio. Izgledao je samouvjereno. Izgledao je
oputeno. Izgledao je zastraujue, prokleto normalno.
"I sada je vrijeme da umre, Mladiu od Povjerenja", rekao je Magus. "ini se kako je tvoje
povjerenje ipak bilo usmjereno prema krivoj osobi." Medivh je podigao ruku obavijenu maginom
energijom.
Oglasio se grleni krik s desne strane. "Medivh!" zagrmio je Lothar, prvak Azerotha.
Medivh je podigao pogled i lice mu se na trenutak smekalo, iako mu je ruka i dalje gorjela
mistinom moi. "Anduin Lothar?" rekao je. "Stari prijatelju, to ti radi ovdje?"
"Smjesta prestani, Mede", rekao je Lothar i Khadgar je mogao uti bol u prvakovom glasu. "Stani
prije no to bude prekasno. Ne elim se boriti s tobom."
"Ni ja se ne elim boriti s tobom, stari prijatelju", rekao je Medivh i podigao ruku. "Nema pojma
kako je initi stvari koje sam uinio. Opake stvari. Potrebne stvari. Ne elim se boriti s tobom. Zato
odloi oruje, prijatelju, i dopusti da dovrim ovo."
Medivh je otvorio aku i djelii magije poletjeli su prema prvaku i okupali ga zvijezdama.
"eli mi pomoi, zar ne, stari prijatelju", rekao je Medivh, na licu mu se opet pojavio zlokobni
osmijeh. "eli biti moj sluga. Doi i pomogni mi rijeiti se ovog djeteta. Onda moemo ponovno
biti prijatelji."
Treperave .zvijezde oko Lothan su nestale i prvak je napravio polagani, odluni korak naprijed,
pa drugi, trei, i Lothar je sada juriao. Dok je juriao prvak je podigao ranama prekriven ma.
Juriao je na Medivha, ne na Khadgara. Opsovao je, psovka koju su pratile tuga i suze.
Medivh je bio iznenaen, ali samo na trenutak. Ustuknuo je i Lotharov je udarac bezopasno
proletio kroz prostor na kojem je Magus bio prije pola sekunde. Prvak je zaustavio zamah i pretvorio
ga u blokadu i natjerao maga na jo jedan korak uzmaka. Onda zamah odozgo i jo jedan korak
unatrag.
Medivh je sada doao sebi i idui je udarac zavrio na titu plave energije, uta vatra maa
bezopasno je zaiskrila. Lothar je pokuao zamahnuti prema gore, onda ubosti, pa opet zamahnuti.
Svaki je napad doekan i blokiran titom.
Medivh je zareao, podigao stisnutu aku, u dlanu mu je plesala mistina energija. Lothar je
vrisnuo kad mu je odjea naglo planula. Medivh se nasmijeio svom djelu, onda mahnuo rukom i
odbacio gorueg Lothara u stranu poput krpene lutke.
"Samo. Postaje. Lake", rekao je Medivh s mukom i opet se okrenuo prema mjestu na kojem je
Khadgar kleao. Samo to se Khadgar pomaknuo. Medivh se okrenuo i ugledao ne vie tako mladog
maga iza sebe, s maem kojeg mu je Lothar dao izvuenim i pritisnutim na lijevu stranu Magusovih
prsa. Rune na otrici blistale su poput minijaturnih sunca.
"Nemoj ak ni trepnuti", rekao je Khadgar.
Pauza, i kap znoja se zakotrljala niz Medivhov obraz.
"Znai do ovoga je dolo", rekao je Magus. "Mislim kako nema vjetinu ili volju koristiti to na
odgovarajui nain, Mladiu od Povjerenja."
"Ja mislim", rekao je Khadgar i inilo se kako mu glas poputa i grglja dok je govorio, "kako
ljudski dio tebe, Medivh, dri ostale u blizini unato tvojim planovima. Kao osiguranje. Kao plan kad
konano poludi. Kako bi te prijatelji mogli srediti. Kako bi mogli polomiti krug koji ti ne moe
polomiti."
Medivh je lagano uzdahnuo i crte lica su se smekale. "Nikad nisam nikome namjeravao nauditi",
rekao je. "Samo elim imati vlastiti ivot." Dok je govorio podigao je ruku, dlan mu je gorio

mistinom energijom s ciljem da poremeti Khadgarov um kao to je uinio s Garoninim.

Medivh nikad nije dobio prigodu. Na prvi pokret Khadgar je krenuo naprijed i zabio tanku otricu
maa s runama kroz Medivhova rebra i u srce.
Medivh je izgledao iznenaeno, ak i okirano, ali usne su mu se i dalje pomicale. Pokuavao je
neto rei.
Khadgar je gurnuo otricu do balaka, vrh je probio magovu odjeu na leima. Mag je pao na
koljena i Khadgar je takoer pao s njim vrsto drei ma. Stari je mag uzdahnuo i pokuao neto
rei.
"Hvala ti", uspio je naposljetku. "Borio sam se koliko sam mogao..."
Onda se lice velikog maga poeo transformirati, brada je poela gorjeti, na elu su niknuli
rogovi. S Medivhovom smru Sargeras je napokon u cijelosti izaao na povrinu. Khadgar je osjetio
kako drka maa s runama postaje topla dok su vatre plesale Medivhovim tijelom i pretvarale ga u
stvorenje sjene i plamena.
Iza kleknulog, ranjenog Magusa, Khadgar je mogao vidjeti kako zadimljena Lotharova silueta
ponovno ustaje. Prvak je zateturao naprijed, tijelo i oklop jo su mu se uvijek dimili. Jo je jednom
podigao svoj ma s runama i spustio ga u snanom skladnom zamahu.
Otrica maa zablistala je poput sunca kad je pogodila Medivhov vrata i jednim udarcem odrubila
glavu velikog maga.
Bilo je to poput otvaranja boce, jer je sve unutar Medivha izjurilo van kroz unitene ostatke vrata.
Ogromna koliina energije i svjetlosti, sjene i vatre, dima i bijesa, sve je pokuljalo gore poput
fontane i udarilo u strop podzemne kripte i raspalo se na sve strane. Khadgaru se uinilo kako unutar
vrtloga energije vidi lice s rogovima koje urla od oaja i bijesa.
I onda je bilo gotovo, sve to je ostalo bila je Magusova koa i odjea. Sve to je bilo u njemu
izjedeno je, i sada, kada je ovo ljudsko tijelo bilo razoreno, nije bilo mogunosti za zadravanje toga.
Lothar je vrhom maa pomaknuo dronjke i meso koji su neko bili Medivh i rekao: "Moramo
ii."
Khadgar je pogledao uokolo. Garoni nije bilo ni traga ni glasa. Magusova se glava skuhala i sve
je meso otpalo s nje, ostala je samo blistava crvena lubanja.
Bivi egrt je zatresao glavom. "Moram ostati ovdje. Pobrinuti se za neke stvari."
Lothar je zareao. "Najvea je opasnost moda prola, ali oita je jo uvijek ovdje. Moramo
odbiti orke i zatvoriti portal."
Khadgar se sjetio vizije, Olujnog Vjetra u plamenu i Llaneove smrti. Sjetio se vlastite vizije, svog
sada starog tijela u posljednjoj bici s orcima. Umjesto toga je rekao: "Moram sahraniti Medivhove
ostatke. Trebam pronai Garonu. Nije mogla daleko otii."
Lothar je progunao u znak slaganja i krenuo prema izlazu. Naposljetku se okrenuo i rekao: "Nije
moglo drugaije, zna. Pokuali smo ju promijeniti, ali bila je dio veeg plana."
Khadgar je polagano kimnuo. "Znam. Sve je bilo dio veeg kruga. Kruga koji napokon moe biti
slomljen."
Lothar je ostavio biveg egrta ispod citadele i Khadgar je sakupio Magusove tjelesne ostatke.
U tali je pronaao lopatu i drvenu kutiju. Stavio je lubanju i poderane ostatke Pjesme o
Aegwynn u kutiju i sve duboko zakopao u podnoju kule. Moda e kasnije podii spomenik, ali
trenutno e biti bolje da ostali ne znaju gdje su ostaci velikog maga. Nakon to je pokopao Magusove
ostatke, iskopao je jo dva groba, normalne veliine i poloio Moroesa i Cook da poivaju sa svake
Medivhove strane.
Duboko je uzdahnuo i pogledao kulu. Karazhan od bijelog kamena, dom najmonijeg maga
Azerotha, Posljednjeg Zatitnika Reda Tirisfala, uzdizao se iznad njega. Iza njega nebo se
osvjetljavalo i sunce je prijetilo dodirnuti najviu razinu kule.

Neto drugo mu je privuklo pogled, na balkonu koji se nadnosio iznad velikog, praznog ulaza.
Pokret, djeli sna. Khadgar je duboko uzdahnuo i kimnuo fantomskom uljezu koji je promatrao svaki
njegov pokret.
"Zna, sada te mogu vidjeti", rekao je na glas.

Puni krug
Uljez iz budunosti pogledao je s balkona na vie ne tako mladog maga iz prolosti. "Koliko si
me dugo mogao vidjeti?" pitao je uljez. "Osjeao sam te sve vrijeme boravka ovdje", rekao je
Khadgar. "Od prvog dana. Koliko si dugo ovdje?"
"Vei dio veeri", rekao je uljez odjeven u otrcanu crvenu halju. "Ovdje dolazi zora."
"Ovdje takoer", rekao je bivi egrt. "Moda zato moemo razgovarati. Ti si vizija, ali drugaija
od svih koje sam vidio. Moemo se vidjeti i razgovarati. Jesi li ti budunost ili prolost?"
"Budunost", rekao je uljez. "Zna li tko sam?"
"Tvoj je izgled drugaiji otkad sam te posljednji put vidio, mlai si, smireniji, ali da, znam",
rekao je Khadgar. Mahnuo je prema tri humka svjee zemlje - dva velika ijednom malom. "Mislio
sam kako sam te upravo sahranio."
"Jesi", rekao je uljez. "Barem si sahranio ono najgore u meni."
"A sad si se vratio. Ili e se vratiti", rekao je Khadgar. "Razliit, ali isti."
Uljez je kimnuo. "Na mnoge naine, nikad ni nisam bio ovdje."
"teta", rekao je Khadgar. "I to si u budunosti? Magus? Zatitnik? Demon?"
"Ne boj se. Bolji sam nego to sam bio", rekao je uljez. "Slobodan sam od Sargerasove zaraze
zahvaljujui tvojim dananjim djelima. Sada se mogu izravno pozabaviti gospodarom Plamene
legije. Hvala ti. Nema uspjeha bez rtve."
"rtve", rekao je Khadgar, rijei su mu izazvale gorinu u ustima. "Reci mi onda ovo, due
budunosti. Je li sve to smo vidjeli istina? Hoe li Olujni Vjetar uistinu pasti? Hoe li Garona ubiti
kralja Llanea? Moram li ja umrijeti, u ovom starom tijelu, u nekoj paklenskoj zemlji?"
Stvorenje na balkonu napravilo je dugu pauzu, i Khadgar se uplaio kako e nestati. Umjesto toga
je reklo: "Sve dok Zatitnici postoje postojat e Red. I sve dok postoji Red, uloge se moraju odigrati.
Odluke donesene prije milenija odredile su i tvoj i moj put. To je dio veeg ciklusa, onog koji nas je
drao u svom naruju."
Khadgar je nakrivio glavu prema gore. Sunce je sada dodirivalo vrh kule. "Moda onda Zatitnici
ne bi trebali postojati, ako je ovo bila cijena."
"Slaem se", rekao je uljez, i dok je svjetlost dana poela jaati on je poeo blijediti. "Ali za
trenutak, tvoj trenutak, svi moramo odigrati svoju ulogu. Svi moramo platiti cijenu. A onda, kad nam
se ukae prigoda, poet emo ispoetka."
I uljez je nakon toga nestao, posljednji dijelovi njegovog bia nestali su u budunost na lutajuem
vjetru magije.
Khadgar je zatresao svojom starom glavom i pogledao tri novoiskopana groba. Lotharovi
preivjeli ljudi pokupili su sa sobom svoje mrtve i ranjene u Olujni Vjetar. Garoni nije bilo ni traga
ni glasa, i iako e Khadgar jo jednom pretraiti kulu, sumnjao je kako je unutra. Uzet e knjige koje
smatra vrijednima, zalihe, i podii zatitne arolije oko ostalog. Onda e i on takoer otii i pratiti

Lothara u bitku.
Podigao je lopatu i vratio se u sada naputenu karazhansku tvravu i zapitao se hoe li se ikad
vratiti.
Dok je uljez govorio podigao se vjetar, obian slabani povjetarac, ali bio je dovoljan da razori
viziju. Ne vie mlad ovjek je raspao i nestao poput umirue magle, i ne vie stari ovjek gledao ga je
kako odlazi.
Jedna suza kliznula je Medivhovim licem. Toliko rtava, toliko boli. Oboje kako bi se plan
Zatitnika ostvario, a onda toliko rtava kako bi osujetio taj plan, kako bi oslobodio svijet iz njegove
koloteine. Kako bi donio pravi mir.
A sada, ak je i to bilo u opasnosti. Sada se mora prinijeti jo jedna rtva. Morat e izvui mo iz
ovog mjesta ako eli uspjeti u onome to slijedi. U posljednjem okraju s Plamenom legijom.
Sunce se sada podiglo vie, i bilo je gotovo na razini balkona. Sada e morati biti brz.
Podigao je ruku i oblaci su se poeli vrtloiti iznad vrha kule. Najprije polagano, a onda bre, sve
dok gornje razine same kule nisu bile opkoljene orkanom.
Sada je posegnuo duboko u sebe, izgovorio rijei, rijei koje su istovremeno sadravale tugu i
bijes, rijei zarobljene u njemu onog dana kad mu je ivot po prvi puta zaustavljen. Rijei koje su
opisivale cijeli taj bivi ivot, i dobro i zlo. Prihvatio je njegovu mo, i inei to, prihvatio je
odgovornost za ono to je uinjeno kad je posljednji put nosio tijelo.
Orkan oko kule je zavijao i sama kula se opirala njegovom zahtjevu. Opet ga je ponovio, pa trei
put, vikao je kako bi se uo iznad vjetra kojeg je sam prizvao. Polagano, gotovo nevoljko, kula je
otpustila svoje tajne.
Mo je gorjela iz kamena i buke, istjecala je van, usmjerena silom vjetra prema podnoju, prema
Medivhu. Sve su vizije poele slobodno leprati gubei tkanje i sputati se. Pad Sargerasa, sa
stotinama vriteih demona, pao je na njega, kao i posljednji okraj s Aegwynn i Khadgarova vlastita
bitka pod mutnim crvenim suncem. Medivhovo pojavljivanje pred Guldanom i djeake bitke tri
mlada plemia, Moroesovo razbijanje Cookinog omiljenog kristala, sve su uvuene u njega. I s tim
su vizijama dole uspomene, a s tim uspomenama odgovornosti. To se mora izbjei. Ovo se nikad
vie ne smije dogoditi. Ovo se mora ispraviti.
Mo i prizori takoer su dolazili do njega ispod zemlje, iz dubina ispod same kule. Pad Olujnog
Vjetra i Llaneova smrt, gomila demona prizvana usred noi i putena na one lanove Reda koji su bili
blizu istine. Sve je jurilo gore i zavrilo u tijelu maga koji je stajao na balkonu.
Svi djelii, svi komadi povijesti, poznati i nepoznati, sputali su se niz kulu ili se uzdizali iz
tamnica i ulazili u ovjeka koji je bio Posljednji Zatitnik Tirisfala. Bolje bila ogromna, ali Medivh
se namrtio i prihvatio ju je, uzeo je energiju i gorka sjeanja i podnio ih u jednakoj mjeri.
Posljednji prizor koji je izblijedio bio je onaj ispod samog balkona, prizor mladia s ruksakom
pod nogama, s pismom s grimiznim peatom Kirin Tora u rukama, s nadom u srcu i trncima u
elucu. Taj je mladi posljednji nestao, dok je polagano iao prema ulazu, magija koja je opkolila
njegovu viziju jurnula je gore, otkrila ga i dopustila energiji da ue u biveg Magusa. Dok je
posljednji djeli Khadgara ulazio u njega suza se pojavila u kutu Medivhovog oka.
Medivh je stavio obje ruke na prsa i zadrao ono to je dobio. Karazhanska kula sada je bila samo
kula, gomila kamenja u pustoi, udaljena od putova. Sada je mo mjesta bila u njemu. I odgovornost
daju ovoga puta upotrijebi na bolji nain.
"I poinjemo ispoetka", rekao je Medivh.
I s tim se rijeima pretvorio u gavrana i nestao.

KRAJ

Jeff Grubb je autor romana Starcraft: Libertys Crusade. Takoer je suautor knjiga u serijalima
Forgotten Realms, Dragonlance i Magic: The Gathering.
Njegov je posao izgradnja svjetova, hobi objanjavanje tih svjetova drugim ljudima. ivi u
Seattleu sa suprugom, spisateljicom Kate Novak i dvije make.

U maglom obavijenoj prolosti, davno prije poetka vremena, postojao je svijet Azerotha. Sve vrste
maginih stvorenja hodale su meu ljudima i posvuda je vladao mir - sve do dolaska demona i strave
Plamene legije i njihovog stravinog lorda Sargerasa, mranog boga kaotine magije. Sada se
zmajevi, patuljci, vilenjaci, goblini, ljudi i orci bore za prevlast nad raspadnutim kraljevinama,
dijelom velikog, zlog plana o kojem ovisi sudbina svijeta Warcrafta. uvari Tirisfala: red junaka
boanskih moi, tijekom godina su bili zadueni za voenje usamljenikog tajnog rata protiv Plamene
legije. Medivhova je sudbina od roenja bila postati najvei i najmoniji u tom plemenitom redu. Ali
tmina je od poetka zaprljala njegovu duu, iskvarila njegovu nevinost i na stranu zla preokrenula
moi koje su trebale biti na strani dobra. Medivh je rastrgan izmeu dvije sudbine i njegova vlastita
borba protiv zla postaje borba za sudbinu samog Azerotha... i zauvijek e promijeniti svijet.
Ova izvorna pria maa, magije i bezvremenske borbe temeljena je na popularnoj i nagraivanoj
raunalnoj igri tvrtke Blizzard Entertainment.

Table of Contents
Poslednji zatitnik
Prolog
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
XIII
XIV
XV
XVI
Epilog
O autoru