Professional Documents
Culture Documents
Fridrih Niče Vesela Nauka PDF
Fridrih Niče Vesela Nauka PDF
VESELA NAUKA
Preveo s nemakog
MILAN TABAKOVI
VESELA NAUKA
LA GAYA SCIENZA
kunim
vratima
1.
Ovoj knjizi moda nije potreban samo pred
govor; i, konano ostala bi jo sumnja da li neko,
a da nije doiveo neto slino, moe da se pred
govorima priblii doivljaju ove knjige. ini se da
je napisana jezikom jugovine: u njoj su nadmenost, nemir, protivrenost, aprilsko vreme, pa se
isto tako podseamo na zimu, koja dolazi, koja
mora doi, a moda je ve dola, kao na pobedu ...
Stalno struji zahvalnost, kao da se upravo zbilo
ono najneoekivanije, zahvalnost jednog ozdravljenika jer ozdravljenje bee to najneoekivanije.
Vesela nauka, to znai saturnalije* jednog duha,
koji se strpljivo odupro jednom, uasnom dugom
pritisku strpljivo, strogo, hladno, pokazujui se
ali bez nade i koga je sada odjednom spopala
nada, nada u zdravlje, od opijenosti ozdravljenja.
Kakvo je udo to pri tom izlazi na svetlost dana
mnogo ega nerazumnog i budalastog, mnogo obe.sne nenosti, ak proerdano na probleme, to
imaju bodljikasto krzno, i koji stoga nisu dodiri
vani, milovani i mamljeni. itava ova knjiga jeste
upravo nita drugo do uivanje posle dugog od
ricanja i nemoi, klicanje od radosti vraene snage,
ponovo probuene vere u sutra i prekosutra, izne* Sveanosti rimskog boga Saturna, koje se odra
vaju 17. 12., docnije 17. 23. 12. kao neka vrsta karneva
la. Gospoda i robovi menjaju ulogu. Prim prev.
2.
Ali ostavimo gospodina Niea, ta nas se
tie to je gospodin Nie ponovo ozdravio? . . . Psi
holog zna za malo tako privlanih pitanja kao o
* Lat. poinje tragedija. Prim. prev.
** Lat. poinje parodija. Prim. prev.
3.
Pogaate da ne elim sa nezahvalnou da
se oprostimo od onog vremena neizleive teke bo
lesti, iji dobitak ni danas nije za mene iscrpljen:
kao to sam sasvim svestan u emu uopte imam
prednost u svom promenljivom zdravlju pred svim
irokopleatim i grubim duha. Filosof koji je pro
ao kroz mnoga zdravlja i jo uvek prolazi, takoe
je proao kroz isto tako mnoge filosofije: on upra
vo ne m o e drugaije nego da svoje stanje svakog
puta pretvara u najduhovnijoj formi i daljini ta
vetina transfiguracije j e s t e ba filosofija. Mi filosofi nemamo slobodu da odvajamo duu od tela,
kao to narod odvaja, jo manje imamo slobodu da
odvajamo duu od duha. Mi nismo abe sa hladnom
utrobom koje misle, nismo aparati za objektivira
nje i registrovanje mi moramo stalno raati nae
misli iz nae boli i kao majka im davati sve to ima
mo u nama od krvi, srca, vatre, zadovoljstva, strasti,
muke, savesti, sudbine i zle kobi. iveti to za sve
nas znai; ono to jesmo, stalno pretvarati u svetlost i plamen, takoe sve to nas pogaa, mi uop
te ne m o e m o drugaije. A to se tie bolesti
zar neemo skoro biti u iskuenju da pitamo da li
uopte moemo biti bez nje? Tek velika bol je poslednji oslobodilac duha, kao majstor v e l i k e
s u m n j e , koja od svakog U ini jedno X, pravo
X, to jest pretposlednje slovo pred poslednjim . ..
Tek velika bol, ona_druga spora bol, koja ima vre
mena, u kojoj smo tako rei spaljeni kao_sa zele_nim_drvetom, goni nas filozofe da se spustimo u
nau posljednju dubinu i da sa sebe stresemo svo
povjernje, sve dobroudno, zavijeno, blago, os
rednje, kuda smo moda pre toga postavili nau
ovenost. Sumnjam da takova bol poboljava
ali znam da nas p r o d u b l j u j e . Ako se sada
nauimo da joj suprotstavljamo na ponos, na,
prezir, nau jainu volje i da se ponaamo kao In
dijanac, koji se, makoliko da je gadno muen, re11
10
4.
Na kraju, da ono najhitnije ne ostane nereeno,
vraamo se iz takvih ponora, takoe iz takve neizleive bolesti teke sumnje, n o v o r o e n i , ski
nutog svlaka, kakljiviji, zlobniji, sa finijim uku
som za radost, sa nenijim jezikom za sve dobre
stvari, sa veselijim ulima, sa drugom opasnijom
nevinou u radosti, ujedno detinjastiji i sto puta
rafiniraniji nego to smo ikad bili ranije. Ah, kako
je nekom uivanje od sada odvratno, grubo tupo
mrko uivanje, kako ga inae razumeju oni koji
uivaju, nai obrazovani, nai bogati i vlastodr
ci! Kako zlobno odsada sluamo veliki vaarski
bumbum, ime obrazovani ovek i velegraanin
danas kroz umetnost, knjigu i muziku, uz pomo
duhovnih napitaka puta da ga siluju na 'duhovna
uivanja'! Kako nas sada ui bole od pozorine
dreke strasti, kako je naem ukusu postala strana
12
1.
Poziv
Uzmite moju hranu, jedai,
Sutra e vam prijat bolje,
A ve prekosutra dobro!
Hoete li tad jo vie
Mojih sedam starih stvari
Usedmostruie mi novu hrabrost.
2.
Moja
srea
4.
8.
Dijalog
A. Bejah li bolan? Da li sam zdrav?
I ko moj lekar bese pravi?
Kako sve to zaboravih:
B. Tek sada mislim da si zdrav,
Jer zdrav je ko zaboravi.
5.
Punima
6.
mudrost
Ne zadravaj kret!
Ne kroi previsoko!
Sa poluvisine svet
Najlepe gleda ti oko.
t
7.
V a d e m e c u m v a d e t e c u m*
Moj jezik i govor te tak'o,
Sledi me, prati me tako?
Ti verno prati sebe samo:
Tako me sledi L a g a n o ! Lagano!
t r e e g s k i d a nj a s v l a k a
vrline
Svetska
Kod
9.
Moje
rue
11
Poslovica
16.
kae
Navie
Na breg da se popnem, ti mi reci kako?
Kroi samo gore, ne mislei na to!
17.
Izreka
12.
Jednom
prijatelju
svetlosti
silnika
18.
Uske
13.
Za plesae
Gladak led
Je raja svet
Onom ko dobro plesati sme.
14
Valjani
Bolje iz itave ume neprijateljstvo,
Nego presovano prijateljstvo.
15.
Ra
I ra je potrebna: otrina nije dosta!
Inae stalno kau za te: On premlad osta!
due
zavodnik
razmatranje
25.
21.
Protiv
oholosti
22.
Mukarac
ena
24.
Lek
za
pesimiste
22
Molba
Poznajem svest ljudi mnogo
I ne znam ko bi sam biti mog'o!
Oko je moje suvie blizu meni
Ja nisam to to videh, videti elim.
Htedoh ve bolje da koristim sebi,
Kada bih mogao dalje da sedim.
Ne tako daleko k'o duman moj tu!
Daleko ve sedi najblii mi drug
No izme' tog i mene ba sredina stoji!
Da li pogaate zato vas ja molim?
26.
Moja
vrstina
27. '
Putnik
Nigde staze vie, Bezdan uokolo, vlada ti!
Tako si hteo! Od staze tvoja se volja udalji!
Pa, putnie, u redu! Samo gledaj hladno i
jasno!
Izgubljen si, veruje li da je opasno?
23
32.
28.
Uteha
za
poetnike
egoizam
svetac
24
A. On
ta
ta
B. Ko
On
33.
Usamljenik
29.
Zvezdani
Neslobodni
genus
omne*
39.
35.
U
Led
leto
spisi
Moje mudrosti A i O
Zvuae tu mi; ta ipak uh!
Samo ono veno ah i oh!
Mladosti moje sluam jo.
Da on bez zavisti gleda: i da li ga potujete
zato?
Al' on se ne osvre na to;
On ima oi orla za daljinu,
Ne vidi v a s ! o n vidi samo zvezde i visinu!
U onaj kraj loi putevi su sad;
I ako ima duha dvostruko oprezan budi tad!
Dok te ne rastrgnu da te mame i vole imaju
njuh:
Sektai to su t u stalno nedostaje duh!
38."
Poboni
govori
41.
Heraklitizam
Svu sreu na zemlji,
Drugovi, daje rat!
Ako drug biti hou,
Potreban je ma!
Sa dvojicom jedan je drug:
Svi pred nevoljom braa,
Isti pred nedrugom,
Slobodni od smrti maa!
27
42.
Naelo
Bolje
Nego
Bolje
Nego
previe
46.
finih
Sudovi
umornih
44.
Temeljni
Da li sam istraiva? Pritedite tu re!
Nekoliko funti t e a k sam samo!
Ja padam, padam stalno ve
I konono na dno!
Protiv
zakona
45.
Z auvek
Dolazim danas, jer mi to danas godi!
Pomilja svako ko dolazi uvek.
ta ga u brbljanju sveta to bode:
Dolazi prerano! Prekasno dolazi tek!
28
49.
Mudrac
govori
50.
elje
nogom
54.
Mom
itaocu
slikar
sujeta
30
Izbirljiv
ukus
piskara
ljudi
32
61.
Skeptiar
govori
62.
Ecce homo*
Da! Ja znam odakle niem!
Kao plamen nezasien
arim se i derem urno.
Svetlost biva sve to taknem,
A ugljevlje to ostane:
Ja sam plamen zasigurno.
63.
Zvezdani
moral
33
PRVA KNJIGA
1.
U i t e l j o s v r s i p o s t o j a n j a . Mo
gu da na ljude gledam dobrim ili zlim pogledom,
uvek ih nalazim kod jedngg zadatka, sve i sva
kog pojedinca posebno: da ine to to koristi odr
anju ljudskog roda. I to doista ne iz nekog oseanja ljubavi za taj rod, nego, jednostavno, zato
to nita kod njih nije starije, jae, nepomirljivije,
nesavladljivije od tog instinkta jer je taj instinkt
upravo s u t i n a nae vrste i naeg stada. Mi
ve brzo moemo sa uobiajenom kratkovidnou
na pet koraka razdaljine da svoje blinje isto delimo u korisne i tetne, dobre i loe ljude, prili
kom preraunavanja u velikom, prilikom dueg
razmiljanja o celini postaemo sumnjiavi prema
tom ienju i razdvajanju i konano emo to
ostaviti. ak i najtetniji ovek moda je jo uvek
najkorisniji s obzirom na odranje vrste; jer on
je odrava kod sebe ili svojim delovanjem, i kod
drugih nagona, bez kojih bi oveanstvo odavno
omlitavelo ili istrulilo. Mrnja, zluradost, grabeljivost i vlastoljublje i sve to se inae naziva zlim
spada u zapanjujuu ekonomiju odranja vrste,
naravno u skupu, rasipniku i u celini krajnje
ludu ekonomiju ali koja je u d o k a z a n i m
metama
do sada odrala na rod. Ja vie ne
znam da li ti, moj dragi blinji, m o e uopte
iveti na tetu roda, dakle nerazumno i loe;
37
3&
2.
P l e m e n i t i p r o s t . Prostim prirodama
izgledaju sva plemenita, velikoduna oseanja kao
nesvrsishodna i zato pre svega kao neverovatna; oni
trepu oima kada tako neto uju, izgleda da ele
kazati: Pri tom e se svakako nai neka lepa pred
nost, ovek ne moe da vidi kroz sve zidove; oni
su sumnjiavi na plemenitog kao da prednost trai
kriomice. Ako suvie jasno bivaju ubeeni u od
sustvo samoivih namera i dobiti, za njih je pleplemeniti neka vrsta budale: oni ga preziru u njegovoj radosti i smeju se sjaju njegovih oiju. Kako
se ovek moe radovati tome da bude na teti,
kako ovek otvorenih oiju moe eleti da bude
oteen! To mora biti neka bolest razuma poveza
na sa plemenitom afekcijom tako oni misle i
pri tom gledaju nipodatavajue: kako omalovaa
vaju radost koju ludak osea od svoje fiksne ideje.
I n t e l e k t u a l n a s v e s t . Dolazim stal
no do istog iskustva i isto tako se uvek bunim iz
nova protiv njega, neu u to da verujem, ma od
mah opipao rukama: v e i n i n e d o s t a j e in
t e l e k t u a l n a s a v e s t ; ak mi se esto inilo
kao da je sa zahtevanjem takve u najnaseljenijim
gradovima ovek sam kao u pustinji. Svakako te
via stranim oima d dalje koristi svoje terazije,
nazivajui ovo dobrim a ono zlim; nikp da pocrve
ni od stida ako primeti da ti tegovi nisu impozan
t n i niko se i ne buni protiv tebe; moda se smeju
tvojoj sumnji. Hou da kaem: v e i n a ne smat
ra niim prezrivim da veruje u ovo ili ono i da
prema tome ivi, a da pre toga nije svesna poslednjih i najsigurnijih razloga za i protiv i ne tru
dei se ak da zatim takve razloge daju najda
rovitiji ljudi i najplemenitije ene jo spadaju u
ovu veinu. Ali ta mi je dobroudnost finoa
40
tiv stavlja svoje vrednosti kao uopte vaee vrednosti i bezvrednosti, i tim postaje nerazumljiva i
nepraktina. Veoma je retko da vioj prirodi preostaje toliko razuma da bi svakidanje ljude kao
takve razumeo i prema njima tako postupao: naj
ee veruje u njihovu strast, kao u skrivenu strast
sviju, i ba u toj veri pun je ara i reitosti. Kada
se takvi izuzetni ljudi ne bi oseali kao izuzeci
kako bi ikada razumeli proste prirode i mogli pra
vino da ocene pravilo! i tako oni govore i o
ludosti, o nesvrsishodnosti i fantaziranju ljudi, ve
oma se udei kako se ludo razvija svet i zato ne
eli da se izjasni za ono to mu je potrebno,.
To je vena nepravinost plemenitih.
4.
O n o t o o d r a v a v r s t u . Najsnaniji i
najopakiji duhovi do sada su oveanstvo najvie
unapreivali: oni su uvek raspaljivali zaspale stra
sti itavo sreeno drutvo uspavljuje strasti
oni su uvek budili smisao za poreenje, za protivrenost, za uivanje u novom, smelom, neokuanom, oni su prinuavali ljude da suprotstavljaju
miljenja miljenjima, uzore uzorima. Orujem, ru
enjem meaa, naruavanjem pijeteta najee:
ali i novim religijama i moralima! Ista zloba je
u svakom uitelju i propovedniku n o v o g koje
osvajaa ini ozloglaenim, mada se finije ispoljava, ne pokree odmah miie i ba zato i ne ini
tako ozloglaenim! Ali novo je pod svim okolnosti
ma z 1 o kao i to to eli da osvaja i obara sve me
ae i stare pijetete; i samo staro je dobro! Dobri
ljudi svih vremena su_oni koji stare misli ukop|a.v a j u u dubinu i sa njima donose plod, zemljoradnici duha. Ali svaka zemlja na kraju biva iskoriena,
i stalno mora da dolazi gomila plugova novog.
Postoji sada jedno temeljno pogreno uenje mo
rala, koje se osobito veoma potuje u Engleskoj:
42
43
44
6.
G u b i t a k d o s t o j a n s t v a . Razmiljanje o
itavom svom dostojanstvu izgubilo je formu, ce
remonijal i sveani gest razmiljanja uinjeni su
ruglom i ne bi vie mogli izdrati nekog mudrog
oveka starog stila. Mi mislimo prebrzo i usput, i
u hodu, u svakovrsnim poslovima, ak kada mis
limo na najozbiljnije: nama je potrebno malo pri
preme, ak malo tiine tako je kao da u glavi
svuda nosimo neku mainu to se nezadrivo ko
trlja, to ak pod nepovoljnim okolnostima jo radi.
Nekada se primeivalo kod svakoga da je jednom
hteo da misli to je svakako bio izuzetak! da je
sada hteo da postane mudriji i da se usredsrecli
na neku misao: na to bismo razvukli lice, kao na
neku molitvu i zaustavili korak; ak smo satima
stajali tiho na ulici kada bi se pojavila misao
na jednoj ili na dvema nogama. Bee to dostojno
stvari!
7.
N e t o za v r e d n e . Onome koji sada od
moralnih stvari hoe da napravi neku studiju, ot
vara se ogromno polje rada. Sve vrste strasti mo
raju pojedinano biti promiljene, pojedinano kroz
vremena, narode, praene kroz velike i male poje
dince; itav njegov razum i sva njegova vrednova
nja treba da izau na svetlost! Do sada sve ono
to je postojanju davalo neku boju nije jo imalo
45
46
8.
N e s v e s n e v r l i n e . Sve osobine nekog
oveka, kojih je svestan i osobito kada pretpo
stavlja njihovu vidljivost i evidentnost i za svoju
okolinu nalaze se pod sasvim drugaijim zakoni
ma razvitka za razliku od onih osobina koje su mu
nepoznate ili slabo poznate i koje se svojom finoom
kriju i pred oima finijeg posmatraa i koje znaju da
se skriju kao iza nieg. Tako stoji sa finim skulptura
ma na krljutima reptila; bila bi zabluda pretposta
vljati u njima neki nakit ili neko oruje jer se
prvo vidi tek mikroskopom, dakle tako vetaki
pojaanim okom, kao to to nemaju sline ivotinje,
kod kojih bi to recimo moglo da predstavlja nakit
ili oruje! Nai vidljivi moralni kvaliteti, i osobito
u koje se oito v e r u j e idu svojim tokom a ne
vidljivi potpuno istoimeni, koji nam s obzirom na
drugo nisu n i nakit n i oruje, i d u t a k o e s v o
j i m t o k o m : verovatno potpuno razliitim, i sa
linijama, finoama i skulpturama, koje bi m o d a
boanskim mikroskopom mogle uiniti zadovolj
stvo nekom bogu. Mi imamo na primer svoju mar
ljivost, svoje astoljublje, svoju otroumnost
ceo svet zna za to a pored toga imamo vero
vatno jo jednu nau marljivost, n a e astoljub
lje, nau otroumnost, ali za ove nae krljuti rep
tila jo nije pronaen mikroskop! I ovde e pri
jatelji instinktivnog moraliteta rei: Bravo! On
bar smatra mogunim nesvesne vrline to nam
je dovoljno!Ah, vi zadovoljni!
9.
N a e e r u p c i j e . Ono bezbrojno to j e
oveanstvo usvojilo na ranijim stupnjevima, ali
tako slabo i embrionski, da to niko nije znao da
opazi kao usvojeno, iznenada, dugo posle toga, mo
da posle vekova, izlazi na svetlost dana: u meu-
47
48
49
50
'
13.
U e n j e o o s e a n j u m o i . Dobroin
stvom i nanoenjem boli vladamo drugima pri to
me ne elimo vie! N a n o e n j e m b o l i takvima,
kojima nau mo treba tek da pokaemo; jer bol
je daleko osetljivije sredstvo od zadovoljstva:
bol uvek pita za uzrok, dok je zadovoljstvo sklono
da ostane kod sebe same i da ne gleda unazad. Sa
d o b r o i n s t v o m i dobronamernou kod tak
vih, koji nekako ve zavise od nas (to znai navi
knuti su da na nas misle kao na uzroke): elimo
da poveamo njihovu mo, jer tako poveavamo
svoju mo, ili elimo da im pokaemo postojeu
prednost, koje ono ima da se nalazi u naoj moi
- tako oni postaju zadovoljniji svojim poloajem
i prema neprijateljima n a e moi neprijateljskiji
i ratoborniji. Da li prilikom dobroinstva ili nano
enja boli prinosimo rtve, ne menja poslednju
vrednost naih postupaka; ak ako svoj ivot za
to damo, kao muenici, u korist svoje crkve, to je
rtva prinesena n a e m traenju moi ili u svrhu
odranja naeg oseanja moi. Ko tu osea ja posedujem istinu, kolike posede on ne naputa da
bi spasao to oseanje! ta sve ne odbacuje da se
zadri gore to znai n a d drugima, kojima ne
dostaje istina! Svakako je stanje u kom inimo
naao retko tako prijatno, tako nepomueno-prijatno, kao ono u kom inimo dobro to je znak
da nam jo nedostaje mo, ili otkriva zlovolju zbog
tog siromatva, donosi nove opasnosti sa sobom i
nesigurnosti za nae jo prisutno posedovanje moi
i zamrauje na horizont izgledom na osvetu, ru
ganje, kaznu, neuspeh. Samo najrazdraljivijim i
najpoudnijim ljudima oseanje moi moe biti pri
jatnije da se onome koji se protivi potvrdi njihova
mo; za takve, kojima prizor ve podvrgnutih (ka
kav je predmet sklonosti) predstavlja teret i do
sadu. Re je o tome, kako smo naviknuti, da z a i n j a v a m o svoj ivot; stvar je ukusa da li eli51
. .
_
_
15.
Iz d a l j i n e . Ovo brdo itavu okolinu ko
jom dominira ini u svakom sluaju draesnom i
znaajnom: poto smo to sebi rekli po stoti put,
koliko smo nerazumni i toliko njemu zahvalni da
verujemo da je ono, davatelj te drai, moralo samo
biti najdraesnije u toj okolini i tako se penje
mo na njega i bivamo razoarani. Iznenada je o n o '
samo, i itav pejsa oko nas, meu nama kao li
en ari; zaboravili smo da poneku veliinu kao i
poneku dobrotu, treba da gledamo samo sa izvesne razdaljine, uopte odozdo a ne odozgo tako
jedino d e 1 u j e. Moda zna za ljude u svojoj oko
lini koji same sebe mogu posmatrati samo iz odre
ene razdaljine, da bi sebe same .smatrali podno
ljivim, privlanim ili onima koji daju snagu; tre
ba ih odvraati od samosaznanja.
[ A n t i k i p o n o s N a m a nedostaje antika
obojenost otmenosti, jer naem oseanju nedostaje
antiki rob. Grk plemenitog porekla nalazio je iz
meu svoje visosti i one poslednje niskosti takve
ogromne meustupnjeve i takvu daljinu da je roba
jedva mogao jo jasno videti: ak Platon nije ga.
vie potpuno video. Drugaije mi, koji smo navik
nuti na u e n j e o jednakosti ljudi, ako ne i na
samu jednakost. Bie koje ne moe raspolagati so-
55
20.
D o s t o j a n s t v o l u d o s t i . Nekoliko milenijuma dalje na putu poslednjeg veka! i u sve
mu to ovek ini videemo najveu mudrost: ali
ba time e mudrost izgubiti svako svoje dosto
janstvo. Onda je dodue nuno biti mudar, ali isto
tako obino i prosto da neki gadljiviji ukus oseti
tu nunost kao neku p o d l o s t . Isto tako kao to
bi tiranija istine i nauke bila u stanju da postigne
58
22.
L' o r d r e d e j o u r p o u r 1 e r o i.*
Dan poinje: poinjemo za ovaj dan da sreujemo
poslove i sveanosti naeg premilostivog gospoda
ra, koji jo spava. Njegovo velianstvo ima danas
* Franc. dnevni red za kralja. Prim. prev.
59
23.
Z n a c i k o r u p c i j e . Obratimo panju n a
ona s vremena na vreme nuna drutvena stanja
koja obeleava re korupcija, sledea obeleja.
Gde god se pojavi korupcija, stie nadmo neko
aroliko p r a z n o v e r j e i dotadanja opta vera nekog naroda postaje bleda i bespomona pro
tiv toga. Praznoverje je naime slobodoumlje dru
gog reda onaj ko mu se predaje bira odreene,
njemu odgovarajue oblike i formule, daje sebi
za pravo da bira. Praznoverni ovek je u poreenju vernih uvek mnogo vie linost od njega, i
praznoverno druto bie takvo u kojem ve
postoje mnoge individue i zadovoljstvo u indivi
dualnom. Posmatrano sa tog stanovita praznover
je izgleda uvek kao neki napredak u odnosu
na veru i znak za to da intelekt postaje nezavis
niji i da eli biti u pravu. Na korupciju se tada
ale potovaoci stare religije i religioznostioni
su do sada odreivali i jeziku upotrebu i prazno
verje odgovarali ak kod najslobodnijih duhova.
Nauimo se da je to simptom p r o s v e t i t e l j s t v a. Drugo, optuuje se neko drutvo u ko
jem korupcija hvata maha za o m l i t a v e l o s t :
i upadljivo u njemu ocenjivanje rata i elja za
ratom jenjava, i za komotnim ivotom upravo sada
toliko se arko tei kao nekada za ratnikim i gim
nastikim poastima. Ali obino previamo da
ona stara narodna energija i narodna strast, to
su (ratom i ratnikim igrama postale tako blistavo
vidljivim, sada pretvorile u bezbrojne privatne
strasti i da su samo postala manje vidljive, ak
je verovatno da su u stanjima korupcije mo i
sila sada iskoriene energije jednog naroda pos
tale vee nego ikada, i individua daje od toga tako
rasipniki, kao to to ranije nije mogla. Tada jo
nije bila za to dovoljno bogata! I tako to upravo
vremena omlitavelosti u kojima tragedija prolazi
kroz kue i ulice, gde se raaju velika ljubav i ve-
60
61
24.
Razliito
n e z a d o v o l j s t v o . Slabi i
takorei enstveni nezadovoljnici pronalazai su
ulepavanja i produbljivanja ivota; jai nezadovolj
n i c i muevne osobe meu njima, da ostanu u toj
slici poboljavanja i osiguranja ivota. Prvi poka
zuju svoju slabost i enstvenost u tome to se rado
katkad varaju i svakako se zodovoljavaju, ve sa
malo opijenosti i sanjarenja, ali u celini nikada se
63
25.
Ne unapred odreen za saznanje.
Postoji uopte ne retka glupa poniznost, podvrg
nut kojoj jednom zauvek ne moe biti uenikom
saznanja. Naime: u trenutku kada ovek te vrste
opaa neto upadljivo, on se tako rei okree na
nozi i sebi kae: Ti si se prevario! Gde su ti bile
oi! To ne moe biti istina! i sada, umesto da
se jo jednom otrije pogleda i oslune, sklanja
se kao preplaen upadljivoj stvari sa puta i poku64
t a z n a i i v e t i ? Ziveti t o znai:
stalno neto od sebe odbijati to hoe da umre;
iveti to znai: biti okrutan i neumoljiv prema
svemu to biva slabo i staro kod nas, i ne samo
kod nas. Ziveti Ziveti da li to dakle znai: biti
bez pijeteta prema umiruima, jadnima i starima?
Da li uvek biti ubica? A ipak stari Mojsije je re
kao: Ne ubi!
27.
O n a j k o j i s e o d r i e . ta ini onaj koji
se odrie? On tei viem svetu, on eli da dalje i
vie leti od svih ljudi koji potvruju (aminaa)
o n m n o g o t a o d b a c u j e to b i m u otealo
let, i u tome poneto to mu nije bezvredno i mr
sko: on to rtvuje svojoj udnji za visinom. To
rtvovanje, to odbacivanje je ba ono to jedino
vidimo kod njega: prema tome mu dajemo ime
onaj koji ise odrie, i kao taj on stoji pred nama,
uvijen u svoju kapuljau i kao dua neke koulje
od kostreti. Ali on je veoma zadovoljan tim efek
tom koji vri ma nas: on eli da pred nama prikri
va svoju udnju, svoj ponos, svoju nameru da
p r e k o nas preleti. Da! On je mudriji nego to
smo mislili i tako utiv prema n a m a t a j koji po
tvruje! Jer u tom je kao i mi, i u tome to se
odrie.
5 Vesela nauka
65
28.
S v o j i m n a j b o l j i m t e t i t i . Nai jaki
katkad nas toliko daleko gone napred da vie ne
moemo da izdravamo svoje slabosti i zbog njih
propadamo: mi takoe dobro vidimo taj ishod, a
uprkos tome ne elimo drugaije. Tada postajemo
tvrdi prema onome kod nas to treba potedeti i
naa veliina je i naa nemilosrdnost. Takav do
ivljaj to konano moramo da platimo ivotom,
metafora je za itavo delovanje velikih ljudi na
druge i na njihovo vreme ba sa svojim Naj
boljim, s onim to samo oni mogu, upropauju
mnoge Slabe, Nesigurne, Postajue i one koji ele,
i po tome su tetni. Moe se dogoditi da oni, uzeti
u celini, samo tete, jer njihovo najbolje jedino
prihvataju i takorei ispijaju takvi, koji kod njega,
kao kod suvie jakog napitka, gube svoj razum i
svoju samoivost: oni bivaju tako opijeni da svoje
udove moraju slomiti na svim stramputicama, kuda
ih goni opijenost.
29.
Uz to l a o v . K a d a su u Francuskoj po
eli da se bore protiv Aristotelovih celina i shodno
tome i da ih brane, opet se jednom moglo videti to
tako esto moemo videti, ali toliko nerado viamo
l a g a l i s m o s e b e r a z l o z i m a d a b i zbog
njih postojali oni zakoni, samo da ne bismo sebi
priznali da smo se n a v i k l i na vladavinu tih za
kona i da nita vie drugo ne elimo da imamo. I
tako se ini u okviru svakog vladajueg morala i
religije i odvajkada se to inilo. Razlozi i namere
iza obiaja uvek se dolaguju (hinzugelogen) kada
pojedinci poinju osporavati obiaj i p i t a t i za
razloge i namere. Ovde se nalazi veliko nepotenje
konzervativaca svih vremena oni su uz to-laovi.
66
30
K o m e d i j a u v e n i h . uveni ljudi koji
ma je p o t r e b n a njihova slava, kao na primer
svi politiari, ne biraju vie svoje saveznike i pri
jatelje bez zadnjih misli: od jednog ele deo sjaja
i odsjaja njegove vrline, od drugog ono to uliva
strah kod izvesnih sumnjivih osobina, koje svako
kod njega poznaje, nekom treem kradu glas nje
gove dokolice, njegovog leanja-na-suncu, zato to
odgovara njihovim vlastitim ciljevima da ih pone
kad smatraju nepaljivim i lenjim to krije da su
do sada bili u zasedi; as im je potreban u blizini
fantasta, as poznavalac, as mozgalo, as pedant, i
takorei kao njihovo prisutno Ja, ali isto tako us
koro isti im vie nisu potrebni! I tako stalno umi
ru njihove sredine i spoljanje strane, dok izgleda
da se u toj sredini sve tiska i izgleda da eli po
stati njihov karakter: u tome su nalik na velike
gradove. Njihov dobar glas se stalno menja kao i
njihov karakter, jer njihova promenljiva sredstva
zahtevaju tu promenu, i isturaju as ovu as onu
stvarnu ili izmiljenu osobinu n a p o l j e na po
zornicu: njihovi prijatelji i saveznici, kao to smo
rekli, spadaju u te osobine pozornice. Naprotiv mo
ra to to oni ele da ostane utoliko vie vrsto i
postojano i da nadaleko blista a i tome je kat
kad potrebna njegova komedija i njegova pozorina igra.
31.
T r g o v i n a i p l e m s t v o . Kupovati i pro
davati smatra se sada prostim, kao vetina itanja
i pisanja; svako je sada uveban u tome, ak nije
trgovac, i jo se svakog dana veba u toj tehnici:
sasvim kao to je nekada, u vremenu divljatva,
svako bio lovac i iz dana u dan se uvebavao u te
hnici lova. Tada je lov bio prost: ali poto je ko
nano postao privilegija monih i otmenih i time
5*
67
izgubio karakter svakodnevnosti i prostote prestavi da bude nuan i postavi stvar udi i luksuza
tako bi jednom moglo biti i sa kupovanjem i
prodavanjem. Moemo zamisliti drutvena stanja u
kojima se ne prodaje i ne kupuje i u kojem se nu
nost ove tehnike postepeno sasvim gubi: moda
e tada pojedinci, koji su manje podreeni zakonu
opteg stanja, dopustiti sebi kupovanje i proda
vanje kao neki l u k s u z o s e a j a . Tek tada bi
trgovina stekla otmenost, i plemii bi se tada mo
da isto tako rado bavili trgovinom kao do sada
ratom i politikom: dok bi se obrnuto cenjene
politike tada potpuno moglo izmeniti. Ve sada
prestaje da bude zanatom plemia: i bilo bi mo
gue da se jednog dana smatra toliko prostim da
se kao sva partijska i dnevna literatura svrsta u
rubriku prostitucija duha.
32.
N e p o e l j n i u e n i c i . ta d a radim s a
ova dva uenika! povikao je neraspoloeno jedan
filosof, koji je kvario omladinu, kao to ju je
nekada kvario Sokrat o n i mi nisu dobrodoli
uenici. Jer tu jedan ine moe rei ne, a onaj drugi
kae o svemu: Ovako i onako. Pod pretpostav
kom da uzmu moje uenje, prvi bi previe p a t i o ,
jer moj nain miljenja zahteva ratniku duu,
neko hteti-initi na ao, neko zadovoljstvo u negi
ranju, neku debelu kou on bi lagano umirao od
otvorenih i unutranjih rana. A drugi bi iz svake
stvari koju zastupa spremio neku osrednjost i tako
je uinio osrednjou takvog uenika elim svom
neprijatelju.
33.
V a n s l u a o n i c e . Da bi vam dakazao
da ovek u osnovi spada meu dobroudne ivo-
68
P o s l e d n j e r e i . Setiemo se da je car
August, onaj uasan ovek, koji je isto tako vladao
sobom i koji je isto tako znao da uti kao neki
mudar Sokrat, svojim poslednjim recima postao
indiskretan prema samom sebi: prvi put je pustio
da mu padne maska kada je stavio do znanja da
je nosio masku i da je igrao komediju on je
igrao oca otadbine i mudrosti na prestolu, do
bro do iluzije! Plaudite amici comoedia finite est!*
Misao umirueg Nerona: qualis artifex pereo!**
bee i misao umirueg Augusta: sujeta histriona
(glumaca)! Brbljivost histriona! I upravo pandan
umiruem Sokratu! Ali Tibarije umro je utke,
ovaj naj mueniji od svih samomuitelja on je
bio pravi, a ne glumac! ta mu se moglo na kraju
motati po glavi! Moda to: ivot to je duga
smrt, Ja budala koji sam tolikim mnogima skratio
ivot! Da li sam j a bio stvoren za to da budem do
broinitelj? Trebalo je da im dam veni 'ivot: tako
bih mogao v i d e t i kako veno u m i r u . Ta za to
sam imao tako dobre oi: quelis spectator pereo!***
Kada je posle duge smrtne borbe ipak izgledalo da
mu se opet vraa snaga, smatralo se uputnim da se
ugui jastucima on je umro dvostrukom smru.
37.
Iz t r i z a b l u d e . U poslednja tri veka su
unapreivali nauku, delimino zato to su verovali da e sa njom i kroz nju najbolje razumeti
boansku dobrotu i mudrost glavni motiv u dui
velikih Engleza (kao Njuton) delimino to se
* Lat. Tapite prijatelji meni, komedija je zavr
ena. Prim. prev.
** Lat. Kakav umetnik u meni gine. prim. prev.
*** Lat. Kakav gledalac u meni gine. Prim. prev.
70
O n e d o s t a t k u o t m e n e f o r m e . Voj
nici i voe imaju meu sobom mnogo vii odnos
od radnika i poslodavaca. Za neko vreme barem
stoji svaka vojno zasnovana kultura jo visoko iz
nad svake takozvane industrijske kulture: poslednja u svom sadanjem obliku uopte je najprostija
forma postojanja koje je do sada bilo. Ovde jed
nostavno deluje zakon nude: elimo da ivimo i
moramo se prodavati, ali preziremo onoga koji tu
nevolju iskoriava i k u p u j e sebi radnika. udno
je da se podvrgavanje monim, stranim, ak uas
nim linostima, tiranima i vojskovoama, ni iz
daleka ne osea tako muno kao to podvrgavanje
nepoznatim i nezanimljivim linostima, kao to su
sve industrijske veliine: u poslodavcu radnik vidi
obino samo lukavog, isisavajueg psa od ljudi,
koji pekulie svakom nevoljom, a iji su mu ime,
lik, moral i glas potpuno irelevantni. Fabrikantima
i velikim preduzimaima trgovine su verovatno do
sada u suvie velikoj meri nedostajali svi oni oblici
i obeleja v i e r a s e , koji tek l i n o s t i ini
zanimljivim, da su imali otmenost naslednog plem
stva u pogledu i u gestu, ne bi moda bilo nika
kvog socijalizma masa. Jer ovi su u osnovi sprem-
41.
72
73
43.
M o t i v i u k o j e se ve r o v a l o . Ma ko
liko moe biti vano da se veruje u motive prema
kojima je oveanstvo do sada postupalo; moda je
v e r a u ove ili u one motive, dakle ono to je o
veanstvo samom sebi do sada podmetalo i uobraavalo kao stvarnu polugu svog delanja, neto jo
bitnije za onog koji saznaje. Intimna srea i beda
oveka njima je ve prema njihovom verovanju u
ove illi one motive pripala ali ne kroz ono to
je stvarno bio motiv! Sve to poslednje ima interes
drugog reda.
44.
45.
E p i k u r. Da, ja sam ponosan da Epikurov
karakter oseam drugaije nego moda iko, i pri
svemu to o njemu ujem i itam da uivam sreu
popodneva starog veka vidim kako njegove oi
posmatraju iroko beliasto more, preko priobal-
75
77
te vrste deavaju drugom, sem nekog drugog oseanja osim oseanja vlastite sigurnosti. Ali to se
tie duevne nevolje, sada kod svakog oveka gle
dam da li je poznaje iz iskustva ili. iz opisa, da li
jo ipak smatra nunim da se pretvara da to zna,
recimo kao obeleje finijeg obrazovanja ili da li
uopte ne veruje u velike duevne bolove u dnu
svoje due i da prilikom imenovanja iste slino
prolazi kao pri imenovanju velikih telesnih patnji:
pri emu pomilja na svoju zubobolju i stomane
bolove. Ali ini mi se da je to sluaj sa veinom.
Iz opte neuvebanosti u boli oba oblika i izvesne
retkosti pogleda nekog patnika proizlazi sada va
na posledica: sada se bol mrzi mnogo vie nego kod
ranijih ljudi, i ogovara se mnogo gore nego ikada,
pa se ak prisustvo boli k a o n e k e m i s l i sma
tra jedva podnoljivim i iz toga se za itavo postoja
nje ini neka stvar savesti i neko prebacivanje.
Pojavljivanje pesimistikih filosofija uopte nije
obeleje velikih, plodnih nevolja, nego se ovi znaci
pitanja kod vrednosti itavog ivota postavljaju u
vremenima u kojima prefinjenost i olakanje po
stojanja ve veoma krvavo i zloudno osea neizbene ubode muica due i tela i u siromatvu
stvarnih iskustava boli najradije eli ve da do
pusti m u n e o p t e p r e d s t a v e kao patnju
najvie vrste. Postojao bi ve neki recept protiv
pesimistikih filosofija i protiv prevelike osetljivosti, ikoji mi se ini pravom nudom sadanjice
ali moda taj recept zvui ve previe okrutno,
i sam bi se ubrajao pod znake na osnovu kojih
sada sudimo: Postojanje je neto zlo. Pa! Recept
protiv nevolja glasi: n e v o l j a .
49.
V e l i k o d u n o s t i s r o d n o . One pa-;
radoksalne pojave kao iznenadna hladnoa u po
naanju duevnog oveka, kao humor melanholi-
78
50.
A r g u m e n t u s a m l j e n o s t i . Prebaciva
nje savesti je i kod najsavesnijeg oseanje: Ovo i
ono je protiv dobrog obiaja t v o g drutva. Hla
dnog pogleda, razvuenih ustiju od strane onih
pod kojima si i za koje si odgojen jo se p l a e
i najjai. ega se tu u stvari plae? Usamljenosti!
kao argumenta koji obara i najbolje argumente
za neku linost ili stvar! Tako govori stadni na
gon iz nas.
79
51.
O s e a n j e z a i s t i n u . J a hvalim svaku
skepsu na koju mi je dozvoljeno da odgovorim:
Pokuajmo to! Ali od svih stvari i svih pitanja
ne mogu dopustiti eksperiment da nita vie ne
ujem. To je granica moga oseanja za istinu:
jer tamo je hrabrost izgubila svoje pravo.
52.
t a d r u g i z n a j u o n a m a . T o to m i o
sebi samima znamo i ega se seamo nije toliko
presudno za sreu naeg ivota, koliko se to veruje. Jednog dana e se sruiti ono ta d r u g i
znaju o nama (ili ta misle da znaju) o nama i
sada saznajemo da je to monije. Lake izlazimo
na kraj sa loom saveu nego sa loim glasom.
53.
D o b r o p o i n j e . Gde slaba vidljivost oi
ju ne moe vie da vidi zao nagon kao takav zbog
njegove profinjenosti, tu poinje ovek sa carstvom
dobrog, i oseaj da si sada preao u carstvo do
brog dovodi sve nagone do uzbuenja, koji zlim
nagonima behu ugroeni i ogranieni, kao oseanje
sigurnosti, lagodnosti, sklonosti. Dakle: to je bezizranije oi, utoliko dalje dopire dobro! Stoga venu vedrinu naroda i dece! Stoga sumornost i looj
savesti srodnu tugu velikih mislilaca!
55.
P o s l e d n j a p l e m e n i t o s t . ta ini ple
menitim? Svakako ne to se prinose rtve: ak i
besno razbludni prinosi rtve. Svakako ne to se
ide za nekom strau; postoje strasti za preziranje.
Svakako ne to se neto za druge ini i bez samo
ivosti: moda je posledica samoivosti ba kod
najplemenijeg najvea. Nego da je strast to
obuzima najplemenitijeg retkost, a da on ne zna
za tu retkost: upotreba jednog retkog i posebnog
merila i takorei neka ludost: oseanje vruine u
stvarima to su svim drugim hladne: pogaanje
vrednosti za koje jo nisu pronaene terazije: r
tvovanje na oltarima posveenim nekom nepozna-
80
6 Vesela nauka
54.
81
82
DRUGA KNJIGA
57.
R e a l i s t i m a . Vama
trezvenim
ljudima
koji se oseate naoruanim protiv strasti i fanta
zije i rado elite da iz svoje praznine inite ponos
i ukras, vi sebe nazivate realistima i nagovetavate
da sa svetom stvarno stoji tako kako vam se ini:
da samo pred vama stoji stvarnost liena vela, i
da biste sami bili moda njen najbolji deo o vi
voljene slike /kipovi/! Ali niste li i vi najvie lieni
vela jo krajnje strasna i tamna bia u poreenju
sa ribama i jo uvek suvie slini nekom zaljublje
nom u m e t n i k u ? i ta je za zaljubljenog umetni-,
ka stvarnost! Jo uvek nosite svuda sa sobom
ocene stvari to imaju uzrok u strastima i zaljub
ljenostima ranijih vekova! Jo uvek je vaa trez
venost utelovljena potajna i neiskorenjiva opijenost!
Vaa ljubav prema stvarnosti na primer ah,
to je stara, prastara ljubav! U svakom oseaju, u
svakom ulnom utisku nalazi se deo te stare lju
bavi: i isto tako na tome je radila i to tkala neka
fantazija, neka predrasuda, neka nerazumnost (be
zumlje), neko neznanje, neki strah i ta sve jo!
Ovde ono brdo! Onde onaj oblak! Ta ta je u tome
stvarno? Oduzmite od toga fantazmu i itav ljud
ski d o d a t a k , vi trezveni! Da kada biste to mo
gli! Kada biste mogli zaboraviti vae poreklo, pro
lost, propedeutiku vae celokupno oveanstvo i
ivotinjsko bie! Za nas ne postoji stvarnost
a mi za vas, vi trezveni mi odavno nismo meu
87
M M A
88
60.
e n e i n j i h o v o d e l o v a n j e na daljin u. Da li jo imamo ui? Da li sam jo samo uvo
i nita vie? Ovde stojim usred poara udaranja
mora u bregove, iji beli plamenovi liu do mojih
nogu: sa svih strana zavija, preti, vie, piska na
89
63
e n a u m u z i c i . Kako dolazi do toga da
topli i kioviti vetrovi donose i muziko raspolo
enje i pronalazako uivanje melodije? Nisu li to
isti vetrovi to ispunjavaju crkve i enama daju
da misle na zaljubljene?
64.
61.
U a s t p r i j a t e l j s t v a . Da je oseanje
prijateljstva u starom veku smatrano najviim oseanjem, viim ak od najhvaljenijeg ponosa samo-
90
91
65.
P r e d a n o s t . Postoje plemenite ene sa
izvesnim siromatvom duha, koje, da bi i z r a z i l e
svoju najdublju predanost, ne znaju sebi druga
ije da pomognu nego tako to nude svoju vrlina i
stid: to je njima njihovo najvie. I esto se taj po
klon prima, a da toliko duboko ne obavezuje kao
to to one koje daju pretpostavljaju jedna veo
ma setna pria!
66.
S n a g a s l a b i h . Sve ene su fine ,u tome
da preteruju sa svojom slabou, one su ak in
ventivne u slabostima da bi se u potpunosti poja
vile kao krhki ukrasi, koje ak boli zrno praine:
njihovo postojanje treba da uini da mukarac
primi k srcu svoju nezgrapnost i da deluje na savest. Tako se brane od jakih i od svakog prava
jaeg.
P r e t v a r a t i se p r e d s a m i m sobom.
Ona ga sada voli i gleda otada sa tako mirnim poverenjem preda se kao neka krava: ali avaj! Ba
to bee njegova opinjenost to je ona izgledala
potpuno promenljiva i neuhvatljiva! On je upravo
imao ve suvie postojanog vremena kod sebe sa
mog! Da li nije trebalo da bude dobro da se pret
vara u svom starom karakteru? Da se pretvara
glumei nemilosrdnost? Zar joj dakle ne savetujete ljubav? Vivat comoedia!*
S p o s o b n o s t z a o s v e t u . Sto neko n e
moe da se brani i shodno tome to i ne eli u naim
oima jo mu ne slui na sramotu: ali mi slabo cenimo onog ko nije sposoban na osvetu niti ima za
to dobru volju svejedno da li je to mukarac
ili ena. Ako li bi nas neka ena mogla zadrati
(ili kako se kae vrsto drati), u koju nemamo
poverenja da bi pod odreenim okolnostima znala
dobro da se koristi bodeom (nekom vrstom bo
dea) p r o t i v nas? Ili protiv sebe: to bi u odre
enom sluaju bila osvetljivija osveta (kineska
osveta).
68.
70.
67.
V o l j a i p r i p r a v n o s t . Doveli su nekog
mladia jednom mudrom oveku i rekli: Pogledaj,
* Lat. ivela Komedija. Prim. prev.
92
G o s p o d a r i c e g o s p o d a r a . Duboki
moni alt kakav se katkad uje u pozoritu skida
nam iznenada zavesu pred mogunostima u koje
mi obino ne verujemo: mi odjednom mislimo na
93
71.
O e n s k o j e d n o s t i . Postoji neto
sasvim zapanjujue i ogromno u vaspitanju otmenih ena, ak moda nema nieg paradoksalnijeg.
Sav svet se slae u tome da se one u eroticis* to
liko neznalaki koliko je samo mogue mogu vaspitati i da im uliju u duu neki duboki stid pred
njom i krajnje nestrpljenje i bekstvo prilikom nagovetavanja tih stvari. Sva enska ast nalazi
se u osnovi samo ovde u opasnosti: ta im inae
ne bismo oprostili! Ali ovde treba da ostanu nez
nalice do sri: one ne treba da imaju ni oi, ni
ui, ni rei, ni misli za to njihovo zlo: ak zna
nje ovde je ve zlo. I sada! Kako se jednom groz
nom munjom bacaju u stvarnost i znanje, brakom
i to preko onog koga one najvie vole i cene:
hvataju ljubav i stid u protivrenosti, ak odu
evljenje, rtvovanje, dunost, saaljenje i uas
zbog neoekivanog susedstva boga i ivotinje i
* Lat. ljubavi. Prim. prev.
94
72.
M a j k e . ivotinje drugaije misle o ena
ma nego ljudi; one enku smatraju produktivnim
biem. Kod njih nema oinske ljubavi, ali postoji
neto tako kao ljubav prema deci dragane i navika
na njih. enke na deci zadovoljavaju svoje vlasto
ljublje, imaju svojinu, neku zabavu, neto njima
potpuno razumljivo, sa im se moe brbljati: sve
to zajedno je majinska ljubav nju moemo uporediti sa ljubavlju umetnika prema svom delu.
Trudnoa je ene uinila blaim, sposobnim da
ekaju, plaljivijim, podvrgljivijim; a isto tako
duhovna bremenitost proizvodi karakter kontemplativaca, srodan enskom karakteru: to su mu
ke majke. Kod ivotinja muki rod vai kao
lep.
95
73.
S v e t a o k r u t n o s t . Jednom svecu pri
stupio je neki ovek, koji je u rukama drao tek
roeno dete. ta da radim sa detetom? upitao je,
ono je jadno, nakazno i nema dovoljno ivota da
umre. Ubi ga, povikao je svetac groznim gla
som, ubi ga i dri ga zatim tri dana i tri noi u
svojim rukama da ga se sea: tako vie nikad ne
e zaeti dete dok ti ne doe vreme da ga zane.
Kad ovek to bee uo otide razoaran; i mnogi
kuahu sveca poto je savetovao okrutnost, jer je
savetovao da se dete ubije. Ali nije li okrutnije
ostaviti ga da ivi? ree svetac.
74.
N e u s p e n e . Uvek ne uspevaju one jadne
ene koje u prisustvu onog koga vole bivaju ne
mirne i nesigurne i previe govore: jer mukarce
najsigurnije zavodi izvesna potajna i flegmatina
nenost.
75.
T i r e i p o l . Mali ovek je paradoks, ali
ipak ovek ali male ene, u poreenju sa viso
kim enama, izgledaju mi da su nekog drugog ro
da rekao je jedan stari uitelj plesa. Mala e
na nikad nije lepa rekao je stari Aristotel.
76.
N a j v e a o p a s n o s t . Nije li u svim
vremenima postojala veina ljudi koji su odgoj
svoje glave svoju umnost smatrali svojim po,nosom, svojom obavezom i vrlinom, koje je vre-
97
77.
ivotinja
sa
istom
saveu.
Ono prosto u svemu to se dopada na jugu Evro
p e bila to sada italijanska opera (na primer
Rosinija i Belinija) ili panski pustolovni roman
(nama najpristupaniji u francuskom ruhu ila,
B l a s a ) n e ostaje mi skriveno, ali me ne vrea,
isto tako kao ni prostota na koju nailazimo prili-,
kom etnje kroz Pompeje i u osnovi ak kod i
tanja svake antike knjige: odakle to dolazi? Da li
je to to ovde nedostaje stid i sve prosto tako se
sigurno i sigurno u sebe pojavljuje, kao bilo ta
plemenito, ljupko i strasno u istoj vrsti muzike
ili romana? ivotinja ima pravo kao i ovek: ta
ko moe slobodno svuda trati, a ti, moj dragi
blinji, takoe si jo ivotinja, uprkos svemu!
ini mi se da je to moral te stvari i svojstvenost junjake humanosti. Lo ukus ima svoje
pravo kao dobar, i ak povlasticu pred njim, ako
je velika potreba, sigurno zadovoljenje i tako re
i opti jezik, neka bezuslovno razumljiva larva i
bezuslovno razumljiv gest: dobar, odabran ukus
naprotiv uvek ima neeg trailakog, okuavaj ueg,
ne potpuno sigurnog u svoje razumevanje on ni
je narodski i nikad nije bio narodski! Narodska
jeste i ostaje m a s k a ! I tako se sve to poput
maske moe odvojiti u melodijama i kadencama,
u skokovima i veseljima ritma tih opera! ak an
tiki ivot! ta razumevamo od toga ako ne razumemo uivanje u maski, istu svest svega poput
maske! Ovde je kupatilo i odmor antikog duha:
i moda to kupatilo bee retkim i uzvienim pri
rodama starog sveta jo nunije nego prostim.
Tome nasuprot neizrecivo me vrea jedan prost
obrt u nordijskim delima, na primer u nemakoj
muzici. Ovde je prisutan s t i d, umetnik se pred
samim sobom spustio i ne bi mogao ak ni da sprei da pri tom ne pocrveni: mi se sa njim stidimo
98
99
80.
U m e t n o s t i p r i r o d a . Grci (ili barem
Atinjani) rado su sluali dobro govorenje: oni su
ak imali za to neku udnju to ih je vie nego sve
drugo razlikovala od onih koji nisu bili' Grci. I ta
ko su sami od strasti na pozornici zahtevali da ona
dobro govori i sa uivanjem su trpeli neprirodnost
dramskog stiha: ta u prirodi je strast toliko krta
na reima! tako nema i zbunjena! Ili ako nae
rei, toliko zbunjeno i nerazumno i sebi samoj
na sramotu! Sada smo se svi mi, zahvaljujui Gr
cima, navikli na tu neprirodnost na pozornici kao
to zahvaljujui Italijanima i rado podnosimo dru
gu neprirodnost, r a s p e v a n u strast. Nama je
to postala potreba, koju iz stvarnosti ne moemo
zadovoljiti: da ujemo ljude kako u najteim situ
acijama dobro i opirno govore: nas sada oduev
ljava kada tragian junak tu jo nalazi rei, raz
loge, rei i te gestove i u celini neku svetlu du
hovnost, gde se ivot pribliava ponorima, i gde
ovek najee gubi glavu a sigurno i lep jezik.
T a vrsta o d s t u p a n j a o d p r i r o d e zbog to
ga je moda najprijatniji obrok za ponos oveka;
zbog njega uopte on voli umetnost kao izraz jedne
100
101
81.
83.
82.
E s p r i t** ne na g r k i n a i n . Grci
su u itavom svom miljenju neopisivo logini i
* Ital. recitativ uz pratnju klavira ili embala.
Prim. prev.
** Franc. duh. Prim. prev.
102
103
cije (Horatije) tu i tamo prevodio Alkeja ili Arhiloha, tako je Propercije prevodio Kalimaha i Fi
leta (pesnike istog ranga sa Teokritom, ako s m em o suditi): ta im je bilo stalo do toga da je
stvarni tvorac ovo i ono doiveo i znake toga upi
sao u svoju pesmu! Kao pesnici ne behu nesklo
ni antikvarskom duhu traganja koji prethodi istorijskom smislu, kao pesnici nisu uzeli u obzir te
sasvim line stvari i imena i sve to je bilo svoj
stveno jednom gradu, jednoj obali, jednom veku,
kao njegova nonja i maska, nego su smesta sta
vili ono sadanje i rimsko na njegovo mesto. Izgle
dalo je kao da nas pitaju: Zar ne treba ono staro
da sebi uinimo novim i da s e b e u njemu smestimo? Zar ne bismo smeli nau duu da udahnemo
tom smrtnom telu? Jer ono je mrtvo samo jed
nom: kako je runo sve mrtvo! Oni nisu znali
za uivanje u smislu za istoriju; ono prolo i tue
bee im muno, i kao Rimljanima podsticaj za
rimsko osvajanje. U stvari tada se osvajalo, ako
bi se prevelo ne samo tako to se isputalo ono
istorijsko: ne, dodavala se aluzija na sadanjost,
pre svega brisalo se pesnikovo ime i na njegovo
mesto stavljalo svoje ne u oseanju krae, nego
sa najiom saveu imperium Romanum-a*.
84.
O p o r e k l u p o e z i j e . Ljubitelji fantas
tinog kod oveka, koji ujedno zastupaju uenje
o instiktivnom moralitetu, zakljuuju ovako: Pod
pretpostavkom da se u svim vremenima cenila ko
rist kao vrhovno boanstvo, odakle je onda u i
tav svet dola poezija? to ritmizovanje govora,
to pre deluje nasuprot jasnoi saoptavanja, ne
go to unapreuje, i to je nasuprot tome u ita* Lat. rimskog carstva. Prim. prev.
104
105
88.
O z b i l j n o s t o i s t i n i . Ozbiljnost o is
tini! Kakve razliite stvari ljudi podrazumevaju
pod tim reima! Upravo isti pogledi i naini doka
za i ispitivanja, to mislilac po sebi osea kao neku
lakomislenost, kojoj je na svoju sramotu podle
gao ovog ili onog asa upravo isti pogledi up
ravo isti pogledi mogu umetniku koji na njih nalee i sa njima povremeno ivi dati svest da ga
je sada obuzela najdublja ozbiljnost za istinu, i
dostojno je divljenja to on, premda umetnik, ipak
ujedno pokazuje najozbiljniju udnju za suprot-
111
92.
93.
P r o z a i p o e z i j a . Obratimo samo pa
nju na to da su veliki majstori proze skoro uvek
bili i pesnici, bilo javno ili takoe samo potajno
i za fijoku. I doista samo sa o b z i r o m na
p o e z i j u pie se dobra proza! Jer ona je nepre
kidan pristojan rat sa poezijom: sve njene drai
sastoje se u tome da se poezija stalno izbegava i
da joj se protivrei; svaki abstractum** eli da
se iznese kao nestanost protiv ove i kao rugajuim glasom; svaka suvoa i hladnoa treba ljup
ku boginju da dovede u neko ljupko oajanje;
esto ima pribliavanja, pomirenja trenutaka a za
tim iznenadnog odskakanja natrag i ismejavanja;
esto se povlai zavesa i puta unutra prejaka svetlost, dok upravo boginja uiva u svojim sumracima
i priguenim bojama; esto joj se uzima re sa ustiju i pevui prema nekoj melodiji, pri emu ona
fine ruke dri pred finim malim uima, i tako
postoji hiljadu zabava rata, uraunavajui poraze,
o emu ba nita ne znaju nepoetski, takozvani
prozni ljudi: Oni piu i govore takoe samo lou
prozu! R a t j e o t a c s v i h d o b r i h s t v a -
A l i z a t o p i e ? A: ja ne spadam me
u one koji m i s l e sa mokrim perom u ruci; a
jo manje meu one ikoji se uopte pred otvorenom
mastionicom preputaju svojim strastima, sedei
na svojoj stolici i ukoeno posmatrajui hartiju.
Ja se ljutim ili se stidim itavog pisanja; pisanje
je za mene nuda ak mi je odvratno da u poreenju s tim govorim. B: ali zato pie? A: da, moj
dragi, reeno u poverenju: jo nisam pronaao ne
ko drugo sredstvo da se o s l o b o d i m svojih
misli. B: a zato eli da ih se oslobodi? A: zato
elim? elim li? Ja moram. B: dosta! dosta!
94.
R a s t p o s l e s m r t i . One male smele re
i o moralnim stvarima to je Fontenel izbacio u
svojim Posmrtnim razgovorima behu u njegovo
vreme smatrane paradoksima i igrama jedne sum-
112
8 Vesela nauka
113
115
tu i tamo pokuava isto: da pomou strasti punozvuno, snano i uzbudljivo iznese svoju stvar, ali
obino sa slabim uspehom. On zatim veoma brzo
govori nejasno i zbunjeno, preteruje, isputa i iza
ziva nepoverenje prema moi rasuivanja svoje
stvari: on ak pri tem osea to nepoverenje, i iz
toga se objanjavaju iznenadni skokovi u naj
hladnije i najodbojnije tonove, to kod sluaoca
izazivaju sumnju da li je itava njegova strasnost
bila prava. Kod njega svaki put strast preplavljuje
duh; moda zato to je snaniji u odnosu na prvu.
Ali on je na vrhu svoje snage kada se suprotstav
lja nastupajuoj buri svoga oseaja i takorei joj
se ruga: tek tu njegov duh potpuno izlazi iz svog
skrovita, logian, podrugljiv, zaigran a ipak ua
san duh.
97.
O b r b l j i v o s t i p i s a c a . Postoji brblji
vost gneva esto kod Lutera, takoe kod openhauera. Brbljavost iz suvie velike zalihe pojmova
formula kao kod Kanta. Brbljivost iz uivanja u
stalno novim obrtima iste stvari: nalazimo je kod
Montenja. Brbljivost pakosnih priroda: ko ita spi
se toga vremena setie se pri tom dva pisca. Brb
ljivost je uivanje u lepim recima i jezikim obli
cima: ne retko u Geteovoj prozi. Brbljivost iz unu
tranjeg zadovoljstva u buci i pometnji oseaja:
na primer kod Karlajla.
98.
U s l a v u e k s p i r a . Najlepe to bih
u slavu ekspira, o v e k a, znao da kaem jeste
ovo: on je verovao u Bruta i nije bacio ni zrnce
praine nepoverenja na tu vrstu vrline! Njemu je
posvetio svoju najbolju tragediju ona jo uvek
116
117
120
.M'
100.
Nauiti da iskazuje potovanje.
Ljudi se moraju nauiti da iskazuju potovanje
kao i da preziru. Svako ko ide novim putevima i
mnoge je vodio novim putevima, zauen otkriva
kako su ti mnogi nespretni i jadni u ispoljavanju
svoje zahvalnosti, ak kako se retko uopte takoe
samo m o e ispoljavati zahvalnost. To je kao da
joj uvek, kada samo eli da progovori, neto za
staje u grlu tako da samo hrae i u hrakanju opet
zanemi. Nain na koji mislilac osea dejstvo svo
jih misli i preoblikujui i potresajui skoro je ko
medija; kadkad izgleda kao da su se oni na koje
se delovalo u osnovi time osetili uvreeni i, kao
to se plae, svoju ugroenu samostalnost znali da
ispoljavaju samu u svakojakim nepristojnostima.
Potrebna su itava pokolenja da bi se pronala
takoe samo jedna utiva konvencija zahvalnosti:
i tek veoma kasno dolazi onaj as u kojem je ak
u zahvalnost ula neka vrsta duha i genijalnosti:
jer je obino tu i neko koji je primalac velike za
hvalnosti, ne samo za ono to je sam uinio do
bro, nego najee za ono to su postepeno nago
milali njegovi prethodnici kao neko blago onog
najvieg i najboljeg.
101.
V o l t e r . Svuda gde je postojao neki dvor
davao je zakon dobrog govora, a time i zakon
stila za sve pisce. Ali dvorski jezik je jezik dvoranina k o j i n e m a s t r u k u i koji sebi ak u
razgovorima o naunim stvarima zabranjuje sve
komotne tehnike izraze, jer miriu na struku, i
zato je tehniki izraz i sve to odaje specijalistu u
zemljama dvorske kulture m r l j a s t i l a . Sada
kada su svi dvorovi postali karikature, inae i u
ovom trenutku, mi smo iznenaeni to nalazimo da
122
123
124
104.
O z v u k u n e m a k o g j e z i k a . Znamo
odakle potie nemaki, koji je ve nekoliko vekova
opti knjievni nemaki. Nemci sa svojim straho
potovanjem pred svim to je dolo sa d v o r a ,
savesno su uzeli uzorak kancelarije u svemu to
je trebalo da n a p i u , dakle osobito u svojim pi
smima, poveljama, testamentima i tako dalje. Pi
sati kancelarijski to je bilo pisati shodno dvoru i
vladi to je bilo neto otmeno, to se suprotstav
ljalo nemakom iz grada u kome su upravo iveli.
Postepeno se izvlaio zakljuak i govorilo se isto
tako kao to se pisalo tako su ljudi postajali
jo otmeniji u oblicima rei, u izboru re i obrti
ma i na kraju i u zvuku: kada su govorili afektirali
su neki dvorski zvuk i afektacija je konano po
stala priroda. Moda se neto sasvim slino nije
nigde dogodilo: nadmo pisanog stila nad govorom
i citiranje i epurenje itavog naroda kao temelj
zajednikog ne vie dijalekatskog jezika. Ja verujem da je bio veoma seljaki i prost: on se u.poslednjim vekovima neto oplemenio uglavnom time
to su ljudi bili prinueni da oponaaju toliko
mnogo francuskih, italijanskih i panskih zvukova i
to ba od strane nemakog (i austrijskog) plem
stva, koje se uopte nije moglo zadovoljiti maternjim jezikom. Ali Montenju ili ak Rasinu morao
je zvuati uprkos tom uvebavanju nemaki ne
podnoljivo prosto: i ak sada zvui, u ustima put
nika, usred italijanskog puka, jo uvek veoma si
rovo, umski, promuklo, kao da potie iz zadim
ljenih soba i negostoljubivih predela. Dakle ja
primeujem da se sada opet meu nekadanjim
oboavaocima kancelarija iri slina tenja za otmenou zvuka, i da Nemci poinju da se povode
za nekom sasvim udnom arolijom zvuka, to
bi trajno moglo da postane stvarna opasnost po
nemaki jezik odvratniji zvuci se uzalud trae u
Evropi. Neto podrugljivo, hladno, ravnoduno, ne125
105.
N e m c i k a o u m e t n i c i . Kada Nemca
stvarno spopadne strast (i ne samo, kao obino,
dobra volja za strast), onda se ponaa u istoj kako
upravo mora i ne misli vie na svoje ponaanje.
Ali istina je da se onda ponaa veoma nespretno i
runo i kao bez takta i melodije, tako da pri tom
gledaoci oseaju muku ili su dirnuti i ne vie:
s e m da se uzdigne u uzvieno i ushieno, za ije
mnoge pasije su sposobni. Tada ak i Nemac po
staje 1 e p ! Nasluivanje o tome na k o j o j v i s in i lepota izliva svoju ar ak na Nemce, tera ne
make urnetnike u visinu i u preteranu visinu i u
raspusnost strasti: dakle stvarno duboka elja da
se izae iz runoe i nespretnosti, barem da se po
gleda napolje ka jednom boljem, lakem, juni
jem, sunanijem svetu. I tako su njeni grevi esto
samo znaci za to da bi eleli da i g r a j u : ovi jad
ni medvedi u kojima nimfe i umski bogovi teraju
svoje i katkad jo via boanstva!
106.
M u z i k a k a o z a g o v o r n i c a . udim z a
majstorom muzike, ree jedan novotar svom ue
niku, da naui moje misli i da ih ubudue govori
na svom jeziku: tako u bolje prodreti do uiju i
srca ljudi. Tonovima se ljudi mogu zavesti na sva
ku zabludu i na svaku istinu: ko moe o p o v r g
n u t i neki ton? Da li bi dakle hteo da te
smatraju neopovrgljivim? upita njegov uenik.
Novotar odgovori: Hteo bih da klica postane drvo.
Da bi neko uenje postalo drvo mora se u njega
dosta vremena verovati: da bi se u njega verovalo
mora se smatrati neopovrgljivim. Drvetu su pot
rebne bure, sumnja, crvi i zlo da otkrije prirodu i
snagu svoje klice; neka se slomije ako nije dovo
ljno snano! Ali klica se uvek samo unitava, a ne
127
9 Vesela nauka
TREA KNJIGA
108.
N o v e b o r b e . Poto je Buda umro jo
vekovima su pokazivali njegovu senku u jednoj
peini ogromnu jezivu senku. Bog je mrtav: ali
tako kakva je priroda ljudi, moda e jo milenijumima postojati peine u kojima e se pokazivati
njegova senka. A mi mi moramo pobediti jo
i njegovu senku!
109.
u v a j m o s e ! uvajmo se da mislimo da
je svet ivo bie. Kuda bi trebalo da se iri?
ime bi.trebalo da se hrani? Kako bi moglo da
raste i da se razmnoava? Mi otprilike znamo ta
je ono organsko: i da li bi mi. trebalo da ono ne
izrecivo izvedeno, pozno, retkoj sluajno, to opa
amo samo na zemaljskoj kori da pretumaimo usutinsko, opte i veno kao to ine oni koji uni
verzum nazivaju organizmom? To mi se gadi. u
vajmo se ve od toga da verujemo da je taj uni
verzum neka maina; on sigurno nije konstruisan
za neki cilj, mi mu reju maina ukazujemo su
vie visoku ast. uvajmo se da neto tako bezob
lino kao ciklina kretanja naih susednih zvezda
pretpostavljamo uopte i svuda; ve pogled na Mleni put ini da se javljaju sumnje da li tamo nema
mnogo sirovijih i protivrenijih kretanja, isto tako
133
134
112.
U z r o k i p o s 1 e d i c a. Mi to nazivamo'
objanjenjem ali ono to nas odlikuje od sta
rijih stupnjeva saznanja i nauke jeste opis. Mi
opisujemo bolje mi objanjavamo isto tako ma
lo kao i svi raniji. Mi smo otkrili mnogostruki
sled tamo gde su naivni ovek i ispitiva starijih
kultura videli samo dve stvari, uzrok i posledicu, kako se govorilo; mi smo usavrili sliku
bivanja, ali se nismo izdigli iznad slike ni izali
iza slike. Niz uzroka stoji mnogo potpunije u
svakom sluaju pred nama, mi zakljuujemo: to
i to je moralo prvo prethoditi da bi ono sledilo
ali time nismo nita s h v a t i l i . Kvalitet, na primer kod svakog hemijskog bivanja pojavljuje se
docnije i ranije poput nekog uda, isto tako
svako dalje kretanje. Niko nije objasnio udar
(zamah). A kako bismo i mogli objasniti. Mi operiemo silesijom stvari to ne postoje, linijama,
povrinama, telima, atomima, deljivim vremenima,
deljivim prostorima kako bi moglo i da postoji
objanjenje kada prvo sve inimo s l i k o m , na
om slikom! Dovoljno je da nauku posmatramo
kao po mogustvu to vernije asimilovanje oveka
(Anmenschlichung) stvari! Mi se uimo da stalno
138
114
O b i m mo r a 1 n o g. Mi konstruiemo novu
sliku koju vidimo pomou svih starih iskustava
koja smo imali, v e p r e m a s t e p e n u nae
valjanosti i pravinosti. Postoje samo moralni do
ivljaji ak i u podruju ulnog opaanja.
115.
e t i r i z a b l u d e . ovek se obrazovao
kroz svoje zablude: on je samom sebi izgledao uvek
samo nesavren, drugo on je sebi pripisao izmi
ljene osobine, tree oseao se da je pogreno ran
giran u odnosu na ivotinju i prirodu, etvrto pro
nalazio je uvek nove tablice dobara i smatrao ih
kroz izvesno vreme venim i bezuslovnim, tako
da su se as ovaj, as onaj ljudski nagon i ljudsko
stanje nalazili na prvom mestu i kao posledica tog
vrednovanja bivali oplemenjeni. Ako apstrahujemo delovanje ovih etiri zabluda, onda smo apstrahovali u humanost, ovenost i ljudsko dosto
janstvo.
116.
o p o r s k i n a g o n . Tamo gde nalazimo
moral, tamo nalazimo i ocenjivanje i rangiranje
ljudskih nagona i postupaka. Ova ocenjivanja i
rangiranja vazda su izraz potrebe neke zajednice
i opora. Ono to mu prvo koristi i drugo i tre
e to je takoe vrhovno merilo za vrednost svih
pojedinaca. Moralom se pojedinac upuuje da bu
de funkcija opora i da samo kao funkcija pripie sebi vrednost. Poto su se uslovi odravanja zajednice veoma razlikovale jedna od druge, tako
140
118.
S k l o n o s t . Da li je vrlina kada se neka
elija preobraava u funkciju neke snanije elije?
Ona to mora. Ili je zlo ako se ona jaa drugu asimiluje. Ona to isto tako mora, tako je za nju nu
no, jer ona tei prebogatoj naknadi i eli da se
regenerie. Prema tome u sklonosti treba razliko
vati: nagon za prisvajanjem i podreivanjem, ve
prema tome da li jai ili slabiji osea sklonost.
Srea i udnja se nalaze zajedno kod jaega koji
hoe neto da preoblikuje u svoju funkciju: srea
i hteti biti eljan kod slabijeg, koji bi hteo da bu
de funkcija. Saaljenje je sutinski ono prvo, pri
jatan oseaj nagona za prisvajanjem, prilikom pri
zora slabijeg: pri emu jo treba sumnjati da su
jak i slab relativni pojmovi.
,
119.
122.
Moralna skepsa u hrianstvu.
I hrianstvo je dalo veliki doprinos prosveenosti:
uilo je moralnoj skepsi na veoma nametljiv i
efikasan nain: optuujui, zagoravajui, ali neu
mornim Krpljenjem i finoom: ono je kod svakog
pojedinca unitilo verovanje u njegove vrline: ono
je uinilo da zauvek nestanu sa zemlje oni veliki
vrli ljudi, kojima nije oskudevao stari vek, oni
popularni ljudi, koji su tumarali, verujui u svoje
savrenstvo, sa dostojanstvom nekog toreadora. Ako
sada, odgojeni u toj .hrianskoj koli skepse ita
mo moralne knjige starih, na primer Seneke i
Epikteta, oseamo zabavnu nadmo i puni smo
tajnih uvida i pregleda, pri tom se oseamo dobro,
kao da neko dete govori pred starim ovekom ili
kao kada bi neka lepa oduevljena ena govorila
pred La Rofukoom. Mi bolje znamo ta je vrlina!
Ali konano smo ovu istu skepsu primenili i na
sva r e l i g i o z n a stanja i zbivanja, kao to su
greh, kajanje, milost i posveenje i tako pustili
da nas tako dobro nagriza crv da sada i kod itanja
svih hrianskih knjiga imamo isto oseanje fine
nadmonosti i uvida: mi bolje poznajemo i reli
giozna oseanja! I vreme je da se dobro poznaju
i da se dobro opisuju, jer odumiru i poboni ljudi
stare vere spasimo njihovu kopiju i njihov tip
barem za saznanje!
123.
S a z n a n j e vie
nego
sredstvo.
Nauka bi se unapreivala i b e z ove nove strasti
mislim na strast saznanja: nauka je bez nje do
sada rasla i postala velikom. Dobra vera u nauku,
njoj povoljna predrasuda to sada vlada naim
dravama (nekada je to bila ak crkva) poiva u
osnovi na tome da se ona bezuslovna tenja i onaj
144
10 Vesela nauka
145
147
126.
Mistika objanjenja.
Mistika ob
janjenja smatraju se dubokim; istina je da ona
nisu ak jo ni povrna.
127.
Posledica
najstarije
religiozno
s t i . Svaki tup (glup) ovek misli da je volja
jedini agens; da je hteti neto jednostavno, apso
lutno dato, neizvodljivo, samo po sebi razumljivo,
Ubeen je da ako neto ini, na primer izvodi neki
udarac, da je o n taj koji tu udara i da je uda
rio jer je h t e o da udari. On uopte nita ne primeuje od nekog problema u tome, ve mu je oseanje v o l j e dovoljno ne samo za pretpostavljanje
uzroka i posledice, nego i za verovanje, da r a z u
me njihov odnos. On nita ne zna o mehanizmu
zbivanja i stostruko finom radu to se mora oba
viti da bi dolo do udara, isto tako i nesposobnosti
volje po sebi da obavi ak i najmanji deo toga rada.
Volja mu je sila to magino deluje: vera u vo
lju kao uzrok posledica jeste vera u snage to ma
gino deluju. No ovek je prvobitno svuda gde je
video neko zbivanje verovao da u pozadini delu
je neka volja kao uzrok i bie koje lino hoe po
jam mehanike bio mu je potpuno stran. Ali kako je
ovek beskrajno dugo verovao samo u linosti
(a ne u materije, sile, stvari i tako dalje), njemu
je verovanje u uzrok i posledicu postalo osnovno
verovanje, koje primenjuje svuda gde se neto zbi
v a ak jo i sada instinktivno i kao neki deo
atavima najstarijeg porekla. Stavovi: nema pos
ledice bez uzroka, svaka posledica je ponovo
uzrok pojavljuju se kao uoptavanja mnogo uih
stavova: tamo gde se deluje, tamo gde se htelo,
delovati moemo samo na bie koje hoe, nika-
148
130.
O p a s n a o d l u k a . Hrianska odluka d a
svet smatraju runim i loim uinila je svet ru
nim i loim.
* Jedna od formula manfri. On je Sveti glas kod sta
rih Tn<iusa i oznaava nebeski ili ceo svet, sunce, bnhmana. Prim. vrev.
** Indijsko boanstvo. Prim. prev.
150
131.
H r i a n s t v o i s a m o u b i s t v o . Hrianstvo je u vreme svog nastanka ogromnu elju
za samoubistvom uinilo polugom svoje moi: os
tavilo je samo dva oblika samoubistva, zaodenulo
ih je najviim dostojanstvom i najviim nadama
i zabranilo sve druge na uasni nain. Ali muenitvo i polagano liavanje sopstvenog tela asketa
behu doputeni.
132.
P r o t i v h r i a n s t v a. Sada na ukus
odluuje protiv hrianstva, ne vie nai razlozi.
133.
N a e l o . Neizbena hipoteza na koju se
oveanstvo mora nameriti, to se tie trajnosti,
ipak je m o n i j a od najbolje vere u neto neis
tinito (kao hrianska vera). Trajno: to ovde zna
i na sto hiljada godina.
134.
P e s i m i s t i k a o r t v e . Tamo gde du
boko nezadovoljstvo ivotom postaje nadmono,
obelodanjuju se posledice velike greke u dijeti,
u emu je neki narod dugo vremena bio kriv. Tako
je irenje budizma ( n e njegov nastanak) dobrim
delom postalo zavisno od preterane i skoro isklju
ive ishrane pirinem Indusa i time uslovljenim
optim omlitavljenjem. Moda se evropsko neza
dovoljstvo novog vremena moe protumaiti time
(darauhfin anzusehen) to je na prasvet, itav
srednji vek, zahvaljujui uticajima germanskih
151
137.
G o v o r e i u p a r a b o l i . Isus Hristos
bio je mogu samo u jevrejskoj prirodi mislim u
takvoj u kojoj je stalno visio taman olujni oblak
gnevnoga Jehove. Samo tamo se retko iznenadno
probijanje pojedinanog sunanog zraka kroz sivu
optu i trajnu dan-no osealo kao neko udo lju
bavi, kao zrak najnezasluenije milosti. Samo ta
mo Hristos je mogao sanjati svoju dugu i svoje
nebeske lestvice, po kojima se bog spustio do lju
di; inae svuda vladalo je vedro vreme i sunce
suvie kao pravilo i svakodnevica.
138.
141.
S u v i e o r i j e n t a l n o . Kako? Bog ko
ji voli ljude, pod pretpostavkom da oni u njega
veruju, i koji baca uasne poglede i pretnje na
onog koji ne veruje u tu ljubav? Kako? Neka kla
uzulama ograniena ljubav kao oseanje nekog
svemogueg boga! Ljubav koja nije ak zagospoda
rila oseanjem asti i podraene osvetoljubivosti!
Kako je sve to orijentalno! Ako te volim, ta te
se to tie? ve je dovoljna kritika celog hriansiva.
139.
B o j a s t r a s t i . Takve prirode kao apo
stol Pavle gadno su gledali na strasti; one su od
njih upoznale samo ono prljavo, izvitopereno i to
kida srce njihova idealna tenja ila je stoga na
unitenje strasti: u boanskom oni su videli pot
punu istou od toga. Sasvim drugaije nego Pav
le i Jevreji, Grci su svom idealnu tenju upravili
ba na strasti i njih voleli, uzdizali, pozlaivali i
154
142.
K a e n j e . Buda veli: Ne ulaguj se tvome dobroinitelju! Neka se ta izreka ponovi u
nekoj hrianskoj crkvi: ona e odmah oistiti
vazduh od svega hianskog.
143.
N a j v e a k o r i s t p o l i t e i z m a . D a po
jedinac postavlja v l a s t i t i ideal i da iz njega iz155
stvo nazivali veliku masu svojih nekrtenih sunarodnika, prema uputstvu svog prevoda, Septagvinte,* u kojem su se pagani obeleavali reju, koja
u grkom znai narodi: vidi Vulfilu.** Bee jo
uvek moguno da Nemci iz svog starog pogrdnog
imena naknadno sebi stvore neko asno ime time to
bi postali prvi n e h r i a n s k i narod Evrope, to
im je kao njihovu u velikoj meri prisutnu predispo
ziciju openhauer smatrao asnom. Tako bi kao
zavretak dolo L u t e r o v o delo, koji ih je uio
da budu nerimski i da govore: Ovde ja stojim!
Ja ne mogu drugaije!
147.
P i t a n j e i o d g o v o r . ta e sada divlji
narodi prvo prihvatiti od Evropljana? Rakiju i hrianstvo, evropske narkotike. I od ega e najpre propasti? Od evropskih narkotika.
148.
G d e n a s t a j u r e f o r m a c i j e . U vreme
velikog kvarenja crkava u Nemakoj crkva bese
najmanje pokvarena: zato je t a m o nastala reformacija kao znak da su se poeci kvarenja ve oseali kao nepodnoljivi. Naime relativno nijedan
narod nikada nije bio hrianskiji od Nemaca u
Luterovo doba: njihova hrianska kultura bese
upravo spremna da procveta u stostrukom sjaju
nedostajala je samo jo jedina no; ali ona je
donela oluju, to je svemu uinila kraj.
* Sedmoknjije, Sedam Mojsijevih knjiga. Prim.
prev.
** Vulfila (oko 311 383?) arijanski istonogotski bis
kup. Prevodilac Biblije na Gotski jezik. Prim. prev.
158
149.
N e u s p e h r e f o r m a c i j e . Z a viu kul
turu Grka ak u prilino ranim vremenima govori
to to su vie puta propali pokuaji da se osnuju
nove grke religije; dalje govori to da je ve rano
u Grkoj moralo postojati mnotvo razliitih indi
vidua, ije se razliite nude nisu mogle ukloniti
samo jednim receptom verovanja i nadanja. Pitagora i Platon, moda i Empedoklo, a ve mnogo ra
nije orfiki sektai ili su za tim da osnuju nove
religija da se ne moemo nauditi njihovom neusimali su tako istinske due i talente za osnivae
religije da se ne moemo nauditi njihovom neuspehu: ali oni su dogurali samo do sekta. Svaki put
kada reformacija itavog naroda trpi neuspeh i
samo sekte podiu svoje glave, moemo zakljui
vati da se narod ve veoma raznoliko poinje oslo
baati grubog oporskog nagona i moraliteta obi
aja: znaajno lebdee stanje koje smo navikli da ru
imo kao moralno opadanje i korupciju: dok ono
nagovetava sazrevanje jajeta i skoro razbijanje
ljuske. to je Luterova reformacija uspela na severu
znak je toga da je sever prema jugu Evrope bio
zaostao i da je jo znao za prilino jednovrsne i
jednobojne potrebe; i uopte ne bi bilo nikakve
hristijanizacije Evrope da se kultura starog sveta
juga nije postepeno, preteramim dodavanjem ger
manske varvarske krvi, varvarizovala i izgubila
svoju kulturnu nadmo. to optije i neposrednije
pojedinac ili neka misao pojedinca moe da deluje, utoliko istovrsnija i nia mora da bude masa
na koju se tu deluje; dok suprotne tenje otkrivaju
unutranje suprotne potrebe, koje takoe ele da
se zadovolje i probiju. Obrnuto, moemo uvek za
kljuivati na neku stvarnu visinu kulture kada
mone i vlastoljubive prirode izazivaju samo slabe
i sektake posledice: to takoe vai za pojedinane
umetnosti i podruja saznanja. Tamo gde se vlada,
postoje mase: tamo gde su mase postoji potreba
159
161
154.
158.
Razliite
ivotne
o p a s n o s t i . Vi
uopte ne znate ta doivljavate, vi jurite kao pi
jani kroz ivot i padate jednu stepenicu nie. Ali,
zahvaljujui vaem pijanstvu, ipak pri tom ne lo
mite udove; vai miii su preslabi, a vaa glava
suvie pomuena, da biste, kao i mi drugi mogli
osetiti tako tvrdo kamenje tog stepenika. Za nas
je ivot vea opasnost: mi smo od stakla avaj
kada se s u d a r i m o ! I sve je izgubljeno kada
padamo!
155.
t a n a m n e d o s t a j e . M i smo otkrili i
volimo veliku prirodu: to dolazi otuda to u na
oj glavi nedostaju veliki ljudi. Obrnuto je sa Gr
cima: njihovo oseanje za prirodu je drugaije od
naeg.
159.
S v a k a v r l i n a u s v o j e v r e m e . Onaj
ko je sada nesavitljiv, kod njega njegova estitost
esto izaziva griu savesti: jer nesavitljivost je vr
lina jednog drugog razdoblja za razliku od esti
tosti.
160.
U o p h o e n j u sa v r l i n a m a . I u odno
su na vrline moemo biti nedostojni i ulagivaki.
156.
N a j u t i c a j n i j i . to se ovek suprotsta
vlja itavom svom vremenu, da ga zadrava na ka
piji i poziva na odgovornost, to m o r a imati uticaja! Svejedno je da li to on eli; stvar je u tome
da to moe.
157.
M e n t i r i . * Pazi! on razmilja (mozga):
odmah e imati spremnu neku la. To je stupanj
kulture na kome su stajali itavi narodi. Promisli
mo ta su Rimljani izraavali sa mentiri!
*. Lat. lagati. Prim. prev.
162
161.
' L j u b i t e l j i m a v r e m e n a . Odbegli svetenici i otputeni kanjenici stalno mrzovoljno
gledaju: ono to ele je lice bez prolosti. Da li
ste ve videli ljude koji znaju da se budunost
ogleda na njihovom licu, a koji su tako utivi pre
ma vama, ljubiteljima vremena, da na licu ne po
kazuju budunost.
162.
E g o i z a m . Egoizam je
oseaja prema kome se ono
kao veliko i teko: dok prema
svemu stvari gube u veliini i
n*
perspektivni zakon
najblie pojavljuje
udaljenosti, prema
teini.
163
163.
P o s l e v e l i k e p o b e d e . Najbolje u ne
koj velikoj pobedi jeste da ona pobedniku oduzi
ma strah od poreza. A zato jednom i ne podlei?
kae on sebi: ja sam sada za to dovoljno bogat.
164.
O n i k o j i t r a e m i r . J a shvatam duho
ve koji trae mir po mnogim m r a n i m pred
metima to postavljaju oni oko sebe onaj ko eli
da spava zamrauje svoju sobu ili pue u neku
pilju. Mig za one koji ne znaju ta u stvari
najvie trae i ta bi hteli da znaju!
165.
O s r e i o n i h k o j i s e o d r i u . Onaj
koji sebi temeljno i na dugo vreme neto uskrauje,
on e prilikom sluajnog ponovnog nalaenja is
tog gotovo misliti da je to otkrio i kakvu sreu
ima svaki pronalaza! Budimo mudriji od zmija,
koje dugo lee na istom suncu.
169.
166.
U v e k u n a e m d r u t v u . Sve to spa
da u moju vrstu, u prirodi i istanji, govori meni,
hvali me, tera me napred, tei me: ostalo ne ujem
ili odmah zaboravljam. Mi smo stalnp u naem
drutvu.
167.
M i z a n t r o p i j a i l j u b a v . Samo tada
se govori o tome da je neko sit ljudi kada ih se vie
164
Otvoreni
n e p r i j a t e l j i . Hrabrost
pred neprijateljem je stvar za sebe: sa tim se jo uvek
moe biti kukavica i neodluni smetenjak. Tako
je sudio Napoleon s obzirom na najhrabrijeg oveka, kojeg je poznavao, Mira-u*, iz ega proiz
lazi da su otvoreni neprijatelji za mnoge ljude
neophodni, ako treba da se uzdignu do s v o j e
vrline, svoje muevnosti i vedrine.
* oakim Mira (Murat 17671815) Napoleonov ge
neral i kralj Napulja. Prim. prev.
165
170.
Sa g o m i l o m . On juri do sada sa gomi
lom i njen je hvalospevac: ali jednog dana bie
njen protivnik! Jer on je sledi u verovanju da nje
gova lenjost pri tom moe imati koristi od nje: on
jo nije iskusio da gomila nije dovoljno lenja za
njega! da se uvek gura napred! da nikome ne do
zvoljava da stoji! A on tako rado ostaje da
stoji!
171.
S l a v a . Kada zahvalnost mnogih jednom
odbacuje svaki stid nastaje slava.
172.
K v a r i l a c u k u s a . A.: Ti si kvarilac uku
s a tako svuda kau!
B: Sigurno! ja kvarim svakom ukus za nje
govu partiju: to mi nijedna partija nee oprostiti.
173.
174.
178.
167
183.
M u z i k a n a j b o l j e b u d u n o s t i . Prvi
e mi muziar biti taj koji bi znao samo za tugu
najdublje sree, a inae nikakvu tugu: takvog do
sada jo nije bilo.
184.
P r a v o . Bolje je dati se pokrasti nego imati
straila oko sebe to je moj ukus. I to je pod
svim okolnostima stvar u k u s a i nita vie.
185.
S i r o m a a n . On je danas siromaan: ali
ne zato to mu se sve oduzelo, ve to je sve od
bacio ta ga se to tie. On je navikao na to da
nalazi. Siromasi su oni koji ne razumevaju svo
je dobrovoljno siromatvo.
186.
N e i s t a s a v e s t . Sve to sada ini je va
ljano i u redu ali ipak ima pri tom neistu sa
vest. Jer ono izvanredno je njegov zadatak.
187.
168
188.
193.
K a n t o v a d o s e t k a . Kant j e hteo do
kazati ceo svet na jedan uvredljiv nain, da je
ceo svet u pravu: to bee potajna dosetka ove
due. On je pisao protiv naunika u korist narodne
predrasude, ali za naunike a ne za narod.
189.
M i s l i l a c . On je mislilac: to znai on se
razume u to da stvari uzima jednostavnije nego
to jesu.
190.
P r o t i v h v a l i a. A.: Hvali te samo onaj
ko je tebi ravan! B.: Da! I ko te hvali kae ti:
ti si meni ravan!
194.
P r o s t o d u n i o v e k . Onaj ovek verovatno uvek postupa iz pritajenih razloga: jer on
uvek ima na jeziku i takorei pri ruci saoptive
razloge.
195.
Za s m e j a n j e. Pogledajte tamo! Pogledaj
te tamo! On bei o d ljudi: ali ovi ga prate, jer on
p r e d njima tri toliko su oni opor.
191.
196.
G r a n i c a n a e g s l u h a . ujemo samo
pitanja na koja smo u stanju da naemo odgovor.
192.
D o b r o u d n i . ta razlikuje od drugih
ljude one dobroudne ljude kojima sklonost zra
i iz lica? Oni se oseaju dobro u prisustvu neke
nove linosti i brzo se u nju zaljubljuju; oni joj
za to ele dobro, njihov prvi sud jeste ona mi se
dopada. Kod njih sledi jedno na drugo: elja pri
svajanja (oni slabo imaju skrupula to se tie
vrednosti drugog), brzo prisvajanje, radost u posedovanju i delanje u korist opsednutog.
170
197.
Z a t o o p r e z ! Nita toliko rado ne delimo
drugima koliko peat pritajenosti zajedno sa
onim to se pod tim nalazi.
198.
Z l o v o l j a p o n o s n o g . Ponosan ovek j e
zlovoljan ak na one koji ga unapreuju: on mrko
gleda na konje svojih kola.
171
199.
D a r e l j i v o s t . Dareljivost je kod boga
tih esto samo neka vrsta bojaljivosti.
200.
S m e j a n j e. Smejanje znai biti zlurad, ali
sa istom saveu.
201.
U o d o b r a v a n j u . U odobravanju je uvek
neka vrsta buke: ak kada sebi samima odobra
vamo.
202.
R a s p i k u a . O n jo nije siromaan kao
bogata koji je svoje itavo blago ve jednom pre
brajao o n rasipa svoj duh nerazumnou ras
pikue prirode.
205.
P o t r e b a . Potreba se smatra uzrokom ras
tanka: u stvari esto je samo posledica nastalog.
206.
K o d k i e . Pada kia i ja mislim na si-:
rote ljude koji se sada zbijaju sa njihovim mno
gim brigama i bez uvebanosti da ih sakriju, dak
le svako je spreman i dobre volje da drugom uini
naao i da i kod loeg vremena stvori neko jadno
oseanje ugode. To, samo to je siromatvo si
romanih!
207.
Z a v i d 1 j i v k o. To je zavidljivko nje
mu ne moramo eleti nikakvu decu; on bi na nji
ma zavidio, jer ne moe vie da bude dete.
208.
H i c n i g e r e s t . * On obino ne misli,
ali izuzetno dolaze mu loe misli.
V e l i k i o v e k . Od toga to je neko
veliki ovek ne moemo jo zakljuiti da je ovek;
moda je samo deak, ili kameleon svih uzrasta,
ili neka omaijana enkica.
204.
209.
J e d a n n a i n da se pita za razlo
ge. Postoji nain da se pita za nae razloge,
pri emu ne zaboravljamo samo nae najbolje
razloge, nego i neki prkos i odvratnost prema
razlozima uopte oseamo kako se bude u naoj
dui: veoma zaglupljujui nain pitanja i pogoto
vo trik tirana!
203.
172
173
210.
M e r i l o u m a r l j i v o s t i . Ne treba hteti. da se prevazie vrednoa svoga oca to oveka ini bolesnim.
211.
P o t a j n i n e p r i j a t e l j i . Drati nekog
potajnog neprijatelja jeste luksuz za koji moralitet
ak plemenitih duhova obino nije dovoljno bo
gat.
212.
N e d a t i s e v a r a t i . Njegov duh ima
loe manire, on je nagao i uvek zapinje u govoru
od nestrpljenja: tako jedva nasluujemo u kakvoj
je irokogrudoj dui duga daha u svome elementu.
213.
P u t ka s r e i . Jedan mudrac pitao je bu
dalu koji put vodi ka srei. Ovaj je bez oklevanja,
kao neko ikoga pitaju za put do oblinjeg grada,
odgovorio: Divi se samome sebi i ivi na ulici!
Stoj, povikao je mudrac, ti trai previe, do
voljno je ve da se samom sebi divi! Budala
odvrati: Alli kako se moemo stalno diviti a da
stalno ne preziremo?
214.
V e r a i n i b l a e n i m . Vrlina daje sa
mo onima sreu i neku vrstu blaenstva koji ista
srca veruju u svoju vrlinu: ali ne onim finijim
duama ija se vrlina sastoji u najdubljem nepove174
220.
r t v a . O rtvi i portvovanju rtvene i
votinje misle drugaije od gledalaca: ali im ni
kada nisu dozvolili da govore.
221.
O b z i r n o s t . Oevi i sinovi ima meu so
bom vie obzira nego majke i keri.
222.
P e s n ik i l a o v . Pesnik u laovu vidi
svog brata po mleku kome je ispio mleko; tako
je onaj ostao jadan i nije dogurao ak ni do is
te savesti.
223.
V i k a r i j a t u l a . Oi imamo i da slu
a m o ree jedan stari ispovednik, koji je ogluveo; a meu slepcima je kralj onaj koji ima naj
due ui.
K r i t i k a i v o t i n j a . Bojim se da i
votinje posmatraju oveka kao bie ravno sebi,
koje je na najopasniji nain izgubilo zdrav ivotinj
ski razum kao bezumnu ivotinju, kao ivotinju
koja se smeje, kao ivotinju koja plae, kao nesrenu ivotinju.
225.
228.
P r o t i v p o s r e d n i k a . Ko hoe da pos
reduje izmeu dva odluna mislioca obeleen je kao
prosean: on nema oi za to da vidi ta je. izvan
redno; vienje slinost i izjednaavanje osobina
je slabih oiju.
229.
P r k o s i v e r n o s t . On se iz prkosa vr
sto dri jedne stvari koja mu je postala providna
ali on to naziva vernost.
176
12 Vesela nauka
i/V
177
230.
235.
N e d o s t a t a k u d l j i v o s t i . itavo nje
govo bie ne u b e u j e to dolazi otuda to je
preutao uinjen dobar postupak.
231.
236.
D a b i s e p o k r e n u l a g o m i l a . Zar
ne mora onaj ko hoe da pokrene gomilu da bude
glumac samoga sebe? Zar ne mora prvo da se sam
prevede u ono groteskno-jasno i da itavu svoju
linost i stvar i z n o s i u toj ogrubelosti i pojed
nostavljenju?
232.
S n e v a n j e . Ili se uopte ne sneva ili
zanimljivo. Moramo se nauiti isto tako da bdimo: ili uopte ne ili zanimljivo.
233.
Najopasnije
s t a n o v i t e . Ono to
sada inim ili proputam za s v e b u d u e je
toliko vano kao najvei dogaaj prolosti: u ovoj
ogromnoj perspektivi delovanja sve radnje podjed
nako su velike i male.
234.
237.
U t i v i . On je utiv! Da, on uvek ima
kod sebe neki kola za Kerbera i tako je plaljiv
da svakoga smatra Kerberom, i tebe i mene to
je njegova utivost.
238.
B e z z a v i s t i . On ne osea nikakvu za
vist, ali u tome nema nikakve zasluge: jer on eli
tla osvoji zemlju koju jo niko nije imao i jedva
tia ju je iko samo i video.
178
239.
179
240.
245.
241.
D e l o i u m e t n i k . Ovaj umetnik je astoljubiv i nita vie: na kraju njegovo delo je samo
uveliavajue staklo, koje prua svakom ko na
njega gleda.
242.
S u u m c u i q u e . * Ma koliko da je i veli
ka lakomost moga saznanja: ja iz stvari ne mogu
izvui nita drugo osim onog to mi ve pripada.
Posed drugih ostaje u stvarima. Kako je mogue
da je neki ovek lopov ili razbojnik!
243.
P o r e k l o d o b r o g i zlog. Pobolj
anje pronalazi samo onaj ko' zna da oseti: Ovo
nije dobro.
244.
M i s l i i r e i . Ni svoje misli ne moemo
potpuno reprodukovati reima.
* Lat. Svakome svoje. Prim. prev.
18b
246.
M a t e m a t i k a . Mi elimo da finou i stro
gost metematike uteramo u sve stvari, koliko je
to samo mogue, ne u verovanju da emo tim pu
tem spoznati stvari, nego da bi time k o n s t a t o v a 1 i na ljudski odnos prema stvarima. Matema
tika je samo sredstvo opteg i poslednjeg poznava
nja ljudi.
247.
N a v i k a . Svaka navika ini nau ruku
dosetljivijom i nau dosetku nespretnij om.
248.
K n j i g e . ta nam je stalo do neke knjige
koja nas ak ne prenosi preko svih knjiga?
249.
U z d a h o n o g a k o j i s a z n a j e . Ah,
o mojoj lakomosti! U ovoj dui ne prebiva nikak
va nesebinost moda neko za svim udee sopstvo, koje bi kroz mnoge individue kao s v o j i m
oima htelo da vidi i kao s v o j i m rukama da
epa neko sopstvo to jo hoe da vrati i ita
vu prolost, to nita ne eli da izgubi, to bi mu
uopte moglo pripadati! Ah, o tom plamenu moje
lakomosti! Ah, kada bih se ponovo rodio u sto181
254.
Protiv nesigurnosti i zbunjeno
s t i . Onaj ko je uvek veoma zaposlen, prevazilazi svaku nesigurnost.
255.
P o d r a a v a o c i . A.: Kako? Ti ne e
li nikakve podraavaoce? B.: Ja ne elim da me
se u neemu podraava, ja elim da svako sebi po
kazuje kako neto treba da se ini, isto to ja i
nim. A: Dakle?
N e s h v a e n i p a t n i c i . Velianstvene
prirode pate drugaije nego to to uobraavaju
njihovi potovaoci: one pate najtee zbog nepleme
nitih, sitniavih previranja mnogih gadnih trenu
taka, ukratko zbog njihove sumnje u svoju veliajnost ali ne zbog rtava i muenitva, to nji
hov zadatak od njih zahteva. Sve dok Prometej
saosea sa ljudima i njima se rtvuje, srean je
i velik u sebi; ali kada zavidi Zevsu i iskazivanju
poasti, to mu smrtnici odaju on pati!
252.
257.
Iz i s k u s t v a . Poneko ne zna koliko je bogat dok ne iskusi kakvi bogati ljudi postaju jo
njegovi lopovi.
256.
258.
U v e k k o d k u e . Jednog dana postii e
mo na cilj i ukazivaemo tada sa ponosom na to
kakva smo duga putovanja za to prevalili. U stva
ri mi nismo primetili da smo putovali. Ali time
smo otili toliko daleko to smo uobraavali (misli
li) da smo k o d k u e.
182
N e g a t o r i s l u a j a . Nijedan pobednik n e
veruje u sluaj.
* Lat. neka mi bude dozvoljeno da kaem. Prim.
prev.
183
259.
264.
t a mi i n i m o . To to mi inimo nika
da se nee shvatiti, nego e se uvek samo hvaliti ili
kuditi.
260.
265.
P o s 1 e d n j a s k e p s a . Ta ta su na kraju
istine oveka? To su n e p o r e c i v e zablude oveka.
261.
O r i g i n a l n o s t . ta je originalnost? Videti neto Sto je jo bezimeno, to jo nije nazva
no, mada se ve nalazi pred oima svojim. Ljudi
ma kakvi su obino tek neko ime ini neku stvar
uopte vidljivom. : Originali su najee bili i da
vaoci imena.
262.
S u b s p e c i e a c t e r n i . * A.: Ti se stal
no sve bre udaljava od ivih: uskoro e te izbrisa
ti iz svojih lista!. B.: To je jedino sredstvo da
se ima prednost pred mrtvima. A.: Kakva pred
nost? B.: Da se vie ne umire.
266.
G d e j e p o t r e b n a o k r u t n o s t . Onaj
ko ima veliinu okrutan je prema svojim vrlinama
i rasuivanjima drugog reda.
267.
S a v i s o k i m c i l j e m . S a visokim ciljem
ovek je ak nadmoan nad pravinou, ne samo
nad svojim delima ve i nad svojim sudijama.
268.
t a i n i h e r o j s k i m ? Suoiti s e s a
svojom najveom patnjom i svojom najveom na
dom ujedno.
269.
U t a v e r u j e ? U to da e se vanosti
svih stvari ponovo morati biti odreene.
270.
t a k a e t v o j a s a v e s t ? Ti treba d a
bude onaj ko si.
185
ETVRTA KNJIGA
271.
Gde se n a l a z e najvee
U saaljenju.
opasnosti?
272.
t a v o l i k o d d r u g i h ? Moje nade.
273.
Koga naziva loim.
uvek eli da nekog osramoti.
Onoga
koji
SANCTUS JANUARIUS*
Ti koji platnenim kopljem
See led moje due,
Da umei sada k moru
Hita u susret svojoj najveoj nadi:
Stalno svetlija i stalno zdravija
Slobodna u najprijaznijem
moranju:
Dakle slavi tvoje udo
Najlepi Januari ju!
enova, januar 1882.
274.
stid.
t a j e n a j l j u d s k i j e ? Nekome pritedeti
275.
ta je peat postignute
Ne stidi se vie pred samim sobom.
slobode?
276.
Z a n o v u g o d i n u . Jo ivim, jo mislim,
moram jo iveti, jer jo moram misliti. Sum ergo
cogito: cogito ergo sum.* Danas svako sebi dozvo
ljava da iskae svoju elju i svoju najdrau misao:
pa, tako bih i ja hteo rei ta bih danas sam sebi
poeleo, i mene je misao ove godine najpre obu
zela, kakva misao treba da mi bude osnova, jam
stvo i slast itavog daljeg ivota! Ja elim sve vie
da uim, da ono to je nuno u stvarima viam
kao lepo: tako u biti jedan od onih koji stvari
ine lepim. Amor fati**: neka to dalje bude moja
ljubav. Neu voditi nikakav rat sa runim. Neu
optuivati, neu ak tuiti ni tuioce. Neka apstrahovanje bude moja jedina negacija: sve u svemu
i velikom. Sve u svemu i velikom: ja u bilo kad
biti koji jo kae samo veliko Da (potvruje).
277.
L i n o . Postoji izvesna visoka taka ivota
i ako smo je dostigli, onda smo sa svom naom
278.
P o m i s a o n a s m r t . ini m e melanholino srenim da ivim u ovom meteu uliica, po
treba i glasova. Koliko se tu svakog trenutka jav
lja uivanja, nestrpljenja, udnje, koliko uenog
ivota i opijenosti! A uskoro e ipak za sve te bu
ne, ive, eljne ivota zavladati tiina! Koliko iza
svakoga stoji njegova senka, njegov saputnik! To je
kao uvek kao u poslednjem trenutku odlaska ne
kog broda sa iseljenicima: ljudi jedan drugom ima
ju vie da kau nego ikada, as je neodgodiv,
okean i njegovo pusto utanje nestrpljivo eka iza
sve te buke tako udan, tako siguran u svoj
plen. I svi, svi moji, bilo to nita ili malo, bliska
budunost je sve: i stoga ta urba, ta povika, to
sebe-nadvikivanje i zavaravanje! Svako hoe da
bude prvi i u toj budunosti a ipak je smrt i smrt
na tiina jedina sigurna stvar i svima zajednika
u ovoj budunosti! Kako je udno to ova jedina
sigurnost i zajednitvo ljudima skoro uopte nita
ne pomae i da su n a j v i e udaljeni od toga da
se oseaju kao bratstvo u smrti! ini me srenim
da vidim da ljudi uopte ne ele da misle na smrt!
Ja bih rado doprineo tome da im pomisao na i
vot uinim jo sto puta v r e d n i j i m r a z m i
ljanja.
279.
Zvezdano
prijateljstvo.
Besmo
prijatelji, a postadosmo jedno drugom strani. Ali to
je tako i mi ne elimo da zatajimo i prikrijemo
kao da bismo se od toga morali stideti. Mi smo
dva broda od kojeg svaki ima svoj cilj i svoju pu
tanju; mi se svakako moemo ukrtavati i zajedno
svetkovati, kao to smo to inili i tada bi se va
ljane lae tako mirno nalazile u jednoj luci i pod
jednim suncem da bi moglo izgledati da su ve
na cilju i da su imale jedan cilj. Ali zatim nas je
191
280.
A r h i t e k t u r a onih koji saznaju.
Potreban je jednom i verovatno uskoro uvid ta
pre svega nedostaje naim velikim gradovima: tiha
i iroka nadaleko rasprostrta mesta za razmilja
nje, mesta sa visokim prostranim pasaima za loe
ili previe sunano vreme, kuda ne prodire nika
kav um kola ili izvikivaa i gde bi ak finije po
naanje zabranilo sveteniku glasnu molitvu: gra
evine i nasadi to bi kao celina izraavali uzvienost seanja i izdvajanja. Prolo je vreme otkako
je crkva imala monopol na razmiljanje, gde je
vita contemplativa* uvek najpre morala da bude
vita religiosa**: i sve to je crkva izgradila izra
ava tu misao. Ja ne bi znao kako bismo se mogli
zadovoljiti tim graevinama, ak ako bi bile lie* Lat.
** Lat.
192
282.
H o d . Postoje maniri i gestovi po kojima
ak i veliki dzovi odaju da potiu od puka ili polu-puka: hod i korak, njihove misli, osobito ih
odaju; oni ne mogu da h o d a j u . Tako ni
Napoleon na svoje veliko ogorenje nije mogao da
hoda shodno vladaru i legitimno, u prilikama
kako se to u stvari mora razumeti, kao kod veli
kih povorki prilikom krunisan ja i slinog: i tu je
bio samo predvodnik neke kolone ponosan i uur
ban ujedno i veoma svestan toga. ovek ima prili
no da se smeje kada vidi te pisce koji oko sebe
ute naboranim iruhom tog perioda: oni ele tako
da skriju svoje n o g e .
* Italijansko letovalite u Liguriji. Prim. prev.
13 Vesela nauka
283.
284.
L j u d i k o j i s e p r i p r e m a j u . J a poz
dravljam sve znakove za to da poinje neki mu
evniji, ratoborniji vek, to e pre svega hrabrosti
opet odavati poast! Jer on treba da prokri put
jednom jo viem veku i da prikupi snagu, koja
e onom jednom us trebati onaj vek koji hezoizam unosi u saznanje i v o d i ratove radi misli i
njenih posledica. Za to je potrebno sada mnogo
hrabrih ljudi koji se pripremaju, koji ipak ne mo
gu da poteknu iz nieg a isto tako ni iz peska i
sluzi sadanje civilizacije i obrazovanja velegrado
va: ljudi koji znaju da utei, usamljeni i reeni
da budu istrajni u svojoj nevidljivoj delatnosti:
ljudi koji intimnom sklonou trae to to kod
njih t r e b a p r e v l a d a t i : ljudi kojima je ved
rima, strpljenje, jednostavnost i preziranje velikih
sujeta isto toliko svojstveno kao velikodunost u
pobedi i obzir prema malim sujetama svih pobeenih: ljudi sa otrim i slobodnim sudom o svim
pobednicima i ueu sluaja u svakoj pobedi i
slavi: ljudi sa svojim tvravama, svojim radnim
danima, svojim vremenima tugovanja, naueni i
sigurni u zapovedanju i ujedno spremni, tamo gde
treba, da sluaju, u jednom kao i drugom podjed
nako ponosni, podjednako sluei svojoj vlastitoj
stvari: ugroeni ljudi, plodniji ljudi, sreniji ljudi!
Jer verujte mi! ponjeti tajnu najvee plodnosti
i najveeg uivanja glasi: i v e t i o p a s n o . Gra
dite svoje gradove na Vezuvu! Poaljite vae bro
dove u neispitana mora! ivite u ratu sa sebi rav
nima i sa vama samim! Budite razbojnici i osva
jai dok ne moete biti vladari i posednici, vi koji
saznajete! i skoro e proi vreme kada e i vama
moi biti dozvoljeno da ivite skriveni u umama
kao plaljivi jeleni! Konano e saznanje pruiti
ruku onome, to mu (saznanju) pripada: ono e
hteti da v l a d a i da po s e du je, i vi sa njim!
194
285.
E x c e 1 s i o r! Ti nee nikada vie moliti,
nikad vie oboavati, nikad se vie odmarati u bes
krajnom poverenju ti to sebi zabranjuje pre
nekom poslednjom mudrou, poslednjom dobro
tom, poslednjom moi da stane i da ispregne
svoje misli ti nema stalnog straara i prijatelja
za svojih sedam usamljenosti ti ivi bez pogle
da na neku planinu, to nosi sneg na svom vrhu i
ar u svom srcu za tebe ne postoji niko ko e odmazditi, niko kao poboljiva pri zavretku ne
postoji vie nikakav um u onome ta se deava i
nikakve ljubavi u tome to e ti se dogoditi tvom
srcu nije pristupano nikakvo poivalite, gde se
jo samo moe nalaziti a nita vie traiti, ti se
brani od nekog poslednjeg mira, ti eli veno
vraanje rata i mira: ovee odricanja, zar eli
da se svega odrekne? Ko e ti dati snage za to?
Jo niko nije imao tu snagu! Postoji jedno je
zero to se jednog dana odreklo da otee i koje
je postavilo branu tamo gde je do tada oticalo:
od tada to jezero sve vie raste. Moda e nam to
odricanje podariti i snagu kojom e se samom
moi podneti odricanje moda e se ovek od tada
sve vie uspinjali gde vie ne i s t i e u nekog
boga.
195
286.
U p a d a n j e u n e i j i g o v o r . Ovde s u
nade; ali ta ete od njih videti i uti ako u vaim
roenim duama niste doiveli sjaj i ar i prasko
zorje? Ja mogu samo da podseam vie ne mo
gu! Da li elite od mene da pokreem kamenje,
da od ivotinja inim ljude. Ali ako ste jo ka
menje i ivotinje, potraite prvo svog Orfeja!
287.
Z a d o v o l j s t v o u s l e p o i . Moje mi
sli, ree putnik svojoj senci, treba da mi pokau
gde stojim, ali one ne treba da mi otkriju k u d a
i d e m . Ja volim neznanje o budunosti i ne elim
da propadnem od nestrpljenja i to u unapred
okuati obeane stvari.
288.
U z v i e n a r a s p o l o e n j a . ini mi se
da veina ljudi uopte ne veruje u uzviena raspo
loenja, sem za trenutke, najvie etvrt asa izu
zev one malobrojne koju iz iskustva znaju za neko
due trajanje uzvienog oseanja. Ali biti ak ovek dubokog oseanja, ovaploenje jednog jedinog
uzvienog raspoloenja to je do sada bio samo
san i oaravajua mogunost: istorija nam za sada
ne daje u tome jo nikakav siguran primer. Uprkos tome mogla bi jednom roditi i takve ljude
tada kada se stvori i uvrsti mnotvo povoljnih
preduslova, to sada ne moe da nasumce skupi
ni najsreniji sluaj. Moda bi to buduim duama
bilo to upravo obino stanje, to se do sada tu i
tamo u naim duama iznimno javljalo uz obuzi
manje jezom: stalno kretanje izmeu visokog i ni
skog oseanje visokog i niskog, stalno kao neko
290
J e d n o j e p o t r e b n o . Dati stil svom
ivotu velika je i retka vetina. Nju primenjuje
onaj ikoji sve sagledava, to njegova priroda prua
u snagama i slabostima, a zatim uklapa u neki
umetniki plan sve dok se jedno svako javlja kao
vetina i um pa ak i slabost jo oduevljava po197
200
201
P r o t i v k l e v e t n i k a p r i r o d e . Nepri
jatni su mi oni ljudi kod kojih svaka prirodna
tenja odmah postaje bolest, neto to izopauje
ili ak neto sramno o n i su nas zaveli da mis
limo da su ljudske sklonosti i nagoni zli; oni su
uzrok nae najvee nepravednosti prema naoj pri
rodi, prema svakoj prirodi! Ima dovoljno ljudi
koji se s m e j u ljupko i bezbrino prepustiti svo
jim nagonima: ali oni to ne ine iz bojazni od one
umiljene zle sutine prirode! S t o g a je dolo
do toga da nalazimo toliko malo otmenosti meu
ljudima: njihovo obeleje e vazda biti da se ni
malo ne plaimo sebe, da od sebe ne oekujemo
nita sramno, da bez sumnji letimo kuda nas vue
nas slobodno roene ptice! Ma kuda stigli uvek
e oko nas biti slobodno i osunano.
202
297
M o i p r'o t i v r e i t i. Sada svako zna da
je moi podnositi suprotstavljanje visoki znak
kulture. Neki ak znaju da uzvieniji ovek eli
da mu se protivrei i to izaziva da bi dobio neki
mig za njegovu njemu do tada nepoznatu neisprav
nost. Ali mo-protivreiti, steena i s t a savest uz neprijateljstvo prema onome na to se na
viklo, tradiciju, posveeno to je vie nego ono
jedno i drugo i u stvari veliko, novo, zapanjivo u
naoj kulturi, najvei korak osloboenog duha: ko
to zna?
204
298.
U z d a h . Ja sam se usput dokopao tog uvi
da i brzo sam upotrebio prve loe reci, da ga uvr
stim, da mi opet ne odleti. A sada mi je umro u
ovim suvim reima i visi i mlohav je u njima
i jedva da vie znam, kada ih ugledam, kako sam
mogao biti tako srean kada sam uhvatio tu pticu.
299.
to m o r a m o nauiti od umetnika.
Kakva imamo sredstva da nam stvari uinimo
lepim, privlanim, poeljnim, ako one to nisu?
i smatramo one to po sebi nikad nisu! Ovde imamo
neto da nauimo od lekara, kada recimo razblauju ono gorko ili vino i eer stavljaju u (Mischkrug), ali jo vie od umetnika koji su u stvari uvek
spremni da dolaze do takvih otkria i da izvode
takve majstorije. Udaljiti se od stvari, dok se mno
go od njih ne vidi i mnogo jo mora pogledati
d a b i s e j o m o g l e v i d e t i ili stvari vi
ati kao iza ugla i kao u nekom iseku ili ih tako
postaviti da se delimino pretvaraju i doputaju
samo da ih u perspektivi proziremo ili ih posmatrati kroz obojeno staklo ili u svetlosti veer
njeg rumenila ili im dati neku povrinu i kou
sto nema punu. providnost: sve to treba da nau
imo od umetnika i u ostalom da budemo mud
riji od njih. Jer kod njih obino prestaje ta nji
hova fina snaga, tamo gde prestaje umetnost, a
zapoinje ivot; ali mi elimo da budemo pesnici
svog ivota, i najpre u najmanjem i najsvakidanjem.
300.
P r e d i g r e n a u k e . Zar vi verujete da bi
nauke nastale i postale velike da im nisu pretho-
205
206
302
O p a s n o s t s r e n o g . Imati fina ula
i fin ukus; biti naviknut na ono odabrano i naj* Lat. Kontemplativna mo. Prim. prev.
** Lat. stvaralaka mo. prim. prev.
207
303.
D e l a j u i , p r o p u t a m o . U osnovi su
mi mrski svi morali koji govore: Nemoj to initi!
Odreci se! Savladaj se!ja sam naprotiv zahva
lan onim moralima koji me ne gone da neto i
nim i opet da inim i od jutra do veeri, i da nou
o tome sanjam, i da na nita drugo ne mislim: da
to d o b r o inim, tako dobro kao to ja upravo
mogu! Od onog koji tako ivi stalno otpada jedno
za drugim neto od onog to ne spada u takav ivot:
bez mrnje i odvratnosti vidi kako se danas ovo, a
sutra ono rastaje od njega, nalik na poutelo lie,
koje svaki pokretljiviji zraak odnosi sa drveta:
ili on uopte ne vidi da se oprata, njegov pogled
.tako strogo stremi svom cilju, i uopte napred,
ne na stranu, unazad, nanie. Nae delanje treba
14 Vesela nauka
209
S t o i c i i e p i k u r e j c i . Epikurejac trai
sebi situaciju, linosti i ak dogaaje to odgova
raju njegovoj krajnje nadraljivoj intelektualnoj
prirodi, on se odrie drugog to jest onog ega je
Lat. ono to mi se dopada. Prim. prev.
210
211
308.
Svakodnevna
p r i a . ta kod tebe
ini svakodnevnu priu? Pogledaj svoje navike iz
kojih se sastoji: da li su one proizvod bezbrojnih
malih kukaviluka i lenjosti ili tvoje hrabrosti i
otkrivakog razuma? Ma koliko da su razliita oba
sluaja, bilo bi mogue da ti ljudi iskau istu po
hvalu i da bi njima i stvarno bilo kako mogao doneti istu korist. Ali pohvala i korist i ugled mogli
bi biti dovoljni za onog ikoji hoe samo da ima*
istu savest ali ne za tebe koji ispituje bubre
ge (Nierenprufer), jer ima neko z n a n j e o sa
vesti!
309.
I z s e d m e u s a m l j e n o s t i . Jednog da
na je putnik naglo zatvorio za sobom vrata, stao je i
zaplakao. Zatim je rekao: Ta sklonost i taj poriv
za istinom, stvarnim, neprividnim, sigurnim! Kako
se na njih ljutim! Zato m e prati ba taj mrani i
strani goni! Hteo bih se odmoriti, ali on to ne
doputa. Koliko me toga samo zavodi da zastanem!
Za mene svuda postoje Artemidini vrtovi: i stoga
uvek nova nasilna i naporna oslobaanja ogore
nja u srcu! Moram dalje da podiem nogu, ovu
umornu ranjenu nogu: i stoga to moram na ono
najlepe to me ne moe zadrati Ijutito da se os
v r e m j e r me nije moglo zadrati!
310.
V o l j a i t a l a s . Kako se udno pribliuje
taj talas, kao da neto treba da postigne! Kako
212
313.
N i k a k v a s l i k a m u e n i t v a . J a ho
u da inim kao Rafael i da ne slikam vie nikakvu
214
216
324.
I n m e d i a v i t a * . Ne! ivot me nije ra-.
zoarao! Iz godine u godinu oseam ga naprotiv istinitijim, poeljnijim i tajanstvenijim od onog
dana kada se nada minom nadvio veliki spasilac,
koji saznaje a ne neka dunost, ne neka sudbina,
ne neko varanje! A samo saznanje: neka bude za dru
ge neto drugo, na primer neka poivaljka ili put ka
poivaljci, ili neki razgovor (neka razonoda), ili
neka dokolica za mene je on uvek svet opasnosti
i pobeda u kojem i herojska oseanja imaju svoja
igralita i poprita. i v o t j e s r e d s t v o s a
z n a n j a s a tim naelom u srcu moemo ne
samo hrabrije, nego ak r a d o s n o i v e t i i
r a d o s n o s e s m e j a t i! A ko bi upoznao da se
lepo smeje i da ivi, ko se pre toga ne bi razumevao u rat i u pobedu?
325.
t a p r i p a d a v e l i i n i . Ko e postii ne
to veliko ako u sebi ne osea snagu i volju da
* Lat. u sred ivota. Prim. prev.
219
220
223
330.
333.
t a z n a i s a z n a v a t i . Non iridere,
non lugere, neque detestari, sed intelligere!* ka
e Spinoza tako jednostavno i uzvieno, kao to
je to njegov nain. Meutim: ta je to intelligere
u krajnjoj liniji drugo nego oblik u kome se upra
vo ona tri odjednom oseaju? Rezultat razliitih
i protivstavljenih nagona elje za ismevanjem, a
ljenjem i proklinjanjem? Pre nego to je neko sa
znanje mogue, mora svako za ovaj nagon prvo na
vesti svoj jednostrani pogled na stvar ili dogaaj:
zatim bi dolo do borbe ovih jednostranosti i iz
nje katkada neka sredina, neko umirenje, neko
davanje za pravo svim trim stranama, neka vrsta
pravinosti i dogovora: jer zahvaljujui pravino
sti i sporazumu svi ovi nagoni u ivotu mogu se
potvrditi i meusobno zadrati pravo. Nama ko
jima do svesti dolaze samo poslednje scena pomi
renja i konanog obrauna ovog drugog procesa,
smatramo prema tome da je intelligere neto po
mirljivo, pravino, dobro, neto sutinski suprotstavljeno nagonima; dok postoji samo i z v e s n o
p o n a a n j e m e u s o b o m . Kroz najdua
vremena po smatrali srno svesno miljenje kao
miljenje uopte; sada nam tek svie istina da naj
vei deo naeg duhovnog delanja nama nesvesno
i neosetljivo prolazi; ali ja smatram da e ti na
goni, koji se ovde meu sobom bore, veoma dobro
shvatiti da se meu sobom daju i osetiti i nanosi
li bol; ona mona iznenadna iscrpljenost, to sna
lazi sve mislioce, mogla bi odavde voditi svoje po
reklo (to je iscrpljenost na bojnom polju). Moda
ak u naoj borbenoj dui postoji neko skriveno
h e r o j s t v o , ali sigurno ne boansko, ne veno-u-sebi-poivajue, kao to je to mislio Spinoza. Sve
sno miljenje a posebno miljenje filosofa, najsla-
331.
B o l j e g 1 u v n e g o o m a m l j e n . Ne
kada se htelo doi do g l a s a : sada to nije dovolj
no, jer je pijaca postala prevelika sada to mora
biti d r e k a . Posledica toga je da se i dobra grla
nadvikuju i da najbolju robu nude promukli gla
sovi; bez pijane dreke i promuklosti nema sada
vie genija. To je naravno loe doba za misli
oca: on mora nauiti da izmeu dve buke nae jo
svoju tiinu, i da se pretvara toliko dugo gluv dok
je to. Sve dok to jo nije naueno, on je naravno
u opasnosti da propadne od nestrpljenja i glavo
bolje.
332.
L o a s . Svakako je za svakog filosofa
postojao neki lo as kada je mislio: ta to stoji
do mene ako mi ne veruju ni u moje slabe argu
m e n t e ! A zatim proletela bi pored njega neka
zlurada ptiica i zacvrkutala: to to stoji do te
be? to to stoji do tebe?
224
15 VeieU unuka
225
i'
227
229
232
233
234
protivei se, stidei se, podrugujui se, saaljevajui, zavodniki. Da, ivot je ena.
340.
U m i r u i S o k r a t . Divim s e hrabro
sti i mudrosti Sokrata u svemu to je uinio i re
kao i nije rekao. To podrugljivo omiljeno udo
vite Atine i njen pacolovac, koji je inio da najobesniji mladii drhte i jecaju, ne bee samo naj
mudriji brbljivac, koji je postojao: on je isto ta
ko bio velik u utanju. Bilo bi mi drago da je i u
poslednjim trenucima svog ivota ostao utljiv
moda bi tada spadao u jo vii red duhova. Pa
bilo to smrt, ili otrov, ili pobonost ili zloba
neto mu je u tom trenutku odreilo jezik i on je
prozborio: Ah, Kritone, ja Asklepiju dugujem jed
nog petla. Ta smena i uasna poslednja re,
za onog koji zna da uje znai: Ah Kritone, i
v o t je b o l e s t ! To je mogue! ovek, kao on.
koji je vedro i pred oima sviju iveo kao voj
n i k bee pesimista! On se upravo samo pravio
vedar u ivotu, a itavog svog ivota krio svoj poslednji sud, svoje najintimnije oseanje! Sokrat,
Sokrat je p a t i o od i v o t a . I za to mu se jo
osvetio onim zastrtim, skromnim i blasfeminim reima! Da li se jedan Sokrat morao i svetiti?
Da li je zrno velikodunosti bilo premalo u njego
voj prebogatoj vrlini? Ah, prijatelji, mi moramo
prevazii Grke!
341.
N a j v e e t e i t e . Kako ti je kada se
jednog dana ili noi demon dounja u tvoju naj
usamljeniju usamljenost i kae ti: Ovakav ivot
kakvim sada ivi i kakvim si iveo, morae da
ivi jo jednom i jo bezbroj puta; i u tome ne-
235
342.
PETA KNJIGA
MI NEUSTRAIVI
Carcasse, tu tremles? Tu tremblerais
bien davantage, si tu savais, ou je
te mene.
Turenne*
fr._
Karkase, ti drhti? Ti bi jo vie drhtao.ako
bi znao kuda te vodim. Vilomt Anri de la Tur dOvenj
16l1-1675) - francuski maral. - Pnm. prev.
343.
Kako stoji sa n a o m vedrinom.
Najvei novi dogaaj da je bog rnrtav da je vera
u hrianskog boga postala nemogua poinje
ve da baca svoje prve senke na Evropu. Bar za
malobrojne, ije su oi, ija je s u m n j a u oi
ma dovoljno jaka i fina za tu pozorinu igru, iz
gleda da je upravo negde neko sunce zalo, da se
neko staro duboko poverenje preobrnulo u sum
nju; njima mora na stari svet svakodnevno da se
ini veernjijim, nepoverljivijim, stranijim i sta
rijim. Ali to se tie glavne stvari, smemo rei:
sam dogaaj je prevelik, predalek, suvie po stra
ni od moi shvatanja mnogih, da bi se takoe sa
mo smelo rei da je glas o njemu ve d o a o ; a
da i ne govorimo da bi mnogi ve znali, t a se
u stvari sa time zbilo i ta sve, poto je ta vera
sahranjena, odsada ljudima mora pasti na pamet,
jer su na njoj gradili, o nju se oslanjali, u nju bi
li urasli: na primer itav na evropski moral. To
dugo Obilje i posledica ruenja, razaranja, pro
pasti, prevrata, to nam sada predstoji: ko bi ve
danas dovoljno odgonetnuo od toga da bi morao
hiti uitelj i prorok ove ogromne logike uasa,
prorok nekog potamnjenja i pomraenja sunca,
kome sline verovatno jo nije videla zemlja?...
Cak mi roeni reavaoci zagonetki, koji takorei
ekamo na brdima, postavljeni izmeu dananjice
i sutranjice i upregnuti u protivrenost izmeu
241
243
244
245
246
247
bi neki ovek hteo pretendovati da pronalazi vrednosti koje bi imale da n a d v i s u j u vrednost stvar
nog sveta ba od toga smo se vratili kao od
nekog razuzdanog lutanja ljudske sujete i nerazumnosti, koja kao takva dugo nije shvaena. Ona
je imala svoj poslednji izraz u modernom pesimi
zmu, a stariji, snaniji u Budinom uenju; ali i
hrianstvo je sadri, naravno sumnjivije i dvosmislenije, ali zato ne manje zavodniki. itava
atituda (stav) ovek protiv sveta, ovek kao prin
cip koji negira svet, koji je merilo vrednosti
svih stvari, kao sudija svetova, koji konano samo
postojanje stavlja na svoje tasove i suvie lako
nalazi da nam je ogromna glupost te atitude kao
takva dospela u svest i da vrea mi se ve smejemo kada oveka i svet nalazimo postavljene jed
no uz drugo, odvojene sublimnom drskou rece
i! Ali kako? Zar nismo ba time, kao smejai,
napravil samo korak dalje u preziranju oveka? I
dakle i u pesimizmu, u preziranju n a m a shvatlji
vog postojanja (ivota)? Zar nismo ba time poeli
da sumnjamo u suprotnost, u suprotnost sveta, u
kojem smo do sada sa svojim potovanjima bili u
svom e l e m e n t u d a bi moda zbog njih moda
i z d r a l i da ivimo i nekog drugog sveta,
k o j i s m o m i s a m i : podlegli neumoljivoj, te
meljnoj, najnioj sumnji o nama samima, koja
nama Evropljanima sve vie, sve gore ovladava i
koja bi budua pokolenja lako mogla postaviti
pred uasno ili-ili: Ili ukinite vaa potovanja ili
s a m e s e b e ! Poslednje bilo bi nihilizam; ali
zar i prvo ne bi bilo nihilizam? to je n a
znak pitanja?
347.
V e r n i c i i njihova p o t r e b a za verov a nj e m. Onaj kome je mnogo potrebna neka
v e r a da bi uspevao, kao mnogo ta vrsto, to
248
U a s t h o m i n e s r e l i g i o s i * . Borba
protiv crkve je sasvim izvesno izmeu ostalog
jer ona mnogo tota znai i borba prostijih,
zadovoljnijih, poverljivijih, povrnijih priroda pro
tiv vladavine teih dubljih kontemplativnijih, to
jest vie zlih i sumnjiavijih ljudi, koji su sa dugom sumnjom razmiljali o vrednosti postojanja
(ivota), takoe i o vlastitoj vrednosti: protiv njih
se pobunio prostaki instinkt naroda, njegovo ul
no uivanje, njegovo dobro srce. itava rimska
tikva poiva na nekoj junjakoj sumnji u pri
rodu oveka, koja se na severu uvek pogreno ra
zume: u kojoj je sumnji evropski jug nasledio du
boki Istok, prastaru veoma zagonetnu Aziju i nje
nu kontemplaciju. Ve protestantizam je narodni
ustanak u korist prostodunih, iskrenih, povrnih
(Sever uvek bese dobroudniji i plii od Juga); ali
tek francuska revolucija potpuno i sveano dala
je u ruke ezlo dobrom oveku (ovci, magarcu,
guski i pre svega onom to je neizleivo plitko i
drekavcu i zrelom za ludnicu modernih ideja).
349.
Jo jednom o p o r e k l a naunika.
Hteti se sam odrati izraz je nevolje, nekog ogra
nienja stvarnog osnovnog ivotnog nagona, koji
ide sa p r o i r e n j e m m o i i u toj volji esto
stavlja u pitanje i rtvuje samoodranje. Uzmimo
kao simptomatino, kada su pojedini filosofi, kao
na primer tuberkulozni Spinoza, ba u tom na
gonu za samoodranjem videli ono presudno,
morali videti: to su ba bili ljudi u nevolji. to
su se nae moderne prirodne nauke toliko zamr
sile sa spinocistikom dogmom (konano jo i naj
grublje u darvinizmu sa svojim neshvatljivo jed
nostranim uenjem o borbi na ivot ) , to verovatno zavisi od porekla veine istraivaa pri
rode; oni u tom pogledu pripadaju narodu, nji
hovi preci behu siromani i sitni ljudi, koji su pre
vie dobro iz blizine poznavali tekou probijanja
kroz ivot. Oko itavog engleskog darvinizma odie
neto kao engleski zaguljiv vazduh prenaseljeno
sti, kao miris malih ljudi u nevolji i skuenosti.
AK kao istraiva prirode moralo bi se izai iz
351.
U a s t . s v e t e n i k i h p r i r o d a . Ja
razmiljam o onome to narod podrazumeva pod
mudrou (a ko danas nije narod?), o onoj
* I,at. religioznih ljudi. Pritn. prev.
252
253
\
255
dom p o sebi. M o r a l k i t i E v r o p l j a n i n a
priznajmo to!u ono otmenije, znaajnije, ugled
nije, u ono boansko.
353.
O p o r e k 1 u r e l i g i j a . Stvarni pronala
zak osnivaa religija jeste prvo: postaviti odreeni
nain ivota i svakodnevice morala, to deluje
kao disciplina voluntatis* i ujedno odstranjuje dosadu; zatim ba ovom ivotu dati neku i n t e rp r e t a c i j u, zahvaljujui kojoj izgleda obasjan
najviom vrednou, tako da odsada postaje ne
to dobro, za to se borimo i, pod datim okolno
stima, rtvujemo svoj ivot. U stvari od ova dva
pronalaska drugi je hitniji: prvi nain ivota, obi
no je ve bio prisutan, ali pored drugih naina
ivota i bez svesti o tome kakva se vrednost u nje
mu nalazi. Znaenje i originalnost osnivaa religije
obino se ispoljava u tome da je on vidi, da on
prvi put p o g a a za to se moe upotrebiti, kako
se moe interpretirati. Isus (ili Pavle) na primer,
zatekli su ivot prostih ljudi u rimskoj provinciji
skroman, vrli i potiten ivot; on ga je izloio, on
je u njega uneo najvii smisao i vrednost a time
i hrabrost da se svaka druga vrsta ivota prezire,
tihi fanatizam hernhutera**, potajno podzemno sa
mopouzdanje, to raste i raste i konano se spre
ma da prevlada svet (to jest Rim i najvie sta
lee u itavom carstvu). Buda je slino zatekao neku
vrstu ljudi, dodue rasprenu u svim .staleima i
drutvenoj hijerarhiji svoga naroda, koji su iz lenjosti dobri i dobroudni (pre svega neofanzivni),
koji, isto tako iz lenjosti ive u odricanju i skoro
bez ikakvih potreba: shvatio je da takva vrsta
* Lat. disciplina volje. Prim. prev.
** Nemaki luteranski pijetisti iz XVII veka, koji su
teili vraanju izvornom hrianstvu. Prim. prev.
256
17 Vtiul nauka
257
258
z b i v a s e u r e i m a , t o j e s t u z n a c i m a sa
o p t a v a n j a , ime se otkriva poreklo same sve
sti. Ukratko reeno: razvitak jezika i razvitak sve
sti (ne uma, nego samo sebe-osveivanja uma)
idu ruku pod ruku. Pretpostavimo uz to da kao
most izmeu oveka i oveka ne slui samo jezik,
nego i pogled, pritisak, gest; osveivanje naih
ulnih utisaka kod nas samih, snaga da ih moe
mo fiksirati i takorei postavljati izvan nas, po
rasla je u toj meri, rasla je kao prinuda da ih
drugima predajemo znacima. ovek koji pronalazi
znakove ujedno je ovek koji je uvek otrije svestan samog sebe; ovek je nauio da postaje svestan samoga sebe prvo kao drutvena ivotinja
on to jo ini, on to sve vie ini. Ja mislim,
kao to se vidi, da svest u stvari ne spada u indi
vidualnu egzistenciju oveka, ve naprotiv u ono
to je kod njega zajednike i oporske prirode;
da se, to iz toga sledi, fino razvila samo u od
nosu na zajedniku i oporsku korisnost, i da e
shodno tome svako od nas, i pored najbolje volje,
da samoga sebe s h v a t i to je mogue individualnije, da poznaje samog sebe, postati svestan ipak
uvek samo ba onog ne-individualnog po sebi, svo
je prosenosti, da se naa misao ak stalno
kroz karakter svesti kroz genije vrste, koji joj
zapoveda takorei m a j o r i z u j e i prevodi na
trag u perspektivu opora. Nema sumnje: svi nai
postupci su u osnovi na neuporediv nain lini,
Jedini, bezgranino individualni, ali im ih preve
demo u svest, o n i t o v i e n e i z g l e d a j u . . .
To je stvaran fenomenalizam i perspektivizam,
kako ga ja shvatam: priroda ivotinjske sve-
265
268
358.
S e l j a k i u s t a n a k d u h a . M i Evrop
ljani nalazimo se pred prizorom ogromnog sveta
u ruevinama, gde se poneto jo visoko istie, gde
mnogo ta stoji trulo i neugodno, ali veina ve
lei na zemlji, dovoljno slikovito gde ikad bese
lepih ruevina? i obraslo velikim i malim koro
vom. Crkva je taj grad propasti; vidimo kako je
religiozno drutvo hrianstva uzdrmano, do naj
dubljih temelja sruena je vera u boga, verovanje
u hrianski asketski ideal' vodi ba jo svoju poslednju borbu. Tako dugo i temeljno graeno delo
kao hrianstvo to bese poslednja rimska gra
evina nije se naravno odjednom moglo razoriti;
sve vrste zemljotresa morale su tu da potresaju,
sve vrste duhova tu da bue, kopaju, nagrizaju,
vlae, morale su tu da pomau. Ali ta je bilo naj-,
udesnije: oni koji su se najvie trudili oko toga
da hrianstvo dre, da ga odre, upravo su bili
njegovi najbolji razarai Nemci. Izgleda da Nem
ci ne shvataju sutinu crkve. Da li za to nisu do
voljno duhovni? Nisu dovoljno nepoverljivi? Grad
nja crkve poiva u svakom sluaju na nekoj j u
n j a k o j slobodi i slobodoumnosti duha, a isto
lako na nekoj junjakoj sumnji u prirodu, oveka i duh poiva na sasvim drugom poznavanju
oveka, iskustvu o oveku, nego to je imao Sever.
Luteranska reformacija bese u svojoj itavoj i
rini gnev jednostranosti na neku mnogostrukost,
da oprezno kaemo, grubo prostoduno nerazumevanje, kome se mnogo ta moe oprostiti ljudi ni
u shvatili izraz p o b e d n i k e crkve i videli
su samo korupciju, nisu shvatili otmenu skepsu,
onaj l u k s u z skepse i tolerancije, koji sebi doz
voljava svaka pobednika u sebe sigurna mo . . .
Danas sasvim dovoljno previamo kako je Luter
po svim kardinalnim pitanjima moi sudbonosno
bio kratko, povrno, nepromiljeno predisponiran,
pre svega kao ovek iz naroda, kome je nedostaja269
270
359.
O s v e t a d u h u i d r u g e p o z a d i n e mor a I a. Moral ta gde mislite da on ima svo
je najopasnije i najpodmuklije advokate? . . . To je
271
272
273
274
362.
Nae
verovanje
E v r o p e . Zahvaljujemo
francuskoj revoluciji, koja
ist) na bratstvo naroda
(cvetnu) razmenu srdaca),
18*
u
pomuivanje
Napoleonu (a uope ne
je smerala (augewesen
prema narodu i uopte
to sada mogu nekoliko
275
277
278
Prim.
280
281
367.
K a k o n a j p r e t r e b a r a z l i k o v a t i umet n i k a d e l a . Sve o emu se misli, peva, sli
ka, komponuje, ak gradi i oblikuje spada ili u
monoloku umetnost ili u umetnost pred svedocima. U poslednje treba ubrajati i onu prividnu ume
tnost monologa, koja u sebe ukljuuje veru u boga,
itavu liriku molitve; jer za pobonog oveka nema
jo usamljenosti to smo tek mi, bezbonici, izumeli. Ja ne znam za dublju razliku itave optike
nekog umetnika od ove: bilo da od oiju svedoka
gleda na svoje umetniko delo (prema sebi) u
nastajanju ili je pak zaboravila taj svet: kao to
je to sutina svake monoloke u m e t n o s t i ona'
se zasniva na z a b o r a v Ij a nj u, ona je muzika
zaboravljanja.
368.
G o v o r i c i n i k . Moje primedbe protiv
Vagnerove muzike su fizioloke primedbe; zato
ih jo prvo zastirati u estetske formule? injeni
ca je kod mene da vie lako ne diem, ve tek
kada ta muzika poinje da deluje na mene, da se
uskoro moje n o g e na nju naljute i revoltiraju
imaju potrebu za taktom, plesom, marom, one
trae od muzike pre svega ushienje, to se nalazi
u d o b r o m hodu, koraanju, skakanju i plesa
n j u . Ali da li ne protestuju i moj stomak, moje
srce, moj krvotok, moja utroba? Da li ne posta
jem pri tom neprimetno promukao? I tako se
pitam: ta u stvari h o e itavo moje telo uopte
od muzike? Verujem: da o l a k a n j e ; kao sve
animalne funkcije treba da se ubrzaju kroz
lake, smele, razuzdane, samouverene ritmove; kao
da bi trebalo da se pozlati bronzani i olovni ivot
kroz zlatne, dobre i nene harmonije. Moja seta
eli da se odmara u skrovitima i ponorima sav r e n s t v a : za to mi je potrebna muzika. ta
282
283
369.
N a e j e d n o p o r e d d r u g o g . Da li
ne moramo sebi priznati, mi umetnici, da postoji
neka neprijatna razliitost u nama, da na ukus
sa jedne strane i naa stvaralaka snaga sa druge
strane na udan nain stoje za sebe, ostaju da
stoje za sebe i za sebe imaju neki porast hou
da kaem potpuno razliite stupnjeve i tempove
starosti, mladosti, zrelosti, mekoe, trulei? Tako
da bi na primer neki muziar itavog svog ivota
mogao da stvara dela koja pr o t i v r e e onome
to njegovo razmaeno slualako uvo i slualako
srce ceni, to mu prija i emu daje prvenstvo: on
ak ne bi trebalo ni da zna za tu protivrenost!
pvek moe, kao to to pokazuje neko muno-redovno iskustvo, svojim ukusom lako da preraste
ukus svoje snage, ak da poslednji time ne bude
paralisan i spreavan u stvaranju; ali moe se
dogoditi i neto obrnuto i to je ba upravo ono
na to bih umetnicima hteo skrenuti panju. Neko
ko stalno stvara, neka majka od oveka, u vi
sokom smislu, te reci, koji vie nita ne zna i ne
uje sem o trudnoama i krevecima svoga duha,
koji uopte nema vremena da o sebi i o svom
delu razmilja, da uporeuje, koji takoe vie nije
voljan da jo uvebava svoj ukus i jednostavno
ga zaboravlja, naime, puta da stoji, lei ili pada
moda e takav konano proizvesti dela, koji
m a s v o j i m s u d o m o d a v n o v i e n i j e do
r a s t a o , tako da o njima i sebi govori gluposti
govori i misli. To mi kod plodnih umetnika iz
gleda skoro normalni odnos niko ne poznaje
dete gore od njegovih roditelja, i ak stoji, da uz
memo jedan ogroman primer, s obzirom na itav
284
t a je r a m a u t i k a ? Da li se moda neko
sea, barem neko od mojih prijatelja da sam upoetku navalio na taj moderan svet sa po nekim
tekim zabludama i precenjivanjima i u svakom
sluaju kao o n a j k o s e n a d a . Shvatio sam k o
zna radi kakvih linih iskustava? Filosofski pe
simizam devetnaestog Veka, kao da je on simptom
vie snage misli, drskije hrabrosti, pobednikijeg
o b i lj a ivota, nego to su ovi bili svojstveni
osamnaestom veku, dobu Hjuma, Kanta, Kondijaka i senzualista: tako da mi se tragino saznanje
inilo stvarnim l u k s u z o m nae kulture, kao
njen najdragoceniji, najotmeniji i najopasniji na
in rasipnitva, ali ipak, ne na osnovu njenog prebogatstva, kao njen d o z v o l j e n i luksuz. Isto
tako (insgleichen) sam sebi tumaio (deutete zurecht) nemaku muziku kao izraz dionisijevske
moi nemake due: verovao sam da u njoj ujem
zemljotres, kojim se konano neka od davnina
nagomilana prasnaga probija bez obzira napro
tiv, da li pri tom sve, to inae nazivamo kultu
rom, poinje da podrhtava. Vidi se, ja sam tada
pogreno mislio o onome to kako u filosofskom
pesimizmu, tako i nemakoj muzici, ini njihov
stvarni karakter o njihovoj r o m a n t i c i . ta
je romantika? Svaka umetnost i svaka filosofija
smeju se smatrati lekovitim i pomonim sredstvi
ma u slubi ivota to raste i to se bori: one
uvek pretpostavljaju patnju i patnike. Ali ima dve
vrste patnika: prvo one koji pate od p r e o b i lj a
i v o t a , koji ele dionizijsku umetnost, a isto
tako tragian pogled na i uvid u ivot a zatim
onih koji pate od o s i r o m a e nj a i v o t a , koji
trae mir, tiinu, glatko more, trae oslobaanje
285
287
288
372.
Z a t o n i s m o i d e a l i s t i . Nekada s u s e
filosofi plaili ula: da li smo mi moda suvie za
boravili taj strah? Mi smo danas svi senzualisti,
mi sadanji i budui u filosofiji, ne teorijski, ve
u praksi, u p r a k t i c i . . . Oni su naprotiv mislili da
e kroz ula iz svog sveta, hladnog carstva ideja,
biti odmamljeni na neko opasno junije ostrvo:
gde e se ak, kao to su se plaili, njihove filosofske vrline istopiti kao sneg pod suncem. Vosak u
ui bee tada skoro uslov filosofiranja; pravi filosof vie nije sluao ivot, ukoliko je ivot muzika,
on je p o r i c a o muziku ivota staro je filosofsko praznoverje da je svaka muzika muzika sire
na. Ali mi bismo danas bili skloni da upravo obr
nuto sudimo (to bi po sebi upravo moglo biti
toliko pogreno): naime da su i d e j e gore zavod
nice, od ula, sa svim svojim hladnim aneminim
izgledom i ak ne prvo uprkos tome izgledu
one su uvek ivele od krvi filosofa, one su uvek
iscrpljivale njegova ula, ak, ako hoete da nam
verujete, i njegovo srce. Ti stari filosofi behu
bez srca: filosofiranje bese uvek neka vrsta vampirizma. Zar ne oseate kod takvih likova, kao jo
Spinoze, neto duboko enigmatsko i neprijatno?
Zar ne vidite pozorinu igru to se ovde odvija,
stalno p o s t o j a n j e b l e i m uvek idealnije
izlagano liavanje ula? Zar u pozadini ne nasluu
jete nekog dugo skrivenog krvopiju, koji zapoinje
ulima i na kraju zadrava ili ostavlja kosti i klopotanje? ja mislim na kategorije, formule, r e i
(jer, oprostite mi, ta je p r e o s t a l o od Spinoze,
amor intellectualis dei*, jeste neko klopotanje, ni
ta vie! ta je amor, ta je deus**, ako im nedo-
289
staje svaka kap krvi? . . . In summa*: sav filosofski idealizam bee do sada neto kao bolest, gde
on nije, kao u Platonovom sluaju, bio opreznost
jednog prebogatog i opasnog zdravlja strah od
n a d m o n i h ula, mudrost, mudrost sokratiara. Da li moda mi moderni nismo dovoljno zdra
vi da o s e a m o p o t r e b u za Platonovim ideali
zmom? A mi se ne plaimo ula, j e r . . .
373.
N a u k a k a o p r e d r a s u d a . I z zakona
hijerarhije sledi da naunici, ukoliko pripadaju
duhovnom srednjem staleu, uopte ne smeju da
opaaju stvarne v e l i k e probleme i znake pita
nja: uz to njihova hrabrost, a isto tako njihov po
gled ne dopiru dotle pre svega njihova potreba,
koja ih ini istraivaima, njihovo unutranje izuzimanje i elja da bi moglo biti t a k o i t a k o ,
njihovo strahovanje i nadanje ve se suvie brzo
umiruju, zadovoljavaju. to na primer ini da pe
dantan Englez Herbert Spenser na svoj nain sa
njari, i to se kae povlaiti neku crtu nade, neku
horizontalnu liniju poeljnosti, ono konano izmi
renje egoizma sa altruizmom, o kome on nakla
pa, to nekom od nas izaziva skoro gaenje: oveanstvo sa takvim spenserovskim perspektivama
kao poslednjim perspektivama, inilo bi nam se da
zasluuje prezir i unitenje! Ali d a ve Neto on mo
ra oseati kao najveu nadu, to drugi smatraju i
smeju da smatraju samo odvratnom mogunou,
jeste znak pitanja, koji Spenser nije mogao pret
postaviti . . . Isto tako stoji sa onim verovanjem,
kojim se sada zadovoljavaju toliki mnogi materi
jalistiki istraivai prirode, verovanjem u neki
svet istine, koji navodno treba da ima svoj ekvi
valent i meru u ljudskom miljenju i u ljudskim
290
19*
291
374.
375.
N a a n o v a b e s k o n a n o s t . Dokle do
pire perspektivni karakter postojanja, ili da li ak
uopte ima bilo koji drugi karakter, da li posto
janje bez tumaenja, bez smisla upravo postaje
besmislenost, ili, sa druge strane, nije li svo po
stojanje esencijalno i neko tumaee (interpretativno, hermeneutiko) postojanje to ne moemo,
kako je pravo, dokazati ni najvrednijom i muno-najsvesnijom analizom i samoispitivanjem intele
kta, jer ljudski intelekt kod ove analize ne moe
izrei da samog sebe vidi pod perspektivnim for
mama i samo u njima. Mi ne moemo da vidimo
iza naeg ugla: beznadena je radoznalost eleti
znati ono to bi jo u drugih vrsta intelekata i per
spektiva m o g l o biti; na primer da li bilo koja
bia mogu vreme oseati unazad ili naizmenino
unapred i unazad (ime bi bili dati nov pravac
ivota i neki drugi pojam uzroka i posledice). Ali
ja mislim da smo danas barem daleko od smene
neskrommosti da donosimo dekrete iz svog ugla,
da se polazei samo iz ovog ugla s m e j u imati
perspektive. Svet nam je naprotiv jo jednom pos
tao beskrajan, utoliko to ne moemo da odba
cimo mogunost da on u k l j u u j e u s e b e
b e s k r a j n e i n t e r p r e t a c i j e . Jo jednom
nas obuzima veliko uasavanje ali ko bi hteo ui
vati u tome da t u ogromnost od nepoznatog sveta
odmah ponovo proglaava za boanstvo na stari
nain? I moda o n o nepoznato nadalje oboava
kao n e p o z n a t o g ? Ah, mnogo je b e z b o n i h mogunosti interpretacija to se tie tog ne
poznatog, premnogo avolstva, gluposti i ludosti
interpretacije naa vlastita ljudska, ak suvie
ljudska, koju poznajemo...
Zato
izgledamo
e p i k u r e j c i . Mi
smo oprezni, mi moderni ljudi, prema poslednjim
ubeenjima; nae nepoverenje vreba ba oarava
nja i nadmudrivanja savesti, to se nalaze u sva
kom snanom verovanju, svakom bezuslovnom Da
i Ne. Kako se to objanjava? Moda da u tome
dobrim delom smemo videti opreznost deteta koje
se opeklo, razoaranog idealiste, ali drugim i boljim
delom i likujui radoznalost nekadanjeg nosaa
koji stoji na uglu i eka posao, koji je kroz svoj
ugao doveden do oajanja, i od sada se u suprot
nosti prema uglu provodi i sanjari u onom besko
nanom, u onom slobodnom pO sebi. Time se
izgrauje skoro neka sklonost prema epikurejskom
saznanju, koje eli da lako proe preko upit
nog karaktera stvari; isto tako (insgleichen) neka
odvratnost prema velikim recima i gestovima mo
rala, neki ukus to odbacuje sve nezgrapne, ne
spretne suprotnosti i sa ponosom je svestan svog
uvebavanja u ograniavanju. Jer T o ini na po
nos; to vladanje sobom jahaa u svojim najdivljijim jahanjima, naime kao i uvek imamo lude
vatrene ivotinje pod nama, i ako oklevamo, onda
u najmanju ruku bar postoji opasnost koja ini
da oklevamo . . .
292
376.
N a a s p o r a v r e m e n a . Tako oseaju
svi umetnici i ljudi dela majinsku vrstu oveka, kod svakog odseka svog ivota j e r neko delo
svaki put odseca o n i uvek veruju da su ve na
samom cilju, uvek bi strpljivo prihvatili smrt, sa
oseanjem: za to smo zreli. To nije izraz umora
moda naprotiv jedan izraz neke izvesne jesenje
osunanosti i blagosti, koja svaki put samo delo,
sazrelost nekog dela, ostavlja kod njegovog auto293
U p a d a n j e u g o v o r l u d e . Onaj k o
je tu knjigu napisao nije mizantrop: mrnja na
ljude danas se plaa preskupo. Da bismo mrzeli,
kao to su nekad oveka mrzeli, timonski*, u celini bez odbitka, iz punog srca, iz itave ljubavi
prema mrnji za to bismo se morali odrei pre
ziranja: i koliko fine radosti, koliko strpljenja,
koliko same dobrote dugujemo ba naem prezi
ranju! Uz to time smo boji izabranici: najfinije preziranje na ukus i naa povlastica, moda
naa vetina i naa vrlina, mi najmoderniji meu
modernima! . . . Mrnja nasuprot tome izjednaa
va, suprotstavlja, u mrnji ima asti, konano: u
mrnji je s t r a h , dobar deo straha. Ali mi neus
traivi, mi duhovniji ljudi ovog veka, dovoljno dob
ro poznajemo nau prednost da bismo ba kao
duhovniji s obzirom na ovo vreme iveli bez stra
ha. Nama e teko odrubiti glavu, nas e teko
uhapsiti i prognati; nae knjige nee ak ni zabra
niti ni spaliti. Vek voli duh, on voli nas i mi smo
mu potrebni, ak kada mu moramo staviti do zna* Aluzija na naslovnog junaka ekspirovog pozorinog
komada Timon Atinjanin. Prim. prev.
297
300
382.
V e l i k o z d r a v l j e . Mi Novi, Bezimeni,
Teko razumljivi, mi Ranoroeni jedne jo nedo
kazane budunosti, nama je za novu svrhu potrebno i novo sredstvo, naime novo zdravlje, neko
jae, obdarenije praktinim razumom (spretnije i
lukavije), ilavije, smelije i veselije od svih dosa
danjih zdravlja. ija dua udi za tim da oivi
itav obim dosadanjih vrednosti i poeljnosti i da
je oplovio sve obale tog idealnog Srednjeg mora,
ko iz pustolovina vlastitog iskustva eli znati kako
se osea neki osvaja i otkriva ideala, isto tako
kako se osea neki umetnik, neki svetac, neki za
konodavac, neki mudrac, neki naunik, neki pobo
an ovek, neki prorok, neko ko je po strani boga
starog stila: tome je za to pre svega potrebno
v e l i k o z d r a v l j e takvo koje ne samo da
imamo, nego ga jo stalno s'tiemo i moramo
sticati, zato to ga i stalno naputamo, moramo
naputati! . . . A sada, poto smo dugo tako bili
na putu, mi argonauti ideala, moda hrabriji ne
go to je to mudro, i do sada esto bivali ote
eni i doivljavali brodolome, ali, kao to smo rek
li, zdraviji nego to bi nam se to htelo dozvoliti,
opasno zdravi stalno zdravi ini nam se, kao
da mi, kao nagradu za to, imamo pred sobom jo
neotkrivenu zemlju, ije granice jo niko nije sa
gledao, neko s one strane svih dosadanjih zema
lja i uglova ideala, neki svet tako prebogat onim
301
302
DODATAK
PESME PRINCA SLOBODNOG KO PTICA
NA GRANI
20 Vesela nauka
Geteu
Neprolazno ono
Poredba je samo!
Sumnjivi bog
Pesnikovo je steeno lukavstvo . . .
Toak ivota to se vrti,
Dotie cilj za ciljem:
Nudom to naziva onaj ko' mrzi,
Budala to naziva igrom . . .
Vladajua igra sveta
Mea privid i bie
Veno-budalasto
u n a s to u p l i e ! . . .
Pesnikov
poziv
Na Jugu
Tako bih visio na krivoj grani
I ljuljao svoj umor.
Neka ptica pozva me tu u goste,
Odmaram se u ptijem gnezdu,
Ali gde sam? Ah, daleko, daleko!
Pobona
Bera
Tajanstvena
un
Ljubavna
izjava
(ali pri kojoj je pesnik pao u jamu)
0 udo! Da li jo leti?
Penje se, a da 1' mu krila miruju?
ta ga ipak die i nosi?
ta su mu sad cilj, hod i uzde?
Kao zvezde i venost
2ivi sad u visinama to bee od ivota,
Saaljiv ak prema zavisti:
I visoko je leteo taj koji ga vide kako samo
lebdi!
O ptico albatrose!
U vis me vue veni nagon.
Miljah na te; tad mi pbtekoe
Suza za suzom d a , ja te volim!
P e s m a jednog teokritskog
kozara
Ovim
nesigurnim
duama
Na te nesigurne due
Posebno sam ljut.
Sve njihove asti su muke,
Sva njihova pohvala lina je zlovolja i stid.
To to se na n j i h o v o m uetu
Ne vuem kroz vreme,
Za to me pozdravljaju njihovih
Pogleda otrovno-slatka beznadena zavist.
312
Luda
oajanju
Rimus remedium
ili: kako se tee bolesni pesnici
M o j a s r e a
Iz tvojih ustiju,
Ti slinava vetico vreme,
Kaplje polako, as za asom.
Uzalud to mi svo gaenje vie:
Prokletstvo, prokletstvo drelu
Venosti!
Svet je bronzan:
Vatreni bik on ne uje viku.
Leteim bodeima urezuje mi se bol
U kosti:
Svet nema srca,
I glupo bi bilo zato se na njega ljutiti!
Doista
Da
Ne, ni
moja
Ka
novim
morima
Tamo e l i m : i uzdam se
U sebe stalno i u svoj zahvat.
Puina se rairila, u plavetnilo
Plovi moj enovski brod.
Sve mi sija novo i novije,
Podne spava na prostoru i u vremenuSamo t v o j e oko ogromno
Gleda me, beskonanosti!
316
Sils M a r ia
Tu ekah, ekah nita se ne javi
U svet s one strane dobra i sveg zla,
Opijala me ovde svetlost onde sen:
Sve bee samo igra, voda, podne, vreme
besciljno.
Najednom, drugo moja, jedan posta dva
I Zaratustrin pored mene proe lik.
Mistralu
Pesma za ples
Mistralu, ti lovce oblaka,
Ubico sete, istau neba,
Hujajui, kako te volim!
Zar nismo nas dvojica istog okrilja,
Prvi dar neke sudbine,
Predodreeni zauvek?
Tu na glatkim stenovitim stazama
Idem pleui ususret, tebi
Pleui, kao to zvidi i peva:
Ti koji bez vesala i broda,
K'o najslobodniji sin slobode,
Skae preko divljih mora.
Tek probuen, uh tvoj zov,
Jurnuh k stenovitim policama,
Ka utom zidu pokraj mora.
Zdravo! Ti doe ve kao svetli
Dijamantski reni brzaci,
Pobedniki sa planina.
317
318