Professional Documents
Culture Documents
A. J. Molloy - Priča o X
A. J. Molloy - Priča o X
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
Nakostrijeila sam se, ne mogu si pomoi. Znam da Jess misli kako sam
ista malograanka, lakovjerna i nevina, djevojka za pravu vezu, i nije ba
sasvim u krivu: pomalo sam puritanka i konvencionalna u usporedbi s njom.
U cijelom naem prijateljevanju ona je bila ta koja se opijala, puila,
mijenjala mukarce kao arape, uputala se u avanture, vraala u stan u tri
ujutro s jo jednim bezimenim konobarom, pa onda sat-dva umrkavala
kokain s kuhinjskog pulta i poevila se na kuhinjskom stolu. Ja sam u
meuvremenu na faksu imala jednog deka, uvjerila se da sam zaljubljena i
posvetila se uenju.
No deko mi je dojadio ili sam konano shvatila da je dosadan; studij je
istodobno postao zanimljiviji: cilj mi je bio doktorat. I tako sam sad u Italiji,
gdje istraujem podatke za svoju disertaciju Camorra i cosa nostra: povijesno
podrijetlo talijanskog organiziranog kriminala u Mezzogiornu1.
elim predavati talijansku povijest, ali je jedini razlog zbog kojeg sam se
odluila upravo za tu disertaciju bio to njome mogu opravdati odlazak u
Napulj, da bih se druila s Jess i malo zabavila. Ona je u Italiju otputovala
im je mogla, prije est mjeseci; uzela je jednogodinju stanku na faksu.
Dola je nauiti jezik i pouavati engleski, a u njezinim telefonskim
razgovorima i mailovima sve je izgledalo super uzbudljivo: hrana, grad,
mukarci. Da, mukarci. Zato ne? udjela sam da joj se pridruim.
Jer se elim zabavljati. Imam dvadeset dvije godine, imala sam dva deka
i jednu jedinu bijednu avanturu za jednu no. To je sve. Jessica mi se
otvoreno izruguje: Skoro Djevica, Gospa iz New Hampshirea.
Okrenem se. Mukarac gleda ovamo. Gleda prema meni. Osmjehne mi se
kratko i povrno, kao da je zbunjen. Kao da me prepoznao, ali na zna gdje bi
me smjestio.
Onda se vraa svojoj kavi.
Upravo je pogledao prema nama!
Jess se ponovno nasmije.
Katkad to radi, okrene glavu. Zbilja, udno.
Daj, prestani. Meni je to sve novo. Ispijem svoju crnu mrlju kave; kava
je zbilja dobra. Jess, nisam navikla na sve ove seksi mukarce. Deki u
Dartmouthu nose glupe gangsta traperice nisko na bokovima, kao djeca.
Tvoj je deko nosio mokasinke, Jess se strese.
A J Molloy
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
A J Molloy
Pria o X
Jessica ima vrlo malo novca; uiteljski posao nije osobito unosan. ivi od
danas do sutra i dosta dobro to podnosi. Ali raun od devedeset eura mogao
bi joj unititi tjedni proraun. Oklije-vajui poseem za karticom u torbici, ali
konobar je ve doleprao do nas i s osmijehom uzeo raun.
Ali treba vam moja kartica, kaem.
Zgodni se konobar ljubazno osmjehne.
U redu je! Signor plati. Signor Roscarrick.
to? Ne...
Okreem se sa srcem u grlu, glupo uzbuena, napola postiena, da se
prividno usprotivim, molim vas, nemojte platiti, mi emo same. Zovem se
Alex. Alexandra. Alexandra Beckmann. Da. Tako je. S dva n. A ovo je moj
telefonski broj. Zapiite ga. Mogli biste ga tetovirati na ruku.
Ali stol je prazan. On je otiao.
Dotjerani policajac nasloni se na zid palae, tiho puei u sutonu.
A J Molloy
Pria o X
10
A J Molloy
Pria o X
Rekla sam ti, zbog camorre, oni upravljaju skupljanjem otpada i nikome
drugome ne doputaju da ga skuplja - to je reket, prevara. Cijeli je grad
svojevrsna drama, maskenbal, zapamti da svi nose maske.
I?
I kad ih vidi, smetlari imaju naoruane zatitare.
Super. To je jako zgodno.
Jess zastane i nasmije se.
Da. Jasno, ako uistinu eli saznati neto vie o camorri, mogla bi pitati
njihova navodnog lana.
to?
Jednog frajera, lorda Roscarricka. ula si za njega?
Nisam. Reci rni neto o njemu.
Pa, pretpostavljam da je dosta privlaan, ako ti se sviaju takvi zgodni,
seksi, armantni milijarderi i aristokrati. ula sam da se to nekim curama
svia.
I?
Neki tvrde da je na visokom poloaju u camorri ili mafiji; drugi kau da
se bori protiv njih. Kako god, zacijelo je zanimljivo. Nazovi ga i zatrai
intervju.
Jessica, sad mi predlae da ga tek tako nazovem? Iz vedra neba? Je li ti
dosadno? Dosadno ti je, je li?
Jessica zastenje.
etvrtak ujutro pravo je prokletstvo, svakog etvrtka ujutro imam sat s
principessama.
Dobro.
Samo turpijaju nokte i priaju o svojim orgazmima. Ali, sluaj, X, ne
alim se. Hou rei, taj frajer nije nedostupan. Ako to stvarno hoe.
injenica je da daje novac dobrotvornim udrugama koje pomau rtvama
mafije. To bi ti mogao biti izgovor. Je li ti se stvarno tako svidio? X? Budi
iskrena.
11
A J Molloy
Pria o X
12
A J Molloy
Pria o X
13
A J Molloy
Pria o X
A to su?
Priem dugakom antiknom zrcalu koje visi na zidu nasuprot mom
starom eljeznom krevetu. Svjetlost pada ukoso. Promatram se. U kratkim
hlaicama. Bosonoga. Na mom je okruglom licu tokica praine.
Kosa mi je pristojno lijepa i valovita. Uglavnom. Visoka sam metar
ezdeset pet i imam pedeset etiri kilograma, a neki kau da sam prilino
lijepa. Jednom mi je neki mukarac rekao da sam prekrasna.
Jednom.
Prilazim blie zrcalu ispitivaki se promatrajui kao da sam ropkinja na
trnici. Rimska ropkinja u Piazza Mercato. Istraivala sam napuljsku
povijest.
Vrak nosa mi je ljupko uzdignut ili je moda samo malo iskrivljen? Na
suncu dobijem previe pjegica. Zubi su mi gotovo savreni. Ui su mi
bedasto sitne. Muno mi je od kamenica. I imala sam samo tri ljubavnika.
Tri.
Zrcalo zvecka dok kamion prolazi preko crnog kamenja pokrajnje ulice.
Tri! Imala sam tri ljubavnika i u seksualnom inu nikad nisam doivjela
orgazam. Boe svemogui, koliko bih eljela da se to promijeni. Dojadilo mi je
to sam bila dobra i posluna i marljivo uila. Molim te, daj mi samo jedno
ljeto hedonizma. I seksa. Puno, puno pravog seksa.
Moda sam drolja, moda je Jess u pravu; moda je drolja u meni samo
ekala da izroni na povrinu kao sablasni leptir iz albino ahure Dobre Keri.
Leptir iz Borgetta, teturava drolja u Pradi, mlada metresa vrlo bogatog
mukarca, bez imalo stida. Mislim da bi mi se to prilino svidjelo, samo na
jedno ljeto. Tada bih mogla sretno ostarjeti i svojim zaprepatenim unukama
priati o jednom slobodnom ljetu u grenom i putenom Napulju.
O, bako, tako si zabavna!
Odjea visi u velikom starom ormaru, a moj posljednji zadatak jest
raspakirati laptop i prikljuiti ga. To nije tako stresno kao raspremanje
odjee. U sobi je klimav drveni stol s dvije noge koji e posluiti kao radni
stol; mogu ga gurnuti uza zid.
Kad je laptop proradio i prikljuio se na beinu vezu u stanu, koju
dijelim s Jess, poela sam raditi. Istraivanje povijesti organiziranih
zloinakih organizacija june Italije. To e biti prva treina moje disertacije,
koja je ve gotovo dovrena. Tada slijedi terensko istraivanje. Intervjui.
Putovanja.
14
A J Molloy
Pria o X
Pustolovine.
itam ono to sam dosad napisala.
Camorra.
Podrijetlo camorre, organiziranog zloinakog sindikata sa
sreditem u Napulju, nije potpuno jasno. Moda je camorra izravan
potomak gardue panjolskog tajnog drutva, osnovanog 1417.
godine za vrijeme burbonske vladavine u Napulju. Ili se mogla razviti
iz malih, lokalnih kriminalistikih bandi koje su pri kraju 18. stoljea
ve djelovale u najsiromanijim dijelovima napuljskog drutva.
Sati prolaze. Suhih usta zurim u ekran. Palazzo Roscarrick.
Mogla bih je jednostavno potraiti na Googleu. Palazzo Roscarrick.
'Ndrangheta. Camorra. Sacra corona unita.
K vragu. Upiem palau u trailicu. Dovoljna je stotinka sekunde za
pronalaenje rezultata na internetskoj stranici posveenoj napuljskoj
umjetnosti i graditeljstvu. Jessica je bila u pravu. Palaa Roscarrick poznata
je u povijesti umjetnosti. I uistinu je udaljena samo desetak minuta hoda.
Obuzela me elja da odem onamo. Sad. Ali ne smijem. Ali moram. Ali ne
mogu. Ali mogu. Ne mogu ne otii onamo. Zato ne bih mogla? To je moj
posao, moja disertacija. Imam izgovor, tovie, imam razlog. Mogla sam
ostati kod kue, u dosadnom San Joseu, i istraivati organizirani kriminal
putem interneta, ali sam ovdje u Napulju da ga vidim uivo. A Marcus
Roscarrick oito je ovjek koji mi neto moe rei: novano potpomae rtve
mafije.
Zato to ini? Zbog osjeaja krivnje?
Prije nego to mi se savjest ili zdrav razum mogu suprotstaviti, skidam
kratke hlae i navlaim traperice, sandale i obinu bijelu majicu. Nimalo
nepristojno. Moda jednu narukvicu. Svia mi se kako Jessicini koluti
naglaavaju njezin od sunca potamnjeli zglob. Moda jo malo parfema? Da.
Svakako. Sunane naoale? Ne.
Dobro, da.
Trebala bih onamo stii za deset minuta. Ali vruim i pretrpanim ulicama
ipak hodam brzo. Pokraj vozaa kombija i motociklista, pokraj trattorija i
butika, pokraj mukaraca crvenih lica koji dostavljaju pladnjeve svjee,
bijele, kremaste mozzarelle skupim restoranima, iji su kuhari otili na
15
A J Molloy
Pria o X
16
A J Molloy
Pria o X
17
A J Molloy
Pria o X
SLIJEDIM BATLERA ili slugu, nisam sigurna to je, dok prolazimo kroz
dvorane i hodnike ove goleme zgrade.
Dok hodamo, buljim oko sebe. Palazzo Roscarrick upravo je onakva kako
sam je zamiljala, samo jo vie. U dugakom hodniku vise veliki portreti
ozbiljnih plemia iz 18. stoljea. Goleme sobe se granaju; nazirem odaje i
plesne dvorane s visokim prozorima, iako su mnogi kapci zatvoreni. Tapete u
hodniku posebne su zelene boje, poput vrtloga blijedog ada, moda kineske,
i svakako stare.
Ovuda, molim. Koliko je uope velika ta kua? Koliko je vlasnik bogat?
elim zastati i sve pogledati. I diviti se. Namjetaj je kombinacija
panjolskog od teke orahovine i laganijeg engleskog iz doba kralja Georgea,
s nekoliko potpuno modernih komada. Slino tome, mrana i drevna ulja na
platnu izmijeana su s apstraktnim djelima - nanosima estokih i
uzbudljivih boja ravno iz 20. stoljea. Netko je ovdje nametnuo svoj ukus,
mlad i suvremen ovjek sa stilom. Ovo nije muzej. Primjeujem da je jedan
zid ukraen antiknim pukama. Barem mislim da su antikne.
Sluga me vodi oko jo jednog, posljednjeg ugla, kroz velika drvena vrata
u jo jedno otvoreno dvorite i moje se divljenje pretvara u zapanjenost.
Zurim u golemi zid dvostrukih kamenih stuba koje se okomito diu do visine
petog kata, poput rebara iz kraljenice; zadivljujue graevinsko djelo i
prilino uznemirujue u svojoj teatralnosti.
Stube u stilu sokolovih krila, tipine za napuljski barok. Dizajnirao ih je
Ferdinande Sanfelice za mog pretka, devetog lorda Roscarricka.
Glas je sasvim engleski, tih, vrst i dubok. Znam da on stoji iza mene. Je
li me slijedio dok sam, buljei poput glupe turistkinje, prolazila njegovom
prekrasnom kuom? Je li me promatrao?
On nastavlja: Stube su tako velianstvene zato to su dizajnirane za
konje. Kad su se konjanici vraali u palau kroz velika juna vrata mogli su
ujahati ravno u dvorite, i onda se popeti stubama, a da ne moraju sjahati.
Konji su bili uvjebani sii niz drugo stubite i sami otii u staje. Prilino
aavo, zar ne?
18
A J Molloy
Pria o X
19
A J Molloy
Pria o X
20
A J Molloy
Pria o X
21
A J Molloy
Pria o X
Preko lica mu prijee jedva primjetan i vrlo drukiji izraz, bljesak estoke
boli. Ubrzo se povue, poput jednog jedinog oblaka na ljetnom nebu i
ponovno se vrati njegov uglaen i ugodan osmijeh. Jo malo govori o svojim
pretcima, o umjetnikoj zbirci, palai, dvobojima i opijanju - zabavne
anegdote. Ispriam mu neto malo o sebi, kako me zanima povijest, poezija i
politika, a on se samo pristojno nasmije i osmjehne.
No, iako je zabavno, razmiljam o neemu drugome. Vidjela sam to.
Vidjela sam tu bol, onaj bljesak traginog bijesa. to je to? Zato mu netko
ne pomogne? Zato ne pronae nekoga tko e mu staviti melem na ranu?
Moda ih zastrauje i odbija od sebe, kao to malo zastrauje i mene.
Osjeam miris njegova gela za kupanje, moda neke blage kolonjske
vode, vrlo diskretno; nekako je mrano privlaan, ali ipak suptilan. Shvaam
da je to ono to me toliko opija: mirie divno isto, ali drukije od mene.
Znatno je drukiji od mene.
Dvadesetak je centimetara vii - metar osamdeset pet u odnosu prema
mojih metar ezdeset pet. Snaniji je. Bogatiji. Malo stariji. Ima jednodnevnu
bradu i ponosan je, ali ipak skriva bol koju treba iscijeliti.
Promatram kako ulazi sluga i na mramorni stoli sputa srebrni pladanj
s kavom. Pijem svoju ukusnu crnu kavu s blagim okusom okolade, trudei
se razbistriti misli. Ali ne mogu. Osjetila su preuzela kontrolu i pljuskaju me.
Vrti mi se. Ispituje me tajna policija. Dola sam do budalaste spoznaje da
sam moda susrela svoju srodnu duu. Nain na koji se zajedno smijemo,
kao da odgovaramo jedno drugome. Jesu li kod njega oni dijelovi mene koji
mi nedostaju? Ili je previe zloslutan?
X. Smiri se.
Zato ste nam platili pie?
Kima glavom. Kao da je to vrlo poteno pitanje.
Vidio sam vau prijateljicu kako se zgranula nad raunom. elio sam joj
pomoi. Imam novca, a volim pomoi.
I?
I, budimo iskreni. Postoji jo jedan razlog. Zato ne bih platio
venecijanca prekrasnoj djevojci?
Srce mi poinje bre udarati i moji se zidovi podiu. To je prebrzo, previe
neotesano, prejeftino. Pokuava me zavesti. Dobro, ja i elim da me zavede,
ali ne elim biti zavedena. Ne ovako, sirovo. Negodujem. Povlaim se u
stolcu. On me pogleda. I nasmije se.
22
A J Molloy
Pria o X
23
A J Molloy
Pria o X
24
A J Molloy
Pria o X
25
A J Molloy
Pria o X
26
A J Molloy
Pria o X
27
A J Molloy
Pria o X
28
A J Molloy
Pria o X
etvorica klinaca, bolje reeno mladia, stoje na kraju uliice. Pet metara
od mene. Visoki su i mravi, pribliavaju mi se i trae novac. Dovoljno znam
talijanski da to mogu razumjeti.
Daj nam novac.
Okrenem se, ali beznadno je. Zaboravila sam. Nalazim se u prokletoj
slijepoj ulici. Oajna, podignem pogled, moda je netko na prozoru da
udahne malo zraka. No ujem samo kako se kapci zatvaraju. Ljudi okreu
glavu na drugu stranu i povlae se. Ne gledaj, nemoj biti svjedok, nita
nemoj rei. Omerta.
Dacci i soldi!
Ali nemam novaca!
Zato to radim? Zato se odupirem? Ti su klinci zacijelo narkii etvorica od nekoliko tisua napuljskih ovisnika o heroinu, zarobljenici droge
koju raspaava camorra. Prljave traperice, ukasta lica, zakrvavljene oi,
opasni. ele se dokopati samo nekoliko eura. Zar ne?
Ali imam jako malo novca i naporno sam radila da ga zaradim. Borit u
se s njima.
Nemam novca! Ostavite me na miru.
Vacca, kae jedan rugajui se; najvii je i najmraviji. Vacca
americana!
Amerika kravo.
Tko ih jebe! Pripremam se da protrim pokraj njih, vritei iz svega glasa,
da se samo probijem kroz njih. To moram napraviti. Samo potrati i probiti
se u glavnu ulicu panjolske etvrti, gdje prodavai ribe stoje u svojim
gumenim izmama, ispirui srebrne ljuske i riblju krv niz ulicu poploanu
tamnim kamenjem, poput cekina u crvenoj pjeni.
Tada jedan od narkia izvue no. Dugaak je, zlokoban, blista na
estokom junjakom suncu koje iskosa pada s vrpce sirotinjskog neba.
Osmjehuje se.
Prekasno shvaam da je ovo mnogo gore od pljake.
29
A J Molloy
Pria o X
30
A J Molloy
Pria o X
31
A J Molloy
Pria o X
32
A J Molloy
Pria o X
poprita, vukui ih za ovratnike poput aka koje treba kazniti. ujem kako
su se zalupila automobilska vrata; ujem kako skupe gume ostavljaju
vidljive tragove na starim kamenim kockama. I tada nastupi tiina.
Sad smo u uliici samo ja i Marc Roscarrick. Odjeven je u be laneno
odijelo i plavu koulju, a ja sam u poderanoj haljini. Ranjiva i naputena, ali
ipak su me spasili.
Pogled mu je intenzivan: u plavetnilu njegovih ispitivakih oiju nazirem
bijes i suosjeanje.
Jesi li dobro? X? Jako mi je ao. Strano mi je ao.
Ali, ali...
Ve sam pregledala svoje ozljede. Sve je u redu. Samo nekoliko modrica i
ogrebotina. Ali misli su mi bolne, gnjevne, zbunjene. Tko je taj mukarac koji
me jednog dana odbacio, a drugog izbavio?
Moram saznati.
Kako si znao gdje sam? Kako? Kako si...? Ne razumijem to se dogaa.
Marc me odmjerava od glave do pete, ali ne kao mukarac, nego kao
lijenik, procjenjujui. Gola su mi koljena izgrebana. Spustim pogled; vidim
nekoliko kapljica krvi na onome to je ostalo od moje plave ljetne haljine. Ali
to nije moja krv. To je krv momka koji je predvodio napad. Momka kojeg je
Marc tako precizno udario.
Taj je udarac bio proet divljatvom. Roscarricka pogledam novim oima.
Taj mukarac moe biti aristokrat, ali je jo neto. Primitivan? Ne, nije
primitivan. No ni u kom sluaju nije potpuno civiliziran. Prisjeam se
poderotine na njegovim trapericama kad sam ga posljednji put vidjela i
tamne, vrste koe koja se nazirala, naznake neeg ivotinjskog skrivene u
tom urbanom mukarcu. One je momke prestravila i sama njegova
prisutnost.
Ne znam to bih mislila.
Alexandra, hoe li da odemo lijeniku?
Misli mi se poinju sabirati.
Ne. Mislim da sam dobro. Nisu... nisu stigli daleko. Stigao si na
vrijeme... ali ne znam...
A policija? Hoe li da odemo na policiju?
33
A J Molloy
Pria o X
Kolebam se. S jedne strane eljela bih iz sveg glasa vikati s Vezuva koliko
sam bijesna. S druge strane elim potpuno i odmah sad zaboraviti to se
dogodilo jer me vlastita glupost dovela u takvu situaciju. Kako sam samo
mogla lutati sama najopasnijim predgraima izazovnog grada poznatog po
zloinima, kao i po oaravajuoj ljepoti, lutati kao nekakva prokleta glupaa,
naivna i budalasta Amerikanka.
Razmislit u o policiji. Ne znam sad.
Osmijeh mu je ozbiljan, ak izgleda kao da se ispriava. Postavljam
najvanije pitanje: Ali kako? Uistinu to moram saznati. Kako si me
pronaao?
On kima glavom kao da je to vrlo razumno pitanje. to i jest.
Oprosti, X, zacijelo si zbunjena. Otkako si me posjetila u palai puno
sam razmiljao o tebi.
Je li to jedva primjetno rumenilo? Ne, nije. Ali njegovo uobiajeno
samopouzdanje na trenutak je popustilo. Marc pokretom ruke odbaci svoju
nelagodu.
Daj da te odvedem odavde, da se moe okupati, pa da odemo na ruak.
Molim te. Onda u ti sve objasniti.
Tko je Marc Roscarrick? to se to dogaa?
Ne zanima me. Ne zanima me. Vrlo zgodan mladi upravo me spasio od
vlastite gluposti i od neega jo goreg, ega se sad ne elim ni prisjeati, i eli
mi pomoi. Preslaba sam da bih mu se oduprla; elim se predati.
Da, kaem. Molim te. eljela bih ii kui.
Treperava tiina. Marc kimne glavom, uzme moju ruku, podigne je do
svojih usana i njeno je poljubi. Tiina jo traje i svjesna sam koliko elim da
mi ponovno poljubi ruku. Daj je samo ponovno poljubi...
34
A J Molloy
Pria o X
35
A J Molloy
Pria o X
Molim?
Bucarsi. Odmahuje glavom. Posve ozbiljno. To doslovno znai praviti
rupe u sebi.
Narkii?
Da.
Barem sam to pravilno zakljuila. Heroinski ovisnici. U potrazi za fiksom,
a onda i za neim drugim. Ne znam to bih mislila o njima. Mrzim li ih ili ih
saalijevam? Oboje.
to e se dogoditi s njima? Tko su bili oni mukarci koji su mi priskoili
u pomo?
Prijatelji i pomonici. Giuseppe je prvi stigao do tebe. Moj pomonik.
to e tvoji pomonici napraviti s njima?
Marc slegne ramenima.
Ne brini, moji confreres nikoga nee ubiti. Samo e im natjerati strah u
kosti.
A to poslije toga? Hoe li ih odvesti na policiju?
Karabinjerima? Marc odmahne glavom. U glasu mu se osjea prezir.
emu? Da bi smjestili sve ovisnike morali bi sagraditi zatvore odavde do
Palerma, a pola policije ionako je korumpirano.
Otro skrene lijevo, u moju ulicu. Dok parkira, kae: Ne. Pustit emo ih
nakon to im damo lekciju. Mislim da neko vrijeme nee napadati ene.
Uzdahne. U zatvor bih zapravo rado bacio one gadove koji su ove tetoine
navukli na heroin. Camorru. 'Ndranghetu Lijepo lice napeto mu je od bijesa
tako da je gotovo zastraujue, a onda se okrene k meni. X, mrzim ih. Sve
zatruju. Ovaj bi grad mogao biti prekrasan, ali esto je grozan. Zato se i tebi
ovo danas dogodilo. Okrene klju i motor se utia. Tu je tvoj stan. Da te
priekam u autu?
Priekat e me?
Rado bih te odveo na ruak.
Ali...
Samo ako si sposobna za to. Jer uistinu ti elim objasniti i htio bih to
napraviti to civiliziranije. vrsta mu je eljust obrasla jednodnevnom
bradom. I moda ne bi trebala biti sama, Alexandra.
36
A J Molloy
Pria o X
37
A J Molloy
Pria o X
je
teko.
Pesci
ang...
On kima glavom.
Da, vrsta ribe. Zapravo, to je grdobina na riotu s bosiljkom i pjenom od
lososa. Senzacionalna je. eli li kuati?
Gledam ga, a on gleda mene.
Skinuvi sandale ispod stola, zavalim se u stolcu, ponovno odbijam od
sebe zabrinutost i usredotoujem se na ovaj trenutak. Samo na ovaj
trenutak.
Zato ne, Marc? Ti bira. Odaberi za mene.
Marc kima glavom smjekajui se.
38
A J Molloy
Pria o X
Ok.
Uzvraam mu osmijeh. Bosonoga sam na suncu i poinjem se oputati,
oputenost me proima poput droge, ublaujui jutronju bol. Okrueni smo
sretnim talijanskim obiteljima koje avrljaju i jedu, oko nas lebde
osvjeavajui mirisi limuna, dobre hrane i svjetlucavog mora.
Mogu li odabrati i vino? Ako mi dopusti?
Dajem ti slubeno doputenje. I ne samo zbog toga to ti plaa, Marc
Roscarrick.
Odakle je to dolo? Moda me je opasnost ohrabrila i pomogla mi da
postanem koketna. On se svejedno nasmije.
Dobar argument. Dobro, uzet emo vino iz Alto Adigea. Je li ti poznato?
Nije.
To je na dalekom sjeveru Italije, u Junom Tirolu, gdje se govori
njemaki. Moda jednoga dana... Promatra me, a onda odmahne glavom,
kao da se ispravlja. Ondanja vina su sjajna, ali jedva da su poznata izvan
tog kraja. Moja obitelj ondje ima posjede vinograde i Schloss. Dvorac.
Pa naravno, kaem, osmjehujui se. Tko nema vlastiti Schloss? I ja
sam imala Schloss, ali mi je dosadio. Schlossevi vie nisu u modi. Sad elim
palacio.
Ah, zadirkuje me.
Ti si milijarder. Prvi kojeg sam upoznala.
Nisam siguran jesam li zadovoljan zbog toga, X.
Kako uope izgleda imati tako puno novca? vaem grissini. On se
osmjehne mojoj smjelosti. Iznad njegova ramena lepra europska zastava,
plava boja izblijedjela od primorskog sunca.
Kad se ne mora brinuti o novcu to je kao kad se ne mora brinuti o
vremenu, Marc slijee ramenima. Neprocjenjiva prednost. Svjestan sam da
imam sree. Ali morao sam se potruditi da bih stvorio pravo bogatstvo. Osim
toga, bogatstvo donosi i probleme.
Kakve? Previe privatnih aviona? Dosadi ti to moe birati izmeu
bezbroj lijepih ena koje ele spavati s tobom?
Ne. Njegove blistave oi susretnu se s mojim pogledom. ivot je
kompliciraniji. Recimo, kupi vilu u Toskani. Onda mora nekome platiti da
se brine o njoj, jer najee nisi ondje. Onda mora platiti nekome da titi
39
A J Molloy
Pria o X
ovjeka koji se brine o vili. Onda mora unajmiti nekoga tko e provjeravati
ovjeka koji titi ovjeka... i na kraju je to prava gnjavaa. Zastaje dok
govori. I nasmije se ravnoduno. Ne traim da suosjea sa mnom.
Ne pada mi na pamet.
Donijeli su nam hranu. Izgleda pomalo udno, ali i lijepo: komadii
mekane, bijele ribe ukraene ruiastom pjenom od lososa, nalik na prozirnu
pjenu blijedoruiastog kavijara, poloeni preko zelenog riota zainjenog
bosiljkom.
A onda kuam.
O, moj Boe.
Svia ti se?
Nastojim pronai pravu rije. Slasno je. Drukije od svega to sam dosad
jela.
Izvrsno!
Osmijeh mu je irok i zasljepljujui. Ispod otkopane koulje vidim
njegova gola prsa. Dlaice su mu tamne, moda malo pozlaene suncem.
Elegantnim rukama posee za bocom vina koja lei nagnuta u srebrnoj
posudi.
A sad mirisni traminac. Lagano ohlaen, iz Tramina u dolini Etsch.
Ondje je traminac nastao. Slae se s blagom ljutinom bosiljka i grdobine.
Mirisni traminac za mene je dosad bio samo jeftino njemako vino i jo
jeftinija kalifornijska inaica. Pomalo oklijevajui ispijem gutljaj, no Marc je
u pravu. Naravno: kladim se da je Marc uvijek u pravu. Vino je izvrsno. Nije
onako pretjerano slatko kao to sam oekivala: bogata je okusa, a ipak suho,
s jedva primjetnim cvjetnim mirisom. Moram priznati, savreno je.
Pijemo i jedemo i razgovor postaje srdaniji, a onda jednostavno tee;
Marcu priam smijene dogodovtine iz studentskih dana, prie o sebi i
Jessici. Nisu ba toliko smijene, ali Marc se smije i njegov se smijeh doima
iskrenim, i kako vrijeme vie odmie, misli mi ponovno ispunjava osjeaj
blagostanja. Uasni trenutci u uliici kao da su se dogodili nekome drugome,
u nekom drugom vremenu.
Vino je ugodno kiselkasto, hladno i ukusno; sunano se poslijepodne
protee pred nama i posvuda oko sebe ujem ljude kako na talijanskom
sretno avrljaju: najbolja filmska glazba koja postoji. Drago mi je to ih ne
40
A J Molloy
Pria o X
41
A J Molloy
Pria o X
radimo samo nekoliko stotina boca, ali najee ga uope ne radimo, jer
klimatski uvjeti moraju biti apsolutno perfetto. Samo je deset hektara
vinograda na svijetu gdje se uzgaja ovo groe.
Prije nego to kuam vino, malo zastanem. Kucnuo je as, prije nego to
sve ovo ode predaleko, prije nego to previe popijem. Uistinu moram dobiti
odgovore.
Marc. Kako si znao da sam u Quartieri? Kako si znao da mi treba
pomo?
Povjetarac ljulja suncobran nad nama. Marc paljivo spusti bocu u
srebrnu posudu, a onda me pogleda.
Alexandra, prvi put kad sam te vidio u Gambrinusu... Bespomono
napravi pokret rukom, kao da ispovijeda mranu tajnu. Pomislio sam da si
najljepa ena koju sam ikad vidio.
Zurim u njega. Glava mi ne prihvaa njegove rijei, ali srce mi pjeva.
Pjeva. Uistinu. Luda sam. Ali srce mi pjeva. Najljepa ena koju je vidio.
Ja.
Oprosti ako ti to zvui slatkorjeivo ili povrno, X, ali istina je. elio sam
prii tvom stolu i razgovarati s tobom. Istoga trenutka.
Uspijevam progovoriti.
I?
Suzdrao sam se. Umjesto toga sluao sam va razgovor. Oprosti. Onda
sam platio va raun. Nisam mogao, a da barem to ne uinim. A onda sam
otiao prije nego to uinim neto glupo.
Zato mi nita nisi rekao?
Marc se ne osvre na moje pitanje.
Ali onda si dola u palazzo. Bila si odvana. Nisi bila onoliko bezazlena
kako sam zamiljao. Zabavna si i pametna. Bilo mi je jako teko ponovno ti
se oduprijeti. Nisam mukarac koji se ograniava na sentimentalnost.
to on to govori? Rastapam se od njegovih rijei. Rastapam se. Ali ne
smijem. Moram saznati neto o Jessici. Zato mi je rekao da ga zanima Jess?
Prije nego to stignem progovoriti, on nastavlja:
Kad si otila iz palae zamolio sam nekoliko svojih prijatelja, kolega i
slugu da pripaze na tebe. I za to se ispriavam. Umijeao sam se u tvoj ivot
42
A J Molloy
Pria o X
43
A J Molloy
Pria o X
Ne mogu si pomoi. Ima neto u tebi, ne samo tvoja ljepota, nego neto
drugo. Prepoznao sam to kad si ula u palau. Tvoju hrabrost, tvoju
neustraivost. Tvoju blistavu inteligenciju. Te su me osobine neodoljivo
privukle. Kao sila tea. Oklijeva, a onda kae: Kako glasi onaj stih iz
Dantea? Na kraju Komedije. O ljubavi to pokree sunce i druge zvijezde?
Da. L'amor che move il sole e l'altre stelle.
Glas mu utihne. I ja utim. to da kaem? Da i ja osjeam isto? Moda
vrlo slino?
Otpijem malo vina da neto ne izlanem. Mukat rua. Boanstveno je,
iznimno bogato, a opet njeno ruiasto vino. Slatkoa u slatkom. Imam
dojam da je ovo najvaniji trenutak mog ivota.
I ja volim Dantea, kaem, malo oklijevajui. Ovamo sam izmeu
ostalog dola i zato da nauim talijanski, kako bih ga mogla itati u
originalu.
Marcove oi bljesnule su kad me pogledao.
Najdrai dio?
U Komediji? Razmiljam, a onda mu odgovorim: Mislim da je to dio u
Raju. Kad se due uzdiu Bogu...
Marc se nadovezuje na moje rijei, ne skrivajui oduevljen osmijeh:
Uzdiu se kao snjene pahuljice! Da! To je i moj najdrai dio. Pogledi nam
se opet susreu. Marc izgovara stih na savrenom talijanskom: In su vid'io
cosi l'etera addorno, farsi e fioccar di vapor triunfanti.
Ponovno zavlada tiina. Marc pije vino.
Tada spusti au, a rumene su mu usne sad vlane od slatkog vina.
Gleda me u oi. Njegova se ruka prui preko stola i prekrije moju. Nagne se
blie prema meni. Dodir mu je poput elektrine struje; svaki dio mog tijela
eli dotaknuti svaki dio njegovog. Svijet se okree oko nas.
Marc, uspijem prozboriti. Skamenjena sam i nemam izbora. Ne elim
vie odgaati. Nae usne razdvaja tek nekoliko centimetara. Svijet postaje
nebitan, svemir se rasplinjuje, a sve to postoji jest ovaj trenutak i ovaj stol
u ovom sunanom restoranu sa mnom i Marcom Roscarrickom dok on
naginje svoje lijepo lice da bi svoje vlane, slatke usne spustio na moje, koje
ga udno ekaju.
Ne mogu, kae. Ne mogu te poljubiti. Previe je opasno. Za tebe.
Uzdah mu je ispunjen tugom. elim te, X, mislim da nikad nikoga nisam
toliko elio. Duga i strana stanka. No to nije mogue.
44
A J Molloy
Pria o X
45
A J Molloy
Pria o X
46
A J Molloy
Pria o X
dola si u Italiju da pronae neto novo i uzbudljivo, a ovo je upravo to. Zar
ne? Mogao bi ti slomiti srce, ali i ti bi mogla slomiti njegovo.
Ali to ako sudjeluje u neemu?
Pa i ako je tako, podnijet e to. Takve se stvari podrazumijevaju. Kad si
u Rimu, spavaj s Rimljanima.
Je li to izreka?
Nije. Jessica se nasmije. Ali je istina. Osim toga, mafiji mora priznati
jedno: dre podalje sve ove proklete turiste. Napulj je posljednji pravi
talijanski grad, posljednji grad kojeg ne opsjedaju debeli stranci s
kamerama.
Ali ako ipak sudjeluje, neu moi, zna.
Bespomonost. To je bespomonost. I beskorisnost. Postala sam dosadna
zbog Marca Roscarricka. to mogu napraviti?
Ponovno pogledam prema baru. Vjerojatno je polovica tih mukaraca u
camorri. Naravno, izgledaju kao obini luki radnici, krupni i tetovirani. Ali
vjerojatno se bave prevarama, muljaju s teretnim listovima, krijumare
zabranjenu robu i alju poklone enama carinika. Moda su ponekad nasilni
u stranjoj uliici iza vrata Capua i pretuku protivnika.
Da, sigurna sam da je tako.
Isto sam tako sigurna da Marc nije nalik njima. Zabavan je, otrouman,
dostojanstven i inteligentan, posjeduje tu uzvienu gracioznost - ili je moda
rije samo o njegovom skupom kolovanju u Engleskoj i njegovom
profinjenom europskom podrijetlu? Moda je sve lano, moda je Marc samo
jo jedan od plesaa na maskenbalu napuljskog ivota.
I kako je samo udario mog napadaa. To ne mogu smetnuti s uma. Taj
ozbiljan udarac, iznenadna eksplozija profesionalnog nasilja, kao da je
izvukao smrtonosno oruje koje tono zna kako upotrijebiti.
Krv na zglobovima njegovih prstiju dok je vozio. Tamna koa, bijeli zubi,
grabeljivac. Kako su ustraeno ustuknuli kad su ga vidjeli.
Hej!
Jessica mi mae rukom pred oima. Kao da sam oslijepila.
Oprosti.
Da pogodim, razmiljala si o brojevima lota? O cijeni palente?
47
A J Molloy
Pria o X
48
A J Molloy
Pria o X
49
A J Molloy
Pria o X
50
A J Molloy
Pria o X
51
A J Molloy
Pria o X
52
A J Molloy
Pria o X
trnaca tog uitka dok on licka i njeno gricka moj klit. A onda sve bljesne
kao ruiasta munja i iz mene provali: O, Boe, Marc, o, Boe!
Carissima.
On podigne svoju lijepu glavu.
Marc, molim te, NEMOJ PRESTATI.
Tko to govori? Jesam li to ja? Netko drugi? Ja, to ja govorim. Marc
ponovno jezikom dodiruje moj klitoris, pohlepno i estoko, a ipak njeno.
Tada okrene glavu i licka njenu, uzdrhtalu kou unutarnje strane mog
bedra, miluje ga obrazom dok ja stenjem, samo malo, a glava mi se okree
nalijevo i nadesno u tami i uzbuenje mi ubrzava disanje. Bespomona sam,
uzdrhtala i oboavana.
Jer on me ponovno lie ondje. Tono izmeu bedara, gdje se moj uitak
susree s njegovom eljom. Mrmljam njegovo ime u tami i provlaim prste
kroz njegovu mekanu i kovravu, tamnu, svilenkastu, zamrenu kosu; onda
poudno pritisnem njegovu glavu blie prema svojoj enskosti, svom vrhuncu
koji je sve blii - zar u uistinu doivjeti vrhunac?
Mili Boe, o daaa, ovo je jebeno boanstveno! Sad se dogaa, dok on licka
i miluje moj pulsirajui klitoris i ponekad puhne na njega, konano
poputam, spotiem se, padam. Blaeno padam preko ruba nekamo odakle
nema povratka.
Drhtaj prelazi u podrhtavanje, a onda u bespomono trzanje, neku vrstu
gra, senzualnu i bez imalo kajanja. Moram gurnuti aku u usta da
prestanem vritati od radosti dok u meni, negdje duboko izmeu mojih
bedara, kao grimizni vatromet eksplodira duboko, sirovo, nezaustavljivo
zadovoljstvo, koje se iri cijelim mojim tijelom.
OmojBoe, dobri moj Boe, Isuse dragi. Valovi srebra jo se prelijevaju
gore i dolje, mojim bedrima i mojim ilama. A onda se javljaju odjeci,
bespomono podrhtavanje, slatki drhtaji koe. Srce mi estoko udara u
razrjeenju.
Bilo je... to je... Jedva izgovaram rijei. Spustim pogled prema njemu,
prema njegovom prekrasnom tamnom licu obraslom jednodnevnom bradom,
licu koje je jo izmeu mojih drhtavih bedara. Prvi... prvi... o, Isuse...
Marc se osmjehne ili neto slino, ne znam tono, ali ujem ga kako tiho
govori dok sputa glavu da poljubi moj trbuh, dok njegove ruke jo vie ire
moja bedra.
Sei un cervo - un cervo bianco.
53
A J Molloy
Pria o X
Raskopava traperice.
Alexandra.
Leim na krevetu, bespomona, ponuena, samo to se ne smijem od
zanosa. Gorim od udnje, vlana i razuzdana; sad u mu dopustiti da ini sa
mnom bilo to. to god mu se svidi. Moe me razoriti, opustoiti i rasplesti.
Ali elim ga u sebi.
I on to zna.
Alex. Da?
Jesi li sigurna? Jesi li sigurna, cara mia?
Sigurna sam, Marc. Tvoja sam, cijela sam tvoja.
I jesam sigurna, itekako. udim za njim.
U polumraku ga gledam kako izuva cipele i nestrpljivo odbacuje arape,
kako postaje bosonogi ratnik, uspravan i visok, elegantan, nalik na grkog
junaka, nekako plemenit i smion; tada svlai traperice i, o, Gospodine,
uprizoruje se njegova erekcija, njegov debeo, tvrd i spreman kurac. Ne
stignem ni trepnuti, a on je ve duboko u mojoj vlanoj pici, prodire u mene,
krupan i moan. Gotovo okrutan.
Taj je osjeaj neobjanjiv. Gotovo previe dobro odgovaramo jedno
drugome, kao da je predodreen da bude u meni, kao da je predodreen biti
na meni cijelog mog ivota, predodreen da me jebe. Moja bedra poputaju
pred njegovima, moja slabost podlijee pred njegovom snagom, kao daje ovo
borba ili najuzvieniji ples. Ali nije ples, nego jebanje; on me jebe. Snano i
njeno. elim ga poljubiti dok se jebemo. Zato pruam svoje bijele ruke
prema njemu da ga povuem k sebi, da poljubim njegovo lice tako lijepo i
ozbiljno na mjeseini; on se naginje i ljubimo se i njeno se borimo jezicima,
kao njegova mukost u meni.
Volim kad si u meni.
Ja te volim jebati.
Ponovno se ljubimo i ja njeno grickam njegove usne, a on onda malo
jae grize moj vrat i ja se uzdiem u visine dok on prodire u mene, opet i jo
jednom.
Ne, ekaj, moram te pojebati straga.
Spretno me podie, kao baletan koji svojim dominantnim rukama podie
nagu balerinu, a onda me okrene jednim jedinim vjetim pokretom. Ne znam
54
A J Molloy
Pria o X
kako to radi - kako je to uope uinio? - ali sad leim ispruena potrbuke
na krevetu: obraz mi je pritisnut na jastuk i osjeam kako gladno razdvaja
moja bedra, vrstim stiskom otvara ih svojoj elji i ponovno uranja u mene,
jae, vjeto, prodirui... Osjeam njegovu teinu i njegova prsa na svojim
leima i svia mi se taj poloaj.
Svia mi se osjeaj njegovog vrstog tijela na meni, kako me pritie dok
prodire u mene, dok me ubada opet i opet. O, Boe. O, moj Boe. Stenjui i
uzdiui, okrenem glavu na jastuku da bih ga mogla pogledati. Ozbiljan je i
mraan, smjeka se, ali je srdit.
Prekrasna moja djevojko.
Jae.
Duboko diui, uzima me do kraja, ponovno duboko i sporo prodire u
mene, a ja ga promatram dok me uzima. Desnu ruku gura ispod mene i
shvaam da pokuava doi do mog klitorisa dok me jebe straga.
O, Boe, ne, o, Boe, da. Bespomona i uzdrhtala, gurnem lice u jastuk i
naglo udahnem kad njegovi prsti pronau moj klitoris. Njeno ga pritie
prstima, miluje, trlja ga dok me jebe. Uitak se uzdie do drugog crescenda,
do druge kadence, do potpuno novog orgazma; njegovi su prsti i njegov
prodoran kurac istodobno previe za mene.
O, da.
Da, da, da.
Ovaj je orgazam otriji i jai, posve drukiji, sasvim animalan i
nesuzdran. Sljedeeg trenutka u ekstazi vritim u jastuk, priguujui rijei,
grizui pamuk, guei se u vlastitu zadovoljstvu.
Nikad prije, nikada...
vrsto steem plahte, osjeajui kako mi se gre prsti na nogama i
poputam. Predajem se. Dok moj orgazam buja i podrhtava, a onda se
ublaava u pulsirajue odjeke, osjeam kako se pribliava njegov.
Svri u meni, Marc, molim te, svri u meni.
Nisam ni morala to traiti; ne moram mu ni rei. Marc mi pritie lice u
jastuk, prsti mu estoko steu moj vrat, gotovo me gue. A onda mu tijelo
zatreperi i zadrhti, pretapajui se u moje. Marc se utapa, trese se kao no
zabijen u tvrdo drvo, a dok on drhti i dae, govorei neto na mranom
talijanskom, osjeam odjeke svog orgazma.
55
A J Molloy
Pria o X
56
A J Molloy
Pria o X
57
A J Molloy
Pria o X
58
A J Molloy
Pria o X
59
A J Molloy
Pria o X
i Rimu. Neke su postale vrlo popularne, kao misteriji Mitre, a neke su ostale
kontroverzne i orgijastine, kao Dionizovi misteriji.
Zurim u Marca. Dioniz. Orgije. O emu je tu rije?
Ne razumijem.
Marc spusti pogled prema ulici koja je u ovo rano jutro sasvim tiha.
Onda upita: Ima li sad sat-dva slobodnog vremena?
Imam. Sama radim svoj raspored.
Bi li htjela da odemo do Pompeja? On baci pogled na svoj sat. Mogli
bismo stii onamo prije nego to se otvori za turiste; poznajem voditelja
lokaliteta. U Pompejima postoji neto to bi ti moglo pruiti objanjenje i to
znatno bolje nego bilo koje moje rijei.
Odluka je nepromiljena i nagla, ali se navikavam na to, jer se Marc tako
ponaa. Odluan je i spontan. To mi se svia, zapravo, volim to je takav.
Matematiar u mokasinkama nikad me nije odvukao u drevne Pompeje. Ali s
druge strane, matematiar u mokasinkama nikad nije imao nikakve veze s
kultovima i orgijama.
Dvadeset minuta poslije jurimo kroz turobna pokrajnja predgraa
Napulja. Pokraj nas promiu sive betonske stambene zgrade obiljeene
grafitima, ali su smjetene medu utavim maslinicima i mirisnim nasadima
limuna koji se sputaju do blistavog mora. Lijepe su unato zaputenosti.
Moda je zaputenost dio ljepote. Ljubav i nasilje, rue i lisne ui.
Marc brzo neto govori u mobitel dok ubrzavamo pokraj malih kamioneta
na tri kotaa iji su vozai naborani starci koji prodaju lubenice.
Fabio! Buongiorno...
Koliko razumijem, razgovara s voditeljem lokaliteta u Pompejima.
Nedugo poslije zaustavimo se ispred velikih eljeznih vratnica. Ondje nas
eka nizak, dobro odjeven mukarac u bijelim trapericama i s vrlo skupim
Armanijevim sunanim naoalama. Marca pozdravlja pretjeranom
uslunou, moda ak i s naznakom straha, a onda se okrene prema meni i
teatralno mi poljubi ruku.
Nakon te male predstave voditelj lokaliteta otvara vratnice i mi ulazimo u
Pompeje.
U Pompeje!
60
A J Molloy
Pria o X
61
A J Molloy
Pria o X
62
A J Molloy
Pria o X
10
TO TO ZNAI? Ne razumijem.
Povuem se od freski.
Marcus me prouava na polusvjetlu vile kao da gleda kroza me ili u
mene, daleko u moju prolost.
X, oito je da je to inicijacija. Glas mu je posve smiren, gotovo
neprirodno miran. Moj je znatno razdraeniji.
S ime je to povezano?
On nita ne odgovori.
Marc, reci mi. Objasni mi te freske. Zato si me doveo ovamo?
Vlada gotovo potpuna tiina. Izvana dopire ptiji cvrkut i udaljeni zvuci
jutarnjeg prometa. Vila misterija doima se prigueno, kao da ju je na
razgovor sablaznio i oskvrnuo. Ali kako se moe oskvrnuti ovo? Ponovno
zurim u djevojku na najudaljenijoj, najznaajnijoj fresci. Tada prouavam
druge slike.
Tko je nacereni bog zavaljen kao da je pijan? to na svom srebrnom
pladnju nosi ena ovjenana lovorom? I zato, do vraga, biuju djevojku?
Zato ona to prihvaa?
Freske postavljaju previe pitanja. Ne elim ostati ovdje i analizirati ih.
tovie, uskoro e navaliti turisti. A i sama naa prisutnost ovdje izgleda mi
kao prekraj. Jednostavno pogreno.
Marc, moemo li otii odavde?
Naravno. On pokae prema osunanom etverokutu otvorenih vrata.
Moemo ii ovuda, a onda...
Ne ekam da dovri. Hitro prekoraivi prag, naem se na otvorenom, ali
nisam vani, nego u nekoj vrsti unutranjeg dvorita, s profinjenim, zelenim,
bakrenim kipom Merkura na postolju, s vitkim i prekrasnim nagim djeakom
s krilima na skonim zglobovima. Ne sjeam se tog kipa.
Ali odavde nema izlaza!
63
A J Molloy
Pria o X
64
A J Molloy
Pria o X
65
A J Molloy
Pria o X
Tko to radi?
Marc odmahne glavom.
Ne mogu ti rei.
Marc, rekao si da te mogu pitati to god elim.
Moe pitati to god eli o meni. Ali ne mogu razotkriti privatnost
drugih ljudi.
Je li to poteno? Ne znam. Uope ne znam to bih mislila. Prijetea istina
previe me uznemiruje. Trudim se postaviti idue pitanje.
Dobro, kakvi se ljudi time bave?
Uglavnom su bogati i kulturni. Inteligentni i obrazovani.
Zato?
On slegne ramenima, kao da je pitanje nedostojno njega, a moda i mene.
Nije mi stalo. Nastavim.
Kad se obavljaju misteriji?
Misteriji se odravaju svakog ljeta. Poinju u lipnju i zavravaju u
kolovozu ili rujnu.
Znai da poinju uskoro?
Da.
Moram postaviti to pitanje. Ne elim ga postaviti. Ne elim to pitati. Ali
nemam izbora. Marc je u pravu: ne moemo nastaviti hodati ako ne znam
istinu, a ako je saznam, moda vie neu htjeti ostati s Marcom. ivot mi se
moda ponovno mijenja, drugi put u jednom danu.
Polagano izgovaram rijei.
I ti si dio toga, zar ne?
On kimne glavom.
I eli da i ja budem dio toga, je li tako?
Strana pauza.
Da.
Otresem se na njega.
66
A J Molloy
Pria o X
67
A J Molloy
Pria o X
68
A J Molloy
Pria o X
X, ekaj.
Ali drago mi je da si mi rekao. Sad se mogu vlakom vratiti u Santa
Luciju.
X!
Glas mu je strog. Na trenutak se osjeam kao neposluno dijete. Zbog
toga sam jo bjesnija. Ali ne kaem ni rijei dok on govori.
X, ovo sam ti pokazao zato to mukarcu koji je iniciran u peti misterij
nije doputeno imati ozbiljan odnos s osobom koja nije inicirana. To su
pravila.
Molim? Kakva pravila?
Drevna, ozbiljna pravila. On slegne ramenima. Ta se pravila strogo
provode.
Hoe rei da ne moe biti sa mnom ako ne pristanem na ovo? Na sve
te rituale?
Da. Bojim se da je upravo tako. Zapravo uope nisam smio provesti no
s tobom ali, kao to sam rekao, oslabila si mi volju, X. Nisam se mogao
oduprijeti. Ali sad moram, osim ako ne pristane. I zbog tvoje i zbog moje
sigurnosti.
Prezirno otpuhnem.
To je nekakva prijetnja?
Ne! Nita ti se nee dogoditi ako ne pristane, naravno. Ali nikad se vie
ne smijemo sastati. Jer je elja, barem s moje strane, jednostavno prejaka.
Oi mu tuno blistaju. Ali misteriji nisu pria strave i uasa, Alex, oni su
boanski, oni su dar. Obeajem ti da e shvatiti ako pristane. Ali to je tvoj
izbor, to mora biti tvoja, samo tvoja odluka.
Na neki mu nain elim pruiti posljednju priliku. Doima se tuno,
hladnokrvno i savreno dok sjedi ondje, na toplom suncu, bez i kapi znoja.
Samo je jedan uvojak neposlune tamne kose pao preko fatalno privlanih
plavih oiju, kao da se s neba spustio aneo muke ljepote, primijetivi: O,
previe je savren, neka mu ovaj pramen padne preko ela. A zato je,
dakako, jo vie perfetto. vrste eljusti, samo s dvodnevnom bradom; vrsta
i od sunca potamnjela prsa; oblik njegovih jagodica, ukoenih, agresivnih i
prekrasnih.
Dosta. K vragu i njegova savrenost. Moe biti zgodan, ali ni zbog koga
neu pristati na bievanje.
69
A J Molloy
Pria o X
Ciao!
Ustajem i vrlo brzo hodam, unato sve veoj vruini. ujem njegov glas
kako me doziva:
X. Per favore, ricordati di me.
Ne obraam panju na njega i grabim naprijed. Ispred sebe, na samom
kraju rimske ceste, vidim prve turiste koji svi nose potpuno iste bejzbolske
kape i fotografiraju isti dio rimskog kazalita.
Pompeji. Uh. Najradije bih pljunula. Bila sam uzbuena kad smo stigli
ovamo. Sad je sve nekako pogreno. Sve je upropateno.
Uskoro sam duboko u gomili turista, a onda izlazim kroz prometna
okretna vrataca dok svi prolaze u drugom smjeru, i svjesna sam da sam
donijela pravilnu odluku.
Ali u mislima ipak ujem njegov glas.
Per favore, ricordati di me.
Zato bi to rekao?
Alexandra, zaboravi. Zaboravi njega, freske i misterije. Zaboravi sve.
Tamnokosi mukarci u kafiima osmjehuju mi se preskupim bljetavim
osmijehom dok trim nizbrdo prema stanici za Villa dei Misteri i vlaku
Circumvesuviana koji vozi u Napulj.
Molim te, ne zaboravi me.
70
A J Molloy
Pria o X
11
71
A J Molloy
Pria o X
72
A J Molloy
Pria o X
Jess.
Poprskam hladnom vodom njezin vru, osunan i nauljen trbuh, a ona
zavriti i nasmije se.
Gaduro.
Smijemo se zajedno, kao stare prijateljice i to je sjajno. Na trenutak se
oblaci razilaze, moje se sumorne i turobne misli povlae i glava mi je ista
kao jutronje nebo iznad napuljskog zaljeva, kao more koje se protee do
svjetlucavih, nazubljenih vrhunaca Caprija. Jednog u dana otii na Capri.
Ne, ozbiljno, kae Jess. Zato i kako ti misterijski tipovi, ti frajeri u
togama, vole tui ene?
Ne, ne tuku ih. To je flagelacija. Ritualno bievanje. To je erotski ritual
podlonosti.
Znai, slino je BDSM-u. Je li tako?
Pretpostavljam. Ispijem i posljednji gutljaj San Pellegrina i zavrnem ep.
Marc je naglasio da je to dobrovoljno i s pristankom.
Lice joj se iznenada uozbilji. Ona sjedne.
Zna, X, na svijetu ima gorih stvari nego to je malo grube predigre.
Imala sam deka koji se bavio skejtanjem. Do vraga, imao je trideset godina,
a ja sam ga morala gledati kako preskae preko deset centimetara visokih
prepreka i pretvarati se da sam zadivljena. E, to je bilo gadno.
Ali ipak, bievanje? To je nastrano.
Moda i jest. to znai da je Marc malo nastran, i to onda? X, svi su oni
duboko u dui pomalo nastrani. A ako pita mene, i sve su ene takve, samo
to smo to morale potisnuti zbog patrijarhalnog drutva. Jessica ugasi
cigaretu u pijesku nemarnim pokretom, koji nekako izgleda napuljski.
Nastojim ne pokazati negodovanje. Ona nastavlja.
Zna to kau: nijednu enu nikad nije privukao mukarac odjeven kao
liberal. Smijem se tim rijeima, ali Jess se ne zaustavlja: Zar te to barem
malo ne privlai, X? Zato ne bi barem pokuala, dobra curice? Vrijeme je da
istrai vlastiti libido. Ima ga, zar ne?
Rekla sam ti.
A, da, najbolja eva tvog ivota. Da. Rekla si mi sve o tome, mala.
Strgnuo ti je odjeu i to ti se svidjelo, je li?
Da, pomalo. Dobro, jako mi se svidjelo.
73
A J Molloy
Pria o X
74
A J Molloy
Pria o X
Moda i vie?
Idua tri sata zaokupljena sam bizarnim svijetom Orfeja i boga ekstaze.
No moje istraivanje zavrava kad se moje umorne, glupe i rastresene misli
75
A J Molloy
Pria o X
76
A J Molloy
Pria o X
77
A J Molloy
Pria o X
12
78
A J Molloy
Pria o X
79
A J Molloy
Pria o X
80
A J Molloy
Pria o X
Priam joj neke stvari, a onda dodam i poneku la. Kaem joj da smo se
susreli na nekoliko zabava u Marechiaru i Chiaiaji. Kaem joj da smo
prijatelji i ne objanjavam dalje. Mama me promatra dok govorim,
pijuckajui svog venecijanca. Kimne glavom i pojede posljednju slasnu
minijaturnu pizzu. A onda kae: Nije ba ruan, je li?
Mama.
to? Samo kaem.
I?
Alex, znam da imam skoro sto godina, ali nisam slijepa. I jo sam
ena.
Marc je O. K.
Pretpostavljam da je i bogat. Prema tome kako se ponaa i odijeva.
Nekako je samopouzdan.
Promrmljam neto o izvozu i uvozu i da je milijuna. Mama me promatra.
Vrpoljim se na svom stolcu kao dijete koje se duri. To se moglo i oekivati.
Ne znam zato ljudi brinu zbog starenja. Ako se elite pomladiti, samo se
druite sa svojim roditeljima. Za samo nekoliko minuta mogu vas ponovno
svesti na cendravog, neodgojenog tinejdera. Prava arolija.
Ali elim promijeniti temu.
Hoemo li neto veerati? Moemo na pizzu; u blizini mog stana, na Via
Partenope, nalazi se zgodna pizzerija.
Mama kimne i obrie usta ubrusom. Onda upita: Je li oenjen?
Tko?
Mila.
Nije.
Zaruen?
Ne znam. Kako bih znala? Izlazi s manekenkama. S glumicama. Zna
ve. S djevojkama koje se pojavljuju u asopisima. S poznatima.
Bogat, zgodan mukarac u potrazi za enom. Izraz lica joj je lukav.
Proraunat.
Mama, ne pokuavaj mi nai mua. Ne opet. Sjea se kad si u San
Joseu htjela da se udam za Jeffa Myersona.
81
A J Molloy
Pria o X
82
A J Molloy
Pria o X
83
A J Molloy
Pria o X
84
A J Molloy
Pria o X
85
A J Molloy
Pria o X
86
A J Molloy
Pria o X
13
GAMBRINUS. Naravno. Ondje je sve poelo, ondje e i prestati - ili se
nastaviti. Nervozno sjedim za stolom, nastojei ne pogledavati na sat. Uranila
sam deset minuta. Moda sam trebala zakasniti? Moda sam se trebala bolje
urediti? Odjenula sam jednostavne traperice i jednostavnu majicu.
Razmiljala sam bih li odjenula minicu, ali onda sam zakljuila da bih u njoj
izgledala kao da namjerno privlaim njegovu panju.
A moda to i inim. Potreban mi je. I njegovi poljupci. Pijuckajui din i
tonik, estoko pie koje mi pomae da budem odlunija, zurim preko trga.
Nervozna sam. ekam. I ponovno bacim pogled na sat.
Marc stie. Tono u sedam.
Znaajno pogledam na sat dok sjeda za moj stol. Napetost moram razbiti
avrljanjem.
Jesi li uvijek tako toan?
Kriva je moja majka, uglaeno kae sjedajui. Ona mi je usadila tu
naviku. Tonost je uljudnost prineva.
Ili vrlina onih koji se dosauju?
Marc pogleda u mene i nasmije se; zajedno se smijemo. A onda se
prisjetim da se slaemo. Slaemo se na sasvim obian i jednostavan nain.
Moram se uhvatiti toga ako namjeravam napraviti ono to sam odluila.
Dakle, kae on. Vie se ne smije. Mogla si me nazvati samo iz jednog
razloga.
Tako je.
Odluila si da eli prihvatiti inicijaciju.
Popijem malo dina i tonika.
Da.
Gleda me netremice. Onda prui ruku i uzme moju. Promatra moje bijele
prste isprepletene sa svojim tamnijima.
Alex, jesi li apsolutno sigurna?
87
A J Molloy
Pria o X
88
A J Molloy
Pria o X
89
A J Molloy
Pria o X
90
A J Molloy
Pria o X
91
A J Molloy
Pria o X
92
A J Molloy
Pria o X
93
A J Molloy
Pria o X
94
A J Molloy
Pria o X
95
A J Molloy
Pria o X
14
96
A J Molloy
Pria o X
Blizu sam, tako sam blizu vrhuncu, ali elim ga poljubiti. Moj zgodni
mukarac, mukarac koji me istukao.
Marc?
Marc podigne glavu, uzdigne se preko mog golog tijela i ljubi me duboko i
ponovno me ljubi. Onda me prestaje ljubiti i gurne mi palac u usta.
Nakratko siem njegov palac, ali onda ga iznenada prilino jako ugrizem,
kanjavajui ga za to to me ispljuskao. Ne znam zato to radim.
Au, kae. I osmjehne se.
Otvorim usta i kaem: Roscarrick, gade jedan.
Ali, draga, bila si tako prekrasna sa svojom prekrasnom bijelom guzom.
Marc.
Iako, moram priznati, sad je malo ruiasta.
Ali svi su me gledali.
On se ponovno osmjehne. Dah mu mirii na vino. Isprepleteni smo u
zagrljaju. On me poljubi u nos i kae: A ti si uivala, zar ne? Njegove su
tamnoplave oi nekoliko centimetara od mojih; zurimo jedno drugome u oi,
moda i u due. Zar ne? Jako si uivala. Zloesta curica.
Ne mogu lagati. Ne mogu ak ni odmahnuti glavom. Jedino elim da
bude u meni. Jedino elim jo jedan slasni orgazam. Slastan poput rolica s
prutom u Gambrinusu. Takvih orgazama samo elim jo vie.
Daj da svrim.
Si, si, bella donna.
On se ponovno sputa niz mene i razdvaja mi bedra; njegov vjet jezik
dodiruje me ondje nekih sedamnaest sekunda i ja naprosto svravam. Tek
tako. Sedamnaest sekunda. Hvatam zrak, noni prsti mi se gre, sjeam se
udaraca i vrhunac je intenzivan. I tako sam lako dola do njega.
to se to dogaa sa mnom? Prije mi je uvijek bilo teko svriti, bilo mi je
teko s mojim dekima, a sad to kao neki najbolji djetinjasti trik, dovoljno je
samo ovo, vidi, tu je kvaka, kao kad vozi bicikl, kao kad onglira, samo
tako, samo to, upravo ovdje, upravo tako, vidi? Ahhhhh.
Ba si bedasta, X. Uvijek je moglo biti tako. Samo si trebala pronai
zgodnog, vjetog milijardera plemia englesko-talijanskog podrijetla; mogla si
ga nai u svakom duanu.
97
A J Molloy
Pria o X
Budim se. Suneva svjetlost je vedra, ali priguena. Marc spava pokraj
mene, preplanuo i zgodan sa svojom zamrenom kosom. Sunev trak
osvjetljava njegovo tamno rame. Ondje ima mali oiljak: neobian, jedva
primjetan, zaobljen oiljak, poput male rane od noa.
Vraaju mi se uspomene, estoke poput bujice. Nastojim umiriti borbu
izmeu krivnje i sree koja se ponovno razbuktava u meni. Zar sam uistinu
dopustila Marcu da me izudara pred svojim slugama? Kako se, za ime
svijeta, to moglo dogoditi?
A ipak je bilo uzbudljivo. Jednostavno je bilo.
Podlonost u javnosti. Je li to uistinu prvi misterij?
Ako jest, misterij je u tome to se osjeam osloboena. Neto se u meni
razvezalo, popustila je duevna napetost, kompleks se razrijeio. Bila sam
gola i vrlo uzbuena i podlona pred drugima? I to onda, koga briga, zar je
vano?
Marc i dalje spava. Protrljam oi, gladno zijevnem i osvrnem se po
spavaoj sobi, prvi je puta promatrajui na svjetlosti dana.
Nije onakva kakvu sam oekivala. Nisam potpuno sigurna to sam
oekivala: krevet s etiri stupa, stolce u stilu Luja XIV., pozlatu, zidne oplate
i lavlje ape? Ali Marcova je spavaa soba definitivno moderna.
Krevet je golem i nizak, taman i od drveta. Zidovi su blijedi, obojani
krem-sivom nijansom, s ogromnim prozorima, djelomino navuenih
kapaka. Marc je zacijelo dao probiti nove prozore. Glavni stol je komad debla
u presjeku, prekrasno ulaten, i ukraen apstraktnim staklenim kipom
rune izrade. Minimalistiki, ali izraajno.
98
A J Molloy
Pria o X
99
A J Molloy
Pria o X
100
A J Molloy
Pria o X
101
A J Molloy
Pria o X
102
A J Molloy
Pria o X
103
A J Molloy
Pria o X
15
104
A J Molloy
Pria o X
105
A J Molloy
Pria o X
106
A J Molloy
Pria o X
107
A J Molloy
Pria o X
108
A J Molloy
Pria o X
Navlaei svoj najbolji zamiljeni izraz, kaem: Moda bih morala biti
malo stroija s njim. Rei u mu da ne prihvaam nita manje od Bentleya.
Ili Lamborghinija. S presvlakama od leopardove koe.
Smijemo se. Onda ja primijetim: Jasno da to ne mogu prihvatiti.
Jessica se duri. Ponovno.
to? Zato ne?
Pogledaj ga, Jess. To je Mercedes. To bi jednostavno bilo pogreno.
Ali, X, ekaj. Nemoj biti brzopleta. Daj da dobro razmislimo o tome.
Jess zastane na djeli sekunde, a onda kae: Dobro, razmislila sam: zadri
automobil i idemo se provozati.
Na trenutak razmiljam o tome. Sasvim sam sigurna da u odbiti taj dar:
to je previe, pretjerano. Ali moda bismo mogle otii samo na jednu vonju.
Moda bismo mogle provesti jedan jedini zabavan dan. A onda u ga vratiti.
Neu ga zadrati.
Zaista?
Da. Zaista.
Dobro. Jess kimne glavom. Ok, da, tako je vjerojatno najbolje. Zna
to? Ja bih mogla pripaziti na njega. Poklonit u ga samostanu. asna rije.
Ali moemo se otii provozati. Samo danas.
Jess udari akom po zraku.
To! Ali kamo? Izraz lica joj je mrzovoljan i zamiljen. Kamo bismo
mogle otii? U Amalfi? U Positano?
Ne moe. Mogla bih naletjeti na mamu. Kako bih joj objasnila sportski
Mercedes?
Jessica kimne glavom.
Znam, kae. Hajdemo u Casertu, u onu veliku palau.
Najvei vrt na svijetu, zar ne?
Oduvijek sam eljela otii onamo. Hajde, Pepeljugo. Vozi kao na
utrkama.
109
A J Molloy
Pria o X
110
A J Molloy
Pria o X
Naboo? Tko bi rekao? Mi smo na Naboou! Smijem se, ali sam i umorna.
Hajde, Jess. Idemo kui.
I tako krenemo. Ali moje se raspoloenje brzo smrauje zajedno s danom
koji se gasi. Na pola puta do Napulja nebo je zasjenjeno, s prijeteim kinim
oblacima koji prelaze preko mlaaka, a promet je spor i muan. Zato imam
vremena gledati kroz prozor i zapanjena sam prizorom brojnih lomaa
ratrkanih preko veeg dijela urbanog pejzaa: lomae u predgraima
otrcanih gradia, u blizini razruenih starih tvornica.
Koji je to vrag? to se dogaa?
Pokaem prema lomaama koje pucketaju na prohladnom nonom
vjetriu. Jessica kimne glavom, zijevajui.
Nikad to dosad nisi vidjela?
Nisam.
Ona protrlja umorno lice rukama i kae: To je camorra. Oni ilegalno
spaljuju smee. Toksini otpad, tvorniko smee, sve zajedno. Spaljuju ga
nou. Svuda u polukrugu oko prokletih napuljskih predgraa. Neki ljudi to
zovu trokutom smrti.
Sjajno. Zato?
Iz ilegalnih odlagalita i od spaljivanja smea otrovni otpad ulazi u vodni
sustav; ovdje je uestalost raka jedna od najveih u Italiji - to je trokutasto
podruje u kojemu je camorra osobito aktivna.
Promet ubrzava i prolazimo pokraj lomaa. Promatram paklene prizore
ognja, vjetra i tame.
Ono to je najparadoksalnije i to najvie uznemiruje jest to da je prizor
na neki nain prekrasan - svjetlucavi noni pejza vatri, mjeseinom
obasjanih palmi i pustih betonskih predgraa bijelih poput kosti. Spoj
ljepote i zla. Poput lijepog mukarca sklonog nasilju.
Sljedeeg tjedna Marc Roscarrick vodi me na Capri.
111
A J Molloy
Pria o X
16
MARC,
NE MOGU to prihvatiti.
A zato ne?
Jer je previe. Osjeam se kao da me uzdrava. Kao kuni ljubimac.
Bi li radije da ti poklonim avion?
Promatram ga preko mjenjaa. ali se. Meni to nije smijeno. Sjedimo u
mom automobilu koji je sad njegov automobil; parkirani smo u Vomeru,
najednom od breuljaka Napulja sa zelenim etverokutom vrta i visokim
zidovima na kojima su nadzorne kamere; ovdje se smee uistinu skuplja.
Marc, ionako sam ve tvoja, to zna. Samo to ne elim ovo. Napravim
grimasu i pokaem na upravljaku plou automobila kao da je neto
odbojno, iako Droljasta Alex odnekud iznutra govori: Zadri ga, zadri ga,
zadri prokleti automobil!
A stan? Mogu li ti kupiti stan? pita Marc. Mogao bih ti kupiti stan
Diega Maradone; on je privremeno ivio ovdje. Zar to ne bi bilo lijepo? Santa
Lucia je prenisko, gotovo na samoj morskoj razini.
On se nasmije. I ali se. Barem mislim.
Ne elim stan!
Dobro, onda dijamante. Rubine. Sve smaragde Kagara?
Marc, prestani me zadirkivati.
Ali volim te zadirkivati, piccolina. Kad te zadirkujem, nos ti se nabora
kao kod zloeste curice i izgleda...
Kao da zasluujem batine?
No, no, dolcezza, ne dovodi me u napast.
On mi stisne koljeno.
Marc...
112
A J Molloy
Pria o X
113
A J Molloy
Pria o X
114
A J Molloy
Pria o X
115
A J Molloy
Pria o X
116
A J Molloy
Pria o X
jednom
odjee i
skupim
budua
elim da bude vjerna sebi, kae Marc. Ali i da bude onakva kakva bi
trebala biti. Onako kako zasluuje izgledati.
Dok izlazimo iz posljednjeg duana i uskaemo u Mercedes Marc me
uzme za ruku i poljubi mi prste. Stavim svoje nove sunane naoale od
117
A J Molloy
Pria o X
118
A J Molloy
Pria o X
iskuenica: puim mu i gledam prema gore u njega, dok njegove tople ruke
miluju moju kosu, glade me, a onda steu, a onda gotovo vuku kad ga
predobro, preotro siem. Podiui mi glavu, on njeno apne: Ne, X, ne
elim jo svriti.
Podigavi me na noge poljubi me u usta. Grlim ga oko miiavog struka i
uzvraam poljupce. Tada postrance padnemo na krevet i on me odgurne, a
onda razdvaja moje gole noge. Vlana sam, jako vlana. I gledam. I ekam.
On se svlai i taj je prizor ponovno velianstven i junaki. Nisam ak ni
sigurna zna li on to, ali uistinu izgleda poput ratnika, gracioznog i sranog
Zulua, mladog Ahileja. Ujedno je i utjelovljenje uzbuenog mukarca. Naglo
se popne na mene i njegova ruka mi se sputa na usta dok izgovaram
njegovo ime, dok on ponovno ulazi u mene. I opet. I opet.
Marcus Roscarrick me jebe. Jebe me kao kralj. Kao lord. Moj se lord
danas vratio iz bitke i u svojim je visokim izmama dvaput utaio moju elju.
Tijela nam se divlje, strastveno ljuljaju zajedno, kao ulina tunjava
proeta ljubavlju. On prodire, blago, onda snanije, onda blago, onda vrlo
snano. Sad tiho dae. Znam da je vjerojatno blizu. Osjeam to po krutoj
radosti njegova tijela, ali previe sam sebina. elim prva svriti. Zato ga
uhvatim za vitke, tamne, miiave bokove i uvlaim ga dublje u sebe, dublje i
snanije izmeu svojih golih i uzdrhtalih bedara, dok mi trnci prolaze golom
koom.
Osjeam njegovu veliinu u sebi kako me ispunjava. Prsti su mu u mojim
usta pa ih cuclam, osjeajui sol i njega i nas. Vie puta snanije prodire u
mene. Palcem mi estoko pritie mjesto u blizini vrata, a njegova prsa
pritiu moje grudi i napola se guim.
Onda izvue svoj kurac i ponovno ga gurne i eka. Trenutak agonije.
Tada protrlja svoj kurac preko mog klitorisa i ponovno ulazi u mene. Tako je
dobro, jako dobro. Ponovno radi to isto sa svojim kurcem i mojim klitorisom.
Krv mi se slijeva u srce. Oblivena sam slasnim znojem; sklapam oi dok se
uitak vrtloi na onom mjestu gdje me jebe.
Carissima, carissima...
Ne mogu govoriti. Ne moram govoriti. Grizem ga za rame. eljno ga
grizem. I ponovno izvlai svoj kurac iz moje pike i onda ga ponovno gurne
unutra i svaki put kad to napravi, protrlja moj uzdrhtali i pulsirajui klit; a
onda se sagne, ispuni mi usta svojim jezikom i vrsto me obuhvati svojim
miiavim rukama, zarobi moja uska ramena i ovaj put prodire duboko,
gotovo preduboko, tako duboko; a onda to ponovno napravi, triput strasno i
velianstveno prodire i ja hvatam zrak dok me on grli. Ostala sam gotovo bez
119
A J Molloy
Pria o X
i
i
120
A J Molloy
Pria o X
17
MARC ROSCARRICK ima gliser. Naravno. Duboke je, talijanski
tamnoplave boje i glamurozno eka usidren u luci Pozzuoli, oko osam
kilometara sjeverno od Napulja.
Pozzuoli je prekrasan. Ondje ive mnogi napuljski bogatai u bijelim
kuama koje se tiskaju oko crkve boje okera s kupolom, smjetene na
kamenitom rtu. Veeras je ovdje osobito ugodno i lijepo: mjesec je srebrni
luk na nebu, milijuni zvijezda vise s nebeske crne i nevidljive boine jelke,
lijepo odjevene obitelji eu obalom, liui sladoled, smijui se, ogovarajui i
pozdravljajui se s prijateljima.
Marc se osmjehne, prui mi ruku i ja se pomalo nesigurno popnem na
gliser.
Jesi li spremna, X?
Spremna. Valjda.
Sjednem u stranji dio, a Marc je za upravljaem. Stojei na pristanitu,
Giuseppe odvee uad i gurne nas od obale. Motor zakalje i zabruji, Marc
vjeto upravlja provlaei se izmeu barki i lakih amaca, putnikih brodova
i ribarica, a onda se naposljetku oprostimo s Pozzuolijem i na otvorenom
smo Sredozemnom moru koje je veeras tamno i mirno poput astekog
zrcala od opsidijana.
Zatije prije tihe oluje onih velianstvenih zvijezda.
Sladak je morski zrak poput melema. Sjedim u stranjem dijelu u
Armanijevoj haljini, tonije govorei u svojoj barunastoj colour-blocked
Armanijevoj haljini s rozetom, i divim se svojim cipelama Jimmy Choo, prije
nego to obratim panju na krajolik. More, mjesec, zvijezde i Marc
Roscarrick. I ja.
Tako je mirno! izusti Marc. Nevjerojatno mirno. Savrena no za
misterije. On uspori gliser dok se ne zaustavi, ljuljajui se na tamnoplavoj
povrini ispod mnotva svjetlucavih zvijezda. Marc ponovno promrmlja:
More je noas mirno. Plima je i mjesec je daleko iznad tjesnaca.
Prepoznajem tu pjesmu. Osmjehnem se bez rijei. Tihi vjetar topao je i
ugodan. Plutamo u Napuljskom zaljevu. Samo on i ja. Samo dvoje ljudi,
mukarac i ena. Dva instrumenta u savrenom duetu. Bachov adagio za
dvije violine.
121
A J Molloy
Pria o X
122
A J Molloy
Pria o X
123
A J Molloy
Pria o X
nakon to sam ga prvi put ugledala, dok smo ja i Marc sami na gliseru ispod
blistavih zvijezda Napuljskog zaljeva.
Ovdje. Neka se sve zaustavi ovdje. Zaustavi kameru. Rez.
Jo samo malo, kae Marc pruajui ruku i pokazujui prema obrisu
otoka, prema Capriju, nazubljenom i poprskanom svjetlima kua.
Dok se pribliavamo luci, sa zakanjenjem shvaam da nismo sami.
Capri je s ove strane potpuno okruen: vidim i druga plovila, male i skupe
kruzere, vee jahte, glatke i skupe glisere poput naeg. Svi se pribliavaju,
svi idu prema Capriju. Kao nekakva ratna evakuacija.
Tvoji kolege dionizijci, primijeti Marc isputajui
usporavajui gliser. Okupljaju se zbog drugog misterija.
upravlja
124
A J Molloy
Pria o X
125
A J Molloy
Pria o X
126
A J Molloy
Pria o X
127
A J Molloy
Pria o X
128
A J Molloy
Pria o X
18
129
A J Molloy
Pria o X
130
A J Molloy
Pria o X
131
A J Molloy
Pria o X
132
A J Molloy
Pria o X
133
A J Molloy
Pria o X
Viao sam druge ene kako odustaju u ovom trenutku. Drugi misterij je
teak.
Njegova ruka ponovno stegne moju stranjicu. Jedva primjetna
plaviasta jednodnevna brada na njegovu licu doima se vrlo njeno na ovoj
priguenoj svjetlosti. Usne su mu razdvojene i nasmijane; naziru se njegovi
otri, bijeli zubi. Marc Roscarrick, jo me jednom stegni, stisni me.
to se dogaa s mukarcima? upitam. Kakva je muka inicijacija?
Marc me pogleda u oi; usne su nam udaljene est centimetara. Pleemo
preko terase, i vrtimo se, njegova ruka jo vrsto dri moju stranjicu i on
kae: Drukija je. Mnogo nasilnija. Moe biti zastraujua...
Kako?
Drugi put, odgovara. Ali sada, pogledaj se, kao drezdenska lutkica.
Samo malo ekscentrina.
Marc napravi korak unatrag, ispustivi moju stranjicu iz ruke i vrti me
jednom rukom. Sad to vie gotovo i nije valcer, nego neto slinije
uobiajenom plesu koji znam. Mladenaki i slobodan. Poganski. Sliniji
seksu. U afrikom ritmu. Dionizijski? Ljudi u sveanoj odjei koji tako pleu
esto izgledaju glupo ali ovdje je to izgleda normalno: plesati s milijarderima i
principessama, plesati na ruevinama Tiberijeve vile, plesati iznad sjajne
velianstvene palae Iovis, gdje je stari rimski car ispunio svoje mirisne
vrtove nagim djeacima i djevojicama, skrivenim u niama i udubinama, u
poast bogovima divljatva i rasputenosti, u poast Panu, Erosu i Bakhu.
I tako se no odvija. Previe pijem. Marc mi kae da je to u redu, kae mi
da svi u drugom misteriju previe piju. Ponovno pleemo priljubljeni i on me
privue na svoja prsa, gurne ruku izmeu mojih bedara i samo jednom me
vrlo blago protrlja, samo jednom, ali Boe, i uz to mi kae da piem
iskazujemo poast Dionizu. Onda mi govori neke stvari koje ne razumijem jer
sam opijena. I zato to bih htjela da me i dalje dodiruje, ovako pred svima.
Da me pred svima dovede do vrhunca. Zato ne?
Ali on se zaustavi. Naglo. I ja se okrenem.
Svi su se zaustavili. Glazba je utihnula. to se dogaa? Uhvativi me za
ruku, Marc me vodi preko terase. Sad vidim da mukarci u pratnji mojih
sestara takoer vode tih pet ena koje e pristupiti inicijaciji. Svi koraamo
uz drvene stube do pet pozlaenih, enstvenih stolaca postavljenih na
mramornom podiju iznad terase s plesaima.
Zavlada tiina. Marc mi apne na uho:
134
A J Molloy
Pria o X
Sjedni.
Posluno sjednem na jedan od stolaca. Ponovno se uje zrikanje
zrikavaca. to se dogaa? Pogledavi oko sebe, vidim kako Francoise sjedi
meni slijeva, a Daniel stoji pokraj nje. Ona me pogleda kao da me ne vidi.
Pokuava se osmjehnuti. Ali izgleda prilino uplaeno.
Mladi u tamnom odijelu ita s neke vrste pergamenta. Gomila je
utihnula, samo promatra i oslukuje. Tekst je na latinskom. Tada shvatim:
to je trenutak kad postajem dio ovoga, to je prizor s freski u Pompejima, kad
mukarac ita s pergamenta, objavljujui pristupanje jo pet ena u
Dionizijeve misterije.
Zuaeso, Dionysum, haec accepit muilieres in tibi honesta mysteria...
Mukarac prestaje govoriti. Pripremam se ustati, ali Marc se nagne i
ponovno mi apne na uho: Sjedni, Alexandra, budi mirna.
ekam. Slukinje se vrate. Ovaj put jedna od njih dri nekakav
instrument, kompliciran, srebrnast i metalan, donekle slian pitolju. Je li to
nekakav medicinski instrument? Pokuavam se usredotoiti kroz alkohol i
sve veu paniku. to je to?
Marc se nagne blie k meni.
Budi mirna, X, budi mirna. Dopusti da se dogodi.
Talijanka mi se obrati: Molim vas, rairite noge.
Neu.
Molim vas.
Neu.
Molim vas!
Nevoljko irini noge, brzo se trijeznei. Sad iznenada i sasvim jasno
razumijem to e slukinje napraviti. Vidim da se to ve dogaa Francoise na
stolcu do mene. Slukinje e me tetovirati. Inicijacija u misterije bit e
zauvijek obiljeena na meni. ak i ako prestanem nakon ovoga, uvijek u
nositi taj ig.
Ali moram to napraviti. Zar ne? Pruim ruku i stisnem Marcovu. Vrlo
vrsto.
Svi gledaju. Sklapam oi. Ponovno me obuzima stid. Osjeam otar ubod
bola na svojim bedrima.
135
A J Molloy
Pria o X
O, Boe.
Slukinje rade. Prilino je bolno, ali ono to uistinu boli su stid i sumnja.
Ne volim tetovae - nikad ih nisam voljela toliko da bih makar i pomislila da
se tetoviram. Trajnost tetovaa me uznemiruje. A sad mi neke nepoznate
djevojke utiskuju tetovau na bedro pred tristo nepoznatih ljudi koji su
satima promatrali moju golotinju. Najradije bih zaplakala. To boli. Pogreno
je.
Vie nisam pijana. Marcova ruka vrsto stee moju, ali taj dodir nije
utjean.
Ne..., kaem. Nisam...
Slukinje otiru krv vatom i vodom. Tetovaa je, izgleda, gotova, ali ne
mogu se osloboditi stida.
ampanjac vie ne djeluje. Postiena sam i poniena; sramim se i glupo
se osjeam. To je nekakav sablastan, besraman obred, a ja sam budala i sad
sam zauvijek igosana, poput goveda.
Morfej, viknem. Morfej!
To djeluje. Svi se zaustavljaju. Ali prekasno je, inicijacija je obavljena,
tetovaa dovrena. Mrzim samu sebe zbog svoje gluposti. Istrgnuvi ruku iz
Marcove ustanem sa stolca i bjeim od gomile i glazbe. Trim u maslinike,
prekrivajui lice rukama, osramoena. Zaustavim se na istini na vrhu litice,
obasjana mjesecom i zvijezdama.
Spustim se na topao, mekan kamen i plaem nekoliko sekunda, moda i
dulje. Tada osjetim vlanost. S uasom spustim pogled: kapljice crvene krvi
teku niz unutranjost mog bedra.
136
A J Molloy
Pria o X
19
137
A J Molloy
Pria o X
138
A J Molloy
Pria o X
139
A J Molloy
Pria o X
140
A J Molloy
Pria o X
141
A J Molloy
Pria o X
20
142
A J Molloy
Pria o X
143
A J Molloy
Pria o X
Oito je postojala tajna droga ili tekuina, oito je bila vrlo vana,
oito je pruala svojevrsno intenzivno otkrivenje, zahvaljujui kojemu
su mune inicijacije u misterije, istodobno i bolne i ispunjene
uitkom, bile savreno podnoljive i za mukarce i za ene. Ali u
emu se sastojao konani, peti misterij? Kakvo je otkrivenje donosio?
to je bila katabaza?
Mueni i ubijeni?
144
A J Molloy
Pria o X
145
A J Molloy
Pria o X
146
A J Molloy
Pria o X
Baibure-ta.
Molim?
Vibrator, carissima. Najbolji vibrator na svijetu, proizveden u Japanu.
Crvenim se iako sam sama. Jako se crvenim.
Ali ne izgleda kao vibrator. Izgleda kao... Izvadim blistavi metalni
predmet iz njegove mekane kutije. Iznenaujue je teak i paljivo, s
ljubavlju oblikovan. Izgleda kao sprava za muenje vilenjaka.
Iskuaj ga.
Marc!
Iskuaj ga.
Za to imam tebe.
Samo ga iskuaj. Jednom.
Hmm. Da pokuam? Zahihoem. Ali i dalje se crvenim.
S mobitelom koji pridravam bradom okreem seksualnu igraku u
rukama. Metal je ponegdje srebrnast, gotovo proziran; jesu li to biseri u
njemu ili sjajne metalne kuglice? Nikad prije nisam imala posla sa
seksualnim igrakama, barem ne kako treba; znam da Jessica ima jednu i
divila sam joj se i hihotala se s njom, a onda sam zaboravila na to. Ova ne
izgleda kao njezina; mnogo je manja i tea i sasvim je drukijeg oblika. I
mnogo je skuplja, nema sumnje. Ali ini mi se da shvaam kako radi. Treba
je staviti unutra?
Marc, odjevena sam, gotovo potpuno.
Onda se skini.
Si, celenza!
X, ovo nije misterijski obred.
Znam. Samo mi se svia kad te zovem celenza. Svia mi se kad mi
nareuje. Ali samo u krevetu. Ako to ikada napravi u restoranu, tresnut
u te, Marc Roscarrick.
On se ponovno nasmije. Svia mi se kad ga nasmijavam.
Odloit u mobitel, gospodaru moj. ekaj malo.
147
A J Molloy
Pria o X
148
A J Molloy
Pria o X
149
A J Molloy
Pria o X
150
A J Molloy
Pria o X
151
A J Molloy
Pria o X
152
A J Molloy
Pria o X
153
A J Molloy
Pria o X
154
A J Molloy
Pria o X
mafije,
'ndranghete,
155
A J Molloy
Pria o X
21
156
A J Molloy
Pria o X
157
A J Molloy
Pria o X
158
A J Molloy
Pria o X
159
A J Molloy
Pria o X
Lorde Roscarrick, neki od nas moraju neto raditi; ne moemo svi samo
povremeno pritisnuti neku tipku na laptopu i za tren oka zaraditi ezdeset
tisua dolara.
Prije nije bilo ba tako jednostavno, odvrati Marc, a lice mu se smrai.
Ali i sve ostalo se smrauje: skupljaju se oblaci, a teren postaje tei. Uska
ali pristojna vrpca asfalta pretvara se u neto najslinije poljskoj stazi. Land
Rover grmi preko neravnog puta. Prolazimo pokraj velikih, sivih, neokreenih
betonskih vila s parkiranim velikim autima i psima koji laju na vruini.
Mislim da e ti ovo biti zanimljivo. Marc se nakalje da bi se oslobodio
praine u ustima. Svakog se rujna capoi 'ndranghetinih bandi, odnosno
poglavari klanova, okupljaju u udaljenom samostanu nedaleko odavde,
duboko u ovim planinama. U Utoitu Nae Gospe od Polsija.
Zapisujem to bolje mogu. Posao mi oteava podrhtavanje automobila.
Nastavi.
To je okupljanje u Polsiju zanimljivo zato to se odvija ve stotinama
godina. U prolosti je, do prije samo nekoliko desetaka godina bilo prilino
bizarno i raskalaeno. Glave zloinakih obitelji bile su poznate kao glavni
batinai. Batinai bi poveli veliku gomilu od najblieg sela prema udaljenom
Utoitu. Ljudi u procesiji hodali su barem dva dana, prelazei tridesetak
kilometara. Gangstere su slijedile djevojke i stare babe, koje su zavijale i
jaukale, a ponekad su nosile krune od trnja, tako da im je krv kapala niz
lice; mnoge su bile bosonoge. Pili su jako vino i gostili se peenom kozom,
pjevajui drevne himne i pleui raspojasanu tarantelu cijelu no uz glazbu
gajdi i udaraljki. Cijele su noi pili i pretrpavali se, i bludniili meu
oleandrima i origanom. Pijani i izlueni.
U Dionisovu ast? upitam.
Moda, odgovara on. Bilo bi logino da je rije o grkom bogu Dionisu.
Calabrija je, dakako, u drevno doba bila Magna Graecia, gdje su Grci podigli
svoju najveu koloniju. Negdje u blizini ivio je Platon, a i Pitagora. Marc se
okrene prema meni i osmjehne se nekako s distance, privlano i otroumno.
Kao da zna neto to ja ne znam. Ali on uvijek izgleda kao da zna neto to ja
nemam pojma.
Je li ti to dovoljno za tvoju disertaciju? Zasad?
krabam kao manijak.
Da, Marc. Fascinantno je. udesno.
160
A J Molloy
Pria o X
Dobro, odvrati on, jer moramo razmisliti. Nisam siguran gdje smo.
Odredite bi trebalo biti negdje ovdje, na zabaenoj cesti za Plati.
On uspori automobil i zakilji prema cestovnom znaku. I ja ga pogledam.
I slegnem ramenima. Nije mi jasno zato se uope trudi: znak je toliko
izreetan mecima da je potpuno beskoristan, jer su sva slova unitena.
Meci?
Marc ponovno pogleda znak, a onda kartu na svom iPadu. Uzdahne
odmahuje glavom.
Zbunjeno ga upitam: Ali ti sigurno zna put? I prije si bio na
misterijima.
On odgovori i ne pogledavi me.
Calabriju poznajem samo zato to sam ovdje radio, sjea se, uvozio sam
robu u Reggio i Crotone.
To znai?
ustro mi odgovori. Ve sam ti rekao - misteriji se odvijaju diljem Italije,
a esto u Engleskoj, Francuskoj i panjolskoj. Svakog ljeta odvija ih se
nekoliko istodobno. Na drugom misteriju susrest e osobu koja je inicirana,
primjerice, u Londonu; a onda e je ponovno sresti na etvrtom misteriju,
ne znajui gdje je inicirana u trei. To samo pridonosi misterioznosti.
Sjedim u zaustavljenom automobilu otvorenih usta. Prvi put dobivam
dojam o obuhvatnosti misterija. Tko to sve organizira?
Okrenem se Marcu.
Odluio si doi ovamo za trei misterij. U ovu stranu Calabriju? Zato?
Bio sam znatieljan. I imam nekakvog posla ovdje.
Kakvog posla?
Nita ozbiljno. On spusti pogled na iPad. Mislim da je nae odredite
dvadesetak kilometara iza sljedeeg sela. Moemo ondje upitati za put da
bismo bili sigurni. Ne bih elio da se u Aspromonteu izgubimo.
Automobil tropoe nekoliko minuta po ljunkovitoj cesti, a onda se
vozimo uskim i zavojitim serpentinama, uspinjui se uz strmu planinu. Na
vrhu planine je selo koje je prema kalabrijskim mjerilima prekrasno.
Dostojanstvena kamena crkva uzdie se iznad zbijenih starih kua. Ulice su
poploane, a starci sjede na klupama pod suncem koje se probija iza oblaka.
To je Italija kakva bi trebala biti.
161
A J Molloy
Pria o X
Ali kad izaemo iz automobila obuzima me vrlo udan osjeaj. Djeca viu
igrajui se s nogometnom loptom na ulici, a mlade majke ih dozivaju s
prozora uokvirenih bugenvilijama; prodava voa naginje se iznad svoje robe
i uljudno raspravlja s nekom staricom.
Ali ti ljudi govore grki, a ne talijanski.
Marc se osmjehne mom zaprepatenju. Da, to je drevni grki, Grico, iz
vremena helenistikih naseljenika. U ovim zabaenim dolinama taj jezik
nikad nije potpuno izumro.
Stojim ovdje na maglovitom suncu: Amerikanka koja se pred drevnou
Europe osjea poput patuljka. Sluam jezik Platona i Pitagore kojim govore
njihovi potomci.
Marc gestikulira i na talijanskom avrlja s nekoliko domaih ljudi. To
znai da govore dva jezika, to je sasvim logino.
Povukavi se u pozadinu, ostavljajui Marca da obavi posao, prilazim
klupi i sjedam na nju, zijevajui. Vonja je bila vrlo naporna. Umorna sam i
sve me boli. Ovaj je dan bio dugaak. Starac pokraj mene okrene se k meni i
osmjehne se. Obraa mi se drevnim grkim.
Kimnem glavom. I s nadom se osmjehnem. Osmjehujem se tom
Sokratovom sinu i njegovim nerazumljivim rijeima.
O, Italijo. O, Europo.
Dobro, kae Marc vrativi se sa svog zadatka. Otvari vrata automobila i
uskoi, pokazujui mi da uem. Doima se ispunjen novom energijom. Bio
sam u pravu, kae pokrenuvi motor. Jo samo dvadeset kilometara. Na
cesti za Plati. Pokazuje u najmraniju dolinu urezanu u zlokobnim
planinama. Dakako da idemo onamo: prema najzloslutnijem mjestu.
Zavalim se u sjedalo, nastojei suzbiti strah.
Ali to nije jednostavno. Moda jesmo udaljeni samo dvadesetak
kilometara, ali nam za taj posljednji dio puta treba, jo dva sata vonje,
pokraj klizita, cestom koju je isprala bujica, uspinjui se stranim,
neasfaltiranim brdskim cestama. Naposljetku iza idueg vrtoglavog zavoja
ugledam gradi kroz stabla bora i vitke bukve.
Dok ulazimo u grad, u meni raste strana svjesnost. Sve su drevne i
moderne kue razruene. Sve su samo odbojne koljke s tamnim, napuklim
prozorima, a vrata su okrutno iskrivljena na okovima ili jednostavno
provaljena.
162
A J Molloy
Pria o X
163
A J Molloy
Pria o X
22
ZAMAK RHOGUDA nikad nije mogao biti lijep, ali je neko zacijelo
izazivao strahopotovanje: jo je golem i sumoran; doima se kao vojna
zgrada, a uz to je nekako isposniki na panjolsko-talijanski nain. Kao i
palaa u Caserti.
Kao i prije, i sad na vratnicama stoje desetci mladih mukaraca u
tamnim odijelima; i sad su, kao i prije, potpuno ozbiljni, sa slualicama u
uima i s crnim sunanim naoalama unato oblanom nebu. Zloslutni
nabori na njihovim elegantnim sakoima ukazuju gdje dre pitolje, u to sam
sad gotovo potpuno sigurna.
Marc pokazuje svoje papire - osobnu iskaznicu i neku vrstu ploice od
slonovae na kojoj je prikazan Dioniz, Bog, kako u ruci dri palicu od
komoraa, odnosno tirs. Pretpostavljala sam da je to simbol posljednje
inicijacije. ekam strpljivo, iako pomalo uplaeno, dok straari obavljaju svoj
posao, a onda nas otprate kroz iroke vratnice, kroz koje bi mogla proi i
koija, i uz jednostavne, izblijedjele stube do dvije velike i gotovo prazne
spavae sobe. Dio ruevnog zamka je preureen, vjerojatno zbog misterija.
Tko ga je preuredio? Tko to financira? Moda sam Marc? Marc i nekoliko
drugih milijardera? Kakvim se on to poslom bavi?
Puno bih toga htjela pitati, ali jo je vie pitanja na koja vjerojatno ne bih
eljela saznati odgovor. Pomalo se zbunjeno osvrem oko sebe; Marc kae da
imam vremena odmoriti se prije poetka obreda. To mi odgovara jer sam
umorna. Zbacivi cipele spustim se na krevet i zapadnem u dubok, iscrpljen
san.
Ali san mi je isprekidan. Sanjam da smo Marc i ja na kruzeru koji tone;
posue pada posvuda i putnici su u panici. Utapam se u vjenanoj haljini,
nastojei se uhvatiti za brodski prozor dok se voda uzdie, voda zagaena
nekakvim crvenim uljem, a Marc mi stavlja ruku preko usta da ne mogu
progovoriti i vue me pod povrinu...
S trzajem se budim. Bosonoga u trapericama na krevetu. Uplaena i
sama. Usta su mi strano suha i trim u kupaonicu, koja je isposnika kao i
164
A J Molloy
Pria o X
165
A J Molloy
Pria o X
166
A J Molloy
Pria o X
167
A J Molloy
Pria o X
168
A J Molloy
Pria o X
169
A J Molloy
Pria o X
170
A J Molloy
Pria o X
171
A J Molloy
Pria o X
23
Au.
Ah, mi dispiace.
Marc, ti bi trebao imati njean dodir. Budui da si aristokrat.
Ispruena sam preko Marcova krila, kao i onda dok me u svojoj palai
udarao po stranjici. Ali sad mi je haljina podignuta i moja je gola stranjica
izloena njegovim rukama, ne da bi me udario, nego da moju osjetljivu i
upaljenu kou moe namazati antiseptinom kremom. Prilino hladnom
kremom.
On nanese jo malo te mirisne kreme i utrljava mi je u kou ondje gdje se
usjekao prut od ratana. Koa mi nije rasjeena, ali bol u crvenim masnicama
potpuno je stvarna.
Uistinu ima prilino raskonu guzu, kae on. Meditativno. Kao da se
divi Rubensovu portretu koji mu je ostavio neki predak. To sjedite Venere,
to prijestolje velianstvenosti... Masira me prstima, ublaavajui bolove
medicinskom kremom, a ja zurim u uglaani drveni pod, jo pomalo opijena i
omamljena; zbunjena sam i stidim se. I uzbuena sam. I gladna.
Preko ramena pogledam sedamnaestog lorda Roscarricka koji utrljava
losion u moju stranjicu.
Jesmo li gotovi, celenza?
Da, odgovori on. Gotovi smo. Blago i s odobravanjem dvaput me
potape po stranjici, kao da sam pouzdan mali sportski automobil; onda
vrati poklopac na kremu. Ustanem i priem zrcalu da se pogledam, okreui
glavu da vidim svoja lea obasjana blagom svjetlou svjetiljke.
Ruiaste masnice se povlae, ali bolne uspomene nee tako lako nestati.
Sjeanja na to kako sam uivala udarajui bijelu i zaobljenu Francoise;
krasan okus opijajueg, zanimljivog vina, ali ponajvie na to kako se moje
bievanje odraavalo u zrcalu Marcovih oiju. Kako me je promatrao dok su
me udarali, nagu i izbievanu. U meni se ove noi probudilo neto dublje od
seksualnosti. Ali i seksualnost. O, seks. Moj libido se raspojasao. Teko se
172
A J Molloy
Pria o X
173
A J Molloy
Pria o X
Si, signor.
to je to?
Znatieljno promatram dok Giuseppe i dvije slukinje unose tri velike
pletene koare i prekriva od tartana. Zar te djevojke nikad ne spavaju?
Moda nitko ne spava tijekom misterija. Prepoznajem pokriva - to je onaj
isti s Caprija. Djevojke postavljaju tanjure, pribor i boce s vinom, a onda fino
jelo: kruh ciabatta, debele salame i tek razmotan sir - kockice najboljeg
Taleggija, kremastu gorgonzolu koja kao da se topi te krupne, debele napuljske rajice sa sitnim zelenim kaparima i sonim ruiasto-grimiznim
trenjama, a uz to mekane crvene kobasice soppressata i na kraju moju
novu omiljenu vrstu sredozemnog preraenog mesa, mekanu i slatku, neku
vrstu transseksualne kobasice.
Giuseppe i djevojke se povuku. Hrana nas eka na sagu, poput slike roga
obilja s mrtve prirode iz sedamnaestog stoljea. Prikaz zemlje cockaigne.
Zemlje meda i mlijeka.
Na sve si mislio, kaem kleknuvi i prilino se gladno bacim na hranu.
To je moj posao, odgovara Marc gledajui me prodorno u oi. Da
mislim na sve.
Marc me i dalje promatra dok uzimam no i reem dugaku, sonu
salamu, a onda, prilino neenstveno, gurnem ukusno i slano meso u usta.
Nije mi stalo. Bestidno sam stvorenje, zloesta i strana djevojka, ali sam
isto tako i gladna bakatnica, izgladnjela menada. Marc se spusti sa stolca i
uzima malo ciabatte, otkinuvi velik, neravan, seljaki komad, koji prekriva
gorgonzolom.
Jedemo i pijemo vino i osmjehujemo se, a onda se smijemo. Opet pijemo.
Dajem mu kriku saucissona. Marc mi u usta stavlja dvije trenje, pustivi
me da odgriem slatko, mekano voe, a onda otrgne peteljku. Zahihoem. On
poljubi donji dio mog bijelog zgloba na ruci. Dijelimo soppressatu. Spustim
ruku na njegovu koulju samo da se uvjerim kuca li mu srce. On pojede
kriku ukusne pite od limuna, a onda me poljubi slatkim, limunastim
usnama.
Prava ponona gozba, poput djejeg sna o pikniku, pomalo
nedoputenom i time jo zanosnijem zbog kasnog sata. Mjesec se osmjehuje
iznad Aspromontea. Marc mi svue haljinu i izlije malo Taittinger Comtes de
Champagne na moja prsa, siui ampanjac s mojih otvrdnulih bradavica;
od hladnih mjehuria trgnem se od uitka. Duboko diem u polusvjetlu.
Marc me ponovno ljubi, siui i liui ampanjac. Na mojoj bijeloj koi kapi
soka od treanja. ampanjac u mojoj kosi, ampanjac posvuda. Prolo je
174
A J Molloy
Pria o X
Plati? Sastanak?
Naginjem se na drugu stranu da vidim koliko je sati: Boe, ve je podne.
Skoivi iz kreveta otrim u kupaonicu i opeem se vodom: prevrua je,
osobito na mojoj jo osjetljivoj stranjici. Tada se obriem runikom i
prilazim velikom, tekom ormaru u burbonskom stilu te ga otvorim.
Giuseppe ili netko drugi paljivo je ovdje objesio svu moju odjeu: lako bih se
mogla naviknuti na takav aristokratski nain ivota.
Odaberem jednostavnu Pradinu ljetnu haljinu, svijetlo morskoplave boje i
bijele teniske bez vezica. eznem za jednostavnou. Kad sam to tono stigla
u fazu kad Pradinu haljinu od tisuu dolara smatram jednostavnom?
Malo sam uznemirena. Plati? Sastanak? S kime se sastaje?
Pourim prema vratima. Giuseppea nema na vidiku, ali ujem glasove iz
prizemlja. Glasovi ljudi koji avrljaju uz objed? Podsjeaju me na glasove za
dorukom u velikom hotelu, a uz to osjeam i miris svjee kave. Strim niz
stube i skrenem nadesno, ali naem se pred stranjim dvoritem.
Promatram parkirane automobile - neki su skupi, neki samo praktini.
Marcov Land Rover je ovdje. To znai da je otiao s nekim drugim. S kim? S
Giuseppeom?
Uputivi se natrag u zamak skrenem lijevo, pa desno, slijedei miris
svjeeg peciva i avrljanje ljudi te se naem na velikoj, irokoj terasi s
velikim stolovima i suncobranima. Ljudi sjede za kasnim dorukom. U bijelo
odjevene djevojke gostima nose kavu, sok, kroasane i pekmez.
To je zacijelo ona ista otvorena terasa s pogledom na dolinu, ume i
naputenu Rhogudu, na kojoj smo Marc i ja prethodne noi plesali. Na
dnevnom svjetlu znatno je drukija. Nekako me vie zastrauje sa svim tim
sofisticiranim ljudima, s tim nasmijanim, bogatim licima, mukim i enskim,
mladim, sredovjenim i elegantno starim, s ljudima koje neodreeno
175
A J Molloy
Pria o X
176
A J Molloy
Pria o X
177
A J Molloy
Pria o X
178
A J Molloy
Pria o X
Plati.
Prisjeam se lica starca koji je prethodne veeri bio na hodniku i
urotniki razgovarao s Marcom. Mislila sam da sam ga zapamtila, a sad
shvaam zato. esto sam ga viala u novinama, u Corriere della Sera. Ali ne
zato to je on neki poznati politiar, glumac ili industrijalac, nego zato to je
ozloglaeni kriminalac, jedan od najozloglaenijih i najmonijih kriminalaca
u 'ndrangheti. ak se prisjeam i njegovog imena.
Enzo Paselli.
Zato mi je i Plati bilo poznato ime. To je dom 'ndranghete, srce njihove
grozne tame. Sjedite klana Paselli.
Naglo ustanem.
Francoise problijedi.
X, kamo e?
U Plati. To je ovdje, u blizini, zar ne? Zacijelo jest. Marc je rekao daje
dolje, niz cestu.
Vidljivo je zaprepatena.
Ne moe. To je glupo. Oni... oni ubijaju ljude, a ceste su zastraujue!
Potrim unutra. Trim kroz dvorac. Ulazim u Land Rover. Kao to sam i
pretpostavila, kljuevi su u bravici. Tko bi se usudio ukrasti automobil sa
zabave na kojoj sudjeluju najokrutniji zloinci Italije?
Okrenem klju i dodam gas.
Ali ujem neiji glas. Francoise. Ona tri kroz vrata i po ljunku.
X, nemoj to raditi. Ne smije. Plati je strano mjesto, jako opasno.
Alexandra!
Okrenem automobil i skrenem nadesno. Neasfaltiranom cestom prema
Platiju.
179
A J Molloy
Pria o X
24
180
A J Molloy
Pria o X
Ubojica?
Molim te, Boe, daj da Marc nije ubojica.
Vozim. Samo vozim. Samo da stignem onamo. Automobil guta kilometre.
Cesta je pranjava, puna kamenja, zavojita i beskonana. Primjeujem
ponekog divljeg konja koji uplaeno zuri u mene, pitajui se to automobil
radi usred suncem spaljene ume. Tada se naposljetku cesta poboljava, a
moj strah raste.
A to ako je Marc otiao u Plati da se s nekim sukobi? Marc. Nemoj mi to
raditi. Nemoj biti ubojica. Nemoj biti jedan od njih.
Plati.
Evo ga. Sputam se s uskog, ogoljelog prijevoja u drukiju dolinu i sad
vidim grad, ne onako malen kao to sam oekivala, podignut na donjim
obroncima planine. Izgleda kao da je netko istresao vreu smea i ostataka,
grubo ih razbacavi, a onda otiao odande. Posvuda su napola izgraene
kue, napola izgraene ceste, napola izgraeni duani.
Eh! Eh!
Dvoje djece vie i pokazuje prema automobilu. Prolazim pokraj zidom
ograenog groblja u predgrau Platija, a djeca igraju nekakvu besmislenu
igru meu grobovima, ali kad me ugledaju ponu uzbueno vikati i skakati.
Signorina! Signorina! Jedan djeak prostaki im pokae srednji prst i
oba se djeaka smiju i viu. Ne mogu dokuiti jesu li zapanjeni to je netko
uspio stii tom apsurdno opasnom pokrajnjom cestom ili su izvidnica ostalih
stanovnika grada.
Tada shvatim da su jednostavno zapanjeni time to je bilo koji stranac
doao u Plati. Jer svi me ljudi gledaju irom otvorenih oiju i otvorenih usta.
Ispred prljavog bara sjede starci dijelei bocu grappe i svi se kao jedan
okrenu i zure u udno vozilo koje prolazi pokraj njih. Jedan od njih
odmahuje glavom, sumorno i ozbiljno, kao da je toliko iznenaen da to ve
prelazi u uvrijeenost.
Sad sam ve uistinu uplaena. Plati je runo mjesto, a dojam
neprijateljstva intenzivan. Na trenutak osjetim silnu elju da samo nastavim,
pritisnem papuicu gasa i provezem se kroz taj sablasni grad, vratim se na
pravu cestu, a onda prema obali, u Reggio, u zranu luku.
Ali ne mogu. Moram saznati istinu o Marcu. Parkiram se na mjestu koja
je u runom Platiju najslinije glavnom trgu, piazzi, iako je to zapravo samo
181
A J Molloy
Pria o X
182
A J Molloy
Pria o X
183
A J Molloy
Pria o X
184
A J Molloy
Pria o X
185
A J Molloy
Pria o X
186
A J Molloy
Pria o X
oslobodio problema, psa koji je prerastao svoju kuicu. Enzo se ukoi kao
da e ustati. Sastali smo se s vaim lordom Roscarrickom. Proglasili smo
primirje. Rekli smo mu da se izgubi iz Calabrije i suglasili smo se da se
'ndrangheta u ovom sluaju nee osveivati. I to je sve. Zato sam se sino
sastao s vaim dekom, a onda ponovno i jutros. Da bismo potvrdili
primirje. Enzo se osmjehne svojim zamrljanim i sasuenim osmijehom.
Roscarrick mi se svia, ali me i zbunjuje. Ne znam je li svetac ili grenik.
Kako je doao do novca za pokretanje posla? Njegova je obitelj bila
osiromaena. Onda mu je iznenada umrla bogata mlada supruga. Zaista nije
imao sree.
Enzo ponovno zamahne na muhu ubrusom. A sada, Alexandra
Beckmann, moramo se oprostiti. Ako ikada ponovno posjetite Plati, pronai
ete me u ovom restoranu. Obino za veeru pripremaju izvrsni osso bucco.
Ali sad morate otii jer ne mogu cijelog dana drati pse u psetarnici. Idite
prije nego to vas odvedu u ume iznad Gioia Tauroa. Idite.
Spotiui se, napola u snu, ustanem i odem do ugla, preko prljavog trga i
uem u svoj auto. Ovaj put vozim glavnom cestom, uz kalabrijsku obalu.
Potrebno mi je neto to e mi pruiti sigurnost. Htjela bih to prije odavde,
molim te, Boe, izvedi me odavde. Molim te, molim te, molim te, Boe.
Automobil grmi izlazei iz grada. U glavi mi se vrtloe misli: bjeim.
Naputam Plati. Jedina dobra cesta sputa se u dolinu i ja jurim kroz
maslinike, prebrzo vozim, jurim kao i moje misli, a onda skrenem na zavoju i
vidim automobil koji mi se pribliava.
Dva mukarca. Dva lica. Cesta ima samo jednu traku. Moramo usporiti.
Promatram mukarce u autu. Jedan od njih izlazi i ja stanem.
To je Marc. Stoji ondje, napetog, tunog i oajnog izraza na licu.
Izvlaim se iz auta, a koljena mi podrhtavaju. On me promatra svojim
tunim, blijedim, prekrasnim oima. Udaljen est metara.
X, izusti. X, mislio sam...
Plaem tako grevito da imam osjeaj da u se onesvijestiti. I trim u
njegove rairene ruke.
Marc. Marc. Marc.
187
A J Molloy
Pria o X
25
188
A J Molloy
Pria o X
189
A J Molloy
Pria o X
26
190
A J Molloy
Pria o X
191
A J Molloy
Pria o X
192
A J Molloy
Pria o X
193
A J Molloy
Pria o X
194
A J Molloy
Pria o X
On udahne.
Ti.
Grebem ga noktima po leima dok ponovno ulazi u mene, duboko i jo
dublje. On uvue zrak. Znam da je bolno. I elim da bude bolno. Za njega
kao i za mene. Gledam ga u oi dok se uzdie i pribliava, stalno iznova
ulazei u mene. I kaem: Volim te, gade jedan.
Ponovno ga ogrebem. On ponovno prodre u mene. Milujem okrutnu i
njenu ljepotu njegove eljusti.
Mrzim te ali te volim.
X, X...
Dok me jebe Marc mi podie noge i prislanja mi tabane na svoja prsa.
Moje male i bose bijele noge. Prislonjene uz njegova tvrda, preplanula prsa
obrasla tamnim dlaicama. Jebe me. Tada mi razmakne stopala, a ruke su
mu vrste oko mojih zglobova na nogama i podie mi noge jo vie, tako da
se savijaju, gotovo bolno, kao da eli ui jo dublje u mene. Dublje, da bi me
zdrobio pod sobom.
Podinjavam se. On je dominantan. Gurnuo mi je noge tako daleko iza
sebe da nonim prstima dodirujem zid. To mi se svia, svia mi se lagana
bol; doputam mu da me jai, prodire, kontrolira. Doputam mu da sa
mnom napravi to eli. Blizu je vrhuncu, vidim to po bijesnoj ljepoti u
njegovim oima. On naglo pusti moje noge da padnu. I oputa se na
trenutak, zastavi, ekajui.
Sad se ja nagnem prema njemu.
Ugrizem ga za rame dok ponovno ulazi u mene. To teko, muevno rame
tvrdih miia. To sportsko rame. Te ubilake ruke. Te smrtonosne ake. Taj
maevalac. Marc Roscarrick.
Straga.
Tko sam ja? Sad i nareujem?
Marc poslua. Okrene me. Onako, kao baletan, vrti me u rukama i
okree. Kao da sam igraka ili najdrai komad alata. Tada mi ponovno rairi
bedra. O, da. Sad smo skoro gotovi. Gurnem lice u jastuk. Znam to slijedi.
Oduevljena sam onim to slijedi.
Ali ono to slijedi je drukije. Marc prodre u mene osam ili devet puta,
dominantno i vrsto i prekrasno duboko, ali onda se povue. Uhvati me
ispod trbuha i podigne me, nosei me preko sobe.
195
A J Molloy
Pria o X
196
A J Molloy
Pria o X
27
197
A J Molloy
Pria o X
198
A J Molloy
Pria o X
199
A J Molloy
Pria o X
200
A J Molloy
Pria o X
201
A J Molloy
Pria o X
202
A J Molloy
Pria o X
28
203
A J Molloy
Pria o X
204
A J Molloy
Pria o X
She walks in beauty, like the night, pjesma G. G. Byrona, prijevod Ivan Goran Kovai (nap. prev.)
205
A J Molloy
Pria o X
206
A J Molloy
Pria o X
207
A J Molloy
Pria o X
208
A J Molloy
Pria o X
209
A J Molloy
Pria o X
210
A J Molloy
Pria o X
211
A J Molloy
Pria o X
212
A J Molloy
Pria o X
213
A J Molloy
Pria o X
dok se vrtloe boje, znam da elim samo Marca. elim Marca. Marca na sebi.
Marc, Marc, Marc, Marc.
Marc.
Alexandra, cara mia.
Otvaram oi vlane od suza.
Tu je. Djevojke otkopavaju lisice i on me podigne s kreveta. Gola sam u
njegovim rukama, napola onesvijetena, kao da me spasio iz poara; Marc
me podie i iznosi iz spavae sobe.
Suze zbunjenosti i dragosti apatom povjeravam njegovim prsima, a on
me golu nosi niz stube, ravno kroz gomilu, ravno kroz ulazna vrata, na topao
noni zrak. Nosi me golu putem prema malom pristanitu. I golu me podie
u barku.
Sad sam gola u gondoli. Leim na leima, nogu pospanih i rairenih, dok
mi bedra u bijelim arapama jo sasvim malo podrhtavaju. Umirem od stida,
a ipak dio mene ne mari tko me vidi. Tko gleda. Tko vidi moje krzno i moju
kou. Ja sam gola ena odjevena samo u bijele svilene arape, u crnoj
gondoli na crnim vodama kanala Cannaregio, u barunasto crnom gradu
snova i propadanja. Crvenim se i osjeam hladan povjetarac na svojoj goloj
koi, ali neto u meni opire se odjei.
Gondola se ljulja, krivuda i plovi, a onda se zaustavlja. U malom
pokrajnjem kanalu. Nad nama se na mjeseini uzdie mala, drevna crkvica.
Gondolijer nestane. Marc je sagnut u gondoli iznad mene. Raskopava se.
Rairim drhtave noge. Gladno posegnem za njim. Nevjerojatno je tvrd.
Nagnem se da ga uzmem u usta, ali on me gurne dolje. vrsto me
odgurne i prisiljava me da ponovno legnem. Tada mi rukama rairi bedra i
onda je u meni, ispunjavajui me.
Prekrasna si. Poljubi me. Tako si prokleto lijepa.
Marc me jebe, a gondola se ljulja na valovima drevne Venecije. Moje su
noge u arapama u zraku. Netko nas moe vidjeti. Sigurna sam da nas mogu
vidjeti. Svi mogu vidjeti Marca dok me jebe. Stalno. Bez prestanka. I opet.
Ah.
214
A J Molloy
Pria o X
29
215
A J Molloy
Pria o X
216
A J Molloy
Pria o X
Te veeri Marc i ja pijemo za stolom ispred Floriana. Kao pravi turisti, ali
Marc me uvjerava da su u Veneciji svi turisti, ak i sami Venecijanci. Kae
da su svi koji ive u Veneciji ili je posjete stalno svjesni da su ovdje. Zato je
to u redu.
217
A J Molloy
Pria o X
218
A J Molloy
Pria o X
219
A J Molloy
Pria o X
Prilino je esto uzimala heroin, kokain, krek kokain; voljela je opasan seks.
U misterije je inicirana prije mene, u sedamnaestoj godini.
Premlada.
Itekako premlada. Tada shvatim. Pogledam Marca.
Ona te je uvela u misterije, zar ne?
Da.
Koliko si imao godina?
On slegne ramenima.
Najvie dvadeset. Tek neto stariji od djeaka. Ona je imala osamnaest,
jo je bila djevojica. Upoznao sam je na zabavi u Posillipu i zaljubili smo se
na prvi pogled; bila je vrlo draga, krhka, profinjena i slomljena. elio sam je
zatititi i spasiti je. Bila je lijepa, tako lijepa. Da, zbog nje sam se posvetio
misterijima i bili su udesni, ba kao to je rekla. Promijenili su mi ivot.
On se okrene na drugu stranu, zurei u kupole i lukove Dudeve palae,
u ruiasto nebo, ljepotu suicidalne Venecije osuene na propast. Odluili
smo se vjenati ali su se gotovo svi usprotivili, nikome se nije svidjela ta
ideja. Serenina obitelj estoko se protivila. eljeli su da im se ki uda u drugi
camorrin klan, a ne u englesko-talijansku dinastiju iz Chiaije. Budui da
Roscarrickovi nisu imali novca, mislili su da se zato elim oeniti njome.
Pogled njegovih plavih oiju ponovno se susretne s mojim. Netremice me
promatra. Nije mi bilo stalo do toga. Nisam elio njezin novac, samo sam
elio nju. Ali droga i alkohol...
A tvoja obitelj?
Moja se majka takoer estoko protivila, zato to je Serena bila iz
Forcelle. Iz pogrenog dijela grada. eljela je da njezin jedini sin, sin i
nasljednik Roscarrickovih, oeni plemkinju. Po mogunosti neku elegantnu
djevojku iz Engleske ili Francuske, pa ak i iz Amerike, djevojku iji novac ne
potjee od ubojstava i od krijumarenja kineskog bijelog heroina.
A tvoj otac?
udno, ali on se slagao s mojom odlukom. Bio je Englez i, paradoksalno,
malo oputeniji. U Sereni je vidio ono isto to sam vidio i ja, unutranju
ljupkost, poremeenost, arm. Ali bio je slab, majka je bila znatno snanija.
No, kako god...
Vjenali ste se.
220
A J Molloy
Pria o X
Da, vjenali smo se. Bio je to tajan i otuan obred, ali mi smo jo bili
jako zaljubljeni. No nekoliko mjeseci poslije... Glas mu se gubi i on otpije
gutljaj bellinija, a onda spusti au.
to se dogodilo?
Serena se jo vie izgubila, mislila je da je varam, povremeno bi se
opijala, uzimala je heroin i druge droge. Vraala bi se kui u est ujutro
neuredna, pijana, drogirana, u stranom stanju, buncajui o svom ocu
zloincu, stranom mukarcu; svima je govorila to je njezin otac radio, da je
bio ubojica i koga je sve ubio. Dola je na lo glas, bila je u novinama, nije
htjela zautjeti, a onda su me jednog dana nazvali...
Automobilska nesrea.
Marc me pogleda. Oi mu se suavaju. Plave i suene, estoke i
sumnjiave.
Automobilska nesrea u brdima iznad Capue. Bila je otila do nekog
dilera. Bog zna zato.
Kako to misli?
U Scampiji ima heroina dovoljno za cijeli svijet, a vie nego dovoljno u
Napulju, ali ona je svejedno otila sve do Capue, ne znam zato, i nabavila je
drogu. Na jednom od tih brda iznad Capue, u pono, otkazale su joj konice.
Jednostavno su otkazale, ali nitko nije mogao dokuiti zato. Serena se
sputala nizbrdo i tada je... sletjela preko ruba.
Mali orkestar poeo je svirati izvan kafia na drugoj strani Trga svetog
Marka. Glazba je vedra i vesela, opereta, potpuno pogrena za ovaj turoban
trenutak.
Ve vidim kamo sve to vodi. Otpijem gutljaj bellinija, razmislim, a onda
postavim najvanije pitanje.
Misli da to nije bila nesrea?
Marc ne reagira, barem ne vidljivo. Ali u dubinama njegovih plavih oiju
nazirem bljesak boli.
Prilino sam siguran da je bilo ubojstvo. Olupinu automobila dao sam
analizirati vie puta, i to najboljim ljudima u Torinu i svi su rekli isto: da ne
mogu otkriti nijedan razlog zbog kojeg bi konice iznenadno otkazale. Bile su
ispravne. Automobil je bio nov, Alfa, a poklonili su joj ga njezini. ak nije ni
brzo vozila, tridesetak kilometara na sat. Nije bila drogirana; droga je bila
nedirnuta. Barem je tada bila trijezna. To se pokazalo na autopsiji.
221
A J Molloy
Pria o X
222
A J Molloy
Pria o X
Smirena sam. Sad znam sve, koliko god bilo strano. Posljednja rana je
zacijelila.
Idueg dana odletimo u Napulj jer Marc ima posla kod kue. Svi su
redovni letovi rezervirani stoga je unajmio privatni avion. Jessica i ja hodamo
preko asfalta do aviona koji nas eka. Uzbuena sam kao dijete: nikad prije
nisam bila u privatnom avionu. Jess je, meutim, neuobiajeno potitena.
Cijelo vrijeme koje smo proveli u Veneciji bila je nasmijana i sretna, oito
zanesena Giuseppeom. A sad ne progovara ni rijei.
Zato?
Kad smo se ukrcali, kad su se Giuseppe i Marc smjestili u prednjem
dijelu aviona razgovarajui o poslu, Jessica me naposljetku dodirne po ruci i
znaajno kimne, bez rijei, kao da eli da razgovaramo nasamo. Sjednemo u
stranji dio i avion poleti.
Motori su buni. Nitko nas ne moe uti. Giuseppe i Marc razgovaraju u
prednjem dijelu.
to je? upitam.
Giuseppe se sino napio. I neto je rekao.
to?
X, bio je potpuno nesvjestan, pijan kao zemlja. Inae ne pije puno mislim da loe djelujem na njega.
Dobro...
A onda mu je jednostavno pobjeglo, jedva da je bio pri svijesti. Kladim se
da je zaboravio to je rekao.
Lice joj je neuobiajeno turobno; zacijelo je rije o neemu ozbiljnom.
I? to je rekao?
Ona se okrene prema meni.
Zna li da postoji i esti misterij?
Molim?
Jessica kimne i pogleda prema prednjem dijelu aviona gdje se Giuseppe i
Marc smiju i ale.
Postoji i esti misterij. To je neto zastraujue, jezivo i vrlo opasno, i
velika tajna. To je sve to znam. Barem je Giuseppe tako dao do znanja.
223
A J Molloy
Pria o X
224
A J Molloy
Pria o X
30
ON
ZAISTA
PORIE
Da.
Hmm.
Jess stoji ispred mene u mom stanu u ulici Santa Lucia u Napulju,
procjenjujui moju novu McQueen mini-haljinu. Kratka je, ruiasta i crna i
vrlo skupa. Ne nosim gaice. Po zapovijedi. Navikavam se na pomodnu
odjeu i nenoenje rublja; ne navikavam se na sve misterije o misterijima.
Veeras je peti. Mislila sam da je peti ujedno i posljednji, ali Jessica mi je
usadila zrno sumnje.
Dvaput sam se suoila s Marcom postavljajui mu to pitanje: prvi put
sam ga upitala kad smo sletjeli u Napulj, prije dva tjedna. Marc je istoga
trenutka odluno porekao: Ne postoji esti misterij. Ponovno sam ga
upitala dva dana poslije i bio je jo odluniji. Pa ipak, od tada sam zamijetila
odreeno zahlaenje izmeu njega i Giuseppea, svojevrsnu ukoenost i
distanciranost. Prije su bili kao braa, prijateljski su se zezali, a sad
primjeujem jedva primjetnu naznaku neodobravanja kad god se spomene
Giuseppe ili kad je prisutan.
Jess i ja raspravljamo o tome dok mi ona pokazuje da se jo jednom
okrenem da vidi moju haljinu.
X, to moemo napraviti? upita ona naposljetku. Uskoro e ionako
saznati. Ali, draga, budi oprezna, budi prokleto oprezna. Ona napravi korak
unazad, kimajui glavom kao majka koja je zadovoljna nevjestom u njezinoj
vjenanoj haljini.
Izgleda sjajno. Oborit e ih s nogu. Onaj stari jarac Dioniz doivjet e
srani napad.
Nasmijem se. Nesigurno. Onda se prestanem smijati i osjeam kako me
ispunjava strastvena tjeskoba. Peti misterij. Katabaza. Smrzla sam se od
straha.
225
A J Molloy
Pria o X
226
A J Molloy
Pria o X
Buona sera, X.
Poljubi me u elo. Okrenem se i vidim da je i Francoise, u pratnji svog
deka, svog amanta, Daniela, isto tako prisutna. Znai, petom e misteriju
pristupiti u Napulju. To me malo ohrabri. Francoise i ja kimnemo jedna
drugoj i ohrabrujue se osmjehnemo. U njezinim se oima vide tragovi
straha.
Ali nema vremena za razgovor; ve nas vode do stuba s jedne strane
crkve. Iz svog istraivanja znam kamo te stube vode. Sad moram potisnuti
jo dublje strahove.
U podrumu je hipogeum, grozna i zastraujua grobnica Santa Marije
delle Anime del Purgatorio, grobnica u kojoj se jo moe vidjeti drevni
napuljski kult oboavanja lubanje u svoj svojoj zlokobnoj i trajnoj slavi.
Stube su strme i ja uzdahnem od olakanja kad se naemo na kamenom
podu podruma. Onda se osvrnem oko sebe. I zadrhtim.
Cijela je odaja pretrpana krinjama, staklenim kutijama i otvorenim
sanducima u kojima su ljudske lubanje i kosti. S nekih lubanja vise ogrlice,
a pred nekima su svijee ija svjetlost treperi ispred njihovih upljih oiju.
Kult oboavanja lubanje lokalna je katolika hijerarhija napustila
ezdesetih godina, ali ovdje se on nastavlja isto onako silovito i poganski kao
i prije: mnogi lokalni ljudi, uglavnom djevojke i starije ene, dolaze ovamo
moliti se svojim posebnim i omiljenim lubanjama, zapaliti svijee ispred
mrtvih bez oiju, zatraiti sreu, plodnost ili lijek od raka; neki dolaze tek
tako, zato to je to mjesto tako grozno privlano i intenzivno.
X, jesi li dobro?
Marc mi njeno spusti ruku na rame. Slaem: Da.
Odavde se jo sputamo.
Slijedim njegov pogled i vidim da na vodi, nizak, postariji mukarac s
naoalama, podie vrata na podu.
Oito se iz grobnice svete Marije od dua sputamo dublje u Napulj,
prema velikom i uvenom labirintu u napuljskom podzemlju, Napoli
Sotterraneo.
Grad je podignut na vulkanskom kamenu koji se lako iskapa. Zato su
ljudi ovdje tisuama godina kopali rupe, bunare, tunele i podrume; ako tome
dodate niz tisuljea gustih naslaga koje su se jednostavno gomilale jedna na
drugu, to znai da pod zemljom ima vjerojatno isto onoliko Napulja koliko ga
227
A J Molloy
Pria o X
228
A J Molloy
Pria o X
Marcova ruka utjeno lei na mojim ramenima, ali nije osobito utjeila.
Sad sam uistinu uplaena. Duboko smo u podzemlju, duboko u
zaboravljenim tunelima Napoli Sotterraneo, na podzemnoj stazi.
Evo, na engleskom kae vodi odnekud ispred nas. Vidim svjetla, iako
su priguena. Tunel se otvara u niz velikih stropnih lukova osvijetljenih
bakljama i plavim svjetiljkama. Ovdje je okupljeno ve mnotvo ljudi; piju
vino i razgovaraju. Ali raspoloenje je posve drukije u odnosu na prethodne
misterije. Glazba je vrlo jednostavna i crkvena, jednoglasna pjesma bez
pratnje, kao gregorijanski koral ili neto jo starije, grko. Tuna je. I
neumoljiva.
Marc izgleda zabrinuto. Duboko je namrten. Stegnem mu ruku da ja
utjeim njega. On se prisilno osmjehne.
Vode nas ispod jednog niskog luka. Strop je zaobljen, kao unutranjost
velikog aviona, ali sagraen od vlanog kamena. Uske kamene police pruaju
se na jednoj strani gdje ljudi stoje sputenih pogleda.
Blistave baklje osvjetljavaju polucilindrini oblik zaobljenog stropa.
Plamen nestalno treperi, osvjetljavajui sablasne reljefe na zaobljenim
zidovima, koji vjerojatno potjeu iz vremena najranijih misterija u junoj
Italiji, moda iz treeg ili etvrtog stoljea prije nove ere. Kameni frizovi su
njeni, ali ipak primitivni i prikazuju muenje mukaraca. Jednom je
mukarcu prerezan vrat. Drugi je podvrgnut sodomiji. Treeg grubo ubadaju
noem u leda. Lice mu je iskrivljeno, a iz rane iklja krv.
Sjetim se udnog oiljka na Marcovu ramenu. Dakle, vjerojatno je to
rjeenje jedne tajne. Zaobljeni oiljak, rana od noa, zacijelo je njegov simbol
inicijacije u misterije, poput tetovae na unutranjoj strani mog bedra.
Ponovno stegnem Marcovu ruku. Vlana je od znoja. Oito je zabrinut;
nikad ga prije nisam vidjela takvog. Moji strahovi jaaju. to e se dogoditi
sa mnom?
Glazba se uzdie u jednoglasnom intenzitetu, zbor jednostavnih i obinih
glasova, plaljivih i jadikujuih, pa ak i neskladnih. Ali vrlo su izraziti i
pitam se nije li negdje u oblinjoj grobnici smjeten zbor - mnogo je podruma
i tamnica, mnogo grobnica, mnogo dionizijskih hramova koje je pokopalo
vrijeme.
Pij, kae djevojka gurnuvi mi alicu u ruke. Nije odjevena u bijelu
tuniku; ovaj put je haljina jednostavna i neopozivo crna. Ali ova djevojka
izgleda da ima istu ulogu kao i djevojke u dosadanjim obredima: slukinja
je misterija.
229
A J Molloy
Pria o X
230
A J Molloy
Pria o X
231
A J Molloy
Pria o X
232
A J Molloy
Pria o X
Otvaram oi.
Marc.
To je Marc.
to?
Marc stoji na podu grobnice i mae noem - otkud mu no? - malim,
svjetlucavim, opasnim elinim noem. On uhvati za vrat mukarca s
oiljkom i pritisne otricu na pulsirajuu venu.
Estopa! Voditelj obreda, mukarac sa srebrnim zvoncem, protivi se na
brbljavom talijanskom. Ne! Ne moe prekinuti misterij. Sad mora prepustiti
tu enu. Zna pravila i zna koja je cijena neposlunosti.
Jebi se, kae Marc na engleskom. Tada mi dovikne: X, ustani! Doi
ovamo.
Skoim na noge i silom sputam haljinu da se pokrijem, a onda potrim
prema Marcu. On jo dri mukarca za vrat; mladi s oiljkom preputen mu
je na milost i nemilost i doima se prestravljen. Kao da istinski vjeruje da e
ga Marc tek tako hladnokrvno ubiti, onako kako je u Platiju ubio koljaa
svinja.
Metar obreda jo se protivi na talijanskom. Ali sad govori vrlo polako i
prijetei i ja razumijem svaku rije.
Roscarrick. Capoi e doi za tobom. To je ono to se dogaa u petom
misteriju. To to si doveo vlastitu enu ne moe nita promijeniti. Ako to
uini, kao da si poinio samoubojstvo.
Onda neka tako bude, odvrati Marc. Tada pusti mukarca i mladi s
oiljkom odtetura podalje, drei se za vrat iz kojeg ne curi krv.
Marc me uhvati za ruku i kae: Tri.
233
A J Molloy
Pria o X
31
234
A J Molloy
Pria o X
235
A J Molloy
Pria o X
236
A J Molloy
Pria o X
237
A J Molloy
Pria o X
238
A J Molloy
Pria o X
239
A J Molloy
Pria o X
On uzdahne. Duboko.
Morao sam zaustaviti ritual. Nisam im mogao dopustiti da ti to naprave.
Ti to nisi eljela. Nisi eljela ono to se trebalo dogoditi u grobnici, zar ne?
Ali bila sam spremna da to uinim. Pristala sam. Ne elim da umre
zbog mene!
On ponovno odmahne svojom lijepom glavom i uputi mi tuan, duboko
tuan osmijeh plavih oiju. Ugura koulju u hlae, nagne se i svee vezice na
cipelama. Neto je strano i promiljeno u leernom nainu na koji to radi.
Mukarac koji se rastreseno priprema za vlastito pogubljenje.
Onda mi prie, uzme me u naruje, duboko me poljubi u usta i prvi put
kae: X, injenica je da ni ja nisam mogao podnijeti da te prepustim nekom
drugom. Nisam mogao gledati to to bi se dogodilo, tebe s nekim drugim
mukarcem. Otiao sam predaleko. Otiao sam predaleko s tobom. Ponovno
me poljubi. Volim te, X. Volim te vie nego to sam ikada volio ijednu enu u
svom ovozemaljskom ivotu. Kad bi ti umrla, moj bi ivot bio bezvrijedan. Ali
ako ja umrem, a ti preivi, umrijet u u miru, svjestan da si ti na ivotu. I
zato mora otii.
Neu!
Idi. Nikad se vie neemo vidjeti.
Marc!
Vritim. Ali netko me dri. Giuseppe i drugi sluga i jo netko. Tri
mukarca. Podignu me. A ja vritim, vritim na mukarca kojeg volim, dok
me oni odvlae, dok me nose iako se branim i otimam.
X, oni e ti pomoi da ode. Da bude sigurna. On uzdahne i nastavi:
X. Per favore, ricordati di me.
Oi su mu vlane, iako je izraz njegovog lica samrtniki smiren. Ovo je
posljednji put to ga vidim. Znam to. To je kraj. Mukarci me odnose iz sobe.
Ne, ne, ne, Marc!
Ali vrata spavae sobe su zatvorena. Njega vie nema. ujem samo
njegove posljednje rijei. Ne zaboravi me.
240
A J Molloy
Pria o X
32
241
A J Molloy
Pria o X
242
A J Molloy
Pria o X
Sjedim na podu, gdje sam se srozala, svog glupog stana u glupoj Santa
Luciji u glupom Napulju i otupjela sam od boli. Ne znam to bih napravila,
rekla ili mislila. Pogledam na svoj balkon i na trenutak pomislim koliko bi
bilo jednostavno samo prijei preko sobe, popeti se na ogradu balkona,
pogledati Capri na mjeseini, a onda, bilo bi tako lako, sluajno se
spotaknuti i pasti i onda vie ne bi bilo tuge.
Budim se iz tih misli sa zapanjujuim osjeajem okiranosti. Takve su
misli opasne. Moram se smiriti; moram razgovarati s nekim. Jess je pred
mojim vratima.
Ustanem, obriem suze, otvorim vrata i Jess je ondje, u bijelim
trapericama s plavom majicom i velikim, tunim, strpljivim osmijehom
ispunjenim opratanjem, ali kad ugleda moje lice, ona izusti: Oh,
prokletstvo, X. Jebeno prokletstvo.
Jess...
Bez rijei stojim dok Jess ulazi u sobu. Ona se okrene prema meni i neko
vrijeme stojimo zagrljene, a onda ona napravi britanski aj u mojoj glupoj
kuhinjici gdje me Marc poljubio i razodjenuo one prve noi, one prve
velianstvene noi.
Ne, moram zaustaviti takve misli. To su vojnici koji se nastoje probiti u
dvorac, koji silom ele ui. Ako propustim jednog, preplavit e me i osvojiti.
Onda u biti izgubljena.
Jess mi dodaje alicu aja i sjedne na pod pokraj mene. Na alici je slika
obale Amalfija. Podsjea me na mamu; onamo je prije sto godina otila na
odmor. Moja mama. Moda bih je mogla nazvati. Obuzima me bol. Hou
svoju mamu.
Hajde, kae Jess, pijuckajui vrui aj i gledajui me duboko u oi. X,
vrijeme je da mi sve ispria. Reci mi sve.
Otpijem velik gutljaj aja iako je prevru. Potiskujem suze u grlo, a onda
spustim alicu na pod i pogledam Jess i ispriam joj sve ili barem sve ono
to treba znati. Ispriam joj da je Marc prekrio pravila misterija, da camorra
i 'ndrangheta upravljaju misterijima, kaem joj da camorra sad trai Marca.
A onda, popivi jo malo aja i svim se silama trudei da se opet ne
rasplaem, dosta je suza, dosta je suza, kaem joj da me je otjerao, prognao,
odrekao me se jer vjeruje da je oznaen, predodreen za smrt, na popisu
onih koji e uskoro umrijeti. I stoga je htio da odem, da budem sigurna, da
vie ne budem dio njegovog ivota, nikada.
Prestajem govoriti.
243
A J Molloy
Pria o X
244
A J Molloy
Pria o X
245
A J Molloy
Pria o X
246
A J Molloy
Pria o X
Halo?
Bok, mama.
Mila! U glasu joj se osjeti lana vedrina. Alexandra, draga, ba lijepo!
Kako si? Deki se ovdje stalno raspituju o tebi, a tvoj je otac ba ovog jutra
rekao...
Zaustavljam je usred reenice.
Mama, vraam se kui.
Ona zastane. Uljudno i s ljubavlju. Zna da tu ima puno vie od onoga to
govorim ali je previe ljubazna da me ispituje ako joj ne elim rei.
Dobro, draga, dobro. Jesi li... zavrila svoju disertaciju?
Jesam, zavrila sam je. Sad se elim vratiti kui.
Suspreem suze.
Dobro, draga. Samo mi javi broj leta. Doi emo po tebe na aerodrom!
Tvoj e otac biti jako sretan. Jako nam nedostaje.
Ona jo neko vrijeme avrlja, a ja onda kaem da moram rezervirati
mjesto i da zato moram prekinuti. Zavrivi razgovor preko interneta
rezerviram kartu. Za sutra poslijepodne. Za manje od dvadeset etiri sata
letim kui i neu se vratiti.
Idueg jutra spakiram sve svoje stvari. Ne treba mi puno vremena jer
ostavljam svu onu krasnu odjeu koju mi je kupio. Kad Jessica doe u moj
stan da mi pomogne spakirati se, ponudim tu odjeu njoj, ali ona odmahne
glavom i ja je potpuno razumijem, a onda se osjeam krivom i nekako
bijednom i ispriam joj se.
X, ne budi glupa, kae ona. Daj da idem s tobom u zranu luku.
Dopusti mi da ti pomognem. Nedostajat e mi.
Lice joj je tuno. Sve je proeto tugom. Uemo u taksi koji vijuga kroz
gust napuljski promet. Zaustavimo se kod terminala i ja se prijavim za let;
Jess me vrsto zagrli kod pulta, kao da misli da me nikad vie nee vidjeti, a
onda se pozdravimo mahanjem. Proem kroz kontrolu putovnica i pokaem
svoju kartu. To je to, pomislim. Zbogom, Napulj. Ne arrivederci, Napulj.
Zbogom. Zbogom zauvijek. Adieu. To je jeftina pjesma koja izaziva najdublje
emocije.
247
A J Molloy
Pria o X
248
A J Molloy
Pria o X
33
249
A J Molloy
Pria o X
250
A J Molloy
Pria o X
Dvadeset devet sati poslije ponovno sjedim u svom stanu. Mami sam
rekla da sam let odgodila za nekoliko dana, zbog raznih poslova.
Prigovarala je i ispitivala me, oito zabrinuta ali ja sam bezobzirno ignorirala
njezina pitanja. Jessica je jednako zbunjena ali je zavaram laima. Zna da su
lai ali mi je dovoljno dobra prijateljica i doputa mi da joj otvoreno laem,
nita me ne pitajui.
Iako sam joj lagala ona mi priredi objed s crnim vinom. Volim Jess. Volim
svoju majku.
Ali koliko volim Marca?
To je pravo pitanje jer se rijei Enza Pasellija, njegovo upozorenje o
estom misteriju, sad stalno vrte u mojoj glavi. esti nije slian nijednom
drugom misteriju. esti nije erotian, nego opasan. esti te moe ubiti. Vrlo
malo iskuenika pristane na esti misterij kad saznaju kakve ih opasnosti
ekaju. Ali samo esti moe pruiti pravu katabazu. Istinsko osloboenje.
to to sve znai? Hou li umrijeti? Jesam li spremna riskirati smrt ako to
znai da mogu spasiti Marca?
Jesam.
Pogledam na sat. Sedam poslijepodne. Ustanem i izaem na balkon u
stanu koji sam ve trebala napustiti. Stanodavac e sutra biti ovdje da se
uvjeri da sam otila, a sutra vie i neu biti tu. Enzovi ljudi veeras dolaze po
mene.
Gledam oko sebe. Rujanski suton brzo se sputa nad Napuljem, tako da
sve postaje magliasto i neprozirno, poput sfumata na renesansnoj slici. Na
blagom i mlijeno plavom obzorju Capri se doima poput sna o otoku.
Prikladno ganutljiv i enjiv prizor.
Zvono zazvoni. Vratim se u stan i pritisnem tipku interfona, a onda u
moju sobu ulaze tri zgodna i zabrinuta mladia. Gotovo nita ne govore.
Najmlai me nekako saaljivo promatra, ili nekako jo gore, i ljubazno me
vodi niz stube. Odjevena sam u jednostavne traperice i majicu i crnu jaknu
251
A J Molloy
Pria o X
252
A J Molloy
Pria o X
253
A J Molloy
Pria o X
prostoriji je samo jedan komad namjetaja. Iza mene. Velik drveni krevet s
crvenim svilenim i pamunim prekrivaima.
Si, kae djevojka. Oito ne govori engleski. ustrim mi pokretom bez
rijei dodaje odjeu, vrlo jednostavnu crnu pamunu haljinu bez rukava, ali
ne i donje rublje, a onda pokae prema udaljenijem zidu na kojem
zamjeujem vrataca.
Nemam izbora. Moram posluati; moram proi esti. Zato prijeem preko
goleme dvorane sa svodovima i uem u veliku, istu, modernu kupaonicu te
se preodjenem; skinem traperice i teniske i na brzinu se istuiram. Prije nego
to odjenem haljinu zurim u svoj odraz u zrcalu kupaonice, u svoje dvadeset
dvogodinje lice, sad neto manje okruglo i nevino nego to je bilo prije.
Osjeam se znatno starije nego prije etiri mjeseca. Moda imam ak i
nekoliko sijedih vlasi.
Marc Roscarrick, gdje si? Jesi li iv?
Prikupivi hrabrost odjenem haljinu, operem zube i vratim se u
velianstvenu veliku odaju. Djevojka je jo ondje, eka u tiini usred tog
apsurdno golemog prostora. Sasvim je malena u njegovoj neizmjernosti. U
ruci dri metalnu alicu.
Kykeon? upitam, prilazei joj.
Ona djelomino slegne ramenima, djelomino kimne glavom i gurne mi
hladnu metalnu alicu u ruke.
Uzmem je i iskapim. Okus je gori nego prije, znatno manje ugodan. Ali
je ispijem i pitam se, to sad? to e mi napraviti? Znam da to opojno pie
vrlo brzo djeluje. Zato sjednem na krevet i ekam, a djevojka nestane kroz
jedina druga vrata. I zatvori ih za sobom.
Pretpostavljam da su prola dva ili tri sata: ne mogu tono odrediti
vrijeme. Nema sata na zidu, nema ni sata na mojoj ruci. Nemam mobitel. Je
li ve jutro? Koliko smo se dugo vozili? Misli u mojoj glavi stapaju se sa
snovima, drogom, tugom i uzvitlanim freskama na stropu. Dolazak Duha
Svetoga. Golubica i svetac. Isusovo uskrsnue. Uplakani pokajnici.
I meni pobjegne jedna ili dvije suze. Onda legnem na krevet i zaspim.
Sanjam o mukarcu koji dolazi u moju sobu i seksa se sa mnom, silom mi
irei noge, uzimajui me.
Ali onda shvatim da me neki mukarac uistinu jebe. Mlad i zgodan. Nije
gol, ali ja jesam gola i leimo na velikom drvenom krevetu prekrivenom
mekanim, raskonim prekrivaima. On je na meni i u meni. Siluje me, ali
ipak i ne, jer sam pristala na to. Pristala sam na esti misterij. Mukarac je
254
A J Molloy
Pria o X
255
A J Molloy
Pria o X
256
A J Molloy
Pria o X
257
A J Molloy
Pria o X
258
A J Molloy
Pria o X
34
259
A J Molloy
Pria o X
Poselli spusti klju u dep. Ode do vrata, a onda se okrene i pogleda me.
I pogleda Marca.
Od toga sam vas dana izdaleka promatrao, Roscarrick, dok ste pomagali
rtvama camorre. Vidio sam dobrotu i istinsku hrabrost. Ali sam vidio i
opasnost u ovom teatru maski. Paselli domahne svom mladom pomoniku
koji se okrene i ode. I Paselli prie vratima. A sad ste spaeni. Oboje.
Camorra vas nee ni dotaknuti; objavit u da ste oboje iskuenici estog. Oni
e to potovati, a to je jo bolje, plait e vas se, tako da imate mo. Nadam
se da ete je iskoristiti za dobro.
On zastane u okviru vrata.
Ovdje ete ostati jo samo nekoliko sati, a onda slobodno moete otii.
Zagleda se ravno u mene. Moda emo se jednog dana ponovno susresti,
Alexandra od estog.
Otiao je. Vrata su zatvorena. Sami smo. Marc me privue k sebi ali se ne
poljubimo, nego se zagrlimo, vrsto, a onda jo vre. Odmaknem tamni
pramen s njegovog lica u modricama.
Marc, to su ti napravili?
Nita, odgovori on. Zar je to vano? to su napravili tebi? Isto to i
meni?
Kimnem glavom. I poljubim ga u elo. On se uspije osmjehnuti. Prvi put
otkako sam ula u sobu vidim njegov blistav, sretan, tuan, drag osmijeh.
On kae: O, Boe, X, zaista sam mislio da si mrtva. Mislio sam da je sve ovo
varka. Nije mi bilo vano to rade sa mnom.
On ustane. Ode u kupaonicu i ja idem s njim. Nagne se iznad
umivaonika. Umoim runik u toplu vodu i isperem sasuenu krv s njegovog
lica. Ozljede nisu duboke, a ni modrice nisu velike. Nije ozlijeen; bili su
grubi s njim, ali je neozlijeen. Jo je jednako zgodan, jo je Marc
Roscarrick, a to je najvanije, iv je.
Jo nekoliko minuta ekamo strpljivo sjedei na krevetu, jedno pokraj
drugoga. Tada on kae: Hajde da vidimo moemo li izai. Nije vano gdje
smo - u Palermu, Londonu, Buenos Airesu, samo elim izai. elim udahnuti
svje zrak. Hajdemo.
Odluno me uzme za ruku i priemo vratima. Nisu zakljuana. Mraan
kameni hodnik protee se u daljinu. Hodamo njime, pronaemo stube, a
onda jo jedne i uemo u iri hodnik jedva osvijetljen zatamnjenim
elektrinim aruljama.
260
A J Molloy
Pria o X
261