TRETMAN LIRSKE PJESME:

METODOLOKA HIBRIDNOST I PJESNIKI KANON

U UREVIEVIM VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUM
Gorana Stepani
UDK: 821.163.42-94.09 urevi, I
Izvorni znanstveni rad

Gorana Stepani
Sveuilite Jurja Dobrile u Puli
gorana.stepanic@zg.t-com.hr

Ignjat urevi (1675-1737) autor je nedovrena bio-bibliografskog leksikona Vitae

illustrium Rhacusinorum, prvog teksta te vrste koji ukljuuje i svjetovne autore i redovnike,
odnosno sveenike. Sadrava natuknice o 105 dubrovakih autora 15-17. stoljea te citate
iz 137 pjesnikih tekstova na latinskom, hrvatskom i talijanskom. Natuknice variraju
opsegom ukupnog teksta te opsegom i anrovskim repertoarom citiranih stihova (ljubavna
lirika, epitafi, enkomijastiko pjesnitvo), koji se koriste kao izvor za biografske podatke.
Citirane prigodnice otkrivaju versificiranu komunikaciju i komunikacijske krugove unutar
dubrovake knjievne scene i njezinu povezanost s talijanskim pjesnicima. Zahvaljujui
velikoj koliini navedenih stihova ureviev je tekst mogue promatrati i kao svojevrsnu
antologiju dubrovake biografske poezije i kao jednu od verzija fiksirana kanona
novovjekovnog dubrovakog pjesnitva do poetka 18. stoljea.
Kljune rijei: Ignjat urevi, pjesniki kanon, novovjekovna dubrovaka lirika,
bio-bibliografski leksikon

1. urevieva zbirka
Meu nedovrenim latinskim proznim djelima poznatoga dubrovakog autora,
paradigmatinoga baroknog pjesnika, redovnika Ignjata urevia (16751737),
posebno se istie bio-bibliografski spis naslovljen Vitae illustrium Rhacusinorum ili,
kako glasi njegov naslov u drugoj, duljoj verziji, Vitae et carmina nonnullorum
illustrium civium Rhacusinorum. Tiskan je prvi i za sada jedini put u Beogradu 1935,
u izdanju Petra Kolendia, koji je izdanje opremio brojnim i iscrpnim biljekama.1 Spis
1

Petar K o l e n d i , Biografska dela Ignjata urevia, Zbornik za istoriju,

jezik i knjievnost srpskog naroda, Beograd, 1935, i Pavle P o p o v i , O radu na
dubrovakoj biografiji u Kolendi, n. dj., I-XLVII.

96

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

je, pouzdano se moe rei, nastao u razdoblju izmeu 1707. i 1716. Srpski filolog Pavle
Popovi njegov nastanak smjeta u godine nakon drugog urevieva povratka iz
Italije (nakon 1712), koje je pjesnik proveo u benediktinskom samostanu sv. Jakova
na Vinjici i tijekom kojih se intenzivno posvetio knjievnom stvaranju. Vitae et
carmina u neku su ruku nastavak ili razraenija verzija urevieva ranijeg kratkog
biografskog spisa zabiljeenog unutar urevieva pisma dum Radu Miliiu (1707?)
u kojem se niu kratke biljeke o 54 dubrovaka autora.2
Spomenuto urevievo biografsko djelo predstavnik je ve razmjerno
uhodana anra i nastavlja se na niz starijih bio-bibliografskih radova s podruja
lokalne knjievnosti. Prethode mu djela dubrovakih dominikanaca Ambroza
Ranjine (c. 14901550) i Ambroza Guetia (15631632), koji su, za razliku od
baroknog pjesnika, pisali biografske tekstove leksikografskog tipa iskljuivo o
pripadnicima dominikanskog reda u Dubrovniku. Ignjat urevi prvi je autor
navedenoga anra koji donosi natuknice o dubrovakim autorima bez obzira na
njihov graanski status, obuhvaajui sveenike i redovnike kao i svjetovne autore.
Istu e tendenciju poslije njega nastaviti dominikanac Serafin Crijevi (16861759),
a zatim njegovi sugraani, franjevac Sebastijan Slade Dolci (16991777) i talijanski
pijarist i adoptivni Dalmatinac Franjo Marija Appendini (17681837). Biografiju
slavnih Dubrovana pisao je i isusovac uro Bai (16951765), koji se, meutim,
ograniio na ivotopise istaknutih pripadnika vlastitog reda.3 Starija latinska
biografija hrvatske knjievnosti nije, dakako, ograniena granicama Dubrovake
Republike: jedan od predstavnika ovoga dragocjenog sekundarnog anra jest i
splitski biograf Marko Dumani (Marcus Dumaneus, 16281701), koji svoj
biografski leksikon koncipira na nain vrlo slian urevievu te se, kao i
dubrovaki biograf, bavi piscima jednoga, i to svojeg rodnog grada.4
urevievo djelo Vitae et carmina obuhvaa natuknice o 105 dubrovakih
knjievnika i znanstvenika, od srednjovjekovnih pisaca do autora sedamnaestog
2
Pismo Radu Miliiu tiskano je u Kolendievu izdanju zajedno s Vitae et carmina i
s treim urevievim biografskim spisom koji se nalazi unutar posvete Saltijera
Slovinskoga Marinu Zlatariu (Venecija, 1729). Za dataciju triju biografskih spisa v. Pavle
P o p o v i , n. dj., XXIX-XLI.
3
Kratak tekst Ambroza Ranjine uoblien je kao poslanica njegovu sugraaninu Brnu
Getaldiu i tiskan u: Klement R a n j i n a, Quodlibet declamatorium, Venecija, 1541.
Izdanja ostalih navedenih biografskih spisa: Ambroz G u e t i , Catalogus virorum ex
familia Praedicatorum in litteris insignium, Venecija, 1605; Serafin Marija C r i j e v i ,
Bibliotheca Ragusina, 1-4 (prir. S. Krasi), Zagreb, 1975-80; uro B a i , Elogia
Jesuitarum Ragusinorum qui usque ad annum 1764 obiere u: Croatia sacra 3 (1933) 6,
116-216. i Vrela i prinosi 3 (1933), 4-104; Sebastijan S l a d e D o l c i, Fasti litterarioRagusini / Dubrovaka knjievna kronika (prijevod i biljeke P. Knezovi), Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, 2001; Franjo Marija A p p e n d i n i, Notizie istorico-critiche sulla
antichit, storia, e letteratura deRagusei I-II, Dubrovnik, 1802-1803.
4
Synopsis virorum illustrium Spalatensium, u: Andrea C i c c a r e l l i, Opuscoli
riguardanti la storia degli uomini illustri di Spalato, e di parecchi altri Dalmati, Dubrovnik,
1811, 12-42. Vrijednost je Dumanieva djela i u tome to je ono jedini izvor za stanovit
broj Marulievih stihova.

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

97

stoljea.5 U Kolendievu izdanju tekst obasee 105 stranica. Zapoinje abecedno

poredanim natuknicama (i to tradicionalno, prema imenu, a ne prezimenu autora,
poevi od Antonius Castratius) da bi se ubrzo, nakon sedamnaeste natuknice
(str. 23), izmeu teologa Klementa Ranjine i poznatog pjesnika Dinka Ranjine
naao pjesnik Nikola Buni. Ve za dvadesetak stranica abecedno naelo kri se
u toj mjeri da prestaje biti naelom, no ipak se tijekom cijeloga djela zadrava
stanovita tendencija grupiranja autora istog krsnog imena.6
Natuknice se meusobno izrazito razlikuju svojim opsegom: ima ih koje u
redak-dva daju osnovne podatke o autoru (ili se, u nedostatku biografskih podataka,
navodi autorov opus), a postoje i takve iji opseg prelazi 8 stranica, to je sluaj s
poznatijim dubrovakim pjesnicima.7 Struktura natuknice nije uniformirana, no
slijedi se opa tendencija da se prvo izloe osnovni podaci o autoru: plemiki status, pripadnost sveenikom redu, politika funkcija, vrlo rijetko godina roenja
i neto ee godina smrti. Podaci o literarnoj djelatnosti autora ne podlijeu,
meutim, nikakvu redu. Preuzevi ulogu biografa, urevi ima snanu potrebu
potvrditi svoje navode, no naao se u nezavidnu poloaju: izvori kojima se koristi
da potkrijepi svoje tvrdnje uglavnom su paratekstovi u izdanjima dotinih autora
ili pak pjesme dubrovakih pisaca koje su u rukopisima kolale Gradom. urevieve natuknice stoga ukljuuju brojne citate, mahom stihovane, iz djela drugih
autora, kako onih koji su predmet natuknice, tako i onih ija se djela uzimaju kao
izvor ili ilustracija urevievih tvrdnji.
Izraeno brojkama, stanje izgleda ovako: u Vitae et carmina citirano je 137
pjesnikih tekstova u opsegu od jednog do 208 stihova. U 43 natuknice citiraju se
stihovi naslovljenika ili drugog autora; najvei dio natuknica u kojima se citiraju
stihovi odnosi se na autore 16. stoljea, neto manje 15. stoljea i jo manje na
autore 17. stoljea.8 Ima i starijih stihova: u natuknici jedinoj te vrste unutar
djela koja se ne odnosi na osobu nego na grad Dubrovnik (Ragusae laudes), a
koja se gotovo cijela sastoji od citata historiografskih izvora, citira se i trideset
stihova srednjovjekovnog djela Miletii versus, najstarije stihovane kronike
Dubrovnika. Jedna je od posljednjih natuknica De variis generibus carminum
Illyricorum, svojevrstan stiholoki ekskurz u kojem se nabrajaju vrste stihova i
strofa u dubrovakom pjesnitvu na hrvatskom.

5
Radi se o kudikamo veoj brojci od one kojom se do sada baratalo: Vlaho B og i i u tekstu o ureviu u HBL-u navodi da se radi o biljekama o 60-ak autora. V.
urevi, Ignjat, Hrvatski biografski leksikon, sv. III, JLZ, Zagreb, 1993, 765.
6
Za strukturu i pododjeljke djela v. Pavle P o p o v i , n. dj., XXXVI-XXXVII.
7
Za prvi sluaj v. natuknicu o Baru Naljekoviu koja glasi: Bartholomaeus Nalius
Italice scripsit epigrammata. Unum extat excusum ad Nicolaum Nalium (K o l e n d i ,
n. dj., 19). Vie prostora zauzimaju natuknice o poznatijim autorima: iko Meneti (ondje,
88-91), D. Zlatari (26-33), I. Crijevi (36-40), M. Monaldi (57-60).
8
Samo se u 5 natuknica vezanih uz autore 17. stoljea, odnosno autore ija je glavnina
opusa stvorena ili tiskana u tom stoljeu, navode stihovi. U tablici u Prilogu sedamnaestostoljetni autori citiranih stihova, za razliku od ostalih, nisu otisnuti masnim slogom.

98

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Vitae sadravaju pjesnike tekstove 38 autora i 6 anonimnih tekstova. Od

identificiranih autora koji nisu Dubrovani sedmorica su Talijani, jedan je
Portugalac (Didak Pir) a jedan, nama nepoznati Stanislaus Marullus, autor nosi
cognomen Macedo. U ukupnom broju naslovljenika jedna je ena, Cvijeta Zuzori,
a meu autorima citiranih stihova jedna je pjesnikinja, Julija Buni.9 Na temelju
grube procjene moe se tvrditi da je u urevievu leksikonu omjer proze i poezije
otprilike jednak te da je koliina autorova teksta bitno manja od koliine citiranoga
materijala. Unutar citiranog teksta poezije je vie nego proze. U takvom odnosu
citirane poezije i okolnog teksta urevieva se biografska zbirka moe promatrati
kao svojevrsna antologija ranonovovjekovne dubrovake poezije, viejezian
korpus pjesnikih tekstova autora vezanih uz dubrovaku kulturnu scenu.
Ovom emo prilikom taj korpus promatrati na dva naina: prvo, kao niz
tekstova ija je svrha ilustrirati navode dubrovakoga knjievnog historiografa,
dakle unutar konteksta, vezano uz okolinu u kojoj se pojavljuju; drugo, kao
svojevrsnu antologiju dubrovake poezije, pri emu e valjati ustanoviti o kakvu
se izboru radi i koliko su vrsti njegovi kriteriji.
2. Vitae kao biografija i kao povijest knjievnosti.
Naruavanje abecednog naela pri redanju natuknica, o kojem je ve bilo rijei,
govori nam da su Vitae illustrium Rhacusinorum nedovreno djelo, svojevrstan
work in progress urevieva leksikografskog opusa, biljeke za opseniji i bolje
strukturiran biografski leksikon.10 Potvruje to svojevrstan metodoloki i koncepcijski nered koji vlada unutar natuknica. Odraavaju ga, primjerice a zadrat
emo se samo na poznatijim imenima natuknice o Dori Driu i iku Menetiu.
Natuknica o Driu11 zapoinje ovako:
Georgius Darsius, coaevus Sigismundi Mensii, poeta fuit, cuius est, cum
puella, quam ardebat, alii nupta fuisset:
Gorije alosti jesu li gdi tkomu
neg mojoj mladosti i srcu, jaoh, momu?
Izgubih muku svu, zaman se sve rabi,
posijah ja njivu, a inim sutra bi.12
9
Za naslovljenike natuknica, autora citirane poezije, opseg teksta, anrovski opis citirane poezije i lokaciju u tiskanom korpusu starijeg hrvatskog pjesnitva v. Prilog ovome lanku.
10
Nabrajajui urevieva djela, Serafin Crijevi u svojem leksikonu Bibliotheca
Ragusina to djelo navodi kao Apparatus ad conficiendum Ragusinorum civium litteris
illustrium catalogum. Serafin Marija C r i j e v i , Bibliotheca Ragusina, sv. 2 i 3, JAZU,
Zagreb, 1977, 186.
11
K o l e n d i , n. dj., 43-45.
12
Citirani stihovi su iz Dorine pjesme objavljene u SPH II, 393. I latinski i hrvatski
tekst, ureviev i citiranih pjesnika, ovdje i nadalje prenosim u obliku u kojem ga je objavio
Kolendi.

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

99

Nakon jo jedne Dorine pjesme u nastavku natuknice slijedi:

Haec vero est Sigismundi Mensii:
Moe li bit rados tolika na svijetu
moe li tu slados pela na na cvijetu
koju ja nahodim u tebi, diklice,
kada se prigodim vidjeti tve lice.13
Nadalje: o Driu se kae da je objavio odulju pjesmu kojom se savjetuje
izbjegavanje ljubavi, a iji se poetak citira. Nakon toga odaje se izvor biografskih
podataka:
Omnia haec tam de Darsio, quam de Sigismundo Mensio excerpsi e
manuscripto anni 1507. Similiter etiam de Marino Christichievio.
E fratre filium habuit Marinum Darsiam poetam, qui ecclesiasticus fuit.
Epitaphium posuit ei Dominicus Ragnina ode 169:
O spijeve hrabreni, koga svit sad slavi,
ja pastir ranjeni estokom ljubavi
na grobni tvoj kami za slavno tve bitje
punima rukami prosipam sve cvitje...14
Jedini izvor podataka o Driu, kako se navodi, jest Zbornik Nike Ranjine
iz 1507. 15 No citira se i hrvatska nadgrobnica Dori autora Dinka Ranjine,
definirana u adaptiranom latinskom anrovskom sustavu kao ode, koja po svojoj
naravi visokostilizirana i literarizirana anra ne nudi pravih biografskih informacija.
U uvodu natuknice saznaje se da je Dri Menetiev suvremenik te da je citiranu
pjesmu napisao kada se djevojka u koju je bio zaljubljen udala za drugoga: tono
tako, izneseno kao injenica o ivotu empirijskog autora. Unutar natuknice o Driu
citira se pjesma drugog pjesnika, ika Menetia, pjesma ljubavne tematike koja
ne pridonosi znanju o Drievu ivotu ili opusu. U Dorinoj je natuknici spomenut
jo jedan pjesnik, Marin Kristievi, ljubavni pjesnik ija se barem jedna pjesma
sauvala u Ranjininu zborniku: u sklopu svojevrsne metodoloke opaske naveden
je unutar natuknice o Dori, no nema vlastite. Ukupan je dojam da je ova natuknica
poprilino kaotine strukture, kao i veina ostalih u urevievu leksikonu,
svojevrsna zaliha biljeaka o autoru, citata njegovih djela i djela o njemu.
Po urevievu poimanju i u njegovu izboru, u kategoriju djela o nekom
autoru osim arhivskih i historiografskih tekstova ulaze, kako smo vidjeli, i pjesniki
tekstovi koji, budui da se referiraju na izvanknjievnu stvarnost (naslovljenik,

13

Stihovi 1-4 Menetieve pjesme SPH II, 22.

K o l e n d i , n. dj., 44; Ranjinina pjesma: SPH XVIII, 94.
15
Ondje.
14

100

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

njegovo djelo i ostale vrste postignua) nose stanovitu koliinu podataka o adresatu.
Ti su podaci, dakako, shodno visokoj konvencionalnosti prigodniarske te,
primjerice, ljubavne poezije, ponajee openita tipa te ne pridonose znanju o
naslovljenikovu stvarnom ivotu. ak i u epitafijima koji se, ako se odnose na
stvarnu osobu, piu nakon njezine stvarne smrti, biografski su podaci u uvjerljivoj
manjini u odnosu na unutarliterarne i anrovske podatke, motive i jezine geste.
U ljubavnome je pjesnitvu veza sa stvarnim ivotom autora mnogo labavija.16
No u nedostatku drugih podataka ili u nedostatku svijesti o odvojenosti
empirijskog autora i kazivaa urevi je u svojem leksikonu naao potrebnim
ustanoviti kako je Dore patio za djevojkom koja se udala za drugoga, pronaavi
taj podatak u njegovoj poeziji.
Natuknica o iku Menetiu (Kolendi, 88-93) sline je strukture kao
natuknica o njegovu pjesnikom kolegi. Kako je u njoj koriteni diskurz i nain
argumentacije uvelike tipian za ovo urevievo djelo, njezinu emo strukturu
iznijeti detaljnije. Natuknica zapoinje identifikacijom pjesnika:
Sigismundus Mensius inter poetas Illyricos primus aetate, coaevus
Georgio Darsio, nam ineunte anno 1500 uterque floruit.
iko i Dore opet se prikazuju kao pojmovni par, a takvima ih je tradicija
prenijela i do svijesti dananjeg itatelja. Razliitost u odnosu na Dorinu natuknicu, a i veinu ostalih, predstavlja komentar o kvaliteti Drieva i Menetieva
pjesnitva:
Ausim ex his alterum Petrarcam, Boccaccium alterum Illyricae poeseos
appellare, nam et elegantia idiomatis et inelaboratum pathos atque sententiarum suavitas in ipsis passim eminet.
U jednoj od moguih verzija toposa o zaetniku knjievnosti, urevi dvojici
pjesnika u knjievnosti na narodnom jeziku pridaje ulogu ravnu prvacima talijanske
ranonovovjekovne knjievnosti. Estetska prosudba o njihovu pjesnitvu otmjenost
jezinog izraza, neizvjetaena osjeajnost i ljupkost misli u cjelokupnu njihovu
djelu ukazuju na kanonski status pjesnitva dvojice pjesnika o ijim se izvanknjievnim ivotima ve dva stoljea nakon to su bili na vrhuncu stvaranja, u
njihovu gradu znade vrlo malo.17 Zanimljiva je urevieva pohvala pjesnike
16

Problemi vezani uz historiziranje renesansne ljubavne lirike saeto su objanjeni

u: Tomislav B o g d a n, Pluralnost hrvatske ljubavne lirike 15. i 16. stoljea. ovjek,
prostor, vrijeme. Knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb,
2006, 75-78.
17
Za kanonski status Dore Dria i ika Menetia u 16. stoljeu, v. T. B o g d a n, n. dj. (16), 70: Najvanij predstavnici druge generacije dubrovakih renesansnih
pjesnika, Marin Dri (1508-1567) i Nikola Naljekovi (oko 1505-1587), u ljubavnoj su
se lirici u prilinoj mjeri oslanjali na vlastitu knjievnu tradiciju. To znai da su djela starijih
dubrovakih ljubavnih lirika u Naljekovievo i Drievo vrijeme ve postala kanonizirana,
odnosno da je ve bila stvorena dostatna recepcijska distanca koja je takvu kanonizaciju
omoguila.

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki 101

neizvjetaenosti, koja se slobodno moe tumaiti kao pohvala ne-manirizmu,

nastala pod klasicistikim estetskim utjecajem rimske akademije Arkadije (1690)
i, vjerojatno, dubrovake Akademije dangubnijeh (1695), iji je lan neko vrijeme
bio. Ovakva pohvala ravnog pjesnikog stila neobina je u autora ija se pjesnika
djela (vie hrvatska, no mjestimino i latinska) odlikuju visokomaniriranim
baroknim stilom.
Nastavak natuknice izgleda ovako: nakon tri citirane pjesme na hrvatskom
(dijela jedne dulje i dviju kraih u cijelosti),18 urevi nudi i (krivo shvaen i
prenesen) podatak o godini Menetieve smrti, na temelju kataloga plemia19 ,
a takoer i podrijetlo obitelji Meneti (na temelju elegije Didaka Pira De origine
domus Mensiae iz njegove zbirke Elegiarum libri III).20 Navodi se ime ikova
oca; nabraja se pjesnikov opus: Napisao je est knjiga ljubavnih pjesama razdiran
razliitim ljubavima i knjiicu Isusu na kriu; slijedi podatak o tome da je bio
sklon Platonu.21 Nakon toga citiraju se dvije hrvatske pjesme u cijelosti (SPH II,
193 i 303), uz dodatak autorskog teksta s jo dva citata (SPH II, 173, 1-4 i II, IX)
koji potvruju reeno: iko je, muen ljubavlju i ne uspjevajui nigdje stei
naklonost ljubljene, otputovao, kako je razvidno iz njegovih stihova, no nije se
mogao izlijeiti od ljubavne boli:22
Cum in suis amoribus nimium laboraret neque uspiam reperiret gratiam
amatae, abscessit, ut ex eius versibus [patet], nec tamen mederi potuit cupidineae plagae:
Scijenei u meni, tko zae dalee,
da elji ljuveni ueno utjee,
ja zato otidoh u tue jur strane,
nu naoh, gdi pridoh, velik jad i rane.
Et alibi:
Obidoh vas saj svit, tako mi radosti,
ni naoh ljepi cvit od tvoje mladosti.
Literarni motiv bijega neusliana lirskog subjekta koji pokuava daleko od
gospoje pronai mir, urevi, u maniri dostojnoj najrevnijeg devetnaestostoljetnog zagovornika pozitivizma, uzima kao biografski podatak. Dapae, potvrdu za
to putovanje pronalazi na dva mjesta.

18
SPH II, 201 (1-18), SPH II, 145 i SPH II, 160 (posljednje dvije, od etiri stiha,
odreene su kao epigramma).
19
Pogreku je ustanovio Kolendi i, konzultiravi Speculum officialium, ustanovio
njezino podrijetlo (K o l e n d i , n. dj., 245, bilj. 482).
20
Isto, 245, bilj. 481.
21
Isto, 89.
22
Istaknula autorica.

102

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Slijedi djelomino navedena hrvatska nadgrobnica (epitaphium) iku iz pera

Dinka Ranjine (SPH XVIII, 92, 1-8 i 11-12). Nakon toga dolazi tekst:
Georgius Darsius edidit opus dramaticum nuptiale, quod incipit:
Vinji Bog u nebi u vjenoj radosti
daj virnu sad tebi u svemu zadosti!
Quod drama hoc epigrammate Latino claudit:
Vivite felices castique cupidinis ambo
exercete diu dulcia bella simul,
et videat tota vos ludere nocte lucerna,
donec vos faciet curva senecta graves!
Dore Dri je objavio, kae urevi u natuknici o Menetiu, dramski epitalamij (s navedenim poetkom), koji zavrava latinskim epigramom.23 U natuknici
o iku Menetiu imamo tako podatak o opusu njegova pjesnikog kolege, kao
to je bio sluaj i u Drievoj natuknici. Unutar natuknice o Menetiu citira se
Dorina pjesma koja nema izravne veze s Menetiem i obratno: u Dorinoj
natuknici, vidjeli smo, nakon to je citirao dvije pjesme toga pjesnika, urevi,
bez neposredna motiva, nastavlja s pjesmom ika Menetia (Haec vero est
Sigismundi Mensii).24
Osim o stupnju (ne)dovrenosti urevieva djela, ovakvo unakrsno
koritenje grae potvruje da su dva spomenuta lirika i u najranijoj dubrovakoj
knjievnopovijesnoj tradiciji shvaena kao dio cjeline, pjesnikog korpusa
ouvanog u Zborniku Nike Ranjine, koji je u svijesti knjievne publike ve slovio
kao izvor klasine lokalne knjievnosti koja se moe mjeriti s poznatim talijanskim
uzorima.25
Obrnemo li pak dominantnu (historiografsku) namjeru teksta te obilato citirano
pjesnitvo stavimo u prvi plan, urevi se mjestimino otkriva i kao komentator
dubrovake poezije: u natuknicama s brojnim ili opsenim pjesnikim citatima
23

Radi se o Pirnoj drami pripisanoj Driu.

Uzevi u obzir ove dvije natuknice, ija je struktura, odnosno nedostatak jasne
strukture zajednika osobina svih urevievih natuknica, morat emo izraziti neslaganje
s Vl. Bogiiem oko tvrdnje kako se u djelu Vitae et carmina radi bez sumnje o biljekama
koje su izvedene akribijom i sustavnou znalca. V. Vlaho B o g i i , n. dj. (4), 765.
O sustavnosti u ovom sluaju sigurno ne moemo govoriti. to se tie akribije, situacija je
bolja: Kolendi je identificirao osamdesetak izvora kojima se urevi mogao koristiti.
25
Ilustrativne su s obzirom na urevievu biografsku metodu i natuknice o jo
nekim poznatim imenima dubrovake knjievnosti 16. stoljea. Primjerice, Cvijeta Zuzori
se uglavnom ne tretira kao pjesnikinja, ve radije kao neka vrst muze te se u vidu biografskog
motiva i argumenta pojavljuje u veem broju natuknica i citiranih tekstova drugih
pjesnika. Ilija Crijevi najcitiraniji je pjesnik u urevievu djelu, i adresat i izvor citiranih
tekstova, a njegovi stihovi u urevia trpe preslagivanje i prekrajanje. V. Prilog.
24

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki 103

leksikografov tekst djeluje kao Realkommentar uz citiranu poeziju osobina koju

dvije prikazane natuknice, vjerujemo, dobro oslikavaju.
Dubrovaki se biograf u sluaju vremenski udaljenih autora mahom koristi
paratekstovima. No i u sluaju Ivana Gundulia, recentnijeg i dobro poznatog
autora, kao ilustraciju i argument autorove knjievne vjetine urevi citira samo
dva anonimna epigrama iz izdanja Pjesni pokornih kralja Davida. Translatio
Davidovih psalama hvali se u anonimnom latinskom distihu:26
Regia dum patriis donas oracula Musis,
te regem Illyrici carminis esse doces.
Kraljevsko Davidovo pjesnitvo prevedeno na domai jezik, poklonjeno
domaim muzama, ini Gundulia kraljem ilirske pjesme. U drugom
pjesnikom citatu anonimni autor u formi zagonetke razrauje metaforu ivota
kao plovidbe povezujui je, oekivano, s prezimenom Gundula:
Tko eli pribrodit, ko David prio je,
valovit ovi svit, pun himbe svakoje,
spjevalac skazat pravedan drum svime,
toli ga ho znati, od plavi nosi ime.
Zato je Gunduli, ve priznat klasik, dobio manje prostora od nekih manje
poznatih autora? Dostupnih Gundulievih i tuih stihova o njemu ureviu nije
manjkalo. Ili, da proirimo pitanje: zato je autora 17. stoljea u urevievu
leksikonu znatno manje nego onih starijih, a citiranih stihova malo u odnosu na
stihove esnaestostoljetnih pjesnika? Jedan od moguih odgovora jest da je ureviev zamiljeni repertoar autora koncipiran kronoloki, tj. da se krenulo od
starijih autora, dok bi noviji tek trebali doi na red. Potvrdu za ovu tezu nemamo
jer urevievo djelo nikad nije dovreno. No postoji jo jedan mogu razlog za
dominaciju esnaestostoljetnih autora i njihovih stihova: iz vremenske pozicije u
kojoj urevi pie poetkom 18. stoljea esnaesto je stoljee predstavljalo
dubrovaki siglo de oro: autori i stihovi koji su u aktivnoj lokalnoj recepciji
odleali kroz sedamnaesto, poetkom narednog stoljea imali su status
provjerenih knjievnih artefakata, dok su mlai tekstovi, premda poznatih autora,
na takav status trebali priekati jo nekoliko desetljea.27
Konano: zato urevi citira toliko barem naelno sadrajno tipiziranih
i estetski nezanimljivih paratekstova, pohvalnih epigrama, oda, pjesama i soneta
koji predstavljaju couvert knjigama i rukopisima? Uope, emu toliko citiranje u
biografskom leksikonu? Odgovor lei, ini se, u urevievoj percepciji pjesnikog

26

K o l e n d i , n. dj., 46.
Usp. istovrsno djelo Bibliotheca Ragusina Sara C r i j e v i a (1686-1759), nastalo
u periodu 1726-44, u kojem je, sada s veim vremenskim odmakom, kudikamo vei broj
stranica posveen autorima 17. stoljea.
27

104

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

teksta: odreujui njegovu metodu mogli bismo ga, anakrono, nazvati upravo
pozitivistom: antiki epigrami, lirske vrste, hrvatska i talijanska prigodna i ljubavna
lirika svi ti tekstovi osim estetskog potencijala u sebi nose i biografski materijal
koji, zakljuujemo, ureviu mnogo govori o autorovu ivotu. Poezija pritom
ima barem jednak dokumentaristiki status kao i proza: iz lirske se poezije jednako
dobro dobivaju podaci o autorovoj svakodnevici kao i iz posvetnog pisma.
Iz dananje perspektive, kada smo svjesni da se konvencionalna poezija gradi
na konvencionalnim elementima, teko je povjerovati da je urevi i sam pjesnik
(i to ne naivan!) itao lirsku poeziju kao izvor biografskih podataka. Naime, kao
pjesnik je urevi trebao poznavati pjesnike konvencije bez kojih nije mogue
proizvoditi konvencionalno pjesnitvo. Pretpostavka za konetozno izraavanje,
koje nalazimo i u hrvatskom i u latinskom urevievu pjesnitvu, jesu sposobnost
apstrakcije i sposobnost raslojavanja znaenja (igre doslovnog i prenesenog).28
Zar je isti pjesnik sposoban graditi vieslojna znaenja u vlastitim pjesmama, a s
druge strane, poeziju ita naivno, na prvom sloju, kao to osnovnokolac ita
kolsku lektiru?
Umjesto odgovora skreemo pozornost na jo jednu mogunost: predromantiarska koncepcija pjesnitva na pjesmu ne gleda iskljuivo kao na artefakt:
pjesma funkcionira i kao nosa poruke. Potroa pjesnitva pritom ne daje
prednost onim porukama koje su udaljenije od svakodnevnog ivota, kao to
to ini dananji itatelj, odgojen u drukijem percepcijskom registru. Za urevia
je u svaku pjesmu mogue ugurati i stvarnost i knjievnu konvenciju u mjeri
i omjeru koji zahtijeva komunikacijska situacija. Isto tako i po istoj logici, iz svake
je gotove pjesme mogue iitati onu koliinu konvencije, estetike ili stvarnosti
koja je potrebna za (u ovom sluaju biografsku) argumentaciju.29
3. Fiksiranje kanona i stvaranje korpusa
Zato je urevi u svoj leksikon uvrstio tako velik broj primarnih tekstova?
Prema najjednostavnojoj pretpostavci, on, koji podsjetimo se prvi pie o
svjetovnim pjesnicima, nema drugog materijala pa mu kao izvor preostaju njihova
i uz njih vezana djela. Ba kao uenik suoen s pisanjem kolske lektire i
nedostatkom sekundarne literature, zagledava se u predgovore izdanja, posvetne
epigrame i sama djela. No tko su autori tih pjesnikih paratekstova ili ostalih
pjesnikih tekstova koje urevi uzima kao izvor za svoje natuknice?
28

Konano, i u leksikonskoj prozi urevi se poigrava znaenjskim potencijalom

jezika: u natuknici o Sabu Bobaljeviu Glucu itamo: Sabinus Bobalius Surdus: ... scripsit
... non absurda epigrammata... (v. K o l e n d i , n. dj., str. 86).
29
Kao prilog ovakvu razmiljanju svraam pozornost na lanak Z. Kravara u kojem
se analizira i odvaguje odnos zbiljskoga (biografskog, drutvenog) i literarnog (konvencionalnog, knjikog) na primjeru teksta s naglaenom komunikacijskom komponentom,
poznate urevieve pjesme Posila sliku svoju gospoi. V. Zoran K r a v a r, Kratke
analize etiriju lirskih pjesama, Sinfonia domestica. lanci o domaoj knjievnosti 1. i 2.
stupnja, Zadar, Thema i.d., 2005, 47-50.

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki 105

Sve su natuknice posveene iskljuivo domaim velikanima od pera, no meu

autorima citiranih ilustrativnih stihova ima, kako je ve reeno, i stranaca.
Sedmorica su Talijani (C. Simonetti, P. Colonna, F. Beroaldo, B. Varchi, F. Passero,
G.-B. Braccheschi, U. Verini), jedan Portugalac (Didak Pir), dok za jednog autora
(Stanislaus Marullus Macedo) ne moemo sa sigurnou odrediti ne samo identitet
ve ni tono podrijetlo.30 Preostali autori mahom pripadaju kanonu dubrovakog
esnaestostoljetnog pjesnitva. Uz manje poznate Antuna Kastratovia, imuna
Zlataria, Ivana Guetia, neto kasnijeg Nikolu Brautia i Marina Lukarevia,
tu su i poznatija imena, kao Miho Monaldi, Frano Lukarevi Burina, Marin Kaboga,
Nikola Naljekovi, Oracio Maibradi, Sabo Bobaljevi Gluac, Miho Buni,
Nikola Primovi, Karlo Puci, Ludovik Paskali, Mavro Vetranovi, te zvijezde
poput Ilije Crijevia, Dinka Ranjine, Dominka Zlataria, ika Menetia i Dore
Dria, Marina Dria.
Najvie puta citiran autor je Ilija Crijevi (17 pjesama ili dijelova razliitih
pjesama), a slijede Didak Pir (13), iko Meneti (12), Dinko Ranjina (11),
Dominko Zlatari i Miho Monaldi (po 9), Dore Dri (8), Sabo Bobaljevi (7),
te Marin Dri i Nikola Naljekovi s po 4 pjesnika teksta. Autori u ijim se
natuknicama najvie pjesnikih tekstova citira jesu Ilija Crijevi (14), iko
Meneti (12), Dominko Zlatari i Miho Monaldi (10), Dinko Ranjina (9), te Dore
Dri (6) i Sabo Bobaljevi (5); dijelovi sedam razliitih hrvatskih pjesama citirani
su u natuknici o razliitim stihotvornim oblicima u ilirskom pjesnitvu.31
Pjesniki tekstovi koji su citirani nerijetko su tekstovi s jakom komunikacijskom komponentom: poslanice (koje simuliraju jednosmjernu ili dvosmjernu
komunikaciju) ili tekstovi koji referiraju na stvarnost adresata, kao pohvalni
tekstovi ili posmrtni tekstovi poput epicedija ili (literarnih i stvarnih) epitafa. Izbor
komunikacijski naglaenih tekstova tiskanih najee u obliku paratekstova u
izdanjima otkriva nam, ak i u skuenu prostoru biografskog leksikona, profesionalnu i privatnu povezanost velikih imena dubrovakog, a i talijanskog pjesnitva u 16. stoljeu. Velik se dio literarne (premda, u sluaju paratekstova, katkad
i jednosmjerne) komunikacije odvija u krugu sljedeih osoba: Miho Monaldi
Dinko Ranjina; u trokutu Dominko Zlatari Cesare Simonetti Cvijeta Zuzori;
Dominko Zlatari Dinko Ranjina; Dinko Ranjina Dore Dri; Mavro
Vetranovi Marin Dri (meusobna obrana oko pitanja navodno falsificirane
Tirene); Miho Monaldi Marin Dri; Miho Monaldi Dominko Zlatari Miho
Matufi; Miho Monaldi Sabo Bobaljevi.
30
Zanimljivo je to urevi portugalskog idova iz vore, iz domovine izbjeglog
humanista Didaka Pira (Iacobus Evorensis, Isaia Kohen, 1517-1599), unato njegovoj
vezanosti uz dubrovaki knjievni ivot, ne priputa u krug dubrovakih autora i ne
dodjeljuje mu natuknicu. Saro Crijevi, piui o ovom urevievom djelu, zamjera mu
to je meu Dubrovane uvrstio i dubrovakog nadbiskupa, Firentinca Giovannija
Dominicija (1356-1420). V. Serafin Marija C r i j e v i , n. dj., 191. Trojicu je autora u
ije podrijetlo nije siguran urevi stavio u kategoriju Controversi (K o l e n d i , n.
dj., 119-120).
31
V. Prilog, kraj.

106

Colloquia Maruliana XIX (2010.)

urevievo je djelo, ve smo natuknuli, s obzirom na koliinu citirana, kronoloki razmjerno homogena pjesnikog materijala, mogue promatrati i kao
svojevrsnu antologiju dubrovake poezije: s jedne strane ona je gartlic reprezentativne lokalne, uglavnom lirske poezije, a s druge pjesmarica biografske poezije,
takve iji tekstovi nose iz urevieva gledita i u veoj ili manjoj mjeri stanovitu koliinu biografskih podataka.
Istovremeno, autorov izbor potvruje i kanonski status koji su najee citirani
pjesnici uivali u lokalnoj recepciji stoljee ili dva nakon smrti: slino kao i kod
antikih tekstova, u uvjetima teke dostupnosti tekstova (kako prijepisa tako i
tiskanih izdanja) prisutnost odreenog teksta ukazuje na potrebu za tom
knjievnom robom.
Svojim izborom citiranog pjesnitva leksikograf ujedno fiksira pjesniki kanon
u dubrovakoj knjievnoj zajednici s poetka 18. stoljea. Preslagujui dostupan
i za svoje biografske potrebe relevantan korpus tekstova, on otvara mogunost
za razliite tematski ili komunikacijski povezane podkorpuse, primjerice korpus
prigodnog pjesnitva o Cvijeti Zuzorievoj ili cikluse komunikacijskih pjesama
paratekstova autorskih parova ili trokuta. Te podkorpuse koje dakako za svoje
potrebe konstruira dananji istraiva moemo shvatiti kao naroito zanimljiv
izvor spoznaja o knjievnoj komunikaciji izmeu dubrovakih i inozemnih pjesnika
u 16. stoljeu, no i kao dokument o tome to se o toj komunikaciji znalo u 18.
stoljeu.32
Napokon, ureviev izbor odraava neke od temeljnih karakteristika poezije
i kulture u kojoj je ta poezija nastala: njezinu potpuno ravnopravnu trojezinost i
visoku komunikativnost. Uz ostale vrijednosti (kao antologije starije hrvatske lirike
ili jednoga od tekstova starije knjievnosti s najveim udjelom metaknjievnih
razmatranja), i u toj je znaajci velika dokumentarna vrijednost urevieva
leksikona.

Napomena: U tablici u Prilogu masnije su otisnuta imena autora 15. i 16.

stoljea. Stihovi Ilije Crijevia locirani su prema izdanju: Ilija Crijevi, Carmina
(prir. Darko Novakovi), Hrvatska knjievna batina, knj. 3, Ex libris, Zagreb,
2004, 22-251.

32
Naelnim i konkretnim pitanjima stvaranja i preslagivanja, fiksiranosti i fluidnosti
pjesnikih korpusa te fenomenom komunikacije putem pjesnikih tekstova na materijalu
Marulievih latinskih stihova podrobnije se pozabavio Neven J o v a n o v i , Prolegomena
za retoriku Marulieve splitske ekipe, CM XV (2006), 141-174.

Cesare
Simonetti
Didak Pir

Didak Pir

Ludovik
Paskali

3. Cvijeta
Zuzori
4. Andreas
Francus (de
Sorgo)

5. Bonifacije
Drkolica

6. Klement
Ranjina
Klement
Ranjina

Bonifacije
Drkolica

Cvijeta
Zuzori
Andreas
Francus

Antun Medo

7. Dinko Ranjina Miho Monaldi Dinko

Ranjina
Dinko Ranjina Dinko Ranjina Miho
Monaldi

Didak Pir

2. Antun Medo

talijanski
talijanski

24

latinski

23-24

22

latinski

latinski

17-18

20

talijanski

latinski

hrvatski

Jezik
stihova

17

16

11-15

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Antun
Kastratovi

Natuknica

1. Antun
Kastratovi

Red.
br.

sonet

sonet

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

kancona

elegijski distih

osmeraki katreni

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

6+2

8+2

10

152

Broj
citiranih
stihova
enoa, A. (ur):
Antologija
pjesnitva
hrvatskoga i
srbskoga , Zg
(1870): 140.

Lokacija stihova u
izdanjima

pohvala
naslovljenika
odgovor Monaldiju
na prethodno

u pohvalu
naslovljenika

epitaf u smrt
naslovljenika

epitafi u smrt
naslovljenika

Cvijetina ljepota

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 20
M. Monaldi, Rime
(1599): f. 20

K. Ranjina,
Quodlibet
declamatorium
(1541): f. 84.

Didak Pir, Cato

minor (1592): 219

C. Simonetti, Rime
(1579): 24.
Didak Pir, Cato
minor (1592): 216

pohvalni epigram iz Didak Pir, Cato

posvete 2. knj.
minor (1592): 111
Pirove zbirke Cato
minor

Prema svjetovnoj
ljubavi

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

107

Dominko
Zlatari

Cesare
Simonetti

Dominko
Zlatari

Dominko
Zlatari

Dominko
Zlatari

26-27
27

Cvijeta
Zuzori

26

hrvatski

talijanski

talijanski

hrvatski

hrvatski

25
25

hrvatski

hrvatski

24-25

25

hrvatski

24

hrvatski

24

Dominko
Zlatari

Cvijeta
Zuzori

Dinko Ranjina Dinko Ranjina Luka

Sorkoevi

Dinko Ranjina Dinko Ranjina Cvijeta

Zuzori
Dinko Ranjina Dinko Ranjina Rosa

Dinko Ranjina Dinko Ranjina Cvijeta

Zuzori
Dinko Ranjina Dinko Ranjina Maroje
Maibradi

hrvatski

Jezik
stihova

24

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Dinko Ranjina Frano

Dinko
Ranjina
Lukarevi
Dinko Ranjina Dinko Ranjina Livia Messanensis

Natuknica

8. Dominko
Zlatari

Red.
br.

dvostruko rimovani
dvanaesterac

sonet

sonet

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
osmeraki katreni

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

14

4+4

14

Broj
citiranih
stihova

SPH XVIII, 63

SPH XVIII, 25

SPH XVIII, 51

SPH XVIII, 29

SPH XVIII, 9

SPH XVIII, V

Lokacija stihova u
izdanjima

utjeha Cvijeti udovici

sonet u pohvalu
prijatelju

petrarkistiki sonet

SPH XXI, 154

C. Simonetti, Rime
(1579): f. 3

C. Simonetti, Rime
(1579): f. 4

pohvala knjievnog SPH XVIII, 78

dara i prijateljstva L.
Sorga

ljubavni stihovi
Cvijeti Zuzori
ljubavni stihovi

ljubavni stihovi
Cvijeti Zuzori
pohvala
Maibradiu kao
ljubavnom znalcu

ljubavni stihovi
upueni Liviji

slici Dinka Ranjine

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

108
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Ilija Crijevi

Nikola
Primovi

9. Nikola
Primovi

Ilija Crijevi

Cesare
Simonetti

Dominko
Zlatari

Ilija Crijevi

Didak Pir

Dominko
Zlatari

10. Ilija Crijevi

Dominko
Zlatari
Dominko
Zlatari
Dominko
Zlatari
Didak Pir

Dominko
Zlatari
Dominko
Zlatari
Dominko
Zlatari
Dominko
Zlatari
hrvatski

30-32

Ad regem
Vladislaum

36

36

34

Miho
Monaldi
Ad regem
Ladislaum

33

32-33

latinski

latinski

talijanski

talijanski

latinski

latinski

hrvatski

30

32

hrvatski

latinski

Jezik
stihova

29-30

29

Dominko
Zlatari

Dominko
Zlatari

Dominko
Zlatari

Cvijeta
Zuzori
Dinko
Ranjina
amicus

Dominko
Zlatari

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Stanislaus
Marullus
Macedo

Natuknica

Dominko
Zlatari

Red.
br.

elegijski distih

elegijski distih

sonet

kancona

alkejska oda

elegijski distih

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
osmeraki katreni

epigram, 4 stiha,
elegijski distih

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

92

18

Broj
citiranih
stihova
Lokacija stihova u
izdanjima

C. Simonetti, Rime
(1579): f. 81

Didak Pir, Cato

minor (1592): 196

Didak Pir, Cato

minor (1592): 173

SPH XXI, 200

o pokojnoj supruzi

o sebi

Crijevi, Carm. I, 7,
23-24

Crijevi, Carm. I, 2,
5-6; 9-10; 13-16[1]

refleksivni sonet
M. Monaldi, Rime
posveen Monaldiju (1599): f. 20

pohvala Zlataria

pohvala Zlataria

epigram u pohvalu
Zlataria

carmen iocosum

tualjka u smrt C.
SPH XXI, 187
Zuzori (.)
epitaf Dinku Ranjini SPH XXI, 195

pohvala Zlatariu - SPH XXI, 142

Ljubav Pirama i
Tizbe

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

109

Red.
br.

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Pomponije
Leto

Lorenzo
Altieri
Nascimbenus

Paolo
Cortese

Ad
Andream
Gaspare
Biondo
(Flavius)

Marin N.

Ilija Crijevi

39

38-39

38

38

37-38

37

36-37

36

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Ilija Crijevi

Natuknica

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

Jezik
stihova

elegijski distih

faleki jedanaesterac

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

faleki jedanaesterac

faleki jedanaesterac

elegijski distih

Vrsta stiha/ strofe

/anr

20

28

Broj
citiranih
stihova
Lokacija stihova u
izdanjima

Crijevi, Carm. VI,

4, 1-6; 25-26

pohvala
Pomponijeva
pjesnitva

Crijevi, Carm. VI,

8, 15-16; 21-22; 3132

Crijevi, Carm. VI,

5, 1-4
prijateljstvo s
Crijevi, Carm. VI,
raznim humanistima 6, 1-10; 16-18: 2627; 31-36

prijateljstvo

poslanica,
Corteseovo
prijateljstvo i
gostoprimstvo

epitaf samome sebi Crijevi, Carm. I,

14
o vlastitu gihtu
Crijevi, Carm. IV,
22, 1-6
o vlastitu gihtu
Crijevi, Carm. IV,
23, 1-2.
o rimskoj Akademiji Crijevi, Carm. VI,
3, 7-8; 11-14; 19;
27-30; 239-240;
245-249; 252-254;
257-358; 286; 301302

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

110
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Dore Dri

Dore Dri

iko
Meneti

13. Dore Dri

Dore Dri

Dore Dri
-

44

43

43

42

Didak Pir

12. Grgur
Budisalji
(Natalis)

41

40

Grgur
Budisalji

Girolamo
Fracastoro

39

41-42

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

In detractorem

39

Juraj
Dragii

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

39

Juraj Dragii Karlo Puci

Ilija Crijevi

Ilija Crijevi

Marin Buni

Juraj
Dragii

Ilija Crijevi

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Ilija Crijevi

Natuknica

11. Juraj Dragii Ilija Crijevi

Red.
br.

hrvatski

hrvatski

hrvatski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

Jezik
stihova

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

(elegijski distih)
heksametar

faleki jedanaesterac

Vrsta stiha/ strofe

/anr

20

20

14

Broj
citiranih
stihova
Crijevi, Carm. VI,
38, 1-6

Lokacija stihova u
izdanjima

ljubavna pjesma

ljubavna pjesma

ljubavna pjesma

epitaf Budisaljiu

pohvalni epigram
Dragiiu-autoru

pohvalni epigram
Dragiiu-autoru

emendacija
Lukrecija

SPH II, 22

SPH II, 394

SPH II, 393

Didak Pir, Cato

minor (1592): 218

Dragii, De natura
angelica , 1499.

Dragii, De natura
angelica , 1499.

Crijevi, Carm. VI,

1, 27-28; 39-44

o vlastitu zareenju Crijevi, Carm. VII,

53, 37-44

autobiografski stih o Crijevi, Carm. VII,

dvjema kerima
48, 7

preporuka mladog
Marina Bunia A.
Farneseu

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

111

Mavro
Vetranovi

Marin Dri

Ivan Gueti

Jakov Buni

Marin Dri

Filippo
Beroaldo

Jakov Buni

16. Marin Dri

Pietro
Colonna

15. Jakov Buni

Sebastijan
Gunduli
-

Jakov Buni

Jakov Buni

Jakov Buni

Ivan
Gunduli

Ivan Gunduli anonim

Dinko Ranjina Dore Dri

Dore Dri
Ivan
Gunduli

Dinko Ranjina Dore Dri

Dore Dri

Dore Dri

51

51

47

47

47

46

46

45

44-45

44

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Dore Dri

Natuknica

14. Ivan Gunduli anonim

Red.
br.

hrvatski

hrvatski

latinski

latinski

latinski

hrvatski

latinski

hrvatski

hrvatski

hrvatski

Jezik
stihova

dvostruko rimovani
dvanaesterac
osmeraki katreni

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

dvostruko rimovani
dvanaesterac

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
elegijski distih

Vrsta stiha/ strofe

/anr

20

4+2

14

Broj
citiranih
stihova

polemika o
autorstvu Tirene
dio Pjesanca
Marinu Driu u
pomo

pohvalni epigram
De raptu Cerberi

pohvalni epigram
De raptu Cerberi

pohvalni epigram,
De vita et gestis
Christi

pohvala pjesnika u
Pj. pokornim kralja
Davida

pohvala pjesnika u
Pj. pokornim kralja
Davida

pohvala Dore

odvraanje od
ljubavi
epitaf

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

SPH III, 208

SPH VII2, 18

Buni, De vita et
gestis Christi
(1526)

Buni, De vita et
gestis Christi
(1526)

Buni, De vita et
gestis Christi
(1526)

SPH IX2 194

SPH IX2 195

SPH XVIII, 94

SPH XVIII, 94

SPH II, 437

Lokacija stihova u
izdanjima

112
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Ilija Crijevi

Sabo Mieti
Bobaljevi
Gluac

Sabo Mieti
Bobaljevi
Gluac

18. Ludovik
Crijevi
Tuberon

19. Franjo
Lukarevi
Burina

Franjo
Lukarevi
Burina

Nikola Brauti Nikola Brauti

54

55

Franjo
Lukarevi
Burina

54

53

53

52

52

52

Franjo
Lukarevi
Burina

Carus

Ad lectorem

kardinal
Caponi

Marin Dri

Marin Dri

Sabo Mieti
Bobaljevi
Gluac

Miho Monaldi Marin Dri

Marin Dri

(publika)

Marin Dri

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Marin Dri

Natuknica

17. Nikola Brauti Nikola Brauti

Red.
br.

talijanski

talijanski

latinski

latinski

latinski

talijanski

talijanski

hrvatski

Jezik
stihova

sonet (?)

sonet (?)

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

sonet

dvostruko rimovani
dvanaesterac
sonet

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

Broj
citiranih
stihova

o Flori

pohvala autoru

pohvala
Tuberonova
pjesnitva

o vlastitu
tamnovanju

o vlastitu
tamnovanju

epitaf

epitaf

prolog Tirene

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Bobaljevi 1589:
110.

Bobaljevi 1589:
110.

Crijevi, Carm. VII,

53, 35-36.

Brauti,
martyrologium
poeticum (1630): 6

Brauti,
martyrologium
poeticum (1630): 4

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 14.
Bobaljevi Gluac,
Rime amorose
(1589): 95

SPH VII2, 27

Lokacija stihova u
izdanjima

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

113

Natuknica

Monaldi
(putnik ?)
Monaldi

58-59

59

Miho Monaldi Miho Monaldi Giovanni

Battista
Boccabianca
talijanski

talijanski

talijanski

latinski

57

58

hrvatski

hrvatski

talijanski

talijanski

hrvatski

Jezik
stihova

57

56

56

55-56

Miho Monaldi Miho Monaldi Giovanni

Battista
Boccabianca

Miho Monaldi Miho Monaldi Irene

22. Miho Monaldi Dominko

Zlatari
Miho Monaldi Didak Pir

Dominko
Zlatari

Miho Matufi

21. Marin
Maibradi
uljaga

Miho Monaldi Miho Matufi

Miho Matufi

55

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Miho Matufi
Dominko
Zlatari
Miho Monaldi Miho Matufi

20. Miho Matufi

Red.
br.

sonet

sonet

sonet

dvostruko rimovani
dvanaesterac
elegijski distih

dvostruko rimovani
dvanaesterac

sonet

dvostruko rimovani
dvanaesterac
sonet

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

14

16

Broj
citiranih
stihova

Didak Pir, Cato

minor (1592): 221

SPH XXI, 152

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 11
M. Monaldi, Rime
(1599): f. 20
SPH XXI, 154

SPH XXI, 150

Lokacija stihova u
izdanjima

ljubavna pjesma (o M. Monaldi, Rime

Cvijeti Z.)
(1599): f. 19v

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 10
ljubavna pjesma (o M. Monaldi, Rime
Cvijeti Z.)
(1599): f. 19

u smrt Irene

epitaf

epitaf Monaldiju

epicedij
Maibradiu - o
njegovu ljubavnom
pjesnitvu

pohvala Matufia

u smrt Matufievu

u smrt Matufievu

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

114
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Nikola
Naljekovi
Nikola
Naljekovi
Nikola
Naljekovi
Oracio
Maibradi
uljaga

Nikola
Naljekovi
Nikola
Naljekovi
Nikola
Naljekovi
24. Oracio
Maibradi
uljaga
66-71

63

63

Valo Valovi

(vil )

62-63

62

60

hrvatski

hrvatski

hrvatski

hrvatski

talijanski

talijanski

talijanski

talijanski

60

60

talijanski

59

Miho
Monaldi
Nikola
Naljekovi

Miho Monaldi Julija Buni

Viktor Besali

Miho
Monaldi

Miho Monaldi Sabo Mieti

Bobaljevi
Gluac

talijanski

Jezik
stihova

59

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Miho Monaldi Marin Kaboga Miho

Monaldi
Miho Monaldi Benedetto
Miho
Monaldi
Varchi
Miho Monaldi Sabo Mieti Miho
Monaldi
Bobaljevi
Gluac

Natuknica

23. Nikola
Naljekovi

Red.
br.

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
osmeraki katreni

sonet

sonet

sonet

sonet

sonet

sonet

Vrsta stiha/ strofe

/anr

208

18

14

14

14

Broj
citiranih
stihova
Lokacija stihova u
izdanjima

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 22
Naljekovi,
Dialogo sopra la
sfera (1579): 13

oprata se od
ljubavi
poslanica - utjeha
prijatelju zbog smrti
bliskih osoba

rkp. Mala Braa.

Od stiha 150 . je
izvor

SPH VIII, 67

dijaloka pjesma,
SPH VIII, 23
ljubavna
deset godina ljubavi SPH VIII, 69

Julija u bolesti pie

Monaldiju
pohvala
Naljekovia

u pohvalu Monaldija Bobaljevi Gluac,

Rime amorose
(1589): 120, 5-8

u pohvalu Monaldija M. Monaldi, Rime

(1599): f. 20v
u pohvalu Monaldija M. Monaldi, Rime
(1599): f. 18
u pohvalu Monaldija Bobaljevi Gluac,
Rime amorose
(1589): 114, 1-4; 911

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

115

Felice Passero

Giovanni
Battista
Braccheschi

Ragusae
laudes

Didak Pir

Ragusae
laudes

28. Ragusae
laudes

Petar Gueti anonim

Didak Pir

Marin
Lukarevi
Antun
Krivonosi

Marin
Lukarevi
26. Antun
Krivonosi
27. Petar Gueti
74

75-76

75

75

74-75

74

73

71-73

(sv. Vlaho )

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Marin
Lukarevi

Natuknica

25. Marin
Lukarevi

Red.
br.

latinski

talijanski

latinski

latinski

latinski

hrvatski

latinski

latinski

Jezik
stihova

elegijski distih

sonet

jamb

elegijski distih

elegijski distih

osmeraki katreni

faleki jedanaesterac

heksametar

Vrsta stiha/ strofe

/anr

15

53

Broj
citiranih
stihova
Lokacija stihova u
izdanjima

riznica
Dominikanskog
samostana u
Dubrovniku

Zbornik MS
XXXI/2.
Didak Pir, Cato
minor (1592): 223

rkp.

pohvala Dubrovniku
u predgovoru
leksikona
dominikanaca A.
Guetia

A. Gueti,
Cathalogus virorum
ex familia
praedicatorum
(1605): 9

Il trofeo della Croce ondje

posv. Mateju
Gradiu

iz De urbe Rhacusa Didak Pir, Cato

minor (1592): 197

epitaf, natpis na
sarkofagu

Intromedija od
Parida
epitaf

Himan sv. Vlahu

carmen o stvaranju rkp (?) (urevi je

svijeta (rkp
izvor?)
pronaao i citira .)

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

116
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Ragusae
laudes

Natuknica

Milecije

Annibale
Caro

Giovanni
Battista
Amalteo

Sabo Mieti Sabo Mieti

Bobaljevi
Bobaljevi
Gluac
Gluac

Sabo Mieti Sabo Mieti

Bobaljevi
Bobaljevi
Gluac
Gluac

30. iko
Meneti

iko
Meneti

Sabo Mieti Miho Monaldi Sabo

Bobaljevi
Mieti
Gluac
Bobaljevi
Gluac

Sabo
Mieti
Bobaljevi
Gluac

Sabo Mieti Miho Buni

Bobaljevi
Gluac

Sabo
Mieti
Bobaljevi
Gluac

88-89

88

87

87

87

86

79-80

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

29. Sabo Mieti Dominko

Bobaljevi
Zlatari
Gluac

Red.
br.

hrvatski

talijanski

talijanski

talijanski

hrvatski

hrvatski

latinski

Jezik
stihova

dvostruko rimovani
dvanaesterac

sonet

sonet

sonet

dvostruko rimovani
dvanaesterac

dvostruko rimovani
dvanaesterac

heksametar

Vrsta stiha/ strofe

/anr

18

14

10

16

10

30

Broj
citiranih
stihova
S. Crijevi,
Bibliotheca
Ragusina (1977):
III, 487-488

Lokacija stihova u
izdanjima

ljubavna lirika

u smrt
Bobaljevievu

u smrt Amalteovu

u smrt Carovu

SPH II, 201

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 11

Bobaljevi Gluac,
Rime amorose
(1589): 102

Bobaljevi Gluac,
Rime amorose
(1589): 100

epitaf Mietia
?
Bobaljevia Gluca

tualjka u
SPH XXI, 157
Bobaljevievu smrt

odlomak o relikviji
sv. imuna

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

117

Red.
br.

Marin Dri

iko
Meneti
iko
Meneti

Dinko Ranjina iko

Meneti

Dore Dri

iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
Dinko Ranjina iko
Meneti
Dore Dri
hrvatski
hrvatski
hrvatski
hrvatski
hrvatski
hrvatski

89-90
90
90
90
90-91
91

91

91
hrvatski

hrvatski

latinski

hrvatski

89

91

hrvatski

Jezik
stihova

89

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

iko
Meneti

iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti

Natuknica

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

elegijski distih

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

Vrsta stiha/ strofe

/anr

14

10

16

16

Broj
citiranih
stihova

SPH XVIII, 92

SPH II, IX

SPH II, 173

SPH II, 303

SPH II, 193

SPH II, 160

SPH II, 145

Lokacija stihova u
izdanjima

Marin D. o Dori i
iku
Nadgrobje -.
Menetia

kraj svadbenog
prikazanja Dore
Dria

SPH XVIII, 91

SPH VII2, 18

SPH II, 448

poetak svadbenog SPH II, 441

prikazanja Dore
Dria

Menetiev epitaf

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

118
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

Natuknica

34. Vicentius
Slavazatus

Viktor Besali

Vicentius
Slavazatus

Didak Pir

Viktor Besali

Vice Puci
Soltanovi

Vice Puci
Soltanovi

33. Viktor Besali

Vice Puci
Soltanovi

imun Zlatari

Ivan
Gunduli

Viktor Besali

Ivan
Gunduli

Pantasilea

imun Zlatari Miho

Zlatari

97

97

97

96-97

94-97

92-93

92

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

imun
Zlatari
32. Vice Puci
Soltanovi

31. imun
Zlatari

Red.
br.

latinski

latinski

latinski

talijanski

latinski

hrvatski

latinski

Jezik
stihova

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

sonet

elegijski distih

osmeraki katreni

elegijski distih

Vrsta stiha/ strofe

/anr

10

10

14

62

40

14

Broj
citiranih
stihova

epigram u smrt
Besalijeva sina
epigram u pohvalu
Pjesni pokornih
kralja Davida

epigram u pohvalu
Pjesni pokornih
kralja Davida

Sola virt eterna

odlomak iz
prijevoda Ovidija
Elegia ad
Pantasileam
amicam fidem non
servantem

epigram u ast
strica M. Z. koji se
borio pod
zapovjednitvom
Nikole Zrinskoga

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Didak Pir, Cato

minor (1592): 79
SPH IX 196

SPH IX, 195

S. Crijevi,
Bibliotheca
Ragusina (1977):
III, 193

S. Crijevi,
Bibliotheca
Ragusina (1977):
III, 192-193

SPH XXIV, 449

S. Crijevi,
Bibliotheca
Ragusina (1977):
III, 95

Lokacija stihova u
izdanjima

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

119

Natuknica

Miho Buni
Babulinovi
Didak Pir

Miho Buni

Miho Buni
Babulinovi
38. Mavro
Vetranovi

Mavro
Vetranovi
Mavro
Vetranovi

Marin Dri

Ilija Crijevi

Didak Pir

Miho Buni
Babulinovi

37. Miho Buni

Babulinovi

Mavro
Vetranovi
-

hrvatski
latinski

hrvatski
hrvatski

102

102-103
103

latinski

latinski

101

100-101

Miho Buni
Babulinovi

Cvijeta
Zuzori
Mavro
Vetranovi

100

latinski

100

Miho Buni
Babulinovi

talijanski

Jezik
stihova

99

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

35. Marin Kaboga Miho Monaldi Marin

Kaboga
36. Marinus
Ianus
Didak Pir
Claudius
Claudius

Red.
br.

dvostruko rimovani
dvanaesterac
dvostruko rimovani
dvanaesterac

dvostruko rimovani
dvanaesterac
elegijski distih

elegijski distih

sapfika strofa

elegijski distih

sonet

Vrsta stiha/ strofe

/anr

12

18

22

10

Broj
citiranih
stihova

u smrt M.
Vetranovia
prolog Tirene , u
pohvalu
Vetranovia

elegija u smrt M.
Vetranovia

ljubavna poezija

epigram u pohvalu
kneevanja M.
Bunia (Michaeli
Bono rectori )

oda u pohvalu M.
Bunia

epigram u pohvalu
obitelji Claudii

u pohvalu Kaboge

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

SPH VII2, 73

SPH XI, 257

Didak Pir,
Elegiarum libri III
(1582): III, 4, 7-18;
21-24; 65-66

SPH XI, 101

Crijevi, Carm. V, 9

Didak Pir, Cato

minor (1592): 200

M. Monaldi, Rime
(1599): f. 21
Didak Pir, Cato
minor (1592): 43

Lokacija stihova u
izdanjima

120
Colloquia Maruliana XIX (2010.)

fra Krizostom anonim

Ranjina

''

''

De variis
generibus
carminum
Illyricorum

iko
Meneti
Nikola
Naljekovi

Dore Dri

Pomponije
Mela

41. fra Krizostom anonim

Ranjina

42. Fran Trankvil Fran Trankvil

Andreis
Andreis

anonim

40. fra Donat

urevi

115

115

115

114

113

112

112

109

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

Ugolino Verini

Natuknica

39. bl. Giovanni

Dominici

Red.
br.

hrvatski

hrvatski

hrvatski

latinski

latinski

latinski

latinski

latinski

Jezik
stihova

naizmjenini osmerci
i sedmerci
7-7-7-4

petnaesterac

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

elegijski distih

heksametar

Vrsta stiha/ strofe

/anr

10

Broj
citiranih
stihova
Lokacija stihova u
izdanjima

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

epigram u pohvalu
P. Mele u izdanju
komentara

epitaf natpis

epitaf natpis

epitaf natpis

RAD CXIX, 9

SPH II, 378

SPH II, 205

Joachim von Watt,

komentari na De
situ orbis P. Mele
(1518): 13.

Dominikanski
samostanu u
Dubrovniku

Dominikanski
samostanu u
Dubrovniku

Dominikanski
samostanu u
Dubrovniku

pohvala Dominiciju U. Verini, De

illustratione urbis
Florentiae libri III ,
Lisabon 1583: f. 29

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

Gorana Stepani: Tretman lirske pjesme: metodoloka hibridnost i pjesniki

121

Red.
br.

Dore Dri

''

''

''

''

116

116

116

115-116

115

Autor stihova Naslovljeni Stranice u

k stihova Kolendievu izdanju

iko
Meneti
iko
Meneti
iko
Meneti
Dore Dri

''

Natuknica

hrvatski

hrvatski

hrvatski

hrvatski

hrvatski

Jezik
stihova

naizmjenini osmerci
i sedmerci
jedanaesterci

etrnaesterac

etrnaesterac

jedanaesterac

Vrsta stiha/ strofe

/anr

Broj
citiranih
stihova

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

ljubavna lirika

Naslov pjesme/
tema stihova/
komunikacijski
kontekst

SPH II, 409

SPH II, 368

SPH II, 506

SPH II, 505

SPH II, 505

Lokacija stihova u
izdanjima

122
Colloquia Maruliana XIX (2010.)