asopis Sarajevske sveske

izraava zahvalnost
sljedeim institucijama i dravama
na njihovoj podrci
Sarajevo Notebook magazine
would like to thank
the following institutions and countries
for their support
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina
The Balkan Trust for Democracy
Norway
Sweden
Finland
Denmark
Switzerland
Portugal
France
Great Britain
Slovenia
Makedonija
Bosna i Hercegovina
United States
Srbija
Crna Gora
Ured za kulturu Grada Zagreba
European Community
Goethe Institut Sarajevo
KulturKontakt Austria
Buybook
Carl Bildt

Redakcija
Ljubica Arsi
Basri Capriqi
Mitja ander
Ale Debeljak
Ljiljana Dirjan
Daa Drndi
Zdravko Grebo
Zoran Hamovi
Miljenko Jergovi
Devad Karahasan
Enver Kazaz
Tvrtko Kulenovi
Julijana Matanovi
Senadin Musabegovi
Andrej Nikolaidis
Boris A. Novak
Sibila Petlevski

Elizabeta eleva
Slobodan najder
Dragan Veliki
Marko Veovi
Radoslav Petkovi
Miko uvakovi
Tihomir Brajovi
Glavni i
odgovorni urednik
Velimir Viskovi
Izvrni urednik
Vojka Smiljani-iki
Sekretar
Aida El Hadari-Pedia
NO

21 2008
22

Sadraj
UVODNIK
Mirko Kova

Pisac i grad _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 13

DIJALOG
Mihajlo Panti i
Tatjana Gromaa

Izmiljanje grada _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 21

DNEVNIK
Hadem Hajdarevi

Dnevnike biljeke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 37

GRAD:
Bogdan Bogdanovi

O srei u gradovima _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 57

Ivan traus

Arhitektura i barbari: O nesrei u gradovima _ _ 61

Ozren Kebo

Grad i kako ga preivjeti

Kratki pregled bezizlaza _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 63

Hrvoje Ivankovi

Doivljaj Dubrovnika Lamentacije

o mrtvom gradu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 86

Amra Hadimuhamedovi

Grad razgrad O spolijizaciji

kao alternativi rekonstrukciji _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 113

Andrea Zlatar Violi

Heterotopijski Zagreb _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 130

Avram Goldmann

Beograd dva putovanja _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 143

Devad Karahasan

Pripovijedati grad

Ale Debeljak

Arhetip mog grada _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 179

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 156

Tatjana Rosi

Beogradski pisci o istarskim gradovima

Pokuaj ponovnog itanja Jugoslavije
u savremenoj srpskoj prozi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 188

Dragan Veliki

Berlin: Pisci i muzeji _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 214

Saa iri

Dovreni Vavilon: Knjievna istorija

Zvezdare na primerima iz proze
Srana Valjarevia _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 225

Ljubica Arsi

Muke senke enskih gradova _ _ _ _ _ _ _ _ _ 240

Jovan eki

Izmetanje Horizonta: Izmeu klastera

i palanke: DeLilo, Skot, Konstantinovi _ _ _ 246

Vangel Nonevski

Prazna ispunjenost potpuna ispraznost _ _ 260

Sneana Bukal

Kroz gradove i vreme ili moja trea fabrika _ _ 268

Ognjenka Finci

ovjekov grad _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 298

Ibrahim Berisha

Beautiful city _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 305

Drago Pilsel

Moji gradovi Moje ljubavi:

Zato sam se zaljubio u tim gradovima? _ _ _ 315

Zdravko Grebo

Requiem _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 324

Vojka Smiljani-iki

Grad koji volim _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 326

MANUFAKTURA
Marko Veovi

Grad _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 337

Daa Drndi

Iz vile na Wannseeu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 339

Alma Lazarevska

Slijepa vrata, ulice lane _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 369

Tvrtko Kulenovi

Gradovi na ostrvima _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 377

Suzana Tratnik

Stivenson! Stivenson! _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 387

Hamid Sadr

Izmeu Bea i Teherana _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 399

Ivo Svetina

RAZGOVOR SA PERSIJANCIMA
Unsuri _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Mahmud iz Gazne _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Baba Tahir Urjan _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Senaj _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Mahsati _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Omar Hajam _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Rade Jarak

Pustinje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 423

Simona krabec

Otapanje leda _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 434

Sibila Petlevski

Braa po oruju _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 449

Ferida Durakovi

SARAJEVO EPITAF (1993 2006)

Selidba iz lijepog kraja gdje umiru rue _ _
Sarajevski Haiku 1993 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Spisateljica sagledava domovinu
dok ueni postmodernist ulazi u njen grad _ _
Djevojica iz 1992. trai smisao domovine
2003 u Evropi, na sjeveru, u leglu snijega,
danskog kraljevia i danske kraljice _ _ _ _
Profesorica knjievnosti sjea se
1992. godine u Sarajevu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nije uzalud Oslo grad za oslonit se
na taksistu, a misliti na Sarajevo
s ljubavlju i tugom _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

414
415
416
417
418
419

469
470
472
473
474
475

Barbara Markovi

Realna pria _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 477

Vladimir Arsenijevi

Jedan minut: Dambova smrt _ _ _ _ _ _ _ _ _ 490

Vera ejkovska

Pjesme
Portreti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Portreti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ogledanje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rubovi strasti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Bijela _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ulice _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Slike _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

495
496
497
498
499
500
501

 Rue _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 502
Leptiri _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 503
Aleksandar Stankovski

Rikoet _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 504

Vinko Mderndorfer

Kino dom _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 515

Tatjana Gromaa

Devet pjesama iz zbirke Humus _ _ _ _ _ _ _ _

No u crnoj umi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Vjeverica _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Dosegnuti Neto _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Zanat _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ljubavnici u umi _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Luda ena _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Biljeg posjeta _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Tamo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Djetinjstvo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Matev Kos

Kako govorimo, kada se usudimo

da govorimo? (Pitanje o poeziji Uroa Zupana) _ _ 537

Dubravka uri

Marginalizacija poezije i uspon pesnikinja

u Srbiji na prilazu iz 20. u 21. vek _ _ _ _ _ _ 554

Svetlana Tomi

Antologija svetske poezije _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 565

Kolja Mievi

Nenapisano pismo
Klemperer, Barenbojm i aklin di Pre _ _ _ 582

ivko Maleevi

Rasvit u ivotnom krugu

(Jedno vienje poezije Ranka Risojevia) _ _ _ _ 616

Vojislav Voki Erceg

O erman Dilak, (jednom) istom filmu,

gradu na obali mora _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 626

Mirt Komel

Dodir pijaniste _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 637

527
527
528
529
530
531
532
533
534
536

JO JEDNOM O FILMU
Jurica Pavii

Pregled razvoja postjugoslavenskih

kinematografija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 643

DOKUMENTI
Lazo Pavlevski,
Valentino Dimitrovski i
Zoran Petrovski

AMPITE

ampite _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 675

MOJ IZBOR
Jelena Brajovi

Na Mostu godina Prepiska Paula

i izele Celan _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 687

PASO

Savremena Ukrajinska Poezija

Miodrag Sibinovi

Iz savremene ukrajinske poezije _ _ _ _ _ _ _ 709

Oleksandar Irvanec

Pesme istonih slovena _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 717

Semjon Libonj

Nonsensnitnica-1 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -2 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -7 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -20 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -24 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Jurko Pozajak

* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 717
Srea _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 717

uri Grigorjevu

* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 718
Ljuske _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 718
Kolekcija pesnika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 720

Ivan Luuk

Zemaljci _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Varijacije na temu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Gundelj _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rasputna raskra _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Legoh pod toak istorije _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

721
721
721
722
722

Nazar Gonar

Autoportret u tramvaju _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Autoportret u autobusu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Autonaturmort _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Lirika futuriste _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

723
723
724
725

715
715
715
716
716

Roman Sadlovski

* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726
Pobuna igrake _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726
Opratajui se _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726

Taras Feuk

Nazar Fedorak

Hronika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 728

Rostislav Meljnikov

Eksfolikacija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 729
Egzekucija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 729

Roman Skiba

Pijanac _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 730

Vasilj Mahno

Dez varijacija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 732

PORTRET SLIKARA

Slikarstvo Mladena Miljanovia

Sarita Vujkovi

Radikalni zaokret u vizuelnoj umjetnosti

(na primjeru Umjetnikog djelovanja
Mladena Miljanovia) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 737

* _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 727

BILJEKE O AUTORIMA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 762

EXECUTIVE SUMMARY _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 782

10

UVODNIK

Mirko Kova

Mirko Kova

PISAC I GRAD
Svatko od nas zavoli ili zamrzi neki grad esto i ne znajui
zato, bilo da smo se u njemu nali prvi put, bilo da smo boravili
krae ili dulje vrijeme. Neko loe ili dobro iskustvo moe utjecati
na nae osjeaje prema odreenom gradu. S gradovima je kao i s
osobama; mogu vam biti drage, simpatine, odbojne; moete se
zaljubiti na prvi pogled ili ostvariti trajno prijateljstvo. Grad je
ivo bie u kojemu pulsira skup svih svojstava njegovih itelja,
svih razlika kulturolokih, povijesnih, antropolokih, klasnih i
dr. U nj se saima sve ono to vam daje pravo da bez susprezanja rabite termine da je grad nekoga prihvatio, prognao, proslavio, oduio mu se, ubio ga, itd., jer smo ga uzdigli do osobe
i poistovjetili sa ivotom. Rodni grad je, kako Pessoa veli kao
kolijevka; za nj nas dre uspomene, boje, mirisi djetinjstva, prijateljstva, blinji, pa ipak smo toliko puta matali o bijegu iz te
kolijevke i tjeskobe, sukobljavali se s gradom, proglaavali ga
neprijateljem ili ga pokuali mijenjati.
Pisac i grad, to je gotovo posebni status; jedva se moe
nai pjesnik koji se nije baktao gradom kao poetskom temom,
opjevao njegove ari, njegove tajne, ovjekovjeio ga ili udario
na njegove mitove. U Parikim slikama Baudelaire pjeva da pjesnik poput kralja silazi u grad da oplemeni stvari. On veli: U
labirintima velikoga grada, ak i uas neke arolije krije. Za
Whitmana je grad ljubavnik, ondje se orgija uz bljesak oka;
za Borgesa je Buenos Aires labirint, on ga stalno uti, jer spojeni nismo ljubavlju ve strahom. On svoj grad smatra osobom
koja ne voli njegovu poeziju. Italo Calvino izabrao je Torino
kao idealni grad za pisanje, jer poziva na strogost i stil, a
nadasve krase ga vrline sline vrlinama mojih sunarodnjaka.
On tvrdi da gradovi utjeu na pisca isto koliko i knjige koje
ita. Pariz naziva enciklopedijom. Uostalom, Calvino je autor
divne knjige Nevidljivi gradovi u kojoj uzbudljivo pripovijeda
o imaginarnim gradovima kao simbolima traganja za nekim
svojim carstvom, jer grad sa svim proturjenostima jest carski
posjed. Calvino, kao i glasoviti nizozemski arhitekt Rem Koolhas, doivljava grad kao metafiziku os; unato svim svojim
stvarnim crtama, prljavtini, izlokanim ulicama, urbanom ka-

13

osu ili pak ljepoti i skladu prekrasnih zdanja i trgova, lijepih

katela i dobro ureenih perivoja. Uza sve, za Calvina je grad
enski princip.
Dvojica autora, Argentinac Alberto Manguel i Talijan Gianni Guadalupi napisali su zajedniku knjigu Rjenik imaginarnih
mjesta, neku vrstu geografskog pojmovnika o zemljama, otocima, republikama, naseljima u dungli, dravama dinovskih
ena, gradovima od eljeza, zaljevima; dakle o mjestima kojih
nema u atlasima. Ima doista savrenih pronalazaka i otkria,
kao, primjerice, grad Abaton koji nikad nije na istom mjestu.
Autori su ili za tim da uz postojee uvijek ide i nepostojee, da
vidljiva strana ima i nevidljivu. I Marc Aug veli da mi zapravo
stalno putujemo ili kruimo od mjesta do nemjesta. Calvino
je bio oduevljen izmiljenom geografijom dvojice pisaca, pa
je rekao da je njihovo djelo jedno od najvanijih u Biblioteci
suvinih knjiga.
ivot velikog poljskog pisca i plemia Witolda Gombrowicza mogao bi se nazvati U potrazi za izgubljenim gradom. Proveo je gotovo dvadeset pet godina u emigraciji ivei u Buenos
Airesu, a kad se vratio u Evropu, bjeao je od grada do grada.
U Parizu se naao nakon trideset i osam godina. U svom glasovitom Dnevniku pisao je kako je hodao Parizom pokunjene
glave, nostalgian za Argentinom. Parizu, mislio sam, Parizu,
stari tenore, uvenula balerino, sijedi mangupe, koji li je tvoj
smrtni grijeh prema Ljepoti. Bio je antipariki raspoloen;
zapisao je kako Pariz jest dvor, ali sve je u njemu ostavljalo
dojam dvorske posluge. Godine 1964. stigao je u Berlin kao
stipendist Fordove zaklade i ondje ostao godinu dana. Berlin
je kao lady Macbeth, bez predaha pere svoje ruke... Nakon
godinu dana napustio je Berlin potpuno nemoan da je jedva
uao u avion, a potom se nastanio u Royaumontu, tridesetak
kilometara od Pariza, te automobilske apokalipse koja zavija,
urla, juri, smrdi, ali i taj grad mu nije odgovarao, jer je posvuda odzvanjala praznina, sve je izgledalo opustoeno i mrtvo
grad koji je vremenski protekao. Napokon se skrasio na
Azurnoj obali, pronaao je svoj gradi Vence, gdje je ubrzo i
umro. ivot u potrazi za izgubljenim gradom ili barem grobom
u kakvom mirnom i tihom primorskom zakutku.
I dok se Gombrowicz hrvao s utvarama gradova, a Francuzi ga astili da je mrzitelj Pariza, srpski pjesnik u emigraciji
Milo Crnjanski kitio je odu Beogradu laskajui kako u njemu nema besmisla, ni smrti, te kako sjaji kao iskopan stari

14

ma. U to isto vrijeme kad se zabludjeli sin vraao iz emigracije u domaju, kad je kleknuo u crkvu svog grada ekajui
da ga taj Beograd poljubi kao mati, jedan srpski pisac, u to
vrijeme slavan i mnogo poznatiji od Crnjanskog, doslovno je
harao Evropom, preveden na vie od tridesetak jezika, prisutan
u medijima, sa smislom za marketing i lovu, uven po otkaenim i mahnitim izjavama. Bio je to Miodrag Bulatovi. Njegov
roman Crveni petao leti prema nebu, samo je na japanskom imao
tirau kakvu Crnjanski nije postigao sa svim svojim izdanjima,
za cio ivot. Ali, Bulatovieva slava bila je ograniena, trajala je
moda jedno desetljee, da bi je potom sam proderao, a njegova ga je luda glava dovela u najcrnje nacionalistiko leglo. U
tom svom desetljeu slave svata je govorio, duhovito i budalasto, ali nitko nije tako olajao Beograd kao to je to on uinio
u zagrebakom listu Telegram (08. listopada 1965.). Dogodilo
se to nakon to su mu u Beogradu zabranili tiskanje romana
Heroj na magarcu; ideolozi su ga proglasili destruktivnim, jer
je vrijeao moral i teevine NOB-a. Poistovjeujui Beograd s
cenzorima, Bulatovi se okomio na tu zagaenu varoicu, na
ariju od koje nitko ne moe biti lukaviji i podliji, na grad
koji ne trpi talente, koji dodjeljuje nagrade onima koji prolaze. On kae: U ovom oboavanom, u ovom umazanom, u
ovom inficiranom Beogradu teko je iveti stojei uspravno.
U ovom gradu iz kojeg jedva ekam da zbriem, najtee je biti
poraen. Druga je to i duga pria to je nesretni pisac, u vrijeme bujanja srpskog nacionalizma, sve to polizao i kao kuja
podvijena repa vratio se u zagaenu varoicu, sitno tancajui
moravac u Miloevievu kolu.
Ivo Andri u mlaahnim se godinama znao okomiti na
mnoge gradove u kojima je boravio ili se nakratko zadravao;
inio je to mladenaki pretjerano to je zauujue za gospodina koji e kasnije postati suzdran i oprezan. Selio se iz jednog
grada u drugi, ali malo je lijepih rijei imao o gradovima svoje
mladosti; moda tek o Krakovu pokoji zgodan zapis. Viegrad
je bio smrtonosan, Sarajevo pusto, premda taj grad u pismima
kolskom drugu Durbeiu naziva na grad, istie da ga voli,
ali volei ga i zaboravlja, jer to je neprijateljski ambijent. U
sarajevskoj gimnaziji Andri je bio predsjednik Hrvatske napredne mladei, pa je kao stipendist hrvatskog drutva Napredak doao na studij filozofije u Zagreb. Svom drugaru Durbeiu pie: Ko zna je li Hrvatska najmizernija zemlja u Evropi,
ali ja znam da je Zagreb najbednije mesto u Hrvatskoj... On

15

dalje pie da se u Zagrebu za godinu dana postaje ivotinja,

bestia zagrebiensis, a za dve pijun. Za njega je to grad bez
milosti, crvotoni grad, a u jednom pismu veli da Zagreb
izgleda kao popian akvarel... I Split mu je bio muan, pie
svojoj prijateljici: Sve je ovdje osim mora i neba dosadno.
Zasigurno se cijela ta pizma naprama Zagreba i drugih gradova moe odbiti na mladenake nemire i lutanja. Sa zrelou je
nadahnuto i bez ogorenosti zapisivao impresije i crtice o gradovima, zemljama, krajolicima. Dakako, gradovi u njegovim
romanima (Viegrad, Travnik, Sarajevo), opisani umjetnikom
rukom, imaju mitsku vrijednost i izvan su ove prie.
Gustav Mato umio je za srce ujesti svoje gradove, ali ih
i prihvaati, iako se ne moe sa sigurnou rei da je u bilo
kojem od njih bio neto posebno sretan. Beograd je hvalio i
kudio, a Zagreb mu je bio najljepi grad na svijetu, gostoljubiv i intimno domai. Rado ga je i lijepo opisivao. U tekstu
Kod kue Mato veli: Jedino pariski kejevi na uenoj Seini i
flanerija po talijanskim drevnim trijemovima varokim prua
raskoi zagrebake etnje. Na itavom svijetu nema moda etalita, hrastova etalita kao Tukanac. Drvee u renomiranoj
Bulonjskoj umi kraj Pariza je prava karikatura naeg Tukanca, o maksimirskim divnim dubovima, punim sjene, okrepe i
mira, da i ne besjedim. I Tin Ujevi je pisao i pjevao o gradovima, ak je Bernardu Shawu za posjeta Dalmaciji preporuio:
Vidjeti Dubrovnik i onda umrijeti. Tinov grad oito je bio
Split kao sinteza svih primorskih gradova. Tin je pisao: Split
sam kao grad, svojom velikom starinom i svojom tmastom,
tronom ljepotom ostvaruje jedincat tip egzistencije, nepoznat
Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, pa ak i Dubrovniku. Ja znam
ovaj Dioklecijanov umorni i teki grad od djetinjstva, ali su
mi trebala etiri decenija ivota da najzad sasvim prodrem u
njegovu agonijsku i duboku poeziju. Split spada u gradove koji
su na svijetu jedini svoje vrste.
Da bismo upoznali grad koji smo iz ovih ili onih razloga zavoljeli, moramo zaviriti u svaki njegov kutak i to bezbroj
puta. Gradovi koji se mijenjaju bre od srca smrtnika, bacaju
me u depresiju; u njima se izgubim i klonem od nekog tekog
umora. Takve gradove najradije zaobilazim. Volim se vraati
onomu to je nepromijenjeno, drago mi je vidjeti i mnogo
puta dodirnuti jedno te isto. Ono to ustrajava u istom, ovjerava nae postojanje. Gradovi koji se ne mijenjaju, dre nas u
uvjerenju da i nama pripada vrijeme koje se ne troi. Neke

16

gradove u kojima sam ivio ili odreeno vrijeme boravio, gotovo sam posve zaboravio. Katkad se pitam mogu li se uspomene
izbrisati mimo moje volje i odluke, same od sebe? Zauujue
je da mi se uope ne javljaju nikakve slike iz Beograda, iako
sam ondje proveo najvei dio vremena. Nema nijednog bljeska, nijedne uspomene, sve je ugaeno. Mogu se mnogih stvari
prisjetiti samo kad hou, ali onih spontanih i niim izazvanih
iskrica nema. Prijanjih sam i davnih godina najee bjeao
u Zagreb; ondje sam esto boravio i po nekoliko godina zaredom, ili tek u duim i kraim razmacima. inilo mi se da me u
mladosti taj grad spasavao beogradskih neuroza; smirio bi me i
preporodio. Moda sam ga zavolio upravo itajui Matoa; tko
zna. A moda je tomu doprinijela neka sitnica, neki detalj, neto posve nevano i bezazleno, neki neodoljiv okus, mala vrtna
restauracija u kojoj sam se osjeao kao na prijestolju, trenutak
nikad definirane sree.
Gradovi su mamci za pisce i putopisce; gotovo da nema
pisca koji je odolio izazovu gradova, posebice onih o kojima
se mnogo pisalo. Putnici tragaju za povijesnim mjestima, ele
vidjeti rodnu kuu ili grob neke slavne linosti, dodirnuti ono
to su itali u knjigama, razgledati znamenitosti. Turisti fotografiraju, a pjesnici opijevaju svoje doivljaje gradova. Grad je
vjena inspiracija, vjena sadanjost, kako je govorio Josif
Brodski zadivljen Venecijom kao umjetnikim remek-djelom
koje bi se moglo nadmaiti samo gradom sagraenim u zraku. Pjesnici su hodoastili izabranim gradovima i vraali se s
rukoveti stihova. Malo je tko pjesniki odolio Parizu; Mato je
zapisao da je taj grad najvea linost dananjeg svijeta, slavna koketa koja kanda nikad ostarjeti nee. Tin je Ujevi pjevao Parizu; bio je openito fasciniran gradovima, posveivao
je svoje udesne stihove Zagrebu, Splitu, eher-Sarajevu i jo
mnogim mjestima u koja je mamuran stizao. Gradovi bude
matu, jer to su buna mora, kako bi rekao G. Bachelard. Na
valovima gradova pjesnici su usamljeni surferi - taj sam stih
zapamtio, dirnuo je neku moju icu, ali sam zaboravio ime autora. Za Pasolinija je bio, tko zna iz kojih razloga, iranski grad
Esfahan najljepi na svijetu, grad prelijepih mladia, s boanskim zatiljcima i vratovima, kako je pisao. Kau da se najradije sluaju prie o ratu, lovu i dalekim nepoznatim gradovima.

17

DIJALOG

Tatjana Gromaa
Mihajlo Panti

Tatjana Gromaa i Mihajlo Panti

IZMILJANJE GRADA
Mihajlo Panti (1957) debitirao poetkom 80-ih godina,
od prvog asa paralelno kao pripovjeda i knjievni kritiar, da
bi do danas objavio preko trideset knjiga studija, eseja, knjievnih kritika i antologija, te osam knjiga kratkih pria/novela, od
kojih su neke, poput Vondera u Berlinu, Novobeogradskih pria ili
zbirke Ako je to ljubav (Andrieva nagrada, 2004) postale bestseleri i stalno doivljavaju nova izdanja, to je istinski presedan u
vremenima iskljuive dominacije romana i nefikcionalne proze. To je vjerovatno stoga to je Panti, premda je, kao i svi najvaniji predstavnici njegove generacije iz 80-ih, usvojio iskustvo i praksu postmodernizma (bio je u tim godinama agilni
suradnik asopisa Quorum), u osnovi ostao bazini pripovjeda
ehovljevske provenijencije, kome je prva misao pripovijedati
ivo i zanimljivo, ispriati neku interesantnu priu iz svakidanjeg ivota. Njegove prie, iako krcate literarnim aluzijama,
uvijek svjedoe neposredno, gradsko iskustvo i zapravo ih sve
objedinjuje pokuaj da se u malim ritualima obezliene svakodnevice, meu anonimnim ljudima koje opsjedaju vjeite teme
sudbine, nesnaenosti, ljubavi i smrti, otkrije neki vii smisao,
to e iskupiti njihove neobeavajue ivote. Moglo bi se rei
da Pantieve prie, sa snanim peatom fikcionalnog autobiografizma, na izvjestan, autorski prepoznatljiv nain, reflektuju
uinke depresivnog i represivnog rada istorije u posljednjoj etvrtini XX stoljea. U knjizi ena u mukim cipelama (the best
of) sainjen je presjek iz novijih faza Pantievog rada (novobeogradska trilogija: Novobeogradske prie, Sedmi dan koave, Ako je
to ljubav). Tu su okupljeni ponajbolji Pantievi primjeri nove,
a stare dobre kratke prie u koju kao u kakvo jeziko skladite
staje sve ono vrijedno to o ivotu jo treba rei. Dramska i
prozna spisateljica Vida Ognjenovi svojedobno je primijetila
da je Mihajlo Panti pisac koji svoje motive nalazi u usijanju
urbane buke, u svetosti tiine vode, u ovjekovom tumaranju
izmeu razuma i bola, kako bi rekao Brodski, u pojavama koje
su izmeu fantazme uda i prizemne opipljive pojavnosti, i
najzad, ili najprije, u sebi. Najvie u sebi. Mihajlo Panti, taj
naizgled leerni spontani zapisiva pojavnog svijeta, mogui

21

ehovljev praunuk, u isijavanju svoje pripovjedne energije pokazuje mo gradnje, ali i razgradnje mimikrijskog sloja stvarnosti, mo pronicanja u ono to je dublje, a sutastveno, to
postoji tek kao varljivi, jedva uhvatljiv nagovjetaj, na dnu jezika i bia. Prie Mihajla Pantia prevedene su na dvadesetak
jezika, uvrtene u mnoge antologije i preglede, i objavljene u
vie posebnih inostranih izdanja. Panti je univerzitetski profesor (izmeu ostalog bavi se junoslavenskom komparatistikom, doktorirao je tezom o modernistikom pripovijedanju u
Srba i Hrvata), urednik je u izdavakim kuama i asopisima,
stalni je kritiar prestinih magazina... U meuvremenu, ovaj
novobeogradski pisac je za najnoviju knjigu pria Ovoga puta o
bolu dobio Nagradu grada Beograda.
Tatjana Gromaa: Recite mi najprije neto o tome kako
sami vidite vlastito pisanje, posebno me zanima va prozni
opus. U jednom intervjuu rekli ste neto to se moe uiniti
simptomatinim za pisanje, osobito za pisanje danas. Rekli ste
da ne piete romane, odnosno da iskljuivo piete prie jer da
pri pisanju romana ima previe kalkulacije i previe misli o trinom uspjehu. Uspijevate li vi pisati prie bez tog momenta
kalkulacije?
Mihajlo Panti: Osam knjiga pria za trideset godina
pisanja, ni malo ni mnogo. Uglavnom, nije ba uobiajeno da
neko pie samo prie. Ja, eto, samo prie, mahom o onome
to mi ivot donosi. Jasno razlikujem svoje primenjeno pisanje, bavljenje kritikom ili akademskom prozom od svog pripovedakog rada. Uskladio sam to nekako, ne pitajte me kako
mi je to polo za rukom, ne znam. Uglavnom, nisam smetao
sm sebi, nisam zaboravio da sam, ipak i pre svega, pisac pria,
mada se ponekad zabrinem, kad piem togod drugo, a piem
stalno, uini mi se da poinjem da gubim sopstvenu reenicu.
No, pria se ba tada javi, zato to mora biti napisana. Kad se
odmaknem nekoliko koraka, vidim da je moj pripovedni opus
nastao iz pomalo iracionalnog poverenja u priu, iz elje da na
to manje dosadan nain kaem to to imam da kaem, i, ne
manje vano, da se u tome to govorim samooblikujem, identifikujem, prepoznam sebe u okolnostima vremena i mesta u
kojima sam iveo i u kojima i dalje ivim.
Postoji izreka da je pisac kratkih pria pisac za 300 italaca. Dugo sam bio upravo takav pisac, pisac koji je godinama
poznavao gotovo sve svoje itaoce. Tek nakon nekih mojih ka-

22

snijih knjiga, ponajvie poto sam 1994. godine objavio Novobeogradske prie, poeo sam da upoznajem ljude koji su me
prvo znali po tome to piem. To je savreno iskustvo, to kako
vas neko doivljava ili zamilja ne poznajui vas, nego samo
preko knjiga koje piete. ta li sve ljudima dolazi na pamet!
Hou, zapravo, da vam kaem kako pretpostavljeni broj italaca nikada nije imao sutinskog uticaja na ono to ja piem,
niti kako piem. Jer, ja ne piem ni po kakvom unapred zadatom
konceptu. Naprosto sam pisac koji se oslukuje. Treba mi mnogo vremena da napiem knjigu pria, i te prie se negde meusobno tematski i stilski usaglaavaju kako se njima hoe, ja samo
pratim to to one najpre meni ele da kau. Ne znam koliko
je pametno danas tako pisati, ali, ta mogu, tako sam navikao.
Pisanje mi je saaptavanje sa sopstvenim biem, pa mi onda zaista ne moe biti vaan trini aspekt knjievnosti koji je u nae
doba vie nego oigledan kada govorimo o romanu.
Mislim, naime, da svaki savremeni romansijer bar malo,
bar podsvesno, razmilja kako dobiti najprestiniju nagradu
za roman u svojoj nacionalnoj sredini ili kako e mu otkupiti
prava za film. Ili, ako ne ba to, sanja neki slian, merkantilni
uspeh. U tom smislu, kratka pria je oblik po mojoj meri. ta
god da uradite sa njom, nema nikakve manipulacije. Ona se
dogodi ili se ne dogodi, nema imperativa da se mora napisati
onako kako trite hoe. I poriv njenog pisanja stoga je blii
pisanju poezije, roman je neto drugo. Tek kada se pria dogodi, poinje racionalni, zanatski rad na njoj, ali je onaj prvi
impuls za njeno pisanje istovetan pisanju poezije, prva reenica je kao prvi stih. Nju mora da vam Bog poalje sms-om,
tu prvu reenicu.
Ta reenica, ako je prava, uvlai vas u prostor koji ete,
prianjem, nastaviti da istraujete. Evo, sada smo na Brionima,
gledam glumce kako presvlae identitete slino radi i glas
koji pria priu, uvlai se pod kou razliitim likovima, govori
u njihovo ime, ispituje dokle moe da ide, a da to bude i ostane
uverljivo.
I vrapci znaju da je roman u poslednjih stotinu i vie godina u potpunosti preuzeo lidersku poziciju u knjievnosti. Roman je postao sinonim za knjievnost, i zato lako mogu braniti
tezu da je ta forma previe institucionalizovana. To, izmeu
ostalog, vidite i po ljudima koji ele da piu, a nisu pisci, ali
objavljivanje romana naprosto smatraju inom sopstvene verifikacije. Roman je mogul svekolike knjievnosti, on je prodire

23

i apsorbuje, kao morska zvezda kad izbaci svoj eludac da bi

progutala koljku, i tako je negde i postavljen u aktuelnoj hijerarhiji vrednosti, a ja tu sebe nikada nisam video.
T. G.: Smatrate li to i kao odreenom povlasticom, kreui se i djelujui kao knjievnik u krugu jedne knjievnosti,
jer vas, vjerojatno, puno kolega pisaca doivljava kao manju
opsanost za vlastiti probitak, zato jer se ne bavite pisanjem
romana?
M. P.: I to o emu me pitate nam je takoe donela knjievnost modernih i postmodernih vremena. Onoga trenutka
kada se knjievnost od jednog tipa institucije preobrazila i ula
u fazu trinosti, u trku za uspehom, za irokom javnom potvrdom, za nagradama, za tiraima, pitanje estetike postalo je vrlo
problematino. Vie se pisanje ne vrednuje najpre po tome koliko je lepo, ili koliko je mudro, ili nadahnuto, ili autentino. Kapital postaje vrhovni arbitar. Dobro je ono to se dobro
prodaje. Taka. Ukoliko je tako, lako emo iznai argumente
za neke druge, kolateralne vrednosti, racionalizovaemo ih jer
nam je neko naruio taj posao, i platie nas za to. Ako vi neete, uvek ima ko e. Knjievnost je danas oblik industrije, ona je
samo jedan od vidova trine kompeticije.
Vidite i sami koliko je u srpskoj, u hrvatskoj, i u svim drugim regionalnim i evropskim knjievnostima vano ko je dobio koju nagradu i koliko to pokree na govor o literaturi. ta
oveku koji eli da pie, i samo da pie, ostaje nego da proba da
se malo pomakne u stranu. Bitna mi je upravo takva pozicija
i ta perspektiva, ona me bar malo oslobaa od logike na koju
inae svi po inerciji pristajemo. Uvek je tako bilo, zato bi danas bilo drukije: kontekst vremena u kom ivimo, filozofi bi
rekli duh epohe, diktira pravila po kojima igramo. Ukoliko
igrate, morate potovati pravila. Sve to znam, sve sam to monstruozno izracionalizovao, ali bih, svejedno, ponekad voleo da
ostanem onaj to se zove kvariigra, onaj to igra mimo pravila. Ili, jo bolje, onaj to igra po pravilima koja sam sebi propisuje. To moda jeste iluzija, ali bez nje sigurno ne bih pisao.
T. G.: Kao povjesniar knjievnosti i netko tko se paralelno bavi i knjievnom kritikom gdje u svemu tome vidite
ulogu knjievne kritike danas? Koliku ona uope moe imati
teinu, ako je knjiga konkurentna roba koja se nudi na tritu
koje zanima samo dobra reklama i prodaja?

24

M. P.: Skupo nas kotaju sve neoprezne generalizacije.

To ne vredi samo za knjievnost, to vredi za svaki oblik naih
ivota u minulim vremenima. Zbog toga i ne volim floskule
tipa naa knjievna kritika je korumpirana ili kritiari su isfrustrirani pisci... Flober bi danas imao mnogo posla sa novim
renikom pseudointelektualnih banalnosti. Kritika je uvek bila
potrebna. Da nije, ne bi ni postojala. Zato bi danas bilo drukije? ak bih rekao da danas neke knjievne vrste, na primer
esej, na primer poezija, ne bi ni mogle da opstanu bez odjeka u
kritici, jer je kritika jedino polje njihovog odjeka. Kad je zbirka
pesama bila u top ten najprodavanijih knjiga? Ali njen odjek u
kritici moe biti, i jeste, dublji od marketinki podrane recepcije pedeset konfekcijskih romana koje zaboravite tri dana poto ste ih proitali, im se latite novog lakog tiva. Kada neko
ko ita, kae, na primer: srpska knjievnost on pomisli na
Lazu Kostia ili Vaska Popu; kad kae hrvatska pomisli na
Tina Ujevia, na A. B. imia ili na Danijela Dragojevia. Mislite li da u tome kritika nema zasluga? Ima, itekakvih.
Kritika je, danas, donekle promenila svoje nekadanje
funkcije. Dobila je novi lik, pa je, izmeu ostalog, u trinim
okolnostima, postala i neka vrsta marketinke, reklamne delatnosti. Pogledajte korice novih romana. Pune su odlomaka iz
recenzija, natimovanih tako da po pravilu zvue kao reklamni
slogani. I onda je svaka druga knjiga udo, onda je svaka
druga knjiga knjiga koju smo ekali godinama. Ili je svaka
druga knjiga knjiga koja se beskompromisno razraunava ili
je, pak, re o tivu posle kojeg vie nita nee biti isto. Mogli
bismo, zaista, da na Floberovom tragu napravimo tablicu neizbenih, delujuih stereotipa.
I stoga, ma ta da bi mi se moglo prigovoriti, to iz iskustva
znam, knjievna kritika je delatnost stvorena da bi trpela prigovore i to je u redu, unapreujui nae miljenje ona ispunjava
svrhu kritiar mora da pazi da ostane nevin. Starije kolege bi
rekle, mora da vodi rauna o emu govori, a jo stariji mora da
nae meru. I ne moe pisati kao da se oko njega nita nije promenilo, naprotiv, mora da uoi i opie tu promenu. Rekoh vam,
smisao kritike je smisao pojaavanja interesa za knjievnost. A
knjievnost danas vrlo slabo kotira, realno gledano. Spojeni su
to sudovi, kako je knjievnosti, tako je kritici. Ni bolje, ni gore.
T. G.: Ne ini li vam se da taj nedostatak jae, konkretnije kritike u kojoj bi se jasnije imenovale stvari, da to stvara jed-

25

no tupilo kod itaoca i kod publike, neku vrst ravnodunosti u

kojoj se vrijednosti zapravo vie i ne propituju?
M. P.: Svakako. ini mi se da je problem koji dananja
kritika ne moe da rei problem preobilne knjievne produkcije. Stoga se i odustaje od tog posla. Zamorite se od gomila
knjiga koje svakodnevno pristiu na va sto. Uvek sam se pitao
zato, recimo, srpski pisci, pretpostavljam da u tom pogledi ni
hrvatski nisu neka razlika, oboavaju da javno nipodatavaju
knjievnu kritiku, ali mi zato uredno alju svoje nove knjige,
sa dramatino-sentimentalnim posvetama. No, to je moj problem. Ko mi je kriv to sam se latio tog posla za koji jedan
anglosaksonski cinik kae da je nalik poslu istaa ulica. On
se, naime, ne izabira. Na njega se spada. Mada, opet, nisam
upoznao previe takvih strasti nalik onoj kada zaronite u neku
knjigu za koju znate da je pre vas gotovo niko nije itao.
Zatim, tu je jo jedno teko pitanje na koje nijedan kritiar
ne moe do kraja da odgovori zato bira ba tu knjigu o kojoj
pie? Postoji bezbroj odgovora, ali nijedan nije konaan, pravi.
I meni je to nepoznanica. Valjda je to nain da se obazremo u
hiperprodukciji, valjda sebe time teimo da je mogue, i u vladajuim sumanutim okolnostima, raspoznati neku vrednost.
Kritiki duh nuno tei da uspostavi nekakav red, da sistematizuje ono to se sistematizaciji opire. Zato je takav, kritiki. S
druge strane, priznajem da oseam nemo pred lavinom novih
naslova, kivan sam na sebe to neu proitati ni deli toga.
Slaba je uteha to znam da je broj knjiga odavno prekoraio
ovekovu prirodnu mo da to sve uoi, popamti, porea, a kamoli proita na pravi nain. Gete ili Erazmo imali su biblioteke
od nekoliko stotina knjiga, i itali su ih celog ivota, pa nijednog trenutka, dok itate te stare pisce, ne oseate da su oni bili
uskraeni zbog tako malog broja naslova. A danas kroz nae
ruke svakodonevno proe nekoliko knjiga, i neizbeno je to
zasienje koje na pitanje ta da se ita odgovara odlukom
da se ne ita nita. Knjiga vie nije sakralna vrednost nego
proizvod sa kioska, neto u materijalnoj ravni izjednaeno sa
novinama, cigaretama, sladoledom i kondomima, pa je moda
najpametenija odluka u takvoj situaciji ukljuiti DVD ili otiu
u ribolov.
Snalazei se godinama u toj pomami novih naslova odavno sam zdravorazumski zakljuio kako nisam toliki mazohista
da bih itao loe knjige. Pogotovo nisam toliki mazohista da
bih vam objanjavao zato je neka knjiga loa. Neu, naalost,

26

po sili vremena, stii da proitam ni promil odlinih knjiga

kojima obiluju i tradicija i dananji svet, pa zato bih to vreme rasipao na neinspirativne knjige. itam zbog zadovoljstva,
iz radosti, iz sree saglasja ili uvida, a ne da bih se nervirao
zbog neije gluposti, nedarovitosti, neznanja ili nepismenosti.
I mislim, tvrdoglavo, da je dunost kritiara afirmacija vrednosti, pogotovo danas. Kritiar je po difoltu obavezan da bude
konstruktivan. To to bih mogao, nemojte misliti da ne bih
mogao, razbiti nekog svog kolegu, koga poznajem i sa kojim
sam, to bi rekao Sen Bev, ruao vie puta, to ostavljam boljim
i pismenijim publicistima, pun sam respekta za tu teku i nezahvalnu profesiju. Ali sam ve dovoljno star da znam da ako
neto od kritike ostaje, ostaje samo konstruktivno, interpretativno, afirmativno itanje.
A loe knjige, one tonu u zaborav, nezavisno da li ste vi o
njima pisali ili ne. Uostalom, tu postoji i mera jedne vie neumoljivosti. Ona kae da ovek, obian ovek, kome se prohtelo
da uvee neto proita, da knjizi dadne prednost u odnosu na
krmu, ribolov, pozorite, koncert, utakmicu, partiju karata ili
TV, nikad nee lei u krevet sa loom knjigom. I ta se tu moe.
T. G: to je to tako privlano u figuri pisca da ljudi danas
masovno ele biti pisci?
M. P.: Prvi razlog je svakako u tome to su nam, barem
u ovom delu Evrope, knjievne tradicije tako oblikovane. Tako
su kodirane. Kad prolazite kroz austrijske, maarske, hrvatske,
srpske, bosanske ili bugarske gradove, najpre uoavate da ulice
i trgovi u njima nose imena pisaca. To znai da je kultura tako
ustrojena, pogotovo kod malih naroda sa oteanom istorijskom
emancipacijom. Takve kulture razumeju i gaje knjievnost kao
oblik prosvetiteljske reprezentativnosti, one favorizuju pisce,
postavljaju ih u sredite, prave od njih mitove, naravno, tek
kada oni umru. Za ivota se, naravno, zlopate, da bi potom
dobili snagu boanskih autoriteta.
Pisci su zgodne figure kolektivne identifikacije. Kad, na
primer, kaemo da je Andri veliki, ili Krlea, ili Selimovi, mi
zapravo govorimo da su velike kulture koje su omoguile pojavu takvih individualnih talenata, i u krajnju ruku, da smo i
mi sami veliki.
Nedvosmisleno, knjievnost je svoju prosvetiteljsku misiju izvrila u osamnaestom i devetnaestom veku, kod veih
evropskih naroda jo i ranije. Knjievnost je, tokom tih stolea,

27

postepeno postala oblikom institucije koju podravaju druge

institucije, kolstvo, univerziteti, akademije, izdavai, mediji.
Tako da je u tom sistemu, i u hijerarhijama koje u njemu vladaju, pisac zapravo odnegovan kao kulturom povlaena figura. I
taj i takav model preiveo je i do naih dana, to po inerciji, to
po iroko rasprostranjenom uverenju da su pisci neko, uglavnom mrtvo udo, ekstraordinarne pojave, visoke po dva i po
metra, na ija usta govore celi narodi. Kako je sve to tuno i
karikaturalno izgledalo unazad dvadesetak godina i kod Srba i
kod Hrvata, a bogami i ire. Pa je nama tako ostalo i dan-danas.
Evo, vi ne razgovarate sa nekim beogradskim inenjerom ili
hirurgom, nego sa piscem... Dakle, i danas je vrlo vano sebe
prepoznati i deklarisati kao pisca, odnosno uiniti da vas i drugi kao takvog prepoznaju, jer vas onda, prema tim kodovima
koji i dalje vladaju u polju aktualne kulture, a naroito tradicije, svakako povlauju.
I jo: biti pisac znai biti pomalo mimo sveta, to je jedna
vrsta pozitivne ekscentrizacije. Zapravo, najtee je dekonstruisati mitove neije veliine, a tek tako mu moete prii na pravi
nain. Pisca treba uvek gledati iz normalnog, ljudskog rakursa,
a to nije lako, jer nas modeli njihovog usvajanja sile da im pristupimo kao da dolazimo pred spomenik ili pred katedralu. A
im pogledate u visinu, uhvati vas vrtoglavica. Ne moete vie
normalno rasuivati.
Dabome, postoji i jedan tako ljudski odgovor na pitanje zato mnogi sebe ele da vide kao pisca, i da ih drugi vide takvim.
Tu deluje neizbean psiholoki momenat ovekove potrebe za
vaenjem. A zatim, sa rastom znanja, obrazovanja, dostupnosti informacija, i, zato da ne, sa boljim ivotom, ovek postaje autorefleksivniji. I gde god imate bie koje misli, bie koje
sumnja, bie koje traga, vi ste na dva i po milimetra od pisanja.
To je, ujedno, i moj lini odgovor. Za mene je pisanje poseban
oblik samoitanja piem da bih samog sebe proitao, da bih
se bolje upoznao sa tim neuhvatljim sopstvenim ja.
T. G.: Rekli ste jednom prigodom da se od pisca danas ne
oekuje da bude etiki korektiv stvarnosti, da ljudi od knjievnosti danas manje-vie oekuju blagu relaksaciju. Ipak, postoji
i onaj dio publike koji je zahtjevniji, koji eli neto vie
M. P.: Horacije nije umro, mada se njegov princip zabavno i korisno danas ne osea najbolje, zabavno je odnelo prevagu. Ali, opet, kod zahtevnijih italaca, kako vi kaete, ostaje

28

oekivanje da nas knjievnost neemu i pouava, ak i da nam

daje izvesna moralna uputstva, da nas suoava sa ivotnim istinama, da nam ih otkriva, da ih definie. To je aporetino pitanje, jer se laka knjievnost odrekla odgovornosti, zato je i laka, a
teka ima problema sa itaocima koji ne vole da im se docira. Pri
tom, ono to je nekada postojalo kao pojam angamana ili, nedaj-boe, politikog opredeljenja nekog pisca, danas biva uzeto
kao negativno bodovanje nekom autoru, i to nam smeta, bolje
da ostanem u prvom licu, meni smeta, jer knjievnost, uprkos
svemu, mora pre svega da bude estetika, svakako iznad politike.
Kada bi bilo suprotno, ne bih mogao da uvaim talenat pisaca
iji su mi politiki afiniteti i stavovi inae strani.
Danas u knjievnostima regiona imamo enigmatinu,
vrlo zanimljivu situaciju. Otili su klasici, ostala su upranjena mesta. I sad vidimo taj alosni napor, to pretenciozno upinjanje preostalih kandidata da zauzmu vrhove piramidalno
shvaenih nacionalnih knjievnosti, to je ist anahronizam,
tavie, karikatura. Te koncepcije pisaca oeva nacije na raznim stranama, to suludo uverenje da je u jednom oveku
mogue koncentrisati svu istinu sveta, svejedno da li govorimo o politici ili o knjievnosti, a tako shvaeno jedno se
u drugom preslikava, e toga se zgraavam. Mislim sasvim
suprotno. Za mene je knjievnost danas jedva ujno aputanje bez bilo kakve socijalne relevantnosti, ali sa nesravnjivo
velikim uticajem u domenu krajnje individualne, krajnje line, duboke, gotovo boanske komunikacije. Knjievnost me
podsea da ne smem da potroim svoje zemaljsko vreme tako
to u ga prosuti, straiti i uniziti dar koji sam dobio samom
injenicom da ivim.
T. G.: to vidite kada pogledate u to o emu knjievnost
danas govori?
M.P.: Tematika svakodnevice potpuno je preuzela inicijativu. Ovdanji savremeni prozaisti, u neto manjoj meri
i pesnici, uglavnom piu svoje malo, lino iskustvo svakodnevnog ivota. Zavladala je potpuna tematska oputenost,
stvarnosni koncept odneo je ponovo prevagu nad aleksandrijskim. Zato bih ja, pitam se, morao da itam kako neko
ivi, i da mislim o njegovim branim problemima kada moda i sam imam takve probleme i kada ni na koji nain to to
itam ne produbljuje moje uvide? Knjievnost se, u velikoj
meri, odrekla ambicije da bude velika, to nije dobro, odrekla

29

se ambicije da bude odgovorna, odrekla se ambicije da bude

komprimovano znanje. Nego je postala jedan prilino relaksiran, diskretno ili indiskretno erotizovan govor iz kog ne dobijate intenzitet koji oseate kad itate velike pisce, klasike.
Oni su pisali punim pluima i sa punom sveu o tome to
rade. Knjievnost je danas iz super-teke prela u pero-laku
kategoriju.
Kompjuter je do beskonanosti demokratizovao knjievnost. Svako ko pie malo pismenije e-mailove s razlogom umilja da je pisac i odmah eli da to ponudi sudu ire javnosti.
Ko e ga i kako, a i zato, ubediti da nije pisac i da to ne ini?
Pun je svet poruka, pismo kao knjievni anr je umrlo, javlja
se e-mail i sms-literatura, sa celom skalom novih formi. Tano
kae Bodrijar: Umetnost je danas problematizovana zato to
je ima previe. im izaete na ulicu, naletite na tri genijalca.
A genijalac je genijalac po tome to je redak i izuzetan. Ako
svakoga dana imate po tri genijalca u vidnom polju, onda je to
nepogreiv znak da je i genijalnost devalvirala.
I ma koliko me raduje krajnja kompjuterska demokratizacija pisanja, istovremeno mi smeta haotina situacija u kojoj
sve eli da bude knjievnost. U redu, ali, ukoliko je svako pisanje knjievnost, onda knjievnosti vie nema.
T. G.: to je sa vama osobno, kuda vas danas vodi vae
pisanje, ili kuda biste eljeli da vas odvede?
M. P.: Proteklih dvadesetak godina pisao sam preko svake
mere. Na svu sreu, ne prozu. Prozu, rekoh vam, smatram sutinom mog pisanja. Kad kaem da sam pisao previe, a zaista
jesam, mislim na primenjeno pisanje. Tokom 90-ih pisanje
je za mnoge, pa i za mene, bilo ako ne azil za umobolne, ono
barem azil za preosetljive. Budui da je svet u kom sam iveo
bio takav kakav jeste, i da ni na koji nain nisam mogao sebe
da prepoznam u tome, te, naalost, svestan injenice da sam
duboko nemoan da bilo ta promenim, osim u svom najbliem okruenju, sasvim sam se posvetio itanju i pisanju. Otud
mi sada taj oseaj da sam pisao previe. Zaudo, nemam oseaj
istroenosti. Ponekad malog zasienja, to da. Ali, to brzo proe,
im moram da sednem i napiem neki tekst.
Na moju sreu, sauvao sam poriv da prozu piem samo
kad pria hoe sama da se napie, dakle, samo onda kad zaista
imam ta da kaem. I to je blisko poeziji. Sauvao sam uverenje da je pisanje posebna vrsta dubokog samooslukivanja. Sa

30

godinama sam polako nauio da prepoznajem signale koji mi

dolaze iz neizgovorenosti, i da ih prevodim u jezik, u reenice
koje nose nekakav smisao. Tako se i sm osmiljavam. Za trideset godina, koliko piem, nauio sam da mi je za knjigu pria
potrebno etiri godine, to je moj prirodni ritam. Uvek piem sa
oseanjem da kad zavravam neku knjigu, da vie nikad nita
neu napisati i da, metaforiki reeno, vadim poslednju kofu
vode iz svog bunara. A onda proe neko vreme i taj se bunar
opet polako napuni, pa iznova poelim da tome to se nakupilo dam odgovarajuu formu.
Ponekad pomislim kako je i to to sam napisao sasvim dovoljno, kud u vie. Znam ponekad da kaem sebi evo, napisao si sve to si mogao da napie, dobio si sve to si od pisanja
mogao da dobije. Moda bi mogao ostatak ivota da posveti
jo neem to te privlai i zanima? Sada, u ovim godinama,
oseam potrebu da malo korigujem sopstveni identitet, da ga
malo pomerim i rastresem, da mu dam neku novu dimenziju i
da ga na taj nain obogatim...
Nikada nisam volio mistifikacije o pisanju kao o muci,
ispatanju Borhes negde kae, ako ga dobro interpretiram,
kako je ovek duan da bude vedar. Tako i razumem pisanje,
kao eljenu vedrinu koja na kraju treba da se promoli iz jezika,
ak i kada operie sa najteim i najtamnijim sadrajima. Na
kraju, sad zvuim kao neki stari Grk koji govori o uincima tragedije, mora da proradi oseaj samoispunjenosti. Jer, da toga
nema, zato bismo uopte pisali? Da bismo se muili? Onda je
bolje neto dobro pojesti i popiti au vina.
Samo to i oekujem, malo radosti.
T. G.: Kako danas gledate na taj pojam postmoderna knjievnost, nekada je i vae pisanje bilo sinonim za taj termin
M. P.: To se zavrilo. Nekoliko knjievnih generacija
prolo je kroz dato iskustvo, pojava je okonana prirodnim putem. U jednom trenutku taj nas je pojam bio okupio, neko ga
je prihvatao, neko osporavao, postmodernizam je postao nova
Rorarhova mrlja knjievnosti.
Kako god, bilo je to jedno srenije razdoblje, za razliku od
ovog dananjeg, teskobnog, u kojem je, naizgled, svako dobio
to je eleo, pa mu opet nije dobro, opet nije zadovoljan. Kada o
tom razdoblju mislim iz perspektive sadanjosti ini mi se kako
je posredi bio zanimljiv pokuaj da svekolika umetnost, ne samo
knjievnost, dobije novu transfuziju sveine u asu kada je tim

31

svetom prevladao oseaj iscrpljenosti. Za mene je to iskustvo

vano iz zbog unete doze igre i dobrog raspoloenja. Odrasli
smo i iveli u preozbiljnim literaturama, sa previsoko postavljenim ulogama i prevelikim oekivanjima, ozbiljnim do turobnosti, ak do facijalnog gra. Postmodernizam je sa svojim strategijama reciklae, ali i ponitavanja ideje autonomije umetnosti,
koja je eminentno modernistika ideja, povlastio kategoriju igrivosti. ovek je, bez obzira na svu grozomoru istorije, bie koje i
dalje eli da se igra, i stalno, ukoliko je ovek, dakle, ukoliko je
kreativan, odbija da se uklopi u ono to mu se, da malo parafraziram Krleu, civilizacijskom dresurom namee.
Naravno, kasnije se ispostavilo neto to se mora poteno
rei bilo je i nedarovitih postmodernista, onih to su se lepovali na konjukturnost tog pojma. Posle su svi beali od njega,
jer se pretvorio u svoju suprotnost, izaao iz mode. Prodavac u
jednoj beogradskoj knjiari mi je rekao da tano pamti godinu
u kojoj je pojam postmodernizam dobio znaenje negativne
reklame. Vi hoete nekog da pohvalite ve samom injenicom
da ga nazivate postmodernistom, kao da mu dajete kakav orden, ali je to publici u meuvremenu postao nepogreiv znak
da takvog ne treba itati. To je druga krajnost, postmodernizam je ipak ostavio sjajna dela. Sad, moda je dobro to to je

32

svako u njemu video ono to je eleo da vidi. Usvojio sam ga

i otiao dalje, to mi nije bilo naroito teko, jer je moje pisanje uvek podjednako raunalo sa iskustvom proitanih knjiga
i iskustvom ivljenja na jednom vrlo konkretnom, i vrlo simbolinom mestu Novom Beogradu.
T. G.: Uvijek se spominje taj Novi Beograd, kao kljuno,
mitsko mjesto, polazite vaih pria
M. P.: Novi Beograd je naroit sociokulturni fenomen,
nastao, poput mnogih slinih gradova naeg dela hemisfere,
kao materijalna projekcija jednog ideolokog sna. Iza tog sna
ostao je svojevrsni mit praznine, i mesto koje je vie nehotino svetilite tog mita nego prostor autentinog ivota. Otuda
su Novobeograani pomalo i apatridi, bez obzira na to odakle su doli i kuda e, eventualno, otii. Nehotino, sasvim
nehotino, taj grad je proizveo svoj trenutni, postmoderni
kontekst: on nema korektivni centar, nema duhovnu vertikalu, on je prividno harmonina, a zapravo apsolutno haotina
struktura sklopljena od dobrih ili loih arhitektonskih citata
razliitih stilova koji ne mogu da se istinski poveu. Nema
trg, ni pravo pozorite, a muzeji i crkve stoje neurasli, kao da
su na pogrenom mestu, punom graditeljskih surogata, mo-

33

da i lepih na oko, ali hladnih i praznih,

bez obzira na mnotvo ljudi koji se tuda
kreu, bez istinske komunikacije, bez svesti da uestvuju u oblikovanju jedne zajednice. Ponekad imam oseaj da se stanovnici Novog Beograda i dalje nalaze u
stanju produene ideoloke kome, iz koje
ih nita ne moe prenuti. Niko nee doi
jednog jutra, probuditi nas, i rei nam da
smo runo sanjali.
Novi Beograd me, dakle, zanima dvojako: fenomenoloki, kao produkt jednog
specifinog civilizacijskog modela iz druge
polovine 20. veka, i sudbinski, kao mesto
koje je odredilo i obeleilo moju biografiju i uslovilo moje pisanje.
U tom gradu sam ceo ivot, moj ivot
se poklopio sa rastom toga grada. I onda
ispada da piem iz stalnog uoavanja
analogija sa njim, bivih i sadanjih. On
se menja, i ja se menjam. Ima li u tome
uzrono-posledine veze? I ako ima kakve? O tome vredi pripovedati. Potom,
vrlo je teko rei da li moete pripadati
nekom takvom gradu, u stalnom rastu. Ako mu pripadam, na
koji mu nain pripadam? Jer, ja sam njemu nita, anonimus
u mravinjaku, a on je meni sve. To je iskustvo koje smatram
knjievno upotrebljivim, jedino o tome mogu neto da kaem.
Ali, ne na nain preslikavanja stvarnosti, to me ne zanima, niti
me privlai. Novi Beograd u mojim priama nije u svemu Novi
Beograd u kom ivim, to je domatan, stalno dopisivan grad.
Stvarni Novi Beograd je samo okvir iz kog kreem, elei da
govorom o neemu to jeste moj lini uvid u jednom asu
prevladam iskustvo ivljenja u njemu. Iskustvo je u knjievnosti dobro kada nas ne ograniava, nego kada nas prebaci u neki
drugi, svima razumljiv, univerzalniji prostor, zapravo, kada ga
otvori naem doivljaju.
T. G.: Kao da ste izmislili taj grad
M. P.: Pa da, izmislio sam ga. Ako negde takav Novi Beograd stvarno postoji, verovatno postoji jedino u jeziku mojih
pria.

34

DNEVNIK

Hadem Hajdarevi

Hadem Hajdarevi

DNEVNIKE BILJEKE
Pisanje dnevnika, 09. maj 2008.
Ne znam zato sam tako brzo, gotovo odjednom, prihvatio
prijedlog redakcije Sarajevskih sveski da za jesenji broj napiem
dnevnik. Prvu sam ponudu uo iz usta makedonske pjesnikinje
Ljiljane Dirjan. Mogao sam pisanje dnevnika odgoditi za koji
mjesec, godinu, ili, pak, nisam morao nikako pisati. Dnevnici
se ionako mogu itati kao svojevrsno krivotvorenje vremena,
krivotvorenje onoga to se vidjelo, doivjelo, upamtilo ako se
ima u vidu da mnoge, bit e, vanije stvari mogu ostati nezabiljeenima, zaboravljenima. Ali, eto, pristao sam, obeao, ko
mi je kriv... I, kako mnogo ta piem vie naglavake negoli kao
sav normalni svijet, i ove dnevnike biljeke ispisujem minut
do dvanaest, bolje rei, piem ih u dvanaest i minut, na osnovu
sitnih zapisa unesenih u rokovnike tokom mjeseca maja, juna,
negdje u ljeto i, evo, gotovo do snijega... Zato u ovome dnevniku Sarajevskih sveski pokuati da okupim sva godinja doba, i
vrijeme koje traje i vrijeme to se, u iznenadnim bljeskovima,
iznova, spiralno, kako bi rekao W. Golding, dogaa u nama.
Godinja doba su najimpresivnije Boije umjetniko djelo.
Kad sam obeao za Sarajevske sveske napisati dnevnik, proljee je trajalo u punom svome zamahu. Bio je maj. Vrijeme
treanja. Trajali su Sarajevski dani poezije. Pjesnici su (09. i 10.
maj) bili na tradicionalnom izletu u Mostaru i drugim hercegovakim mjestima.
Dok unosim ove biljeke/sjeanja u kompjuter, mogu se sjetiti kako sam u tom majskom danu etao lijevom obalom Neretve, blizu Starog mosta, s makedonskim pjesnicima Bogomilom
uzelom i Ljiljanom Dirjanom. Sve je bljeskalo u osunanosti.
Bogomila sam sretao u Berlinu pa u Strugi 2006. godine. Pun
sam potovanja za njegovu poeziju. Bila je tu i goa iz Poljske
Ewa Soneberg, koja je nastojala i svjetlo i mirise pretvoriti u snimak, u fotografiju, pa Slovenac Milan Jesih, japanski pjesnik,
pjesnikinja iz Rusije, Stevan Tonti, Mile Stoji, Emsura Hamzi, mnogi drugi pjesnici iz Bosne, iz blieg ili daljeg svijeta.
Meu njima i laureat priznanja Bosanski steak veliki palestinski

37

i svjetski pjesnik Mahmud Darwish. Ljiljana i Bogomil glasno

su obnavljali uspomene ranijih dolazaka u Mostar i u Hercegovinu. Nisam ba bio od prevelike pomoi u turistikim i drugim informacijama, ali mogli su, eto, golim okom mogli vidjeti
kako se u Mostaru i Bosni i Hercegovini ivi u vie naporednih
svjetova i kako isti ti svjetovi funkcioniraju kao upriroene
podijeljenosti, dodatno se paralelizirajui nekom tajnovitom a
nevjerovatno dinaminom geometrijskom progresijom. Istoga
09. maja 2008. bila je obavljena denaza umorenim pripadnicima etvrtog korpusa Armije BiH (1993. godine), na kojoj je
prisustvovalo dvadesetak hiljada dua, i odran koncert Arsena
Dedia na maturskom balu u zapadnom dijelu Mostara. Uz to,
u ovdanjim, pomalo zaturenim slojevima povijesti deveti dan
maja funkcionira i kao Dan protiv faizma.
Bosanskohercegovake paralelnosti nisu vezane samo za
Mostar, ili za ono to, naprimjer, prepoznajemo u imenima
Republika Srpska, Federacija BiH, itd., niti, pak, za aktualne politiko-ideoloke natezalice, ljude, procese, nego je naelo paralelnosti ulo u sve pore naega ivota i djelovanja.
Uloga poezije je da se, ve umorni od svega i svaega, malice
izdvojimo, postranimo i da, ko zna, s dodatnim unutarnjim
nemirom, u svemu tome sudjelujemo ili ne sudjelujemo.
Sarajevski dani poezije, kao meunarodna knjievna manifestacija, nastoje da iz godine u godinu poveu bar dio bosanskih rasutosti, te, i sebi i gostima iz svijeta, pokau vedrije lice
ovih prostora i ovih ljudi. Ove su godine bile organizirane po
etrdesetsedmi put od njihova osnivanja 1962. godine... (Bojim se da bi me daljnja pria o ovoj pjesnikoj smotri uvukla ili
u politiku ili, gluho bilo, u patetine ispovijedi pa u, najradije,
naglo stati.)
U toku rata povremeno sam pisao svoj sarajevski dnevnik.
Pisao sam ga od marta 1991. do marta 2001. godine. Narastao je
na preko hiljadu stranica. Bavio sam se milju da u te dnevnike
zapise upletem neto i iz onih opkoliteljskih godina u Sarajevu.
ta je, recimo, bilo 09. maja 1992. ili 1993. godine?
Devetog maja 1992. nisam nita zapisao. Slijedeega, 10.
maja stoji slijedee: Sino smo Amra i ja prihvatili Albinovu ponudu
da sa svojim djevojicama, Elidom i Damirom i Igorom spavamo u
njegovu podrumu, bolje rei podzemlju, jer je ta iskopina, zamiljena kao magacin, ispod podruma, ali niti sam spavao, niti sam mogao
spavati, samo sam se smrzao, pa smo se izvukli do stana negdje pred
zoru, i evo mi se kosti upalile... Opet se uju detonacije granata.

38

Godinu dana kasnije, na 09. maj 1993. je zapisano: Kartice

za hljeb. Bonovi. U sarajevskom hljebu, posebno kad se ohladi, osjea se sirota, stiroporna bezmirisnost. Najtee pada postupno privikavanje na ponienje. Poniena je ruka, ponien je hljeb koji nosimo
u ruci, poniena su usta koja zatrpavamo hljebom... Solenjicin je
pisao kako su u logorima najbolje prolazili sjekai i djelitelji hljeba.
Oni koji, meutim, danas u Klasu i drugdje peku hljeb za sve nas
su i svojevrsni heroji... U Bosni i kod svih slavenskih i sirotanskih
naroda sve je u hljebu. Radi to breg osjeanja sitosti...
Sada je sve to daleko od nas, daleko petnaest-esnaest godina, ali i suvie blizu. Po licima ovdanjih politiara jo se
nahvatava epski liaj. Pjesnicima, prijateljima iz Bijela Svijeta
nikad neu biti u prilici ispriati jednu od osnovnih bosanskih
tuga i umrijet emo a neemo doivjeti da budemo graani
slobodne, ureene, normalne drave, drave neoptereene ideologijama, naciokratskim voljama, tranzicijskim kriminalom...
Dugo sam, u povratku iz Mostara za Sarajevo, razgovarao s pjesnikom i prijateljem Milom Stojiem o sutoj injenici kako je
Bosna i Hercegovina vie monokulturalna negoli multikulturalna, jer smo, nakon Daytona, dovedeni u zlosretnu situaciju
da se sva ova halabuna javna pria o multikulturalnosti, u
osnovi lana, licemjerna, naciokratski uvjetovana pria, pretvara u opasno sjeivo protiv povijesnih i tradicijskih vrijednosti bosanskohercegovakoga drutva.

Banja Luka, 03. juni

S profesorom Josipom Baotiem zaputio sam se u Banju
Luku kako bih sudjelovao u TV emisiji Amplituda banjoluke
Alternativne televizije (ATV), posveenoj jeziku kojim govorimo i u kojemu nikako da se sporazumijemo. Trebalo je da o
jeziku govore profesori Radmilo Marojevi, Josip Baoti, Devad Jahi, Mirjana Vlaisavljevi i dr. Nisam mogao ni pretpostaviti u kolikoj mjeri, u mnogim profesorskim glavama pred
TV kamerama i gledateljskim auditorijem, moe dominirati
princip iskljuivosti, nepriznavanja, grube netolerancije kojoj se ne naziru granice i posljedice. Voditelj emisije Vedran
koro se potrudio da sve bude lijepo, uredno, upeglano, cakum-pakum, kao i odijelo koje je tu veer nosio. Nova zgrada
banjoluke Alternativne televizije (ATV), studio, vizualni design, pa prirodna profesionalnost onih koji su nam namjetali

39

mikrofone i govorili u kojem pravcu treba gledati dok se bude

govorilo ostavljali su zadivljujui dojam i potovanje. I sami
naziv emisije (Amplituda) neposredno je sugerirao da je rije o
dinaminim udaljavanjima u odnosu na teite, osciliranjima, ali i, kako nam sugeriraju rjenici stranih rijei, o veliini,
sjaju, bogatstvu stavova, miljenja, ideja, praksi.
Odmah se ispostavilo da je povod za televizijski razgovor
uivo bilo nedavno jezikovanje dr. Harisa Silajdia u Washingtonu. Izjava se ticala opaske da u Bosni i Hercegovini slubeno postoje tri jezika, ali, ako se njega, tj. Silajdia, pita, to
je jedan jezik. Uslijedila su estoke politiko-medijske osude
i podrke. Meu onima koji su najivopisnije reagirali bio je
Dodikov jednoglavi orao Rajko Vasi. On je Silajdievu izjavu
o trima, odnosno jednom jeziku u BiH provukao kroz sve
aktualne (predizborne) etiketomanijske kliee.
Za profesoricu Mirjanu Vlaisavljevi, koja je u utorak naveer pokazivala da o Silajdiu misli isto to i, naprimjer, majke
Srebrenice o Ratku Mladiu, na ovim prostorima postoji samo
jedan jezik. Srpski jezik. Govorila je u fanatinom transu. Kao
da je bila pod nekom vjenom zakletvom, svetom, presvetom
obavezom. Ja sam u tim trenima dozivao Mirjaninu sliku iz
kasnih sedamdesetih godina, dok je bila mlada, lijepa, zgodna,
rado viena asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. I
dok se profesorica Vlaisavljevi sve vrijeme razgovora dirljivo
drala romantiarskih argumenata i mononacionalnih poklia iz XIX stoljea tota bi potkrijepila i prigodnim vukovskim desetercima profesor Marojevi je u emisiji, ipak, spomenuo tri jezika: to su srpski jezik, akavski jezik, za koji
bi se, eto, moglo rei da je hrvatski, i kajkavski jezik, koji,
ako e se pravo, pripada slovenakim istonim dijalektima.
U Bosni, za njih, ne postoje nikoji Bonjaci, nikoji Hrvati, nego
samo Srbi pravoslavne, katolike i islamske vjeroispovijesti...
Nema dalje! Tu prestaje svaki racionalni dijalog. Profesoru Baotiu je ostalo da se prisjeti opaske: Onaj ko za sebe kae da je
Napoleon, to znai da je lud, a onaj koji mu objanjava da nije
Napoleon taj je glup...
Jer, da bi ljudi, bilo koji i bilo kakvi ljudi, pogotovo intelektualci, ita mogli razgovarati jedni s drugima najprije moraju da se meusobno priznaju, da uvaavaju osnovno dostojanstvo drugoga i njegovo pravo na jezik, ime, kulturu, tradiciju.
U protivnom e se biti ili na crnim listama u nekom Haagu,
Nrnbergu, ili, diljem Balkana, u masovnim grobnicama.

40

Postavlja se glavno pitanje kako u Bosni i Hercegovini,

radi kakve-takve budunosti, postii prijeko potrebnu razinu
meusobnog priznavanja i potovanja... U postojeim drutvenopsiholokim uvjetovanostima i amplitudama teko. Ipak,
valjalo bi ustrajati u razgovorima, pa i ovakvim neposrednim
javnim razgovorima koji je organizarala banjoluka ATV, kao
i u strunim naunim skupovima i u Banjoj Luci, Sarajevu i
svugdje u BiH i regionu, u kontinuiranim jezikim savjetovanjima, ali i zakonima, jasnim zakonima s jasnim zakonskim
posljedicama u kojima nee svaka faizoidna baraba iz politike
ili tzv. akademske zajednice nastojati da ledi krv u ilama svakom onome ko nije iz njegova nacionalistikog tora, ideologije, ko nije iz njegove mitologizirane povijesti i budunosti.

Poljska, 10. 16. juni 2008.

U Poljsku je trebalo da putujem jo u novembru 2007.
godine. Zajedno sa Zlatkom Topiem. U pitanju je bio poziv
Poljskog drutva pisaca u Warszawi. Kako su se, meutim, Zlatku tada isprijeile neodlone obaveze vezane za Kamerni teatar
55, putovanje je odloeno za mart naredne godine. Poslije je,
kao datum polaska, utanaen 10. juni 2008. godine. U Poljsku
sam, na kraju, morao putovati sam. Zlatka su, u posljednji as,
sprijeili netom iskrsli zdravstveni problemi.
Moji varavski neposredni domaini bili su istaknuti prevodioci junoslavenskih knjievnosti Grzegorz Latuszynski i
Danuta irli-Straszynska. Grzegorz me doekao na aerodromu,
Danuta i Dorota bile su u Drutvu pisaca. Sada, kad se svega toga
nastojim prisjetiti, mogu samo rei da je to za mene bilo jedno od
najljepih i najdomljivijih ivotnih putovanja. Naalost, malo
sam ta zapisao. Postoje samo fotografije. Mnogo fotografija. (U
Poljsku sam, inae, dolazio i prije pet-est godina. U Wroclaw.
Zajedno s Marinom Trumi-Kisi i eljkom Ivankoviem. Veliki poljski pjesnik Tadeusz Rozewicz, uslijed bolesti, nije mogao
doi u Sarajevo da, u vrijeme Sarajevskih dana poezije, preuzme
priznanje Bosanski steak, pa je to, neposrednom pomoi Poljske
ambasade u Sarajevu, uinjeno upravo u Wroclawu. Te 2002.
godine u Warszawi sam bio tek u aerodromskoj zgradi. Sad sam
bio u prilici da Warszawom proem uzdu i poprijeko.)
Moja prva predslika Warsawe vezana je, preko fotografija i
televizijskih kadrova, za uase Drugoga svjetskog rata. Danuta se

41

svojski trudila da me jednako uspjeno vodi i kroz prostor i kroz

vrijeme. Posvuda je vidno koliko je Poljska zemlja slojevite povijesti, velike kulture i jednako velike svijesti o vlastitoj povijesti, tradiciji, identitetu. Kroz glavu su mi prolazili Miloszevi stihovi. Poljsku
poeziju smatram najveom poezijom druge polovine XX vijeka.
ta je, zaista ta je poezija koja ne spaava narode i ljude? Mnogi su
bosanski pjesnici, nakon balkanske kataklizme, napisali svoje velike
knjige spasa. Bilo ih je dosta koji su svoju dotadanju hermetinu
poeziju transformirali u vlastitu pobunu i protiv faizma i protiv
onih koji postaju narikae na grobljima. Nadam se da e jednom
biti otkriveno kako je novo stoljee bosanskohercegovake poezije
veliko koliko i poljska poezija u posljednjim decenijama XX stoljea. Kad to kaem, mislim na Milu Stojia, Dragoslava Dedovia,
Demaludina Latia, Zilhada Kljuanina, Semezdina Mehmedinovia, Huseina Haskovia, Marka Veovia, Senadina Musabegovia,
Faruka ehia, na nedavno preminuloga Rajka uricu
Boravio sam u mnogim gradovima ovoga svijeta, i u onima
iji se zrak ne moe udisati od nametljive, premasne povijesti,
i u onima kojima je lakoma lokalna profitokracija iupala i
srce i duu, a u Krakowu, prijestolnici poljskih kraljeva i poljske kulture, imate osjeaj da idete s povijeu ruku pod ruku,
da ste u tom gospodstvenom kraljevskom gradu oduvijek i da
ete se u nj vratiti prije negoli to i sami mislite. Potrudio sam se
due ostati kraj Miloszeva groba. Poljaci iskreno potuju svoje
pjesnike. Vidjelo se to i na izlobi u Warszawi vezanoj za Zbigniewa Herberta. Vidi se to u mnogim drugim prilikama. Ne
samo u javnim spomeninim obiljejima Sunce je upravo
bilo zalazilo iznad visokih kroanja crkve u kojoj je pokopan
pjesnik Czeslaw Milosz. Bio je od onih hrabrih pjesnika koji
se nije libio postavljati ni ona pitanja na koja nije imao odgovore. Nije utio ni o Sarajevu. Tako je i naslovio jednu svoju
pjesmu 1993. godine (Sarajevo), koju je u na jezik prenio edo
Kisi. Navest u poetne stihove Miloszewa Sarajeva:
Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji su nekad
bili vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomo Evropu u koju je
povjerovala, oni zijevaju.
Kad njihovi dravnici biraju podlost, ne uje se glas koji bi to
imenovao.
Lana je bila pobuna mladosti to se zanosila obnovom Zemlje
i to pokoljenje samo
sebi sad izrie presudu

42

Miloszeva pjesma objavljena je prvi put u augustu 1993.

godine. Mogao ju je napisati ba u junu.
Desetoga juna 1993. zapisao sam, uz svijeu, slijedee:
MRAK I BJELOKRILE VRANE: Mrak u kojemu se ne puca postaje
uvstveno blaen. Obliveni su asima nenadane iste istine i blaenosti. Mrak u ponekim samoama postaje crna svila u koju uivamo
rasute djetinje sanjarije. Tama u ratu nije to i tama u miru. U miru
je tama uvstvena lga tiine. Tama u ratu je glasna i u nama i
posvuda oko nas. Ali, evo, ovoga trena ne puca, ne grmi, ne urla,
ne zvoni, moda niko u blioj okolini i ne gine, u sobi je ugaena
i svijea, oslukujem srce, oslukujem disanje Amrino, Hamidino,
Selmino, i disanje meleka koji bdiju nad njima, koji ovoga asa bdiju nad svima nama... Sad prema Trebeviu mogle bi letjeti jedino
bjelokrile vrane... Sad vjetar sa Igmana ili Jahorine, dok moji ovako
lijepo spavaju, uutkuje samoga sebe...

More, Bra, 18. juli

Volim more i vjerujem da bih mogao ivjeti na moru. Pod
uvjetom da se ne bavim turizmom. U julu sam bio na Brau. S
porodicom. Bolje rei, s okrnjenom porodicom, jer starijoj kerki
ne pada na pamet da ikuda ide s roditeljima vie od dva dana.
U posljednjim godinama nigdje nisam vie, u kratkom vremenu, napisao toliko pjesama koliko uz more. Ionako stihove
piem sve rjee. Ponekad. Uz more, obavezno. Soneti se najbolje
slau uz zvuk talasa i neodoljivi amor beskraja Tako je bilo i
ove godine. Moj novi pjesniki rukopis Gdje voda izvire prvenstveno je vezan za ovogodinji juli i za more. Pisati uz more je
kao biti priljubljen za talase. Na obali postajemo bia najprije
sastavljena od nostalgije i strasti. Svako je sveden na ostrvo svog
tijela. Taj ljudski-sasvim-ljudski dijalog s vlastitim tijelom trenutak je dirljive istine u onome to utimo i mislimo o sebi.
Dolaze mi svijesti stihovi jednog mladog crnogorskog pjesnika (Boris Jovanovi Kastel): More je moja evojka...
A da nisam bio na moru, gdje sve istom postaje ue, moda ne bih ni sanjao zaviajnu rijeku Sutjesku. Sanjao sam da
etam niz njenu obalu, prugom, koje odavno nema, od Popova
Mosta do adia, ispod joha, visokih vrba i ptica Ve nakon
doruka u hotelu Bretanide, opisao sam tu svoju etnju niz rijeku.
Rado u je, izmeu mnogih drugih pjesama, pridodati ovome
dnevniku.

43

ETNJA NIZ RIJEKU

Sputam se niz obalu, i kao da s rijekom
Koraam ruku pod ruku
Jutro je, teke kronje bljeskaju u vodi
Proplankom jure plamenogrivi konji
Kao je devetnaesti vijek! Pite
Vozovi prema jugu, vozovi prema sjeveru
Ali, nas se ne tiu galopi u prazno, ni zbijena
Iskustva od kojih strepe horizonti, ni oni
Koji su odluili danas nekamo stii
Ne zamara nas prznica vjetar to prema
Nadutoj zemlji svija vrbove i johove grane
Rijeka je hodoasnica, i ja sam, u ovom
Jutru, smjerni hodoasnik ka svome
Jeruzalemu, ka svojoj svjetlovitoj Mekki
Nita ne nosim do poneki val sjeanja
Na djetinjstvo, kad sam od svake obale
Traio samo ono to je najbolje
Jo ne znadoh da mnoge pojave i stvari
Imaju oblik i zvuk samo da bi se
to lukavije ukrile pred nama
Zato e ovaj trenutak mimoii vjenost
Kao to e sve nas miomii sunce
to netom dodiruje stjenovita brda
I draka razigrane rijene talase
Iz dubina vode kao da ujem glasove...
Odasvud trepere akustika zrcala neba
Ne umijemo ivjeti ni u porazima
Ni u pobjedama, ivimo u sunovratnom
Treperenju praznin unutar povijesti
Dok nadmena tijela vuemo kao prtljag
Neznanim dalekim uima

44

Zato sam ovdje stavio 18. juli? To mi je roendan. Roendan koji mi ne znai nita, zaista nita, osim da me kadikad,
sve bolnije, podsjeti na prolaznost, reumu, bol u leima, i na
to kako mi je vrijeme uvijek vie umicalo pred oima no to
sam ga uspijevao stii. Sinovljev trinaesti roendan bio je tri
dana prije. Roendane dvojice rakova u porodici Hajdarevi
obiljeili smo porodinom veerom i, dakako, fotosnimcima,
koje emo razgledati kad se vratimo doma.
Sad se pitam postoji li u nekoj tradiciji neka religija mora,
sveenitvo mora, ako ve znamo da sve dolazi iz mora i da
sve se u more vraa. Odgovore u potraiti u nekim drugim
prilikama.

Nahorevska brda, kasnojulska veer

Prijateljima se volim pohvaliti kako u Nahorevskim brdima supruga i ja imamo svoj vrt, svoj Vrt Dobre Nade, i kako u
tom vrtu sadimo svoje povre, uzgajamo voe, kako uivamo u
rastu i radostima bilja. Uspjeli smo, prije dvije godine, dovriti
vikend-kuu. Sve je manje onih kojima se nisam stigao pohvaliti svojim lijehama luka, krumpirom, boranijom, salatom, ak
kukuruzom, ije me stabljike gotovo pa isprate na odlasku, pa
paradajzom, tepisima kamilice, krastavicama, jagodama kao
podatnim malim srcima juna, pa onim boanskim mirom to
ga, u punoj erotokozmikoj ravnotei, iz svojih plua, u julskim
veerima, izdano isputaju biljke Lijehe luka sam oblikovao
kao sonete. Paradajz sam izduio u dva-plus-dva heksametra.
Krumpirove brazde mi djeluju poput reenica u kratkoj prii.
Graak je lirski njean pa ga valja paljivo naslanjati o granice
pobodene u zemlju. Boranija je uzviena, epski arogantna, brbljiva u hiljade arenobojnih cvjetova. Tikve se same prevru s
glave na glavu niz livadu.
Kako sam dijete sela i kako, u uenikim i studentskim danima, nikada nisam mogao otii doma (Kruevo, Foa) a da
otac nije imao neki neodloni posao na njivi, oko kue, u vonjaku, posao koji je, eto, sve vrijeme samo mene ekao... ta
ekao? Imao sam osjeaj da bi taj posao istrao preda me im
bih na Popovu Mostu iziao iz autobusa. Smuilo mi se sve to
se ticalo obrade zemlje, usjeva, kopanja, pria o dobrom zraku
i pitkoj izvorskoj vodi, sve to je, kako mi se inilo, kiptilo od
besmislena umaranja i uzaludnosti. Za ovu moju obnovljenu

45

vezu sa zemljom zasluna je supruga Amra. Ona nije ni imala

mojih trauma iz djetinjstva kad je u pitanju bilo plijevljenje
luka, ukupljanje sijena, branje voa, popravljanje ograde u airima, pa joj je, u lijepu neznanju, sve dolo kao vesela igra i
zabava. I meni je odjednom sve postalo drukije. I ljepe Ove
su mi godine posebnu radost priinjavali paradajzi.
I, eto, u tu jednu kasnojulsku veer, kad bi odsvuda nahrupili horovi zrikavaca, zrikavci iz djetinjstva, zrikavci iz trenutne blagoslovne veeri, a zvijezde se nanovo rasporeivale po
nebu, tamo iznad Jahorine, iznad Bjelanice, pa duboko prema
zapadu i sjeanju, gotovo sam fiziki mogao osjetiti kako die
bilje u mome vrtu, kako diu voke, borovi, diu okolna brda,
die uzmirisana zemlja i kako se i moje disanje uvezuje u taj
Bogom darovani ritam... Nita ne treba misliti, niim se optereivati, ne treba ni pomisliti na televizijsku sliku ili glas s neke
radiostanice, nego se samo prepustiti veeri i saekati trenutak
u kojemu sami sebe, svojim vlastitim rukama, spustimo u san.

Gorade, 07. august

Drina je, uvijek, ozbiljna rijeka. I tokom protekloga rata
bila je mezarje koje tee. Gledam je u tom augustovskom danu,
u vrijeme kad u Goradu traje Festival prijateljstva i, opet, kao
da Drina ne tee svojim koritom, nego kao da, poput uznosite gospoe, koraa niz svoje korito. Na obali su kupai. Dosta
ih je u vodi. Drinu u Foi pamtim kao uasno hladnu rijeku.
Njeni nekadanji kupai danas jedni druge prepoznaju po reumama i kostoboljama
Drina je, i danas, ravnoduna i prema vlastitim obalama i
prema svemu uokolo... Kada bih gledao neke druge bosanske
rijeke, recimo Sanu u Sanskom Mostu, inilo bi mi se da se
ona vue kao neka oteala gospoa, s jednako tekim cekerima
u rukama. Una je bludna i razigrana djevojka. Sva od erosa.
Pogotovo prije Bihaa. Jednom sam Irfanu Horozoviu priao
kako se Vrbas vue dolinom kao kakav penzioner, ali on se, dakako, nije sloio sa mnom. Vrbas je njegova rijeka. Ubiju li nai
tranzicijski energobarbari Neretvu povie Konjica, teko emo
je moi prealiti. Bosna je zemlja voda, zemlja rijeka... Gdje je
tu moja Sutjeska? Sutjeska na uu u Drinu, kako je to jednom
primijetio pjesnik Haskovi, djeluje kao postiena seoska sirotica to se nevoljko udaje u bogatu kuu.

46

Gledam Drinu i u ovom i sunanom i prevrtljivom augustovskom danu prisjeam se stotina hidrocentralica iz februra
1996., to su ih vjete ruke nanizale u vremenima barbarske
opsade Gorada i njegovih ljudi. Sad nema tih minicentrala.
Nema ni mnogih ljudi Kad se smrkne, zasijat e na hiljade
svjetala u domovima i na ulicama. Gorade ivi za svoj ljetni
kulturni festival. Tu smo i mi, pisci iz Sarajeva i drugih bh.
gradova (Husein Haskovi, Fadila Nura Haver, Atif Kujundi,
Mile Stoji, aban arenkapi i dr.), da i sami doprinesemo tradicionalnom goradanskom Festivalu prijateljstva.
Malo me pee savjest to odavno nisam otiao u svoj rodni
kraj, u dolinu rijeke Sutjeske. Malo e ta pomoi pjesma napisana istu veer nakon povratka iz Gorada.
OKLIJEVANJE
Povie moga spaljenog doma
sastaju se mrtvi pjesnici.
Jedni drugima itaju pjesme.
Svaki stih je roj kukaca u zraku.
Njihove duge kose prekrivaju
zaviajne bregove... U svakoj
trenjinoj kronji zanosno kuca
po jedno pjesnikovo srce.
Sad oni svojim lakomim prstima
i dugim jezicima drukije prepoznaju
okus tvar i tajna trenja izmeu njih.
Znam da bi istom nestali s bregova
i grana kad bih odlunije krenuo
nanovo graditi svoj spaljeni dom.

Beograd, 01. novembar

Godina 2008. bila je godina mnogih mojih putovanja.
Sredinom marta, s Kristinom Mra i Bogiem Rakoeviem iz
Podgorice bio sam u Luksemburgu, gdje nas je, na Clae festivalu, doekao Faiz Softi. Faiz je brian domain Potom sam u
vie navrata iao u Podgoricu. Prvi put, krajem maja, u vrijeme

47

Sajma knjiga u crnogorskoj prijestolnici, kad je ila grupa bh.

pisaca, kasnije, poetkom juna, na nauni skup o amilu Sijariu, koji je organizirala CANU. Odazvao sam se i na Ratkovieve veeri poezije u Bijelom Polju (poetak septembra 2008.)
i na Plavske knjievne susrete (10. i 11. X 2008.). I ove sam
godine stigao na Sajam knjiga u Frankfurtu (17. 20. X), gdje
je, u okviru fondacije Traduki, odrana konferencija vezana
za puteve knjige na prostorima jugoistone Evrope. A od 30.
oktobra do 02. novembra sam, zajedno s profesorom Zvonimirom Radeljkoviem, sudjelovao na regionalnoj konerenciji
P.E.N.-a u Beogradu ispred bh. P.E.N.-centra. Tema je bila vrlo
inspirativna i poticajna: Roman kao grad, grad kao roman.
Pored domaina Srbije i nas dvojice iz BiH, bili su jo predstavnici P.E.N.-centara iz Bugarske, Hrvatske, Njemake, Maarske,
Makedonije, Slovake, Slovenije, Velike Britanije. Primjetan je
bio nedolazak penovaca s Kosova i iz Crne Gore.
Iz Maarske je ko drugi stigao Gyrgy Konrd i, to se
moglo smatrati uobiajenim, bio je u centru panje. Profesor
Radeljkovi i ja bili smo u prilici podsjetiti se kako se Konrd, kao predsjednik meunarodnog P.E.N.-a, ponaao godine
1992., kad je doao u tadanji Miloeviev Beograd i pitao drugove pisce iz Francuske 7 ta se to i zato dogaa na Balkanu.
Tadanji njihov odgovor znamo. Nismo ga u onim pitbulskim
vremenima ni morali uti. A rijei koje sam ba 31. oktobra
1992. godine unio u svoje Dnevnike biljeke ticale su se osnivanja P.E.N.-centra BiH: ... Jedva smo se, u grupama, prebacivali
do Holiday Inna. Ne znam ni koliko smo stajali kod zgrade Karingtonke: Selim, Gavro Grahovac, mnogo svijeta koji je prolazio
Kranjevievom prema engi-Vili, Alipainu Polju, Dobrinji... To
je staza Bonjaka, kao to ima Staza slonova, govori Selim. Do Holiday Inna pretravala je Hanifa Kapidi-Osmanagi. Dua joj u
nosu, mantil i tana u ruci, ali je uplaeno nasmijana i zarumenjena od tranja kao djevojica. Pretravali su ostali. Gavro meu posljednjima. I Selim. Ja sam saekao jo neko vrijeme, ekao svoj as,
pratio sam male, slutee snajperske pauze, ali i unutarnje umove,
greve, marce, geografiju straha, pa stutio kao nikad prije u svome
ivotu. Bismillu sam se sjetio uiti u po trke. Hvala Ti, Boe...
Na neposredni beogradski domain spisateljica Vida
Ognjenovi, predsjednica srpskog P.E.N.-a, pa Gojko Boovi,
Vladislav Bajac, Ljiljana op, svi drugi, svi su se svojski trudili
da ovogodinji oktobarsko-novembarski razgovor na postavljenu temu protekne u ivoj inetelektualnoj atmosferi i da

48

sami boravak u Beogradu bude to ugodniji Posebno me se

dojmilo izlaganje Kornelije Farago (Stanovnik grada kao italac romana), gdje je grad/roman promatran kao dinovsko
tijelo sa svim organima koje tijelo posjeduje. Veliko znanje o
dui grada demonstrirao je pjesnik i profesor Zvonko Makovi.
Koliko je zaista tano da je Bog stvorio selo a avo da je osmislio grad? ta je uvjetovalo da se od Babilona naovamo grad
ita/doivljava u negativistikim stereotipima? To su pitanja
pred kojima stoje i pisac i njegov italac. Meni je bilo vano da
temu poveem sa savremenim bh. romanesknim ostvarenjima
(Ko je zgazio gospou Mjesec Asmira Kujovia, umski duh Gorana Samardia, Monografija grada Amira Brke, ahrijarov prsten
Devada Karahasana, romani Miljenka Jergovia, Aleksandra
Hemona), gdje, na rubovima socijalnomigracijskih apokalipsa,
dolazi do literarnofascinantnih polarizacija dvaju ili vie odreenih gradskih ranijih i novih drutvenih veza, dihotomija i
uvjetovanosti.
Tokom svoga trodnevnog boravka u Beogradu trudio sam se
praviti male zapise. Zapise o grafitima na beogradskim zidovima.
O ulinom slengu. O knjiarama koje, uz muziku i pie, rade do
ponoi. Pa o nameuim usporedbama s nekim ranijim vremenima u kojima sam dolazio u ovaj grad. Ti zapisi e, meutim,
saekati neku kasniju obradu. Godinjak srpske knjievnosti za
2007. godinu (dvojezino izdanje Srpskog P.E.N.-a, na srpskom
i engleskom jeziku) nametao se kao bolna ilustracija-podsjeanje koliko je bosanskohercegovako drutvo, umorno i bolesno
od naciokratskih tranzicijskih nesanica, u stanju samoubistvena
kaskanja i bezvoljice za osmiljenijom organiziranou i u kulturi i u svemu drugome. Potrudio sam se susresti sa pjesnikom
Dukom Novakoviem, s Ibrahimom Hadiem, velikim pjesnikom, urednikom, najboljim poznavaocem gljiva od Triglava do
evelije, a s kojim sam se prvi put susreo na ovogodinjem
Slovu Gorina, pa s Dragoslavom Dedoviem, koji, kako kae, odskora nee vie raditi u Fondaciji Heinrich Bll. Dragoslav mi
je poklanio novu, tek izalu knjigu pjesama, koju sam istu veer,
pomno i s radou, proitao. Volim Dedovievu poeziju. Rije
je o jednom od najboljih savremenih bh. autora. Dragoslav je,
pored toga, i posebno dobar ovjek. Kae da priprema antologiju savremene bh. prie, koja bi trebalo da u Prosveti izae do
kraja godine. Sjajno. U beogradskim knjiarama ve ima podosta autora iz Bosne i Hercegovine. Vie negoli, recimo, to ih ima
u zagrebakim knjiarama.

49

U Sremskim Karlovcima bilo mi je ao to u ovaj lijepi i

ouvani austrougarski gradi nisam doao koju godinu prije
rata. uto lisje padalo je po bisti Branka Radievia, po dvoritu kole koja nosi pjesnikovo ime Jo znam napamet pjesmu Kad mlidijah umrijeti. Dobro ju je naglas, u blagoj recitatorskoj zanesenosti, izgovarao jedan od mnogih Sarajlija u
Beogradu: prozni pisac Ratko Adamovi. Branko je sada, naalost, hiljadama kilometara udaljeniji od Bosne negoli je to bio,
a njegovo razigrano Kolo nije preivjelo ni, stoljee poslije,
u kozarakoj varijanti..

Zagreb, 12. novembar

Zagrebako sajmite. Interliber. Nova izdanja, knjige, knjige, knjige... Hrvatski su izdavai najvie napredovali u regiji.
Daleko su ispred bosanskohercegovakih izdavaa.
S Mirom Petroviem, Damirom Uzunoviem i Zlatkom
Topiem, sudjelovao sam na knjievnom druenju sa zagrebakim piscima Antom Armaninijem, Slobodanom najderom,
s poetesama Sonjom Manojlovi i Ljerkom Car-Matutinovi.
Nama su sedmicu-dvije ranije dolazili u goste zagrebaki pisci,
lanovi Hrvatskog drutva pisaca. Bila su upriliena knjievna
druenja u Sarajevu i Zenici.
Na knjievnom poslijepodnevu u prostorijama zagrebakog Filozofskog fakulteta i knjievnost koja je itana i sva kasnija pitanja-odgovori ticala su se recepcije rata. Nigdje bez
rata, nikamo bez rata

Novi Pazar, 21. i 22. novembar

Tokom 2008. godine bio sam na vie knjievnih manifestacija u Bosni i Hercegovini. Odmah iza Sarajevskih dana
poezije (07. 14. maj) uslijedili su Gradaaki knjievni susreti
(posljednji vikend u maju) i Kaimijini dani u Zvorniku (08.
10. juni). Naalost, poetkom oktobra, u istom su se terminu
poklopili Slovo Gorina (Stolac) i opovi dani u Jajcu, pa sam,
u subotu (04. X), morao krenuti iz Stoca za Jajce prije zore i
bijela dana. Bilo mi je vano stii na okrugli stol o pjesnikom
djelu Ivana Kordia. Kia je padala kao da nee potopiti samo
Makljen, nego cijeli svijet. I u Stocu i u Jajcu su obeali da se

50

preklapanje termina, kad je u pitanju odravanje knjievnih

manifestacija, vie ne smije desiti...
A ono to bih u ovom dnevniku posebno htio potcrtati jesu
Sandaki knjievni susreti, koji se ve treu godinu odravaju u
Novom Pazaru. Novoga Pazara odavno nema u lijepim priama, ima ga u neumjesnim stereotipima o Sandaklijama, nema
ga ak ni na vremenskim prognozama beogradskih i drugih
regionalnih televizija, najvie ga ima u naklapalicama o meusobnim zaujeenostima tamonjih politiko-ideolokih volja i
ambicija... Novi Pazar je i za Beograd i za Sarajevo samo jedno
historijsko naslijee, pastore, nita vie
Na put prema Novom Pazaru krenuo sam s Huseinom Haskoviem, Asmirom Kujoviem i Markom Veoviem. S nama je bio
i novinar TV SA Tvrtko Milovi. Zajedno sa Zuvdijom Hodiem
(Podgorica) i Farukom Dizdareviem (Priboj na Limu) bio sam
lan irija za knjievnu nagradu Pero amila Sijaria, koju, ve
treu godinu, dodjeljuje Bonjako nacionalno vijee u Sandaku. Ovogodinji laureat je pjesnik i prevodilac Sinan Gudevi.
Doao je da primi nagradu i da se brzo vrati u Mnchen, gdje boravi izvjesno vrijeme na studijskom boravku. S uivanjem itam
Sinanove epigrame ili prijevode, koliko god bih se mogao sporiti
s njegovim, recimo, odnosom prema imenu/imenima maternjeg
jezika ili, pak, s ukivanjem u zvijezde onih bosanskih pjesnika ije
dobre pjesme jedva mogu dostii broj prstiju na jednoj ovjekovoj ruci. Ali suvie smo stari da bismo troili vrijeme na sporenja
oko onoga oko ega se, ko zna, nikad ne bismo sloili.
Gudevi je, kako sam to napisao u obrazloenju irija za
Nagradu, i pjesnik i vie negoli pjesnik, i prevodilac s klasinih
i mnogih evropskih jezika i, opet, vie negoli prevodilac; on je
od onih sudionika u knjievnom ivotu na naim prostorima
koji svojim stihom, prijevodom, nesvakidanjom odvanou
izricanja i sudjelovanja u balkanskim, tzv. tranzicijskim labirintima nastoji povezati, otkriti, ukazati, dovesti u neposredno
sustvaralako suglasje... Svojim je osobitim pjesnitvom i prijevodima koji nanovo postaju poezija uspio povezati Antiku i
bogate slojeve sandake tradicije, vrijeme kojeg se sjeamo i
vrijeme u kojem ivimo, otkriti neotkrivene svjetove orijentalnoislamskih ara i mnoge nacionalne i opekulturalne zaboravljenosti, s kojima, iznenaeni i zadivljeni, iznova uspostavljamo dijalog... O laureatu Gudeviu su, prisno i neposredno,
govorili profesorica Jasmina Ahmetagi i Marko Veovi. Marko je govorio vie kao pjesnik i prijatelj negoli kao profesor.

51

Sandaki knjievni susreti protekli su u iznimno lijepoj domainskoj atmosferi, za ta je, sigurno, bio najzasluniji neposredni na domain Zaim Hadisalihovi... Opet sam se, po
ko zna koji put na ex-yu knjievnim manifestacijama, susreo
sa Ervinom Jahiem, Ljubetom Laboviem, Dukom Novakoviem, mnogim drugim pjesnicima.
Novi Pazar nas je ispratio snijegom. U povratku, temperatura preko Ravne Romanije sputala se do -20. Ali, koliko god
pisci bili, moda, smotani kao vozai, volim se pohvaliti da
sam jedan od najboljih meu njima.

Fojnica, Susreti Zija Dizdarevi, 27. 30. novembar

Susreti Zija Dizdarevi bili su neki dan. Ba tako, neki dan:
27. 30. novembra. U Programskom savjetu, meutim, volimo
rei kako Zijini susreti traju cijelu godinu, a ovo je samo ono to
ni se moglo nazvati njihovim finalnim dijelom. U Programskom savjetu mogli bismo se hvaliti kako su Susreti iz godine
u godinu sve bolji i bolji, ali da u njima nije Nasira Selimovia, predsjednika Organizacionog odbora, pa Semina Suduke
i Nevresa Jemendia, da nije najveeg domaina kojeg sam
ikad sreo u svome ivotu fra Mirka Majdania, gvardijana Fojnikog samostana, da nije, dakle, njihove domainske dobrohotnosti, strpljenja i volje, Susreti ni izbliza ne bi bili ono to
jesu.
U okviru Susreta odrana je i redovna godinja skuptina
P.E.N.-centra BiH, vie knjievnopromotivnih sadraja, okrugli
stol Pisac i politika, a kao posebni gost bio je odskoranji bh.
akademik knjievnik Nedad Ibriimovi.

03. decembar
Hladno je danas u Sarajevu. I bit e jo hladnije. Nebo se
zalijepilo za krovove zgrada. Tajkuni i graevinska mafija kao
da se utrkuju da otmu to vie zelenih povrina i zraka. Sjedim,
evo, s urednicom Sarajevskih sveski Vojkom iki i Aidom u
redakciji asopisa, dopisujem ovih nekoliko redova i nadam se
da mi Vojka nee suvie zamjeriti to dnevnike biljeke nisam
dostavio na vrijeme. Valjda kod nje imam jo nepotroena kredita? Sjeam se jedne ratne, ili, pak, neposredno poratne kafe

52

u domu ikievih, ne znam ba tano kada, samo znam da je

tu bio njen Osman, rahmetli Osman iki, i profesor Nikola
Kova, tadanji bh. ambasador u Parizu. Nek im je obojici lahka zemlja. Spominjem to kao vezu s poetkom teksta o svim
naim neumitnostima, uzaludnostima, prolaznostima.
U takvom osjeanju prolaznosti doivio sam i prolosedminu iznenadnu smrt pjesnikinje Jozefine Dautbegovi. Rat
ju je iz njena Doboja otjerao u Zagreb. Jozefinine stihove, kojima je majstorskim poetiziranjem svakodnevice otkrivala nam
svjetove iskonskog i onostranog, doivio sam kao veliko, radosno otkrie. Bila je drag gost Sarajevskih dana poezije. Nek joj je
lahka zemlja.
Dnevnici se valjda i piu zato da bismo umiljali kako smo i
sami mnogim dogaajima, ljudima, mijenama, posebnostima
bili, kao, neposredni svjedoci.

53

U KONTEKSTU

Bogdan Bogdanovi
Ivan traus
Ozren Kebo
Hrvoje Ivankovi
Amra Hadimuhamedovi
Andrea Zlatar Violi
Avram Goldmann
Devad Karahasan
Ale Debeljak
Tatjana Rosi
Dragan Veliki
Saa iri
Ljubica Arsi
Jovan eki
Vangel Nonevski
Sneana Bukal
Ognjenka Finci
Ibrahim Berisha
Drago Pilsel
Zdravko Grebo
Vojka Smiljni iki

GRAD

Bogdan Bogdanovi

O SREI U GRADOVIMA
Saradnju na projektovanju Novog Beograda na vreme sam odbio. Ali, besposlen
pop i jarie krsti, tako bar kae jedna stara
srpska poslovica. Ispalo je, u mom sluaju, da
je pop sam sebi zadavao istraivake zadatke, pa je bilo dana kad sam kao od ale umeo
propeaiti i koju desetinu kilometara s kraja
na kraj tada ve prilino rasutog Beograda.
Tragao sam za deakim uspomenama, krstario sam i po manje poznatim delovima grada
i otkrivao, ili ponovo otkrivao, dodue u ubogom, oronulom, posleratnom stanju, mnoge
poluzaboravljene zanimljivosti. Iao sam u
lov i na jedva primetne urbanoloke ljokice, u najboljem uverenju da se prema naelu
pars pro toto mnogo ta o gradu, o njegovom
ivotnom elanu, o karakteru, o njegovoj linosti, a pomalo i o budunosti moe naslutiti ak i na osnovu najbeznaajnijih mrvica gradskih pojava. Uputao sam se, dakle,
u strasne istraivake ekspedicije i uivao u
neoekivanim otkriima. to se metode tie,
i o tome koja re! Bila je to, pre svega, metoda Johnnie Walkera bar to se nogu tie. A
pomalo je bila i metoda Mister Pickwicka, ukoliko se u obzir
uzme istraivaka istrajnost poduhvata. Inae, tu sreno udvojenu metodu ne samo da sam preporuivao studentima, ve
sam neretko i njih pozivao u svoje filozofske etnje. Vukao sam
ih sa sobom sve dok ne bismo solidarno spali s nogu. Drao
sam se tog naela, kojeg se i dandanas nisam odrekao, ak ni
ovde u Beu, i to jo na izmaku svoje osme ivotne decenije. Naime, ubeen sam da se pravi grad, na pravi nain moe
proitati samo peke, potpeticama, takorei. Cilj tih peakih
seminara bio je: nauiti gledati oko sebe, nauiti videti grad
(to nije ba jednostavno), udahnuti ga, uti i sasluati, dodirnuti. Jednom reju, obuhvatiti ga svim ulima u punom sadej-

57

stvu linih slobodnih asocijacija. Bio sam tada samo asistent

ili moda tek asistent-pripravnik. Ali, imao sam irokogrudog
profesora. Stari gospodin, bivi pariki ak, bio je potpuno svestan da se sistemi ideja, pa i fondovi znanja, bar u naem poslu,
menjaju bre no to to mnogi neprikosnoveni znalci umeju
primetiti. Bio sam doekan reima koje su odzvanjale kao najlepa muzika: Ja Vas, verovatno, i neu bogzna emu pouiti,
ali Vas zacelo ni u emu neu sputavati! Vrhunac profesorske
mudrosti, dakako.
Treba li rei da sam svesrdno koristio slobodu koja mi je
bila data. Vodao sam studente s kraja na kraj grada, zavlaio ih
u skrivene i njima uglavnom nepoznate gradske budake, uvlaio ih ak i u podrume i gradsko podzemlje, ispentravao ih na
krovove. Lutali smo do iznemoglosti po periferijskim i od boga
zaboravljenim sokacima i orsokacima, divili se uvrnutoj mati
arhitekata-naivaca, dakle samih vlasnika, odnosno korisnika,
koji su svoje graditeljske snove ponekad svojeruno preobraavali u udesne oblike i ukrase ubogih uderica. Zalazili smo i u
periferijske birtije i nagvadali sa oriinalima u kojima Beograd nikad nije oskudevao. Otpoinjale su visokoparne debate
o gradu, o gradovima, o oveku u gradu, o ljudskoj sudbini
i ljudskoj srei. askalo se i o loem, vrlo loem saobraaju,
a ponekad i o etvorononim gradskim stanovnicima: psima,
makama i pacovima, a zaobilazile su se obostrano, i vrlo veto, politike teme. Mladi Pickwickovci, jedva neto mlai od
mene i eljni da to bolje obuhvate grad i da ga na svoj nain
shvate i opiu, neumorno su zapisivali, crtali, i trudili se da poneto proanaliziraju, onako s nogu, na licu mesta. Njihovo vienje grada po pravilu se preobraalo u romansiranje, ali ja ih
nisam zaustavljao naprotiv. Uostalom, rezultat je bio manje
vaan, vana je bila metoda. Svi su pred sobom imali turistike
planove Beograda, u ono vreme lako dostupne i sasvim jeftine,
jer turista ionako nije bilo, pa se po tim planovima moglo do
mile volje zapisivati, crtati, arati. ta? Pa, recimo, po slobodnom izboru sve i svata, ali obavezno ipak poneto od gradske
stvarnosti preuzeto i na sopstveni nain protumaeno. Strpljivi
mladi istraivai nepoznatog kontinenta, zvanog grad, izmiljali su svakovrsne znake i matrakuke, pravei postepeno svoje
line emotivne i mentalne mape Beograda. A kad bi se, posle
nekoliko ekspedicija, dobro zabrljali turistiki planovi, tad bismo, u jednoj podrumskoj prostoriji Arhitektonskog fakulteta,
pravili male interne izlobe i o svemu dugo razgovarali.

58

Pa, eto, rekao bih pokazujui na gomile iscrtanih hijeroglifa, okaenih o zidove kolskog podruma, eto, Grad nam
se, kao i Svet, nudi u iframa i sav je, takorei, ispisan ,kartezijanskim avoliima, kako ih je nazvao E. T. A. Hoffmann!
Ne znam, dodue, da li su uspeli da poveu Descartesa i pisca
Krcka Oraia, ali da im se neobian izraz svideo bilo je vie
no oigledno.
Kad sam poetkom ezdesetih otpoeo sa katedarskom
nastavom, posvetio sam se teoriji, a predmet koji sam uveo
u ivot, nazvao sam urbanologija. eleo sam da ga i samim
nazivom odvojim od praktinog urbanizma, koji je u ondanjim uslovima uveliko bio bratski hobby tehnokrata, politiara
i ideologa. A ja sam imao predobrih razloga da to neprimetnije ieznem iz njihovog vidokruga. Fakultetski savet je pridodao jo i podnaslov istorija i teorija grada, a bilo je predloga
da se novi predmet proglasi i za filozofiju grada, ne bi li mi
pripomogli, kao gostujui nastavnici, i neki tadanji istaknuti
beogradski filozofi-marksisti. Velika je zamisao, sreom, uskoro
otila u zaborav.
Suvino je pominjati da svoj predmet, bez obzira na respektabilan naziv, nisam pribrajao ni jednoj naunoj grani. Jednostavno nisam znao kojoj bi se i kakvoj dao pripojiti. Neka
idealna nauka o gradu niti postoji, niti moe postojati, kao to
ne moe postojati ni globalna nauka koja bi oveka prikazala
i rastumaila u potpunosti, poev od hromozoma pa sve do
njegovih moralnih (ili amoralnih) fantazmi. Kako sam u ono
vreme jo uvek voleo da se preputam arolijama rei i esto
im dozvoljavao da me povedu kud ele, nesuena urbanologija
je uas postala neka vrsta urbano-poetike. Davno je, meutim,
reeno da na jednu dobru poemu dolazi bar stotinu jo boljih
poetika. Ako Voltaireov sarkazam pokuamo da shvatimo kao
stvarno pravilo, moglo bi se onda postaviti pitanje koliko bi
tek stotina poetika zasluilo poetsko udo zvano grad tamo gde
grada i gradske poezije jo ima.
Na izmaku ezdesetih studenti su ve preteno bili gradska, pa i velegradska deca. Umeli su da se slue i sofistikovanijom literaturom, pisali su promuurne kolske eseje i bogato ih
ilustrovali svojerunim crteima. Poto su dosta putovali i svata ve videli, mogao sam ih navoditi i na sloenija uhaanja
gradskih pojava. Uz generalno uputstvo da nikad i nikako ne
gube iz vida prednosti blagorodne metode naeg dragog Johnnie Walkera. I, razume se, da ne zaborave ni na aljivu akribi-

59

ju uvaenog Mister Pickwicka. Podsticao sam ih da na arenim

stovaritima ovog sveta potrae svoje gradove i da u njima, kao
u ogledalu, pokuaju da naslute sopstvene obrise. I obratno,
da u sebi potrae odbleske univerzalnog Grada ovekovog. Navodio sam ih, dosta spretno, da se s vremena na vreme malo i
zabrinu za sudbinu pojedinih gradova i za sudbinu grada uopte. Najzad, i za sudbinu naela gradskosti (urbaniteta) koje u
sebi, pretpostavljam, jo uvek svi nosimo. Ekologija je sve vie
postajala tema dana a sve jasniji nagovetaji stranog sna o
obzidanoj planeti Zemlji mogli su se ve prihvatiti kao realno proroanstvo. emu je, u takvoj situaciji, trebalo pouiti
studente? emu drugom do da izmeu prolosti i budunosti
uivaju u lepoti i mudrosti tradicionalnih gradova dok ih jo
ima; da uivaju za svoj raun i prema sopstvenim merilima...
Jer, svako ima pravo na sopstvenu urbano-poetiku, dodavao
bih, pa i na sopstvenu urbano-erotiku, malo morbidnu nauku
o zakasneloj ljubavi, budui da gradove treba umeti voleti i
onda kad ve evidentno nestaju iz naeg vidokruga!

60

Ivan traus

Arhitektura i barbari
O nesrei u gradovima
Najprije 24 sata, sad ve 48 sati kako
boravimo u podrumu.
Bombe i mine nas neprekidno zasipaju, zvuk eksplozija je neizdriv, strahujemo, utimo ili apemo... Strani
su to sati. Najsporiji u ivotu.
Na ono to nosimo danju, po podrumu, dodajemo nou nove dempere, smjetamo se za spavanje, svako u
sebi strahuje za sebe, svoje blie, za svoj
stan, nau zgradu. Drhtimo i od zime
i od straha, a vani sve treti od granatiranja, bez izgleda da prestane. Tu ne
pomau nikakve rezolucije Ujedinjenih
naroda, nikakve sankcije prema Srbiji
ili odluke Evropske zajednice. Ovdje
nema pomoi! Sarajevo je grad koji je
svojim otporom i prkosom pobrkao
somnambulske vizije vodova, vojvoda i enerala golorukog naroda; koji
je poremetio njihove svete planove
o velikoj dravi; koji dovodi do bjesa
barbare jer nisu shvatili ovaj grad i duh
gradana u njemu; grad kojeg mogu poruiti i popaliti, ali ne i osloboditi kao
jadni Vukovar.
Oko 3 sata iza ponoi nastupila je tiina, tobije su se
ili umorile ili istroile sljedovanje granata, tiina koja je
izgledala nestvarna. Poneko je bojaljivo naputao na tren
podrum, a moj izlazak na balkon bio je ok. Noas su barbari zapalili jedan od dva staklena tornja Poslovnog centra
UNIS na Marijindvoru. Oba su ve bila dobra slupana, ali
sad jedan od blizanaca gori. Gledao sam ga sa neizmjernom
tugom onako bespomonog, u plamenu koji izbija kroz pro-

61

zore, dok su mi kroz misli prolazili dani njegove izgradnje i

moj ponos na njih.
Ostatak noi proveo sam u podrumu, budan i nemiran,
ispruen na leima na improviziranom leaju, posmatrajui
igru crnih komada pauine i njihove sjenke na ispucanom prljavobijelom stropu, brojei letve oko sebe i razmake izmeu
njih. Slagao se njihov broj kao i svih prethodnih noi u podrumu. Ipak, sliku tornja koji gori kao baklja nisam mogao
potisnuti!
Nedelja, 7. juni 1992. Izvod is istoimenog dnevnika

62

Ozren Kebo

GRAD I KAKO GA PREIVJETI

Kratki pregled bezizlaza
Mnogo je umjetnika, naunika,
urbanista, politiara koji pokuavaju
odgonetnuti kuda ide grad. Na poetku
21. vijeka sudbina grada ne zavisi toliko od potencijalnih odgovora, koliko
od naina na koji e biti profilirana i
formulirana temeljna pitanja.
Od naina na koji se postavljaju pitanja o gradu zavisi i pravac promiljanja ovog jedinstvenog fenomena.
Nije vie bitno pitanje moe li se
zaustaviti prirast stanovnitva u prevelikim, velikim i umjereno velikim gradovima, jer veina gradova davno je
premaila granice podnoljivosti, nego
moe li se unutar tog organiziranog i
projektiranog haosa nai onaj minimum sistema koji omoguava normalno funkcioniranje?
Nije bitno da li e gradovi uveavati svoju mo, svoj stvarni i imaginarni
kapital, nego postoji li mogunost da se
u njima sauva minimum humaniteta?
Moe li se u mega-gradovima obezbijediti pravedna raspodjela podnoljivih
uslova za ivot?
Mogu li mali gradovi izbjei zamke
velikih? Zabluda je da su guve, prenatrpanost i zagaenje iskljuiva specijalnost megalopolisa.
Manje sredine pate od istih problema. Funkcionalni razvoj i
njihov je izazov broj jedan.
Je li ekoloki nain razmiljanja mogu u gradu? Mora li
zagaenje biti naa sudbina? Postoji li ikakav lijek za nasilje i
jesu li rjeenja iz New Yorka primjenjiva u Los Angelesu, Zagre-

63

bu, Sarajevu, Pekingu? Kako vladati aglomeracijom od 35 miliona stanovnika? Je li infrastruktura onaj faktor koji e sruiti
grad? Je li perspektiva grada ovisna iskljuivo o novcu ili ideje,
kvalitetni ljudi i dobra organizacija jo imaju anse?

Tkivo koje buja

U najveem broju sluajeva rast gradova poiva na kancerogenom principu. Tkivo koje buja, koje ima bolesne osnove,
unitava zdravu strukturu oko sebe. Teko ga je zaustaviti, jo
tee otkloniti, univerzalnog lijeka uglavnom nema, a rijetka
izljeenja stvar su izuzetka i uda, vie nego sistemskih rjeenja. Razvoj i rast najveih svjetskih gradova to potvruju.
Poetkom 1800. godine na planeti nije postojao nijedan milionski grad. Najvei je bio London s 960.000 stanovnika. Sto
godina kasnije, 1900., na zemlji je bilo devet urbanih sjedita
s vie od milion stanovnika. A onda je dola 2000. Na Zemlji
danas postoji 21 aglomeracija s vie od deset miliona stanovnika. Isto tako, ve je 300 gradova s vie od miliona itelja,
a oko 2000 njih ima vie od 500.000 stanovnika. Samo e
Kina do kraja 2010. godine, a do tog je roka u trenutku kada
nastaje ovaj tekst manje od 800 dana, imati 120 milionskih
gradova.
Ne tako davne 1970. godine, 70 posto svjetskog stanovnitva ivjelo je na selu. Krajem 2008. godine veina ljudi slila se u
gradove. Prema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija, prvi put u historiji najvie stanovnika ivi u gradu 3,3 od
ukupno 6,1 milijarde. Taj proces urbanizacije u Evropi je trajao
dvjesto godina, a u Aziji i Africi zavrit e za tri decenije.

Prekuili bismo planetu

to postaju vei, gradovi su nesnosniji za ivot. to postaju vei i to su uslovi u njima nesnosniji, to jo snanije
privlae ljude da ih nastanjuju. To je problem za koji je teko
nai rjeenje. Paradoksalno, ali to je i jedini mogui put. Kada
bismo svi ivjeli na selu, kada bi svaka porodica imala samo
kuu i minimalnu okunicu, brzo bismo prekrili kopno. A
ovako nakrcani, gradovi zauzimaju etiri posto svjetskog kopna. Zato se moemo razvijati samo u vis (iako ima i gradova

64

pod zemljom), makar prijetnja od obruavanja otetih aviona

zauvijek ostala u naoj svijesti.
Vie se civilizacijskih promjena desilo posljednjih dvadeset nego posljednjih dvjesto godina. I to s promjenama ide
samo dalje i bre. Vie e se drutveno-tehnolokih i klimatskih promjena desiti u narednih pet, nego to smo ih iskusili u
posljednjih dvadeset godina.
Ve je izlizana od upotrebe i ponegdje ak i demantirana
tvrdnja da su gradovi s vie od milion stanovnika nepogodni za
stanovanje. Onima koji imaju vie od deset miliona nemogue
je upravljati. I njima se vie i ne upravlja, nego oni uz pomo
svoje monstruozne veliine vladaju ljudima koji tu stanuju. Postoji jedan sumoran, ali izgleda taan citat: gradski ovjek ne
umire, on sebe ubija uz pomo grada. Uzmimo kao primjer Kairo koji ima, prema procjenama, oko 18 miliona stanovnika, iako
je to s mega-gradovima uvijek relativno. U ovom ogromnom
polisu u svakom trenutku, 24 sata dnevno i 365 dana godinje,
na ulici i u pokretu je oko tri miliona vozila. Masa koja stalno
krui gradom, buka koja ne prestaje, stres koji raste, zagaenje
koje se ne smanjuje, brzina koja melje... U toku dana u ovaj grad
iz svih krajeva Egipta slije se jo etiri miliona ljudi. Takozvana dnevna migracija. Raunajmo dalje: svakom od njih trebaju
najmanje dva obroka dnevno. To je svakog dana 44 miliona pripremljenih jela, najmanje 22 miliona litara pitke vode. Tu su,
zatim, nemjerljive tone CO2 iz prevoznih sredstava, klima ureaja, domainstava i proizvodnih pogona. Ali i ubitane tone
fekalija koje se svakodnevno izlijevaju u Nil. Njima valja dodati
i beskrajne koliine deterdenta, motornog ulja, industrijskog
otpada. Samo ovaj primjer univerzalan, a ne izolovan vodi
nas do obeshrabrujuih zakljuaka. Ostaje nejasno kako priroda
moe da trpi ovjeka, kojim sredstvima, principima i resursima
uspijeva regulirati sve ono to mi na dnevnoj osnovi unitavamo i to joj isporuimo kao svoj energetski, plastini, metalni,
papirni, ugljino-dioksidni i crijevni viak.

Prenapuenost, sluajni primjeri

Trenutno na Zemlji ivi 6,1 milijardi stanovnika. Optimistine procjene kau da e se brojnost stabilizirati kad dosegnemo devet milijardi, oko 2030. godine, i da e svi tada ivjeti u
gradu. Vrlo je sumnjiva pretpostavka da e se ljudska popula-

65

cija stabilizirati na devet milijardi, a jo sumnjivije su mogunosti planete da primi jo tri milijarde gladnih i ednih, jer
ve sada stenje i jedva podnosi ovoliku koliinu destruktivnih
dvononih stvorenja.
Treina cjelokupnog gradskog stanovnitva to znai vie
od milijarde ljudi danas ivi u sirotinjskim etvrtima, bez iste vode i sanitarija, bez struje i grijanja, u stanju permanentne
gladi, u strahu od rastueg kriminala, u najgorim higijenskim
uslovima. Bez obrazovanja i bez nade. Oni ne ive nego doslovno umiru. Koliko god grad jednima bio pogodnost, mjesto
afirmacije i anse, za ovu treinu je doslovno ubica.
Gradovi se otimaju kontroli, traei sve vie od ljudi i
okoline. Gutaju okolinu, ali i ljude koji se guraju u njima. Lagos, bivi glavni grad Nigerije, 1955. godine imao je 470.000
hiljada stanovnika, a danas deset miliona. To je najbre rastui grad u svijetu. U njega se doseljava 58 ljudi svakih sat
vremena. Slino je i u indijskom Mumbaiju (bivi Bombaj)
koji ima 18 miliona stanovnika i u koji se doseljavaju 42 ovjeka svakih 60 minuta. Vei dio Mumbaija nema kanalizacije, nije organiziran odvoz javnog smea, gradska eljeznica
u znatnom dijelu grada ili ne postoji ili ne funkcionira, a vodovod zadovoljava manje od polovine potreba. Kriminal je
u nezadrivom porastu. Polovina stanovnika ivi u ilegalnim
sklonitima ili u vlanim podrumima bez prozora. Svaki dan
dvoje ljudi pogine dok odlaze na posao u pretrpanim prevoznim sredstvima. Predvia se da e do 2015. godine u njemu
ivjeti 25 miliona ljudi. Poveat e se samo broj stanovnika,
ne i kvalitet ivota.
U angaju je 1980. bila 121 graevina via od osam spratova, a danas ih ima 3500. Otkako je Kina postala ekonomska
velesila, angaj izbija u prvi plan. Zato angaj? Moda zato to
ova zemlja sada u jednom danu izvozi vie nego to je izvozila
1978. godine. A sve to ide preko angaja... Tokio ima sve uobiajene probleme jednog megalopolisa: prenapuenost, nedostatak stambenog prostora, prometne guve. U dnevnim picama u akciju stupa specijalno eljezniko osoblje, gurai zvani
oshiya (ljudi koji razvrstavaju, odnosno araniraju putnike), i
u bijelim rukavicama guraju, ili, kako se to uglaenije kae
redistribuiraju objekte prevoza prema unutranjosti vagona. U
koje u tim tekim satima stane i po tri puta vie ljudskog mesa
od predvienog optimuma. Iskoriten je doslovno svaki kubni
centimetar prostora.

66

Veliki grad ovjeka dramatino suoava s njegovim fizikim ogranienjima. Evo jedne usporedbe. Mostar, centralni
grad Hercegovine, geografske, ekonomske i kulturne cjeline
unutar BiH, ima oko 120.000 stanovnika i moe se dijagonalno
prepjeaiti za sat vremena. Za kljune ivotne potrebe graanima ovog grada dovoljno je najvie 30 minuta od kupovine do plaanja najrazliitijih obaveza. S druge strane, London,
koji po oficijelnim podacima ima oko osam miliona itelja, a
neslubene procjene govore i o itavih 18 miliona, za svakodnevne obaveze od svojih graana zahtijeva u startu, najmanje
dva, ili ak tri sata odvojena za prebacivanje s take A na taku
B. To je vrijeme izgubljeno u saobraaju. Kretanje Londonom,
Parizom, Pekingom, nemogue je bez mape, a ni ona uvijek ne
garantira pronalazak cilja.
Gradovi su najvei potroai energije i najvei zagaivai
planete. Vie od 75 posto potronje globalne energije i 80 posto emisije staklenikih plinova otpada na gradove. Najveom
aglomeracijom na svijetu smatra se upravo Tokio. Ima oko 35
miliona stanovnika i tvrdi se da mu je rast zaustavljen. U gradu,
u trezorima naputenih banaka niu podzemni vrtovi. Vlasti
poduzimaju sve kako bi se ivot uinio podnoljivim. Koliko
je to mogue, ne zna se. Zbog prenapuenosti tamo je razvijen
originalan i onome ko nije probao teko zamisliv lanac kapsulnih hotela. Kapsule imaju klaustrofobine dimenzije dva
metra su iroke, tri metra duge i 1,5 metara visoke. Kapsula je,
u stvari, zbijena, tijesna, organizirana postelja uz koju jo dou
daljinski upravlja, radio, televizor i klima ureaj.
U Australiji postoji rudarski gradi Coober Pedy u kojem
80 posto stanovnitva ivi pod zemljom. U nekadanjim galerijama i hodnicima rudnika opala danas se nalaze crkve, kola
i veina stanova. Na to su ih natjerale visoke temperature koje
doseu i 50 Celzijevih stepeni. Ideja podzemnih gradova sve
je popularnija u Japanu (zbog nedostatka prostora) i Americi
(zbog straha od terorizma), a sigurno e zbog ekstremnih vruina vrlo brzo kao potencijalno rjeenje doi i na dnevni red
afrikih drava.
Procjenjuje se da e ljudska zajednica narednih decenija
evoluirati u drutvo samaca. Godine 2006. prvi put u historiji vie je Amerikanki ivjelo bez supruga, nego s njim. Do
2021. godine oekuje se da e 37 posto drutva u Britaniji biti
samaka, a u Japanu ve danas ih je 50 posto. To predstavlja
novi izazov za urbaniste i arhitekte. Stanovi bliske budunosti

67

nee se kreirati po mjeri etverolane porodice, nego na osnovu potreba i mogunosti samaca. To e vie liiti na tokijske
kapsule, nego na uobiajene domove, a ve danas se projiciraju potencijalni modeli, odnosno kapsule za pojedine tipove
samaca: sam jer mu je tako najbolje, samostalna udovica,
globalni oportunist, nikad mama, nedavno razveden/a,
vjeni neenja, profesionalac...
Primjer Jakarte. Za 20 godina ova metropola udvostruila je broj stanovnika, danas ih ima oko 15 miliona. Oko
etiri miliona automobila svakog je dana na ulicama ovog
grada. To stvara nerjeive probleme u saobraaju pa su vlasti, kao jednu od ne ba efikasnih, ali zato dostupnih mjera
uvele zabranu kretanja automobila ako su u njemu manje
od tri osobe. Poto takve mjere nikada nisu imale uspjeha i
obino se pretvore u suprotnost, na ulicama ovog indonezijskog megalopolisa ubrzo se razvio novi biznis. Sirotinja
stopira kraj ceste i za poniavajuu nadoknadu nudi usluge
saputnika u automobilu. Vlast je dugo tragala za zakonskim
utemeljen na osnovu kojeg bi sankcionirala ovaj prekraj i
nala ga je tako to vlasnike automobila kanjava za nelegalno zapoljavanje.
Kao to smo ve ustanovili, do kraja 2008. godine, po prvi
put u povijesti ljudskog roda, polovica svjetskog stanovnitva ivjet e u urbanim centrima. U najnovijoj populacijskoj
studiji Ujedinjenih nacija autori tvrde da se urbana podruja
moraju pripremiti da u sljedea etiri desetljea apsorbiraju
ogroman broj ljudi. Demografski strunjaci tvrde da rast gradova nee izazvati samo migracije iz ruralnih podruja, nego
i transformacije mnogih ruralnih nastambi u urbana sredita.
Najvei dio rasta dogodit e se u malim gradovima, a ne u
divovima poput Tokija, New Yorka ili Istanbula. Osim toga,
najvei prirast oekuje se u manje razvijenim regijama, posebno u Aziji. Zahvaljujui brzoj urbanizaciji Kine, Azija e
postati 50 posto urbana u slijedeih 15 godina. Urbana populacija Afrike e se, kako se oekuje, utrostruiti u naredna tri
desetljea.
Grad svojom magnetskom snagom usisava okolna naselja. Prvo ih osvoji prigradskim autobuskim linijama, koje
jednog dana postanu regularne gradske rute. Gradovi su prenapueni ne samo ljudima, zgradama i automobilima, nego
i ivotinjama. Trafalgar Square je prije osam godina postao
poprite tekog obrauna ljudi s pticama. Kada je Ken Living-

68

stone 2000. godine postao gradonaelnik Londona objavio je

rat golubovima, gradskoj atrakciji koja je privlaila turiste,
koji su hranili golubove, koji su se od te hrane tako namnoili
da su postali higijenska i zdravstvena prijetnja prostoru na
kojem su ivjeli. Strategija izgladnjivanja poela je oduzimanjem dozvole ulinim prodavaima ptije hrane. Ptice su, tvrdio je gradonaelnik, napast za ljudsku populaciju. Pobunili
su se aktivisti za zatitu ivotinja, ali bez uspjeha. Oni su aktivisti, a gradonaelnik je vlast. Kolonija s Trafalgar Square-a
imala je 40.000 ptica. Gradski oci opredijelili su se za genocidno rjeenje koje se prethodno pokazalo uspjenim protiv
golubova s Victoria Stationa doveli su nove grabeljivice,
jastrebove koji e ih izloviti.

Sirotinja plus slamovi

Slam je opeprihvaeno ime za siromane brazilske etvrti.
Slamovi su nastambe sagraene od dasaka, kartona i drugog
negraevinskog materijala. Ime potie od biljke s trnovitim liem koja raste u Brazilu.
Slamovi su nalije gradova, ona njihova strana koja se
skriva kad god je mogue. U njima bjesni ivot od kojeg svi
bjee. Ali od kojeg mnogi ne mogu pobjei. Ve spominjani
Mumbai, bivi Bombaj, indijski haotini megalopolis, ima 18
miliona stanovnika, a vie od polovine, to znai nezamislivih
deset miliona ivi u slamovima. Strunjaci Ujedinjenih nacija
predviaju da e do 2015. godine taj grad biti druga svjetska
metropola po veliini i broju stanovnika. ta e se tada deavati teko je predvidjeti, jer u njemu ve danas zbog specifinog
poloaja poluotoka koji zavrava u Arapskom moru nema
mjesta za pridole i roene. Eksperti sarkastino primjeuju da
se broj ljudi na ovom prostoru moe poveati samo ako se sadanje stanovnitvo jo malo stisne.
Dharavi, grad potleuica nedaleko od aerodroma u
Mumbaiju, sa svojih milijun stanovnika, najvee je sirotinjsko naselje na svijetu. Dharavi je, za razliku od favela June
Amerike, pun ivota i zaposlenih ljudi. U njemu vri: tave se
koe, obrauje metal, ije, vari, kuje, sastavljaju medicinski
ureaji, pee hljeb... Pretpostavlja se da stanovnici Dharavija godinje proizvedu robe u vrijednosti veoj od pola milijarde dolara.

69

Zbog loih uslova ivota i oskudnog prostora, djeca ostaju

na polju do kasno u no i tako bivaju izloena kriminalnim
uticajima. No u kartonskim prebivalitima stvara nezamislive probleme. Mike Davis u knjizi Planet slamova navodi primjer nairobijskog slama Kibere, gdje ljudi nakon smrkavanja,
u strahu od nasilnika, ne smiju izlaziti iz svojih potleuica. Tu
nema kanalizacije ni zahoda. Jedino im je rjeenje letei WC
fekalije trpaju u plastine kese, veu i bacaju napolje. Ulice
Kibere zatrpane su gomilama takvih kesa, izmeu kojih se danju igraju djeca.
Osim to su koncentracija bijede, bolesti i beznaa, slamovi su i legla nasilja. Nasilje je rak-rana slamova u Junoj Americi i Africi. Za divno udo, u Aziji je uspostavljena vesela, oputena i radna atmosfera. Rad tu kao da je potisnuo kriminal.
Na listi obespravljenih bia postoji kategorija koja je rangirana nie ak i od onih koji ive u slamovima. To su beskunici. Stvorenja bez sopstvenog, makar i kartonskog krova nad
glavom. U Los Angeles-u je 2005. godine registriran 82. 291
beskunik. Potpuno obespravljeni, zaboravljeni i propasti preputeni ljudi, podloni surovim zakonima ivota. Spavaju na
ulici, jedu ono to isprose, nezatieni su, vjeito na udaru bandi (jo jednog rastueg gradskog fenomena), rapidno obolijevaju, vrlo rijetko su u politikim programima i stavkama. Rijetki
su uspjeni projekti koji se odnose na njih. Jedan od takvih je
sedmina novina koju sami prave, tampaju i izdaju, a od ijeg prihoda pokuavaju finansirati svoje skromne potrebe. Taj
projekat doao je i do naih balkanskih prostora. U Ljubljani
povremeno izlazi novina Kralj ulice, a u Rijeci Uline svjetiljke.
Cilj ovih novina je ukazati na probleme beskunika i pokuati
ako ve ne potpuno rijeiti njihov status, onda im bar olakati
svakodnevnicu.

Nasilje
Nasilje je sastavni dio ivota u velikim gradovima. Iako
nije uvijek pravilo i iako postoje primjeri uspjene borbe protiv
nasilja, kriminala i bezvlaa, eksperti esto vole rei to vei
grad, to vie nasilja. Brazilski megalopolis Rio de Janeiro pun
je favela, koje su postale sjedite kriminala, prostitucije, droge,
bandi. Tu su redovne vojno-policijske akcije, jer u mnoga od
divljih naselja predstavnici vlasti mogu doprijeti samo u sklo-

70

pu opsenih racija u kojima uestvuju brojne i dobro opremljene snage. Regularne patrole tu ne smiju ni da zakorae.
Svijet je na svim nivoima izloen kriminalu. Podaci pokazuju da se broj napada civila na civile drastino poveao. rtve su uglavnom siromane, kao i sami napadai. Mexico City
pati od pretrpanosti, siromatva, zagaenje, ali i od stranog
nasilja. Procjenjuje se da se u ovom monstrum-gradu izvri
1,5 miliona oruanih napada godinje. Na ulicama ordinira 91.000 policajaca, to je vie od kanadske vojske, ali oni
zbog korupcije u vlastitim redovima i sudstvu ne uspijevaju
obuzdati kriminal. U nekim opasnijim linijama metroa ak se
razdvajaju ene i mukarci, zbog estih sluajeva seksualnog
zlostavljanja.
U Berlinu, kau statistike, na 100.000 stanovnika dou 633
akta brutalnog nasilja. Svjetskom prijestolnicom bandi smatra
se Los Angeles. Zovu ga jo i glavnim gradom bandi u Americi.
Bande, koje imaju 120 tisua lanova, svoj teritorij ele oistiti
od ljudi druge boje koe. Zaratile su do te mjere da ne preu
niti od ubijanja djece kako bi osvojile prevlast. Vjeruje se da su
lanovi bandi odgovorni za ak 56 posto svih ubistava u Los
Angelesu. Sukobi bi jednom mogli paralizirati kompletnu Kaliforniju i biti opasniji od onih iz 1992. godine, kada je ivot u
kratkom roku izgubilo 53 ljudi. Najvea mrnja vlada izmeu
hispanoamerikih gangstera i onih crne boje koe. Nitko ne
zna kako u praksi zaustaviti bujajue nasilje. LA ivi kao podvojeni grad u zlatnom kavezu smjeten je Hollywood, a izvan
njega ljudi svakodnevno stradaju na ulicama. U meuvremenu
se iskristalizirala i najjaa i najintrigantnija meu bandama, 18
th Street. Ima 20.000 lanova, smatra se prvom multietnikom
bandom u kojoj su regrutirani crni, crveni, uti, bijeli. Kalifornijske vlasti potpuno su nemone pred sukobima koji su samo
2006. odnijeli 269 ivota.
Rio de Janeiro planetarno je poznat kao grad koji ima jednu
od najljepih i najslavnijih plaa na svijetu. esto je i sinonim
za karneval, razuzdanu zabavu koja privlai milione turista.
Meutim... Favele smo ve spominjali, ali postoji jo mranija
strana prie. Prema podacima Washington Posta, ukupno je 729
ubijenih palestinskih i izraelskih maloljetnika rezultat nasilja
i terorizma izmeu 2002. i 2006. godine. U istom periodu u
Riu je ubijeno 1.857 maloljetnika. A Brazil nije ak ni na vrhu
liste maloljetnikog nasilja. Regija s najvie ubistava su Karibi,
nakon kojih idu juna i zapadna Afrika, pa Azija. Trend je glo-

71

balne prirode, nije zaobiao ni Evropu, posebno Britaniju. A

Rusija ima 20 puta vie ubistava nego Evropska unija.
U najsiromanijim zemljama posljedice kriminala su pogubne. Nasilje i nesigurnost poveavaju cijenu poslovnih ugovora i smanjuju priliku za poslovanje na globalnom tritu.
Takvo stanje odbija strane investitore. Svjetska banka tvrdi
da bi smanjenje stepena kriminala povealo ekonomski rast
June Amerike za osam posto. Teko je i u drugim krajevima
svijeta. Johannesburg u Junoj Africi ima neto vie od tri miliona stanovnika i u svjetskim razmjerama nije prevelik. Ali
u ovom gradu godinje se zabiljei 5000 ubistava i dvostruko
vie silovanja. Investitori se povlae, a u njihovim poslovnim
tornjevima ive beskunici i bande. Vodovod je zatrovan fekalijama i hemijskim otpadom. Policija vodi rat za kontrolu nad
pojedinim dijelovima grada.
Kada se kriminalna ponaanja ukorijene u neki grad, potrebno je mnogo vremena i truda da se zakon i mir vrate na
ulice. Trenutno najrizinija podruja su Indija i Kina. Rije je o
zemljama s velikim brojem stanovnika. Obje imaju dramatian
porast populacije mladih mukaraca, a klasne i ekonomske razlike sve su izraenije. Posljedice je teko predvidjeti.
Kao primjer uspjenog obrauna s kriminalom navodi se
New York, u vrijeme dok je njegov gradonaelnik bio Rudolph
Giuliani, Talijan iz Brooklina. Giuliani je 1993. godine preuzeo
grad unakaen nasiljem, drogom, prostitucijom, kriminalom.
On i njegovi savjetnici preuzeli su ambiciozan zadatak vratiti
red na ulice tog haotinog megalopolisa. Brisali su grafite u
podzemnoj eljeznici, borili se protiv verca u gradskom prevozu, zaratili s tinejderima koji konzumiraju alkohol. Krenuli
su od tih marginalnih stvari, esto bili ismijavani zbog toga to
se bave benignim grafitima dok maligni kriminal razara grad,
ali njihov je sistem na kraju poluio uspjeh. New York je dugo
nakon toga bio (relativno) bezbjedan grad.
Nasilje se s ulica, na kojima je po definiciji teko uspostaviti kontrolu, prelilo u kole, koje bi po definiciji trebale biti pod
apsolutnom kontrolom. U kolama Londona djeije nasilje
dugo je bilo nerjeiv problem. Dva djeaka, devet i jedanaest
godina, silovali djevojicu od sedam. Djeak od osam godina
ubio se jer nije mogao trpjeti nasilje kolega iz razreda. Djeak
od jedanaest godina pitoljem je... Ovakve vijesti sredinom devedesetih postale su svakodnevnica. Od tada roditelji preferiraju kole u kojima postoji anti-bullying policy. to je mjera koja

72

eventualno i sporadino otklanja posljedice, ali ne moe nita

da uradi s temeljnim uzrocima nasilja.

Automobil kao Hitler

Denis de Rougemont u knjizi Budunost je naa stvar pie:
Primijetimo da su Hitler i automobil dvije najvee pustoee
poasti XX stoljea i da ih futurologija nije predvidjela.
ta bi De Rougemont rekao danas, kada demonska priroda
automobila nije stvar futurologije, nego jedna od komarnih
komponenti sadanjosti? Ili ta bi rekao Lewis Mumford, koji
u svom ultimativnom djelu nema milosti za automobil i koji
tvrdi da se gradovi vie ne prave i ne planiraju po mjeri svojih
stanovnika, nego po mjeri njihovih prevoznih sredstava?
U Bangkoku se zaguenim ulicama od centra grada do aerodroma putuje i po 24 sata, pa se na vrhovima nebodera grade
heliodromi, kako bi se bogati putnici helikopterom prebacili
do aviona. U Sao Paulu kola hitne pomoi opremljena su kao
bolje operacione sale, jer je probijanje kroz zakrene ulice dugo
i neizvjesno. A u Lagosu uiteljice poinju nastavu jo u kolskom autobusu, jer dok prodru do kole ve je vrijeme za veliki
odmor. Grad je rtvovan saobraaju. Mumford je bio u pravu:
osnovna jedinica planiranja postala je ulica, a ne stambeno
naselje.
London. Prometne guve, ionako nesnosne, do paklenih
razmjera eskaliraju dva puta dnevno, u picama. Ko eli auto
parkirati u centru, osuen je na devedesetominutno kruenje
najizvikanijim ulicama ovog svijeta, sve dok sluaj ne udesi da
se njegov dolazak poklopi s neijim odlaskom. Ako je jedno
vozilo u pogonu tetno, hiljade i stotine hiljada vozila zaglavljenih u vremenskim picama i prostornim uskim grlima stvara tetu koju moemo nazvati nepopravljivom. to je zastoj
dui, to su vee koliine otrovnih plinova koje vozila isputaju. London je bio prvi grad koji je proveo eksperiment s naplaivanjem taksi za prolaz kroz strogi centar. Bilo je to 2005.
godine. Godinu dana kasnije za istu administrativno-urbanistiku mjeru odluili su se i u Stockholmu. Mjera se pokazala
djelotvornom znatan broj stanovnika ostavio je automobile
kod kue te je vrijeme potrebno za putovanje u zoni zaguenja
smanjeno od 30 do 50 posto. Smanjila se i koliina smoga, kao
i tone isputenog CO2.

73

U mnogim gradovima svijeta ve decenijama postoji i s

promjenjivim uspjehom funkcionira program zajednike upotrebe privatnih vozila, u sklopu kojeg 350.000 ljudi u 600 gradova svijeta dijeli oko 12.000 automobila. Rjeenja, meutim,
ne mogu poivati na neijoj dobroj volji, nego na dobrom i efikasnom sistemu, koji bi saobraaj kao dinamiku komponentu
ivota u gradu sveo na razumnu mjeru.
Na Heathrow svakih devedeset sekundi sleti po jedan avion. Da putovanje prema aerodromu ne bi bilo pakleno kao
u Bangkoku u Londonu su uveli specijalnu liniju podzemne
eljeznice kojoj je prva stanica u centru grada, a druga i posljednja ispod Heathrowa. London je opasan autoputem.
Autoput je za dananje ono to su zidine bile za antike i
srednjovjekovne gradove: granica koja ih odvaja od spoljnjeg
svijeta. S tim to im je uloga oprena zidine su odvajale
grad od okoline, a autoput ga spaja. Ali je tako postavljen i
konstruiran da on ipak dijeli dva svijeta. Ili bar dva prostora:
jedan u kojem vlada prenapuenost i drugi, primjetno prozraniji i oputeniji.
Automobili ne unitavaju samo megalopolise. Uzmimo za
primjer bosanskohercegovake gradove. Zenica, Tuzla, Banja
Luka, itluk, Mostar, Visoko, Sarajevo. Svi oni zakreni su automobilima jer je pred urbanistima gotovo nerjeiv problem:
kako urbanu strukturu iji su temelji formirani na potrebama
i parametrima 17., 18. i 19. vijeka prilagoditi ekstremnim i eksplozivnim uvjetima 21. stoljea?

Infrastruktura, brzina i urbana estetika

Svi veliki gradovi u stanju su raspadanja. Ali ipak funkcioniraju. Vodovodne instalacije u Londonu stare su izmeu
dvadeset i sto godina. Gubici vode iznose i do 70 posto. I kod
njih ete naii na neodoljive primjere balkanskog arma: danas radnici asfaltiraju ulicu, a sutra dou komunalci i u asfaltu
iskopaju kanal za telefonske instalacije.
Organizacija treba biti savrena da bi se najelo, napilo i
obuklo deset, dvadeset ili trideset miliona stanovnika. A takvo
savrenstvo uvijek je sumnjivo. Megalopolis je po definiciji
prostor savrenog haosa: postoji neki latentni red koji poiva
na neprestanom pokretu i nekako ustrojava stihiju. Potrebne
su hiljade kilometara kanalizacije da se grad ne bi uguio u

74

smradu. Desetine miliona ispranjenih crijeva. Desetine hiljada restorana brze hrane puni su u svakom trenutku, dvadeset i
etiri sata na dan. Hrana se pravi brzo, jede prebrzo. Osnovni
princip je ui, narui, plati, sjedi, progutaj. Ima osam do
deset minuta za sve to, jer ti ni tvoji poslovi, a ni organizacija
ukupnog ivota u gradu ne dozvoljavaju vie. Uostalom, namjetaj i enterijeri u restoranima osmiljeni su za vieminutni,
a ne za viesatni boravak stolice su visoke, tvrde, neanatomske. Ko bi i poelio da ostane malo due, sopstvena anatomija
vrlo brzo ga upozori da se nalazi u carstvu brzine, koje je opreno zadravanju.
Svi rade, u stvari svi se bore, za svoja tri hamburgera dnevno. Brzi obrok je mjerna jedinica vremena u velikom gradu.
U New Yorku infrastruktura bre propada nego to se obnavlja. Centralni tunel za vodu, ija cijena iznosi oko pet milijardi dolara gradi se 30 godina. Kad se i ako zavri, novi popravci infrastrukture na eljeznici, cestama i mostovima, trait
e dodatnih 90 milijardi dolara. U istom New Yorku, glavnom
gradu svijeta, kako mu se tepalo sve do 11. septembra 2001.
godine, sve radi 24 sata dnevno. U zoru, ulice su pune ljudi, a
slastiarne, zelenare, knjiare i barovi irom su otvoreni. Zbog
visokih renti NYC je grad koji se ne gasi. Tako je bar bilo prije
teroristikih napada.
Podzemna eljeznica ima posebnu atmosferu, potpuno
drukiju od one koja vlada gore. Isti ljudi ponaaju se razliito
ispod i iznad zemlje. Dok su na ulici, tijela im imaju uobiajenu zapreminu. im uu u podzemnu pognu ramena, skupe
ruke, naboraju elo, pogled obavezno zabrinut. itanje novina
tu nije potreba za informacijama, nego odbrana od agresora:
prosjaci, nasilnici, dangube, nee uznemiravati nekog ko ita.
U Sao Paulu odnedavno nema postera, reklama i letaka.
Grad je postao bezreklamna zona zahvaljujui gradonaelniku
Gilbertu Kassabu. Prije sprovedbe zakona o istom gradu, tu je
bilo vie od 8.000 billboarda. Veina ih je postavljena nezakonito. Kassab je odluio ukloniti ne samo ogromne plakate ve
sve marketinke postere i letke. Reakcije brazilskog Udruenja
oglaivaa bile su burne. Skrenuli su panju na mnotvo malih
preduzea koja su osuena na propast te procijenili novani
gubitak na 133 miliona amerikih dolara. Argumentirali su da
e 20.000 ljudi ostati bez posla. A fotograf Tony de Marco dokumentirao je ponovno roenje Sao Paula kao istog grada:
Skidanjem postera i plakata otkrivena je nevjerovatna arhi-

75

tektura na koju bismo trebali biti ponosni. Ne smijemo skrivati

svoje graevine, one zasluuju da budu viene.
Smetljita u velikim gradovima posebna su pria. Sredine
s dovoljno novca ulau u modernizaciju i unapreenje ovih
zona. To znatno utie na kvalitet zraka i okolnih voda. Mnogo
je vie gradova u ovom trenutku koji nemaju sredstava za kvalitetno i ekoloko odlaganje otpada. U tim se sredinama smetljita pretvaraju u alternativne industrijske zone, na ijem se
tlu za obroke nemilosrdno tuku namnoeni leinari, zaputena
i gladna djeca, profesionalni skupljai otpada, cijeli jedan naputeni i zaboravljeni svijet koji u smetlju trai i nalazi resurse
preivljavanja.

Moe li grad biti ekoloki?

Zaista, da li jedan grad moe biti ekoloki? Da li viemilionska koncentracija ljudi na jednom mjestu moe uroditi bilo
ime to bi se moglo nazvati zdravim i korisnim po prirodu?
Kakav poguban uinak na zdravlje ima smog, govori podatak da lijenici koji u velikim gradovima obavljaju obdukcije
esto prema izgledu plua ne mogu ustvrditi je li ovjek pua
ili nije. Mexico City ponovo taj megalopolis, to je zato to je
nezaobilazan kada se govori o manama velikih gradova najvee je svjetsko carstvo smoga. U njemu se svaki dan - zbog
karakteristinog oblika zdjele, doline stjenjenje uzvisinama,
taloi 13.000 tona tetnih plinova. Godine 1990. zabiljeen je
rekord od 310 dana u kojima je nivo oneienog gradskog
zraka premaio doputene granice Svjetske zdravstvene organizacije. Princip je univerzalan dui toplinski valovi ne vraaju
se u svemir, nego ostaju zarobljeni u atmosferi, stvarajui iznad
gradova efekt mini staklenika.
Najhladnije take na planeti odnose se na vodu i drvee.
Njima je za zagrijavanje potrebna golema koliina toplinske
energije, koja se onda lagano isputa u atmosferu. U otmjenim
kvartovima Atlante, s gusto posaenim drveem i ureenim
parkovima, za etiri stepena je hladnije nego u sreditu grada,
meu betonskim zgradama i tamno obojenim krovovima.
Uareni gradski asfalt, tone najgorih isparenja iz saobraaja i industrije, etvrti bez daka vjetra. Tako izgleda sve vrelija
ljetna stvarnost savremenih polisa. U velikim je gradovima
temperatura prosjeno sedam Celzijevih stepeni vea nego

76

u okolici. Razlog tome je efekat mini staklenika uzrokovan

ogromnom koliinom tetnih hemikalija koje svakodnevno
isputaju.
Jedini lijek, kau jedni, je saditi vie drvea i tamne krovove zamijeniti svjetlijim, koji e reflektirati toplinske valove u
svemir. Gradovi bi trebali planski saditi guste drvorede. Zelene
povrine u gradu trebale bi zauzimati 40 posto povrine. Danas
je to u prosjeku tek 15 posto.
Od 20 najzagaenijih gradova svijeta, 16 ih je u Kini. Peking je 2005. godine imao sedam miliona bicikla, ali to je vie
bila stvar siromatva nego ekoloke osvijetenosti. S porastom
ivotnog standarda, u Kini dramatino raste i broj automobila na ulicama. ivotni vijek pekinkog prometnog policajca je
40 godina. Odravanje olimpijskih igara tokom pripremnog
perioda esto je dovoeno u pitanje iskljuivo zbog ekolokih
razloga.
U Londonu, zahvaljujui dravnom novcu i graanskoj
panji, postoji desetine izvrsnih parkova. Te originalne i neoekivane oaze od prometnica su esto odvojene zidovima visokim pet metara. S jedne strane zida je ulica, autentini pakao
20. i 21. vijeka, sazdan od brzine, buke, kancerogenih gasova i
destruktivne nervoze, a s druge eksperimentalni raj po kojem
vjeverice prolaznicima jedu iz ruke, jeleni etaju bez straha od
ljudi, a patke u redu ekaju da im se baci hrana. Park u Richmondu smatra se najveim izvorom kiseonika u nepreglednom gradu u kojem vie od dva miliona vozila izbacuje tone
tetnih materija.
U Kini planiraju izgraditi novu metropolu Zhengzhou,
viemilionski grad koji e biti smjeten oko 1000 kilometara
juno od Pekinga. Planirano je da ovaj projekat 2015. godine
postane stvarnost. Ali i novi svjetski centar za nauna istraivanja. Projekat e raditi japanski arhitekta Kisho Kurokacva.
Zamiljen kao ekoloki vrt i nauno carstvo, grad e imati
specijalne filtere za vazduh i vodu koji bi tu trebali biti besprijekorno isti.
Ostaje otvoreno pitanje ta je s ostatkom Kine i planete?
Da li besprijekorna ekologija treba da bude privilegija eksperimentalnih rajeva na zemlji, ili je ona condicio sine qua non nae
zajednike budunosti? Saobraaj, tehnologija, infrastruktura,
tednja, reciklaa, trajna borba protiv zagaenja, postaju osnovne pretpostavke preivljavanja. Barcelona je 2000. godine poela projekt koritenja suneve energije za zagrijavanje zgrada i

77

vode za domainstva. Godinje se zahvaljujui ovom projektu

utedi 25.000 megavati energije, a 65 panskih optina slijedi
primjer Barcelone, pokuavajui uiniti neto za odrivi razvoj.
U Sydneyu, zahvaljujui recikliranju otpada, godinja emisija
CO2 smanjena je za 210.000 tona. Kao kad bi se s ulica trajno
uklonilo 50.000 vozila.
Intrigantan podatak: 35 gradova iz 17 zemalja Evrope kandidiralo se za titulu prve Evropske zelene prijestolnice za 2010.
i 2011. Radi se o novoj inicijativi, a titulu e dobiti oni gradovi
ija organizacija urbanog ivota bude ukljuivala i mjerljiv doprinos ouvanju okoline. Meu gradovima koji su se kandidirali su Amsterdam, Bordeaux, Bremen, Kopenhagen, Dublin,
Hamburg, Hannover, Helsinki, Lisabon, Prag, Oslo, Riga, Stockholm, Vilnius, Rotterdam, Valencia, Zaragoza... est gradova
(tri za 2010. i tri za 2011.) ui e u ui izbor, a konana odluka
o prve dvije Evropske zelene prijestolnice bit e donesena poetkom 2009. godine.
Javlja se novi fenomen. Gradovi su zainteresiraniji za ekologiju nego drave. Sporazum iz Kyota je primjer. U Sjedinjenim amerikim dravama, koje odbijaju potpisati sporazum,
vie od stotinu gradova potpisalo je razliite protokole iji je
cilj smanjenje zagaenja. Pretpostavlja se da su gradovi ti koji
bi kvalitetnije od drava ili meunarodnih institucija mogli
biti pokreta efikasnih promjena na globalnom nivou. Gradonaelnici 40 najveih gradova svijeta dogovorili su zajedniku
akciju kako bi urbana sjedita postala zelenija, ia, bolja i
ugodnija za ivot. Za poetak, 16 gradova iz te grupe (tri miliona i vie stanovnika) obavezalo se uvesti energetski efikasnije
i ie tehnologije. Planiraju se i ozelenjivanja javnih prostora,
recikliranje otpada, preiavanje otpadnih voda
Ken Livingstone je 2004. godine, suoen s porastom zagaenja, pozvao graane Londona da terase i krovove pretvore u
vrtove, kako bi se unaprijedio kvalitet ivota u gradu. Tu su
ideju kasnije sistemski preuzele prvo vlasti Bea, a uoi Olimpijade i Peking. Nesistemski, ideja je zaivjela u brojnim gradovima svijeta, od Istanbula do Sarajeva. I novi gradonaelnik
Londona, Boris Johnson, nastavlja s ekolokim trendovima i
eksperimentima. Nova vlast donijela je odluku da e smanjiti emisije tetnih plinova za nevjerovatnih 20 megatona do
2025. godine. U postizanje tog cilja uloit e 41 milijardu eura.
Pretpostavlja se da najvei potencijal za utedu energije lei u
zgradama. Dobra izolacija osnovna je mjera kojom se potro-

78

nja energije i rauni za struju mogu prepoloviti. Tako London

2008. godine uspjeno kree s idejom koju sarajevski profesor
Aleksandar Kneevi bez uspjeha zagovara jo od 1990. godine.
Toplotna izolacija u zgradama, govorio je tada profesor, a ne
gradnja novih hidro i termoelektrana, to je najefikasniji i najii nain da se doe do potrebne elektrine energije.
Ali vratimo se Londonu i novom gradonaelniku, koji je
na poetku mandata obeao da e ozeleniti grad i u sklopu te
akcije zasaditi 10.000 stabala. London je prva metropola s konkretnim planom. Pretpostavlja se da e ga slijediti i ostali veliki
gradovi, koji su odgovorni za oko 80 posto emisije staklenikih
plinova. Uz pomo tehnologija koje su danas na raspolaganju,
London bi mogao ostvariti bitne ekoloke promjene bez znaajnijih udara na stil ivota svojih graana. I tako promovirati
novi nain organizacije ivota u gradu.
Meutim, postoje i drukiji pogledi na sadnju drvea kao
ekoloku panaceju. Nova istraivanja s Univerziteta Duke pokazuju da plan sadnje moda i nije savren. Strunjaci su otkrili da samo odreeno drvee, i to ono koje redovno dobija
dovoljne koliine vode i hranjivih tvari, moe ublaiti efekte
globalnog zagrijavanja. Istraivaki tim je eksperimentima pokazao da drvee nije u stanju u prirodnim uvjetima ublaiti
negativne posljedice globalnog zagrijavanja. Na mjestima u
kojima ne pada dovoljno kie i gdje nema potrebne koliine
hranjivih tvari za drvee, ono nee imati nikakvog pozitivnog
uinka na posljedice globalnog zagrijavanja.
Gordon Brown, tadanji britanski ministar finansija, a dananji premijer, u maju 2007. godine objavio je da namjerava
sagraditi 100.000 stanova u pet novih eko-gradova, koji e se
snabdijevati strujom uz pomo solarne energije i vjetra. Novi
gradovi, s po 20.000 kua i stanova, zasnovani su na ekolokim
projektima koje je prvi pokrenuo princ Charles i bit e izgraeni na lokacijama koje su ranije imale drugu namjenu, kako se
ne bi krio teren i uklanjalo rastinje.
Ovaj i slini primjeri nagovjetavaju novi odnos ovjeka
prema sebi, prirodi i planeti. Ostaje pitanje da li je kasno. Je
li s ovakvim projektima trebalo poeti prije 30 godina? ta s
milionima neekolokih zgrada, ta sa stotinama aspekata zagaenja o kojima jo niko ne razmilja? Je li romantina ideja
vrta na ravnim krovovima zgrada minkerski trik, kap u moru?
Ili nain razmiljanja koji bi mogao postati pravilo i pokrenuti
jedne, a zaustaviti druge trendove?

79

Neboderi
Nema nam druge, gradovi se moraju razvijati prema
nebu. Strunjaci upozoravaju da prie o ekonominosti nebodera nisu tane. Svaka zgrada s vie od 80 spratova mora imati
dodatna ojaanja protiv ekstremnih uticaja. Kao i dodatne
liftove. Te intervencije bitno smanjuju koliinu iskoristivog
prostora i poskupljuju investiciju. Osim toga, nije malo arhitekata koji tvrde da je nemoralno graditi supervisoke graevine, jer nitko ne zna kako se boriti s eventualnim poarom
na tim visinama.
Sve je poelo 1913. godine, sa zgradom Woolworth na Manhattanu, koja je imala za ono doba fantastinih 50 spratova.
A sve se bar za sada zavrava zgradom Taipei 101 u Tajvanu,
koja je sagraena 2004. godine, ima 101 sprat i visoka je 509
metara. Taipei 101 je za 57 metara nadvisio 452 metra visoke
Petronas tornjeve U Kuala Lumpuru, koji su titulu najvie graevine na svijetu nosili od 1998. godine. Meutim, ni Taipei
101 vie nije najvia graevina na svijetu, samo to ona koja ga
je pretekla jo nije dovrena.
Najvii toranj u Kini, angajski Jin Mao, visok je 421 metar, kotao je 530 miliona dolara, a dnevni trokovi odravanja
iznose 121.000 dolara. Soliteri ne plijene panju samo visinom.
Jednom od najuzbudljivijih graevina na svijetu proglaena je
zgrada kineske nacionalne televizije. To su dva tornja koja se,
pod uglom od 60 stepeni uzdiu do visine od etrdesetak spratova, a onda naglo zakreu za 90 stepeni i spajaju se na vrhu.
Oblik podsjea na dva izokrenuta slova Z. Izgradnja je premaila 750 miliona dolara, a povrina zgrade je oko 550.000 kvadratnih metara. Rezultat: najneobinije, najvee i najskuplje
medijsko sjedite u svijetu.
Od projekata budunosti valja spomenuti i novu piramidu.
Sa staklenim povrinama i otrim uglovima, ovo arhitektonsko
djelo koristit e najnovije tehnologije i bit e samoodrivi grad
budunosti, koji je dobio znakovito ime Ziggurat. Piramida e
biti dom za milion ljudi, sama e proizvoditi energiju pomou vjetroturbina i nee isputati ugljini dioksid u atmosferu.
Kao glavni kvalitet tvorci navode utedu prostora. S povrinom
od 2,3 kilometra Ziggurat zauzima tek 10 posto prostora inae
potrebnog za ivot milion ljudi. Jo nije izvjesno hoe li ova
vizija dobiti finansijsku podrku Evropske unije, kojoj su tvorci
projekta ponudili financijsko partnerstvo.

80

Uloga kapitala, odnosno Dubai

Dubai, grad s najbrim rastom na svijetu, dobar je primjer ta jednoj savremenoj aglomeraciji treba da bi se razvijala, da bi postala i ostala ugodno mjesto za ivot. Tri su
osnovne stvari: novac, novac i novac. Neko e dodati da uz
te tri valja dodati jo najmanje dvije dobre ideje i kvalificirane strunjake koji te ideje mogu realizirati. to je tano,
ali je tana i injenica da njih nema bez novca, a da tamo
gdje njega ima, svi ostali elementi i preduslovi vrlo brzo se
obezbijede i okupe.
Kad je otvoren Burj Al Arab, najluksuzniji hotel na svijetu,
barel nafte kotao je deset dolara. Dubai je, kau posmatrai,
isto kao i nafta, odnosno njena cijena, rastao do nesluenih
razmjera. Ima 1.100.000 stanovnika. Zovu ga Kalifornijom
arapskog svijeta. Zahvaljujui nevjerovatnim ulaganjima, koja
su porodila nevjerovatne graevine, postao je jedna od najatraktivnijih turistikih destinacija. Brojke sve govore: 1996.
imao je 500.000 turista, a deset godina kasnije skoro sedam
miliona ljudi posjetilo je ovaj grad.
Proirenje postojeeg aerodroma kota etiri milijarde dolara, a gradi se nova, grandiozna zrana luka koja e biti gotova
2020. godine. I koja e viestruko nadmaiti taj iznos. Tankerska
luka Jebel Ali najvea je umjetna luka u svijetu. U njoj se brod
iskrca 12 puta bre nego u Rotterdamu. Dubai izrasta u arobnu destinaciju zahvaljujui kapitalu, ali i tekom radu radnika
sa svih strana svijeta. Oni nemaju nikakvih prava i ive ivot
iz nonih mora naporan, iscrpljujui rad, kojeg zamjenjuje
period s nedovoljno sna, pa onda ponovo rad. Za razliku od
radnika, koji pate, turisti ovdje beskrajno uivaju. Dubai, koji
nominalno pripada jednom vrlo rigidnom i konzervativnom
svijetu, ima moto koji sve govori: Zapadnjaci su dobro doli,
zajedno sa svojim porocima. Pogotovo s porocima. Jer poroci
donose novac turistikim oazama. Vie potroi jedan rastroni
Amerikanac, odan piu, kocki i enama, nego deset smjernih,
discipliniranih Japanaca.
Neboder Burj Dubai, koji jo nije gotov, u septembru 2008.
godine dostigao je 688 metara visine. Trenutno ima 160 spratova. Zgrada e se nalaziti izmeu dva umjetna pjeana otoka
i imat e 200 spratova. Predvieno je oko 150 liftova. Graevina e biti toliko visoka da e prolaziti kroz pet mikroklimatskih zona. Temperatura na vrhu biti e 10 stepeni nia od one

81

na dnu. Planirana brzina liftova omoguit e ljudima da vide

zalazak sunca dvaput sa zemlje i s vrha nebodera. Novi neboder zauzima prostor od 270 hektara u luksuznom dijelu grada
nazvanom Novi Dubai, a mogao bi visinom dostii i kilometar.
Projekat koji e ukljuivati i umjetnu luku trebao bi biti gotov
do 2020. godine.
Ali Dubai nam malo govori o mogunostima savremenog
grada, a mnogo vie o svemoi savremenog kapitala. Grad je
ipak neto drugo.

Dostignua grada, eventualna rjeenja

i pravci razvoja
Grad je dinamina struktura u kojoj nisu mogua samo
dva fenomena trajna kategorija i mirno mjesto. Nita u gradu nije trajno, sve je podlono promjenama, preinakama, razvoju, novim planovima, ali i nepredvienim katastrofama. I
nita u gradu nije mirno jer buka, mete i brzina prodiru u sve
pore naeg ivota. Veliki gradovi imaju najvee probleme ali i
najbolje uslove da ih rijee. Gradovi su ogromni, nepresuni
resursi inovacija i ideja.
Da li su mogue efektivne inovacije koje megalopolise
mogu spasiti od raspada i potpunog haosa, u koji su mnoge
aglomeracije ve nepovratno potonule. Velegrad je prirodni rezervoar kapitala. I to je njegova najvea ansa. Ali i prokletstvo,
jer upravo zahvaljujui kapitalu savremeni grad vrlo esto sklizne u antigrad, haotinu nastambu u kojoj ljudi gube kontrolu
nad ivotom.
ivot u velikom gradu pun je kontrasta. Pariz vri od ivota,
ideja, stilova, inovacija i nepomirljivih suprotnosti. U jednom
uzavrelom loncu ive i rade menaderi i homoseksualci, beskunici i manekeni, glumci i kriminalci, umjetnici i inovnici.
Vreva nikad ne prestaje. Kontrasti su srika megalopolisa. Gore,
na zemlji, ulicama ponosno klizi limuzina duga dvanaest metara. Arapi, kada se obogate, za vozae uzimaju iskljuivo bijelce,
a bijelci crnce. Izgleda da skorojeviima, iz samo njima znanih razloga, godi ta meurasna nadmo. A dolje, samo dvadeset metara ispod te limuzine, u hodniku podzemne eljeznice,
sjedi drhtava, zarasla spodoba, nekad evidentno ovjek, kojem
je nesrea oduzela ljudska svojstva i pretvorila ga u amorfnu,
neprepoznatljivu masu stare odjee, smeurane koe i prljavih

82

dlaka. Ispred nje, usred carstva francuskog jezika, nevjeto ispisan transparent: AIDS. HUNGRY. PLEASE HELP ME....
Luis Mumford kae da se, suprotno vjerovanju demografskih statistiara, vanost jednog grada ne mjeri brojem stanovnika, ve ostvarenjima na podruju umjetnosti, kulture i ekoloke misli. Zanimljiv primjer, koji se uklapa u Mumfordovo
razmiljanje, panski je grad Bilbao. U jednom trenutku donesena je odluka da Bilbao postane grad kulture, umjetnosti,
inicijativa, kongresa, festivala... Danas je tamo osam muzeja,
meu kojima i uveni Guggenheim. Bilbao svake godine biljei
porast turistikih noenja. Muzej Guggenheim djelo je kanadskog arhitekta Franka Gehryja i odmah nakon otvaranja 1997.
godine nagovijestio je poetak preporoda. Deyan Sudjic, direktor Muzeja dizajna u Londonu, tim povodom kae: Nakon to
je jedna zgrada promijenila tuni postindustrijski grad Bilbao
u sretno mjesto, svi ude za ovim efektom. Zanimljivo je da u
malim zemljama arhitektura postaje veoma vana za pokazivanje identiteta. No, uspjean grad nije samo onaj koji e napraviti neki veliki muzej, ve ga i ispuniti neim znaajnim. Nije
dovoljno imati zanimljivu arhitekturu, treba i nadogradnja.
A Bilbao, odnosno njegovi stanovnici rade upravo na tome,
koriste Muzej kao kreativnu polugu koja mijenja grad. Djeija
igralita u srcu grada, veselog dizajna i obojena arenim bojama, postala su zatitni znak Baskije.
Kultura, ljepota, istoa, to su elementi kojima ambiciozni gradovi profiliraju sopstveni arm. Ameriki bejzbol klub
New York Yankees godinje proda tri miliona ulaznica, a muzej
Metropolitan milion i po vie. Guggenheim je od otvorenja
1997. do decembra 2006. godine posjetilo vie od devet miliona ljudi, koji su tu ostavili dvije milijarde dolara. Dubai, ako za
poetak i nema arma, ima novac kojim kani dovesti ili proizvesti kulturu, kojom kani izgraditi identitet, kojim namjerava
privlaiti turiste. Smatra se da je grad poetno mjesto razvijanja savremenog ivota. Mexico City je ve 2000. godine imao
30 miliona stanovnika. Zagaen, nasilan, haotian, nona je
mora globalne budunosti ali, s druge strane, i jedan od intelektualno najstimulativnijih gradova svijeta. Kao mjesto gdje
se raspravlja o najaktuelnijim temama i gdje se raaju nove
vizije i snovi.
To je moda najbolji primjer borbe koja se svakog dana,
svakog sata i svake sekunde vodi u dananjim gradovima. Za
nadmo se bore mogunosti i ogranienja. Gradovi buduno-

83

sti, ako bude novca i, posebno, ako uope bude te budunosti gradit e se tako da ne unitavaju okolinu. U njima e se
koristiti ekoloke tehnologije. Cilj je napraviti grad snoljiv za
ivot. Koji je inae sve nesnoljiviji. Dilema je ve sada pred
nama: ili e se ovjeanstvo ekoloki osvijestiti, ili emo i dalje
problem prenaseljenosti rjeavati ratovima. Sve eim, sve nemilosrdnijim i sve efikasnijim.
Optereen problemima zagaenja, prenapuenosti, loe
infrastrukture, grad nekad i ne uspijeva demonstrirati svoje
kvalitete. On je stoljeima stjecite najboljih ideja, najrelevantnijih pokreta, najvitalnije energije. Gradski prostor ispunjen
je kreativnou, vitalnou, kompeticijom, produktivnou,
plodovima ljudskog rada, truda i matanja. Teko je povjerovati, ali na svijetu postoje i isti, ureeni, sreeni gradovi u kojima je ljepota ivjeti i raditi. Rije je o gradovima u kojima se
nalaze sjedita velikih kompanija, u kojem je obrazovni sistem
na visokom nivou, gdje je dobro razvijena struktura javnog
prevoza i gdje odavno, desetljeima, a u nekim sluajevima i
stoljeima, nije bilo ratova. Najistiji gradovi za 2007. godinu
su Calgary, Honolulu, Helsinski, Ottawa, Oslo, Stockholm...
Mogue je preobraziti loe i prljave gradove. Mogue je
da runi, zaputeni, siromani centri uskrsnu iz pepela. Uslov
za taj preobraaj je da propadnu faktori njihovog nazatka. Primjer su Cleveland i Pueblo. Uskrsnuli su nakon to su propale
industrije na kojima su se ta dva grada razvila. Cleveland je
svojevremeno bio jedan od najzagaenijih gradova u SAD, u
njemu je povrina rijeke Cuyahoga doslovno gorjela od izlivene nafte, a svoju je 200-godinjicu obiljeio kao grad mostova.
U obnovi je 1991. godine uloeno vie od etiri milijarde dolara. Pueblo su decenijama nazivali smradograd, zbog dima koji
se dizao iz dimnjaka brojnih eliana. Grad od 100.000 stanovnika uspjeno je preivio slom industrije, okrenuo se budunosti, a prostor naputenih eliana uz rijeku Arkansas danas je
nepregledni park ispunjen skulpturama poznatih umjetnika.
Radi se o tome da gradovi mogu biti lijepi, ugodni za ivot,
samo to takvi zahvati trae novac. I to onaj najskuplji i najneisplativiji, novac koji se ne oplouje ni kratkorono ni srednjorono, nego tek na dugi rok. Ali nema bolje investicije od
grada ugodnog za ivot. S tim u vezi, postoji prijetnja pogubnija od zagaenja, kriminala, prenapuenosti i siromatva. To
je prijetnja na koju niko nije imun. Rije je o kapitalu. Gradu
prijeti bogati investitor, ovjek koji ne vodi rauna o lokalnoj

84

zajednici, o potrebama stanovnitva, o zagaenju i sekundarnim posljedicama svojih profitabilnih projekata. Ali tako ve
zadiremo u neke druge teme, politiku i korupciju, koje razaraju
ukupni ivot ljudskog roda. Ta pria svojim mranim segmentima nadmauje temu kakva je grad.
Eksperti Ujedinjenih nacija smatraju da ovi problemi predstavljaju pozitivne izazove. Urbanizacija je jedini nain da se
osigura normalan ivot. Prepisujemo formulu koju preporuuju: stvaranje novih radnih mjesta osigurava bogatstvo, mjere
za zatitu okolia stvaraju radna mjesta, a gradnja domova za
beskunike smanjuje i uklanja opasnosti od rasizma i epidemija. Sa svim svojim manama, grad nam je jedina ansa. Neizvjesna, nepouzdana, za mnoge nepravedna, ali ipak ansa.

85

Hrvoje Ivankovi

DOIVLJAJ
DUBROVNIKA LAMENTACIJE
O MRTVOM GRADU
Svi znamo turistike vedute Dubrovnika; one suncem okupane slike mora i kamena, s kojih tu i tamo izviruje poneki rascvjetali busen egzotinog mediteranskog bilja. To je, kako Jure
Katelan kae, onaj jedini Dubrovnik od kamena i svjetlosti...
otvoreni dlan pod zvijezdama ili kako George Bernard Shaw
poruuje, mjesto u koje trebaju doi oni koji uistinu ele vidjeti
Raj na zemlji. Bljetavoj simbiozi pejzaa i arhitekture nerijetko
se dodaje i arolija povijesti, kojoj je odolio malo tko od putnika koji su opisali svoj doivljaj Dubrovnika. Klasino su mjesto opservacije baruna Alexandera von
Warsberga, zapisane 1871.: Grad mi
se priinja kao otisak peata historije;
ovako je puna povijesti jo jedino Venecija. I ovdje, kao i tamo, nita novo
nije nadolo, i ovdje se vidi vjerna slika
onoga to je neko bilo.
Kada je poetkom 20. stoljea
stigao u Dubrovnik, i Hermann Bahr
je warsbergovski pozorno oslukivao
jeku povijesti, no ipak je na trenutak
pobjegao iz meditativnog raspoloenja, kako bi precizno dijagnosticirao
svoj osjeaj dubrovake tadanjosti. udnovato je to ovdje; nema
sadanjosti!, zapisao je dalmatinski Columbus iz Bea, kako je Bahra
ironino nazivao Mato. Posvuda se
istie: Bilo jednom! A u ljudima silno
vri: Opet e jednom biti! Ovdje ive
u sjeanju i oekivanju. Od juer na
sutra. A danas nemaju. Mrtav grad, s
neroenim gradom u utrobi.

86

Te Bahrove misli, a posljednju reenicu smatram najjezgrovitijom definicijom suvremenog Dubrovnika, uvode nas u
opsenu raguzeoloku literaturu o mrtvom gradu, prije podsvjesno zanemarivanu negoli ciljano skrivanu, ali svejedno
malo poznatu, osim kada je rije o vojnovievskim, apologetskim vapajima nad umrlom prolou; o onom Bahrovom:
Bilo jednom!
Pola stoljea prije Bahra, slian doivljaj Dubrovnika opisala je, primjerice, i njemaka knjievnica Ida von Dringsfeld, koja grad nije vidjela samo na proputovanju; ostala je u
njemu preko godinu i pol dana, pokopavi prije odlaska svoju
sedmomjesenu, u Dubrovniku roenu djevojicu. Dubrovnik dodue nije propao ali je prestao biti, zapisala je barunica
Ida. Preivio je sama sebe kao vlastiti nadgrobni spomenik na
svojim grimiznim liticama, na obalama svog vjeno nemirnog
mora. More je isto, litice su iste, ali Dubrovnik nije vie isti.
Zidine ga njegove zaokruuju kao i prije kamen ne stari, ali
Dubrovnik je ostario... Poiva sred tiine svojih zidina, zaspala
republika, kao to je Barbarosa u Kyffhuseru zaspali car. Barbarosa bi se mogao probuditi, Dubrovnik nikad. Tih i miran

Dubrovnik kao arki

mediteranski ardin,
razglednica iz 1970-ih

87

kao ni jedan drugi grad i zauvijek utihnuo lei ispruen kao

relikvija...
Da se u Dubrovniku ni nakon Ide, ni nakon Bahra, nita
nije promijenilo, posvjedoio je 1930-ih i Tin Ujevi. Opio ga
je, dodue, ugoaj grada: U Dubrovniku osjeate onu vilinsku
sugestiju kojom obiluju lijepi predjeli inozemstva, ali ga je, u
istoj reenici sa Splitom i ostatkom Dalmacije, opisao kao mrtvi grad. Mrtvi. I jo kako. Jer starine i promet stranaca nisu
jedina dva predmeta kojima se treba oduevljavati... I ne tvrdim da nedostaju talenti, raspoloenja. Ali nema suvremenog
ambijenta i organizacije... U vilinskoj igri arobne Dalmacije
suvie ima nepovjerenja prema ljutom juriu mladosti. Tu su
najaktualniji dramski junaci car Dioklecijan, kraljica Teuta, kakovi mletaki dud ili dubrovaki knez. U drugoj putopisnoj
crtici Ujevi se nesvjesno nadovezuje na Bahra, oprezno razmiui zastor iza kojeg se kriju uzronici trajne mumificiranosti
grada, njegovog trajnog odsustva od sadanjosti. to emo!,
uzdie Tin, u besjedi roenih Dubrovana uvijek se pomalo
osjea prizvuk aljenja za republikom svetoga Vlaha, koja je
propala postavi ivi anakronizam u praskozorju vijeka pare
i elektriciteta. Na ovom se mjestu moramo vratiti stotinama
godina u natrag; moramo iz mrtvoga grada prijei na teritorij puste hridi, no rije je, kako emo vidjeti, o jednom te
istom toponimu.
Povjesniari se nikada nisu mogli sloiti oko tonih okolnosti i vremena nastanka Dubrovnika, a prije tridesetak godina
arheolokim je istraivanjima poruena i dugo vladajua teorija o sedmom stoljeu kao o dobu kada su izbjeglice iz poruenog antikog Epidaura osnovale Dubrovnik. No bez obzira
na razliitosti, u svim tim verzijama iz magle povijesti izranja
pusta hrid, na koju stiu epidaurske izbjeglice, i na kojoj poinje dubrovaka povjesnica. Svi koji su je rekonstruirali slau
se, naime, u opisu mjesta na koje su se iskrcali izbjegli Epidauritanci, pa im ve kod Konstantina Porfirogeneta ta strmenita
obala (lau) daju i novi zaviajni naziv Lauzejci, to e rei
oni to sjede na strmenitoj obali. U povjesnici Popa Dukljanina spominju se morske strmine ripis marinis, a kod
Milecija, prvog poznatog nam Lauzejca koji (u 14. st.) pie
kroniku svoga grada, susreemo strmenite i mone obale
ripa sonat i magnis ripis. No kod Milecija se u igru uvodi
i jedan novi, za dubrovaku temu neobino vaan termin: siromasi. Ti su siromasi koji su pobjegli iz Epidaura inopes

88

fugientes ex Epidauro, na monim obalnim strminama, gdje

je sada grad Dubrovnik, sagradili utvrdu... sigurno utvrenu
ivim kamenom, strana izgleda na gorskom vrhu. To je dakle
mjesto gdje se raa povero Raguseo, ubog... kako u rei
e Driev Skup; vjeito izloen opasnosti, prisiljen preivljavati i prehranjivati se na onom svom malom i krtom komadiu kopna, i potucati se po svijetu za dobit kaban, da u dadu
ne okisne.
U tih nekoliko rijei: izbjeglice i strme obale, siromasi i utvrde, anticipirana je budua historija Dubrovnika; s
njima poinje povijest dubrovake izularnosti, presudno vana za shvaanje dubrovakog mentaliteta i politike. Jer misliti
Dubrovnik znai, prije svega, imati na umu njegov izdvojeni
poloaj u odnosu na svijet koji ga okruuje; znai razumjeti
da taj hridni otok nije bio idilino mitsko utoite nego stan
izbjeglica, obala spasa na koju je doplivao polumrtvi brodolomac. Prvi su nai Lauzejci u svim verzijama legende o osnutku
grada uvijek izbjeglice: i kada iz Epidaura bjee pred Gotima,
Slavenima, Avarima ili Saracenima, i kada predvoeni Radoslavom Bellom doplovljavaju iz Rima, bjeei od graanskog rata
ili poniavanja rimskih velikaa. Slijede ih neprekidne rijeke
nesretnika koje Dubrovanima pomau razviti osjeaj puste
hridi kao utoita slobode. Dolaze kolone izbjeglih Bonjaka,
Albanaca, Grka, carigradski krani meu kojima je i budui
pjesnik Marullo Tarcaniota, prognani slavenski velikai, fjorentinski disidenti, iberijski idovi, Paleolozi, Mediciji... Neki
meu izbjeglom rajom i sami e postati Dubrovanima, veteranima mita koji se tada nalazio u poetnoj fazi stvaranja,
iako je, zahvaljujui dravnoj propagandi, djelovao ve jako
drevno i mono. Kao u cikliki ponavljanim ritualnim igrama,
svaki novi zbjeg obnavlja svijest Dubrovana o njihovoj posebnosti i o potrebi da se odre na toj pustoj, usamljenoj hridi.
Jo vie od toga, upozorava ih na dramatinu razliitost, pa i
okrutnost svijeta kojim su okrueni.
Na bijednom komadiu zemlje te sirote izbjeglice stvaraju
ilavu dravicu koja e na rubu porobljenog svijeta, na pomaknutom pragu Istoka, stei bogatstvo te trajno sauvati svoju
slobodu i oksidentalnost. Ne mislim razglabati o okolnostima
toga razvoja; puno je, naime, stranica napisano o razlozima
geografskim, ekonomskim, diplomatsko-politikim, vjerskim,
vojnim, etnikim, sudbinskim zbog kojih je Dubrovaka Republika postala emporijem civilizacije na ovoj strani Jadrana.

89

S. Mascarich: Dubrovnik
s lukom i taborom na
Ploama, oko 1865.

Taj je citat preuzet iz Warsbergovog putnog dnevnika, no moglo bi mu se pridodati jo mnotvo slinih zapaanja, nerijetko
optereenih kanoniziranom zapadnjakom slikom Balkana i
Orijenta, to svoj ironini vrhunac doivljava u kratkoj opasci
Napoleonova marala Marmonta, ovjeka koji e zapisati kako
je grad, iju je politiku samostalnost okonao, bio oaza civilizacije usred barbarstva. to su vie uzbueni blizinom turske granice ili osupnuti vlastitim doivljajima u morlakim i
otomanskim krajevima, zapadni su putopisci to vie opinjeni
i iznenaeni Dubrovnikom, i njegovom pripadnou civilizaciji iz koje i sami dolaze. Podjednako to potvruju i francuski
poslanik u Carigradu, Jean de la Vigne, kada sredinom 16. stoljea smrtno bolestan uri sa svojom pratnjom prema Dubrovniku, kako bi umro u prvom slobodnom kranskom gradu, i
Ida von Dringsfeld, kada zapisuje reenicu: Koliko god je za
mene ono neeuropsko u Dalmaciji bilo zanimljivo, ipak sam
se veselila, kad sam u Dubrovniku opet nala Europu, i njen
suvremenik, Johann Georg Kohl, koji svoje razmatranje o posebnosti Dubrovnika poentira reenicom: Kao krijesnica na
tamnom zidu, kao svjetionik na pustoj obali, tako je mali grad
sjao na rubu velikog trupa. O domorocima, dakako, ne treba
ni govoriti; dovoljno je moda citirati Luja Vojnovia koji Dubrovnik opisuje kao mali bijeni stan na drijelu varvarskoga
svijeta.

90

No ako je doivljaj Dubrovnika kao civilizacijskog emporija bio karakteristian i za putnike novijeg vremena, i za
njihove drevne prethodnike, s pejzaom je pria bila posve razliita. Prije ere Grand Toura, plodnost zemlje bila je vanija
referenca od njene slikovitosti, pa mnogi putnici prepoznaju u
Dubrovniku onu pustu hrid o kojoj priaju drevni dubrovaki
kroniari. Jedan od najupeatljivijih iskaza dao je, primjerice,
francuski protestant Phillipe du Fresne-Canaye, koji je u Dubrovniku boravio u ljetu Bartolomejske noi. Dubrovako zemljite, kae Canaye, toliko je kamenito da brodovi koji idu
u Pugliu uzimlju za svoj balast kamenje koje daju Puljizima da
prave zidove, a od njih uzimlju zemlju za pravljenje vrtova.
Pedesetak godina kasnije, njegov sunarodnjak, diplomat Louis
de Hayes, proiruje tezu o pustoj zemlji na cijelo podruje neprostrane i neplodne Republike iji teritorij zapremaju visoke i gole planine, na kojima nema ni stabla i koja ne moe
prehraniti svoje stanovnitvo dulje od mjesec dana u godini,
a slian opis ostavlja i njemaki prirodoslovac Ernst Friedrich Germar koji u najljepe mjesto cijele june Ilirije stie tri
godine poslije ukinua Republike. Poloaj Dubrovnika pust
je i alostan, kae on. Neposredno nad gradom, i iz samog
grada, die se visoko, golo i strmo brdo i prijei svaki pogled.
Pred gradom se opet nita ne vidi doli sinje more bez otoka i
bez ikakve promjene; to je more mrtva i kruta ravnica.
Svoju graninu poziciju i krtost zemlje na kojoj su isklesali grad, Dubrovani pretvaraju u topose svoje virtuozne diplomatske retorike. Opis grada prerasta u politiku dogmu,
pa se od dubrovakih poklisara esto trai da se pred svojim
monim sugovornicima poslue argumentom puste hridi,
kako bi se obranili od njihovih traenja i nameta. ... uvi
o ovom harau svi bi slino traili od nas tribut, kojoj stvari,
na grad, poloen meu kamenitim i neplodnim brdima, ne
bi mogao udovoljiti, rijei su koje po naputku vlade godine
1441. trebaju pred vezirima izgovoriti dubrovaki poslanici na
Porti, ne bi li se oduprli turskom zahtjevu za plaanjem haraa. Iste godine, na istu temu, abadin-pai rumelijskom trebaju
objasniti kako su ... prihodi Opine maleni, jer imamo mali
teritorij, a i taj mali je pun kamenja, a sline misli mora u
svibnju 1535. ponoviti i Jerolim Buni, kako bi objasnio ugarskom kralju Ferdinandu zato mu Republika ne moe isplatiti
tribut. Upute su vrlo izravne: ... hoemo da zauzmete takovo
dranje, kako biste... nagnali Njegovo Velianstvo na neku sa-

91

milost i osjeanje boli, a refren uobiajen: Na grad je poloen na jednom mjestu kamenitom, neplodnom i sunom,
od kojega ne moemo izvui prehranu nego za dva mjeseca
u godini.... Predugaak bi bio popis svih poznatih mjesta na
kojima dubrovaka vlada sugerira svojim predstavnicima da se
poslue metodom puste hridi, to e svojom izvornom snagom zraiti sve do pada Republike. Samo e je nakon velikog
potresa privremeno zamijeniti jo snanija figura, to je susreemo 1677., kada Marin Kaboga i uro Bua trebaju obeshrabriti osvajake planove velikog vezira, tvrdnjom kako Dubrovnik i ... nije vie drava, nego hrpa kamenja. No taj sindrom
sirotog Raguzea preao je s vremenom granice diplomatskog
govorenja i postao dijelom mentaliteta, pretvorivi sklonost
prema samosaaljenju u jednu od bitnih karakteristika onoga to e pasatisti 19. stoljea nazvati dubrovakom duom.
Sama sintagma pusta hrid u knjievnosti e se pojaviti tek
1901, i to u djelu u kojem e zaiskriti u svoj svojoj ivotnoj i
simbolikoj punoi mentalitetske odrednice. Rije je, dakako,
o dramoletu Allons enfants! prvom dijelu Vojnovieve Dubrovake trilogije, i o onom uvenom vapaju gospara Orsata,
izgovorenom u trenutku dok francuske ete ekaju da budu
proputene u Dubrovnik: Pa ako ova tisugodinja zemlja slobode valja da propane, a mi homo!... brao, djeco! Eno nam
laa naijeh u portu. Ukrcajmo se. Ponesimo barjak i Sv. Vlaha, pa odjedrimo, kako nai davni oci! Oh! Sretnoga plova!...
Homo! Homo! Galebi i oblaci e nas pitat Ko ste? Koga itete?... a jedra e odgovoriti: Dubrovnik plovi! Dubrovnik opet
ite pustu hrid, da skrije Slobodu. Sintagma kriti slobodu
zvui kao oksimoron, jednako kao i skrivanje na pustoj hridi,
no mona pjesnika figura tu doista kondenzira petsto godina
politike filozofije to je reljef uinila svojim snanim orujem
i koja, da ne bude zabune, nije samo pjesnika fikcija, nego je
preuzeta iz stvarnosti. Pravi autor te misli to je Vojnovieva
Orsata podigla do vrha zanosa bio je, naime, stari senator
Divo Kaboga, koji je na izvanrednoj sjednici Velikog vijea
Dubrovake Republike, odranoj 26. svibnja 1806., u trenucima kada su se Napoleonove jedinice pribliavale vratima
od Grada, predloio da se od sultana zatrai neki od otoka u
Egejskom moru te da se cjelokupno stanovnitvo Dubrovnika,
zajedno s pokretnim dobrima, ukrca na brodovlje i preseli na
taj otok. Tu reakciju uvrijeenog djeteta, koji kupi svoje igrake i odlazi, mogli bismo kronometarskom preciznou odrediti

92

kao trenutak kada povero Raguseo i pusta hrid prestaju biti

aktivnom politikom strategijom i prelaze u izvorite strane
zaraze, koja e uskoro obuzeti sve Dubrovane, a najdrastinije
e se odraziti u odluci plemstva da se bioloki samoukine, ako
vie ne moe imati svoju dravu.
Kroz duga stoljea centar svog vlastitog svemira, Dubrovnik najednom postaje grad na periferiji carstva, kraljevine, drave, te nakon neuspjelih diplomatsko-ustanikih pokuaja da
se obnovi Republika (nije nevano da su u borbi za obnovu aristokratske Republike aktivno sudjelovali puani i seljaci) zapada u akutni oblik apatije. Teko je zamisliti gorinu s kojom su
Dubrovani primili novi austrijski administrativni ustroj, kada
su na ulaze u stari grad postavljene table s natpisima: Kotar
Dubrovnik, Grad Dubrovnik. Negdje u to vrijeme, pripovijeda dum Ivan Stojanovi, pitali su vlastelina Luku Gozzea
kakvim mu se ini rodni grad, u koji se vratio nakon poduljeg
izbivanja, a on je odgovorio: Da nijesu stavili one tablice, teko bih mogao razaznati je li ovo oni prijanji Dubrovnik?. S
jednakom ironijom stotinjak godina kasnije dubrovake novine prenose odluku Ministarstva graevina Kraljevine Jugoslavije, prema kojoj je, pie Narodna svijest, Dubrovnik svrstan
meu varoi, poput Andrijevca, Berana, Bijelog Polja i Bilee,
a gradovi u Zetskoj Banovini su samo Budva, Cetinje i Kotor.
Odnos Dubrovana prema novoj realnosti kratko je saet i u
epigramu nepoznatog autora, to se prema tvrdnji Josipa Berse na stotinu naina godinama prepjevavao po gradu: Na
Dubrovnik u vjekove stare / bi oaza sred divlje pustare; / a kada
mu novo doba svane, / tada i sam pustarom postane. Spoznaja da je Dubrovnik postao izgubljen u bezimenom mnotvu
manjih gradova (iz pjesme Luka Giorgija banu Jelaiu), u
Dubrovanima budi samo pasivni prkos, koji ne slijedi nikakva akcija; oni su se duhom doista odselili na neki udaljeni
otok, a kulisa grada podsjea ih na beivotno tijelo njegove (i
njihove) glorificirane prolosti. Opus dum Ivana Stojanovia,
jednog od ideologa dubrovakog pasatizma, upravo prti od
makabrinih i funebralnih metafora Dubrovnika siunog
pokrajinskog grada u najzaputenijoj i najudaljenijoj pokrajini velike drave. Ne ostaje nam, kae na jednom mjestu
dum Ivan, nego da poloimo Dubrovnik na odar mrtvaki...,
dok ne pone smrad..., dokle ne izgubi sve svoje crte obraza,
oliene u duhu Dubrovana koji ga nadivjee. Odar mrtvaki
Dubrovnika jest njegov divni prirodni poloaj, a nakiti su mu:

93

kultura, navade, obiaji i harakter moralni, koji nije mogao

poginuti nego tek smru starijeh Dubrovana. Tako paralelno
s gradom i njegovim klasinim krajolikom (Antun Kazali pjeva
o mrtvom snu u koji se uljuljkava gruka luka, a Ivan Kaznai
o bojama mrane alosti i osjeaju utljive tuge u prirodi
dubrovake okolice); umiru i posljednji Dubrovani rije
je o jo jednoj sintagmi koji spada u pojmovnik dubrovakog
pasatizma. Zgodnu joj ilustraciju daje patetino finale dijaloke kozerije Antuna Krespija, U kafani, u kojoj gospar Jero brani
pravo staroga vlastelina Vlaa na indiferentnost prema novim
vremenima: Gledajte ga, molim vas... On nosi u svom srcu
tugu i emer jedne izumrle drave... On gaja u svojijem prsima
grobite od dvadeset i pet hiljada ljudi, a to je dovoljno, da
smrzne i okameni oeje srce!... Pa kad vi doviknete tom oeku, nek ustane na obranu svoje otabine, i on se prene i pogleda oko sebe i vidi i promisli i shvati, oh! Tad e uskliknuti: A
gdje si, domovino moja! Je li mogue, da te je osamdeset ljeta
tako strahovito nagrdilo i izlizalo!... O Dubrovnie, Dubrovnie, ti si umro! To nije no mrtva tvoja slika; vjeto izvrena
slika..., ali, to moja domovina nije. Ne, nije! Moja je domovina
u mom srcu... Pa kad ovo srce prestane kucat, tad e i tebe sa
svijeta nestat. Posljednji Dubrovanin zakopat e sobom u grobu posljednji odsjev dubrovakog uvstva... Pa sad recite, biste
li imali srca, da kudite indiferentizam takoga oeka?
Na fenomen posljednjeg Dubrovanina prvi je ukazao
Josip Bersa, u svojim nezaobilaznim Dubrovakim slikama i
prilikama: Kad je umro dum Ivan Stojanovi (1900.) rekoe
njegovi sugraani: Umro je posljednji Dubrovanin. Uistinu, posljednjih Dubrovana bilo je u zadnje vrijeme nekoliko;
dubrovaka javnost, poto bi jednog pokojnika proglasila posljednjim, nije se nalazila u neprilici, kad bi sutradan ispustio
duu drugi, koji je u jednakoj mjeri zasluivao taj poasni vapaj... Ova prenagljena ast stari je dubrovaki obiaj. Ve 1828.
uveni lijenik Luko Stulli bio je posljednji u jednom sonetu Rafa Androvia; bio je posljednji u jednom nadgrobnom
slovu i Nika Gradi, pisac Spravljenice. Pero Budmani preseli
se na bolji svijet kao posljednji Dubrovanin, a kao posljednji
Dubrovanin umre za njim i Luko Zore. I prije i poslije Berse
mogli bismo pronai mnotvo slinih primjera; nisu se biljeili samo posljednji Dubrovani u globalu, nego i posljednji
pripadnici pojedinih starih rodova, posljednji ljudi roeni u
Republici, posljednji kapetani koji su plovili na brodovima s

94

J. Betondi: Stara vijenica

sa zvonikom i straarnicom,
oko 1850.

barjakom svetoga Vlaha, posljednji pravi dubrovaki oriinali, posljednje gospoe u nosiljkama, posljednji leri, kalafati i
bastasi. Lujo Vojnovi pie esej o smrti dubrovakih stijena,
a lokalne novine s tugom biljee smrt starih stabala, posaenih
u doba Republike. Dubrovani, tako, na udan nain fetiiziraju svoju svijest o razliitosti od krajeva koji ih okruuju; svijest
koja nerijetko prelazi u oholost, o emu sredinom 19. stoljea vrlo izravno pie njemaki romantiar Heinrich Stieglitz. I
danas, vie od tri desetljea poslije propasti i osiromaenja,
kae on, vidimo dubrovake vlasteline kako oholo koraaju
kao rasedlani konji, uvjereni da su posjednici jedne vie i naslijeene kulture... Ovo uvjerenje buja i nasljeuje se, pa ak
i obini kramari i obrtnici ive u uvjerenju da su neto vie i
posebno zato to su Dubrovani. Takav ivotni stav predstavlja svojevrsno odbijanje komunikacije, te za posljedicu ima jo
veu izolaciju, jo vee udaljavanje od suvremenosti. Kao junaci romantinih epa u zaaranim dvorcima, Dubrovani ivu
u uspomenama, pie 1924. Milorad Medini, a desetak godina
kasnije njegovu misao obnavlja maarski povjesniar, Ferenc
Fejt: Tiho propadaju, nazaduju, no okrueni batinjenom
starinom i uspomenama ipak ponosno vegetiraju u svojim sobama bez zraka, silno pretrpanim zastarjelom kramom.
Dubrovani su, ini se, odbijali priznati vremena koja su
na realnu mjeru svela veliinu njihova grada. Mislim, pri tome,
na najdoslovnije, fizike kategorije veliine, koje najednom

95

poinju odudarati od ambijenta grada, od grandece njegovih

stanovnika i od peata povijesti kojim je obiljeen. Koliko
je lako upasti u tu zamku, potvruju nam i brojni stranci koje
Dubrovnik iznenauje i svojim dimenzijama i dojmom koji
odaje. Najslikovitije je takav doivljaj prenio bibliotekar iz
Bremena, J. G. Kohl, koji sredinom 19. stoljea gleda na Dubrovnik s tvrave Lovrijenac i zapisuje slijedee retke: Ovaj
plemeniti dio zemlje, tek je neto vei od irokog trga pred
rezidencijom ruskog cara. Na svakom brodu bi se, mislim, lako
naao konop dovoljno dug da opsegne itavu pozornicu na
koju se punih tisuu godina penjao niz odlinih mueva. Da
mi je bilo posjesti jednog od onih velikih sultana kojem su
Dubrovani neprestano slali poklisare da s njim pregovaraju.
Da mi ga je bilo vidjeti kako ovdje na Lovrijencu meditira i
gleda ovu hrpicu kua: I to je dakle sav va dubrovaki sjaj,
to je dakle ono zbog ega se po cijelom svijetu toliko galami,
zbog ega Istok i Zapad nemaju mira... A ja bih mogao pokriti
ovaj tati gradi, to ovdje sja i plamti, pokrovom kao nonu
svjetiljku i sve ovo ugasiti za tili as. U Dubrovniku, meutim, jo ivi dojam velikog grada ak i nesklona mu Rebecca
West priznaje kako urbanost dalmatinskih mjesta tu prerasta
u metropolitizam, a Hermann Bahr se mui s pitanjem zato
ovjek ovdje uvijek misli da je u veliku gradu. Taj trajni privid
unosi dodatni nemir, budui nova geostrateka i ekonomska
karta Europe Dubrovniku ne nudi puno vie od mjesta velikog pograninog garnizona ili egzotine turistike destinacije,
u sretnijoj varijanti budunosti. Dubrovnik je, s jedne strane,
odve udaljen od tadanjih sredita europskog ivota da bi, poput Opatije, Monte Carla ili San Rema, prerastao u ekskluzivni
turistiki centar: uz nesretnog nadvojvodu Maksimiljana, koji
je u cijeloj staroj Europi eznuo jedino za svojim Lokrumom,
kroz stoljee i pol dubrovake dekadencije samo jo jedan europski bogata, bankar i hotelijer William Zimdin, odluuje u
Dubrovniku izgraditi svoju rezidenciju, no i njegovi su dolasci rijetki i kratkotrajni. Veliina naslijeenog grada, suzila je,
s druge strane, ljudske, ali svakako i materijalne potencijale
(primjerice, u vidu razvijenih znanstvenih, kulturnih ili edukacijskih institucija), kao premisa na kojima bi se Dubrovnik
mogao redefinirati i suoiti sa suvremenou. Grad se, dodue, neminovno iri, no ta stihijska nadogradnja (koju uvari
dubrovakog ognjita zalijevaju gorkim suzama) nije vie od
puke borbe za proirenje ivotnog prostora, a potrebu za njim

96

pojaavaju sitne ekonomske migracije ljudi iz susjednih krajeva, ukljuivi i one prekomorske. I u tom je pogledu suvremeni
Dubrovnik rtva vlastite prolosti; one u kojoj je sama sebe
moda i s valjanim stratekim razlogom, no to vie nije bitno
osudio na zatvorenost i dimenzije grada koji je tako malen i
zgodan, da bi se itav mogao poslati na Industrijsku izlobu u
London (J. G. Kohl).
Braudel smatra da je Dubrovnik, koji tako esto spominje
u svojoj knjizi o Mediteranu, ve u 15. stoljeu predstavljao
svojevrsni anakronizam, a da je usred 16. stoljea bio iva
slika Venecije iz 13. stoljea. Dubrovnik nije, poput Firence,
postao Toskanom, niti je, poput Venecije, stvorio svoju veliku terrafermu; trajno je ostao vjeran modelu malog srednjevjekovnog grada-drave, i upravo sitniavoj budnosti takve
tvorevine, nepomuene prelaskom u teritorijalnu, kompaktnu
dravu, Braudel zahvaljuje ouvanost dubrovakih upravnih
institucija i njihovih arhivskih fondova. Postojala su, dodue,
vremena kada je Dubrovnik sanjao svoj san o veem teritorijalnom irenju (znamo da je na zapadu sezao do Visa, Hvara i
Braa, na sjeveru do Bilee, a na jugoistoku do Draevice, pa
ak i do Valone, u ijem zaljevu kartografi 15. stoljea biljee
naziv Porto Raguseo); san zaustavljen 1428. kada su granice novosteenih teritorija, od Stona do Konavala, obiljeene granicama i kamenim stupovima. Od tada se Dubrovnik zatvara
u svoju kamenu ljuturu, pun nepovjerenja prema svemu to
ga okruuje, pa i prema sebi samome. U vie navrata kada je
gradu zaprijetila neposredna opasnost od agresije, Dubrovani
rue sve objekte u predgraima, pa tako poetkom 14. stoljea
unitavaju i franjevaki samostan na Pilama, ali tvrdoglavo odbijaju proiriti opseg svojih zidina i omoguiti irenje grada na
najblia predgraa. Odbijaju to ak i poslije razornog potresa
iz 1667., kada kustos Vatikanske biblioteke, dubrovaki plemi
Stjepan Gradi, obnavlja svoju ideju o opasavanju zapadnog
predgraa, Pila, vrstim fortifikacijskim sustavom, za koji je
ak dao izraditi i danas izgubljene nacrte. Veliina grada bila
je zapravo skrojena po mjeri politike kojom ga se branilo. Vei
grad ne bi samo znaio i vei izazov za sile koje su ga okruivale, nego i vie usta koja treba nahraniti i veu opasnost od urote i pokuaja podrivanja vrstih naela na kojima je vlast nad
njim poivala. To nepovjerenje i oprez ostali su, ak i nakon
propasti Republike, trajno ivom karakteristikom dubrovakog
mentaliteta, i iz njih izrasta ona uvena maksima, za koju bih

97

J. Toovi: Vrata od Pila,

oko 1910.

prije rekao da je zloesto pripetavanje stranaca (kao i sette

bandiere ili povero Raguseo), negoli autentini dubrovaki
proizvod: sa svakim lijepo, ma s nikim iskreno.
Dvostruki strah od vanjskog neprijatelja i od unutarnjeg izdajstva, na udan je nain upisan i u kamen dubrovakih mira i forteca. Dubrovani su, naime, dobro znali kako s
nekoliko poloaja oko grada neprijatelj moe ugroziti gradske
zidine, i kako bi ih zbog toga trebalo zatiti utvrenjima, no
ipak su to uporno odbijali uraditi. Nije posrijedi bio samo strah
od neprijatelja koji bi te utvrde mogao zauzeti i pretvoriti u
ofenzivne objekte, nego prije svega strah od izdajstva nekog od
njihovih domaih zapovjednika. Piui o prijedlogu za izgradnju izdvojenih utvrda, to ga je 1618. podnio domai inenjer
Mihajlo Hranjac, jezgrovitu analizu takvog razmiljanja iznio
je 1951. najvei strunjak za dubrovake fortifikacije, Luka
Beriti. Vanjske odvojene utvrde, kae Beriti, nijesu nikada
izgraene, to je poznajui psihu ondanjih otaca Republike i
razumljivo. U jednom gradu-dravi, gdje se Rektor mijenjao
svaki mjesec i gdje je on za doba svoga vladanja bio samo prvi
meu jednakima, gdje je nadbiskup morao biti stranac, a u najboljem sluaju obini graanin, ali nikako plemi, a tako isto
najvie vojno lice, takozvani guverner oruja, gdje ni tajnik Republike nije mogao biti lan gradskog plemstva, razumljivo je,

98

da se nije htjelo povjeriti jednom licu jedan jaki utvreni poloaj, sa kojeg se moe bombardirati grad, a kojemu se sa gradskih
utvrda ne moe nakoditi. U jednom sluaju Dubrovani su
ipak napravili izuzetak: velika hridina ispred samog zapadnog
ulaza u grad slikovito je zovu i dubrovakim Gibraltarom,
bila je odve snanom potencijalnom prijetnjom, pa je na njoj
jo u 11. stoljeu izgraena monumentalna tvrava Lovrijenac:
s tri strane njeni su zidovi meu najdebljim u cijelom dubrovakom fortifikacijskom sustavu; mjestimino doseu debljinu
i od 12 metara, no sa strane okrenute prema gradu, navodi
Beriti, ne prelaze debljinu od 60 centimetara, kako bi se u
sluaju potrebe s lakoom mogli razoriti topovskim hicima s
drugih dubrovakih utvrda. Stvarnosni pozitiv te fascinantne
prie o Lovrijencu i o vjeitoj sumnji poduprt je i svojim negativom u slubenoj verziji dubrovake povjesnice (Annales
Ragusini), bogato protkane predajama i legendama. Dukljanski
kralj Bodin je, naime, poetkom 11. stoljea u neposrednoj blizini grada (danas je to Prijeko, u samom sreditu Dubrovnika),
podigao utvrdu svetoga Nikole, pomou koje je vie mjeseci
nadgledao grad i drao ga pod opsadom. Ne uspjevi silom prodrijeti u utvrdu, Dubrovani su je osvojili zahvaljujui izdajstvu njenog zapovjednika, nekoga Vucha Gradiensea. On je u
dogovoru s Dubrovanima jedne veeri opio posadu Bodinove
utvrde, pa su je dubrovaki soldati bez problema osvojili. Osim
to je ula u povjesnicu, ta je pria imala jo dva rukavca koja
su je ciljano odrala trajno ivom u svijesti Dubrovana: Gradiense (Gradi) je, zajedno sa svojom lozom, nagraen primitkom u red dubrovake vlastele (spomenuti Stjepan i Nika Gradi njegovi su daleki potomci), a na mjestu Bodinove utvrde,
navodno je od njenog kamena, podignuta i danas postojea
crkvica sv. Nikole, u kojoj se svake godine slavila uspomena na
taj dogaaj. Dubrovani su, dakako, slavili Gradievu akciju
kao pozitivno izdajstvo, ukazujui to bi se moglo dogoditi i
samom Dubrovniku kada bi stega sloge i patriotizma popustila,
no nisu u svoj godinji kalendar propustili uvrstiti ni opomene
liene te udne inverzije simbolikog smisla, pa je jedna od
najraskonijih dubrovakih procesija ona na dan etrdesetorice muenika, bila posveena otkrivanju, u biti marginalne,
plemiko-puanske urote iz 1400. godine.
Kondenziranje ovakve energije unutar skuenog rastera
grada, nuno je moralo ostaviti posljedice na mentalitet njegovih stanovnika; moralo je utjecati na stvaranje atmosfere

99

straha, samodovoljnosti i zatvorenosti. U jednom od svojih

urotnikih pisama iz 1566. Marin Dri kae za dubrovake
vlastodrce kako bi htjeli da se to manje o njima dozna, kako
bi poput bogova ivjeli sami za sebe. A to im je nemogue,
budui da su zbog prijeke potrebe, i radi trgovine... prisiljeni
opiti sa svijetom, i u onoj rupi (in quel buso), koju s velikom
oholou dre u svojoj vlasti, milovati one koji njih miluju.
Desetak godina kasnije ovjek Don Juana Austrijskog, Matias
Vicudo, opisuje svom gospodaru Dubrovnik kao kavez u kojem ele znati tko sam, s kim govorim, kamo zalazim, i tko
zalazi k meni, a francuski konzul Andr Alexandre Le Maire
godine 1766. pie najotrovniji traktat o Dubrovniku, u kojem
iznosi i sljedea opaanja: Fini, lukavi, prepredeni, nepovjerljivi, oprezni u svemu to bi im moglo koditi ili biti od koristi,
Dubrovani broje i mjere korake onih s kojima imaju posla,
pogaaju njihove misli, prodiru u najintimnije kutke njihova
srca i slue se ovim spoznajama u svoju korist. Njihove mane
i kreposti ista su politika: zloesti, nepouzdani i izdajice bez
grinje savjesti, postaju estiti ljudi ako prilike to zahtijevaju. I
to je kod njih tako prirodno da bi mogli posluiti za uzor. Kod
njih je laskanje toliko opasnije to nije ni nevjeto ni nametljivo. Oni prouavaju karakter ljudi kojima se ele dopasti i kade
im samo koliko mogu podnijeti... Motre na sve to se dogaa
u kuama koje posjeuju da bi ispriali onima kojima se ele
dodvoriti i rijetko propuste dodati togod svoga. Nedostatak
drutvenog ivota, predstava, javnih zabava, krajnja dokolica u kojoj ive i njihova averzija prema svakom duhovnom i
tjelesnom radu ne ostavlja im drugu mogunost zabave osim
budno motriti to drugi rade i ogovarati... Te opservacije treba, dakako, uzeti s rezervom; njihovi autori su, naime, urotnik,
pijun i krajnje neobjektivni promatra prilika u Dubrovniku,
no atmosfera ustajalosti i klaustrofobinosti koju opisuju,
odve je slina, a zahvaena je u irokom vremenskom luku,
da im bar u tom segmentu ne bismo povjerovali. U tom nas
uvjerenju, uostalom, moe uvrstiti studija dubrovakog prosvjetitelja, Toma Basiljevia, Biljeke o malim gradovima i malim
dravama (napisana oko 1794.) u kojoj se, istini za volju, nigdje izrijekom ne spominje Dubrovnik, ali je posve jasno kako
bernski i gttingenski student, Basiljevi, njome ispisuje psihogram svog rodnog grada. Ubitaan mir malih gradova u kojima malobrojne osobe ive jedne meu drugima i samo s njima
veoma je poguban za duh i srce svakog bia koje misl., kae

100

Basiljevi. esto se strahovite oluje raaju usred te zlokobne

tiine i mira. Unato duevnoj tromosti i lijenosti znaajnoj za
stanovnike malih gradova, groznoj dosadi koja ih mui i krajnjem idejnom siromatvu u kome ivotare, najmanja sitnica
raspaljuje, razdrauje i oduevljava njihovu matu u najveoj
mjeri. Ono to prolazi ulicama, ono to oni zapaaju virei od
jutra do veeri jedni drugima u prozore ozbiljno ih uzbuuje
i zaokuplja... Neukost, silnitvo, uski i nepropusni krug misli
koje su ograniene na dogaaje svijeta duine nosa, moralna
bijeda, ambicija, tatina, dosada, lakomost i svemoni utjecaj
nekog brbljavca ili nevaljalca stvaraju isto toliko zla koliko najokrutnije strasti mogu stvoriti u nekom samostanu... Nigdje
nema toliko tiranije i ropstva duha koliko u malim republikanskim dravama... Mladi ovjek koji bi mogao postati neto
u velikom svijetu, sasvim se gubi u takvim sredinama. Ni u
kakvom drutvu nee moi nita nauiti, nitko ga nee bodriti,
nitko ga nee poznati, ljubiti, sluati ili razumjeti...
Veliina grada i u dubrovakom sluaju presudno odreuje mentalitet njegovih stanovnika, no u stvaranju dekadentne
duhovne klime iz koje e izrasti doivljaj mrtvog, usnulog grada, itekako je vaan jo jedan imbenik. Dinamika Dubrovnika
stoljeima je, naime, vie bila odreena njegovom prisutnou
u tokovima svjetske politike i ekonomske povijesti, nego unutarnjim ivotom grada. Zadivljuje pragmatika starih Dubrovana iz koje su iznikli raguzejska diplomacija, ekonomija i urbanizam, ali u pogledu svakodnevnog ivotnog ritma, Dubrovnik
je oduvijek bio u sivoj zoni, odsutan od suvremenosti. O tome
nam govore i tendenciozni Le Maire kada kae kako Dubrovani ne znaju to e s vremenom, i Marin Dri kada svoj grad
naziva rupom, i Marin Getaldi kada se u pismu Galileiu ali
kako je u Dubrovniku kao u grobu zakopan, pa ne uje nikakve novosti, i Ivo Vojnovi kada kroz usta jednog svog lika
kae kako Ruer Bokovi, da je ostao u Dubrovniku, ne bi bio
vie Bokovi jer bi se tu smucao... bez posla. U desetljeima
na pragu modernoga doba Dubrovnik je sveden na svoj corpus
fisicus; lien one izvanjske dinamike, sav se pretvara u povijest
i kulisu. Mjesto potencijalne reformatorske ideje zamjenjuje
ideologija konzervativne utopije, a na sve propulzivne i moderne zamisli gleda se sa sumnjom i podozrenjem. Staro je to
naslijee koje dobro ilustrira primjer s jednom od posljednjih
dubrovakih akademija, Patriotskim drutvom, to ga je potkraj 18. stoljea osnovao Miho Sorkoevi, okupivi najpropul-

101

zivnije duhova ondanjeg Dubrovnika. Sorkoevieve namjere

bile su izrazito reformatorske, a u kakvom ih okruju pokree,
najbolje pokazuje pismo to ga je uputio svom neaku Tomu
Basiljeviu u Be (citira ga arko Muljai u studiji Dva priloga
povijesti dubrovakih akademija), alei mu se kako su u Dubrovniku sasvim izolirani od suvremenih kulturnih i znanstvenih
strujanja, te kako su neprijatelji prosvjetiteljske ideje brojni,
moni i poduprti od strane vlasti. Nije trebalo dugo ekati na
potvrdu Sorkoevievih rijei; lanovi Drutva poslani su na
razne dunosti izvan Dubrovnika, pa Muljai logino zakljuuje kako postoje indicije da Akademija nije dobrovoljno rasputena, ve da je na to bila prisiljena neprijateljskim stavom
vlasti, to potvruje staru istinu da je dubrovaki vlasteoski
reim postao konicom napretka. No taj isti sustav vlasti dobit e svoje povlateno mjesto u pasatistikom mitologemu dubrovakog ottocenta, dok e intelektualni bardovi tih i malo kasnijih vremena, pronai brojne uzronike duhovne devastacije
grada, od francuske enciklopedije s idejama socijalnog prevrata do poamerikanenih varvara i Cookovijeh turista, ali
nikada nee pomisliti da problem, moda, zapoinje od njih
samih i njihove mitomanije. Frazeologiju puste hridi zamijenila je tada retorika mrtvog grada; ispisane su brojne stranice
o dananjoj nitoti i apatiji koja je ovim gradom zavladala
(Orsat Puci), no od Sorkoevievih i Basiljevievih vremena
nije uinjen nikakav intelektualni napor (o pokretu da i ne
govorimo), koji bi Dubrovnik pokuao pribliiti duhovnim steevinama onog Ujevievog vijeka pare i elektriciteta.
Podrka muzealizaciji grada stizala je i sa strane; poevi od ilirskih vremena, hrvatskim kulturnjacima Dubrovnik je
pojam koji vie ivi u prolosti negoli u sadanjosti (izuzetak
je jedino politiki prezent), a Ivan Gunduli lik prisutniji (pa
i stvarniji) od bilo kojeg ivog Dubrovanina. Suvino bi bilo
nabrajati sve one apoteoze koje su tijekom 19. stoljea u slavu
dubrovake prolosti ispisali hrvatski knjievnici, od kojih su
neki i osobno posjetili Dubrovnik. Njihov dolazak redovito se
pretvara u hodoae naem slavnom Dubrovniku, koji ih
oduevljava sjenkama biveg Dubrovnika i njihovim osobenim uvarima. Tako i Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom, pri prvom susretu s Dubrovnikom srdce... kucae od veselja i suza
radostna pomoli (mu) se na licu, no nakon boljeg upoznavanja i on priznaje kako je dananji Dubrovnik sitna... samo
slika starog Dubrovnika; grada koji s tarace Pucieve kue do-

102

ivljava kao polumrtvu dvoranu, iz koje je nemila ruka tua

izagnala duh slobode, radnje i oduevljenja, pak ostavila samo
tvrde kule..., da se kao bezdune straarnice groze onomu, koji
bi tu htjeo uzkrisiti stari duh. Dok istrauje dubrovaki arhiv
te uzalud trai Gunduliev grob i Kukuljevi lamentira o uzrocima dubrovake apatije, i nema bitno drugaije miljenje od
svojih domaina: Zapadno evropski materijalizam, austrijsko
birokratstvo i talijanska lakomiljenost s razvraenou preotee mah u starodubrovakom ivotu. No kakav je to novodubrovaki ivot (ili bar njegova idealna projekcija koja
ne bi bila zasnovana na prizivanju prolosti) ne doznajemo ni
od Kukuljevia ni od njegovih suvremenika; u Dubrovniku je,
kako figurativno kae Tin, dubrovaki knez jo uvijek najaktualniji dramski junak i ostat e to sve do naih dana, jer suvremeni Dubrovnik, kada je o domaim autorima rije, ne postaje
tema, a jo manje topos knjievnog stvaralatva. Radnja pojedinih djela ukorijenjena je u dubrovaku suvremenost gotovo
jedino kada je povezana s temom smrti, koja se od pojedinca
primjerice u Vodopievoj Tunoj Jeli ili Vojnovievoj Ksanti,
u irokim potezima razlijeva na portret cijelog jednog malog
svijeta na umoru. Postoji, dodue, i poneka rijetka iznimka,
no ona samo glasno potvruje pravilo, poput komedije Kate
Kapuralica kojom je godine 1800. sanitetski inovnik i lan
spomenutog Patriotskog drutva, Vlaho Stulli, razgrnuo klieje i kulise, ponudivi nam uznemirujui dokumentarni portret
ljudi s ruba drutva i egzistencije. Taj udesni proplamsaj naturalizma koji bismo danas mirne due svrstali u registar dramaturgije sperme i krvi, spada u onu vrstu literature koja je u
utoitu konzervativne utopije mogla djelovati purgativno, no
Stullijeva je komedija sve do druge polovice 20. stoljea ostala
pohranjena u istom onom mraku u kojem su se tijekom vie
stotina godina skrivala i djela Marina Dria.
Kada je godine 1974. glasoviti ekspirolog Jan Kott vidio
Katu Kapuralicu u izvedbi Kazalita Marina Dria, toliko je bio
iznenaen njenim stilom i izravnou govorenja, da je izjavio
kako bi taj komad mogao biti i lukava podvala nekog naeg
duhovitog suvremenika. Ali naih suvremenika koji bi, poput
Stullija, na problemski istanan nain zagrebli po pozlaenom
dubrovakom okviru nije na alost, bilo, pa je na prvu iduu
autentinu i neidealiziranu scensku sliku suvremenog Dubrovnika, trebalo priekati dvjestotinjak godina, sve do predstave Radionica za etanje, izmiljanje i prianje, to su je 2003.

103

Bobo Jeli i Nataa Rajkovi postavili na Dubrovakim ljetnim

igrama. Ne treba biti prorok kako bi se predvidjelo da u spomenaru Igara (o ijoj su fetiizaciji nadahnuto pisali Mani Gotovac i Dalibor Foreti), to remek-djelo ambijentalnog kazalita
nikada nee dobiti mjesto koje zasluuje, no onima koji su je
vidjeli, prizori Radionice zacijelo jo uvijek lebde iznad junih
rubova grada, krivuljom bojinice kojom se to kazalite u
ophodnji kretalo. Kombinirajui igru profesionalnih glumaca
s iskazima domorodaca, zateenih in situ, na mjestima na kojima se predstava izvodila, Bobo i Nataa otkrili su grad s onu
stranu medijskog glamura i turistikih itinerera, tamo gdje svoje egzistencijalne ivotne bitke vode tienici starakog doma
i pukokolska djeca, lokalni osobenjaci i nesretni brani parovi; reliquiae reliquiarum sve malobrojnijeg stanovnitva stare
gradske jezgre, ali i ivotnog duha koji je prijeio njenu potpunu muzealizaciju. U dokumentaristiki vjernim iskazima tih
ljudi njihovi intimni problemi isprepleli su se s kvartovskim
legendama i predajama, pa su i (pseudo)povijest i oni sami,
zajedno s ambijentom u kojem ive, poeli djelovati jednako
nestvarno, potroeno i umorno. Kao to su brojni putopisci,
od onih koje sam ve spomenuo, do Patona, Wilkinsona ili
Anne Beaufort, u Dubrovniku uli jeku povijesti, tako sam i ja
u toj predstavi uo zvonku, a ipak melankolinu jeku Krleine
Dubrovake kulise (... Jutarnja je slika grada znojna suiava
febra / prosjaka gladnih podno gradskih mira. / itav Grad je
stara svirala to svira / za kudu stranca tuinskoga srebra...),
prve neidealizirane lirske slike grada koju je 1931., neposredno
nakon prvotiska u Suvremeniku, objavila i dubrovaka Tribuna, napominjui da to radi s obzirom na veliki interes koji u
graanstvu postoji za ovu najnoviju poetsku tvorevinu g. Krlee(!!!).
Predstava Bobe Jelia i Natae Rajkovi djelomino se
dogaala upravo na mjestima nekadanje strmenite obale,
na koju su se iskrcale izbjeglice iz Epidaurusa, no to zacijelo
nije bio jedini razlog zbog kojeg sam je doivio kao zavrni
in bahrovske sage o mrtvom gradu; kao svojevrsnu posvetu ivim ljudima koji su ostali zaboravljeni na rubovima
puste hridi, nakon to su svi ostali otplovili na onaj imaginarni sultanov otok u Egejskom moru. U jednom od prizora
Radionice, djeca koja ive ispod svete Marije, sanjare kako
e jednoga dana netko urediti njihovo malo, skromno igralite, zapravo sluajno preostali komadi slobodnog zemljanog

104

tla, i kako e, kada odrastu, otii u Zagreb, u sadrajniji ivot,

u svijet otvorene nade. Nju u svom malom bijenom stanu
na drijelu velikog postkumunistikog svijeta oito vie ne
mogu pronai, o emu je desetak godina prije na zaudan
nain progovorio i dubrovaki konceptualist i performer, Slaven Tolj, u svom projektu Prekinute igre. Niz fotografija koje
ine taj rad prikazuju teniske loptice zaglavljene u pilastru
dubrovake katedrale, ispred koje su dubrovaki klinci improvizirali svoje igralite. Kulisa im je, meutim, i tu, na pustoj
dubrovakoj poljani, oduzela pravo na igru, ba kao to je
njihove prethodnike, ista ta dubrovaka kulisa potkraj 16.
stoljea opominjala: Pax vobis: memento mori qui ludetis
pilla (Mir s vama, sjetite se da ete umrijeti, vi, koji se igrate
loptom), kroz grafit to ga je na crkvi svetoga Roka vjerojatno zapisao neki mrzovoljni sveenik, kojemu je djeja igra na
oblinjoj placeti ometala poslijepodnevnu siestu.
Nije neobino da pojam igre kao temeljne negacije mrtvila ulazi u dubrovaku pripovijest. Osvijestio je tu antitezu
i Milan Milii, izrazito dubrovaki pisac, i jedna od prvih
civilnih rtava barbarskog srpsko-crnogorskog napada na Dubrovnik; ovjek iji dubrovaki eseji, okupljeni nedavno u
knjizi Dubrovaka zrcala, spadaju u najlucidnije fenomenoloke sondae suvremenog Dubrovnika. Jedan od tih eseja nosi
naziv: Sveta igra i zavrava s nekoliko retorikih pitanja: Ponekad kada proetam kroz grad pitam se je li se istanjio svijet
igre?... Je li odzvonilo istinskoj igri od tolikih lanih igara? U
svijetu novca i sticanja moi ni igra vie ne moe zadrati svoj

M. Merian: bakrorez
Dubrovnika s damijom,
oko 1635.

105

nehaj i poletnost, svoju matovitost i nezlobivost, svoje isto

lice bez bora. Zar igra moe ivjeti na teniskim igralitima
ograenim icom, na bazenima gdje se plaa ulaznica? Toliko
je svud prisutna elja da se ostvari svojina nad prostorom,
da se duh isprazni surogatima a tijelo obeshrabri. Nesretni
Milii nije doekao da vidi kako se i dubrovaka kupalita
ograuju icom i kako se i posljednji kubini centimetri nezagaenog duhovnog prostora ispunjavaju boflom i surogatima. No mogao je slutiti to e se dogoditi, budui je itekako
dobro poznavao poetiku mrtvog grada, osjeajui kako iz
njen proizlazi manjak energije, tako prijeko potrebne da bi
se stvorila poticajna duhovna klima (koja, dakako, ukljuuje graansku hrabrost, poleminost, propulzivnost miljenja,
kreativnost), kao brana daljnjoj duhovnoj devastaciji grada;
kao iva, pulsirajua opreka svijetu koji u ime novca i sticanja moi tako hladnokrvno ukida igru. Najupeatljivije je taj
osjeaj iskazao u eseju znakovitog naziva, Vremenska stupica,
u kojem se poigrao radikalnim tezama, i bez ijeg je citiranja
teko zaokruiti ovakvo razmatranje.
ivjeti u Dubrovniku, kae Milii, znai ivjeti predrasudu u kojoj je svijet dovren onog trena kad je posljednji kamen uzidan u krunite posljednje kule... U Dubrovniku se ne
moe ivjeti u svom vremenu; iskljuivo u njegovom vremenu. Preciznije, u njegovom bezvremenu... Dubrovnik je ruan
grad. Ruan zato to negira suvremenost ivota, tj. nadreuje
joj ostatke svoje suverenosti... Dubrovnik je sam sebi ideal i ta
narcisoidna zagledanost u sebe, to zurenje u bonacu da se ulovi
savrenstvo svog obrisa, ini ga punim predrasuda. Dubrovnik
je neizdrljiv i divan. Neizdrljivo divan. Odluka da obnavljaju
grad poslije potresa najvea je greka koju su Dubrovani nainili. Potres je bio tragian kraj jednog sjajnog Dubrovnika; poslije potresa poinje sjajan kraj jednog traginog Dubrovnika...
Onoga trenutka kad je Marojica Kaboga poeo obnavljanje Dubrovnika, na Dubrovnik se poput proloma oblaka izlila nostalgija za onim to je bilo prije velike trenje. I od tada do danas
Dubrovnik vapi za onim to je bilo, oajava to to nikad vie
nee biti i kroz tu prizmu odbija priznati da je ono to jest, a ne
ono to je bilo... Mi stojimo na ruevinama onog zemljotresa.
Dubrovnik je tragian. Odatle proizlazi i njegovo katarzino
djelovanje za one koji ga posjeuju. Za njih je to kao posjet
predstavi. iteljima preostaje da budu dovijeka glumci i naravno sve ono prokletstvo koje ide sa tim pozivom...

106

* * *
Moja prva ivotna sjeanja zapravo su sjeanja tog Miliievog glumca s male dubrovake pozornice. Od najranijih
dana djetinjstva bio sam opsjednut dubrovakom kulisom, a
posljedica toga je da i dan danas, kad god doem u neki strani
grad, vie ivim u njegovoj prolosti nego u sadanjosti. Putujui, pak, po dubrovakoj prolosti, sve se ee zaustavljam u
ottocentu, zarobljen u nekoj od onih udesnih fotografija Josipa
Betondia i Silvina Mascaricha, snimljenih u tom stoljeu u
kojem je umrla Republika. Dugo vremena nisam sebi mogao
objasniti opsjednutost tim vedutama, na kojima jednaka bonaca vlada na moru, na nebu i na pustim dubrovakim ulicama. Danas mi se, pak, ini kako te fotografije i ne prikazuju
stvarni Dubrovnik, nego su, zahvaljujui nekoj udnoj kemijskoj reakciji, uspjele uhvatiti upravo onu vremensku stupicu u
kojoj je grad, zajedno sa svojim stalnim stanovnicima, trajno
zarobljen. Melankolija, tako netipina za jedan junjaki, mediteranski grad, djeluje na njima skoro opipljivo, kao da se poput magle uvukla izmeu starih palaa i tvrava, rasprostrvi
se po zaboravljenim ulicama i trgovima. Uz svaku od tih slika
kao moto bi se mogao ispisati dijalog to ga u Vojnovievu
Sutonu vode stara vladika, Mara Benea, i kapetan Lujo, malo
prije nego li e sa svojim brodom otploviti iz Dubrovnika:
MARA: Ide li nam uprav, Lujo?
LUJO: Idem, gospo, otkle sam i doo.
MARA: Dubrovnik ti je malaan, mladiu!
LUJO: ... I tuan.
MARA: Eh!... to e..?! Pripun je uspomena!
* * *
Meu priama koje mi je none priala kao posve malom
djeaku bile su i mnoge dubrovake legende, iju sam pravu
verziju uo tek puno godina kasnije. Jedna od njih na koju,
meutim, nikada vie nisam naiao, iz nekog mi se nedokuivog razloga, posebno sviala. Govorila je o turskom pai koji
je, doavi u Dubrovnik, zamjerio svojim domainima kako
grad koji sultanu plaa hara nigdje nema simbolikog obiljeja svoje politike ovisnosti. Lukavi Dubrovani su, kae pria,

107

J. Toovi: Prodavai
na dubrovakoj trnici,
oko 1910.

108

mirno odgovorili kako to nije istina, budui se kameni turski

fes, kao simbol njihova podanitva, nalazi na najviem dijelu
jedne od najvanijih zgrada u Dubrovniku. Paa im nije vjerovao, pa je zatraio da mu pokau to o emu priaju. I doista, s
mjesta na koje su ga odveli paa je na jednom od belvedera palae Sponza ugledao kameni fes. Da li je bio zadovoljan, none
nije znala, no ton s kojim je priala tu priu nije mogao sakriti
njeno zadovoljstvo zbog lukavosti tih naih pradavnih (i vrlo
vjerojatno imaginarnih) sugraana. Korak lijevo ili desno od
mjesta na koje su odveli pau, simbol turske vlasti se, naime,
nije vie mogao vidjeti. tovie, osim s ponekog krova, kameni
fes nije bio vidljiv ni s bilo kojeg drugog mjesta u Dubrovniku.
Danima sam gnjavio nonu da mi pokae to egzotino obiljeje, ali sirota ena nije znala gdje se ono nalazi, a ja sam bio
dosadan i uporan, pa je na kraju, ni sama valjda ne vjerujui
u materijalnu potvrdu svoje prie, zamolila za pomo staroga

gospara iz susjedstva. A gospar nije bio bilo tko, nego ugledni

dubrovaki konzervator, ve spomenuti autor Utvrenja grada
Dubrovnika, Luka Beriti, ijeg se lika jo i danas maglovito
sjeam, iako nisam imao vie od pet godina kada je, neposredno nakon ove dogodovtine, preminuo. Gospar Luka me, na
nonino uenje, doista odveo na mjesto s kojeg se mogao vidjeti kameni fes. ini mi se da jo pamtim (iako je to pamenje
moda samo posljedica kasnijih prepriavanja tog dogaaja)
kako sam stajao na uglu kod Celine pastierije te poput turskog pae, sav uzbuen i iznenaen, gledao to udno obiljeje.
Jo i danas, kada proem pored tog mjesta, pogledam prema
kamenom fesu; i dalje stoji na svom mjestu, no nikada se
nisam potrudio doznati to doista predstavlja, ne elei valjda
demistificirati taj uzbudljivi trenutak svoga djetinjstva. Prii
tu, meutim, nije bio kraj; gospar Luka mi je, naime, otkrio
kako postoji i jedna stara slika na kojoj se usred Dubrovnika
izvija minaret turske damije i kako u Dubrovniku ima puno
vie toga Orijenta iz one tvoje 1001 noi, nego to ja to mogu
i zamisliti. Bila je to, kau, ciljana igra: gospar Luka je znao
za moju podeblju talijansku slikovnicu s prizorima iz arapskih
bajki, i vjerojatno je pretpostavio kako u danima u njoj traiti
neto nalik svom djejem doivljaju Dubrovnika. Sliku s dubrovakom damijom mi je, pak, obeao pokazati, no smrt ga
je pretekla, pa sam se tek puno godina kasnije uvjerio da ona
doista postoji; rije je o bakrorezu imaginarnog Dubrovnika
koji je oko 1635. izradio vicarski graver Matthus Merian i na
kojem se doista vidi kupola muslimanske bogomolje s vitkim
minaretom. Pomogla mi je ta slika da se sjetim doivljaja s kamenim fesom, ali i da se ponem zanimati za opise ili, bolje
rei, doivljaje Dubrovnika, to su ih za sobom ostavili domai
i strani putnici, a oni su mi, pak, pomogli da bolje shvatim
Meriana i razloge koji su ga ponukali da izmeu dubrovakih
crkava nacrta i damiju.
Od pada Carigrada naovamo, strah od Turaka bio je jedan
od temeljnih strahova zapadnog ovjeka, usporediv sa strahom
od kuge ili gladi, a neki su fanatici vidjeli u njemu i pedepsu
Boiju. Doavi u Dubrovnik, mnogi su se stranci, zadojeni
tim strahom, uasnuli blizinom turske granice; jaha apokalipse tu nije bio daleka, metafizika prijetnja, nego stvarno, tjelesno bie, iji se dah osjeao gotovo na svakom uglu male, katolike dravice. Blizina turske granice, stoga je bila esta tema
u oevidima Dubrovnika, koji su zajedno s podacima o po-

109

danikom odnosu Dubrovake Republike prema Porti, zacijelo

ponukali Meriana da nacrta tu famoznu damiju. No i znatno
kasnije, kada je izravna turska opasnost prola, strani su putnici u Dubrovniku vidjeli nekakav udesni odbljesak Orijenta,
koji bi ih tu i tamo ak ponukao na raspravu o tome gdje je
zapravo taj grad: na Zapadu ili na Istoku. Na takvo retoriko
pitanje mogao ih je, dakako, nadahnuti susret s Osmanlijama i
turskim podanicima koji su posebno u sajmine dane u svojim,
oku zapadnjaka egzotinim nonjama, dolazili u Dubrovnik.
Naroito ivu sliku davao je u tom smislu tabor na Ploama,
ispred istonih gradskih vrata, gdje je zapoinjao uveni dubrovaki drum, stoljeima jedan od najsigurnijih europskih
putova prema Carigradu. U doba kada sam na mjestu nekadanjeg tabora odrastao, te je halucinacije ve odavno nestalo,
no ostali su brojni zapisi o atmosferi to ju je stvarala arolika levantinska masa koja bi se slila na Ploe; pored ostalih i
slikoviti opis francuskog putopisca Charlesa Yriartea iz kojeg
sam posebno zapamtio jednu reenicu: Tu prestaje Europa i
poinje Istok. Zanimljivo je, meutim, da je Yriarte napisao
kako ba tabor na Ploama zrai posebnim dubrovakim armom, to e rei da je unato spoznaji o razliitosti Dubrovnika (zauuje kako se na toj dubrovakoj hridi uspjela razviti
tako profinjena kultura, u vrijeme kada su, na samo nekoliko
koraka, sultanovi podanici ivjeli u potpunom divljatvu), u
njemu ipak osjeao i neku crtu orijentalnog, prepoznajui je,
tovie, kao imanentu mu i bitnu. Nije, kako rekoh, u tome bio
usamljen. Dobar poznavatelj Istoka, Pierre Lotti, pie 1880. za
Dubrovnik kako ovo jo nije Orijent, ali nije vie ni Italija, ve
se dri jednog i drugog, Max Frisch ga 1933. vidi kao mozaik
koji nastaje stapanjem i latinskog, i orijentalnog, i venecijanskog, Ida von Dringsfeld u dubrovakoj svakodnevici osjea turski utjecaj, Emmy von Dincklage pie 1883. u asopisu
ber Land und Meer kako se europski graanski milje francuskog
komada to ga je gledala u Bondinom teatru nimalo ne slae
s istonim jekom dubrovakog ivota, a Heinrich Stieglitz na
intrigantan nain tjera od sebe slinu pomisao (Neka nitko ne
misli da juni rog polumjeseca to titi Dubrovnik utjee na ivot toga grada), transformirajui je u drugu, bezazleniju vrstu doivljaja: Prvi pogled na Dubrovnik podsjea na maurske
gradove u panjolskoj, usporedivog s Lottijevim zapaanjem
o dubrovakim ulicama, koje su uske, vijugaste i neprohodne
kao i arapske casbahe. Znam za dvadesetak opisa Dubrovnika

110

iz 19. i 20. stoljea, u kojima se u gradskoj svakodnevici osjea

jeka Orijenta. udili su me vie od svih drugih, makar i radikalnih nerazumijevanja Dubrovnika, budui u svom gradu
nikada nisam osjeao nita orijentalno, no kako je to uenje
raslo zajedno s mojim fundusom orijentalistikih interpretacija Dubrovnika, sve sam vie razmiljao o onoj gospar Lukinoj reenici, o puno vie toga Orijenta iz... 1001 noi.
Oduvijek sam zavidio strancima koji su mogli doi u Dubrovnik prvi put i imati neposredan, neoptereen doivljaj
grada (piem ga, za Dubrovane sasvim netipino, s malim
g, kako bih izbjegao onu Stieglitzevu aoku o osjeaju vie
vrijednosti). Srastao s Dubrovnikom, znao sam da ga nikada
neu vidjeti tako nevinim i neoptereenim oima, i da u zbog
toga vjerojatno propustiti poneto od onoga to bih svakako
morao znati i vidjeti. Bojao sam se da je meu tim stvarima i
fenomen dubrovake istonosti, skrivene moda na najreprezentativnijem, a opet nevidljivom mjestu, poput kamenog
fesa sa Sponze. A onda sam je, sasvim sluajno, pronaao, no
prethodno sam morao otputovati u Istanbul, ne posjetivi pri
tom ni bosporski porat, nekada pun dubrovakih brodova zatienih ekskluzivnom Privilegium navigationis ad partes Orientis, ni Galatu s crkvom sv. Petra i Pavla u ijem su dvoritu sahranjeni mnogi lanovi dubrovake kolonije u Carigradu. Taj
svoj Istanbul pronaao sam, naime, u istoimenoj knjizi Orhana
Pamuka, a dubrovaku istonost u onim njezinim dijelovima (posebice u poglavlju Tuga melankolija tristesse), u kojima tugu (hzn), opisuje kao najsnaniji i najtrajniji osjeaj
koji su u proteklih sto godina uzajamno prenosili Istanbul na
svoje stanovnike i stanovnici na svoj grad. Tuga, kae Pamuk, nije u Istanbulu samo vano obiljeje glazbe i kljuna
rije pjesnitva, nego i pogled na ivot, duevno stanje i supstancija koja grad ini gradom. Iste bih rijei, sa vrlo slinim
primjerima, mogao upotrijebiti i za Dubrovnik i skoro sam
uvjeren, kako je stari gospar Luka mislio ba na taj opipljivo
orijentalni, pamukovski osjeaj tuge, kada je govorio kako u
Dubrovniku ima puno vie toga Orijenta iz one moje 1001
noi, nego to ja to mogu i zamisliti.
Sva obiljeja dubrovakog mentaliteta koja sam spomenuo
u ovoj lamentaciji, slila su se u jednom trenutku u beskrajni osjeaj tuge, a tuga je rodila apatiju i melankoliju, usporila
ivot, postala knjievna paradigma, pretvorila pustu hrid u
mrtvi grad. Na Dubrovnik se malaan... tuan... pripun

111

uspomena poput proloma oblaka izlila nostalgija, kae

Milii, i u pravu je; ta nostalgija transformirana u sveproimajuu tugu orijentalne provenijencije zacijelo je najsnaniji i
najtrajniji osjeaj koji su u proteklih dvije stotine godina uzajamno prenosili Dubrovnik na svoje stanovnike i stanovnici
na svoj grad. ak i danas, kada je izvansezonski Dubrovnik
onaj Dubrovnik koji nije samo destinacija nego i grad, sve
tii, pustiji i banalniji; ak bih jo i danas mogao posvjedoiti
kako je opojna i slatka ta pestis orientalis, te kako joj se teko othrvati i vidjeti onaj neroeni grad u utrobi, grad koji je prije
stotinjak godina posjetio A. G. Mato: Htjedoh u Dubrovnik i
ne odoh. Ljepi je kao grad moje due.

112

Amra Hadimuhamedovi

GRAD RAZGRAD
O spolijizaciji kao alternativi rekonstrukciji
Nismo unitili sve, sve dok ne razorimo ruevine!
Sad ne mogu zamisliti nita nego da od njih sagradimo
lijepe, dobro sreene graevine.1
Fenomen razaranja sadran je u
najirem smislu u svakoj namjeri graenja. Svako graenje, naime, predstavlja promjenu zateenog stanja, promjenu okruenja koje je inilo sastavni
dio ukupnosti krajolika i, na taj nain,
ukupnosti naslijea. ovjek djelatno
mijenja i oblikuje svijet oko sebe i pri
tom on ima osobito znaajnu ulogu
s obzirom na njegov sredinji poloaj
koji zauzima u svijetu. Svako razaranje
koje ovjek provodi predstavlja pojedinano ili skupno smiljen in usmjeren
na eljenu promjenu oblika i rasporeda
znaenja u prostoru, jednako kao i svako graenje. Odnos graenja i ruenja
moe biti pokazan kroz model ciklinosti trajanja grada, ali i civilizacije uope. Krug postojanja grada, prema tom
modelu, biva ispunjavan stalnim kretnjama od sredita, kao nepromjenjive
take poetka, do uvijek razliite take
na krunici. Graenje ispisuje krunicu,
ruenje putanju povratka prema poetnoj taki. Graenje i ruenje ispunjavaju
ravan kruga, koji predstavlja historiju ovjeanstva. I jedan
i drugi tok u svojoj uzajamnosti, bivaju sloeni u sliku koja
predstavlja ukupnost ljudskih postignua ili solidifikaciju historijskog kretanja. Kategorije kontinuiteta i diskontinuiteta,

113

1 We shall not have

demolished everything
unless we demolish even
the ruins! Now I cannot
think of another way
than making beautiful,
well arranged buildings
out of them. Alfred Jarry,
Ubu Enchain , tekst na
naslovnoj strani knjige
Dario Gamboni, The
Destruction of Art, Reaktion
Books, London, 1997.
2 Oswald Spengler je
u djelu Propast Zapada
odredio kulturu kao uzlaznu etapu i osoben oblik
egzistencije jednog naroda,
a civilizaciju kao silaznu
fazu. Sukladno njegovim
tvrdnjama civilizacija razara
kulturu, tako da je civilizacija neizbjena sudbina
jedne kulture. Stanja koja
proizvodi civilizacija su
svretak, koji dolazi poslije
etape postojanja, kao neto
gotovo, kao smrt nakon
ivota... kao duhovna starost. Markuze, npr., kulturu
vezuje za dokolicu i mir, a
civilizaciju za rad i rat. Civilizacija, po evolucionistiko-racionalistikoj teoriji,
koja u svojoj osnovi ima
kretanje i razvoj, nespojiva
je sa zamilju naslijea i
suprotstavljena je svakom
nastojanju da se kulturi
dodijeli ontoloki status.
Da bi neprekidno kretanje
bilo ostvarljivo civilizacija
razara naslijee, otvarajui u tom inu nazatka
puteve napretku. Tako
promatrano, ustvrdljivo je
da neprekidni razvoj ne postoji i da je svaki racionalni
evolucionizam zasnovan na
diskontinuitetu.

114

kontinualnosti diskontinuiteta i upitnosti rijei razvoj vrlo

su esto promatrana na razini teorije arhitekture, utemeljenoj na historijskoj ravni.2 Mnotvo je gradova koji su graeni
samim sobom ulomci mrskog sruenog, poraenog grada
pretvoreni su u pozajmite gradiva za nove graevine. U tom
spolijiziranju grada samog u sebe sagledljivo je simbolino
znaenje prisutnosti kanibala i feniksa, istovremeno.
Gradovi, i simboliki i tvarno, predstavljaju talonike historije i kulture, ali i njihovih graditeljskih kristalizacija. U
geografiji i u povijesti gradova njihovo razaranje mogue je
poistovjetiti sa razaranjem graditeljskog naslijea. To razaranje
mogue je najjasnije pratiti kroz ratove, ali ono je trajno prisutno u historiji gradova i biva provoeno kroz razliite oblike
i bez prisutnosti ratova. Oblici i razmjere razaranja najee
iskazuju sliku opeg drutvenog stanja.
Brisanje tragova odreene kulture i razaranje graditeljskog
naslijea, koje je mogue poistovjetiti sa urbanom institucijom rata, kako ruilake pohode jednog grada na drugi naziva L. Mumford, nikada nisu izgubili i osobenost svojevrsnog
obreda, ali su rastom grada i napretkom civilizacije poprimili
masovne razmjere. Razoriti grad ne znai uvijek i iskljuivo
unititi sve izgraene dijelove grada. Grad je razoren kada je
uniteno njegovo pamenje i kada su srueni vorovi unutar
njegove strukture, koji su najee kroz historiju dobili znaenje spomenika graditeljskog naslijea. Nestanak grada mogue
je poistovjetiti, naime, sa nestankom njegovih graditeljskih,
kulturnih i znaenjskih osobenosti.
Magijsku pojavnost rata kao masovnog obreda rtvovanja,
koja svoj puni iskaz ima u ratovima na Balkanu na prijelomu
dvadesetog u dvadeset prvo stoljee, najjasnije je mogue pokazati kroz ritual razaranja kulturno-historijskog naslijea. Tragovi kulture drugog bivaju unitavani sustavno, ciljano i esto
bez ikakvih prateih borbi. Kroz to unitavanje drugog biva
neminovno rtvovan znaajan sloj kulture koje odreuje identitet ruitelja samih. Njihovo unitavanje je izraz nesavladivih
mitskih uvjerenja. Kao i u prvim razarateljskim pohodima najstarijih ljudskih zajednica, tako je sve do kraja dvadesetog stoljea hram ostao polazite i cilj svakog ratnog pohoda. U ovom
radu rije hram biva koritena za sredite mentalne mape koje
odreuje strukturu svakog grada, ono sredite koje predstavlja
nain postavljanja pojedinaca u svijet, kako na vie mjesta Mire Elijade uspostavlja odrediteljski odnos ovjeka i njegovog sre-

dita. U savremenom ritualu ruenja, koji je u srcu Evrope u

Bosni samoj, obiljeio obratnicu drugog u trei milenij poslije
Krista, prepoznatljiva je dramatina definicija smjene historijskih civilizacija: Svaka historijska civilizacija poinje sa ivom
urbanom jezgrom, polisom, a zavrava sa zajednikim grobljem
praha i kostiju, nekropolisom, ili gradom mrtvih: zgaritima,
razvalinama, praznim radionicama, hrpama besmislenih otpadaka, masakriranim i porobljenim
stanovnitvom.3 (slika 1)
Razaranje graditeljskog naslijea u toku
agresije na Bosnu i Hercegovinu jedan je od najjasnijih primjera u svijetu da zatiranje hrama u
programima unititelja znai sigurnije provoenje genocida od unitenja samih ljudi Unitenje
hrama u konanici jest potpuno unitenje zajednice ljudi, koja ne moe preivjeti niti se regenerirati ukoliko ne posjeduje duhovno sredite
preko kojeg se kultura iskazuje kao vezivno tkivo te zajednice.
Od 1992 do 1996. godine razoreno je i obeaeno skoro dvije
hiljade hramova, od toga 1.179 damija. Razaranje bosanskih
hramova imalo je sve odlike svojevrsnog savremenog rituala.
Alada damija u Foi, na primjer, sruena je 1992. godine.
Ruiteljski ritual proveden je kroz etiri stupnja zatiranja kulturnog pamenja: (1) prvi stupanj je desakralizacija prostora
ili unitenje odreditelja sakralne mape na munaru je stavljena etnika zastava i, umjesto ezana, sa munare su se razlijegale etnike pjesme;
(2) drugi stupanj je razaranje sakralnog oblika
graevina je eksplozivom pretvorena u gomilu
kamena; (3) trei stupanj: unitenje pamenja
svi ulomci damije odvezeni su sa prostora na
kome je bila i sasuti preko tijela ubijenih Foaka
u masovnu grobnicu i korito rijeke, potom zatrpani nanosima zemlje i smetlja; (4) etvrti stupanj: davanje novog znaenja starom prostoru,
oblikovanje novog pamenja, uspostava nove strukture grada
najprije su ruitelji na prostoru damije ispekli svinju i organizirali slavlje, a nekoliko godine nakon toga izraen je regulacioni plan kojim je predvieno pretvaranje prostora damije u
dio sredinjeg gradskog parka. (slika 2)
Ritual ruenja je manje-vie bio slian na drugim prostorima, samo je nekad etvrti stupanj imao drugaiji oblik iz-

3 Patrick Geddes,
navedeno prema
L. Mumford, Grad u historiji,
Zagreb, 1968. godine

Slika 1: Smetljite kraj Banjaluke sa ulomcima banjalukih damija sruenih 1992.

(izvor: Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika Bosne
i Hercegovine)

Slika 2: Prostor Alada

damije nakon ruenja i
uklanjanja gradiva. U sreditu
damijskog prostora vidljivi
tragovi vatre iznad koje je u
slavu ruenja svinja peena
na ranju. (izvor: Komisija za
ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine)

115

4 Friedrich Geerds, Kunstvanadalismus, Kriminologische und kriminalistische

Gedanken ber ein bisher
vernachlss igtes Phnomen im Bereich von Kunst
und Kriminlitat, Archiv
frKriminalogie, CLXIII/5,
1979, str. 129-144., navedeno prema: Dario Gamboni, The Destruction of Art.
Iconoclasm and vandalism
since the French Revolution,
Reaktion Books, London,
1997, str. 22.

5 Dario Gamboni,
The Destruction of Art.
Iconoclasm and vandalism
since the French Revolution,
Reaktion Books, London,
1997, str. 27.

116

gradnja crkve na mjestu sruene damije, izgradnja parkiralita, nove damije tradicijski neprepoznatljivog oblika, fontane
mira ili arheoloka iskopavanja. Svako ruenje hrama ima za
cilj ruenje i preoblikovanje grada svako je ruenje grada neka
vrsta simbolikog zatrpavanja njegovih stanovnika ulomcima
njegovog gradiva.
Negativna recepcija naslijea jednako je duboko utemeljena u drutvenom kontekstu koliko je u njemu utemeljena i
ukupnost zatite naslijea. Razaranje vrijednosti i postignua
drugih staro je koliko i uitavanje vrijednosti stvarima i pojavama i uvijek je usmjereno na razaranje pamenja. Iako Dario Gamboni upozorava na vanost initelja historijskog konteksta za razumijevanje svakog pojedinanog sluaja razaranja,
mogue je poticaje za razaranje generalizirati kroz tipologiju
koju postavlja kriminolog Friedrich Geerds: socijalni ili politiki, umjetniki ili estetski, neobjanjivi i pojedinani.4
Najee objanjiva i nepojedinana negativna recepcija
naslijea proistie iz potrebe za potvrdom kolektivnog identiteta i iz potrebe za promjenom koja je obino obiljeena rijeju
razvoj. Iz svih od navedenih razloga vidljivo je da je, zapravo,
simbolika ili, ire, nematerijalna vrijednost naslijea razlog
njegove negativne recepcije. Tako, naslijee dijeli promjenjivu
sudbinu onoga to simbolizira od potovanja do prezira, od
uvanja do razaranja sve dok taj odnos ne postane neuinkovit ili beznaajan.5
Negativna recepcija naslijea izravno je povezana sa razaranjem naslijea ona je ishodite i preduvjet provedbe razaranja. Da bi neto moglo biti uklonjeno, ono mora biti shvaeno
kao prijetnja: opasno, tetno, odvratno ili na bilo koji drugi
nain nepovoljno za drutvo ili zajednicu, to je u ovom radu
oznaeno kao negativna recepcija.
Zadaa postavljena konzervatoru pred hrpom, bombama i
eksplozivom razorenog, naslijea u rodnom gradu, u domovini,
u svijetu u kome ivi, zapravo, su povod istraivanju o razaranju
i rekonstrukciji, a ovaj rad predstavlja izvod iz zapisa nainjenih
u toku tog istraivanja. Negativna recepcija naslijea je sjena,
ija se tama ponekad podvlai pod vrijednosti naslijea, nekad
postaje vea od njih, ali je uvijek tu. Rasprave o rekonstrukciji
izviru iz negativne recepcije naslijea i iz injenice da je naslijee od kad je prepoznato kao takvo, izloeno razaranju.
Negativna recepcija naslijea je nerijetko prepoznata i u
uvjetima kada postoji potpuna nesvjesnost o nematerijalnim

vrijednostima graevina ili kada su graevina na simbolian

nain ispranjene od svojih nematerijalnih znaenja. Kada se,
na primjer, kapetan amerike vojske zaduen za izvjetavanja o
provoenju mjera zatite nad spomenicima u toku saveznikih
vojnih djelovanja suprotstavio ravnanju buldoerima ostataka
crkve Sv. Malo u Valognesu, vojnici koji su upravljali buldoerom objasnili su mu da je kamen te crkve potreban za auto-put,
uz naglaeno ljutito objanjenje: Idiote! ta se koga tiu srednjevjekovni zidovi.6 Gordon Mohs govori o tradiciji utnje o
mjestima posebnog znaaja meu Sto:lo Indijancima, kako bi
ta mjesta bila zatiena od razaranja, ali istovremeno navodi
vjerovanje Sto:lo naroda da bijeli ljudi razaraju njihova sveta
mjesta iz neznanja i nerazumijevanja razloga zato odreeni
prostori ne smiju biti razoreni iz njihovog nepoznavanja skrivenih nevidljivih znaenja tih mjesta.7
Kad je graditeljsko naslijee razoreno uslijed negativne recepcije naslijea, uzvrat na to razaranje moe biti ili spolijizacija graevine ili rekonstrukcija. Spolijizaciju u velikom broju
sluajeva provodi nositelj negativne recepcije naslijea, iako,
kako e to u narednim dijelovima ovog rada biti pokazano,
graevine mogu biti spolijizirane kao rezultat neznanja ili kao
rezultat bilo koje pozitivne recepcije tih graevina. Rekonstrukciju zagovaraju i provode one zajednice koje bivaju receptori
neke od nematerijalnih vrijednosti unitenog naslijea ontoloke, simbolike, religijske. ta je ee, ta je snanije: spolijizacija kao konanica razaranja ili rekonstrukcija kao reakcija
razaranju? I rekonstrukcija i spolijizacija odraavaju ideoloku
ukorijenjenost, a biva primijenjen onaj oblik uzvrata na ruenje koji odgovara pobjedniku: ruitelju ili batiniku sruenog.
Ako usvojimo stav najveeg broja historiara da je zatita
spomenika disciplina utemeljena u vremenu Francuske revolucije, kada su grad i svi njegovi initelji bio predmet razaranja
jer je kristalizirao prolost koja je nepoeljna i koja u cijelosti
treba biti unitena kako bi revolucija znaila zbiljni preokret i
zbiljnu promjenu, onda je mogue utvrditi da je zatita spomenika roena na dan zvanino usvojen kao datum poetka
revolucije dan ruenja Bastille, kraljevske zatvorske utvrde
u Parizu, simbola prole nadmoi ruenog reima nad nositeljima revolucije. Ruenje graevine koja simbolizira drutveni
poredak oznaeno je kao simbol ruenja tog poretka. To simbolino i, za historiju zatite naslijea, znaajno ruenje sadri u sebi daleko vie nematerijalnih znaenja od svoje izravne

6 Gerald K. Haines, Who

Gives a Damn About
Medieval Walls, Prologue,
summer 1976., str. 97-106,
citira dijelove predmeta:
Newton field report, oktobar 15. 1944, fascikla 751,
MFAA files, RG 239, NA,
Hammond Field Report, 29.
avgust 1944.ibid; Report of
the American Commission for
the Protection and Salvage of
Artistic and Historic Monuments in War Areas, Washington 1946, str. 84-85.
7 Gordon Mohs, Sto;lo
Sacred Ground u David L.
Carmichael, Jane Hubert,
Brian Reeves i Audhil Schnanche, Sacred Sites, Sacred
Places, Routledge, London,
1994, str. 184-208.

117

Slika 3: Jedan od ulomaka

sruene srednjevjekovne
tvrave Bastille u Parizu u
kojima je isklesana njena
replika. Bastille Saint-Antoine je u vrijeme Luja XIII
pretvorena u dravni zatvor,
a sruena je 14. jula 1789.
godine. Taj dan se slavi kao
Nacionalni dan Francuske
- Fte Nationale (Pierre de
la Bastille Muse Carnavalet,
Paris (Copyright Free Software
Foundation, Inc.)
8 Ukoliko to nije posebno
drugaije naglaeno, u ovom
radu je rijeima ruenje,
razaranje, unitavanje itd.
oznaeno razaranje koje je
posljedica nastojanja jedne
zajednice, kulturnog kruga
i sl. da uniti kulturu druge
zajednice kako bi, na njenim
ruevinama, podizali svoju.
Takva ruenja uglavnom su
posljedice osvajakih ratova,
to je, s obzirom na naunu
domenu, posebno zanimljivo za razmatranja u okviru
ovog rada.
9 William Smith, D.C.L.,
LL.D. A Dictionary of Greek
and Roman Antiquities,
John Murray, London,
1875. str. 1054.

118

vezanosti za Francusku revoluciju ono pokazuje kako Bastille i nakon materijalnog mrvljenja
ne prestaje biti simbol i kako ivot tog simbola
ne biva zaustavljen njegovim pretvaranjem u
gomilu kamenja. Znaenje Bastille kao simbola
tlaenja i negraanskog drutva, biva odravano
kroz razliite oblike na prostoru na kome je bila
sruena graevina i izvan njega. Jedan od najzanimljivijih iskaza ilavosti znaenja Bastille
jeste njeno spolijiziranje iz kamenih ulomaka
ruevine klesane su brojne male makete Bastille.
Mona i velika graevina pretvorena je tako u
mnotvo svojih minijaturnih replika, koje su u sutini izvedene iz njene supstance. (slika 3)
Za najvei broj gradova ruenje8 predstavlja samo jednu
od osobenosti trajnosti razvitka. U tim tokovima viestoljetnih
mijena, nestanaka i nastanaka, u ciklusima graenja i razaranja, gradovi su dobijali nove kakvoe i jedan oblik pretakali u
drugi. Nove potpuno razliite strukture gradova nastajale su
nad unitenim strukturama prolog, ali su uvijek, ti naizgled
suprotstavljeni slojevi slike grada, ostajali vezani brojnim tvarnim i drutvenim silnicama. Diskontinualnost razaranja u dugovjekoj historiji grada tako poprima iskaz kakvoe vieg reda
i postaje dio kontinuiteta njegovog razvitka.
Ovaj je tekst dijelom koji slijedi usmjeren na pregled jedne
od pojava rastakanja i ponovnog sastavljanja grada kroz komadie njegovih graevine one komadie koje u trojnosti
odreenja historijskog gradskog krajolika ine oblik. ta je spolijizacija? Kako ulomci sruenog grada postaju trofeji u novim
trijumfalnim zdanjima novog razdoblja tog istog grada?

Spolijizacija
Spolia je jedan od etiri termina koji su koriteni u latinskom jeziku u klasinom Rimu za ratni plijen. Tom rijeju je
precizno oznaavan trofejni ratni plijen koji je ponosno izlagan i kojim su ukraavane kue i gradovi pobjednika.9 Skoro
je potpuno zaboravljeno da je spolia i latinska rije za oderanu
kou. U suvremenoj upotrebi spolijizacija je ugradnja ulomaka stare graevine, spomenika, u novi objekat, i prisutna je u
evropskoj historiji od starog vijeka do danas. Razaranje spo-

menika i ugradnja njihovih ulomaka u sasvim novi kontekst

predstavlja neku vrstu guljenja slojeva grada. Ta je pojava neodvojiva od pitanja recepcije naslijea i uvijek je vezana uz
razaranje i obnovu nakon razaranja. Spolijizacija predstavlja
jedan od dva mogua uzvrata na razaranje spolijizacija moe
biti definirana kao neka vrsta alternative rekonstrukciji, a u
nekim sluajevima biva njena suprotnost.
Spolijizacija, ili ponovno koritenje ulomaka sruenih graevina u sasvim novim graevinama, moe biti zasnovana na
tri poticaja:
(1) racionalno koritenje vrijednog materijala stare neupotrebljive graevine za izgradnju nove;
(2) potpuno zatiranje nepoeljne kulture njenim dodatnim
poniavanjem nakon ruenja, bacanjem njenih najdragocjenijih materijalnih postignua pod noge (u temelje)
nove kulture;
(3) produljenje slave i ouvanje posebnih vrijednosti izgubljene graevine ugradnjom njenih ulomaka u novu, ili prisvajanje legitimiteta nasljednika sruene kulture.
U dvadesetom stoljeu je mogue utvrditi i neke karakteristine sluajeve spolijizacije, od kojih ovdje navodimo Hearst
Castle u San Simonu u Kaliforniji, koji je na osnovi narudbe
novinskog magnata Williama Hearsta projektovala Julia Morgan, a ija je gradnja poela 1919. godine. U raskone graevine,
bazene i vrtnu arhitekturu te cjeline ugraeni su ulomci starih
evropskih graevina, koje je William Hearst kupovao od trgovaca spolijama diljem Evrope gotiki drveni stropovi iz Teruela u paniji, gotika kamena fasadna plastika iz panije, fasada
ulaznog trijema antikog rimskog hrama, italijanski bareljefi iz
17. stoljea, itd.10 Ugraivanje ulomaka raznovrsnih starih graevina, koje su radi prodaje trajno unitavane diljem Evrope,
s jedne strane je zasnovano na oduevljenju imunog vlasnika
nove graevine vrijednostima prolosti i na njegovom uvjerenju
da vlasnitvo nad njima moe biti kupljeno. Taj primjer Hearst
dvorca u Kaliforniji ukazaju na nedvosmislen nain na razumijevanje naslijea u modernom dobu njemu biva oduzimana
vrijednost nositelja kolektivnog identiteta i ono postaje trino
sredstvo, sredstvo konzumacije i privatizacije i preoblikovanja
njegovih vrijednosti. S druge strane, spolijizacije evropskog naslijea i prodaja ulomaka odraz je negativne recepcije naslijea
- sve vrijednosti naslijea su zanemarene i uitana je samo tri-

10 Vidjeti: Nancy E. Loe,

Hearst Castle: an interepetative history of W. R. Hearts
San Simeon estate, ARA
Services, 1994.

119

11 http://whc.unesco.
org/en/list/378, stranica
posjeena 10. 08. 2008.
Mudejar arhitektura Teruela
proglaena je 1986. godine
svjetskom batinom, (2001.
godine odluka proirena
na Mudejar arhitekturu
Aragona).

12 Mildred Stapley Byne,

Gothic Painted Ceilings
from Teruel, The Art Bulletin, vol.9., broj. 4, College
Art association, jun 1927,
(str. 343-351), str. 343.

13 Francoise Choay, The

Invention of the Historic
Monument, Cambridge University Press, Cambridge,
2001., str. 182.

120

na vrijednost ulomaka koji su ugradivi u novi ameriki dvorac.

Jedan od dijelova Hearst Castle koji biva pokazivan sa posebnom panjom je gotiki apartman; u spavaoj sobi su viebojni stropovi sa figuralnim predstavama, raeni u 14. stoljeu, za
takozvanu Kuu Jevreja iz Teruela u paniji. Teruel je bio sredite umjetnosti oslikavanja stropova, koji su predstavljali odraz
spajanja poetnog gotikog stila umjetnosti koja je nastala dodavanjem muslimanskih odlika romanikom stilu.11 Poetkom
dvadestog stoljea ti stropovi su skidani i prodavani. Hearst je
svoje teruelske stropove kupio od madridskog trgovca, kome je
jedino zanimanje bilo vezano za cijenu koju je mogao postii;
svrha kupovine, ime i porijeklo kupca ga nisu zanimali sve
ega se sjeao jeste da je stropove kupio un estranjero12. Ulomci
su istrgnuti iz svog graditeljskog i svog kulturnog konteksta i
preneseni u sasvim novo okruenje, u kojem su, ispranjeni od
svih drugih vrijednosti osim umjetnikih i estetskih, na odreen
nain izloeni u sklopu nove arhitekture.
Racionalan pristup naslijeu kao iskljuivo materijalnoj
vrijednosti nije inherentan njegovom odreenju, pa je taj pristup prvi poticaj za recikliranje graevina prisutan u zajednicama koje sruene graevine ne razumijevaju kao naslijee.
Vezanje naslijea iskljuivo za njegovu materijalnu vrijednost
proistie iz konfuzije identiteta i neznanja kako manjak
svijesti o naslijeu kao etabliranoj drutvenoj kategoriji ve
skoro tri stoljea moemo zvati. Taj racionalni odnos mogue
je razviti i kao posljedicu recepcije naslijea kao puke fizike
pojave lijepe i mone, koja ima svoje vrijeme tvarnog trajanja i ispunjava odreene estetske kriterije, koji ne mogu biti
univerzalni. Brojni su primjeri pragmatine spolijizacije naslijea. Rije recikliranje moe biti vezana uz pojavu pragmatine
spolijizacije kao njen sinonim, i uvodimo je ovdje kao nastojanje da bude istaknut pristup svojstven savremenom dobu.
Recikliranje starih graevina je predstavljeno kao recikliranje
upotrebljenih plastinih flaa i kartonskih kutija pristup kojim tedimo novac i uvamo okoli. U ovom radu navedene su
samo neke naznake historijskih stajalita prema starim spomenicima kao prema poeljnim pozajmitima materijala.
U doba Rimskog carstva zakonom broj 459 legalizirana je
spolijizacija graevina ije je stanje takvo da ne doputa
njihovu popravku.13 Skoro je mogue kazati da taj iskljuivo
racionalan odnos prema graevinama koje su svjedoile mo
prolih vremena prestaje nakon pada Rima.

Zanimljiv primjer spolijizacije pokazan je na Konstantinovom luku u Rimu (Flavius Valerius Constantius c. 285.-337. CE).
Rene Sheindal daje shemu, koja je ovdje preuzeta, na kojoj utvruje sa kojih su lukova preuzeti ulomci na luku Konstantina
velikog. Objanjavajui taj primjer i ukupnu pojavu koritenja
ulomaka sa starih graevina u Rimu, on tvrdi: Jedno mogue
objanjenje je nedostatak vjetih zanatlija. (...) Druga je mogunost za pravdanje recikliranja nedostatak vremena. (...) Tree
mogue objanjenje recikliranja jest elja da Konstantin bude
smjeten u istu grupu sa imperatorima kao to su bili Trajan, Hadrijan i Marko Aurelije, koji su bili poznati kao dobri imperatori.
(...) A i kombinacija tih razloga je mogua.14 (slike 4 i 5)
Recikliranje ulomaka antikih spomenika u srednjem vijeku jeste vrlo jasna kombinacija pragmatinog odnosa prema
izvorima obraenog materijala vrhunskog kvaliteta i prema neprijateljskoj kulturi iji poraz
moe biti potvren i uziivanjem spomenika
simbolinih rtvi, u zidove novih spomenika
svjedoka nove slave. Vrlo je esto mogue kao
krajnji motiv recikliranja rimskih graevina kroz
spolije u srednjovjekovnim crkvama prepoznati
trijumf kranstva nad bivim rimskim progoniteljima. U nekim sluajevima rimski zidovi
su predstavljali mnogo vie od gradbenog materijala i simbola ponienja; njihova prisutnost
u novijim graevinama oznaavala je ponekad
legitimitet nad naslijeem slavne prolosti. Kombiniranje pragmatizma i osvajakog trijumfalizma prepoznatljivo je u velikom broju gradova sa slojevitom prolou. Potovanje i
prilagoavanje prolosti prisutno je diljem Evrope u brojnim
slinim primjerima.
Skupine monaha pretvorile su rimski teatar u Triru u pozajmite kamena i potpuno sravnile amfiteatar u Le Manu (1271.
godina), jednako kao i hram u Turu u 13. stoljeu.
Recikliranje starih rimskih graevina odvijalo se na dva
naina: davanjem nove funkcije objektima i njihovom adaptacijom za tu funkciju, ili defragmentiranjem objekata da bi
njihovi dijelovi ili njihov materijal bili koriteni kao gradivo
za nove crkve, palate i sl. Od estog stoljea Rim je tako postao
najznaajniji rudnik najreprezentativnijih graevinskih materijala za nove hramove podizane ili u Rimu, ili negdje drugdje
u Italiji, ili u drugim dijelovima Evrope. Cijeli stupovi, samo

Slika 4: Shema porijekla spolija na Konstantinovom luku u

Rimu (prema: Ren Sneidal)

Slika 5: Konstantinov luk u

Rimu (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2008.)

14 Ren Seindal, Arco di

Costantino: Triumphal arch
celebrating the victory of
Constantine I over Maxentius, 312 CE, http://sights.
seindal.dk/sight/299_Arco_
di_Costantino-all.html,
odrava R. Seindal, zadnja
promjena 06. 08. 2003.

121

Slika 6: Kupola Panteona u

Rimu primjer poganskog
hrama recikliranog u kranski hram. (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2008.)

15 J. Adhemar, Influences
antiques dans lart du Moyen
Age franais, London, Earburg Institute, 1939. prema
Franoise Choay, The Invention of Historic Monument,
2001., str 21.

Slika 7: Antike spolije u

zidu crkve Agios Demetrios u
Solunu. (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2001.)

122

kapiteli ili samo baze, dijelovi frizova, skulpture,

bile su, isijecane iz rimskih graevina i ugraivane u San Lorenzo fuori le Mura, San Pancrace,
Santa Agnese i druge nove hramove.
Oni spomenici iz rimskog razdoblja koji
nisu bili pozajmita graevinskog materijala
pretvoreni su u objekte i cjeline potpuno druge
namjene od njihove izvorne. Istovremeno brojni paganski hramovi bili su predmet sistematske
i usmjerene zatite. Zato? Kao spomenici ili kao
historijsko naslijee?
Francoise Choay smatra da su kljuni bili ekonomski razlozi, s obzirom da se radilo o vremenu krize, u kome je izgradnja bila izrazito skupa a tradicija zanatstva u procesu iezavanja. Meutim, ekonomski razlozi zasigurno nisu bili jedini i
presudni. Nemogue je zanemariti ontoloku ustrajnost koju
prostori i graevine nose.
U srednjem vijeku rimska umjetnost se nije inila davnom
prolou i naslijeem nestalog doba. Takva forma, koja se mogla i vidjeti i opipati postaje bliska, s obzirom na mogunost
njenog prenoenja u polje hrianske ontologije, u kome biva
predstavljana i tumaena pomou itljivih hrianskih kodova.
Slikoviti su primjeri kako je Papa Gregorije Prvi u VI stoljeu naloio odravanje svih objekata u Rimu u kojima je mogue stanovati, praktikujui njihovu adaptaciju drugoj namjeni. Takav
pristup razvio je i njegov nasljednik Honorius
veliki dvorci rimskih patricija pretvoreni su u
manastire; njihove dvorane za prijeme u crkve.
Ne razarajte poganske hramove, kazao je javno, razarajte samo kipove koji su u njima. to se
tie graevina, poprskajte ih svetom vodom i u
njih smjestite svoje oltare i svetinje.15 (slika 6)
Na primjerima solunskih graevina kroz
spolije je iskazano prelamanje moi stupovi
u temeljima, kapiteli izvrnuti kao baze stupova,
rimski hramovi pretvoreni u crkve, crkve u damije, damije u crkve... Rim i Solun najslikovitije svjedoe poelo Solve e coaguli Razgrauj da gradi! U tom poelu u cijelosti
je sadran stav o nebatinjenju i diskontinualnosti. (slike 7 i 8)
Spolijizacija nije pojava koja je svoju primjenu nala samo
u Evropi diljem svijeta spolijizacija slijedi razaranje u onim
sluajevima kada pobjednik-razaratelj upravlja sudbinom ra-

zorenih graevina. U sklopu zadivljujueg graditeljskog kompleksa Qutb munare, upisanog na Listu svjetskog naslijea
1993. godine nalazi se damija Kuvetu-l-islam (Mo islama),
za ije su graenje u 12. stoljeu upotrijebljeni stupovi oko
dvadeset hinduistikih i dainistikih hramova. U nazivu graevine sadrana je poruka trijumfa.16 (slika 9)
Iako je spolijizacija pojava koju historijski najvre veemo za antiko doba i srednji vijek, ona se sporadino zadrala
kroz cijelu historiju.
Historija Francuske revolucije svjedoi i o pragmatinoj i
o ideolokoj (emotivnoj) spolijizaciji. Neki od najznaajnijih
spomenika pretvoreni su u pozajmita materijala. Na primjer,
crkva Abbey od Clunnya je ruena od 1798. do 1823. godine, a
njeni ulomci su raznoeni i ugraivani u nove zgrade. Revolucionarne vlasti su dekretom naloile topljenje olovnih i bronzanih krovova brojnih katedrala i crkvi, kao i
svih srebrenih, bronzanih i ostalih metalnih
predmeta i ukrasa iz graevina. Otopljeni metali sluili su za pokrivanje vojnih trokova.17
Poriv za iskazivanjem trijumfalizma nad
razorenim iskazan je na najsnaniji simboliki
nain u prijedlogu da spomenici Francuskoj revoluciji budu podignuti na podnoju koje je sazidano od ulomaka statua francuskih kraljeva.18
U velikim dijelovima Evrope, nakon pada
Osmanskog Carstva, vrena je spolijizacija sustavno sruenih damija, hamama, hanova. O
Beogradu nakon pada Osmanskog Carstva Divna uri-Zamolo pie: Poto je dobila potpunu nezavisnost na Berlinskom
kongresu 1878. godine Srbija je i zvanino bila nadlena da
porui damije ako joj smetaju, osim one oficijelne, Bajraklidamije.19 Da je proces ruenja damija u Beogradu potrajao
tridesetak godina nakon pada Osmanskog Carstva pokazuje
Banti-Kamenski u knjizi Stari Beograd iz putopisa i memoara,
1808: Vrlo mnogo ima turskih kamenih damija. Minareta,
koja se izdiu nad njima, bele se izdaleka i ne malo ukraavaju samu varo. Samo u jednoj od njih mogu Turci da vre
bogosluenje, a ostale su puste. Neke od njih su pretvorene u
trgovake radnje, a u drugim, priali su mi, svinje pasu.20 Ali,
miljenje da se, doista, radilo o procesu ruenja iznosi i arhitekta Ivan Zdravkovi, koji je u svojim istraivanjima potvrdio
spolijizaciju tada sruenih simbola poraenog Carstva: Sasvim

Slika 8: Korintski kapiteli

spolijizirani kao baze stupova
u trijemu vie puta preoblikovane Rotunde u Solunu
(foto: Amra Hadimuhamedovi, 2001.)

Slika 9: Spolije budistikih

i danaistikih hramova u
damiji Kuvetul islam, Delhi,
Indija (foto: Amra Hadimuhamedovi, 2007.)
16 www.delhigate.com,
posljednje izmjene unesene
05/14/2000 22:44:10, stranica posjeena 10. 08. 2008.
17 Francoise Choay, The
Invention of the Historic
Monument, 2001.
18 Francoise Choay, The
Invention of the Historic
Monument, 2001.

123

19 Divna uri-Zamolo,
Beograd kao orijentalna varo
pod Turcima od 1521.
do 1867. godine - arhitektonsko-urbanistika studija,
doktorska disertacija,
Arhitektonsko-urbanistiki fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 1975.
godina, str. 105.
20 Navedeno prema Divna
uri -Zamolo, Beograd kao
orijentalna varo pod Turcima
od 1521. do 1867. godine arhitektonsko-urbanistika
studija, str. 100.
21 Ivan Zdravkovi, Izbor
grae za prouavanje spomenika islamske arhitekture
u Jugoslaviji, Jugslavenski
institut za zatitu spomenika kulture, Beograd, 1964.
godine, str. 12 i 13.
22 http://www.byzantines.
net/epiphany/christsavior.
htm, administrator Thomas
Kuemm, stranica nedatirana, posjeena 23. 08. 2007.
23 Aldo Rosi, Arhitektura
grada, Graevinska knjiga,
Beograd, 1996.
24 Spiro Kostof,
The City Assembled,
Thames&Hudson, London,
1992, str. 260.

124

je razumljivo to je Beogradu taj izgled brzo uniten, jer posle

osloboenja od Turaka, Beograd je eleo da vrati gradu srpski
izgled. Zato se odmah poelo sa ruenjem damija i drugih turskih graevina... ponajee se materijal od njih upotrebljava
za zidanje novih zgrada namenjenih savremenim potrebama i
ivotu.21
Od brojnih primjera spolijizacije u suvremenom dobu,
ovdje navodimo samo jedan slikovit, jer se vezuje za objekat koji je sruen u vrijeme provoenja ideologijskog nasilja u
Sovjetskom savezu radi svoje simbolike vrijednosti, a na prijelomu milenijuma, radi te vrijednosti rekonstruiran. Radi se o
Crkvi Krista Spasitelja u Moskvi (1812. 1889.) Kada je sruena
1931. godine, mramornu oltarsku kapelu kupila je Roosveltova
supruga i darovala je Vatikanu; fino uraeni obloni kamen iz
crkve prenesen je na fasadu hotela Moskva, a stupovi od crvenog jaspisa preneseni su u neboder moskovkog univerziteta.22
Spolijizacija je zamisliva samo u kontekstu razorenosti. U
sliku razorenih evropskih gradova mogue je smjestiti radne
brigade koje oblikuju nove pamenje na razvalinama prolog.
Onaj ko se sjea evropskih gradova poslije bombardovanja u
posljednjem ratu ima pred sobom sliku poruenih domova,
gdje su meu ruevinama ostajali nepomini presjeci porodinih ambijenata sa izbledjelim zidovima, sa umivaonicima koji
vise u prazno, sa isprepletenom trskom; sliku unitene intimnosti porodinog kutka.23
U njemakima gradovima nakon rata razvijena je tzv. politika ruevina. Zemlja u ruevinama, bez novca za obnovu,
osnovala je radne brigade, u kojima su najee bile ene, koje
su raiavale ruevine i odvajale razliite vrste ulomaka koje
su ruenjem nastale. U mnogim njemakim gradovima deponije skupljenih ostataka sruenih graevina pretvorene su u brda
koja i danas stoje, a koja su kasnije hortikulturno ureivana.
Na breuljcima minhenskih gomila sagraen je kompleks olimpijskih igara iz 1972. godine. Ali stvarna namjena raiavanja
razvalina bila je recikliranje materijala. Sve je skupljano i koriteno ponovno ili pretvarano u neto iskoristivo avli, daske,
kamen, opeke. Da bi ti rudnici graevinskog materijali bili izdaniji za novo graenje, razvaljene su i one graevine koje je
bilo mogue popraviti. Njemaki predsjednik Scheel je jednom
prilikom kazao da je u Njemakoj poslije rata razoreno da bi
bilo reciklirano vie vrijednih graevina nego to ih je srueno
u ratu.24

Slika 10: Steci ugraeni u

zid porte crkve u selu Vlahovii kod Ljubinja (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2002.)

Spolijizacija je prisutna u Bosni neprekidno od poetka

nove ere. Spolije antikih graevina nisu rijetke, a najea
spolija su bosanski nadgrobnici steci i niani. U temelje, zidove i podove brojnih srednjovjekovnih i novovjekovnih crkvi, damija, ali i profanih objekata uzidani su steci ili ostaci
antikih graevina. (slike 10, 11, 12)
Slika 11: Steci ugraeni
u temelje Atik damije u
Bijeljini, pronaeni u toku
rekonstrukcije damije koja je
sruena 1992. (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2003.)

Zamah recikliranja krhotina naslijeenih vrijednosti desio

se pedesetih godina dvadesetog stoljea, kada su uspostavljeni razvojni planovi za brzu izgradnju socijalistikog drutva i
zatomljavanje specifinosti bosanskog pamenja. Veliki broj

125

Slika 12: Spolija neke antike

graevine u istonom zidu
crkve sv. Marije u Jajcu.
(foto: Amra Hadimuhamedovi, 2000.)

Slika 13: Osnovna kola u

Stocu zidana klesancima iz
stolake tvrave (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2006.)

126

poti, domova zdravlja, domova kulture i kola, graenih u socrealistikom maniru, izgraen je pravilnim klesancima koji
su uzimani iz zidova starih utvrda i kamionima odvoeni na
gradilita novih.
U Stocu, gradu sa dubokom slojevitou naslijea iz svih
razdoblja bosanske prolosti, veliki je dio pravilno klesanog
krenjaka iz zidova Gornjeg grada, najmlaeg dijela slojevite stolake tvrave, upotrijebljen za vanjske, vidljive fasade
osnovne kole, ije je graenje poelo koncem pedesetih godina dvadesetog vijeka na mjestu velikog starog stolakog
groblja. Unutarnji i nevidljivi dijelovi zidova, u temeljima
i vijencu krova uraeni su kamenom od nadgrobnika iz 16,
17, 18 i 19. stoljea sa groblja na kome je su postavljenja
kola, kolska dvorita i igralita i onog dijela groblja koji je
razoren s pravdanjem da je potrebno oistiti
prostor oko kole. (slike 13 i 14)
Ogradni zid oko sredinjeg parka u istonobosanskom gradu Foi izgraen je od ulomaka
sruenih objekta u cjelini Alada damije i od
niana iz velikog groblja koje je okruivalo damiju, a koje je srueno sredinom dvadesetog stoljea i pretvoreno u gradski park. (slika 15)
U toku rata i neposredno nakon njega vojnici meunarodnih mirovnih snaga su ugraivali
steke u temelje mostova, a ulomke najstarije

sauvane Turhan Emin-begove damije u Ustikolini ugradili su u most i novi lokalni put, uz
saglasnost mjesnog imama.
Recikliranje historijskih graevina u savremenoj bosanskoj historiji odraz je haotine recepcije
naslijea, neureenog sustava vrijednosti i znaajno doprinosi razaranju kulturnog pamenja.
Najparodaksalniji su sluajevi koji granie izmeu spolijizacije i anastiloze. Radi se o
onim sluajevima sruenih graevina kod kojih
u procesu njihove rekonstrukcije izvorni materijal biva koriten tako da se ugrauju samo manji i pojedinani ulomci na mjestu na kojima su bili (anastiloza), a
kao vezni materijal koriste se, bez ikakve posebno utvrene
zakonitosti, ostali ulomci. Poznati su brojni primjeri iz historije grke zatite antikih spomenika da su ulomci spomenika
koriteni za popunjavanje praznina, zidanje dijelova zidova,
a da zapravo njihova izvorna veza sa dijelovima graevine
u koju su uzidani niti je istraena niti je postojala. Poznat
je primjer Balanosovog zahvata na grkom hramu Erehteon
na atinskom Akropolju, proveden u razdoblju 1902. 1909.,
kada ulomcima naenim na lokalitetu Erehteona, bez posebne studije gdje je koji ulomak bio, zida Erehteon, nastojei
postii maksimum integralne slike izvornog hrama. Kasnije
je utvreno da je ulomcima iz junog sagraen sjeverni zid,
i obrnuto.25 Balanos je rasute ulomke Erehetona, ali i drugog
hrama Partenona, koristio kao obini graevinski materijal,

Slika 14: Niani uzidani u

zidove stolake osnovne kole
(foto: Amer Medar, 2007.)

25 Jordan Dimacapoulos,
Anastylosis and Anstelosis, ICOMOS, Information
,januar-mart, no. 1, 1985,
(str. 16-25), str. 21.

Slika 15: Niani uzidani u

ogradu parka, izvorno harema Alada damije u Foi
(foto: Amra Hadimuhamedovi, 2006.)

127

Slika 16: Grki hram

Erehteon spolijiziran sam
u sebe (Copyright: Kayoko
Tabata, 2002.)

Slika 17: Gazanferija damija

u Banjaluci u toku
rekonstrukcije 2007. godine
u zidu su vidljivi
fragmenti doprozornika,
munare i niana (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2007.)

128

a metalne veze kojima je tako upotrijebljene komade kamena

vezao, sakrivao je u unutarnjosti blokova, usijecajui ih, teui ih i prilagoavajui ih potrebama zidanja i meusobnog
spajanja. Upotreba starih fragmenata predstavljala je tednju
u odnosu na upotrebu novog mermera (recikliranje), ali je i
ukupan dojam na taj nain postignut osiguravao da objekat
izgleda vie autentino, jer su stari ulomci imali patinu. I pored injenice da su projekti koje je provodio Nikolaos Balanos
bili velikim dijelom zasnovani na poelima anastiloze, takva
upotreba ulomaka kao graevinskog materijala granii sa spolijizacijom.26 (slika 16)
Slian pristup mogue je prepoznati u nekim sluajevima rekonstrukcije objekata u Bosni i Hercegovini koji su srueni u razdoblju od
1992. do 1996. godine. U nekim savremenim
bosanskohercegovakim sluajevima poslijeratne obnove naslijea spolijizacijom biva zamijenjena anastiloza, to proizvodi gubitak svih
materijalnih i nematerijalnih vrijednosti spomenika, a graevinu koja je na taj nain sagraena svrstava u red svjedoanstava o konfuznoj
recepciji naslijea ili korupciji u rekonstrukciji. Ovdje su samo pokazani neki od primjera

spolijizacije ili sasvim pragmatinog konanog unitavanja

krhotina pamenja koje su ostale nakon sustavnog unitavanja bosanskog kulturno-historijskog naslijea od 1992. do
1996. Na prostoru banjaluke Gazanferije, ije su mjesto i svi
ulomci zatieni kao spomenik najvee vrijednosti u Bosni i
Hercegovini, gradi se novi objekat, pseudosinonim sruene
monumentalne gradnje, ne od novog materijala, nego kao
pozajmite materijala za zidove tog zdanja slue zatieni
ulomci te i nekoliko drugih sruenih banjalukih damija i
ulomci niana iz sruenih banjalukih grobalja.27 (slike 17 i
18) U toku rekonstrukcije Ferhadija damije u Banjaluci, jednog od najsnanijih simbola bosanske kulture i njenog razaranja, ulomci damije naeni na nekoliko deponija u blizini
Banjaluke, umjesto da budu koriteni za provedbu anastiloze, bivaju koriteni kao graevinski materijal novom objektu
istog oblika kao stari. Fragmenti bivaju rezani, njihove dimenzije dotjerivane u skladu sa zahtjevima novog zida. (slika
19) Taj novi oblik rekonstrukcije, pri kojoj biva postavljena
priblina replika starog oblika, a kao gradbeni materijal biva
koritena spolijizirana supstanca objekta, predstavlja nain
kako ulomci postaju vani kao graevine iz kojih su se rasuli; graevine postaju vane kao grad kome su davale oblik, a
grad grad nastavlja ljutiti samog sebe kroz spolijizaciju i
pseudosinonimiju.

26 Fani Mallouchou-Tufano, The Restoration of

Classical Monuments in
Modern Greece, Conservation and managment of
Archeological Sites, volume8/
No3, 2007, (str. 154.-173),
str. 156.

27 Nakon zvaninog
upozorenja koje je Komisija
za ouvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine uputila da ugraivanje
fragmenata u vidu spolija
nije dopustivo, Islamska zajendica je poruila zidove i
gradnju zapoela betonom i
openim blokovima uspostavljajui pseudosinonim
Gazanferije.

Slika 18: Gazanferija damija

u Banjaluci u toku rekonstrukcije 2007. godine u zidu
su vidljivi fragmenti vijenca
munare i sjeeni fragmenti
starih damija. (foto: Amra
Hadimuhamedovi, 2007.)

Slika 19: Oznaeni ulomci

Ferhadija damije u Banjaluci
Banjoj Luci ugraivani nasumice u njene temelje u toku
rekonstrukcije 2007. godine,
nakon to je bio utvren njihov mogui izvorni poloaj.
(izvor: Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika Bosne
i Hercegovine)

129

Andrea Zlatar Violi

HETEROTOPIJSKI ZAGREB
Kolektivne umjetnikoteorijske prakse
Najvei dio vremena, radnog i neradnog, provodim itajui ili piui. I jedno i drugo primjeri su individualnih, gotovo
usamljenikih praksi, iako mogu zamisliti itanje naglas, drugoj ili drugim osobama, kao i neke oblike kolektivnog pisanja,
odnosno, supisanja. Da bi dola do svojega potroaa, svoje
publike, svaka, pa i ona najsolitarnija umjetnika djelatnost
trai jednu vrstu zajednitva, viestruko posredovanje, druge
ruke koje su-oblikuju djelo, tu su urednici, lektori, izdavai,
grafiari, tiskari, knjiari, prodavai knjiga. Pa i oni koji voze
kamione ili kombije s rolama papira ili gotovim izdanjima.
Govorim sada u jednostavnim, tradicionalnim kategorijama:
netko pie, taj pie neko djelo, djelo posredovanjem drugih
dolazi do itatelja. Namjerno zaobilazim radikalne situacije,
tekstove pisane u cyber-prostoru, supisanjem razliitih ruku
ili glasova u virtualnim prostorima web-siteova, preskaem
one primjere umjetnikih praksi koje za svoju realizaciju/komunikaciju/konzumaciju trae djelatnu participaciju gledatelja koji postaju su-kreatori u kreativnom procesu. Svi su ti
primjeri poznati kao rezultat radikalizacije pojedinih modernistikih, avangardistikih ili postmodernih umjetnikih praksi.
Ono to se danas oblikuje, kao jedna od zamjenskih praksi u
ispranjenom prostoru to ostaje nakon smrti autora (kao
kreatora znaenja, kao psihobiografski oznaenog, kao subjekta znanja i subjekta govora ujedno) prakse su kolektivne proizvodnje, proizvodnje koja s jedne strane na mjesto subjekta
stavlja grupu, a s druge, njegov konstitutivni identitet zamjenjuje povezivanjem (u slijedu) ili simultanim djelovanjem razliitih subjekata koji gube svoj pojedinani subjektivitet. U
razliitih performansima devedesetih, koje nije mogue klasificirani tradicijskim podjelama na kazaline, plesne, likovne ili
audiovizualne, sudjeluju i su-djeluju filozofi, urbanisti, plesai,
psihoanalitiari, pjevai, glumci, video-umjetnici i tako redom. Praktiki izvor tih performansa prema mojim je uvidima
najveim dijelom u izvedbenim umjetnostima, onima, koje u

130

naelu i u svojim tradicijskim oblicima pretpostavljaju kolektivnu izvedbu i su-dionitvo publike. Kolektivne umjetniko &
teorijske prakse ne temelje se danas, kao to je radilo preteito
u ezdesetima, na jasno formuliranoj zajednikoj pretpostavci,
esto ideologijskog, a uvijek teleolokog karaktera. Kao prvu
osobinu novih tipova kolektiviteta istakla bih injenicu da
oni, umjesto na utemeljujuoj ideji i na rezultatu kao cilju ili
svrsi, inzistiraju na procesualnosti proizvodnje (umjetnike i
teorijske, to znai da izmeu kreativnog i refleksivnog vie ne
postoji jasna razdjelnica) koja neprestano samu sebe promatra,
propituje i dovodi u pitanje, stavlja u diskusiju, destabilizira,
transformira. Razlozi njihova okupljanja mogu biti razliiti i
postojati usporedo, a nisu hijerarhizirani u odnosu na vrhovnu ideju koja ih okuplja, od osobnih poriva do zajednikih
teorijskih interesa ili politikih stavova. Drugo obiljeje koje
valja istaknuti, jest ukidanje granica izmeu umjetnosti kao
posebne sfere djelovanja i svakodnevnog ivota, to je posebno vidljivo u projektu Weekend Art1, koji je za svoje izvedbeno
djelovanje izabrao, u ironijskom odmaku, ono vrijeme koje je
inae izvan uobiajenog radnog vremena, i uz to, iskljueno iz elitistikog poimanja sfere umjetnosti: vikendi su tipino
vrijeme odmora stvoreno logikom kapitalistike drave. Kao
treu osobinu navela bih stalnu napetost izmeu privatnog i
zajednikog, osobnog i kolektivnog, iz koje i nastaje suvremeni
tip kolektiviteta, gdje se osobni ulog ne gubi ulaskom u grupu
i preuzimanjem nekoga od moguih kolektivnih identiteta,
koliko god nam se inae moglo initi da u grupu i ulazimo zato
da bismo se od vlastite nesigurnosti sklonili u nekom obliku
sigurnosti zajednitva. Sve ove osobine pretapanje umjetnikog i refleksivnog, umjetnikog i svakodnevnog, osobnog
i zajednikog zapravo su izvedenice temeljne znaajke novih
tipova umjetnikoteorijskih kolektiviteta, a to je njihov unutarnji aktivizam, poglavito politiki aktivizam. U primjerima
koji karakteriziraju zagrebaku kulturnu scenu u posljednjih
desetak godina vidljivo je da se politiki aktivizam ovih grupa
ee fokusira na vrlo konkretne socijalnopolitike probleme,
od pitanja urbanistikog planiranja do preoblikovanja kulturne politike. Izvlaenje umjetnosti iz njezine (privilegirane ili
marginalizirane, u ovom je trenutku svejedno) izolirane socijalne pozicije dovodi do posvemanje socijalizacije i politizacije umjetnikog/kulturnog, to jest do potpunog preklapanja tih
sfera. Djelovanje u procesu, a ne proizvodnja artefakta, reflek-

1 Jedan od projekata Local

Community Arta u Zagrebu,
desetogodinji performans
troje umjetnika koji se
zasniva na vikend etnjama
zagrebakom planinom
Medvednica koje se medijski arhiviraju, te se performans nastavlja projekcijama slajdova, fotografija,
razglednica, u kombinaciji s
predavanjima, izdavanjem
novina i tiskanjem plakata,
kao i oblikovanjem internet
projekta.

131

tiranje a ne fiksiranje, horizontalno supostojanje a ne hijerarhija. Konzekvencije takvoga naina razmiljanja i rada svakako
idu korak dalje od strukturalistike smrti djela i poststrukturalistikog koncepta smrti autora: izvedba (klasino: djelo)
nema granicu prema stvarnosti (ili je ona mobilna i promjenljiva, ovisi o interpretaciji i refleksiji), dok se partikularnost autorstva zamjenjuje procesom suradnje tj. kolaboracije. I u tom
se smislu uoava razlika spram umjetnikih grupa i kretanja
sredine dvadesetog stoljea, koji su unutar zajednikog pokreta, vezani zajednikom estetikom, zadravali sve do ezdesetih
godina, zasebno, pojedinano autorstvo. Naposljetku, ove recentne umjetnikoteorijske prakse redom u svojim projektima
koriste razliite komunikacijske oblike koji ukljuuju kao to
nam pokazuje primjer zagrebakoga projekta Zagreb kulturni
kapital 3000 one prepoznatljivije, poput predavanja, konferencija, promocija, publikacija, izlobi, do onih inovativnih,
kao to su interaktivne radionice ili medijske produkcije, elei
time takoer zaposjednuti to vie javnoga prostora, ulaziti u
javni prostor putem najrazliitijih komunikacijskih kanala..
Svi ti dogaaji, meutim, odvijaju se unutar toga istoga,
jednoga (ali ni po emu jedinstvenog) sociokulturnog prostora,
ulaze u njega, upisuju se, mijenjaju ga. Na koji nain? U kojoj
mjeri? Kako je mogue mjeriti uinke takve prakse koja sama po
sebi izbjegava klasine oblike kulturne prezentacije i reprezentacije, koja ne funkcionira na uobiajenoj relaciji izvedba kritika
(premijerna izvedba medijska /PR/ ocjena). Pokuat u analizirati
uinke unutar postojeeg stanja kulturnog pogona u Zagrebu
jednog od projekata ZKK 3000, naravno ne izabranog sluajno
ve znakovitog upravo za analizu i evaluaciju samog tog stanja.
Tijekom proljea 2005. unutar projekta ZKK 3000 organiziran je
niz javnih tribina na temu nezavisne kulture i kulture mladih,
koje su se bavile odnosom gradske kulturne politike i nezavisne
kulture, prostornim problemima nezavisne kulture i kulture mladih, te moguim rjeenjima i mogunostima formuliranja zajednike deklaracije usuglaene sa predstavnicima stranaka vlasti i
opozicije u Gradu Zagrebu. Nimalo sluajno, u sreditu rasprava
bili u problemi prostora, identificirani kao temeljna pretpostavka
za proizvodnju i razvoj kulture. U tim sam raspravama sudjelovala i kao govornik i kao sluatelj, pokuavajui to jasnije razluiti
na koji se nain upravo u temama kulture otkrivaju neuralgine
toke grada, kako se na razliite naine dovodi u pitanje njegov
urbanitet, kako se oblikuju nove prakse gradskoga ivota, ivlje-

132

nja u gradu, i one privatne, i one javne. U tom su smislu za mene

rasprave bile, obino se to tako kae, poticajne, to bi znailo
da su istovremeno bile mune, zbunjujue, da su otkrivale posve
razliita oita iz kojih su govornici promatrali i tumaili ono to
nam je svima, barem kao provizorij, ista i zajednika stvarnost.
Istovremeno, rasprave su otkrivale raskorak ne samo izmeu diskursa proizvoaa kulture i predstavnika vlasti (taj je raskorak
ionako bio za pretpostaviti, ve i raskorak izmeu diskursa administracije i diskursa politike, izmeu politike i vladajuih nezavisnih opinion-makera. Ono to je, meutim, postalo bjelodanim,
jest injenica da je kljuna poveznica izmeu apstrakta grada i apstrakta kulture, postojanje kulturnog javnog prostora, konkretan
kulturni prostor, kao javni prostor par excellence, koji omoguuje
realizaciju jedne od temeljnih funkcija grada, a to je komunikacija. Konani cilj rasprava, usuglaavanje zajednike deklaracije
o potrebi osiguravanja prostora za nezavisnu kulturnu djelatnost
i kulturu mladih bio dosegnut: deklaraciju su potpisale vodee
stranke pozicije i opozicije, a njezine uinke (da ne kaemo sudbinu) u prostoru realpolitike moi emo pratiti u narednom etverogodinjem razdoblju.
U cjelini gledano, taj je proces rasprave, potaknut od grupe
nezavisnih udruga, u njihovom zajednikom (iako ne kolektivnom u uem smislu rijei) nastupu sebe, prvenstveno putem
medija, uinio prisutnim u javnosti. Osim toga, uinio je u
javnosti prisutnim pitana o javnim prostorima grada koji je sam
po sebi prostor javnosti, jedna konstruirana zajednica povezana odreenim funkcionalnim vezama, iako ga sami tako esto
doivljavamo kao utoite vlastite privatnosti, kao prostor za
utjecanje intimitetu.

Grad i prostor kulture

Postepeno nagomilavanje svih drutvenih funkcija u gradove (ekonomskih, politikih, komunikacijskih, obrazovnih,
kulturnih) ve je u modernizmu dolo do toke usijanja:
suvremeni grad preoblikuje, u iznimno napetom luku, ono
to je naslijeeno i oznaeno kao nepromjenljivo socijalno
nepoeljno za promjenu. I za Castellsa upravo je suvremeni
grad egzemplar saimanja vremena i prostora u nove odnose
umreenog drutva, kojima se ponitavaju tradicijom batinjeni odnosi kontinuiteta i slijeda.

133

U jednom od temeljnih uvoda u razdoblje modernizma

Malcolm Bradbury sredinje poglavlje naslovljava Gradovi
modernizma, pokuavajui argumentirati iz kojih su razloga
upravo gradovi u tom teorijski i estetiki zgusnutom razdoblju
od l890. do 1930. postali produkcijska sredita umjetnosti. Gotovo da bismo mogli govoriti, smatra Bradbury, o svojevrsnoj
umjetnosti gradova, posebno, poliglotskih gradova koji su se
oblikovali kao sredita intelektualne i kulturne komunikacije.
Konkretna mjesta na kojima se susreu umjetnici, u kojima se
oblikuju ili proklamiraju manifesti i zajednika stajalita, nisu
nastala kao sluajna kriita ve predstavljaju toke na mapi
kulturnoga polja. Istovremeno uspostavljanju simbolikoga
diskursa u umjetnosti, uspostavljaju se mehanizmi socijalne
konstrukcije i distribucije moi, Bourdieuovim terminima
kazano, simbolikoga polja umjetnosti. Identifikacija tih mehanizama otkriva nam mreu odnosa moi izmeu razliitih
sudionika koji su u neprestanom nadmetanju sa svrhom postizavanja totalne, homogenizirajue prevlasti. U igri su etiri
glavne grupe aktera: proizvoai umjetnosti tj. umjetnici, potroai odnosno publika, donositelji odluka (javna vlast, institucije financiranja...) i posrednici koji uvelike utjeu na nain
distribucije umjetnikih simbolikih dobara, kao to su kritiari, novinari, ustanove umjetnikog obrazovanja Od jasnoga
oblikovanja toga polja polovicom devetnaestog stoljea prolo
je vie od stotinu i pedeset godina; u tom se razdoblju polje neprestano transformiralo mijenjajui odnose moi izmeu pojedinih grupa. Dok je, primjerice, koncem devetnaestog stoljea
visoko utjecajnu funkciju imala institucija Akademije lijepih
umjetnosti, a grupa umjetnika bila je podijeljena u slubeno
priznate i proklete umjetnike, danas su utjecaji medija, posebno audiovizualnih sredstava komunikacije (u grupi posrednika) u jakoj mjeri potisnuli tradicionalnu ulogu sveuilita i
akademija.
to se u tom istom razdoblju dogodilo s tradicionalnim
mjestima susreta sudionika/tvoraca kulturnoga polja, s kavanama, kabareima, knjiarama, galerijama, urednitvima, teatrima sa svim tim kulturnim prostorima koji su bili ucrtani
u mapi pojedinoga grada i koji su predstavljali identifikacijsku
rutu njegova kulturnog i umjetnikog kapitala? Kao povlatena
mjesta u kulturnoj povijesti gradova ona su simboliki optereeni kronotopi, toke u kojima su spojeni i prostor i vrijeme
na nain da upravo upisana vremenitost u jedan prostor nje-

134

mu istovremeno oduzima povijesnost u smislu neotpornosti

na protok svakodnevice. Kada se danas gleda kulturna mapa
Zagreba u njoj se prepoznaju temeljna fiksna mjesta ve dulje
od stoljea, poput nacionalnog kazalita, akademije znanosti
i umjetnosti, muzeja, kulturnih ustanova; ono to je pripadalo duhu vremena, poput kavana i kabarea, nestalo je. Na elektronikoj karti grada Zagreba, koju je pred nekoliko godina
napravio multimedijalni umjetnik Dalibor Martinis grad je
predstavljen mreom paralelnih kulturnih linija. Za temeljnu
metaforu prikaza Martinis je odabrao staru tramvajsku kartu
grada, s ucrtanim linijama koje i danas prepoznajemo po brojevima (jedanaestica, dvojka, etrnaestica) i svaka od tih
linija predstavlja jednu mogunost prepoznavanja Zagreba.
Trojka vozi kroz kulturnu batinu, etvorka kroz spomenike
prirode, petica kroz kazalita. to sve predstavlja mapiranje
zateenog stanja kronotopa obiljeenih kulturnom povijeu.
Martinis meutim u kartu kulture grada Zagreba upisuje i Zagreb nou, otvara nonu liniju koja naalost nema stanica;
identificira, zatim, gay and lesbian liniju, liniju urbane kulture,
alternativnog Zagreba. Naposljetku, realitet suoava s virtualnim: na jednoj liniji ucrtava stanice najveih kulturolokih i
urbanistikih promaaja ili pogreaka grada, na drugoj oznaava neiskoritene potencijale njegova prostora. Privlanost
grada u njegovoj je posvemanjoj raznolikosti: od mjesta gdje
pojedinci upisuju individualna sjeanja, preko kolektivnih
mjesta pamenja, do tamnijih mrlja nepoznatnih kvartova i
ulica koji istovremeno zastrauju ali i privlae panju. Kakav
je znak na mapi grada kao mapi kulturnog pamenja prostor
koji je danas poluureeno parkiralite a do 1942. godine je bila
idovska sinagoga? To je mjesto gdje je pamenje vezano za
ono to vie ne postoji, mrtva toka naega oka koja nam ne
doputa da se grad svede na popis postojeeg.
I doista, moemo li Zagreb opisati time da njegovu osobnu kartu kulture svedemo na popis institucija: vie od stotinu
kulturnih ustanova, osam profesionalnih teatara, dvadesetak
muzeja, 13 kulturnih centara, desetak privatnih galerija, stotine
nezavisnih umjetnikih i kulturnih udruga. Samo jedna velika
koncertna dvorana, Muzej suvremene umjetnosti u izgradnji,
Plesni centar u projektnoj dokumentaciji, Studentski centar u
devastaciji, Makroregionalni centar za mlade u idejnom nacrtu.
Jednom postojeem gradu, jednoj mrei stvarnog i fiksiranog,
suprotstavlja se mrea virtualnog i mogueg. Vidljivom Zagrebu

135

2 Nevidljivi gradovi Itala

Calvina jedna su od onih
fikcionalnih proza koja
svoju mreu fikcionalnosti
ispreplie od elemenata
kulturne povijesti, one koja
je ve sama umreena i
isprepletena pripovjednim
iskustvom. I kao to to biva
u umjenih pripovjedaa,
fikcionalno tkivo uslonjava se do granice vjerojatnosti, gdje se ono to je
odvie vjerojatno pribliava
istinitom. Gradovi nestaju
i nastaju, no njihovo je
mjesto unaprijed upisano
na virtualnom atlasu na
kojemu paljivo oko moe
otkriti gradove koji jo ne
postoje. Katalog oblika je
beskonaan, kae Calvino,
i sve dok svaki potencijalni
oblik na atlasu ne pronae
svoj vlastiti grad, novi e se
gradovi raati. (Calvino,
1988:58)
3 Termin i slike preuzeti iz
Foucaultovih predavanja
na France Culture. Usp.
referencu u bibliografiji na
kraju knjige.

136

suprotstavlja se Nevidljivi Zagreb. Nevidljivi Zagreb, projekt nezavisne udruge Platforma 9,84, kao jedne od umreenih grupa
u projektu Zagreb kulturni kapital 3000. Nevidljivi Zagreb, koji
nazivom asocira na Calvinove Nevidljive gradove2 prvenstveno
je arhitektonsko-urbanistiki projekt, koji otkriva neiskoritene prostore grada (koji su esto ba i gradski prostori u smislu
vlasnitva) i svojim akcijama eli ukazati graanima na njihovo
postojanje, na to kako bi grad mogao drugaije izgledati kada bi
takvi prostori, poput naputenih zgrada ranoindustrijske arhitekture ili sklonita, funkcionirali kao javni prostori. Taj drugi
Zagreb, nevidljiv obinom prolazniku, Zagreb koji nije na naim svakodnevnim itinererima, koji je poznat samo flaneurima-strunjacima, etaima ekspertima koji ga otkrivaju iz arhivskih mapa i povijesti, taj Zagreb prua mogunost za drugaije
promiljanje svoje budunosti. To je jedan, rekao bi Foucault,
heteretopijski Zagreb, grad drugog i drugih prostora, grad protuprostora, prostora koji su protupostojei. Heterotopijski prostori
su, kako ih definira Foucault, vrste lokaliziranih utopija: mi uvijek mislimo o zemljama koje nemaju svoje mjesto, o gradovima koji nemaju svoj stvarni prostor, ta su ne-mjesta stvorena u
naim glavama, ponekad iz naeg straha, ponekad iz praznine
naih srca3. Protuprostori, prostori suprotstavljeni postojeima
razlikuju se od klasinih utopija time to su lokalizirani u naoj
svakodnevici. Za malo dijete, takav e protuprostor predstavljati tamni podrum ili tavan, ponekad i veliki roditeljski krevet,
iji se pokrivai lako mogu pretvoriti u valove opasnoga oceana.
Groblja i azili, zatvori i bolnice, predstavljaju takoer heterotopije, ali jednako tako i kazalita, kao povijeu obiljeene heterotopije, ili suvremene biblioteke i muzeji, arhivi koji svojom
tendencijom da na jednom mjestu sakupe sve iz svih vremena,
svojom tendencijom da ponite drugajim strukturiranjem povijesni prostor i vrijeme, predstavljaju egzemplarne heterotopije
suvremenosti. Jer, snaga heteretopije je u tome da izaziva stvarnost, da joj se suprotstavlja, da je brie.
Izmeu posebnih projekata unutar krovnoga Zagreb kulturni kapital 3000 treba izdvojiti projekt OutinOpen, koji prvenstveno problematizira javni prostor, sa ciljem da potakne proaktivnu participaciju graana u oblikovanju svoga medijskog
ali i socijalnog okolia. U cjelini gledano, svi projekti unutar
krovnoga su projekti novomedijske i umjetnike aktivistike
prakse. Zagreb kulturni kapital Europe 3000 sebe sam definira
kao platformu za suradnju nastalu kao zajedniki projekt vie

sudionika (Centra za dramsku umjetnost, Multimedijalnog instituta, Platforme 9,81 i udruge za vizualnu kulturu to, kako i
za koga/WHW. U suradnji s njemakim partnerom Relations,
koji podupire one tipove suradnje koje tematiziraju promjene drutvenih uvjeta kulturne proizvodnje, razvijaju strukturni poloaj nezavisne kulture i preispituju dominantne reime
reprezentiranja kulture. Vaan dio projekta su aktivnosti iz
kulturne politike usmjerene na reforme institucionalnog okvira
nezavisne kulture i na poveavanje njezina utjecaja i jaanja njezinih resursa.4 Sa svojim tipom kolektivnog djelovanja, koje karakterizira unutarnja povezanost umjetnosti i teorije, brisanje
granica kreacije i refleksije, projekt ZKK 3000, iako se izrijekom
na njih ne poziva, priziva u djelatno kulturno pamenje one
oblike kolektivizma i kolektivistikih pokreta koji su bili karakteristini za hrvatsku kulturu od tridesetih do sedamdesetih
godina dvadesetog stoljea5, pokrete kako stvorene na manifestnim tradicijama avangarde ili lijeve politike opcije, tako i
na autohtonim estetikim projektima zatvorenih sustava tipinim za ezdesete i sedamdesete godine.

4 Vlastita definicija projekta

Zagreb Cultural Capital
3000 koja se ponavlja na
uvodnom mjestu svakog
izdanja.
5 Tako se, primjerice, projekt WeekendArt, koji smo
ranije opisali, djelomino
svojim autistinim, nekomunikativnim, apsurdistikim ponaanjem vezuje
na iskustva grupe Gorgona.
Usp.: Frakcija, str. 101

Intervencije u kulturnu politiku

Ako je polazna toka realiteta grad s preko 800.000 stanovnika, grad u kojemu djeluje vie od stotinu javnih kulturnih ustanova (u vlasnitvu drave ili Grada) te nekoliko stotina
kulturnih i umjetnikih nezavisnih i amaterskih udruga, kljuno je pitanje kakav model, kao glavni grad Hrvatske, postojei
Zagreb nudi u podruju kulturne politike, i jednako tako koliko
su akteri njegove kulturne scene svjesni i spremni sudjelovati u
transformaciji postojeeg sustava kulturne scene i proizvodnje
kulture. Jesu li otvoreni za destabilizaciju konzervativnih pojmova nacionalnog kulturnog identiteta kakvi su restaurirani u
(dodue neeksplicitnoj) kulturnoj politici devedesetih? Kako se
danas u Zagrebu osjea onaj tko je razliit? Kako se osjea netko
tko je drugaiji od dominantne veine, drugaiji po kriteriju
nacionalne pripadnosti, vjeroispovijesti, spolne orijentacije,
prema bilo kojemu drugom obiljeju koje naini pripadnim
ili nepripadnim odreenoj drutvenoj grupi. Tko se sve osjea
marginalizirano? Ne samo invalidi ili pripadnici manjina, ve i
socijalno ugroeni, poput umirovljenika, socijalno besperspektivni, izolirani i doslovno na rubu egzistencije, oni koji su bo-

137

lesni. Zato su se u pojmovnom paru fiksirali nezavisna kultura

i kultura mladih? Socijalna nefiksiranost i mobilnost, socijalna
nesigurnost i nestabilnost.
Iskustvo socijalne marginaliziranosti, to jest situiranosti
na socijalnoj margini, koje je tipino i za nezavisnu kulturu
i za kulturu mladih, specifino je zato to je margina prostor
dvostruke drutvene simbolike onoga to je izbaeno iz sredita, decentrirano, ali onoga to je otvoreno i fleksibilno. Prvenstveno mobilno. Margina je, kau suvremeni filozofi, prostor
otvorenosti, rub beskraja koji omoguuje gnoseoloku prednost u egzistencijalnoj situaciji koja je na prvi pogled diskvalifikacijska. Pogled sa stran i mogunost pokretljivosti stvaraju
omoguuju bolju vidljivost onoga to je u (provizornom i privremenom) sreditu. Odnos sredita i periferije odnos je moi
ali i odnos promjenljivosti, zamjene figura, zamjene pozicija,
odnos napetosti i izazova, odnos pozicioniranja i prepozicioniranja, smjetanja i premjetanja, preraspodjele moi. I ova
je prostorna metafora (sredite/periferija) prikladna za analizu stanja kulturnoga sustava i pogona kulturne proizvodnje
u Zagrebu i Hrvatskoj danas. Hrvatska je naime, u proteklih
petnaestak godina prolazila i jo prolazi kroz tzv. tranzicijsko
razdoblje u kojemu glavne znaajke kulturne infrastrukture
dijeli s drugim tranzicijskim zemljama a tiu se neuspjeha u
preobrazbi socijalistikog modela financiranja i organiziranja
kulturnog sustava i pogona kulturne proizvodnje. Devedeset
godine bile su obiljeene smanjenim financiranjem kulturnih
programa, dok su indirektni trokovi rasli: u odreenim sektorima, gotovo sva izdvojena sredstva koritena su za pokrivanje
tzv. hladnog pogona (struja, prostor, telefon, plae) dok u
same programe i poticanje stvaralatva nije ulagano gotovo
nita. Privatizacija kulturnih ustanova provedena je dosljedno
samo na tri podruja, u nakladnitvu te filmskoj i glazbenoj
proizvodnji i distribuciji, dakle, u onim podrujima u kojima
je kulturni proizvod na prvi pogled najsliniji robi na tritu.
Sve ostalo, kazalita, muzeji, galerije, izostavljeno je iz privatizacijskog procesa, te je jo uvijek u vlasnitvu grada ili drave,
to znai da je i financiranje tako postavljeno. Usporedo parcijalnom i prilino neuspjelom privatizacijom prostora nakladnitva i distribucije, te petrifikacijom cijelog ostalog pogona
kulturne proizvodnje, u Hrvatskoj je dolo do razvoja nezavisne umjetnike i kulturne scene. Njihovom opstanku prijeti
injenica da drava i grad financiraju samo njihove trokove

138

programa, i to djelomice, dok javne kulturne ustanove dobivaju sredstva za programe, plae i ostale trokove. Budui da se
tek 10-15 posto subvencija odobrava za neovisne umjetnike
programe i projekte, jasno je kako ni u Hrvatskoj ni u Zagrebu, nisu uspostavljeni uvjeti za fer utakmicu izmeu privatnih i javnih kulturnih poduzea, to je nuna pretpostavka za
uspostavu kreativnog otvorenog kulturnog trita. Vano je
pritom primijetiti kako nezavisna kulturna produkcija jo tee
odolijeva zakonima i nudama konzumeristike kulture, koja
primjerice, male izdavake kue ili mala privatna kazalita esto odvode u nekvalitetne, estetski neinovativne projekte. Stoga je kada govorimo o kulturnoj strategiji i politici u Zagrebu
jasno da moramo voditi prvenstveno rauna o odnosu institucionalne i vaninstitucionalne kulture. Stvaranje kulturne politike i strategije kulturnoga razvoja takoer treba biti voeno po
modelu participacijskog formuliranja: u oblikovanju kulturne
politike, njezinih naela i ciljeva trebaju sudjelovati svi akteri
simbolikoga polja kulture, a ne samo oni kojima je tradicionalno dodijeljena ta uloga, to jest , tzv. donositelji oduka,
bili oni politikofinancijske ili samo financijske razine.
Naela kulturne politike Zagreba trebaju se temeljiti na
pretpostavci da je kultura razvojni moment drutva, ulaganje a
ne troak, to je jo uvijek potapalica lokalnih politiara Koliko
to kota? I, to je osobito vano, kultura je kohezivni, inkluzivni moment drutva. Ona omoguuje visok stupanj participativnosti graana, kojima se stupanj inkluzivnosti (bilo kao potroaa ili proizvoaa kulture) moe omoguiti oblikovanjem
strategije local community arta. Lokalna zajednica, svojevrsni
teritorijalni kolektiv najee je zaputena. Umjetniku provokativnost u njezinu podruju u Zagrebu posljednjih godina pronalazi kreativna grupa Community art (umjetnici Ivana
Keser, Aleksandar Battista Ili, Tom Gotovac u suradnji s teoretiarima i aktivistima). Rije je o otvorenom projektu koji
funkcionira kao stalni javni forum i tematizira razliite aspekte
suvremenog ivota, umjetnosti i politike egzistencije, otpora i
izmjene znanja. Zasniva se istovremeno na osobnim iskustvima, interdisciplinarnim projektima i suradnikim procesima,
u kojim su okupljeni ljudi iz razliitih podruja, ukljuujui filozofiju, politiku i aktivizam. Njihovo je naelo, ako se to moe
nazvati naelom, iznutra radikalno podvojeno, jer inzistira na
kombinaciji ekstremno individualnih i ekstremno grupnih,
kolektivnih iskustava i projekata.

139

Za drugi prostor
Radei tijekom etiri godine u Poglavarstvu Grada Zagreba,
na tom iznimno povlatenom mjestu povlatenom prvenstveno zbog ukrtanja mnogobrojnih razliitih djelatnih kulturnih
praksi u gradu dola sam do uvida kako u toj izvana jasno
postavljenoj opreci institucionalna/vaninstitucionalna kultura
postoji meuprostor, slobodan prostor koji se ini otvorenim za
unutarnju restrukturaciju kulturnog pogona. Svakome je jasno
da nijedna drava nee ukidati nacionalni teatar ili arheoloki muzej, pa je borba protiv institucija u tom smislu doista
osuena da bude samo mjestom simbolikog otpora prema
najistaknutijim znacima poretka kulturne moi. Jednako tako
nezavisnim grupa nee pripasti velike koncertne sale ili biblioteke. Niti to itko oekuje. Taj meuprostor, otvoreni prostor,
koji za Zagreb u ovome trenutku moe predstavljati njegovu
heterotopiju, vezuje se u tri kruga: lokalni centri za kulturu (njih
13 na podruju irega prstena grada, u bivim periferijskim zonama), Novi Zagreb ili Zagreb preko Save, naputena ranoindustrijska arhitektura. U lokalnim centrima otvoreni prostor
predstavljaju dobro opremljene multifunkcionalne i multimedijalne dvorane za razliite vrste i razliite nositelje kulturnih
projekata, s minimalnim brojem zaposlenika i osiguranom infrastrukturom koja se moe prilagoditi specifinim potrebama
graana odreene zajednice. U takvim projektima redovito dolazi do spajanja profesionalizma i amaterizma, predstavljake i
edukacijske funkcije, te se transformiraju ili privremeno zatiru
granice izmeu publike i izvoaa. U tom smislu za razvoj Grada poseban je izazov Zagreb s druge strane rijeke Save. Novi
Zagreb jo uvijek je, i pedeset godina nakon poetka izgradnje,
prostor koji jo nije prostor, u smislu kulturalno zaposjednutog
teritorija. Rije je o teritoriju na kojemu ivi gotovo 200.000
graana a nema niti jednu kino dvoranu, glazbenu dvoranu ili
prostor za izvedbene umjetnosti.
Trei moment, bez sumnje s najveim kreativnim potencijalom, mogunost je prenamjene objekata ranoindustrijske
arhitekture (kao to su Gorica, Paromlin, Zagrepanka) u multifunkcionalne (kulturne, informacijske, edukacijske) prostore,
uz koje se mogu vezati i kreativne ili kulturne industrije, kao
i ITT sektor. U takvim projektima poznatijim pod nazivom
brownfield investicije, koji se najee realiziraju u javnoprivatnom partnerstvu, kulturna i umjetnika proizvodnja bile

140

bi prepoznate kao kreativni, poticajni moment za cjelovit razvoj grada u urbanistikom i gospodarskom smislu. Tu lei mogunost Zagreba za 3. tisuljee, modernog i atraktivnog grada
koji je sprema suoiti se s izazovima suvremenosti i odgovoriti
na promjenljive potrebe svojih graana. Svojih jako, jako razliitih graana. Zagreb nikada nee dobiti Beaubourg, kau
skeptici, prostor koji bi bio smjeten u centru grada i pruao
mogunost arhitektonske inovacije, koji bio objedinjavao nekoliko tipova institucija uz glavni preduvjet, slobodan pristup
publike. (Usp.: Mollard, 9). Nikada politiari nee kulturnjacima ustupiti tako financijski atraktivne prostore, kau cinici, pa to su prostori koji e biti pretvoreni u shopping centre,
autosalone i hotele, restorane. Za promjenu razmiljanja koje
nas iz postojeih prostora vodi u one jo nepostojee potrebna je umreavanje postojeih znanja i stvaranje novih tipova
znanja, od kojih su, u naem podruju, kulturni management
i strateko upravljanje gradom dva bazina. Zaposjedanje tih
triju tipova prostora (periferija, Novi Zagreb, naputena industrijska arhitektura), prostora koji je stvaran ali lien socijalnih
i urbanih funkcija, nije samo pitanje igre moi, ponajmanje
na razini izbora izmeu politikih opcija. To je pitanje opstanka grada, ako eli opstati u kreativnom i ivom, samoobnavljajuem smislu. To je korak koji zahtijeva radikalan prekid s
tradicionalnim nainima promiljanja odnosa kulture i drutva, umjetnosti i stvarnosti, zahtijeva promjenu u nainu
proizvodnje kulture i umjetnosti, dakle, proizvodnje naih vlastitih ivota. Budui da, kako je rekao Foucault, nae heterotopije nastaju u naim glavama, iz straha ili praznine u srcima.

Od networkinga do suradnje i kolektivizma

Zavrne primjedbe ne mogu imati formu zakljuka. Neprikladno mi je, takoer, koristiti se lagodnom formom otvorenih pitanja, koja esto slue provizornom retorikom zatvaranju teksta. Htjela bih, na kraju, pokuati komentirati razvoj
nezavisne kulture u Zagrebu (pa, onda, dijelom i u Hrvatskoj,
onoliko koliko je zagrebaki model produljenog djelovanja
u Dubrovniku, Rijeci, Splitu) u posljednjih desetak godina,
dakle od sredine devedesetih do danas. U proljee 2000. godine pisala sam opirniji tekst na temu kulturne politike u Hrvatskoj devedesetih godina; u tom je tekstu nezavisna kultura

141

jo u diskurzu i konceptualno bila percipirana kao alternativna kultura, sa svim nedoumicama ili dvosmislicama (pa i
smicalicama) koje je taj pojam nosio. Prvenstveno je, naime,
percepcija javnosti nezavisnu kulturu poistovjeivala s alternativnom, procjenjujui estetike osobine, stupanj inovativosti, uvoenje drugaijih umjetnikih praksi, i tako redom.
Da pojednostavim: nezavisna kazalina grupa usporeivala bi
se s produkcijom gradskom institucionalnog teatra, po logici
estetske orijentacije, umjetnikog koncepta. Danas je, meutim, razvidno, kako mjerilo usporedbe u prvome redu mora
biti organizacijska infrastruktura odreene grupe, pa je u tom
smislu jedan umjetniki NGO mnogo srodniji u nainu
funkcioniranja, u nainu financiranja, po tipu ili vrsti djelovanja nekom NGO-u u podruju mirovnih studija ili socijalnog aktivizma. Slinosti s institucijama klasinog pogona kulture slabo se odravaju u ve iscrpljenim i nedostatnim
kategorizacijama i podjelama umjetnikih praksi na njihove
podvrste, po takozvanim djelatnostima kulture, kao to su
glazbena, izdavaka, likovna, filmska itd. Sve je vie projekata
koji ne mogu ui ni u jednu ladicu, pa se tako pri gradskim ili
dravnim fondovima stvaraju vie ili manje uspjeno novi
nazivi, nove ladice za urbanu kulturu, za kulturu mladih,
za nove medije i nove tehnologije. Umreavanje NGO-a poelo je koncem devedesetih, tada su i unutar OSI-a Hrvatska,
financirani prvi projekti toga tipa, poput projekta Clubture. U
svom je zaetku Clubture izvana nalikovao vie na jedan novi
tip distribucijske mree i razmjene nezavisnih programa i produkcija (izmeu nekoliko gradova Hrvatske, s kljunom ulogom Zagreba), iako je od svog zaetka imao u sebi linije koje su
spajale razliite, tada razjedinjene discipline, te uraunat autorefleksivni i autoevaluacijski moment.
Zasigurno je petrificiranost slubene hrvatske kulturne
politike, koja ne razmatra mogunost (tonije, nunost) kljunih promjena u nainu organiziranja i financiranja kulturnog
pogona, te reagira samo otvaranjem provizornih i privremenih novih (skromnih!) fondova, dovela do promjena u nainu
umreavanja NGO-a. Dananji oblik networkinga u Hrvatskoj
nadilazi uobiajene funkcije razmjene iskustva i stjecanja novih znanja. Networking je istovremeno postao i lobbying, s jasno
formuliranim ciljevima akcija i kampanja, pri emu se model
umreavanja nezavisne kulture postavlja kao direktan izazov
totalitetu postojeega stanja.

142

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

Avram Goldmann

Beograd dva putovanja

Plutajui po svetu emigranti poput mene esto najkompleksnije trenutke provode u pokuajima povratka na mesto sa
kojeg je sve poelo, na mesto koje naizmenino otvara i zatvara
rupe u svesti koja stalno pokuava da pronae nestalo sredite,
uzemljenje kao kompenzaciju za beskonana lutanja.
U ovim belekama sa dva izabrana putovanja u Beograd
ralanjenje pokuaja povratka preplie se sa trenutnim i trajnim interesima, od identiteta, preko hrane, do prouavanja
gradova.

BEOGRAD 2005. RUEVINE I SUVE LJIVE

Odluio sam da uinim napor da ovaj put u Beograd za
mene po prvi put od davnih naivnih apolitinih dana iz mladosti ne bude pod dugom senkom svih onih uasnih stvari
koje je bliska prolost predstavljala. Glavni razlog za to nije to
sam ponovo postao apolitian (valjda nijedna osoba u nekim
godinama vie ne moe sebi da dozvoli taj luksuz ako je iole
iskrena prema sebi i svojim blinjima), ve to je moj interes
za Beograd i Srbiju u meuvremenu, hteo ja to ili ne, samim
inom moga izbivanja postao interes sa distance, i to se taj
interes u godinama koje su tom putu prethodile upravo bavio
svim tim uasnim stvarima. Sada, na izvoru, vie me je zanimalo gde sam ja u svemu tome.

143

Od prvog trenutka kada sam sleteo na evropsko tle, do poslednjeg, relativno nestrpljivog pogleda aerodromske slubenice u Frankfurtu pri ulasku u avion koji e me vratiti na zapadnu obalu Atlantika, pred povratak u novi svet, pokuavao sam
bezuspeno da u svom emigrantskom mozgu i srcu razluim
pripadam li ja jo uvek tamo ili ne. U svakom trenutku svog
boravka u Beogradu borio sam se sa istovremenim jakim impulsima pripadanja i nepripadanja.
*

etiri sata na frankfurtskom aerodromu odluio sam da

utroim u najautentinijem domaem ambijentu koji bih mogao da pronaem. etao sam po terminalima, osmatranicama,
hodnicima aerodroma traei tragove Nemake u generikom,
postmodernom, neonskom svetu tranzicije i tranzita. Sa pasoem koji mi omoguuje brz i bezbolan
prelazak granice u oba smera mogao sam i
morao da izaem iz zone za putnike i uem
u zonu za javnost u potrazi za tragovima
lokalnog u moru opteg. Seo sam na prvo
mesto koje sam uspeo da naem, vie ne u
zgradi aerodroma, ve u stanici podzemne
eleznice koja vodi prema gradu, u neemu
to je iznutra vrlo podsealo na pravu nemaku krmu, a iji su se prozori otvarali
prema vrevi ljudi u podzemlju. Svejedno,
na jelovniku je bila gula supa sa crnim raanim hlebom, a pivo je bilo punog, gorkog
i osveavajueg ukusa hmelja, kakvo i treba
da bude.
U tom trenutku, u toj zemlji u kojoj nikad nisam iveo, ali u kojoj sam vie puta
boravio i iji jezik i ljude u nekoj meri poznajem, osetio sam neto to me je iznenadilo da sam nekako i ja deo njenog kulturnog naslea, ili da je njeno kulturno naslee
deo mene. U krmi sa plastinim zavesama
i prozorima koji gledaju na podzemlje, paradoksalno, u kratkom intervalu izmeu interkontinentalnog i internacionalnog leta,

PHOTO BY MIRA ZDJELAR

144

pronaao sam svoj, krajnje privremeni i duvanom zadimljeni, dom.

I u Beogradu, koji mi je neuporedivo
blii i poznatiji od Frankfurta, pratila me
je slina ambivalencija oseanja prisustva i
odsustva. Sedeo sam i jeo evapie u jednoj od evabdinica koje je talas pridolica
iz burnih vremena doneo u grad, i pored
mene sedela su dvojica turista, jedan Englez
i jedan Portugalac. Pitali su me gde mogu
da se vide ruevine. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da misle na zgrade
sruene za vreme bombardovanja iz 1999.
Objasnio sam im kako da dou do Kneza
Miloa, i shvatio da iako imam tu informaciju, iako naruujem evapie na svom
jeziku od ljudi koji njime takoe govore,
zapravo sam i ja u Beogradu stranac. Nisam
inostranac kao oni, ali sam stranac u gradu u kojem su ruevine od bombardovanja
koje nisam izbliza doiveo glavna turistika
atrakcija.
A opet, etao sam od Doma omladine
prema Skadarliji, i moja saputnica na ovom
i svim drugim putevima rekla mi je kako
joj, uprkos svim razliitim gradovima i zemljama koje smo
videli za ovu deceniju koliko smo zajedno, samo ovo ovde
izgleda realno, dok je ostalo kao neki san koji nam se dogaa, ali nas se u potpunosti ne dotie. Realnost je ono od ega
vie nema uzmaka. Kod svakog emigranta u svesti ili podsvesti uvek ui mogunost odlaska u postojbinu, i kada se tamo
nae, vie nema dalje. Ima samo bekstvo, ali svaka emigracija i
poinje bekstvom, a ultimativno suoavanje sa realnou ukida mogunost bekstva, ini je nezanimljivom. Na tom potezu,
u kratkom prelasku Ulice 29. novembra, koja se sada zove ili ne
zove tako, nalazi se levak u koji se uvlae sva arolika ivotna
iskustva, i iji je izlaz mnogo ui nego ulaz.
aj Assam iz kafane Kandahar, u Ulici Strahinjia Bana,
mogao bi se prodavati bilo gde u sofisticiranom svetu. aj je
odlian, servira se iz staklenih olja u kojima se nalaze stakleni
filteri sa staklenim poklopcima. Kada se zavri proces ekstrakcije i aj ue u pitku fazu, ukloni se stakleni filter, prevrne,

PHOTO BY MIRA ZDJELAR

145

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

stavi na sto, a preko njega se poloi stakleni poklopac. Onda

se moe dodati mleko iz male posude sa mlekom, ili tamni
demerara eer. Kada sam iveo u Beogradu i povremeno svraao u Strahinjia Bana, iz nje se ne seam nijedne kafane, i
bilo je vrlo malo usiljeno doteranih ena i jo manje luksuznih
automobila. Sada ima svega toga, opet se vraa oseaj nepripadanja, oseaj da ne razumem vie scenografiju beogradskog
urbanog podneblja. Najmanje razumemo stvari koje su nam
polupoznate, a meni je Silikonska dolina polupoznata. Znam
zgrade, znam neke ljude, ali ima mnogo novih stvari i mnogo
novih ljudi koje ne znam, i sa kojima nemam mnogo ta zajednikog. Ovo je bio moj grad, a sada je njihov, konstatujem
bez tuge i nostalgije.
I onda, da stvar bude komplikovanija, sedam u taksi, i
sa taksistom, mladim, urednim i pristojnim, vodim istu onu
konverzaciju koju sam mogao da vodim pre dvadeset godina,
kada sam u Beogradu iveo, ili koju bih mogao da vodim da
iz Beograda nikada nisam odlazio. Uvek igram istu igru u beogradskim taksijima: pravim se da i dalje ivim tu, da vidim da
li e moi da primete pretvaram li se. Siguran sam da vrlo malo
njih, ak i onih pronicljivijih, mogu u meni da vide stranca. A
ja stranac jesam. A istovremeno i nisam.
Borei se za oseaj pripadnosti, koji e mi, tako se barem
nekim delom svesti nadam, povratiti identitet iz detinjstva i
mladosti, koji je nekad delovao nepomerljivo vrst, a u me-

146

uvremenu se rasuo negde, u neki imaginarni procep izmeu

dve obale Atlantika, i do kojeg mi je bilo stalo pogotovu zbog
tunih okolnosti koje su uslovile put u Beograd (smrt oca),
obruio sam se na jedan od najstarijih i najpouzdanijih sistema
identifikacije, hranu.
Nekako mi se inilo da hrana, osim to je jedan od najboljih lekova protiv potitenosti, moe da predstavlja taj most sa
prolou, ije sam postojanje i postojanost eleo da ispitam.
Prijatelji su me u Beogradu redovno pitali hoemo li da idemo
na nacionalnu ili na fancy klopu, i ja sam se uvek opredeljivao za nacionalnu. Ponuda hrane u Beogradu, bolja nego ikada, ovog puta bila mi je jednako vana kao i socijalni aspekti
svakog tog izlaska, odnosno druenje s prijateljima.
Od bureka, pitica, projica, i ostalih stvari koje smo gotovo
svakodnevno donosili za doruak, maminog ajvara dobrog kao
i uvek, do rakije od suvih ljiva (koje do ove godine nikad u ivotu nisam probao), leskovakih utipaka, nebrojenih opskih
salata, raznih, uglavnom vojvoanskih piva sa
nemakim imenima, traio sam i esto nalazio
ukus tog mesta na kojem sam proveo tolike godine svog ivota. Ali i tu me je ekala zamka
otuenja. Iskreno nisam mogao da kaem da
su rakija od suvih ljiva, bifteci u sosu od crnog
vina, i sve ostale lepe stvari koje sam probao
ba one lepe stvari koje sam probavao u vreme kada sam u Beogradu iveo. U pekarama u
mojem kraju pre dvadeset i kusur godina nije
bilo projica u obliku muffina, retko se nalazila
trudla s jabukama, a drvene pite sa vinjama
koje se seam iz kolskih dana, i virli u tvrdom
plastinom omotu na oku kod delimino razruenog Doma vazduhoplovstva, vie nema.
Na kulinarskoj mapi Beograda suvie su se
preplele rei nacionalno i fancy da bi to bilo
isto ono domae iz mog detinjstva. Da li je to
dobro ili loe ne znam, samo znam da mi je i
hrana pruila samo delimini oseaj prepoznavanja. Sedeo sam u drutvu dvojice beogradskih dvadesetogodinjaka, koji su sa nevericom
sluali kako naruujem teleu glavu u kembetu, i oekivali da se na stolu ispred mene zaista pojavi glava nesrene ivotinje koju u kao

PHOTO BY MIRA ZDJELAR

147

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

najgori varvarin da ereim, i time i njima pokvarim ruak. Na

kraju im se svidelo ono to je stiglo, uredno oieno od svake
koice i lepo zapeeno, svom imenu neprepoznatljivo. Da li
sam ja sa dvadeset godina znao ta je telea glava u kembetu?
Mislim da jesam, ali seanje je uvek selektivno.
Klub knjievnika, nekada za mnoge alfa i omega beogradske ponude, ili Arhiv u hotelu Metropol, ije je otvaranje svojevremeno za gurmane i prijatelje mog pokojnog tate bilo veliki
dogaaj, sada su ustupili mesto posleratnom obilju, i jedva da
su ostali sitne takice na gusto naikanoj mapi savremenog
gurmanluka. Obilje postoji, naravno, za one koji mogu da
mu pristupe; meutim, ak i za one koji ne mogu, ikonografija beogradskog konzumerizma toliko se promenila da je instant prepoznavanje oteano i onima koji iz Beograda nikad
i nisu odlazili. Iako mnogi restorani izgledaju tradicionalnije
od tradicionalnog, od ainica do respektabilnih etablismana
koji slue dunju iz okanjeta, ba ta ultratradicionalnost ukida vezu sa prolou do koje moje seanje dopire. Beograd na
poetku 21. veka eli da nekako preskoi Beograd sa kraja dvadesetog, i to nijednog trenutka ne mogu da mu zamerim, mada
moj pokuaj povratka kui ini deplasiranim.
Hodam postmodernim hodnicima trnog centra Mercator,
koji bi mogao da se nalazi bilo gde na svetu, i pitam se nije li
ono to ja traim zapravo anahronizam, nije li to pripadanje
mestu, posedovanje prolosti, neto to u ovom svetu univerzalnih marki i policentrinih gradova svima izmie, a ne samo

148

nama emigrantima. Moda u se zapravo vratiti kui tek za

nekoliko godina, kada umesto u Beograd odem u neki Prag ili
Kuala Lumpur, svejedno. Sa druge strane, moda se moe i rei
da se kua proirila, i da iz nje nikada nisam ni otiao. Identitet, ta god on predstavljao, ostaje u prednjem levom depu
iako se pantalone svakodnevno menjaju.

BEOGRAD 2008. RETENZIJA

PHOTO BY MIRA ZDJELAR

U Beograd sam doao februara 2008. u rano poslepodne,

na dan mitinga gnevnih, i to sletanje na taj dan podsetilo me
je do koje mere je tu nemogue distancirati se od dnevne politike. Na sreu, nisam morao da prelazim Savu, tako da je taksista koji me je vozio sa aerodroma odahnuo im je uo adresu,
rekavi kako je sa ove strane reke mirno, ali da je preko mostova ve jako teko proi. Ostalo je na tome.
Na svim svojim putovanjima uvek me je najvie zanimalo, najjednostavnije reeno, kako ljudi ive. U moru optih
mesta i velikih rei koje su gradom kolale tih dana, trudio
sam se da moja nova poseta i moje novo posmatranje odu u
pravcu posebnog, sitnog, manifestacija konkretnog urbanog
ivljenja a ne pompezno sveobuhvatne istorijske sudbine.
Uvek mi je i u svakom gradu manje vano bilo gledanje spomenika velikim herojima, a vie ta ljudi kupuju na kioscima
sa ulinom hranom.

149

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

Poto sam imao sreu da vreme krajem februara i poetkom marta bude izuzetno prijatno, koristio sam ga da se etam
to vie i trudim da zapazim stvari. Panju mi je, meutim,
privuklo i planove donekle promenilo naselje u neposrednoj
blizini zemunskog stana moje porodice koje u vreme kada sam
ja jo tu iveo gotovo da nije ni postojalo kao takvo.
Ime naselja, Retenzija, neupuene bi pre moglo da podseti
na smetnje sa izluivanjem i probavom nego na kraj grada. U
centru naselja nalazi se, sasvim neobina, gola, u nepokoenu
travu zarasla poljana sa starim vodotornjem u sredini koji je

svojevremeno sluio za retenziju vode, pa otud i ime celom

komiluku. Oko te poljane nalaze se stambene zgrade od nekoliko spratova i sa vie ulaza, ne posebno visoke, neke koje
tu stoje ve tridesetak godina, a neke sagraene u poslednje
vreme, koje spajaju vie vremena i stilova, ali i Novi Beograd
i Zemun.
Retenzija je imala sve uslove da postane uasan komiluk,
nepodnoljivo, na brzinu sklepano, urbano udovite. Osim
runog imena, razvila se u najgora vremena devedesetih godina, oito bez ikakvog smiljenog urbanistikog plana, po
tranzicionom mehanizmu koji koristi svaki prazan prostor da
ga napuni stambenim jedinicama koje se mogu na brzinu prodati, koji svaku zelenu povrinu u gradskom jezgru vidi kao
mogunost za sticanje profita. lampava gradnja ije fasade,

150

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

napravljene pre samo nekoliko godina, ve deluju poprilino

oronulo, poljana sa korovom koju niko iz neobjanjivih razloga nije ni pipnuo, runjikava samoposluga i neugledne kuice
sa trgovinama koje odudaraju od, kakvih-takvih, novogradnji
oko njih, nedostatak infrastrukture, od ulinog osvetljenja do
kanti za ubre, koja bi mogla da doprinese utisku da je to urbani habitus, i mnogi drugi elementi upotpunjavali su ikonografiju koja bi svakom prolazniku delovala kao jo jedan idealni
primer urbanistike tragedije, a tih primera ovde i svuda ima
napretek.

Posle svog prvobitnog otpora prema maminom irem komiluku, na svoje iznenaenje, shvatio sam da mi je u Retenziji zapravo sasvim prijatno, da mi Retenzija, uprkos svim oitim
nedostacima, lii na ono to Jane Jacobs naziva uspenim komilukom, proizvodei onaj oseaj koji tako precizno izraava
nemaka re Geborgenheit. Ve drugog ili treeg dana boravka u
lokalnoj prodavnici ljudi su me srdano pozdravljali, frizerka
kod koje sam otiao odmah je znala i ko sam ja, i ko su ostali lanovi moje porodice, u pekari su me ve pri prvoj poseti oslovljavali sa komija, naletao sam na svoje nekadanje
kolske drugove koji su me pozdravljali i nisu postavljali teka
egzistencijalna pitanja.
Sedei u lokalnom kafiu, u kojem su se skupljali prijatelji
u dokona popodneva da popriaju o istim temama o kojima su

151

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

priali jue, ispunioci tiketa sportske prognoze da se konsultuju, prolaznici kojima se pripila kafa, i mnogi drugi, posmatrao
sam svoju neposrednu okolinu. Kafi se nalazio u kompleksu
niskih zgrada, gorespomenutih prizemnica i jednospratnica
napravljenih po niskim graevinskim standardima. Tu je jo
bila mala samoposluga, prodavnica pia, pekara, mesara, piljarnica gde se takoe peklo meso po porudbini, kiosk sa novinama, frizer, jo poneka zanatska radnja, jedna palainkarnica,
i jedna prodavnica zrnevlja i druge suve hrane na kilo. Drugim
reima, stanovnici Retenzije su na vrlo malom prostoru mogli
da pribave praktino sve to im treba za normalno funkcionisanje domainstava. Preko puta zloglasne poljane nalazila se i ta
neto vea samoposluga za ozbiljnije kupovine. Pored kafia u
kojem sam sedeo, bio je tu i jedan bar za veernja pia, tri-etiri
restorana, jedno mesto gde su se prodavala kuvana jela, orbe
i peenje, benzinska pumpa Takvu koncentraciju skromnih,
ali solidno snabdevenih prodavnica, nije lako nai na tako malom prostoru ni u mnogo poznatijim krajevima Beograda, a ni
u mnogim gradovima u razvijenijim zemljama.
Mislim da je sve ovo vano zbog dve povezane stvari. Prvo,
ono to je Retenziju spaslo katastrofe koja joj je neuglednou gotovo bila predodreena jeste upravo to to nije bila vie
i pomnije planirana, to je njen razvitak bio organski. To joj
je omoguilo da se na neki nain razvija uprkos vremenu u
kojem je nastala a ne sa njim. Naravno, trebalo je i u svemu

152

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

tome imati sree, a srea se sastojala u injenici da Retenzija, za

razliku od mnogih ranije sagraenih stambenih blokova, recimo onih na Novom Beogradu, nije nastala u vakuumu, ve se
prirodno naslanjala na naselja koja je okruuju, pozajmljujui
poneto od njih i privlaei ljude iz njih, to je omoguilo da
ne raste kao zasebni entitet. Taj organski razvoj zapravo je doprineo da se starosedeoci i doljaci u nove zgrade lake uklope,
dopunjuju, stvorio je neku vrstu civilne solidarnosti u sveoptoj krizi.
Drugo, i moda jo vanije, jeste da je Retenzija svedoanstvo o onome to se vrlo esto, rekao bih ak i namerno,
previa, a to je izuzetna sposobnost gradova da se obnavljaju.
Lamentiranje nad neponovljivou jednog trenutka izvuenog
iz prolosti razvoja gradova i apokaliptino predvianje smrti
grada koji nije to je nekada bio vrlo se esto susree kod graanskih (sic!) mislilaca na beogradskim, i, naravno, ne samo
beogradskim, prostorima. Promena demografske slike grada i
obiaja, priliv stanovnitva iz drugih sredina, kritikuju se pozivajui se na kratkoronu sliku, jer taj novi (i, samim tim, a priori gori) grad ne uklapa se u ono nostalgino izvorno urbano
koje je autor izabrao, konceptualizovao i konzervisao.
Lako bi bilo sa superiornim podsmehom starih Beograana gledati na komiluk u kojem nema nijednog pozorita,
nijedne knjiare, iji stanovnici troe novac na sportske kladionice u pauzi izmeu klofanja tepiha i pranja kola na ulici,
gde se preesto govori narejima koja ukazuju na nebeograd-

153

 PHOTO BY MIRA ZDJELAR

PHOTO BY MIRA ZDJELAR

sko, te samim tim neisto poreklo, i pitati se nije li nepovratno

izgubljen grad koji se prepustio udericama i tmurnim petospratnicama sa nekoliko jednakih ulaza. Ono to taj superiorni
podsmeh previa, ili eli da previdi, jeste da se urbana pria
ne zavrava u zgodno izabranom trenutku, obino u bliskoj
prolosti, ve da se gradovi i dalje razvijaju, vrlo esto uei kao
bebe posrtanjem i padanjem, lagano usvajajui neke norme
sredine i modifikujui druge da bi ih prilagodili sebi.
Posmatranje Retenzije bilo mi je zanimljivo na neki nain
ba zato to je ona bila negacija Beograda kakvog sam ja pozna-

154

vao, ili zamiljao da poznajem, dok sam u njemu iveo, jer je

plesala po ritmu drukijem od onih koje sam ja tu ostavio pre
dvadesetak godina, ali je svejedno plesala, ivela nekim ivotom koji je daleko od idealnog i za mene dokuivog, ali koji bi
bilo nepravedno negirati, zapostavljati ili potcenjivati.
Jo od mladosti mnogo puta sanjao sam san o tome kako
se vraam u kraj u kojem sam proveo rano detinjstvo, na Novi
Beograd, preko puta Studentskog grada, i kako je taj kraj do
te mere promenjen da mi je neprepoznatljiv, i da se u njemu
gubim. I danas mi se ponekad javlja taj san, samo je razlika u
tome to sam ga ranije doivljavao kao nonu moru, a vie ga
ne doivljavam tako. Retenzija je na neki udan nain ulazak
jave u taj san, i zato mi je verovatno u svoj svojoj nesavrenosti
i bliska ta njena zarasla poljana sa treim vodotornjem, kao
da tera inat onima koji bi voleli da je grad monografija puna
razglednica a ne ivi i stalno evoluirajui oblik socijalne organizacije.

155

Devad Karahasan

PRIPOVIJEDATI GRAD
1. PRIPOVIJEDANJE I GRAD
Pripovjedaka autorska proza je neraskidivo vezana za grad, kako historijski, svojim nastankom, tako i tehniki,
uvjetima koji su neophodni za postojanje i normalan ivot pripovjedake
knjievnosti. Ta knjievna forma javlja
se tek u zrelom helenizmu, kao takozvani grki ljubavni roman, krajem drugoga i u prvom stoljeu stare ere, upravo
u vrijeme procvata gradova na irokom
prostoru nekadanjeg Aleksandrovog
carstva. (Podsjeam da su u tom trenutku drama i teatar stari ve preko etiri
stoljea, a epska i lirska knjievnost u
stihu nepoznat broj stoljea.) U formi
satirike pripovijesti (Lukian) i romana
(Petronius Arbiter, Apuleius) prisutna
je u rimskoj knjievnosti, a nakon unitenja gradova i nastojanja da se uniti
i samo sjeanje na antiku u zapadnome
dijelu Rimskog carstva, ona nastavlja ivot u bizantskoj knjievnosti i uporedo
s tim (ve od poetka osmog stoljea) u
knjievnostima islamskog istoka (Kalila
i Dimna, Hiljadu i jedna no). Na Zapadu se pripovjedaka proza obnavlja tek
u 14. st. s Boccacciom, dakle s procvatom gradova, obnovom
kulture grada i njezinom prevagom nad kulturom sela u
Italiji, te nastojanjem da se oivi kulturno sjeanje na antiku.
Tehniki razlozi za povezanost pripovjedake proze i grada
dobro su poznati, jer upravo oni objanjavaju zato se stih u
knjievnosti javlja desetak stoljea prije proze. To su najprije
sasvim oigledni mnemotehniki razlozi stih se, za razliku
od proze, jednostavno memorira i dugo pamti, pri emu ritam,

156

metar i rima nisu sasvim nevani. Njima treba dodati recepcijske razloge, naime injenicu da je stih pogodan za govorenje,
odnosno usmeno prenoenje, te da se adekvatno doivljava
i dobro prima (recipira) na temelju usmenog posredovanja,
to se za pripovjedaku prozu uistinu ne bi moglo rei. Stih se
sasvim oigledno razlikuje od svakodnevnog govora, tako da
njemu ne treba posebno razvijena tehnika okvira koja bi ga
izdvojila iz komunikacijske matice svakodnevnog ivota i pokazala da od ove reenice poinje neto posve drugo.
Pripovjedakoj prozi su, nasuprot tome, neophodna i sredstva koja zamjenjuju pamenje, i pismena recepcija i ve poznata odnosno usvojena tehnika okvira koja umjetniki govor
izdvaja iz komunikacijske matice stvarnog ivota, to znai da
joj je neophodna knjiga u bilo kojem obliku. I to knjiga koja
nije sveta, nije instrument obreda i nije magijsko sredstvo odnosno element nekog posebnog svijeta ili ambijenta, nego sasvim profani i dobro poznati predmet svakodnevnog ivota. A
takva knjiga je nezamisliva izvan drutva u kojem je pismenost
jako rairena, dakle izvan drutva s dobrim obrazovnim sistemom koji stoji na raspolaganju visokom procentu graana. Da
bi postala profani dio jednog domainstva, ma koliko dragocjen i ma koliko vaan, knjiga se mora svuda i stalno imati
pred oima, pri ruci, u svojoj i u drugim kuama, to znai
da ne smije biti rijetkost. To znai da knjiga, kao instrument
estetskog uitka, zahtijeva koncentraciju obrazovanih ljudi na
relativno uskom prostoru i dobru situiranost tih ljudi, koja bi
im uinila dostupnim dva dragocjena luksuza kupovinu knjige i vrijeme otmjene dokolice u kojem se moe itati.
Saberimo: tehnika nunost za nastanak i ivot pripovjedake proze je relativno visoka koncentracija pismenih i dobro
stojeih ljudi na relativno malom prostoru. Drugim rijeima,
tehnika nunost za nastanak i ivot pripovjedake proze je
grad, jer se svi spomenuti uvjeti mogu stei jedino u gradu.
Nezamislivost pripovjedake proze izvan gradskog ambijenta ima, pored tehnikih, i barem jedan metafiziki
razlog. To je injenica da je susret temeljni motiv pripovijedanja, ona forma iz koje se naracija razvila i od koje se, takorei, ne moe udaljiti. Pripovijedanje je govor o drugome, ona
knjievna forma u kojoj govorei subjekt artikulira iskustvo
svog susreta, suoenja, sa drugim ovjekom, drugom formom
postojanja, drugim svijetom ili drugim spolom, miljenjem,
osjeanjem... Pri tom se taj susret, kao predmet govora, po-

157

stavlja na sredinu izmeu govornika i onoga s kim se on susreo, a govor sam trai sredinu izmeu unutranje i vanjske
perspektive, izmeu subjektivnog i objektivnog pogleda na
susret i njegovog razumijevanja. Drama se takoer temelji na
suoenju, odnosno susretu, ali je drama forma neposrednog
predstavljanja, govor koji svoj predmet udaljava od govoreeg subjekta i pomjera ga prema vanjskome, objektivnom
svijetu. Zato je dominacija objektivnog nad subjektivnim,
vanjskog nad unutranjim, socijalnog nad intimnim, karakteristika drame sve do modernog doba. Metaforino govorei,
drama predstavlja susret subjekta A i subjekta B onako kako
se on, objektivno i izvana gledano, odigrao, a pripovijedanje
ga predstavlja onako se on vjerovatno stvarno odigrao, ne
zaboravljajui pri tom rei i to kako ga je subjekt A, koji o
susretu pripovijeda (koji je pripovjedaka funkcija, kako bi
rekli teoretiari), doivio i razumio. Moda to objanjava, bar
donekle, zato su drama i teatar sve donedavno bili vezani
za vanjske, socijalne, javne ambijente, tako da se, recimo, u
novoj atikoj, kao i u rimskoj komediji koja zapravo prevodi
novu atiku, i o ljubavi govori na ulici ili na trgu. Tek u 19.
st. drama ulazi u zatvorene, intimne prostore, recimo u sobu
junaka, ali u tom trenutku su drama i teatar ve bili zaboravili javno, socijalno, zajedniko. Ulaskom u sobu teatar je
izgubio trg i sposobnost da o njemu govori, pretvarajui se u
apsurdno javno predstavljanje intimne osame.
Pripovijedanje, nasuprot tome, od samog poetka trai ravnoteu izmeu vanjskog i unutranjeg, recimo izmeu
otvorenih i zatvorenih, socijalnih i privatnih/intimnih prostora. Istina je da u grkom ljubavnom romanu epizode koje se
odvijaju u javnim prostorima dominiraju nad onim drugima,
ali to je neposredna posljedica teme, odnosno pripovijedanja
o tome kako se dvoje zaljubljenih uzajamno trae. Taj roman u
pravilu kree iz obiteljskog doma, kratko nakon vjenanja, ili
iz djevojake sobe, neposredno prije vjenanja, prelazi u luku,
nastavlja se na palubi i u kabini, odnosno skrovitom prostoru
pod palubom, da bi se, nakon dugog lutanja po hramovima,
trgovima, lukama i palubama, odnosno zatvorima, peinama, svratitima i skrovitim sobama u kuama dobrih stranih
ljudi, zavrio spektaklom u nekom javnom ambijentu i odlaskom zaljubljenog para u intimu brane lonice. Roman je
nezamisliv bez javnih prostora (luka, trg, paluba, hipodrom,
hram), za koje se vezuju dogaaji, preokreti u razvoju i kreta-

158

nju zbivanja, vanjska perspektiva i objektivno saznanje, ali je

isto tako nezamisliv bez zatvorenih privatnih prostora (sobe,
izbe u potpalublju, skroviti u kuama dobrih ljudi) za koje se
vezuje unutranji, emotivni ivot junaka. Samo ravnotea ovih
dvaju ambijenata, meusobno suprotstavljanje unutranjeg i
vanjskog u svim smislovima i na svim planovima, ini roman
moguim.
Pripovjedaka knjievnost islamskog istoka, recimo Hiljadu i jedna no, ostaje u znaku napetosti izmeu unutranjeg i
vanjskog, zatvorenog i otvorenog (kako ambijenta, tako i perspektive iz koje se gleda na zbivanja). Zatvoreni, intimni prostori ovdje su i dalje lonice, sobe u kuama, zatvoreni vrtovi,
a socijalni, javni i otvoreni prostori su trgovi, putevi, javni
vrtovi, damije. Pripovjedai Hiljadu i jedne noi su, u svojoj
potrazi za medijatorima, u nastojanju da svako suprotstavljanje dovedu u pitanje nudei srednji oblik izmeu suprotstavljenih formi, pronali i prostorne medijatorne forme,
odnosno ambijente koji su na pola puta izmeu otvorenog i
zatvorenog, javnog i intimnog, kao to su kupatila, gostinske
sobe u bogatijim kuama, hanovi, to jest posebne prostorije u hanovima. Oni su, pored toga, jako poveali broj formi
Drugoga s kojima se subjekt pripovijedanja moe suoiti. U
grkom romanu je to Drugo uglavnom socijalno i kulturno,
dakle vezano za ljude, prije svega naravno za nepoznate ljude
s kojima se junaci stalno susreu. Ali tu su i druge kulture,
recimo egipatska, babilonska, etiopska (pri emu su junaci u
pravilu Grci) i drugi gradovi, koje se naravno mora posjetiti ako se tolike godine luta. U Hiljadu i jednoj noi je Drugo
socijalno i kulturno, ali i ontoloko, naprimjer druge forme
postojanja poput dinova, ptica i riba nadarenih duhom i razumom, raznih ivotinja koje se javljaju u ljudskom obliku...
Zapadno pripovijedanje e Drugo ponovo svesti na socijalno
i kulturno, kao to e javne prostore svesti na svratita, krme, ulicu, rijetko trgove, a u 19. stoljeu, kad trg iezne iz
drutvenog ivota, meu javnim ili polu-javnim prostorima
e se pojaviti i teatarska loa, te salon, odnosno soba za primanje u bolje stojeim kuama.
Kako god izgledao susret kojim se pripovijedanje bavi,
jasno je da on mora voditi iz zatvorenog u otvoreno, iz intimnog u javno, jer bez toga ne bi mogao biti predmet naracije. A to se moe dogoditi jedino u gradu. Grad je naime
jedini ambijent u kojem izlazak iz svoje kue znai ulazak u

159

socijalno drugo i drugaije, suoenje s potencijalno stranim,

prostor koji nudi socijalnu nelagodu i ini je gotovo nunom.
Claude Levi-Strauss je negdje slavio selo kao jedini preostali
prostor socijalne sree: ovjeka koji prolazi selom pozdravljaju i poznaju svi ljudi koje on moe sresti, ozbiljne probleme
koji se jave u njegovom domainstvu, naprimjer poar ili smrt
skupe ivotinje, itavo selo rjeava zajedno s njim (selo kupuje od njega mrtvu kravu), nesporazumi meu ljudima su
gotovo nemogui jer je stupanj njihovog meusobnog poznavanja zamislivo visok. U kulturnom i socijalnom ambijentu
sela ovjek je, takorei, okruen samim sobom, u tom ambijentu izlazak iz svoje sobe ne znai stupanje u drugo ili susret
nepoznatim. Moda selo i jeste prostor sree, za drutvo kao
sistem to sasvim vjerovatno jeste, ali upravo to pokazuje da
je pripovijedanje u tom ambijentu praktino nemogue, jer
pripovijedanja nema bez socijalne nelagode, recimo u drutvu s kojim se subjekt kulturno i socijalno takorei podudara.
Rijeju, pripovijedanje je neraskidivo vezano za grad, o emu
svjedoi i ovaj metafiziki razlog.
U pripovijedanju je grad uvijek prisutan imanentno,
onako kako je u drami uvijek imanentno prisutan prostor, i
to ne neki apstraktni, geometrijski, neki prostor naprosto,
nego prostor koji svojom formom i osobinama u pravilu odgovara formi pozornice i unutranjoj logici teatra suvremenog nastanku drame, koji opet u pravilu odgovara slici svijeta
dotine epohe. Grad naravno moe biti prisutan i tematski,
kao ambijent koji svojim osobinama, naprimjer klimom, privrednim i socijalnim ivotom, javnim ustanovama, ulicama i
trgovima na neki nain odreuje zbivanje i sudjeluje u njemu.
esto grad nudi pripovijedanju i motivacijska sredstva, onda
naime kad svojim osobinama omoguuje, opravdava ili zadaje
neka rjeenja u razvoju radnje. Pripovijedanje, to jest pripovijedano, gotovo redovno se odvija u gradu, a govorei o ulicama i trgovima, krmama i teatrima, ono veoma esto postaje
pripovijedanje o gradu. Relativno rijetko je, meutim, ono to
bismo mogli nazvati pripovijedanjem grada, ono pripovijedanje koje do izraza dovede i itaocu posreduje atmosferu jednoga grada, njegovo nevidljivo, platonsko bie, osjeanje svijeta
koje povezuje njegove graane, njihovo osjeanje samih sebe
i svoga grada. Sreom, i to se dogaa, mnogi gradovi su nali
autore koji su ih znali ispripovijedati. A Sarajevo je nesumnjivo jedan od njih.

160

2. PRIPOVIJEDATI SARAJEVO
Sutra, poslije sveanog Te Deum u katedrali, prireujem veliku pjeaku trku na Ilidi. Pravo uestvovanja u trci
imaju samo najugledniji ljudi iz Sarajeva. Meu njima e
svakako biti gradonaelnik Mehmedbeg Dandafi, zatim
preuzviena i presvijetla gospoda: katoliki nadbiskup, pravoslavni mitropolit, reis-ul-ulema, vrhovni rabiner, direktor
Zemaljske banke, i vladin povjerenik za grad Sarajevo, Aladar fon Kotas.
Ovo je sanjarija Alojzija Miia zvanog Ban, kancelarijskog prepisivaa, dakle inovnika najnieg razreda u administraciji Habsburke monarhije, i junaka pripovijetke Sveanost Ive Andria. Svakog ljeta, iz godine u godinu, u noi
uoi svog imendana, nakon tree ae vina, Alojzije Mii
se prepusti ovoj i slinim fantazijama koje su prepune njegovog sjaja i slave, ali i demonstracija moi u kojima on
poniava ili samo postavlja na pravo mjesto ugledne ljude
za koje zna. Te fantazije su nesumnjivo pomagale Alojziju
Miiu zvanom Ban da podnese svoj ivot pun sirotinje,
straha i ponienja, ali bi mogle biti korisne na jo jedan
nain, naprimjer tako da dobronamjernom zainteresiranom ovjeku pomognu u nastojanju da razumije Sarajevo i
nasluti probleme s kojima se suoi onaj ko naumi ispripovijedati taj grad.
Prvo to na zainteresirani ovjek moe primijetiti jeste
komplicirana, da ne kaem zamrena, socijalna struktura Sarajeva, koja se ne moe analizirati niti objasniti parovima binarnih opozicija tipa sveto profano, bogati siromani,
unutra vani, gore dolje, kako se radi kad se govori o
normalnim gradovima. Da je Andriev junak Alojzije ivio u nekom drugom gradu Monarhije, u njegovoj fantaziji
o spektakularnoj proslavi imendana javljala bi se samo dva,
maksimalno tri uglednika koja bi trebala trati u njegovu slavu, naime prvaci crkvene i svjetovne vlasti (eventualno jo,
kao trei, predstavnik neke religijske manjine ili nekog vanog
socijalnog pokreta). To je ona temeljna napetost koja se na prvi
pogled vidi na glavnom trgu gotovo svakog evropskog grada,
na kojem, jedna nasuprot drugoj, stoje gradska vijenica i crkva kao simboli dvaju autoriteta (svjetovnog i crkvenog), dviju
strana javnog i intimnog ivota (sveto i profano), dvaju tipova
i dviju sfera vlasti.

161

U Sarajevu, meutim, binarne opozicije ne pomau mnogo. Ako se posegne za parom sakralno profano, nuno se
suoava s pitanjem koje sveto ili, budui da se sveto u socijalnoj sferi uglavnom manifestira kao pripadnost jednoj zajednici, ije sveto. Alojzije mora dovesti predstavnike etiri
religijske zajednice, ako hoe da njegov imendan bude zaista
dostojanstveno proslavljen, jer onaj ko hoe da u Sarajevu
bude velik, mora biti prihvaen na barem pet strana, naime od
etiri religijske zajednice i od aktualnih dravnih vlasti. Tome
treba dodati neizbjene podjele unutar tih religijskih zajednica. Svaka od njih se naprimjer cijepa na grupu onih lanova
koji stalnu prisutnost drugih religija u svom prvom susjedstvu
osjeaju kao ugroavanje, opasnost i gotovo grijeh, nasuprot
kojoj stoji grupa onih lanova koji u toj prisutnosti vide bogatstvo, ansu za bolje razumijevanje sebe samoga i provjeru vlastite pravovjernosti. Unutar svake zajednice stoje, dakle, jedni
nasuprot drugima zagovornici filozofije jedinstva i zagovornici filozofije razliitosti, mnotvenosti, raznolikosti; na jednoj
strani oni koji govore da se Bogu treba moliti na jedan nain,
jer je Bog jedan, a na drugoj strani oni koji kau da je Bog
svemoan i sveznajui, pa e On najbolje znati zato je dao da
Mu se ljudi mole na toliko raznih naina; na jednoj strani oni
koji kau da je zajednica jaka ako svi njezini lanovi zastupaju
isto miljenje, a na drugoj strani oni koji tvrde da samo male i
ugroene zajednice, poput vjerskih sekti, nastoje porei razlike
koje postoje meu ljudima u svemu, a pogotovo u miljenju i
nainu na koji se vjeruje.
Rasprava izmeu filozofije jedinstva i filozofije razliitosti neprestano se odvija u Andrievoj prozi, nikada eksplicitno i verbalno, stalno kao djelovanje ili sudbine likova, ali i
kao sredstvo njihovog karakteriziranja. Naravno da je svaki od
Andrievih likova duboko svjestan svojih pripadnosti, svoga
kulturnog identiteta, kako bi se danas reklo, i naravno da je
ta svijest o svome identitetu tako jasna i otra da to granii sa
svojevrsnom nelagodom. A svaki od tih likova naravno zna da
suvie jasnu osvijeenost svoga kulturnog identiteta duguje
prije svega stalnoj prisutnosti ljudi s drugim identitetom. U
monokulturnoj sredini kulturni identitet se moe automatizirati i svesti na istu naviku, pretpostavljam da katolik u Vatikanu i musliman u Mekki svoju religijsku pripadnost u neko
doba prestanu osjeati i ponu je podrazumijevati kao svitanje
dana ili tok vode u rijeci. U Sarajevu je, nasuprot tome, kul-

162

turni identitet neraskidivo povezan s jednim tipom socijalne

nelagode, jer socijalni kontekst ovjeka u Sarajevu stalno podsjea na to da je svijet pun drugaijih ljudi, da je njegova vjera
samo jedna od mnogih, da je on i sve njegovo samo jedna od
bezbroj mogunosti u oceanu Boije svemoi. Od karaktera ili
doivljaja svijeta jednog ovjeka zavisi hoe li on arenilu oko
sebe radovati ili e zbog njega patiti, hoe li se razliite ljude
oko sebe vidjeti kao mogunost i obavezu da bolje i dublje sazna sebe ili kao opasnost od koje se treba odbraniti. A karakter
je kod Andria uvijek gotovo identian sa sudbinom, u svakom
sluaju su karakter i sudbina neraskidivo povezani i nalik jedno drugome.
Maks Levenfeld, junak pripovijetke Pismo iz 1920. godine,
osjetio je, naprimjer, zamrenu socijalnu strukturu Sarajeva
kao prijetnju i mrnju: Teko i sigurno izbija sat na katolikoj katedrali: dva posle ponoi. Proe vie od jednog minuta
(tano sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se
javi neto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne
crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoi. Malo za njim
iskuca promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove
damije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po
udnom raunanju dalekih, tuih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada
sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po ekenaskom
raunanju. Tako i nou, dok sve spava, u brojanju pustih sati
gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se
budni raduju i aloste, goste i poste prema etiri razna meu
sobom zavaena kalendara, i sve svoje elje i molitve alju
jednom nebu na etiri razna crkvena jezika. A ta razlika je,
nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek
slina mrnji, esto potpuno istovetna s njom, pie on 1920.
godine svome anonimnom kolskom drugu, Andrievom pripovjedau.
Da bi se neki govorni iskaz razumio, neophodno je odrediti ga prema pet kriterija i time odgovoriti na pet presudno
vanih pitanja: ko govori?; kome govori?; kojim tonom?; kojim povodom?; u kojem kontekstu, to jest u kojoj egzistencijalnoj situaciji se nalazi govornik? ovjek koji je bar jednom
bio u teatru zna da samo promjena tona kojim se izgovara
jedna reenica moe toj reenici dati znaenje upravo suprotno onome koje je maloprije imala. Kao to rijei Sav sam
mokar jedno znae ako ih izgovara ovjek koji ulazi u kuu s

163

kiobranom u ruci, neto posve drugo ako ih izgovara radnik

u eljezari, opet neto posve drugo ako ih ujemo od ovjeka
koji je upao u bunar, i opet neto posve drugo ako ih pacijent
kae medicinskoj sestri. To jest, moda one znae uvijek isto,
ali im je smisao u svakom od spomenutih sluajeva posve
drugi. Ovo napominjem zato to iz Andrieve pripovijetke
ne moemo saznati koliko je sud njegovog junaka o Sarajevu njegovo stvarno uvjerenje, a koliko izraz njegovog ratnog
iskustva i egzistencijalne situacije u kojoj se naao po povratku iz rata. Znamo da se prije rata, u gimnazijalskim danima,
Maks nije bavio Sarajevom i njegovim brojnim glasovima,
nego Goetheovim Prometejom, i sam se ponekad osjeajui
kao sveznalica koja prkosi Zeusu, sudei po tome kako rutinirano recitira Goetheov tekst. Teko je povjerovati da bi onaj
Maks koji je recitirao Goethea sarajevsko mnogoglasje osjetio
kao mrnju, ako bi ga uope primijetio, kao to je teko povjerovati da ovjek koji se upravo vratio iz rata u svijetu moe
vidjeti i prepoznati bilo ta osim mrnje. Pogotovo ako je u
tom ratu izgubio domovinu, stekao iskustva vojnog lijenika,
vidio svojim oima raspad vienacionalne drave i nakon rata
se vratio u Sarajevo, u naslijeenu kuu iz koje su njegovi preci otili u krajeve koje su smatrali sigurnijim. Kao to je ogorenom i razoaranom ovjeku, koji je bez svoje krivnje od
Prometeja postao totalni gubitnik, svako objanjenje njegove
katastrofe dobrodolo, pa i mrnja koja se objavljuje kroz sarajevsko mnogoglasje.
A Sarajevo je, moda upravo zbog toga svog vieglasja,
bitna metafora svijeta, forma u kojoj svijet objavljuje svoju
stvarnu, ljudskom pogledu uglavnom skrivenu, prirodu. Maks
je napustio Sarajevo da bi pobjegao od mrnje, dospio u panjolsku kao lijenik republikanske vojske i tamo ubijen zajedno sa svojim pacijentima. Naao je dakle ono od ega je bjeao,
moda zato to je to nosio u sebi nesposoban da ga podnese i
pomiri se s tim, moda zato to je slutio da mu je to sueno.
Andriev gotovo nijemi pripovjeda, koji svoje iskaze ograniava na suhe objektivne informacije zavrava pripovijetku reenicom koja podsjea na naravouenije klasine basne: Tako
je zavrio ivot ovek koji je pobegao od mrnje.
I ta reenica je naravno sasvim namjerno ostavljena u
formi suhe neutralne informacije, odnosno naravouenija,
da bi dva razliita smisla, odnosno pouke, ostale ravnopravno prisutne i jednako naglaene u njoj. Prva od te dvije po-

164

uke je ona da je cijeli svijet ono to se objavljuje u Sarajevu,

to jest da se na ovom svijetu od mrnje moe pobjei jedino
odlaskom s njega. Druga pouka je izgovorena jednako tiho i
neutralno, ali mi se ini vanijom i tanijom od prve: ovjek
na kraju uvijek nae ono to je u sebi nosio kao presudni znak
svog susreta sa svijetom, pa tako nae i mrnju ako je od nje
bjeao. Kamo god da se ovjek zaputi i kojom god brzinom
da putuje, njegova sudbina je tamo ve stigla kad se on naao
tek na pola puta.
Uvjerenje da je ova druga pouka vanija i blia istini temeljim na sudbini onih Andrievih junaka koji su se u izvjesnom
smislu kretali smjerom suprotnim od Maksovog, jer su oni doli u Sarajevo da nau svoju sudbinu, onako je Maks otiao iz
njega da bi je naao. To su naprimjer Mustafa Madar, junak
istoimene pripovijetke, i Alidede, junak pripovijetke Smrt u Sinanovoj tekiji. Mustafa Madar je ratnik i oajnik, on uzbuenjem opasnosti po ivot nastoji kompenzirati gubitak muzike,
to jest uzbuenja i radosti koje ona donosi. Nakon niza bitaka
koje su mu donijele obilje tog uzbuenja i slavu, on poinje
gubiti razum, izlazi iz svoje hladne osamljenike kue na put
bez cilja i dospijeva do Sarajeva. Na ulazu u grad s jugozapadne
strane, na brdu Gorica, dok Mustafa Madar, junak brojnih velikih bitaka bjei od rulje anonimnih progonitelja, jedan kova
Ciganin sluajno primijeti lov na ovjeka, baci veliki komad
gvoa i ubije progonjenoga pogotkom u sljepoonicu.
Moe li se zamisliti smrt koja bi vie liila na ivot Mustafe Madara? ivot pun nasilja, pun prilika da zaglavi od ruke
nepoznatog i sluajnog ubice, pun jurnjave s ruljom potencijalnih ubica do sada dodue uvijek prema rulji, sada prvi put
pred ruljom, u bijegu. Na kraju se, u smrti, slika naravno obre,
jer smrt je valjda odraz u ogledalu ivota uvijek je jurio na
gomilu vojnika ili za gomilom koja bjei pred njim, sada on
bjei ruljom sluajno skupljene svjetine; itav ivot je proveo
u samoi, daleko od gomile i njezinih jeftinih zanosa, a sada
eto umire s gomilom i od nje; itav ivot je uporno traio nasilnu smrt koja je sretna, jer je kratka i brza, i na kraju je naao
upravo takvu, samo s gorkom porugom umjesto junatva. Sve
prokleto nalik njemu i njegovom ivotu, samo u bitnome suprotno. Upravo kao kod Maksa Levenfelda i velikog Alidede,
junaka pripovijetke Smrt u Sinanovoj tekiji.
Alidede je u Sarajevo doao i u njemu boravio onako kako
je i ivio sabrano i mirno, s planom i razlogom, bez bijesa i

165

nemira, bez najmanjeg znaka bjesomunosti koja je tako duboko obiljeila ivot i smrt Mustafe Madara. I umro je upravo tako, mirno i gotovo bi se reklo planski, usred razgovora s
ljudima koji su mu skloni. Samo to je na kraju, u smrtnom
asu, kao i svi drugi Andrievi junaci, sreo ono od ega je cijeli
ivot strahovao i to je uporno izbjegavao nemir, uzbuenje i
tajnu, dakle enu. U smrtnom asu mudri uitelj nanovo proivljava susret s tijelom utopljenice, koje je u vrt kraj njegove
roditeljske kue naplavila nabujala rijeka Bosna, i neostvareni susret s tajanstvenom enom koju je jedne noi, kao mladi
uitelj u Istanbulu, vidio kako bjei od nekoliko mukih progonitelja. Treba li napominjati da su to dva jedina nejasna i
moda nasilna dogaaja u dugom ivotu punom jasnoe, mira
i znanja? Treba li napominjati da u posljednjem asu ivota
provedenog meu knjigama i sa knjigama Alidede poima da na
ulazu u ivot i na izlazu iz njega stoje ena a ne knjiga, strast
a ne znanje, uzbuenje i nemir, a ne red i mir? Treba li napominjati da je ovo saznanje, kao i sva druga saznanja do kojih
dolaze Andrievi junaci, ostalo uzaludno i bez rezultata, jer je
dolo prekasno?
Jo jedan Andriev junak saznaje u Sarajevu (a gdje bi drugo?) da je ena neshvatljivo i nezaobilazno sredite ivota. To
je Alija erzelez, koji u treem dijelu pripovijetke Put Alije erzeleza, u jednoj staroj kui na Hisetima, leei uz Jekaterinu,
poima da je mnogo lake dospjeti do sredita branjene tvrave,
nego do enskog srca. Tako je barem njemu, a to mu doe kao
da je tako i objektivno.
Maks Levenfeld je otiao iz Sarajeva da bi ga, upravo to
svoje Sarajevo, naao svuda, kao bitnu metaforu svijeta. Alidede, Mustrafa Madar, Alija erzelez i mnogi, mnogi drugi
Andrievi junaci doli su u Sarajevo da bi nali, saznali, shvatili
sebe. Uostalom i sam je Andri Sarajevu posvetio svoju posljednju potpuno pripremljenu knjigu pripovjedaka Kua na osami,
onu meu svojim knjigama koja je najvie obiljeena autoreferencijalnim pripovijedanjem. Ako je veliki pripovjeda negdje razmiljao i govorio o svom radu, ako je negdje odkrinuo
vrata u svoju radionicu, ako se negdje bavio sobom i svojim
odnosom prema pripovjednom materijalu, onda je to uradio
u Kui na osami. A i nedovreni roman Omer paa Latas, knjiga
na kojoj je radio kad ga je smrt zatekla, posveena je Sarajevu
i zbiva se u njemu. Cijela jedna knjiga mogla bi se posvetiti
ulozi i slici Sarajeva u tom romanu, toliko je pripovijedanje

166

obiljeeno gradom i toliko je knjiga obiljeena ambicijom da

se ispripovijeda grad.
Tu je, kao i drugdje kod Andria, Sarajevo grad u kojem ljudi nalaze smrt i sebe, grad iz kojeg bjee da bi ga onda nalazili
svuda gdje dou, grad koji s neumoljivom i bolnom jasnoom
kazuje i pokazuje da ovjek od sebe ne moe pobjei. A sebe u
Sarajevu ovjek mora saznati jer je bez prestanka, kao u temeljnoj formi naracije, suoen s drugim i drugaijim, prisiljen na
susret koji e ga uputiti u svijet, uronjen u socijalnu nelagodu
koja e ga prisiliti da prepozna sebe. Pomislio bi ovjek da je
Sarajevo grad koji je nastao radi pripovijedanja, radi toga da
naracija negdje nae svoj dom.
Da li to objanjava fasciniranost pripovjedaa Sarajevom? O tom gradu je, naime, napisano toliko sjajne proze
koliko nije napisano o mnogim velikim gradovima, tako da se
neka veza izmeu prirode grada, njegovog platonskog bia, i
knjievnosti koja ga pripovijeda naprosto mora pretpostaviti.
Mnogi meu tim pripovjedaima naravno vide grad sasvim
drugaije od Andria i osvjetljavaju ga iz drugih perspektiva.
Isak Samokovlija, naprimjer, pripovjeda kojega mnogi smatraju za onog pravog, istinskog pripovjedaa Sarajeva, ne
vidi Sarajevo kao grad prolaza, mjesto u koje se dolazi i iz
kojeg se odlazi, jo manje kao mjesto (samo)saznanja i smrti,
a njegovo vieglasje kao da podrazumijeva, u svakom sluaju ga ne tematizira. Njegovo pripovijedanje je uglavnom posveeno idovskoj sirotinji s Bjelava, pri emu je jako vano
naglasiti da su ivot i sudbine te sirotinje eminentno sarajevski bitno odreeni gradom i njegovom prirodom. Ne
gubei nita od univerzalnosti sirotinjske sudbine i idovskog usuda, Samokovlijino pripovijedanje, tematski ogranieno na jedan kulturni segment sarajevskog drutva, ipak pokazuje kako izgleda biti idovska sirotinja upravo u Sarajevu.
Na posve drugi nain Sarajevo vidi i koristi ga kao ambijent
pripovijedanja Mea Selimovi, za kojega je taj grad samo pozornica sudbina koje bi se, iste takve, mogle odigrati bilo gdje
i bilo kada.
I tako dalje, i tako dalje. Koliko pripovjedaa (a mnogo ih
je, zaista mnogo), toliko slika grada koji se mijenja, preobraava, uvijek drugaije doivljava, ovisno o tehnici, perspektivi
i osjeanju svijeta dotinog pisca. Ali u svim pripovjedakim
slikama Sarajeva dvije stvari ostaju iste tajna pohranjena negdje u bie grada i fascinantnost te tajne.

167

3. PRIPOVIJEDATI U SARAJEVU
EHEKRAT: A koji su zapravo bili tu, Fedone?
FEDON: Upravo taj Apolodor bio je prisutan od domaih i Kritobul sa svojim ocem Kritonom; onda jo Hermogen, i Epigen, i Eshin, i Antisten. Takoer je Ktesip, Peanjanin, bio tu, i Meneksen, i
jo neki drugi od zemljaka; a Platon je, vjerujem, bio bolestan.
EHEKRAT: Je li jo ko od stranaca prisustvovao?
FEDON: Da, bio je Simija, Tebanac, i Kebet, i Fedonid, a iz
Megare Eukleid i Terpsion.
EHEKRAT: Ali ta je s Aristipom i Kleombrotom, jesu li oni bili tu?
FEDON: Ne, uo sam da su oni bili u Egini.
EHEKRAT: Je li jo neko bio prisutan?
FEDON: Vjerujem da su to otprilike svi.
Ovo je napisao Platon. U njegovom dijalogu Fedon junak
teksta kae da je autor Platon bio bolestan onog dana kad se
dogodilo ono o emu tekst govori (Sokratova smrt). Naeg suvremenika e u prvi mah, pretpostavljam, zbuniti ova pripovjedaka operacija: autor oduzima vjerodostojnost vlastitom
tekstu, priznajui da nije oevidac dogaaja o kojem pripovijeda. Ali e ga upravo ta zbunjenost, vjerujem, navesti da se
upita koliko je Fedonova tvrdnja istinita, to jest da posumnja
u Platonovu odsutnost, a to e ga onda navesti da se upita zato Platon to radi i da razmisli o tome ta ovaj pripovjedaki
postupak uistinu znai, kao to se dogodilo meni kad sam u
ovom Platonovom pasau prepoznao jedan od temelja svoje
poetike, iskazan s preciznou i jasnoom za koje sam ne bih
bio sposoban.
Najprije sam se, naravno, zbunio: kako to da Platon nije
bio prisutan kad je njegov veliki uitelj, junak gotovo svih njegovih spisa, ovjek koji je odredio njegov ivot i njegovo miljenje kao niko drugi, ispio otrov i umro? Kakva bi to bolest
mogla (morala!) biti? ta govori o Platonu to to je propustio
biti uz svoga uitelja u trenutku njegove smrti? Ve sam oko
sebe bio poslagao desetinu knjiga u kojima sam se nadao nai
nekakvo, bilo kakvo, objanjenje (da ne kaem opravdanje)
Platonove odsutnosti, a onda mi se, nakon jo jednog itanja
citiranog mjesta, otkrilo da se nalazim na krivom putu: Fedonov iskaz ne treba imenovati neko stvarno stanje stvari, nego
odrediti prirodu teksta koji slijedi, zato nije pravo pitanje je
li Platon bio kod Sokrata u zatvoru ili nije, stvarno pitanje je
zato on puta svog junaka tako eksplicitno tvrditi da nije bio.

168

Ne treba ovo mjesto itati biografski ili historiografski, nego

poetiki, jer ono ne govori o tome ta se u stvarnome svijetu
dogodilo, nego odreuje nain na koji e se u tekstu koji slijedi
o dogaaju govoriti. Kad kae da Platon nije bio kod Sokrata,
Fedon ne govori kao svjedok nego kao pripovjedaka funkcija, kao instanca koju Platon udijeva izmeu sebe i predmeta o
kojem pripovijeda. ta dakle za formu Platonovog teksta znai
citirani Fedonov iskaz, na koji nain je odredio autorov rad,
koji uinak je imao na odnos prema materijalu, koje su, najkrae, njegove poetike posljedice?
Prvo na ta je Platon sebe oigledno obavezao spomenutim postupkom je svojevrsno objektiviranje emocije u pripovijedanju. Logino je pretpostaviti da bi on, ako bi kao oevidac govorio o smrti svog uitelja, naprosto morao govoriti
jako emotivno, sa mnogo buke i bijesa, dajui svojim linim
osjeanjima mnogo vie prostora nego dogaajima, prisutnim
ljudima, smislu cijelog zbivanja. Njegov odnos prema Sokratu,
viestrukost njegove vezanosti za uitelja, nain na koji je on
osuen i na koji skonava, sve bi to upravo obavezalo Platona da svom ogorenju, bijesu, bolu da maha u tekstu, ako bi
ga pisao u svoje ime, kao neposredni svjedok. Stvari poetiki
stoje sasvim drugaije ako je toga dana Platon bio bolestan
jer u tekstu, ma koliko Platon bio autor, ne govori on, tako da
u tekstu nema mjesta za njegove emocije. Tu se mogu uzgred
spomenuti emocije prisutnih, moe se uraditi to treba da se
u tekst ugradi i u itaocu proizvede estetska emocija, dakle
visoko artikulirana, objektivirana emocija koja ne navodi na
postupak nego na kontemplaciju, koja se ne nastoji ispoljiti
nego se iscrpljuje u sebi, a ovjeka koji osjea ne izvodi iz njega
nego ga navodi da uroni dublje u sebe; ali se, po prirodi stvari,
u sredite teksta mora postaviti Sokrat, sa svim onim to je on
rekao ili uinio, to se dogodilo s njim i u vezi s njim.
Citiranim iskazom je Platon sebe takoer obavezao na to
da uzme u obzir razliite poglede na pripovijedano, ak i ako u
tekstu ne namjerava pustiti vie svjedoka da govore. Ako jedan
neposredni svjedok govori u tekstu, jasno je da tekst dovodi do
izraza jednu perspektivu, jedno vienje, jedan doivljaj vienoga i doivljenog. Platon meutim, nakon to je Fedonovim
iskazom sebe proglasio odsutnim, svoj tekst mora napisati kao
rekonstrukciju zbivanja, utemeljenu vjerovatno na ispitivanju svih ili bar veeg broja svjedoka. Na to upuuje i poimenino pobrajanje svih onih koji su vidjeli kako je Sokrat ispio

169

otrov i uli ono to je rekao nakon toga: u dijalogu koji itamo

od svih njih govori, dodue, jedino Fedon, ali je dijalog napisao Platon koji je, ipak, morao razgovarati sa mnogima, moda
ak sa svim prisutnima, da bi Fedonovim glasom onako vjerno ponoviti Sokratove rijei. Platon puta Fedona da izgovori
sve to je on saznao o Sokratovim posljednjim asovima, ali je
gotovo sigurno da je stvari koje on pripovijeda Platon saznao
od mnogih i da je ta saznanja, da je pogled onih od kojih je
saznavao, utkao u tekst koji je pripisao Fedonu. Ne vjerujem
da je ovaj stupanj objektivnosti i ovu vjernost u prenoenju
raznih glasova mogue postii kad se pripovijeda iz perspektive neposrednog svjedoka koji govori ono to je vidio svojim
oima, uo svojim uima, osjetio svojom koom. Pripovijedanje neposrednog svjedoka bi sigurno bilo ekspresivnije, njegovi dojmovi ivlji i emocije jae, ali ovaj stupanj objektivnosti,
ovaj visoko artikulirani mir, takvo pripovijedanje ne bi moglo
postii.
Odluka da Platon bude odsutan iz teksta koji Platon pie
obavezuje, osim svega reenoga, na jednu vrstu otmjenosti koja
meni, moram priznati, mnogo znai. iv ovjek ostavlja svoj
trag na svijetu kako god se ponaao i ta god inio, on sebe ne
moe izbrisati iz onoga to radi koliko god se oko toga trudio.
Svoju ivu, neponovljivu osobu, ovjek ne moe izbrisati iz naina na koji uzima hranu s tanjura, on se pokazuje u tome kako
vae i kako brie usne, u tome kako hoda ulicom i kako uvija
mantil oko sebe. A kako tek izbrisati svoje tragove iz govora,
koji je u svakoj reenici i svakoj izgovorenoj rijei apsolutno
neponovljiv, jedinstven, bez ostatka obiljeen biem govornika ve zbog boje glasa i ritma reenice, duhovnih slika koje
stoje iza svake rijei i zbog tona?! Kako izbrisati svoje tragove
iz onoga to radimo rukom, koja je individualna i neponovljiva koliko i glas, ali jo vie naa nego jezik, jer je za razliku od
jezika nesposobna za la? Iz moga teksta moje tragove ne moe
izbrisati ni voda ni cenzura, ni ampon ni klorna kiselina, zato
onda pisati o sebi u svoje ime i svojim glasom?! emu se truditi
oko onoga to ne mogu izbjei? To mi izgleda kao ista tautologija, neto kao eeriti med ili, to bi se starinskom figurom
reklo, nositi sove u Atenu.
Platonova odsutnost iz situacije o kojoj Platon pripovijeda odreuje i nain na koji je u njegovom tekstu prisutan
predmet pripovijedanja. Kako je Sokrat primio smrt? Kako se
osjeao? ta je radio? ime se tjeio, odnosno kako je i ime

170

sebi pomogao da na smrt pristane i s ovog svijeta ode mirno i

vedro? I kako se to moe predstaviti pripovijedanjem?
Jednostavno neposredno imenovanje je jedna od mogunosti koje pripovjedau stoje na raspolaganju: ono o emu
treba govoriti, on naprosto nazove njegovim imenom i zadovoljno odahne, kao ovjek koji je estito uradio jedan posao.
Tako se, meutim, moe govoriti samo onda kad su zadovoljeni neki bitni uvjeti, meu kojima je prvi i najvaniji snano
povjerenje pripovjedaa (i vjerovatno njegovih italaca) u jezik. Povjerenje u jezik znai osjeanje da se duh i stvarni svijet
zaista odraavaju u jeziku, to jest da su izraeni njime; ono je
mogue samo onda kad govornik osjea da su duhovna slika i
element izvanjezike stvarnosti uistinu dozvani izgovorenom
ili napisanom rijeju. Povjerenje u jezik znai, osim toga, tvrdo
uvjerenje, to jest osjeanje, da svi govornici jednog jezika pod
jednom rijeju razumiju otprilike isto, dakle uvjerenje da je
istinska komunikacija u jeziku itekako mogua. A tako moe
govoriti neposredni sudionik zbivanja, ovjek od akcije i od
svijeta, prorok ili prvosveenik, tako ne govori ovjek koji s
nepovjerenjem stalno iznova provjerava je li razumio ono to
nastoji rei, da li je naao pravi izraz za ono to misli, da li to
to misli odgovara izvanjezikoj stvarnosti i stanju stvari koje
treba ispripovijedati.
Neto se u pripovijedanju moe predstaviti i onako kako to
ini takozvani sveznajui pripovjeda, jednom kombinacijom
vanjske i unutranje perspektive, opisom predmeta, ambijenata i postupaka, koji se izmjenjuje sa opisom emocija, misli,
dilema. Taj nain predstavljanja i govor na kojem se on temelji moe, meutim, dosegnuti onu mjeru unutranje istinitosti
koja je za dobro pripovijedanje neophodna samo onda kad se
vjeruje u pouzdano i nesumnjivo znanje, kao i u nau sposobnost da ga steknemo. (Moda bi bilo dobro napomenuti da pod
unutranjom istinitou mislim na onu diskretnu prisutnost
autorovog bia u tekstu koja se ne moe izbrisati iz linog govora. U tekstu se uvijek prepozna autorov odnos prema onome
to govori i mjera njegove uvjerenosti u ono to kae. Pisati se
moe, zapravo mora, znanjem, talentom i cijelim biem, tako
da je iz teksta savreno jasno koliko je autorovog bia sadrano
u napisanome; unutranja istinitost teksta je upravo mjera u
kojoj je autentino autorovo bie sadrano u tekstu.)
Platonova forma pripovijedanja, to jest forma koju nalae
tvrdnja da autor nije prisustvovao zbivanju o kojem pripovije-

171

da, obavezuje na rekonstrukciju predmeta iz njegovih refleksa

u sjeanju i osjeanju svjedoka, u dogaajima koji su uslijedili
kao posljedica, u ivotima ljudi koji su s predmetom pripovijedanja nekako povezani i u predmetima koji s njim stoje u bilo
kakvoj vezi. Ovo pripovijedanje svoj predmet ne imenuje i ne
opisuje direktno, ono sabire njegove reflekse, slike i odjeke, a
onda iz njih i na osnovu njih rekonstruira njegov vjerovatni
odraz, jasno naglaavajui da je to samo najvjerniji odraz predmeta, nipoto sam predmet i nipoto jedini njegov odraz. To
je forma pripovijedanja koja odgovara skeptinom pripovjedau, onome koji nije siguran u nau sposobnost da znamo, a
prilino je siguran u nepouzdanost naeg znanja, onome koji
jeziku ne vjeruje previe, ali sebi i svom sugovorniku vjeruje
jo manje.
Nije bilo mogue da ova poetika naela ne prihvatim kao
svoja, ne samo zato to potpuno odgovaraju mom osjeanju
svijeta i sebe samoga, nego i zato to su oigledno istinita u
naem vremenu, u kojem se jedino jo podlaci prave kako vjeruju da se moemo efikasno i jednostavno sporazumijevati, a
i oni se to prave da bi nas lake nagovorili da odustanemo od
nae ljudske kompliciranosti i pokuamo usvojiti mehaniku
jednoznanost maina.
Vjerujem da se predmet i forma pripovijedanja meusobno determiniraju, a gotovo sam siguran da su to dvoje tijesno
povezani s tipom komunikacije koja se, posredstvom pripovijesti, odvija izmeu pripovjedaa i itaoca. Tako je, recimo,
komunikacija koju uspostavlja skeptino pripovijedanje jako
bliska razgovoru, najlinijoj formi komuniciranja. italac postaje sugovornik, on nije niti moe biti konzument, jer se tekst
skeptinog pripovjedaa ne obraa mnogima, pogotovo ne svima, nego jednom konkretnom ovjeku u njegovoj neponovljivoj pojedinanosti. Taj italac je naravno kreativan, za njega
je tekst koji ita samo replika u razgovoru, tako da on, poput
sugovornika u ivom razgovoru, znaenje i smisao pojedinih
reenica doivljava krajnje konkretno, ovisno o situaciji, tonu,
ritmu. I pripovjeda, i njegov sugovornik italac, u tom tipu
komunikacije krajnje precizno artikuliraju i do izraza dovode
svoju ljudsku pojedinanost. Razgovor, uostalom, nije mogu
meu mnogima, im se govornik mora napregnuti da bi ga svi
sudionici uli prestaje se raditi o razgovoru, a to to on govori
postaje predavanje, propovijedanje, urlanje.... Naprezanje ili
utiavanje glasa ispod odreene granice ine dobru artikulaciju

172

nemoguom, a jedino dobra artikulacija uva sve individualne

osobine govora. Moj maternji jezik to veoma precizno definira:
imenica ovjek moe se koristiti do broja etiri, ve od broja
pet mora se govoriti o ljudima. Hoe rei, od pet navie radi
se o zbiru, o masi, publici, konzumentima, sljedbenicima, rulji,
o emu god hoete, ali sigurno ne vie o individuama i sugovornicima. Razgovor podrazumijeva ono to je sugovornicima
zajedniko, pa na temelju toga zajednikog artikulira razlike
dajui im znaenje i smisao; sve druge forme komunikacije, u
svakom sluaju sve one forme u kojima je na jednoj strani vie
od etiri sudionika, svode sudionike na pripadnost.
To me dovodi do jo jednog naela moje poetike, koje sam
takorei naslijedio od svoje majke. Kad je sestrama objanjavala kako se isti kua, ona je uvijek naglaavala da treba dobro
oistiti skrovita mjesta u sobi, okove, ono iza ili ispod pojedinih komada namjetaja, ono ispod tepiha, a da vidljivi dio,
koji je ona nazivala sredinom sobe, mogu slobodno ostaviti
nepometenim. Naglaavala je da e oko dobre domaice gledati tamo gdje se inae ne gleda i ne vidi, dok ljude koji gledaju ono na sredini sobe ustvari ne treba uzimati ozbiljno. Ti,
tvoja soba i najbolja domaica meu tvojim gostima, vas troje
morate znati da ti je isto u kui, ostali slobodno mogu misliti da si peksinava, uo sam bezbroj puta, izgovoreno glasom
moje majke. Prevedeno u moj idiom, to bi znailo: ljude koji
me svode na moje pripadnosti, koji u meni vide samo ono to
mi je zajedniko sa mnogima, ne trebam uzimati ozbiljno, jer
oni ionako ne ele sa mnom komunicirati lino; besmisleno je
takvima nuditi pripovijedanje ili razgovor, oni ele ostati kod
opeg, kod prividne komunikacije ili kod puke razmjene informacija, oni mi se obraaju kao strunjaci za neto ili pripadnici
nekog ceha, kao pripadnici jedne nacije ili religije, kao navijai
kluba ili sljedbenici nekog autoriteta, a pri tom oekuju da im
ja odgovaram kao pripadnik ili sljedbenik, bez imalo interesa
za ono po emu se ja razlikujem od ostalih sljedbenika ili pripadnika. Takvima moje pripovijedanje nije upueno, ono se
obraa onim ljudima koji mogu biti sugovornici, onima koji
znaju biti sami i uivati u svojoj samoi. Dodue, to pripovijedanje sakriva poneto i pred njima, ono ista mjesta sakriva
namjetajem ili tepihom, a pokazuje samo nepospremljenu
sredinu sobe, sve vrijeme raunajui s tim da e ovjek, koji
zna biti sam, nai naina da diskretno zaviri iza komode. Uostalom, malo igre nikad nije naodmet.

173

Jasno je, nadam se, da ja u principu nemam nita protiv

prividnog razgovora ili puke razmjene informacija, od vodoinstalatera ili vozaa tramvaja naravno oekujem da se prema
meni odnose prije svega kao pripadnici ceha, priznajem da mi
je ak vanije da u toj pripadnosti budu dobri, nego da budu
svjesni svoje kompleksne linosti. Ja samo razlikujem izmeu askanja s vodoinstalaterom i pravog razgovora, a uzgred
priznajem svoju izrazitu nesklonost tome da govorim kao pripadnik bilo kojeg kolektiva i sluam nekoga ko govori tako;
uostalom, ne vjerujem da vodoinstalater postaje manje dobar
strunjak, ako neko primijeti da je on i osoba. Pretpostavljam
da ta nesklonost ima veze s kompliciranom strukturom drutva u kojem sam odrastao i u kojem ivim, a u kojem se mijeaju pripadnici razliitih religija, kultura i nacija. Nije, naime,
problem razgovarati s vodoinstalaterom kao pripadnikom ceha
ili ljubiteljem grupe Who kao sljedbenikom, nije problem, ali
mi je izrazito nesimpatino, kao to su mi nesimpatina sva
pojednostavljenja. Problem je, meutim, ako ljudima taj tip
govora postane navika, pa ponu govoriti i druge sluati kao
pripadnici nekog nacionalnog ili vjerskog kolektiva; problem
je prije svega zato to taj tip pripadnosti ukljuuje emocije, a
emocije su uvijek individualne svaki ovjek je, dok je sam,
dok nije dio rulje, na svoj nain i samo na svoj nain, katolik
ili musliman, Srbin ili Argentinac; onda kad se to zaboravi, kad
na to zaboravi on ili neko drugi, njegovom se patetikom biu
oduzima individualnost i tako mu se nanosi nepravda, a on se
iz ovjeka preobraava u lana emocionalizirane mase. Valjda
zato, tjeran strahom da bih mogao povrijediti tue emocije,
nastojim sa svim ljudima razgovarati kao s neponovljivim individuama; vjerujem da tu vrstu straha dijelim sa mnogima u
Sarajevu, vjerujem da taj strah ili neto slino njemu uvelike
odreuje komunikaciju meu mojim sugraanima i diktira na
trud da sa svakim, pa i s vodoinstalaterom ili vozaem tramvaja, govorimo kao s individuama, da s njima dakle razgovaramo.
Je li mi Sarajevo otvorilo oi za Platonovu poetiku, ili mi
je bavljenje tom poetikom pomoglo da osvijestim drutvo u
kojem ivim i forme komunikacije karakteristine za moj grad?
Ovo pitanje naravno ne treba shvatiti sasvim ozbiljno, ono
vie slui tome da upozori na tijesnu povezanost ranije opisane poetike i strukture platonskog bia grada Sarajeva, nego
tome da neto pita. U bosanskim vicevima se, uostalom, na

174

pitanja ove vrste, formulirana u ovoj formi, uvijek odgovara

jednim Da; tako naprimjer u mom omiljenom vicu, u kojem
Mujo pita svog prijatelja Sulju: ta misli ti, Suljo, da li se
ljudsko bie razvija i raste izvana prema unutra, ili iznutra prema vani?, a Suljo, nakon kraeg razmiljanja, odgovara: Ja
mislim da da. U svakom sluaju, moram naglasiti da nisam
ni pokuao osvijestiti nain na koji radim, dakle ono to bi se
moglo nazvati mojom poetikom, prije nego to sam pokuao
pripovijedati unutranje Sarajevo, dakle sve ono to pokuavamo izraziti (racionalizirati?) govorei, naprimjer, o atmosferi
grada, o njegovom smislu za humor, o nainu na koji se u jednom gradu stari ili bude mlad.
Godinama sam, u svemu to sam pisao, u pripovjednim
koliko i u dramskim tekstovima, ispitivao mogunosti i forme
platonovskog dijaloga, ne znajui, naravno, da to inim. Je
li me na to navela priroda materijala (recimo svijet koji treba
ispripovijedati), to jest je li platonovski dijalog forma koja se
prirodno namee ovjeku koji pokua pripovijedati Sarajevo?
Ili moja vlastita priroda, to jest moje osjeanje svijeta, jezika i
pripovijedanja? Zato mi sve te godine nije ni na um palo da
svakim tekstom koji govori o (u) Sarajevu, nastojim razgovarati
s velikim uiteljem? Kako je to uope mogue? Pisati roman je
kao graditi most, romansijer, kako ga ja zamiljam, mora biti,
poput starinskih graditelja, ovjek sposoban za nadahnue ali
jednako toliko sposoban da to nadahnue osvijesti, objektivira, prevede u formu (valjda sam zato u vezi s mojim romanima
uvijek mnogo radije govorio o arhitekturi i grai, nego o kompoziciji knjige).
Kad sam, naprimjer, trebao pisati o ukletim ljubavnicima,
koji se od poetka svijeta susreu i gube, uvijek iznova susreu
po volji sudbine (sluaja?) i gube se svojom krivicom, bilo mi
je jasno da se moja verzija njihove prie mora zavriti u Sarajevu, prije svega zato to Sarajevo, kao ni jedan drugi od meni
poznatih gradova, zna spojiti komiku i tragiku, smijeh i bol,
divljenje i porugu. Zapravo, ne pristaje ih razdvojiti, ne pristaje
na pojednostavljenja koja podrazumijeva ista komedija ili
ista tragedija. I ve tada, u vrijeme kad sam radio na romanu ahrijarov prsten, u kojem pripovijedam o ukletim ljubavnicima, znao sam da moja pria mora biti platonovska po tome
spoju. U to vrijeme sam naime predavao buduim glumcima i
redateljima, kojima sam uvijek iznova naglaavao da komediju
i komino u evropskoj tradiciji valja poimati u znaku razlike

175

izmeu Platonovog i Aristotelovog pojma smijenoga koji stoje, ne dodue na poetku te tradicije, ali na poetku refleksija
o njoj. Za Aristotela su stvari jednostavne, jer ih on vidi (pravi
se da ih vidi?) u istom stanju, tako da je za njega komedija
forma koja podraava ljude loije od nas, a smijeh je nedostatak koji ne nanosi tetu i ne boli. Platonu je, nasuprot tome,
prije svega jasno da su stvari uglavnom zamrene: komedija je
knjievna forma koja nas podsjea da bismo mogli biti bolji,
bogatiji ili ljepi, nego to smo, a smijeh dolazi iz spoja uitka
i bola, pa i proizvodi takvu mjeavinu; mi se smijemo ne samo
strancima i onima koje ne volimo, nego i dobrim prijateljima,
pa i sebi samima, mi nalazimo uitak (utjehu?) u nedostacima
ili manjkovima i onih koji su nam dragi, to sasvim jasno pokazuje da su komedija i smijeh instrumenti samosaznanja (u
Filebu se ak citira izreka Saznaj samoga sebe, koja je stajala
iznad ulaza u delfsko proroite); komedija i tragedija su samo
pogledi iz razliitih perspektiva na isti dogaaj, zato, po Platonu, dobar pisac tragedija mora biti u stanju da pie i dobre
komedije.
Znao sam, kaem, ve tada, u vrijeme kad sam radio na
romanu, da moja pria o ukletim ljubavnicima mora biti platonovska po tome to e mijeati bol i uitak, smijeh i suze,
zavist i ljubav, po tome to e moji ljubavnici biti istovremeno
smijeni i uzvieni. I zato sam znao da se ona, iako treba krenuti
iz mitskog vremena, mora zavriti u Sarajevu, jer ne poznajem
grad kojem je ta mjeavina toliko prirodna. Ovo naravno ne
znai da u Sarajevu nema ljudi lienih smisla za humor i nesposobnih da prepoznaju smijenu stranu tragedije, ak ne znai
ni to da meu graanima toga grada statistiki prevladavaju
ljudi sposobni da se dobro smiju i da podnesu dobru mjeavinu
tragike i humora. Moj iskaz se uostalom i ne odnosi na pojedinane graane, ne odnosi se ni na bilo koju grupu graana,
on samo pokuava neto rei o duhu grada, o mentalitetu,
o osjeanju svijeta karakteristinom za grad. A da je to osjeanje platonovsko mogao sam se neporecivo uvjeriti za vrijeme
opsade Sarajeva. Svakodnevni ivot je za ljude bio ekstremno
naporan, graniilo je s podvigom nabaviti neto hrane ili vode,
a sve vrijeme se naravno moralo raditi. Pri tom je svaki izlazak
ili ostanak kod kue mogao biti smrtonosan, na grad se bez prestanka i bez nekog sistema pucalo iz svega to moe pucati. A
ipak se tamo gdje su se ljudi okupljali smijalo, vjerujem da se
smijalo ak i vie nego u doba mira, a neprestano su nastajali

176

vicevi, koji su nau situaciju, to jest nas same, predstavljali s komine strane. (Vjerujem da vic nastane iz bljeska pojedinanog
duha, to jest da ga prvi put izgovori individuum; ali on ipak
nema autora, on ivi u zajednici i postane ope dobro, ako je
uspio; po tome je vic posjed i edo platonskog bia jednoga
grada.) Molim da se ispravno razumijemo: ni jednom ovjeku
iz mog okruenja nije padalo na um da umanji patetiku svoje
situacije, svaki od tih ljudi bio je duboko svjestan toga da ima
neto gotovo svetaki uzvieno u sudbini potpuno nevine rtve
koja ga je stigla i iz te svijesti je crpio dio snage koja mu je bila
neophodna da svoj ivot podnese; ali oni pri tome ipak priaju
viceve na svoj raun, smiju se jedni drugima i samima sebi, jer
ne uspijevaju ne vidjeti i smijenu stranu svoje situacije i sebe
samih u njoj. Ne umanjuje to tragiku i ne dovodi je u pitanje,
to samo pogledu iznutra dodaje pogled izvana, mome pogledu
na mene dodaje pogled drugoga.
U Sarajevu mi je drugi toliko blizu i tako je uporno prisutan, da se tu ne samo mogu, nego ponekad i moram, naprimjer
u izuzetno vanim trenucima i situacijama, vidjeti i njegovim
oima. Zato se upravo u Sarajevu mogla (morala?) odigrati drama mojih ukletih ljubavnika: Sarajevo im je oigledno postalo
sudbinsko mjesto i zato je tu njihova pria, koja je poela jo u
mitsko vrijeme, moda mogla doi do kraja, tu su moda mogli
ivjeti i umrijeti zajedno; ali ga je ona zamolila da ode i on ju je
posluao, tako da joj prekasno dolazi saznanje da bi upravo u
Sarajevu, upravo u onom gladnom i hladnom, ratnom Sarajevu, oni mogli biti, mogli postati, tekst i njegov smisao ujedno.
Oni su se po ko zna koji put razili svojom krivicom, tako da
e se i nakon ovog susreta u Sarajevu, dalje traiti, nalaziti i
vjerovatno opet razilaziti, sve dok se, moda na kraju vremena,
ne vrate u Ereh (Uruk), ili dok se u sumerskog boga Enkija ne
vrati njegov enski dio.
Slino je bilo s knjigama koje su uslijedile. U svima njima je
Sarajevo mjesto dolazaka i odlazaka, mjesto u kojem se opstaje
uglavnom usprkos svemu i za koje se upravo zato ljudi vezuju posebno jakom ljubavlju, onako kako se vezujemo za ono
to smo teko izborili, sve se te knjige trude da postignu onu,
za Sarajevo karakteristinu, platonovsku mjeavinu humora i
bola, ali me ni jedna od njih nije prisilila da osvijestim tehnike aspekte svoje poetike i tako prepoznam upravo opsesivno
ponavljanje razliitih formi platonovskog dijaloga u svemu
to piem. To se dogodilo tek nakon rada na knjizi Izvjetaji iz

177

tamnog vilajeta, kad sam nastojao razumjeti od odluka koje su

mi bile nerazumljive, na koje me je, takorei, prisilio materijal i
metode njegove obrade koje mi je ruka oigledno usvojila.
Zato sam, naprimjer, tako uporno izbjegavao Sarajevo
kao mjesto dogaanja? Samo jedna od pripovijesti iz knjige
Karlo Veliki i tuni slonovi, smjetena je u Sarajevo, valjda zato
to je graena na usporedbi tri glasa, tri pogleda na svijet, tri
raspoloenja sugovornika koji govore u njoj, a stvarni predmet
pripovijedanja su sudbine dvaju slonova koji su ivjeli i umrli
daleko od Sarajeva. Ostale se dogaaju u Salzburgu, Piacenzi,
Teresienstadtu, valjda zato to se njihovi junaci upravo opsesivno bave Sarajevom i tako ga pretvaraju u prikriveni predmet
pripovijedanja. Toga sam postao svjestan na kraju, kad je pripovjeda trebao potpisati svoj Pogovor knjizi: bilo mi je jasno
da ga mora potpisati u nekom drugom gradu, ali mi u prvi mah
nije bilo jasno zato. Od prve pripovijetke, u kojoj je samo
slualac, do posljednje, u kojoj je jedan od tri govornika-pripovjedaa, on se dovoljno izgradio kao relativno samostalan
karakter da bi se jasno mogao razlikovati od mene, potpuno je
nepotrebno odvajati ga od mene mjestom boravka i slinim
policijskim dosjetkama. Ali zato onda?
Upravo zato to se sve vrijeme radi o Sarajevu, zato to sve
pripovijesti i svi likovi nastoje obnoviti njegovo platonsko
bie, njegovo mnogoglasje, njegovu atmosferu. A to se moe
jedino izvan Sarajeva, iz odsutnosti. Prividnu prazninu u kojoj
boravi duh mogue je, naime, estetski oblikovati jedino preko
njezinih refleksa, preko njezinog uinka na ljude, preko dogaaja u kojima se obznanjuje, preko situacija koje su je dovele
do svijesti. Kao to se svjetlo estetski moe predstaviti bojom,
odbljeskom i sjenom, nipoto samim svjetlom. Pri tom Sarajevo mora biti odsutno i u vremenu, ono mora biti sjeanje ljudi
koji o njemu govore, jer samo iz sjeanja moe u unutranjem
uhu jasno odjeknuti njegovo mnogoglasje; ono bi se moda
moglo komponirati u prezentu, ali ispripovijedati i uti to se
mnogoglasje moe jedino u sjeanju.
To je, rekoh, bilo prvo od tehnike strane moje poetike
to mi se osvijestilo (tehnike stavljam pod navodnike zato to
u pripovijedanju tehnika uvijek vodi prema metafizici, kao to
svaka metafizika sebi proizvede odgovarajuu tehniku). Time
je poelo, a onda se nastavilo dijelom onim to sam ve ispriao, a dijelom onim o emu moram utjeti, ako hou da sauvam radost u pripovijedanju.

178

Ale Debeljak

prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi

ARHETIP MOG GRADA

U vibriranju seanja na svoje detinjstvo, provedeno na ljubljanskim
ulicama, razgovetno ujem stihove iz
pesme Otona upania, e spusti
me malo vie, videl bom trake hie
(ako me pusti malo vie, videu transke kue). Naravno, i sm sam
putao zmajeve, ali, upaniev zmaj,
koji se pojavljuje u Mehuriima, najpopularnijoj zbirci dejih pesama slovenakog dvadesetog veka, nije bio samo
od lakog papira i perploe, ve je i, u
nekom metaforinom smislu, iscrtavao
moj deji horizont. Stanovali smo kraj
reke, u naselju niskih socijalistikih
zgrada. Zurio sam kroz blago zanjihano
granje alosnih vrba kraj Ljubljanice,
vrba kojih vie nema, moda ba zato
to im je genijalni arhitekta Joe Plenik namenio ulogu vizuelne ilustracije
pognutog tela pralje, te slike nepovratno izgubljene prolosti; i, dok sam tako
zurio i pokuavao da zamislim nevidljive svetove u kojima se odigrava prava
dramatina avantura vredna mojih enji koje nikada nisu zadovoljne stvarnou, u sutini sam video Trst sa njegovim velikim pristanitem i morskim
obeanjem venosti.
Nije re o tome da sam jo kao dete imao samo ogranien
okvir predstava, kakvim su ga, naime, silom prilika oblikovale skromne finansijske mogunosti mojih roditelja i politike
restrikcije jugoslovenske drave u kojoj smo iveli. Zbog tih
restrikcija, svako putovanje u Trst je, negde do sedamdesetih
godina XX veka, bukvalno predstavljalo ulazak u drugaiji
svet. Dakle, nije u pitanju samo takva vrsta ogranienja, iako

179

to uopte ne krijem. Pre je u pitanju to, da priznajem da su

neke isparljive a nikada do kraja iezle krhotine seanja koje
su usidrane u detinjstvu, proete prvobitnim slikama, slikama
prolosti. Ko ne bi eleo da ih razume? Upravo se umetnika vizija tako esto napaja izgubljenim rajem detinjstva, jer su se u
njemu oblikovali simbolini arhetipi, po kojima se upravljaju
spoznaje sadanjeg trenutka. Moete da mi verujete da pokuavam da propustim to manje mogunosti, gde se to moe videti u praksi: kako se arhetipi suoavaju sa sadanjom upotrebom
vremena i orijentacijom prostora. Takve mogunosti se najvie
otkrivaju u igri i brizi o detetu.
Imam troje dece: za svo troje su slovenaki njihovog oca
i ameriki engleski njihove majke ravnopravni po prikladnosti
renika i mogunostima deskripcije. Tako se u bati love zajedno
sa upanievim zmajem, i kroz refren London bridge is burning
down engleske pesmice i Entsy Bentsy Spider amerike razbrajalice,
pomau suncu da osui pauinu, dok se sputaju nad drugaijim
krovovima i okreu ka drugim mostovima. Horizonti moje dece
se, dakle, ve u svom izvoru, prostiru dalje od Trsta. Automatski
su ve udvojeni, potencijal za mogunosti njihovih biografija i
elja je proiren, simbolina geografska karta njihovog sveta je
vea. Pogled na oblinju okolinu, kao i oseaj bezgranine moi
u venom vraanju zrakova sunca su u to sam sve ubeeniji
samo stubovi koji podupiru krhku graevinu due. I, kao to su
dui potrebni predeli slobode, da bi se dovoljno paljivo pripremila na pouzdanu muku i eventualnu milost spoznaje, tako se
upravo udvojeni identitet grana u vie pravaca, uurbano otvara
vrata nepoznatih sobica, povlai se i traga uvek na drugom mestu, jer se ekstrateritorijalan kakav jeste nikada ne prikljuuje
na jednu jedinu dimenziju.
Rodio sam se u Ljubljani, odrastao sam sa njenim omeenim ulicama i enjom njenih fasada da nemaki sanjaju, kao
to zapisujem u pesmi iz knjige Minuti straha (1990); ovdanje
kole su mi dale univerzitetsko obrazovanje; tu poinju moji
odlasci u inostranstvo, kraj prstena gradskih palata pod zdepastom tvravom i na obalama lenje reke, na kraju krajeva,
merim skoro ve protiv sopstvene volje i iskustvo pulsirajuih arhitektonskih, kulturnih i socijalnih smernica koje zbunjuju oveka u stranim gradovima. Hou rei, dakle, da, po
mom miljenju, arhetip grada proizlazi iz najranijih doivljaja
neega, to je dugo predstavljalo jedini model urbanog ritma:
Ljubljane.

180

Moje prvo iskustvo velegrada, meutim, vezano je za Beograd. Iako me od prvog susreta sa njim deli pola ivota, i
dan danas se seam svog uzbuenja kada sam prvi put doao
u taj grad na uu Save i Dunava. Ulice Beograda su me izazovno mamile obeanjima o upoznavanju balkanskog nerva,
koji je, barem za mene, bio mnogo vie proet senzualnom
dimenzijom, erotskim uzbuenjem i spontanom neposrednou druenja, nego neogranienim cerebralnim civilizacijskim
procesom, kojem je slovenaki istorijski ivot u austrougarskoj
monarhiji zadrtih navika, za koje se smatralo da su vrhunski
oblik malograanske pristojnosti, bio mnogo vie izloen.
Iako e svet savremeni Beograd pamtiti kao arite nacionalsocijalizma, koji je pod Miloevievom vlau terorisao itav
prostor bive Jugoslavije, pre nego to e ga prepoznavati po
njegovom slavljenom kosmopolitskom pulsu, meunarodnim pozorinim festivalima, inovativnoj filmskoj produkciji i
eruptivnim pojavama sjajnog, u mitoloke obrasce usidranog
knjievnog barbarogenija, pogled preko ramena me vraa onim
trivijalnijim, ali za mene vanijim slikama iz riznice privatnog
seanja: haotinim vinjetama kiosk sa evapiima, burekom
i zeljanicom oko glavne eleznike stanice; vraa me u masu
koja se gura na Kosanievom vencu, i simpatinu napadnost
ciganskih vercera, koji su nudili jeftinu italijansku i tursku
robu: Farmerke, farmerke, jo malo, pa nestalo!; vraa mi danas
nepovratno naivni, ali zato slatki oseaj privilegija za koje sam
mislio da mi pripadaju, kada sam se, kao bruco, usudio da prekoraim preko praga uvenog Kluba knjievnika u Francuskoj
7 u centru grada, gde su se okupljala najduhovitija pera i najbriljantniji umovi tadanje Jugoslavije, gde su vladali alkohol i
jetke dosetke, koje su na neformalnim okruglim stolovima tradicionalno stvarale grupe izloene politikim pritiscima; vraa
mi ariju, tu misterioznu orbitu drutveno-ideolokih komentara svega i svakoga meu monicima; vraa mi tajno muvanje
oko splavova na Dunavu, za koje sam uo da se u njihovim
siunim kabinama za malo novca mogu zadovoljiti i mukarci
nabrekli od strasti; vraa mi kartografiju bekstva od lokalnih
tabadija na Dorolu; sea me na miris pljeskavica i kajmaka
na turistiki razgalamljenoj Skadarliji, za mene, tada, udesno
egzotinoj ulici kafana i rotilja, ulici sa sviraima violina, koji
mi, direktno na nenaviknuto uho, sviraju Tamo daleko; priziva
mi soni ukus jogurta i zemiki u prvo svitanje, dok smo se
zaribalih grla i zanemoalih udova vraali sa urke u elitnom

181

kvartu na Banovom brdu, gde je moje prijatelje pozvala neka

snobovska minkerska kokica, iako smo se upoznali tek nekoliko sati pre poetka raskone zabave. Ukratko: Beograd mi je
dao prvi doivljaj opasnog i nadraujueg kosmopolisa, koji
je meavinom orijentalnih i okcidentalnih navika uporno preraivao razliite linosti i tradicije, udevajui ih u poglavarsku
perjanicu samosvesti.
To je bio neki poseban nain biti, koji mi, na primer, Be
nije mogao pruiti, niti sam ga oekivao od grada Habsburgovaca, iako je Slovencima istorijski, socijalno, geografski i, valjda i po mentalitetu, blii. Dok junaci modernih slovenakih
filmova, sa bolesnom enjom pasivno zure sa morske obale ka
bezgraninim mogunostima sveta koji gledaju samo izdaleka,
preduzetni spretnjakovii neobrijane elegancije iz Beograda su
simplonskim vozom redovno odlazili u Pariz, napolje, tamo
nekuda u beli svet. Ta ogranienja duha, koja su gora od geografskih ogranienja, u Ljubljani su izuzetno primetna.
Ljubljana samu sebe doivljava kao belu, dakle, istu, to
znai i da joj je, u nekoj metaforinoj inaici, spoljanji, meunarodni svet manje interesantan. Zbog toga i ne poseduje
tradiciju kosmopolitizma, koja bi kontinuirano, iz izuzetno
tankih slojeva trenutne graanske elite, prodirala u ire mase.
A ipak me je, nakon poetne utuenosti, zbog koje sam eznuo
za drugim rekama i drugim gradovima, to odsustvo kosmopolitske tradicije na neki nain oslobodilo. Ukoliko, naime, mi,
Ljubljanani, nemamo kosmopolitsku tradiciju i sa njom povezanu stvaralaku samosvest, onda oveku ne preostaje drugo
nego da pone da stvara vlastitu mitologiju.
Ljubljana, koja je tek sa nezavisnou 1991. godine postala prestonica u pravom smislu te rei, naime, u smislu sedita
suverene dravne vlasti, ivi u meni, bastardu Gutenbergove
galaksije, kroz neku stariju, ak starodavnu perspektivu stvaralake imaginacije, naime, kroz prireeni izbor poglavlja koji iscrtavaju simboliki tekst prostora u kojem se velika ambicija
za rodni grad, priznajem! mogu prepoznati svi gradovi.
Na kraju krajeva, pesnika osetljivost proizlazi iz duboko
intuitivnog uverenja da gradske zidine oznaavaju poslednju
granicu poznatog; da je pojedinani grad, na neki nain, ve
itav svet u kojem vredi iveti, nekakav transcendentni imago
mundi. Zbog toga je egzistencijalno realno biti kod kue u gradu, u kojem se sreu nebo i zemlja; biti kod kue u gradu koji
nudi prvobitno, oseanjima nabijeno, doivljajima ispunjeno

182

i upravo zbog toga temeljno iskustvo prostora; biti kod kue u

gradu, u kojem sve stvari imaju svoje ime. arobna kartografija aice trgova, tri, etiri kljune ulice i anonimnih kutaka
provincijalnog gnezda, koje je prestonica mog intimnog sveta
jer imitira boravite bogova, ta kartografija me uporno prati po
bulevarima stranih megalopolisa, kuda me uvek iznova vue
enja za drugim, da bih u njemu, uz bolnu nasladu prolaznosti, nespretno pokuavao da otkrivam ono isto. Dakle, traim
primarni prostor, koji ima znaaj i teinu arhetipa.
Automobilska guva na neprimereno uskim ulicama stare
Ljubljane, te zgusnutosti mog gradskog arhetipa, asfaltno svetlucanje masa i naslaujue razotkrivanje izloga od erutija do Benetona, dugi rafovi Merkatora u svakom kvartu
i srameljivo koketiranje aleja sa proreenim drvoredima kraj
Akereve ulice, trenja tokom sajamske ponude potrone robe
i paralelni svetovi diplomatskih salona kao i gunavi azili birtija, kretavi trgovi i guranje ispred liftova napuderisanih robnih
kua poput Name i Maximarketa, trijumf kia u vilama
novih bogataa i razvuena melasa dravnih palata, koju nije
briga za istorijsku nunost i usredsreenost, kakvu bi u gradskom jezgru koje ceni sebe morale imati kulturne institucije
ukljuujui i muzeje; ogromni reklamni plakati, koji sami sebi
neprestano estitaju pobedu postindustrijskog kapitala, i dvosmisleni napori drutvene margine, da iz pritiska predvidljive
banalnosti stvori ivotne stilove u kojima radoznala oputenost i otvoren javni prostor konflikta isteruju svoje pravo da
budu doivljeni kao egzistencijalna inovacija: to komeanje
izuzetno gradskih identiteta Ljubljana poznaje.
A ipak je, iznad svega, jo uvek sve prilino bledunjavo,
raa se, zapravo, tek u grevima privredne, socijalne i politike
tranzicije. Upravo u tome se skriva i velika mogunost. Kriza
identiteta, kroz koju prolazi Ljubljana, jer je prvi put prestonica samostalne drave i istovremeno sredinji fokus slovenakog nacionalnog napora, ne znai samo raskroj do sada vaeeg identiteta i oblik samoprepoznavanja, ve, etimoloki i
taku preokreta. U tom svetlu, verovatno je jasna i mogunost,
da se Ljubljana osposobi da bude otvoreni grad, iji vazduh
oslobaa i koji, poput padobrana, funkcionie samo ukoliko
je otvoren, da, dakle, postane grad unutranje samosvesti i spoljanje gostoljubivosti. Za realizaciju potencijala koji potiu iz
tog prelomnog trenutka, nama Slovencima, koji kao etnika
zajednica u Ljubljani, naravno, inimo veinu, kao modernom

183

nacionalnom habitusu jo uvek kolektivno nedostaju oni raznovrsni slojevi kulturnog kapitala, koji bi uz seriju prenosivih postupaka civilnosti i meusobnim delovanjem navika srca
proizvodili zalihu istananih stilova zajednikog ivota.
Sve to uspeva kosmopolis. Takvi postupci prevoenja izmeu raznolikih tradicija i egzistencija imaju, naravno, vie
veze sa specifinom formom mentis, nego sa kratkovidom brzinom moda ak sasvim dobronamernih slubenika, kojom
se, bez razmiljanja, uklanjaju spomenici nedavne prolosti i
u urbi za promenama menjaju nazivi ulica. Meutim, mnogo lake nego promeniti mentalitet je, jednostavno, naruiti
arhitektama, da dobronamerno pokuaju da Ljubljanu utope
u generiki sjaj tamnih stakala u otpornom internacionalnom
stilu, kojim se irom postkomunistikog sveta epure soliterska
utvrenja tranzicijskih skorojevia i politikog klijentilizma,
koji malo mare za zajednicu ukoliko im ne omoguava, titi i jaa njihove posebne interese. Upravo urbani mentalitet
je onaj, ija se transformacija ne moe voluntaristiki ubrzati.
Ralf Darendorf je bio u pravu, kada je o posledicama plianih
revolucija u Istonoj Evropi dao uvenu izjavu, da je bilo potrebno est dana za promenu vlasti, est godina za promenu
ekonomskih i politikih institucija, a ezdeset godina e biti
potrebno za promenu mentaliteta. Tu je svaka nada u reenje
preko noi samo znak nepopravljive naivnosti.
Ali mogue je kako mislim obezbediti barem uslove
za to da se promena mentaliteta lake razvija u pravcu koji e
Ljubljanu istrgnuti iz zamke blede uniformisanosti, one, koja
sa novonastalim trnim centrima komercijalizuje njen rub,
a sa trenjem ruralno selektivne kulturne batine turistiki
anestezira gradsko jezgro. Mogue je obezbediti spoznajnu
osnovu za oblike slavljenja, u kojem bi morali uestvovati oni
vizuelni i arhitekturni, a na kraju krajeva i na osnovu osmoze duhovni elementi urbanog tkiva, koje je, u ljubljanskom
sluaju, zaista organski sazidano po meri oveka. Ljubljana,
koja kao da je stvorena za individualne imaginarne scenarije
istraivakih lutanja du nevidljivih zrakova koji se vezuju
za osnovnu iskustvenu osu grad reka park, kao to je
ve istakao njen autentini domai sin, Joe Plenik; Ljubljana, koja se jedinstveno protee izmeu ogranienja prirodnih
topografskih naglasaka sa jedne, i zgusnutog komeanja ljudi
sa druge strane, gde anonimna samotna masa kosmopolisa
jo uvek nije zavladala nad perverzno (bez)opasnim oblici-

184

ma javne intimnosti meu graanima malog grada; Ljubljana, koja kao grad na vetru, kao to ju je, izmeu dva svetska
rata antologijski opisalo realistino pero Jua Kozaka, uporno,
iako na prvi pogled moda ne toliko primetno, prima u svoja
nedra strance i putnike, privremene i stalne goste, pokuavajui da se oslobodi potpune zavisnosti od slovenakog etnikog identiteta, ne bi li njeno urbano lice moglo da izae na
svetlost kosmopolitskog dana; Ljubljana, koju je nemogue
voleti, ukoliko te istovremeno ne ispuni i odbojnou, ta Ljubljana bi dobro uinila, ukoliko bi vie finansijskih sredstava,
kritine panje i napora prepoznavanja ulagala u obrazovne
programe.
to znai, kada ne bi ulagala samo u ono u ta je nuno
ulagati, naime, u urbanistika reenja za podivljali karneval destruktivne automobilizacije grada, koja e od mere oveka ubrzo
napraviti jo samo frazu u turistikoj brouri, u kojoj e, naravno, morati da ostane preutana sasvim zastraujua injenica da parking-povrine imaju mnogo vee tlocrte od dejih
igralita! Ve sam taj podatak nam diskretno saoptava, da je
ljubljanskim glaveinama, u odnosu na budunost (deca) mnogo vanija usredsreenost na ono sada (automobili). Takva perspektiva je, meutim, sasvim pouzdano kratkovida. Ljubljana,
ukoliko zaista eli da (p)ostane arhetip grada, u kojem e ivot
ne samo komunikacijski-funkcionalno, ve i egzistencijalno
imati smisla, u tom sluaju se mora pobrinuti da njeni graani
budu svesniji, sa jedne strane duge, iako ne lake tradicije ostvarivanja zajednike pripadnosti sa svima koji prepoznaju govor
ljubljanskih fasada i njihove enje za slobodom, a sa druge
strane, da budu svesni i sutinske heteronomnosti i neprestanog ogledanja istog u razliitom.
Po idealnom scenariju, takav oblik svesti bi spreio da nedeljom Ljubljana opusti kao da je njom zavladala epidemija.
U sutini je zaista u pitanju epidemija, naime, epidemija zaborava koja doprinosi da postaje nevana upravo injenica da
identifikacija sa gradom zahteva obavezu, koja je, u krajnjoj
instanci metafizika. U metafizikom identitetu ja prepoznaje
samo sebe na autentian nain samo u trenju sa drugim; dakle, ukoliko se neprestano zalee, inspirie, oploava, mutira
i penetrira u meusobnoj napetosti razlika. Mentalne granice
razvijenog urbanog prostora su, naime, porozne i neposredno
zahtevaju meavinu i uborenje mnogobrojnih jezika, kosmosa, linosti i vizija, koje sa sobom nose seanje na ok razlike.

185

1 Autorov kritiki izazov

ubrzo je dobio i knjievni
odgovor. Esej je, naime,
prvi put objavljen u
prolee 2001. godine, pod
naslovom Meditacija o
nepopolnosti ljubljanskega
arhetipa (Meditacija o
nepotpunosti ljubljanskog
arhetipa) u zborniku
Pogledi na Ljubljano, koji
su, za Gradsku optinu
Ljubljana,uredili Drago
Kos i dr. U jesen iste
godine, Andrej E. Skubic
je objavio roman Fuinski
bluz (tudentska zaloba)
koji je odmah postao pravi
hit i meu kritiarskom
i italakom publikom.
(prim. prev.)

186

okovi su kreativni. Metropolitsko iskustvo to dobro zna,

jer je urbani polis onaj koji ukljuuje, dok je nacionalna tradicija iskljuiva. Slovenaka tradicija ivota u gradovima jo uvek
je vie nacionalna nego metropolitska. Ukoliko je metropolis
nekakvo javno okupljalite, promajni prostor, domen beeih i
isparljivih identiteta, takav je samo zbog toga to neprestano u
sebe ukljuuje i prerauje razliite ljude, grupe, jezike i kulture.
Slovenaka knjievna produkcija jo uvek nema uzmimo sluajni anrovski primer ambiciozniji roman, a da ne govorimo
o suptilnim lirskim vizijama, o bogatstvu sukoba izmeu muke
seobe i nade u bolju stvarnost, kakve, na primer, u ljubljanskoj prestonici otelotvorava kvart Fuine, naseljen junjacima,
dakle Bosancima, Srbima, Makedoncima, Hrvatima i drugima,
koji su se, ezdesetih godina, iz junih delova bive Jugoslavije,
kao radnici, radije opredelili da odu na privremeni rad u Sloveniju umesto u Nemaku.1
Ukoliko grad, dakle, svakom pojedincu koji u njemu dobrovoljno ivi, prua vane, koliko god zbrkane i neureene osnove identiteta, onda biti Ljubljananin znai biti upisan u poloaj
tvrave i reke, naselja-spavaonica i movare, to je neizbeno;
biti Ljubljananin znai i imati srce i glavu proete oseajem, da
za punokrvnu urbanu egzistenciju nije dovoljno pasivno iveti
jedno kraj drugoga, ve da moramo aktivno razvijati i oblike
zajednikog ivota. Ne samo pasivno doputati razliite jezike,
etnike i religiozne specifinosti, ve pokuavati doi do toga
da shvatimo da nijednog grada nema bez heteronimnih i pluralnih impulsa, bez klupka otkria razliitosti u samim nedrima
onoga za ta pogreno smatramo da ve poznajemo kao isto.
Mi, Ljubljanani se na tu pluralizaciju svetskih nazora i linih
stavova izuzetno sporo navikavamo.
Pored dananje Ljubljanice se uz patrljke poseenih, navodno obolelih, starih alosnih vrba, sada uspravljaju krmeljivi, ali
uporni izdanci novih. Umesto pralja, sada se sa brega na breg, a
jo vie za ankom nekih najvrelijih gradskih okupljalita, dovikuju studenti raunarstva, razboriti umetnici, dokoliari, berzanski posrednici i nezaposleni filozofi. A ipak nada, da je u pitanju
proces kosmopolitizacije, nada koja nema toliko veze sa brojem
stanovnika, koliko je tesno u vezi sa irokim vidicima duha koje
se isplati kultivisati ve kod male dece, ta nada polako pupi u srcu
svakog osetljivog pojedinca koji sluti da je za ouvanje arhetipa
potrebno neprestano tragati za ravnoteom izmeu konzervativne lojalnosti prostoru i liberalnog pluralizma razlika.

Tako nada u ravnoteu uspeva da na trenutak obuzme, na

primer, etaa, koji, barem leti, kada je grad najprimamljiviji,
moda usput uspeva da primeti kako se ljudi koji sede za stolovima na uu Gruberjevog kanala i Ljubljanice, u popularnom
kafeu Mosquito, bave najvanijim stvarima na svetu; tu, za dareljivim stolovima kraj reke, ravnotea se esto nudi sama od
sebe, prostirui se od ogranienog horizonta usana do beskrajnih predela slobode u sanjarenju, u komentarima vezanim za
ukus letonje marihuane i prirodu venog kosmosa.

187

Tatjana Rosi

BEOGRADSKI PISCI
O ISTARSKIM GRADOVIMA
- Pokuaj ponovnog itanja Jugoslavije
u savremenoj srpskoj prozi Na ovoj mapi nema zemlje koja se tako zove, rekao je.
Ili ta zemlja ne postoji ili je ova mapa lana.
(Anonim, XX vek)

1. Miris borovih iglica u Premanturi

U romanu Davida Albaharija Cink, objavljenom 1988. godine, otprilike tri godine pred poetak raspada bive Jugoslavije, postoji jedna naizgled sluajno zapisana reenica. Ona glasi:
Seao sam se mirisa borovih iglica u Premanturi. U romanu
se, meutim, ne pominje gde sa nalazi i kakvo je mesto Premantura, istarsko seoce udaljeno oko dvanaest kilometara od
grada Pule, smeteno na jeziku poluostrva gde istarsko kopno
najdublje zadire u jadransko more, na putu za rt Kamenjak. Premantura se, u Albaharijevom romanu, posveenom epskoj temi
obraenoj na lirski, fragmentaran nain temi oeve smrti
nigde vie ne pominje osim u ovoj reenici. Zato je onda zabito
istarsko seoce, koje se nekada nalazilo u sreditu vojne zone od
stratekog znaaja za bivu Jugoslaviju danas pretvorene u nacionalni park uopte pomenuto u Albaharijevom romanu?
Sama Premantura, pak, ima dva centra. Jedan, isturen ka
rtu Kamenjak, sastoji se samo od jednog kamenog krsta oko
koga se prostire ravna i pusta zemlja crvenica pokrivena turom makijom. Njega su u spomen mrtvima poboli itelji mesta
kada su, beei od kuge, napustili svoje prvo stanite. Veliki
kameni krst u divljini i danas udi neupuene zahtevajui od
prolaznika da zastanu i upitaju se o njegovom poreklu. Pravi
centar Premanture povuen je desetak kilometara dublje u kopno, gde su se metani ponovo naselili. U samom centru je,
kao i u veini drugih istarskih naseobina, kamena crkva koja

188

bi liila na obinu, seosku, da se u njoj ne nalaze orgulje koje

se svake nedelje sveano oglaavaju za vreme mise. To Premanturi, izmeu ostalog, daje ar nesvakidanjeg. Jer bilo ko da je
letovao u Premanturi nije se, posle tog zvuka orgulja, niemu
vie udio. Ni injenici da je veina istorijskih spektakala italijansko-jugoslovenske koprodukcije snimljena upravo na lokaciji u neposrednoj blizini Kamenjaka ispred koga su se esto
epurile drvene konstrukcije galija iz filmskih studija: drevne
galije kao da sasvim pristaju uz okomite stene koje duboko,
ravno padaju u vodu dok blizina pulskog amfiteatra, nekoliko
desetina kilometara niz obalu, podsea na davne dane rimske
slave i opravdanost ovakvog izbora lokacije za snimanje. Nasuprot tome Premantura je mala i skromna u svojim urbanistikim postavkama pravi primer mesta na kraju sveta u kome je
vreme stalo ali gde se svet ne zavrava ve se, sasvim suprotno,
ponovo raa iz skromnog utanja i tiine koja vlada prostorom
u zavetrini burnih dogaaja svetske istorije.
Slini su i ostali istarski gradovi oko kojih se iri isti aromatini miris bora i alfije, nad kojima je isto zvezdano nebo
a u kojima se na malom prostranstvu mogu nai najzagonetniji spojevi istorijskog naslea i klimatskih specifinosti koji
su ikada postojali u bivoj Jugoslaviji. Ali za razliku od vreve
Beograda ti se neobini spojevi otkrivaju posmatrau u dubokoj izolovanosti pomalo divljeg istarskog kopna koje upravo
zbog te svoje geografske izmetenosti prua utoite svima
onima koji bi hteli da se odreknu centra i njegovih violentnih istorijskih imperativa. A budui da je Beograd predstavljao jedan od kulturnih centara bive Jugoslavije, kao to danas
predstavlja jedan od centara srpske kulture i knjievnosti, svi
oni pisci koji su se tokom poslednje decenije prolog veka uputili ka ovidijevskoj obali i sudbini izgnanstva zastali bi prvo na
rubu Istre kao na rubu kakvog drevnog antikog Crnog mora
bilo da su se privremeno, poput Radomira Konstantinovia, ili
zauvek poput Mirka Kovaa i Bore osia, odricali istorije svog
preanjeg, zahuktalog knjievnog i politikog beogradskog ivota. Te tako ne bi trebalo zaboraviti da je upravo na istarskoj
obali kao na kakvoj ovidijevskoj taki dobrovoljnog, ponekad
zaista sasvim privremenog, izgnanstva nastalo mnogo znaajnih knjievnih rukopisa beogradskih pisaca koji su na krae ili
na due bili utekli od nemilosrdnog velegradskog ivota.
Deset godina po prvom objavljivanju, Albahari e u predgovoru drugom izdanju Cinka, proglasiti ovaj svoj tekst, na

189

iznenaenje mnogih, istorijskim romanom. Znai li to da je

zagonetno pominjanje Premanture u Albaharijevom romanu
imalo neki skriveni, epohalni znaaj? Ili nas mirisni trag borovih iglica moe odvesti i ka drugaijim tumaenjima koja bi
nam pomogla da shvatimo tajanstvenu sklonost koju su beogradski pisci pisci jednog bunog i haotinog grada oseali
ka tiini i mirisu istarskog podneblja, mirisu koji nije bio samo
miris borovih iglica ve i miris ruzmarina, divlje alfije i lavande koji prodire duboko u telo, svakim udisajem ga sve vie ispunjavajui nekakvim udnim spokojstvom. Trenutak odmora
u senci borova na koji jednom jedinom reenicom podsea Albahari u svom romanu Cink melanholino je seanje na opori,
tajanstveni znaaju Istre u ivotu svih onih koji su ikad okusili
slast izgnanstva na njenim obalama jer ak i letovanje u Istri
bilo je neka vrsta dobrovoljnog izgnanstva iz svakodnevice Beograda u kome se istorija i njen huk sasvim drugaije objavljivala. Mirisni, melanholini trag seanja na kratkotrajni spokoj
u senci istarskih borova jeste ono to u Albaharijevom Cinku
Premanturu smeta na onu mapu sveta koja se jasno iitava
iz ovog romana a u koju su ucrtana i druga udesna, drevna,
kat kada mnogo poznatija mesta, poput Velikog kanjona na
primer, iju tajnu auru narator udie sa olakanjem i oseanjem na trenutak pronaenog smisla. Malena, skoro nepoznata Premantura obrela se tako na mapi koju narator Cinka, u
potrazi za utehom, gradi briljivo i skoro neprimetno, naizgled
sluajno pominjui one detalje i lokacije koji su odredili tok
njegovog ivota, Na karti koju narator Cinka strpljivo upisuje
u tekst roman na karti koju sam tekst romana zapravo otelotvoruje geografski vrlo razliite i meusobno udaljene simbole i reference povezuje jedinstvena legenda uporne, bizarne
introvertnosti ija je ar divlja ar egzotinog.
Moglo bi se rei da je karta koju u svojim seanjima prelazi i opisuje narator Cinka nezamisliva bez razumevanja drutvenog konteksta titoistike poetike kosmopolitizma poetike u
kojoj se insistiralo, a ponekad i verovalo u ravnopravnosti svih
svetova. Na toj je karti istorija Navaho Indijanaca sa severnoamerikog kontinenta istorija, dakle, onih koji vie nemaju
istoriju do one getoizirane u rezervatima isprepletena sa usamljenou istarskog kopna koje je i samo neka vrsta rezervata za dobrovoljne izgnanike. Jer oporo istarsko kopno nije od
onih u koje se moete zaljubiti odmah, na prvi pogled; istarski
pejza nema nikakve veze sa uobiajenim morskim pejzaima

190

na slatkoreivim razglednicama. Istarsko je kopno drago samo

onom ko je imao dovoljno vremena da zastane i oseti njegovu
prikrivenu, potmulu groznicu koja polako osvaja, delujui isto
kao to deluje i malarija koja je nekada vladala pustim movarnim predelima oko pulskog amfiteatra. Jednom zateeni tom
groznicom zaljubljenici u Istru oseaju kako ona stalno tinja
u njima da bi se povremeno, upravo kao napadi malarije koje
lei samo gorki kinin, razbuktali u strasnoj melanholiji koja ih
vodi nazad ka sivim i zelenim gamama istarskog tla skrivenog
u tami etinara i divlje makije. To je upravo onaj prizor koji
predstavlja pravi izazov za Albaharijevog pripovedaa eljnog
predaha i meditacije: tur, skoro seoski predeo koji se moe videti ispod zaklona bora iznenada se otvara ka moru i njegovim
divljim, opasnim divotama dok se predvee aromatini miris
Mediterana, u unutranjosti istarskog kopna, povlai pred sveim i hladnim, skoro planinskim vazduhom koji dolazi iz pravca Gorskog kotara i mirisom zemlje crvenice koji se, zajedno sa
izmaglicom, die iz dubokih, udaljenih bata-vrtaa.
(Jedan od autora pomenutih u ovom radu sa ljubavlju i uenjem mi je priao o staroj razglednicu koja prikazuje pulsku
arenu okruenu bezbrojnim barama od velianstvenosti imperije kakvom je danas zamiljamo na toj fotografiji nije bilo
ni traga. Istra je, oduvek, bila tek jedna zanemarena provincija
na razmei svetova koja je nekako postala udesna, vilinska
zemlja, zakljuili smo zajedniki.)

2. Topos srednjovekovnog grada ili:

Istra kao endemska zemlja
Svoje romane-prvence Radoslav Petkovi i Dragana Veliki, situirali su tako u Istri, dajui svom naratoru u prvom licu
mukog roda priliku da rekonstruie jednu zemlju u kojoj se
nije mnogo znalo u bivoj Jugoslaviji a koja je svojom tajnovitou mamila i zavodila. Sve je na istarskom kopnu bilo za
druge neobino i zaudno; sve je, takoe, bilo gostoljubivo i
mirno, dostojanstveno u svojoj zabaenosti, u svojoj neospornoj skromnosti koja se graniila sa siromatvom. Istorija tog
kopna bila je koliko burna toliko i nebitna jer Istra kao da je
predstavljala sam kraj sveta, onu taku na njegovoj mapi na
kojoj vreme prestaje da postoji i da bilo kome ita ozbiljno
znai. Istarski gradovi kao da su iveli u nekoj vrsti duboke

191

hibernacije: svuda okolo bili su tragovi davnih imperija, ukljuujui kako onu rimsku tako i habsburku, amfiteatri su se
mimoilazili sa neoklasicistikim kolonadama, kue su ostajale
skrivene iza gustih aleja dubokih austro-ugarskih vrtova proaranih i mediteranskim palmama, dok su u samoj unutranjosti istarskog kopna, podjednako daleko od Opatije koliko i
od Rijeke ili Pule, na breuljcima straarili, meusobno zagledani jedan u drugog, naputeni, zaboravljeni srednjovekovni
istarski gradovi opasani kamenim zidinama, do kojih se stizalo
makadamskim putevima a u ijim su se gostionama jeli evrolan, fritaja sa parogama, manetre, fui, pasutice, makuroni
na iglu, tartufe Putniku bi trebalo dosta da pronae uvene
freske koje pripadaju anru zvanom Ples smrti ali su upravo
u istarskoj nigdini nalaze u Evropi najbolje sauvani primerci
tog anra u crkvici Sv. Marije na kalinah u Bernu i u crkvi u
Hrastovlju potedela ih je evropska istorija, neumorna istorija
neprekidnih razaranja koja je bila napustila Istru otiavi da
tutnji nekim drugim tlom, kulturom i jezikom. Freske Plesa
smrti ostale su netaknute ba kao i kupine koje su svakog avgusta obilno raale kraj makadamskih puteva koji su, u vreme
kada sam prvi put letovala u Istri, gustom mreom povezivali
unutranjnost istarskog kopna gde jo nije bilo asfalta. A makadam koji je unitavao sva kola, pa i ona najluksuznija, tedeo
je, tako, mir i prirodu Istre, njenu dugu preputenost samoj
sebi u kojoj je nastalo jedno podneblje specifinog kulturnog
identiteta. Istarskim makadamom su oduvek peaili samo najuporniji (oni koji su tada iz umetnike kolonije Gronjana ili
po hleb u mesto Buje, udaljeno od Gronjana pet kilometara u
jednom smeru) jer su bez ozbiljnih posledica po gume i aspuh
njime mogla da krstare samo ili vojna ili, tada vrlo retka, terenska vozila poput Landrovera.
Romanima Put u Dvigrad (1978) Radoslava Petkovia i Via
Pula (1988) Dragana Velikia obelodanjena je tako u jugoslovenskoj kulturi i knjievnosti jedna neobina ljubavna pria
u kojoj su se na udan nain uvek iznova uspostavljale veze
izmeu beogradskih pisaca i dalekih istarskih gradova: ova dva
romana na samom poetku Velikieve i Petkovieve karijere
ukazala su na staru kob meusobnog privlaenja najistonije i
najzapadnije granice habsburkog carstva, simboliki izdvajajui prostor Istre, a posebno istarskog grada, kao prostor nepatvorene imaginacije kome e se uvek iznova vraati da bi ga u
svojim zrelim delima (Dragan Veliki, pre svega, u romanima

192

Astragan i Danteov trg a Radoslav Petkovi u romanu Sudbina i

komentari za koji je dobio NIN-ovu nagradu) obeleili kao onaj
politiki proctor bive Jugoslavije koji je bio utoite svim onima koji su u begu, zastali da se odmore eljni predaha i samoe,
a koji komunistika ideologija nije mogla da po-niti upravo
zbog tamne slave subverzivne granice kraja sveta koji je Istra
uivala, jo od kada je Dejms Dojs iveo u centru Pule patei
zbog vlanih istraskih zima i dugih, hladnih kia te udei za
italijanskom obalom. Toj zaaranoj zemlji bilo je potrebno da
proe vie od pola veka neprocenjive Dojsove slave da bi se
neugledna table, jedva primetna na sivoj fasadi kue u blizini
pulskog korzoa u kojoj je Dojs iveo, zamenila upadljivijom
a da se ispred same kue konano postavi i Dojsov spomenik.
No, Dojs, kako se to iz njegovih zapisa jasno vidi, nikada nije
voleo Pulu i samo je ekao da spletom srenih okolnosti konano otplovi u Trst. Kasno podizanje njegovog spomenika samo
potvruje pretpostavku koju emo razmotriti malo kasnije a po
kojoj spomenici nikada ne slue svojoj svrsi, upravo zbog toga
to falsifikuju istoriju naroitio u Istri koja predstavljaja mesta ponitavanja bilo kakvog istinskog istorijskog kontinuiteta.
Iako su preko puta Dojsovog skromnog utoita bila ostrva
Brioni, Titovo luksuzno odmaralite danas takoe pretvoreno
u nacionalni park-, Istra nikada nije izgubila simboliki znaaj
zaarane zemlje, koja uprkos svim gubicima, ostaje samosvojno sebi okrenuta, ogluujui se o tutanj i istorijski eho politikih prevrata kako tokom transke krize (1947-1954) tako i
tokom raspada bive Jugoslavije tokom devedesetih. Umesto
toga istarsko je stanovnitvo radije oslukivalo zagonetni odjek
sopstvenog, neobinog istarskog dijalekta koji predstavlja udnu meavinu izvorno akavskog istraskog govora, u kombinaciji sa knjievnim i kulturnim uticajima italijanskog i hrvatskog
podneblja. (Istarski dijalekat koji dakle predstavlja meavinu italijanskog, tokavskog i staroakavskog govora ima vie
podvrsta i varijanti, meu kojima su najrasprostranjenije ona
dominantno italijanska i ona dominantno hrvatska, ali su sve
te govorne varijante strancu namerniku podjednako strane,
udne i nerazumljive.)
Naratori Puta u Dvigrad Radoslava Petkovia i Via Pule Dragana Velikia obraaju se itaocu u ispovednom prvom licu retrospektivno pokuavaju da kroz panorama vlastitih seanja odgonetnu tajnu ove izolovane, endemske, halucinantne zemlje
koja kao da nema istorije u savremenom znaenju te rei. Figura

193

sada ve bive drave Jugoslavije se kroz figuru Istre iitava kao

jo jedna od zemalja koje su, liene svoje istorije, osudjene na
skrajnutost, izolovanost, anonimnost i halucinantnost endemskog istorijskog postojanja bez nade da e punopravno biti vraene na mapu sveta. Bar ne drugaije no kao ona udna mesta
te iste virtuelne mape na kojima se istorija zapadne civilizacije
katkada odmara od svojih glavnih zahuktalih tokova.
O samom toposu (srednjovekovnog) grada Dvigrada narator Puta u Dvigrad kae:
Dvigrad se nalazi na morskoj obali, tanije na kraju dubokog i uskog zlaiva koji predstavlja ono to se u udbenicima
geografije obino naziva prirodnom lukom. Iza same uske linije ravnog kopna pogodnog za pristanita uzdie se breuljak na
kome je smeten najstariji deo grada (castelum, katel) nekaa
opasan zidinama koje su se vremenom pretvorile u spoljanje
zidine prvog reda kua. Oigledniji ostatak srednjovekovne
prolosti ine dve kapije: ona perma luci, velelepna, sa reljefima u kamenu i, mnogo skromnija, prema kopnu. Svakom
posmatrau ovaj nesklad jasno govori da se pred njim nalazi
tipino primorsko naselje iji su usponi i propasti bili usko povezani sa morem, zbivanjima na njemu i oko njega.
Putnik koji putuje vozom od Divae do Pule moe, ako
je paljiv, pre ulaska u elezniku stanicu Kanfanar, na desnoj
strani da vidi putokaz: Dvigrad 2 km. Put vodi do ruevina
grada Dvigrada koji se uzdie iznad Limskog kanala, u nekim
turistikim prospektima oznaavanog i kao Limski fjord. Legenda jo saoptava da je propast, uprkos pogledu uperenom
ka morskoj puini, dola sa kopna, podmuklo i pogubno, u
vidu kuge koja je tokom XV veka definitivno unitila raskoni
ivot grada u punom procvatu. (Petkovi:1997)
Uz neznatne korekcije opis grada Dvigrada (u kome bi dobar poznavalac otkrio umanjenu i mistifikovanu ali preciznu
mapu Rovinja) moe se odnositi na bilo koje naselje na kopnu
Istre, zemlji skoro na kraju sveta koju su metani, zbog zabaenosti, zvali niija zemlja a za koju je, u romanu Via Pula
Dragana Velikia (1988), zapisano:
I ne slutei gde e ga odvesti istraga, Bruno Gaparin je
prvi uspeo da zaviri u kartonski sarkofag iz Vremena svetlosti
i opinjen bogatom kolekcijom Karlovih programa primeni
Gaddine teorije o prisustvu nevidljivih bia u kunom vazduhu istarskog podneblja koji vekovima prenosi endemine bolesti. (Veliki:1988)

194

Velikiev prvi roman odigrava se, kao i segmenti njegovih potonjih romana Astragan i Danteov trg, ne u malom srednjovekovnom gradu ije se zalee nalazi ve u unutranjosti
istarskog kopna kakav je Dvigrad ve u velikom lukom gradu
Puli kojim neprekidno duvaju kuni vetrovi iz Venecije. Iako
modernizovan istarski grad je i u Via Puli neporavljivo oboleli grad, zatrovan svojom klimom i skrivenom istorijom, koje
ga, obe, istovremeno razjedaju i razaraju. Istarski grad je, tako,
neporecivo dekadentni grad koji mami kako svoje stanovnike tako i sluajne namernike u propast; to je grad koji zavodi
na neobjanjiv i nikom znan nain budui da je u njemu sve
teskobno, klaustrofobino i skueno; sve je pritajeno, preutano, skriveno i turo, lieno raskoi koja je ta koja obino, u
istoriji zapadne kulture, zavodi; istorija se, tavie, ne odigrava
u javnosti, na trgu, ve u sanatorijumima i ludnicama u koje
je izgnana i stavljena pod kontrolu. Nigde raskoi samo njenih
tragova i ostataka; nigde sjaja samo njegovih odblesaka; nigde
sree, samo njenih opasnih obmana. Pula tako nije mrtvi srednjovekovni grad, grad-telo koji umire odjedanput i u komadu,
ve ravasti lavirint modernog grada u kome je smrt sveprisutna i nevidljiva, vrebajui i prikradajui se iza svakog ugla i svake izgovorene rei. A jedna od njenih najlepih zgrada svakkao
je bivi dom Jugoslovenske narodne armije koji je, u vreme
pulskog filmskog festival, bio press centar i novinarski tab iz
koga su za komunistike dnevne listove urno izvetavali novinari okrueni secesijskom patinom zgrade koja je nekada bila
Dom oficira stare jugoslovenske, dakle kraljeve, vojske.
Pria o Istri je, tako, hiperbola koja govori o nesluenim
razmerama hipotetinosti istorije same. Hipotetina istorija
grada Dvigrada tek je jedna epizoda kojoj Velikieva povest o
kunim vetrovima pulskog zaliva daje novu dimenziju: celo
kopno poluostrva preobraava se u grad-polis koji objedinjuje
raznovrsnost istarskog reljefa i njegove raspone. Istra je prostor
u kome kao da je stalo vreme a u kojem je sauvano itavo
sazvee gradova-utvrenja od po desetak kua, podignutih
na vrhovima malih uzvienja, izmeu kojih se prostiru vrtae
i kotline, reke-ponornice i izmaglica, istroeni rudnici i retka
crvenica od koje povre ima sladak, ukusan plod. Zemlja hibernacije i odloene smrti koju kao da je zaobilazilo nasilje
kulturnih, politikih i industrijskih promena, endemska i incestuozna zemlja u kojoj su ivele samo njoj svojstvene biljne i
ivotinjske vrste, skoro pusta, duboko istrajna u svojoj izolaciji

195

u kojoj su se od neminovnih jezikih modifikacija sauvali i

izvorni nazivi starih naselja: Hum, Gronjan, Motovun, Pazin,
Pomer, Premantura, Oprtalj, Vodnjan, Linjan, Peroj, Faana...
Ili ostrva: Krk, Cres, Rab, Susak, Fenoliga, Loinj. I konano,
gradova: Portoro, Kopar, Umag, Pore, Rijeka, Opatija, Pula,
Lovran, Ika, Iii, Trst, Suak...I jedne jedine planine: Umka...
Jedva da se moe zamisliti rekonstrukcija jezika koji je tako
imenovao, obeavajui zvuanjem hermetino i bezvremeno
stanje hibernacije smisla. U tako sauvanim imenima, kao i
udnoj varijanti akavskog dijalekta koju metani govore ve
decenijama, karakteristina, zaista, po endemskim bolestima
nastalim posle dekadentnih roako-ljubavnikih veza i brakova, tipina i po endemskim biljnim i ivotinjskim vrstama,
Istra predstavlja istinsko privienje koje plovi ka moru kao jedinstvena celina, kao telo jedinstvenog kopna-polisa zatienog
svojim neobinim geografskim poloajem, klimom i reljefom
od nepotrebnih upada uljeza. Ukratko, Istra je ono himerino
mesto na mapi bive Jugoslavije koje, locirano nekako mimo
istorije, kao da nije ni moglo imati drugaiju istoriju do one
izmiljene, fantazmagorine, u koju junaci Petkovievog i
Velikievog romana mogu samo (i opravdano) da sumnjaju.
Mesto deavanja romana, naravno, nije nikada sluajno
izabrano ma koliko nas narator Puta u Dvigrad ubeivao, kao
izvinjavajui se, da se radi tek o sticaju okolnosti koje su ga
navele da odredjenu lokaciju upozna bolje od drugih zbog
toga to je mnogo vremena tu provedeno. Jedan od naratora
u Via Puli, Bruno Gapari, ve je sasvim svestan da se nalazi
na trusnom terenu na kome se granica izmedju normalnog i
nenormalnog, zdravog i bolesnog, mrtvog i ivog ne da tako
lako utvrditi. Srednjovekovni grad nije obian grad. Istra nije
obina zemlja. Daleko od toga da bude urban/a na nain kojim
zapoinje istorija savremenog urbaniteta, onog koji je prepoznatljiv kao poseban fenomen u francuskoj prozi devetnaestog
veka ili esejima Valtera Benjamina, srednjovekovni grad je tek
hipotetiki istorijsko mesto jer je srednjovekovni grad grad koji
moe da svedoi samo o istoriji sopstvene smrti. On je drugaiji
na nain raskola; mrtvi ostatak prolog vremena koji osporava bilo kakvu istinu kontinuiteta. Istorija tog grada utoliko je
tajanstvenija ukoliko se ima u vidu kako je veina istarskih
gradova stradala, pa i nestala, poput Premanture i Dvigrada, od
kuge: motiv koji Radoslav Petkovi varira u celom svom opusu
(jo od svog prevoda uvenog Defoovog spis o epidemiji kuge

196

u Londonu) kao simbol svih onih trenutaka prekida i zamraenja istorijskog kontinuiteta koja se opiru svim naporima
naknadne sistematizacije i ucelovljenja istoriara.
Skrajnutost Istre od glavnih istorijskih tokova i njihovih
promena osudjuje je na jedan specifian status koji bi se u savremenom svetu mogao nazvati i izoptenou iz istorije, nekom
vrstom istorijskog nepostojanja. Ipak, u takvoj zemlji, pokuaji naratora da rekonstruie sablast njene zauvek mrtve istorije
dovode do zanimljivih rezultata. Ova dva romana, objavljena
u rasponu od jedne decenije, odigravaju se na meusobnoj distanci od sat vremena vonje autobusom koliko ima od Pule do
Rovinja, a njihovi se naratori opredeljuju za naizgled introvertno-egzotini ali zapravo apsolutno trendovski multikulturni
romaneskni diskurs koji je, s jedne strane, obeavao otvaranje
ka kosmoplitskoj interpretaciji sopstvenog iskustva, a s druge,
aktivirao sve specificnosti lokalnog, zatvorenog u izolovanu
floskulu trajanja koja se granici sa politikom i geografskom
anonimnou, dakle sa onim sto bi u savremenom svetu mogli
nazvati nepostojanjem. Od trenutka unitenja jezgra srednjovekovnog grada, pa i jezgra grada Dvigrada u zemljotresu,
od trenutka samoizgnanstva Istre iz istorije, neophodno je posredovanje izmedju izmedju sablasti zauvek odsutne istorije i
potrebe da se ona po svaku cenu rekonstruie: junaci Puta u
Dvigrad, kao i Via Pule, nevoljni su uesnici tog posredovanja i
njegove prirodne rtve. Napisani u ekspresionistikoj tradiciju
prizivanja smrti ili koketovanja sa njom oba ova romana podseaju na to da je u srpskoj knjievnosti, jo od Dnevnika o arnojeviu, ovo koketno prizivanje-preispitivanje bliskosti smrti
oduvek bilo koliko popularno toliko i kreativno produktivno.
(Prisetimo se oba navedena romana nagradjena su nagradom Milos Crnjanski za prvu knjigu! Jer i sam Milo Crnjanski
je u svom romanu Dnevnik o arnojeviu, napisanom u osvit
stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a objavljenom
1921. godine, pruio svom naratoru priliku da ispovedi kao
mistino bitnu epizodu sa svog putovanja u daleke primorske
krajeve u kojima se govori akavski: negde na istraskom ostrvu Krku narator Dnevnika se budi obasjan turom primorskom
svetlou koja mu pomae da otkrije ar lokalnog, dostupnu
pogledu stranca tek zahvaljujui vetini pijuniranja. Narator
evocira kako je, skriven na tavanu, oslukivao nerazumljivi dijalekatski govor lepih sestara u ijoj je kui bio odseo, seajui
se sa setom ba kao Albaharijev narator mirisa borovih iglica

197

u Premanturi kako je taj neobini govor doprinosio njihovoj ljupkosti i poveavao njihovu erotsku privlanost. Tako
se ispostavlja da veza izmeu istarskog kopna i beogradskih
pisaca traje kroz vreme, i da se na izvestan nain podudara sa
nastajanjem mnogoglasne, viejezine, vienacionalne i viekonfesionalne ideje jugoslovenstva koja, posle kratkotrajnog
trijumfa, budui naizgled definitivno poraena, kao da moe
svoje prirodno skrovite nai samo u melanholinom eseju
o knjievnosti i njenim vezama sa istarskim pejzaem tom
poslednjom granicom negdanjeg jugoslovenskog sna-o-jedinstvenoj-teritoriji.)

3. Zato spomenici ne slue svojoj svrsi ili:

estetika i istorija licem u lice u jednoj epizodi
Puta u Dvigrad
ivot glavnih junaka Petkovievog romana odigrava u
meuvremenu hronike i legende, izmedju vedrine preputanja Drugom, opisane u uvodnom poglavlju romana, Hronika
grada Dvigrada, i melanholije ponovnog itanja istorije grada Dvigrada i njenih junaka u zavrnom poglavlju Legende o
gradu Dvigradu, koje predstavlja neku vrstu mranog epiloga
romana. Dvigrad je prostor neuspokojene ili, ak, nepostojee
prolosti koja bi trebalo da bude iznova proivljena i proitana.
Ili,pak, po prvi put izmatana. Preobraaj objektivnog anra
hronike u mitsko-fikcionalni anr legende, tanije preobraenje objektivnog diskursa istorijskog znanja u fantastiki diskursa opisa jednog nonog doivljaja na koje se to znanje
svodi deo je kritike prosvetiteljskog koncepta itanja koji se
poentira razotkrivanjem tajnog napora postmodernistike prie da se vrati u okrilje predanja, njemu na brigu i staranje.
Patina uzviene otmenosti izdajniki ostaje na prstima pri
svakom pokuaju tumaenja istorije koje nema a ono to je u
nekoj, uvek grotesknoj, svakodnevici bivalo i dopustivo i doputeno ini se istraivau i samozvanom uvaru prolosti grada Dvigrada, Antoniju Lovasu, nedopustivim skrnavljenjem
ideala zlatnih vremena. Zato se kljuna epozida dvigradskog
predanja, potkrepljena poverenjem u injenice i opipljive
dokaze o postavljanju skulpture znamenitog pesnika Ivana Vetruia na glavni gradski trg tokom XV veka, koja ide u prilog
viziji harmonije i punoe, slave i uzvienosti, i, jednom reju,

198

istinske istorijske mogunosti postojanja boljeg sveta, razreava

kao anegdota o pustolovnom i prevrtljivom liku i toku svakodnevnih ljudskih poslova. Zanesen svojim oekivanjima Antonio Lovas ne primeuje, naravno, ono to u noi zemljotresa
iznenada otkriva njegov mladi prijatelj, jo jedan od pripovedaa Petkovievog romana: u pometnji nastaloj posle potresa,
ugledavi Lovasa naslonjenog na nezaobilazni pesnikov kip
mladiu koji provodi svoj letnji raspust u Dvigradu odjednom
se ili priinilo ili razjasnilo koliko Lovasov lik podsea na lik
same skulpture, koliko Lovas jeste, u ponovljenoj igri vremena
i sudbina, sam simbol zlatnog doba Dvigrada, istinski Ivan
Vetrui. No, ne radi se ni o kakvoj romantiarskoj igri uzvienog vraanja istog u ciklinom modelu proticanja istorijskog
vremena. Lovas je, zapravo, ve dugo krio tajnu skulpture nastale po ugledu na njegovo runo i grubo lice, lice treerazrednog vajara, vlasnika radnje gipsanih figurica koje sam pravi,
a koji nije odoleo prilici da svoj lik idealizuje, transformie i
oplemeni, vercujui ga pod imenom svog slavnog su-graanina. Gledajui se tako, licem u lice, na trgu kome nedostaje
spomenik tako da se moemo pitati da li bi se on uopte mogao smatrati trgom, istorija i estetika su se mogle sporazumeti samo u tome da borhesovska strast ka prikazivanju krivotvorenja i beaa predstavlja jedinu estetsku verodostojnu a
istorijski pouzdanu injenicu. Opte je prihvaeno bilo upravo
miljenje kako je skulptura treerazredna; da loe, iako verno,
prikazuje svoj uzor; trenutak priine ili razjasnice u mladievom pogledu trenutak je koji postavlja ne samo pravo pitanje
o identitetu vajara Vetruia Lovasa nego i o samom identitetu prie, umetnikog ina i njihove kritike (pr)ocene.
Eliotovski reeno, vreme prolo i vreme sadanje sukobili su se u kobnoj suprotnosti ideja o tome ta je original
a ta falsifikat istorije. Ova suprotnost praena je, naravno, i
raspravom o tome kakav je status original i kopije umetnikog
dela, na ta ve na poetku XX veka upozorava Valteter Benjamin. U susretu istorije i estetike licem u lice na trgu grada Dvigrada pobedio je samoljubivi lik treerazrednog vajara, veno
otelotvorenje sitnih ljudskih interesa. Iz perspective vernog
dokumentovanja istorije skulptura velikana Vetruia bila je
smatrana za, gle paradoksa, potpuni estetski a ne istorijski!
promaaj. S druge strane, ona je predstavljala verni dokument
vekovnog falsifikovanja i krivotorenja svakog istorijskog konteksta; krivotvorenja i falsifikovanja u kome je estetizacija ima-

199

la svoju ne malu, a katkada i presudnu, ulogu. Neizvesno je,

tako, ne samo kada i kako se istorija i estetika sustiu u jednom
umetnikom delu ve i kada e se i kako raz-otkriti njegova
varljivo krhka priroda umetnikog. Nedoumicu izaziva upravo
ambivalentnost bliskosti, obeanje slinosti koje postoji izmeu estetske i istorijske injenice a koje je uvek samo polu-,
drei nas u nedoumici i strepnji : da li smo ovoga puta ipak
pogodili, da li smo ovoga puta ipak pronali original a ne kopiju prie o sopstvenoj prolosti?
Otuda spomenici nikada ne slue onoj svrsi kojoj su namenjeni. U halucinantnoj zemlji kakva je Istra, zemlji osudjenoj
na anonimnost, izolaciju i nepostojanje, jo je oiglednija burleska u kojoj spomenici ne odaju poast istoriji ve naoj potrebi da je estetizujemo i na taj nain izbegnemo. Oni ne uvaju
seanje na neporeciva istorijska fakta ve na nau sposobnost,
kao i potrebu, da ih uvek iznova pogreno protumaimo.

4. Trg telo ili: o skrivenim tokovima istorije

Uprkos sumnji koja ih mori do psihodeline iscrpljenosti,
(ili bas zbog toga!), glavni junaci Puta u Dvigrad i Via Pule jesu
oni koji se sa zahtevima logosa i kontinuiteta nalaze u odnosima opasne i ambivalentne prisnosti. Put u Dvigrad razreava se
na samom trgu srednjovekovnog grada, u sreditu nesporazuma, u raskolu drugaijeg koje se jedno drugom objavljuje ne kao
identino ve kao slino, tamo gde je samo pitanje trenutka
kada e se promeniti osetljiva ravnotea i kada e doi do konanog mimohoda istorijskih interesa. Neprirodno je, naravno, provesti mnogo vremena , kako kae glavni pripoveda
romana, na trgu mrtvog grada, meu njegovim sablastima, ali
jo je vea ludost pokuati da se tom proerdanom vremenu
pribavi opravdanje smisla. Trg grada/teksta je, tako, raskre snovienja i razuma, raskre integriteta samog tela koje se
otvara za uvide halucinantnog i fantastikog pripovedanja. Jer
uprkos iracionalnoj strukturi nesporazuma kojoj se povinuje
narativna organizacija romana tzv. generalni pripoveda, onaj
koji bi odgovarao idealnom sadratelju svih pripovednih glasova knjige, jeste upravo onaj koji pokuava da zadri pribranost
i sauva zdrav razum. Posle dugog oekivanja katastrofe koja
se nikako ne dogaa nastupie skoro zaboravljeni a neminovni
kraj leta: jo jedan neobjanjivi diskontinuitet ija e skromna

200

malenkost zaseniti sve druge, osujeujui naknadna velika tumaenja. Jer zivot se iznova seli, naputajui istraski grad koji
je bio tek turistika atrakcija i letnje stecite dokonih. Slede
dugi jesenji i zimski meseci ponovljene smrti, pogleda oajniki uprtog u sve one take na mapi sveta koje sebe narcisoidno i
zvuno mogu nazvati velegradom, metropolom ili megapolisom. A Dvigrad, kao i veina drugih istraskih gradova, to
nikada nije ni bio osim u retkim trenucima u kojima se svetska
istorija skrivala od sebe same, po rukavcima i zabitima neispitanih prostora mape sveta.
U Velikievom romanu Via Pula centralno istorijsko vorite grada, iji proli i tajni ivot Bruno Gapari polako deifruje,
nije spomenik ve sasvim drugaija vrsta graevine sanatorijum za duevno poremeene u kome se odigrava prava istorija
grada obolelog od kunih vetrova. Iako se ini kako se zatvorene
zgrade ludnica modernog doba razlikuju od otvorenih trgova
srednjovekovih gradova razlike skoro da nema kada je re o telu
i njegovim snovima. Trg grada je ujedno i trg tela izloenog pogledu i samospoznaji. Ludnica modernog grada kao da se gradi
oko nekadanjeg jezgra srednjovekovnog grada, oko samog njegovog srca, trg tela podseajui nas svojim zidovima izdaleka
na divan i opasan san tela o gradu, i grada o telu.
Sanatorijum za duevno obolele mesto je gde se telo oslobaa nervnog rastrojstva modernog grada kojim se telo otuuje
od sebe samog. Sanatorijum je, dakle, fukoovski reeno, mesto
na kome je ono telo koje je osloboeno stega poelo samo sebe
da sanja stavljeno pod konani nadzor i kontrolu, u izolaciju
u kojoj e uvek biti pod prismotrom kako ne bi ometalo one
drutvene i istorijske tokove koji su mogui tek kada se telo podjarmljuje i izrabljuje do samootuenja i smrti. Posmatrano iz
ove perspektive telo istarskog kopna samo je produetak tela
srednjovekovnog istarskog grada: zato je Istra dragoceno kopnopolis namerno ostavljeno u hibernaciji i izolaciji, preputeno
svom vlastitom telu i svom vlastitom snevanju. U Istri je kao
u kakvom sanatorijumu bolest normalna a telo slobodno tek
kad je stavljeno pod prismotru i u izolaciju koja ga oslobaa
drutvene i istorijske odgovornosti. Zato Istra jeste pharmakon
jugoslovenstva koji ima svojih lekovitih svojstava ije dobrobiti oseamo i danas. Svako ko stupi na istarsko kopno-polis,
izmeteno iz huka istorije (iako danas ve uveliko pretvoreno u
turistiku atrakciju), ima priliku da iznova sanja sopstveno telo,
sopstveni san, sopstvenu istoriju jugoslovenstva.

201

Pri kraju prve decenije novog veka, vise od etvrt veka

kasnije, iskustvo integriteta tela i njegove izloenosti ini se,
na prostorima bivse Jugoslavije, mnogo aktuelnijim i bitnijim
nego nekada. Jer je upravo telo to koje sanja san, makar to bilo
telo narativnog fragmenta. Jer lieno mogunosti da posumnja
i sanja telo telo prie nije nita drugo nego prazni trg srednjovekovnog grada, mrtvi znak lanog kontinuiteta. Telo i san
nisu tudji i nepoznati jedno drugom, naprotiv. Jedino telo poznaje san do kraja, uprkos svojoj prividnoj materijalnosti. Moda jedino telo i san poznaju stanje istinske prisnosti, uprkos
razlici u ingerencijama koje su im u istoriji zapadne civilizacije
dodeljene. U civilizaciji u kojoj je danas i Jugoslavijasan jednog tela o kome kao da ne znamo vie nita, bespomoni kao
pred ostacima u sebe zatvorenog istarskog grada-koljke.

5. Trst ili: o komunizmu

Da bi pria o istarskim gradovima u knjievnim radovima
beogradskih pisaca bila potpuna potrebno je pomenuti jo jedan istarski grad koji se od 1954. godine nije vie nalazio u sastavu nekadanje Jugoslavije a koji je bio od neobine vanosti
za razumevanje odnosa istarskog kopna i ideje jugoslovenstva
u srpskoj knjievnosti. Taj grad, Trst, Radomir Konstantinovi opisuje u svom romanu Dekartova smrt (1998) kao meku
potroakog konzumerizma koji je zavladao komunistikom
Jugoslavijom sedamdesetih godina prolog veka. Za Konstantinovievog naratora Trst je pre svega Ponterosso, popularna
transka buvlja pijaca na kojoj se ispoljava sav nizak ukus
i niske strasti, banalnost i trivijalnost popularne kulture titoistikog reima oliene u modi i moi shopping-a a vezane za
kult robne kue kao najznaajnije nove istorijske graevine:
() svata se u Trstu deava, u Trstu nae uvek ono to
nisi traio, o emu nisi
mislio, to nisi eleo, o emu nita ak nisi ni znao, ono
to nisi planirao, kao najvanije, neizbeno, ono to sve
tvoje vano, sve znaajno, sve neizbeno, odjedanput, i kao
neoekivano, umanjuje, obezvreuje, ak otkriva, osvetljava,
kao besmisleno, pa bi ti da to to pre zaboravi, sve to zbog
ega si doao u Trst, i to si popisao na jednom komadiu hartije, kao da e tako da pobegne od sopstvene besmislenosti
() (Radomir Konstantinovi:1998, str. 98-99.)

202

I:
Ali ona kao da me nije ula, ovoga puta valjda ne zato to
je mrtva ili to je izgubila nadu da u Standi moe da me nae,
nego zbog toga to je sada ve ila, mesearka, pruenih ruku,
od gondola do gondola, preturala je po stvarima, () bili su
to aparati za peenje hleba, elektrini mlinci za kafu, koulje,
marame, lutke, bicikli, tanjiri, stolice i lealjke za batu, kaputi,
eiri, kiobrani, naoare za sunce, i njena glava, njena izgubljena glava pod starim crnim eirom u toj ogromnoj, arenoj,
gomili stvari. (Radomir Konstantinovi:1998, str. 91.)
Trst je za Konstantinovia, naravno, i Dojs koji je prebegavi iz Pule jeo svoju digericu u Trstu, gde je davao asove
engleskog jezika i gde se muio vie, mnogo vie, nego to je u
Puli i sanjao. Trst je, naravno, i evropska tradicija, ponajpre austro-ugarska, habsburka, oliena u dvorcu Miramare i starim
transkim vilama. Ali pre svega, to je e za zapadnim tritem i robom, sramno ponienje jugoslovenskog komunizma
koji svoj vrhunac i svoje zlatno doba, svoju kolektivnu euforiju
koja ujedinjuje sve u istom fantazmu kupovine, doivljava na
transkom Ponterossu.
Zato se, kada se govori o Trstu, kao i o Istri uopte, mora
pomenuti uloga koju halucinantno-fantastiki diskurs o Srednjoj Evropi ima, kao zatitni poetiki znak, za celu jednu generaciju pisaca koja je smatrala je da je re-konstituisanje tradicijskog kontinuiteta neophodan poetiki zadatak srpske proze
postmodernizma, ma koliko potraga za sopstvenim korenima
bila uzaludna i, sa stanovita postmodernistike poetike, prevaziena. Ve je Ki uspostavio sliku Srednje Evrope na ambivalentan heraldiki nain koji Srednju Evropu uspostavlja kao
simbol prekinutog, osujeenog, tradicijskog kontinuiteta koji
bi trebalo ponovo uspostaviti.
Kao simbol pobune protiv ideoloke represije komunistikog reima slika Srednje Evrope u srpskoj, kao i u drugim
istono evropskim knjievnosti ima kultni poetiki status, povezujui ponovno uspostavljanje kulturnog kontinuiteta sa
idejama drutveno progresivnih promena. Naravno, ne bi se
moglo tvrdi da nije bilo kontradiktornosti u poetikim zahtevima koji su konstituisali sliku Srednje Evrope u savremenoj
srpskoj prozi: s jedne strane, slika Srednje Evrope trebalo je da
bude mesto kritike velikih narativa poput komunizma i nacionalizma dok se, s druge, esto koristila u svrhe njihovog re-us-

203

postavljanja i popularisanja. Istorijska multiplikacija granica i

nacija, tradicija i jezika, kao i artistika igru meta i inter tekstualnim strategijama konstituie, tako, u srpskoj postmodernoj
prozi sliku Srednje Evrope (koja dalje posreduje sliku Evrope i
diskurs o njoj) kao dominantno fantastiki, predoavajui onaj
proces u kome se Evropa transformisala u Evropu, u daleki i
nedostini privatni i/li kolektivni fantazam prvo komunistike Jugoslavije osamdesetih a potom i izolovane Srbije devedesetih godina prolog veka.
Re-definisanje halucinantno-nostalgino-fantastikog diskursa o Srednjoj Evropi u srpskoj knjievnosti vezano je, iznova, za romane ija se radnja (ovoga puta samo delimino)
odigrava u Istri, na samom rubu habsburke monarhije iji je
najudaljeniji grad Trst. U romanu Sudbina i komentari (1993)
Radoslava Petkovia (koji se odigrava na potezu Beograd-TrstMaarska) Trst se razotkriva kao mesto pogubne dvojnosti u
nacionalnoj srpskoj istoriji koja od Orfelina i Dositeja Obradovia ne prestaje da proganja srpsku kulturu uvek zauenu,
i nekako savladanu, artificijelnou Zapada. Petkovieva pria
moe se, meutim, itati i kao parodija o srpskoj dijaspori koja,
odavno otuena od matice, u doba evropskog Napoleonovog
osvajakog trijumfa, ivi u specifinom samo-izgnanstvu u tajnim dubinama transkog zaliva gde je istorija pohodi samo u
vidu Pavela Volkova koji se moe itati ili kao lik avanturistenamernika koji e svoj put i osvajanja nastaviti na nekom drugom mestu, ili, pak, kao lik naivnog smetenjaka koji nikakvoj
istoriji zapravo nije ni dorastao. S lakoom se, takoe, moe zamisliti tekst hipotetikog eseja o Srednjoj Evropi koji predstavlja pred-tekst veine Velikievih proznih radova ija se radnja
zbiva ili na teritoriji nekadanje austro-ugarske monarhije ili
na njenim rubovima. Otuda je centralna tema romana Danteov
trg (1997) Dragana Velikia pokuaj rekonstrukcije lika idealnog srednje-evropskog pisca koji bi objedinio tragino sline
sudbine nekolicine uvenih pisaca srednje i jugoistone Evrope poput Zveva, Kafke, Kia, eslava Miloa, Kundere, Joneska,
Esterhazija kao i sudbine tolikih drugih srednje-evropskih pisaca koji su tokom dvadesetog veka pisali na potezu Italija-Austrija-Madjarska-Rumunija-biva Jugoslavija u skoro sablasnoj
anonimnosti, stvorivi knjievnost neobinih, psihotino-klaustrofobinih raspoloenja. I kod Petkovia i kod Velikia Trst
je ono mesto na mapi Srednje Evrope koje, protivno svim oekivanjima, jeste jedno od mesta na kojima se odigrava skrivena

204

istorija sveta, demonstrirana kroz akcije koliko ludih toliko i

zanesenih, koliko bolesnih toliko i smuenih. Ta je istorija istorija isprepletanih kanala i laguna, istorija lavirinata u kojoj e
Trst iskrsnuti kao mesto u kome in a kome komunizam pokazuje svoje nalije, odnosno svoju pravu prirodu i svoje tajne veze
sa drugim ideologijama i istorijskim koncepcijama: Bavei se
Trstom, uz grofa ora Brankovia sam definitivno natrapao i
na komuniste. kae jedan od junaka Sudbina i komentara. Pria
o Trst je tako, uvek, pria o tamnoj strani komunizma koja se
preplie sa velikim nacionalnim narativima Srba, Slovenaca i
Hrvata (ore Brankovi je jedan od halucnantnih narativa
srpskog naciona npr.), te, kao u zamrenom lavirintu venecijanskih laguna, sa akcijama Musolinijevih faista i zabludama
jugoslovenstva. Otuda opis ulaska u transku luku, koji se desio skoro dva veka pre raanja komunizma, kao da ptredstavlja
upozorenje na opasne lavirinte istorije u koje brod uplovljava:
Sveti Nikola je plovio uskim kanalom izmeu Cresa i
Raba i zamirisale su ume sa obala; posle duge plovidbe, pred
njima je bila Rijeka, prva luka za koju su znali da je pod austrijskom vlau. Uploviemo u rijeku luku govorio je Volkov
Kortu i Tripkoviu; tamo emo se snabdeti onim to nam je
potrebno i, ako je mogue, da brzo namestimo prednju katarku; zatim nastavljamo za Trst bez zaustavljanja; celu zapadnu
obalu Istre je zaposeo Napoleon.
Seam se kako sam nekada plovio za Veneciju, kazao je
enjivo Tripkovi; tada nam je poslednja luka bio jedan mali
grad na zapadnoj obali Rovinj i tu smo uzimali peljare da nas
provedu kroz venecijanske lagune; a nije loe ni za Trst imati peljara; ipak, snai emo se. Plovio sam i po pliim morima, kazao
je Korto. (Radoslav Petkovi: 2007, str. 105. kurziv moj)
Daleki prauzor svih Petkovievih barokno-prosvetiteljskih
junaka je, dakako, Kazanova, uveni venecijanski zavodnik,
diplomata i pisac koji u svojim potonjim inkarnacijama u Petkovievom romanu (naroito onim transkim koje imaju veze
s jedne strane sa Habsburkom monarhijom a sa druge sa ostalim imperijama koje su silom svojih interesa zalutale u istarski
zaliv i grad Trst) doivljava sopstveni krah i parodiju. (Moda
zbog toga to se Venecija ogleda u Trstu kao u sopstvenoj nedostojnoj, dakle parodinoj, kopiji?) Jedina dostojna inkarnacija
Kazanove jeste uveni strip-junak Korto Malteze lik koji se,
kao kakav uljez, sablasno i armantno unja stranicama Sudbina i komentara elegantno parodirajui pokuaj literature da

205

samu sebe ustolii u zvaninoj istoriji. U poreenju sa avanturistikim i induvidualistikim Kortovim projektom politika
misija Pavela Volkova u romanu Sudbina i komentari kao i nauno-kulturoloki projekat profesora Rozenberga predstavljen u
romanu Danteov trg Dragana Velikia podjednako su beznaajni i triavo-racionalni. Jer je Trst, na maginoj mapi istraskog
kopna predstavljenoj u tekstovima beogradskih pisaca, jedna
jedina taka koja nije vilinskim silama poteena istorijskog
zla ve predstavlja, sasvim suprotno, mesto konanog poraza i
krajnjeg ponienja, mesto trivijalnog i banalnog koje u Dekartovoj smrti tako slikovito doaravaju opisi transkog Ponterossa
a u Sudbinama i komentarima Kazanovini dvojnici koji nisu u
stanju da obnove herojsku harizmu svog prethodnika.
U romanu Danteov trg simbolika Trsta kao mesta aktuelnog poraza svega uzvienog povezana je sa poetikim zaokretom kojim se u srpskoj prozi omoguva ponovno promiljanje
koncepta Srednje Evrope u izmenjenoj kulturnoj i politikoj
situaciji postkomunistike istone i jugoistone Evrope. Iako
je koncept Srednje Evrope i danas jedan od najznaajnijih poetikih koncepata kulturnog kosmopolitizma, multi-etnike
tradicije (koji esto ima funkciju mapiranja prostora neo-jugoslovenske nostalgije) te evropskih integracija on se u najnovijim romanima srpske knjievne produkcije najee prikazuje
u autoironinom ili parodijskom maniru kao da su pisci koji
ga zastupaju svesni da se limiti tog koncepta moraju preispitati
kako bi on i u novom, globalnom kontekstu i dalje ima svoju
istinsku poetiki i politiku svrhu. Na taj nain mit o Srednjoj Evropi postaje zapravo pria o uvek uzaludnoj potrazi za
poreklom kao solidnom osnovom sopstvenog identiteta, a
poetiki koncept Srednje Evrope sve intezivnije korespondira
sa novim politikama identiteta u vremenu postmetafizike disperzije subjekta. Deridinim odgovori na pitanje o mogunosti
postojanja jednog kompletno novog danas Evrope koje bi
bilo prevazilo sve istroene a ipak nezaobilazne, nezaboravljene i neprevazidjene, programe eurocentrizma i anti-eurocentrizma jesu, kao i uvek, hotimino aporino-protiuvreni.
Oni uvek ukazuju na injenicu da je novi koncept kulturnog
identiteta Evrope odredjen pogledom Drugog, jer e tek vostvo
drugog ili drugost vostva, kako to istie Derida, izmeniti postojeu autobiografiju Evrope. A pitanje o drugom, naravno,
jeste pitanje o odgovornosti kao istorijski i etiki dominantnoj
temi zapadne civilizacije kraja dvadesetog veka. Ali postoji bar

206

jo jedno podednako bitno pitanje pored pitanja odgovornosti. A ono je uvek isto: Ko je Drugi? Ko nam to dolazi sa Deridine druge obale izabran da bude reprezent drugosti?
U romanu Danteovog trg Dragana Velikia onaj jedini koji
dolazi sa druge obale, prelazei Atlantik, jeste sredoveni ameriki profesor koji veruje da uniteni regioni Srednje Evrope i
Balkana kriju zaudjujue sudbine; onaj koji eli da iduu niz
Dunav, do Beograda, i dalje, kroz Rumniju i Bugarsku napie
knjigu u kojoj bi se u jednom arhetipu preklopilo nekoliko
figura pisaca koji vode poreklo iz ove oblasti. Nema mesta
sumnji kad je ozbiljnost profesorovog pristupa u pitanju. Profesor Rozenberg temeljno pristupa predmetu svog izuavanja.
Koncept profesorove knjige skiciran je i unapred odreen onim
istim fatalistikim kontekstom beskonanih metanarativnih
referenci koji postoji u Kiovim romanima a u okviru koga bi
nova mapa srednje Evrope trebalo da bude re-konstituisana na
potezu Maarska-Rumunija-biva Jugoslavija-Trst:
ivot Oto Koranjaje antikvarnica, samo treba nai put do
aukcije. Gospodja Ilona me snabdela jo jednim moguim poglavljem moje budue knjige. Pre negoto se vratim posetiu
izvesnog gospodina Brokphelera u Bavarskoj. Nizvodno od Koranjija, Dunavom na istok, postoji svet Labuda Ivanovia. Trei autor je Rumun Kornel Buzea, pesnik, koji je prole godine
umro u Trstu. Zakasnio sam i za njega, ali moda je tako bolje.
Postoje svedoci, prijatelji, a moj rukopis napinje se kao opruga. Slutim da su njihovi ivoti zaokruili temu bekstva. Iako se
nikada nisu sreli, pisali su istu knjigu. (Dragan Veliki:1997,
str. 168.)
Ne bi, naravno, trebalo zaboraviti da u ovoj intertekstualnoj igri, koja podrazumeva visoko sofisticiranu poetiku citatnosti, Dragan Veliki pribegava i strategijama autocitatnosti,
veto rezimirajuI svoje prethodno iskustvo Istre kao Srednje
Evrope, donekle zapoeto u Via Puli ali najbolje dermonstrirano u romanu Astragan. Veliki koristi sve knjievne forme
relevantne za postmodernistiku igru fakcije i fikcije pisma,
dokumenta iz porodinih arhiva, zvanine policijske izvetaje,
i tome slino kako bi prikazao halucinantnu zamku metanarativnosti u koju pada jadni ameriki profesor koji, ne shvata
pravu, opsesivno psihodelinu prirodu srednjoevropske istorije. On nastavljaja da se ponaa na neadekvatno racionalan
nain u udnom okruenju u kome se obreo a koje se opire
njegovom zdravorazumskom, praktinom nainu traganja za

207

istinom. U tom traganju proza transkog pisca Zveva ostae

poslednjom dostojanstvenom epohom grada Trsta, pre nego
to simboligu grada ne uniti ekonomija trita (ovog puta trita intelektualnih ideja i koncepcija) i gladi za banalnim.
Profesor Rozenberg pobrkao je dakako naunu metodologiju sa potrebom da rezimira sopstveni ivot. Biografija idealnog
lika srednjeevropskog pisca za kojim profesor traga moe oigledno biti konstituisana samo kao parodija apokrifne prirode.
Ova parodina apokrifnost je, medjutim, netoto potpuno izmie razumevanju profesora Rozenberga koji dri do toga da je
Srednja Evropa pouzdan istorijski ili bar geografsko-kulturoloki
fakt koji bi trebalo akademski precizno istraiti i predstaviti. Profesoru Rozenbergu izmie ak i uvid u pravu prirodu idealnog
lika srednjoevropskog pisca koji je, uprkos tome to reprezentuje raznovrsne kulturne i knjievne tradicije od Bukureta do
Trsta obuzet oseanjem teskobe, klaustrofobije i neurotinoparanoidnih simptoma skuenosti srednjeevropskog kulturno-imaginativnog regiona od Kafke preko Zveva do dananjih
dana. Idealni arhetip srednjeevropskog pisca koji profesor Rozenberg pokuava da rekonstruie samo je jo jedna replika istog
tog klaustrofobinog prostora od koga ameriki profesor eli da
oslobodi svog junaka. Poduhvat profesora Rozenberga je, dakle,
samo jo jedan od bezbroj drugih uzaludnih projekata koji su
propali u neobjanjivoj gluhoti Srednje Evrope.
To je, konano, dugo oekivani obrat u evrocentrinoj
prii o srednje-evropskom mitu koji je, paradoksalno, mit o
komunizmu samom i njegovim samo-obmanama. Istina je da
je profesor Rozenberg sasvim prosean ameriki univerzitetski
profesor koji je istovremeno upao u kreativnu krizu i krizu srednjih godina a koji pokuava da spase svoju karijeru na jedan
prilino smean i smuen nain. Ipak, upravo njegov pogled,
pogled prosenosti, pogled jedne za Evropu potpuno nemogue i nezamislive drugosti koji poniava, pogled koji otelotvoruje vodjstvo drugog kao vodjstvo neprihvatljivo tudje kulture
osrednjosti, uspeva da raskrinka srednjo-evropski mit u svoj
snazi njegovog eurocentrinog narcizma. Rozenbergov pogled,
uprkos tometo mu izmie apokrifna sutina srednje-evrepskog
mita, ili upravo zbog toga!, jeste onaj koji uspeva, nehotino,
uprkos svom divljenju koje pokazuje prema Srednjoj Evropi,
da je demistifikuje. Kratkovidi i zbunjeni pogled srednjovenog amerikog profesora, uplaenog za svoju budunost koja
se ima odigrati ne u Evropi ve u Americi- , jeste pogled koji

208

gleda a ne vidi, pogled koji ne-shvata, dakle pogled neshvatanja

samog, koji stie kao konani odgovor savremenosti na dugi
period mistifikacije Srednje Evrope u srpskoj i istono-evropskoj kulturi u drugoj polovini dvadesetog veka. U Rozenbergovom pogledu, i jedino kroz njega, Srednja Evropa se konano
svodi na svoju pravu, novu meru: ona prestaje da bude mit i
postaje samo jo jedna ideja vie na globalnom intelektualnom
tritu ideja, filozofskih koncepata i poetiko-teorijskih paradigmi. Snaga njene privlanosti skriva se u injenici da je ideja
Srednje Evrope nedovoljno istraena i relativno nova ideja na
globalnom intelektualnom tritu podredjenom potrebama
amerikih univerziteta, ideja ija se provokativnost iscrpljuje
u egzotinim, kat-kad sasvim mutnim, tamnim asocijacijama
na divlje i varvarske prostore, nedovoljno istraene prostore s
one strane upravo sruenog berlinskog zida. Tako se u britko
prikazanom prizoru apsolutne apsurdnosti koja moe proizai iz drugosti vodjstva (ili iz prizora Evrope koja dobrovoljno
hrli ka drugosti svetskog vodjstva?) mit o Srednjoj Evropi koji
funkcionie kao narativ-zamka i narativ-zamak narcisoidnosti
evropskog subjekta konano dekonstruie, razotkrivajui svu
smenu iskljuivost i jalovu pretencioznost uvek ve istroenog evropocentrizma.
Epilog Danteovog trga odigrava se, kao i sam poetak romana, u Puli. Tek iz perspektive tog epiloga, kao i iz perspektiva
kompletne okvirne prie romana, postaje oigledno da demistifikacija srednje-evopskog mita ne dobija svoju poentu u parodijskom prikazivanje pseudo-naunih istraivanja profesora
Rozenberga. Ideoloki i politiki jasno definisana, pria o disidenciji, emigraciji i apatridstvu to skriveno jezgro srednjeevropskog mita stvorenog iza gvozdene zavese tokom poslednjih decenija komunistikog reima dobija svoj kontrapunkt
opisom umetnikog para koji ivi i radi u izolaciji istarskog
podneblja, u endemskoj zemlji kunih vetrova, u nekoj vrsti
dobrovoljnog unutranjeg egzila. Tek iz perspektive ivotne
prie ovog para, ispriane sa ivice istarskog kopna, a skoro na
samom trgu drevnog istarskog grada, utopijska tema bega i pria o apatridstvu kao izrazu dobrovoljno izabrane bezdomnosti, dobijaju svoj pravi smisao. Rozenbergov kratkovidi pogled
uspeva da demistifikuje Srednju Evropu i dekonstruie mit o
njoj ali tom pogledu istarsko kopno i istarski grad zauvek izmiu, dok istorija sanatorijuma i duevno poremeenih za njega
zauvek ostaje skrivena i nevidljiva kao to mu ostaje nejasna

209

i psihotino-klaustrofobina priroda knjievnih zapisa jednog

od najboljih srednje-evropskih pisaca poput Zveva, Tranina,
ili Franca Kafke, nemakog Jevrejina iz Praga.
Smetajui Istru na raznovrsnu geografsko-kulturnu i politiku mapu Srednje Evrope Veliki u Danteovom trgu pravi jo
jedan poetiki zaokret i pokazuje nam obrise Istre kao obrise
nepatvorene mitske zemlje: Srednja Evropa se pretvara u sopstvenu parodiju dok istrasko poluostrvo, a na njemu grad Pula
i u tom gradu jedan trg, ostaju slobodnom teritorijom sna i
tela, istinske meditacije i stoikog usamljnitva, pharmakonom
svih naih politikih zabluda, -divnim ehom jugoslovenstva
komunizmu i globalizmu uprkos. Veliki u Danteovom trgu pokazuje da je statinost i odsustvo promene i dalje bolni konstitutivni element specifinog istarskog kulturno-politikog
podneblja ali se ne odrie potrebe za njegovim romansiranjem
i nekom vrstom glorifikacije. Istra se ponovo potvruje kao kopno-polis u kome apatridi, osobenjaci i nespokojni jednom
reju svi oni koji se samo-prepoznaju kao sablasti globalistike
tranzicije nalaze skromno i turo utoite u svetu neprekidne
promene u kome je pomeranje granica i re-mapiranje teritorija
(kao i svesti) svakodnevno i svakodnevno drugaije.

6. Istra i Jugoslavija?
Kao Istra nekada, tako i biva Jugoslavija danas, iz perspektive jednog novog, jednog post-postmodernog itanja, izgleda
kao zemlja bez prave prolosti, sablasna, liena mogunosti seanja, osuena na nepostojanje. Iz perspektive Beograda, rasparanog i pobeenog nacionalnom retorikom u samom srcu
njegovog neobuzdanog urbaniteta, Istra se kao mitska zemlja
jugoslovenstva ini dragocenom i nepobedivom; otuda njena
figura uvek iznova iskrsava u prozi beogradskih pisaca kao figura autentinosti i autonomije zemlje iz legende koju je zlo,
nekim udom, potedelo. Pri tome se postavlja pitanje kako
se, skoro tri decenije po objavljivanju prvih romana sa temom
istarskog grada u srpskoj knjievnosti, u figuri Istre ogleda figura sada-ve-bive zemlje, zemlje bez legitimne istorije, nekadanje Jugoslavije? Kakva se dakle Jugoslavije danas ita u figure zemlje bez istorije i prolosti, u halucinantnoj i endeminoj
Istri beogradskih pisaca?
Rukopis Puta u Dvigrad nastao je tokom 1974. i 1975. godine, a prvi put objavljen 1978. godine, u zemlji koja se zvala

210

Jugoslavija: mapa te zemlje je, naravno, bila kao i sve mape

virtuelna ali je pomenuta zemlja bila u nju upisana, tanije,
politiki korektno udenuta, u centimetar. Niko nije brinuo o
verodostojnosti mape (intervencije u slovenakom listu Mladina koje su se ticale dekonstrukcije mape i rekonstrukcije
njenih granica desie se tek deceniju i koju godinu kasnije) u
modi su bile igre mistifikacije u kojima su dokumenat imala
poseban, povlaen i ne uvek sasvim posprdan znaaj. Najava
postmoderne poetike u srpskoj prozi bila je obazriva i uljudna; verovalo se u pristojnost linog stava i dobrobit znanja te
dokumenti, iako ironino tretirani, nikada u toj prozi nisu bili
istinski omalovaavani. Naprotiv. Moglo bi se reI da je postmoderna bila raskoni procvat dugo skrivane ljubavi prema
prosvetiteljskim formama akumulacije znanja mapama i atlasima, te renicima i enciklopedijama (Hazarski renik Milorada Pavia i Enciklopedija mrtvih Danila Kia to trijumfalno razotkrivaju). Kao da je strast ka kartografiji i arhivama, kao i prema
starim, zaboravljenim pa nadjenim rukopisima i/li istorijskim
podacima dostigla svoju vie nego opasnu kuluminaciju upravo u srpskoj prozi postmodernog doba koja se htela prikazati
apolitinom i aistorinom, te otuda naoko nezainteresovanom
za sve oblike drutvenog i politikog diskursa moi.
Vise od etvrt veka kasnije situacija je, kao u ogledalu,
apsurdno izokrenuta: zemlja o kojoj je bilo rei vie ne postoji iako se ini da nekadanja mapa te zemlje, koja se i u
naem varljivom seanju menja iz minuta u minut, postaje sve
istinitija. Kako, dakle, mapu jedne nestale zemlje sameriti sa
novostvorenim mapama tj. novostvorenim zemljama na tlu
bive Jugoslavije: kao rasuti pil karata te nove mape svedoe
jednu iznenada preokrenutu politiku igru, jednu partiju kojoj je, u naknadnoj interpretaciji, skoro nemogue utvrditi as
poetka. Strast ka trivijalnim zapletima, s jedne, i apstraktnim
proizvoljnim uoptavanjima, s druge, preplie se u toj prii o
zemlji koja se raspala kao da je nikada nije ni bilo, o tim rukopisima prvobitno nastalim, tampanim i nagraenim/itanim
u jednoj a potom u sasvim drugim, drugaijim zemljama. (Ili
je bolje rei dravama?)
Kako izbei, i da li je to uopte mogue, trivijalizaciju zapleta zvanog raspad bive Jugoslavije? Kako izbei proizvoljno, uvek apstraktno pekulisanje ( a kat kada i moralisanje)
na tu temu? ta se zapravo, izmedju dva mogua itanja, prvog sredinom sedamdesetih i/li poetkom osamdesetih godi-

211

na prolog veka, i itanja tokom prve decenije dvadeset prvog

veka, promenilo? A ta sauvalo?
Distanca izraena pukom kilometraom ostala je ista: rukopis pisan na relaciji Beograd Kanfanar i dalje podrazumeva
oko dvanaest sati vonje vozom od jedne destinacije do druge, dvanaest sati radosnog iekivanja ili setnog zaboravljanja
Istre/Beograda u zavisnosti u kom smeru putujete. Ali u priu
je uvedena nova istorijska distanca svest o jazu koji je tokom
devedesetih godina XX veka prostor bive Jugoslavije uinio
skoro neitljivim u geografsko-politikom smislu, postavljajui
uvek iznova pitanje granica, pripadnosti, ideje o nekadanjoj
zajednici i shodno tome, zajednikoj, istoriji Estetika zajednikih doivljaja i uspomena ostala je jedinim nasleem biveg
jugoslovenskog prostora koji se diio svojom otvorenou ka
svemu novom, veto skrivajui skorojeviki snobizam titoizma
od koga se do dana dananjeg nije izleio.
Ali iz perspektive novouspostavljne istorijske distance zajedniko estetsko i egzistencijalno iskustvo kao i kilometraa
relacije Beograd-Kanfanar ine se, danas, nekakvim snovienjem o kome pripovedaju oni koji tvrde da su nekada postojala
nekakva zlatna vremena. Ko su oni? I gde se rodio taj mit o
zlatnim vremenima u kojima smo nesmetano uivali jedni
u drugima kao i u razmiricama izmedju naih lokalnih, egzotinih istorija utemeljenih u narcizmu malih razlika? Bez obzira na globalni kontekst istorijske igre politiko-geografskim
referencama, priroda ovog pitanja tie se jedne intimistiki zamiljene poetike u ijem je sreditu figura itanja nae sopstvene prolosti. Zagonetna figura itanja kao figura melanholije. Ta
figura opominje kako nema iskustva toliko neprikosnovenog
niti toliko pojedinanog da ne bi, uprkos svemu, moglo biti
ponovljeno. A da je sva strast naeg razumevanja tog iskustva zapravo mazohistiki pervertirana udnja za ve proivljenim koje odbija as svog konanog odlaganja ad acta.
itamo li mi to, dakle, kao i uvek kada je o jugoslovenstvu re, kroz figuru istarskog grada legendu o zemlji koja vie
ne postoji i koja zapravo nikada nije ni postojala (ni na jednoj
mapi) drugaije do kao privienje i tlapnja, kao projekcija jedne
utopije osuene na poraz, poput svih utopija? Ili, pak, itamo
upozorenje da je i dananja mapa sveta, transparentno rairena
pred nama, samo jedna od bezbroj moguih virtuelnih projekcija novih svetova na kojoj e se estetika i istorija, iznova susreti
licem u lice, krivotvorei jedna drugu na jedan drevni ali za nas

212

jo uvek nedokuiv nain, kao glavni likovi istorijskog igrokaza

ili anegdote iji nam kraj za sada nije poznat?
PS Prijatelji mi kau da se na putu za rt Kamenjak sada nalazi sjajan kafi Dungla iji vlasnik, mladi Slovenac, tokom
leta svakog vikenda pravi velianstvene tehno urke. One su
organizovane u samoj blizini usamljenog kamenog krsta pobodenog tamo gde je nekada bio prvobitni centar Premanture,
ije ime, po priama starih metana, u prevodu znai mesto
gde vetra stalno duva.

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Albahari, David. (1988) Cink, Filip Vinji, Beograd,.

Petkovi, Radoslav.(2007) Sudbina i komentari, Stubovi kulture, Beograd
Petkovi Radoslav. (1997) Put u Dvigrad, Stubovi culture, Beograd
Veliki, Dragan. (1988) Via Pula, Rad, Beograd,
Veliki, Dragan. (1997) Danteov trg, Stubovi kulture, Beograd,
Konstantinovi,Radomir. (1998) Dekartova smrt, MIR, Novi Sad,

213

Dragan Veliki

BERLIN
Pisci i muzeji

PHOTO BY BRANKO PANTELI

214

U prii Vodi po Berlinu, Vladimir

Nabokov, tada jo uvek V. Sirin, na jednom mestu belei: Kada jednom, neki
berlinski pisac, udak, dvadesetih godina dvadesetprvog veka poeli da doara
nae vreme, morae da zaviri u muzej
tehnike iz prolosti, kako bi naao stogodinji tramvaj, sa utim vagonom,
loe izrade, sa seditima iskrivljenim od
starosti a u muzeju odee, da potrai
crni, sa blistavim pucadima, kondukterski mundir kako bi upotpunio svoj
opis bivih berlinskih ulica. Tada e sve
biti vredno i punovano svaka sitnica: kondukterov novanik i reklama
iznad altera, neponovljivo tramvajsko
drmusanje koje nai praunuci, moda,
nee moi ni da pretpostave: sve e biti
oplemenjeno i opravdano starinom. U
tom smislu stvaralatva, valja opisivati sve te uobiajene stvari, kako bi se
odrazile u ogledalima buduih vremena, u kojima e nai potomci pronalaziti nenost, atmosferu naeg naina
ivota; tada sitnice postaju vane, dragocene, a odevanje najjednostavnijeg
sakoa ini se kao preruavanje za najotmeniju maskaradu.
ivei u Berlinu, Nabokov je jedno vreme stanovao na Vitenberg trgu. Kada se danas osvrnemo po tom prostoru, jedino
za stanicu podzemne eleznice moemo tvrditi da je priblino
izgledala onako kako danas izgleda. Sve ostalo to mi danas
vidimo, nije gledao i Nabokov: zgrade podignute pedesetih godina, maleni park, nove tipove automobila i gradskih autobu-

sa, ljude obuene za najotmeniju maskaradu. I nije se samo

grad promenio, ve i priroda koja raskono okruuje Berlin. Na
brojnim jezerima gde su se nekada kupali junaci Nabokova izgraena su nova kupalita, drugaije su konstrukcije tobogana,
vodom plove novi modeli amaca, pored staza i puteva nepreglednog Grunevalda drugaija je signalizacija.
Prie i romani Vladimira Nabokova nastali u berlinskom
periodu za junake imaju osobe iz ruskog Berlina, emigrante
koji su sanjali Rusiju i do poslednjeg dana verovali da su u tom
gradu samo privremeno i da e se koliko sutra vratiti u Rusiju.
Danas u Berlinu ive pripadnici oko 170 nacija.
U eseju Iris Berlina Crnjanski na jednom mestu kae da
je Berlin vie dubok nego visok. A ta dubina jednog iezlog
grada prisutna je i danas. Berlin podsea na ogroman vodopad koji ne vidimo, ali ije huanje ujemo. U svakoj bolje
snabdevenoj berlinskog knjiari nalaze se police sa bedekerima, monografijama i mapama grada Berlina. Meutim, ono
to postoji u knjigama, drugaije se otvara u stvarnosti. Berlin
je grad groblje, jer o velelepnosti i monumentalnosti tog grada danas uglavnom svedoe spomen ploe. Naravno, po tome
Berlin nije jedinstven, ali jeste najvei iezli grad. Enciklopedijski savren Knjievni vodi Berlina, ulicu po ulicu, rekonstruie prohujala vremena i belei prisustvo preko sedam stotina
pisaca i umetnika.
Pominje se mesto gde je nekada bila zgrada u kojoj je stanovao E. T. A. Hofman, i gde je napisao jednu od svojih poslednjih pria, a ta se pria zavrava opisom jednog pogleda,
pogleda osobe koja stoji na prozoru. Na mestu Hofmanovog
prozora danas je jedan drugi prozor, koji se nalazi u jednoj
drugoj zgradi, i naravno, sa tog prozora se prua jedan sasvim
drugaiji pogled. Ali, kako to esto biva, iz materijala literature
moe se rekonstruisati stvarnost koja je ieznula.
Na jednom berlinskom uglu postojala je nekad kua u kojoj je dve godine iveo Kjerkegor i pisao Dnevnik zavodnika,
postoji i mesto gde je nekad bila kua u kojoj je iveo openhauer i gde je zapisao da je zahvalan koleri to ga je na vreme proterala iz Berlina. Te iste godine od kolere je u Berlinu
umro Hegel. Njegov grob se nalazi na jednom malom groblju,
odmah pored groba Fihteovog. Na tom groblju sahranjen je i
Hajnrih Man. Uza sam zid groblja je dvospratna kua u kojoj
je Bertold Breht proveo poslednje godine ivota. On je takoe
sahranjen na tom groblju koje je svakoga jutra posmatrao sa

215

svog prozora, i u jednoj beleci pominje vrt, i jedno skromno

drvo, i prozor svoj koji gleda na groblje, na kojem je sve zeleno
i prostrano. I u tome ima neke vedrine, kae Breht.
Postoji i trg na kojem je pre vie od dva veka izvrena generalna proba spaljivanja knjiga. A Volter, koji vie nije bio u
dobrim odnosima sa Fridrihom Velikim, mogao je sa prozora
kue u kojoj je stanovao da vidi kako gore primerci jedne od
njegovih knjiga. Tada je zauvek otputovao iz Berlina.
Veliki umetnik revolucije, Vladimir Ilji Lenjin, takoe je
dva puta due boravio u Berlinu, prvi put 1895. godine u blizini Tirgartena, u Flensburgertrase 12, kod gospoe Kurajk,
drugi put, ilegalno, tokom 1912. godine, u Kloptokstrase 22,
kod udovice Rauhfus.
Berlin nije bogat grad, kao Hamburg, Minhen ili Frankfurt.
Berlin je oduvek bio grad radnika, grad pobuna i barikada. U
Berlinu su ivele off persone. Majka Tereza je bila duboko potresena bedom koju je videla u Krojcbergu, tada radnikoj etvrti Berlina, koje je danas veoma in mesto, sa stotinama kafea i
restorana, nonih klubova i bioskopa. Krojcberg je najvei turski grad posle Instanbula, pa zato nosi i naziv Mali Istanbul.
Berlinu se ne moe prii sa svih strana, taj grad iznuruje
namernika koji na mapi prethodno ucrta marrutu kretanja,
a kada se suoi sa stvarnim dimenzijama prostranstava Aleksandarplaca, ima oseaj da stie samo do nevidljivih zidina.
Pseudoantika Unter den Linden, monumentalnost na svakom
koraku, a izmeu praznine poput bojnog polja.
Berlin nije obnovljen i rekonstruisan kao Varava ili Drezden. Memorija je konzervirana u hiljadama spomen-ploa na
fasadama kua koje su podignute na mestima gde su nekad postojale velelepne graevine. Ruevine su raiene, ali utisak
je da i pored monumentalnosti i izofrene kombinacije novog
i starog, Berlin i dalje jeste jedan porueni grad. I kao da je to
bila svesna namera, sauvati utisak ruevina. Jer, vratolomije
arhitekture Potsdamskog trga samo govore da je u toj praznini
koju danas popunjavaju bljetave piramide od stakla i betona,
nekad bio grad. Na svemu to je sazidano kao da se ogledaju
senke ruevina.
Neko svevidee oko stalno dopunjava dosije grada. U jednom novijem knjievnom bedekeru Berlina popisane su sve
adrese na kojima je tokom svog berlinskog perioda iveo Nabokov. Postoji i mapa kretanja ruskog pisca tokom njegovih
14 berlinskih godina. Na toj mapi je ubeleeno mesto gde je

216

nekada bila redakcija ruskog asopisa Rulj, u kojem je Nabokov

objavio svoje prve prie, ubeleena je i adresa zubara, Amerikanca, kod kojeg je popravljao zube, zatim, na mapi postoji i
ruski kabare Plava ptica za koji je Nabokov pisao skeeve.
I sasvim nabokovski, pominje se malo poznato delo ruskog
pisca, Kratka gramatika ruskog jezika za strance, koju je Nabokov
sastavio i objavio sredinom dvadesetih godina, i gde se ve u
prvoj lekciji otkriva senka arobnjaka literature. Ta prva lekcija
poinje reima: Potovana gospoo, ja sam lekar, a ovo ovde
je jedna banana. Deo istorije svakog grada ine tzv. oriinali. Gradski ludaci su institucija za sebe. U manjim mestima,
posebno u primorju, oriinali su svojevrsna turistika atrakcija. Veliki grad, usled paklenog tempa ivota, ne nudi asove
za sijestu, dekirikovski mir koji naruavaju samo make na
pustom trgu.
Svetske metropole pruaju gostoprimstvo hiljadama beskunika i kloara koji leti spavaju po parkovima, a zimi se zavlae u tople hodnike podzemne eleznice. Toliko ih je mnogo
da se niko ne izdvaja, iako je svako od njih vlasnik neobinog
ivota. Razmiljam o leksikonu u kojem bi beskunici dobili biografsku beleku, po elji i fotografiju. Takav leksikon bi
svakako bio prilog istoriji grada. U nemakom jeziku postoji
nekoliko izraza za populaciju koja ivotari na dnu socijalne
hijerarhije. Jedna od formulacija te ljude naziva oni koji su
odustali imenitelj koji je dovoljno prostran da pod jednim
krovom sakupi razliite profile onih koji su odustali bez obzira na bitne razlike izmeu beskunika i oriinala, jer niti je
svaki beskunik oriinale, niti je svaki oriinale kloar.
ivei u Berlinu esto sam sretao na Kudamu, glavnoj
arteriji biveg Zapadnog Berlina, pristojno obuenog oveka
kako vue ogromnu plastinu torbu i u nju trpa svaki papiri,
pikavac, praznu konzervu piva ili koka-kole koju bi naao na
ploniku. Taj sakuplja ubreta, sa inae istih berlinskih ulica, radio je svoj posao ozbiljno, ne osvrui se na prolaznike.
Motiv zbog kojeg je to radio nikada neu saznati, ali, sumnjam
da je bilo ta od onoga to nestaje u njegovoj ogromnoj torbi
moglo da se upotrebi. On je jednostavno sakupljao ubre sa
berlinskih ulica, ista-amater, kojeg u tom poslu verovatno
pokree strast prema redu i istoi, strast koja moe da se izbori
za razliite tehnike uklanjanja razliitosti.
U nekim ulicama berlinske etvrti enenberg na svakih
stotinjak metara vise bele table na stubovima ulinih svetilj-

217

ki, koje dananje stanovnike Berlina podseaju na neka druga

vremena. Na tablama u Grunevaldskoj ulici itam sledea obavetenja: Jevrejima vie ne isporuivati jaja 22. 6. 1942.,
Nema vie sveeg mleka za Jevreje 10. 7. 1942, Jevreji moraju predati svoje elektrine i optike aparate, kao i bicikle, pisae maine i gramofonske ploe 12. 6. 1942.. Na mnogim
gradskim trgovima postoje ogromne ploe sa imenima koncentracionih logora iz Drugog svetskog rata.
U berlinskom zoolokom vrtu na klupama se nalaze mesingane ploice sa imenima darodavaca, kao i datumi kada su
te klupe poklonjene zoolokom vrtu. Ispred svakog kaveza postoji pano sa mapom sveta gde je obeleen prostor iz kojeg
odreena ivotinja potie. Ispred dela zoolokog vrta sa bizonima na posebnom panou ispisana je itava pria o sudbini bizona. Tako posetilac saznaje da je u 18. veku irom amerikog
kontinenta lutalo oko 60 miliona bizona, a da ih je danas u
rezervatima jedva 55 hiljada. Takoe, iz prie se saznaje da je
jedna od atrakcija na Divljem Zapadu bio izlet vozom u preriju. Voz bi se zaustavio im bi naiao na krdo bizona, i tada bi
izletnici, dame i gospoda, usmerili cevi svojih puaka u bizone.
Nakon to bi ih pobili, ostavljali su tela u travi i odlazili do
sledeeg krda. Pominje se i podatak da je legendarni Bafalo Bil
tokom jedne sezone, koja je trajala tano 18 meseci, ustrelio
4.280 bizona.
Bafalo Bil je jednostavno istio amerike prerije od bizona. Naravno, i od Indijanaca, o emu je moda vodio posebno
knjigovodstvo. To mu nije smetalo da ue u legendu kao heroj
Divljeg Zapada.
U romanu Posljednje putovanje u Be, hrvatske spisateljice
Irene Vrkljan, koja ve etiri decenije ivi u Berlinu, pominje se
sledei podatak: Brisbane, 17. oujka, 1998. (AFP) Prema miljenju istraivaa mnogi su prastanovnici Australije u prolom
stoljeu bili ubijeni i tako su dospjeli u evropske muzeje. Neki
Aboridini bili su ustrijeljeni po narudbi, rekao je ef ekipe
istraivaa Les Malezer u utorak u Brisbaneu. Njihovi posmrtni
ostaci prodavali su se muzejima i privatnim zbirkama u Velikoj
Britaniji, Nemakoj, Nizozemskoj i Italiji.
U ovom sluaju nije samo iena teritorija Australije od
izvesnih vrsta, ve su istovremeno irom sveta popunjavani
muzejski prostori zanimljivim eksponatima u edukativne svrhe. Istorija, koja je po Kunderi igra smeha i zaborava, pobrine se za indulgencije svojim nestanim herojima.

218

Berlin je nepregledna metropola nastala pripajanjem manjih gradova kao to su pandau ili Tegel, gde se nalazi jedan
od tri berlinska aerodroma. Neka od tih mesta su do danas zadrala spokojstvo i tiinu provincije. ini mi se da je po svojoj
posebnosti najznaajniji Kepenik. Poeci tog naselja datiraju
jo iz kasnog bronanog doba, a ve u 9. veku na ostrvu, koje
je nukleus dananjeg Kepenika, postojala je tvrava i naselje
Kopanika. Ime Kepenik u istoriji se prvi put javlja 1240. godine. Danas je Kepenik najvei distrikt Berlina, i istovremeno
prostor sa najvie zelenila i vode. Iako 80% povrine Kepenika
pokrivaju ume, jezera i reke, Kepenik je najvee industrijsko
podruje Berlina.
Jedan istorijski dogaaj koji e kasnije biti dramatizovan i
prenet na film proslavio je gradi Kepenik. Naime, 16. oktobra
1906. godine, Vilhelm Foigt, uster po zanimanju, u mladosti
avanturista i falsifikator, koji je ve u dvanaestoj godini dobio
policijski dosije, uetao je obuen u kapetansku uniformu u
komandu grada i uhapsio komandanta, inae majora po inu,
pozivajui se na nareenje sa najvieg mesta. Tako je za kratko
vreme preuzeo komandu nad Kepenikom sprovodei neku svoju pravdu, meutim, pre toga je ispraznio gradski trezor. itava
Nemaka i Evropa smejala se dogaaju u Kepeniku. Vilhelm
Foigt je osuen na etiri godine zatvora, meutim, pomilovan
je posle dve godine. Nakon izlaska iz zatvora, uspeo je da dobije paso i ode u Ameriku, gde je u cirkusima izvodio taku
Kapetan iz Kepenika. Umro je u Luksemburgu 1910. godine.
U centru starog gradskog jezgra Kepenika i danas postoji
zgrada venice od cigle u neogotikom stilu, koja je turistika atrakcija, i poznatija je pod imenom Kapetan iz Kepenika.
Meutim, jo jedna atrakcija postoji u Kepeniku, Muzej vemaina, iji su vlasnici Valtraud i Lotar Amlov. Naravno, nije
sluajno Muzej ve-maina smeten ba u Kepeniku. Jo u pretprolom veku Kepenik je bio veeraj Berlina, budui da se
u tom gradiu nalazilo desetine veeraja i peglaona. Jedan od
razloga bio je verovatno kvalitetna voda koja okruuje i tee
kroz Kepenik.
etnja Muzejom poinje ve u dvoritu gde su izloeni razni
modeli ve-maina i suilica, te maina za peglanje zavesa i posteljine. Na policama u prizemlju i na spratu, niu se stari modeli pegli, zatim, metalne kutije u kojima su nekad bile pretee dananjih deterdenata, te udesne sprave kojima je teko odrediti
svrhu. Ljubazni vlasnik muzeja, gospodin Amlov, pre nego to

219

posetiocima objasni namenu odreenih predmeta, prvo uputi

kviz-pitanje koje, naravno, ostaje bez odgovora. Zatim sledi njegovo objanjenje. Tako sprava koja izgledom podsea na maice,
zapravo je instrument kojim se nakon pranja rukavica, cedio
prst po prst. Tu su i mainice za peglanje ipki, te sprave za plisiranje u raznim dimenzijama i za razliite vrste materijala.
Najstariji eksponat je pretea dananjeg bubnja ve-maine, izraena od drveta, koja se runo pokretala, i datira jo iz
18. veka. Po zidovima se nalaze fotografije i crtei gde se slikovito prati zanat veerajski. U jednom uglu je ogromna eljezna pegla koju je teko podii, i koja ima drku dugaku jedan
metar. To je pegla koja se i danas koristi u Egiptu, a peglar sve
vreme dok pegla, pritiska nogom peglu, a rukama pokree drku u raznim pravcima. O vetini peglanja posetioci se nakon
obilaska muzeja upoznaju u trpezariji, gde uz kafu i kolae,
odgledaju kratke video filmove u kojima su junaci peglari i
pralje iz raznih delova sveta.
Pored stotinu modela pegli i ve maina, te reklamnih panoa, metalnih kutija za prakove i sapune, izloeni su i modeli
mukog i enskog donjeg vea, zatim, ogroman crte na kojem je unutranji presek jednog kamiona kojim se izmeu dva
svetska rata transportovao ist i ispeglan ve u Berlin i irom
Nemake. Prostor kamiona bio je ispregraivan komorama gde
je u svakoj pakovan poseban tip vea, pa je tako postojao prostor za specijalne dakove sa donjim veom, zatim za zavese,
posteljinu, veernje haljine i kapute. Kuriozitet je svakako bio
lavabo smeten u nii na kraju kamiona, gde je liferant, pre
nego to bi isporuio ist ve, obavezno prao ruke.
U Berlinu postoji oko stotinu muzeja. Ako bismo samo
zgrade tih muzeja, kao lego kocke, okupili na jednom mestu,
suoili bismo se sa ne ba malim gradom. A gde su tek pozorita i biblioteke, bioskopi i kabarei. Izvan centralnih podruja
Berlina, po obodima grada, u Kepeniku, Marcanu i Zelendorfu, nalaze se neobine ustanove u kojima posetioci na jednom
mestu mogu da vide, recimo, istorijat bicikala, igraaka, ili,
ve-maina, zatim muzeje posveene psima i medvedima, Muzej slepih, Muzej eera, Muzej frizura.
Pregledati neki od mesenih vodia Berlina esto znai
izgubiti se u ogromnoj ponudi koja blokira svaku elju da se
negde izae. Jer, pored stotinu bioskopa i pozorita, svakoga
dana u Berlinu se odrava barem tridesetak knjievnih veeri i
izlobi, i isto toliko koncerata.

220

Tehniki muzej u Berlinu je grad za sebe. irom zelenog

kompleksa oko centralne zgrade smetene su stare skretnice,
rampe, svetlosna signalizacija, itava jedna mala eleznika
stanica. Pedeset metara dalje, postoji instalacija pivovare,
zatim, tkalaka radionica, parne i dizel maine. U halama su
izloeni stari modeli omnibusa sa konjskom vuom, tramvaji, trolejbusi i autobusi, zatim vagoni spavaih kola, vagon-restorani, kao i drveni vagoneti iz rudnika. Posetilac moe da
predoi sebi napor rudara ukoliko se otisne malim hodnikom
rudnika gurajui, za ovu priliku, prazan drveni vagon. Poseban
deo Tehnikog muzeja posveen je istorijatu radija i televizije.
Na jednom mestu je karta Nemake na kojoj je obeleeno deset gradova sa najveim radio-stanicama. Na obodu karte, za
svaku radio-stanicu postoji dugme. Kada se to dugme aktivira,
na mapi se upale crvene sijalice koje pokazuju prostor to ga
pokriva odreena radio stanica, a na zvuniku se uje njena
karakteristina identifikaciona pica.
U veini berlinskih muzeja postoje knjiare u koje zalutaju neobini primerci knjiga i fototipskih izdanja. Tako se u
Muzeju Pikasa moe kupiti neki od starih telefonskih imenika Berlina, a u Tehnikom muzeju fototipije kataloga velikih
robnih kua sa poetka veka. Najvea, koja i danas postoji, je
Robna kua Zapada, poznatija po skraenici Ka-De-We. Otvorena je 1907. godine. Krajem Drugog svetskog rata izgorela je do
temelja. Ponovo je sagraena i otvorena 1950 godine. Posle nekoliko dogradnji, Ka-De-We danas zauzima itav jedan kvart, i
pored londonskog Harodsa, to je najvea robna kua u Evropi
trgovaki lavirint, koji na sedam spratova nudi i ono to se
teko da zamisliti. Neukusno je pominjati da je na odelenju
sireva izloeno oko 1.800 vrsta iz itavog sveta. Podrum vina
je pria za sebe. Ka-De-We nudi 1.500 vrsta kobasica i 400 vrste hlebova. U tom trgovakom lavirintu, na sedam spratova,
moe se kupiti i ono to se teko da zamisliti.
Katalog Ka-De-Wea je deo istorije, svakako. Fototipija iz
godine 1913., dakle, uoi prve svetske katastrofe, suoava nas
sa stotinu modela enskih korseta, zatim, sa raskonim modelima japanskih kimona tzv. jutarnjih enskih haljina, ali, i sa
raznim uzorcima pokretnih lavaboa, bidea i iviluka. Danas su
to eksponati u onim neobinim muzejima po obodu Berlina.
Katalog Ka-De-Wea iz 1913. listamo kao vodi kroz imaginarni muzej. Uzorci perja egzotinih ptica koji ukraavaju enske
eire ispunjavaju nekoliko strana kataloga, zatim, slede vene-

221

cijanske ipke i kragne, deija mornarska odela, kiobrani i tapovi, putne torbe, koferi i kovezi, kompleti za linu higijenu,
male kune apoteke, igrake, kuhinjsko posue mehaniki
preci dananjih elektrinih aparata. U katalogu Ka-De-Wea iz
1913. godine nalaze se rekviziti koji nam omoguuju rekonstrukciju jednog istorijskog perioda.
Pre osam godina bugarski umetnik Hristo prekrio je zgradu
nemakog Rajhstaga u platno, tanije, pretvorio je tu graevinu u ogroman paket. Ta smela umetnika intervencija danas
je ve deo istorije. Hristov paket se pominje i u turistikim
vodiima Berlina. Hiljade posetilaca svakodnevno obilaze Rajhstag, penju se liftovima do ogromne staklene kupole, i posmatraju Berlin poput Vendersovog anela iz filma Nebo nad
Berlinom. Taj film je stalno na reporteru u jednom od stotinu
berlinskih bioskopa, ba kao to se petkom i subotom u bioskopu Burg na bekom Ringu moe videti Trei ovek Orsona
Velsa.
Pre dve godine otvoren je Jevrejski muzej, pravi arhiv jevrejske kulture i tradicije na tlu Nemake tokom dva milenijuma, koji neobinom arhitekturom podsea na niz meusobno povezanih pramaca prekookeanskih brodova. Mogue su i
drugaije asocijacije. Ali, injenica je da cik-cak zidovi, ako
bi se produili kilometrima, vode do adresa gde su nekada iveli berlinski Jevreji. Dakle, u Muzeju se ukrtaju zamiljeni
pravci berlinskih ulica, dodiruju se u jednoj taki adrese onih
koji su nestali u dimu krematorijuma. Stepenice kontinuiteta
vode posetioce u prostore gde su izloene fotografije, pisma,
predmeti iz svakodevnog ivota, dokumenti, odea, umetnike
slike, nakit, muziki instrumenti, knjige, arheoloke iskopine.
U maloj bioskopskoj sali svakih pola sata prikazuju se filmovi koji savrenom kompjuterskom animacijom rekonstruiu
ivot u jevrejskim getima nemakih gradova tokom srednjeg
veka. Ukoliko bi se zastalo pored svakog eksponata, pored svake mape, ukoliko bi se proitao svaki tekst, odsluao svaki CD,
odgledao svaki film, bilo bi potrebno provesti barem dva dana
u tom trezoru jevrejske kulture i istorije. Radovi savremenih
jevrejskih umetnika, koji su deo stalne postavke muzeja, predstavljaju vie od komentara. U muzeju postoji Toranj holokausta, zatim, prostori Sekire i Memorija praznine, da bi se obilazak
okonao u Vrtu egzila.
Jevrejski muzej u Berlinu je kolekcija stotina privatnih
istorija koje poput erkera stoje na graevini zvanine istori-

222

je, trezor zabeleenih sudbina kapi vode u okeanu zaboravljenog. Po uglovima muzeja izranjaju zapisi i fotografije bezimenih, pisma napisana u asovima pogroma, u duegupkama
teretnih vagona, u koncentracionim logorima pred vratima
krematorijuma.
Jedan moj prijatelj koji ve godinama ivi u Berlinu, i dobro poznaje taj grad, veruje da sam ja neke muzeje izmislio. Jer,
on nikada nije uo za muzeje koje sam ja otkrio po zabitim berlinskim kvartovima. Pitao me da nisam moda negde pronaao
i Muzej drikera. Rekao sam mu da jo uvek nisam naiao na
Muzej drikera, ali sam zato posetio Muzej slepih, Muzej eera
i Muzej frizura.
Muzej slepih osnovao je 1891. godine Karl Vulf u berlinskoj etvrti teglic. Danas je na tom mestu pored muzeja i kola
za slepe, biblioteka, itav jedan kulturni centar. Muzeji slepih
postoje u Parizu, Kopenhagenu, Bernu, Beu i Minhenu.
Jo je 1749. godine Didro napisao Pismo o slepima, a ve
1784. godine u Parizu je osnovana prva kola za slepe, dve
godine kasnije tampana je i prva knjiga koju su mogli da
koriste slepi. U berlinskom Muzeju slepih izloeni su mnogi
dokumenti, fotografije i pomogala koja olakavaju ivot slepima. Tu se nalazi i prva maina za tampanje limenih matrica Brajevom azbukom. Izumitelj te maine je Gustav Sajfert,
a prizvoa Karl Vigert. Maina je napravljena 1887. godine.
Zanimljivo je da je izumitelj, Gustav Sajfert, fabrikant rukavica, prilikom jedne eksplozije u laboratoriji izgubio vid. Tada je
imao 38 godina. U Muzeju je pod staklenim zvonom, izloena
igraka veliine jednog kubnog metra, koju je napravio Gustav
Sajfert svojoj kerki Klari, godinu dana nakon to je izgubio
vid. Igraka je zapravo luksuzna kua od kartona, na tri sprata,
kitnjaste fasade, sa balkonima i unutranjim dvoritem. Svaki
detalj vile Klara napravljen je sa neverovatnom preciznou.
Gustav Sajfert je kao materijal koristio samo bezbojni karton.
U muzeju su izloene pisae maine za slepe, zatim, instrumenti pomou kojih slepi itaju note, kao i telefonske centrale.
Poznato je da slepi ljudi imaju veoma izotreno ulo sluha, pa
mnogi nakon kolovanja rade u telefonskim centralama. Meu
eksponatima su fotografije i kratke biografije slepih muziara,
Rej arlsa i Stiv Vondera. Poznato je da su u starom Egiptu svirai harfi bili uglavnom slepi.
Pria o slepim ljudima nastavlja se u jednom drugom
muzeju, Radionici za slepe, iji je vlasnik bio Oto Veid (1883

223

 1947). Nekada je na tom mestu u Rozentaler ulici 39 bila

radionica za proizvodnju etki u kojoj je veina radnika bila
jevrejskog porekla. Tokom Drugog svetskog rata, Oto Veid je
robu uglavnom prodavao na crnoj berzi, i tako je snabdevao
svoje jevrejske radnike namirnicama, ali i lanim dokumentima, koji su mnogima sauvali ivot. Rizikujui vlastiti ivot,
Oto Veid je uspevao da tajnim kanalima mnoge ve uhapene
Jevreje oslobodi. Tako je svoju sekretaricu Alisu Liht, koja je
pred kraj rata bila odvedena u Auvic, uspeo da izvue ivu iz
tog logora. U muzeju je izloena karta koju je Alisa bacila iz
transportnog vagona sa napomenom da nalaza poalje kartu
na adresu Ota Veida. udo se dogodilo, i nepoznati nalaza
karte nalepio je marku i poslao kartu. Tako je Oto Veid saznao
za sudbinu svoje sekretarice Alise Liht. Memorijalni muzej Ota
Veida je pre svega kolekcija neobinih sudbina Jevreja koji su
tokom Drugog svetskog rata radili u radionici za izradu etki u
Rozentaler ulici.
U Berlinu postoji ak i Muzej pria, zapravo Muzej neobinih stvari. Osnovao ga je pre pet godina Roland Albreht u
berlinskoj etvrti enenberg. Izloeno je pedesetak predmeta,
a ispod svakog predmeta na plastificiranom papiru posetilac
moe da proita istorijat svakog predmeta. Na primer, desetak muzikih nota od elika, koje je Roland Albreht naao na
otpadu u Bremerhafenu pre tridesetak godina krasile su pano
jedne muzike kole na paradi u Moskvi. Ili, crvenkast kamen
pod staklenim zvonom: eksponat koji nosi ime Kamen Tomasa
Mana, ima zaista neobinu povest od trenutka kada ga je u leto
1925. godine Tomas Man naao na obali Albekog jezera. Naravno, istorijat predmeta izloenih u Muzeju Rolanda Albrehta
jeste kombinacija stvarnog i izmiljenog. Ali, to i jeste najvanija materija od koje se sastoji svaki ivot.

224

Saa iri

DOVRENI VAVILON
Knjievna istorija Zvezdare na primerima
iz proze Srana Valjarevia
Opet sam tamo gde ivi ono to ne privlai panju.
Na dnu cipele.
Roman Zimski dnevnik (B92, Beograd, 1995.) Srana Valjarevia predstavlja itav mali multimedijalni projekat. Nalik
Zebaldovom Austerlicu (August Cesarec, Zagreb, 2006.) ili, jo
vie, Imailu Vladimira Arsenijevia i Aleksandra Zografa (Rende, Beograd, 2005.), Zimski dnevnik kao svoj sastavni deo batini
jednako originalnu fotografiju Vesne Pavlovi (nalik Zebaldu) i
narativne pasae1, odnosno zapise ili iskaze, drugih ljudi (Ova
knjiga ima 40 junaka i 6 poasnih gostiju.), koje moemo
smatrati Valjarevievim pomagaima (na proznom scenariju)
ili koautorima (u Imailu su ciljani koautori zagrebaki pripoveda Borivoje Radakovi, zaduen za dijalekatsko i psiholoko
upripodobljavanje knjievnog lika konduktera iz Zagorja i teoretiar likovnih umetnosti Svebor Midi, koji strunim diskursom opisuje jedan neoavangardni performans).
Fusnotu smo zavrili pominjanjem smisla projekta zvanog
Zimski dnevnik. Ne prepoznajemo ga u putopisnoj reportai ili
u pedantnoj hronografiji, linom fiksiranju trenutaka u jednom vremenu. Zapravo, u projektu je mogue izdvojiti barem
tri ravni. Hotimina birana mnoina uesnika govori o nameri
da se nadiu ogranienja line percepcije, evokacije i iskustva;
jo vie, da se naprave kroki-portreti jedne generacije uz prisustvo nekih javnih linosti. Drugo, sinergijom razliitih sudbina,
utisaka, stavova i nastupa treba opipati puls prve polovine 90ih, puls ekskluzivno intiman i socijalno opti. Tree, izrazitom
mobilnou naratora, njegovim izvetavanjem sa razliitih
urbanih toposa, poznatih i popularnih kao i nepoznatih i nepostojeih (nepostojeih kao reprezentativna gradska mesta, tj.
mesta okupljanja, mesta od spomenikog ili stratekog znaa-

1 Nazvali smo ih, neutralno, narativnim pasaima.

Nije najjasnije kako ih treba
doiveti: kao neposredno
uee fikcionalizovanih
empirijskih linosti ili kao
tue iskaze koje narator
belei metodom skinuto sa
trake. U drugom sluaju bi
Valjareviev narator postao
prireiva i kompilator, to
bi dodatno usloilo anrovsku prirodu ove knjige.
Naslovom knjige i unutranjom organizacijom, Zimski
dnevnik je nesumnjivo
dnevnik. Celine poinju
preciznim i veristikim
datiranjem (datum, dan u
nedelji, taan as u danu
kada se dogaaj odigrava).
Dakle, re je o konvenciji
anra dnevnika. Mi smo
knjigu Srana Valjarevia detektovali uz pomo
druge, dominantno rairene
konvencije za svaki tip
due organizovane proze,
dakle, kao roman. U tome
nas podrava 19-ovekovna tradicija epistolarnog i
dnevnikog romana. Ipak,
pomenuti narativni pasai podrivaju konvenciju
dnevnika. Ponitavajui

225

oznaku vremena kao jedinstven princip organizacije

knjige, odnosno ponitavajui homogenost ili integritet pripovedaa, ovi pasai
ukazuju da je Zimski dnevnik
hibrid, knjiga-konstrukcija i
knjiga, videemo, sa posebnom namenom. Fotografije
koje prate prozni tekst,
tekst naratora, junaka i
gostiju jednako, za koje
nam je reeno da belee ili
fiksiraju trenutke autorovog putovanja po onim
predelima grada koji su
precizno notifikovani, definitivno uvruju uvid o
hibridnom karakteru knjige.
tavie, taj uvid nas izvodi
i izvan druge anrovske
konvencije, izvan odrednice
romana. Iako nam je jasno
kako je ova knjiga nastala,
odbijamo da te informacije
prihvatimo kao konaan
odgovor o njenoj prirodi
i svrsi. Autor je etao po
opisanim krajevima Beograda i pisao o tome; autor je
intervjuisao odreene ljude
i svom realnom dnevniku
pridruio deo onoga to su
oni rekli ili napisali, zajedno sa tematski nainjenim
fotografijama Vesne Pavlovi. Otkuda na otpor prema (hibridnom) dnevniku,
odnosno otkuda potreba da
svaki prozni tekst posmatramo kao deo literature i
deo fikcije? Jednim delom
zasluno je italako iskustvo zasnovano na itanju
fikcionalnih anrova. Drugim delom prisutan je tihi
rad imaginacije sakrivene u
jeziku, koja nas odvraa od
injenice (ako je to zaista i
do kraja injenica) da se u
dnevniku opisuje ono to se
realno/objektivno dogodilo.

226

ja), mnoinu perspektiva treba ugraditi u prostorni horizont, u

njegovu reljefnost i relejnost. Sintezom onoga to se vidi i onoga to se oseti i pomisli, treba potvrditi viedimenzionalnost
recepcije (uoavanje, reagovanje, asocijacije kao munjevit put
kroz vreme ili kroz uskladitene date svesti). Ipak, sve tri dimenzije projekt-knjige Srana Valjarevia Zimski dnevnik slue jednoj svrsi, konstituisanju grada, literarnom podizanju Beograda
iz krhotina dokumentarnog i svakodnevnog, linog i nevanog,
onog intimnog (jednog) pojedinca i intimnog u prostoru grada
rasutih pojedinaca, umreenih u projektu knjige2.
Kako razumeti mnotvo urbanih toposa zbijenih na tako
malom prostoru dnevnikih anotacija? Grad u nadiranju ili,
naprotiv, u kompulziji, u sabijanju u sebe. Narator-eta primeuje da je grad kojim hoda ipak mali grad budui da ga moe
obii peaenjem. Njegovo peaenje nije geometarsko ili
olimpijsko, on svojim stopama dobrovoljnog samosvrhovitog
hodaa (walker-a3) ne premerava udaljenosti izmeu punktova, reprezentativnih i onih bez optije vanosti, niti simboliki
povezuje krajeve, naselja, ulice, parkove, dvorita, izloge, trgove, raskra kraj kojih ili kojima prolazi. Njegova marruta je
suena i subjektivna, splet prilaza i prolaza oko doma se multiplicira. Ipak, i to je deo ovog projekta-knjige, himnu gradu
uronjenom u svoj vremenski odseak savremenosti, ispisuje
bezinteresni posmatra, lien potrebe da traga za poznatima
(iako se s njima sree), da belei odjeke velikih politikih tema
u mikro-sredinama tzv. obinih ljudi, da izdvaja karakteristine momente jednog ekonomskog i drutvenog stanja. Ovaj
narator-eta se klanja trenutku, posveen gradu spolja, gradu
kao spletu peakih koridora. Taka projekta je skrivena u hotiminom irenju opsega marrute, u kondenzovanju iskustva
prizora sa udaljenih taaka grada (to je postupak koji bi na neki
nain bio najblii tehnici sitkoma Dosije X: smenjuju se snimci
grada zabeleeni na razliitim mestima a ispod svake slike ide
natpis koliko je sati trenutno i u kom delu grada je taj prizor
snimljen/gde se deava, npr. 13. 15, u Makedonskoj ulici).
Tamo gde je Dunav irok, pogledom se iri i ovek. (31)
Da li reka pripada gradu? Na starim litografijama, uz natpise na latinskom i nemakom jeziku, Beograd je utvrda na
bregu za razmiljanje, dok ispod, po reci, plovi nekoliko bar-

ki. Reka je deo grada u meri u kojoj je deo ovekove svakodnevice, ne samo kao prepreka koja je prizvala mostove i nasipe,
dodao bi moda koji od aktivnih ribolovaca ili zemunskih etaa. Grad Valjarevievog naratora nije Venecija, grad kanala,
odnosno, grad kamena i vode. Voda je ispod povrine grada i
pripada mrei koja postaje vidljiva tek kada pukne vodovodna
cev ili se izvije vlani dim iz ahta. Pojam grada izrasta na preseku stereotipnih predstava o gradu: grad kao produkt tehnolokog progresa, asfalt i beton, staklo i elik, buka, smog, stalne
saobraajne guve, dinamika mnotva; grad kao odsustvo ili
destruktivno potiskivanje prirode, kao anti-priroda ili druga
priroda, priroda koju stvara ovek demijurg; grad kao refleks
Sodome i Gomore, sumporno mesto kvarenja i propadanja nevinosti i estitosti, mesto pohlepe, izrabljivanja, otuenosti,
nasilja, nesigurnosti, neopozive samoe.
ovek grada, moderni ovek, i u prirodi je okruen svojim pomagalima. Veliki amac sa visokom kabinom i brodskim
motorom, mree, radio-aparat. Kad si zavuen u grad, meu
zgrade i ulice, zaboravi kako je na reci. I koliko se u nju moe buljiti, na primer, kae Valjareviev narator-eta koji se obreo u
amcu, pre nego to e izgovoriti (zapisati) reenicu koju smo
istakli u proelje naeg pasusa. Za kolekcionara prizora, vidik
i taka gledita su od primarne vanosti. Urbana konfiguracija, lica graevina, eksterijeri i fasade, izlozi, prozori i zidovi,
ruevine, prazan prostor, jednako kao ulice, trgovi i parkovi,
dvorita, prolazi, rupe i gomile zemlje, gomile uta ili ubreta,
sapinju prostor nasrui na oko. Reka oslobaa pogled za veliinu bezljudnosti nad irokom povri vode. Nepristupna, jo
uvek, za graditeljske napore, ona je perceptivni predah i instrument ovekove ekstenzije; res extensa, mera duhovnog irenja.
Valjareviev narator se ne osea malen pod zvezdama, metafiziki krhak i prolazan u koritu broda, nad rajskom rekom
ije proticanje je antikni znamen kao podsetnik prolaznosti.
On udie vazduh reke koji ga nadima i za trenutak liava, ne
teskobe gradskog pejzaa koliko zadate blizine natrpanog prostora. Ekstenzija nije ekstaza, to je predah uoavanja razlike.
Nije udnja za povratkom u predmoderni iskon ili rusoovski
priziv utapanja u prirodu. ovek sa dna cipele nema zazor od
reke, niti prezir prema prirodi kao takvoj4. Ipak, izlazak u prirodu samo je intermeco, nije redovna navika ili stalna potreba,
ponajmanje je ritual nostalginog posveenika.

Da, nesumnjivo, re je o
retorici proze i njenim
efektima. Deobom stilskog
i metaforikog arsenala sa
fikcionalnom literaturom,
izmenom naratora, menjanjem pripovedne perspektive i znanja, povremena poetska rezonanca poente ili
rezonanca njenog odsustva,
ini da zaboravimo na date
realije i precizne urbane
koordinate etnji naratora
i uivimo se u smisao ovog
projekta.
2 Postepenim saznavanjem
Valjarevievog teksta,
uoavamo akustiku slojevitost ove knjige-projekta,
doslovno (bahtinovsko)
vieglasje. Uz glas naratora, koji je uvek glas,
potisnuti ili nemi govor,
koji se ne uje jer je to
ja u naraciji, postoje jo
dva tipa glasova. Pomenuli
smo narativne pasae
uglavnom poluanonimnih
linosti, likova oznaenih
tek linim imenom bez
drugih antropometrijskih
karakteristika. Posebnu
celinu predstavljaju glasovi
umetnika (est poasnih
gostiju). Oni su izdvojeni
i na drugi nain: tako to
nisu izdvojeni u zasebne
odeljke teksta odtampane
kurzivom, ve su inkorporisani u osnovni tekst,
obeleeni tek dijalokim crticama. Tako Bata Karapei
govori (dri predavanje) o
svakodnevici, Zoran Kosti
Cane, vokal poznate grupe
Partibrejkersi, o rokenrolu,
Miroslav Mandi o udesnom ivotu, Irina Suboti
o slici, Nadeda Kolundija
o muzici i David Albahari o

227

pisanju. Neka predavanja

su dua, neka kraa; pitanja
autora su mali intervjuerski
brevijar: uglavnom oekivana s obzirom na prirodu
posla osobe kojoj se obraa,
opta mesta, sa jednim ili
dva koje odudaraju. Time
je i na ovom nivou Zimskog
dnevnika osnaena, zapravo
umnoena, veza biografije
i teksta i vieglasja kao
prevazilaenja limitiranosti naratorovog glasa.
Nehotice, dotiemo se
vane odlike prozne poetike
samog Srana Valjarevia, a
to je distanciranost prema
esejiziranju ili mudrovanju u tekstu. To ne znai
da je sam Valjareviev tekst
paualan ili trivijalan.
Dubina njegovog teksta
data je kroz lirsku kristalizaciju, kroz nagovetaj ili ono
prividno neoznaeno (odsutno). Paradoksalno, sam
Zimski dnevnik ne bei od
univerzalnih iskaza, koji
ma koliko retki uglavnom
ostaju na nivou infantilne i
patetine generalizacije. U
kontekstu ove knjige-projekta, ovakvi iskazi svedoe
o nepatvorenoj iskrenosti
autora/naratora, o onom
periodu njegovog ivota
koji je odisao vedrinom
i drutvenou (posebno
uporedimo li ga sa muninom terapije jednog
rekonvalescenta koji eta
ne vie po uhodanoj navici
ili po zadatku koji mu
priinjava radost, ve su mu
etnje oblik stroge terapije; ili sa periodom vedrog
potonua u alkoholizam
kraj vajcarsko-italijanskog
jezera Komo). Ako se vratimo anti-intertekstualnosti
pojedinih

228

Priroda u gradu nije samo van njega (da, reka ipak ne pripada gradu, ma koliko bila njegov sastavni deo, od kupalita,
splavova, etalita na keju do simbola grada u vidu njegovog
heraldikog tita). U Sredakoj ulici (str. 44) narator u nekom
od dvorita vidi koren iupan iz zemlje, visok skoro metar. Narator istie neoekivanost prizora, retkost pojavljivanja neega
to radikalno naruava urbani krajolik, iako je dogaaj ni po
emu izuzetan ili znakovit. Veliina korena podsea na razmere fenomena svakodnevice koje smo izgubili iz vida. Iupanost korena dokumentuje trenutak promene sitna pora grada
trajno se promenila gotovo naoigled etaa. eta je impresioniran tihom evolucijom grada: ne interesuju ga uzroci, zato je
koren iupan, ili planovi, ta e popuniti rupu i gde e zavriti
koren. Skoro kao Sartrov Rokanten u Munini, koji osea egzistenciju drveta kraj klupe, Valjareviev narator osea ivot kao
prekid slinog. Priroda nema specifinu vrednost kao priroda, kao ono ne-ljudsko, pre-ljudsko, ugroeno ili nadmono i
veno. Ona je ogledno dobro etau, ilustracija toka, prekida i
promene, telo grada koje se peruta.

Grad je i negde tamo

Grad, ljudi, automobili, ulice, raskrsnice, stanovanje, ivot.
Amsterdam.
Beograd. Kvartovi koje poznajem. Naselje u kojem stanujem. Naselja kroz koja prolazim. Oni delovi koje dobro poznajem. To je razumljivo. Tu sam roen. Gradovi koje sam video. Neki hoteli i ulice i
stanovi.
London.
Crveni autobus broj 88. epards bu. Oksford cirkus. Hajd park. Ginis pivo. Aksbrid roud. Aksbrid roud, tu sam jeo nicle i pio pivo,
dvaput, i kroz prozor sam gledao tu iroku ulicu, vrzmali su se crnci
sa flaama u papirnim kesama, i pili su pred izlozima radnji i onda
se teturali trotoarom.
To sam zapamtio, to mi je ostalo.
Magla i crnci.
Berlin. Krojcberg. I jedna prodavnica mukih koulja uvuena ispod
mosta nadzemne eleznice. A i kolai u Jorktrase. A i lepa Kristin Katner. A i jedan bilder koji me je astio pivom, blizu hotela
Tranzit. I otac i sin u sobi do mene. Spavali su. A i pili smo kafu
zajedno.

Prag. Vinogradska ulica. Jevrejsko groblje. Sinagoga. Maramica na

glavi. Kafkina kua. Nemaki ptiar Bil. Kifle ujutru. I knedlike.
Slatko vino. Crno pivo.
Obine stvari.
Odvratne stvari.
Odvratno razumljive.
(Sran Valjarevi: Ljudi za stolom,
Skver, 2004 /prvo izdanje, B92, 1994/, str. 28-29)
U ovoj ranoj noveli Srana Valjarevia u jednom pabu u
Holandiji razgovaraju dvojica naih emigranata, vagabunda i
secikesa. Dijaloki delovi teksta garnirani su tekstom one vrste
i onog grafikog izgleda koji smo naveli, tekstom u kurzivu
i u prvom licu jednine, neretko sastavljenom od proze koja
se neprimetno preobraava u poeziju. Nije izvesno (iako nije
nemogue) poistovetiti ovaj usamljeni i lutajui ja-glas sa jednim od likova za kafanskim stolom. Nenametljivo i bez eksperimentalnih pretenzija, i ova novela sadri vieglasje. Ja-glas
je glas za sebe, introvertni, introspektivni iako nerefleksivni,
dok su dva ja u dijalogu, ja-za-druge; to je oekivana podela
koja odgovara verovatnoj psihologiji komunikacije (dnevnika
naspram dijaloke/polemike forme). U pojedinim trenucima
ja-za-druge dodirne sentiment ja-glasa za sebe, bez elaboracije,
patetike ili poente koja bi imala ulogu kompozicionog finala
tog dijalokog odeljka novele.
U navedenom odlomku pominje se vie gradova: Amsterdam, Beograd, London, Berlin, Prag. Polazna razlika ostaje i
ona je nepremostiva: razlika izmeu mesta gde si roen (naselja
kroz koja prolazi i koja dobro poznaje) i onih gradova koje
si video, gde si boravio kratko ili si se zadrao neto due.
Ipak, za naratora meu ovim gradovima nema bitne razlike. U
sluaju svakog grada, re je o sintezi prizora i doivljaja. Prizor
je neto kratkotrajno, najee neto obino i svakodnevno,
neto to oekuje da e nai na tom mestu i to vreme (Grad,
ljudi, automobili, ulice, raskrsnice, stanovanje, ivot). Uslovno reeno, nacionalne specifinosti, etnike, klimatske, arhitektonske i jezike, lokalni obiaji (magla i crnci, imena ulica, zdanja,
kuhinja, ispijanje alkohola na javnom mestu u papirnim kesama...), ne menjaju nimalo osnovnu konstrukciju grada: prizori koji se smenjuju, zapameni prizori koje seanje izvodi na

naratorovih iskaza, sreemo

jedan komentar naratora
koji stoji kraj uline tezge sa
starim knjigama: Da nisam
gledao toliko filmova,
moda bi mi ekspir neto i
znaio u ivotu (27). Ovde
konstatujemo drugu bitnu
komponentu Valjarevieve
poetike: otklon od zraenja biblioteke. Asocijacije
Valjarevievog naratora po
pravilu ne seu u domen
drugih knjievnih dela (u
emu ima i retkih izuzetaka). 10. marta 1995. narator
konstatuje da je umro arls
Bukovski. Na toj se konstataciji sve zavrava, iako
se izmeu njihovih proza
mogu uspostaviti brojne
slinosti, izmeu ostalog
i u zazoru prema svakoj
vrsti diskurzivne pretenzije
knjievnog teksta.
3 Utoliko je jedina nagrada
koju ovaj autor treba da
dobije ona koja bi ponela
ime najpoznatijeg kotskog etaa, Jovana (Johny
Walker) a ne Gorki list (tu
nagradu Valjarevi dobija
2006. za roman Komo).
Jer, Gorki list em to nije
alkoholni ekvivalent bratu
u anku, em to simboliki
priziva pastorale i arkadije,
dakle onaj ambijent u kome
ponajmanje Valjareviev
eta i dnevniar boravi.
Rekao bih da naziv ove
inae retke nagrade koja
je stigla na adresu Srana
Valjarevia (za pomenuti
roman dobio je i nagradu
Narodne biblioteke Srbije),
ne odgovara duhu njegovog
pisma ni atributom. Valjarevieva naracija ne servira
gorinu ve jednu

229

introspektivnu stianost i
autsajdersku izoptenost iz
sveta; povremenu setu, to
da, svojevrsni sentimentalni panteizam, takoe, ali
neku gorinu ili ogorenost,
bes ili frustraciju, toga u
ovoj prozi nema.
4 ini se paradoksalno,
ali ovek grada, ne sjaja
prestonice koliko predgraa
i zabaenih toponima ireg
zvezdarskog kraja, vei deo
svoje poezije u knjizi Do
Frejzer i 49 (+24) pesama
(Samizdat B92, 2007.) situira u ruralni okoli. Upravo
potonji dodatak od 24
pesama donosi neoekivan
iskorak van domae klime
i gradskih etnji u pejzae
Andaluzije, panskog mora
i Madrida. Neoekivano
postae temeljnom tematskom odrednicom Valjarevieve imaginacije (pola
nevelikog opusa deava se
negde napolju, u Holandiji i kraj jezera Komo, ne
raunajui po koju Valjarevievu dopisnicu za
dnevne novine iz vedske).
Pored panije, jedan deo
novih pesama imaju odlike
pastorale: seoski ambijent,
saputnicu i proto-porodini okvir. Dakle, u zbiru, i
poezija potvruje da autor
nije snobovski blaziran, kao
i to da ni bitno izmetanje
egzistencijalnog konteksta
ne menja usamljeniku
figuru iskazivakog subjekta
pesme.

pozornicu svesti ili naracije, neke uobiajene homeostazike

radnje koje opte u svakodnevnom i svaijem ine jedinstvenim i autentinim unutar linog iskustva. To je svet koji nema
dubinu istorijskog seanja, iako izbor pojedinih lokaliteta ili
pisaca nedvosmisleno sugerie sud vrednosti (Kafka, sinagoga,
vrsta piva ili nemaka lepotica). Identitet opaenog sveta sveden je na kratkotrajan vizualni kontakt, vlastita imena su potisnuta za raun zajednikih imenica. Neobinosti i odstupanja
su retki, dominira puko prolaenje, kao senke na ve izbledeloj
pozadini stalnih kulisa.

II
Ulini ples citata*
On je momak sa zvezdarskog brda i ispod Cvetkove pijace; brdo
uzanih ulica i niskih sirotinjskih kua, bravarskih radionica i prljavih svetloplavih samoposluga, sa pivopijama na tremu; gde su fine
cure retke na ulici i esti psi cunjaroi, uz drvene tarabe; gde su ljudi
pogureni, sa krupnim akama, i gde se tragedije deavaju sluajno,
kao i sve drugo, predodreeno da se dogodi ba tu, da se ivot unakazi; gde se, posle kie, voda iz kunih oluka sliva niz ulice i nosi
zguvane ute paklice jeftinih cigareta, i celofane.
(Sran Valjarevi Zimski dnevnik, Samizdat B92, 2007, str. 98
/prvo izdanje: B92, 1995/)
Nismo se srodili ovaj grad i ja. Nae eventualno sraavanje ne
garantira raanje obostrane, bezuvjetne ljubavi, slijepe. Gyrgy Konrd oboava svoj grad, a svakakve strahote s tim gradom dogaaju
mu se stalno. U mrtvosti svoga grada on vidi vlastito umiranje. To
sraivanje s gradovima opasna je i, u krajnjem ishodu, besmislena
rabota, vjeita borba, tko e koga usisati, tko e koga okuiti, usmrtiti,
vjeiti duel, oticanje duha, trovanje, ta sljepoa, ta maloumna karnevalska odanost, ta perfidna, neravnopravna igra u kojoj, sluei se niskim udarcima, zatien nebom i vremenom, grad najee pobjeuje.
I mali gradovi pobjeuju; jai su od ljudi. Dogodi se da umru, a jo
uvijek. Gradovi trebali bi biti mali unutranji organi koji funkcioniraju hranei se uzajamno. Smru jednog, odumire nekoliko drugih.
(Daa Drndi Leica format, Meandar, Zagreb, 2003, str. 34)

230

partajui lavirintom uskih, izlokanih sokaka oivienih tronim kuama, iji su krovovi, uglavnom, bili u nivou moje glave, kreui se tom
zonom drvenih, kamenih i ianih ograda, iza kojih proviruju privremene
graevine koje niko ne registruje, ne popisuje, niti unosi u urbanistike planove, za koje niko ne mari, koje nastaju i nestaju slobodno ili narastaju u
suburbane metastaze opasujui dvorita prosta koliko i njihovi vlasnici,
isparcelisane lejama, ukraena jeftinim biljkama zasaenim u automobilske gume, pretrpana hrpama drva ili graevinskog materijala, starim
nametajem, improvizovanim klupama ili odbaenim loncima i erpama,
hodajui unakrst iz ulice u ulicu, svestan zainteresovanih pogleda mladih,
prigradskih majki koje su izlazile u trenerkama i klompama da ljuljukaju svoje bebe na suncu, zaobilazei bande deaka koji su naputali svoja
dvorita da bi se, naoruani jeftinim, starim, rashodovanim igrakama,
besciljno smucali unaokolo i uzvraajui mutave pozdrave staraca koji su
etali u papuama ozbiljni poput velikih, preistorijskih gutera, osetio sam
neobinu tugu koja se u potpunosti preusmerila ka mom jedinom preostalom prijatelju, Vanji, kada sam konano, nakon duge etnje, pronaao
ulicu i broj s adrese navrljane na paretu papira koje sam drao u ruci.
(Vladimir Arsenijevi Anela,
Stubovi kulture, 1998, str. 243-244)
Kada je Dupli poao na obraun sa bulburderskim ljamom bila
su drugaija vremena objanjavao sam Irininom ocu edomiru Bojoviu. Mangupi su, umesto pitolja, nosili noeve. Kada je Dupli poao
na obraun sa bulburderskim ljamom, brat mu je bio u zatvoru. Njegov buduu kum, moj drug Boris, je bio u vojsci. Dupli je bio sam.
(Vladimir Pitalo Milenijum u Beogradu,
Narodna knjiga, 2000, str. 50)
U prvim decenijama 19. veka (...). Oko dananje Skadarske ulice i u oblasti Zelenog venca nalazile su se dve Cigan-male. Na padini iznad dananje ulice Gavrila Principa nalazilo se selo Sava mala,
dok se ispod Tamajdana nalazilo selo Palilula. Dalje od Palilule
nalazile su se livade Bulbudera i istoimeni potok.
(Dubravka Stojanovi Kaldrma i asfalt.
Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914.,
Udruenje za drutvenu istoriju, Beograd, 2008, str. 25-26)

231

(* Ovi citati imaju za cilj da dodatno osnae problematini podnaslov ogleda Knjievna istorija Zvezdare. Naime,
nijedna od analiziranih i citiranih knjiga ne odvija se niti referie iskljuivo na ovu beogradsku optinu. Ali, podnaslov ima
smisla utoliko to administrativno konkretizuje odnos grad
knjievnost, unosei i koju nijansu ironije u podtekst samog
temata Sarajevskih svesaka. Jer, nijedan roman se ne pie da bi
ilustrovao bilo ta, pa ni odnos autora prema gradu gde je radnja romana smetena. Kao to nijedan roman nije nastao da bi
se o njemu pisale knjievne studije i eseji.
No, roman Dae Drndi Leica format, ovde je uveden manje-vie proizvoljno i on zasluuje posebnu studiju ovog smera. Daa Drndi u romanu dosledno izvedene fragmentarne
strukture, uspelo sintetizuje tri tematske ravni: knjievne rekonstrukcije povesti Rijeke/Fiume, dokumentovanog praenja
bolesti sifilisa i istorijata nelegalnih medicinskih eksperimenata na ljudima, i ravan vlastite biografije apatrida, nepoeljnog
i suvinog u obe najvee sredine nastale raspadom SFRJ. U takvoj sintezi i dijahronijski opisan grad natopljen je telesnom
dezintegracijom koju donosi opasna bolest, obezvreenou
ljudskog ivota svedenog na potroivi pokusni materijal, jezikom i mentalnom iskljuivou pripadnika zavaenih i podeljenih naroda.
Romani Vladimira Arsenijevia i Vladimira Pitala neposredno su vezani za topos, ak hronotop proze Srana Valjarevia. Arsenijevi u reenicama koje prethode ovom citatu sam
citira deo iz Zimskog dnevnika koji smo i mi citirali i stavili u
proelje ovog poglavlja. Pretpostavljam da razlog za njegovo
citiranje lei kako u poetskoj snazi navedenog mesta, tako u i
faktografskoj tanosti opisa naselja koje se tokom vremena
nije promenilo ni malo.
Arsenijeviev roman Anela predstavlja nastavak romana
U potpalublju, koji e ga planetarno i na mah proslaviti, i predstavlja drugi deo nikad dovrene trilogije Cloaca maxima.
Ova trilogija je ambiciozno zamiljena sa idejom da predstavi
period dezintegracije generacije oblikovane i odrasle 80-ih
godina, koju u trenutku sazrevanja i poetka formiranja porodice zatie rat i ludilo ivota u zemlji u kojoj iznenada biva
suspendovana svaka logika i veina pravila mirnodopskog graanskog ivota. Otuda teme dezerterstva, narkomanije, emigracije, porodinih lomova, ekonomskog i emocionalnog tavorenja pojedinaca, sumraka drutva.

232

Iako krai, Pitalov roman Milenijum u Beogradu nije manje ambiciozan i ue zasnovan. Pisan narativom koji povremeno evocira Manifeste i egzaltaciju Beogradske manufakture
snova (eleo sam da dohvatim vrhove zgrada, da se na ruke
izvuem iz klanca ulice i da poljubim nebo (30)), Milenijum
predoava sudbinsko raslojavanje unutar generacije kojoj pripada i narator. U grupi dojueranjih bliskih prijatelja nai e
se razoarani intelektualci i ratni profiteri, opozicionari i oportunisti (meu kojima su i sponzorue). Pitalo ide i korak dalje pa se bavi generacijom unazad, ukazujui na provincijalno
i ruralno poreklo roditelja aktuelne generacije. Povrh svega, u
pripovedanje uplie istorijske dogaaje iz Drugog svetskog rata
i poznate legende i putopisne beleke o Beogradu. Citirano mesto o Bulbuderu sasvim je od marginalnog znaaja za tokove
romana i sudbine glavnih likova.
Takoe, namerno sam citirao deo veoma poune studije
Dubravke Stojanovi Kaldrma i asfalt, u kojoj se na temelju reprezentativne arhivske grae rue neke ustaljene predstave iz
kulturne istorije Beograda (recimo da su gledaoci bili skloni
istorijskim tragedijama ili da je postojao samo jedan period dominantnog prisustva francuskih pozorinih komada. Od osnivanja Narodnog pozorita pa do 1914. godine sve vreme je postojala repertoarska dominacija francuskog teatra.) Navedenim
citatom ukazuje se na zanimljivu urbanu pozadinu sadanjih
delova grada o kojima je pisao i Sran Valjarevi.
U narednom odeljku sledi lini doprinos knjievnoj istoriji Zvezdare autora ovog eseja.)

233

II, appendix

sreda, 17. jul 2002.

LETNJI DAN
- od podne -

Tihi popodnevni sumrak na ezi to jenjava.

Umiru starci to su umesto lica nosili kancerozni cvet.
Kroz neujednaeni bruj automobila pulsira krvotok ulice.
Iza zimzelenih drvoreda golubovi lepeu
u velikom ianom kavezu.
Tmaste sive zavese polako su zastrle
vidokrug neba.
Prostire se gluva grmljavina to najavljuje kiu.
LJudi otiru znoj sa ela zatvoreni po kuama
Prozorska krila su beznadeno uzidana u ciglu i malter.
Ona presecaju unutranji prostor sobe,
Vazduh je teak i slan.
Puevi spremaju svoj kuni inventar
za dalek put do kraja bate.
LJudi sede u gaama, krgama love vazduh
i oslukuju kako se grmljavina pribliava.
Komarci su prestali da ujedaju,
prenuo se vetar.
Uurbano se plaste kronje izletnika i pale motorna vozila.
Prognoze najavljuju kratkotrajne pljuskove.
Rashladni ureaji besprekorno rade iza sputenih roletni.
Automobili se ne obaziru na vreme,
krvotok je neprekinut.
Pisar odlazi do friidera
da bi sebi sipao vode u plastinu au.
Radio svira,
neke e reenice morati da budu izbaene.

234

II i po
Lirski intermezzo
Na kraju Knez Mihailove, kod Kalemegdana, besplatno su se
delili paketi sa osnovnim namirnicama. Red se protezao do Terazija, a bio je irok toliko da je u njemu naporedo stajalo po pet osoba.
(...)
Kapetan Miina ulica vodila je uzbrdo, ka raskrsnici na vrhu
prostranog brega. Kad bi se pogled usmerio ka uzviici, moglo se
videti kako bleda, rasplinuta svetlost, to je dopirala iz udaljenih
kvartova, obujima grad kao mistini oreol.
(Aleksandar Bjelogrli Temeljna opcija,
Narodna knjiga, 2007, str. 102 i str. 90)
Namera ovog kratkog poglavlja je da razmotri pogled na
grad koji dolazi od nekoga ko tom gradu pripada samo privremeno. Ako je neizbena stalnost ivota u gradu epska gromada
kontinuiteta, vremenska limitiranost je vrsta prekida i predaha, izdvojeni punktualni narativ. To je pogled iskosa nekoga ko
u sebi dvoji dve perspektive: rodnog mesta, tueg u odnosu na
grad u kojem se privremeno boravi i perspektivu ivota u gradu
koji se postepeno upoznaje.
Pria Prustov efekat Aleksandra Bjelogrlia uspeno sintetizuje ak etiri motiva ili sloja. Opte, miris epohe (prvi citat) je kontekst; posebno je fabula organizovana na dva plana: profesionalnom (narator je saradnik asopisa za duhovne
i parapsiholoke fenomene) i intimnom (raskid veze, seljenje
iz zajednikog stana, odlazak iz grada i povratak u rodni grad).
Na etvrti sloj upuuje naslov prie: poznati literarni motiv postaje princip organizacije prie. Olfaktivna ula (miris i ukus),
pre svega ulo mirisa, prustovski su okida za evokativni i melanholini priziv izgubljenog vremena. Primarno, ulo mirisa je polazni pojam za istraivaki postupak narator u uenjima pravoslavnih mislilaca i na jednom predavanju episkopa
budimskog nalazi primere koji svedoe o prisustvu i teolokoj
vanosti ovog ula.
Pomenuti duh epohe izbija iz pora prie kao sivilo i studen grada utonulog u hiperinflaciju i beznae u prvoj polovini

235

90-ih. Trg Marksa i Engelsa je preimenovan u Trg Nikole Paia,

este su restrikcije struje, jedna zemika u pekari kota dvadesetak miliona dinara, mnoi se broj vidovnjaka, astrologa i magova... Traginom okviru opteg siromatva, setnoj intimnoj
situaciji naratora koji okonava dugogodinju vezu i vraa se u
rodno mesto kao neko ko nije uspeo, suprotstavljena je senzibilnost nade i intelektualno okretanje metafizikim i spiritualnim
temama. Grad, koji u prii Aleksandra Bjelogrlia postoji kao
okvir svakodnevice, lebdi i sam kao bleda, rasplinuta svetlost
koja nalik mistinom oreolu obujima krovove zgrada dok se
narator uspinje Kapetan Miinom ulicom. Drugim reima, naporedo sa istorijom i u pozadini egzistencijalnog iskustva, grad
zadobija emocionalni, polureligiozni karakter seanja. Grad je
okida za setu, on je spremite istorije i biografije, i kao kod
Svetlane Velmar Jankovi u priama o ulicama Dorola, ploha
za izlivanje simbolike svetlosti.

III
Posle deset godina
Knjiga Dnevnik druge zime pojavila se na samom kraju
2006. godine, opisujui zimu prethodne, u precizno notifikovanom rasponu od 1. decembra 2004. do 31. marta 2005.
Za ovu knjigu vai veina zakljuaka kao i za Zimski dnevnik,
od dnevniko-romanesknog karaktera i hibridnosti knjige do
neposrednog prisustva grada u knjievnom tekstu. Ipak, na pozadini uoenih razlika, videemo kako se izmenio nain prezentacije ili knjievne konstitucije (Beo)grada.
Prva sutinska promena jeste da je nestalo projektnog nacrta, samim tim i anrovskog hibrida knjige. Jedino to u Dnevniku druge zime odudara od apliciranja istog modela dnevnika, u kome e se linearno smenjivati dani i njihova dela, jeste
periodino umetanje pesama u prozi u doslednu strukturu
dnevnika. Tih pesama ima 30 i one ukidaju ne samo proznu
prirodu zapisa ve i vremensku homogenost dnevnika. Pesme
nas vraaju u prethodni period kada je narator ili autor dnevnika boravio u stacionaru leei se od posledica alkoholizma.
Ako i ovde elimo da dnevniku pripiemo posebnu namenu,
ona bi zaista bila u tome da je Dnevnik druge zime belenica
rekonvalescenta, precizna medicinsko-psiholoka ispovest o

236

pokuaju ponovnog sticanja zdravlja i svim fizikim i duevnim propratnim efektima tog zadatka. etnje nisu hedonistiki
izbor ve propisana terapija kojom deo umrtvljenih ivaca u
nogama treba vratiti svojoj ranijoj nameni. Otuda konfiguracija marrute etanja ne moe biti proizvoljna ili nelogina. Ona
mora biti vezana za kraj ili naselje u kome narator ivi. Ipak,
njegova biografija podstanara koji se relativno esto selio, nekadanjeg fizikog radnika i pomonika u bravarskoj radionici,
detinjstvo i kolovanje, odnosno kola, rodbina i prijatelji, kraj
ijih se adresa prolazi tokom etnji, kao i peaki maratonski
poduhvati s jednog na drugi kraj grada, sve to ini da Dnevnik
druge zime izgubi limite lokalne topografije i otvori se za prodor
grada (u ovom kontekstu, grada kao mesta magistralnih putnih linija i simbolikih graevina koje podjednako participiraju u postojanju svakog gradskog naselja, ma koliko ono bilo
udaljeno od njih). Od putnih linija u Valjarevievoj prozi,
takav je Bulevar (ranije Bulevar revolucije, sada kralja Aleksandra I Karaorevia) koji povezuje Saveznu skuptinu i zgradu
Glavne pote i Cvetkovu pijacu u zvezdarskom naselji Lion; od
simbolikih graevina, takav je Kalemegdan, istorijska tvrava nad uem Save u Dunav.
Terapijska etanja Valjarevievog naratora povezuju katastarske delove dve beogradske optine, Vodovac i Zvezdaru5.
U prvoj optini ivi dok ispisuje dnevnik, kroz drugu esto
prolazi i u nju najavljuje svoje preseljenje na kraju Dnevnika
(ulica Zdravka elara). Zbog njegovog prebivalita, povlaeni
prostor dnevnike naracije predstavljaju ulice Ustanika i Vojislava Ilia, dok se kao mesta ranijeg stanovanja javljaju Ruzveltova i ulica Jovana Rajia. Narator se rodio u Skadarskoj ulici,
deo detinjastva proveo kod babe i dede u Duanovoj ulici, gde
je neko vreme iao u srednju kolu. Makedonska ulica i njene
raskrsnice javljaju se relativno esto kao mesto u ijim kafeima
narator provodi vreme tokom etnji. Ve iz ovog nabrajanja,
jasno je da Valjareviev Dnevnik druge zime u sebi nosi imaginarnu mapu Beograda, neophodnu u realnom (materijalnom)
obliku svakom itaocu koji ne poznaje Beograd. Za razliku od
Dojsovog Uliksa, Dnevnik nema mitolokih aluzija i paralela,
on opisuje grad koji postoji na upakovanim mapama malog
formata koje se prodaju na kioscima. To je grad svakodnevice
i prizora. Kao u filmu Dim, raenom po romanu Pola Ostera,
kada Harvi Kajtel svakoga dana u odreeno vreme fotografie

5 Kao to se da videti iz
citata navedenih u II bloku
ovog teksta, ulice i krajolici
koji veinski sainjavaju
Zvezdaru (slino je i sa
optinom Vodovac) ne
pripadaju ni mestima sa
turistike razglednice, niti
su urbana jezgra jake tradicije, mesta za letnjikovce
novobogataa ili naroitih
urbanistikih i arhitekstonskih zahvata. Glavna ulica
Bulbudera du 19. veka
bila je Zvezdarski potok,
njegova okolina omiljeno izletite, da bi tokom
prve polovine 20. veka ta
ulica postala vezivno tkivo
jednospratnih kuica i
radnikog naselja. Tokom
proteklog veka, taj dananji
iri centar grada, kako se
moe nai u oglasima za
izdavanje soba i stanova,
doivljavao je u talasima
nalete modernizacije. Ti
naleti svodili su se najvie
na podizanje betonskih viespratnica i na asfaltiranje
ulica, gdegde uz ureenje
zelenih povrina i izgradnju
prateih obrazovnih, prodajnih, servisnih i stacionarnih objekata. Poslednji
talas modernizacije ovu
ulicu zapljuskuje upravo
ovih dana, budui da je
stanogradnja u zamahu, jer
se po nekim procenama,
samo na jednoj zgradi moe
zaraditi i po milion evra.
Elem, knjievna reprezentacija delova grada koji nisu
topos periferijskih zmajeva
neonaturalistike proze
(Dragoslav Mihailovi) ali
ni mesta ive tradicije koja
bude istorijsku imaginaciju
autora (Svetlana Velmar
Jankovi), odnosno nisu
novobeogradske strukture

237

socijalistike moderne (Mihajlo Panti), nosi osoben

znaaj urbanog meuprostora. To je mesto koje je
uglavnom van domaaja
javne panje a nalazi se u
stanju neprekidne mikrotransformacije. Taj deo
grada kao stalno-postajuigrad stie identitet tako to
se oslobaa nasleenog,
ali nikad ne moe da ga
se do kraja oslobodi. Ovaj
rad dokazuje da je Sran
Valjarevi pisac upravo
takvog profila grada. Nije
nam namera da ulazimo
u to imaju li veze i kakve
poetiki profil Valjarevieve
proze i krajevi (Beo)grada
u kojima je iveo dok je ta
proza nastajala.
6 Sam narator koristi
termin kadar. Opisujui
nedeljni podnevni prizor
ispred zgrade vodovake
optine, gde jedan fotograf i
jedan violinista stoje
potpuno sami ekajui
neku svadbu, autor dnevnika zapisuje: To je taj kadar
koji bih sauvao za film o
dananjem danu.
I sauvam ga. Takav kadar,
takav je i dan. (13)

raskrsnicu na kojoj se nalazi i njegova radnja, tako su i Valjarevievom naratoru osnovne narativno-perceptivne jedinice kadrovi6. Kadrovi su ono to oko/pogled uspe da uhvati/
usnimi u kratkom periodu vremena na jednom limitiranom
gradskom prostoru, na ulici ili raskrsnici. Ulica i raskrsnica, t.j.
ono spolja je scena po kojoj se spontano i obino kreu najee potpuno nepoznati, dakle anonimni ljudi. Otuda je za Valjarevievu prozu od sutinskog znaaja kategorija trenutnog,
pogled kao marker iskustva koje registruje i arhivira dogaaj,
spoj mesta na kome sa narator sluajno zatekao i onoga to
nam sa tog mesta prenosi. To to nam naracija prenosi najee
nije dogaaj, zbivanje koje odudara od ustaljenog, prihvatljivog ili obinog.
Druga dimenzija naracije je introspekcija autora dnevnika. Ni ona ne govori o neemu izuzetnom ili drastinom. Ona
otkriva senzibilnu osobu, sposobnu da se prepusti prizoru i da
oseti zadovoljstvo u lepom danu ili sitnom nesebinom gestu
nepoznate osobe. Takoe, otkriva iskrenu i samokritinu osobu, lienu sklonosti ka egzaltacijama ali ne i prema povremenim izlivima sentimentalnog nadahnua. Kao deo introspekcije javlja se i govor o knjigama. To je iznova, kao i u Zimskom
dnevniku, parcijalan i usputan govor bez intertekstualnosti kao
pripovedne strategije, ali ukazuje na prefinjen ukus itaa i na
praksu prisnijeg druenja s knjigom. Od svih stvari koje nije
uspeo da prenese prilikom seljenja, naratoru ali jedino za
kolekcijom retkih knjiga Knuta Hamsuna. U knjiarama-antikvarnicama kupuje polovne knjige, recimo Gubitnika Tomasa
Bernharda; kod kue ita prie Roberta Valzera. Reenica o itanju Dnevnika o arnojeviu otkriva duboku srodnost sa tekstom
i akustiko iskustvo naratorovog itanja: I njegovo pisanje je
uvek bilo kao pevanje. I sa mnogo ritma, svi oni zarezi i take,
kao inele i timpani. (83)
Pogled naratora, izveban i pronicljiv, otkriva karakteristine detalje u svakodnevici koji svedoe o tamnoj strani ljudske
prirode. Devojica koja u rukama dri buket na ulazu u Dom
omladine dobija amar od starije ene zato to opet nije prodala nijedan cvet. Kod Karaorevog parka, na peakom prelazu, mladi u kapuljai pljune na oferajbnu automobila koji
voze dve starije ene i automobil odjednom ubrza. Prizor koji
narator posmatra sa svoje terase, kako se dvoje starijih ljudi

238

tuku i otimaju oko kesa sa namirnicama ispred trgovinske radnje. Mi nikada, kao ni narator, ne saznajemo ta je bio povod
ili uzrok neijem postupku, ta o tome misli neko od aktera,
drugih posmatraa ili ta misli sam narator. Tako, ove krhotine
tek sugerisanog nasilja svedoe da je grad mesto nepravde i
patnje koliko i vladavine gole fizike snage i ispoljene agresije. Time to narator nije zgroen i to kadrovi kratko traju,
u prolazu tokom etnji ili u katalokom nabrajanju razliitih
vizualnih senzacija, eutanazira se groza nad ogoljenom pojavom i mi brzo zaboravljamo na nju, kao i u ivotu.
Deo urbanog mozaika Dnevnika druge zime jesu duhovite
anegdote, ispriane nenametljivo i svedeno. Taksista je u Batutovoj ulici bio bojaljivo ljubopitljiv. Pisanje Valjarevievog
naratora, neuobiajenu aktivnost za muteriju, protumaio je
tako to je pomislio da ovaj pie prijavu protiv njegove vonje
(48). Grad je u ovoj situaciji bio neutralan, kao i konveksna
uzbrdica ulice koja povezuje Bulevar i Dimitrijalu. Ali grad je
i mesto nesporazuma, benignih i kominih kao to je ovaj,
brojnih kontakata i nerazumevanja. Ili pokuaja sitne krae
u piljari, kada prodavac zakine na kusuru. Autsajderski status
naratora, povrni i retki kontakti sa ljudima, suzdrana emocionalnost, beskraj intimnih prostora usamljenosti i kino-oko
pogleda koji istrenirano klizi po povrini stvarnosti, ini da ljudi, dogaaji i grad izblede i izgube teinu, kao u snu.
Grad je prostor koji treba savladati. etnje su vid voenja
ljubavi, a ulice kojima se peai neoekivane ljubavnice. Tako
ih doivljava narator pri kraju knjige kada se osmeli na jedan
maratonski poduhvat: ispeaiti u kontinuitetu rastojanje od
ugla Ustanike i ulice Vojislava Ilia do Kalemegdana. Simboliki gledano, etnja treba da oznai trijumf nad boleu cilj
etnje je Pobednik, spomenik nad uem. Oboje smo uivali.
I ona i ja. I ulica i ja. I cipele i ja. Ali, i ona i ja. Sad je jo samo
ceo ivot bio pred nama. I vie nemam ta da kaem. Ispraznio
sam se. (188) Ulica je pisanje, takoe, orgazmiko samopotvrivanje i troenje egzistencijalne vitalnosti. Sjedinjenje nude,
volje i grada.

239

Ljubica Arsi

MUKE SENKE
ENSKIH GRADOVA
Ima gradova koji se ve na autoputu nude preko ogromnih
reklamnih panoa. Miris nekih gradova (onog Remboovog sa okrnjenim kuama po kojima mili utvara vodenog oblaka) oseti se
tek poto putnik duboko zae u njegove ulice. Dostojevski je u romanu Zloin i kazna pokazao kako je ideja zloina stasavala ne toliko u glavi Raskoljnikova koliko usred zlokobnog Petrograda, grada izmeu postojanja i ne-postojanja, stvarnosti i fantazmagorije,
neeg to je strano kao vatra a tako slino dimu, to moe svakog
trena da se pretvori u dim. Crnjanski je o Londonu govorio kao o
gradu-udovitu koji guta svoje itelje, o toj stranoj arobnici
Kirki, koja mornare nasukane na kopno pretvara u svinje.
Neki su gradovi ispupeni, neki ulubljeni. Ima onih obasjanih toplom ukastom svetlou i onih koji su iscrtani modrim
senkama. Nad nekima no pada iznenada dok se u drugima suton polako priprema paljenjem ulinih svetiljki, ne odjednom
ve tajnim dogovorom kojim se drvee u drvoredu saaptava o
dolasku gubara.

240

Dok su uma i pustinja od davnina mesta iskuenja, grad

je meu prostorima imaginarnog mesto seanja. Dok je pustinja Aveljevo rtveno polje, grad koji osniva potomak Kainovog
sina postaje mesto uzdrmane savesti, svet senki. U njemu je jo
uvek ivo seanje na onog konjanika koji je sa svog paripa, u
laganom kasu, zabio kolac u zemlju i time odvojio ovo ovde od
onog tamo, civilizaciju od prirode iz koje je izjahao. Behu to
prvi koevi Grada. Kasnije, na ikonama, zoografi su tog konjanika slikali kao svetog ora koji kopljem ubija adaju.
Odvojivi oveka od zelenila i raskoi prirode, grad svojom arhitekturom nudi hod kroz lavirint seanja. U njemu,
kao to je inae sluaj sa seanjem, uvek ima neeg divljeg,
nastranog, dekadentnog. Mit se polako preobraava u civilizaciju. Antigonu, koja misli srcem i hoe da po zakonu bogova sahrani brata kanjava Kreont, koji po zakonima polisa ne
sme i nee da oprosti izdajnicima. Ali, i civilizacija ne ostaje
duna prirodi. I u njoj se sprovodi pravo jaega, pravo tigra
nad jagnjetom. Zlo nad gradom svakodnevno postaje tako
vidljivo da boji vazduh, a Sfinga na ulazu je ve odavno mrtva, unutra moe da ue ko hoe. Njena zagonetka jo uvek
stoji na nekom zidu zapisana kao grafit: Ko to ima etiri noge
i jednu ruku? Pa naravno, pitbul, dodato je ispod, crvenom
farbom i drugaijim rukopisom.
Neki su gradovi muki, puni dima i jurnjave, kakav je na
primer Berlin. Drugi su enski, poput nene Firence ili majinske Moskve, koja je svojim rukama uvek uspevala da odgurne
onog ko bi hteo da nakodi njenoj deci. Pod svojom plisiranom suknjom skrojenom po zamisli uvenih arhitekata, ispod
znojavih gaica useenih u brdaca po kojima se veru dokoni
turisti krije se moan pubis nekog velikog carstva, kakvo je na
primer bilo Vizantijsko. Takav je bio Konstatinopolj, kasnije
Carigrad, sa statuom Afrodite Pandemos, boginje kojoj ni na
pamet nije padalo da nosi gae i iji je pogled pomno pratio
ta rade njene slubenice u uvenoj Ulici ena. Tu je bilo, kako
carstvu i prilii, za svakog po neto. Muterija je mogla da bira.
Glatka iz Etiopije ili kovrdava iz Nubije, jevrejska boje ljive,
istetovirana neke Egipanke, oiviena kanom i ukraena karneolom iz Indije ili ona, zlatnocrvena mlaane Herulijanke to se
skanjera, opasana zidinama kao pod opsadom. Nalakene na
ogradu balkona, ene na prodaju iz tog drevnog grada namigivale su i pokazivale jezik prolaznicima. One raskalanije vadile
su iz dekoltea grudi koje su muterije opipavale cenkajui se.

241

Kad smo ve u Konstantinopolju, moram da se zaudim

pred jo neotkrivenom tajnom. ta je bilo presudno da car Justinijan od toliko lepih ena ba izabere Teodoru i uzdigne je
do carskog prestola? Izgleda da mi, nedovoljno obaveteni, verujemo bez sumnje carskom ukusu i njegovoj sposobnosti da u
gomili biuterije prepozna dragi kamen.
Svaki grad ima vlastitu ljubavnu klimu koja proima vazduh kao razblaena lepljiva skrama. Ugraena je u zidove kua,
ak i u crkve. Ovde se poput svee trave iri sladunjav i krepki
miris, tamo se gust poput roja pahuljica i raspren kao polen
lepi po rukavima, uvlai u kosu i ui. U nekima lebdi miris
celibata, kao afterejv nanesen na surovo izbrijano jezuitsko
lice. Ponekad je nedostatak seksa u nekom gradu tako upadljiv
da uzbuuje kad mu se uhvati samo daak. Kao izlog u tamnoj
ulici, sa nanizanim ourenim piliima, budnim pod nemilosrdnim bletanjem golih sijalica.
Po belosvetskim gradovima ene i mukarci se bacakaju na
tvrdim krevetima, znojavog ela plaaju slabani danak nematovitim snovima i jalovim nadama. Sve je vie metropola po
kojima Hamlet ne uspeva da zagreje svoju ludu i mrtvu Ofeliju,
mesta na kojima je nepoznata ena zaspala ne doekavi svog
uspaljenog vatrogasca iz tree smene, ili se mesareva ena vie
ne trza iz sna o otrom nou koji na kolutie secka kobasicu.
Mnogi odustaju, otkotrljaju se sa scene utei, otklize bez pozdrava niz tobogan svog sve debljeg tela. Sve je vie gradskih
leeva prema kojima bi se trebalo ophoditi sa nunom panjom
onoga ko preduzima autopsiju, razgledanje fantomskih mesta
ije stidne dlake na zaobilazan nain govore o nekadanjem
polu skrivenom pod hladnim aravom, negostoljubivim pribeitem to titi od udnih pogleda.
Moda e, dok neko poveden nekrofilnim crnim hronikama iz novina bude milovao tu mlitavost, ona naprasno oiveti,
usmine se razdvojiti grevitom hitrinom kakvu imaju vampiri
i primiti u sebe ivo meso. Voenje ljubavi se smeta u mitologiju. Zemlja jebanja se, po reima Henrija Milera, sve vie
udaljava iz pustih samakih soba velikih bulevara, postajui
palir falusa od kamena na nekom grkom ostrvu, neto to je
ostarilo i odvojilo se od ive golotinje.
Grad poziva na putovanje. Po selima, u pastorali nikome
ne pada na pamet da putuje.
Uzimam kofer, spremam se za put, postajem turista. U
Rimu me doekuju snene madone ruku skrtenih za molitvu

242

i uperenih prema mahovinastim prozorima koji se oprataju

od sunca, od kamenih kapija i zvekira. Nekoliko izgladnelih
Romula izviruje ispod vuica. Meu njima Gvido Il Dentone,
Zubati Gvido, koji koristei akumulator pokazuje kako staklene figure poreane po tezgi pored crkve mogu da svetle kraj
kreveta, na nonom stoiu.
Putovanje je udaljavanje od sebe samog, umnoavanje
lika u vaarskoj sobi sa ogledalima. Obilazak drugih gradova je
upoznavanje druge monade, drugog sistema za koji treba da se
raspadnemo po avovima i da se ponovo sastavimo.
Hamletov put u Vitenberg, od kojeg su ga svi odgovarali, bio je koban. Posle njega, Hamlet nikako nije mogao da se
sastavi. Tamo su padale kie na ijoj je vlazi proklijalo seme
sumnje i ludila. Nemaki subjektivizam doapnuo mu je na
uvo, poput Magbetovih vetica, kroz vitemberku grmljavinu
i munje, onaj uveni monolog. Kakvu su filozofiju tamo sluali studenti? Ko su im bili uitelji? No, knee, to li ste ili
u Vitenberg? Jer po povratku, Hamlet ne deluje ve mozga,
njegov praktini kneevski duh zaveden je slobodom apstraktnog miljenja. Sve to se posle deava sa Hamletom samo su
uspomene iz tog grada.
U nekadanjoj Moskvi taksista me je vozio oko zgradurina
sa crvenim svetleim petokrakama, koje su se videle sa svakog
mesta, iz svake ulice. Na radiju u kolima spiker je itao vesti.
Poto ne znam ruski, tada mi se uinilo da to deputat Pasternak
govori pesmu o februaru, uz krik, dok se bljuzgavica klati. No
je padala ne samo na grad, na kvartove i ulice koje su se slabo
branile ponekim osvetljenim prozorom, ve na itav kontinent
zavijajui ga u crno, aljui sneg i poledicu, pretvarajui reke u
sante. Taksista je nervozno ugasio radio i upalio cigaretu, vesti
su ga oigledno nervirale. Nestalo je uda. Opet je to bio pusti,
zlokobni grad bez prolaznika, olupina avetinjskog broda koji je
davio modrim palamarima. U vonji je nestalo uitelja pesnika. Ali je dobrom uitelju vano i ovo, da poui uenika kako
e nastaviti bez njega.
U stvari, ba je mene briga za Rim i rogatog Mojsija koji
ljutito baca tablice, za Crveni trg koji zebe na vejavici, za Carski top, zvono i Hradane. Putujem daleko da bih bolje videla
moj grad. Belgrado, Belgradik. Hodoasnik, tek popevi se na
sveti kamen, moe da mirno razgleda svoju kuu. Vidim kroz
prozor voza njegove uske uliice u kojima su Rimljani snevali
amfiteatre i lepe ene rastrgnutih gladijatora, vidim sa toboga-

243

na u Prateru kako turski vojnik nizam ubija sakadiju, kako na

prebledele dahije nasre razjarena gomila. ak vidim i engleskog konzula kako ukazuje dami baru nasred ulice. uvajte se,
maj lejdi. Vidim i rupu u zidu koju golubica deli sa opavim
vrapcem. U daljini se meaju muko i ensko, glatke stvari i
zamueni ivot.
Iako mukarac, Beograd se oblai kao ena. Nikad u kupai
kostim koji bi razgolitio miiava ramena i geometrijsku nepokretnost karlice, nesposobne da bez suknje imitira kruenje
enkog tela oko samog sebe.
Tako on eta ulicom u firmiranoj majici, zaobilazi u klupko
smotano crevo nonih polivaa, i sam skupljene kite, uaurene u
jakom mikrofiberu koji treba da pritisne ispupeno i spljeska nadignuto. Ogleda se u svetleem pravougaoniku nekog kafia gde
umesto ampanjske vrtoglavice slue obine gazirane sokove.
Reka mu ostaje iza lea dok se penje Francuskom, zastavi
kod ulinog prodavca novina pred pozoritem da kupi malo
vatrometa sa koncerta turbo-folk zvezde i sazna zato je lepa
Marijana prevarila Lotara Mateusa. Onda dalje, preko trga,
mimo Kneeve podignute ruke oko koje se divlja rua vetrova
preobraava u pitomu puzavicu.
Boje pustih poljana i umaraka premetaju se u gradu na
plastine lutke u izlozima.
Crvenilo krunica maka smeta se u Jatovu reklamu na vrhu
hotela Slavija, uti ljuti gradskog autobusa, sa plavim razlikom, mea se u mahovinu dinsa sa poderotina na kolenima i
u maslinasto adidas patika. Sivoljubiasta cvetova vresa penje
se po fasadi Kulturnog centra zajedno sa peraem prozora, obavijenim lijanama sigurnosnih konopaca.
Kulturni centri u gradovima obino lie na veliki terarijum. Na intimnu portabl dunglu sa crnom anakondom sklupanom u lakirano telo klavira, sa fotografijama koje je ezdeseti
deo sekunde odrezao od istanjenog ivota pretvorivi ih u mozaike oi dinovskih insekata, u metalnog skakavca mikrofona kojim se pisci na knjievnim veerima obraaju publici, guterski usresreenoj da se poput prizora iz proitanog namah
preobraava u grimizni cvet. Pesnik im ita stihove o ljubavi
na prvi pogled.
Nataa, ja te volim, mada znam da je ljubav neto vie
nego videti te okom golim.
I kao u svakoj prii o transvestitu, sluaoci prepoznaju riku
iz bajke i gujoliki rep zaaranog princa pored svojih nogu, uvi-

244

jen, upetljan u kablove kamera kojima snimaju pisce. Izmeu

aa s pelinkovcem, zabodenim u staklene stolove, kao tamne
kosti u sanduke sa peskom, unja se zakasneli gost. Vrti se
otvarajui beumna klizea vrata, da zajedno sa ostalima okusi
malo gorko-slatkog iskustva dok ne bude kasno. Zatim tiina,
svi ustaju kao da je negde poelo da gori, odlaze, svetla se gase.
U Kulturnom centru ostaje mrak. Ubrzano se okreu kazaljke
gradskog ulinog sata. Sve bre i bre, kao veliki mikser to
muti lag poezije i proze, prska van posude svetsku pamet i
glupost, mea ih sa pikavcima i znjeenim plastinim aama,
koje e perai poterati mlazom iz mrka.
Nad gradom se ve uveliko spustila no.

245

Jovan eki

IZMETANJE HORIZONTA
Izmeu klastera i palanke:
DeLilo, Skot, Konstantinovi
U starom adornovskom kljuu, ini
se da jedan deo savremene umetnike
produkcije nepogreivo ifrira promene
koje se, gotovo neosetno, deavaju na
telu drutva. Tako se i Kosmopolis, roman
Dona DeLila, savremenog amerikog pisca i preciznog posmatraa upravo takvih
promena, moe itati kao knjiga o gradu,
ili kao knjiga o otkaenom milijarderu i
njegovim fatalnim hirovima. No ini se
da je to pre svega knjiga o promenama
u reimu rada drutvene maine. Deifrovati te promene ne znai, samim tim, da
ih je nuno imenovati, jo manje podvesti pod neki pojam (postindustrijsko,
postinformatiko ili postmoderno), ve
pre svega znai dovesti ih vezu sa drugim
simptomima promene u razliitim registrima, tako da oni jedni na druge bacaju
drugaije svetlo. Ova promena je moda najblia onom delezovskom postajanju neim koje jo uvek nije mogue ili,
moda, vie nije ni potrebno imenovati,
iji obrisi ne sugeriu nikakav fiksni i nepromenljivi horizont, ve se neprekidno
menjaju i transformiu u razliitim stepenima i intenzitetima. U umetnosti to postajanje ne poznaje vie
nikakve izme, kao to je to bio sluaj sa modernom kada se inilo da u nekom gotovo linearnom sledu jedan izam smenjuje
drugi, podvodei se, dosta olako, pod prilino nespretni, pojam
napretka. Naprotiv, ini se da ovo postajanje pretpostavlja da
koegzistiraju, ili se ak i prepliu potpuno disparantni i kako se
nekada inilo, iskljuujui modeli. Ta koegzistencija paralelnih

246

svetova upuuje na prve obrise jedne logike mnotva. Tako se

ovo postajanje sve tee moe itati kao puka promena paradigme, ve pre kao radikalni civilizacijski rez, koji pretpostavlja
promenu u svim registrima i lejerima realnog.
Ako se sadanji stupanj civilizacije definie dekodiranjem i
deteritorijalizacijom flukseva u kapitalistiku proizvodnju, kao
to ine Delez (Gilles Deleuze) i Gatari (Felix Guattari) onda
se pojava fragmenata koji izmiu ovom kretanju ocrtava kao
konstitutivna za samo to kretanje. U ovakvom pristupu apsolutna deteritorijalizacija se razume kao ono kretanje koje nije
sputano nikakvim ogranienjima, to je moda najblie onom
neoliberalnom snu o globalnom i nesputanom kretanju kapitala. Na drugoj strani, relativna deteritorijalizacija je ono to
se ostvaruje u najveoj moguoj meri unutar ogranienja neke
istorijske formacije. Moglo bi se rei da se pojava globalnih gradova, ispostavlja kao produkt ove relativne deteritorijalizacije,
kao najvia taka unutar jednog istorijskog kretanja. Zapravo
globalni gradovi su efekat globalizacije, ak i kada ona nije u
potpunosti sprovedena, tanije oni su produkt jednog stepena
ostvarenja globalizacije. Ali, sa nastankom globalnih gradova i sam konstrukt grada zadobija drugaiji oblik. Dolazi do
odvajanja od same teritorijalnosti, tako da grad postaje neka
vrsta klastera koji sada obuhvata i orbitu. Ovakav grad-klaster
nastaje kao produkt preseka najrazliitijih sfera, od mehanosfere, semiosfere do info- i dromosfere. Zahvaljujui preseku
ovih sfera, ne samo to grad postaje klaster ve se istovremeno
umreava sa drugim gradovima klasterima i upravo ga ta dvostruka transformacija i ini globalnim gradom.
Don DeLilo u Kosmopolisu ocrtava transformaciju Njujorka
u globalni grad, ije zgrade oznaavaju kraj spoljanjeg sveta,
jer se ve nalaze u budunosti, u vremenu izvan geografije i
opipljivog novca (DeLilo: 41). Te su zgrade tek simptom zapoete promene koja se sve manje vezuje uz geografske koordinate samog grada, a sve vie uz razliite entitete unutar
globalnih klastera. Ova promena pretpostavlja da najrazliitiji
fluksevi i dalje presecaju telo drutva, od onoga proizvodnje ili
radne snage, do onih koji su kodirani kao kretanje indeksa na
svetskim berzama. Ovi se fluksevi, meutim, razliito kodiraju
unutar mree globalnih gradova, a sasvim drugaije u onim
fragmentima koji izmiu deteritorijalizaciji. Zato? Pre svega
jer je globalni grad konstrukt koji nastaje kao efekat preseka
razliitih sfera, mada se istovremeno, kako unutar njegove te-

247

ritorije, tako i izvan nje, nalaze nedekodirani fragmenti. Tako

je globalni grad matrica same globalizacije, gde nove umreene moi koegzistiraju sa moi lokalnih teritorijalnih despota,
bandi ili otkaenih pojedinaca, kao to veliki prodajni lanci
supermarketa koegzistiraju sa starim bakalnicama ili softverske korporacije sa hakerskim garaama. Unutar globalnog grada ovakvi fragmenti nisu neto strano ili spoljanje, jo manje
ono to remeti njegovo funkcionisanje, naprotiv, oni su poput
promenjivih i nikada poptuno fiksiranih entiteta inkorporirani u njegovu konstrukciju, bilo kao etno, subkulturni ili neki
drugi entiteti.
Sasvim pojednostavljeno, DeLilov Kosmopolis je pria o ekscentrinom njujorkom japiju Eriku Majklu Parkeru koji, jednog aprilskog jutra, svojim ogromnim kolima kree na ianje.
Usput mu se dogaaju najrazliitije stvari, od susreta sa enom
i ljubavnicama, do anarhistikih demonstracija. U svojim kolima na kompjuterskim ekranima on sve vreme prati jaanje
japanskog jena na svetskim berzama. Zbog loih procena i pogrenih transakcija on gubi svoje i enino bogatstvo. Najzad,
na samom kraju romana, susree se sa svojim ubicom Benom
Levinom, koji je ranije bio zaposlen u njegovoj firmi. Moglo
bi se rei da je to ne ba tipina pria o slomu jednog japija,
ili pria o arogantnoj zaslepljenosti, i razoaranom slubeniku
koji se sveti svom poslodavcu.
Jednako je tako je mogue rei, meutim, da DeLilo u toku
tog aprilskog dana ne prati kretanje svog junaka, ve kretanje
vektora, putanje, ija je taka susreta, sa jednim rascepljenim
subjektom, kao to e se ispostaviti na samom kraju romana
fatalna. Taj rascepljeni subjekt pripada nekom od teritorijalnih
fragmenata, a njegovo uobliavanje zapoinje ispoveu Bena
Levina. Na drugoj strani sam vektor pripada klasteru globalnog grada i njegovo kretanje zapoinje odlukom Erika Majkla
Parkera da ode kod svog frizera na ianje. Tako se glavni junak (Erik) i njegov ubica (Beno) nalaze u dva razliita registra;
prvi u registru deteritorijalizovanog kretanja, a drugi u registru
reteritorijalizovanog fragmenta neke teritorije. U romanu postoje i druge putanje, kao to je ona predsednika drave koji je
upravo doao u posetu Njujorku, zatim putanja njegove ene
Elze ifrin, koja se gotovo besciljno kree po gradu ili putanja
pogrebne povorke uvenog repera Bruta Feza, koja se ritualno
kree ulicama kako bi njegovi oboavatelji mogli poslednji put
da ga pozdrave. Moglo bi se rei da je vektor koji odreuje

248

kretanje Erika Majkla Parkera dominantan, te da je utoliko on

i glavni junak ovog romana. Upravo zahvaljujui njegovom,
gotovo braunovskom kretanju, DeLilo ocrtava obrise najrazliitijih fragmenata koji ostaju unutar teritorije, nedekodirani i
nedeteritorijalizovani, ali integrisani poput kakvih delova megamaine globalnog grada. Ba zbog toga to pripada tom novom klasteru Erik Majkl Parker je mnogo vie vektor, a mnogo
manje glavni junak, ili ak i jedini protagonista DeLilovog Kosmopolisa. No upravo zbog toga moglo bi se rei da on uopte
nije junak, nije ni lik, a jo manje subjekt. Zato? Nije junak
jer, ini se da italac nema nikakvu taku identifikacije sa ovim
ekscentrinim milijarderom. Isto tako nije ni lik, jer kao da
ne odgovara uobiajenim obrisima fiksiranih romanesknih
likova, zapravo, kao lik on se tek konstitue unutar razliitih situacija koje esto i sam inscenira; mu, ljubavnik, boss, genijalni tuma kodova berze i sl. Moglo bi se rei da nije ni klasini
subjekt, jer ne postoji prepoznatljiva, a jo manje fiksna taka
neke ideoloke interpelacije. Nije ak ni ovek bez svojstava
XXI veka, jer njegova flanerska ravnodunost dekodira, kako
fragmente teritorije, tako i razliite semiotike lance, poput
robe u izlogu. Zapravo on je najblii onome to je Delez nazvao superjektom, on je taka, vorite, razliitih uvezivanja,
koja neuhvatljivo kliza menjajui take gledanja, to njegovog
efa obezbeenja esto dovodi na sam rub oajanja. Za njega
su sve druge individue koji se kreu vlastitim putanjama potujui jedan pakt nedodirljivosti i hijerarhije pogleda, zapravo tek stranci na ulici, beskrajni niz neznanaca, dvadeset
jedan ivot u sekundi, etnja kroz razliite rase na njihovim
licima i pigmentima, kapljice najprolaznijeg postojanja... dok
je smisao njihovog prisustva... u tome da ovek ne mora da ih
gleda. (DeLilo: 28) Ukoliko je Erik Majkl Parker superjekt, taj
globalnim klasterom transformisani subjekt, onda, isto tako, i
za njegov apartman, a pre svega za njegova kola, moemo rei
da su objektili isto tako transformisani objekti.
Objektil je, kao to je Bernar Kae (Bernard Cache) to demonstrirao, savremena koncepcija tehnolokog objekta, koja
se ne odnosi na poetak industrijske ere, a jo manje na ideju
standardizacije koja se jo uvek dri sutine slinosti i namee
zakon konzistencije to pretpostavlja da je objekt produkovan
bilo za mase, bilo od mase. Naprotiv, novi objekt se dri naeg sadanjeg stanja stvari, gde fluktuacija normi zamenjuje
permanentnost zakona. Tu objekt zauzima mesto u varijabil-

249

nom kontinuumu, to znai da industrijski automati ili serijalna mainerija zamenjuju standardizovane, ukalupljene forme.
Novi status objekta vie se ne odnosi na prostorne kliee drugim reima, ne na relaciju formamaterija, ve na vremensku
modulaciju koja implicira koliko poinjanje kontinuirane varijacije materije toliko i kontinuirano razvijanje formi. Delez u
svojoj studiji o baroku napominje da je objekat u ovom sluaju
maniristiki, ne esencijalistiki: on postaje dogaaj (Deleuze:
19). DeLilo izvanredno pokazuje tu transformaciju objekta u
objektil, kada se kola od kancelarije transformiu u ordinaciju,
a onda u oklopno vozilo koje se probija kroz masu demonstranata, pa ponovo u kompjuterski centar ili omanji TV studio.
Ona tako postaju objektil koji se sve vreme transformie, u zavisnosti od teritorije kroz koju prolazi i dogaaja na koje se
nadovezuje.
Ali kao to se objekt intenzivno menja, isto se dogaa i sa
subjektom. On vie nije neka precizna taka, ve mesto, pozicija, mesto dogaaja, linearni fokus, linija koja izbija iz linija.
Ova linija reprezentuje stepene varijacije savijanja, i to se moe
nazvati takom gledanja. Takva je osnova perspektivizma, to
ne znai zavisnost u potovanju prethodno datog ili definisanog subjekta; naprotiv, subjekt bi bio ono to dolazi na taki
gledanja, ili pre ono to ostaje na taki gledanja. To je razlog
zato se transformacija objekta odnosi na korelativnu transformaciju subjekta: subjekt nije sub-jekt, ve, kao to to kae Vajthed superjekt. Relacija koja postoji izmeu varijacije i take
gledanja ne znai da su samo u pitanju razliita gledita, ve,
pre svega, to da je svako gledite zapravo taka gledita na varijaciju. Taka gledita nije ono to varira sa subjektom, barem
ne u prvoj instanci: ve je to, naprotiv, uslov u kojem neki
eventualni subjekt shvata varijaciju (metamorfozis) ili neto =
x (anamorfozu). Taj prspektivizam za Deleza nije varijacija istine u skladu sa subjektom, ve uslov u kojem se istina varijacije
pojavljuje subjektu. To je sama ideja barokne perspektive. Perspektivizam je, za njega, zapravo pluralizam.
Upravo u ovom perspektivistikom kljuu DeLilov bi se junak mogao smatrati superjektom subjektom koji neprekidno
produkuje smisao iz take gledita na varijaciju. Njegovo kretanje, kao dominantnog vektora, sve vreme se ukrta sa fragmentima razliitih kodova i teritorijalnosti ocrtavajui tako jedan
multiverzum globalnog grada. Sami fragmenti ovog multiverzuma formiraju se u procesu reteritorijalizacije, u najrazliiti-

250

jim registrima. Svaki fragment se neprekidno uspostavlja kao

granica, teritorijalna i/ili semiotika, kao ono to nastaje zahvaljujui binarnoj logici neprekidnog razvijanja dihotomija
u svim lejerima realnog, a zapoinje sa onim nae/njihovo. Te
nove teritorijalnosti esto su vetake, rezidualne, arhaine,
one meutim imaju potpuno aktuelnu funkciju, dok su u velikim industrijskim gradovima ovi fragmenti poput cigli bili
ugraeni u novonastajuu graevinu, sada su najee promenljivi i fleksibilni entiteti. Unutar tih cigli/entiteta uspostavlja
se mala drutvena maina ija je funkcija da produkuje jedan
neprekidni proces razgraniavanja, bilo tako to ponovo uvodi
fragmente koda, bilo tako to vaskrsava stare kodove ili izumeva pseudokodove. Njihova funkcija je pre svega da se odupru
dekodiranju globalne civilizacijske mainerije. Dekodirati zapravo znai razumeti jedan kod i prevesti ga na odgovarajui
nain, no, unutar tog deteritorijalizujueg kretanja, to moda
ponajvie znai unititi ga kao kod, dodeliti mu arhainu i folklornu funkciju. Iz ugla Erika Majkla Parkera, razliiti kodovi
i teritorijalnosti tek su rezidualni fragmenti nekog drugog vremena, neto to se po samoj logici funkcionisanja globalnog
grada, nalazi na liniji njegovog kretanja. Meutim, ma koliko
se ovo kretanje inilo linearnim kada se iz poetne take luksuznog stana krene ka drugoj taki, frizerskoj radnji iz vremena
njegovog detinjstva ono to zapravo nije. Na jednoj strani, to
su razliiti preseci kretanja unutar samog vektora, na drugoj, to
su nepredvidive promene izvanjskih okolnosti izazvane kretanjem drugih vektora.
Ove unutranje preseke Don Delilo predstavlja kao ve
dogovorene sastanke, kada u junakova ogromna kola, objektil
koji funkcionie kao radni prostor, ordinacija i sl., upadaju
njegovi zaposleni sa svojim izvetajima, savetima ili prognozama. Sam spisak slubenika, od efa kompjuterskog obezbeenja, lekara koji pregleda njegovu prostatu, efice finansija,
njegove teoretiarke i sl. govori o razliitim vrstama sastanaka.
Svaki od ovih sastanaka samo je presek kretanja ovog vektora
koji tako unutar linearnog kretanja strukturiraju neko nelinearno vreme, poput rezova koji u veto montiranom filmu ocrtavaju obrise konteksta. Spoljanje okolnosti DeLilo najee
pokazuje kao efekat razliitog stepena bezbednosti, kako unutar teritorije kroz koju se prolazi, tako i unutar infosfere, gde se
sve vreme na ekranima prati paralelno kretanje jena i drugih
valuta, ali i lokalne ili globalne vesti. Kada Erikov telohranitelj

251

Torvald sve vreme govori o stepenima ugroenosti, to samo

znai da se u globalnom gradu, kosmopolisu, jedino moe govoriti o stalno promenljivim stepenima i intenzitetima, bez
obzira na to da li je u pitanju bezbednost, uspenost ili bilo
ta drugo. Tako u epizodi sa ubistvom Artura Repa, direktora
Meunarodnog monetarnog fonda, koga Erik ni najmanje ne
uvaava, DeLilo pokazuje to preplitanje razliirih intenziteta.
Na jednoj strani, to ubistvo produkuje visoki stepen spoljanje
ugroenosti, a na drugoj, to je tek snimak puten u unutranjosti njegovih kola, taka intenzivnog uivanja, koji je mogue
bezbroj puta ponavljati. Za Erika ovo proimanje spoljanjih/
unutranjih intenziteta, nije mogue odvojiti kao dva razliita prostora, jer bi to pretpostavljalo svojevrsno suspendovanje
otvorenosti za neka drugaija kretanja, koja nastaju upravo zahvaljujui ovakvom proimanju i koja poput kakvog nekodiranog fluksa, izmiu svima oko njega. Zato se njegova insomnija
ne odnosi samo na beskrajne neprospavane noi, ve na sve
situacije neke poveane budnosti u kojima se nalazi, dok svi
drugi oko njega spavaju uljuljkani u vlastitim tvrdim subjektivnostima. To je drugaija logistika percepcije koja - ak
i kada se iz ugla nekog subjekta ini da je to neto to izmie
etikim kodovima, kao u sluaju njegovih ljubavnica, ili u sluaju melanholinog susreta sa starim bricom kod koga ga je
prvi put na ianje vodio otac zapravo samo funkcionie kao
ponavljanje, poput venog vraanja istog. Zadovoljstvo je
ponekad tek efekat ovog ponavljanja ili neke minimalne razlike, ali ne i cilj. Erik nije nikakav mao, jo manje veliki boss,
ili moda melanholini Edip, kako ga eli videti njegov ubica
Ben Levin, taj rascepljeni subjekt ije je pravo ime Riard its,
ve vektor, koji se u razliitim presecima povremeno stabilizuje
u neku taku gledita superjekt, kao neto sa im je mogue
komunicirati.
Moglo bi se rei da svaki superjekt ima neku vrstu slabe
take, ahilove pete, i da se ona najee pokazuje u trenucima
njegovog susreta sa realnim, kada on fatalno strada, puca
ili pokuava da se vrati izvornom subjektu. ini se da je superjekt neka vrsta prelaznog, ak eksperimentalnog subjekta
koji nastaje i funkcionie unutar precizno odreenih koordinata preseka razliitih sfera globalnog grada i nastajueg drutva kontrole. Na jednoj strani realno se ispostavlja kao ono
hajdegerovski ne-proraunljivo, kao devijacija koja izmie bilo
kakvom uklapanju u koordinatni sistem. Na samom kraju kre-

252

tanja vektora Erik-superjekt se suoava sa tim asimetrino neproraunljivim, i to u razgovoru sa svojim ubicom Benom-subjektom (sam DeLilo ga nepogreivo, u tom zavrnom dijalogu
izmeu njih dvojice, gotovo sve vreme naziva subjektom).
Poto su konstatovali kako obojica imaju asimetrinu prostatu, Beno koji je nekada radio kod Erika (a tu se i krije njegov
motiv da ga ubije), ponukan tom konstatacijom, iznosi svoje
tumaenje kako je dolo do toga da Erik prokocka svoje i enino bogatstvo. Zapravo, drei se svog modela analize, koji je
zastraujue i sadistiki precizan, Erik je prevideo znaaj asimetrije, onoga to malo odstupa od modela (DeLilo: 176)
male hirove, poremeaje oblika; on, reju, nije oslukivao svoju prostatu i njenu benignu i bezopasnu anomaliju. Odgovor
se zapravo krije u njegovom telu, u njegovoj prostati, u njenoj
asimetrinosti. Na drugoj strani, susret superjekta sa realnim
nastaje isto tako i kao efekat redukcije, pre svega infosfere, bilo
kao njeno kompletno nestajanje, bilo kao redukovanje njenog prisustva na zanemarljivu meru. Ova redukcija moe biti
iznuena, ili dobrovoljna, ali sa ovom redukcijom, superjekt je
prinuen da se ili retransformie u subjekt ili da fatalno zavri.
Tako bi se itavo kretanje Erik-vektora moglo posmatrati kao
dvostruki proces; kao redukcija infosfere, ali i kao fatalno suoavanja sa ne-propaunljivim.
Ovaj udar realnog ne mora uvek da ima iste posledice;
zapravo on ih nikada i nema. To se emfatiki pokazuje u filmu
Ridlija Skota (Ridley Scott), A Good Year, (2000) koji je, takoe,
pria o japiju iji se sudar sa realnim zavrava na sasvim suprotan nain od onoga kako se to zbiva sa DeLilovim junakom.
Upravo zato to ovaj film spada u 3P filmove (pleasant, pretty
and predictable) ili u tourist gastro-porn, kako ga je nazvala engleska kritika, ovaj udar realnog se predstavlja kao simpatina
kombinacija iznuenog i dobrovoljnog u procesu re-transformacije superjekta. Ovaj film, meutim, isto tako ocrtava jo
jednu vanu odliku reteritorijalizacije, onu koju je Radomir
Konstantinovi nazvao duhom palanke.
Na samom poetku filma shvatamo da je glavni junak
Maks Skiner, koga igra Rasel Krou (Russell Crowe), agresivni
berzanski mag, japi koji nepogreivo dekodira kretanja vrednosti akcija tako da kupovinom ili prodajom, drma itavim tritem. On ivi u Londonu i iznenada je prinuen da ode u francusku provinciju, kako bi regulisao papire oko nasledstva koje
mu je ostavio ujak Henri. Tamo susree Fani, vlasnicu bistroa,

253

koja, naravno, postaje ena njegovog ivota. Udar realnog

Ridli Skot pokazuje kao seriju simpatinih i kominih situacija
zahvaljujui kojima se hladna arogancija Maksa Skinera polako razlae i rastapa u toplini i neposrednosti duha palanke. U
samom poetku svog boravka u palanci on je jo uvek navezan
na monu klastersku maineriju iz koje dolazi, ali, kako vreme
odmie, postaje jasno da je potreba za njenom podrkom sve
manja. Sve vreme se, paralelno sa ovom redukcijom, prepliu
sladunjavi kadrovi seanja iz vremena koje je proveo na tom
imanju sa svojim ujakom Henrijem, kao to su slike igranja
aha, tenisa, kriketa ili probanje vina i lenarenje na bazenu
i sl. Isto tako se upadi onog neproraunljivog pokazuju kroz
razliite susrete sa metanima, bilo na imanju ili u gradiu, ili
kao dugi kadrovi imanja okupani suncem. Tako da je preplitanje ovih kliea, kako slika seanja tako i slika nepatvorene
oputenosti, nedvosmisleni simptom natkodiranja palanakog
duha. Za razliku od DeLilovog junaka, koji sofisticirano ita
semiotike reime imanentne razliitim teritorijalnostima, kod
Maksa Skinera ta kombinacija sladunjavih slika u koje se sve
vie utapa, ne produkuje, meutim, nikakva itanja, nikakvu
interpretaciju, naprotiv, ona otvara polje hedonistikog preputanja onom tourist gastro-porn efektu.
Palanka je hibrid koji pluta izmeu sela i grada, zato je ona
svuda i nigde, i, u tom smislu, gotovo je u potpunosti kompatibilna s novim globalnim imperijalnim umreavanjima moi
koji su dematerijalizovani i neuhvatljivi. Upravo zahvaljujui
procesu periferijske reteritorijalizacije, duh palanke instalira
svoju mainu natkodiranja, i tako uspeva da od palanke uini
jedno paradoksalno prostor-vremensko zakrivljenje, koje nije
ni selo ni grad. Isto tako, on strukturira i individuu, koja nije ni
seljak ni graanin, nije, dakle, nikakav izraz subjektivnosti, ve
subjekt-objekt, ili objekt-subjekt koji je istovremeno i gledalac
i glumac u pozoritu zlobe, pakosti i zluradosti, koje ne priznaje razliku izmeu gledaoca i glumca, u kome svako gleda jer
svako glumi, i svako glumi jer (svako) gleda. U filmu A Good
Year simptomatino je svako odsustvo jasne i nedvosmislene
zlobe ili negativnosti, tek povremeno probijaju po neki znaci zluradosti, sitnih pakosti i poruge. Takav primer je scena u
kojoj se Maks nae u praznom i prljavom bazenu iz kojeg ne
moe da izae, dok je njegov sofisticirani mobilni telefon, kao
jedina izvesna veza sa svetom, ostao na samoj ivici bazena koji
on ne moe da dohvati. Kada se pojavi Fani, ona mu pomae

254

na nain tipian za palanku: ona mu se, zapravo, pomaui

mu, istovremeno i sveti za njegovo arogantno ponaanje na
putu, kada je on svojim malim kolima proleteo pored nje takvom brzinom da je ona pala sa bicikla u jarak. Ona ga zato
najpre, pakosno, identifikuje kao vlasnika malog auta (palanka uvek barata sa podsmeljivim nadimcima), a potom mu
istovremeno pomae tako to e mu se oduiti za incident
na putu, putajui vodu u bazen. Tako on mora poprilino da
pluta u blatu i prljavoj vodi, da saeka da se bazen napuni pa
da tek onda izae, to mu daje dovoljno vremena da razmisli
o svemu.
Kako funkcionie ova maina natkodiranja u palanakom
duhu? Pa, tako to strukturira jedno despotsko nad-ja palanke
koje dodeljuje smisao itavom polju, koje se u svim registrima,
od efekata realnog i strategija predstavljanja, do jezika i strategija palanakog diskursa, javlja kao konstanta, kao norma,
program, regulator, korektor, natkodirajui tako sve upade spoljanjih kodova stvarajui jedan specifino palanaki horizont
smisla. Natkodirati ovde znai trajno suspendovati, ili makar
oslabiti sva dekodiranja koja dolaze spolja, iz sveta, bilo kao
novum, bilo kao razlika, drugaiji uvid, drugi ugao posmatranja i sl. Natkodirati, dakle, znai uspostaviti i ouvati jedan
okvir, frejming, u jeziku jednako kao i u stvarnosti. Dok pluta
u prljavoj vodi Maks je mnogo manje objekt osvete, a mnogo
vie subjekt natkodiranja koji treba da prihvati despotsko nadja palanke kao jedinog gospodara.
Zapravo Fani je samo sublimno palanke, njena osnovna
matrica je njen stil, koji se postavlja kao suprotnost arogantnom japiju, pa tako ona funkcionie kao mesto ouvanja
osnovnih ljudskih vrednosti. Stil je inae najvie naelo palanke. Po svom osnovnom opredeljenju, palananin je verniji
palanci nego samom sebi. Zato on sebe ne moe da prizna kao
subjekt, jer bi tako ugrozio palanku kao volju. Samim tim on
nije pojedinac na personalnom putu ve sumum jednog iskustva, jedan stav i jedan stil. To jako oseanje stila, proizlazi iz
izvanredno jakog oseanje kolektiviteta, zamrznutog (ili olienog) u tom stilu. Stil kao sublimacija kolektiviteta implicira
da se samo svet palanke, duh palanke, priznaje kao subjekt. I
upravo nam duh palanke otkriva da nema nad-ja izvan stila,
nekog nad-ja koje ne bi bilo stilsko i da nema stila koji ne bi
bio ovo nad-ja (Konstantinovi). Taj palanaki duh, kao duh
nad-ja, zapravo je duh kolektivne volje koja nas je uzela pod

255

svoje, koja nas titi od svega, a pre svega od nas samih, od onih
izazova i iskuenja koja se zovu ja, koja se pojavljuju kao lina
odgovornost ili kao lina preduzetnost. Za palanku ne postoji subjekt nego stilizacija subjekta, koja natkodira svako ja u
kolektivitet tako da je svako subjekt iskaza, drutvena linost,
palananin, ovek s nadimkom, obino pogrdnim, izvedenim
na osnovu nekog nedostatka, a ne subjekt iskazivanja, privatna
linost, ovek sa imenom i prezimenom. Moglo bi se rei da je
A Good Year film o susretu jedne stilizacije subjekta i superjekta, susret koji bi trebalo da je unapred promaen ili osuen na
nesporazume i konflikte. Meutim, upravo to to se Fanny sve
vreme predstavlja kao neko ko ima svoje ja, iji preduzetniki
duh (vlasnica je restorana) i borbenost (sama posluuje, pere
sudove i kao pravi gazda zatvara radnju) samo potvruje da
nije u pitanju nikakav otklon od palanakog duha, ve, naprotiv, stil. Ono to sve vreme nedvosmisleno probija u gotovo svim situacijama jeste binarna logika dihotomije, ije je
osnovno polazite ona podela na nae i njihovo, iz kojeg konsekventno proizlaze svi odnosi. Zbog toga, kada Maks pokae
spremnost da bude jedan od njih, on postaje i objekt elje,
dotle on je samo strano telo, turista ije hirove treba istrpeti u
okviru jedne tipino palanake ekonomije podsmeha, servilnosti i sitnih interesa.
Palanaki duh je duh jednoobraznosti, pre svega duh gotovog reenja, obrasca, veoma odreene forme. uvajui palanku kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja, palananin pre svega
uva ovaj stil jednoobraznosti. Zato? Pre svega jer je njegova
sluba stilu zapravo sluba sigurnosti. Nemajui vlastitu volju,
stilizovan kao individua po obrascu kolektivne volje, palananin je sklonjen u sigurnost optega. Moglo bi se rei da je to
dovoenje do jednoobraznosti osnovna funkcija ove maine
natkodiranja, dok je sigurnost efekat ove funkcije zajedno,
oni ine konstitutivne momente njenog funkcionisanja. Nema
sigurnosti bez jednoobraznosti, kao to nema jednoobraznosti
koja ne stvara sigurnost. Jednoobraznost je garant da vaei
kodovi palanke funkcioniu kao maina natkodiranja. Ona,
isto tako, pokazuje da vrhovna volja i nije nita drugo do paranoidno i despotsko nad-ja, koje sebe mora stilski da ujednai u
vremenu i prostoru, u prolosti i sadanjosti kao i budunosti,
ali, isto tako i u jeziku, u strategijama predstavljanja, ideologiji
i politici. Zbog toga sve to Maks Skiner doivljava ili preduzima zapravo je uklapanje u duh jednoobraznosti. Utoliko su

256

slike njegovih seanja ili slike kada on odlui da ostane, samo

opta mesta, kliei koji po logici palanakog natkodiranja postaju dominanta strategija reprezentacije. Te slike su ono fantazmatsko drugo globalnog grada ukalupljeno u dualnim reprezentacijama hladno/toplo, brzo/lagano, sivo/boja, mrano/
svetlo. Tako su svi kadrovi iz globalnog grada klaustrofobini,
hladni, u zagasito plavim tonovima, dok su slike iz provincije
otvorene, tople, pune svetlosti i boja.
Sa pojavom mree globalnih gradova stvaraju se uslovi za
mogunost nastanka nove imperije koja bi se, kako to napominje Saskija Sasen (Saskia Sassen) konano mogla razviti u
mreu imperijalnih i subimperijalnih gradova. (Sassen: 112)
Kao rezultat ovog umreavanja nastao bi jedan novi tip geografije mnotva centara i prostora moi. Ova nova imperijalna
struktura se od ranijih se razlikuje po tome to je smetena na
mnotvu nacionalnih teritorija, a njene institucije se delimino uspostavljaju izvan nacionalnih drava i meudravnog
sistema. Postavlja se pitanje ta je sa onim fragmentima koji
ostaju izvan ovih novih umreavanja moi, zapravo, da li ti
fragmenti sa narastanjem imperije samim tim bivaju osueni
da postanu provincijalna palanka. S jedne strane, samo pitanje
je ve palanako, jer pretpostavlja dualizam iz kojeg polaze sva
reteritorijalizujua natkodiranja, a sa druge, ono samim tim ne
pretpostavlja nikakvo stepenovanje intenziteta umreavanja,
to je, ini se, glavna odlika globalnih klastera. Najzad, sam
svet palanke je, kako to Konstantinovi emfatiki ponavlja,
jedan lutajui duh, zapravo jedan nemogui duh. Zbog toga
nijednog momenta ne bi trebalo izgubiti iz vida da svet palanke postoji samo u duhu, da je, dakle, sam duh palanke jedna
apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke.
Duh palanke nema svoj svet u kome bi mogao savreno da se
materijalizuje, koji bi bio njegovo idealno olienje, sa nastajuom promenom odnosa i rasporeda sila moglo bi se rei da je
on virtuelan. Upravo zbog toga, ovaj se duh moe da se aktuelizuje, svuda i u svakom trenutku, u nekom postupku, omaki,
stavu ili interpretaciji, potvrujui tako svoju vitalnost i mo.
Smeten unutar jednog civilizacijskog okvira, duh palanke se,
pre svega opire tom, za njega besmisleno otvorenom, pluralizmu sveta, kao nesagledivom haosu mnotva smislova.
Zato je mogue da se ovaj duh aktuelizuje u globalnom
klasteru, jednako kao i u globalnom gradu, ili negde sasvim
na obodima ovih novih umreavanja. Fragmenti koji izmiu

257

imperijalnoj deteritorijalizaciji nisu a priori osueni na dominaciju palanakog duha. Na neki nain imperija i palanka su
kompatibilni upravo zbog same logike funkcionisanja klasterskog konstrukta tako da u pojedinim sluajevima mogu da meusobno funkcioniu kao fantazmatski drugi. Sama imperija
pothranjuje oba ova fantazma, tanije odreene kliee, opta
mesta koja redundantno obnavlja unutar infosfere. Zbog toga,
na jednoj strani, svaki superjekt moe da rauna na to da postoji divlje ili bajkoliko mesto na koje u svakom trenutku moe
da ode ili da se vrati. To je sluaj sa Maksom Skinerom koji se
vraa u mesto svog detinjstva i nastavlja tradiciju dendi ujaka koji je voleo vino (to ne znai da je ba umeo i da ga pravi).
Na drugoj strani svaki reteritorijalizovani subjekt mata o tome
da moe da se uvee u monu globalnu mreu u nekom od
globalnih centara moi. To je sluaj sa Erikom Majklom Parkerom koji iz reteritorijalizovanog njujorkog fragmenta uspeva
da se uvee u najmoniju mreu i postane jedan od najbogatijih ljudi. Njegov dolazak kod starog frizera je mnogo manje
melanholian od Maksovog dolaska u ujakovu kuu, pre bi se
moglo rei da je to neka vrsta reality check-a, koji neprestano
potvruje da on nema kuda da se vrati. Moglo bi se tako rei da
DeLilov junak zavrava tragino, ne samo zbog toga to nema,
ili ne eli, da se bilo gde vrati, niti zbog toga to ne pristaje na
to da se transformie, u subjekt, ili u bilo kakvu stilizaciju subjekta, ve moda ponajvie zbog toga to nema nikakvo fantazmatsko drugo kao taku izmicanja ili povratka. Kod superjekta fantazmatski drugi nije nuno simetrini konstrukt, ve
isto tako moe biti neto ne-proraunljivo, asimetrino, drugo
koje se nalazi na bilo kojoj taki unutar globalnog klastera.
Za razliku od linearnosti drutva nadziranja, gde se uvek
zapoinje iznova, nastajue drutvo kontrole strukturie se kao
nelinearni i otvoreni konstrukt preseka razliitih sfera, gde su
granice virtualnih ili aktuelnih teritorijalnosti odreene passwordom. Novo umreavanje moi uspostavlja se kao otvoreni i tolerantni sistem za sva mogua uvezivanja, ne samo
unutar mone mree, ve isto tako i unutar razliitih fragmentarnih teritorija. Naravno, svako premetanje iz jednog entiteta ili teritorije u neki drugi zahteva pasvord, ali istovremeno ne
pretpostavlja linearno kretanje imanentno ranijoj istorijskoj
formaciji. To znai da klasteri ne funkcioniu po binarnoj logici neprekidnog razvijanja dihotomija, pa, tako, palanka nije jedino drugo klastera, nije druga strana istog novia, ve je tek

258

jedno od mnogih drugih, koji kao fantazmatski drugi funkcioniu u razliitim teritorijama ili entitetima unutar klastera. To
su moda prvi obrisi jedne logike mnotva koja pretpostavlja
da je mogue slobodno izabrati tog fantazmatskog drugog,
ali da je, isto tako, individua tada osuena na puku stilizaciju
subjekta.

Literatura
-

Don DeLilo, Kosmopolis, prev. Zoran Paunovi, Geopoetika, Beograd,

2004.
Gilles Deleuze, The Fold, Leibniz and the Baroque, University of Minnesota Press, 1993.
Radomir Konstantinovi, Filosofija palanke, Nolit, Beograd, 1981.
Saskia Sasen, Gubitak kontrole, Suverenitet u doba globalizacije, Beogradski
krug, Beograd, 2004.

259

Vangel Nonevski

PRAZNA ISPUNJENOST
POTPUNA ISPRAZNOST1
Grad je nijem na moja pitanja
Grad je nijem na moje pozive
Pogledaj moje blijedo lice
Osmjeh moj hladniji od leda.
Mizar, Grad je nijem, 1988. godina

preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi

1 Ako je to mogue, ovaj

esej treba itati uz muziku
kulisu neke od sljedeih
kompozicija ili albuma:
Future Sound of London
Lifeforms (singl izdanje),
Miles Davis Lonely Fire
(kompozicija sa albuma Big
Fun), Brian Eno Ambient 1:
Music For Airports, Grandmaster Flash The Adventures of Grandmaster Flash
on the NJheels of Steel (prvi
DJ miks snimljen na nosau
zvuka), Four Tet She Moves
She i DJ Vadim U. S. S.
R Repertoire (The Theory of
Verticality).
2 Mislim da bi ovo moglo
da bude korisno iz isto pedagoko-didaktikih razloga
prilikom izuavanja istorije
antike filozofije.

260

Jo prije dva i po milenijuma, antiki filozof-racionalist

Demokrit (460 370. p. n. e.) tvrdio je da se kompletno fiziko postojanje moe svesti na odnose izmeu atoma i praznog
prostora. Cjelokupna organska i neorganska materija, svi predmeti i iva bia sastavljeni su od neunitivih nedjeljivih atoma
koji se nalaze u stanju stalnog kretanja kroz prazan (atomima
neispunjen) prostor (mnogo godina kasnije, uz blaga odstupanja, moderna fizika to je i potvrdila). Sami predmeti i iva bia
pak imaju potrebu za praznim prostorom (odnosno, atmosferom, vrstim tlom i vodom), kroz koji bi mogli da se kreu i
u okviru kojeg bi mogli da definiu i ostvaruju svoje postojanje. I antiki polisi (gradovi-drave) bili su organizovani slino
atomima, okrueni praznim (nenaseljenim) prostorom izmeu
njih. Status gradova-drava utie na to da nas mapa Balkana iz
tog antikog vremena vizuelno podsjea na Demokritovu atomistiku filozofiju i da se ona moe uzeti kao svojevrstan obrazac prilikom njenog itanja: na njoj su obiljeeni atomi (polisi), okrueni praznim (nenaseljenim) prostorom, u okviru
kojeg se ostvaruje nuna komunikacija izmeu gradova (odn.
kretanje).2
Meutim, ak i u samim gradovima (bez obzira na to da
li se radi o antikim polisima ili o savremenim metropolama)
moemo da prepoznamo odnos: atomi prazan prostor, kao i
kretanje koje je ovim odnosom uslovljeno; naravno, u jednom
prenosnom smislu. Na to tano mislim? Najjednostavnije reeno: meu komponentama gradskih atoma objektima,
ljudima i ostalim ivim biima treba da postoji prazan pro-

stor; u okviru kojeg bi ti isti ljudi i iva bia mogli da se kreu

i da u njemu ive, a objekti da na odgovarajui nain ostvare
svoju funkcionalnost. U suprotnom, stvorio bi se jedan nestruktuiran monolit. Pojam grada ne bi bilo mogue praktino
realizovati (odn. ne bi bio ispunjen odgovarajuim sadrajem),
i to ne samo s funkcionalnog, nego (to je jo vanije) i s egzistencionalnog aspekta. Naime, ako se javi zasienost atoma
(pretrpanost objektima i populacijom), tad se javlja i nedostatak (vaz)duha u prostoru meu ljudima i objektima u gradu;
a ukoliko doe do razrijeenosti atoma (manjka objekata i
populacije), onda ve nije rije o gradu, nego o nekoj drugoj
vrsti naselja a to ve prevazilazi polje naeg interesovanja.
Ono to mogu da primijetim u okviru dominantnog ivotnog ritma svjetskih metropola (a sve vie se to odnosi i na
Skoplje) i to uzimam kao aksiom, jeste jedna komunikacijska
prezasienost i informaciona pretrpanost, sploena s dosad
nezabiljeenim sveobuhvatnim ubrzanjem ivotnog pulsa u
realnom vremenu (real time). Savremeni francuski filozof, arhitekt i urbanist Pol Virilio (Paul Virilio) to objanjava na sljedei nain:
Sprovoenje realnog vremena uz pomo novih tehnologija jeste, eljeli mi to ili ne, sprovoenje jednog vremena koje
nije u saodnosu s istorijskim vremenom, ve je, rekli bismo,
jedno svjetsko vrijeme. Ali, cijela istorija stvorena je u okvirima jednog lokalnog vremena: lokalnog vremena Francuske,
Amerike, Italije, Pariza ili bilo kojeg drugog mjesta. Praktine
sposobnosti instantne interakcije omoguavaju da se zapone
jedan posao u jednom jedinstvenom vremenu, vremenu koje
putem sebe samog referie o univerzalnom vremenu astronomije. To je dogaaj kojem nema ravnog.3
Sve svjetske metropole kao da su uvuene u neko takmienje u ispunjavanju jedinstvenog, univerzalnog realnog vremena Grada. to, u odnosu na konkretne gradove, tano znai realno vrijeme? Realno vrijeme je olicetvorenje duha velikih
centara moi: ono je predstavnik ritma globalizacije. Budui
da znamo da nove tehnologije, koje Virilio spominje, takoe
vre uticaj iz velikih centara moi, to znai da se i konkretni
gradski ritmovi podvode pod univerzalni urbani ritam Grada.
Skoplje, Sidnej, Beograd, Ljubljana, Johanesburg, Meksiko Siti,
Seul, Buenos Ajres nezavisno od svojih karakteristinih gradskih senzibiliteta, uklapaju se (manje ili vie uspjeno) u ritam
Grada u realnom vremenu: oni ve dugo pokuavaju da pro-

3 Pol Virilio, Sajbersvet,

politika na najlooto
[razgovor so Filip Peti],
EIN SOF - ALEF, Skopje,
2003, 15-16.

261

4 Inae, budui da homoseksualci ve izlaze iz mode,

mogue ih je i slobodno
premlaivati po ulicama u
vrijeme odravanja parada!

5 Pol Virilio, Sajbersvet,

politika na najlooto, 16.

262

ivljavaju to novo realno vrijeme globalizacije i ba ga je zato

u gradovima najjae i mogue osjetiti. Univerzalna trka iji je
cilj pretrpavanje svakog praznog prostora i ispunjavanje svakog djelia slobodnog vremena u Gradu, ima za rezultat nultu
toleranciju u odnosu na regionalne osobenosti gradova, kao i u
odnosu na potrebe i elje njihovih stanovnika. Grad (onaj realni, znate) mora stalno da bude iv, ekstravagantan, glamurozan, osvijetljen; da predstavlja forum za ogovaranja; da
bude politiki korektan (ili nekorektan ako je to u modi!); da
ima poneki geto (isto zbog arma); da ima hermafrodite i/ili
transvestite (kao privid egzotinosti i tolerantnosti)4 jer, ako
nije takav, ne moe da bude konzistentan u odnosu na druge:
onda to nije grad u realnom vremenu. Ukoliko njegovim stanovnicima to ne odgovara, utoliko gore za njih! Oni treba posluno da doprinose toj kakofoniji prenatrpanosti novih ukusa
i fenomena u skladu s duhom novog realnog vremena. Sve to
znai da su metropolske tendencije lokalnih gradova sve vie
usmerene prema svojevrsnoj prostorno-vremenskoj atomskoj
(pre)zasienosti, koja pretenduje da bude univerzalna.
U Gradu, koji putem praktikovanja realnog vremena pretrpava gradske atome, sve manje ima prostorno-vremenskih
kutaka za predah od te prenatrpanosti, sve manje praznog prostora za suoavanje sa samim sobom. I to je logino, budui da
u suprotnom sve ovo ne bi bilo u dosluhu s interesima Grada.
Virilio na to gleda na sljedei nain: Nove informativne tehnologije tehnoloki su postavljene u mreu relacija i kao takve
jasno prenose perspektivu jedne sjedinjene ovjenosti, ali isto
tako i perspektivu ovjenosti svedene na jednolinost.5 Jednolina ovjenost (ili prema Herbertu Markuzeu: jednodimenzionalni ovjek) predstavlja imploziju potencijalne ovjenosti, koja je pak oduvijek imala potrebu za praznim prostorom.
Kad se prazan prostor u metropolama smanjuje, smanjuju se i
ljudski potencijali: ovjek ulazi u oblast funkcionalnosti gradske atomske zasienosti. NJegova funkcija je determinisana
urbanim ritmom Grada: njegov prazan prostor je uzurpiran od
strane normativa Grada, koji, kao to smo ve vidjeli, streme
ka tancovanju novih ukusa i fenomena. Zato se ivot, na
osnovu normativa realnog vremena Grada, odvija na raun
pranjenja ovjekovog linog prostora.
U filmu Fridek (Freejack) prazan prostor je sveden na najmanji zamiljeni minimum. Aleks Furlong (Alex Furlong), lik
kojeg glumi Emilio Estevez (Emilio Estevez), igrom sluaja (za

koji se kasnije ispostavlja da je dobro smiljena igra), neposredno prije fatalnog udara u zid formulom koju je vozio tokom
jedne trke biva preneen 18 godina u budunost. Tijelo nee
biti pronaeno. Furlong e se nai u istom gradu mjesto nee
biti promijenjeno, ali e zato potpuno biti promijenjen ambijent. Pokuavajui da se snae u novonastaloj situaciji (u kojoj
je, ne znajui zato, stalno proganjan od strane organa vlasti),
Furlong e se obratiti jednom starom prijatelju koji je, sreom,
u to vrijeme jo uvijek iv. Dok etaju kroz jedno od naselja
prijatelj ga prekorava zbog ponaanja. Naime, normalno kretanje ulicom (kretanje normalnim korakom) u to novo vrijeme
predstavlja nenormalan fenomen. Nemoj tako normalno
da hoda, kao da je s tobom sve u redu. Mislie da ovdje ne
pripada. To je sumnjivo! Zar ne vidi da su svi oko tebe falini,
na jedan ili na drugi nain. I zaista, svi su ljudi u tom naselju ili sakati, ili retardirani, ili fiziki hendikepirani, ili psihiki
rastrojeni, ili pak na neki drugi nain dekliniraju u odnosu na
normalno ponaanja. Poslije ovog prekora, Furlong e poeti
da hrama na jednu nogu da bi mogao to primjerenije da se
prilagodi sredini.
Ono to se moe zakljuiti iz filmske prie jeste da dotini
grad u to vrijeme strada od pretrpanosti razliitim vrstama bolesti. Da bi ovjek mogao da se prilagodi jednoj takvoj situaciji,
mora se pretvarati da je bolestan. Mogunost pronalaenja praznog prostora (liavanja od bolesti) je van svake pameti. Uostalom, ispostavie se da je ba to razlog zbog kojeg je Furlong
preneen u budunost. Naime, dua jednog od glavnih monika iz tog vremena, nakon njegove smrti bie sauvana uz
pomo aparata. Razlog Furlongove otmice je brisanje njegove
svijesti s ciljem da se otvori prostor za implantiranje monikove due. Kad Furlong upita zato jednostavno nisu uzeli nekog
od graana iz tog vremena i s tog prostora, slijedi odgovor koji
se mogao pretpostaviti: grad je ispunjen bolestima. itav grad
je geto, ako geto shvatamo kao oboljeli dio jednog grada (samo
centralno gradsko podruje izgleda raskono, ali ni ono nije
imuno na zagaenje okoline). Dakle, potreban je zdrav nosilac, neko ko nije izloen mnogobrojnim bolestima; potreban
je prazan, netaknut, nezagaen prostor, za privilegovanog. Prema jednom ovakvom (rekli bismo veoma realnom) scenariju, u
budunosti prazan prostor postaje najekskluzivnija privilegija.
U Frideku Aleks Furlong postaje olicetvorenje deficitarnog praznog prostora.6

6 Ako tako gledamo na

stvari, vei dio fantastine
negativne utopije, u stvari,
predstavlja upozorenje u
vezi s tim to se deava s
ovjekom kad se njegov
lini prazan prostor svede
na minimum. U romanu
Farenhajt 451 (Farenheit
451) Reja Bredberija (Ray
Bradbury) prazan prostor u
ljudima se unitava putem
sistematskog paljenja knjiga
koje prouavaju poslunost i opijenost masa. U
knjizi 1984. Dorda Orvela
prazan prostor takorei i ne
postoji. Ljudi u gradovima
podvrgnuti su stalnom
nadzoru, a za smanjenje
fonda rijei engleskog jezika
angaovane su specijalne
slube, iji se posao sastoji
u ukidanju nepotrebnih (vieznanih) rijei i stvaranju
politiki korektnog jezika
(tzv. novogovora). Glavni
lik, Vinston Smit, i njegova
ljubavnica treba da razviju
specijalni nain signalizacije
da bi mogli da se sreu na
prethodno dogovorenim
mjestima na kojima mogu
da uivaju u ljubavi. U filmu
Bijeg iz Njujorka (Escape from
New York) Dona Karpentera
(John Carpenter) pronaen
je nain da se izobilje bolesti
(kriminal) koncentrie u
jednom dijelu Njujorka. Menhetn je pretvoren u zatvor
bez unutranjeg nadzora.
Zatvorenici mogu da rade
to hoe, ali ne mogu da
izau van zidina kojima je
okruen Menhetn. Primjera
ima jo mnogo, ali ono to
im je svima zajedniko jeste
da je prazan prostor u gradu
negativne utopije ekvivalentan praznom prostoru u
zatvorima stvarnosti.

263

Fridek nas suoava sa shvatanjem da razumijevanje praznog prostora kao ivotne potrebe dolazi previe kasno, nakon
to se ovjek uklijeti u funkcionalnost koja od njega nee ostaviti gotovo nita, osim to e ga uiniti robom jednolinosti.
Sad zasad, nemajui mogunost da budemo preneeni 18
ili vie godina u budunost ne bismo li tamo neposredno mogli da sagledamo to e se dogoditi s nama ako produimo da
se mirimo sa sudbinom i da sluimo pretrpavanju Grada, sve
to nam ostaje je da radimo svoj posao i da, ako nam se prui
ansa, s vremena na vrijeme odemo na selo ili u prirodu da bi
napunili baterije. Tamo pak ne treba da se udimo ako nam
se desi da ubrzo izgubimo orijentaciju u prostoru i vremenu.
Srasli s Gradom, mi gubimo vezu sa svojom drugom prirodom
i na selu izgledamo kao da smo pali s neke druge planete. U
idilinom ruralnom ambijentu, savremeni urbani ljudi najee ne mogu da funkcioniu, budui da nisu okrueni gradskim
atomskim naslagama, odnosno budui da su suoeni sami
sa sobom.
Takav poraavajui stepen otuenosti prepoznali su jo
hipici ezdesetih godina dvadesetog vijeka i ba zato su preduzeli jedan masovni poduhvat/pokuaj iji je cilj bio: vraanje ovjeka prirodi i samom sebi, i potpuno raskidanje veza s
gradskim nainom ivota koji gui. Nazad u prirodu!, glasio
je poziv. To, u stvari, znai da oni u to vrijeme ak nisu prepoznali ni mogunost za dijalektiko pomirenje dviju ovjekovih
priroda: drutvene, socijalne (koja postaje sve vie otuena) i
prirodne, ivotinjske (koja je u procesu atrofiranja). Meutim,
injenica da je cijeli taj pokret u toku kratkog vremenskog perioda doivio fijasko (i to iz razloga koje u gradu uzimamo zdravo za gotovo: ista voda, dostupnost hrane i lijekova, uslovi za
odravanje osnovne line higijene, topao dom) ukazuje na
tekou da se ovaj ideal ostvari na jednoj masovnoj razini.
Ipak, ono za to hipici imaju neospornu zaslugu jeste
uporno insistiranje na ostavljanju praznog prostora; zajedno
s nusproizvodima kakvi su: privlani strah i nijemost prilikom
suoavanja s njim, u situaciji kad je on tu, neposredno pred
nama. Uostalom, sama pomisao na bijeg iz grada ostavlja nas
nijemima pred provalijom i uzvienou praznog prostora. Razumljivo, to i nije provalija ako realno gledamo na stvari (to
je samo priroda), meutim, naa funkcionalna sjedinjenost s
Gradom ini da prirodu (prazan prostor) doivljavamo kao neto zastraujue i neprijateljsko.

264

to da uinimo s praznim prostorom ako smo rijeili da

prevaziemo prenatrpanu prazninu Grada? Kako emo ga
ispuniti smislom? to s prostorom kad se zaista suoimo s
njegovom nepreglednou, kad smo ve rijeili da nema vraanja nazad, a prethodno smo bili naviknuti na potpunu ispunjenost? To su pitanja koja mnogo vie upuuju na jedno
individualno suoavanje s problemom (prostor i ja) nego na
masovni pokret tipa hipi-pokreta. To su konsekventna pitanja
koja se razlikuju od onih koja postavlja Fridek, a jednako su
vana za sve one koji se slau s tezom da nam je prazan prostor
oajniki potreban.
Solaris, nauno-fantastini roman Stanislava Lema, nudi
jedan mogui pravac u potrazi za rjeenjem. Troje istraivaa
na svemirskoj stanici planete Solaris suoeno je upravo s jednim takvim prostornim nepregledom. Poslani da istrae ogroman ivi pihtijasti okean, koji prekriva planetu, oni ujedno
treba da uspostave i kontakt s njim, budui da postoje indicije
da on eli da komunicira s posjetiocima sa Zemlje putem podraavanja objekata koji se nau u njegovoj blizini. Naime,
okean je sposoban da s nevjerovatnom preciznou kopira
objekte iz svoje okoline, ali i da svojom pihtijastom masom
stvara nevjerovatne i za perceptivne mogunosti ljudskog oka
fascinantne forme. Ovo e natjerati svemirske istraivae da
misle kako se radi o inteligentnoj ivoj formi. Prilikom jedne
strasne diskusije o mogunosti uspostavljanja kontakta sa ivim okeanom izmeu Kelvina (glavnog lika romana) i Snauta
(jednog od ostala tri istraivaa), Snaut e u izlivu profesionalne inspiracije, ali i sa znaajnom dozom pesimizma, ironije i
sarkazma, odrati jedan dug, prosvetljuju monolog:
Kreemo u Svemir pripremljeni na sve, to znai: na usamljenost, borbu, muenitvo i smrt. Budui da smo skromni,
ne izgovaramo to glasno, ali ponekad pomiljamo na to da smo
izuzetni. To, meutim, nije sve i pokazuje se da je ta naa spremnost samo poza. Uopte ne elimo da osvajamo Svemir, mi
samo elimo da proirimo Zemlju do njegovih granica. Neke
planete treba da budu pustinje kao to je Sahara, druge ledena
prostranstva poput Sjevernog Pola ili tropska podruja kao to
je to brazilska dungla. Mi smo humani i plemeniti, ne elimo
da zaratimo s drugim rasama, elimo samo da im prenesemo
nae vrijednosti i da u zamjenu za to preuzmemo njihovo nasljee. Smatramo se vitezovima svetog Kontakta. To je druga
prevara. Ne traimo nikog drugog osim ljudi. Nisu nam po-

265

7 Stanislav Lem,
Solaris, Detska radost,
Skopje, 1989, 67.

266

trebni drugi svjetovi. Trebaju nam ogledala. Ne znamo to da

radimo s drugim svjetovima. Dovoljan nam je jedan i ve se
u njemu davimo. elimo da naemo sopstvenu, idealizovanu
sliku; to treba da budu planete, civilizacije, savrenije od nae.
Kod drugih pak oekujemo da naemo sliku nae primitivne
prolosti. S druge strane, ima neto to ne prihvatamo, neto
od ega se branimo, iako sa Zemlje nismo donijeli samo destilat vrlina, nismo donijeli junaki kip ovjeka! Doletjeli smo
ovdje onakvi kakvi smo zaista, a kad nam druga strana ukae
na ovu istinu tj. na onaj njen dio koji obino preutkujemo
ne moemo da se pomirimo s tim! () Kontakt s drugaijom
civilizacijom. Imamo taj kontakt! Kao pod mikroskopom uveanu, svoju sopstvenu monstruoznu runou: nau glupost i
sramotu!!!6
Da proitamo jo jednom nekoliko reenica: Nisu nam
potrebni drugi svjetovi. Trebaju nam ogledala. Ne znamo to
da radimo s drugim svjetovima. Dovoljan nam je jedan i ve
se u njemu davimo. Snaut u svom monologu dolazi do kraja praznog prostora u nama i na taj nain, u stvari, postavlja
ovjeka pred provaliju praznog prostora i pred mogunost za
transcedenciju urbane svakodnevice. eljeni kontakt sa ivim okeanom, zapravo je eljeni kontakt s nama samima (s
prostorom u nama) i Snaut vrlo dobro zna koliko je to teko
ostvariti. Oajniki elimo da tamo negdje, duboko u svemiru
(ili duboko u svojoj svijesti i imaginaciji) naemo neto novo,
budui da nam je dosadila naa sopstvena prepunjenost, naa
monstruozna runoa: glupost i sramota), ali shvatamo da
emo, to god nali, opet biti sami, s tom razlikom to emo
u svemiru ovog puta samo jo nai i sopstvenu idealizovanu
sliku. Analizirajui Snautov urbani monolog, shvatamo da
je ovjek toliko ispunjen svojim urbanim atomima i mitovima, da e, ak ako i naie na nekakvu beskrajnu prazninu,
ponovo probati da je identifikuje u okviru svog urbanog konteksta. Otud je odgovor svakako mogue nai u pokuaju da
se transcendentuje prepuna urbana stvarnost (neto to golica
nau radoznalost, to nas inspirie, izaziva nas, otvara nas ka
novim mogunostima, tjera nas da prevaziemo ovozemaljsko
postojanje), ali teina koju ona nosi sa sobom prisiljava Snauta
da zauzme pesimistiki stav u odnosu na nju.
Solaris je delo u kojem se Stanislav Lem bavi mogunostima komunikacije izmeu ovjeka i nehumanoidne inteligencije. U njoj je ovjek prinuen na transcedenciju, budui da eli

da uspostavi kontakt s neim to ga nadilazi na vie nivoa (u

tom smislu Solaris moe da se ita i kao teoloki tekst). Budui
da su Snaut i Kelvin prinueni da se suoe s praznim prostorom u njima samima, njihova nesrea se sadri u tome to nemaju izbora. Izbor koji u mnogo emu determinie sve njihove
budue izbore oni su napravili kad su rijeili da postanu svemirski istraivai. Mi ne moramo da idemo toliko daleko. Na
prazan prostor ne treba da bude toliko tegoban kao to je onaj
Snautov. Mi moemo da kontempliramo u okviru svog praznog prostora i oko njega, ukoliko to elimo; Snaut i Kelvin ne
mogu oni su gurnuti u njega. Zato je on njima toliko muan.
S druge strane, mi imamo mogunost bezbjedne, kontemplirajue transcedencije u vezi sa svim aspektima praznog prostora
i u tome je naa srea.
Prazan prostor mi omoguuje da piem upravo o praznom
prostoru. Pronaite ga i Vi (jo nije zabranjeno!); moda e
Vam se dopasti i moda ete poeljeti da se tamo zadrite jo
malo. Ko zna to e Vas sve iznenaditi!?
P. S.
Nedavno se u Skoplju desila jedna velika jutarnja saobraajna guva, vjerovatno najvea dosad (inae, problem gustog
saobraaja smatra se jednim od najgorljivijih problema grada, s
tendencijom da se situacija u vezi s ovim pitanjem u budunosti jo vie zakomplikuje). Ovo me tjera da razmiljam o tome
kako i nismo toliko loi. Ako samo to treba da se transcedentuje, onda i nemamo tako teak zadatak!? Sve dok ne doe do
drugih bolesnih prenatrpanosti (kad bude bilo potrebe za tim,
obeavam da u se ponovo oglasiti), misliu da Skoplje i nije
neto tako loe. Dotad e, na sreu, Skoplje i dalje samo pretendovati na to da bude metropola: jo uvijek to nije, ali izgleda
da oajniki eli da to postane. Ispoljava takve tendencije, ali
jo uvijek ne hvata poliritmove metropole: pogreno odrava
ritam uz pomo stubova na objema stranama Kamenog mosta
na Vardaru. Istini za volju, ima i mnogo smoga, pa se zvijezde
i svemir uvee i ne vide ba jasno.

267

Sneana Bukal

KROZ GRADOVE I VREME ILI

MOJA TREA FABRIKA
Sve je bilo protiv eseja o Gradovima. Na pola nekakvog
bestrasnog pisanija o gradovima koje sam rastezala, pisala, brisala, prestao je da radi laptop. Puk, i sve je popapala virtualna
tama. Onda nosi laptop u servis, ledena kia nad Amsterdamom i vetar koji uvek duva u grudi kojom god ulicom ili pravcem krene. Za tri do est nedelja e mi javiti, kae neki balavac
u servisu, da li laptop moe da se popravi i koliko to kota. Ne,
njemu ne vredi objanjavati da sam ja bez laptopa ja bez veze
sa svetom, sa tatom i bratom i decom i prijateljima koje nisam
videla godinama, ali se dopisujemo redovno i tako je jedino
mogue da budemo zajedno iako na etiri strane sveta. Izlazim
iz servisa, zaboravila sam gde sam vezala bicikl. Jure oko mene
tramvaji, auti, biciklisti, peaci, mili boe koliko ljudi. Odvikla
sam se od gradova, apuem sama sebi, dok pokuavam da se
setim gde bi mogao da bude bicikl. Patike su mi skroz promoene, aha, eno bicikla. Na putu ka Westernparku ugledam
radnju u kojoj se prodaju laptopi i reavam da ivim opasno,
ulazim u radnju, voda se cedi s mene, ba me briga, stojim
pred itavim zidom naikanim laptopima svih moguih boja
i veliina, izgubljena kao bicikl malopre. Kupujem laptop u pet
minuta, onaj koji mi preporuuje veseli prodavac, panac iz
Malage i nastavljam po kii kao da sam neto pobedila!
To vee putujem utim vozom od Amsterdama do Rosendala, od Rosendala do Goesa, od Goesa do W., seoceta tik uz
more. Palim svetla, palim grejanje, navlaim zavese u kui, sem
tamo gde se vide dune, pristavljam aj i polako se vraam sebi.
To vee i sutradan listam u svesti po kozna koji put sve svoje
gradove i jezike i polako razumevam zato se esej o gradovima
nije hteo napisati. Zato jer je ne postojnii vie nijedan grad koji
je jedini moj, onako kako je to jednom bilo i kad sam mirna
srca na temu Moj grad mogla da lepo piem do mile volje svojim maternjim jezikom koji je bio jedini takoe i za to dobijem
peticu. Gradovi su sad postali mesta u koja odlazim zato jer
neko meni drag u njima ivi. Beograd tata. Amsterdam deca.

268

Toronto brat. Zagreb familija. Koln, Rotterdam, Halifax, Paris,

Zlatar, Novi Sad, Sarajevo, Visoko, Osijek... prijatelji. Beograd
dom, Amsterdam dom, Maastricht dom. Prolo vreme. Korula
dom, danas. To se moralo desiti i desilo se ba tu a ne recimo
u Quebecku, ne znam ni sama zato. Zapravo znam, neto od
biveg morala sam sebi vratiti, neemu bivem morala sam se
vratiti, vratila sam se starom zaboravljenom dejem snu, moru.
Neplanirano, nenadano, kao to je bio i odlazak iz Beograda.
Gradovi su postali ljudi koji u njima ive, dnevne sobe u kojima priamo po celu no ne bi li produili dato nam vreme.
Gradovi su putovanja, kolodvori, vozovi svih klasa, aerodromi,
brodovi, autobusi, benzinske postaje, radost pri susretu, tuga
pri rastancima. Promene perspektive. Sve bitno u vezi gradova
deava mi se dok putujem ka njima i od njih. Sami gradovi
ostavljaju me ravnodunom. Otud i odsustvo elje da o njima piem. Meni se danas pie samo o pustinjama i stepama, o
planinskim lancima, o rekama i morima, o otocima kraj kojih
sam prolazila, o ivotinjama i biljkama, o stoletnim hrastovima i semenkama baobaba koje sam kuala, o seobi orlova koje
sam gledala, o gavranu i slepom psu iz Nove Scotie, o babi sa
dve koze tamo negde ispod Sinja gde je voz stajao pola sata,
o vetrovima, o neverama, o svemu to iskljuuje puno ljudi
na jednom mestu. Ukratko, tako je mene promenilo sve to
se desilo od Beograda nekada i mene danas ovde, u kui pod
dunama, a sutra ko zna gde.
Ne volim eseje, rekao mi je pre par nedelja u Koruli Cedric,
njima se uvek neto unapred smiljeno eli rei. Zato, Cedric,
umesto eseja o gradovima, sledi put kroz gradove u vremenu,
u rasponu od dve decenije, u prozi koja je objavljena samo u
prevodima, tuim jezicima, a iz koga se, verujem da naslutiti,
kako se u tim gradovima i o tim gradovima mislilo.

269

1 Pria Dolazak napisana

je jednog junskog popodneva 92 u Zeeburgu,
nakon odlaska iz Beograda,
olovkom i u prvoj verziji na
engleskom jeziku. Pria je
odabrala engleski, pretpostavljam, hotei da bude
napisana, a svesna dubine
besa i nemoi one koja je
napsala. Prema svemu pa i
maternjem jeziku.

Beograd, Amsterdam 92
Dolazak1
Ovaj svet doao je odjednom kao u pustinji gde no pada
poput seiva giljotine, gde svie kao da neko razgrne modre
zasune noi. Iz tame, ni iz ega: jutarnji ptiiji poj, purpurni
visei vrtovi divljih rua. Vazduh je ponovo nagrnuo u plua.
Uz huku vetra koji stie s Okeana, razapelo se ogromno nebesko platno besprekorno u svom ledenom plavilu. Onako kako
ene kraj Ohrida prostiru teke, tkane arave.
Posle su stigli ogromni oblaci ne od paperja ve mokre
snene vune i sve se zavrtelo nada mnom.
A krenuli smo u pet ujutro. Ulice su bile prazne, nigde nikoga i niega. Oko autobusa na Trgu Republike stajale su grupice ljudi. Stari su pratili mlade. U tiini, bez rei, bez onog
radosnog eretanja koje je nekada pratilo rastanke i putovanja.
Ovo je zbogom rastanak i zbogom poljupci i sve se ita u potpunoj tiini, u utanju, u glavi naslonjenoj na rame nekog ko
nam je drag. Ja i dete, jo pijani od sna, od ovog naglog kretanja, stojimo jedno kraj drugog. Nas niko ne prati, moda nam
zato grad pokazuje tog jutra svoje pravo lice, ono koje nikada
neemo zaboraviti.
Kreemo za Petu. Odatle avionom na sever. Oi mi se sklapaju. Nisam spavala poslednja tri dana. Autobus klizi glavnom
ulicom. Poslednje to vidim pre no to utonem u san: jedna
ena koju poznajem, potpuno obnevidela, siva kao plonik u
koji gleda, korak po korak ide ka svojoj kui. Posle me ta kua
prati u snu celim putem, sva u sepiji, duborezu, polutami, uljima na zidu, knjigama nasleenim i nasleenim i nasleenim,
sa svima onima koji su u njoj iveli, i onima koje sam znala i
onima koje nisam. U Petu stiem sa svojim bivim uiteljem,
pokojnim, koji mi iz kolica, troan, otkriva ono to nikada nije
hteo za ivota sve Nastasijevieve tajne. Da li od sna, ili je
zaista bilo tako, ne znam tek, stari petanski aerodrom bio je
tog jutra sav u bojama pomenute kue.
Onda je vreme stalo.
Sedim u batenskoj stolici, u miriljavom hladu jednog
vrta i jedino to mogu da podnesem: lagano njihanje lia, posmatranje pueva koji po ceo dan mile batom, a ono tamo je,
gle! ljuti moda medicina za moju entropiju.

270

Nema delanja koje nekom cilju ne vodi. To moje tumaranje

po atlasima, po simbolima! I evo me, sada, na severu, u kui na
obali tueg mora. U tuoj kui okruenoj borovima tako da se
zatvori vidik prema svemu sem prema nebu. A oko mene uma
simbola i rei. Novih, nepoznatih. Sve se razgradilo, kao u prii
u kojoj se, kao da je od eerne vune, raspao hram od belokosti.
Pitam se ta e biti cena ovoga, ime u platiti plavet i grmove
rua, velike prozore s nebom pozoritem, duge sate gledanja.
Maslinasto bledilo duna proaranih vresom i bulkama.
Od kuice u Zeeburgu smo se oprostili nakon dve nedelje
poslednji pogled niz senovit tunel od puzavica i bilja, obrubljen
malinama i jagodama, pa preko drvenog mostia pod kojim plove
bljetave zelene patke, do kola. Onda putem, dok oko nas lebde
galebovi, a u daljini, na horizontu, nad nama, plovi beli brod.
Kraj druge kue u kojoj ivimo, u gradu, mali park. Polukruan. Jednom stranom granii s kanalom. U centru grada
je, pa ipak, du kanala gnezde se sive dugonoge aplje, patke i
galebovi. ovek s leskovim tapom u ruci. Ponekad svira flautu. Nasmei se kad proemo kraj njega. A jedan mladi, svakog
jutra, go do pojasa, onglira s tri una. I park je ba kako
park treba da bude duboko zelen, pomalo zaputen, sav u
ogromnom drveu koje lii na drvo to je nekada raslo na ulazu u Beograd pa je poseeno, a danas postoji samo na jednoj
fotografiji: ogromno drvo i dete pod njim, siuno kao zrno
maka. A na ovome, pred kojim upravo stojim, ispod ploice s
imenom, jo jedna: De boom, drvo-simbol ivota.
Posle su dole oluje. Kad se desila prva, uplaila sam se
tako je mrano, seva, vetar vitla tamu, kripi drvena kua i
kloparaju ogromni goli prozori. Ali sam se onda, u trenu, setila
svih oluja kroz koje sam prola: morskih i planinskih, ak do
one najdavnije, kada sam usred velikog polja leala s glavom
zarivenom u travu, mokra do gole koe, ne na zemlji, ve u
vodi, u modrom mraku, pod tekim nebom to je progutalo
sunce i kojim su besneli sinovi Zevedejevi.
Sela sam s mirom, sklopila ruke u krilu, mirnije nego nekada u svojoj osmougaonoj sobi s jednim jedinim prozorom i
puzavicom.
Kie i vetrovi i toliko vode svuda. Kada sam stigla, julske
noi su bile murano plave, a mesec ogroman, okrugao. I nita
ja tada, nita sem neba, nisam ni ula ni videla.
Onda se jednog jutra svetu, odjednom, vratio zvuk: zvona
s crkve Mozesa i Arona, zvono za poetak asa u Pomorskoj

271

koli, tramvajsko zvonce, amor sa trga, smeh iz okolnih bati,

zvuk automobila, veernje galame iz oblinjeg kafea, ljudski
glasovi, deji glasovi, ptice u parku. Zar je mogue da mesecima nisam ula? Pokuala sam da naem neto na emu se moe
pisati, bile su to dve tanke, sive notne sveske. Nacrtala sam na
prvoj liniji violinski klju. I tako je sve ponovo poelo.
A ui su prepoznale prvu re: fatamorgana, u umu rei
koji je dolazio sa radija.
I prvi bol, jasan, pri pogledu na more boje Dunava. Sklupana na zadnjem seditu auta naglas plaem. Da me niko ne
vidi, da me niko ne uje, jer se to ne moe objasniti, ak ni
ovim ljubaznim ljudima, ne na engleskom na kome je sve
objanjivo.
Na polici iznad stola, samo etiri knjige. Kada bih nekom
dala dve knjige, dala bih mu pola svoje biblioteke.
Jednu od knjiga sam stavila u kofer u poslednjem trenutku, uoi odlaska, vrativi se, ni sama ne znam zato, s vrata.
Dok sam servirala aj prijatelju koji je doao da par dana
provede s nama pre no to krene dalje, bacio je pogled prema
knjigama i rekao da je pre par dana, u Beogradu, umro pisac
iju knjigu sam ponela sa sobom. Okruila nas je tiina. Alah je
veliki, rekla bi Nihada. Proleteo je aneo, pomislila sam ja.
Kasnije te noi uzimam knjigu i ponovo je itam, do zore.
1347, 1694, 1793, 1987, 2009. Bia vatre, bia zemlje, bia vode,
bia vazduha. Strana bia metala. Elementi koji odreuju prirodu i sudbinu. Sklopljenih oiju, s knjigom koja mi lagano
klizi iz ruku, tonem u san. I evo ga, javlja mi se opet, sve ovog
puta, blizak sopstvenom korenu, u pohabanom crnom odelu,
apue mi u uvo: oni to su od vatre i vazduha, sami sebe raspiruju, sami sebe pale, sami sebe gase. Sami su svoja mera.
Juni 92, Zeeburg

272

Amsterdam
Omega, kao nekad vetar u topolama
To omega je svemu, svemu kraj.
Zidara umnog veni ruit trud
Laza Kosti, Seanje na Ruvarca
... i tako je, to je osobito vano, uklonjen svaki kontinuum
koji bi postojao s nekim drugim. Kad se on ukloni, gube se i veoma
mnoge ozbiljne tekoe, te nema nikakve neizmernosti koja bi
stvarno postojala, nego samo meu moguim stvarima ostaje niz
odreenih produen do neizmernosti.
Ruer Josip Bokovi, Theoria philosophiae naturalis
Seam se da sam ih prvo viala u snovima i da mi nisu u
poetku remetili san. Naprotiv, radovala sam im se. Mada se u
toj radosti mogao naslutiti zaetak budueg bola. Vezivali su
me nitima nevidljivim za preanje, za ono to je jednom bio
moj ivot koji sam nekada tako bezbrino delila s onima kojih
vie nema i ne slutei da e u nekom vremenu koje je trebalo
tek da se desi sve to biti magma seanja, varljiva i teka.
Ujutro bih pomislila: to je samo san, laa, magla, pauina,
nita, i nastavljala bih neuznemirena dan, iju je monotonu,
predvidljivu ispraznost bilo ipak lake nositi. Razvijala sam
snove lagano tokom dana. Sedela bih u pauzi za ruak na nekoj klupi u parku, s pogledom na kanal i jata ptica kojima bih
bacala komade starog hleba to sam ga uvek nosila sa sobom u
svom crnom rancu i bila sam mirna, ispunjena tom snovienjskom punoom u kojoj je sve postojalo i u kojoj sam ja, snevaica koju ne vidim ali oseam, zaudo, bila uvek ne samo mlaa, uvek na poetku neega, ve i cela, zaokruena, ispunjena
ivotom. Mogla sam da se nasmeim nad nekim detaljem iz
sna. Ili da utonem u misli iz kojih bi me prenula sirena broda
koji prolazi, ili zvono s oblinje crkve koje dva puta odzvoni,
znak da je vreme da se vratim .
Vie se ne seam kada su se iz snova preselili u moj ivot,
u moj budni ivot. Naselili su prvo prostor na ivici pogleda,
prostor u trenutku izmicanja, a da to nisam ni primetila. Nije
se to desilo odjednom, ve postepeno, u laganom pomeranju
svesti, u laganom prihvatanju da to to moje oi vide zaista i

273

postoji. Jer im bih ih ugledala nestajali bi: bleda lica u mimoilazeem tramvaju; ovek kraj pruge, nepomian u predelu
kraj kojeg promiem u vozu; ena koju sam poznavala zamie
za ugao ulice pre no to uspem da je sustignem. Tako je to
trajalo i trajalo sve dok nisam postala potpuno svesna da su
tu, kraj mene, da me posmatraju u svakom asu, moda i kada
spavam, da im ne mogu prii i da im ne mogu utei.
O njima ni sa kim ne mogu da priam. ta bih mogla uopte o njima da kaem? Da redovno viam one koji vie ne postoje, one koji su mrtvi ve godinama, ili one za koje znam da
su nekada iveli hiljadama kilometara odavde. Umesto toga,
utim i podnosim ih, i pokuavam da razumem zakone po kojima se javljaju, da ih predvidim, da im logiku razumem. Poneto sam i nauila. Na primer, oni su potpuno nemi, ne samo da
oni ne govore ve i prostoru oko sebe oduzimaju svaki zvuk. U
trenutku kada ih ugledam sve tone u tiinu, postaje sporije, nalik nemom, usporenom filmu. I sa bojama se neto deava, kao
da su podlone uticaju osobe koja ih izaziva; ponekad postaju
blee, ispranije, ponekad, pak, jae, intenzivnije, jarkije. Nikada se ne pojavljuju kada ih oekujem, kada mislim na njih, ve
uvek nenadano, u predahu, kada ni o emu ne mislim.
Kad kaem oni, teko mi je da objasnim o kome priam.
Oni mogu biti bilo ko, svako lice koje sam ikada upoznala ili
videla. I oni kojih se seam i oni koji, miljah, borave zauvek
u zaboravu. Nekada lie na sebe, nekada su mlai, iz vremena
kada ih nisam ni znala jer me nije bilo. Ili stariji, umorni i troni. Bilo koje lice, bilo koji prostor u kojem sam ikada boravila
pre no to sam dola da ivim ovde. I ja ne razumem smisao,
ta to hoe od mene, zato se uporno vraaju ako nestaju istog
trenutka kada ih postanem svesna? I ne znam ta bi trebalo da
uinim, kakvom vatrom krug oko sebe da napravim, pa da me
ostave na miru, da nastave da borave tamo gde im je mesto s
onu stranu beskrajne veliine Prostora.
Moda sam zato ostala da ivim ovde. Ni sama ne znam ta
me to vezuje sa ovim svetom, to mi ne bi dalo da odem dalje.
Seam se, u prvim mesecima mog boravka, putovala sam negde. uti voz je ravnomernom brzinom prolazio kraj jednolikih predela, zelenih livada i stada crno-belih krava bez rogova.
Onda su se pojavile vetrenjae kakve nikada ranije nisam bila
videla. itava uma visokih belih stubova sa trokrakim krilima

274

na vrhu, koja su se vrtela i vrtela. Voz je tiho promicao kraj

njih. Sve je bilo uhvaeno neizrecivom tiinom koja se desi u
velikim ravnicama. Nenajavljeno, slino velikoj struji u blizini
ostrva Mosko, koju nazivaju i malstremskim vrtlogom, osetila
sam kako voz i putnici i ja i polja i pomenute krave i uma ivih vetrenjaa i plavetnilo nad nama poinjemo da se vrtimo
i propadamo. I da nije bilo svetla koje je blagorodno tonulo sa
nama, ne znam kako bih se u tom novootkrivenom grotlu snala. Kako bih iz straha izala. Kad sam se prenula iz tog laganog,
neumitnog propadanja kojem nita nije izmaklo, saekalo me
je neonsko svetlo u kupeu, lica, hladna, daleka, zadubljena u
novine i sendvie od raenog hleba, komad movarne ravnice
koji je promicao suvie brzo da bi ita otkrio i tiina.
Moda je nakon toga sve to i poelo. Moda sam ih tada
prvi put videla, iz voza, u sumraku: neko je stajao kraj pruge i,
uprkos brzini kojom smo se mimoili, razmenili smo poglede.
A ja sam se posle satima pitala odakle poznajem tog oveka.
Otkrio mi se u snu, bio je to davno zaboravljeni zli komija,
kod koga su zavravale sve moje lopte u ranom detinjstvu.
Stojim na Muntu i razmiljam na koju stranu da krenem,
ka Centralnoj stanici gde bi trebalo da kupim novi abonman
za vonju tramvajem, ili na suprotnu stranu, niz Fejzel ulicu,
do kole za uenje stranih jezika, gde ve mesecima odlaem
upis na teaj holandskog jezika. Pevaju zvona sa okolnih kula i
crkava. Reim da poem niz Fejzel ulicu, saginjem se da zakljuam bicikl. Imam problem sa glomaznom, crnom, lunom bravom. Muim se, glava mi gotovo dodiruje asfalt. I tada sam ih
ugledala. To jest, tada sam se ugledala. Na drugoj strani ulice:
mama i ja neto ivo govorimo i zamiemo ka trgu Rembrant.
Mama je u svom braon tvid kaputu starovremenskog kroja. Ja
u bordo jakni sa dva lica, koju sam pre mnogo godina kupila
od svog prvog honorara za objavljeni intervju u Studentu. Oiana sam kratko. Mama kao i uvek u oreolu svoje rie kose,
mae rukama i smeje se glasno.
U tom asu sve je stalo. Peaci, tramvaji, automobili i bicikli. ini mi se da su i golubovi pod kulom zamrli. Ni daka
vetra. Ni zvuka. Kao u staklenoj kugli u kojoj neujno promiu
kapi kie.
S bravom i dalje u ruci, otrgla sam se iz te zamrznute slike i
pojurila za njima, ne hajui za prometnu ulicu u kojoj se, u trenutku kada sam se pokrenula, kada sam dola do daha, ponovo

275

uspostavio ivot i zvuk. I boja obina popodnevna jesenja

polutama, proarana kapima kie. Zvonili su tramvaji, pevala
mehanika zvona s oblinjih kula i crkava, neko je trubio. Lice
ofera koji mi besno dovikuje neto kroz prozor. Neki ovek
koji gleda za mnom. Videla sam smei tvid i bordo jaknu kako
zamiu u ulicu Torbecker i znala sam: kad doem do ugla, vie
ih nee biti.
Nije ih bilo. Ulica je bila prazna. Vetar je poneki suvi list
i baeni papir vijao tamnom glatkom kaldrmom. Znala sam
da ne vredi ii dalje. Svejedno, spustih se niz ulicu do kanala,
pa onda du sumorne mrkozelene vode, nazad ka Muntu. Tu
shvatih da i dalje drim bravu od bicikla u ruci, ali bicikla vie
nije bilo na mestu gde sam ga ostavila. Odustah od planova i,
slomljena, reih da se kui vratim peke. Hodala sam bezvoljno
lavirintom uliica na jugu, bilo je svejedno da li u i kada u
stii kui. Nije mi se ulazilo u samou mog doma. Bilo mi je
krivo, bila sam ljubomorna na njih dve. Zato ja hodam sama,
a ona je s njom? I ko je uopte ona? Da li sam ja ona? Na uglu
jedne uliice pred starinarnicom neki ovek, cimetaste boje
izloga pred kojim je stajao, propovedao je.
- S one strane ostae psi, straljivci, vrai, bludnice i krvnici! vikao je, ali niko nije obraao panju na njega. Pomislih:
zato psi, ali se ne vratih da ga pitam. Kia je bivala sve gua,
bila sam potpuno mokra i promrzla. Stigoh do ulice gde stanujem, a koju ini do u beskraj dug niz prizemnih stanova za
samice i penzionere. Moj stan se nalazio na samom poetku,
ulica Rust broj est. Sela sam kraj prozora i posmatrala znani
pejza, komad etvorospratnice u daljini, zimski vrt, dve aplje
i krilo vetrenjae koje se lagano okree. Nebo bee nisko i metalno i inilo se da poinje ve u kronjama golih platana. U
stanu bee tiho, tako tiho da se ulo kako neko srce otkucava.
Htela sam njima, htela sam obe da obgrlim i obema neto vano da kaem. Htela sam odavde, htela sam na onu stranu. Legla sam na pod, oduvala mali plamen u plinskoj pei, pojaala
gas i priljubila lice uz drveni pod. Traila sam oima po sobi, u
kutovima, traila sam pukotinu, nekakav procep. Srce je lupalo, pe je tiho itala, kao vetar nekada u topolama. A oi su napokon mirno klizile tamnom linijom izmeu spojeva drvenog
poda u kojem vie nisu videle mrtve, poloene grede, ve samu
neunitivu sr velikog mirnog drvea. I onda je ugledae.
Zidovi se rasenie. Pod se izmicao i dizao dok se nisu zazelenele mone, zelene kronje. I nebo je iz sivila prelazilo u

276

lazurnu plavet i dizalo se sve vie, nosei i mene sa sobom.

Leala sam na suvom belom pesku, ruku zabaenih ponad glave, polusklopljenih kapaka, posuta toplom pozlatom. Radovala sam se paperjastim oblacima koji su dolazili noeni nekim
visokim vruim vetrom i lagano promicali dalje. Bilo je jasno
da sam na Ostrvu, da oko mene tee Reka, da je na drugoj obali
gromada sivog Grada i da se od Pristanita crvenim tramvajem
i strmom senovitom ulicom, u kojoj prolaznici nazovu dobar
dan, za nepun sat stie Kui.
Amsterdam, 98.

Beograd 93
BEOGRADSKO LETO VIZANTIJSKO
O patria mia
Aida, Verdi
Leto 93., nakon godinu dana u Amsterdamu, odlazak za
Beograd. Avionom do Pete jer je beogradski aerodrom zatvoren. Vraam se u zemlju iz koje stiu samo crne i crnje vesti;
sablasne, nestvarne slike leeva iz Bosne, ljudi koje i mrtve prepoznajem jer nose peat lica i mesta uz koja sam rasla. Leevi
na putu kojim sam mogla proi i kojima bih nazvala: Dobar
dan. Leevi u batama koje lice na bate u kojima sam bila.
Leevi kraj kua koje su iste kao neke druge kue koje sam volela. Spaljeni gradovi nalik gradovima kroz koje sam prolazila i
gradovima kroz koje nikada nisam prola verujui da e veito
postojati. Kreno bela lica nepokretnih modrih usana, nalik
nekim drugim licima Milutinu, Ladislavu, Aleksandru, uri, Francu... ohano smee odelo natopljeno krvlju. Gumena
cipela u blatu. Komad prepoznatljive tkanine, obian toliko
puta vien dezen, natopljen krvlju. Tamnoplavi rukom trikani demper, farmerke iz Robne kuce, jakna iz Name, papue iz
Jugoplastike, patike iz Borova... rasuto, krvavo.
Sve je poelo anegdotom. Ne, nije tano, anegdota je dola
mnogo kasnije. Poelo je s vruinom, s jarom, sa 42 C. Stigla
sam u izmama i zimskoj jakni, iz turog amsterdamskog leta u

277

uarenu Budimpetu. Nad aerodromskom zgradom lebdi sveobuhvatna jara, kao igra koju je dete zavrtelo. Poar vazduha. uto
uareno svetlo u kome trepere polja suncokreta i plamte sela
kraj kojih prolazim u autobusu. Vreo vetar hrli u lice kroz irom
otvorne prozore. Prelaak maarsko-jugoslovenske granice i crna
kafa u restoranu kraj autoputa. Vinjak, pelinkovac, krukovac
i rakija ljivovica na policama presvuenim smeim furnirom;
zeleno-crveni laneni stoljaci, kuvana jaja i proja; napolitanke i
okolada s riom u utom papiru s kojeg se smei istonjacka
lepotica. Lica. Brkovi. Mnogo brkova. Znoj. Govor. Jezik kome
svaku nijansu i svaki dijalekt znam. Sluam i smeim se svemu
i vie mi nita ne smeta ni muva koja upada u slatki gusti sok
od kajsija, ni otar miris urina koji dolazi iz toaleta. Napotiv,
slike, zvuci i mirisi se slivaju u jedno u kao i vruina moan i
sveobuhvatan oseaj pripadanja i prepoznavanja od koga i sama
postajem nalik igri koju je neto upravo zavrteo.
Po dolasku u Beogad sve se nastavilo: i vruina i uto uareno svetlo i nekakvo unutarnje treperenje, influenza. Oi koje
se svemu raduju. Vrua letnja praina, razmekan asfalt, mnotvo ljudi na ulicama, zeleni dupli autobusi polegli od teine,
prepuni ljudi, crveni plastini kiosci naikani novinama, teak miris benzina, miris mog grada; oznojene ene s kariranim
cegerima, beli friideri za sladoled i prodavaice pod arenim
suncobranima... Posmatram kroz prozor dnevne sobe, raskre
ulice Marala Tita i Nikolaja Ostrovskog na kome uvek ima vise
saobraajnih udesa leti nego zimi jer ogromni platan na uglu
svojim liscem proguta semafor koji ni ovoga leta nije premeten na vidnije mesto. Uspostavlja se sredite tu gde sam. Treperi igla na unutarnjem kompasu. Nikakve mape mi vie ovde
nisu potrebne, kojim god putem da krenem sa ovog raskrsca,
niz lavirinte ulica ija imena znam napamet, stiiu na odredite. Na odredite?
Moje dete bi sladoled koji s prodaje preko puta kue. Poslala sam je da pita koliko sladoled kota. Dete se vraa i kae:
etiri miliona. Dobro, etiri milona, dakle. Brojim novanice
i gomila raste, raste. Prebrojala sam nekako potrebnu sumu i
pruila detetu sveanj novanica. Pogledala me je kao da sam
poludela. Svo njeno iskustvo s novcem zavrava se na par guldena. Ja sam iz TV vesti, iz pisma prijatelja, iz oevih pisama,
kao i sa naslovnih strana Knjievne rei koja mi stie na amsterdamsku adresu a ija se cena menja strmoglavo iz broja u broj,

278

znala da inflacija uzima maha. No ta to zapravo znai i kako

to izgleda zaista, kako izgleda devalvirani novac, nisam imala
pojma. etiri miliona dinara potrebnih za jedan sladoled znae punu aku novanica. Uzela sam dete za ruku i otile smo
do sladoledike. Prikupljanje i brojanje novca je trajalo moda petnaestak minuta. Sladoledika je u tih petnaestak minuta
dobila novi cenovnik. Sada je sladoled kotao osam miliona.
Kasnije, u Amsterdamu, otkriu da moje dete misli da je milion jugoslovenska jedinica za novac. U Beogradu se gulden
kae milion i nije jedan gulden nego mnogo para, zapisae
Petra u sastavu na temu Mijn zommer vakantie, Moj letnji
raspust. Te jeseni, u amsterdamskoj koli De Witte Olifant,
Beli slon, deca i uitelji su me pitali: Da li stvarno sladoled u
Beogradu kota 8 miliona? Odgovarala sam potvrdno, oni su
se smejali tome kao dobrom vicu, veseloj anegdoti. Nisam im
zamerala, znala sam da ne razumeju nita. Kao to nisam ni ja,
pre no sto mi je osam miliona potrebnih za jedan sladoled napunilo aku, pre no to sam otkrila da devalvirani novac smrdi
drugaije od obinog novca. Ne radi se o stilskoj figuri. Devalvirani novac vonja mirisom koji ne lii ni na jedan drugi, ni
na znoj pod pazuhom, ni na oznojene noge, ali je poput njih
internacionalan. Svako ko je ikada drao gomile obezvreenog
novca bilo koje zemlje, prepoznace vonj o kome je re.
Deda Ladislav mi je priao kako je nakon smrti svog oca,
ezdesetih godina dvadesetog veka, na tavanu oeve kue naao dakove pune ustakih bezvrednih kuna koje je njegov otac
nakon propasti NDH spakovao i uvao. Za sluaj da se NDH
vrati. Za sluaj da papir ponovo postane novac. A verovatno i
zato jer su konice koje postoje u oveku kada se radi o novcu
(novac se ne pali i ne baca) u tom starovremskom seljaku jo
uvek bile jake, u tom subjektu koji je preiveo jedno carstvo,
jednu kraljevinu i jednu Republiku a umro je sa strahom i neverom u kostima u bilo koju vlast.
Novac je tabuirana vrednost.
U Beogadu 93. svi tabui skinuti su s novca i niko nije gajio sumnju da bi novanice koje nita ne vrede danas mogle
ita znaiti sutra. Novanice su se mogle nai svuda, baene
na trotoarima, u uglu haustora, na podu autobusa ili tramvaja; zguvane poluspaljene novanice oko kole; oko kanti za
otpatke, na autobuskim stanicama. Pri pogledu na njih, ispunjavalo me oseanje teskobe i straha. Taj novac je neto jasno
saoptavao. No ja sam plutala gradom u koji sam tvrdoglavo

279

uitavala sopstvene emotivne mape koje su mi vraale oseaj

da ponovo postojim ali i unosile muni nemir, jer sam brkala
sebe sadanju sa sobom preanjom, svoju potrebu za pripadanjem sa novokomponovanim uzvienim oseajem da su moje
misli napokon ponovo samonikle i starosedelake.
Du ulice Marala Tita, pred Robnom kuom, Beo-bankom,
potom i apotekom, kao i na pijaci, postrojeni mnogi preprodavci pravog novca, nemake marke, koji su se oglaavali
im bi ovek proao kraj njih: Dvize, dvize. Petra je pitala:
Mama zato oni stalno govore: dzzz, dzzz? I sva moja novootkrivena uzviena, samonikla i starosedelaka pamet nije
znala kako to dzzz detetu da prevede.
Na pijaci, koja je nekada, a nekada je bilo pre par godina, vaila za najbolju gradsku pijacu, nestalo je i voa i povra i ribe i uvenih mlenih proizvoda koje su donosili seljaci
iz okolnih sela. Benzin je kostao 4 DM po litri i nije ga bilo.
Kupovao se samo na bonove, te je postojala i crna berza bonova za benzin kao i prodavci benzina na crno. Kraj pumpe
naspram moje kue, koja je mahom bila zatvorena, a kad nije
bila zatvorena red automobila se protezao par kilometara, na
drvenim tronocima su sedeli neki ljudi i ene i prodavali benzin iz desetolitarskih kanistera. Kad bi prodali benzin, nestajali
su i vraali se ponovo s novim punim kanisterima. Negde, u
nekim podrumima, u kojima se nekada uvala zimnica, sada se
u buradima nalazio benzin provercovan iz Rumunije. Mean
sa ko zna ime i takvog kvaliteta da je ceo grad bio prekriven
nekakvom crnom masnom skramom koja se nije dala oprati s
odela. Plua da ne pominjem.
U radnjama nije bilo gotovo niega. Rafovi su bili prazni
ili ispunjeni tek ponekim proizvodom koji je mirakulozno, ko
zna iz kog zaboravljenog magacna stigao. U malom supermarketu naspram moje kue, onog dana kada smo stigli, svi, bas
svi, rafovi su bili ispunjeni ipsom! Na pijaci je hranu prodavao tek po koji preprodavac po papreno visokoj ceni. Seljaci su
zakljuili da je jeftinije ne prodati, nego prodati. Mesnice su
bile prazne ve mesecima. Meso se kupovalo na selu, direktno
od seljaka ili preko sindikata, na polutke. Ljudi su punili zamrzivae, neki po dva-tri i jedini kolektivni strah koji su svi te
93. u Beogradu delili bio je strah od nestanka struje.
A na pijaci, pored retkih preprodavaca hrane i mnogih
preprodavaca deviza, nikli su preko noi Rumuni! Ne domai

280

Rumuni, Vlasi, ve pravi, rumunski. Rumuni su prodavali sve,

to je jedna od naneverovatnijih buvljih pijaca koju sam videla
u svom ivotu. Tu se mogao kupiti mikroskop, metalna patka u kojoj mokri nepokretan, donji ve, svilene koulje, farbe
za kosu ije je pakovanje neodoljivo asociralo na farbu Titanik Iljfa i Petrova, metalni escajg, kukiani stoljnjaci, injekcije, ampule s ruskim natpisima koje sadre udotvorne lekove, praak za ubijanje gamadi, lepljive trake protiv muva, alat,
najlon arape, tranzistori, radio stanice... negde u Rumuniji
ovi ljudi su ne samo praznili sopstvene domove ve i bolnice,
pote, banke, fabrike, radionice, jednom reju: radna mesta. U
toku dana sve se to pretvaralo u nevieni cirkus, s mnogo buke
u kojoj su se nadvikivale Ciganke: Kese, narode. Keeese! No
rano ujutro, kad bih otila do pijace, roba je bila dirljivo pedantno sloena na kartonskim kutijama, a Rumuni, zadovoljni
svojom poslovnou i poslom koji cveta nazivali bi mi Dobro
juto na srpskom jeziku.
Neformalnim kanalima, svakog dana se javljalo gde se ta
pojavilo od robe i ljudi bi hrlili na tu stranu, u potrazi za deterdentom, voem, mesom. Bilo je dovoljno videti red i poriv
da se stane u red je bio neodoljiv. Nisu to bili jo uvek oni
redovi koji e par meseci kasnije ovekoveiti CNN, kad vie
nee zaista biti ni-e-ga, ni hleba, ni mleka, ni detrdenta, ni
brana, ni eera, ni ulja, ni soli. U ovim redovima se i dalje
smejalo i alilo na sopstveni raun i sve je jo uvek izgledalo
reivo. Moja kominica Koka, ranoranilac, kojoj nijedan red
nije mogao promai, svako prepodne je s ponosom rasporeivala svoj ulov po kuhinjskom stolu i dok smo pile jutarnju
kafu njena veselost je prelazila i na mene i ja sam zaboravljala
sopstvenu agoniju od pre godinu dana, none more iz kojih
bi se budila sva oznojena, s uasavajuom milju koja bi me
probola kao ioda insekta: Nemam svee! Ili: ta mi vrede svee, nemam ibice! Uoi odlaska za Amsterdam, prolea
92., i u mojoj ostavi su uredno sloene ratne zalihe ekale
rat da se upotrebe. Na vrhu vitrine koja je pre pedesetak godina ugraena u zid, bile su sloene zalihe sapuna, deterdenta,
ulja, eera, konzervi, svea i ibica. Tri dana uoi mog odlaska
za Amsterdam, odjeknula je eksplozija u stanu. Sedela sam za
radnim stolom i prestravljeno pomislila: Poelo je... Nije poeo rat. Iupali su se dugi metalni avli iz zida, pala je vitrina
sa zida, slomila drveni kuhinjski sto, ulubila poret i mainu za
sudove, a pod tekim, punim hrastovim drvetom moja ratna

281

zaliha pretvorila se u lepljivu kasu punu sre. U paramparad

je otilo i moje malo emocionalno bogatstvo ostaci porcelanskih servisa i kristalnih aa koji su pripadali mojoj pokojnoj
majci i baki.
Ja sam se pravila da razumem, no nita mi nije bilo jasno.
Niti koliko novaca imam u novaniku, niti koliko ta kota
niti zato ba toliko kota i uopte liila sam na lik iz tao prie
koji treba da da odgovor na pitanje: Koliko kota glava mrtve
make? Broj nula me je zbunjivao. Ono sto je 92. bilo 10 dinara, sada je poraslo do 1.000.000. Otac me je pouio da se ne
zamaram ciframa, ve da jednostavno proitam sta na novanici pie. I zaista, pod svakim brojem, pisala je i vrednost:
npr. sto hiljada dinara, milion dinara itd. Novac je gubio svoje
numericko, koliinsko znaenje, a time se, zaudo, otkrivao
njegov davno zaboravljeni, simboliki aspekt. Vrednost novca
zasnovana je na propisanoj koliini zlata koju novac predstavlja.
Otuda je mogue krivotvorenje simboliki ekvivalent krivotvorenja sutine ili istine. Hrianski mistici su vrednost utisnutu
u metalni novac tumaili kao ekvivalent bojem duhu koji je
utisnut u ljudsku duu, pa je novac stoga bio i simbolom ljudske due.
No tu oiglednost da bi stampai lanog novca mogli biti
i kovai lanih istina i trgovci tuim ivotima, zaudo, niko
nije hteo da vidi.
Dok su se u Beogradu punili zamrzivai svinjskim polutkama i pretapale nesimboline nemake marke iz sve praznijih
privatnih dzepova u sve puniju dravnu kasu privatni dep
druge vrste, u Bosni je ve godinu dana trajao rat. Brzo sam
shvatila da je pominjanje rata u Bosni znak loeg vaspitanja
ovde o ratu niko nije priao. Beograd je tonuo u zaborav i u
prolost. Beograd je okrenuo lea Bosni da ne vidi ta se tamo
deava, da sluajno ne udahne neto tetno i okrenuo je pogled
ka istoku. Beograd je gledao u prolost. A tamo, na istoku prolosti zlate se kupole Carigrada Vizantija! Sve je tu bilo vizantijsko: naslovi novih zbirka pesama, filmova, novootvorenih
butika u kojima se javno prodavala roba pokradena po evropskim gradovima, novokomponovanih pesama i udruenja za
zatitu svega i svaega srpskog. Jedna emisija u prepodnevnom
dejem programu TV Srbije najavljivala je: Padobranstvo srpsko-vizantijskog stila u kojoj, naalost, nije prikazano kako se

282

nebeski narod sputa u zemlju Srbiju, ve neka padobranska

jedinica JNA i neki brkati prozaini kapetan JNA koji je ovim
stilom obogatio svetsko padobranstvo.
Jedno vee odetala sam se do Biblioteke Grada Beograda.
U Atrijumu se odravala promocija nove zbirke pesama Ivana
Lalia Vizantijski stihovi ili ve neto tome slino. Na bini
je sedeo pesnik, par uglednih kritiara mlae generacije i par
sedih izdavaa. Sela sam u ugao, za mali okrugli sto van, za
tu priliku postavljenih, reflektora. Dok su se na bini i meu
cenjenim publikumom raspredale vekovne veze s Konstantinopolom, kolevkom srpske duhovnosti i povlaile sumnjive
istorijske paralele, mene je napokon napustila moja uzviena
groznica, poviena duevna temperatura. Prestala je da se vrti
igra i, plop, spustila se na tlo.
Nakon desetak dana ponovo sam se dosetila zato sam ja to
pre godinu dana iz Beograda otila. Osvrnula sam se oko sebe
i nala usred paralelnog sveta zagubljenog u vremenu; licem u
lice s kolektivno negovanom demencijom kao vrhovnim kategorikim imperativom; na brodu zaglibljenom u Sargakom
moru srpsko-miloevievskog-nacionalizma. I bilo mi je, napokon, potpuno jasno da to to sam u tom gradu roena ne znai
nita vie do biografskog detalja, da grad postoji samo kao seanje, na detinjstvo, na godine kolovanja, na ivot proveden u
njemu, utisnuto u mene poput brojke u novi koji sobom ma
gde bila nosim. Rei izgovorene to vee nisu vredele vie od bilo
kog drugog plinskog ispljuvka kojim su se oglaavale pozicione
i opozicione, kolovane i nekolovane glave irom moje domovine. I bilo je jasno kao dan da ovom usmrenom mentalnom
veu nikakvo vizantijsko plavo nee moi da povrati sveinu i
belinu. Otila sam, ne javivi se nikome od lica koja sam poznavala iz ranijih vremena, sa studija, sa Filozofskog i Filolokog, iz
redakcija Studenta, Vidika, Knjievne rei i Knjievnih novina.
Setila se prethodne godine kada sam ivela u Beogradu,
kada sam elela da postavim pitanje mudrim glavama, majstorima, poasnom i poasnom starcu te akademske gerile koja je
istorijski, dokumentovano, konstitutivno, svakodnevno, mrsomudila o sudbini srpskog naroda: G. osiu, Tomas Man je
poinjao slino Vama ali je imao je itav ivotni vek da ispravi
ono to je do 1914 pisao. Da li Vas plai to to Vi zavravate
time i nee biti vemena da se reeno i napisano ispravi?
Setila sam se knjievne veeri u Zemunskoj biblioteci
(1990.) kada sam S. Selenia pitala ta e biti s njegovim poli-

283

tiki provokativnim romanom o iptarima kad nad njim vie

ne bude gromoglasne zvonjave titoizma i svih pravoslavnih
crkava da zagluuju ui nekom buduem itaocu. Hoe li tada
roman biti bolji ili gori? Ni tada nisam dobila odgovor.
Setila sam se 92., Doma omladine i mastilodera Bulatovia koji je lagao i ne trepnuvi pa se ni nije imalo ta pitati.
Samo rei: Vi ste prevejani pokvarenjak i otii.
Setila sam se Danila Kisa i napokon potpuno razumela zato su ga tako srpsko-hrvatski udrueno i zduno napali. Najeila se pred sveu o sveprisutnom, palanakom, mediokritetskom, spletkarokom duhu kojim je natapa sve kao naftalin i
razjeda sve kao moljci, sve pa i moj sopstveni ivot. A po kome
ja imam pravo da postojim samo ako pristanem da budem manje od sebe. Samo ako dozvolim da me dogaaji apsorbuju, da
mi otkinu glavu i izjednae me sa ostalim, u sivu masu koja se
gunajui giba i na slepo pomera od jednog do drugog dana,
u mraku koji iluminira tek poneka blaga vest: pun zamrziva,
dak soli.
Mislila na Branka Miljkovia. Kao klatno iz Poove prie
njihala se u svesti opskurna pria o njegovom samoubistvu
koju sam tog jutra proitala u Politici, a prema kojoj se Miljkovi nije ubio ve je ubijen u Zagrebu, zato jer je bio Srbin. A
tek potom mu je stavljena oma oko vrata i okaen je o granu
drveta u nekom periferijskom parku .
Setila sam se Crnjanskog koga su na ovoj knjievnoj veeri
potezali kao Avarel Dalton revolver. Setila sam se zapravo sahrane Crnjanskog, u potpunoj tiini, u belom decembarskom
krugu, u samo za njega na tren zaustavljenoj beogradskoj meavi;
bez prigodnih govora, bez zvaninih predstavnika otadbine,
bez srpskih pisaca u krugu najue porodice, par prijatelja i par
studentkinja svetske knjievnosti.
Uvee bih izala na etaliste, kej du Dunava. I kej je sad
bio drugaiji no to sam ga ja pamtila. Dobio je neto od atmosfere rive. Zato jer su se izbeglice tek stigle iz Bosne, a koje su
se jasno prepoznavale glasnim govorom i dijalektom, shvatile
svoje izbeglitvo kao supeeer letovanje, a kej, ne kao gradsko etaliste, ve kao produetak gradske plae Lido, na Velikom Ratnom Ostrvu, na sredini Dunava. etali su kejom slamnati eiri
s umetnutim ruama, arenile se skupe haljine, jele se masne
kokice i sve je agorilo od glasnog smeha. Du keja, na reci,
su nikli splavovi, okieni raznobojnim svetlecim lampicama,

284

s kojih je tretala iva, turbo narodna muzika: Oj, Gensheru,

Gensheru, doi mi na veeru! Dimile su se pljeskavice i kobasice sa montanih rotilja. Na sredini Dunava, naspram restorana Venecija, straarila je nad mirom graana, Dunavska
Rua, eeljev izum za pljakanje stranih brodova: ko ne plati
rabljenje Dunava ve jednom plaeno zvaninim organima pri
ulasku broda u YU teritorijalne vode, ne moe dalje. Na samom
keju, lanovi Dunavske Rue dele narodu plastine znake u
zamenu za novac za preporod, ne seam se vie ega, srpskog.
Fini ljudi se ale na izbeglice, na njihovu nekulturu, prostotu,
navalentnost i uopte necivilizovano ponaanje. Ovih se vie
niko ne rei, aputali su mi u poverenju. Slian odnos prema
svojim izbeglicama ula sam i od finih ljudi u Zagrebu. Tamo su
mi rekli: Ma nita im ne treba dati, Hercegovac ti i na golom
kamenu raste.
U hotelu Central, u koji sam zalutala u nekom trenutku
demonske radoznalosti da vidim ama ba sve, provela sam
dugo prepodne u razgovoru sa jednim seljakom, izbeglicom
iz okoline Vukovara. Sedeo je sam u potpuno praznom hotelskom restoranu, sedeo je kraj prozora i utke posmatrao ulinu vrevu. Bio je to, ispostavie se, ovek zbunjen i oajan. Ne
znam kako smo poeli da razgovaramo, verovatno smo oboje
bili svesni sopstvenog prisustva u smeoj tiini ogromnog praznog restorana. Rekao mi je da ima veliku farmu, da su mu
i otac i deda i pradeda i svi njegovi oduvek bili seljaci. Da je
JNA 1991. proglasila selo zonom vojne operacije i prosledila
sve srpske itelje sela autobusom za Beograd. Da mu je osamnaestogodinji sin poginuo negde kraj ida, a da je kerka,
udata za Hrvata, uoi rata otila za Sisak. Pisao joj je, nije mu
odgovorila. ena mu je umrla uoi rata, od izliva krvi u mozak.
Ve drugu godinu je smeten u hotelu Central, hotel sumnjive
reputacije za poslovne ljude iz provincije. Rekao mi je da mu
nisu izdali ni dozvolu boravka ni linu kartu i da nema pojma
ta mu je initi. Pio je domau rakiju koju je dobio dan ranije
od nekog zemljaka koji ga je posetio. Oaj koji je izbijao iz
njega bio je slian oaju koji sam upoznala od svojih prijatelja,
izbeglica iz Sarajeva, u Amsterdamu. Nije se alio na cene, nije
stajao u redovima, nije punio zamrziva koji vise nije ni imao.
Bio je jedan od retkih zamiljenih osoba koje sam srela tog leta
u Beogradu. Kako i ne bi. O njegovoj sudbini je brinuo Brana
Crnevi, pisac do gue angaovan oko prihvata i zbrinjavanja
izbeglica. Kako je, prema sopstvenoj izjavi, taj Brana sa svakim

285

novodolim izbeglicom popio bar po aicu rakije, i kako je u

nepunih pola godine u Srbiju stiglo bar sto hiljada izbeglih,
poloiti svoj ivot u ruke osobe koja je u par meseci progutala
bar sto hiljada aica rakije, teko da je moglo ispuniti oveka mirom. Kad sam u nekom trenutku na TV ekranu ugledala
razgojeno, izoblieno lice druga Brane, zagrcnula sam se od
smeha. Setila sam se njegovog aforizma iz hrabre knjige objavljene 65., a kojom su se ismevali aparatici: Pojeo sam svoje
miljenje, zato sam tako debeo.
I jo jedan, koji je hrabri B. Crnevi kao bumerang hitnuo
da mu u budunosti otkine glavu: U lovu ne mogu svi da pucaju. Neki moraju i da laju.
U selu sam, gde je nekada slubovao moj deda, prota Milutin. U kolskoj biblioteci, etam meu rafovima, dodirujem naslove knjiga. Mislim kako bi se neki sluajni prolaznik koji ne
zna nita o biblioteci verovatno zaudio nad brojem naslova
iz teorije prava, drave, ustavnog sistema i svojine. Prepoznajem knjige koje su jednom bile na vlikoj drvenoj polici jedne
radne sobe. STOP Larousse enciklopedija koju sam koristila u
osnovnoj koli za referate iz istorije i biologije. Otvaram jedan
od tomova, slovo H, pod crteom, mojom rukom, irilinim
talasastim rukopisom, olovkom zapisano: Rak samac i hidra
su prijatelji. To se zove simbioza.
U selu, u svetu gastarbajtera, mrnja prema svetu manje
bode oko. Zato jer nije nita novo. Jer sam je toliko puta u
ranijim godinama ula od onih koji su svoj radni vek i dobar
deo svog ivota proveli po nemakim mesnicama, austrijskim
privatnim hotelima i francuskim krojakim radionicama.
Oni koji nisu pomrli od bolesti, loe ishrane, previe pia
ili u saobraajnim nesreama na putevima koji vode ka svetu
ili ka otadbini vratili su se sa svojim krvavo zaraenim penzijama u koje nije uraunat nita manje krvavo zaraen novac
od rada na crno, i mrzeli su iz dva rata omraene Nemce i Austrijance i izdajnike Francuze. I ja sam tu njihovu mrnju mogla
da razumem. Nisam razumela neto drugo da ni najmanje ne
mrze onoga koji im je preko noi zamrznuo, ukrao, ivotnu
uteevinu, eto, to se nije dalo razumeti.
Uprkos ogromne ljubavi prema narodnom oveku, svi
su zduno mrzeli seljake, gastarbajtere. Gastarbajteri su, pak,
mrzeli svet iz koga im je novac dolazio i omoguavao ugodni
luksuz da se zemljoradnjom bave prema potrebi sopstvenog

286

domainstva i da fotografiju debeljukastog, ruiastog S. Miloevia u zlatnom ramu, novopojavivi se na seoskim vaarima,
okae uz ostale dine borce za krst asni i slobodu zlatnu.
Poslednje vee u selu sam provela na tremu, pod stogodinjim kestenom, sa Svetozarom R., kome nikakva alkoholno-ideoloka isparenja nisu udarila u glavu. On nije ezdesetih
otiao na privremeni rad u inostranstvo, a penziju je stekao
pravei arene, plastine cipele baletanke za seoske vaare. Bio
je zabrinut za decu i mene i nikako mu nije bilo jasno zato
sam u Amsterdamu.
Pa ako svi odu kad jedna Budala pone da se dere i sere,
ko e da ostane? Samo oni to bi da se s njim deru i seru zajedno? Pa ta e onda da ostane iza njih? Govna i tiina?!
Ekspresivnost kojom se posluio ovaj ovek uvek odmeren
u govoru, a uzdran u izlivima emocija bila je znak dubinske
uznemirenosti pred stihijom dogaaja koje smo oboje, podjednako, doivljavali lino, kao sopstvenu dramu u kojoj nas neto udara direktno u stomak, direktno u srce, snagom boksera,
a ne patosa.
Nakon mog dugog i gorkog monologa u kome sam pokuala da objasnim (njemu? sebi?) zato sam 1992. otila iz
Beograda rekao mi je:
Ako si zato tamo, onda zato moe da bude i ovde. U
selu. Doi s decom, dau ti zemlju, neka bude na tvoje ime.
kolovana si ena, naie posao. Nije jedna biblioteka sve.
Ovde treba ljudima znanja vie nego hleba.
Razumela sam ta mi je rekao i to jeste bila jedna dostojna
ponuda, jedan valjani razlog da se ostane.
Nisam ostala. Prebdela sam tu no u nekakvom grozniavom polusnu u kome se meala prolost i sadanjost, lica oni
kojih vie nema sa licima ivih osoba. U tom snu neko je vikao
na mene. Moj pokojni deda Milutin sedeo je na starinskoj drvenoj stolici na sredini ogromne pijace, sa leskovim tapom za
potapanje meu nogama, i lupkao je njime tup, tup, tup, a
ja sam, panino, u debeloj crnoj knjizi, pokuavala da naem
neku reenicu od koje je u snu zavisilo sve...
Ustala sam u rano jutro i vratila se vozom druge klase u
Beograd, a par dana kasnije, preko Budimpete, odletela za
Amsterdam.
Dan uoi povratka za Amsterdam provela sam sama na
drugoj obali Dunava. U kanalima se nita nije promenilo, bile

287

su tamo kao i uvek veite lijane, srne i sive aplje. Samo je tiinu s vremena na vreme remetio vetar koji je s Velikog Ratnog
Ostrva, donosio u talasima orijentalni zvuk turbo-folk pesama.
Na Velikom ratnom Ostrvu bilo je toliko ljudi da se inilo da
ce otok potonuti. Malo ko je tog leta sebi mogao da priuti
odlazak na skraeno primorje, svedeno samo na crnogorski
deo. Neko je narodu na Lidu postavio ozvuenje, izgradio binu
i doveo narodne pevaice. Kuvao se pasulj u velikim kazanima,
pekli kukuruzi i pljeskavice i sve zalivalo hladnim pricerima,
meavinom bele Smederevke i kisele vode Knjaz Milo. Prialo se tu o svemu: o politici, o eelju, o Vuku Drakoviu, o
Kosovskom boju, o srpskim carevima, o Kajmakalanu i Bregalnici, o Skadru, o Trstu, o srpskoj vojsci koja po trei put u
veku eto opet nekog oslobaa; raspredale su se geneologije svih
srpskih vampira i razmenjivali recepti za torte bez jaja i gulae
bez mesa i makarona... Samo se nije prialo o tome da je preko
Drine rat. Da se na kuama po selima u Srbiji vijore crni barjaci. Da su novine pune umrlica i da je fraza tragino preminuo
branei otadbinu eufemizam za ubijen u ratu u Bosni, gde
je tragino preminulog patriotu poslala komanda Jugoslovenske vojske, udarivi mu u vojnu knjiicu peat vojna veba.
Da neko nekog svakog dana u Bosni ubija. Da neko neije kue
svakog dana po Bosni pali. Da u zabranima trule iznakaeni
leevi. Da u Sarajevu ljudi ive mesecima po podrumima, bez
struje, gasa, vode, da ih sa okolnih brda svakodnevno granatiraju i da snajperski meci precizno, ravnoduno fijuu Sarajevom, ne tedei nikoga: ni psa, ni dete, ni starca, ni oveka, ni
enu.
I da u svakom asu ovog velikog narodnog beogradskog
letnjeg veselja s jelom, muzikom i piem, metak stavlja taku
na neiji ivot.
Ne kaem da se nije znalo. Znalo se. I bez CNN-a i bez
BBC-a. Nije se prialo.
Sedela sam na obali i jela divlje dunavske kupine. Preda
mnom se u daljini talasala linija grada. No i u trenucima nepomuene tiine, nita vie nije bilo nalik sebi iz ne tako davnih
vremena. Kad sam se vratila u Amsterdam, jo par dana su mi
se crneli prsti od dunavskih kupina. Moji prijatelji su bili radoznali i eljni izvetaja iz prve ruke. A ja sam, nalik onom
izbeglici iz hotela Central, mahom utala i gledala u svoje dlanove s mrkim flekama. Vieno je bilo tako gusto i tamno da

288

mi se inilo neispriivim ili pogreno ispriivim. Ja bih ve neto rekla, oni bi neto dodali ili pitali i tako se samo dodavalo
poneko opte mesto: drutvo se potpuno raslojilo na dve klase
one koji imaju i one koji nemaju, opozicija je nemona jer
je razjedinjena i gladna vlasti a ne promene, Miloevi je jai
no ikad...
O luksuznim automobilima koji krue gradom danonono, o nonim taksijima punim veseljaka koji se oglaavaju rafalnim pucnjevima; o klubovima gde se masno jede i jo ljue
pije; o skupim krznima prebaenim preko veernjih haljina, o
momcima sa zlatnim lancima debljim od onog kojim vezujem
svoj bicikl, o runim bombama na pijanom tandu; o starcima koji se zavlae pod tezge i skupljaju trule ostatke zelenia, o
guvama u autobusima gde se od smrada i nedostatka vazduha
gubi dah; o bljuvotinama koje kuljaju iz TV Srbije, s ekrana u
kojima se u jedno meaju srpski leevi preklanih vratova, mrtvake glave i vizantijska pozlata; o laima koje besramno iz
dana u dan, ponovo i ponovo tampa Politika i objavljuje TV
Srbija, ve petu godinu aktivni vulkani istorijskog podzemlja; o
falsifikatorima ovenanim laureatom akademika, o slatkoreivim zmijskim jezicima pisaca panagiriara koji palacaju nad
ovom stranom mukom, o vladavini ljudskog ljama koji se
goji i bogati na leevima onih koji su poslani u smrt, ilegalno,
ispod ita, da se Vlasi ne dosete; o osamdesetogodinjoj susedi
koja u bati skuplja pueve da se prehrani; o zabrani objavljivanja vesti o samoubistvima penzionera i starih ljudi; o mladiima bez ruku i nogu u parku kraj bolnice i o izlogu punom
plastinih nogu; o kamionima kojima se donosi nametaj, ratni plen i u po bela dana unosi u neiji otet stan; o prijatelju J.,
koga su jedne noi, nakon ponoi pronali raznosai poziva
za vojne vebe i odveli nakon pet dana obuke na front s koga
se vratio ali ga nisam videla, njegova majka, s crnim kolutima
pod oima mi je rekla: Doi, dete, neki drugi put, nije za ljude
vie... i zaplakala se; o ljudskom biu srozanom do take nepostojanja, a onda zaronjenom jo dublje, u nekakve mrane i
mune slojeve, u danteovski mulj kvarnih zuba i ljivovinih
isparenja u kome se ubija i grabi i gde se sve moe eto o tome
ja nisam bila u stanju da govorim.
Govorila sam dodue o pervertiranoj ideji vlasti, o monom mehanizmu, koji su smislili Miloevi, njegova adorable
comtesse i njihovi nebrojani pozicioni i opozicioni pajtai; o
tome da SPS menja lice prema trenutnoj politikoj potrebi i

289

mimikrira se i multiplira u obliku novostvorenih partija, kako

levih, tako i desnih, sa jednim jedinim zadatkom da politiki
prostor ukine, tj. osvoji i zadri samo za sebe; zatim, o graaninu sunovraenom u vremenu i svedenom ponovo na subjekta nad kojim se ima uspostaviti i zadrati autokratna vlast, s
autokratnim pravom primene sile otelotvorene u organima
drutvene bezbednosti i obuavane u policijskim akademijama koje niu kao peurke posle kie.
Ali, kako izrei neto intimnije, stranije, nedokazivo i neobjanjivo: postojanje nekakvog tajnog, nigde zapisanog, a sveprisutnog ugovoru izmeu S. Miloevia i njegovih srpskih subjekata? Rei su se palile u meni poput vatri. Od njih nije trpeo
moj holandski sagovornik, ve moje ja. Proie jo par godina
pre no to u biti u stanju da se zapitam, mogu li zaista, poput
Franza Fanona, da kaem: These things I am going to say, not shout. For it is long time since shouting has gone out of my life.
Amsterdam, 97

Beograd 2000
p.s.
Vera, mi smo slobodni, vie uzbueni tata prekjue u telefonsku slualicu, iz Beograda, meajui me u svom ogromnom
uzbuenju sa mojom pokojnom majkom. Meajui sadanjost
i prolost, u tom asu potpunog oslobaanja, iz tatinih trinaest godina samoe progovorila je potreba da se prolost, tamo
gde nas je povredila i zabolela, zbrie. Da se klepsidra prevrne
i da se, kao u SF filmu, ono to se desilo, od-desi. To mislim
sada.
U asu kada je reenica bila izgovorena izmeu tate i mene
postojala je mama, velika tajna, bezvremena stvarnost ivota.
Nuenen, 07. 10. 2000.

290

Pruga Zagreb Split

Ne putuj prijatelju, svet je veliki za nae jadno srce, pisao je Rembrandt u pismu svom prijatelju. Putujui ovog poznog septembarskog leta Slovenijom i Hrvatskom, bila sam
mirna. Putovala sam avionom, vozom druge klase, autobusima, brodom, katamaranom, putovala sam sama, pa sam imala
dovoljno vremena da uglavnom utim i posmatram. I bila sam
mirna. Smirivalo me prisustvo jezika i pejzaa kroz koje sam
u neka duga vremena, toliko puta prolazila. Zaudo, vrativi
se kui, u sivu maastrisku jesen, nestalo je svog mog mira, a
vieno i izreeno me zapljusnulo i preklopilo poput kakvog
velikog talasa. Zato?
Zato jer taj put nikada nije obino putovanje. Ne, ja ne
mislim da je svet preveliki za moje jadno srce. No izgleda da je
koliina seanja ponekad prevelika za nae jadno srce. Kad god
stupim nogom tamo mene uvek sopstvena seanja i lakoa
prepoznavanja zavedu. I to stanje zavedenosti traje, ponekad
krae, ponekad due, no desi mi se uvek. ta me zavede? Pre
sve jezik. ivei deceniju van svog jezika, u besteinskom jezikom stanju, ja sam napokon razumela zato su slovenski jezici
jedna jezika grupa. Zato jer s malo koncentracije ja mogu da
razumem i Poljake i Ruse i Bugare i ehe i Slovence i Makedonce. Zato. Uz jezik, i itav spektar onoga to moemo nazvati lokalnom kulturom: kako se ljudi ophode jedni prema drugima
a kako sa svetom oko sebe. Te specifinosti ine svet velikim
svetom. Bez njih svet bi doista bio globalno selo, to sreom jo
uvek nije i nadam se nikada nee ni biti. Tek putovanjem uspostavlja se prava dimenzija sveta, u svoj njegovoj ogromnosti. Menjaju se percepcije, ne samo drutvene ve i geografske.
Meni je recimo put dolinom reke St. Loraine, provincijom Quebeck, potpuno promenio percepciju prostora. Naime, ja sam
uvek smatrala dunav Velikom vodom. Videvi kitove kako mirno plove rekom St. Loraine, plavom rekom s punom u poslednjem delu toka pre no to se ulije u Atlantik, Dunav mi se uinio komino malenim, a time i itava moja prozna mitologija
gradjena na Dunavu, podjednako kominom. Sluajuci itavu
jednu no i dan u Halifaxu, Nova Scotia, direktan prenos Velike Skuptine Prvih Nacija, svih indijanskih plemena Kanade, ja
sam ne samo polako poela iznutra da razumevam ta su unutarnje tektonske naslage tog dela sveta, a pridodavi tome i

291

vienu tenziju izmeu engleskog i francuskog dela Kanade, sa

udjenjem sam mogla samo da konstatujem kako je sve ono
to sam videla i iskusila u poslednjoj deceniji vezano za deavanja na teritoriji bive Jugoslavije, zapravo izostrilo sva moja
ula i nauilo me da nacionalistu prepoznam i pre no to sam
svesna da ga prepoznajem. Ne, izmeu nacionaliste iz Ontarija, iz plemena XX, iz Nizozemske u kojoj ivim, iz Hrvatske ili
Srbije, gotovo da i nema razlike. Sve ih vezuje jedno i isto: pre
svega la ugraena u nain miljenja na kojoj se potom gradi
nesposobnost da se problem svojih rei bez mrnje prema
drugome i nesposobnost da se u miru gospodnjem ivi kraj
drugoga koji naravno nikada nije onoliko razliit koliko la
tvrdi da jeste.
I zato ovaj mali zapis nije, naalost pria o lepotama kojih
sam se nagledala putujui slovenakim krasom, Likom, Kordunom, Dalmacijom. O tome kako su slatke, due od decenije
neviene krake vinogradske breskve, kako je lepo i tiho u selu
tomaj gde je roen veliki pesnik Sreko Kosovel, kako se lepo
i zlatno ute tegle meda koje prodaju ene, nae ene, odmah
ih prepoznajem po maramama, po pregaama, po crnini, o
raskou lepe pijace Dolac, o brdima sonih paradajza i ukusnog sira i vezenih stolnjaka i rukom raenih ipki i tek pristiglog krompira i uvenih stonskih lignji i lumbarajskog vina
grk kome ravna nema. Ne, i naalost ne. Iako je jedino u tome
sauvan ivot, jedino u tome ima nekakve utehe, jedino jo to
daje nadu skeptiku poput mene da e se u nekoj budunosti,
po zakonima i potrebama nas ljudi eljnih ivota, a ne politikih magli od kojih svravamo u kalu, eto da e se po tom zakonu po kome kao u nekakvom dejem romanu, pravda i dobro
na kraju ipak da pobede. I da e se ivot vratiti tamo gde mu je
mesto. Meu nas ljude.
Eto, otud to strano uznemirenje, ponovo, nakon ovog
puta. to sam svojim oima ponovo videla odsustvo ivota
tamo gde je bilo rata i poremeenost ivota tamo gde nacionalistike i druge podle politike kao tiha voda, rone breg ivota.
Prolazei Banijom, Kordunom i Likom, moj saputnik, Nizozemac, upitao me je: Zato su se kog boga ovde borili? Pa ovde
nieg nema?! I zaista, to jeste opti utisak. Utisak niega. Utisak
nestvarnosti. Nekakvog paralelnog ivotnog toka, odseenog
od svih drugih tokova, vremenski i prostorno. Utisak nezaposlenosti. Utisak potpune zagubljenosti. I tiina. Kao da sve stoji, na nekoj mrtvoj taki s koje se jos dugo nee pokrenuti. Do

292

temelja sruene kue. Kue izreetane mecima. Kue razvaljene

granatama. Nove kue. Kue s cveem u prozorima. Bljetava
trospratnica s pogledom na komijsku sagorelu kuu. Kau li
ljudi koji ive u njoj Dobro jutro i fantomima bivih komija?
Svi smo mi Norac plakati kojima je izlepljen Sinj. Utisak da
u gradu nema nieg drugog sem fantomskog niza kafia u glavnoj ulici, nestvarno praznih u rano jutro. Seanje na kafane i
kafie uz put. Svi puni nekakvog mladog sveta, mukarci, tetovirani, dokoni, zuji dokonost i beznae oko njih. U jednom
od tih likih kafana, okruena praznim pogledima i nekakvom
politikom raspravom koja se besciljno vodi ko zna koliko
dugo, tek da se nekako proe kroz jo jedan prazan dan, pomislila sam kako bi svi koji tu sede rado krenuli u jedan novi mali
rat, tek da se neto desi, tek da neime prekinu nepodnoljivu
lakou praznine. U takvim trenucima, oblivao me ledeni znoj,
a ja se suoavala sa sopstvenom paranojom koja je u licima
umesto ljudi prepoznavala ratne zloince i pitala se ta su isti
dokoni radili pre par godina. Beeci od takvih slika, vraala
sam se posmatranju predela, i teilo me svako obraeno polje
ili sreen vonjak, radovala sam se kao malo dete nasmeenom
bogumilskom krajputau koji me pozdravio podignutom rukom, zaboravljen u nekom polju podno Sinja.
Ima onih koji smatraju hrabrou to to sam svoju ekavicu proetala onim krajevima gde se ljudi trgnu kada je uju.
Ja u tome ne vidim nita posebno hrabro. Uglavnom zato
jer budui da nikakve nacionalistike strasti nisu delom mog
mentalnog i emotivnog sklopa, ja nekako na svojim putovanjima ne privlaim nacionaliste. Kao nekakav magnetski + i -,
nacionalista i ja se odbijemo jedno od drugog i pre no to se
sretnemo. A kada ih i sretnem, obzirom da su retki od kojih bih
ita mogla nauiti o svetu oko sebe, njegove rei prou kroz
mene i ne dodirnuvi me. Ja vie nemam nikakvu potrebu da
nacionalisti ita dokazujem. Panonsko more rei koje se izlilo
iz mene u prethodnoj deceniji nije promenilo ama ba nita I
nikoga. Ja sam se menjala. Menjali su se moji prijatelji i oni od
kojih sam uila. Danas smo umorniji i tuniji nego pre deset
godina. Nacionalista je ostao nepromenjen. Dodue, poneki
je ostavio kapu a promenio glavu, idui za politikom maticom i novim politikim korektnostima, ali je u biti ostao isti:
banalan ali opasan ivokradica. Pomena nevredan, da njegovi
inovi, u kontekstu drutava koji stvaraju opte uslove za njihovo destruktivno injenje, nemaju i dalje mo da prekrajaju

293

nae ivote, i u ratu i nakon rata. Da parafraziram imborsku,

njenu pesmu Prilog statistici, koja je nekakav moj standard da
se brzo orijentiem u nekoj situaciji koja me mui: od deset
putnika koje sretnem, koliko ih je nacionalista ? Odgovor: dva.
Dakle, ostaje seanje na onih osam putnika s kojima sam razmenila pokoju re. Mladi brani par u vozu druge klase, koji
se vraa iz Sinja za Vukovar. Mu, ena i beba. Mu mi ree da
je iz srednje Bosne, da je imao deset godina kada je poeo rat.
Da su prvo ratovali Hrvati i Srbi. Da je otac reio da krenu sa
svog imanja kada je poeo rat s Muslimanima. Da su prvo bili
izbeglice na Solti. Da su ih iz Solte prebacili u selo kraj Vukovara. I da mu je otac umro od sranog udara, ono vee kada
su uli u svoj novi dom u nekom slavonskom selu. Radi kao
zidar. Die Vukovar. ena mu ne radi. Plata mu je 500 eura ako
radi dan i no. Gazda zvanino prijavi 300. Od toga ne moe
da dobije nikakav kredit. ive kao podstanari. Ne vidi nikakvu
budunost za svoje dete. Kako mi je u tom asu, dok mi je
taj dvadesetogodinjak, priao svoju ivotnu priu mirno i bez
ikakvog patosa, u krilu stajala novina sa slikom Milosevia i
izvetajem iz Tribunala, upitah ga da li mu ita znai to to je
Miloevi u zatvoru. Ne, rekao mi je potpuno mirno. Sve to
vie nema nikakve veze sa mnom. Niti s mojim mrtvim ocem.
Niti s mojom majkom bez penzije. Niti s ovim detetom bez
budunosti. Njegova ena, neto mlaa od njega, rodom iz
sela u kome je on zavrio kao izbeglica, cupkajui bebu u krilu,
nasmeila se i rekla mi: Takav je on. Ja iz svog sela nikad ne bi
otila. A on u Bosnu nee ni da kroi
Split, 2003

294

Korula
Kapetanova polja
Kapetanova polja, odgovorim mu. Ne, nije pria, kaem,
roman je. Captain fields, to su ona dva spojena ravnala, to se
koriste u navigaciji, da se odredi kurs plovidbe. A kuda ide taj
brod? Pita Sini. Ide, kaem mu, u prolost da vidi odakle je stigao do take na kojoj se naao. I gde e dalje poi, kae on, to
je vano, ne zaboravi to. Navigaciono paralelno ravnalo. Sekstant, za nai sebe. Olovo na konopu za odredit dubinu. Zeleno
svetlo, crveno svetlo, za ne sudarit se.
Yirsike Goes autom. Goes Amsterdam vlakom. Amsterdam Split avionom. Split Korula katamaranom. Krenula
zorom, stigla u no. Saekali me kameni zidovi, Paka, uvarkua i erespanja u pitaru, lukovi, drugi zvuci, toplo, zvezdano
nebo, moje stvari napokon, praina po svemu, tonem u san,
uje se more. Ujutro se budim, nemam pojma gde sam. U konobi gde spavam je polumrak. Zvone zvona s katedrale i podsete me, ahaaa. Dobar dan susedima, krug oko grada, 1.600
koraka, nita se nije promenilo. Samo je umro neko i neko
drugi je jako bolestan. Obilazim svoje prijatelje. Svi su stari
i sami. Deca su im negde po svetu. Javljaju se telefonom. Pitaju ih kako su, oni kau dobro. Kao i moj otac koji samuje u
nekom drugom gradu. ta smo to uinili? ta su nam uinili?
Teta Nada mi uliva u tanjur gustu juhu od riza i faola. Nisam
jela dva dana. Vraa ivot u mene. Hoe li i u nama biti snage
da vraamo u ivot kad budemo stari kao ona. Devet decenija.
Jakov je u krevetu. Bled. Zalego, kau. Milujem mu ruku, belu
kao od ispucalog pergamenta. Kao nekad ruku svog dede. Priam s ljudima. O kako ludo priaju ovde u Dalmaciji. Kao kad
ludi pauci pletu mree. Pria ide svuda u svim pravcima, nema
joj kraja, o trgovini, o skupoi, o lekovima, o reumi, o artritisu,
o stringama i kurbama, o susedi koja truje make, o mreni na
oku, o belvederu, o struji o telefonskim kablovima, pa onda
ono to se pria tiim glasom, da se nikom ne kae i da se narednom kae da se nikom ne kae, aj, aj nikad kraja. Upliem
se opet u priu, njen sam deo onog asa kada stupim nogom
uz skaline, tri pa dve pa tri, u svojoj tradi. Priznajem sebi da
volim da pripadam i udim se zato ovome. Kad je u tome sve
pogreno, sve ludo, sve nervozno, sve napeto a ja ga opet eto

295

volim I grlim kao svoje. I tvrdoglavo trpim to njihovo odbijanje mene, tue, nepoznate. I razumem njihovo opiranje. Ja im
liim na sve emu se opiru, na promenu, na svet iz koga stie
nevolja, na svet koji menja njihove vote, ubrzava, lomi, osiromauje, decu im odvodi. Mislim, polako, pomalo, tamo negde
nakon moje smrti, prihvatie me I razumeti da smo jedno i isto
i da istome teimo. Luda ja.
Tu sam da prikupim papire koji su mi potrebni da od ruine
u kojoj ivim pod nemoguim uvjetima napravim dom. Taj
dom koji je za mene samo iznutra, mesto u kome sam ja i sve
moje, ve treu godinu sloeno u mnogim kutijama. Dom je
sveden na komad kuhinje, komad kupaone i prazno mesto za
krevet, sve ostalo za poludeti: poeto, nedovreno, dovreno,
nenadograeno, sve to ludo i nekomforno ali bezgranino lepo
u kamenu starom pet vekova, u lukovima, u pletarima. Kad
pada kia, trka i nevolja. Gde curi, a uvek na nekom drugom
mestu, meti kiu, postavljaj tee tamo gde kaplje, prazni vodu,
cedi prunike. Svaki vetar unese praine i borovih iglica. Koliko
god istila, uvek ih ima opet. Premetaj kutije tako da propadne ako mora ono to mi malo znai, da se sauvaju knjige,
uspomene, pisma, periferalije koje samo meni neto znae. Ja
sam ljudi ovde u stalnoj borbi s elementima. Zamenili smo svu
struju. Sad je lake, ne bojim se vie starih instalacija. Uklonili
smo sve kamenove sklone padu, I to je dobro, ne bojim se ni
toga vie. Malo ko razume ta mi sve to treba, zato tako. Pa tek
ponekom priam o zrikavcu koji ivi gore nad venecijskim prozorom i guteru s kojim sam provela prolo leto i koga sam krajem leta nala mrtvog na teraci. Taj guter je voleo muziku. Ja
bih pustila muziku, leali smo zajedno na teraci, razgovarala s
njim, on bi digao glavu i prednji dio tela i oslukivao dok traje
muzika i moja pria. Kad utihne, nastavio bi da se sunca. Svakakve prie sam mu ispriala. Kad sam rekla Blanki da je umro,
pitala me: Pa to si mu tad priala?! Eno ga sad, srebrnkast
kao od olova, sasuen, u jednoj maloj smeoj kartonskoj kutiji
od naunica, u nekoj od onih dragocenih kutija koje premetam da ih ne dodirne element voda, kad krene sezona kia.
Bila danas kod lekara. Sarajlija. Zavrio ovde nekako slino
meni. Sve razume. U malo rei, zna ta mi je. Takav je bio i doktor Li u Amsterdamu. Kinez. I on je znao da me lei po starinski. A oboje me podseaju na deda Miroljuba, lekara koji je u

296

dubokoj starosti umro u Homolju gde je proveo celi radni vek,

nakon to je na Sorboni, negde nakon Velikog rata, doktorirao
na endemskom sifilisu. Miroljub je meni uvek bio utelotvorenje lekara. Poraao je i ene i krave, vadio zube, leio decu, sve
to bez naknade kad je nema, bez osiguranja kad ga nije bilo.
Mene je leio reima i samim sobom. Neto od njega u ovom
mladom Sarajliji. Isti mir, ista sigurnost, neto u rukama kada
te pregleda i ja znam da zna ta ini. Jutros sam do lekara otila
peke, uz more pa preicom uz breg. Izgrebala se do krvi o otro
mediteransko bilje. Ne mari, stara Nada kae to je zdravo kao
kad te ujede pela ili oprlji kopriva. Nije me pregledao. Samo
smo priali. Rekla mu da ne mogu da diem ako ne mislim da
treba da diem, da mi je svega ovoga, ovog mog ludog ivota u
dve zemlje i u pola kue previe, da ne mogu vie, da se lomim.
Da sam puna samo briga i strahova. Rekla mu kako me rasplakao onaj kreten u onoj pretrpanoj kancelariji. Pa smo zajedno
vebali disanje, udahni, izdahni, ide vazduh kroz plua zar ne.
Jutro je lepo, kroz prozor ordinacije plavi se srebrni komad zaliva, sve je zapravo u redu, samo je sve vee I dalje no to bi ja
htela, pa kad ve ne mogu menjati razdaljine i veliine, mogu
moda pomalo sebe, zar ne. I tako, neke rei, zavesa koju pomera maestral, doktorske mirne ruke i nasmejane oi uprkos
svemu, jer ni njegova pria nije nita laka od moje ili tvoje,
tek vraam se istim putem, sedam na stenu, gledam obris grada, gledam barke koje prolaze, galebove, jesenje cvee niklo
medju makijom i odjednom mi se ini, moda je zaista sve to
to srce eli jo uvek mogue, uini mi se ivot moguim. Ugledam Jelenu dole na puntinu, zovem je sa stene, maem joj,
siem do nje, etamo do prvog kafia, pijemo kafu, ogovaramo
Basaru i Pavia, bestselere i loe knjige. Pa idemo dalje. U pekari je stigao sve kruh, kupujemo ga, delimo na pola, svaka grize
svoju polovinu, toplo je, skroz se vratilo leto, izujemo se bose,
sednemo kod hotelske plae, brkam more prstima i pitam se
ko je sada tu lud. Ja, ko bi drugi kad u jednom danu, u par sati
od zore do podneva mogu da preem u svojoj dui toliki put
od beznaa do nade.
Itd.
Korula, 2008

297

Ognjenka Finci

OVJEKOV GRAD
Ljudi ele da u svojoj sredini izraze svoju linost.
Ne samo u tome to rade, nego i u svojim izborima.
Kreu se u urbanom prostoru i trae neto. ta?
Intimu doma.
Gyrgy Konrad

1.1. Kriza urbane svijesti i akcije

Upozorenje L. Mumforda, puno plemenitog patosa, da
gradu treba vratiti njegove materinske, ivotne funkcije, autonomne djelatnosti i simbiotske veze koje su ve davno zanemarene i potisnute i danas, poslije skoro etiri decenije, doima
se kao uzaludno nastojanje da se stvari u toj oblasti promijene.
Humanistiki zahtjev da grad treba razvijati, prije svega, brigu
za ljude, danas doivljava svoje puno obezvrjeenje.
Urbana slika je osiromaena, i to u velikoj mjeri zbog razdvajanja funkcija unutar grada, pod utjecajem kontroverznih
urbanistikih doktrina prve polovice dvadesetog stoljea.
Ovdje stanujemo spavamo, tamo radimo, a negdje tamo
ponekad se zabavljamo i rekreiramo. Bie grada je razbijeno!
Ova stroga i razlozima izvan ovjeka uvjetovana funkcionalna segregacija savremenog grada predstavlja osnov njegove
dehumaniziranosti i oznaava raskid odnosa ovjek grad, a
samim time, unutar grada, odnosa ovjek ovjek. U gradu
dvadesetog stoljea prava, istinska dimenzija ljudskosti, ovjeka kao cjelovitog bia, atrofirala je do nasunih potreba. Grad
ima svoje brojne, velike spavaonice, sa stotinama hiljada stambenim kvadrata, sa garaama, parkiralitima, ali bez stvarnog
urbanog vezivnog tkiva, bez stvarnih zajednikih prostora koji
stimuliraju socijalizaciju njegovih stanovnika. To je grad iji je
prostor dezintegriran, optereen teko prepoznatljivim simbolima i oblicima. Nedefinirane su i neomeene sfere ovjekovog privatnog i javnog ivota. Sa stanovita graana, to nije
vie grad zajednica, to je puka gomila pojedinaca, TV i cyber

298

ovisnika i spavaa, to je zajednica nabijena

neurotinim indukcijama i asocijalnim ponaanjem. S druge strane, ali svakako u vezi
s njihovom disfunkcionalnou, gradovi dananjice, logino, nemaju svoj identitet, lica
po kojima ih pamtimo, prepoznajemo. Gradovi se danas sve manje razlikuju; sve nas
manje uzbuuju svojom posebnou. Njihova monotonija raa dosadu, ponekad i strah,
i djeluje na najintimnije line stimulanse,
multiplicirajui tako osjeaj stranosti, otuenosti i izopenosti iz okoline u kojoj ivimo.
Sve je ovo u direktnoj vezi sa injenicom
da danas u bilo kojem dijelu svijeta ljudi variraju gotovo iste urbane teoreme, to paradoksalno moe da znai i nepostojanje bilo
kakve teorije. Gotovo i da nije vano u kojem
dijelu planete, Evrope, Sjeverne ili June Amerike, Afrike, Azije ili Oceanije se grad nalazio
kakvi su prirodni uvjeti, kakva je njegova
tradicijska, kulturoloka, religijska, socijalna
ili etnika sastavnica, i kakav je duh mjesta (genius loci) u
kojem se on generira i nastavlja da djeluje. Sve vie se briu, i
na teorijskom i na praktinom planu, razlike izmeu gradova
koje su isticale njihove posebnosti. Novi gradovi govore istim
jezikom; sve ih je manje moguno razlikovati. Tako se vizija
urbanizacije savremenog svijeta ostvaruje i postaje univerzalna u svom najgrubljem, najnehumanijem vidu. Arhitekta Ivan
izmek rezignirano konstatira:
Kolektivni individualizam, agresivnost velikog broja
i vandalizam prisutni u objektu i okoliu. Kriza grada,
kriza grada, kriza
Gotovo je nepotrebno rei da ova kriza urbane prakse i
svijesti nema samo socijalno izopaeno znaenje i porijeklo,
te da to neprijateljstvo prema ovjekovom gradu gradu ovjeku nije samo usputna i sluajna pojava. Stoga je zadatak
kritiki usmjerene drutvene, a time i urbane misli, sagledavanje politikih, ekonomskih, kulturnih, moralnih i socijalnopsiholokih uzroka ove krize. Ako ostavimo postrani eminentno kulturne i politike inioce koji oblikuju ovaj problem, kao

299

i sve agresivnije pokuaje novih teorija, koje uspjeno vojuju

protiv grada po mjeri ovjeka, onda treba rei da je jedan od
doprinosa savremene humanistike kritike tih teorija u saznanju i ukazivanju na injenicu da dananje neprijateljstvo
prema gradu pokree jedna mona sila, ukorijenjena u osnovi
tehnicistikog razumijevanja svijeta. Ako se tako moe rei, ne
ugroava danas grad ovjekova svjesna pobuna protiv njega
toliko koliko ga ugroava ovjekovo nepromiljeno priklanjanje tehnici, njegovo slijepo preputanje nainu ivota koji mu
diktiraju moderna tehnika i globalizacija. Nain rjeavanja
ovog problema primjeren je duhu moderne tehnike, i ona ga
konsekventno, efikasno i praktino rjeava. Na tome tragu mogli bismo traiti osnovne uzroke pojava razbijanja bia grada i
obezliavanja savremenih gradova.
Globalizacija danas slavi svoje planetarne uspjehe. Prisutna je u svim sferama socijalnog ivota. Zahvaljujui njoj svijet
je postao univerzalan; danas se pod nazivom globalnog doba
praktino zavrava moderna zamisao svijeta. Nita nije poteeno globalizacijskog utjecaja; njena naela i nedokuivi
planovi proimaju ivot u cjelini, pa tako i fenomene i ideju
urbanizacije.
Opasne mogunosti postvarenja ovjeka, obesmiljavanje
njegovog opstojanja u skladu s prirodom koje otvara i omoguuje savremena tehnika, pretvaraju prirodu u bezduni objekat manipulacije industrijskog ovjeka, slijedei njegovu neutaivu volju za mo. Stoga je teko osporiti tvrdnju da danas
tehnika/tehnologija predstavlja jedini zakon koji slijedimo i
kojem preputamo da kreira na ivot, da nas smjeta u serijske
ivotne ambijente, liene ljudskog karaktera i identiteta, standardizirane, najee jednoline i nepregledne komplekse spavaonica omeene praznim i pustim, tek tu i tamo ozelenjenim
meuprostorima, koji tako jasno oslikavaju aktuelnu krizu urbane svijesti. Ekonomski i tehniki zahtjevi, koji se danas bespogovorno nameu graevinarima u najveem broja zemalja,
predodreuju nain graenja i prvenstveno utjeu na izgled,
sadraj i opremljenost stambenih blokova u kojima, najvie
zbog toga, nema mnogo mjesta za principe i ideale ukusa, mjere, proporcije, pa samim time ni mnogo mjesta za ovjeka.
S druge strane, zbog tehnikih i ekonomskih zahtjeva koji
problem stanovanja izjednauju najee sa golim stanom,
pitanja kvaliteta habitata i njegovog karaktera potisnuta su u
drugi plan, a problem socijalizacije ljudi u novim naseljima

300

bitno je otean; tanije, oteana je mogunost zajednitva, komunikacije sa sredinom ak i u okviru jednog objekta, a kamoli u skupu takvih objekata.
Dramatian problem koji nastaje u sueljavanju ovjeka
sa izazovima tehnikog napretka upeatljivo je objasnio M.
Heidegger ukazujui na bie moderne tehnike i dajui joj metafiziko znaenje. Sutinu moderne tehnike on vidi u tome
to ona predstavlja sasvim poseban odnos prema svijetu, jedno posebno shvaanje svijeta, tanije nain otkrivanja istine.
Svijet sve bivstvujue predstavlja materijal koji se da oblikovati, a istina se svodi na ono to se da napraviti, to se da
proizvesti. Prema Heideggeru, takva istina zaklanja vidik jednoj dubljoj istini, odnosno udaljava i uskrauje mogunost
ovjeku da pronae ili se vrati izvornijem, punijem odnosu
prema svijetu. Tehnika ovjeka ugroava u samom njegovom
biu, u njegovom odnosu prema svemu postojeem. To je u
stvari onaj aspekt, u inae ambivalentnom i dijalektikom pojmu tehnike, koji nalazimo i kod Marxa i koji ukazuje da tehnika ugroava ovjeka u njegovom najintimnijem jezgru, mada
u isti mah stavlja u izgled mogunost preobraaja povijesti.
Marxova odbojnost prema odreenom obliku upotrebe tehnike zbog njene dominacije u vremenu u kojem je ivio, ima
korijen u njegovom uvjerenju da je kapitalistiki oblik koritenja tehnike nehuman i da je on, kao epifenomen graanskog
poduzetnitva na mnogo naina obesmiljavao svaki oblik
duhovnog i kulturnog stvaranja. Ustvari, on je konsekventno
uvjetovao priznanje i vrijednost tehnike korjenitom promjenom njenog drutvenog sadraja i njene historijske funkcije.
U ime slobode i odgovornosti ovjeka prema ovjeku, on nije
bio fasciniran moi koju tehnika stvara i koriu koja se njome
mogu stei. Mnogo vie od mogunosti ovjekove pobjede
nad prirodom i racionalne organizacije socijalno-politikog
dizajna u uvjetima neslobode i nunosti, njega su privlaile
mogunosti uspostavljanja slobode i humanizma s onu stranu
nunosti, ako je to ostvarivo uvjetovanim tehnikim napretkom. Utoliko aktuelna politika debata preinauje tradicionalno pitanje opasnosti i koristi od tehnike i daje mu, posebno u
novozadatim opesvjetskim dimenzijama, smisao zalaganja za
humani tehniki napredak.
Nikako se ne moe rei da ovaj principijelni filozofski
stav o biu savremene tehnike i ovjekovog odnosa spram nje
predstavlja polazite savremene urbane svijesti, a pogotovo ne

301

urbane prakse. Ponajvie zbog toga ova sfera ljudske djelatnosti obiljeena je fenomenom otuenja, postajui tako nova i
snana poluga i izvor procesa dehumanizacije i aktuelne krize
urbane svijesti i prakse.

1.2. Vlastitost ovjekovog prostora

Gotovo svi relevantni autori koji promiljaju problematiku humanizacije gradske sredine jednoglasni su u ocjeni aktuelnog stanja, koja se sastoji u tvrdnji da je jedna od osnovnih
karakteristika savremenog grada njegova nestrukturiranost i
bezlinost, to rezultira tragino neizbalansiranim odnosom
javnog i privatnog u gradskom ivotu. Anonimnost, bezlinost
ljudi, izraena kroz jednolinost njihove egzistencije i mogue
kreativnosti, najsnanija je poenta kritiara koncepta savremenog grada. Ovakav stav nalazi svoju potvrdu i osnov u poimanju i idealu ovjeka kao cjelovitog bia, a ne individue dezintegrirane na zasebne moduse postojanja. Razvijemo li ovu
misao, moemo zakljuiti da su ovjek i njegove brojne akcije
u prostoru nedjeljivi, i da se ovjek i prostor ne daju razdvojiti,
odnosno da je arhitektonski, graeni prostor grad, jedna od
konkretizacija ovjekovog egzistencijalnog prostora.
Meutim, slike kontinuiteta i skladne simbioze ovjeka i
prostora rijetko su svojstvene dananjim urbaniziranim sredinama. Posebno je onespokojavajua injenica da i u modernim drutvima nastaju i postoje gradovi i nove gradske etvrti
koji su negostoljubivi, ija je urbana okolina i njen umjetni
pejza ne samo zastario i otuen, ve najee neplaniran, nekontroliran, sa rairenom pojavom divlje gradnje, habitata na
najniem civilizacijskom nivou. Moe se bez pretjerivanja rei
da se fenomen otuenja danas pojavljuje kao jedna od bitnih
karakteristika naeg vremena. Ope je prihvaen stav savremene kritike drutvene misli da nikada prije u povijesti ljudskog
drutva raskorak izmeu ovjeka i prirode, izmeu ovjeka i
drutva, izmeu ovjeka i ovjeka, nije bio tako potpun, velik i
teak, i da obeshrabrujue posljedice jesu rezultat globalizacijskog plana naruavanja prirodne ravnotee, te neravnopravne
raspodjele siromatva, tako da predvidljivi kraj ovakvoga procesa ne nudi nimalo nade za optimizam.
Moderna politika filozofija ponavlja stav utemeljen ve u
antikom poimanju res publica da ni jedna socijalna, religij-

302

ska niti etnika skupina ne moe polagati pravo na upravljanje

cijelim drutvom. ovjeanstvo e se morati suoiti sa izazovom kada odgovornost ovjeka prema sebi i drugome kao i
prema okolini u najirem smislu, postaje imanentna njegovoj
historijskoj funkciji i predstavlja neophodan uvjet njegovog
opstanka i razvitka. Zaboravljanje, zaputanje, neodgovornost,
predstavljaju izraz protivurjenosti po kojoj se drutvo, pod
utjecajem politike vlasti, nauke i tehnike u isto vrijeme, u jednom dijalektikom procesu oslobaa i otuuje.
Nastojanja da vjetaka tvorevina postane to blia slici
okoline koju ovjek gradi od mozaika elja i snova, napori da
se napravi korak naprijed i izgradi prosperitetniji odnos izmeu ovjeka i njegove ivotne sredine, moraju biti stalni zadatak
kritike i humane urbane misli i prakse.
Stoga, ako ostavimo postrani politike i ekonomske aspekte dizajniranja savremenih drutava i usredsrijedimo se na
mogunost vlastitosti u urbanom prostoru, treba dati odgovor na pitanje: kako ovjeka, stanovnika, iz stanja nezainteresiranog prisustva u prostoru animirati za aktivno ukljuivanje?
Kako ga izvui iz osamljenosti i apatije? Kako mu vratiti osjeaj
zaviajnosti? Kako onemoguiti dezintegraciju i deformaciju
njegove linosti posredstvom prostora? Najkrae kako ga ponovo nauiti stanovanju?
Naravno da definitivnih odgovora na ovo pitanje nema,
kao to nema rjeenja koja garantiraju uspjeh. Isto tako, po
sebi je razumljivo da pri raspravljanju pitanja humanizacije
gradske sredine nije moguno poi iz poetka, kao da se niko
nikada prije nije pitao o tome. tavie, problem grada po mjeri
ovjeka je principijelno postavljen, i jo uvijek jeste sastavni
dio teorije savremene politike filozofije.
Ako je tana tvrdnja da je sutinski i strukturno mogu
humani grad, ovjekova je dunost da ga pokua i ostvariti. To
principijelno znai da treba rehabilitirati ovjeka kao primarnog inioca u prostoru, odnosno uvrstiti humanistike vrijednosti i naela kao stubove nove urbanistike svijesti. To ne znai nita drugo do zahtjev za saznanjem i svijeu da ne gradimo
nita privremeno ni sluajno, niti za ikakvu drugu svrhu osim
za ovjeka, stanovnika, i njegove ne samo duhovne nego i one
isto bioloke, egzistencijalne potrebe. Ovakvo opredjeljenje
pretpostavlja potrebu ustanovljenja takvog koncepta prostornog razvoja koji e biti izraz utvrenih specifinih ljudskih potreba, koje bi definirale skalu prioriteta i odnosa u prostoru,

303

kao i izraz mogunosti odluivanja, odnosno uestvovanja u

stvaranju prostora, tanije mogunosti optiranja ambijenta,
slike i sadraja u kojim pojedinac ivi i kree se.
Samo tako grad moe postati ambijent za egzistenciju jednakopravnih ljudi, sa razliitim potrebama koje moraju biti
zadovoljene, i ambijent koji e ovjeku pruiti takvu strukturu
ponuda koje daju bogate mogunosti identifikacije.
Za ovjeka je od vitalnog znaaja upravo identifikacija sa
ivotnim ambijentom, s obzirom da ona predstavlja osnovni
stimulans za komuniciranje i socijalizaciju. Takva identifikacija moe se postii samo osmiljenim gradskim prostorom, jer
samo koherentan prostor kao izraz artikulirane svijesti moe
senzibilizirati socio-urbano ponaanje.
U ostvarivanju ovako postavljenog koncepta gradskog
prostora, dva pitanja ine se teorijski bitna i praktiki odluujua. To su takozvani klasini ideal malog broja, kao i princip lijepoga, koji od oblikovanja gradskog prostora trai da
bude kreativan umjetniki in. Ovi principi, koji na prvi pogled u savremenom drutvu, poradi njegove mnogoljudnosti
i masovne serijske proizvodnje koja ga karakterizira, izgledaju
obezvrijeeni, i danas u velikoj mjeri opredjeljuju ovjekovo postojanje. Njihova vrijednost postaje, svakako, uoljivija
onda kada se ne potuju, a napore na njihovom ostvarenju,
iako stidljive, prepoznajemo u naraslim nastojanjima na traenju prave, optimalne mjere osnovnih elija gradskog ivota,
u zahtjevu za vraanjem arhetipskih modaliteta u savremene
gradove, u afirmaciji trga, ulice tradicije grada, kao i u zahtjevu da i prefabrikacija mora nositi vidan trag humanistiki
i estetski opredijeljene ideje. Na ovome planu raspravljanje i
o problemima urbanog mobilijara i vizuelnih komunikacija
treba da trai i nalazi svoje opravdanje i vrijednost. U svakom
drugom sluaju, bez ozbiljnih sociolokih, estetikih, urbanistikih i arhitektonskih istraivanja, kako ovog segmenta tako i
cjelokupne problematike humanizacije gradske sredine, i dalje
emo graditi mega-akumulacije stanova koje nee biti u stanju
pruiti mogunost identifikacije, osjeanja vlastitosti i uravnoteenog drutvenog ivota.

304

Ibrahim Berisha

BEAUTIFUL CITY
Pritinjanin, sada stanovnik Teksasa u SAD, koji poto se
udaljio iz svog rodnoga grada posle trideset godina pie ovo uz
umilni eho starih zanatlija, koji su zraili ljudskom i profesionalnom plemenitou i toplinom. Oni su potovali muteriju. U njihovim uskim radionicama priale su se raznorazne,
prijatne i neprijatne prie, priali su se vicevi, a smeha je bilo
do suza. Bekrije grada tada su se mogle nabrojiti prstima jedne ruke. Nije bilo velikih prevara meu sugraanima. Glavne
vesti mogle su se uti u berbernicama. Ovo je konzervirani
pogled iseljenika, koji ali za egzotikom koja se vie ne vidi. Bio
je to nekada beautiful city.
Ono to se moe videti u leto 2008. godine neto je sasvim
drugo. Velika dinamika koja e teko da dovede u red ovaj grad.
Iseljenik, meu najomiljenijim ljudima svog detinjstva, sada
po amerikim merilima i mentalitetu, pominje Demu, uvara zelenila koji je odavno umro. ta bi danas rekao Dema,
kada bi po parkovima i zelenim umama video betonske kue
umesto nekada zaraslih u zelenilo parkova poput Tauk Bai i
Germija kojim je posvetio itav svoj ivot.
Pritina je poela da se menja, od ruralne agresije ka urbanoj. Jo se vide tragove fatalnog rata. Oko parlamenta Republike Kosova, u centru grada, ve godinama stoje poutele od
snega, kie i vruina fotografije nestalih ljudi, koje je srpska
vojska i policija uzela kao taoce. ene su istakle fotografije svoje dece, mueva, za koje se vie ne nadaju da su meu ivima,
ali ne mire se s tim da se nee nai neki identifikacioni znak
njihovih najmilijih. Grad ne odaje mnogo znakova tuge, ali
dua mnogih Pritinjanina bolna. U toku nekoliko dana u proleu 1999. godine, posle nasilja i militarnog terora Miloevievog reima, vozovi su praznili grad u pravcu Skoplja, ostavljajui za sobom trajni slom u odnosima izmeu Albanaca i Srba,
starih graana naviknutih na toleranciju.
Posledice se posmatraju iz ugla neuroklinike medicine.
Ovde se nije znalo mnogo o stresovima, traumama i samoubistvima, dok sada u crnim hronikama medija itamo imena
mladih mukaraca i devojaka koji su digli ruku na sebe.

prevela sa albanskog:
Nailje Malja Imami

305

Pritina glavni grad Republike Kosovo, najmlae drave

na svetu, sa oko 400 hiljada stanovnika, ima svoje prednost i
slabosti. Pametni ljudi tee da prave karijeru, dok isto tako i
oni koji ne znaju kuda da krenu, kada izgube put u ruralnom
dvoritu, nasru u urbani haos.
U stvari, urbana Pritina nikada nije bila sasvim urbana.
Nije sasvim izgublila ni svoj urbani identitet, ali nije uspela da
prevazie ruralne preferencije. Urbana tradicionalnost i modernost u jednom prostoru blage kontinentalne klime, na nadmorskoj visini od preko 500 metara, obe neostvarene potpuno,
ine je beautiful city.
Urbana uznemirenost vlada nad tradicionalnim graaninom, dok entuzijazam i radoznalost za urbanim ivotom navodi stanovnika da izbrie pejza prethodnog ivotnog prostora.
Pritinjani, koji su doli ovih poslednjih 50 godina sa sela
i drugih gradova, posle masovnih iseljavanja sada ve zaboravljenih starih pritinskih porodica (naroito u Tursku i Albaniju), koje su se prezivale Pritina, Staka, Kosova, Sudi, Spahiu i
dr., niti znaju mnogo o prolosti grada, niti imaju priliku da se
upoznaju sa dokumentima. Line sudbine i problemi davali su
prednost patriotskom i folklornom.
Legende se ponavljaju kao i gubitak i obnova naselja. Antika Ulpijana danas Pritina preivela je velike zemljotrese,
dva velika poara, kugu, kao i velike i male ratove. Senka kuge
ostala je do dana dananjeg u seanju i kazivanjima pokoljenja
o toponimu Grobovi Kuge.
Na tom mestu ivelo se od bronzanog i gvozdenog doba, a
na jugoistoku dananjeg grada, etiri kilometara dalje, kada je
vladao rimski car Trajan (II vek), bio je podignut Sunev Grad
Ulpijana, sa vodovodom i termikim sistemom grejanja. Razruen je grad, ali ga je obnovio vizantijski car dardanskog porekla Justinian I (527 565) i prozvao ga je Justiniana Secunda,
kako navodi istoriar Jahja Dranoli.
Ime mu se promenilo, ali klima i reljef su ostali isti. Etimologija imena Pritina povezuje se sa starinom, odnosno, re pristinus, -a, -um, ima prethodno, nekadanje, staro znaenje. Ali
etimologija imena Pritina povezuje i s reju pristinum pistina
koja je u srednjem veku oznaavala pekaru. Oko grada, svuda
je itnica, zemlja hleba, a ima i puno mlinova kojima se i danas
slue zemljoradnici. Promenila se tehnika mlinara, menjali su
se i mlinari; nekada se pokretao mlinski kamen ivotinjama,
zatim vodom, sada postoje moderni elektronski mlinovi. Hleb,

306

figurativno, u realnosti egzistencija, predstavljao je stvarni izazov tih ljud, ak od 1325. godine kada na tom mestu sreemo
ime Pritina, ili 1392. godine, kada u jednom dugakom opisu
ovog kraja, vizantijski car Jan Kantakuzen, navodi: Pristinon
je bilo naselje bez utvrenja, gde je samo dvor vladara imao posebnu vanost . Danas, bez utvrenja se moe interpretirati
da je to bio period mira, ili da Pristinon nije imao neku vanost
da bi imao blizu neku tvravu da se brani u sluaju rata, jer se
nije imalo ta braniti poto je Pristinon bio samo jedno obino
selo. Vani gradovi u tom periodu imali su tvrave.
U prolosti vie puta su je zadesile krize koje su politizovale dogaaje vezane za jedan grad ili mesto. Na periferiji Pritine
odigrala se Kosovska bitka, koja se i dan danas objanjava politikim, moralnim i ideolokim (etnikim) argumentima, a najmanje istoriografskim. Bila je to bitka koja je otvorila poglavlje
vladavine Osmanlija ne samo nad Pritinom i Kosovom nego i
nad itavim regionom.
Turski hroniar Mehemt Neir pisao je da je Sultan Murat
stigao u Pritini poetkom bitke, 27. juna, predvee, i utaborio se na
severu grada (Pritine). Od te daleke bitke sa puno nepoznanica
ostaje aktivno propagandistiko seanje i pristup, jedno sagraeno turbe u spomen na pad osmanskog cara i jedan poraz koji
se pretvorio u ep i fatalni balkanski mit.
Od 1956. godine Pritinu kao simbol prati senka statuete
Boginje na tronu, koja danas predstavlja simbol kulturnog i
istorijskog identiteta grada. Njen dominirajui presti veoma
je slian NLO-u (neidentifikovanim leteim objektima), toliko
imponira koliko i izaziva mistiku. Sauvan je u zemlji 6 hiljada
godina dok nije sluajno otkrivena pri iskopavanju temelja za
jednu predionicu pamuka, gde e se zaposliti vie od 2 hiljade
ena. Kakva je to statueta, ko ju je napravila ruka predaka kojima je ona pripadala, ako ne da bi osvojila istorijsko pravo nad
ovim gradom onda bar kulturni presti? Njena misterija je vea
nego urbana misterija Pritine. Godine 1999. posle nasilnog
otimanja iz Muzeja Kosova, bilo je zarobljena u Narodnom i
Etnolokom Muzeju Beograda etiri godine. Statueta je postala
predmet pregovora i vratila se u Muzej Kosova maja 2002. godine posle meunarodnog pritiska i predstavljala je tada vie
politiki i diplomatski trijumf nego kulturni.
Pritina je imala probleme sa urbanizacijom, odnosno, u
harmonizaciji prostornog bogatstva sa zahtevom graanina,
tradicije sa savremenou, materijalnog sa duhovnim, realnog

307

sa irealnim. To je zabrinjavalo arhitekte, urbaniste, graane, a

i Pritinjane koji ive u Americi. Harmonizacija je shvaena i
praktikovana prosto kao unitavanje stare stvarnosti i ostvarivanje novog sna.
Boginja je statueta ene koja svedoi o jednoj tradiciji, u
kojoj je ena bez obzira na dananja arhaina shvatanja, imala
znaajnu ulogu u ovom regionu aktivne antike civilizacije.
Poruka Boginje na tronu, retoriki govorei, podsea nas na
sredinju ulogu ena kod naroda koji su naseljavali ovu oblast,
koju je danas lepi pol izgubio, ne izuzimajui i glavni grad Pritinu. Postavlja se pitanje da li moe ona da bude simbol koji
inspirie da se stvori kosovsko drutvo u kome ne bi bilo neto
neprirodno da ene dre vlast, u kome postoji sutinska jednakost i u kome bi ene zajedno s mukarcima bile ravnopravni
partneri u sreditu drutvenog i politikog ivota.
Model komunistikog grada dao je peat vulgarnom unitavanju urbane tradicije i kulturnog pluralizma. Ideoloki entuzijazam izgradio je moto za unitavanje starih zdanja, posebno uslunih i trgovinskih jezgara, kao to je bila natkriljena
arija Pritine Bezistan. Pijuk i lopata novoga uklonile su
jedan broj kultnih objekata, damije, crkve, tekije i sinagoge.
Napomena: Posle praznika Svetog Andona 1957. godine,
poruena je stara crkva Svetog Prena, koja je bila u centru
grada. Poruene su i ostale damije i crkve, ali je ostala u
jezgru grada arijina damija XV vek Fatihova damija, koji je 1461. godine izgradio Sultan Mehmeta II, zatim
Jaar Paina damija, Hamam i Sahat Kula.
Bezistan ili pokrivena pijaca predstavljala je urbanistikoarhitektonski kompleks, u kome se trgovalo proizvodima sa
Istoka i Zapada. Poploan je bio kamenom kaldrmom, i imao
je unutra i javnu esmu. Poetkom 50-ih godina XX veka poruen je zajedno sa starim delovima grada i Bezistan, pri emu
su nestali adrvani, fontane, zelene povrine. Sada vie nema
nijednog znaka o velikim tradicionalnim i kulturnim zdanjima
koja se pominju u ranijoj literaturi o Pritini, kao to je Kameni
cvet sa tri lista.
Transformacija je zamenjivala stari novim prizorom. Sada
je manje beatiful city. U jezgru starog centra Pritine preiveli
su u 50 godina bive Jugoslavije: Trg bratstva i jednistva i Trg
republike. Bratstvo jedinstvo u Pritini ne postoji i vie ne po-

308

stoji ni ona republika koja je podrazumevala ovaj trg. Njihova

imena su se zamenila sa Majka Tereza, ali nefunkcionisanje
prostora i dalje poveava dileme urbanista i politiara, ta bi u
stvari trebalo da urade na ovom vitalnom delu grada.
Grad je doiveo mnoge urbane nesree, ali jedna o kojoj se
jo raspravlja, jeste sahranjivanje dveju jedinih reica koji su
prolazile kroz njega, Velue i Pritevke. Sada je grad bez ijedne
velike reke, a prekrivanje ovih dveju zbog gradnje puteve nad
njima iri suvi vazduh koji je veliki problem u vrelom letu.
Rat iznova zadaje udarac i tradicionalnom konceptu gradske kulture, ak i onom o stanovanju. Gradski stan XVI veka,
dvospratne kue sa ognjitem i sa unutranjim stepenitem ne
postoje vie. Ostalo je samo seanje u rukopisima putopisaca,
koji su tuda proli u opisima kasabe koja je imala svoje dobre i
loe osobine. Isto tako je i kua sa hajatom skoro potpuno nestala. Ova vrsta kua jo se moe nai sakrivene u nekom selu.
Hajat je stvarao funkcionalnu vezu kue s dvoritem, batom, uravnoteujui zdanje s prirodom. Jedna druga vrsta
poznatih pritinskih zdanja su kue sa ardakom. Kua je bila
okruena zidovima, a neka od njih moe se i danas nai pod
zatitom drave. Kua je koncipirana da bude unutar ogradnog
zida, sa irokom batom i samo u retkim sluajevima imala je
izlaz na put s jedne ili obe strane.
Uporedo sa centrima, naseljima i malim pijacama, sa konacima i kultnim objektima, bogati Pritinjani gradili su i velike kue. Poetkom XX veka gradske kue su imale radnje na
prvom spratu i radionice i skladita za robu na drugim spratovima ili podrumima, to je bila praksa evropskog trita.
Glavno voe u Pritini kojim su bile ispunjene bate bili su
dudovi, kruke, jabuke, dunje, ljive, kajsije i trenje, ali putopisci su se posebno divili dobro ureenim vinogradima. Sada
nita od tih divnih stvari nije ostalo.
Grad je imao omiljenu pticu. Gugutku, mitoloku pticu,
koja simbolie tragediju brata posle ije smrti se sestra pretvara
u pticu kumriju. Tada je bio neoprostiv greh, dirati gnezdo te
ptice ili je uznemiravati. I danas postoji to verovanje.
Karanfili, jorgovani, rue preplavljivale su bate. Sirup od
rua bio je poznato pie koje su pripremile pritinske domaice.
Zatvorene prostorije dvorita sluili su i kao zanatlijske
radnje, u kojima su uglavnom radile ene, predionice za vunu,
svilu i pamuk. U XIX veku grad je predstavljao jednu veliku
stanicu karavana pamuka iji je materijal dopreman sa Bliskog

309

i Srednjeg istoka za Zapadnu Evropu, u vreme poznate kontinentalne blokade Francuske.

Pritinske porodice su ivele od tih zanata, devojke i ene
su takle tkaninu, koju su posle prodavale na pijacama ili po
porudbini slale klijentima.
Ako bi se traio koren profesionalnog identiteta ovog grada, on se ogledao u irokoj i raznovrsnoj mrei zanata i zanatlija. Jo u XIV-XV veku, zanati su bili vana i intenzivna grana
koja je donosila dobit, ovi zanati su bili podstaknuti bogatstvom rudnika: Novo Brdo, Janjevi, Trepa.
Nekada Kasaba, kasnije grad, skrenuo je panju poznatih
trgovaca ne samo iz Dubrovnika i Kotora, nego i onih iz Venecije, Firence, Vience, Konstantinopolja, Soluna, Skadra, Ljea, Bara, Ulcinja, Draa, Sarajeva. Tu su malo po malo zauzeli
svoja mesta majstori koji su stigli iz mnogih mesta u regionu,
iz vojske, profesionalne grupe, klerici, krijumari zlatom i srebrom, diplomate. Plemika porodice iz Dubrovnika De Cabago
kontrolisala je deo piaza de Pristina, koja je bila jedna od
veih pijaca srebra u Evropi.
Dardanci, Rimljani, Sasi, Dubrovani, Zadrani, Kotorani,
Sloveni, Turci, Jevreji, Vlasi, Romi, bili su ti koji su za sobom
ostavili neto u kulturi profesija. Pritinjani su prihvatali kulture
i majstorstvo i iveli su od njihove primene: sapunari, limari,
umurdije, katrandije, berberi, grnari, ciglari, pekari, bozadije, evabdije, kasapini, buregdije, simitdije, kajmakdije,
lebledije, lokumdije, baklavadije, salebdije, kadaifdije, sanduari, sofrari, kolevkari, zidari, crepari, kaldrmdije, esmari,
odaari, krojai, gajtandije, pljisari, jorgandije, tapetari, pamugdije, farbari, kiobrandije, maramdije, jastuari, basmadije, tabagdije, obuari, opanari, sarai, papuari, potkoviari,
sajdije, dugmetari, kovai, zlatari, tufegdije, majstori za kutije
za barut, telali, amali, rabadije, fijakeristi, sunetdije.
Ne postoji tana evidencija ko je ta doneo i ko je poneo iz
Pritine. Jedna od zajednica, koja sada skoro da ne postoji vie,
jevrejska, Pritinjanima je, kao i mnogim gradovima ovog dela
Evrope, donela sajdijski zanat, prve zubare, lekare, farmaceute, finansijere, prodavce ulja, donela je ogledala i mnoge suvenire. Donela je i zelenae, koje je islam (vera veine) smatrao za
veliko zlo. Nepomirljivi meusobno, zelenai kao greh islama
i profita Jevreja, koegzistirali su dugo, kao i pluralizam religija,
jezika i kultura. Tolerancija je bila vrlo bogata i unosna za sve
stanovnike Pritine.

310

Napomena: Prema pisanju dnevnog lista Rilindja od 17. 1.

1971. godine, u Pritini su radili: 40 nosaa, 30 testeraa i
86 istaa cipela. Danas u Pritini ima puno blata, ali ne
postoji nijedan ista cipela.
Godine 1947. Pritina je odreena da bude glavni grad Kosova, to je prethodno bio Prizren. To to je postao administrativni, politiki, kulturni, obrazovni centar, preodredilo mu je
sudbinu promene u jedan primeran socijalistiki grad. Slika
dinamine kasabe zamenjena je slikom formalnog grada, sa
narodnim institucijama. U Pritini je poela epoha gradnje
javnih kvartova. U 50-im godinama prolog veka su se izgradili prvi drutveni stanovi, pod nazivom Kolonija elezniara, ili kako su je drugaije nazivali Mikrokolonija, objekti
koji su sada najstariji u naselju Ulpijani. Planirana izgradnja
dobija konkurenciju koja stalno prati Pritinu kao nepremostivu alternativu gradnja haotinih naselja na periferiji.
U centru se postavljaju vodovod, kanalizacija, asfaltiraju
se putevi. U divljem naselju Vranjevac nije nita bilo urbanizovano iz kanalizacija je tekla prljava voda niz ulice, voda
je uzimana iz bunara u dvoritima, ulice su bile uzane i uvek
pranjave ili blatnjave. Ovo najvee naselje na periferiji bilo je
naseljeno siromanijim slojevima, sa jednospratnim kuama i
slabom gradnjom. Vranjevac, ovaj svet van zakona neurbana Pritina i deo predgraa urbanizovane Pritine nastavljaju
da i danas jedan pored drugoga ive, bez mogunosti da budu
jedno. Vranjevac danas ima preko 40 hiljada stanovnika, koji
trae svoj urbani deo.
Zahtevi graana u naseljima su veliki ali i obeanja politiara u kampanjama su jo vea. Sada se vodi aktivna politika
prema neurbanoj periferiji. Urbana Pritina se prostire u naseljima Ulpijana, Ljakrite, Akta, Dardanija, Sunev Breg, Velania.
U tim naseljima su se koncentrisali profesori univerziteta, bivi
politiki funkcioneri, vojna lica, policajci, inenjeri, lekari, a u
poslednje vreme novi biznismeni koji su postali milioneri dok
ste trepnuli okom. Nekada je drava jednoj posebnoj kategoriji graana izdavala dozvole da i unutar kolektivnih naselja
dobiju placeve i kredite za individualnu gradnju.
U 70-im godinama donet je zakon ima kuu vrati
stan. Oni koji su dobili stan uzeli su od drave i kuu. Odnosno, kako su u to doba u Pritini ironini govorili: Ako eli
stan i kuu, ostavi enu: Da bi zadrali jedno i drugo trebalo je

311

razvesti se dogovorom. Sada, biznismeni su ti koji uspevaju

da stignu gde god im to zapadne za oko, ne marei za zakon,
jer urbanistiki zakon donosi novac.
U meuvremenu stvara se jo jedno naselje, na zapadnom
delu periferije grada Emir, koje jo vie poveava kontraste
ovog grada. Na jednoj strani je urbani i bogati deo a na drugoj
neurbani. Nimalo nije beautiful city. Periferije imaju prednosti,
jer ostaju van kontrole upravo zato to su periferije.
Nije lako da se da odgovor koja je najbolja urbanistika ponuda za jedan bolji, zdravi, ljudski, socijalni, ekonomski, etiki
i kulturniji ivot. Iako je izbledela senka orijentalne kasabe jo
nije prevladao duh modernog grada. Jo dominira urbanistika
kultura socijalistike tehnokratije, naselja kolektivnog stanovanja, pravougaone graevine hladnih boja.
U meuvremenu urbanizovana predgraa s privatnim
kuama se menjaju, kao i periferija koja se prostire u punom
krugu oko grada, sa haosom, predrasudama i nepotovanjem
kriterija. Zbog nedostatka planova za uvoenje kontrolisane organizacije grada, gubi se i socijalni oseaj novog stanovnika.
Najvei deo stanovnika Pritine ovde jo samo ivi, ne oseajui se zaista graanima. Ne saivljavaju se sa gradom. Kao
da ive izvan bez elje da budu primeeni i da primeuju druge. Kulturna promena graanina iekuje se zajedno sa socijalnom i ekonomskom promenom grada. Solidarnost, altruizam i
tenja za pravdom ugroeni su u periodu rata a i sada transformacijom i privatizacijom.
Svaki 16-ti Pritinjanin i dalje je siromaan, grad se i dalje
menja, s puno ljudi koji se besciljno kreu ulicama, s malim
platama slubenika, uitelja i penzionera koji se nadaju malom poveanju penzije ili boljim socijalnim programima. Neko
kae politika diktatura je zamenila ne-trinu diktaturu!
Grad je u konkurenciji, otvoren, gostoprimljiv za poznate kompanije, koje su sa stereotipnim dizajnima ve prisutne
na ulicama i trgovima: MANGO, TERRANOVA, ADIDAS, NIKE,
REEBOK, PUMA, AND1, VANS, LITLLEBIG, PEKO, BITSIANI,
SPRIENGFIELD, GOLDEN POINT, GEOX, IL CAMMINO, VOGUE, VERSACE, DIESEL, GUCCI, POLICE, VERSACE, CHANNEL, RAYBAN, SWATCH, CHANNEL, TOMMY HILFIGER,
MORELATO, SWAROVSKI, UNITED COLOURS OF BENNETON, PHARD, MISS SIXTY, LISCA. Veoma brzo e poeti rad
jo jedan globalni McDONALDS.

312

Tako luksuz i siromatvo koegzistiraju na uskom urbanom

prostoru. Promena vlasnitva nad posedom, gde uzima onaj
ko je moniji i jai, ostavila je veliku veinu bivih radnika, rudara, slubenika, intelektualaca, bez potrebne socijalne zatite.
Radnike fabrike vie ne postoje. Biznismeni su ih pretvorili
u magacine za robu sa ogranienim rokovima koja se uvozi, po
mogunosti krijumarskim putevima.
Pritina ima mnogo motela, kazina koji nastavljaju da se
umnoavaju, opove, restorane, koji profinjuju jelovnike, poto na Kosovu imaju klijentelu iz celog sveta, jer tu su meunarodna administracija i vojne snage, stie se dobra dobit
ekstra robom. Jake multinacionalne banke su proirile svoju
mreu usluga: Raiffeisen, ProCredit i dr., kontroliui glavno
finansijsko trite, ali kamate su takve da je sve manje nade za
ljude i biznis.
I dalje se osea nedostatak elektrine energije, a u isto vreme iznenadno se uje buka generatora koje proizvode svetlo
koje nedostaje iz Termoelektrana, svega 6 kilometra udaljenih
od Pritine. Struja se ne proizvodi onoliko koliko trai trite,
ali termoelektrane unitavaju ambijent ugljendioksidom, azotnim oksidom, prainom, dimom, nerastvorljivim esticama.
To je dovoljno da raalosti graanina.
U prolazu, aktivno se meaju maglovite percepcije sa neprijatnim mirisom od smea po okovima ulica. Odjednom,
bez najave, blokira se saobraaj. Sirene se uju koje pozivaju u
pomo policajce na ulici da zamene semafore koji se odmaraju.
Glavne arterije ulica su one koji su izgraene u 70-im godinama, sada ve prolog veka, i ne mogu da prihvate itavu masu
vozila.
Posleratni grad, u ekspanziji, ne moe da obezbedi dovoljno vode. Tokom dana ima 750 litara u jednom sekundu, ali
da ne bi presahli izvori, treba mu 1300 litra u sekundu.
Biznismeni koji su se stvorili na agresivnoj, nemoralnoj
i uzurpiranoj razgradnji javne, dravne i drutvene imovine,
stavili su svoje ape na grad. Oni su i oligarsi, vladaju i utiu
na zakone. U nesagledivim razmerama uspostavili su konzumiranje crvenog bloka, cementa, gvoa i u poslednje vreme
i zatamnjenog tamnog i plavog stakla. Naselja se vertikalizuju. Borbi da se zakonom ukroti zamah pljake urbane zemlje i
neba potrebno je vreme. Ima dosta vremena za beautiful city, a
veoma malo za graanina.

313

Literatura

314

Evlia elebija, Putopis, Sarajevo, 1967.

azim Lei, Gradovi Kosova, UP, Pritina, 1977.
Jusuf Osmani, Pritina, AK, Pritina, 2007.
Johan G. Von Han, Kroz krajeve Drine i Vardara, Rozafa, Pritina, 2006.
Charles Brayshou, Pritina, 27. juna 2002., UNMIK Chronicle, Botimi
Nr. 35 - 24 jun jul 2002.
Hivzi Isljami, Demografske studije, ANUK, Pritina, 2008.
Jahja Dranoli, Jahake igre u Pritini u XV veku, 8. XII 1984., Rilindja,
Pritina
Muhamet Trnava, Gradovi Kosova tokom druge polovine XVI veka, Pritina, 2007.
Arh M. Rakiq (1937), p.675., Nr. 118k
Zef Mirdita, Antroponomija Dardanije u rimsko doba, Pritina, 1981.
Doc. Plan Kosova za delovanje na okolinu 2006 2010, Pritina, april
2006.
Doc. Opti Urbanistiki Plan Pritine do 2000. godine, jun 1987. godine,
Pritina
Doc. Budet Optine Pritina za 2009. godinu, 26 septembar 2008.
Koha ditore, 29 avgust 2008. godine.
Rilindja, 17. 10. 1971, Pritina
Arhiv grada Pritine

Drago Pilsel

MOJI GRADOVI MOJE LJUBAVI

ZATO SAM SE ZALJUBIO
U TIM GRADOVIMA?
Inchepoyeneime
(volim te, na jeziku argentinskih domorodaca Mapuches)

Na glasovitom putu filozofa (der

Philosophenweg), ako paljivo budete
tragali, nai ete na jednoj klupi urezanu poruku Tu su se poljubili po prvi
puta Claudia i Drago, to demantira
glasovitu poslovicu Ich hab mein Herz
in Heidelberg verloren (Ja sam svoje srce
izgubio u Heidelbergu), jer, ne ja sam ga
tamo, nadam se, zauvijek pronaao.
Nakon II. svjetskog rata mnotvo
je Hrvata stiglo do Argentine. Tu su se
nali i Pilselovi. Veina naih poslijeratnih useljenika ostala je u Buenos Airesu. Neto je otilo na jug, ponajvie
na petrolejska izvorita poput glavnog
grada regije poznate kao Patagonia,
Comodoro Rivadavia, drugi u neka
takoer zanimljiva mjesta. Iako sam
roen u Buenos Airesu u rujnu 1962.,
nakon kraeg lutanja po junom djelu
pokrajine Santa Cruz, te jo junije, po
Ognjenoj zemlji, moji su se usidrili ba
u Comodoru Rivadavia, na jugu pokrajine Chubut, odmah iznad Santa Cruza, na atlantskoj obali. Tonije, u deset
kilometara junom mjestu Rada Tilly.
Moj otac je u Comodoru Rivadaviji i u

315

Rada Tillyju, uglavnom gradei i servisirajui petrolejsku industriju, vrlo brzo razvio velike poslove i veliko bogatstvo ali
je sve propalo 1971. No to je pria za, kako se kae, drugi roman. U taj na Rada Tilly ili u Comodoro Rivadaviju, gdje je
otac imao postrojenja i hale za veinu svojih poslova, esto
su dolazili prijatelji, posebno Hrvati iz gradia Caleta Olivia,
sa sjevera Santa Cruza. Razbijam glavu, ali se ne mogu sjetiti
njihova prezimena. No iz glave ne mogu nikako izbaciti svoju
prvu, djeaku ljubav: Irmu, najstariju kerku tih ljudi. Imali
smo skoro devet godina i naa najomiljenija igra, jer se o ljubavi ipak radilo, je bila igrati se tate i mame. Zavukli bi smo se
u moj krevet. Moj bi medo bio izmeu nas a naa djeca, moja
sestra Jadranka i Branko, moj mlai pokojni brat (poginuo je
23. listopada/oktobra 1991. u domovinskom ratu, na moru,
nedaleko od otoka ipana), te njena braa i sestara, igrali su se
u drugoj sobi dok bi stariji u dnevnom boravku pijuckali i razglabali o poslovima, ribolovu, novom karavanu koji se planira
kupiti, itd. Kao prava obitelj sa njom sam dijelio svoj najdrai
hobi: spaavanje pingvina.
Naime, nakon povratka sa ribolova esto bismo otac i ja na
plai nali pingvine zaprljane naftom koji su izlazili na obalu s
jednim ciljem: ekati smrt. Tata bi ih uzeo doma. Oistio. A ja
sam bio zaduen da ih u bazenu hranim i da na njih pazim sve
dok ne ozdrave i ojaaju. Tada smo ih vraali u more ali se esto dogaalo da pingvini tre za nama. Irmi se to jako svialo.
Ljubio sam je u obraz. To mi je bilo dovoljno. Jako sam je volio
i nikada je vie nisam vidio nakon te 1971. kada je brak mojih
roditelja puknuo i kada smo se vratili u Buenos Aires, dvije tisue kilometara sjevernije od grada mojeg djetinjstva.

MN
Ana, Suzana i Katya
Dakle, u Buenos Airesu sam sazreo (od 1972. do 1984., pa
onda, opet od 1986. do 1988.), proao pubertet, studirao svata, od strojarstva, preko knjievnosti i politologije, do novinarstva, filozofije i teologije. Ali, koga to ovdje zanima? Ta,
rije je o mojim ljubavima! Puno njih. Ipak, trebam izdvojiti
tri imena. Onako kako su se kronoloki pojavila u mom ivotu. Poetkom posljednje vojne diktature (24. oujka /marta
1976.), budui sam se ve tada bavio hrvatskim folklorom, ta

316

me aktivnost dovela da upoznam folklorne grupe drugih nacionalnih manjina. I tako sam na jednoj priredbi uvidio prekasnu ker ruskih imigranata: Anu. Nevjerojatno talentiranu
plesaicu i glumicu. to da kaem. Te noi nisam spavao. Niti
nekoliko iduih. Bio sam toliko zateleban da sam ak otiao u
sjedite veleposlanstva tadanjeg SSSR-a i raspitao sam se gdje i
kako mogu nauiti temelje ruskog jezika.
Buenos Aires, glavni grad Argentine (u prijevodu znai dobri
zrakovi) nalazi se na junim obalama rijeke Ro de la Plata, na
jugoistonoj obali June Amerike. Osnovan je 02. veljae 1536.
Sam centar Grada: Capital Federal, neto kao Washington DC,
ima malo vie od tri milijuna stanovnika. Ali okolo je tzv. Gran
Buenos Aires sa 13,5 milijuna stanovnika. Ana i ja smo ivjeli u
istom djelu, u Vicente Lopezu, nedaleko od predsjednike rezidencije. Trebalo mi je do njene kue ne vie od 20 minuta vonje autobusom. Bila je bogata. Ja ne. Bila je lan obitelji koja se
nije previe bunila to su vojne vlasti ubijale sve to je smrdjelo
na ljeviarenje. Ja sam pak radnim danima glumio argentinskog
borca za ljudska prava i borio se protiv diktature, a vikendima
sam, pak, bio, jer su me tako usmjerili u ivotu bez suvinih
objanjena, mali hrvatski faist ili nekakav ustaki pionir sa slikom Ante Pavelia iznad kreveta i svim ostalim rekvizitima.
Jedan dan mi je jedan sveenik, prijatelj, postavio kljuno
pitanje: do kada e, Drago, biti jedno i drugo, odnosno, kada
e odluiti tko i to u ivotu eli biti? Nedugo nakon toga,
Pavelieva je slika zavrila u kontejneru i zapoeo je moj proces
de-ustaizacije. Podijelio sam to s Anom. Ve smo se strastveno
ljubili. Ali nije pomoglo. Ona je to prepriala ocu, tvrdokornom nacionalistu, i meni je zabranjeno da je dalje viam.
Bol nije trajala dugo jer se ubrzo pojavila Suzana. Roena u
mjeovitom talijansko-panjolskom braku. Ali je moja glupost
ostala konstantna. Trebalo mi je godinu dana, a hvatali smo
se kao luaci u liftovima, klupama raznih parkova i haustora,
dok nisam saznao da joj je otac, vojno lice, angairan u egzekucijama ljeviara. Tada mi je ve bilo jasno da moram sam dati
petama vjetra. Ne samo iz ideolokih razloga ili zato to tim
ljudima jedan le vie, pa makar bilo to guenje ivota glupog
Hrvata, nije previe znailo niti im je predstavljao preteak zadatak (na kraju diktature, to mrtvih, to nestalih, Argentina je
ostala bez gotovo 30 tisua svojih ljudi).
Moje srce je opet izlijeio folklor. Bila je ki Ukrajinaca.
Katya. Neopisivo seksi. S velikim sisama. Ali vlakom dva sata

317

udaljena od mog doma. Potrudio sam se koliko sam mogao. Ali

jedne noi, vraajui se od nje prema eljeznikoj stanici, zamalo me uhvatila grupa huligana. Spasio sam se za dlaku. Sutradan sam joj telefonom kazao da ju volim ali da vie cijenim
svoje dupe. Koje je no prije sasvim sigurno moglo biti razvaljeno. Bilo je, rekoh, vie tih cura u Buenos Airesu. Ali prostor
za ovaj tekst je zadan, a srce mi ipak nije toliko bilo pod naponom kao to je bilo dok sam volio Anu, Suzanu i Katyju.

MN
Marlene
Primijetili ste da sam u bloku o Buenos Airesu preskoio
1985. godinu. To je zato to sam ju proveo u Sao Paulu, najmnogoljudnijem gradu Brazila. Opet zbog ljubavi. Zvala se
Marlene. Otac, ve pokojni, bio je stigao iz zadarskog zalea
kao ustaa koji je traio bolju budunost u Junoj Americi.
Majka je bila vabica. Ljuta kao zmija. Nije me mogla smisliti.
Moja pria s Marlenom je poela 1978. tijekom jednog susreta
hrvatske mladei Argentine i Brazila, odranom u hrvatskom
domu njena grada. Od tada, pa do te 1985. Nastavili smo se
voljeti putem pote. udno nekako ali sasvim iskreno, kao nastavak tog tjedna u godini kada je Argentina postala ampion
svijeta na nogometnom prvenstvu i kada smo bjeali na sastanke da se gledamo u oi, priamo bajke i matamo o danu
kada e nas sudbina opet skupiti. Vjerovali smo da nam je suena budunost branih partnera.
So Paulo (tako se pie a izgovara kao seu paulu, portugalski
za Svetog Pavla) glavni je grad istoimene federalne drave u Brazilu. Grad ima vie od 11 milijuna stanovnika (procjena IBGE-a
2006.), to ga ini najveim gradom na junoj polutci. Raunajui ire podruje grada, ovdje ivi 16 milijuna stanovnika, to
ini So Paulo drugim ili treim najveim gradom na svijetu (dakle, sada e to biti oko 30 milijuna stanovnika). So Paulo nalazi
se na platou koji je dio Serra do Mar (portugalski za planinski
lanac mora), koji je opet dio ireg podruja Brazilskih Visoravni (Planalto Brasileiro) s prosjenom nadmorskom visinom od
800 m, te s udaljenou od 70 km do Atlantskog oceana. Grad
s oceanom povezuju dvije autoceste koje prevaljuju planinski
lanac i vode do lukog grada Santosa i turistikog mjesta Guaruj. Upravo u tom turistikom mjestu na moru, Guaruj, Mar-

318

lene i njena obitelj su imali vikendicu i tamo smo, esto sami,

provodili nevjerojatno intenzivne sate govora i ljubavi. Bila je
strastvena vozaica. Odlina. Imala je bubu. I ja sam je imao. Ali
u glavi. Jer sam te godine radio kao analitiar medija u argentinskom konzulatu, prouavao teologiju osloboenja i duhovnost
Svetoga Franje te sam, puknut u mozgu, nakon to je Marlene
spomenula brak, u panici ju ostavio uz izgovor da idem natrag u
Argentinu da se prikljuim fratrima. Rastanak je bio dramatian.
Za film. Ona je vozila satima svoju bubu iza mog autobusa. Ja
sam plakao kao ljuta godina, uvjeren da je to cijena koju treba
platiti ako se odluim posluati Boji poziv.

MN
Postao sam fratar, a onda se pojavila Nataa
U oujku 1986. sam stupio u franjevaki red. Kao pitomac
u franjevakom redu, nakon dvije godine tzv. postulature i godinu dana novicijata (u sjeverozapadnom argentinskom gradu
Salta), u svibnju 1989., nakon odluke da obrazovanje nastavim
u domovini roditelja, iz JAT-ovog zrakoplova (u koji sam uao
u Madridu) iskrcao sam se u zranoj luci Zagreb (Pleso). Ali
su me tada redovnike vlasti uputile na studij i na boravak u
Rijeku, u samostan Svetog Antuna, na Krnjevu, moje tadanje
redovnike provincije Svetog Jeronima sa sjeditem u Zadru.
Rijeka je grad u Hrvatskoj i administrativno sredite Primorsko-goranske upanije. Grad Rijeka s okolicom ima preko
250.000 stanovnika. Grad se jo u 19. stoljeu zbog svog idealnog geografskog poloaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najveih srednjoeuropskih luka i mono industrijsko sredite. Rijeka je bila znaajna i kao jedno od
najvanijih financijskih sredita bive Jugoslavije. Poetkom
devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja
lukog prometa pa se u novom mileniju Rijeka poinje okretati
razvoju turizma i uslunog sektora.
Elem, u listopadu/oktobru 1989. pojavila se Nataa, nastavnica od prvog do etvrtog osnovne kole. Pionirka, frustrirana
to nije bila primljena u Partiju, prava Titovka, Jugoslavenka
koja je 1990. otkrila da je, ipak, Hrvatica i koja je te godina doivjela obraenje i postala krankom. Dola je u moj samostan
a ja, da je se rijeim, poeo sam joj davati teku teoloku literaturu. Vraala bi se brzo s progutanim knjigama i biljekama.

319

I tako sve dok joj jednog dana nisam preporuio da upie teoloki fakultet. Bila je najbolja studentica. A nae je prijateljstvo
raslo. Ona je tada izlazila iz prvog, vrlo munog braka s nekom
sirovinom iz Bosne koji uope nije znao biti ni mu ni njean
ovjek. Ja sam koncem 1990. napustio fratre sasvim siguran da
me taj oblik redovnitva u Hrvatskoj uope ne zanima, uostalom kao ni feudalno i nacionalistiko ureenje katolike crkve
na ovim prostorima. Ta, bio sam dijete teologije osloboenja.
Godine 1991. sam prihvaen kao bogoslov tadanje rijekosenjske nadbiskupije jer nisam znao niti to u sa sobom niti
kamo da idem. I tako je bilo sve do 23. listopada/oktobra 1991.
kada mi je brat umro u ratu, a ja to saznao sutradan.
Odluka je bila trenutana: naputam sjemenite da se pridruim istoj njegovoj postrojbi u IV brigadi tadanjeg Zbora
narodne garde (ZNG), danas HV. Nataa je plakala jer je bila
sigurna da u i ja poginuti. Po povratku u civilni ivot, nae
se prijateljstvo poremetilo. Ja sam to krivo shvatio kao ljubav.
Ona isto. I pourili smo u brak koji smo, bez previe razmiljanja, sklopili u kolovozu/augustu 1992. u Rijeci. Ve nakon prve
godine zajednikog ivota sam shvatio da me Nataa ne moe
pratiti u mojim novinarskim avanturama. Po gotovo ne u spirali nasilja u kojoj sam bio kao suosniva i terenski istraiva
Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava (HHO). Bilo je to
previe za njenu duu koja je traila mir i spokojnost.
Sredinom 1996. zbog pisanja i angamana u HHO-u, posebno o svemu to sam vidio i doivio nakon Oluje, na sredinjem dnevniku HTV-a je osvanula tjeralica koju je naruila
Hloverka Novak-Srzi. Do tada sam ve imao desetke prijetnji
smru na telefonskoj sekretarici i na stolu, u obliku pisama.
Iste noi smo se pakirali i otili u Sarajevo. Tamo smo ostali sve
dok nije bilo jasno da Tuman umire i vratili se koncem rujna/
septembra 1999. Nataa je radila za Amerikance, ja sam novinario. Bilo nam je super. Imali smo novaca i sigurnost koju
nam je pruala nevjerojatna sarajevska raja koja ima duu i srce
iroko kao moja Patagonija.
No ledeni zid izmeu Natae i mene se samo uvrivao. Ipak
trebalo mi je dosta vremena da joj predloim rastavu. Zbilo se to
sredinom 2003. a obavljena je, mirno i dostojanstveno, u listopadu/oktobru te godine na Opinskom sudu u Zagrebu. Ispalo je
tako dobro da Nataa i ja i dan danas funkcioniramo kao izuzetno
dobri prijatelji, kao ljudi koji se jako meusobno potuju i cijene.
Moja prva supruga je sjajna osoba, duhovita, srdana.

320

MN
Heidelberg: mjesto odabira doivotne ljubavi:
Claudia
Budui je Nataina i moja ljubav bila odavno zamrla, nije
mi bilo teko pronai novu. Sadanju suprugu poznavao sam
od 1999. zbog sudjelovanja na seminarima o pomirenju u Fuinama. Ali je ljubav buknula u ljeto 2004. Njemica roena u
Manili, na Filipinima u obitelji protestantskih misionara, provela je djetinjstvo u dungli s plemenom Dumagat. Onda je
osnovnu i srednju kolu obavila po amerikom sistemu u Manili. Kako u toj dravi ta kola nije bila priznata i kako joj nije
bilo mogue nastaviti sveuilino obrazovanje, vratila se u Njemaku. Na sveuilitu u Heidelbergu je diplomirala panjolski
i pedagogiju a magistrirala englesku filologiju. Francuski je pak
zavrila na Sorboni nakon godinu dana prakse panjolskog u
Granadi.
Od ljeta 2004. do ljeta 2006. kada sam ju zaprosio a ona
prihvatila brak, napravio sam tisue i tisue kilometara vozei
u jednom dahu izmeu Zagreba i Heidelberga. Ako ne zbog injenice da se radi o sjeditu najstarijeg sveuilita u Njemakoj,
onda po dvanaest vrhunskih znanstvenih centara, posjet Heidelbergu znai kontakt s vodeim mozgovima ove zemlje. U
mojem sluaju, znai i mjesto gdje sam odabrao enu koju ne
elim nadivjeti. Moju sadanju suprugu, moje sve: Claudia.
Heidelberg, ako emo vjerovati antropolozima koji su
u jednoj pilji udaljenoj 15 kilometara od gradske jezgre jo
1907. godine otkrili dio lubanje tzv. homo heidelbergensis, broji
malo vie do pola milijuna godina, ili, neto tonije, oko 550
tisua godina registrirane povijesti. Iako nas zanima neto novija povijest, ipak emo spomenuti da su u tom dijelu njemake drave Baden-Wrttemberg sa sigurnou pet stoljea prije
Krista obitavala neka celtika plemena. Kada su Cezarove legije
stigle do rijeke Neckar na ijim obalama lei Heidelberg, tu su
ve obitavali Germani. Nije mi cilj potanko opisati tko je koga
naslijedio i kada je odreena znamenitost nastala u gradu, ali
svakako treba spomenuti nastanak sveuilita 1386., prvog u
Njemakoj. U Heidelbergu su zajedniki jezik dosta brzo nali
protestantizam i katolicizam (Claudijina i moja vjera, uostalom, iako sam sve vie protestantski katolik, bolje reeno,
katoliki disident). Jo uvijek mogu se vidjeti ostaci nekadanje opatije posveene Svetomu Mihaelu od 870. s istoimenom

321

crkvom, a koji se nalaze na vrhu brijega Heiligenberg s kojeg

puca predivan pogled na grad.
Heidelberg posjeduje i vlastitu Akademiju znanosti i
umjetnosti, jednu od sedam koje postoje u dravi Njemakoj, a
koja razvija razliite znanstvene projekte. Claudia je godinama
radila i u projektu stvaranja vrlo sloenog srednjovjekovnog
rjenika panjolskog jezika u ekipi istraivaa koji se trenutano bave utjecajem arapskog jezika na panjolski.

MN
Mo Boje rijei
Ne treba zaboraviti da je Heidelberg u XIX. stoljeu bio
centar njemakog romanticizma. Hram filozofije. Jasno je zato sam se toliko posvetio ovomu udesnom gradu. Tu sam se
usidrio u ivotu ma gdje god se on privremeno nastavio. Tu
sam spoznao mo Boje rijei od koje moja supruga, iskreno
i potpuno ivi. Ljubovati u Heidelbergu je bio isti uitak. To
je grad koji ovjeku vraa pogaeno dostojanstvo. Grad koji
lijei traume i emocionalne rane kakve sam imao napretek. U
svakom sluaju, ako vam se prui prilika, posjetite ovaj hram
znanja i kulture kojeg godinje obilazi preko tri milijuna turista. Na glasovitom putu filozofa (der Philosophenweg), ako paljivo budete tragali, nai ete na jednoj klupi, urezanu poruku
Tu su se poljubili po prvi puta Claudia i Drago, to demantira
glasovitu poslovicu Ich hab mein Herz in Heidelberg verloren (Ja
sam svoje srce izgubio u Heidelbergu), jer, ne ja sam ga tamo,
nadam se, zauvijek pronaao.
Danas smo u Zagrebu, u selu Medvedski breg na obroncima Sljemena, u glavnom gradu Republike Hrvatske, i najveem
gradu u Hrvatskoj po broju stanovnika (1,1 milijuna sa metropolskim podrujem). Povijesno gledano, Zagreb se u pisanim
izvorima prvi puta spominje 1094., utemeljenjem Biskupije.
To je manje vano ali potrebno, jer sam poneto rekao o svim
gradovima u kojima sam ljubio i ljubim. I vjerujte mi. Pojma
nemam kamo e me ivot voditi i koliko e jo trajati. Ovo to
je prolo do danas, od stupanja u brak s Claudijom u Heidelbergu u listopadu 2006., ono to je, na kraju, bitno, dovoljno je
da vam sa sigurnou kaem da ju ne elim nadivjeti. Ne bih
mogao otrpjeti tu bol. Claudia me tjei, dobronamjerno, diskretno, dubinski, i kae: Uvijek je najbolje onako kako jeste.

322

Kau da ovjek govori dubokim, toplim glasom ope stvari,

obinim rijeima, ali da tu rije, ljubav, koja sve nagovjetava i
svatko oekuje, ne izgovara nikako ili da je nee do kraja ivota
izgovorio.
Mislim da sam to ovdje opovrgnuo. I jo neto, parafrazirajui Ivu Andria: Ovo to sam napisao nije uinjeno za vrijeme jo jednog sna, nego u vrijeme nesanice. Ne spavam i znam
da ne spavam. Claudia povremeno ulazi u sobu jer me nema
pored nje u toplom krevetu u kojem meu nama, jer kau da se
ivot vrti u ciklusu, lei mala maskota, jedan od onih pingvina
koje se prodaju za par eura u IKEA-i, moda misli da sam potpuno odsutan, u drugoj okolini, na drugom kraju planete, u
nekom drugom svijetu. Ne. Prisjeam se sebe, nekih trenutaka
svjetlosti, briem nepotrebna sjeanja. Gazim sve dublje u tu
svjetlost koja se budi izvan moje radne sobe i gubim se u njoj.
Za Claudiju. Za uvijek. Sve to nikad nisam mogao u snu naslutiti ni na javi vidjeti, kazala mi je nesanica svojim nijemim,
plahim, oaravajuim mirom.

323

Zdravko Grebo

Requiem
Zdravko G: ... I kako to ree Andri, u Sarajevu loa amil Kurtovi, nekad partizan, sada ivi sa enom ahom i dvije
keri uenice, u malom stanu i sanja o boljem i veem. Kae
novinaru: Kad god hoemo da ujemo kako nam je dobro, mi
navijemo radio. I na upitan pogled kae: Nigdje nema selameta kao na radiju.
A. Dvorak Requiem (muziki ulomak)
...Ono to nam se dogodilo jeste vjerovatno konani prinos definitivnom saznanju da nikad vie neemo ivjeti ni u
istom gradu, ni u istoj dravi. Bez velike patetike ali sa malo
sjete, ovo to danas radim jeste rekvijem za Bosnu... Rekvijem
za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo znai jednostavno ovo: juer
mi se uinilo da sam saznao tajnu... Vens u Rim, Vens iz Rima.
Ljudi ginu. No je bila vesela i buna. Izvjesni Ijudi su napokon
saoptili da imaju karte podjela sokaka i ikmi, i, vjerovatno
uz autoritativni peat generala Adia, u stvari, potvrdili da
se radi o scenariju katastrofe o kojoj je odlueno odavno i u
kojoj se mi patimo, skrivamo i bjeimo, pa ginemo, samo zato
to sve obiljeene teritorije nisu jo posjetile vojske koje treba
da ih zaposjednu. A kada male vojske to uine, onda e doi
Velika Vojska i rei da se tu jednostavno nita ne moe. Kada se
to dogodi nastupie mirna Bosna, ali tada Bosne i Hercegovine
vie nee biti.

324

U vezi s tim i glede toga, jedan prigodan pasa Vesne Parun:

Politika treba da umre da bi uskrsnuo ovjek u njoj zakopan.
Treba s nje strgnuti krinku da bi je se svijet prestao plasiti. Jer, ona
je danas za udovita, a ne za Ijude. Za svijet naseljen poluvampirima. Memoj da te ubodem noom, uh nedavno u vlaku. Na
kome smo to stupnju? I kuda jurimo? Sve se to ini, toboe, za
one koji dolaze da dou i odu. Kao i mi. I ta? Nikom nita.
I zato, WA. Mozart Requiem, Agnus Dei. Lux aeterna (muziki ulomak)
...Znam da ovo o emu sam do sada govorio nije bilo veselo.
Nije nam bila namjera da vas ovog tunog petka, kada lije kia,
jo vie rastuimo. Mislili smo samo da smo ovog trenutka duni da znamo istinu. Istina, kako se ona danas ukazuje, jeste da
su Ijudi koji su dobili povjerenje ovog naroda bez obzira kako
je ko i zato glasao vodili logino i neumitno ovu zemlju i ovaj
grad ka uasu, to im je moralo (ako nisu bili zlonamjerni onda
jesu bili lakomisleni) biti jasno od samog poetka. Danas, kada je
taj projekat dovren, kada je oigledno da je Bosna i Hercegovina
podjeljena, bez obzira na sva izmotavanja i foliranja, i kada e
trebati mnogo vremena da ono to je postojalo vjekovima ponovo bude sastavljeno jedino to nam preostaje jeste da se ne predamo oaju i melanholiji. Ljudi koji su iz neznanja ili iz isuvie
dobrog, ali zlom motivisanog znanja uinili ovo to su uinili,
u dobroj smo nadi da su, valjda, svoje planove sa svojim vojskama zavrili. Bosna i Hercegovina je bila napadnuta i sa Istoka i sa
Zapada, imala je i domae izdajnike, te je pred naletom tih hordi
jednostavno privremeno popustila. Mi emo nastaviti da ivimo
ovdje. Svi oni, koji e tek tada shvatiti ta su izgubili, poee da
grade i Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu ispoetka, znajui da je politiki projekat, i u krajnjoj liniji emotivni angaman koji je ove
dvije godine potresao nae ivote, bio u stvari priprema za samou. Ima jedna pjesma kod Hajjama koja otprilike ide ovako:
Dobrih prijatelja danas je manjina,
u druenju s Ijudima dobra je daljina!
Kada najboljega prozre iz bliega,
u njemu e nai svoga dumanina
Jelda da emo mi moi drugaije?
Za svaki sluaj, ipak G Verdi Reguijem. R. 2. Dies irae (muziki ulomak)

325

Vojka Smiljani iki

Grad koji volim

I gde se deava samo jedno nezaboravno plavetnilo .
Margaret Yourcenar
Kada smo se dogovorili da tema jednog broja asopisa
bude GRAD, istovremeno smo pozvali sve lanove redakcije da
uestvuju u tom broju. Da piemo o gradovima koje volimo.
Da to bude neka vrsta svedoanstva o nama samima. Mnogi
su se oduevili idejom: Ljubica Arsi, Tvrtko Kulenovi, Marko
Veovi, Dragan Veliki, Ale Debeljak, Ljiljana Dirjan, Devad
Karahasan, moda jo neki, ne seam se tano.
Odmah sam rekla ja u pisati o Aliru, to je grad koji
najvie volim, to je grad u kojem sam bila najsrenija u celom
ivotu. Kao da sam roena u tome gradu na obali Mediterana
gde je sve plavo: more, kue, i svetlost, narane i aravi dok se
sue na suncu po krovovima i terasama Kazbe. I to sam napisala u pesmi Zaviaj grad u kome sam roena jeste Alir. O toj
pesmi u neto docnije.
Alir sam zavolela do samozaborava: ljude, predele. Tipazu, Tipazu, Tipazu kao bakar crvenu zemlju, mirise hrane, ukus
udesnih alirskih vina, obilje ribe mediteranske gde se pijace
gue od barbuna, zubataca, orada, a ne kao na dalmatinskim
krtim pijacama gde se riba izlae kao retkost u vitrinama muzeja.Otkrila sam arapsku kuhinju i nauila da pravim kuskus i
pastiju, polagani burek od pileeg ili golubijeg mesa sa bademima i kuvanim jajima. A kada ta miriljava radost izae iz rerne
neno se pospe eerom u prahu i cimetom. Prijatelj mi kae:
Ako moe bez eera-molim.
Otkrila, zavolela i prevela velike alirske pesnike: ana Senaka, Muhameda Diba, Kateba Jasina. Sprijateljila se sa Malekom Hadadom i prevela njegovu traginu knjigu NULE SE
VRTE U KRUG ko sam i ta sam, ta u, koga volim, ta
traim kuda da odem, za im lutam.

326

Sprijateljila se sa ribarom El Hadijem i bakalinom Muludom, na nain kako se prijateljuje sa onima koji nas hrane.
Stekla mnogo prijatelja za celi ivot: Hosina, Suadu, Mirjam,
Adjalija, an Mezonsela velikog prijatelja Kamijevog, i poela
da piem tezu Kami u Aliru (jo uvjek, se ti papiri vuku po nekim praljivim kutijama kao i istraivanje o oru Jovanoviu
Jarcu. I uvek se spremam da ih spalim.) Objavila sam nekoliko
knjiga iz Alira /u jednom eseju Darko Tanaskovi davni, napisao je da su to knjige ljubavi./
A sada o Zaviaju
Mnogo sam volela Ranka Sladojevia/uvek u ga voleti ./ U
ovom ratu sam ga izgubila.
Stalno mu aljem poruke na koje ne odgovara iz svoje Kanade ali znam da jednog dana hoe. Imali smo obiaj da dugo
sedimo i priamo o svemu i svaemu. Znate ono Borhesovo
dva oveka sede na obali Eufrata i razgovaraju. Ne pokuavaju
da dokau nita jedan drugom, samo razgovaraju. Puno smo
govorili o pesnicima koje smo prevodili, o njegovom tumaenju Sloterdajka o mojoj ljubavi za tog uenika Blumenbergovog. esto i dugo o njegovim pesmama, ponajboljim u Sarajevu toga doba.
Znate ta tiha prijateljstva koja vas ine spokojnim, koja
vas ne uznemiravaju. Kako su retka i dragocena. Oboje smo
voleli da kuvamo. Donosio mi je na dar na knjige i kolae koje
je sam pekao. A onda je poelo ono podmuklo aputanje: ko si,
odakle si, koga voli, gde ti je zaviaj / Vojka dobre su ti pesme,
ali malo vie pravoslavlja kae mi u prolazu u mranim hodnicima RTV doma Vladimir Nasti/. Jedno jutro Ranko i ja se
ispovedamo jedno drugom ta je nama bezzaviajnim zaviaj.
Tu no sam napisala pesmu ZAVIAJ posvetila je Ranku poslala mu. Dobila sam pismo Hvala vam za Zaviaj oseam se u
njemu dobro. I to pismo je negde meu papirima koji ekaju
da budu spaljeni. Pesma je objavljena u jednom broju Politike, i to je moda jedina moja pesma na koju su odgovorili
mnogi ljudi. (Inae to sa pesmama mi ne ide ba od ruke.)Ali
Politiku toga doba mnogi su itali.

327

ZAVIAJ
Za Ranka Sladojevia
Moj zaviaj su snovi Margerit Jursenar
Moj dom je Borhesova kua u enevi
Moja sestra je Marija Kodema
Moj brat je Aleksis sneni
Moj zaviaj je Tipaza
Na suncu dok se ari
Moj zaviaj su i snegovi Kulosarija
Braa su moja helsinki ribari
Moj zaviaj je Pavo Haviko
I njegove Bizantske dveri
Moj brat je i ak Senak
Moja sestra je kneginjica Meri
Moj zaviaj je i Hidra
I iscvetali bademi plavi
Grad u kom sam najvie roena jeste Alir
Grad u kome najvie me ima jeste Inari
Iz svoga zaviaja dolazi Rabearivelo
I pukinski lepa glava sluti
Da je mesec zaobadana junica plava
U mojoj sobi postao Efeb netaknuti
Meseina
Meseina-pa ta
Svi smo mi pili mleko tog divljeg i slepog psa
I traei zaviaj stizali do Sna

328

I dok se taj nenapisani tekst o Aliru polako u meni sklapao (moda e jednom i biti napisan) jedan drugi glas me stalno uznemiravao: nije istina to je davna Vojka, i davni Alir.
Samo jedan Grad voli, kao to se voli nemono dete i samo
je taj Grad tvoj ZAVIAJ. To je Grad u kome je zauvek ostao
Osman, to je grad koji je etiri godine patio i sanjao dan kad
e se moi izai na ulice bez straha od granate. Ali ja ne umem
da napiem tekst ni o njegovoj ni o svojoj patnji u danima
opsade. I tako stojim razapeta, ne mogu da piem o Aliru to
sam obeala, a ne umem da piem o Sarajevu kako elim i onako kako bih htela. esto su me pitali posle nekih ispovednih
razgovora ovih zadnjih godina: Zato to sve ne napiete, bie
vam lake.Uvek odgovaram: Pa ja to ne umem, ili pozivam
u pomo ispoved Semprunovu iz knjige Pisanje ili ivot u
kojoj kae da mu je trebalo etrdeset godina da smogne snage i
napie uspomene iz Buhenvalda. Dakle za mene je prekasno.
Zato sam odluila da ovu ispovest zavrim delom jednog
teksta napisanog u ratu posle premijere dokumentarnog filma
Tvrtka Kulenovia Smrt u Sarajevu. Taj tekst je objevljen svuda. Do Tvrtka je dola njegova italijanska verzija. Neki prijatelj
iz Italije poslao mu je taj tekst na italijanskom jeziku. Moda je
tada Tvrtko ve bio u Americi. Ne znam pitau ga ovih dana.
Sve te uspomene iz rata nekako su maglovite, preklapaju se /
da li jo uvek mogu da piem/ i o emu/ kada je sve kazano/ a
opsada ostala.
Tvrtko Kulenovi je napravio jedan od najpotresnijih dokumentarnih filmova o opsadi Sarajeva Umrijeti u Sarajevu.
Taj film je sada nekako zaboravljen jer su doli mnogi drugi filmovi. Premijera je odrana 5. februara 1994. istog dana kada je
Sarajevo doivelo jedno od najgorih granatiranja. Sto mrtvih.
Tada sam napisala taj tekst pod nazivom iveti u Sarajevu
Posvetila sam ga Seru de Melu Tvrktovom i mom ratnom
prijatelju koji e mnogo godina docnije tragino poginuti od
jedne od prvih eksplozija u Iraku.

329

iveti u Sarajevu
Umrijeti u Sarajevu
U osam ujutru iz susedstva zovu: Vojka telefon.
Poluodevena izleem u ledeno februarsko jutro sa lakom
jezom jer u ratu oekujete samo loe vesti.Na telefonu Tvrtko Kulenovi: Molim te u kinu Radnik u subotu u jedanaest
sati je premijera mog filma Umrijeti u Sarajevu elim da ti i
Osman doete .
Ali zna da ne izlazim.
Znam brate, ali napravi izuzetak.
Da Tvrtko, napraviu izuzetak
Odmah zovem Afana Ramia. Dogovaramo se da emo posle ii da vidimo njegove slike, sprema veliku izlobu. Nismo ni
slutili kakva e to biti subota. Najstranija u ovom ratu. Telefoniram jo nekim prijateljima. Tako se ivi u Sarajevu.
Kaem Seru de Melu koji u subotu ujutru ide za Zagreb :
teta to idete. U subotu je Tvrtkova premijera.
U koliko sati ?
U jedanaest
Odgodiu let za poslepodne. elim da vidim taj film.Tvrtko mi je mnogo priao o njemu.
I eto nas u subotu u jedanaest sati u kinu Radnik. Sala je
puna do poslednjeg mesta. Zato kau da ljudi odlaze iz Sarajeva. Svi koje volim tu su: Ivan i Nana traus, Ferida Durakovi,
Zdravko Grebo, Juraj Martinovi, Hamo elilovi, Marko Veovi, Afan Rami. Sarajevo je tu. Jutro je sunano i mirno. Nita
ne nagovetava tragediju. Atmosfera sveana, nekako vie lii
na pozorinu premijeru.
Umrijeti u Sarajevu, Devet krugova pakla. Kao da se pripremao za ovaj film Tvrtko Kulenovi kada je za III program
Radio Sarajeva sa Sejom amom radio dokumentarnu dramu
Smrt na fotografiji, o velikom amerikom fotografu Kapi koji
je ceo ivot proveo snimajui ratove. Slikao je ratnike kad napreduju i kad se povlae, nainio je potresne slike preivelih
iz Auvica, poginule u Vijetnamu svoju najpotresniju fotografiju napravio je u panskom graanskom ratu. Snimio je borca panske republikanske armije u trenu dok ga metak pogaa
u grudi. Zabeleio je taj deli sekunde izmeu ivota i smrti.
Deak je umro na fotografiji. Bila je to jedna od najboljih dokumentarnih drama koje smo snimili. Itekako znam koliko je
ovaj film podrazumevao tu fotografiju.

331

Film Tvrtka Kulenovia natopljen je asocijacijama od Pijave i Gernike preko Gulaga i Hiroime do logora u kojem smo
danas zatoeni mi Bosanci ovim ratom od Manjae preko heliodroma do Sarajevo tog najveeg koncentracionog logora koji
je ikad postojao, kae Kulenovi. Romanopisac i estetiar Tvrko
Kulenovi i nije mogao napraviti drugaiji film nego film o sebi,
Malroovkse antimemoare kroz koje se prelama dvadeseti vek
Vek vukodav skae name da me davi kako kae Mandeljtam.
Kroz taj film se prelamaju Kulenovievi romani, putopisi,
eseji, njegove lektire, prijateljstva ljubavi. Portret panskog deaka to je umro na fotografiji i lepi Lidijini portreti provlae
se kroz film kao tubalica, kao ovekova porodica. I sve je
zgusnuto u neku mistinu uarenu materiju koja eksplodira od
patnje to je spaljeno Sarajevo, to su izgorele knjige, to je
umrla Lidija, to je na sve krajeve sveta rasprena ovekova porodica, to je umrla majka, na iju se sahranu nije moglo otii,
to ubijaju decu dok ekaju u redu za kruh i vodu.
Nemilosrdnim jezikom kmere, film prati tekst Tvrtka Kulenovia, oni se ukrtaju, sustiu i kao kod Pasternaka pretiu
jedni druge i kao na mistinim raskrsnicama ivota razilaze se
a ostaje svea humka groba voljene ene, ostaje prazna kupola
spaljene Vijenice kroz koju ulazi svetlost. Ja se nehotice nadam da e tu ostati i trajati i izlazim iz filma, stupam u ono polumrano predvorje koje je uvek podrazumevalo knjige i drage
ljude, ulazim u polukrunu salu na prvom spratu sa klupama
od toplog drveta. Od svih sala u Sarajevu i pompeznih i sveanih, najvie sam volela tu malu salu u Vijenici .
Dve vitke plave palate to dotiu nebo i lie na njega,na
Neretvu, na kristale leda na obroncima Trebevia, iskasapljene
granatama i u plamenu surovo me vraaju u film. Ubijaju Sarajevo. Ivan traus sedi blizu ja nemam hrabrosti da pogledam
na tu stranu. Kako se osea graditelj kad mu rue ono to je
sazidao.
Nije to bila premijera filma. Bio je to ivot sviju nas. Odmotavao se tu pred nama dok je Tvrtko Kulenovi poput nekog
antikog junaka povienim glasom govorio za sve nas.
Nije to prvi put u istoriji oveanstva da se rue gradovi.
Ali nain na koji se rui i ubija Sarajevo nije vien u novijoj
istoriji sveta. Razdvajaju se porodice, odlaze autobusom dve
prelepe keri Marine Avramovi i mau i alju poljupce. Odlaze

332

sve nae keri iz Sarajeva sa tim devojicama lepim, nenim.

Poslednji put videla sam Anu na skijanju na Jahorinu zaaranu
snegom i detinjstvom. Koje taj ko je oterao lepe Marinine keri
iz Sarajeva.
Iako ve vien kadar umiranja, lepe kao vile, dr. Silve Rizvanbegovi i tekst koji ga prati jeste jedan od najpotresniji u krugu
koji govori o ruenju bolnica, operacionih sala, porodilita.
Parafrizirajui Dantea i njegovih devet krugova pakla Kulenovi nas provodi kroz sve oblike uasa i patnje koje je doneo
ovaj rat protiv Bosne. Svojim asocijativno aluzivnim jezikom
i sam zapanjen da je faizam polije zastraujueg iskustva mogao ponovo da nastane u srcu Evrope. Tvrtko Kulenovi poput mnogih mladih filozofa Evrope optuuje tu Evropu. Gde
je ta Evropa i taj svet dok se ovde deava jedan od najstranijih
zloina ikad vien. Zar je tako brzo zaboravljen Hitler, Staljin,
koncentracioni logori u kojima se ubijaju ljudi samo zato to
su druge vere. Zar nita nije nauila ta prokleta Evropa .
Kao je mogue da u Beogradu u parkovima ljudi bezbrino igraju ah na suncu, dok se samo nekoliko sati udaljenu
Sarajevo rui, kae Brikner u jednom tekstu.
Ali film bez obzira na svu gorinu i strepnju sugerira, kao i
cela knjievnost Tvrtka Kulenovia, ovaj put strastvenim filmskim esejem, da su ivot i umetnost veni, da zlo mora biti
poraeno i da je ukrtanje naroda i kultura sudbina ovekova
na ovoj naoj planeti.
ivot uvek ide dalje od umetnosti ili ivot kao zalog umetnosti. Film se zavrava.
Na scenu izlaze autori. Svako od stvaralaca govori svoju
nadu IVETI U SARAJEVU. Sedim obamrla od bola i ujem kako
Tvrtko jasno izgovara moje ime. Nisam ula ta je rekao, nita
nisam razumela, ali znam pouzdano da je bila re o Smrti na
fotografiji i da je izgovorio moje ime jer nije mogao da kae
evo Vojka ovo je naa Smrt na fotografiji. Izgovarajui moje
ime on je izgovorio imena jedne cele generacije: Seje ame,
Mladena Ovadije, Bore Kontia, Zorana Mutia, Jasne Levinger,
Alme Lazarevske, Marka Veovia, Feride Durakovi. Glasno je
prozvao sve nas u Sali prisutne i odsutne da ponovo budemo
ono Sarajevo u kome smo jedni drugim kao poruke ljubavi slali

333

imena i knjige Emili Dikinskon, Isaije Berlina, Dantea, Konrada, Briknera i njegovu Melankolinu demokratiju, Mocarta,
Baha, Barbaru Hendriks, Valerija, Oktavija Paza, Sor Huanu,
Egona Naganovskog i njegovog Telemaha, Yi Kinga.
Izlazimo u hol kina Radnik u kome kao uarena kugla lebdi stravina vest. Granatirali su trnicu. Sto mrtvih.
ivot je ponovo pretekao umetnost. ak ni u tom potresnom filmu u kome su otkriveni najdublji ponori patnje i zla,
kada je izgledalo da je sve reeno o zlu, genocidu, etnikom
ienju, ubijanju dece, koncentracionim logorima, ruenju
grada, paljenju knjiga, ak ni u tom filmu nije bilo tako zastraujuih scena pakla koje su nas saekale kada smo izali u
okamenjeno i od bola onemelo Sarajevo petog februara 1994.
godine.

334

MANUFAKTURA
Marko Veovi
Daa Drndi
Alma Lazarevska
Tvrtko Kulenovi
Suzana Tratnik
Hamid Sadr
Ivo Svetina
Rade Jarak
Simona krabec
Sibila Petlevski
Ferida Durakovi
Barbara Markovi
Vladimir Arsenijevi
Vera ejkovska
Aleksandar Stankovski
Vinko Mderndorfer
Tatjana Gromaa

Marko Veovi

GRAD
l.
Jo uvijek, u meni, iva je iz sna slika
Kad prvi put Sarajevo ugledah sa Bistrika:
Na stotine sazvjea u pomrinu palo
Zemaljsko i nebesko posve se smijealo.
I ko Njemcu se onom javi naslut: iz skita
Promatram, al ne jedan grad nego svijet itav.
I pamtim: niz bistriku ulicu, neznamkoju,
Svjetiljke krivovrate visibabe u stroju:
Ko da je dua, od straha skroz budna, skroz trijezna,
Htjela da pripitomi, tim znanim, svijet neznan.
Tren potom osjetih kako, najeen, sav se koim:
Grad je ledena voda u koju u da skoim.
Ne gradom ve prajezom oinut bijah tmulom
Da sve pod nebom u lednu vodu se prometnulo.
Tren potom pojmio sam iz digerice same:
Grad je toliko velik da nema mjesta za me!
Jer u moru tog svjetla gdje nai konaite?
(Sjetih se sestre kad mi, u krilu, glavu bite).
I sam sebi se inim ilegalan ko koza
Dok slazim u samou sa uskotranog voza.

337

2.
Premalen u meteu, izgubljen usred buke
Samo saobraajci k meni su irili ruke.
Teko je, danas, rei ta mi je taj grad bio,
Gdje etvrt stoljea sam u sobi prosjedio.
Isprva, sanatorij sa pogledom na more,
Gdje sam se lijeio od svoje Crne Gore.
Od Crne Gore u kojoj dua je moja bila
Ptica koja gnijezdo na nakovnju je svila.
Raspameeni deko, sa ibeovskom grbom,
I nutrinom drhtavom i gipkom ko prut vrbov,
ivio poluivot, u gradu polustranu.
ivio ko flauta. Ukoso i ustranu.

338

Daa Drndi

Iz vile na Wannseeu
Sjedili smo Mirko (Kova) i ja u kafiu Al Ponto na jakom
oktobarskom suncu oko podneva. Bio je radni dan ali trgom su
prolazili i mjetani i turisti, golih ruku i ramena, nasmijani, ne
kao prije neki dan, kad sam u Rijeci Williamu rekla, pogledaj
ona lica na autobusnoj stanici. Dodue, kiilo je, moda su zato
lica na lokalnoj autobusnoj stanici u Rijeci bila siva i namrtena, siromana i runa, u Rovinju ne postoje lokalni autobusi. U
Rovinju i Mirko i ja kod kue smo, nekako ipak jesmo. Priali
smo o knjievnosti i o Kiu, a to bismo. Malo o raznim tabletama za jaanje imuniteta. Malo o nekim dragim i nedragim
ljudima. Onda je Mirko pitao, ima li onu knjigu, ja sam rekla,
donijet u ti je kad ponovno doem, ostala mi je u Beogradu.
Pa je Mirko rekao bem ti Beograd, i meni se to stalno deava.
(Mirko je zauvijek napustio Beograd u decembru 1991., ja, takoer zauvijek, est mjeseci poslije.)
Nemam svoj grad. Sad vidim da nikada nisam ni imala
svoj grad. Ne znam da li je to dobro ili loe. Ima gradova koji
lee na mojoj koi poput tatouagea, neizbrisivi su. Ali ti tato-

339

uagei blijede, oni su ipak povrne brazgotine na tijelu koje se

smanjuje. Ne poznajem intimne povijesti niti jednoga grada
u kojem sam dulje boravila. Ne pamtim imena susjeda ni njihova porodina stabla. Ne sjeam se tuih pria. Boris (Bileti)
napisao je knjigu o svojoj Puli. U toj knjizi ima mnogo fotografija na kojima je on s prijateljima, u nekim kulturnim misijama, dogaanjima, vanim za njegov ivot. (Moje fotografije
s prijateljima zagubile su se, zaturila sam ih.) U toj knjizi koja
se zove Moja Pula, ima pria o ivotima Puljana, o profesorima,
o piscima, o Talijanima, o sruenim kuama, o utvrdama, sve
to Boris zna. Pamti. Sve to lei u njemu, pa tako on svoju Pulu
moe vui sa sobom kad nekamo ode. Ali, Boris nikamo ne
odlazi zauvijek, on se vraa.
Ja sam plona. S mene sjeanja klize, otjeu. Ni u to. Ja
skitam i ne vraam se. Ni u jedan grad ne vraam se zauvijek, vraam se na kratko, a to nije vraanje. To je ponovno
dolaenje.
5
Na njemakoj televiziji, iz kreveta, promatrala sam arka
Koraa u sitnim satima, ili smo u istu kolu, poslije sam odlazila kod njegove mame, znam mu i bivu enu, psihijatricu, otila je u Australiju. Druila sam se sa arkovom sestrom
Vesnom, etale smo Hanu i Mau po beogradskim parkovima,
vodile ih na iste roendane i na satove engleskog tamo blizu
Vukicine kue. Vukica (ilas) uvala bi Mau kad sam bila u
hitnji. Zajedno su slikale. Vukica joj je poklonila medaljon koji
je s nama doputovao u Hrvatsku. Pred odlazak, crtala sam Vesni raspored soba u rijekom stanu, izgleda okej, rekla je, nije
se mogla udubiti u moju strepnju, ni ja se nisam mogla udubiti
u svoju strepnju, a niti u njenu, bile su to mune strepnje i bolesne strepnje koje su se potom obistinile, osim toga Vesna je
ugraivala police za knjige i stare bidermajer fotelje presvlaila
crvenim brokatom, ba zato, da ne misli mnogo na stvarnost,
jer bidermajer fotelje pripadaju prolosti i lukavo zamajavaju
stvarnost kad se ujutro pojavi i kae bu! Ubrzo potom Vesna je
umrla od raka plua. Malo poslije umrla je i Vukica, takoer od
raka plua. Vukica mi je, kad sam ve otila, slala stare Mitrine
fotografije iz rata i nakon rata, pa svoje fotografije na kojima
je debela, kasnije je bila mrava, i Brankove eseje o filmu i zbilji. Slala mi je fragmente svog munog i pametnog rukopisa u

340

kojem, koraajui kroz blato pokuava se uspeti na dugu. Nije

uspjela. Obraala se raznim povijestima, sve su joj okrenule
lea. Povijest povijesna, povijest slikarska i pjesnika, povijest
filmska i filozofska. Nijedna od tih povijesti nisu znale odgovor na njeno pitanje: zato rat(ovi)? Zato sam izvan? Svi njeni
pokuaji da se pobuni, pokazali su se nedjelotvorni. Mitra (Mitrovi) je umrla. Vukica je poela gutati ubrita, kao da sebe
kanjava bez razloga. U njenom rukopisu ima malih treptavih
valova koji iskre sjeanjima. (Stilinovi, sobe, Zagreb, stubita,
Rovinj, otoci, mostovi, Mostar, boje crvena i crna.) Ima oluje,
mora koje hui i razara, ima nemoi i velikih samoa, orkanskih, ima teke, nepravedne ostavljenosti. Ima nagovjetaja
odlaenja:
Mladen je pred mene poreao tridesetak smrti naslikanih pastelom i temperama na ukastim kartonima od kutija za pakovanje.
Poreao ih je u tri reda, na podu, a etvrti red je naslonio na zid.
Sve su imale lobanje a ne glave, tako se odmah i videlo ko su, i tela
kao deji crte oveka, a ruke, noge i trup bili su im kao tapii.
Neke smrti bile su vesele i poletne, ak su i igrale; neke su bile ljute,
mrzovoljne, naroguene; bilo je i uplaenih...
Na novoj plai sam tog leta i rane jeseni shvatila da sam postala potpuno prozrana. Za stalno. U dotadanjem (prethodnom)
ivotu nailazila sam samo na povremene trenutke sopstvene prozranosti, a sada se to oseanje sebe u sebi ustalilo. Znala sam da e
tako zauvek biti jedne septembarske veeri, etala sam sama rivom
pored mora i osetila da vetar duva kroz mene. Shvatila sam da se
dogodila trajna promena. Nisam se vie stidela nieg svog, nisam
vie imala tajni, i zato ih vie nisam mogla sakrivati
Septembra/listopada 86, na venecijanskom Bijenalu, na ogromnom izlobenom galimatijasu poredanom bez ikakvog kriterija, a
sa tematskim pretencioznim naslovom Umetnost i Alhemija, bila
je izloena slika Henryja Michauxa naslikana 1938. godine. Na
njoj je, istina u nekom velikom tamnoljubiastom prostoru oivienom stubovima, stajala mala smrt s maskom u desnoj ruci, ista
kao i Mladenove; iza nje se devet stepenika uspinjalo do dva visoka pravougaona prozora kroz koje se video vatromet ili eksplozija,
rasprsnuta granata ili galaksija. Godinu-dve posle toga razgledala
sam katalog Michauxovih sabranih slika i crtea, ima jo nekoliko
smrti koje su vrlo sline Mladenovim. Ne znam ima li Michaux i
ratnih pesama, napisao je mnogo vie nego to sam ja proitala.
Cininih pesama. Zajedljivih. Veselih. Sa dovoljno ljubavi da mu
se ponekad veruje.

341

Vukica je umrla novembra 2001. Branko (Vuievi) pomogao je da se Vukicina Ekspolatacija mrtvih objavi. Tiskana je
u broju 72 asopisa Re, dvije godine kasnije, decembra 2003.
Prolog ljeta, Vukicin skroman i neureen rovinjski prostor
preuzeo je njen polubrat koji se raspitivao da li e njegova nazonost u Hrvatskoj (za njega) biti neugodna. Imao je
razloga to da pita, Aleksa ilas. Ljudi mu nisu imali to rei.
Aleksa ilas u Rovinju ne postoji. U Rovinju ljude nije briga
kako i to Aleksa ilas misli. (Ne misli dobro.) Zato sada Aleksa
ilas, kad doe u Rovinj, uglavnom uti. Sa enom i sinom
predveer ee rivom i sve troje liu sladoled, izgledaju posve
turistiki. Jedna nas je ena pokuala upoznati, premda to nije
bilo potrebno. Aleksina supruga uskliknula je: O, pa mi smo
onomad devedesetih kupili beogradski stan vaega brata. Ja
sam rekla Znam: dok jednima ne smrkne, drugima ne svane.
Moj brat danas (u Hrvatskoj) ivi u iznajmljenom stanu jer je
onaj prodani pojeo. O svemu ovome (o Vukici i Vesni) nikome
nisam priala jer u gradu u kojem ivim nisam imala (nemam)
kome. U tom gradu o meni ionako malo znaju, pa to bi znali
za Vesnu i Vukicu. I ja o njima u tom gradu malo znam, gotovo
nita, ne znam ni kakvo im je kuhinjsko posue.
Na proslavi Borinog roendana prila mi je Eva Diamantstein i na engleskom rekla: Ja sam Eva Diamantstein, napisala
sam dramu koja se zove Nachtmahl veera. Ovo kod Bore
(osia) nije bila veera za stolom, jelo se vie s nogu, Lidija
je servirala finu hranu, odlian roast-beef, salatu s bobicama,
malinama i gorgonzolom, gustu okoladnu tortu, pitko vino,
crno i bijelo. Nakon razgovora s Hartmutom Topfom, apetit mi
je odjezdio u aprilsku berlinsku no. Nakon razgovora s Evom,
na ramena mi se spustila izbezumljenost.
U strujnim naletima ta izbezumljenost krenula mi je itati
tijelom, prei me iznutra i drmusati me kao da sam na elektrinoj stolici. Dolo mi je da ponem upati kosu tu pred svima,
onako kako je teatralno i dramatino upala svoje rijetke crne
lasi moja splitska nona Ana kad bih spomenula njenog voljenog sina i mog ujaka Oskara, profesora interne medicine. Inae,
moja nona Ana bila je sva splitski dramatina, udarala se akama u prsa, bacit u se kroz ponistru, vikala je kad bi je netko
naljutio, kad je bila nemona, ali je ila svjetski (i za svijet). Dola sam u Berlin kako bih nakratko uivala u berlinskoj spojenoj,
zakrpljenoj sadanjosti, kako bih odgledala jednu Majku Hra-

342

brost (koju zalueni lingvistiki puristi u Hrvatskoj oboavaju

zvati Mutter Courage), kako bih bar nakratko promijenila vizuru,
pa umjesto na eljezniku prugu, skladita i kontejner, gledala
prema bulevarima, etala (hramala) pod kestenima i tako dalje. Kad tamo, za mnom je stalno i svuda, od poetka do kraja
mog boravka u Berlinu, trala raspameena Povijest urlajui:
Sluaj! Vidi! Kao para, kuljala je Povijest iz berlinskih travnjaka
oko jezera Wannsee, iz asfaltiranih avenija, iz monumentalnih
graevina, iz otmjenih robnih kua, na izlobama, poput velurskih vrpca plesala je u dahu mojih sugovornika, pod kou mi je
ubrizgavala svoj samrtniki vonj i onako obmotana zlokobnim
crnim platem, poput gigantskog netopira koji sumanuto mae
svojim opnastim krilima, zavrui stvarnost u kovitlace strave
prekrila je (moje) berlinsko nebo.
U Njemakoj, rekla je Eva Diamantstein, kulturalno sjeanje na nacionalsocijalizam jo uvijek se temelji na binarnoj
rodnoj paradigmi. ene iz tog perioda i danas se percipiraju
kao nevine rtve faistike politike iji se ivot svodio na dom,
to jest na privatnost; one, navodno, niti su znale, niti su bile
sposobne shvatiti grozote koje su se oko njih deavale. ena
koja kopa po ruevinama, kojoj je bilo namijenjeno raiavanje smea koje su stvorili i brisanje uasa koji su prouzroili
(mukarci) pripadnici nacionalsocijalistikog reima, ta ena
jo uvijek je klju temeljnog mita nove demokratske Njemake roene iz pepela povijesti Drugoga svjetskog rata. Relativno
dugo feministkinje u pisanoj povijesti Njemake, onoj izmeu
1933. i 1945., nisu eljele vidjeti aktivne i utjecajne ene. Tek
krajem 1980-ih povjesniari i sociolozi poinju postavljati pitanja o ulozi ene u strukturama moi nacionalsocijalistike
Njemake. Izmeu 1931. i 1945. oko 240.000 ena vjenalo
se za esesovce i tako ulo u SS-klan. Tokom suenja za ratne
zloine, sudci u Njemakoj nisu se eljeli suoiti s istinom o
ulozi ena u ratu. Objavili su opu amnestiju nad enama, iako
su mnoge od njih poinile ili odobravale strane zloine. ene
su odigrale kljunu ulogu tokom rata, pogotovo na Istonom
frontu. Zahvaljujui njima, nacistiki sistem funkcionirao je
glatko, bez zastoja i trzavica. Ovom svojom dramom eljela
sam prodrmati njemako kulturalno sjeanje, rekla je Eva Diamantstein. U njoj glume etiri ene koje su aktivno podupirale razne nacistike zloine. To su Christel, Irmtraut, Lydia
i Hermine. Njihove biografije temelje se na biografijama postojeih ena ali i na fikciji. Smjestila sam ih za dugaak stol u

343

obliku kria. U voritu toga kria sjede one, dok na kracima,

zajedno s njima veeravaju gledaoci koji postupno otkrivaju
mrane rukavce njihovih prolosti. Te ene postaju sve agresivnije, svoju agresiju usmjeravaju jedna prema drugoj ali i prema
posluzi i zabavljaima. Atmosfera je naizgled uljudna, ponaanje po pravilima bon-tona suzdrano, ali pod njihovom koom ulja ih prolost, bridi pogana povijest moje zemlje, budi
se. Jedna od uzvanica tako kae: Drage prijateljice, vrijeme je
velikih unutarnjih promjena, vrijeme je pobune. U zatienoj
skrivenoj i mranoj utrobi majke Zemlje raa se novo bie. eljela sam da kazalite tako postane prostor suivota, iv prostor
u kojem se stapa ono to je bilo i ovo to danas jest. Htjela sam
upisati ene u povijest u kojoj je vladala i jo uvijek vlada feministika historiografska amnezija. Nekoliko mjeseci istraivala
sam grau, itala sam prozu, romane i novele, itala sam znanstvene radove i kopala po arhivama u kojima sam nailazila na
zapanjujue ivote prekrivene memlom zaborava, zakljuane
u koveie utnje. Primjerice Christel. Ona prodaje duhan
u trafici iji je vlasnik socijaldemokrat, rekla je Eva. O, kao
Haya Tedeschi, rekla sam ja, i Haya Tedeschi radila je u jednoj gorikoj duhandinici, na to je Eva Diamantstein samo
podigla obrve, jer nije bilo ni za oekivati da Eva Diamantstein
iz Berlina zna za Hayu Tedeschi iz Gorizije. Christel nije bila
lanica Nacionalsocijalistike radnike partije, rekla je Eva, ali
ve 1941., iz iste poslovne ljubomore, ona denuncira vlasnika
trgovine u kojoj radi, nakon ega taj ovjek biva uhien, odveden u Mauthausen i tamo ubijen. Sredinom 1947. sueno joj
je za zloine protiv ovjenosti i odleala je tri godine u zatvoru. Onda, Irmtraut, supruga komandanta Buchenwalda, lanica stranke od 1932. S muem ivi u vili tik do logora, redovito
odlazi na jahanje, prireuje luksuzne zabave i odgaja svoje etvoro djece. Godine 1945. mu joj je strijeljan a ona osuena
na petnaest godina robije. Tokom svoje obrane uporno tvrdi
da nita nije znala o nacistikim zlodjelima. Moj ivot bili su
moja obitelj i moja djeca, rekla je. Samo sam o tome brinula,
rekla je. Lydia je supruga SS-diplomata, majka estoro djece.
Plemikog je podrijetla i lanica Nacionalsocijalistike partije
od 1930. Dok joj mu zastupa njemake interese u inozemstvu,
kao predsjednica organizacije koja titi ene Treega Reicha,
ona volontira u Crvenom kriu. Nakon rata ni njoj ni njenom
muu nije sueno. Oboje koriste svoje inozemne veze pri organiziranju bijega ratnih zloinaca uglavnom u Junu Ameriku.

344

Od 1951. lanica je organizacije Stille Hilfe, udruge koja brine

o starim nacistima, za njih skuplja novac, prua im tihu pomo
za dostojanstvenu starost. Sva srea, veina tih nacista danas je
mrtva, pa je za nadati se da e se organizacija ugasiti, za nadati
se, jer, moda dolaze novi, rekla je Eva. Zatim, tu je Hermine, rekla je Eva, lijenica koja po diplomiranju 1938. ne nalazi posao, pa prihvaa mjesto u jednom ljeilitu, nakon ega
ubrzo postaje proelnica klinike za mentalno oboljele osobe.
U toj klinici pacijente ubijaju plinom. Ve 1942. Hermine je
preimenovana u glavnu lijenicu berlinske pedijatrijske bolnice. Ne ulanjuje se u Nacionalsocijalistiku radniku partiju.
Obolijeva od tuberkuloze, ali ne eli napustiti posao. Nakon
1945. uporno tvrdi da o eksperimentima vrenim na djeci koja
su potom ubijana, nije imala pojma. Osuena je na pet godina
zatvora, a po putanju na slobodu jo nekoliko godina radi kao
lijenica. Vidite, rekla je Eva Diamantstein, malo tko pita,
to si radila u ratu, mama?
Ta Hermine odmah me je podsjetila na Marianne Trk iz
beke psihijatrijske bolnice Am Steinhof, danas znane kao Otto
Wagner Spital, jer ta lijenica Marianne Trk radila je u djejoj klinici Spiegelgrund, tovie, bila je djeji kirurg i proelnica
djeje klinike Spiegelgrund u vrijeme nacizma. O njoj su mi priali Wolfgang i Robert kad sam u bolnicu Am Steinhof, danas
znanu kao Otto Wagner Spital, ila traiti paviljone u kojima su
leali Thomas Bernhard i Paul Wittengstein, Paviljon Hermann i Paviljon Ludwig, paviljon za plune i paviljon za duevne
bolesnike.
Veere, okupljanja, upoznavanja, konverzacije katkada
smislene, esto porozne, mnoge zaboravljene. Ima veera koje
se pamte vie po onome to se na njima jelo nego po tome
tko je na njima bio i o emu se na njima prialo. A kad se
na veerama dobro pria, uglavnom se razgovara o prolosti,
o sjeanju, to su onda veere koje klize u nepovratnost. Hrana nadomjestak za izgubljeno, oduzeto vrijeme, za osuenu
ljubav, za pregaeno dostojanstvo, ak i za pobunu. Umirujui
bijeg koji se spiralno zna uvrtati do bezumlja, do besmisla, do
perverzije. Jer, jednostavnost, pogotovo jeftinoa u pripremanju hrane, ponovno nas vraaju u ponor nae jadne stvarnosti.
Nedavno sam na trnici vidjela mukarca osamdesetih godina
koji kupuje paketi instant palente i vreicu krem juhe od gljiva. To mi je za dva dana, rekao je prodavaici. Palentu prelijem
ampinjonima i imam odlian obrok za euro i pol. Otuda mo-

345

da tolike kuharice, tolika pomama za receptima, silne novinske

kolumne o hrani, vodii kroz restorane, sve male ekskurzije u
mrane komorice nae polusvijesti. Godine 1996. Cara de Silva
ureuje knjigu recepata koje na ceduljicama biljee izgladnjele
zatoenice logora Teresienstadt. Knjiga In Memorys Kitchen ples
je mate koja hvata osmuene krpice izgorjelog juer, a ono, to
spaljeno juer, odlazi u nebo da bi se vratilo kao crna kia, Crno
mlijeko zore pijemo te nou pijemo te ujutro i u podne pijemo uveer
pijemo pijemo kopamo grob u zraku tu nije tijesno za leanje pa ete
imati grob u oblacima. ene iz Teresienstadta umijesile su, ispekle i ukrasile tako jedno prolo vrijeme koje je bilo samo bajka
o prolom vremenu, puna neuhvatljivih mirisa, okusa i enja.
Onda su, zajedno sa svojim ve teko nestvarnim vremenom
nestale. Sa sarajevskim kuharicama u vrijeme rata, bilo je neto
drugaije.
U veljai 1994. inenjer zaposlen u svjetski poznatoj firmi,
inenjer na ijim zidovima vise izmeu ostalih sad ve raskvaeni Emil Dragulj i Safet Zec, iz Sarajeva pie supruzi i djetetu,
izbjeglicama u Republici Hrvatskoj:
6 supenih kaika germe u prahu
3 supene kaike brana
3 supene kaike prezle
malo soli, bibera, aleve paprike, perunovog lista (iz
saksije na balkonu), origana, nane, (mukatov orai
naribati po elji)
Sve smijeati u obliku suhe tvari. U tavi zagrijati 1 decilitar
ulja i popriti malo bijelog i crnog luka (ako ga ima). Na to sipati suhu materiju i priti na vrlo laganoj vatri. Kada suha tvar
upije ulje, dodati 3 decilitra mlake vode i uz mijeanje drati
na tihoj vatri dok ne ugusti. Sipati u zdjelicu i ohladiti. DOBIJE
SE PATETA OD GLJIVA.
U teoriji dramske knjievnosti postoje dva ve etablirana
pojma: teatar apsurda i crna komedija. Oba odraavaju ozbiljne psihosocijalne bolesti ovjeka dvadesetog stoljea. Djela
smjetena u pretince teatra apsurda i crne komedije zapravo su
kataklizmika proroanstva. Danas, ovdje na prostorima Balkana, ve je banalno ponavljati koliko stvarnost nadilazi fikciju:
ona se, ta stvarnost, poput zlokobne gljive (za iji simboliki
pandan moe posluiti i navedena pateta), nadvila nad naa
jutra i uvlai se u naa bila.
U travnju (tako pie na koricama) 1994., uz moralnu i financijsku potporu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO),

346

Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Svjetskog programa ishrane (WFP), u Zagrebu se stidljivo tiska 10.000 primjeraka jedne koliko potresne toliko vesele
i dostojanstvene knjiice pod nazivom Kako preivjeti od humanitarne pomoi. Autorica Enesa eremet.
PILEA PATETA
2 fildana ulja
3 supene kaike brana
1 JELO IZ LAN-PAKETA BR. 6 ILI BR. 11
3 kafene kaike mlijeka u prahu
1 kafena kaika soli
Knjiica, kao Enesin dug Sarajevu distribuirala se po Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj, izgledala je nekako egzotino,
za one koji su je vidjeli, a onih koji su je vidjeli je bilo malo.
Ipak, teko je zamisliti les nouveaux riches Republike Hrvatske
kako spravljaju mladi sir od rie ili pomfrit od brana ili buhtle
s jabukama od jabunog soka iz lan-paketa, kad na trnici ima
salate glavatice u koju za 4 osobe treba staviti 4 jaja, majonezu,
limunov sok, 8 punjenih maslina i crnog kavijara?
Dugo se ukalo o tome da je Hitler bio vegetarijanac jer,
zna se, povremeno bi ga obuzimala nesavladiva elja za vegetarijanskim jelima. Ali to je bila varka. Napade vegetarijanstva
dobivao je, danas se takoer pouzdano zna, kako bi smanjio
znojenje (jer Hitler se jako znojio) i napuhanost (jer esto je
bio napuhan i imao je zamrene psiho-fizike probleme s plinovima). Izvjesni Dione Lucas, ef kuhinje u jednom hamburkom restoranu, sjea se da je kod njega Hitler naruivao svoje
omiljeno jelo punjene prepelice i peene golubove. A Marinettijev recept, bogat i matovit, bila je prava gozba za nepce
(Hitlera i inih): Briljivo oiene i s ljubavlju peene prepelice treba jedan sat drati u bagnomaria (na pari) potopljene u
moscato di Siracusa (gusto bijelo sicilijansko vino mukat), a
potom, i dalje u bagnomaria, jo jedan sat u mlijeku. Tek onda
se prepelice pune i to nadjevom mostarda di Cremona, koji sadri kruke, trenje, patuljaste narane, smokve, ljive, marelice,
malo dinje i malo bundeve, a sve to voe konzervirano je u
slatkom sirupu s okusom ulja od gorice.
Otprilike u isto vrijeme, 1940-tih, u Splitu se, na loem
smeom papiru tiska knjiica, zapravo broura, na kojoj runim crnim slovima pie: Ratna kuharica. U njoj uvena Dika

347

Marjanovi-Radica, u mirnodopsko vrijeme poznatija po svojoj

bezbroj puta tampanoj Dalmatinskoj kuhinji, uveseljava izgladnjelo puanstvo prijedlozima za pripremanje najraznovrsnijih
jela, kako slanih, tako i slatkih, peenih, rijetkih, kuhanih i
gustih od palente, iliti pure.
Danas u Hrvatskoj neki, pogotovo neki iz Hrvatskog ministarstva zdravstva, takoer brinu za svoj puk. Na elu tog ministarstva neko je bio lijenik (Hebrang) koji je javno tvrdio kako
su lijenici posebno domoljuban stale te su zbog toga podobni
biti u ministarstvima raznim, a najvie su podobni biti na elu
ministarstva obrambenog, vojnog, na kojem je poslije bio on
(Hebrang). Dogodilo se stoga, da je taj lijenik svome puku, od
kojeg gotovo polovicu ine pokradeni i gladni umirovljenici,
nudio ameriku piramidu ishrane s porukom da jedu nemasno
meso, svjei sir, voe i povre i da koriste maslinovo ulje.
U Rijeci je dugo stajao golemi plakat s tom amerikom hrvatskom piramidom. Pod njim se katkad znao okupljati dio hrvatskoga puka. Kad ne bi kopali po smeu, taj izraeni, bolesni
i krhki puk, mahom penzionerski, mahom anemian, stajao
bi pod onim plakatom i vjebao Pavlovljev uvjetovani refleks.
Onda su neki ljudi plakat makli i preselili ga na male ekrane. Tamo su ga mogli gledati i oni koji se tee kreu pa rjee
izlaze, pa inkasatorima plaaju to to sline pred slikom ivih
boja raznovrsnih ivenih namirnica, uvijek svjeih. Onda je
i to nestalo jer je ministar zdravlja (Hebrang) postao ministar
obrane koji je hrvatski puk poduavao kako se obraniti od sebe
samog.
Marinetti je bio ivopisna figura. teta to je bio faist.
Iz Borinog i Lidijinog stana krenula sam prema svom
jezeru poslije ponoi, epajui i, izgubila sam se. Orijentir za
put prema podzemnoj eljeznici bio mi je kiosk s cvijeem u
kojem sam kupila ute rue za Lidiju, ali kiosk je nestao. Sjela
sam na prazan trg. Marua, javi se da posjetimo Lolu. Te veeri
kod Bore, nedostajala je Lola. Te veeri, nitko mi nije rekao
Kako si, sine? Pri odlasku, kad sam domaine pozdravila s
bog, nitko nije rekao Jebo te bog!. Nije bilo crostate. Ni parfaita od ljenjaka. Recept za taj parfait ukrala je Loli Gordana
koja u Rovinju dri Sidro, koje se prije rata zvalo Kod Nilije i
reklamirala ga kao specijalitet kue. Lola joj je rekla, to je moj
parfait, mogla si ga nazvati Lolin parfait, ne ovako. Ti to dre
Sidro desetljeima su ve u Rovinju, ali uskopistili su se kad

348

je poeo rat pa su s grupicom lokalnih Srba htjeli organizirati

udrugu ugroenih rovinjskih Srba, na to su im ostali Rovinjci,
to Talijani, to Hrvati, to Srbi, to Kosovari, Maari i tako dalje rekli, daj, smirite se. Onda su se smirili. Svejedno, ima nas
koji desetak godina nismo zalazili u taj restoran u kojem je inae srpski pasulj odlian. Bio je, s druge strane Rovinja hoteli
Bela lala, sad se zove Petra.
Poznavala sam njenu garderobu. Lolinu. Otvorila bi ormar
i rekla: Je l ovu ili onu? Ja bih rekla, onu. Ta je iz berlinskog
second hand shopa, rekla bi onda Lola. Posljednji put bila sam
s Lolom ljeti, u Rovinju. Ujutro, znala bi u kratkoj spavaici,
bosa, doi u moj mali vrt na kavu, na tajnu cigaretu zapravo,
krijui se od Bore. Dok se nisu preselili u one velike starinske berlinske odaje, Lola i Bora ivjeli su u malom prizemnom
stanu u Sybelstrasse, iji su prozori gledali na svjetlarnik, na
lihthof kako bi rekli neki domoljubni Hrvati. U kuhinji je za
okruglim stoliem s mramornom ploom bilo mjesta za dvije
osobe. Tu smo aptale dok je Bora u hodniku pisao. Hodnik je
bio toliko uzan da, dok je Bora u njemu pisao, hodnikom se
nije moglo prolaziti. Kad su se preselili, Lola je ve bila bolesna
pa nije mogla uivati u onom stanu. Samo je leala. Lolina
krumpir salata bila je sva od ploki jednake debljine i jednakog
promjera i nijedna se ne bi prelomila. Ljeti je nosila ravne crne
cipelice od ohe, ta misli, da operiem ovaj ukalj? Bila mi je
kao prijateljica-mama, kao mama-prijateljica, mogla sam joj
plakati na prsima. U depu je nosila kratku grafitnu olovku,
svijetlosmeu, kojom je ispravljala Borine tekstove. I malu gumicu. Olovka je od upotrebe i iljenja spala na pet centimetara. Kad je Lola umrla, olovica je nestala, nai mi tu olovku,
rekla sam Bori, hou da je uvam. Koju olovku, pitao je. Bora
je ponovno poeo pisati pjesme i sainio zbirku Tkanje La
tessitura Das Weben. Tom olovicom Lola je glancala tekst
do posljednjeg trenutka. Zbirka je bila trojezina jer su pjesme
prevodili Irena (Vrkljan), Beno (Meyer), Lavinia (Bissoli) i Lola
(Olga Vlatkovi). Nai mi izdavaa, htio bih tu zbirku tiskati
odmah, ovog ljeta, rekao je Bora, te 2002. Nala sam mu Franju Butorca iz rijekog Adamia i napravili su bibliofilsko izdanje. Maa je tog ljeta dobila upalu plua i u naoj vlanoj konobi na posuenom Macintoshu radila svoju prvu naslovnicu,
onu za Borinu knjigu. Kad je Franjo s gotovim knjigama stigao
u Rovinj (ve je bio rujan), knjige smo stavile u na kufer na
kotaie i vukle (Maa i ja) Carerom do kafia u kojem je Bora

349

trebao potpisivati numerirane primjerke. Carera je tada bila

dombasta, sva od stoljetnih neravnih ploa, ne kao danas, iroka, bijela i glatka, zanosno vijugava, pa su kotaii na naem
jeftinom kuferu tandrkali. Bora je rekao, idem ja naprijed, taj
kofer uasno ronda, a vas dvije izgledate kao izbjeglice. Tada
smo sasvim pristojno izgledale, ne kao u Kanadi, kad smo to i
bile, izbjeglice. U Torontu sam stalno viala poznata lica. Sada
znam da kad god odem manje-vie zauvijek, u novom gradu
viam poznata lica. Viam lica koja su ostala tamo otkuda sam
odluila, morala, eljela otii. U Torontu sam nala ulicu koja
se zove Lola. Na visokoj metalnoj ipci bila je zalemljena plava
ploa nalik na putokaz, i na toj plavoj ploi u obliku strijele
bijelim slovima pisalo je Lola. Moda je Bora rekao Sramota
me je hodati s vama. Ne sjeam se. Ja sam se plaila da Maina
plua opet ne kolabiraju. Na (tvrdim) koricama Borine knjige
Tkanje La tessitura Das Weben pie da je to knjiga o egzilu i
nepripadanju, da autorovo pisanje postaje pisanje duboke intime prognanika, bio on to svojom ili tuom voljom. Objavljivanje knjige na nekim drugim jezicima, a to su talijanski i njemaki, u treoj dravi, a to je Hrvatska, ne znai sidrenje na
odreenom mjestu, jer oito sudbina intelektualca i ne moe
biti takva, ve je samo potvrda one dobro znane metafore o
intelektualcu kao izbjeglici/prognaniku iz vlastitog zaviaja.
Tako pie na koricama te Borine knjige.
Sinan (Gudevi) i Alida (Bremer) vidjeli su Lolu u berlinskoj bolnici. Sinan joj je donio rue, to mi je rekao kad me je
zvao i plakao. Alida je napravila mali film. Ne znam elim li
taj film vidjeti jer to nije Lola, to na tom filmu. Tog posljednjeg ljeta s Lolom, rekla sam joj, hajde, etat emo kroz umu,
do mora. Ona je rekla, hajde. Nismo etale. Zaticala sam je za
tednjakom kako noem strue oko zagorjelih ploa. Sjela bih
za pult, na barsku stolicu i gledala, ona je strugala, ja sam gledala, hoe da ja malo istim, pitala bih, neu, oguli peene
paprike, ne volim ljutiti peene paprike, rekla bi, ona koica
lijepi mi se za prste. Tako, radile smo ta dva bezvezna posla
u tiini, bile smo zajedno. I moja majka noem je strugala zagoretine na tednjaku dok je umirala. Danas kad to radim ja,
kad noem struem oko zagorjelih elektrinih ploa, mislim
na umiranje. Znam mnoge pojedinosti iz Lolinog ivota, vesele i tune, iz njenog ivota s Borom i prije njega. Jednom
mi je u Beogradu donijela kompot od glatkih, oguljenih zlatnoutih bresaka, u starinskoj staklenci na gumicu, breskve su

350

moje omiljeno voe. Kad su se Lola i Bora 1992. doselili u Rovinj, Bora je na brdu pisao o apatridima i pio apaurine jer ga
je izluivala politika situacija i vlastita, dobrovoljno-prisilna
emigracija-izolacija, a Lola mu je pjevala. Rovinjske vikendice
zimi je teko ugrijati i u njima je mrano. Lolini maestralni prijevodi Viktora Surovkina, Marine Cvetajeve, ehova, Viktora
Hljebnikova, Vojnovievog Vojnika onkina, i ve 1965. Pasternakovog Doktora ivaga, na posebnoj su polici u mom domu,
ali to nema veze s mojom Lolom. Kako si, sine? Zagrljaji. Ne
znam tko danas pamti tv lutkarsku seriju Sve je polo naopake,
one emisije Na slovo, na slovo, Loline emisije iz 1963., bilo ih je
34 u crno-bijeloj tehnici (tekstove su pisali Aca Popovi i Duko Radovi), Vlaja Adaja, Tri frtalja kralja, Sve je polo naopake,
ondanja djeca raslojila su se i meusobno ratovala, danas su
jo malo pa starci.
Lidija je dobra. Voljela je Lolu. Hrabro se nosila s njenom
sjenom koja je natkrilila i Beograd i Berlin i Rovinj. Sad, kako
vrijeme prolazi, za neke Lolina sjena se povlai. Kad je Lidija
napravila prvu veliku veeru za onim dugim crnim stolom u
Borinom i Lolinom rovinjskom atriju, bilo je najmanje dvadeset ljudi, sjedila sam do nje. Kako je ispalo, pitala me je Lidija.
Dobro je, ne brini, rekla sam. Onda je Lidija zakljuila: Mislim
da bi Lola bila zadovoljna. Malo mi je dolo da se rasplaem,
ali ma kakvi. U zidi preko puta, tamo s druge strane stola, jo
odavno Bora je dao ugraditi keramiku ploicu na kojoj plavim
slovima pie Lola. Pogledaj, kao da me je tamo zakopao, govorila je Lola. Pogledala sam u ploicu i vidjela Lolu kako mi
namiguje. Da, Lola bi bila zadovoljna, rekla sam Lidiji.
Sjedim tako usred noi na tom pustom berlinskom trgu,
nemam vie pojma gdje sam, zrak se zgunjava u nestanu ljubiastu izmaglicu iz koje izranja Hljebnikov i ape:

,
,
,
.

Vesna Cidilko ima ravnu kosu skupljenu u rep i ne minka

se. Odmah me je podsjetila na Marjetku Kidri. Marjetka Kidri
bila je pametna i nestana i edno lijepa. Imala je matematiki
um, bavila se molekularnom biologijom, istraivala je strukturu K-a, mogla je popiti nevieno mnogo bijelog vina, nosila je
staromodne kostimie mrkih boja ije su suknje pokrivale listo-

351

ve njenih nogu, ravne cipele, najee s gumenim poplatom,

momak joj je bio zgodan, ba naoit, i otila je s beogradskog
PMF-a u ljubljanski Institut Joef Stefan prije ovog novog rata
ili u toku njega, ne sjeam se. One famozne 68., s neukusno
velikim i neravno izrezanim kartonskim bedevima zihericom
privrenim na prsa, na kojima pisalo je Crveni univerzitet, pojavile smo Marjetka i ja na partijskom sastanku nae mjesne
zajednice da umirovljenim oficirima i oficiruama, lojalnim i
zaslijepljenim vojnicima KP, objasnimo protiv ega se bunimo
i to elimo. Kao kerberi skakali su jedan po jedan, jedna po
jedna, i upirui kaiprste prema nama dvjema oslonjenima na
zid, prijetei reali. Onda je ustao moj otac i rekao, dosta, to su
naa djeca, sasluajmo ih, nema neprikosnovenih autoriteta.
Tako smo se spasile od lina. O ezdeset i osmoj kasnije e najmanje pisati i govoriti ezdesetosmai. ezdesetosmai raslojit
e se u dvije kategorije, to nam je danas poznato, analitiari
analiziraju. Jedna kategorija drma svijetom, drugu nazivaju luzerima. Luzeri jo uvijek pate to su obmotani iskidanom pauinom snova, pa lelujaju kroz ivot.
Marjetku Kidri poslije sam izgubila, kao to sam izgubila tolike ljude s kojima sam dijelila kune i kavanske stolove,
ponekad do zore. Sada, u berlinskoj dokolici, lica tih nekada
bliskih ljudi izranjaju u bljeskovima, dopunjavaju moje dane.
Sjeanja se pretau u stvarnost, prolost u sadanjost. Zar je
ovo petnaestogodinje danas tako (is)prazno?
Vesna je odmah postala bliska. etnje s njom oputene,
a razgovori o knjievnosti, o piscima (Timi, Kovau, Ciciju
Paviu, o Tontiu), runi podaci i lijepi podaci, njihovi etiki postupci i njihovi neetiki iskazi, razgovori o suvremenoj
hrvatskoj i suvremenoj srpskoj poeziji i esejistici, o Dubravki
(Ugrei), o Borisu (Budenu), ne traamo, analiziramo, rekao bi
Bogdan Bogdanovi, razgovori o malim intimama, obiteljskim
i osobnim, ugnijezdili bi nam se u krilu i preli dok smo razgledali izlobe, dok mi je Vesna pokazivala asfaltne oiljke, iroke
i vijugave zacementirane rezove nad kojima se nekada uzdizao
Zid, i jo uvijek oslijepljene obukane prozore koji na taj zid
nisu smjeli gledati, dok smo upoznavali studente slavistike na
Humboltu.
Tamo kod Humbolta, na Bebelplatzu, Vesna mi je rekla,
pogledaj, i na tom trgu, na kojem Goebels 10. svibnja 1933.,
spaljivanjem preko 20.000 knjiga zapoinje svoj plan svenacionalnog prosvjetljenja, zurile smo kroz staklenu plou na zemlji

352

i promatrale ukorieni mrak i ludilo kako nalijeu na redove

i redove praznih bijelih polica. Mischa Ullman svoju je podzemnu knjinicu bez knjiga i ljudi smjestio u predvorje pakla.
Odmah sam se sjetila kako mi u Rijeci 1992. nisu dali Lovca u
itu da Maa proita, jer bio je iriliki. Knjige na tom pismu
preselili smo u skladite, rekla je knjiniarka s paperjastim brkovima i dlakama pod pazuhom. Toj knjiniarki onda sam
rekla nek sve te knjige odnese na neki lijepi kameni trg gdje ih
moe spaliti. Poslije je ta mala djeja knjinica ukinuta jer se u
biblioteke prostorije uselio djeji vrti u kojem se trogodinjaci prije svakog obroka mole dragom Bogu. Onda sam se sjetila
kako sam takoer 1992., pred ulazom u biblioteku za odrasle,
na kupu baenih rashodovanih knjiga, nala knjiicu sa stihovima Branka Miljkovia, koju sam odnijela kui.
Pa da, bila sam kod Vesne i upoznala Jacquesa, ovjeka
njenog ivota, kako Vesna voli rei, i njenog sina, i jeli smo
Jacquesov izvanredni gula, tamo u maloj kuhinji, oboavam
male starinske kuhinje, i razgovarali smo o jeziku jer, meu
ostalim knjigama koje pie, Jacques pie i knjige o jeziku, pa
nam je tako proitao odlomak iz Laguma Svetlane Velmar Jankovi, koja se svojim izjavama nije ba proslavila tokom rata
na bivejugoslavenskim prostorima, ali taj odlomak o novom
jeziku dobar je, vienamjenski, primjenjiv tu i tamo, na juer
i na danas:
Upotreba novog jezika podrazumevala je nov nain ponaanja,
a u nov nain ponaanja spadao je i nov nain hodanja, dranja,
odevanja. I miljenja, svakako. Nisam uspevala da se dogovorim sa
sobom da li je primarno miljenje a sekundarno ponaanje, to jest
da li novi jezik predhodi novom ponaanju i uzrokuje ga, ili obratno.
ta je tu bilo prvobitno, kokoka ili jaje, ni danas ne mogu da kaem
sa sigurnou, ali je moje uverenje koje niim ne mogu dokazati da
je primarno ipak bilo jaje, odnosno novi jezik, iz kojeg se, posle,
izleglo i sve drugo.
Onda smo Vesna, Jacques i ja jo malo razgovarali o korijenima i domovinama, o pripadanju i nepripadanju, sve troje
izmjeteni.
Kod Vesne, sobe su prepune knjiga, lee posvuda. Jacques
je Belgijanac i u Berlinu je nesretan, Berlin je grozan grad, kae.
Ako je Berlin Jacquesu grozan grad, a meni u Berlinu polako
nestaju bolovi od degenerativnih promjena (okotavam?), znai, ja sam kriva to mi se onaj grad u kojem ve podulje ivim
ba ne dopada, jer u njemu, tom gradu, traim obrise drugog

353

grada (nedopustivo), drugih gradova, u kojima bilo je bliskosti

i iz ijih naputenih skrovita izvlaim potroene krpice ivljenja. Moda Jacques ne govori njemaki, pa mu je zato Berlin
grozan. Moda u Berlinu Jacques nema prijatelja, a u Parizu,
Brusselu i Amsterdamu ih ima, uostalom, Jacques je filozof, a
filozofima je uvijek loe i sve im je grozno, ma gdje bili.
Prije veere pili smo Kir Royal (ampanjac i crme de cassis
liker od crnog ribiza) i odmah sam zakljuila, to nije sluajno, evo ga opet. Drugi svjetski rat douljao se niotkuda, upao
mi u au i legao na tanjur. Kanonik Flix Kir (1876 1968.)
bio je francuski katoliki sveenik, aktivni lan Pokreta otpora
i kasnije politiar. Zahvaljujui i njegovoj pomoi, 5.000 ratnih zarobljenika uspijeva pobjei iz logora Longvic kod Dijona.
Uhapen je i osuen na smrt, ali ubrzo je puten da ne ispadne
kako Gestapo ubija sveenike. Bio je teko ranjen, no preivio
je. Postao je gradonaelnik Dijona i ostao je gradonaelnik Dijona do 1968., kad je umro. Imao je 92 godine. Odlikovan je
Legijom asti i izabran za lana Francuske narodne skuptine.
Nakon rata, Flix Kir svoje je pie posluivao lanovima stranih
delegacija koji su posjeivali Dijon i koji su dizali ae i pjevali
mmmm, cest ci bon, zamiljajui da su Loius Armstrong, jer pedesetih Louis Armstrong bio je vrlo popularan. U blizini Dijona
napravljeno je umjetno jezero koje se po Flixu Kiru zove Lac
Kir. Danas se u kafiima slue brojne varijante Kira, s bijelim
vinom umjesto s pjenucem, s crvenim vinom, s likerom od malina umjesto s cassisom, sa sokom od jabuka, znai bez imalo
vina, i tako dalje, to nema veze s ovom priom. S ovom priom
ima veze to da je Flix Kir bio antifaistiki katoliki sveenik, a
takvih antifaistikih sveenika u vrijeme Drugog rata bilo je i u
Hrvatskoj, samo u vrlo malom broju. Mislim da je najvie antifaistikih katolikih sveenika bilo u Istri, ili se meni to ini, jer
o Istri znam vie negoli o ostalim dijelovima Hrvatske. A kako
o Istri znam najvie, Istra mi je najblia, pa mi doe kao mala
domovina, to je, ini mi se prihvatljivo, jer ne moe se fanatino voljeti velika domovina, ma koliko mala bila, jer prvo, svaki
fanatizam je ludilo, i drugo, cijelu domovinu nemogue je podjednako poznavati. Zato je najbolje ne priati o ljubavi prema
domovini, pa i samu ideju domovine iz snova i ivota izbrisati.
Naputajui Vesnu i Jacquesa, u glavi mi se otvorio album
i rasule su se slike istarske. Bio je mrkli mrak, kroz prozore nadzemne eljeznice nije se nita vidjelo, nikakav krajolik, a putovanje do Wannseea trajalo je gotovo sat.

354

()
Hanno ima nerazumno plave oi koje bljeskaju, koje se
smijee. Hanno je dramaturg i redatelj dokumentarnih filmova, radi za Literarisches Colloquium Berlin u vili na Wannseeu.
Odakle si, pita me, ne znam to da mu kaem. U Beogradu
su mi govorili, ti si Beograanka, u Rijeci me zovu naturaliziranom Rijeankom. Rodila sam se u Zagrebu. Znai li to da
sam i Zagrepanka, naturalizirana Zagrepanka. Naturalizirati znai dati dravljanstvo strancu, to je u mom sluaju ilo
relativno glatko, jer iako sam pravno gledajui u samostalnoj
dravi Hrvatskoj bila strankinja, jer dola sam iz Srbije, imala
sam ona posebna, hrvatska krvna zrnca koja su mi garantirala
pobjedonosnu naturalizaciju, a i nisam se u Hrvatskoj ba utila strankinjom. Naturalizirati se znai i odomaiti se, osjeati
se domaim/domaom, ali ja se nigdje ne osjeam posve odomaenom, vie se osjeam izglobljenom, kao da su se kuglini
leajevi moje kime izlizali (to i jesu), pa ne stojim vrsto,
nisam ukopana, utaborena, ni na jednom granino oivienom
tlu. Klatim se i laviram. Nakon mog odlaska iz Beograda, Beograani su me redovito, godinama, pitali, i jo uvijek me pitaju, zato si ti u stvari otila, vrati se. To me je udilo, to da
Beograani, mahom oni koji su bili glasni i uporni kritiari
Miloevievog reima, ne shvaaju zbog ega sam napustila taj
tada ludi, poludjeli grad. Ne pada mi na pamet da se vratim, kaem onima koji me pozivaju da se vratim, jer to je nemogue,
ponovni odlazak u Beograd ne bi bio povratak nego posve novi
dolazak, dolazak u novo, drugaije, u kapsulu po mnogo emu
runiju i tjenju. Kao to moj dolazak u Hrvatsku 1992. nije
bio nikakav povratak (rodnoj grudi), dolazak u staro i poznato,
nego doseljenje na mali nervozni prostor, ranjen i mraan. Da
imam kamo, i iz tog bih se doseljenja odselila. Tako, kad me
Hanno pita, odakle si, kaem, ivjela sam u Beogradu trideset
pet godina, sada ivim u Hrvatskoj. O, Beograd, smijei se Hanno, Beograd je poetak moje slobode. To je kratka i vrlo duga
pria, kae Hanno. Napunio sam osamnaest godina, iz Berlina,
iz Istonog Berlina, ili smo vlakom na maturalnu ekskurziju u
Sofiju. Imali smo kolektivni paso. Bila je 1986. U Temivaru,
stali smo da primimo nove putnike, a ja sam izaao da pijem
vode. Na malim stanicama provincijskih naselja uvijek postoji
esma s vodom. Kamo e, pitao me je kondukter, moda i
policajac. Po vodu, rekao sam. Onda sam nestao. Kako sam nestao, kako sam postao nevidljiv, ne znam. Vlak je naputao sta-

355

nicu, a ja sam ietao s kolodvora. Potrao sam i trao sam dok

nisam doao do Dunava, onda sam plivao. Plivao sam gotovo
do Beograda. Uz muljevitu obalu, izbezumljen, prestravljen,
odmarao sam se u ipraju, plivao sam dok me nije pokupio
mali leper koji je prevozio kukuruz. Istovarili su me ispod jednog mosta, nou, i dali mi neto novca. Ima u Beogradu veliki
park, s njegovih zidina promatrao sam ue Save u Dunav i
pjeani otok koji se, poslije sam saznao, zove Ratno ostrvo. Taj
otok stoljeima ratuje s osvajaima, s opasnim strujama koje bi
da ga potope, s virovima koji bi da ga usiu, ali opstojava. Tako
sam zamiljao sebe dok sam ekao da sunce izae, kao otok
koji nee potonuti. Uao sam u zapadnonjemaku ambasadu i
rekao, evo me, pobjegao sam iz svoje njemake zemlje demokratske. Strpali su me u avion s diplomatskom potom i spustili
u Bon. Tako je poeo moj drugi ivot. Da te dotaknem, rekla
sam Hannu, nestvaran si poput likova iz amerikih filmova.
Onda sam ga pitala da li je gledao von Donnersmarckov ivot
drugih, kakav je to film, pitala sam ga, a on je rekao, ne moe
Zapadni Nijemac napraviti dobar film o Istonoj Njemakoj.
Moj san pun je rupa, rekao je Hanno. Istononjemaki bicikli
bili su bolji od ovih dananjih. Sa semafora je nestao na ivahan ovjeuljak, debeljukasti Ampelmann, zamijenili su ga
izduenom i krutom asteninom figurom bez lica, bez izraza,
vitkim gospodinom bez imena i biografije koji ukrueno koraa ujedinjenim evropskim drumom. To je Ampelmann International. Idi u Potsdam, rekao je Hanno, tamo se vidi kako
umire jedan svijet, kako se jo mlada povijest koprca u zagrljaju bogatog nasilnika. Goodbye Lenin!
Ubrzo nakon naeg razgovora umro je sjajan kazalini i
filmski glumac Ulrich Mhe, protagonist ivota drugih, a film,
koji sam pogledala kad sam ve napustila Njemaku, doista
je zaeeren pojedinim zapadnjako-amerikim stereotipima i
kliejima. Jo jednom pokazalo se da bez traume nema (dobre)
umjetnosti. Da pretjerano lagodan ivot ponekad brie cerebralne brazde, da dodir na Zapadu zna biti suzdran a zagrljaj
s odmakom, da u pogled danas uvlai se tupost, da osmijeh
stee gr, pa se ini da opkoljeni smo kloniranim humanoidnim stvorovima sve vie nalik na onog dosadnog semaforskog
etaa bez prolosti. Na aveniji to vodi prema jezeru, ugledala
sam krupnog tetoviranog mukarca koji se klatio u hodu, ruku
razmaknutih kao da pod mikama nosi goleme lubenice. Taj
mora da je Ossie, pomislila sam, prilagoava se.

356

Mhe se rodio u Njemakoj demokratskoj republici, umro

je u onoj Federalnoj, od raka na elucu koji se od stresova i
siromatva trideset osam godina stezao i grio, luei kiselinu
to mu je dola glave. Dok je redatelj ivota drugih Florian Henckel von Donnersmarck, roen u Klnu 1973., jo kao dijete
ivio u New Yorku, pa u Zapadnom Berlinu, pa u Frankfurtu
i Bruxellesu, da bi potom otiao malo u Lenjingrad uiti ruski
kako bi mogao u originalu itati neke od svojih omiljenih pisaca, nakon ega je odjezdio u Oxford na studij ekonomskih i
politikih znanosti zainjenih novim i starim filozofskim teorijama, a onda se upisao na minhensku Filmsku akademiju i
pronaao svoje uzore (Petera Weira Drutvo mrtvih pjesnika i
Roberta Zemeckisa Forrest Gump), dok dakle Florian Henckel
von Donnersmarck nikakvih materijalnih potekoa pri modeliranju svog artistikog identiteta i svog kreativnog potencijala
nije imao i nema, Ulrich Mhe studirao je glumu na lajpcikoj
Kazalinoj akademiji, demonstrirao protiv istononjemakog
komunistikog reima u Berlinu, snimao audio-romane za slabovidne, suraivao s Heinerom Mllerom u predstavama za
berlinski Volksbhne i Deutsches Theater i, ne znajui, skupljao iskustvo za svoju zadnju, maestralnu ulogu, ulogu agenta
Stasija koji, uz pomo svojih dounika, prati, prislukuje i kontrolira ivote umjetnika i pisaca. Kad je Stasi otvorio svoje dosjee, kad su njegove rtve vidjele da su ih potkazivali ne samo
tajni agenti nego i bliski prijatelji i brani partneri, ivot Ulricha Mhea iz stvarnosti preselio se u mali koloritni celuloidni
mit, probavljiv za razmaenu kapitalistiku publiku. Kad je Stasi otvorio svoje dosjee, Ulrich Mhe je u pedantno voenom
i arhiviranom spisu Mhe, meu Stasijeve kolaboracioniste,
osim imena etvorice kolega-glumaca ugledao i ime vlastite
bive supruge koja je od 1979. do 1989. revnosno prijavljivala
njegov ivot. Kad su ga pitali kako se pripremao za svoju ulogu
u ivotu drugih, Mhe je rekao: Prisjeao sam se.
Ne udi provala takozvane nostalgije za pojedinim vidovima ivota u Istonoj Njemakoj. Ta Ostalgie posve je prirodan
fenomen koji se lijepi za svako tankoutnije bie. Ve su nepodnoljivi ulickanost i ordung Zapada, postajat e sve vie odbojni.
Jednoobraznost Evrope i njenih blesavih ali opasnih zakona,
njeni glatki krastavci svi jednako dugaki i debeli, njeni krumpiri uzgajani u vodi nalik na boe, onako prozirno bljedunjave
kore, gdje su na njima tragovi zemlje?, klonirane rajice, jagode
i maline koje se upljesnive ako su deset sati na zraku, mrkve

357

bez kvrga, panika, histerija zbog rune proizvodnje mozzarelle

i pruta, pa kako drugaije?, njeni bolonjski procesi iz kojih
izlaze blentavi i posluni roboti nalik na limene igrakice na
navijanje. To postajemo, serijski proizvod, konfekcija, krastavci. I takvi, tancani, odjeveni u logo, eemo gradovima ija se
prolost premazuje, ije se pamenje razvodnjava, ije se eline brane sputaju postupno ali pogubno i neumoljivo, pa kroz
njihove pukotine vie ni zlatna ribica u taj novi zemaljski raj
ne moe uplivati. Neki ak predlau obiljeavanje onih koji se
ne uklapaju, kriminalaca, luzera i stranaca ipovima, kao to
se ipovima ve obiljeavaju psi. Zato je u Skopju kod Ljiljane
(Dirjan) tako dobro. Ima sokaka i praine i kaosa , ima strasti
i krivih rogatih paprika i patuljastih zelenih dinja, sve raznih
veliina. Zato u Pritini, u onom betonskom hotelskom kolosu
u kojem na minus deset ne radi grijanje, u kojem malo toga
funkcionira po standardu, vlada mir koji ne donosi rune
snove. Ne treba imati previe, previe umanjuje radost i enju.
I previe demokracije, koja je sva od zakona, raa dosadnost i
tromost. Treba imati otvorenu kartu za neku blisku siromanu
zemlju u kojoj narod pjeva. teta to je Kuba daleko.
Berlinsko lobotomiranje prolosti blago je i oprezno u
odnosu na ono hrvatsko ili post-jugoslavensko openito. Berlinski palimpsest gotovo je veseo i nestaan jer malo toga eli
posve pokopati, bar ne odmah. Nekadanja Stalinallee, 1961.
preimenovana u Karl-Marx-Allee, taj socijalistiki Champs-lyses, bulevar prikladno irok i dug za grandiozne prvomajske smotre ratne i vojne opreme, du koji su tisue i tisue vojnika u koreografiranim formacijama prakticirali paradne korake, kao da pleu,
vraa slike iz nae, jugoslavenske prolosti kad su graani veselo
mahali krutim papirnim zastavicama; taj berlinski bulevar i danas
se tako zove Karl-Marx-Allee. Ima li u Hrvatskoj neki trg ili ulica
Marksa i Engelsa, ne znam. Znam da je onaj beogradski nestao, da
se transformirao u Trg Nikole Paia. Ali, i u zapadnom dijelu Berlina postoje bulevari kojima su, od 1934. marirale vojske. Avenija
Kaiser damm, to se pretae u Bismarckstrasse, pa u Strasse des 17.
Juni, jedna neopisivo dugaka i pregledna avenija koja polazi od
Theodor Heuss Platza i ide sve do Brandenburkih vrata, takoer
je reminiscentna. Danas, kao da se ruga povijesti, tim bulevarom
bui i tee uvena razgoliena, za mnoge anestezirane uznemirujua
Parada ljubavi.
Karl-Marx-Allee devedeset je metara iroka i protee se na
dva kilometra. Stambene osmokatnice i devetokatnice, svaka

358

najmanje 300 metara duga, sagraene su u socijalistikom neoklasicistikom stilu, a njihove fasade ukraene su keramikim
ploicama i po kojim socrealistikim mozaikom s motivima
iz proleterskog ivota. Danas, Karl-Marx-Allee vrlo je zabavna
avenija, nekada nije bila. Danas podsjea na divovsku trpezu
ukraenu bijelim svadbenim tortama. Na aveniji Karla Marxa
nalazi se i uveni Berlin Caf Moskau, u poetku okupljalite sovjetskih generala, potom buna socijalistika diskoteka,
(nek se omladina zabavlja), onia etvrtasta zgrada na ijem
vrhu, naizmjence, sa svake strane pie Berlin Caf Moskau,
pa , pa opet Berlin Caf Moskau, pa opet .
Neemo sad o tome kako je devedesetih irilica protjerana iz
Hrvatske (prostaki i buno), kao da je ona, irilica bila agresor,
a ne neki ljudi s kojima se poslije na salvetama (i u stvarnosti)
komadala Bosna. Postoji u Berlinu (istok) i park koji se zove
Marx-Engels Forum i u njemu goleme rune statue Marxa koji
sjedi i Engelsa koji stoji, pa se na Marxa veselo penju djeca i
turisti da se ovjekovjee. U Berlinu ostali su i Rosa Luxemburg
Platz i Karl Liebknecht Strasse, ostao je Teatar Maksim Gorki,
nekadanji Dom sovjetske kulture, ostao je Bebelplatz, ostala
je blaga gorkost recentne prolosti zaeerena bezopasnom nostalgijom. ega se Hrvatska boji?
Kae mi prijateljica, nemoj pisati samo o davnim stvarima,
mlae generacije to nee moi zamisliti. Moi e, kaem joj,
ali drugaije. Zamiljat e svoju prolost, ne moju. Zamiljat
e prolost koju e potom njihova djeca zaboraviti u potrazi
za vlastitim izgubljenim vremenom koje ne znam hoe li ona
tada umjeti i znati dozvati. Predmeti e nestajati. I s buvljih pijaca postupno, tiho, nestajat e parafernalije naeg ivljenja.
U Rijeci nema buvljaka. Ljudi vole kupovati novo u Rijeci, a buvljaci zrae veselom nostalgijom, na njima prolost se
nabavlja za male pare, u tijesnom, istroenom potroenom
pakovanju, krpice, ostaci izlizanog juer, portabl sjeanja (vlastita i tua) koja se nose kui pod mikom i onda rasklapaju u
djelie minulih ivota. U iskrice.
Juno od Karl-Marx-Allee, u okrugu Friedrichshain, ne
tako davno sivoj radnikoj stambenoj etvrti, otvara se mali
parkoviti trg okruenom kafiima u kojima se uglavnom sjedi vani (u aprilu) Boxhagener Platz. Na improviziranim tezgama i na zemlji, na pranjavim ponjavama, u zamaenim
kartonskim kutijama, svud naokolo lee nabacani i razbacani,
odbaeni nekada tajni i javni relikti socijalizma. Bezbrino je

359

i bezopasno to uranjanje, to uplovljavanje u crnu rupu crvenog terora. Vidjela sam tri ruevne zgrade iz ijih razbijenih
prozorskih okana, poput arenih djejih zmajeva, kuljaju osloboeni i nasmijani dobri duhovi istonoberlinskih osamdesetih. Veina zgrada na Boxhagener Platzu (kao u bivem Istonom Berlinu openito), ve je podvrgnuta operaciji brisanja
oiljaka vremena, liftingu, pa takve zgrade nisu zanimljive,
to su dosadne kue, bez tragova, bez uspomena, bez sjeanja,
mali lobotomizirani stambeni roboti, umoreni, u iekivanju
da im se dogode novi ivoti i nove povijesti. Kad studentima
govorim o Beckettovoj Posljednjoj Krappovoj vrpci, donosim im
fotografije starih magnetofona, a oni se ude. Vie ne znaju ni
kako izgleda maina za tipkanje, ni koliko je snage potrebno za
dulje udaranje po tastaturi.
Na Boxhagener Platzu, na buvljaku, srela sam Lauru i Thomasa koji su traili zrcalo za svoj stan, kao da sam u kakvom
malom mjestu u kojem se ljudi nedjeljom nalaze u gradskoj
kavani iako se svakodnevno viaju. Onda sam za tri eura kupila tri djevojice koje se ljuljaju na zahralim oprugama i mau
kao da e poletjeti, a nee tri zarobljene anelice uvarice.
Nemam nikakav odnos prema anelima, tim navodno
bespolnim biima mukoga roda. ak i kad nisu bespolni i veliki, kad su to mali debeljukasti aneli ruiaste koe, kerubini
oni imaju male muke pie. Nikada nisam vidjela
male nage enske anele i njihove male pie. Ne
vjerujem u anele, oni za mene ne postoje, pa
me ne mogu ni uvati (od ega? od koga? kako
aneli uvaju?). Nakon to sam u Berlinu kupila
tri drvene djevojice koje se uzaludno batrgaju ne bi li iz socijalizma odletjele u neku drugu
utopiju, u zagrebakom Etnografskom muzeju
otvorena je izloba pod nazivom udesni svijet anela. Etnolog Josip Barlek, autor te izlobe
onda je izjavio da aneli postoje kako bi se kroz
njih budila kolektivna duhovnost, to isti je
horor, ta kolektivna duhovnost, iako je ostalo nedoreeno je
li primarni motiv postavljanja te i takve izlobe bio upravo
jaanje masovne kolektivne duhovnosti ili je motiv moda
bio sloeniji. to bi to bila kolektivna duhovnost? Kolektivni
trans? Kolektivni transovi opasni su, znamo. Je li kolektivna
duhovnost slobodna i osloboena duhovnost ili podjarmljena
duhovnost, duhovnost koja se podaje, koja klei. Obuzet vjer-

360

skom echolalijom, autor aneoske izlobe anela, Josip Barlek,

zakljuuje u ime sveopeg kolektiviteta da su nama aneli svima skupa potrebni zato to ljudi trae neki izlaz, neki orijentir,
neku svijetlu toku u svojem ivotu. Kakvo trabunjanje.
Ja volim jednog (nepostojeeg) anela, onog to ga zovu
pali aneo jer misle da je posrnuo, a nije. To je apsolutno
spolni aneo, taj bivi aneo svjetla Lucifer. Je li Bog bespolan? Lucifer je cool. Bilo je, jo uvijek ima i bit e (sve manje)
nebeskih (izmiljenih) i zemaljskih anela koji su se drznuli,
koji e se drznuti suprotstaviti Velikom Metru raznih povijesti, raznih mitova i dogmi. Oni uvijek bivaju kanjeni, oni
bivaju prognani, jer bogovi su i izmiljeni da bi kanjavali i
utjerivali strah u kosti. Da bi kontrolirali katkada razulareno
ljudsko stado.
Nisam posjetila tu zagrebaku izlobu anela, padala je kia.
uj, Dao, Marina ovdje, Marina Barievi. Kad sam od
Barleka ula da su upravo aneli hit 21. stoljea, odmah sam
pohitala na izlobu. Tamo me je uhvatila nelagoda, neto poput straha, pred nepreglednom hrpom krilatih stvorenja anonimnih, amaterskih, rekonvalescentnih i akademskih kreatora.
Pravi buvljak anela. Od muzejskih iznimno vrijednih, to ih
uva fundus Muzeja za umjetnost i obrt, do zastraujue neinventivnih uradaka. Vie od tristo eksponata u razliitim materijalima, u ekspresiji slike ili skulpture, u stilskim inaicama,
osim suvremene jer je tema anakrona i isforsirana odabrani
su po principu vjerske podobnosti. Nema pobunjenika ili posrnulih; nema ni onih s falusom, kako ih vidi suvremeni slikar. Ta
izloba nije znanstveno fundirana nego pomodno i politikantski. Nita nisi izgubila.
One tri krilate curice ljuljaju se u mojoj kuhinji, tamo
sam ih objesila kad sam se vratila. Imaju rune cipelice nalik na cokule, odjevene su u krute kouljice koje nikada ne
lepraju, musave su i uope se ne smijee. Moja kuhinja je
svijetla, zato su one tamo. Istononjemaki komunizam potjerao ih je u ilegalu, dvadeset i osam godina skrivale su se u
mraku neke berlinske ostave, na polici s rezervnim zalihama
graha i brana. Sad, kad tog komunizma vie nema, kad je
on skliznuo u ilegalu, djevojice-anele izbacili su na ulicu,
ne trebate nam vie, dola nam je sloboda, uvat emo se sami,
rekli su ukuani i kupili nov namjetaj i novo posue i novu
garderobu ivih boja, zapadnjaku, i svoju kramu odnijeli na
Boxhagener Platz.

361

Kad je Marua (Krese) dola po mene, jako je puhalo. etale smo i priale o njenoj tek objavljenoj zbirci pjesama Svi moji
Boii. Eto, konano su me tiskali u Ljubljani, rekla je. Otile
smo u Treptower park koji se protee du rijeke Spree pa jo u
irinu i dubinu, golemi prostor, gotovo nepregledan, poput kakvog zelenog mora koje se ljuljuka po itavoj bivoj Njemakoj demokratskoj republici, i promatrale smo divovskog gologlavog sovjetskog vojnika, junaka spasioca kako pobjedonosno
stoji na breuljku i, duboko zabovi ma u zdrobljenu svastiku
pod svojom izmom, u naruju lijeve ruke njie dijete, neko
ratno siroe. To dijete valjda predstavlja ljude i zemlju koju
su Sovjeti prvo spasili, onda privili na svoja staljinistika prsa.
Na tom memorijalnom kompleksu nema Staljinovog lika, ali
zato naokolo ima mnogo frizova ukraenih Staljinovim mislima koje danas ne zvue tako opasno, premda se s Povijeu
nikada ne zna. Ogromnost tog sovjetskog spomenika, koji jo
zovu sovjetskim kenotafom, podignutim 1949. kao sjeanje na
20.000 sovjetskih vojnika poginulih 1945. u aprilsko-majskoj
bitci za Berlin, promatrale smo Marua i ja iz velike daljine, jer
jedino tako taj se monument moe vidjeti u cijelosti, a vjetar
nam se uvlaio u kosu i u odjeu i ledio nas, to je aprilu u Berlinu, toplo-hladno. Trg koji vodi do spomenika 200 metara je
dug i 100 metara irok. Tu je i est bronanih vijenaca, svaki
promjera najmanje deset metara. U toj golemosti, itav prizor
postaje zastraujui, premda na park nalijeu tiina i umirujui
spokoj. Ljudi koraaju sporo, s pijetetom, i neujno kao da lebde moda zbog hujanja vjetra.
Podizanje socrealistikih spomenika s monim vojnicima
i njihovom (pravednom) izmom koja gazi neprijatelja ili ono
to ga simbolizira, bila je praksa i u Jugoslaviji, ne samo u istonom lageru. Kod Lovrea u Istri ima takav jedan spomenik:
partizan, sav od crne bronce izliven, miiav i bijesan, s visoko
uzdignutom pukom gazi neprijateljskog vojnika, samo to taj
spomenik u Lovreu je mali, jer i Lovre je malo mjesto, ali
strahota kad se taj spomenik promatra nije manja jer se on
mora promatrati izbliza.
Spomenici, najvie oni monumentalni, nemaju sjeanje.
Spomenici ukopavaju sjeanje izliveno u blokove mramora,
bronce, kamena ili granita, svejedno, i tako zarobljeno, stijenjeno sjeanje kruni se u vlastito nepostojanje, u svoju odsutnost i prazninu. to vei spomenik, to bljee i prhkije sjeanje.
Spomenici misle za nas. Onako kruti i nepomini, nepokret-

362

ljivi, kradu nae slike prolosti, i mi prolazimo pored njih sve

zaboravniji, sve ravnoduniji. Jo 1930-tih Lewis Mumford zapisao je: Ako je neko djelo spomenik, ono ne moe biti moderno, ako je moderno, ne moe biti spomenik. Didaktika
logika spomenika, njihova demagoka krutost i njihovo neupitno tumaenje povijesti, podsjea na osobine tijesno vezane
za faizam (i totalitarizam), rekao je netko, ne sjeam se tko.
Kako pamtiti nepostojanje?
Poslije smo Marua i ja utravale u kafie da se ugrijemo,
onda smo bile gladne, pa je Marua rekla Idemo kod Jrgena
(Beckera, onog istog iz Literarisches Colloquiuma u Berlinu
na Wannseeu), uselio se u novi stan. Jrgenu smo odnijele
bocu dobrog vina koju nam je odmah otvorio i koju smo odmah popile, nakon ega smo bile jo gladnije. Jrgen nije bio
potpuno namjestio svoj novi stan, ali je i u tom novom stanu
na sve police odmah poslagao knjige. Jrgen je vrlo ponosan
na svoj mali vrt koji je toliko mali da u njemu moe sjediti
jedino on i koji gleda na okolne nebodere jer taj stan usred je
grada. Jrgenov mali vrt ima malo zemlje, pa nam je Jrgen
pokazao i male sjajne, lakirane zemljoradnike alatke ivih
boja, koje je tek bio kupio za obraivanje svoga vrta. Taman
kad smo pomislile da e nam Jrgen ponuditi neke grickalice,
bar kikiriki ili slane tapie, bilo to, rekao je, sad mi dolazi
zarunica i volio bih s njom ostati nasamo. Otile smo onda
Marua i ja u veliki kineski restoran i naruile svaka po dvije
porcije kineske hrane na berlinski nain i jele smo do ponoi.
Tog dana sve je bilo veliko, velika istonoberlinska prostranstva, kao da smo u Pekingu ili Bukuretu, pa i sjeanja su se
nadimala poput kiselog tijesta. Sve je bilo veliko osim Jrgenovog stana i Jrgenovog vrta.
Marua je nomad, apsolutno. Kao ono s Milenom Jesenskom za koju se prvo kae, dopisivala se s Kafkom, tako i za
Maruu vele, bila je ena Tomaa alamuna. Kaem Magdi (Vodopija), pozovi Maruu na Sajam u Pulu, sad je prilika kad je
tema Literarni nomadi, ma to to znailo, jer literatura ionako trebala bi biti nomadska, pokretna, fluidna, putujua tvorevina, neomeena. Kaem, hajmo napraviti reprint one epistolarne knjige malo rogobatnog naslova, Vjetar ide na jug i obre
se na sjever, u kojoj Rada Ivekovi, Biljana Jovanovi, Radmila
Lazi i Marua Krese pametno i uznemireno, lucidno i emotivno, unaprijed vide razorne posljedice onog ludila ratnog i
to prije mnogih to tada ili ute guei se u medijskim laima

363

ili ogrnuti nacionalnim platevima skau, urliu i padaju na

koljena. Ta knjiga, Vjetar ide na jug i obre se na sjever, ne znam
je li ikada dospjela do Hrvatske, tiskana je u Njemakoj (Suhrkamp, 1993.) i u Beogradu (Radio B92, edicija Apatridi, 1994.)
i rasprodana je.
Tokom opsade, Marua je izbezumljeno jurila gore-dolje,
Ljubljana Sarajevo Ljubljana, organizirala pomo i gubila
teinu. Za humanitarni rad u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, njemaki predsjednik odlikovao ju je Zlatnim kriem. Ja
nisam otila u Sarajevo kad je trebalo, za vrijeme rata. Maa je
bila mala, nije bilo nikoga tko bi je uvao. Izvukla sam tada iz
Sarajeva desetogodinju Unu, okupljala sam izbjeglice u svom
stanu, razvlaili smo jufke, Azri (ve trinaest godina u Vancouveru) nalazila sam poslie za preivljavanje, ali to je malo.
Mogla sam vie. Danas, svakim odlaskom u Sarajevo, jo uvijek
bih nekome da kaem Oprostite, ali ne znam kako tu nelagodu da izvedem.
U Grazu bila sam kod Marue jedne otre, nemilosrdne
zime, kad je kao kakva siromana kontesa boravila u onoj kuli
pod kojom trepere zamrznuta svjetla grada i njegova (ipak)
provincijska tiina. upkale smo razne hors doeuvrese i telefonirale Iztoku (Osojniku). To je ista ona kula u kojoj je kao
gradski pisac boravio Devad (Karahasan), o emu su novine
(barem u Hrvatskoj) nairoko raspredale, vrlo benevolentno.
Grad Graz i danas daje jednogodinje stipendije piscima iji
su ivoti i ija su prava ugroeni. Samo to je Devad u toj kuli
ostao est ili sedam godina, i drvee je zasadio u prostranom
vrtu, koje tamo raste kao memento na njegovo ratno izbjeglitvo, a Marua je otila kad je trebalo, nakon dvanaest mjeseci, i
o njenom boravku tamo nijedan medij nije izvjetavao.
U Grazu, itala sam odlomak iz teksta o mom dvomjesenom boravku u Beu, kad sam dobila stipendiju austrijskog
KulturKontakta. Odlomak koji sam odabrala za itanje u Grazu
sadravao je popis 27 deportiranih stanara iz zgrade broj 33 u
Rembrandtstrasse. Kad je stigla glumica iz Bea, rekla sam joj, taj
popis itajte staccato i bez emocija. Ona je pitala, koji popis? Popisa doista nije bilo. Moj tekst skratila je neija nevidljiva ruka.
Ponovno smo ubacili popis. Nakon itanja, nastala je jeziva tiina, tamo u tom kulturnom centru u snjenom Grazu. Gledali
smo se publika i ja, svi smo bili nepomini, moda zbog hladnoe. Vrijeme je kapalo kao med. U vrhovima prstiju tuklo mi je
srce, u grlu, u sljepoonicama, sva sam bubnjala iznutra. Onda,

364

ini mi se mnogo poslije, doao je pljesak. Nakon te kulturne veeri, Marua i ja otile smo u jednu krmu na kobasice s kiselim
kupusom. Bio je to izvanredan obrok, nezaboravan. A u krmi,
za razliku od onog kulturnog centra, bilo je toplo i buno.
Jesi li vidjela na plonicima one mesingane kocke s imenima nestalih stanara?, pita me Sneana (Bukal) u Beu 2008. Te
kamene kocke obloene mesingom a dimenzija 10 x 10 x 10 x
10 centimetara nisam ni mogla vidjeti u Beu 2008. jer 2008.
doslovno sam protrala Beom, nisam ni Kseniju i Bogdana
stigla posjetiti. Kad sam 2004. doista bila u Beu, kamene kocke, danas ve uvene kamenove spoticanja (Stolpersteine)
Guntera Demniga takoer nisam mogla vidjeti, jer svoje kocke
Gunter Demnig poeo je ukopavati po Austriji tek u drugoj
polovini 2007. Jest da je 1997. u mjestu Sankt Georgen u blizini Salzburga, Gunter Demnig postavio dva kamena spoticanja
za Jehovine svjedoke, ali neki ljutiti stanovnici tog ivopisnog
turistikog mjesta ubrzo su kamenove iskopali, jer to ima tu
taj njemaki umjetnik Demnig da podsjea njih, Austrijance,
na ljude koji su nestali, nestali su i gotovo. Poslije, 2006., stanovnici Sankt Georgena svoje su stavove malo omekali, pa su
dopustili Demnigu da one iskopane kocke ponovno ukopa. Da
su Demnigovi kamenovi spoticanja postojali u Beu 2004., ne
bih onoliko bazala gradom i fotografirala arijanizirane zgrade.
Ne bih matala o slikovnici koja mi se danas ini mlakom opomenom jer, openito, ono to je sabijeno meu korice, ono to
je ispisano, svoj eho odailje u plitke rezervoare sadanjosti u
kojima odjekuje muklo i tupo. Danas toliki umjetnici sasvim
dosljedno iz memljivih krinja Povijesti, poput maioniara,
izvlae svilene rupce prolosti, a javnost se uljuuje, sve manje
se uznemiruje, i kae, neka ih, nek galame a mi emo i dalje
po svome tiho i oprezno.
U Berlinu sam naletjela na Stolpersteine, o, da. U Berlinu ima preko 1500 kamenova postavljenih pred ulaze brojnih
kua. O njih se ovjek mora spotai, jer Berlin je grad flaneura.
To gaenje preko sjajnih minijaturnih grobova izaziva i jezu
i pijetet. Ali, koraci koji se spuste na male mjedene sarkofage, postupno ih late i oni sve vie svjetlucaju, ak bljete na
aprilskom berlinskom suncu; zrake se preko njih prelamaju u
zlatne strijele koje ulijeu u oko. Tekst koji Demnig svojeruno gravira na svaku kocku poinje rijeima: Ovdje je ivio/
ivjela, nakon ega ispisuje ime, godinu roenja i sudbinu

365

stanara, koja je, ta sudbina je li, u veini sluajeva obiljeena datumom i mjestom deportacije
i smrti. Do kolovoza 2008. Demnig je oivio
preko 16.000 idova, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka i antifaista. U vie od 350 gradova,
od toga diljem Njemake najmanje 15.000 ljudi,
pod stopama prolaznika mae i ape, evo nas
opet. Demnigove kocke za sada lee u Austriji,
u Maarskoj, u Nizozemskoj, u ekoj, u Danskoj, u Ukrajini i u Italiji. U Poljskoj, Demnigu
su rekli, neemo vae kocke. U Francuskoj kau,
jo emo razmisliti. U Mnchenu vele, mi ve imamo mnogo
spomenika, ljudima ne treba kamenje da bi se sjeali. Ima i
stanara koji se bune, te kocke oteavaju prodaju nae imovine,
kau, a prolost je prolost, nije sadanjost.
U Wannseeu, u Wernerstrasse 7, nala sam kocke Enocha Belgarda, roenog 1883., ubijenog 1944. u Rigi, Hansa Belgarda, roenog 1913., ubijenog u Rigi i Tane Belgard, roene
1887., takoer ubijene u Rigi. Pred kuom u Wannsee Grner
Weg 15, svjetlucaju Else Ellendmann, roena 1915., nestala u
Piaski i Peter Ellendmann, roen 1937., koji je sa svojom mamom takoer nestao u Piaski. Jo sam ljudi nala u Wannseeu,
u Wannseeu moe se mirno hodati, nema guve jer nema industrije, nema trgovina, nema urbe, i ima mnogo vila koje
tite gusto zelenilo, cvjetni grmovi i stoljetna stabla.
Izrada jednog kamena za spoticanje kota 95 eura.
Da bi proitali to na njemu pie, hodai se moraju sagnuti.
Naravno, u Hrvatskoj Demnigovih kocki nema. Pisala sam
Demnigu, rekla sam mu, doite u Hrvatsku, Hrvatska ima kontingent mrane prolosti, ima i onu svijetlu, dodala sam ravnotee radi, istine radi, Hrvatsku biste mogli premreiti vaim
kamenovima, rekla sam Demnigu, pa bi Hrvatska bljesnula,
svjetlucalo bi u Osijeku, u Splitu, u Sisku, u Koprivnici i Varadinu, svjetlucalo bi u Dubrovniku, u Rijeci, na Koruli, u mnogim mjestima treperili bi ici prolosti, ak i u selima, ak i kad
nema sunca, ak i u noima bez mjeseine, bljeskala bi imena
povratnika. U Zagrebu, odsjaj bi bio poput vatrometa. Mogla
bi se jedna kockica nai u Rovinju, na primjer, pred kuom u
nekadanjoj Via del littorio 32, dananjoj valbinoj, ni stotinu
metara od mojih vrata, iz koje 1944. nacisti odvode Talijanku
Francescu Bodi (Rovinj, 9. 2. 1913.) u transki logor San Sabba, gdje joj vade oi i ivu spaljuju. Mogla bi se jedna kockica

366

nai u Rovinjskom selu, pred kuom s brojem 119, u kojoj se

rodio Franjo Iskra (12. 12. 1886. 31. 1. 1945., Dachau).
Gdje bi se etai mogli spoticati u Osijeku? pitala sam Zoru
Dirnbah. O, Dao, rekla je Zora Dirnbah. Dana 22. kolovoza
1942., na svoj trinaesti roendan, promatrala sam deportaciju stanovnika iz sabirnog logora u Vukovarskoj 22, to je bila
adresa moje rodne kue i nae stare i prve tvornike zgrade.
Transportnim vagonima ljudi su odvezeni u Jasenovac. Nepovratno, rekla je Zora Dirnbah. Rosaliju Roth, sestrinu moga
oca, roenu 1870., ustae su tog 22. kolovoza 1942. takoer
lifrali za Jasenovac; pokupili su je iz donjogradskog osjekog idovskog starakog doma. Prema iskazu preivjelog jasenovakog logoraa Mira Aufferbera, Rosalija Roth odmah je po dolasku u Jasenovac zatuena maljem. Iz istog doma, koji je kao
i naa kua, pretvoren u sabirni logor, rekla je Zora Dirnbah,
odvedena je i moja baka. Imala je osamdeset est godina. I
nju su ubrzo ubili. Tog 22. kolovoza 1942., odvedeni su Hermina Dirnbach i moj esnaestogodinji brati Ivo Dirnbah s
roditejima. Uz mnoge nae prijatelje i roake ubijena je i tridesetogodinja Hilda Polak sa svojom majkom i estogodinjim
blizancima Majom i Dankom. Tog 22. kolovoza 1942. deportirani su u Jasenovac i ondje ubijeni svi osjeki idovi koji nisu
uspjeli na vrijeme pobjei. Moda jedan kamen za spoticanje
pred Vukovarskom 22, rekla je Zora Dirnbah.
Moj spomenik je mali spomenik, kae Demnig, ali kad
jednoga dana ugledate na tisue kamenova kako blijete na
kakvom trgu ili u nekoj ulici, moj spomenik postat e velik.
Tada e se Evropa sagnuti. Tada e se Evropa pokloniti onima koji dugo nisu postojali, ponaosob. Evropa e se masovno
spoticati, teturat e i klanjati se, Evropa e hvatati ravnoteu
na svojim uminkanim, ulickanim trgovima, pred svojim multinacionalnim kompanijama i luksuznim trgovinama, preko
njenog zategnutog lica tada e moda preletjeti sjena.
Lidija kae Nita se tu ne moe, ti dananji ljudi nizato
nisu krivi, tko zna od koga su pokupovali sve one idovske
kue i stanove, iz tree, etvrte ruke, mnogo je godina prolo.
Oni koji su krivi, kae Lidija, danas su uglavnom pokojni. Ja
ne mislim tako. Mene zanima znaju li dananji stanari bespravno konfisciranih kua ija je to nekada bila imovina i kako to
da se izvornim vlasnicima najee izgubi trag.
Svi oni umjetnici, Jochen Gerz, Shimon Attie, Christian
Boltansky, Mischa Ullman, Gunter Demnig, Sanja Ivekovi, Re-

367

nata Stih i Frieder Schnock svjetski su renomirani umjetnici, a

ja nisam. Za mene gotovo nitko ne zna, zato mi poznanici koji
rijetko putuju i koji ne prate to se zbiva izvan granica njihovih
krasnih novih domovina, koji ne prate ni literaturu ni umjetnost, moda malo prate svjetsku modu i glazbu, ivote filmskih
zvijezda, seksualne, narkomanske i alkoholiarske eskapade takozvanih celebrities, zato mi ti poznanici kau, okani se te povijesne rabote, stalno gudi po istoj ici, pii ljubavne prie. A ta
ica po kojoj gudim, vidim, vrsta je struna, neunitiva. To je
struna za koju se utopljenici povijesti izbezumljeno hvataju i to
je struna koja one druge, koji kako kakvi izbezumljeni astmatiari eznu za zrakom, poput ome stee oko vrata.
Jo jedan dan provela sam s Maruom u Berlinu. Taj dan
bio je nevjerojatno sunan i topao za april, bio je gotovo majski. Kupile smo sadnice, nekakve mauhice, plave zvonie i
nezaboravak, onda smo otile na rusko pravoslavno groblje da
naemo Lolu.
Humke na ruskom pravoslavnom groblju u Berlinu jako su
kratke. Kao da su djeje. Kao da u svim onim rakama lee mali
ljudi skvreni u malim ljesovima. I te humke ne prekrivaju kamene ploe, nita ih ne prekriva, stoje gole, nezatiene i toliko speene da voda s njih u tankim mlazovima klizi postrance
kao po skamenjenom pijesku. Jedva smo iskopale plitke rupice
za na prijesad. Poslije sam rekla Bori, ono groblje je lijepo kad
na njemu ne lei netko tvoj, inae, grozno je, to je jedno runo
groblje. Bora je rekao Sluaj, nemoj mi grobariti, uostalom na
tom groblju lei Nabokovljev otac.
Onda smo Marua i ja otile u Caf Einstein da se oporavimo od onog grobljanskog stresa. Kroz Caf Einstein struji blaga
otmjenost, na vrhovima prstiju klizi umirujui amor i trudle
s jabukama ogromne su. I sunce zalazi u Cafu Einstein na maloj mramornoj plohi Kaffeetischa pa se moe dotai. Znam,
nebitno je gdje lei kad vie nisi iv. Nebitno je i gdje ivi
kad si ve polumrtav. Vojske hodajuih, mumificiranih pokojnika ionako mariraju naim planetom. Sabijeni u rake svojih
skuenih egzistencija, glupo vjerujemo da naa trule oplouje
Zemlju. Ali, Zemlja se stee, skuplja se, u njoj praznina tuli kao
brodske sirene u magli; sve vie i sve bre postaje svejedno na
koju se njenu kotu popnemo.
(Odlomak)

368

Alma Lazarevska

SLIJEPA VRATA, ULICE LANE

D-u, koji mi u poluglasu cijedi jednu od svojih boljki, pokuavam priviti melem u vidu jedne Prevertove pjesme. Tamo
su jedan Dicon i jedan odbaeni telefonski imenik. Susret im
je zakazan u jednom od onih dana kada se gradski marginalac Dicon osjea naroito mali i beznaajan. Sve do trenutka

369

kada ugleda odbaeni telefonski imenik i stane da ga lista. Te

shvati da se ba niko u tom ogromnom gradu ne preziva kao
on. Potom opet koraa, sada sa izrazom osobe koja je shvatila
da je po neemu jedinstvena. Pjesma ne kae da li je i koliko
ovaj osjeaj privremen i koliko stimulansa ove vrste treba da bi
se Dicon potpuno oteo letargiji. Niti ja ovu dvojbu pominjem
D-u. Nisam sigurna da li me sve vrijeme slua. Tek uti na nain
na koji uti bolesnik koji lijeniku to se trudi oko njega oprata jer nita i ne oekuje, jer ga kao lijenika i ne uvaava, jer je
uostalom prestao vjerovati u izljeenje.
A tada, nije ba iz hitne pomoi, ali nas zaustavlja osoba
koja kae: Dobar dan. Potom: Oprostite. Potom nas pita. Zapravo, pita mene. Osoba koja odaje utisak slabovidosti, te koraa
korakom lunatika probuenog u pogrean as, ba i nije prava
adresa za ovu vrstu pitanja.
Prije nego sam zaustila, vidim kako se D. mijenja, izrazom
lica, stavom. Ne bludi slabovidim pogledom, nestao je gr samosaaljenja oko stisnutih usana. Ovo vie nije osoba koja me
s vremena na vrijeme uznemiri izjavama da nita ne vidi i koju
ja tada tjeim konstatacijom kako zapravo i nema ta da vidi.
Prinio je tri srednja prsta lijeve ruke gornjoj usni. Trenutak da
se skoncentrira. ekajte! Mala teatralizacija nakon ega slijedi
osvrtanje na sve etiri strane svijeta. A odavno tvrdi da za njega
postoji samo put uz rijeku i niz rijeku, staza na koju jednom
dnevno stalni hodai ovoga grada izvode holesterol, dijabetes,
jedan ili dva modana udara, logoreju, trigliceride, visok pritisak, psa... Ja? Ja ponekad izvedem D-a. Naravno, nikad ne treba
odbaciti mogunost ispostavljanja nekog drugog razloga.
Kako slabovida osoba odjednom vidi ak i boju automobila kod kojeg treba skrenuti, objanjenje je koji mi duguje D.
Pominje ulicu koja se rava, zeleni pano kod kojeg se skree
ulijevo. Kad njegova predstava poinje obilovati detaljima koji
su se potpuno udaljili od prvobitne namjene, presijeca jedno
metalno hvala. Mada slabovide osobe istananije uoavaju
zvuk, D-ova osjetljivost se, na sreu, ovaj put ogluuje na nijansu nestrpljenja. Da li ba kao Prevertov Dicon, tek... nastavlja koraati bodriji. On je jednom zalutalom, skoro pa strancu,
pomogao da se snae u labirintu grada! Daleko je na grad od
labirinta, u njemu se za samo dan-dva snae i najnesnalaljiviji stranac. Premda... Sjeti se Drohobia, opominje moja lektira.
Uzgred, stranac je od onih za koje vai sada ve bezubi vic:
ne zna gdje je zgrada opine, ali poznaje najutjecajnije upo-

370

slenike. Lice mu ne odaje prijemivost za prie samotnika iz

Drohobia. Ali, sve je to nevano pred injenicom da je D. ovaj
put svoju svakodnevnu putanju kapitalizirao jednim oprostite,
jednim dobar dan i jednim hvala. Nije lokasto, zakljuujem
rijeima jednog ehovljevog junaka. D-ov lijenik insistira na
think positive.
Uzgred, ali ne samo uzgred, itam da brazilsko pleme Pirahe nema rijei oprostite, dobar dan, hvala. Ali, pripadnik plemena Pirahe nema ni potrebe za ovim rijeima. Piraha nije bie
grada. Piraha nikada nije stranac. Niti pobolijeva od boljke ije
se akutno stanje moe nakratko smiriti scenom koju sam upravo prepriala.
Da provjerim jesam li dobro uoila recepturu koja djeluje
na jednu od D-ovih boljki (neke od ostalih su u vlasti koarice sa lijekovima na komodi ispod ogledala), pitam ga gdje je
najblia prodavnica elektromaterijala i kako stii do tamo. D.
ne prozire moju igru? Opet objanjava. Prethodno ispoljivi
skepticizam spram prevertovske utjehe, nastavlja da lebdi na
utjesi koja e splasnuti jednako brzo kao to splasne uinak
njegove dnevne doze Nestinona. Kao to je lijenik odreivao
dnevnu dozu lijeka koja e njegove one kapke drati kako-tako otvorenim do sumraka, evo i ja raunam. Valjalo bi D-u za
ljubav svaki dan postaviti etiri namjernika uzrijeku-nizrijeku.
Oprostite, dobar dan, znate li gdje je ulica... hvala.
A ja? Ja u ovakvim prizorima volim biti s druge strane.
Sklona sam objanjenu koje nudi Turgenjev u pripovijetci Asja.
Interesuju me vie ljudi nego zanimljivi spomenici, znameniti
muzeji. Interesuju me iva lica.
Vina sam mapama, ali me vie privlae lica. Vjerujem u
nauk o epifaniji slavnog Dablinca.
Mnoge od znamenitosti gradova u kojima sam bila ne
pamtim. Trebala bih se napregnuti da ih opiem. Uostalom...
copy i paste. Ali, ovaj je princip neupotrebljiv za sva ona lica
koja sam zaustavljala molei ih da mi objasne kako da stignem
do neega u njihovom gradu.
Izlaze mi pred unutranje oko (da kaem D-u, ako ponestane Nestinona, neka se prepusti ovakvom prebiranju?):
gospodin, otmjeno siv, visok, prav (ali ne od onih koji
kao da su progutali metlu ili tap) objanjava kako u Kelnu ne
mogu zalutati jer iz svake take grada mogu vidjeti katedralu.
Gledajte s vremena na vrijeme u katedralu, kae uz osmjeh kakav ne moe imati prozelit ili tvrdi misionar. Ispod mike nosi

371

presavijene novine. Sa naslovne stranice izviruje novi predsjednik jedne od evropskih vlada. Sivi gospodin izgovara engleske rijei savjesno, polako, a lako. Vjerujem da nerado izlazi
iz svoga jezika, ali to ini gospodski susretljivo. Voljela bih uti
kako izgovara reenice iz Mannovog arobnog romana. A od
poezije, makar ovo: Jer, vidi li, gledanje ima granica, i sve sagledaniji svijet ite da raste u ljubavi. Potom. Zavreno je djelo oiju.
... lice mladia koji e mi objasniti gdje je Mozartova kua,
prethodno sklonivi slualice sa uiju. Teki metal. Ali, mladi
ima osmjeh koji se jo uvijek hrani majinim kolaima. Lijevi
onjak je nadrastao sjekuti. U Vedama se za onjake kae: Dva
tigra koja rastu nadolje, i kuaju prodrijeti oca i majku! O, Agni,
uini ih milostivim!
... mlada ena koja je upravo parkirala bicikl. Prije nego
reagira na moje pitanje, sputa korpu. Potom osloboene ruke
koristi da ukosnicom obuzda kosu. Na nain junjaki! I ta
kosa! A... Amsterdam! Negdje iza zidova miruje Vermeer. Njegova spokojna, krupna djevojka ija je kosa obuzdana strogom
kapicom. Traim put do nje. Ova e mi biciklistica pomoi.
u Kopenhagenu biram izmeu dvije bijele koulje koje
uoavam na glavnom trgu. Elegantni stariji ovjek kroz ije
su vene prole ve generacije i generacije s knjigom. Moj prvi
izlazak (ne raunam li more) iz opkoljenog grada. Nikada to
nee saznati ovaj mukarac. Jo manje za moju opsesiju bijelim kouljama tih godina u opkoljenom gradu. Objanjava mi
kako da najbre stignem do hotela Park. Stig... zove se Stig? Nedovoljno! Holger, Rasmus, Jesper... Soren? Neka bude... Soren!
Tako biti mora!
Ako iile mnoge slike, preostat e makar svi oni mladi
parovi koji se ne prestaju drati za ruke ili gdje mladieva ruka
ostaje na djevojinom ramenu dok mi drugom pojanjava.
... dva parfema koji daju nenadan amalgam; sjever je, blizina oceana, zrak prohladan i ist, dobar fon za parfem. Na
djevojinom vratu maleni zlatni kri. A ja se podsjeam hadisa:
Tri stvari ne treba odbiti: au mlijeka, miris, jastuk. Sumrak je i ja
eznem za jastukom. Hotel je iza ugla, ali sam se ipak odluila
da zaustavim ovaj lijepi mladi par. Dobro, neka i to bude, ujutro u popiti au mlijeka.
U Pragu 1989. ih nije bilo... amalgama, parfemskih.
Tek trag iza neke Italijanke, turistkinje. Ali, Janka, recimo da je
Janka mirisala na sladoled to je bio u Jirijevoj ruci. Vjetaka
aroma jagode. Nekoliko ruiastih kapljica ostaje na mapi koju

372

sam rairila na uvid. Oekujem da mi pokau kako najbre stii

do Trojskog parka. Da li znaju da je tamo Kafka jednu godinu
sluio kao vrtlar? To ne pitam. Suvie je ruiastog u ovom prizoru. Janka, ili moda Ruena, ima kratku suknju i kratke jake
noge. Oaravajui osmjeh, ipak. Blijeda. Jiri je mrav i preplanuo. Da li su sada u braku?
... praka starica koja se sjea ljetovanja u Opatiji, prije
Drugog svjetskog rata. Ona mi je objasnila gdje je staro jevrejsko groblje. Nije promijenila izraz lica na pomen groblja. Kraljica koja je prestala misliti na urote. Koata ljepota ostarjele
Grete Garbo.
... u sat iza ponoi, Petersburg. Tragajui za Nevskom Lavrom, zaustavljam pripitog ovjeka. A kakav mi drugi stoji na
raspolaganju? Bijela je no! Pita me: ajkovski ili Dostojevski?
Odmjerava me, prosuuje. Dostojevski, odgovaram, urei da
izmaknem alkoholnoj auri. Imao je karirane pantalone. Ba
kao slavni junak Bulgakovljevog romana. Moskva u Petersburgu. Poslije, na grobu Dostojevskog, ja mislim o Bulgakovu.
A scene gdje sam ja bila na suprotnoj strani? Deavalo se
i tamo gdje sam bila stranac! Razlog za hvalisanje! Nije mu
vrijeme.
Opet bicikl. Ovaj put moj. Nagli nagib korpe, te otkotrljana narana. Mladi je podie kao tenisku lopticu. Lako se sagiba. Poigrava se njom dok mu objanjavam put do Ba-arije.
Tamo ju je valjda pojeo? Naranu. Ne vjerujem.
I sve je ovo, valjda, uvod u dio prie koji bi u romantinoj
varijanti trebao poeti stihom davne pjesme to smo je pjevali u
koli. Kad sumrak blagi padne svud i dan se blii kraju tad nagradu
za svaki trud nam mirni asi daju. Ko glavu moe sklonit tad u domu
toplom svome taj ne zna ta je tuga jad i zlo na svijetu tome.
Dok gledam bukete pred kojima je jutronja cijena prekriena. Dopisana je trostruko manja. Nemarnijim rukopisom.
Nude se dvije rue po cijeni jedne. Pomalo je jo uvijek idilino: sumrak, boje neba. Tek ove cijene pouruju. Opomena!
Promiu ve i prolaznici na ijim su licima sve boje pogaene.
Jo prije koji as vidokrug je palila jedna riokosa djevojica.
Kliska je granica izmeu smiraja i trenutka kada sve to je vani
mora biti unutra. Povlai se onaj plimski val dana koji je jutros na ulice izlio stolove, cvijee, natpise, ponude dana, lica.
I tebe s njima! On se povlai, a ti ostaje kao nasukana riba. Ili
Rilkeova anemona. Vidio ju je u Rimskom vrtu. Preko dana se
bila toliko otvorila da uvee vie nije mogla da se sklopi. Bilo

373

je strahovito gledati je na tamnoj livadi irom raskriljenu, pomahnitalo rastvorenu aku sa premnogom noi iznad sebe.
Treba stii do hotela, do odredita na kom te ekaju domaini. Vratiti se treba! Propustila si trenutak u kom se talas
povukao. Soba iz koje te je talas ponio, ravnoduna eka. Ne
doe li ti, stii e novi gost. Svejedno. Onda se desi da se ne
moe sjetiti ak ni imena hotela. Jutros si ak i ime recepcionara znala. Sva imena iile osim onog od kojeg je slaba vajda.
Da stane i kae: Ja sam Alma Lazarevska sa premnogom nou
iznad sebe! Pomozite! A ve je iz vidokruga nestalo i ono pecivo koje se prodavalo po cijeni trostruko manjoj od jutronje.
Povukla ih je enska ruka obnaena do lakta. Samo se ruka
ukazala. I spustio se kapak. Srednjevjekovna scena. Da li se
tako osjea D. kada prestane djelovati njegova dnevna doza
Nestinona?!
U jednoj takvoj sceni dominira pravougaonik izloga frizerskog salona. Potonja muterija ve je davno otila, runici poslagani, boce sa amponima odloene, sa poda uklonjena svaka
dlaka. Dvije ene, tek siluete. To jedna provjerava da li je sve
na svom mjestu. Drugoj je ruka ve na metalnoj jabuci vrata.
Priem li, rei e mi: Oprostite, upravo zatvaramo. Preesto sam
u svom gradu odluku da kosu prepustim frizeru odlagala do u
pozni as. I preesto me je doekivao ovakav odgovor. A ja mu
se obradovala. Kao uenik koji je konano pokazao da nije on
kriv za svoj izostanak. Ali, ovdje nije rije o sitnim, infantilnim
samozavaravanjima kakvim smo skloni, valjda, samo u svom
gradu. Ovdje ja stojim ne znam gdje, i ne znam kamo u. A no
se sklapa kao neumoljiva presuda i posljednja nada odlazi sa
ovim dvjema figurama iza kojih preostaje tek sablasno osvijetljen izlog. Svaka je razlonost, svaka razumnost, svaka prisebnost onemoguena. Paralizirana sam anemona sa premnogom
noi iznad sebe.
Grad koji ti se cijeli dan prijateljski nudio u svoj svojoj
veliini, zavodljivo te mamio kao razgranata staza, u trenu je
postao hladna klopka. Kafka u jednom pismu Mileni pie: Danas sam gledao mapu Bea. asak mi se inilo neshvatljivo to je
sagraen tako veliki grad, a tebi treba samo jedna soba. Osjeaj
koji elim evocirati jeste, meutim, pribliniji onome to ga
pominje Milosz u pjesmi To. Misao beskunika dok ide po ledenom stranom gradu. A ova opet, stoji u istoj pjesmi, jeste
slina trenutku kad opkoljeni Jevrejin vidi teke ljemove njemakih andarma kako se primiu.

374

Sve ono to si tokom dana upio jeste bila zavodljiva igra

privida. Nastupa as kada se sretniji igrai povlae sa scene, a
nesretnici ostaju da plate pravu cijenu igre. Koja je zna se kakva. Sklupati se na karton pored ve zaspalog beskunika? On
je izvan dometa strepnje. On nema misao. On ve spava. Da
se sklupa pored njega? Ve je kasno. Na bilbordima nacerena
ili napuena usta. Odriu mogunost svakog pitanja. Ti si tek
njihov dnevni ispljuvak.
Srednjovjekovni putnik pred gradom koji je upravo zatvorio svoje kapije i podigao mostove? Montaigne pie o
ulasku putnika u Augsburg nakon zalaska sunca. O strahu
koji ga obuzima kada se nae pred slijepim vratima. etiri naizmjenine velike kapije, jedan most iznad anca, jedan pokretni most i jedna gvozdena prepreka. Kada je Montaignov
opis zanimljivo kuno tivo, onda mu nije loe uzvratiti sjedanjem za raunar i otvaranjem elektronske mape Augsburga. Tja, to je, dakle, taj strani grad? U lijevom uglu usluno
treperi ak i Hilfe centar. Niega stranog tu ne moe biti. Sa
Hilfe centra ubrzo sklizne na H&M online ponudu. Zaboravi Montaignea.
Uostalom, vie nema ulaska u grad. Izgubio se u bezlinosti
aerodroma, jednoobraznosti predgraa. Tek, ponekad... Najvie volim one rijetke u koje ulazim kao u otvorenu knjigu. A od
najnelagodnijih doivljaja ulazaka jeste onaj kakav mora imati
ruka na koju je nevoljno navuena ginekoloka rukavica. Bespomono zavaljen i bez kontrole nad svojim tajnama... grad...
neu mu izgovoriti ime.
Kako god, nestala su ona slijepa vrata pred kojima se putnik Montaigne naao, krenuvi, kau, u potragu za lijekom
svojim bubrenim kamencima. Tvrde da pokretanje bubrenog
kamenca prouzrokuje jednu od najjaih boli. Nije li strah koji
je Montaigne osjetio pred augsburkim vratima dostatan da
anestezira i bubrene kolike?
Ovoj skici pripada i scena uz bolesniki krevet B-ovog oca.
Pria nam kako je prethodne noi sanjao da se odjednom naao u Zagrebu. Nisam dvadeset... ma i vie... godina bio u Zagrebu.
Gledam oko sebe. Preplaen. ta u ja odjednom u Zagrebu? Uuti
nakon ovoga. Zbunjeno se smjeka. Vidjela sam takav smijeak
na licu pacijenta, koji tren nakon to mu je uruena strana
dijagnoza. utimo i mi, okupljeni oko njegovog kreveta. Neko
poinje prepriavati neki smijean dogaaj, pa zauti. U utnji
smo se i razili. Dan iza toga, B-ov otac je umro. U snu.

375

Da li je Montaigne u trenutku umiranja ugledao ona slijepa vrata Augsburga? Jedno mogu pretpostaviti: nije ugledao
kako se umnoavaju, prepliu i jedna s drugom izmjenjuju ulice rodnog grada. Nije ugledao kako se u dubini grada otvaraju dvostruke ulice, ulice dvojnici, ulice lane i varljive (Jesu li
takve slike iza D-ovih onih kapaka koji su pali nakon to je
prestala djelovati dnevna doza Nestinona!?). Ili: kao vjetrom
pomijeane ulice. Sve su to slike do kojih su trebali proi vjekovi, slike koje su ekale Schulza, drohobikog monaha bez Boga.
Ne usuujem se izjasniti ta je jaa mjera straha: ona slijepa
vrata ili ove ulice. Na jednoj od njih, kolska se zvala, Schulza
je presreo uniformisani mukarac. Tuim je jezikom progovorio. Pitao za neku ulicu, to li? Ne! Upitao je: Bist du Schulz?
Legenda kae da je Schulz zbunjeno i plaljivo uspio potvrditi
prije nego je stranac u njega ispalio dva metka. Istorija biljei
tek ta dva metka.

376

Tvrtko Kulenovi

Gradovi na ostrvima
U devetnaestom vijeku duh je oboavao jezera. U svim
antologijama, itankama, u raznoraznim prezentacijama francuske poezije toga doba, poasno mjesto uvijek je zauzimala
Lamartinova pjesma Jezero / Le Lac.
Ainsi toujours poussez vers les nouveaux rivages,
Dans la nuit ternelle emportes sans retour,
Ne pourrons nous jamais sur locan des ges
Jeter lancre un seul jour?
Pjesnik je na jezeru ekao svoju dragu,
da budu zajedno, a moda i da se njeno stanje uz tu klimu malo popravi. No ona je
bolje znala. Pisala je: Ti zna kako su gadni
ovi moji dani sa napadima kalja. Ne mogu
dozvoliti da svi ostali gosti hotela zbog
mene trpe. Doi u im ovo proe.
Pria je lijepa i tuna ali pjesma joj je
izbrisala tragove kako i mora biti, samo je
ostavila jezero. Pitanje je moe li jezero
podnijeti tu koliinu emocije, tu mudrost
emocijom izazvanu, moe li sve to stati u
lavor vode? Noeni prema novim obalama,
u vjeitu no voeni bez povratka, bez mogunosti da makar za trenutak negdje bacimo kotvu, zar to ne pripada monom, velikom moru? Ili u poetku monoj i velikoj
rijeci koja e takoer zavriti u moru. More,
tue i nepoznato, koje e ostati tue i kada
prestane biti nepoznato, prostor je koji najbolje odgovara vremenu koje dolazi poslije
smrti i koje je i danas tue, ako i nije vie
nepoznato. Zato dakle ne more, veliki talasi koji udaraju u obalu sa tutnjavom koja je
muzika ispraaja?
Ali duh je bio opsjednut jezerima, more je pripadalo profesionalcima. Mrtve mornare zamotavali su u navoteno platno

377

i sputali u more. ene mornara i ribara stajale su ili sjedile na

obali i gledale more, uvijek samo more. Ali ubrzo e doi do
velike promjene i sve e biti jasno. Baudelaire e napisati: L
homme libre toujours tu chriras la mre. Devetnaesti vijek je
bio vrijeme raznovrsnog napretka, vrijeme sigurnosti i elje za
sigurnou: ako ve mora da se kupa, lavor vode je najsigurniji. ta e na ostrvu gdje si daleko od bolnice ako ti se neto
dogodi?
ovjek je sada shvatio da mu je more domovina, a ostrva
su najdalja od kopna, najblia domovini. Prvo dou gradovi
na moru, na morskim obalama, a zatim, jo vie, gradovi na
ostrvima. Ostrva ne smiju biti prevelika, da se gradovi na njima izgube, najbolje je da su gradovi vei od ostrva na kojima
se nalaze.
Danas je prijestolnica svijeta grad na ostrvu. Preletio sam
ga prvi put avionom predveer i vidio ga onakvog kakav se vidi
na nekim turistikim fotografijama: vrh Manhattana bio je u
nas uperen i zbog obline Zemljine kugle blago ispupen zbog
ega su se vrhovi njegovih ogromnih zgrada razilazili, slika se
irila, sve je djelovalo kao jedan nevjerovatan kameni buket.
Bio je to snop babilonskih kula, novi zigurati koje emo s ponosom moi ostaviti u naslijee buduim pokoljenjima: ljudi
e moda tada ivjeti u vodi ili pod zemljom, ali ostacima New
Yorka nee moi da se ne dive.
Zatim sam ga nadlijetao nou i tada je sve bilo ravno, pljosnato, nikakva visina ni uspnue nije se vidjelo, ali je liilo na
Ali Babino blago. Manhattan je imao oblik nemarno baene raskone i razmetljive ogrlice. preko nje je bila baena druga, pa
trea, desetine i stotine sjajnih ogrlica koje su prekrile prostor
tako da ni traga mraku nije ostalo izmeu njihovih monih vijuga, a sve su tretale svojim najmonijim i najljepim sjajem.
A oko njih samo mrak, mrak i muk, more.
New York je grad na vodi vie nego ijedan drugi grad na
vodi koji znam. New York je vie grad na vodi nego to je Venecija. Vozei se amcem venecijanskim kanalima suoava se s
bajkom, ali plovei brodom oko Manhattana zasut si udom, sa
svih strana. Vodi na brodu osjea se obaveznim da pravi viceve, Ameri smatraju da to predstavlja dio svakog dobrog govora,
ma o emu on bio. Nakreveljit e se i rei da se s nae desne
strane upravo pojavljuje Statua slobode, to jest jedna visoka
zelena ena bez sisa i bez guzova. Ali koga je sad briga za sise,
ti bi htio da se popne u njenu glavu i da odande posmatra

378

svijet kao to je to nekad inio Murzilka sa svojim patuljcima.

Koga je, koga je uostalom, uopte briga za zelenu enu, kad se
s druge strane na tebe survavaju u visinu neboderi Manhattana. Nigdje tako kao pred njima ne postaje svjestan istinitosti
one stare izreke da se o pravoj ljepoti moe samo mucati. Je li
to u njima poezija sile? tako je neko, mislim ba neki Amerikanac, nazvao utisak to ga ostavljaju na gledaoca oni kozaci
u Eisensteinovoj Oklopnjai Potemkin koji silazei niz odeske
stepenice pucaju u narod. Je li u pitanju neki red? Kakav je red
u nejednakosti, u sirovom i surovom duhu nadmetanja? Nikad
nee znati. Samo zna kako velianstveno oni padaju na tebe
ikljajui u vis dok prolazi ispod njih brodom.
Zatim se na tebe ponu obruavati mostovi. Naravno da ih
zna sa mapa, ali na mapama se oni ne vide, ne vide se njihova
stabla i njihove lijane, ne vidi se to udesno drvee, koje u New
Yorku, meutim, ipak stvara ume jer u kom god pravcu baci pogled po vodi, vidi dijelove raznih mostova gdje se isprepliu.
Vodi kae: Brooklyn Bridge. Kad je puten u saobraaj
bio je dvostruko dui od bilo kojeg mosta do tada nainjenog
u svijetu. Sveano otvorenje bilo je u maju 1883. Hiljade ljudi
dolo je da mu prisustvuje i u stravinoj guvi koja je nastala
dvanaestoro ih je poginulo, bilo da su u masi zagueni i pregaeni ili da su pali s mosta u vodu. Ali ovaj grad zna biti i disciplinovan to dokazuje onaj uveni ili zloglasni, kako hoete,
nestanak struje. Morate biti disciplinovani i hladnokrvni ako
znate da vam se lift moe svaki as zaustaviti izmeu sedamdesetog i sedamdesetprvog sprata.
Zatim dolazi Manhattan Bridge, iji tornjevi-nosai su tako
ornamentirani da podsjeaju na Eiffelovu kulu. Williambsbourg Bridge, sagraen 1902., jo je za metar i po dui od Brooklyn Bridega. S krme borda, zajedno obuhvaeni pogledom
unazad, tri mosta zapoinju udesan ples, sklapaju i rasklapaju
svoje dijelove, svoje oblike i linije, svoja stabla i svoje lijane,
kao na kakvoj pokretnoj apstraktnoj skulpturi, kao u kakvoj
djejoj igri. Zatim dolazi pravo udo, mali cirkus, Rooseveltovo
ostrvo sa etiri velika stambena bloka iji stanari prelaze preko
i odlaze u svoje kancelarije vozei se pet minuta u vazdunom
tramvaju koji ih iskrcava na uglu Druge avenije i ezdesete ulice. Usput ste jo proli pored mnogih poznatih vam i nepoznatih uda s lijeve i s desne strane, pored Wall Streeta, Zidne
ulice, koja se tako zove zato to su prvi Holanani, trgovci i
ostali, koji su ivjeli na vrhu Manhattana, na tom mjestu bili

379

podigli visok drveni palisad da se zatite od Indijanaca koji su

gospodarili ostatkom prostora, pored luke, pored muzeja starih
brodova u Junoj ulici i helikopterske luke za razgledavanje
grada nedaleko od nje, pored ogromnih kompleksa i sasvim
malih kua sauvanih zato da bi se osjetilo da i Amerika ima
istoriju, a ne samo Yankee stadion.
Tek onda ste spremni da uplovite u bajku, u Veneciju, u
Hiljadu i jednu no. Dok brod lagano plovi uskom rijekom Harlem, ini vam se da s palube rukom moete dodirnuti njene
mostove koji se, poslije elinih dinova od maloas, niu nad
njom kao pauinaste niti, kao zategnute girlande postavljene
samo privremeno i izriito za neku svetkovinu, za karneval,
da bi bile skinute odmah po njegovom zavretku. To odgovara ukusu istinskog karnevala, ukusu Hiljadu i jedne noi, ukusu
avanture. S tog mosta, na koji bi se za asak mogao popeti, za
tren se mogu nai u Harlemu, u koji se moji prijatelji ni kolima ne usuuju kroiti, a pjeke kau u njemu u hipu moe
izgubiti glavu zato to se nekome ne svia kroj tvojeg odijela,
o bojama bilo ega da i ne govorimo.
Pa kad se proe kroz tu arobnu igraku od voda i mostova, kroz taj Harlem-karneval, taman kad si se na njega navikao,
iza zavijutka izbije na puinu rijeka Hudson, ije se okomite
stijene sputaju u vodu kao u neko divlje daleko more. Studenti Columbia univerziteta okreili su na toj strani bijelom
bojom jedno ogromno slovo C. Moda e mu neka naredna
generacija dodati isto tako ogromno slovo U. Na brdu iznad
vas vidi se opet jedno njujorko udo, Cloisters, ili muzej manastira, ogranak Metropolitan Museuma za srednjevjekovnu
umjetnost u kome su na prostoru osrednjeg gradskog parka
reproducirani dijelovi ili cjeline gotikih sakralnih graevina.
Zatim se dolazi pod ogromni George Washington Bridge,
iji se drugi kraj gubi daleko negdje na njudersijskoj obali,
kao da je snimljen nekim posebnim, umanjujuim objektivom. Naa tura se pribliava svome kraju i vodi se priprema
za svoj lijepi zavrni govor. Poinje s jednom neoekivanom
intonacijom, oigledno namijenjenoj intelektualcima, highbrow turistima, kojih uostalom na ovom krunom putovanju
uvijek ima dosta. Kae: U devetnaestom vijeku ljudi su voljeli
jezera, pjesnik Shelley utopio se u jezeru, u buri. Zatim dodaje, uz odgovarajuu grimasu: Oni meu vama koji su makar
malo uili francuski dobro znaju da se najpoznatija francuska
pjesma zove Jezero. Le Lac... Ainsi toujours poussez...

380

Zar je to od njega potekla itava moja pria? Ako i jeste,

nije tekla ni zbog njega ni zbog njegove prijestolnice svijeta,
nego zbog moje metropole, raskrsnice ivota i smrti, grada na
sto osamnaest ostrva, Venecije. Neka od njenih ostrva su definisana namjenom, kao ulice na Baariji, ima ostrvo za kupanje
i sunanje sa beskrajnim pjeanim plaama i na njima jednako tako beskrajnim kolonama kabina za presvlaenja, lealjki
i suncobrana, sa bljutavim plitkim i nedovoljno modrim morem, i udnim starim hotelima u ulicama koje do njega vode.
Turista u meni morao je otii da to vidi, bilo je runo vrijeme,
duvao je vjetar navodnjavajui iz mora pijesak, morao sam se
prije povratka oprati, a nigdje nisam vidio tu. Trebalo je pitati
uvara koji je leao na lealjci pod suncobranom, itao je novine i nije mu ba bilo pretjerano drago da ga neko uznemirava
u bojem miru toga dana. Pokuao sam napraviti neto italijansko od rijei tu i rekao sam duce (due), a on se nasmijao:
Duce non ce piu, ma ce la doccia ancora. Pitao sam se kako
je mogao ovaj ovjek, ovaj svijet, ovaj grad, uletjeti u ludilo,
a ba i nije mogao, opirao se koliko god je mogao, a mogao je
mnogo. Poseban izum kanjavanja politikih neistomiljenika
ovdje je bilo napajanje istih ricinusovim uljem. U Crnoj Gori
su jednom zarobljene partizane kamionima vozili na fudbalsku utakmicu izmeu talijanskog garnizona i lokalnog kluba.
Morali su glasno da navijaju za italijanske vojnike.
Zatim ima Murano, ostrvo staklia, koje jeste jedno udo.
Vjekovima se vjerovalo da tamonji majstori poznaju jednu
tajnu koju niko drugi ne zna. Danas vie ne postoje tajne stakla, ali e uvijek postojati tajne ljudskih ruku. To jeftino bogatstvo ne postoji nigdje na svijetu, ali ono to ostaje najvie u
sjeanju je zvonjenje staklenih ploica koja se uje kad otvara
i zatvara vrata duana i kad uje zvona venecijanskih crkvi.
Ima ostrvo Torcello za koje kau da u njemu postoje sahranjena dva do tri drevna grada. Ima ostrvo mrtvih, ostrvo na kojem se mrtvi sahranjuju, nikad nisam tamo bio, niti sam vidio
pogrebnu povorku koja tamo plovi, jedino sam itao Smrt u
Veneciji Thomasa Manna.
A lino sam vidio goluba i maku u prljavoj vodi kanala
uz dok, goluba i maku koji su, pored lava, znamenja Venecije,
maku koja se neprecizno hitnula (ili opinjena blizinom plijena nije ni uoila podmuklost situacije), goluba koji nije stigao
da uzleti, zajedno u vodi, glasovi upomo, svako na svome jeziku, teka drama egzistencije, samo da ne lii toliko na alegoriju

381

pravde smrti kojom se tjee obespravljeni kad ne mogu nita

drugo.
Drugi put sam vidio dijete koje je palo u vodu kanala, neki
zanatlija je skoio za njim, ali prekasno, dotrali su vojnici iz
oblinje kasarne (mladiima kojima je jo jedno popodne oduzeto i koji pokuavaju na ovaj nain, humano da ga povrate),
sa naroitom maskom za disanje, takoe uzalud. ene su govorile preko kanala jedna drugoj: E morto, poverino. Otac je
izletio iz kue u roze gaama i u majici bez rukava, zalamajui
rukama. ene su govorile: Pianze, poverino. Majku nisu priputali. Smrt u Veneciji, a niko nije von Aschenbach. U tradicionalnom venecijanskom pozoritu mrtvi koji bi popadali po
sceni ostajali bi tamo do kraja, a kad bi ustali publika ih je
pozdravljala povikom Bravo i morti!
Jednom me je prijatelj pitao koja mi je najdraa naa slika i
prije no to sam poeo da biram konji Svetog Marka nasrnuli su
u moju svijest zahtijevajui da uu, da budu postavljeni na pijedestal, pa sam nekim instinktivnim pokretom obrane i otpora
zatvorio kapiju. Mada ne sasvim: kao da je dah njihov, njihovog
tvorca prodro unutra, spomenuo sam im neki primorski pejsa Ignjata Joba koji mi se jednom veoma dopao u dubrovakoj
galeriji, ali koji se nikako nije mogao takmiiti u konkurenciji
najboljih. Onda je on rekao: A zna ta se meni najvie svia?
Dobrovievi konji sa crkve Svetog Marka u Veneciji.
Tako sam zakljuio da su ovi konji neunitivi: porijeklo im
se ne zna, smatra se da su ih nainili Rimljani ili Grci ili neki
jo stariji narodi. Proveli su jedan ljudski vijek u Rimu na Trajanovom slavoluku, zatim su preneseni na carigradski hipodrom
odakle ih je pokupio dud Enrico Dandolo za vrijeme svoje krstake vojne i prenio u Arsenal, u Veneciji da bi tek kasnije bili
privreni na baziliku. Kad su eljeli da rasrde Veneciju, enoveani su tvrdili da e njih vezati i zauzdati. Napoleon, koji
je elio da najvrednije stvari svijeta okupi u Parizu, prenio ih je
na Trg Carousselle. Odatle su ih Austrijanci vratili na njihovo
mjesto da bi pokazali svoju dobrohotnost i pravinost: mada
vie nisu predstavljali snagu Venecije oni su, neokrnjeni na
mnogobrojnim putovanjima, postali simbol njenog trajanja u
istoriji. Ako se znaaj mjeri sposobnou trajanja u svim sistemima ljepote, rekao je Le Corbusier ili neko drugi znamenit,
onda je najznaajnija graevina Dudova palaa u Veneciji.
Noge ovih konja izgledaju meusobno isprepletene, to
je nemogue, ali sam poznavao jednu ensku koja je mogla

382

da oplete svoje noge oko noge stolice u kafani. Nemaju nikakvog potpornja, draa, a svejedno se dre, to danas i nije
ba pohvalno. Danas slavimo teoriju pa su najpoeljnije one
stare skulpture kod kojih postoji neki stupi, podupira, koji
pokazuje da je umjetnik znao da ne moe. Prezreni su vjetina
i ljepota, Michelangelovi robovi su velianstveni za razliku od
Davida koji je nezreo. Ali i to e proi. Pa e opet doi jezera.
U Veneciji je dovoljno da skrenemo sa glavnog, turistima
zatrpanog puta koji vodi od Trga Svetog Marka do eljeznike
stanice, da dodamo jedne alvare i jedan turban i jednu lau
na jedra, pa da se naemo u slici Canelletta. Te udne slike,
kojima je dugo otkazivana vrijednost, imaju uza se jedan basnoslovan kvalitet jedva primjetnog prevazilaenja vlastite
realnosti, koji nije nastao zahvaljujui genijalnosti njihovog
tvorca, nego zato to im se svom upeatljivosti svoga postojanja nametnula Venecija koja ne pristaje da bude samo slika. To
nisu slike, to su vedute, rije nastala od glagola vidjeti vedere.
Pokuao je da je naslika i jedan Parianin, avangardista
Carzou, u poetku mnogo hvaljen, a danas izgleda sasvim zaboravljen. Naslikao je nasred ostrva ogromnu zgradu sa ije
fasade gleda ogromno nasmijeeno lice, ukras ili Bog. Dodao je
u podnoju zgrade, na ulici, ljude u gomili, vrlo ivahne, vrlo
sitne u poreenju sa ostalim stvarima, jedan top, dvije ene,
jedna vrata koja nikud ne vode. Svuda unaokolo mnotvo katarki, crkvenih tornjeva i jo brodskih katarki.
Ima jedan, Favretto ili Fervetto o kome se malo zna. Nije
ni tradicionalan ni moderan, teko je rei kome ili emu pripada, ali odgovor na to pitanje ja znam: pripada filmu Andreja
Tarkovskog Nostalgija. Na slici je, sasvim naprijed, voda koje se
ne vidi, ali se vide stupovi za vezivanje gondola u njoj, plavi
sa zlatnim prstenovima, olinjali. Vide se privezane gondole i u
jednoj od njih gondolijer, sjedi pogrbljen, eka svog putnika
koji je otiao dalje naprijed, dublje u sliku. Tu je prostor koji bi
mogao biti predvorje, ulaz u jednu venecijansku palatu, ali su
ulazna vrata tako tijesna, tako mrana, da prije govore o ulazu
u neko skladite u lukom gradu. Pored samih tih vrata, na zidu
je jedna slika bojom blistava i sa tekim pozlaenim okvirom,
slika kakve se ne dre na ulazima u skladita, ali ni u predvorjima palata. Ona nam ne dozvoljava da odredimo da li je u pitanju vanjski ili unutranji prostor, mada se oko onih tijesnih
vrata tiskaju ljudi koji bi da uu u onaj mrak, svakako poslije
nekih koji su ve uli. Neki samo proviruju unutra, neki tek

383

pristiu, meu njima vjerovatno i onaj koga gondolijer eka.

Unutra se neto deava, moda neija smrt, neije vjenanje
ili nekom roenje. Ali ovi gosti ne nose u rukama ni poklone
ni bukete, samo jedan dri neto nalik na plastinu vreu sa
provijantom, nemoguu u ono vrijeme. Moda se neto deava na kanalu s druge strane ulice, a ovi ljudi su smatrali da e
biti blie tom dogaanju ako kroz ovu mranu zgradu prou.
Jedno znam: ili je ova slika na voleban nain isjeena iz filma
Nostalgija, ili je film iz nje nastao irenjem kao harmonika kada
se razvlai. Prirodno je i logino zakljuiti da je jedan talijanski
slikar mogao uticati na italijanski film jednog ruskog reditelja,
ali to ovdje ne znai nita. Ova dva ovjeka, razdvojena moda
decenijama, moda stoljeima, i ko zna ime jo, poznavali su
jedan drugog, bili su meusobno bliski, providjeli su se jedan
kroz drugog.
Jedan drugi Italijan, pisac Tatarske pustinje, poao je da posjeti Hieronymusa Boscha u njegovoj kui. Pozvonio je, i otvorila mu je domaica sa holandskom kapom na glavi i drvenim
klompama na nogama i rekla da je gospodin slikar u ovo doba
dana u uobiajenoj etnji, zapravo sjedi na jednoj klupi u parku i posmatra svijet. Otiao je i naao ga i poto su malo popriali o raznim stvarima, upitao ga je ono zbog ega je i doao.
Recite, majstore, boe, kako ste stvarali svoj svijet, odakle oni
oblici i likovi, ona nepoznata stvarnost u njima? Majstor ga
je malo razgledao, odavno ve bez uenja i rekao je: Grijeite, gospodine, grijeite sad ve vie od petsto godina. Nita ja
nisam stvarao, izmiljao ili kako ve Vi to zovete. Sjedim svaki
dan na ovoj klupi da gledam ono to Vi kao prolaznik kroz
vrijeme ne moete vidjeti. Ne umijem Vam tano kazati ko je
na kojoj slici, ali ako bolje pogledate prepoznat ete i onu enu
sa djetetom u kolicima i mladi zaljubljeni par i loptu nalik na
veliko uskrnje jaje sa kojom se djeca igraju, svi su oni sa mojih
slika. Ako umijete da gledate, vidjet ete, ako pak ne, opet je
dobro, jer vidim da ste se nagledali mojih slika.
Sa balkona sobe skromnog ali obavezno ogromnog hotela
vidio sam kako su posred Manhattana u subotnjoj guvi etvorica mladia silovali jednu djevojku. Stisli su je sa svih strana
obrazujui usred rijeke prolaznika malo jedva primjetno ostrvo, niko se nije bunio, nita se nije ulo ni komealo, svima je
bilo drago da budu likovi na Boschovoj slici.
U New Yorku, u Sarajevu, u Veneciji, postoji jedan osnovni
pravac kretanja: po duini. Od eljeznike stanice, preko Lista

384

di Spagna do Piazze San Marco, i obratno tei ete u optoj

rijeci ustaljenim putem prema Piazzi Svetog Marka ili prema
stanici, kao da ste samo talas na vodi, kao da ste tenost koja se
oblikuje prema sudu koji je dri, stizat ete na stanicu i odatle
krenuti na Ponte Libertad da gledate kako Venecija kao Moloh
guta bujicu automobila koja stalno navire: sve mogue veliine, sve mogue tipove, ak i one oteene, ak i autobusehotele, pitat ete se kuda sve to nestaje jer ulica je potpuno
mirna samo korak dalje. pokuat ete traiti objanjenje i da
tom udu od mosta priete sa strane, jednom od onih ulica u
koje stranci rjee zalaze, a koje bi se po smjeru morale zavriti
negdje u njegovoj blizini. Proi ete kroz pogreno sastavljen
film, bez prijelaza e se smjenjivati gradovi istonjaki, jevrejski, panski, ali prilaza mostu nee biti: na kraju ete zapasti u
uske uliice s visokim kuama koje ne idu pravo prema moru
nego svaka na svoj nain krivuda tako da se most vie ne vidi,
mada mora biti sasvim blizu. Ove ulice zavrit e se vijugavim
hodnicima izmeu visokih zidova ili metalnih ograda na kojima e biti puno vrata, ali nijedna nee biti otvorena.
Tako ete napustiti namjeru da prodrete tamo iza gdje postoji neto drukije i novo, vratit ete se istim utabanim putem
od stanice prema Piazzi. Preturat ete knjige po tandovima, ali
neete moi da ih kupite, gledat ete udesno lijepe ene, ali
neete moi da ih dodirnete, i tek kad se uveer upale neobina svjetla, raskoni fenjeri sa blijedoljubiastim staklima koja
zatvaraju izmeu sebe neke zasebne arobne svjetove, bit ete
priputeni: sluat ete glupu kafansku muziku koju primitivnim
gostima sviraju uparaeni muzikanti i ona e biti boanstvena.
Sjedite ete pored Santa Marije della Salute i diviti se savrenoj ozbiljnosti njenog pokreta, njene napetosti, gledat ete
kako se uvije suprotna obala Velikog kanala i kako se Piazza
San Marco naglo ispravlja, kako prolazi brod, kako se farba barka, pokuat ete prodrijeti u pristanite i kad vam to ne uspije,
sjedit ete na debarkaderu stanice vaporetta, na tom neobinom mjestu gdje tlo neumorno podrhtava, a pored vas e na
jezivoj ezi julskog popodneva sjediti djeak u sivom odijelu s
crnom kravatom, kose briljivo upeglane, s buketom crvenog
cvijea u ruci: nee izgledati ni smijean, ni glup, ni prost, ni
pogreno vaspitan, bit e jednostavno slobodan od te svakodnevne ljudskosti, mirno zagledan u drvo poda, stran bez misterioznosti, bez egzotike, prosto stanovnik nekog drugog svijeta,
odavde odsutan.

385

Nikada nisam bio na tom ostrvu Torcello u kojem su na

navodno sahranjena dva ili tri vrlo stara grada, ali u Indiji, prijatelji mojih prijatelja, bolje stojei, pozvali su me na izlet do
jednog starog grada na ostrvu, znali su da me to zanima. Oni
su priznavali Evropi i Zapadu sve mogue tehnike pronalaske,
ali spomenike slavne prolosti samo Indija ima. Very very old
town. Smjestili smo se svi, brojna domainska porodica i ja, u
iskieni dugi amac, zajedno sa veslaima, jer drndanje motora
bi pokvarilo ovu sveanost. Plovili smo i plovili, a zatim stali
i veslai-sluge su krenuli da raspakuju hranu i pie i postave
trpezu. Paljivo sam jo jednom razgledao sve horizonte i onda
bojaljivo pitao gdje je grad na ostrvu. O, rekli su, on je
dolje ispod nas u dubini. Ne moe se vidjeti. Very very old town
indeed.

386

 PHOTO BY IMEN ZUPANI

Suzana Tratnik

Stivenson! Stivenson!
Nemalo trenutaka smo proveli ekajui na rizinim raskrima ulica i eleznike pruge, posebno opasnim tamo gde nije
bilo rampi. U gradiu je bio samo jedan takav smrtni prelaz, a
upravo ispred njega sam najee stajala u prisustvu roditelja.
Da se naviknem da mirno ekam ispred otvorene pretnje bez
rampi, govorili su. I dok sam kao na iglama iekivala voz, koji

prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi

387

je ve pitao prolazei pored najblieg sela i pod svojim nemirnim onovima pokuavala da prepoznam njegovo truckanje,
uila sam se, dakle, suzdravanju, kao vanoj ivotnoj lekciji.
Lokomotiva je konano, ludo pitei, projurila preko ulice,
i tada mi je tetka, za svaki sluaj, tako snano stegla dlan, da su
vrhovi mojih prstiju pobeleli a ja sam pomislila na ljude koji se
bojali da sednu u prve vozove u Engleskoj, jer oveka od tolike
brzine samo moe da strefi kap U tom trenutku je Tivarka,
susetka iz druge ulice, koja je stajala sa druge strane ina, kao i
obino povikala ka kloparajuim tokovima: Treba znati iskoiti iz voza! Treba znati iskoiti iz voza!
To je izgovarala verovatno svakog dana od kada je skrenula, a sasvim sigurno svaki put kada se etala sporednim putem
koji je vodio preko eleznikog prelaza bez rampi. Kada bi dojurila kompozicija voza, u to vreme jo uvek sa okastim vagonima i nezgrapnim otvorima koji su otkrivali grube drvene
klupe, Tivarka bi stala na mestu kao ukopana, stegnula krupne
pesnice, i kao zaarana i takorei nepominog lica, izvikivala
svoj urok. Svi smo se udili, kako joj uvek polazi za rukom da je
nita ne zgazi i da zna da se vrati kui bez pratnje svog mua.
To je najgora bolest, u po glasa su govorili ljudi koji su
stajali sa druge strane neobezbeenog prelaza.
A kako moe da iskoi iz voza, ako nisi u njemu?, pitala sam se vie za sebe nego oekujui odgovor.
Tome nema pomoi, to se ne moe skinuti, rekla je moja
moderna tetka, koja se, dodue, kunula u uda medicinskog leenja koja je redovno pratila u popularnim asopisima, kao i u posleratnu socijalnu pomo. Ludilo se ne moe operisati. Na greke prirode, koje se ne mogu ni isei, ni spaliti, ni vrsto povezati
otrim koncem i saekati da same otpadnu sa tela, niti bilo kako
drugaije isceliti, naime, nije imalo smisla previe troiti rei.
Vraajui se kui, tetka i ja smo usput svratile u drutvenu
halu sa piem i kupile za vikend gajbu kokte. Kokta je, naime,
vaila za jedino to je dobro od svega to je stizalo sa beskrajnih
pokretnih traka u fabrikama, gde se svaki deo pravi posebno i
zato na konanom proizvodu nita ne ide jedno uz drugo.
Pre nego to mi je u dvoritu, pored samog kokoinjca pod
orahom, otvorio novu flau kokte, otac je prislonio metalni
otvara na zapua i sa cigaretom u ustima me upitao:
Reci brzo! Ko je konstruisao parnu lokomotivu?
Ustala sam, duboko udahnula vazduh i prodrala se ka kokokama:

388

Stivenson! Stivenson!
I zapua se otvorio, kokta je poela da se dimi iz staklenog
grla i pepeo se istresao iz oeve cigarete. Hladnoa tamnog pia
je uvek prijatno bockala po suvom grlu.
A zato Tivarka hoe da iskoi iz voza?, upitala sam oca,
nadajui se da me nee uti tetka koja je plela u bati.
Otac se nasmejao, u smislu da se luda ena iz susedne ulice
sigurno jo nikada nije vozila vozom, a kamoli da bi razmiljala kako da skoi iz njega.
Vozila se, vozila, o, i te kako se vozila. ezdeset i druge su
ona i mu ili autom po istonoj Evropi, zauo se mrzovoljni
glas iz bate. A sada joj se sve pomealo u glavi. Umesto da
lepo ostane kod kue.
Ni tetka ni njene dugonoge prijateljice u kratkim letnjim
haljinama, uprkos svom koraku sa vremenom, nikada se ne bi
popele u voz, i, ukoliko je bilo mogue, izbegavale su udaljena
mesta do kojih se nije moglo stii peke, biciklom ili radnikim
autobusom. Voz ionako juri kao po pokretnoj traci i na kraju
izae napolje sav razbucan i rastavljen na delove. Malo bolje
stoje stvari sa automobilskom vonjom, ali samo ukoliko je
voza stariji i razuman mukarac.
Meutim, moj otac je rekao da se moe iskoiti iz voza koji
juri. Meutim, mora biti profesionalac. Jo od kada je voz prvi
put uspeno krenuo prugom Stokton Darlington, bilo je na
sveu hrabrih profesionalaca, koji su iskakali iz vozova, neki ak
i po vie puta. A nisu svi bili lopovi. Neki, dodue, jesu, ali bili
su poteni lopovi, koji su tek tu i tamo beali od ruke zakona.
I skitnice bi u zasedi, na kakvoj sporoj okuci, ekale na vozove,
uskakale u njih i nakon prevoza do eljenog odredita, na isti
nain ih naputale. Biti skitnica, nekada je bila potovana profesija; mogao si da dobije da jede, popije i prespava, i ljudi
su te pozdravljali sa potovanjem. Meutim, mi nismo bili nita
od toga; ni poteni ni pokvareni lopovi, a jo manje skitnice ili
sitni deparoi. Kako, dakle, znati da iskoi iz voza?
Iz voza se skae, kada treba, rekao je moj otac. A treba,
te nevinog okrivljuju i gone, ili ako prespava stanicu na kojoj
treba da izae, a ve je kasno, i s obzirom na vozni red nema
vie mogunosti da se istog dana vrati. Bolje je iskakati preko
dana, a posebno kasno popodne, kada ti sve crvenije uareno
sunce sija u guzicu, a ne vie u glavu.
To su stvarno totalne ludosti, rekla je tetka Gabrijela u bati.
Ko e jo, ako jo ima iole mozga, iskakati iz zahuktalog voza?

389

A onda smo se svo troje glasno i dugo smejali. Tetki, koja

je inae bila emernog soja, od silnog grohota se opustila prozirna svilena marama pod bradom. Kada joj se duga, svetloplava kosa rasula po ramenima, podigla ju je i obrisala maramom
oznojeni potiljak. Moj otac se smejao drei cigaretu u ustima i
pepeo mu je padao po golim ramenima, jer je po vruini uvek
sedeo bez majice. A ja sam se od smeha neprestano savijala i
udarala glavom o kolena, tako da mi je sunce svaki put obasjalo zadnjicu i odjednom mi se uinilo, da smo u Teksasu. Kao
onih sedam kenedija, prve dizel-elektrine lokomotive, koje
su 1961. stigle kod nas iz Amerike.
Najbolje je bilo stajati na ulici ispred kue i izdaleka posmatrati nekoliko kilometara udaljenu elezniku prugu, kojom je, u ujednaenim intervalima, pitao voz. Jednom sam
tom istom prugom peaila sve do Beltinaca, a Ljutomer, Verej i Ormo su ipak bili predaleko. Tetka se strano razbesnela,
im sam pouno napomenula da je ta pruga bila izgraena jo
daleke 1924. Razbesnela se skoro koliko bi je razdrailo ako bih
je pred drugima zvala tetka ili ak tetkice. Jer, ona, u stvari,
nije bila moja tetka, jedva da smo bile u srodstvu. Istina je da
se brinula o meni i o kui, ali, zato jo nije bila ni moja tetka,
ni nekakva izdrocana starica, kao to mi je jednom prilikom
odbrusila. A rekla je, da tom prugom jo nije dolo nita dobro.
Bila je, naime, uverena da su njom stigli ljudi sa nepotrebnim
industrijskim novitetima i moda jo i sve bale tkanina, zbog
kojih je moglo da se zaposli na stotine radnica koje su zaraivale za hleb ivenjem, bez ega su pre toga sasvim mirno ivele. Nakon to je izgraena nova fabrika tekstila i nakon to je,
ubrzo nakon toga, zatvorena javna hala sa piem, dobili smo
i prvu asfaltiranu peaku stazu, okruenu mladim topolama,
koja je vodila od ruba naeg grada do prvog sela. A tetka Gabrijela je, nehotice, dobila zlatnu ansu za zaradu u fabrici tekstila. I ona je zaivala, najpre kragne, koje ti samo kidaju ivce,
potom rukave i na kraju dugmad. U poetku je ustajala ve
u etiri izjutra, zato da bi do kraja radnog vremena mogla da
postigne normu, a uskoro samo zato da bi je prebacila. Sve dok
nije postala predradnica, to je bilo skoro isto kao predbog, i
onda je odlazila na posao tek u est i odlazila sa njega u dva, jo
i dobro da ve u dva, jer je gubila ivce zbog radnica koje nisu
postizale normu, i tako tetile i drugima, ili bi se dounjale na
posao ve u tri i dvadeset ujutru, zato da bi pokrale posao drugima i dvaput prebacile normu. Kada je tetkina preddradnika

390

plata prvi put premaila platu nakon prebaene norme, ne da

bi pri tom morala da za nju ustaje u etiri ujutru i ne da bi joj
jo kakvo pare odee zbog toga oduzimalo ijedan dan ivota,
nadenula je sebi ime po hrvatskoj pevaici Gabi. Od tada smo
se i prepodne i popodne, kada nije bila na poslu, esto etale
novom asfaltiranom peakom stazom, sa druge strane nove
fabrike. Uvek je rado ila sa mnom u etnju, iako sam sumnjala
da je to pre svega zato to je elela da privlai panju svojom
novom suknjicom ili belim izmama preko kolena. I dugom
svetloplavom kosom, jer je sad, po novom, odlazila kod frizera
samo na eljanje frizure, to je bilo neuveno rasipniki, u
poreenju sa trajnom ili hladnom trajnom, koje su imale dugotrajniji efekat.
Jednog toplog popodneva srele smo neko dvoje koji su priali na abarskom. Momak i devojka u svojim ranim dvadesetim, nisu hodali asfaltiranom stazom, sada namenjenom samo
peacima, biciklistima i motorima, ve nekulturno, rubom ulice predviene za automobile.
Moe li se ovuda na voz?, povikao je momak u naem
pravcu.
Gabi se osmehnula, u stilu, ta rade tu, kod nas, ti glupavi
Ljubljanani.
U ti kolji si mi svarno jen pravi abar!, drsko mu je
odbrusila, jer nikada nije, kao to se kae, tedela na jeziku, i
nije je bilo briga to je zato u mladosti esto dobijala packe ne
samo od roditelja, ve i od sestara i brae.
Ljubljanani oigledno nisu mogli da dobro razumeju njeno brbljanje na nareju, a i preko ulice se slabo ulo. Meutim, momak se oduevljeno uhvatio za kragnu. Koulja, da!
Bili smo tamo. Prstom je pokazao ka fabrici. Tamo. Mura.
Koulja. Sad nas dvoje kui. Razgovarao je sa nama, kao da
smo sposobni da razumemo samo nekoliko jednostavnih, jednoslonih reenica na stranom jeziku.
abarska koulja, da, rekla je Gabi u miniu, i blago me
unula pod rebra, to je samo znailo da jo uvek nije vreme
za gromoglasni kikot, i da prava stvar tek dolazi. Iako su meni
abari, na neki nain, izgledali ba gospodski, kao ljudi sa televizije koji su se smejali i epurili; mukarci u arenim kouljama i sa dubokim zaliscima, ene sa natapiranim frizurama i
ogromnim nalama na kaievima uskih plianih sukanja.
eleznika stanica, ovamo?, upitala je devojka, uproavajui kao i momak. Pravac Ormo?

391

Tamo im je i mesto!, rekla je moja bestidna tetka, za koju

se inilo, da nikome na svetu ne eli nita dobro ni prijatno.
Isto tako je volela da me nakon ae-dve vina nagovara da dovedem susedovu kuku kod naeg psa, da bi je maltretirao...
Meutim, abari su se ljubazno zahvalili i pourili dalje, u pogrenom pravcu, ka Ormou, gde su nesumnjivo i spadali, kao
to je rekla Gabi, jer se tamo nalazila lokalna duevna bolnica.
S koje li su grane ovi pali? Misli, da su iskoili iz voza?,
pokuala sam da malo mudrujem.
Naravno! Na moju veliku radost Gabi se glasno zakikotala, da su se okrenuli svi biciklisti, a njihov pogled se, na kraju,
nesumnjivo zaustavljao na njenim dugim nogama. Iskoili su
iz voza! Dobro si to rekla. I pali na glavu!
A onda mi je rekla, da se iz voza nikada ne skae na glavu
ali ni na noge, i da glavu uvek treba zatititi rukama. Videla je
to u nekom filmu. Kad je bila mlada volela je da odlazi na sve
filmske projekcije u gradu i ugledala se na glumice, nadajui
se da e jednog dana otii na pravu audiciju kod abara. Ali,
onda je upoznala svog veoma dalekog roaka, elektriara, koji
je bio moj otac bez ene, preminule pre vie godina, i sa kerkom, koja sam bila ja. I, od kada je bila predradnica, elela je
da dobro izgleda, pre svega na svom kratkom putu do posla i
natrag.
Pogledaj, pogledaj na ulicu!, terala sam je jednog vrueg
popodneva, dok smo se odmarale pred kuom. Gabi je leala
na drvenoj klupi nasred dvorita i izlagala svoju mleno belu
kou suncu, a ja sam svakih sat vremena morala da joj namaem lea naftom, jer je u nekom asopisu proitala, da savremene ene treba da budu preplanule. A onda, nakon to se
danima uzalud prila na suncu, jer je njena koa nakon to je
nestalo crvenilo opet bila bela kao i pre, susetka joj je poverila
tajnu, da se u banjama gospoe valjaju u mrljama nafte i da
onda veoma pocrne.
ta bi ti opet?, upitala me je nervozno. Te godine sam
ve bila na pragu osnovne kole, a moju tetku nimalo nije interesovalo to se oev budet sve vie tanji zbog tronih svezaka,
knjiga, uina i kolskih izleta u najgluplje mogue krajeve.
Vidi one dve ene koje dolaze naom ulicom!, oduevljeno sam rekla, jer sam volela da viam neobine ljude sa njima
sam, na kraju krajeva, uvek nekoga uspevala i da razveselim.
Daj mi malo vode. Gabi je nevoljno podigla glavu sa
klupe. Otrala sam do vedra i zahvatila au vode.

392

Kako to da obe imaju crvenu kosu?, upitala sam vie za

sebe nego zbog odgovora.
Rekla sam ledenu! Iz bunara, aman! Ta ustajala bljuvotina
ne moe da utoli e!
Dok sam vedrom zahvatala sveu studenicu iz bunara,
ene su ve bile kraj kue. Kosa im je, u stvari, bila skoro sasvim
narandasta, sa strane prikaena debelim pozlaenim nalicama, obe su imale crvene koulje, pomalo pretople za to doba
godine, i, to je bilo najneuobiajenije i za to, kao i za svako
godinje doba, drale su se za ruke. Tome bi se i abari udili.
Vidi, dre se za ruke!, rekla sam Gabi, kada sam joj donela
sveu vodu. Posmatrajui sada paljivije, zapalila je cigaretu sa
tankom crnom mutiklom, koju je smislila poto je na poslu dobila povien dodatak za godinji odmor K-15. Jedna od riokosih
je stala i dobacila nam: ta buljite, seljanure? A onda nam je
pokazala jezik. Tetka se napola pridigla, posegla rukom za gornjim
delom kupaeg kostima i bez razmiljanja joj pokazala svoju bljetavo belu dojku. A onda se zakikotala i zadovoljno legla nazad.
Misli li da su te dve sestre?, upitala sam.
Kakve sestre?
Pa tako su sline.
Koje dve? Opet je podigla glavu i zaklonila glavom oi
od sunca, pri emu joj je cigareta pala iz ruku u posudicu za
naftom, iz koje je buknuo svetli plamen koji se skoro stopio sa
svetlim zracima podnevnog sunca. Vrisnula je moda i zbog
toga to sam je u paninom strahu, a jo vie iz neznanja ta da
uinim, iznenada polila vedrom hladne bunarske vode i skoila sa klupe kao dugorepi zeleni skakavac, a onda se nekoliko
metara dalje bacila na tlo kokoinjca i, oigledno u strahu da
e u trenutku sva izgoreti, krenula da se valja po tlu, tako da je
na kraju sva bila smea po leima.
Jesu li one dve crvenokose, koje su se drale za ruke, zajedno iskoile iz voza?, upitala sam uvee oca.
Ne, svaka je posebno, rekao je. Iz voza se skae jedan
po jedan.
Sad jo i ti!, razljutila se preplanula tetka Gabi.
Gotovo!, nastavio je otac. Treba ii u poslednji vagon i
saekati na okuku, na kojoj voz uvek uspori.
Inae, samo ludaci skau iz vozova!, sitniavo mu je
odbrusila tetka. Nemoj to dete kvariti jo vie, ionako je dovoljno pogano. Sledei put e me stvarno spaliti ili e me na
spavanju udariti kamenom po glavi!

393

Brzo, brzo! Ko je konstruisao prvu parnu lokomotivu?,

upitao me je otac.
Stivenson! Stivenson!, vikala sam, dok je Gabi zapuivala ui.
I, vidi?!, otac ju je pogledao pobedonosno i podigao
ruke u znak olakanja, u smislu da je sasvim nepotrebno uzbuivati se zbog stanja mog uma.
Jer, blesava Tivarka nita nije znala o Stivensonu. Tumarala je rubom grada, priala neto sebi u bradu i bezbroj puta
uspeno prela preko pruge, ak i preko one na relaciji Murska
Sobota Hodo, koja je iz politikih razloga bila ukinuta godinu ili dve pre nego to je poludela. Tada smo ve bili zagazili
u sedamdesete, kada je Gabi ve mnogo ena bila obuila za
masovnu proizvodnju kragni, priivanje rukava i dugmadi na
ispeglane koulje, iako oni, na kraju, nekako nisu ili zajedno.
Otac vie nije bio samo elektriar, ve kontrolor u javnim zgradama. A ja sam ve ila u kolu, koja mi je oduzimala previe
dragocenog vremena za etanje asfaltiranom peakom stazom
kraj fabrike tekstila. U razredu sam nepovratno spadala u grupu dece, koja su bila ili vredna, ali netalentovana, ili luda za
loptom, ali bez istrajnosti, ili dobri crtai, ali blago rahitina.
Imala sam dobro pamenje, ali bila sam agresivna. Tako su rekli Gabi, kada je jedan jedini put otila na roditeljski sastanak
i onda me, kada smo se vratile, iz sramote upala i vukla oko
kue, kao da nije sasvim sigurna u to koliko zdravog vaspitanja
moe priutiti detetu neko ko nije njegova majka. I sve vreme
je vikala da e me samo ako jo jednom bude ula ime tog engleskog ubreta Stivensona raereiti i ubiti boga u meni. A
njen poloaj predboga fabrike tekstila, eto, nikada nije mogao
da se meri sa onim u meni.
I pored toga to nita nije uspelo od mojih planova da neto konstruiem u svom ivotu, na asovima tehnike sam ipak
nauila to da iz voza ne smemo skakati u pravcu vonje, zato
to tako smanjujemo intenzitet kretanja, i moemo biti, jednostavno reeno, tako runo zguvani, da nas vie ne moe
ni mila majka prepoznati. A inae je nakon zavretka moje
osnovne kole parnim lokomotivama doao kraj poslednja
je oduvala svoje 1978. godine. Da mi kragne na abarskim kouljama ne bi unitile sve ivce, kao to mi je tokom osnovne
kole dobronamerno pretila Gabi, radije sam potraila posao u
hladnoj, improvizovanoj laboratoriji fabrike mesnih preraevina. Tamo sam po itave dane sekla meso na tanke komade,

394

stiskala ih meu omanjim staklenim ploama, ubacivala ih pod

nekakvo uveliavajue staklo i onda na ekranu traila smrtno
opasnog svinjskog parazita. Njegova uveana slika je visila na
svim zidovima inae stalno puste laboratorije. Ko bi ga naao,
dobio bi veliku novanu nagradu i zahvalnicu fabrike, ali zato
je plata, primereno tome, bila niska.
Pored toga, svakog jutra sam ustajala pola sata ranije, da
bih mogla da Gabi uvijem kosu figarom, elektrinom spravom
za kovrdanje kose moderne ene, koju je, posebno za nju, napravio moj otac. Izduena spravica je podseala na dinovske,
tupe batovanske makaze, koje bi zgrabile kosu, obmotale je
oko sebe, zagrejale koliko treba, dok nije blago zasmrdelo, a
onda je, u kovrdama, isputale iz zahvata. Tek kada bi Gabi
imala kako treba ukovrdanu kosu i pozadi, gde sama nije mogla da je dohvati i bila joj je potrebna moja pomo, smela sam
da odem na posao u potragu za svojim dragocenim parazitom.
Kada sam joj jednog maglovitog jutra uvila kosu na potiljku,
polako odbrojavajui deset sekundi, potrebnih da je figaro poteno ukovrda, na ulici sam ugledala ludu Tivarku u prljavom
kaputu i poderanim arapama na kolenima. Dlanovi su joj bili
okrvavljeni, lice u modricama i podlivima. Nagnula sam se
kroz prozor koji je bio otvoren od kada je Gabi negde proitala
da izlaganje jutarnjem vazduhu, jo pre nego ta pojedemo, na
pola sata dnevno podmlauje kou.
Vidi, vidi, sigurno je iskoila iz voza!, oduevljeno sam
rekla, jer je dolazila iz pravca nekoliko kilometara udaljene
pruge.
ta se desilo?, upitala je tetka, kao da se tek u tom trenutku zaista trgla, naglo ustala sa stolice i pomolila glavu kroz
okno, pri emu mi je duguljasta spravica za kovrdanje iskliznula iz ruku i zakaila se za kvaku prozora. Ui mi je zaparao
prodoran krik, koji nije bio Tivarkin, jer se ona samo smejala i
slala nam rukama i prstima zagonetne znake. Kada sam se, nakon toga, osvrnula ka unutranjosti kuhinje i na podu ugledala
figaro, obavijen snopom Gabine kose, znala sam iji krik mi je
od ranog jutra parao ui.
Nekoliko nedelja kasnije Gabi nam je za jedan dan produila uskrnje praznike. Kao to je rekla ocu, da bi me odvela na
razgovor u Verej, gde su spadala problematina deca i mladi.
Naravno da sam se opirala tome, jer bi tokom mog jednodnevnog odsustva sa posla neko drugi mogao da postane nalaza
svinjskog parazita i tako da umesto mene pokupi visoku na-

395

gradu i mogunost da mi se ime pojavi u radnikim novinama.

Ipak, roditelji su jo uvek bili odgovorni za mene, kao to je to,
navodno, pisalo u zakonima. Zato je trebalo da sa nekim tamo
razgovaram o tome zato sam jo kao dete pokuala da spalim
svoju dragu tetku dok je bila namazana naftom, a povrh svega
sam joj nedavno htela da poupam svu kosu. Saznalo se i to,
da sam jednom davno u osnovnoj koli akvarel zavrila tako
to sam na iuavanje svih kolskih drugova i drugarica
pljuvala na njega, umesto da etkicu umaem u vodu. Znate,
ipak ne smemo da pljujemo, rekla je biva razredna mojoj
tetki, koja je to drage volje prenela mom ocu, pri emu je neto
tie dodala da u takvim ludostima ni Stivenson vie ne moe
pomoi.
Gabi, koja je, zbog povrine na kojoj joj je nedostajala kosa
na potiljku, jo uvek nosila modernu maramu od vetake svile, maramicom je pokrivala usta, jer joj je, navodno, drndanje
voza izazivalo teku muninu. Takoe nije podnosila otvoren
prozor, kroz koji sam volela da se naginjem, jer joj je vazduh
udarao pravo u glavu i prouzrokovao joj nesnosan bol. I nije
mogla da sedi u suprotnom pravcu od pravca vonje, jer joj
se pri tom obrtao eludac. Dok smo se pribliavale problematinom Vereju, poela sam da se oblaim, jer su nas u koli
pomalo uili i bontonu, po kojem mora da se obue deset
minuta pre nego to bilo gde ode. Gabi je ionako sve vreme
sedela obuena, i sve vreme je bila kao na iglama.
Saekaj jo malo, odjednom je rekla, sa vedrinom u glasu.
Ionako nam se nikuda ne uri. Vidi, voz je na sporoj okuci!
Meutim, kompozicija zapravo nije vie bila na sporoj
okuci, ve se kretala ka stanici Verej. A nas dve se ni ne pomeramo. Kad Gabi pogleda kroz prozor na sav onaj mete na
stanici, zadrhte joj ruke. A ta misli o tome da se jo malo
vozimo? upita me i suvo se nakalje. Oduevljeno klimnem
glavom, jer mi ionako nije do lekovitog razgovora sa nekim
tamo, u verejskom popravnom zavodu.
Kada voz zapiti, zaklopara i krene, izaem u hodnik da bih
mogla da bacim pogled i na drugu stranu. Poto je radni dan
usred nedelje, sedita su skoro prazna. Leerno prolazim pored
kupea; samo u poslednjem pruni radnik drema spustivi glavu na grudi. Kada voz pree ulicu neobezbeenog prelaza, do
pojasa se nagnem kroz prozor, pokuavajui da zamislim kako
se oseaju oni koji stoje pred otvorenom pretnjom dolazeeg
voza, pri emu me od glave do pete promu prijatni marci.

396

Dok malo sporije jurimo preko prelaza, ugledam Tivarku, koja

u gru otvara usta. Uini mi se da gleda pravo u mene; nemam
vremena za uenje, kako je uopte mogla da doe tako daleko. Ne mogu da ujem njene povike, iako su njena usta, nesumnjivo, ve oblikovana u rei: Treba iskoiti iz voza! Dok
gledam u pravcu vonje, odjednom ponu da me gue naleti
vazduha koji mi prodire u usta. Naglo zatvorim prozor i pritisnem lea uz njega, kao uz vrata prepunog ormana. U ogledalu
naeg kupea ugledam Gabi, koja sad, stojeki, ponovo vezuje
maramu kojom prikriva elavu povrinu na potiljku, a usput
brzo mirka i proverava efekat vetakih trepavica. A onda baci
pogled na svoj runi sat i pre nego to ponovo sedne, zadigne
kaput na zadnjici. Ne vidi me. I onda, u ogledalu susednog
kupea, odjednom, ugledam dve ivo ofarbane crvene glave sa
pozlaenim nalicama iznad uiju. To su one dve udakinje,
koje su onomad etale naom ulicom. Ne razmiljajui odjurim na kraj hodnika, sve do kupea u kojem pruni radnik ve
duboko spava. Opet me opetereti oseaj, da imam previe vazduha u pluima. Pogledam u prljavo ogledalo kupea, u kojem
se vide iroko otvorena usta usnulog radnika i dve riokose,
koje sede nasuprot njega. Kada me ugledaju, naprave grimase
u ogledalu, posegnu za svojim predebelim crvenim kouljama
i pokau mi svaka svoju pegavu dojku.
Tada pomislim: sledea stanica je Ormo, lokalna ludnica.
Brzo, koliko me noge nose, odjurim u poslednji vagon.
Skinem kaput i naguram ga pod koulju. Sa prozora i vrata
najblieg kupea skinem smee pranjave zavese sa uivenim,
razigranim slovima J, J, J, J, J, naguram ih u pantalone i
pod obe nogavice, sve do kolena. Kada otvorim vrata vagona,
osetim kako mi srce u slepoonicama bije u ritmu tokova na
inama, J, J, J, J, J. I onda osetim kao smo elina ivotinja, koja neometano klizi po inama, i ja, jedno. Dok voz
ravnomerno skree na oblinjoj okuci, nemirnim oima brzo
potraim istinu, na kojoj nema ni drvea, ni grmlja. Najbolji
je mekani teren na kojem nema stenja i bilo kakvih prepreka.
Sagnem se, da mi kasnopopodnevno sunce obasja zadnjicu, i
pod pravim uglom se odbijem od voza. Pokuam da odskoim
to dalje. Glavu zatitim rukama, i, poto se spustim na tlo, otkotrljam se kao deblo, u nameri da to veom povrinom tela
dodirnem zemlju, jer tako se rasporeuje i snaga. Na sledeoj
stanici Ormo, moja tetka izae sama i nastavi put u ludnicu
bez mene.

397

Godine 2001. odjednom je bilo mnogo ljudi oko svih pruga, doli su jo i abarski monici u arenim kouljama, fotografisali se, i, u znak proslave povodom ponovnog putanja
pruge u promet, vukli se za picaste kragne, koje samo kidaju
ivce. Iako ivot na relaciji Murska Sobota Hodo nikada nije
zamro. To ve znam, jer tokom svakodnevnih etnji po svom
gradiu uvek prelazim preko voznih ina. Redovno se etam, i
jo u doba stare drave, na poslu sam otkrila toliko svinjskih
parazita, i naravno, posledino tome dobila mnogo nagrada i
moje ime je bilo pominjano u novinama, tako da su mi predloili profesionalnu doivotnu penziju.
Ponekad mi se uini da na drugoj strani neosiguranog prelaza vidim Gabi, koja sada nosi moderne zatamnjene naoari
za sunce, iako su ona i otac prodali kuu i odselili se. Za svaki
sluaj se sagnem, unem blizu ina i pokuam da uhvatim
njen pogled ispod naoara. Gabi se ne pomeri, ak joj se ni svetloplava kosa nikada ne zalepra na vetru. Ne vidi me. ivahno
joj maem obema rukama i viknem, da ne brine, da sada znam
da skoim iz zahuktalog voza. Tada joj se neki od ljudi koji
ekaju osmehnu sa razumevanjem.

398

Hamid Sadr

Iz zbirke eseja:
DUHOVNI KRAJOLICI IZMEU
BEA I TEHERANA
A drvo nije bilo samo drvo
Za vrijeme nepredvienog zastoja na pruzi u oekivanju
da proe voz koji nam je dolazio u susret podigao sam pogled
s knjige kroz prozor preko niskog zida provincijskog groblja i
ugledao mnotvo spomenika.
Puteljci posuti ljunkom svjetlucali su nakon snanog pljuska na suncu, koje se neprestano smjenjivalo sa sjenama oblaka u prolazu. Zaueno sam posmatrao knjigu Sangi bar Guri
(Kamen na grobu), koju sam imao u rukama, prelistao nekoliko
stranica unatrag i proitao citat u zaglavlju prvog poglavlja:
Svaki je ovjek kamen na grobu svog oca.
Bio je to, kako je tamo pisalo: prvi i posljednji stih iz trideset i prve sveske Faghtighaa Bani.
Autor nevelike knjige (Djalal Al-Ahmad) zapoeo je svoje
djelo ovom izrekom, kako bi svoj strah, da e biti sahranjen
bez spomenika (t.j. bez sina), itaocu saoptio kratkom reenicom:
Nas dvoje, Simin i ja nemamo djece. Dakle. To je injenica
da bi odmah zatim poeo nabrajati, ta sve on i njegova ena
nisu poduzeli, kako bi promijenili ovu sudbinu (sudbinu para
bez djece). Dok je voz jo stajao, posmatrao sam bjelogorino
drvee, koje je izvirivalo preko ograde groblja i zakljuio: nadgrobni spomenici su u Persiji plitki, dok ovi ovdje stoje ili su
poloeni mnogo uzvienije nego tamo.
Kada sam jo jednom podigao pogled s knjige, tjeila su
me prolistala stabla groblja: Samo bez panike, ti nee nestati
bez traga, ima ve sina, navrio je godinu dana .Utjehu mi je
pruila Sangi bar Guri, malena knjiga svojom stravinom tanou opisivanja etrnaestogodinje borbe protiv neplodnosti:
Problem se, jednostavno reeno, sastojao u sljedeem: Broj
spermatozoida bio je premalen. Ne bi bio dovoljan ni abu da
oplodi.

prevela sa njemakog:
Mira orevi

399

itao sam, dok je voz jo stajao, o nizu mukotrpnih ispitivanja kojima je bila podvrgnuta njegova ena, a pri kojima
je i on morao biti prisutan. A zatim i o ispitivanjima njegove sperme: Tek dva tri komada u polju mikroskopa umjesto
osamdeset hiljada, sve dok oboje kao lijevo orijentisani intelektualci i moderno nastrojeni ljudi nisu izgubili povjerenje
u kolsku medicinu. Nakon terapije u nekoliko klinika u Teheranu, na red su doli Be i Amsterdam. A onda su traili lijek
u savjetima svih moguih baba. Njegova ena se morala podvrgnuti pranju vodom u kojoj je prethodno okupan mrtvac, a
on gutanju raznoraznih neukusnih i nezrelih plodova, pa ak
jaja rijetkih ptica.
Voz je polako krenuo, ali slika, vidjeti sina kao nadgrobni
spomenik, preselila se snanim utiskom iz malenog groblja u
moju glavu. Prvi put u svom ivotu grob vie nisam doivljavao kao neto skueno, zastraujue i tjeskobno, ve kao mjesto pamenja proivljenog ivota, naime mog sopstvenog.
Kada sam stigao u Salzburg, bio sam jo uvijek zaokupljen
pitanjem: Zato ne vjeruje da e se ovjekovjeiti svojim knjigama? Misli li da su one zaboravljene jo davno prije njegove
smrti? Dakle, ne romani ve samo ivi sin kao mjesto pohranjivanja sjeanja umjesto spomenika od mramora, granita ili
pjeanika. Zato? Jer moe da nastavi ivjeti i pripovijedati o
ocu?
Na relaciji Salzburg St. Johann usput sam bacio pogled
kroz prozor i posmatrajui ume i livade koje su promicale mrmljao: Tebe to ne pogaa, on samo opisuje nesreu onih to
nemaju djecu!
Uvjerenje da svijet u mom sluaju nee pretrpjeti gubitak
sjeanja sin kao nadgrobni spomenik ve je postojao pokazalo se pri tanijem posmatranju kao samoobmana. Laan je
u mom sluaju bio sadraj nadgrobnog natpisa. On je trebalo
da bude dvojezian, jer, bilo kada bih leao na groblju u Innsbrucku meu bosanskim vojnicima islamske vjeroispovijesti
(palim u prvom svjetskom ratu) ili na teheranskom groblju Behet-e-zahra (pored palih u ratu izmeu Iraka i Irana), mene je
u svakom sluaju dotina okolina samo napola prepoznavala
kao svog. A dvojezini natpis bi u tom sluaju znaio imati
sina, koji govori dva jezika. Bi li to bilo dovoljno?
Ne, ni u kom sluaju sin kao simbol nadgrobnog spomenika, jer to je muno i optereavajue i za mene i za njega. I ne
samo zbog smrti, ili pak tvrdoe i teine kamena. I ja sam do

400

sada izbjegavao groblja. Ne bi ni on preuzeo obavezu da svakog novembra ide da isti grob. I zato bi. Zato da po nekom
maglovitom i tmurnom danu hladnom vodom ispira kamen
prekriven uvelim liem, umjesto da ostane u krevetu, da ita,
gleda televiziju ili eventualno avrlja s nekom djevojkom?

Nestati?
Nestati u mom sluaju znai da ja za moju rodbinu u Persiji ne postojim. Otiao, nestao bez traga. Tek blijeda sjena u
njihovim sjeanjima i vie nita. Jasno je da o meni ne mogu
ni misliti na drugi nain: Sva mogua slavlja slave se ve punih 38 godina bez mene. Nisam gledao njihovu djecu kako
rastu, mnogobrojne mrtve roake nisam ispratio do groba, niti
sam plesao ni pjevao na mnogobrojnim svadbama, odranim
u krugu moje porodice. Sva sjeanja na moje djetinjstvo su
izblijedjela.
Vaiti kao nestao znai ivjeti daleko od rodnog mjesta,
od mjesta sjeanja na sopstveno djetinjstvo, daleko od umrlih
predaka. Ukratko, biti protjeran iz sjeanja. To da se roaci vie
ne mogu sjetiti onoga ko je tamo roen ali ne i umro, znai
nestati. Dakle prolazan kao sjena oblaka, kao pramen magle.
Nestati znai ovdje, u tuini, posmatrati sebe kao daak
ili povjetarac to prati kini oblak u prolazu: naprosto nestati.

Slika
A onda mi odjednom izroni slika. Prije mnogo godina
neko mi je na nekoj ljetnoj sveanosti rekao: Zar i vi? I moja
je majka bila rodom iz Persije, ali je naalost prije nekoliko godina umrla (samoubistvo), nije se mogla naviknuti na klimu.
Postavlja se pitanje: Da li e i moj sin jednoga dana sjeanje na svoga oca prokomentarisati reenicom kao: Nije se
mogao naviknuti na klimu.
Pisati protiv smrti, protiv enje i protiv nestajanja! Varka
br. dva. Pisanjem se ne postie nita, ni protiv smrti ni protiv
enje, niti protiv nestajanja.
Preostaje samo sin.
Prvo pitanje s tim u vezi: Da li e moj sin ikada biti podjednako radoznao da sazna neto o ovim polovinama moga

401

ivota? Hoe li on ikada ovdje, kao i tamo, krenuti da traga i

otkriva nepoznate strane moga ivota?
Ali smrt pustimo na miru: A isto bi tako trebalo pustiti na
miru spomenik, kao i groblje kao posljednje poivalite! Ovo
pitanje trebalo bi postaviti na sasvim drugaiji nain, mnogo
bitniji: Da li e on uopte neto o meni priati i, ukoliko bi ikada neto i htio o meni da pria, ima li ta da se pria?

Neposredno pred Wagrain(om)

Gledajui ukoenim pogledom kroz prozor, zamislio
sam sopstveni nadgrobni spomenik kao nejasnu plou s neitkim slovima, koji mi se (dok sam istovremeno pokuavao
vidjeti i sina kao izvor sjeanja) bar do polovine uinio zamagljenim, neitkim, nerazumljivim i nepotpunim. Njegovom krivicom?
Kako bi on mogao da pria o neemu, o emu nita ne
zna? Istina, jo sam iv, pa ja mogu da mu o tome priam. A
kako da mu priam o svom ivotu, kad se moje djetinjstvo nije
odvijalo ovdje, ve veoma daleko odavde?
Ja mu ne mogu, kao to to ini svaki otac ovdje, pokazati
moje obdanite, moju kolu, moju gimnaziju, kasarnu u kojoj sam sluio vojsku ili pak tampariju u kojoj je objavljena
moja prva knjiga na persijskom jeziku. Ne mogu mu pokazati
ni batu, koja je za nas (za moju brau, sestre i mene) mnoga
ljeta naeg djetinjstva ispunjavala bojom i mirisom bezbrojnih
vrsta voa, mirisnih trava i povra.

Bata
Ovdje, jako daleko od mjesta sjeanja, ovdje gdje svoga
sina ne mogu odvesti ni do mjesta uspomena, niti mu mogu
posredovati bilo to slino o ivotu tamo: o ivotu u kojem je
svaki krajolik, okus, um i miris drugaiji, pa se ak i vrste drvea razlikuju od ovih ovdje; ovdje gdje on nita iz moga sjeanja ne moe da prepozna ili vidi sopstvenim oima, ili omirie
ulom mirisa, preostaje mi jedno jedino pomono sredstvo:
fotografije.
Ovima bi se kao pomo mogle pridruiti razglednice iz
Persije, geografska karta, zaini sa zelene pijace i razliite tra-

402

ve. Mjeavina, pomou koje bi se manevriranjem ulom mirisa

moglo doarati jedno nikada doivljeno mjesto.
Na primjer afranom, cimetom, mljevenim kuminom, muskatnim orahom, sjemenkama komoraa pomijeanim mirisom
koe i praine mogao bi se moda proizvesti oblak mirisa, prepoznatljiv iz bazara u Teheranu (ilimi, koa i bakreno posue).
to se tie okusa nekih trava, mogao bih mu predoiti situaciju koju sam i sam, zahvaljujui istom okusu, osjetio na
jeziku. Bilo da je rije o korijandru, bosiljku, menti, kopru,
estragonu, travama pomijeanim ili pojedinano, one su mi
svih ovih godina emigracije i egzila pomogle, da osjetim ono
to mi se u godinama odvojenosti inilo izgubljenim.
Dok mu na primjer priam o navici moje bake (s majine
strane), koja bi u ljetna predveerja, zauzevi mjesto u svojoj
vrtnoj naslonjai, polako vakala komadi hljeba premazan sirom, vlastoruno ugotovljenim s dva tri listia bosiljka, kako bi
ponovo doivjela neto iz prolosti, mogu i ja da mu prinesem
bosiljak, hljeb i komadi domaeg bijelog sira (mozzarelle?),
koji po okusu u najveoj mjeri odgovara bakinom, da bi i on
onda mogao da isproba isto.

Opijum
O onom, o emu namjeravam da priam o mojoj baki svjedoe meu mnogima koje imam samo dvije fotografije: na
jednoj baka sjedi u naslonjai, dok je na drugoj naslonjaa bez
nje. Problem ovih fotografija sastoji se u tome to se na njima
ne vidi nita od bate. Veernje sunce u pozadini topola, voda
koja se uborei prosipa iz dva trocijevna vodoskoka u bazen
obloen plavim ploicama. Nita od toga.
Sve to postoji samo u naim sjeanjima i mora, dakle, tek
da se na primjeren nain doara na listu papira. Traim taj list
papira i odmah mi se javlja problem s predstavljanjem verande: Koliko je bila iroka veranda? I dalje: Iz koliko tunih vrba
sa sastojala grupa drvea ispred verande? Koliko je bila velika
povrina prekrivena ljunkom? Koliko je bio irok odvodni jarak ispod drvea?
I pri crtanju bazena, ili bolje reeno, cisterne, postavlja se
pitanje preciznosti sjeanja: Huoz, kako se na persijskom kae
za cisternu, imao je nekada u svakoj privatnoj kui u sredini
dvorita, smjeten izmeu malih gredica, svoje odreeno mje-

403

sto. Nerijetko opremljen zlatnim ribicama i runom pumpom,

sluio je razliitim namjenama. U naem vrtu imao je prvenstveno dekorativnu funkciju. Nacrtao sam T, pri emu je vodoskok na tri mjesta ovog T u sitnim mlazevima isputao vodu.
Blijedoplave ploice i zlatne ribice u jezercu izostavljam, poto
crtam samo olovkom. Mogu li ja sad jednim crteom i pomou
dvije fotografije koje posjedujem poeti svoju priu?
Dakle naslonjaa Khanom-djan (bake) stajala je na veernjem suncu tik do malenog huoz (bazena); ona je tu polako vakala sir s bosiljkom i hljeb. A zatim je sklopljenih oiju otputovala na jedno nepoznato mjesto svojih najranijih sjeanja i
jedno se vrijeme tamo zadrala. Kada je sunce nestalo iza topola,
ugledali smo krupne suze koje su joj se kotrljale preko obraza.
A onda mi izroni sjeanje na opijum. Biljeim na papiru:
Da mu samo ne nakodi pria s opijumom? Ali bez prie o
opijumu ne bi se ni vrt (vie ne postoji), ni baka (takoe je vie
nema), ni naslonjaa (nje pogotovu) mogle zamisliti. Nije baka
puila opijum, ve ga je uzimala kao pilulu. Bio joj je neophodan, tako su nam govorili, kako bi mogla da podnese fizike
i duevne boli. Ali droga joj je pomogla da sjedi pod tunim
vrbama, da posmatra topole i da oivi jedno grjeno sjeanje.
U suton ona bi duboko disala, kako bi kroz nos mogla udisati
miris poprskanog travnjaka i cvjetnih gredica.
I proizvodnja kapsula moe se teko rekonstruisati: tablete,
kapsule i pilule nabavljaju se u apoteci. Da li je mogue da je
Khanom-djan (tako smo zvali baku) sama producirala taj lijek?
Bie da jeste. Sama je pravila kuglice. One su u obliku kapsula,
sainjenim od opijuma i dodataka (zaina i bilja pomijeanog
s opijumom), izgledale kao pravi medikament. Trljala je komadie pomenute smjese dlanovima sve dok opijum od topline
ruku ne bi omekao. Formiran u malene kugliaste pilule, trebalo je da jo nekoliko dana odstoji na porcelanskom tanjiru na prozoru, u hladu. Prozor dodue nije bio u potpunom
hladu, dasku prozora su povremeno obasjavale pokretne mrlje
sunca, koje su ukastozelene prodirale kroz kronje tunih
vrba; ni sam ne znam kako bih opisao te mrlje? A kako bi tek
bilo mogue prizivanje itavog jednog kompleksa mirisa, koji
se irio od opijuma, ruine vodice i ljudskog znoja, proizalog
iz straha, u ljetnoj vrelini?
S priom bi trebalo poeti od trenutka kada su kuglice na
prozoru postale meke. A propo kuglica, idealna prilika za nju da
povea pilule. Sjedila bi prije veernje molitve s tanjirom pred

404

sobom, i dok je posmatrala kuglice, broj postojeih pilula kao

da se smanjivao.
A sada neto o pomenutom kompleksu mirisa.
Samo opijum koji je potpuno ist, moe tako dobro mirisati. Njegova zlatnouta boja mijenja se na bakinom dlanu
postajui svijetlosmea, i kao takvog ga je bilo lako oblikovati. Teko je postii takav kvalitet. Za nabavku i transport ove
strogo zabranjene materije bile su neophodne mnogobrojne
pripreme, kao i mjere opreza. Strah da bi kuvar Agha Reza prilikom nabavke materije mogao biti uhvaen drao ju je itav
dan: a moja majka je etala verandom gore dolje i brinula za
sudbinu njegove djece. I sam ovisan o opijumu, kuvar koga su
otpustili iz duvanske regije i koji je povremeno prilikom velikih porodinih svetkovina na otvorenom kuvao za nas, morao
je, prelazei vrelim autobusom dug put od Junog Teherana,
gdje je nabavljao opijum, do Karadja (u ono doba mali grad trideset kilometara udaljen od Teherana), transportovati drogu,
skrivenu u depu prsluka. Mjera opreza, koju je sam izmislio,
predviala je da ekstremnom upotrebom ruine vodice nadjaa intenzivni miris opijuma. Tako bi on sav preliven parfemom
stizao kui tek poslije podne. Dok bi taj otrov, neokrnjen i bez
teih posljedica, stigao do vrta, slabaan i mrav otac petero
malene djece (lamentirala je naa majka: ko e ih hraniti, ako
on dospije u zatvor?) bio je napola mrtav.
Miris koji se irio oko njega (u ovoj je prii rije samo o
opisu ovog mirisa) bio je mjeavina ruine vodice, smekanog
opijuma i znoja proizalog iz straha. Pokuaj da se doara osjeaj koji izaziva ovaj miris (miris koji bi mogao mnogo toga da
kae o strahu, siromatvu i bijedi kuvara, kao i o zavisnosti i
poudi moje bake) osujeen je injenicom da se u Beu nita
od toga nije moglo nai.
A tuga zbog toga to za preranu brigu o svom nadgrobnom
spomeniku (sin) moram otii toliko daleko u prolost, totalno
me sputava. Je li to ba neophodno? Dok ovako sjedim grickajui kraj olovke, tre crveni mravi po tanjiru s kuglicama
opijuma i padaju mrtvi, omamljeni od opijuma. Gromoglasan
smijeh Saide (moja sestra se uvijek smijala prodorno i glasno)
zbog injenice da je baka opijum konzumirala zajedno s crvenim mravima, bio je opomena: Khanum djan, ne ini to, to
su mrtvi mravi a ne zaini!
Odustajem od ove prie. Sve je to gotovo nezamislivo i
suvie sloeno. Ukoliko ispustim ovu priu sa popisa sjeanja o

405

kojima vrijedi priati, ubrzo e mi se nametnuti sljedea. Pria

o lovu na leptire pomou staklene ae za vodu mogla bi mu
moda biti prihvatljiva (moj sin je u to vrijeme imao est godina i esto je boravio u kui leptirova u gradskim parkovima).
A pria?
Ideju, nastalu manje vie iz dosade, da malog brata nagovorim kako bi, dok stoji pored jednog od mnogobrojnog ruinog drvea, moda mogao hvatati leptirove, mali je odmah
prihvatio; trebalo je samo da dri staklenu au za vodu dok
ne naie leptir, koji za vrijeme popodnevne vruine u potrazi
za vodom obino nastoji da ue u au. Dodaci ovoj prii, kao
hassir (hasura), gostinjska soba, sestra Mahbube i moja majka,
su problematini (sve su to nepoznati detalji) ali ilo je nekako.
Zvualo je sasvim uvjerljivo da smo mi u popodnevnoj dokolici, dok je sve u vrtu spavalo, a cvrci neumorno cvrali, stajali
iza hasure i posmatrali kako na maleni brat stoji nepomino
na suncu i okupan u znoju eka leptirove, ali da je tu zapravo
rije o lukavom trgovcu, njegovom stricu Madjidu, to mi nee
povjerovati. Nemogue da je ovaj ikada bio tako naivan, da
povjeruje kako e leptirovi sami od sebe uletjeti u au, kako bi
se iz nje napili vode?
Ali pustimo detalje: ve sama potraga na malom globusu
da se nae zemlja i da se ona izdvoji izmeu svih drugih koje
je okruuju, nije bio jednostavan pothvat. P. je u vie navrata
traio taj komadi (zemlje) izmeu Kaspijskog mora i Persijskog zaliva i odmah bi ga opet izgubio. Nai IRAN, a zatim TEHERAN bilo je ve teko po sebi, a onda tek zapamtiti maleni
gradi Karadj u blizini Teherana, koji nije bio ni naznaen na
karti, P. je smatrao nemoguim.
Kasnije sam ja traio zemlju na jednoj veoj karti u velikom atlasu. Koloplet krivudavih graninih linija umjesto da
doprinese jasnijoj predstavi o lokalitetu koji traimo, jo ju je
uinio nejasnijom. Bilo je nezamislivo da u tom haosu isprekidanih linija zamislimo sliku sela, vrta, ljetne vruine i tunih
vrba.
I sm sam jedno vrijeme zurio u kartu i vie se niega nisam sjeao. kolski asovi geografije, za vrijeme kojih bismo
proveli itav sat crtajui kartu Persije: dravne granice kao debelu liniju u plavoj boji, granice provincija svaku pojedinano u drugoj nijansi, izgleda da su bili beskorisni. Mnogih od
tih imena vie se nisam sjeao. Kao jedina uspomena iz tog
vremena ostala mi je genijalna ideja nastavnika geografije, da

406

maku u sjedeem poloaju nacrta tako, da ona obimom svoga

tijela ispuni itavu geografsku kartu Persije. Ali zato bi mome
sinu ova zemlja trebalo da izgleda drugaija od ostalih zemalja
izmeu Crnog mora i Indijskog oceana? Zar samo zato to je
njegov otac nekada roen u jednoj od tih zemalja i to je tamo
sve do sluenja vojske proveo ivot?
Odustao sam od geografske karte kao oslonca, ona se kao
pomo u doaravanju nepoznatog pokazala, prije bi se reklo,
komplikovanom nego li upotrebljivom.

Opet o fotografijama
Deset dana stoji ta fotografija na mom pisaem stolu, a
pitanje: Da li da ju u okviru svog pripovijedanja uzmem u obzir, budi kod mene neraspoloenje. Djed s oeve strane sjedi
na grupnoj fotografiji izmeu dvojice mula, dok iza njega stoji
njegov sluga, koji je itavo vrijeme veoma ozbiljno gledao u
kameru.
Fotografija je snimljena u prolom stoljeu ispred stepenita na ulazu u njegovu kuu u Khonsaru. Njegov pradjed,
odjeven kao i on u sivu abu (tipian ogrta mule) s bijelim
turbanom na glavi, sjedio je tamo i gledao u kameru, ali je
djelovao kao potpuni stranac. Ne samo brada, turban i ogrta,
ve i nain kako je gledao u kameru, bili su iz nekog drugog
nepoznatog stranog svijeta.
Djeluje li to uvjerljivo?
Ono to jo vie oteava pokazivanje fotografije i njeno
objanjenje je opis njegove profesije. Da li je bio propovjednik? Da li je bio sudija? Ili moda vjerouitelj? ta je islam? ta
rade dvojica mula, koji mu sjede s desne i lijeve strane? Strano,
potpuno strano. Mlade mule su meu prstima lijeve ruke, koja
im je mirno i pobono poivala na koljenu, drale dugaki tespih. A ta je tespih? Jesu li oni uenici ili su sudski posluitelji?
A onda jo k tomu i egzotian lik sluge u pozadini. Kao znak,
da e zauvijek biti u njegovoj slubi, stavio je ruku u djedov
bensilak (pojas). A on je bio tako ozbiljan, da mi je time onemoguio svako jednostavno objanjenje. U svom dugakom,
irokom ogrtau s dugim kaputom ispod ovoga i svojim velikim crnim pustenim eirom jajolikog oblika (Kolahe Namadi)
na glavi, dok je mrko gledao u kameru, mogao je da bude sudija, ali je isto tako mogao biti i samo njegov sekretar.

407

Ni lo kvalitet slike (datum snimka 1880. ili 1890.?) ne

olakava mi pripovijedanje. Fotografija svojim zasjenjenim,
polumranim, zatamnjenim i priguenim sivilom posreduje
jedan davno prohujali, tuinski svijet. Da ne znam da je ovjek koji sjedi u sredini bio moj djed, mogao bih pomisliti da je
itski propovjednik, jedan od onih koji su nekada po kuama
za male pare recitovali pasije (Rouze). A moj sin? ta bi on na
to rekao? Pokazivanje ove slike u svakom sluaju ne bi bilo od
koristi.
Ali on nije bio samo djed, on je za mene bio otjelovljenje
grada, koji je za sve roake predstavljao njihovo porijeklo.
Danas sjedim u kafani Eiles i, nakon to sam sopstveno
dijete odveo u vrti, gledam kroz jutarnju maglu kako druga
djeca, snena i zamiljena, prolaze ulicom. Na licu ponekog djeteta, to utke stoji pored oca na semaforu, moe se jo proitati san protekle noi, koji ono nastoji dosanjati do kraja. U
magli i u znaku opalog lia. Njihove oeve i majke, njihove
djedove i bake, njihove pradjedove i prabake mnogo je jednostavnije odrediti i svrstati nego to je to u sluaju mog djeteta.
Mora li sin zaista saznati neto o svojim pradjedovima? Zato
bi morao? On je sebi i to ve prije nekoliko mjeseci izmislio
jednog pradjeda iz mate, s kojim razgovara i koga ak povremeno citira. ini se da je time zadovoljan. Treba li da se sada
umjesto s njim konfrontira s postojanjem jednog pravog pradjeda? Zaboravimo to!
Sklanjam fotografiju s mramornog stola u kafani i stavljam
je u aktovku. Na njenom mjestu ostaje prazna povrina, koja se
postepeno ispunjava jednim drugim pojmom: KHONSAR.
Maleni planinski gradi iz kojeg potiu moji djed i baka
gleda me sa slike. Njegova zabaenost i naputenost je u maglovitom jutru stranog grada (Josefstadt) nepodnoljiva. Maleni stari kameniti planinski grad prijeti da potpuno iezne iz
mog pamenja.
Pa ta?
Tamo su dodue korijeni moje familije, koja je u meuvremenu narasla na vie od tri stotine glava; rasuta je dodue na
tri kontinenta, ali svako zna da su u tom planinskom gradiu
njegovi korijeni. Na nadmorskoj visini od 2248 m, na trideset
i treem meridijanu sjeverne duine i pedesetom meridijanu
istone irine nalazi se ovaj gradi u nekoj vrsti parka, kako se
to obino sada kae. Ne vei od vrha igle toponimskog znaka
na karti. On i dalje od novembra do maja drijema pod sni-

408

jegom, a njegove topole ume na vjetru uspavanku milenija.

Jo uvijek neprobuen, imao je ipak neto ime bih ja ovo s
korijenima mogao uiniti atraktivnim za svoga sina. Na Brdu
cvijea (Guletamnkuh) rasla je nekada jedinstvena vrsta divljih
tulipana. Aschke Lale (suza tulipana) mogla se nai samo tamo.
(Da li je to zaista tako?) I jo neto, ovaj cvijet i dalje cvate
samo petnaest dana u godini, od kraja aprila do sredine maja.
I jo neto. Tamo jo raste Kolahe Mirhassan? Da, i to je jedan
rijedak cvijet.
Neu li mu se moda uiniti smijenim ako kaem da su
stanovnici u mjesecu maju pjeaili po 15 kilometara da bi vidjeli ova dva cvijeta? To je za dijete koje poznaje raskono alpsko cvijee smijeno.
Moglo bi se rei da je grad star. Zove se Khvansar, Khunsar
i Khansar, zavisno ko o njemu govori. To na avestijskom jeziku
znai izvori vode (da li to njega uistinu zanima?). Jer tamo zaista ima vei broj izvora, koji dolaze sa svih strana. Ali ni s opisivanjem izvora nije drugaije nego li s ona dva rijetka cvijeta.
Moj sin je s nama esto bio u Salzburgu, kod bake (s majine
strane). Proveo je gotovo polovinu svog dosadanjeg ivota u
Alpima, a tamo gdje je pored kue i u bakinom vrtu doivio da
ima svoj vlastiti izvor, tu pojam izvor zvui drugaije nego u
mjestu, koje je opkoljeno pustinjom. Sartscheschmeh i svi ostali
izvori grada zvue u uima okolnih stanovnika pustinje kao
Bildhand, Freydan i sl., boanstveno.
Moe li se ovim impresionirati dijete koje ivi na Dunavu?
ta bi jedan grad jo mogao da ponudi? Tamo ima nekoliko
starih damija. Stari dijalekt je tamo svojom hiljadugodinjom
izolacijom, od vremena Zarathustre do danas, ostao nedirnut.
I ta sad s tim jezikom? Opravdano pitanje za nekoga, ko ga ne
poznaje.
S dvije tri reenice tog jezika u mislima, plaam aj i pakujem fotografije u svoju aktovku i izlazim u svijet stranog grada
(Josefstadt). Mogu li mu prenijeti nekoliko primjera iz tog dijalekta?
Koraam, i nakon stotinu preenih koraka jo uvijek razmiljam o njemu, ali mi ne pada na pamet ni jedna jedina cjelovita reenica. Zadrao sam samo neke reenine fragmente. I
to one iz djetinjstva. Onomad kada bi majka htjela da u naem
prisustvu ocu saopti tajnu, koja nije bila namijenjena naim
uima, aptala bi po nekoliko reenica na jeziku Khonsari.

409

U njima je bilo mnogo toga arhainog i tipinog za taj

grad. Samo nekoliko rijei iz tog jezika, i slika grada bi se ponovo pojavila pred mojim oima: Zatvoren s tri strane brdima,
grad je imao otvoren pogled samo na jednu stranu, a s te strane
je puhao povjetarac nosei estice praine s grobova, koji su
esto bili stariji od hiljadu godina. Sama prolost je meutim
zauvijek ostajala tamo. Jer tamo su bili korijeni.
A moja sjeanja iz tog grada?
Bio je tamo i jedan sjenoviti hladan zid. Visoki zid zelene
boje s mnogo okrnjenog mokrog kamenja. Sjenoviti grad dakle, jer crna brda, koja su sa svih strana straarila iznad kua,
zaklanjala su sunce, zaklanjala horizont, i od tih brda niko od
stanovnika grada nije mogao pobjei. Tome je osim toga doprinosio i utisak koji je dolazio od ledeno hladne vode. U njoj
su se i usred ljeta mrzli prsti. Ta voda je u mom sjeanju tekla
podno kue jednog roaka, gdje smo (Said i ja) ponekad bili u
gostima. Dvospratna zgrada od blata stajala je na jednom breuljku okruena vonjakom (marelice i jabuke). Iako je jo bilo
ljeto, zrak je mirisao na gorua stabla marelica u jesen. Bilo nas
je jedanaestero.
Oskudnost i jalovost moglo bi se nazvati ono to se poput
sjene nadvijalo nad sav taj okoli. Jabuke su bile kisele i malene, marelice nezrele. Tanka pogaa suha. Usred ljeta ve kao da
je nastupila jesen. Ravni krovovi okolnih kua od ilovae bili
su, gledano kroz prozor drugog sprata, prekriveni marelicama,
kojima su bile izvaene kotice i jo samo su morale da se osue
na suncu. I jo je neta bilo tu. Veernji vjetar, koji je puhao
s planine Pandj-Pandje, vjetar, koji se kao i ondanji dijalekt
odlikuje neobinom melodijom.
Ima li jo nekih sjeanja iz tog grada?
Bila je to nona mora jednog vedrog, vrelog dana. U podne.
Od ranih jutarnjih sati smo hodali s jednog brda na drugo pratei ljesove muenika imama Hosseina i njegovih sljedbenika.
Put je bio kamenit i mjestimice prekriven bijelom prainom.
Talambasi su udarali muklo, dok su trube u dolini prodornim
zvukom odzvanjale do neba, a bubnjevi kao da su im slali pitanja i ujedno odgovore. Tugujui skup preivjelih svenjem
lanaca je do krvi udarao po svojim golim ramenima.
Mi (Said i ja) smo se zadovoljili lakim udarcima desne ruke
po grudima. alobni skup iz donjeg dijela grada bio je na putu
prema kui Habibi. Ugurali smo se u staru kuu. Vrhunac pasije (ubijanje muenika) tek nam je predstojao. Pomakli smo se

410

prema bazenu s vodom, koji je bio prekriven daskama. Uesnici u ritualu pasije glasno su pjevali. Muenici, poloeni u otvorene ljesove, uneseni su u kuu. Mrtvaci su leali obezglavljeni
u otvorenim ljesovima. Njihove knom obojene ruke, koje su
im leale na grudima, podrhtavale su. Desna ruka bila je njeno poloena preko nadlanice lijeve. Blijede noge, takoe obojene knom, presijavale su se na jarkom podnevnom suncu. Na
zelenom jastuku pored svakoga od njih leao je odrezani vrat
goveda. Kada su ljesovi noeni na rukama tugujuih stigli do
kamenog bazena, gromoglasna tubalica mnotva odjeknula je
do neba. Udarci po glavi i licu bivali su sve ei. Kada su s pjesmom zapoela i djeca muenika, zgrabio ih je schemr (kolja
imama) i oborio na zemlju. Vrhunac drame: Uoi odrubljivanja glave, nisu im dali ni kap vode.
Podnevno sunce je prilo nepodnoljivom estinom. Bili
smo edni, a nigdje vode. Nakon to su i djeca na prekrivenom
bazenu bila zaklana (bijeli je prekriva uprskan bojom pocrvenio), odozgo je poela padati kia pomijeana s komadima ilovae i isjeckanom slamom. Glave tugujuih bile su prekrivene
blatom i slamom.
A mi?
Said i ja smo obamrli, a nakon viesatnog hodanja bili smo
totalno iscrpljeni. Zbog praine i vruine jedva da smo mogli
disati. A bili smo i edni, gladni i iznemogli. Histerija se meutim postepeno smirivala, pla je prelazio u jecanje i molitvu, dok se ritmiko udaranje talambasa uz promukli krik trube
nakon nekog vremena izgubilo. Slijedilo je pjevanje tubalica.
Dolo nam je da povraamo dok smo gledali ene i mukarce
u ekstazi isplakanog bola, kako blijedi i klonuli duhom ustaju i
odlaze; spremni da se rtvuju za muenike.
U damiji je svaki od njih dobio porciju kuhane ovetine
s lojem, krompir i paradajz (abgutsche do gole). A mi smo pred
sobom vidjeli komade goveeg vrata i odbili da jedemo. Voda
je u mesinganoj posudi bila hladna, dok je od mirisa ruine
vodice rasprskane u pranjavi zrak, i to jo u vrelini podneva,
bilo strano zaguljivo.
Sve u svemu, to je naprosto nepodnoljiva predstava, predstava da bih nekada eventualno njega (mislim mog sina) mogao vidjeti kako sjedi na onom bazenu. ta bi on tamo kao jedanaestogodinji ili petnaestogodinji djeak radio? Osjeao bi
se mnogo naputenijim i izgubljenijim nego to smo to mi bili.
Said i ja smo tamo bili s mnotvom roaka, ali on, on bi bio

411

mnogo uplaeniji nego mi, jer ne bi razumio ni rije, nikoga

ne bi imao pored sebe ko bi mu o svemu tome neto ispriao.
Ne bi pored sebe imao brata. On nije u toj zemlji roen kao
musliman. On nikada tokom nastave iz vjeronauka nee uti
imena dvanestorice imama. Said i ja smo povijest muenika
uili u koli. Sjedili smo kao blizanci meu petoricom roaka,
koji su se tamo rodili i koji su razumjeli jezik.
Biti potomak u treoj generaciji jedne familije, koji vie
tamo ne ivi, nije nikakva utjeha ve kazna. Zamislio sam kako
bi on na taj ritual eventualno mogao otii kad navri osamnaest
ili dvadeset godina. Ali ni to ne ide. Naprosto neprihvatljivo.
Zaustavljam se pred pasaom u ulici Lerchenfeld (on ju povezuje s uliicom Neustiftgasse zato sam uopte ovdje?) Gledam u daljinu, ne bi li mu vidio kraj. Neobian sluaj u ovoj
bezizlaznoj situaciji. Nije li to bilo tamo gdje se Franz Schubert
u zavrnoj sceni filma, onemoao i iscrpljen, vie nije mogao
drati na nogama, pa se stropotao niz stepenice?
Franz Schubert i pranjavo, blijedo lice moga sina pod
suncem kue Habibi natjerali su me da ustuknem od uasa.
Nakon nekoliko koraka zaboravljam spoticanje i pad Franza
Schuberta niz stepenice u pasau, ali oajniko lice moga sina,
koji neputen i blijed sjedi meu starosjediocima, ne naputa
me. Najgore je u tome to, to ja ni iv ni mrtav neu moi biti
tamo, kako bih mu pomogao, kako bih s njim porazgovarao o
tim ljudima i objasnio mu okolnosti. Ve me je i to ispunilo
neobinom tugom, tako da sada moram bar zakratko sjesti na
jednu hladnu klupu na autobuskoj stanici Neustiftgasse.
Zato bi on morao ikada da ode u taj brdski gradi? Je li ta
bijedna pusta selendra zaista tako bitna za odgovor na pitanje
o porijeklu? Da li je nuno da on upravo tamo zapone traganje za svojim porijeklom, ili bolje reeno potragu za svijetom
svoga oca? Taj gradi bez kina, pozorita i restorana, bio je i u
vrijeme kada smo moj brat i ja jo ivjeli u Persiji za nas mjesto
zaostalosti i siromatva. Sa svih strana opkoljen brdima, taj Bata-Grad kako ga je narod zvao, i nije bio grad. On jednostavno
nije htio da se probudi iz svog drijemea pod pepelom Zarathustrinih ognjita u planini Tabar. Sasvim se dobro osjeao u
mihrabima svojih desetak damija i svetilita i nije htio (a nee
to ni danas) da zna za ostali svijet.
Zato nee?
to se mene tie, neka ti ljudi tamo svake godine u mjesecu
tugovanja svoje sopstvene sinove zamotavaju u bijele pogreb-

412

ne prekrivae i neka ih, ela povezanog zelenom trakom, alju

na ritual bievanja i sakaenja samih sebe. Moj sin o tome ne
mora nita da zna. On ne mora doivjeti da vidi modernu fontanu u centru grada, koja u mjesecu tugovanja umjesto izvorske
vode zrakom rasprskava crveno obojenu vodu, koja podsjea
na krv. On ne mora doivjeti izvoae koji su uvjebani da iz
rupe na dnu ogromne mesingane posude proture glavu, kako
bi kod gledalaca izazvali predstavu o odrubljenoj glavi muenika.
A krajnje neukusno u cijeloj toj stvari: kristalni bokal prepun govee krvi pored posude.
Ovim je stvar sa zaviajnim gradom mojih djedova i roditelja okonana. Traio sam (traim) onu sveicu u mojoj aktovki, gdje se nalazi lista s Uputama za itanje nadgrobnog natpisa Khonsar, to istovremeno precrtavam.
Odluio sam da preutim postojanje planinskog grada, jer
tu je zapravo rije o oevom svijetu, a ne o tome da se tamo
putuje.

413

preveo sa slovenakog:
Milan orevi

Ivo Svetina

RAZGOVOR SA PERSIJANCIMA
Unsuri
(druga pol. 10. veka 1039/40)
Kakva je materija tvog srca? Tamna?
Noas kad se dopunila jo jedna godina
i jeza none kie ari kao guterova
perjanica, lepeza mladog mesa,
usne, zaivene pljuvakom da svaki poljubac potone
u mirisu, oduvek hodoasniku, i probudi se
tvoj davni lik: u senkama i talasima
i penama i olujama besramnog neba,
podsmevajui se kleeima, svim moljakajuim,
doprla si do sebe, kao da bi bila tigrica usred mladia
igrivih, kosmatih i nevinih,
pa se ve pljuvaka prikuplja u njuki koja u njih gleda ...
Pre jedanaest vekova su te dotakle ruke
stranca, pevaa pohvalnih pasama, i jo danas je na tebi
mrani znak, oblik srca i plaho kao no
iznad oaze, gde se karavan nikad ne nalazi.
Tada teskoba izbeli ti srce da ostane da lei
kao prudnik u isuenom koritu reke, u mojoj ruci.

414

Mahmud iz Gazne
(998 1030)
Je li umrla voljena ili neko oplakuje
smrt kraljevstva koje usred pustinje
kao utvara se ini, kreom izbeljenih palata
i u crnu, crnu svilu zavijenih ena? Gulistan.
Gulistan kao mesec u ranoj aprilskoj noi,
a ti nevesta njegova, bleda, slatka,
jo gotovo dete koje nenou opija lava
da zuri, utih oiju, u tebe kao u opor
kosmate dece koje mora da ubije,
jer su rod takmaca. I vidi u tebi,
Gulistane, lavicu, da se spari sa njom,
da svakih deset minuta zarije svoj ud
u nju, koja krvari, crni potok lepe zveri.
Vena slava krasi vladara koji gleda na
kraljevstvo Gulistan, okrueno rekama
i snegom zavejanim gorama poslednji iz
roda pobednika u crnoj, crnoj palati.

415

Baba Tahir Urjan

(11. vek)
Jesi li mi ti gospodar, lave, koji dere vrue
utrobe i priiven si na zastavu
da lepra iznad palate dalaj-lame?
Koji se umorno sa lavicom pari
da pognuta ide kroz kopljastu travu
i eli da je svila ogrne uz podnoje planine.
Ili je tvoj sin, koji na prestolu sedi,
i pevam mu pohvalne pesme
da u meni prepozna oevu okrutnost?
Da li je vuk, smrdei na strvinu, moj gospodar?
ute oi zijaju ledenu no, asovi se skriju sami u sebi,
i snena otvorena ravnica izgleda kao labua krila,
maui prema zidu meseine,
Ili strah koji ide za tobom, ubico,
pa se dlaka jei i kljove zvue kao sekira?
Srce, jesi li ti moj gospodar kome sluim,
proklinjui? Jer boji se lava i vuka,
neujno to ide oko tebe kao krug vatre,
nestajui u njihovim pritvorenim oima
kao da je zaspala, kao da je svega sita.
Ti, srce, nikad na nebu, nikad sinje, plaljivi
izvore, u kome se opere Taj krvavih ruku.

416

Senaj
(? 1130/31.)
Dolazi putem, penjui se iz podzemlja,
sa licem u papirnatim rukama, jo ne Orfej,
a za njima gomila, udei za panjacima
nebeskim. Svetlo treperi prestraeno
od prizora koje su videle oi
pre nego su se u kamenu isplakale, kamen
providan i rupiast da je svaka suza
nala svoj dom, svoj mali grob.
Ne osvri se i ne ljubi svoje lice
kome e moda jo prerano ukazivati poast,
ka njemu polagati poklone, mirisne, krvlju oblivene,
da bi u podnevu bletali kao nokti nje
koja jo ostaje dole, jer eka roenje
da je oslobodi propasti i ivota uz pesmu
pod nenim nebom, ljubiastim, skoro sveanim.
Nisam jo kip, uz koji deca polau venie,
ali ne vie ni toplo bie koje je nekada volelo,
mada samo kratak tren neposredno pre svitanja
da su usne zaboravile na slogove i sricanje.
Spasene od zuba zverova koji su grizenjem uli
u jezik tvoj, isteui se ka veernjoj hostiji.

417

MAHSATI
(pesnikinja to je ivela u vreme Hajama)
Jo je mokra kosa njena ije suze
su je blagosiljale? da blistaju
kao rasute ogrlice na dlanu, suncem oprane.
Bila je u njegovoj senci, svirala i struna,
da te je vetar dodirivao kao ealj
od slonovae, boje nene kao cvet orhideje.
Dlan se zatvori i mesec se na tvom noktu
ogleda, samodopadljiv kao peva slavljeni,
pa se ka njemu slavuj ak okree, zatvorenih oiju
kao da ne veruje svom glasu: kine
kapi su posrebrile no u kojoj sam poslednji put
legla sa mokrom kosom u postelju,
koju sam opila suzama.

418

OMAR HAJAM
(sredina 11. veka 1122)
Gleda u nebo da u prvom jutarnjem trenu
spazio bi pojavu neshvatljivu, moda kraj predviajui,
dok njegova nona sestra oseti studen
pa joj oko odluta gore ka svetlom prozoretu u kome tone mesec.
A samo pust dan je pred njim koji e iscepati
sa njega radost plaljivu i nigde nema lakih koprena
u koje se u pijanim mladim danima u tom asu zavijao
da vonj nepoznate ene vrteo se oko njega
kao ivotinja to skita, pretuena, naputena.
Na drugoj strani izmei reka, more, okean?
cvetajui jablan e stupiti ka belom zidu,
sestra u molitvi sabranoj, svoj toploj od prikrivenog daha
koji iz kamena prizove gmizavca smaragdne glave
mada je Sumatra jo dalje od kraja.
Rei mi se u brojeve pretvaraju i svota
je ista neznanom broju koraka u smeru
ka beskraju da sakrijem se u nitavilu i udvojim se.
I kad izmerim udaljenost do ruke, roba, poivajua
u sklonitu uenosti i bieva dremajuih,
pa znani su ve svi zakoni, kako na nebu
tako i na zemlji, idem za njom na mrano dvorite,
opasano modrim zvezdama, i svoju strast
neuteno neno molim za oprotaj.
Ljubav je umreti bez uzdisanja...
Zar stvarno? pitam tebe koji si odavno ve otiao,
jer sebi nisi dozvolio oplakivanje koe nimalo vie bele,
zaboravljene kao detinjstvo slatko, kad preko
pliaka iao si za tankonogom pticom.
Otiao si jer je odaja vaa umrla pre nego to je
ustala iz postelje da razbije ogledalo,
svu no vrebajui kretnje, to opijenost obeavaju.

419

Slavuja ni ne poznajem, dok peva, mislim

da se dete probudilo od tekih snova:
da oi rune ima, itao sam tamo gde se javi
takoe i eva odmah kad jutro sazri.
Pa ipak kao blagoslov iz raja uje se melodija
njegova, ve tubalica, jer turobnost se kezi
po terasama i batama, po kojima krivudaju staze
kao tvoje tamne vene na ijim obalama
prespavao sam najbolje asove svog ivota.
Pod kiom nemirna kosa, glas drhtei
jer se grlo sea gutljaja, studenaca
zrelog meseca, kad se stvarnost pretvara u utvaru
da put je zmija meu mirisnim grmovima, straarima
vernim pod slavolukom prolea.
Vino, rei i ljubav spleo si u snopi
cvetni, mavlavi* koji kradem sa tvog
bogatog stola, mada nisam prosjak ponizni,
ni pas koji izmeu utiranja eka posle gospodarove
ruke mirisni zalogaj moda kuja
to se ulizuje, od koje ide vonj opor.
Zaeleo sam se opojnosti, dlana svilenog, bokova
koje planine plave opkoljavaju tvoj Niapur
da bi doekali svetlost smrtnu, izliv poslednji,
neniji od daha jedva roenog,
da presee me kao kama gnjili plod.
*majstor
Zar me zaista na kraju eka novi poetak?
A ta ako ve sad samo od spavanja ivim
koji alkohol pretvara u senoviti gaj u Jazdu
gde na patuljastom drvetu raste plod
skoro onakvog imena kao moja mrtva ljubav.
Zar zaista na kraju put novi iz smrtnog
umora se izvije kao arka pod stenom,
lobanje u koju se zavukao pacov
da je dlaka kao suzama posuta?

420

Je li s one strane kraja zaista raj i sestre rajske

sa aama istanjenim od ei neuteive?
to eaju posle koraka prvog kad iao si u noi
jesenjoj kroz umu prvi put ka toplom telu.
Ruke svoje iznova razailjem u sedam gradova,
amie lake, u kojima sede molbe,
sve jo svee, mlade, radosne od oekivanja.
I dlanovi dodiruju predmete strane,
sitne kao deji zubi, da se pljuvaka
sliva preko svetih stena, poloenih
na prelazu vetra i snegova.
Velika mudrost u svakom gutljaju:
svetlost tena kao iz indijskog hrama,
rumenilo jutra, zaljubljeno u jo mrano vreme,
ogrne srce bledo koje tuguje za sestrama
jo skoro u prvom od sedam gradova,
negde u Kapadokiji.
Saznanje da gutljajima rei same
u pesmu se ne upliu, ishlapi kod prvih zvukova
jutra kad se kapak podigne i oko golo
premreeno i gladno, okrene se nazad ka snu
pijanski, obeavajui rano ludilo
i nevinost detinju, zauvek izgubljenu.
Onaj ko je poao na put ne zna ni gde
ni kuda, a sigurno je za sobom ostavio
rei bezbrojne, decu koja u danu
sunanom penju se na majin breuljak.
Strmina je patnja majina koji je njoj
podario onaj to nikad nije spavao sa njom.
Ali i pored toga uvek je svoje ruke prao
vinom da je mirisao kao poljubac
koji je upalio u mesu gde je uo srce.
Vaspitalo si me kao da sin sam tvoj,
udei za slavom i ugodnou junom
gde zlato popodneva spaja se sa ruzmarinom
a on sa imirom, tik do glenjeva nje
koja prolazi pored i peva o kraju neprolaznom.

421

Zato da bih sluao govoriti o sebi, na trgu

i pred palatama, nikuda ne odlazim
jer bojim se da bi me prebrzo zaboravili,
pa ni slika ni sanjarija ne mogu da traju
due od pevanja pohvale milosrdnom vremenu.
Ako o poslednjem asu jo zna da tad se dua
sama pred sobom sakrije, jer bol
je prejak da bi iznova mogla da proivi
ivot koji se upravo savio u klupko
kao dete u naruju majinom,
pa ve sledeeg trena je nepoznat:
nikakav stih ne moe da opeva neto
to ne treba pesme
ni odu radosti, a jo manje tubalicu.
Neznana je boja vina koje e tamo s one strane
piti, Hajame, neznana kao slepcu
buket persijskih ljubiica.
Samo znamo to da nau odsutnost neemo
moi zvati pakao, jo manje nebo: za nama
ostae moda samo senka koja je nesvesno
dodirnula lice devojke, obrubljeno
svenjem cvea, kao jegulja blistajui
na suncu kome su ve odbrojani asovi.

422

Rade Jarak

PUSTINJE
Sjedim na alu. Kroz kronje borova to rastu iz gole stijene, nadneeni nad okruglim i tamnim prirodnim
bazenom, prodiru suneve zrake. To
je Mrtvo more, ono je nalik na peinu
kojoj je propao svod, duboka smea
rupa na kraju otoka.
S jedne strane, ispod prstena borova, ravno je, tek ponegdje nazupeno
stijenje, dobro za prostrijeti ugamane. Jo malo dalje, iznenaujue blizu
moru, raste nekakva udna smokva,
rijetkih, dugakih grana i bez plodova. Iznad, strma je stijena, vapnenac
proaran crvenilom, pri vrhu prvi borovi. Ti borovi rastu nad piljom koja
je crna i opasna. Jedina je veza s pravim i divljim morem kroz podvodni
kanal, duboko na dnu pilje.
S borova koji se nadnose nad Mrtvo more visi privezan
konopac za ljuljanje i penjanje, ba kao lijana u dungli. Strana okrenuta moru je gola, nepristupana i visoka. Sastoji se
od zagasitog stijenja isprekidana ritma, po kojemu raste rijetko
bunje kapare. Od dubokih i tajanstvenih prirodnih boja, odudaraju runici poloeni na hrapavom, tamnom stijenju; oni se
bijele, crvene, ute, tim vie izazivaju prirodu i svjedoe o svojoj naputenosti; to su frotirske krpe, nestalne i njene, polegle
na zaspale divove.
Nieg osim pjesme cvrka i bljetavila s juga, iznad stijenja. Odjednom graja djece, visoki enski glasovi. Lijeni soprani
odjekuju i akustino odzvanjaju, dodirujui litice i rezonantno titraju unutar pilje, odbijajui se od stijenki i klizei jedva
uznemirenom povrinom mora.
U nogama mi bridi, neugodno mi je sjediti na alu, nikako
ne mogu pronai pravo mjesto. Ali vaan je sveukupni dojam,
to je osjeaj sree. Djeak sam i iza uiju i po obrvama imam

423

bijele naslage soli. Kupam se cijeli dan i suim na suncu. Neto

me privlai u pliaku. To su sitni ali, rakovi, zelena stakalca
zaobljena od valjanja u moru. Traim i ogledam se oko sebe
ne bih li pronaao barut. To je smea tvorba poput hrskavog
preljeva na kolaima, kau da gori ako se osui i potpali. Boja
mora je tamna, u vrhovima valia su otri odbljesci svjetlosti,
teko mi je gledati, zato s oba kaiprsta trljam one kapke, te
potom ponovo, isprva ispod oka, a zatim hrabrije gledam kako
naokolo sve treperi. itava povrina Mrtvog mora obavijena je
platom pare to tipa za oi i deformira oblike.
Najednom odjekne prasak poput mukle eksplozije. Jedna
je djevojka skoila sa stijene. Nakratko vidim bijeli mlaz pjene,
taj trenutak pamtim, premda se mali vodoskok brzo povlai,
a na tom mjestu voda poinje kljuati, izbacujui iz dubine
iroke i plitke valove. Vijenci pjene se razvijaju, mnoe, ire.
Postaju bijeli prsteni na tamnoj podlozi, a onda se pretvaraju u
kolutie, rasprskavaju se u vidu mjehuria, nestaju. U jednom
kratkom vremenu sitne kapljice sputaju se naokolo poput
zlatne kie.
Zvuk nestaje u viim sferama dok djevojka roni. Uspio sam
je ugledati nakratko, ispod povrine. Njezino tijelo ne mogu
jasno sagledati, zato jer sam dosta iskosa, ulijevo. Njezino tijelo je arena mrlja, tu vaan dojam ostavlja kupai kostim,
kao i varljivi bljesci njenih udova, jer se jedva mogu nazrijeti
ispod povrine. Naredni zaveslaj i ve je nad morskim algama
koje tvore crnu pozadinu, tako da uoavam bljetavu mrlju.
ini se da je njezino tijelo iskrivljeno, udovi i itava lea pokreu se izvan prirodnog ritma, to je zato jer me vara nestalna
povrina mora. Ve sad mi se ini da je nepomina, da mirno pluta ispod same povrine, moda se prepala tamnih algi
i mrane dubine Izranja s glavom naprijed, kosa joj ostaje
priljubljena. Kosa, sad skvaena, odraava tamu Mrtvog mora
i sivo se preljeva. Stala je u okomit poloaj odravajui se na
povrini rukama. Voda oko nje je zelena i smea. Oko glave
joj se lome suneve zrake. Vikne neto onima na obali, ali ja
nisam razumio ni rijei, uo sam samo njezin glas, neto divlje
i hrabro, jezgroviti zvuk uokviren jekom izmeu stijena. Sluao
sam davni i izgubljeni arhaini jezik, poput krika ptice, jer se
prelamao i udarao u mome uhu ritmiki poput bil.
Sa stijenja na obali odgovara joj slian, jednako nerazumljiv glas. To je neka njezina prijateljica, ali ni to mi nije vano, sam glas je dovoljan, sam zvuk ispunjava svu moju svijest i

424

u ukama mi jo uvijek tue bilo; isto tako i odbljesci sunevih

zraka zaokupljaju moj vid, nestalni kruni odsjaji na litici, nalik na izohipse.
Pee me za vratom, sol se ljuti i tipa, pecka, ali ne elim
se pomaknuti, guram tabane u proziran i hladan pliak. Odista, more je hladno, mekoljim se, ali ostajem tu sjediti. Bukam nogama i pokuavam otjerati natrulu iarku, prema meni
plutaju otpale borove iglice. Sve me to gadi. Uivam se bojati,
uivam to je mokro. Sagibam glavu na prsa jer ne mogu vie
izdrati radi okomita i nevidljiva sunca.
Ona sad pliva prema sredini Mrtvog mora. Pliva udarajui
o more otvorenim dlanovima, proizvodei tako male praskove.
Pliva po muki, nekoliko zaveslaja, ali glavu dri vani i okree
je u rimu zaveslaja. Ni ja jo ne znam plivati pravim stilom i
uvijek drim glavu iznad vode, osim kad ronim po pliaku.
Djevojka je ve na sredini mora, udara nogama, bati. Ulazi u
sjenu, tamo gdje je more skoro potpuno crno, a stijene se nadnose okomito, tu se zaustavlja, plivajui jo pola metra na
kuka i uspravlja se.
Okretao sam glavu pratei njezino plivanje. Prislonio sam
dlan lijeve ruke na elo i tako napravio zaklon za oi. Je li to to
ujem njezino disanje, ili huka valova kroz upljine i procjepe?
Ona uvlai bradu, pokuava gledati dolje ispod sebe, kao da
gleda gdje e stati, ali siguran sam da je tamo duboko i mutno,
dno se ne moe vidjeti ni ako zaroni. Tek negdje daleko na
dnu vidi se ista blijeda pjega, to sunce probija kroz procjepe i
otkriva podvodni prolaz.
Drugi enski glas doziva je s obale vie puta ponavljajui
ime djevojke u moru. Ime odzvanja nestvarno, potpuno divlje.
Dalje razumijem rijei: Hladno je. Druga djevojka ostavlja
igrae karte, ili knjigu, ustaje s prostrtog runika, kree se prema rubu stijene, pri kraju ubrzava korak i skae u more. Dospio
sam je vidjeti u onom momentu dok je bila u zraku, nestvarna,
jer je to mjesto, sam obod, obasjano suncem. Jednom je nogom iskoraila u prazan prostor, a kosa joj je zaleprala.
Upala je u more na noge, ondje gdje je bilo dublje i smee,
ruku skupljenih uz tijelo. Glava je posljednja nestala u pjeni.
Izronila je i zaplivala, sijekui more vrhovima prstiju. Do mene
su poeli pristizati valii nastali prilikom njezinog skoka, otri i
kratki, nestajali su jedan za drugim udarajui o kamen i ale na
obali. Tako na otvorenom moru dolaze do plaa valovi od velikih brodova to plove na odstojanju od obale, blie puini.

425

Pogledom traim dunda. Kosa mi je napola suha i slijepljena, svrbi me.

Dundo mi kae: Kupaj se.
Neu odgovaram i rukom prolazim kroz pliak pravei
valie. Ne da mi se.
Djevojke, polako kao tromi brodovi, doplivaju do mene.
Mame me u more svojim ribljim pokretima. U nastupu hrabrosti ulazim u vodu pored njih. Cijelim Mrtvim morem odzvanjaju nai glasovi, vriska visoka i ritmina poput cvrkove
pjesme. Mlazovi izviru ispod naih dlanova. Prskamo se.
Njihovi kupai kostimi, meka tkanina otrih avova, prepuna njenih i sporih sjena, priljubljeni su uz bljetava, mokra,
ribolika tijela. Izgovaram neto nerazumljivo, zbunjen pjenom,
ostavi sasvim bez daha.
Polako, pazei gdje e stati, djevojka koja je prva skoila
u more, izlazi vani. Kae mi: Neemo se kupati s tobom, jer se
prska.
Nakrivila je glavu u stranu cijedei kosu rukama.
Dundo me zove k sebi. urim mu u zagrljaj. Brie mi glavu
malim runikom.
Djevojke zaobilaze, oprezno idui po skliskom kamenju,
do svog mjesta, gdje se umataju u runike. Stoje na toplim
stijenama pod borovima, iarane svjetlosnim pjegama, kao i
itave stijene iarane kaosom chiaroscura. Trae vee sunane
mrlje gdje prostiru runike i lijeu potrbuke na ravnija, tijelima kupaa izlizana mjesta. Stapaju se sa stijenom i vidim ih
u skraenju, njihove plave poloene glave, a zatim i ramena i
poprsja, kako se koja pridigne oslonjena o lakat. Ostajem sjediti pored dunda, gledajui Mrtvo more koje je opet postalo
mirno, olovno.
Na otoku Lokrumu, na toj maloj tropskoj oazi, u vrijeme
mog djetinjstva bila su dva drvena paviljona u kolonijalnom
stilu, sa irokim verandama naokolo i drvenom ogradom obojanom u tamnozeleno. Bili su izgraeni jedan nasuprot drugome, tako da su tvorili malo dvorite u kojemu je, u hladu
nekoliko palmi, bila niska betonska cisterna obrasla liajevima. Naokolo je rasla gusta crnogorina uma koja je ljeti irila
prijeko potrebnu svjeinu i hlad. Tu smo nekoliko puta jeli,
kad sam bio mali, ja i dundo. Ili smo odlazili na pie s naim
prijateljima iz Beograda, branim parom Jovanovi. Gospodin Jovanovi, poznati djeji kirurg, s licem dendija i velikim

426

madeom na obrazu, puio je duge smee cigarilose, sigurno

napravljene od najboljih sorti junoamerikog duhana, iji je
miris jo dugo ostajao lebdjeti u zraku. Njegova ena Koviljka,
takoer doktorica, bila je koata i utljiva, pitomog pogleda, s
kestenjastom kosom skupljenom u punu na potiljku (pune
su, izgleda, onda bile jako moderne).
Sjeam se amora unutar paviljona i na verandama. kripanja drvene platforme, uzdignute oko metar od tla, kuda su
kao u holivudskom filmu trali uredno podiani konobari u
bijelim kouljama i s leptir manama. I danas se sjeam pogleda glavnog konobara, njegovog lica usred guve i borbe za
stol izmeu pohlepnih gostiju. Sjeam se njegovih bucmastih
obraza, prvih graki znoja na elu, njegova staklenog pogleda
mirnog kao voda na dnu zaboravljenog bunara, voda do koje
je ipak prodrla jedna suneva zraka zraka poznanstva izmeu
njega i mog dunda.
Sigurno je vladala velika guva tog dana, ali mi smo ipak
protekcijom natkonobara ili ne? stekli stol na terasi ispod
kosog krova, u duplom hladu paviljona i kronji, u pirkanju
laganog povjetarca.
Sjeam se bijelih ubrusa, zveckanja posua i svjee salate
u kockastom tanjuru s ugraviranom ultramarin plavom crtom
i znakom lice i vilice. Bila je to salata od sitnog blijedozelenog kupusa, stvar hrskava i puna svjeine. To mi se svidjelo,
jer budui da sam bio razmaen nisam volio skoro nita jesti
u restoranima na Lokrumu. Nita osim juhe od povra koja je
bila jednako hrskava, ali samo ako bi pod zub dolo tvrdo zrno
graka ili komadi mrkve.
Dvadeset i pet godina kasnije, kada sam doao na Lokrum
prvi put nakon rata, paviljoni su bili sasvim propali. Platforme
su se uruile, a iz zemlje su buknuli korov i draa, boja se osuila
i oljutila. Okolna je uma djelomice progutala i zarobila graevine putajui unutra granje, korijenje i puzavice, osvajajui drvene ruevine kao rebra davno pokopanog mrtvaca. Radnici su
jedino raistili malu poljanu izmeu, vidjela se betonska cisterna za vodu, a malo dalje netko je istresao itavu piramidu pijeska boje nerafiniranog eera. Iza te pjeane dine rasle su dvije
palme pa me slika podsjeala na pustinjsku oazu. No, unato
poraznoj slici uruenih graevina, zastajem na trenutak i opet
ujem zveckanje posua, jedem hrskavu salatu, osjeam svjeinu maestrala i vidim stakleni pogled glavnog konobara (ve
odavno mrtvog) dok se trudi da nam pronae slobodan stol.

427

Nekoliko godina kasnije tuda prolazim sa svojim trogodinjim sinom. Odmah pored ruevina prolazi put za Mrtvo
more oivien niskim oleandrima s crvenim cvjetovima. I odmah pored puta nalazi se mala slavina s kamenim koritom.
Oko njezina mjedenog grlia obigrava nekoliko osa i ja oprezno otvaram vodu pomiui otponac u stranu. Slavina se uzbudi, zatrese, izlijee snani prtavi mlaz, koji suhu crvenu
prainu oko korita pretvara u blato. Nije ga mogue smanjiti.
Ose se uznemire. Punim praznu plastinu bocu Fante, dok
voda prti naokolo, i gledam paviljone. Potpuno su propali,
uruili se, postali ruglo otoka, tuni preostatak jednog izgubljenog doba.
Netko je na njihovu ogradu naslonio desetak eljeznih skalica za sputanje u more, njihova se bijela uljana boja oljutila
i ispod probija hra potrebno im je bruenje i temeljito lienje. Ima ih veih, s pet ili est preki i polukrunom vilicom,
koja se zabije u utore na obali, kao i nekoliko manjih sa svega
dvije ili tri preke. To su skalice s raznih mjesta za kupanje na
otoku, ostavljene preko zime vani da ih more ne razbije.
Moda sam se nekad davno i ja penjao jednom od tih skalica dok sam izlazio iz mora, tresui glavom da mi se kosa bre
osui, i dozivajui dunda ili tetku. Moda? Ima li smisla sad
misliti o tome?
Pazim da osa ne ubode dijete i odlazim dalje. Vidim i ujem
ono to ne postoji: prati me zveckanje pribora za jelo, hladni
daak morskog maestrala, miris tople juhe od povra, veseli
razgovor turista, gusti hlad paviljona u kolonijalnom stilu.
Na lokrumskoj stazi, na kojoj se mijeaju pjege svjetlosti
i sjene, to je vodila iz Portoa, prvo poploana oblim alima
koji su bili bolni za hodanje bosim nogama, a zatim obina,
crveno zemljana, barunasto pranjava; ba na toj stazi susreo
sam jednu djevojicu iz Zagreba s kojom sam se ve bio igrao
tog jutra i upitao je: Hej, oe li se ii kupati?
A ona je rekla: Hou, ali jo samo malo. Jer idem kui,
brodom u pola dva.
Pola dva. Pola dva!
to to znai, nisam mogao tono znati. Pola od dva je jedan.
Otrao sam do dunda, koji je igrao karte za stolom u kafiu, i pitao ga: Lolo, to je to pola dva?
To je jedan i po odgovorio je.

428

Krcat kao ipak brod je napustio luku Porto na Lokrumu

i krenuo na kruni put oko otoka, to je uvijek bio obiaj za
vrijeme ljetne sezone, na kraju dana, u sedam sati. Sjeo sam
na krmu naslonjen na bijeli drveni istak, pored eljezne korpe
za konop. Brod je bio trom i spor, klizio je povrinom mora i
inilo se da putovanje nikada nee zavriti. Gledao sam pjenu
brodskog motora, hridine s vanjske strane otoka i dvije duboke pilje. Lokrumske plae, preko dana pune kupaa, bile
su prazne, pusti se kamen presijavao sivo i crveno. More je
bilo mirno kao ulje, hvatao sam njeni, jedva primjetni daak
vjetra.
Ljetni dan jo uvijek daleko od sutona nosio je u sebi
neki uspavljujui ritam, neko hipnotiko tikatakanje. Te su
pulsacije bile posvuda, u blijedoplavoj izmaglici iznad morske
puine, u pastoznom zraku gradskog porta u koji smo uskoro
uplovili, tiho klizei pored crvenog ferala i pravilnih kamenih
blokova Porporele, zelenih od vlage. Kucanje tog nevidljivog
sata najvie se osjetilo u dinaminom prelijetanju i krianju
iopa to je domai naziv za lastavice koje su nas doekale
u luci. Njihovi su krici padali na porat i grad poput malih praskavih petardi.
Izlazimo s broda, dundo me uhvatio za ruku i oprezno smo
preli modri procjep izmeu brodskog boka i Velikog Mula.
I na Velikom Mulu dundo me i dalje dri za ruku, ja nosim
bijelu majicu na kojoj je otisnut kauboj na konju u propnju,
i mi polako izlazimo iz gomile kupaa i kreemo prema gradskim vratima.
U vraanju s Lokruma, postojala je jedna fascinacija. U
ulici od Dominikanaca, u debelom zidu koji je gradski porat
zatvarao sa sjevera, postojale su dvije ovalne nie. U prvoj, koja
je danas zazidana, bio je smjeten brekui aparat Carpigianni,
u to vrijeme uz onaj u slastiarni Cele, jedini u starom gradu. Imao je dva metalna pipka iz kojih su, kad bi se pritisnula
ruica, curila dva naborana mlaza vanilija i okolada. Oni
su se spiralno toili u kornete, koje bi prodavaica, djevojka
plave kose svezane u konjski rep, podmetnula ispod. Korneti
su stajali sa strane aparata, posloeni jedan u drugi, u staklenoj
cijevi.
Pokuavao sam esto izmoliti sladoled, ali je dundo koji
oito nije bio poklonik tog modernog zadovoljstva, nego vie
gospodin starog kova vrlo vjeto uspijevao moju panju
usmjeriti negdje drugdje.

429

Ulica je odjekivala od krikova iopa. Nemirne u tu sparno

predveerje, ptice su zvuale kao prava poast. Visoko i strogo
zidno platno ulice od Dominikanaca, iz tko zna kojeg razloga,
izbueno je stotinama rupa u kojima su one svile gnijezda. Neumorno su ulazile i izlazile iz tih rupa i galamile, galamile. Na
trenutak bi nam proletjele tik iznad glava, a onda bi se vinule
u nebo, visoko, nestajui u izmaglici. Potom su se opet obruavale kriui...
Druga nia nalazila se nekoliko metara dalje, potpuno prazna, budila je u meni najnevjerojatnije asocijacije.
Danas kad o tome promislim pretpostavljam da je to moda bio otvor za top koji je kasnije zazidan, a na poetak nie
u ravnini s ulicom postavljene zelene reetke, vjerojatno da se
ne bi netko zavukao unutra i obavio nudu. Reetke ne idu do
vrha, nego samo do odreene visine i imaju zailjene vrhove u
obliku romba. Zatvaraju uski prljavi prostor koji ne slui niemu, a podsjea na samicu.
Zailjena koplja reetki izazivala su u meni vojnike asocijacije. Zamiljao sam da je nekada davno to bila neka vrsta
zatvora, koji je, eto, ostao nepromijenjen sve do danas, i da su
unutra moda ostavljali ratne zarobljenike; izloene pogledima i ruglu prolaznika. Ili neto jo gore. Kao da je ta elija bila
neka nadnaravna toka, prolaz u drugi svijet, iz kojega su kao
iz mraka izranjale nakaze, deformirana, ljepljiva i ljigava bia
iz mojih najgorih nonih mora.
Ta rupa bila je podruje iznenadne groze usred mirnog
ljetnog dana i bilo je u njoj neto iskonski udovino. Jesu li
stvarno u toj rupi drali nakaze, pitao sam se onda, ve potpuno uvjeren u to. Moja je mata odnijela konanu pobjedu.
Unutra su sigurno drali nekakve ljude sprenih lica, bolesnike
zamotane u gnojne, krvave krpe, luake iji su vriskovi parali
nebo i mir grada... Ili je svako boje stvorenje postavljeno u tu
niu, iza reetaka, postajalo nakaza?
Odrastanje bez roditelja u svakom biu zauvijek ostavlja,
esto potisnutu, duboku tugu. Puno godina kasnije iz tetkina
opirnog i rastresenog prianja saznao sam da dundo nije nikada vidio vlastitog oca, ak nisu niti disali zajedno na ovom
svijetu. Otac mu je umro od perforacije slijepog crijeva 1911.
godine, dva mjeseca prije njegova roenja. Dundo nije imao
djece i svu nepostojeu roditeljsku ljubav; svu onu ljubav koja
mu je nedostajala a predodbu o kojoj je vremenom razvio u

430

sebi, prenio je meni. Drao me, dakle, esto za ruku i mi bi se

zaustavili ispred te visoke zaobljene nie, od ulice odvojene
otrom reetkom, a ja bih ga pitao: Lolo, to je ovo? Traei
utjehu, nadasve utjehu.
Ljetni dan bio je posvuda oko nas, okruivao nas je blijedim plavetnilom, bljetavom svjetlou. Nebo su ispresijecale
nevjerojatne, izukrtane putanje iopa, nalik na zbrku kakva
se mogla pronai na tetkinim krojevima iz Burde, okruujui
nas nevjerojatnim zagluujuim kricima... Da, gotovo dematerijalizirane, iezavajue, u gustom poslijepodnevnom zraku, u
gornjim slojevima neba nad portom, iope su kriale. A golubovi, osueni na nie, prizemne sfere, gegajui se prolazili su
kroz reetke i gugutali na prljavom dnu nie.
Potom smo naputali ulicu od Dominikanaca u koja je bila
puna prolaznika i bez da bacimo i jedan jedini pogled na napueni Stradun kakav se tamo ivot odvija ne znamo i nikad
neemo saznati, ignoramus et ignorabimus nakon samo par koraka, skretali smo na stepenice isprane kiom i godinama, boje
slonovae, s gotikom ogradom i slijepim stupiima da se s
ulice ne vide noge ena koje nedjeljom idu na misu i njima
se penjali do platoa pred Dominikanskom crkvom.
Naputamo gradsku vrevu i skreemo kroz mali nadsvoeni prolaz, pa pored ribljeg restorana Rozarij i romanike
crkvice Svetog Nikole, iznad koje je u rupi iskopanoj u starom
sloju zidina, izdubljen maleni stan, na ijem se prozoriu esto mogla vidjeti neka stara ena s naboranim licem stupivi
nakratko na Prijeko, ulazimo u ulicu Zlatarsku, najistoniju
od svih strmih ulica na sjevernoj strani starog grada. Penjemo se Zlatarskom do vrha, i nakon zadnje, najvee skupine
skalina, izlazimo na poetak Pelina, a ela su nam ve oroena
znojem. Dundo kuca na jedna vrata na Pelinama i neka nam
ena u konavoskoj nonji, sa utim suncem na grudima, donosi au vode.
Prolo je nae zlatno doba. Nakon kratkog i sretnog vremena nastupilo je vrijeme obamrlosti, zaaranosti, poraza.
Naputamo Lokrum, ostavljamo staze iarane mrljama svjetlosti, tihe zabaene puteljke, istinu s crvenom zemljom na
kojoj raste veliki hrast. Ostavljamo livade osmagle od vruine,
patuljaste maslinike, visoke eukaliptuse to odgovaraju dubokim utanjem na puhanje sve jaeg vjetra koji se die s juga,

431

ostavljamo sive emprese na osami pored obale, okljatrene

vjetrom.
Vihor se podie s puine, stie daleko s juga, praen kiom,
divljim razularenim pijavicama, maglom. Drvee na otoku sve
vie se povija pod naletima vjetra, suhi empresi cvile, eukaliptusi zmijski ite svojim rijetkim kronjama; valovi sve bunije
i sve drskije nalijeu na obalu, kamena obala na jugu, nekad
mirna i topla od sunca, sad se kupa u vrtlozima pjene. Zadnji je
trenutak za odlazak, vihor prijeti da potpuno izolira otok.
Selimo se na kraju ljeta, na kraju zahuktale sezone. Onamo
gdje je nekad bilo mnotvo turista, veselih ekskurzija iz vedske, brbljavih obitelji iz Italije, ostaje samo pusto, praznina,
igra pustih sjena.
Odlazimo kao uenici poslije dugog naukovanja, ali kao
oni iji je trud bio uzaludan sve to smo uspjeli nauiti nepotrebno je i bez svrhe. Mi smo propali kalfe, ostaci jedne mrtve
sezone.
Vraamo se stazom prema Portou kao poraena vojska,
pognutih glava, iitavajui grimase i izraze izdaje na licima
blinjih. Da, to smo mi vojska izdajnika koja je napustila
carstvo sjena.
Bezvoljni sjedimo na mulu. Oslukujemo um mora iza rta
u Portou, oekujemo brektanje brodskog motora ovaj put
to je mali rezervni brod Triton, koji se nesigurno propinje i
lomi na valovima. Huka valova sasvim priguuje njegov motor
i prvo to se ukazuje iza sivih stijena na kraju uvale njegova je
prova, koja nesigurno poskakuje gore dolje. Uavi u mirnije
more Portoa, ujemo stenjanje i pukanje njegove izmuene makine; sad je ve sasvim blizu, jasno vidimo godove na
njegovom tamnom lakiranom drvu, bokove premazane bijelom bojom. Na oplati posvuda su vidljive ljuture morske soli.
Mornar, ije je lice sasvim iibano vjetrom, baca cimu. Polako,
kao umorni dinosaur, brod pristaje na rivu. Konano polaemo
oruje, bezvoljno ulazimo u njegovu utrobu kao u Haronovu
lau koja nas ima prevesti preko Stiksa.
Posljednja vonja s Lokruma nalik je putanju krvi; lice dunda Pava je bezizraajno, ne odaje nikakve emocije, ali ja znam da
je to samo naizgled. Znam da je njegova unutarnja bol jo vea
od moje. Kormilar se naslanja bedrom na ruicu gasa, pritie je
teinom tijela i motor zaurla, brod krene krmom.
Na povratku nitko nita ne govori, snani vjetar baca brod
gore dolje, lijevo desno, nakratko potpuno nestajemo u udu-

432

bljenju izmeu valova, a onda se opet pojavljujemo na vrhu

kreste. Taj isti snani ilok mrsi nam kose, podie marame,
odnosi kape, kida razgovor u beskorisne krpe. ibe morske pjene polijevaju nam lice i odjeu. Valovi pljuskaju kao ogromni
amari, more je sasvim usporilo nae kretanje, ne dozvoljava
nam da izaemo iz mree koju je podmuklo splelo. Pod nama,
otvaraju se duboki ponori u koje propadamo bez daha, da bi
nas koji trenutak kasnije podivljali vir opet izbacio na povrinu. Oplata broda kripi, drvo se napinje do pucanja, stenje
poput ivog bia.
Preplaeni tom ogromnom snagom polako zaboravljamo
na Lokrum, ije zelenilo ostaje daleko za nama, obavijeno maglom. Gledamo udaljenu Porporelu i gradski porat, kao luku
spasa. Oni neprimjetno postaju sve vei i sve blii, iz mora se
izdiu sive gradske zidine, okrugli tobolac Svetog Ivana. Jo
samo malo pa emo moi vidjeti i crveni feral Porporele. Tu,
na raspomamljenom moru, matamo o sigurnosti luke. U sebi
se polako opratamo s ljetom, proklinjui vihor to bjesni.
Vrativi se kui odlaemo sve nepotrebne stvari: bijelu
mornarsku kapu, slamnati eir i kone sandale; takoer i jednu iglicu koja slui za vaenje bodlji od jea. Tetkina mjesena karta u zelenoj plastinoj futroli s mutnom fotografijom
(dok se dundo uvijek vozi besplatno, na poznanstvo), pada
na stol kao beskorisno oruje. Na stol padaju i karte Triestine
s pohabanim konjem padi ubaenim iz nekog drugog pila.
Spremamo svu ljetnu robu i krpice: kupae kostime ve nagriene solju; razfilane, zakrpane, krutih avova po kojima je
pustilo ljepilo. Cijela ta beskorisna hrpa ostaci jednog ljeta
biti e prvo prostrta nasred stola, a onda paljivo razvrstana,
zauzet e svoja mjesta po zakucima ormara. Tamo e ostati sve
dok se ne obnove nae snage, dok se vjetar ne stia, dok opet
ne povjerujemo u to ljeto to nastupa.

433

preveo sa katalonskog:
Nikola Vuleti

Simona krabec
LEspill,
sijeanj

Otapanje leda
02. kolovoza 1914. Njemaka je
objavila rat Rusiji Uveer,
sat plivanja.
Franz Kafka, Dnevnik

1 U katalonskom izvorniku
autorica slovensko ebelica
prevodi kao abella dels petits
(op. prev.).

434

Meu djejim knjigama koje

uvam u svojoj kunoj biblioteci
nalazi se zbirka ebelica.
Njen naslov (Pelica) jasan je
primjer namjere prosvjeivanja narodnih masa koja se budi s romantizmom.1 Malo je zemalja koje nisu
imale asopis, izdavaku kuu ili
biblioteku koja je dobila ime po toj
discipliniranoj i marljivoj ivotinjici to proizvodi med. Romantiarski projekt podrazumijevao je buenje pela razuma s ciljem
demistificiranja pripovijetke. No, literatura namijenjena prosvjeivanju graana nije uvijek imala za cilj poticanje njihova
kritikog duha.
Svesci ebelice, tanki, mekanih korica, praktini za koritenje, bili su namijenjeni djeci u dobi od est do deset godina.
Neke od tih knjiga bile su tiskane velikim slovima da bi se djeci
olakalo itanje. U drugima slova su bila mala, a stranice popunjene sloenim priama koje su itatelja pripremale za napad
na njegov prvi roman. Svesci biblioteke ebelica nisu se mogli
kupiti u knjiarama (bilo ih je vrlo malo u reimu nepovjerljivom prema privatnim inicijativama!), ve u kolama: bili smo
gotovo prisiljeni kupiti sve sveske objavljene u tekuoj godini,
koji nikada nisu bili u potpunosti prilagoeni itateljevoj dobi.
One tee uvali smo za kasnije, a one vrlo lake poput odjee
smo davali mlaoj brai ili susjedima koji su tek uili itati. Te

knjige, objavljivane u Sloveniji tijekom sedamdesetih godina,

posluile su i mojoj djeci u uenju dalekog materinskog jezika.
Proitali smo ih sve, osim desetak koje sam ostavila po strani.
To su knjige koje su me kao malu poticale na sanjarenje: opasne vragolije grupice djeaka i djevojica to skupljaju kite s
kapa talijanskih faista, Marieta sa svojom crvenom haljinom
na crne tokice Crvenkapica, zapravo, dobila je ime po odjei
koju je nosila koja je pronala ranjenog partizana i previla
mu rane, pastirski pas Runo to je brzinom strijele promicao
snjenim umama.
Iako sam bila sitna, mogla sam brzo trati, pa sam se savreno prilagoavala tim likovima. Jo se dobro sjeam, htjela
sam da to prije doe do rata jer je to bio jedini nain da se,
slabana i nevana kakva sam bila, prometnem u heroinu koja
izbjegava njemake zasjede i juri ispred svojih postrojbi. Kako
bismo barem donekle ublaili to dosadno stanje mira, igrali
smo se rata, jedan dan izmeu kauboja i Indijanaca, a drugi
dan izmeu Nijemaca i partizana. Nije bilo druge boje osim bijele i crne. U jeku indoktrinacije, kinematografska i knjievna
fikcija koja nam je bila na raspolaganju opala nas je idejom
da postoje samo dvije suprotstavljene strane. Svaka se prilika
iskoritavala za kakav recital poezije. Prilikom recitiranja pjesme koja je opisivala uzoran ivot Josipa Broza Tita, valjalo
je uiniti dva koraka prema naprijed, ispruiti ruke, pokazati
dlanove i rei: S te dvije ruke su ga na put poslali. Takvo se
knjievno obrazovanje nadopunjavalo kultom umrlih. Na dan
01. studenog valjalo je otii na groblje ili na druga mjesta na
kojima su bili podignuti spomenici palima za domovinu i
recitirati pjesme koje su govorile o bolu zbog gubitka voljenih
i tekoj borbi za slobodu.
Seriju lokalnih ratova, uslijed kojih je zauvijek nestala Socijalistika federativna republika Jugoslavija (1943 1991)2,
nemogue je razumjeti ako se ne uzme u obzir korjenita militarizacija drutva. Predmet Obrana i zatita bio je obvezan
tijekom srednjokolskog obrazovanja. Na sveuilitima, sve do
akademske godine 1987/1988 na svim je studijima bio obvezan ispit iz istoimenog kolegija. Paranoini strah od vanjskog
neprijatelja Titova reima opsjedao je vlade pa je valjalo osposobiti puanstvo za gerilsku borbu. Udbenici obveznog kolovanja nalikovali su teroristikim prirunicima; u njima su se
nalazile ak i detaljne upute o dizanju mostova u zrak. Ispitna
pitanja, meutim, svodila su se na beskrajne popise i ponav-

2 Omaka, jer Jugoslavija

nosi taj slubeni naziv
tek od 07. travnja 1963.
Na Drugom zasjedanju
AVNOJ-a 1943. stvorena je
Demokratska federativna
Jugoslavija (op. prev.).

435

3 HEIDEGGER, Martin.
Identitt und Differenz. Pfullingen, 1990, str. 24.

436

ljanje dogmatskih reenica. Jezik se prometnuo u niz formula

koje je trebalo bespogovorno slijediti. Jedna od temeljnih ideja
indoktrinacije bila je zauzdati jezik, postii da okamenjene rijei prenose samo dozvoljene sadraje.
U mom mjestu od 3.000 stanovnika bila je smjetena jedna velika vojna jedinica. To mjesto, Ribnica, nalazi se na ulazu
u umu Rog, prvo podruje osloboeno tijekom Drugog svjetskog rata. Ovdje se, nakon talijanske kapitulacije, odvijao teak
proces stvaranja poslijeratne slovenske vlade. Guste ume kroz
itavo su komunistiko razdoblje predstavljale simbolino utoite u sluaju bilo kakva udara. Svi smo bili sigurni da bismo,
kad bi dolo do napada, mogli odolijevati skriveni u planinama.
Osloboenje je moglo uspjeti samo ako je narod bio pripravan
napustiti gradove. Legenda o hajduku, predanom stalnoj borbi
za slobodu, ljubomorno se odravala. Jedino kazalite i kino u
mom malom gradu bilo je smjeteno u kasarni JNA. U istoj se
zgradi nalazila i javna knjinica. Dok smo itali, ispod nas uo
se zvuk kuglanja. Slobodno vrijeme za oficire i pravi trening
kontradikcije za mladie iz mjesta.
Dogodilo se to u Klagenfurtu jednog lipanjskog jutra
1991. Dan ranije prela sam granicu u zadnjem vlaku kojem je
to uspjelo. U noi nakon proglaenja nezavisnosti, kad su lovci jugoslavenske vojske unitili ljubljanski aerodrom, avionska
karta koju sam kupila prije dosta vremena postala je bezvrijedan komad papira. Avion Swisaira uzletio je iz Klagenfurta bez
dodatnih trokova; uistinu izvanredne okolnosti omoguile su
takvu promjenu. Novine su na dan 27. lipnja 1991. donijele
fotografiju koju sam mogla snimiti s prozora moje sobe u studentskom domu: helikopter oboren usred mirnog rezidencijalnog predgraa Rona dolina.
Osobno vrijeme, sastavljeno od svakodnevnih triarija, i
vrijeme svijeta izravno su se sudarili. Uveer, sat plivanja, zapisao je Kafka 1914. godine, koja e promijeniti sudbinu Evrope. U mom sluaju, ispit koji sam imala poloiti prije povratka
u moj drugi dom u Madridu otkazan je bez prethodne obavijesti. Rijei vie nisu opisivale svijet, postale su dogaaji. Taj
iznenadni, posve neoekivani dogaaj otvorio mi je oi, naravno. No, to otvaranje oiju nije imalo ba nita s Identitetom
i razlikom M. Heideggera, gdje Ereignis znai otvaranje prema
Bitku: Kad se na bitak sjedini s jezikom, poinjemo ivjeti u
Dogaaju (Insofern unser Wesen in die Sprache vereignet ist,
wohnen wir im Ereignis).3

Govori li nam jezik? Jesmo li jednostavno zatvoreni u ve

postojeoj prii, bez mogunosti pobune? Poput Heideggera,
kruimo oko jedne osi, mijenjajui prefikse i kategorije rijei.
S tom prvom smru Balkana, nas je jezik ispljunuo. Mislim da
mogu govoriti u ime itave jedne generacije: doivjeli smo radikalno iskustvo nemogue identifikacije. Sve to smo dotad
trebali nauiti, sve to su nam htjele prenijeti prie prestalo je
vrijediti.

Raskorak povijesne misli

Mitifikacija prolosti, pretvaranje nedavnih dogaaja u
jednostavnu priu, nije nam dopustila da sagledamo to je znaio Drugi svjetski rat u Jugoslaviji. Praznine, nepoznavanje
povijesnih injenica, popunile su se otrcanim predrasudama,
zapisao je srbijanski arhitekt Bodan Bogdanovi u svom izvanrednom eseju Grad kenotaf.4 Miloevi je svoju popularnost
izgradio na obeanju da e Srbima vratiti dostojanstvo. To je
postigao izbrisavi tragove sjeanja na druge i zamijenivi ga
priom o nama. Usporedno s unitavanjem muzeja, knjinica,
gradova i groblja5, irio se glas o tome da se malo naroda moe
pohvaliti s takvim civilizacijskim dosezima kakve imaju Srbi.
Pritom se mislilo na knjievne i arhitektonske spomenike, ali i
na predrasude poput one da su u Srednjem vijeku Srbi jeli zlatnim kaikama, dok su susjedni narodi morali jesti rukama,
ironino primjeuje Bogdanovi. No, rije kaika, iskoritena u
tom predratnom sloganu, jasnog je turskog porijekla.
U ovom sluaju nije bilo mogue pobijediti jezik koji je
preuzeo ulogu kamenih kenotafa to stoje uz ceste po Srbiji.
Ti su nadgrobni spomenici podignuti u sjeanje na poginule u
borbi protiv Otomanskog carstva. No, kako podvlai Bogdanovi, srpski krajputai parafraza su betilusa, to nas opet odvodi na Istok, k drevnim kultovima kamenja palog s neba, koje
se smatralo prikazom boanstva. Kenotafi uz puteve ni na koji
se nain ne mogu smatrati autohtonim srpskim simbolikim
oblicima. Umjetnost svoje sadraje ne gradi na samo jednom
izvoru, ne eli biti denotativna pa stoga iritira one koji bi htjeli
morfologiju i sintaksu oblika i kompleksnih konstrukcija prevesti u jednu jedinu jasnu poruku.
Godine 1977. ovaj je srbijanski arhitekt dobio narudbu za
memorijalni prostor u Vukovaru, posveen Srbima i politikim

4 BOGDANOVI, Bogdan.
Grad kenotaf, Zagreb:
Durieux, 1993. Prevoditelj,
naalost, nije uspio doi
do Bogdanovieva teksta.
Stoga su citati iz knjige Grad
kenotaf zapravo hrvatski
prijevod teksta koji je
autorica prevela sa srpskog
na katalonski (op. prev.).
5 VELIKONJA, Mitja.
Religious Separation &
Political Intolerance in
Bosnia-Herzegovina.
Sa slovenskog preveo
Rangichi Nginja.
Texas:Texas UP, 2003
(Eastern European
Studies, 20).

437

6 Vukovar je osvojen 18.

studenog 1991., a ne 19.
studenog te godine, kako
navodi autorica (op. prev.).

7 BOGDANOVI, str. 45.

438

oponentima koje su pobili ustae. On sam priznaje da je tada

imao namjeru pobuditi antropoloko sjeanje, potaknuti na
razmiljanje o ratu i smrti, o pobjednicima i pobijeenima te
potcrtati nesalomljivu snagu ivota. Koriteni simboli morali
su biti nadetniki i nadkonfesionalni, a jo iva i bolna sjeanja nisu se smjela zazivati.
Memorijalni park u Dudiku izgraen je od nazubljenih
cigli, nalik onima na gotikim graevinama, koje niu ravno
iz zemlje. Ideja arhitekta bila je potaknuti razmiljanje o itavom jednom gradu skrivenom ispod zemlje. Bogdanovi je
htio stvoriti metaforu trajnosti. Pokazivao je prolost, nabijenu
teinom nagomilana sjeanja, dok su se vrhovi zdanja izdizali
k nebu budunosti. Kad je 1980. spomenik dovren, nije mu ni
pala na pamet mogua tragina recepcija njegovih nacrta. Deset godina kasnije, 1990., ljubljanski asopis za arhitekturu AD
objavio je slike spomenika prekrivene ranijim nacrtima koji su
prikazivali ruevine pod vitkim zvonicima. Ispostavilo se da je
naslovnica asopisa bila strano predvianje unitenja Vukovara do kojeg e doi godinu dana kasnije. Dana 19. studenog
1991. Vukovar su unitili i okupirali Srbi.6
Osijek, Vukovar, Zadar, Mostar, Sarajevo, Dubrovnik. Sve
su to gradovi ranjeni u ritualnom ubijanju ostataka civilizacije
koja se nije htjela prihvatiti kao vlastita. Ubiti grad bila je naredba u borbi protiv neiste tradicije. Potreba da se izbriu ostaci, da se stvori tabula rasa, odgovara potrebi da se ponovno pie
vlastita povijest. Taj povratak primitivnog ovjeka na Balkan
devedesetih nije bio tek sluajni proces. U Evropi, XX stoljee
je stoljee revolucija koje se upinju unititi sve staro kako bi
stvorile novog ovjeka: Warszawa sravnjena sa zemljom kako
bi se na njenom mjestu podignula teutonska Warszawa.
U tom procesu, mo pisaca da kloniraju nove nacionaliste
je oita i nimalo bezazlena7. Inenjeri ljudskih dua zaas su
se preobrazili u egzegete nacionalnog sjeanja. Komunizam je
zduno ulagao u osloboenje simbola svog povijesnog znaenja.
Kao to je ve reeno, u Sloveniji se blagdan Svih Svetih naziva
Danom Mrtvih. Ritual sjeanja nemogue je iskorijeniti u jednoj zemlji u kojoj su groblja malene lijehe s cvijeem koje ljudi
svakodnevno zalijevaju i njeguju. Kult je nastavio ivjeti, ispunjen novim sadrajima. Ritualni al lanova obitelji dopunjavao
se javnom komemoracijom u ast palih za domovinu.
Zamjena (supstitucija) knjievni je postupak par excellence.
Komunistika revolucija imala je jednu iznimno vanu retori-

ku komponentu: oslobaanje oblika svog izvornog znaenja,

pranjenje mjesta i zamjena sadraja drugim, adekvatnijim
sadrajem. U tom postupku zamjene ne gubi se nita, iste pobjede i isti porazi iz prolosti, objektivni podaci su tu, no mijenja se znaenje svega. Ne treba nas, dakle, uditi to se cjepika
nacionalizma tako uspjeno i u tako malo vremena primila na
jugoslavensko stablo koje je paljivo uilo svoje narode kako
ponovno pisati povijest u komunistikom kljuu. Jo je jedna
bitna stvar o kojoj moramo voditi rauna: ideoloka recepcija
povijesti omoguavala je zaborav. Mogunost da se okrene list
i pone iznova bila je pokretaka snaga ovog procesa razgradnje sjeanja. Nije trebalo istraivati niti se bojati preuzimanja
odgovornosti.
U zemljama politikog istoka Europe slobode i prava graana bila su strogo kontrolirana, no ta je kontrola oslobodila
ljude odgovornosti. Tako su se oni poeli uiti diskursu rtve.
Patnja, kada se shvaa kao esencijalna, metafizika nepravda,
raa nekanjivou. Egzaltacija kunji kroz koje je proao srpski narod, zapoeta u Titovo vrijeme i nastavljena pod Miloevem, imala je jednu komponentu koju je isprva teko razumjeti: identifikaciju s patnjama idovskog naroda. Patnja
idova u Drugom svjetskom ratu postala je referencijski model, a kao rtva izazivala je zavist: Rije je o vrhunskoj rafiniranosti podlaca koji ubija a eli da ga saalijevaju.8
Ustaki i etniki zloini u Drugom svjetskom ratu, kao ni
zloini Titova represivnog aparata, nisu bili predmetom odgovarajue osude, odtete ni analize i objanjenja. Oscilacija izmeu
amnezije i elje za osvetom objanjava zvjerstvo sjeanja na Balkanu. Srbija sebi nikada nije priznala drugu ulogu, osim oslobodilake, te se izgradila kao nacija slobodna od svake krivnje.9 Danilo Ki, veliki outsider, jasno je objasnio smrt svog oca idova u
logoru, no njegov je glas oduvijek smetao i iritirao nadzornike
srpske nacionalne kulture. Njegov svojevoljan egzil u Parizu, od
Grobnice za Borisa Davidovia, poznata je injenica. Trebalo je
priekati 1998. godinu da David Albahari u svom romanu Gec i
Majer progovori o logoru Sajmite na obali Dunava i time izloi
danjem svjetlu veliki tabu srpskog kolaboracionizma.10 Povijesni revizionizam danas se suoava s komunistikim naslijeem,
no ne i s vremenom koje mu je neposredno prethodi. Autohtoni
kolaboracionizam i faizam mnogima se ine pukim proizvodom komunistike propagande, poput onih Nijemaca i partizana u crno-bijelim filmovima.

8 BRUCKNER, Pascal. La
innocncia del botx a Torner,
Carles [ed.] La victria psthuma de Hitler, Barcelona:
Proa, 1995.

9 RAMET, Sabrina P. The

denial syndrome and its consequences: Serbian political
culture since 2000., Communist and Post-Communist
Studies 40 (2007), 41-58.

10 LAMBRICH, Louise
L. Nous ne verrons jamais
Vukovar, Pars: Philippe Rey,
2005. Lambrich naglaava
potrebu da se utvrdi i
preuzme odgovornost i na
taj nain udare temelji za
trajni suivot.

439

11 OLOVI, Ivan.
The Politics of Symbol in
Serbia: Essays in Political
Antropology. Sa srpskog
prevela Celia Hawkesworth.
London: C. Hurst &co.,
2003, str.7-9.

12 BERNHARD, Thomas.
Die Urscahe, Salzburg:
Residenz, 1975. Ovdje se
sluimo hrvatskim prijevodom Borislava Peria: Uzrok,
Zagreb: Meandar, str. 73.
Autorica lanka, Simona
krabec, u katalonskom
se izvorniku ovog lanka
sluila katalonskim prijevodom Lorigen, Barcelona:
Edhasa, 1990. (op. prev.).

440

Ponovno pisanje povijesti u nacionalistikom kljuu u Srbiji devedesetih zatomilo je talog sjeanja, ve u komunizmu
prisiljen na utnju. Geslo je bilo obeanje da e neki novi heroji
izgraditi legendarni palladion koji e biti temelj novog identiteta, sazdanog kao suma kolektivnog sjeanja, sposobnog vratiti
sve to je bilo izgubljeno. Srpski narod ivi u vjenoj sadanjosti, istovremeno je star i mlad, stalno povezan s mrtvima,
ivima i onima koji se jo nisu rodili... Srbi su danas, kao uvijek, uvari najrjeih civilizacijskih tekovina, kako duha, tako i
srca... Sadanja srpska patnja i opasnosti koje im prijete mogu
se usporediti samo s unitenjem i progonima idova za vrijeme Treeg Reicha... Srbi su ponosan narod koji eli izgraditi
dravu na vrstim i zdravim temeljima, dravu u kojoj e svi
zajedno ivjeti na srpskoj zemlji, gdje e svi pripadati jednoj
jedinoj naciji, s jednim jedinim voom, gdje e svi ispovijedati
jednu jedinu srpsku vjeru, govoriti srpskim jezikom, pisati srpskim pismom i gajiti jednu jedinu srpsku misao,11 tako srpski nacionalni mit opisuje jetko pero etnologa Ivana olovia (Beograd, 1938), jo jednog oponenta nacionalne politike
Slobodana Miloevia. Srbija se danas vrti u zaaranom krugu
pseudofilozofskih promiljanja duhovnosti, srpskog usuda te
rata i mira, a kult rtvovanih na oltaru domovine jo uvijek
je prisutan. No, Bogdanoviev Grad kenotaf (1991) i olovieva Politika simbola (1997) znak su unutarnje pobune onih koji
nisu voljni zakleti se na takvu istinu.
Godinama grad nije bio nita drugo doli gomila razvalina
i kra iz koje se irio slatkast miris raspadanja i u kojoj su, kao
da je ele ismijati, svi crkveni tornjevi ostali itavi.12 Nevjerojatno je koliko se Salzburg 1944., opisan rijeima Thomasa Bernharda 1975., podudara s arhitektonskim projektom Bogdana
Bogdanovia realiziranom u Vukovaru 1980. Unitenje gradova moe se smatrati dijelom antropolokog sjeanja, no bombardiranja ne ona su povijesna injenica. Barcelona, Lleida,
Gernika, London, Hamburg, Dresden... zajedniko tim gradovima je da su bili uniteni bombardiranjem. Tehnoloki napredak nije igrao odluujuu ulogu u tim napadima. Najvanija i
najstranija novost koju je Europi donijelo XX stoljee bio je
rat svim sredstvima, s ciljem unitenja, a ne samo pobjede.
... stao sam na neto meko i, promatrajui taj predmet,
pomislio da je posrijedi ruka lutke, a i moji kolski prijatelji
vjerovali su da je to posrijedi, no bila je to djeja ruka, otrgnuta s tijela nekog djeteta. Tek od prizora te djeje ruke taj prvi

bombaki napad amerikih zrakoplova na moj grad pretvorio

se iz senzacije, koja je mene kao djeaka snala u stanju vruice, u jezivi upliv nasilja i katastrofu, pie Thomas Bernhard u
svom romanu Uzrok 1975. Njegova analiza sposobnosti sjeanja Austrijanaca ne moe biti otrija: (...) nitko ne zna o emu
govorim kada govorim o tome (...)13. Naslov romana Uzrok
(Die Ursache) od kljune je vanosti za razumijevanje pieva
protesta protiv nesjeanja u njegovoj vlastitoj zemlji. Nijemci
nisu zaboravili saveznike napade, no htjeli su zaboraviti uzrok
tih napada. itav je njemaki narod povjerovao da zaboravljajui bol zbog unitenja njemakih gradova mogu zaboraviti
i vlastitu odgovornost za unitenje Europe. Tabu kolektivnog
sjeanja odgovarao je tenji k jednoj tabuli rasi, posve novom
poetkom, koji bi omoguio ivot lien tjeskobne prisutnosti
nedavne prolosti i zaboravljanje odgovornosti za kojom su
vapile posljedice.
Bernhard se uvijek iznova vraa nacistikoj prolosti Austrije. Jedan je od prvih autora koji se s tim odluujuim godinama suoio kao s neim to pripada prolosti, ali to se u
isto vrijeme ne smije zaboraviti. Nastojao je zadrati sitne detalje, zabiljeiti ih, sauvati ivo sjeanje zahvaljujui gotovo
beznaajnim stvarima. U romanu Uzrok arhivirao je, kao kakav
povijesni dokument, uniformu direktora kole i njegovu violinu to je ostala zatrpana pod ruevinama. XX stoljee bilo
je stoljee nasilja, a sjeanje na dogaaje koji mu pripadaju
izgraivalo se malo-pomalo, sve dok se nije pretoilo u zabrinjavajuu paradigmu sjeanja danas. Pogled u prolost danas
se temelji na nesjeanju, dok se u fokusu gotovo uvijek nalazi
rtva. Na taj nain proteklo je stoljee postalo stoljee svjedoanstava, era rtava. Napori na zarastanju rana usmjereni su
na javno priznanje rtvama i pronalaenje neke vrste naknade
za njihovu patnju. No, time se sjeanje prometnulo u binarnu
opoziciju izmeu krvnika i rtve.
Na taj nain gubimo lik pobijeenog, kao i lik pobjednika.
ini se da europska povijest proteklog stoljea nije vie pitanje
odgovornosti, uzroka i posljedica, nego da se polako pretvara u
pripovijest o patnji, o rtvama, u pripovijest istrgnutu iz konkretnog prostora i vremena, u antropoloko sjeanje.
Dobar primjer te potpune odsutnosti potrebe za traenjem
odgovornih je drama Sergija Belbela Mbil (2005). Naslov je isti
kao i u sluaju Bernhardova autobiografskog romana, iako se,
naravno, moe odnositi i na mobitel ili na osobu u nepresta-

13 BERNHARD, Thomas,
str. 35-36.

441

14 HILBERG, Raul. La politique

de la mmoire. S engleskog
prevela Marie-France de
Palomra. Paris: Gallimard,
1996 (Arcades), str. 125.

15 Autorica koristi prijevod

Paula Joana Hernndeza,
Les benignes., Barcelona:
Quaderns Crema, 2007
(Biblioteca mnima, 167)
(op. prev).

442

nom pokretu. U toj drami, pisanoj u sjeni teroristikih napada

11. rujna 2001. u New Yorku i 11. oujka 2004. u Madridu,
nitko se ne obazire na ono to pokree dogaaje. Teroristiki
napadi jednostavno se dogaaju. Kraj Povijesti koji su najavljivali postmoderni teoretiari ve je tu. Ne postoje uzroci ni
posljedice, ve samo iznenadni udarci sudbine koje treba prihvatiti i prignuti glavu pred posljedicama. Uspjelo nam je izii
iz kronolokog vremena. Vrijeme se zgrualo u neku vrstu vjenosti, punu poznatih paradigmi, uvijek istih i koje se cikliki
ponavljaju. Tko bi se muio razmiljanjem zato je eksplodirala bomba? Aktualno vrijeme zahtijeva vrlo jednostavne stvari:
treba pristati na postojanje sveprisutne i rasprene opasnosti te
rezignirano prihvatiti rutinske kontrole na aerodromima, kao
da odlaui metalni predmet ili bocu vode prije ulaska u avion
jamimo da avion nee eksplodirati.
Od svjedoanstva preivjelih stvara se najblia povijest jer
smo je sposobni shvatiti kao individualnu sudbinu, no takvo
individualiziranje povijesti omoguava bijeg od neugodna saznanja da su injenice takve kakve jesu, kao i da je, pratei
tijek dogaaja, mogue nai objanjenje za zloine. Kad ve
ne moemo govoriti o pobijeenima i pobjednicima, a krvnici
na vrhovima prstiju naputaju stratite, ne ostavljajui nam
vremena da im vidimo lice, ostaju nam tek rtve.
Kao i njihovi daleki preci, suvremeni idovi znaju koliko
je opasno dati lice egzekutorima, dati im identitet i mogunost
razmiljanja, omoguiti im sumnju ili grinju savjesti, uiniti
ih ljudima. A to sam ja uinio? Ustruavao sam se kopati po
neistraenim podrujima i predstaviti Amaleka sa svim njegovim znaajkama, kao predstavnika njemakih slubenika,14
pie Raul Hilberg u svom autobiografskom eseju The politics
of memory (1996) o stranputicama njegova istraivanja o unitenju idova u Evropi. Hilbergova namjera bila je shvatiti
funkcioniranje administrativnog mehanizma koji je posluio
kao podrka genocidu i pokazati kako se birokrat pretvara u
egzekutora. Htio je pobjei od svake fabulacije i racionalno
shvatiti dogaaje unutar konkretnog povijesnog trenutka, no
bio je svjestan da e se meu mnogim preprekama nai i ona
biblijska: (...) da u ja spomen na Amaleane sasvim izbrisati
pod nebom (Izl: 17, 14).
Hilberg pomijean s Harryem Potterom, kako je vrlo ironino primijetio Franois Rastier, dao nam je Les bien veillantes
Johnatana Littella.15 U ovom sluaju nije rije o nijekanju, ve

o pretvaranju velike tragedije u neto fascinantno. Izvanredno

bogatstvo detalja dovodi do izvanredne derealizacije povijesti od koje ostaje samo pathos.16 Moemo vidjeti i znati ba
sve, ali ne moemo intervenirati u stvarnost dogaaja. itatelj
ostaje zarobljen kao pred televizijskim vijestima koje anesteziraju svijest mnotvom detalja i hiperrealizmom dalekih, nedostupnih, stranih dogaaja.17
Dah legende izvire pak iz jedne druge okolnosti. Staljingrad vie ne nosi to ime. Izmeu Njemake i Rusije danas se
proteu tisue kilometara prostora pa je, koristei se kartom sa
suvremenom cestovnom mreom, teko zamisliti kako je i gdje
dolo do sudara dvaju imperija prije samo ezdeset godina.
Auschwitz pati od istog tog nedostatka stvarnosti. Genocid je
bio stvaran. Dovoljno je proitati Dos lid funem oisgueharguetn
dishn folk (El canto del pueblo judo asesinado) Itsjoka Katzelsona
da bismo shvatili da problem nije u tome kako govoriti o tim
dogaajima, ve kako sauvati tragove tog unitenja. Tri boce
zakopane na podruju logora Vittel sauvale su glas njegova
krika kao da je posljednja pjesma posljednjeg idova morala
biti na jeziku koji je osuen nestati s njim.18 Rije je iskorjenjivanju jedne kulture, sustavnom i neumoljivom.
tovie, tijekom Hladnog rata podruja s one strane Berlinskog zida ostala su neistraena, zabranjena Zapadnjacima koji se
nisu usuivali ui u te hladne zemlje; posjeivali su ih tek ameriki pijuni sa svrhom snimanja avanturistikih filmova. eljezna
zavjesa na izvjestan je nain sprjeavala istraivanje najmranijih
poglavlja nacizma jer su tvornice smrti bile smjetene daleko iza
nje, u tzv. narodnim demokracijama. Wehrmacht, politiki entitet koji je pokretao taj stroj uasa, prestao je postojati i tako se
pretvorio u neto fantazmagorino. Trei Reich nije imao samo
jednu zemlju slijednicu koja bi na sebe preuzela teret tako teke povijesti. Dvije Njemake, Savezna Republika i Demokratska
Republika, Austrija, anektirane zemlje sa svojim kolaboracionistima, filonacistike drave, Nijemci prognani iz istonih zemalja...
podruje izravnog utjecaja nacizma iznimno je veliko. Kad govorimo o njemakom narodu, o emu zapravo govorimo?
W. G. Sebald nije iskusio rat na isti nain kao Thomas Bernhard, koji pie o doivljajima iz svoga djetinjstva. Sebald pripada generaciji roenoj nakon rata te se morao suoiti s prazninom i lomom unutar vlastita sjeanja.19 U svojim cirikim
predavanjima Zrani rat i knjievnost (Luftkrieg und Literatur,
1997) daje do znanja da je katalizator frenetine rekonstrukci-

16 RASTIER, Franois. Muerte espectculo y xito anunciado, La Vanguardia, etvrtak,

14. studenog 2007.
17 GUERRA, Carles. Saberlo
todo, La Vanguardia,
etvrtak, 14. studenog 2007.

18 MESNARD, Phililipe.
Reconocer la voz de ese grito
u Katzenelson, Itsjok.
El canto del pueblo judo
asesinado. Trojezino
izdanje. Na panjolski
preveo Eliahu Toker. Na
idovskopanjolski preveo
Arnau Pons. Barcelona:
Herder, 2006.

19 CALZONI, Raul. Walter

Kempowski, W.G. Sebald e i
tab della memoria collettiva
tedesca. Pasian di Prato:
Campanotto, 2005.

443

20 SEBALD, W.G. Luftkrieg

und Literatur. Munic i
Viena: Carl Hanser, 1999,
str. 21.

21 TRAVERSO, Enzo.
Desprs de 1989:
Una resurrecci sospitosa
u Totalitarisme. Histria
dun debat. Prijevod:
Jordi Muoz. Valncia:
Universitat de Valncia,
2002.

444

je, njemakog ekonomskog uda, bilo neto nematerijalno: ...

tajna da je u temeljima nae drave zakopan le, tajna koju su
svi uvali, ujedinila je sve Nijemce u poslijeratnim godinama
i jo ih uvijek ujedinjuje vie od bilo kojeg drugog opipljivog
cilja, kao to je npr. stvaranje demokracije.20
Sumrak komunizma doveo nas je do antitotalitarnog
konsenzusa po kojem su boljevizam i faizam identine filozofije. Enzo Traverso upozorava da je jedan od glavnih problema te demokratske fronte deproblematizacija nacistike prolosti. Unutar geopolitikog promiljanja Nijemce se svrstava
meu rtve nacizma, rtve Hitlerove obmane i sovjetske kazne,
protjerane iz zemalja u kojima su ivjeli, nasilno podijeljene u
dvije drave, u DDR-u i potlaene. Zbog ponovnog promiljanja njemake nacionalne tragedije i oiljaka zemlje zloini su
ostavljeni po strani.21
U sluaju Socijalistike federativne republike Jugoslavije
nailazimo na isti problem povijesnog naslijea. Ono to nas je
napalo na ljubljanskom aerodromu 26. lipnja 1991. vie ne postoji. Jugoslavenska vojska raspala se tiho, a da nitko na to nije
obratio panju. Novine su vrvjele napisima o nekontroliranim
paravojnim skupinama, toliko nekontroliranim da je Meunarodni sud u Haagu nedavno zakljuio da se Srbiju ne moe
smatrati odgovornom za zloine poinjene u Bosni. Sjeanje je
i birokratsko pitanje.
Jedno nedavno istraivanje uvjerilo me da su sva ta pitanja
ostala tek okrznuta. Njemaki prijevod knjige Carrers de frontera priutio je urednikoj ekipi nemale organizacijske probleme,
to je zapravo trebalo i oekivati. Ono to, meutim, nisam
oekivala bili su prosvjedi njemakih prevoditelja i savjetnika
zbog nekih reenica i rijei u izvornom lancima. Naslov Mirades catalanes dextermini (Katalonski pogledi na istrebljenje op. prev.) Josepa Marie Lura izazvao je unu raspravu
tijekom koje su nas eljeli uvjeriti, navodei meu dokazima i
jedan link s Wikipedije, da se rije holocaust (holokaust) normalno upotrebljava u Njemakoj. to se tie jedne reenice iz
uvodnog poglavlja koje je napisao Llus Sol, a u kojoj se govori o politikom, kulturnom i jezinom genocidu nad katalonskim jezikom, preporuili su nam da bi u tekstu upuenom
njemakoj publici trebalo povesti rauna o snazi te rijei.
Teko je prihvatiti pojam genocida, kao i istrebljenja jedne
kulture. Iz svijesti briemo pomisao na to kao to briemo pomisao na ljude kraj kojih ne bismo voljeli ivjeti. Raul Hilberg

odluio je u svojoj opirnoj studiji ne koristiti rijei kao to su

pogubljenje, koja pretvara rtvu u kriminalca, ili istrebljenje, koja
rtve pretvara u poast.22 Zbog naslova The Destruction of the European Jews (Unitenje evropskih idova)] njegova knjiga nije imala uspjeha meu istraivaima, to udi s obzirom na to da je
rije o objektivnom opisu dogaaja. Ako u sluaju rijei holokaust preutimo njenu grku etimologiju (rtva paljenica), moramo biti jednako rigorozni u sluaju latinskog termina ex terme i
njegove izvedenice exterminatio (istrebljenje).23 U intervjuu koji
su s njim 1923. napravili Josep Pla i Eugeni Xammar, Hitler je
jasno progovorio o razlici izmeu pogroma i namjera njegove
stranke: Pogrom je prava stvar, no u nae vrijeme izgubio je
velik dio svoje srednjovjekovne efikasnosti. U Srednjem vijeku
nisu postojali nacionalni idovski problemi. Postojao je tek niz
lokalnih ili gradskih problema za rjeavanje kojih je pogrom bio
adekvatno sredstvo. Danas su stvari drukije. to dobivamo ako
zatuemo idove u Mnchenu, ako im dopustimo da u ostatku
Njemake nastave kontrolirati novac i politiku, kao dosad? to
elite uiniti? elite ih pobiti sve u jednu no?.24
Pobiti ih sve. Kako se suoiti s tim? Kao s politikom idejom? Ili kao zastranjenje pojedinca? Adolf Hitler, ve na samom poetku svoje politike karijere, jasno poistovjeuje
genocid s modernom Europom; u Srednjem vijeku uljeze su
izgonili. Srebrenica je bila lokalni problem, no rijeen je u
skladu s idejom pobiti ih sve u jednu no. Pokolj 7.000 muslimanskih mukaraca i djeaka bosansko-srpske novine Javnost od 22. srpnja 1995. nazvale su ienjem jedne mrlje na
karti. Jo je tunije itati da je tog 11. srpnja grka televizija
slavila srpsku pobjedu. Grka i njeni mediji samo su jo jedan
od primjera da su se rat u Jugoslaviji i srpsko napredovanje u
mnogim zemljama iitavali u nekoj vrsti analogije s vlastitom
povijeu. U Grkoj se govorilo o zvjerstvima koja su poinili
Muslimani25 nad Srbima, no o srpskim zvjerstvima nije bilo ni
rijei. Napredovanje Mladievih, eeljevih i Arkanovih jedinica usporeivalo se s partizanskim otporom protiv Nijemaca u
Drugom svjetskom ratu.26
Na drugoj strani te skale uasa nalazi se rat u Sloveniji koji
je okonan u samo deset dana. Uzevi u obzir sve faktore, ipak
ne moemo smetnuti s uma da je Sloveniju napala jedna od
najopremljenijih vojski Evrope. Nepobjediva JNA mogla je spriti pobunjeno podruje, no dolo je do masovnog dezertiranja
ronih vojnika, ali i oficira koji su odbijali izvravati naredbe.

22 HILBERG, Raul, str. 83.

23 U izvornom tekstu
stoji: Si al mot
holocaust li retraiem
letimologia grega dun
sacrifici que converteix
el fum dels crematoris
en una ofrena, hem de
ser igual dimplacables
amb lex terme llat i
els seus derivats com
extermini o exterminaci.
Prevoenjem na jezik koji
u svom rjeniku nema
izvedenice latinskog
exterminatio gubi se na
igri rijei. U ostatku teksta
katalonske rijei extermini,
exterminaci prevodili smo s
istrebljenje (op. prev.).
24 XAMMAR, Eugeni.
Adolf Hitler o la ximpleria
desencadenada La
Veu de Catalunya, 24.
studenog 1923. Fragment
je reproduciran u Pons,
Arnau; krabec, Simona
[eds.] Carrers de frontera,
Barcelona: IRL, 2007, str.
208. (op. prev.).
25 Autorica ne koristi
etnik Bonjaci, ve samo
Muslimani (op. prev.).
26 MICHAS, Takis. Unholli
Alliance. Greece and
Miloevis Serbia, Texas:
Texas UP, 2002, str. 6-31.

445

27 Autorica citira katalonski

prijevod Xaviera Farra, La
ciutat i el nen, Barcelona: La
Guineu, 2007. (op. prev.).

Tako odluno ne nije ba uobiajeno meu ljudima koji u rukama dre oruje. Jugoslavija koja je vjerovala u suivot prestala
je postojati kada je u suivot prestala vjerovati njena vojska.
U zbirci pjesama Alea Debeljaka Grad i dijete27, posveenoj
osobnom iskustvu rata u Bosni, na implicitan nain tvrdi da
otapanje leda znai bujicu. Pjesnik gradi svoj imaginarij Hladnog rata, a iz njegovog naina pisanja stjee se dojam da se
padom Berlinskog zida uruila i brana koja je sprjeavala potapanje itave jedne ledene pustinje. eljezna ruka odravala je
tjeskobu. Koliko god mu teko pao gubitak duhovne domovine
Jugoslavije naroda, jezika i religija koje su ivjele u miru, ne
moe se oteti dojmu da je raspad morao biti nasilan. S druge
strane, znanstvenici koji se bave Balkanom predviaju da e
minuti barem dvije generacije dok ponovno ne bude mogue
govoriti o suivotu. Nesjeanje i muna tiina nisu samo dio
prolosti, ve i jedan od osnovnih sastojaka budunosti. Nije
put koji obeava.

Stabla na snijegu

28 Das Leben der Anderen.

Director i guionista: Florian
Hencek von Donnersmarck,
Alemanya, 2006.

29 U tom smislu vrlo je

zanimljiva analiza Idith
Zertal o odnosu izraelske
drave prema preivjelima.
U komunistikim zemljama, kao u Izraelu, slavljenje
pobjede nad nacizmom nije
ostavilo prostora za smiren
i duboko suoavanje s
vlastitom prolou. ZERTAL,
Idith, La naci i la mort.
Prevela Roser Lluch. Palma:
Lleonard Muntaner, 2006.

446

Alegorije nisu tek slike to opisuju dogaaje. Retorike figure

esto zastiru pogled i prikrivaju. Walter Benjamin upozoravao je
na estetizaciju politike; danas imamo soundtrack filma Schindlerov lista koji se prodaje neovisno o filmu i esto slui kao glazbena podloga mirnim veerima. Tu je i ivoti drugih28, dobitnik
Oscara za najbolji strani film za 2007., koji ilustrira drugo lice
uasa XX stoljea komunizam. Takav sediment recentne traumatine prolosti pomae da iz sadanjosti nestane razmiljanje
o nacizmu, osobito u istonom dijelu evropskog kontinenta gdje,
ba zbog komunistikih diktatura, nikada nije bilo mogue posvetiti se dubokom razmatranju odgovornosti. U poslijeratnom
vremenu, vremenu heroja, nema mjesta za rtve29. Postoji jo
neto to je u Istonoj Evropi sprjeavalo svaki pokuaj revizije:
provoenje totalitarnih metoda u komunistikim dravama, koje
su ukljuivale prisilni rad i smrtne kazne, mogle su se povezati s nacistikom represijom. Zato je morala vladati tiina koja je
nacizam pretvarala u neartikulirani prototip zla. Situacija je bila
osobito problematina u DDR-u: u komunistikoj budunosti svi
su odjednom prestali imati bilo kakve veze s nacizmom.
U kinu, gledatelji kao na dobro poienom tavanu jedan
pripadnik zastraujue tajne policije Stasi postaje estitim o-

vjekom zahvaljujui itanju jedne jedine Brechtove pjesme.

Erinnerungen an Marie A. (Sjeanja na Marie A) ima okus poljupca pod procvjetalom ljivom. Pjesma govori o tome kako su
s vremenom potankosti toga trenutka nestale iz sjeanja, a u
njemu ostao samo bijeli oblak koji se ba u tom trenutku bio
zaustavio na nebu. Film je bajka koja se nuno mora svidjeti
brojnoj publici, no poezija, naalost, nije arolija koja zaas
moe preobraziti zle u dobre. Nije udo da je jednostavnost s
kojom je nestala svaka sjenka krivice i odgovornosti oduevila
iri i milijune gledatelja irom svijeta. S tolikim dobrim ljudima u tom kinematografskom Berlinu teko je zamisliti kako su
DDR i njen represivni sistem uspjeli opstati toliko dugo.
Nasuprot tome, Paul Celan je nepopustljiv u svom inzistiranju da sauva sjeanje. Poznati stihovi pjesme Potomcima (An
die Nachgeborenen), u kojima se Brecht pita kakva su to vremena
u kojima je ak i razgovor o stablima zloin jer podrazumijeva
da ne govorimo nita o poinjenim zloinima, dobili su izravan Celanov odgovor: List, bez stabla, / za Bertolta Brechta: //
Pa kakva su to vremena / u kojima i kakav razgovor / gotovo da
je zloin, / jer ukljuuje toliko toga / reenoga?30
Franz Kafka u Opisu jedne borbe pie: Mi smo tek debla na
snijegu. ini se da samo lee tu te da bi ih dovoljno bilo lagano
gurnuti kako bi ih se pomaklo. Ali ne, to nije mogue jer su
vrsto sjedinjena s tlom. Iako je i to samo privid..31
Tko su ti Kafkini mi? Jo tee pitanje: tko su ti mi u Celanovim pjesmama? Ta se zamjenica uporno ponavlja u poeziji u
kojoj uporaba linih zamjenica u samim temeljima arhitekture
pjesama. Kako onda itati to mi? Na mjestu je opaanje Jeana
Bollacka da ta zamjenica priinja probleme onima koji nisu idovi, osobito ako Paula Celana gledamo kao idovskog pjesnika, a
svu njegovu poeziju kao judeocentrinu. No, on nije pisao jedino ni prvenstveno za idove, ve uvijek i samo kao idov.32
Takav je nuni zakljuak od temeljne vanosti za razumijevanje napetosti svojstvene pisanju jednog Franza Kafke
ili jednog Paula Celana. Kafkijanska stabla, naoko bez korijenja, zarobljena u beskonanoj zimi, prenose osjeaje idovske
zajednice u jeku procesa asimilacije. U vremenskom jazu to
razdvaja Kafku i Celana lei paradoks zemlje koja je prvo svjedoila potpunoj asimilaciji idova, a neposredno nakon toga
njihovom sustavnom unitenju33.
Stihovi Celanove pjesme Bijeloumni (Weissgerusche) (1966),
iz zbirke Bablja sunca (Fadensonnen, 1968), izravno govore o tome:

30 CELAN, Paul. Poezija.

Prevela Truda Stama.
Sarajevo: Veselin Maslea,
1989, str. 665. U izvorniku,
autorica se koristi
prijevodima Araua Ponsa
koji je na predavanju
Celan i Adorno. Descripci
duna lluita, odranom
26. oujka 2007. u Pedreri
unutar ciklusa Llengua
i extermini, govorio i o
odnosu izmeu Brechtovih
i Celanovih pjesama koje se
ovdje spominju (op. prev.).

31 KAFKA, Franz.
Beschreibung eines Kampfes.
Frankfurt: Fischer
Taschenbuch Verlag,
1994, str. 89.

32 BOLLACK, Jean. Paul

Celan et nous u Colombat,
Rmy [et al.] Posie et
potique Klinckesieck, 2002.
33 TRAVERSO, Enzo. Los
judos y Alemanya. Madrid:
Pre-textos, 2005.

447

Ona jedna jedina tajna

Mijea se zauvijek u rije.
(Tko od toga otpada, kotrlja se
pod stablo bez lista.)34

34 CELAN, Paul. Poezija,

str. 426.

35 CELAN, Paul. Der

Meridian und andere Prosa.
Frankfurt: Suhrkamp, 1988.

36 MARAL, Maria Merc;

ZGUSTOVA, Mnika. Versions
dAkhmatova i Tsvetieva.
Barcelona: Proa, 2004,
str. 120.

448

Ona jedna jedina tajna, uvijek prisutna u rijeima ovog

pjesnika, jest stvarnost logor smrti. Stablo (genealoko) bez
jednog jedinog lista moda je prva slika koju budi ovaj kratki
fragment. No, Celan obre motiv zahvaljujui njemakom jeziku u kojem Blatt znai kako list na stablu, tako i list papira.
U ovim stihovima Celan ispovijeda svoj pjesniki dug: kad bi
se odmetnuo od jedne jedine tajne (unitenje evropskih idova) ili je samo zaboravio, pao bi sa stabla bez lista i ostao
bez lista za pisanje. S te toke gledita, u spomenutoj Brectovoj pjesmi razgovor o stablima nije nikakva zabava. Brechtov
razgovor o stablima moe se razumjeti kao razgovor o nama,
naim korijenima, pripadnicima naeg soja, osobito zato to je
pjesma posveena generacijama koje dolaze. Zbog toga moe
odgovoriti, ne samo Brechtu, ve i itavoj poslijeratnoj Evropi:
navikli smo govoriti o nacistikim zloinima na nain koji kod
nikog ne izazvia ganue. Arhivirali smo prolost.
Predbacuje nam to u ime lista, bez stabla. Slika kojom
Celan opisuje sebe sama ne moe biti jasnija: velianstveno
hrae roda nestalo je. Ostaju pojedinci, rasuto lie, bez stabala. Zapravo, nije jezik sam po sebi taj koji stvara, ve uvijek
i samo jedno ja koje govori iz kuta osobite sluajnosti svoga
postojanja i koje se zanima za okolinu i orijentaciju. Stvarnost
nije, stvarnost eli biti opkoljena i osvojena.35
Nikoga se ne moe prisiliti na sjeanje. Arhivi ne interpretiraju dogaaje; treba formirati itatelje koji bi bili sposobni uhvatiti
se ukotac s dokumentima i dogaajima u njihovom kontekstu.
Isto je i s knjievnim dokumentima. Lotova ena A. Ahmatove36
dobra je metafora za kompleksnost knjievnog pisanja. Sodoma
gori, no usprkos upozorenju da je ne gleda, ona se okree i ostaje
skamenjena, pretvorena u stup soli. Knjievni tekst je stup soli,
nijem, trai nekoga tko bi interpretirao njegovu prisutnost, tko bi
shvatio kontekst unutar kojeg je tekst nastao jer tuma mora biti
sposoban vidjeti vatre koje izbijaju. Poput stupa soli, tekst je zauvijek postavljen na jedno mjesto. Svjedoanstvo fiksira trenutak,
zaustavlja tijek, a jednom izreene stvari vie nam ne pripadaju;
stoga umiru jer mi ivi smo ivi zato to kliemo prema naprijed.
Ostaju nam tek listovi kao svjedoanstvo onoga to se zbilo.

 PHOTO BY BORIS HNATJUK

Sibila Petlevski

BRAA PO ORUJU
(ulomak iz romana Tabu)
Ba kao da je rat bio svemu kriv ili manje sam rat, a vie
poratni gubitak iluzija! Barem se tako inilo Freudu, a moda je
to bio najlaki nain da se u javnosti protumai tragini sluaj
Viktora Tauska. Freud je donekle bio u pravu, premda je Viktor
znao kako izai na kraj s ratnim traumama kako tuim, tako
i vlastitim. Kao lijenik s fronta nije imao vremena razmiljati. Njegov intelekt, svim modanim kapacitetima usmjeren na
pomaganje unesreenima, nije imao vremena za emocionalne
ispade. Tremor okiranih topovskim praskom i krajnja ivana
ustreptalost koju je s tim jadnicima dijelio bila je samo tema

449

za psiholoku analizu i nekoliko godina kasnije, za akademsku

raspravu. Da je bilo drukije, moda bi se Viktor ubio ve u kolovozu 1915, ili bi na neki drugi nain pokuao izvesti bijeg iz
ratnoga apsurda. U svakom sluaju vratio se naruena zdravlja,
ali iv s ratita. U Beogradu, 03. oujka 1917, na Devetom seminaru asnika medicinske struke: napokon je dobio priliku izloiti
zapaanja o psihologiji dezertera. S dvostrukim znanjem: doktora prava i lijenika s prve linije bojinice, ne bez otkrivalakog
ponosa, potrudio se usustaviti tipove vojnih bjegunaca. Ipak,
dok je smireno, pred medicinarima i vojnim strunjacima razlagao problem dezerterstva, duboko u sebi potiskivao je nelagodu
i straan osjeaj da je protiv svoje volje bio prinuen i dalje je
prinuen sudjelovati u nemoralnoj stvari, da je uzeo uea i
da dalje uzima uea u apsurdnoj okrutnosti koju nije mogao
sprijeiti, prvo zato to nije bio u poziciji da reagira, drugo zato
to je bio opasno usamljen u svojim stavovima, i tree, stoga to
nije posjedovao odgovarajuu mo uvjeravanja. Viktor je raspolagao znanjem, pameu i intuicijom; bio je privlaan, tovie lijep mukarac, plijenio je panju i na mnoge naine izazivao ljubomiru, ali za razliku od svojeg velikog uzora Freuda on nije
imao karizmu. Da Viktor kojim sluajem nije bio lijenik nego
prorok, bio poput Kasandre nitko mu ne bi vjerovao. Najtei
trenutak u vezi s ratom, nije se dogodio u ratnome vihoru, nego
na sudu kada je, kao jedan u poroti koja je trebala presuditi jesu
li neki mladi, uplaeni ljudi koji su na glup nain pokuali eskivirati vojnu dunost, krivi ili nisu. A unaprijed se znalo da e
kakvi god argumenti budu izneseni psiholoki, pravni, lijeniki, ili jednostavno ljudski ti jadnici zavriti pred streljakim
vodom. Bio je nadglasan, a najgore od svega se dogodilo kad su
Viktora okolnosti dovele u priliku da skalpelom zaree u mozak
smaknutog ratnog dezertera. Viktorov je skalpel dotaknuo prostor apsolutnog besmisla, i kao da se itava onostranost svela na
taj apsurd potkrijepljen grotesknim, nastranim, potpuno uzaludnim inom akademske znatielje. Tajna koja se pri sekciji dezerterskog mozga pred njim otvorila, dakako, nije bila odrediva
parametrima znanosti. Bila je slinija Pandorinoj kutiji.
* * *
Jednog suncem okupanog prohladnog jutra, dok je gledao
ispranjena pogleda kroz prozor zatvorske bolnice, mladi kojeg
su doveli u stanju oka, iznenada je progovorio, i to na njema-

450

kom s jakim tajerskim naglaskom. Prvo to je izgovorio bio je

niz brojeva 2164862, pa tek onda Lautner, i tako nekoliko puta,
zatim je iz njega potekla nezaustavljiva bujica rijei. Pripovijedao
je i danju i nou, do potpunog iscrpljenja, s vrlo kratkim prekidima do kojih bi dolo kad bi ga svladao san. Ponavljao je da se
zove Franz Lautner. Pandorina kutija bio je kodni naziv neke,
navodne, vojno-obavjetajne akcije koju bi, taj potpuno smuen ovjek, svako toliko spomenuo. Uvijek bi prvo, s izrazom
servilne panje na licu, posluao to ga pita nevidljivi istraitelj,
pa bi tek onda izrekao svoj odgovor. Glava bi mu znala klonuti
na rame, jer je govorio i za stolom, izmeu zalogaja. Svi procjepi
njegova bia bili su naseljeni glasovima. Mrmljao je i uzdisao i
kad se inilo da duboko spava. Bio je potpuno lien blagoslova
tiine. U njegovoj su se glavi dizali u zrak vodoskoci blata, njitali su nasmrt uplaeni konji, pregrijavale se i zatajivale mainske
puke, minobacai su probijali bodljikavu icu, tenkovi gazili
preko rovova, vjetar je gurao oblak plina, pjeadincima su se u
bezglavom trku oko vrata klatile vreice sa stielhandgranatama
i im bi zatvorio oi eksplodirao bi cilindar s gorivom bacaa
plamena i uvijek bi iznova, u istom usporenom ritmu raznosio
meso dvojice nesretnih operatera. Poslije je Kleinflammenwerfel
postalo i njegovo oruje. Bilo je to oruje dvostruko otpisanih:
esto su pogibali zbog tehnike greke na bacau, a ako bi bili
zarobljeni, strijeljali bi ih po kratkome postupku.
Franz Lautner proivio je pakao nekoliko bitaka od kojih
je ona zadnja bila bitka za obranu tabora Lutsk. Puno je bolje
rei da je pakao proivio, nego upotrijebiti rije preivio.
Govorimo li o ivotima kao to je njegov, od samoga poetka
treba poklanjati panju detaljima; imati na umu da svaka, i
najsitnija potankost upuuje na novi put tumaenja zagonetke koja je stavila na kunju svo znanje i pronicljivost doktora
Mikovia, psihijatra zagrebake vojne bolnice. Bilo je to poetkom travnja 1972. godine. Kad su se prvi put, nakon gubitka memorije i vietjedne nijemosti, rastvorile eljusti ronika
jugoslavenske vojske, Josipa Pongraia, Mikovi se iznenadio, ali kako se ba toga proljea spremao poi u mirovinu,
unaprijed je odluio rijeiti se brige oko mladoga pacijenta.
Poslije oka izazvanog detonacijama magacina s orujem, pacijent je iznenada odluio neto rei. Taj seljak je s mukom
zavrio nekoliko razreda kole, a onda je, progovorio stranim
jezikom kojeg nikada nije imao prilike ni uti, a kamoli uiti.
Dapae, iz naina na koji se izraavao, inilo se da raspolae i

451

nekim drugim, tehnikim, inenjerijskim znanjima to se nikako nije uklapalo u opis ronika Josipa Pongraia-Joe. Prvo
to je rekao bio je broj, zatim ime Franz Lautner. Mikovi
je pomislio teka su vremena i prostrujalo mu je glavom da
bi se lako moglo raditi i o provokatoru, poslanom specijalno
zato da njega, pred kraj radnoga vijeka, dovede u neugodnu
situaciju, da na njega nahuka one mrcine iz tajne slube, pa
da jo pod stare dane dopadne Gologa otoka. U eksploziji nesretnog magacina poginulo je nekoliko mladih vojnika i sve je
upuivalo na to da je do nesree dolo zbog nemara. Jedan od
odgovornih bio je ronik Pongrai koji je teoretski gledano
lako mogao doi na ideju da simulira bolest kako bi izbjegao
posljedice. S druge strane, u dugogodinjoj praksi doktora Mikovia, ukljuujui sluajeve koje je osobno vidio, o kojima
je itao, ili sluao od svojih kolega, nigdje nije bilo simulanta
ravnog Josipu Pongraiu-Joi koji bi tako temeljito zaboravio
svoj pravi identitet zajedno s jezikom. Plavokos Hrvat, dugih,
gotovo prozirnih trepavica koje su njegove svijetlomodre oi
ostavljale bez okvira na bjeloputom licu, tako je prirodno govorio njemaki da je bilo teko povjerovati da to nije njegov
materinji jezik i da se doista ne preziva Lautner. Kad je jednom
otvorio usta, nastavio je govoriti s jakim tajerskim naglaskom.
Danima je ivopisno, i kao da svjedoi iz prve ruke, pripovijedao o krvoproliu i traginom porazu IV armije austrougarske
vojske u ruskome napadu na Lutsk koja je zapoela baranom
vatrom 04. lipnja 1916. godine i samo u prva dva dana izazvala smrt vie od 130.000 ljudi. Iz nesvjesnih grimasa na licu
hrvatskog ronika, naina na koji je trzao nogom, iznenadnog
gra u ruci zbog kojeg bi izvrnuo au s kipuom kavom sebi
na koljena, na osnovi napada drhtavice koja bi svako toliko
protresla njegovim ramenima, estoko, kao da je ukljuen u
struju, i od koje bi mu se, kad bi unutranji napon popustio,
bolno nakrivila glava doktor Mikovi je napisao da mladi
pati od neurolokog poremeaja izazvanog okom. Ratni dnevnici lijenika s fronta bili su prepuni opisa slinih sluajeva,
samo to se nije uvijek tom zdravstvenom stanju pristupalo s
povjerenjem. Neki od momaka koji su se potezali po bolnicama i koji su tvrdili da vie nisu u stanju drati puku, zavrili su
prezreni kao simulanti, varalice i slabii koji pokuavaju izbjei
vojnu dunost. U ekstremnim sluajevima sve bi zavrilo na
vojnome sudu; egzekucijom. Milan Mikovi se prilino dobro
sluio njemakim; openito, o njemu se govorilo kao o staroj

452

koli: bio je potkovan u vojnom zanatu, prialo se da se kao

golobrad djearac prijavio na front, da je lagao da mu je petnaest godina jer petnaest je bila najnia dob za novaenje
takozvanog prvog poziva a da je zapravo bio jo mlai i da
se tukao na strani srpske vojske sa zloglasnom 42. domobranskom divizijom koju su zvali vraja i da je tada bio smrtno
ranjen. Tko zna, da nije bio tako teko ranjen odmah na poetku prve djeake zanesenosti romansom rata, moda nikada
ne bi odluio postati lijenik. etrdeset i tree je operirao u
uvjetima partizanskog ratovanja. Nije samo vadio rapnele i
metke, sanirao rane, amputirao gangrenozne udove: bilo je tu
sloenih operacija na koje se nikada ne bi odvaio da ga na to
nisu nagnale okolnosti. Mikovi je umirovljenje trebao doekati kao ef psihijatrijskog odsjeka vojne bolnice, a onda je u
njegov ivot uao Lautner.
A onda je u moj ivot uao Lautner, sunce mu kalaisano!
Hteo sam da vidim dokle e da ide. Cela me stvar, da tako kaem, zainteresovala. Mora negde da pogrei mislio sam. Ba
da vidim gde e da se sklizne. Hteo sam da ga se reim po kratkom postupku. Posle se stvar zakomplikovala vie nego to sam
mogao da predmevam.
Uvjeren da e ga uhvatiti u nedosljednosti i lai, doktor Mikovi se upustio u razgovor s mladim ronikom. To je bila greka: Lautner ga je svojom priom obgrlio tako snano kao kad
utopljenik, oteao od vode i straha, paninim zagrljajem povlai za sobom na dno ovjeka koji ga pokuava spasiti. Potonuli
su zajedno u drugo vrijeme. Uslijedio je slavodobitan povratak
najgorih ratnih prizora. U svaku od tih slika za vjenost je bio
upisan nepresuiv, obnovljiv izvor grizoduja, oaja i nemonog
bijesa. Ipak, najgori od svega bio je osjeaj da se njihova sjeanja
nadopunjuju i slau kao domino, da postoje u istom munom
vremenu koje jedan zove sadanjou, dok drugi to isto vrijeme
koje ga ne naputa u nonim morama naziva prolou, i jo
gore, da su sva ta nagomilana sjeanja, te hrpe govna, zemlje,
krvi, metala i dima, vezana za isto mjesto, tek da je na njih mogue gledati iz razliitih vizura, analizirati ih sa suprotstavljenih pozicija, kao da jedan od njih gleda kroz dvogled u daljinu,
drugi kroz cijev puke ravno u lice neprijatelja. Njih dvojica su
se 1972. prvi puta sreli: u bolnici, poslije eksplozije magacina s
orujem. Tako je poelo. Bila je to godina upoznavanja. Tek poslije im se dogodila 1916. godina svoenja rauna. Sva njihova
budunost svela se, tragino, na prolost.

453

* * *
Obrambeni sustav je ovisio o tri toke koje su bile jedna
od druge taman toliko udaljene da bi, u sluaju pada prve,
nastavak neprijateljske ofenzive automatski podrazumijevao
premjetanje neprijateljske artiljerije. Prva pozicija, koja se sastojala od tri obrambene linije, jedne iza druge, bila je prilino
dobro organizirana, ali za ustroj pozadinskih pozicija nije bilo
dovoljno vremena, a bogme nije dostajalo ni bodljikave ice.
Plan obrane, u odreenoj mjeri potaknut sigurnou austrougarske strane u srazmjernu brojanu premo, bio je previe
usmjeren na borbu na prvoj liniji; predviao je doek neprijateljske probojne vatre u lisijim rupama iskopanim uz samu
crtu bojinice, praktiki na njoj. im neprijatelj krene u napad,
izvidnica javlja poetak bitke i vojnici uskau u borbene rovove branjeni baranom vatrom koja kosi neprijatelja ili barem
usporava prodor slijedeeg reda pjeadijaca. Dobro ukopane,
jedinice su na taj nain trebale izdrati praktiki samo prvi
nalet u borbi prsa o prsa, to bi ipak trailo odreenu poetnu kvotu gubitka u ljudstvu, koja ni u idealnom sluaju nije
mogla biti brojano zanemariva. ak da je sve ilo tono po
planu, da austro-ugarski izvidnici nisu bili razbijeni neprijateljskom bubnjajuom vatrom a upravo to se, u stvarnom
napadu ruske vojske dogodilo vremena bi bilo jedva dovoljno, a moda i nedovoljno. Bila je to pristojno smiljena taktika
koja se ipak, previe samouvjereno, tvrdoglavo i kruto usmjerila na prvi Stellung, pri emu je austro-ugarska vojska pojaala
obranu rezervama na mjestima gdje se inilo najloginijim da
e Rusi napasti. Postojano proirivanje sustava rovova s ruske
strane upuivalo je na to da e napad biti usmjeren na sjeverno
krilo Benignijevih trupa kod Okna, ali da bi na estoke okraje
mogao raunati i XIII korpus juno od Baczacza, sjeverno krilo
njemake June armije pod vodstvom grofa Bothmera, trupe
sjeverozapadno od Ternopola i IV armija arcibiskupa Josepha
Ferdinanda ukotvljena zapadno od Olyke.
* * *
U razgovoru doktora s pacijentom upadale su u oi razlike
u njihovim pristupima. Mikovi je, nakon prvog iznenaenja,
otvorene sumnje u vjerodostojnost Lautnerova, ili ako hoete
Pongraieva iskaza odbacio tezu o simulantu koji izmilja

454

psihiku bolest, i kako bi izbjegao odgovornost, nudi nevjerojatnu priu o nekom vojniku austrougarske vojske Franzu
Lautneru koji se borio protiv Rusa na poetku slavne Brusilovljeve ofenzive 1916. godine. Takvo se neto ne izmilja:
mora da je ronik Pongrai negdje itao o tom Lautneru, ili
nekako drukije doznao za njegovu sudbinu, pa sad to znanje
koristi da bi izludio njega, starog psihijatra. Mikoviu se ipak
inilo vjerojatnijim drugo objanjenje: Pongrai je dounik.
Taj je mladi dobro informiran pijun sve vie je u to bio
uvjeren doktor Mikovi on je pijun poslan s misijom da ga
kompromitira, a poslali su ga oni kojima je oduvijek smetala
Mikovieva prolost. Posebno im je smetao onaj dio prolosti
koji se odnosio na njegovo mladenako volontiranje u Prvom
svjetskom ratu. Doktor Milan Mikovi nije skrivao divljenje
prema velikanima srpske ratne povijesti kao to su bili feldmaral Putnik i general Stepa Stepanovi. im bi mu se u razgovoru za to pruio i najmanji povod, odmah bi se upustio u
raspravu o vojnoj strategiji, i onda bi do potankosti opisivao
i komentirao taktiku primijenjenu u cerskoj i drugim slavnim
bitkama. Mikovia su zvali ovjek-ma. Imao je jasne poglede na stvari, borio se na raznim stranama i nije bila tajna kad
i za to se borio. Sve je to bilo poznato. Zaudo, Mikovi zbog
toga nije imao veih problema, ali sedamdesetih, kad su poela
hapenja i kad su ponovno svi poeli sumnjati u sve kad su
ga jedni poeli gledati opreznim oima i sa strahom, dok je u
oima drugih itao prezir odjednom se i u Mikoviu probudio oprez, osjeaj umora i uzaludnosti itave karijere. Pred
mirovinu, osjetio je da bi bilo bolje da ponekad oduti i malo
bolje prikrije ono to stvarno misli i za to mu srce bije. Mladi
koji je sjedio s druge strane stola, u njegovu kabinetu, hvatao
je dah kao da mu se upravo dogaa sve o emu je toga trena
pripovijedao.
Nepodnoljiva napetost. ekanje. Kad e napokon napasti? Da, to je bilo najstranije rekao je Lautner promukla
glasa.
elo mu je bilo posuto krupnim gracima znoja, ali kao da
se nelagoda koja bi svaki puta, u toku pripovijedanja, orosila
njegovo lice, odnosila samo na lijevu polovicu tijela. Znojio se
napola, to je posebno dolazilo do izraaja pod svjetlom lampe
sa zelenim abaurom koja je dominirala urednim, gotovo praznim stolom doktora Mikovia na kojem je stajao jo samo
telefon, tanka biljenica i grafitna olovka.

455

ekanje i tifusna groznica. Smrad govna u boji procijeenog graka s grudama krvi. Tko je od onih odvedenih u
karantenu, preivio trei tjedan, a tko nije to vie zbilja nisam znao. Uhvatilo me prvo malo, kao da ljulja, sasvim malo.
I tuklo je u mozgu. Potmulo, slabo, ali stalno. Probadalo je i
stezalo oko oita. Kao jo jedan remen stegnut tako da ti crijeva ispadnu. Obuzela me slabost. Srce usporilo: jedanput kuc
... pa nita, nita, nita dva nita, nita, nita, nita tri
nita, nita, nita, nita, nita ... kao da ga nema. Peti i esti
put udari bilo normalnim ritmom, pa opet dugo nita. Hoe li
stati? Ujutro vidim tanak mlaz krvi. Curi iz nosa, a brada na
toke. Sitne crvene toke. Misli od brijanja. Kurac. I trbuh sav
u pjegama. To je to. Prokleta groznica. Temperatura u vraju
mater sve ljulja i trbuh arafi i to zeleno sralo i sve drugo
kao neki snovi spavam budan, vue me, vue u tri materine,
odvlai, trza.
Di se! Prvo ujem Di se, Franz! poslije prasak.
* * *
Oko etiri sata ujutro, 04. lipnja Rusi su raspalili nevienom snagom cijelom duinom linije fronta: bubnjalo je satima od Prutha do rijeke Pripete. Artiljerija je tukla po prvim
poloajima, sistematino i bez prekida. Raspalili su tono po
zapovjednim pozicijama o ijem su poloaju bili izvrsno obavijeteni. Veza izmeu komande i K.u.K. jedinica pukla je na vie
mjesta. Kako je dan bio suh, uzvitlala se neviena praina, suknuo uvis dim u gorostasnim spiralama, i kao da se uope nije
ni razdanilo, u tom sivom kovitlacu s plamenim strijelama,
usred gustog olujnog oblaka, nije bilo jasno kamo se okrenuti,
iz kojeg e smjera nadrijeti glavni pjeadijski val. Predveer su
Rusi prekinuli pucnjavu i tek s vremena na vrijeme moglo se
uti pukaranje u noi naseljenoj jaucima i stenjanjem ranjenih, dok su ovjekoliki mravi uurbano prenosili tijela mrtvih
drugova i vraali se svaki u svoju rupu u sistemu rovova, ba
kao da je taj njihov mravinjak najbolji zamislivi oblik stanovanja, i kao da je obavljati rutinu ratnika jedino to znaju, kao
da je ienje puke najsigurniji nain na koji mogu bez misli
i, takorei bez osjeaja, preivjeti ekanje pod zemljom, pa ak
i sklopiti oi; odspavati pola sata pred borbu, ili neposredno
pred smrt, kao to se zbilo s vojnicima 82. pjeadijske regimente. Zateeni, prepadnuti sa svih strana, dignuti u zrak ubae-

456

nim runim granatama, izmasakrirani u rovovima, ranjeni i

poslije dokrajeni bajunetama, zaklani noevima, nastavili su
svoj olovno teki san. Izgledalo je kao da nitko od njih nee
preivjeti napad ruskog XL korpusa, ali uz mrtve, preostao je i
malen broj sretnika koji su odvedeni u zarobljenitvo. Ista sudbina snala je 40. regimentu, ukopanu juno od njih. Paklenskim vatrenim bubnjanjem prekinuta je veza izmeu prve i
druge pozicije obrane, pa kad je u napadu Brusilovljeva korpusa, zapadno od Olyke, razbijena 2. pjeadijska divizija, i kad su
Rusi zauzeli prvi Stellung sa sve tri linije obrane prve pozicije
koju je ta divizija drala, tek je manji dio garnizona feldmarala von Sellnera uspio pobjei.
Oko ponoi 05. lipnja, nesvjesni kakvo se krvoprolie dogaalo manje od tri kilometra ispred njih u olujnom oblaku
dima i praine, bez dojave o tome da je prva pozicija ve pala,
rezervisti 25. Schiitzenove brigade koja je pripadala austrijskoj
13. Schiitzenovoj diviziji, nespremni su doekali prodor neprijatelja. Rusi su, preko pregaenih rezervnih poloaja, sa svih
strana navalili na 1. beku i 24. Schiitzenovu regimentu prije
nego to im je 2. brigada 13. Schiitzenove divizije uspjela pritei u pomo.
Di se! Di se, Franz! viknuo je Lautnerov drug, Leo
Dietzinger.
Odjeknuo je prasak u neposrednoj blizini. Zacrnilo se nebo
i Lautnera je prekrio val zemlje. O svemu to se poslije dogaalo, a trajalo je jedan itav dan, moda i due, on nije imao pojma, to samo ukazuje na jednostavnu injenicu: Franz Lautner
je bio sretan ovjek.
Do veeri, potpuno iscrpljeni borci 13. i bijedni ostaci 2. pjeadijske divizije, zauzeli su poloaje na treem Stellungu koji je ve
od samog poetka bio manjkavo organiziran. Juno od XL korpusa,
Rusi su prodrli na austrougarsku prvu poziciju. Brojano preslaba,
10. divizija trebala je pomo, ali pomo kao da i nije stigla: ljudi iz
istonogalicijske 89. i 90. regimente nisu punog srca potezali oruje
protiv brae Slavena. Premda je do veeri, uz strane napore, nekako
uspijevala braniti drugu liniju prve pozicije, s obzirom na izloenost
sjevernoga krila, u noi izmeu 05. i 06. lipnja, nakon to je izgubila dvije treine snage u ljudima i opremi, 10. divizija morala se
povui na treu poziciju obrane. Rezervne jedinice, ubaene neplanski u bitku, im su stupile u borbu krenule su u panino povlaenje.
Pogrenom procjenom komandnog stoera, elitni borci 82. pjeadijske regimente, uvjebani prije svega za napad, manje za obra-

457

nu, poslani su naprijed, pod najeu vatru, gdje nisu imali priliku
razviti punu borbenu snagu. Rusi su 6. lipnja svladali Szurmayev
i X korpus koji je pokuavao uzvratiti vatru. Vojnicima tih dvaju
korpusa, pomijeanim bez jasnoga plana na treoj poziciji obrane,
nije bilo druge nego uzmaknuti. Snana matica povlaenja povukla
je krilne snage sa sjevera i s juga: 37. Honvedovovu i 7. pjeadijsku
diviziju. Zapovjedni stoer IV armije donio je odluku o povlaenju
Szurmayevih jedinica iza Ikwe i Styra. X. korpus je upuen prema
mostu Lutsk, a II korpus poslan osam kilometara istono od ceste
Lutsk-Kolki kamo su se ve povukli njemaki, Gronauovi bataljoni
i austrijska, 45. Schiitzenova divizija, i gdje je trebalo, pod svaku
cijenu, obraniti eljezniku postaju Kivercky.
* * *
Franz Lautner je leao u kadi s hladnom vodom. Prvo to je
vidio kad je doao k svijesti bilo je doktorovo lice. Nad njega se
nagnulo to mlado, ali umorno lice, pod svjetlom svijee, i inilo
se da plae. Vlaan puti, kao balav trag pua, klizio mu je od
sljepoonice, odmah ispod oka, sve do brade. Bio je to doktor
Viktor Tausk i nije plakao znojio se nakon tekog radnog
dana u kojem su se pod njegovim rukama smjenjivala tijela ranjenika, brzo, kao da su drveni trupci koje tjera rijena struja.
Ime, jedinica? pitao je Tausk rutinski.
Lautner nije reagirao, pa je doktor ponovio:
Ime, jedinica?
Franz Lautner, artiljerac, 25. brigada, 13. divizija.
I njega samog je zaudilo kako uspijeva sve to treba izgovoriti u polusvjesnom stanju. Rubom doktorovih usana preletjela je sjena olakanja. Ako se tu trebao pojaviti osmjeh, onda
ga je umor i rutina zatrla u korijenu, i ako je trebao rei Hvala bogu za to u zadnji tren nije naao povoda. Odmaknuo se
od pacijenta i krenuo prema vratima.
Je l umirem? pitao je Lautner.
Mora da je udarilo prokleto blizu. Izvukli ste se iz oka,
Lautneru. Sad treba nekako sanirati posljedice tifusne groznice. Crijeva nisu perforirala. Od tog krvarenja koje imate obino
se ne umire, a nemate ni upalu modane ovojnice.
Na izlasku je dodao:
Vi ste sretan ovjek, Lautneru. Sretan. A to je u ivotu
najvanije.
Tako je izgledalo Franzovo buenje iz oka 1916. godine.

458

* * *
Kad je Lautner 1945., u ezdeset i estoj godini ivota,
pokopan na salzburkom groblju, oplakali su ga ki, sin i dva
unuka. Koliko god to zvualo nevjerojatno, Franz se probudio
jo jednom: 1972. Ljudi priaju da se to njegov duh naselio u
hrvatskom roniku Pongraiu, ali ne treba u svemu traiti misterij. Stvari su u veini sluajeva vie banalne nego tajnovite.
Moda je Pongrai bio simulant koji je nekako doznao podatke iz ivota sretnoga Franza i onda mu je taj novi identitet
tako uao pod kou da je na kraju i Jugoslavensku narodnu
armiju i samoga sebe uvjerio u istinitost uloge koju je igrao
da bi se oslobodio odgovornosti. Moda je bio pijun poslan
da smjesti doktoru Mikoviu i napokon ga poalje u zatvor.
Kako god bilo, kad se Lautner 1972. probudio u Pongraiu,
prizor buenja je bio slian onome prvome, iz 1916, samo to
se iznad Lautnera, umjesto doktora Viktora Tauska, ukazalo
lice doktora Milana Mikovia. Mikovi je bio izrazito okrugle, na tjemenu spljotene glave, proelav, sijed, gustih obrva i
gustih zalistaka. Na te je svoje zulufe bio ponosan i ni za to
na svijetu ne bi ih potkraivao. Crnomanjaste puti, sivkastozelenih oiju s tamnim podonjacima, kratak i zbit, miiav,
nije djelovao staro, nego kao dobro drei mukarac. Jo uvijek
je imao sve zube. Bili su uti, ali njegovi. Doktorovim se licem
razvukao irok osmjeh.
Osvestio se. Mamu mu jebem rekao je zubat i nasmijan, a bilo je u tom njegovom komentaru olakanja i neskrivene radosti, kao da se, dok gleda pacijenta ravno u oi, divi udu
ivota samog.
Njih dvojica e imati prilike dobro se upoznati. U tom druenju, kroz razgovore koje su vodili na njemakom jeziku, otkrit e o sebi samima vie nego jedan o drugome. Ali, gdje je
problem? Kao da razgovor izmeu ljudi koji su postigli odreen
stupanj bliskosti i inae ne slui kao paravan za monolog i samopotvrivanje? Iz naina na koji ljudi razgovaraju jedni s drugima, vidi se koliko im je stalo do njih samih. Suprotno onome
to se obino misli, ili barem javno kae, najdue se odre ona
prijateljstva i one ljubavi u kojima jedan sugovornik drugome
slui tek kao puko pojaalo tihih, ili snagom odgoja i drutvene
represije utianih misli. U kabinetu, pod svjetlom lampe sa zelenim abaurom, dok je lijenik grafitnom olovkom, neobino
sitnim rukopisom, odmah u prijevodu, irilicom, upisivao pita-

459

nja, odgovore i komentare u svoju tanku biljenicu, povremeno

se ne bi mogao sjetiti kako prevesti neku rije na srpski jezik,
pa bi je ostavljao na njemakom. Da je netko itao te zabiljeke
Mikoviu preko ramena, imao bi dojam da su njemaki izrazi
istaknuti i da ih se moe protumaiti kao kljune rijei u kodiranoj poruci. Dok je pisao u svoju svesku, doktor nije bio
svjestan da e njegova biljenica biti podvrgnuta kriptografskoj
i policijskoj analizi, i da e to god padne na pamet njegovim
neprijateljima, biti podastrto kao dokaz u montiranom postupku podignutom protiv njega. U biljenici su pisale fascinantne
stvari; bilo je tu zanimljive grae. Tko e u kojoj vrsti podataka
pronai poticaj za istragu, ili za proplamsaj mate dopisivakog
tipa, i kako e tko te podatke upotrijebiti, zaudo, manje ovisi
o istraivakoj strasti, znanju i psihologiji ovjeka koji je naiao
na vrelo informacija, a vie o ivotnim okolnostima koje u svim
vremenima i drutvenim sistemima jasno odreuju praktinu,
kupoprodajnu vrijednost starih i novootkrivenih istina. Doktor Mikovi je u krugu kolega po struci esto iznosio i strastveno branio tezu da zlouporaba injenica ide ukorak s napretkom
civilizacije: ona je motor, a ne konica napredovanju. Kad bi mu
se pokuali usprotiviti, odgovorio bi:
Smejte se, smejte, hipokriti. Istorijski gledano to je oduvek bilo tako: izvrnuti znai dokazati. Zaludeti znai uveriti.
A krv je najuverljiviji od svih argumenata.
Mikoviev se cinizam pokazao tonim i u njegovom
osobnom sluaju. Dok je zapisivao razgovor s Lautnerom nije
mogao pretpostaviti kakva e neviena, nova, opasna znaenja
njegovi protivnici i neprijatelji pripisati rijeima koje je biljeio, ako ni zbog ega drugoga onda zato to, u pravilu, sve o
emu se previe razmilja ljudima postaje suvino, poinje ih
smetati. Pogotovo kad se suoe s porazom misli, kad spoznaju
vlastitu slabost i zapitaju se tko je tome kriv? jer netko uvijek mora biti kriv za njihove neuspjehe.
Oni te kanjavaju za sve tvoje vrline. Oni ti potpuno
oprataju samo tvoje slabosti. ekaju da se spusti na njihovu
razinu, i tek kad te vide na sve etiri, kao svinju meu svinjama, onda ti milostivo oprataju. Da, oni oprataju samo slabosti. ponavljao je Mikovi, zavaljen u naslonja i potpuno
uivljen u svoju omiljenu ulogu: gnjevni monolog Zarathustre
u smiraj dana.
Lautner je sjedio njemu nasuprot, na niskom drvenom
stolcu bez naslona. Imao je ispranjen pogled, jer je upravo

460

izaao iz faze opsjednutog, grozniavog govora. Ramena su mu

jedva vidljivo podrhtavala, a plavim okom zagledanim u zid
iznad doktorove glave, promicala je posljednja u nizu ratnih
slika o kojima je svjedoio: kao da putuje u nedogled, smanjivala se do nevidljive toke na horizontu njegova ravnoduja.
Lijenik je te veeri s naporom sluao Lautnera. Bio je zabavljen razmiljanjem o svojim problemima. Osjetio je potrebu
citirati Nietzschea kako bi potkrijepio neto od onoga to mu
je pacijent ispripovijedao. Jo e mu dugo trebati da postane
svjestan do koje se bolne, drastine mjere, sve to taj neobini
mladi kae, odnosi na njega samoga: dugo bunari moraju
ekati dok ne doznaju to je palo u njihovu dubinu.
* * *
U Mikovievoj svesci najvie je bilo razgovora s pacijentom, prenesenih gotovo od rijei do rijei. Bila je to biljenica
koja je sa strane imala crvenom crtom obiljeen prostor za komentare. Na vrhu margine je pisalo Opaske, i taj je stupac,
ispunjen Mikovievim zapaanjima o psihofizikom stanju
ronika Pongraia, bio potpuno ispunjen, odozgo dodolje,
tako gusto da se inilo da siuna, Mikovi je obiavao rei
buhoserna slova, uviru jedno u drugo, a zbijeni reci oponaaju nervozu vojnika koji se ukrcavaju na brod. Uskoro su Mikovievi zapisi dobili jo jednu komponentu: detaljne opise
bitaka. Kako se odnos lijenika i pacijenta produbljivao, Lautnerova osoba je sve vie uzimala maha i sve je manje prostora
bilo u Pongraievu tijelu za njega samoga: trzao je glavom jer
su mu sjeanja uope nije vano jesu li ta sjeanja bila lana
ili stvarna izazivala neopisivu bol. U ovjeku koji je sjedio
njemu nasuprot sve manje je vidio doktora. S razlogom: jer u
Mikoviu je sve glasnije kucalo staro srce vojnika i da, zato
ne priznati nakon svega to je u ivotu morao proi u njemu
je opet estoko zakucalo srce isljednika i muitelja:
Ne smijemo vjerovati u ono to nam kau. Moramo uvijek poi od pretpostavke da su nam neto zatajili, i moramo
im to jasno rei. Moramo na tome inzistirati, moramo ponavljati pritisak i predstavljati se kao nepogreivi, sve dok nam,
naposljetku, neto stvarno ne povjere. zapisao je na rubu
stranice.
Sve to je Lutner priao a sve je to bilo tako osobno, tako
iz prve ruke, tako prokleto istinito trebalo je smjestiti u vrije-

461

me i prostor, staviti na vojnu kartu. Mikovi se primio posla.

Neumorno je pisao i dopisivao; napokon u prilici da pokae
svo svoje znanje i sav smisao za strateka pitanja:
Pet njemakih bataljuna Gronau grupe i poslovica 45. Schiitzen divizije ve se iskrcala iz vlaka. U pomo IV Armiji dovezeni su i
vojnici 29. pjeadijske divizije II Armije, konjika brigada njemake
grupe i est bataljuna s artiljerijom armije Princa Leopolda. Ruske
snage su 07. lipnja napredovale na sjevernoj strani Lutska, kod ela
mosta. Junu stranu je branila pjeadijska i dijelovi 10. konjike
divizije, a sjevernu ostaci druge i 13. divizije. Oko veeri Rusi su
prodrli sa sjeveroistoka i presjekli vezu s utvrenjem koje je gledalo
na jug kod mjesta Krupy, doli na elo mosta, zarobili polovicu 11.
pjeadijske divizije, pri emu je X korpus bio prisiljen na evakuaciju.
Protunapad generla von Bernhardia s polovicom 40. Schiitzen divizije i pet njemakih bataljuna, nije uspio i ta se grupa morala vratiti
u Roziszce na zapadnoj obali Styra. U rano jutro 8. lipnja Rusi su
natjerali ve napola razbijene snage X. korpusa na povlaenje sa
zapadne obale Styra i preplavili vojskom etvrtu, posljednju liniju
obrane IV armije. Izmeu I i IV armije zijevnuo je opasan prostor
nebranjene praznine. Visoko savezniko zapovjednitvo nalo se u
nezavidnoj ulozi. S obzirom na cjelinu borbi na svim frontovima,
odjednom je itav istoni front bio doveden u pitanje, gotovo do odluke da se na taj prostor stalnih gubitaka vie ne alju nove snage
i da ga se prepusti sudbini. Ipak je organizirana protuofanziva u
Volhyniji. Bila je to akcija u poetku zamiljena kao napad sedamdeset i dvije divizije s obje strane eljeznike linije Kowel Rowno.
Dok se ne oformi napadaka grupa, trebalo je izbjegavati vee sukobe, pa je Szurmayevu korusu, zatim X. korpusu, pa snagama generala von Bernhardia i II korpusu nareeno da se po potrebi povuku
na sjeverozapadne pozicije, sve do rijeke Stokhod. Ruski XX. korpus
je 09. lipnja uspio zauzeti sjevernu obalu Styra kod mjesta Kolki,
ali je u protunapadu 4. pjeadijske divizije zarobljeno 1.500 ruskih
vojnika, a ostatak se morao povui natrag na junu obalu rijeke. Na
junome krilu kojim je zapovijedao general von Linsingen, tekle su
sistematine pripreme.
Kaledin je, unato manjku svjeih snaga, estoko napadao
na liniji bojinice kod Styra i ta ga je upornost kotala: 14. lipnja Rusi su navalili ogromnim konjikim snagama, ali saveznici su ipak uspjeli, pa makar i krvavim truplima svojih mladia,
privremeno zaepiti pukotinu izmeu pozicija I i IV armije. 15.
lipnja I armija pretrpjela je neviene gubitke. Sjeverno krilo ruske XI armije odbacilo je dijelove 25. i 46. divizije na eljezni-

462

koj pruzi Brody Dubno. Protuofanziva za osvajanje Lutska

nije dala oekivane rezultate. Tek 21. lipnja von Linsingenove
snage uspijevaju obnoviti napad uz pomo 61. pjeadijske divizije, Leonhardijeva konjikoga korpusa, tek pristigle 43. divizije njemakih rezervista i austro-ugarske 48. pjeadijske divizije
koja je bila tamo dopremljena vlakom s junoga fronta.
* * *
Oko mjesec dana kasnije, u Swidnikima, na obali rijeke
koja sporo prolazi movarnom ravnicom, zapoinje, pukaranjem iz daljine, jo jedan dan. Vodeno srce Stokhoda pravi
se mrtvo pod tephom od lopoa, i tek s vremena na vrijeme
potisne prema naprijed mutnozelenu, slabu struju. Leo Dietzinger, zastavnik koji je viknuo: Di se, Franz! i poslije eksplozije izvukao iz rova onesvijetenog prijatelja iz djetinjstva,
Franza Lautnera, podie dvogled. Nekako uvijek ispada kao da
je hrabriji nego to doista jest, taj Dietzinger: ve je izlazio iz
najgorih situacija kao da se od njega odbija metak, izvlaio na
vlastitim rukama ranjene i mrtve i za to je ve primio eljezni
kri drugog reda. A sada je prebaen u Diviziju krvi i elika generala von Linsingena. U daljini, u kui uz eljezniku prugu, iza
mostobrana, neto se mie. Na odrjeitu komandu, koju satnik
Peter Maier dovikuje sa signalnog tornja, minobaca ispaljuje.
Fijuk metala. Loe ciljana eksplozija: tri metra od kue podie
se rijeni mulj. Dietzinger tiho opsuje. S ruskih poloaja zabubnja artiljerijska paljba: s neba poinju sipati rapnele. Nakon pola sata, pod oslabljenom vatrom, odvae se protrati sto
metara preko otvorenog polja, pa onda, jo sat vremena tre
kroz blato i vododerinu. Zaustavljaju se pred umarkom gdje se
njemaka i ruska patrola igra skrivaa i odmah poinju kopati.
Rusi se privremeno povlae i to e Dietzingerovoj postrojbi donijeti predah: malo sna, moda i vremena da se pripali lula, da
se tiho zasvira na usnu harmoniku.
Nad zemljom movara i uma, loih cesta, zaputenih
staza i rijetkih, jednosmjernih eljeznikih pruga, gdje mogu
prolaziti samo lagana zaprena kola i gdje teki topovi i motorizirana vozila beznadno tonu u blato, uskoro e opet pljusnuti kia. I onda e momci iz Divizije krvi i elika koju slubeno
zovu Armijska grupa Linsingen, mokri do koe, na smjenu, uvrivati novoiskopane rovove i postavljati bodljikavu icu. U
Volhyniji najvie kie pada kad je vruina: nad barutine, stepe

463

i ume obrue se gusti, teki, neprovidni pljuskovi koji rovove

pretvaraju u mokre jame. Ve omekano, vlano tlo postaje itka masa. Rijeke se pretvaraju u neprohodne krpe divljine nad
kojima se sklapaju grevito isprepleteni, vjetije kvrgavi prsti
od granja. Rusi na uske volhynijske rjeice koje posvuda presijecaju movarnu zemlju dovlae duge, tanke splavove koje
otputaju s nizvodne strane i preputaju rijenoj struji da ih
zaglavi u poprenoj poziciji. Tako priroda sama stvara serije
uskih mostia za pjeadijski prijelaz. Sve je pod vodom: gdje je
na vojnim kartama upisana ledina, tu je u stvarnosti movara. Potonula bodljikava ica postaje smrtonosnom zamkom na
koju se hvataju vojnici i s jedne i druge strane. Kad je kino
razdoblje rijeke i movare omoguavaju obranu poloaja s vrlo
malo ljudi, ali im prestane pljusak i zavlada ljetna jara, tlo se
isui pa neprijatelj moe napasti velikim vojnim masama na
slabo uvanu liniju obrane.
Zato je ponekad potrebno popustiti vrstou obrane na
jednome mjestu kako bi se izbjeglo vee gubitke pod izmijenjenim okolnostima - kae general von Linsingen. Tih par
kilometara koje su Rusi napravili od Lutska do Stokhoda nisu
vani. Najvanije je da nee uspjeti osvojiti ni metra vie. Nasreu, i Rusi su ljudi: da su me jae napali prvog dana i tako
nastavili, najvjerojatnije ih ne bih mogao zadrati. Probili bi
moje poloaje. Rusi su snaan, dobro graen ljudski materijal,
ali nemaju toliko strpljivosti i mozga koliko imaju nae, njemake trupe. Raspolaemo s puno njemakih rezervista. Mogu
ih dopremiti vlakom kad se sjetim. Ako izgubim dvjesto vojnika, telegrafiram i za tri dana stie dvjesto svjeih. Kad zauzmem dobar poloaj mogu sa stotinu ljudi zadrati tisuu Rusa.
Nemaju oni anse proi kraj mene. Ne mogu forsirati rijeku
Stokhod na ovome mjestu. Stokhod je pet do petnaest metara
irok na mojem sektoru linije fronta i dubok samo do pojasa.
Dobro, ne treba podcjenjivati protivnika: Rusi imaju peraje na
nogama i rukama. Oni su kao patke, ne boje se vode. To za
njih nije prepreka. Mogu oni bez problema preko Stokhoda,
ali onda moraju prehodati jo oko osamsto metara movarne
ledine. Tu se ne mogu ukopati. Mi bismo po njima raspalili
baranom vatrom. Da vidi kako bismo ih kosili mainkama: i
sprijeda i s boka.
General markantnog, mesnatog nosa, s rukom utaknutom
u uniformu na prsima, zastane i pogleda u daljinu kao da ga
preplavljuju sjeanja:

464

Nemojmo se zavaravati, iskuali su Rusi na meni svoju

briljantnu kozaku taktiku jednom, i samo jednom, kad su pokuali napad konjicom na moje maingevere na livadama kod
Liniewska, ali ih je zaustavila artiljerijska vatra prije nego to
smo ih dohvatili strojnicama. Konjiki napad pod takvim uvjetima je herojski, ali ipak je to isto ludilo.
Nakon krae stanke, general koji je itavo vrijeme stajao ili
etkao kabinetom i govorio odluno kao da diktira, napokon
svrati pogled na Browna, dopisnika amerikih novina, koji je
sjedio za stolom u njegovom tabu i zapisivao svaku rije. Pogleda ga svisoka, u doslovnom i prenesenom smislu te rijei,
nalegne s obje ruke na stol, unese mu se u lice i tihim, pregorenim glasom, zakljui:
Nijedna druga nacija ne bi se usudila to uiniti.
Sueljen nosom u nos s von Linsingenom, Brown osjeti
njegov dah, i nekontrolirano snano, kao u naletu stida zbog
nedozvoljene prisnosti, osvijesti svoju nelagodu i miris njegove kolonjske vode u bogatim, pruskim brkovima. General sjedne i nastavi poslovnim, rezervirano srdanim tonom:
Moji gubici, kad je moja divizija dobila u zadatak zadrati
prodor ruskih snaga kroz strateku rupu kod Lutska, bili su,
dakako, golemi, ali otkad smo zauzeli pozicije na Stokhodu,
gubici su neznatni, i to na itavoj liniji bojinice koju drimo. Mogu vam pokazati dnevna izvjea. U jednome danu jedan mrtav i dva ranjena na itavu diviziju. Pet mrtvih i sedam
ranjenih drugi dan. I tako dalje. U napadu, takoer, nai su
gubici u ljudstvu mali to treba zahvaliti dobro pripremljenoj
artiljeriji. elite vidjeti ta izvjea? Nema problema. Ja u vam
ih rado pokazati.
Cyril Brown je, kao dopisnik The New York Timesa iz Berlina, preuzeo na sebe posao ratnog izvjetavanja. Leo Dietzinger
je bio zaduen za njegovu sigurnost, premda je rije sigurnost zvuala smijeno u uvjetima u kojima su mokrih nogu,
pod kiom metala, zajedno gazili kroz blato. Leo mu je namjerno pruao potpun doivljaj opasnosti, ali kad bi situacija prijetila izmaknuti kontroli, pristojno bi predloio:
Stojim vam na raspolaganju koliko god hoete, ali za vae
dobro bih sugerirao povlaenje. Vaa glavna dunost ipak nije
poginuti, zar ne?
Brown je imao prilike vidjeti generala von Linsigena u akciji, kad bi se pridruio vojnicima u rovovima i kad se kao strogi otac raspitivao o pojedinostima njihovih ivota. Djelovao

465

je sabrano, ali jedva se suzdravao da ne krene s njima u juri.

Ispod generalske uniforme podrhtavali su miii lovakog psa
koji njui krv.
Njegov je motto bespotedni napad postii cilj pod svaku cijenu. Inkarnacija je njemakog vojnog prirunika. zapisao je Brown.
Dietzinger je, svojim osobnim dojmovima, pomagao
Brownu da ve tada legendarnog Alexandera von Linsingena
to vjernije opie za ameriku javnost:
Napad, i opet napad. Ostaviti ih da lee ranjeni i mrtvi,
uhvatiti neprijatelja za guu. To je sr njegove strategije. Tako
razmilja na general.
Generalski tab, okruen ureenim vrtom, podsjeao je na
ladanjsku kuu za odmor plemenitaa. Privid mira je gdjekad
bio tako savren da se u rano poslijepodne inilo da stolni sat
svojim njenim, enskim otkucajima ne slui mjerenju vremena, nego upravo suprotno da je svo silno vrijeme ovoga
svijeta iznenada izgubilo svrhu i na tom ljupkom mjestu zastalo, sluinski pognulo lea i stupilo u slubu jednog smijenog,
kienog sata sa zlatnim stupiima koji je podsjeao na hram
boga dokolice. Ipak, bio je to samo savren privid.
Von Linsingen je asnike iz svojega stoera budio u est,
onda bi jahao od sedam do osam. Ponekad i due.
U jednom jahanju izmori dva do tri konja. Takav je on:
neumoran kae Dietzinger. Ostatak jutra je u uredu, prima izvjea i depee. Nakon ruka ide u etnju u vrt. Ponekad,
izmeu dva i etiri popodne, barem tako tvrde njegovi najblii
oficiri, pridrijema na ezlongu dok ita novine. Uveer analizira situaciju i prima nova izvjea. (...) I ne podnosi pesimiste
oko sebe. (...) Da, mislim da je to vano zapisati o njemu kao o
osobi. Pesimistima nema mjesta uz njega.
Vojnik do kosti, sposoban je utke nareivati, i uvijek daje
jasno do znanja to moe, a to u datoj prilici ne moe proi.
Odluuje sam o najvanijim stvarima. Provedbu i detalje preputa podreenima. Voli biti sam. Jede s probranom, malom
grupom ljudi, ali se za roendane pridrui asnicima i raspituje
se za njihove obitelji.
Od poetka rata uzeo je ukupno samo par slobodnih tjedana da bi otiao u ljeilite. Izmeu ofenziva ide u lov na veprove. zapisuje Brown u svoj lanak. Pritom misli: Kako tipino: pristojan, a opet krut i prezrivo udaljen, i kad se odmara
ini to kao junak grke klasine starine, prokleti Prus!

466

Izlazei iz von Linsingenova kabineta u pratnji Dietzingera, koji je na generalov poziv otvorio vrata i time mu dao do
znanja da je vrijeme da ode, Cyril Brown se jo jednom osvrnuo. Zaboravio je neto pitati, ali njegova prisutnost vie uope nije zanima generala. Svu svoju koncentraciju i odgovornost
von Linsingen je bio u stanju, svega nekoliko sekundi nakon
obinoga razgovora, preusmjeriti na drugi predmet interesa.
Ve je bio okrenut leima, ak nije rekao ni svoje uobiajeno
Oprostite, dunost zove. Browna je to nad to se general nagnuo podsjealo na klavijaturu. Svaka tipka bila je oznaena s
po jednim slovom ili kodnim znakom to mu je omoguavalo komunikaciju s gotovo svim stoerima na svjetskoj vojnoj
karti, bilo njemakim ili austrijskim, pa ak je, na dohvat ruke
imao i direktnu telegrafsku vezu s Konstantinopolom.
* * *
Sluaj, Leo Brown se obratio Dietzingeru svata se
pria o tim kozacima, a vidim nije ba ni general na tu temu
ravnoduan. Jesu li oni zbilja onakvi kakvima ih opisuju?
Jesu odgovorio je jednostavno Dietzinger bez elje da
nastavi razgovor.
Brownov napadno srdaan pristup ve je vie puta naiao
na zid suzdrane pristojnosti, ali on, premda je izvrsno govorio
njemaki, nije primjeivao, ili nije elio primijetiti, da svi ljudi
iz von Linsingenove grupe, ukljuujui srazmjerno razgovorljivog zastavnika Lea Dietzingera, pokuavaju zadrati distancu i
uvijek mu se obraaju s vi.
U emu je stvar? Zato ih ovdje svi spominju gotovo bih
rekao, nemoj se uvrijediti na izrazu sa strahom?
Jer je to hrpa luaka.
Kako to misli?
Tako.
Ve si se s njima susretao?
Jo kako.
I?
Pa rekao sam Vam, gospodine Brown: to to rade za nae
je pojmove izvan pameti, ali ne mogu rei da je bez sistema.
Njihova taktika nije bila namijenjena odbijanju napada,
nego brzom uvlaenju arkaa preko zone opasnosti prije nego
to uope pone pravi napad. Kad pjeadijska linija pree granicu od oko etiristo metara od austro-ugarskih i njemakih ro-

467

vova, konjika grupa se rairi i navali kroz rupe u pjeadijskim

redovima. Dietzinger je prvi puta doivio napad kozake konjice u ranu zoru. inilo se nevjerojatno: kao privienje u jutarnjoj sumaglici. Nasrnuli su frontalno, vrtoglavo, s isukanim
sabljama podignutim visoko nad glavama, a onda su se bacili
na zemlju ba kao i njihovi konji. Kozaki konji, brzi i niski,
polegli su na komandu i napravili ivi tit. Kozaci su estoko
zapucali iza uzdrhtalih konjskih butina. Pod zatitom njihove
jake paljbe, ruski su pjeadinci poeli nadirati preko teritorija
pukaranja. Usred toga metea ispunjenog njitanjem, urlicima i naredbama, puanom paljbom i njemakim artiljerijskim
gruvanjem koje je otpoelo s izvjesnom zadrkom dovoljnom
da u prvim redovima ve potee krv sasjeene ljudetine, konji
su od buke potpuno podivljali, prestali su se zaustavljati na
predvienoj poziciji, pa su svi sljedei naleti nasmrt uzbuenih
kozaka, sraslih s konjskim leima, u razdrljenim kaftanima,
dignutih kuraca i sjeiva, srljali ravno na rovove i bodljikavu
icu, koeni strojnicama i pod rapnelama.
Nad Dietzingerovom glavom propinjala se prestravljena
kobila s koje je postrance visio napola razneseni, mrtvi jaha.
Ni tada, ni u bilo kojem drugom trenu, on nije bio obuzet paninom potkonom stravom praenom refleksom bijega, nije
bio ni u herojski povienom stanju spreman na samoubilaki
nasrtaj naprijed i samo naprijed nita od te dvije krajnosti
nije se moglo primijeniti na Lea Dietzingera, jer iz njega je ve
odavno istekao sav strah, u tankom mlazu, kao gorivo iz probuenog kanistra i imao je osjeaj da se meci doslovno odbijaju
od njega. Bio je stroj meu drugim strojevima za ubijanje, stamen, uvren poput maingevera na strateki odabranu toku, a ne tek jedno gnjecavo, meko tijelo meu drugim tijelima
posijanim posvuda po istonom frontu; samljevenim i nagomilanim u vee ili manje hrpe topovskog mesa. Oduvijek je
bio drukiji. Oduvijek je znao da se razlikuje. Ratno ga je iskustvo uvrstilo u tom uvjerenju. Sve to je prije bilo neprihvatljivo, ili teko razumljivo u njegovu ponaanju, u stavovima i
ivotnim navikama koje su ga odvajale od prosjeka, u ratu je
postalo samorazumljivo, nepotrebno objanjavati, moda ak
na neki nain i dobrodolo, poeljno, idealno.

468

Ferida Durakovi

SARAJEVO (1993 2006), epitaf

Jer pjesme treba pisati rijetko i nerado,
Pod nesnosnim pritiskom i samo u nadi
Da su one instrument dobrih a ne zlih duhova.
Czeslaw Milosz

PHOTO BY JASMIN FAZLAGI

Selidba iz lijepog kraja gdje umiru rue

Rua je vrisnula, u snu, umirui,
i iz tog vriska rodio se julski dan.
Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka
u uglu gluhe sobe.
Tepisi i glomazne pranjave stvari
napustili su kuu
nosei u sebi ivot, zaguljiv i dug,
i ljubav,
zaguljiva i duga,
ispadala je iz starih pisama i knjiga
na vrelu cestu,
sve dok teki kamion nije nestao
u oblaku zaguljive praine
na dirljivo runom izlasku iz grada.

469

SARAJEVSKI HAIKU 1993.

Minobaca dorukuje
Granate ute
U preostaloj kronji
Vrapi cvrkue

Tamna noi tamna li si

Nema kestena
Pod slijepim oknima
Duga je no

Maj 1993.
Trave bujaju
Na toplom asfaltu
Krv i kruh lee.

Cvijee Sarajeva
Majsko popodne
Nasred asfalta cvate
Rua krvava

Ljubav za Kayoko
Prijatelju moj
Kraj sruenog jasena
Mislim na tebe

470

Haiku za M.
Bata Muzeja
Pamti japansku trenju
Tu smo utjeli

Haiku za Pinju
Ludak zapjeva
Kraj sruene kue
Gdje cvili pas

Vrapci sv. Franje

Meci fijuu
U kronji jasenovoj
Nema vrabaca

Haiku za prijatelja
Ovdje je stanovao Dragan H.
Sada stanuje
s pukom Ernesta Hemingwaya.

Pohvala drvetu ispred kue

I ti e umrijeti
kao to je umro Lee Marwin!
I on je stvarao ist zrak
kao ti.

471

Spisateljica sagledava domovinu dok ueni

postmodernist ulazi u njen grad
Surovo i dugo ponavlja se sve
i sve se deava po prvi put:
lice mladia iji je ivot itavu no
oticao kroz tvoje ruke, kroz rupu
na njegovim leima.
Lice vojnika
kraj autobuske stanice, otvorenih oiju,
gdje se zaustavilo pitamo majsko nebo Izmilja,
kaem nije to mirno i daleko lice Historije.
I jezerce krvi: usred jezerca kruh
natopljen krvlju kao u jutarnjem mleku z bregov
Izmilja, ponavljam, opet po prvi put:
olovnu sarajevsku glinu to pada na djeakova
velika stopala u Reebok patikama
na prekratkom tabutu od ormarskih vrata Ne, tebi
ne treba vjerovati, ti stie iz srca
tame to je pukla i pokuljala u dan.
Nepouzdan si svjedok, pristrasan pri tom. Doao
zato je Profesor, pariki sasvim:
Mes enfants,
poeo je, i prsti njegovi ponavljali su:
Mes enfants, mes enfants, mes enfants, usred
Akademije nauka sijede su glave mislile
samo o njegovoj koulji do vriska bijeloj
Mes enfants, ovdje umire Evropa. Potom sve je
u film poredao, u slike, u rijei velike, kao
histoire, Europe, kao responsabilit i, naravno,
les Bosniacs. Tako se, eto, gleda u lice Historije,
ne kao ti: u sirovim neodgovornim ulomcima,
u snajperskom hicu to se zabija u lobanju,
u grobove koje je ve pokrila neumorna trava,
u tvoje dlanove poloene preko
Edvarda Muncha, koji je i sam, jednom,
izmislio sve, uzalud.
Za B. H. Levyja, sa akom soli 1993.

472

Djevojica iz 1992. trai smisao domovine 2003.

u Evropi, na sjeveru, u leglu snijega, danskog kraljevia
i danske kraljice
Amili i Mirzi, cvjetovima sa bunjita
Sjeam tek dede se svoga. Pogruen, u bosanskoj tuzi,
Niz Titovu svoju plazi, ko polumrtav mrav. Granate, devedeset druga.
Al suze nisu moje. Nit curice te od devet, na tramvajskoj pruzi
to znala nije jo nisam ta znai zapadnosvjetska poruga,
Nit dedo moj znao je ta znai polumjesec nositi svoj!
Kad odavde to gledam iz zemlje gdje truhlo mijenjamo za neto,
Sve to s vjetrenjaama silnim biva zaludan boj.
Moja e socijalna ovdje, s povijeu igraju vjeto
Igricu savremenu, gospoa, re: Istok i Zapad isto su, i jedno
Ne ele, ipak, pozvati mene za boinu svoju trpezu,
Da ne bi ona se, ni gosti, pa ni ja, osjeali dvojno, ni bijedno,
Kad na TV se na tren, i to by accident, o krhku brezu
Objeena, bez greke, prikae Srebrenianka jedna
Odnekud, silovana, iz moje divlje zemlje, Oh Oh, God
Oni plemena su divlja balkanska tako bijedna
Najbolje bilo bi njima nakrcat brod
Pa prema Australiji ih, da ne brinemo mi, sunut
A oni hoe li-nee, kao da briga nas je! Ima jo i USA...
Imala priliku ja sam, jo jednom, gospou istu pljunut
Ali ne pljuje orbinog vlasnika onaj ko orbu njegovu kusa!
I zato evo me ovdje. Usred mladosti moje. Truhle Danske. I sjaja.
Ma, meni je super. Zapad: bolja od svih sam! Od sebe. I sama.
Ne vidim kraja licemjerju ovdje. Ali ni bosanska ne privlai me raja.
Tako da uvis kreem! Svijet ovaj, mali, pod mojim je nogama!

473

Profesorica knjievnosti sjea se 1992. godine

u Sarajevu
Znate, djeco,
Svi mi tragamo
za izgubljenim vremenom:
moje petite madelaines su
kanisteri s vodom
one tri godine Opsade
iz kojih pijem, perem i kupam se
sa radou
i danas!

474

Nije uzalud Oslo grad za oslonit se na taksistu,

a misliti na Sarajevo s ljubavlju i tugom
Munibu Delaliu njegovoj pjesmi o suboti
Subotom uveer ma ni u godinama naim, priznaj! niega
dosta nije! Samo pjesnika po Sarajevu, to jest po svijetu, ima
vika, do povraanja! U dosadnim gradovima samo
svima je svega dosta! U Oslu, meutim,
dosta je da bude dosta! Dignite snijeg i pokrijte
se njime! Dolje,
pod snijegom kad budete, zapalite vatricu
poezije, pa se grijte i snijeg topite, subotom
uveer, kad kosti kripe sukladno kripanju due,
pa se prehladite potom,
pa u postelji zanovijetajte svima, povazdan!
Dok, na primjer, ja: poeziju u glavi nemam svaki dan;
samo subotom, kad nacija dozvoli, mada i o nedjelji
razmilja, dua moja, ali zakon o tome o dugu tapu visi...
Subotom, dakle, samo subotom, kad idem
gdje ne moram nego gdje hou, pa bilo-ne bilo sutine
u pjesmama koje subotom bogate otvaraju svoje duane,
daj mi, Boe Boe s velikim i malim stvorom!
da me ima tamo gdje bar namirisat po tragu predakom
mogu dijete iz pjesme subotnje, to na Sjeveru
ivi, tu dobrost njegovu, pa ne daj
da ne bude mene u dragom njegovom biu, piu, iu,
ako ve nema dom svoj koji stei nee, ako
bude sm onda kad svako sm e biti,
ako e pisma pisati, i bditi
i nemirno e gledati drvee
kad vjetar lie stane zrakom viti...
Dok raun svode Rilke, pjesme i drave, muevi i ljubavnici
jer svakom od njih duni smo, to kolektivno
to po zaslugama i sutinama... Ovo

475

Jedno u ti, o gradovima, svojim, o bljama u tim

gradovima, o ratu to se
u nekima od njih jo vodi:
Ako je grad kako treba, kao Oslo na primjer, onda znam
da neu sresti taksi vozaa koji kae:
Odjebi i ti i tvoje dijete,
ja da vas vozim na kratke relacije! Mar!
(Izbor iz knjige Locus minoris Sklonost Bosni kao melanholiji,
Connectum, Sarajevo, 2007.)

476

Barbara Markovi

REALNA PRIA
Poto se prodalo prvo izdanje knjige Izlaenje, za koju se
govorilo da nije originalna jer sam sve prepisala, a veina protagonista, uprkos pomenutim optubama, i dalje odbija da
razgovara sa mnom zbog povrede privatnosti, i poto sam iz
izdavake kue Rende pokupila 50 evra zarade od itavog izdanja, kao spisateljici mi nije ostalo nita drugo nego da napravim ou. Naoruana diktafonom i prirodnom bezobzirnou,
pridruujem se Saki Radovanovi na putu u Austriju i snimam
vane momente odlaska iz zemlje, kako bih materijal na kraju
rasporedila u razliite modele realnih serija. Putopis, ou preobraenja, ou eliminacije, veliki brat. Za sve one koji su to oduvek eleli, ovo je prilika da za male pare urone u stvaran ivot
knjievnice (mene), izvesne Sake Radovanovi, kao i drugih
studentkinja iz Beograda i Nia. Ostanite uz priu i itajte kako
se lomimo, svaamo, plaemo i padamo na nos. Koja od nas e
uspeti u ivotu, koja e nai bogatog deka, koja e poeti da
diluje? Ovo je u potpunosti realna pria.

REALNA PRIA, KNJIEVNI OU

1) Put pod noge (1. epizoda)
ini ti se da Beograd stee?
ivi sa roditeljima, babom i tetkom?
Nema gde da ode s devojkom?
Do centra putuje skoro dva sata?
Vizu pod miku i put pod noge;
Go west! Ispriaj svoju priu.
Saka i ja smo reile da oprobamo sreu preko granice. Uinilo nam se da u Srbiji nemamo anse ni za osrednji ivot, a
toliko smo elele da se uzdignemo na drutvenoj lestvici. Zato
odlazimo u zemlju u kojoj nikad nismo bile, u kojoj nemamo
roake ni prijatelje, u kojoj nas ne ekaju ni posao niti krov
nad glavom. Iz oaja i dosade, kreemo u neizvesnu budu-

477

nost. Pitanje je da li emo u Austriji moi da zadovoljimo elementarne potrebe, hoemo li pleniti svojim kvalitetima, kombinacijom lepote i pameti, ili e nas progutati zapadni sistem.
Sve je otvoreno. Nita nije iskljueno. Iako sam svima rekla da
odlazim jer mi je dosta Beograda i posebno mog ivota u njemu, prola su jo tri meseca teke administracije, dok se nisam
nala u autobusu sa pozajmljenih 500 evra i prijateljicom koja
takoe pali iz zemlje. Potpuno razliite, ona crna, dugokosa,
markantna, samouverena i ogorena mlada ena, i pored nje
ja stidljiva, kratkokosa i pomalo dvolina devojka iz kraja,
sedele smo na zadnjem seditu autobusa Beograd Be i uveravale jedna drugu da nije nemogue nai posao u inostranstvu.
To to sam je s vremena na vreme snimala malim diktafonom
nalik na mobilni telefon nije moralno i nije naroito legalno,
ali bilo je neophodno za knjievni ou.

ovek koji naputa domovinu prolazi kroz bezbrojne

stadijume preispitivanja sopstvenih razloga.
Pet minuta nakon polaska, ve smo sposobne da sagledamo beogradski ivot kao zatvorenu celinu i rezimiramo. Na seditu do prozora sedi Saka Radovanovi, klima glavom i tvrdi
da kapira to to joj objanjavam kad kaem da me za Beograd
ne vezuje nita osim neprijatnih uspomena i komplikovanih
odnosa. Priam joj o frustracijama, siromatvu, babinim masnim prenicama i bubarusama u WC-u, kako sam uvek nosila
rune, prekratke pantalone i slino, ona klima glavom i eka
na red da dune u svoju trubu. // Nisam znala da e Saka umesto sopstvene prolosti u usta uzeti ljude sa kojima putujemo.
// Odlazim iz zemlje, kae Saka (ja snimam), jer su mi se mnoge stvari smuile. U poslednje vreme vie nisam mogla da podnesem Beograd. Ni saobraaj, ni vazduh ni ljude. Beograd je
grad pun groznih otresitih prostaka poput ovih sa kojima putujemo, koji uvek neto vercuju, mute, piju i smeju se seksualnim alama. Pogledaj, to su te iste krezave babe iz pedesetestice to jedu peene pilie iz celofana i perverznjaci fiksirani na
grudi devojica, sa kojima sam svakodnevno, satima putovala
od Labudovog brda do centra, iji laktovi su mi se zabadali u
lea, sa kojima putujem ak i danas, kada elim da pobegnem
od njih. To su te iste ene koje znamo iz gradskog prevoza, u
belim kouljama ili doivotnoj crnini, sa milijardama kesa,

478

uvek spremne sukob, fiziki nadmone i mentalno neoptereene, iste one koje su nas uporno gazile i kvasile znojem sa svojih
irokih plea u borbi za povoljna mesta na suprotnom kraju
autobusa. Evo ih sad i na meunarodnoj liniji, zauzimaju po
dva sedita, rutinski premetaju putnike, poznaju vozaa. Moda nas samo prate do granice, iz radoznalosti ili predostronosti, kako bi bile sigurne da stvarno odlazimo, to bi bilo zanimljivo, da nas jednog po jednog ispraaju do granice dok
potpuno ne oiste Srbiju od ovakvih studenata i umetnika kao
to smo mi, ali to je samo eufemizam. Ne idu one do granice
nego i preko granice, nose sir i jaja sinovima-kriminalcima i
utim muevima-puaima, krijumare svinjske glave i bokseve cigareta i uivaju u tome. Dok mi elimo da napustimo Srbiju, one rade na tome da je prenesu preko granice, jaje po jaje,
svinju po svinju, pitu po pitu, svakog jutra u pet ustaje nova
smena ena sa kesama i kree u inostranstvo, jedne odlaze,
druge se vraaju, bez praznog hoda, ima ih dovoljno da uvek
napune autobus. Tako mi se makar ini, sad kad ih vidim i na
meunarodnoj liniji, kad prvi put razmiljam o tome, sve govori u prilog injenici da one uporno postepeno iznose zrno po
zrno domovine, dok se pogaa ne stvori s druge strane, dok i u
Austriji ne osvane Srbija, na radost Ministarstva za dijasporu,
na uas svih nas koji se nadamo bekstvu! // Sakino ponaanje
na poetku putovanja me je paralisalo i zgadilo. Samo luda
osoba je u stanju da se u prvih petnaest minuta glasnom kritikom zameri itavoj grupi od 40 saputnika na liniji Beograd
Be, koje ne poznaje, na koje bi morala da se osloni u sluaju
saobraajnog udesa. Sreom, nisu bili raspoloeni za pravi fajt,
samo su sebi u bradu mrmljali umirujue rei: m ti jebem, n ti
nabijem u usta. // Saka sve vie galami. Putnici se nerviraju, ali
ne ulaze u raspravu. (Ne znaju da li imaju posla sa ludom ili
bezobraznom osobom). Voza iz najbolje namere pojaava
muziku, ja gledam u stranu uz izraz lica koji govori o Sakinoj
neuraunljivosti i pre svega o tome da ne delim njeno miljenje i nemam nita s tim. Obrazi su joj sve crveniji, putnici su
sve ui, a ja gubim boju, dok se tirada uspinje prema vrhuncu.
// Molim te prestani, kaem joj, mrzim scene. // Neu da prestanem!, kae ona. to da prestanem? Neka prestanu oni. Utiajte tu muziku, molim Vas, boli me glava, vie prema vozau.
Celog ivota me maltretiraju svojom seljakom muzikom, jo
od devedesetih. Tano se seam: Ko se s nama drui, ivot mu je
dui, ko sa nama pije, dosadno mu nije. Samo to ti i ja dobro

479

znamo ta se desilo sa onima koji nisu hteli da se drue. Njih

su prvo proglasili previe finima, zatim debilima i na kraju su
ih jednostavno amarali. Grupe dizelaica u bodijima, alvarama i patikama sa vazdunim onom, sa kosama zalizanim u
nazad, ismevale su moje mrave noge i italijanske sandale. Naravno da sam elela air max u to vreme, htela sam da mi se dive
umesto da me ismevaju, ali nisam ih imala. Ta odvratna prostaka muzika, to je saundtrek mojih najmranijih godina, kojih ne elim da se seam. Neprekidno su me tukli u glavu, u
prenesenom smislu, utnuu te u glavu, pretili su i doslovno,
na kraju sam pokuala da volim te pesme. Na maturskoj veeri
sam se uhvatila u kolo. Tri napred, dva nazad. Na ekskurziji
sam pevala Otkai!, dok mi glas nije otkazao, samo da bi me
zagrlio glavati Kiza, za koga sam se nadala da e me prosvetliti
po pitanju prvog poljupca, ali on je te veeri nestao sa Vesnom,
sa Snave. I tako dalje, i zato nemoj da mi govori da prestanem,
kae ona, ja utim i gledam ispred sebe. // Sakin pokuaj da
zaustavi narodnu muziku u gastarbajterskom vozilu izazvao je
nemir na okolnim seditima. Neke ene su se okrenule prema
nama i prosiktale: ta je, ta hoe, mala. Tenzija je rasla. Saka
je zaplovila opasnim vodama. Moja saputnica je histerina,
pomislila sam tada, kao lik iz drame. Na kraju e stradati ili
potpuno odlepiti, ali ne mogu da dozvolim da me povue sa
sobom. Predloila sam joj da ne troi energiju na gluposti jer
emo uskoro biti u Evropi i stavila slualice na ui. Par minuta
se dezorijentisano crvenela, a zatim je sela i potraila svoju
muziku. // Gledamo kroz prozor i sluamo svaka svoj plejer. Na
malom, viseem tv-ekranu Bata ivojinovi otvara vrata mladoj glumici. Svakih pet minuta neko prolazi do wc-a i vraa se
jer je zakljuano. Suvoza ide od sedita do sedita i pita putnike da li nose cigarete. Carinik u plavoj uniformi proverava pasoe i eli nam srean put. Carinik u zelenoj uniformi govori
neto na maarskom. Izlazimo iz autobusa, stajemo svako pored svog prtljaga. Otvaramo torbe na uvid kolegi u zelenom.
Vraamo stvari u torbe i psujemo kolegu u zelenom jer vie ne
moemo da zakopamo rajsferluse. Ponovo sedamo na svoja
mesta. Suvoza se petlja sa DVD plejerom. Film o Bati ivojinoviu poinje iz poetka. Putnici se bune, ve su odgledali
prvih sat vremena. Voza savetuje suvozaa da premota traku
na disku. Suvoza se nervira. Suvoza rezignira i ostavlja putnike na milost i nemilost iritantnoj melodiji DVD pice, koja se
ponavlja na svakih minut i po. Suvoza se pravi da spava. Neko

480

vreme protestujemo zbog DVD pice, zatim prihvatamo melodiju kao bolest. Autobus staje pored livade. Majka iznosi dete
na travu, skida mu pantalone i gae jednim potezom i dri ga
za obe ruke u viseem poloaju. Dete piki. Gledamo kroz prozor u dosadne maarske predele. Pretiu nas kamioni. Smrde
izduvni gasovi. Nekoliko putnika spava s otvorenim ustima.
ena pria o jeftinom mesu koje je stavila u zamrziva. Mladi
crvenog lica energino prilazi DVD plejeru i prekida picu. Die
se siv dim, od koga mnogi kalju. Zaustavljamo se. Voza i suvoza izlaze. Gledamo ih odozgo kako gledaju u motor. Motor
se pui. Gledamo kako gledaju jedan u drugog. Na ogradi pored puta ekamo nov autobus. Voza i suvoza u poluunju
obilaze oko motora. Prolaze automobili i kamioni. Jedemo sendvie sa zdenkom i pileim prsima. Motor se pui. Prolaze sati.
Gledamo niz put. Devojka sa kratkom, plavom kosom (ne ja)
pokazuje prstom na vozilo u daljini. Iz glanc novog Jovi Rajzena izlazi gospodin u odelu i poziva nas da preemo kod njega.
Guramo se oko gepeka u panici da ne ostanemo bez prtljaga.
Voza Jovi Rajzena dri mikrofon u ruci, ali ne ume da ga ukljui. ujemo ga i bez mikrofona. Objanjava putnicima da je puenje u autobusu zabranjeno, osim za vozae. Ako neko ima
potrebu da zapali, neka sedne na suvozako mesto. Babe sa
kesama, kao i babe u crnini oduevljeno tapu. Puenje kod
vozaa!, uzvikuju i smejulje se dvosmislici. Kako je bilo na puenju?, pitaju onu koja je ve bila kod vozaa. Putujemo kroz
Maarsku. // Zadubljene svaka u svoje privatne misli, Saka i ja
smo poslednje odreagovale na kvarenje autobusa u Maarskoj.
Videvi da ostali putnici ve sede napolju, prikljuile smo im se
na zatitnoj ogradi da naglas naizmenino sumnjamo u spas.
Sakin ispad s poetka bio je zaboravljen, posebno otkad se uz
pomo sendvia sprijateljila sa jednom od ena. Prenele smo
kofere do novog autobusa, zauzele povoljna mesta, i zatim jo
dugo zadovoljno gledale kroz prozor. Sve je bilo u redu, (osim
straha).

O budunosti je teko razmiljati pozitivno

Ne moemo da zamislimo nita osim naih beogradskih
egzistencija. Zato se u drugoj polovini puta jo jednom suoavamo sa starim hit problemima: bivim vezama, umrlim roacima, drutvenim zapletima. Ako nabrojimo sve to nas u no-

481

vom gradu definitivno ne eka, da li emo prii blie ivotu

koji ne poznajemo? Ne znamo od ega zapravo beimo, od grada ili od sebe. Jedan diktafon, dve devojke, 500 evra. Destinacija: Ne-Srbija. // Nakon to smo od nervoze pojele skoro sve
sendvie i promenile sve poloaje na seditu, postalo je jasno
da se opasno pribliavaju kraj puta i nov poetak, a to nas je
muilo, svaku na svoj nain, ve prema karakteru. Saku, kao
ambicioznu vitku i nezasitu osobu, najvie je muio kraj, dok
je mene kao neurednu, nevetu osobu bez samopouzdanja veoma zabrinjavao neizvestan poetak. Razgovarale smo u beskonanoj vonji kroz monotonu Maarsku. // Misli da e ti neko
nedostajati?, pita Saka. Toga se najvie bojim, da e mi nedostajati roditelji i prijateljice i bivi deko sa kojim se razvlaim.
Istovremeno je to i razlog iz kog odlazim, (guili su me) svi ti
roditelji i prijateljice i deko, sa kojim se razvlaim ve godinama i nikako da prestanem da priam o njemu. // Pojma nemam, prevrnem oima, jo me ne puca nostalgija. // Da, ali ta
ako to to si otila znai da e ostati bez nekoga ko ti je drag,
nastavlja ona, ta ako me prijateljice zaborave, i taj deko prestane da mi se javlja, to ne bih mogla da podnesem. Ne mogu
da dozvolim da sav taj trud padne u vodu, ni moj, ali ni tvoj
sea se kako sam te non-stop zvala i satima plakala u telefon,
nesrena zbog poluveze koju vodim. Zvala sam te svakog jutra,
bez izuzetka, nita me nije moglo zaustaviti. Nisam se pitala da
li ima obaveze, da li je suvie rano, esto si me savetovala iz
kreveta, dok se neki tvoj prijatelj mekoljio pod ebetom, svakog jutra si sluala istu priu uplakane prijateljice, umesto doruka, sna ili seksa, zato to sam bila depresivna i nisam mogla
drugaije. I sada, posle svih tih godina i napora koji smo uloile, ja u vezu, a ti u mene, jednostavno odlazimo, kao da nita
nije bilo, kao da nije bilo te prie koju sam ti ponovila najmanje petsto puta. Nemoj me pogreno shvatiti, znam zato odlazim i ne dvoumim se, ali zar te ne mui misao da neto gubi,
ako ne i sve to si do sada imala, da prodaje ivot koji si gradila poslednjih 25 godina, dodue gradila pod najgorim uslovima, i kupije maku u daku. // To to sam 25 godina gradila
pod najgorim moguim uslovima nije bio ivot nego odskona
daska, kaem Saki. Ti moda naputa Beograd, ali ja panino
beim iz njega. Moja beogradska mladost nije bila nita drugo
nego glupa i morbidna smejurija sa propau u svakom kadru.
Da si ikada kombinovala pepito suknju sa ipkanom roze majicom i minkala se kao anime devojica dok se iz kupatila ulo

482

kako roaci kupaju i iaju tvoju babu-samrtnicu, koja vriti, i

govore joj: gle kako baba ima mlade noge, tako stara a tako
mlade noge, i da si onda krenula po plavu maskaru i ula u
kupatilo ba u trenutku u kom baba vie: pustite me, ja sam
gospodarica porodice!, i da si tada pomislila: u, jebote!, i preskoila babine vornovate, plave noge kako bi izala iz kupatila
i nastavila da se priprema za koncert na kome mora da se
dopadne jednom prijatelju, onda bi me moda razumela i ne
bi pitala da li mislim da neto gubim. Samo to sumnjam da si
ikada doivela ita slino. Ali, o kej, istina je da ne moemo da
pretpostavimo ta nas eka, tu si u pravu, kaem Saki. Niko,
ko jo nije preao granicu, ne samo geografsko-politiku nego
i jeziku, ne moe da zamisli svoj ivot preko granice. Na osnovu televizije i glasina pretpostavljam da se taj ivot razlikuje od
onog koji ostavljamo za sobom. Najradije polazim od toga da
je potpuno suprotan beogradskom ivotu. Pre svega onom koji
sam ja vodila. U Beu se, nadam se, ne stanuje sa babom, ujakom, ujnom, bratom od ujaka i roditeljima. Ne stoji se na stanici po snegu u sve dubljoj gradskoj kaljuzi. Ne eka se u nedogled bez reda vonje. Ne psuju se vozai koji namerno u velikoj
brzini uleu u bare i prskaju peake na trotoaru. Nema takvih
vozaa. Nema takvih ulica. Bez problema se govori dobar dan,
hvala i dovienja. Nije sramota izraavati se u konjunktivu.
Prodavnice su pune zdravih proizvoda po normalnim cenama.
Naravno, mora da se radi, svi rade, ali to mi se dopada. Postoje
studentski poslovi od kojih moe da se ivi. Tako ga zamiljam.
Moda greim. // Ne grei!, usklikne Saka, upravo tako ga i ja
zamiljam: predivan grad bez saobraajnih guvi u kom su svi
uravnoteeni i dobro raspoloeni, uostalom, nemaju razloga
da ne budu. Mislim da stanovnici Bea ne poznaju probleme
kakve smo mi imale, nemaju oni pojma, ak iako se razboljevaju i umiru, venavaju i razvode, to ne osporavam, nije to isto,
jer njihove bolnice su iste i pune zaliha krvi, njihova socijalna
pomo hrani samohrane majke. Da ne govorimo o tome da svi
imaju po nekoliko automobila i neprekidno putuju u druge
zemlje. Oni ne znaju za redove, prevrate, masne psovke. To
nije sirov i apsurdan svet na kakav smo navikle. // Na sat i neto od granice sa Austrijom, u cilju prevencije histerinog napada, razvijale smo utopiju o drugoj zemlji i crnile zemlju iz
koje odlazimo. Meutim, dok je Saka bila manje uspena u
odbacivanju prolosti, ja sam imala problem sa svetlom budunou. Nikako nisam videla sebe kako sedim i leim u tim le-

483

pim novim stanovima i istim bolnicama, videla sam sebe na

ulici, na nekom oku. Kao i uvek, bojala sam se da u propasti
najgorom propau, da u ostati nesposobna i nepotrebna i u
novom gradu, a Saka je za to vreme govorila o gubicima i starenju. // Ipak, pri pomisli na to da u neto izgubiti, podilaze
me marci, kae Saka. Moda je taj deko, o kom uvek govorim, koji sad ostaje u Beogradu, bio jednostavno najbolji za
mene. Moda vie nikada neu nai takvog pametnog, visokog, crnog, sa zelenim oima. Uostalom, kada misli da naem
drugog? Imam ve 25 godina i svake godine kasiram po jo
jednu, oputaju mi se butine i dobijam bore. Sad ili nikad, takorei. Zar te ne mui saznanje da sve prolazi? Evo i ovaj momenat upravo prolazi, dok razgovaramo. Suvie brzo se kreemo s leva na desno po liniji vremena, vrti mi se u glavi kad
pomislim na to koliko malo nam ostaje. Ti kao da ne kapira da
se stvari nepovratno menjaju. 25, 26, 27, 28! ta da radim?,
uhvatila se za glavu. // Poelela sam da lupim Saku po nosu,
priala je nesnosne gluposti. O borama i oputenim butima se
u njenom sluaju nikako nije moglo govoriti i smatrala sam da
nisam duna da sluam kako se dvadesetpetogodinja lepotica
iz pohlepe i samosaaljenja prebacuje u stanje panike. Ba sam
htela da joj kaem kako bi, da vreme ne prolazi, ona jo uvek
bila neugledna, goljava cvikeraica, a ja bih na primer povraala u Barutani, kada je autobus iznenada usporio i skrenuo na
parking. // Voza Jovi Rajzena preko razglasa ponosno objavljuje pola sata pauze za veeru. Putnici otvaraju oi, zatvaraju
usta i diu glave. Veera?, pitaju jedni druge. Kese ukaju. Majke drmusaju mlitavu, zaspalu decu. Jedno po jedno dete se
budi i udara u pla. Koraamo prema restoranu Malo Uice u
Maarskoj. Poslednjoj oazi domovine. Na stolovima prekrivenim crveno-belim, kariranim stolnjacima u jelovnicima sa tapaciranim koricama stoje cene u evrima pored cena u dinarima. etvorolana porodica naruuje cigansko peenje. Na
ogromnom ovalnom tanjiru vozaa i suvozaa ekaju evapi.
Devojka u sportskim patikama tipka po mobilnom telefonu.
Konobar prolazi sa bekom niclom i prenim krompiriima.
Prolazi sa opskom salatom i peenjem. Baba sa naoarima doziva konobara kaiprstom i apue mu neto o naetoj nicli.
Bleda ena mae iz druge prostorije. etvorolana porodica
uzvikuje: palainke!, porciju palainki! atirana gospoa pita
da li imaju i palainke sa okoladom. itav autobus eli palainke. Zveckaju metalni noevi. Povremeno se neko smeje. Pi-

484

jemo koka-kolu i buljimo u satelitski Pink. Plavua za stolom

govori o sebi. Udata za Austrijanca. Radi u restoranu. Nemaki
jezik, nikad nije bio njena stvar. Gledamo na sat. Ispred enskog wc-a je guva, muki izgleda nepristupano. Tamnoputa
ena sa dekolteom izlazi iz toaleta i uzdie. Devojka sa zlatnom
torbom neljubazno proputa majku s devojicom, zatim cupka
i coke. ena iza mene pita je l ima toalet papira. Voza dobacuje da pourimo s wc-om inae e otii bez nas. Puai ve
stoje ispred autobusa i odsutno gledaju u stranu. Gaze i katapultiraju pikavce. Ponovo smo na svojim mestima. Suvoza
nas broji na meavini srpskog i nemakog. Pedesetogodinje
prijateljice se vedro prepiru oko sedita do prozora. Suvoza
daje znak za polazak. Izlazimo na auto-put. ekajte, jedna fali!,
vie baba u beloj koulji. Voza psuje. Suvoza ga savetuje da
okrene kod pumpe. Zamalo da te ostavimo, kae suvoza zadihanoj, zaboravljenoj putnici, koja se uzbueno smeje. Prepriavamo jedni drugima ta se dogodilo: zadrala se u wc-u, a
suvoza pogreno izbrojao. Autobus ponovo izbija na autoput. Putujemo. Jedemo smoki i jafu. Ogledamo se u prozoru. //
ta misli, ta emo morati da radimo?, pitam, ja nita ne
umem. // Spremna sam na sve, kae Saka sveano. Pristajem
da konobariem, delim flajere, istim kancelarije i skupljam
flae. Nema tog posla koji bih odbila. uvala bih i decu, dodue decu u krajnjem sluaju, lizala bih potanske marke, gurala
kolica. Ionako nismo u situaciji da biramo. U poetku emo
svakako morati da se odreknemo luksuza poput bioskopa i
nove garderobe, jeemo samo jeftine namirnice i kafu emo
piti kod kue. Ali ne brini, kad vanredno stanje proe, bie
nam smeno to smo se tako muile i uzdravale. // Ne znam,
kaem, ja sam suvie smotana, mislim da u propasti. // Poznajem te ve godinama, kae Saka, i dobro znam da se ne saplie na ulici, ne ispadaju ti stvari iz ruku, ne nalee na ljude po
hodnicima. Ti nisi smotana nego nesigurna, eventualno maloduna, u najgorem sluaju lenja. Ali pogledaj sve ove putnike,
zar misli da oni nemaju karakterne mane i psihike probleme,
pa ipak svi do jednog rade na gradilitima, u restoranima i bogatakim kuama. Sve u esnaest ribaju podove i nose posluavnike, a ne znaju ak ni nemaki. Uostalom, sposobne ili ne,
moramo da radimo, osim ako ti nema neki drugi izvor prihoda, koji mi do sada nisi spominjala, moda naslee ili nekretninu, u ta sumnjam, jer uvek smo bile u istom sranju. Shvati
da 500 evra nije nita i zato ne smemo da se oputamo. Najpa-

485

metnije bi bilo da ve prvog dana kupimo oglase i razletimo se

po ulicama sa planom grada u rukama, od adrese do adrese, sa
razgovora na razgovor, rukujui se i predstavljajui, od kafia
do kafia, od jutra do mraka, dok nas neko negde ne primi.
// Bestelesne i obdarene gvozdenom voljom, u mojoj mati smo ve bile u akciji: Saka i ja letimo po gradu i traimo posao. Uopte ne spavamo i ne jedemo, to nam ne treba, pokree
nas prosta elja za uspehom. Nemamo ni kilogram vika (jer ne
jedemo), predivne smo tako umorne i razvijamo se u neverovatne linosti. Jake kao elik. Mrave kao gliste. Naddevojke iz
beogradskog predgraa.
// S tim to ne smemo da zaboravimo ni na fakultet, odjednom kae Saka. Kako li emo uklopiti toliko obaveza? Zamisli samo taj sumanut tempo. Ve nas vidim kako ujutru jedva
ustajemo, u panici peremo zube, u poslednjem trenutku uskaemo u tramvaj, satima sedimo na predavanjima, vraamo se
na ruak od jeftinih namirnica, zatim trimo na posao, radimo,
i na kraju, u krevetu pred spavanje, spremamo ispite i itamo
knjige. Bie to potpuni haos, biemo uasno umorne, ali nema
drugog naina da se iupamo iz ovog blata u kom se valjamo
poslednjih dvadeset godina. // Kada je u priu uao studentski
ivot, moja slepa vera u Sakinu viziju se zaklimala. Osnovna
mana njenog ambicioznog plana bilo je odsutsvo kako privatnog tako i drutvenog ivota iz dnevnog, mesenog i godinjeg
rasporeda. Ukoliko je ona i mogla da zamisli kako dve godine
samo radi i studira, bez hobija i prijatelja, dok se oko nje i Beu
odvija beki ivot, ja nisam. Zar da se pretvorim u studentkinju
iz studentskog doma koja dvaput godinje ide na bezline studentske urke i nema pojma ni o emu? Ali ako se to izuzme,
Sakine rei su me smirivale i davale mi nadu. // U pravu si,
kaem joj, ta ideja me privlai. Juriemo kao lude, neprekidno
u guvi, stresu i zakanjenju, biemo raupane i zahuktale, na
granici iscrpljenosti, lomiemo se i naprezati uz neprekidnu
zvonjavu telefona, sve dok ne uspemo u ivotu. // Plan mi je
bio da na tom mestu zavrim iskaz. Da sam to uinila, verovatno ne bi ni dolo do konflikta, ali naalost, nastavila sam da
govorim. // Meutim, bojim se da si zaboravila na injenicu da
dolazimo u grad u kome ne poznajemo nikoga, o kome ne znamo nita, gde nemamo prijatelje niti omiljena mesta. Zaboravila si na privatan i socijalan ivot. Hou da kaem da moramo
da izlazimo, kako bismo shvatile gde se nalazimo. Ne elim da
se pretvorim u studentkinju iz studentskog doma koja nema

486

pojma ni o emu. Ni jedan akademski uspeh nije toga vredan.

Moram da izlazim, ao mi je. Dok mi ne dosadi, dok u gradu
ne bude postojalo bar nekoliko ljudi koji me poznaju i spremni su da se napiju za moj roendan, dok ne naem omiljenu
muziku, omiljeni klub, omiljenu kulturnu rupu, u suprotnom
u biti nesrena. // Posle toliko asova puta, kontrola nad reima i mislima poputa. Iako zajedno emigriramo i slino govorimo, Saka i ja smo razliite osobe, to nam je odjednom
nepodnoljivo. Razgovor o strategiji ivljenja prelazi u sukob
linosti, ali mi ne primeujemo ta je po sredi i uvreeno zastupamo svaka svoju perspektivu. // Ja nisam izlazila ni u Beogradu, kae Saka, takve stvari me odavno ne zanimaju. Gomile pijanih pozera u socijalnom gru, razgoliene tinejderke
u drutvu tridesetogodinjih gubitnika, grupice separatista, to
stvarno nije moj fazon. Umesto da se sputam na njihov nivo,
u znojave rupe bez ventilacije, radije sam odlazila na kafu s
prijateljicom, ponekad u bioskop, i ostatak vremena provodila
s dekom. Dok si ti u potrazi za zabavom trala po gradskim
rupagama i unitavala modane elije, ja sam gledala dobre
filmove. // Nisam mogla da poverujem svojim uima. Saka
Radovanovi je rekla da sam traila vreme po beogradskim umezima, neto u tom stilu, i da mi je mozak sjeban. ak i da
je govorila istinu, nije mi se dopao njen stav niti ton. Prevarila
se ako je mislila da u uvredu progutati tek tako. Nisam ostala
duna: prvo sam joj slonovski zgazila na ulj, a zatim promenila temu. Moja reakcija u datoj situaciji bila je sjajna, seanje
na nju me ispunjava ponosom. // Dok si ti sedela u buavom
Grinetu i pila masne moke sa dosadnim prijateljicama, kaem,
i potom navodno gledala dobre filmove, ja sam koliko-toliko
razvijala sposobnost koju ti definitivno nema, jer da je ima,
ne bi me godinama davila istom priom o istom deku. Re
je o socijalnoj inteligenciji nema je. Ali sad nije vreme da
raspravljamo o tome. Uostalom, moda e ti mreu prijatelja isplesti na sasvim drugi nain, moda u bioskopu ili na fakultetu. Ja sam u svakom sluaju navikla da izlazim, sluam
muziku, osmatram i tako nalazim ljude. // Ama izlazi, brate,
ko ti brani, kae Saka i besno ugura flau u ranac. // Jedna
protiv druge, na nekoliko centimetara udaljenosti, Saka i ja
odmeravamo snage u besmislenoj raspravi oko meusobnih
razlika, nesvesne toga da je na sukob samo posledica tenzije
koja sama od sebe rapidno raste dok se pribliavamo Junoj
eleznikoj stanici. Zagledane kroz prozor, prvo u meusobnoj

487

mrnji, a zatim sve vie u iekivanju bilo kakve oznake koja

bi potvrdila da se zaista pribliavamo Beu, poslednjih sat vremena vie i ne progovaramo, srca nam kucaju. ta nas eka.
Da li emo nai posao. Da li emo morati da se vratimo. Da li
emo se povezati sa pravim ljudima i nai prijatelje sa kojima
se dobro oseamo. Da li emo izgubiti stare prijatelje, roditelje
i ljubavnike. Da li emo i kako emo, sve je jo uvek otvoreno
dok se vozimo prema Sdbahnhofu, Junoj eleznikoj stanici.
// Sa leve strane puta, u mraku nie prizor kao iz filmova o prevlasti maina. Identini reflektori u razliitim pozicijama daju
konture sivom gradu bez ljudi. Baba pokazuje unuku rafineriju
ulja. To je rafinerija, kaem Saki. U prednjem delu autobusa
zvone dva telefona. Devojka u sportskim patikama pie poruku. Sat pokazuje 02:55. Jedan za drugim zvone telefoni. Sluamo tue razgovore. Nekima stiu poruke. Za dvadeset minuta/
dvadeset minuta/ adeset minuta/ minuta, izgovaraju putnici
u kanonu. Devojka sa zlatnom torbom pita sagovornika da li
je budan i da li dolazi po nju. Baba u beloj koulji vie da je
odlino putovala. Majke premetaju decu sa sedita na sedite.
Pakuju flaice i pekirie. Babe uzvikuju u nokije: ulazimo u
Be! Nekoliko putnika telefonira na nemakom. Pipamo oko
sebe. Saginjemo se ispod sedita. Proveravamo da li su sve stvari na broju. Sve je tu. Jo jednom proveravamo da li je stvarno
sve tu. Sve je tu. Kroz prozor vidimo iste, ispravne svetlee
reklame. U oblaiu misli iznad glave lebdi nam re Evropa.
Fasciniraju nas osvetljeni objekti - kiosci s brzom hranom, benzinske pumpe, bilbordi. Napolju grmi. Putnici se komeaju i
gomilaju kese kod izlaznih vrata. Pedesetogodinje prijateljice
glasno mataju o veeri kod kue. Autobus usporava. Parking
na kome se zaustavljamo je prazan. Kroz prozor vidimo kako se
autobusu pribliavaju ljudi. ekamo da ostali izau. Gubimo
strpljenje i guramo se prema vratima. Putnici se grle sa onima
koje poznaju i odnose kesu po kesu. Stojimo okruene svojim
prtljagom. Poinje kia. Putnici odlaze taksijima i privatnim
automobilima. Ostajemo same na praznoj autobuskoj stanici.
Sedimo na torbama. Saka se elja. Ja vadim mapu grada. //
Kada su svi otili, sele smo na torbe ispod nadstrenice June
eleznike stanice i zakljucale glavama. Poslednji taksi nas je
neko vreme obletao, pa odustao. Povadile smo rekvizite i zapoele borbu s vremenom. Dva sata do prvog tramvaja. Trebalo
je doekati jutro. // Nakon dvanaest sati puta, est sendvia
sa zdenkom, paradajzom i pileim prsima, posle ukupno etiri

488

zaustavljanja za WC, veeru, i na graninim prelazima, poto

smo odgledale dva domaa filma u dva vozila i razgovor zapeatile kratkom svaom, autobus se konano zaustavio u Beu i
izbacio Saku i mene, crnu i plavu, sa razliitim karakterima i
slinim apstraktnim ciljevima. // Umesto da otvorimo ampanjac i kupimo oglase, ili podignemo svoje stvari i uputimo se
peke prema studentskom domu, ili uradimo bilo ta od onoga
to smo planirale u svim tim razgovorima, Saka i ja sedimo
na torbama i ekamo da pone dan u novom gradu. Lica su
nam prljava, sendvii u stomacima nesvareni, malaksale smo i
izgledamo grozno.

U narednom poglavlju realne prie...

Tim strunih gastronoma pomae smotanim studentkinjama knjievnosti da za samo trideset dana postanu korisne radnice i dobre konobarice. Budite svedoci susreta dvaju svetova.
Saznajte da li je od osrednjeg intelektualca i jako loeg radnika
mogue napraviti top ugostitelja za samo mesec dana. Saka
Radovanovi, Jelena Martinovi i ja, u epizodi o traenju posla:
Nebo je granica, ou preobraenja. Uskoro u realnoj prii.

489

Vladimir Arsenijevi

JEDAN MINUT: DAMBOVA SMRT

(60) u poslednje dve godine nije se vie ni pomerao iz svog
mranog kutka u Calle de Colon (59) niko ga nije dirao niti
terao odatle, postao je neka vrsta atrakcije, crna taka jednog
besprekornog grada (58) turisti su svakodnevno dolazili da ga
slikaju, skretali su sa svog uanenog pravca kroz La Ramblu
(57) saginjali se, dlanovima se oslanjali o kolena i zagledali ga,
diskutovali tihim glasovima (56) fotoaparati su kljocali, blicevi sevali, kamere zujale (55) studenti umetnosti sedali su prekoputa njega prekrtenih nogu, podvlaili stopala pod butine
(54) vadili blokove i sveske i pribore za crtanje, olovke, ugljen i
flomastere, brzopotezne skice su nastajale (53) gradski psi su ga
njukali pa odlazili zgroeni a da on niega nije ni bio svestan
(52) jednom se ak, iako mimo svog znanja, naao i na jednoj
razglednici ali bio je to, hvala bogu, samo nekakav umetniki
projekat (51) na toj slici leao je na hladnom kamenu poput
klade, poput mrtvog mesa (50) niz hrapavi obraz slivala mu se
povraka a za njom gusta slina (49) proarana crvenim vlaknima krvavog ispljuvka i formirala baricu na ploniku (48) dok
je iznad njegove glave bletao natpis na nekoliko evropskih
jezika (47) DOBRODOLI U PREDIVNU BARSELONU! Hasan, 27
Jes vazda bio ruan, oiju mi, tako je davne osamdeset etvrte govorila Hasanova pijana majka pred rodbinom i
prijateljima okupljenim na proslavi njegovog dvanaestog roendana, i slegla ramenima, s neobinom meavinom ljubavi
i gaenja osmatrajui koato lice, impozantan nos i upale, sitne oi svog sina jedinca pre nego to bi joj pogled obuhvatio
i njegova dva kolosalna uha, al na koga je ovako klempav,
e to nikom nije jasno! Za stolom se zaorilo od pijanog, razularenog smeha. A klempav je Hasan bio toliko da mu je neko
jo u prvom razredu osnovne kole u rodnom Sarajevu doviknuo: Gle Damba, majketi! I to je tako ostalo i nalepilo se na
njega zauvek kao maska koju nikako nije mogao da strgne sa
sebe dok su podrugljivi glasovi oko njega godinama odjekivali:
Dambo, Dambo, Dambo, Dambo...

490

(46) a sad je leto 2000. i kia neprestano pada, nebo se

otvori odjednom (45) pa dobuje, dobuje, budi ak i Hasana
iz njegovog veitog sna (44) on s teinom podie glavu da
osmotri krupne kine kapi kako padaju na svet izvan njegovog
sklonita pod kolonadom (43) i opet je nemono spusti u sopstvenu povraku taj meki, mlaki jastuk koji se odmah razbei
pod pritiskom (42) sve dok mu se obraz napokon ponovo ne
susretne s hladnim kamenom (41) tik do raspadnutih invalidskih kolica u kojima buno hre Aurelio (40) grbavi Aurelio
bradatog lica prekrivenog slojem viegodinje troke i gadnom
uvotenom dubokom kapuljaom (39) Aurelio koji je negde
usput u ivotu izgubio levu ruku i obe noge (38) njegov jedini
pravi preostali prijatelj na ovom svetu
Plivanje je bilo sve to je Hasana u ivotu interesovalo.
U Sarajevu, tom gradu neplivaa, oseao se poput ptice meu
krticama. Zna li ti Dambo da bi cirka sedamdes odsto tvojih
vrnjaka potonulo ko klada u ovom bazenu! govorio mu je
tamo negde 1987. njegov trener, debeli arli jedino se na
njega nije ljutio kad bi ga tako zvao. E pa, ima da mi pliva za
sve njih, jesi l me razumio!
Bre, Dambo, urlao je na njega 1989., bre, jebogati!
ezdeset sekundi, ba! ezdeset jebenih sekundi! Kad probije tu granicu, mali, to ti je ko ulaznica za reprezentaciju a
onda ti ni Olimpijada ne gine. Barselona, Dambo, zapamti to,
Bar-se-lo-na! obeavao mu je 1991. Ipak, nita od svega toga:
Hasan nikad sto metara leno nije uspeo da prepliva bre od
ezdeset sekundi. Iste te godine grunuo je rat u Hrvatskoj, goreli
su Dubrovnik i Vukovar, a onda se, devedeset druge, u prolee,
ba pred Olimpijadu, zaratilo i u njegovom rodnom gradu. Ali
tad je ve sve otilo doavola pa zato ne bi i ivotni planovi i
ambicije Hasana Halilovia na nesreu nazvanog Dambo?
(37) Aurelio, ti si najruniji prizor u ovom gradu, cabron,
kae onaj Huan, Mexicano (36) koji neprestano dolazi i odlazi
na svojim takama i koji je sad zastao tu da se skloni od naglog pljuska koji se sruio na grad (35) ti si najruniji prizor
u Barseloni, pendejo, trebalo bi da ti daju penziju, (34) dodaje
svojim pevajuim, pijanim naglaskom i kripavo se smeje sve
dok Aurelio ne izvue glavu iz kapuljae (33) pogleda ga svetlucavim oima koje zablistaju spram mrkog lica i nasmeje se
i sm (32) bezubo i hrapavo ta on o svemu tome zna, ali

491

smeno je svejedno (31) hah hah hah hah, bole ga plua kad
se smeje ali ne moe da izdri (30) Hasane, Hasane! zaurla,
ali kako Hasan da ga uje i kako da ga vidi, da se odazove (29)
oi su mu zakolutale, glava mu lei u smrdljivoj, skoreloj bljuvotini, niz hrapavi obraz sliva mu se krvava slina (28) ba kao
na razglednici dobrodoliupredivnubarselonu (27) Ne, ne, ne,
germ, urla Aurelio tada i ponovo se okree prema Huanu,
mira Hasan! Pogledaj Hasana!
U rat je uao nevin. etnici su danonono granatirali Sarajevo. arli je nestao iz grada tek tad mu je sinulo da je i
on bio Srbin. Majka se strano brinula za njega i molila ga da
ostane kod kue. Ali, otkad vie nije bilo treninga, u Hasanu
je sve vrilo. Strana energija nagomilavala se u njemu. Nije ga
bilo briga ako pogine i nije poginuo poginula je zato majka
kad je granata uletela kroz podrumski prozor i eksplodirala u
prostoriji ispunjenoj ljudima. Ostatak rata, Hasan je proveo u
sastavu Armije BiH, uglavnom na poloajima oko grada. Meu
saborcima bio je poznat po hladnoj, nemilosrdnoj okrutnosti. Niko se vie nije usuivao da ga zove Dambo. Jednom je
kod zarobljenog etnika pronaao topericu. Istu kao to je bila
ona koju je imao debeli arli. Pogledao je bolje telo zgreno
na podu pa, to je stvarno bio arli. Mrav, ispijen, bled, sa
strahom u oima. Jebem ti sreu, procedio je Hasan. Ubio
ga je brzo, u naletu gaenja. Posle je mislio, moda to i nije
bio arli. topericu je zadrao. Pred sam kraj rata, u dvadeset
treoj godini ivota, jebo je po prvi put. Mladu a ve istroenu
ratnu kurvu. Nije pamtio nita osim da je zaudarala na druge
vojnike.
(26) Hasane, Hasane! zove ga uporno Aurelio, pa urla
li urla, hah hah hah hah, plua mu ve gore (25) i trese onim
svojim modrim patrljkom zaivenim tako neveto da izgleda
kao da e se svakog asa raspui (24) i otvoriti pa e itav kroz
njega iscuriti i napraviti neurednu baricu na asfaltu (23) idealan obrok za opore gradskih pasa koje Aurelio i inae hrani
ostacima milostinje koju svakodnevno (22) dobije od gazda
lokalnih restorana jer i Aurelio je u granicama sopstvenih
niskih (21) mogunosti, jasno milostiv, i to iskljuivo prema
onima koji su po njegovoj krajnje neskromnoj proceni (20)
potonuli jo dublje od njega, poput Hasana, a u pravu je, Aurelio... jer, ak i kad bi (19) nesretnog Hasana neko uzeo pod

492

svoje, okupao i doveo u red, pa onda leio, leio (18) od svih

tih bolesti, mnogobrojnih kolonija bakterija i virusa koje su
okupirale (17) njegovo bolesno, propadajue telo, ireva i priteva i liajeva i osipa (16) koji ga savlauju poput Jova, kad
bi ga, dakle, negovao i sreivao sve dok (15) od njega ponovo
ne stvori neto nalik na oveka, Hasan bi i dalje bio verovatno
najruniji prizor u itavoj Barseloni (14) ali Hasan vie ne mari
za to jer Hasan vie ni za ta ne mari, njegovo lice (13) samo je
maska koju je nemogue strgnuti (12) a on sam, iza tog lica, on
je tek ista bela prazna aura
Sarajevo je napustio im se za to ukazala prva prilika. Sa sobom je poneo neto malo stvari i onu staru arlijevu topericu.
Video je da ne vlada svojom sudbinom i pustio talas da ga nosi
a on ga je nosio po izbeglikim kampovima irom Evrope, najvie je vremena proveo u Danskoj, tamo je depario, navukao
se na heroin i alkohol, prevarom nabavio lani paso, a jedne
je najobinije veeri u Kopenhagenu pojebao neku ukrajinsku
kurvu, onako balkanski, u jednoj slepoj ulici, leima nabijenu
na hrapavi zid. Godinu dana kasnije, ve je izgledao kao olupina. Pripisivao je to prljavom horsu ali strahovao je i od bolesti
ije ime nije smeo ni da izgovori. Telo mu je ubrzano kopnilo.
Skupio je sav novac koji je mogao da skupi, zajebao sve to je
mogao da zajebe, prodao je prijatelja i video neto to nikad
nije trebalo da vidi, a onda je pokupio prnje i ukradenim automobilom i s lanim pasoem u depu doputovao u Barselonu.
Kako joj se bliio bilo mu je sve loije i loije. U magnovenju,
sve to je posedovao ostavio je u automobilu koji je zaustavio
pokraj na autoputa pored table s natpisom BARCELONA i odatle peke nekako stigao u grad. Bilo mu je muka, preznojavao
se, goreo je i drhtao od hladnoe istovremeno. Usta su mu bila
suva a jezik natekao. Prve noi krizirao je na klupi u nekakvom
parku, sledeeg se dana vukao unaokolo gladan i bolestan, druge noi bilo mu je jo gore, a onda su ga tree noi pod groznicom i u bunilu brutalno pretukli neki lokalci, utirali su ga
po glavi neprestano, obraali mu se na nekom jeziku koji nije
razumeo, pljuvali mu u lice, oteli mu sve stvari i ostavili ga da
se batrga i gri tu, poput crva, dok mu je u depu bespomono
unazad otkucavala pokvarena arlijeva toperica jedino to
mu je jo u ivotu preostalo. Onako pretuenog, prihvatila ga
je grupa beskunika. Dali su mu vodu da pije i uvotano, masno ebe da se ogrne. Com et dius? pitali su ga. Como te llamas?

493

Whats your name? Dugo nije mogao da se seti a onda mu je

napokon sinulo:
Hasan Halilovi Dambo.
Jedan i jedini.
(11) a pljusak je u meuvremenu prestao jednako naglo
kako je i poeo (10) Pues Juan, por favor, imira a Hasan, hermano! kae Aurelio jo jednom naizgled slabo zainteresovanom
Huanu (9) ovog puta na panskom, ne bi li ga ovaj bolje razumeo pa se zakalje i doslovno poskoi u svojim kolicima (8) dok
se Huan, osmotrivi Hasana paljivo, trgne na takama (7) pa
se bez ijedne rei okrene i uurbano zadi od neke iznenadne i
samo njemu vidljive opasnosti (6) (pijan ili ne on je primetio
neto to Aureliju i dalje izmie: da Hasan vie ne die i da su
mu oi staklaste i neive) (5) i dok Aurelio brie oi od svih tih
silnih suza pa se naginje nad Hasana i drmusa ga tapom (4)
iako nikoga vie nema tamo dole pod njim, nikog osim mrtvog
tela (3) Huan zamie za ugao i gubi se u gomili koja je ponovo
izmilela ispod streha, tendi, kolonada, kafea, restorana, radnji
i haustora (2) pa, uz guranje i sudaranje, sporo ali uporno, poput sveane povorke na nekom frizu ili fresci
(1)
napreduje
(0)
La Ramblom

494

Vera ejkovska
Pjesme iz knjige

Rubovi

Portreti
samo pokuavajui
da mjeseevim zasjalim zracima na dlanovima
u polumraku
milostivo dodirnem svaki
od mnogostrukih izraza na njegovom licu
koje se kao neki otjelovljeni atman
stalno probadano odjecima
osvre na svoje mnogo puta ponovljeno a
dok priguena lampa i plodovi iz vrta
tonu u ogledalo
kao u neku poluprovidnu sliku postanka
predmeti izviru sa dna te slike
kao jata riba mnoei sjaj
a oko vrata mi se nie
erdan hladne opomene

preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi

495

Portreti
njegovo odsustvo postaje raskono:
jesenji dan koji, osveen nepomuenim suncem,
zjapi iz otvora prevelikog vijenca, spletenog od brezovih grana
sa utim liem, smolastih i svjetlosnih niti;
plavi bezdan uhvaen u
ogledalu ispravljenom pa poloenom i okovanom
zlatnom prainom, ilibarnim i srebrnim zracima:
ogledalo nad kojim sad isputam
svoje krajnje odgovore
- hladne rijei,
koje se mijeaju s
padom izgorjelih hrastovih listova,
s odlijetanjima crvenorepki
i nekakvim purpurnim odbljescima
suvinosti

496

Ogledanje
kad ogledalo pribliavam sebi,
povlaim li njime
svjetlosne i vremenske struje
koje na drugom kraju poniru u tamnu mrlju,
neku koja moda, budui da je poetak,
objanjava i ogledalo i moj lik,
ono to je promjenjivo, ali i ono to se pamti
u svoj svojoj raznovrsnosti
ili se, samo u prolazu, zagledam
u ledeno gladak, svijetao, nepromjenjiv i samodovoljan svijet,
u toj mjeri odsutan da i mene odraava
bez preinaavanja, bez pamenja,
meu predmetima, podacima, znanjima i strahovima,
svi tako, bez porijekla,
i sami mustre na vremenskom ledu
koji se hvata na redoslijedima
to prate samo ve vieno
izmeu dva treptaja trepavica, dva zvonjenja
aa, dva lepranja velova
- nekakvo ukoeno misaono lie i cvijee
koje polako obuzima i moj dah:
dok izgnana neposrednost bira nekog drugog
da razgrne zavjese od ipke
i da otkopa s njih zakopani sjaj
kao svoje pravo tijelo

497

Rubovi strasti
- dogaaj koji ne budi enju duinom svog okvira;
- okvir koji ne budi enju redoslijedom
dogaaja;
- nevidljivo, i ono to se ne vidi u odrazu,
ne pomalja se kroz narcise i ljubiice
u ogledalu,
kroz jata udnih ribica iz pritajenog jezerca:
- nema zanosa da sjajnim ishodima
varljivo razigrava povrinu,
da razvejava pogrene tragove po obali,
i da sputa plat pred propau;
- ienje ne zamagljuje rezove;
- ni usredsreenost ih ne zamagljuje:
nema mnogo stranica do kraja;
- nema stranica na koje opet ujutro slijee
nevinost, ieprkana iz odjeljaka
istroenog sadraja;
- nema stranica u ije procjepe no opet dosipa
slasnu glatkou
i: blagonaklon, blagorazuman, blagoust
i uvijek misaon lik
pomalja se
s praslikom i predskazanjima o spoju
preslikavajui se
u neko moje budue ja.
tekst, kao i ranije, nastavlja da tee
neprimjetno

498

Bijela
vidjela sam prvo sebe kako u bijeloj odedi koraam kroz
zeleno-bisernu ravnicu, meu odbljescima
oblih ogledala i oblih glagola, iza bijelog konja koji
galopira prema horizontu, ne bi li presreo tanki plat
oblaka rasputen po nebeskom plavetnilu
Zatim ulica.
nered od gotovo prepotopski gustih neba izmeu
krovova i zvonika.
oekivane aneoske krhkosti, u padu preobraene u tijela utegnuta u
crne kostime; s krilima od izluenog vazduha, koja istjeruju smee iz
ulinih uglova,
nosei ga pravo u lice; s trubama koje huu, sijekui
zvuke crkvenih zvona i saksofona u klubu.
dah nevjernog konja, nasluen na sveanoj trpezi,
kao da je rije o nekoj agalovskoj svadbi.
prezrele vinje baene u nevjestinsko bijelo
Svi elementi raspadanja raja, koji kao da nikad nije bio sastavljen,
pod prijetnjom podivljalog mnoenja slova.
I jedna sova, koja, noena ka centru novih
strujanja, sijeva svojim vjeito pronicljivim i gotovo sumnjiavim oima
Jo kasnije, u sobi svijenjaci koji zrae vornatom svjetlou, postelja u kojoj
sagorijeva strast: tiha kao rubovi neke dunosti prema zakonu, ije potovanje je
uroeno; s poniranjima u svijest, koja e moda biti sagledana kasnije, poto iezne
iz mnotva dodirljivih stvari
Zasad, svake noi, prikrivena, a niim neograniena, odvojena od
bjekstva zblienih tijela u istoj viziji:
livada sa zumbulima ispod kristalnih vazdunih stolova,
u koju su bijeli zeii rano izali

499

Ulice
- presrijetajui otre struje svjetlosti meu neprohodnim
ogledalima, dok je oblina svedena samo na neoekivana zrnca
pijeska, zakotrljani po plonicima, prema neemu: duboko,
duboko ispod divnih divovskih nebeskih traka;
- izvlaei halucinogene sirupe i romorenje bljetavih
kia koje se slijevaju po reljefnim mermernim zidovima
- Dolazei zatim u iste ulice kao u sive kutije u kojima se
mnoe odsustva ispod svijenjaka koji je okaen u sredini
zamagljenog nebeskog poklopca i koji zrai neodgonetnutim
znaenjima Knjige Postanka;
- dok strast iezava, ostavljajui na suprotnim
stranama samo rubove koji steu kao okovi
- iz kojih se mata o najsmjelijim uzletima
crvenorepke
- A ve ima cvrkutanja dolje, u hrastu, na rubu zelenila
- Dolazei zatim nou u iste ulice tamnosomotni
predjeli nad kojima se mjeseci i breskve probaju
kao puteni uzorci;
- u istim ulicama nou, upijajui razlistanu elektrinu unost
i rascvjetanu tiinu prozora,
koji vie i nisu nikakve pukotine
- nadnosei se nou nad iste ulice tamni
ponori iz kojih vire vjekovni fosforescentni
tapii:
- samo pokuavajui, naknadno, da proitam nalije
tog pogleda: bijelokartonski svodovi s crnim zvijezdama

500

Slike
nekada sam moda mogla da budem potpuno
oznaena
jednostavnom slikom tamne ume koju najednom probadaju
prsti zore.
sada slike urezane u betonsko, metalno,
porcelansko, kristalno meso, poto su iupali korijene
spokoja, slike izrasle do stepenika na kojem nemogunost
nadvladava mogunost vraanja, slike razigrane do
zvunog vrijenja koje se urezuju u sabrani nebeski svod,
nesnosno kao povezani podaci u modanoj kori. slike
preslikane skladno u svim pravcima i na svim nivoima,
kao neki hologrami opteg pamenja. slike prijetnje
iskazane sklanjanjem zavjesa, ak prekrasne slike, kao sjajna
vjenanja s prostorom, uz neizbjean osjeaj da te nadgleda
neko ili neto svevinje. ak i slike: zaboravljene zbog
potreba loginog reda; oslabljene time to su podvrgnute
postupcima koji slue njihovoj brzoj i lakoj primjeni; izlizane
od prekobrojnih citiranja zbog ari koje su nekad irile;
presjeene rubovima koje volim onako zamagljene i ponovo
izbistrene.
sve stvorene dodirivanjem nevidljivog.
sve s podivljalim granama u potjeri za svojim
iskonom s ciljem da ga pokriju, da ga oblijepe, da ga ugue
samozadovoljno pritom se kalemei jedni na druge, ukrtajui
se, izrodivi se iz praume u kojoj se ve gubi smisao za lov i
lov za jedinstvenim smislom: prepoznati nevienu sliku.

501

Rue
prolazila sam pored vrtova s crvenim,
rozim,bijelim ak i pretpostavljenim ruama: s laticama
oslobaanja.
tonula sam meu uarene votane rue: koje
su istopile tamne grane straha, pravei od njih nevidljive
proboje ka spokojstvu.
modre rue iscrtane na svijetloplavom
horizontu, iz kojih struje bajke niz lice.
divlje rue kraj pozlaenih sobnih vrata da
podsjete da unutranjost bajki nije glatka.
iznad jednog skoro srebrnog osjeaja sive
rue meu maslacima i platinastim platovima: da popune
spektakle neodreenosti.
nakarminisane usne latice svijetlocrvenih,
ak oprobanih rua boje vinje: da iskau novoroene
tekstove pred kaleidoskopom u kojem se smjenjuju neba.
ljubiaste rue sinule u mraku kao razvijana
tvar sna. kao primjerci prizemljene boanstvenosti koji
sputaju blagu koprenu na vlane oi.
ute rue iznikle u polumraku, koje se otvaraju
da bi pokazale moja mjeseinstva.
prozrane, kine rue na prozorima prelivaju
me pjenom mekih mogunosti, razvlae me, oduzimajui mi
resku rije.
jednostavne rue spletene oko izljutenih
fasadnih zidova smirenih i cjelishodnih poput puta lao-cea.
u mermernom kupatilu s azurnom vodom latice
crvenih, rozih, bijelih ak i metalogikih rua: kao neki
unovi mahajane nose me prema obali u strano i prekrasno
nigdje.
gizdave rue kartezijanskog misaonog vrta,
tragajui za predjelom koji je prvi bljesnuo, probijaju se nazad
u svijest: kad jedan braman prepozna svoju prvu pjesmu:
svoju slutnju znanja: svoje znanje o slutnji. Zauvijek mogue:
jedno zaobljeno blaenstvo koje odolijeva svim isprobanim
praksama.

502

Leptiri
svjeem jutru.

Piui, bez hiperbola, pjesmu o malom

O jutru vienom kroz tanku skramu, koja

treba da predoi razgranatu mreu slabanih mogunosti.
O jutru naslonjenom na krilca: na parie
pretankog somota, koji treba da prikau prisnost; sa arama
koje treba da budu spektralne sliice blaenstva; sa zamasima
blagim glagolima, koji treba nenametljivo da ire divotu
Dok neko baca granatu u hram, u
posveenosti osveenog saglasja, zamjenjujui crvenu boju s
ekrana svetom krvlju s ulice. A meu iznueno probuenim
budama, u nekoj udnoj zavjeri tvari protiv same sebe, jedna
cokula smrskava nebesku simetriju zalutalog istinskog leptira.
I mogua globalna nirvana kao fotonski leptir
udaljava se brzo unazad, ka poetku Rascjepa,
cijepajui od davnina pletene skrame meu njegovim
krilima
Piui pjesmu u kojoj utjelovljujem
onog koji bi primio i sklopio
krila grijeha

503

preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi

Aleksandar Stankovski

RIKOET
U ne tako malom kafeu Bastion Pravde tog
popodneva okupilo se nekoliko prominentnih
medijskih gosip-spinera, duebrinika javnog
morala i utjerivaa trendovsko-citatolokih
standarda u okvirima globalnog kulturolokog
diskursa na mapi Novoamerike Republike Skopije. Povod za njihov, pomalo i bijesni, izliv
emocija je audijencija lokalnih predstavnika
rasa kod amerikog ambasadora. Vjeto zaposjedajui pozicije antiglobalizma, trojica zagovornika ove ideje gospoda Raste utlkguzovski i
izo takoridis, kao i Madam Smaragd Dijamatski estoko su intenzivirali svoje napade na
planetarnu oligarhiju, do stepena bestijalnosti.
U jednom trenutku lako povodljivi neurastenik
Raste utlkguzovski (inae kurentni predsjednik neoliberalne One man show partije poznate po imenu Slina za diskopatiju), vjeto
instruiran suptilnim ali otrim insinuacijama
Madam Smaragd, pao je u jednu vrstu klinike
histerije, usljed ega je poeo nekontrolisano
da grize unaokolo. Prvo je zagrizao ugao stola
za kojim su sjedali, a zatim je, tresui glavom
lijevo-desno, obuzet frenetinom jarou, dohvatio jednu dlakavu kobasicu svoje dread
looks frizure. Madam Smaragd i njen kavaljer
izo takoridis (inae ef nevladine organizacije ekiak s
takom) skoili su da mu pomognu da doe sebi, istovremeno se snebivajui pred rijetkim svjedocima grube nekontrolisanosti izbezumljenog utlkguzovskog, koji im je u tom
momentu tako neprimjereno ruio ugled.
Miiiiir, Raste, miiiiir! krotili su neukrotivog poklonika
postkolonijalne kritike Madam Smaragd i njen od stida porumenjeli kavaljer.
Miiiiir! zavibrirali su unisono krotioci kao elektrini
cvrci, polako izvlaei iz jendeka paranoidne kosmogonije

504

mentalni polip otjelovljen u liku ve dobrano zastranjelog

utlkguzovskog.
Raste je poeo polako da se vraa u prethodno koncipiranu
realnost i to prilino ubrzanim intezitetom. Njegova ija se zgrila, a oi su mu poprimile staklasti sjaj i zajedno s razjarenom i
zapaljenom eljusti izgradile misteriozan izraz kao kod Anubisa. Za tren je sve izgledalo tako zastraujue da je gospodin izo
takoridis skinuo lijevu cipelu kako bi, u sluaju nude, mogao
da je upotrijebi kao oruje za samoodbranu. Madam Smaragd
zujala je u nerazumljivom sazvuju koje je trebalo vjerno da odslika sublimat poruka frankfurtske kole, poput neke vrste mantri Ovo kao da je otkoilo hijensku iju utlkguzovskog i on se
odjednom ponovo vrati u vlastiti personalitet. Nekoliko sekundi
kolutao je svojim razrogaenim oima kao da provjerava granice
prostora oko sebe, njegovu vjerodostojnost
Its all ower now Raste, you know milozvunim glasom ga je relaksirala Madam Smaragd. Njen kavaljer opet je
morao da epa za ramena rastrojenog utlkguzovskog i da ga
posadi na stolicu, s koje se ovaj, nekoliko minuta ranije, bio
katapultirao u naletu napada onog nenadanog bijesa.
Znate, moda bih i oprostio tim degenericima, artizanima,
poltronima i pacerima koji sebe nazivaju umjetnicima. Uf, povratiu koliko mi se gadi od njih, a ipak bih im oprostio audijenciju kod Batlera da nisu istjerali moju milu, moju najmiliju, najvoljeniju Gajatri akravorti Spivak Ah, jebem im mater! Ah,
istjerali su je svojim poltronizmom, svojom agresivnou, svojim
smrdljivim arapama Pripadnici muslimanskog dijela grupe
Na elu s onim odvratnim Acom, Acom Ciganinom, predstavnikom Roma. Taj prljavi Ciganin... Zamislite, na posljednjem popisu se izjasnio kao Rom, ali ne zato to je Rom (najvjerovatnije
je iptar, sudei prema razbojnikim sklonostima koje pokazuje
jo od svojih prvih pojavljivanja u vaoj mnogocijenjenoj Migreni, vaem svetioniku misli, vaem revolucionarnom korifeju
i naem intelektualnom azilu). Ne, ne i ne! Aco Ciganin prijavio
se kao Rom da bi pokupio beneficije koje ta napaena manjina
(sad poslije Ohridskog okvirnog ugovora i narod) uzaludno
emituje u sistem, budui da nema nijednog likovnog umjetnika,
a po kljuu bi trebalo da ima Ah, kakav gad! Ah, dukela epava, istjerao mi je Gajatri Spivak, ah, Gajatriiiii, Gajatriiii, Bidaiiii,
Gajatriiii, Gajatriiii, Bidaiiii, Gajatriiiii!!!
Odjednom Raste uuta, kao da se zagrcnuo. irom otvori
usta, zgri se, a iz grla mu izletje mlaz pihtijaste materije. Brza

505

Madam Smaragd sklonila je sa susjedne stolice svoju skupocjenu (2.000 vajcarskih franaka) tanu od zmijske koe. Jedno
nekuvano (a, u stvari, tvrdo skuvano) jaje zabi se u stolicu i,
ostvarivi potom specifian efekat usljed svoje ljigavosti, skliznu na pod kotrljajui se sve do susjednog stola.
izo, brzo ga odvedi do toaleta! Smiri se, Raste! Brzo, izo,
dok nije uneredio sve unaokolo!
Povienim tonom koordinisala je akciju sad ve uzbuena
Madam Smaragd. izo epa utlkguzovskog i odvue ga do
toaleta. Za njima ostade ljigav trag, kao da su puevi.
Madam Smaragd ostala je kraj stola u polustojeoj i bespomonoj poziciji. U jednom trenutku pokuala je da intervenie
koristei nekoliko preostalih papirnatih maramica, koje je bila
izvadila iz svoje tane, ali je magnituda prljavtine bila tako
velika da je ona u oaju mogla samo da slegne ramenima. I
tano u trenutku kad je dola do jednog svesolomonskog rjeenja (koje je ukljuivalo i promjenu stola za kojim su sjedali i
involviranje personala kafea u odreene aktivnosti), kraj nje se
stvori jedan crnomanjasti gospodin.
Izvinjavam se Perimeni
Madam Smaragd zaueno pogleda u brie pridolice.
Daaaaa, vidite i ovo se deava u naem gradu pokuavala je da djeluje kontrolisano i vickasto prefinjena i uvijek
trijezna Madam Smaragd.
Ego Mmm, ja sam Grek iz Atens, Jorgo Zao mi je za
onaj Kir Rasta...
Madam Smaragd pruila je svoju njenu (i kao od porcelana sazdanu) ruku.
Ah, deava se, previe se uzbudio zbog kurentne geopolitike. Ne voli Amerikance nimalo, a posebno mrzi domae izdajnike, poevi od potpisnika Ohridskog ugovora pa sve do
onih ulizica-umjetnika, koji po nacionalnom kljuu pokuavaju da se ogrebu za neki dolar kod lokalnih amerikih satrapa.
Na stranu to to je mnogo popio lice Madam Smaragd poprimilo je zavodniku ozbiljnost.
Ah, i mi u Grecko ne voli Amerikanci, gdje ide rat nose
Grk uze ruku Madam Smaragd i poljubi je u starogradskom
maniru. Milo mi je sto dijelimo nase emocije o globalno stanje u kozmo, ovaj svijetu, madam?
Madam Smaragd uz neto manje rumenila na licu odvrati Madam Smaragd, dostojanstveno povlaei svoju ruku iz
vrelih Grkovih dlanova.

506

 Kakvo prekrasno ime Moze vas telefono insistirao

je umilno Grk Jorgo.
Zato da ne, dau vam broj ekika s takom, nae
NGO. Moete da nam doete na kafu sad ve vie porumenje
Madam Smaragd.
Kafa greko Samo kafa greko, sve drugo je americka manipulacija, iako ima italijanski ime, espreso, kapucino, makijato produio je Grk da nabraja, podiui zavodniki obrve
do nepojmljivih visina.
Ah, ha, ha, pa nemojte ba tako Madam Smaragd
poinje da se osjea nelagodno.
Vidite, ja sam psihijatro, psihis, znate, ne, ovaj, da Ne,
ohi, a ne na grecki Vidite, vas Rastafari prijatelj mnogo bolestan a? povjerljivo poe Jorgo i izraz mu dobi nekakvu profesionalnost.
Aaa, ne, ne, Raste je samo previe temperamentan. Previe je zabrazdio u politiku, sad kad Bu hoe da bombarduje Sadama, a sa Sadamom jo i 18 miliona Iraana, prosto ne moe
da se sabere. U povjerenju je rekao mom prijatelju i meni da danima ne moe da spava zbog ovakvih bjelosvjetskih nepravdi.
Znate, Raste je jedan od najveih humanista i pravednika koji
su ikad objavili tekst u naem viemjeseniku Migrena
A, tako znaci A sto mu je znacilo ono Gajduriii,
Gajduriii? Znate da na grecki gajduri znaci magare Mislim,
takve situacije, gdje se zoon dovikuju sa freneticni seksualni
implikacije, znate magare prema Frojdu je eksplicitan falusisticki simbol, a to vam je siguran znaci za shizofrenja, misli da
je ozbiljno Jorgov izraz poprimi empatijska svojstva.
Ah, ne, ha, ha, ha Vidim, pogreno ste uli. Ah, ovi
novi nabrzinusklepani neakustini enterijeri Gajatri, gospodine Jorgos, Gajatri Spivak, to je jedna Indijka, zapravo jedna
indijska ena filozof.
ena Filosofos Ah, zar ima to? Hm, oprostite, nemam
nista protiv zene, naprotiv, mnogo ga volim Hm, ali zena
filosofo, e to je malo mnogo za mene Grk navue razoaravajui izraz.
Madam Smaragd ponovo porumenje. Ovog puta od nenadanog gnijeva, koji joj se bez ikakvog prethodnog upozorenja
stutio u glavu.
Kako se usuujete, Vi muka ovinistika svinjo! borila
se da uhvati vazduh. U sljepoonicama su joj zatutnjali bubnjevi Bilija Kobama.

507

Grk se prezrivo pokloni, bez odgovora se okrenu i povue

se ka stolu, na kojem je jo stajala njegova mineralna voda
i nepopijena turska kafa. Kad je stigao na pola puta do svog
mjesta, malo je okrenuo glavu u stranu i doviknuo u pravcu
Madam Smaragd:
Znate, nas veliki grecki pisac i komediograf iz 18. vijek
Roidis je lekao: Zena sa mudrost, ili kako vi kazete zena filosofo je kao magarac sto se maze sa olio za atleticari.
Madam Smaragd prosto prokuva, ali joj, ipak, poe za rukom da prigui svoj bijes, pa tiho, za sebe samo promrmlja:
Prostak.
izo takoridis i Raste utlkguzevski izaoe iz toaleta.
Izgledali su iscrpljeno. Madam Smaragd odlui da je bilo dovoljno svega za taj dan. Kroz njen um brzo je proletjela perspektiva sljedeih dogaaja: taksi, eljeznika stanica, Raste u
vozu, ispraaj, brzo i bez patetike, Raste putuje ka svom selu,
ona i izo prema kui
Na putu ka eljeznikoj stanici razvila se turobna atmosfera, raskokodakani takstista nije uspio da ih uvue u dijalog
svojim stupidnim pitanjima i odgovorima. Ne naavi verbalnu podrku, uz dozu suptilne osvetoljubivosti, on ukljui radio
i namjesti ga na najseljakiju moguu radio stanicu (radilo se,
najvjerovatnije, o intimnom protestu protiv progresivnog
kulturolokog autfita muterija). Iz zvunika se razvi animalna
melodija puna zavijanja i prostake lirike:
Ja aneoooooo
A ti avooooo
Da te ljuuuubim
nemam pravo...
Kulturnjaci! Ah, jebem vam mater, ljigavci jedni Samo
jedete govna, liete jaja politiarima i mlatite pare. Ah, skotovi
odvratni mislio je taksista, uvrijeen ignorantskim stavom
Madam Smaragd, njenog kavaljera takoridisa i iscrpljenog i
deperatnog utlkguzovskog, ija je aura zaudarala na povraanje. Ah, smrdljivci odvratni izusti taksist za sebe kad su
sve troje napustili njegov automobil, uputivi se ka ulazu u
centralnu eljezniku stanicu.
Tri figure nevoljno su se vukle po peronu. Voz je ve stajao na svom kolosijeku, njegovo teko metalno tijelo je stenjalo. Prije nego to se popeo u vagon, Raste je pogledao u svoje
prijatelje suznim oima, kao da je u najmanju ruku Jevrejin
izostavljen sa indlerove liste. Imao je averziju prema svom

508

seoskom bekgraundu, koji se, evo, provukao do njegovih tridesetih. Iako je postao predsjednik politike partije, jo uvijek
nije imao dovoljno inkama da sebi dozvoli gnijedenje u metropoli...
Kako je bilo ono? Kulturnjaci, ma nakurnjaci obratio se
Raste tunim glasom prijateljima.
Tanije: nakurnjaci za kulturnjake, preciznije... uzvratio mu je izo takoridis, podiui desnu ruku ka utlkguzovskom s namjerom da ga pomiluje po ramenu.
Aaa, to sigurno neu oprostiti onom ciganskom gadu
Acu ponovo je nepomirljivi Raste izvukao malo snage iz
svog mora oaja.
Napii tekst Raste! s diplomatskim entuzijazmom ukljui se u razgovor Madam Smaragd.
Da, da dodao je izo, nevjeto odglumivi izliv entuzijazma.
Napii tekst o tim netalentovanim poltronima, o tim
takozvanim likovnjacima, tako e se najbolje osloboditi njihovih poganih vibracija. A mi emo ti ga objaviti u sledeem
broju Migrene izo takoridis se isprsi u ambijentu svog
malog trijumfalizma.
Zna, to vam je dobra ideja uzvrati sa zahvalnou Raste utlkguzovski i ue u vagon.
izo i Madam Smaragd pratili su par sekundi njegovo uvlaenje u kupe i odmah su se okrenuli s namjerom da to bre
napuste peron, ne bi li onemoguili ostvarivanje bilo kakve
opcije daljnjeg druenja s utlkguzovskim, ako se ovaj, ne daj
boe, predomisli usljed napada nekog novog razoarenja i jo
jednom im se vrati traei utjehu... Rijeili su da otpjeae do
kue, da se izluftiraju od tog cijelog dauna, kao to je na sebi
svojstven nain znao da istakne uvijek paljivi kavaljer Madam
Smaragd.
itava hrpa do banalnosti poznatih pejzaa prolazila je
pred oima Rasta utlukguzovskog. Jednolino tandrkanje
voza djelovalo je hipnotiki na strasni um antiglobalizacijskog
mislioca-revolucionera.
Ove pejzae gledao je godinama, jo od vremena kad je,
kao srednjokolac, putovao na pjesnika itanja u metropolu,
zatim kao student, kao medijska figura, kao politiar, istovremeno jurei za svojom akademskom karijerom To to je vidio
kroz prozore vozova, koji su ga razvozili tamo-ovamo glavnom
dravnom eljeznikom magistralom, bilo je iz godine u godi-

509

nu sve oajnije. Runoa se irila kao nezaustavljiva epidemija, metastazirajui po svim djelovima onoga to je nekad bilo
pristojan, pa ak i idilian ruralni pejza; sad prekriven bezbrojnim deponijama, brdima pijeska i kopovima, odbaenim
i zaralim karoserijama starih vozila, do morbidnosti runim
objektima prljave i kontaminirajue industrije (koji niu pored pruge kao peurke poslije kie), depresivnim figurama pauperizovanih seljaka koji djeluju kao mrtvaci, kao zombiji, bez
energije i volje To je razlog zbog kojeg je obino itao u vozu.
Bjeao je od te surovosti, od tog debakla kulture i zajednice
kojoj je pripadao i kao kreativna jedinka sa sposobnostima za
analizu i organizaciju, ali i kao patriota, beskrajno oduevljen
dramatinom istorijom svoje domovine. Bio je sasvim siguran
u to koji su tano razlozi za ovakvo stanje u zemlji, za fatalne
posljedice tranzicije, koju je bio omrznuo nepojmljivim intezitetom. Krive su za to bogate i mone drave, koje svoju prljavtinu i smee sve vie i vie sele u siromane tranzicione zemlje.
ak se ukalo da su naputeni rudnici bili reaktivirani da bi se
u njih potrpao nuklearni otpad iz zemalja NATO-a. Izluivao bi
od gnjeva Njegov ekoloki moral... Zato je toliko pobjesnio
i zbog izlobe anahronih, idilinih pejzaa Mejna u rezidenciji amerikog ambasadora Batlera, sad uoi vojne intervencije
protiv Iraka... On se prisjeti reprodukcija slika iz kataloga, nesnosnog plutokratskog timunga lienog svake promiljenosti
i filozofinosti. Plitka impresija amerikog kantri sajda, kao u
filmovima njihovog dravnog umjetnika br. 1: Stivena Spilberga i njegovog zatupljujueg kvazihumanistikog idealizma,
prepunog plitkih sentimentalnosti i prividne propagandistike
didaktinosti... Pejzai Mejna, drave iz koje je poticao gospodin Batler; slike stvorene rukama obinih ljudi, tihih i skoromnih umjetnika, trudbenika dovoljno srenih da mogu da rade
posao kojim su poeli da se bave iz ljubavi prema umjetnosti,
prema prirodi... Pejzai sa spektrom zelenih i plavih boja, isti
i svjei ambijenti, vizije nezagaene zemlje, ambijenti prepuni svjeeg i istog vazduha sa zdravim i raskonim drveem,
s tamnozelenim umama, koje kao gigantski tepisi prekrivaju
brdovitu strukturu zemljita, sve do dalekih horizonata, sve do
mora, sve do neba Mejna, Atlantika, Kanade i Istone Obale...
I poneka, sonom travom obrasla staza, koja dijeli livade od
uma, okean od kopna, Mejn, Ameriku... Ta-ta-ta-taaaaa!
Njihovi pejzai su tako isti i prirodni, ne samo kao resursi nego i kao naturalno estetske strukture postojanja, po-

510

stojanja u okviru njihove percepcije... Ah, kakva nepravda s

njihove strane, i sve se to produava i postaje sve obimnije,
vee, nepodnoljivije, taj ogavni poltronizam i kukaviluk naih politikih elita, njihova gramzivost, njihova totalna nebriga za drugog, za svoju brau i sestre, za svoj narod... mislio je
Raste zavaljen u stolicu svojeg i ne tako prljavog kupea. A sad
i oni koji treba da budu paradigma suprotstavljanja ovoj uasnoj degeneraciji morala vladajueg sloja: intelektualci (prije
svega ona vanbirokratska i vanakademska struktura intelektualaca, oni koji sami sebe nazivaju andergraundom, a takav
bi trebalo da bude i onaj hipokritski karakter Ace Ciganin), sad
su sve te jeftine dukele otile da liu jaja Batleru, da jedu, da
deru iz njegovih pasjih tanjira, da se dodvoravaju moniku
poklanjajui mu kataloge svojih samostalnih izlobi, kao neke
kol-gerle iz Las Vegasa, kao najordiniranije kurve iz predgraa
Tihuane...
Odjednom se sjeti svog izvora informacija, Luftona uumigova, svog prijatelja i velikog saradnika viemjesenika Migrena, lana unutranjeg kruga male nevladine loe ekiak
s takom. Prisjetio se sonih i minucioznih opisa karaktera,
radnji i ambijenata s Batlerovog prijema, koje je Lufton uumigov u prisustvu Madam Smaragd i iza takoridisa prepriavao uz razuzdanu vehementnost, prisjetio se Batlerovog
govora i reakcija prisutnih karaktera, prisjetio se svega, ak i
asortimana zakuske (kavijar, morski plodovi, minijaturni sendvii sa unkom i kakavaljem, masline filovane senfom i majonezom, kuvana jaja i nekakve male amerike varijante ievapa kakva ironija!). Nekakav udan apetit probudio se tad
u utlkguzovskom, jer mu je ba ova hrana bila omiljena, a
stomak ispranjen jo od onog zlosrenog brejkdauna u kafeu
Bastion Pravde. Ipak, ubrzo je preusmjerio svoje misli, postepeno zaboravljajui na glad. Bilo kako bilo, njegov nepomueni
osjeaj za akciju, tanije za napad na ovaj degutantni zbir ankoliza, bio je nekako poremeen upravo fenomenom izvjetaa
Luftona uumigova, koji je, kako god da okrene, bio i jedan
od gostiju i umjetnik andergraund figura... I uz to prisutan na
prijemu, povezan s poltronskom bulumentom, a ipak prijatelj
i lan unutranjeg kruoka, involviran u afere vrhuke ovog
vrlog antiglobalistikog udruenja...
Konano, sluaj Lufton je, u stvari, tajna misija jednog naeg saborca u taboru neprijatelja. Zato da ne? Pa mi ne smijemo da budemo ni glupi ni naivni. Mi moramo da pratimo sve,

511

da budemo adekvatno informisani i da na vrijeme interveniemo. Tako je Raste razrijeio ovaj mali paralogizam u vezi s
Luftonovim prisustvom uvoenjem elegantnog obavjetajnog
flerta, tajnom strategijom... Pa Lufton je, zapravo, jedan na
vrlo, vrlo vrijedan saborac, koji esto u svojstvu volontera (kakva hrabrost) odlazi u rizine i tajne misije na onu stranu neprijateljskih redova... I oi mu se navalie suzama vrlog ponosa.
Zato Lufton nee uopte biti spomenut u protestnom tekstu.
Tako je: nema te u tekstu, nema te u kontekstu... Borac mora
da bude hrabar kao lav, lukav kao lisica i mio kao mae da bi se
uvukao meu njih i da bi pijunirao? Ova mu se rije nije dopala i on potrai novu: da bi izvjetavao, da bi saraivao, da bi
raskrinkavao gadove, kao dobar i pravdi lojalan detektiv. Zato
e jo etiri-pet drugih umjetnika biti izostavljeno, da sumnja
ne bi odmah pala na kamarada Luftona. Evo, otkaiu one ordiniranije... Ipak, mora se provui i neki kapitalac meu njima... Ali nikako onaj odvratni smrad od Aca Ciganina, koji je
svih ovih godina od bive vlasti izvlaio basnoslovne budete
za svoje nebulozne filmske projekte... To govedo mora da plati... Ah, kakav besramni vepar... Svojim trivijalnostima zaveo je
mnoge adolescente, bacajui im u oi andergraund prainu...
U toku svih ovih godina...
Voz je stao na stanici na kojoj je trebalo da izae Raste. U
njegovoj glavi zujala je cijela konica ideja. Blatnjavi put koji
je vodio ka njegovoj porodinoj kui ovog puta nije mogao da
mu pokvari raspoloenje. Tekst mu je bio idejno koncipiran,
trebalo je samo da ga realizuje...
Ah, kompjuteriu moj mali, veeras emo da radimo...
Ti i ja u ime pravde... Kao Don Kihot i Sano Pansa, ha, ha, ha...
veselo kao Pastir Kostja ubrza korake Raste utlukguzovski,
povremeno poskakujui i zvidei Internacionalu. Sunce ja
upravo zalo... Ali nakon to je doao kui, gladni Raste se prvo
dobrano najeo, usljed ega mu je tijelo otealo kao olovo i on
zatim jednostavno zaspa. Prvi put posle vienonog bdijenja.
Sjutradan ujutro probudio se vidno nervozan. Bio je pomalo ljut na sebe to jo uvijek nije poeo da radi na tekstu.
Mumf, mrzim kad sam neodgovoran, bar da sam ga zapoeo jue... mislio je, pokuavajui da evocira sve one rojeve
misli to su mu se sino iznakotile u glavi.
Ali tamo, u njegovoj kognitivnoj laboratoriji, nedostajali
su itavi segmenti... Glavne ideje su jo uvijek bile tu, ali sve
one inteligibilne finese isparile su u toku noi.

512

 Eto, tako je to kad tijelo pretpostavlja duhu zabrunda

nezadovoljno jo uvijek mamurni Raste. Sad moram opet da
kopam po marginama memorije, a to zna da bude zaista bolan
proces malo se najeio.
Moda e kafa da me restartuje... ova ga je pomisao
oraspoloila kao to sjemenke oraspoloe majmuna ongura
iz cirkusa Pro Arte...
Bio je uzbuen i pomalo skeptian to ga je sve to natjeralo
da na brzinu zavri s jutarnjom kafom i da se posadi pred kompjuter. Napolju je sunce grijalo nevienim sjajem. Jata vrabaca
grupisana po okolnom drveu dizala su graju ispunjenu abnormalnom radou. Plavetnilo neba je bilo istije i intenzivnije
od bilo kojeg plavetnila zabiljeenog u crtanim filmovima.
iu, iu, rkgt, iu, drtd, rii, diiv, div, dior, drirt...
pjevali su vrapci.
Raste je ispisao naslov teksta: Bijeda intelektualaca. I taman kad je trebalo da napie prvu i najudarniju reenicu iz ekspozicije, on stade. Neto mu nije ilo kako treba. Opet je probao, ovog puta malo i na silu, ali napor je bio uzaludan. Ovakvu
intelektualnu i kreativnu impotentnost nije bio osijetio odavno.
Ustao ja sa stolice i poeo je da eta po sobi gore-dolje, ali nita
se posebno nije dogodilo. Ponovo je sio pred kompjuter, napisao nekoliko rijei, ali nikako nije mogao da koncipira reenicu.
Pjevanje vrabaca postajalo je sve jae i jae. NJihovo divkanje
ulazilo je u praznine izmeu rijei, distorzirajui ih i ruei koncentraciju. Dri, iu, rrr, i, oarrrrt, dorrrt...
Poslije izvjesnog vremena i uzaludnih pokuaja da se skoncentrie, Raste poe da osjea da mu je um postao kavez ispunjen vrapcima, ispunjen hiljadama vrabaca. Situacija je postajala sve paranoinija. Konano rjeava da batali sve i da malo
prilegne, da se relaksira na krevetu. Moda je itav taj napor
bio prevelik za njega... Djevojke iz Australije proletjele su mu
kroz glavu, onih 750 golih djevojaka s parolom NO WAR. Ali
vrapci su bili jai. Mali onanistiki pasa bio je brzo uniten
pod monotonim vrkanjem hordi vrabaca, rasporeenih po
susjednim stablima. Raste je poeo da gubi strpljenje. Njegovi
ekstremiteti treperili su od nervoze, u uima mu je odzvanjalo
kao da je bio pod nekim od zvona u Kremlju, u mozak kao da
su mu se zabijali ekseri, koje su zakucavale stotine pneumatskih ekia.
rrrr, orrrr, orrrr, doord, dorrd? DOORD BU,
DOORD BU DOORDBUDORDBU!!!

513

Raste skoi, ovo s vrapcima postalo je nepodnoljivo.

Samo nekoliko dodatnih skokova dostojnih vukodlaka
trebalo mu je da se nae na tavanu, da prie jednom sanduku,
otvori ga, izvadi vazdunu puku (iz djetinjstva...), municiju,
napuni je i da brzo sklizne do svoje sobe, otvori zatim prozor i
s bijesom vijetnamskog veterana raspali po vrapcima:
Majku vam jebbb! nije uspio ni da zavri. Izgubio se
u cijelom tom galijamatijasu strahova, zvukova, slika i boli...
Negdje po sredini ela, meu rogovima, zapee ga neto snano, do pomraenja. Zatetura se unazad i pade. Za trenutak je
levitirao izmeu svjesnosti i nesvjesnosti. Bol ga je natjerao
da se osvijesti. Opipao je mjesto s kojeg je dolazilo to uasno
peenje. Nekoliko kapi krvi, nita posebno. Podie se, ode do
ogledala. Za trenutak je pogledao prema otvorenom prozoru i
odmah shvatio da se posljednji metak (dijabola) odbio od metalne vanglaste turske pseudosatelitske antene...
Kakva bijedna parodinost podsmijevao se sam sebi pomalo zaueni Raste utlukguzovski Rikoet, jebem ti gledao
se Raste u ogledalu. Ranica na elu polako se pretvarala u nekakvu mrlju intenzivne karmin boje. Na tren mu se uinje kako
lii na nekog hindu isposnika, na jogina iz Varanazija ili Agre...
Neto toplo je poelo da se raa u njemu, nekakva radost razumijevanja, shvaene poruke misteriozne komunikacije.
Gajatri Gajatri Spivak! Ttto si ti?! bio je obuzet, kao
da je doivio nirvanu ili prodro u nekakvu sutinu postkolonijalne kritike, to po nekakvom apofatikom principu opet valjda vodi ka nekakvom prosvjetljenju, ka savrenoj integraciji s
kosmikim umom...
-Tree oko... promrmljao je tiho, skoro pjevuei Raste utlukguzovski. Tree oko... njeno ga je napipao prstima... To je zaista bilo nekakvo tree oko... Kompjuter mu veselo namignu iz ugla
sobe, kao da je htio da kae da se stvari deavaju same od sebe...
Dakle, im se dogodilo, moralo je da se dogodi! gonjen grozniavom inspiracijom bacio se na kompjuter i poeo
da topi tastaturu. Ideje su mu nadolazile kao dimenzije u
posljednjoj petini Kjubrikove Odiseje u svemiru 2001, kad
astronaut postaje svetitelj, bodisatva, avatari... I Raste zapjeva:
Baby you can drive my car!
A vrapci ga ispratie:
Yes, you gonna be a star!!!
A kompjuter tiho proaputa:
And maybe i love you!

514

Vinko Mderndorfer

KINO DOM
Uputa putniku.
Dragi putnie, krene li od eljeznike postaje ravno, pored velikog Njemakog doma, to ga neki jo uvijek nazivaju
dom Jugoslavenske narodne armije, s poznatom kraticom JNA, i
produi tako naprijed, samo za svojim nosom i uzbrdo prema
gradu, pored robne kue, to je, premda sada ima drugo ime,
stari graani zovu kvorecky, zapravo nacionalizirane robne kue
idovskog trgovca i njegove obitelji koju su logorima uspjeno
pobijali plinom jo okupatori a do kraja nacionalizirali i unitili
oslobodioci; ide li, dakle, dalje i stigne do gotike katedrale,
koja lei na temeljima rimskoga svetita danas u crkvi lee
ostaci velike plemike obitelji iz srednjeg vijeka koja je u najveoj mjeri doprinijela procvatu grada i gdje su, s druge strane
kapele pune ostataka razbijenih plemikih lubanja, na dvoritu
susjedne zgrade, u zadnjem velikom ratu bili strijeljani taoci (fotografije ivih i trenutak nakon toga mrtvih ena i mukaraca
kriom je sa zvonika snimio gradski fotograf, koji je inae bio
specijaliziran za fotografiranje krizmanika, nevjesta i mladoenja), i nastavi li hodati dalje, ravno naprijed, pored gradske
vijenice, koju su slovenski trgovci izgradili kao svoj kulturni
dom, ne bi li tako njemakom stanovnitvu grada pokazali kako
i oni mogu podii kuu kulture, konano e doi do niza bijelih,
sasvim nezanimljivih kockastih zgrada, koje u prizemlju imaju
staklene izloge modnih trgovina Victoria Secret, Elle Mc Percon,
Chanel, Roberto Cavali, Prada, Perla... gdje svaki drugi stakleni
izlog mami u unutranjost raznoraznih bifea, pubova, kavana s
konim sjedalima, mjedenim vjealicama i uokvirenim fotografijama neznanih zvijezda s bijelim umjetnim osmjesima.
I tako, dragi putnie, kada doe do tu, tu je kraj grada.

preveo sa slovenakog:
Edo Fior

Grad koji zapoinje starom eljeznikom postajom, tono

onakvom kakve je davno carstvo posijalo svuda unaokolo svojom velikom dravom, i koji se protee dalje s kuama na ijim
su proeljima otisnuti vrijeme i tragovi ljudi, zavrava u nizu
potpuno bijelih novovjekih zgrada, bez due i oblika, namijenjenih prvenstveno izlaganju artikala prodaje.

515

Bijele zgrade simboliki zakljuuju grad, stavljaju toku na

i vremenu i ivotu koji ivimo. Trgovine, prodaja, brza zabava,
dobit, prazni oblici bez sadraja, glatki zidovi, omeen prostor, automobili svih moguih boja i oblika, nagomilani pred
zgradama, na plonicima, iza kua, na dvoritima, ak i u podrumima, u podvonjacima, nadvonjacima... Kao da se grad
zaustavio pred bijelim, kockastim zgradama izvjesne moderne
arhitekture. Kao da se vrijeme zaletjelo u zgrade na kraju grada
te se razbilo u tisuu beznaajnih komadia.
Ali nije bilo uvijek tako.
Tamo, na kraju malog grada, gdje je danas staklena menaerija arenih krpica, sajamske robe, duana gaziranih pia i
brze hrane, neko je stajao siv, obian i hrapav zid, a na drugoj
strani zida smjestilo se kino.
Kino Dom.
Kino, koje je bilo dom.

Kino Dom i tajanstvena vrata.

Na kraju zida stajala je niska zgrada s veoma strmim krovom. Nita naroito. Nikakva naroita arhitektura. Jednostavan oblik, obini prozori, velika dvokrilna vrata i pred njima
dva kestena bogata cvata; sa strane, na sivome zidu, bile su
privrene vitrine s filmskim fotografijama i plakatima.
Kua u kojoj se nalazilo kino zraila je toplinom doma.
Kua ute boje. U potkrovlju je bio ureen stan za kinooperatera i njegovu obitelj. U unutranjosti predvorja
stajale su dvije blagajne, do kojih se moglo doi kroz svojevrsni koridor, omeen s obiju strana crvenom metalnom
ogradom. U prolaze du metalne ograde postavljali su se
u red gledaoci, koji su ekali na karte za film Prohujalo s
vihorom ili za Gringa i njegov zlatni revolver, za Rio Bravo, za
El Dorado ili za Most na rijeci Kwai, dok su se njihova djeca
mogla ljuljati na prekama metalne ograde pod njihovim
nogama.
Kupivi ulaznicu, mogao si od blagajne do dvorane proi dugim, zavojitim hodnikom, koji se pred samim ulazom u
dvoranu rascijepio na dva dijela. Drugi hodnik, vei, vodio je
na veliko dvorite s redovima drvenih klupa, postavljenim za
ljetni kino. Kino Dom je imao i ljetnu dvoranu, kino pod zvijezdama, Ljetni Kino Dom...

516

Ako si doao prerano, mogao si u prostranoj ekaonici s

do stropa visokom pei od lijevanoga eljeza, koju je biljeterka
zimi loila debelim bukovim cjepanicama, razgledavati filmske
plakate objeene svuda naokolo po zidovima. Plakati su bili
stari, crno-bijeli, i ve odavno ih nitko nije zamijenio, bili su
tamo, uokvireni i pod staklom to su ga tijekom vie desetljea
dobrano uneredile muhe... Plakati Pickford Fairbranks studios,
Marx Brothers, Cecil B. de Mille, The Cabinet of Dr Caligari, Mack
Sennetts Comic Touch, Frank Capras American Dream... Na kraju
ekaonice bio je zahod. Jedan i za mukarce i za ene. Sredinu
ekaonice zauzimao je velik i teak drveni stol, a oko njega
stajale su masivne klupe.
Vrata u kutu.
Zapravo vrataca.
Uvijek zakljuana i zagonetna, a inae debelo premazana
uljenom zelenom bojom. Bilo je oito da ih nitko godinama
nije otvarao.
I onda me jednog zimskog popodneva, kad u ekaonici
nije bilo nikoga, a snijeg je iza prozora padao s velikim bijelim
pahuljama, savladala radoznalost te sam pritisnuo kvaku, povukavi je jae prema sebi... Vrata su popustila i otvorila se s laganim treskom. Stubama sam se uspeo u prostrano zakulisje.
Izmeu filmskog platna postavljenog na rubu nekakve pozornice (ispod nje je bila dvorana) i zida s vratacima kroz koja
sam uao (kao Alica u zemlju udesa), otvorila se golema prostorija. Prava kazalina pozornica. Sa strane i u kutovima leale
su oslikane kulise. Tu su bile i kutije s raznim krpicama. Kad
sam ih dignuo, sve se zaprailo... Kao da su progovorile, kao da
su se naljutile... Stare krinoline, haljine sa skutovima, steznici,
arene bluze to su ih ve poteno nagrizli mievi, barunaste
suknje, limene krune obojene zlatnom bojom to se ljutila,
ezla, limene ae, slomljene stolice ukraene raznobojnim staklenim kamenima, koji su predstavljali kraljevske prijestole...
Kino Dom je, naime, nekad bio pravo kazalite. Prije mnogo desetljea, od tada je prolo gotovo sto godina, slovenski su
graani podigli Kazalite Dom, kako bi se natjecali s njemakom glumakom grupom koja je prebivala u pravom kazalitu
s druge strane ceste. Slovensko i njemako kazalite stajali su
jedno drugome nasuprot poput dva lica istoga grada. Njemako je kazalite bilo stvarno veliko, s parterom, loama, balkonom i stajaim mjestima. Slovensko mala dvorana budueg
Kina Dom. Dolaskom novih vremena i nove drave, njemaka

517

je kazalina grupa otila, te su njezino mjesto u velikom kazalitu s loama zauzeli slovenski glumci. Tako se dvorana starog
slovenskog Kazalita Dom pretvorila u Kino Dom. Toga se vie
nitko nije sjeao. Ponovno je dolo do velikog rata i time do
smrti stare drave te roenja nove. A Kino Dom ostao je kino
i iza velikog bijelog platna, koje je zatvaralo otvor pozornice,
ostale su zaboravljene kutije s kostimima, u kutovima sloene
kulise, a negdje je ak stajao i ormar sa smekastim fotografijama i poutjelim plakatima s nazivima drama: Deseti brat,
Lanac, Razbojnici, Veronika desenika, Grof Herman, ali i Hamlet,
Romeo i Julija te Macbeth, prokleta drama, ije se ime, prema
starome kazalinome vjerovanju, na pozornici nikad ne smije
izgovoriti... Na fotografijama su pozirali glumci u smijenim
kostimima, nezgrapnim perikama i pretjeranim maskama. Stajali su u patetinim pozama ili poredani u vatrogasnom redu,
jedni pored drugih: u prva dva reda stajale su dame i dotjerane
gospodine blistavih oiju, iza njih mladii i gospoda, dok su
ispred redova kleali i leali najmlai lanovi ansambla. Sve je
bilo tamo. Zaboravljeno. Zapraeno... Iza filmskih slika projiciranih na bijelo filmsko platno, u praini su amile jo neke
druge slike, davno nestale, kao da ekaju da ih jednom netko
iskopa iz kutija i ladica, ne bi li ih tako oteo zaboravu.
Tada mi je postalo jasno da je velika ekaonica Kina Dom
davno prije sluila kao soba za probe, moda i kao glumaka garderoba, maskirnica, gdje su glumci pod nosove lijepili
umjetne brkove, nosove bojali crvenom bojom a na svoja lica
crtali kazalina lica...

Kino Dom i zvono.

Kad je vrijeme bilo zrelo za poetak filmske predstave, zauo se zagluujui zvuk zvona, koji se odbijao od zidova hodnika i ekaonice. Zvuk je bio prodoran, kao da zove vatrogasce,
kao da najavljuje potres, rat, poplave, revoluciju... a ne poetak
ljubavnoga filma s Ritom Hayworth u glavnoj ulozi.
Na kraju hodnika, nad vratima to su vodila u dvoranu,
bilo je, naime, na eljeznom drau privreno veliko zvono,
kakvo se moe vidjeti samo nad vratima samostana, a moda i
na kolskim hodnicima prastarih gimnazija. A najvie je liilo,
po veliini, a jo vie po svome metalnome, napuklome zvuku,
na zvono nekakve crkvice...

518

I zaista je dolo odonuda.

Umirovljena biljeterka Mici, Marii, Marica, Marija, Magdalena... nitko nije tono znao kako se zapravo zvala, vie puta je
pripovijedala kako je upravo ona donijela zvono u Kino Dom.
Mici, Marii, Marica, Marija, Magdalena je i po odlasku u
mirovinu do kraja ivota dolazila u Kino Dom kao posjetiteljka.
Vidjela je ba sve predstave i jednog su je dana nakon zadnje
projekcije, na programu je bio film Tko se boji Virginije Wolf,
nali mrtvu na svojem stalnom sjedalu. Izgledalo je kao da spava. Glava joj je bila klonula na grudi a na licu joj se smijeak
zamrznuo u smrt. Njezin zadnji prizor, onaj to su ga vidjele
njezine oi, bila je vjerojatno scena s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor, kako se usred noi oblokavaju viskijem i obraunavaju jedno s drugim. I upravo je ona, Mici, Marii, Marica,
Marija, Magdalena, znala vrlo precizno rei odakle je dolo zvono iznad ulaznih vrata u kinodvoranu.
Donijela sam ga iz partizana, rekla je, zapalili smo crkvicu na
Sveavi. Tamo su u sakristiji muili i onda ubili naeg kurira. Pred vratima crkvice bilo je objeeno zvono. Mjetani su vjerovali da se onome
tko na veliku nedjelju tri puta pozvoni, ispune sve elje, govorila je
Mici, Marii, Marica, Marija, Magdalena... Pozvonila sam i poeljela
da, nakon to zavri rat, radim u kinu u svom rodnom kraju, dolje u
dolini pod Sveavom. elja mi se ispunila i zato sam se poslije, nepunu
godinu nakon rata, vratila na zgarite... Zvono je lealo dolje pod cestom, u travi. Prijatelj, koji je tada ve bio kinooperater, i ja, natovarili
smo zvono na kola i dovezli ga u Kino Dom, jo je rekla.
Ubrzo nakon toga je umrla.
Na svojem stalnom sjedalu.
A zvono je ostalo i svojim malo napuklim ali ipak pretjerano glasnim zvukom, koji nije spadao u hodnik kina nego
na padinu nad dolinom, uvijek je posjetitelje plailo dok ih je
ujedno pozivalo da uu u kinodvoranu.

Kino Dom i mladost.

Prije nego to sam zavolio knjige bio sam zaljubljen u kino.
U film. Baka me jo kao dijete neprestano vodila u kino. Imao
sam tri godine kad sam bio prvi put u kinu, u Kinu Dom.
Prve se filmske predstave, dodue, ne sjeam, no sigurno
je bio cjeloveernji crtani film ili serija crtia, to se obino u
prosincu u etiri popodne prikazivalo u kinu. Tako rano su me

519

poeli voditi u kino, da mi se ini kako kino u mome ivotu

uope nema poetka, kako su film, kinodvorana, miris po tronom i pastom namazanom podu dvorane Kina Dom u meni jo
od roenja.
Kod kue je bilo jako puno knjiga. Najee bi mi gurnuli
u ruke neku veliku knjigu sa slikama, te sam je mogao satima
listati. No, film je, usprkos svemu, ostao najvea i najzanimljivija toka moje rane mladosti.
Kasnije, kad sam ve trebao poeti itati kao sva normalna djeca, knjige me uope nisu zanimale, a film neizmjerno.
Knjiga sam se nasitio. Leale su tamo, na dosegu ruke i bile
su previe komplicirane. Oko njih je bilo previe posla. itanje, probijanje kroz retke, koncentracija potrebna za prevakavanje svih onih dugakih, umetnutih reenica, za mene je
sedmo-, osmo- i devetogodinjeg djeaka bilo prenaporno.
A film je tako jednostavan. Sjedne u dvoranu, promatra ljude
oko sebe, razliita lica to ih je kinodvorana sjedinila u istom
iekivanju, odmotava Kiki bombone, ljuti slane, dobro zaprene sjemenke bundeve i eka da se ugase svjetla. Zatim je tu
pria, slika, svjetlost, zvuk, lica sasvim izbliza, junaci kakvih
nema u ivotu a svi bismo eljeli da jesu, krajolici, pjevanje,
ples, smijeni udarci, opasni padovi po stubama I sve se to
dogaa pred tobom. Ne treba itati, okretati stranice, ne treba biti usredotoen Film ne trai nita, a nudi doista mnogo. Ne zahtijeva napor, ne zahtijeva da se bavi njime, film se
bavi tobom. Knjiga, knjievnost, eli da se za nju potrudi i tek
onda moe ti neto vratiti. A kino te uvjeri odmah. Samo gleda, samo slua, samo se prepusti zajednikom uitku, samo
osluhne puls dvorane i ve si tu, zajedno sa svima, u nepoznatoj prii koja iz minute u minutu postaje sve vie tvoja. itanje
knjige je samotan in. Nitko ne ita s tobom. Sam si. Nitko se
ne nasmije na istom mjestu, nitko ne zaplae na istoj strani.
Knjiga je suputnica samoe i samotara. Film je drutveni in,
u stvari je zabavan i onda kad na platnu gledamo neku tunu
priu, jer u kinu pla i smijeh uvijek dijelimo s drugima. Emocije u kinodvorani su kolektivne, i zato su smijene stvari jo
smjenije i, naravno, tune jo tunije.
Sjeam se kako uitelji u osnovnoj koli nisu voljeli da odlazimo u Kino Dom. Kino je (ranih ezdesetih godina) bilo na glasu
kao zabava koja zaglupljuje. Argumenti zato ne valja da odlazimo u kino potpuno su isti kao i oni zbog kojih je film tako razliita i tako zanimljiva umjetnost. Po miljenju pedagoke struke

520

tog vremena, film je i suvie jednostavna zabava, budui da slika

na filmskom platnu nudi samo ono to prikazuje, i nita drugo; knjiga i itanje, naprotiv, potiu lavinu mate, to nas tjera na razmiljanje Film je grub i propagira nasilje, tumaili su nam uitelji. Nije
stvaran, jer prikazuje junake i zgode koje nisu ivotne Film kvari
djecu, jer koristi rune rijei, kolokvijalni jezik I napokon (za ono
vrijeme obavezno miljenje), film, a ponajvie, dakako, ameriki,
u vezi je s kapitalistikim drutvenim ureenjem koje proizvodi samo
komercijalu, zaglupljivanje ovjeka i propagira vrijednosti koje smo
mi u naemu drutvu odavno prevladali
Meutim, nikakve zabrane nisu pomogle.
Kino Dom, gdje smo zalazili u godinama sedamdesetoj, sedamdeset i prvoj, sedamdeset i drugoj i tako dalje i tako dalje, sve
do devedesetih godina, preivio je nau mladost, i socijalizam...

Kino Dom kao azil.

U dvoranu Kina Dom sklanjao sam se svaki put kad je svijet
bio preteak, prezahtjevan, okrutan, nepravedan... Tamna dvorana kina bila je utoite i bijeg od svijeta, od tegoba ivota.
Mirisala je na poseban nain. Na takav miris nisam vie nikad
i nigdje naiao. Kino Dom je imao upravo poseban miris. Miris
stare drvenarije pomijean s isparenjima ljudskih tijela, miris
nekakve udne paste za ienje koja je smrdjela po terpertinu,
po benzinu, a zatim je bio tu i vonj po tekoj praini, to je dolazio iz pozadine filmskoga platna, od zaboravljenih kazalinih
kulisa, starih kostima, dok je iznad sjedala i dalje lebdio miris
po eeru, kandiranom vou, slanim prenim sjemenkama, i
kad su u dvorani sjedili vojnici iz oblinje kasarne, bio je tu
jo i miris po vojnikim uniformama, miris vojnih skladita...
A sve zajedno bilo je pomijeano, spojeno u posebnom, jedinstvenom mirisu: mirisu Kina Dom, mirisu jedne mladosti.
Kad je sve ilo naopako, kad je zanijemilo vrijeme, kad te
djevojka koju si volio nije htjela, kad su kod kue gubili posao, volju za ivot, kad su se dogaale smrti kolskih kolega,
nesree, samoubojstva u nedjeljna popodneva, kad je padala
kia, kad je bio snijeg, nevrijeme, kad vie nisi znao kuda bi
sa sobom, kad si bio ostavljen od svih, kad si ostavio sve te se
inilo da je svijet siv, crn, da nema svijetla na kraju, da ga nee
ni biti, da je ivot to ga ivi, to e ga ivjeti, zaguljiv, da ti
stee vrat... Tada bi zgrabio jaknu, pretraio po ladicama, ie-

521

prkao sitni, zabio ruke duboko u dep, pogledao na sat i odjurio gore po ulici, ubrzao korak i zadnje metre ak malo potrao,
kao da tri dragoj u zagrljaj. Kod Mice, Marie, Marice, Marije,
Magdalene... kupio bi kartu, priekao da se s blagajne prebaci
na hodnik, ispred ulaza u dvoranu (bila je i prodavaica karata i biljeterka, a nakon zavretka zadnje predstave takoer je i
pometala meu sjedalima), svojom tekom rukom povue ue,
tako da se hodnikom razlijegao napukli zvon, te bi potom napokon mogao jurnuti u zaguljivu i tamnu unutranjost... Sjeo
bi u prvi red, osmo sjedalo, digao noge na rub pozornice pred
sobom, i bio si kod kue. Na sigurnome, kao u maternici snova,
prostoru slika i pria s poetkom i krajem, sa smislom, premda
izmiljenim. Prepustio bi se krajolicima mira i slobode (koje
izvan Kina Dom nije bilo). Svijet bi ostao pred vratima. Zvono
za poetak filmske predstave oznaavalo je dolazak celuloidnih
snova, koji su nudili sigurnost i barem za dva sata bili stvarniji
od ivota.

Kino Dom i drug Tito.

Netko me je jednom upitao: Gdje si bio kad je umro
Tito?
Nemam pojma, slegnuo sam ramenima.
Ne vjerujem. Svi znaju gdje su bili kad je umro.
Bio sam u kinu, kaem nakon nekog vremena. U Kinu
Dom.
I?
Nita. Bio sam samo u kinu. Prekinuli su projekciju filma.
Koji film je igrao?
Zaboravio sam.
Stvarno?
Nisam zaboravio. Igrao je crno-bijeli film o francuskom
pokretu otpora. Dodue, na programu je bio krimi Fantom i
tajna crnih ljiljana, ali je program u zadnjem trenutku bio izmijenjen... U dvorani Kina Dom bilo nas je samo etvero. Sa strane jedan umirovljenik, koji je zaspao im su se ugasila svjetla,
u drugom redu gospoa sa smijenim eirom, to ga ni tijekom filmske predstave nije skinula, a u zadnjem redu, na sredini, sjedili smo Irena i ja... Tada smo u Kino Dom dolazili svaki
dan. Nismo imali kuda otii. Ona je stanovala u internatu, a
moji su bili po cio dan kod kue... I tako smo svako popodne

522

sjedili na prvoj predstavi, u zadnjem redu na sredini, odakle

smo imali dobar pregled na cijelu dvoranu. Na prvu projekciju
smo dolazili i zbog toga jer je tada dvorana gotovo uvijek bila
prazna. im su se svjetla ugasila, poput dvoje gladnih navalili
bismo jedno na drugoga. Biljeterka Mici, Marii, Marica, Marija, Magdalena je, pogledavajui svako malo u dvoranu, bila
oarana nama. Vidjela nas je samo do ramena, jer su nas zakrivala sjedala reda ispred i reda iza nas, i zato je vie puta na
odlasku iz dvorane pohvalila nau sabranost i usredotoenost
pri gledanju filma (moda joj je bilo udno jedino to to smo
cijeli tjedan gledali jedan te isti film). Meutim, nas dvoje smo
odmah, im su se ugasila svjetla, poeli burno istraivati naa
krila. Gornji dio tijela bio nam je posve miran i na licima nam
se nije vidjelo da od pojasa nanie, u sjeni i zavjetrini sjedala
ispred nas, divlja oluja strasti i velika bitka seksualnih istraivanja... No tog su se popodneva, ubrzo nakon poetka filma,
u dvorani opet upalila svjetla i biljeterka Mici, Marii, Marica,
Marija, Magdalena... stala je ispred platna zaplakanih oiju te
drhtavim glasom objavila da je umro drug Tito. Irena i ja smo
to neprimjetnije uredili svoje skute i napustili dvoranu. Bili
smo skroz crveni u licu, zbunjeni i staklena pogleda, prekinuti
usred rastue slasti... Tada sam kolsku kolegicu i ljubavnicu u
svojoj nestrpljivosti i neutaenoj strasti odvukao u zakulisje,
odvukao sam je iza filmskog platna kroz vrataca u ekaonici.
Vidjevi kakve su moje namjere, udarila me po obrazu i rekla:
Kako moe! U tako traginom trenutku nae domovine misli samo na svinjarije! Kako si bezosjeajan! briznula je u pla
i istrala iz kina. A nije ni bila svjesna da je u svojem ogorenju
smislila prilino duhovit stih.
Kad sam i ja snudeno odlazio iz Kina Dom, na vratima me
doekala biljeterka Mici, Marii, Marica, Marija, Magdalena... s
rukama na licu, crvenih, zaplakanih oiju. Bit e rata. Bit e
trei svjetski rat! zaridala je.

Moja baka i Kino Dom.

Netko tko je doista volio Kino Dom bila je moja baka. Jo
dok sam bio dijete, vukla me na popodnevne predstave, i ako
mi se film jako svidio, na izlazu smo se samo okrenuli i ili gledati isti film jo jednom. Imala je osamdeset godina i sve je razumjela. Ne samo priu, intuitivno je shvaala i filmski jezik i

523

filmsko pripovijedanje koje govori kroz montau prizora, a oi

bi joj se uvijek orosile kad mi je pripovijedala o neobinim susretima i oprotajima filmskih junaka, o neobinim nainima
kako je neto bilo snimljeno, o paralelnim montaama, brzim
obratima, filmskoj simbolici (junak se oprata i jato ptica leti
nebom), koja je na nju ostavila naroito jak dojam
Moja baka nije nikad nigdje putovala. Njezin je ivot stao
kad su djeda doveli s Golog otoka te je nekoliko godina kasnije i umro. Od tada je odlazila jo samo u Kino Dom. Nigdje
drugdje. Bila je bez prijatelja i prijateljica. Njezin kontakt sa
svijetom bio je samo put do kina na kraju grada, a i taj put je
prelazila koliko je mogue bre, u strahu da je netko ne zaustavi i ne poeli popriati s njom. No zato je nalazila beskrajno
zadovoljstvo u tami kinodvorane. Neizmjerno je uivala u neznanim krajolicima filmskoga svijeta, u svijetu filmskih novosti to su se tada jo prikazivale, u velikih gradovima u kojima
su se odvijale prie na platnu i u koje u stvarnosti nikada nee
otputovati, u koje nikad nije ni eljela Filmovi i dvorana
Kina Dom njoj su nadomjetali svijet.
Film vole ljudi koji nemaju nita, jer im film barem za trenutak moe ponuditi sve Moja je baka bila ljubiteljica filma
zato jer je voljela sanjariti, jer je po karakteru bila sanjar Film
vole ljudi koji imaju matu. Ljudi koji su u biti kreativni, ali nemaju toliko snage da svoju kreativnost znaju i realizirati. Zato
im film barem ponekad otvara nebo.
Mogu rei da sam tada, u kinodvorani, s bakom pored
mene, nauio razmiljati o ivotu kao o filmu. ivot je za mene
postao samo serija slika, kadrova, sekvenci to ih doivljavamo
u tamnoj dvorani na kraju grada...
Onda je baka umrla.
Imao sam dvanaest godina. Iao sam je posjetiti u bolnici.
Bila je sama u sobi. Sjeo sam na stolicu pored njezinog
uzglavlja. Nije otvorila oi, ali imao sam osjeaj da me vidi.
Primio sam je za ruku. Bila je votana i hladna.
Ne znam koliko dugo sam je tako drao i ekao da se probudi, kad je u sobu dola medicinska sestra, zaueno me pogledala i odjurila iz sobe. Nakon nekog vremena vratila se u
drutvu lijenika. I on me je udno gledao. A zatim mi je priao
i rekao da mogu ispustiti ruku. Zato? upitao sam. Jer je mrtva,
odgovorio je. Medicinska sestra se okrenula prema lijeniku,
rekavi: Oprostite, gospodine doktore, bilo je toliko posla... Ja sam
kriva, znam. Trebala sam je pokriti jo ujutro.

524

Kino Dom i poetak kraja.

Padala je kia i ja sam dotrao do Kina Dom. Kia me uhvatila pred samim kinom. Svom teinom sam se naslonio na vrata. Nisu se otvorila. Na vratima je pisalo: Kino Dom privremeno
zatvoreno. I tako je ostalo dugo, dugo vremena.
Odselio sam se u drugi grad, poeo zalaziti u druge kinodvorane. U mali grad, u Kino Dom, nisam se vie vraao.
Kad god sam se sjetio bake, sjetio bih se i njezinog najdraeg
mjesta na svijetu, kako je voljela rei za svoje kino, Kino Dom. Pitao
sam znance koji su tamo ee putovali. Rekli su mi da je u kinu
centar za beskunike. Iz dvorane su odstranili sjedala i na njihovo
mjesto postavili krevete. Na pozornici, tamo gdje je prije bilo bijelo filmsko platno, uredili su mjesto gdje se dijeli hrana.
Zatim sam proitao u novinama: Beskunik zaklao druga.
U Kinu Dom, koji je postao dom za beskunike, izvjesni J. P.
je u navali bijesa zato to mu je M. R. bez dozvole i kriom ispraznio bocu vina, dohvatio ilo (J. P. je ranije bio postolar u propaloj socijalistikoj tvornici, s pedeset godina starosti izgubio
je posao i tako zavrio u Kinu Dom) i do smrti izbo beskunoga
druga. Zaklani beskunik J. P. je na mjestu dogaaja, usred ispranjenog partera kina, iskrvavio. Kako se to dogodilo po noi i
kako nitko nije vidio tu krvavu dramu, a poinitelj, beskunik i
nezaposleni postolar J. P., zaspao je nakon umorstva im je legao
u svoj krevet, zloin je bio otkriven tek sljedeeg jutra.
Tako se u prostor kazalita, u kome su neko igrali Shakespeara, Juria, Cankara i Goethea, a kasnije prikazivali filmske
komedije, drame, vojne filmove, filmske dnevnike i crtane filmove, uselila prava i stvarna smrt.
A kad se dogodi prava smrt, iluzija se povlai. Snovi nestanu. Stvarna smrt rastjerava uspomene. Stvarna smrt zauzima
mjesto snova i snovi umru.
Kino Dom, dom za beskunike, zatvorili su nedugo nakon
traginog dogaaja.

Kino Dom i njegov neopozivi kraj.

Doavi jednom u posjet gradiu svoje mladosti, istom ulicom kao nekad potraio sam put do Kina Dom.
Prozori su bili razbijeni, zgrada ispranjena. S krova su ve
bili odstranjeni crjepovi. Kino Dom se pripremao na ruenje.

525

Pokuao sam ui u zgradu kako bih jo jednom vidio dvoranu.

Nisam mogao. Na svim ulazima bile su zabijene daske. Zbog
narkomana, rekla mi je prodavaica u oblinjoj trafici.
Uza zid na kojem su nekad visjele vitrine s plakatima i
fotografijama filmskih predstava, stajao je velik kontejner za
otpatke. Bio je do vrha pun smea. Ugledao sam poderane plakate to su nekad visjeli u ekaonici kinodvorane. Poeo sam
prekapati po smeu. Naao sam fotografiju... Bila je to ukasta
fotografija iz jedne stare kazaline predstave. Mukarac pukom
prijeti mladoj djevojci. Djevojka klei i molei za milost lomi
ruke ispred svoga lica. Mukarac s velikim umjetnim brkovima
gleda je namrteno. Lice djevojke iskrivljeno je od boli... Sve
je pretjerano, patetino... Davna fotografija iz neke davne i
zaboravljene kazaline predstave. Podigao sam se prste pokuavajui jo dublje zahvatiti u kontejner. Vidio sam da je meu
otpacima jo vie fotografija kazalinih predstava i jo mnogo
starih filmskih plakata. Odluio sam otii po auto, parkirati ga
ispred kontejnera i spasiti kazaline fotografije i filmske plakate... Spasit u Kino Dom od nestanka, od potpunog zaborava...
Otiao sam po auto.
Kad sam se vratio, kontejnera vie nije bilo.
Uvijek kasnimo. Smrt nas uvijek preduhitri.

Uputa putniku zadnji put.

uta zgrada je poruena i na njenom mjestu podignut je
niz bijelih, sasvim nezanimljivih kockastih zgrada, koje nemaju prolosti, ali zato u prizemlju imaju staklene izloge modnih
trgovina Victoria Secret, Elle Mc Percon, Chanel, Roberto Cavali,
Prada, Perla...
Kue umiru poput ljudi.
I za njih vai zakon zaborava. A kad ih zaboravimo, zajedno s njima zaboravimo i dio svoje prolosti, svga ivota.
Tada kue umru do kraja.
Zato, putnie, krene li od eljeznike postaje ravno, pored
velikog Njemakog doma, pored robne kue kvorecky, pored
gotike crkve, koja lei na temeljima rimskog svetita, i nastavi li put samo ravno naprijed, pored gradske vijenice i jo
dalje... doi e do kraja grada.
Tamo nema niega vie.

526

Tatjana Gromaa

Devet pjesama iz zbirke Humus

No u crnoj umi
Sunce je ve pokraj ume
crne kao ugljen.
Movara, propupale vrbe.
Kua ulubljenog krova
razbijenih prozora.
Prelijevaju se prostori,
rijeke.
Nekoliko sam drava promijenila ovih dana.
Toliko je ljudi prostrujalo kroz moj ivot.
Jesam li ih sve stigla dovoljno povrijediti
da me pamte jo neko vrijeme po zlu?
Skladita dasaka, ciglane, nekadanji hambari municije.
Bila sam zlurada,
bez dovoljno samokontrole.
U neformalnom sam drutvu, naizmjence
izgovarala suvine rijei o drugima.
Isprazno blebetanje najvei je zloin intelektualaca
dvadesetog stoljea,
zapisao je Czeslaw Milosz.
Sunce zalazi iza crne ume.
Kue kao sitne kiparske legure,
rasute podno zelenog brijega.

527

Ismijati e me
zlobniji od mene
zbog idealizma i istinoljubivosti.
Ne mogu opstati u svijetu
u kojem mi netko treba stajati iza lea.
Rijeka nosi trulo granje,
breuljci se valovito prelijevaju zemljom.
Sveani niz drvea na obroncima.
Kolosijek sree na kojem je mogue dotai udo.

Vjeverica
Eno vjeverice koja skakutala je drumom kojim smo prolazili.
I ruke je prinosila ustima kao da eli neto da nam kae.
Ili se u tiini, sama sa sobom neto pita.
A onda zamae kitnjastim repom i nestade u vrtlogu trave.
Sve to mogu jest da se sjeam nae radosti kada smo je ugledali.
Bijae to harmonija kojoj i danas teim.
I koju elim zadrati usprkos opasnostima.
I sve sam sigurnija da ne treba govoriti previe.
Jer sve to izgovorim brzopleto je i nepromiljeno, u nestrpljenju.
Piui u samoi, i ne nadajui se niemu osim dobrim rijeima
koje iscrtavaju oblike na papiru,
umirujem svoj duh i njegovu halapljivost.
A svijet lei upravo ovdje, u ovom trenutku, i njemu se elim vratiti.
Kao tvojoj ruci to iscrtava krugove na mome koljenu.

528

Dosegnuti Neto
za A. i L.
Danas poslijepodne dok ruali smo u naoj tijesnoj kuhinji, a
ruak bijae dobar, uistinu dobar, i dok jeli smo te sitne zalogaje, izmeu njih listasmo slike Francisa Bacona, slikara tame,
oaja egzistencije, dna i uasa ljudskoga, divismo se tim slikama kao da divimo se prvim proljetnim ljubicama
Povedosmo zatim razgovor o homoseksualnosti, o uzvienosti realiziranih homoseksualaca, to su imali hrabrosti probiti
opne drutva, o tome kako svaki od njih ima dranje i snagu
princa, neto to ga ini apsolutno zadivljujuim, vrijednim
oboavanja
Potom, i dalje govorismo o slikarima, o Balthusu koji je u mladosti drugovao s Rilkeom, kojega su oboavali Picasso, Camus i
Fellini, o Otu Dixu i zlu i izopaenosti na portretima Nijemaca
tridesetih, u vrijeme nacionalsocijalizma
Potom stadoh izvlaiti i donositi knjige, moja stara manija, i
trpati ih u krila naih prijatelja, elei svime time dosei neto
Neto!
I jo, to je takoer bizarna navika, poeljeh ustati od stola i
proitati na glas par misli iz knjige Vasilija Rozanova.
Izmeu ostaloga:
Sva knjievnost je prazno naklapanje Skoro sva Izuzetaka
je ubistveno malo.
Potom odetali smo do mora, u elji da ga jo jednom zagrlimo, da mu se, jo jednom, pokorni, nakon objeda, pia, razgovora, poklonimo.
I da se utke, svaki svojem nitavilu vratimo.

529

Zanat
Daleko od ushita kojeg pokree muzika
daleko od sveproimajueg klavirskog zvuka
stoje rijei, avetinjski prazne
poput mediteranskih trgova zimi.
Nemone, kljaste, impotentne
da uine bilo to.
Nekakav suviak bivstva, elja za ugledom,
za fasciniranjem drugih
tjera me da piem.
Bljedunjavo nizanje slika.
Tiha igra loptom u pliaku.
More se povlai.
Ostaju komadii stijenja.
Alge, morska prljavtina.
Djeji vrisak iz daljine.
Ispod moje ruke rijei sipe poput rijeke.

530

Ljubavnici u umi
Vidjela sam ljubavnike u umi.
Uivali su u svojoj igri
- posve goli.
On starac velikog trbuha i elave glave.
Ona djevojka, vatrene kose i vitkog tijela.
Njeno lice zaleeno u gru uitka.
Ali vidjela sam na tom licu i puno glume.
Hladne distance od starakog tijela
koje je prualo svoje iskustvo.
Ne, nije to bila ljubav,
samo elja da jedno od drugog
uzmu ono to sami nisu imali.
Ali uitak kojeg sam ugledala bio je stvaran,
opscenost razorna do bola.
Skrivena u umi,
pred tunelom obraslim brljanom i liajevima.

531

Luda ena
U pustom parku
na fontanu se dola okupati.
Posve sama, zaigrana.
Izazvana iskriavom slobodom vode.
Koja nije upoznala nikakvih zapreka.
U kojoj nema zadrki, zadnjih misli, predrasuda
Prepustila se slobodi,
zavodljivom olakanju.
Ruku podignutih u vis
uz vrisku i pjesmu
plee.
A voda prti, slijeva se
po njenoj kosi i haljini.
Poput vrele, uarene lave.

532

Biljeg posjeta
Danas me misli odvedoe
k jednome koji umro je davno
smru koju nazivaju neprirodna.
Poznavah ga, no samo iz daljine.
Ne znam zato je danas duh njegov bio ovdje,
podsjetivi me na mladia iz predgraa
i sve djevojke koje su ga voljele iz daleka.
Nisam bila meu njima.
Ali danas evo pomiljam na njega
uzimajui tu misao kao biljeg njegova posjeta.
Blag osmjeh njegove due, jedva vidljivi pomak ruke.
Toplina koju smo pri tom izmijenili.
Pogledah svoje lice u ogledalu
u nadi da u na tren ugledati sjenu njegovog.
Ali, ve je bio odleprao!
Zahvaljujem njegovom duhu jer me je danas odabrao.

533

Tamo
Tamo jo uvijek stoje
male kuice s napuklim prozorima.
Daske avlima zakucane
na mjestima gdje su stajala vrata.
Tuberkulozni haustori.
Dvorine zgrade s rustikalno izraenim
balkonskim ogradama
pod kojima se okupljaju make.
ekam enu u crvenom neglieu
da se pojavi i donese im kruh umoen u mlijeko
kako je inila
godinama ranije.

534

Opsuje i nestane u dvorinom zahodu.

Kolodvorska ulica ista je
kao i u vrijeme kada ju je slikao Milan Steiner.
idovska crkva je tu,
iza parka,
nasuprot kavane gdje je baena bomba.
U podrumskim stanovima
tiho gasnu svjetla.
Kue izbjeglih, ubijenih, nestalih
zrae avetinjski prazno.
Proao je jo jedan rat,
a njegovi najvei plaenici i sluge
i danas su oni kojima se pognuti klanjamo.

535

Djetinjstvo
Jetka jutra s tvornikim dimnjacima,
baklje rafinerije iz kojih plamte strah i uzbuenje.
Miris rijeke i ar koprive,
pjenasti klobuci maslaka,
prvi grijesi najranijeg djetinjstva
Kravar to biem udara stado,
dimnjaar to iz dimnjaka viri.
Jato vrana u kronjama ljivika.
Teka hra teretnih brodova
ljuljaka ispod debelog oraha.

536

Matev Kos

KAKO GOVORIMO, KADA SE

USUDIMO DA GOVORIMO?
Pitanje o poeziji Uroa Zupana
Nas dvojica i ja
Mo mog nepouzdanog pamenja mi govori da je to bilo
na poetku 20. veka, kada me je, najverovatnije u kafani Pri
Mraku, gde se tada bilo jednom u Ljubljani sastajalo drutvo
okupljeno oko asopisa Literatura, sa Uroem Zupanom upoznao Ale Debeljak. Jo pre toga nas je povezivala takorei simbolina injenica: naime, 1989. godine smo i Uro i ja u istom
broju Literature objavili svako jedan od svojih prvih tekstova, a
moda i ba prve tekstove. Jedan je bio pesniki, drugi kritiki.
Ko je od nas dvojice tim objavljivanjem u asopisu natovario
na svoja lea tee breme genijalnosti, ne bih sada da sudim.
Prolazile su godine, kritiki i drugi tekstovi su se mnoili, a
u meuvremenu, u prvoj polovini devedesetih, bilo je obilje
onoga to obino zovemo knjievni ivot. Pisanje poezije i pisanje o njoj je nekako, samo po sebi, dovelo do toga da smo
Uro i ja mnoge svoje veernjo-none skitnje po Ljubljani zajedno izveli jo ponegde. Ali, ne bih sada o tome.
Za ovaj tekst je vanije to da sam prisniji odnos postepeno ostvario i sa Zupanovom poezijom: pisao sam o njoj i komentarisao je u razliitim prilikama, kao urednik sam potpisao
nekoliko njegovih knjiga, u ime Literature ga nagovarao na intenzivniju saradnju sa asopisom u kojem je i danas urednik
za poeziju, a vie puta sam bio meu prvim, mogao bih ak
rei privilegovanim itaocima njegovih novih rukopisa. Ne
znam da li to zaista jesam, kao ni to da li sam zbog toga posveeniji (ili sreniji) italac njegovih pesama, ili da li ih zbog
toga itam nekako drugaije, meutim, te relacije su neto to
ovom prilikom nije nuno stavljati u zagradu.
Drugi, vaniji razlog za istaknuto prvo lice u ovim reenicama jeste pitanje generacije. Sada moram rei upravo: Uroeve
i moje generacije. Da ne bude greke: to nije moja, ve Uroeva

prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi

537

dosetka. Naime, Uro je pre dobrih deset godina u nekom intervjuu (i jo nekom drugom prilikom) izjavio, da ne spada ni
u jednu generaciju. Moda Matev Kos i ja inimo samostalnu
generaciju koja ima samo dva predstavnika i smetena je negde
na sredinu, izmeu onog to je zapoinjala osamdesetih godina i onoga to zapoinje sada. Kao kritiar sam ovog ili onog
autora mnogo puta generacijski kontekstualizovao (i upravo
to, a ta bih drugo, inim i sada), ali, kada je u pitanju moja
malenkost, moram priznati da generacijske okvire ne volim.
Dodue, ekskluzivnu generaciju koju ine dva lana, gospodin
Zupan i gospodin Kos: to bih jo nekako mogao da podnesem.
Inae se poenta Zupanovih generacijski istaknutih rei koja mi
je u grubim crtama bliska, razvijala nekako u tom pravcu, da
je prostor u koji smo zakoraili i potom se u njemu razliito
orijentisali, odreen pre svega postmodernizmom, koji je tada,
krajem osamdesetih godina, jo uvek bio moto dana. Meutim, treba odmah dodati: moto dana na izmaku. Postmodernistika euforija osamdesetih donela je mnogo teoretisanja (as
manje, as vie produktivnog), a vrlo malo knjievne prakse
koja bi bila nekakav korelat postmodernistike ideje, odnosno, ona nije bila takva, da bi ovek za nju, barem na prostoru
Slovenije a time ni u mom sluaju odluno zaloio pero i
telo. Ukoliko se nekom slovenakom knjievniku posreio kakav prodorniji tekst u tom pravcu, to je bio pre izuzetak koji
potkrepljuje upravo ponuen opti sud. Ne bih da podgrevam
priu o postmodernizmu, jer o njemu znamo mnogo, a jo vie
smo u meuvremenu sigurno zaboravili.
Ono to nikako ne moemo smetnuti s uma u kontekstu prie o Zupanovoj poeziji je to, da je njegov prvenac Sutre
(1991) pao u prostor kome je ta knjiga izuzetno bila potrebna i
kojoj je, potom, irom otvorio vrata.

Bilo jednom u Americi

Uz Sutre se, nekako samo po sebi, nudi poreenje sa jednim drugim prvencem, koji je takoe etvrt veka pre Zupanovog snano podmladio i uzburkao slovenaku pesniku
pokrajinu. To je, naravno, dobro poznata knjiga uvenog naziva Poker (1966) Tomaa alamuna. Nekada prevratniki modernista danas je klasik i autor teko preglednog, skoro nesavladivog opusa. O njegovom uticaju na (ranog) Zupana ve se piu

538

diplomski i seminarski radovi. U poreenju sa alamunovim

prvencom, Zupanov nije prouzrokovao nikakav skandal ili
uznemirenje meu knjievnim tradicionalistima, ve je autora Sutri veoma brzo, takorei bez primedbi ove ili one strane,
ali zato uz snane ovacije, katapultirao na slovenaki Parnas.
Sutre su apologija pesnikovog roenja i zato i izuzetno vaan
doprinos mitologiji poezije onda, kada se ve inilo da je
takva mitologija (iako, ve po drugi put nova) jo samo stvar
istorijskog pamenja i sve udaljenije tradicije. Sa Zupanom se
istovremeno dogodila i revitalizacija pesnikog stava kojem je
malo bilo stalo do postmodernistike knjievne hiperkultivisanosti i suptilnih meutekstualnih veza: ono to je eleo da
kae, pesnik je izricao to je mogue neposrednije. Pesnik nije
vie, kao u zlatno doba pesnike modernosti, alhemiar jezika i
njegovih arolija, ali ni postmodernistiki imitator kojem nita
to je knjievno nije strano (ali ni sveto), ve (meta)romantini alhemiar srca. Izmeu ostalog, o tome veoma jasno govori
poslednja, programska pesma iz Sutri: Alhemija srca. U pitanju
je predstava o pesmi, tanije odbrana pesme, koja e biti /
talasanje krvi, pesma koja e biti alhemija srca. Taj Zupanov
stav je, naravno, bio iznad svega patetian, a u svojoj nedunosti (infantilnosti) ljupko prostoduan: polazio je ni iz ega i
igrao na sve. Takav ulog, meutim, nije bez opasnosti.
Poetske koordinate Sutri, a tu pre svega mislim na vienje
pesnika (i nain na koji pesnik vidi sebe samog) kao bojeg
deteta koje nikome ne eli nita loe i svi ga moramo voleti,
bile su manifestacija pesnikove i pesnike samouverenosti, ak
i samoproglaavanja kakvo je mogue samo pod zaklonom savremenog orfeizma. Ta usmerenost je bila izrazita suprotnost
postmodernistiko-metafikcijskom podrivanju autentinosti
pesnikog/autorskog Ja kao supstance u koju se (jo uvek) moe
imati poverenja. Zupan je otiao jo korak dalje ili dva unazad, u zavisnosti od take gledita i kao onu instanciju koja
stoji na putu slobodi, nesputanosti, spontanosti itd. poezije,
prepoznao metafiziku. To je ponovo bila jedna od prostodunih
Zupanovih deklaracija, a bila je izgovorena u mestu, koje po
pravilu ne vai za pozornicu deavanja i izricanja najdubljih
istina. Pesniki subjekt Sutri, odmah nakon sletanja boinga 747
u N. Y., naime, tajanstveno namigne carinicima i otrese patinu evropske metafizike u njihova iroko otvorena usta, a
usput ih jo oara i slovenskim armom. Slovenski arm: to
moramo shvatiti kao aluziju na slobodu, oputenost, prirodnu

539

spontanost ptice koja iri krila nad slovenskim prostranstvima,

a ne nad dubinama nemakih umskih puteva koji se pesnikovom pogledu otkrivaju kao apstraktno, od stvarnog ivota
otrgnuto rezonovanje. Zupanovo ime za to je metafizika.

Sloboda nedostatka metafizikog?

Pria o preovladavajuoj (anti)metafizikoj usmerenosti
slovenake poezije i uopte knjievnosti bi, naravno, zahtevala
posebnu analizu, koja bi se na lestvici istorije pomerila dosta
unazad. Na ovom mestu bih eleo da upozorim na nekoliko
vanih mesta u raspravi Ivana Urbania o najvanijim idejama slovenakih filozofa, u kojoj autor upotrebljava prilino znaajnu sintagmu a-metafiziko slovenstvo. On, naime,
smatra, da je stalnica novije slovenake istorije nezainteresovanost za filozofiju. Ta nezainteresovanost, meutim, nije neto neodreeno, ve je treba razumeti u sudbonosnijem, ak i
istorijsko-strukturalnom smislu: kao poseban metafiziki nedostatak savremenog slovenstva.
Pre nekoliko godina je Ale Debeljak, verovatno veoma opravdano, razmiljao o slovenakoj lirici i nedostatku urbanog neto slino bi moglo da se u ovom kontekstu tvrdi i o nedostatku
metafizike: ali ne samo u vezi sa poezijom, ve i sa slovenakom
knjievnou uopte, bez obzira da li je piu ljudi iz grada ili sa
sela, ili oni izmeu. A-metafizinost je neto to je i dan-danas
strukturno odreuje. Kako stoje stvari sada, ukoliko se zadrimo
na terenu slovenake poezije, sa Zupanovim otresanjem patine
evropske metafizike? Sa otresanjem patine neega, to zaista nije
radikalno, i inae nikada nije ulo kroz iroko otvorena usta u tekstove slovenake knjievnosti. Kako, dakle, objasniti taj nesporazum? Odgovor je veoma jednostavan: Zupanove Sutre evropsku
metafiziku razumeju na prilino samosvojan, pesniki nain.
Prevazilaenje metafizike, za ta, naime, plediraju, na kraju krajeva, jeste neto tipino metafiziko. Koliko je ve bilo boraca protiv
metafizike koji su se kasnije, kada je njihovo prevratnitvo palo
u vodu, pokazali kao metafiziari na kvadrat. Ili filozofa, koji su
za svoj ivotni cilj postavili projekat izlaska iz filozofije isticanja
njene naunosti, procesa (samo)ukidanja, ponitavanja ili ak, ne
tako dugo unazad, ostvarenja.
A pitanje, koje se ovde samo po sebi namee je sledee.
Koji je onaj horizont, instancija tanije: koja je ona metafi-

540

zika instancija koja Zupanovoj poeziji omoguava da odbaci

patinu evropske metafizike? Da napusti stari i ue u novi svet?

Stari i novi svet

Na tu dihotomiju najglasnije odgovara pesma U Ameriku!,
iz koje sam izvukao navedeni antimetafiziki stih. Na toj se, za
autorov prvenac i njegovo pisanje iz tog doba, po mnogo emu
programskoj pesmi, ako ne i ak rokerskom komadu koji je znao
da se obrati publici svojom kinetikom energijom, moramo zaustaviti. Zakljuna strofa glasi:
odlazim u grad anela i ekam, da se protrese tektonski prelom,
da posetim none lokale da omiriem howlovski eli eli lama lama
sabahtanski saksofonski krik, prizovem Keruaka, Birda, Kirka,
pun muzike, pun energije,
Ameriko DOLAZIM!

Danas, skoro dvadeset godina nakon nastanka te pesme, na

prelomu vekova, odnosno sada emo na trenutak ili dva napustiti zemlju poezije pre svega nakon amerike nemogue misije
u Iraku, evropsko-amerike nesuglasice su dobile malo drugaiju
sadrinu. Ukoliko u elji za aktualizacijom savremenih opasnih
veza malo ili ak prilino karikiram, usklik Ameriko DOLAZIM! nakon 11. septembra moe biti i usklik teroristikog samoubice, ive bombe koja pada s neba na ovaj ili onaj unapred
izabran ameriki grad, civilnu metu, ne bi li se osvetio Imperiji,
rimskom carstvu novog doba, koje svojim globalnim pipcima
nagriza samoubicin (kulturni, religijski, civilizacijski itd.) identitet i nain ivota svih njegovih. Intencija Zupanovog usklika pre
skoro dve decenije je, naravno, bila sasvim drugaija. U Ameriku!
je stvar odluke i istovremeno odvajanja od evropske metafizike:
novi kontinent je obeana zemlja koja unutar konteksta Zupanove poezije simbolizuje prostor slobode i otvorenosti, a pre svega
neoptereenosti (pre)tekom tradicijom. Zupanov akcenat na
Americi, naravno, nije svetskoistorijski, a jo manje imperatorsko-vojni; Amerika je za njega pre svega topos, zemlja mogunosti i ansi, slobode, neoptereenosti veliinom starih klasika. Pri
tom nije sluajno to to Sutre bude onu pesniku orijentisanost,
kakvu sreemo u tradiciji severnoamerike poezije od Vitmena,
Vilijamsa, autora njujorke pesnike kole Frenka OHare, Dona

541

Eberija, Keneta Koha, preko arlsa Olsona, Roberta Krilija i Roberta Dankana s koleda Black Mountain pa do, izmeu ostalog
i bitnika Alena Ginzberga, Lorensa Ferlingetija, Gerija Snajdera i
jo koga. Mnogi od ovih pisaca su citirani ili pomenuti u Sutrama; Zupanov pesniki subjekt je kao i, recimo Vitmanov
u legendarnoj Pesmi o irokom putu, kada ide irokim putem,
/ zdrav, slobodan, sa celim svetom pred sobom subjekt slobode. Manifestacija te slobode, meutim, nije istorijska akcija,
ve poezija. Tanije: pesnika subjektivnost, kakvu je omoguava i dublje utemeljuje vera u mo pesnike rei.

Lica krize
Alhemija srca ne moe bez govora ljubavi. A on je jedan od
osnova Zupanove poezije. Glas ljubavi je u Sutrama glas dvojedine totaliteta, u Reci (1993), Zupanovoj drugoj zbirci je to glas
procepa, rascepljenosti, i zbog toga ive, otvorene rane koja
istovremeno toj poeziji daje i sok njenog ivota. To je rana s
kojom se moe iveti samo ukoliko se imenuje i ukoliko, skoro
ve kao tema koja je istovremeno jedno od kljunih poglavlja
dotadanje prie pesnikovog ivota, ue u pesmu. Kraj saveznitva sa voljenom osobom mogue je preboleti kroz drugu,
drugaiju vezu: ukoliko veza sa enom ne / moe biti obeana
za venost, neka to bude veza sa utanjem i / krikom rei (Nona vonja). Meutim, i to saveznitvo nije (vie) neto neproblematino i ekstatino usreujue, ve je istovremeno prizorite mka i patnje. Svaka veza je istovremeno i urez. Ovog puta
uzrez zastraujueg mka, koji se otvara na drugoj strani jezika.
Mka, u koji moe da se urui odron rei. Mk je nona mora
rasprianog mladog pesnika.
Amerika sa svojim simbolinim konotacijama u Reci nije vie
knjievni u-topos. Pesnika geografija se primetno proiruje, ali
ne bogatstvom konkretnog, ve pribliavanjem daljina apstraktnog. Brojni autori koji na ovaj ili onaj nain, putem citata ili
simbolinom teinom svojih imena ulaze u Zupanovu poeziju
(Eberi, Milo, Has, Blejk, Paz, Paveze i dr.), ne svedoe samo
o intertekstualnim nadovezivanjima, srodnosti po izboru i dijalokoj usmerenosti Reke, ve i o tome da je, kada je u pitanju
susretanje pesnika, uvek re o potvrdi meusobnog saveznitva i
odanosti pesnitvu; pepeo zvezda / koje su eksplodirale naim
susretom, na primer, glase zanesene rei u pesmi posveenoj

542

Tomau (alamunu). Sline nalazimo i u stihovima napisanim ispod posvete Aleu (Debeljaku).
Poezija je, dodue, privilegovano mesto jezika pronaao
sam jezik na kojem mogu / da razgovaram sa bogovima (Delfin)
meutim, istovremeno je taj jezik, jezik dijaloga sa bogovima,
optereen gubitkom ovozemaljskog jedinstva i potpunosti,
koju, kao to to nagovetavaju brojni Zupanovi stihovi, zaista
omoguava samo simbioza dva zaljubljena srca. Ritam srca je
izvor stihova, koje uporno nanosi Reka.
Konkretnih, posebno geografskih i linih referenci, koje su
u Sutrama (pre svega u njihovom amerikom ciklusu) imale
vanu ulogu, u Reci ima mnogo manje. Zupanov rukopis postaje
apstraktniji, a prisvajaku, eksplozivnu okrenutost subjekta ka
svetu koji je, nekako ve unapred njegov svet smenjuje pesnika autorefleksivnost. Zanosni usklik Ameriko, DOLAZIM! bio
je, naime, mogu samo kroz nedistancirana, samih sebe puna
usta pesnika-deteta. Menja se i pogled, kako ga diktira vremenska ravan. Sada vie nije u pitanju ekstaza unapred date moje
budunosti, ve nostalgino ivenje prie prolosti: ja neu /
nikada moi da odbacim sve svoje uspomene (Naputanje kue
u kojoj smo vodili ljubav). A prie, zapisane u seanju, nisu one iz
Zupanove junake amerike epike. Vie nego bila ta drugo, one
su seanje na ljubavnu sreu koja se rasplinula u samou jednine:
sve je isto, / kada si sam. Ono, to je u Sutrama bila stvarnost,
istina onog ovde-i-sada, u Reci postaje stvar nostalgije, enja za
povratkom izgubljenog jedinstva.
Istaknutu ulogu sada dobija kosmika svest: sav sam poroajno podrhtavanje nitavila, pretvorenog / u poplavu svetlosti. Pleem bez kraja, bez / muzike, u taktu vasione (U januaru).
Predstava pesnikog Ja o samome sebi je tu prilino megalomanska: stvaraoev postupak je creatio ex nihilo (sav sam poroajno
podrhtavanje nitavila), Ja je medij svetlosti, do kraja i dalje plee
u taktu vasione. Kosmika svest kojoj je dodeljen status boanskog a time i pesniki apsolutnog, u Reci postaje jedna od novih
taaka oslonca pesnikog glasa koji jo uvek dosledno peva u
prvom licu. U vezi sa tim, u Reci posebnu teinu imaju brojne
kosmike komparacije, na primer uarena, astralna tela,
drobljenje kometa itd. Pretpostavka Zupanove poetike iz tog
perioda je da takve mone, glasne rei i sintagme omoguavaju
ulazak u sferu apsolutnog. Pri tom, nije sluajno da je najea,
semantiki izuzetno bogata (i biblijsko-mitolokom, pa i mistinom tradicijom obloena) re u Reci upravo svetlost. To je kljuna,

543

najmonija re Zupanove poetike i tako je ostalo sve do danas

(izmeu ostalog, 1996. godine ta re je ula i u naslov njegovog
esejistikog prvenca). Pojavljuje se samostalno ili u najrazliitijim
kombinacijama. Polazite Zupanove poetike ranih devedesetih je
bilo to da je samo jezik roen iz svetlosti i njenog sjaja na ravni
svog velikog zadatka: istrajati na tragu Lepote, koja je, kao jo u
Sutrama, drugo ime za pesniko apsolutno. Apsolut se nikada ne
moe imenovati onda, naime, ne bi bio to to jeste. On
moe samo da se ukae. Zbog toga je pesnika korespondencija
sa apsolutnim, onim to je uvek ,,izvan, na tragu ega u tom
periodu insistira i Zupanova poezija, uvek osuena na hvatanje
u kotac sa jezikom.
Meutim, poetika tiine moe da znai i najavu kraja poezije kao poezije. I ne samo to. Ponavljanje magine formule,
karte na koju igra Reka, pre ili kasnije dovodi do onoga to
prati svaku ekstazu: do blizine smrti kao najpotpunije tiine.
I tiine kao najpotresnijeg oblika lepote. Nije sluajno, da
je poslednja pesma Reke nazvana Jezik. Ona pripoveda priu
o odnosu izmeu pesnika i jezika, a poenta te prie je da je
pesnika igra opasna, moda ak i smrtonosna. Poslednja etiri
stiha te pesme glase:
potpuno smo predani jedno drugome, jedno u slubi drugoga, jedno drugome
ogledalo, i ako se ne ljubi sa mnom, poput zmije miruje u
meni, poput korpije, koja moe da usmrti samu sebe, poput korpije,
koja moe da usmrti i mene.

Rei o jeziku kao zmiji, kao smrtonosnoj korpiji, mogu

se razumeti sa stanovita pesnikove/pesnike egzistencije
neposredno, u smislu opasnog ruba, brisanja samog sebe, sudbonosne fatalnosti, kada, ako zakorai predaleko, nema vie
puta natrag, a jo manje napred. Nije u pitanju to da naglaenoj ozbiljnosti ovih stihova (vie) ne verujemo, ve ih danas,
kada Zupanovu poeziju, hteli to ili ne, itamo u svetlu njenih
kasnijih stanica i metamorfoza koje je doivela na tom putu,
moemo prepoznati i kao zgusnutu artikulaciju perioda izrazite (auto)mistifikacije, orfeizovane fatalnosti i estetizovanih
vihora sa puta izmeu neba i zemlje. Pesnik je galaktike sfere,
u kojima su padale komete i sudarale se zvezde, opevao jo u
Reci, ali one odjekuju i u njegovoj sledeoj zbirci, karakteristino i glasno nazvanoj Otvaranje delte (1995).

544

Bezdan bezbrinog neba

Glavna karta na koju igra Zupan u Otvaranju delte, jeste
pesma kao prizorite mistino-religioznog i metafizikog. I to
uprkos prvobitnom (nekadanjem?) antimetafizikom impulsu Sutri. Prva, i moda kljuna pesma u zbirci, Molitva, obraa se u drugom licu Isusu, i to, dodue, nakon njegove rtvene
smrti na krstu pod / nebom Palestine. Ta pesma je vie svedoenje o ivom, neposrednom religioznom iskustvu, svedoenje
o onima, koji su, nakon Njegovog odlaska, ostali sami. Njihova
pria je pria o nesigurnosti na horizontu sveta, u kojem se
gubi trag tvoje rtve. Poslednja strofa pesme glasi:
Otiao si. Mi smo ostali.
U nebo i bezdan gledamo
kako se gubi trag tvoje rtve.
Nebo i bezdan oslukujemo,
gde se uz strane eksplozije
lomi svetlost.

Subjekt u mnoini mi u ovim stihovima sugerie peat

sudbonosnosti, nadindividualne spoznaje koja ulazi u telo pesme. Ako je Molitva pesma otvorenosti i time jo uvek mogunosti za one izmeu neba i bezdana, u nekim pesmama Otvaranja delte sreemo pesniki govor koji je jednoznaniji; ako je
to (uopte) jo uvek molitva, onda je molitva nad bezdanom
noi (Dogovaranje zvezda) ili samo gorki, nihilistiki uvid u
bezdan bezbrinog neba (Oblaci). Uz dogmatizam takve bezizlaznosti za dramaturki problem Otvaranja delte je najverovatnije kljuno to da je priroda Zupanovog jezika takva da se
bolje osea i snalazi u duim, gipkijim formama, u stihovima
dueg daha, koji da bi saoptili ono, to ele da saopte ne
biraju glasne, jeziki snane, semantiki zgusnute preice, ve
usput ponegde i skrenu, sete se neega ili se zagledaju u neto
i prepuste se toku jezika iako ih on odnosi i ka onim manje
svetim registrima.
Patina sudbonosnosti, koja se stvara na onim kraim, uglavnom statinim pesmama u Otvaranju delte, istovremeno je
estetizovana odnosno literalizovana, i tome (uz dijalog sa Svetim
pismom, Kabalom, hrianskom mistikom, gnosticima itd.)
prilino doprinosi citiranje autora kao to su Transtremer, Stivens, Valjeho, Milo, Eliot i izmeu ostalog i Pol Celan.

545

U sledeoj Zupanovoj knjizi, Nasledstvu (1998), ponovo je

tampana pesma Autobiografija iz prethodne zbirke, koja stoji ak na njenom poetku. Ta jednostavna injenica ve sama
govori o kontinuitetu Zupanovog pesnitva u tom periodu.
Nasledstvo, kao to ve sam naslov nagovetava, jeste knjiga
obrauna, sagledavanja preenog puta, a takvo sagledavanje,
naravno, ne moe biti bez autobiografije. Horizont praznog
neba Nasledstvo zamenjuje prazninom prizemnije svakodnevice, dok se agoniji ne vidi kraj i dok je i aneo samo privid;
ukratko, u pitanju je oseaj ivljenja na sporednom koloseku
zemlje senki: kako u praznoj / dvorani sveta, kao ogromne
leptirice oko svetiljke, / krue nae sve gue i izgubljenije senke. ta je istinski izvor te nelagodnosti o kojoj govori pesniki
subjekt, nije sasvim jasno. Moda nije sasvim neopravdana ak
ni pretpostavka da je kolektivni glas zapravo nekakav sigurnosni zid koji omoguava da taj bol ostane sklonjen na sigurno
kao sudbinski bol; ne da bi, recimo, preko glasa u prvom licu
isplovio na povrinu, i bio ulno-idejno izloen na posluavniku i time i depatetizovan.

Trbovlje
Jedan od prvih koraka ka takvoj depatetizaciji kolektivnog
pesnikog subjekta i njegovog jezika u Nasledstvu jeste pesma
Trbovlje, koja se, takoe, bavi bilansom naslea. O Trbovlju,
Zupanovom rodnom kraju Trbovlje je industrijsko-rudarski
gradi na reci Savi, odakle potie i grupa Laibach u Zupanovom prvencu je govorila ve prva sutra: Posveta rodnom kraju.
To je bio energian komad ispisan u jednom dahu, koji je preao put od dimnjaka i kotlova u predvorju Danteovog pakla
pa do Laibacha, koji vue za muda vasionsku javnost, dok je
Trbovlje pesma melanholine introspekcije, vraanja natrag, da
bi uopte bilo mogue da se krene dalje. Pitanje je samo: Kuda?
Neke nagovetaje u tom pravcu moemo sresti jo u Nasledstvu,
a odreenije odgovore u Zupanovoj kasnijoj poeziji. Sada treba
prizvati u seanje nekoliko stihova iz pesme Trbovlje, a posebno je znaajan odlomak, koji reflektuje neke kljune stanice
preenog pesnikog puta:

546

Prejake karte mi je na poetku

poklonila sudbina. arobnjaci tvrde
da sam ih nesvesno proigrao,
jo pre nego to sam dobio prvi poljubac.
A onda je reka svetlosti poela da
hlapi. Onda je velika delta
poela da se gasi. Onda sam bio izgnan.
Onda sam poeo da po komadiima rasprodajem
duu, da bih za nju dobio tajne darove
tajnih templarskih loa. Onda sam
izgubio svet koji postoji sam po sebi,
bez suvinih pitanja.
Nisam jo uvek promenio kontinent i
okean govora.

Poloaj koji otkriva Trbovlje je zbog toga poloaj izmeu ne

vie i jo uvek ne. Prava re za takav meuprostor je kriza: kada
se otkriva nedovoljnost dotadanjih stanica i njihovih jezikih
registara, a istovremeno nije sasvim jasno kuda i kako dalje.
Nasledstvo je zbirka tog meuprostora, i ona donosi poprilino
elemenata samokritike, a istovremeno, tu i tamo i dalje nudi
stara reenja koja se ve sada prepoznaju kao nedovoljna. Nasledstvo detektuje stanje uzmemo li u obzir parametre dotadanjeg Zupanovog pevanja odaranog sveta, mada to stanje izraava na negativan nain, dakle istim vokabularom,
kao to je ranije, recimo, izraavao svoje pozitivne vizije, s
tim da ovog puta sa negativnim predznakom. Pesma Kia tako
kae da mi jo uvek udiemo / vazduh, mada u njemu nema
nikakvog obeanja, / nikakvog traga drugaijeg vremena; kapci Boga su ostarili i spustili se, / ne proputaju vie svetlo,
ostaju jo samo tamne ploe neba. U roendanskoj pesmi
Trideset i etiri pesnik kae usvajam filozofske sisteme i naputam ih, / pokuavam da se snaem u njima, ali ni u jednom
nisam / kao kod kue.
Uprkos toj neodreenosti i neodredivosti koja se skriva
iza horizonta, nedugo potom, u ciklusu Nasledstvo otkrivamo
i prilino apodiktian sud, koji je istovremeno karakteristian
primer za Zupanovu (auto)mistifikaciju svega to je pesniko:
Svaki pravi jezik / mora da pliva spratovima iznad ivota. /
Tamo je jo uvek mogua istota, gde moemo da se / bezgreni obuemo u Ime. Ovog trenutka mi nije do racionalistike deskripcije Zupanovih stihova i jo manje do traganja za

547

nekakvim loginim grekama, ali ipak moram da zakljuim

da je Nasledstvo istovremeno i knjiga izvesnih protivurenosti i poetoloke nekoherentnosti, svega to zbirka, koju bismo
sasvim opravdano mogli nazvati zbirkom prelaza, zapravo ne
moe da izbegne. U pesmi Hvar sreemo, na primer, ispovest
koja nas vraa u vreme Sutri, odnosno njihove alhemije srca:
ta god govorio i pisao, u sutini ne znam / nita, to bih
mogao da slavim i emu bih / mogao da se poklonim, osim
ljubavi. Veoma slino je reeno i u pesmi Roendan: I ljubav
/ se otkriva kao jedina, / koja do poslednje pukotine / uspeva
da zaceli razbijenu sliku sveta. Pitanje, koje je ovde nekako na
mestu jeste, naravno, jednostavno pitanje o tome da li mora
i takav jezik jezik ljubavi da pliva spratovima iznad ivota. I ta je, uopte, u tom sluaju ivot? To pitanje je toliko
opravdanije u svetlu kraja zbirke, koju signifikantno zakljuuje
pesma Glumljenje boga. Tu sada nikako nije u pitanju pristanak
na nesklad izmeu jezika i ivota, ve upravo suprotno:
prelazak u samo jezgro ivota, kada vie nije potrebno nikakvo
plivanje spratovima iznad ivota. Svedoci smo, naime, ispovesti u prvom licu, ispovesti elje, koja nije nita drugo do elja
ivota koji eli ivot, artikulisana je to je mogue neposrednije, bez izleta u apstraktno: I ja bih voleo da / spustim dlan na
narasli enski trbuh, / na pune enske grudi. Jedino ljudska /
mera moe da za sebe vee kiseonik. Kriterijumi / iz umetnosti,
preneti na ljude, skrivaju / sutinu sveta. Poslednja dva, ve
prilino programski-manifestna stiha te pesme moemo da razumemo kao najavu novog perioda Zupanove poetike:
Postoje stvari u ivotu
vanije od glumljenja Boga.

I takve stvari stvari ivota ne mogu, ne smeju da budu

pretoene u jezik koji pliva spratovima iznad ivota.

Teoloke rasprave i sportske stranice

Sledea Zupanova zbirka je naslovljena plivajuom reju
koja nikako ne pripada spratovima, ve vie podrumu ivota.
Nafta (2002) je, dodue, zbirka prilino razliitih pesama, kako
na tehniko-poetskoj, tako i na, nita manje, tematsko-sadrinskoj ravni. Sa kvantitativnog gledita je nezanemarljivo uee

548

kraih pesama; veinom su to nekakve atmosferske skice koje

uvode nepretenciozne slike iz prirode, a one se nakon toga preokrenu, kao to, naime, vai za tradiciju pesme-slike, u izricanje
estetski melahnoline, mediteranski meditativne, opteljudski
refleksivne i ponegde ak i aforistiki izotrene misli.
Teu zbirke ine due, sada se ve moe rei tipino zupanovske pesme; u pitanju su tekstovi ispevani u duhu poslednjih stihova iz Nasledstva, koji objavljuju da postoje stvari
u ivotu vanije od glumljenja Boga. A najvanija stvar u
Zupanovom pesnitvu je simbolini i realni svet njegovog
pesnikog Ja, koje, uglavnom bez problema, moemo izjednaiti sa psihofizikom, autorskom pojavom samoga U. Z. koji se
rodio u Trbovlju i onda se nakon dobre dve decenije preselio
u Ljubljanu, gde istraje i dan-danas. U tom smislu je posebno
znaajna pesma Helderlinska kula, koja desakralizuje, demistifikuje samu instituciju pesnika/pesnitva. To ini tako, da u
teksturu proputa humor, svakodnevne poslove kao to su pritiskanje dugmadi na daljinskom upravljau, spremanje riota,
paste, supe; Zupanov pesniki subjekt mea salatu, ali i visok
i neto nii jezik, sveto i profano. Kada se najede, pesniki subjekt se odmara, kada se ne odmara, na smenu ita teoloke
rasprave i sportske stranice. Instituciji poezije/pesnitva i njihovoj kraljevskoj odei posveena je i (naravno, ironino naslovljena) pesma Saveti za uspenu knjievnu karijeru; to je tekst
razlikovanja, izraeno individualizovanog patosa distance prema drugima, koji neka na ramenima nose Parnas, Panteon, /
Akademiju, poasne doktorate i besmrtnost. Neka se voze / u
limuzinama sa zatamnjenim staklima. Pomalo izokola, Zupan
poruuje Ja nisam drugi. Paradoks takvog stava je taj, da je medij tog distanciranja jo uvek pesniki tekst. ivotna mudrost
koju objavljuje, jeste srea ogranienosti na ono lino, na svakodnevicu, neomeenu kolektivnim projektima, projekcijama,
frustracijama i brigama: Tvoje je, da sedi kraj ribnjaka, gleda
patke, cevi vodu, / ita Uvod u Krtenje kod Savice & Dumu i
hrani arane.
Stav oveka koji sedi kraj ribnjaka, mogli bismo imenovati
i filozofija aktivne pasivnosti. Ako bi se takav ovek sklonio od
ribnjaka i poeo da peai ili biciklira po gradskim ulicama ne
bi li omirisao njihovo pulsiranje i oslunuo mete najrazliitijih zvukova i jezika, time bismo ve bili blizu onog fenomena,
koji je u nekim kritiko-esejistikim razmiljanjima u poslednjih nekoliko godina dobio oznaku urbana poezija ili, po

549

ugledu na ameriku, posebno na takozvanu njujorku pesniku kolu, poezija otvorene forme. Elementi urbane poezije
otvorene forme bi se, dodue, mogli otkriti jo u ranim pesmama Tomaa alamuna, dakle ezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, ali i u poeziji nekih slovenakih (neo)avangardista iz tog perioda. Zupana, naravno, ne moemo u potpunosti
smestiti u fioku pesnikog urbanizma, meutim, istina je da
je Zupanova poezija, posebno njeni dehijerarhizacijski, deestetizujui impulsi (ali nikako i patos tradicionalnijeg orfejizma),
sigurno dala svoj doprinos ravanju predstava o pesnitvu kao
o sastavljanju savreno odjekujuih struktura, ukoliko se na
ovom mestu, naravno ne tek tako, posluim definicijom Frenka OHare iz njegovog personistikog manifesta. Ukratko:
debata, koja e morati da saeka neku drugu priliku, odavde pa
nadalje bi morala da se vrti oko takozvane ljubljanske pesnike kole (prelepo zvui, da bi bilo u potpunosti istinito), dakle
oko autora, kao to su podstaknuti i alamunom i Zupanom,
posebno Primo unik, Tone krjanec, Gregor Podlogar i jo
poneko.

Svi bi voleli da ive kao Gete i da piu

kao Helderlin, ali to nije mogue.
Lokomotive (2004), Jesenje lie (2006) i nedavno izala zbirka Papue za etnju po Kini (2008) nisu knjige preloma, ve kontinuiteta. One, naime, zadravaju poetoloku dualnost Nafte, s
jedne strane krae, meditativno lirske pesme i sa druge strane,
one due, na nekim mestima ak i pesme u prozi. Kljune,
prilino este rei u onima prvima uglavnom su to uravnoteene, blago melanholine mrtve prirode jesu snovi, seanje,
lie, vazduh, vreme, svet, no, kia, tiina, i, naravno, jo uvek
svetlost. Kao i u prethodnim knjigama due Zupanove pesme su
heterogenije, one isprobavaju razliite registre jezika i istovremeno se vrte oko razliitih ravni, bile to vremenske (jo uvek
je, odnosno sve vie izrazito vraanje u svet detinjstva i mladosti), geografske, mentalne, i tekometalne. Moji univerziteti iz
Lokomotiva, recimo, jesu brz, energian komad, koji se protee
na nekoliko stranica; u pitanju je nekakva intelektualna autobiografija, duhovit i zabavan putopis/popis Zupanovog pre
svega muzikog (samo)obrazovanja, propraen seanjima
na savremenike, ispisan u jednom dahu i tu i tamo zainjen

550

kreativnom fantazijom, pa i mrvicom (auto)ironije. Tako bi

pisali rokeri o knjigama svog ivota naravno, ako bi knjige
uopte itali i potom ili i u veernju kolu kreativnog pisanja.
Slino zabavljake, ali i refleksivno-uspomenske, a opet (auto)
ironine su i neke druge Zupanove pesme. Meu njima je poprilian broj potencijalnih hitova, koji brzo ostvaruju kontakt
sa publikom i esto je emu sam i sm bio nekoliko puta
svedok i nasmeju. Uglavnom su u pitanju zabavne prie o,
recimo, ikonama novog doba, Janu Plestenjaku (slovenakom
pop pevau, koji je tuan i toliko zamiljen da podsea na
Rodenovog mislioca, moda zato to je dobio narudbinu,
/ da otpeva kakvu pesmu iz tukatura tukature su jedna od
najuvenijih pesnikih zbirki Nika Grafenauera, pesnika slovenakog visokog modernizma), Dejvidu & Viktoriji Bekam i
njihovim peripetijama na prijemu u Bakingamskoj palati, pa
o papi, koji je mirno sedeo u Vatikanu i si sve / zajedno nije
previe uzimao k srcu.
To su komunikativni, ponegde pomalo drutvenokritini tekstovi, koji istovremeno stvaraju poseban anr, bogat
rukopis, u koji ravnopravno ulazi sve to se piscu dogodi i porodi, realno i ono malo manje realno, ist i prljav jezik, nebo
i pakao, a pre svega ona izmeu, dakle proza gorko-slatkog
svakodnevnog ivota, koga povremeno jo uvek obasja zrak
svetlosti, ono drugo Zupanove slike sveta. Ta slika je esto stvar
neposrednog, ve prilino taktilnog iskustva bogatstva (harmonije?) konkretnog, najrazliitijih mirisa, zvukova i boja: i
najmanja koliina metafizike bi u / tom skladu mirisa i boja
bila sasvim suvina (Volto santo di gesu proteggimi). Ili, drugaije reeno, na jeziku teologije ulnosti: Najvie Boga ima u
mladim enama. (Jesenje lie II)
Jebena su pravila visokog / stila, jebena je sva ta patetina
misa i svo to dizanje / hostije ka reetkama jezika. Te stihove, napisane u snienom, disharmoninom jezikom registru,
sreemo u pesmi Zagreb, kao to ve nekoliko puta do tada
moemo da i tu opservaciju shvatimo kao pokuaj Zupanovog
razdvajanja: sa jedne strane od jednog dela sopstvenog pisanja (pre svega iz perioda Reke i, naravno, Otvaranja delte), a sa
druge strane i od tradicije tamnog modernizma i, izmeu
ostalog i samog knjievnog ivota, rituala dodeljivanja nacionalnih nagrada itd.
Pesnik tako postaje nekakva drutvenokritika instancija,
a istovremeno i instancija koja problematizuje/ironizuje poezi-

551

ju kao privilegovano deavanje onog najdubljeg. Poezija je tako

medij razlikovanja od kulta poezije, a pesnik kritiar kulta pesnika. Opasnost takvog stava je taj, da sam postaje i to uprkos
zahvalnoj publici (ili upravo zbog nje!) konvencija: dakle,
da s vremenom (vie) ne bi mogao bez objekta svoje kritike.
Projekat pesnike desakralizacije na dugi rok najverovatnije
moe da uspe samo ukoliko te probleme (mitologizovanja,
sakralizovanja itd. poezije) stavi u zagradu i prepozna ih kao
probleme drugih, a ne kao neto to je za njega konstitutivno
naime, ne moe biti supstancijalno odreen neim emu se a
priori suprotstavlja. Osim ukoliko to suprotstavljanje nije gest
(samo)negiranja, (samo)prevare, borbe protiv sopstvene skrivene bolesti za koju se inilo da je ve pobeena, a jo uvek
kroz sporedna vrata ulazi u ivot pesme. I, jo i vie, u ivot
njenog autora.
To je jedna od opasnosti koja vreba Zupana u zrelom periodu njegove poetinosti. Kljuni tekst zbirke zbirke Jesenje lie
je, naravno, istoimena poema, odnosno, moemo rei ak i pesma u prozi koja prelazi granice anrovske odreenosti i koja je
i najdui autorov pesniki tekst do sada. U pitanju je, recimo,
memoarska proza, inspirisana priom pesnikovog ivota iznova osvetljenog iz perspektive aktuelne zrelosti, koja prepoznaje
nove nijanse na slikama sa puta seanja; vraa se natrag i gleda
unapred, dok je sredinji dogaaj u vasioni novije pesnikove
biografije (i, naravno, poezije) oekivanje i roenje deteta. To
je dogaaj novog ivota, oigledno tako snaan, da e i o starom
morati da se iznova razmisli. Ukoliko se osvrnemo unazad: nekada, a posebno u periodu pisanja Reke, u pitanju je bilo roenje
pesnika, a sada je u pitanju roenje pesnikovog sina. Meutim,
uz sutinsku promenu horizonta, iji karakteristini znaci nisu
vie usijana magma, astralna tela i arktiki led, kao to je
to bilo reeno u pesmi Kosmologija pesnikovog roenja. Horizont
novog doba, doba oinstva je horizont prizemljene biografije,
koja daje novu meru ne samo ivotnoj, ve i pesnikoj praksi:
ta je poezija, koja nee moi da podseti / nae dete na njegov
prvi dan na svetu? (Jesenje lie II)

552

* * *
Pred kraj prvog dela poeme Jesenje lie sreemo i ove, skoro kategorino-imperativne reenice/stihove: Ne uvijaj se u
simbole. Ne trai / pomone izlaze, ne sramoti se bekstvom od
stvarnosti. Kako / govorimo, kada se usudimo da govorimo?
Na ovo poslednje nije nuno, da samo retorino pitanje e morati da odgovori Zupanova pesnika budunost. (I
ako se na kraju, i za to je krajnje vreme, jo jednom setim nae
generacije, mogao bih da dodam, da e na to pitanje morati
da odgovori, naravno, i moja i, strogo uzeto, svaija budunost.)
Da li u traenju odgovora na pitanje Kako govorimo, kada
se usudimo da govorimo? bilo kako moe pomoi katedra za
knjievnu istoriju?
Svakako i nikako, uvek i nikada.
A kao nepobitna injenica stoji, da poslednja strofa Zupanove pesme Katedra za knjievnu istoriju glasi ovako:
Gde spadam,
struka jo uvek nije potpuno
odluila.

Reference:
Brejc, Toma (1989): Toma alamun in Julian Schnabel. U: Toma alamun:
Poker. Ljubljana: Cankarjeva zaloba (2. izdanje), str. 515.
Debeljak, Ale (2002): Lanski sneg. Eseji o kulturi in tranziciji. Maribor: Aristej.
Urbani, Ivan (1971): Med sholastiko in neosholastiko. Poglavitne ideje slovenskih filozofov. Ljubljana: Slovenska matica (Filozofska biblioteka; 10).

553

Dubravka uri

MARGINALIZACIJA POEZIJE I
USPON PESNIKINJA U SRBIJI NA
PRELAZU IZ 20. U 21. VEK
Na poetku knjige Pesnika kultura Savremena amerika poezija izmeu zajednice i institucije teoretiar
poezije Kristofer Bi je pisao da jo
uvek ivimo u postromantiarskom
dobu. U tom dobu prevladava uverenje da je poezija tip estetske proizvodnje iji je status nezavisan od
istorijskih, drutvenih i ekonomskih
prisila. Poto poezija, po njemu, ima
relativno ogranien broj italaca/
itateljki i ustrajno se percipira kao
fenomen visoke kulture, metodi
kulturalnih studija jo nisu u dovoljnoj meri sistematski primenjeni
na njeno prouavanje. Ali, poezija
ne nastaje u istorijskom vakuumu,
te se ni njeno vrednovanje ne odvija u vakuumu. Poezija je kulturalna
praksa podreena istim snagama
administracije, postvarivanja, standardizacije i homogenizacije, kao i
kultura u celini. Zato je potrebno razumeti uslove u kojima se odigrava
proizvodnja poezije, kako na nivou
zajednica pesnika/pesnikinja, tako i
na nivou institucija koje organizuju i rasprostiru pisanje poezije (Beach: 5). U skladu sa tim, u ovom tekstu u se baviti
poezijom u Srbiji na prelazu iz 20. u 21. vek, pre svega urbanom poezijom koju piu pesnikinje. Naznaiu iri drutveni
kontekst u kojem se odvija pisanje, kao i odreene insitucije u
kojima su se formirale pesnike zajednice u ovom periodu pre

554

svega u Beogradu. Usredsredila sam se na Beograd jer je kultura

u postsocijalistikoj Srbiji centralizovana, to znai da je re o
periodu u kojem ne samo da se nisu razvijali drugi centri kulture, ve su oni tokom 90-ih gueni.

Marginalizacija poezije
Krajem 20. veka knjievnost gubi status povlaene umetnosti, a u okviru nje posebno se marginalizuje poezija. To se
dogodilo iz nekoliko razloga. Modernistiki reim oznaavanja prioritet daje reima na raun slika, dok postmoderni reim oznaavanja prioritet daje figuralnom koje je vizuelno,
pa su u sredite panje sada vizuelne umetnosti i teatar. Modernizam je od 50-ih godina 20. veka, sa dominacijom strukturalnog metoda u nauci o knjievnosti, na povlaeno mesto postavio poeziju kao anr i to njeno mesto se odralo gotovo do
kraja 80-ih godina. Postepenim prevladavanjem postmodernih
teorija od poetka 80-ih godina, naratologija postaje dominantan knjievno-teorijski i kritiarski metod. Zahvaljujui njenoj
usredsreenosti na naraciju, proza u hijerarhiji knjievnih vrsta dobija prestino mesto, a poezija se kao artificijelnija forma povlai. Tokom 90-ih povlaeni predmet prouavanja
knjievnosti postaje proza, te se zato i prouavanje poezije na
katedrama za knjievnost u Srbiji marginalizuje. To znai da
predavai i predavaice, posebno oni mlai, ekskluzivno rade
teoriju i kritiku proze, tako da i studenti/studentkinje uglavnom izuavaju prozu.
Marginalizacija poezije nije odlika samo postsocijalistikih drutava, kao to je srpsko (videti: Perelman), ali u odreenim drutveno-politikim okvirima ima konkretne vidove.
Prelaz od socijalizma ka tranziciji na prostoru druge Jugoslavije
odvijao se u traginim, krvavim ratovima u kojima Srbija, naravno nije uestvovala, da cinino upotrebim tada esto korienu frazu. Ako pogledamo podruje kulture, moemo rei da je
to period dominacije retro knjievnih modela, koji na nivou
knjievnih reprezentacija konstruiu identifikacione modele.
Retro postsocijalistiki modeli pisanja poezije i proze uestuju
u konstrukciji novog postsocijalistikog (postjugoslovenskog)
srpskog identiteta (videti: uri, 2007). Traganje za istinskim
nacionalnim identitetom, koji se, navodno, izgubio tokom dugog i represivnog perioda jugoslovenskog socijalizma, pod-

555

stakao je pesnike i prozaiste da se okrenu temama i oblicima

karakteristinim za starije periode nacionalne kulture. U Srbiji
tokom 90-ih ruralna poezija postaje dominanta, pesnici i pesnikinje obnavljaju tradicionalne pesnike oblike, strofe, rime
i metre. Retrogradna antimodernistika poezija u potpunosti
dominira poljem poezije. Rolan Bart, a kasnije i ameriki jeziki pesnik i teoretiar, Ron Silimen, pisali su o romanu kao anru nastalom u periodu konstituisanja buroaskog drutva (Bart,
Silliman). U kontekstu uspostavljanja novih postsocijalistikih
drava i (re)konstitucije njihovih nacionalnih identiteta, proza
postaje pogodna kao identifikacioni model, naroito (pseudo)
istorijski romani. Urbana poezija se potiskuje, a ubrzo i nestaje
sa javne scene, jer nije pogodna da izrazi patriotska oseanja i
da nam objasni ko smo mi u stvari. Obraivanjem religioznih, lokalno patriotskih i ruralnih tema, bitno je jer na taj
nain pesnici pokazuju svoj patriotizam i privrenost (nanovo definisanoj) staroj naciji, koja je konano pronala sebe
i oslobodila se balasta nacionalne odroenosti u okvirima
socijalizma i jugoslovenstva.
Redefinisanje kulture u postsocijalistikoj Srbiji odnosilo
se i na definisanje nacionalnog pisma, pisma koje na najbolji nain odraava na nacionalni identitet. Tokom socijalizma u Srbiji su izlazili asopisi tampani irilicom i asopisi
tampani latinicom. Tokom 90-ih gotovo svi asopisi koji su
u prethodnom periodu izlazili na latinici, preli su na irilicu.
To je bio znak povratka korenima. Reakcija na ovaj fenomen
javila se osnivanjem novih asopisa koji deluju u okviru opozicionog, antimiloevievskog bloka. Svi oni kao svoju politiku
odluku prihvataju latinicu i tako simboliki izraavaju protest
protiv dominantnih dravnih institucija, opte politike, kao i
protiv dominantnih trendencija u tadanjoj srpskoj kulturi. Od
asopisa treba pomenuti Re i ProFeminu iz Beograda (izdava
Radio B92), Transkatalog iz Novoga Sada (izdava Trei talas) i
neto pre njih, Koavu iz Vrca.
Zahvaljujui Rei, ProFemini i Transkatalogu, urbana poezija
ponovo zadobija zamah. Pa ipak, marginalizacije poezije imala
je poraavajue uinke. Ekskluzivno urbane edicije poezije u
izdanju Nolita i Matice srpske nestaju, odnosno njihov profil
se menja u skladu sa dominantnom poetikom vremena. Mnogi pesnici i pesnikinje prestaju se baviti poezijom i okreu se
prozi. Meu njima su Ljiljana uri, Jelena Lengold i Slobodan Tima. Jedan deo pesnikinja i pesnika, mada ne naputaju

556

poeziju, okreu se pisanju proze jer ukoliko ste aktivni samo

kao pesnikinja/pesnik, i radite u marginalnom anru va rad je
bio apriori osuen na marginalnost. Meu takvim autorkama/
autorima pomenuu Ninu ivanevi i Milana orevia, kao i
neto mlaeg Lasla Blakovia.

asopisi, radionice, antologije

asopis Re je od kraja 1994. izlazio jedamput meseno i
tokom 90ih imao je znantan uticaj na formiranje srpske urbane knjievne scene. Ako se govori o poeziji, urednici Rei su se
usredsredili na generaciju pesnika roenih oko 1960. godine,
od kojih su najznaajniji bili Dragan Jovanovi Danilov, Vojislav Karanovi, Saa Jelenkovi i Saa Radoji. Zahvaljujui
podrci urednika i kritiara Rei, ova pesnika struja je postavljena kao dominantni tok srpske poezije 90-ih. Urednice ProFemine, asopisa koji je pokrenut krajem iste te 1994, nasuprot
tome, u istoj generaciji pesnika/pesnikinja roenih oko 1960.
izdvojile su novosadsku pesnikinju Jasnu Manjulov, vraku
pesnikinju Jelenu Marinkov (dve pomenute pesnikinje krajem
90-ih nestaju sa pesnike scene) i beogradsku pesnikinju Danicu Vukievi, koja je meu najaktivnijima do danas. To je
i period kada se na sceni pojavljuje Ana Ristovi, predstavnica generacije roenih oko 1970, autorka koja je od trenutka
pojavljivanja imala izuzetnu podrku razliitih institucija srpske pesnike scene i njihovih protagonista i protagonistkinja,
ukljuujui i urednike Rei i urednice ProFemine.
Iz poetikog delovanja Rei nastala je antologija muke poezije, koju je uredio Tihomir Brajovi, jedan od urednika Rei,
pod naslovom Rei i senke Izbor iz transimbolistikog pesnitva
devedesetih (1997). U samoj knjizi, naravno, nigde nije naznaeno da je re o mukoj poeziji, jer diskurs dominantne kulture konstruie polje poezije kao polje ispoljavanja kreativnosti
mukaraca, projektujui muku subjekatsku poziciju kao univerzalnu. Drugim reima, ideoloka pozicija ovog univerzalistikog diskursa konstruie poeziju kao univerzalnu praksu,
ali taj univerzalistiki diskurs nije rodno neutralan, zapravo,
rodno je obeleen. Zato u ovu, kao i u tolike druge antologije,
pesnikinje nisu ukljuene, jer se smatra da one pisanjem nikada ne mogu dostii visoku, univerzalnu, umetniku vrednost
(o ulozi pesnikinje u anglosaksonskoj kulturi videti: Felbabov).

557

Brajovi je u antologiju ukljuio Dragana Jovanovia Danilova, Vojislava Karanovia, Sau Jelenkovia, Sau Radojia i
Nenada aponju. Poetiki koncepti kojima antologiar objanjava poeziju antologiziranih pesnika, koje antologiziranjem
kanonizuje kao najznaajnije u generaciji, jesu simbolistiki i
neosimbolistiki ideal iste poezije, tj. ideal apsolutne poezije
i novi misticizam pevanja, tj. povratak metafizici. Rekla
bih da ova poezija odgovara vremenu u kojem nastaje, svojim
nostalginim, melanholikim retro begom u mistike svetove
klasine moderne poezije. Uvodni tekst konstruie srpsku poeziju kao muku, jer su u toj tradiciji relevantni gotovo iskljuivo i jedino pesnici.
Iz poetikog delovanja ProFemine nastala je antologija
Make ne idu u raj, koju je uredila pesnikinja Radmila Lazi,
urednica ProFemine, nakon to je istupila iz Redakcije. Ona nas
uvodi u fenomen enskih antologija, o emu e malo kasnije
posebno biti rei.
Od 1997. godine na beogradskoj sceni su delatne dve knjievne radionice. Jedna je nastala kao Radionica kreativnog pisanja za tinejdere i mlade (program Talenti) u okviru Fonda
za otvoreno drutvo. Vodili su je kritiarka Tatjana Rosi (koja
tokom NATO intervencije naputa ovaj projekt), i pesnik, prozaik, kritiar i urednik Vasa Pavkovi. Iz nje je nastao Centar
za stvaralatvo mladih, vodio ga je Vasa Pavkovi, a bio je postavljen po uzoru na pesnike radionice (poetry workshops),
koje su artikulisane u pesnikim radionicama na amerikim
univerzitetima od 70ih godina 20. veka (videti: uri, 2002).
Polaznici/polaznice radionice piu pesme, a u procesu rada se
usredsreuju na sam tekst. Pesma se doteruje dok se ne dovede
do formalnog savrenstva. Nastale pesme proizlaze iz ideologije lirske pesme (videti: uri, 2006), koja podrazumeva konstruisanje jasno definisanog glasa, odnosno lirskog ja, izrazitu
narativnost, kao i, deridijanskom terminologijom izraeno,
metafiziku prisustva. Znatna finansijska potpora omoguila je
i pokretanje edicije u kojoj su polaznici ove radionice mogli
objaviti svoje knjige. Meu pesnicima i pesnikinjama vezanim
za ovaj projekt bili su Danica Pavlovi, Marjan akarevi, Dina
Vukovi i Radojica Buni.
Druga pesnika radionica se osniva u Centru za enske
studije i komunikacije, a kasnije deluje u okviru Asocijacije za
ensku inicijativu (skraeno AIN), koja postaje Ainova kola
poezije i teorije, koju je inicirala Dubravka uri, pesnikinja,

558

kritiarka i urednica ProFemine. Dve feministike organizacije,

Centar za enske studije, a kasnije AIN, ustupile su prostor i
povremeno obezbeivale finansijsku potporu, dok je ProFemina bila vana jer su u njoj autorke po prvi put objavljivale svoju poeziju. Proces rada se zasnivao na poetikama nove amerike poezije (bit poezija, Blek Mauntin koled) i na postavkama
bitnim za ameriku jeziku poeziju (language poetry), kojom se
D. uri dugo bavila. Projekt je polazio od uverenja da poezija
nastaje iz odreenog koncepta i njegovog konteksta, te je proces rada obuhvatao intenzivno iitavanje dostupnih poetika
pesnika/pesnikinja, kao i itanje pesnika i pesnikinja eksperimentalnih pesnikih praksi (na primer, italijanski futurizam i
ruski kubofuturizam), koji su u konceptu Centra za stvaralatvo mladih bili uglavnom iskljueni kao referentna literatura.
Pojavljivanje zbirki poezije Centra za stvaralatvo mladih,
kao i objavljivanje prvih knjiga autorki vezanih za AIN u ediciji
Prve knjige Matice srpske, bilo je jasno da je na scenu stupila nova
generacija roena od sredine 70-ih do 1980. godine. Oba projekta
su krajem 2002. predstavljena u Kulturnom centru Beograda.

Antologije enske poezije

Nakon 2000. godine objavljene su tri antologije enske poezije. Treba naglasiti da su iri kontekstualni kulturoloki okvir
koji je omoguio da se one pojave inile feministike organizacije koje su se od 1991. godine oformljivale u Srbiji, pa i na
prostoru itave tada ratom zahvaene druge Jugoslavije. U uem
smislu bitne su bile sledee feministike NVO-institucije: Centar
za enske studije i asopis enske studije, koji je Centar izdavao,
i ProFemina. Zahvaljujui njima, angloamerika ginokritika je
snano prodrla u Srbiju i dala teorijski podsticaj za prouavanje
lokalne enske knjievne tradicije. Tokom 90-ih godina u feministikom izuavanju knjievnosti ginokritika je bila prihvaena
i primenjivana kao dominantni pristup u prouavanju enske
knjievnosti, kako u Centru za enske studije, tako i u asopisu
ProFemina. Ali ona je bila prihvaena u obliku karakteristinom
za njenu ranu, predpoststrukturlistiku fazu iz 70-ih godina 20.
veka. Zato se moe rei da je kao teorijski model bila regresivna u odnosu na, uslovno reeno dominaciju, ili bolje reeno
prisustvo, francuske feministike poststrukturalistike teorije
u 80-im godinama 20. veka (videti: Dojinovi-Nei i Popovi-

559

Perii). Nekoliko je razloga kojim se ovo moe objasniti. Prvi

se tie promene konteksta. Jugoslavija 80-ih godina 20. veka je
bila relativno liberalno socijalistiko drutvo u kojem su nove
teorijske koncepcije bile relativno blagovremeno primane, dok
su 90-e u Srbiji period zatvorenog postsocijalistikog drutva
koje je okrenuto prolosti, zaokupljeno ratovima (u kojima ne
uestvuje), te je bilo teko i u okviru alternativnih obrazovnih
programa studija knjievnosti probiti barijere. Barijere nije bilo
mogue probiti i zato to je u Srbiji od 70-ih godina u studijama
knjievnosti bio dominantan model angloamerike imanentne
nove kritike, a rana ginokritika je proizala iz ovog modela, istovremeno se distancirajui od njega i preuzimajui mnoge bitne
pozicije nove kritike (videti: Moi). I pored ovde izreene kritike,
kojom bi se u budunosti trebalo ozbiljnije pozabaviti, ginokritika je u Srbiji inicirala istraivanje spisateljske enske tradicije 19.
i 20. veka. Feministiki projekt konstruisanja enske knjievne
tradicije ostvarivao se, mada fragmentarno (drugim reima, nesistematino), zahvaljujui predavaicama Centra za enske studije
i urednicama ProFemine i to posredstvom dve rubrike u asopisu
ProFemina: Portret savremenice i Portret prethodnice.
Urednice ProFemine, kao aktivne spisateljice, pesnikinje, prozaistkinje i kritiarke, posebnu panju su posvetile poeziji i prozi
svojih savremenica. Ako se govori o poeziji, pesnikinje, posebno
one roene oko 1960. bile su podsticane da rade i objavljivane
su, a istovremeno se tragalo za novim autorkama. Prevodi feministike teorije objavljivani pre svega u enskim studijama, ali i
u ProFemini, kao i konstruisanje (necelovitog i nesistematinog)
enskog spisateljskog kanona, stvorili su atmosferu koja je dovela do pojave fenomena antologija enske poezije. Objavljivanje
ovih antologija je bilo mogue, zato to je poezija, naroito ona
urbana, u Srbiji bila tragino marginalizovani anr, koji nije bio
pod strogom kontrolom uticajnih nacionalnih institucija i pojedinaca, koji bi mogli onemoguiti njihovo pojavljivanje. Njih
nisu izdavale nacionalno znaajne stare ili znaajne novoosnovane izdavake kue, ve alternativni izdavai.
Antologiju Make ne idu u raj Radmile Lazi objavio je Samizdat Radija B92, izdavaka opoziciona medijska kua, koja se
proslavila antimiloevievskim angamanom. Usled svog politikog delovanja, B92 je postao vaan kulturno-politiki izdavaki projekt. Antologija R. Lazi je obuhvatila poeziju autorki
koje su delovale od 70-ih godina 20. veka, koje uglavnom nisu
bile znaajne za poeziju dominantnog toka koja se tada pisala.

560

Obuhvatila je pesme Mirjane Stefanovi, Judite algo, Katalin

Ladik, Ljiljane uri, Marije imokovi, Tatjane Cvejin, Radmile Lazi, Mirjane Boin, Ivane Milankove, Biljane Jovanovi, Nine ivanevi, Sneane Mini, Danice Vukievi, Jelene
Lengold, Marije Midovi, Dubravke uri, Jasne Manjulov,
Marije Kneevi, Jelene Marinkov i Ane Ristovi. Zanimljivo
je ukljuivanje prevedenih pesama Katalin Ladik, koja pie na
maarskom jeziku i koja bi se mogla opisati kao maarsko-srpsko-jugoslovenska autorka.
Reakcije na antologiju su bile burne. Gotovo svi kritiari i
kritiarke obruili su se na izbor. Njihov prigovor bio je utemeljen u vanoj ideolokoj poziciji paradigmatinoj za srpsku kulturu, posebno 90-ih godina 20. veka, a koja se moe iskazati reju sabornost. U ovom kontekstu ta re se odnosi na zahtev da
jedna reprezentativna antologija enske (ili svake druge) poezije
mora obuhvatiti kako ruralne i antimoderistike, tako i urbane modernistike, tj, modernistike-postmodernistike poetike
opuse. To znai da se postavlja zahtev da antologija simboliki
mora pokazati naciju posredstvom nacionalne poezije kao organsku, harmoninu idealnu, zapravo idealizovanu celinu.
Radmila Lazi nije uspela u nastojanju da pronae kritiarku koja bi joj odgovarala i koja bi pristala da napie predgovor
antologiji, pa je odluila da ga napie sama, sluei se pastiem,
kolaom i montaom. Prelazila je dostupnu, pre svega, feministiku literaturu, uinivi napor da iita tekstove iz te teorijske
oblasti i iskoristi ih u svom tekstu. Poto je autorka pesnikinja,
nije bila obavezna da navede korienu literaturu, a postmoderna joj je dozvolila da se kree u okvirima tekstualnosti koja
ne pretenduje na originalnost.
Drugu antologiju Diskurzivna tela poezije Poezija i autopoetika nove generacije pesnikinja nastalu iz rada Ainove kole poezije
i teorije, kolektivno su uredile/li njene saradnice i saradnici. Izdava je bila Asocijacija za ensku inicijativu, koja nema pravo
distribucije i prodaje svojih izdanja. Poezijom i autopoetikim
tekstovima predstavljene su pesnikinje Danica Pavlovi (ranije
vezana za Centar za stvralatvo mladih), Ljiljana Jovanovi, Natalija Markovi, Sneana abi, Ivana Velimirac, Tamar uki,
Jelena Teanovi, Dragana Popovi, Ksenija Simi, Sanja Petkovska, Jelena Savi, Sneana Roksandi, Ana Seferovi, a kritiko-teorijske tekstove su napisali Aleksandar Trklja i Dubravka
uri. Pesnika praksa koja se postepeno artikulisala u ovoj skupini, odvajala se od dominantne pesnike prakse po tome to se

561

artikulisala s obzirom na eksperimentalne pesnike prakse, koje

dominantna srpska kultura beskompormisno iskljuuje. Ali poezija predstavljena u ovoj antologiji pokazuje bitnu tendenciju
poezije novih generacija posle pada Berlinskog zida, naroito u
Poljskoj i Sloveniji, a to je povezivanje lirskog i eksperimentalnog, kao i uticaj amerike bit generacije sa kultnom figurom
Alena Ginzberga i njujorke kole sa uticajnim pesnicima Frenkom OHarom i Donom Eberijem. Jo jedna bitna odlika ove
antologije je ponovno uvoenje anra autopoetike, koji je dugo
u Srbiji bio zanemarivan, gotovo nestao. Re autopoetika ovde
oznaava autorefleksivne tekstove koje pesnikinje i pesnici piu
obrazlaui svoje poetike pozicije.
Treu antologiju pod nazivom Tragom roda, smisao angaovanja Antologija savremene poezije sastavila je Jelena Kerkez.
Ona vodi malu izdavaku kuu Deve koja pripada LGBT, queer
transgender kontekstu. U antologiji su predstavljene autorke Ana
Seferovi, Tamara uki, Ana Ristovi, Maja Mirkovi, Tanja
Markovi, Vesna Peri-Momilovi, Danica Pavlovi, Dubravka
uri, Jelena Savi i Ana Lena Stipani. Osim Dubravke uri,
koja pripada generaciji roenoj oko 60-e, predstavljena je generacija pesnikinja roenih od poetka 70-ih do poetka 80-ih
godina 20. veka. One dolaze iz razliitih konteksta. Izvestan
broj autorki je proizaao iz Ainove kole, izvestan broj je povezan sa teorijsko-performerskim projektom Teorija koja hoda.
Ana Ristovi pripada dominanom toku srpske poezije, dok Ana
Lena Stipani, autorka iz Hrvatske, pripada kontekstu LGBT
i veina njenih pesama u antologiji je na engleskom jeziku.
Pored poezije u njoj su objavljeni i intervjui koje je antologiarka uradila sa svakom autorkom, to znai da je koncepcijski
postavljeno kao bitno ne samo to kako odreena autorka pie,
ve i kako artikulie sopstvenu poetiku poziciju. U naslovu
antologije kategorija rod ukazuje na svest o tome da je poezija obeleena rodom, a podnaslovom se univerzalizuje pozicija
enskog spisateljskog subjekta.

Dominacija urbane poezije

Posle 2000. godine urbana poezija postepeno ponovo postaje dominantna. Ona je simptom srpskog drutva koje pokuava da potisne i zaboravi duboke, nereene traume, koje su
posledica katastrofalne viedecenijske politike.

562

U novoj urbanoj poeziji poslednjih par godina izdvajaju

se autorke Radmila Lazi, Danica Vukievi, Marija Kneevi,
Ana Ristovi i Milena Markovi. Zajedniko im je to to deluju
u reimu prozirnosti jezika (o pojmu prozirnosti jezika videti:
uri, 2002), koji dovodi do efekta realnosti u diskursu poezije.
One konstruiu lirsko ja, najee je to enski glas, koji izgovara
pesmu. Primeniu na ovu poeziju termin Kristofera Bia i nazvau je postkonfesionalnom. (U kontekstu amerike poezije 60ih godina konfesionalna /ispovedna/ poezija kritiki se odnosila
prema uenoj modernistikoj poeziji eliotovske tradicije. Od 70ih godina konfesionalna poezija postaje dominantan tok, te je
Bi tim terminom postkonfesionalno oznaio njen dananji
akademski, dominantni status.) Pomenute autorke se oslanjaju
na tradicionalni koncept pesnike tehnike ili zanata, to znai
da njihove pesme tee formalnom savrenstvu. U sreditu njihovog interesovanja je naracija, a pesnika tehnika podrazumeva
nepretencioznu jednostavnu dikciju. Ova lirika se zasniva na
glasu, koji narativnim pesnikim tehnikama postie uinak
line autentinosti, neposrednog obraanja i iskrenosti, a
vizuelne slike su bitan element sceninosti same poezije.
Nasuprot dominatnoj poeziji, grupacija okupljena oko
projekta Ainove kole poezije i teorije nakon objavljivanja antologije Diskurzivna tela poezije ulazi u eksperimentalu tekstualnost, imajui u vidu kontekste jezike poezije (arls Bernstin,
Bob Perelma, Ron Siliman, Lin Hedinien, Rejel Blau Duplezi,
itd) i francuskog enskog pisma (Lis Irigaraj i Elen Siksu).
Karakteristini iskazi koji pokazuju temeljne razlike u ovim
pristupima su rei Ane Ristovi, koja je pisala:
Po mom miljenju, najbolji su oni stvaraoci koji u svoje delo umeju da
transponuju svoj doivljaj. Tanije, koji umeju da posmatraju i doive
svet oko sebe i onda da to pretoe u knjievnost. To, naravno, ne znai da
se u njihovom delu ispoljava njihova linost, niti da pesniko ja nuno
mora biti i pesnikovo ja. (Kerkez: 57)

Nasuprot tome, Jelena Savi je pisala:

Nain na koji ja razumevam svoje tekstove jedan je od moguih i promenjivih naina razumevanja. Kroz postojanje tih tekstova i mog naina
njihovog razumevanja kroz odreene diskurse postoji moj identitet pesnikinje koji da bismo mogli govoriti pre o pozicijama nego o identitetu
znai stalno premetanje i stalno performativno izvoenje samog sebe.
(Kerkez: 210).

563

I na kraju, parafrazirau rei Ljiljane Jovanovi, koja je pisala da je enski lirski subjekt, odnosno fantazam subjekta, aktivan i intervenie ne samo u realnosti teksta ve i u realnosti
samoj (Jovanovi: 95). Drugim reima, poetske opcije u kojima
radimo nisu nevine i naivne, niti se same po sebi podrazumevaju, ve govore o kulturalnoj poziciji koju mi kao autori i
autorke zauzimamo u sopstvenoj kulturi. One, fukoovskim jezikom reeno, podrazumevaju politike, poetike, subjekatske,
identitetske, identifikacijske matrice, koje biramo, a koje nam
stoje na raspolaganju u diskursima kulture koju nastanjujemo.

Literatura:

564

Bart, Rolan (1979). Knjievnost, mitologija, semiologija, prevod Ivan olovi, Nolit, Beograd
Beach, Christopher (1999). Poetic Culture Contemporary American Poetry
between Community and Institution, Northwestern University Press,
Illinois
Brajovi, Tihomir (ur) (1997). Rei i senke Izbor iz transsimbolistikog
pesnitva devedesetih, Prosveta, Beograd
Dojinovi-Nei, Biljana (1993). Ginokritika Rod i prouavanje knjievnosti koju su pisale ene, Knjievno drutvo Sveti Sava, Beograd
uri, Dubravka (2006). Socijalna filologija Rejel Blau Duplezi i materijalistika itanja poezije, U: ProFemina, br. 43-44, Beograd
uri, Dubravka (2002). Jezik, poezija, postmodernizam, Oktoih, Beograd
uri, Dubravka (juni 2007). Izazovne prakse pisanja posle 2000. godine
u Srbiji, U: Zenike sveske, br. 6-7, Zenica
Felbabov, Vladislava (prolee/leto, 2000) H. D. Imaistkinja, U: ProFemina, br. 21-22
Jovanovi, Ljiljana (2008). Tehnologija mame, Prva knjiga Matice srpske,
Novi Sad
Kerkez, Jelena (ur) (2006). Tragom roda smisao angaovanja Antologija
savremene poezije, Deve, Beograd
Lazi, Radmila (ur) (2000). Make ne idu u raj Antologija savremene enske poezije, Samizdat FreeB92, Beograd
Moi, Toril (1985, reprinted 1988) Sexual/Textual Politics: Feminist Literary
Theory, Routledge
Pavlovi, Danica i drugi (2004) Diskurzivna tela poezije Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja, Asocijacija za ensku inicijativu, Beograd
Perelman, Bob (1996), The Marginalization of Poetry - Language Writing
and Literary History, Princeton University Press, Princeton, New Jersey
Popovi-Perii, Nada (1988). Literatura kao zavoenje, Prosveta Beograd
Silliman, Ron (1987). The New Sentence, Roof Books, New York

Svetlana Tomi

ANTOLOGIJA SVETSKE POEZIJE

U Sjedinjenim Amerikim Dravama nedavno je izala antologija New European Poets (Novi evropski pesnici).1 Projekat su
inicirala i organizovala dva profesora sa univerziteta u dravi Missouri, Wayne Miller i Kevin Prufer, inae i sami ugledni
pesnici, prevodioci i urednici knjievnog asopisa Pleiades: A
Journal of New Writing. Na knjizi od 400 strana radila su 24 regionalna urednika i 190 prevodilaca, koji su sve evropske zemlje
predstavili sa 290 pesnika i pesnikinja.
U Uvodu Antologije, Wayne Miller i Kevin Prufer priu o
odnosu amerike i evropske poezije otpoinju snanim vezama iz sredine 19. veka, kada je na francuske simboliste veliki
uticaj imala poezija E. A. Poa. Poetkom 20. veka, mnogi ameriki modernistiki pesnici iveli su u Evropi, a svoju inspiraciju nalazili su u njenoj dugoj istoriji, ili u internacionalistikom
duhu Pariza i Londona. Neki od imigranata i egzilanata uinili
su dosta u pribliavanju evropske poezije Americi, i zato se s razlogom ovde pominju Charles Simic, Czeslaw Milosz i Joseph

1 Graywolf Press, Saint

Paul, Minnesota, 2008.

565

Brodsky. Vremenom poetske veze i odnosi izmeu dva kontinenta poeli su da slabe, sve dok nisu skoro uvenuli. I to posebno u poslednjih 40 godina, kada se, prema miljenju dvojice
profesora, dosta toga desilo i u Evropi i u evropskoj poeziji.
Taj politikoistorijski kontekst deavanja oni smatraju bitnim i
pokuavaju da ga priblie amerikim itaocima, osvetljavajui
neke prelomne trenutke. Kao graninu godinu za izbor pesnika
uzeli su 1970., elei posebno da skrenu panju na one pesnike
koji su tokom 80-ih i 90-ih postali vani i ugledni.
Oba glavna urednika svesna su da ne postoji idealan antologiarski model, posebno kada se radi sa brojnim jezicima,
dijalektima, narodima i nacionalnim identitetima. Zato su
odabrali jeziko-geografski put, koji im je omoguio da sauvaju, koliko god je to mogue, bliskost pesnitva slinih jezikih zajednica i kultura. to se evropskih poetika tie, Miller
i Prufer zapaaju veliko naslee nadrealizma i dadaizma, kod
odreenih pesnika uoavaju uticaj amerike bitnike poezije i
ispovedanja, kod drugih, pak, uticaj istonjake filozofije, ruskih akmeista, poetike minimalizma a kod istonoevropskih
pesnika nalaze i poeziju svedoenja.
Meu mnogim, Miller i Prufer istiu tri kljuna cilja ove
antologije: 1. pokazati putanju evropske poezije koja Amerikancima nije poznata, 2. preispitati poeziju Evrope koja se i
kulturno i istorijski promenila i 3. promeniti oslabljene veze i
interesovanja izmeu amerike i evropske poezije. Broj strana
jednog poetskog izbora podeavan je prema broju stanovnitva
neke drave. Regionalni urednici odluivali su o izboru pesnika
i broju pesama, a zamoljeni su da poeziju date zemlje predstave
na najbolji mogui nain, estetski i stilski to raznolikije, da se
fokusiraju na one pesnike koji nisu od pre objavljivani u Americi (to je i razlog zato pesnici poput Adama Zagajewskog, Eavana Bolanda i Venusa Khoury-Ghatae nisu u ovoj knjizi). Ovi
urednici su organizovali prevode, komunicirali sa urednikim
kolegijumom, a neretko i sami prevodili.
Urednici za Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru bili su Igor tiks i Jovanka Uljarevi, urednik
za Makedoniju bio je Michael Dumanis, a za Kosovo - Wayne
Miller. Slovenaku poeziju predstavili su Boris A. Novak (Universe), Ale Debeljak (Cast Vote), Barbara Korun (Every Breath You
Take), Uro Zupan (May) i Ale teger (The Returning of What Is
to Come). Hrvatsku su predstavili Branko Male (Crystal), Anka
agar (Journey), Branko egec (Eyes, Ears, Mirrors), Delimir Re-

566

icki (Radio), Kreimir Bagi (a house), Damir odan (Darruti)

i Tatjana Gromaa (I Like It When You Come Around with Your
Friends). U izboru poezije iz Bosne i Hercegovine zastupljeni
su Mile Stoji (A House on Ice), Ferida Durakovi (Paper Tea),
Semezdin Mehmedinovi (War), Miljenko Jergovi (Feldwebel
Zorns Motorcycle) i Senadin Musabegovi (Dawn at Auschwitz).
Iz Srbije autori su: Radmila Lazi (Antropomorphic Wardrobe),
Novica Tadi (Antipsalm), Milan orevi (Far Away from Forest
Sounds), Zvonko Karanovi (Melancholy), Dragan Jovanovi Danilov (On a Sunday Afternoon, a Soul is a Fascinating Fascist), Marija Kneevi (On-Site Investigation V), Saa Jelenkovi (Fortress)
i Ana Ristovi (Snow in Your Shoes). Pesme Bale Brkovia (The
Babylon Song), Aleksandra Beanovia (Pessoa: On Four Addresses) i Pavla Gorania (Great Preparations) obuhvataju izbor iz
Crne Gore. Makedonsku poeziju predstavili su Kata Kulavkova
(Bronchitis a psychopoem), Zoran Anevski (Whats Slouching)
i Lidija Dimkovska (Decent Girl). Poezija Kosova predstavljena
je pesnicima: Eqrem Basha (The nightingale sings), Flora Brovina (The Year 1981) i Abdullah Konushevci (Heavy Burden, Your
Fragile Body).
U Vaingtonu smo razgovarali sa urednicima antologije svetske Poezije Kevinom Pruferom i Waynom Millerom
S. Tomi: Ovo je prva antologija koja prua uvid u stvaralatvo evropskih pesnika sa kraja prolog veka. Kao obaveznu
za itanje, Vau knjigu preporuuju Edward Hirsch, Toma alamun i Carolyn Forche. Zanimljiv je va princip organizacije
pesnika geografsko-jezikim kretanjem od Amerike ka Evropi.
Poinjete pesnicima iz Portugala i panije a onda se putovanje
usmerava ka Francuskoj, Luksemburgu, vajcarskoj, Italiji
Koliko ste dugo radili na ovom projektu? ija vam je pomo
bila neprocenjiva, da li ste nailazili na prepreke, kako ste ih
reavali? Da li biste uspeli bez pomoi dravnih fondacija?
Prufer: Ideju smo predloili u maju 2005. a u avgustu iste
godine dobili odobrenje i rok od godinu i po dana za prvu
verziju. Poeli smo da kontaktiramo prevodioce i urednike iz
46 zemalja, koliko ih je i zastupljeno u knjizi; njima najvie
i dugujemo. Oni su birali pesme, prevodili ih, ili nalazili ve
uraene prevode. Nijedan projekat ovakve vrste ne bi mogao
da se radi bez saradnje sa najmanje desetak urednika. Naravno
da smo imali mnogo prepreka. Regionalni urednici nisu mogli

567

da se sloe sa naim ogranienjem broja strana, sa injenicom

da neki od pesnika nee moi da uu u izbor. Za knjigu ovakve vrste bilo je veoma komplikovano dobaviti autorska prava,
ne samo od pesnika i prevodilaca, ve i od izdavakih kua
i drugih zastupnika. Knjiga je udruila 190 prevodilaca i 290
pesnika. Nai sve te ljude bio je velik posao. I pored nevelikog
novca od fondacija, da bi smo zavrili knjigu morali smo svi da
koristimo i vlastite prihode.
Miller: Sasvim smo sluajno doli do tog, kako kaete, poetskog putovanja od Amerike do Evrope. Knjigu smo pripremali za ameriko trite, a veoma nam je drago to je podstakla
odreene diskusije u Evropi. Hteli smo da amerikim itaocima
uinimo prijatno putovanje kroz Evropu. Jo vanije, ovakav
nain omoguio nam je da poveemo zemlje prema lingvistikim i kulturnim vezama, a to nam abecedni red organizacije ne
bi dozvolio. Kevin je ve objasnio poetak naeg projekta i ne
bih ponavljao taj deo. Radije bih istakao koliko je teko nai
sredstva za knjige pesama i poetske projekte uopte. To je ovde
u Americi veoma komplikovano. Izdavaka kua Greywolf je
poznata po objavljivanju prevoda zato to je jedna od ukupno
tri amerikih izdavaa koji dobijaju subvencije od Lannan Foundation. Tek nekolicina prevodilaca iz nae antologije dobilo je podrku od institucija gde predaju ili od drugih fondacija.
Ja sam dobio mali predah od nastave na svom univerzitetu,
to nije donelo novce za projekat, ali mi je obezbedilo vie vremena kojeg drugaije ne bih mogao da naem. Da zakljuim:
da, bilo je veoma teko zavriti ovaj projekat bez finansijske
pomoi koja je dolazila korak po korak.
S. Tomi: U emu vas je evropska savremena poezija najvie iznenaivala, a gde ste, pak, nalazili velike slinosti sa amerikom poezijom?
Prufer: Zaista nisam znao ta mogu da oekujem od ovako
irokog pregleda poezije pa me je malo toga iznenadilo. Znao
sam da je evropska poezija (a svestan sam da su ovo VELIKA
uoptavanja) tematski vie vezana za istoriju i politiku. Pretpostavljam da je to zbog mnogo burnije istorije nego to je
amerika. Zato se mnoge tragedije u prolom veku svetski ratovi, genocid u Armeniji, dogaanja na Balkanu ine apstraktne i daleke amerikim itaocima, koji ne vide svedoanstva
o njima svaki dan, onako kako ih vi vidite. Naravno, ovakve
vrste iskustava imaju direktniji i jai uticaj na evropsku poeziju

568

nego na ameriku, koja je mnogo vie lina, ispovedna, vezana

za pravce koji, gle ironije, potiu iz Evrope! ini mi se da je
sada amerika poezija vie optereena klikama nego evropska.
Uglavnom, pesnike koji objavljuju knjige, na jedan ili drugi
nain, podupiru univerziteti a oni, pak, finansiraju izlaenje
asopisa za poeziju i drugih publikacija, obrazuju nae pesnike
i zapoljavaju njihove diplomce kao profesore koji piu pesme.
Ovaj profesionalizam podrava i zapoljava pesnike ali, s druge
strane, vodi umetnosti koja, u svojoj akademskoj hegemoniji,
rezultira estim pojavama razliitih a kratkovenih poetskih
kola, bezbrojnim konferencijama, pomodnim knjievnim
magazinima
Miller: Slaem se sa ovim to je Kevin rekao. O tome je i
Czeslaw Milosz pisao u svom eseju The Witness of Poetry.
Druga vana razlika je u tome to je uticaj nadrealizma u evropskoj poeziji bio mnogo vei nego u amerikoj. Poetkom ezdesetih godina prolog veka, veoma mali broj amerikih pesnika
je bio inspirisan nadrealistima. A onda je ta odlika postala nevana (negde u osamdesetim), kada amerika poezija nije znala
ta se deava u evropskoj. Vie se fokusirala na klike meu mlaim pesnicima. Tanije, previe. Sastavljajui antologiju Novi
evropski pesnici iznenadio sam se uviajui u kojoj su meri ameriki pesnici, oni ispovedne vrste (Sylvia Plath, Anne Sexton,
Robert Lowell, i njujorka kola pesnika, zajedno sa Johnom
Ashberyjem i Frankom OHarom) bili uticajni sredinom prolog veka na evropsku poeziju. Pa opet, uprkos amerikoj izolovanosti, nekoliko amerikih pesnika je itano u Evropi.
S. Tomi: Kakav je odjek knjiga do sada nala u SAD, a kakav drugde u svetu i u Evropi? Da li spremate neke nove sline
projekte?
Prufer: U Americi je knjiga dobila dosta pozitivnih prikaza, premda u manjem broju nego to smo oekivali. U Evropi
je interesovanje za ovu knjigu bilo vee nego to smo pretpostavljali. Mislim da se itaoci uvek vie zanimaju za knjige
svojih sunarodnika. Kada sam objavio antologiju The New Young American Poets (Novi mladi ameriki pesnici), interesovanje u
Americi je bilo mnogo vee, iako ne tako slono pozitivno kao
za antologiju evropskih pesnika. Trenutno pripremam zbirku
eseja amerikog pesnika Dunstana Thompsona.
Miller: Knjiga se dobro prodaje u Americi i pobuuje interesovanje. Kad je projekat ovakve veliine u pitanju, jedino se

569

moemo nadati da smo pribliili kvalitetnu savremenu evropsku poeziju amerikim itaocima koji bi je sa tekoom drugaije mogli nai. Ne bih se prihvatio projekta ovakve vrste
ubudue jer ukljuuje veoma stresan i iscrpljujui rad. Pripremam drugu knjigu svoje poezije koja e izai u prolee 2009. i
prevodim neto sa panskog.
S. Tomi: Vaa antologija je posveena svima koji prevode.
Njujorka organizacija Words Without Borders (Rei bez granica)
objavila je podatak da se svega est posto svetske knjievnosti
prevodi u SAD. Kako objanjavate odsustvo prodora evropskih
knjievnika na ameriko trite? Wayne je prevodio albanskog
pesnika. Otkuda interesovanje za albansku poeziju?
Prufer: Ovo je zaista deprimirajue pitanje. Deo odgovora
je oigledan: SAD su ogromna zemlja, sa velikim brojem pisaca
i izdavaa a ovu prekomernost ne prati i italaka podrka. Sa
druge strane, Amerika je i kulturno i intelektualno izolovana
od ostatka sveta. Nai studenti ne ue evropske jezike i jedva da
imaju predstavu ta se deava sa druge strane okeana. Veoma
smo malo uinili da potpomognemo interesovanje za evropsku
knjievnost, ak i mi koji je itamo. Izdavake kue tampaju
samo ono to misle da e interesovati amerike itaoce i za
koje je jeftinije da ne rade sa prevodiocima. Shvatate, zato se
uopte uputati u neto to e vas kotati vie a nee privui interesovanje kod italaca? Evo jednog primera. Nekoliko godina
pre ove antologije, bilo je objavljeno nekoliko knjiga o novim
amerikim pesnicima, rekao bih sa jednakim ambicijama i to
kod konkurentnih izdavakih kua. Iako te knjige nisu dobile
ni priblian broj pozitivnih prikaza kao naa antologija, ipak
im je broj prodatih primeraka vei, zato to su drugi ameriki
pesnici bili znatieljni, hteli su da vide na emu sada rade njihovi vrnjaci-kolege. Upravo smo to hteli da promenimo, sa
ciljem da donesemo nove evropske glasove i perspektive amerikim itaocima.
Miller: Za vreme studija boravio sam na koledu u Ohaju, gde su nas dva ugledna pesnika, koji su bili i prevodioci,
uili da pesnici treba da prevode, da na umetnost odgovore i
uzvrate umetnou, i da je to na neki nain, njihova moralna
obaveza. Kada sam se kasnije upoznao sa Moikom Zeqo, reio sam da prevedem njegove pesme i tako je otpoela naa
saradnja. Veoma mi se dopala njegova poezija, ima izuzetne
metafore. Kasnije, sreo sam druge Albance koji su mi pomogli

570

da nastavim to prevoenje. Nauio sam da itam albanski manje-vie funkcionalno, imam odlian renik uvek pri ruci. Ali
ne mogu da kaem da govorim albanski; za dalje prevode sa
albanskog uvek bih traio pomo saradnika. Posle skoro deset
godina rada na prevodima pesama Moika Zeqe, knjiga je izala
prole godine pod nazivom I Dont Believe in Ghosts.
S. Tomi: U Predgovoru antologije The New Young American
Poets (Novi mladi ameriki pesnici) Kevin je dotakao i problem
sve manjeg prostora odreenog za poeziju u dnevnoj tampi
i magazinima, a isto se deava i sa kritikom. New York Times
je od 136 znaajnih knjiga naveo samo 6 knjiga poezije. Sline diskusije su voene i na prostorima bive Jugoslavije. Kako
objanjavate ove promene? Koji su najbolji ameriki saveti?
Prufer: Ovo je jo uvek aktuelno pitanje i mislim da e
ovakvo stanje potrajati neko vreme. Kritiari ovde neprekidno
istiu kako se uveliko tampa poezija, nekoliko hiljada knjiga
svake godine, ali se proda pet ili est stotina primeraka i to
uglavnom zahvaljujui podrci univerziteta, federalnih i dravnih institucija, ili konkursa. Naravno, jedva primetan broj tih
knjiga se kritiki prikazuje u novinama ili asopisima. Te prikaze itaju uglavnom drugi pesnici. Oni kritiari koji govore kako
je amerika poezija previe u vezi sa univerzitetima i modernistima, promoviu poeziju kakvu piu Billy Collins, Ted Kooser i
Sharon Olds. Njihove knjige se brzo recenziraju i veoma dobro
prodaju. Problem je to to esto nisu dobri niti ambiciozni pesnici. S druge strane, imamo ozbiljne pesnike koji piu nejasno
a itaju ih samo drugi pesnici. To ne povreuje toliko umetnost koliko publiku. Mislim da bismo mogli da promenimo
tipinu ameriku ideju da je poeziji mesto samo u uionici,
gde se inae traljavo predaje nezainteresovanim studentima.
Zahvalan sam onima koji itaju poeziju u barovima, pozoritu,
galerijama, ali mnogo vie treba da se uradi, ne rtvujui kvalitet rada. Naalost, nisu samo novinske kue poele sve manje
da izvetavaju o poeziji, a sve ee ine i gore stvari, smanjujui rubrike o knjigama. Nae velike komercijalne izdavake
kue, koje su dosta tampale poeziju, takoe su abdicirale. Zato
veliki broj amerikih pesnika sada tampa knjige kod malih nezavisnih izdavaa koji ne mogu da obezbede trokove reklama i
nastupa. Uprkos svemu ovome, imamo odline pesnike.
Miller: Uvek se stvara nervoza kad se pominju ova pitanja, mada nisam siguran da je to ono to me brine, posebno

571

ako imam u vidu da pre 500 godina nije bilo toliko ljudi
koji su znali da itaju. Kada je pre 100 godina poeo da raste
broj pismenih ljudi, mogunosti za zabavu bile su ograniene i svedene na ivu svirku, vodvilje, kvalitetna pozorita
i knjige.(Siguran sam da sam neto propustio, ali znam da
shvatate ta hou da kaem.) Ali i sada, kada imamo 500
kanala na TV-u, satelitske radio kanale, video igre, filmove, muzikih anrova toliko da ne mogu ni da ih pobrojim,
milione i bilione web sajtova, knjige su i dalje u sreditu
panje. Poezija kao ozloglaeno teka, jedan je od anrova
koji pati vie nego drugi, iako i proza dosta toga podnosi.
Ponekad se iznenadim to poezija uopte i ima svoje itaoce,
to je jo uvek u trci. Pa ipak, i uprkos svim alopojkama,
jedna izvesna grupa ljudi i dalje ita i voli poeziju a velik
broj knjiga pesama tampa se vie nego ikad pre u Americi.
Zato ne treba gubiti nadu.
S. Tomi: U toj amerikoj antologiji Kevin kae i da je malo
umnog pisanja o poeziji koje bi pomoglo studentima. Do nas
knjige sporo putuju, univerzitetska lista zaleena je u nekom
svom vremenu, i esto knjige otkrivamo sami. Meni su velika
otkria bile knjige Kenneta Kocha Rose, Where Did You Get That
Red Teaching Great Poetry to Children i Making Your Own Days
The Pleasure of Reading and Writing Poetry, da ne pominjem
briljantnu kritiarku Marjorie Perloff. Nedavno je izala knjiga
eseja o poeziji, Adama Kirscha, uglednog kritiara New Yorkera
The Modern Element Essays on Contemporary Poetry. Koje knjige
preporuujete svojim studentima?
Prufer: Studentima koje zanima pisanje poezije uvek preporuim knjigu Richarda Hugoa The Triggering Town, malo klasino delo o pesnikom umeu. Hugo je veoma vaan predava itavoj jednoj generaciji amerikih pesnika, a ovu je knjigu
sainio od svojih predavanja. Kako itati i razumeti poeziju
objasnie knjiga Denise Levetrov New & Selected Essays. A ko
eli da ita o mlaoj generaciji amerikih pesnika neka nabavi
primerak knjige Legitimate Dangers: American Poets of the New
Century.
Miller: Podravam Kevinov izbor Hugoa, to je zaista odlina amerika knjiga o pisanju poezije. Pridodao bih i izvanredan izbor eseja koju je objavio Oberlin College Press pod nazivom A Field Guide to Contemporary Poetry and Poetics. Ta knjiga
je meni dosta pomogla kada sam poeo da piem pesme.

572

S. Tomi: Obojica ve etrnaest godina predajete kreativno pisanje. Koje su glavne ideje i koncepti Vaih predavanja?
Prufer: Pristalica sam ideje da se pisanje poezije najbolje
ui kroz paljivo itanje najboljih pesama. Zato svoj kurs vodim kroz analize poezije Dickinson, Keatsa, Eliota, Stevensa, i
drugih velikih pisaca. Raspravljamo o delima, o tehnici, pitamo
se o prenoenju znaenja, kako su ovi pesnici uspeli da stvore muziku,da organizuju svoje stihove Analiziramo i radove
studenata, njihove uspehe i neuspehe. Zakljuio sam da je sve
ovo vredno truda ako se uspostavi ravnotea sa diskusijom o
najboljim pesmama, ako odmeravamo i upuujemo poetnike
na ono emu e moda teiti.
Miller: Kevin i ja poduavamo i zajedno ureujemo asopis, tako da moda nije udno to uglavnom delimo ista
miljenja. Od sutinske je vanosti da ambiciozni pisci itaju
puno i haotino, kako kae poljski pesnik Adam Zagajewski,
u svojoj knjizi A Defense of Ardor. Naravno da mladi pesnici
treba da itaju kanonske, velike pisce: Stevensa, Whitmana,
Dickinson, Williamsa ba kao to je nuno da itaju i svoje
savremenike, da otkriju da je poezija iva i vibrantna umetnost. (Seam se kako sam sa etrnaest godina mislio da u biti
prvi pesnik u Americi posle Williama Carlosa Williamsa!) Predlaem da mladi pesnici steknu naviku eprkanja po policama
knjiga u svojim lokalnim bibliotekama. (Na koledu sam svake
noi itao novu knjigu poezije bez pritiska odreenog estetikog programa. Tako sam se i zaljubio u udnu meavinu razliitih pesnika.) Bitno je i da studenti ponu da itaju prevode
to ranije.
S.Tomi: Obojica ste i urednici asopisa Pleiades: A Journal
of New Writing. ta novo pisanje razlikuje od starog?
Prufer: Ovo je veoma teko pitanje. U SAD postoje brojni
knjievni pokreti i neto manji broj prolaznih hirova, a kad
neko ivi usred toga, teko je odrediti ta je ta. Nai noviji pesnici su, moda, manje oduevljeni ispovednom lirikom a vie
poneeni eksperimentalnim, esto nepovezanim stilovima. Sve
ee vidim pesme koje slobodnije rukovode stihom, koje koriste celu stranu naputajui naraciju radi slobodnih asocijacija
i apstrakcija. Vidim stilski raznovrsnu poeziju. Svake godine
primimo oko hiljadu pesama, i zato je teko rei ta je istinski
novo, a ta puka imitacija, ta je neobino a ta aavo. Nai
najbolji ivi pesnici D. A. Powell, Frederick Seidel, James Ri-

573

chardson, Jorie Graham mogu da imaju zajednikih crta, ali

kad izbliza vidimo njihov rad, vidi se da su osobeni.
Miller: Kevin je u pravu. Najvea promena u poslednjih
10 do 15 godina u amerikoj poeziji je odmak od ispovedanja,
koje je dominiralo od sredine 50-ih do 80-ih, i koje se pomeralo ka avangardnoj poeziji. Promene su najvie zapaene u
prekonfigurisanju, u korienju elemenata ispovednih i avangardnih pesnika. Pesnik i kritiar, Stephen Burt, objedinio je
mnoge mlae pesnike imenom eliptini pesnici, iako nije
sasvim jasno da li ih je time i prikladno odredio.

2 MFA je ime studijskog

programa (Master of Fine
Arts)koji traje dve do tri
godine (prim.prev.)

574

S. Tomi: Kod nas vai pravilo da poeziju itaju uglavnom

kolege pesnici, poneki kritiari i malobrojni ljubitelji. U odnosu na protekle decenije, tirai pesnikih knjiga su znanto
smanjeni, a s druge strane, poto knjigu moe da objavi ko god
ima para, pojavio se nenadano velik broj knjiga poezije koje
retko ko propusti kroz kritiko sito. Poneto se radi na eem
pojavljivanju pesnika, na javnim itanjima. Rekli ste da veina
mlaih amerikih pesnika jedva da ima prvu objavljenu knjigu. Kako se onda ta mlaa generacija bori da uspostavi kontakt
sa publikom, i uopte, da izgradi neko svoje mesto?
Prufer: Danas se u tampi veoma veoma retko prikazuju
pesnike knjige, a u knjievnoj periodici tek povremeno. Na
prostor, nae italatvo i publika, uglavnom ine drugi pesnici i
nai studenti. Voleo bih da nije tako, ali mislim da je to oduvek
bio sluaj u ovoj zemlji. Protiv toga se borimo organizovanjem
i promovisanjem itanja, uestvovanjem u National Poetry
Month, objavljivanjem asopisa za poeziju i podravanjem
javnih diskusija o poeziji. Nedostatak italaca poezije, na mnogo naina je udna pojava u SAD, jer Amerikanci vole da piu
pesme. Postoji nepregledan broj web sajtova za poeziju, blogova, urnala, klubova, sekcija za pisanje Poeziju jednostavno
ne itamo previe, a kada je itamo, onda to esto radimo nevoljno, kao deo domaih zadataka. Uprkos naim naporima,
veina obrazovanih Amerikanaca, Evropljana i drugih, poeziju
smatraju teko razumljivom, kao neto o emu profesori piskaraju u zakrenim kancelarijama, dok studenti hramlju kroz
bezbrojne antologije. A to je teta, jer svako ko malo bolje razmisli, videe da nije tako.
Miller: Bez obzira na sve kritike koje je dobio, mislim da je
program MFA2 zasluan to je izgradio i/ili ouvao publiku za
poeziju, premda ogranienu. Svi diplomirani studenti MFA ne

postaju pesnici koji objavljuju knjige, ali mnogi nastavljaju da

itaju poeziju. Proliferacija MFA programa znai i to da ima dosta pesnika koji objavljuju, tako da e biti tee poveati i uvati
publiku, to znai i da e pesnicima biti sve tee da budu neto
vie od hita meseca. Mislim da je to novi problem i nisam
siguran da iko koga poznajem istinski zna kako da ga reimo.
U meuvremenu, pesnici itaju na koledima ili u knjiarama,
u barovima, zapravo gde god mogu. Oni izgrauju neke lokalne pesnike zajednice a srenici uspevaju da nau publikacije
sa kojima e odravati saradnju i koje e objavljivati njihove
radove. Ne moe se rei kako e ljudi u budunosti doekivati
i primati poeziju. Pesnici jedino mogu da odmeravaju svoja
dela u odnosu na dela onih koje smatraju najboljima. Moda
je ovako i drugde u svetu.
S. Tomi: Nedavno ste se vratili sa konferencije amerikih
prevodilaca, koja se odravala u Minneapolisu. Recite neto o
tom udruenju i prokomentariite odluke komiteta za Nobelovu nagradu.
Prufer: The American Literary Translators Association je
udruenje knjievnih prevodilaca koje se okuplja svake godine.
Izdaju i asopis Translation Review ija je redakcija na univerzitetu Texsas, u Dallasu. Nisam jo itao knjige Le Clezija tako da
ne mogu o njima da govorim. Izjava Horacea Engdahla, da su
ameriki pisci previe uskogrudni da bi se takmiili sa drugima,
ovde je izazvala velike diskusije, i nanela vie nego malu uvredu. Imam pomeana oseanja. Sa jedne strane, on je napravio
ludu, glupu, grubu, neodgovornu generalizaciju koje bi trebalo
da se stidi. Sasvim je jasno da najbolji ameriki pisci, mislim na
one poput Johna Ashberyja, Marilynn Robinson, i Philipa Rotha, nisu samo vitalni za svetsku knjievnost, nego su i ozbiljno prouavani u svetskim okvirima. Relativna uskogrudnost
amerikih italaca i izdavakih kua nije njihova krivica, niti,
pak, umanjuje njihove izuzetne napore. U isto vreme, nadam
se da se Horace Engdahl neadekvatno poalio na uskogrudnost
veine amerikih italaca i izdavaa. To jeste istinski problem
koji smo i Wayne i ja imali na umu kada smo otpoinjali na
radu antologije New European Poets. A nismo sami. Nedavno
su se pojavili mnogi mali izdavai i asopisi koji se najveim
delom fokusiraju na objavljivanje prevoda svetske knjievnosti. To su Archipelago Press, Ugly Duckling Presse, Circumference
Magazine, Two Lines Magazine i Absinthe. Voleo bih da ih ima

575

vie. Herojski su napori ovih urednika i izdavaa, a esto rade

sa novanim gubicima.
Miller: to se tie izjave Horacea Engdahla, mislim da je
uglavnom u pravu kad kae da je amerika knjievnost opsednuta sobom. Lino smatram da Americi nedostaje interesovanje za prevoenje i teta je to je tako jer to suava i ograniava
na estetiki opseg i nae doprinose meunarodnom knjievnom dijalogu. (Zaboga, veina amerikih knjievnika nema
predstavu o tome ta piu kanadski i meksiki pisci, a kamoli
preostali deo sveta!) Ali, mislim i da je Engdhalova izjava pokazala i jedno pojednostavljeno, evrocentrino, ideoloko miljenje. Uprkos optem amerikom izolacionizmu, trenutno imamo veoma bogatu knjievnost i brojne izvanredne pisce koji
su, prema mom miljenju, veoma talentovani i ugledni te ne
bi trebalo da budu kategorino iskljueni iz razmatranja dodele
Nobelove nagrade samo zato to su Amerikanci. Uzmite samo
primer romana Cormac McCarthyja Blood Meridian, koji problematizuje nasilje u vreme kolonizacije amerikog zapada. To
je briljantna, mrana, beznadena i oprezna knjiga koju teko
mogu da poredim sa ijednom drugom koju sam do sada proitao. Izbor tog pisca, da ivi na sloenoj, kulturnointegriuoj
granici blizu El Pasoa, u Texasu, tik do granice sa Mexicom,
izvesno je uticala na to da postane meukulturno angaovan
pisac, ali ne nuno i onaj koga e Engdhal prihvatiti. Isto vai i
za poeziju. John Ashbery je izuzetno vaan pesnik, onaj koji je
uticao na mnoge pesnike iz New European Poets; iveo je mnogo
godina u Francuskoj, a puno je i prevodio. W. S. Merwin je briljantan i sloen pesnik koji je svoj ivot posvetio bezbrojnim
prevodima; njegov internacionalizam je nesumnjiv. Charles
Simic takoe je, mislim, izvanredan i vaan ameriki pesnik. I,
najzad, u svoju listu ukljuujem i Charlesa Wrighta ne samo
boanstvenog pesnika nego i najboljeg prevodioca Montalea.
Zato Engdhalovu kritiku smatram prihvatljivom na uoptenom
nivou, a kad pomislim na amerike pisce kao mogue kandidate za Nobela, onda su njegove tvrdnje neodrive.

576

Poezija Kevina Prufera i Wayna Millera

u prevodu Svetlane Tomi
Kevin Prufer
Semenje
Paprika na dasci za rezanje i semenke unutra:
tanuni skup u crkvi osuenoj na propast.
Krike krastave dinje i njeno vlaknasto srce:
slatko i glatko, najbre truli.
Mislio sam o tebi kad sam, iznenada, porezao prste;
krv je perliasto, potom semenkasto, kapkala u sudoperi.
Mislio sam na debelu plavu venu
gde ulazi intravenozna terapija.
(Na alosnika koji je posadio svoju enu ispod svog prozora.
A ona nije iznikla. Nije iznikla.
Onda je, jednog dana, proklijao luk odatle.
A on ga je prodrao.)
Draga, nemoj umreti noas. Doktori su dobri,
A bolnica tiha kao pilula pored pleve zvezda.
Draga, doneo sam ti cvee i sedeo pored tvog kreveta
Sve dok se beli mesec nije otkotrljao iza vrhova zgrada.
Ovih dana, dok slavine kaplju bez prestanka,
stojim u kuhinji mislei o sestrama
koje tumaraju kroz bele hodnike kao tihe ivotinje A ti si, u svom krevetu, nemona da ih pozove.

577

DRAVNA HIMNA
A oping centar je rekao daj mi jo, jo mi daj.
A mesec je okreui svoj pol izgovorio volim te, tebe koji si imao
toliko toga da da.
A ti si rekla, duo, ako moe jo malo da prieka u autu, izlazim
za deset minuta
Kao kaput, pokretna vrata su se otvorila za tebe.
Tada se auto trgnuo poput blaenih u katatoninom snegu
A mali crnci na stanici smejali su se ispod svojih kapuljaa sve
dok ih autobus nije odvukao
Kroz no i dalje
Jedna je ena hodala tamo-amo ispred prodavnice.
Ponekad, mogu da ujem ovu dravu kako govori kroz nabijene slojeve predgraa
Olive Garden i Exxon; Bed, Bath & Beyond, zvezde koje bacaju
svoje kovanice
Svugde okolo nas
Sve dok oi ne kau Ljubav a ulice Da!, dok se parking
Ne ispuni anelima koji se raspruju prema redovima smrznutih auta.
Zadrala si se due nego to si rekla, a kada si se ponovo pojavila
Izaao sam da ti pomognem oko kesa. Izvini, izvini usred
hladnog vazduha Nisam mogla da odolim
ta je telo drugo nego posuda, a prodavnica nije li jedna druga,
jo vea, posuda? Kljuevi su pevali meu mojim ukoenim
prstima. Zastava je aplaudirala na vetru.
Tada sam video kako joj se zadovoljno osmehuje.

578

Wayne Miller
Draga Sapfo
U beskrajnoj povesti meu nama se
Toliko toga desilo kosti
Mrtvih i dalje se pretvaraju
u ekie. A sada sebe
podiem, u svaki dan,
u svoje telo, da ide na posao,
a onda, nou, moja osvetljena soba
klizne pravo u au.
Fabrike izbacuju svoj dim
Uvis kroz sneg, grad
Podie naa svetla malo blie
Nebu. Dugo posle tvoje smrti,
Dim Dajn je sabio svoj svet
U veliko debelo srce kao bombu
U oku muzeja.
Toliko je toga u pokretu tamo
Ispod stranice praine
Koja se drui sa televizijskim ekranom!
Negde ljudi kopaju
Bunar, drugde su
Osvetljeni hici iz pitolja
I svitaca Mogu te uveriti
Da nam se ivoti i dalje lome
Na beleke, mogu ti dokazati

579

Da je bela ograda bez svetla

Jedro bez vetra.
Hou da veruje: nismo
Te zaboravili hodamo
Na naim slogovima (senke
od stopala), prizemljujemo se
u istinskoj lepoti na
sopstveni raun. Kao boje,
zvezde uporno dolaze
u svoju prisutnost
pre tebe same. A mi, jo uvek,
nemamo ta da ti damo.
Na svet prolazi kroz tebe
poput peska kroz kosti
tvojih prstiju peska
na kome si sanjarila kao devojica,
koji danas rastapamo
da ispuni nae prozore.

580

IDENTIFIKACIJA TELA
Najpre sam dodirnuo njegove misli
koje odmaraju tamo kao ugljen,
koji se jo uvek raspirivao,
koji je mogao ponovo da se rasplamsa.
Protivno nalogu doktora,
dodirnuo sam njegov obraz, a onda
shvatio da je telo mrtvo.
Svaka njegova strana bila je zauvek
udaljena, okrenuta iznutra. Kleao sam
pored hladnog bolnikog kreveta, svoje lice
pribliio njegovoj ruci. Poslednje
cigarete ispunile su njegovu odeu
dimom. Taj miris
je bio toliko jak da sam
mogao da ga ujem kako govori.

581

Kolja Mievi

NENAPISANO PISMO
Klemperer, Barenbojm i aklin di Pre
Jedno od brojnih kajanja koje me prilino
uporno prati ali ne slabei u vremenu, nego
dobijajui neke nove boje i prelive odnosi se
na Ota Klemperera. Vi ete mi sada moda rei:
o, sreni ovee, ako su to sva tvoja kajanje... Ne,
ja kaem da je to kajanje koje se odnosi na Klemperera samo jedno od brojnih, ak bih rekao
veoma brojnih, ali ipak dodajem ne titi
nita manje nego mnoga druga, ozbiljnija, itd.
Jer to kajanje, odnosno seanje na vreme kada
se rodila klica tog kajanja u odnosu na Klemperera, povezano je s nekim trenucima mog ondanjeg ivota koji tom kajanju i seanju daju
posebnu vrednost, ak boju, ako se tako moe
rei. Na primer, moje kajanje u odnosu na Ota
Klemperera direktno je povezano s banjalukim
zemljotresom, tom katastrofom u kojoj sam izgubio ono to je dotad bilo moje bitno ivotno
uporite: dvorite sa svim stablima i kuom okruenom tim stablima, meu kojima su se izdvajale dve predivne
lipe jedna muka, iznad prozora moje sobe, i jedna enska
iznad izvora vode sada poseene. Moda je zato bolje da
kaem da to kajanje u odnosu na Ota Klemperera sadri u sebi
i neka druga oseanja i stanja koja nisu kajanja, nego neprebolna aljenja da bi se shvatila snaga njegovog trajanja, ve
punih trideset pet godina. Zahvaljujui Klempereru zavoleo
sam Mocarta, vie nego to sam se nadao da je to moguno;
nain kako Klem-perer diriguje njegove simfonije ne mnogo razliito no to to ini s Betovenovima: u velikim zvunim
masama i pomalo usporeno prenuo je u meni sasvim nova
razmiljanja o tom muzikom obliku, koji se vrlo brzo spojio
s tim prostorom u kome sam iveo, mislim na dvorite svoga
detinjstva; da, izmeu Klempererovih udara mislim na
udare njegovog orkestarskog srca i svih mirisa sa stabala oko

582

mene, posebno dveju lipa u vreme njihovog beharanja, prozranosti neba, uspostavljala se prava bodlerijanska saglasnost,
da me je sve to jednostavno opinjavalo. Klemperer nije snimio sve Mocartove simfonije, ali one iz njegovog poslednjeg
razdoblja su takve da na izvestan nain saimaju sve druge;
punoa Klempererovog tumaenja je takva, da se zvuni sok
tih nekoliko simfonija koje je snimio u najzrelije doba svoga
dirigentskog ivota, pije kao istinski eliksir. Posebnu oaranost
proizvodile su dve simfonije, ona koja nosi naslov Linc, i ona
Hafner. I brzi i laki stavci pretvarali su to dvorite oko mene u
najjedinstveniju koncertnu dvoranu, koja je to ostala za mene
ak i kad sam u njemu proveo poslednju
godinu u stvari leto 1970. kad sam
stanovao ako se tako moe rei u prikolici sklonjenoj pod razgranatiju, muku lipu ispred kue sruene u katastrofalnom zemljotresu, 26. oktobra 1969.,
na Skarlatijev, kasnije sam to shvatio, roendan. Ta prikolica bila je za mene kao
zadnja barka na burnom moru koje je sve
zahvatalo, poslednja hridina brodolomca,
poslednja grana za koju se hvata planinar
nad provalijom. Nekoliko godina pre zemljotresa, dok sam u poslepodnevnim ili
predveernjim asovima, sedei s roditeljima ispod kupole od vinove loze, dok
smo tako sluali Klempererovog Mocarta
tako to sam na prozore svoje sobe stavljao zvunik svoga
Melovoksa, sve vie sam poeo da oseam elju i potrebu
da na neki nain javim Klempereru o tom sluanju, ubeen da
bi on bio osetljiv na taj moj doivljaj. Nisam uspeo da napiem
to pismo. Postavljalo se pitanje Klepererove adrese, neizvesnosti koja ga je ekala na dugom putu do njega, zatim, plaio sam
se da bi moj francuski moda bio nedovoljno snaan da odrazi
sve to to sam imao da kaem, a da piem na srpskom nije mi
ni padalo na pamet: ko bi Klempereru preveo, u ono vreme,
moje pismo? Tako sam mislio poslednja dva leta srenog ivota, do tog kobnog 26. oktobra 1969., onda je sve krenulo u
nepredvienom pravcu, u nepovrat pojaavajui moje kajanje
ne samo u odnosu na Klemperera, nego, u odnosu u najmanju ruku na te dve lipe od kojih nisam sauvao ak ni
jednu granu, ili list, a kamoli velika debla od kojih se mogao

Jacquelie Du Pr &
Daniel Barenboim

583

istesati: jedan lep koveg, i u kojima je svakako spavalo jedno

lepo lice za koji nisam imao dleto. U mojoj prvoj objavljenoj
zbirci stihova Stopa sna, iz 1984., nalazi se i ova pesma o tome,
pod naslovom Zemljotres:
Tog dana kad se i sama
voda od zemlje luila
Sred vrtloga seizama
i prapotopnoga ludila
Moja mala provincija
u srcu svakog graana
Ukazala se providnija
iako strano glaana
Podzemnim crnim peglama
sedmog i osmog stepena
Kad videh da se prelama
kua nam teko steena
Kad Majka i Otac i ja
pustismo irom vremena
Da ta mrana rotacija
zavrti nas kao vretena.

Bio sam odvie slab pred tim gomilama cigala da ponovo podignem nau kuu, a moji roditelji odvie stari; ubrzo je
sve otkupljeno i 1973. kua je sravnjena sa zemljom, a stabla i
dve lipe poseeni; iste godine, 06. jula, umro je i Oto Klemperer. Vie nije bilo mogunosti da mu se obratim. Kad sam se,
dvadeset godina kasnije, 1992., zatekao posle jednog drugog
zemljotresa u Parizu, ali ne prestajui da prtim za sobom
to kajanje, i da bih ga nekako ublaio, napisao sam jednu pesmu na francuskom koja sada ini deo moje zbirke Malo bosansko zavetanje. Evo te decime s Bruknerom koga je Klemperer
dirigovao vie nego Mocarta i isto koliko i Betovena i Klempererom, koju dajem bez uporednog prevoda:
Quand je tcoute, Anton
Bruckner, jai limpression dtre dans ton
bunker sonore, jaim !
Je ne suis pas Klem
- perer, mais en tcoutant, jai limpre
- ssion de te hanter
et dtre trs prs
de toi, Toi! ta sant*!

584

Ova zavrna slika: U tvoje zdravlje! ili: iveo! Izgraena je

na istinitoj anegdoti iz Bruknerovog ivota, koji je, nakon to
je dirigent Hans Rihter, oko 1890., izveo jednu njegovu simfoniju, priao ovome, popevi se na podijum, i pred prepunom
dvoranom u oduevljenju, dao mu jedan zlatnik, kao nagradu
za dobro izvoenje, uz savet da popije jedno pivo nakon napora koji je uinio dok je dirigovao!
*

Zbog toga, ovo pismo Barenbojmu u velikoj je meri i

ono nenapisano pismo Otu Klempereru; tim pre, jer su ta dva
umetnika zaista u to vreme, oko 1965-1968. kao to ete
videti dok sam intenzivno razmiljao o Klempereru, a jo
nisam znao za Barenbojma ostvarivali veliki projekat: snimak Pet koncerata za klavir Ludviga van Betovena, godinu dana
pre nego to je banjaluki zemljotres poremetio, ne samo za
mene, poredak svetskih stvari, i prisilio me na jedini egzil koji
ima sutinski smisao: nepovratni odlazak iz dvorita naih detinjstava.
Pre neki dan, bez osetljivijeg i objanjivoga razloga, pao mi
je na pamet ne samo Barenbojm kao takav: veliki dirigent i sve
to uz to ide, nego veoma odreena misao-slika: zato se u poslednje vreme Barenbojmovo ime ne pojavljuje ni u tampi, ni
na naslovnicama novih gramofonskih ploa? Odjednom sam
se uplaio tog odsustva, kao da sam na izvestan nain, kroz to
odsustvo, ustanovio svoje vlastito? Ta povezanost, ta nekakva
zavisnost odsustava me i uzbudila, i iznenadila i zabrinula. Zato
sam ba u tom trenutku pomislio na Barenbojma, i zato sam, u
sledeem, povezao bar jedan deo njegove sudbine, to odsustvo,
s mojom? I da li je to sluajno, da li se to ba desilo tek onako
i po prvi puta; i da li e se ponoviti. Naavi se tako: iznenadno i nepripremljeno okruen tim mislima-slikama, nainio sam
kratki presek kroz svoja seanja na Barenbojma a ta su seanja
kao iseci jednog stvarno proivljenog ivota ustanovio sam
da u svemu tome, im se okrenem prema tom pre, ima dosta
povoda da sednem i stavim pred sebe, u prvom redu, sve ono
to imam da kaem o svom odnosu, kroz vrlo lina seanja, s
Barenbojmom; pa i o jednom naem sasvim stvarnom, fizikom
susretu pod svodovima Notr-Dame u Parizu, one noi kad je on

585

dirigovao grandiozni Berliozov Rekvijem. Sva ta seanja na Barenbojma, od kojih sam neka evo, sad ve jasnije vidim kuda
me vodi sve ovo ve zabeleio i ak objavio u nekim svojim zbirkama stihova, ne mogu se kretati pravolinijski, hou da
kaem hronoloki; jer, jednom proivljen, dogaaj se menja u
uspomenu koja vie nema nikakvu vremensku dubinu, nego iskljuivo u nama. Tako se deava da su neke prethodne ili starije
uspomene, koje odraavaju neki dogaaj na primer iz mladosti,
sveije i neuporedivo jae i prisutnije u nama, od nekih drugih
uspomena koje su, gledamo li ih kalendarski, daleko skorije i
prividno mlae. Jedini nain da se seamo nije nikakvo povezivanje, niti sleenje vremenske nti od vora do vora poto
bismo uspomene mogli i tako da predstavimo, ali samo donekle
nego se treba prepustiti, u trenutku kad elimo da ispitamo
neki dogaaj ili linost, naroito one dogaaje koji su se, iako
izmenjeni, neizbeno izmenjeni, ponavljali, redovito ili ne, u
naem ivotu, budnom ili snovnom, ili one linosti koje su vie
ili manje upletene u nau vlastitu priu. Mi pokatkada uvlaimo
te linosti naom vlastitom eljom i voljom i ponekada, u stvari
vrlo esto promislite malo o tome, i uveriete se koliko sam u
pravu izvan njihovog potpunog, ili uopte, znanja. Takav je
za mene, jedan od nekolikih, Barenbojm, ali ne i ja za njega, poto ne verujem da mu moje ime ili lik ita kau. Ko zna, moda
nisam u pravu. Jer
Pre vie leta preveo sam pesme argentinskog pesnika Arijela Kansanija D., za kruevaku Bagdalu, Ra i spokoj; to je
istovremeno bila i moja prva samostalna knjiga, i prevodna i
na izvestan nain vlastita. Poto u ono vreme nije bilo mnogo
prevodilaca sa panskoga, i poto sam ja studirao taj jezik
studirao je velika re; bolje rei uio na svoj nain, prevodei Lorkin Romansero, jer od profesorke LJ. S. nisam imao ba ta da
nauim, od nje koja me oborila prilikom moga prvog pokuaja
da poloim taj takozvani drugi jezik, budui da je u mome
sluaju francuski bio prvi kruevaki izdava je preko nekog ijeg se imena vie ne seam, traio od mene da nainim
taj prevod. I prevod je zaista objavljen, ali ne pod poetnim
naslovom Lutalica bez cilja, nego, kako ve rekoh, Ra i spokoj.
Zato sve to priam? Upravo da pretpostavim da je argentinski
pesnik Arijel Kansani, negde istih godina kojih i Barenbojmovi
roditelji, moda poznavao tu porodicu koja je tada jo ivela u
Buenos Ajresu, i sasvim lepo mogu pretpostaviti da je jednog
dana doao da im pokae tu knjiicu svojih stihova prevedenih

586

tamo negde na Balkanu na srpski jezik! I, poto je Barenbojm

iveo u neprekidnoj pratnji svojih roditelja, koji su bili i njegovi prvi najvaniji dakle uitelji u sviranju na klaviru,
naroito majka ali i otac koji je smatrao, kako je Barenbojm
nedavno izjavio u jednom intervjuu, da je Dobrougoeni klavir Johana Sebastijana Baha osnova sve muzike zar se nije
moglo dogoditi da i on baci pogled na tu knjiicu i neizbeno
vidi moje ime. Najzad, kao izvoa mogao je biti radoznao
u odnosu na jednog prevodioca knjige argentinskog pesnika
na bilo koji jezik, pa i na srpski. Pretpostavka, da je Barenbojm
barem video moje ime, ili ak pokuao da ga pravilno izgovori,
uopte nije proizvoljna, naprotiv, rekao bih sada, da je razumna, ak opravdana. to se tie moga lika, ne verujem da ga se
Barenbojm sea, iako je imao priliku da ga posmatra nekoliko
minuta, dok smo u gomili slualaca koji su ga gusto okruivali, izmenjivali poglede za koje bih rekao da su meu najznaajnijima koje sam ikad bilo s kim izmenjao dosad. Izvesno
je da sam u tom trenutku, pod svodovima pariske Katedrale,
bio jedini sagovornik pogledima s Barenbojmom; ali za razliku
od mene, on je nesumnjivo esto imao priliku da pod drugim
svodovima i na drugim mestima, gusto okruen sluaocima
eljnih njegovih izvoenja, izmenjivao sline poglede. Neu
da time kaem kako je to kod njega znak povrnosti, naprotiv, ali ne mogu da budem toliko neskroman i verujem da je
mene zapamtio meu tolikim izmenjanim pogledima. Da je
ipak zapamtio moje lice koje su njegove oi ipak izvanredno
upijale, to sam jasno opazio nije bilo i nema razloga da ne
zapamti i mnotvo tih drugih pogleda, na drugim muzikim
mestima; a, ako pretpostavim da je tako, onda se ne mogu oteti
utisku da bi on od tih svih pogleda ali pod uslovom da ga je
svako posmatrao s toliko panje i divljenja poput mene jednostavno oslepeo, moda umro. Naprotiv, meni se ini da je on
kao estoki korpion upijao kroz te pogledu jednu neophodnu
energiju u trenutku kad je, okreui lea publici u stvari hteo
da im da to vie od sebe! O tom izmenjivanju pogleda s Barenbojmom, pod lukovima pariske Katedrale bie neizbeno jo
rei na ovim stranicama; moda u se vraati tim pogledima u
trenucima kad ne da vie neu imati ta da kaem o Barenbojmu to je nemoguno nego oekujui neko seanje koje e
biti najbolji nastavak i veza s onim to sam prethodno rekao.
Evo, polako sam ve uspostavio neki predloak za razvoj moga
ogleda o Barembojmu, jer ovo je i neka vrsta ogleda, u najveoj

587

meri muzikog ili muzikolokog ogleda, krajnje linog, jer kad

je u pitanju Barenbojm bez obzira to me za njega veu i
neke sasvim stvarne, ak nepodnoljive ivotne scene, videete
da u prvom planu ipak postoji muzika; ne samo ona muzika
koju on diriguje ili izvodi na klaviru sam ili s jo jednim pijanistom na klaviru nego ve isto tako muzika drugih, onih
koji su oko njega, sa kojima je svirao, ili jo uvek svira, ali ne
vie sa svojom prvom suprugom aklin Di Pre, violonelistkinjom, s kojom je mnogo nastupao po svetu i snimio prilian
broj ploa pre svih onu na kojoj izvode Betovenove Sonate
za violonelo ali koja je umrla od neumoljive paralize 1987.
godine, 19. oktobra u Londonu. Imala je tek 42 godine, kad je
mogla da bude u naponu snage utoliko se tako moe rei,
ukoliko je izraz u naponu snage dozvoljen kad govorimo o
jednoj eni, naroito onoj koja je poslednjih petnaest godina
ivota provela nepokretna; i koja je, jo za ivota, videla svoj
muziki ivot zavren, kao s onu stranu groba.
Pretpostavim li da je Barembojm zaista jednog dana, kad je
prijatelj njegovih roditelja, Arijel Kansani, pesnik nadrealistikog nadahnua, doao u posetu i doneo moju knjiicu prevoda
svojih stihova pod naslovom Ra i spokoj, objavljenu u Kruevcu,
svrnuo pogled i na moje ime, i ak da je pokuao da ga izgovori,
zatiem sebe pred istim problemom izgovaranja Barenbojmovog
imena. Seam se u punoj jasnoi trenutka kad sam se susreo s
Barenbojmovim imenom. Nije se radilo ni o kakvoj knjiici stihova, ve o velelepnoj naslovnici gramofonske ploe u koju je
bio utisnut Barembojmov snimak Magnifikata u d-duru, BWV
243, jednog od reih Kantorovih vokalnih dela na latinski tekst.
Ali, bilo bi neoprostivo i ak nepristojno, ne prisetiti se velike
Bahove Mise u h-molu, koju ja ne mogu zamisliti nego u interpretaciji Ota Klemperera, takoe s latinskim tekstom, koja je ravna
svim Bahovim Pasijama, mada mi se takva poreenja ine sve
manje reitim. Pre neki dan sam, ba povodom toga, proitao
miljenje nekog muzikologa, nisam upamtio njegovo ime, koji
pie kako je Bah napisao mnogo latinske muzike. Ako se stavimo u kou nekog ko prvi put ita bilo ta o Bahu, moemo s
lakoom zamisliti sve nesporazume koji proizilaze iz jedne takve
tvrdnje. Jer nepobitan je podatak da je Bahov latinski vokalni
opus u poreenju s onim to je komponovao na nemakom jeziku, neuporedivo manji, moglo bi se rei jedna rukovet; kristalna, magina, ali ipak samo rukovet. Uostalom, u trenutku

588

kad sam doao u posed te divne ploe divne u oba smisla, i

kao grafika oprema i kao sadraj ja nisam jo bio u stanju
da razlikujem Bahovu nemaku muziku od latinske, i da je tad
neko pokuao da mi govori o toj jezikoj razlici iako razlike
u stvari nema ne bih mogao, ne bih hteo da je prihvatim.
Zato mi ni najmanje nije teko da se stavim u kou nekoga
ko po prvi puta ita neto o Bahu, i naie na slinu tvrdnju, da
je Johan Sebastijan Bah napisao puno muzike na latinske liturgijske tekstove. To je u ljudskom smislu zaista mnogo, ak vie
nego mnogo, meutim u poreenju s ostalim delima Bahove
crkvene muzike ostvarene na nemakom, to je zanemarivo! U
zlatno vreme gramofonske proizvodnje, od 1960. do 1980, oprema ploe ila je uporedo s muzikom i ak s izvoaima. Kako se
tek ulazilo u taj sada neverovatan biznis, bilo je jo vremena da
se i o toj likovnoj strani porazmisli mirno, moda ak u saradnji
s muziarem. Za mene su neka izvoenja, ak i sama muzika, zauvek povezani s reenjima za naslovnu stranu pojedinih ploa.
Primera ima jako mnogo, naroito na ploama koje sam kupovao, jo kao student, oko 1965-1975., ali onaj koji bih istaknuo
pre svih drugih jeste Prva simfonija, nazvana Prolena, Roberta
umana. Karl Min diriguje Bostonskim orkestrom; to je jedno
od referencijalnih izvoenja. Ali, naslovna strana ploe je bila
uostalom jo je imam, i pored svih katastrofa koje smo preiveli
i putovanja koja smo nainili tako izvezena ne nalazim
izraz koji bi odgovarao tom utisku poljskim travama i cveem,
kao da se fotograf jer re je o fotografiji a ne o reprodukciji
kakve klasine slike koja bi doaravala prolee smanjivi samoga sebe na veliinu mrava, a svoju kamera na mrvicu praine,
uao u polje i odozdo snimao ivot trava i belih rada koje su
se, iz te perspektive, doimale kao gorostasni baobabi. Moda je
za mene ta oprema bila tako uzbudljiva, zato to sam u to vreme
i sam iveo u poljima, u koja sam esto odlazio i smanjivao se
da bih bio blie travama i belim radama; iz tog idealnog poloaja, opruen na stomaku, crtao sam a zatim ispunjavao vodenim bojama svoju rodnu kuu sa severne strane s rastojanja od
dvestotinjak metara! Ta ploa je imala, po mome miljenju, ipak
jednu manu, ali manu kojoj ipak nisam dozvolio da prevagne u
odnosu na celokupni utisak: nije imala hrbat! Stajala je, usred
svih drugih ploa uredno poreanih u jednoj vitrini, koju sam
uskoro morao da proirujem i proirujem, a raspoznavao sam je
s lakoom upravo zbog toga to su sve druge ploe oko nje imale
hrbat. Ovo opaanje je bilo i dobro, jer sam razmiljajui o tome,

589

mnogo kasnije, uvek vodio rauna da i knjige koje sam objavljivao i ureivao, imaju jasno i otro izveden hrbat. I ne samo
to u vezi s hrbatom, nego je posmatranje, prouavanje opreme
gramofonskih ploa iz zlatnog vremena njihovog objavljivanja,
jako uticalo na moj nain i vienje opreme knjige, poto, sve u
svemu, nema bitnije razlike u reavanju naslovne strane jedne
gramofonske ploe, pa ni sadanjih CD-ova, ili knjige, bez obzira
o kakvoj vrsti knjievnosti da se radi.
Pomenuti Bahov Magnifikat i sav izgled ploe u trenutku
dok piem nemam uz sebe i ne mogu navesti ime slikara koji je
ostvario tu Kalvariju u arkim bojama, verovatno neki nemaki
barokni majstor koju pre toga nikada nisam imao priliku da
sluam, podsetimo se: to se deava 1965., a ja imam neto vie
od dvadeset godina privukao me je ne samo zbog Baha nego
i zbog imena dirigenta koje se nalazilo na naslovnoj strani, koje
je poinjalo Bahovim inicijalom, ega je on sam verovatno bio
svestan, Danijel Barenboim. Posmatrao sam ime, ali ga nisam
izgovarao, ni u sebi, jer nisam ni znao kako bi ga trebalo izgovoriti. Ako danas piem Barenbojm, bojim se da ne izgovaram to
ime kako treba. Kada ga ujem na radiju, spikeri ga uvek izgovore nekako na brzinu, uostalom radio je loa kola izgovaranja
imena. Ovde u Francuskoj zabeleio sam desetine besmislenih
ogreenja o imena najveih majstora, mislim i na kompozitore
i na izvoae koji su u stvari ee rtve tih ogreenja. ak pokuavam da ih zaboravim, ali mi esto dolazi u seanje ime eke klavsenistkinje koju je jednom neka najavljivaica programa
prekrstila u Rustikova! Neu sad da kaem kako mi je Barenbojmovo ime bilo glavni utisak, jer sam u trenutku kad sam sebi
priutio tu plou pre svega eleo da je to pre ujem, a to nije
bilo jednostavno: jer ploe sam kupovao u Beogradu, a sluao
sam ih u Banjoj Luci, gde se nalazio moj izvanredan gramofon
holandske marke Melovox koja je u meuvremenu nestala. To
je bio prvi stereo ureaj u banjalukoj provinciji. Razmak izmeu trenutka kupovine ploe i trenutka njenog sluanja inio
me jo osetljivijim na naslovnu stranu, koju sam s panjom promatrao, najee pred spavanje, ali i na poslednju koja je redovito bila ispunjena pounim muzikolokim tekstom, sad jasno
vidim. Jedno vreme na svim ploama koje su dolazile iz Engleske i firme His Masters voice, tekstovi su bili potpisani imenom
izvesnog Viljema Mana, to je mene posebno uzbuivalo jer je
Tomas Man bio glavni autor koga smo svi, na naoj katedri, itali. Ponekad sam pomiljao da su oni u nekom srodstvu, ili ta-

590

janstvenijoj vezi. Deavalo mi se ponekad da, zbog nestrpljenja

da ujem kupljenu muziku, prekinem beogradski boravak i autostopom naglo odem u Banju Luku. To mi se desilo s nekim ploama na kojima je dirigovao Oto Klemperer, jer on je u to vreme
bio moja sredinja dirigentska linost. Tad jo nisam imao ni
pojma da je upravo Oto Klemperer bio glavni Barenbojmov vodi i da su njih dvojica, upravo u vreme kad sam nabavio Bahov
Magnifikat s Barembojmom, snimali pet Betovenovih koncerata
za klavir koje sam nabavio, ali mnogo kasnije, ovde u Parizu,
oko 1995-96! Prirodno, ja sam u meuvremenu isluao svih pet
Betovenovih klavirskih koncerata u raznim izvoenjima, a ova
s Otom Klempererom i Barenbojmom kupio sam ne samo da
bih uo njihovo tumaenje toliko sam upoznao umetnost
obojice da sam mogao sasvim lepo da zamislim kako zvui njihovo zajedniko zvoenje, koje je zaista i bilo onakvo kakvim
sam ga zamiljao nego upravo zbog tih nekih uspomena koje
sam eleo da potvrdim njihovim zajednikim prisustvom u mojoj muzikoj zbirci. Ali, zbog Barembojma i njegovog izvoenja
Magnifikata nisam otputovao u Banju Luku; a moda je trebalo;
priznajem da u tom prvom susretu s neobinim imenom sad
vidim da me vie zbunila neobinost tog imena nego njegova
neizgovorivost nisam mislio da e, neto kasnije, s novim
snimcima, to ime postati jedno od onih koje e u meni izazivati
utisak najveeg poverenja, koje je u jednom trenutku dosegnulo
apsolutne granice. I takvo ostalo do danas. Da nije tako, moda
ne bih s izvesnom zabrinutou postavljao pitanje ili se pitanje samo meni postavilo, ak nametnulo zato u poslednje
vreme ne vidim Barenbojmovo ime na najavama koncerata, zato se njegovo ime malo manje uje, bar ovde u Francuskoj, na
radio-programima? Za sada samo mogu rei da sam u trenutku
otkria njegovog imena ipak uspeo da poveem bitnu injenicu:
Barembojm je dirigovao istim orkestrom, londonskom Filharmonijom, za koji koji sam ve primetio da je redovito povezan
s imenom Ota Klemperera, bilo da je izvodio sve Brandenburke
koncerte Johana Sebastijana Baha, Mocartove ili sve Betovenove simfonije, i, to je za mene neto posebno, Bruknerove. Iako
jo nisam, iz one svoje mrane muzike kutije koja se polako
ozarivala novom zvunom svetlou, razaznavao stvarne obrise
tih ljudi, koji su mi se inili vanvremenskim to oni, nakon
svega, i jesu osetio sam da bi Klemperer mogao biti Uitelj, a
Barembojm njegov Uenik. Nisam se prevario. Nakon toga, bilo
je neuporedivo lake initi druga povezivanja.

591

Malopre sam se vratio iz grada; bilo mi je ponestalo hartije

za tampanje, a trebalo je i da nainim neke fotokopije Igoovih crtea. I, na apsolutno istom mestu, raskru Odeon, sretoh
jednog oveka koga sam sreo, tano tu, u prolazu, pre nekoliko meseci. Samo tom prvom prilikom, poto sam izlazio iz bioskopa, bio sam sav nekako oamuen i nisam ga odmah prepoznao pre toga smo se samo jednom sreli, nakon mog prvog
Happyninga za Preerna a kad sam se okrenuo, ve je bio prilino odmakao; kako se nisam setio ni njegovog imena, i kako
mi se odjednom sve to uinilo nemogunim, nastavih svojim
putem. Danas ista scena; ini mi se da me nije video, zaustavljam ga rukama, jer imena jo ne mogu da se prisetim i odmah
mu kaem kako sam se ba tu mimoiao s njim pre par meseci.
Da, odgovara on, izgledali ste tako zamiljeni, pa i depresivni, nisam
hteo da vas uznemiravam. Sad sam gotovo postien, i odgovaram
mu da izvesno nisam bio depresivan poto sam ta nia stanja
odavno odbacio. Priznajem mu da nisam mogao da se setim njegovog imena, da sam slab s imenima, ali da se dobro seam da
je roen pod znakom Blizanaca, to ga izvanredno udi. Zaista je
roen pod znakom Blizanca. On izgovara svoje ime i prezime, ali
ja jo uvek ne razumem kako se zove, ali se pravim kao da sam
razumeo, ali mi se ini kao da on i ne eli da ja ujem razgovetno
njegovo ime! Predlae mi da popijemo kafu u Dantonu, odmah preko puta, kreemo, sedamo za okrugli sto i zapoinjemo
priu tako to me on pita ta radim u ovom trenutku. Govorim o
Igoovom Prizivanju duhova na Derziju i Igoovim izmatanim gradovima. onda, odjednom, zauujui i samoga sebe, otkrivam
mu da sam upravo zapoeo, danas popodne, neki tekst koji bi
mogao da se razvije ak u knjigu, o Danijelu Barenbojmu. Moj
Blizanac, vidim, na to ime ima ta da mi kae, a na moje uenje
da se u poslednje vreme sve manje uje o njemu, kae da je Barenbojm u Njujorku osnovao jedno udruenje s izvesnim (opet
nisam razumeo ime; kasnije sam shvatio da je to Edvard Said,
koji je u meuvremenu umro) i da je to izvanredno, poto je
Barenbojm Jevrej, a ovaj je Palestinac. Moj sagovornik je govorio
s takvom ubedljivou i jasnoom, a posebno o tom Palestincu,
koji je upravo objavio kod Galimara jednu knjigu o Istoku, da
sam morao zakljuiti da je oigledno njegov dobar prijatelj, a
moda i lan tog Barenbojmovog palestinsko-jevrejskog drutva. Poto mi je Blizanac vie puta pominjao svoja putovanja
u Njujork ni jednom nije izgovorio re Amerika nije bilo
teko da doem do toga zakljuka. I, dodaje, povodom moga

592

zauenja s poetka razgovora u vezi s Barenbojmovim odsustvom s muzike parike scene jer ne znam kakvo je stanje
drugde u svetu da je Barenbojm verovatno rtva velikoga
uticaja koji upravo na muziki svet u ovom trenutku moda
i malo ranije ima jedan drugi dirigent, Dejms Levajn, James
Levine. Poto sam dobro obaveten o tom muziaru ak mi je
na operski peva Miroslav Cigoj priao svojevremeno o njemu
i o audiciji koju je proao pred njim u njujorkom Metropolitenu odgovaram da je on jedan sasvim nii nivo u odnosu na
Barenbojma, ali priznajem da ni Levajn ne oskudeva u vlastitim
snagama u prvom redu veno nasmejano lice, ega se ja lino
uasavam i u koje nemam poverenje ali da ipak ne vidim zbog
ega bi Levajn ugroavao Barenbojma; iako obojica rade isti posao, oni su ipak dve dovoljno udaljene i razliite muzike glave-planete. Zamolio sam svog sagovornika da mi poalje adresu
tog udruenja tad sam i doao na ideju da ovu knjigu, ako je
uopte privedem makar prividnom kraju, poaljem Barenbojmu
lino, a on ionako nee moi da je ita, moda nee prepoznati
ni svoje ime (ovde malo preterujem ipak) i on mi daje obeanje. Razilazimo se, izmenjujemo adrese i sad mogu mirno da
vidim kako se zvao moj Blizanac: Simon OLi. Lepo, jednostavno
i vrlo muzino ime. Ali, on ga je izgovarao tako da sam ja mislio
da se radi samo o prezimenu, Simunoli, Simonuli, ili tako neto,
nije pravio stanku izmeu imena i prezimena. A moda je sve
to neki pseudonim. Delovao je veoma otvoreno i iskreno. Videemo kud sve to vodi, barem tokom ovog pisanja-sanjarenja
o Barenbojmu. Ali ve sama injenica da sam, iziavi po prvi
put u grad nikad ne kaem u Pariz otkako sam zapoeo
s ovim, susreo nekoga ko je prijatelj nekog ko je osnovao neko
udruenje s Barenbojmom, dosta je podsticajna. Svi volimo te
podudarnosti. Na njima gradimo nae nade.
Nisam se ak ni najmanje prevario kada sam, malo
gore vie, rekao da sam do Bahovog Magnifikata kojim diriguje
Barenbojm, doao u vreme kad su Oto Klemperer kao dirigent,
i Barenbojm kao pijanista, snimili svih pet Betovenovih klavirskih koncerata. Taj veliki projekat, kojim mnogi pijanisti ele da
kruniu svoju karijeru, ostvaren je u celosti tokom 1968, ali su
pripreme trajale jo od 1967, to znai vremenski savreno uporedo s mojim otkrivanjem i sluanjem tog Bahovog latinskog
opusa, BWV 243. Ali, na nekom drugom mestu govoriu opirnije o uslovima pod kojima se pripremalo i odvijalo to istorijsko,

593

mogu slobodno da kaem: mitsko snimanje pet Betovenovih

koncerata za klavir i orkestar; ovom bih prilikom samo naveo
jedan izvanredan podatak koji me uverava da moje tvrdnje s poetka ovog teksta u vezi sa seanjima koja ne moemo podrediti
jednom nepobitnom, nepromenjivom redu, nisu sasvim proizvoljne. Jer kako se dogodilo da ta dva umetnika, Klemperer i
Barenbojm ponu snimanje tako to su prvo odsvirali poslednji,
Peti koncert, onaj koji su jo Betovenovi savremenici, verovatno
s njegovim pristankom zbog posebno blistavog orkestarskog
uvoda, ali i zbog opte atmosfere koja vlada do kraja nazvali
Carski? Verovatno je slavni producent s neobinim imenom,
ak neobinijim i od Barenbojmovog i od imena mog sagovornika od pre dva sata u kafiu Danton, Suvi Raj Grubb moram
da stavim izvorno ime, s dva B, jer bi neko pomislio da se alim,
govorei da je suvi raj grub, odnosno da lep ivot bez pia nije
ba tako nean dobro znao o emu se radi, ali ne verujem
da je on predloio taj poredak: prvo peti koncert, a onda tako,
unazad, sve do prvoga! Mislim da je Klemperer na izvoru te ideje,
ali ne znam zbog ega. ta ga je navelo na nju. On u trenutku
snimanja ima pune 83 godine; Barembojm vie od tri puta manje podvlaim ovaj deo reenice, kako neko ne bi pomislio
da je re o jezikoj ili stilskoj greci, a, ako i jeste, da se zna da
ta greka nije sluajna moram da na neki nain doaram tu
neverovatnu razliku u godinama, vremenski razmak izmeu
dva umetnika tano 57! Podvlaim ovu razliku u godinama
iz lako shvatljivog razloga: Klemperer je bio taj koji je eleo da
snimi koncerte, on je taj koji se odluio za Barenbojma kao svog
partnera-pijanistu, i nema sumnje da se on najpre sam odluio
a onda predloio Grubbu i Barenbojmu za tu obrnutu
hronologiju koncerata. Da li im je rekao da se radi o obinoj
praznoverici i da eli da na taj nain zavara Smrt, odluujui
da ve na poetku bude na kraju s oseanjem kao da je sve ve
zavreno! Ne treba zaboraviti da je Klemperer bio veliki poklonik Antona Bruknera, koji je, u komponovanju svojih simfonija
izveo slinu fintu u mocartovskom znaenju ove rei
kako bi, i on, zavarao neumoljivu sudbinu. Klemperer je ak
imao vie razloga nego Brukner da bude sujeveran: prvo, bio je
mnogo stariji od Bruknera u trenutku kada je ovaj pisao svoju
poslednju simfoniju koja zbog jednog udnovatog kompozitorovog prorauna moe da se slua istovremeno i kao Deveta
i kao Deseta; drugo, a Klemperer je verovatno taj razlog istaknuo
u prvi plan, i Betoven je ve na poetku komponovanja svojih

594

koncerata nainio taj hronoloki previd, odnosno pouzdano

se zna da je Prvi klavirski koncert, onaj koji je Betoven objektivno komponovao kao prvi, kasnije zauzeo mesto Drugoga, i
obratno; moemo postavljati pitanja o tome, ali nikome nikada
nije palo ni na pamet da menja poredak koji je sam kompozitor
odredio. Poto je Betoven poremetio svoju vlastitu hronologiju na poetku, zato da mi to ne uinimo, ne ba na istovetan nain, polazei
skraja? rekao je Klemperer, osmehujui s onim osmehom oveka koji je ve preiveo jedan modani udar koji ga je na jedno
vreme udaljio s podijuma na koji se vratio snagom nepojmljive
volje, u ortopedskim kolicima! Ko je dakle mogao da odoli i da
se suprotstavi jednoj takvoj, pomalo detinjastoj, ali mistinoj,
ideji? Nema, uveren sam, sumnje da su i Grubb i Barenbojm
tu ideju prihvatili s puno dobre volje; prvi zahvaljujui svojoj
mudrosti koja ga je savetovala da se s majstorom kao Klemperer
ne treba nadgovarati, a drugi iz proste razlike od 57 u godinama!
Nije, bar meni, poznato koliko je Grubb imao godina u trenutku
pomenutog dogovora oko pedeset, najmanje? ali ko nam
kae da ni 26-godinji Barenbojm nije, isto tako, leui u krevet
te iste noi, mogao da strepi nita manje od Klemperera pred
neizvesnou za vlastiti ivot pred jednim takvim projektom za
koji je ve unapred znao da e ostati legendaran. Mogao je
tako zamiljam sasvim lepo da te iste veeri telefonira Klempereru, i ak da mu to odmah kae: Hvala vam, maestro, vi ste
na taj nain razreili jednu moju malu neizvesnost...
Pre nego to nastavim, elim da iznesem jedan uporedni
zakljuak koji bih u neko drugo vreme, ili na nekom drugom
mestu, moda stavio u fusnotu. Ovde meutim, taj uporedni zakljuak, kako ga nazvah, ima punu vrednost i u velikoj
meri dopunjuje uporednost nekih dogaaja moga ivota s
Barenbojmovim, to je jedan od osnovnih povoda ove knjiice. Rekao sam da je razlika u godinama izmeu Barenbojma i
Klemperera bila ravnih 57 godina: Klemperer je roen 1885.,
Barenbojm 1942. Kako da ne budem osetljiv na injenicu da je
moj otac bio stariji od mene 53 godine, da je roen samo tri godine posle Klem-perera, 1888., a ja jednu godinu pre Barenbojma, 1941.? I ako uz to dodam da mi je nemoguno pogledati
bilo koju fotografiju Ota Klemperera ak i neke iz mlaih
dana, ali one su ree, kao i one moga oca a da ne pomislim
na svog oca, ali ne toliko zbog te slinosti u godinama roenja,
nego zbog izvanredne fizike slinosti: i telesne konstrukcije, i

595

po licu! Seam se kad je potar, negde tamo 1965., doneo preporuenu poiljku pouzeem iz Beograda koja je sadravala
dve gramofonska crna bisera sa Bahovim Brandenburkim koncertima pod Klempererovom upravom bilo je arko leto, ja
sam bio na Vrbasu, moj otac je otkupio ploe, ne trepnuvi,
mada ga je sam nain iznenadio, ne treba zaboraviti da smo
bili u 1965.! Seam se, kad sam se vratio s kupanja, i kad sam
gotovo, drhtavim, potpuno nestrpljivim rukama otvorio paket, da sam tada, na naslovnim stranama obe ploe, video dve
istovetne fotografije Ota Klempe-rera to je bio na prvi
susret licem u lice i odmah sam ustanovio tu zauujuu
slinost s mojim ocem! Nisam neki pristalica takvih slinosti,
i smetalo mi je kad mi je jednom moj stariji brat rekao kako je
u Herceg-Novom sreo nekog oveka koji veoma lii na naeg
oca, koji vie nije bio iv, ali u ovom sluaju to je bilo vie nego
oigledno, i neto vie od toga: velika slinost i po godinama i
po telesnom izgledu, tako da mi se uinilo da mi je lino Oto
Klemperer, kroz moga oca, uruio svoje izvoenje Brandenburkih koncerata tog vrelog letnjeg dana! I danas posedujem te
dve ploe snimljene u mono tehnici koje u stvari samo
povremeno posmatram, ali ne sluam, jer nemam odgovarajui gramofon Melovoks je odavno nestao u nekim olujama,
nakon to je obavio sve to je trebalo da obavi u mome muzikom uzdizanju i oekujem da se pojavi remasterizirana
varijanta u CD, najverovatnije s istim Klempererovim likom s
onih davnih ploa!
Ne pada mi ni na pamet da od Barenbojma pravim nekakvu fiktivnu linost, odnosno da mu pripisujem reenice koje,
sasvim izvesno, nije ni mislio ni izrekao, ak i po cenu da ih je
zaista mogao rei, kao to je ta s moje strane izimaginirana reenica upuena Klempereru, posle velikoga dogovora. Iako nikad
nisam upoznao Barenbojma, i najverovatnije ga nikad neu ni
upoznati, to mi ne daje pravo da se s njim ponaam kao, na
primer, David Albahari, u svojim kratkim i izvanrednim kao
to je izvanredno sve to je dosad napisao, to u ovom trenutku
pie i to e... zavrite sami ovu reenicu s rimskim papom,
ak se pitam da li je tu, u tim Albaharijevim kratkim tekstovima,
uopte re o rimskom papi, ili jednostavno o papi, nekom apsolutnom, izvan svih dogmi i religija. Albaharijev papa je opti
pojam i samim tim on moe da mu ubrizgava sve ono to mu
proe kroz glavu ili do ega doe strpljivim bruenjem pera; me-

596

utim, Barenbojm je ovek, moj savremenik, koji ivi i die isti

vazduh kao i ja, on me niim nije lino zaduio; ne sumnjam da
ima onih koje je vie zaduio nego mene, naroito onih koje je
neposredno potpomogao u njihovom muzikom usavravanju,
ali on za mene obavlja jedan izvanredan posao, ostavljajui za
sobom muziku koja je jedina veza; jedina, ali ipak razliita od
veza koje, na slian nain, ostavljaju za sobom mnogi drugi i
vrlo razliiti muziari.
Kao to veoma volim da itam komentare pesnika uz njihove pesme naalost, neki to ne vole da ine kad piem pesmu mogao bih rei gotovo istovremeno, kao da je komentar
ne samo produetak pesme, nego njen neodvojivi sastojak ja
nudim i komentar. Meni se ini da je komentar najmanje objanjenje pesme, odnosno da komentar samo produbljuje taj jaz
izmeu teksta i itaoca, i da ga strmoglavljuje jo dublje u njene
zavijutke, iako ovo to kaem moe da se ini paradoksalnim i
nedokazivim... Dok sam radio na zbirci Klavirint, koja je sva proeta umetnou Glena Gulda i koja sadri jedan sonetni venac
bez akrostiha u njegovu ast, naao sam se u prilici da, zbog pojanjenja jednog soneta, navedem imena onih dirigenata koji mi
se ine najupeatljivijim. To je bila jedna trenutna lista koja je u
nekoj drugoj okolnosti mogla biti i drukija. Barenbojmovo ime
nije moglo izostati; to je istovremeno bio moj prvi pisani kontakt s njim, odnosno uveo sam ga svojom voljom u jedan tekst
iz kojega sada mogu da ga vadim i tumaim kao nepobitnu
injenicu, kao da se ne radi o mom tekstu. italac je shvatio: bez
obzira na moje orkestarsko raspoloenje tog trenutka kad sam
pravio spisak velikih dirigenata za taj komentar u zbirci Klavirint,
za koje mislim da su na ovaj ili onaj nain uticali na moje primanje i razumevanje muzike, i moda ne samo muzike, Barenbojm
i Klemperer su se morali nai jedan pored drugog; kao jedinstveni par, kakvih ima u izvoakoj umetnosti. Uostalom, povodom
te ideje parova, ni Klemperer ni Barenbojm nisu na svu sreu
upueni, da tako kaem, samo jedan na drugog. Jo pre nego to
se Barenbojm rodio, Klemperer je imao druge sauesnike pokraj
sebe, razne soliste s kojima je voleo da nastupa David Ojstrah,
Jehudi Menjuhin, violiniste; Lili Kraus, pijanistkinja... prema
kojoj je izgleda gajio veliku naklonost, kao to je i Barenbojm,
posle Klempererove smrti, traio svoje saradnike. Posebno mesto
meu tim saradnicima zauzimala je aklin Di Pre, neposredno
pre nego to su se venali i sve do njene prerane smrti.

597

U stvari, Barenbojmova saradnja s Klempererom imala je

jednu vanu posledicu za mladoga Argentinca. Dok je, za vreme
pripremanja i samog snimanja Betovenovih koncerata, izbliza
posmatrao Klemperera, njegove vrlo odmerene pokrete, njegov neumoljivi i moni nain voenja orkestra, i pijanista Barenbojm se polako preobraavao u dirigenta, to ne znai da i
pre te saradnje nije ve dirigovao: neka se zna da je pre toga on
ipak snimio, dirigujui i svirajui, svih 27 koncerata za klavir
Volfganga Amadeusa Mocarta! Ali, tek je iziavi iz Klempererovog dirigentskog ateljea u koji je uao zahvaljujui svojoj pijanistikoj vrednosti, zbog koje i bio izabran od strane Klemperera, Barenbojm ubrzo nakon tog iskustva povezao u sebi ili treba
rei razdvojio dirigenta i pijanistu: jer, neposredno nakon toga
snimio je ponovo svih 27 Mocartovih klavirskih koncerata, ali
samo kao dirigent, dok je njegov solista bio niko drugi do Artur
Rubintajn! Tu se, povodom igre godin i vremenske hirovitosti,
ponovo pojavio razmak od preko pola stolea, tano 53 godine
radi se o apsolutno istovetnoj razlici kao izmeu mene i moga
oca budui da je Rubintajn roen 1887.! Od tog trenutka
Barenbojmova izvoaka zvezda penje se gotovo uspravno svetskim muzikim prostorima. Ali Barenbojmova slava nije predmet ovih podseanja. On je za mene postao slavan onog trenutka
kad sam uo poetak Bahovog Magnifikata; i mada nikada nisam
pre toga uo to delo, znao sam da je to izvoenje koje sluam
najbolje meu svima onima koja su napravljena pre njegovog
postoji i jedan arhivski snimak Klempererovog Magnifikata,
ako se tako moe rei, iz vremena kad je bio direktor opere u Budimpeti, 1947-50.! treba ipak uzeti u obzir da su tehniki uslovi
bili dosta ogranieni i koji su ostvareni posle njegovog, koje
sam uglavnom sasluao. Ovo opaanje o posebnoj vrednosti Barenbojmove izvedbe Bahovog Magnifikata je znaajno, poto u
malo kasnije iz njega izvui prilino bitno pitanje.
Ne mogu, niti bi bilo moguno da reima prepriam to
izvoenje; pokuaj bi liio na prepriavanje, na primer, jednog
od romana Hermana Hesea, to je besmisleno. Te stvari se uglavnom ili itaju ili sluaju, nema prepriavanja ni skraenih verzija. Ali, kad se prisetim onog susreta u Katedrali, kad sam se
naao oi u oi s Barenbojmom, nekoliko minuta pre nego to
je podigao ruku da oznai poetak Berliozovog Rekvijema, postaje mi jasnija uzviena monumentalnost kojom odjekuje Bahov
Magnifikat. Pokuau da ovo objasnim. U vreme kad je pripre-

598

mao svoj snimak Magnifikata jer jedno je snimanje u studiju,

a drugo je sviranje ili ak snimanje u ivo i sam Barenbojm
je najverovatnije bio daleko od svake pomisli da e, ve prilino uskoro, izvoditi Berliozov Rekvijem. Ali, ovek koji je u sebi
nosio tog budueg tumaa Berliozovog Rekvijema, morao je da
Bahovom Magnifikatu udahne neke nove poteze, ak agresivne
iako jasno odmerene i snano upravljane, da se ni jedna jedina
nit Bahovog svetlosnog prediva ne bi bezrazlono odvojila i dovela u pitanje celokupni sklad. to se tie Berliozovog Rekvijema,
lako je zakljuiti da je to jedno monumentalno delo s mnogo
buke i besa koje u veoma jasnoj koncepciji svoga tvorca oliava
pobedu Romantizma nad konvencionalnom muzikom Berliozovih prethodnika, pa i savremenika do izvesnog datuma, u prvom
redu Luiija Kerubinija. Opasno je upravljati delima kao to je
Berliozov Rekvijem poto se lako pada u lani patos, u prazne
efekte koji su u Berliozovo vreme, i pod njegovom dirigentskom
palicom jer Berlioz je prvi moderni dirigent moda i imali
opravdanje, naroito na otvorenom prostoru, o kome je Berlioz
sanjao. Ali, Barenbojm je prihvatio taj izazov, tim pre jer mu je
bilo ponueno da tu bombastinu muziku izvede ne na kakvom praznom prostoru, ili klasinoj koncertnoj dvorani, nego
pod kupolom univerzalnoga svetilita, u katedrali Nae Gospe
u Parizu. To je bio dobar spoj, jer je Barenbojm samim izborom
prostora odredio granice svog zvunog vienja Berliozovog dela.
I sada mi se ini da je u tom izvoenju progovorio Bahov Magnifikat, da je to verovatno neponovljivo iskustvo pretpostavljam da ga je Barenbojm i zamislio tako: neponovljivim, jednom
zauvek dalo meru itavom poduhvatu. Barenbojm se, ini mi
se, poigrao sa samim sobom pristajui da izvede Berliozov Rekvijem, hteo je da vidi do koje mere moe da jednu partituru koja
je mogla da se pretvori u zvuni komar, podredi svojoj volji,
odnosno da istovremeno vlada i zvucima i prostorom koji ti zvuci ispunjavaju. Barenbojm je nainom kako je izveo Magnifikat
dokazao da se moe meriti s najveim nastavljaima i zatitnicama nemake, znai bahovske muzike tradicije, meu kojima
su posebno znaajni ve odavno pokojni iako su objica jo
uvek sasvim objektivno mogli da budu u ivotu, naroito drugi
od njih dvojice Kurt Tomas i Karl Rihter; a izvoenjem Berliozovog Rekvijema pokazao je Francuzima da ono to bi se moglo
nazvati njihovim pridevom pompier, pompezno, kao est
sastojak njihove romantiarske muzike, moe da zvui utivo
impulsivno, i ne ba preterano odmereno. Ta dva izvanredno ra-

599

zliita iskustva sublimisala su se u jedno: u Barenbojmov pristup

tumaenju Vagnerovih opera, emu e pristupiti neto kasnije,
u srcu vagnerijanstva, u jednom svetilitu drukijem od parike
katedrale, u samom Bajrojtu.

* Moram danas donekle korigovati ovo svoje

miljenje kao to bih
mogao korigovati i neka
druga, ali to bi izneverilo
spontani stil ovih ispovesti poto je Barenbojm u
poslednje vreme, naroito
u poslednjoj knjizi ogleda
Muzika probuuje vreme,
naglasio svoje zalaganje za
savremene kompozitore
meu kojima Pjer Bulez ima
posebno povlateno mesto;
ali, nije li i Bulez, iako iv,
ve klasika? Istina je da u
poslednje vreme Barenbojn
na svojim koncertima izvodi i poneko delo moderne
muzike, ali nisam video da
ih snima za CD.

Nema sumnje da je Barenbojmov rad s Klempererom bio i

ostao neka vrsta posveenja za mladoga muziara; neki su to verovatno posmatrali s onom zajedljivou koja na poseban nain
zna i moe da iskri iz muziarskog oka; neki su u tom videli veliku
priliku da od Barembojma naprave i veu zvezdu nego to je i on
sam eleo, ili eli da bude. Posmatran u celini, s ovog rastojanja,
moe se rei da je on dobro odredio savrenu poziciju u kojoj
je istovremeno bio zatien od uticaja sa strane, moda i onih
najdobronamernijih, i istovremeno otvoren u najveoj mogunoj meri prema onome to bismo mogli nazvati borba za klasinu
savremenu muziku, ili je moe biti bolje rei: odbrana. Ovde upozoravam itaoca da nisam rekao borba za savremenu klasinu
muziku, nego borba za klasinu savremenu muziku, to znai
da je Barenbojm, ovek svog doba od glave do pete, ipak eleo i
eli da u varljivoj savremenosti sauva najvee vrednosti klasine muzike umetnosti. Jer Barenbojma bar za sada kao da
ne zanima klasina muzika koju piu savremeni kompozitori. To
moemo zakljuiti bez opasnosti da izneverimo njegova najdublja ubeenja, na osnovu jednostavne injenice to se ta dela ne
nalaze na njegovim ivim repertoarima, a jo manje na ploama koje je dosad snimio, a koje su vrlo brojne. Uostalom, poto je
i sam sposoban da se muziki izraava, moda i Barenbojm komponuje tu takvu muziku, i eka. Dosad je u toj delikatnoj poziciji i odnosu izvanredno uspeo. U tolikoj meri da, kad bi nekim
udom, odloio palicu, ili prekrio velom tiine sve svoje klavire
irom sveta, njegov trag: i pouka i poruka, bio bi neizbrisiv. Ali, isto
tako imamo pravo da pretpostavimo da Barenbojmova pustolovina upravo zapoinje. Jer Barenbojm je roen pod zvezdama koje
ne poznaju, ne priznaju odustajanje, ak ni zastoj*.
Koliko mi je poznato, Oto Klemperer i Danijel Barenbojm
nisu vie saraivali nakon tog izvanrednog iskustva sa snimanjem Betovenovih klavirskih koncerata. Klemperer je tim poduhvatom stavio taku na svoje celokupno ivotno dirigentsko
delo; jer, prethodno je snimio sve Betovenove simfonije, kao i
koncert za violinu, s Jehudijem Menjuhinom, dok je, pripremajui se za klavirske koncerte dugo tragao za solistom po svome

600

ukusu. Nije se prevario ekajui Barenbojma. U svetu muzike,

Klemperer je poznat kao posebno spor izvoa Betovenovih
simfonija. ime se objanjava ta sporost? Da li je Klemperer,
u vlastitom proraunu na osnovu svih ostalih izvoenja koja
je sluao, i u kojima su svi dirigenti uglavnom ili prema ubrzavanju simfonijskoga teksta, odluio sasvim racionalno da ini
suprotno; ili je taj sporost proizila iz injenice da je jo 1935.
pretrpeo opasnu operaciju tumora na mozgu, to nije prolo
bez odreenih posledica koje su se mogle pretvoriti u ta usporavanja; ili je, a to mi se ini najbliim istini, ta njegova sporost
koja je, podvlaim, jo primetnija ukoliko poredimo njegova izvoenja s izvoenjima drugih dirigenata betovenijanaca
proizila iz njegovoga shvatanja pulsa celoga univerzuma,
metronomski rad srca koje upravo bije tako kako on diriguje
Betovena. Sluao sam, imam snimljen jedan dugi Klempererov
intervju, koji esto sluam, u kome on, ve u dubokim godinama, govori o svome ivotu i muzici, i njegov nain govora
je usporen upravo u istoj onoj meri u kojoj su usporena i pomenuta izvoenja Betovenovih simfonija! Najzad, Klemperer
je tim usporavanjima postigao jedan neuven efekat: jer niko,
posle njega, nije imao hrabrosti ne samo da jo vie usporava
Betovenove simfonije, nego ak ni da preuzme Klempererov
ritam. To bi bio isti plagijat, dok, zanimljivo je, s druge strane,
to plagiranje se ne osea, odnosno ne smatra se istim oponaanjem, kad savremeni dirigenti slede brza tempa jednog
Bruna Valtera, Vilhelma Furtvenglera ili Karla urihta. uriht
je manje poznat od Valtera i Furtvenglera, pa ipak je njegovo
integralno izvoenje svih Betovenovih simfonija, ostvareno
gotovo u isto vreme kad i Klempererovo, moda jedino koje
se moe staviti kao prava okosnica Klempererovom. Oni predstavljaju dve ritmike krajnosti izmeu kojih su sadrana sva
druga izvoenja, i ona pre njih kao na primer Toskaninijeva
ili Vajngartnerova, ili ona posle njih, meu koja spada i Barenbojmovo izvoenje devet Betovenovih simfonija. Barenbojm
je, bez sumnje, jedan od poslednjih izvoaa tih dela koji e
ostati zapisan zlatnim slovima u tumaenju Betovenove umetnosti; sve to je dolo posle samo su neizbena ponavljanja
koja su svakako primerena za jedno izvoenje in vivo u koncertnoj dvorani, ali nisu neophodna to se tie njihovog snimanja
na ploe. Ta pomama treba da se zaustavi, ili bar da se naini
jedan dui predah do kojeg se izgleda i dolo dok se ne
pojave neki novi, sasvim novi tumai. Moda iz svemira.

601

Neki dirigenti su doli na zamisao da obezbede neto novo

prilikom izvoenja Betovenovih simfonija, pa su osnovali orkestre koji sviraju na takozvanim starim instrumentima od
kojih su mnogi bili u upotrebi jo dok je Betoven bio iv. Istina
je da su ti dirigenti hteli da primene na Betovena ono to su
izvoai i dirigenti barokne muzike primenili u njenom pribliavanju savremenim sluaocima: upotrebom tih autentinih
instrumenata, dakle orkestara, ili manjih sastava kamerne muzike. Meutim, u sluaju baroka ta ideja je sasvim opravdana, iako u osnovi ne dovodi u sumnju izvoenje na savremeni
nain, ali sa Betovenovim simfonijama taj pokuaj ne moe
postati tradicija. Barenbojm, to se tie tog odnosa prema starim instrumentima ne pokazuje nikakvo zanimanje za njihovu
upotrebu. Mislim da nikada ne bi pristao da izvodi Mocartove
klavirske koncerte i, jo manje, ubertove sonate za klavir
na klavikordu, makar zlatnoga zvuka, kao to je, na primer, onaj
pod prstima austrijskog majstora Georga Demusa; njegov poduhvat ostaje jedinstvenm poto je snimio Bahov Dobrotemperirani klavir na izvornomKantorovom instrumentu, a snimio je
Betovenova i umanova dela na klaviru kojim se sluio majstor
iz Bona!
Shvativi na vreme tatinu tog odmeravanja snaga, makar
samo ritmikih, na ve i odve isprobanom terenu, Barenbojm
se, kao dirigent, vrlo brzo okrenuo prema neispitanijim prostorima. Jedan od takvih, koji se gotovo dodirivao s Betovenovim
prostorima bila je oblast na kojoj su nagomilane jedna uz
druge, udesno sklupane, kao beskrajne boe, kako ih je ne bez
zlonamernosti nazivao Johanes Brams, ekale Bruknerove simfonije, njih deset. To ne znai da je Barenbojm bio taj koji ih je
prvi probudio, to ne, ali je prvi koji je i manje poznatim Bruknerovim simfonijama Klemperer je na primer, i za primer,
snimio samo IV, VII i VIII dao pravi sjaj i istinske dimenzije.
Barenbojm se prvi, ini mi se, usudio da snimi i takozvanu
Nullte-Simfonie, kojom je Brukner hteo i uspeo da zavara
sudbinu, plaei se smrti u trenutku kad je trebalo da zapone
svoju Devetu simfoniju koja je trebalo da bude Himna samome
Bogu, on ju je i posvetio Bogu. Kad je doao do tog kobnog
broja, kojim je Betoven udario konanu granicu, Brukner se
kao dosetio da je na poetku svoje simfonijske karijere koja
je, u njegovom sluaju poela dosta kasno, imao je preko etrdeset godina, strpljivo se pripremao komponovao svoj sim-

602

fonijski prvenac koji je odbacio, ali i to je vrlo reito nije

unito. Kad je dakle doao na prag svoje Devete simfonije, Brukner je izvadio iz svoga muzikog prtljaga tu davnu simfoniju
i, priznavi je za svoje dete, on koji nije imao ni sina ni kerku,
automatski se naao na pragu svoje Desete simfonije! On sam
je razreio pitanje poretka, nazvavi tu simfoniju Nultom, jedinom s takvim imenom u svetskom katalogu raznovrsnih nadimaka koje su neke simfonije dobile od svojih tvoraca, ili,
jo ee, od savremenika ili potomaka. Barenbojmova zasluga
je, povodom te Bruknerove simfonije, to je uspeo da izvue
na svetlost dana sav taj svetlosni ritam i zvune boje kojima
obiluju ne samo glavne Bruknerove simfonije, nego, pod Barenbojmovom palicom, i one koje je sam kompozitor donekle
zanemario. Stvorena je, u jednom izvoakom trenutku, prava
moda izvoenja Bruknerovih simfonija, poto su simfonije nekih drugih kasnih kompozitora ve ule u redovni koncertni
program, naroito simfonije Gustava Malera, uenika punog
potovanja tog neobinog uiteljea kakav je bio taj Anton Brukner injenica koja se dugo ostala nepoznata, gotovo prikrivana poto se smatralo da i Maler koji je zaista umro u
svojoj Desetoj simfoniji proizilazi direktno iz Mocarta, Betovena i Bramsa. U toj modi, koja uostalom nastavlja da traje,
nije bilo niega pomodnog ni loeg, poto Bruknera, za razliku
od Betovena ili ak Bramsa, mogu da dolino izvode jedino
prvorazredni orkestri s najboljim dirigentima, specijalistima
za Bruknera. Ovo to sam rekao ne treba nikoga da udi. Ali
injenica da neverovatne zvune mase, zvuna rasprskavanja
u svim pravcima kojima su ispunjene do vrha sve Bruknerove
simfonije zahteva ne samo veliki orkestar, nego jedan sastav
u kome svaki pojedinac ima bitnu ulogu. Koliko je ovo tano,
najbolje se vidi iz injenice da je Franc List transkribovao za
orkestar sve Betovenove simfonije, koje neki pijanisti na primer Glen Guld i, odnedavno, Lesli Hauard izvode i snimaju
na ploe, dok bi taj pokuaj s bilo kojom Bruknerovom simfonijom bio samo jedan tehniki a nimalo stvaralaki postupak.
to se tie Johanesa Bramsa, List nije preveo njegove etiri
simfonije na klavir ne zato to to nije bilo izvodivo naprotiv, sasvim je izvodivo nego iz prostog razloga to je Brams
bio u klanu protiv Vagnera, a List je bio Vagnerovo drugo ja.
Barenbojmova zasluga u tome je pre svega to je dao jedan
novi blesak ve poznatim Bruknerovim simfonijama, a to je
one manje poznate, naroito 0, I i II, stavio na istu ravan sa

603

svima ostalima. A da bi to uinio bilo je neophodno da proe

kroz vatru Betovenovih devet simfonija, makar i po cenu da
im ne da neko posebno novo znaenje. Sve vie postaje jasno
da je Barenbojm veoma rano poeo da radi po vrlo odluno
zacrtanom konceptu, bilo da je re o klavirskoj ili orkestarskoj
literaturi. On svakako u svemu tome nije sam, Barenbojm je
primer umetnika ija svest najbolje radi u saradnji, ak i kad
samog sebe dovodi u priliku da sarauje sa samim sobom: da
diriguje svih 27 Mocartovih klavirskih koncerata, i da pritom
bude svoj vlastiti dirigent! To spajanje dirigenta i instrumentaliste poto ovde nije samo re o pijanistima nije nikakav Barenbojmov izum, niti preterivanje. Nije li Mocart lino
svirao i dirigovao svoje klavirske, pa i violinske koncerte? Kao
i Betoven i mnogi drugi u prolosti. Istina je da se kasnije pojavio dirigent, koji sve dri u svojim rukama i trai da sarauje
sa solistima koji uglavnom treba da se pokore njegovom upravljanju, ili su mu po prirodi bliski; tako je i Klemperer strpljivo
ekao svoga savrenog saradnika za Betovenove klavirske koncerte, iako je ak i meu svojim starijim kolegama mogao da
nae odline izvoae, da ih sad ne nabrajam poto bi lista bila
duga. Barenbojm je u tom smislu imao sjajnog preteu u Nemcu Edvinu Fieru koji je s manjim baroknim sastavom snimao
Bahovu muziku, u prvom redu klavirske koncerte, a ta izvoenja ni posle sedamdeset godina nisu nita izgubila ne samo
na tehnikoj vrednosti, nego, jo manje, u isto izvoakom
smislu; dokaz da dobro nainjene stvari ne zastarevaju. I Barenbojmovi neto stariji ruski savremenici koji su ve odavno
osvojili celokupni melomanski svet, poput Mstislava Rostropovia i Vladimira Akenazija, ine istu stvar: sviraju i diriguju, a
u poslednje vreme ak ostavljaju po strani svoje instrumente
Rostropovi svoje violonelo, a Akenazi klavir i diriguju veliku orkestarsku muziku, najee Ruse. Nije ni najmanje
udno to je Rostropovi, i pored toliko dobrih izvoenja
meu kojima i tri poslednje, IV, V i VI pod Klempererovom
palicom poeleo da ponudi svetu i svoje zvuno vienje est
simfonija Petra Iljia ajkovskog! I ko bi bolje od Akena-zija,
ko bi se pre Akenazija da tako kaem usudio da snimi sve
simfonije Aleksandra Glazunova, i da ih ponudi ravnopravno
sa simfonijama majstora o kojima sam govorio malo vie! Ali
Barenbojm dolazi iz Argentine, on u svome zaviaju nema
velike muzike pretke, njegov istinski zaviaj u tom smislu je
Evropa u punom i vrlo irokom smislu te rei; umesto da mu

604

ta neukorenjenost u vlastitu tradiciju smeta, Barenbojm se s

izvanrednom lakoom kree po toj evropskoj muzikoj batini,
kao po svom vlastitom, svome najautentinijem vrtu u kome
je nauio da hoda, da peva i da druge ui da pevaju... za druge.
Ali kada mu zatreba koja kap argentinske krvi i iskonskog
ritma, on se preputa tajnama tanga i svira ga po svetu: ne na
harmonici nego upravo na svom klasinom klaviru! Da bi se
znalo, pored zadovoljstva koja priinjava, s koje strane dolazi. Traite li ritam tanga u nekim Barenbojmovim izvoenjima
Betovena ili Mocarta, nai ete ga povremeno, oprezno skrivenog, kao da ga i nema. Ali utisak postoji.
Iako je poodavno napustio zaviajnu i daleku Argentinu
to je bila odvie udaljena taka iz koje bi se stalno morao
vraati u svet i osvajati ga iako je ak promenio dravljanstvo i postao graanin s izraelskim pasoem mada nema
sumnje, jer Barenbojm ostavlja takav utisak, da je itav svet
njegova domovina, ak i oni krajevi u kojima nikada nije boravio, nije stigao da boravi bolje reeno ipak je pomalo udno
bar se meni ini da je udno to Barenbojm nije ostvario
nijedan zajedniki snimak s velikom argentinskom pijanistkinjom Martom Argeri. Ko nije uo za tu istovremeno vazduastu i vatrenu i muziarku, roenu pod znakom Blizanaca
ali sam uveren da je njen podznak ili Ovan ili Lav koja je
pre mnogo godina, 1964., blesnula na openovom konkursu
u Varavi i postala jedna od najveih linosti savremene pijanistike! Njena slava je, s pravom, tako silno narastala, da je
samo jednu deceniju nakon svoga uspeha dodelila svoju linu
nagradu Ivi Pogoreliu, na istom konkursu: poto ga zvanini
iri nije proglasio za najboljega! Ta nezvanina nagrada donela
je Pogoreliu vie slave, preko noi, nego moda da je bio zvanini laureat. I pored vrlo krhkog nervnog sistema koji je
u protivreju sa estinom njenih izvoenja pre svega opena,
ali poslednjih godina, a moda i decenija, sve vie i drugih,
tekih kompozitora kakav je, na primer uman, ili Brams,
Marta Argeri redovito nastupa, iako je ponekad, upravo zbog
te krhkosti, prinuena da u poslednjem trenutku otkae odavno najavljen koncert za koji su karte ve odavno, do poslednje,
rasprodate. Da bi donekle razreila ta duevna pitanja, Marta
Argeri, za koju mislim da ipak najvie vremena provodi u zaviajnoj Argentini, sve ee svira s drugim umetnicima, bilo
da je re o violinistima (veliki Gidon Kremer), violonelistima
(zavodljivac Mia Majski) ili ak s drugim pijanistima, etvoro-

605

runo (vrlo tanani Nelson Freire). Upravo me zbog toga privlai pitanje o nesaradnji Marte Argeri i Barenbojma; krenuli su
iz iste take, Argentine, gotovo su blizanci po roenju, Argeri
je samo godinu dana starija od Barenbojma, iako se kreu kroz
istovetan svet muzike i muziara i verovatno imaju i ponekog
zajednikog prijatelja, a izgleda jo nisu seli zajedniki za jedan
klavir, ili ona za klavir, a on pred orkestrom; teko bi se naao
takav dobar izvoaki par koji bi mogao da izvede, moda ne
sve, ali svakako onaj peti Betovenov klavirski koncert s kojim
je Klemperer uz Barenbojma, zapoeo svoju testamentarnu seriju. Ukoliko se ne varam, i ukoliko Marta Argeri i Barenbojm
zaista nisu nikada saraivali u tom smislu, moguno je initi
mnoge pretpostavke, koje bi me mogle, plaim se, odvesti vrlo
daleko. Zato je bolje da ih ostavimo po strani. Bar zasad, jer
nije iskljueno da se tokom ovog pisanju o Barenbojmu pojave
neke nove injenice, nepobitne, pa i ona koja bi dala objanjenje za tu zagonetnu nesaradnju. Ponekad mi proe kroz glavu
misao da je Klemperer moda povremeno, meu kandidate za
izvoae Betovenovih klavirskih koncerata, stavljao i Martu
Argeri!
Dovoljno je da samo ispruim levu ruku, i da s prve police
uzmem Grouvov Saeti Muziki Renik gde na str. 461 tano
u sredini drugoga stupca nalazim ime onog muzikologa koji
je pisao tekstove na poleinama veine ploa koje su dolazile
iz Engleske, od 1960. godine: Villiam Mann S(omerwell). Ne
znam ta znai ovo ime sastavljeno od inicijala i drugog dela
u zagradama, to je verovatno neka Manova originalnost; ne
seam se, u stvari ubeen sam da se nije tako potpisivao ispod
tekstova koje sam itao na poleinama ploa. Ali, za mene je
inicijal S uvek veoma reit. Iz kratkog teksta o muzikologu saznajem osnovne podatke, na primer da je od 1960. do 1982.
bio stalni muziki kritiar Tajmsa; znai da je u vreme Barenbojmovog potpisivanja ugovora s firmom EMI, 1967., bio u
punom naponu. Meutim, sad ne mogu da se setim da li je on
pisao popratni tekst na poleini Bahovog Magnifikata u Barenbojmovom izvoenju. Ta crna ploa Francuzi ih zovu vinilske, ja bih rekao vilinske nalazi se u Banjoj Luci, proveriu to
im se tamo zaputim, ve mogu s velikom preciznou da je u
mislima tano smestim na njeno mesto u mojoj diskoteci, koju
sam posle katastrofe ponovo pregledao, odbacio to je bilo uniteno, a ono najbolje stavio u neku vrstu veoma linog izbora.

606

Gde se neizbeno nalazi i Bah-Barenbojmov Magnifikat. Kladio

bih se da je Viljem Man napisao taj tekst za jedan od prvih
Barenbojmovih snimaka koje je napravio za EMI ne samo kao
pijanista, nego kao dirigent. Man je roen u Madrasu, u Indiji
ali ne bih sad ispitivao njegovo poreklo u tanine, sem to
mi se ini umesnim da primetim da je ono S(omerwell) moda povezano s mestom njegovog roenja, moda je to prevod
kakve indijske-sanskrtske rei na engleski jezik 1924., 14.
februara, dan pre mene, pod znakom Vodolije; verovatno je
kao takav gajio posebnu naklonost, ili nenaklonost, prema Barenbojmu, koji je roen u znaku Skorpiona. O tom posebnom
odnosu Vodolija Skorpion ve sam pisao u nekim muzikolokim, pa i drugim tekstovima, ali najpotpunije u pesnikom
ogledu Mocart (Vodolija) susree Skarlatija (Skorpion). I u ovom
tekstu o Barenbojmu zadrau se, ak veoma opirno na tom
odnosu Vodolija Skorpija. Nije uopte neobino da je Viljem
Man napisao jednu knjigu o Mocartu, koji je takoe Vodolija, ali nisam imao prilike da je itam, i verovatno ne bih ni
uo za nju da je Grouv ne pominje na kraju beleke o Manu.
A sada zbogom farewell dragi gospodine Villiam Mann
S(omerwell)!
Barenbojm je jo kao dete, sa svojom majkom, poeo da
ui klavir; ali nije postao a moda je njegova majka to svesno izbegla klavirsko udo od deteta. U Barenbojmovom
sluaju opaa se neto drugo, mnogo znaajnije. Jer u ono
doba oko petnaeste godine, kad se upravo neka uda od dece
gase, jer su shvatili da su bili samo roditeljski hir, i upueni krivim putem, Barembojm je u svojoj dvanaestoj godini, uao, na
sporedna vrata objasniu to pravo u muziki svet Evrope.
Pojavio se, jednostavno, u pratnji roditelja, na pijanistikom
konkursu u italijanskom gradu Vereli, i, mada je imao godine
za uestvovanje na konkursu, nastupio je izvan konkurencije i
dobio specijalnu nagradu. Svedok tih trenutaka, izvesni Pjetro
Ratalino, koji je takoe uestvovao u zvaninom delu konkursa; on u svojim uspomenama kae da su ve tada o Barenbojmu kruili glasovi od kojih su jedni govorili sve najbolje, a drugi sve najgore! To je taj takmiarski duh koji, kako kae Pjero
Ratalino, ponekad zatruje celokupnu atmosferu ak i kakvog
znaajnijeg takmienja. Posle tog nastupa u Vereliju, zbog
kojeg je cela porodica prevalila put preko okeana, Barenbojm
vie i nije uestvovao na konkursima, on ih je i zaobiao, ali su

607

mu u tome pomogli i drugi koji su u mladiu prepoznali sve

kvalitete. To su ta sporedna vrata koja su se irom otvorila
pred Barenbojmom; jer, kad je 1958. snimio tri najslavnije, i
moda najtee u tehnikom i izraajnom pogledu, Betovenove
sonate, Patetinu, Meseevu i Apasionatu, za znalce vie nije bilo
sumnje da je taj esnaestogodinjak predodreen. Ta tri izvoenja iz 1958. godine ostala su sve do danas neprevaziena,
a nema sumnje da ih je uo i Oto Klemperer, odnosno da je
taj snimak na izvestan nain presudio u njegovom traganju i
konanom izboru idealnog soliste-saradnika za realizaciju pet
Betovenovih klavirskih koncerata. Dodam li da je, uporedo sa
te tri sonate, Barenbojm snimio i vraki zahtevne Betovenove
varijacije na Dijabelijevu temu, Op. 120, shvatamo da je, tamo
gde je to bilo najvanije, mladi Argentinac udario temelje jedne posebne karijere. Ti snimci se, sasvim logino i hronoloki,
podudaraju s Barenbojmovim potpisivanje dugoronog ugovora s firmom EMI, odnosno sa menaderom Suvi Raj Grubbom
koji je ostavio zanimljiva seanja o tom trenutku Barenbojmove karijere, posebno o nainu kako je Klemperer saraivao s
Barenbojmom tokom tih devet dana koliko je trajalo snimanje
Betovenovih klavirskih koncerata. Moda nisam dovoljno jasno izneo glavnu misao o tim Barenbojmovim poecima, koji
su u stvari njegovi zreli dani. Zreli dani, to je prava re. Jer, u
svemu to je uinio u oblasti tumaenja kompozitora iju je
muziku izvodio, Barenbojm je davao zavren oblik, onaj koji
je redak i koji ga nije obavezivao da kasnije posle na primer
desetak godina pristupa ponovo tim ve izvedenim delima
i da eventualno neto doteruje i menja. Ako se i vraao, to je
neizbeno, Barenbojm je uvek ostajao isti, nepromenjiv, to
je tolika retkost u interpretativnom svetu da mu se ne moe
uzeti drukije nego kao vrlina. Mnogi su pijanisti prinueni
da postupaju sasvim drukije: najbolji primer je Alfred Brendel
koga uzimam zbog injenice da je ve vie puta snimio integral
od pet Betovenovih koncerata, uvek s drugim dirigentom. To
vraanje izvorima, to verovatno sasvim opravdano traganje,
koje i sluaocima moe do izvesne granice da bude zanimljivo,
ne mora u krajnjoj taci da bude uspeno i krunisano nekim
posebnim dostignuem. Upravo u sluaju Brendela i njegova
tri, ini mi se, integralna snimka Betovenovih klavirskih koncerata, ini mi se da je poslednja verzija najslabija, da je lana
i pomalo pompezna. To raalouje. I samo pokazuje da se ta
konana taka u tumaenju jednog muzikog dela ne nalazi

608

obavezno na kraju. Ali, to se tie Barenbojma, on je te konane take dosezao gotovo u svakom prvom pokuaju. To mu
je omoguilo da stalno napreduje, da ostavlja drugima svoje
zvune tragove pored puta, makar i po cenu da u jednom
trenutku stane na rub nekakvog beskraja kad moda vie nee
biti muzike koja ima potrebu za njim. Da je Barenbojm samo
pijanista, to bi mu se ve i dogodilo; ali na sreu, tamo gde
pijanista zastane, dirigent preuzima vatru, i tako naizmenino.
Meutim, razlozi, u Barenbojmovom sluaju, za udvajanje
instrumentaliste u njegovom sluaju pijaniste s dirigentom nisu isti kao u sluaju drugih dvojaca, kao, na primer,
jedan Rostropovi ili Akenazi. U poslednje vreme Akenazi
diriguje koncerte posebno Trei koncert za klavir i orkestar
Sergeja Rahmanjinova, ali i druge iji je solista bio pre dvadesetak i vie godina. To nije sluaj s Barenbojmom, niti e ikada biti. Jer, osea se da Barenbojm sledi neumoljivu evoluciju
svoga tela sve je u telu i njegovim varijacijama u telu koje
neguje hladno i toplo, lako i teko, sve protivrenosti prirode
koja ga okruuje.
U veoma maglovitim seanjima na pijanistiki konkurs u
Vereliju, na kome je Barenbojm uestvovao izvan konkurencije, i odneo jednu specijalnu nagradu, Pjero Ratelino se dobro
prisea jednog vrlo intimnog Barenbojmovog trenutka. Ratelino pie da tano vidi dvanaestogodinjeg Barenbojma kako
tri prema grupi od par osoba, i kako vie, jo iz daljine Ratelino se igra smislom prideva izvuenog iz imena Barenbojmove domovine, i kae kako je njegov glas argentine to moe
da znai i da je srebren i da je argentinski, i, u irem znaenju:
panski kako dovikuje: Mama, mama! Ne znam sad kako
bi trebalo shvatiti to Ratalinovo seanje: da li kao pomalo ironino podseanje, kako je Barenbojm jo uvek bio vezan za
majinu suknju; ili kao znak velikog sinovljevog oduevljenja
zbog neega to je opazio u nekom trenutku, i to je proizvelo
da mu se otme takav primarni krik. Hou samo da kaem
ovo: verujem da bi Barenbojm i danas, kad bi se za to ukazala
prilika, bio sposoban da pusti taj isti krik; ali ne znam da li je
njegova majka iva, danas. I da zakljuim: taj Barenbojmov
krik, koji je Pjero Ratelino jedino uspeo da verno upamti s tog
konkursa na kome je i sam nastupio on je izvodio jednu vrlo
teku Bartokovu sonatu, ali nije uspeo da naini pijanistiku
karijeru isto je onoliko zreo koliko i njegova prva izvoenja

609

Betovenovih sonata; za razliku od Glena Gulda, kanadskog pijaniste koji je pevuio dok je svirao i ak snimao u studiju
tako da prilikom sluanja njegovih izvoenja, uglavnom Baha,
sasvim lepo razaznajete i mrvice njegovog glasa pomeanog
s vrtoglavim notama koje su takve pod Guldovim prstima ak
i u sporijim stavcima Barenbojm moda, dok je povijen nad
klavirom, kao vrh ponora, i sa sluaocima obavezno s desne
strane, izgovara, ali tek za sebe, kao neumorni muziki odjek,
kao beskrajni mocartijanski rondo, to: Mama, mama!
Koncerti u pariskoj katedrali Notr-Dam, i oni redovni nedeljom u predveerje, na orguljama, ali i oni povremeni, vrlo
esto s orkestrima i horovima, uvek su prethoeni jednim uvodom kraim ili duim, nikad nisam shvatio od ega i od koga
je zavisilo trajanje uvoda, koji mi se neretko inio suvinim,
kao i nekim sluaocima pored mene koji su mekoljenjem na
seditima ili blagim kaljucanjem izraavali istovremeno svoju
dosadu i nestrpljenje, ukoliko ta dva oseanja mogu da idu
uporedo za koji je bio zaduen neko blizak Upravi Katedrale,
verovatno neki od svetenika koji je svakako imao pouzdano
muzikoloko obrazovanje. Cilj tih uvoda, ini mi se, jeste da se
panja slualaca privue na sutinu svakog izvoenog dela, a
ta sutina je neizbeno ila pravo gore, do Gospoda. to i nije
bilo potrebno naglaavati, to je logino proizilazilo iz samog
programa koji je paljivo pripreman za svaku priliku. U sluaju
Berliozovog Rekvijema, koji je verovatno najmasovniji muziki
dogaaj koji se ikada dogodio u pariskoj Notr-Dam grandiozniji i od onog prizora kada je Napoleon uzeo bolje rei
epao u pravom trenutku carsku krunu iz papskih ruku
i sam sebi je stavio na glavu taj obavezni uvod morao je
biti gotovo vie nego uobiajeni uvod u nedeljno predveerje. Mogu lako da zamislim tu organizaciju. U dnu Katedrale
su, ve na odreenim mestima, muziari, njih najmanje dve
stotine; Barenbojm je negde iza oltara, u kakvom kutu, sam,
s celim Rekvijemom u glavi koji e dirigovati napamet, prostor
katedrale je ispunjen do poslednjeg i sedeeg i stojeeg mesta,
a uvodniar jote mrvi svoju propoved. to se mene tie, poto
sam doao meu poslednjima malo je trebalo pa da uopte
i ne doem na taj veernji koncert nekako sam se uvukao
kroz manja vrata koja gledaju na Senu, tako da sam se, iako
bez nade da naem sedite, naao istovremeno i blizu celog
orkestra i u nemogunosti da vidim ijednog izvoaa! U tom

610

trenutku, iza jednog od velikih stubova pojavio se Barenbojm

koga bih prepoznao ak i da nisam znao njegov lik s nekoliko
ploa koje sam posedovao. Nisam bio jedini ko ga je primetio,
ali Barenbojm se doslovno stvorio naspram mene i, shvativi
da govorancija jo traje, tu se i zaustavio. Izmenjali smo jedan produeni pogled, i osetio sam da me je i on, na neki svoj
nain, prepoznao. Govornik koji je u tom trenutku zauzimao
Barenbojmovo mesto, to znai da se nalazio izmeu muziara
i publike, kao da nije mislio da prekine. Tako se inilo meni,
tako se inilo ostalim sluaocima ali najgore u svemu tome
je bilo to to smo ga slabo uli i jo manje razumeli, samo pojedine rei ili izdvojene skupine rei, iako polako, gotovo skandirano izgovorenih, kao pridika i pomalo kao poziv na molitvu
svima nama tu okupljenim tako se inilo i mogao sam
da zamislim njegov uas od svega toga samom Barenbojmu!
On meutim nije pokazivao znakove nestrpljenja, verovatno
je u svojoj karijeri i pre toga ve imao slinih situacija, mnogi
muziari se neretko, moda svega par trenutaka pred izlazak
na podijum, suoavaju s razliitim i nepredvieno iskrslim
problemima o kojima mi nemamo pojma i koje bismo moda
teko razumeli; ali iznenadno je, ne prestajui da sve to vreme upravlja poglede pravo prema meni, slegnuo ramenima,
pokret koji sam najmanje oekivao u tom trenutku od njega.
Tek sad, dok se priseam tih okolnosti i nakon svega to
sam malopre rekao o tom barenbojmskom telu jer svi mi na
ovaj ili neki drugi nain posedujemo to telo kao osnovnom
nositelju svega to je u nama i to elimo da izrazimo samo
na na prepoznatljiv nain shvatam da je taj pokret bio za
njega ne izraz nekog ak prezira prema tom govorniku, nego
izvanredan, rekao bih atletski nain da se kroz taj pokret, nalik
drhtaju koji pokatkada zna da nas prome i koji poseduju neke
ivotinje, bilo u strahu ili zadovoljstvu, rei svakog suvinog
tereta, pre nego to podigne ruku da oznai poetak muzike.
Uinilo mi se, i sada mi se ini da mi je, sleui jedinstveno
ramenima, u stvari namignuo celim svojim telom!
Barenbojmov lik, ili itavo telo, esto se vide na naslovnim
stranama njegovih ploa, i onih crnih i ovih manjih po formatu, poto se, prilikom ponavljanja snimka iz te crne ploe
u CD-u najee zadrava prethodna oprema, to je dobra i u
komercijalnom smislu sasvim promiljena ideja. Tako mi a
pod tim mi treba zamiljati veliki broj pripadnika koji smo

611

posedovali ploe koje smo na poseban nain zavoleli, odmah,

ve iz daljine, prepoznamo novo izdanje i najee elimo da
ga imamo u tom i tom davnom crnom snimku. Mi smo pomalo i rtve jedne, od proizvoaa gramofonskih ploa inteligentno smiljene fikcije: oni, ravnajui se sami po sebi, znaju
da e ta ponovljena strana bive ploe silno privui svakog
kupca koji je nekad imao u svojoj kolekciji tu istu plou, s
tim to u novom izdanju na jednoj ploi dobija ponekad triput
vie muzike nego to se nekad nalazilo na jednoj strani jedne
crne ploe. Tako se stara prustovska pria o kolaiu koja je
verovatno starija ne samo od Prusta, nego i od same ovekove
ideje i elje da se slui pisanjem kako bi je izrazio dogaa,
ali sada meutim u obliku zvune madlene, tako da nam se
onaj Barenbojmov krik iz Verelija, jednog predveerja: mama!
mama! odbija o unu duplju i dobija jo jedno, sutinski setno,
znaenje. Ali izgleda da se Barenbojm ne protivi da mu se lik,
ili cela figura, nalaze u prvom planu na ploama. On je sutinski ovek tela i veruje na nain razliit od drugih umetnika koji takoe vole da budu istaknuti u prvom planu da
to pojavljivanje i svesno poziranje ima hipnotiko dejstvo.
to je u velikoj meri tano. Treba poznavati lice, a moda i rast
onoga koji vam svira. Pa i nain kako je obuen, iako to kod
ena mnogo vie, primetio sam, koje su mnogo vie kaiperke
u tom smislu, nego kod mukaraca koji su daleko postojaniji
moe da se menja od snimka, u oba smisla: i muzikom i
fotografskom, do snimka to ba nije sluaj s Barenbojmom
koji je, u nainu kako se odeva, vrlo postojan, ujednaen. Ukoliko iako to nije toliko vano pretpostavimo da on sam
odluuje o tome kako e biti obuen u ovoj ili onoj koncertnoj
prilici. Meu mnogim ploama s njegovim izvoenjima nalazi
se i jedna na kojoj Barenbojm izvodi one malopre pomenute
Betovenove varijacije na jedan Dijabelijev valcer, Op. 120. Ta
ploa pripada, ako se tako moe rei, jednoj zanimljivoj seriji
koju izdaje neki izdava ija firma ima lepo pronaeno ime:
Ermitage, u kojoj se tampaju snimci koncerata pojedinih, esto najveih majstora svog instrumenta; re je zaista samo o
instrumentalnoj muzici. Te ploe su moda piratske, vrlo su
jevtine, ukusno opremljene, a sadravaju dragocene snimke.
esto se tu nalaze reprodukcije koncerata umetnika koji su ve
odavno mrtvi, kao na primer, jedan meu mnogima, Nikita
Magalov, koji prema tome nije nikada ni imao priliku da vidi
tu plou. Povodom tog videti svoju plou postavljam sam

612

sebi ve due vremena pitanje o tome da li su veliki dirigenti

i solisti uopte u toku sveg to se deava s njihovim interpretacijama, da li je, na primer, Barenbojm ikada video tu plou
sa svojim izvoenjem Betovenovoga Op. 120, i, ukoliko ju je
video, ta misli o tome, o vrednosti snimka, odnosno otiska, da
li ju je presluao, pa ak i o opremi i da li bi se sloio s izborom
plave slike za naslovnu stranu, itd! Jer, upravo na toj ploi
Barenbojm se vidi u celosti, u stojeem stavu leima okrenut
klaviru, blago prema levom krilu, ali levom rukom delikatno
oslonjen o drveni rub iznad dirki. Desna noga mu je nehajno
prebaena preko leve. Tu prevladava plavi tonalitet: koulja,
kaput i pantalone, ak su i cipele tamnoplave. Da je stavio kravatu ali nije verovatno bi i ona bila plava. Ali pogledate
li izblie njegovo lice, nee vam biti teko da zakljuite da se
vreme kad je odran koncert, 1968., tokom kojeg je nainjen
taj snimak, ne podudara s vremenom na njegovom licu. Razlika bi mogla da ide do punih dvadeset godina. To jo uvek
mladalako lice je u tom trenutku bilo isto toliko daleko od
davnog koncerta, koliko i od nas u ovom trenutku; iz ega moemo zakljuiti da je fotografija nainjena oko 1985. godine.
Moda ni Barenbojm, pa ak ni njegov producent, ne bi znao
da kae tano kada. To i nije tako vano. Ono to me posebno
privlai na toj fotografija, nije ni odelo, ni godine, ni nehajno
kovrava kosa, ni jasan pogled pravo u mene, ni donja prilino napuena usna, ni leva ruka oslonjena na drveni rub iznad
klavira, nego desna ruka, svom duinom opruena du tela, i
na dnu, virei iz rukava, blago zgrena aka koja mi lii na
aku kovaa! Barenbojm je jedan od retkih u tim muzikim
prostorima daneteovski fabbro, onaj koji kuje muziku, i
onu koji svira i onu koju diriguje.
Meu tim Barenbojmovim fotografijama, posebno mesto
zauzima jedna iz njegovih prvih londonskih dana, negde oko
1863-4. godine. Na toj fotografiji Barenbojm sedi kraj stola
oigledno u studiju, poto je okruen raznim tehnikim instrumentima i nije sam. Pored njega, za tim istim stolom, sedi
jedna mlada ena, plave duge kose Izolda! aklin Di Pre.
Dok je Barenbojm u plavkastom demperu, i kao povijen pred
tom mladom enom, ona je u sivom kostimu ta boja prevladava na svim fotografijama na kojima sam je dosad video i
uspravna tako da nadmaa Barenbojma za celo elo! Kad se ne bi
znalo zato su tu, moglo bi se pomisliti da askaju o najsvakod-

613

nevnijim, nemuzikim stvarima. Ta slika

je i pored dekora u kome je snimljena jer
tu se svakodnevno smenjuju drugi izvoai
izvanredno prisna, intimna do najmanje
pojedinosti, da bi se moglo pomisliti da je
to trenutak kada Baren-bojm pita aklin
Di Pre da li eli da postane njegova ena.
Jer, kako inae objasniti i opisati vazduasti
osmeh koji se s njenih usana i obraza iri
po itavom studiju obasjavajui i Barenbojma koji je inae uvek zamiljen, natmuren,
gotovo turoban, na veini svojih kasnijih
fotografija. Ne postoji njegova fotografija
na kojoj je oputeniji, od te nainjene oko
1963-4. Ali, aklin Di Pre je zaista ubrzo
nakon tog razgovora u studiju postala Barenbojmova ena. Ta fotografija je takva
da nikada ne bi mogla stajati na naslovnoj
strani ni njihove zajednike ploe, ni kakve
monografije o njima. Samo u unutranjosti. Kao jedan krajnje lian trenutak.
Jacquelie Du Pr

Iako se ova moja seanja i razmiljanja o Barenbojmu polako blie kraju ne zbog toga to vie nemam ta da kaem
o njemu, zbog toga najmanje, ve jednostavno to ne elim da
se ovaj ogled pretvori u neku muziku reku jo nisam, sem
u jednom kratkom odeljku koji je moda italac ili preskoio ili
prevideo, ili kako se to deava posle itanja, jednostavno zaboravio, pomenuo aklin Di Pre. Moda treba da napiem aklinu
di Pre, ili izvorno: Jacqueline Du Pre. Pre nego to ita kaem o
osobi koja je nosila to ime, naglaavam da njeno prezime, iako
je sasvim francusko po obliku, ne nosi akcent na poslednjem
slovu, to bi se moglo oekivati: Du Pre, a ne Du Pr. Ne, nema
sumnje da je to staro francusko ime, i da je moda i aklina Di
Pre imala neto od toga u krvi svojih bliih predaka uostalom
i to Du je sasvim francusko po tradiciji, ak s velikim D ali,
kako je aristokratska crta verovatno iezla, i da bi bilo manje
nesporazuma, skinut je akcent s poslednjeg E. ak i u saetim
Barenbojmovim biografijama kao to je lanak o njemu u
veoma korisnom Reniku izvoa nagla-ava se da se Barenbojm jo mlad oenio engleskom violonelistkinjom aklin Di
Pre. Verovatno su se upoznali neposredno nakon, ili ak za vre-

614

me Barenbojmovih snimanja Betovenovih

klavirskih koncerata s Klempererom to
je, ne samo aklinu, nego i mnogu drugu
englesku gospoicu, moralo baciti u duboku sanjariju a imajui u vidu njihove zodijake znakove, morali su da ostanu zajedno. Mene toliko ne zanima taj deo njihove
veze, niti u to dalje ispitivati, nego nastavak i ono to je toj vezi dalo duboki smisao.
Da li su imali dece, ili ne, ne znam i neu
da znam; ali znaajno je da su Di Pre i Barenbojm postali ne samo mu i ena, nego i
nesvakidanji muziki par oni kao da su
venali i svoje instrumente koji je odjednom bljesnuo na nebu klavirsko-violonelistike muzike. Literatura za taj instrumentalni dvojac nije bogata svakako
ne kao ona za violinu i klavir ali postoji
ipak mnotvo odlinih sonata, dovoljnih
da se popuni vie celoveernjih koncerata;
a da ne govorimo o kapitalnom opusu za
ta dva instrumenta, o Betovenovim sonatama koje su oni esto izvodili i mislim
samo jednom snimili. Dakako, i barok i
klasino razdoblje pre Mocarta i Betovena,
s Bahom na vrhu, ima obilje muzike za ova
dva instrumenta ukoliko klavir zameni
klavsen tako da se pred to dvoje mladih
umetnika otvorilo jedno neispitano muziko polje-nebo koje su oni itetako eleli da zajedniki preu
u skladnoj etnji. Barenbojm i njegova tri godine mlaa ena
postali su ne samo u Engleskoj, nego u celom svetu, miljenici
publike, koju su redovito nagraivali sve novijim snimcima i
koncertima, postali su legendarni iako je pred njima tek stajala sjajna budunost. Tad nastupa, iznenadno i okrutno, prekid.
aklin Di Pre je obolela od paralize, spasa nije bilo. Svet violonelistike izgubio je svoju perjanicu, moda je tako najlepe da se
kae. Nemam pravo da se oko te tragedije jer to je dvostruka,
ako ne i trostruka tragedija uopte izjanjavam. Ima nekih
stvari koje ne treba opisivati, dovoljno ih je samo naglasiti i italac moe sam vrlo esto tako to se oslanja na neko svoje
slino iskustvo da ih uoblii u sebi.

Otto Klemperer

615

ivko Maleevi

RASVIT U IVOTNOM KRUGU

(jedno vienje poezije Ranka Risojevia)

1 Banjaluka trilogija (prvi

roman Simana izaao je u
izdanju Glasa srpskog, 2007)
2 Ovde se misli na potvrenu originalnost lirskog
iskaza Ranka Risojevia, te
poetikog odnosa prema
srpskoj, ali i, pre svega,
evropskoj pesnikoj tradiciji.

616

Sutina pitanja: ega je izraz poezija, bez

obzira na brojne odgovore od antike do danas,
nije iscrpljena, zato to je ovaj knjievni rod
svojevrsni univerzum pjesnikovih napora da
izrazi sebe u svetu ili, bolje reeno, svet u sebi.
Dakle, svaki susret sa jednim pesnikom je susret sa novom zapitanou: ta ini njegov svet,
ta mu je jezik izrazio, ta su percipirala njegova ula, kakav je metaforiko-simboliki sklop,
formalni okvir, asocijativni prostor, kontekst u
kojem se stvaralo konkretno pesniko delo, ali
i kontekst u kom se o delu pie?
Sve je to bitno pri razumevanju poezije
Ranka Risojevia. Ko se prihvati posla da pie
o jednom, davno afirmisanom pesniku, mora
imati na umu da je Risojevi, poslednjom zbirkom indikativnog naslova Rasvit, poznavaocima svoga dela signalizirao kako se njegov lirski
put zaokruio, te da se potpuno posveuje pisanju proze1. To je svakako olakavajua okolnost,
jer se tom injenicom italac suoava sa celovito ostvarenom poetikom Ranka Risojevia, ali i
sa definisanim temama koje moe prepoznati i
sortirati po srodnosti, ali i po disparatnosti.
Pisati o lirici Ranka Risojevia danas, znai suoiti se sa
mnotvom teorijskih i iskustvenih dilema: moguih stvaralakih i intelektualnih ishodita, stilskih i formalnih reenja2.
Treba imati na umu da se na pesnik pojavio ezdesetih godina, upravo kada se veina mladih autora distancirala od nae
pesnike tradicije: mnogi pod uticajem savremene evropske
poezije neosimbolistikog naslea, zatim, popularnih istonoevropskih (pogotovo ruskih, poljskih, ekih i rumunskih) pesnika toga vremena. Risojevi je, po naem miljenju, odabrao
put bez naoko vidljivih uticaja, ali sa naglaenim otklonom od
nacionalne pesnike tradicije.

Naavi se, tako, na neispitanom podruju, Risojevi je u

ranim zbirkama3 oiveo, s jedne strane, slike detinjstva: prvu
svest o sebi, biima i predmetima koji ga okruuju, prirodi u
kojoj se obreo. Percipira: majinu bliskost, iskustvo vlastitog
tela u odnosu na spoljni svet, boje, mirise i zvuke prirode: /
odekud glas se tvoj javlja / kao rog u umi to najavljuje lov / prosipa se sunani sjaj uludo / odnekud glas se tvoj javlja / i kao da me
opkoljava / kao da mi trai najnjenije mjesto / u tijelo mi se zabada
/ i kao da me zarobljava / usnula na mekom liu / budi se poslije
odlaska sokola / i tek vidi gdje takast / sa nebom se sjedinjuje /
odnekud glas se tvoj javlja / duboko kao vlanost ume / odnekud iz
mene osvaja / i ponovo se vraa udvostruen (Tako, ponekad )
Rana Risojevieva poezija se doivljava u simbolici slike,
u prepoznavanju stalnih metafora i simbola. Ako paljivije
proitamo citiranu pesmu (Zov), primetiemo sutinske osobine jedne lirske tvorevine: intimni doivljaj trenutka, bliskost
osobe koja se javlja, njena simbolinost: uma, rog telo, glas...
Evo nekoliko sredinjih rei: dubrava, dumaa, potok, B/b/rdo,
Bog, ovek, majka, mlijeko; oko kojih e se, po naem uverenju, rojiti lirsko tkivo buduih pesama. U tom periodu na delu
su traenja tematske osnove i bitnih metaforiko-simbolikih
punktova. Oigledno je da e pesnikov prvi svijet, primarne slike detinjstva, sauvane u svesti deaka, postati i koordinatni
sistem unutar kojeg se smeta celokupno lirsko stvaralatvo
Ranka Risojevia.
Treba naglasiti da sam Risojevi u Odbrani svijeta4 nije uvrstio
nijednu pesmu iz prve dve zbirke (Vid tame i Vreme i vrt) sugeriui da sebe doivljava oformljenim pesnikom tek sa zbirkom
Tako, ponekad. Dve spomenute zbirke su tek stvaralaka priprema
i put ka prepoznavanju lirskog sveta. Formiran i, poetskom artikulacijom u celovitosti, izraen umetniki kosmos Ranka Risojevia, ivi u tri lirska luka: prvom, ve uoenom svetu detinjstva,
u memoriji zauvek fiksiranih slika enterijera i pejzaa, vezanih
organski za prvi svet; drugom, osvojenim iskorakom, horizontalno i vertikalno, u fiziki i duhovno5 drugaiji; svet, i treem, u
prisustvu Boga6, duhovnom naporu i religioznoj kontemplaciji,
da bi se ponovo vratio primarnoj slici sveta. Zatvorivi, na taj
nain, tematski krug, pesnik je lirsku artikulaciju definisao kao
dijalektiku ivota i smrti u veitom, krunom kretanju.
Majka, otac, blinji likovi su koji svedoe o prvom svetu,
afirmaciji raanja i identiteta, ali i susretu sa smru kao opoziciju ivota, bolje reeno, dvojstvima koja se determiniu: / svo-

3 Vid tame, 1967, Vreme i

vrt, 1971, Tako, ponekad,
1972, Istrpi ovo draganje,
1975.

4 Biblioteka Autorov
izbor Glasa srpskog, 2000.
godine
5 Opozicija brdo dumaa,
blisko i udaljeno u poeziji
Ranka Risojevia funkcionie i kao taka preseka sinhronije i dijahronije (zbirke
Bosanske elegije, Prah, Brdo
i Mesija ) gde se pesnikova
egzistencija osmiljava i
kroz svojevrsno proivljavanje kulturne istorije i njeno
interpoliranje u univerzalni
kontekst ivota sada i ovde.
6 Knjiga Samoa, molitve
je duhovni prostor gde
je dosegnuta eshatoloka
dimenzija posle kojeg je
neminovno vraanje Prvom
svijetu i Rasvitu.

617

7 Slika miri suprotnosti,

ali to izmirenje ne moe
se izraziti reima osim
onima koje ine sliku a ve
su prestale da budu rei.
(O. Paz, Luk i lira, Ginko,
Beograd, 1990, str. 115)
8 Doivljeno fenomenoloki kao bie lirske supstancije;

618

je malo tijelo u zemlju si /svoju hranljivu usadio, da nikne / moda

otac, moda stric ili brat / kog nema ko da (u)majci tvojoj / spomene
u kom e ivotu izai. (Prah: Zemunica) Tako se stvara duhovna
budnost, nadahnue, sila vitalizma i dvostruko prepoznavanje
smisla ivota.
Risojevi je umetnik koji posmatra, prepoznaje raznolikosti sveta transformiui ga iz sebe. U formalnom smislu, pesniki subjekat je distanciran od onog koji doivljava: obraanja
drugom licu jednine. Takva distanca je i osnova Risojevieve
autopoetike. Sa te take gledita uspostavlja veitu interakciju
izmeu objektivnog sveta i njegovog intimnog pretapanja u
poetski. U svojevrnom monologu, kada se vraa prvom licu,
pesnik svoja lica umnoava, a umnoavajui ih, stvara poeziju
totaliteta, dok medijalna energija bia kontekstualizuje univerzalnost lirskog govora. Zato italac esto nailazi na tekoe, jer diskurzivni sloj pesme kao da ne dozvoljava energiji
asocijativnosti da dela. Meutim, ta varka je, u stvari, i sutina
modernosti Risojevievog iskaza. Bilo da je u pitanju embrion
narativnosti, uverljiva slika predmeta ili prirode, suoeni smo
sa slojevitou metoforiko-simbolikog spleta.
Prvi tematsko-poetski luk Ranka Risojevia je, zapravo,
oseeni preobraaj organskog: simbolizacija mentalnih otisaka
prirode: Djeak tri dumaom, psom svojim praen; / noge mu od
lijeske, ruke od jasike; / gdje se zaputio ni drozd ne zna, / na ta
lii, samo una moe ispriati. /Djeak preskae potok, ve se sav
skvasio, / jo samo malo, ugledae moda nekog, / dozvati sviralom,
postae drugovi /.../ Djeak tri dumaom, a htio bi biti oblak, /
ili bar aneo, s kojim postelju dijeli. (Prah: Djeak tri dumaom)
Dakle, iskustva integracije sa prirodom su i sutinska iskustva
ivota. Po onome to nudi Risojevi u svetu detinjstva, jeste
infrastruktura lirskog: pointimljeni svet kao metafora ivota,
naglaeni toposi, njegova metafizika dimenzija: uma, potok,
dumaa, dubrava, brdo; sve su to lirske okosnice sveukupnog Risojevievog pevanja, mitski artefakti prve harmonije. Sadraji
pesnike slike7, simbola lirskog iskustva, neodoljivo nas podseaju na iskustva simbolista, moda na Rilkea u ranom stvaralatvu. Samo vena dinamika preobraaja oseenog8, kreira
asocijativnost u svim smerovima.
Metafora pesnikovog stvaralakog napora, pulsira u pesmi
Ora: Prelij se preko ruba prstiju /, pobjegni iz kaveza, podaj / svoju
krv njivi, zaroni dublje, / ikni na sve strane, moan, / preobraen
u drhtavi klas! (Istrpi ovo draganje). Autopoetiki stihovi ove pe-

sme su uzglobljeni u stvaralaku mo poezije, to e se i kasnije

pokazati, pogotovo u religioznoj fazi. Risojevi shvata da svako
udaljavanje od arhetipskih izvora lirskog, vodi u izvetaenost
i voluntarizam, osnovnog neprijatelja poezije.
Drugi tematski luk9 je poetsko razumevanje istorije, univerzalni generator ovekove sudbine, drama ivota u razliitim
sudaranjima iskustvenih i sanjanih refleksija o ovekovom prisustvu u svetu. Osvajanje novih prostora, bolje kazano, razmicanje nagovetenih motiva iz prvog tematskog kruga, kree se
od opte i kulturne istorije ovog tla (Bosanske elegije), prema
evropskom, pre svega, knjievnom iskustvu. Zamrena istorija
Bosne, njena tragina slika u delima velikih pisaca (Andri, Koi... ) slue Risojeviu, da lirskim dijalogom sa njima ovekovei duh istorije u univerzalnoj dinamici prokletstva ovog tla. Tu,
naravno, pesnik uranja i u iskustvo stradanja naroda na Kozari,
u Jasenovcu, gde porodina tragedija metaforie nau sudbinu
u dijahronijsko-sinhronijskom preseku. Kasnije e, inspirisan
najnovijim ratovima, Risojevi nastaviti nezaobilaznu pesniku temu: predestiniranu tragediju naeg naroda.
Zahvaljujui svom intelektualnom identitetu, Risojevi
je pesnik irokih raspona motiva, impregniranih emotivnim
tkivom poezije. To se oseti pomnim otkrivanjem semantikih
slojeva stiha. Negde duboko u nutrini, u biu pesme, grana
se rizom usvojenih iskustava, pogotovo francuskog pesnitva,
zatim Rilkea, ali i Pindara, savremenih panskih i ruskih lirika.
Postoji zavidan broj naslova posveenih evropskim pesnicima i umetnicima (Breht, Brodski, Seferis, Alberti, Stanesku, H.
Mur...). Ovim pesmama Risojevi inkarnira lirski senzibilitet,
gotovo autopoetiki definie smerove savremenog jezika poezije, pa srodstvom po izboru proverava svoje stvaralako vjeruju:
... Ruka raonik, pramac izgubljenog broda / koji pronae jednom
davno blago; / jednom davno, spomenu sve bogove, / ozakoni sve
prie, uzviene rime, / oslobodi svijet izmiljanja i straha/ od visokih i jasnih bogova... (Ozon: Jorgos Seferis, nasljednik). Evropsko pesniko iskustvo u ovoj stvaralakoj fazi presudno utie i
na Ranka Risojevia. Meutim, svaki pesnik stvara umetniki
identitet u jeziku kojim se slui10, tako da su primeeni uticaji potvrda bia savremenog pesnitva u sadejstvu raznorodnih
umetnikih i saznajnih potencija.
Udisanjem sveeg vazduha u Ozonu, pesnik filtrira, od
svake erudicije oslobaa misaono emotivni svet jezika, pa, u
naglaenoj kondenzaciji lirske supstancije, varira temu ivo-

9 Po naim kriterijumima
tom krugu pripadaju zbirke
Bosanske elegije, Snovi o
vjenom i pjesme smrti, Ozon,
Prah, Brdo i Mesija.

10 Kasnije e pesnik u
saimanju ivotnog, pogotovo pesnikog iskustva,
u svojevrsnoj sublimaciji
iskaza, otkriti nacionalnu
dimenziju kao sutinu svoje
pesnike sudbine.

619

11 Motivskim
razliitostima, fiksiranim u
prepoetskom stanju, pesnik
namee slinosti, tako da
se pesniki subjekat, u
unutranjem osvetlenju
forme, slobodno kree
i metaforikim poljem
savlauje primeeni svet.

12 Mesija, prvi sonet

Koievog triptiha, po kojem
je i zbirka dobila ime.

13 Da li je iskustvo
poslednjeg rata na
ovim prostorima lirski
transformisalo pesnika ili
je to prirodan zaokret ka
pesimizmu, ostaje otvoreno
pitanje.

620

ta i smrti to je sintentizovan nastavak prethodnih Pjesama o

vjenom i pjesama smrti. Geneza krucijalnih pitanja egzistencije ivi u ranim pesmama Ranka Risojevia. Za dalju kreativnu
evoluciju indikativna je zbirka Brdo ija refleksivna dimenzija proizlazi iz pesnikove opsesije Brdom kao toposom ali i kao
intencionalnim simbolom. Nae razumevanje poezije o kojoj
piemo, ovde se snano bistri, jer se sa Brda pesnik okrenuo i
video gde je dotad bio, da bi mu to posluilo za put kojim e
dalje ii. To je put potpune zrelosti pesnikove: ... Obino ovi
rani penjai o Brdu nisu govorili, / niti su o njemu ranije bili uli.
Nije Brdo / bilo njihov san, niti san njihovih predaka / s hljebom
u ruci, traili su as vode, / as kavgu u kojoj e pokazati snagu. /
Godinama, gledali smo veselnike, / kojem e se privoljeti carstvu...
(Brdo, Pribreje)
Sledi Mesija, knjiga poezije vezanog stiha (sonet), karakteristine za ranu lirsku fazu Ranka Risojevia. Taj najotmeniji i
najtei lirski oblik, formalnu ogranienost njegovu, pesnik
shvata i doivljava kao poetski izazov, prednost u mukotrpnom
oblikovanju motivske grae11.
Soneti (Gospodi pomiluj, Sveti Naum u Ohridu, Vinji u Banjoj Luci, Pjesnik Skender, Koiev triptih, Mladi Jovan) ukljuuju
pesnika u duhovno naslee i mesijansku prirodu rei: Svaka je
tvoja rije mono zvono / ija se jeka u sve nas probija, / jerbo si ti
sam mjed kojom ono / jei i od kojeg zvoni istorija. // Svaka je tvoja
rije ogledalo / u kome su nai mrtvi na broju; / kao u Nojevu barku
sve je stalo: / ljudi, stoka, uma, sunce na prisoju. // Svaka je tvoja
rije zavjetna truba / iz koje se ori opti neposluh; / za meke ui melodija gruba // Kojom se glasa tvog naroda duh / uplaen da se od
Zapada ne oguba / i da ne omrzne svoj rod, vino i kruh.12
Risojeviev Mesija izlazi na stazu lirske istorije naega jezika, a kao metafizika pesnikova patnja, nalazi uporite i utehu
u stvaralakoj ukorenjenosti intimnih poetskih vokacija, uronjenih u kulturnu antropologiju naeg tla.
Konano, u sizifovskom stvaralakom hodu ka umetnikom idealu, Risojevi kao da je stao na zaravan, saimajui pesniko iskustvo u sonet, privremeno odredite, da bi ponovo
krenuo uz strmen do sledee zaravni, ostavljajui iza sebe utabane puteve poetskog kontinuiteta.
Ranko Risojevi se u Vratima ame13 javlja u doba pune
umetnike zrelosti, usmeravajui poetsku energiju ka ljudskom
padu, prostoru nesree i smrti. Pesniko i ivotno iskustvo suoeno je sa fizikom propadljivou sveta, ija drama iz korena

unitava zdravu potenciju stvarnosti. Stoga Risojeviev kontakt sa svetom postaje telesni dodir egzistencijalnog straha,
a duhovno obilje prerasta u melanholiju patnje i pesimizma.
Njegovo se kretanje kroz svet pretvorilo u skrivanje i oprezan
hod izmeu uvek preteih kulisa gde vie ne pomae mimikrija
maske i koturne.
U svojevrsnoj molskoj stianosti pesnik lamentira nad
sudbinom sveta i sebe u njemu: lajt-motiv individualne patnje, osama kao jedina mogunost ivota, postaju meditacija
u ogolelom svetu zbiljske tronosti. Sile koje vladaju svetom i
ovekom su izvan naih moi, ljudska potreba da stvori Gospoda i pronae utehu svoje prolaznosti, poetska je opomena
da je sve predvieno i kazano.
Nesrea je na usud i na poziv da ivimo u njoj. ak je i
metafizika patnja, obesmiljena i potrta naturalistikim slikama smrti i propadanja, pa pesnik ironinim tonom progovara:
Meu nas, odvajkada, navraa Nigdina. / Svikli mi na nju i ona na
nas, / umjesto ogledala moe da nam slui. / U ta god da gledamo,
nju vidimo; / ta god da sluamo, ona romori i jei; / i na jeziku,
sred zalogaja, njen okus / preko okusa hrane obmotava se... (Vrata
tame: Nigdina)
U Vratima tame umetnik rezignirano prepoznaje paroksizam moralnih iaenosti ija ritualna igra arhetipskog, atavistikog nagona, unitava poslednje etike i duhovne proplamsaje s kraja prolog veka kao tamna konstanta ljudske sudbine
uopte.
Koncentracija na sebe, iskustvena vertikala, Brdo kao mea dveju faza ivota, melanholija Vrata tame, oplodili su Samou, molitve iji je sadraj proirio lirski kapacitet Ranka Risojevi u totalitetu i umetnikom identitetu. Poto je samoa
univerzalni znak ovekovog bivstva uopte, pesnik se potpuno
koncentrisao na svoju duhovnu poziciju, naavi je u kontemplaciji o linoj egzistenciji. Ovde je kondenzovan, ali i sublimisan stvaralaki kredo pesnikov. Panteizam, izraen u njegovim
ranim pesmama, gde duh obitava u prirodi i u svakoj stvari,
ovde se pojavljuje dvosmerno: u visinama, ali i proima prirodu. Raspoluenost sveta, promene i dinamiku ivota pesnik
je proiveo. Ostaje mu meditacija, bol, opet bol, kao najkraa
reenica. Povratak sebi je prevladavanje otuenosti to je preivesmo. Prisnost sa samim sobom proverava na duh, razabira i
slae poticaje naeg iskustva: O naoj dugoj odvojenosti je rije; /
bilo je preih poslova previe / i zaboravih put do tebe, preice / to

621

14 Biti umetnik, kae

Rilke, znai: sazrevati
kao to sazreva drvo, koje
ne goni svoje sokove
i spokojno stoji usred
prolenih bura, bez straha
da iz toga moe da doe
leto. Ono e ipak doi. Ali
dolazi samo onima koji su
strpljivi, koji ive kao da je
venost pred njima, tako
bezbrino mirni i daleki.
Ja saznajem svakodnevno,
saznajem u bolovima
kojima sam zahvalan:
strpljenje je sve! (Pisma
mladom pesniku)

622

mi u djetinjstvu bijahu drage. / Jesam li dovoljno ist i svean / u

ovoj noi kada se rjeava sve / meu nama promrzlim u muci! (Samoa, molitve: U podrumima due). ivot kao tamnica imenuje
i pozicionira greh i put prema Bogu. Zato u ovoj ivotnoj fazi
pesnik postaje duin povjerenik, boji ugodnik i graditelj ljestvica
u nebesa.
Put ka izbavljenju, duhovnom uzletu i moralnom savrenstvu u Molitvama oblagotvoruju sr duhovnog pesnitva, gde
srednjovekovna tradicija molitvenih formi dobija savremeni
izraz. Ono to se nasluivalo u ranoj lirici zapleteno u pesnikim slikama, svojevrsnim oreolom osvetljena atmosfera porodinog ambijenta, u disanju pejzaa, nalo je svoju punu realizaciju ovde. Taj kontinuitet nas dri u uverenju kako je Ranko
Risojevi strpljivo zidao svoju poetsku graevinu14.
Molitve kao da nagovetavaju sledei stihovi koji aludiraju
na ponovno krtenje, duhovnu pripremu za ono to sledi: Niega se vie ne sjeam, slobodan / uranjam u svjeinu svoga potoka.
/ Nov kao bistra voda, osjeam oblutke / preko kojih klize moji tabani. (Samoa, molitve: Sjeanje)
Rei su progledale kroz pesnika. Sve to je iskusio upuuje
ga na Gospoda, alfu i omegu, poetak i kraj. Semantika naslova Molitve pod Brdom u kontekstu Risojevieve lirike smeta simboliku Brda u centar umetnikog ideala. Stavaljajui se
u razliite pozicije, identifikujui se sa sudbinama (prognanik,
prepisiva knjiga, slijepac, Mikelanelo, neroeno dijete, tek roeno
dijete, lopov, splavar, pjesnik, ratnik, kolja, sveetnik...), Risojevi
ih artikulie molitvenim tonom, gde u osnovnoj hrianskoj
dimenziji jedino proivljeni greh vodi ka putu spasenja: Snovi
su mi pokidani, java rastresena, / za ta god da se uhvatim sve je
lomno i nestvarno; / go i ubog samo beskrajno mislim i mislim
/ a potroene rijei zvee kao prazne posude / u koje gladni zaviruju crvenih oiju. / Sve mi uzmi, Boe, sve to smeta / da ujem
Tvoje rijei kojima me kori / pokazujui smisao ovog moga besmisla. (Samoa, molitve: Pjesnikova molitva)
U kolopletu ljudskih ivota, u svesti potrebe spasenja i
moralnog oienja, pesnik, leksikom i ritmom molitve, tvori
eshatoloke prostore obogooveenja, katarzino, ali i opominjue, deluje na na duhovni poloaj. Energija duha koja je
oplodila Molitve, kreativnost i njen oblik, doseu sam vrh nae
molitvene poezije.
Vraajui se na izvor detinjstva (Prvi svijet i Rasvit), poslednji pesniki luk zatvara krug: inkarnirano sjeanje kao lirski

kreendo, apologetski umetniki gest, ponovljena lirska slika prvog sveta u zavrenoj kompleksnosti. Biti naisto sa injenicom
da je detinjstvo utisnuto u na ivotni kod, da je ono esencija
obogaene emotivne i intelektualne strukture, obezbeuje zaklon od metafizike studeni, vraajui nas iluziji venosti.
Sve se to vidi u zbirci Prvi svijet. Slike, likovi, boje, mirisi
i zvuci, ivotni damari, strahovi i sklad u novom formalnom
i leksikom ruhu, funkcioniu u omamljenosti ivotnim mogunostima. Fiziki, deak opaa, doivljava, vidi, osea i sanja
svet u prostorima sobe, kunog praga, oblinjeg potoka, vonjaka,
ume, meu svojima. Mikrosvet u lirskoj transformaciji pesnikovoj postaje univerzalna metafora ivota, kazana jezikom jedinstvene preureenosti: Lagano, kao vjetar u maju, / silazim prema
rijeci, / koju vie ne mogu da preem. / Ruku pod ruku s djeakom
/ kog majka eka / svu no na svom prozoru, / prebirem izguvane
plahte / jueranjih konaita, / pribliavajui se jeci / koja je izgubila prolost. (Prvi svijet: Dolazak kui)
Dominacija opisa u celokupnoj poeziji Ranka Risojevia
je ovde dotakla samo bie egzistencije. Detalj, kao okosnica
lirski upotrebljene rei i njene stilske datosti, paljivom itaocu
pokazuje dubinsku isprepletenost asocijacija iji mozaik isijava
duhovni fluid, blo ovaploenog vieznaja. Ako su u jednoj
eliji prisutne sve osobine bia, onda su u mikrosvetu detinjstva kodifikovana sva iskustva ivota: Toliko mala da je nismo
vidjeli, / Otile ruke, zatvorile se usne, ona / eka tamu da je neko
posvoji. / Vijest je obila sobu neujne trube, / Nevidljivi glasnici,
stari signali. / Pada no, die se zavjesa novog okraja. / U podu i
zidovima, s donje strane stola, / U procijepima stropa, napuklinama
prozora, / Stari ratnici, krezuba stvorenja, goljava djeca / Bie to
velika trka njihovog ivota. / Ujutro, svjetlost e obliti sobu, / Uasa
nema, preselio se u snove. (Rasvit, Mrva)
Verujemo da su se u Rasvitu okonali svi poetiki kodovi,
jer je poslednja zbirka Ranka Risojevia vietruka sinteza svega
onoga to je u umnoenosti knjiga i pesama dosegao. Ako su
Samoa, molitve eshatoloki uzlet ka venosti, onda je Rasvit
sinteza udesa ovoga sveta. Sam naslov ima svoju prepoznatljivu, razgovetnu znaenjsku dimenziju. Meutim, nekad pesnik dugih naslova, u Rasvitu je belenik bia i stvari koje peva.
Umetniko dostignue Rasvita je da pesnik ne peva o, nego
peva pojave, predmete, bia. U transformaciji stvari u pesmu,
u opsesivnom naglasku na preciznost, gde redukovanost izraza
pesmu pretvara u skulpturu, u htenju da sve upije otisak due

623

15 Ja verujem u
univerzalnost poezije, ali
ne u univerzalnost koja
se postie preuzimanjem
prozodijskih modela,
prenoenjem odreenih
slika i obrta sa jednog
jezikog terena na drugi,
nego u univerzalnost
njenih zagonetnih
antropolokih korena.
(Miodrag Pavlovi, Poetika
modernog, Grafos, Beograd,
1978, str. 74 )

624

i da se preda venosti, cilj je Rasvita. Iskustvo nalae da vie

nema iznenaenja, jedino pevanje pesniku ostaje kao iznenaenje, mo rei i mo stvaralakog ina. Na taj nain se lake
podnosi melanholija ivota, podupire lini oseaj pesnikov da
nije uzalud pevao.
etrdesetogodinje pevanje Ranka Risojevia u kontekstu
savremene srpske poezije svakako je specifino. Ako poeziju
shvatamo kontekstualno, onako kako je shvata T. S. Eliot, onda
zaista imamo potekoa da prozremo sutinu uticaja koje je
primao na pesnik. Iako smo tokom iitavanja pokuavali nai
dodirne take sa tradicijom, uspeli smo jedino da primetimo
da je Risojevi veto kamuflirao tradiciju15 na koju se naslanja,
sve do pojave knjige Samoa, molitve, gde se eksplicitno naslanja na srpsku molitvenu poeziju. Risojevi je pesnik vlastitog,
strpljivo izgraenog identiteta.
U vremenu koje je naoj poeziji donelo mnogo velikih pesnika i jasno definisalo nekoliko tradicionalnih ishodita, lirika Ranka Risojevia deluje disparatno. Ova kvalifikacija nije u
funkciji vrednovanja ve kao poetika injenica s kojom treba
raunati u sutinskom razumevanju ovde proitane poezije. Samosvojnost Risojevieva je prepoznatljiva u razuenosti lirske
strukture, u formi koja izrasta iznutra (sadrina stvara formu, a
ne forma sadrinu).
Leksika raznovrsnost i jedinstvenost stilskih datosti ukazuju da pesnik Risojevi razumeva svet u ciklinim menama
prirode i ivota. U takvoj dinamici, piramidalno ustrojstvo moralnih vrednosti ne postoji. Postoji krug sa centrom u sredini.
To je sveobjedinjujua sila oliena u Bogu, tvorcu univerzuma.
Pojedinana ljudska sudbina je jedan treptaj u ogromnom mehanizmu kosmikog sklada.

BIBLIOGRAFIJA
poezije Ranka Risojevia
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Vid tame, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

Vreme i vrt, Svjetlost, Sarajevo, 1971.
Tako, ponekad, Veselin Maslea, Sarajevo, 1972.
Bosanske elegije, Glas, Banja Luka, 1975.
Bosniaj elegioj, prevod na esperanto, Banja Luka, 1986.
Istrpi ovo draganje, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
Snovi o vjenom i pjesme smrti, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
Ozon, Veselin Maslea, Sarajevo, 1986.
Prah, Matica srpska, Novi Sad, 1988.
Brdo, Svetovi, Novi Sad, 1991.
Vrata tame, Vreme knjige, Beograd, 1997.
Mesija, Rad, Beograd, 1997.
Samoa, molitve, Glas srpski, Banjaluka, 1999.
Prvi svijet, Matica srpska, Novi Sad, 2003.
Rasvit, Glas srpski Grafika, Banjaluka, 2006.

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Eliot, T. Stern: Tradicija i individualni talenat, Nolit, Beograd, 1975.

enet, erar: Figure, Vuk Kradi, Beograd, 1985.
Jovanovi, Aleksandar: Pesnici i preci, SKZ, Beograd, 1993.
Pavlovi, Miodrag: Poetika modernog, Grafos, Beograd, 1978.
Paz, Oktavio: Luk i lira, Ginko, Beograd, 1990.
Rilke, Rajner Marija, Pisma mladom pesniku, Nolit, Beograd, 1975.
Fink, Eugen: Epilozi poeziji, BIGZ, 1979.
Fraye, Northrop: Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb, 1979.
Friedrich, Hugo, Struktura moderne lirike, Stvarnost, Zagreb 1969.

625

Vojislav Voki Erceg

O ermen Dilak,
(jednom) istom filmu,
gradu na obali mora1
1 Ideju istog filma
moemo smatrati jednom
prelaznom etapom u
evoluciji kinematografije,
koja je imala svoje vreme,
i u savremenom smislu,
ostala kao neka vrsta
estetiarskog (nedostinog?)
ideala. U ovom istom broju
kako bi neupueni itaoc
mogao to bolje shvatiti
o emu priam nalazi
se tekst koji, u kratkim
crtama, objanjava znaaj i
evoluciju istog filma.

626

Sredinom februara, uz onaj zanosni vonj zadaha provincije, nekoliko mojih saradnika i ja, pripremamo plan za snimanje jednog, nadamo se, sreno ostvarenog uspenog filma.
Cela pria tie se tzv. dokumentarca u, ali ne! o, Perastu. Priam saradnicima o ermen Dilak i istom filmu rane avangarde. Govorim, nespretno, o tim mogunostima, i, vrlo dobro se
seam, sam nekako sumnjam u sve to priam.
U jednom odsudnom trenutku, pred sam kraj tog sastanka,
jedan od mojih saradnika, snimatelj, proteui ruke, skrenuo
mi je panju da se ne optereujem tim stvarima, a pogotovo ne
sa ermenom. Htedoh mu rei da nije tih stvari (tih, sada mi to
zvui nekako jalovo, ideala) mi ne bismo ni sedeli ovde. Ipak,
postigli smo kakav-takav dogovor: pre nego to ekipa snimatelja doe sa svom neophodnom opremom (kamera, rasveta,
invalidska kolica), ja u ve biti u Perastu i pripremau plan za

snimanje. Sloili smo se, takoe, da scenario uopte ne bi trebao da postoji. Nekako sam uspeo da ih uverim kako je scenario
zabluda filma. (Danas, priseajui se ovog neobinog, februarskog dana, mislim da me niko nije sluao dok sam izgovarao
ovu, staru, Leeovu.)
Ga. Dilak, iliti obina krava, to bi rekao brutalni (na
ovom izrazu on mi sigurno ne bi zamerio) Antonen Arto, ini
se da je neprestano uvrtavana u onu zagonetnu grupu ljudi,
pod odrednicom minores. Hou rei, najverovatnije taj muki
kapric, kao jedan od razloga (ima ih, razume se, vie) je kargo
kojeg e Dilakova nositi sve dok ne doivi sudbinu profesora,
odnosno, govorei savremenim renikom, profesorice filmske
reije. Uostalom, stara pria. Uopte ne elim o tome da zamaram itaoca, ali neka bude, spomenuu da je npr. urednik eminentnog asopisa La Nouvelle Revue Franaise, za novembarski
broj iz 1928. godine, odbio da objavi ime ermene Dilak uz
naslov njezinog filma, uprkos tome to je ona, zapravo, autor
tog, treba napomenuti, prvog nadrealistikog filma (koljka i
svetenik), pre onog, Bunjuelovog, ve planetarno popularnog
Andaluzijskog psa itd., itd.
Da se samo na trenutak osvrnem na preokupaciju iz tih
februarskih dana. Za poetak treba biti jasno, odnosno, razdeliti, ono to sam tada znao, i ono u ta sam verovao. Recimo,
da uprostim stvar, da je jedna od mojih ideja, ona u koju sam
istinski verovao, bila da je film jedna mogunost za muziku
samu. Sa druge strane, ta ista avangarda (ermen Dilak i ostali)
je previdela upravo tu konkretnost filma, odnosno apstraktnost
muzike (u sutini banalna pria). Hou da kaem, to je ono to
sam znao. Imajui u vidu ove distinkcije doao sam do nekakve formulacije, po svojoj prirodi vrlo proste, a to je utisak,
iliti, vanost utiska u jednom filmskom fragmentu stvarnosti,
drugim reima, odsustvo bilo kakvog komentara, onog, tzv. autorskog, to je, inae, opskurno podruje dokumentaristikog
anra. To je koren moje ideje, da ponovim utisak odnosno,
najbitniji, ako tako mogu da kaem, proizvod, tog, naeg, mojeg, budueg filma.
Meutim, ta ista ideja o vanosti utiska u dokumentarnom
filmu, odnosno ideja istog filma u dokumentaristikom smislu,
podudarala se sa sledeim, hajde da kaem, nepodudarnostima:
1.a. ermenu danas vie niko ne shvata ozbiljno;
1.b. kamera narativnog filma vie je puta zloupotrebljena
nego upotrebljena;

627

2.a. upisao sam Akademiju i protiv svake logike vie volim

diletantizam na filmu;
2.b. film je verovatno daleko od svoje renesanse, dakle,
diletantizam je izraz plemenitosti (dobro, preterujem, ali neka
ostane, tako sam, ako nita, bar tada verovao).
(Danas je neverovatno teko gledati jednu Oklopnjau Potemkin, Ejzentejna. Profesore koji nam predaju podsticala je
vizuelna ekspresija tog, istorijski bitnog filma. Da ne govorim
o tome kako se jedan an Epsten oduevljavao mehanikom
prirodom filma.)
Umesto da mu ponudim scenario, tog budueg filma, jednom od profesora Akademije na kojoj studiram, rekoh da od
nereda, improvizujui, elim napraviti (nekakav) prividan red. On,
mediokritet, ree da je ermen Dilak mrtva ve ezdeset i pet
godina, i da kada neko pie njoj, trabunja o feminizmu. Video
sam mu u oima, kao da govori ritam (filma) zavisi od onoga to
se ritmuje, a ne o nekakvoj tajanstvenoj analogiji muzike i kinematografije. Film ostvaruje efekat spajanjem konkretnih elemenata,
dok je muzika kompozicija nainjena od apstraktnih tonova. Jedan
kadar ne moe biti ekvivalentan akrodu ili tonu u muzici... iz vie
razloga, najbanalnije reeno, krupni plan para cipela, ne moe se
predstaviti kao D-mol itd. Drugim reima, ukoliko ritmizujemo neki
ples, onda ritam filma podreujemo ritmu plesa, a ne uklapamo ga
u okvire filmskog ritma, jer vizuelni ritam sam po sebi ne donosi
nita, on nita ne stvara.
Da nemam strah od autoriteta rekao bih mu da je to logina posledica jedne, da je tako nazovem, nezdrave pretenzije
koja je zaista postojala u krugovima prve avangarde. (Takoe,
htedoh mu rei, jer sam oseao neku vrstu unutarnje emfaze,
da su nagovetaji Dilakove, u jednom drugom smislu, ipak,
realni, ali nisam imao te hrabrosti.) Nastala je tiina i on se
pozvao na jedno pravilo koje se nalazi u udbeniku nae kole:
Slikar koji preskae veernji akt i odmah poinje da slika apstraktno... je diletant. Takva analogija sa filmom je nemogua! (Hrabro, pretenciozno, znam, ali poimo dalje.)
Krajem februara polazim za Perast. Taj film, razmiljam
dok se truckam u promrzlom autobusu na liniji Banja Luka
Heceg Novi, treba da se:
Namee intelektu itaoca (odnosno, gledaoca) koji sve
stvari na scenu postavlja prema svom nahoenju.

628

To sam morao napisati, ponavljam morao, jer prosto elim, na neki nain, pomiriti itanja Valerija i film. Da stvar
bude gora, potpuno se slaem kada Valeri izrie osudu filmu,
kao to to ini, ruku na srce, i ostalim medijima.
Dok se gubimo u noi, ja i radnici koji su poli na bautelu
u Crnu Goru (jer je to vreme intenzivnih radova na turistikim
objektima), pravim prve zabiljeke koje se odnose na film. I dalje to nije scenario, ili skica... sinopsis, kako se u prvi mah moe
pomisliti (scenario, to sam ve istakao nikada nije ni postojao),
ve neka vrsta neitljive eme. Zapisujem na poleini jedne Valerijeve Sveske, isto da ne bih napravio previd, a u isto vreme da
bih podstakao svoj Duh, ili se prosto ohrabrio (postojala je izvesna sumnja u uspeh, strah od neizvesnosti) da ovim filmom
predmet treba pre nagovestiti, a ne imenovati (Malarme) i, to, u
kinematografskom smislu, zaista, moe da bude sve i svata.
U sabajle dolazimo iznad Petrovca na moru, autobus se ne
zaustavlja sve do Herceg Novog. Kroz prozor gledam na besnu
petrovaku buru, more sa nijansom sivoplave boje. Na komadu papira napisao sam mogui ritam filma: bonaca bura i u
poslednjem trenutku, pri kraju filma, ponovo, bonaca (zvuk je
zamiljen kao ritmizovani ambijent). To sreno i jednostavno
reenje rezultat je velianstvene slike valova koji su se lomili
dole u Petrovcu i seanja na mirno more Perasta. Istina je da
sam najlepu bonacu video ba u Perastu, ali stvarni problem
leao je u tome to se Perast nalazi duboko u zalivu, te su valovi jako retki, a kada se pojave, slabog su intenziteta... u isti
mah uinilo mi se preterano neiskrenim, obzirom da smisaoni
i atmosferski kontinuitet filma gradim na liniji o jednom gradu, da hvatam valove po svaku cenu i na svakom mestu.
...i pre nego to emo stii na Kamenare imao sam sliku filma u kljuu one autohtonosti (filma koji nije sinkretizam) o kojoj govori Dilak: ...isti film... uzbuenje moe da se proizvede
i bez linosti, dakle bez pozorinih sredstava, pripovedakih elemenata... film izvan knjievnosti, lien pozorinih sredstava.
Na hartiji koju sam podupirao pasoem, ispisao sam:
Utisak kroz montani ritam (ostvaruje se duinom snimljenog kadra);
utisak i
asocijativnost prizora;
filmska perifraza;
dok razmiljam o gledaocu mislim da u zadovoljstvu treba
da postoji improvizacija i invencija;

629

pripovedanje, bilo koja vrsta diskursa, manipulie;

likovna kompozicija podstie;
otkrivati improvizacijom, njezinim bogatim instrumentarijem;
tiina je lajtmotiv itd.
Stigavi u Perast, budui da jedan dui period nisam uvukao niti jedan dim duvana, potraio sam kiosk. Kada se gleda sa mora ta ipak mala prodavnica uasa, trebala bi da
se nalazi desno, na pijaci... no est je sata izjutra, nedelja, kiosk zatvoren. Tragajui tako dalje, pronaao sam jedan manji
tand, tandi (kojeg sam tada moda prvi put video, ili ga pre,
prosto, nisam primeivao) na kojem su bile istaknute, pored
ostalih, kojekakvih, stvarica, i cigarete. Meutim, nije bilo
nikoga. Sedoh na klupu, okrenutu prema moru, da priekam.
(Vreme od Petrovca nije bilo lepo, pa tako ni bonace, koju
sam moda potajno prieljkivao, jo dok sam polazio iz Banja
Luke.) Bilo je tiho, onako po peraki, pa sam pretpostavio da
u neizostavno morati da ujem tog misterioznog prodavaa
kada bude dolazio. Prolo je desetak minuta; nita znaajno se
nije dogaalo. Najednom, iz tog jutarnjeg dremkanja, tre me
brektanje nekakvog starog automobila koji se zaustavio tano
iza mene, odnosno, ispred tanda. Poto sam se okrenuo: jedna
muka prilika, izaavi iz automobila, prila je tandu. Odmah
sam pomislio da je on moj oekivani prodava, meutim, dok
sam se pridigao on se, zadravi kratko kod tanda, i poto me
je, ugledavi, promrmljao pozdrav, odmah vratio u automobil
i nastavio dalje, svojim putem. Potpuno zbunjen, osvrnuh se
oko sebe i pooh da proverim tand. (Cela ova scena sa vozaem odvijala se po nekom uobiajenom sledu, tako da nisam ni
za trenutak posumnjao da je taj ovek, zapravo, mogao neto
ukrasti.)
Priao sam tandu (ili pre tandiu, jer je bio malen) i bolje
pogledao, u desnom gornjem uglu, ugledao sam otvorenu kutijicu sa manjom hrpom novanica, a ispod nje natpis, tri puta
podebljan hemijskom olovkom:
Dolazim poslije 3! Kintu u kutiju!
Dok pokuavam pronai uliicu gde se nalaze moji domaini, jer i Perast je neka vrsta lavirinta, razmiljam o ermeni.
(Jedna starica mi je uzviknula pozdrav, dok je istresala mrvice
kroz prozor.)
U Perastu se nalazi ponajvie nita, hladne graevine provincijalne arhitekture, ipak, svedoe o neemu. Dok razgledam

630

arhivske materijale, obilazim perake palate, crkve, kue poznatih graana (jedan od njih je i Tripo Kokolja, slikar), ini
mi se da su ivlje i ivotnije knjige koje govore o zanimljivoj
istoriji Perasta. Tamonje metane doivljavam kao da su se
iaurili iz kamena od koga su zidane te silne crkve (u Perastu
ih ima osamnaest), i oni se, kad-tad, moraju vratiti tom kamenu, jer iz njega su iznikli.
Na kolji Gospa od krpjela nalazi se goblen ija je manufaktura trajala, pria se, sedamnaest godina. Goblen je nainjen od vlasi kose jedne crnke... vezla ga je za moreplovca koji
se nikada nije vratio sa puine. Jainu obrta u prii o goblenu
predstavljaju sede vlasi utkane sa crnima...
... ermen je, takoe, bila crnka.
* * *
Filmska ekipa doputovala je petnaest dana posle moga
dolaska u Perast... Sedimo u jednoj perakoj konobi i pijemo
crno, ne belo vino. Drugim reima, sprovodimo poslednje, psihofizike, pripreme za snimanje.
Seam se da sam dosaivao svojim saradnicima, ono
to se kae ovek teak, naravno, o istom filmu, o muzici,
o mogunostima, o improvizaciji itd. Teko mi je da uhvatim ton tih uverenja koja sam iznosio svojim saradnicima,
te umesto da ponudim itaocu, bar priblinu atmosferu
mojeg teoretisanja (to je eufemizam za jednu drugu re,
odnosno, preseravanje), dajem, ako nita, grubi smisao neeg to me vodilo u improvizovanju, odnosno, pravljenju,
naeg filma, dakle:
isti film, u savremenom smislu, traga i ostvaruje se improvizacijom, a posteriori montaom. Scenario se stvara i razvija u toku samog snimanja.
(...)
(Isti, ili slian prosede, jednog ivka Nikolia, Vlatka Gilia itd., itd., itd. )
(...)
Govorei drukije, takav film ne moe biti deo industrije,
jer je najee neizvestan.
(...)
isti film, u savremenom smislu, moe slobodno da prati
tehnoloki razvoj kinematografije, jer mehaniku prirodu filma moe iskoristiti na potpuno legitiman nain inventivno.

631

(...)
Danas ne postoji isti film fikcije, postoji jedino dokumentarni isti film, i to u obavezno u kratkoj formi. Pogreno je za
Koyaanisqatsi misliti da je isti film, jer je narativan, odlikuje
ga neobian diskurs, razume se.
Dvojica snimatelja, gledahu me tupo. Nastala je tiina...
Jedan od njih, izmeu dva gutljaja vina, sentenciozno primeuje:
Ma jebe Dilak, treba radit!
Tako je sve poelo.
* * *
Film je, nakon tri meseca rada, uspeno zavren. Dobili
smo crno-belu fotografiju sa jednim kadrom u boji. Film smo
nazvali Pria [u tri slike].
Znao sam sresti osobu kojoj taj na film nije bio dosadan.

632

Dilak i rana avangarda

(Neupuenom itaocu)
Jedna od najznaajnih figura avangardnog impresionizma,
filmskog pokreta koji nema nikakve veze sa slikarskim pravcem
iz XIX veka poznatim pod imenom francuski impresionizam,
pored Abela Gansa, je ermen Dilak. Roena je 1882. godine.
Jo u detinjstvu poela je pokazivati interesovanje za fotografiju i klasinu umetnost, a potom i za operu i ples (kasnije e
joj ova iskustava posluiti kao neka vrsta usmerenja za njezin
pogled na kinematografiju). Filmom se poela baviti isprva kao
teoretiarka i aktivistkinja. Reirala je ukupno trideset filmova,
od kojih su najznaajniji, pored filma koljka i svetenik, panska sveanost, Teme i varijacije, avo u gradu. U filmu Nasmejana
gospoa Bede upotrebila je subjektivnu kameru pre nego to je
to uinio Fridrih Murnau u svom Poslednjem oveku/Der letzte
Mann, bar godinu dana pre. (Podatak iz aktuelne knjige Istorija filma I Dejvida Kuka.) Dilakova reira izvestan broj manje
znaajnih dokumentarnih filmova, naputa profesiju reiserke i jedno vreme predaje filmsku reiju. Umrla je u Parizu u
svojoj ezdesetoj godini. Iza sebe je ostavila vei broj scenarija
koji nikada nisu bili realizovani. Ipak, ime ermen Dilak, u
istoriji filma, ostae upameno po teorijskim, ako tako mogu
da kaem, n a g o v e t a j i m a muzika tiine i vizuelna
simfonija isti film.
Da bi se razumela ideja istog filma, za poetak, treba uzeti
u obzir izjavu ermen Dilak koju je dala za asopis Mon Cine
1923. godine.:
Ja sam imala elju da postanem dramaturg kada su me materijalne okolnosti naterale da ostavim taj prvi put, i zbog toga nisam
nikada zaalila.
Iako na poetku nisam razumela vanost kinematografske ekspresije u itavom njezinom obliku, koristei ideje, svetla i kameru
mogla sam, u vreme, kada sam zavrila svoj prvi film razumeti ta
je film umetnost unutranjeg ivota i senzacije, nova ekspresija
data naoj misli... Umetnost koja nita nije duna drugim umetnostima, umetnost sa svojim razlogom, svojom namenom. Umetnost
koja stvara realnost, udaljavajui se od te stvarnosti, i u isto vreme
utapajui se u njoj filmski duh bia i stvari.
Dakle, Dilakova govori o filmu koji nije sinkretizam, o
autohtonom filmu koji je sam sebi dovoljan, o filmu bez pripovedakih elemenata, koji se ne slui knjievnim sredstvima

ermen Dilak

Nasmejana gospoa Bede

633

i nije slian pozoritu, o novoj vrsti filmske muzike koja se

stvara prema istom vizuelnom senzibilitetu. Likovna kompozicija je sada podreena pokretu, jer nije vie statina, to je
uslovljeno prepoznavanjem novog fenomena fotogenije nestatinog tipa.
Meutim, ideja istog filma, prema ermen Dilak, pokazuje
nam jo jedan deli svoje radikalne prirode, nimalo nebitan:
Verujem da se kinematografski posao mora izdii iz oka i senzibilnosti vizije jednog bia, koje sebe moe izraziti kroz film. Reiser mora biti scenarista ili scenarista mora biti reiser. Kao i druge
umetnosti film dolazi od senzibilne emocije. Biti vredan neega i
doneti neto ta emocija mora doi iz jednog izvora. (Izjava data
za isti broj asopisa Mon Cine iz 1923.)
Njezino protivljenje scenaristici, naraciji u filmu, istovetna
je sa protivljenjima uvenog Fransoaa Trifoa, tridesetak godina
kasnije. Ne znam koliko u pretenciozno zvuati, ali ini se da
je jedino an-Lik Godar ostao dosledan svojim pogledima na
film, slino kao to je Dilak pozivala na radikalnu koncepciju
pisanja unutrar filmske prakse. Jer, Trifo je, uprkos injenici da
je njegova kritika usmerena protiv kinematografije bazirane na
knjievnosti, i dalje bio duboko svestan literarnih izvora.
Da bi se najbolje shvatilo o emu govori ermen Dilak, treba uzeti u obzir savremenu praksu u kojoj reditelj i scenarista
ive, da tako kaem, odvojene ivote jedan scenario moe se
proitati na toliko naina koliko ima reditelja, tj. ta se dobija,
a ta gubi brilikom prenoenja jedne ideje na platno!?
I dalje nije sasvim jasno zato je Dilakova jedan od svojih
najznaajnijih filmova, koljka i svetenik, reirala prema tuem tekstu, scenariju Antonena Artoa?
Meutim, dvadesetih godina prolog veka, film, dakle, jo
uvek u vreme kada se nije mogao uti, nalazio se na raskrsnici (a
nije li na tome ostao i dandanas), reeno najbanalnije, izmeu
industrije i umetnosti. Postojale su dve struje teoretiara i reditelja: oni koji su verovali u narativnu prirodu filma i oni koji
su verovali u njegovu punou. Oni, pak, koji su sebe nazivali
ranom avangardom (a taj su naziv preuzeli jer su oseali da ih
identifikuje sa izrazima eksperimentisanja i istraivanja) verovali su u autohtonost filma kao umetnosti; traili su film van
njegove sinkretetike prirode.
Ideja o istom filmu, na nain kako ga je videla ermen Dilak i ostali pripadnici prve avangarde, nije ostao samo na tome
da je suporotan pozoritu i izvan knjievnosti. Moralo se tra-

634

gati dalje, trailo se srenije reenje. Filmom su se poeli baviti i

slikari (takoe pratei liniju istog filma); Fernan Lee izjavljuje
da je zabluda slikarstva sadrina, a zabluda filma scenario. Rezultat takvog doivljavanja filma je uveni Mehaniki balet.
Meutim, pored tenji slikara koji su uneli neke originalne
ideje, razvoj istog filma kree se prema misli da postoji neka,
upotrebiu Epstenov izraz, tajanstvena analogija sa muzikim
ritmom. To ne treba shvatiti da se film treba podrediti muzici;
prva avangarda je verovala da je montani ritam pokretnih slika istovetan sa ritmom muzike.
Dilak pokazuje veliko interesovanje za takvu vrstu izraza:
Muzika je jedina u stanju da proizede onaj utisak koji prua
film i mi moemo, zahvaljujui oseanjima koja ona u nama budi,
da shvatimo oseanja koja e nam pruiti film budunosti. Ni muzika nema tano odreenih granica; ne moe li iz toga da se izvede,
u svetlosti stvari koje danas postoje, da vizuelna ideja, tema koja
peva u srcu filmskog stvaraoca, pripada mnogo vie muzikoj tehnici nego bilo kojoj drugoj tehnici ili bilo kojem drugom idealu?
Muzika koja prua to prevazilaenje ljudskog oseanja, koja
belei mnogostrukost duevnih stanja, postupa sa zvucima u pokretu kao to mi postupamo sa slikama u pokretu. To nam pomae da
razumemo ta je vizuelna ideja, umetniko razvijanje jednog novog
oblika oseajnosti.
Integralni film koji svi mi sanjamo da ostvarimo jeste vizuelna
simfonija nainjena od ritmovanih slika koju jedino oseaj umetnika usklauje i baca na platno. (Les Cahiers du mois, poseban broj
posveen filmu 1925. godine.)
Slino razmilja i uitelj prve avangarde Abel Gans:
Postoje dve vrste muzike: muzika zvukova i muzika svetlosti to
je u stvari film; i ova poslednja stoji na lestvicama treperenja vie
nego prva. Zar to nije isto to i rei da ona moe da utie na nau
oseajnost sa istom snagom i sa istom istananou?
Savremena forma kratkometranog filma, video-spot, nije
posledica ovakvog naina razmiljanja, jer tu je film, statika i
pokret, podreena muzikom ritmu; teoriju Abela Gansa i ermen Dilak treba shvatiti da se film ostvaruje i vlada po tajnim
zakonitostima muzike umetnosti.
Iako je takva ideja vie nego primamljiva i originalna ona
ujedno predstavlja i najveu zabluda prve avangarde pre svega, film je rezultat spajanja konkretnih elemenata, dok je muzika kompozicija nainjena od apstraktnih tonova. an Mitri u
knjizi Psihologija i estetika filma II navodi sledee:

635

Dok uho opaa vremenske razlike od desetog dela sekunde i

treperenja jaine ili zvunosti kome (81/80), oko veoma slabo opaa
odnose ispod petine trajanja relativno kratkog kadra. I ako izmeu
prilino dugih kadrova ili uzastopnih sekvenca duh postaje svestan
izvesne vremenske razlika, on ostaje nesposoban da je tano oceni
osim ako nije osetno obeleena, kao od prostog do dvostrukog ili
trostrukog, to jest na veoma grub nain. I dok uho moe bez zamora
da opaa blizu dvadeset razliitih nota ili udara u sekundi, oko teko i samo za veoma kratko vreme podnosi uzastopne slike od estine
sekunde.
Drukije reeno, u filmu, kao ni u knjievnosti, nema istog ritma. istog ritma ima jedino u muzici, jer je taj isti ritam upravo sama muzika.
Veliku prekretnicu, neku vrstu velike izme filma, doprinela je pojava zvuka o kojoj je inae pisano mnogo, daleko vie
nego o istom filmu.
Pojava zvuka na filmu i mogunost paralelne obrade slike
i tona doprineli su razvoju, pre svega, narativne kinematografije, koja je svoj razvoj zapoela pojavom D.V. Grifita, kojeg
moemo smatrati ocem filmske naracije, posledino, ideja o
nenarativnom filmu od tada se ne shvata vie ozbiljno, bar ne
u smislu kako su je shvatali avangardisti dvadesetih.
Industrija je postajala svesnija sve vee mogunosti zarade
kroz film, a treba li napominjati ko je ponajvie kriv za narativni film, ako uopte treba traiti krivca!?
Moda je istina filma u neprestanom sporazumu i kompromisu sa naracijom, a moda je industrija senzacionalizma i
zabave jedina istina filma. Da li je film umetnost nepismenih
kako primeuje Vernan Hercog, ili film priprema unitenje kulture (Pol Valeri).

636

Mirt Komel

Dodir pijaniste
Glenn Gould je znao itati muziku prije nego to je znao
itati rijei i dok je, sluajui druge, brzo gubio interesovanje za
izreene reenice, samo jednu zaigranu notu na klaviru mogao
je sluati jo dugo kasnije dok je odzvanjala.

prevela sa slovenakog:
Ivana Kova

Jo od malih nogu mu je mati na vjebama klavira uvijek

govorila: Pjevaj ta svira i sviraj ta pjeva. Za malog Glenna
muzika se nije razlikovala od muzikalno govorne rijei. Uprkos
antipatiji prema jo i tako kratkim razgovorima uvijek je s radou posluao govornika koji je znao svojim glasom imitirati
muziku. Kad mu je bilo deset godina poeo se ozbiljno baviti
klavirom kod Alberta Guerrera na Kraljevom konservatoriju u
Torontu, tamo je sluao predavanja iz teorije muzike kod Lea
Smitha. Radoznali Glenn nije sluao svog profesora samo zato
da bi nauio teoriju neeg za to je jo od malena osjeao da e
ga pratiti itav ivot, nego i zato to je Leo Smith bio izvanredan govornik: sluati njegov barunasti glas je bilo za mladog
Glennna isto kao sluati koncert dobrog klavijaturiste.

637

Muzika ga je dotaknula na nain na koji ga nita drugo na

svijetu nije moglo dotai, zato je i razumljivo da je i on znao
muziku dotai tako kao to je malo ko znao.
Mladi Glenn Gould nije bio pretjerano drueljubiv ovjek,
bio je povuen, i ako je kada imao kontakt sa vrnjacima to je
bilo vie zbog navike nego zbog elje za druenjem. Ako se slavio roendan ili ako je neko priredio zabavu iao je, isto tako
je slavio svoj roendan, ali nikad se nije sputao u duboke meuljudske odnose koje zovemo prijateljstvom. Najvjerovatnije
je to bilo povezano s injenicom da nije volio dodire s drugim
ljudima: kada su se druga djeca, kasnije mladii, gurkali, tapali po ramenima, grlili, Glennn je sve to vjeto izbjegavao.
Najvie se bojao dodira s djevojkama: dok su njegovi vrnjaci
odrastali te se sputali u prva spolna iskustva Glenn je jo uvijek najradije milovao samo svoj klavir.
S godinama se to nije promijenilo i izgleda da je samo jedna djevojka imala takav uticaj na njega da ju je zaista elio
dotai. Bilo je jedne kiovite veeri u New Yorku kada se Glenn
Gould, tada ve mladi, naao na koncertu gdje su izvodili njemu najdraeg Bacha. Glenn, kao mlad talentovan mladi koji
uje mnogo vie od prosjenog uha, zgraavao se nad izvoenjem i zbog toga se stalno okretao i promatrao ljude oko sebe.
Dva reda ispred njega pogled mu se zaustavio na profilu neke
djevojke, profil mu se iscrtao pred oima u trenutku kada se
okrenula prema uhu svoje prijateljice da bi joj neto tiho apnula. Kao pogoen zaustavio je pogled na njenim obrazima,
oima je milovao njenu dugu, crnu, malo nakovrdanu kosu,
koja joj je padala preko siunih ramena. Do kraja koncerta
je ostao tako zamrznut, nepomian kao kip, ak i dok su svi
aplaudirali njemu nije uspjelo ni prsta pomaknuti. Tek kada je
djevojka ustala probudio se iz zanosa i pourio za njom.
Dostigao ju je pred izlazom dok je ekala prijateljicu da se
vrati iz toaleta. Niti za trenutak se nije zaustavio da razmisli
o tome ta bi joj rekao, samo je zakoraio prema njoj te joj se
obratio. Iako ni sam nije bio svjestan ta joj govori djevojka
mu se smijeila i bilo je oigledno da joj se mladi Glennn sa
svojom ratrkanom pojavom svia, jer ga je pozvala da ide na
pie na drugu stranu ceste, s njom i njenom prijateljicom koja
je ubrzo uvidjela da se izmeu njih neto plete, zato ih je uskoro ostavila same. Sjedili su na barskim stolicama i razgovarali,

638

bolje reeno priala je ona, Glenn ju je veinom sluao, potvrdno kimao glavom, tu i tamo je neto prokomentarisao da
joj pokae da slijedi njenu prii. I zaista je paljivo slijedio, ne
samo svaku njenu rije i misao koju je izrekla, nego i svaki pokret njenih usnica dok su govorile, smeozelene oi koje su ga
gledale, pratio je ruke koje su drale cigaretu, itav njen ivot
je u Glennovim oima isijavao neto to nije znao objasniti.
itav svoj ivot posvetio je ljubavi prema klaviru i odjednom
je osjetio ljubav kakvu do tog trenutka nije poznavao.
Glenn i tamnokosa djevojka razgovarali su dugo u no i
jer je napolju lilo kao iz kabla djevojka ga je pozvala sebi kui,
neka saeka jutro i onda krene na put. Na cesti su se zagrlili kao
sluajno, kao da su pod kaput eljeli jedan drugog sakriti od
debelih kaplji koje su neumorno padale s neba. Kada su njeni
prsti dotakli njegove najprije se stresao, a zatim je pustio da je
njegova ruka zagrlila njenu. Jo prije dok su razgovarali osjetio
je nemiran drhtaj kada ga je njegova sagovornica dotakla jer je
eljela neto ba povjerljivo naglasiti. Obino ljudi ne polau
toliko panje malim gestama ali Glenn nije bio obian ovjek ,
posebno to se tie dodira: znao je da svaki dodir neto znai, i
ba zato to je bio jo posebno osjetljiv na to je osjetio ta koji
dodir znai. I za njen dodir je znao da mu znai.
Zajedno su na kii pretrali dvije, tri ulice, zatim su dospjeli do njenog stana koji nije bio daleko od koncertne dvorane gdje su jo prije nekoliko sati sluali Bacha. Mladi i djevojka koji se obino nau u takvoj situaciji odmah bi jedno
drugom pali u zagrljaj, ali ne samo da je on bio drugaiji nego
je i kod nje primijetio suzdranost od potpune ljubavne oputenosti. Ponudila mu je svoj krevet, ona e uzeti sofu, i iako
je Glenn insistirao da ne moe dozvoliti neto tako da on spava udobnije od nje, na kraju je popustio jer je djevojka ivjela
u garsonijeri u kojoj je sofa stajala odmah nasuprot kreveta.
Niko od njih dvoje nije spavao, cijelo vrijeme su razgovarali
i izmjenjivali njene dodire kao da bi ekali ko e prvi probiti led i poljubiti, jer to su ipak oboje eljeli. Ali nita takvo
se nije desilo, niti kasnije u noi kada su leali jedno pored
drugog: milovao joj je kosu, prstima klizio po njenom vratu,
ona mu je uzvraala dodirima u istoj mjeri, na primjer tako
da je poloila svoj dlan na njegov obraz, neko vrijeme drala
i zatim ga povukla.

639

Tako su proveli itavu no, razgovarali, dodirivali se, ujutro ga je poljubila na elo, on ju je jako zagrlio, zatim je nikada
vie nije vidio.
Kada je Glenn Gould bio stariji i kada je postao priznat pijanist jednog dana dok je obilazio Steinway Hall u New Yorku
jedan klavirski tehniar William Hupfer pozdravio ga je tako
da ga je prijateljski potapao po ramenu. U istom trenu je Glenna podletjela srs, bol je preplavila tijelo, izgubio je osjeaj
za orientaciju i ravnoteu. To je trajalo tako dugo da je poeo
ozbiljno razmiljati o tome da tui krivca ako mu se stanje ne
bi popravilo. Zamiljao je da zbog te nezgode nee vie nikada
moi svirati klavir ali s vremenom mu se stanje popravilo, barem je tako izgledalo.
injenica je da je od tada Glenn brino izbjegavao svaki
kontakt s ljudima: ivio je u samoi, napolje je izlazio samo u
kasnim satima, obino samo zato da ode na veeru u oblinji
noni restoran. Kako nije izlazio napolje tako nije primao niti
posjetioce, ak i brojne intervjue na koje su ga pozivali obavljao je pismenim putem, ako bi se radilo o radijskom intervjuu
ili u ivo preko telefona. Koncerte je odgaao i odgaao tako
da je krajem ivota malo puta nastupio u javnosti.
Ali pred dodirom nije bio siguran niti kod kue: itavo vrijeme nosio je debelu odjeu i rukavice su pokrivale njegove
dlanove ne samo dok je jeo, itao nego i kada je iao spavati.
Jedino odstupanje njegovom otporu prema dodiru bio je klavir. Kada bi iao da odsvira koncert taksi bi ga ekao i dovezao
pravac do ulaza netom prije poetka predstave na to bi Glenn
zakoraio kroz ispranjene hodnike koncertne dvorane do pozornice (to je uvijek zahtijevao od organizatora). Kada je zakoraio ispred ljudi bilo mu je neprijatno ali injenica da su ljudi
s potovanjem pred njim zautjeli mu je dozvoljavalo da im je
uprkos svemu zasvirao.
Zakoraio je do klavira, sjeo na svoju stolicu koju je prethodno naruio da mu je donesu, nato je svukao rukavice i
dotaknuo klavir: njegovi prsti klizili su po tipkama kao vjetar
koji klizi po morskoj gladini i muzika koju je uspio izvui sviranjem sluaoce je tako dirnula kao nita prije i nita poslije
Glenn Goulda.

640

JO JEDNOM
O FILMU

Jurica Pavii

Jurica Pavii

PREGLED RAZVOJA
POSTJUGOSLAVENSKIH
KINEMATOGRAFIJA1
Godine 1992. federalna se Jugoslavija netom bila raspala,
u Hrvatskoj i BiH bjesnio je rat, dojueranja federacija dnevno
je bila na svim svjetskim TV kanalima, a spikeri CNN-a i Sky
Newsa slamali su jezike na balkansko-slavenskim toponimima
punim dijakritikih kvaica. Tog proljea ameriki profesor Daniel J. Goulding, filmolog i akademski specijalist za jugoslavenski film, zatekao se u kantini svog Oberlin koleda u Indiani.
Jedan od kolega, ponukan svjeim inputom TV vijesti, poeo
ga je zadirkivati: Pa, Daniele, rekao je, ini se da vie nema
svoje specijalistike teme. O, upravo suprotno, odgovorio je
profesor, prije sam imao jednu, sad ih imam est.
Ova anegdota koju mi je ispriao sam Daniel Goulding lijepo ilustrira neobini obrat sudbine koji je zadesio kinematografije na onom prostoru koji mi je u ovom tekstu najpraktinije nazivati postjugoslavijom. Negdje poetkom devedesetih,
veina promatraa iz inozemstva i mnogi ovdje nisu vjerovali
da e film u zemljama bive Jugoslavije nadivjeti dravu koja
je na ovim prostorima ozbiljnu kinematografiju i stvorila. U to
doba, sintetski pregledi, analize, i enciklopedijski/wikipedijski
lanci pripovijedali su sumornu priu o neko uvaenoj kinematografiji koja je nestala poput ae vode u pijesku, izgorjela
zajedno s kinima u plamenu, otputovala zajedno sa desetinama filmskih profesionalaca koji su se odluili na egzodus na
Zapad. A onda se poelo dogaati udo, misterij ravan onom
obnove sovjetskog filma nakon to je stara caristika industrije Petersburga i Odese emigrirala s bijelima. Kinematografije
koje su se inile iezlima ili degradiranima na najnie oblikovne standarde, poele su najednom pupati i proizvoditi neke ilave, zafrkane filmove. U narednih petnaest godina, nove/stare
kinematografije Zapadnog Balkana vraat e se iz bijelog svijeta
kui s prtljagom nagrada i priznanja kao nikad dosad: filmovi
iz bive Jugoslavije, vrijedi se podsjetiti, osvojili su u razdo-

1 Grekom redakcije u
prolom broju asopisa
(broj 19/20), prvi dio teksta
Jurice Paviia je izostavljen. Redakcija se izvinjava
Paviiu i u ovom broju
objavljujemo u cijelosti
tekst Jurice Paviia onako
kako je bio pripremljen za
broj posveen Filmu.

643

blju nakon Jugoslavije jednog Oscara za strani film, po jednu

glavnu nagradu u Berlinu, Cannesu i Veneciji, vie nominacija za EFA, nagrade u Locarnu, Rotterdamu, Karlovym Varyma,
Montpellieru, Valenciji, Montrealu, San Sebastianu. Takvu seriju najprestinijih priznanja profesionalno oevi postjugoslavenskog filma nisu mogli ni sanjati, ak ni u 60-ima, kad je po
opem profesionalnom miljenju, u filmskoj Jugoslaviji bog
hodao po zemlji, a taj su bog bili neupitni klasici poput Petrovia, Makavejeva, Babaje, ilnika, Hladnika. Pod ruku s novom globalnom miljenicom Rumunjskom, postjugoslavenske
kinematografije pogotovo srpska i bosanska odjednom su
postale success story. to se to dogodilo? Kako se dogodilo? I je
li se uope dogodilo, ili je rije o priini, optikoj varci koju su
skrivili uspjeni emigranti poput Manevskog, Paskaljevia i
Tanovia? Ovaj tekst pokuaj je odgovora na to pitanje.
Poetkom devedesetih, izgledi za negdanji jugoslavenski
film nisu mogli izgledati sumornije no to su izgledali. Od est
nekadanjih jugoslavenskih republika tri su na svom teritoriju
imale rat, jo dvije e ga uskoro imati, a Hrvatska i Bosna i Hercegovina na svom e teritoriju trpjeti duge, petogodinje iznurujue borbe s ogromnim ljudskim i ekonomskim gubicima.
Od devet centara profesionalne filmske proizvodnje u bivoj
Jugoslaviji (to su republiki i pokrajinski centri, te Split) u est
je poetkom devedesetih profesionalna kinematografija zamrla. U zaraenim zemljama, kino mrea je dijelom okupirana,
dijelom fiziki unitena. Znatan dio kino mree u svim zemljama osim Slovenije prolazi surovu tranziciju, biva privatiziran i
pretvara se u trgovake ili ak parking prostore. Tijekom najveeg dijela devedesetih, manje nacionalne kinematografije prestaju postojati. U Crnoj Gori i na Kosovu u toj dekadi nee biti
snimljen niti jedan film, u Makedoniji se tijekom devedesetih
tek sporadino snima pokoji naslov poput Gipsy Magic Stole
Popova (1997). Dalmacija i Vojvodina gase se kao produkcijska
vorita, a postaju tek davatelji lokacija za beogradske i zagrebake ekipe. U BiH snimljen je u cijeloj dekadi samo jedan
novi igrani film Savreni krug (1997) Ademira Kenovia. U
bivoj Jugoslaviji opstala su tako u to doba samo tri produkcijski punkta Ljubljana, Zagreb i Beograd ali s nejednakom
sreom. Slovenija, jedina zemlja sljednica koja je sauvala i
dogradila kino mreu rano je uredila svoju kinematografiju
po zapadnom obrascu kulturne politike, konsolidirala financiranje, stabilizirala proizvodnju i utemeljila Filmski sklad kao

644

autonomnu krovnu instituciju kinematografije. Ali, tijekom

devedesetih u tu pomno rasprostrtu mreu jo uvijek malo to
upada, slovenski filmovi mahom su osrednje kvalitete, imaju
limitiran uspjeh kod publike i osrednji inozemni odjek. Tijekom veeg dijela devedesetih, slovenski je film prazni hardver
koji jo eka svoj softver.
Stvari su bile jo sloenije u Hrvatskoj. Tamo dominantna
politika u devedesetima nije ni u priblinoj zamisli imala liberalizaciju i autonomizaciju filmske industrije, vladajui establishment za film se ne zanima, a kratke proplamsaje interesa za
film pobuivat e tek uspjesi kinematografije ratnog protivnika Srba. Hrvatska u tom razdoblju gubi znatan dio svojih talenata poput Rajka Grlia, Rade erbedije ili Mire Furlan, koji
odlaze, bilo kao ekonomski emigranti, bilo iz revolta spram
dominantne nacionalistike ideologije. U kinematografiji vlada neformalna cenzura i jaka autocenzura koje u koktelu u prvi
plan izbacuju udvornike autore i diletantske filmove koji esto
isijavaju rasistike stereotipe. Primjeri takve produkcije su bili
naslovi poput Cijene ivota (1994) Bogdana iia, Kanjona opasnih igara (1998) Vladimira Tadeja ili Bogorodice (1999) Hrvoja
Hitreca. Takva produkcija dugoseno je natetila hrvatskom filmu, rastjerujui mu publiku i oblikujui mu nepovoljan javni
image koji ni do danas nije potpuno razagnao.
U tom trenutku u devedesetima jedina funkcionalna kinematografija na ovim prostorima bila je ona srpska. Dodue, i
u njoj se u devedesetima nalazi propagandistikih naslova, poput Vukovar post restante (1994) Bore Drakovia ili Noa (1999)
Miroslava Lekia. Ali, takvi naslovi nisu dominirali naprosto
zato to, za razliku od Hrvatske, u Srbiji drava nije bila glavni
financijer niti naruitelj filmova. Srpski filmai u devedesetima
su se nali u udnoj situaciji: ostali su bez dravnih subvencija,
bili su upueni na parakriminalni kapital, ali im je ekonomski
embargo uveden protiv SR Jugoslavije paradoksalno oistio
kino dvorane od trinih rivala. Stoga srpski film ulazi preko
noi iz socijalizma u otri kompetitivni kapitalizam u kojem je
svaki film bio poduzetniki rizik, ali je u sluaju uspjeha mogao raunati na gledateljstvo i do etvrt ili pola milijuna ljudi.
Posljedica je bilo dobrih i loih. Filmovi koji u to doba nastaju
u Beogradu, iz gole su nude preivljavanja bili dramaturki
bolje ispolirani, pretprodukciji razvijeniji, komunikativniji i
posveeni temama za koje se pretpostavljalo da bi publiku mogle zanimati. Posljedica je, meutim, bilo i negativnih. U srp-

645

skom filmu izgubilo se sve osim mainstreama, a autori skloniji

zahtjevnijim poetikama nisu mogli raditi. Dio autora odve
tankoutan za novu, surovu ekonomiju naputa film ili barem
srpski film recimo, klasici osamdesetih Goran Markovi i Slobodan ijan. Istodobno, autocenzuru pred vlau odmijenila je
autocenzura pred pretpostavljenom publikom. Stoga se u prvoj
fazi u Srbiji snimaju naglaeno eskapistiki filmovi, nainjeni
za drutvo koje bi od rata u susjedstvu najradije okrenulo glavu. Primjer takvog filma je Dragojeviev Mi nismo aneli (1992)
koji je (moda ba i zbog takvog eskapizma) postao piratski
hit i preko crte bojinice, u Hrvatskoj. Onda kad se rat vie
nije moglo drati ispred vrata srpskog filma, on u filmove ulazi
kroz grotesku i nacereni, mizantropski sarkazam, kroz filmove
koji poivaju na alegoriji ili paraboli, a zagovaraju ekvidistancu koja je bosanskohercegovaku i hrvatsku publiku u ta doba
opravdano ljutila. Paradoks je da su upravo takvi filmovi odlino prolazili na zapadu, te formirali horizont oekivanja to bi
balkanski film trebao biti. Dva moda najupeatljivija primjera
su Lepa sela lepo gore (1996) Srana Dragojevia, te Underground
(1994) Emira Kusturice. Upravo e Underground, realiziran uz
pomo Miloevieve reimske dravne televizije, osvojiti Zlatnu palmu u Cannesu i izazvati val polemika na Zapadu o tom
je li etino nagradu dati dvorskom umjetniku jednog agresivnog reima. Sline polemike, ali uglavnom ogranienu na ove
prostore, izazvat e i Dragojeviev film nainjen uz pomo ratnih vlasti bosanskih Srba.
Ipak, rat nije dominantna tema tadanjeg srpskog filma.
Beogradski naslovi uglavnom se ne bave vanjskim nego
unutranjim poslovima, tonije mafijom, porastom kriminala, sukobima gangova, koristei te teme u nizu vrlo kompetentnih i dobro napravljenih anrovskih filmova meu kojima se
jednostavnom, walter hillovskom ogoljenou izdvaja Do koske
(1996) Slobodana Skerlia, a baroknom, mranjakom slikom
potpuno izvitoperenog drutva Rane (1998) Srana Dragojevia. Slian mizantropski, zgaeni pogled na srpsko drutvo ogrezlo u nasilje i beutnost mono prikazuje i jedan ne-anrovski
film, mozaiko Bure baruta (1998) Gorana Paskaljevia, jedinog
od ue jezgre tzv. prake kole koji u ovoj dekadi neprekinuto
radi. I Bure baruta doivljava poput Undergrounda i Lepih sela
meunarodni uspjeh, meu ostalim osvaja i nagradu kritike u
Veneciji. Sva tri filma bitno su oblikovala horizont zapadnih
oekivanja kad je balkanski film po srijedi, a taj horizont oe-

646

kivanja cementirali su svojim osobnim ukusom i akademski

autoriteti poput bugarske filmologinje i profesorice u kotskoj
Dine Iordanove. Filmovi snane vizualne ekspresije, s naglaenom groteskom, crnim humorom, egzaltiranom glumom i
karikiranim prikazom drutvenih nedaa postaju industrijski
standard po kojem se vae trina nia Balkan cinema: trebat
e priekati punu dekadu da mladi autori iz Sarajeva i Bukureta bace rukavicu ovoj stilskoj normi.
Kako god bilo, tijekom devedesetih Srbija ima meunarodno uspjenu i kod kue gledanu kinematografiju, i to zaslueno. Najbolji srpski filmovi tog razdoblja zanimljivi su, profesionalno vjeto izvedeni i dovoljno fleksibilni da reagiraju na
potrebu publike za tabloidnim, drutveno relevantnim temama: dobar dokaz za to je Samardieva Nataa (2001) film
o Miloevievom izbornom porazu premijerno prikazan tek
koji mjesec nakon tih izbora! Do sredine druge polovice devedesetih Srbija je zahvaljujui takvom vitalitetu jedina uspjena
postjugoslavenska kinematografija, i to unato (ili ba zato) to
je se vlastita drava posve otarasila.
Stvari se, meutim, mijenjaju negdje izmeu 1997. i 1999.
godine, a pogotovo poetkom idue dekade. Postjugoslavenske
kinematografije koje su bile ili umrtvljene ili u slaboj formi
poinju se polako buditi. U Sloveniji je taj bum najdrastiniji.
Tijekom prvog dijela devedesetih, Slovenija je imala tek jedan
umjereni domai hit (Babica gre na jug, V. Anlovar, 1991) i
samo jedan umjereni inozemni uspjeh, studentski nijemi film
Ekspres, ekspres (1996) Igora terka. Godine 1997., meutim,
redatelj Andrej Koak snima dramu Outsider o bosanskoj obitelji koja ivi u Sloveniji u vrijeme Titove smrti 1980., film koji
postaje dotad najveim domaim hitom i otvara u slovenskom
drutvu kampanju preispitivanja odnosa Slovenaca i njihova
junog susjedstva. Dvije godine potom, apsolvent arheologije Jan Cvitkovi zainteresirao je redatelja Janeza Burgera za
svoj scenarij koji pripovijeda o dangubi i vjenom studentu,
predstavniku nove besciljne generacije X. Film V leru (1999)
postaje najvei festivalski hit slovenskog filma sa dvadesetak
inozemnih nagrada. Cvitkovi koji je u filmu i glumio glavnu ulogu uskoro poinje i reirati. Ve prvim filmom Kruh in
mleko (2001) (snimljenim s budetom namijenjenim za kratki
film) Cvitkovi na Mostri osvaja nagradu za najboljeg debitanta. O ozraju poleta u slovenskom filmu tog doba svjedoi i to
da je Cvitkovi svoj mletaki trofej ustupio novootvorenom

647

multipleks kinu u Ljubljani da tamo stoji u sveanoj vitrini.

U tom asu, Slovenija ima sve: atmosferu oko filma, uspjene
naslove, mlade autore, nove dvorane, ispod ekia novi studio
Viba film, te pristojan interes za domai film (prosjek gledanosti
oko 15 tisua po naslovu). Iste godine, slovenska koprodukcija
Niija zemlja Danisa Tanovia osvaja Oscara, a 2003., jo jedan
slovenski film Rezervni dijelovi Damjana Kozolea 2003. ulazi
u konkurenciju Berlina. inilo se da je za slovenski film nebo
na dohvat. Meutim, polet nije predugo trajao. Dio autora koji
su uspjeli prvim filmovima (recimo Cvitkovi, Koak i terk)
nisu ponovili uspjeh. Briljivo izgraeni sustav kinematografije
uruio se nakon promjene vlasti i dolaska desnice 2004. Koprodukcijske veze su napukle, nova vlast svojim je kadroviranjem
ula u zavadu s profesijom, a zbog proceduralnih razloga i loe
politike dolo je do kolapsa Filmskog sklada, pa je slovenski
film tijekom 2006/7 zapao u krizu iz koje tek treba izii.
Promjene su u Hrvatskoj bile sporije, ali vre fundirane.
Prvi pokuaj da se razmrda Tumanova dvorska kinematografija dogaa se ve sredinom devedesetih kad grupa mlaih
autora poput Hrvoja Hribara, Lukasa Nole i Jelene Rajkovi deklarativno istupa pod stijegom tzv. novog hrvatskog filma.
Taj novi hrvatski film faktiki se sastojao od dvije estetski nesrodne generacije: jedna, roena oko 1963., bile je formirana
na estetici osamdesetih, ironiji i stilizaciji, i autori tog vala danas su mainstream hrvatske produkcije Vinko Brean, Hrvoje
Hribar, Neven Hitrec, Lukas Nola. Druga, tzv. ratna generacija,
sastojala se od autora roenih izmeu 1967. i 1970., inili su je
autori poput Jelene Rajkovi, Ivana Salaja, Zvonimira Juria i
Vlatke Vorkapi, a odlikovao ih je realizam, te izbor sumornih,
ratnih i generacijskih tema. Premda vrlo darovita, ta generacija postat e missing link hrvatskog filma: nestala je spletom
okolnosti (smrt Jelene Rajkovi, povlaenje Salaja), tako da je
nainila tek jedan bitan dugi film film koji je ujedno i kultni generacijski manifest, ratnu dramu Vidimo se (1995) Ivana
Salaja. U drugoj polovici devedesetih najvri adut hrvatskog
filma su komedije Vinke Breana, poput Kako je poeo rat na
mom otoku (1996) i Marala (1999) koje nisu samo bile domai
hitovi, nego su i nagraivane u berlinskom Forumu, Karlovym
Varyma i drugdje. Godine 1995. Zrinko Ogresta autor kojeg
se dotle dralo ukoenim autorom koji snima velike ideoloki poeljne teme snima neugodni socijalni film Isprani koji
kao da je nastao miksom poljske crne serije (nastao je po prozi

648

Mareka Haska) i srpskog crnog vala. U Hrvatskoj, koja je tada

rastrzana tajkunizacijom, nelikvidnou, trajkovima i bahatou vlasti, te se teme vie ne mogu podmetnuti pod tepih, pa
Ogresta 99 snima politiki triler Crvena praina u kojem policija za raun tajkuna ubija buntovnog radnika, ratnog veterana.
Ipak, najvei poetiki novum koncem devedesetih donosi film
Mondo Bobo kojeg 1997. u gotovo nezavisnoj produkciji snimaju dva debitanta producent Boris T. Mati i redatelj Goran
Ruinovi. Iz dananje perspektive, pica Mondo Boba izgleda
sablasno, jer je veina producenata ili donatora filma danas u
zatvoru, bilo zbog ratnih zloina (Branimir Glava) ili mafijakog djelovanja (Hrvoje Petra). Koristei usluge i donacije takvog polusvijeta te limitiranu oficijelnu subvenciju Ruinovi i
Mati snimili su stiliziranu i estetiziranu crno-bijelu krimi dramu koja je imala puno vie veze s radovima Shinya Tsukamota,
Tarantina ili Jarmuscha nego s tadanjim filmovima iz regije.
Film je dobio niz inozemnih nagrada (Valencia, Cottbus) i najavio da se Hrvati bude.
Ipak, za potpuni preokret u Hrvatskoj trebalo je ekati
politike promjene 2000. Nakon famoznog treeg sijenja, hrvatski film prvi put u povijesti ulazi u razdoblje kad radi bez
ideoloke kape, politikog diktata i autocenzure. U tom razdoblju, razotkrivaju se mnoge mrane ratne tajne, a drutvo se
prvi put suoava s istinom da Hrvatska nije srednjeeuropska
uljuena zemljica koju je Balkan titio, nego zemlja u kojoj se
zarobljenike tekalo u struju, kojom se ori turbofolk, kojom
se valjaju desniarski mitinzi, a jedina stvarna kulturna potreba stanovnitva jest oping mol. Odbaen od vlastite publike
koja ga prezire, hrvatski e film nakratko na izazov odgovarati
nizom populistikih filmia koji su imitirali Breanov model.
Kad to nije uspjelo, filmai diu ruke od udvaranja publici i,
paradoksalno, time dobivaju odrijeene ruke da rade mranije
i kritinije filmove. Iz Hrvatske poinju stizati sve bolji naslovi:
drama o netoleranciji prema lezbijkama Fine mrtve djevojke (D.
Matani, 2002), oniriki, spiritualni ratni film Nebo, sateliti (L.
Nola, 2001), sumorna drama o atomiziranom, hladnom poratnom drutvu Tu (Z. Ogresta, 2003), te moda najbolji film ovog
razdoblja, crno-bijeli triptih u ambijentu splitskog narko-miljea Ta divna splitska no (2004). Na koncu, ovaj uzlazni trend
podvukao je Ognjen Svilii s dvije suptilne, minimalistike
obiteljske drame, Oprosti za kung fu (2004) i Armin (2007). Nova
klima drutvene samoanalize zahvatila je i autore od kojih nit-

649

ko vie nije oekivao dobar film, poput Branka Schmidta (Put

lubenica, 2006) ili Tomislava Radia (to je Iva snimila 23. listopada 2003, 2004). Tako dogodilo da je i Tumanov TV-cenzor
Radi snimio svjei, stilski intrigantni film u stilu Dogme 95,
mnogo sliniji njegovim modernistikim naslovima iz 70-ih,
nego mrtvim, akademski ukoenim filmovima koje je radio
dok je bio ovjek od drutvene moi. Hrvatski filmovi u ovom
razdoblju triput ulaze u Berlin, dobivaju nagrade u Karlovym
Varyma (triput), Warszawi, Cluju, Montpellieru (dvaput), a Ta
divna splitska no ulazi u pet najboljih europskih debitantskih
filmova. Istodobno, pojavljuju se nakon dugo vremena i domai hitovi, poput vlake komedije to je mukarac bez brkova
Hrvoja Hribara koju je gledalo oko 150 tisua ljudi. Istina, hrvatski filmovi nemaju tako zvune inozemne uspjehe kao bosanski, niti gledanosti poput onih srpskih iz devedesetih. Meutim, ono to hrvatskom filmu daje prednost pred bosanskim
i slovenskim je injenica da ne ovisi o tri ili etiri redatelja,
poto je intrigantne naslove radio vei broj i do desetak autora. Samim tim, hrvatski bi film u iduim godinama mogao
biti otporniji na oscilacije kvalitete. Upravo e 2008. godina
kad nove filmove istodobno predstavljaju Brean, Ostoji,
Ruinovi, Matani, Ogresta i Radi pokazati jesu li to opravdana oekivanja.
Poetak nove dekade donio je buenje i u posve zamrli makedonski film. Prve su led probile sestre Labina i Teona Mitevska neuvjerljivom politikom dramom Kako ubiv svetec (Kako
sam ubio sveca, 2004). No, pravi proboj slijedi u iduih godinu dana. Gotovo nepoznati redatelj Svetozar Ristevski snima
izvanrednu crnovalovsku dramu Iluzija (2004), film u kojem
je pria o odrastanju tankoutnog djeaka u disfunkcionalnoj
obitelji fino isprepletena sa prikazom poratne Makedonije
drutva optereenog prekomjernim nacionalizmom, atmosferom iekivanja novog rata, te sveprisutnim kriminalom. Rije
je o izvanrednom filmu koji podsjea na najjae stvari ivojina Pavlovia, ujedno i filmu koji nije odgovarajue valoriziran
premda spada u sam vrh postjugoslavenske produkcije. Nedugo potom, Makedonija doekuje i svoj prvi veliki domai hit.
To je bio Bal-can-can (2005), ratna farsa Darka Mitreskog koju
je na minijaturnom makedonskom tritu na kojem je u to
vrijeme ostalo jedva desetak kina vidjelo 130 tisua gledatelja.
Bal-can-can jo je jedna groteska koje se postjugoslavenskim
Balkanom bavila na nain koji batini i Sergia Leonea i Alan

650

Forda. To je gruba farsa koja operira svim stereotipovima o Balkanu i pojedinim nacijama, pri emu su Mitreskom prigovarali etniko licemjerje: u svom gran ginjolu najmanje je oeao
svoje (Makedonce), ali se zato odvaio na dijabolian prikaz
makedonskih etnikih rivala Albanaca, koje otjelovljuje trgovac drogom i ljudskim organima Shefket Ramadani (Branko
uri). Moda je i takva politika nekorektnost razlog to Sarajevski festival makedonski hit nije htio uvrstiti u program. Balcan-can unato enormnoj gledanosti ipak nije u Makedoniji
uspio ucijepiti duh nekog novog komercijalnog mainstreama.
Filmovi su se nastavili snimati, ali osim par iznimki rije je o
filmovima naglaeno malog budeta, esto snimanim videom.
Makedonski noviji filmovi, moda ba zato to se ne moraju
obazirati na ionako nepostojee domae trite, esto tee izrazitoj stilizaciji i hermetinoj estetici autorskog filma, za to su
dobri primjeri Golemata voda (Velika voda, 2004) Ive Trajkova
po romanu ivka inga, Jas sum od Titov Veles (2007) sestara
Mitevskih, Upside Down (2007) Igora Izyja Ivanova, te Movie
(2008) (opet) Ive Trajkova. Jedan od rijetkih i ne posve uspjelih
kontraprimjera je romantina socijalna drama Kontakt (2005)
Sergeja Stanojkovskog koja podsjea pomalo na Caraxa, Beineixa i francuski film osamdesetih.
Na poetku novog desetljea, ni jedna postjugoslavenska
kinematografija nije doivjela tako dramatian obrat fortune
kao bosanskohercegovaka. Obrat je to udniji to se dogodio doslovce preko noi: bh kinematografija bila je doslovce
umrtvljena sve do proljea 2001. kad je mladi zeniki imigrant
u Belgiji Danis Tanovi snimio u zapadnoeuropskoj koprodukciji film Niija zemlja, njime osvojio prvo nagradu za scenarij u Cannesu, a potom i Oscara. Ushienje to je film na bosanskom jeziku i na bosansku temu zavrio na stageu Kodak
Pavilliona prodrmalo je slubenu BiH i ponukalo politiku da
potpomogne kinematografiju, a rezultati su bili zaprepatavajui. Ve prvi bosanski film novog razdoblja Gori vatra (2003)
Pjera alice dobiva drugu nagradu u Locarnu. Drugi Ljeto
u zlatnoj dolini (2004) Srana Vuletia osvojio je grand prix
Roterdama! etvrti Grbavica Jasmile bani osvojio je 2006.
berlinskog Zlatnog medvjeda! Gotovo su svi ti filmovi ujedno
na matinoj teritoriju bili veliki hitovi, i to unato injenici to
je nacionalna kino mrea u BiH desetkovana, a neki filmovi
poput Grbavice nisu ak uspjeli prei entitetsku granicu jer su
bili bojkotirani. Takvu nisku samih uspjeha s produkcijom od

651

jednog ili tek iznimno dva filma godinje doista nije imala nikad ni jedna kinematografija na svijetu pri emu se i u samoj
BiH i izvan nje zaboravljalo na tuno nalije: da zemlja koja
proizvodi te naslove nema ni jednu 35mm kameru, nikakvih
studija ni laboratorija, te da ovisi o tehnici, strunjacima, a
esto i glumcima iz Slovenije, Austrije, Hrvatske. Tijekom narednih nekoliko godina, osokoljena uspjesima i drutvenom
klimom u kojoj je film takorei zauzeo mjesto nogometa kao
toke kolektivne identifikacije, bosanskohercegovaka kinematografija poela je iriti produkciju i poveavati broj naslova,
ali su uspjesi poput onih ranih izostali, a dogodilo se i nekoliko
skupih a slabih filmova (poput Nafake (2006) Jasmina Durakovia, ili u manjoj mjeri Teko je biti fin (2007) Srna Vuletia). To je u Sarajevu izazvalo podosta zlovolje i optuivanja,
esto pretjeranih: doista je bilo iluzorno oekivati da e se niz
upravo frapantnih uspjeha moi nastavljati unedogled, i bilo
je upravo neizbjeno da se s poveanjem produkcije ponu dogaati i neuspjesi. Nedavni uspjeh i nagrada filmu Snijeg (2008)
Aide Begi u canneskom programu Tjedan kritike pokazuje da
interes za sarajevske naslove jo postoji.
I druga, manja produkcijska sredita poela su u novom
desetljeu pokazivati znakove buenja, ali zasad tek sporadina. U Crnoj Gori snimljeno je dosad pet dugometranih filmova. Prvi od njih drama Opet pakujemo majmune (2004) Marije
Perovi posljednje je godine prije razdruenja sa Srbijom na
zajednikom festivalu u Novom Sadu pobijedio srpske naslove
i ponio nagradu za najbolji film i reiju, a ove godine ista je
redateljica zavrila i svoj drugi film, Gledaj me (2008). S Kosova
je nakon kraja rata stigao jedan dugometrani film u inozemstvu dosta nagraivani Kukumi (2005) veterana Ise Qosje ali
Kosovo ima obeavajuu dokumentarnu produkciju. I Vojvodina obnavlja produkciju, zasad s dva filma: urkom (2004)
novosadskog debitanta Aleksandra Davia, te filmom Peanik
(Fovenyora, 2007) afirmiranog maarskog autora Szabolcsa Tolnaija, a prema prozama i biografskim zapisima Danila Kia.
Paradoks je da se polet novog stoljea najmanje osjetio
upravo u kinematografiji koja je devedesete izdrala boksaki, na nogama a to je srpska. Ironija je da se srpskom filmu
u ovom desetljeu poelo u blaoj mjeri dogaati ono to se
dogaalo hrvatskom dekadu ranije. Poelo je uruavanje kino
mree. Kraj embarga vratio je u kina Hollywood i natjerao filmae da ionako sueno trite dijele sa strancima. Zahvaljujui

652

obnovi dravnih subvencija, broj se filmova poveao, ali je to

izazvalo samo jaz izmeu malog broja izrazito gledanih filmova
i ogromne veine koji ne mogu nai svoju publiku. Nakon pada
Miloevia, dolo je do odgoene verzije onog istog procesa koji
se u Hrvatskoj zbivao u ratu navale nacionalnog pasatizma
uz pripadajui ki. Interes publike sve je tee bilo privui drutvenom kritikom, crnim humorom ili tabloidnim interesom za
podzemlje dakle, onim ivim, reporterskim instinktima koji
su srpski film devedesetih inili dobrim. Dodue, Srbija i dalje
ima kontinuitet hitova na kakvima im veina istonoeuropskih
zemalja moe zavidjeti. Prvi od njih, iznimno zabavne Munje
(2001) Radivoja Andria, bile su urbana, kontrakulturna reakcija na dominantnu kulturu prethodne ere. Ali, u ovoj dekadi
uspjeh su ponajprije donosili pasatistiki, folklorni filmovi poput Zone Zamfirove (2002) i Ivkove slave (2005). Ti filmovi, snimljeni na junosrpskom dijalektu epohe Stevana Sremca (19.
stoljee), ponudili su publici eskapistiku zabavu, lijepe ljude,
kostime i bezbrinu, romantiziranu sliku bolje prolosti. Poetiki mnogo blii indijskom Bollywoodu nego srpskom filmu
devedesetih, ovi su filmovi izveli u kino sasvim drugu publiku
kojoj je bilo dosta mafijaa, asfalta, koarkakih igralita, revolvera i prica ikonografije srpskog tranzicijskog ekrana.
U narednom razdoblju, srpski film jo uvijek ima sporadinih hitova, ali ukupna kvaliteta filmova pada, a zbilja jaki naslovi se prorjeuju. Ipak, srpska filmska industrija je prevelika,
a tradicija prejaka da bi ova kriza znaila i potpuno presuivanje. I u ovom razdoblju pojavljuju se nova imena i zanimljivi
filmovi. Meu novim autorima, meni je osobno najzanimljiviji Sran (Srdan) Golubovi, redatelj urbanih krimia s jakom
moralistikom crtom. Filmovi poput Apsolutnih 100 (2001)
ili Klopke (2007) Golubovia kvalificiraju za neku vrstu beogradskog Chabrola. Zanimljivo novo ime je i debitant Ivan
ivkovi, koji je ovog ljeta predstavio vrlo dobru ekranizaciju
kultnog teatarskog teksta Ugljee ajtinca Hadersfild (2007). U
ovoj dekadi, u srpski se film vraaju i veterani iz 70-ih i 80-ih
koji u meteu i divljem filmskom poduzetnitvu prethodnog
razdoblja nisu mogli ili htjeli raditi. Jedan dio tih povrataka
nije bio blistav: praki veteran Sran Karanovi vratio se Sjajem u oima (2004), fantazmagorinom melodramom koja je
primljena mijeano. Najpopularniji jugoslavenski autor osamdesetih, Slobodan ijan snima dva filma koji su posve propali.
Ustrajni independent starog jugoslavenskog filma Mia Radivo-

653

jevi vratio se uspjenije, potresnom ispovjednom dramom o

ostavtini miloevievske Srbije Buenje iz mrtvih (2005), ali je
dojam pokvario tim to je istu formulu podgrijao drugi put i loije u Odbaenom (2007). Najuspjeniji od svih povrataka imao
je, meutim, onaj meu Praanima koji je kod nas u Hrvatskoj uvijek imao najvei ugled Goran Markovi. On prvo snima dokumentaristiki obraun s miloevievskim razdobljem
Srbija godine nulte (2001), a potom i odlini Kordon (2003) u
kojem priu o protumiloevievskim demonstracijama pria iz
perspektive policije koja demonstrante mlati i hapsi. U novoj
Srbiji koja se okuplja oko nove, svjee oprane nacional(istike/
ne) platforme, pristup mnogima se nije svidio, pa je Kordon
proao bitno slabije nego to je zasluivao. Kako god, Kordon i
Buenje iz mrtvih ostaju dva filma koja su se moda najozbiljnije dohvatili u kotac s onim mentalitetom koji se unesreio
Srbiju, a i njezine susjede. Kroz likove dva oca (policajca oca
Marko Nikoli i oca glavnog junaka Ljuba Tadi) ovi filmovi
dojmljivo seciraju mentalitet patrijarhalne poslunosti, kulta
voe i militantne tradicije koji u oba filma upropatava djecu
tiranskih oeva, a u stvarnom je ivotu upropastila milijuna
Hrvata, Bonjaka, Kosovara, i na koncu Srba. Ove godine,
Markovi se prezentira i najnovijim filmom, Turneja (2008).
Jugoslavenska je kinematografija i za razdoblja postojanja
Jugoslavije bila kompleksna, istodobno jedinstvena i razuena. Pojedine nacionalne tradicije oblikovale su film u svojim
zemljama: slovenski film naslijedio je lokalnu ekspresionistiku
tradiciju, hrvatski film steevine modernog psiholokog romana
ili EXAT-a, srpski je film nastavio jaku lokalnu komediografsku
batinu. Te tradicije meusobno su se inficirale kolanjem glumaca, redatelja, scenarista. Neki od najhrvatskijih filmova poput Slavice ili Ritma zloina formalno su srpske produkcije, Hrvat
Bauer nainio je najljepu posvetu malom, arijskom Beogradu, a producirao ju je u Makedoniji (Tri Ane). Isti Bauer svoju je
najpopularniju TV seriju snimio u Novom Sadu (Sala u malom
ritu). ivojin Pavlovi pola je opusa snimio u Sloveniji, kad je
u Srbiji dospio na led. Bata ivojinovi je bio i najvei hrvatski
ratni filmski junak, a prije nego to je postao Miloeviev zastupnik, mahao je u Babajinoj Brezi hrvatskim stijegom i govorio
kajkavski. Rasapom drave, iz tog apsurdnog kolopleta nastaje
pet, est ili ak sedam kinematografija od kojih je svaka, poput
holografskog snopa u laseru, pospremila u svoju memoriju itavu tu pedesetogodinju tradiciju. Stoga je danas u postjugosla-

654

venskom filmu mnogo lake pronalaziti poetika saveznitva

po generacijskoj liniji i po borhesovskim zajednikim precima,
nego po nekakvim nacionalnim kolama. U takvoj kartografiji,
Sran Dragojevi u Beogradu i Dartko Mitreski u Skopju mnogo su estetiki blii nego to su bliski lokalnim tradicijama, a
povezuje ih i srodstvo po vertikali utjecaj Slobodana ijana,
Alan Forda, Corbuccija i Leonea. Vinka Breana jednako je formirala dalmatinska tradicija humora, koliko i ijanov Ko to tamo
peva. Sran Golubovi svojim je krimiima mnogo blii Zoranu Tadiu i hrvatskoj tradiciji, pa nije udo da je u Hrvatskoj
i cijenjen vie nego u Srbiji (gdje njegov film nagraivan u
svijetu na nacionalnom festivalu nije dobio ni jednu jedinu
nagradu!). Autori poput Ogreste ili Ristevskog pod utjecajem
su crnog vala, pokreta koji je pak najmanje djece posijao
tamo gdje je bio predominantan, u svom dvoritu, u Srbiji. Ovu
mreu uzajamnih utjecaja osnauju i nova kolanja umjetnika:
hrvatski glumci tako gostuju u srpskom i bosanskom filmu, bosanski u hrvatskom, Bosna uvozi snimatelje i kostimografe, a
koprodukcije su postale norma. U takvim okolnostima, teko je
govoriti o nacionalnim kolama: moda jedina prepoznatljiva
kola je ona sarajevska, a ak i kod nje nisam siguran gdje prestaju prednosti kole (recimo prepoznatljivost), a gdje poinju
mane (predvidiva manira). Postjugoslavenske kinematografije
nastavljaju kao mrea isprepletenih nejedinstvenih vorita, ne
mnogo drukija nego to je bila prije 1990.
Donedavno, interes za balkanski film u svijetu bio je neznatan. Nakon pada zida, itava je Istona Europa u filmskom
smislu postala neto out, veliki festivali skanjivali su se uope
uvrtavati filmove s istoka, pa su ak i velike, ugledne kinematografije poput maarske, eke i poljske znale odsustvovati
iz canneske ili mletake konkurencije i po petnaestak godina.
Balkan je tu, dakako, prolazio jo gore, uz izuzetak nekoliko
redatelja pretplatnika koji su ulaznicu za globalizirani festivalski market stekli koprodukcijskim kontaktima s Francuskom. Takvih je povlatenih ravno etiri: Emir Kusturica,
Goran Paskaljevi, Lucian Pintillie i Theo Angelopoulos. Oni
su u zadnjih petnaest godina doslovce bili balkanski film. To
se, meutim, mijenja. Promjene je prvo ponukao bosanskohercegovaki film, a potom su tafetu preuzeli Rumunji koji su u
posljednjih pet godina zadivili svijet serijom od est ili sedam
monih, vizualno dojmljivih, potresnih i originalnih filmova.
Upravo u rujanskom broju Sight & Sound stoga posveuje temat

655

istonom obeanju (Eastern Promise Rumunjskoj), a ameriki Cineaste i britanski New Review of Film & Television Studies naruuju tematske brojeve o ovoj regiji. Rumunjski uspjeh
spojenim posudama potpomae i drugima, ba onako kako su
uspjesi kineskog filma otvorili vrata korejskom, a danas korejski
pomau afirmaciji novog trenda a to su filmovi iz Tajlanda,
Singapura i Filipina. U toj velikoj prigodi, postjugoslavenske kinematografije nisu konkurenti, nego suprotno saveznici. Svaka od njih ima svoje adute da ugrabi ansu: bosanska ima prepoznatljivost i jaku lokalnu kolu, srpska najjau scenaristiku
tradiciju i iskovani komercijalni nerv, Hrvati imaju najiru lepezu obeavajuih redatelja, Makedonci nevinu svjeinu onog
tko tek poinje. Postoji, meutim, neto to nitko od nas nema,
a to Rumunji imaju i mogu nas tomu nauiti. Mala kinematografija ne moe biti internacionalno uspjena ako samo pria
prie. Rumunji su uspjeli zato to su imali i neto povrh toga:
moderan, originalan i odvaan filmski jezik, stilski repertoar za
koji su jednako zasluni redatelji koliko i sjajni snimatelji poput Olega Mutua. Rumunji su zasuli festivale filmovima koji su
varirali od vrste narativne kronikalnosti Catilina Mitulescua
i Christiana Nemescua, pa do pseudodokumentaristikog, trosatnog igranog realityja o bukuretanskoj hitnoj pomoi Smrt
gospodina Lazarescua Christu Puiua. Filmovi iz bive Jugoslavije
jo uvijek su preesto mainstream, previe klasini, preuzimaju
premalo rizika i nisu uvijek dovoljno svjesni jezika i senzibiliteta novog filma. Ne samo da se jugoslavenska tradicija u njima
nije pogubila, nego esto prevladava poput opresivnog, dominantnog oca. Nai redatelji katkad se doimaju poput papuara
iz peke ili skopske arije koji papuu radi s istom arom i po
istom kroju kako mu je radio aa, djed i pradjed. DVD, reality,
You Tube i raunala promijenili su filozofiju pokretne slike, a
postjugoslavenski filmovi jo uvijek kao da svojim rukopisom
odaju stare Olivettice i Olympije kakvima se strojopisno kucalo
sedamdesetih. Ima filmova koji nisu takvi: takav nije Kruh in
mleko, nije Mondo Bobo, nije to je Iva snimila, nije Tu, nisu Munje. No, obratnih je primjera vie.
Osobno drim da ovaj prostor jo od ezdesetih nije istodobno imao toliko darovitih filmaa kao to ima sada. Ali, da
bi iz toga stvarno izleglo neto, potrebno je otvoriti prozor i
pogledati to se dogaa uokolo. Za sada, najvea manjkavost
svih post-jugoslavenskih kinematografija je izdvojenost iz
onog to se s filmom uistinu zbiva.

656

MALI BIOGRAFSKI LEKSIKON

POSTJUGOSLAVENSKOG FILMA
Povodom ovog temata o post-jugoslavenskom filmu, redakcija i ja odluili smo se na to da napravimo mali leksikom
najistaknutijih stvaralaca u kinematografijama nastalim na
prostoru nakon Jugoslavije. Nije dakako rije o sveobuhvatnom leksikonu, nego o izboru doista najvanijih umjetnika,
njih do tridesetak. Izbor koji je naravno subjektivan i moj
sada je pred vama. U njega nisam uvrstio glumce, scenariste
i redatelje koji su se afirmirali prije godine raspada Jugoslavije (1991), pa stoga u njemu nema (recimo) Rade erbedije, Kusturice, Mirjane Karanovi, Grlia, Paskaljevia. Uvrstio
sam ipak autore i glumce poput Damjana Kozolea ili Emira
Hadihafizbegovia, koji su prije 1991. imali filmove, ali pod
uvjetom da su stvarni ugled stekli kasnije. Autore iz emigracije
uvrstio sam onda kad se u filmovima bave ovim prostorom, ili
su s njim vezani koprodukcijama. Zato su u leksikonu Andrea
taka i Milo Manevski, a u njemu recimo nema Lucile Hadihalilovi, Vlade Buria, Gorana Dukia.
Nastojao sam da u leksikonu prednost imaju umjetnici
koji djeluju u vie zemalja bive federacije, nastavljajui plodnu tradiciju premreavanja talenata u kinematografijama Jugoslavije. Na svoje ugodno iznenaenje, ustanovio sam da takvih
ima mnogo, a meu glumcima su gotovo svi takvi. Isto tako,
nastojao sam da ovo ne bude leksikon samo redatelja, nego
i drugih filmskih kreativaca: glumaca, glumica, producenata,
scenarista. Ustanovio sam da mi je mnogo lake odabrati desetak afirmiranih mukih glumaca, nego enskih glumica, to
nije dobro i pokazuje da i postjugoslavenski film batini svojstvo koje je feministika kritika spoitavala jugoslavenskom:
ekskluzivni maizam. Takoer sam uoio kako mi je teko, ili
gotovo nemogue pronai reprezentativne scenariste, pri emu
mislim na scenariste koji nisu ujedno i redatelji niti adaptatori
vlastitih djela u drugom, knjievnom mediju. U tom pogledu,
jedina je pozitivna iznimka Srbija, gdje su scenaristi bili i ostali
najjae ukorijenjeni kao autonomna profesija. Nastojao sam
donekle uravnoteeno predstaviti sve postjugoslavenske zemlje, osim dakako onih gdje je filmska proizvodnja tek u zaetku (to jest Kosovo i Crnu Goru). Krialjka profesija i zemalja
do koje sam doao spontano bila je, kad sam leksikon dovrio,

657

i za mene pouna. Zanimljivo je recimo da sam iz Srbije lako

mogao odabrati i pet-est mukih glumakih zvijezda, ali teko
i jednu ensku. Indikativno je da u izboru ima vie reisera iz
BiH i Hrvatske nego Srbije: to ne govori o snazi kinematografije, nego o tom da su mnoge bitne srpske filmove nakon 90
napravili klasici Paskaljevi, Markovi, Kusturica. Pokuao
sam u ovaj izbor staviti autore koji su postjugoslavenskom filmu donijeli najvee meunarodne uspjehe, kao i autore najveih hitova, ili barem onih najveih hitova koji ujedno imaju
i kulturno relevantan status. Ipak, u izbor sam, poto je moj,
uvrstio i neke ljude za koje osobno mislim da tu spadaju, a u
neijem se drugom izboru moda ne bi nali.
Andri, Radivoje, redatelj, Srbija roenjem Sarajlija,
ljetnim obitavalitem Dubrovanin, roen 1967., sin TV scenaristice Bojane Andri. Reisersku karijeru poeo u kazalitu, a
potom i kao dokumentarist, nizom zapaenih dokumentaraca
o protumiloevievskom otporu. Igrani prvijenac snima 1998.
u privatnoj produkciji i s minimalnim budetom. Film romantina komedija Tri palme za dvije bitange i ribicu postaje
jedan od najveih srpskih hitova devedesetih. Taj uspjeh jo
nadmauje glazbenom drum n bass komedijom Munje koju je
u Srbiji gledalo gotovo milijun ljudi, a hit je bila i u ostatku
regije. I u treem filmu, Kad porastem bit u kengur Andri
(2004) povezuje interese za sportsku i glazbenu supkulturu, ali
ovaj put u formi trodijelnog omnibusa kojem je u sreditu lik
legendarnog nogometnog vratara Kengura.
Jedan od najveih hitmejkera srpskog filma, Andri se slino poput Srana Dragojevia opredijelio za populistiki komercijalni film. Meutim, za razliku od Dragojevia, u Andrievom
radu ne dominira ironija i groteska, nego blagonakloni, navijaki prikaz urbane kontrakulture i likova gubitnika s margine. Na
taj nain, Andri se filmovima nametnuo kao svojevrsni popkulturni glasnogovornik prozapadnog urbaniteta u Srbiji.
Brean, Vinko, redatelj, Hrvatska ibenanin, roen
1964. u Zagrebu, sin glasovitog ibenskog komediografa, scenarista i romanopisca Ive Breana. Afirmirao se kao student
kratkim dokumentarcima Zajedniki ruak i Hodnik kojim osvaja nagrade na Danima hrvatskog filma. Godine 1997. u TV produkciji snima komediju Kako je poeo rat na mom otoku, koja
postaje drutveni fenomen: vidjelo ju je vie od 350.000 gle-

658

datelja, dvostruko vie nego i jedan drugi hrvatski igrani film.

1999. snima komediju Maral koja je takoer hit, a 2003. film
Svjedoci po romanu autora ovog teksta. Film je igrao u konkurenciji berlinskog festivala. Trenutno zavrava film ena bez
tijela po drami Mate Matiia.
Reagirajui na pompozni patos devedesetih, Brean se ponajprije afirmirao kao komediograf mediteranskim komedijama koje depatetiziraju ideologiju i kolektivne traume. Brean
je tip stvaraoca s osjeajem za politiki trenutak, kova drutvenog konsenzusa: njegova prva komedija bila je terapeutsko
sredstvo kojim su Hrvati rekapitulirali rat, a Maral je kroz priu
o najezdi starih partizana pripremio zemlju za dolazak SDP-a
na vlast koji tjedan nakon premijere. Breanu katkad prigovaraju kalkuliranje s temama, ali gledanost i internacionalni
uspjesi su mu protuargument.
Burger, Nataa, glumica, Slovenija roena 1968. u Ljubljani, gdje studira i diplomira slovenski i francuski. Godine
1990. prelazi u Prag i tamo diplomira glumu. Glumi u kazalitu
u ekoj i Sloveniji. Na filmu debitira ulogom u prijelomnom
filmu nove slovenske kinematografije, V leru (1999) Janeza
Burgera. Glumi potom manje uloge u filmu Sladke sanje (Slatki
snovi, 2001) Sae Podgoreka po romanu Mihe Mazzinija, kao
i u filmu Odgrobadogroba (2005) Jana Cvitkovia. Dvije najistaknutije slovenske uloge su joj ona supruge narcisoidnog teatarskog redatelja u Ruevinama (2004) Janeza Burgera, te supruge
u Uglasevanju (Ugaanju, 2005, Igor terk). Glumi glavnu ensku ulogu i u ekom filmu Horem padem (2005) komercijalno
najuspjenijeg suvremenog ekog autora Jana Hrebejka, gdje
glumi suprugu faistoidnog nogometnog navijaa. Posljednjih
godina preteno glumi u ekom filmu. Lijepa, autoritativnog
izgleda, esto glumi ene ija izvanjska autoritativnost i sigurnost biva u neskladu sa unutranjom krhkou.
Cvitkovi, Jan, redatelj, Slovenija roen 1966., odrastao
u Tolminu u Primorskoj, a i danas ivi na Krasu. Studirao je arheologiju i u film uao kasno, 1995. godine, kad dobiva nagradu
Filmskog sklada za scenarij kratkometranog filma. Filmofili ga
upoznaju kao scenarista i glavnog glumca u filmu V leru (Janez
Burger, 1999), svojevrsnom manifestu slovenske generacije X,
filmu koja e najaviti uspon slovenskog filma koncem devedesetih. Cvitkovi s budetom za kratki film 2001. snima u rodnom

659

Tolminu dugometranu dramu o alkoholizmu Kruh in mleko

koja postaje europska senzacija, i osvaja nagradu za najboljeg
debitanta u Veneciji. Nakon razlaza s producentom Hoevarom,
Cvitkovi dugo i pomno priprema film Odgrobadogroba (2005) o
profesionalnom pogrebnom govorniku. Film je dobio nagradu
Altadis u San Sebastianu, ali i podvojio kritiku koju mu spoitava fragmentarnost i narativnu neurednost.
Cvitkovi je trenutno najistaknutiji slovenski reiser, ali
ujedno i atipian za slovensku kinematografiju. Autodidakt,
pjesnik, nastanjen u provinciji, Cvitkovi ne pokazuje znatne utjecaje srednje struje slovenske kulture, filmovi su mu po
ozraju blii mediteranskoj i balkanskoj tradiciji, ali i amerikom off-Hollywoodu.
Dragojevi, Sran, redatelj, Srbija roen 1963. na beogradskom Dorolu, studirao psihologiju i reiju. Prouo se
godine 1992. kad usred rata snima romantinu komediju Mi
nismo aneli, film koji e kao primjer krajnjeg eskapizma biti
nazivan miloevievska Djeca raja (i koji e unato tomu ili
ba zato u Hrvatskoj biti piratski hit). 1996. Dragojevi uz pomo vlasti bosanskih Srba snima Lepa sela lepo gore, cinini,
amoralni ali stilski briljantni film u kojem koristi alanfordovsku grotesku da se naruga obama stranama u bosanskom ratu.
U Ranama (1998) Dragojevi e kroz prikaz uspona jednog mafijaa prikazati rasap srpskog drutva devedesetih, koristei pri
tom slina sredstva grotesku, crni humor i vizualno karikiranje. Na poziv Miramaxa, Dragojevi potom odlazi u SAD, ali
se nakon obustave projekta The Payback all-Star Revue vraa u
Srbiju, reira drugi, te producira trei nastavak Mi nismo aneli.
Trenutno dovrava najskuplji srpski film svih vremena, Sveti
Georgije ubiva adahu po tekstu Duana Kovaevia.
Formiran na komercijalnom Hollywoodu i estetici europskih osamdesetih, Dragojevi je svojevrsna balkanska verzija
cinema du looka, autor izrazite vizualne kulture, snanog slikovnog gega, ovjek formiran na Alan Fordu i Jacovittiju, ali
i filmski poduzetnik sa tonim osjeajem za komercijalno. Filmove mu karakterizira cinian, mizantropski svjetonazor i dominantna ironija.
uriko, Nikola, glumac, Srbija roen 1974. u Beogradu,
gdje se koluje i zavrava glumaku akademiju. Poinje glumiti
ve kao dijete na televiziji, u kazalitu se afirmira kao stalni lan

660

ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorita. Nakon vie uloga na TV i u manje zapaenim filmovima skree panju ulogom
mladog gangstera u izvrsnom gangsterskom filmu Do koske (1996)
Slobodana Skerlia, gdje po prvi put glumi uz Neboju Glogovca s
kojim e nanizati seriju filmova. Opu popularnost stjee sporednom ulogom Gojka Sise u glazbenoj hit komediji Munje Srana
Andria (2001). Iste godine glumi i glavnu muku ulogu u Natai
Ljubie Samardia, kao i u horror slasheru TT Sindrom Dejana Zeevia, jednim od rijetkih postjugoslavenskih filmova tog anra.
Glumi epizodne uloge u hit filmovima Zdravka otre Zona Zamfirova (2002) i Ivkova slava (2005), potom ulogu policajca poslanog
da razbija demonstracije u Kordonu (2002) Gorana Markovia, te
ulogu nogometnog vratara Kengura u komediji Kad porastem biu
kengur (R. Andri, 2004). Seriju komiarskih rola nadopunjuje
onom u filmu Osam i po (2006) Miroslava Momilovia. Glumi
i u Makedoniji, u filmu Iluzija (2004) Svetozara Ristovskog, gdje
igra film-noirovskog negativca, razbojnika koji mrcvari naslovnog junaka. Glumac sa serijom hitova s kojom se moe usporediti
malo koji glumac iz regije, Nikola uriko ima irok raspon uloga
poevi od kominih, preko uloga negativaca pa do romantinih
junaka s kojima se publika identificira. Izrazitu popularnost u Srbiji osnaio je i pojavljivanjem u ulozi TV voditelja.
Glogovac, Neboja, glumac, Srbija roen 1969. u Trebinju kao sin pravoslavnog sveenika. Odrastao u Bosanskoj
Krajini i Panevu. Studirao psihologiju, pa glumu. Afirmirao se
ulogom izbjeglog Srbina iz Hrvatske u filmu Ubistvo s predumiljajem Gorina Stojanovia. Glumi potom ulinog gangstera u
filmu Do koske S. Skerlia (zajedno s N. urikom), te glavnu
ulogu u Nebeskoj udici Ljubie Samardia (opet uz urika).
Nametnuo se kao moda vodei srpski glumac serijom uloga u
posljednje dvije godine: u filmu Sutra ujutro Olega Novkovia,
trileru Klopka Srdana Golubovia, te ulogom psihiki bolesnog
susjeda u predstavi i filmu Hadersfild (film u reiji Ivana ivkovia). Glogovac jednako uspjeno glumi likove iz (obino unitene) srednje klase, kao i drutvene marginalce. Specijalnost
su mu izrazito introvertni karakteri, ljudi koji kupe frustracije i
primaju udarce, rtve drutva, blinjih ili vlastite pasivnosti.
Golubovi, Sran (Srdan), redatelj, Srbija roen 1972.
u Beogradu, otac mu je redatelj akcijskih filmova iz sedamdesetih Predrag Golubovi. Debitirao je u omnibusu trojica autora

661

Paket aranman (1995), ali nakon toga dugo eka priliku. Konano debitira urbanim trilerom Apsolutnih sto (2001), filmom
o sportskom strijelcu koji se sveti ljudima koji su mu upropastili brata. Jo vei uspjeh postie novim filmom Klopka (2007)
ija pria podsjea na Ripleyevu igru Patricije Highsmith: estiti
otac pristaje poiniti ubojstvo da bi smogao novaca za operaciju djeteta. Golubovi je redatelj urbanih trilera koji podsjeaju
na francusku, ali i hrvatsku tradiciju (Z. Tadi) pa nije neobino to je u Hrvatskoj bolje prihvaan nego doma. Karakterizira
ga antropoloki interes za urbani prostor, a grad u njegovim
filmovima esto postaje ravnopravnim ili ak glavnim likom.
Hadihafizbegovi, Emir, glumac, Bosna i Hercegovina
roen 1961. u Tuzli. Studirao u rodnom gradu knjievnost
na pedagokoj akademiji i planirao karijeru sportskog novinara. Nakon to je izbaen sa studija, 1982. dolazi u Sarajevo i
upisuje se na glumu u klasi Emira Kusturice. Prve uloge odigrao je jo za razdoblja Jugoslavije, meu ostalim i u Kusturiinom Ocu na slubenom putu i u serijalu Lepe Brene Hajde da
se volimo. Rat mu filmsku karijeru prekida na deset godina. Od
2003., centralna je glumaka figura u razdoblju renesanse bosanskohercegovakog filma, te glumi u gotovo svim kljunim
sarajevskim naslovima tog perioda: u Gori vatra (2003) i Kod
amide Idriza (2004) Pjera alice, Ljetu u zlatnoj dolini (2003)
i Teko je biti fin (2007) Srana Vuletia, te Grbavici (2006) Jasmile bani. Jako je prisutan i u hrvatskom filmu, gdje je od
2006. igrao u vie serija i etiri filma: Karauli Rajka Grlia, Sve
daba Antonija Nuia i Putu lubenica Branka Schmidta (sve
2006), te u Arminu (2007) Ognjena Sviliia koji mu je donio
vie inozemnih priznanja. Hadifafizbegovi je trenutno kantonalni ministar kulture i sporta Sarajeva. Kao glumac, podjednako glumi likove dobriina i krajnjih zlikovaca u oba sluaja
kreira karaktere koje odlikuje prividna mirnoa iza koje se krije
prijetnja ili potisnuta neuroza.
Hoevar, Danijel, producent, Slovenija roen 1965. u
Ljubljani. U filmski posao ulazi 1986. kao producent u tudentskom kulturnom centru (KUC), gdje se isprva bavi prikazivatvom. U okviru KUC-a 1986. producira Usodni telefon
(Ukleti telefon) Damjana Kozolea, prvi pravi independent u bivoj
Jugoslaviji. Godine 1991. osniva producentsku tvrtku Emotion
film kojoj je i danas na elu. Kao producent kljuno je sudjelo-

662

vao u veini bitnih slovenskih filmova nakon 1990., i u svim

mijenama slovenskog filma. Producira prvi slovenski dugometrani crti (Socijalizacija bika, 1998), te tri filma koja su obiljeila bum slovenske kinematografije oko godine 2000.: U leru
(J. Burger, 1999), Kruh i mlijeko (J. Cvitkovi, 2001), te Rezervni
dijelovi (D. Kozole 2003). Takoer sudjeluje u koprodukcijama
u ekoj, srpskoj i hrvatskoj kinematografiji, meu ostalim i u
Karauli Rajka Grlia (2006), te Sivom kamionu crvene boje (2005)
Srana Koljevia. esto kontinuirano radi s istim redateljima
(Damjanom Kozoleom, Janezom Burgerom, Metodom Pevecom), ali je zasluan i za prve filmove niza drugih talenata,
ukljuujui Jana Cvitkovia. Bio je prvi i zadugo jedini pravi,
ugledni privatni producent na teritoriju bive Jugoslavije.
Koljevi, Sran, scenarist, Srbija roen 1966. u Sarajevu, diplomirao dramaturgiju na akademiji u Beogradu gdje
danas i predaje. Prvi mu je realizirani scenarij onaj za manje
uspjelu generacijsku dramu Kai zato me ostavi (1993) Olega
Novkovia. U devedesetima radi ponajvie za Gorina Stojanovia (Ubistvo s predumiljajem, 1996, Strljen, 1998), ali i za
Ljubiu Samardia, kojem pie Nebesku udicu (1999) i Natau
(2000), te asistira na Ledini (2005). Okuao se i kao redatelj road
filmom Sivi kamion crvene boje (2003) o nemoguoj vezi bosanskog vozaa daltonista i beogradske minkerice. Film je dobio
neto meunarodnih nagrada, ali je i kritiziran zbog nategnutih likova i regionalnih stereotipova. Godine 2007. napisao je
scenarij za krimi Klopka Srana Golubovia koji postie lijep
meunarodni uspjeh. Uz Sru Anelia i Miroslava Momilovia, Sran Koljevi najistaknutiji je scenarist-profesionalac
ponikao nakon 1990. u srpskoj kinematografiji.
Kozole, Damjan, redatelj, Slovenija roen 1964. u
Krkom. Sa 22 godine je u suradnji s Danijelom Hoevarom
snimio Usodni telefon, prvi nezavisni dugometrani film nastao
u socijalistikoj Jugoslaviji, nakon kojeg je odmah uslijedio i
idui, Remington (1988). Dugometranom igranom filmu vraa
se 1997. filmom Stereotip, a 2000. snima Pornofilm, crnu komediju o gubitnicima koji ele snimiti prvi slovenski porni.
Pornofilm je u Sloveniji vidjelo 60 tisua ljudi. Najvei uspjeh
doivljava dramom o traffickingu Rezervni dijelovi (Rezervni deli,
2003) koja ulazi u konkurenciju berlinskog festivala i dobiva
pohvalne recenzije, pogotovo u Britaniji. Kozole je specijalist

663

za jeftine, male filmove jednostavne dramaturgija bliske TV

drami, esto koncentrirane oko motiva koji je po sebi drutveno kontroverzan (nezaposlenost, trafficking, prostitucija).
Lorenci, Darija, glumica, Hrvatska roena 1976. u Sarajevu. Nakon vie kratkih i TV filmova debitira kino filmom Onaj
koji e ostati neprimijeen (2003) Zvonimira Juria u kojem glumi
anela. Afirmira se ulogom djevojke iz Dalmatinske Zagore koja
sa se trudna vraa u zaviaj u komediji Oprosti za kung fu (2004)
Ognjena Sviliia. Slijede potom upeatljiva manje uloge u vie
filmova, ukljuujui omnibus Seks, pie i krvoprolie (2004), Sve
daba (2006) A. Nuia i Armin (2007) O. Sviliia. Vraa se zakratko u rodni grad ulogom u filmu Teko je biti fin (2007) Srana
Vuletia, gdje glumi suprugu glavnog junaka, taksista i sitnog kriminalca. Specifine i zapamtive fizionomije, Darija Lorenci specijalist je za uloge narodskih ena, provincijalki, dobrostivih,
plemenitih junakinja, esto iz niih klasa i neodreene dobi.
Luev, Leon, glumac, Hrvatska roen 1970. u ibeniku,
u obitelji podrijetlom s otoka Zlarina. Diplomirani automehaniar, nakon prometnog fakulteta upisao studij glume u Zagrebu. Poeo glumiti u kazalinoj skupini Montastroj. Debitirao je
na filmu u hit komediji Vinka Breana Kako je poeo rat na mom
otoku (1996), skrenuo na sebe panju epizodom u filmu Lukasa
Nole Nebo sateliti (2001), a kod istog redatelja prvi put glumi
glavnu ulogu u erotskoj drami Sami (2001). Nakon glavne uloge u Breanovim Svjedocima (2003) tijekom 2005. snima dva
filma koji e ga bitno obiljeiti: u hit komediji Hrvoja Hribara
to je mukarac bez brkova glumi dva brata blizanca oficira i
sveenika a u Grbavici Jasmile bani sitnog tjelohranitelja
koji se udvara junakinji Mirjani Karanovi. U posljednjoj fazi
karijere sve ee glumi negativce, kao u Volim te Dalibora Matania ili u Putu lubenica Branka Schmidta. Ipak, najvie ga karakteriziraju uloge likova s kojima se gledatelj lako identificira,
introvertnih, blagih i utljivih heroja, esto tragiara. Trenutno
je najzaposleniji i najtraeniji hrvatski filmski glumac, a upravo je zavrio snimanje filmova ena bez tijela Vinka Breana i
Buick Riviera Gorana Ruinovia.
Manevski, Milo, redatelj, Makedonija roen 1959. u
Skopju, gdje je diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju. Reiju studira u SAD (u Illinoisu), a osamdesetih godina vraa se

664

u Makedoniju, djeluje na umjetnikoj sceni kao fotograf i autor

nagraivanih eksperimentalnih filmova. Od 1985. ivi u New
Yorku gdje radi kao montaer, dokumentarist, te uspjean redatelj glazbenog videa: za rad u glazbenom videu dobio je MTV
Award, a jedan klip za Arrested Development uvrten mu je u
antologiju 100 najboljih videa svih vremena asopisa Rolling Stone. Godine 1994. u 35. godini ivota u britansko-makedonskoj
koprodukciji realizira prvi dugometrani film Pred dodot (Prije
kie), politiku dramu u kojoj aktualnu temu nacionalnih ratova
na Balkanu povezuje s estetikom videa i cinema du looka, te sa
eksperimentalnim tretiranjem filmskog vremena: slino Tarantinovom Pulp Fictionu, Prije kie je triptih organiziran cikliki.
Film osvaja Zlatnog lava u Veneciji i biva nominiran za Oscara,
premda je dio kritiara filmu prigovarao ameriko simplificiranje politikog aspekta, te preestetizirani vizualni pristup slian
turistikom filmu. Nakon neoekivano duge pauze, Manevski
se drugim filmom vraa tek 2001 filmom Dust (Prah). Prah je
komplicirana i (pre)ambiciozna historijska drama organizirana
po naelu kineskih kutija u kojoj autor tematizira balkanske ratove, pionirske dane kinematografa, kao i suvremeni imigrantski
New York. Film je doivio kritiki i financijski neuspjeh. Manevski ivi u New Yorku gdje predaje reiju na NYU.
Mati, Boris T., producent, Hrvatska roen 1966. u Doboju, odrastao u Bosni, ivio u Splitu, pa u Zagrebu. Studirao
psihologiju i novinarstvo. U filmsku produkciju uao 1997.
kao producent crno-bijeli kriminalistike drame Mondo Bobo
Gorana Ruinovia, najistaknutijeg hrvatskog independenta devedesetih i po mnogima najboljeg hrvatskog filma te
dekade. Godine 1999. s Rajkom Grliem, Igorom Mirkoviem
i Olinkom Viticom suosniva Motovun film festival kojem je
prvih godina i izvrni direktor. Producira politiki dokumentarac Novo, novo vrijeme Grlia i Mirkovia o predsjednikoj
kampanji 2000., kao i niskobudetski, nezavisni omnibus o
nogometnim navijaima Seks, pie, krvoprolie u kojem i reira
jedan segment. Koproducent je Grlieve Karaule i Cvitkovieva
Odgrobadogroba, te producent filma Antonija Nuia Sve daba
koji je 2006. bio apsolutni pobjednik Pule. Od 2004. organizira
i umjetniki vodi Zagreb film festival. Od hrvatskih producenata ponajvie je afirmiran i pozicioniran u regiji. Trenutno
dovrava film Buick Riviera Gorana Ruinovia po pripovijetci
Miljenka Jergovia.

665

Miki, Kreimir, glumac, Hrvatska roen 1974. u Osijeku, gdje studira glumu na lokalnoj glumakoj klasi i glumi u
kazalitu. Iz Osijeka u Zagreb prelazi 2001. i otad do danas glumi u Zagrebakom kazalitu mladih. Prva mu je vea filmska
uloga u Finim mrtvim djevojkama (2002) D. Matania gdje glumi
zlobnog gazdariinog sina koji maltretira par lezbijki. Glumi u
Breanovim Svjedocima (2003), kao i Vrdoljakovoj Dugoj mranoj
noi (2004) gdje igra slavonskog idova Naumana. Definitivno
dolazi u sredite panje dvama ulogama 2006: onom narkomana-ratnog veterana iz Schmidtovog Puta lubenica, te mladog yuppiea koji bolnikom grekom bude zaraen AIDS-om u Matanievom Volim te. Visok, mrav i tamnokos, zapamtive fizike
pojave, esto je usporeivan s Adrianom Brodyjem. U kazalitu
esto komiar, u filmu podjednako glumi uloge traginih heroja
kao i moralno ambivalentnih, sadistikih ili obijesnih likova.
Mitevska, Labina, glumica i producent, Makedonija
roena 1975. u Skopju u umjetnikoj obitelji. Studirala povijest umjetnosti i arheologiju u Skopju, Danskoj i Arizoni. Glumiti je poela u kazalitu. Godine 1994. Milo Manevski je
odabire za ulogu u buduem venecijanskom pobjedniku Prije
kie (Pred dodot, 1994). Tamo je opaa britanski redatelj Michael Winterbottom i angaira u dva filma: prvo u manjoj ulozi
u ratnoj drami Welcome to Sarajevo (1997), a onda i za glavnu
ensku ulogu, onu hrvatske izbjeglice koja ivi u britanskom
kupalinom gradu, u filmu I Want You (1998). U tom razdoblju,
kad makedonski film jedva postoji, Mitevska uglavnom glumi
na ekom, njemakom i engleskom. Poetkom idue dekade,
Mitevska kao producent pokree obnovu makedonskog filma
producirajui filmove vlastite sestre Teone Strugar Mitevske
prvo Kako sam ubio sveca (Kako ubiv svetec, 2004), a onda i Ja
sam iz Titovog Velesa (Jas sum od Titov Veles). Ovaj drugi film
2007. dobiva na sarajevskom festivalu specijalno priznanje irija. U oba filma Labina Mitevska i glumi glavne uloge. Za to
vrijeme Mitevska nastavlja i meunarodnu glumaku karijeru,
posebno u Bugarskoj (Istraga, 2006, Ilgika Trifonova). Izrazito
lijepa, zagonetne i dostojanstvene fizionomije, Labine Mitevska najee glumi nedosene, intrigantne ili po neemu drukije mlade ene koje esto bivaju objekt erotske privlanosti.
Musevski, Peter, glumac, Slovenija roen 1965. u Ljubljani, gdje studira i diplomira glumu. Nakon studija glumi u

666

kazalitu u Novoj Gorici i Kranju. Na filmu je debitirao godine

2003. ulogom u filmu Kad zatvorim oi (Kad zaprem oi) Francija
Slaka. Tijekom devedesetih igra u jo nekoliko filmova, poput
Ekspres, Ekspresa (1995) Igora terka i Stereotipa (1997) Damjana Kozolea. Ipak, afirmaciju izvan slovenskih granica stjee tek
filmom Kruh i mlijeko (2001) Jana Cvitkovia u kojem briljantno igra lijeenog alkoholiara koji ponovo posre u porok.
U iduem razdoblju igra u svim najuspjenijim slovenskim
naslovima: biveg spidvej prvaka a sada trafikanta imigranata u Rezervnim dijelovima (Damjan Kozole, 2003), faistoidnog
susjeda u Predmestju (V. Moederndorfer, 2004), ovjeka koji u
srednjoj dobi ostane nezaposlen u Rad osloboa (Delo osvobaja,
D. Kozole 2004), te inovnika srednje dobi u krizi u Uglaevanju
(Usuglaavanju, 2005, I. terk). Musevski je u filmu specijalist
za uloge graanskih everymana post-tranzicijske Slovenije. U
pravilu glumi prosjene, neizuzetne ljude srednje dobi, buruje ili situirane radnike iji je ivot ili poao stranputicom ili je
iz nekog razloga izbaen iz rutinske koloteine.
Ogresta, Zrinko, redatelj, Hrvatska roen 1958. u Virovitici, u obitelji podrijetlom iz okolice Dubrovnika. kolovao
se u Zagrebu, gdje je zavrio studij reije na Akademiji dramskih umjetnosti gdje danas predaje. Karijeru poeo u osamdesetima nizom TV filmova za tadanju TV Zagreb. Godine 1991.
debitira kino filmom Krhotine (prema prozi Stjepana uia)
o komunistikoj represiji protiv hrvatskog emigranta. Krhotine su nominirane za Felixa u kategoriji mladog filma, ali su u
Hrvatskoj kritizirane zbog shematinog, politiki predvidivog
pristupa. 1995. Ogresta snima Isprane, socijalnu dramu o zagrebakoj sirotinji slobodno baziranu na kratkoj prii Poljaka
Mareka Haska, s efektnom muzikom Jasenka Houre (Prljavo
kazalite). Film je u Hrvatskoj ponovo primljen podvojeno, ali
je dobio vie stranih nagrada ukljuujui Prix Italia. Koncem
90-ih, Ogresta je u paradoksalnoj poziciji: snima spotove za
HDZ, a nakon to HDZ gubi izbore solidarno daje ostavke na
sve strukovne funkcije. Istodobno, snima Crvenu prainu (1999),
triler koji prikazuje socijalne nepravde tumanovske hrvatske
s otrinom dotad nevienom u hrvatskom filmu. Film je 1999.
prikazan u off-programu Venecije. Godine 2003. Ogresta snima svoj dosad najbolji film Tu, studiju o samoi i posljedicama
rata koja prati pet pria o sudbini pet bivih ratnih suboraca.
Film je u Karlovym Varyma osvojio drugu nagradu. Ogresta je

667

svjetonazorno graanski konzervativac, a po filmskoj formaciji

starinski istonoeuropski autor iji je ukus formiran na istonoeuropskim, a osobito poljskim autorima prije pada zavjese.
Izraziti je pedant, osobito temeljit u kastingu, pa je upravo on
otkrio niz novih izvrsnih glumaca ranije nepoznatih publici.
Cjenjeniji je vani nego u Hrvatskoj gdje ga konzervativna javnost odbacuje jer je drutveno-kritian, a liberalna jer je politiki konzervativan.
Ostoji, Arsen Anton, redatelj, Hrvatska roen 1965.
u Splitu u obitelji podrijetlom s Braa. Reiju diplomirao na
zagrebakoj akademiji 1990., a potom odlazi u SAD gdje magistrira na njujorkom NYU-u. U New Yorku i Los Angelesu ivi
desetak godina, ali u tom razdoblju uspijeva realizirati samo
dva kratka filma. Vraa se stoga u Hrvatsku gdje u nezavisnoj
produkciji producenta Joze Patljaka i s minimalnim budetom
realizira trodijelni, kompleksno strukturirani crno-bijeli omnibus Ta divna splitska no (2004). Film koji odlikuje izvanredna kamera Mirka Pivevia i razraena dramaturgija osvojio je
petnaestak inozemnih nagrada ukljuujui dvije u Sarajevu, a
nominiran je za EFA-inu nagradu Europsko otkrie kao jedan
od pet najboljih debitantskih filmova godine. Znaajan je i
za afirmaciju niz novih glumaca, ukljuujui Mariju karii i
Ivanu Roi. Arsen Ostoji predavao je i na fakultetu u Salzburgu, a sada predaje produkciju na zagrebakoj ADU. Upravo
je zavrio film Niiji sin po drami Mate Matiia.
Perovi, Marija, redateljica, Crna Gora roena 1972. u
Beogradu, gdje i studira i diplomira reiju u klasi Gorana Markovia. Reira reklamne filmove i TV program za srpsku i podgoriku televiziju, te sapunice u Zagrebu. Godine 2004. reira
omladinsku dramu Opet pakujemo majmune prema kazalinom
tekstu i scenariju Milice Pileti. Time Perovi postaje time prva
ena redatelj u povijesti crnogorske kinematografije, ali izaziva
i veliku buru jer se ispostavilo da je bila predsjednik komisije
koja je njoj samoj dodijelila sufinanciranje. Iste e godine Opet
pakujemo majmune osvojiti sve glavne nagrade na posljednjem
zajednikom srpsko-crnogorskom nacionalnom festivalu u
Novom Sadu: film je nagraen kao najbolji film, za najbolju
reiju, glavnu i sporednu ensku ulogu, te nagradom kritike.
Upravo zavrava film Gledaj me, psiholoki triler po romanu
Djeak iz vode knjievnice Ksenije Popovi.

668

Svilii, Ognjen, redatelj i scenarist, Hrvatska roen

1971. u Splitu, u novinarskoj obitelji. Po ocu podrijetlom
s Visa. Diplomirao je reiju u Zagrebu i karijeru otpoeo TV
filmom Puna kua (1998). Kino prvijenac mu je retro-posveta
rodnom gradu Da mi je biti morski pas (1999) koja je postala lokalni hit. Nakon tri filma u TV produkciji razmjerno neujednaenog kvaliteta, Ognjen Svilii iznenadio je hrvatske filmske
krugove TV komedijom o sukobu generaciju u dalmatinskom
zaleu Oprosti za kung fu (2004) koja ulazu u Forum berlinskog
festivala premda izvorno nije uope bila predviena za kino
distribuciju. Nakon toga Svilii snima jo jedan film o odnosu
roditelja i djeteta, Armin (2007), koji takoer ulazi u berlinski
Forum i osvaja desetak inozemnih nagrada. Svilii je ujedno
aktivan i kao suradnik na scenariju drugih redatelja. Koscenarist je filmova Holding (2001) i to je Iva snimila 23. listopada
(2005) Tomislava Radia, te Put lubenica (2006) Branka Schmidta. S obzirom da su redatelji koji su suraivali sa Sviliiem
nakon niza jako slabih filmova u pravilu suraujui s njim postizali uspjeh, Sviliia se katkad etiketiralo kao ovjeka koji
reisere die iz mrtvih, ili ak scenaristikog Mabuzea. Kao
redatelj, Svilii je sklon malim filmovima jednostavne TV dramaturgije, a specijalnost su mu obiteljski odnosi i introvertni
likovi koji imaju tekoa u komunikaciji s blinjima.
karii, Marija, glumica, Hrvatska roena 1977. u Splitu u slikarskoj obitelji. U rodnom gradu poinje glumiti prvo u
amaterskom, a potom u profesionalnom kazalitu. Studij glume
zavrava na zagrebakoj ADU 2003. Tijekom studija debitira u
TV seriji Novo doba redatelja Hrvoja Hribara. Filmofili je otkrivaju godine 2004. u ulozi narkomanke prinuene na prostituciju u
filmu Arsena Ostojia Ta divna splitska no, a za tu joj ulogu iri
kojim je predsjedao Mike Leigh daje nagradu za najbolju ensku
ulogu u Sarajevu. U hitu Hrvoja Hribara to je mukarac bez brkova (2005) glumi lik seoske trgovkinje. Novu meunarodnu afirmaciju doivjet e ulogom smrtno bolesne bosanske imigrantice
u filmu Gospoica (Fraulein, 2006) Andree take. Specijalist za
izrazito tehnicistike role, karii jednako uspjeno glumi urbane i ruralne, sofisticirane i priproste likove.
taka, Andrea, redateljica, vicarska/Bosna i Hercegovina roena 1973. u Luzernu, u obitelji akademski
obrazovanih emigranata sarajevskog i dubrovakog podrije-

669

tla. Bavila se fotografijom, studirala grafiku, a potom i film

u Zrichu, gdje diplomira zapaenim kratkim filmom Hotel
Belgrad. Potom seli u New York, gdje poinje suradnju s hrvatskim snimateljem Igorom Martinoviem i snima zapaeni
dugometrani dokumentarac Yugodivas o nekadanjim jugoslavenskim zvijezdama koje danas anonimno ive u SAD.
Igrani prvijenac Fraulein (Gospoica, 2006) pretvorio je taku
u veliko europsko otkrie. Film o tri ene iz bive Jugoslavije povezane radnim mjestom u jednoj vicarskoj eljeznikoj
kantini, osvojio je 2006. glavnu nagradu u Locarnu, a potom
i u Sarajevu. taka se u tom filmu predstavlja kao bolji redatelj nego scenarist: dok joj skript ima preopih i repetitivnih
mjesta, film je reiran udesno. taka je ponajprije redateljica
slike, briljivi vizualizator sa zanimljivim smislom za montani kontrapunkt. Tipini je predstavnik novog europskog
filmskog enskog pisma, vala intimistikih autorica poput
Lynne Ramsay ili Valeske Griesbach.
Tanovi, Danis, redatelj, Bosna i Hercegovina roen
1969. u Zenici, studirao film u Sarajevu, gdje tijekom rata radi
kao snimatelj na bojinici, a potom emigrira u Belgiju. Godine
2001. u produkciji ede Kolara realizira debitantski dugometrani film, Niija zemlja (2001), ratnu farsu na temu bosanskog
rata snimanu u Sloveniji u internacionalnoj paneuropskoj produkciji. Film o vojniku (Filip ovagovi) koji se spletom okolnosti nae iv i leima poloen na odskonu minu pretvorio
se u jedan od najuspjenijih junoslavenskih filmova ikad: u
Cannesu je osvojio nagradu za scenarij, dobio je nagradu EFA
za scenarij, David di Donatella, dva Cesara, nagradu publike u
Rotterdamu, te na koncu Oscara za strani film, kao prvi film
iz prostora Jugoslavije kojem je to uspjelo. Nakon Niije zemlje
Tanovi reira segment u francuskom omnibusu 11,09,01 i to
na temu srebrenikih ena, a potom i obiteljsku dramu Pakao
(LEnfer) po scenariju Krzystofa Kielowskog i Krzysztofa Piesiewicza. Film, smjeten u ambijent visoke francuske srednje
klase, doivio je mlak prijem, osobito u samoj Francuskoj. Tanovi je kao svoj idui projekt najavio ekranizaciju romana
Ivice ikia Circus Columbia. Premda autor najuspjenijeg postjugoslavenskog filma, Tanovi u samoj struci jo uvijek ima
osporavatelja koji ga smatraju izvrsnim scenaristom i ne tako
dobrim redateljem, a Tanovievi naredni filmovi razrijeit e
koliko je to tono.

670

Trifunovi, Sergej, glumac, Srbija roen 1972. u Mostaru, u glumakoj obitelji. ivio u Uicama i Beogradu, gdje se
profesionalno afirmirao. Prvu zapaeniju ulogu ima u amerikom filmu Gorana Paskaljevia Someone Elses America (1995). U
Paskaljevievom Buretu baruta (1998) glumi nezaboravnu epizodu otmiara autobusa, a iste godine u filmu Gorina Stojanovia
Strljen glumi jednog od dva junaka, kosovskog Albanca. Nakon
te uloge dobiva poziv Spikea Leeja i glumi u filmu 3 A.M. (2001).
Ipak, najveu lokalnu popularnost donosi mu uloga jednog od
dvojice muziara u hitu Munje (2001) Radivoja Andria. Posljednjih godina ivi u New Yorku, te paralelno vodi karijeru u Srbiji
(Kad porastem biu kengur, R. Andri, 2004) i u SAD, gdje glumi u
filmu Love Vlade Nikolia, ali i u akcijskom spektaklu Next Leeja
Tamahorija. Radi i u hrvatskoj kinematografiji, a najistaknutija
od takvih uloga je ona Ljube Zemunca u Karauli (2005) Rajka
Grlia. Trifunovi je u srpskoj i postjugoslavenskoj kinematografiji uvelike zauzeo mjesto koje je imao Dragan Nikoli: glumi
zavodnike, infantilne mladie voene iracionalnou, libidom
ili neobazrivom zaigranou, a esto i likove ija destruktivna
iracionalnost upropatava blinje.
alica, Jasna, glumica, Bosna i Hercegovina roena
1968. u Sarajevu, gdje 1991. diplomira glumu na Akademiji
scenskih umjetnosti na kojoj od 1994. i predaje. Kao afirmirana kazalina glumica debitirala je u cjeloveernjem filmu 2003.
filmom Gori vatra svog supruga Pjera alice. Jo zapaeniju ulogu odigrat e u filmu Kod amide Idriza (2004) istog autora,
gdje glumi ambicioznu, odrjeitu susjedu Bubu . Iste godine,
u filmu Gorana Paskaljevia San zimske noi glumi bosansku
izbjeglicu, majku autistinog djeteta, a u vojvoanskom filmu
Peanik (Fovenyora, 2007, reija Szabolcs Tolnai) prema djelima
i biografiji Danila Kia glumi Kievu crnogorsku mater. Jasna
alica specijalist je za uloge snanih ena, majki ili supruga,
odrjeitih i odlunih metrovica koje karakterizira autoritet,
volja i usmjerenost na pragmatine ciljeve.
alica, Pjer, redatelj, Bosna i Hercegovina roen 1964.
u Sarajevu, sin pjesnika Miodraga alice, suprug Jasne alice.
Prije studija reije, studira knjievnost i filozofiju i svira u pop
bendu Hari Mata Hari. Kao redatelj poinje u ratu, u okviru
skupine SAGA (Sarajevska grupa autora) unutar koje snima
vie dokumentaraca (Godot Sarajevo, kola ratnih vjetina) od

671

kojih je najpoznatiji MGM (Man God Monster, 1994, sureija a

Ademirom Kenoviem). Koscenarist je prvog filma samostalne
BiH kinematografije, Kenovievog Savrenog kruga (1997). Kao
igrani redatelj debitira 2003. crnom komedijom Gori vatra koja
osvaja drugu nagradu u Locarnu, to je tada bio najvei uspjeh
bosanskohercegovake filmske industrije. Gori vatra satira je na
post-daytonsku BiH koja kolonijalno ovisi o tuoj volji i pomoi, a lani suivot, politika korektnost i reformska retorika
prikrivaju potisnute omraze i traume. Odmah potom, alica
po scenariju Namika Kabila snima komornu obiteljsku dramu
Kod amide Idriza (2004), film koji se itav zbiva za jedne noi
u etiri zida. Nakon irokog drutvenog mozaika Gori vatra,
alica ovdje suptilno gradi portret prosjenog sarajevskog susjedstva rastrganog izmeu prolih ratnih trauma i optimizma
boljeg, potroakog sutra.
bani, Jasmila, redateljica, Bosna i Hercegovina roena 1974. u Sarajevu, gdje i diplomirala reiju na Akademiji
scenskih umjetnosti. Afirmirala se prvo kao dokumentarist,
filmovima No je, mi svijetlimo (1998), i Crvene gumene izmice (2000), te segmentom internacionalnog omnibusa Lost and
Found (2005). Igrani joj je prvijenac drama o djevojici koja ne
zna da je plod silovanja Grbavica (2006). U jednoj od najjaih
konkurencija u suvremenoj povijesti festivala, Grbavica iste godine osvaja Zlatnog medvjeda u Berlinu, to je najvei uspjeh
jednog lokalno produciranog filma iz bive Jugoslavije nakon
1990. Film, meutim, nije distribuiran u Republici Srpskoj zbog
bojkota lokalnih distributera. Premda je doekan s ogromnim
iznenaenjem, uspjeh Grbavice bio je zasluen, ponajvie zahvaljujui pametnoj odluci redateljice da temu ratnog silovanja naznai u drugom planu, a naglasak stavi na sukob majke i
keri koja prolazi adolescentsku krizu identiteta. Na taj nain,
film se nije potroio samo na razini politiki korektnog iskaza
na vanu temu, nego je postao film o ivim ljudima i njihovim
socijalnim, obiteljskim i generacijskim krugovima.
Jasmila bani redateljica je jednostavnog, diskretno klasinog stila i precizne dramaturgije. Suosniva produkcijske
zadruge Deblokada. Jedna je o drutveno najangairanijih redatelja u regiji, a dio umjetnikog rada razvija i u galerijskoj
umjetnikoj praksi, videu i konceptualnoj umjetnosti.

672

DOKUMENTI

Autori teksta i
fotografija:
Lazo Plavevski,
Valentino Dimitrovski
i Zoran Petrovski

AMPITA

Valentino Dimitrovski, Lazo Plavevski i Zoran Petrovski

Rupa koju vidite pojavila se prije vie mjeseci poslije jedne

intervencije uzrokovane pucanjem podzemne vodovodne cijevi. Iskustva koja imaju stanovnici naeg grada ukazuju na to
da ovakve stvari nikad ne doekaju da budu dovedene u red.
Lino sam se na to navikao, to je normalna pojava. Svi smo se
na to navikli. Skoplje za nas nije prljav ili neist grad. Moda za
nekog sa strane to i izgleda tako, ali za nas je Skoplje normalan
grad. Osjeamo se u njemu kao ribe u vodi. Ova vlana pojava
nije samo rezultat loeg rada gradskih slubi i jedne viedecenijske nebrige o urbanom prostoru, ve je istovremeno i plod
jedne osebujne vlastite tradicije i uhodanih pravila ponaanja.
Ona ve ima dimenziju realnog i relevantnog kulturnog inioca. To je kultura. Kultura stvorena u depovima otpora protiv jednog normalnog gradskog prostora, koji je utemeljen na
osnovu odreenih vrijednosnih modela. Oito je da su se ovi
modeli nekud pogubili i da se neki drugi ukusi pomaljaju na
mapi naeg grada. Kakav je novi ukus Skoplja? to se sve preferira u izgradnji i na osnovu kakvih svjetonazora se to ini?
Razumije se samo po sebi da je rije o neemu to se bazira na
prefinjenom i ve odavno izgraenom ukusu za AMPITE.

preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi

675

676

677

678

679

680

681

682

683

684

MOJ IZBOR

Prepiska Paula i izele Celan

izbor i prevod:
Jelena Brajovi

NA MOSTU GODINA
Prepiska Paula i izele Celan
Prepiska izmeu jednog od kultnih pesnika XX veka Paula
Celana (1920 1970) i njegove supruge izele Celan-Lestran
(1927 1991), likovne umetnice, objavljena je u Francuskoj
2001. godine.1 Prepiska je voena na francuskom jeziku, od decembra 1951. do marta 1970. godine, odnosno do Celanovog
samoubistva. Prireiva francuskog izdanja prepiske Celanovih
uoio je u devetnaestogodinjoj epistolarnoj razmeni tri perioda. Prvi obuhvata kratak period od decembra 1951. do novembra 1952. godine, kada Paul i izela jo nisu iveli zajedno
(venali su se 23. decembra 1952. godine). Sledei, najznaajniji
period njihovog dopisivanja traje do aprila 1967. godine, kada
izela Celan trai od svog mua da se razdvoje. Trei period
obeleen je redovnim, ali sve kraim izelinim pismima, dok
Paul Celan tad komunicira najee telefonom ili preko sina
Erika, odnosno preko pesama, prevedenih na francuski ili ne.
Od maja meseca 1952. godine do decembra 1964. suprunici
se dopisuju najee povodom Celanovih boravaka u Nemakoj, radi itanja poezije i susreta sa piscima i izdavaima, ali i
zbog pesnikove potrebe da bude sam i pie, u njihovom domu
u Parizu, kada bi izela, teka srca ali s puno razumevanja, bivala sama sa sinom. Kada su optube udovice pesnika Ivana
Gola da ga je Paul Celan plagirao ule u najotriju fazu, i posle
prve pesnikove ozbiljne psihike krize krajem decembra 1962.
godine, izela Celan pokuava da, koliko je to mogue, sina
potedi nemilih dogaaja u porodici, a posledica tog odvojenog
ivota jeste najplodnija prepiska ovo dvoje partnera (rimska i
provansalska pisma izele Celan, kao i pariska pisma Paula
Celana iz januara meseca i iz leta 1965. godine).
Izgubivi otadbinu i porodicu u ratu, piui poeziju na
maternjem, nemakom jeziku u Francuskoj koju je izabrao za
domovinu ali gde je za ivota bio vrlo malo poznat, izgubivi
veru u prijatelje ijoj se pomoi nadao u borbi protiv ponovo rastueg antisemitizma i, naroito, u borbi protiv optubi
za plagijat, Paul Celan veruje da su mu stvaralatvo, dom i,
iznad svega, sin i supruga neunitivi oslonac i izvor snage za
ivot i rad. Kampanja koju je protiv njega vodila Kler Gol bila
je jedan od uzroka njegovih sve eih psihikih kriza, koje

prevela i priredila
Jelena Brajovi

1 Paul Celan, Gisle CelanLestrange, Correspondance

(1951 1970), avec un
choix de lettres de Paul
Celan son fils Eric, dite
et commente par Bertrand
Badiou avec le concours
dEric Celan, ditions du
Seuil, 2001. Ovo dvotomno
izdanje sadri pisma (I
Lettres) i komentare sa
hronologijom, ilustracijama (fotografije, izeline
grafike, rukopisi), indeksom
imena i dela Paula i izele
Celan (II Commentaires et
illustrations). Prikupljanjem
i hronolokim razvrstavanjem pisama koje je dobila
od svog supruga, a za koja
je mislila da bi bilo korisno
objaviti ih, sama izela
Celan je veoma doprinela
pripremi ovog izdanja.
O znaaju objavljivanja
svojih pisama Paulu Celanu, nikada se nije izjasnila.

687

2 Celanovi su veliki broj pisama razmenili posle tekih,

dramatinih dogaaja u njihovom zajednikom ivotu,
u koje spadaju i Celanov
pokuaj ubistva supruge,
kao i pokuaj samoubistva,
posle ega se pesnik leio u
psihijatrijskim bolnicama,
ali oni o tome u samim
pismima ne govore.

688

e, poev od 1962. godine, iziskivati brojna bolnika leenja.2

Svoje sumnje, patnje i nesigurnosti, pesnik prenosi u stihove,
ali i u pisma koja osvetljavaju okolnosti u kojima su pojedine
pesme nastale. Paul bi esto izeli prepisivao svoje pesme a
ponekad ih i prevodio na francuski, a ona bi ih ilustrovala. Njene grafike, za koje je sam pesnik pronalazio naslove, neretko
su nastajale u suoavanju sa Celanovom poezijom, a bilo je i
obratnih uticaja.
Ovaj izbor pisama obuhvata period od 27. decembra 1960.
godine do 19. januara 1965, kada se, razdvojeni potrebom da
stvaraju ili potede sebe i dete dodatnih povreivanja u periodima pesnikovih psihikih kriza, u brojnim samotnim trenucima upravo putem pisama oseaju blii jedno drugom.

131
Le Fuer
Montana

Petak 27. decembar 1960.

Mili moj,
Sigurno ste u ovom trenutku u pozoritu3, misli su vam
daleko, umorni ste, imate u vidu posetu Veberu i tako mune
razgovore koje treba da vodite, iznova i iznova4_ Mislim na vas
svim srcem_
Moje pismo e vas zatei u Parizu, elela bih da vas barem
malo obraduje im se vratite naoj kui_
elim vam lep kraj godine, dragi moj, hrabrosti, snage i
tiine da biste se uhvatili u kotac sa novim iskuenjima, hrabrosti, snage i mogunosti da piete, takoe_
Iitavam onu lepu pesmu koju ste napisali 23. decembra,
kako ne bih smesta osetila tu snagu koja je meni, u mom ivotu, potrebna? Snagu koju mi samo vi ulivate i kojom umete da
me, uprkos svemu, uvek tako izdano darujete.
Mili moj, hvala, mili moj, do skorog vienja, mili moj, volim
vas, mili moj, ljubim svog sina koji spava, a s njim ljubim i vas

3 Paul Celan se tada nalazio

u Cirihu.
4 Celan je trebalo da
razgovara o moguem
objavljivanju jednog lanka
koji govori o njegovom
plagiranju Golove poezije, i
Veber (Werner Weber, pisac,
germanista, knjievni kritiar i univerzitetski profesor)
e to objavljivanje spreiti.

izela.

689

132
Le Fuer
Montana Vale vajcarska

31. decembar 1960.

Mili moj,

5 Jean et Mayotte Bollack,

univerzitetski profesori, kao
i njihov prijatelj Bernard
Bschenstein, strunjak za
Helderlina.

690

Ovo vee je dugo i ja nikako da zavrim sa ovom godinom.

Dosadno mi je malo, ne znam ta da radim, ne mogu da itam,
ne mogu da crtam_ Oseam se vrlo usamljeno. Sluam radio
stanice_ Shodno svojim mogunostima, Montana e uskoro
poeti da, kroz smeh i ampanjac, muziku i svu halabuku, proslavlja novu godinu_ A ja ponovo razmiljam o svim naim
ovogodinjim patnjama, o svemu loem to nam je ova godina
donela. Stvarno treba priznati da nam je bila prilino grozna,
zar ne_ Ipak, uprkos svemu to je bilo toliko teko, bilo je i dobrih stvari, gotovo sve vreme smo nas troje bili zajedno_ Ipak
nam, svima troma, elim bolju godinu_ Ove e godine Erik verovatno nauiti da ita. elim nam svima puno uspeha u radu
mira hrabrosti puno hrabrosti. Takoe nam elim istinske
radosti i puno ljubavi. A to je, mili moj, najvanije_
Toliko bih volela da sam ove veeri pored tebe i da sa tobom zaponem godinu! Vrlo dobro znam, dragi moj, da ne
pridaje preveliki znaaj ovakvim praznicima_ Vidi, meni su
ovi novogodinji praznici (pre nego to sam tebe upoznala)
ostavili samo loe uspomene_ Nita lepo od njih, uvek sam bila
sama, a i kad nisam, tobonje drutvo pravila mi je porodica
koju nisam doivljavala kao blisku_ Ne znam zato, ali danas
sam pomalo tuna to se nalazim ovde. Pored mene spava Erik
koji je danas bio tako srean, ili smo u Plan-Mejan, jednom
peice a drugi put autobusom, i otud smo se lepo dva puta spustili sankama, a i ja sam zbog njega bila toliko radosna. Zaista
je bio srean, kao to to samo deca mogu da budu, a to me uvek
veoma dirne. On je stvarno bio potpuno srean_
Saznala sam da Beenstajn stie veeras da bi sutranji dan
proveo sa Bolakovim5_ Moram da ti kaem da su oni vrlo ljubazni prema nama_ Jutros sam otila u etnju na skijama sa anom
i Majotom dok su deca imala as, to je za mene bila dobra prilika jer se nikada ne bih usudila da sama poem, a i malo sam sita
grupa i asova. (Tu etnju smo i skratili na moju molbu tako da
smo stigli ba u vreme kad je trebalo da pokupimo Erika.)

Jo nekoliko dana, sutra je neko takmienje u skoku, ime

je Erik oduevljen, pa u ga voditi tamo. A zatim se uskoro i
vraamo, pa emo se sve troje ponovo skupiti. [Na margini:] To
me raduje puno me raduje. Ljubim vas, mili moj, vaa ena
koja vas voli.
izela

691

139

6 Celan prolazi kroz teke

psihike krize, to je posledica afera Gol i Ginter
Bleker (Gnter Blcker).
Bleker je nemaki knjievni
kritiar, novinar i dramaturg koji je jednim knjievnim prikazom Reetke jezika
(Sprachgitter, 1959) duboko
ranio Celana.
7 Paul Celan aferu Gol smatra pravom aferom Drajfus
sui generis (u jednom
nedatiranom i neposlatom
pismu an-Pol Sartru).

[Pariz, 05. 11. 1961]

Mila moja, apsolutno je neophodno da izaem iz svega

ovoga i da se vratim sebi.6 Kad to budem uinio, vratiu se i
vama i sinu: onom ivotu, u onaj ivot koji sam hteo, koji sam
eleo da izgradim.
Moda ete pronai, preko Elizabete ili preko gospoe Filde, nekog lekara koji bi mogao da razume da ne preterujem
i da je sve ovo, kratko i jasno, jedna afera, jedinstvena u svojoj
vrsti i istovremeno slina tolikim drugim.7 (Jer, svega tu ima, vi
to dobro znate: lai, dvostruke igre, jevrejske saradnje itd.)
Ne oajavajte zbog mene, mila moja. Znam da vas izluujem svojim neradom i tim smenim telefonskim pozivima
ljudima od kojih mogu da oekujem samo izdaju.
Molim vas, draga: ne oajavajte!
Ostajem. Pored vas i pored sina. Izdrite!
Izvui u se.
Volim vas
Paul
5. XI 1961.

692

143
[...]
Sreda 26. septembar [1962]. Mislimo na tebe, dragi moj,
posle prve noi u enevi, sada si u toj radnoj sobi u kojoj e
provesti sate i sate radei. Pariz je pod kiom jutros, stan mi
izgleda veliki, sluam Mocartov koncert koji bismo tako esto
stavili! uli i sluali zajedno, danju, nou. Ponovo u otvoriti
svoj, jo uvek zatvoren, atelje, baciu se na veliko spremanje
ovoga jutra a posle podne u pokuati da opet ponem da radim. Moram da iskoristim ove duge sate koje provodim sama,
ali malo se oseam izgubljeno, rastrojeno, zna ve. Kako da se
ponovo vratim svemu tome? Kako da se usredsredim, da pronaem sebe, da se prepoznam, da dobro ujem ta se deava u
meni, da mi ne promakne ni najmanja misao, da otkrijem ono
to bi se jo tu moglo kriti i da vrlo brzo, u nekoliko redova ili
boja, bacim to na papir. Toliko sam se odvikla od toga. Oseam
se vrlo udaljeno od sebe same. Kako da ponovo pronaem sebe
da bih tebe ponovo nala, da bih jo dublje dola do tebe, sa jo
vee daljine, iz jo vee blizine. To mi je najvea elja, najvea
nada, upravo je to pomo koju oekujem od ovih dugih dana
koje treba sama da provedem. Polazim. Hrabro. aljem ti svoju
hrabrost, svoju snagu i svoju ljubav. Primi ih, mili moj, neka
budu tvoje. Volim te.
[...]
izela

693

149

Pariz, 07. oktobar 1962.

Mili moj, ljubavi moja,

Pored vaih lepih rua, koje ste toliko eleli da mi ostavite, ekam i pripremam nae sledee vienje. Provela sam dva
predivna, jednostavna i neusiljena dana pored vas, i predivnu no sa vama. Nismo imali mnogo toga jedno drugome da
ispriamo, ali ponovo smo se uverili u nau ljubav. Ponovo
sam osetila tu snagu koja se, uprkos svemu, kod tebe uvek i
uvek obnavlja, kao i tvoju hrabrost, i to oseam svaki put kada
razgovaramo telefonom, i da toga nema, ja ne bih mogla da
podiem Erika, da ivim, sa ipak velikom radou, jedan veoma poseban ivot, pun velikih tuga i vrlo tekih trenutaka,
ali i onih srenih. Bila sam srena, istinski srena tokom tog
jueranjeg i dananjeg dana, i elela sam da ti to jo veeras
kaem, dok se ti vozi ka enevi a meni se ini da sam ti jo
sasvim blizu. elim ti srean put!
[...]
izela

694

156

eneva, 23. X 1962.

Mila moja,
Vi ste moja ena vi ste hrabro ena jednog pesnika. Zahvaljujem to to tako junaki podnosite. Vi ste, takoe, majka
moje dece8, vi ste Erikova majka.
Hvala, moja Draga, to ste tako hrabro sve to. Vi ste, kao
to dobro znate, ena jednog prokletog pesnika: dvostruko,
trostruko jevrejskog. Hvala, izela de Lestran, to preuzimate na sebe sve to. Hvala, moja Ljubavi, hvala izela de Lestran,
to ste moja ena, tako hrabro. Hvala to ste Erikova majka.
Vratiu se krajem ove sedmice, ili poetkom sledee. Hvala
to ste majka naeg sina. Hvala to ste, uprkos svemu, tako
hrabri.
Moj rukopis
[Nedovreno pismo]

8 Pored Erika, imali su

jo jednog sina koji je
preminuo trideset sati po
roenju.

695

169
78 rue de Longchamp
Pariz, 16. arondisman

Utorak 08. januar 1963.

Ljubavi moja draga,

9 Krajem decembra 1962.
godine, Paul Celan se leio
na privatnoj psihijatrijskoj
klinici u Epineu na Seni
(Epinay-sur-Seine), na zahtev izele Celan. Nekoliko
dana ranije, u skijakom
centru Valoar, imao je prve
halucinacije (sluajnog
prolaznika je optuio da je
umean u aferu Gol) i agresivne ispade prema izeli.
Tada joj je, izmeu ostalog,
s vrata otrgao utu maramu poput utih zvezda, u
prisustvu sedmogodinjeg
Erika Celana.

Toliko sam danas bila srena to sam videla da ti je osetno

bolje9, jedva ekam da se vrati, da ponovo zajedno ponemo
ivot u naoj obnovljenoj kui. Nestrpljiva sam koliko i ti da
doekam taj dan.
U nedelju si delovao vrlo umorno. Ali brzo napreduje, a
strpljenja emo imati.
Kada sam se veeras vratila, zatekla sam tvoje drugo pismo
koje mi je, sluti ve, priinilo ogromno zadovoljstvo, itala
sam ga i itala, kao to inim sa svim tvojim pismima. Raduju
me tvoja ljubav i poverenje, tvoja elja da se potpuno promeni (ili barem ovrsne kad su u pitanju sporedne stvari).
Naravno da e nastaviti da pie a takoe i da objavljuje s
vremena na vreme, ali sada e moi i bolje da vodi rauna
o Eriku i meni, biemo jo blii jedno drugome, i mi emo se
oslanjati na tebe, to sam ja oduvek elela_ Pomagaemo se,
biemo dobro, voleemo se i bie u nama radosti. Deset godina
braka! To znai da emo ostati do kraja ivota zajedno... Ti to
dobro zna.
Nikoga nemam u ivotu sem tebe, i Erika, naravno. Nemoj
vie misliti da bih mogla da te prevarim. U Valoaru sam bila
iscrpljena, na rubu ivaca, nisam vie mogla da izdrim i samo
to ti nisam rekla da ne mogu vie da ivim s tobom. Molim te
da mi oprosti, grozno sam se ponela. Mislila sam da vie ne
mogu da ti pomognem, nisam vie imala snage. Ali kaem ti, i
molim te da mi veruje, nervi su mi tamo popustili. Sada sam
dobro i znam da te nikada neu napustiti, Ljubavi moja, nikada, ja volim samo tebe, ali tebe stvarno volim i niko mi drugi
nije potreban, samo ti.
Ljubavi moja, mili moj Paul, muu moj,
do skorog vienja, do vrlo skorog vienja_
Ljubim te
izela

696

177
78, RUE DE LONGCHAMP:XVIe
[Pariz] Subota, 21. decembar 1963.
Hvala, mila moja, to ste dva puta telefonirali. Pa, naravno, zovite me s vremena na vreme, srean sam to imam novosti od vas, to mogu pomalo da uestvujem u vaem boravku
na planini.
Ovde je sve mirno. (Karmen10 se u ovom trenutku trudi da
uz to manje buke i to bre pospremi kuhinju.)
itao sam malo Muzilove Tri ene, koje sam pre neki dan
pronaao u izvornom izdanju kod ibera11. To je, uostalom, i bio
dan za kupovinu knjiga: kupio sam i dva Mioa (Ko sam bio12 i
Putovanje u Veliku Garabanju), za jedanaest hiljada franaka (to je
hiljadu franaka manje nego to sam predvideo), i jednog Babelja
na ruskom (i to dva primerka, jedan za Vagenbahove13).
Danas sam vrsto odluio da se vratim Sonetima14.
Sino sam veerao kod Koroneosovih15, koji su jako ljubazni. Ali poao sam prilino rano, mnogo pre jedanaest sati i
prilino sam dobro spavao. P. a u videti tek 27, ali mislim
da zatraim od njega da mi smanji doze, osim za spavanje.
Malo po malo, isplivau, opet, - isplivaemo zajedno. Toliku
sam samo snagu uloio u pruanje otpora sada treba da pronaem nain da prevaziem taj stadijum, da se vratim u ivot,
slobodno.
U ponedeljak je na roendan.16 Pronai ete po povratku
va beli jorgovan i to e opet biti onaj isti dan. Most godina
traje i trajae.
aljem vam Erikove ocene znam koliko ste sreni to on
tako dobro radi, i ja sam. Erik nosi u sebi sve nae sposobnosti,
i sve svoje a ja znam da su one velike.
Odmorite se, lepo skijajte, dobro spavajte. Ova godina je i
godina nae knjige17.
Poljubite Erika! Ja ljubim vas
Paul

10 Karmen je kuna
pomonica.
11 Robert Musil, Drei Frauen, Berlin, Rowohlt, 1924.
Celan je imao obiaj da
kupuje nove i polovne knjige u knjiari Gibert na
bulevaru Saint Michel.
12 Celan e i prevesti na
nemaki pesme iz zbirke
Qui je fus, Henri Michaux.
13 Klaus Wagenbach, tada
urednik Izdavake kue
S. Fischer Verlag, zaduen
za pripremu objavljivanja
zbirke Niemandsrose (Niija
rua), 1963.
14 Radi se o prekucavanju
prevedenih ekspirovih
soneta.
15 Kosmas Koroneos, grki
pesnik ija je majka, kao i
Celanova, bila Nemica.
16 Jedanaesta godinjica
braka Celanovih.
17 Atemkristall (Kristal
daha) e se u 75 primeraka
pojaviti 23. 9. 1965. a ini
ga ciklus od 21 pesme Paula
Celana i 8 grafika izele
Celan Lestran. Ovaj ciklus
pesama e se, bez naslova,
pojaviti u zbirci Atemwende
(Preokret daha), 1967.

697

180
Maestik u Kranu

24. decembar 1963.

Dobro vee, mili moj,

18 Topao i vrlo suv vetar

koji silovito duva u nekim
alpskim dolinama.

698

Jedno dugo vee je preda mnom! I inae su ovde veeri

duge, redovno isprekidane tim groznim zvukom friidera! U
Kranu poinje a u Parizu? Mislim na tebe. Slae se da su grozni ovi praznini dani? Odvratno je. A poto svakako postoje,
jo je tee onima koji ih ne ele, zar ne? ta bih dala da provedem nekoliko sati pored tebe veeras u naoj kui_
Vreme je bilo gadno, vrlo hladno, vrlo oblano, a naroito
zamara ovaj fen18 [sic] koji vas umrtvljuje i spreava da bilo ta
radite. Priznajem da sam brzo odustala od planova da odem u
Plan-Mejan. Proetala sam sa Erikom po Kranu, gde je potroio
novac koji mu je dala tetka, a zatim smo se vratili ovde sa badnjakom. Lepo se igrao cele veeri, ali pria, pria sve vreme, ne
mogu da itam, da radim bilo ta. Poelimo nam snega i sunca,
da iskoristi to je mogue vie ovaj boravak ovde i da ti se onda
vratimo.
Nadam se svakog dana da e pomalo raditi, da e ti to doneti malo radosti. Neka tvoja samoa bude plodonosna, neka
cena tvoje poezije ne bude previsoka. Nadam se takoe da e
kod Bolakovih naii na razumevanje, koliko je to mogue. A
nadam se i da moe da ita, obradovalo me je to to si pronaao nekoliko knjiga i to si kupio Mioa. Sada e te njegove
knjige moi ponovo da proita u tom izdanju.
Moda e nekoga sresti, napraviti neke kontakte koji e ti
dobro doi. Nadam se i da ti pisma koja prima nisu loa. Kad
bih samo znala da uspeva da ivi a ne samo da ubija vreme. Ova godina je predstavljala vrlo teko poglavlje u naem
ivotu. Neka sledea godina bude drugaija, a da to ipak bude
na ivot! Neka se, vrsto povezani, odupremo tekoama_ Ve
jedanaest godina! Tako dugih a tako ispunjenih, tako bolnih,
tako tekih, ali ima tu i nekih radosti, nezamenljivog, pravog,
ima ivota, sa tobom, jednim sinom i to kakvim! sa tobom
pored mene, a tu je i poezija, mislim da je ona najistinitija,
najnezamenljivija, najjedinstvenija, najvie ona ini ivot. Tu
je i sve emu si me nauio_ Sve to sam mogla da usvojim, a
to potie od tebe, ceo preeni put! Ti si me probudio. Ovakva

sam zahvaljujui tebi_ Moje znanje je tvoje. To je ve sasvim

ispunjen ivot... Trideset est godina! samo, ve_ Kraj godine
svoenje rauna 1964. Znak pitanja nada elja nove
pesme: nove istine.
Erik mi je jue rekao: eleo bih da budem naunik, ali to
nije sve, hou takoe da budem plemenit u ljubavi!
Plemenit u ljubavi da, plemenit u ljubavi. To mi se veoma dopalo. I on me poduava_
S mukom itam, teko mislim, teko mi je da piem. Pokuau da spavam_ Nadala sam se tvom pismu, ali nisam ga
dobila moda sutra, ali verovatno mi jedan dan nisi pisao.
Moi u da sa tobom razgovaram telefonom, da ti ujem glas,
da saznam kako si.
Ljubim te, mili moj, volim te
izela

699

194

19 Iz dnevnika Paula Celana vidi se da je upravo on

insistirao da njegova ena
otputuje u Rim.

20 Celan koristi re seulet to je franko-celanovski kalk od nemake rei

Einsamkeit.

21 Tako ju je nazivao u pismima iz pedesetih godina i

u nekim posvetama.

22 U tekstu stoji berbres,

to je re Erika Celana za
rverbres. Paulu Celanu
se dogaalo da pie pod svetlou ulinih svetiljki.

700

78, RUE DE LONGCHAMP. XVIe

[Paris, 17-18. 1. 1965]

Nedelja vee
Bio sam veoma uzbuen kada ste se sino popeli na voz i
kada se taj voz udaljio. Osetio sam lupanje srca u grlu, a u isto
vreme su mi i krupne suze navrle, iz dubine mog bia.
Pitam se sada da li sam dobro uinio to sam vas pustio
da poete19, bez rezervisanog hotela, bez prijatelja, u taj veliki
strani grad. Kakvo vas je vreme tamo doekalo? Da li ste mogli
da naete nekog nosaa, da razmenite novac, da platite taksi?
A moda je jedna od one dve devojke koje su sa vama delile
kupe mogla da vam da neki savet?
Ne, sasvim sigurno je trebalo da barem rezerviemo hotelsku sobu.Vraajui se sino, poto sam se zadrao nekih pola sata
u jednom bistrou na uglu ulice Sen-Per i Bulevara Sen-ermen,
umalo da telefoniram Iferovima da ih zamolim da odu da vas
saekaju na stanici. A zatim sam pomislio da vam je, poto ste
ve sami poli, stalo da se sami snaete, kao odrasla osoba. Ali
maloas sam uvideo ta sve za mene predstavlja va odlazak, i neizvesnost u vezi sa vaim smetajem. Da li su u hotelu enio bili
predusretljivi, da li je bilo slobodnih soba? I kako ste vi doiveli
taj prvi dan u Rimu, ispunjen samoom hou rei samou20.
Vidite, va odlazak je od velikog znaaja za mene jer sam ponovo osetio svu svoju ljubav prema [vama], ponovo pronaenu,
bez iega izgubljenog, celu, neokrnjenu ljubav, ljubav prvih noi,
ljubav prema Carici svih mojih Bukovina (a samo mojih i ima, o
ostalima neemo govoriti jer nisam otuda), prema mom Sjajnom
Aneliu Velikom, prema mojoj Breskvici, prema Maji21.
Doneo sam iz Moavila Jejtsove pesme seate li se te knjige? Dali ste [mi] je 16. jula 1952, kupljena je kod Brentana, na
aveniji Opera, bio sam presrean: udeo sam za tom knjigom
toliko godina, od svoje esnaeste, a onda sam u Parizu (gde
sam iveo!) sreo izelu de Lestran, koja me je volela i koja je
volela pesmu, pisanu i proivljenu.) A osvetljavala su nas zelena ulina svetila22 jo uvek nas osvetljavaju i svetlee nam
[sic]. Oh, pronai u ponovo sve to treba da bih vas obujmio
svojim rukama, da bih vas obuhvatio i osvetlio, vas, ve toliko
svetlu i blistavu.
Volim vas, Ljubavi moja.

_______
[...]
Hou li moi da radim u vaem odsustvu? Mogao sam da
vam napiem ove redove, ak i ove stranice. Ali, oseam kako
sam danas ostao bez svoje obnovljene snage. Potrebno je da
imam vas pored sebe. Potrebno mi je da znam gde ste, da sve
vreme znam da ste dobro, da ste potpuno zatieni. Proceniete sami, Ljubavi moja, ako se oseate isuvie usamljeno,
ne oklevajte da se vratite u Francusku, na Jug najpre, a zatim
meni. ta ja radim? Vas ekam. ekam va telegram. (Kuepaziteljka nije bila tu tokom dana, sii u upravo sada da vidim
ima li pote. Ali sigurno bi mi je ve sama donela.)
Imam elju da pozovem hotel, ali plaim se da me nee
razumeti, nemam broj, a jo se plaim i toga da vas neu nai,
jer ste, moda, izali.
Sino sam pokuao da pozovem tetku23, automatski: neki
gospodin, na istom britanskom engleskom, kae - greka. Traim pravi broj: tetka je izala.Telefonirau sada Lalandovima,
da bih malo priao o vama.
Telefonirao sam Lalandovima24, Lizu mi se javila (ak je u
pozoritu, aklina je izala). Ona mi kae da telegram iz Italije
moe da putuje i dan i po to je dugo, neu ba tako dugo
ekati, zar ne?
Siao sam kod kuepaziteljke jo uvek nije tu. Proetao
sam kratko ulicom ka Trokaderou, a zatim sam se ponovo popeo. Boe dragi, pa ja sam vas ipak pustio da poete u pomalo
nepoznatu sredinu. Ovde, kod nas, gore lampe. Teko mi je.
Toliko mi je potrebno da znam da ste dobro! Moda ete mi
telefonirati jo veeras, iako se nismo tako dogovorili? Razmiljali smo o tolikim stvarima, ali ne i o toj, a na to je prvo trebalo da pomislimo.
Maloas sam pomislio da telefoniram naem sinu. Ali onda
bi trebalo da mu prenesem novosti o vama, tako da u saekati
va telegram. Hou li moi da otputujem u Nemaku? Tamo u
jo vie biti u neizvesnosti.
20 asova i 30 minuta je, pozvau Tofofenove25. Telefonirao sam Tofu, vrlo je ljubazan. Priali smo oko pet minuta a
onda sam osetio kako me gue suze. Kako sam mogao da vas
pustim da odete tako daleko, ljubavi moja?
Vratite se, iku moj.

23 Bertu Ancel (Berta

Antschel), koja je ivela u
Londonu.
24 Prijatelji i susedi
Celanovih.

25 Elmar Tofofen (Elmar

Tophoven), prevodilac
(prevodio je Beketa, Natali Sarot, Kloda Simona),
zamenik i naslednik Paula
Celana na cole normale
suprieure u ulici Ilm (Ulm).

701

26 V. pismo br. 169

27 Njihov prvi sin Fransoa

je umro dan posle roenja.

702

Bilo je trenutaka, ovih poslednjih godina, kada sam verovao da treba da ivim po nekom drugom zakonu. Ali, ja sam
veoma duboko, do sri va mu.
Razumem vas, ljubavi moja, razumem vas. Toliko patnje,
toliko samoe, toliko gorine. Ali sad je moje srce ispunjeno
vama. Oseam vae usne, ljubim vas, na stanici smo, govorim
vam da vas volim, i to kaem iz dubine due, i vi to oseate.
Vas oi [sic], ljubavi moja, vae oi. Vau duu, veliku, iskrenu,
savrenu. Doite, svetlosti moja, budite tu.
Pomislio sam da vam poaljem telegram, ali rekli su mi
da se moe desiti da vam stigne tek sutra, ili, ako je hitno, oko
ponoi. Potraio sam, preko slube za telefonske pretplatnike,
broj hotela.
Verovatno mislite na sina, na mene. Ljubavi moja.
A potrebni su mi i vai saveti.
Imam broj, ali, ako vam telefoniram a vi ste izali, biete zabrinuti kad se budete vratili i saznali da sam zvao, ma ta da kaem
(jer i molba da ne brinete zbog poziva moe biti loe preneta).
Nemam ta da vam zamerim. I neu to vie initi. to se
Epinea tie, naravno da niste mogli drugaije da postupite26.
Dobro to znam, dobro to oseam. Bie opet svetlosti u nama,
na due vreme, uz nau nikad izgubljenu ljubav.
Nikada tokom mojih putovanja nisam osetio ono to u
ovom trenutku oseam.
Iz vas crpim snagu, zahvaljujui vama se ona ponovo raa.
Doite. Kako sam mogao da vam kaem da mi ne telefonirate?
Zovite me, priajte sa mnom.
9 sati i 20 minuta: zvao sam hotel, molei da gospou Ancel obaveste da e imati poziv. Budite tu, voljena, budite tu.
(Najavljeno ekanje od pola sata).
Sin je dobro, zar ne, skija, zabavlja se, radi. Na dragi Erik,
naa nada. Na sin koji nam je dat iv27, koji ivi i ivee, ovek, ljudsko bie. I veoma zatien, vezan za ovaj dom, va i
njegov. I Jevrejin, sa razumevanjem, smerno, ponosno.
9 sati 35 minuta: Telefon zvoni jednom, podiem slualicu, - nema odgovora.
9,45 Ponovo zvoni: Ne moe se uspostaviti veza sa Rimom. Pomislivi glupo da je telefon u hotelu zauzet, ja kaem: Onda nemojte vie pokuavati. A zatim, predomislivi
se, ponovo zovem, ali ako je najavljeni poziv neko primio, to
ve vie nije ista osoba. Samo da vi ne budete zabrinuti. Oh,
znam da sam vrlo nestrpljiv, vrlo nespretan.

________
Bez svega toga, bez te kampanje protiv mene, kojom se, to
je sve oiglednije, uveliko pokuava da se potisne, da se iskljui
taj pesnik, pomalo stranac: kako bi na ivot tada bio miran i
srean, ispunjen ljubavlju i poslom, vaspitanjem naeg deteta!
Ali, uporno emo se boriti, izdraemo, sve troje, zajedno, sve
blii jedno drugom.
________
Okrenuo sam peanik.
Treba da se smirim. Vi ste dobro, boravak u Rimu e vam
biti uspean.
_______
Ponovo me zovu: slualica telefona u vaem hotelu nije
bila dobro sputena, tako da poziv nije ni stigao.
_______
Dobro ste, zadovoljni ste.
Ponovo sam siao kod kuepaziteljke, koja je, ovog puta,
bila tamo. Nema telegrama, ali to je, u stvari, i normalno. Imau sutra novosti o vama. Ponovo okreem peanik, i dalje
isto. Odlazim da kupim Dominal28, a zatim u lei, mislei na
vas, mislei na naeg sina, na va povratak.
Treba da nauim da vas ostavim samu, mirnu, na miru.
Ali voleo bih da tako mirni budete ovde, pored mene,
sada.

28 Lek koji se koristi u leenju dugotrajnih izofrenija

i psihoza sa halucinacijama,
a u veoma slabim dozama
kao umirujue sredstvo.

_______
Ponedeljak
7 sati 15 minuta
Isprekidana no, prilino besana, blago komarna [sic]. Ali
po buenju se oseam sigurnije: dobiu va telegram u podne,
poslau i ja vama jedan, kao i ovo pismo.
Ostavila si naeto paklo cigareta. I upalja. Jesi li kupila
drugo? Sigurno si popuila jednu cigaretu na stanici. Palim tvoj
upalja, plamen gori, svetli.

703

[Vidim] vas u Rimu, sigurnu u sebe, jaku, hrabru, ubirui

ono to vam je potrebno za rad, bistrog oka, irom otvorenog
ka stvarima. A te stvari vam se obraaju. Ljudi vam se obraaju,
prihvataju vas, ljubazno, onako kako to Italijani znaju, s potovanjem: oni shvataju ko ste vi, ve na prvi pogled.
8 sati: Karmen stie.
29 Ljubavnik govori o rui u
svom srcu, naslov pesme.

30 U pismu od 16. 1. 1965,

Ida Porena alje svoje
prevode pesama i lanak o
Reetki jezika i Niijoj rui,
inspirisan itanjem Meridijana, govora Paula Celana
prilikom dodele nagrade
Georg Bihner u Darmtatu
22. 10. 1960. Njen suprug,
Boris Porena, komponovao
je muziku za Fugu smrti
(Todesfuge) i neke druge
pesme. Celan ih je upoznao
tokom svog boravka u Rimu
aprila 1964.

704

Otvorio sam Jejtsovu zbirku na strani 62:

The Lover Tells of the Rose in his Heart29
Neto pre devet sati: Va telefonski poziv. Nemojte ostati
due nego to vam prija, ljubavi moja. Nedelju dana, ako moete. Zatim skoknite kod vae prijateljice u Kabris, pa se vratite
kui.
(U jutronjoj poti, jedno pismo gospoe Porene30, ene
onog kompozitora iz Rima, veoma je ljubazna, radila je na dve
poslednje zbirke, kao i na Meridijanu. Mislim da bi trebalo da joj telefonira: 50-24-04. Adresa: Via Bruzzesi 7. Ako se
budete druili sa ljudima, lake e vam proi vreme.) Ii u u
sredu u Virzburg, na dva dana.
The lover tells of the Rose in his heart
Paul
[Na margini:] Tofofenovi, kojima sam jue telefonirao, insistiraju da ode u posetu njihovim prijateljima edelima.

198

Via Zanardelli 28
Hotel enio
[Rim,] 19. januar 1965.

Mili moj, ljubavi moja, Kako sam se samo obradovala kada

sam, vrativi se veeras (19 asova), pronala tvoje tako dugo
pismo. Ovako usamljenoj, stvarno mi je prijalo to sam se ipak
osetila tako voljeno i toliko u mislima onoga kojeg volim_ I
meni je bio veoma tuan i bolan polazak vozom u nepoznato,
ostavljajui te pri tom na tom tunom staninom peronu. Dolazak u Rim je sasvim sigurno bio jo gori, kao i ta duga, prva,
iscrpljujua etnja, nisam vie mogla da hodam i stvarno sam
poela da brojim milje koje su nas razdvajale.
[...]
Uprkos tekoama sa poetka mog boravka ovde, vidi da
se trudim da on ne proe ba loe. Rim je ipak veoma zavodljiv
grad, toliko toga ima da se vidi, ak i ako ovde dugo ostanem,
ostaviu jedan dobar deo da sledei put zajedno obiemo_ Priznajem da me je ipak iznenadio svojim draima, svetlou i
bojama, koje se razlikuju od pariskih_ Toliko ima lepih palata,
starih uzanih ulica, velikog bogatstva ali i veoma veoma velikog siromatva.
ta sve ne bih sada dala za jedan dugi sat proveden sa tobom, ovde, u ovoj prilino tunoj i loe osvetljenoj sobi, u
ovom malom krevetu!... Ljubavi moj, preplavio me je u ovom
trenutku jedan veliki talas ljubavi prema tebi, Paul, Ljubavi
moja, mili moj, da, ja sam carica svih tvojih Bukovina, ali ne
i drugih!
Ne brini za mene, loi trenuci s poetka su ipak proli, ipak
imam elju da pomalo vidim ovaj stvarno privlaan Rim, ali
neu ostati ako se budem suvie dosaivala, svakako neu. Ali,
poto sam ve ovde, ako budem mogla, ipak hou da iskoristim
ovaj boravak da bi me to malo dralo_ ak i ako se oseam vrlo
usamljeno, ak i ako ni sa kim ne razgovaram.
U stvari, ima neke drai u tome kad si potpuno nepoznat
u velikom gradu. Ne krijem da bih u ovom trenutku vie volela
da sam ovde sa tobom ili da barem imam neke prijatelje, to
nije sluaj, ali pokuau da prevladam svoju samou i da je ispunim rimskim vrtovima, rimskim ulicama, nekim muzejima_
Ipak, slabo zapaam. Razmiljam, povrno, o nekim buduim

705

31 Ova grafika e konano

biti nazvana Seanje na
Holandiju Erinnerung an
Holland, 1964 (Celanovi su
boravili u Holandiji od 23.
do 26. maja 1964). Izdrau (Je maintiendrai) je,
zapravo, deviza jedne holandske porodice (OrangeNassau), koju Celan smatra
francuskom varijantom
svoje devize Stehen.
32 Izmeu 1954. i 1967. godine, Paul Celan je dao naziv, esto dvojezian, svim
grafikama svoje supruge.

grafikama. Naalost, mislim da ovde ne mogu da radim (kad

bi samo moj novi atelje bio ovde!). Ali moda u moi po povratku! Sea se kako je nastalo onih etiri ili pet grafika posle
Amsterdama, kao da su dole same od sebe; jedna od njih je i
Izdrau31. Hvala na svim tim lepim naslovima32.
Naveu sada tvoje rei, zato to mi to priinjava zadovoljstvo i da bi jo jednom bilo napisano: Pronai u ponovo
sve to treba da bih vas obujmio svojim rukama, da bih vas
obuhvatio i osvetlio, vas, ve toliko svetlu i blistavu. Volim
vas, Ljubavi moja.
Do skorog vienja, Lubavi moja, vratiu vam se svakako, i
mi emo sve troje izdrati i boriemo se, i pobediemo_
Napred!

Za pravdu, istinu: za Poeziju: za Ljubav.

izela

706

Oleksandar Irvanec
Semjon Libonj
Jurko Pozajak
uri Grigorjevu
Ivan Luuk
Nazar Gonar
Roman Sadlovski
Taras Feuk
Nazar Fedorak
Rostislav Meljnikov
Roman Skiba
Vasilj Mahno

SAVREMENA
UKRAJINSKA
POEZIJA
preveo i priredio:
Miodrag Sibinovi

IZ SAVREMENE
UKRAJINSKE POEZIJE
preveo i priredio: Miodrag Sibinovi
Ukrajinska knjievnost, kao jedna od tri dananje istonoslovenske, svoj razvoj poinje od kraja X veka, ali se kao posebna razvija, u svakom sluaju, bar od XVI veka. Zbog osobenih
istorijskih i drugih uslova, na naim prostorima je uprkos tome
to se za nju znalo, dugo bila u senci ruske.
Posle prisajedinjenja Ukrajine Rusiji 1654. godine nastale su tekoe oko razvijanja i upotrebe ukrajinskog jezika. Bez
obzira na to to je politikom evropeizacije i sekularizacijom
drave otvorio prostor za prodor u rusku knjievnost i umetnost estetike baroka, Petar Veliki 1720. tamparijama u Kijevu
i ernigovu zabranjuje da objavljuju knjige na ukrajinskom
jeziku. U ime jaanja monolitnosti carevine, i Katarina II je
80-ih godina XVIII veka donela dekret o zabrani nastave na
ukrajinskom jeziku u svim osnovnim i srednjim kolama, kao
i u visokokolskoj crkvenoj ustanovi, uvenoj Kijevskomogiljanskoj akademiji...
Jedna od karakteristika novije ukrajinske knjievnosti je
da, od svojih poetaka, pod stalnim pritiskom politike. Tokom
XVIII i XIX v., u ime slovenskog jedinstva, a u XX veku, u ime
monolitnosti nove sovjetske kulture, razvijana je, uglavnom,
nepovoljnim drutvenim uslovima. U vie perioda, pisci koji
su pisali na ukrajinskom jeziku, ili posle 1917. godine, kada je
ukrajinski jezik zvanino priznavan, pisci koji su, kao zagovornici ukrajinske etnike osobenosti, odvie insistirali na kontinuitetu nacionalne umetnosti rei stvarane na ukrajinskom
jeziku bili igosani kao razbijai Ruske pravoslavne carevine,
odnosno, potom, kao nacionalisti i neprijatelji Revolucije, te su
nemilosrdno proganjani, a mnogi od njih i fiziki likvidirani.
(Kod nas se dosta zna o ruskoj knjievnosti i njenim rtvama u
vreme staljinistikih represija, a o ukrajinskoj gotovo nita...)
Prof. ukrajinskog jezika i knjievnosti na beogradskom
Filolokom fakultetu Ljudmila Popovi je krajem novembra
prole godine na knjievnoj veeri o igosanim ukrajinskim
pesnicima (vee je odrano na Kolarevom narodnom univerzitetu) citirala izvod iz telegrama njujorkog Udruenja ukra-

709

jinskih pisaca (Re) upuenog uesnicima Drugog

sovjetskog kongresa pisaca, odranog u Moskvi 20. XII 1954.
godine: Ukrajinski pisci politiki emigranti pozdravljaju
kongres i izraavaju svoje sauee svim piscima porobljenih
naroda SSSR-a.
Godine 1929. objavljivana su dela 259 ukrajinskih pisaca,
od kojih je posle 1938. godine nastavilo da objavljuje samo
njih 36. Molimo da se objasni, gde su i iz kog razloga su iz
ukrajinske knjievnosti nestala 233 pisaca?
Ovaj telegram je pratio sledei materijal za tampu. Prema
priblinim proraunima (jer do tanih podataka nije bilo mogue doi), broj 223 se objanjava na sledei nain: streljanih
je 17; dovedenih do samoubistva 8; uhapenih, prognanih
u koncetracione logore i izbaenih policijskim metodama iz
tampe (meu kojima ima pobijenih u logorima) 175; nestalih bez traga 16; umrlih svojom smru 7. Ovi podaci,
zajedno sa ostalim potresnim svedoanstvima o traginim sudbinama ukrajinskih knjievnika koji su podvrgnuti represiji,
prvi put su objavljeni 1959.godine u Parizu. Naporom jednog
od preivelih svedoka staljinistikih istki Jurija Lavrinenka,
koji se spasao iz koncentracionog logora i emigrirao da bi iz
udom sauvanih pesama u periodici, iz rukom prepisivanih
zbirki, iz pisama i beleaka stvorio svoju antologiju Streljani
preporod koja predstavlja potresno svedoanstvo o traginoj
istoriji ukrajinske knjievnosti sa poetka 20. veka. U Ukrajini
je ova antologija objavljena tek 2002. godine, punih deset godina nakon sticanja dravnosti.
A ta su bili grehovi tih ubijenih i proganjanih ukrajinskih knjievnika? Lj. Popovi pie: U zvaninim izvetajima
sa fabrikovanih suenja uglavnom su optuivani za pripreme
teroristikih akcija protiv drave... Takve su bile zvanine optube reima. U stvarnosti ovi teroristi, naoruani perom, branili su svoje pravo na originalni estetski pristup stvaralatvu,
drukije reeno, nisu uklapali u predstavu o novoj sovjetskoj
umetnosti. (...) Ukrajinski knjievnici s poetka XX veka videli su svoj glavni zadatak u hitnoj modernizaciji umetnosti,
koja bi morala za nekoliko godina da nadoknadi ono za ta
su evropskoj knjievnosti bile potrebne decenije. Odatle tolika
raznolikost umetnikih pravaca i udruenja u mladoj modernoj ukrajinskoj knjievnosti simbolizam, futurizam, neoromatnizam, neoklasicizam, neorealizam, impresionizam to su
samo neki od knjievnih pravaca koji su bili aktuelni u ukrajin-

710

skoj poeziji dvadesetih-tridesetih godina, i to svi u isto vreme!

Pesnike koji su im pripadali zaista je malo toga objedinjivalo
osim voljene otadbine, slinih hronolokih okvira ivota i zajednike tragine sudbine.
igosani ukrajinski pesnici iz 30-ih godina XX v. 60. i 70ih posle privremenog poputanja stega nakon Staljinove smrti,
dobili su naslednike meu novim, mladim piscima, koji su se,
meutim, ubrzo, takoe nali na udaru zvaninih dravnih institucija. Osim toga to je objavljivanje njihovih dela, ve od
kraja 60-ih, bilo zabranjivano, neki od njih su, kao i njihovi
prethodnici, ivot tragino zavravali u koncentracionim logorima SSSR (poslednja naroito upeatljiva rtva ovakve politike bio je pesnik Vasilj Stus, 1938 1985). I ovih pesnika,
ija je zajednika platforma, uprkos individulanim razlikama,
bio preporod savremene knjievnosti na temeljima nacionalne
tradicije i estetikim tekovinama savremene evropske literature nije bilo malo: Lina Kostenko, Dmitro Pavliko, Vasil Simonenko, Mikola Vinhranovski, Ivan Dra, Roman Lubkivski,
Mikola Vorobjov, Vasil Holoboroko, Viktor Kordun, Grigorij
ubaj i mn. drugi.
V. Kordun kasnije, povodom sudbine tog preporoditeljskog
pokreta, konstatuje da je, ve od poetka 70-ih, sa obnavljanjem sovjetske represije, dolo do neuoenog odmah raskola
na one koji su krenuli putem to je vodio kroz sasluavanja,
hapenja, logore, gulage... i smrt, i na one koji su, u elji da
preive i zadovolje svoje line ambicije ukljuivanjem u tadanji establiment poeli kako u svojim stvaralakim, tako
i u svojim ivotnim stavovima, da se pribliavaju partokratskim
idejama. Suoena sa takvom stvarnou, oni dosledni preporoditeljskim idelaima, osetili su potrebu i za svojevrsnom transformacijom poetike negovane tokom 60-ih godina. Umesto
politike dvosmislenosti, u koju su esto upadali pesnici ezdesetih tvrdi V. Kordun, kao od jedan od vodeih protagonista
tzv. kijevske pesnike kole u poeziju je uao istinski dramatizam narodne egzistencije (...) Umesto minimalne narodnosti,
injeni su pokuaji razvijanja mitopoetike svesti; umesto igre
kulturolokim realijama, naroito onim realijama iz istorije zapadnoevropskih civilizacija, ije pominjanje je istinski zaokret
ka izvornoj osnovi egzistencije.
Zanimljiv je pomalo zagonetan aforizam Line Kostenko:
Nekad Orfeji, a sad korifeji. Moe se dati, no ne i nestati.
Da li je ovo i kritike sabrae po liri, saboraca iz vremena otpora

711

sovjetskoj vlasti, koji su posle proglaenja ukrajinske nezavisne drave otili u vlast? Simptomatino je poetesino jednodecenijsko demonstrativno povlaenje iz javnog drutvenog
ivota od poetka 90-ih godina XX veka, koje je ukljuivalo
i odbijanje davanja bilo kakvih izjava za glavna glasila u zemlji. Simptomatino je, naroito u kontekstu njenih otrih satirinih iskaza iz ciklusa Letei katreni, poput sledeeg: Reimi,
hunte i peritorije. / Prolo je sve, ve narod u propast ode. /
Ali u igri, na starom goblenu istorije treba da se zbog neega
izveze lik slobode.; ili, u kontekstu njenih ovakvih aforizama:
(prvo) Slomljena dua je kao Troja, nadivi svoje ubice. (a
zatim) Dua je prola kroz sve stadijume dolo je vreme da
se smeje.
U naoj Antologiji ukrajinske poezije (Banja Luka Sarajevo,
2002) dalji tok razvoja ukrajinske poezije Lj. Popovi u predgovoru predstavlja ovako: Mlada generacija, pre svega pesnici
osamdesetih Igor Rimaruk, Ivan Malkovi, Vasilj Gerasimjuk
u ukrajinsku poeziju unose razmiljanje o ponovnom vrednovalju ideja dobra i ljubavi, oseanje krize starih ideala, ali
i svest o opasnosti od profanisanja novih. Tako se u stvaralatvu pesnika-modernista osamdesetih, okarakterisanih kao
ironina moderna nagovetava dolazak... prave avangarde
koje je doivela svoj uspon devedesetih. Karakteristino je
da novi pesnici 90-ih donose novo stvaralatvo, neordinarno
kao sama avangarda, ponekad paradoksalno i nezavisno, koje
baca izazov svima. Obilje pravaca i tokova, a ponekad i njihova eklektika meavina, karakteriu savremenu ukrajinsku
avangardu. Avangardne grupe, poev od Bu-ba-bu (Burlesk-balagan-bufonada), iji pripadnici stvaraju poeziju izmeu dadaizma i teatra apsurda, Propala gramota sa sloenim problemima
mladog oveka u svetu skepse i beznaa; Mlada degeneracija
sa estetskim rafiniranim nadrealistikim pomeranjem ravni i
karnevalskom legalizacijom snova; Lu-Go-Sad, Muzejski prolaz
8 propagiraju nevericu u bilo kakve ideale, umetniki nihilizam, estetiku runog, kult dramatinog i traginog. Elementi
dehumanizacije, svojevrsni elitizam koji se ispoljava u domenu sadrine i jezikog izraza mogli bi da se izdvoje kao crte savremene ukrajinske avangarde. Moda bi se ovom doista preciznom opisu, radi karakterizacije, mogla pridruiti i sledea
teza: ovakva opta filozofska i estetika orijentacija ovog toka
ukrajinske poezije, karakteristina i za belorusko i rusko podruje, korespondira i sa antiutopizmom, sa gubljenjem vere u

712

velike, univerzalne objanjavalake i estetike sisteme koji se

danas najee podvode pod odrednicu pomalo mutnog pojma
postmodernizam (mada ima miljenja da ukupna drutvena
klima u Ukrajini posle proglaenja nezavisnosti nije pogodna
osnova za razvoj postmodernizma). Kako inae objasniti onog
Luukovog oveka koji je, iz odreenih razloga, reio da legne pod toak istorije, a ovaj ga, prokletnik, zaobiao i otiao
desetim putem!
Bez pretenzija na neke konane knjievnoistorijske zakljuke, u ovom izboru vam predstavljamo panoramu upavo
te linije savremene ukrajinske poezije. Za osnov smo uzeli Antologiju alternativne ukrajinske poezije druge polovine 80-ih i 90ih godina (Harkov, 2001) XX veka, ali smo pojedine pesnike
predstavili i stihovima iz njihovih autorskih knjiga, objavljivanih pre i posle te antologije. Imajui, meutim, na umu da se
osnovna dostignua savremene ukrajinske poezije ne smeju...
vezivati iskljuivo za avangardu i da ukrajinska moderna
nastavlja svoj ivot u poeziji ezdesetnika predstavnika
kijevske kole pesnika osamdesetih i devedesetih V. Gerasimjuka, T. Meljniuka, V. Mahna, B. avurskog i drugih (Lj.
Popovi) u ovaj izbor smo ukljuili i tri prevoda Lj. Popovi
iz poetskog opusa V. Mahna, Za to imamo jo jedan dodatni
razlog: ti prevodi su iz ve gotove knjige prevoda odabranih
Mahnovih pesama, koja jo nema svog izdavaa.

713

Oleksandar Irvanec
Pesme Istonih Slovena
1. Ukrajinksa pesma
Pevaju, eui, devojke...
Prva devojka
Ej, sred naeg lepog sela
Kovanica puna, vrela,
Al sva devojija
Voli Brusa Lija.
Samo sam ja cura svesna,
Volim jedino Silvestra.
Samo sam ja cura gorda,
Volim Harisona Forda.
Druga devojka
U klubu su izveera uske.
Sam matorac i matore guse.
Inostrani ekstrameks
Garantuje ekstra seks.
Voleh jednog ekstrameksa,
Ko cvetak sam pukla.
Pa sam, ne ba izdaleka,
Ekstrameksa svog razvukla
Po labrnji...
Trea devojka
I NLO, evo, tu je
Ko tanjir se vije,
Da nam selo ispituje,
Al ima rakije.
Moj dragi homoniod
Zorjanin astralni,
Pa mi dao kontraceptii oralni.
Poslednja devojka
Na leima torba,
U njoj raji tipci,
A u grupi Bu-ba-bu
Sami muenici

714

Semjon Libonj
Nonsensnitnica-1
Nisenitnica.
Nonsens vitica
Sans-sens nitica
Sen-Sanc labudiica.

Nonsensnitnica-2
Najlepi je lik nakaznosti
Milicija? Kako? How?
Sve mine, k0 u mene nalet bubuljiavosti.
Ja sam pouzdan. Ako? When?
Peva peva, vodoskok skae,
Za mnom put plae, ao, haj.
Ur-ra!!! Why?
Ganjaj u Urugvaj.

Nonsensnitnica-7
N+7 leta je moj durmanDiran, Diran.
Drndou, zavrni taj kran!
Oni romantici su samo s ekrana.
Galjo, pa kopita su od rana,
Ovnujski glupani!
1989. leta N= 1

715

Nonsensnitnica-20
ovek
elom u okno
Utonu.
Kapke fiksira
Da fokusira zrake iz
Zone suprotnog okna.
Oko je kinoprojektor,
Okno-ekran.
Na ekranu-kadrovi sa bala.
Bele rane
Parada balerina.
Bol rine i line
Iz rane u zrak
I umota prostor
Ko prostirku
Kanapom.
Tuno balerina
Na njemu balansira
Pa sleti,sleti
U postelju oveku.
Stop-kadar!
Stil ,,20. vek foks
Prestoniki balet
Izda karte
Za N ljudi
-----------------------20.vek
week-end

Nonsensnitnica-24
Majine nade
Prodire klan.
Subotnji okupatorMasni plan.
Kontinent nada je
Skorbutav okean.
GodinaAn-24.

716

Jurko Pozajak
* * *
Dotrite kod mene sutra,
Ispriau vam ja istinu!
Dotrite kod mene utra
Ispriau vam ja i tinu!
Do rite o mee uta,
I riau am a i tu!
O i e o ee iu!
I aa i a au !

Srea
Krtica ima oi,
Ali videti nee.
Ja imam sree,
No kuee.
Pasja je srea
Stutenih vea:
Prozuklo grlo,
Krvava lea.
Pasja je srea
Jad ogroman:
eljusti gladne,
Sloboda bez doma!
Kad mesec puni
Na zemlju sija,
Od sree mi se
Samo zavija.

717

uri Grigorjevu
* * *
1 Hreatik je glavna ulica
u Kijevu.

Mladi patriota u Hreatiku1

Ispredava ukrajinsku gramatiku.
Narkomani i kurvice
I ostale tamonje pitce
Sad vole ukrajinsku gramatiku.

Ljuske

(O naoj generaciji)
1
Ispod snega udan cvet
ika
i sve tera u materinu.
2
Sunce izlazi-zalazi,
I zemlja plovi polako.
Na zemlji ivi biomasa,
A u njoj i ja-balavko.
3
trba baba u movari
Vreba komarca spretnog.
Ah, sudbo! U ijim eljustima u
Da umrem neprimetno?!
4
Pogazi psa autobus prani,
Prosu mu creva kobnog dana.
Al neu ivota da se plaimui u njemu i lepa strana.

718

* * *
Trijesgodinji Buratino
I dalje optimistiki slep,
Propivi davno Melvinu,
Sve svoje stavih maku o rep.
I svake veeri pijan,
Cerekam se u krmi jo,
Veseo, drven, lepi prijan,
A patriota, bome, lo.
Pijem, ali sam svestan
Da sam, bez obzira na to,
Alkoholisana treska
Koja ne utanja na dno.
* * *
Na ringipilu kurva krui,
Odozgo ona ljubav lovi.
Ja dole nikako da skuim
ta traim tu sa svetom ovim?
Miris prolea na prozoru
I glava laka i pijana,
U glupom ringipilskom horu
Rei se zbrkale ovog dana.
A kurva gore krui li krui,
A kurva svoju ljubav lovi!
Da l to nju volim? Jo ne kuim...
Ali sam opet sa svetom ovim!

719

Kolekcija pesnika
7
Ti ekscentrini verlibri
Popili mi pamet lepo,
Pevam pesme k0 kolibri,
Piui ih repomZanos igre bez distance
Mala duga kroz lijanu,
Ja sam orfej za supstance
Tue pavijanu!

720

Ivan Luuk
Zemaljci
Moja otadbina je moja krletka,
a ja sam ptica selica vorak,
uvek joj se vratim.
Moja otadbina je moj kavez,
Tu sam ptica pevicaKad poelim, izletim,
pa mu se uvek vratim.

Varijacije na temu
tebi meni
tebe mene
tobom mnom
ti mi
te me

Gundelj
Puzim jer sam gundelj,
ne znam kako se zovem,
odavno sam bez isprava.
Ne zanima megde je cigla, a gde je oblutak,
propuzau oko njih
kao pravi junak.
Kad nabasam u kaljugu,
umiu se,
maljavim noicama u se obrisati
uvek treba biti lep i nastaviu da puzim.
Sledei kamen
Ne zaobilazim jer sam umiven.

721

Rasputna raskra
Na raskru sm u sa sobom da se skupim,
Sve svoje sebe na savet da sazovem,
Lenje da oinem, prekorim spore,
Da sve skupim na napuklog sebe nekako da zakrpim.
Ukrajinu-Rus u, sabornu dravu,
Oseam, u centru svoga zaviaja,
Vitlom, simbiozu od pakla i raja,
Da, zaetu, suem do samoga kraja.
Planue u meni alfa i omega,
Dan e prosijati, no postati znatna:
Najmanja celina-re sveobuhvatna
Za ravnoteu je vanija od svega.
Na raspuu, ko ekscentrik veni,
Drmusam Beskide, a Everest jei.

Legoh pod toak istorije

Legoh pod toak istorije,
a on me zaobie.
Ne htede da me pregazi, psina,
ve ode desetim putem.

722

Nazar Gonar
Autoportret u tramvaju
Idem tramvajem oi u prozor:
tamo idem tramvajem
i gledam u sebe,
tamo sam providan,
vidi se kroz mene
ulica,
vidi se svet.
Osmehnuh se
sebi i svetu i osmehnuh se dvared.

Autoportret u autobusu
I mnome, i ogledalcem citno tresei cr-te
svoje izgubilo lice...

723

* * *
a dama
adamavol!

Autonaturmort
kako neprirodan
muno hladnorodan
hipnoman hipnofob
kako neprisutan
izmueno sputan
tuga-tuga
* * *
Simbolizam
i mistifikacije.
i fantazije,
i ostalo, itd. to je meni strano:
ja sam za istinu,
ma gorka, ma kisela, ma slana...
Ma jaka, uvek je ko ilo
to se ne moe sakriti u miici.
Jue upadoh u jamu s ubretom iskobeljah se nekako,
al nikako da se operem:
ne pomau mi mirisi
kojima se posipam,
ni koje pijem.
Ni hronina kijavica
ne pomae...
Moj smrad
vi, moda i ne oseate,
al ja ga ne krijem,
ne krijem ga, uopte.

724

Lirika futuriste
ja te volim
lim volim vo lulu bi
ja nisam futurista
i nisam uopte glista
iako imam gliste
to zapravo nije crv
ni kakav gad
no pre Zmaj
to jedino zna
da pljune zagonetku
i napuni crevo
milju njuha
esto do besvesti
ima superzaklon
da trai zavetrinu

725

Roman Sadlovski
* * *
Nikad mi vie nee,
zapliui se u dugoj spavaici,
izai u susret.
Ne zato to takve spavaice
vie ne nosi niko,
nee mi ni u drugoj izau
u susret.

Pobuna igrake
Ja sam poslednja re
to ti ostade posle onoga
o emu je bolje ne govoriti.
Ja sam poslednja igraka
kojom se igraju deca
kao najdraom.
Neu da budem to.
Ali ne zavisi sve
od togata ja hou ili neu.

Opratajui se
ko sadraj hladan
ko pokret ubistva

kao tok nada

ko nevidljiv san

(ko miris nemira

Ko zgarite runo

lie opalo
sebe izmatalo)

jue il sutra
e u pustari
sada za nekog vrata otkrinuta
( vee zatvara
zveketom pokreta

tokom tramvaja
prvim do kraja)

potom nastane oseaj nemoi

otegnut dugo
ne tok na jug

726

Taras Feuk
* * *
Magle se snenobele kamelije
I kia ogolele gajeve poji.
Odleu vorci i Jevreji
Put pustara Palestina svojih.
Na granama samo ugljenisana gnezda
I po izrovanim putevima blata more.
Samo aure od ispaljenih metaka
C pogorelih itita gore.
Kraj puteva kue samrtne beline,
Ridaju vrata koja se jo gare.
I kog e vam vraga jo
Palestine?
Kog e vam... opet pustare.

727

Nazar Fedorak
Hronika
Englezi sedmicu poinju od nedelje.
Ja sedmicu poinjem od tebe.
Subota:
Oprostismo se.
Nedelja:
Kucah na maini.
Ponedeljak:
Pisah o utilu.
Utorak:
Tugovah sat za poslom.
Sreda:
udeh za njim.
etvrtak:
Shvatih ta ekam.
Petak:
Dobivi pismo, poeleh da odsviram
na violini valcer arli aplina.
Shvatih da ne umem,
Kada videh pikidane ice. Sve u svemu, nita to bi se moglo
Ispriati.

728

Rostislav Meljnikov
Eksfolikacija
Taj
kraj
na
kii i lipi
zameniti, prodati
- zaboraviti skroz...
Popiti pivo
postojati
i bos
na
kraju
Galasveta
piti
i
nestati

Egzekucija
Vee je smrdelo
na fekalije
starog olinjalog maka
koga si hteo da obesi,
da ne bee
tramvaja
to ostavi
samo
uspomenu
po inama
na stanici

729

Roman Skiba
Pijanac
Svima u kui
Samo ja falim.
Odavno bih se vratio,
Ali zaboravih adresu...
* * *
Ako vam se na prozoru pojavi vampir,
Fotografiite ga. Inae, osim vas,
Niko ga nee uslikati...
* * *
Gde kesten nebo podupire,
Gde je grad zaspao naisto,
Ja akama oi utirem Pa me nazvae teroristom...
Suzi da verujem nije me sram.
I migam ovim ludim krajem...
Bio sam divalj. I bio Sam. Pa me nazvae samurajem...
Jo u u ta da virnem malo...
Kupe za dvoje proveriu, isto,
Do svega mi je, realno, staloPa me nazvae realistom.

730

* * *
Oljutiu te kao bananu.
Oljutiu te.
Ne dam te inoplemenom klanu,
Ni lavu dlake ute.
Ogoljen struk u da ti okuam zubomMoja se mudrost u zubima krije.
Mae nam maramicom, gle, Kolumbo.
Jer, banana je iz Kolumbije.

731

prevod: Lj. Popovi

Vasilj Mahno
Dez varijacija
o majko afriko
crnom afrikatom vibirira tvoj dez
izgovor zapljusnut glasovima-u mnogoglasju
tihom snegu Kilimandara
iz slonovae saksofona sliva se tuga spiriuelsa
septikom jamom harlema smradom naputeniih zgrada vuijim jagodama tvoje dece
sa nezasitim utrobama veite gladi
uvek bremenitim tvojim kerkama
o majko afriko
crne masline tvojih oiju crni slapovi kose
tvoje keri sazrevaju pre dozrevanja plodova
i padaju ranije od njih
- ko srebrom nakita kite se ruhom ljubavnog znoja
njihov ples pulsira zapnutom kucavicom
krgutanjem zubaa i urlikom lourensove kornjae
one su otrovne i pomamne
tvojom muzikom o majko afriko
pune se tela biljaka i zveri
ona je u rastrubljenim slonovskim surlama
u zrikanju orkestara insekata
jaucima leinarske rtve
sprenom pustinjskom bilju
zvunom dobovanju po zategnutoj bivoljoj koi
ona pee kao odrana bivolja koa
srebrna drela tvojih pevaa
grkljaju uaren suv vazduh
i eruptiraju kao ptica koja hrani svarenim ivim mesom
svoj
okot

732

o majko afriko
tvoj ostareli dez i tvoj mrki jezik ivota
ujem u podzemnom prelazu koji produvavaju svi atlantski
vetrovi
presoljenim zvucima saksofonske melodije koju izduvava
tvoj pamuni sin
u ritmu njiui
prebira dugmie instrumenta kao da trebi kukuruz
izduvava melodiju tvoje veite nedokuive tuge
o majko afriko
* * *
negde u letu bez dna
jezero staklene sri
opet naboe na rog
meseev pramenak dri
stuten u traku trag
lisica laju za njim
tek ispod kamena duhpodzemnog bunara dim
tamo gde seni put
belina brdovitog tla
kao sirotinjsa rita
usred krajolika zla
od Boga naputen zov
utanji zvuk on bod
osinja odora led
svetlosti tajni kod
kao heruvimov let

733

* * *
sa severa eva donosi strofu
- odlomak knjige od lanjskog leta
zlatni lani koji isplete dete
u kolo uhvaeno a pesma du fu
lii na akvarel iz 11.veka

734

PORTRET SLIKARA
Mladen Miljanovi

Sarita Vujkovi

RADIKALNI ZAOKRET
U VIZUELNOJ UMJETNOSTI
(na primjeru umjetnikog
djelovanja Mladena Miljanovia)
Savremena umjetnika scena Republike Srpske, definisana u nekoliko posljednjih godina, obiljeena je izuzetno aktivnom pojavom Mladena Miljanovia (nagraenog nagradom
ZVONO za najboljeg mladog BiH vizuelnog umjetnika u 2007.
godini) koji je za samo nekoliko godina javnog prisustva na bosanskohercegovakom umjetnikom prostoru uspio da ostvari izuzetno zapaenu, gotovo zavidnu karijeru, i tako postane
neizostavni reper na mnogim izlobenim manifestacijama recentne umjetnosti ne samo u Bosni i Hercegovini ve i u irem
regionalnom kontekstu.
Ovu injenicu moemo objasniti oivljavanjem neaktivne
umjetnike scene Republike Srpske, pokrenute od strane nove
generacije preteno mlaih umjetnika, koja je za razliku od
svojih starijih kolega postala svjesna znaaja novih tehnologija i medija u kontekstu savremene umjetnosti danas. Duboko
razumijevajui ograniavajue okolnosti sredine u kojoj ive
i stvaraju, nova generacija je nainila aktivniji zaokret prema
savremenijim izvorima informacija, a onda i savremenijim
oblicima djelovanja koje je omoguilo formiranje nukleusa
umjetnike zajednice. Njihove aktivnosti iroj javnosti postale
su proteklih godina vidljive kroz djelovanje nekoliko umjetnikih asocijacija (PROTOK, TAKA) ali i pojedinih veoma
smjelih, radikalnih i umjetniki zrelih samostalnih projekata,
meu kojima se po svojoj problemski angaovanoj inicijativi
posebno izdvajaju umjetniki projekti Mladena Miljanova.
Vratimo li se jednu deceniju unazad, u vrijeme traumatinog razdoblja rata, sankcija i ekonomske krize, uoiemo
diskontinuitet u kojem se savremena likovna scena tokom
devedesetih potpuno gasi, to je ostavilo dubokog traga u likovnim i vizuelnim umjetnostima ovog prostora. Na ovoj lo-

737

kalnoj mapi, gdje su veoma primjetni paradigmatini procesi

diskontinuiteta, uoljivo je da nije bilo uestalih komunikacija
sa drugim sredinama, a umjetniko kreativnom radu svakako
da nisu bili naklonjeni uslovi ivota pod kulturno ekonomskim sankcijama.
Zato nije teko shvatiti da je radikalni zaokret u umjetnosti, koji je krajem XX vijeka prevaziao sve stilske, medijske i
ostale podjele, dugo vremena ostao neprimijeen kako od vodeih institucionalnih tako i od vaninstitucionalnih umjetnikih krugova. Pojedine autentine umjetnike pojave prole su
nezapaeno jer postojei kustoski kapacitet i umjetniki okvir
nije bio dovoljno otvoren da ih uini dostupnim, niti trajno
vidljivim. Ovaj nepremostivi diskontinuitet u umjetnikim
praksama ovog prostora postao je vidljiv prvenstveno u svom
odnosu prema novonastalom drutveno-politikom kontekstu, u kome se ni generacija mlaih umjetnika nije najbolje
snalazila.
Tek pojavom Akademije umjetnosti 1998. godine u Banjaluci i preimenovanjem ranije Umjetnike galerije u Muzej
savremene umjetnosti Republike Srpske 2004. godine stvoreni
su institucionalni, a djelimino i produkcijski uslovi koji su
postali svojevrsna infrastruktura u sistemu umjetnosti koja se
tek poela stvarati.
Institucionalna umjetnost tek je pojavom samosvjesne i
medijski obrazovane grupe umjetnika, u posljednjih nekoliko
godina, dobila svog radikalnog drugog, prepoznatom u generaciji mladih ljudi koji, iako obrazovani u skromnim uslovima Akademije umjetnosti u Banjaluci, poznaju i prate aktuelne
tokove. Mnogi svjesni problema prostora u kome umjetniki
odrastaju i problema obrazovne institucije u kojoj se koluju,
nastavili su svoje kolovanje u drugim sredinama, ali za razliku
od svojih starijih kolega, porijeklom sa ovih prostora, koji su
tokom ranijih decenija odlazili na kolovanje u razne gradove bive Jugoslavije ili inostranstvo, i tamo trajno ostajali, ovi
mladi ljudi se vraaju, shvatajui da nemaju ba velike mogunosti izbora ni tamo ni ovdje. Ove zajednike drutvene okolnosti u svjetlu trenutnih mogunosti, prvenstveno moemo
posmatrati kao oteavajui faktor, koji je vremenom od strane
nove grupe mladih umjetnika iskoriten i preusmjeren u pokretaki resurs individualnog umjetnikog stvaranja.
Upravo je taj pokretaki resurs individualnog umjetnikog
stvaranja, shvaen kao uzajamna transformacija individue i

738

drutva, prepoznat i utemeljen u umjetnikim projektima Mladena Miljanovia. Njegov se rad u osnovi situira na unaprijed
oznaenim smjernicama, a koje u veini sluajeva preispituju
identitete mjesta i line prolosti. Fokusiranje ovih bitnih aspekata vidljivo je ve kod prvih Miljanovievih radova, nastalih
na posljednjoj godini studija. Njih je iz njegovog generacijskog okruenja izdvojila odreena misaona dimenzija koja je
gradila sliku na relaciji umjetnikog, drutvenog i individualnog konteksta. Ovi interkontekstualne relacije, uoene ve kod
prvih serija slika ili tanije kartografskih mapa, na kojima su
predstavljeni imaginarni planovi vojnih napada, otkrivaju nov
odnos prema umjetnosti, proivljenoj prolosti, ali i trenutnoj
stvarnosti, odnosno umjetnikoj sadanjosti. Pored nepobitne
ratne konotacije, Miljanovi je u legendi, koja prati sliku a koja
je i jedini klju za tumaenje znaenja, otvorio novu, aljivu
dimenziju pristupa umjetnosti, prouzrokovanu paradoksalnom zamjenom teza. Mi na kraju uviamo da smo cijelo vrijeme u zabludi, da pred naim oima nije plan vojnog napada
ve samo jedna obina invazija boja na sliku.
Na slian nain ovoj temi vratie se koju godinu kasnije,
slikajui brojne planove raznih svjetskih muzeja i shematske
prikaze osvajanja njihovog umjetnikog prostora. U ovim radovima uoavamo ne samo drugaiji pristup slikarstvu ve
i drugaiji odnos prema muzeju, neemu to je institucionalno, istorijsko i hijerarhijsko. Svakako da je njegova idejna interpretacija nova, stvarna i iva, da proturjei duboko
ukorijenjenim uvjerenjima, bilo da su ona rezultat reakcije
na muzejsko kolekcioniranje, politiku kustoske prakse ili na
stvarni ivot oko nas.
Povezivanje vojske i umjetnosti kao univerzalnih i trajnih
sfera, usaglaenih i proivljenih kroz umjetnikovo lino iskustvo (provedeno najprije u ratnom okruenju, zatim u vojnoj
koli, a potom na umjetnikoj akademiji), najbitniji je trenutak Miljanovievog umjetnikog ali i intimnog sazrijevanja
praenog evidentnom sublimacijom iskustva.
Veina njegovih radova temelji se na projektu I serve art,
radikalne umjetnike akcije performansa, izvedenog od oktobra 2006. do jula 2007. godine, u okviru kojeg je devet mjeseci izolovano ivio i radio sluio umjetnosti, aludirajui na
uslove vojnog roka i na svoje lino iskustvo sluenja vojske.
Nakon zavrene kole rezervnih oficira, u trenutku kada se
odluio za vojni poziv, vojna kola je ukinuta, a vojska u Bosni

739

1 Na izlobama u vie
navrata prezentovane
kao video rad u DVD
formatu ili veb sajtu, a
na ovogodinjem 49.
Oktobarskom salonu u
Beogradu pod nazivom
Umjetnik graanin
umjetnica graanka izloene
su kao serija u svjoj punoj
brojnosti od 276 fotografija.

740

i Hercegovini radikalno smanjena. Ove iznenadne okolnosti,

kod ovog mladog ovjeka, prouzrokovale su promjenu izbora
zanimanja i upis na Akademiju umjetnosti u Banjaluci, koga je
pratilo preseljenje ove visokokolske institucije u prostor nekadanje vojne kasarne. Zateena situacija stvorila je pozitivne
naboje i konekcije izmeu line istorije mladog umjetnika i
istorije prostora u kome je sada boravio, uticala je umnogome
na tok njegovog kolovanja, formiranja osnovnog idejnog polazita, ali je uticala i na pravac i nain njegovog umjetnikog
djelovanja.
Miljanovi je u prostoru nekadanje vojne moi doslovno
ponovio ritual totalne vojne kontrole nad pojedincem, u ovom
sluaju nad samim sobom do krajnjih granica svoje fizike izdrljivosti. Za vrijeme ove dobrovoljne i potpune izolacije, koju
je uspio da sprovede do kraja, on je, analizirajui lini identitet,
kreirao novi virtuelni svijet izazivajui panju medija i javnosti,
a svoj izolovani prostor koristio je kako bi stvorio novu vrstu
svog javnog identiteta i javne prezentnosti. Njegov projekat
poprimio je stanoviti oblik spektakla (u Bodrijarovom smislu)
i odvijao se poput neke kombinacije popularnog Big Brothera,
vojne slube i kako sam voli da kae zoolokog vrta, koristei
sve dostupne medije (web, tv, e-mail, video linkove, novine).
Svakodnevno je tokom ovog devetomjesenog performansa sprovodio unaprijed osmiljene i oblikovane strategije, razne zadane umjetnike akcije u okviru kojih je nastala
serija fotografija1, u ijem je sreditu njegov lik u stavu mirno, leima okrenut prema objektivu. Vizura objektiva i vizura
fotografisanog objekta, u ovom sluaju samog umjetnika, je
istosmjerna i u potpuno ravnopravnom hijerarhijskom slijedu
koji u znaenjskom smislu odgovara ovom vojnom prostoru.
Na prvi pogled ovi istovjetni crno bijeli portreti umjetnika,
fotografisani svakoga dana za vrijeme devotomjesenog boravka, na kojima se protok vremena mjeri iskljuivo rastom kose
prezentovanog subjekta i njegovim udaljavanjem u bezgranini prostor i vrijeme, ne sadre tendencioznu poruku. Tom naizgled pasivnom pozicijom umjetnik iskazuje svoju svijest o
manjkavosti i sloenosti datog drutvenog prostora i vremena,
u okviru aktuelnih tranzicijskih problema, temeljei ih na trenutnoj izolovanoj poziciji bosanskohercegovakog drutvenog
lokaliteta.
Ova problemski angaovana inicijativa, praena specifinom izlagakom koncepcijom, problematizovala je bitne as-

pekte funkcionisanja savremene umjetnike scene u ovoj sredini. Njegov rad je iz mjeseca u mjesec postajao sve ozbiljniji i
promiljeniji, da bi na kraju, izlaskom iz kasarne, ve prerastao
u ozbiljnu umjetniku strategiju i koncepciju.
Miljanovieve umjetniko vojne reakcije, nakon izlaska
iz kasarne, prerasle su u sofisticiranu umjetniku strategiju i
konkretnije su se bazirale na biopolitikim refleksijama suverenih kapitalistikih tendencija masovne potronje. Niz njegovih novih projekata imao je za cilj okupaciju umjetnikih
odnosno galerijskih prostora,
U osnovi ideja okupacije je proizala iz nekoliko razliitih
podruja njegovog djelovanja kao umjetnika, ali i kao ljudskog
subjekta koji je preivio traumu ratnih deavanja na ovom prostoru. Istiui injenicu da se itav srpski narod u svijetu posmatra i poistovjeuje sa identitetom okupatora, Miljanovi je
svjesno preuzeo taj iskonstruisani nametnuti identitet, i kroz
svoj umjetniki i lini angaman odluio da okupira umjetnike galerijske prostore. Prezentovanje ovih po dimenzijama
promjenljivih i prilagodljivih instalacija, Miljanovi je realizovao vie puta u okviru nekoliko izlobenih projekata, meu
kojima posebno treba pomenuti prvu realizaciju ove ideje u
okviru jednomjesenog rezidencijalnog boravka u Neue Galleri u Gracu tokom septembra 2007. godine. Tom prilikom je
cijeli galerijski prostor popunjen umnoenim siluetama vojnika, stvarajui jedan pomalo iritantan i napadan osjeaj stvarne
okupacije.
Ova sofisticirana umjetnika strategija, nakon zavretka
projekta I serve art konkretnije se bazirala na biopolitikim
refleksijama suverenih kapitalistikih tendencija masovne
potronje. Izabrani projekat za izlobu Relations (odranu u
francuskom gradu Hegenheim u organizaciji umjetnike organizacije Apollonia, echanges artistiques europeens iz Strazbura 2007. godine) pod nazivom Artwartaising imao je za cilj da
ukae na tenju globalne ekonomije koja kroz razne vidove
monopola i advertaisinga preuzima dominaciju nad tritem,
nad kapitalom, ali i nad pojedincima konzumentima, kao
njenim krajnjim i osnovnim njenim ciljem ali i rtvama te globalne politike. U projektu se Miljanovi na ironian i kritian
nain poigrao sa sloganima poznatih brendova kao to su PEPSI, NIKE, NBA, BALLANTINE itd., uviajui da je zastarjeli model vojnog osvajanja prerastao u rukama globalne ekonomije u
jednu novu strategiju koja virtuelno sve vie uzima maha.

741

U osnovi Artwartaisinga nalazi se lik vojnika, jedne usamljene jedinke, lika bez identiteta podlonog manipulaciji.
Ova vizuelno znaenjska matrica, sa stilizovanim likom vojnika, permanentno i uporno postavljena u nizovima pojavljuje se kao osnovna referenca u svim radovima. Ovaj segment
Miljanovievog rada u vizuelnom smislu predstavljen je u krajnje jednostavnom i crno bijelom kontrastu, iz kojeg proistiu
razliita simbolika tumaenja.
U vremenu poslije nagrade ZVONO i nagradnog boravka
u Americi, Miljanovievi radovi sve vie tee pronalaenju vizuelnih i teorijskih modela kao i naina prenoenja tih modela
u razliite kontekste. U tom smislu treba posmatrati i dugo pripremani izlobeni projekat instruktivnog naziva OKUPACIONA TERAPIJA, koji ispod ove zanimljive sintagme krije veoma
iroko polje novog vizuelnog djelovanja.
Zanimljivo je istai da je novo vizuelno polje izraavanja
otvoreno nizom tautolokih radova koji su po svojoj sutini
paralele loginog i konceptualnog miljenja nasuprot odnosa
izmeu jezika i vizuelnog. Slijedei ovu zamisao, Miljanoviev
rad Jedna i tri uniforme jasno se referira na niz Koutovih zamisli Jedna i tri stolice (1965), Jedan i pet satova (1965) ili Jedna
boja i pet pridjeva (1966), prema kojima su umjetnika djela
svedena na analitike propozicije. Miljanovievo djelo, shvaeno na ovaj nain, ne opisuje fizike osobine ili duhovnost
predmeta ve priziva formalne definicije umjetnosti i formalne posljedice te definicije. Propozicijama uniforme odgovaraju tri izraza propozicije i to vizuelni, predmetni i jeziki.
Uspostavljena relacija, na kojoj Miljanovi insistira, u osnovi
je tautoloka i svjesno se temelji na ranim Koutovim radovima koji potenciraju problem razlikovanja koncepta i upotrebljenog materijala, odnosno, tee razlici izmeu diskurzivne i
nediskurzivne pojavnosti. Upravo ta tautoloka paralela, koja
insistira na Koutovoj ideji ponitavanja razlika izmeu koncepta i materijala ili diskurzivne i nediskurzivne pojavnosti,
omoguila je Miljanoviu da odredi pravu intenciju svog rada,
koji u osnovi ideju bazira na namjeri a ne na instalaciji koja se
pred nama pojavljuje. Za Kouta formalna posljedica definicije pojma umjetnosti je sama umjetnost, odnosno, umjetniko
djelo ne govori nita drugo nego da je umjetniko djelo i zato
je umjetnost tautoloka.
Slijed istovrsnih figira vojnika, u radu pod nazivom Praznina ispunjenja takoe je tautoloki slijed koji se direktno referira

742

na ranije monotone nizove crnih figura. U novom sluaju, instalacija je predstavljena u raskonoj koncertnoj sali banjalukog Banskog dvora, naglaen je dinamian i periodian ritam,
usaglaen veliinom i bojom izvedenih figura. Izbor materijala, ovom prilikom, vizuelno dopadljivog i bljetavog, na samoj
granici kia, vrlo je intencionalno artikulisano komplikovanim
sklopom maina i umjetnikovog umijea.
U ovom tekstualnom slijedu hronoloke deskripcije posebno treba pomenuti seriju fotografija pod nazivom Ispraaj
koja se bavi problemom drutvenog statusa mukarca, u naem izrazito tradicionalonom okruenju. Realizovana serija
fotografija predstavlja scene opratanja, koje su ekvivalentna
paralela ispraaju u vojsku. Fotografisanim prizorom dominira potpuno intiman ljudski odnos u trenutku oprotajnog zagrljaja, a uhvaeni momenat izaziva krajnje dirljivu emociju.
Prema ustaljenom vjerovanju mladi postaje pravi mukarac
tek kada se vrati iz vojske, a odsluenje vojnog roka smatra se
procesom potpunog sazrijevanja, koji je neodvojivi segment
formiranja identiteta svakog mukarca, ne samo na prostoru
Bosne ve i u irem balkanskom kontekstu. Otvaranjem ovog
novog identitetskog problema o sazrijevanju mukarca namee se pitanje, koje je u kontekstu dananjeg vremena u kojem
nema vojske i vojnog roka, na koji nain mukarac danas moe
biti zreo i sposoban, a samim tim i oblikovan u novim (nevojnikim) uslovima. Postavljanjem ovog problema umjetnik je
pronaao novo polje i nove mogunosti koje otvaraju raznovrsna usmjerenja, a samim tim i kreiranje pravaca njegovog
vizuelnog djelovanja.
Miljanoviev virtuelni svijet je prostor reda, rada i odgovornosti, duboko proet linom istorijom i njegovim promjenama identiteta od vojnika do umjetnika. Gotovo svi njegovi
radovi preispituju pitanja, kao to su: da li lina istorija moe
da poslui kao motiv, tema, sadraj i smisao umjetnikog djelovanja i kako lina iskustva upisati u umjetniki i javni prostor
sredine, nadilazei sve globalne i geografske uslovnosti. Njegova umjetnost govori nam o nainu na koji se on kao umjetnik
konstituie i mijenja, ali i o veoma ozbiljnim pitanjima statusa
umjetnika u drutvu u kojem ivi i djeluje, kao i svim moguim modelima pozicioniranja umjetnikog rada u javnoj sferi.

743

744

745

746

747

748

749

750

751

752

753

754

755

756

757

758

759

760

761

Biljeke o autorima
Mirko Kova (Petrovii, 1938) autor je vie romana, zbirki
pripovijedaka, eseja, televizijskih i radio drama i oko desetak
filmskih scenarija. Studirao je dramaturgiju na Pozorinoj akademiji u Beogradu. Ve prvom knjigom Gubilite (1962.) izaziva politike i ideoloke osude zbog crne slike svijeta. Moja sestra Elida izlazi 1965. godine, a kratki roman ivotopis Malvine
Trifkovi 1971. Zbirka novela Rane Luke Metrevia (1971.), koja
izaziva burne reakcije, najprije je ovjenana nagradom, da bi
godinu dana kasnije ta nagrada bila oduzeta, a knjiga povuena iz knjiara i knjinica. U Zagrebu mu izlaze romani Ruganje
s duom (1976.) i Vrata od utrobe (1978.), a potom slijedi roman
Uvod u drugi ivot (1983.), te knjiga eseja Evropska trule (1986.),
a proireno izdanje pod naslovom Evropska trule i drugi eseji
izlazi 1994. u Zagrebu. Knjiga pria Nebeski zarunici objavljena
je 1987. godine, a potkraj 1990. sarajevska Svjetlost objavljuje
Kovaeve Izabrane knjige u est tomova. U Sarajevu, jo za trajanja rata, 1995. izlazi roman Kristalne reetke u ediciji Savremena
bosanska knjievnost. Iste godine pojavljuje se i knjiga publicistikih tekstova Bode u srcu, u izdanju opozicionog Beogradskog kruga. Godine 1996. u Zagrebu izlazi Rastresen ivot; knjiga
koja je anrovski odreena kao novi roman. U Sarajevu se
pojavljuje knjiga politikih eseja pod naslovom Cvjetanje mase
(1997.). Zajedno s Filipom Davidom objavljuje u Splitu, 1998.
Knjigu pisama 1992 1995. U Zagrebu su najavljena njegova
izabrana djela u dvanaest knjiga, prva u nizu izala je knjiga
izabranih dramskih tekstova Isus na koi (2003.), te Vrata od
utrobe i Kristalne reetke (2004.). Mirko Kova dobitnik je uglednih meunarodnih knjievnih nagrada. Godine 1993. dobiva vedsku nagradu Tucholsky Prize a 1995. veliku njemaku
nagradu Herder Preise, koja mu je dodijeljena u Beu. Dobiva
nagradu Bosanski steak 2003. godine u Sarajevu, te slovensku
meunarodnu nagradu Vilenica za 2003. godinu. Dobitnik je
dvije NIN-ove nagrade, Andrieve nagrade. Roman Grad u zrcalu dobio je nagradu Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo
u 2007., nagradu Mea Selimovi za najbolji roman u 2007. s
podruja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, te
Trinaestojulsku nagradu najvee crnogorsko nacionalno priznanjw za 2008. godinu. Djela su mu prevedena na francu-

762

ski, njemaki, engleski, talijanski, vedski, nizozemski, poljski,

slovaki, maarski, eki, albanski, slovenski, a u pripremi je
prijevod na panjolski.
Mihajlo Panti (1957). Pripoveda, kritiar, urednik vie
knjievnih listova i asopisa (Knjievna re, Knjievne novine, Sarajevske sveske, Letopis matice srpske, Svet rei itd.) i edicija (Albatros, Pan, Prva knjiga). Predaje Istoriju srpske knjievnosti, Pregled
junoslovenskih knjievnosti i Kreativno pisanje na Filolokom
fakultetu u Beogradu. Objavio je preko trideset knjiga eseja,
studija, knjievnokritikih tekstova i antologija, ukljuujui i
osam zbirki pria, u vie izdanja: Hronika sobe (1984), Vonder u
Berlinu (1987), Pesnici, pisci & ostala menaerija (1992), Ne mogu
da se setim jedne reenice (1993), Novobeogradske prie (1994),
Sedmi dan koave (1999), Ako je to ljubav (2003, Andrieva nagrada), Ovoga puta o bolu (2007). Prie i eseji Mihajla Pantia
prevoeni su na dvadesetak jezika.
Tatjana Gromaa (Sisak, 1971). Od 1990. do 2000. godine
ivjela je i radila u Zagrebu, gdje je diplomirala godine 1995.
na Filozofskom fakultetu. Po zvanju je povjesniarka komparatistica knjievnosti, i profesorica filozofije. Po zanimanju je
gotovo desetak godina novinarka. Radila je osam godina kao
reporterka i kulturna novinarka za splitski tjednik Feral Tribune.
Danas je zaposlena kao kolumnistica i reporterka rijekog Novog lista. Od godine 2000. ivi u Istri, na izmjeninim adresama
od sredinje Istre do Pule. Njeni najpoznatiji radovi su: Neto
nije u redu? (Meandar, Zagreb, 2000), kratak roman u fragmentima Crnac (Durieux, Zagreb, 2004.) koji je dobio, do sada, svoje
poljsko i slovensko izdanje. Roman je dobio nagradne stipendije Austrijskog Kulturnog Centra i nezavisnih nakladnika Hrvatske, te nagradu sveuiline biblioteke u Varavi. Objavljen
je i zvuni zapis romana na CD-u (MKC, Split). Godine 2005.
objavljen je izbor literarnih reportaa, naziva Bijele vrane prie
iz Istre (Profil).). Poezija iz zbirke Humus, koja bi uskoro trebala
biti objavljena kod nakladnika Durieux u Zagrebu, nastala je
izmeu 2006. i 2008. godine.
Hadem Hajdarevi (Kruevo kod Foe, 1956), pjesnik,
prozni pisac, esejist, publicist, pisac za djecu, urednik i prireiva izdanja drugih autora. Dobitnik je vie knjievnih nagrada
(Nagrada Trebinjskih veeri poezije /1981./, Nagrada Skender

763

Kulenovi /1996./, Planjaxova nagrada za najbolju knjigu pjesama /2005./ i dr.). Do sada je objavio: Seobe Obala poezija
(Svjetlost, Sarajevo, 1981.); Koje Nuhove lae poezija (Veselin
Maslea, Sarajevo, 1987.); ive vode poezija (Veselin Maslea,
Sarajevo, 1990.); Bajramske cipele slikovnica za djecu s ilustracijama Ahmeta Muminovia (Sejtarija, Sarajevo, 1992. i kasnije
vie ponovljenih izdanja); Pjesme ponornice poezija (Meunarodni centar za mir, PEN-centar BiH, Oko i drugi udrueni
izdavai, Sarajevo, 1994./1995.); etvera Ua izbor iz etiriju
pjesnikih zbirki (Ljiljan, Sarajevo Ljubljana, 1994.); Peto ue
poezija (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.); Nausikajina ki
izbor pjesama o ljubavi (Damad, Novi Pazar, 1999.); Prie sa
Dobrinje anegdotalna proza iz rata (Bemust, Sarajevo, 1999.);
Klinika za plastinu hirurgiju prie (Ljiljan, Sarajevo, 2000.);
Sutranje putovanje brodom poezija (Bemust i Ljiljan, Sarajevo,
2000.); Ua izabrane pjesme, edicija Bonjaka knjievnost
u 100 knjiga, VI kolo (knjigu dijeli s pjesnikom Semezdinom
Mehmedinoviem); Kliniko za plastino kirurgijo prie, prijevod na slovenaki jezik: Romana Podobnik (Zaloba Goga,
Novo Mesto, 2004.); Na sonetnim otocima poezija (Vrijeme,
Zenica, 2004., drugo izdanje 2005.); Kino drutvo kolumne
(Tugra, Sarajevo, 2006.); Ustje jezika poezija, izbor i prijevod
na slovenaki jezik: Josip Osti i Boris A. Novak (tudentska zaloba, Ljubljana, 2007.). Uskoro bi trebalo da se pojavi nova
knjiga poezije: Gdje voda izvire. Hajdarevi je i autor itanke za
IV razred gimnazije i drugih srednjih kola.
Hadem Hajdarevi ivi u Sarajevu i radi u Institutu za jezik na poslovima strunog saradnika. lan je Drutva pisaca
BiH, lan PEN-centra BiH, a od 2001. godine, u okviru redovnih aktivnosti Drutva pisaca BiH, predsjednik je Organizacionog odbora Meunarodne knjievne manifestacije Sarajevski
dani poezije.
Bogdan Bogdanovi (Beograd, 1922) je arhitekta, graditelj,
umetnik i filozof, professor beogradskog univerziteta od 1973.
godine, gradonaelnik Beograda u periodu od 1982. do 1986.
Znaajan je neimar memorijalne arhitekture, spomen-obeleja
podignutih u drugoj polovini dvadesetog veka, rtvama faizma u Drugom svetskom ratu irom SFRJ.
Napisao je 25 knjiga i pisao tekstove koje u poslednje vreme objavljuje u raznim asopisima kao El Pais i Die Zeit iz oblasti arhitekture i urbanizma.

764

Njegova najznaajnija dela su: Mali urbanizam, Zalidna mistrija, Urbanistike mitologeme, Urbs i Logos, Ukleti neimar, Knjiga
kapitela, Zelena kutija, Srea u gradu i Zabluda misterija. Sada ivi
sa svojom suprugom u egzilu u Beu, a od vlade Austrije je nedavno dobio nagradu za ivotno delo.
Ivan traus je bosanskohercegovaki arhitekta slovenskog
porijekla roen 1928. godine. Arhitektonske studije je zapoeo
u Zagrebu 1947. godine a diplomirao je 1958. godine na Tehnikom fakultetu u Sarajevu. Ve od 1952. godine poeo se baviti arhitektnoskom djelatnou uestvujui u arhitektonskim natjeajima. Od tada je osvojio oko 30 vodeih nagrada za arhitekturu a
pobjedio je na mnogim dravnim i meunarodnim natjecajima.
Od realiziranih projekata istiu se Unisovi tornjevi u Sarajevu,
zgrada Elektroprivrede BH, hotel Holliday Inn u Sarajevu, Muzej
Vojnog Vazduhoplovstva u Beogradu, te stambeni kompleksi Naselje Sunca, Naselje Radojke Laki, itd. Izlagao je kako na domaoj
tako i na internacionalnoj sceni. Takoer je izdao i niz naunih
knjiga o arhitekturi izmeu ostalih:15 godina bosanskohercegovake
arhitekture 1987, Arhitektura Jugoslavije 1991, Arhitekti i barbari
1995., Arhitektura Bosne i Hercegovine od 1945 do 1995 1998.
Ozren Kebo (Mostar, 1959), zavrio Fakultet politikih nauka, odsjek urnalistike. Novinar i urednik u raznim bosanskohercegovakim listovima, autor knjige Sarajevo za poetnike.
ivi i radi u Sarajevu.
Hrvoje Ivankovi (Dubrovnik, 1965), dramaturg i kazalini
kritiar. Dramaturgiju diplomirao 1988. na Fakultetu dramske
umetnosti u Beogradu. Od 1988. do 1994. zaposlen kao dramaturg Kazalita Marina Dria u Dubrovniku, a od 1996. kao
urednik dramsko-literarne redakcije u Dramskom programu
Hrvatskoga radija. U dnevnim novinama (Slobodna Dalmacija,
Jutarnji list) kontinuirano pisao kazaline kritike od 1994. do
2006, a kazaline i druge oglede objavljivao u raznim hrvatskim i inozemnim publikacijama. Autor i urednik petnaestak
teatrolokih izdanja te niza radijskih emisija. Od 1996. lan
urednitva asopisa Kolo (Matica hrvatska), a s J. Biliem glavni
urednik dvotomnog Zagrebakog leksikona (LZ Miroslav Krlea,
2006). Selektor Festivala hrvatske drame Marulievi dani u Splitu (2002 2003), Meunarodnog festivala malih scena u Rijeci
(2004 2008) i Dana satire u Zagrebu (od 2006).

765

Amra Hadimuhamedovi (Stolac, 1961) historiar arhitekture, arhitekta-konzervator. Zaposlena u Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika. Uestvovala u izradi i provedbi oko
stotinu projekata i projektnih studija na polju zatite naslijea,
arhitekture, urbanizma i planiranja. Do sada objavila oko 50 radova u strunim asopisima, magazinima, zbornicima sa savjetovanja i meunarodnih konferencija. Autor je knjige Zloin u
opini Stolac i urednik knjiga: Ljudska prava i razaranje kulturnog
pamenja: sluaj Stoca, Naslijee i identitet i Urbanistiko planiranje
u procesu poslijeratne obnove i razvoja Bosne i Hercegovine. Predavanja o graditeljskom naslijeu i njegovoj zatiti drala na brojnim univerzitetima i institucijama u SAD i Evropi.
Andrea Zlatar-Violi (Zagreb, 1961. godine), diplomirala
studij komparativne knjievnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje radi od 1986. Podruja interesa tiu se
fikcionalne i autobiografske literature te europskoga srednjovjekovlja. Usporedo se bavi publicistikom, izdavakom i urednikom djelatnou u asopisima Gordogan, Vijenac i Zarez, te
u Algoritmu. Objavila pet knjiga iz podruja povijesti i teorije
knjievnosti: Autobiografija u Hrvatskoj, Ispovijest i ivotopis i
Tekst, tijelo, trauma, tri knjige eseja i jednu poezije.
Avram Goldmann do sada je ve iveo u sedam zemalja
na tri kontinenta. Diplomirao je u Beogradu, a magistrirao u
Torontu. U svojim skoranjim tekstovima i razmiljanja bavi
se problemima urbanog i urbanosti. Stalna mu je misija da zaviruje u razne kutke ovog sveta, da vidi ono to drugi ne vide,
da ne vidi ono to drugi vide, da od periferije pravi centar, a od
centra periferiju.
Mira Zdjelar je bosansko-kanadski fotograf. Roena je
i odrasla u Sarajevu. Poto je u ratu izgubila svoje fotografije
iz djetinjstva i mladosti, odluila je da se pone baviti umjetnikom fotografijom. Njen projekat Urban Connections plod je
fascinacije gradovima u globalizovanom svijetu, njihovoj razliitosti ali i jakim vezama koje ih pribliavaju i izazivaju usporedbe koje svjedoe o univerzalnosti ljudskih sudbina. Izlagala
je i objavljivala radove u Kanadi, Evropi, Brazilu i na Kubi.
Devad Karahasan diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

766

Bio je urednik sarajevske revije za kulturna pitanja Odjek i profesor Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pie drame,
romane, pripovijetke, eseje, tekstove sa podruja povijesti i kritike teatra. Danas radi kao profesor na Odsjeku za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Najpoznatija
djela: Kraljevske legende (1980), Istoni diwan (1989), Stidna itija (1989), Stid nedjeljom (1991), Kua za umorne (1993), Dnevnik selidbe (1993), ahrijarov prsten (1996); drame: Kralju ipak ne
svia se gluma (1983), Strano je vani (1987), Misionari (1989);
knjige eseja: Kazalite i kritika (1980), O jeziku i strahu (1987),
Model u dramaturgiji (1988), Dosadna razmatranja (1997), Knjiga
vrtova (2002).
Ale Debeljak, pjesnik i esejist, doktorirao je sociologiju
na Syracuse univerzitetu u New Yorku. Direktor je Centra za
kulturalne i religijske studije na Fakultetu za drutvene znanosti Univerziteta u Ljubljani. Kao pjesnik, kritiar kulture i prevodilac, dobitnik je brojnih nagrada, ukljuujui i Preernovu
nagradu u Sloveniji, Miriam Lindberg Israel Poetry for Peace Prize
(Tel Aviv) i Chiqu Poetry Prize (Tokyo). Kritika ga smatra jednim
od najznaajnijih srednjoevropskih pjesnika. Njegove knjige
su prevedene na engleski, japanski, njemaki, hrvatski, srpski, poljski, maarski, eki, panski, slovaki, litvanski, finski,
italijanski i rumunski jezik. U jesen 2004. godine, u izdanju
Rowman&Littlefield, pojavila se njegova knjiga The Hidden Handshake: National Identity and European Postcommunism. Glavni
je urednik edicije Terra Incognita: Writings from Central Europe
izdavaa White Pine Press, Buffalo, New York.
Tatjana Rosi (Beograd, 1962), doktorirala na Filolokom fakultetu u Beogradu. Kao stalni istraiva saradnik radi
na Institutu za knjievnost i umetnost u Beogradu, na projektu Savremene knjievne teorije i njihova primena. Predava je u
Centru za enske studije i istraivanja roda u Beogradu. Pored
knjievne kritike aktivno se bavi i studijama kulture i roda, s
posebnim fokusom na savremene teorije maskuliniteta. Autor
je knjige Proizvoljnost dnevnika: romantiarski dnevnik u srpskoj
knjievnosti (1994) i antologijskog izbora iz savremene srpske
proze Bizarni raskazi objavljenom na makedonskom jeziku
2002. godine u izdavakoj kui Magor iz Skoplja. Autor je brojnih studija i eseja iz istorije i teorije srpske knjievnosti, kao i
iz oblasti studija kulture i roda.

767

Dragan Veliki (Beograd, 1953). Diplomirao je svetsku knjievnost sa teorijom knjievnosti na beogradskom Filolokom
fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavake
delatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas
i Reporter. U periodu od 1999. do 2002. godine boravio je u Budimpeti, Beu, Minhenu, Bremenu i Berlinu. Od 2005. godine
je ambasador Republike Srbije u Austriji. Objavio je romane: Via
Pula (1988, 1989, 1990, 2008.; Nagrada Milo Crnjanski), Astragan
(1991, 1992, 1996), Hamsin 51 (1993, 1995), Severni zid (1995,
1996: stipendija Fonda Borislav Peki), Danteov trg (1997, 1998)
Sluaj Bremen (2001, 2002), Dosije Domaevski (2003, 2004),
Ruski prozor (2007. 13 izdanja tokom 2008. godine; NIN-ova
nagrada i Nagrada Mea Selimovi); knjige pria: Pogrean pokret
(1983) i Staklena bata (1985); knjige eseja: YU-tlantida (1993),
Deponija (1994), Stanje stvari (1998) i Psea pota (2006).Romani,
eseji i prie Dragana Velikia prevoeni su na desetak evropskih
jezika. Posebno je prisutan na nemakom govornom podruju.
Zastupljen je u domaim i inostranim antologijama. Dobitnik je
Srednjoevropske nagrade za 2008. godinu koju dodeljuje Institut za Podunavlje i Srednju Evropu iz Bea.
Saa iri (Pirot, 1975). Zavrio grupu za srpsko-svetsku
knjievnost Filolokog fakulteta u Beogradu. Objavljuje knjievnu kritiku, povremeno i druge literarne vrste/anrove, u
knjievnoj periodici. Urednik knjievno-propagandnog kompleta Beton. Radi kao novinar-voditelj na Radio Beogradu 2,
programu kulture i umetnosti.
Ljubica Arsi, profesorica knjievnosti u muzikoj gimnaziji Stevan Mokranjac u Beogradu. Autorica je dva romana
uvari kazake ivice i Ikona, pripovijetki Prst u meso, Barutana,
Cipele buvine boje, Zona sumraka, Samo za zavodnice, Tigrastija
od tigra, te dvije antologije Na brzaka, antologija svetske erotske
prie i Frrrrr, antologija enske erotske prie. Dobitnica je nagrade
Borislav Peki i nagrade Isidorinim stopama za roman Ikona, Pro
femina za pripovjetke Cipele buvine boje, nagrada Zlatno pero i
Laza Kosti za Tigrastija od tigra, te etiri nagrade Saveza jevrejskih optina za afirmaciju jevrejske kulture u djelima sa jevrejskom tematikom. Knjiga Barutana prevedena je na francuski.
Prie i odlomci iz romana prevedeni na francuski, engleski,
italijanski, eki, njemaki. Pie eseje i sarauje sa svim znaajnim srpskim asopisima.

768

Jovan eki (Beograd, 1953.). Diplomirao je filozofiju na

Filozofskom fakultetu u Beogradu. Konceptualni umetnik izlae od 1975. Dobitnik nagrade na Memorijalu Nadeda Petrovi
i Nagrade Oktobarskog Salona. Bio urednik za teoriju u asopisu
Moment. Do 1997. godine bio direktor i glavni urednik New
Momenta, asopisa za vizuelnu kulturu. Godine 1998. godine
objavio knjigu Presecanje haosa (Geopoetika). Urednik Art edicije
u izdavakoj kui Geopoetika. Od 2007. radi kao professor na
Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu.
Vangel Nonevski (Beograd, 1977). Diplomirao je 2001 godine na Institutu za filozofiju, na Filozofskom fakultetu u Skoplju, na temu iz oblasti filozofije kulture: Uzroci sukobljavanja
istone i zapadne kulture. Za vreme studija, vie od godinu dana
radi kao voditelj u makedonskom radiju Kanal 103. Istraivanja iz oblasti savremene urbane muzike objavljuje 2003 godine
u svojoj prvoj autorskoj knjizi, Muziki brikola: o elementima
direktnog recikliranja u savremenoj muzici. Magistrirao je 2006
godine tezom Estetika direktnog kolaizma u savremenoj urbanoj
muzici. Njegova nova knjiga Gramofon kao muziki instrument:
od mehanike reprodukcije ka kreativnoj ekspresiji, treba uskoro da
bude objavljena. Preveo je pet knjiga sa engleskog jezika: Trei
put: obnova socijaldemokratije (Entoni Gidens), Sa one strane postmoderne politike (Honi Fern Hejber), Multikulturno graanstvo
(Vil Kimlika), Gomon: jedan vek francuske kinematografije (Fransoa Garson) i Digitalna estetika (on Kabit). Periodino objavljuje tekstove, eseje, kritike i recenzije iz oblasti savremene
estetike, kulturologije, filozofije politike, interdisciplinarnih
studija itd. Radi kao demonstrator predmeta Estetika i Istorija
estetike na Filozofskom fakultetu u Skoplju.
Sneana Bukal (Beograd, 1957) diplomirala je Optu knjievnost. Ima dve vesele kerke. U Nizozemsku stigla juna 1992.
Godine 1999 krenula ka jugu, preselila se iz Amsterdama u Maastricht, gde je uspeno savladala samou. Od 2003 ivi u Koruli i Nizozemskoj. Objavila dve zbirke pria, jedan roman i dva
romana za decu kao i niz knjiga, grupnih projekata. Objavljuje
prozu, prie i eseje u slovenakim, maarskim, makedonskim,
srpskim, amerikim, australijskim, nizozemskim i hrvatskim
knjievnim asopisima. Prevedena na makedonski, slovenaki,
francuski, holandski, maarski, koreanski i engleski. Roman Milion Libar Marka Pola preveden je na korulanski.

769

Ognjenka Finci (Sarajevo, 1949.) arhitektica i dizajnerica. Predaje na Arhitektonskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Autorica je brojnih
projekata iz razliitih oblasti arhitekture i urbanizma, unikatnog i grafikog dizajna, kao i pisanih strunih i naunih radova. Sa dizajnerskim i projektantskim radovima uestvovala je na velikom broju izlobi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnica je vie nagrada. Objavljivala je svoje tekstove u
strunoj literaturi. Autorica je knjige Dizajn sistema urbanog
mobilijara i vizuelnih komunikacija. lanica je strukovnih
udruenja ASAS i ULUPUBiH.
Ibrahim Berisha (Slatina /Sllatin/, okolina Pritine, 1955.)
Zavrio je studije za filozofiju-sociologiju u Pritini, a postdiplomske studije u Zagrebu. Radi kao profesor Knjievne publicistike na Filolokom fakultetu u Pritini. Objavljuje prozu, poeziju i eseje. Tokom 1999/2000. god. bio je stipendista Svjetskog
parlamenta pisaca u Strazburu (Francuska). Najpoznatija djela
u prozi: Utorkom uvee, Zimske bolesti, Porijeklo ponovnog upoznavanja (dobitnik prve nagrade za prozu Naim Frasheri Tetovo,
2000.) ivi u Pritini.
Drago Pilsel, novinar i teolog, u novinarstvu je, s manjim
prekidima, od 1979. godine. Stalni je komentator i kolumnist Novog lista od oujka/marta 1995. Kolumnist je i Glasa Istre, idovskoga glasila Ruah Hadaa i srpskog mjesenika Identitet iz Zagreba. Bio je dopisnik vie inozemnih medija (Srbija, Crna Gora, BiH,
Slovenija, panjolska, Argentina, ile, Njemaka, Velika Britanija,
itd), a sada se javlja kao komentator mariborskog lista Veer. Suosniva je Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava. Bio je
u dva mandata lan Izvrnog odbora i potpredsjednik Hrvatskog
novinarskog drutva, a u njemu je, od studenog 2000. do veljae
2003. bio predsjednik Zbora novinara elektronikih medija Forum
21. Sada je lan predsjednitva Drutva za zatitu novinarskih autorskih prava (DZNAP). Od 1994. se bavi obrazovanjem mladih
novinara. Nedavno je imenovan voditeljem slube za odnose s
javnou projekta idovske kulturne scene Bejahad. Pored toga,
predsjednik je Drutva hrvatsko-kubanskog prijateljstva i angairan je u pomoi obiteljima tamonjih politikih zatvorenika.
Zdravko Grebo urednik, izdava, prevodilac. Profesor je
Pravnog fakulteta u Sarajevu. Osnovao je Radio ZID i Izdava-

770

ku kuu ZID. Najvanije knjige: Marx and Kelsen; The Legal System of the SFR Yugoslavia; Contemporary American Legal Theory;
New Constitution of Bosnia and Herzegovina; Elements of European
Law; Philosophy of Law (in USA).
Vojka Smiljanic-iki izvrna urednica Sarajevskih sveski. Pjesnikinja i prevodilac. Urednik je Antologije savremene alirske poezije. Prevodila je djela M. Yourcenar, M. Diba, J.J. Rabearivela, S. Heaneya, M. Longlaya, K. Raine, E. de Luca, P. Holappa, M. Lacherafa,
J. Senaca, M. Haddada, R. Boudjedra, Y. Septija. Objavljene knjige:
Pesme, Tkai vetrova, Pepelnica, Druga Zemlja, Prevoenje mora.
Marko Veovi, pjesnik, romanopisac, esejist, knjievni
kritiar i prevodilac. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od urednika Antologije najnovijeg bosanskohercegovakog pjesnitva. Najznaajnije knjige su mu zbirke pjesama
Nedjelja, Osmatranica i Poljska konjica, roman Rodonaelnik, te
knjiga polemikih tekstova etvrti genije. Prevodio je poeziju
Emili Dikinson i arla Bodlera.
Daa Drndi (Zagreb, 1946), imala je nekoliko sasvim razliitih ivota, u razliitim gradovima, razliitih zemalja, uz
razliite ljude. Studirala je medicinu, udala se za zubara, diplomirala je anglistiku, razvela se od zubara, magistrirala je
dramaturgiju, doktorirala na temu protofeminizma i ljevice.
Bavila se dokumentarnom radiofonijom, napisala je tridesetak radio-drama, prevodila je, poduavala je, plivala je, liila
je stanove, lakirala je parkete, pravila je namjetaj, druila se sa
svojim djetetom trinaest godina intenzivno, onda je ponovno
poela pisati. Ne zna kukiati ali zna kuhati. Vie joj se nita ne
radi. Ne voli pisati svoju biografiju.
Knjige proze: Put do subote (Prosveta, Beograd, 1982), Kamen
s neba (Prosveta, Beograd, 1984), Umiranje u Torontu (Adami
Arkzin, Rijeka Zagreb, 1997), Canzone di guerra (Meandar, Zagreb, 1998), Totenwande (Meandar, Zagreb, 2000), Doppelgnger
(Samizdat B92, Beograd, 2002), Leica format (Meandar, Zagreb,
2003, (Samizdat B92, Beograd, 2003), After Eight knjievni ogledi (Meandar, Zagreb 2005 ), Sonnenschien (Fraktura, Zagreb,
2007). Trenutno je stacionirana u Rijeci.
Alma Lazarevska (1957 ). Diplomirala je na Katedri za
komparativnu knjievnost i teatrologiju sarajevskog Filozof-

771

skog fakulteta. Objavila knjige: Sarajevski pasijans, Smrt u Muzeju moderne umjetnosti, U znaku rue, Biljke su neto drugo. ivi
u Sarajevu.
Tvrtko Kulenovi pripovjeda, esejist, putopisac i scenarist.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i lan Akademije
nauka i umjetnosti BiH. Prvi predsjednik bosanskohercegovakog PEN-centra (1992 1996). Izabrana djela: putopisi Odanost
jugu, Putovanje i Pejsai zrelog doba; zbirka pripovijedaka Karavan; romani Kasino, ovekova porodica i Istorija bolesti; knjige
eseja i teorije Indija i umetnost, akra Istok zapadu danas, Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog pozorita i
Umetnost i komunikacija.
Suzana Tratnik (Murska Sobota, 1963) je spisateljica, prevoditeljka, sociolog, publicista i lezbijska aktivistkinja. ivi u
Ljubljani. Napisala je etiri knjige kratkih pria: Pod nilo (Ispod
nule), Na svojem dvoriu (U svom dvoritu), Vzporednice (Paralele),
esa nisem nikoli razumela na vlaku (Ono ta nikada nisam razumela u vozu), roman Ime mi je Damjan i istoimenu monodramu.
Objavila je esejistiku knjigu Lezbina zgodba (Lezbijska pria),
koja je bila i njen magistarski rad iz antropologije polova. Njene
knjige su prevedene na nemaki, engleski, eki, holandski, srpski, hrvatski, bugarski, poljski i makedonski jezik. Godine 2007.
je dobila nagradu Preernovog sklada za zbirku kratkih pria Vzporednice (Paralele), a iste godine je objavila i roman Tretji svet
(Trei svet). U svojim delima se najee bavi sagledavanjem sveta iz deje perspektive i lezbijskog socijalnog okruenja.
Hamid Sadr (1956) je iranski pisac i filmski kritiar. Poeo
je pisati kao tinejder. Nije ni slutio da e ga put jednog dana
odvesti u Njemaku gdje e pisati na tom tako stranom jeziku.
No, ivotne okolnosti ne mare za vjerojatnost i politiki egzil
koji je zapoeo u Parizu zavrio je u gradu gdje je Franz Kafka
proveo posljednja tri mjeseca svoga ivota. To ga je potaklo na
pisanje knjige; fiktivnih Kafkinih dnevnika iz tog doba.
Ivo Svetina (Ljubljana, 1948.) pesnik, dramski pisac, esejista, prevodilac. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani
uporednu knjievnost i knjievnu teoriju. Bio zaposlen na TV Slovenija (dramaturg i urednik dramskog programa), u Slovenskom
mladinskom gledaliu (Slovenako omladinsko pozorite), bio i

772

podsekretar u Ministrastvu za kulturo, od 1998. g. direktor Slovenakog pozorinog muzeja. Izdao 20 pesnikih zbirki, napisao
vie pozorinih drama, bajki, eseja o poeziji, pozoritu i dramatici.
Za svoje delo primio vie priznanja i nagrada.
Rade Jarak (Dubrovnik, 1968) studirao je slikarstvo u Splitu, Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao u klasi ure Sedera. Objavio
je pet romana:Kia (Naklada MD, Zagreb 2001.),Sol (Fraktura,
Zaprei, 2003.), Dua od krumpira (Fraktura, Zaprei, 2005.),
Enciklopedija oaja (Fraktura, Zaprei, 2006.), Pustinje (Litteris,
Zagreb, 2008. i BKG, Beograd 2008.). Objavio je zbirku pria:
Termiti i druge prie (Fraktura, Zaprei, 2002.). i dvije zbirke
poezije: Demon u pari kupaonice (Meandar, Zagreb, 2000.), Vlak
za Bangalore (Naklada MD, Zagreb 2001.). U pripremi ima zbirku pria Crna svila (drugi dio Enciklopedije oaja), roman Prilozi
za povijest nadrealizma; te zbirku poezije aba i Palcika. Knjige
su mu bile nominirane u uem izboru za sve najvee dravne
nagrade. ivi i radi u Zagrebu kao ravnatelj i profesor crtanja
Centra za likovni odgoj. Glavni je urednik asopisa za knjievnost Knjigomat, kao i istoimene izdavake kue.
Simona krabec (Ljubljana, Slovenija, 1968.) slovenska knjievna kritiarka, esejistica i prevoditeljica. Od 1992. ivi i radi
u Barceloni. Zavrila je studij njemakog jezika i komparativne
knjievnosti na ljubljanskoj univerzi. Godine 2002. doktorirala
je na Universitat Autnoma de Barcelona na temi identiteta u
srednjoevropskim knjievnostima. Autorica je prijevoda slovenskih i srpskih autora (Makarovi, Janar, Ki, Pahor, Mozeti) na
katalonski i katalonskih autora (Calders, Foix, Moncada, Tod)
na slovenski te velikog broja knjievnih studija u panjolskim i
slovenskim specijaliziranim asopisima (Els Marges, LEspill, Pasajes; Nova revija, Literatura, Dialogi). Za djelo Lestirp de la solitud
(Barcelona, Institut dEstudis Catalans, 2003.; Ljubljana, Literatura, 2005) dobila je nagradu Josep Carner za teoriju knjievnosti. Objavila je jo knjige Latzar de la lluita (2005) i El concepte
dEuropa Central al llarg del segle XX (2005).
Sibila Petlevski, spisateljica, prevoditeljica. Bila je predsjednica Hrvatskog PEN-centra, lanica meunarodnog Upravnog odbora udruge PEN International. Dugogodinja operativna urednica asopisa za knjievnost Republika, ureivala je i
knjievne stranice dvotjednika za kulturu Vijenac, a trenutno

773

je u urednitvu asopisa Knjievna republika. Ureivala je poeziju na meunarodnoj stranici interneta www.poetry.int. Pie
na hrvatskom i engleskom. Meu njezinim djelima su i zbirke
pjesama Kristali (1988), Skok s mjesta (1990), Sto aleksandrijskih
epigrama (1993, nagrada Vladimir Nazor), te roman Francuska
suita (1996). Priredila je i prevela antologiju novijeg amerikog
pjesnitva Spin off (1991), uredila izbor junoafrike nobelovke
Nadine Gordimer (1994), te zbornik politolokih eseja Velika
Europa mali narodi (1994). Za studiju Simptomi moderniteta
(2002) i knjigu o teoriji glume Branka Gavelle Kazalite suigre
(2001) dobila je nagradu za doprinos teorijskoj dramaturgiji
Petar Brei. Predaje na zagrebakoj Akademiji dramske umjetnosti. ivi izmeu Zagreba i Salzburga.
Ferida Durakovi (1957) Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1980. godine na Odsjeku za jugoslavenske
knjievnosti i jezik. Prvu zbirku poezije Bal po maskama objavila 1977. godine i za nju dobila Nagradu knjievne omladine
BiH i Nagradu Svjetlosti za najbolju prvu knjigu mladog autora.
Objavila, izmeu ostalog, knjige poezije Oi koje me gledaju (Sarajevo, 1982), Mala nona svjetiljka (Sarajevo, 1989), i Srce tame
(Sarajevo, 1994). Pie kratke prie i knjige za djecu (Jo jedna
bajka o rui, Mikijeva abeceda, Amilina abeceda, Vjetrov prijatelj).
Godine 1999. objavila izabrane pjesme na engleskom The Heart of Darkness u SAD (White Pine Press, Fredonia New York).
Prevoena na engleski, francuski, slovenski, danski, finski, turski, makedonski, japanski, njemaki, panski.
Dobila nagradu Fund for Free Expression, USA, 1993. i Vasyl Stus Freedom-to-Write Award, PEN New England, USA 1999.
Radi kao glavna tajnica PEN-centra BiH od 1992.
ivi sa muem i kerkom u Sarajevu.
Barbara Markovi (Beograd, 1980). Studirala je germanistiku u Beogradu i Beu. Radila kao lektorka, urednica i prevoditeljka za izdavaku kuu Rende. Godine 2006. objavljuje prvu
knjigu Izlaenje u Beogradu za Rende. Nemaki prevod knjige
izaie na prolee 2009. za izdavaku kuu Suhrkamp.
Vladimir Arsenijevi (Pula, 1965). Za svoj prvi roman U
potpalublju (Rad, 1994) dobio je NIN-ovu nagradu kao najmlai
laureat u istoriji ove nagrade. Roman U potpalublju preveden
je na engleski, nemaki, francuski, italijanski, vedski, danski,

774

norveki, eki, holandski, panski i slovenaki jezik. Njegovi

naredna dela ukljuuju roman Anela, Meksiko i Imail. Urednik je izdavake kue Rende. ivi i radi u Beogradu.
Vera ejkovska (Skoplje, 1954), makedonska pjesnikinja
i esejistkinja. Diplomirala je fiziku u rodnom gradu, a postdiplomske studije iz oblasti fizike unutranjosti Zemlje zavrila
je u Zagrebu. Stekla je titulu doktora fizikih nauka u Skoplju.
Poevi od 1980. godine, radi u seizmolokoj laboratoriji Prirodno-matematikog fakulteta Univerziteta Sveti Kiril i Metodij
u Skoplju. Objavila je vei broj pjesnikih knjiga na makedonskom jeziku: ovjek i vrata (1975), Mnoenje slova (1986), Eksperiment (1992), Odsustvo slatkog (1993, izbor) i Rubovi (2007); te
vie eseja i prevoda s engleskog, ruskog, srpskog i bugarskog jezika. Njena poezija je prevoena na petnaestak stranih jezika, a
zastupljena je i u antologijama i izborima makedonske poezije
u domovini i inostranstvu. Dobitnik je nagrada: Mlada Struga
(1976), Koo Racin (1992), i Aco opov (2008).
Aleksandar Stankovski (Kievo, 1959). Diplomirao je
na Fakultetu za likovne umjetnosti u Skoplju. Realizovao je
20 samostalnih likovnih izlobi, a njegova su djela i sastavni
dio prestinih javnih kolekcija u Skoplju (
), Kelnu (Schultke Gallery), Beu (Museum of Contemporary Art, Sammlung Essl), Sarajevu (Centar Andr Malraux),
Londonu (Shashoua Collection) i Atini (Frissiras Museum). Autor je veeg broja projekata iz oblasti stripa (Labris, 1989 1994;
Neidentifikovano, 1997; Manjine realnosti, 1998 2002; Zabava i
ostale prie, 2004) i filma (Maklabas, 1997; Samit amana, 2004).
Vinko Mderndorfer (Celje, 1958). Diplomirao je 1982. godine pozorinu i radio-reiju na Akademiji za pozorite, radio,
film i TV, predstavom A. P. ehova Prosidba. Rad je nastavio kao
pozorini reiser u pozoritima za koja je do danas reirao vie od
sto predstava i opera. U svom reiserskom traganju se oprobao
u svim pozorinim vrstama, stilovima i anrovima. Uporedo sa
time to se bavi pozorinom reijom, radi i kao radio, televizijski
i filmski reiser. Za televiziju reira pre svega TV drame i dokumentarne filmove na osnovu sopstvenih scenarija. Od 1989. godine napisao je preko osamdeset radio-drama, za koje je dobio
brojne nagrade. Mnoge njegove radio i pozorine drame bile su
igrane i u inostranstvu. U periodu od 1981. do 2008. godine

775

objavio je trideset i pet proznih, pesnikih, dramskih i esejistikih knjiga. Za svoj rad je dobio brojne nagrade, izmeu ostalih i
nagradu Preernovog sklada, upanievu nagradu, Bortnikovu
nagradu itd. Njegov dugometrani film Predmestje (Predgrae) je
dobio brojne nagrade i priznanja na meunarodnim filmskim
festivalima. Njegov drugi dugometrani film Pokrajina t. 2 (Pokrajina br. 2) je u jesen 2008. godine poeo svoj filmski put na
filmskom festivalu u Veneciji. Docent je za pozorinu reiju.
Matev Kos (Ljubljana, 1966) je knjievni istoriar, kritiar
i esejista. Od 1993. do 1998. je bio odgovorni, odnosno glavni
urednik revije Literatura. Zavrio je komparativnu knjievnost i
teoriju knjievnosti kao i filozofiju na Filozofskom fakultetu u
Ljubljani. Doktorirao je 2001. godine, a danas je na istom fakultetu vanredni profesor na katedri za komparativnu knjievnost
i teoriju knjievnosti. Za knjievni prvenac Prevzetnost in pristranost (Ushienost i pristrasnost) (1996), koji je 2006. godine objavljen i u prevodu na hrvatski jezik, dobio je nagradu Marjana
Roanca za esejistiku knjigu godine, a za monografiju Poskusi
z Nietzschejem (Eksperimenti sa Nieom) (2003) Zoisovo priznanje
Republike Slovenije. Priredio je nekoliko antologijskih izbora, a
do sada je objavio pet samostalnih knjiga. Poslednja, Fragmenti o
celoti (Fragmenti o celokupnosti) (2007), posveena je slovenakoj
poeziji od Sreka Kosovela do dananje mlade slovenake poezije, i nedavno je objavljena i u prevodu na hrvatski jezik.
Dubravka uri (Dubrovnik, 1961), docentkinja na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum,
urednica u ProFemini, predavaica u Centru za enske studije,
inicijatorka Ainove kole poezije i teorije. Objavila vie zbirki
pesama, od 1988. se bavi amerikom jezikom poezijom. Objavila knjige Jezik, poezija, postmodernizam (o amerikoj jezikoj
poeziji), Govor druge (o srpskim urbanim pesnikinjama). Sa
Mikom uvakoviem uredila knjigu Impossible Histories Historical Avant-garde, Neo-Avant-Garde, Post-Avant-Garde in Yugoslavia 1918 1991, sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela
antologiju novije amerike poezije Novi pesniki poredak. Bavi
se teorijom poezije, teorijom roda, popularnom kulturom, medijskom kulturom, retorkom i pesnikim performansom.
Svetlana Tomi (Beograd, 1970) diplomirala i magistrirala
na beogradskom Filolokom fakultetu. U periodici uglavnom

776

objavljuje kritike. Kao jedna od nagraenih na konkursu Knjievne omladine Srbije objavljena je zbirka poezije Tuneli u naruju (Pegaz, Beograd, 2002). Druga zbirka poezije, zbirka pria,
pesme za decu, teorijski rad o zapletu i zbirka kritika o novijim
knjievnim delima objavljenih u BiH i Hrvatskoj ue u fasciklama. Trenutno ivi u Vaingtonu.
Kolja Mievi (Banja Luka). Studije knjievnosti zavrio u
Beogradu, ivi i radi kao samostalni umetnik izmeu Pariza i
Banje Luke. Objavio vei broj knjiga prevoda s francuskog i
drugih evropskih jezika, od trubadura do savremenih pesnika.
Na francuski je preveo Danteovu Komediju, Riznicu Bruneta Latinija, devet varijacija Gavrana Edgara A. Poa, kao i antologiju
pesnitva XIX stoljea Les saluts slaves u kojoj su zastupljeni
pesnici svih bivih jugoslovenskih republika. Pored osam pesnikih zbirki na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku,
1991. je objavio prevod Mocartove poslednje godine Teodora de
Vizeve i ora de Sen-Foa, kao i knjigu muzikolokih pesama
Mocart susree Skarlatija (najpre na francuskom a zatim u vlastitom prevodu na srpski). Objavio je i knjigu o kantatama Johana Sebastijana Baha Svete, laku no a pripremio je za tampu i
veliku lirsku istoriju evropske muzike avolova kua.
ivko Maleevi (Vagan, 1951). Osnovnu kolu zavrio u
rodnom mestu, gimnaziju u Glamou, studije jugoslovenske
opte knjievnosti na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bavi se knjievnom kritikom i esejistikom. Redovno
objavljuje priloge u mnogim listovima i asopisima. Profesor
gimnazije u Banjoj Luci. lan Udruenja knjievnika Republike
Srpske. Urednik je esejistike u asopisu Knjievnik. Objavio: Na
prvi pogled (kritike iz savremene srpske knjievnosti ), Slubeni
glasnik RS, Banja Luka, 2002. godine; Glasnici novog pisma (eseji i kritike), UKS-Podrunica Banjaluka, 2005.
Priredio: Donatan Svift, Guliverova putovanja, Ranko Pavlovi: Pripovijetke (izbor i pogovor ), Izabrana djela Ranka Pavlovia,
Nasukani na list lirike Antologija srpskog pjesnitva u Bosni i Hercegovini druge polovine 20. vijeka (sa Anelkom Anuiem).
Vojislav Voki Erceg (Banja Luka, 1986), student Akademije
umetnosti u Banjoj Luci. Napisao nekoliko scenarija i reirao
kratkometrani, dokumentarni, film Pria [u tri slike]. Pie prvi
roman.

777

Mirt Komel je jo u srednjoj koli objavljivao poeziju u

raznim akim revijama, u studentskim godinama je nastavio
s objavljivanjem u studentskim asopisima, a kasnije je poeo objavljivati i u priznatim slovenskim literarnim revijama.
Godine 2005. je s istomiljenicima osnovao Omladinski klub
Drutva slovenskih pisaca, u kojem je aktivni lan i djeluje kao
potpredsjednik upravnog odbora. Na literarnim veerima kluba je vie puta nastupao s itanjem svojih djela, a isto tako i na
veerima, koje su organizirali drugi literarni klubovi ili drutva. Ve 2006. godine je objavio svoj literarni prvenac, Mes(t)
ne drame, u kojem se kroz tri drame bavi nedavnom historijom
tri evropska grada, Venecije, Bea i Pariza. Na poetku 2008
godine je objavio Luciferjev padec, dramsku poemu u kojoj lik
Lucifera interpretira poput traginog junaka.
Jurica Pavii (Split, 1965). Diplomirao povijest i svjetsku
knjievnost na Sveuilitu u Zagrebu. Od 1990. trajno ivi u Splitu i radi kao filmski kritiar i kolumnist razliitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list).
Od 1994. pie u razliitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz
Liliputa u kojoj secira drutvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog drutva Marija Juri Zagorka, 2002. nagradu
za doprinos novinarstvu Veselko Tenera, a 2007. nagradu Miljenko
Smoje od Slobodne Dalmacije. U knjievnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa. Godine 2000. objavljuje drugi roman
Nedjeljni prijatelj. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalitu
u Splitu praizvedena mu je drama Trovaica, koja je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Dri. Godine 2001.
objavio sabrane tekstove iz serije Vijesti iz Liliputa kao knjigu. Iste
godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernistikoj
fantastici. Trei roman Minuta 88 objavljuje 2002., a rije je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijake supkulture.
etvrti roman Kua njene majke objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Peti mu je roman Crvenkapica izaao je u rujnu 2006.
Kratke prie i eseji prevoeni su mu na engleski, njemaki, talijanski i bugarski. Roman Ovce od gipsa preveden je na njemaki u
izdanju Nummer 8 iz Wetzlara. Upravo zavrava zbirku pria koja
je predviena za izlazak sredinom 2008.
Zoran Petrovski (Skoplje, 1954) je istoriar umetnosti i kustos. Diplomirao je na Univerzitetu u Skoplju istoriju umetno-

778

sti i arheologiju 1986. godine. Od 1993. do 2000. godine je bio

direktor Muzeja savremene umetnosti u Skoplju. Neki od njegovih vanih projekata su: Apstrakcija u makedonskoj umetnosti (1960 1990), Nova makedonska umetnost... itd. Takoe
je uestvovao u nekoliko meunarodnih projekata. Radi kao
vii kustos u Muzeju savremene umetnosti u Skoplju. lan je
AICA od 1993. U periodu od 2006 do 2007. je bio izabran za
predsednika borda AICA Makedonije.
Valentino Dimitrovski (Skoplje, 1954) je istoriar umetnosti i umetniki kritiar. Diplomirao je 1977. godine na Univerzitetu u Skoplju. Od 1978. do 2004. godine radi na Institutu
za zatitu spomenika kulture Republike Makedonije. Od 2005.
godine radi u Ministarstvu kulture Odsek za zatitu kulturnog
naslea. Od 1978. godine objavljuje radove iz istorije umetnosti, arhitekture i drugih oblasti.
Lazo Plavevski (Skoplje, 1954) je istoriar umetnosti,
umetniki kritiar i kustos. Diplomirao je na Institutu za istoriju i arheologiju Filozofskog fakulteta u Skoplju. Od 1982. radi
kao kustos Muzeja Grada Skoplja. Rukovodio je brojnim pojedinanim i grupnim izlobama u Makedoniji i Evropi (Rumunija, Nemaka...)
Jelena Brajovi (1972). Diplomirala i magistrirala na Filolokom fakultetu u Beogradu, gde radi kao lektor za francuski
jezik. Autor je knjige Autobiografska fikcija i detinjstvo: Margerit
Jursenar, Natali Sarot, Margerit Diras (2006). Prevode sa francuskog objavljuje u knjievnoj periodici.
Miodrag Sibinovi (Zajear, 1937.) Grupu za ruski jezik
i knjievnost Katedre za istone i zapadne slovenske jezike i
knjievnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu upisao septembra 1955., a diplomirao 1959. godine. Na toj katedri od 1960.,
sa jednom godinom prekida zbog odsluenja vojnog roka, radi
na predmetu Ruska knjievnost proavi sva nastavnika zvanja od pripravnikog preko asistentskog i docentskog, do
zvanja vanrednog i redovnog profesora Filolokog fakulteta.
Doktorat knjievnih nauka je stekao 1970. godine. Nauni savet Moskovskog dravnog univerziteta 1996. godine ga je izabrao u zvanje poasnog doktora Moskovskog univerziteta. Na
predlog Udruenja knjievnih prevodilaca Srbije, i odlukom

779

Vlade Republike Srbije, 2007. godine dodeljeno mu je posebno

priznanje za vrhunski dopirnos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji. Glavna dela: Ljermontov u srpskoj knjievnosti do 2. svetskog rata, (Beograd, 1971.), Original i prevod (Beograd, 1979.),
Pukinov Evgenije Onjegin.(Ed. Portret knjievnog dela, Beograd, 1982.), O prevoenju (Beograd, 1983.), Poetika i poezija
Veliki ruski liriari (Beograd, 1990.), Novi original (Beograd,
1990.), Tehnika prevoenja (Beograd, 1990.), Slovenski impulsi u
srpskoj knjievnosti (Beograd, 1995.), Ruski pesnici od baroka do
avangarde, (Beograd, 1995.), Izmeu svetova. Novi aspekti knjievnog dela Desanke Maksimovi (Beograd, 1999.), Pukinov i srpski Evgenije Onjegin (Beograd, 1999.), Ruski knjievni istonici
(Ni, 2000.), Iza horizonta. Ogledi iz ruske, ukrajinske, beloruske
i gruzijske knjievnosti (Beograd, 2002.), Slovenska vertikala. Srpske, ruske, beloruske i ukrajinske knjievne teme (Beograd, 2008.),
Novi ivot originala, (Beograd, 2008.).
Mladen Miljanovi (Zenica, 1981). Srednju kolu zavrio
je u Doboju. Poslije srednje kole odlazi u vojsku i zavrava
kolu rezervnih oficira. Nakon zavretka vojne slube upisuje Akademiju umjetnosti u Banjaluci, smjer slikarstvo. Bavi se
socijalnim i terapeutskim aspektima umjetnosti te je inicijator Hepenning Balkana, radionice osoba sa onesposobljenjem.
Na zavrnoj godini studija 2006. godine nagraen je od strane
Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, 2007. godine nagraen je nagradom Zvono za najuspjenijeg mladog bh.
vizuelnog umjetnika i nagradom Rotary kluba. Zaposlen je na
Akademiji umjetnosti u Banjaluci kao asistent na predmetima
Intermedijalna istraivanja i Teorija prostora.
Sarita Vujkovi (Banja Luka, 1972). Diplomirala je istoriju
umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1997. godine. Zavrila je interdisciplinarni postdiplomski studij teorije
umjetnosti i medija, a magistarsku tezu pod nazivom Privatni i
javni identiteti ena u bosanskohercegovakoj graanskoj umjetnosti odbranila je 2008. godine. Zaposlena je u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci. Bila je kustos veeg broja izlobi likovne, vizuelne i audio vizuelne umjetnosti
u zemlji i inostranstvu. Bavi se kritikom i teorijom savremene
vizuelne umjetnosti.

780

EXECUTIVE SUMMARY

This issue of Sarajevske sveske/Sarajevo Notebook is dedicated to the City, and most of the articles thus deal with various
aspects of the city: architecture, town planning, the economy,
culture, social issues, art etc.
The INTRODUCTION is by Mirko Kova, winner of this
years Mea Selimovi prize, who writes about the relationship
between the Writer and the City.
Bogdan Bogdanovi, one of former Yugoslavias bestknown architects and artists, reflects on Happiness in Cities, and
the Sarajevo-based writer and journalist Ozren Kebo deals with
the major problems of todays mega-cities. Hrvoje Ivankovi
laments over Dubrovnik, and shows us the multi-faceted specific nature of this Dead City. Amra Hadimuhamedovi analyzes the process of spoliazation in the reconstruction of towns
and cities, with the focus on post-war architecture in Bosnia
and Herzegovina. The subject of Andrea Zlatars contribution
is Heterotopic Zagreb and the empty spaces of the City, along with
urban cultural policy. Devad Karahasan discovers Sarajevo in
the prose writings of Bosnia and Herzegovinas best-known
narrators, and Ale Debeljak takes the example of Ljubljana
to study the Archetype of my city. Dragan Veliki reveals Berlin
to us in all its grandeur, singularity and diversity, and Tatjana Rosi studies Istria in modern Serbian writers, while Jovan
eki examines the possible future of towns and cities through
the works of DeLilo and Scott. Vangel Nonevski writes about
the empty plenitude and utter emptiness of the modern city, and
Ibrahim Berishas Beautiful City reveals the Pritina of today
and the past. Architect and designer Ognjenka Fincis Human
City considers the problem of dehumanization in modern cities, and Drago Pilsel writes about love in cities.
The DIARY in this issue is that of the eminent poet Hadem
Hajdarevi, who spends almost an entire year studying poetic

782

language in Sarajevo, Zagreb, Belgrade, Warsaw, Fojnica, Novi

Pazar, Stolac and so on.
Tatjana Gromaa is in DIALOGUE with Mihajlo Panti,
who talks about his stories and the status of literature in modern society.
MANIFACTURE too is largely taken up by the topic of the
City, with poems about Sarajevo by Marko Veovi and Ferida
Durakovi. Tvrko Kulenovi writes about towns on islands,
and Hamid Sadr examines his own life and culture between
Vienna and Tehran. Suzana Tratnik gives us a short lyrical
handbook on jumping off the train, Alma Lazarevska writes
about blank doorways and false streets, and Daa Drndi describes Belgrade, Berlin and Istria in a lyrical text. The subject
of Dubravka uris contribution is modern Serbian poetesses and feminist societies, while Matev Kos concerns himself
with the poetry of Uro Zupan, ivko Maleevi with that of
Ranko Risojevi, and Kolja Mievi with Barenboim, Klemperer and his love of their music. Other features in MANIFACTURE include poems by Ivo Svetina, Tatjana Gromaa and
Vera ejkovska, and an excerpt from an unpublished novel
by Sibila Petlevski.
The exhaustive Brief Lexicon of ex-Yu film by Jurica Pavii
returns us to the topic of the previous issue, and Svetlana Tomi
offers a fascinating Anthology of World Poetry. Jelena Brajovis
CHOICE is the correspondence of the renowned poet Paul Celan and his wife.
PASSPORT takes us to modern Ukrainian poetry, with poems by Oleksandar Irvanec, Suri Grigoriev, Ivan Lucuk, Roman
Skibo, Vasilje Mahne and others.
Sarita Vujkovi analyzes a radical turning-point in visual art
through the work of the young artist Mladen Miljanovi, winner of the Zvono prize.

783

Izdava: MEDIACENTAR SARAJEVO

Direktor: Boro Konti
Kolodvorska 3
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Telefon: (+387-33) 715-861
Telefaks: (+387-33) 715-860
E-mail: sarajevske.sveske@media.ba

Korektor
Kenan Efendi

Dizajn naslovne strane

Ognjenka Finci
Amra Zulfikarpai

Grafiko oblikovanje
Adnan Mahmutovi

tampa: BLICDRUK, Sarajevo

Tira: 1000 primjeraka

asopis izlazi etiri puta godinje.

ISSN 1512-8539

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva

obrazovanja, nauke, kulture i sporta,
broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine,
asopis Sarajevske sveske osloboen je
plaanja poreza na promet proizvoda.