Odgovor je u prijevodu

Prijevod s engleskog: Borislav Mikuli

Tomislav Longinovi / Boris Buden

Boris Buden: Najzanimljivije pitanje koje se postavlja u Tvome Manifestu kulturnog

prevoenja[1] jest njegova knjievna forma, tipina modernistika forma
manifesta. Bilo da su komunistiki ili futuristiki, nadrealistiki ili dadaistiki,
manifesti se uvijek sastavljaju s obzirom na neto povijesno novo. Oni se obraaju
iroj javnosti, ali ne zato da bi obavjetavali ili objanjavali, nego da bi djelovali. Ta
performativna kvaliteta obiljeava svaki manifest, i zato emo u Tvome Manifestu
kulturnog prevoenja uzalud tragati za jasno razluenom definicijom toga
fenomena. Kulturno prevoenje za Tebe je prije djelovanje, praxis ili praksa
svakodnevnog ivota. Ti otvoreno naglaava taj njegov performativni karakter.
Ono je zato takoer i oblik subjektivacije. U svome prvom manifestu ruski futuristi
proglaavaju pravo stajanja na stijeni rijei mi. Slino mi postoji i u Tvome
manifestu, mi kulturnih prevodilaca.
Moja pitanja su posve jednostavna: najprije, tko su ti kulturni prevodioci?

Tomislav Longinovi: Istina je da performativno opetovanje, koje je svojstveno formi

manifesta, trai nove subjekte i nova postajanja koji su sadrani u zadai kulturnog
prevoenja. Pri tome, pitanje prevodioeva identiteta uvijek ostaje u obzoru
prelaenja granica izmeu zajednic i njihovih posebnih idioma, u premjetanjima
koja oblikuju njihove posebne puteve kulturne razmjene. Perspektiva u kojoj se kroz
cijeli manifest teoretizira o vjerojatnosti novih zajednic, utemeljenih na iskustvu
identiteta-u-prevoenju, upravo su mogue budunosti, konvergencija kulturnih
prevodilaca izvan doseg partikularnih etnikih zajednica koji danas obiljeavaju
prevladavajue imigrantsko iskustvo. Osobito je vano teoretizirati o tome
udaljavanju od etniki zasnovanih dijaspor, jer one su esto odgovorne za razvoj
tvrdih etnikih jezgri u politikama identiteta.

Boris Buden: to je cilj kulturnih prevodilaca?

Tomislav Longinovi: Bili to migrantski radnici, lutajui intelektualci ili rtve rata, svi
ti subjekti iskuavaju, dok vode borbu za identitet u igri kulturnog i jezinog
preivljavanja, tvrde rubove kulturne podjele. Otud se njihov cilj oblikuje kroz

heteronomiju nastavljanja ivota i to je razlog zato se ne d svesti na jedinstvenu

teleologiju. Iskazivanje razlike dio je toga slijeda postajanja kroz razliite kulture,
onako kako se novi subjekti proizvode putovanjem i prevoenjem. Budui da je
smo miljenje pretrpjelo duboku krizu u uvjetima postmodernog poretka kulture,
manifest priziva obzor mogue solidarnosti, utemeljene na zajednikom iskustvu
kulturne diferencije, i odatle dolazi upotreba onoga mi, te sumnjive osobne
zamjenice koju su masovne ideologije prolog stoljea uinile tako zloudnom.
Upravo zato su zamiljeni oblici mogueg miljenja protutea pesimizmu koji
opsjeda postmodernog intelektualca, esto zatoenog u staklenom kavezu
akademskog istraivanja i struke.

Boris Buden: Kako oni ele postii taj cilj?

Tomislav Longinovi: Praksa kulturnog prevoenja iskustvo je to ga donosi

razmjena izmeu subjekata zahvaenih u tk globalnih identifikacija. O tome se cilju
moe teoretizirati a posteriori kao o pokuaju prisvajanja drutvene moi kroz
praksu kulturnog prevoenja, to je pozicija koju subjekti trae unutar kulture koja ih
prima a koju im uskrauju monokulturne predrasude tih domovin koje oni
pokuavaju uiniti svojima. Oksimoronski obrat u frazi, sadran u konceptu
usvojene domovine, simptomatian je za taj stijenjeni poloaj kulturnih
prevodilaca, zatoenih u stalnom meu-bivanju. Razrjeenje binarnosti
asimilacija/otpor unutar domainske kulture odluuje o uspjehu ili neuspjehu
identiteta koji se proizvodi u tome procesu prevoenja. To je filozofska kategorija
koja e postati dominantnom u globaliziranom univerzumu s kojim se sve vie
suoavamo.

Boris Buden: Ti tvrdi da kulturno prevoenje moemo promiljati u pojmovima

specifinog kulturnog iskustva i da to kulturno iskustvo ima svoj drutveni supstrat
egzilante, imigrante, izbjeglice, jednom rijeju, ljude koji dijele iskustvo prevoenja
kao praksu svakodnevnog ivota. Meutim, oni ne sainjavaju opi politiki
subjekt, barem ne do sda. To, dakako, ne znai da oni ne dijele odreeno politiko
iskustvo, na primjer, iskustvo globalne nejednakosti, kako Ti pie, ili pak iskustvo
zastraujue asimetrije u udjelu i u vrijednosti reprezentacije manjinske kulture.
to misli tonije pod time? Moemo li ovdje spekulirati o nekakvom prolazu u
politiku u smislu intrinzinog potencijala kulturnog prevoenja?

Tomislav Longinovi: U odabiranju forme manifesta vodio sam se u konanici eljom

da artikuliram odreeni tip prakse koja nastaje u navali ekonomske globalizacije i

njezinih najtetnijih uinaka. Takoer je neizbjeno zauzeti odreenu poziciju budui

da naivno povjerenje u neku poziciju izvan politikog danas mogu konstruirati samo
oni koji jesu na vlasti i koji moraju prikriti svoje operativne mehanizme. Proces
kulturnog prevoenja raskriva mehanizme koji naturaliziraju postojee nerazmjere
i nejednakosti, budui da veina agenata kulturnog prevoenja zamjeuje kratke
spojeve monolingvalnih fantazija, i to zahvaljujui svojoj meu-poziciji na granici
izmeu razliitih nacionalnih diskurs. Istina je da ja vidim sebe kao govornika u
ime onih koji moda ne preuzimaju smi da govore, s nadom da u pokazati smu
mogunost novog tipa preko-nacionalnog/pre-vodilakog politikog horizonta izvan
binarnosti poput globalno/lokalno, kapitalistiko/komunistiko,
kozmopolitsko/provincijalno itd. Ta vrsta politike motivacije polazna je toka i moga
istraivakog projekta The Secret od Translation: A manifesto for Border Cultures
[Tajna prevoenja: Manifest graninih kultura], u koji je preuzet najvei dio mojih
razmiljanja posljednjeg desetljea. Koristei se sredstvima teorije prevoenja
nastojim proiriti njihov domet na podruje politike reprezentacije i time
denaturalizirati hijerarhijske odnose koji se nude dananjim potroaima vijesti, slika
i zvukova. Tako se moje pisanje u ime nekoga nee, nadam se, izvitoperiti niti u
hipokriziju komesara naeg doba niti u apatiju yogija naeg doba, da upotrijebim
metaforu Arthura Koestlera. Stoga bi prijelaz u politiku na osnovi zajednike
ekoloke platforme bio vrlo poeljan ishod kulturnog prevoenja jer se humanistiki
utemeljeno miljenje mora suoiti s granicama svoga planetarnog preivljavanja i
udaljiti od mitova koje u tekuoj simulaciji politike bez pravog subjekta promiu kako
nacionalisti tako i globalisti.

Boris Buden: Moe li nam rei neto vie o tome istraivakom projektu Tajna
prevoenja: Manifest graninih kultura. to je tono njegovo polje istraivanja u
teorijskom i kulturnom pogledu, kulturno uzeto u irem smislu? Kakva je u tome
projektu uloga knjievnosti ukljuujui i iskustvo knjievnog prevoenja i uloga
knjievne teorije?

Tomislav Longinovi: Moj interes i motivacija za pisanje knjige posveene

prevoenju, shvaenom u irokom smislu, izrasli su iz Projekta kulturnog prevoenja
[The Cultural Translation Project (CTP)], istraivake inicijative koju je kroz tri
godine, 1999-2001., podupirao Meunarodni institut pri Sveuilitu WisconsinMadison [The International Institute at the University Wisconsin-Madison]. Kao
voditelj te visokokolske inicijative uinio sam sve to je bilo u mojoj moi da
uvedem prevoditeljske studije u curriculum tradicionalnih humanistikih znanosti
koje su zasnovane na nacionalnoj paradigmi. Projekt je bio zamiljen kao
okupljalite razliitih skupina fakultet i studenata iz razliitih disciplina u
humanistikim znanostima. Njihovi razliiti pristupi pojmovima kulture i
prevoenja otvorili su novu perspektivu u nainu na koji se razumijevaju kako

individualni tako i grupni identiteti, tj. vie kao kretanje i razmjena preko granica
partikularnog pojma kulture nego kao monumentalne kategorije, okamenjene kroz
zloudnosti nacionalistikog imaginarija. Radionice, serije predavanja i seminari bili
su posveeni probijanju kulturnih suelja s ciljem da postanemo svjedocima novih
transnacionalnih identiteta i hibridnih umjetnikih i intelektualnih praks.
Projekt kulturnog prevoenja jednim je dijelom bio osnovan i kao odgovor na poziv
Sveuilita Wisconsin da se iznova zamisle humanistike znanosti u kontekstu
globalne, postnacionalne i postdisciplinarne intelektualne okoline. Drugim dijelom je
potreba za stvaranjem takvog entiteta naprednog uenja bila utemeljena i na
istraivanju koje se kree izvan tradicionalnih modela razumijevanja
transnacionalnih kulturnih razmjena (Derrida, Spivak, Bhabha, Appadurai itd.).
Ograniavajui modeli ili usko idiosinkretiko poimanje razmjene tvari izmeu
kultur, razmjene samih kultur kao i materijalnih i intelektualnih sredstava,
angairanih u tim razmjenama, eksplodirali su sa slabljenjem pojma nacije. Kako je
komunikacija kroz razliite jezike i kulture sve vie odreivala globalnu
subjektivnost, univerzum koji je nastajao izmeu interagirajuih ekonomija
ukorijenio se u procesima prevoenja s onu stranu lingvistikog, kao daleko ire
podruje i udio kulturne razmjene na kraju prolazne ere nacija i njihovih
pojednostavljenih imaginarnih cjelovitosti. To je znailo da jaka strunost u
stranim jezicima nije bila bitna samo u svrhu uzajamnog razumijevanja izmeu
razliitih nacionalnih kultura, nego sad takoer i za ire procese preko-kulturne
hibridizacije, koji proizvode nove i razliite tipove identiteta koji su kljuni za
razumijevanje smjerova kulturnog razvoja u posthumanistikom univerzmu.
Prevoenje je takoer pojaalo svijest i potrebu za ne-prevoenjem, dubinski studij
jezik koji izraavaju partikularnu viziju kulture i odupiru se prelaenju na drugu
stranu istiui razliite strategije neprevodivosti. Projekt kulturnog prevoenja
unaprijedio je time shvaanje da prijevod ne oznaava samo umijee i znanje
knjievnog i tehnikog prevodioca, nego i iru kulturnu formaciju koja nastaje iz
globalnog kruenja egzilanata, emigranata i izbjeglica koje sam ranije spomenuo.
Tako je koncept kulturnog prevoenja istovremeno obuhvatio i jedno polje
humanistikih studija u nastajanju a takoer je ocrtao i model svakodnevnog ivota
za globalnu zajednicu.

Boris Buden: Da bi izvrio ili izvrila svoju zadau, dananji prevodilac ili
prevoditeljica trebao bi se, kako Ti pie, poistovjetiti s ulogom srednjovjekovnog
alkemiara. to nam govori ta usporedba?

Tomislav Longinovi: Metafora alkemiara upotrijebljena je kako za prizivanje

politike pozicije osobe koja je ukljuena u procese kulturnog prevoenja tako i za
oznaavanje samog polja. S jedne strane, alkemiar stoji na samom sjecitu

razmjene izmeu srednjevjekovnog i modernog shvaanja univerzuma i njegovih

realija, tako to inom transformatio povezuje ono duhovno i materijalno, vjeru i
znanost. Ja vjerujem da mi jednako tako stojimo takoer i na sjecitu razmjene u
historijskoj areni postmoderno stanje opstoji usprkos prividnom iscrpljenju formi i
model koje reciklira, ali obzor promjene koju vidimo u politikoj areni, na primjer,
zaokret June Amerike ulijevo, oznaava odreeni odgovor koji premauje ono
oekivano u neoliberalnom univerzumu ekonomskog determinizma. Zanimljiv
projekt kulturnog prevoenja bio bi ustanoviti premjetanja Marxovih sablasti iz
Istone Evrope u Latinsku Ameriku, promotriti kako se kretanje ideologije,
utemeljene na komunizmu, seli s jednog kontinenta na drugi i odrediti
transformacije kulturnih formi koju ono poprima u tome procesu. To je povezano s
drugim razlogom za prizivanje alkemije: ivahna narav sme kulture, za iji se
nepredvidivi tk ini da zakriva tajnu svakog kolektivnog identiteta, zavijenog u
vlastiti veo neprevodivosti. Ta se tajna esto zasniva na nekom nasilnom i
traumatskom kulturnom artefaktu, to ga rad kulturnog prevoenja nastoji
eksternalizirati i uiniti itljivim da bi ublaio uinke utnje i tajnovitosti na kojima
najvei dio autoritarnih politik zasniva svoju mo.

Boris Buden: Spomenuo si Arthura Koestlera, jednog od najboljih primjera

multilingvalnog intelektualca 20. stoljea. Zanimljivo je da njegov najslavniji
roman Darkness at Noon[2] postoji samo u prijevodu, bez izvornika. Njegov je
njemaki izvornik izgubljen tako da je roman na njemakom Sonnenfinsternis
[Pomrina sunca] neka vrsta prijevoda prijevoda ili, zapravo, Rckbersetzung
(unatrani prijevod) na njemaki. No, sma tema romana iskustvo terora koji
danas nazivamo totalitarizmom ini se da transcendira partikularni kulturni i
historijski kontekst. Moe li i Ti, na temelju svoga iskustva pomraine u podne,
promiljati, dakako u figurativnom smislu, znaenje krvavog raspada bive
Jugoslavije u slijedu demokratskih revolucij iz 1989.? Pitam zapravo o Tvojoj
osobnoj motivaciji koja stoji iza zadae kulturnog prevoenja, o motivaciji koja je
osobna upravo zato to ima historijsko znaenje ukratko, o iskustvu povijesti u
krajnjem osobnom smislu.

Tomislav Longinovi: Moja pria je slina Koestlerovoj, to se tie moga prvog

romana Moment of Silence (Burning Books: San Francisco, 1990), koji je najprije bio
objavljen na engleskom a tek sedam godina kasnije na srpsko-hrvatski kao Minut
utanja (Radio B92: Beograd, 1997). Roman je bio in tugovanja za posljednjim
izgubljenim naratajem jugoslavenske mladosti. Bio je to sluaj Rckbersetzung-a,
ali takoer i sluaj prevoenja unatrag-i-unaprijed u kojemu se smisao onoga to je
izvornik i onoga to je prijevod radikalno brka. Pretpostavljam takoer da se radi o
istoj stvari i u pitanju moga vlastitog identiteta i osobnog mjesta s obzirom na
pitanja prevoenja. To pitanje doista pogaa pravu motivaciju koja stoji iza projekta,

jer sam u svome pisanju i u nainu odnoenja prema pitanjima teorije bio jako
pogoen raspadom Jugoslavije. Iako sam zemlju napustio 1982. godine radi
sudjelovanja u Meunarodnom spisateljskom programu [The International Writing
Program] na Sveuilitu Iowa, dogaaji iz potonjeg desetljea duboko su me potresli
u razumijevanju moga bivanja i pripadanja. Mogu doista rei da sam napustio
Jugoslaviju u posljednjim trenucima njezina postojanja, barem za onaj narataj
mladosti kojemu sam pripadao u to doba. Intenzitet kulturnih razmjena izmeu
ondanjih dvadeset-i-neto-godinjaka iz Beograda, Ljubljane, Sarajeva i Zagreba
ukazivali su na jasnu evropsku integraciju cijele zemlje. Naravno, veina te
kreativne djece nije podravala jedinstveni kulturni prostor Jugoslavije kao neki
mutni projekt partijskih ideologa jednostavno su ivjeli okrenuti zajednikoj
budunosti zasnovanoj na popularnoj kulturi (takozvani novi val u glazbi djelovao je
kao jedinstveni kulturni razmjenski medij), i interes im je leao u premaivanju
uskogrudnih dnevnih praks partijskih aparatik. Paradoksalno, svi su dijelili
zajedniku orijentaciju lijevo-od-centra, naslijeenu iz mirovnih i hippie pokret, s
primjesom izvjesne post-punkovske ironije. Bilo je onda doista tragino gledati kako
je starija generacija poela trgati zemlju na komade, najprije sa svojom
retrogradnom retorikom, a potom snajperima i bombama. Ljudi su bili prisiljeni na
zauzimanje stran u nacionalistikim svaama, onako kako su tihe jezgre
traumatskih sjeanja dobivale slobodnog maha da pronau zamjenske rtve. Vanjski
svijet odgovorio je svojim vlastitim etiketama za tu regiju, uskrisujui vizije Balkana
kao bure baruta Evrope i kao podruje endemskih etnikih sukoba. U
meuvremenu, nevini su civilu stradavali dok su nacionalistike elite punile depove
ukradenim dobrima bive zajednike drave. I tako, dok je pogled globalnih medija
pojaavao viziju plemenskih ratova, a lokalni mediji se uprezali u demoniziranje
svojih novootkrivenih etnikih drugih, ja sam odluio iskuati i pronai idiom kroz
koji se moe uti trei glas. Medij prevoenja inio se najboljim putem za stupanje
na to minsko polje jer uvijek se izlaete riziku da vas sve umijeane strane optue za
itav niz zloin. Tako, kad posjetim svoj rodni Beograd, oni me gledaju kao
Amerikanca im podignem glas protiv njihovih nacionalistikih fantazmagorija, dok
se u Sjedinjenim Dravama nikad ne smijem proglasiti Jugoslavenom a da
neizbjeno ne uslijedi drugo i tree pitanje, tko si ti zapravo?. Odgovor je valjda
samo u prijevodu.

[1] Tomislav Z. Longinovic, Fearful Asymmetries: A Manifesto of Cultural

Translation [Zastraujue asimetrije: Manifest kulturnog prevoenja], The Journal

of the Midwest Modern Language Association, Vol. 35, No. 2, Translating in and
across Cultures (Autumn, 2002), pp. 5-12
[2] Darkness at Noon, New York : The New American Library, Signet Books, 1953.,
prevela Daphne Hardy. Pomraenje o podne, Zagreb: Liber, 1972., preveo eljko
Bujas (dod. prev.).