Gerald Massey

EGIPATSKA
KNJIGA
MRTVIH
Misteriji Amente

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu,

ostvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je
istinom u obrani od svih moi zla. Prema Knjizi mrtvih,
smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja.
Hermes kae: "Bezbonost due je neznanje. Vrlina due
je znanje." [Corpus Hermeticum]
Znanje ima primarnu vanost. Na putovanjima due i
tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on
podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. Znanje je
njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai
biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei.
Neznanje e ga uiniti plijenom svih vrsta lai prepre
denih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano
pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i
kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom.
Odavde proizlazi potreba za gnozom i inicijacijom u mis
terije.

... Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi

na svijet pomou neznanja, a ne znanja,
kao u kranskoj karikaturi egipatskog
uenja. ... [str 38]
Naslov originala
EGYPTIAN BOOK OF THE DEAD AND THE MYSTERIES OF AMENTA

Uvod
Egipatska

posmrtna

literatura

Stare su civilizacije smrti i postmortalnom ivotu pridavale po

seban status koji je u egipatskoj civilizaciji poprimio sveobuh
vatno znaenje. ivot i smrt, lice i nalije jednog postojanja, bi
li su dio jedne cjeline jednog ivota koji je obuhvaao zemaljsku
i postmortalnu ili onostranu egzistenciju. Moda bi bolje bilo
rei da je jedan ivot inilo putovanje koje se dijelilo na nekoli
ko postaja, etapa, kojih su zemaljski i postmortalni ivot bili jed
nako vani dijelovi.
Dio te cjeline bio je zemaljski Egipat. Za drevnog Egipanina njegova je zemlja bila preslika nebeskog Egipta, " h r a m "
na zemlji. Zbog toga je Egipaninu od presudne vanosti bilo
umrijeti u svojoj "majci zemlji", daru Nila i Sunca.
Dobar pokop bio je od iznimne vanosti, moda ak i jedna
od najveih tenji svakog Egipanina. Zato se gradnji i oprema
nju vlastitog groba pridavala velika panja. Iz Starog kraljevstva
(2613-2130. godine prije Krista) potjee tekst u kojem Hardjedef 1 savjetuje svojem sinu da izgradi primjerenu grobnicu: "Op-

Hardjedefove pouke pripadaju didaktikoj literaturi Starog kra

ljevstva, a sastavljene su za vladavine 5. dinastije. Preivljava samo
nekoliko poetnih fragmenata koji se pronalaze u Novom kraljevstvu
i Kasnom razdoblju egipatske povijesti.

remi svoju kuu na groblju i vrijednim naini svoje mjesto na

Zapadu... Kua smrti je za ivot!" Ove rijei odjekuju egipat
skom mudrosnom literaturom svih razdoblja.
Za razdoblja Srednjeg carstva (2133-1786. godine prije
Krista), tijekom vladavine 12. dinastije, dvorski slubenik Sinuhe naputa svoju zemlju nakon smrti Amenemhata I. Moda je
razlog tomu bio strah da Senurset I, kojeg je sluio, nee biti us
tolien te da e se zbog toga njegova sudbina promijeniti. Bez
obzira na razloge, Sinuhe naputa Egipat. Odlazi u Zapadnu
Aziju gdje pokree posao i ubrzo postaje bogat ovjek. Azijske
mu ene raaju sinove koji su s vremenom izrasli u snane lju
de. Ali sve vrijeme Sinuhe je eznuo za rodnom zemljom. Stal
no je oplakivao svoj Egipat, ne samo zbog ljubavi prema njemu
ve i zbog onoga to je izrazio vlastitim rijeima: "to moe biti
vanije od ukopa tijela u rodnoj zemlji?"
Jednog je dana dobio poruku od faraona, slatku uhu svakog
Egipanina. Kralj mu savjetuje da razmisli o svojoj ivotnoj do
bi i o danu svog pokopa, o svom truplu i povratku u Egipat. Po
ruuje mu da ne bi smio biti pokopan u azijskoj zemlji, prema
azijskim obiajima: "Misli o danu ukopa, prelasku u stanje sav
renstva. Za tebe e no biti uobliena pomazanjem i zavojima
iz ruku Tait (boica povezana s tkanjem). Na dan ukopa bit e
ti pripremljena pogrebna ceremonija. Koveg tvoje mumije bit
e od zlata, a glava ukraena lapis lazulijem. Kada legne na
mrtvaka nosila, nad tobom e biti nebo; vui e te volovi, a svi
rai e hodati ispred tebe. Na ulasku u grobnicu muu plesaice
e izvesti svoj ples. Lista rtvenih darova glasno e se proitati
za tebe i oni e biti prineseni na rtveni stol. Tvoja grobna stela
od bijelog kamena bit e u svetitu s kraljevskim povlasticama.
Nee umrijeti izvan svoje zemlje." 2
2

Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient

Egypt.

Pria o brodolomcu, takoer iz Srednjeg kraljevstva, nosi

istu poruku. Mornar koji je doivio brodolom uspio je preivjeti
i dokopati se obale nekog otoka. Tamo susree zmiju koja ga uv
jerava da e se vratiti svojoj kui, da e zagrliti svoju djecu, iv
jeti i tamo biti pokopan.
U tekstu mudrog Anija iz Novog kraljevstva itamo sljede
e rijei: "Spremi svoje mjesto u dolini, grob koji e sakriti tvo
je tijelo. Uini ga vrijednim mjestom, kao da je za velike pokoj
nike koji sada poivaju unutar svojih grobnica."
Ani takoer upozorava da svojim dolaskom smrt odnosi dojene iz majinog krila jednako kao i ovjeka u poznijoj ivotnoj
dobi. Slino itamo i drugdje smrt je neizbjena za poznate
jednako kao i za nepoznate.
Sve nam to ukazuje na nekoliko injenica. Egipanin je tre
bao umrijeti tamo gdje je pokopan. Pogrebni obredi bili su pre
cizno propisani. Zapravo je u Egiptu sve vezano za sakralno
imalo svoje znaenje, ak i prelazak preko svakog praga hrama.
I ono moda najvanije dio su jednog sveobuhvatnog nazora
koji se tijekom godina mijenjao u formi ili nainu izraavanja
sukladno odreenom razdoblju, ali ne u svojoj biti.
Niti jedna civilizacija ili kultura nikada nije imala toliko
optimistian odnos prema smrti.

Tekstovi

piramida

Egipatska posmrtna literatura, ili pogrebni tekstovi, openito

nazvana Knjigama mrtvih, od najstarijih pa do najmlaih, obuh
vaa razdoblje od nekoliko tisua godina.
Prve zapise, tj. najstariju religioznu literaturu, nalazimo u
Starom kraljevstvu za vladavine 5. i 6. dinastije. Pisani su hijeroglifima i uklesani na zidove odaja i prolaza piramida koje su

Pogrebna komora piramide faraona Unasa. Zidovi su prekriveni Tekstovima

piramida, a svod zvijezdama.

podigli kraljevi tih dinastija u Sakkari Unas, Teta, Pepi I, Mentu-em-sa-f i Pepi II. 3 Ove hijeroglifske zapise nazivamo Teksto
vima piramida. 4
Openito su prihvaeni kao najstarija religiozna literatura
Starog Egipta, premda postoje dokazi da su proli kroz brojne
revizije jo za vrijeme 5. dinastije. Neki egiptolozi smatraju da
su Tekstovi piramida sastavljeni na temelju starijih, zasad nep-

Tekstovi piramida ne odnose se na tri velike piramide u Gizi

Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinovu.!
4

Tekst koji obrazuje Knjigu mrtvih kao cjelinu nalazi se u pirami

di kralja Unasa, posljednjeg kralja 5. dinastije. Njegova kamena pira
mida visoka je 18.9 metara, a svaka stranica dugaka je 61 metar.

ronaenih ili izgubljenih tekstova, jer neki njihovi dijelovi uka

zuju na arhaine izvore.5 Tako je, primjerice, obred uklesan u
piramidi faraona Tetija pronaen na dvije stele koje potjeu iz
vremena vladavine petog kralja 2. dinastije, to jasno ukazuje
na ranije postojanje kulta sunca. 6 Za nastanak ili kompilaciju
ovih tekstova odgovorni su sveenici iz Heliopolisa.
Tekstovi piramida opisuju putovanje faraona prema nebu
ili duhu gdje naposljetku kralja prihvaa boica Nut, boica ne
ba, irei svoje ruke nad njime.
Sastoje se od magijskih formula, molitvi, zazivanja i upozo
ravaju faraona na opasnosti i prepreke koje ga ekaju na postmortalnom putovanju. Glavni elementi topografije ivota posli
je smrti su nebo i Duat (Tuau ili Dwat) ili Podzemni svijet.
Kraljevi se nazivaju "Sinovima boga Raa", esto se povezujui
sa suncem na nebu. Ra, bog sunca, plovi danju svojom sune
vom laom u pratnji monih bogova s istoka na zapad. Uzdie
se kao Khepri (izlazee sunce), a zalazi kao Atum (nono sun
ce), prolazei nou Podzemnim svijetom sa zapada na istok.
Kao onaj tko predstavlja sunce ili onaj tko ga utjelovljuje,
kralj "ulazi (izlazi) na nebo meu Neizbrisive" i "krui nebom
kao s u n c e " izlazi kao Khepri nakon poinka na Zapadu i na
7
kon prolaska kroz Podzemni svijet.
Razni dijelovi teksta se ponavljaju, ali se brojne sekvence
razlikuju od jedne piramide do druge. Zanimljivo je napomenu
ti da najstariji tekstovi, oni koji potjeu iz Unasove piramide,
imaju 2 8 3 poznata odlomka i da sadre neke koji se ne pronala
ze u drugim piramidama. Tekstovi iz male piramide Ibija naj-

Francois Daumas, Los Dioses de Egipto.

Christine El Mahdi, Mummies, Myth and Magic in Ancient

Egypt.
7

Tekstovi piramida, 257.

mlae su "izdanje" koje sadri odlomke koji se ne nalaze u sta

rijim verzijama.
S obzirom na karakter tekstova arolije, zazivanja, molit
ve, tualjke - prepoznajemo pet osnovnih vrsta tekstova. 8 Prvi
su dramatski tekstovi koji imaju formu govora i propisanog dje
lovanja. Odnose se na kraljevu krunu, grobnu opremu, obred
otvaranja usta i druge dravne rituale. Vjerojatno potjeu iz ra
nijeg razdoblja, barem iz 2. i 3. dinastije.
Druga kategorija ima oblik mitolokih pria ili aluzija. Uo
ljive su himne, formule, kultni simboli i ritualni predmeti.
Trea kategorija su litanije u obliku stihova ili strofa koje
ine nabrajanja, nazivi i imena formula to se odnose na nebes
ke stvari. Naprimjer, arolija 220 pozdravlja krunu koja dolazi
u kraljev posjed: " O n ti dolazi, o Kruno! On ti dolazi, o Plame
nu. On ti dolazi, Veliki. On ti dolazi, o bogata Magijom (u Magi
ji)." Smatra se da ovakvi tekstovi potjeu iz 4. dinastije.
etvrtu kategoriju ini najvei dio Tekstova piramida. To
su glorifikacije - Sakhu, "ono to nekog preureuje u Akh".
I posljednju, petu kategoriju, sainjavaju magijski tekstovi.
To su zatitne formule protiv neprijateljskih i opasnih bia. Iz
njihove jezine forme prosuuje se da su to najstariji tekstovi i
da potjeu iz ranoga arhainog razdoblja.

Tekstovi

sarkofaga

Nakon Starog kraljevstva Egipat ulazi u nejasno razdoblje drutveno-politikih nemira nazvano Prvo meurazdoblje (21602130). Tekstovi piramida poinju se zapisivati u grobnicama
visokih dravnih slubenika ili drugih istaknutih osoba. U Sred-

Mark Lehner, Complete Pyramids.

njem kraljevstvu stranice mrtvakoga kovega poinju se osli

kavati i zapisivati hijeroglifima ili ranim hijeratskim pismom,
pojednostavljenom verzijom hijeroglifa, pa ih zbog toga naziva
mo Tekstovima sarkofaga. Meutim, zapisivani su takoer na
zidovima nekih grobnica, na stelama, ak i na maskama mumi
ja. Tekstovi su pisani u stilu Starog kraljevstva. Ukljuuju poz
nata "izdanja" Tekstova piramida, ali i dotad nepoznate dijelo
ve. Neki odlomci potjeu iz 2. dinastije, a neki, podjednako
sigurno, iz 1. dinastije. 9
Vrlo je zanimljiv tekst sa sar
kofaga kraljice 11. dinastije Mentu-hetep. Dva prijepisa ovog pog
lavlja, koji prema Lepsiusovoj
podjeli nose broj LXIV, kazuju
nam da je tekst otkriven za vlada
vine Hesep-tija, petog kralja 1.
dinastije.
Neki dijelovi Knjige mrtvih
iz ovog razdoblja prepisivani su
i koriteni u kasnijem, sve do
200. godine nae ere.

Lijepo izraen unutarnji

koveg izvjesnog Amenhotepa.
Srednje kraljevstvo.

U Srednjem kraljevstvu bog

Ra vlada danju, Oziris nou.
Opisuje se putovanje due kroz
Podzemni svijet koji odlikuju
brojne opasnosti. Tako primjeri
ce umrli mora odabrati dva puta,
plavi vodeni i crni kopneni, koji
su razdvojeni "Jezerom vatre".
Oba puta puna su opasnih ivoti-

Bunsen, Egypt's place in Universal History.

nja pokraj kojih se moe proi samo ukoliko umrli poznaje nji
hova imena. Na kraju dua dolazi do neba, podruja vladavine
boga Ozirisa, gdje se izvodi obred vaganja srca, a nakon toga
ivi na vjenim poljima meu bogovima. Sudbina faraona pone
to je drukija. Proavi sve opasnosti Podzemnog svijeta, kao i
vaganje srca, faraon stupa na Raovu lau od milijun godina kao
njegov pratitelj.

Knjiga

mrtvih

U Novom kraljevstvu, poetkom 18. dinastije, poinju se gradi

ti skrivene grobnice u tebanskim breuljcima na zapadnoj obali
rijeke Nil. Bile su koncentrirane u prostoru kojeg nazivamo Do
lina kraljeva. Ovo je podruje smatrano svetim tlom. Vladari
Novog kraljevstva, od 18. do 20. dinastije, tamo su izgraivali
svoje grobnice u razdoblju od oko 500 godina.
U njihovim se grobnicama pojavljuju tekstovi koje naziva
mo Knjigama mrtvih. Pisani su na papirusima i esto bogato
ilustrirani. To su velike zbirke tekstova, arolija, zazivanja, him
ni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci
preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga. Osim nave
denih elemenata, papirusi Knjige mrtvih sadre prizore razlii
tih aspekata Podzemnog svijeta kao to su borba i pobjeda nad
demonima, vaganje due (psihostazija) i negativno priznanje.
Najstarija knjiga zove se Knjiga o onome to je u Duatu.
Knjiga sadri dvanaest podjela koje odgovaraju nonim satima
kroz koje suneva laa, predstavljena u ovom aspektu kao bo
anstvo s Ozirisovom glavom, napreduje prema zori. Rane kopi
je Knjige pojavljuju se u odajama grobnice Tutmozisa III i Amenhotepa I.
Osim spomenutog, u kraljevskim se grobnicama krajem 18.
dinastije pojavljuju i drugi tekstovi slini Knjizi o onome to je u

Nona solarna laa iz Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu.

(iz grobnice Ramzesa VI)

Ozirisova Sudbena dvorana iz Knjige vrata.

Podzemnom svijetu, s ukljuenim mitolokim i eshatolokim te

mama. Tako se, naprimjer, u Knjizi vrata peti stadij sunevog pu
tovanja dogaa u Sudbenoj dvorani Ozirisa. Na crteu 4. vidimo
kako majmun (babun), tovatelj boga Ra, tapom udara svinju,
sljedbenika neprijateljski raspoloenog boga Setha. U zavrnom
prizoru bog Nun podie sunevu lau na svojim rukama.
Knjiga dana i noi prikazuje boicu neba Nut koja guta ve
ernje sunce i ponovno ga raa u zoru.
Naziv Knjiga mrtvih nije izvoran. Egipatski pljakai grob
nica davali su ime papirusima koje su pronalazili zajedno s mu
mijama Kitab al-Mayitum ili "Knjiga mrtve osobe", pa su ih
moderni egiptolozi nazvali "Knjiga mrtvih". Originalni egipat-

Boica neba Nut guta veernje sunce, iz Knjige dana.

ski naziv bio je Pert em hru. Obino se prevodi kao "izlazak na

(u) dan", "oitovanje u svjetlu" ili "poglavlja svakodnevnog do
laska" (Reu nu pert em hru).
Knjiga mrtvih sadri oko 190, skoro 200 poglavlja ili odje
ljaka. Meutim, ne postoji cjelovita Knjiga mrtvih (ili je moda
bolje rei da nije pronaena) sa svim poglavljima, standardni i
tono odreen tekst s jasnim redoslijedom poglavlja. Dakle, una
to brojnim pronaenim papirusima, niti jedan ne sadri cjelo
vit tekst. Raspored poglavlja razliit je od papirusa do papirusa,
inei jedinstvenu zbirku koja nosi ime umrlog. Takvi su prim
jerice poznati papirusi Ani, Hunefer i Ahhai.
Poglavlja je numerirao i podijelio egiptolog Richard Lepsius 1842. godine. Pridodao je brojeve 1-165 svojem izdanju
papirusa Iufankha, najduem njemu poznatom papirusu iz Kas
nog razdoblja egipatske povijesti u kojem su sekvence kompo
zicije bile relativno pravilne. Toj Egipatskoj knjizi ili Ritualu
(kako se jo naziva u literaturi) Edouard Naville i Wallis Bud
ge, na temelju dobrog prijevoda i istraivanja Le Page Renoufa, nadodaju neke daljnje odlomke iz Novog kraljevstva i Tre
eg meurazdoblja, arolije s jednom formulom i manuskriptom
iz rimskog razdoblja. Zaokruuju cjelinu kakvu danas poznaje
mo kao Knjigu mrtvih i vie ne koriste naziv Ritual ve samo
Knjiga mrtvih.
Papirus Ani poinje s poglavljem 15. Slijede poglavlja 30,
1, itd. Meutim, broj poglavlja ne odnosi se na redoslijed ita
nja. Poglavlja su numerirana radi lake identifikacije.
Meutim, ono to su Egipani nazivali Duatom (Tuat, Dwat)
mi prevodimo kao Podzemni svijet, to zapravo nije tono. Rije
duat oznaava jutarnje blijedo svjetlo pa bi toniji prijevod bio
10
"mjesto jutarnjeg blijedog svjetla". I neke druge egipatske ri-

10

A. Gardiner, Egyptian Grammar.

jei odnose se na Podzemni svijet. Primjerice, rije amentet zna

i "skriveno mjesto", a neterkhert "boanstvo ispod mjesta".
Dua pokojnika putovala je Podzemnim svijetom punim
prepreka, opasnosti i proba ili testova koje je trebalo nadii. Za
to je svaki putnik imao pomo pisane rijei, niza molitvi, aro
lija, naziva i likova koji su mu pruali potporu u razliitim situa
cijama. Dakle, trebao je imati kopiju Knjige mrtvih koja se
polagala u sarkofag uz mumificirano tijelo. Zapravo je glavna
svrha papirusa bila omoguiti osobi otkrivanje "psihikog pros
tora" u kojeg je stupila i pomoi joj da proe kroz njega. 11
Od svih poglavlja Knjige mrtvih najpoznatije je poglavlje
125. Ono opisuje " s u d b e n u dvoranu" gdje suenju mrtvom
predsjeda Oziris, gospodar Podzemnog svijeta, uz pomo Maat,
boice pravde i istine koja je pazila da sve bude provedeno po
zakonu itavog Univerzuma. Prizorite je bilo u obliju sarko
faga, a ulaz u ovo podruje nazivao se Khersek-shu. Nakon
ulaska u dvoranu umrli se morao obratiti svakom od etrdeset
i dvaju sudaca te pobijati pojedine grijehe kao to su ubojstvo,
razbojstvo, laganje, gramzivost, nasilnost, zanemarivanje isti
ne, brakolomstvo, homoseksualnost, itd. Ovo suenje znanstve
nici nazivaju "negativnim priznanjem" zbog toga to se od um
rlog trailo da pobija grijehe bez da navodi dobra djela koja je
poinio za ivota.
Zatim se na jednu pliticu velike vage u Sudbenoj dvorani
stavljalo srce umrlog, a na drugu pero boice Maat, simbol is
pravnosti. Brigu o vaganju vodio je bog Anubis, a presudu je
zapisivao bog Thot. Ako umrli nije uspio uravnoteiti svoje srce
s perom, udovite Ammit ili Amemait bi ga progutalo.
Svakako je zanimljivo spomenuti da je Knjiga mrtvih pred
viala siguran prolazak kroz razne situacije, ak i one kao to

11

Jeremy Naydler, Egipat, hram univerzuma.

je "vaganje srca". Na neki nain rezultat se znao unaprijed. Um

rli je bio oznaen kao onaj "istinitog glasa" ili maat-kheru, tj.
bie koje je isto i koje zasluuje vjeni blagoslov Ozirisovog
kraljevstva. Dakle, bio mu je doputen pristup Ozirisovom kra
ljevstvu.

Koncepcija

ovjeka

Po egipatskom vjerovanju ovjek se sastojao od sedam dijelova,

ljuski ili tijela koja su odgovarala jednakim elementima Priro
de. Egipani su ih nazivali:
l . K H A T - i l i fiziko tijelo.
2. KHABIT ili naelo koje odreuje formu. Povezano je
s elementom Ankh dahom, onime to stvari odrava
ivima; prana ili ki Istoka.
3. KA - sjena ili dvojnik.
4. AB kama-manas Vedante, razum, nasljedna dua. U
povezanosti je sa srcem te je tako sjedite razuma i osje
aja.
5. BA ista inteligencija ili isti razum. Ba je prikazan
kao ptica s ljudskom glavom i oznaava vjenu duu, dak
le naelo ovjeka neovisno o svojoj fizikoj podlozi.
6. AKH duhovno naelo ovjeka. Simbolizirano je pticom
ibis. To je intuicija, sposobnost jasnog vienja u mraku,
poznavanje buduih dogaaja.
7. SAHU Atma Indijaca; najvie naelo ovjeka. Odgova
ra duhovnom ili voljnom naelu.

Kronoloka

12

karta

godine prije Krista

Razdoblje

Badari & Naqada I

4500 (priblino)

preddinastiko

Naqada II

3500 (priblino)

Dinastija 1
Dinastija 2
Dinastija 3
Dinastija 4
Dinastija 5
Dinastija 6
Dinastija 7
Dinastija 8
Dinastija 9
Dinastija 10
Dinastija 11
Dinastija 12
Dinastija 13
Dinastija 14
Dinastija 15
Dinastija 16
Dinastija 17

12

Egypt.

3100-2890

rano dinastiko

2890-2686
2686-2613
2613-2494

Staro kraljevstvo

2494-2345
2345-2181
2181-2173
2173-2160
2160-2130

Prvo meurazdoblje

2130-2040
2133-1991

Srednje kraljevstvo

1991-1786
1786-1633
1786-1603

Drugo meurazdoblje

1674-1567
1684-1567
1650-1567

Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient

Dinastija 18
Dinastija 19
Dinastija 20
Dinastija 21
Dinastija 22
Dinastija 23
Dinastija 24
Dinastija 25
Dinastija 26
Dinastija 27
Dinastija 28
Dinastija 29
Dinastija 30
Dinastija 31

godine prije Krista

Razdoblje

1567-1320

Novo kraljevstvo*

1320-1200
1200-1085
1085-945

Tree meurazdoblje

945-715
818-715
727-715
747-656
664-525

Kasno razdoblje

525-404
404-399
399-380
380-343
343-332

* Vladavina Ehnatona iz 18. dinatije obino se naziva Amarna

razdobljem, a dinastije 19. i 20. razdobljem Ramsesida.
Slijedi:
Ptolomejsko razdoblje 332-30 godine prije Krista
Rimsko razdoblje 30. prije Krista 395. poslije Krista
Arapsko razdoblje

Poglavlje 1
1

Mitologija i eshatologija

Egipatska knjiga mrtvih sadri najstarije poznato religiozno tivo

na svijetu. U onom obliku u kojem je stiglo do nas uglavnom je
Ozirisovo. No, Ozirisova skupina bogova bila je najkasnija od svih
nebeskih dinastija, iako one, kako je prikazano u Abidosu (od
strane prof. Flinders Petriea), odgovaraju razdoblju od deset tisu
a godina Egipta. Starost kolekcije ne treba prosuivati po staros
ti kovega u kojima su pronaene role papirusa ili svitci. Meu
drugim kriterijima odreivanja starosti, odsutnost Amona, Maut
i Khonsa dopuna je usklaivanju i prosudbi. Prisutnost i vanost
2

Atuma omoguuje drugo usklaenje, dok trajnost Apt i njezina

Uenje o smrti, uskrsnuu i postmortalnom ivotu, tj. ivotu du

e nakon smrti. U irem smislu eshatologija se odnosi na promiljanje
o svrhovitosti postojanja ( p . prev.).
2

Boica Apt ima vrlo kompleksan koncept. Kao Ipet (takoer naz
vana Apt, Taweris, Opet, Reret) povezana je sa Sethom kao njegova
supruga. Bila je prikazana krokodilom. U astrolokom simbolizmu
moemo je vidjeti na poleini kalendara iz Dendere s repom krokodi
la. Simboliki je ona Ozirisova majka (zbog toga i majka "iniciranih

sina Sobek-Horusa kazuje priu o jako dalekom vremenskom raz

doblju.
Kao klju k misterijima i metodi knjige mora se odmah na
poetku shvatiti da je eshatologija ili doktrina o "Posljednjim
stvarima" utemeljena u mitolokom kalupu ili u prirodi mitolo
gije te da jedno moe biti odgonetnuto samo pomou drugog.
tovie, postoji obilje dokaza koji potvruju da je Knjiga mrtvih
(Ritual) 3 bila zasnovana na mitologiji, a ne mitologija na teme
lju Knjige mrtvih. Zmija iz tame bila je u mitologiji zao reptil.
U teologiji ona postaje obmanitelj ljudskoga roda. Ovdje je, dak
le, poetak sa samim mrakom koji je od iskona obmanitelj. Zmi
ja, kao lik tame, u teologiji nastavlja biti slubeni neprijatelj
dua u eshatolokoj domeni. Eshatologija rituala zato se moe
shvatiti jedino pomou mitologije. Neshvaeni mit nainio je ri
tual tako duboko i teko shvatljivim. Moemo to usporediti s ple
som kojeg promatra gluha osoba. Ona ne uje glazbu prema ko-

zmajeva" ili krokodila drevnog Egipta). S druge strane Beith predstav

lja Pradavnu majku, kasnije povezanu s Izidom, ali Neith je takoer
bila Sethova supruga. U egipatskoj mitologiji to je Sobekova majka.
U njegovom hramu nalazila se kapela (svetite) u kojoj je roen Oziris. Jednako tako su kapele posveene boici Ipet bile mjesta Ozirisovog roenja. Razliite su boice povezane sa Sethom, a neke su izrav
no ili neizravno Ozirisove majke te majke ili supruge krokodila.
Ukratko se Apt odnosi na Ipet ( p . prev.).
3

Egipatsku Knjigu mrtvih prvi je preveo Sir Peter Le Page Renouf, proslavljeni egiptolog i kustos orijentalnih zbirki u Britanskom
muzeju. Knjiga je objavljena 1890. pod nazivom "Ritual of the Dead".
Knjizi mrtvih Edouard Naville i Wallis Budge nadodali su daljnje sekvence papirusa iz Novog kraljevstva i Treeg meurazdoblja te neke
magijske formule iz rimskog razdoblja. Iako je njegov prijevod manje
poznat od Budgeovog, smatra se najpouzdanijim prijevodom Knjige
mrtvih. Zainteresirani ga itatelj moe pronai kao Volumen IV njego
vih "Egipatskih i psiholokih eseja". ( p . prev.)

joj je pokret usklaen i nema klju za raspoznavanje karaktera

koji glume u toj gluhoj drami. Ne moete shvatiti to oni rade i
govore, jednako kao Manes u drugom svijetu, a da ne znate to
su mislila i rekla ljudska bia u ovom primjeru, ako za primjer
uzmemo da su oni predstavnici snage prirode, bogova i boica
koji ine mitologiju.
Amenta je ogromna okamenjena formacija napuena mr
tvim formama iz prologa ivota u kojima e se rogate upadljivosti uenog neznanja vidjeti tek kao mrtve koljke namijenjene
modernom muzeju. Zapravo je pravilo da se Egipat uvijek druk
ije tretira od ostalog svijeta. Niti jedan egiptolog nikada nije
posumnjao da Ritual jo uvijek postoji pod krinkom gnostikih
i kanonikih 4 evanelja ili da je bio vrelo svih mudrosnih knji
ga koje se pozivaju na svoje nebesko podrijetlo. U mitologiji to
jest u prvobitnom nainu izvoenja fenomena vanjske prirode
Oziris kao luonoa u mjesecu bijae raskomadan na etrnae
st dijelova od strane zlog Setha tijekom posljednje polovice vre
mena od jednog mlaaka do drugog, a Seth predstavlja suprotnu
snagu ili mo tame. Ponovno ga sastavlja i obnavlja njegov sin,
voljeni Horus, mladi solarni bog. Ovaj se prikaz nije mogao na
initi ukoliko se nije znalo da se mjeseevo svjetlo svakog mje
seca ponovno punilo iz solarnog izvora. Tada se Horus, kao bog
sunca i pobjednik nad Sethom koji predstavlja snage mraka,
moe nazvati ponovnim obnoviteljem Ozirisa u mjesecu. Na ovaj
je nain poloen temelj prirodne injenice u odnosu na znanost
mitologije, a misterij preputen u naslijee eshatologiji koja je
nauna. Kako je bilo s raskomadanim, osakaenim bogom u mi
tu, tako je i s umrlim Ozirisom koji je rekonstruiran za budui
ivot i sastavljan malo-pomalo kao duhovno tijelo u jednom od
velikih misterija Amente. U mitu Har-Makhu bijae bog sunca

Ono to je utvreno crkvenim kanonima ili pravilima.

obaju horizonata ili dvostruki ekvinocij koji predstavlja dana

nje sunce to se uzdie iz donjeg svijeta kao pobjednik nad mra
kom kako bi spojilo istok i zapad na Planini slave, kao povezu
j u u sponu kontinuiteta u vremenu izmeu juer i sutra.
Obiljeje je nastavljeno u eshatologiji kada Har-Makhu postaje
Horus velikih misterija, Horus iz religijske legende koji je pa
tio, umro i koji je pokopan u Amenti, koji se ponovno uzdie iz
mrtvih kao zimsko sunce, kao Horus u duhu koji visoko podie
znamenje svog suvereniteta. On je taj koji je nainio put, ne sa
mo izmeu dvaju horizonata, nego u vjeni ivot, kao sin boga
Ra Sveti duh ili Duh sveti u eshatologiji.
Sredinja veza u mitu, koja "povezuje sunev krug s jueranjou", sada je "posrednik izmeu dvaju svjetova i dvaju
ivota u vremenu i vjenosti." 5 Bio je to onaj koji je po rijeima
gnostika Pavla sruio "razdjeljujue zidove" i "uinio oba jed
nim da bi u sebi mogao stvoriti novog ovjeka" i "pomirio ih
oba u jednom tijelu", iako je kao dvostruki Horus, Har-Sam-Tani, nainjen jednim kada je stopljen i utemeljen kao jedna oso
ba u drugom misteriju Amente (Pogl. 42).
Mitologija ponavljanja u ritualu u osnovi je Ozirisova, ali s
bljeskovima lunarnih i zvjezdanih mitova od poetka. Naprimjer, antiki genetriks Apt, kao boica konstelacije Velikog med
6
vjeda, voditeljica nebeske vojske , bijae u mitologiji noni pa
litelj zvjezdanih iskra. U eshatologiji ona nastavlja kao
gospodarica nebeska zatitnica due; njoj, paliteljici svjetala
u mranoj noi, sada je izraena naklonost kao paliteljici ivota
iz iskre u mraku smrti. 7 Ra je u mitu solarni bog prikazan sun
cem na nebu, a u eshatologiji postaje bog u duhu koji se naziva

Rit., pogl. 42.

Nebeskog saborita.

Rit., pogl. 137 B.

Svetim duhom i prvom osobom u trojstvu to se sastoji od oca

bogova Atuma, Horusa sina i Svetoga duha Ra. Tri to takoer
bijahu jedan ine Ozirisov kult; prvo kao tri oblija ili forme solarnog boga i nadalje kao tri forme boga u duhu. Na taj nain
omogueno nam je praenje oblikovanja egipatske eshatologije
u mitolokom znaenju.
U Ozirisovoj legendi ne postoji smrt ve samo propadanje,
promjena i periodiko obnavljanje; samo evolucija i transforma
cija u domeni materije i njezina pretvaranja u duh. U takozva
noj Ozirisovoj smrti nalazi se ponovno roenje, a ne smrt, jed
nako kao u promjenama u vanjskoj prirodi. Na koncu dana
suneva putanja pada i ostavlja boga sunca da bezizraajno pi
lji u mrak smrti. Thot (Tath), bog mjeseca, susree ga u Amenti
s Horusovim okom kao svjetlom to je trebalo obasjati mrak pod
zemnog svijeta. U godinjem prikazivanju treega dana stvore
no je svjetlo obnavljanjem u mjesecu. Oziris se tako ponovno
podie, a doktrina uskrsnua na trei dan ostavljena je u nas
ljedstvo eshatologiji. Potonulo ili uranjajue sunce pokopano je
kao tijelo (ili mumija) u donjem svijetu Amente. Pri ponovnom
podizanju u zoru transformirano je u duu, uzvienu elementalnu duu koja prethodi bogu u duhu. Tako je bilo u mitologiji.
U eshatologiji su isti tipovi ponovno primijenjeni na ljud
sku duu koja je prikazana u tijelu kao neartikulirani, slijepi i
spolno nezreli Horus, koji je umro tjelesno, ali je sauvan u for
mi mumije da bi se transformirao u luminarnog Sahua 8 kada se
ponovno podie u slavi kao Horus nebeski odrastao ovjek.

Sahu je egipatska rije koja oznaava duhovnu bit, to jest duhov

nu bit umrlog u nebu. Prema popularnom vjerovanju nastaje iz mrtvog
tijela. Priziva se u postojanje ceremonijom koja se izvodi nad pokoj
nikom. Iz relativno malo podataka kojima raspolaemo, ahu je istov
jetan inkarniranom egu. U tom smislu predstavlja duhovnu bit, razvi
tak zemaljskih iskustava monade ili sjedinjenog trojstva, ( p . prev.)

Horus daje ivot Ozirisu.

Ankh, simbol ivota.
"Ja sam uskrsnue i ivot" savrena je interpretacija egipat
9
ske slike koju je Denon kopirao u hramu File . Nebeski Horus
portretiran je u inu podizanja preminulog Ozirisa s mrtvakih
nosila predstavljajui mu ankh, znamen ivota. Bio je ivot u
osobi koja je provela uskrsnue pa zato jest uskrsnue i ivot.
Kao takav on se jednostavno zauzima za duu smatrajui je bo
anskim potomstvom boga oca, ne u smislu bilo kojeg povijes
nog karaktera koji besmisleno pretendira na posjedovanje udot
vornih moi. Prije je bio u s k r s n u e i ivot kao solarni
oivljavatelj u fizikoj domeni, kako je ve utvreno u mitologiji.
Ta razliitost izmeu mitologije i eshatologije ini manje i veli
ke misterije. Manji su po svom podrijetlu bili djelomino socio-

Egypt, vol. II, pl. 40, No. 8, str. 54.

loki. inili su ih obiaji i ceremonijalni rituali totemizma. Ve

liki misteriji su eshatoloki i religijski. Primjerice, preobrazba
djeaka u odraslu osobu ili djevojice u enu u totemikim mis
terijima primjenjivana je doktrinarno na transformaciju due u
misterijima Amente. U primitivnih rasa, kao to su australski
Arunte, misteriji ostaju uglavnom totemiki i socioloki, iako
su pomijeani s religijskim osjeajem. Veliki su misteriji usavr
eni u egipatskoj religiji i oni se oituju u ritualu kao misteriji
Amente.
Od poetka do kraja pisanog Rituala (Egipatska knjiga mr
tvih) pronalazimo da je zasnovan na mitolokom predstavljanju
koje bijae primarno. Mitoloka reprezentacija prvo je primije
njena na fenomen vanjske prirode. Ovaj je nain prikazivanja
nastavljen i ponovno primijenjen na ljudski duh u eshatologiji.
Egipatski mitovi stoga nisu izumi osmiljeni za tumaenje ritua
la. Totemiko slikovito predoenje postojalo je otprije. Ovaj je
nain, ili model, nastavljen i u mitologiji. Ritualno podizanje
(iz mrtvih) postaje religiozno u fazi eshatologije; ne nastaje kao
tumaenje mitologije i totemizma. No, sve dok se ne razlue raz
liite faze, ritual se ne moe proitati ono to je zasnovano na
razumijevanju ili mentalnom statusu mislioca. U mitologiji je
bog sunca, koji u primarnoj formi bijae Ptah (Khepr), stvoritelj
potpunog sunevog kruga kao utemeljitelj i otvaratelj nie zem
lje; taj solarni put je lik za
uvijek, vrsta vjenog vre
Ptahova oblija.
mena u vremenu. U eshato
logiji, bog u duhu koji je
Ra, Sveti duh, jest "bog ko
ji je stvorio (ili otvorio)
vjenost" (Pogl. 15). Jedan
je na fizikoj osnovi, drugi
na duhovnoj razini. U mito
logiji, sedam primordijal-

nih snaga to prolaze kroz razliite faze elementalne, zvjezda

ne ili lunarne uvijek u skupini od sedam, konano postaju
sedam dua boga Ra koji u mitologiji postie vrhovnu vlast kao
bog sunca, a takoer kao Duh sveti. Odavde proizlazi doktrina
o sedam dua u ovjeku, kao sedam darova Duha svetog u eshatologiji. U mitskom prikazivanju Sothis na dan Nove godine iz
nosi na vidjelo (ili raa) dijete ije majinstvo preuzima Hathor
ili Izida. Ovo se obiljeje koristi u eshatologiji rituala kada Ma
nes 1 0 u Amenti moli za ponovno roenje kao isti duh i kae:
"Daj da ivim (ili da se podignem i nastavim dalje) izme
u Sothisovih stisnutih koljena."
Ponovno roenje djeteta u Sothisu bijae obnavljanje godi
ne, a Sothis je prikazan kao enski lik pomou Hathor kao one
koja raa izmeu svojih koljena, ili, kako se na drugom mjestu
navodi, njezinih kheptu tj. njezinih bedara. U misterijima Amente Manes je roen izmeu bedara Nun. Ovdje je vidljivo mjesto
roenja savrenih duhova smjeteno u Sothisu, otvoritelju godi
ne i donositelju djeteta u roenje na obzorju ili Planini slave.
Na ovaj se nain nono nebo osvjetljava zvjezdanim uenjem

10

Manes deificirani duhovi predaka dobrohotnih sjenki, za raz

liku od larvi i lemura koji su zloudni. ini se da je rije izvorno oz
naavala vrstu titana, habiba ili dhyanija i da je uvrtena u niz patri
jarha, heroja i manesa koji su djelovali kao boanski instruktori
ranijih rasa. Kasnije, u antikom Rimu, nastaje degradacija imena.
Ono se poinje primjenjivati za astralne sjene ili stanovnike kama-loke naklonost kojih se u mnogim zemljama traila rtvenim darovima.
Ponekad imaju osvetniki aspekt, kao u Vergilija, koji bolna proienja due prije odlaska u Elizij opisuje: "Svaki od nas podnosi vlasti
tog Manesa." Rimski su filozofi Manes poistovjeivali s ljudskom du
om ili monadom; larve ili lemuri za njih su sjena astralnog svijeta,
odbaeni dijelovi ljudske monade pri usponu ili dosezanju devahana
( p . prev.).

(predajom) koje bijae mitsko u astronomiji i rijeima boanske

mudrosti u kasnijoj eshatologiji kada su misteriji prikazivani u
Amenti.
Egipani su koristili zvijezde za ilustriranje misterija izvan
vidokruga. Pobjeda Horusa nad Sethom ili nad Apapom, zma
jem sue i mraka, ilustrirana je u stelarnom mitu godinjom po
javom ili izlaskom Oriona te poloajem konstelacije korpiona
koja se nalazi na suprotnoj strani horizonta. Egipanin kome se
pribliava smrt mogao je lei i pogledati u budunost uoblienu
u zvjezdanim nebesima. Kako je bilo s Ozirisom ili Horusom,
tako je trebalo biti i s njim. Put je ucrtan, mapiran, zvijezde vo
dilje bijahu vidljive. Njegov lijes ili koveg novoga roenja mo
gao se vidjeti u ivoj kui majke. Ponovno se podigao u duhu
kao dijete Sothisa. "Pridruio se drutvu svetih sahua" u Orionu s kormilarom Horusom koji je oprezno motrio na lai ili bar-

Raova laa.

ci. Vidio je zlatne otoke u nebu vjenoga mira koji

ma pol bijae vjeni jutarnji poloaj. Dok je
prelazio iz ovoga ivota, Raova laa bila je sprem
na primiti njegovu duu.
No, ipak je potrebno ocrtati same temelje
Amente. To je opipljiv prag prema drugome
svijetu, tajna ali vrsta vjena zemlja koju je
otvorio Ptah kada su on i njegovih sedam
Khnemmua podigli Tat stup za zimskoga solsti
cija koji ima mo povratka iz najveih du
bina, i koji na taj nain dovrava vjenu
cestu. U eshatologiji je to bog u osobi kao
Ptah-Sekeri ili Ozirisova kraljenica i pot
pora univerzuma. Horusovo podizanje Tat
u Sekhemu bijae dizanje Ozirisa iz grob
nice, ponovno uzdignuti otac-sin u tipi
nom uskrsnuu i kontinuitetu ljudskog
duha u ivotu poslije smrti. Lik AmsuHorusa koji se podie u uskrsnuu ili
" n a s t a n k u " , s ukruenim udom, ima
dva znaenja: jedno mitoloko, a drugo
eshatoloko. U mitologiji on oslikava falus sunca i stvaralaku snagu koja oplouje
Majku Zemlju. U eshatologiji je slika erekcije ponavljana kao simbol uskrsnua; u ovoj
fazi je pretpostavljeni fiziki bog, lik obnovi
telja snage, tipian za uskrsnue ili ponovnu
erekciju smrtnika u duhu.
Horus dijete s prstom u ustima prikazan
je u znaku Vage u vrijeme jesenskog ekvinocija, toke u kojoj sunce poinje
________________________
Harpokrates, Horus dijete s
prstom u ustima.

slabjeti, postajui impotentno. Ovo Egipani nazivaju "malo

sunce". Bilo je personificirano malim Horusom koji je tonuo u
Had kao patee sunce da ne bi umro u vrijeme zimskog solstici
ja. Transformiran bi se ponovno uzdignuo i vratio u punom sjaju
i snazi za ekvinocija u vrijeme Uskrsa. To je bila materija solarnih mitova te takoer ivota u vegetaciji i u postavljenoj vodi.
U eshatologiji Horus dijete tipino je obiljeje ljudske due ko
ja je inkarnirana u krvi Izide, neokaljane djevice, da bi se stvo
rilo tijelo i da bi bio roen u smrtnom ruhu na zemlji kao sin
Geba (Geb ili Seb) te da bi patio od svih muka i nesrea koje
donosi smrtnost. On silazi do Amente kao dua koja tone u mrak
smrti, i kao dua je bio pretvoren, promijenjen i uzvelian da
bi se ponovno uzdignuo i postao besmrtan kao duh usavren
sukladno eshatolokim uenjima. Kratka lista pokazat e kako
su odreene vrste ivotinja koje pronalazimo u mitolokim sli
kovnim prikazima nadalje bile prikazivane u eshatologiji.
Tip snage

Mitski

Eshatoloki

Kornja

= Sunce kao onaj koji

transformira

= Bog kao ono to se

samorazvija

Zmija

= Obnavljanje

= Vjeni ivot

Ibis

= Glasnik

= Rije ili logos

akal

= Onaj koji vidi u mraku

= Vodi u smrti

Junica

= Mjesec

= Djevica majka

Sokol

= Dua sunca

= Ra, nebeski duh

Riba, tele ili janje

= Mladi, ponovno roeni

bog sunca

= Mesija

U mitologiji reptil Apap (Apofis) lei u Jezeru tame, gdje

zalazi sunce, kao vjeni protivnik svjetla s kojim ratuje itave
noi i tijekom cijele zime. On pokuava preprijeiti put suncu
u donjem svijetu. U eshatologiji je ljudska dua umjesto sunca
ta koja se mora boriti sa suprotstavljenim monstrumom za vrije-

me probijanja puta koji vodi u Amenti. Ista je scenografija slu

ila, kako je ve prikazano, za ilustraciju misterija u religijskoj
i duhovnoj fazi.
Za Poglavlje 64 Rituala (Knjiga mrtvih) zna se da je posto
jalo u vrijeme kralja Septia iz Prve dinastije, kojeg Maneto na
ziva Usaiphais. Bilo je to prije vie od 6000 godina. Ovo poglav
lje iz "Knjige ivota" recitiralo se pri izlasku na dan kako ne bi
dolo do zadravanja na putu za Duat (Tuat ili Dwat), bez obzi
ra radi li se o ulasku ili izlasku, za uzimanje svih oblija koje
osoba poeli i da ne bi umrla po drugi put. Ako se ovo poglavlje
poznaje, osoba postaje pobjednik na zemlji (kao i u donjem svi
jetu) i izvodi sve stvari koje ini ivi. Poglavlje je i onda bilo to
liko staro da se gubi iz vida, a ponovno je otkriveno " n a ploi
boga Hennua (ili Sekrua)". Otkrili su ga majstori graditelji u
vrijeme kralja Septia Pobjedonosnog. Kada je ovo poglavlje sas
tavljeno, primarne snage prirode bile su sjedinjene u jednom
bogu koji je prikazan kao gospodar dvaju lica, koji je "kljuao
putem vlastitog svjetla", "Gospodar uskrsnua, koji je izaao iz
sumraka i roenje kojeg je iz Kue smrti". To jest, kao solarni
bog koji bijae Atum na jednom obzorju i Horus na drugom.
Zbog toga je gospodar dvaju lica.
Manes govori o skladu s obiljejem sina koji kazuje ocu:
"On je ja i ja sam on." U to vrijeme kroz zemlju su podzemne
putove gradili Ptah i njegovi patuljasti radnici. Duh svijeta stvo
ren je na novoj terra firma, u zemlji vjenosti, nad koju je bog
sunca izlijevao svoj noni sjaj kada je osvjetljavao Duat svojom
neopisivom slavom (Pogl. 15). "Gospodar uskrsnua" kao solar
ni bog tada postaje gospodar uskrsnua kao stvoritelj navijek
ivuih dua.
Egipatska teologija stoga bijae temeljena na mitologiji to
joj je prethodila; to joj je dalo karakter i znaaj. Tako je s heb
rejskom i kranskom teologijom. Ali izmeu njih ovdje postoji
razlika. U Egiptu je mitologija opstala tako da su se poeci teo-

logije mogli spoznati i ispitati; bili su poznati uiteljima miste

rija, a na poetku se podrijetlo ukazivalo u svrhu provjeravanja.
Komentar koji je djelomino bio inkorporiran u tekst Poglavlja
17 preivljuje kako bi pokazao razvitak teologije iz mitologije i
potrebna tumaenja, kako bi se shvatila Knjiga mrtvih. Bila su
to ona neophodna tumaenja to su tvorila gnozu ili mudrost
"uitelja misterija svete rijei", dok su hebrejska i kranska
teologija prihvatile manje neophodno znanje o poetku, nain
primjenjivanja komparativne metode i provjeru lanih ili krivih
postavki.
U kranstvu su misteriji proizvedeni iz magle. Uzeto je zdra
vo za gotovo da je magla neprobojna i da se kroz nju nikada ne
moe vidjeti, dok se misterije rituala moe pratiti u dvije faze
mitologije i eshatologije. Glavna razlika izmeu mita i eshatologije jest da je jedan predstavljen zemljom u vremenu, a drugi
zemljom u vjenosti. Uzmemo li doktrinu uskrsnua od mrtvih,
dua to se ponovno podie isprva je, u mitologiji, bila dua svjet
la koje se vraa, dua ivota u vegetaciji ili daljnjih elementarnih
snaga; dua u vanjskoj prirodi. Naprimjer, dua ivota kao izvor
pia pojmljena je u elementu vode, a viena takoer u bilju i pri
kazana u ribi. Nadljudski tip bio je diviniziran u Horusu. Dua
ivota, kao izvor disanja, pojmljena je u vjetru i oslikana kao lav.
Nadljudski tip bijae diviniziran u liku boga Shu (Sua). Dua
hrane bijae pojmljena na zemlji i prikazana guskom koja pola
e jaja. Nadljudski tip bio je diviniziran u Gebu.
U masonskim i drugim poznatim misterijima, antikim ili
modernim, inicijant je nosio povez preko oiju kada bi ulazio u
prostoriju za primanje. U egipatskim misterijima taj lik je Horus
u mraku, ponekad nazvan slijepi Horus, An-ar-ef. U mitu, Horus
je sunce u mraku Amente i dubini zimskog solsticija. On je pro
totip "slijepog Oriona koji udi za jutrom" i Samsona "bez oiju
u Gazi". Karakter se pronalazi u mitolokom prikazu prirodnog
fenomena, a poslije je nastavljen u eshatologiji. Isti tip slui u

dvije kategorije fenomena koje se ovdje razlikuju kao mitoloki

i eshatoloki. U kategoriji eshatologije slijepi Horus oslikava
ljudsku duu u tami smrti gdje je slijep zbog gubitka vanjskog
vida. Ova dualnost moe sluiti za tumaenje dvostrukog pred
stavljanja oiju. Prema hijeroglifskim slikovnim prikazima Ho
rus je bez oiju ili slijep u jednom znaku ili obiljeju. Takoer je
portretiran na drugom kao princ vida ili dvostrukog vienja. To
je, sukladno mitu, lik izlazeeg sunca i zalaska na pokrovnoj plo
i kovega Ozirisa u Amentiju. U eshatologiji je to Horus, gospo
dar dva oka ili dvostrukog vida to jest, vidovitosti ili proroke
moi onaj koji vidi u duhu s blagoslovljenim vienjem koje je
postigao u smrti. Promjene od jednog karaktera ili znaajke u
druge, predoene u misterijima skidanjem poveza s inicijanta,
namjerno su zabljesnule slavom svijeta. Egipatska knjiga mrtvih
jedini je zapis o toj dvostrukoj osnovi misterija.
Navedeno je dovoljno kako bi se pokazala metoda rituala i
nain na koji je utemeljena eshatologija egipatske religije u ob
likovanju iroke egipatske mitologije. Knjiga mrtvih je Egipat
ska knjiga ivota. Ona je prekranska rije Boga. To uimo iz
pria koje daje o sebi.
Pripisana je bogu Ra, kao inspirirajuem Svetom duhu. Ra
je bio otac na nebu koji je imao titulu Huhi, vjeni, iz ega izvo
dimo hebrejsko ime Ihuh. Rije je dao Bog otac uvijek dolazeem sinu kao onome tko je oitovatelj za oca. Bio je to Horus,
koji je kao dolazei sin lu-sa ili lu-su, i kao princ mira, lu-emhetep. Horus sin je Rije u ovjeku. Na taj nain govornik u li
ku (s obiljejem) Horusa kazuje:
"Ja zborim njegove rijei Raove rijei ljudima sada
njeg narataja i ponavljam njegove rijei Raove rijei ljudi
ma sadanjeg narataja i ponavljam njegove rijei njemu koji je
lien daha" (Pogl. 38).
To jest kao Horus, onaj tko govori ili logos, koji izgova
ra rijei Ra oca na nebu ivima na zemlji i Manesu u Amenti

kada silazi u Had, ili kasniji pakao, kako bi propovijedao duho

vima u zatvoru. Rije ili kazivanja na taj nain poinju s Raom,
ocem na nebu. Izrekao ih je Horus sin, i tada su ih zapisali u
hijeroglifima prsti Taht-Aana (Thot-Aana) za voenje ljudi, a
oni su inili osnovu Knjige mrtvih. Ra je odredio da njegove ri
jei, kao one koje su izvele "uskrsnue i slavu" 1 1 , trebaju biti
zapisane od strane pisara Taht-Aana, kako bi se stvorila rije is
tine i djelotvornost Ozirisove pobjede nad njegovim neprijatelji
ma. I to je proglaeno u otvaranju poglavlja da se tom nalogu
pokorio ili da ga je preveo Thot (That ili Tot).
Knjiga mrtvih oznaava ili ukazuje na posjedovanje znanja
o spasenju od druge smrti, zajedno s putovima i nainima pos
tizanja vjenoga ivota. Obredi su izvoeni u drami Ozirisovih
misterija. Zbog toga Oziris kae da
se sloboda od propasti moe osigu
rati pomou te knjige u koju vjeruje
i pomou koje nepokolebljivo i vr
sto ostaje. Predmet rijei moi, ma
gijskih invokacija, pogrebnih cere
monija, proiujuih suenja jest
uskrsnue smrtnika u vjeni ivot.
Otvarajue poglavlje je opisano kao
"rijei" koje donose uskrsnue na
Planini slave, a zavrna poglavlja
pokazuju umrlog na vrhuncu postig
nua. On se pridruio gospodarima
vjenosti u "Ozirisovom krugu" i
po izgledu na vlastito ljudsko bie
u "liku kakav imae na zemlji", ali
promijenjenom i proslavljenom (PoPrikaz Boga Thota

11

Rit., pogl. 1.

gl. 178). Stoga bi najtoniji i najrazumljiviji naslov Knjige mr

tvih (predoen u 186. poglavlju) bio "Ritual uskrsnua", knjiga
boanskih rijei zapisanih od strane Tahta i uvana od strane Horusa sina koji se oslovljava, kome se upuuje kao "onom koji vi
di oca". Manes mu dolazi sa svojom kopijom teksta pomou koje
je proao put do Amente, kao hodoasnik sa svojim svitkom. On
klie:
"O, ti veliki vidioe koji motri svog oca! O uvaru Tahtovih knjiga! Ovdje sam ja proslavljen i ispunjen s duom i moi,
i opskrbljen Tahtovim zapisima, nebeskim tajnama za rasvjetlja
vanje tame donjeg svijeta."
S time je Manes opremljen, a Rije boga personificiranog
u Horusu prethodi pisanoj rijei boga, a kada su rijei moi za
pisane od strane Tahta, pisara istine, bijahu doznaene Horusu
kao rije Gospodnja i sauvane kao dragocjen zapis njega koji
sam bijae rije; prvo rije moi kao utemeljitelju, a tada rije
u istini ili stvaranju istine kao izvritelju. Kada su boanske ri
jei zapisane, nastale su skripte od kojih su najranije pripisane
Hermesu ili Tahtu, slavnom i uvenom autoru svih svetih zapi
sa. I sada pronalazimo da su rije osobe i pisana rije, zajedno
s doktrinom rijei prema antikoj mudrosti, vie ili manje ras
prostranjene te da jo uvijek ive u Egipatskoj knjizi mrtvih.
Magine rijei snage, kada ih zapie Taht, postaju jezgra Ritua
la koji je kasniji u usporedbi s astronomskom mitologijom i dru
gim formama znakovitog jezika te uglavnom pripada Ozirisovoj
religiji.

Poglavlje 2
Magine rijei

Mistina rije snage od poetka bijae enska. Apt je u Ombosu tovan kao "ivua Rije". Uzvieni tip te snage noen na
Shuovoj glavi je stranji dio lavice, znak njezina spolnog poten
cijala. Bedro ili khepsh Apta takoer je tipina Ur-heka sim
bol velike magijske moi. Ur-heka, ili magini znak, prethodi
rijeima, a rijei prethode pismu. Velike magine rijei moi
pripisuju se Izidi, ija je rije moi u ljudskoj sferi bila personi
ficirana u Horusu djetetu; njezina rije proizlazi iz tiine. To je
rije uinjena mesom (tijelom) u smrtnoj slinosti, dua liena
krvi. Dijete Horus se, meutim, oituje u razliitom fenomenu
kao Rije-Mo koju emanira Izida, u vodi, u vegetaciji, u popla
vi i konano u krvi djevianske majke.
Prvi Horus bijae Rije-Mo, drugi je Rije koja je nai
njena Istinom u Horusu, Mat, t-kheru. Rije moi bijae Uteme
ljitelj, a prati je Horus Izvritelj. Titula ne znai jednostavno
Rije Istine, Istinski Logos (Celso) ili Istinski glas (Plutarh) ve
oznaava Rije-stvorenu-Istinom ili Zakon Horusa Pobjednika,
oevog vlastitog pomazanog sina koji je izvrio ili proveo Rije
Moi. To je Horus rije Moi personificirana kao malo dijete ko-

je preivljava kao udesni dvogodinji ili trogodinji djelatnik

u apokrifnim Evaneljima. Njemu se pripisuju uda, uda ma
log djeteta kao Rije Moi Osobno. On takoer izgovara Rije
Moi pri izvoenju svojih zapanjujuih uda.
Magine su rijei usmeno priopivane u misterijima s usta
na uho. Nisu zapisivane da bi se poslije mogle itati. U Knjizi
mrtvih sjeanje je umrlom obnavljano rijeima moi koje je on
primao za ivota da bi ih se sjetio u smrti. Govornik u Poglavlju
90. kae:
"O, ti koji obnavlja sjeanje u ustima mrtvih kroz rijei
moi koje oni imaju, dopusti da moja usta budu otvorena kroz
rijei moi koje imam."
To znai da je vrlinom znanja obnovljeno sjeanje, tako da
se umrli prisjetio boanskih rijei. Platon je uio da je znanje
o prolim ivotima u ljudskoj preegzistenciji i da se osobama u
ovome ivotu obnavlja pomou sjeanja. Podrijetlo doktrine ned
vojbeno je egipatsko, ali nainjeno je na temelju izoblienja iz
vornog uenja. To se obnavljanje ili vraanje sjeanja pojavljuje
Manesu u Amenti nakon smrti, a zapamene stvari pripadaju
prolom ivotu na zemlji. Rijei moi nisu samo izgovorene.
One su jednako tako predstavljene u opremi mumije, ponekad
nazvane njezinim ukrasima ili ornamentima. Naprimjer, rije
za spasenje predoena je Izidinom krvlju s crvenom Tet kopom;
rije za trajnost ili opstojnost bijelim kamenom; rije za uskr
snue skarabejom; rije za vjeni ivot kriom nazvanim ankh.
Bile su to forme maginih rijei izraene u feti likovima (amuletima) ili kipiima.
Manes u Amenti zapoinje svoj put naputanjem zemlje ka
da se njegova usta zatvaraju u smrti. Usta ponovno za njega ot
vara Ptah ili Turn, a That ga opskrbljuje velikim maginim rije
ima moi to otvaraju svaka vrata. Bile su napisane na svitku
papirusa kojeg je u svojoj ruci nosio hodoasnik koji kroi kroz
nia podruja podzemnog puta sunca.

Takozvana Knjiga mrtvih je egipatska Knjiga ivota ivot

sada, ivot poslije, vjeni ivot. Doista je bila knjiga ivota i spa
senja, jer je sadravala stvari koje je trebalo izvriti u ivotu ov
dje i poslije kako bi se osigurao vjeni kontinuitet 1 2 . Kada dua
odvojena od tijela prijee u smrt ili kada se smjesti u zemlji ivo
ta, uhvati se i privije svoj svitak za ivot. Kao knjiga ivota ili
rije spasenja, pohranjena je u koveg s mrtvim. Pokazivala je
put prema nebu objektivno kao i subjektivno, budui da je ne
bo u astralnim mitovima mapirano. Manes ulazi u Amentu sa
svitkom ili rolom papirusa u ruci, a ona odgovara onoj koja je
pohranjena u njegovom kovegu. Svitak sadri pisanu rije isti
ne, rije maginih moi i rije ivota. Veliko pitanje za njega
sada je u kojoj je mjeri uinio rije boga (Ozirisa) istinom i pos
tavio je protiv snaga zla u svom zemaljskom ivotu. Rije koju
nosi sa sobom napisao je Taht-Aan, pisar istine. Drugu rije je
napisao tijekom ivota on sam, a zapis e ga ekati u Sudbenoj
dvorani ili Dvorani suenja na dan vaganja rijei kada e Thot
proitati ivotni zapis da bi vidio koliko se slae, koliko odgova
ra pisanoj rijei i u kakvoj je mjeri ispunio rije u istini da bi
zasluio vjeni ivot. Osjeaj grijeha i odvratnosti prema neprav
di moraju biti posebno oplakani kada je poueno da su svaka
rije, jednako kao i svako djelo, izvagani na vagi istine na dan
obrauna (procjene) koji je nazvan Sudbenim danom. Pitanja
koja se postavljaju Manesu pri ulasku u Amenti jesu:
"Je li dovoljno ustrajao u ivotu da bi ponovno ivio u smr
ti? Je li poluio dosljednost i snagu ili istinu karaktera da bi op
stao u nekoj drugoj trajnijoj formi osobnosti? Ima li dovoljno
snage da inkorporira svoju duu ponovno, da klija i raste i da
rastrgne povoje mumije u proslavljenom tijelu Sahua? Je li on
prava mumija? Je li kraljenica vrsta? Je li srce na pravom
mjestu? Je li sijao za vjenost u sjemenom polju vremena? Je li
12

Rit., pogl. 15, himna 3.

ostvario Ozirisovu rije, rije napisanu na roli papirusa, istinu

protiv svojih neprijatelja?"
Poglavlja za otvaranje Duata, za odnos s neprijateljima u
Donjem svijetu, za pobjedniki ishod, a time i dobivanje krune
pobjede, za otklanjanje neugodnosti sa srca suca, tee pokazati
putove postizanja vjenoga ivota pomou stjecanja posjeda
vjene due. Manesu je reeno da e imati sigurno mjesto po
novnog roenja u Anuu pomou knjige Tahtovih boanskih rije
i koje sadre gnozu ili znanje o stvarima to se moraju uiniti
na zemlji ili u Amenti. Istina se spoznaje pomou Horusovih ri
jei koje je That zapisao u Knjizi mrtvih, ali izvrenje ovisi o
Manesu i njegovom ostvarenju rijei istine. To je jedini put spa
senja ili sigurnosti za duu, jedini nain postojanja istinskim
biem koje e zauvijek ostati kao isti duh.
Egipani nisu imali namjesniko ispatanje, nisu imali imputiranu ili pripisanu pravednost, niti spasenje iz druge ruke.
Niti jedan inicijant u Ozirisove misterije nije mogao gajiti nadu
u dosezanje neba na galilejskoj liniji slave. Njegov put u Amentu bio je presudniji i odluniji, a Manes ga je morao prelaziti uz
vodstvo rijei, tako da je korak po korak, djelo po djelo, sebe
morao uiniti istinom. U liturgijskim ili obrednim uputama Pog
lavlje 72 kae da e Manes, koji ju je poznavao na zemlji i zapi
sao je na svom kovegu, biti sposoban ui i izai danju pod bilo
kojim oblijem koje odabere i kojim moe prodrijeti u svoje mjes
to boravka te takoer doi u Aarru polja mira i obilja, gdje e
13
zauvijek cvjetati, pa ak i da se nalazi na zemlji . Ako se poz
naje Poglavlje 9 1 , Manes e poprimiti formu cjelovito opremlje
nog duha (Khu) u donjem svijetu; nee biti zatoen iza bilo ko
jih vrata Amente, i da eli ui ili da eli izai. Poglavlje 92 je
ono koje otvara grobnicu dui i sjeni osobe kako bi mogla izai
na dan i zagospodariti svojim stopalima. Knjiga podrava duh

13

Rit., 72, 9, II.

umrlog u Podzemnom svijetu, spaavajui osobu svih zlih stva

ri (Pogl. 148). Postoji jo jedna knjiga gdje duhovi stjeu snagu
time to poznaju imena bogova junoga neba i sjevernoga neba.
TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH JE PRVENSTVENO KNJIGA ZNANJA ILI MUD
ROSTI, JER SADRI SPOZNAJU O MISTERIJIMA.

ZNANJE je bilo iznimno vano. Manes probija svoj put kroz

Amenti onime to zna. Umrli u jednoj od svojih poniznih molbi
i molitvi kae:
" O , ti brodu vrta Aarru, dopusti mi da budem prenesen ono
me kruhu tvog kanala kao moj veliki otac koji se pokrenuo nap
rijed u nebeskom brodu, jer ja te poznajem (Pogl. 106)."
Znao je jer je, kao to vidimo, nauio nazive svakoga dijela
lae u kojoj su duhovi plovili. Znanje bijae mo, a gnoza bijae
znanost uitelja misterija i gospodara znakovnog jezika. Nezna
nje bijae najstranije i smrtonosno. Kako netko moe putovati
u drugi svijet a da ne poznaje put? Put u Amenti bijae nazna
en topografski, vrlo blisko povezan s putovima u Egiptu, od ko
jih glavni bijae vodeni put velike rijeke. Pravci, nazivi, zaporke
uobliavani su u pismo i polagani zajedno s mumijom umrlog.
Ako su ove upute i nebeska uenja naueni srcem, ako su prevo
eni u rije koja je za ivota uinjena istinom, tada je to Knjiga
mrtvih u ivotu ako je ivot postao Knjigom ivota u smrti. Rije
je dana da bi mogla biti uinjena istinom ako se koristi kao sred
stvo uenja puta putem poznavanja rijei.
Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, os
tvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u ob
rani od svih moi zla. Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na
svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikatu
ri egipatskog uenja. Hermes kae: "Bezbonost due je nezna
nje. VRLINA DUE JE ZNANJE." 1 4 Osim u znanju, za duu nije pos
tojao drugi ivot, a spasenje se nalazilo jedino u ostvarenju

14 Corpus Hermeticum.

istine. Ljudska dua Neferubena je mudra i upuena dua, jed

na od Khu-Akarua; on je majstor spoznaje (GNOZE), poznavatelj
ili dua koja zna, pa zato nee biti uhvaen u mreu poput neu
ke ribe. ZNANJE ima primarnu vanost. Na ovim njegovim puto
vanjima i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on
podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. ZNANJE je njegova
svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom
nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plije
nom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On
kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s
kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom.
Odavde proizlazi potreba za GNOZOM i inicijacijom u misterije.
Oni koji su poznavali pravo ime boga bili su u posjedu rije
i koja je predstavljala mo nad boanskim, pa se zato koristila
rije moi koja je trebala biti djelotvorna. Umjesto da se poziva
ju na ime boga u molitvi, koristili su ime kao rije boga. Kako
su te rijei i magijski misteriji bili sadrani u pisanjima, bilo je
nuno poznavati pisanja u kojima su gnoze religijski sauvane
kako bi bile u posjedu rijei moi. Tako su fraze velike magijske
djelotvornosti u Knjizi mrtvih (Ritualu) nazvane "rijei koje pos
tiu". One postiu pogodnu ili povoljnu aktivnost nadljudske
moi kojoj je molba ili apel upuen. Stvarati magiju znailo je
prikazati ili uputiti (izvesti) molbu na znakovnom jeziku koji,
poput rijei, bijae namijenjen primoravanju (postizanju), a ta
kav magijski nain djelovanja bio je nain postizanja, prisiljavanja i vezivanja nadljudskih moi. Magija je takoer bila nain
sporazumijevanja i slaganja sa snagama koje su pojmljene u ele
mentima. Quid pro quo kao krv bijae najprimitivniji oblik kr
vnog saveza. Davanje krvi kao hrane bilo je davanje ivota kao
nain ivljenja.

Poglavlje 3
Putovanje Podzemnim

svijetom

Ritual (Knjiga mrtvih) se otvara uskrsnuem, ali to je uskrsnu

e u zemlji Amente, ne u vjenome nebu. To je uskrsnue tijela-due to izranja u prilici boga mjeseca iz mraka smrti. Prve
rijei Rituala su:
"O, Bie Amente (Oziris), That (Thot) vjeni kralj je ovdje!"
On dolazi kao jedna od snaga koje se bore za osiguranje
Ozirisove pobjede nad svim njegovim protivnicima. Nakon ivo
ta na zemlji slijedi uskrsnue u Amenti, zemlji vjenosti, za ljud
sku duu razvijenu na zemlji. Tamo su se tenje za uskrsnuem
u duhu i vjenim ivotom na nebu morale ostvariti pomou dru
gih i bolnih vjebi i mnogim vrstama proienja kojima se du
a mogla usavriti kao uvijek ivui duh. Morala se izvesti rije
obeanja i uiniti istinom, da bi Ma-Kheru zasluio besmrtnost
i osigurao beskrajni kontinuitet. Svatko tko je umro bio je u pos
jedu due tijela koja prolazi u Amentu da bi postala Oziris ili
slika (lik) boga u materiji, premda to nije bio svatko tko bijae
ponovno roen ili ponovno obnovljen na sliku i priliku boga Ra,
da bi postigao stanje Horusa koje je prikazivano kukuljicom
nebeskog sokola. Izranjanje ili pojavljivanje u Amenti bijae iz-

Vinjete iz Knjige mrtvih pisara Anija pokazuju amulete kojima su

ilustrirana poglavlja 155, 156, 29B i 166.
lazak ljudske due iz kovega, iz grobne tmine u neko oblije
osobnosti kakvo je oslikano u Sjeni ili Ba, ptici due s ljudskom
glavom, koja pokazuje nagovjetaj i obznanjenje ljudske due.
Ozirisu bogu Amente u formi mumije na ovaj se nain obraa
Oziris N. ili Manes:
"O, ti bez daha, dopusti mi ivjeti i biti spaen nakon smr
t i " (Pogl. 41).
To se upuuje Ozirisu koji ivi vjeno. Iako lei kao mumi
ja u Amenti, bez daha i bez pokreta, bit e samooivljen kako
bi ponovno ustao. Spasenje je obnova za drugi ivot; biti spaen
znai ne prolaziti kroz patnje druge smrti, ne umrijeti drugi put.
Prema egipatskoj misli, spaeni su ivi, a dvaput umrli su prok
leti. ivot poslije smrti je spasenje due, a oni koji nisu spaeni
umiru po drugi put sudbina koju nije mogue izbjei pomou
bilo kojeg pogrenog vjerovanja u zavrjeivanje Horusa ili uin
kovitost plaanja ili okajanja krvlju. Njihovim zastupnikim ot
kupljenjem nije im se moglo osigurati nebo.
Knjiga mrtvih nije knjiga preivnih sentimenata poput pjes
nike literature kasnijih vremena. To je zapis onoga to je dra-

inatis personae uinila u kamitskim misterijima. Ali sada ponov

no ljepota osjeaja neopisivo izbija nasuprot, kao u poglavlju
pomou kojeg umrli nadvladava svoje protivnike, snaga mraka
i izlazi u dan govorei: "O, ti koji sjaji od mjeseca, ti koji daje
svjetlo od mjeseca, dopusti mi da izaem na slobodu meu tvo
jim slijedom i da budem objavljen kao jedan od onih u slavi.
Neka Duat bude otvoren za mene. Ovdje sam." Govornik je u
Amenti kao dua mumije dopadljiva ocu svjetla i gospodaru du
hova da bi on mogao izai u karakteru diviniziranog Horusa ka
ko bi oduevio duu njegove jadne majke. On eli kapitalizirati
elje onih koji "pozdravljaju" bogove u ime njega 15 . To bi u mo
dernom izraavanju bile molitve sveenika i vjernika (Pogl. 3)
za njegovu dobrobit i sigurnost u buduem ivotu, na drugi na
in, za njegov spas. U poglavlju pomou kojeg se istupa na dan
on izjavljuje:
"Daj mi da posjedujem sve stvari koje su za mene prenese
ne ritualno u donjem svijetu. Daj mi u posjed rtveni stol koji
je za mene natrpan na zemlji poticaji i molbe koji su izgovore
ni za mene, da se on moe hraniti Gebovim kruhom ili hranom
zemlje. Dopusti da imam svoju pogrebnu hranu", hranu prinesenu za mrtvog na zemlji u pogrebnoj odaji (Pogl. 68).
Glavni cilj umrlog pri ulasku u Amenti je nain i sredstvo
to breg izlaska na drugu stranu. Njegov jedini sveapsorbirajui interes je uskrsnue u vjenome ivotu. On kae:
"Dopusti mi da dosegnem vjekovne zemlje, dopusti mi da
dospijem do zemlje vjenosti, za tebe, moj Gospodine, odredi
ih za m e n e " (Pogl. 13).
Oziris prelazi u Amenti kao gospodar transformacije.
Razliite promjene oblija bile su neophodne zbog razlii
tih naina napredovanja. Kao kukac ili kao zmija, on je proao

15

U njegovom interesu ( p . prev.).

kroz vrstu zemlju, kao krokodil kroz vodu, kao sokol kroz zrak.
Kao akal ili maka on vidi po mraku; kao ibis je onaj tko zna 1 6
ili "on od nosa". Na taj je nain on bio gospodar transformaci
ja, magiar kasnijih narodnih pria i legendi koji je svoj oblik
mogao promijeniti sukladno svojoj volji. Thot se naziva velikim
magiarem, gospodarom transformacije u mjesecu. Umrli pop
rima Thotove karakteristike 1 7 , postajui gospodarom transforma
cije ili magiarom iji je preobraaj takoer izveden na zemlji
od strane preobraavatelja u transu koji je smjerao put transfor
maciji u smrti. Kada Teta postie svijest podiui se ponovno u
Amenti, kae se da je prekinuo svoj san zauvijek, san koji se
nalazio u Gebovom prebivalitu to jest na zemlji. Sada je pri
mio svog Sahua ili sveano uvoenje u poloaj svog uzvienog
tijela.
Prije nego to besmrtni Manes uzmogne postii konano sta
nje duha u liku Horusa besmrtnog, ponovno mora biti sastavljen
dio po dio kao Oziris, raskomadani bog. Nainjen je boanskim
kao razliita boanstva od kojih su ova ukljuena kao snaga ili
moi u osobi jednog istinskog boga, Neb-er-tera, gospodara vje
nosti. Svaki lan i dio Manesa u Amenti trebao je iznova biti ob
likovan u novo bie. Za novo se srce kae da ga oblikuju novi
bogovi u donjem svijetu prema djelima uinjenim u tijelu dok je
osoba ivjela na zemlji. On poprima uzvieno tijelo koje je formi
rano, osobinu po osobinu, ud po ud, nalik bogovima, sve dok vi
e nije preostao niti jedan Manesov dio koji nije uinjen boan
skim. Dana mu je kosa Nu ili neba, Hathorine oi, Anubisove
(Apuatove) ui, nos Khenti-K, usne Anupa, zubi Serka, vrat Izi
e, ruke monog gospodara Tat-tua, ramena Neith, lea Setha,

16

Ili onaj tko raspoznaje. Raspoznavanje se ovdje ne odnosi na

osjete ve na spoznaju ( p . prev.).
17

Postaje Thotovo obiljeje.

falus Ozirisa, noge i bedra Nut, stopala Ptaha, nokti i kosti ivog
Uraei, sve dok na kraju vie nema niti jednog njegovog dijela ko
ji nije bez boga. Za novo tijelo ne postoji mogunost dolaska na
zemlju, jednako kao to ne postoji mogunost ponovnog ulaska
u staru mumiju. Kako ve Manes kae: "Dua nije vezana za svo
je tijelo na vratima Amente" (Pogl. 26).
Poglavlje 89 je oznaeno poglavljem u kojem je dua sjedi
njena s tijelom. Meutim, to se ne odnosi na mrtvo zemaljsko
tijelo, ve na oblik ili tjelesni tip mumije u Amenti. "Dolazim",
kae govornik, da bih "mogao odbaciti svoje protivnike na zem
lju, iako e moje smrtno tijelo biti spaljeno" (Pogl. 86). Na ovom
stadiju on klie: "Ja sam dua i moja je dua boanska. To je
vjena sila!
U poglavljima 21 i 22 Manes trai svoja usta kako bi s nji
ma mogao govoriti. S obnovljenim ustima on moli da budu otvo
rena od strane Ptaha te da Thot oslabi okove ili brnjicu Setha,
gospodara tame (Pogl. 23). Ukratko, da moe vratiti sposobnost
govora. U procesu transformacije i u ponovnom obnavljanju kao
nov ovjek, drugi Atum, on kae:
"Ja sam Kheper, samostvoreni na bedru njegove majke."
Kheper je vrsta sunevog kukca koji je prikazan na slikama
boice Nut koja proizlazi iz majine khepsh. Ime kukca oznau
je stvaranje i razvoj budui da je to vrsta onoga to nastaje pri
vlastitoj transformaciji. Kada dobiva usta, dovodi sebi i rijei
snage ili moi, a on ih sakuplja sa svake strane. Tada se prisje
a svog imena. Potom mu se daje novo srce. Njegove su eljusti
podijeljene, oi su mu otvorene. Snaga je dana njegovim ruka
ma, a krepkost njegovim nogama. On je u posjedu svog srca,
svojih usta, oiju, udova i svog govora. Sada je on nov ovjek
ponovno utjelovljen u liku Sahua, s duom koja vie nije vezana
za Khat ili mrtvu mumiju na vratima Amente (Pogl. 26). On se
veseli hrani Ozirisa u Aarru, na istonoj strani livade s cvijeem
grimizne boje koje nikada ne vene.

Prema heliopolitskoj kozmologiji Khepri je povezan s Atumom i Raom.

Rije ima nekoliko znaenja, poput "stvoriti" ili "transformirati"; takoer
oznaava kukca balegara ili skarabeja, simbolizirajui izlazee sunce,
uskrsnue i obnovu.
U jednoj fazi drame umrli je sastavljan kost po kost u podu
darnosti s Ozirisovom kraljenicom. Kraljenica je bila amblem
podupirae ili odravajue snage, a ova rekonstrukcija umrlog
nalik je istom procesu s osakaenim bogom. U toj toki govor
nik kazuje:
"etiri spoja stranjeg dijela moje glave vrsto su nainjena.
On ne pada pred zaprekom. Postoji sedam cervikalnih kra
ljeaka, ali tri su vrlo posebna atlas koji podrava glavu, os
oko kojeg se glava okree i vertebrae prominens, sa svojim du
18
gim spiralnim nastavkom . Nesumnjivo je Oziris izgraen na
tom modelu, a etiri spoja bila su fundamentalna. U drugom
poglavlju je Oziris oito usavren " n a etverokutu" kao u ma
sonskim misterijima. To je poglavlje u kojem osoba poprima ob
lije Ptaha, velikog arhitekta univerzuma. Govornik kae:
"On je etiri puta duljine Raove ruke, etiri puta irine svi
19
jeta" to je nain opisivanja etiri etvrtine ili etiri strane svi
jeta, prema egipatskom nainu prikazivanja.
U mitolokim i astronomskim fazama bilo je sedam primar
nih moi ili snaga od kojih je est predstavljeno ivotinjskim ti-

18
19

Rit., pogl. 30, Renouf.

Rit., pogl. 82, Renouf.

povima, a sedmi je u liku ovjeka. To se ponavlja u eshatologiji

gdje je najvia od sedam dua Ka-eidolon s ljudskim licem i li
kom kao konani tip duha koji bijae ljudski duh na zemlji i tre
ba biti vjean na nebesima. Ponovno uoblieni Manes kae:
"(Sedam) Ureus boanstava su moje tijelo... Moj je lik vje
an" (Pogl. 85), to se dogaa kada je sedam dua stopljeno u
jednu koja je u duhu odraena od strane boanskog Ka. Sedam
ureusa boanstava predstavlja sedam dua ivota koje prethode
jednoj stalnoj dui. U poglavlju o udobrovoljavanju vlastitog Ka,
Manes kae:
"Pozdrav tebi, moj Ka! Mogu li doi tebi i biti slavljen i bi
ti oitovan i imati udahnutu duu?" (Pogl. 103) to jest, u pos
tizanju najvie od dua, sjedinjujue. Ove se due mogu pojmi
ti kao sedam uspinjuih tipova osobnosti.
Prva je prikazana kao sjena, mrana dua ili sjena Inoita,
zelenih stanovnika i drugih aboridinskih rasa koje su prikaza
ne u Knjizi mrtvih tako da lee u mraku na tlu. Sjena je primar
no bila, zbog svog postojanja, onakva kakva jest, sjena starog
tijela projicirana na tlo u novome ivotu. Slikovito je prikazana
kao crni lik koji se prua u Amenti. Na ovaj nain zemaljska
sjena tijela u ivotu slui kao tip due koji izlazi iz tijela u tre
nutku smrti. Ovime se moe protumaiti blizak odnos sjene s
fizikom mumijom za koju se ponekad kae da prianja i ostaje
unutar grobnice te da izvlai podravanje ivota iz trupa sve
dok on postoji. Na taj nain sjena koja povlai ivot iz mrtvog
tijela postaje mitski prototip vampira i legendarnog demona
(vukodlaka).
Teko je tono odrediti to je za Egipane bio khabit ili sje
na u razvitku due, ali Inoiti ili Aleutijanci opisuju je kao "isparinu koja emanira iz krvi", pa je to mudrost za one koji je razu
miju ili poznaju. Najranija ljudska dua izvedena iz majke kada
se na krv gledalo kao na ivot, bijae dua krvi. Opis Inoita sav
reno odgovara sjeni u egipatskom Amentiju. Meu najprimitiv-

nijim rasama tipina osnova budue osobnosti je sjena. Aleutijanci kau da se dua pri svom odvajanju od tijela dijeli na
sjenu ili duh. Prvo ostaje u grobnici, a drugo se penje na nebo.
Gdje god se susreli s ovom podjelom, ona je jednaka blizanakim duama Setha mranog i Horusa, due svjetla. Smatramo
da je egipatski broj sedam najraniji i najstariji za raunanje i
tumaenje ostalog koje se pronalazi raspreno po svijetu. Dua
kao sjena ili sjenka poznata je Macusi Indijancima kao "ovjek
u oima" koji " n e umire". To je druga forma sjene koja nije ba
cana na zemlju.
Dr. Birch je upozorio na injenicu da umrli ima jedan Ba,
Sahu i Ka, ali da ima dvije sjenke; njegov Khabti je u mnoini. 2 0
Njih dvoje odgovaraju mranim i svijetlim sjenama Aboridina.
Takoer odgovaraju dvama duama tame i svjetla koje su prika
zane crnim leinarom i zlatnim sokolom Setha i Horusa, prvim
dvama od potpune sedmerostrukosti ili sedam moi (snaga) ili
dua. Sjena je, meutim, samo jedna sedmina tog niza. Kada je
drugo bie usavreno, sastoji se od sedam stopljenih dua. Ne
ki od Manesa u Amenti ne odlaze iza stanja sjene ili Khabit;
oni su uhvaeni u stanju mumificirane nepokretnosti. Ne stjeu
novo srce ili duu daha. Oni ostaju u jajetu neizlegnuti i ne pos
taju Ba dua ili velianstveni Khu. Za te se due kae da su
ih pojeli odreeni bogovi ili paklene moi. "Jedai sjenki" titu
la je etiriju od etrdeset i dva egzekutora (Pogl. 125). Deseto
mistino prebivalite u Amenti je mjesto monstruoznih ruku ko
je hvataju i odnose Manese koji nisu dosegnuli stanje iza sjena
ili praznih ljuski. S "ljuskama" se moglo susresti u Ritualu
(Knjiga mrtvih). Manes koji je ojaan i okrijepljen svojom ne
beskom duom moe to mjesto proi sigurno. On kae:

20

Trans. Society of Bib. Arch., vol. VIII, str. 391.

" N e k a nitko ne doe u posjed moje sjenke (neka nitko ne

doe u posjed moje ljuske ili omotaa). Ja sam nebeski so
kol."
Proizaao je iz ljuske jajeta i bio izgraen (uveden) iza sta
tusa sjene kao Ba-dua. S ovim se moe usporediti praznovjerje
da jaje za jelo treba slomiti na praznoj ljusci kako ne bi palo
pod poguban i zao utjecaj vjetica. Postoje nesretne i bijedne
sjenke osuene na nepokretnost u petom mistinom boravitu.
Pate od konanog zatoenja na tom mjestu i poloaju, a tada ih
prodiru divovi koji ive kao jedai sjenki. To su monstrumi opi
sani kao da imaju bedrenu kost sedam lakata 2 1 dugu (Pogl. 149,
18,19). Niti jedna sjenka nema dovoljno snage za prolazak pok
raj tih personifikacija prodirue moi. To su ljudoderi i nema
ni iz legendarne tradicije koji se mogu nai zajedno s vukodla
cima i vampirima u mranim peinama egipatskoga podzemnog
svijeta. To su mrtvi iji razvitak u duhovnom svijetu bijae zap
rijeen na statusu sjene i za koje se smatra da trae izgubljeni
ivot lovei i vrebajui ljudske due, posebno due krvi. Na slje
deem se stadiju dua naziva Ba. Prikazana je u obliju sokola
s ljudskom glavom kako bi se pokazalo da je priroda due jo
uvijek ljudska. To je vie od due sjenke, ali nije zamiljeno ni
ti se vjerovalo da je ljudska dua nastanjivala tijelo ptice. U jed
nom od paklova vidi se da sjene gore, ali one imaju sposobnost
oduprijeti se vatri. Zato se kae: "Sjene ive; podigle su svoju
mo." Uzdignute su u svom poloaju tako to su asimilirale vie
moi ili snage.
Sukladno uzimanju u posjed due sjenke i due svjetla, Ozirisu je dano novo srce, njegovo cjelovito ili dvostruko srce. U
nekih primitivnih naroda, primjerice Basuta, to je srce koje iz
lazi u smrti kao dua to nikada ne umire. Bobadille, Indijanci
21

Lakat stara mjera za duljinu, izmeu 46 i 56 centimetara

( p . prev.).

Vinjeta Poglavlja 89
Knjige mrtvih pisara
Anija iz 19. dinastije
prikazuje Ba i njegovu
mumiju.

iz Nikaragve, govore da postoje dva razliita srca; jedno od njih

odlazi s umrlim u trenutku smrti, i to ih srce ini ivima u bu
dunosti (na drugom svijetu). To drugo diue srce, osnova bu
dueg bia, egipatsko je srce pomou kojeg rekonstruirana oso
ba ponovno ivi. Srce koje se vae u Sudbenoj dvorani nije
moglo biti organ ivota na zemlji. Bilo je to drugo srce, srce dru
gog ivota. Manes se zalae i moli da to srce ne svjedoi protiv
njega u nazonosti boga koji prati tijek vaganja (Pogl. 30A i
30B). Drugo je srce ono to je iznova oblikovano sukladno ivo
tu proivljenom u tijelu. Reeno je da je to srce velikog boga
Tehutia (Djeheuty, Thot) koji personalizira inteligenciju. Stoga
se doima da ono tipizira duu inteligencije. Odavde proizlaze
rijei biti mlad i prodornog opaanja (otroumnost) meu bogo
vima i meu sedam dua. Fiziko predstavljanje dolazi prvo, ali
u tekstu Panchemesisa se kae:
"SVIJEST ili srce (Ab) OVJEKA NJEGOV JE VLASTITI BOG"

ili boanski sudac. Novo srce predstavlja novo roenje, pa

se stoga naziva majkom (Pogl. 30A). Kada umrli obnavlja osno
vu budueg bia u svom itavom srcu on kae, iako je pokopan
u dubokom grobu i prignut u podruju unitenja, da je (ak) i
tako uzvelian.
Ako uzmemo sjenku kao izgled due krvi, Ba-sokola za os
likavanje due svjetla, a hati-srce za prikazivanje due daha,
moemo pojmiti raison d'etre za prinoenje krvi, svjetla i tamja-

na kao rtve Manesu u tri razliite faze ili stanja. Krv je openi
to prinoena sjenci, kao to vidimo u preivjelim obiajima Gr
ka i Rimljana. Sjenka bijae u prvom stadiju prole egzistencije,
a najpotrebnija u Amenti, krv to bijae ivot na zemlji i koja je
smatrana prvom potrebitou za ponovno oivljavanje mrtvog
kao Manesa ili sjenku. Sekhem bijae jedna od dua ili moi.
Teko je to identificirati i poistovjetiti s tipom i mjestom u se
dam. Nazovimo ga etvrtim u nizu. Vanije je znati to ta sila
predstavlja. Naziv se izvodi iz rijei khem, za potenciju. Khem
u fizici oznaava uspravnu ili osovljenu snagu. Khem je muka
rac od trideset godina, tipina odrasla osoba. Sekhem oznaava
posjedovanje moi ili potencije uspravljene sile. U eshatolokoj
fazi to je reproduktivnost, formativna mo Khema ili Amsua, po
novnog podizanja, mo podizanja primijenjena na duh u obliko
vanju i vitaliziranju novog i velianstvenog tijela za budue uskr
snue iz Amente. Khu je dua u kojoj je osoba postigla status
istoe u d u h u koji je nazvan velianstvenim (proslavljenim),
predstavljen predivnom bijelom pticom. Ka je tip vjenog traja
nja u kojoj je sedmerostruka
Ba dua.
osobnost sjedinjena konano
za uvijek ili za vjeni ivot. Pri
kaz Ba due.
Khu je taj kome se obraa
u grobnici kao onome to je uz
vieno:
"Nee biti utamnien od
strane onih koji su vezani za
osobnost Ozirisovu (to jest mu
miju) i koji imaju nadzor nad
duama i duhovima te koji vr
sto zatvaraju sjenke mrtvih. Ne
bo je ono to e te zadrati" (Pogl.92).

Sama sjena nikada ne moe napustiti grobnicu. Zbog toga

se openito smatralo da sjenka ostaje s truplom ili mumijom na
zemlji. Ali ovdje grobnica, mumija i sjenka nisu na zemlji; oni
su u Amenti. Bez Ba-due sjenka ostaje neiva. Bez Sekhema
nedostaje joj sutinska forma ili mo ponovnog uzdizanja. Bez
Khu-duha osoba se ne uspinje iz grobnice ili zatvora donjeg svi
jeta. Ali kada je to postignuto, umrli je uzvelian i slavljen. U
poglavlju 91 kae se:
" O n uzima oblije potpuno opremljenog Khua (duh) u do
njem svijetu i ne trpi zatoenje kod bilo kojih vrata Amente, jed
nako na ulasku kao i na izlasku."
Tako je samo onda kada je Manes zaodjenut kao Khu koji
se uspinje ocu kao sin boga. Stoga iz sljedeih rijei koje Horusu upuuje osoba koja je sada Khu zakljuujemo:
"O, moni, koji vidjeh svog oca i kojem su povjerene Thotove knjige, ovdje sam. Dolazim, uzvelian sam i ispunjen du
om i snagom, opskrbljen Thotovim knjigama", njegovom kopi
jom knjige ivota, njegovim svjetlom u tami Amente. Sada se
uspinje do svog oca, boga Ra, koji se nalazi u lai te uvijek iz
nova klie:
"Ja sam moni Khu; neka tvoja ispravnost i istinitost budu
moja ispravnost i istinitost" (Pogl. 105).
Kada je umrli nainjen savrenim kao Khu, slobodan je ui
u veliku kuu sedam dvorana (Pogl. 145). Jednako tako u "nje
govu kuu koja je na breuljku" i tko je "vladar u nebeskoj dvo
rani". Velika kua je Ozirisovo nebo zasnovano na trideset i est
vrata ili na dvanaestim zodijaka. Druga je Anupova kua na vr
hu brda Annu. "Gledaj m e " , on klie, "gledaj me, dolazim k te
bi, odnio sam i sastavio moja oblija" ili sastavne dijelove stal
ne due, kojih je sveukupno sedam. To su:
1. Khabit ili mrana sjenka
2. Ba ili svijetla sjenka
3. Diue srce

4. Sekhem
5. Sahu
6. Khu
7. Ka
Kada Manes postaje Khu, K a j e ispred njega, toliko daleko
ispred njega da ga udobrovoljava i stjee njegovu naklonost da
rovima ili prinoenjima. Ustvari on se predstavlja kao rtvena
rtva koja umire kako bi se povezala sa svojim Ka, njegovim li
kom vjenog trajanja, njegovim tipom potpunosti u kojoj je se
dam dua trajno sjedinjeno u jednu.
Ka se nazivao dvojnikom mrtvih kao da jednostavno pred
stavlja Doppel-ganger. No, nije to tek utvara ili sablast ivueg
ili osobnog lika umrlog. Takoer je to prikaza ili vidljivi duh 2 2 ,
ali radi se o obiljeju ili znamenu vie nego o stvarnom i ivom
opisu. Prikazuje duu koja dolazi u postojanje s djetetom, duu
koja odrava i koja hrani tijelo, duu postojanja ovdje i opstoj
nost za ivot poslije smrti. Na taj je nain napokon transformira
na u konanu osobnost. Prikazana je u hramu Luxor gdje je ro
enje Amon-hetepa III slikovito predoeno kao nastanak iz ruke
boga. Ka kraljevske bebe prikazan je na slikama kao da ga je
oblikovao Khnum, oblikovatelj na lonarskom kolu. Pratnja oso
be kroz itav ivot, kao duh ili aneo uvar, i ispunjenje osob
nosti posljedica je ponovnog sjedinjenja s Ka.
Kao to je ve pokazano, kada su boanske poasti pridavane faraonu prinosilo se njegovom Ka, ne njegovom smrtnom bi
u (Pogl. 105). Postoji poglavlje "osiguravanja hrane za Ka".
Takoer je pogrebni obrok konzumiran u odaji Ka, odaji uskr
snua grobnice. Hrana je prinoena Ka eidolonu kao predstav
niku umrlog, umjesto duhovima predaka. Postavljen je kao on-

22

U narodnim priama je to duh koji se vraa iz groba (esto da

bi terorizirao ive).

Podignute ruke drvenog

kipa kralja Hora iz 13.
dinastije simboliziraju
kraljev Ka.
Ani i njegova dua
naputaju grobnicu.
Vinjeta i dio pogl.42
Knjige mrtvih

Khnum oblikuje kraljicu Hatepsut i njezin Ka na lonarskom kolu.

aj koji prima prineseno. Takoer mu je hrana predstavljena kao

obiljeje nebeske hrane koja uzdrava ljudsku duu. Stoga kada
bog ili boica prinose nebesku hranu dui na zemlji ili Manesu
u Amenti, to je prikazano pomou onog tko daje Ka. Pojedini su
sveenici odreeni da budu Kaovi poslanici i oni su prinosili
rtve Kau umrlog u korist ivih roaka. Razlog tome je to to je
Ka simbol osobnosti, sedme od sedam dua koja je dosegnuta
kao najvia i u koju su druge bile ukljuene i apsorbirane.
U vinjetama poglavlja 25 Rituala 2 3 (Knjiga mrtvih) prika
zan je Ka umrlog koji je s njim u prolasku kroz Amenti, koji ni
je ostavljen iza njega u grobnici kako ne bi zaboravio sebe ili,
kako on kae, da ne bi pretrpio gubitak identiteta zbog zaboravljanja svog imena. Time to mu je prikazan njegov Ka, Manesu
je omogueno sjetiti se i dozvati svoje ime u velikoj kui, a po
sebno u kunjama kue plamena. Umrlog, koji je jako napredo
vao na svom putovanju Amentijem, njegov Ka jo uvijek prati.
Opisan je kao hrana njegova ivota u duhovnom svijetu, kao to
je bio njegova duhovna hrana za ljudskoga ivota.
"Ti dolazi, Ozirise; tvoj Ka je s tobom. Ti hrani sebe pod
formom svog imena K a " (128, 6).
Kada je Oziris preao iz stadija sjenke u stadij Ka, postaje
ono to je ritual namjeravao postii potpuno opremljeni Ma
nes koji je dovrio sveano uvoenje u taj poloaj. Kao Sahu bi
jae utjelovljen u duhovno tijelo. Kao Khu bio je odjenut veli
anstvenom odjeom. Kao sveti sokol s glavom Bennua bijae
obdaren Horusovom duom (Pogl. 78). Ovdje on klie:
"Gledaj me, dolazim tebi (bogovi i uzveliani), donosim
svoja oblija i sjedinjujem ih."
Ali u poglavlju 92 on se uznemireno nada i unaprijed ra
duje danu procjene kada kazuje:

23

Naville, Todt., Kap. 25, vol. I, str. 36.

"Neka se otvori put za moju duu i moju sjenku da mogu

vidjeti velikog boga u svom svetitu na dan donoenja suda 2 4 o
dui, kada sva srca i sve due budu izvagani."
On jo nije jedna od dua koje su nainjene savrenima,
jer jo nije suen i opravdan. Mora proi kroz svoj posljednji is
pit, a sada se pribliava velikoj Sudbenoj dvorani na svoje sue
nje. Govori: "Dolazim da bih osigurao moje odijelo u Abidosu",
mitolokom mjestu Ozirisovog ponovnog roenja. Ovo je kona
no suenje u dugom nizu kroz koji je ve uspjeno proao (Pogl.
II, 7). Sada stie do Sudbene dvorane. Utvreno je da djela ko
ja je umrli poinio ovdje na zemlji na nemudar nain utjeu na
sudbinu ovjeka nakon smrti, tj. na ono to ga nakon smrti oe
kuje. 25 No, zbog ega je to tako kada se za novo srce koje je um
rlo, dano u Amenti, gdje je rekonstruiran, kae da je oblikovano
u podudarnosti s onim stoje uinio u svom ljudskom ivotu? I go
vornik moli da njegovo novo srce ne bude oblikovano shodno
svim zlim stvarima to se mogu rei protiv njega (Pogl. 27). Zab
rinut je da bi Ozirisovi pomonici u Neter-Karu, koji rade s ov
jekom u sukladnosti s njegovim ivotom, mogli dati lo glas nje
govom imenu (Pogl. 30 B). I ponovno on moli:
"Neka budem uzvelian i slavljen zbog mojih osobina; ne
ka budem procijenjen shodno mojim zaslugama" (Pogl. 72).
Oito je da je budua sudbina due ovisna o djelima koja
su poinjena u tijelu, a karakter umrlog bio je srastao s njime
shodno njegovom vladanju i postupcima u zemaljskom ivotu.
Porotu koja sjedi u Sudbenoj dvorani ine etrdeset i dva
gospodara istine. Njihova je dunost otkrivanje istine prodornim
ispitivanjem i instinktom psa tragaa. Je li taj Manes pravi ov
jek? Je li ivio istinoljubivim ivotom? Je li bio iskren u srcu i

24

Ili procjene.

25

Maspero, Egyptian Archeology (engleski p r e v o d , str. 149).

je li govorio istinu kada je ono testirano na vagi? Njegova je ut

roba bila nazona zbog pregleda, a ti otri ispitivai sa ivotinj
skim glavama bijahu doista uasni, ne samo u licu, jer dodije
ljena im je dunost donoenja odluke o krivnji Manesa s obzirom
da im je utroba okrivljenog bila izvjeena kao zarada i plijen.
Zato su s neutaivom gladi traili dokaz loeg ili zlog ivljenja,
to se moe pronai napisano na zapisu unutarnjeg ovjeka. Po
jedinano su ispitivali Manesa. Proao je ako je bio istinit, a
vraen je natrag ako nije, u obliju svinje ili koze ili druge tiran
ske ivotinje, te baen u vatreno jezero vanjske tame gdje ga je
leei ekao Baba, prodiratelj srdaca, egipatski "sirova-glavai-krvave kosti". Najvia osuda koju je izrekao veliki sudac u toj
najgroznijoj Sudbenoj dvorani bijae svjedoanstvo o istini i is
toi karaktera potvrenoj za Manesa na temelju neoborivog do
kaza. U tom post mortem stanju najdublje i najtemeljitije su is
pitivani grijesi poinjeni u tijelu krenjem zakona prirode. Ne
samo da je umrli bio nazoan u duhu i suen od strane stranog
tribunala, nego je otvorena knjiga tijela i njezin zapis bio je pro
itan. Vitalni organi poput srca, jetre i plua doneseni su na su
enje kao svjedoci ivota proivljenog na zemlji. Svaki dio koji
je proglaen nevaljalim odrezan je i baen kao beskoristan sna
gama koje su se nazivale jedai neistoe (nemorala), prodiratelji srdaca i oni koji piju krv zlih i nemoralnih. Ukoliko je srce,
naprimjer, bilo osueno na prodiranje zbog svoje nevaljalosti,
individua se nije mogla rekonstruirati za budui ivot.
Da bi Manes mogao proi Vrhovni sud kao jedan od praved
nih, morao je rije Ozirisovu uiniti istinom na zemlji, istinom
protiv njegovih neprijatelja. Morao je ivjeti ispravnim ivotom
i biti pravedan, istinoljubiv, milostiv, milosrdan, human. Doav
i u Dvoranu suenja ili Pravde, gledajui nebesko lice i biva
jui oien od svih grijeha koje je mogao poiniti, on kae:
"Doao sam tebi, o moj Gospodine. Poznajem te. Gospodar
ispravnosti tvoje je ime. Tebi donosim pravdu. Zaustavio sam
pogreno."

Njegova molba i obrana jest da je uinio najbolje za ostva

renje karaktera Horus-Makherua. Neke njegove obrane vrlo su
dirljive:
"Nije zahtijevao od radnika, kao prve plodove svakoga da
na, vie posla nego to su ga oni pravedno trebali obaviti. Nije
posezao za mlijekom iz usta djece. Nije otimao zemlju. Nije stva
rao prepreke i zaprjeivao tok vode. Nije prouzroio glad, vapa
je i patnju ljudima i nije bio kradljivac hrane. Nije spletkario
jezikom, nije varao, bio zloudan ili duevno podao."
Postoji prilina lista pretkranskih vrijednosti uz sve one
teoretski kranske. Meu ostalim on kae: "Udobrovoljavao
sam boga s onime to on voli'". Posebno se to odnosilo na pri
noenje ili rtvovanje boici Maat, to jest istini i pravednosti.
"Davao sam kruh gladnima, vodu ednima, odjeu golima
i lau brodolomcima" (Pogl. 125).
A ipak nam je reeno da su milosre i dobrohotnost potpu
no nepoznati poganskom svijetu. On moli etrdeset i dva suca
da ne donesu veliku osudu protiv njega, jer je ispravno inio u
Tameritu, zemlji egipatskoj. Njegovo je srce vagano na vagi prav
de. Prolazi ist kao jedan od onih kojeg dobrodolicom doeku
je Horus kao svog vjernog sljedbenika, blagoslovom njegova
oca, komu je reeno: "Doi, doi u miru". Horus zagovornik i
zastupnik uzima ga sada za ruku i vodi u Ozirisovu nazonost
u svetitu. U Sudbenoj dvorani Manes ima crnu kosu, kako je
prikazano na Anijevim slikama (Anijev papirus, tabla 4). Ali
kada klekne pred Ozirisa koji se nalazi na prijestolju, njegova
je kosa bijela. Proao je kao jedan od proienih. Na putu je
da se pridrui redovima pravednih duhova koji su nainjeni sav
renima, koji se nazivaju proslavljenima i uzvienima. Pratitelji
mu govore:
"Okonavamo tvoje bolesti i otklanjamo ono to je poreme
eno u tebi time to si bio uniten na zemlji" u smrti. Bile su to
bolesti smrtnika od kojih je sada osloboen u duhu. Ovdje se

pojavljuje uskrsnue Ozirisa u osobi Horusa. Reeno je: "Ozirise! Ti dolazi i tvoj Ka s tobom, koji je sjedinjen s tobom u
tvom imenu Ka-hetep" bio bi "slika mira", vrsta dostignua;
ali kako rije hetep ili hepti takoer oznaava broj sedam, podu
dara se s Ka kao slikom sedmerostrukosti due, upotpunjene
naposljetku kao sjedinjenje u Horusu sa sokolovom glavom.
U knjizi ili svitku papirusa za zazivanje bogova Kertia ili
granica, otkrivamo da je govornik sada dosegao granice Amente. On kae:
"Ja sam Ozirisova dua i poivam u njemu" (Pogl. 127).
Pozdravljen je kao onaj tko je pratio svoj Ka i primio svoje zna
kovlje uskrsnua. Sada se govori Ozirisu:
"Ozirise! Ti si primio svoje ezlo, svoj pijedestal i stube
pod sobom" (Pogl. 128).
ezlo bijae zejoglavi simbol uskrsnua koji je prvi nosio
Ptah otvara. Pijedestal je Horusov papirus, a stube oznaavaju
nain uspinjanja od Amente do vrha Planine slave. Sada je spre
man i osposobljen ui u Raovu lau koja putuje od istoka na za
pad danju i od zapada na istok nou. Prije ulaska u lau Oziris
je stigao do svakoga na njegovim postajama u Amenti, prethod
no plovei za cirkumpolarni raj na zvjezdanoj Planini slave.
Poglavlje 130 je knjiga kojom je dua uinjena ivom zau
vijek na dan kada ulazi u Raovu lau, to znai da posjeduje
znanje o predmetu. Nainjena je za roenje ili ponovno roenje
Ozirisa. Oziris je ponovno roen u Horusu kao obiljeje vjene
due. U tom karakteru ili osobini govornik kae:
"Ja sam zatvoren u arku kao Horus kojem je njegova koli
jevka (gnijezdo od trstike) donesena."
Ponovno je roen kao Horus na svojem papirusu, a taj je
lik na vodi stariji od Raove lae. On moli:
" N e k a Oziris ne pretrpi brodolom na velikom putovanju;
dri kormilo podalje od nesrea."

Vinjeta Vaganja srca pisara Anija ilustrira pogl.125 Knj mrtvih iz 19.din.

Pri ulasku u Amenti umrli u Ozirisu slii bogu u mumifici

ranom obliju. Prije nego to izae iz nieg Aarru vrta, on moe
rei, na kraju odreenih transformacija u obiljeju i osobnosti:
"Ja sam dua Ozirisa i ja poivam u njemu" (Pogl. 127). To je
Horusova osobina:
"Ja sam Horus na taj sretni d a n " 2 6 pri "predivnom izlasku
iz Amente."
On je dosegao granice i sada zaziva boga koji je u svom sun
evom disku, drugom prikazu Raove lae. Umro je u Ozirisu da
bi ponovno ivio u Horusu, sinu boga, ili u njegovoj slinosti.
Poglavlja 141 i 142 poinju knjigu savrenog stvaranja Ozirisa.
A to je, kako Ritual (Knjiga mrtvih) pokazuje, na sliku Horusa
voljenog jedinoroenog sina boga Ra, boga u duhu. Sada kada
Manes ukljuuje svoj Ka u ime Ka-hetep (Pogl. 128), umrlom
se govori 27 :
"Horus je uzrok prolaska njegovog Ka, koji je u tebi, i nje
govog sjedinjenja s tobom u tvom imenu Ka-hetep" to poka
zuje da je Ka u njemu bio slika Horusa boanstvenog. To potkr
jepljuje sugestiju da je Ka obiljeje izvedeno iz KA (kasniji Sa),
sina Atum-RA, koji postoji prije Horusa kao sin Ozirisa. Na taj
nain nebesko ili boansko sinstvo ovjeanstva koje je personi
ficirano u Horusu ili Iu ili Sa, bijae takoer oznaeno u Ka li
ku viega duhovnog bia ili postojanja. Kada Manes postie sta
tus usavrenog duha, tada je to u obliju nebeskog sina koji je
bio izraaj lika oca boga. Bijae Horus voljeni, u sveukupnoj
realnosti, kroz usavravanje idealnog obiljeja u njegovoj vlas
titoj osobnosti.
On sada ulazi u boansku nazonost Amon-Ra da bi izvijes
tio to je uinio u karakterima ljudskog Horusa, Har-tema i Har-

26

Dan s povoljnim znamenjem ( p . prev.).

27

Tekstovi piramida, Teta 284, Pepi I 34.

Makherua zbog svog oca koji ga je nainio, pravog sina boga.

Kada je Manes stigao na sunevu lau, stavio je na nju "boansko Raovo tijelo", a pozdravljaju ga pomonici povicima dobro
dolice i odobravanja s Planine slave (Pogl. 133). Putujui kroz
Podzemni svijet, on je proao od zapadnog horizonta zemlje do
istonog neba gdje se prikljuio sunevoj lai na putovanju k
nebeskim vodama. Za nono putovanje brod se mijenja. Zbog
toga govornik kae da "dolazi u dvije lae gospodara Saua" (Po
gl. 136 B). Mogu se pronai odreene tekoe u svezi s tonim
poloajem poglavlja numeriranog brojem 110 u Ritualu, ali ne
postoje tekoe u identificiranju poljana mira na vrhu Planine
Hetep kao nieg raja (od dva raja), to bijae zemlja obeanja
dosegnuta u Amenti. Bio je to podzemni ili zemaljski raj iz le
gendi. Kada Manes dolazi do ovih Elizejskih poljana, on je jo
uvijek u zemlji vjenosti. Mora sebi
dokazati da je kao radnik jednak mo
nim Khuima (Khuti), koji su devet la
kata visoki, u obraivanju dodijelje
nog komada plodne zemlje. Dolazak
na planinu Hetep u ovom niem raju
ili nebu solarnih mitova prethodi ulas
ku u Sudbenu dvoranu koja je u Ozirisovoj domeni i putovanju od istoka
prema zapadu u Matitu i Sektit sune
voj lai, pa stoga nije u krajnjem nebu
ili gornjem raju vjenosti.

Bog Seth.
28

Iz Tekstova piramida28 vidimo da

su postojala dva stadija uspona na gor
nji raj, prikazani dvama ljestvama;
jedne su ljestve Setha, ljestve za uspi-

Pepi I; redovi 192,169,181, Maspero Les Inscriptiones Pyramides de Sakkharah.

njanje iz zemlje tame; druge su Horusove ljestve koje doseu

do zemlje svjetla. Kralj Pepi pozdravlja obje:
"Pozdrav tebi, Sethove ljestve. Postavite se ljestve Boga.
Postavite se ljestve Sethove. Postavite se ljestve Horusove kako
bi se Oziris pojavio na nebu kada ishodi zatitu za Ra."
Pepi na slian nain ulazi u nebo u svom imenu ljestvi 29 . U
poglavlju 159 Manes takoer kae: "Podiem svoje ljestve do
neba da bih mogao gledati bogove."

Putovanje

Podzemnim

svijetom

Pratei rekonstrukciju umrlog za budui ivot, sada emo se vra

titi i ponovno ga pratiti od ulaska u Amenti na njegovom puto
vanju Podzemnim svijetom. Njegova smrtna osobnost nainjena
je "stalnijom" u to veoj mjeri u mumiji koja ostaje na zemlji.
Manes koji izranja u Amenti sada nastoji postii osobnost koja
e trajati zauvijek. Cjelokupnom svojom njenou on moli za
otvaranje svojih usta, drugim rijeima da mu njegovo sjeanje,
koje je naas izgubljeno, moe biti ponovno vraeno kako bi mo
gao izustiti rijei snage (Pogl. 21-23) kojima je opremljen. Ce
remonija otvaranja usta nakon smrtonosne tiine bila je j e d n a
od najdubljih i najveih tajni. Veliko obiljeje snage pomou ko
je su usta otvarana bijae noga boice u obliju vodenkonja. To
je simbol njezine moi haopiimum mobile u Velikom medvjedu
koji je za ovu svrhu prihvaen u eshatologiji. Ceremonija je iz
voena u grobnici jednako kao i u Amenti kao misterij uskrsnu
a. Izvodio ju je otvara (usta) Ptah. Meu mnogim drugim pre
ivjelim ritualima, obred "otvaranja usta" jo uvijek se izvodio
30
u Rimu. U jednim dnevnim novinama objavljeno je da se na-

29

Budge, Book of the Dead, Intro, str. 117, 118.

30

Mail, 8. kolovoza 1903.

Ceremonija Otvaranja usta iz Knjige mrtvih. Huneferov papirus,

19. dinastija.
kon smrti pape Lava XIII i pri ustolienju Pia X dogodilo slje
dee: "Konzistorij 3 1 je priao i otvarao usne novih kardinala"
ili novoroenih u grimiznom odijelu. Oziris takoer moli da mu
nakon otvaranja usta doe Thot opremljen rijeima moi.
im su usta Manesa osloboena okova nijemosti i mraka
(ili Sethove brnjice) i ponovno obnovljena (ponovno im je vra
ena funkcija), on sa svih strana sakuplja rijei moi pouzdani
je i sigurnije od bilo kojeg psa tragaa i bre od zrake svjetla
31

Biskupsko duhovno vijee ( p . prev.).

(Pogl. 23,24). Ove su rijei snage magine pri svom djelovanju.

Paraliziraju sva suprotstavljanja. Otvaraju svaka vrata. Snaga je
odjednom primijenjena. Govornik govori:
"Natrag u svoje utoite! Natrag, krokodilu Seth! Ne dolazi
protiv mene koji ivim s rijeju snage!" (Pogl. 31)
Ovo je reeno krokodilima ili zmajevima koji dolaze orobi
ti Manesa i odnijeti rijei moi to tite umrlog u smrti. Magi
ni nain koritenja rijei moi u Thotovim misterijima jest ka
da se umrli asimilira s karakterom i kada poprima nadljudsko
obiljeje kao sredstvo zatite protiv sila zla. Govornik se u Ri
tualu ne zamjenjuje za boanstvo. On je boanski pro tem u pri
kazanom jeziku znakova, a tim nainom ovladava maginom
snagom. Bog je mo ili snaga, a magiari koriste rijei i znako
ve koji izraavaju tu mo. No umjesto da se moli bogu, on ko
risti boanske rijei pridruene bogu i predstavlja boga po zna
enju kao Horusa ili Ra, Thota ili Ozirisa. Stavlja masku
krokodila, ibisa, lava ili neke druge ivotinje kao primarnu sna
gu i govori svojim protivnicima: "Ja sam krokodil" (Sebek ili
Sobek) ili "Ja sam lav" (Atum) ili "Ja sam Ra, s u n c e " ; "zati
ujem se zmijom Ureus pa me shodno tomu nikakvo zlo ne mo
e zadesiti" (Pogl. 32).
Ponavljanje poglavlja 42 bijae magijski nain bijega od
klanja (ubojstva) koje je izvedeno u Suten-Khenu (Seten-Khenu), a model magije za umrlog je bio u njegovom ponovnom ro
enju da bi postao ili da bi bio asimiliran s nebeskim djetetom
u njegovom novom roenju. Govori zmiji Abur da je on nebesko
dijete, moni. Niti jedan njegov ud nije bez boga. "Ni ljudi ni
bogovi, slavljeni ili preklinjani, ni proli, sadanji i dolazei na
rataji ne smiju povrijediti onog koji izlazi i nastavlja kao vje
32
no dijete, dijete vjenosti" ili kao Horus, sin Izide. Manes pop-

32

Rit., pogl. 42.

rima boanske osobine kada zapovijeda svojim neprijateljima

da izvre njegovu zapovijed. Prema magijskim uputama, u bor
bi s avlom ili zlim Apapom, lik monstruma morao se izmodelirati u vosku, a njegovo se ime napisati na figuri zelenom bo
jom. 3 3 Tada se na figuru moralo pljuvati vie puta, prezirno je
udariti nogom te baciti u vatru kao magijski in tjeranja avla.
Kada se reptil Apap prvi put susree u Ritualu, obraa mu se
sljedeim rijeima: " O , ti od voska, koji uzima zatoenika, na
silno ga hvata i ivi na onima koji su nepokretni, dopusti da
ne budem nepokretan pred tobom" (Pogl. 7). Ove su rijei izgo
vorene kako bi se uzronost prodirueg monstruma nainila
opipljivom votanim likom koji predstavlja upuene mu moi
koje su drugaije nevidljive. Ideal postaje konkretan u liku koji
je koriten magijski. Dakle, u tom magijskom smislu za otvore
na poglavlja Rituala utvruje se da sadre "rijei m o i " koje
donose uskrsnue i slavu Manesa u Amenti. Ovaj model magije
je nalik hipnozi ili ljudskom magnetizmu koji je bio uobiajen
u primitivnih rasa, posebice afrikih, ali kojeg je tek sada boja
ljivo poela dodirivati moderna znanost. Na mo paraliziranosti
i onemoguenosti kretanja gledano je kao na magijsku sposob
nost. Hipnotika mo je magijska mo. Ona se opisivala kao
snaga uzeta od zmije. U jednom odlomku 3 4 zmija je opisana kao
ona "koja paralizira svojim oima". Prije tog retka, u istom pog
lavlju, govornik kazuje zmiji:
"Ja sam ovjek koji prekriva tvoju glavu mrakom i ja sam
veliki magian Tvoje su oi dane meni i s njima sam proslav
ljen. Tvoja snaga (ili mo) je u mom dohvatu."
Slobodno ove rijei moemo nazvati lekcijom iz hipnoze.
Govornik postaje veliki magiar time to dolazi u posjed parali-

33

Budge, Proceedings Soc. of Arch.

34

Rit., pogl. 149.

zirajue moi to se nalazi u oima zmije. Doima se da opis uk

ljuuje borbu (ili prepirku) izmeu krotitelja zmije i zmije te da
je ovjek pobijedio otevi od reptila maginu mo. Manes mno
go toga moe rei o protivnicima due koje susree u Amenti.
To je Apap tame, sue i bijede, bolesti i smrti. On je predstav
nik zla u fizikom fenomenu koji je preveden kao lik iz mitolo
gije u domenu eshatologije. U Poglavlju 32 "Oziris stoji na svo
jim nogama" suprotstavljajui se i opirui se krokodilima mraka
koji prodiru mrtve i odnose rijei moi od slavljenih (uzvie
nih) u Podzemni svijet. Zaustavljeni su i vraeni natrag kada
govornik kae:
"Ja sam Atum. Sve stvari koje postoje u mojoj su glavi te
ovise o meni i one koje jo nisu u postojanju. Primio sam pove
anje dubine, dubine i punoe disanja unutar podruja mog ve
likog oca. On mi je dao predivnu Amentu kroz koju ivi prolaze
iz smrti u ivot." (Pogl. 32)
Na taj se nain Oziris pojavljuje, govori i djeluje u likovima
drame koji ve otprije postoje u mitologiji. On izlazi: kao Ozirisov bik (Pogl. 52A), kao bog u obliju lava, Atum (Pogl. 54);
kao akal Ap-uat, Sothis ili Polaris; kao nebeski sokol, Horus
(Pogl. 71); kao sveti sokol (Pogl. 78); kao lotos zemlje (Pogl.
81); kao ptica bennu ili feniks dua Ra (Pogl. 83); kao shenshen ili aplja (Pogl. 84); kao dua koja je slika vjenosti (Pogl.
85); kao golubica ili lastavica (Pogl. 86); kao krokodil Sobek
(Pogl. 88); kao khu ili uzvieni duh (Pogl. 81); i mnogi drugi.
Ali individua je prikazana opstojnom u ljudskom obliju. Izlazi
danju i ivi nakon smrti u liku kojeg je nosio na zemlji (ali to ni
je oblije ili lik mumije). Prikazan je sa tapom u ruci, spreman
za svoje putovanje Podzemnim svijetom 35 . Od poetka do kraja
Rituala vidimo kako je jednom ovjek, mukarac ili ena, koji

35

Naville, Todt., Kap. 2 i 186.

putuje Podzemnim svijetom do uzvisina ponovnog roenja na

vrhuncu zvjezdanog raja gdje je nalazi slika zemaljske osobnos
ti konano stopljena s boanskim likom Ka, a smrtnik navlai
besmrtnost nalik dragoj staroj ovjenosti, promijenjenoj i uzvi
enoj. To pokazuje da je duh bio zasnovan na ljudskoj osnovi i
da nastavlja u humanolikoj slinosti, dokazujui time svoje ljud
sko podrijetlo.

Ptica Benu (Bennu), grki Feniks. Prvi se put spominje u Tekstovima

piramida. U Knjizi mrtvih prikazana je kao siva aplja.
Simbol uskrsnua i ponovnog roenja.

Uskrsnue u Ritualu je izlazak na (u) dan (Peri-em-hru) 3 6

bez obzira da li iz ivota na zemlji ili u ivot postignut na vje
nom nebu. Prvo uskrsnue bilo je dizanje iz grobnice u donji
svijet putem tajnih vrata. No, taj izlazak je u, ne iz Amente na
kon ukopa u gornjoj zemlji. Umrli je proao kroz grobnicu i iz
ronio u nioj zemlji. On izlazi iz doline tame i sjene smrti. Oziris je raskomadan u lunarnoj i drugim (prirodnim) pojavama od
strane zlog Setha, a njegove su dijelove sakupili i sastavili sin
i majka u Amenti, gdje se On ponovno podie iz mrtvih kao Horus. Sve ono to je zastupala Ozirisova mumija u mitologiji po
navljano je od strane Ozirisa u eshatologiji.

36

Pertem-hru, izraz je koji nije mogue tono definirati. Jednako

oznaava uzdizanje po danu kao i pojavljivanje u svjetlu, ali u tom zna
enju esto se odnosi na bogove dakle, njihovo "doslovno objavlje
nje". Kada se u "Knjizi mrtvih" primjenjuje na umrlog njegov izla
zak u dan ukazuje se na ritualni ili inicijatski karakter Knjige
mrtvih, to je vjerojatno i bila njezina prvobitna namjena. Umrli uskr
sava i budi u sebi svoje boanske osobine; iznosi ih na svjetlo boan
ske svijesti u sebi ( p . prev.).

Poglavlje 4
Misterij

mumije

Oziris je bio oivotvoren kao bog u materiji kada su njegove mo

i bile elementarne, ali u kasnijoj teologiji uzviena dua u pri
rodi bila je konfigurirana u ljudskom obliju. Materija kao ov
jek tada se smatrala materijom humanog tipa, viom od
nehumanizirane materije, a tijelo kao ljudska mumija bijae su
periornije materiji u vanjskoj prirodi. Takoer je duh u ljudskom
obliju bio neto iza elementarnog duha. Na taj je nain bog kao
uzvieni duh bio zasnovan, kao to je ve pokazano, na ljudskom
duhu, s materijom kao mumijom.
Oziris kao mumija u Amenti jest ono to moemo nazvati
mrtvim materijalnim tijelom opremljenim udovima i znaajka
ma ljudskog oblija kao znaajkom koju su elementalne moi
postigle u Ptahu, u Atumu i Horusu s ljudskim obiljejima koje
slijede iz ranijih prikazivanja putem ivotinjskih obiljeja. Ozi
ris je lik neive prirode, personaliziran kao mumija s formom
ovjeka i licem, dok je takoer slika materije kao fiziko tijelo
boga. Proces koji je prvo primijenjen na mrtvo tijelo u materiji,
kasnije je primijenjen na boga u materiji, u elementima i iner
tnom stanju u vrijeme zimskog solsticija, kada kao truplo eka

na svoju transformaciju ili pretvaranje u mlado i velianstveno

tijelo sunca ili duh vegetacije u proljee.
Solarni bog kao sunce veeri ili jeseni bilo je sunce koje
pati, umirue sunce ili mrtvo sunce pokopano u donjoj zemlji.
Da bi se to pokazalo nainjena je mumija omotana lanenim ru
hom bez avova. Na taj je nain prikazana nalik mrtvacu koji
nosi formu mumije na zemlji, nepoznato bie predstavljeno poz
natim. Za boga sunca koji silazi u Amenti moe se rei da mu
mificira vlastito tijelo koje postaje zemaljsko meso u Platonovoj
zemlji. Odavde proizlazi obiljeje mumije Ptaha, Atuma i Ozirisa, od kojih je svaki na razliitim stadijima bio solarni bog u
mumificiranoj formi, kada je pokopan u Amentiju.
Sada treba pokazati kako je izvedeno da je konani i uzvi
eni bog egipatske religije bio predstavljen kao mumija u zem
lji vjenosti i zato je misterij mumije najvei od svih misterija
Amente.
Sutinski element u egipatskoj religiji bila je ljudska suosjeajnost s trpeim bogom ili snagom u prirodi koja se daje, bez
obzira da li kao ona ili kao on, kao iva rtva, da bi donijela ele
mente ivota ljudima u svjetlu, vodi, zraku, vegetaciji, vou, ko
rijenju, zrnju i svim jestivim stvarima. Zato se ova vrsta jela sak
ralno za stolom rtve zahvalnice. Taj se osjeaj patetino izraavao
na "svetkovini potpornja" kada su tapovi (potpornji) prinoeni
kao podrka pateem jesenjem suncu, inae osakaenom bogu
Horusu koji umire dolje u Amenti i kome je toliko potrebna po
mo koju mu njegovi ljudski poklonici milostivo nastoje dati.
Moe li neto biti osjeajnije i samilosnije od tog obraanja put
niku kao bogu sunca u Amenti:
"Zapovjedi to, o Atume, da kad vidim tvoje lice (u slavi) ne
budem muen znakovima tvoje patnje."
Atum zapovijeda. Takoer odreuje da e bog gledati na
molitelja kao na svoje drugo bie. 3 7
37

Rit., pogl. 173; Naville.

Oziris, egipatski bog mrtvih i ivota poslije smrti, i njegova supruga

Izida. Oziris se uvijek prikazivao u formi povijene mumije.

Legenda o voljnoj rtvi koja u strasti boanske samilosti pos

taje inkarnirana te zaodjenuta ljudskim oblijem i licem radi spa
senja svijeta nema svoje podrijetlo u vjerovanju da se Bog oito
vao jednom zasvagda kao povijesna linost. Svoje korijene ima u
dalekoj, dalekoj prolosti. Ista se legenda ponavljala u mnogim
zemljama i pod razliitim imenima koja su nadjenuta podnosite
lju ili patniku, a povremeno mijenja i spol. No, nitko od iniciranih
u ezoterijsku doktrinu nikada nije kamitskog Iusu ili gnostikog
Horusa, Isusa, Tammuza, Krishnu, Buddhu, Witobu ili bilo kojeg
od mnogobrojnih spasitelja smatrao povijesnim u osobi i liku. Raz
log tome je jednostavan BILI SU ISTINITIJE POUENI.(!)

Mitologija je bila prije eshatologije, a ljudskoj rtvi je pret

hodilo ivotinjsko obiljeje ili zoo-tip. Fenomen koji je postignut
mitoloki nije bio oitovan u ljudskoj sferi. Prirodna geneza na
lazila se u drugoj kategoriji. Najraniji Horus nije utjelovljen u
ljudskom obliju. On je predstavljao onu duu ivota koja je do
la putem vode osuiti, isuiti svijet do ruba nestanka glau i
eu. Ovdje je riba ili prvi plod zemlje bila znakom njegova ut
jelovljenja u materiju. Odavde proizlazi obiljeje izdanka, zele
no uho ili grana koji su oslikani u Horusu djetetu. Spasitelj koji
je doao vodom bio je Ichthys, riba. Spasitelj koji je doao u vo
u (plodu) kao produkt stabla bio je Natzer. Spasitelj koji je do
ao duhom bio je dua sunca. Ovo je najstarije predstavljanje
utjelovljenja Horusa kao primarnog ivota i svjetla svijeta oito
vanih u vanjskoj prirodi prije nego je doktrina primijenjena na
biologiju u ljudskoj domeni gdje Horus dolazi putem krvi kao
nain inkarniranja u ljudskom obliju.
U kasnijem mitu Oziris je boanstvo koje pati kao zimsko
sunce koje napadaju sve sile i snage mraka. On takoer pati od
sue oslikane u reptilu Apapu koji izdie vatru. Prikazan je i
drugim nainima, kao Gospodar ivota u vodi, vegetaciji, razli
itim formama poplave. To boanstvo koje pati ili opskrbitelj bio
je bog u materiji. Ra je bog u duhu, Oziris u materiji. No, ne sa
mo u materiji zemlje nego takoer u ljudskom obliju formi

koju poprima Horus kao dijete zemlje ili Geba. Oziris, veliki
patnik u zimskom mrtvilu, nije pojednostavljeno bio sunce niti
je Oziris bio mrtav ma koliko bio nepomian u materiji, ma ko
liko nijemo leao u tami sa srcem koje nije kucalo. Bio je poko
pani ivot zemlje pa stoga bog u materiji zamiljen nalik mumi
ji koja je ekala na uskrsnue u Amenti.
Takva je bila fizika osnova u mitu misterija koji je duhovan
u eshatologiji. Postupak mumificiranja i stvaranja mumija u Egip
tu je znatno stariji od Ozirisovog kulta. Najmanje je star kao Anup (Anubis), boanski mumifikator mrtvih. Ouvanje ljudske mu
mije u savreno intaktnom stanju bio je nain zadravanja
individualne forme i znaajki kao sredstva uvanja zemaljske sli
ke radi identificiranja osobnosti u duhu nakon ovoga ivota. Mu
mija se stvarala sa svrhom uvanja fizike slinosti smrtnika. 0
mrtvima koji ustaju (ili o ustalima iz mrtvih) govori se u Knjizi
mrtvih (Ritualu) kao o "onima koji su pronali svoje lice".
Mumija je prvobitno oblije afrike slike u kojoj je tijelo
sauvano kao vlastiti, osobni portret, dok se ka namjenjuje sli
nost s duhom ili besmrtnim slinost u kojoj je pravedni duh
uinjen savrenim da bi vidio Ozirisa u cjelokupnoj njegovoj
slavi. I mumija i ka bili su prikazani u egipatskoj grobnici; sva
ka svojom odajom. Od poetka je postojala vidljiva tenja za
ouvanjem neke slinosti ili spomena na zemaljsko tijelo ak i
kada su same kosti mogle biti sauvane. Stvaranje mumije u Ri
tualu zapoinje sakupljanjem kostiju i njihovim spajanjem kako
bi sliile kosturu. U ovom stadiju za Horusa se kae da sakup
lja kosti svoga oca Ozirisa za uskrsnue u buduem ivotu po
mou preobrazbe ili transsupstancijacije. 3 8 Isti primitivni nain
pripreme mumije podrazumijeva ulazak sunevog boga u pod-

38

U kranstvu transsupstancijacija predstavlja pretvaranje vina

i vode u krv i tijelo Isusovo.

zemni svijet. "Sakupi svoje kosti, postavi udove

i okreni svoje lice prema predivnoj Amenti" (Pogl.133).
Teti, umrlom, obraa se na sljedei na
in: "O, Teta, ti si podigao svoje kosti na
svoju glavu." Takoer se za Tetinu ruku ka
e da je poput zida kao potpora Horusu u
davanju stabilnosti njegovim kostima. Na
taj je nain postavljena osnova za izgrai
vanje obiljeja mumije kao sadanje slike
osobe koja je umrla.
Meu drugim slinim tipovima i obi
ljejima kaimo da su narodi Yukatana
izraivali male kipie svojih otaca. Glava
je bila uplja kako bi pepeo kremiranog
tijela mogao biti poloen u lubanju, kao
u urnu; sve to, kae Landa, bilo je prekri
veno koom zatiljka koja je uzeta s lea.
Obiaj je srodan obiajima europskih pe
ina s kostima u kojima su pronaene probuene lubanje odraslih i u koje su umjes
to pepela u m e t n u t e kosti male djece. U
znakovnom jeziku djeje kosti oznaavale su
ponovno roenje u buduem ivotu. Zelja za
ivotom i udnja za ivotom nakon smrti u ra
nijim su vremenima neopisivi. Napori koji
su injeni kako bi se dala neka vrsta izra
aja osjeajima neizrecivo su patetini.
Mumija faraona
Setija I.
39

rica.

D'Acugna 3 9 spominje obiaj Indijanaca iz

Christopher D'Acugna, Voyages and Discoveries in South Ame

June Amerike u kojem su ouvana i drana mrtva tijela roaka

u njihovim domovima to je dulje bilo mogue kako bi stalno
pred svojim oima imali svoje prijatelje. U tu svrhu odravali
su svetkovine i pred mrtva tijela iznosili ivotne namirnice. Ov
dje elimo napomenuti da po egipatskom obiaju, onako kako
ga opisuju Herodot i Plutarh, kao obiljeje besmrtnosti za stol
nije donoena mrtva mumija ve slika ka koja je oznaavala kak
vi e gosti biti nakon smrti te je stoga bila povod veselju. Noe
nje slike ka oko gozbenog stola (stola svetkovine) bio je kamitski prototip podizanja i noenja uokolo hostije, radi oboavanja
i klanjanja, u Rimokatolikoj crkvi.
Doista, sav pribor i oprema kranskih misterija koriteni
su u egipatskim hramovima. Primjerice, u jednoj od svojih mno
gobrojnih titula, svih njegovih formi i mjesta, Oziris se naziva:
"Oziris u monstranci" 4 0 (Pogl. 141, Naville). U rimokatolikom
obredu monstranca ili pokaznica je providna posuda u kojoj je
izloena hostija ili rtva. U egipatskom kultu rtva je bio Oziris.
Podizanje hostije oznaava uskrsnue razapetog boga koji se po
novno podie u duhu od tijela rtve, sada prikazane hostijom.
Oziris u monstranci trebao bi biti dovoljna injenica koja poka
zuje da je egipatski Karast (Krst) izvorni Krist te da su egipatske
misterije nastavili gnostici i pokrtenici u Rimu. Nain prenoe-

40

Zlatom i srebrom ukraena posuda u koju se nakon mise u Ri

mokatolikoj crkvi odlagala posveena hostija. Ostavljana je otkrive
na i izloena pobonom puku na tovanje. Ovaj liturgijski predmet
nazvan je pokaznicom (zbog prevladavanja osjeta vida), latinski "ostensorium" ili "monstranca" (od lat. monstrare). Ovi izrazi u glagol
skom obliku znae radnju pruanja i pokazivanja. Danas u svijetu
prevladava naziv monstranca, a u nas pokaznica. Smatra se da je obi
aj nastao poetkom 14. stoljea, a poseban poticaj izraivanju mon
stranci ili pokaznica dalo je irenje procesije na Tijelovo ( p . prev.).

nja usmene mudrosti u misterijima stvaranja mladog ovjeka

nastavljen je u misterijima stvaranja mumije. Dok se mumija
pripremala za ukop, itana su njoj, ili svjesnom Ka, poglavlja
Knjige mrtvih (Rituala). Bila je to dunost slubenika koji je bio
poznat kao ovjek od svitka ili role (papirusa). Za svakog Egipanina pretpostavlja se da je upoznat s formulom koju je nauio
tijekom ivota. Pomou formule je mogao koristiti svoje udove i
posjedovati duu obnovljenu za njega u smrti te biti zatien od
opasnosti donjeg svijeta. Formule su ponavljane mrtvoj osobi.
Meutim, zbog postizanja vee sigurnosti za procesa mumificiranja, sin umrlog ili majstor ceremonije aptao je mumiji naj

Prije polaganja u sarkofag, mumificirano tijelo pokojnika poloeno je na

odar s lavljim glavama. Anubis njeguje mumiju ispod koje se nalaze 4
kanopske vaze s glavama 4 Horusova sina sokolovom, akalovom,
majmunovom i ljudskom. Zatitnike boice, Izida i Neftis, nadziru
proces mumificiranja.
Reprodukcija Ippolita Rosellinija, 1820. godina.

tajanstveniji dio kojeg niti jedno ivo uho nije moglo uti neka
njeno. 41
No pogreno je pretpostaviti, kao to to ine neki egiptolozi, poput gospodina De Horracka, da je nova egzistencija umr
log zapoinjala u starom zemaljskom tijelu. 4 2 Uskrsnue umrlog
u formi mumije moe na prvi pogled izgledati kao da je stari,
mrtvi le ustao iz grobnice. Ali ne ustaje mrtva mumija, nego
tip osobnosti u obliku mumije. To je ono to Knjiga mrtvih (Ri
tual) opisuje kao "forma mumije boga". Manes moli:
"Mogu li se podii i poprimiti mumificirano oblije kao
bog", to jest kao Ozirisova mumija, forma u kojoj je izaao Amsu-Horus, obiljeje ouvanja, ali ipak ne kao jedan od duhova
koji su nainjeni savrenima putem posjedovanja Ka.
Ova pogreka vodi lanoj ideji da su Egipani uvali i odr
avali dogmu tjelesnog uskrsnua mrtvog to je postala jednom
od doktrina koje su kao stalnu poduprli agnostiki krani. Oziris kao mrtvi Manes ili Amsu-Horus kao boanstvo uzdie se u
formi mumije, ali u drugom ivotu i drugom svijetu, a ne kao
ljudsko bie na naoj zemlji. To poprima sliku fizikog uskrsnu
a u starom tijelu. Neuki interpretatori pogreno su je prihvatili
i na njoj utemeljili korporalnu osnovu za budui ivot.
U kranskoj shemi pokopani mrtvi ponovno e ustati u sta
rom fizikom tijelu (corpus) na dan posljednjeg suda u vrijeme
doslovnog kraja svijeta. Ovo je druga zabluda zasnovana na pog
renom izvoenju egipatske mudrosti. Mrtvi koji ponovno usta
ju u Amenti, koja je bila prizemlje budueg stanja postojanja,
takoer ustaju zbog suenja. Ali to se dogaa u zemlji vjenos
ti koju krani pogreno poimaju kao zemlju vremena, jednako
kao to su pogreno povezali formu ustalog sahua sa starim ma-

41
42

Maspero, The Struggle of the Nations, str. 510, 511.

Proceed. Society of Bibl. Archeology, vol. VI, str. 126.

terijalnim tijelom. Takvo to nikada nisu pretpostavljali ili govo

rili oni koji znaju. Zemaljska mumija umrlog ne odlazi u nebo
niti ulazi u sunevu lau, ali Ozirisu je ipak reeno da ue u
brod. Nagrada za njega je sjedite koje prima njegov sahu ili duh
mumije (Pogl. 130). Jasno je da bi se to moglo odnositi na du
hovno tijelo s obzirom na to da je zemaljska mumija ostavljena
na zemlji, izvan vrata Amente. Ne samo da tjelesna mumija ni
je stavljena na palubu lae dua, ve je umrli morao biti pred
stavljen kipom od cedrovine premazanim uljem ili, kako jo
drukije moemo rei, pokrten (134, 9, 10).
Zapravo, uope ne moemo postaviti pitanje o moguem
uskrsnuu. Predmet, svrha i kraj svih duhovnih procesa jest pos
tati netjelesan u zemaljskom smislu to jest, kao to Knjiga mr
tvih predouje, proienje u isti duh. Rije sahu (ili mumija)
rabi se za izraavanje budue forme jednako kao i stare. Ali, to
je duhovni sahu, nebeska mumija. Spominju se ak kosti i me
so due, ali to su Ozirisove kosti, kraljenica univerzalnog uob
lienja (kostur) i Raovo meso. Izrazi rabljeni u svrhu deificira43
nja potpuno su suprotni ideji povratka u tjelesno u obliju
materijalne mumije. Mumija Manesa je sahu uzvienog duha.
Ovo stanje postojanja postie umrli u poglavlju 7 3 :
"Ja sam voljeni sin svog oca. Dolazim u stanje sahua kao
dobro opremljeni Manes."
Za njega se kae da je mumificiran u obliju nebeskog so
kola kada uzima Horusovo oblije (78, 15, 16), ali ne kao ze
maljska mumija u uskrsnuu na naoj zemlji. Ozirisovo uskrsnu
e nije bilo tjelesno. Mumija boga u materiji ili smrtnosti podie
se iz grobnice pretvorena u duh. Transformacija je toliko potpu
na da je Oziris tjelesno promijenjen u Horusa kao sahu ili duh.
Egipani nisu imali doktrinu o fizikom ili tjelesnom uskrsnu-

43

Proglaavanja bogom.

u mrtvog. Iako su zadravali mumiju kao obiljeje osobnosti,

ona predstavlja promijenjenu i proslavljenu formu zemaljskog
tijela, mumiju koja je zadobila svoja stopala u uskrsnuu. Bila
je to Karast mumija ili je doslovno Amsu-Horus bio kamitski
Krist koji je ustao iz mumije kao duh.
Takoer je pogreno prikazivati Egipane kao stvaratelje
mumije koja se zatim uvala za povratak due u staro zemaljsko
tijelo. To je samo sjena istinite ideje koju nam prenosi i vraa
kranstvo. Milijuni su maaka mumificirani i u svetosti uva
ni oko grada Bubastisa 4 4 , ali namje
ra toga nije bila tjelesno uskrsnue.
Bili su to totemi velikog klana ili po
rodice maaka ili njegove metropole
koji su postali simbolima ili fetiima
religijskog znaenja u kasnijim vre
menima, kada je totemika majka
kao maka, ona koja vidi nou, bila
deificirana u lunarnu boicu Pasht.
tovatelji su balzamirali njezin zootip ne zato to su oboavali maku
ve zato to je ona bila Velika majka
koju je maka tipizirala. I majka i
mjesec prepoznati su iza lika make
koji je bio njezino ivotinjsko obilje
je i oboavani simbol.
Boica Bastel.

44

Bubastis, grko ime grada Pa-Bast (Kua ili Boravite Bast ili
Bastet). Moderni Tel Basta. Porueni hram boice Bast ili Pasht otko
pao je M. Narville. Takoer ga opisuje Herodot u svojoj "Povijesti"
(Knjiga II, pogl. 137). Govori da se nalazi u sreditu grada, okruen
zidinama s ugraviranim likovima. Unutar hrama nalazio se predivan
gaj s visokim drveem koje je okruivalo svetite s likovima i kipovi
ma boice. Takoer govori da su drugi hramovi vei, ali da niti jedan
nije oku ugodniji od ovog ( p . prev.).

Oziris je bio mumija u Amenti s dvije osobine. Prvo, on je

khat mumija koja je leala s izloenim licem mrtvog tijela na
pogrebnoj lealjci. Drugo, on je mumija koja podie svoja stopa
la i ponovno je inkorporirana u velianstvenom tijelu. Ove dvije
osobine nastavljene su kao Corpus Christi i ustali (ili podignu
ti) Krist u Rimu. Stoga su u ikonografiji katakombi egipatske
mumije, kao Oziris-sahu i kao Horus novoroenoga solarnog
djeteta, demonstratori uskrsnua za kransku vjeru koja ne iz
nosi niti jedno pravo svjedoanstvo za bilo koji povijesni doga
aj. U bilo kojem razdoblju u posljednjih 10.000 godina, mumi
ja izraena za pogreb u grobnici zamiljena je nalik Ozirisu u
Amenti koji se, iako periodiki pokapan, ponovno uzdizao zau
vijek kao obiljeje vjenog ivota. Istraujui Ozirisovu mumiju,
Egipani su takoer stvarali sliku boga koji se uzdigao u duhu
kao Oziris-sahu ili kao deificirani Horus, ustali Krist Ozirisovog
kulta. Kada je obred ienja ili pranja proveden vodom u Tattu, a pomazanje uljem u Abidosu, imamo ono to moemo naz
vati modelom kristifikacije ili preobrazbu Horusa djeteta zemlje
u Horusa sina boga koji je takav postao svojim krtenjem i po
mazanjem to bijahu dio misterija. Prvi Horus roen je od dje
vice, dakle nije zaet. Drugi Horus zaet je od oca, a dijete je
nainjeno ovjekom njegovom regeneracijom u krtenju vodom
i pomazanjem s uljem drveta ili mau bika.

Oziris

Karast

Sada trebamo pokazati da su u stvaranju mumije Egipani tako

er stvarali istog Krista koji je pomazan (nauljen). Rije karas,
kares ili karis u egipatskom oznaava balzamiranje (premazivanje mastima) balzamirati, nauljiti, pomazati, izraditi mumiju.
Kreas, creas ili shros na grkom oznaava ljudsko tijelo, osobu
ili ljudsko tijelo (truplo), preciznije reeno njezino meso. Cras

na gaelskom irskom oznaava tijelo. Corpus je na latinskom ri

je za mrtvo tijelo. Svim tim izrazima prethodi egipatska rije
karas ili karast s podignutom ili ustalom mumijom koja odreu
je znaenje. Svako mumificirano tijelo bilo je karast i nainjeno
je obiljejem besmrtnosti nalik Oziris-sahuu ili Horusu, proto
tipu Krista. Postupno je postalo vrlo jasno da je religija Chrestoi
prvotno zapoela u Memfisu s kultom mumije po dvije karakte
ristike koje su predstavljale tijelo i duh, ili Ptaha u materiji i
Khepera (Iu-em-hetep) u duhu. Na taj je nain ptica sokol to
proizlazi iz karast-mumije bila slika uskrsnua. Podrijetlo Kris
ta kao pomazanog ili "karasta" objasnit e povezanost imena
Krist i imena Kristijani (Christiani) s pomazanjem i premazivanjem uljem. Horus, kamitski Krist, bijae pomazani sin. Ulje
na njegovom licu bilo je znak njegove boanstvenosti.
Taj lik Krista zastupao je Pavao kada je rekao da oni koji
"imitiraju Krista 4 5 ne mogu biti ni muko ni ensko jer su jedno
(ovjek ili mumija) u Isusu Kristu". Krist je metaforiki "imiti
ran" u procesu uljenja ili pomazanja, procesu koji svoje podri
jetlo ima u stvaranju mumije. Bez obzira jesu li mrtvi predstav
ljani kostima premazanim slojem krvi, svjee obojenom zemljom
ili tijelom kojem je izvaena utroba i koje je isueno te obloe
no odjeom od tisuu zavoja, objekt je uvan i ovjekovjeivao
je umrlog u nekoj trajnoj formi osobnosti. Cilj Egipana bio je
izraivanje mumije koja nije pripadala niti se kvarila kao slika
trajnosti i kontinuiteta, obiljeje vjenog ili Oziris-karasta u li
ku mumije. Zbog toga je povoj bio bez ava i velikom duljinom
kojom je mumija omatana predoivalo se beskrajno trajanje. Ne
ki od odmotanih povoja bili su dugaki i po sedam ili osam sto
tina metara. No, ma koliko bili dugaki, izraeni su bez ava.
Na ovakav nain povezivanja (odijevanja) aludira se u poglav-

45

Ili oni koji se "pretvaraju u Krista".

lju o zlatnom leinaru. Poglavlje je napisano kao zatita umrlog

na "dan njegovog ukopa u odjeci od tisuu nabora". 4 6
Ova je odjea bila beavni povoj egipatskog karasta koja je
postala odjeom ili haljom "to nije bila ivana ve otkana od
vrha do d n a " (IV. 19, 23) za Krista. ak i najsiromaniji Egipanin, ije je tijelo bilo umoeno u sol i natron te nauljeno s ma
lo cedrovog ulja, bio je omotan jednim komadom tkanine, jed
nako kao i mumija, iji je povoj bio dugaak nekoliko stotina
metara, jer je Ozirisova pogrebna odjea, njegovo materijalno
tijelo, bila bez ava. Mrtvi su bili nazivani "povezanima". Pri
podizanju iz grobnice umrli pobjedniki klie:
"O, moj oe! Moja sestro! Moja majko Izido! Osloboen
sam svojih poveza! Mogu vidjeti! Ja sam od onih koji su oslobo
eni povoja da bi vidjeli Geba" (158, 19).
Geb oznaava zemlju, a Manes je slobodan ponovno posje
titi zemlju, ovoga puta kao duh ili dvojnik svog prijanjeg bia.
Prekrivanje tijela transparentnom smolom ili zlatnom smolom
bio je nain preokretanja mrtvog tijela u tip duhovnog bia ko
je je oslikano kao velianstveno. Nesumnjivo je ovo bio nain
prikazivanja transformacije Ozirisovog mrtvog tijela u luminarno tijelo nazvano Ozirisov sahu kada je preobraeno, ali je jo
uvijek zadralo formu mumije u Amsu-Horusu pri njegovom po
dizanju iz grobnice. Mumije pokapane u grobnici u Medumu
(Meidum) bijahu omotane na taj nain. Bio je to jedan oblik in
47
vestiture na koji se aludira u Knjizi mrtvih kao na neto to je
drugaije od povezivanja mumije. Jedna od takvih mumija mo
e se sada vidjeti u Kraljevskom koledu iz Surgeonsa.
"Nov nain mumificiranja", kae profesor Petrie, "bijae
jedinstven. Tijelo je bilo stisnuto, omotano lanenom odjeom, a

46

Rit., pogl. 157 i 3.

47

Sveano ustolienje, potvrivanje.

potom posvuda modelirano smolom u prirodnom obliku i puno

i ivog lika, potpuno obnavljajui punou forme. Zatim je ne
koliko puta bilo omotano najfinijom gazom." 4 8
Koveg se nije nalazio u grobnici. Mumija je zbog toga pre
mazivana tahnom i poloena u primitivnu vrstu staklenog kui
ta u kojem su se forma i karakteristike mogle vidjeti jednako
izravno kao i pomou metode oblikovanja. Tahn, premaz ili smo
la, kao prirodni produkt drveta, prethodio je staklu i bio je me
toda oblikovanja za raniju monstrancu. Ponovno modeliranje
mrtvog nalik ivuoj formi pomou prozirne smole nain je stva
ranja velianstvenog tijela na zemlji koje je oslikao ahu u
Amenti. Na taj nain mumija ovdje postie dvostruko obiljeje
Ozirisa-khata, ili trupla, Ozirisa-sahua ili proslavljenog (ili uz
vienog) u duhu. Smatramo da se u kranskom aglomeratu egi
patskih doktrina i dogmi, rituala i simbola, prozirna smola (ta
hn) moe prepoznati u svetoj monstranci rimskog rituala. To je
pokazni smjer u kojem je hostija ili Corpus Christi poloena za
podizanje i pokazivanje. Horusovo oko ipak je vidljivo u lanuli
ili polumjeseno oblikovanom kristalu monstrance koja dri pos
veeni kruh. Naziv ovog primjera pokazivanja izveden je iz la
tinske rijei monstrare, "pokazati", i to je bila svrha izraivaa
mumija pri koritenju transparentnog tahna.
U eshatologiji ili konanoj fazi doktrine, izrada mumije bi
la je stvaranje tipinog pomazanja 4 9 , takoer nazvanog Messu,
Messiah i Krist. Mes ili mas u hijeroglifima znai nauljiti ili namakati, kao pri izradi mumije, a messu na egipatskom znai nau
ljen (premazan uljem). Odavde proizlazi izraz lah Messu koji
postaje Messiah na hebrejskom.

48
49

Petrie, Medum, Uvod, poglavlje 2, str. 17 i 18.

Nauljenja.

No, postojala je i ranija forma nauljenog u totemikim mis

terijima stvaranja mladog ovjeka. Kada je djeak navrio odre
en broj godina i uao u pubertet, bio je nauljen u vrijeme svoje
inicijacije susreta sa enom. Obiaj nekih plemena iz unutra
njosti Afrike bio je da raspore uretru djeaka i naulje pripadni
ka palminim uljem. Bio je to primitivan nain stvaranja "nau
ljenog" u pubertetu. Za australske Aboridine se zna da su u tu
svrhu rezali prepucij. Na tom stadiju misterija pomazan je (nau
ljen) odrasli mladi koji je postigao stupanj roditelja punog mi
losti i blagonaklonosti ili je bio khemt, kako se to prevodilo na
egipatskom. Tertulijan tvrdi da ime " k r a n i " potjee od poma
zanja koje je primio Isus Krist. Ova njegova tvrdnja u savrenoj
je podudarnosti s izvoenjem tipinog Krista iz mumije koja je
obilno nauljena uljem u procesu balzamiranja. U Evanelju po
Mateju spominje se ena koja je za Isusovog boravka u Betaniji
na njega izlila mast. 5 0 Pripremala je mumiju na nain Anupa
premazatelja mastima (mumifikatora) koji je pripremao Ozirisa
za njegov ukop i uskrsnue. Ali samo je kao mrtva mumija, a
ne kao ivi ovjek, gnostiki Isus mogao biti premazan mastima
za ukop.
Nastavit emo s pokazivanjem da Krist pomazani nije nitko
drugi nego Oziris-karast i da je karast mumija to se podie na
svoje noge kao Oziris-sahu, prototip Krista. Naalost, ne moe
mo ovo demonstrirati kroz mnotvo umarajuih detalja. U svojoj
knjizi o mumijama dr. Budge svojim itateljima kazuje da je egi
patska rije za mumiju ges, to znai umatati u povoje. Ali ne
istie da je ges ili kes, to znai pomazati mastima truplo ili iz
raditi mumiju, reducirana ili istroena forma ranije rijei karas
(odavde proizlazi rije krst to znai mumija).

50

To to je izlila ovu pomast na moje tijelo, uinila je da me prip

remi za ukop (Mt. 26, 12).

Jedan od prizora iz grobnice Kralja Setha I. Ozirisu, kralju mrtvih,

koji sjedi na svom prijestolju u obliju mumije, Horus dovodi
faraona. Prizori koje su kopirali egiptolozi u 19. stoljeu,
Rosselini, Champollion i Belzoni, otada su izgubili vei
dio svoje boje.

Izvorna rije napisana hijeroglifima je krst iz koje proizlazi

kas, premazati mastima, nauljiti, povezati ili zaviti, svezati, izra
diti mumiju ili karast. 5 1 Rije krs oznaava premazivanje mumije
mastima, a krst, kao mumija, nainjen je u procesu pripreme proienjem, uljenjem i procesom mumificiranja ili balzamiranja.
U procesu stvaranja mumije mrtvo tijelo karas bilo je pre
mazano mastima i povezano. Mumija je bila Ozirisov Corpus
Christi, pripremljena za ukop kao izloeni mrtvac, po imenu ka
rast. Kada je podignuta na svoje noge, bila je podignuta mumi
ja ili sahu. Mjesto balzamiranja jednako se tako zvalo krs. Na
taj je nain proces stvaranja mumije bio "provoenje ili stvara
nje karasta". Mjesto na kojem je izloena zvalo se karast, a pro
dukt je takoer karast slika kojeg je uspravna mumija podig
nuti ili uzdignuti Krist. Odavde ime Krist, Christos na grkom,
Shrestut na latinskom, za pomazanog i premazanog uljem; izve
deno je iz egipatske rijei krst.
Karast takoer oznaava mjesto ukopa, a sama rije je mo
dificirana u Kas ili Chas. Kasu, mjesto ukopa, bilo je ime etr
naeste nome u Gornjem Egiptu. Bog Kas spominje se tri ili eti
ri puta u Knjizi mrtvih - bog Kas koji je u Duatu (Tuatu) (Pogl.
40). Bijae to titula Ozirisove mumije u pogrebnom prebivalitu.
U jednom odlomku Kas je opisan kao izbavitelj ili spasitelj od
svih smrtnih potreba. U "poglavlju podizanja tijela" (178) o um
rlom se kae da je bio gladan i edan (na zemlji), ali vie nee
osjetiti glad i e, "jer Kas ga izbavljuje" i odnosi sline elje.
To se odnosi na uskrsnue. Na taj je nain ime boga Oziris-Knapisano u punom obliku kao Oziris Karast egipatski Krist.
Ime Karast ne rabi se samo za podignutu mumiju, tj. ne oz
naava samo podignutu mumiju ili sahu. Oziris kao gospodar
mrtvakih nosila je Neb-karast jednak kasnijem Kristu Gospo51

Birch, Dictionary of the Hieroglyphics, str. 415-416; Champollion, Gram. Egyptienne, 86.

dinu; gospodar mrtvakih nosila je bog uskrsnua iz kue smr

ti. Karast je doslovno bog ili osoba koja je bila mumificirana,
pomazana mastima, nauljena i kristificirana. Anup krstitelj i pomazatelj mrtvih za nov ivot bijae onaj koji je pripremao karast
mumiju. Kao to je Ivan Krstitelj utemeljitelj Krista u krtenju,
tako je i Anup bio kristifikator smrtnog Horusa, njega na koga
je Sveti duh siao kao ptica kada je Oziris proveo svoju transfor
maciju u branom misteriju Tat tu (Pogl. 17).
U pogrebnim tekstovima Anupa itamo:
"Suten tu hetep, Anup, neb tser khent neter ta krast ef
em set." 5 2
"Suten hept tu Anup tep-tut khent neter ha am ut neb tser
krast ef em as-ef kar neter em set Amenta." 5 3
Anup daje pomazanje koje je krast; on je gospodar nad mjes
tom mumificiranja koje se zove krast; on je gospodar balzamira
nja (krast) koji stvara "krast". Procesom balzamiranja stvara se
mumija. Bilo je to obiljeje besmrtnosti ili ponovnog uzdizanja.
Oziris je krast ili pomazan ili mumificiran za uskrsnue. Prela
zak u ivot i svjetlo nainjen je za mrtvog karasta kroz balzamiranje Ozirisa (Pogl. 162), to jest kroz njegovu preobrazbu u kara
st koji je obiljeje mumije. Stoga je egipatski krast pretkranski
Krist, a slike u rimskim katakombama uvaju dokaz o tome. Pri
jelaz karasta u Krista oslikan je u gnostikoj ikonografiji. To je
oblije djeteta povezanog povojima male egipatske mumije sa
svjetleim kolutom oko glave i kria razdijeljenog na etiri dije
la, ime se pokazuje njegovo solarno podrijetlo. To je nebesko
dijete koje u Knjizi mrtvih ima Raovu glavu i koje kae:
"Ja sam djetece; obnavljam se i ponovno izrastam mlad."
(Pogl. 42 i 43).

52

Birch, Funeral Text, 4 th Dynasty.

53

Birch, Funeral Stele od Ra-Khepr-Ka, 12th Dynasty.

Anubis je grko ime

boanstva koje su
Egipani nazivali Anpu
(Inpw). Prikazivan je u
obliju
crnog akala ili psa,
ili u liku ovjeka sa
akalovom glavom.

Karast mumija je obiljeje uskrsnua u rimskim katakom

bama, jer karast je bio prauzor Krista. Egipatski karast kao stvar
i rije zastupa i objanjava grkog Christa, Christosa, Krstosa
ili latinskog Chrestusa te odgovara Corpus Christi, pomazanom,
Spasitelju, doktrinarno i obiljejem, doista na svaki nain, osim
na povijesni.
Stoga je karast, Krstos ili Krist u cijelosti neovisan. "Odsa
da", rijei su velikodostojanstvenika engleske crkve, "za kran
stvo prestaje metafiziki Krist." No, ne postoji fiziki Krist. Pos-

toji samo karast mumija, ono to je bio Oziris kada je leao u

smrti, i postoji uskrsnuli Horus koji je stajao kao Amsu koji je
izaao iz grobnice i koji je imao vlast nad svim snagama mraka
i neprijateljima svog oca.
Kaite to god hoete i vjerujte to god elite, ali ne postoji
podrijetlo za Krista pomazanog mastima koje bi bilo razliito od
Horusa ili pomazanog sina Boga Oca. Ne postoji drukije pod
rijetlo za Mesiju kao pomazanog nego to je Masu ili nauljen.
Konano, misterij mumije je misterij Krista. Onome tko je kr
anin zauvijek e biti neprotumaiv. Onome tko je Ozirisove
religije, misterij je protumaiv. To je jedan od misterija Amente
s primitivnijim obredima u ritualima totemizma.
Sada imamo dovoljno prava da bismo utvrdili kako je poma
zani Krist mistini lik koji vue podrijetlo od egipatske mumije
po dvostrukom karakteru Ozirisa u svojoj smrti i Ozirisa u uskr
snuu; kao Oziris ili smrtni Horus, karast; i Oziris-sahu ili Ho
rus deificiran kao pomazani sin. Krist ili karast i dalje nastavlja
biti stvaran kada se sakrament primjenjuje na umrlog kao rimo
katoliki ritual. Iako samo sjena prvobitne realnosti, on ovjekovjeuje "sveti misterij" pretvaranja trupla u sahua, preobrazbu
inertnog Ozirisa pomou silaska Ra; smrtnog Horusa, djeteta
majke, u Horusa pomazanog (nauljenog) sina Boga Oca. Posljed
nja pomast, sedamnaesti od svetih sakramenata, doista je kr
anski obred.

Poglavlje 5
Drugi misteriji Amente

Sada je nuno predoiti neke druge misterije Amente i doktrine

Knjige mrtvih. Egipani su slavili deset velikih misterija u de
set razliitih noi godine.
Prva svetkovina bila je no veernjeg obroka (doslovno pos
ljednja veera) i polaganje darova (rtvenih) na oltar. Ozirisa su
nadjaali Seth i Sebau 5 4 koji jo jednom ponavljaju svoj nasrtaj
na Un-nefera, ali pobijeeni su i eliminirani od strane vjernih
sljedbenika. Stoga je to takoer no velike bitke kada bog mje
seca Thot (That) i djeca svjetla unitavaju pobunjenike snage
mraka.
Druge noi zbaeni Tat-kri s Ozirisom u njemu ili na nje
mu, ponovno podie Horus, princ Sekhema, u podruju Tat tu,

54

Sebau, Nak i Apep (Apofis) su udovita koja pokuavaju zaus

taviti sunevu lau na njezinom putu kroz Podzemni svijet. Najjai
od njih je Apep. Personificirajui snage mraka, Ra se morao svake
noi (pred jutro) boriti s njime da bi se ujutro mogao pojaviti na isto
nom nebu. Kada je nastupilo olujno vrijeme, Apep je bio uspjean.
Apep se prikazivao u obliju zmije ili krokodila (op. prev.).

gdje Sveti duh Ra silazi na mumiju i dva postaju sjedinjenje za

uskrsnue.
Tree noi prizor je u Sekhemu; to je misterij slijepog Ho
rusa ili Horusa u mraku koji ovdje prima svoj vid. To je takoer
misterij osvita ili buenja na Ozirisovom kovegu. Moemo ga
nazvati misterijem Horusove smrtne transformacije u Horusa
besmrtnog.
etvrte noi podiu se etiri stupa s kojima je utemeljeno
budue kraljevstvo boga Oca. Ovo se naziva "no podizanja Horusova koplja (zastave) i njegovog postavljanja kao nasljednika
oevog vlasnitva".
Peta scena je u podruju Rekhet; to je misterij dviju sesta
ra, a Izida u suzama promatra voljenog brata Ozirisa i lebdi nad
mrtvim tijelom kako bi mu dala toplinu novog ivota.
este noi sueno je uzvienima; zli mrtvi su razdvojeni, a
veselje se proirilo Thinnisom. To je no velikog festivala nazva
nog Ha-k-er-a ili "Doi ti k m e n i " , u kojem je spajanje dviju
dua sveano slavljeno kao uzvieni misterij; na toj je svetkovi
ni bilo mnogo jela i pia. 55
Misterij sedme noi bilo je veliko suenje na putu prokle
tih kada je zatvorena optunica protiv pobunjenika koji su jo
jednom pali i bili sramotno poraeni. Nakon proglaavanja osu
de dolazi osveta.
55

Festival estoga dana poznat je kao Hakera ili Tenait. Sveano

je slavljen este noi Deset misterija. Na tom velikom festivalu kome
morirano je Ozirisovo uskrsnue. Ovaj od Deset misterija slavljen je
ispred velikog kruga bogova u Abidosu (grad smrti i ponovnog roe
nja) na no Hakare kada se proslavljenima pravedno sudilo; kada su
zla djela razdvajana, a "radost se irila Thinisom". To je bila svetko
vina "Doi k meni" ("Doi ti k meni") ili uskrsnua. Toga dana solarni iscjelitelj i spasitelj Manesa u Amenti prolazi u slavi (blaen
stvu) kao "boanstvenik koji boravi na nebu i koji sjedi na istonoj
strani nebesa" (Rit., pogl. 25). ( p . prev.)

Osma no je no velikog pokapanja u Tat tuu kada su savez

nici Setha masakrirani, a polja su pognojena njihovom krvlju.
Deveta je no "no skrivanja tijela od njega koji je najvii
(najuzvieniji) po svojim osobinama". Misterij se sastoji od skup
ljanja Ozirisovih ostataka, nakon to je njegovo tijelo osakatio,
raskomadao Seth i sakrio dijelove.
Misterij desete noi predstavlja sliku Anupa, mumifikatora, nauljitelja (pomazatelja) ili kristifikatora mumije. To se do
gaa u Rusti, mjestu uskrsnua iz Amente.
Mogue je da ovaj poredak nije toan, ali nije u proturje
nosti s prirodom misterija. U svakom od deset inova drame Ozirisove patnje i trijumfa dan svim njegovim protivnicima, prika
zani su kao misterij u prototipnoj udesnoj igri (ili drami) koja
je smatrana nebeskom. Poglavlja ovih deset misterija recitirana
su pokajniki radi proienja Manesa i njegovog izlaska (podi
zanja) nakon smrti. S ovim moemo usporediti injenicu da je
idovska Nova godina objavljivana tijekom deset dana pokaja
nja ili skruenosti.

Oltar
Oltar ili sveti stol postavljen i pripremljen na taj nain bio je
pokrov ili ploa kovega. Naime, injenica jest da je najraniji
kranski oltar bio koveg. Prema Bluntovom Rjeniku doktri
narne i povijesne teologije (str. 16), bila je to prazna krinja, pok
lopac ili mensa56 na koju je stavljena euharistija. Za Egipane
je to bio Ozirisov koveg koji je inio oltar na kojeg su stavljane

56

Mensa je gornja ploa (povrina) oltara izraena od kamena.

Uglavnom je rije mensa poznata kao stol. Koristi se samo kao stol za
euharistijsku svetkovinu. Na mensi se ne nalazi nita osim oltarskog
platna, misalnog stalka, euharistijskih posuda i svijea ( p . prev.).

namirnice u Sekhemu za euharistijski obrok. Zbog toga je uskr

snue opisano kao "osvit (buenje) na Ozirisovom kovegu".
On se izdie u duhu iz mumije u kovegu, iza pokrova koji ini
stol. Bilo je to tijelo za koje se smatralo da se jede na priesti,
koje je predstavljeno namirnicama to su leale na oltaru za priesni obrok.
Prvi od deset velikih misterija je misterij euharistije kao je
dan od prvobitnih sakramenata kranske crkve. Prvi Ozirisov
misterij je primarni kranski sakrament. "Opskrba oltara" nas
tavljena je i od strane Rimokatolike crkve. Misteriji poloeni
na oltar "koji prethode" zajednitvu tijela i krvi Kristove "bili

Egipatski oltar u malom hramu iz

Medinet Madi, "Grad iz prolosti".
Potjee iz Ptolomejskog razdoblja.
U grko-rimskom razdoblju bio je
poznat kao Narmouthis.

57

su tada jedini u euharistijskom obroku". 5 7 Na taj nain

vidimo u cameri obscuri da su
namirnice poloene na oltar
ili stol predstavljale meso i
krv rtve to je trebalo pojesti
sakramentalno. No kada su
stvari postavljene na oltar je
no velike rtve s Ozirisom
kao rtvom. Stvari poloene
na oltar za veernji obrok
predstavljale su tijelo krv
Gospodina. Ovo, kao kruh i
vino ili pivo i meso, bijae
preobraeno elementalno i
pretvoreno supstancijalno si
laskom Ra, Duha svetog, koji
ubrzava i transformira Ozirisovu mumiju u izlazeeg ili

Neale, Rev. J. M., The Liturgies, Intr., str. 33.

podignutog sahua, beskvasni kruh u kvasni 5 8 , vodu u vino. Oziris kao rtva daje sebe kao "hranu koja nikada ne nestaje" (Pogl. 89).

Liturgije
Kranske liturgije ocijenjene su kao "najii izvori euharistijske doktrine". No pravila za izvoenje misa ili obreda inila su
osnovu egipatskog Rituala. Jedan od sveenika govori (Pogl. I):
"Ja sam onaj koji govori liturgije due koja je gospodar Tattua" to jest Ozirisa koji zauvijek uvodi duu u savez s Raom,
Duhom svetim, u misterijima Amente. U jednom svojstvu Oziris je jeo kao Bik vjenosti, onaj tko je dao svoje meso i krv kao
hranu ljudskom rodu i tko je bio boanska misao kao priskrbitelj hrane.
Jedenje hrane nastavljalo se u euharistiji gdje Oziris pred
stavlja oba spola. Ovo se izvodilo preobrazbom ili pretvaranjem
bika u vola. Dvojnost je takoer zamiljena u kruhu i vinu ili pi
vu, to je majina krv u promijenjenom obliju. O tijelu koje se
jelo u "rimskim misterijima" reeno je da je to "tijelo koje nas
obdaruje, iz njegovih rana, besmrtnou i ivotom, blaenom vi
zijom s anelima, hranom i piem, ivotom i svjetlom, kruhom
ivota, istinskim svjetlom, vjenim ivotom, Kristom, Isusom".
"Zato ovakav pristup istovremeno simbolizira jednako drugi do
lazak Krista kao i njegov pokop, jer On je taj koji e biti naa
blaena vizija u dolazeem ivotu", kao Horus od proroke mo
i, sve ime je Oziris predstavljen i sve ime je ispunjen.

58

Kruh koji se pomou kvasca podie ( p . prev.).

59

Neale, The Liturgies, Intr., str. 30.

59

Krvna rtva je od poetka prinoenje ivota, pa odavde

proizlazi rtvovanje ivota. Kada je majka bila rtva, njezina krv
je prinoena kao ivot duhovima predaka. Bio je to takoer ivot
za bratstvo i njegovo dijeljenje u zajednitvu to je stvaralo sak
rament. Stoga je u kranskoj euharistiji krv uzeta kako bi bila
ivot i uiva se kao ivot, "ivot svijeta". 6 0 Lomljenje kruha u
kranskom sakramentu predstavlja tijelo koje je "slomljeno,
rtvovano i razdijeljeno". U odnosu na "povijest", to nije primi
jenjeno na Isusovom tijelu. Ali primijenjeno je na Ozirisovom
tijelu koje je slomljeno, rtvovano i razdijeljeno od strane Setha
koji ga komada na etrnaest dijelova. Ploa oltara ili pokrov kov
ega bio je opskrbljen s onim dijelovima raskomadanog tijela
koji jedino imaju simboliko znaenje kao euharistija na no
"kada su na kovegu bedro, glava, peta i noga Un-nefera". to
vie, kada se majka jela kao rtva, tijelo i krv bijahu zagrijani
ivotom. Ona se nije jela u hladnoj krvi. Jednako je s Meriahom
Kolarijanaca kao i s totemikom ivotinjom. Uinkovitost poi
va u mesu koje se jede ivo, a krv se pila dok je bila zagrijana
ivotom koji je tvorio "ivu rtvu". Ovaj tip rtvovanja nastav
ljen je i u kranskoj euharistiji. Vrua je voda izlijevana u kale
s vinom pri posveivanju elemenata, da bi mu se dala toplina
61
ivota.
Svaki in trganja mesa s tijela rtve pobono je ovjekovjeen
trganjem, a ne rezanjem kruha u kranskom sakramentu. Svjet
lo na Ozirisovom kovegu u rimskom je ritualu predstavljeno
dvostrukom, tankom, votanom svijeom, dikerionom, koja je dr
ana kao nagovjetaj "dolaska Duha Svetog", to odgovara silas
ku Ra, Duha svetog, na inertno tijelo Ozirisa u Tattu, gdje se dvi
je due povezuju da bi postale jedno u Horusu od uskrsnua.

60

Neale, Liturgy of St.

61

Neale, Liturgy of St. Chrysostom, str. 10.

Chrysostom.

Flabellum ili lepeza je mistini amblem. S jedne strane sim

bolizira sjenku ili duh. Lepeze su esto prikazivane za due pri
mitivnog obiljeja. 62 Due koje gore u paklu zamiljane su po
mou flabelle. Ove su lepeze dovedene u Istonu crkvu. U
Klementovoj liturgiji odreeno je da se izrauju od perja pau
na. 6 3 Nazivaju se lepezama Duha Svetog i noene su tijekom
procesije s "velom omotanim oko tijela Gospodina Isusa" kao
nabori gaze to bijahu omotani oko mumije u Medumu. 6 4 Ali le
peza ili sjena smanjenje duha u statusu, tada je koritena kao
plosnata koa za tjeranje muha sa rtve.65
Ne radi se o pretenziji da je drugi dolazak povijesni, ali
ipak je prikazan u misteriju euharistije silaskom Duha Svetog.
Drugi dolazak je izlazak Horusa u duh iz mumije ili trupla, to
je bila njegova slika u ljudskom obliju. Prvi je nainjen u me
su (tjelesno) i postavljen u smrtnom obiljeju; drugi, u stvaranju
svoje transformacije ili preobrazbe u duhu, kao oblije besmr
tnosti.
Brak Kupida i Psihe je pria zasnovana na ujedinjenju dvi
ju dua koje pratimo u ritualu kao duu u materiji ili ljudsku
duu i duu u duhu. Kupid se pod drugim imenom pojavljuje
kao Eros, dok su Eros i Anteros forme dvostrukog Horusa, Erosa u duhu, Anterosa u materiji. Njihovo stapanje u misterijima
bijae brak Kupida i Psihe u misteriju Tattu.

62

Birch, Trans. Soc. Bibl. Arch., vol. VIII, str. 386.

63

Neale, str. 76; Uvod, str. 29, 30.

64

Mumija koju je u Medumu pronaao W. M. Flinders Petrie vje

rojatno potjee iz etvrte dinastije. Bila je umotana u platno, izmodelirana smolom nalik ivom liku, potpuno restaurirajui punou forme
( p . prev.).
65

Durandus, IV, 33-8; Neale, Introduction, str. 29.

Agape
Dakle, ovdje se radi o jo jednom o brojnih misterija koji nema
ju svoje podrijetlo u povijesnom kranstvu. Agape 6 6 je slavlje
na u povezanosti s priesti. Takvo to ne pronalazi se u vrijeme
Posljednje veere, ali se usprkos tome smatra kranskim sak
ramentom.
O svetkovini ljubavi u Korintu Pavao govori kao o sceni bu
ne pijanke 6 7 , prepoznavi celebriranje dviju veera koje eli dr
ati odvojene, jednu za crkvu, a drugu za kuu (dom, obitelj,
rod). To dvoje su euharistija i agape. Crkveni autori ne slau se

66

Rije agape ima nekoliko znaenja. Smatra se da je agape za

jednika veera prvih krana kao uspomena na posljednju veeru
Krista s apostolima. Zapravo je to gozba, gozba ljubavi, kao ranokr
anski euharistijski obred. U judaizmu postoji Seder Pesah, obredna
veera na kojoj je tono odreen redoslijed molitve, itanja Haggade
i drugih obiaja. Obiaj je da se piju etiri ae vina, a posebna je
aa ostavljena za proroka Elijaha (Iliju). Helenistike pogrebne goz
be takoer su nazivali agape svetkovinama, a agape se posebno odno
sila na nesebinu ljubav ili Boju ljubav prema ovjeku. Sama svet
kovina ukljuivala je hranu i pie. Meutim, kranski uitelji i pisci,
od Pavla i Augustina, ale se na zloupotrebu ovih obroka.
Agape takoer oznaava ljubav ili naklonost, nesebinu ljubav
prema Bogu i blinjima. Vjeruje se da su je skovali biblijski pisci od
rijei agapao koja oznaava svetu ljubav. Zanimljivo je da je titula
boice Izide bila agape theon.
U srednjem vijeku agape zamjenjuju euharistijske liturgije sa sim
bolikim koliinama kruha i vina.
67

Prva poslanica Korinanima (1 Kor. 11, 20-22). "Kada se za

jedno sastajete to vie nije blagovanje Gospodnje veere, jer svaki ti
jekom blagovanja uzima pred sebe svoju veeru, te jedan gladuje dok
je drugi pijan. Zar nemate kua da jedete i pijete? Ili hoete prezira
ti Crkvu Boju i sramotiti siromahe? to da vam kaem? Da vas poh
valim? U tome vas ne mogu hvaliti."

koju treba staviti prvu, ali nema dvojbe da su slavljene u meu

sobnoj povezanosti.
U svojoj osudi kranske agape Tertulijan 68 pita ene: " N e
e li vai muevi saznati to kradomice uzimate prije ostale hra
n e ? " Nastavlja: "Tko e nezabrinut otrpjeti njenu odsutnost
itave noi uoi Uskrnje sveanosti?" "Tko e je bez sumnje
pustiti da pohodi Gospodnju gozbu koju oni kleveu?" 6 9
Poput Egipana moemo prepoznati obje te tako zakljuiti
kojim redoslijedom stoji jedno u odnosu na drugo. Bez obzira
da li se obje nazivaju veerama ili ne, Egipani su Posljednju
veeru Ozirisa slavili posljednje noi stare godine, a mesiu ili
veernji obrok prve noi nove godine. Ovu su dvostrukost odr
avali gnostici, a nastavili su je krani. I jedno i drugo pripa
dalo je Ozirisovim misterijima, a na listi deset velikih misterija
postoje dvije noi opskrbe oltara to jest, dvije noi svetkovine
ili spomen veeri. Jedna je odravana u Annu, druga u Sekhemu s uskrsnuem u Tattu, to dolazi izmeu. U Sekhemu slijepi
Horus prima svoj vid ili svoju blaenu viziju boanske slave, to
je vidio kada je probio koprenu sokola s glavom u liku boga Ra.
Opskrba oltara u Sekhemu naziva se "svitanje na Ozirisovom
kovegu" (Pogl. 18). Priest (euharistija) bijae oblik mrtvakog
obroka u kojem je Ozirisova smrt komemorirana jedenjem tijela
i pijenjem krvi. Agape, ili falika sveanost (gozba), bijae na-

68

Tertulijan zapravo ne rabi izraz koji povezuje euharistiju i agape.

U Apologiji 39,16 opisuje susrete rane kranske crkve za vrijeme aga
pe. Inzistira da na toj svetkovini krani budu umjereni u jelu i piu,
da jedu onoliko koliko je potrebno za zadovoljenje gladi i utaivanje
ei. Svetkovinu oznaava "pravilom ivota" za krane. ini uspored
bu s poganskom svetkovinom u ast Herakla i Serapisa. Agape takoer
opisuju i neki drugi autori, primjerice Klement Aleksandrijski.
69

prev.)

Keating, Y. E, The Agape and the Eucharist, str. 70. ( p .

in proslave ponovnog podizanja Ozirisa, Princa Sekhema, to

je prikazano ponovnim podizanjem (uspravljanjem) Thota.
Ovim se mogu protumaiti seksualne orgije agape, primitiv
nu formu koju su izvodili Eskimi u svetkovini reprodukcije. U
njihovim misterijima to je bila reprodukcija hrane. U egipat
skim se radilo o regeneraciji i uskrsnuu due, a proslava toga
provodila se tijekom agape.

Transformacija

obnavljanje

Smrt, naravno, dolazi prva. Dogaalo se to uoi noi velike

rtve, a prvo se u komemoraciji jede euharistija. Zatim slijedi
trijumf u Tattu i ponovno stvaranje due to se izvodilo "svetim
poljupcem" ili sjedinjenjem spolova u svetkovini ljubavi dramat
skim izvoenjem sjedinjenja ljudske i boanske prirode ili bra
ta i sestre, Shu i Tefnut. U totemikim misterijima stvaranja mla
dog ovjeka, zaee je bilo ukljueno u modus operandi, a pri
tome je ena zazivala duh mukarca za novo roenje. Falika
svetkovina promiskuitetnog odnosa jo je uvijek postojala kada
su misteriji postali religiozni, bez obzira odnosi li se to na Egi
pat, Grku ili Rim. U njima je Oziris bio vraen u ivot kao Horus, jedini roeni (zaeti) sin, a ena je ona koja raa ili ponov
no obnavlja. U zazivanjima Izide i Neftis, ujemo ih kako
dozivaju izgubljenog Ozirisa i pozivaju ga da se vrati u osobi si
na. Zauzimaju se za ponovno paljenje svjetiljke ivota ili doslov
no da bi maternica mogla biti ponovno ispunjenja. Vape:
"Doi u svoje stanite, boe An, "Ljubljeni" iz Adytuma!
70

Doi ka kha , oh, oploujui Bie."

70

Ime falikog znaenja.

To je blagotvorna formula dviju boanskih sestri, Izide i Neftis, kojom potiu Ozirisovo uskrsnue za koje se kae da su ga
provele dvadeset i petog dana mjeseca Koiak, 22. prosinca. Ova
magijska zazivanja upuena su inertnom Ozirisu, a njihova pos
ljedica je ponovno podizanje od strane Izide u njegovom ithifalikom obliju 71 .
Najdirljivija u svojoj prvobitnosti jest slika dviju boanskih
sestri ili majki, Izide i Neftis, koje promatraju mrtvog ili iner
tnog brata koji je Oziris u smrti i Horus u uskrsnuu. Pjevue
svoja aranja, lee kao ptice nad sjemenom ivota u jajetu; izdiu duu vlastitog ivota u enji za njim, sve dok nije dobiven
prvi znak vraanja svijesti. Najraniji znak uskrsnua nainjen
je kao odgovor na vitalizirajuu toplinu njihove ljubavi. Ove evo
kacije prate no "posljednje veere" i bitku sa Sethom i Sebauom.
"O, doi u svoje boravite!" vape dvije sestre. "Doi svojoj
sestri! Doi svojoj eni! Doi svojoj supruzi!" mole dok pruaju
svoje ruke pune enje za
njegovim zagrljajem.
"O, dini Suverenu,
doi u svoje stanite. Ra
duj se; svi su tvoji nepri
jatelji uniteni. Tvoje su
dvije sestre pokraj tebe,
tite tvoj pogrebni leaj,
pozivaju te vapei, tebe
koji si ispruen na mrtva
kom leaju. Ti vidi nau
njenu brinost. Govori
nam, Uzvieni vladaru,

71

Izida, Neftis i Oziris.

Znak plodnosti izraen kao falus boga.

na Gospodaru. Odagnaj svu bol i tjeskobu koja lei u naim sr

cima."
U pogrebnim prikazima predstavljene su kao dvije ene ko
je gledaju u grobnicu 7 2 . Tada bijae jedini sin boga roen od
Duha svetog Ra. "Par dua" bijae sjedinjen u Horusu due ko
ja je trebala ivjeti zauvijek ili okusiti vjeni ivot. Izveden je
enidbeni obred, a enidbena svetkovina proslavljena je u prototipnoj ceremoniji koja je nastavljena u Agape Ozirisovog i kr
anskog kulta.
Kranska dogma fizikog uskrsnua temeljena je na povi
jesnoj injenici postojanja mrtvog trupla to se podie iz groba.
Moe se protumaiti kao jedan od kamitskih misterija koji su rep
roducirani kao udo u Evaneljima. Ako uzmemo originalno
predstavljanje u solarnom mitu, sunce u Podzemnom svijetu, sla
bano, nemuevno, impotentno i trpee sunce zamiljeno je kao
Ans-Ra, bog sunca, omotan lanenim vrpcama, kao mumificirani
Oziris. Obiljeje je ostalo za trajnu uporabu, ali kada je transfor
macija provedena, mumija nestaje. Grobnica je bila prazna. Sun
ce zime ili noi nije ostajalo u Hadu. Nije izlazilo kao mrtvo tije
lo ili nediua mumija Ozirisa. Oziris, skriveni bog u zemlji
Amenti, uope ne izlazi osim u osobi podignutog Horusa koji je
oitovatelj zauvijek skrivenog oca. Da bi izaao, on provodi svo
ju transfiguraciju to ini misterij uskrsnua, no ne udo. Oziris
se proiuje i produhovljuje. Mumija kao tijelo pretvara se u sahua, smrtni Horus u besmrtnog, a fizika mumija nestaje. Ali ne
nestaje zato to je ivui Horus ustao i otiao s mrtvim Ozirisovim tijelom. Kada je nastupila transformacija obiljeje je promi
jenjeno u trenutku, u "treptaju oka". Ozirisova mumija pretvara
se i provodi svoju transformaciju u Oziris-sahu.
Knjiga mrtvih to izraava na sljedei nain: " O n je trenut
no obnovljen" u toj drugoj smrti (Pogl. 182). Mjesto je bilo praz-

72

Records, vol. II, str. 119.

no kada je mumija polegnuta na mrtvaka nosila, a tijelo nije

bilo pronaeno. Ova je promjena opisana kada se u Raovoj lita
niji kae da on "uzdie svoju duu i skriva svoje tijelo". Na taj
je nain tijelo skriveno u uskrsnuu due. Stoga je "Skrivanje
tijela" Horusovo ime "to emanira iz Njega" kao dijete u Ozirisovoj obnovi. Skrivanje tijela mrtve materije bio je jedan nain
opisivanja pretvaranja u kakvoi i transfiguracije u formi. Bio
je to jedan od veih misterija.
Kada je Horus razderao koprenu tabernakula, postao je sokologlav. Posljedica toga bila je to da je bio duh u boanskoj
slinosti s Raom, Duhom svetim. Stoga je tabernakul bilo tijelo
ili mumija, "koprena mesa (tijela)" 7 3 iz kojeg je proizaao. Go
vornik u Knjizi mrtvih kae:
"Ja sam sokol u tabernakulu i ja se probijam kroz koprenu"
to jest, kada je obdaren duom Horusa i kada skida sa sebe
mumiju 7 4 ili veo koji predstavlja tijelo, to je bio sluaj s pamu
nim velom omotanim oko mumije u piramidi u Medumu. "Sveti
veo" noen je u kranskim misterijima zajedno sa "svetim da
rovima" i "lepezama duha", za to je reeno da predstavlja "pok
rov koji je omotan oko tijela Gospodara Isusa" 7 5 . To j e 7 6 "kopre
na tijela Isusovog" pa je stoga pokrov tijela ili hram duha ono
to Horus raskida pri uskrsnuu kada "probija koprenu". On
razdire ili probija koprenu govorei:
"Ja sam sokol u tabernakulu i izlazim kroz koprenu. Ovdje
je H o r u s ! " koji izlazi u dan kao duh (Pogl. 71). U formi nebes
kog sokola podignuti je otkriven i izlazi objavljen kao duh.

73

Neale, Liturgy of St. James, str. 46-47.

74

Rit., pogl. 71, Renouf.

7o

Neale, The Liturgies, Uvod, str. 30. "Molitva pokrovu".

76

Neale, Liturgy of St. James, str. 46.

U Evanelju je povik jakim glasom popraen objavljiva

njem u duhu. "I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vr
ha do dna. Zemlja se potresla, stijene se raspuknue i grobnice
se otvorie, a uskrsnue tijela mnogih svetaca (pravednika) koji
su umrli." 7 7

Umrli

u zemlji

misterija

Horus sada sjeda za stol svoga oca s onima koji jedu kruh u Annu. On daje dah istinoljubivom mrtvom kojeg podiu, onome
tko je uskrsnue i ivot. Isti prizor oito reproducira Ivan. Isus
se ukazuje uenicima pri onome to se doima kao veernji ob
rok, premda obrok nije spomenut. Isus je onaj koji die. "On je
izdisao na njih i rekao, primite Duh Sveti" to je u Ritualu
dah Atum-Raa, oca koji je dodijeljen sinu ili kojeg Horus dod
jeljuje vjerodostojno mrtvima. Prizor je sada promijenjen od
Amente do Gebove zemlje od strane onih koji su od egipatskog
Rituala nainili "povijesnu" lakrdiju te znaenje potisnuli izvan
vidokruga gdje tako dugo lei skriveno.
Vie o tome govorit emo kasnije. Za sada je dovoljno naz
naiti smjernice. U toj nebeskoj drami prirodne realnosti su
predstavljene bez pogubno destruktivnog pokuaja skrivanja ka
raktera pod povijesnom krinkom. Velianstven ulazak njihovih
vlastitih moi u patetiki apel upuen ljudskoj ljubavi i dobrostivosti jednostavno je prikazan kao ono ega mogu biti vrijedne
kada se ispravno shvate. Ali toliko je zastraujua velika trage
dija Ozirisovih misterija, toliko rastapajua legenda o boan
skom pijetetu koji je u korijenima preivio u Amenti i njegovo
cvjetajue razdoblje u ljudskom umu, da je povijesna parodija

77

Mt. 27, 45-53.

zadrala pozornicu i ostala suznog pogleda za nadolazee gene

racije narednih dvije tisue godina.
Amenta, zemlja vjenosti, zemlja je misterija gdje je Thot,
bog mjeseca, u donjem svijetu bio veliki uitelj svetih tajni za
jedno sa sedam mudrih uitelja. Prolazak kroz Amentu je niz
inicijacija za umrlog Ozirisa. On se uvodi u misterije Ruste (I,

Oziris, sudac Podzemnog svijeta, nadzirao je vaganje srca.

7, 9), misterije Duata (130, 27), misterije Akara (148, 2, 3 ) . 7 8

On poznaje misterije Nekhena (I, 13,19).
Umrli zaziva boga koji boravi u svim misterijima (14, I ) ;
umrli ui misterije od oca boga Atuma, postajui njegov sin (15,
46); on je tajanstvenog oblija (17, 91) i tajanstvenog lica, po
put Ozirisa (133,9). "Sjajim u jajetu", kae umrli u "zemlji mis
terija". Poglavlje 162 sadri najtajniji, najsvetiji i najvei od
svih misterija. Njegovo ime je Knjiga skrivenog boravita to
jest, Knjiga Amente ili rituala uskrsnua. Ovi se misteriji doi
maju prikriveno i nejasno zbog forme - dramatinog monologa
i razgovora sa samim sobom i jezgrovitosti izreenog, ali ipak
moemo dovoljno prepoznati da bismo znali kako su to izvorni
ci svih drugih misterija, gnostikih, kabalistikih, masonskih i
kranskih. Dogma o inkarnaciji bila je egipatski misterij. Regeneracija nakon krtenja, preobraaj (promjena oblika ili transfiguracija), pretvaranje (transsupstancijacija), uskrsnue i po
dizanja, bili su egipatski misteriji.
Misterij svagdanje Djevice Majke; misterij dvanaestogo
dinjeg djeaka koji se iznenada transformira u odraslu osobu
staru trideset godina, koja tada postaje jedno s ocem, kao to je
ve bilo i prije u misterijima totemizma; misterij u kojem je mr
tvo Ozirisovo tijelo preobraeno u ivog Horusa silaskom Duha
svetog ptice s ljudskom glavom; misterij boanskog bia u tri
osobe od kojih jedna uzima tijelo na zemlji kao ljudski Horus
da bi postala mumijom kao Oziris u Amenti te da bi se podigla

78

"Sveta zemlja" onih koji su napustili tijelo, zemlja natapana

Nebeskim Nilom, bila je podijeljena na tri podruja ili stanja:
1. Rusta teritorij inicijacije.
2. Aahlu teritorij iluminacije.
3. Amenti mjesto sjedinjenja s Nevidljivim Ocem.
W. Marsham Adams, The Book of the Master; doctrine of the Lig
ht bor of the Virgin Mother.

iz mrtvih u duhu kao Ra na nebu. Ova i druga uda kranske

vjere postoje meu misterijima Amente.
Ali znaenje misterija moglo se jedino spoznati dok je izvor
na gnoza autentino pouavana. No, to je prestalo kada je kr
ansko tovanje Krista u tijelu prisvojilo "Rijeju-nainjenotijelo" i doslovno protumailo mistinu dramu kao opipljiv
pogled na ljudsku povijest koji je umetnut u najstarija Evane
lja kao novo objavljenje ili otkrivenje koje je poslao Bog, a osob
no ga u Palestini proveo "povijesni Isus".
Kada se Bendigo, boksa i razbija, preobratio, namjeravao
je i predloio da propovijedanje postane njegova nova profesija.
Kada su mu prigovorili da nita ne zna, da ne zna pisati i itati,
odgovorio je da oekuje kako e obaviti dobar posao sluajui
uokolo. Tako je bilo s prvim kranima. Nisu znali pisati i itati
antike jezike, ali radili su dobar posao sluajui uokolo. "Ima
te svog ovjeka na kriu", rekao je jedan od njih Rimljanima,
"zato prigovarate i ne odobravate naeg?" Njihov ovjek na
kriu bio je istovjetan s Oziris-Thotom ili magarcem s ljudskom
glavom Iu.
0 Thotu, uitelju misterija, reeno je: "A sada pogledaj Thota u tajni njegovih misterija. On provodi proienje i beskrajne
procjene, probijajui nebeski svod i rasprujui oluje oko nje
ga, te se tako dogaa da Oziris dolazi do svake postaje", a mi
moemo nadodati da postie svoju besmrtnost kroz uenja priop
ena u misterijima Thota 7 9 .
Poglavlje 148 Rituala iznosi neke od najtajanstvenijih mis
terija. Napisano je da bi se pruila gnoza ili znanje neophodno
za Manesa, jer tim znanjem Manes se rjeava svojih neistoa
i postie savrenstvo u "njedrima Raa", Duha svetog.
Na ulazu u misterioznu dolinu Duat nalaze se zazidana vra
ta, prva od dvanaest vrata kroz koja se treba proi na putu do

79

Rit., pogl. 130, Renouf.

Amente. Njih dvanaest opisano je u knjizi H a d a kao dvanaest

podjela ili dijelova koji odgovaraju dvanaest sati tame tijekom
nonog putovanja sunca. Prva podjela nema vidljivih ulaznih
vrata. Ostali dijelovi imaju otvorena vrata, a dvanaesti dvos
truka vrata. Teko je ui, ali lako je pronai izlaz u zemlju vje
noga ivota. Ovdje poiva misterij kako ui kada ne postoje vra
ta, a put je u cijelosti nepoznat? Manesu je protumaeno kako
zadobiti boansku pomo kada su tragovi ili boje ivota na zem
lji izbrisani, daje se snaga za forsiranje ulaska tamo gdje nema
vrata; u toj snazi Manes napreduje, probija se dalje, s (ili kao)
bogom. 8 0 Stoga je Horus predstavljao vrata u tami, put na kojem
se nije vidio ulaz, ivot prikazan za Manesa u smrti.
Jedan od misterija Amente bio je tajni ulaz. Bio je poznat
kao " k a m e n a vrata". To je ime nadjenuo njihovoj nekropoli na
rod u Siutu, kamen koji se okrenuo kada je izgovorena magina
rije ili "Sezame, otvori s e " . Ulaz u veliku piramidu bio je skri
ven pokretnim kamenom koji se okretao oko klina. Osim inici
ranih, nitko ga nije mogao pronai. Kada je bio izvrnut, otkrivao
je prolaz, metar i dvadeset centimetara irok i metar visok, koji
je vodio u unutranjost graevine. Bio je to model primijenjen
na Amenti kao slijepi ulaz predstavljen tajnim portalom i pok
retnim kamenom kasnijih legendi. Nain prolaska kroz ono to
se inilo kao prazan zid bijae poznavanje tajne dobro namje
tenog kamena, a ta je tajna priopivana iniciranima zajedno s
lozinkom za misterije.
Horus zapoinje svoj rad iznosei nebeske planove svoga
oca Ozirisa na zemlji. On osigurava grudobran s krunitem za
Ozirisa protiv nasrtaja snaga i moi tame. ini Ozirisovu rije
istinom protiv njegovih neprijatelja. Suprotstavlja se oevom
protivniku Sethu u borbi na smrt. Vodi rat protiv zlog Apapa, te

80

Rit., pogl. 148, 2, 3.

stare zmije, i unitava moi to se podiu u pobuni koje se u

Knjizi mrtvih nazivaju odmetnicima (pobunjenicima), a koje su
osuene na propast u borbi s ocem kojeg sada predstavlja Horus, njegov voljeni sin. On sam predstavlja vrata u smrt kao na
in ulaska u Amenti. Prekriva golo tijelo onoga koji ne die. On
otvara izvor okrijepe za boga sa srcem koje ne kuca (Pogl. 1).
On se uputa u bitku s "jedaem ruke" (Pogl. 2) i crnim veprom
Sethom, dva tipa snaga bijede, smrti i mraka. titi svog oca od
prodiratelja krokodila (Pogl. 32), od zmija Rerek, Seksek i
Haiu, takoer od apshaita, insekta koji vreba pokopanu mumi
ju (Pogl. 3 3 , 34, 36).
On kae: "Doao sam i oslobodio boga u njegovom rasko
madanom stanju. Izlijeio sam truplo, povezao ramena i uvrstio
nogu" (Pogl. 102) u rekonstrukciji mumije. On Ozirisu obnavlja
njegovo tijelo, njegov pijedestal i stubite to vodi iz grobnice
(Pogl. 128).
"Uinio sam sukladno zapovijedi da trebam izai u Tattu i
vidjeti Ozirisa" (Pogl. 78).
Zadrao je zapovjednitvo koje mu je dao njegov otac. Ma
nes u Amenti kazuje o "srei tog velikog sina kojeg otac voli" i
kako su oni "vidjeli smrt". Takoer govori o "boanskim plano
vima to ih provodi Homs u odsutnosti svog oca", kada pred
stavlja Ozirisa na zemlji (Pogl. 78). S dovretkom svog rada na
zemlji i u Amenti, uskrsnuli Horus odlazi vidjeti svog oca i oni
grle jedan drugog. Horus se obraa svom ocu, koji se ovdje zo
ve Ra-Unnefer-Oziris-Ra. On klie:
"Ja sam tvoj sin Horus; doao sam. Osvetio sam te. Udar
cem sam oborio tvoje neprijatelje. Unitio sam sve to je bilo
krivo u tebi. Ubio sam onog koji te usmrtio. Ispruio sam svoje
ruke za tebe protiv tvojih neprijatelja. Doveo sam ti Sethove dru
gove u lancima. Za tebe sam preorao polja. Za tebe sam natopio
tvoju zemlju. Okopao sam zemlju za tebe. Izgradio sam za tebe
jezera. Iskopao sam tlo u tvojem posjedu. Za tebe sam rtvovao

Horus, Izidin sin, dovodi pisara Anija Ozirisu. Ani klei ispred
svetita prinosei sa tovanjem rtvene darove. Anijev papirus.

tvoje protivnike. Za tebe sam rtvovao tvoju stoku i tvoje rtve.

Vezao sam tvoje neprijatelje lancima. Posijao sam za tebe pe
nicu i jeam na poljima Aarru. Pokosio sam ih tamo za tebe. Sla
vio sam te. Pomazao sam te prinosei sveto ulje. Za tebe sam
postavio prinoenje hrane na zemlji zauvijek. 81
Tvrdi da je uinio sve to, pa ak i vie: "Dao sam ti Izidu
i Neftis." Dvije boanske sestre, Ozirisove pratilje, majke i Horusove zatitnice on dovodi natrag svom ocu. Bile su s njime od
samog poetka na zemlji u Gebovoj dvorani; s njime u njegovom
zaeu i inkarnaciji od strane Izide i njegovoj skrbi od strane
Neftis. Bile su njegovi zbrinjavajui aneli; pratile su ga kao
zatitnice od rasparaa vrata Setha ili monstruma Apapa koji je
pokuao zaklati dijete ili ga unititi u zametku. Bile su s njime

81

Rit., pogl. 173, izvadak iz Navilleovog prikaza u Renoufovoj

Knjizi mrtvih.

u agoniji sljepoe kada je bio razderan i ranjen, kada je krvario

u vrtu Pa; bile su s njime kada su motrilice bdjele u grobnici
sve dok se ne probudi; s njime u njegovom uskrsnuu u Amenti. One su s njime kada se uspinje ocu kao pobjednik nad smr
u, kao vladar dvostruke zemlje i gospodar kraljevstva kojeg su
on i njegovi uenici ili djeca utemeljili zauvijek. Rad pridruen
Horusu, nebeskom uzoru ili idealu, morali su ostvariti njegovi
sljedbenici u dvostrukoj zemlji vremena i vjenosti. To je bio
predmet misterija. U liku nebeskog Horusa, ovjek Nebseni ka
e Ozirisu:
"Gledaj me, ti Boe. Ja sam Horus, tvoj sin. Borio sam se
za tebe. Borio sam se na tvojoj strani za pravdu, istinu i isprav
nost. Pobijedio sam tvoje protivnike."
Takoer tvrdi da je uinio stvari koje je Horus uinio, a ko
je su predoene u tekstu ili predstavljene u drami, ispunjujui
time ideal samortvovanja sinstva u stvarnosti uinivi rije
Ozirisovu istinom protiv njegovih neprijatelja. Bila je to rije,
ak ako je i personificirana, koja je, da bi dobila stvarnu uin
kovitost, morala postati istinom u ljudskom ivotu, ponaanju i
karakteru. 8 2
Ako postoji bilo kakvo objavljenje ili nadahnue u dramat
skom predoenju velikog ideala, Egipani ga pronalaze u njiho
vom boanskom modelu predstavljenom u Horusu:
Horus spasitelj, koji je priveden roenju
kao svjetlo na nebu i hrana na zemlji.
Horus u duhu, zaista boanstven,
koji je doao pretvoriti vodu u vino.
Horus, koji je dao ivot i posijao sjeme
za ljude da bi doista nainio kruh ivota.

82

Papirus Nebseni. Rit., pogl. 173, Budge.

Horus utjeitelj, koji je siao

u ljudskom liku kao nebeski prijatelj.
Horus rije, tvorac u njegovoj mladosti.
Horus, ostvaritelj kada rije postade istinom.
Horus gospodar i voa u borbi
protiv snaga mraka drevne noi.
Horus putnik sa svojim prignutim kriem
koji je izaao na Istoku s dvostrukom krunom.
Horus prokritelj, koji je poploio put
uskrsnua k vjenom danu.
Horus pobjednik u bitki,
Gospodar dva svijeta, ujedinjenih i sjedinjenih.
Predmet njihovih najuzvienijih elja je rasti i izrasti nalik
njemu, dok se istovremeno s ljubavlju gledaju njegove znaaj
ke, sluaju njegove rijei i privodi se k ostvarenju njegov karak
ter u vlastitim ivotima.
Mitski model nije nita drugo nego zrakom ispunjen balon
pomou kojeg se ui plivati. Stvarnost se pronalazi u uenju o
tome kako plivati. Na ovaj je nain ideal Horusa sluio Egipanima. Nisu oekivali da pliva za njih, da nosi njih i njihove stva
ri, ve da ih naui da plivati znaju i sami.
Lik Horusa u Sekhemu pun je dostojanstvenih osjeaja. Za
poeo je blisku borbu sa zlim Apapom i hrvao se sa Sethom avlom ili sotonom. Bio je oboren na tlo u potpuno zamraenom
prolazu. Bio je slijep. Krvario je iz mnogobrojnih rana, ali nas
tavio se boriti sa samom smru. Pobijedio je i ustao iz groba kao
ratnik s jednom rukom! No, nije doista izgubio ruku; imao je sa
mo jednu ruku osloboenu iz poveza smrti, zavoja mumije izra
ene za ukop. On ivi. Ponovno se uzdie pobjedniki, podiui
znak uzvienog vladara. U sljedeem stadiju transformacije bit
e osloboen od spona mumije; postat e isti duh nalik svom
ocu kao izraeni lik njegove osobe.

Poglavlje 6
Doktrina inkarnacije i spasenja

Ope je prihvaeno kransko vjerovanje, stalno ponavljano, da

su ivot i besmrtnost dovedeni na svjetlo. Time je smrt, posljed
nji neprijatelj, unitena od strane osobe Isusa prije 20 stoljea.
Isto je objavljenje pridrueno Horusu pomazanom (premazanom
uljem) i Iu-suu, nadolazeem sinu tisuama godina prije. Horus
ili Iu-su bio je neosobni i idealni objavitelj koji je u astronom
skoj mitologiji bio mesija, a u eshatologiji Sin Boga. U Egiptu
je doktrina besmrtnosti jako, jako stara. "Knjiga oivljavanja
due zauvijek", nad likom prosvijetljenog mrtvog, prije otprili
ke 6 0 0 0 godina, za vladavine Husaptia, petog kralja Prve dinas
tije, i tada je bila toliko stara da je istinita tradicija interpretaci
je ak i u to vrijeme bila izgubljena. Egipatski Krist Isus ili
Horus, kao objavitelj besmrtnosti, bijae idealni lik injenice
poznate antikim duhovnjacima, da je dua ovjeka ili Manes
opstojala nakon smrti i raspadanja tjelesnog oblija, a drama
misterija bila je modus operandi za uenje injenice, s Horusom
(ili Iu-suom) kao tipinim objaviteljem. U tom karakteru postav
ljen je kao prvi plod koji je spavao, jedini koji je proizaao iz
mumije u Amenti; jedini, meutim, kao tip koji je prefiguracija

potencionalnog kontinuiteta za sve, doktrina koja je utemeljena

na duhu kao pojavnoj prikazi vjene realnosti.
Egipani, autori misterija i mitskih reprezentacija, nisu
izobliili ono to je povezano s mistino neukim doslovnim shva
anjem. Nisu imali susret s padom ovjeka u sumnjivom kran
skom smislu. Rezultat toga je da nisu imali potrebu za spasite
ljem ili iskupiteljem od posljedica onoga to se nikada nije
dogodilo. Nisu se veselili nad smru svog pateeg Spasitelja,
nisu se radovali njegovoj agoniji, stidu i krvavom znoju, za ko
jeg se pogreno smatra da ih spaava od posljedica prekrenog
zakona. Upravo suprotno, uili su da svatko ovdje stvara vlasti
tu karmu te da prola djela stvaraju buduu sudbinu. Moralnost
je bila tisustruko uzvienija i plemenitija od kranskog mora
la s njegovom opsjenom doktrinom zamjenikog ispatanja i
zamjene pomirene rtve ili ublaivanja. Horus je ino takvu
stvar ili stvari za slavu svog oca, ali ne da bi time spaavao du
e ljudi. Nije bilo zamjenskog spasenja ili pripisivanja isprav
nosti. Horus je bio onaj koji opravdava pravedne, a ne zle. Nije
doao da bi spasio grenike kako oni ne bi imali problema pri
vlastitom spasenju. Bio je primjer, ideal, model nebeskoga sinstva. No, njegovi su sljedbenici morali postupati sukladno nje
govom primjeru i initi u ivotu ono to je on inio prije nego
bi mogli polagati pravo na bilo kakav oblik druenja ili uzajam
ne povezanosti s njim nakon smrti. Ukoliko sami nisu uinili te
stvari, za njih nije bilo prolaza; nisu se otvarala vrata koja su
vodila u zemlju vjenoga ivota.
Za kranski se kult esto kae da je utemeljen na "miste
rijima utjelovljenja (inkarnacije)". Ali koji je uitelj misterija
sumnjivog podrijetla ikada bio sposoban rei nam neto o njiho
vom prirodnom nastanku? Koji je tovatelj Biblije ikada znao
bilo to o rijei koja bijae na poetku? 0 rijei koja je proizala iz tiine, o rijei koja je dola putem vode, putem krvi i u Du
hu? Za njega takav jezik nikada nije bio povezan s bilo kojim

Bog Horus. Jedan od najstarijih i

najvanijih bogova drevnog
Egipta.

fenomenom to postoji u prirodi. Mudrost starog Egipta jedina

moe protumaiti pravu rije i njezin odnos s takozvanim objav
ljenjem. Doktrina inkarnacije je egipatska i egipatskoj mudros
ti moramo se obratiti ako je elimo shvatiti. Niti jedna druga ri
je nikada nije nainjena mesom (tijelom) na bilo koji drugi
nain, osim u Horusu koji bijae logos Majke Prirode kao Dijete-Horus, khart ili inkarnirani logos, rije koja je nainjena is
tinom u odrasloj fazi njegova karaktera kao Horus Mat-Kheru,
drugi Horus, izravni predstavnik oca na nebu. Inkarnacija ili
utjelovljenje, na koju se gleda kao na sredinji dio kranskog
kulta, nema podrijetlo i nema odgovarajue ili ispravno tumae-

nje u kranstvu. Njezino stvarno podrijetlo, kao podrijetlo dru

gih egipatskih dogmi i doktrina, bilo je isto prirodno. Bilo je
pretpovijesno i neosobno. Bilo je sredinji misterij egipatske
vjere tijekom dugog vremenskog razdoblja. Koristili su je anti
ki uitelji za sve to je ikada bilo i to je moglo biti vrijedno, a
uitelji povijesnog kranstva nastavili su u neznanju o njegovu
podrijetlu i jedinom istinskom znaenju ili s prijekornim i ka
njivim potiskivanjem gnoze POMOU KOJE SU NEPROTUMAIVI M I S
TERIJI MOGLI BITI OBJANJENI (!)

Primitivni misteriji utemeljeni su na dokazima u prirodi ko

ji su dokazivi danas kao i na poetku, dok su misteriji kran
ske teologije izraeni, patvoreni iz ostataka prolosti putem mo
dus operandi uda. Ti su ostaci danas nepotvreni jer e zauvijek
biti nepotvreni. Znamo kako je Oziris doao vodom na svom
papirusu; kako je onda doao putem krvi? Dijete je bilo utjelov
ljeno u ribu, izdanak, granu, kukca, tele ili janje kao reprezen
tativno obiljeje; a u svojoj inkarnaciji Horus dolazi putem krvi,
ali ne pomou krvi prolivene na drvu ili Tat-kriu. On je doao
na zemlju putem krvi kao predstavnik ljudske due koja je do
la pomou krvi. Ritual nam govori da su bogovi proizali iz tii
ne (Pogl. 24). To je prikazano u Ozirisovom sustavu kada je Ho
rus dijete prikazan s prstom u ustima ili prstom usmjerenim
prema ustima, oblikujui znak tiine, kako je to ve shvaeno
u svim misterijima. Horus nije obino dijete ili khart hijeroglifa. On oslikava logos, rije tiine, djeviansku rije koja daje
nijem ili nerazgovjetan izriaj misteriju inkarnacije.
Doktrina inkarnacije bila je razvijena i utemeljena u Ozirisovoj religiji najmanje 4000 godina, a vjerojatno 10.000 godina
prije negoli je UKRADENA I IZOBLIENA U KRANSTVU. Toliko je drev

na da su njezin izvor i podrijetlo zaboravljeni, a izravni naini

dokaza izgubljeni su iz vida ili su izbrisani, osim meu gnosticima koji su u svetosti ouvali te fragmente antike mudrosti,

njihova obiljeja i simbole, a nesumnjivo ponegdje i kopiju ne

kih poglavlja Knjige mrtvih koje su na grkom ili aramejskom
zapisali aleksandrijski pisari.

Doktrina

spasenja

putem

krvi

Doktrina spasenja putem Izidine krvi ukljuuje ideju o dolas

ku u postojanje pomou majine krvi, ili mistino pomou krvi
Djevice Majke. U prvobitnoj biologiji sva su roenja i produk
ti ljudskog ivota prvo izvedeni iz majine krvi koja je nakon
toga upuena putem due oinstva. Prva lekcija koju nas ui
priroda jest da ivot dolazi putem krvi. Raanje se ne dogaa
dok ena spolno ne sazri. Zbog toga je krv bila znak snage kao
primarni kreativni ljudski element. Dijete Horus dolo je pu
tem krvi djevice Izide na ovaj, a ne na neki drugi nain. Isus,
gnostiki Krist, takoer dolazi putem krvi na ovaj nain, ne sa
mo prema Ivanovoj svetoj doktrini, jer muslimani su sauvali
fragmente prave gnoze.
U biljekama poglavlja 96 Kurana, Sale navodi arapsku tra
diciju po kojoj Isus nije roen kao bilo koji drugi ovjek iz krvi
skruene u izljevu ili u izljevu krvi to jest, u krvi djevice prvo
personificirane u Horusu koji je uinjen tjelesnim kao dijete
djevice. Doktrina inkarnacije bila je ovisna o dui ivota koja
potjee iz majine krvi, prvo to je drano posebnim i iskljui
vo ljudskim na temelju njegove inkarnacije. Bila je to dua proizala iz majke koja bijae mistina djevica u biologiji. Kasnije
je teologija mistificira kao majku boga, vjenu djevicu s totemskim obiljejima. Krv majke socioloki je spoznata kao djevica.
Odavde proizlazi doktrina Djevice Majke kao obiljeja. Krv je
bila majka due, sada razlikovane od vanjskih dua kao ljudsko
bie. Prvo bijeli leinar djevice Neith, zatim crveno tele djevice
Izide, tada ljudsko jevianstvo zastupaju tip vjene djevice,

one koju je misterij majinskog izvora deificirao kao Djevicu

Majku u eshatologiji.
Na taj nain "utjelovljenje" pravilno poinje s duom koja
dolazi u postojanje pomou krvi djevice. Bijae to dijete jedine
majke, neroeni Horus, koji bijae nesavreni prvi obris due
u materiji koja je poprimila oblije ljudske osobnosti kao smr
tni Horus koji je slijep i osakaen, gluh, nijem i impotentan, jer
to je bilo roenje materije ili jedine majke prema mitskom pre
doenju. Majka je izvor i ivotna hrana s vlastitom krvlju to vo
di doktrinu spasenja putem krvi Izide, deificirane djevice. Na
taj je nain mistina majina krv najraniji spasitelj. Dakle, ov
dje se nije radilo o mukom liku. Najstariji Horus bijae njezino
dijete koje je dolo putem krvi. U eshatologiji je on bio njezino
krvavo dijete. Stoga je tele, kao njezino obiljeje, oslikano crve
no. Kao dijete Horus on bijae slika njezinih patnji u ljudskom
obliju. Na taj nain Horus, dijete krvi, postaje spasitelj kroz
patnju u misteriju koji ima prirodno podrijetlo. Ovo se podrijet
lo moe pratiti u kranskoj ikonografiji kada, kako to Didron
prikazuje, lik Isusa bijae prikazan na kriu kao malo dvogodi
nje dijete, golo i s tijelom obojenim u crveno, poput Horusa teleta na egipatskim stelama.
Zanimljiv primjer spasenja putem krvi predoen je u Ritua
lu (Knjiga mrtvih). U vinjeti poglavlja 93 prikazana je spaava83
jua i zatiujua snaga tet kope, to jest prikaz Izidine krvi .
Par ljudskih ruku prua se od ovog amuleta kako bi dohvatio ru
ke Manesa i sprijeio ga da krene na istok, budui da je tamo
bazen vatre ili pakao, reeno modernim jezikom. U Evanelju
je fraza za inkarnaciju bila "nainiti meso", ali izostavljena je
krvna osnova doktrine. Spasenje kroz Izidinu krv oslikano je cr
venim tet amuletom koji ona stavlja na sebe nakon zaea svog
83

Tet je Izidina kopa, simbol zatite. Kada je izraena od karneola predstavlja Izidinu krv ( p . prev.).

krvnog djeteta. Ovo je spasenje djelotvorno u trenutku nastan

ka djeteta. Prema Knjizi mrtvih, spasenje Manesa je u ivotu
nakon smrti. Umrli se moli za ivot i spasenje nakon smrti (Pogl. 42) i nosi tet kopu u svom kovegu kao znak svog spasenja
putem Izidine krvi.
Pogledajmo sada kako je ova proiujua snaga ili mo po
vezana s krvlju. Stoga se jedna od groznih dogmi kasnije teolo
gije mogla izraziti sljedeim rijeima:
"Postoji vrelo ispunjeno krvlju
putene iz Emanuelovih ila.
A grenici uronjeni u tu krv
gube sve svoje tragove grijeha."
Prirodni razvitak ove monstruozne doktrine moe se pratiti
u dva silazna pravca. Jedan od njih ima svoje polazite u teolo
koj rtvi koja je ubijena kao onaj tko ispata tue grijehe u rtvo
vanju koje je smatrano pokajnikim. Prinesena krv grijeha za
dobila je karakter okajane krvi. Prema kranskoj doktrini "sve
su stvari oiene krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprata
nja". Drugi pravac obuhvaa ideju proienja putem krvi ljud
skog podrijetla, dakle ne samo krvlju ubijene ivotinje kao rtve
za poinjene grijehe. Ovo je jedno od izvorita koja su inicira
nom razotkrivali uitelji tajne mudrosti misterija. Najranija for
ma proiujue krvi bila je enska. Prvo je to bila krv Djevice
Majke, krv Izide, krv inkarnacije, tekua krv, element u kojem
se Horus oitovao kada je doao putem krvi, krv na kojoj je ute
meljen ritual proienja kao prirodan nain ienja. U ita
vom kraljevstvu prirode to je jedini izvor za krv koja proiuje.
U toj enskoj fazi utemeljena je doktrina proienja pomou
krvi za uporabu kasnije teologije kada je rtvena rtva bila mu
ko za kojeg se dralo da treba okajati, proistiti i spasiti krv na
drvetu. Nije postojao drugi nain putem kojeg bi dua bila spa-

ena krvlju od ovog ina spasenja kojeg je provodila Djevica

Majka. Nikada nije bilo niti jednog drugog utjelovljenja osim
ovog, Horusovog, u Izidinoj krvi, i niti jedno drugo spasenje pu
tem krvi nije bilo mogue u itavom spasenju neizopaene pri
rode. Ovo se provoenje ne moe uiniti povijesnim, niti spasi
telj osobom (povijesnim likom), ak i da svako stablo na zemlji
bude posjeeno sa slikom i prilikom krvareeg ljudskog tijela
koje vidi na svakoj od njihovih grana.
Proienje putem krvi zato proizlazi iz Izidine krvi, Djevi
ce Majke ljudskog Horusa koji kao crveno dijete, tele ili janje,
personificira to proienje krvlju to u eshatologiji postaje dok
trinom.
Zamjenska krv Zidova prolivena na kriu, kao sredstvo stva
ranja proienja za grijehe i nain proienja due u "krvi ja
njeta" radi prirodnog proienja majke, bila je najgrublja for
ma profanosti, nepojmljiva bezbonost za one koji su poznavali
mistinu prirodu doktrine i njezino podrijetlo u ljudskom feno
menu nastavljenom kao obiljeje proienja putem krvi koje
je prakticirano u misterijima, jednako kao u krtenju kao i pr
skanju krvlju, ili pijenju krvi ili jedenju "krvave hostije" u ri
mokatolikoj euharistiji.

Krvna

rtva

Prirodna krvna rtva bila je enskog roda. Tipina krvna rtva

odnosila se na crveno tele, janje ili dijete. Janje na kriu bilo je
kranska rtva sve do 18. stoljea poslije Krista kada je ovjek
trajno zamijenio janje, a krvna se rtva od tada prikazuje kao
ljudska i povijesna.
Doktrina voljne rtve utemeljena je i postoji od vremena ka
da je ljudska majka dala jesti sebe s potovanjem svojoj djeci
u najprvobitnijoj formi pogrebnog obroka. Ona je prinijela svo-

je meso kao jelo i svoju krv kao pie. Dala je sebe kao prirodnu
krvnu rtvu na kojoj je utemeljeno obiljeje kada je enski to
tem kao krava, medvjed ili neka druga ivotinja nainjen kao
zamjena za ljudsku majku. Takoer, kada se na zemlju gledalo
kao na mitsku majku hrane i pia koja bijae dojilja u vodi i ko
ja se tjelesno predala svojoj djeci za hranu, obiljeje rtve nas
tavljeno je kao totemizam kada je ivotinja nadomjestila sakramentalnu hranu. Dakle, najranija forma voljne rtve bila je
enska. Ljudska majka kao rtva ponavljana je u mitologiji kao
nebeska (boanska) majka u elementarnoj prirodi. Ona koja je
dala svoje meso i krv kao ivot svojoj djeci, nastavljena kao ka
rakteristika ili obiljeje u vie mistinoj fazi. Odavde proizlazi
spasenje pomou Izidine krvi to jest, putem krvi djevice u ko
ju je Horus utjelovljen i nainjen tjelesnim kao spasitelj koji na
ovaj nain dolazi putem krvi.
Kada je panjolcu, koji je skupo platio za ponovno zadobi
vanje naklonosti Svete Djevice, njegov sveenik rekao da mu
Marija jo nije oprostila, podignuo je stisnutu aku pred lice svo
jeg fetia i podsjetio je da ne treba biti toliko ponosna i gorda
zbog poloaja u kojem se sada nalazi, s obzirom da je poznaje
odonda kada je bila samo mladica zelenog stabla ljive. Drevni
Egipani znali su prirodno podrijetlo svojih simbola i dogmi.
KRANI SU POGRENO ZAMIJENILI mladicu stabla ljive s povijes

nom djevicom.
Najranije oblije boga oca koji je postao voljnom rtvom u
Egiptu bijae Ptah u karakteru Sekaria, tihog patnika, zatvore
nog u lijes, boanstva koje je otvaralo Podzemni svijet za uskr
snue u solarnim mitovima. Kao solarni bog siao je u Amenti.
Tamo je umro i ponovno se uzdigao, postajui tako uskrsnue i
put i utemeljitelj egipatske eshatologije. Atum, sin Ptaha, na sli
an nain postaje voljnom rtvom kao izvor ivota, ali na druk
iji nain i u oitijem obliju. Ljudska i boanska majka dala
je svoj ivot svojom krvlju. Sada je otac, koji je sjedinjen s maj-

kom u Atumu, prikazan kao stvoritelj ovjeanstva putem proli

jevanja vlastite krvi.
U kultu Ptaha u Memfisu i Atuma u Onu (Heliopolis), upor
no se nastojalo postaviti kreativni izvor kao muki nad enskim.
Zbog toga se simboliki o kornjaima govorilo "da meu njima
nema enskog roda" (Hor-ApoUo, B.I., 10). U rezanju uda Atum
pokazuje da je on stvoritelj putem krvi prolivene u voljnoj rtvi.
Muki je izvor prepoznat, ali prema onom to je prethodilo kao
majinski element; krv je jo uvijek ostala kao sutinsko obilje
je kreativnog ivota. To je ilustrirano ritualom obrezivanja.
Diljem svijeta obiaj se odnosio na prisegu mladia u tre
nutku pridruivanja rangu oeva ili stvoritelja (roditelja) koji su
slijedili primjer Atuma kao oca boga Ra koji je prijanji Horus
sin. Atum, kao Ptah, takoer je bio tipina rtva u zemlji vje
nosti, koji je dao svoj ivot kao bog sunca i kao gospodar hrane
koji je uskrsnuo ili se podigao za Manesa u Amenti. Oziris ga
slijedi. U njemu ljudska majka, koja je prvo dala sebe kao jelo,
i velika majka Izida, koja bijae spasitelj putem krvi, bijahu
zdruene s bogom ocem u potpunijoj i savrenijoj rtvi kao maj
ka i otac rase u jednom. Konano, sin kao Horus ili kao Iusa
nainjen je zamjenikom rtvom, meutim ne kao pomazanje
(uljenje) za grijeh, ve kao onaj koji preuzima patnju svojom vo
ljom umjesto svoje majke ili svojeg oca. U kamitskoj shemi maj
ka nikada nije izostavljena. Stoga, kada Oziris dolazi u karakte
ru crvenog boga koji nalae egzekuciju s uasnim licem
Har-Shefia kao osvetnik muka koje je trpio njegov otac (ili on
sam pri svom prvom prispijeu), on je taj koji "podie svog oca
i koji podie svoju majku svojim tapom". 8 4 Egipat je, meutim,
anticipirao Rim u prihvaanju "nekrvave rtve" koja je pred
stavljena hostijom ili kruhom Horusa kao nebeskim kruhom ko-

84

Rit., pogl. 92, Renouf.

ji je zauzeo mjesto mesa u euharistijskom obroku. Pivo ili vino

zadrano je kao zamjena za krv pri emu predstavlja enski ele
ment. Tako je Horus bio jeden kao krv ivota, a njegova se krv
pila u obliju crvenog piva ili vina kao konana forma egipat
skog rtvovanja, voljne, ive rtve koja je bila ljudska majka,
obiljeje majke, totemika ivotinja, krvava Hathor, riba, guska,
tele, janje rtvovano u razliitim formama od koje je svaka,
sve do lee i penice, bila simbolika dobrostiva rtva koja je
od poetka obiljeje snaga prirode (nazovimo ih majkom ili si
nom, ocem, boicom ili bogom) koje su davale hranu i pie, a
popraene su idejom rtve u davanju ivota kada se na krv gle
dalo kao na ivot.
"Koliko je sakramenata Krist odredio Svojoj crkvi?" pita
nje je koje postavlja molitvenik. Odgovor je: "Samo dva kao op
u potrebu za spasenje to jest, krtenje i veeru Gospodnju."
A oba imaju egipatsko podrijetlo od nekoliko tisua godina pri
je. Dokaz je sauvan u tom trezoru istine, obredu uskrsnua.
U prvom poglavlju Rituala (Torinski papirus) sveenik kae:
"Ja istim s vodom u Tat tuu i pomazujem uljem u Abidosu."
Egipane moemo nazivati vrlo posebnim krstiteljima, jer
u prvih deset vrata Elizija ili izlaska u veliko Ozirisovo bora
vite, umrli je proien barem desetak puta u deset odvojenih
krtenja i deset razliitih voda u kojima su bogovi i boice opra
ni kako bi vodu nainili svetom (Pogl. 145). Poplava je bila vo
da obnavljanja ivota u Egiptu, a ta prirodna injenica bila je
izvor i porijeklo doktrine o regeneraciji krtenjem. Spasenje
koje je Egiptu dolo putem Nila bilo je nastavljeno u egipatskoj
eshatologiji kao spasenje putem vode.
"Dajem ti tekuinu ili vlanost koja osigurava spasenje",
kae se dui umrlog (155,1). No, oni nisu mislili da su due spa
ene od propasti pranjem vodom ili kupkom u krvi, ali tjelesno
se krtenje nastavljalo kao simbol proienja za duh. Umrli ob
janjava da je stupio u vode natrona i salitre, ili soli, te nainjen

istim i neokaljanim u srcu, istim u prednjem dijelu, u stra

njem dijelu, njegovoj sredini, istim posvuda, tako da niti jedan
njegov dio nije ostao prljav i neist.

Vode

proienja

Bazen proienja u Amenti je dvostruk. U jednom dijelu to je

bazen natrona, u drugom bazen soli. Natron i glib koriteni su
u pripremi mumije umrlog, a isti proces se ponavlja u proienju due da bi se ona takoer uinila trajnom, to je bio model
proienja.
Umrli kae: "Neka budem ojaan ili zatien u sedamdeset
proienja." 8 5 A krani sada govore: "Biti ojaan kranskim
sakramentima."
"Proiujem se u velikom tijeku (galaksija) gdje nestaju
sve moje slabosti i zla; ono to je loe u meni oproteno je, a mr
lje koje bijahu na mom tijelu na zemlji isprane su." 8 6
"Gle, dolazim da bih proistio ovu moju duu na najviem
stupnju. Neka budem proien u jezeru ublaenja i uravnote
enja. Neka uronim u boanski bazen ispod dvije nebeske smok
87
88
ve neba i zemlje".
Mjesec proienja i izljeenja koji je prikazan na sjever
nom nebu kod pola, te takoer reproduciran u raju Amente, po
novljen je u Evanelju po Ivanu (Pogl. 5) kao bazen Bethesde.
U Knjizi mrtvih (Pogl. 124, dio 3) jedna od dvaju voda na
ziva se bazenom ili rezervoarom ispravnosti. U tom bazenu odab-

85

Mariette, Mori, divers, 63,1.

86

Rit, pogl. 86.

87
88

Egipatska smokva.
Rit., pogl. 87.

rani proslavljeni primaju svoje konano proienje i izlijeeni

su. Tako su nainjeni istima da bi mogli uivati u Ozirisovoj
nazonosti. Proces lijeenja vremenski je odreen za dogaaje
u odreene sate noi ili dana. Torinski tekst predouje etiri sa
ta noi i osam sati dana. No, postoje i drugi tekstovi. Manesi su
u Evanelju prikazani kao "mnotvo njih koji bijahu bolesni,
slijepi, hromi i isueni", oni koji ekaju na ozdravljenje. Odab
rani su oni koji su prvi na bazenu kada su vode uzburkane. Odav
de potjee pria o ovjeku koji nije izabran.

Krtenje

upotpunjenje

Manesa

Kranska je postavka, koju su branili Sveti Augustin i drugi,

da je zauvijek prokleto dijete koje umre nekrteno. Ova doktri
na takoer ima svoj korijen u misterijima Amente. Korijeni su
do tada bili skriveni u zemlji vjenosti koja je pogreno shvae
na kao naa prolazna zemlja. Sada nam je mogue predoiti ih
iznad zemlje i drati korijenje i plodove gore na svjetlu kao ko
rijen zumbula poloen u staklenu posudu s vodom. Sada se mo
gu prouavati korijen i sve ostalo. Za tijelo koje je formirano iz
majine krvi smatralo se da dijeli neistu majinu prirodu. U
tom je smislu iskljuivo ena bila autor zla.
Dijete Horus, roeno iz mesa i krvi, bilo je prototip nekrtenog djeteta to jest djeteta neproienog krtenjem. Bez
regeneracije krtenja u Tattu nije bilo sjedinjenja starijeg Horusa s duom ili duhom deificiranog Horusa. Prema egipatskoj
doktrini razvitak e biti sprijeen, a dua iz zemaljskog tijela
ostat e jedna sjena osuena na umiranje ili, po kranskom
izobliavanju, na vjeno prokletstvo. U Amenti su umrli ustali
da bi naslijedili drugi ivot. Za Egipanina uskrsnue nije ima
lo drugo znaenje. Pri uskrsnuu je Oziris pozdravljen na slje
dei nain:

"Pozdrav Ozirisu, tebi dvaput roenom! Bogovi ti govore:

Doi! Istupi, doi vidjeti to pripada tebi u tvojoj kui vjenos
t i ' . " 8 9 Tada on trenutno biva preobraen i promijenjen.
Spajanjem dvije polovice due u jednu, duu koja je spolno
dualna, dvostruka takoer u materiji i duhu, prema misteriju iz
Tut tua, nalazi se povratak obiljeju izvan spolnosti iz kojeg se
ravala seksualna dualnost u ljudskom stvaranju. Ta jedna traj
na dua bila je obiljeje vjene due koja je ukljuivala majin
stvo i oinstvo u jednoj osobnosti poput one u Ozirisa s mnogo
grudi (bradavica). Njega dijete Horus moe predstavljati jedino
u odreenoj formi dualnosti koja prikazuje dva spola u jednom,
kao i boanstva koja su predoena sa enskim grudima kao mo
delom jednote. Pronaene su enske mumije koje su na sebi ima
le bradu (muko obiljeje). To je drugi prikaz due upotpunjene
sjedinjenjem dviju spolnih polovica u jednom liku, osobinu koju
je provela kraljica Hatepsut kada se odijevala u muku odjeu
i vladala kao Gospodarica Aten. Jednako je bilo i s faraonom ko
ji je nosio rep krave ili lavice. Oni su takoer ukljuivali obje
polovice savrene due nalik dvojednom jedinstvu koje je bilo
deificirano na nebu, a koje su oni predstavljali na zemlji. Doktri
na je predoena u ikonografiji gnostikih umjetnika kada je Isus
prikazan kao ena s bradom koja oznaava Krista kao Sveta So
fija90, te takoer u knjizi otkrivenja kada je Isus opisan kao od
oba spola, mladi sa enskim bradavicama na prsima.
To je vrlo nalik Ozirisu; muko tijelo koje je prekriveno en
skim bradavicama, to jest Oziris u gornjem, a Izida u donjem
dijelu iste mumije. Dakle, bilo je nuno biti regeneriran i ponov
no roen nalik bogu ocu. Manes je mogao ui u kraljevstvo ne
besko samo ako je od oba spola ili ni od jednog.

89

Rit., pogl. 170.

90

Didron, fig. 50.

Dvije polovice due koja je zauvijek utemeljena u Tattu bi

le su muke i enske; dua Shua bila je muko, dua Tehnut
enska. Kada su one spojene u jedno sa svrhom upotpunjenja
Manesa i stvaranja savrenog duha, rezultat je bio tipina krea
cija za oba spola u kojoj nije bilo niti mukog niti enskog. Ta
jednota, u Horusu koji bijae deificiran, jednota je Krista koju
opisuje Pavao:
" M a koliko vas se krstilo u Kristu, pretvorilo se u Krista.
Ne mora biti ni mukog ni enskog, jer svi ste vi jedno u Isusu
Kristu."
Jedan od fragmenata kojeg su sauvali Klement Aleksandrijski i Klement Rimski iz izgubljenog Egipatskog evanelja, a ko
ji su potpuno ouvani u Ritualu, pokazuje kontinuitet doktrine
koja je egipatska u Evanelju koje je nazvano "Egipatsko". Saloma je upitala Gospodina o vremenu dolaska njegova kraljev
stva. Odgovor je bio: "Kada e baciti pod noge i pogaziti odjeu
srama; kada e dvoje biti jedno; kada e ono to je vani biti po
put onoga to je unutra; i kada mukarac i ena nee biti ni mu
ko ni ensko." "Odjea srama" je bila enska, dakle tijelo. 0 to
me govori i obred. Neistoa materije, koja se pripisuje majci
svekolikog mesa (tjelesnosti) ili enske prirode, simboliki je pri
kazana u poglavljima gdje se prireuje samrtnika postelja. 9 1
To je dokazano enskom odjeom pregaom koja se ov
dje smatra znakom svega loeg u umrlom, krivnjom koja proiz
lazi od majke, kao to je to opisano u Ritualu, zbog toga to je
odora neistoe nazvana "odjeom srama" u Egipatskom evan
elju, a nju je trebalo baciti i pogaziti nogama kada su muko i
ensko uinjeni " j e d n i m " u duhu ili kao duh. U ceremoniji
"umatanja umrlog u istu odjeu" neista se odbacuje, na to
se aludira u Poglavlju 172. Kada je umrli ispruen na samrtni-

91

Rit., pogl. 170-171.

koj postelji, tijelo je lieno pregae i odjeveno u istu odjeu

khua ili duhova koja mu je dodijeljena zauvijek. 92 Ali enska
se odjea jo uvijek nosila bez stida od strane preruenog mu
karca kao biskupova pregaa. Pratimo li je unazad, nailazimo
na komad tkanine koji su ene nosile oko bokova, kao pregau,
kao odjeu spola za najprimitivnije i najbezvrjednije ljudske
potrebe u vrijeme puberteta. Biskup u svojoj pregai, jednako
kao sveenik u svojoj podsuknji i duhovnik (anglikanski) u svo
joj misnoj koulji, jesu poput dvojednog koji oba spola sjedinju
je u jednom; moderni protestantski ekvivalent za faraona s krav
ljim repom i Venere s bradom, osakaeni eunuh ili bilo koji
drugi tip hermafroditskog boanstva. Ljudi koji su se odijevali
u ensku odjeu javno su proganjani, ali biskup je navlai bez
osude i pobuene sumnje. Hoda uokolo kao onaj obini prolaz
nik koji nita ne zna o podrijetlu svoje odjee. Obiaj odijeva
nja mukaraca u ensku odjeu ogranien je na prola vremena
Istoka, ali biskupi je jo uvijek stalno nose.

92

Rit., pogl. 171.

Poglavlje 7
Sudbena

dvorana

Krani priaju o boanskom "sinovstvu ovjeanstva" koje je

oitovano u povijesnom Isusu. No, oni nemaju boanskog kerstva, niti podrijetla due kao enske i neenske due. idovi su
uinili sve to su mogli da bi se rijeili enskog dijela boanske
prirode. Prijeka potreba kranske povijesti potisnula je enski
element u humani tip koji je predoivao oba spola u ovjean
stvu, kako su to u misterijima postavili Egipani. Konano, es
to se navodilo i utvrivalo da je samo kroz Isusovo evanelje
bio objavljen Bog siromanog ovjeka. To je duboko neistinita i
lana tvrdnja.
Bog siromatva i patnje personificiranje u Horusu starijem.
No, postoji jasna posljedica u odnosu na karakter. On je jedna
ko osvetnik patnji. Za Horusa u Edfuu reeno je da titi siroma
ne od monih. Takoer, u velikoj Ozirisovoj Sudbenoj dvorani
umrli na svom suenju govori: "Nisam bio otima zemlje. Ni
sam iznuivao i uzimao vie nego to mi je dodijeljeno u obliku
prvih plodova svakodnevnog rada." 9 3
93

Rit., pogl. 125.

Razliite druge tvrdnje nastoje pokazati da je nepravedni

kapitalist onih vremena imao smrtni strah od suoenja s Ozirisom, boanskim suncem, koji je jednako tako bio bog siroma
nih i bijednih. U egipatskoj himni jednom bogu, Atumu stvori
telju ljudi, opisan je kao onaj tko
"...lei budan dok svi ljudi poivaju u snu, da bi potraio
dobrotu svojih bia" (Redak 12);
"...sluao siromane u njihovom ojaenom, tunom srcu ka
ko mu se jadaju";
"...osloboditelj je plaljivog ovjeka od nasilja, gospodar
milosti s najvie ljubavi, onaj koji sudi siromanima i potlaeni
ma." 94
Thot je bio onaj koji je zapisivao u Sudbenoj dvorani. Pri va
ganju srca on je predoivao karakter umrlog. U jednom tekstu
govori se da, kada polae srce na pliticu vage nasuprot Maat, bo
ici pravde, on podupire stranu milosti, pa kako bi presuda ima
la pozitivan predznak on malo potiskuje ljudsku stranu vage.

Ker-Heru, prvi sveenik-kralj, i kraljica Netchemet, stoje u Sudbenoj

dvorani i mole se bogu dok je srce kraljice podvrgnuto obredu
vaganja. 21. dinastija.
94

Himna Amon-Rau, Records, Vol. II, str. 129.

Takoer je reeno da je povijesni Isus doao uzvisiti podje

lu rada koju je antika prezirala, dok je egipatski raj bio nagrada
za rad, a Horus poljodjelac na etvenom polju Aarrua je perso
nificirani radnik. Nitko ne dosee egipatski raj osim radnika ko
ji uzvieno anje proporcionalno onome to je posijao. Komad
zemlje dodijeljen Manesu za obraivanje u Amenti povean je
samo za one koji su bili dobri radnici na zemlji. Shebti kipovi
u grobnicama opremljeni su za rad s plugom ili motikom u ru
kama. Kao poljodjelci oni polau svoje ruke na plug. Nije bilo
nezasluenog dobitka ili koristi za dangube i lijenine u zemlji
vjenosti. Munja objave i otkrivenja proizlazi iz oblaka egipat
ske prolosti kada iz Knjige mrtvih uimo da dio posla treba
obaviti u raju Aarru ili etvenom polju Amente, a koji se sastoji
u raiavanju sjemena koje gasi ivot. Ti borci i osvajai na
jomraenije pustinje jo uvijek zadravaju sliku najranijih po
ljodjelaca stvoritelja zemlje koju su ogradili i prvi zatitili od
isuujueg i sterilizirajueg pijeska.
Obraajui se shebti kipovima, Manes kae: " 0 , primjerni!
Ako budem primjerno suen za obavljanje posla koji treba oba
viti u Amenti, svjedoite za mene da sam vrijedan i dostojan
zemlju uiniti plodnom, navodniti je potocima i prevesti pijesak
sa zapada na istok." 9 5
On postaje jedan od uzvienih odabranih u dostojnoj pro
sudbi njegova rada. To pokazuje da su u stvaranju iskonskog ra
ja sudjelovali poljodjelci koji su osvojili zemlju dugotrajnom
borbom sa snagama gladi i nestaice u pustinji kada su prokrili svoj put kroz divljinu pijeska i drali se za skute Majke Nil
koja ih je odvela do zemlje koju je ona zauzvrat pretvorila u oa
zu i raj obilja svojim vodama kao pomo u ratu protiv Apapa ili
Setha, Sabaua uzavrele Sahare. Ovime se takoer moe protu-

95

Rit., pogl. 6.

maiti zato su faraoni od vremena 17. dinastije slubeno bili

oslovljavani kao "Gospodari oaze", oaze koja je stvorena u Egip
tu ljudskim radom i lokalizirana u Amenti kao obeana zemlja
koja se konano dosezala meu nikad zalazeim zvijezdama u
oazi vjenosti.
Prototipovi pakla, istilita te zemaljskog raja pronalaze se
u egipatskoj Amenti. Dr. Watts, kranski stihotvorac, kazuje
nam to se tamo nalazi:
"Tamo je smrtni pakao
i vjene su tamo boli,
tamo gdje grenici s avlima ive
u mraku, vatri i lancima okovani."
Mrak, vatra i lanci, jednako kao i sumpor koji je bio Sethov
kamen, te druga oprema kranskog pakla, takoer su egipat
ski. Ali lanci su koriteni za okivanje Setha, Apapa i Sebaua,
zlih Ozirisovih protivnika, a ne za muenje neko ljudskih du
a. Egipatski pakao nije bio mjesto vjenog bola, ve mjesto
unitenja onih koji su nepovratno bili zli. Mora se priznati, na
ast i slavu kranskog boanstva, da je bog vjenih muka is
kljuivo kranski ideal kojeg Egipani nikada nisu postigli.
Njihov bijae sveroditeljski bog, Otac i Majka. U njegovom se
srcu nalazila briga i obzir krvarenja iz svake rane pateeg ov
jeanstva, a njegov je sin prikazan u karakteru Utjeitelja.
Vatre pakla iz kranske teologije (ML, 9, 43-44) takoer
su preivjeli prikaz iz egipatskih misterija. Oziris u Amenti pro
lazi kroz ovaj pakao vatre u "kojem oni koji su osueni podno
se svoje unitenje". On govori: "Ja ulazim i izlazim iz bazena
(ili jezera) plamenova na dan kada su protivnici uniteni kod
Sekhema" (Pogl. I). Kada proslavljeni umrli dovrava svoj put
u nebo "preko Ptahove noge" i kada dosegne Planinu slave, on
klie:

"Doao sam iz plamenog jezera, od jezera vatre i iz plamenih polja."

Izbjegao je unitenje i dosegao vjeni grad na nebeskom
polu. Ovo jezero neugasive vatre izvedeno je iz solarne sile u
mitologiji na kojoj je zasnovana eshatologija. Na taj nain loka
litet se nalazio istono, na mjestu izlaska sunca. Zle je proguta
la vatra na mjestu gdje su pravedni stupili na solarnu barku da
bi plovili nebeskim vodama koje se zovu Kabhu ili hladnoa, i
putovali zapadno prema nebu zalazeih zvijezda. Plameno jeze
ro nalazilo se na istoku, a jezero vanjske tame na zapadu. Kada
je Raova barka, ili laa dua, pri zalasku sunca dosegnula za
pad, tamo se nalazio veliki zaljev izmeu planine nazvane Ma
nu na zapadu i nonog zvjezdanog svoda, zaljeva Putrate 9 6 gdje
mrtvi zapadaju u tamu ukoliko ih ne podri Apuat (Anubis), bog
zvjezdanog neba, Horus u mjesecu i Ra, solarno boanstvo, vid
ljivi predstavnici nadljudskih moi u astronomskoj mitologiji.
Na "posljednjem sudu" u misterijima oni koji nisu uspjeli
uiniti rije Ozirisovu istinom protiv njegovih neprijatelja, kako
ve formula ide, osueni su na umiranje u drugoj smrti. Prva je
bila u tijelu na zemlji, druga u duhu. Neprijatelji pravde zako
na, istine i ispravnosti bili su osueni na konano unitenje u
jezeru vatre ili bazenu plamena. Bili su uniteni jednom zauvi97
jek.
Ova se doktrina pojavljuje u Pavlovim poslanicama i u Apo
kalipsi gdje je kraj svega unitenje u jezeru vatre. U Poslanici
Hebrejima unitenje dua je usporeeno s unitenjem biljne
materije koju prodire vatra. Doktrina, kao i mnoge druge, bija
e egipatska; na nju je sputena magla neznanja koja od tada
uzrokuje zbrku i konfuziju. Odstranite kemitskog avla i kran-

96

Rit., pogl. 44.

97

Rit., pogl. I.

ski svijet oblikuje patnju bolnog gubitka. avo je egipatskog

podrijetla, jednako kao "ta stara zmija" Apap, avo s dugim re
pom, i kao Seth, koji bijae sotona u svojoj antropomorfinoj po
javi. Seth, snaga sue i mraka u fizikom fenomenu, postaje zao
mranoga srca. Kao takav je opisan kao onaj koji uzrokuje bure
i oluje, koji krui obzorom neba kao onaj "srce kojeg je zastr
t o " 9 8 , kao protivnik Ozirisa ili dobrog Bia. Tama, vatra i lanci
su egipatski. Tamu je mitoloki predstavljao zmaj Apap, to je
Sethova domena u kasnijoj teologiji. Tamo u donjem svijetu is
tovjetna je sa Sethovim tunelima u Amenti. Lanci su jednako
tako egipatski, ali nisu namijenjeni ljudima. Apap i Sebau, Se
th i Sami, vezani su lancima. Za preantropomorfinog avla re
eno je: "Lance je bacila na tebe boica korpion." 9 9
Seth je takoer utamnien lancem oko njegova vrata (Pogl.
108). Kako je ve protumaeno, Sebau i Sami predstavljaju fi
zike sile u vanjskoj prirodi nainjene za zlo i one su zauvijek
nasuprot Dobrom Biu i miru u svijetu. Oni su uvijek u nemo
nom buntu kao vojske tame i legla Apapa, na elu sa zlim Sethom. Trebali su se drati ispod; zbog toga nunost tamnice, ve
zanje i lanci. Mitoloka slikovitost nastavljena je u kranskoj
eshatologiji. Grenici su stavljeni na mjesto Sebaua dok se po
egipatskom uenju s grenicima, neko ljudima koji su bili ne
povratno zli, jednom zauvijek okonalo u vrijeme druge smrti u
podruju unitenja. 1 0 0 Okonanje ili dolazak do kraja za egipat
ski je um uvijek bilo gore od vjene boli. Toliko je duboko bilo
njihovo vrednovanje ivota, toliko velika njihova elja za dalj
njim trajanjem. Zlo su predstavljali kao negaciju. Apap je zao i
tip negacije u prirodnom fenomenu koji je nasuprot dobru. U

98

Rit., pogl. 39, Renouf.

99

Rit., pogl. 39.

100

Rit., pogl. 18.

eshatologiji Seth predstavlja negaciju kao neegzistenciju. Zlo

kulminira u unitenju i nepostojanju za Manesa. Negacija pos
tojanja, ivota, dobra, bila je konana forma zla.
Egipatsko istilite zvalo se Meskat. Bilo je to mjesto ie
nja. Provodi se udarcima i ibanjem. Dakle, Meskat je mjesto
muka. Manes moli da ne padne pod noeve egzekutora na mjes
tu unitenja pri svom prolasku kroz mjesto proienja u sredi
tu Meskata.
U Poglavlju 72 Manes moli da ne "zastane u Meskatu" ili
u istilitu ve da prijee u nebesko boravite koje je za njega
pripremio Tum "iznad zemlje", gdje moe "sklopiti svoje dvije
ruke" i jesti kruh te piti pivo s Ozirisovog stola. Istu molbu: " N e
ka ne zastanem u Meskatu" ili neka ne budem zadran u isti
litu, izgovara govornik u Poglavlju 99. Neprijatelji Dobrog Bia
bili su izloeni javnom ruglu i sramoti. Zato Manes kae:
"Izbavi me od bogova koji javno izruguju, koji brzo odvode
(krivce) do njihovog mjesta" (Pogl. 180).
Kasniji pokuaj od strane rimokatolike religije bio je da
namami ljude u Had pokazujui da je to samo ublaujui oa
loeni odjeljak; da avo nije toliko crn kakvim se prije prika
zivao i da u paklu postoji prilina koliina sree koju se tamo
moe poluiti.
No, to je samo malo blii pogled na tradicije Amente koja
je preivjela u Rimu. One pripadaju istom originalnom izvoru
iz kojeg je Crkva izvela svoje doktrine istilita, drugu smrt i
druge dogme koje se ne pronalaze u Evaneljima. U egipatskom
paklu ne postoji vjena lomaa vjenih muka. Deset je egipat
skih paklova. Poznati su kao deset krugova osuenih i o njima
se govori kao da ih nema vie. Rimokatolika crkva nastavlja
dogmu druge smrti, a tada je nekako ponitava nadodajui kaz
nu beskonanog trajanja, postajui prinudnija za sve koji jesu
ili nisu gorljivo vjerovali. Osim egipatske mudrosti ne postoji
niti jedan ustanovljiv izvor kranske eshatologije. Rimokatoli-

ka je crkva zasnovana na Knjizi mrtvih (Ritualu). Moda se jed

nog dana u tajnim rimskim arhivima pronae verzija originala,
tekst pomou kojeg e se protumaiti brojne slike u katakomba
ma i drugim radovima gnostikih umjetnika koji su pravi autori
egipatsko-kranske ikonografije, a ne "nekoliko siromanih ri
bara". Rimokatolika crkva ipak e otkriti da je njezin korijen
egipatskog porijekla, a tada e pokuati odbaciti lanu povijest
koju e do tada promatrati kao jedinu i iskljuivo dobitnu.
Najvei realisti koji su ikada postojali na zemaljskoj kugli
bili su Egipani. Tisuama i tisuama godina njihov cjelovit po
kuaj i trud bio je usmjeren k postizanju konane realnosti vje
ne istine. Njihovo ispitivanje prirode bilo je poput vrlo ozbiljnog
zapitkivanja djece: "Je li to stvarno istina?" Stvarno bijae tra
enje njihovog neiscrpnog istraivanja. Biti stvaran bio je cilj i
svrha. Bilo je to ivljenje u istini. Jedan jedini bog bio je stvar
ni bog; Horus u duhu bio je stvarni Horus. Realnost bijae kra
ljevstvo.
U razdoblju 5. dinastije izvjesni Tep-en-ankh tvrdi da je
"stvarni sudac i pisar", "stvarno najblii prijatelj kralja". Za
njih je vjeni ivot bio konana realnost. Egipatska je religija
natkriljujue muevna te stoga osmiljena za razvijanje muevnosti. U dvorani Posljednjeg suda umrli oekuje pravdu i nep
ristranost. Njegov bog je pravedni i ispravni sudac. On ne moli
za milost niti se grevito kvri u praini traei sentimentalni
oprost za grijehe ili molei za milost. Vjera njegove prirode nije
bila takva. On zna da e se ivot, karakter, ponaanje stavljati
na vagu Maat za ivot koji dolazi (ivot poslije smrti). Ljudski
Horus ne prilae nikakvo opravdanje ili molbu za grenika gle
de njegovih patnji. Boanski Horus nita ne nadodaje na vagu.
Umrlom se sudi po onome to je uinio i po onome to nije ui
nio za ivota na zemlji. Njegovo se srce mora uti. Morao je go
voriti istinu i djelovati u skladu s istinom. Rije boga mora ui
niti istinom da bi na sudu imao nekakvu pomo. To je bio

predmet svih uenja u svim misterijima i pisanjima koja su smat

rana boanskima. Zakonski standard izvana i iznutra postavljen
je pod imenom Maati ili Maat. Ime oznaava vrst, nepromje
njiv zakon i vjeno pravilo pravde. Na taj nain ista rije ozna
ava zakon, istinu, pravdu, zakonitost i kasniju pravinost. Prvi
i konani lanak egipatskog vjerovanja bio je ispuniti ili proves
ti Maat. To je poetak, sredina i kraj moralnog zakona. Ustolie
no boanstvo za tovanje bio je Maati, titula s etverostrukim
znaenjem zakon, pravda, istina i ispravnost, to su sinonimi.
Pravedno suenje je bio njihov cilj, alfa i omega primjene zako
na kojeg je njihov religiozni osjeaj divinizirao za ljudsku upo
rabu; i njegova uzviena obiljeja, uzdignuta na polu, u ekvinociju ili Dvorani suenja, bijahu par plitica vage u savrenoj
ravnotei, jer za njih je uravnoteenost univerzuma ovisila o vje
noj pravednosti.
Poput skoka u mrak moe se initi prijelaz od Egipatske
knjige mrtvih na Bunyanovo Hodoasnikovo napredovanje, ali
bez obzira odakle je Bunyan povukao tradiciju, Hodoasnikovo
napredovanje sadri obris materije egipatskog Rituala. Kranin

Maat, boica pravde i istine.

predstavlja Manesa na njego

vom putovanju kroz donji svijet
sa svitkom u rukama koji sadri
rije ivota. Bijeg iz Grada uni
tenja moe se gledati kao bijeg
umrlog od destrukcije koja prije
ti u Amenti kada on klie: " D o
lazim s plamenog jezera, s jezera
vatre, s plamenog polja" (Pogl.
98). Vrata odgovaraju tajnim vra
tima misterija; "Beznadno oaja
nje" movarama u mitu; "Brdo
tekoe" Planini uzaaa na ko
ju se Oziris penje sa "tapom u

svojoj ruci". Manes zaboravlja svoje ime; kranin zaboravlja

svoj svitak, svitak koji je bio njegova knjiga-vodi tijekom puta
i njegova putovnica za nebeski grad. Prototip dolina sjenki u
smrti je Aar-en-tet u Amenti. To je dolina tame i smrti. 1 0 1 Ritual
kae: "Neka Oziris ne kree u dolinu tame", gdje dva puta mr
tve pokapa veliki unitavatelj Geb. udovite Apap 1 0 2 je origi
nalni Apolion.
Ratna oprema kranina za sukob hodoasnika s Apolionom u Dvorani ponienja jednaka je opremi Ozirisa koji ulazi
u dolinu "velianstven i dobro pripremljen" za boj s njegovim
protivnikom zmajem. Borba izmeu kranina i Apoliona iden
tina je borbi Raa i Apapa. Tijekom bitke Apolion se bori s vris
kom i potmulom rikom; Apap s "glasom jake rike". 1 0 3
Kranin prolazi kroz drijelo pakla; Oziris prolazi kroz de
set paklova. Na vratima Palae ljepote nalaze se dva lava, a u
Ritualu dva lava ue na predivnim vratima izlaska iz Amente
(vinjeta Poglavlja 18). Vode rijeke ivota, zelene livade, ugodne
planine, zemlja Beulah, raj mira, nebeski grad na vrhu, sve pri
pada mitologiji Hetepa ili Planini slave nedostatan prikaz,
obian kostur koji je bio odjeven u razliitim vremenima u raz
liita oblija, ukljuujui i onaj u Hodoasnikovom napredova
nju. Vjerojatno je Bunyan uzeo i prenio tradiciju od putujuih
Cigana. to god da jest, egipatski Ritual je dokaziv izvor Bunyanovog Hodoasnikovog

101

napredovanja.

Rit., pogl. 19, 13, 6.

102

U Novom zavjetu (Otkrivenje 9, 7-11) to je aneo Bezdana, ko

jemu je hebrejsko ime Abadon, a grko Apolion.
103

Rit., pogl. 39.

Poglavlje 8
Prijenos

Ozirisovih

misterija

Mnoge ilustracije prikazuju misterije Amente koji se u svojoj

konanici smatraju "Ozirisovim misterijima". Mnogi od njih pre
neseni su na razne strane svijeta. U mitologiji Aboridina Nove
Nizozemske, Grogoragali, boanski sin, aktivni je posrednik
svog oca koji je nepokretno i nepomino predsjedao nad ita
vom prirodom (poput Ozirisa, boga mumije nepokretnog srca).
Sin je promatrao aktivnosti ljudi. Takoer je oivljavao i podizao
mrtve odmah nakon njihova zemaljskog pokopa. Djelovao je kao
posrednik izmeu dua i velikog boga kome su poznata dobra i
loa djela sviju. Njegova glavna dunost bila je svakodnevno
privoenje dua mrtvih iz svih dijelova svijeta u Sudbenoj stoli
ci njegovog oca, jedinom mjestu na kojem se nalazilo vjeno
svjetlo. Tamo on djeluje kao zagovornik onih koji su samo jedan
dio svojih ivota proveli u bezbonosti i zloi. Sluajui razmi
ljanja svog sina Bayma, doputa Grogoragaliju da pusti takve u
Ballinu ili nebo. 1 0 4 Grogoragali je jednak sokologlavom Horusu,

104

1883.

Manning, Notes on the Aborigines of New Holland, Sydney,

zastupniku koji moli za Manesa pred sudakim tronom svog oca.

Aboridini McDonnell Rangersa njeguju tradiciju po kojoj su
nebo neko nastanjivale tri osobe. Jedna od njih bila je ena,
jedno je bilo dijete koje je uvijek bilo dijete i koje nikada nije
nadilo taj okvir djeteta; trea osoba bijae div nazvan Ulthaana, to jest duh. Imao je ogromno stopalo u formi stopala emua.
Kada je uroenik umro, reklo se da se penje do doma duha Ulthaana. 1 0 5
Ova se narodna pria moe pratiti sve do njezine postojbi
ne, do egipatskog mita. U njemu se Dijete-Horus nikada ne raz
vija dalje od djeakog doba, pa tako ostaje vjeno dijete. Bio
je to Horus utjelovljenja koji je izveo svoju transformaciju u Horusa, a on ponovno ustaje kao odrastao, velik ovjek, Horus u
duhu, prototip "Ulthaana". Obiljeje ptice je ponovljeno. Horus
ima glavu sokola, kao lik ovjeka u duhu Ulthaana, kao duh ima
stopalo ogromnog emua.
Arunta takoer ima vrstu Amente ili svijeta duhova pod
zemljom. Oko 20 km juno od Alice Springsa nalazi se pilja u
brdovitom pojasu koji se podie na sjeveru. Smatra se da pei
nu, kao i sve ostalo u ovim brdima, nastanjuju Iruntarinia ili in
dividualni demoni, od kojih je svaki dvojnik jednog od predaka
plemena koje ivi u Alcherinfli. Za individualne duhove smatra
se da ive u peini u vjenom sunevom svjetlu i meu potoci
ma, kao na egipatskim livadama Aarrua. Ovdje, kao i u Amenti,
dogaa se rekonstrukcija mrtvih. U peini, Iruntarinia uklanja
sve unutarnje organe i opskrbljuje ovjeka potpuno novim. Na
kon uspjeno obavljene "operacije" dolazi do oporavka, ali u
stanju bezumnosti. Meutim, takvo je stanje kratkotrajno, a na
dolazee stanje je nalik vraanju sjeanja Manesa u Ritualu ka
da se on sjea svog imena i onoga to jest u velikoj kui drugog

105

Gillen, Notes, Horn Expedition, vol. IV, str. 183.

svijeta. 106 U podzemnom svijetu nalaze se takoer i ptieolike du

e. One su poduprijete beskonanom koliinom paperja ili undatthe s kojim mogu dekorirati svoja tijela kao duhovi.
Misteriji Amente su vie ili manje postojei u totemikim
ceremonijama Sredinje Australije na vie rudimentarnom sta
diju razvitka, to prema sadanjem vremenskom datiranju znai
da je prvobitna mudrost iznesena iz istog sredinjeg mjesta Af
rike na otoke Junoga mora, a tamo fosilizirana nakon dugog
razdoblja izoliranosti, te prenesena du rijeke Nil, da bi se uko
rijenila, narasla i procvjetala kao mitologija i eshatologija anti
kog Egipta.
U misterijima Amente umrli je rekonstruiran iz sedam sas
tavnih dijelova ili dua u sedam stadija razvitka. Sukladno nji
ma u Arunta misterijima sedam "statusnih termina primjenjuje
se na iniciranog". On se naziva:
1. Ambaquerka do vremena kada se podie u zrak.
2. On je Ulpemerka sve do dolaska na tlo obrezivanja.
3. On je Wurtja tijekom vremena izmeu bojenja u tu svr
hu i aktualnog izvoenja ceremonije.
4. On je Arakurta izmeu operacije obrezivanja i subincizije.
5. On je Ertwa-Kurka nakon obrezivanja sve dok ne proe
kroz iskuenje vatre.
6. Shodno tomu zove se Illpong wurra.
107
7. Nakon prolaska kroz enguwurru nazvan je Urliara.
U misterijima Amente usta ponovno oivljenog duha su ot
vorena, a tiina smrti je prekinuta kada usta dodirne sveti instru
ment u rukama boga Ptaha.

106

Spencer and Gillen, str. 525.

107

Spencer and Gillen, N. T., str. 638.

U ceremoniji otvaranja usta reeno je: "Neka moja usta ot

vori Ptah s instrumentom od ba-metala s kojim otvara usta bo
gova" (Pogl. 23). Arunta takoer izvodi ceremoniju otvaranja
usta dodirujui ih svetim predmetom kada su inicirani oslobo
eni zabrane utnje. 1 0 8 Misterij uskrsnua provodi Arunta u quabarra ingwurninga inkiji ili plesu podignutih kostiju pri emu
kosti oslikavaju mrtvo tijelo, dok izvoai predstavljaju Ulthaane ili duhove smrti (str. 483). Kosti su u svetosti uvali oni koji
nisu bili sposobni izraditi mumiju kao obiljeje trajnosti.
Spencer i Gillen nam govore da je svaki australski uroe
nik morao proi kroz odreene ceremonije prije nego mu se do
pustio pristup plemenskim tajnama. Prva ceremonija odvijala
se u desetoj ili dvanaestoj godini ivota. Posljednja i najimpresivnija nastupala je kada je uroenik navrio dvadeset i petu ili
tridesetu godinu. 1 0 9 Ove dvije inicijacije odgovaraju onima u
misterijima dvostrukog Horusa. U dobi od dvanaest godina Dijete-Horus doivljava svoju transformaciju u odraslu osobu svo
jim krtenjem ili drugim srodnim misterijima. Horus kao ovjek
od trideset godina iniciran je u konani misterij uskrsnua. Ta
ko je bilo i s gnostikim Isusom. Drugi Horusov uvojak (upe
rak), znak djeake dobi, nosio je sve do dvanaeste godine ivo
ta kada je postao mukarac.
Kod junog Arunta plemena djeakova kosa je po prvi put
vezana na poetku otvaranja ceremonijalnog niza kojim je on
nainjen ovjekom. Njegova duga kosa istovjetna je Horusovom
uperku. Prvi in inicijacije u Arunta misterije je bacanje dje
aka u zrak, ceremonija koja je preivjela sve do dananjeg da
na, a sastoji se od bacanja u zrak novajlije ili novopridolog u
deki ili plahti. To je bio primitivan nain posveivanja ili preda-

108

Spencer and Gillen, str. 382, 385.

109

N. T., str. 212, 213.

nosti duhu predaka totema ili plemena glas kojeg se uje u zvu
ku churinge ili zvrke. Uroenici kau da se glas velikog duha
uje kada odjekujua zvrka govori. Za velikog duha se pretpos
tavljalo da silazi i ulazi u tijelo djeaka inei ga ovjekom, kao
to se u misterijima Tat tua dua Horusa starijeg sputa i sjedi
njuje s duom Horusa djeteta; ili dua Raa, Svetog duha, silazi
na Ozirisa kako bi on oivio i ponovno podignuo mumiju. Kada
ustali Horus poprima oblije lika s ptijom glavom, to je naz
naka odrasle osobe, duh mladog Arunte prikazanje kao Aruntin
let. Time se naznauje promjena koja rezultira iz silaska duha
kao uzrok transformacije.
Kada netko postaje duom u misterijima Rituala poprimanjem oblija ili izgleda Raa, inicirani klie:
"Neka se okreem u vrtlozima, neka kruim kao okreui"
(Pogl. 83).
"Okreui" je bog sunca Chepere (Kheper), ije je ime is
tovjetno imenu iz australskog plemena. Kheper je dua "samonastajue sile" koja je zamiljena pod jednim obiljejem kao
bennu, ptica koja se uzdie zrakom i leti do velikih visina dok
krui uokolo u spiralnim krugovima. 1 1 0 Bez obzira na to o kojoj
se vrsti okretanja radi, je li forma uzviena ili nije, doktrina stva
ranja sue u pubertetu jednaka je u australskim kao i u egipat
skim misterijima.
U egipatskoj je mitologiji Horus slijepi ovjek ili je on prije
dijete roeno slijepo, nazvano Horus u tami. Takoer je opisan
kao slijepi Horus u gradu slijepih. U svojoj sljepoi on je obilje
je kastriranog sunca u zimi i ljudske due u smrti. Na mjestu nje
gova uskrsnua ili ponovnog roenja nalazi se stablo po kojem
se on penje kako bi uao u duhovni ivot. Reeno nam je da se
"pokraj Charlotte Waters (Sarlotinih voda) nalazi stablo kojim

110

Rit.,pogl. 85.

Jose oznaava mjesto gdje slijepi ovjek umire". Ovo se stablo

naziva opera okilchya to jest stablo slijepog ovjeka, a mjesto
na kojem se nalazi bijae logor slijepih, grad slijepih, svijet mr
tvih u kojem je bilo ukorijenjeno stablo ivota. Kada bi ono bilo
srueno, tamonji bi itelji oslijepili. Bili bi kao Horus u mraku,
jer je to stablo svjetla ili zora vjenog dana. U jednoj od njihovih
ceremonija Arunta izvodi misterij Orunche koji je postojao u Alcheringi. To su bili zli duhovi ili "ljudi avlovi pomonici", zla
i ubojita ljudska bia, posebno za ene nakon dolaska mraka. 1 1 1
U tom su izvoenju prikazani kako se unjaju, puze, zagledava
ju i trae nekog koga mogu prodrijeti. Tre natrag i naprijed na
sve etiri noge kao zvijeri za plijenom, ree i pretvaraju se kao
da plae jedni druge. Orunche su bia tame, s rogovima kao sred
njovjekovni avli. Oni odgovaraju Sebau demonima ili zlim du
hovima egipatskih mitova koji su neprijatelji boga Ozirisa u
Amenti. Ti avlovi pomonici ratuju s ljudima guterima, ljudi
ma totema gutera, ali postojala su dva brata koji se obaraju na
njih kao osvetnici i ubijaju sve Orunche. Zle moi su bia kao
sa, legla tame, avli sue s kojim nije dolazio zakon i red. Dva
brata ine bratstvo, zajedno s njihovim enama, koje je pripada
lo totemu gutera. Bio je to najraniji totem Arunte.
U posljednjoj inicijatskoj ceremoniji Arunta podie poseb
ni humak, nazvan parra, na engawara tlu gdje se izvode kona
ni obredi i postie puna inicijacija. Spencer i Gillen nam govore
kako nisu mogli dokuiti znaenje rijei parra. Ali usporeiva
njem koje nije samo verbalno, zakljuujem da je parra antiko
egipatsko ime za Annu, mjesto stupa, breuljak pola i ravnotee
u Maat.
Chepara pleme iz Junog Queenslanda takoer podie kru
ni humak za svoj najvei misterij kuringal, u kojem moe prona-

111

N. T., str. 329, 331, 390-1.

i krtenje i ponovno roenje vatrom. 1 1 2 Meu inicijatskim ob

redima Arunta misterija je i proienje vatrom. Kada je
inicirani proao kroz ovo suenje, postaje savreno razvijen pri
padnik plemena. Tada se naziva urliara ili onaj koji je dokazan
vatrom (N.T., str. 271). Uroenici kau da ceremonija ima za
posljedicu jaanje karaktera za sve koji prou kroz nju. To je je
dan od najoitijih preivjelih ostataka. Vatrena ceremonija je
opisana u Ritualu kao izvanredno velik misterij i obiljeje skri
venih stvari u Podzemnom svijetu. Radi se o primjeni vatre po
mou koje su snaga i mo podijeljeni na duhove (Khu) meu
zvijezdama koje nikada ne zalaze. U obrednim se uputama kae
da te vatre ine duh snanim i krepkim poput boanskog Ozirisa. To je tako veliko iskuenje i toliko je tajan misterij da ga mo
gu vidjeti jedino mukarci. "Nee izvoditi ovu ceremoniju pred
bilo kojim ljudskim biem, osim pred svojim vlastitim biem,
svojim ocem ili sinom."
Izmeu ostalog, vatra je dobra za unitenje zlih utjecaja i
za davanje snage Horusu u ratu s mrakom. Zanimljivo je spome
nuti ulogu ene u iskuenjima vatre. U jednom od njih vatru
pripremaju ene. Kada se mladi ljudi okupe i unu iznad vat
re, oni polau svoje ruke na njihova ramena i njeno ih potisku
ju dolje nad ogrjev to se dimi. 1 1 3 U egipatskim misterijima
Amente kanjeni, ili oni koji se proiuju u paklovima ili pei
ma, jesu ene ili boice. ini se da je ovo obiljeje preivjelo u
misterijima Arunte.
Kada odrasli viknu kroz tamu enama preko rijeke: "Sto ra
dite?", one odgovaraju: "Radimo vatru." Tada ponovno pitaju:
"Sto radite s vatrom?" ene viui odgovaraju: "Spaljujemo
mukarce." Ovo se dogaa za none pauze u ceremoniji inicija-

112

Howitt, Australian Ceremonies of the Initiator.

113

N. T., str. 259.

cije koja zavrava iskuenjem vatre. Zakljune kunje putem

vatre i "konano pranje" u australskim ceremonijama mogu se
usporediti s onima u Ritualu.
"Gdje dolazim", pita govornik, "da mogu proistiti ovu svo
ju duu na najviem stupnju?" (Pogl. 97).
I ponovno govori: "Dolazim s plamenog jezera vatre i polja
plamenova, i ja ivim."
On je sada duh dovoljno napredan za pridruivanje drevni
ma koji nikada ne zalaze i postaje njihov sugraanin u vjeno
me gradu (Pogl. 88). Inicirani u australske misterije koji je pro
ao kroz inicijatske misterije pridruuje se starijima kao
potpuno razvijen pripadnik svog plemena.
Najsvetiji ceremonijalni predmet Arunte naziva se kaltaua.
Podignut je nedaleko od mjesta izvoenja engwura misterija. Si
jee se mlado stablo eukaliptusa, visoko est metara. S njega su
skinute grane i kora. Podignuto je usred svetog tla. Dekoracija
na vrhu bila je "nalik ljudskoj glavi". Bilo je premazano ljud
skom krvlju ili utosmeom bojom. Tono znaenje kauaue nije
poznato uroenicima, ali, kako i sami autori piu, u odreenoj
je povezanosti s ljudskim biem te ga svi pripadnici totema pre
poznaju kao neto ope (str. 630). Njegov misterij spoznat je na
kraju engwure, niza ceremonija, posljednjeg inicijatskog rituala
kroz kojeg uroenik mora proi prije nego postane potpuno raz
vijen lan koji ima pristup svim plemenskim tajnama od kojih
je ova oito konana i najvia. Uzevi u razmatranje sve stvari,
mislimo da je sveta kauaua forma istovjetna egipatskom kipu
koji oznaava ka (ka kip), obiljeje vjenog traganja kao slike
najvie due. Da bi se stvorila kauaua, drveni stup bio je huma
niziran. Obojen je ljudskom krvlju i ukraen kao ljudska glava.
Ima samo jednu formu i zajedniki je svim totemima. Tako je i
s egipatskim ka, eidolonom trajne due. Naziv kauaua odgova
ra produljenom obliku rijei "ka", kao k-a-a.

Misteriji Arunte, za ije je cjelovito izvoenje ponekad bilo

potrebno vrijeme od etiri mjeseca, sadre njihove religijske ce
remonije, njihov nain upuivanja, njihove knjige, umjetnost
izraivanja kipova, bojenja i znakovnog jezika, naine njihovog
uvanja prolosti bez obzira odnosi li se to na onu koja je proiv
ljena na zemlji ili u Alcheringi, tijekom vremena mitolokih pre
daka iza kojeg tradicija ne uspijeva prodrijeti.
Glavna razlika izmeu australskih i egipatskih misterija je
to to su jedni izvoeni na zemlji u totemskom sociolokom sta
diju, drugi u Amenti u fazi eshatologije. Egipani su nastavili
rasti tijekom itavog vremena dok su Australci stajali na mjes
tu ili je njihov razvoj bio retrogradan. Konano, moemo biti si
gurni da misteriji kao to su ovi nisu proizali iz stotina razlii
tih izvora i spojili na kraju zemlje da bi konano bili formulirani
kao egipatski misterji Amente.