Gospoa Bovary Gustave Flaubert

O djelu:
[raw]Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ivota jednog senzibilnog i
osjeajnog bia koje cijeli svoj ivot i postojanje podreuje svojoj mati, traenju i
uivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama,
divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da e ivjeti ivotom iz trivijalnih
ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom itala za vrijeme boravka u
samostanu. Charl Bovary inio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u
trenutku kada je eljela pobjei od dosadnog sela , tupoglavih malograana i
osrednjosti ivota koji su je okruivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom
branom ivotu poela se gasiti spoznajom da je njezin mu samo prosjean
ovjek , ograniena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i saaljenja te ga
je s vremenom poela mrziti. Izgledao joj je kukavan, slab, nitavan, ukratko
bijednik u svakom pogledu. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a
budunost je bila jedan mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima.[/raw]
[raw]Svi dani bili su joj isti, ali ipak u dnu due ona je oekivala neki dogaaj. Kao
mornari u nevolji, ona je oajnim pogledom prelazila po pustoi svog ivota
traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je
to bio sluaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali e je odvesti i da li je to
barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaenstva do prozoria
na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i
oslukivala svaki um, naglo ustajala i udila se to ga jo nema; a zatim, pri
zalasku sunca sve alosnija, eljela je da bude ve sutranji dan. Uvijek je
zamiljala ljubav kao uzdahe na mjeseini, strasne zagrljaje, suze koje teku na
ruke pri rastanku, sve groznice puti i njene ljubavne enje, sve to je bilo
neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa
svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od postelje
na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama.[/raw]
[raw]Charl je doslovce oboavao svoju enu (On se nije mogao savladati da
neprestano ne dira njen ealj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je
ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha
prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, a napola zlovoljno
kao to radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata). Ipak njegovi izljevi
ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreenim satima.
Bila je to jo jedna navika meu ostalima kao kakva unaprijed predviena
poslastica poslije monotonog ruka. Gospoa Bovary Gustave Flaubert Bio je
dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mui otac, ali sve to nije bilo dovoljno da
zadovolji neobuzdani Emmin duh. Jednog dana ona zapone ivjeti svoj san. Njen
dom postao je dvorcem, a ona sama postala je preljubnica. Pokuavala je biti
dobra majka, dobra ena, ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je
prvog zavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha
kojemu se i prvom podala.[/raw]
[raw]Voljela ga je jer je bio sve to je ona oduvijek eljela, smion, grub,
provokativan i energian i kao nijedan prije on ju je inio sretnom. Iako mu je
zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje draesne ljepote prirasla srcu, ona je
za njega bila samo jo jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi pismo

cijeli njezin svijet se je sruio, sva matanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom
ivotu razbile suse, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo
uspomena. Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena.
Postala je posluna, bila dobra mati, a jo bolja supruga. itala je poune knjiga,
ila u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila
zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila mua,
zapustila dijete i troila novac koji je malo po malo nestajao. Zapavi u dugove
Emma moli za pomo i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se njezin
poloaj ukaza kao kakva provalija.[/raw]
Citat:[raw](Stajala je kao obamrla, znajui za se samo po kucanju svojih arterija,
koje joj se uini kao zagluna muzika koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju.
Zemlja pod njenim nogama bila je meka od vode, a brazde su joj se uinile kao
ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je
imala u glavi izioe joj najedanput u isti mah pred oi kao tisuu iskri kakvog
vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki
drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplai i uspije se pribrati, dodue
nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uasnog stanja, to
jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi, osjeala je kako je dua
ostavlja kroz tu uspomenu, kao to ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeaju kako
im ivot odlazi kroz ranu koja krvari.)[/raw]
[raw]Umrla je s Bojim blagoslovom ne mrzei vie nikoga. Charl poslije njezine
smrti ostaje nesretan i poraen skromno ivjeti sa svojom malom kerkom
Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i nita u emu bi pronaao
utjehu. Umro je kako je i ivio, neprimjetno i neujno, ostavivi djevojicu samu
Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savreno
slikaju postupke, matanja, ali i sveukupni ivot jedne ene, malograanskog
srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i povrnog talenta koja je samo htjela
pobjei od dosade koje se je toliko bojala. Njezina razmiljanja romantina su,
njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj ivi okrutna je
realnost od koje ona tako oajno eli pobjei .Gospoa Bovary Gustave Flaubert
Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ega se je ona borila. Svaki njegov korak k
njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg. S naturalistikog gledita ona je
bila bludnica, ena koja je teila uvijek veim uzbuenjima i strastima, koja je bila
gotovo oajna da ih doivi. Njezino samoubojstvo moda je romantino, ali
njezina smrt uasava i samog itatelja (Emma se die kao kakav vjetaki
oivljen le, raspletene kose, ukoena pogleda, zauena. Stade se smijati
uasnim, mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bijednika
koje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo). Emma Bovary rtva je svojih
snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja
pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin svijet
kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate sruio se je i nestao. I zato,
ispijanje otrova maestralan je zavretak sasvim u stilu Emme Bovary. Flaubert je
ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem
pokuaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici. Pieva izjava:
Emma Bovary to sam ja! , esto je sluila kao polazna toka u tumaenju tog
djela. Ono je shvaeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik
Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bia; svoje mladenake iluzije, neostvarive
enje, sukob izmeu apstraktnih, romantiarskih tenja i prozaine
svakidanjice. On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je

jedinstvenu sliku kao to mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu

na njih, predmete, koji ih okruuju. I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska dua
zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje
svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne stvarnosti.[/raw]
Gospoa Bovary Gustave Flaubert Kratki sadraj:
[raw]U Emmu Rouault, ker seoskog imunog gospodara, nakon povratka iz
samostana urulinkigdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijenik iz
oblinjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je doao da izlijei nogu njena oca.
Bovary je esto posjeuje i jednog dana odlui da zaprosi njenu ruku. Otac njen
na to pristade. Emma, koja se u selu dosaivala i koja je o braku sanjarila
zamiljajui da je eka srea, smirenje, ljubav i blaenstvo, o emu je toliko itala
u romanima u samostanu, takoer pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo
stade dosaivati, pitajui se: Boe, zato sam se udala? Charles, nepokretan,
nespretan, dobroudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meutim, ona
sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se vie i vie otuuje od
mua i nezadrljivo ezne za drugim, sretnijim ivotom, Stade zanemarivati i kuu
i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim odrava
platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog
ljubavnika, Rodolpha, s kojim doivljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u
Rodolpha da mu predlae da je otme i da pobjegnu. On joj obea, ali kasnije joj
pie pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da
doivljava slom ivaca. Budui da se dosaivala, mu je radi razonode odvede u
kazalite u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s
Leonom u hotelu i u meuvremenu ona upada u nove dugove, tako da u njih
uvlai i svoga mua (pie pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji
duguju to hitnije). Zatim naputa Leona i vraa se ponovo Rodolphu, od kojeg
trai da je spasi od duga. Kad on odbija, ona ak okrade svog ljubavnika, ali nita
ne pomae jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne naavi izlaz iz toga,
ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je eznula za
nedostinim ivotom, traei sreu i zadovoljstvo.[/raw]
Gospoa Bovary Gustave Flaubert Analiza likova:
Emma Bovary
[raw]Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mate, potaknuta
mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih
gospoa to se onesvijeuju u samotnim paviljonima i slinih romantinih
sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izaavi iz samostana i vrativi se na
selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ekala da ivot pone, da se
matanja obistine. Emma je, naprotiv eljela da se vjena u pono, uz
buktinje;.. Kada je Charles zaprosi, ona pristaje mislei da ga voli, ali ona je
nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obian i ljubav kojom je
zasiplje vie je gui, nego bilo to ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana,
sve je obino i rijei koje joj izgovara. Njen je pak ivot bio hladan kao tavan
kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauina plela
potajno svoju mreu po svima kutovima njena srca. Kad je zahvati depresija oni
se ak sele u Jonvil-l Abei. Ondje Emma raa, ali curica joj uope ne mijenja
raspoloenje iako je voli. Meutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s
njim doivljava platonsku vezu, budui da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si

nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uope na shvaa, ona je njemu jo

samo jedna u nizu, obina snovima zanesena provincijalka, malograanka. I,
naravno da je on naputa kad ona predloi da pobjegnu to je potpuno slama i
ponizuje. Meutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poinje gubiti, ivi u
snovima, zaduuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je
potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuu, a Rodolphe joj ne eli posuditi
novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje uljubav, samo ali to joj nije bila suena.
Budui da je dosta neuravnoteena, ona se zanosi svakakvima mislima; jednom
se trudi da bude to bolja domaica i majka sve onako kako stoji u romanima, a
ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su
dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi eljenu sreu jer ona
misli da ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se
sputa na ivot, otresa ga, upa volu kao lie i cijelo srce nosi u ponor a ne
zna da su prave ljubavi tune i da se vrlo rijetko dogaaju. Charles je bio
iznenaen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, otri pri vrhu, istiji od
dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije,
moda, bila sudovoljno bijela, dok je u lancima bila malko suha; bila je i suvie
dugaka bez blagih pregiba na oblinama. Ono to je na njoj bilo lijepo bile su oi;
iako su bile smee, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na
ovjeka slobodno, s nekom prostodunom smjelou. Njen vrat se dizao iz
bijela, posuvraenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale
kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave
razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako sputao po krivini lubanje; i
ostavljajui jedva vidljive une rese, one su se, s valovitim povijanjem prema
sljepoonicama, sastavljale pozadi u veliku pundu, to je na seoski ljekar opazio
prvi put u svom ivotu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao mukarac
kotani lornjon, provuen izmeu dva dugmeta na bluzi.[/raw]
Charles Bovary [raw]Veoma dobar ovjek, prostoduan, ne prevelikih ambicija,
slijepo oboava Emmu i kad na kraju sve saznaje istinu o svojoj eni za koju je
smatrao da jesavrena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreio i jer mu
ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronala sreu. [/raw]
Emma i Charles bili su kontrasti:[raw] U kazalitu on je pita gledajui jednu scenu:
A zato je upita Bovary taj gospodin progoni? Ali je on ne progoni odgovori
ona to je njen ljubavnik. [/raw]
Pejsa: [raw]Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u
dnu livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao
kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajui od bjeline, na istom nebu
koje je osvjetljavao; i onda uspravljajui se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju
na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi
sve do dna kao zmija bez glave, pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na
neki ogromni svijenjak na kojem su se cijelom duinom blistale kapljice
rastaljena dijamanta. Tiha no se rila oko njih, gusti mrak je zastirao lie. Emma
je, s upola zatvorenim oima, duboko udisala svje vjetar koji je pirio. Nisu nita
govorili jer su bili i suvie utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo
je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla, s tavom
udnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene
mnogo vee i mnogo sjetnije sjene nego to su sjene onih nepokretnih vrba koje
su se pruale po travi. esto bi kakva nona ivotinja, je ili lasica, polazei u lov,

pomicala lie, ili bi se, pak, na mahove ula koja zrela breskva kako sama od
sebe padne s grane na osmanluku