Moralna Dimenzija Blaženstava

LANCI I RASPRAVE
Marijan Vugdelija
moralna dimenzija isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)
Moral dimensions of the Beatitudes of Jesus (Mt 5,1-12)
UDK: 179.9+226.1/.4
Izvorni znanstveni rad
Primljeno 6/2012.
285
3/4 l 12.
Saetak
Blaenstva kao knjievna vrsta nisu Isusovo iznaae.
Susreemo ih ve u antikoj literaturi, u Starom zavjetu, u ostatku
Novoga zavjeta i u izvanbiblijskoj idovskoj literaturi. Prvotno
termin u grkoj literaturi oznauje transcendentnu sreu ivota
ponad brige, muke i smrti koju bogovi uivaju; u helenistikoj
epohi taj termin postaje jednostavno oznaka za sretna ovjeka.
Blaenstva su uestala i u Starom zavjetu. Starozavjetna
blaenstva po svojoj strukturi i po svome sadraju predstavljaju
kombinaciju ohrabrenja, obeanja i akcije.
Znaajno je da se blaenici uvijek oznauju kao aktivna
bia, kao oni koji prakticiraju krotkost, milosre, istou srca,
kao tvorci mira, dok se na njima izvedeno blaenstvo izraava u
boanskom pasivu, dakle kao dar (oni e se utjeiti, nasititi itd.).
Tek se s apokaliptikom naglauje onostrana znaajka: ona govori
o buduem spasenju onih koji hode na putu Zakona.
Isusova blaenstva kombiniraju najbolje elemente mudrosnog
uenja i apokaliptike nade. Izvornost Isusovih blaenstava
ne lei u njihovu obliku, nego u njihovu sadraju i njihovu
kontekstu u Isusovu navjetaju, tj. u njihovoj tijesnoj povezanosti
s kraljevstvom nebeskim. Ona su pohvala onih koji su prihvatili
zahtjeve Kraljevstva Bojega. Matej tako u Blaenstvima ocrtava
put ivota Isusovih uenika i daje prikladan uvod u Govor na
gori.
Iako Blaenstva imaju ve i u Lukinoj verziji katehetski
karakter, ipak je taj katehetski i moralni znaaj daleko naglaeniji
u Matejevoj verziji Blaenstava. Autor to jasno iznosi na vidjelo
Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)
detaljnom usporedbom dviju verzija Blaenstava, njihovom

preformulacijom i dodatcima novih blaenstava u Mateja.
Kljune rijei: termin blaenstvo u antikoj literaturi, interpretacija biblijskih Blaenstava Govor na gori, blaenstva kod
Luke i Mateja
1. Blaenstva
286
u starini
Blaenstva kao knjievna vrsta nisu Isusovo iznaae.

Susreemo ih ve u antikoj literaturi, u Starom zavjetu, u
ostatku Novoga zavjeta i u izvanbiblijskoj idovskoj literaturi.1
Termin blaeni (maka,rioi) pojavljuje se u svih devet Matejevih
blaenstava. Da bismo razotkrili njegov pravi domet i znaenje
u Matejevim blaenstvima, potrebno je prije toga vidjeti njegovu
pretpovijest i znaenja koja je poprimio u antikoj literaturi i
Bibliji. Rei emo stoga neto o njegovim znaenjima u grkoj
literaturi, u Bibliji i idovstvu i konano o eshatolokim
rezonancijama koje taj termin esto poprima.
1.1. U grkoj literaturi
Pridjev blaen susree se kod Grka prvotno pod oblikom
ma,kar.2 Taj se pridjev kod Hezioda i Homera esto upotrjebljava,3
i gotovo uvijek kao pridjevak za bogove. Tako u Homera itamo:
Blaeni vjeni bogovi (ma,karej qeoi. aive,n evo,ntej).4 Pridjevak tu
onauje transcendentnu sreu ivota ponad brige, muke i
smrti koju bogovi uivaju.5 Ma,kar karakterizira sreu koja nije
vezana na posjedovanje bogatstva ili drugih dobara te vrste,
nego je povezana sa stanjem koje je slobodno od zemaljskih
briga i preokupacija. I umrli, koji su postigli nadzemaljski
1
3
4
5
Potanje o tome, vid: F. Hauck - G. Bertram, u: ThWNT, IV., str. 365-373; G.

Strecker, u: EWNT, II., str. 927; R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan,
2007., str. 159.
Njegova je etimologija nejasna. Neke se hipoteze nalaze u: E. Boisacq,
Dictionnaire tymologique de la langue grecque, tudie dans ses rapports avec
les autres langues indo-europenes, Heidelberg-Paris, 1938., str. 601-602.
Vidi, na primjer, Teogonija 33; Odiseja, VIII., 526; X., 259; XIV., 83; XVIII., 426.
Homer, Od. V. , 79 ; VIII., 306; XXII., 371.377; Ilijada XXIV., 99.
Homer, Od. V, 7. Usp. F. Hauck - G. Bertram, makarios, makarizo, makarismos,
u: TDNT , IV., str. 362-370, ovdje 362.; H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ),
Zrich, 1987., str. 45.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
ivot bogova, zovu se ma,karej;6 voli ih se predstavljati u posjedu

nepromjenjive sree u onom mjestu koje Heziod zove otoci
blaenih (maka,rwn nh/soi).7 I Homer govori o otoku blaenih.8 Da
se istakne to stanje blaenstva, esto se upotrjebljava pridjev
tri puta blaeni (trismaka,rej). S vremenom vrijednost termina
tei da se proiri. Oni se vie ne ograniavaju da naznae
stanje bogova i umrlih. Sam Homer ne oklijeva da svoje heroje
nazove ma,karej ili trismaka,rej.9 Ako su se izvorno o;lbioj (=sretan,
bogat, blaen) i ma,kar odnosili na dva potpuno razliita tipa
sree, s vremenom se razlikovanje gubi. Izgleda da ve Pindar
upotrjebljava bez ikakve razlike pridjeve ma,kar, o;lbioj i eu/dai,mwn
(= sretan, bogat).10
Od Pindarove epohe ma,kar pomalo nestaje iz upotrebe,
ostajui samo poetska, poneto arhaina rije. Tada se pojavljuje
pridjev maka,rioj, koji upotrjebljava ve Pindar.11 Eshil i Sofoklo
ga izbjegavaju, jer ga moda nalaze previe pukim;12 ali dolazi
esto u Euripida i Aristofana.13 Izvorno je razlikovanje gotovo
zaboravljeno i potreban je napor refleksije da se sjeti da se
pridjev primjenjuje navlastito na pokojne.14 U helenistikoj je
epohi maka,rioj pridjev koji se upotrjebljava obino kada se govori
o sretnom ovjeku; u tom smislu tvori dio uobiajenog jezika,
od kojega se odraaj nalazi u komediji.15 elei upotrijebiti jedan
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
Usp. Heziod, Djela i dani, 140.

Usp. Heziod, Djela i dani, 171.
Homer, Od. IV. , 563-568.
Ilijada III., 182; XI., 68; XXIV., 377; Odiseja I., 217; V., 306; VI., 154.155; VI,
158; XI., 483.
Olimpica I., 10; Pitica V., 14; X., 2; Istmica IV., 16. Podrobnije o tome, vidi: F.
Hauck, l. Makarios, u: TDNT, IV., str. 362-364.367-370; U. Luz, Das Evangelium
nach Matthus (EKK), Zrich i dr., 1997., str. 205; S. Stanislas, To Hunger and
Thirst for Righteousness (Mt 5,6), u: Jeevadhara 230 (2009.), str. 139-151, ovdje
140-141.
Usp. Pitica V., 46.
Oni ga nikad ne upotrjebljavaju. Eshil se ne boji upotrjebljavati ma,kar, unato
njegovu arhainom karakteru; upotrjebljava ga deset puta, uvijek govorei o
bogovima. U istom smislu Sofoklo ga upotrjebljava jedanput: Filoktet 400.
Za Euripida, konkordancija registrira 23 puta ma,kar i 39 puta maka,rioj. Za
Aristofana, konkordancija donosi 15 puta ma,kar, 17 puta maka,rioj, 4 puta
trismaka,rioj.
Usp. Ksenofont, Ciropedia VIII., 3, 48; Aristotel, Etica Nicomachea I., 1100a; X,
1178b.
Usp. Menandar, Oiana djevojka 219. Septuaginta je drugi svjedok tekuega
jezika: ne susree se ni o;lbioj, ni eu/dai,mwn, ni ma,kar; ali dolazi 69 puta maka,rioj, koji
287
288
uzvieniji termin, pribjegava se glagolskom pridjevu makaristo,j (=

biti proglaen sretnim).16 Izvorno se znaenje zadrava u nadgrobnim natpisima, u kojima se nastavlja zvati blaenima
(maka,rioi) preminule, koji stoje izvan svih nevolja ivota.17
Praktino, u uobiajenom jeziku helenistike epohe,18
maka,rioj je jedini pridjev na raspolaganju da se naznai sretnoga
ovjeka, u najirem smislu te rijei. Tako se proglaava blaenima
roditelje zbog dobre djece, majke zbog divnih sinova, pravedne
ljude zbog njihove estitosti. Tim se terminom oznauje ovjeka
obdarena zemaljskim dobrima: s poslunom djecom, s velikim
imanjem, s ugodnom enom.19 Dodjeljivati mu precizniju
vrijednost na osnovi njegova izvornoga znaenja i nadivljenja u
nadgrobnoj terminologiji, bio bi neopravdan arhaizam. Literarni
je oblik blaenstva u grkih pisaca najee: Blaen onaj, koji...
(maka,rioj o[j ti.j- o;lbioj o[j ti.j).20
Mudrosno blaenstvo uvijek je anti-blaenstvo, tj. ono je
svjesno formulirano kao oprjeka konvencionalnom blaenstvu i
preokree njegove vrijednosti naglavake. To mudrosno blaenstvo
nalazimo posebno esto u cinikim i stoikim predajama, ali i
inae u popularnoj filozofiji, u zbirkama izreka i anegdotama. U
toj literaturi moe blaenstvo ponovno biti religiozno obojeno, kao
u sljedeoj Sekstovoj izreci: Blago ovjeku ija se dua nikada
ne zustavlja na putu prema Bogu.21
16
17
18
19
20
21
se pojavljuje 49 puta i u Novom zavjetu. U Filona se maka,rioj pojavljuje 38 puta

i 4 puta trismaka,rioj.
Dolazi 4 puta u Septuaginti.
Usp. F. Preisigke, Wrterbuch der griechischen Papyruskunde, mit Einschluss
der griechischen Inschriften, Aufschriften, Ostraka, Mumienschilder usw. aus
gypten, sv. II., Berlin, 1927., str. 46 sl.; H. Weder, Die Rede der Reden , str.
45 sl.
Ovdje treba voditi rauna i o latinskim tekstovima iz helenistikoga vremena.
Da bi uveli blaenstva, ti se tekstovi koriste terminom: beatus, felix, fortunatus.
Znaajno je napomenuti da se ti termini tu upotrjebljavaju kao sinonimi.
Vie o tome, vidi: F. Hauck - G. Bertram, nav. l., str. 364; W. F. Albright - C.
S. Mann, Matthew. Introduction, translation and Notes (The Anchor Bible), New
York, 1973., str. 45; M. Vugdelija, Blaenstvo istih srcem (Mt 5,8), u: M. Cifrak
- N. Hohnjec, Neka iz tame svjetlost zasine! Zbornik radova u ast prof. dr. sc.
Adalbertu Rebiu (KS), Zagreb, 2007., str. 339-380, ovdje 340-342.
Podrobnije o doprinosu helenistike retorike i etike u odnosu na blaenstva,
vidi: H. D. Betz, Studien zur Bergpredigt (J. C. B. Mohr - P. Siebeck), Tbingen,
1985., str. 7-14.30-31.
Sent. 40 (navedeno prema: H. Chadwick, The Sentences of Sextus, 1959., str.
16).
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
1.2. U Starom zavjetu i idovstvu

Blaenstva su uestala i u Starom zavjetu. U Septuaginti,
maka,rioj redovito prevodi hebrejski termin are, koji se susree
45 puta u Bibliji (26 puta u Psaltiru),22 a ne termin baruk
(blagoslovljen).23 Koje znaenje treba dodijeliti hebrejskom
terminu are? Oito je da postoji uska veza izmeu te rijei i
hebrejskog glagola aar, koji Biblija upotrjebljava u pielu, u
smislu proglasiti blaenim - estitati komu na emu, i u
pualu, biti proglaen blaenim; u isto vrijeme naa je rije
u tijesnoj srodnosti s imenicom eer (Post 30,13) koja znai
srea.24 Hebrejski termin are danas se openito uzima kao
konstruktni plural imenice eer, ije bi znaenje bilo srea,
blaenstvo.25 Dakle, doslovni bi prijevod bio: Srea onoga
...!26 Klie se are konstatirajui i proglaavajui sreu nekoga
i proglaavajui ga sretnim. To je uzvik koji priznaje postojee
stanje sree,27 ali u duboko religioznom smislu i s vie naglaska
na boanskom odobrenju, nego na ljudskoj aktualnoj srei.
Blaenstva su bitno pohvale, estitke, konstatacije da je jedna
osoba u dobroj situaciji.28 Drugim rijeima, to su opisi i pohvale
22
23
24
25
26
27
28
Za upotrjebu termina u hebrejskoj Bibliji, vidi: W. Janzen, Are in the Old

Testament, u: HTR 58 (1965.), str. 215-226, ovdje 215; A. Rebi, Blaenstva
(KS), Zagreb, 1986., str. 34 sl. Septuaginta 41 put, od 45 sluajeva, are prevodi
s maka,rioj; Izreke tri puta upotrjebljavaju makaristo,j, a u Ps 144,15a upotrjebljava
se glagol makari,zw. U Post 30,13 maka,rioj prevodi hebrejsku imenicu oer
(= srea). Od osam sluajeva are u hebrejskom tekstu Ben Siraha, svi su
prevedeni s maka,rioj.
Usp. R. T. France, The Gospel of Matthew (W. B. Eerdmans Publ. Co.; NICNT),
Grand Rapids, 2007., str. 160. Grki je termin za blagoslovljen eulogetos, ne
makarios.
Usp. A. Xavier, Blessed Are the Peacemakers, For They will Be Called Children
of God, u: Jeevadhara 230 (2009.), str. 165-173, ovdje 165 sl.
Moe se pribliiti imenici oer (Post 30,13). Usp. W. Janzen, nav l., str. 215 sl.;
F. Vattioni, Beatitudini, povert, ricchezza, Milano, 1966., str. 15, bilj. 10; R. T.
France, The Gospel of Matthew, Grand Rapids, 2007., str. 161.
Usp. E. Zenger, Mit meinem Gott berspringe ich Mauern (Herder), Freiburg i
dr., 1987., str. 41-44. Isti filoloki problem susree se za aramejski ekvivalent
za are : tube ; u hebrejskoj Bibliji, Ps 128,2 tijesno zdruuje tob leka s onim
areka. Ideja sadrana u tob (= dobro) vrlo je bliza onoj jednog blaenstva u
Ps 112,5; Iz 3,10. I ovdje oblik izgleda onaj konstruktnoga plurala, na osnovi
korijena koji znai srea (ono to je dobro).
Vidi: B. T. Viviano, The Gospel according to Matthew, u: R. E. Brown et al.
(eds.), NJBC (TPI), Bangalore, 2001., str. 630-674, ovdje 640.
Usp. M. E. Boring, The Gospel of Matthew, u: L. E. Keck et al. (eds.), The New
Interpreters Bible, VIII. (Abingdon Press), Nashville, 1995., str. 89-505, ovdje
176.
289
290
dobroga ivota.29 Radije nego tjeenja u odnosu na budunost,

blaenstva vide sadanjost u svjetlu budunosti.30 Jednom
rijeju, to je radosna, sveana izjava, estitka. Blaenstva ne
oznauju u prvom redu psiholoko stanje,31 nego ona slue kao
pohvala onih koji su prihvatili zahtjeve Boje vladavine. Velia ih
se zbog njihova ponaanja ili kvalitete ivota.32 Znaajno je i to
da se u Starom zavjetu blaenstvo uvijek odnosi na osobu, ne na
stvar ili stanje. Blaenstva dodjeljuju blaenost onima koji ive
u skladu s naelima koje je propisao Bog i mudrac. Blaenstvo
je bitno deklarativna izjava. Ali ono takoer sadrava poticajne
ili parenetine elemente. Izjava dolazi gotovo kao poticaj ili
poziv za sluatelje da se pridrue redovima blaenika usvajajui
implicitne zahtjeve te tvrdnje.33
Oblik blaenstava sastoji se obino od dvaju do triju
elemenata: (1) Otvorna rije blaen, sretan (are); (2) Objekt
blaenstva (imenica + relativna reenica, participni oblik); (3)
Utemeljujua reenica. Drukije reeno, blaenstva po svojoj
strukturi i po svome sadraju predstavljaju kombinaciju
ohrabrenja, obeanja i akcije. Evo nekoliko primjera iz idovske
Biblije. U prvom psalmu itamo: Blago ovjeku (are ha i) koji ne
slijedi savjeta opakih, / ne staje na putu grjenikom, i ne sjeda
u zbor podrugljivaca, / ve uiva u Zakonu Jahvinu, / o Zakonu
njegovu misli dan i no (Ps 1,1-2). Sline izjave susreemo i
u drugim psalmima. Tako se proglaava blaenima one to
dre naredbe njegove i ine pravo u svako doba! (Ps 106,3);
osim toga, blaeni su i oni kojih je put neokaljan, koji hode po
Zakonu Jahvinu! (Ps 119,1). Za psalmista je blaen i onaj koji
se brine za uboge i slabe: Blago onome koji misli na uboga i
slaba (are maskil el-dal): /u dan nevolje Jahve e ga spasiti!
29
30
31
32
33
R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 161.

F. Hauck, u: TDNT, IV., str. 369. Usp. L. Morris, The Gospel according Matthew,
Michigan, 1995., str. 95.
To je razlog zato neki autori zastupaju da se makarios ne bi smjelo prevoditi
kao sretan, to je subjektivni osjeaj, nego s blaen jer oprjeka od blaen nije
nesretan nego proklet (usp. Mt 25,31-46; Lk 6,24-26). Usp. M. E. Boring, The
Gospel of Matthew, str. 177; C. S. Keener, A Commentary on the Gospel of
Matthew (W. B. Eerdmans Publ. Co.), Grand Rapids, 1999., str. 166 sl.
Usp. J. Maniparanpil, Happieness of the Mourners! (Mt 5,4), u: Jeevadhara 230
(2009.), str. 116-126, ovdje 120.
Vidi: R. A. Guelich, The Matthean Beatitudes: Entrance Requirements or
Eschatological Blessings?, u: JBL 95 (1976.), str. 415-434, ovdje 417.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
(Ps 41,2).34 Isto tako blaen je ovjek koji je milostiv i daje u

zajam, koji poslove svoje obavlja pravedno (Ps 112,5). Iskusivi
Salomonovu mudrost, kraljica od Sabe proglaava sretnima
ljude koji imaju sreu ivjeti zajedno s njime: Blago tvojim
ljudima, blago tvojim slugama (are anaeha are avadeha), koji
su neprestano pred tobom i sluaju tvoju mudrost (1Kr 10,8).
A Sirah proglaava blaenim ovjeka koji razmilja o mudrosti:
Blago ovjeku koji razmilja o mudrosti (maka,rioj avnh,r o]j evn sofi,a|
meleth,sei - are eno bahohma jehege) (Sir 14,20). Isti biblijski
mudrac smatra da se moe nazvati sretnim i ovjeka koji ima
estitu enu: Blago muu ene estite (gunaiko.j avgaqh/j maka,rioj o`
avnh,r ; ia tova are baleh) (Sir 26,1).35 U veini blaenstava te
vrste dade se lako pokazati kako se konvencionalne vrijednosti
okreu naopake. Ako se u Sir 25,8 kae: Blago muu koji ivi
sa enom razumnom..., onda se to blaenstvo usmjerava protiv
konvencionalnoga vjerovanja, da je blaen onaj koji ivi s jednom
bogatom i k tome po mogunosti jo i lijepom enom.36
U Starom zavjetu blaenstva najee imaju religiozni
znaaj: odreuju odnos izmeu nebeskoga Oca i njegova naroda
ili biblijskih vjernika pojedinano. U drugom se psalmu tako
34
35
36
Opirnije, vidi: E. Lipinski, Macarismes et psaumes de congratulation, u: RB

75 (1968.), str. 321-367; W. Pratscher, Die Seligpreisungen im Rahmen der
Bergpredigt, u: P. Trummer - J. Pichler (Hrsg.), Kann die Bergpredigt Berge
versetzen? (Styria), Graz - Wien - Kln, 2002., str. 172; B. Weber, Makarismus
und Eulogie im Psalter, u: OTE 1 (2008.), str. 193-218. Ovaj potonji autor
istie posebno vrijednu ulogu upotrjebe termina are (yrev.a") u strukturi knjige
Psalama: Termin se nalazi na poetku knjige (Ps 1,1-2; Ps 2,12), potom na kraju
prvoga dijela knjige (Ps 40,5; 41,2-3) kao i na isteku knjige Psalama (Ps 144,15;
146,5) (vidi str. 193-194). I J. C. McCann smatra da je sastavlja, stavljajui
are u prva dva psalma i u dva posljednja psalma prve knjige Psaltira (Ps 1 - 41),
elio naglasiti da su ti psalmi vodi k sretnom ivotu (The Shape of Book I of
the Psalter and the Shape of Human Happiness, u: P. W. Flint & D. P. Miller
(ed.), The Book of Psalms. Composition and Reception, Leiden & Boston, 2005,
str. 340-348, ovdje 342).
Vidi jo deset drugih Sirahovih blaenstava u Sir 25,7-12: (7) Devetero smatra
srce moje blaenim, a deseto mi je sad na jeziku: ovjek koji se djeci svojoj
raduje i koji doivi pad neprijatelja svojih. (8) Blago muu koji ivi sa enom
razumnom i koji ne ore s volom i magarcem, i koji nije pogrijeio jezikom svojim,
i koji ne slui od sebe nevrjednijemu. (9) Blago onomu koji je stekao razboritost i
koji pripovjeda uima pozornim. (10) A kako je velik onaj koji je naao mudrost,
ali nitko ne nadmauje onoga koji se boji Gospodina. (11) Strah je Gospodnji
iznad svega, i tko ga ima, s kime se moe usporediti? Opirnije o svemu tome,
vidi: M. Reitemeyer, Weisheitslehre als Gotteslob. Psalmentheologie im Buch
Jesus Sirach (Bonner Bibl. Beitrge 127), Berlin & Wien, 2000.
Usp. H. D. Betz, Studien zur Bergpredigt (J. C. B. Mohr - P. Siebeck), Tbingen,
1985., str. 31.
291
292
proglaava blaenima one koji se utjeu Bogu: Blago svima

koji se njemu utjeu (are kol-hose bo) (Ps 2,12). U Pnz 33,29
itamo: Blago tebi, Izraele! Koji narod ko tebe Jahve spaava?
Na istoj crti se u Ps 33,12 kae: Blago narodu kojemu je Jahve
Bog. Isto tako naslovnik blaenstva moe biti i pojedinac: Blago
onom kome je pomonik Bog Jakovljev (Ps 146,5); Blago onom
koga ti pouava, Jahve, i ui Zakonu svojemu (Ps 94,12).
Odnos pouzdanja, koji je temelj za osjeaj blaenstva, uvodi se
uzvikom are: Blago ovjeku koji se u Jahvu uzda (Ps 40,5).
Do dana dananjega redak Ps 65,5 od sredinje je vrijednosti za
sinagogalnu slubu Boju. Nakon zavretka itanja iz Tore kantor
pjeva Are jove: Blago onima koji u tvojoj kui stanuju.... I
jedan se daljnji are-psalam nadodaje: Blago narodu kojem je
tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! (Ps 144,15). Psalam
ovdje izraava zahvalu vjernika da pripada zajednici spasenja.
Ipak dionitvo na blaenstvu potrebuje aktivnu suradnju svakoga
pojedinca. Istina, u kontekstu Biblije blaenstvo je uvijek dar,
Boja ponuda ovjeku. Istodobno se izraava oekivanje da bi se
pojedinac kao i zajednica trebali pokazati dostojnima i poduzeti
sve to je ljudski mogue da se priblie duhu blaenstava. Na
je ivot ovako ili onako odgovor. Odgovor na koji e Bog ponovno
sa svoje strane reagirati. Ni Stari ni Novi zavjet ne obeavaju
blaenstvo dangubama.37 Znaajno je da se blaenici uvijek
oznauju kao aktivna bia, kao oni koji prakticiraju krotkost,
milosre, istou srca, kao tvorci mira, dok se na njima izvedeno
blaenstvo izraava u boanskom pasivu, dakle kao dar (oni e
se utjeiti, nasititi, itd.).
U idovskoj mudrosnoj literaturi s pridjevom blaen oznauje
se srea, uspjean ivot onoga koji se dri Zakona i mudrosti.
To nije nikakva elja i nikakvo obeanje; nije rije o tome da
ovjek zasluuje sreu ili da on moe biti siguran da e postati
sretan, bilo u ovome zemaljskom ivotu, bilo u jednom drugom
buduem, nego je to radosni uzvik i oduevljena tvrdnja: Kako
je sretan ovaj ovjek! U uzviku, koji je po svojoj biti bezvremen,
dijeljenje od sada i poslije, od zemaljskoga i buduega ivota biva
pobrisano. I psalmist eli oito kazati: Pazite, postoji jedna tajna,
od ruku ivota sakrivena srea, koja nadvladava i prevladava
37
G. B. Ginzel, Die Bergpredigt: jdisches und christliches Glaubensdokument.

Eine Synopse (Verlag L. Schneider), Heidelberg, 1985., str. 35.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
svaku nesreu. Vi ju ne vidite, ali to je istinska, jedina srea.38

Tek s apokaliptikom naglaava se onostrana znaajka: ona
govori o buduem spasenju onih koji hode na putu Zakona.
Openito se moe rei da se u Bibliji ljude proglaava
blaenima jer je njima neto od Boga dodijeljeno ili e se
dodijeliti. Pritome je Bog i onda posljednji izvor dara, ako se on
ak izrijekom i ne spominje (npr. Izr 8,32-36; Sir 14,1-2; 25,8-9;
26,1). Na strani obdarenika pretpostavljaju se stanja, dranja ili
naini ponaanja, koji utemeljuju primanje dara (npr. Ps 1,1-3;
119,1-8; 146,5; Izr 3,13-18; Sir 14,20-15,10; Mudr 3,13-15).39
Stoga se blaenstva ne smiju jednostavno otpisati kao utopija.
Ona su jedan vrlo konkretno miljeni zahtjev, istodobno putokaz
za ispravno djelovanje. Tko to nijee, taj otupljuje blaenstvima
njihovu otricu. Nije se blaeni automatski, samo jer je netko
idov ili kranin, jer ispovijeda vjeru u Boga. Nego blaeni su
oni koji povlae iz svoje vjere konzekvencije za svoje djelovanje:
Blaeni to dre naredbe njegove / i ine pravo u svako doba!
(Ps 106,3; usp. Ps 1,1).40 Biblijska su blaenstva preteito
povezana s parenezom i kao opomene zajednici izreena. Pored
toga mogu blaenstva imati parakletski smisao, dakle najavljivati
utjehu.41
Veina blaenstava Staroga zavjeta dolazi u mudrosnoj
literaturi, posebno u Psalmima i u Izrekama. Ona su veinom
oblikovana u treoj osobi. Ta blaenstva veliaju odreeno
ponaanje i stavljaju ga kao uvjet za blaenstvo. Ali blaenstva
se nalaze i u drugim knjievnim vrstama: u prorokim i u
apokaliptikim (Dn 12,12; usp. 1 Hen 8,2-3). Apokaliptika
su blaenstva upravljena onima koji ive u velikim kunjama
i nevoljama. Blaenstvo tu najavljuje blaenost za te osobe u
eshatonu ili na kraju vremena. Ton tih blaenstava vie je onaj
utjehe ili jamstva, nego onaj parenetinoga poticaja.42
38
39
40
41
42
Tako Martin Buber u svome tumaenju prvoga psalma. Vidi za sve: P. Lapide,
Die Bergpredigt, str. 36.
Vidi: P. Fiedler, Das Matthusevangelium (Th. K. NT 1), Stuttgart, 2006., str. 107.
Vie o tome, vidi: G. B. Ginzel, Die Bergpredigt: jdisches und christliches
Glaubensdokument. Eine Synopse (Verlag L. Schneider), Heidelberg, 1985., str.
36; H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 42.
Vidi: G. Strecker, Die Bergpredigt. Ein exegetischer Kommentar (Vandenhoeck &
Ruprecht), Gttingen, 1984., str. 30.
Usp. W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel According to Saint Matthew, I. (ICC;
T & T Clarc), Edinburgh, 1988., str. 432; J. Gnilka, Selig, die reinen Herzens
sind, u: IKaZ 17 (1988.), str. 385-391, ovdje 385.
293
294
I u idovskoj izvanbiblijskoj literaturi nalazimo oblik blaenstava. Fragmentarni tekst iz Kumrana (4Q525) poinje s neim
to izgleda da je bilo lista blaenstava koja ocrtavaju znaaj Bogu
vjernoga naroda na jedan nain koji je slian onomu u Ps 15.
U tekstu koji je ouvan are (koji odgovara grkom makarios)
uvodi etiri kratke pohvale, iza kojih slijedi opirniji opis sretne
osobe, a da se ne nastavlja upotrjebljavati termin are.43
I u rabinskoj literaturi esto susreemo oblik blaenstava.
Tako rabbi Johannan ben Zakkai u Pirke Abbot, imajui u vidu
moralnu veliinu rabbija Jehoue ben Hananije, njegovu majku
proglaava blaenom: Blago onoj koja ga rodi!44 U Avoda sara
19a itamo: Blaen onaj tko se pokae ovjenim i ukroti svoj
zao nagon.
1.3. U Novom zavjetu
Iako se Isusova blaenstva temelje na zajednikom obliku
izraaja pjesnikih knjiga Staroga zavjeta,45 treba ipak priznati
da se nigdje u Starom zavjetu ili u ostaloj idovskoj knjievnosti
ne nalazi tako dugaak i paljivo sroen niz blaenstava kao
ovdje.46 Tamo su blaenstva redovito pojedinane tvrdnje, i
nema tu nijedne tijesne paralele za Matejev brino strukturirani
niz od osam blaenstava. Sir 25,7-11, sa svojom listom od
devet ili deset tipova ljudi koje mudrac zove blaenima, slii
Mt 5,3-10 u nizu, ali ne i u regularnosti oblika;47 u Sir 14,2027 imamo slini opis jedne pojedinane osobe koju mudrac
43
44
45
46
47
E. Puech, u: RB 98 (1991.), str. 80-106, raspravlja ovaj tekst u odnosu sa Sir

14,20-27 i Mt 5,3-10, i sugerira da oni odraavaju prepoznatljivi stilski oblik;
na toj osnovi on sugerira da je kumranski tekst izvorno imao osam blaenstava,
kao i Matejev.
Abbot II 8d.
I bazini oblik Isusovih blaenstava uvijek je isti. Tu je a) poetna izjava da
je netko blaen; b) relativna reenica, veinom u treoj osobi, koja opisuje
ponaanje ili stavove onoga koji je blaen; c) obeanje koje se uvodi s uzronim
veznikom jer, koje iznosi na vidjelo nagradu koju e primiti oni koji se
tako ponaaju (usp. J. Gnilka, Matthusevangelium, I., str. 116; J. P. Meier,
Matthew 5,3-12, u: Interpretation 44 (1990.), str. 282).
Vidi ipak: Tob 13,14; 2 Hen 42,7-14; 2 Hen 52,1-14; 4Q525,1-6. Podrobnije o
tome, vidi: M. J. Goff, Discerning Wisdom. The Sapiental Literature of the Dead
Sea Scrolls (Supplements to Vetus Testamentum 116), Leiden & Boston, 2007.,
str. 198-229; J. Nolland, Matthew, Michigan, 2005., str. 197; R. T. France, The
Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 160. U Starom zavjetu najopirniji niz
nudi Sir 25,8 sl. s tri blaenstva.
Sirah upotrjebljava jednom glagol makarizo i samo dvaput pridjev makarios.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
oznauje blaenom (makarios).48 Ali u usporedbi s Mt 5,3-10

liste u Siraha su upadno konvencionalne: tu ne susreemo
paradokse Matejeve liste i regularnu inkluziju izriitih razloga
za proglaenje blaenima.49 Postoji i niz od devet blaenstava u
2 Hen 42,6-14 (ponovljen s varijacijama u 43,6-14) koji je slian
onima u Siraha. I ovdje nedostaje regularnost u obliku koju
imamo u Matejevim blaenstvima.50
Koji je knjievni oblik koji Matej upotrjebljava u svojim blaenstvima? Je li to mudrosni tip blaenstva ili apokaliptiki? Moglo
bi se uiniti da Matej slijedi apokaliptiki tip, ali pozorniji pogled
brani nam da Matejeva blaenstva ograniimo na apokaliptiki
tip. Za Mateja blaenstvo nije povezano iskljuivo s eshatonom.
Siromasi duhom kuaju blagodati Kraljevstva ve ovdje i sada;
oni koji su progonjeni zbog pravednosti uivaju ve sada utjehu
Kraljevstva nebeskoga. Osim toga, Matej je zainteresiran za
parenezu i poticaj, jednako kao i uitelji mudrosti. Preko tih
blaenstava Matej poziva i potie na krotkost, milosre, istou
srca i mirotvorstvo. Stoga je sasvim osnovana sljedea tvrdnja H.
D. Betza: Kao veina blaenstava, i ona Govora na gori i Govora
u ravnici imaju eshatoloke kao i ovozemaljske implikacije.51
Moe se rei da Matej slijedi knjievni oblik koji kombinira
najbolje elemente mudrosnog uenja i apokaliptike nade. I
doista, apoka-liptika i mudrost esto se stapaju u Mateja.52
Osim Isusovih blaenstava u Mateja (5,1-12)53 i Luke
(6,20-23) oblik se blaenstava nalazi i na drugim mjestima u
evaneljima i u drugim knjigama Novoga zavjeta. Proglaava se
blaenima one koji dre rije Boju i po njoj ive. Meu onima
koji su najvie zavrijedili tu estitku (makari,a), Isusova je majka
48
49
50
51
52
53
Na je pridjev upotrijebljen samo jednom, da bi uveo serije opisnih reenica.

Taj detalj nedostaje i u veini drugih biblijskih blaenstava osim u Lk 6,20-22.
Datacija teksta nesigurna je, ali se pretpostavlja da potjee iz vremena poslije
Novoga zavjeta. Vidi: W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Saint
Matthew, I., Edinburgh, 1988., str. 433 sl.; R. T. France, The Gospel of Matthew,
Michigan, 2007., str. 160, bilj 10.
H. D. Betz, The Sermon on the Mount (Hermeneia; Fortress Press), Minneapolis,
1995., str. 96-97.
J. P. Meier, Matthew (NT Commentary Series - 3; Veritas Publications), Dublin,
1980., str. 39.
Uz ova blaenstva u Mateja postoje i etiri druga: 11,6; 13,16; 16,17;
24,26. Za produbljenje izvornosti Matejevih blaenstava, vidi: E. Schweizer,
Formgeschichtliches zu den Seligpreisungen Iesu, u: New Test Studies 19
(1972.-73.), str. 121-126.
295
296
zato to je povjerovala da e se ispuniti to joj bijae reeno od

Gospodina (Lk 1,45) i zato to je u svome krilu nosila Isusa (Lk
11,27). Isus proglaava blaenima (maka,rioi) sve one koji sluaju
rije Boju i uvaju je (Lk 11,28), sve one koji su povjerovali, a da
nisu vidjeli (Iv 20,29). Blaen je Petar kojemu je Otac objavio Sina
Boga ivoga (Mt 16,17). Blaene su oi koje su vidjele Isusa (Mt
13,16), blaeni su uenici koji vjerno i budno oekuju Gospodinov
povratak (Mt 24,46).54 Pavao u Rim 14,22 pie: Blago onomu tko
samoga sebe ne osuuje u onom na to se odluuje (maka,rioj o` mh.
kri,nwn e`auto.n evn w-| dokima,zei). U Jakova itamo: Blago ovjeku
koji (maka,rioj avnh.r o[j) trpi kunju: prokuan, primit e vjenac
ivota koji je Gospodin obeao onima koji ga ljube (Jak 1,12).
Isti autor na drugom mjestu veli: A koji se ogleda u savrenom
zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan sluatelj, nego
djelotvoran izvritelj, blaen e biti u svem djelovanju svome
(ou-toj maka,rioj evn th|/ poih,sei) (Jak 1,25). I Petar, oito pod
utjecajem jednoga od Isusovih blaenstava, bodri progonjene
krane: Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago
vama (avllV eiv kai. pa,scoite dia. dikaiosu,nhn maka,rioi) (1 Pt 3,14).
U istom duhu na drugom mjestu toga istoga spisa Petar veli:
Pogruju li vas zbog imena Kristova, blago vama (eiv ovneidi,zesqe
evn ovnomati Cristou/ maka,rioi) (1 Pt 4,14). A Ivan u Otkrivenju
stavlja Isusu u usta sljedee rijei: Blago onima koji peru svoje
haljine (maka,rioi oi` plu,nontej ta.j stola.j): imat e pravo na stablo
ivota i na vrata e smjeti u grad! (Otk 22,14).55
Glede oblika, u Novom zavjetu postoje blaenstva koja
pripadaju mudrosnoj predaji (Rim 14,22) i blaenstva koja
pripadaju eshatolokoj predaji (Otk 19,9; 20,6; 22,7.14).56 Kako
se vidi, formalno je rod blaenstava kod kue u mudrosnoj
misli idovstva odnosno u daljnjem razvoju mudrosne misli u
apokaliptici. Izvornost Isusovih blaenstava ne lei u njihovu
obliku, nego u njihovu sadraju i njihovu kontekstu u Isusovu
54
55
56
Oblik blaenstva nastavljen je i u Tominu evanelju, izreke: 7,18,19,49,54,58,6869, i 103.

Podrobnije o svemu tome, vidi: W. Zimmerli, Die Seligpreisungen der Bergpredigt
und das AT, u: Donum Gentilicium (Festschr. D. Daube), Oxford, 1978., str.
8-26; A. Rebi, Blaenstva, str. 35.
Usp. W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Saint Matthew, I.,
Edinburgh, 1988., str. 434.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
navjetaju,57 tj. u njihovoj tijesnoj povezanosti s kraljevstvom

nebeskim. Blaenstva ovdje ne oznauju prije svega psiholoko
stanje, nego ona slue kao pohvala onih koji su prihvatili zahtjeve
Kraljevstva Bojega. Isus ih velia zbog njihova ponaanja ili
kvalitete ivota.58 Matej tako ocrtava u Blaenstvima put ivota
Isusovih uenika i daje prikladan uvod za Govor na gori.
U Novom zavjetu, rijei makarios, makarizein i makarismos
odnose se poglavito na unutarnju sreu koju kuaju oni koji
prihvaaju i ive vrjednote Kraljevstva (usp. Lk 1,48; Jak
5,11; Gal 4,15; Rim 4,6.9). Znaajka je Matejevih i Lukinih
blaenstava obrat svih ovosvjetskih vrjednota. Prema tim novim
standardima, jedna osoba koja posjeduje odreena unutarnja
religiozna raspoloenja, makar i bila siromana i morala trpjeti
izvanjske patnje, proglaava se blaenom, to je neuobiajeno
za ljudsko prosuivanje prije dolaska kraljevstva nebeskog u
Isusu.59 Blaenstva odgovaraju uroenoj enji za sreom to
ju je Bog ovjeku usadio u srce, to su paradoksalna obeanja
koja u nevoljama podravaju nadu, stavljaju nas pred presudne
moralne odluke, usmjeruju prema kraljevstvu nebeskom, te
pokazuju posljednju svrhu za koju nas je Bog stvorio: vjeno
blaenstvo.60
1.4. Eshatoloka blaenstva
Eshatoloka su blaenstva rijetka u hebrejskoj Bibliji.61
Posebno je zanimljivo ono Iz 30,18: Al Jahve eka as da vam
se smiluje, i stog e ustati da vam milost iskae, jer Jahve je Bog
pravedan - blago svima koji njega ekaju. Nastavak teksta (rr.
19-26) opisuje udesne uinke boanskoga zahvata i sreu onih
koji ga budu ekali. Oni koji ekaju Gospodina proglaavaju
se blaenima ve od sada, zbog sree koju e uivati kada Bog
57
58
59
60
61

Vidi J. Maniparanpil, Happiness of the Mourners! (Mt 5,4), u: Jeevadhara 230
(2009.), str. 116-126, ovdje 120.
Usp. M. E. Boring, The Gospel of Matthew, u: L. E. Keck et al. (eds.), The New
Interpreters Bible, VII. (Abingdon Press), Nashville, 1995., str. 89-505, ovdje
176.
Usp. Katekizam Katolike Crkve (HBK), Zagreb, 1994., br. 1716-1724.
Tek u Isusovo vrijeme ona se izdanije poinju otvarati eshatolokim perspektivama (A. George, La forme des batitudes ..., str. 400). Usp. G. H. Eichholz,
Auslegung der Bergpredigt, str. 26-27.
297
298
ostvari spasenje svoga naroda. U povezanosti s takvim boanskim

zahvatom i sa sreom koja e odatle proizii za pravednike, Iz 56,2
proglaava blaenim ovjeka koji slui pravu i vri pravicu.62
Dn 12,12 izjavljuje: Blago onomu koji doeka i dosegne 1335
dana! Taj e ovjek prisustvovati ostvarenju eshatolokih
obeanja, predvienom za godinu 163.
Spomenimo jo rijei iz Tobitove molitve: Blaeni oni koji
te ljube (Jeruzaleme)! Blaeni oni koji e se veseliti zbog tvoga
mira! Blaeni svi koji se rastuie zbog tvojih nesrea, jer e
se radovati kad vide svu tvoju slavu, i radovat e se u vijeke
(Tob 13,15b-16a LXX). U vrijeme bijede i ponienja, autor se
nadahnjuje na posljednjim poglavljima Izaije (usp. Iz 60,1-4;
66,10) da bi izrazio svoju nadu: sadanje alosti promijenit e se
u radost; ta sigurnost treba ispuniti sreom i uiniti blaenima
one koji ljube Jeruzalem i aloste se zbog njegove sadanje
sudbine.63
Iz idovske izvanbiblijske literature navodimo prije svega
Mojsijevo uznesenje.64 U 10. poglavlju opisuju se kozmiki
poremeaji koji e se dogoditi u trenutku oitovanja Kraljevstva
Bojega (r. 1), kad Gospodin osobno doe da preuzme obranu
svoga naroda protiv poganskih nacija (rr. 2-3 i 7); imajui te
dogaaje u vidu, autor klie: Blaen e biti tada, Izraele! Popet
e se u visinu i na krilima orla... (r. 8).65 Ovdje spontano
dolazi na pamet Pnz 33,29: Blago tebi, Izraele! Koji narod ko
tebe Jahve spaava? Ali, dok Ponovljeni zakon misli na trajnu
zatitu kojom Bog okruuje svoj narod, Mojsijevo uznesenje
povezuje sreu Izraela s Bojim eshatolokim zahvatom. Ta je
potonja srea budua srea . Henohovo gledite bolje odgovara
onomu blaenstava Govora na gori. U njega itamo: Blago vama,
pravednici i izabranici, jer va dio je slavan! Pravednici e biti
62
63
64
65
Pasus je parenetian, ali u eshatolokoj perspektivi. Vjernost je znaajna jer o

njoj ovisi udionitvo na dobrima ere spasenja koja se iekuje.
Vie o tome, vidi: W. D. Davies- D. C. Allison, The Gospel according to Saint
Matthew, I., Edinburgh, 1988., str. 432.
Rije je o spisu koji je sastavljen kratko poslije smrti Heroda Velikoga. Podrobnije
o spisu, vidi: D. H. Wallace, The Semitic Origin of the Assumption of Moses, TZ 11
(1955.), str. 321-328.
Izrael e biti premjeten u nebo, u visinu zvijezda, i odatle e promatrati svoje
neprijatelje na zemlji: motiv radosti i zahvaljivanja (rr. 9-10). - U Et. Hen.
99,10 itamo: A u one dane e biti blaeni svi oni, koji primaju i poznaju
rijei mudrosti, koji paze na putove Svevinjega, koji hode na putu njegove
pravednosti i ne grijee s bezbonicima, jer oni e se spasiti.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
u svjetlosti sunca i izabranici u svjetlosti ivota vjenoga; dani

njihova ivota bit e bez kraja, dani svetih bit e bez broja (Et.
Hen 58,2-3).66 Srea se ne nalazi samo u eshatolokoj radosti;
ona je ve u sigurnosti da e se na njoj imati udjela, koja se ima
ve od sada.67
U posljednjim pretkranskim stoljeima s vjerom u
uskrsnue pridolazi jedna nova perspektiva budunosti koja se
protee preko smrti. Naa rije blaen cilja na taj vid budunosti
i utoliko je vrlo smislena. Ali ne smije se zaboraviti da se ovjek
ve ovdje i sada proglaava blaenim. On se ne tjei samo s
pogledom na onostranost, nego ga ta nada i sigurnost ine
sretnim ve ovdje i sada.68
Eshatoloko je blaenstvo obino upravljeno narodu u
nevoljama, a obeanje njima budua je utjeha. Tako u protivnosti
s mudrosnim blaenstvom, gdje je moralni poticaj openito
glavni predmet, unato deklarativnom obliku, u eshatolokom
su blaenstvu osiguranje i nuenje nade glavni cilj: oi bivaju
usmjerene na budunost, koja e preokrenuti naravne vrijednosti
i sadanju situaciju; ispunjenje se vie ne nalazi u ovome svijetu,
nego u novome svijetu. Nesretno stanje onih koji su oslovljeni
uzima se kao dano za sadanjost i bit e promijenjeno samo
eshatolokim Bojim zahvatom.69
1.5. Dva tipa tumaenja biblijskih blaenstava
U povijesti izlaganja postoje dva bitno razliita tipa shvaanja
blaenstava. Prvi stav vidi u blaenstvima opomenu na dobro
66
67
68
69
Usp. J. Gnilka, Matthusevangelium, I., str. 117. Vidi takoer: Sl. Hen 42,614. Tu se proglaava blaenima one koji se boje Gospodina i njemu slue; one
koji ispravno sude, koji gole odijevaju i gladnima daju hranu; one koji pomau
siroadi i udovicama, koji hode ispravnim putem, koji vre milosre i prakticiraju
blagost, itd. U Sl. Hen 52,1-16 izmjenjuju se blaenstva i prokletstva, npr. :
Blaen, tko hodi u miru! Proklet, tko mir razgrauje!
Za druga blaenstva iz ove knjige, vidi: 81,4; 82,4; 99,10; 103,4-5. Iza tih
blaenstava stoji iskustvo da onima, koji se u ovome ivotu trude ivjeti u skladu
s Bojim uputama, u ovomu ivotu esto ide gore nego onima koji se oko toga
ne trude. Umjesto da pred tim injenicama oajaju, s pomuu blaenstva ih se
eli ohrabriti i osposobiti da ne izgube nadu u konanu pobjedu u zajednitvu s
Bogom (usp. Et. Hen 103,1-4).
W. Pratscher, Die Seligpreisungen im Rahmen der Bergpredigt, str. 172. Vie o
obliku blaenstava, vidi: A. George, La forme des Beatitudes jusqu Jsus, u:
Mlanges Bibliques (Festschr. A. Robert), Paris, 1957., str. 398-403.
Vidi: W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Saint Matthew, I.,
299
300
ponaanje. Mnogi tumai misle da biblijsko blaenstvo pripada

prije svega mudrosnoj vrsti. Prema tom shvaanju, blaenstva se
pokazuju kao klasini oblik moralnoga i religioznoga poticaja.70
Po svom duhovnom sadraju, ona oblikuju veliki zahtjev
mudrosti....71 Te izjave nisu zaokupljene time da opiu sreu na
koju se pozivaju. Njihova je pozornost radije zaokupljena putovima
koji vode do te sree.72 Kratko reeno, blaenstva ... pripadaju
jeziku mudraca koji pouava; ona pokazuju put sree;73 njihova
je zadaa da preporue predloeni put dobrote (Izr 14,21; Ps
41,1; Sir 31,8).74 Dodjela blaenstva tu ide onima koji djeluju u
skladu s viim krjepostima. Prema tom shvaanju, blaenstva
iznose na vidjelo zbroj krjeposti koje bi trebalo slijediti. Jednom
rijeju, ovdje se ne bi radilo o dodjeli blaenstva, nego o etikoj
opomeni koja je zaodjenuta u ruho blaenstva. Nema sumnje da
Isusova blaenstva u Matejevoj verziji ukazuju na put kojim treba
ii do svetosti i kranskoga savrenstva. To su naela za ivotni
put do kranske savrenosti, ukazuju na to to bi krani trebali
biti.75 U tom smislu ona su esto bila nazvana uvjetima ulaska
u kraljevstvo Boje, uvjetima koje netko treba ispuniti u svom
ponaanju da bi mogao ui u kraljevstvo Boje.76
70
71
72
73
74
75
76
A. George, La forme des batitudes jusq Jsus, u: Mlanges Bibliques

rdigs en l honneur de Andr Robert, Paris, 1957., str. 398-403, ovdje 400.
Vidi takoer: R. Bultmann, Die Geschichte der syn. Trad., str. 80 i 113 sl.; C.
H. Dodd, The Beatitudes, u: Mlanges Bibliques rdigs en l honneur de Andr
Robert, Paris, 1957., str. 404-410; G. Eichholz, Auslegung der Bergpredigt,
Neukirchen, 1965., str. 26 sl.
W. Zimmerli, Zur Struktur der alttestamentlichen Weisheit, u: ZAW 51(1933.),
str. 177-204, ovdje 186. Opirnije o tome, vidi: Chr. Khler, Studien zur Formund Traditionsgeschichte der biblischen Makarismen (Diss.), Jena, 1974.
A. George, nav. dj., str. 401 sl.
A. Lefevre, Maldiction et Bndiction, u: DBS, V. (1957.), str. 746-751, ovdje
748.
Usp. J. Nolland, Luke 1,1-9,20 (WBC), Nashville, 1989., str. 280; B. Weber,
Makarismus und Eulogie im Psalter, u: OTE 1 (2008.), str. 202; G. Wenham,
Prayer and Practicein the Psalms, u: B. Becking & E. Peels (ed.), Psalms and
Prayers ... , Leiden & Boston, 2007., str. 279-295, ovdje 289: Vidik blaenstva
trebao bi potaknuti sve da usvoje put ivota koji e ga donijeti.
Usp. A. Rebi, Isusova nova pravednost: Blago gladnima i ednima pravednosti:
oni e se nasititi! (Mt 5,6), u: M. Vugdelija (ur.), Govor na gori. Zbornik radova
meunarodnoga znanstvenog skupa (SB), Split, 2004., str. 15.
H. Weder smatra da se to etiko tumaenje blaenstava potpuno nasukava na
blaenstvu oaloenih i gladnih. On dri da na tim blaenstvima biva jasno da
nije u vidu odreeno ponaanje, nego odreena situacija, poloaj u kojemu se
oslovljeni nalaze (vidi: H. Weder, Die Rede der Reden, Zrich, 1987., str. 45).
Ta bi opaska vrijedila za Lukinu verziju tih blaenstava, ali ne i za Matejevu.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
U emu srea blaenika ima svoj temelj? Na to odgovara

drugi dio: on je stablo koje donosi plodove, ono to on ini, to
uspijeva (Ps 1,1-3). Blaenstvo dakle ima svoje utemeljenje u
povezanosti izmeu dobroga ponaanja i pozitivnoga ishoda.
Poznato je da je to osnovno naelo mudrosnoga miljenja. Ono
poiva na pretpostavci da dobro ponaanje nuno sa sobom nosi
nagradu, dok neispravno ponaanje neizostavno prati kazna.
Blaenstva upuuju ovjeka na ponaanje koje se isplati, koje
mu pomae da doe do sree.77
Poznato je da je to umovanje ve u starozavjetnom vremenu
dospjelo u krizu. Na osnovi iskustva postalo je jasno da Bog ne
plaa svake subote, da i estiti ljudi, i to posebno oni, moraju
podnositi mnoge nevolje za svoga zemaljskoga ivota. Postoje
razliiti pokuaji kako se ponaati s tim iskustvom. Jedan je da
se nastavi vjerovati, protiv svakoga privida iskustva, da dobro
vladanje biva nagraeno sa sreom. Drugi je izlaz da se nagrada
za dobro ponaanje, za koju nam se ini da se ne ostvaruje u
ovome ivotu, pomakne u eshaton. Neporoan ivot u skladu
s Bojim zakonom donijet e blaenstvo, ako ne u ovome
ivotu, onda u drugome. Polazei od ovoga osvjedoenja, jedno
ponaanje, koje se gledajui isto ovosvjetski ne isplati, moe
biti sasvim ispravan odabir. Postoji oito djelovanje koje se dade
utemeljiti samo s pogledom na onostranost.
I obratno, jedna druga skupina egzegeta vidi u blaenstvu
izvedenicu ili zamjenu blagoslova, nain blagoslova koji mogu
upotrijebiti i laici.78 Prevodei are sa svaka srea onomu,
C. Keller nastavlja tumaiti: Hebrejsko je blaenstvo blagoslov.
Znaajno je da u nekom od najstarijih poznatih primjera, ono
se izgovara u korist izvjesnih prisutnih osoba. Blaenstvo
ne eli slaviti njihovu aktualnu sreu; ono gleda na njihovu
budunost. Onomu komu se kae arekha, eli se uspjena
i sretna budunost...79 Blaenstvo je prikladno sredstvo da se
osigura ta eljena srea. Meutim, blagoslov kao i blaenstvo
77
78
79
H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), 1987., str. 42.

Usp. S. Mowinckel, Psalmenstudien, V. Segen und Fluch in Israels Kult und
Psalmendichtung, Oslo, 1923., str. 1 sl., 10 sl., 54,88; A. Weiser, Die Psalmen,
Gttingen, 1959., str. 59; F. Vattioni, Beatitudini, str. 17; H. Gunkel, Einleitung
in die Psalmen, str. 296: ... Doputeno je dakle smatrati blaenstvo, koje se
uvodi s are, kao formulu istinskoga i pravoga blagoslova laika.
C. Keller, Les batitudes de l A. T., str. 92.
301
302
ukljuuju po sebi uvijek jedan poticaj, moralnu pouku.80

Ubrzava se propast prekritelja i blagoslov onoga koji je
opsluitelj. Blagoslov-Blaenstvo: Blago onome koji misli na
uboga i slaba: u dan nevolje Jahve e ga spasiti! (Ps 41,2), eli
potaknuti budueg nadarbenika, tko god on bio, da intervenira
u korist ubogoga.81 Iz svega toga jasno proizlazi da upotreba
blaenstva u sapiencijalnoj pouci ima duboke religiozne korijene.
Tonije, blaenstva uvode (ili odravaju) u sapiencijalnoj pouci
religioznu dimenziju odnosa s Bogom.82 I u tom kontekstu,
blaenstvo ostaje formula blagoslova, smatraju pobornici ovoga
drugog tumaenja.
ini nam se da su ova dva tumaenja biblijskih blaenstava
neprimjerena i jednostrana. Ve se A. Descamps kritiki osvrnuo
na jednostrani pokuaj da se blaenstva Staroga zavjeta svode
iskljuivo na mudrosni tip.83 S druge strane, kulturno je
tumaenje podvrgao otroj kritici W. Janzen; ovaj autor jasno
iznosi na vidjelo sve ono to, s literarnog gledita, razlikuje
formulaciju blaenstava od one blagoslova: radi se o dvije potpuno
razliite knjievne vrste i nita ne doputa da se izvodi blaenstva
iz blagoslova.84 Blaenstva se razlikuju dakle od blagoslova koji
namjeravaju dati tu sreu. Sudei po tekstovima, blaenstvo se
ne predstavlja izvorno kao sredstvo koje naznauje put koji treba
slijediti da bi se bilo sretno, niti kao formula blagoslova85 koji
eli priopiti sreu: blaenstvo konstatira i proglaava tu sreu.
To je estitka sretnom ovjeku, kojemu se blaenstvo upravlja.86
Kada kraljica Sabe, u prisutnosti Salomonovoj, klie: Blago
tvojim ljudima, blago ovim tvojim slugama, koji stalno stoje u
80
81
82
83
84
85
86
O blaenstvima i blagoslovima u Psaltiru, vidi: B. Weber, Makarismus und

Eulogie im Psalter, u: OTE 1 (2008.), str. 193-218.
Usp. C. Keller, Les batitudes de l A. T., str. 94.
Isti, nav. dj., str. 95.
Vidi: A. Descamps, Les Justes et la Justice dans les vangiles et le christianisme
primitiv, hormis la doctrine proprement paulinienne, Louvaine-Gembloux, 1950.,
str. 165-176.
Za sve vidi: W. Janzen, Asre in the Old Testament, u: HTR 58 (1965.), str. 215226.
U Septuaginti maka,rioj prevodi samo are, tako da znaenje formule baruk
(blagoslovljen: obino preveden s euvloghto,j) za shvaanje pozadine Mt 5,3-12 =
Lk 6,20-23 mora biti minimalno.
Radi se o formuli estitanja: H. J. Kraus, Psalmen, I , str. 2; G. Eichholz,
Auslegung der Bergpredigt, str. 26-27. Usp. E. Lipinski, Macarismes et psaumes
de congratulation, u: RB 75 (1968.), str. 321-367; W. Kaeser, Beobachtungen
zum alttestamentlichen Makarismus, u: ZAW 82 (1970.), str. 225-250.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
tvojoj nazonosti i sluaju tvoju mudrost! (1Kr 10,8 = 2Ljet 9,7):

jasno je da kompliment eli iskazati potovanje kralju osobno.87
U starom psalmu koji uokviruje Mojsijeve blagoslove na kraju
itamo: Blago tebi, Izraele! Koji narod ko tebe Jahve spaava?
On tit je tvoj to te brani i ma tvoj slavodobitni (Pnz 33,29). To
je krik radosti i udivljenja za povlasticu Izraela, ali i pohvala dana
Bogu koji titi svoj narod. Tu se osloboenje od ropstva slavi s
jednim blaenstvom. Religiozna blaenstva imaju esto smisao
himna i doksologije. Izraz su Boje naklonosti prema osobama.88
Perspektiva nije ona pareneze, ni ona ritualnog blagoslova. U
proroka blaenstvo je sluilo da izrazi pouzdanje u Boji zahvat
koji ima dovesti u red sadanju nesretnu situaciju (Iz 30,18; Jr
17,7-8; Dan 12,12).89
1.6. Zakljuak
Izvanjski gledano nalaze se Isusova blaenstva vrlo
blizu apokaliptikim blaenstvima. I kod Isusa se blaenstva
utemeljuju s Bojim Kraljevstvom, i u matejevskim blaenstvima
radi se o primjerenom ponaanju. Ipak ne stoji - i to je jedna
prva znaajna razlika - ispunjenje Zakona u prvom planu. Ni
na jednom se mjestu vritelj Zakona ne proglaava blaenim.
Od apokaliptikoga gledanja razlikuje se Isus bitno u svojem
shvaanju vremena. Najvrjednija razlikovna znaajka je: Isusu
je stalo do uprisutnjenja Kraljevstva Bojega. Dok je apokaliptika
raunala s jednim novim vremenom, koje se sa sadanjim
vremenom sastaje samo utoliko ukoliko e mu uiniti kraj, u
Isusa se radi odluno o prodoru Kraljevstva Bojega u sadanjost,
dakle upravo o tome da novo vrijeme uzima staro pod svoj
utjecaj.90 Prema apokaliptikom miljenju sadanje se vrijeme
ispunjuje vrenjem Zakona. To vrenje dakle nije odreeno od
87
88
89
90
Usp. Odiseja VI, 154-155, gdje Odisej, oparan draesnou i ljepotom Nauzike,
klie: Tri put blaeni tvoj otac i tvoja uzviena majka! Tri puta blaena i tvoja
braa! Oito je da se jeka tog uzvika uje i u Ovidija (Matamorfoze IV, 322-324):
Qui te genuere beati, et frater felix, et fortunata profecto si qua tibi soror est,
et quae dedit ubera nutrix. Iako u neizravnom obliku, kompliment je upravljen
samoj djevojci.
Usp. J. A. Fitzmyer, The Gospel according to Luke I-IX (AB), New York, Doubleday,
1970., str. 632.
J. Maniparampil, Happiness of the Mourners! (Mt 5,4), u: Jeevadhara 230
(2009.), str. 118; J. Nolland, Luke 1,1-9,20 (WBC), Nashville, 1989., str. 280.
Vidi: H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 43.
303
304
novoga eona. Protivno tome kod Isusa sadanje djelovanje nema

karakter ekanja, nego djelatnoga stava na blizo kraljevstvo
Boje. Isus je cjelokupni svoj ivot, svoje navijetanje jednako
kao i svoje djelovanje shvatio kao uprisutnjenje Kraljevstva
Bojega. U taj sklop trebaju se staviti i Isusova blaenstva.91
Blaenstvo postoji samo u povezanosti s Kraljevstvom Bojim.
I moemo ga pravo shvatiti samo u kontekstu Kraljevstva
Bojega: Kraljevstvo je Boje konano tu, meu nama, pa su
siromani-oaloeni-krotki-progonjeni konano osloboeni,
sretni, radosni, veseli. I na tome im estitamo!92 Radije nego
srea u svjetskom smislu, blaenstvo se sastoji u dubokoj
unutarnjoj radosti onih koji su dugo iekivali spasenje od Boga
i koji sada poinju kuati njegovo ispunjenje. Drugim rijeima,
blaenstvo opisuje neshvatljivu sreu onih koji participiraju na
Kraljevstvu koje Isus navijeta.93
Srea koju proglaavaju blaenstva moe se promatrati
s razliitih gledita. U religioznim blaenstvima Biblije radi
se ponajee o srei koju ljudi ve sada uivaju zahvaljujui
boanskoj naklonosti, zalogu svih dobara. Kada se blaenstvo
smjeta u eshatoloku perspektivu, moe se odnositi na sreu
koju e izabranici uivati u buduem svijetu. To je sluaj u
Psalmima Salomonovim: Blago onima koji e ivjeti u one
dane, da promatraju sreu koju e Bog darovati Izraelu, kad
sabere plemena (17,44). U istom smislu na drugom mjestu se
kae: Blago onima koji e ivjeti u one dane, da promatraju
dobroinstva koja e Gospodin dati buduoj generaciji, kojom e
vladati ezlo Krista Gospodina ... (18,6). Blaenstva iz Lk 14,15
i Otk 19,9 mogu se shvatiti u istom smislu.94 Druga blaenstva
meutim proglaavaju blaenima one koji uivaju ve sada
povlasticu koja je povezana s krajem vremena, kao u ovom
blaenstvu: Blago oima koje gledaju to vi gledate! Kaem vam:
mnogi su proroci i kraljevi eljeli vidjeti to vi gledate, ali nisu
vidjeli; i uti to vi sluate, ali nisu uli! (Lk 10,23-24).95 Na kraju,
91
92
93
94
95
Vidi: H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 46.
A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 35.
Usp. D. A. Hagner, Matthew 1 - 13, Nashville, 1993., str. 91.
Treba ipak rei da se navedena blaenstva mogu shvatiti i tumaiti na dva
razliita naina. Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem! (Lk
14,15), moe se shvatiti u smislu da e taj ovjek biti sretan kad bude blagovao,
ili u smislu da je on sretan ve sada jer e blagovati.
Vidi takoer: Mt 13,16-17; Mt 11,6 = Lk 7,23; Mt 16,17.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
mogu se proglaavati blaenima od sada oni koji su pozvani da

uivaju eshatoloku sreu pri dolasku kraljevstva Bojega. U
tom smislu, oito, progonjeni iz posljednjega blaenstva nazvani
su blaenima i pozvani da se vesele na pomisao nagrade koja
im je rezervirana u nebesima. To je motrite najveeg dijela
blaenstava Novoga zavjeta.96 Ono stoji u osnovi prvih triju
blaenstava Govora na gori: siromasi, oaloeni, gladni trebaju
se smatrati blaenima zbog utjehe koju e im dati skori dolazak
Kraljevstva Bojega. Identino je gledite i u blaenstvima koja su
vlastita Mateju: blagi, milosrdni, isti srcem, mirotvorci, blaeni
su jer je njima zajamena Boja dobrohotnost u vrijeme suda. U
istom se smislu treba shvatiti blaenstvo progonjenih u 1Pt 4,14
i ono u Jak 1,12. I sveukupnost blaenstava Otkrivenja govore o
sadanjoj srei koja je motivirana obeanjem eshatoloke sree
na kraju vremena (Otk 1,3; 14,13; 16,15; 19,9; 20,6; 22,7.14).
Odatle se zakljuuje da blaenstvo see dalje od zemaljskoga
ivota ili ljudskih mogunosti.
Blaenstva ocrtavaju stavove istinskih uenika, onih koji
su prihvatili zahtjeve Kraljevstva Bojega, za razliku od stavova
ovjeka ovoga svijeta. Ona istodobno ukazuju na pozitivni
ishod takvoga oblika ivota. Ustvari, u drugom dijelu svakoga
blaenstva navodi se nagrada za uenitvo. Osim u prvom i
posljednjem blaenstvu, vrijeme je obeanja uvijek budue, po
emu se moe zakljuiti da ono najbolje tek ima doi kada se
Kraljevstvo Boje konano uspostavi i njegovi podanici uu u
njegov posjed. Ipak sadanje vrijeme u dva blaenstva (Mt 5,3.10)
upozorava nas protiv iskljuivo buduega tumaenja, jer Bog te
stavove nagrauje postupno. Naglasak nije toliko na vremenu,
sadanjem ili buduem, koliko na izvjesnosti da uenitvo nee
biti uzaludno.97
U svakom sluaju, Isusova se Blaenstva mogu pravilno
shvatiti samo u kontekstu Kraljevstva Bojega.98 Za Isusa, samo
uspostava Bojega kraljevstva moe donijeti blaenstvo, radost
na zemlji koja je izmuena siromatvom, patnjom i smru.
Kraljevstvo je Boje konano tu, meu nama, pa su siromani,
oaloeni, krotki, gladni i edni pravednosti sretni, radosni. Isus
96
97
98
Usp. F. Hauck, u: TWNT, IV., str. 369-370; H. Weder, Die Rede der Reden
(TVZ), Zrich, 1987., str. 43.
Usp. R. T. France, Evanelje po Mateju (Logos), Daruvar, 1998., str. 112-113; H.
Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 46.
Usp. H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 43.
305
306
ih proglaava blaenima. U tome se nalazi posebnost Isusovih

blaenstava: ona su bitno odreena djelomino ostvarenom
eshatologijom.99
Isus navijeta svoje evanelje kao program sree i po njemu
nudi nae potpuno ostvarenje u Bogu. No ta poruka moe biti
prihvaena i shvaena samo vjerom koja ukljuuje potpuni
preobrat nae ljestvice vrjednota, korjenitu promjenu u odnosu
na logiku svijeta i, konano, promjenu nae slike o Bogu.
Vjerovati srcem u Boje obeanje znai postati graaninom
njegova Kraljevstva i Isusovim sluateljem na Gori blaenstava.
Bog zapoinje kraljevati tamo gdje se poinje ostvarivati obeana
srea. Pozvani smo, dakle, da sreu uinimo naim ivotnim
programom, da svjedoimo radost kao svagdanji stil ivota.
S pomou svojih Blaenstava Isus nas uvjerava da srea
moe nastati i ivjeti u bilo kojoj ljudskoj situaciji, neovisno o
tome koliko je ona muna. Upravo tamo gdje ne postoje razlozi
za radost, Bog dolazi da obea radost i uini je moguom. Tko
to vjeruje i po toj vjeri ivi, Isus ga proglaava blaenim, njemu
ve pripada kraljevstvo nebesko. U Isusovim su blaenstvima
ovostranost i onostranost spojene. Niti se radi samo o srei
i blagostanju u ovome svijetu, niti se radi samo o spasenju i
blaenstvu u buduemu svijetu.
2. Blaenstva i Govor
na gori
U Novom zavjetu, Govor na gori s Blaenstvima na poetku

je manifest za program s pomou kojega je Isus poluio poetni
uspjeh sabirui oko sebe siromahe, gladne, krotke, potlaene
i progonjene.100 Isus je navijetao evanelje, koje je radosna
vijest za odreene ljude. Tko su ti? Blaenstva su odgovor.
Osam Matejevih blaenstava, etiri Lukina blaenstva i etiri
jao vama, tvore poetak jednoga Govora koji je bitno istovjetan
iako pod dva razliita oblika. Danas se openito smatra da
su Matej i Luka primili perikopu Blaenstava zdruenu s tim
Govorom kojega ona tvore prolog u jednoj i drugoj verziji.101 Ne
99
100
101
Usp. J. Gnilka, Matthusevangelium, I., str. 117; W. Wiefel, Das Evangelium

nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 82.
A. Lesk, Matthew (The International Bible Commentary), Bangalore, 1998.,
str. 1317-1396, ovdje 1336.
Usp. L. Sabourin, Matteo, I., str. 366.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
smije se, stoga, nikada zaboraviti da su Blaenstva neodvojiva od

Govora na gori. Ona su uvod koji daje ope usmjerenje onome to
slijedi; s druge strane, ona primaju istodobno svjetlo od onoga
to slijedi.102 Njihov literarni poloaj na poetku Govora na gori
izraava njihov najvii autoritet. Vrijedno je stoga utvrditi odnos
izmeu tih Blaenstava i ostatka Govora na gori.
Izmeu Blaenstava i ostatka Govora na gori postoji duboki
kontinuitet. Srea koju Blaenstva dodjeljuju siromasima u
duhu, krotkima, progonjenima itd. posebnoga je tipa. S jedne
strane vezana je uz obeanje, ije se ostvarenje treba dogoditi;
ona moe koegzistirati s patnjom, kako biva oito u sluaju
progonjenih. Radi se o srei nade, koja anticipira onu koja e
biti dana u trenutku dolaska Kraljevstva Bojega. Ako su te
osobe blaene ve od sada, one su to zbog radosne sigurnosti
koju imaju da vide ostvarenu sigurnu nadu. Obeanja koja
prate svako od blaenstava smjetaju se u isto eshatoloku
perspektivu.
Ali ta srea ne podrava se samo od nade u budui dogaaj.
Ona je neodvojiva od stvarnosti koja se ivi, od duhovnih
raspoloenja i od konkretnih stavova, na koja su vezana
obeanja. Ljudi kojima se ovdje estita blaeni su jer ispunjaju
nune uvjete da bi imali udjela na obeanju. Sigurno formula
moe biti bezuvjetna, ali nain na koji prvi lan blaenstva
opisuje nadarbenika obeanja tei oito da prikae znaajku koja
ga karakterizira kao uvjet koji treba ispuniti da bi se zajamilo
dobroinstvo. To je tako jasno da Blaenstva, pod njihovim isto
deklarativnim oblikom, ukljuuju poziv da se stavi u raspoloenja
koja se trae da bi se primilo obeanje.
Nije teko uoiti da se dvije komponente sree,103 o kojoj
govore Blaenstva, ponovno nalaze du itavoga Govora na gori.
102
103
Usp. A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 17; E. Reinmuth, Anthropologie
im Neuen Testament (A. Francke Verlag), Tbingen, 2006., str. 61; Papinska
biblijska komisija, Bibel und Moral, Bonn, 2009., str. 141. 208.
Ovdje trebamo barem spomenuti treu komponentu: dogaaj spasenja ostvaren
Isusovim poslanjem, nova situacija koju to poslanje stvara u povijesti spasenja.
Na razini Isusova ministerija, to je promatranje u prvom planu: neposredni
i odluni razlog, snagom kojega siromasi bivaju proglaeni blaeni, stoji u
prisutnosti Bojega Poslanika, koji uvodi posljednja vremena. Ta perspektiva
ne iezava potpuno u Mateja, u kojega se Govor na gori predstavlja kao izraz
evanelja Kraljevstva (4,23), kao promulgacija mesijanskoga zakona za
posljednja vremena. Taj zakon ne moe se shvatiti neovisno o osobi Onoga koji
ga formulira, u kojemu se Boja volja oituje u potpunosti. To biva posebno
jasno u sluaju blaenstva siromaha u duhu i onoga krotkih: ona nalaze svoju
307
308
Prije svega Govor se postavlja, od poetka do kraja, u perspektivu

eshatolokoga dogaaja. To je gledite u 5,20, koje formulira uvjet
koji treba zadovoljiti da bi se moglo ui u kraljevstvo nebesko.
Dvije ga prve antiteze ponovno preuzimaju pod oblikom prijetnje,
koja evocira sud Boji i osudu na pakao (5,21-30). Ista se misao
ponovno vraa u pouci o dobrim djelima: ta nee biti nagraena,
ako ne budu uinjena da se svidi Bogu (6,1-18); u upozorenjima
protiv preokupacije za zemaljska dobra: treba zgrtati blaga na
nebu (6,20) i traiti prije svega Kraljevstvo i pravednost Boju
(6,33); u pozivima: Ne sudite da ne budete sueni (7,1), Uite
na uska vrata... (7,13). Sud biva evociran takoer prispodobom
o dvije kue (7,24-27).
Eshatoloki istek ne opisuje se zbog samog sebe. On je
zanimljiv samo u mjeri u kojoj kvalificira sadanji trenutak i u
kojoj dariva smisao sadanjoj egzistenciji. ivot e biti uspjeh
ili neuspjeh, prema tome kakav e sud Bog o njemu dati.
Ponaanje Isusova uenika treba stoga biti potpuno odreeno
milju na taj sud, koji e pripustiti jedne u sreu Kraljevstva, a
druge odbaciti u muke paklene. Nikakva briga ne bi smjela uzeti
premo nad onom da se ispuni uvjete uz koje je vezan ulazak u
Kraljevstvo.
Istina, Blaenstva stavljaju naglasak na obeanje koje se daje
odreenim kategorijama ljudi, na osnovi kojega oni zasluuju
da im se estita i da budu nazvani blaeni. Ali to prikazivanje
ukljuuje poziv da se ostvare uvjeti uz koje je obeanje vezano.
Taj poticaj, implicitan u Blaenstvima, postaje eksplicitan u rr.
13-16, koje je evanelist njima zdruio. Ostatak Govora poziva
da se prizna sva teina toj implikaciji i parenetinom dometu koji
ona dodjeljuje Blaenstvima. Ta se ne ograniuju da proglase
blaenstvo siromaha i drugih, nego ele potaknuti krane da se
stave u ista raspoloenja koja e dopustiti njima da imaju udjela
na Kraljevstvu.
Kako u Blaenstvima tako i u ostatku Govora na gori
nalazimo opisane ideale i djelotvornu nakanu onih koji ele
ivjeti u duhu Kraljevstva.104 U Blaenstvima je to izraeno u
obliku estitke za one koji prianjaju tom nainu ivota, dok
104
jeku u izjavi koju Isus daje o sebi samom u Mt 11,29 (usp. i navod Zah 9,9 u
Mt 21,5 i onaj Iz 42,1.4 u Mt 12,18-21). Treba ipak priznati da je taj vid poruke,
dosta jasan na razini prvotne formulacije blaenstava, mnogo tee otkriti u
matejevskoj redakciji blaenstava i Govora na gori.
Usp. Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral, Bonn, 2009., str. 141.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
u ostatku govora imamo radije poticaj uenicima da suoblie

svoje ponaanje tim idealima.105 Drukije reeno, blaenstva su
eshatoloki proglas Kraljevstva. Ono to slijedi jest magna carta
Kraljevstva za uenike. to Isus predlae, sigurni je temelj, i
osoba koja gradi na tim naelima na vrstom je temelju.106
Blaenstva iznose na vidjelo kako se Bog ophodi sa svijetom.
Za njega su blaeni oni koji su njemu blizi, kojima vrijedi njegova
naklonost, koji neto od njega pokazuju. Oni pokazuju slabost
Boju, koja je jaa od ljudske jakosti, njegovu krotkost, njegovu
glad za pravednou, njegovo mirotvorstvo i milosre. Upravo
tu ima etika komponenta, koja je Mateju tako znaajna, svoje
logiko mjesto.107
Za tu viu pravednost Isus nije samo objavitelj, nego i
model. Osnovni se princip izrie u Mt 5,17-20. Tu se navodi
program za itavu Isusovu djelatnost: Ne mislite da sam doao
ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispuniti
(5,17). Osoba, djelovanje i nauk Isusov znae objavu onoga to je
Bog htio sa Zakonom i s pomou Proroka, i istodobno objavljuju
stvarnost i kvalitetu Kraljevstva Bojega. Vrhunac je ovoga
govora izjava: Budite dakle savreni kao to je savren Otac
va nebeski! (5,48). Ovdje se ideja o ovjeku, koji je stvoren kao
slika i prilika Boja (Post 1,26), ponovno preuzima i prenosi na
podruje morala. Bog sam najvii je uzor za sve djelovanje. Stoga
opomena: Traite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu
(6,33) i nuda da se vri volja Oca nebeskoga (7,21). Krist je
savreni uzor te moralne savrenosti (Mt 19,16-21).
Polazei od konteksta u kojem se nalaze, jasno je da se
Blaenstva ne mogu uzeti kao izliku da se idealizira ljudsku
bijedu pod bilo kojim oblikom, i jo manje da se na nju potie.
Isto bi tako bilo neispravno shvatiti blaenstvo progonjenih
kao poticaj na pasivnu rezignaciju, koja jedino rjeenje vidi u
ekanju na onostranost. Nema sumnje da Crkva, slijedei Isusa,
onima koji pate daje rije utjehe i ohrabrenja. S druge strane,
105
106
107
Vidi: L. Sabourin, Matteo, I., str. 366; A. Rebi, Blaenstva, str. 16.
Vidi: J. Vadakkedom, Proclamation of the Kingdom of Heaven: The Structural Key
to the Gospel of Matthew, u: Bible Bhashyam 1 (2010.), str. 3-33, ovdje 32.
Vidi: E. Reinmuth, Anthropologie im Neuen Testament (A. Francke Verlag),
Tbingen, 2006., str. 63.
309
tekst Blaenstava sadrava zahtjeve koje kao krjeposti treba

prakticirati.108
2.1. Dvije verzije Blaenstava: sinoptika usporedba
310
Govor na gori zapoinje s blaenstvima kako u Mateja

tako i u Luke (Mt 5,3-10 = Lk 6,20b-23).109 I Matej i Luka svoju
verziju Blaenstava stavljaju u usta Isusu. Mi meutim znamo
da su Isusove rijei prije nego su zapisane u dananjem obliku
prole dugi stadij usmene predaje. Taj je stadij trajao vie od
triju desetljea i sigurno je ostavio traga na formulaciji Isusovih
rijei i izjava.110 Toj su formulaciji sigurno svoj doprinos dali
i sastavljai evanelja u svom redakcijskom radu. Da bismo
ponovno Isusove rijei i izjave, barem priblino, razotkrili u
njihovu izvornom isusovskom obliku, potrebno je prekopati
te razliite stadije usmene predaje. To se postie sinoptikom
usporedbom paralelnih tekstova, kritikom predaje, literarnom
kritikom i kritikom redakcije. Taj je posao neizostavan u
tumaenju pojedinih ulomaka iz sinoptikih evanelja. Samo
tako moemo uoiti posebne teoloke naglaske koje su Isusove
rijei i izjave poprimile u razliitim evaneoskim verzijama.
U svom prvotnom, isusovskom izdanju, Blaenstva su imala
bitno mesijanski domet. Bila su prije svega izraaj proglasa
108
109
110
Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral, Bonn, 2009., str. 142. Potanje
o tome, vidi: M. Zovki, Blaenstva - Isusov poziv na spaeniko i spasonosno
udoree (Mt 5,3-12; Lk 6,20-26), u: Nova et Vetera, Sarajevo, 1983., str. 9-19;
Isti, Elementi globalne etike u Novom zavjetu, u: Interpres Verbi. Zbornik u ast
Ljudevita Rupia (ZIRAL), Mostar, 1998., str. 182.
Otvarajui tekstovi s blaenstvima bili su poznati u starini kao uspjeno
retoriko sredstvo. Ovdje upuujemo samo na otvaranje itave Knjige psalama
(Ps 1,1) i njezinih pojedinih dijelova (Ps 31,1; 40,2; 105,3; 111,1; 118,1). Vidi: H.
Frankemlle, Matthus. Kommentar 1 (Patmos Verlag), Dsseldorf, 1999., str.
207.
To naizmjenino suproimanje i rasvjetljavanje izmeu pisane i usmene
predaje nastavlja se i poslije nego su evanelja bila napisana. Znaajne su u
tom pogledu sljedee rijei Papije iz Hierapolisa: Ako je bilo gdje netko, tko je
slijedio poslije Starjeina, doao, ja sam se raspitivao o izvjeima Starjeina:
to je Andrija ili to je Petar rekao, ili to Filip ili to Toma ili Jakov ili to Matej
ili bilo tko drugi od Gospodinovih uenika, ili to su Aristion ili Starjeina Ivan,
(oba) Gospodinovi uenici rekli: Jer ja sam bio miljenja, da ti (izvjetaji koji
potjeu iz knjiga) nee meni tako mnogo koristiti kao izvjetaji od glasa koji ivi
i ostaje (Fragment 2 = Euzebije, Hist. ec. III. 39,3). Dakle, Papija, koji je ivio na
poetku II. stoljea, daje prednost ivim sjeanjima onih koji su uli oevidce,
pred onim to se nalazi napisano u knjigama.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
radosne vijesti: Mesija je stigao!111 Eshatoloko Boje Kraljevstvo

stupa na scenu. U tom svom izvornom obliku, Blaenstva su
bila kerigmatska poruka par excellence: obeanje boanskoga
milosra religioznim duama, ne onima koje se mogu pozvati
na svoja djela, nego onima koje (...) oekuju sve od Boga.112
U kasnijim preitavanjima ona su pretrpjela izmjene. Gledite
evanelista ne koincidira tono s prvotnim gleditem, jer je svaki
od njih otisnuo svoj sastav svojim posebnim preokupacijama. I
doista, izmeu tih dviju sinoptikih verzija Blaenstava postoje
znatne razlike: Matej ima devet blaenstava;113 Luka etiri,
koja su pojaana s etirima jao.114 etiri Lukina blaenstva
odgovaraju etirima Matejevim, ali i u tim blaenstvima postoje
mnoga razmimoilaenja bilo u obliku, bilo u smislu.115 Danas
se openito dri da je Lk 6,20-23 - glede broja i opsega, ali i
glede oblika i sadraja - bolje sauvao predaju blaenstava iz
Q.116 ini se ipak da se ne moe automatski priznati apsolutni
prioritet nijednoj od dviju verzija blaenstava.117
Nas zanima nain kako je perikopa Blaenstava bila
sastavljena. Oito je da se u njima moe razlikovati jedna
zajednika potka i ono to dolazi od evanelista ili od njihovih
posebnih predaja.118 Dvije recenzije Blaenstava (kao i itavoga
111
112
113
114
115
116
117
118
Nisu izraz dodijeljenoga blagoslova, nego priznanje aktualnoga stanja sree ili
blagoslova - proglas koji potvruje, esto naznaujui da je stigla eshatoloka
radost (R. E. Brown, Introduzione al Nuovo testamento - Queriniana - Brescia,
2001., str. 261, bilj. 14).
A. Descamps, Les Justes et la Justice dans les vangiles et le christianisme
primitif, Louvaine - Gembloux, 1950., str. 165. Usp. F. Zeilinger, Ein Kommentar
zur Bergpredigt, str. 34.
Budui da je deveto blaenstvo u Mt 5,11-12 samo primjena ili tumaenje
osmoga blaenstva, sasvim je logino smatrati da ima osam blaenstava.
Vidi: A. Sand, Das Evangelium nach Matthus (RNT), Regensburg, 1986., str.
100; R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 162.
Usp. H. Frankemlle, Die Makarismen (Mt 5,1-12; Lk 6,20-23). Motive und Umfang
der redaktionellen Komposition, u: BZ 15 (1971.), str. 52-75; B. Estrada, The
Last Beatitude. Joy in Suffering, u: Biblica 2 (2010.), str. 187-209, ovdje 188.
Usp. G. Strecker, Seligpreisungen, str. 257; H. Frankemlle, Die Makarismen (Mt
5,1-12 / Lk 6,20-23), str. 58; W. Wiefel, Das Evangelium nach Matthus, Leipzig,
1998., str. 80.
Potanje o tome, vidi: G. Strecker, Les macarismes du discours sur la montagne,
u: M. Dedier (izd.), L Evangile selon Matthieu. Rdaction et thologie (BEThL
XXIX.), Gembloux, 1972., str. 185-208, ovdje 185; M. Vugdelija, Blaenstvo
siromaha (Mt 5,3; Lk 6,20), u: CUS 1 (2002.), str. 8-37, ovdje 10-14.
ini se da nije mogue sve te razlike izmeu dviju verzija pripisati jednostavnim
redakcijskim preinakama evanelista na jednom istovjetnom predloku. Danas
velika veina egzegeta smatra da se te razlike duguju injenici da Matej i Luka
311
Govora na gori) pretpostavljaju jedinstvenu poetnu predaju,

predaju koja izgleda da je postojala ve u pisanom obliku.
Slinosti nam se ine previe precizne a da ne bismo pretpostavili
zajedniku literarnu bazu, pisani dokument na grkom;119
razlike su, s druge strane, previe vrijedne a da bi jedna redakcija
mogla biti smatrana kao samovoljna prerada druge. U svakom
sluaju, treba pretpostaviti postojanje jednoga zajednikog
izvora, posrednoga ili neposrednoga. Sve se slinosti ne mogu
protumaiti polazei jedino od usmene predaje.
2.2. Blaenstva u Lukinoj verziji (6,20 - 7,1)
312
U Luke imamo samo etiri blaenstva, dok ih Matej ima

osam. I u njega blaenstva otvaraju ovaj nastupni Isusov govor.
Oito je da u njima odjekuje program Isusova ministerija oditan
u sinagogi u Nazaretu uz pomo proroka Izaije (usp. Lk 4,1621).120
U Lukinoj verziji blaenstva su proglaena pred uenicima
i na njih se odnose. Poto su se oni okupili oko Uitelja (Lk
6,17-19), Isus je zapoeo govoriti: Blago vama, siromasi, ...
Blago vama koji sada gladujete... Blago vama koji sada plaete...
Blago vama kad vas ljudi zamrze... Ali, ne samo Dvanaestorica,
nego svi Isusovi uenici oznaeni su kao siromasi, kao oni koji
gladuju, koji plau. Govorei o siromasima, o gladnima, o
onima koji plau, o progonjenima, Isus ne opisuje razliite
kategorije osoba, nego razliite vidove istih osoba, tj. uenika.
Kad govori o progonjenima, Luka oito misli na ono to su
idovi inili i jo ine kranima: istjeruju ih iz svojih sinagoga i
pogruju kransko ime (usp. Dj 11,26). Uenici su i samo oni,
razliiti od mnotva, oni koje Isus proglaava blaenima.121
119
120
121
reproduciraju razliite predaje Gospodinovih rijei. Prema tom tumaenju,

polazite tih dviju redakcija bila bi dva ve diferencirana izvora u predaji koja je
prethodila evaneljima. Usp. S. Schulz, Q, str. 78; N. McEleney, The Beatitudes
of the Mount / Plain, u: CBQ 43 (1981.), str. 10; G. Strecker, Die Bergpredigt,
str. 31.
Neki ak priputaju neposrednu literarnu ovisnost dvojice evanelista.
Usp. H. Th. Wrege, Die berlieferungsgeschichte der Bergpredigt (WUNT 9),
Tbingen, 1968., str. 7.
Usp. A. Hastings, Prophet and Witness in Jerusalem. A Study of the Teaching of
Saint Luke, London, 1958., str. 167; A. Rebi, Blaenstva, str. 26; G. Giavini,
Discorso della montagna (EMP), Padova, 1980., str. 27 sl.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
Za razliku od Mateja, blaenstva su u Luke izraena u

drugoj osobi mnoine. Redakcija u drugoj osobi odgovarala bi
situaciji u kojoj je Isus propovijedao; trea osoba odraavala bi
situaciju vjernika i kranske kateheze. Nikakvo kolebanje stoga
ne izgleda mogue: treba se priznati prvenstvo izravnom stilu.
To je razlog zato velika veina tumaa smatra da je redakcija u
drugoj osobi prvotniji oblik blaenstava.122
Za razliku od Mateja, u Luke su subjekt etiriju blaenstava
radije drutvene klase nego stavovi srca.123 Blaenstva su u Luke
upravljena onima koji su sada124 stvarno siromani, gladni,
oaloeni i progonjeni.125 U usporedbi s Matejevom verzijom,
Lukina verzija naglaava vie socijalno gledite i zahtjeve
odricanja. tovie, poneki se put ini da Luka promatra sami
posjed dobara (osim ako se dijele siromasima) kao uzrok kvarenja
odnosa s Bogom. Lukin je ideal prazajednica u Jeruzalemu u
kojoj se sve to se posjeduje smatra kao zajedniko dobro svih
lanova zajednice (Dj 2,44-45; 4,32-37). To socijalno gledite
odgovara, kako emo vidjeti, vlastitoj Lukinoj preokupaciji. Ipak,
treba se uvati da se ne shvati krivo to Lukino naglaavanje.
Ni on ne proglaava siromatvo kao takvo blaenstvom. Njegov
neposredni kontekst i onaj globalni njegova evanelja daju jasno
razumjeti da su siromasi, oni koji plau i gladni blaeni,
jer oni ustvari bijahu Isusovi sluatelji i u oekivanju njegove
spasonosne akcije.
Luka je tree blaenstvo (6,21) formulirao realnije (plakati
- smijati se), a etvrto je blaenstvo (6,22-23) temeljito izmijenio: dodao je rije izopiti, umjesto pogrditi, upotrijebio
izraz izbaciti ime kao zloinako, umjesto kliite napisao
poskakujte od radosti.
Lukina su etiri blaenstva upravljena osobama koje trpe i
kojima se obeava nagrada. Moralna se znaajka ne pojavljuje.
U svakom sluaju, naglasak nije stavljen na nju. Nije isto za
blaenstva koja su vlastita Mateju i za precizacije koje on unosi
na blaenstvima koja su mu zajednika s Lukom (siromasi
122
123
124
125
A. Rebi naprotiv smatra da je oblik u treoj osobi mnoine prvotniji (Blaenstva,

str. 25).
Usp. G. Giavini, Discorso della montagna (EMP), Padova, 1980., str. 61.
Svi smatraju da je taj za Luku karakteristini sada njegov vlastiti dodatak
blaenstvu. Usp. A. Rebi, Blaenstva, str. 25.
Vidi: I. M. S. Abilash, Blessed Are the Merciful! (Mt 5,7), u: Jeevadhara 230
(2009.), str. 152-164, ovdje 152.
313
314
duhom i gladni pravednosti). Tu je moralna znaajka jasno

istaknuta, ona je u prvom planu. Da je Luka susreo tu znaajku
u svojim izvorima, on bi je sauvao i respektirao; prihvatiti da je
eliminirao tu moralnu znaajku, s ciljem da bi mogao tumaiti
ono to je ouvao u jednom isto socijalnom smislu, to bi znailo
pripisivati evanelistu stav koji ide protiv svake vjerojatnosti. Ako
Lukin tekst nema nikakve od naznaka koje daju blaenstvima
njihovu specifino moralnu i religioznu znaajku, to ne moe
biti jer ih je eliminirao, nego jer ih nije naao u izvoru kojim se
sluio.
Uz etiri blaenstva, koja su mu zajednika s Matejem, samo
Luka nadodaje etiri jao vama koji su upueni bogataima,
onima koji su sada siti, onima koji se sada smiju i onima
koje svi hvale (Lk 6,24-26). Kako se vidi, ti su jao potpuna
oprjenost prethodnim blaenstvima: nasuprot blaenicima
koji se proglaavaju sretnima, stoje nesretnici koji su dostojni
saaljenja.126 Osim toga, upada u oi njihova slinost kontrastima
izmeu bogataa i siromaha u Lukinu Velia. Vjerojatno ti jao
upuuju na antagonizme koji su nastali meu naslovnicima od
bogataa. Slina osuda u Jak (2,5-7; 5,1-6) mogla bi sugerirati
da je razlog te napetosti nepravda koju bogatai ine prema
siromasima. Zapravo, za Luku su pravi problem ne siromasi,
nego bogatai. On navijeta istodobno spasenje za siromahe kao
i sud za bogatae.
Podrijetlo tih jao u Lukinoj verziji blaenstava postavlja
posebno teak i delikatan problem. Glede tog pitanja, postoje tri
bitno razliita stajalita. Velika veina egzegeta, kako katolikih
tako i protestantskih, miljenja je da su ti jao Lukina kreacija,
tj. da Luki treba pripisati njihovo uklapanje u jedan tekst koji
ih nije sadravao. Podravatelji toga tumaenja dijele se u dvije
skupine: one koji smatraju da je sam Luka sastavio te izjave po
uzoru na blaenstva i one koji misle da ih je on preuzeo iz drugih
konteksta.127 Prema drugima, naprotiv, trebalo bi priznati da
126
127
Jasno je da ovdje nije mogue govoriti o blaenstvima a da se ne pazi na etiri

jao koja ih slijede.
Vidi, npr., R. Koch, Die Wertung des Besitzes im Lukas-evangelium, u: Biblica 38
(1957.), str. 151-169, ovdje 158, br. 5: Ovi jao predstavljaju se kao materijal
vlastit Luki i kao strano tijelo u prvotnom tekstu Govora na gori; Isusov govor
njegovim uenicima (Lk 6,20-23), ustvari, oito je prekinut od tih jao i potom
ponovno preuzet u Lk 6,27 sl. Luka je sastavio jao kao antitezu na blaenstvo
siromaha.... Slino i W. E. Bundy, Jesus and the First Three Gospels, Cambridge,
1955., str. 192.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
je Matej namjerno dokinuo jao, koji bi trebali biti smatrani

sastavnim dijelom prvotnoga Govora na gori. Trei, opet, odbijaju
vjerovati u dodatak ili dokidanje tih jao od dvojice evanelista;
oni smatraju da se njihov nastanak penje u jedno dalje vrijeme
i plod je jedne anonimne predaje. Ali rei da li ti tradicionalni
oblici odraavaju razliite naine prezentacije koje je usvojio sam
Gospodin u razliitim prigodama ili su se razvili dok je Crkva
traila da dadne jedan oblik sjeanjima Gospodinova nauka,
pitanje je na koje je vrlo teko odgovoriti.128 U svakom sluaju,
injenica da je Luka prisiljen uvesti spojnicu na poetku i na
kraju ovoga stranog prekida Govora, jasno pokazuje da su ti jao
ovdje kao strano tijelo i da su naknadno bili uklopljeni u izvorni
Govor na gori. A prijetnje bogataima imaju istaknutu ulogu
u Lukinu evanelju. Luka ne cijeni bogatstvo, jer ono sputava
ovjeka u odnosu na Kraljevstvo Boje. Bogatai ne misle na
Kraljevstvo, na budui ivot, nego na novac, na bogatstvo, na
ovozemaljski ivot. Stoga su oni ve primili svoju plau!129
Na osnovi svega to je reeno, ini nam se nemoguim
prihvatiti da je Luka s etirima jao zamijenio etiri Matejeva
blaenstva koja se ne nalaze u njegovoj redakciji. S druge strane,
izgleda malo vjerojatno da je Matej Lukine jao zamijenio s
etirima blaenstvima koja su mu vlastita. ini nam se nunim,
naprotiv, priznati da ti jao tvore viak u Lukinu tekstu; njihov
dodani karakter, kako smo ve naglasili, istaknut je i spojnicama
koje je evanelist sastavio da bi ih uklopio u ovaj kontekst. Treba
takoer priznati da, u njihovoj sadanjoj redakciji, jao nose
Lukin otisak, koji ih je barem preinaio ako ne i sastavio.130
Oito je da se blaenstva u Lukinoj verziji tumae u
tijesnom odnosu s jao koji ih podvostruuju: siromasi prvoga
blaenstva odnose se na ljude koji se nalaze u dijametralno
oprjenoj situaciji od one bogatih prvoga jao; isto tako se
gladni iz blaenstva trebaju definirati u funkciji sitih drugoga
jao, itd. Isto je tako jasno da je usmjerenje Lukinih blaenstava,
precizirano od etiriju jao, dosta razliito od onoga koje
poprimaju Matejeva blaenstva, koja se odnose na siromahe
128
129
130
C. H. Dodd, The Beatitudes, u: Mlanges Bibliques A. Robert, str. 410.

A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 25.
Vidi: F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas. Teilband 1 (Lk 1,1 - 9,50), Zrich,
1989., str. 298. Za to da su ti jao mogli stajati ve u Q, mogli bi govoriti neki
jezini odjeci kod Mateja, kao npr. alostiti se i biti utjeeni u Mt 5,4 (usp. Lk
6,24.26).
315
316
u duhu i na gladne pravednosti. Lukina perspektiva je vie

socijalna,131 Matejeva vie moralna.132 Bogati i siti u opasnosti
su jer je tako teko za njih da se potpuno otvore Gospodinu;
osim da se dopuste preplaviti od Njega, znajui se odvojiti od
zemaljskih dobara i upotrjebljavati ih velikoduno kao Zakej (Lk
19,1-10), kao pravi Kristov uenik (Lk 11,41; 12,33; 14,33), kao
dobri Samaritanac (Lk 10,29 sl.). Za Luku to je jedino autentino
siromatvo duhom za bogataa, ili barem njegov najkonkretniji
znak.133
Sve nas upuuje na to da jao pripadaju razini socijalne
interpretacije blaenstava, tj. razini Lukine redakcije, a ne razini
baze, one interpretacije koju emo mi zvati mesijanskom.
Prvotna redakcija formulirala je blaenstva u bitno kristolokoj
perspektivi; Lukina se redakcija stavlja vie sa socijalnoga
gledita. Stoga, uklapanje etiriju jao moglo bi biti vezano uz
socijalno tumaenje blaenstava koje je sigurno sekundarno.
I Lukina verzija blaenstava karakterizirana je parenetinim
usmjerenjem. Situacija kojoj ona odgovara nije vie ona Isusova
ministerija i proglasa radosne vijesti Kraljevstva Bojega, iji e
dolazak staviti kraj patnjama siromaha i svih nesretnika. Sada
se blaenstva upravljaju kranima koji ive u tekoj situaciji.
Protivljenje koje njihova vjera susree, stavlja ih na rub drutva
u kojem ive, i nosi za njih svaku vrstu liavanja i nevolja.
Evanelist, kako bi ih ohrabrio da ustraju, preuzima na njihovu
adresu Isusova blaenstva i primjenjuje ih izravno na njih. Oni
trebaju znati da se te izjave odnose na njih i namjeravaju im dati
ohrabrenje od kojega imaju potrebu u njihovim kunjama. Oito
je da tu dolazi do izraaja Lukina simpatija i briga za siromahe
(usp. Lk 16,19-31: siromani Lazar). Na taj nain Luka potie
krane na velikodunu ljubav prema siromasima u zajednici.
Bogati su krani pozvani da se odreknu dijela svoga bogatstva
u korist siromaha. Svatko tko bude itao Lukino evanelje morat
e biti zahvaen ovim pozivom na ljubav prema siromanima u
zajednici.134
131
132
133
134
B. Estrada, The Last Beatitude. Joy in Suffering, u: Biblica 2 (2010.), str. 189.
Usp. Dodd, The Beatitudes, str. 407-409.
Usp. G. Giavini, Discorso della montagna (EMP), Padova, 1980., str. 61 sl.
Usp. W. Knrzer, Die Bergpredigt (KBW), Stuttgart, 1970., str. 5; H. T. Wrege,
Die berlieferungsgeschichte der Bergpredigt, Tbingen, 1968., str. 5-11; A.
Rebi, Blaenstva, str. 26; F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas. Teilband 1 (Lk
1,1 - 9,50) , Zrich, 1989., str. 300.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
Ta reinterpretacija Isusovih blaenstava u funkciji aktualne

situacije krana nije samo djelo evanelista. Ona je imala svoj
poetak ve prije njega, u predstavljanju koje je dano blaenstvu
onih koji su progonjeni zbog Krista: kako u Mateja tako i u Luke,
ovo je blaenstvo formulirano u drugoj osobi mnoine i interpelira
izravno one koji trpe zbog svoje vjere. Lukina verzija protee taj
isti izravni oblik i na prethodna blaenstva. Na taj nain tekst se
upravlja kranima, koji se nalaze u tekim uvjetima ivota. Oni
se trebaju smatrati blaenima ne samo zbog zlostavljanja koja
podnose zbog svoje vjere, nego i zbog liavanja koja su povezana
sa siromatvom i zbog oaloenja svake vrste. Ne trebaju se
uditi zbog takvih nevolja, jer im je poznato da treba proi tim
putem da bi se ulo u kraljevstvo Boje (Dj 14,22).
Obeanje, koje je odreeno da utjei siromahe kojima
se Isus obraao, bilo je ono imanentnog dolaska kraljevstva
Bojega. Upuuje se na onaj dan. Tu se oito misli na dan prema
kojem tei kranska zajednica. Luka ipak nije vie tako siguran
u imanentnost toga slavnoga oitovanja i boji se da odreene
iluzije u tom pogledu daju kranskoj nadi opasnu bazu (usp. Lk
21,8). Stoga nije vie u perspektivi paruzije i kozmikih obrata
kraja svijeta da on trai ohrabrenje za krane u potekoama;
on tei radije da uvrsti njihovu nadu na ulasku u vjenost, koja
se dogaa za svakoga u trenutku smrti. Pasusi koji svjedoe tu
promjenu gledita, osvjetljuju obeanje blaenstava. Trenutak
prelaska u onostranost bit e za krane trenutak obrata
situacija, koji e kompenzirati patnje sadanjega ivota. Luka
je tako izvorni proglas s eshatolokim karakterom promijenio
u pouku. Dok su blaenstva u izvoru, izgleda, imala prvotno
eshatoloki karakter, u Lukinoj redakciji ona imaju u prvom
redu kerigmatski i katehetski karakter.135
135
A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 26. Vie o usporedbi Matejeve i
Lukine verzije blaenstava, vidi: F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas. Teilband
1 (Lk 1,1 - 9,50) , Zrich, 1989., str. 297 sl.
317
2.3. Blaenstva u Matejevoj verziji (5,1-12)
318
Matejeva je verzija Blaenstava stilski brino oblikovana.

Satkana je od osam blaenstava. U prva etiri blaenstva imamo
36 rijei; jednako se toliko rijei nalazi i u etirima drugim
blaenstvima.136 Prvo blaenstvo satkano je od 12 rijei, jednako
kao i osmo. Prvo i osmo blaenstvo paraleliziraju se i time to se
jedno i drugo zakljuuju rijeima: njihovo je Kraljevstvo nebesko
(o[[ti auvtw/n evstin h` basilei,a tw/n ouvranw/n).137 Podudarnost postoji
i izmeu treega blaenstva prvoga dijela i treega blaenstva
drugoga dijela: oni e se utjeiti (paraklhqh,sontai) - oni e
se zvati (klhqh,sontai).138 Isto imamo s etvrtim blaenstvom
prvoga dijela i etvrtim drugoga dijela: Blago gladnima i
ednima pravednosti (dikaiosu,nhn) - Blago progonjenima zbog
pravednosti (dikaiosu,nhj). Prvih se osam blaenstava tako dijele
u dvije skupine po etiri.139 Zapaa se i paliteracija (= ponavljanje
suglasnika) kod oznaavanja blaenika u prvoj strofi.140 Uinak
je te brino izraene strukture da proizvede jednu lako
136
137
138
139
140
Usp. J. Schniewind, Das Evangelium nach Matthus (NTD 2), Gttingen, 1950.,
str. 40; H. Frankemlle, Matthus. Kommentar 1 (Patmos Verlag), Dsseldorf,
1999., str. 209.
Postupak inkluzije navodi na misao da osmo blaenstvo zakljuuje seriju izjava
koje su konstruirane po istom modelu, naznaujui istodobno razdjelnu liniju
izmeu te serije i posljednjega blaenstva koje slijedi, koje je potpuno razliitoga
tipa i razlikuje se od prethodnih ne samo po svojoj opsenosti, nego i po svojoj
redakciji u drugoj osobi mnoine. Usp. P. Gchter, Die literarische Kunst im
Matthus-Evangelium, Innsbruck, 1963., str. 143; L. Sabourin, Il vangelo di
Matteo, I. (Ed. Paoline), Marino, 1976., str. 384; J. Gnilka, Matthusevangelium,
I , str. 115.
Ustvari, dananje drugo blaenstvo dolazi u nekim kodeksima i izdanjima na
treem mjestu. Vie o tom poretku blaenstava u Matejevoj verziji, vidi: W.
Wiefel, Das Evangelium nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 80.
Vie o tome, vidi: H. Guenther, Die Gerechtigkeit des Himmelreiches in der
Bergpredigt, u: Kerygma und Dogma 17 (1971.), str. 113-126, ovdje 117; N.
J. McEleney, The Beatitudes of the Sermon on the Mount, u: CBQ 43 (1981.),
str. 1-13; J. Gnilka, Matthusevangelium, I , str. 115; H. Weder, Die Rede der
Reden (TVZ), Zrich, 1987., str. 40; D. A. Hagner, Matthew I (WBC 33?A-B),
Dallas, TX, 1993., str 90; W. D. Davies D. Allison, The Gospel According to
Saint Matthew I. A Critical and Exegetical Commentary, Edinburgh, 1988., str.
452; F. Zeilinger, Ein Kommentar zur Bergpredigt, str. 34; B. Estrada, The Last
Beatitude. Joy in Suffering, u: Biblica 2 (2010.), str. 187-209, ovdje 187
Opirnije o tome, vidi: C. Michaelis, P - Alliteration der Subjektsworte der ersten
4 Seligpreisungen, u: NovTest 10 (1968.), str. 148-161; H. Weder, Die Rede der
Reden , str. 40.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
pamtljivu jedinicu nauka, depni vodi za ivot u kraljevstvu

nebeskom.141
I Matej i Luka predstavljaju blaenstvo siromaha u tijesnoj
povezanosti s blaenstvom oaloenih i gladnih (Mt 5,3.4.6;
Lk 6,20b.21a.21b). Dobiva se dojam da prvo blaenstvo slui
kao naslov za sva tri. Sa svojom opom naznakom naslovnika
siromasi vjerojatno je ono imalo ve u Isusovu izvornom
trolanom poretku funkciju naslova. U tom sluaju drugo i tree
blaenstvo (oaloeni i gladni) bila bi samo konkretiziranje
prvoga. Zbog svega toga mnogi u ta tri blaenstva vide trostruki
izraaj jedne jedine izjave,142 tj. blaenstva siromaha.
Iza blaenstva siromaha, koje stavljaju na poetak liste,
dvojica se evanelista razilaze u redoslijedu. Kod Mateja red je
sljedei: siromasi, oaloeni, gladni; u Luke: siromasi, gladni,
oni koji plau. Ovdje se samo od sebe namee pitanje: jesu li
gladni u izvoru Q dolazili tek u treem blaenstvu, kao to je to
sluaj u Mateja, ili odmah iza siromaha, kao to je to sluaj u
Luke?
Kritika dri da je u Mt 5,6 termin pravednost (dikaiosu,nhn)
matejevski dodatak. To karakteristino preitavanje povlai za
sobom promjenu smisla. Ustvari, u svojoj sadanjoj formulaciji
Mt 5,6 ne promatra vie situaciju materijalne nevolje, nego
duhovni stav usporediv onome koji evociraju u svojoj cjelini
blaenstva vlastita Mateju. Stavljanje gladnih, koji su postali
gladni pravednosti (Mt 5,6), neposredno uz milosrdne itd.
(Mt 5,7sl), moglo bi biti uinak toga preitavanja. Osim toga,
podudarnost reda blaenstava u Mateja s onim u Iz 61,1-3
govori takoer u prilog Matejeve redakcijske prerade.143
No, s druge strane, ni red blaenstava u Lukinoj verziji
ne pokazuje se automatski i neosporno prvotnijim. Naime,
antiteze gladni - bogati (usp. Lk 1,53) i bogati - siromasi
(usp. Lk 14,12-13; 16,19-22) znaajke su treega evanelja.
Luka voli naglasiti asocijaciju izmeu siromatva i gladi kao i
izmeu bogatstva i sitosti. Te su injenice dostatne da pokau
mogue sekundarno znaenje stavljanja siromaha i gladnih
141
142
143
R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 162.

J. Dupont, Les Batitudes, II. La bonne nouvelle (EtB), Paris, 1969., str. 13.
Usp. S. Schulz, Q - Die Spruchquelle der Evangelisten, str. 76; R. A. Guelich, The
Matthean Beatitudes: Entrance - Requirements or Eschatological Blessings?,
u: JBL 95 (1976.), str. 427; F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas, I., str. 297:
Lukin redoslijed (siromasi, gladni, oaloeni) vjerojatno je izvoran.
319
320
neposredno jednih uz druge u Lk 6,20b-21a, bogatih i sitih u

rr. 20b-21a i 24-25a.144 Kako se vidi, nema sigurnoga literarnog
kriterija da se odlui jesu li Matej ili Luka ouvali prvotni red
blaenstava u Q.145
Neosporno je da spomen pravednosti u etvrtom i u osmom
blaenstvu doprinosi razdiobi blaenstava na dva dijela. Osim
toga, tim ponavljanjem termina pravednost izranja na vidjelo i
moralni naglasak, koji se ini bitnim za pitanje kojim se bavimo,
a to je odreenje novoga usmjerenja koje je Matejeva redakcija
doznaila itavoj seriji blaenstava. Ne grijeimo stoga ako veliku
vrijednost dodjeljujemo tom pojmu.146
H. Frankemlle uzima prvo blaenstvo (Mt 5,3) kao naslov
za sva druga blaenstva, dok u osmome blaenstvu (Mt 5,10)
vidi saetak blaenstava. Po njemu, inkluzija r. 3 i 10 (njihovo
je kraljevstvo nebesko) kao i povezivanje r. 10 s r. 6 s pomou
natuknice pravednost jasno pokazuju da je Matej stvorio dvije
strofe (5,3-6 i 5,7-10), ija jednakost u grkom tekstu ide ak do
broja rijei: 36.147
S pravom se u izlaganju svraa pozornost na tu
razdijeljenost u dvjema strofama tih osam formalno jednako
izgraenih blaenstava (5,3-10).148 Pritome tvore rr. 3-6 prvu,
rr. 7-10 drugu strofu. Neki tumai smatraju da postoji i
sadrajna razlika izmeu tih dviju skupina blaenstava: prva
etiri blaenstva tvore proroki navjetaj spasenja, upravljen
nesretnima, druga etiri zahtijevaju odreene stavove, odreena
raspoloenja koja se oituju u izvanjskom djelovanju.149 U
prvoj se opaa podnoenje nedostatnih ivotnih okolnosti, u
144
145
146
147
148
149
Tako J. Dupont, Les Batitudes, I. Le problme littraire. Les deux versions du

Sermon sur la montagne et des batitudes (EtB), Paris, 1969., str. 271-272;
III., str. 41; M. E. Boismard, Synopse des quatre vangiles en francais, II:
Commentaire, Paris, 1972., str. 128.
J. Zumstein, La condition du croyant dans l vangile selon Matthieu (Orbis
Biblicus et Orientalis 16), Freiburg - Gttingen, 1977., str. 285. To pitanje
moemo ostaviti otvorenim, to vie to se ini da ono nije od vee vrijednosti za
egzegezu dotinih blaenstava.
Usp. B. Estrada, The Last Beatitude. Joy in Suffering, u: Biblica 2 (2010.), str.
187-209, ovdje 187.
H. Frankemlle, Matthus. Kommentar I (Patmos Verlag), Dsseldorf, 1999., str.
209.
Vidi: N. Walter, Die Bearbeitung der Seligpreisungen durch Matthus, str. 256;
U. Luz, Komm. I, str. 199; M. A. Powel, u: CBQ 58 (1996.), str. 459-479.
Usp. J. Schniewind, Das Evangelium nach Matthus, str. 40; W. Grundmann,
Das Evangelium nach Matthus (THKNT I.), Berlin, 1968., str. 119; P. Hoffmann,
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
drugoj dokazivanje u svagdanjem ponaanju.150 Nedostatak

toga tumaenja sastoji se u tome da ono brka izmeu prvotne
perspektive te prve skupine blaenstava i one koja se oituje u
redakcijskom radu evanelista. Naime, u sadanjoj Matejevoj
verziji sva su blaenstva etizirana i spiritualizirana.
Inkluzija koja se sastoji od izriaja njihovo je kraljevstvo
nebesko (5,3.10), nije samo element koji povezuje itavi
pasus zajedno, nego ona ukljuuje da su i druga blaenstva,
od drugoga do sedmoga, razliiti naini proglasa kraljevstva
nebeskoga.151
Posebni poloaj posljednjega (devetoga) blaenstva izgleda da
se potvruje i time to se prvo i osmo blaenstvo zakljuuju istim
inkluzivnim obeanjem: jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Na
taj je nain nastala prstenasta kompozicija. Moglo bi se stoga
govoriti o trodijelnosti niza blaenstava koja se nalaze pred nama:
iza dviju strofa, koje su uokvirene inkluzijom (5,3.10), slijedi
jedan potpuno drugaije strukturirani element, blaenstvo o
progonjenima.152 To deveto blaenstvo povezano je s prethodnima
s natuknicom progoniti (diw,kein) i nebo (ouvrano,j).153 Kritika dri
ovo blaenstvo progonjenih (Mt 5,11-12; Lk 6,22-23) literarno
sekundarnim u odnosu na tri druga izvorna blaenstva, od kojih
se razlikuje po obliku, naslovnicima i izriitom kristolokom
pozivanju.154 Unato injenici da ga mnogi tumai ne smatraju
150
151
152
153
154
Auslegung der Bergpredigt, II. Selig sind die Armen... (Mt 5,3-16), u: BL 10
(1969.), str. 111-122, ovdje 118.
Usp. W. Wiefel, Das Evangelium nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 81; J.
Nolland, The Gospel of Matthew, Michigan, 2005., str. 197.
Usp. W. D. Davies D. Allison, The Gospel According to Saint Matthew I. A
Critical and Exegetical Commentary, Edinburhh, 1988., str. 460; B. Estrada,
Le beatitudini. Chiarimento strutturale e contenuto, u: S. Grasso E. Manicardi
(ed.), Generati da una parola di verit (Gc 1,18). Scritti in onore di R. Fabris,
Bologna, 2006., str. 31-41.
Usp. W. Wiefel, Das Evangelium nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 81; D. A.
Hagner, Matthew 1 - 13, Nashville, 1993., str. 89; U. Luz, Das Evangelium nach
Matthus I (EKK), Zrich i dr., 1997., str. 200.
Usp. R. Meynet, I frutti dell analisi retorica per l esegesi biblica, u: Greg 77
(1996.), str. 408. Naglaavajui pojam neba na poetku i na kraju Mt 5,316, ovaj tuma vidi ovdje jednu jedincatu literarnu jedinicu u kojoj deveto
blaenstvo ima funkciju poveznice za itavu sekciju (str. 409). Tako ve J.
Dupont, Batitudes, III, str. 316.
Usp. S. Schulz, Q - Die Spruchquelle der Evangelisten, Zrich, 1972., str. 454455; H. Merklein, Die Gottesherschaft als Handlungsprinzip. Untersuchung zur
Ethik Jesu (FzB), Wrzburg, 1978., str. 48-50.
321
322
autentinim i jednakim drugim blaenstvima,155 oito je da ono

ima karakteristine znaajke jednoga blaenstva.156
U kompoziciji Matejeva Govora na gori, deveto blaenstvo
(5,11-12) pokazuje se kao prijelazni ulomak.157 Radi se o
blaenstvu koje kao takvo produuje prethodnu seriju,158
ali koje u isto vrijeme stoji, s literarne toke gledita, izvan
precizno strukturirane literarne jedinice osam blaenstava.
Ovom devetom blaenstvu nedostaje konciznost prethodnih
blaenstava (rr. 3-10). Osim toga, prijelaz na drugu osobu
povezuje ga direktno s redcima koji slijede radije nego s redcima
3-10. Za razliku od osam prethodnih blaenstava Uitelj se
ovdje obraa uenicima na izravan nain: Blago vama (maka,rioi,
e,ste), s jednom formulom koja se slae sa sljedeim redcima: vi
ste ..., vi ste... (rr. 13.14). Blaenstvo preko broja, ono oblikuje
tako prvi lan drugoga dijela poetka Govora na gori:159 uenici,
poto su informirani o progonstvima koja e trebati trpjeti od
ljudi, sada se upozoravaju da e trebati odigrati u odnosu na te
jednu ulogu koja je usporediva onoj soli (r. 13) i onoj svjetla (rr.
14-16).160
Prvih osam blaenstava (5,3-10) od Mateja su oblikovana
kao jedinstvo. Kraljevstvo Boje i pravednost pri tome su
najznaajniji pojmovi. Oni ne oznauju samo tu malu zbirku,
nego imaju i u Govoru na gori kao i u Matejevu evanelju
155
156
157
158
159
160
Usp. R. Gundry, Matthew. A Commentary on His Handbook for a Mixed Church

under Persecution, Grand Rapids, MI, 1994., str. 73; U. Berges R. Hoppe,
Arm und Reich (Echter Verlag), Wrzburg, 2009., str. 64. E. Schweizer naprotiv
dri da je Matej sastavio osmo blaenstvo na osnovi devetoga : The Good News
According to Matthew, Atlanta, GA, 1975., str. 84.
Usp. B. Estrada, The Last Beatitude. Joy in Suffering, u: Biblica 2 (2010.), str.
187-209, ovdje 188.
Usp. W. D. Davies, The Setting of the Sermon on the Mount, Cambridge, 1964.,
str. 290; W. Trilling, Christusverkndigung in den synoptischen Evangelien,
Beispiele gattungsgemsser Auslegung, Leipzig, 1968., str. 82 sl.; G. Strecker,
Die Makarismen der Bergpredigt, str. 256; R. Schnackenburg, Ihr seid das Salz
der Erde, das Licht der Welt. Zu Mt 5,13-16, u: Mlanges Cardinal E. Tisserant,
I., Rim, 1964., str. 365-387; H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), Zrich,
1987., str. 40.
Njegov sadraj radije eksplicira sadraj osmoga blaenstva, nego da uvodi jednu
novu devetu kvalitetu. Usp. R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan,
2007., str. 161, bilj. 13.
Zbog svega toga R. T. France smatra da je primjerenije tretirati deveto blaenstvo
ne kao dio Blaenstava kao takvih nego kao povezujui uvod za sljedeu sekciju
(The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 171).
F. Zeilinger, Ein Kommentar zur Bergpredigt, str. 21.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
openito najvie znaenje.161 K ovim osam blaenstava stupa u

5,11-12 jo jedno deveto, koje se jezinim oblikom jasno izdvaja
od prethodnih. Vjerojatno je da se to blaenstvo oblikovalo u
zajednici kada je ona ve bila u situaciji progonstva.162 Nemamo
tu vie dosljednog razvoja misli, nego samo spajanje na osnovi
rijei-natuknice. U osmom i devetom blaenstvu rije je o
progonstvu.163
2.4. Oblik blaenstava: Matejevi redakcijski zahvati u
oblikovanju blaenstava
Tri karakteristike razlikuju na prvi pogled Matejevu verziju
blaenstava od Lukine. Prije svega broj, koji prelazi od etiriju
na devet blaenstava. Matej ima etiri blaenstva koja su mu
zajednika s Lukom: siromasi, gladni, oaloeni i progonjeni.
Smatra se da je Matej, ili njegovi izvori, to iz Q preuzeto
osnovno stanje od etiriju blaenstva164 proirio za etiri nova
blaenstva: krotki, milosrdni, isti srcem i mirotvorci.165 Glede
broja blaenstava vlada ope suglasje o tome da Matej nudi
proirenu verziju. On je red dopunio i pomou inkluzije (Mt
5,3.10) zaokruio. Osim toga, u Matejevoj verziji, Isus posljednje
blaenstvo blago progonjenima zbog pravednosti (5,10)
primjenjuje na prisutne uenike (5,11-12),166 dakle razdjeljuje
ga na dva dijela.
U prva etiri blaenstva, barem u izvornom izdanju,
stanje bijede i nevolje odraava pasivni stav koji privlai Boju
pozornost i brigu. Ona su nositelji radosne vijesti unesreenom
narodu, navjetaj spasenja Kraljevstva Bojega onima koji ga
161
162
163
164
165
166
Usp. J. C. Thom, Justice in the Sermon on the Mount: An Aristotelian Reading, u:

Novum Testamentum 51 (2009.), str. 325.
Prisutnost toga blaenstva u Luke pokazuje da se ono sigurno ve nalazilo u Q.
Usp. U. Luz, Matthus, I., str. 202.
Vidi: W. Pratscher, Die Seligpreisungen im Rahmen der Bergpredigt, u: P.
Trummer - J. Pichler (Hrsg.), Kann die Bergpredigt Berge versetzen? (Styria),
Graz - Wien - Kln, 2002., str. 171 sl.; F. Zeilinger, Ein Kommentar zur
Bergpredigt, str. 34.
Za rekonstrukciju izvora Q i njegovih paralela u blaenstvima, vidi: J. Lambrecht,
The Sermon on the Mount. Proclamation and Exhortation, Wilmington, DE,
1985., str. 48-52.
Usp. D. J. Harrington, The Gospel of Matthew, Collegeville, 1991., str. 82; U.
Berges R. Hoppe, Arm und Reich (Echter Verlag), Wrzburg, 2009., str. 64.
Na slian nain on postupa kada na kraju Oenaa primjenjuje na sluatelje
zahtjev opratanja uvrjeda (Mt 6,12.14-15).
323
324
oekuju. Druga etiri blaenstva sadravaju zahtjeve Kraljevstva

u mesijanskom vremenu, moralne kvalitete koje se trae da bi
se moglo biti proglaen blaenim. Deveto blaenstvo smjeta
se u budunost i sadrava obeanje: trpljenje e zbog Krista
zasluiti posebnu nagradu u Kraljevstvu. Tako, navjetajzahtjev-obeanje bili bi trilogija koja opisuje klimaktiki proglas
blaenstava u Mateja.167
Ope je prihvaeno da je na oblikovanje blaenstava u
Matejevoj verziji utjecao Iz 61,1-8.168 U tom Izaijinu tekstu
itamo: (1) Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve
pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da
iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu
i osloboenje sunjevima; (2) da navijestim godinu milosti
Jahvine i dan odmazde Boga naega; da razveselim oaloene
na Sionu (3) i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti
mjesto ruha alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oaja. I
zvat e ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu
njegovu. (4) Oni e nanovo dii prastare razvaline, sazdati opet
mjesta poharana, ruevine prolih narataja. (5) ... (6) A vas
e zvati Sveenici Jahvini, nazivat e vas Slubenici Boga
naega. Uivat ete bogatstva naroda, blagom se njihovim diiti.
(7) Dvostruka bijae njihova sramota - rug i prezir bijahu im
batina - zato e u zemlji svojoj batiniti dvostruko, njihova
e biti radost vjena. (8) Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim
grabe nepravedni. Vjerno u ih nagraditi i sklopiti s njima Savez
vjeni. Oito je da se jeka Iz 61,1 (iva,sasqai tou.j suntetrimme,nouj
th|/ kardi,a) uje u prvom Matejevu blaenstvu; pozorno uho u
drugom Matejevu blaenstvu (Blago oaloenima ...) uje jeku
Iz 61,2 (parakale,sai pa,ntaj tou.j penqou/ntaj). Neosporno je takoer
da blaenstvo Blago krotkima: oni e batiniti zemlju sadrava
aluziju na Iz 61,7 (klhronomh,sousin th.n gh/n) i na Ps 37,11 (oi` de.
praei/j klhronomh,sousin gh/n). U etvrtom Matejevu blaenstvu
Blago gladnima i ednima pravednosti ... odijekuje Iz 61,3
(klhqh,sontai geneai. dikaiosu,nhj; usp. takoer r. 8).169
167
168
169
Vidi: W. D. Davies D. Allison, The Gospel According to Saint Matthew, I.,

Edinburgh, 1988., str. 461; B. Estrada, The Last Beatitude. Joy in Suffering, u:
Biblica 2 (2010.), str. 188.
Usp. A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 28.
Vie o tome, vidi: P. Hoffmann, Auslegung der Bergpredigt, u: BiLe 10 (1969.), str.
111-122, ovdje 118-121; J. A. Sanders, From Isaiah 61 to Luke 4, u: J. Neusner
(ed.), Christianity, Judaism, and other Graeco-Roman Cults, I. (SJLA 12), Leiden,
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
Jo znaajnija je promjena tona. Ope je uvjerenje da je

Matej jae preradio blaenstva od Luke. Openito se priznaje
da u Mateja postoji tendencija stanovitoga etiziranja i
spiritualiziranja blaenstava u odnosu na Luku. U svakom
sluaju, njemu treba pripisati tumaee dodatke u prvom,
treem i osmom blaenstvu (siromasi duhom, gladni i edni
pravednosti, zbog pravednosti)170 koje ne nalazimo u Luke. Ti
Matejevi zahvati nose tragove iskustva ivljene povijesti i ele
razjasniti ono to je u njegovoj zajednici davalo povoda krivim
shvaanjima. Moda u njegovoj Crkvi ima netko tko je vjeran
slovu, ali nije autentinoj i ivoj Uiteljevoj misli.171 Dakle, Matej
je dodao precizacije u razliita blaenstva da naznai duhovno
znaenje172 koje ona trebaju imati u misli krana kojima
odreuje svoj spis. Sastavljajui svoj tekst blaenstava, Matej
ne misli vie na prve Isusove sluatelje, nego na Crkvu za koju
pie svoje evanelje, kojoj se sada blaenstva trebaju prerei na
novi nain.173 Za njega se ne radi vie o stvarnom materijalnom
siromatvu i gladovanju, nego o siromatvu u duhu / pred
Bogom i o gladovanju i eanju za pravednou.
Termin pravednost (dikaiosu,nh: Mt 5,6.10) jedan je tipino
matejevski umetak. On je sigurno posluio da razdijeli blaenstva
u dvije skupine po etiri. Moda se prva skupina izvorno
sastojala samo od triju blaenstava, ista ona koja nalazimo i
u Luke: siromasi, oni koji tuguju ili plau, oni koji gladuju. Da
bi jo dalje eksplicirao duhovno znaenje termina siromasi, to
je ve uinjeno dodatkom duhom, Matej je dodao blaenstvo
krotkih, koje je sugerirano jednim od znaenja hebrejske rijei
170
171
172
173
1975., str. 75-106; W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Saint

Matthew, I., Edinburgh, 1988., str. 436 sl. Ipak ta dva druga autora naglaavaju
da Matej nije uinio mnogo ako je uinio ita da naglasi veze izmeu Iz 61 i
Mt 5,3-12 (str. 438). Prema njihovu tumaenju, to se povezivanje ostvarilo u
predaji prije sastavljanja evanelja.
Usp. F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas. Teilband I. (Lk 1,1 - 9,50), Benziger
Verlag - Neukirchener Verlag, Zrich, 1989., str. 297; R. E. Brown, Introduzione
al Nuovo Testamento, Brescia, 2001., str. 262; W. Pratscher, Die Seligpreisungen
im Rahmen der Bergpredigt, u: P. Trummer - J. Pichler (Hrsg.), Kann die
Bergpredigt Berge versetzen? (Styria), Graz - Wien - Kln, 2002., str. 172; G.
Giavini, Discorso della montagna (EMP), Padova, 1980., str. 31.
W. Knrzer, Die Bergpredigt. Modell einer neuen Welt (Biblisches Forum 2),
Stuttgart, 1968., str. 27. Tim svojim umetcima on je nastojao zatititi blaenstva
od krivih tumaenja.
Sv. Matej ima oitu preokupaciju spiritualiziranja (D. Buzy, Mt, str. 53).
Usp. J. Gnilka, Matthusevangelium, I., str. 130.
325
326
anawim.174 Druga je skupina oblikovana od triju blaenstava,

koja su vlastita Mateju, i od etvrtoga koje je Matej formulirao
polazei od devetoga da bi izrazio na zgusnut nain znaenje i,
istodobno, oblikovao inkluziju s prvim blaenstvom (njihovo je
kraljevstvo nebesko).175 Iz te inkluzije proizlazi takoer da su
kvalitete siromasi duhom (r, 3) i progonjeni zbog pravednosti
(r. 10) istaknute kao nadreene kvalitete kojima su druge
kvalitete u rr. 4-5 i 7-9 podreene.176
U Mateja je oit sadrajni pomak prema parenezi. Matejeva se verzija stavlja u jednu vie moralnu i katehetsku
perspektivu. Ta je pareneza usmjerena potpuno na zajednicu.177
Blaenstva, jednako kao i sveukupnost Govora na gori, oituju
Matejevu tendenciju da uini od njih katekizam zajednice
radije nego proroki navjetaj. On tumai Isusovu rije za
svoje vlastito vrijeme i za svoje vlastite sluatelje. Svojom
formulacijom blaenstava, Matej je elio pokazati kranima
moralna raspoloenja koja se trae za ulazak u Kraljevstvo.178
Ta moralizirajua i spiritualizirajua tendencija oituje se u
174
175
176
177
178
Vidi: E. Bammel, Ptochos, u: ThWNT, VI., str. 904; L. Sabourin, Matteo, I., str.
367. U toj je perspektivi vjerojatnije da je blaenstvo krotkih na poetku dolazilo
neposredno iza blaenstva siromaha, kao to se nalazi u zapadnom tekstu, a
ne na treem mjestu, kako se nalazi u Sin., u Vat. i u najveem dijelu modernih
izdanja i prijevoda.
Vidi: L. Sabourin, Matteo, I, str. 367; P. Fiedler, Das Matthusevangelium,
Stuttgart, 2006., str. 107; G. Strecker, Die Bergpredigt, str. 31. Zadnje je
blaenstvo zajedniko Mateju i Luki i znatno je due od ostalih. to se tie
duine, slino je Blaenstvima iz Kumrana koja zapoinju formulom dibre
beraka (= rijei blagoslova). Opirnije o tome, vidi: D. Barthlemy - J. T. Milik,
Discoveries in the Judaean Desert I.: Qumran, Grotta I., Oxford, 1955., str. 118129; L. Moraldi, I manoscritti di Qumran, Torino, 1971., str. 194-204.
Tako: J. C. Thom, Justice in the Sermon on the Mount: An Aristotelian Reading,
u: Novum Testamentum 51 (2009.), str. 314-338, ovdje 325.
Usp. K. Kertelge, Selig, die verfolgt werden um der Gerechtigkeit willen (Mt 5,10),
u: IKaZ 16 (1987.), str. 97-106, ovdje 101. Vjerojatno je Matejeva zajednica
obuhvaala osobe koje nisu materijalno siromane. Svojim preitavanjem
Isusovih blaenstava on ih je uinio zanimljivima i vrijednima za njih. Pokazao
im je kako i oni mogu biti blaeni unato tome to nisu materijalno siromani.
Usp. R. A. Guelich, The Matthean Beatitudes: Entrance Requirements or
Eschatological Blessings?, u: JBL 95 (1976.), str. 417; A. Xavier, Blessed Are
the Peacemakers, For They Will Be Called Children of God , str. 166; W. Zager,
Bergpredigt und Reich Gottes, Neukirchen-Vluyn, 2002., str. 6-7. Stoga za
Matejevu verziju blaenstava ne stoji Merkleinova tvrdnja da se o blaenstvima
ni na jedan nain ne moe govoriti kao o moralnim uvjetima za ulazak u
Kraljevstvo (H. Merklein, Die Gottesherrschaft als Handlungsprinzip - Echter
Verlag -, 1978., str. 53-55). Merkleinovo stajalite dijele takoer: P. Fiedler,
Das Matthusevangelium, str. 109 i R. Feldmeier, Verpflichtende Gnade. Die
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
preinakama donesenim u blaenstvima siromaha, gladnih, kao

i u dodatku blaenstava krotkih, progonjenih zbog pravednosti,
milosrdnih, istih srcem i mirotvornih.179 Evanelje nije samo
radosna vijest koju bi bilo dosta sluati, nego je ono odreeno
da preobrazi srce i ponaanje vjernika.180 Blaenstva iznose na
vidjelo bitne znaajke uenitva.181 Blaenstva u Matejevoj
verziji (5,3-12) navijetaju sreu, ali su istodobno i zahtjevi; ona
su u isto vrijeme utjeha i poticaj.182 Meutim, iako je istina
da blaenstva sadravaju ukljuene etike poticaje, etiki
imperativ ostaje podreen indikativu navjetaja Kraljevstva
Bojega.183 Tijesna povezanost izmeu ljudskog ponaanja i
Bojeg djelovanja (kraljevstvo nebesko) nije prisutna samo u
prvom i osmom blaenstvu, nego i u svima ostalima iako to nije
izrijekom reeno. Tu se kae da e ih Bog utjeiti, da e im dati
da batine zemlju, da e ih nasititi, da e biti milosrdan s njima,
da e ih pripustiti u svoje zajednitvo, da e ih priznati kao svoju
djecu. S blaenstvima Isus ne utvruje kodeks apstraktnih
normi i obveza, nego pokazuje ispravno ljudsko djelovanje i
objavljuje istodobno budue djelovanje Boje. Ali blaenstva ne
opisuju budue Boje djelovanje samo kao nagradu za ispravno
ljudsko djelovanje, nego i kao temelj i motiv koji omoguuje i
ini smislenim to djelovanje. Tko u vjeri prihvati Isusovu objavu
179
180
181
182
183
Bergpredigt im Kontext des ersten Evangeliums, u : Isti, Salz der Erde. Zugnge
zur Bergpredigt (BTS 14), Gttingen, 1998., str. 15-107, ovdje 32.
Usp. D. A. Hagner, Matthew 1 - 13, Nashville, 1993., str. 89.
Pokuavajui konkordistiki povezati Matejevo i Lukino stajalite u njihovim
verzijama blaenstava, poneki tumai dolaze do proturjenih izjava. Tako Auer
najprije tvrdi da se blaenstva ne smije uzimati kao moralne principe ili norme.
Prema njegovu tumaenju, Isus tu daje temeljne linije ljudi kojima se otvara
pristup na Kraljevstvo Boje. Ta blaenstva nisu uvjeti, nego su navjetaj
spasenja i obeanje spasenja. Ali odmah iza tih tvrdnji dodaje: Naravno,
ukljuuju ta blaenstva i moralne imperative. To proizlazi ve iz injenice da se
ba u Mateja (7,13.21; 11,20-24; 12,41.50) nalaze Isusove rijei koje stavljaju
na znanje tijesnu ovisnost udionitva na Kraljevstvu od poslunosti zahtjevima
koje Isus predlae... Ali djela koja Isus zahtijeva nisu zakonski ini kao u
idovstvu, nego su to plodovi koje dobro stablo od sebe nosi (Auer, str. 98-99).
Usp. Hoffmann, Selig ..., str. 118; Frankemlle, Makarismen, str. 73; J. Gnilka,
Matthusevangelium, I, str. 130; W. Wiefel, Das Evangelium nach Matthus,
Leipzig, 1998., str. 80.
J. Zumstein, La condition du croyant dans l vangile selon Matthieu, Fribourg,
1977., str. 302-303.
H. J. B. Crombink, The Challenge of Overflowing Righteousness: to Learn to Live
the Story of the Gospel of Matthew, u: J. G. Van Der Watt (ed.), Identity, Ethics
and Ethos in the New Testament, Berlin New York, 2006., str. 23-48, ovdje 33;
Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral, Bonn, 2009., str. 74.
327
328
o Bojem djelovanju, koja je iznesena u navjetaju o Kraljevstvu

Bojem, biva time sposoban da se ne zatvara u vlastitoj
autonomiji, nego da prizna svoju potpunu ovisnost o Bogu. Proet
i noen tom vjerom, bit e takoer sposoban ne traiti po svaku
cijenu da spasi svoj ivot, nego da u odreenim sluajevima
prihvati na sebe progonstvo i smrt. Isusovo uenitvo ukljuuje
i spremnost na rtvu vlastitoga ivota. Isusova je smrt na kriu
za itavo ovjeanstvo najvii izraz njegove ljubavi. Poziv da se
bude njegov uenik, ne znai samo da se slijedi Isusa u njegovu
djelovanju, nego ukljuuje i poziv da se ima udjela na njegovim
patnjama i na njegovu kriu, da se prihvati progonstva pa ak i
nasilnu smrt (usp. Mk 8,34). Odsada se moralni ivot sastoji u
nasljedovanju Krista, nasljedovanju i participiranju na njegovu
ivotu, na njegovoj sudbini, na njegovoj slobodi u poslunosti
Bogu i daru sebe brai. To je put savrenstva i blaenstva:
put koji je otvoren svima i omoguen posredstvom dara Duha
Kristova. Drugim rijeima, to je put vjere djelotvorne ljubavlju
(Gal 5,6).
Zapravo, blaenstva krotkih (Mt 5,5), milosrdnih (5,7),
istih srcem (5,8) i mirotvornih (5,9) naglaavaju, na razliite
naine, parenetian domet blaenstava: pozivaju na djelovanje
za dobro blinjega, da bi se stvorio novi svijet, uklanjajui iz
njega egoizam, mrnju, nepravdu. Pravi uenik nije lijen, nego
aktivni djelatnik dobra, pun brige i zauzetosti za druge. Prema
Matejevu shvaanju blaenstva su neto sasvim drugo od
poziva na pasivnost i rezignaciju. Dakle, dok etiri blaenstva
koja su zajednika Mateju i Luki proglauju obrat vrijednosti
ovoga svijeta povezano s dolaskom Kraljevstva Bojega,184
ova dodatna Matejeva blaenstva naglauju da su ljudi, kojima
ona obeavaju sreu, pravednici, a ne samo nesretnici.185 Kako
se vidi, Matej u svojoj verziji blaenstava prelazi snanije na
djelovanje u smislu kraljevstva nebeskoga. Blaenstva se tu
ukazuju jednostavno kao niz krjeposti ili osnovnih dranja koja
trebaju karakterizirati one koji su se susreli s Kraljevstvom. Te
184
185
Vidi: H. Merklein, Die Gottesherrschaft als Handlungsprinzip, str. 54. Obeanje

spasenja zadrava tu ohrabrujui i utjeni karakter.
Usp. Klostermann, Mt , str. 34; Bornkamm, Bergpredigt, str. 1048; G. Strecker,
Seligpreisungen, str. 260; A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 4849; W. Pratscher, Die Seligpreisungen im Rahmen der Bergpredigt, str. 173; F.
Zeilinger, Ein Kommentar zur Bergpredigt, str. 36; W. Wiefel, Das Evangelium
nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 82.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
krjeposti i dranja odgovaraju Isusovu nauku u svim evaneljima

i istodobno su ogledalo Isusova vlastitog ponaanja. Stoga vodi
pravo nasljedovanje Isusa do jednog ivota koji je proet tim
krjepostima.186 Sve to lako moe povui za sobom protivljenje i
otpor svijeta. Time se itatelje alje na put kria, s obeanjem
iskustva uskrsnua.
Formulacije blaenstava u Matejevoj verziji pozitivne su i
bezuvjetne: one jednostavno konstatiraju blaenstvo siromaha
duhom, oaloenih, krotkih, onih koji gladuju i eaju za
pravednou, istih srcem, milosrdnih, mirotvoraca i progonjenih
zbog pravednosti. U njima se istodobno opisuju ideali i istinska
namjera onih koji ele ivjeti u duhu Kraljevstva Bojega. Oito
je rije o onima koji ispunjaju uvjete ulaska u Kraljevstvo. U
blaenstvima je to izraeno u terminima blaenstva za one
koji prihvaaju taj tip ivota, dok u ostatku Govora na gori
imamo radije poticaj uenicima da svoje ponaanje suoblie tim
idealima.187
Logika ovih etiriju blaenstava, koja su vlastita Mateju,
doziva u pamet jedan drugi princip iz Govora na gori, iji je cilj
upravo da potakne na altruizam: Jer sudom kojim sudite bit
ete sueni. I mjerom kojom mjerite mjerit e vam se (Mt 7,2 =
Mk 4,24; Lk 6,38; usp. jo Mt 6,12-15; 18,21-35; posebno 25,3146). Oprosti bratu, ini dobro, stvaraj oko sebe mir, i Bog e to
uzeti kao da je uinjeno njemu samome; on e te za to nagraditi
boanski velikoduno. Luka vjerojatno nije itao te izjave u izvoru
kojim se koristi, jer ne bi se moglo shvatiti, s njegove strane,
isputanje pouka koje su takoer i njemu posebno drage. Moda
ih ni sam Matej nije naao u svom izvoru u kontekstu u kojemu
ih donosi. Njihovo uklapanje na ovom mjestu odgovara sasvim
dobro njegovim katehetskim preokupacijama i stoga se moe
prihvatiti da je ono plod njegove redakcije.188 Ona sada tvore
186
187
188
Vidi: Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral. Biblische Wurzeln des
christlichen Handelns, Bonn, 2009., str. 75.
Usp. L. Sabourin, Il vangelo di Matteo, I , str. 366; A. Sand, Das Evangelium
nach Matthus, str. 103.
Usp. G. Strecker, Bergpredigt, str. 31; H. Frankemlle, Die Makarismen (Mt 5,112; Lk 6,20-23). Motive und Umfang der redaktionellen Komposition, u: BZ - NF 15
(1971.), str. 52-75, ovdje 67 sl. To ne znai da ih je evanelist izmislio potpuno;
mogue je da kompletira tekst s pomou elemenata druge provenijencije.
329
330
poetak Isusova Govora na gori (Mt 5,3-10) i gotovo se moe rei

da u njima nalazimo saetak njegova nauka.189
Dok u Luke blaenstva proglaavaju radosnu vijest
nesretnicima, u Mateja definiraju uvjete koji doputaju pristup
u Kraljevstvo.190 Gledite je ono crkvene kateheze. Od trenutka
kada se prepoznalo zahvat evanelista u precizacijama koje su
napravljene u blaenstvima koja su zajednika Mateju i Luki i
u dodatku blaenstava krotkih i progonjenih zbog pravednosti,
normalno je misliti da je nadodao i ova tri druga blaenstva
koja prevode tako dobro preokupacije koje su ga vodile kad ih je
redigirao.191 Ova dopunska blaenstva oituju i jednu disonancu
u obliku u odnosu na etiri zajednika: u estom i sedmom
blaenstvu ne oklijevaju imenovati Boga (oni e Boga gledati,
zvat e se sinovi Boji), dok zajednika blaenstva izbjegavaju
izgovoriti izravno ime Boje, upotrjebljavaju boanski pasiv.
Vjerojatno je plod Matejeva redakcijskog rada i formulacija
blaenstava u treoj osobi u rr. 3-10. Za razliku od Luke, koji
blaenstva donosi u drugoj osobi mnoine,192 on ih donosi u treoj
osobi. Izraena u treoj osobi, blaenstva imaju univerzalniji i
parenetiniji domet.193 Blaenstva su u Izraelu i u poganskom
helenizmu veinom formulirana u treoj osobi. Moda je Matej
pod tim utjecajem jedno izvorno izravno ohrabrenje uenicima
189
190
191
192
193
Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral. Biblische Wurzeln des christlichen
Handelns, Bonn, 2009., str. 74.
G. Strecker (Die Makarismen der Bergpredigt, u: NTS 17 - 1971., str. 255-275) i
J. Sanders (Ethics, str. 45) iznijeli su na vidjelo da je prvi lan svakoga blaenstva
etiki obojen, dok se drugi lan stavlja u odnos na eshatoloku budunost: Ako
se ja ponaam tako i tako, Bog e me nagraditi u Kraljevstvu.
W. Pesch smatra da je Matej dokinuo jao da bi uveo na njihovo mjesto
blaenstva iz redaka 7-9 i ono iz retka 10: inei tako, Matej eli valorizirati
moralni karakter uvjeta pristupa na eshatoloku nagradu (Der Lohngedanke
in der Lehre Jesu, str. 53-55); usp. J. Theissing, Die Lehre Jesu von der ewigen
Seligkeit, str. 6 i 7.
Taj oblik smatraju izvornijim: H. Frankemlle, Die Makarismen (Mt 5,1-12; Lk
6,20-23). Motive und Umfang der redaktionellen Komposition, u: BZ 15 (1971.),
52-75, ovdje 61-63; E. Schweizer, Matthus und seine Gemeinde (SBS 71),
Stuttgart, 1974., str. 73, bilj. 12.
Usp. Dionysii Bar Salibi Commentarii in Evangelia, 1 ed. Sedlacek i J. B. Chabot,
vol. I., 2. dio. Corpus scriptorum christianorum Orientalium, 77: Scriptores Syri,
33, Louvain, 1915, s. 200: injenica je da Isus predlae taj nauk svim ljudima;
formulacija u treoj osobi vezana je za univerzalni domet tih izjava; J. Schmid,
Mt, str. 78: taj oblik stavlja jasno na svjetlo njihov univerzalni i bezvremenski
karakter; T. Valliyanipuram, Poor in Spirit : Matthean Jesus Vision for a New
Society (Mt 5,3), u: Jeevadhara 230 (2009.), str. 103-115, ovdje 106.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
preformulirao u opu tvrdnju.194 Meutim, i u njega osam

blaenstava opisuju jednu te istu skupinu osoba,195 koje se na
kraju krajeva poistovjeuju s pravim Isusovim uenicima.
Naprotiv, jedna druga skupina tumaa dri formulaciju
u 3. osobi (Matejeva verzija) izvornom.196 Istina, Biblija kao i
grka literatura pozna blaenstvo i u drugoj osobi, ali trea je
osoba predominantna i tvori takorei klasini izraaj blaenstva.
Prema tumaenju ove skupine autora, ak je prvo blaenstvo
i kod Luke jo za to otvoreno. Vjerojatno je Luka oblik druge
osobe preuzeo iz toga prvotno samostojno predanoga etvrtog
blaenstva (devetoga u Mateja!) i onda ga prenio i na prva tri.
Drugi pak dre da su blaenstva izvora Q prela od tree osobe
na drugu pod utjecajem njihova sekundarnoga grupiranja s jao
vama. Zapravo, jao trai obino drugu osobu.197 Mogue da
se taj prijelaz dogodio ve u predaji koju je Luka primio, i da
nije plod njegove vlastite redakcije. Nasreu, odreivanje jesu
li blaenstva izvorno bila formulirana u drugoj ili treoj osobi
mnoine, za njihovo tumaenje nema nikakve bitne vrijednosti.
Razlika izmeu Mateja i Luke stilska je i ne ostavlja bitno
odraaja na smisao.
3. Zakljune
misli
Na osnovi rezultata naega istraivanja, stadiji razvoja teksta

Blaenstava mogu se ovako naznaiti: 1) etiri jednostavna
blaenstva u Q; 2) Pismoznansko daljnje graenje na osnovi Iz
194
195
196
197
Usp. W. Pratscher, Die Seligpreisungen im Rahmen der Bergpredigt, u: P.

Trummer - J. Pichler (Hrsg.), Kann die Bergpredigt Berge versetzen? (Styria),
Graz - Wien - Kln, 2002., str. 172 sl.; D. J. Harrington, The Gospel of Matthew,
Collegeville, 1991., str. 82; U. Luz, Das Evangelium nach Matthus, I (EKK),
Zrich i dr., 1997., str. 201.
Tako H. Frankemlle, Die Makarismen (Mt 5,1-12 / Lk 6,20-23), u: BZ 15
(1971.), str. 52-75, ovdje 72: Ne oslovljavaju se stalno novi naslovnici, nego se
oni samo stalno na nov nain opisuju. Isto tako njima se ne obeavaju stalno
nova eshatoloka obeanja, nego im se obeava kraljevstvo Boje u uvijek novim
slikama. Drukije misli M. Dibelius: Ta blaenstva ne odnose se na jednu i
istu skupinu ljudi, nego na razliite skupine krjeposnih ljudi.
Vidi: J. Dupont, Les Batitudes, I., str. 272-296; H. Th. Wrege, Die
berlieferungsgeschichte der Bergpredigt (WUNT 9), Tbingen, 1968., str. 8, bilj.
2; H. Merklein, Die Gottesherrschaft, str. 49; H. D. Betz, Studien zur Bergpredigt
(Paul Siebeck), Tbingen, 1985., str. 25; F. Bavon, Das Evangelium nach Lukas,
I , str. 297: Drim treu osobu za izvornu.
Usp. J. Dupont, Les Batitudes, I., str. 282, bilj. 4.
331
61 u Mateja. Isto nas je istraivanje dovelo do uvida da je ton

blaenstava u Matejevoj i Lukinoj verziji potpuno razliit.
3.1. Stadiji razvoja teksta blaenstava u dvjema
evaneoskim verzijama
332
etiri blaenstva zajednika Mateju i Luki izgleda da

pretpostavljaju jednu te istu bazinu redakciju.198 Jednom prepoznate preinake koje se pripisuju jednom ili drugom evanelistu,
moe se pokuati rekonstruirati taj inicijalni bazini tekst. Evo
kako je on mogao izgledati: Blaeni siromasi, jer njihovo je
Kraljevstvo nebesko. Blaeni oaloeni, jer oni e se utjeiti.
Blaeni koji gladuju (i eaju), jer oni e se nasititi. Blago vama
kad vas se bude mrzilo i izopivalo, kad vas se bude pogrivalo
i iznosilo zlo ime proti vas zbog Sina ovjejega. Radujte se i
ostanite u veselju, jer je velika vaa plaa na nebesima, jer tako
su progonili proroke, vae prethodnike.199 Dakle, izvorno su
postojala samo etiri blaenstva. Ostala je dodao Matej, koji je
to uinio iz katehetskih preokupacija. Preuzeo ih je vjerojatno iz
drugih konteksta.
Ovdje se samo od sebe namee pitanje: Jesu li izvori,
kojima su se Matej i Luka sluili u sastavljanju blaenstava,
mimo te zajednike baze, ve sadravali druga proirenja, nova
blaenstva i jao? Ne moe se na apsolutan nain iskljuiti
ta mogunost;200 ona se, meutim, ne ukazuje nunom, jer se
proirenja dostatno tumae na razini evaneoskih redakcija.
Nepotrebno je stoga htjeti popeti te preinake i dodatke do
izvora iz kojega Matej crpe Govor na gori i traiti tu dokaz da
taj izvor ne bijae identian onomu koji je upotrjebljavao Luka.
198
199
200
Drukije L. Morris, The Gospel according Matthew (Grand Rapids); Michigan,

1995., str. 95. Ovaj autor smatra da dananje dvije verzije blaenstava nisu
dvije jednostavne varijante istoga originala, nego da one radije predstavljaju
dvije verzije koje je Isus izgovorio u dvije razliite prigode.
Usp. A. Rebi, Blaenstva (KS), Zagreb, 1986., str. 27. Neki smatraju da su
autori izvora Q dodali Isusovoj trijadi etvrto blaenstvo. Oni su pokuali
kristijanizirati Isusova blaenstva, budui da se siromasi, gladni i plaui
dovode u vezu s progonom pouskrsnih vjerovjesnika evanelja. Upravo njima se
obeavaju blaenstva, jer zbog njihova svjedoanstva vjere za Sina ovjejega
trpe oni siromatvo, glad i patnju. Usp. F. Zeilinger, Ein Kommentar zur
Bergpredigt, str. 35; W. D. Davies- D. C. Allison, The Gospel according to Saint
Matthew, I , Edinburgh, 1988., str. 435.
U. Luz smatra da je Matej ve naao proirenu listu od sedam blaenstava
(Matthus, I., str. 200).
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
Dakle, najjednostavnija pretpostavka ostaje ona da se prizna

evanelistima preokupacija da ekspliciraju smisao istoga teksta,
dok se koincidencija duguje injenici da su oba upotrjebljavali
istovjetni izvor.201
Openito se smatra da Matejev tekst blaenstava tonije
reproducira tekst baze; ali on ga eksplicira i proiruje njegov
domet, u duhovnom i moralnom smislu, uklapajui tu razliite
dopune. Lukina se redakcija pokazuje esto dosta slobodna u
odnosu na rjenik i ne oklijeva preinaiti stil izjava. Ali, ona
ne dodaje nita vrijednoga izvoru dok ga slijedi; tek nakon to
ga je reproducirala, dodaje etiri jao. Dakle, dok Matejeva
verzija uklapa nove precizacije unutar samog teksta, Lukina ih
tu dodaje samo iza. Tako se moe rei da nam Lukina verzija
prenosi bolje ton bazinog dokumenta; Matejeva nam omoguuje
da bolje upoznamo termine.
Glede tih redakcijskih preinaka u formulaciji blaenstava,
dobro se sjetiti opaski koje donosi Montefiore na poetku svoje
studije o Matejevim blaenstvima: Nije toliko vrijedno duguje li
se dobar dio tih deset redaka redaktoru ili dopuni onoga to je
izvorno rekao Isus. Moemo rei da se te dopune slau s Isusovim
duhom; da one pokazuju, kako ine uostalom mnogi drugi
proroki ulomci, da kompilatori i redaktori, radei na jednoj
dobroj predaji, mogu takoer biti nadahnuti...202 Evanelisti
su vjerni, i znaju da najbolji nain da to budu ne koincidira s
istom materijalnom tonou.
Na Isusovoj su razini blaenstva rijei upravljene siromasima, oaloenima i gladnima. One otvaraju njihovu situaciju
za Boji dolazak. One otkrivaju unutarnju svezu izmeu
njihova sadanjega poloaja i Kraljevstva Bojega. U emu se
nalazi ta unutarnja sveza? Ona se nalazi u nedostatku ivotno
vrijednih dobara: siromasi su ugroeni s pomou oduzimanja
ivotnopotrebnih materijalnih dobara, oaloeni su ugroeni
s pomou oduzimanja ivotnosti, gladni su ugroeni s pomou
oduzimanja elementarnih sredstava za ivot. Sve njih povezuje
201
202
Potpuno protivno stajalite zauzima H. Th. Wrege. On odbija upotrebu jednoga

zajednikoga pisanog izvora za bazu dviju verzija Govora na gori, i posebno
blaenstava; on smatra da bi se divergencije izmeu tih dviju verzija trebale
pripisati, ne redakcijskom radu evanelista, nego prethodnim, predliterarnim
predajama (H. Th. Wrege, Die berlieferungsgeschichte der Bergpredigt,
Tbingen, 1968.).
C. G. Montefiore, Rabbinic Literature and Gospel Teachings, New York, 1970.,
str. 1.
333
334
siromatvo. Ovaj se put to njihovo siromatvo otkriva s obzirom

na dinamiku primanja: oni su blaeni, jer su oni u situaciji
primanja. Ta situacija primanja izranja na vidjelo posebno
na pozadini naravi Kraljevstva Bojega, koje se oituje bitno
kao dinamika davanja: siromasima pripada Kraljevstvo Boje,
oaloeni se tjee, gladni se nasiuju. U dinamici primanja, u
upuenosti na Boga davatelja svih stvari i na ljude kao davatelje
nekih stvari, nalazi se njihovo blaenstvo. Te izjave dakle
sadravaju posredno i klicu za socijalno-politiki program. One
su kritika bogataima, onima koji svoja sredstva zadravaju
iskljuivo za sebe, onima koji se ne povjeravaju boanskoj
dinamici davanja, koji ne prihvaaju da budu sredstva u ruci
Boga davatelja dobara.203
Kako se vidi, Blaenstva su prvotno bila upravljena ljudima
u nevolji i navijetaju preokret postojeega stanja na bolje, ak
u njegovu protivnost. Stoga ona nose znaajku paradoksalnosti:
biti siromaan, a biti bogat; biti oaloen, a biti radostan; trpjeti
nepravdu, a gladovati za pravdom, biti progonjen, a klicati od
radosti. Ta je paradoksalnost omoguena na temelju Bojeg
zahvata koji e promijeniti sadanje ovjekovo stanje.204
Najupadljivije odstupanje novozavjetnih blaenstava od
uzorka mudrosnih knjiga u vezi je s vremenom nagrade.
Pretpostavka je mudrosnih knjiga da krjepost ili dobra djela
bivaju nagraena u sadanjosti. Novozavjetna blaenstva
obeavaju puninu ivota u Bojem kraljevstvu. Ona su ponajprije
eshatoloka, iako tu moe biti neka anticipacija nagrade u
sadanjosti. Kada se uspostavi Kraljevstvo Boje, vrsta ljudi koji
posjeduju krjeposti navedene u blaenstvima ili ine ono to
ona nalau bit e nagraeni. Tako blaenstva funkcioniraju ne
kao zahtjevi ulaska, nego radije kao oris znaajki i djela koja
e primiti svoju punu i prikladnu eshatoloku nagradu.205 Prvi
bi elemenat blaenstava opisivao posljedicu ili rezultat, drugi bi
iznosio uvjet za takvo stanje, a trei bi predstavljao uzrok.
203
204
205
Vidi: H. Weder, Die Rede der Reden. Eine Auslegung der Bergpredigt heute
(TVZ), Zrich, 1987., str. 83.
Usp. B. Luji, Boja vladavina kao svijet novoga ovjeka (KS), Zagreb, 2010., str.
115.
Usp. D. J. Harrington, The Gospel of Matthew, Collegeville, 1991., str. 83.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 249 - 267
3.2. Razliitost tona blaenstava u Matejevoj i

Lukinoj verziji
Ton blaenstava u Matejevoj i Lukinoj verziji potpuno je
razliit. Dok su u Mateja preporuene kvalitete bitno duhovne i
moralne, u Luke one se tiu situacije u kojoj se uenici nalaze.
Nita ne sugerira da bi se tu siromasi, gladni, oaloeni
trebali shvatiti u nekakvom prenesenom smislu. Da ih treba
shvatiti u doslovnom smislu, to potvruju oprjeni likovi u
etiri Lukina jao (bogati, siti, oni koji se smiju...). ak
gdje iste rijei dolaze u Matejevim blaenstvima, one su izriito
kvalificirane u spiritualizirajuem pravcu: siromasi duhom,
gladni i edni pravednosti. Tako dok Matejeva blaenstva
preporuuju kvalitete koje promiu novi ivot kraljevstva
nebeskoga, Lukina blaenstva i jao govore izravno uenicima o
njihovu materijalnom i drutvenom nepovoljnom poloaju, koji
je rezultat njihova prianjanja uz Isusa.206
Sve nas vodi prema tome da zakljuimo da je Matej uklopio
u izvorni Isusov govor dopunska blaenstva koja su izreena
na razliitim mjestima i u razliitim vremenima s ciljem da
prui potpuniju sliku Isusove pouke svojim uenicima.207 S tim
dodatcima, Matej trai da valorizira iznad svega moralni vid:
ono to vie interesira kransku katehezu. U njegovoj verziji
Isusova blaenstva artikuliraju kako bi trebao izgledati narod
spreman za Kraljevstvo208 i to znai biti Isusov uenik.209 Ona
su putokaz za Crkvu, koja u njima prepoznaje model kakva
bi ona sama trebala biti.210 Drugim rijeima, blaenstva su u
Mateja dio katekizma koji tumai kako bi uenici trebali ivjeti.211
206
207
208
209
210
211
Vidi: W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Matthew, I , Edinburgh,

1988., str. 439; R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 162 sl.
Usp. K. Bornhuser, Die Bergpredigt, str. 36. Drugi autori, koji pitanje o
podrijetlu tih samo kod Mateja predanih blaenstava ostavljaju otvorenim,
naglaavaju da su sva ta blaenstva u skladu s duhom i navjetajem Isusovim
(W. Trilling, Christusverkndigung, str. 70).
C. S. Keener, A Commentary on the Gospel of Matthew (W. B. Eerdmans Publ.
Co.), Grand Rapids, 1999., str. 167.
J. Ratzinger, Jesus of Nazareth (E. Tr. by Adrian J. Walker), New York Doubleday, 2007., str. 73.
Isti, nav. dj., str. 74.
G. Bornkamm, Jesus von Nazareth (UB 19), Stuttgart, 1968., str. 203, bilj. 24.
Vidi takoer: P. Hoffmann - V. Eid, Jesus von Nazareth und eine christliche
Moral. Sittliche Perspektiven der Verkndigung Jesu (QD 66), Freiburg, 1975.,
str. 29-30; W. Wiefel, Das Evangelium nach Matthus, Leipzig, 1998., str. 82.
335
336
Nakon to je uo da se isti srcem i mirotvorci proglaavaju

blaenima i da im se obeava spasenje, itatelj ne moe izbjei
implicitni imperativ: budi ist srcem, budi mirotvorac!212
Kako se vidi, Matejeva verzija blaenstava smjeta se
u jednu potpuno razliitu perspektivu. Njezino pastoralno
nadahnue vodi je ravno do posljedica, koje blaenstva trebaju
imati za kranski ivot. Malo vrijede ovdje uvjeti ivota: jedina je
bitna stvar vjernost zahtjevima vie pravednosti koju navijeta
evanelje. Matejeva redakcija blaenstava obraa svoj interes na
duhovna i moralna raspoloenja. Ako on stavlja naglasak na
ta moralna raspoloenja, on to ini da pokae njihovu nunost
svojim itateljima i da ih potakne da ih usvoje i provode u ivot.
Blaenstva se tako pretvaraju u poziv i poticaj: ako elite imati
udjela na buduem svijetu, budite ponizni i krotki, gladujte
i eajte za pravednou. Jednom rijeju, blaenstva su tu
konkretni program i putokaz za kransko djelovanje.
Zahvaljujui tom novom usmjerenju i proirenjima, Matejeva
se blaenstva mnogo bolje slau sa sveukupnou Govora na
gori,213 kojega tvore poetak: Govor radi prije svega o zahtjevima
kranske pravednosti, koja je via od one pismoznanaca i
farizeja. Ne bi stoga bilo mudro tumaiti blaenstva Matejeve
verzije apstrahirajui od injenice da ona tvore uvod jednoga
Govora, kojega pripremaju temeljnu temu. Ustvari, vez izmeu
blaenstava i nastavka Govora zajamen je poglavito prisutnou
termina pravednost u etvrtom i osmom blaenstvu.
Iz tih redakcijskih zahvata u formulaciji blaenstava jasno
se moe vidjeti kako je Pracrkva shvatila svoj ivot i svoje obveze
u svjetlu stvarnosti kraljevstva Bojega. Tu posebno izranja na
vidjelo moralni znaaj kraljevstva nebeskoga, njegova plodnost
za kransku parenezu. Blaenstva (5,3-10) se tu ukazuju
jednostavno kao uvjeti za ulazak u Kraljevstvo.214 Da bi se ulo
u kraljevstvo Boje, treba vriti volju Boju (Mt 7,21) kako je
ona izraena u radikalnim zahtjevima cijeloga Govora na gori
212
213
214

Usp. L. Sabourin, Matteo, I., str. 370; F. Zeilinger, Ein Kommentar zur
Bergpredigt, str. 56.
A. Kretzer, Die Herrschaft der Himmel und die Shne des Reiches. Eine Redaktionsgeschichtliche Untersuchung zum Basileiabrgriff und Basileiaverstndnis im
Matthusevangelium (SBM 10), Stuttgart-Wrzburg, 1971., str. 83.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
(Mt 5-7), poev od blaenstava.215 U Matejevoj formulaciji

blaenstava oituje se dvostruka tendencija: etiko naglaivanje
eshatoloke poruke i eshatoloko naglaivanje pouke ponaanja.
Kraljevstvo Boje postaje tu temelj, princip i poticaj moralnoga
djelovanja.216 Isusova blaenstva ukazuju na put kojim treba ii
do svetosti i kranskoga savrenstva. Pokazuju kako se ovjek
na najizvrsniji nain moe ostvariti. Ona su radosna vijest i
putokaz istodobno.217
Kako se vidi, Blaenstva Matejeva evanelja razvila su se
iz triju Isusovih prablaenstava i govorena su za jednu novu
situaciju koja nije ona Isusova vremena. Ovaj put proglaava se
blaenim stav siromaha duhom, oaloenih, krotkih, gladnih i
ednih pravednosti. ovjek koji nosi u srcu zakon eshatolokoga
Bojeg saveza (usp. Jr 31,31sl.), ivi taj zakon u svijetu. On je
milosrdan jer je iskusio Boje milosre u Isusu Kristu i uvijek
iznova iskusuje. On gleda ovjeka i stvari s jednim srcem koje je
od Boga zahvaeno. On je iskusio Boji mir i eli ga dalje davati
i dati mu ljudski izgled.218 U Mateja subjekt blaenstava nisu
drutvene klase uzete u sebi, nego osobe s posebnim stavovima,
s nainima ivljenja koji se susreu lake u nekim drutvenim
slojevima nego u drugim i koje Bog Biblije prihvaa i odobrava. Ti
se stavovi mogu susresti u svim narodima, rasama, drutvenim
klasama: posvuda gdje postoji srce u suglasju s Isusovim
evaneoskim navjetajem (usp. Jak 4,4-10).219
Blaenstva Govora na gori u Matejevoj verziji dadu se
usporediti s ploama krjeposti Staroga zavjeta. Ona navode
uvjete koji se moraju ispuniti, da bi se dobio pristup u
Svetite.220 Naravno, Isus ne ui nikakve kulturne krjeposti, nego
eshatoloke. One se ne odnose na ulaenje u zemaljski Hram,
215
216
217
218
219
220
I doista, itavi Govor na gori moe se vidjeti kao nabrajanje uvjeta za ulazak u
kraljevstvo nebesko. Isus tu daje svoj odgovor na psalmistovo pitanje: Tko e
uzii na goru Gospodnju? ... Onaj koji ima ruke nevine i srce isto.
Usp. R. Thysman, Catechese ..., str. 44-45; W. Knrzer, Die Bergpredigt, str. 31:
Poruka o Bojem kraljevstvu mora aktivirati sve ljudske snage da poboljaju
svijet ... u vidu konano obeanog stanja; J. Meier, Law, str. 42.
F. Zeilinger, Ein Kommentar zur Bergpredigt, str. 36; W. D. Davies - D. C.
Allison, The Gospel according to Saint Matthew, I., Edinburgh, 1988., str. 440.
Vidi: F. Zeilinger, Ein Kommentar zur Bergpredigt, str. 56.
Vidi: G. Giavini, Discorso della montagna (EMP), Padova, 1980., str. 60 sl.
Vidi npr. Ps 15; Ps 24,3-6 (na pitanje: Tko e uzii na brdo Gospodnje?, slijedi
odgovor: Tko ima iste ruke i neokaljano srce...). Vie o tome, vidi: H. J. Kraus,
Psalmen (Bk XV 1), 1978., str. 113.196.
337
338
nego u Kraljevstvo Boje. Rije je dakle o uvjetima za pristup

u kraljevstvo nebesko.221 Blaenstva se tako predstavljaju u
prvom redu kao etika opomena. Pomou njih se sluatelj dovodi
do pitanja: Jesam li ja takav? I ona stoje pod natpisom: Budite
savreni! (Mt 5,48). Istina, ovdje se jo radi o naelnom stavu
ljudi pred Bogom, o njihovoj otvorenosti za Boju stvarnost,
kojoj onda samorazumljivo moraju slijediti djela.222 U prvoj strofi
radilo bi se o dranjima, u drugoj o konkretnim aktivnostima.
Drukije reeno, prva strofa opisuje put onih koji gladuju i
eaju za milou i pravednou, a druga pokazuje kako se
uenik treba ponaati sa svojim blinjim.223 U konanici rije
je o zahtjevu prakticiranja vie pravednosti.224 Mudrost koja je
sadrana u blaenstvima zvui posve paradoksalno. I doista,
zajednica blaenika zajednica je Raspetoga. S njim je ona sve
izgubila i s njim je ona sve nala.225
Oito je da etiko preoblikovanje blaenstava u Matejevoj
verziji nije znailo dokidanje milosti. U trenutku sastavljanja
Evanelja Matejeva zajednica gleda na pedesetogodinju povijest
kranskoga navjetaja radosne vijesti o Kraljevstvu Bojem,
kranskoga navjetaja o milosti. Neprestano ponavljana poruka o milosti moe postati jeftinom milou, banenjem na
Kristov raun (Thomas Mntzer). Za Matejevu zajednicu u tom
trenutku oito je glavni problem bio, kako bi ona mogla ostati
vjerna tom daru milosti. Upravo u tomu joj je Matej elio pomoi
svojom etikom interpretacijom blaenstava.
Poznat nam je prijekor Karla Marxa na raun kranske
religije. On je naziva opijum naroda. Kao argumenat za to
uzima i Isusova blaenstva. Meutim, iz onoga to je prethodno
reeno jasno se vidi da ta optuba ne stoji. Pripadnost Kraljevstvu
221
222
223
224
225
Usp. H. Windisch, Sinn der Bergpredigt, str. 63, bilj. 1; G. Strecker, Die
Bergpredigt, str. 34; U. Luz, Das Evangelium nach Matthus, I. (EKK), Zrich i
dr., 1997., str. 203.
Usp. H. Frankemlle, Matthus 1, Dsseldorf, 1999., str. 214.
Podrobnije o tome, vidi: U. Luz, Das Evangelium nach Matthus, I (EKK), Zrich
i dr., 1997., str. 203.
Vidi: J. Dupont, Les Batitudes, III., str. 667.
D. Bonhoeffer; navedeno prema: Luz, Das Evangelium nach Matthus, I , str
203. Potanje o oblikovanju blaenstava u Matejevoj verziji, vidi: H. D. Betz,
The Beatitudes of the Sermon on the Mount (Matt. 5,3-12): Observations on Their
Literary Form and Theological Significance, u: Essays on the Sermon on the
Mount (Fortress), Philaselphia, 1985., str. 17-36; R. F. Collins, Beatitudes,
u: ABD 1 (1992.), str. 629-631; H. B. Green, Matthew, Poet of the Beatitudes
(JSNTSup 203), Sheffield, 2001., posebno 37-47, 252-256.
Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340
obvezuje na angaman za jedan red koji se sve vie pribliava

onom za koji je Spasitelj umro i za koji on svakoga dana radi sve
do njegova punog objavljenja. Upravo jer je uskrsnuli Gospodin
tu budunost predujmio i pripravio, ima smisla sve prethodne
vrijednosti podrediti i s najveim angairanjem dati svjedoanstvo.
Kod tog angairanja moe se utvrditi sretna harmonija izmeu
autentinih meuciljeva i konanoga cilja. Isus se zauzeo protiv
bolesti i gladi upravo u pogledu na konano osloboenje od svakoga
zla, koje e se postii u savrenom zajednitvu s njim.226 Sve to
pokazuje da kranska nada nije usmjerena samo na budunost,
nego ima moralne posljedice za sadanji ivot. Kranin je
obvezan da danas ivi s pogledom uprtim na tu budunost, koju
vjera u uskrsnue predujmljuje i aktivno iekuje. Kranska
je vjera u uskrsnue i u promjenu stvorenoga svijeta takoer
snani moralni i duhovni motiv da se ve ovdje i sada zauzme za
uspostavu boljega i pravednijega svijeta.
U svome djelu De sermone Domini in monte Augustin eli
izloiti, sustavno i osnovano, kranski odgovor na glavni
moralni problem koji zaokuplja ljude, a to je pitanje sree i
putova da se do nje stigne. Nema nikakve sumnje da svi ljudi
ele ivjeti sretno. Moralni nauk ima za cilj da pokae kako
bi ovjek trebao ivjeti da se ta njegova sunaravna tenja za
sreom ostvari.227 Augustin smatra da Govor na gori najbolje
odgovara na ta velika pitanja i treba se smatrati kao osnova
i model kranskoga nauka o ponaanju. Augustin u njemu
vidi savreni model kranskoga morala, saetak Kristova
nauka o toj stvari.228 Blaenstva Govora na gori donose izravni
Kristov odgovor na pitanje o srei. Otuda prvo mjesto koje ona
zauzimaju i opi domet koji im Augustin pridaje za cjelokupnost
Govora na gori gdje su izloeni putovi i krjeposti koji nas vode
do blaenstva koje Krist obeava i opisuje.229 Kako se vidi, ovaj
umni teolog promatra tekst Blaenstava kao potpuni odgovor na
pitanje o srei koja je u osnovi morala, i, dosljedno tome, kao
princip organizacije itavoga Govora, kao i kranskoga ivota
koji on ravna.
226
227
228
229
Vidi za sve: Papinska biblijska komisija, Bibel und Moral, Bonn, 2009., str. 205.
Usp. Sv. Augustin, De moribus Ecclesiae catholicae, III., 4.
Vie o tome, vidi: S. Pinckaers, Le Commentaire du Sermon sur la montagne par
Saint Augustin et la morale de Saint Thomas, u: Revue d thique et de Thologie
morale 253 (2009.), str. 11.
Vidi: S. Pinckaers, Le Commentaire du Sermon sur la montagne ..., str. 16.
339
MORAL DIMENSION OF THE BEATITUDES OF JESUS

(Mt 5,1-12)
Summary
340
We encounter the Beatitudes as a literary genre as early

as in the ancient literature, in the Old Testament, and in the
extra-biblical Jewish literature. In Greek literature the term
beatitude denotes transcendental happiness of life above
worries, suffering and death, the happiness that gods enjoy;
in the Hellenistic era that term becomes a mark for a happy
man. In the Old Testament the Beatitudes, by the structure and
content, represent a combination of encouragement, promises
and actions.
It is significant that the blessed are always marked as active
beings, as those who practice gentleness, mercy and purity
of heart, as peacemakers, while the beatitude carried out on
them is expressed in a divine passive, i.e. as a gift (they shall be
comforted, satisfied, etc.). Only with Apocalypse the otherworld
feature is emphasized: it speaks about the future salvation of
those who walk on the path of the Law.
The Beatitudes of Jesus combine the best elements of
wisdom teaching and apocalyptic hope. The originality of the
Beatitudes of Jesus does not lie in their form, but in their content
and close connection with the proclamation of the Kingdom of
Heaven. They praise those who have accepted the demands of
the Kingdom of God. Thus, Mathew depicts the path of life of
Jesus disciples in the Beatitudes and gives a fitting prelude to
the Sermon on the Mount.
Although the Beatitudes have a catechetical character
already in Lukes version, yet this moral and catechetical
significance is much more pronounced in Mathews version of
the Beatitudes. The author clearly brings that to light comparing
the two versions of the Beatitudes, their reformulation and
additions of new Beatitudes in Mathew.
Key words: term beatitude in ancient literature, interpretation
of biblical Beatitudes, Sermon on the Mount, Beatitudes in Luke
and Mathews version.

Moralna Dimenzija Blaženstava

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Moralna Dimenzija Blaženstava

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LANCI I RASPRAVE

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

detaljnom usporedbom dviju verzija Blaenstava, njihovom

Blaenstva kao knjievna vrsta nisu Isusovo iznaae.

Potanje o tome, vid: F. Hauck - G. Bertram, u: ThWNT, IV., str. 365-373; G.

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

ivot bogova, zovu se ma,karej;6 voli ih se predstavljati u posjedu

Usp. Heziod, Djela i dani, 140.

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

uzvieniji termin, pribjegava se glagolskom pridjevu makaristo,j (=

se pojavljuje 49 puta i u Novom zavjetu. U Filona se maka,rioj pojavljuje 38 puta

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

1.2. U Starom zavjetu i idovstvu

Za upotrjebu termina u hebrejskoj Bibliji, vidi: W. Janzen, Are in the Old

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

dobroga ivota.29 Radije nego tjeenja u odnosu na budunost,

R. T. France, The Gospel of Matthew, Michigan, 2007., str. 161.

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

(Ps 41,2).34 Isto tako blaen je ovjek koji je milostiv i daje u

Opirnije, vidi: E. Lipinski, Macarismes et psaumes de congratulation, u: RB

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

proglaava blaenima one koji se utjeu Bogu: Blago svima

G. B. Ginzel, Die Bergpredigt: jdisches und christliches Glaubensdokument.

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

svaku nesreu. Vi ju ne vidite, ali to je istinska, jedina srea.38

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

E. Puech, u: RB 98 (1991.), str. 80-106, raspravlja ovaj tekst u odnosu sa Sir

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

oznauje blaenom (makarios).48 Ali u usporedbi s Mt 5,3-10

Na je pridjev upotrijebljen samo jednom, da bi uveo serije opisnih reenica.

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

zato to je povjerovala da e se ispuniti to joj bijae reeno od

Oblik blaenstva nastavljen je i u Tominu evanelju, izreke: 7,18,19,49,54,58,6869, i 103.

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

navjetaju,57 tj. u njihovoj tijesnoj povezanosti s kraljevstvom

Usp. W. D. Davies - D. C. Allison, The Gospel according to Saint Matthew, I.,

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

ostvari spasenje svoga naroda. U povezanosti s takvim boanskim

Pasus je parenetian, ali u eshatolokoj perspektivi. Vjernost je znaajna jer o

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

u svjetlosti sunca i izabranici u svjetlosti ivota vjenoga; dani

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

ponaanje. Mnogi tumai misle da biblijsko blaenstvo pripada

A. George, La forme des batitudes jusq Jsus, u: Mlanges Bibliques

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

U emu srea blaenika ima svoj temelj? Na to odgovara

H. Weder, Die Rede der Reden (TVZ), 1987., str. 42.

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

ukljuuju po sebi uvijek jedan poticaj, moralnu pouku.80

O blaenstvima i blagoslovima u Psaltiru, vidi: B. Weber, Makarismus und

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

tvojoj nazonosti i sluaju tvoju mudrost! (1Kr 10,8 = 2Ljet 9,7):

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

novoga eona. Protivno tome kod Isusa sadanje djelovanje nema

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

mogu se proglaavati blaenima od sada oni koji su pozvani da

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)

ih proglaava blaenima. U tome se nalazi posebnost Isusovih

U Novom zavjetu, Govor na gori s Blaenstvima na poetku

Usp. J. Gnilka, Matthusevangelium, I., str. 117; W. Wiefel, Das Evangelium

Sluba Boja 52 (2012.), br. 3/4, str. 285 - 340

smije se, stoga, nikada zaboraviti da su Blaenstva neodvojiva od

Marijan Vugdelija: Moralna dimenzija Isusovih blaenstava (Mt 5,1-12)