1

Agata Kristi
ZAVJESA
Poaroov posljednji sluaj
Prvo poglavlje
Tko ponekad nije osjetio iznenadnu bol kad bi se sjetio nekog
davnog dogaaja ili svojeg postupka.
Tada sam to uradio...
Zato nas te rijei uvijek progone? To sam pitanje sebi postavio
dok sam sjedio u vlaku, promatrajui ravne pejzae Eseksa.
Koliko je prolo vremena od dana kad sam poao na isto ovakvo
putovanje? Osjeao sam (smijeno) da je najbolji dio mog ivota
proao!
Ranjen u ratu koji e za mene uvijek ostati strani rat, iako je sad
izbrisan drugim jo uasnijim ratom.
Tada 1916, mladom Arturu Hejstingsu inilo se da je ve star i
zreo. Nisam bio svjestan da je za mene tek poinjao ivot.
Putovao sam, iako to nisam znao, da sretnem ovjeka iji e
utjecaj izmijeniti moj ivot. Zapravo, poao sam u posjet starom
prijatelju Donu Kevendiu, ija je majka, koja se bila ponovo udala,
imala ljetnikovac Stajls. Prijatan susret starih poznanika, to je bilo
sve to sam oekivao, i ne sanjajui da u uskoro biti gurnut u
mrane zbrke tajanstvenog ubojstva.
U Stajlsu sam ponovo sreo udnog malog ovjeka, Herkula
Poaroa, kojeg sam upoznao u Belgiji.
Kako sam bio oduevljen kad sam vidio kako prema meni ide
cestom figura s velikim brkovima.
Herkul Poaro! Od tih dana bio je moj najdrai prijatelj, on je
izmijenio moj ivot.
2

Dok sam s njim tragao za jednim ubojicom, sreo sam svoju enu,
najiskrenijeg i najdraeg druga kojeg moe imati ovjek.
Sada ona lei u argentinskoj zemlji. Umrla je bez patnje, kao to
je eljela. Ali ostavila je za sobom osamljena i nesretna ovjeka.
Kad bih se mogao vratiti ponovo proivjeti ivot. Kad bi to
mogao biti onaj dan u 1916. kad sam prvi put putovao u Stajls. Kako
se mjesto promijenilo od tada! Koliko je poznatih ljudi nestalo!
Kavendievi su prodali Stajls. Don Kavendi je mrtav, a njegova
ena Meri (ta fascinantno zagonetna osoba) jo ivi u Devonajru.
Loren sa enom i djecom ivi u junoj Africi.
Promjene svuda promjene!
Ali je jedna stvar, udno, bila ista. Ja putujem u Stajls da se
naem s Herkulom Poaroom.
Kako sam se zaudio kad sam primio njegovo pismo
naslovljeno: Stajls Kort, Stajls, Eseks.
Gotovo godinu dana nisam vidio starog prijatelja. Kad sam ga
posljednji put sreo, zaprepastio sam se i rastuio. Bio je vrlo star.
Gotovo obogaljen od artritisa. Bio je u Egiptu s nadom da e
poboljati zdravlje, ali se vratio, kako mi je pisao, jo bolesniji. Ipak
pismo je bilo vedro.
Sigurno ste se iznenadili kad ste vidjeli odakle piem? To budi
stare uspomene, zar ne? Da, ovdje sam u Stajlsu. Zamislite, to je sad
pansion. Vodi ga jedan od onih vaih starih pukovnika, vrlo stara
kola. To je platila, bien entendu, njegova ena. Ona je odlian
menader, ali ima otar jezik i jadni pukovnik zbog toga mnogo pati.
Da sam na njegovu mjestu, ja bih je se rijeio.
Vidio sam njihov oglas u novinama i sudbina me odvela da
ponovo odem na mjesto koje je bilo moj prvi dom u ovoj zemlji. U
mojim godinama ovjek voli oivljavati prolost!
I, zamislite, ovdje sam naao ovjeka, baroneta, koji je prijatelj
poslodavca vae keri. (Ta fraza zvui kao francuska zadaa, zar
ne?)

Odmah sam smislio plan. On eli pozvati Franklinove da ovdje

provedu ljeto. Ja u pak vas prisiliti da doete i svi emo biti
zajedno, en famille. Bit e to izvrsno. Zbog toga, dragi moj
Hejstingse, depechez vous, doite hitno. Za vas sam rezervirao sobu
s kupaonicom (modernizirao se dragi stari Stajls) i cjenkao se s
gospoom pukovnika Lutrela dok nisam sklopio povoljan ugovor,
tres bon marche ugovor.
Franklinovi i vaa armantna Dudit stii e za nekoliko dana.
Sve je ureeno i zato vie ne treba priati.
A bientot
Uvijek va, Herkul Poaro.
Prijedlog je bio primamljiv i ja sam bez oklijevanja prihvatio
poziv starog prijatelja. Nisam imao nikakvih obaveza, a nisam imao
ni sreena doma koji bi me zadrao. to se tie moje djece, jedan
djeak bio je u mornarici, drugi je bio oenjen i vodio je farmu u
Argentini. Moja ker Grejs bila je udata za vojnika i ivjela je negdje
u Indiji. Posljednje dijete, Dudit, potajno sam uvijek najvie volio,
iako je nikad nisam shvaao. udno, utljivo dijete uvijek je skrivalo
svoje osjeaje, to me ponekad vrijealo i uznemiravalo. Moja ena
imala je za to vie razumijevanja. Uvjeravala me da to nije izraz
nedostatka potovanja ili povjerenja, nego neka vrsta unutranjeg
pritiska. Ali i ona se ponekad brinula za dijete. Duditini osjeaji,
rekla je, bili su preintenzivni, preduboki, ali ju je na sreu titio
instinkt. Imala je udne napade povuenosti. Njen um je bio najbolji
u porodici i mi smo bili sretni kad je odluila da ide na sveuilite.
Diplomirala je prije godinu dana i zaposlila se kao asistentica
lijenika koji se bavi istraivanjem tropskih bolesti. Njegova ena
bila je napola invalid.
esto sam sumnjao nije li Duditino oduevljenje za posao i
privrenost efu znak da se moda zaljubila. Ali razuvjerio me i
umirio njihov sasvim poslovni odnos.

Vjerujem da me Dudit voli, ali ona je suzdrljive naravi, i esto

se ljutila zbog mojih, kako je govorila, sentimentalnih i zastarjelih
nazora. Iskreno reeno, bio sam malo uzbuen zbog keri.
U tom trenutku morao sam prekinuti razmiljanje, jer je vlak
uao u stanicu Stjals St. Meri.
Ona se uope nije promijenila. Vrijeme je prolo, a stanica je jo
bila usred polja, bez nekog odreenog razloga za postojanje.
Dok me taksi vozio kroz mjesto, primijetio sam da su godine
ipak ostavile trag. I Stajls St. Meri krenuo je naprijed. Benzinske
stanice, kino, dvije nove krme i nizovi novih kua.
Upravo smo uli kroz kapiju Stajlsa. Uinilomi se da smo se
ponovo povukli iz modernog vremena. Park je bio isti kakva sam ga
se sjeao, ali put je bio loe odravan i sav u korovu. Skrenuli smo
iza ugla i ugledali kuu. Izvana je izgledala ista i bila joj je prijeko
potrebna obnova.
Kao i pri dolasku prije mnogo godina, meu vrtnim gredicama
kretala se enska figura. Srce mi je zastalo. Tada se figura uspravila,
pola prema meni i sam sam se sebi nasmijao. Vei kontrast
robustnoj Evelin Hauard ne bi se mogao ni zamisliti.
Bila je to njena starija ena sijede kose, rumenih obraza s
hladnim blijedoplavim oima, koje se nikako nisu uklapale u njeno
ljubazno ponaanje, za moj ukus ak preterano.
- Vi ste sigurno kapetan Hejstings? - upitala je. - A ja sam
isprljala ruke i ne mogu se rukovati. Oduevljeni smo to vas vidimo
ovdje. Mnogo smo sluali o vama! Moram se predstaviti. Ja sam
gospoa Lutrel. Mu i ja kupili smo ovu kuu u napadu gluposti i sad
pokuavamo iz toga napraviti dobar posao. Nikad nisam mislila da u
biti vlasnica hotela! Ali ja vam dosaujem, kapetane Hejstingse, ja
sam vrlo poslovna ena. Sakupljam rijetkosti.
Oboje smo se nasmijali, kao da je to neka dobra ala, ali bilo mi
je jasno da je ono to je gospoa Lutrel rekla bilo zapravo napola
istina. Iza njezine maske starije armantne dame uhvatio sam izraz
okrutnosti.

Iako je gospoa Lutrel obino govorila irskim naglaskom, u sebi

nije imala irske krvi. Bila je to puka afektacija.
Pitao sam za svog prijatelja.
- Jadni M. Poaro. Kako ezne za vaim dolaskom. To bi svakog
dirnulo. Zaista mi ga je ao, uasno pati.
Ili smo prema kui, dok je ona skidala svoje vrtne rukavice.
- I vaa draga kerka - nastavila je - kako je to draga djevojka.
Svi se divimo njenoj izvanrednoj inteligenciji. Ali ja sam staromodna
i za mene je i sramota i grijeh da takva djevojka, koja bi morala ii
na zabave i plesati s mladim ljudima, cijeli dan vezuje zeeve i
naginje se nad mikroskop. To treba ostaviti mrzovoljnim enama.
- Gdje je Dudit? - upitao sam. - Je li negdje u blizini.
Gospoa Lutrel napravila je tunu facu.
- Jadna djevojka! Zatvorena je u tom studiju u dnu vrta. Doktor
Franklin ga je iznajmio od mene i napunio ga morskom prasadi,
mievima i zeevima. Uboge ivotinjice. Nisam sigurna da mi se
svia ta nauka, gospodine Hejstings. O, evo mog mua.
Pukovnik Lutrel upravo se pojavio iza ugla kue. Bio je to vrlo
visok, mrav stariji ovjek s mrtvaki blijedim licem, blijedoplavim
oima, koji je imao naviku da neodluno upka svoj bijeli bri.
Rukovao sam se s pukovnikom Lutrelom.
- Doli ste s onim u pet i etrdeset?
- Kako bi inae doao? - prekinula ga je gospoa Lutrel. - Na
kraju, kakve to ima veze? Povedi ga gore i pokai mu sobu, Dord.
A moda biste eljeli poi ravno do M. Poaroa? Ili moda prvo elite
aj?
Uvjerio sam je da ne elim aj i da bih radije najprije pozdravio
svog prijatelja.
- U redu, poimo - pozvao me pukovnik Lutrel. - Jesu li ve
odnijeli kapetanove stvari gore, Dejzi?
- To je tvoj posao, Dord - strogo ga je upozorila gospoa
Lutrel. - Ja sam bila u vrtu. Ne mogu paziti na sve.
- Ne, ne, naravno, ne. Ja ja u se za to pobrinuti, draga.

Poao sam za njim stepenicama. Na ulaznim vratima susreli smo

sijedog ovjeka, njene grae i djeaki neobuzdana lica. Zurio je
van s dalekozorom u ruci.
- Tamo je par sjenica u gnijezdu na platanu - kazao je
zamuhujui.
Dok smo ulazili, u hol Lutrel je rekao:
- To je Norton. Ugodan ovjek. Lud je za pticama.
U holu kraj stola je stajao vrlo visok ovjek. Bilo je oito da je
upravo zavrio telefonski razgovor. Pogledavi prema meni, rekao je:
- Najradije bih potamanio sve poduzetnike i graditelje. Nikad
nita nije u redu. Prokletnici!
Njegova srdba bila je tako smijena i skruena da smo se
obojica nasmijala. Odmah me oduevio taj ovjek. Doimao se vrlo
lijepo. Preao je pedesetu, a njegovo potamnjelo lice svjedoilo je da
provodi ivot u prirodi. Ti se ljudi sreu sve rjee i rjee, Englez
stare kole, uspravan, ljubitelj prirode i ovjek koji se umije vladati.
Gotovo se nisam ni iznenadio kad mi ga je pukovnik Lutrel
predstavio kao Ser Vilijama Bojda Karingtona. Svojedobno je, kao
guverner jedne provincije u Indiji, postigao izvanredne uspjehe. Bio
je poznat i kao odlian strijelac i veliki lovac. Takvih ljudi,
razmiljao sam tuno, vie nema u ovom degeneriranom svijetu.
- Aha, drago mi je to sam upoznao tako poznatu linost, mon
ami Hejstings. - Nasmijao se. - Dragi stari Belgijanac mnogo govori
o vama, znate. Naravno, ovdje je i vaa kerka. Zaista draga
djevojka.
- Ne bih rekao da Dudit mnogo govori o meni - nasmijeio sam
se.
- Ne, ne, previe je moderna. Ove se dananje djevojke uvijek
nekako zbune kad moraju priznati da imaju majku ili oca.
- Roditelji su prava sramota - kazao sam.
- Ne bih se alostio zbog toga nasmijao se. Na alost, ja nemam
djece. Vaa Dudit je zgodna djevojka, samo je opsjednuta tim
svojim poslom. To je prilino opasno. - Ponovo je podigao slualicu.

- Nadam se da vam nee smetati, Lutrel, ako ponem proklinjati

vae mjenjanice. Ja nisam strpljiv ovjek.
- Samo olakajte duu - kazao je Lutrel.
Poli smo gore stepenicama. Vodio me kroz lijevo krilo zgrade
do kraja hodnika i tada sam shvatio da je Poaro za mene izabrao istu
sobu u kojoj sam nekad boravio.
Ovdje je bilo dosta promjena. Dok sam prolazio hodnikom, kroz
jedna otvorena vrata ugledao sam sasvim drugi raspored. Nekadanje
velike spavae sobe bile su pregraene u nekoliko manjih prostorija.
I od moje sobe oduzet je dio za malu kupaonicu. Bila je
namjetena jeftinim modernim pokustvom to me prilino
razoaralo. Mnogo bi mi se vie sviao stil koji bi pristajao toj
starinskoj kui.
Pukovnik mi je objasnio da je Poaroova soba tono nasuprot
mojoj. Upravo me namjeravao odvesti do njega kad se iz hola zauo
otar poziv: - Dord!
Pukovnik Lutrel nervozno se trgnuo. Ruka mu je dodirnula
bri.
- Ja, ja, siguran sam da je sve u redu? Pozvonite ako neto
zatrebate.
- Dord!
- Dolazim, draga, dolazim!
Pourio je niz hodnik, asak sam gledao za njim, a tada sam s
uzbuenim lupanjem srca preao hodnik i pokucao na Poaroova
vrata.

Drugo poglavlje
Nita nije tako tuno kao pusto koju donose godine.
Jadni moj prijatelj. Mnogo puta sam ga opisivao, zato moram i
sada. Shrvan artritisom, pao je u invalidska kolica. Nekad krupan i
snaan ovjek, sav se nekako uvukao u sebe i smanjio. Lice mu je
bilo puno bora. Brkovi su, istina, jo bili crni, ali to je samo
pojaavalo kontrast, iako mu to ne bih rekao ni za sva blaga svijeta.
U nekim godinama obojena kosa izaziva upravo suprotan dojam.
Sjeam se kako sam se, jednom davno, iznenadio saznavi da crnilo
Poaroove kose potjee iz boice. Ali sad je to djelovalo teatralno i
ovjeku se inilo kao da nosi periku, a da njegov brk slui za
uveseljavanje djece.
Samo su oi ostale iste, ive, pronicljive i jasne i sad, bez
sumnje, smekane toplinom osjeaja.
- O, mon ami, Hejstings, mon ami, Hejstings!
Nagnuo sam glavu i on me, po obiaju, toplo zagrlio.
- Mon ami!
Naslonio se natrag, promatrajui me.
- Da, sasvim ste isti - uspravna lea, ravna ramena, sijeda kosa
tres distingue. Znate li, prijatelju, da se dobro drite. Les femmes, da
li se jo zanimaju za vas?
- Ali, Poaro - pobunio sam se - zar ba morate
- Uvjeravam vas, prijatelju, samo vas iskuavam - prekinuo me.
Kad su vrlo mlade djevojke osobito ljubazne to je kraj! Jadni stari
gospodin, govore, moramo biti dobre prema njemu. Sigurno je
uasno biti takav. Ali vi, Hejstingse vous etes encore jeune. Za vas
jo ima mogunosti. Tako, zavrnite brkove, podignite ramena i ne
budite tako smeteni.
Nasmijao sam se.
- Vi ste zaista famozni, Poaro. A kako ste vi?
- Ja? - upitao je s grimasom. - Ja sam olupina. Ja sam ruevina.
Ne mogu hodati. Bogalj! Na sreu, jo mogu sam jesti, ali inae treba
9

na mene paziti kao na bebu. Stavljati me u krevet, prati i oblaiti.

Enfin, to nije zabavno. Ali iako je vanjski dio ruevina, srce jo kuca.
- Zaista, najbolje srce na svijetu.
- Srce? Moda. Nisam mislio na srce. Mozak, mon cher, je ono
to sam mislio pod jezgrom. Moj mozak jo izvanredno funkcionira.
Primijetio sam da mozak nije doivio nikakve promjene.
- I svia vam se ovdje? - upitao sam.
- Podnoljivo je - Poaro je slegnuo ramenima. - Razumije se, to
nije Ric. Ne, zaista. Soba u kojoj sam bio kad sam doao bila je mala
i neprikladno namjetena. Ali preselio sam se u ovu, a nisu mi
poveali cijenu. Osim toga, hrana je engleska, i to ona najgora. Te su
prokulice tako velike i tvrde. Kuhani krumpir ili je pretvrd ili se
raspada. Varivo je vodnjikavo, bez soli papra ili bilo kakva zaina zastao je.
- Zvui uasno - kimnuo sam.
- Ne prigovaram - rekao je Poaro, a nastavio je to raditi. - Pa i ta
takozvana modernizacija. Spavae sobe su isprepletene cijevima i to
izlazi iz njih? Mlaka voda, mon ami. A runici, tanki i maleni!
- Bilo je bolje u stara vremena - kazao sam zamiljeno.
Sjetio sam se oblaka pare koja je kuljala kad bi se otvorila
slavina u jedinoj kupaonici koju je posjedovao Stajls, jedna od onih
kupaonica u kojima velika kada sa stranicama od mahagonija
ponosno stoji u sredini. Sjetio sam se velikih, mekih runika i sjajnih
kanti punih vrele vode, koje su stajale u starinskom basenu.
- Ali ovjek ne smije prigovarati - ponovio je Poaro. - Ja sam
spreman da patim zbog valjanog razloga.
Iznenada sam se uznemirio.
- Poaro, vi niste u neprilici s novcem? Znam da je rat teko
pogodio mnoge ljude.
- Ne, ne, prijatelju - brzo me razuvjerio Poaro. - Ja sam u
odlinoj situaciji. Zapravo, ja sam bogat. Nije me oskudica dovela
ovamo.
- Onda je sve u redu - odahnuo sam. - Mislim da vas shvaam.
Kako godine prolaze, ovjek sve vie eli da vrati stare dane. ovjek
10

pokuava vratiti stare osjeaje. Iako mi je na neki nain bolan,

boravak u ovoj kui oivljuje stotine starih misli i osjeaja, koje sam
sasvim zaboravio. Usuujem se rei da je tako i s vama.
- Ni govora. Uope ne osjeam tako.
- Bili su to lijepi dani - kazao sam tuno.
- Moete govoriti za sebe, Hejstingse. U Stajls St. Mari doao
sam u tuno vrijeme. Bio sam izbjeglica, ranjen, prognan iz doma i
domovine, primljen iz milosra u stranoj zemlji. Ne, to nije bilo
veselo. Tada nisam znao da u u Engleskoj nai svoj dom i sreu.
- To sam zaboravio - ispriao sam se.
- Oito. Uvijek drugima pripisujete vlastite osjeaje. Hejstings je
bio sretan svi su bili sretni.
- Nije ba tako - sa smijekom sam odbijao njegove optube.
- U svakom sluaju, to nije istina - nastavio je Poaro. - Osvrnete
se u prolost i u vaim oima zaiskre suze. O, sretni dani! Tada sam
bio mlad. Ali zapravo, dragi prijatelju, niste bili tako sretni kao to
mislite. Vi ste prije toga bili ozbiljno ranjeni, bili ste ogoreni zbog
toga to vie niste sposobni za aktivnu slubu, upravo oajni zbog
prisilnog boravka u oporavilitu. Sve ste jo vie komplicirali thime
to ste se istodobno zaljubili u dvije ene.
Nasmijao sam se i pocrvenio.
- Kakvo pamenje, Poaro!
- I sad se sjeam vaih melankolinih uzdaha dok ste priali
gluposti o dvjema lijepim enama.
- Sjeate li se to ste rekli? Rekli ste: Nijedna od njih nije za vas!
Ali, courage, mon ami. Lovit emo zajedno i onda moda...
Zastao sam. Jer Poaro i ja smo otili loviti u Francusku i tamo
sam sreo jednu enu.
- Znam, Hejstingse, znam - njeno me potapao po ruci. - Rana
je jo svjea. Ali ne razmiljajte o tome, ne osvrite se iza sebe.
- Da gledam naprijed? - prezrivo sam odmahnuo rukom. to ima
naprijed?
- Eh bien, prijatelju. Treba obaviti jedan posao.
- Posao? Gdje?
11

- Ovdje.
Pogledao sam ga zaueno.
- Trenutak prije nastavio je Poaro pitali ste me zato sam doao
ovamo. Mogli ste primijetiti da vam nisam odgovorio. Sad u vam
rei. Ovdje sam da ulovim ubojicu.
Zaprepastio sam se. Na trenutak sam pomislio da bunca.
- Vi to zaista mislite?
- Naravno da mislim. Zato bih inae nastojao da mi se
pridruite? Moji udovi nisu vie aktivni, ali je um, kao to sam vam
rekao, bistar. A moje je pravilo uvijek bilo isto: sjedni i razmisli. To
jo mogu raditi zapravo to jedino i mogu, ali za aktivni dio akcije
imat u svog dragocjenog Hejstingsa.
- Zaista tako mislite?
- Naravno da mislim. Nas emo dvojica jo jedanput loviti
zajedno.
Trebalo mi je nekoliko asaka da shvatim da Poaro misli
ozbiljno.
Prijedlog je bio zaista fantastian, ali nemam razloga da
sumnjam u njegovu otroumnost.
- Najzad ste povjerovali - kazao je s osmijehom. - Najprije ste
pomislili da sam poludio?
- Ne, ne - usprotivio sam se odluno. - Samo, ne ini mi se da bi
u takvoj kui mogao biti ubojica.
- Mislite?
- Naravno, jo nisam vidio sve ljude.
- Koga ste vidjeli?
- Samo Lutrelove, ovjeka koji se zove Norton, koji izgleda
zaista bezazleno, i Bojda Karingtona. Moram vam rei da sam se
oduevio njime.
Poaro je kimnuo potvrdno.
- Dakle, Hejstingse, rei u vam i ovo: kad vidite i ostale
stanovnike kue, moje tvrdnje izgledat e vam isto tako nemogue
kao i sada.
- Tko je jo ovdje?
12

- Franklinovi, doktor i gospoa, bolniarka koja vodi brigu o

gospoi Franklin i vaa kerka Dudit. Zatim, ovdje je ovjek koji se
zove Alerton, osvaja enskih srca, i gospoica Kol, ena tridesetih
godina. Svi su oni, mogu vam rei, vrlo simpatini ljudi.
- I jedan od njih je ubojica?
- I jedan od njih je ubojica.
- Ali zato, kako to mislite?
Bilo mi je teko postaviti pravo pitanje, nekako sam se zbunio.
- Ne uzbuujte se, prijatelju. Poimo od poetka. Dohvatite mi,
molim vas, malu kutiju sa stola. Bien. A evo i kljueva!
Otkljuavi kutiju, izvadio je iz nje hrpu strojem ispisanih papira
i izresaka iz novina.
- Prouite to u slobodno vrijeme, Hejstingse. Ovog trenutka neu
vas zamarati novinskim izrescima. To su obini novinski osvrti o
razliitim tragedijama, esto su pogreni, ponekad izraavaju neke
slutnje. Da biste dobili potpuniju sliku, predlaem vam da proitate
kratak pregled koji sam ja napisao.
Sluaj A: Eterington
Leonard Eterington. Ovisan o drogama i alkoholu. Gruba narav,
zapravo sadist. ena mlada i privlana. Oajna i nesretna.
Etherington je umro od trovanja hranom. Ali sudski lijenik nije bio
zadovoljan. Autopsija je pokazala da je uzrok smrti trovanje
arsenom. To je upozorilo da je posrijedi ubojstvo i da je sve poelo
mnogo prije.
Gospoa Eterington je uhapena i optuena za ubojstvo. Saznalo
se za njeno prijatelstvo s ovjekom iz dravne slube koji se vratio u
Indiju. Nije bilo dokaza za pravu nevjeru, ali bilo je oito da izmeu
njih vlada duboka simpatija. I onda se mladi ovjek oenio
djevojkom koju je sreo na putovanju. Nije se tono znalo je li
gospoa Eterington dobila pismo, u kojem je o tome obavjetava,
prije ili poslije muevljeve smrti.

13

Na suenju je prema njoj izraavana velika simpatija zbog

muevljeva tekog karaktera i njegovih grubosti prema njoj. Sud je
bio na njenoj strani, naglaavajui da osuda mora biti pravedna.
Gospoa Eterington bila je osloboena. Ipak je ostao dojam da je
kriva. Poslije je teko ivjela, prijatelji su je izbjegavali, svi su joj
okrenuli lea. Umrla je dvije godine kasnije, poto je uzela previe
tableta za spavanje. Utvrena je sluajna smrt.
Sluaj B: Mis Zarples
Starija usidjelica. Invalid. Teak ivot s mnogo patnje i bolova.
Pazila ju je njena neakinja Freda Klaj. Gospoica Zarples umrla je
zbog prevelike doze morfija. Freda Klaj priznala je djelo, govorei
da je njena tetka toliko mnogo trpjela da to ona nije mogla podnijeti.
Zato joj je dala malo vie morfija kako bi ublaila bolove. Policija je
smatrala da je in bio svjestan, ne sluajan, ali su uzeli u obzir
okolnosti u kojima je poinjen.
Sluaj C: Edvard Rigs
Poljoprivredni radnik. Zatekao je enu u preljubi s njihovim
stanarom Benom Kreigom. Kraeig i gospoa Rigs naeni su mrtvi.
Metak je bio iz Rigsove puke. Rigs se predao policiji i izjavio da je
to on moda uradio, ali da se ne sjea. Rekao je da se nieg ne sjea.
Osuen je na smrt, ali je kazna preinaena u doivotnu robiju.
Sluaj D: Derek Bradli
Vodio je ljubav s nekom djevojkom. ena je to otkrila i
zaprijetila da e ga ubiti. Bradli je umro od trovanja cijanidom, koji
je ispio u pivu. Gospoa Bradli je uhapena i optuena za ubojstvo.
Slomili su je unakrsnim ispitivanjem. Osuena je i objeena.
Sluaj E: Metju Lifild
Stariji tiranin. Imao je etiri keri kojima nije doputao ni
najsitnije radosti. Jedne veeri netko ga je doekao pred vratima i
ubio udarcem u glavu. Poslije, nakon policijske istrage, njegova
14

najstarija ker Margaret dola je u policijsku stanicu i izjavila da je

ona ubila oca. Uinila je to, kako je rekla, zato da bi mlae sestre
mogle ivjeti kao ljudi prije nego to bude prekasno. Lifild je iza
sebe ostavio veliko bogastvo. Margaret Lifild proglaena je krivom
i osuena na zatvor u Bradmuru, ali je umrla ubrzo nakon toga.
itao sam paljivo, ali sam se jo vie zbunio. Na kraju sam
spustio papire i upitno pogledao Poaroa.
- Dakle, mon ami?
- Sjeam se sluaja Bradli - kazao sam polako. itao sam o tome
u ono vrijeme. Ona je bila vrlo lijepa ena.
Poaro je potvrdno kimnuo glavom.
- Ali morate mi objasniti. O emu je rije?
- Recite mi najprije to vi mislite.
Bio sam zateen.
- Dali ste opis pet razliitih ubojstava. Sva su se ona dogodila na
razliitim mjestima, a i ljudi su iz razliitih drutvenih slojeva. ini
mi se da meu njima nema nikakve slinosti. Zapravo, prvi je sluaj
sadizma i nesretna ena eli da se rijei svog mua, u drugome je
rije o eutanaziji, trei je vjerojatno poinjen u pijanstvu iako ubojica
nije pokuavao da izbjegne kaznu, u etvrtome je motiv ljubomora, a
peti je bio brutalan, iako je vjerojatno poinjen u trenutku oajanja.
Zastao sam i upitao: - Zar u njima ima neto zajedniko to sam
previdio?
- Ne, ne, vi ste to vrlo paljivo prouili. Jedino to ste mogli
spomenuti, ali niste, jest injenica da se ni u jednom od tih sluajeva
nije javila nikakva sumnja u neku drugu osobu.
- Ne razumijem.
- Gospoa Eterington, na primjer, bila je osloboena. Ali svatko
je ipak bio siguran da je to ona uinila. Freda Klaj nije bila javno
optuena, ali nitko nije razmiljao ni o kakvoj drugoj mogunosti za
zloin. Rigs je tvrdio da se ne sjea da je ubio enu i njenog
ljubavnika, ali uope nije postavljeno pitanje nije li to mogao uiniti

15

netko drugi. Margaret Lifild je priznala. Vidite, Hejstingse, u

svakom sluaju bio je po jedan osumnjieni i nitko drugi.
- To je istina, ali ne vidim kakav ste poseban zakljuak izvukli iz
toga.
- Pazite, dolazimo do injenice koju jo ne znate. Pretpostavljate
li da je u svakom od tih sluajeva bila jedna udna zajednika crta?
- Na to mislite?
- Molim vas, vrlo pazljivo posluajte ovo to u vam sad rei polako je kazao Poaro.
- Rei u to ovako. Postoji odreena, linost. X. Ni u jednom od
tih sluajeva X nije imao neki posebni motiv da bi se rijeio rtve. U
jednom sluaju, koliko sam mogao otkriti, X je bio oko dvjesta milja
udaljen od mjesta zloina. Ipak u vam i to rei. X je bio u prisnim
odnosima s Eteringtonom. Neko je vrijeme ivio u istom mjestu gdje
i Rigsovi, bio je znanac gospoe Bradli. Imam sliku na kojoj su X i
Freda Klaj snimljeni kako zajedno idu ulicom, a X je bio blizu kue
kad je umirao stari Metju Lifild. to kaete na to?
Gledao sam ga.
- Da, to je malo previe - rekao sam polako. - Koincidencija
moe biti u dva sluaja, moda ak i tri, ali pet je ipak previe.
Koliko god je to neobino, sigurno ima neka veza izmeu tih
razliitih ubojstava.
- I kaite to sam ja zakljuio?
- Da je X ubojica?
- U tom sluaju, Hejstingse, poi ete samnom korak dalje.
Dopustite da vam kaem: X je u ovoj kui.
- Ovdje? U Stajlsu?
- U stjlesu. I koji biste zakljuak izvukli iz toga?
Znao sam to slijedi kad sam rekao: - Nastavite recite.
- Ovdje e uskoro biti poinjeno ubojstvo - ozbiljno je izjavio
Herkul Poaro.

16

Tree poglavlje
Trenutak ili dva s nevjericom sam buljio u Poaroa, a onda sam
reagirao.
- Ne nee - kazao sam. Vi ete to sprijeiti.
- Odani prijatelju - nasmijeio se Poaro. - Kako cijenim vae
povjerenje! Touk de meme, nisam, siguran je li to opravdano u ovom
sluaju.
- Glupost! Naravno da to moete sprijeiti.
Poaroov glas bio je ozbiljan, dok je govorio:
- Razmislite, Hejstingse. ovjek moe uhvatiti ubojicu, to je
tono. Ali kako moe sprijeiti ubojstvo?
- Ali ako ste vi u pitanju i ako znate unaprijed... - nemono sam
zastao jer sam iznenada spoznao tekoe.
- Shvatili ste. Nije to tako jednostavno. Postoje zapravo samo tri
mogunosti. Prva je upozoriti rtvu. Opomenuti je da bude oprezna.
To nije uvijek uspjeno, jer je neke ljude nevjerojatno teko uvjeriti
da im prijeti smrtna opasnost osobito od nekoga tko im je blizak i
drag. Ogoreno odbijaju da to povjeruju. Drugi nain je upozoriti
ubojicu. Diskretno mu najaviti: znam vae namjere. Ako taj i taj
umre, prijatelju, sigurno ete biti objeeni. To je obino mnogo
uspjenije, ali ak i to nije sasvim siguran nain. Zato to su ubojice
najtatiji ljudi na svijetu. Ubojica je uvijek pametniji nego bilo tko
drugi - nikad nitko nee posumnjati u nju ili njega - policija e se
sasvim zbuniti. Zbog toga e on (ili ona) ipak ii svojim putem i ti
e imati jedino zadovolstvo da ih poslije objesi.
Zastao je i rekao zamiljeno: - Dva puta sam u svom ivotu
upozorio ubojicu - jedanput u Egiptu, drugi put negdje drugdje. U
oba sluaja kriminalac je odluio da ubije. Tako moe biti i ovaj put.
- Rekli ste da postoji i trea mogunost - podsjetio sam ga.
- Ah, da. Za nju ovjek mora biti krajnje mudar. Morate biti
potpuno sigurni kako e se i kada to dogoditi i morate se pojaviti u
pravom trenutku. Morate uhvatiti ubojicu, ako ne na samom djelu,
17

onda u pripremama koje ne doputaju bilo kakvu sumnju u njegove

namjere.
- Uvjeravam vas - nastavio je Poaro - to je vrlo teko i delikatno
i uope ne jami uspjeh. Mogu biti samouvjeren i uobraen, ali toliko
ipak nisam.
- Koju ete metodu upotrijebiti ovaj put?
- Vjerojatno sve tri. Prva je najtea.
- Zato? Meni se ini da je najlaka.
- I jest, ako poznajete buduu rtvu. Ali zar ne shvaate,
Hejstingse, ja ne znam tko je rtva?
- to?
Uzviknuo sam to bez razmiljanja. I tek tada sam shvatio
tekou poloaja. Sigurno je bila neka veza u toj seriji zloina, ali mi
nismo znali koja. A bez toga nismo mogli znati tko je ugroen.
Poaro je kimnuo, kao da je na mom licu vidio da sam shvatio
tekou poloaja.
- Vidite, prijatelju, to nije tako lako.
- Nije - potvrdio sam. - Shvaam, vi do sada niste mogli nai
vezu meu svim tim sluajevima.
- Nita - odmahnuo je glavom Poaro.
Ponovo sam razmiljao. U zloinima A, B i C morali smo se
baviti s neim to je sugeriralo na abecedni red, iako se to zapravo
pretvorilo u neto sasvim drugo.
- Sasvim ste sigurni da nije u pitanju novac, nita slino onom
to ste otkrili u sluaju Evelin Karlajl? - upitao sam.
- Nema. Moete biti sasvim sigurni, dragi moj Hejstingse, da
sam prvo to ispitao.
To je bila istina. Poaro bi uvijek najprije posumnjao u pohlepu
za novcem.
Nastavio sam razmiljati. Moda neka osveta? To bi vie
odgovaralo injenicama, ali ipak nisam, otkrio nikakvu meusobnu
povezanost. Prisjetio sam se prie koju sam proitao u seriji o
besmislenim ubojstvima klju je bio u tome to su sve rtve bile
lanovi suda, a ubojica je bio ovjek kojeg su oni osudili. Neto me
18

upozoravalo da bi tako moglo biti i u ovom sluaju. Ali bilo mi je

neugodno i zadrao sam tu misao za sebe.
- I sad mi recite tko je X? - upitao sam umjesto toga.
Na moje zaprepatenje, Poaro je odluno odmahnuo glavom.
- To vam neu rei.
- Glupost. Zato ne?
- Zato to ste vi, mon cher, jo isti stari Hejstings - zamirkao je
oima Poaro. - Vae je lice kao otvorena knjiga. Ne elim, da se dok
sjedite, gledajui u X-a na vaem licu jasno ita: ovaj je ubojica.
- Ako treba, mogu se pretvarati.
- Kad se pokuate pretvarati, jo je gore. Ne, ne, mon ami, nas
dvojica moramo ostati sasvim nesapaeni. Sve dok ne doe pravi
trenutak.
- Tvrdoglavi stari avle, dobro se sjeam... - zastao sam, jer se
ulo kucanje na vratima.
- Uite - pozvao je Poaro.
I ula je moja ker Dudit.
Volio bih opisati Dudit, ali to mi nikad nije polazilo za rukom.
Dudit je visoka, stasita djevojka, ima ravne tamne obrve i vrlo
lijepu liniju brade i usta, hladna u svojoj ozbiljnosti. Vrlo je ponosna
i pomalo prezriva, ini mi se da oko nje uvijek zrai neto to
opominje na tragediju.
Dudit nije ula i poljubila me - ne ona nije bila takva. Samo se
nasmijeila i rekla: - Zdravo, oe.
Osmijeh joj je bio stidljiv i pomalo zbunjen, ali sam osjetio da
joj je, usprkos tome to to nije pokazivala, drago to me vidi.
- Dakle, stigao sam - kazao sam osjeajui se glupo, kao to se
obino osjeam pred mladima.
- Vrlo pametno od tebe, dragi - rekla je Dudit.
- Opisao sam mu kuhinju - kazao je Poaro.
- Je'l jako loa? - upitala je Dudit.
- Ne bi to trebala pitati, dijete. Znai da ne misli ni na to drugo
osim na testove i mikroskop? Tvoj srednji prst sasvim je plav od

19

metilnog alkohola. Nee biti dobro za tvog mua, ako se ne

zainteresira za njegov eludac.
- Usuujem se rei da neu imati mua.
- Naravno da e ga imati. Zato te onda bon Dieu stvorio?
- Za mnoge stvari, nadam se - odgovorila je Dudit
- Le marriage prije svega.
- Vrlo dobro - slegla je ramenima Dudit. - Nai ete mi dobrog
muza i ja u se paljivo brinuti o njegovu elucu.
- Ona mi se ruga - poalio se Poaro. - Jednoga dana e shvatiti
da sam ja mudar, stari ovjek.
Ponovo se ulo kucanje na vratima i uao je doktor Franklin. Bio
je to visok ovjek od trideset i pet godina, s odlunim ustima,
crvenom kosom i jasnim plavim oima. Bio je nevjerojatno nespretan
i zbog svoje rastresenosti neprestano je upadao u neprilike.
I ovaj put je naletio na naslon Poaroova stolca i napola
okrenuvi glavu automatski je promrmljao: - Oprostite.
Htio sam se nasmijati, ali Dudit je ostala ozbiljna. Pretpostavio
sam da se sasvim navikla na te stvari.
- Sjeate se mog oca? - upitala je Dudit.
Doktor Franklin se zagledao, nervozno zatreptao oima i odmah
ispruio ruku, govorei nespretno:
- Naravno, naravno, kako ste? uo sam da dolazite. - Okrenuo se
Duditi. - to misli, trebamo li se presvui? Ako ne trebamo, mogli
bismo malo nastaviti nakon veere. Ako priredimo jo nekoliko tih
stakalaca...
- Ne - prekinula ga je Dudit - elim razgovarati s ocem.
- Da. Naravno. - Iznenada se nasmijeio i poeo se poput
djeaka ispriavati. - ao mi je... upao sam tako bezobzirno. To je
naprosto neoprostivo zaista sam neotesan. Oprostite mi.
Sat je poeo otkucavati ure i Franklin ga je urno pogledao.
- Boe, zar je zaista tako kasno? Obeao sam Barbari da u joj
itati prije veere.
Nasmijeio nam se i pourio van, udarivi u dovratak.
- Kako je gospoa Franklin? - upitao sam.
20

- Prilino loe - odgovorila je Dudit.

- Vrlo je tuno to je tako nemona - kazao sam.
- Doktor je oajan - rekla je Dudit. - On voli zdrave ljude.
- Kako ste vi mladi teki! - uzviknuo sam.
- Samo iznosim injenice - odgovorila je hladno.
- Ipak dobri doktor uri da joj ita - branio ga je Poaro.
- Vrlo glupo - primjetila je Dudit. - I bolniarka joj moe isto
dobro itati, ako to ona eli. Prezirala bih svakoga tko bi mi glasno
itao.
- Dobro, dobro, ukusi su razliiti - umirivao sam je.
- Ona je vrlo glupa - i dalje se ljutila Dudit.
- No, mon enfant, ne bih se s tobom sloio usprotivio se Poaro.
- Ne ita nikad nita drugo osim najjeftinijih romana. Uope je ne
zanima njegov posao. Neprestano govorio o svom zdravlju.
- Ipak tvrdim, drago dijete, da ona razmilja o stvarima o kojima
ti nema pojma - nije poputao Poaro.
- Vrlo je enstvena - rekla je Dudit. - Neprestano mu gugue i
prede. Mislim da se i vama sviaju takve ene, ujae Herkul.
- Ni govora - rekao sam. - On voli krupne i blistave ene, na
primjer Ruskinje.
- Tako vi mene odajete, Hejstingse? Tvoj otac, Dudit, uvijek je
bio slab prema kestenjastoj kosi. Zbog nje je esto upadao u
neprilike.
Dudit se smijeila obojici.
- Kakav ste vi smjean par.
- Moram se raspakirati, a moda bih se prije veere mogao i
okupati.
Poaro je pritisnuo zvonce koje mu je bilo nadomak ruke i uskoro
je uao njegov sobar. Iznenadio sam se kad sam vidio da tog ovjeka
uope ne poznajem.
- Kako? Gdje je Dord?
Sobar Dord je dugo godina bio kod Poaroa.

21

- Dord se vratio porodici. Bolestan mu je otac. Nadam se da e

mi se jednom vratiti. U meuvremenu - nasmijeio se novom sobaru
Kertis pazi na mene.
Kertis se odano nasmijeio. Bio je to jak ovjek priglupo
volovskog lica.
Kad sam izlazio iz sobe, primijetio sam kako je Poaro paljivo
zakljuao kutiju s tajnim papirima. Dok sam prelazio preko hodnika
u svoju sobu, u glavi mi je vladala prava zbrka.

22

etvrto poglavlje
Te sam se veeri osjeao vrlo udno, inilo mi se da je cijeli
ivot postao nestvaran.
Nekoliko puta, dok sam se oblaio, pitao sam se nije li Poaro sve
to izmislio? Na kraju, on je star ovjek unitena zdravlja. Mogao je
tvrditi da je njegov um jo bistar, ali je li to zaista tako? Cijeli je
ivot proveo istraujui zloine.
Zar bi bilo udno kad bi sad vidio zloin i tamo gdje ga nema?
Ogoriavalo ga je prisilno mirovanje, to bi bilo normalnije nego da
je sam sebi izmislio novi lov na ovjeka? Izabrao je nekoliko
dogaaja iz novina i otkrio u njima neto ega nije bilo - skrivenu
figuru suludog masovnog ubojice. Sve je govorilo da je gospoa
Etherington zaista ubila svog mua, radnik je ubio svoju enu, mlada
ena je dala tetki preveliku dozu morfija, ljubomorna ena rijeila se
mua kao to je i prijetila, a luda usidjelica zaista je poinila zloin
koji je i priznala. Zapravo, svi su ti zloini, ini se, bili upravo takvi
kakvim su i prikazani.
Prema Poaroovoj teoriji, sve je to bio samo privid i ja sam mu
morao vjerovati. Poaro je rekao da se priprema ubojstvo. Kao i prije
Stiles e biti kua zloina.
Vrijeme e pokazati je li to istina, ali ako je istina, moramo se
pripremiti za taj dogaaj.
to je najvanije, Poaro, zna tko je ubojica, a ja ne znam.
to sam vie razmiljao o tome, sve sam se vie ljutio. Zaista je
to bilo prokleto drsko od Poaroa. elio je moju suradnju, a ipak nije
imao povjerenja u mene!
Zato? On je rekao razlog svakako vrlo banalan. Ve su me
umorile te glupe ale na raun moje naivne otvorenosti. Mogu uvati
tajnu kao i svatko drugi. Poaro je uvijek tvrdio kako svatko moe
proitati moje misli. Da me ne bi uvrijedio, govorio je kako u meni
uvijek prevlada potenje, koje se uasava svih prijevara!

23

Naravno, razmiljao sam, ako je sve to proizvod Poaroove

mate, njegova uzdrljivost mogla se lako objasniti.
Nisam doao ni do kakvog zakljuka kad se oglasio gong i ja
sam siao na veeru spreman da otkrijem Poaroova mistinog X-a.
Tog trenutka sam vjerovao u sve to je rekao Poaro. Ispod ovog
krova bio je ovjek, koji je ve pet puta ubio i koji se spremao da
ubije ponovo. Tko je on?
U salonu prije ulaska u blagovaonicu predstavljeni su mi
gospoica Kol i major Alerton. Prva je bila visoka, lijepa ena od
trideset tri ili trideset etiri godine. Major Alerton odmah mi se nije
dopao. Bio je to ovjek dobra izgleda u ranim etrdesetim godinama,
irokih ramena, bronzana lica, razgovorljiv, a veina onog to bi
rekao imalo je dvojako znaenje. Vreice ispod oiju svjedoile su o
razuzdanom ivotu. Vjerojatno luta okolo, mnogo pije i ljubaka sa
enama.
Kako sam zapazio, stari pukovnik Lutrel takoer ga nije volio, a
i Bojd Karington ukoeno se drao prema njemu. Naprotiv, kod ena
imao veliki uspjeh. Gospoa Lutrel mu je oduevljeno cvrkutala, dok
joj je on nemarno laskao jedva skrivajui neskromnost. Bio sam ljut
kad sam vidio da Dudit takoer uiva u njegovu drutvu, nastojei
da razgovara s njim. Zato se najgori tip mukarca uvijek svidi
najljepoj eni. Ve dugo me muilo to pitanje. Instinktivno sam
znao da je Alerton nitarija - devet od deset mukaraca u tome bi se
sloilo sa mnom. Ali devet ili moda svih deset ena odmah bi se
oduevilo njime.
Kad smo se smjestili za stol i dok su nam posluivali tanjure
pune bijele ljepljive tekuine prelazio sam oima po cijelom drutvu.
Ako je Poaro imao pravo, jedan od ovih ljudi bio je opasni
ubojica vjerojatno i luak.
Poaro to nije zapravo rekao, ali pretpostavljao sam da je X
vjerojatno mukarac.
Tko bi to mogao biti od ovih ljudi?
Svakako ne stari pukovnik Lutrel, koji se ne umije oduprijeti ni
svojoj eni. Norton, ovjek kojeg sam susreo kako zuri iz zgrade sa
24

dalekozorom? Nije mi izgledao kao zloinac. Doimao se kao prijatan

ovjek, prilino nedjelotvoran. Naravno, rekao sam sebi, mnoge su
ubojice bili mali beznaajni ljudi upravo su zloinom eljeli dokazati
svoju snagu. Oni zamjeraju to ih ljudi potcjenjuju. Norton bi mogao
biti taj tip ubojice Ali to je s njegovim oduevljenjem za ptice?
Uvijek sam vjerovao da je ljubav prema prirodi osnovni znak
ovjekova zdravlja.
Bojd Karington? Izvan svake sumnje. ovjek poznat u svijetu.
Izvrstan sporta, administrator, ovjek kojeg svi vole i potuju.
Franklina sam takoer odbacio. Znao sam koliko ga Dudit potuje i
kako mu se divi,
Doao sam do majora Alertona. Odmah sam ga procijenio. Vrlo
opak ovjek. Spreman da prevari i roenu majku. I sve to uz
armantan osmijeh. Upravo je priao neku priu o vlastitom porazu i
kod svih izazvao smijeh i simpatije pokajnikim alama na vlastiti
raun.
Ako je Alerton bio X, zakljuio sam, njegovi su zloini
poinjeni iz neke koristi.
Istina, Poaro nije odreeno rekao da je X mukarac. Razmiljao
sam o gospoici Kol. Bila je rastresena i nemirna, oito je nervozna
ena. Bila je lijepa. Ipak, doimala se sasvim normalno. Ona, gospoa
Lutrel i Dudit bile su jedine ene za veerom. Gospoa Franklin je
veerala gore u sobi, a njena bolniarka jest e poslije nas.
Poslije veere stajao sam kraj prozora u salonu, gledajui u vrt.
Sjetio sam se vremena kad sam ugledao mladu crvenokosu Cynthiju
Murdoch kako tri preko ovog travnjaka. Kako je bila draesna u
svojoj bijeloj haljini.
Izgubljen u mislima iz prolosti, trgnuo sam se kad me Dudit
ispod ruke povela na terasu.
- to se dogodilo? - kratko je upitala.
- Dogodilo? Na to misli? - iznenadio sam se.
- Cijelo si vrijeme bio tako udan. Zato si za vrijeme veere
zurio u ljude?

25

Naljutio sam se. Nisam imao pojma da su me toliko prevladali

osjeaji.
- Ozbiljno? Razmiljao sam o prolosti. Sigurno sam vidio
duhove.
- Pa da, naravno, bio si ovdje jo kao mladi. Ovdje su ubili
jednu staru enu.
- Otrovali su je strihninom.
- Je li bila lijepa ili runa?
Razmiljao sam o pitanju.
- Bila je vrlo draga ena - odgovorio sam polako. - Velikoduna.
Vrlo milosrdna.
- Milosrdna velikodunost! - uzviknula je prezrivo. Zatim je
postavila udno pitanje.
- Da li su ovdje ljudi bili sretni?
Ne, oni nisu bili sretni. To sam dobro znao.
- Nisu - odgovorio sam.
- Zato?
- Zato to su se osjeali kao zatvorenici. Gospoa Ingelthorp je
imala sav novac i ona ga je razdijelila. Njena pastorad nije mogla
ivjeti po svome.
uo sam kako je Dudit uzdahnula. Stisnula je moju ruku.
- To je pokvareno, pokvareno. Zloupotreba sile. To se ne bi
smjelo dopustiti. Stari, bolesni ljudi ne bi smjeli imati u rukama mo
da upravljaju ivotima mladih i snanih. Da ih dre vezane,
izjedajui ih, troei njihovu snagu. To je sebino.
- Stani, nemaju samo mlai taj monopol - prekinuo sam je suho.
- Znam, oe, ti misli da smo mi mladi sebini. Vjerojatno i
jesmo, ali to je ista sebinost. Na kraju, mi samo elimo ono to
nam pripada, ne elimo da itko ita radi za nas, ne elimo od ljudi
napraviti robove.
- Ne, vi ih samo pregazite, ako vam se nau na putu.
Dudit mi je stisnula ruku.
- Ne budi tako otar! Ja ba i ne gazim a i ti nikad nisi pokuao
upravljati naim ivotima. Mi smo ti zbog toga zahvalni.
26

- Bojim se da bih to elio - kazao sam iskreno. - Vaa je majka

insistirala da vam se dopusti da pravite vlastite greke.
Dudit je ponovo stisnula moju ruku.
- Znam. Ti bi elio da kvoca oko nas kao koko. Mrzim
kvocanje. Ali ti se slae sa mnom da je koristan ivot vredniji od
nekorisnoga, zar ne?
- To se ponekad dogaa - sloio sam se. - Ali nema potrebe za
drastinim mjerama. To samo ovisi o tome kad tko eli otii.
- Da, je li to tako?
Ton joj je bio tako estok da sam je zaprepateno pogledao. Bilo
je previe mrano da bih jasno vidio njeno lice. Nastavila je tiho i
zabrinuto.
- Sve je to tako teko, financijska ovisnost, osjeaj odgovornosti,
strah da ne povrijedi nekog tko te voli. A neki ljudi su tako
beskrupulozni, oni znaju kako treba da igraju. Neki su ljudi kao
pijavice.
- Draga moja Dudit! - uzviknuo sam, osupnut estinom njenog
glasa.
Uinilo mi se da je primijetila kako je bila preotra. Nasmijala se
i izvukla ruku iz moje.
- Bila sam estoka? To je zato to sam se uzbudila. Vidi, znam
jedan sluaj Jedan je starac bio grozan tiranin. I kad je netko bio
dovoljno hrabar da preree vor i oslobodi ljude koje je voljela, oni
su je proglasili ludom. Ludom? To je bilo najpametnije i najhrabrije,
djelo koje je netko uradio.
Pogodila me uasna podudarnost. Nedavno sam uo neto
slino? Gdje?
- Dudit, - upitao sam otro, - o kojem to sluaju govori?
- O ti ga ne poznaje. Neki prijatelji Franklinovih. Starac se zvao
Lifild. Bio je prilino bogat i kinjio je svoje nesretne keri. Nikad
im nije doputao da izlaze ili bilo koga vide. Zaista je bio lud, ali ne i
prema medicinskim mjerilima.
- I najstarija ker ga je ubila? - rekao sam.

27

- Sigurno si itao o tome? Ti bi to nazvao ubojstvom ali to nije

poinila zbog sebe. Margaret Litchfield otila je ravno na policiju i
prijavila se. Mislim da je bila vrlo hrabra. Ja ne bih imala takve
hrabrosti.
- Hrabrosti da se preda ili hrabrosti da poini zloin?
- Oboje.
- Drago mi je to to ujem, - kazao sam ozbiljno. - Ne volim
sluati kako govori da je neko ubojstvo opravdano. - Zastao sam i
dodao: - to doktor Franklin misli o tome.
- Misli da je to zasluio - rekla je Dudit. - Zna, oe, neki ljudi
zaista trae da budu ubijeni.
- Dudit, neu da govori tako. Tko ti je usadio takve ideje?
- Nitko.
- Dopusti da ti kaem da je sve to vrlo opasna glupost.
- Znam. Ostavimo to. - Zastala je. - Dola sam, zapravo, da ti
predani poruku gospoe Franklin. eljela bi te vidjeti, ako moe
doi u njenu sobu.
- Bit e mi drago. ao mi je to se osjeala previe loe da sie
na veeru.
- Nije njoj nita - bezosjeajno je rekla Dudit. - Samo pravi
zbrku.
- Mladi su zaista nemilosrdni.

28

Peto poglavlje
Gospou Franklin susreo sam samo jedanput. Bila je to ena
tridesetih godina, s licem madone. Velike smee oi, kosa
razdijeljena po sredini i dugo njeno lice. Bila je vrlo krhka, a koa je
bila prozirna.
Leala je na lealjci, podboena jastucima u vrlo otmjenom
neglieu.
Franklin i Bojd Karington pili su kod nje kavu. Gospoa
Franklin pozdravila me ispruenom rukom i osmijehom.
- Kako mi je drago to ste doli, kapetane Hejstingse. To je
zaista dobro za Dudit. To dijete previe radi.
- Usprkos tome izgleda vrlo dobro - rekao sam, prihvaajui
njeznu ruku.
- Da, sretna je - uzdahnula je Barbara Franklin. Kako joj
zavidim. Ona ne zna to je bolest, to vi mislite, sestro? Oh!
Dopustite da vas upoznam. To je sestra Krejven, koja je jako, jako
dobra prema meni. Ne znam to bih bez nje. Njeguje me kao dijete.
Sestra Krejven bila je visoka ena dobra izgleda, lijepe boje i
divne glave s crvenom kosom. Primijetio sam njene duge i bijele
ruke sasvim razliite od ruku koje sam viao u sestara u bolnici. Vrlo
utljiva djevojka, ponekad uope nije odgovarala. Sad nije ak ni
pomakla glavu.
- Zaista - nastavila je gospoa Franklin. - Don previe umara tu
jadnu djevojku. On je tako nemilosrdan. Ti si nemilosrdan, Done!
Njen mu je stajao kraj prozora i gledao van. Zvidukao je neku
veselu melodiju i zveckao sitniem u depu.
- to si kazala, Barbara? - upitao je zaueno.
- Rekla sam da bez milosti umara Dudit Hejstings. Sad je
kapetan Hejstings ovdje i nas emo se dvoje udruiti da te sprijeimo
u tome.
Franklin nije imao smisla za alu. Zabrinuto se okrenuo prema
Duditi.
29

- Morate mi rei, ako pretjeram - promrmljao je.

- Oni samo pokuavaju biti zabavni - umirila ga je Dudit. - Ali
kad ve govorimo o poslu, eljela bih vas upitati o boji za drugo
stakalce, znate, ono koje...
- Da, da - uzvratio je sa arom. - Ako vam nije teko, hajdemo
dolje u laboratorij. elio bih biti sasvim siguran.
U razgovoru su izili iz sobe.
Barbara Franklin se naslonila na jastuke i uzdahnula. Sestra
Krejven iznenada je nezadovoljno rekla: - Mislim da je gospoica
Hejstings zapravo nemilosrdna.
- Tako sam beskorisna! - ponovo je uzdahnula gospoa Franklin.
- Znam da bih se morala zanimati za Donov rad, ali jednostavno ne
mogu.
- Gluposti, Babs - prekinuo ju je Bojd Karington. - Ti si u redu.
Ne zabrinjavaj se.
- Dragi Bille, ali brinem se. Tako sam nesigurna u sebe. Sve je to
tako teko, ne mogu se toga osloboditi. Sve je to prljavo. Zamorci i
takori i sve ostalo. - Stresla se. - Znam da je to glupo. Ali osjeam
se tako bolesno. elim misliti na lijepe, sretne stvari na ptice i
cvijee i djeju igru. Ti to zna, Bili.
Priao je i uhvatio njenu ruku. Dok ju je, gledao njegovo je lice
postalo vrlo njeno. Bilo je to udno jer je Bojd Karington bio izrazit
mukarac.
- Nisi se mnogo promijenila od svoje sedamnaeste, Babs - rekao
je. - Sjea li se svoje vrtne kuice, pojila za ptice i kokosa?
Okrenuo se prema meni.
- Barbara i ja smo stari drugovi iz djetinjstva.
- Stari drugovi iz igre - pobunila se.
- Nisam zaboravio da si ti petnaest godina mlaa od mene. Ali ja
sam se igrao s tobom dok si bila malena. Ja sam bio mladi i nosio
sam te na leima, draga moja. A kad sam poslije vratio kui, ugledao
sam prekrasnu mladu damu. Upravo tad si prvi put izila u drutvo. I
ja sam te vodio na igralite za golf i uio te igrati. Sjea li se?
- Bille, zar misli da sam zaboravila?
30

- Moji su roditelji ivjeli ovdje - objasnila mi je ona. - A Bili je

posjeivao ujaka Ser Everarda u Knatonu.
- Kakav je to mauzolej - rekao je Bojd Karington. Ponekad
poelim da oivim to mjesto.
- To bi se moglo lako uiniti, Bille.
- Tako je, Babs, ali nezgoda je u tome to ja nemam ideje. Za to
je potrebna ena.
- Rekla sam da u ti doi i pomoi. Mislim to ozbiljno.
Ser Vilijam je sa sumnjim pogledao sestru Krejven.
- Ako si dovolno jaka, mogao bih te odvesti. to vi mislite o
tome, sestro?
- Da, Ser Vilijame. Mislim da bi to prijalo gospoi Franklin ako
bude paljiva i ne pretjera.
- Znai to je dogovoreno - kazao je Bojd Karington. - A sad
lijepo spavaj. Odmori se za sutranji dan.
Obojica smo zaeljeli laku no gospoi i izili zajedno. Kad smo
silazili niz stepenice, Bojd Karington rekao je oporo:
- Ne moete ni zamisliti kako je bila ljupka u sedamnaestoj
godini. Vratio sam se kui iz Burme. Znate, ondje mi je umrla ena.
Nije vano, rei u vam da sam izgubio glavu zbog nje. Udala se za
Franklina tri ili etiri godine poslije toga. To nije sretan brak.
Uvjeren sam da je to uzrok njene bolesti. Taj je ovjek ne razumije i
ne cijeni je. Ona je vrlo osjetljiva. Sve su njene smetnje na nervnoj
bazi. Izvedite je, zabavite je, zainteresirajte i ona je potpuno drukija
linost. Ali taj prokleti luak neprestano zuri u epruvete, prouava
stanovnike i kulturu zapadne Afrike.
Ljutito je odmahnuo rukom.
Mislio sam da vjerojatno ima neto u tome to je rekao. Ipak
iznenadilo me da je Bojda Karingtona privukla gospoa Franklin,
tako boleljiva linost, iako lijepa i njena. Bojd Karington je bio pun
ivota i inilo mi se da bi bio nestrpljiv s neurotinim bolesnikom.
Ipak, Barbara Franklin je sigurno bila lijepa djevojka, a u mnogim
mukarcima, posebno idealistima kakav je bio Bojd Karington, prvi
su dojmovi vrlo duboki i teko ih je izbrisati.
31

Dolje nas je susrela gospoa Lutrel i predloila nam da igramo

brid. Ispriao sam se, rekavi da se elim pridruiti Poarou.
Svog sam prijatelja zatekao u krevetu. Kertis se kretao po sobi,
ureujui je, ali je odmah iziao, zatvorivi vrata za sobom.
- Vi i va prokleti obiaj da uvate stvari za sebe! - potuio sam
mu se. - Cijelu sam veer pokuavao otkriti tko je X.
- Sigurno ste zbog toga bili rastreseni - primijetio je moj
prijatelj. - Zar nitko nije zapazio da ste odsutni duhom i pitao vas to
se dogodilo?
Pocrvenio sam, sjetivi se Duditina pitanja.
Poaro je vidio moju zbunjenost i na njegovu se licu pojavio
podrugljiv smijeak. Ipak nije nita rekao.
- I to ste zakljuili? - upitao je.
- Hoete li mi rei, ako pogodim?
- Ni govora.
- Razmiljao sam o Nortonu.
Poaroovo se lice nije promijenilo.
- Ne, nemam nita protiv njega. Vjerojatno me zainteresirao zato
to je drukiji od ostalih. Osim toga, on je neupadljiv. ini mi se da
bi ubojica za kojim tragamo trebao biti neupadljiv.
- To je istina. Ali ima mnogo vie naina da ovjek bude
neupadljiv nego to vi mislite.
- Kako to mislite?
- Kad opaki stranac stigne negdje nekoliko dana prije ubojstva,
bez nekog odreenog razloga, odmah e ga primijetiti. Bilo bi bolje
kad bi stranac bio neka nevana linost, zauzeta nekim bezopasnim
sportom, recimo ribolovom.
- Ili promatranjem ptica - sloio sam se.
- Da, ali to je upravo ono to sam i ja rekao. S druge strane nastavio je Poaro - moe ak biti bolje ako je ubojica ve poznata
linost. Mogao bi, recimo, biti mesar. To bi imalo jo neke prednosti,
jer na mesaru nitko ne bi primijetio krvave mrlje.
- Vi ste smijeni! Svatko bi znao da se mesar posvadio s
pekarom.
32

- Ne bi, ako bi mesar postao mesar samo zato da bi mogao ubiti

pekara, ovjek uvijek mora gledati i korak unatrag.
Pazljivo sam ga promatrao, pokuavajui dokuiti ne krije li se
moda u tim rijeima neki nagovjetaj. Ako one znae neto
odreeno, onda bi se mogle odnositi na pukovnika Lutrela. Je li on
otvorio pansion s odreenom namjerom, kako bi imao mogunost da
ubije nekog od gostiju?
Poaro je lagano odmahnuo glavom.
- Na mojem licu neete proitati odgovor.
- Zaista ste luckasti, Poaro - uzdahnuo sam. - U svakom sluaju,
Norton nije jedini u kojeg sumnjam, to je s tim Attertonom?
- Ne svia vam se? - upitao je Poaro i dalje ravnoduna lica.
- Ne svia mi se.
- Smatrate ga opakim?
- Tono. Zar vi ne mislite tako?
- Svakako. enama je vrlo privlaan - polako je primijetio
Poaro.
- Kako ene mogu biti tako glupe!? - uzviknuo sam prezrivo. to vide u tom tipu?
- Tko zna? Ali to je uvijek tako. Mauvais sujet uvijek su
privlani enama.
- Ali zato?
Poaro je slegnuo ramenima.
- Vjerojatno vide neto to mi ne vidimo.
- Ali to?
- Opasnost, moda svatko, prijatelju, trai malo opasnosti u
ivotu. Neki to nau, recimo, u borbi s bikovima. Neki itaju o tome.
Neki to nau u filmovima. Ali siguran sam da prevelika sigurnost
nije u prirodi ljudskog bia. Mukarci nalaze opasnost u mnogim
stvarima ene su prisiljene da svoje opasnosti najee nalaze u
ljubavnim aferama. Zato one vjerojatno vole znak tigra - uvuene
pande, varljiv skok. Odlinog ovjeka, koji e biti dobar mu
odbacuju.

33

Nekoliko trenutaka razmiljao sam o tome u tiini, a zatim sam

se vratio na prijanju temu.
- Znate, Poaro, lako u otkriti tko je X. Najvanije je saznati tko
poznaje sve ljude. Mislim ljude iz vaih pet sluajeva.
Iznio sam to pobjedonosno, ali Poaro me jedva pogledao.
- Nisam vas pozvao ovamo, Hejstingse, da bih gledao kako
nespretno i s naporom krite put koji sam ve preao. Dopustite da
vam kaem da to nije tako jednostavno kako mislite. etiri sluaja
dogodila su se u ovoj pokrajini. Ljudi koji su se okupili pod ovim
krovom nisu stranci koji su ovamo stigli nezavisno jedni od drugih.
To nije hotel u pravom smislu rijei. Lutrelovi su iz ovog kraja.
Stajali su loe, kupili su ovu kuu i poeli na sreu. Ljudi koji dolaze
ovamo njihovi su prijatelji, ili prijatelji njihovih prijatelja. Ser
Vilijam je nagovorio Franklinove. Oni su privukli Nortona, a
vjerojatno i gospoicu Kol, i tako dalje. To znai da postoji velika
mogunost da odreenu linost, koju poznaje jedan od tih ljudi,
poznaju i svi ostali. X-a je mogao namaniti bilo tko od njih. Uzmite
sluaj radnika Rigsa. Selo u kojem se dogodila tragedija nije daleko
od kue ujaka Bojda Karingtona. Roditelji gospoe Franklin takoer
su zivjeli blizu. Krmu u tom mjestu posjeuju mnogi turisti. Neki
prijatelji obitelji gospoe Franklin odsjeli su u njoj. Norton i
gospoica Kol mogli su takoer ondje odsjesti, a vjerojatno i jesu.
Ne, ne prijatelju. Molim vas, obeajte mi da neete poduzimati te
nespretne pokuaje da otkrijete tu tajnu.
- Sve je to prokleto glupo. Osjeam da bih htio sve napustiti.
Kaem vam, Poaro, umoran sam od tih ala o mom licu na koje se
sve moe proitati. To nije smijeno.
- Jeste li sigurni da je to jedini razlog? - mirno je odgovorio
Poaro. - Zar ne shvaate, prijatelju, da bi to moglo biti opasno? Zar
ne vidite da se brinem za vau sigurnost?
Zaprepastio sam se. Do tog trenutka nisam na to ni pomislio.
Naravno to je, bila istina. Ako pametan i spretan ubojica, koji je ve
poinio pet zloina, iznenada shvati injenicu da za njim tragaju,
postat e opasno za onoga tko je na tragu.
34

- Ali onda ste i vi i vi ste u opasnosti, Poaro - zabrinuo sam se.

Poaro je prezrivo odmahnuo rukom.
- Mogu paziti na sebe. Osim toga, zar nemam svog vjernog
uvara da pazi na mene? Svog odanog Hejstingsa.

35

esto poglavlje
Poaro je rano lijegao. Zato sam ga napustio i poao dolje,
zaustavivi se da izmijenim koju rije sa sobarom Kertisom.
Zapazio sam da je polako shvaao, ali je bio pouzdan i
sposoban. Uz Poaroa je bio od njegova povratka iz Egipta.
Gospodarevo zdravlje, kako mi je rekao, bilo je prilino dobro, ali je
esto imao opasne srane napadaje i u posljednjih nekoliko mjeseci
srce mu je jako oslabilo. Kao stroj koji polako prestaje raditi.
Bio je to koristan i bogat ivot. Mogao je biti zadovoljan. Ipak
me alostilo kako se moj stari prijatelj sad mora boriti za svaki dan
ivota. ak i ovako obogaljen i slab, nije se predavao.
Silazio sam niz stepenice tuna srca. Jedva sam mogao zamisliti
ivot bez Poaroa.
U salonu su bili upravo zavrili jednu partiju i pozvali me da se
pridruim. Pomislio sam da bi me to moglo rastresti i prihvatio sam.
Bojd Karington je iziao i sjeo sam za stol s Nortonom, pukovnikom
i gospoom Lutrel.
- to kaete, gospodine Nortone, hoemo li nas dvoje opet
nastaviti zajedno? - upitala je gospoa Lutrel. - Bili smo vrlo
uspjeni partneri.
Norton se zadovolno smijeio, ali je promrmljao da bi se igrai
trebali zamijeniti.
Gospoa Lutrel je to prihvatila, iako prilino nevoljko.
Norton i ja igrali smo protiv Lutrelovih. Primijetio sam da je
gospoa Lutrel zbog toga vrlo nezadovoljna. Grizla je usnicu,
praskala za svaku sitnicu i postala gruba, izgubivi svu svoju
privlanost.
Uskoro sam otkrio zato. esto sam poslije igrao s pukovnikom
Lutrelom i on zaista nije bio tako lo igra. Kako bih to opisao, bio je
umjeren igra, ali vrlo zaboravljiv. Zato je esto pravio zaista velike
greke. A dok je igrao sa svojom enom, neprestano je grijeio. Oito
je bio nesiguran i zato je igrao triput gore nego obino. Gospoa
36

Lutrel je bila vrlo dobar igra, iako vrlo neugodan suigra. Grabila je
svaku priliku, zaobilazila je pravila ako je mogla ili ih isticala, kad
joj je to odgovaralo. Bila je nevjerojatno spretna da otkrije
protivnikove karte. Drugim rijeima, igrala je da pobijedi.
Uskoro sam shvatio to je Poaro mislio kad je rekao da je ljuta
kao ocat. Za vrijeme kartanja savladavanja je nestalo i ona se rugala
svakoj pogreki jadnog supruga. Nortonu i meni bilo je vrlo
neugodno i bio sam sretan kad se partija zavrila.
Obojica smo se ispriala na raun kasnih sati. Kad smo malo
odmakli, Norton je nepromiljeno dao oduka svojim osjeajima.
- Velim vam, Hejstingse, to je grozno. Razljutilo me kako kinji
tog momka. I poniznost kojom on to prihvaa! Jadnik! U njemu
nema vie ni traga od onog vatrenog indijskog pukovnika.
- Pst! - upozorio sam ga, bojei se da bi ga pukovnik Lutrel
mogao uti.
- Ma on vie nita ne uje osim njenih zapovjedi.
- Ne bih se udio ako je na kraju pokua ubiti.
- Nee - odmahnuo je glavom Norton. - Skrila ga je. On e do
smrti govoriti: Da, draga, ne draga, ao mi je, draga, upkajui
brkove i blejei kao ovca. Ne bi uspio ni kad bi pokuao.
alosno sam kimnuo, jer mi se inilo da Norton govori istinu.
Zastali smo u predvorju i primijetio sam da su vrata prema vrtu
otvorena.
- Ne bismo li ih trebali zatvoriti? - upitao sam.
- Ovaj... - s oklijevanjem je kazao Norton - mislim da jo nisu
svi u kui.
Iznenada sam posumnjao.
- Tko je vani?
- Vaa ker. Mislim i Alerton.
Pokuao je to kazati nemarno, ali sjetivi se razgovora s
Poaroom, iznenada sam se osjetio vrlo neugodno.
Dudit i Alerton. Ali Dudit, moja pametna, mirna Dudit ne bi
pala pod utjecaj takvog ovjeka? Ona bi ga sigurno prozrela.

37

Ponovio sam to sebi nekoliko puta, ali nemir nije nestao. Leao
sam zatvorenih oiju i neprestano se prevrtao u krevetu.
Bila je to no puna brige. Obuzelo me oajan osjeaj gubitka.
Kad bi barem bila iva moja draga Sinders. Toliko sam se godina
oslanjao na nju. Uvijek je znala postupati s djecom.
Bez nje sam se osjeao oajno bespomoan. Na meni je leala
odgovornost za njihovu sigurnost i sreu. Hou li odgovoriti tom
zadatku? Da li sam bio mudar? Spoticao sam se, pravio greke. Ako
Dudit upropasti svoje izglede za sreu, ako bude patila?
U oajanju upalio sam svjetlo i sjeo.
Ovako ne smijem nastaviti. Moram zaspati.
Iziavi iz kreveta, otiao sam do umivaonika i sumnjiavo
pogledao u boicu s aspirinima.
Ne, treba mi neto jae od aspirina. Sjetio sam se da Poaro
vjerojatno ima neke pilule za spavanje. Preao sam preko hodnika do
njegove sobe i zastao oklijevajui pred njegovim vratima. Bilo mi je
neprijatno da ga probudim.
Uto sam uo korake i pogledao uzdu hodnika. Prema meni je
dolazio Alerton. Bilo je prilino mrano i dok mi nije priao, nisam
mu mogao vidjeti lice. A kad mi se pribliio, sav sam se ukoio. Taj
se ovjek samozadovoljno smjekao, a meni se osmijeh nimalo nije
sviao.
- Zdravo, Hejstingse, jo ste na nogama?
- Ne mogu spavati - odgovorio sam kratko.
- Zar samo to? Odmah emo to srediti. Doite k meni.
Slijedio sam ga u sobu, koja je bila pokraj moje.
- Ostali ste dugo - primijetio sam.
- Nikad ne lijeem rano. Ne kad vani ima razonode. ovjek ne
smije propustiti ove lijepe veeri.
Smijao se i ponovo mi se nije svidio taj smijeh.
Poao sam za njim u kupaonicu. Otvorio je ormari i izvadio
boicu s tabletama.
- To je ono pravo. Spavat ete kao zaklani, i snivati lijepe snove.
Prekrasni slumberyl!
38

Zabrinulo me njegovo oduevljenje.

- Zar ne mislite da je to opasno? - upitao sam sumnjiavo.
- Jest ako ih uzmete previe. To je barbiturat koji nije toksian
ako se uzme samo jedan.
Nasmijeio se i uglovi njegovih usana neprijatno su mu iskrivili
lice.
- Mislim da se ne bi mogli dobiti bez lijenikog recepta - rekao
sam.
- Ne bi. U svakom sluaju, vi ih ne biste dobili.
Mislim da sam bio glup, ali mi je izlijetjelo prije nego to sam
shvatio to govorim.
- Vi ste znali Etheringtona? upitao sam ga.
Odmah sam znao da sam pogodio. Pogled mu je postao oprezan
i hladan, a i glas je zazvuao napeto.
- Da, da znao sam Etheringtona. - Kako nita nisam odgovorio,
nastavio je. - Etherington je uzimao drogu ali je pretjerao. ovjek
mora znati kad mora prestati. On to nije znao. Njegova je ena zaista
imala sreu. Da simpatije sudaca nisu bile na njenoj strani, sigurno bi
je objesili.
Dao mi je dvije tablete.
- Jeste li dobro poznavali Etheringtona? - pitao je.
- Nisam - kazao sam iskreno.
Na trenutak se inilo da ne zna kako bi nastavio, onda se naglo
okrenuo i glasno nasmijao.
- Ha! Zabavan momak. Nije bio ba blistava duha, ali dobro smo
se zabavljali.
Zahvalio sam mu na tabletama i otiao u svoju sobu.
Kad sam ponovo legao i ugasio svjetlo, pitao sam se nisam li bio
glup.
Bio sam gotovo uvjeren da je Alerton taj X. A ja sam mu otkrio
kako sumnjam u njega.

39

Sedmo poglavlje
Moje pripovijedanje o danima provedenim u Stajlsu mora biti
opirno. Kad razmiljam o tome, prisjeam se mnotva razgovora
koji su mi se urezali u pamet.
Prije svega, vrlo brzo sam otkrio da je Hercule Poaro zaista
nemoan. Vjerovao sam, kao to je rekao, da je njegov um jo vrlo
bistar, ali fiziki je bio tako slab da sam odmah shvatio kako e moja
uloga biti mnogo vea nego to sam pretpostavljao. Trebao sam biti
Poaroove oi i ui.
Istina, kad god bi bio lijep dan, Kertis bi svojeg gospodara
paljivo donio dolje gdje su ga ekala njegova kolica. Tada bi odveo
Poaroa u vrt i izabrao tiho mjesto bez vjetra. U dane, kad je vrijeme
bilo nepovoljno, on bi ga dovezao u salon.
U salonu je razgovarao sa svakim tko bi naiao, ali to nije bilo
isto kao u vrijeme kad je Poaro mogao sam izabirati sugovornika. On
vie nije mogao odabrati ovjeka s kojim je elio razgovarati.
Dan poslije mog dolaska Franklin me odveo u stari studio u vrtu,
koji je bio na brzinu preureen u laboratorij. Odmah moram rei da
nisam znanstveno obrazovan. U opisu rada doktora Franklina,
vjerojatno u upotrijebiti krive izraze i razljutiti one koji su dobro
upueni u materiju.
Koliko sam kao laik mogao razabrati, Franklin je
eksperimentirao s razliitim alkaloidima, koje je dobio iz
physostigma venenosuma. Shvatio sam neto vie sluajui jedan
razgovor izmeu Franklina i Poaroa. Dudit, koja mi je pokuala to
objasniti, bila je, kao i svi gorljivi mladi ljudi, preopirna i samo me
jo vie zbunila. Pokuala mi je nauno objasniti alkaloide
physostigmine, eserine, physoveine i geneserine, a zatim je prela na
supstancije s nemoguim imenima, kao prostigmin ili
demethilcarbonic ester od trihydroxipheyl trimethil lamonuma, i tako
dalje. Pokazalo se da je to ista stvar samo se do nje dolazi na drugi
nain. Sve su to za mene bila panska sela. Izazvao sam Duditin
40

gnjev kad sam upitao kakvo to dobro donosi ovjeanstvu? Nema

pitanja koje vie razbjesni uenjaka. Judith me ljutito pogledala i dala
se u dugo nauno objanjavanje. Krajnji resultat bio je, kako sam sve
sabrao, da su odreena plemena naroda zapadne Afrike pokazala
nevjerojatnu otpornost prema jednom uzroniku smrtne bolesti, koja
se zvala koliko se sjeam jordanitis. Prvi ju je otkrio neki entuzijast
dr Jordan. Bila je to vrlo rijetka tropska bolest koja je u bijelih ljudi
izazivala fatalne posljedice.
Raspalio sam Dudit kad sam primijetio kako bi bilo mnogo
mudrije pronai lijek protiv te bolesti!
Dudit mi je bijesno objasnila da jedini cilj vrijedan obrazovanja
nije dobroinstvo prema ljudskoj rasi, nego napredovanje ljudskog
znanja
Promotrio sam neka stakalca kroz mikroskop, razgledao neke
fotografije stanovnika zapadne Afrike, bacio pogled na uspavanog
takora u staklenom sanduiu i pourio na zrak.
Kao to sam rekao, mnogo vie sam shvatio iz Franklinova
razgovora s Poaroom.
- Znate, Poaro, stvar je zanimljivija za vas nego za mene. Taj je
grah osuen i mora se dokazati je li kriv ili nevin. Ta zapadnoafrika
plemena vjeruju slijepo ili su vjerovali da su postali mudri. Oni e to
svjesno vakati uvjereni da e ih to ubiti ako su krivi, ili e ostati ivi
ako su nevini.
- I tako oni umiru?
- Ne, ne umiru svi - kazao je Franklin. - To je ono to su
donedavno svi vjerovali. Mnogo toga sad uzbuuje znanstvenike.
Ima dvije razliite vrste tog graha, ali oni su tako slini da se teko
razlikuju. Oba sadre physostigmin i geneserin, ali u drugim zrnima
mogu izolirati, ili barem mislim da mogu izolirati jo jedan alkaloid i
djelovanje tog alkaloida neutralizira ostale. Druga zrna redovito se
vau na tajnom ritualu. I ljudi koji ih vau, nikad ne obolijevaju od
jordanitisa. Trea supstancija ima nevjerojatno djelovanje na miini
sistem, ali bez smrtonosnih posljedica. To je prokleto zanimljivo. Na
alost, isti alkaloid je vrlo nestabilan. Ipak, postiem rezultate. Ali
41

potrebno je jo mnogo istraivanja. To je ono to treba uiniti. Da,

svakako treba. Dao bih duu avlu da... - naglo je zastao. I nacerio
se. - Oprostite, previe sam uzbuen.
- Kao to kaete - umirivao ga je Poaro - to bi mnogo olakalo
posao ljudima koji istrauju zloine. Lako bi otkrili tko je kriv, a tko
je nevin. Jednostavno bi im dali da vau taj grah.
- Da, ali vae nevolje ne bi tu zavrile - upozorio me Franklin. Jer, zapravo, to je krivnja a to nevinost?
- Mislim da u to nema nikakve sumnje - primijetio sam.
- Kriteriji o zlu i dobru esto su se mijenjali u toku stoljea. Ono
to biste vi ispitivali bilo bi vjerojatno pitanje krivnje ili nevinosti. A
to zapravo nema nikakve vrijednosti.
- Kako to mislite?
- Dragi prijatelju, zamislite da ovjek smatra kako on ima pravo
da ubije diktatora, ili zelenaa, ili svodnika, ili bilo koga za koga
smatra da zasluuje ljudski prezir. Vi ete ga smatrati krivim, ali on
je uvjeren da je nevin, to bi tada mogao postii, grah?
- Ali mora postojati krivnja za ubojstva - pobunio sam se.
- Ima mnogo ljudi koje bih ja elio ubiti - veselo je kazao doktor
Franklin. - Ne biste mi vjerovali, ali bih poslije toga imao istu
savjest. Ja mislim, znate, da bi osamdeset posto ljudi trebalo ukloniti.
Bilo bi nam mnogo bolje bez njih.
Ustao je i iziao, vedro zviduui.
Zaprepateno sam gledao za njim. Poaroov glas vratio me u
stvarnost.
- Dragi prijatelju, izgledate kao da ste ugledali zmijsko leglo.
Nadajmo se da na prijatelj doktor nee ostvariti ono to je govorio.
- Ali ako pretpostavimo da hoe?
Odluio sam da ipak moram upozoriti Dudit na Alertona.
Morao sam znati kako e ona reagirati. Znao sam da je ona
samosvjesna djevojka, sposobna da se brine sama za sebe, i nisam
oekivao da bi je uope mogao privui ovijek kakav je bio Alerton.
Pretpostavljam da sam joj to spomenuo, jer sam elio da me
razuvjeri.
42

Na alost, nije bilo onako kako sam oekivao. Bio sam prilino
nespretan. Nema niega goreg za mlade nego sluati savjete starijih.
Pokuavao sam da moje rijei zvue bezbrino. Mislim da nisam
uspio.
Dudit se odmah naroguila.
- to je to? - upitala je. - Roditeljsko upozorenje na zloestog
vuka?
- Ne, ne Dudit, naravno da nije.
- Kladim se da ne voli majora Alertona?
- Iskreno reeno, ne volim. Zapravo mislim da ga ni ti ne voli.
- Zato ne bih?
- Pa, mislim da on nije tvoj tip?
- A kakav je moj tip?
Dudit me uvijek lako mogla uzbuditi. Oklijevao sam. Gledala
me s prezrivim osmijehom.
- Naravno, ti ga ne voli. Ali meni se svia. Mislim da je vrlo
sposoban.
- Zabavan moda. - Trudio sam se da to kaem to mirnije.
- On je vrlo privlaan. Tako bi mislila svaka ena. Mukarci to,
naravno, ne vide.
- Oni to zaista ne vide. - Nastavio sam prilino nespretno. - Bila
si vani s njim prole noi i bilo je vrlo kasno...
Nije mi dopustila da zavrim. Poela je oluja.
- Ti si, oe, zaista glup! Zar ne shvaa da se u svojim godinama
mogu sama brinuti o sebi. Odakle ti uope pravo da nadzire to
radim i koga biram za prijatelja. To je besmisleno mijeanje u ivote
djece, koje me naprosto razbjesni. Ja te mnogo volim ali ja sam
odrasla ena i moj ivot je samo moj. Nemoj poeti od sebe praviti
ludu.
Tako me pogodila da sam ostao bez rijei, a Dudit je brzo otila
od mene.
Ostao sam s osjeajem da sam uinio vie loeg nego dobrog.
Stajao sam izgubljen u mislima kad me prenuo uzvik sestre
Krejven.
43

- Dajem peni za vae misli, kapetane Hejstings.

Bio sam sretan to me prekinula u razmiljanju.
Sestra Krejven je zaista bila zgodna ena. Ponaala se malo
preslobodno, ali je bila ugodna i inteligentna.
Upravo je smjestila svoju bolesnicu na sunano mjesto nedaleko
od laboratorija.
- Gospou Franklin zanima posao njenog mua? - upitao sam.
- Oh, to je previe nauno za nju - odmahnula je glavom. Znate, kapetane Hejstingse, ona uope nije prava ena.
- Ne bih to rekao.
- Posao doktora Franklina moe zanimati samo nekog tko neto
zna o medicini. On je zaista vrlo pametan ovjek. Genijalan. Jadnik,
tako mi ga je ao.
- ao?
- Da. esto sam vidjela sline sluajeve. Oenio je krivu enu.
- Mislite da ona nije za njega?
- A vi to ne mislite? Oni nemaju uope nieg zajednikog.
- ini se da je vrlo voli. Tako je obziran prema njoj i eli
udovoljiti svakoj njenoj elji.
- Ona to iskoritava - nasmijala se sestra.
- Mislite da ona iskoritava svoju bolest? - upitao sam zaueno.
- Sve to njeno velianstvo poeli, to se ostvari. Neke su takve
ene vrlo mudre. Ako im se itko protivi, one jednostavno legnu i
razbole se, ili dobiju zivani slom. Ali gospoa Franklin je mnogo
mudrija. Cijelu no ne spava i ujutro je blijeda i iscrpljena.
- Ali ona je zaista bolesna? - upitao sam prilino zateen.
Sestra Krejven udno me pogledala.
- Da, da, naravno - odgovorila je suho i zatim je naglo
promijenila temu.
Upitala me je li istina da sam ovdje bio jo za vrijeme prvog
rata.
- Da, to je istina.
- Tada se ovdje dogodilo umorstvo, zar ne? - upitala je tiho. Ubili su jednu staru damu?
44

- Da.
- I vi ste u to vrijeme bili ovdje?
- Bio sam.
- To onda sve objanjava?
- Objanjava? to?
Pogledala me iskosa.
- Atmosferu u mjestu. Zar to ne osjeate? Ja osjeam. Neto nije
u redu, ako shvaate to mislim.
Razmiljao sam. Je li to mogue? Moe li nasilna smrt koja se
dogodila u odreenom mjestu ostaviti tako duboke tragove da se to
osjeti i poslije toliko godina? Ljudi kau da moe. Je li Stajls nosio
tragove tog tako davnog dogaaja? Jesu li se ovdje, meu tim
zidovima, u vrtovima zadrala sjeanja na ubojstvo i postajala sve
jaa da bi dola do kulminacije u posljednjem inu. Zar ona jo truju
zrak?
Sestra Krejven prekinula je iznenada moje misli rekavi:
- Jednom sam bila u kui u kojoj se dogodilo ubojstvo. Nikad to
nisam zaboravila. Nitko ne zaboravlja, znate. Stradao je jedan od
mojih bolesnika. Morala sam svjedoiti. To me vrlo uzbudilo. To je
neprijatno iskustvo za djevojku.
- Sigurno jest. Vjerujem vam.
Iza kue pojavio se Bojd Karington. Kao obino, izgledao je kao
da je njegova zivahna linost odagnala sve sjene i brige. Bio je tako
velik, tako prirodan - jedan od onih dragih ljudi koji zrae vedrinom.
- Jutro, Hejstingse, jutro, sestro. Gdje je gospoa Franklin?
- Dobro jutro, Ser Vilijame. Gospoa Franklin je dolje na kraju
vrta ispod vrbe blizu laboratorija.
- A Franklin je pretpostavljam u laboratoriju?
- Jest, Ser Vilijame s gospoicom Hejstings.
- Sirotica. U ovakvo divno jutro zatvorena s tim zamorcima. Ne
smijete to dopustiti, Hejstingse.
- Gospoica Hejstings je sasvim sretna - brzo je upala sestra
Krejven. - Ona to voli i sigurno doktor ne moe sam bez nje.

45

- Ubogi momak - primijetio je Bojd Karington. - Kad bih ja

imao tako lijepu djevojku za asistenticu kao to je vaa ker Dudit,
ja bih gledao nju, a ne zamorce.
To je bila ala koja se Duditi nipoto ne bi dopala, ali sestra
Krejven glasno se nasmijala.
- Ser Vilijame, zaista ne smijete govoriti takve stvari! uzviknula je. - Svi mi znamo kakvi ste. Ali doktor Franklin je vrlo
ozbiljan sasvim je zanesen u svoj posao.
- ini se da je njegova ena zauzela pravi poloaj kako bi mogla
imati na oku mua. Uvjeren sam da je ljubomorna. - veselo je kazao
Bojd Karington.
- Vi znate previe, Ser Vilijame.
Sestra Krejven je, ini se, uivala u tom zadirkivanju.
- Mislim da bih morala poi po mlijeko za gospou Franklin rekla je nevoljko i polako otila.
- Zgodna djevojka - primijetio je Bojd Karington, gledajui za
njim. - Lijepa kosa i zdravi zubi. Vrlo je enstvena. Sigurno je to
dosadan ivot uvijek paziti na bolesne ljude. Takva djevojka
zasluuje bolju sudbinu.
- No, dobro, vjerojatno e se jednoga dana udati.
- Imate pravo.
Uzdahnuo je i mislim da je pomislio na svoju mrtvu enu.
- Hoete li poi sa mnom u Knaton da ga vidite? - upitao me.
- Rado. Volio bih. Samo u najprije pogledati da me moda ne
treba Poaro.
Zatekao sam Poaroa na verandi dobro uukana u stolcu. I on me
nagovarao da idem.
- Svakako poite, Hejstingse. To je najljepe imanje. Morate to
vidjeti.
- elio bih, ali mi je ao da vas ostavim.
- Dragi prijatelju, samo vi idite sa Ser Vilijamom. On je
armantan ovjek, zar ne?
- Izvanredan oduevio sam se.
- Da. Mislim da je on upravo va tip - nasmijeio se Poaro.
46

Uivao sam u izletu.

Ne samo zato to je vrijeme bilo lijepo, pravi blistavi ljetni dan,
ve sam uivao i u drutvu tog ovjeka.
Vedrina Bojda Karingtona i njegovo veliko ivotno iskustvo bili
su zaista privlani. Zanimljivo je priao o svojim danima provedenim
u Indiji, zatim o nekim plemenskim tradicijama u istonoj Africi.
Tako sam se zanio, sluajui ga da sam zaboravio brige zbog Dudit i
zbog Poaroova otkria.
Svidio mi se i nain na koji je Bojd Karington govorio o mom
prijatelju. Osjeao je duboko potovanje prema njemu i njegovu
poslu. Bio je tuan zbog njegove sadanje bolesti. Smatrao je da je
Poaroov ivot bio tako bogat da moj prijatelj moe u svojim
uspomenama nai zadovoljstvo i samopotovanje.
- ak i vie, tvrdim da je njegov um briljantan kao i uvijek.
- Tako je - potvrdio sam.
- Nema vee greke nego pomisliti da se fizika slabost
odraava na umne sposobnosti. Uope nije tako. Anno Domini
mnogo se manje odraava na um nego to biste pomislili. Ne bih se
usudio poiniti zloin pred Poaroom.
- Uhvatio bi vas - rekao sam, smjekajui se.
- Kladim se da bi. Osim toga, ja bih bio vrlo nespretan zloinac.
Nita ne mogu planirati. Previe sam nestrpljiv. Ako bih poinio
ubojstvo, bilo bi to bez predumiljaja.
- Takav se sluaj otkriva najtee.
- Ne vjerujem. Vjerojatno bih ostavio tragove na sve strane.
Sretan sam to ne naginjem kriminalu. Jedini ljudi koje bih mogao
ubiti to su ucjenjivai. To je prljav posao. Uvijek sam mislio da
ucjenjivaa treba strijeljati, to vi kaete.
Sloio sam se s njime.
Uto je iziao mladi arhitekt da ga pozdravi i mi smo preli na
razgledavanje kue i onoga to se dotad uradilo.
Knaton je bio iz doba Tudora, a jedno krilo dodano je kasnije.
Nije se modernizirao ni mijenjao od 1840. godine, kad su bile
sagraene dvije primitivne kupaonice.
47

Bojd Karington je objasnio da je njegov ujak bio gotovo

pustinjak. Nije volio ljude i ivio je u jednom uglu velike kue. Bojd
Karington i njegov brat provodili su ovdje svoje kolske praznike
prije nego to se Ser Edvard povukao u samou.
Starac se nikad nije enio i potroio je samo desetinu svojeg
velikog bogatstva tako da je sadanji baronet bio vrlo bogat ovjek.
- Ali vrlo usamljen - rekao je uzdahnuvi.
utio sam. Predobro sam ga razumio da bih to mogao izraziti
rijeima. Jer i ja sam bio osamljen ovjek. Otkad je umrla Sinders,
osjeao sam se samo napola ovjek.
Oklijevajui, izrazio sam tek dio onog to sam osjeao.
- Da, Hejstingse, ali vi ste imali neto to ja nikad nisam.
Zastao je i zatim mi je gotovo u gru ispriao svoju tragediju.
Priao je o prekrasnoj mladoj eni, divnom stvorenju, nesretno
optereenom tekim nasljeem. Gotovo svi iz njene porodice umrli
su od posljedica alkoholizma. I sama je bila zrtva tog poroka.
Nepunu godinu nakon vjenanja umrla je kao teki alkoholiar. On je
nije optuivao. Shvatio je da je nasljee bilo za nju preteko
optereenje. Poslije njezine smrti odluio je da ivi sam. Iskustvo je
bilo pregorko da bi se ponovo oenio.
- ovjek se osjea sigurnije kad je sam - kazao je jednostavno.
- Shvaam vas.
- Bila je to teka tragedija. Osjeao sam se star i ogoren. - Malo
je zastao. - Istina, jedanput sam bio doveden u kunju. Ali ona je bila
toliko mlada i mislio sam da nemam prava traiti od nje da se vee za
razoaranog ovjeka. Bio sam prestar za nju, bila je tako mlada, tako
draga, tako nevina.
- Nije li to ona trebala prosuditi?
- Ne znam, Hejstingse. Tada sam mislio drukije, inilo mi se da
joj se sviam. Ali, bila je tako mlada. Uvijek u je pamtiti onakvu
kakva je bila kad smo se rastajali. S glavom nagnutom ustranu taj
pomalo zauen pogled, mala njezna ruka.
Zastao je. Njegove su me rijei podsjetile na nekog kojeg
poznajem, ali nisam znao na koga.
48

Bojd Karington prekinuo je moje razmiljanje.

- Bio sam lud - rekao je. - Lud je svaki ovjek koji propusti
ansu. U svakom sluaju, sad ovdje samujem u toj velikoj kui i
nemam nikoga dragog da sjedi na elu mojeg stola.
Bio mi je prijatan taj njegov pomalo starinski nain razmiljanja.
To je stvorilo sliku starog svijeta, privlanog i jednostavnog.
- Gdje je sad dama? - upitao sam.
- Udala se - gorko je odvratio. - I tako sam se navikao na ivot
neenje. Doite i pogledajte vrtove. Vrlo su zaputeni, ali su
izvanredno lijepi.
Dojmilo me ono to sam vidio. Knaton je, bez sumnje, bio vrlo
lijep posjed i nisam se udio to se Bojd Karington ponosi njime.
Poznavao je sve ljude u susjedstvu, iako su oni bili pridolice.
Pukovnika Lutrela znao je jo iz starih dana i nadao se da e im
se Stajls isplatiti.
- Jadni stari Tobi Lutrel. Upao je u teke materijalne brige rekao
je. Odlian vojnik i vrlo dobar strijelac. Jednom sam s njim iao na
safari u Africi. To su bili dani! Ve je bio oenjen. Na sreu, ena
nije bila s njime. ovjek ne bi povjerovao to sve ene mogu uraditi
od mukaraca! Stari Tobi Lutrel, pred kojim su se tresli potinjeni!
Bio je vrlo strog oficir. A sada je manji od makova zrna. Ta ena ima
zaista otar jesik. Ali je i sposobna. Ako itko uspije izvui novac iz te
kue, to e uiniti ona. Lutrel nikad nije imao smisla za poslove. Ali
gospoa Lutrel bi prodala roenu baku.
- ini mi se da pretjeruje - primijetio sam.
Bojd Karington se nasmijeio kao da ga to zabavlja.
- Znam. Jeste li kad igrali s njima brid?
Odgovorio sam da jesam.
- Mogu vam rei da se u kartanju klonim enskih igraa. Ako me
posluate, uinit ete isto.
Ispriao sam mu kako smo se Norton i ja neugodno osjeali one
prve veeri.
- Upravo tako. ovjek ne zna kamo bi gledao od neugodnosti.
Simpatian je ovjek taj Norton dodao je. Vrlo miran. Neprestano
49

promatra ptice. Ne voli ih ubijati. udno! Nema smisla za sport.

Rekao sam mu da je mnogo izgubio. Ne shvaam to nalazi u tome
da luta umama i kroz dalekozor promatra ptice.
Tada nismo imali pojma koliko e Nortonov hobi imati vanu
ulogu u skoranjim dogaajima.

50

Osmo poglavlje
Dani su prolazili. Bili su to dani neprijatnog iekivanja.
Nita se nije dogodilo. Bilo je nekoliko sukoba, svaa, sluajnih
razmirica gostiju Stajlsa i razliitih primjedaba. Kada sam ih sve
postavio na pravo mjesto, mnogo toga mi se razjasnilo.
S nekoliko rijei Poaro me upozorio na neto vrlo vano.
Prigovarao sam to nije imao u mene povjerenja. - To nije fer, kazao sam mu. Obojica smo znali isto unato tome to sam ja bio
ogranien, a on otrouman u izvlaenju pravih zakljuaka.
- Upravo tako, prijatelju - odmahnuo je rukom. - Nije fer! To
nije ni sportski! To nije igra!
- To nije igra, to nije sport!
- Vi elite da pronaete tko je X. Nisam vas zbog toga zvao.
Nije potrebno da se bavite thime. Ja znam odgovor na to pitanje. Ali
ono to neznam, a to moram znati jest to tko e uskoro umrijeti. To
je pitanje, mon vieux. Ne elim da se igrate otkrivanja, nego da
sprijeite da netko umre.
Uplaio sam se.
- Naravno - odgovorio sam polako. - To ste jedanput ve rekli,
ali vas nisam sasvim shvatio.
- Onda shvatite sada odmah.
- Da, da, hou mislim, shvatio sam.
- Bien! Onda recite mi, Hejstingse, tko je taj tko e umrijeti?
Gledao sam ga bespomono.
- Nemam pojma.
- Onda morate pronai! Zato ste inae ovdje?
- Svakako - rekao sam, ponovo se sjetivi razmiljanja o sluaju
- mora postojati veza izmeu rtve i tog X-a. - Kad biste mi rekli tko
je X...
Poaro je tako estoko odmahnuo glavom da sam se prepao.
- Jesam li vam rekao da nee biti nikakve veze izmeu X-a i
smrti. To je sigurno.
51

- Mislite, veza e biti prikrivena?

- Tako dobro prikrivena da je neemo otkriti ni vi ni ja.
- Ali kad bi se razmotrila X-ova prolost.
- Rekao sam, ne. Svakako, ne sad. Nekoga e ubiti svakog
trenutka, shvaate li to?
- Nekoga u ovoj kui?
- Da.
- I vi zaista ne znate koga ili kako?
- Kad bih znao, ne bih od vas traio da mi to otkrijete.
- Svoje pretpostavke jednostavno temeljite na prisutnosti X-a?
Nisam se mogao snai, ali Poaroove samokontrole je nestalo. On
se ukoio i vikao je na mene.
- Ma foi, koliko vam puta treba ponoviti? Ako mnotvo ratnih
dopisnika iznenada stigne u odreeno mjesto u Evropi, to to znai?
Znai da je rat! Ako lijenici iz cijelog svijeta dou u odreeni grad,
to to pokazuje? Da e se u njemu odrati neka medicinska
konferencija. A ondje gdje se skupljaju leinari, sigurno ima i leeva.
Ako vidite hajku u movari, bit e pucnjave. Ugledate li ovjeka koji
je iznenada stao i bacio se u more, znai da e se netko utopiti. Ako
vidite kako ene srednjih godina i vrijedne potovanja potajno
izviruju preko ograde, moete biti sigurni da se iza ograde dogaa
neto. Na kraju, ako osjetite miris hrane i primijetite kako ljudi idu
hodnikom u jednom pravcu, moete biti sigurni da e se uskoro
posluiti jelo.
Razmiljao sam o tome asak i zatim sam rekao, uzevi kao
primjer prvu analogiju.
- Ipak, jedan ratni dopisnik ne ini rat.
- Svakako ne ini. I jedna lasta ne ini proljee. Ali jedan
ubojica, Hejstingse, ini ubojstvo.
To je bilo neosporno. Ali ipak mi se inilo, to vjerojatno Poarou
nije palo na pamet, da i ubojice imaju slobodno vrijeme. X je moda
u Stajlsu jednostavno bio na odmoru bez ikakvih ubilakih namjera.
Poaro je bio toliko uzbuen da se nisam usudio izrei tu
pretpostavku. Samo sam zakljuo da mi se cijela stvar ini beznadna.
52

- Moramo ekati.
- I vidjeti - zavrio je Poaro. - Kao va gospodin Askvit u
prolom ratu! To je ono, mon cher, to ne smijemo raditi. Nisam
rekao da emo uspjeti. Jer, kad ubojica odlui da ubije, nije ga lako
sprijeiti. Ali moemo pokuati. Zamislite, Hejstingse, da igrate
brid. Moete vidjeti sve karte. Od vas se trai da predskaete
rezultat.
- To nije lako. - odmahnuo sam glavom. - Nemam pojma. Kad
bih znao tko je X.
Poaro se ponovo razbjesnio. Vikao je tako glasno da je Kertis
preplaeno dotrao iz susjedne sobe. Poaro mu je mahnuo da ode i
kad je opet bio vani, moj prijatelj se malo smirio.
- Hajdete, Hejstingse, niste tako glupi kako se elite prikazati.
Prouili ste sluajeve. Moda ne znate tko je X, ali znate tehniku
njegovih zloina.
- Razumijem - rekao sam.
- Naravno da razumijete. Nevolja je u tome to ste lijeni. Volite
se igrati i pogaati. Ne volite mozgati svojom glavom. to je osnovni
element X-ove tehnike? Zar nije u tome da je svaki zloin
kompletan? Da tako kaem, postoji motiv za zloin, tu je mogunost,
tu je smisao i, kao posljednje i najvanije, tu je zloinac.
Istog trenutka sam shvatio. Kakva sam bio budala kad to ve
nisam otkrio,
- Vidim - rekao sam. - Moram traiti nekoga tko... tko odgovara
tim zahtjevima - potencijalnu rtvu.
Poaro se naslonio s Uzdahom. - Enfin. Vrlo sam umoran.
Poaljite mi Kertisa. Sad znate svoj posao. Vi ste aktivni, vrzmajte se
okolo, slijedite ljude, razgovarajte s njima, piunirajte ih i
promatrajte. (Ve sam zaustio da prigovorim, ali sam se predomislio.
Bio bi to prastari izgovor.) Moete prislukivati, moete kleknuti i
viriti kroz kljuanice.
- Neu viriti kroz kljuanice - prekinuo sam ga ljutito.
Poaro je zatvorio oi.

53

- U redu. Neete viriti kroz kljuanice. Ostat ete dentlmen i

nekoga e ubiti. U Engleza je uvijek prva ast. Vaa ast je vanija
od neijeg ivota. Bien. To je razumljivo.
- Ali, do avola Poaro!
- Poaljite mi Kertisa - hladno je kazao Poaro. - Idite. Vi ste
tvrdoglavi i uasno glupi i elio bih da imam nekoga drugog u koga
bih mogao imati povjerenje. Morat u prekinuti s vama i vaim
apsurdnim idejama. Kad ne moete upotrijebiti mozak, upotrijebite
oi, ui i nos, koliko vam to doputa vaa ast.
Slijedeeg dana smogao sam hrabrost i iznio ideju o kojoj sam
ve due razmiljao. Htio sam to i prije predloiti, ali sam se
pribojavao hoe li to Poaro prihvatiti.
- Razmiljao sam, Poaro, ja vie nisam onaj stari Hejstings.
Rekli ste da sam glup u tome ima istine. Malo je od mene ostalo
poslije Sindersine smrti.
Zastao sam. Poaro je promrmljao neto to je trebalo izraavati
suosjeanje.
- Ali tu je ovjek koji bi nam mogao pomoi upravo onakav
kakvog trebamo. Mozak, mata, spretnost, odlunost, to je ovjek
velikog iskustva. Govorim o Bojdu Karingtonu. On je ovjek kakvog
trebamo, Poaro. Povjerite mu se. Iznesite mu svoje sumnje.
- Ni govora - odluno je odbio Poaro.
- Ali zato ne? Ne moete rei da nije pametan pametniji je od
mene.
- Izbijte sebi tu ideju iz glave, Hejstingse. Nikome se neemo
povjeravati. To razumijete bien? Razumijete li, zabranjujem vam da
o tome govorite.
- U redu, ako tako kaete, ali zaista Bojd Karington...
- Bla, bla, bla! Bojd Karington! Zato ste tako obuzeti njime?
to je on, na kraju? ovjek koji je oduevljen sam sobom, zato to ga
ljudi oslovljavaju sa Vaa Ekscelencijo? ovjek dobrog ponaanja.
Nije on ba izvanredan, va Bojd Karington. On se ponavlja, dva
puta pria istu priu i to je jo gore, njegovo pamenje je tako loe
da vam pria ono to ste vi priali njemu. ovjek izvanrednih
54

mogunosti? Nipoto! Obini stari dosadnjakovi, brbljavac en fin

punjena ptica.
Bila je istina da je Bojd Karington imao slabo pamenje. Sjetio
sam se dogaaja koji je toliko uzrujao Poaroa. On mu je ispriao
dogaaj iz svojih policijskih dana u Belgiji i samo nekoliko dana
nakon toga, kad se nekoliko nas okupilo u vrtu, Bojd Karington je
priao istu priu Poarou, zapoevi je s primjedbom: 'Sjeam se kako
mi je Tchef de la Surete u Parizu kazao...'
Shvatio sam da ga to grize. Vie nita nisam rekao i taktino sam
se povukao.
Siao sam stepenicama i iziao u vrt. U njemu nije bilo nikoga,
pa sam proao kroz drvored do travnate uzvisine na kojoj je bila
mala, prilino oronula sjenica. Ovdje sam sjeo, zapalio lulu i smjestio
se da dobro razmislim o svemu.
Tko je ovdje u Stjlesu imao dobar motiv da nekoga ubije ili za
koga bih mogao ustanoviti da ga ima.
Ostavljajui na stranu sluaj pukovnika Lutrela, koji bi jedva
podigao ruku na svoju enu, bez obzira na razlog koji bi ga na to
naterao, nisam se mogao sjetiti nikoga drugog.
Nezgoda je bila u tome to nisam mnogo znao o tim ljudima.
to, na primjer, znam o Nortonu ili gospoici Kol? Koji su
uobiajeni motivi za ubojstvo? Novac? Bojd Karington je bio jedini
bogat ovjek u tom drutvu. Ako on umre, tko bi naslijedio taj
novac? Bi li to bio itko od onih koji su sad u kui? Sumnjao sam u to,
ali to je toka koju bi valjalo ispitati. Mogao bi, na primjer, ostaviti
novac za istraivanje i uiniti Franklina izvriocem oporuke. Tada bi
se doktorove prilino nesmotrene izjave o tome kako bi trebalo
ukloniti osamdeset posto ljudi, opasno okrenule protiv njega. A
moda bi Norton ili gospoica Kol mogli biti daleki roaci koji bi
automatski postali nasljednici. Prilino nategnuto, ali mogue. Da li
bi pukovnik Lutrel, kao stari prijatel, imao koristi od oporuke Bojda
Karingtona? Thime sam, ini se, uglavnom iscrpio sumnje u vezi s
novcem. Okrenuo sam se ostalim mogunostima. Franklinovi.
Gospoa Franklin je bolesna. Je li mogue da je polako truju i da li bi
55

odgovornost za njenu smrt pala na muevljeva lea? On je lijenik i

bez sumnje zna kako se to radi. A to bi bio motiv? Sledio sam se
kad sam pomislio da bi to mogla biti Dudit. Ja sam znao da je
njihov odnos strogo poslovan ali da li bi to vjerovali ostali? Bi li
povjerovao cinini policijski inspektor? Dudit je lijepa mlada ena.
Privlana sekretarica ili asistentica bila je motiv mnogih zloina. Ta
me mogunost obeshrabrila.
Zatim sam razmiljao o Alertonu. Postoji li ikakav razlog da se
ukloni Alerton? Ako ve mora biti ubojstvo, elio bih da rtva bude
Alerton. ovjek bi lako naao motiv. Gospoica Kol, iako vie nije
mlada, jo je lijepa ena. Ona bi to mogla uiniti iz ljubomore, ako su
njih dvoje ikad bili u intimnim odnosima. Iako, nisam imao razloga
da vjerujem u to. Osim toga, ako je Alerton X...
Nezadovoljno sam odmahnuo glavom. To nije vodilo nikamo.
Zauo sam korake po ljunku. Bio je to Franklin. urio je kui s
rukama u depovima i sputene glave. Izgledao je nekako snudeno.
Vidjevi ga takvog, shvatio sam da je on vrlo nesretan ovjek.
Tako sam se zanio razmiljanjem o njemu da nisam uo korake
iza sebe i uplaeno sam se trgnuo kad mi se obratila gospoica Kol.
- Nisam uo da dolazite - ispriao sam se, skoivi na noge.
Razgledala je sjenicu.
- Pravi viktorijanski stil.
- Zar ne? Samo je puna pauine, ekajte, obrisat u ovu klupu da
sjednete.
Uinilo mi se da je to dobra prilika da je upoznam. Promatrao
sam je ispod oka dok sam istio klupu.
Ona je bila ena izmeu tridesete i etrdesete, malo premrava,
pravilnih crta i vrlo lijepih oiju. Izgledala je nekako rezervirana,
zapravo povuena. Iznenada mi je sinulo da je ta ena mnogo patila i
da je duboko razoarana u ivot. Poelio sam da neto vie saznam o
Elizabeti Kol.
- Evo - kazao sam nakon posljednjeg udarca maramicom - to je
najbolje to sam mogao uiniti.
- Hvala - nasmijeila se i sjela.
56

Sjeo sam kraj nje. Sjedalo je prijetei zakripalo, ali je izdralo.

- Maloprije sam vidio doktora Franklina.
- Da?
- Pogodilo me kad sam vidio da je on zapravo vrlo nesretan.
- Naravno da jest - rekla je mirno. - To ste morali shvatiti.
- Zapravo sve dosad sam mislio da je zaljubljen u svoj posao.
- I ja.
- Zar je to nesrea? Rekao bih da je to najvea srea koju ovjek
moe poeljeti.
- Da, to ne poriem ali nesrea je ako vas sputavaju da uradite
ono to osjeate da bi ste trebali uraditi.
Gledao sam je zaueno. Nastavila je objanjavati.
- Prole jeseni doktoru Franklinu ponudili su da ode u Afriku i
tamo nastavi istraivanja. On je nevjerojatno sposoban, kao to znate,
i zaista je ve postigao izvanredne rezultate na tom podruju.
- I nije otiao?
- Nije. Protiv toga se pobunila njegova ena. Ona ne bi izdrala
tu klimu, a nije htjela ostati ovdje, osobito ako je to znailo da mora
ivjeti vrlo tedljivo. Ponuena plaa nije bila ba visoka.
- Vjerojatno je osjeao da je ne moe ostaviti kad je tako slaba
zdravlja.
- Vi mnogo znate o njenom zdravstvenom stanju, kapetane
Hejstingse?
- Ne znam, ali ona je teak bolesnik, zar ne?
- Svakako uiva biti bolesna - otro je odgovorila gospoica Kol.
Pogledao sam je sa sumnjim. Oito, njene simpatije bile su na
strani mua.
- Pretpostavljam da su bolesne ene sklone sebinosti.
- Da, mislim da su invalidi - pravi invalidi, obino vrlo sebini.
Zbog toga ih ne moemo osuivati.
- Vi mislite da gospoa Franklin nije ozbiljno bolesna?
- Ne, to ne kaem. Ipak, ona uvijek postigne ono to eli.
Uutio sam. Shvatio sam da gospoica Kol vrlo dobro poznaje
prilike u Franklinovom braku.
57

- Vjerojatno dobro poznajete doktora Franklina? - upitao sam

znatielno.
- Ne, ne - odmahnula je glavom. - Srela sam ga samo dvaput
prije dolaska ovamo.
- Ali on vam je sigurno govorio o sebi.
Ponovo je odmahnula glavom.
- Nije, ovo to sam vam sad rekla saznala sam od vae keri.
Dudit je, razmiljao sam s gorinom, govorila sa svakim osim
sa mnom.
Gospoica Kol je nastavila.
- Dudit je odana svom poslodavcu i zato se ne udim to
osuuje sebinosti gospoe Franklin.
- I vi mislite da je ona sebina?
- Da. Ali mogu shvatiti i nju. Nije joj lako. Zato mi je jasno da je
Franklin morao odbiti ponudu zbog nje. Dudit, naravno, misli da se
on ne bi smio obazirati na enu nego nastaviti s poslom. Vaa kerka
je zanesen znanstveni radnik.
- Znam - kazao sam razoarano. - To me ponekad zabrinjava. To
nije prirodno, ako shvaate to mislim. Osjeam da bi morala ivjeti
kao ostale djevojke da se eli vie provoditi. Da se zabavlja i zaljubi
u nekog dobrog mladia. Na kraju, mladost je doba koje ovjek treba
veselo proivjeti, a ne buljiti u epruvete. To nije prirodno. U nae
doba mi smo se zabavljali, udvarali uivali vi to znate.
Trenutak je zavladala tiina, a onda je gospoica Kol rekla
hladno:
- Ja ne znam.
Uasnuo sam se. Ne razmiljajui, govorio sam kao da smo nas
dvoje vrnjaci. Ali toga trenutka sam shvatio da je ona vie od deset
godina mlaa i da sam nehotice bio vrlo netaktian. Ispriavao sam
se to sam bolje umio.
- Ne, ne nisam to mislila - prekinula me. - Molim vas, nemojte
se ispriavati. Jednostavno sam mislila ono to sam rekla. Ja ne
znam. Nisam se nikad zabavljala ni provodila.
U njezinom glasu osjetio sam duboku gorinu.
58

- ao mi je - kazao sam tiho.

- To nema veze - nasmijeila se. - Ne budite tako iznenaeni.
Radije govorimo o neem drugom.
- Ispriajte mi neto o drugim ljudima ovdje zamolio sam je.
- Lutrelove poznajem cijeli ivot. Prilino je tuno to sad
moraju raditi posebno za nj. On je drag. A i ona je bolja nego to
mislite. Postala je gramzljiva samo zato to se cijeli ivot patila i
teko zaraivala novac. To uvijek tako zavri. U nje mi se jedino ne
svia njezina prevelika brbljivost.
- Recite mi neto o gospodinu Nortonu.
- Zaista se nema to rei. On je vrlo zgodan, pomalo stidljiv i
priglup. Uvijek je ivio s majkom, prilino ogranienom i
mrzovoljnom enom. Imala je velik utjecaj nad njim. Umrla je prije
nekoliko godina. On voli ptice i cvijee. Vrlo je ugodan ovjek. On
je ovjek koji vidi mnogo.
- Mislite kroz svoj dalekozor?
- Nisam mislila ba to - nasmijeila se gospoica Kol. - Htjela
sam rei kako ima dobro zapaanje. To je karakteristino za tihe
ljude. On je nesebian i vrlo obziran, ali je prilino neefikasan, ako
me shvaate.
- Da, da, shvaam - kimnuo sam.
- To je loa strana ovakvog mjesta. - Ponovo se u njenom glasu
osjetila gorina. - Pansion koji vode propali bogatai pun je propalih
ljudi ljudi koji nikad nisu nigdje stigli i nee nita postii - ljudi koje
je ivot slomio i sad su stari, umorni i dokrajeni.
Njen glas je zamro. Obuzela me duboka tuga. Kako je to istinito!
Mi smo skup propalih ljudi. Sive glave, siva srca, sivi snovi. Ja sam
osamljen i tuan, ena kraj mene puna gorine i razoaranja.
Ambiciozni doktor Franklin ukroen i osujeen eninom bolesti, ak
i Poaro, nekad genijalni Poaro, sad je bogalj, slomljeni starac.
Kako je sve bilo drukije u stare dane kad sam prvi put doao u
Stjles. Sjeanje je bilo prejako i nehotice sam uzviknuo.
- to je? - brzo je upitala moja sugovornica.

59

- Nita. Bio sam ovdje prije mnogo godina kao mlad ovjek.
Zaprepastila me razlika izmeu sadanjosti i prolosti.
- Shvaam. Je li to onda bila sretna kua? Jesu li ovdje svi bili
sretni?
udno je kako ponekad jedna primjedba sasvim izmijeni tok
misli. Iznenada se, kao s kaleidoskopom, pokazala sasvim drukija
slika.
Shvatio sam da zapravo alim za prolou a ne za tim prolim
dogaajima. Jer ak i tada, u to davno vrijeme u Stajlsu nije bilo
sree. Sjetio sam se injenica. Moj prijatel Don i njegova ena,
oboje nesretni i siti ivota. Loren Kavendi utonuo u melankoliju.
Sintijina djevojaka veselost zatomljena njenom ovisnou. Ingltorp
ivi s bogatom enom zbog njena novca. Nitko od njih nije bio
sretan. I sad ponovo nitko nije sretan. Stjles nije sretna kua.
- Prepustio sam se lanoj sentimentalnosti - kazao sam gospoici
Kol. - Nikad to nije bila sretna kua. Nije ni sada. Ovdje su svi
nesretni.
- Ne, ne. Vaa kerka...
- Dudit nije sretna - prekinuo sam je. Rekao sam to sa
sigurnou iznenadne spoznaje. - Ne. Dudit nije sretna.
- Bojd Karington? - upitao sam sa sumnjim. - Neki dan se alio
da je osamljen ali bez obzira na to mislim da je prilino sretan.
- Da, ali Ser Vilijam ne pripada ovamo, meu nas - otro je
primijetila gospoica Kol.
- On je iz vanjskog svijeta svijeta uspjeha i nezavisnosti. Uspio
je u ivotu i svjestan je toga. On nije jedan od od okljatrenih.
Bila je to udno izabrana rije. Okrenuo sam se i pogledao je.
- Hoete li mi rei zato ste upotrijebili ba taj izraz.
- Zato to je to istina - rekla je s iznenadnom energijom. - to se
tie mene, svakako je istina. Ja sam okljatrena.
- Shvaam, bili ste vrlo nesretni - kazao sam ozbiljno.
- Vi ne znate tko sam ja? - upitala je mirno.
- Znam vae ime.

60

- Kol je zapravo majino djevojako prezime. Uzela sam ga

poslije...
- Poslije ega?
- Moje prezime je Lifild.
U prvi trenutak se nisam mogao sjetiti, a onda mi je sinulo.
- Metju Lifild?
Kimnula je potvrdno.
- Vidim da znate o tome. Na to sam mislila, kad sam ono rekla.
Moj je otac bio invalid i tiranin. Zabranjivao nam je sve. Nismo
mogli pozivati prijatelje u kuu, niti izlaziti. Nije nam davao novac.
Bili smo kao u zatvoru.
Zastala je, a oi su joj se irom otvorile i postale jo tamnije.
- I onda je sestra... moja sestra...
- Molim vas nemojte nastaviti. To je previe bolno za vas. Znam
sve o tome. Nema potrebe da mi to priate.
- Ali vi niste znali Megi. To je nemogue - nevjerojatno. Znam
da je otila na policiju, da se sama prijavila i da je priznala. Ali ja to
ni sad ne mogu vjerovati. Nekako osjeam da to nije istina da se to
nije moglo dogoditi onako kako je to ona ispriala.
- Mislite - oklijevao sam - da su injenice bile drukije.
- Ne, ne - prekinula me - to nije bila Megi! To nije nalik na nju
to nije bila Megi.
Gotovo sam ve bio zaustio, ali sam se savladao. Jo nije bilo
vrijeme, da mogu rei: 'Imate pravo. To nije bila Megi.'

61

Deveto poglavlje
Bilo je oko est sati kad smo ugledali kako pukovnik dolazi
puteljkom. Imao je lovaku puku i u ruci je nosio par mrtvih
golubova.
Zaudio se kad sam ga pozdravio, kao da se iznenadio to nas
vidi.
- Zdravo, to vas dvoje radite ovdje? Ta sjenica nije vie ba
sigurna. Mogla bi se sruiti na vae glave. Sigurno ste se uprljali
ovdje, Elizabet.
- Nisam. Kapetan Hejstings je upropastio maramicu da bi
sauvao moju haljinu.
- Zaista? Onda je u redu - ozbiljno je promrmljao pukovnik.
Stajao je grickajui usnu i mi smo ustali da mu se pridruimo.
- Pokuao sam uloviti nekoliko tih prokletih golubova. Prave
mnogo tete.
- uo sam da ste dobar strijelac.
- Da? Tko vam je to rekao? Bojd Karington? Bio sam bio. Sad
sam zarao. Idu godine!
- S godinama slabi vid - kazao sam.
- Glupost! Vid je jo odlian. Nosim naoale za itanje, ali na
daleko dobro vidim.
- Kakva prekrasna veer - kazala je gospoica Kol.
Bila je to istina. Sunce je tonulo prema zapadu i sve je obojilo
zlatom, dajui drveu dublje sjene.
- Prava tiha engleska veer koje se ovjek sjea u dalekim
tropskim krajevima. - Kazao sam to naglas. Pukovnik Lutrel se
sloio.
- Da, da, esto sam razmiljao o takvim veerima ondje u Indiji,
znate. Tada uvijek mislite na povratak i smirivanje.
Kimnuo sam.
- Smiriti se, doi kui - nastavio je. - Ali nikad ne bude onako
kako ste zamiljali.
62

Pomislio sam da on sigurno nije zamiljao kako e poslije

povratka kui drati pansion i trpjeti neprestano enino prigovaranje.
Doetali smo se do kue i pridruili se Nortonu i Bojdu
Karingtonu koji su sjedili na terasi, a gospoica Kol je otila u kuu.
Priali smo nekoliko minuta. Pukovnik Lutrel se razvedrio.
Ispriao je nekoliko ala i postao ivahniji nego obino.
- Bio je vru dan, ba sam edan - primijetio je Norton.
- Popijte pie, momci. Na raun kue, hoete? - pukovnikov glas
bio je sretan i neobuzdan.
Zahvalili smo mu i prihvatili. Digao se i uao u kuu.
Sjedili smo upravo ispred prozora dnevne sobe. Prozor je bio
otvoren pa smo uli kako pukovnik otvara ormar i kako je vadiepom
izvukao ep iz boce.
Uto se javio otar i neugodan glas gospoe Lutrel.
- to to radi, Dord?
Pukovnikov glas preao je u mrmljanje. uli smo samo poneku
rije: momci vani, pie.
- Nee raditi takve stvari, Dord! - prasnula je gospoa Lutrel.
- Kakva ideja! Kako misli da emo ikad isplatiti ovu kuu, bude li
svakoga astio piem? Ovdje se pie mora plaati. Ja imam smisla za
posao, ako ga ti nema. Ti bi sutra bankrotirao, da nema mene.
Moram te nadzirati kao dijete. Da, upravo kao dijete. Nema ni
trunke pameti. Daj mi tu bocu. Rekla sam, daj mi bocu!
Ponovo se ulo tiho mrmljanje.
- Ne marim hoe li uti, ili nee - otro je odgovorila gospoa
Lutrel. - Boca ide natrag u ormar i ja u ga zakljuati.
ulo se kako se klju okree u bravi
- Tako! Tako se to radi!
Ovaj put pukovnik je povisio glas.
- Otila si predaleko, Dejzi. Neu to podnositi.
- Nee podnositi? A tko si ti, eljela bih znati? Tko vodi ovu
kuu? Ja. I nikad to nemoj zaboraviti.
Zauli su se koraci. Oito je gospoa Lutrel izila iz sobe.

63

Uskoro se pojavio pukovnik. U tih nekoliko minuta kao da je

ostario nekoliko godina.
Svi smo bili osupnuti. Iskreno smo alili pukovnika Lutrela i
najradije bismo je bili ubili.
- Strano mi je ao, momci - ispriavao se smeteno. - ini se da
je nestalo viskija.
Sigurno je bio svjestan da nismo mogli a da ne ujemo ono to
se dogaalo. Ako to i nije shvatio, nae mu je ponaanje to otkrilo.
Svima nam je bilo vrlo neugodno, a Norton se sasvim zbunio. Poeo
je tvrditi kako zapravo i nije elio pie zbog skoranje veere a zatim
je promijenio temu i poeo nepovezano kojeta drobiti. Bio je to
zaista straan trenutak. Ja sam bio potpuno paralisiran, a Bojd
Karington, koji nas je jedini mogao razvedriti nije dobio mogunost
zbog Nortonova brbljanja.
Krajikom oka vidio sam gospou Lutrel kako se sa spravom za
plijevljenje epiri meu gredicama. Ona je svakako bila sposobna
ena, ali osjeao sam gorinu prema njoj. Nitko nema prava da
ponizuje drugog ovjeka.
Norton je i dalje uzbueno brbljao. Podigao je golubove i priao
nam kako su mu se smijali u osnovnoj koli kad se razbolio kad je
vidio ubijenog zeca. Zatim je poeo dugu i nepovezanu priu o
nekom dogaaju iz kole, kad je ubijen goni. Govorili smo o
razliitim dogaajima, a zatim je Bojd Karington proistio grlo i
rekao:
- Jednom mojem konjuaru dogodila se zanimljiva stvar. Bio je
Irac. Za praznike je otiao u Irsku. Kad se vratio, upitao sam ga je li
se dobro proveo. 'Svakako, najbolji praznici koje sam ikad imao.'
'Drago mi je,' kazao sam prilino iznenaen zbog njegova
oduevljenja. 'Da, da, bili su to veliki praznici. Ubio sam brata.' 'Ubili
ste brata!' uzviknuo sam. 'Aha. Prola je cijela godina kako sam to
elio. Bio sam na krovu u Dublinu i vidio sam kako ulicom dolazi
brat, a ja sam u ruci imao puku. Bio je to dobar pogodak, rekao sam
sebi. Pokupio sam ga kao pticu. Taj divni trenutak nikad neu
zaboraviti.'
64

Bojd Karington je priao dobro, s dramatskim pauzama. Svi smo

se nasmijali i osjeali lake. Kad se digao i otiao, rekavi da se mora
okupati prije veere, Norton je izrazio nae osjeaje kad je
oduevljeno kazao: - Zaista, divan momak!
- Da, da dobar ovjek - kimnuo je Lutrel.
- Uvijek je imao uspjeha - nastavio je Norton. ega god se
taknuo, pretvaralo se u uspjeh. Pametan je i zna to hoe ovjek pun
akcije.
- Neki ljudi su takvi - polako je rekao Lutrel. - Uspijevaju u
svemu. Oni ne mogu pogrijeiti. Neki ljudi imaju sreu.
- Ne, ne, gospodine - odmahnuo je glavom Norton. -Nije to
srea. - Citirao je: - 'Nije to u naim zvijezdama, dragi Brute nego u
nama samima.'
- Moda imate pravo - sloio se Lutrel.
- U svakom sluaju, imao je sreu kad je naslijedio Knaton dodao sam. - Kakvo imanje! Ali morao bi se oeniti. Bit e previe
osamljen.
- Da se oeni i smiri? - nasmijao se Norton. - Da bi ga zatim
gnjavila ena.
Bila je to obina primjedba koju je svatko mogao izrei. Ali ovo
nipoto nije bio sretan trenutak i Norton je to shvatio im ju je
izgovorio. Pokuao je to popraviti, ali se tako zapetljao da je najzad
radije uutio. Sve je to jo vie pogoralo cijelu situaciju.
Ja sam iznio neku idiotsku primjedbu o veernjem svjetlu. Tek
toliko da ne zavlada utnja. Pukovnik Lutrel uope se nije obazirao
na nas.
- Ne, Bojda Karingtona nee muiti ena - kazao je mirno i
odluno. On nije ovjek koji bi to dopustio. On je mukarac.
Bilo nam je vrlo neprijatno. Ponovo je Norton poeo brbljati o
bridu. Uto je veliki divlji golub preletio iznad naih glava i smjestio
se na grani oblinjeg drveta.
- Evo jo jednog tetoine - rekao je pukovnik Lutrel i podigao
puku.

65

Ali prije nego to je uspio nanianiti, ptica je odletjela izmeu

drvea izvan dometa puke.
U istom trenutku pukovnikovu panju privuklo je neko kretanje
na obronku.
- Prokletstvo, to zec grize koru mlade voke! A ogradio sam to
mjesto!
Podigao je puku i zapucao.
Zauo se enski vrisak koji se pretvorio u uasni hropac.
Puka je ispala iz pukovnikove ruke.
- Boe, pa to je Dejzi! - viknuo je izbezumljeno.
Ve sam trao preko travnjaka. Norton je stigao za mnom.
Kleknuo sam kraj gospoe Lutrel. Pala je kraj stabla mlade voke.
Ovdje je trava bila visoka i zato pukovnik nije jasno vidio, samo je
naslutio lelujanje trave. I svjetlo je bilo nejasno, jer se sputao
sumrak. Iz njenog ramena je iktala krv.
Sagnuo sam se da pregledam ranu i pogledao Nortona. Naslonio
se na stablo i pozelenio je kao da e mu pozliti.
- Ne podnosim krv ispriavao se.
- Odmah naite Franklina - pourio sam ga. - Ili bolniarku.
Kimnuo je i otrao.
Sestra Krejven dola je prva. Stigla je vrlo brzo i odmah se dala
na posao da zaustavi krvarenje. Uskoro je dotrao i Franklin.
Odnijeli smo je u kuu i poloili na krevet. Franklin joj je oistio i
previo ranu. Poslao je po njenog lijenika, a sestra Krejven je ostala s
njim.
Doao sam do Franklina upravo kad je zavrio telefonski
razgovor.
- Kako je?
- Izvui e se. Nije teko ranjena. Kako se to dogodilo?
Ispriao sam mu.
- Razumijem - kazao je. - Gdje je pukovnik? Sigurno je
slomljen. Njemu je vjerojatno potrebno vie panje nego njoj. ini
mi se da njegovo srce nije ba u redu.

66

Pukovnika Lutrela nali smo u sobi za puenje. Bio je blijed kao

zid i potpuno izbezumljen.
- Dejzi? Da li je... kako je... - upitao je sa strahom.
- Sve je u redu, gospodine - brzo ga je umirio Franklin. - Ne
morate se brinuti.
- Ja... mislio sam zec gricka koru... ne znam kako mi se to moglo
dogoditi - govorio je smeteno.
- To se dogaa - teio ga je Franklin. - I sami znate da se to
dogaa. Bolje bi bilo da mi dopustite da vas pregledam. Ne izgledate
ba najbolje.
- Ja sam dobro. Mogu li... mogu li ii do nje?
- Jo ne. Kod nje je sestra Krejven. Ali nemojte se brinuti. Ona
je dobro. Uskoro e doi dr Oliver i on e vam rei to isto.
Ostavio sam ih u sobi i iziao van. Ugledao sam Dudit i
Alertona. Dolazili su prema meni i bezbrino se smijali.
To me naljutilo. Otro sam pozvao Dudit i ona me iznenaeno
pogledala. U par rijei objasnio sam im to se dogodilo.
- udna stvar - kazala je moja ker. Uope se nije uzbudila.
Alertonovo ponaanje bilo je neuveno. Kao da je sve to smatrao
alom.
- Stara je svadljivica najzad dobila to je i zasluila - primijetio
je. - Mislite li da je to on uinio namjerno?
- Naravno da nije! - razbjesnio sam se. - To je bio nesretan
sluaj.
- Znam ja takve nesretne sluajeve. Ponekad su prokleto
dobrodoli. Kaem vam, ako je to uinio namjerno, skidam mu kapu.
- Kako vam to pada na pamet rekao sam ljutito.
- Nemojte biti previe sigurni. Poznavao sam dvojicu koji su
ubili svoje ene. Jedan je istio pitolj. Drugi je gaao u enu iz ale,
kako je rekao. Nije znao da je stvarca napunjena. Obadvojica su
osloboena. Vraki dobri alibiji, rekao bih.
- Pukovnik Lutrel nije takav ovjek - odgovorio sam hladno.
- Nisu se svaali, zar ne?

67

Okrenuo sam se ljutito, pokuavajui sakriti zbunjenost. Alerton

se previe pribliio injenici. Prvi put se u mene uvukla sumnja.
Ni susret s Bojdom Karingtonom nita nije popravio. On je etao
uz jezero, kako mi je objasnio. Rekao sam mu to se dogodilo.
- Vi ne mislite da je on namjerno pucao u nju, Hejstingse? odmah je upitao.
- Boe!
- ao mi je. Nisam to trebao rei. Samo sam pomislio, ovjek se
pita... Ona ga je esto provocirala.
Obojica smo utjela, sjetivi se scene kojoj smo nehotice
prisustvovali.
Nesretan i zabrinut poao sam do Poaroa.
Ve je od Kertisa uo to se dogodilo, ali je jedva ekao da uje
sve detalje. Od dolaska u Stjles morao sam mu iscrpno prenositi
veinu svojih susreta i razgovora, inilo mu se da se tako osjea
manje izdvojen. To mu je stvaralo iluziju aktivnog sudjelovanja u
svemu to se dogaalo. Uvijek sam imao dobro i besprijekorno
pamenje i bilo mi je lako detaljno prenijeti svaku rije.
Poaro je paljivo sluao. Uzdao sam se da e mi on odagnati
uasnu sumnju koja me sad sve vie opsjedala. Ali prije nego to mi
je bilo to mogao rei, zaulo se kucanje na vratima.
Bila je sestra Krejven. Ispriala se to nam smeta.
- Oprostite, mislila sam da je doktor ovdje. Gospoa Lutrel se
osvijestila i sad je zabrinuta za mua. eljela bi ga vidjeti. Znate li
gdje je, kapetane Hejstingse?
Ponudio sam se da u ga potraziti. Poaro mi je potvrdno kimnuo
i sestra Krejven mi je toplo zahvalila.
Jedva sam naao pukovnika Lutrela. Bio je u jednoj maloj sobi u
koju se rijetko zalazilo. Stajao je i gledao kroz prosor.
Naglo se okrenuo kad sam uao. Njegove oi su me pitale.
- Vaa ena se osvijestila, pukovnie, i eli vas vidjeti.
Boja mu se vratila u obraze i tek sam tada shvatio koliko je
dotad bio blijed.
- Ona ona me eli vidjeti? Ja u... ja u doi odmah.
68

Bio je tako nesiguran, kad je krenuo prema vratima, da sam mu

priao i prihvatio ga pod ruku. Naslonio se na mene dok smo se
penjali stepenicama. Teko je disao. Kao to je Franklin i predvidio,
ok je bio vrlo ozbiljan.
Doli smo do vrata njezine sobe. Pokucao sam i zauo se jasan
glas sestre Krejven:
- Uite.
Pridravajui ga, uao sam s njim u sobu. Krevet je bio odijeljen
paravanom i mi smo zali iza njega.
Gospoa Lutrel bila je vrlo blijeda i slaba, leala je zatvorenih
oiju. Otvorila ih je kad nas je ula.
- Dord, Dord - pozvala ga je slabim, gotovo bezbojnim
glasom.
- Dejzi, moja draga...
Jedna ruka bila joj je u zavojima, a ona druga, polako se kretala
prema njemu. Koraknuo je naprijed i uzeo njenu malu slabu ruku u
svoju.
- Dejzi - ponovo je kazao. - Hvala Bogu, dobro si.
Kad sam vidio njegove zamagljene oi i duboku ljubav i
zabrinutost u njima, osjetio sam se postien zbog svih naih
stravinih sumnji.
Tiho sam se iskrao iz sobe. To nije la, nego duboki izraz
zahvalnosti. Osjeao sam se beskrajno rastereen.
Zvuk gonga preplaio me dok sam iao niz hodnik. Sasvim sam
zaboravio na vrijeme. Nesrea je sve poremetila. Samo je kuhar radio
kao i obino i pripremio veeru tono na vrijeme.
Veina od nas nije se presvukla, a pukovnik Lutrel uope se nije
pojavio. Ali dolje je bila gospoa Franklin, u privlanoj
svijetloruiastoj haljini. Izgledala je zdravo i raspoloeno. Franklin
je, naprotiv, bio zlovoljan i zamiljen.
Poslije veere Alerton i Dudit opet su nestali zajedno u vrtu.
Jo sam malo sjedio sluajui Franklinovu i Nortonovu diskusiju o
tropskim bolestima. Norton je bio simpatian i zainteresiran slualac,
ak i kad je malo znao o temi razgovora.
69

Gospoa Franklin i Bojd Karington razgovarali su u drugom

dijelu sobe. Pokazivao joj je neke uzorke od kretona za zavjese.
Elizabet Kol itala je knjigu i inilo se da se potpuno udubila u
nju. Osjetio sam da je zbunjena prema meni. Vjerojatno zbog onog
to mi je ispriala to poslijepodne. Bilo mi je ao zbog nje, ali nadao
sam se da se nee pokajati to mi se povjerila. Htio sam joj rei kako
potujem njeno povjerenje i kako se moe pouzdati u mene, ali mi
nije dala priliku.
Uskoro sam otiao Poarou. Kod njega sam zatekao pukovnika
Lutrela. Sjedio je kraj male svjetilke i govorio Poarou. Mislim da je
pukovnik govorio vie sebi nego onome koji ga je sluao.
- Dobro se sjeam, bio je lovaki ples. Na sebi je imala bijelu
haljinu od tila koja je leprala oko nje. Bila je prekrasna djevojka
povremeno bi me pogledala. Nisam mogao odvojiti oi od nje i rekao
sam sebi: to je djevojka koju e oeniti. I to sam uinio. Bilo je
divno s njom - bila je tako obijesna i radosna. Uvijek je davala
onoliko koliko je dobivala.
Nasmijao se zadovolno.
Mogao sam zamisliti Dejzi Lutrel. Mlada, obijesna lica, onako
brbljava i vedra. A s godinama je postala prava svadljivica.
Ali pukovnik Lutrel je mislio na tu mladu djevojku, svoju prvu
ljubav. Svoju Dejzi.
Ponovo sam se osjetio posramljen zbog onog to smo govorili
prije nekoliko sati.
Kad se pukovnik Lutrel oprostio od nas, cijelu sam stvar
izbrbljao Poarou.
Sluao je vrlo mirno i na njegovu licu nita nisam mogao
proitati.
- I tako ste vi, Hejstingse, pomislili da je pucanj bio ispaljen
namjerno?
- Da, sad se osjeam postien.
Poaro opet nije reagirao.
- Je li vam to sluajno palo na pamet ili vam je netko drugi
govorio o tome?
70

- Alerton je neto rekao - odgovorio sam ljutito. - On bi to,

naravno, uinio.
- Jo netko?
- I Bojd Karington je to sugerirao.
- Bojd Karington.
- Najzad, on je svjetski ovjek i ima iskustva.
- Da upravo tako. On nije vidio kako se to odigralo?
- Nije, bio je u etnji prije veere.
- Razumijem.
- Mislim da zapravo nisam vjerovao u to - rekao sam zbunjeno. Bilo je to samo...
- Ne morate se toliko kajati zbog svojih sumnji - prekinuo me
Poaro. - Svatko bi to mogao pomisliti, s obzirom na prilike. Da, to je
sasvim prirodno.
Neto mi u Poaroovu ponaanju nije bilo sasvim jasno. Kao da
je neto iekivao. Njegove su me oi promatrale upitno.
- Moda. Ali kad sam vidio koliko joj je odan... - kazao sam
polako.
- Upravo tako. To je est sluaj, zapamtite. Iza svaa,
nerazumijevanja i neprijatelstva u svakodnevnom ivotu mogu se
skrivati duboki i iskreni osjeaji.
Sloio sam se. Sjetio sam se toplog, odanog pogleda u oima
gospoe Lutrel kad je gledala u mua dok je stajao kraj njena
uzglavlja. U tom pogledu nije bilo ni gorine, ni netrpeljivosti, ni
bijesa.
Ipak me jo neto zabrinjavalo u Poaroovu ponaanju. Taj upitni,
prodorni pogled kao da eka da neto shvatim ali to?
Upravo sam lijegao u krevet kad mi je sinulo. Udarilo me kao
malj posred ela.
Da je gospoa Lutrel ubijena, to bi bio jo jedan sluaj slian
svima ostalim! Pukovnik Lutrel bi oigledno ubio svoju enu! To bi
bilo proglaeno nesretnim sluajem, iako u isto vrijeme nitko ne bi
bio siguran je li to zaista nesretan sluaj ili je to uinjeno namjerno.

71

Nedovoljno dokaza da se dokae umorstvo, ali sasvim dovoljno da se

sumnja u ubojstvo.
Ali to znai... to znai..? to to znai?
To znai ako to uope ima smisla da nije pukovnik Lutrel pucao
u gospou Lutrel nego je to bio X. A to je bilo nemogue. Moda ne
toliko nemogue koliko gotovo nevjerojatno. Ali ako pretpostavimo
da je netko drugi ekao taj as i da je istodobno, kad je pukovnik
Lutrel pucao (u zeca), ta druga osoba pucala u gospou Lutrel. Tada
bi se uo samo jedan pucanj. Ili bi se malo malo raziao, to bi se
moglo smatrati jekom. (Sad, kad sam o tome razmiljao, bila je jeka.)
Ali ne, to je apsurdno! Postoji nain da se tono utvrdi iz kojeg
je oruja metak ispaljen. Oznake na metku moraju se slagati s
oznakama puane cijevi.
Ali to je samo onda kad policija nastoji ustanoviti iz kojeg je
oruja ispaljen metak. U ovom sluaju nitko to ne bi istraivao. Jer
pukovnik Lutrel je, isto tako kao i svi ostali, bio siguran da je on
ispalio taj fatalni metak. Nikome to nebi ni palo na pamet. Sumnjalo
bi se jedino u to je li pucao sluajno ili namjerno - pitanje koje nikad
ne bi bilo rijeeno.
I zbog toga je taj sluaj dospio meu one ostale zato se prikljuo
sluaju radnika Rigsa koji se nije sjeao nego je pretpostavljao da je
poinio ubojstvo, sluaju Margaret Lifild koja je izgubila glavu i
predala se za zloin koji nije poinila.
Da, taj je sluaj bio isti kao i ostali i sad sam shvatio Poaroovo
ponaanje. On je ekao da sam uoim tu injenicu.

72

Deseto poglavlje
Kazao sam to Poarou slijedeeg jutra. Njegovo lice se ozarilo i
on je zakimao glavom.
- Odlino, Hejstingse! Pitao sam se hoete li otkriti podudarnost.
Nisam vam elio pomagati, razumijete.
- Onda sam u pravu. To je jo jedan X-ov sluaj?
- Neosporno.
- Ali zato Poaro? Kakav je motiv?
Poaro je odmahnuo glavom.
- Zar ne znate? Sigurno neto pretpostavljate?
Vi znate vezu izmeu svih tih razliitih sluajeva?
- Mislim da znam.
- Dakle, onda? - jedva sam se obuzdavao.
- Ne, Hejstingse.
- Ali ja moram znati.
- Mnogo je bolje da ne znate.
- Zato?
- Jednostavno prihvatite da tako mora biti.
- Vi ste nepopravljivi - rekao sam. - Slomljeni artritisom, sjedite
ovdje bespomono, a ipak pokuavate raditi sami.
- Ne, ja nita ne radim sam. Naprotiv, vi sve radite sa mnom,
Hejstingse. Vi ste moje oi i ui. Jedino vam ne mogu rei ono to bi
moglo biti opasno.
- Za mene?
- Za ubojicu.
- Ne elite da on posumnja da ste mu na tragu - rekao sam
polako. Pretpostavljam da je to. Ili mislite da se ne mogu brinuti sam
za sebe.
- Ipak biste trebali znati jednu stvar, Hejstingse. ovjek koji je
jedanput ubio, ubit e ponovo i ponovo i ponovo.
- U svakom sluaju, ovaj put nije bilo novog ubojstva - nisam
poputao. - Jedan metak je ispaljen u prazno.
73

- Da, to je vrlo sretna okolnost zaista sretna. Kao to sam vam

rekao, takve je stvari teko predvidjeti. - Zabrinuto je uzdahnuo.
Izaao sam tiho. Tuno sam pomislio kako Poaro vie nije
sposoban za bilo kakav napor. Njegov je um bistar, ali on je bolestan
i umoran ovjek.
Poaro me upozorio da ne pokuavam dokuiti tko je X. Ipak sam
bio uvjeren da sam otkrio tko je ta linost. U Stajlsu postoji samo
jedan ovjek kojeg sam smatrao loim. Osim toga, htio sam neto
ispitati. Pokus e sigurno dati negativan odgovor, ali e ipak imati
odreenu vrijednost.
Poslije doruka pozvao sam Dudit da proetamo u vrtu.
- Gdje si bila sino kad sam te sreo s majorom Alertonom? upitao sam je im smo izili.
Nevolja je kad se usredotoite samo na jednu misao. Tada
previdite kako e reagirati onaj drugi.
Gotovo sam se uplaio kad se Dudit razljutila na mene.
- Zaista, oe, uope ne smatram da se to tebe tie.
Bio sam zateen.
- Ja, ja samo pitam.
- Da, ali zato? Zato neprestano samo postavlja pitanja? to
radim? Kamo idem? S kim sam? To je nepodnoljivo. Smijeno!
Ovaj put uope nisam pitao gdje je bila Dudit. Zanimao me
Alerton.
- Ali, Dudit, ne vidim razloga zato ne bih mogao postaviti
jednostavno pitanje - pokuao sam je umiriti.
- A ja ne znam zato pita.
- Jednostavno sam se udio zato ni jedno od vas nije znalo to
se dogodilo.
- Misli o nesrei? Bila sam u selu da kupim marke, ako ba
mora znati.
- Alerton nije bio s tobom?
- Ne, nije bio! - razdraeno je odgovorila. - Zapravo, sreli smo se
blizu kue samo dvije minute prije nego to si ti naiao. Nadam se da
si sad zadovoljan. Ali ti elim rei da se to tebe uope ne tie. ak da
74

sam cijeli dan etala s Alertonom. Imam dvadeset i jednu godinu i

sama zaraujem i to kako provodim vrijeme, moj je vlastiti problem.
- Naravno - kazao sam brzo, pokuavajui ublaiti otrinu
razgovora.
- Drago mi je to se slae - kazala je mirnije. - Pokuaj da ne
postane teak otac - nasmijeila se napola pokajniki. - Nema
pojma kako je to glupo. Kad samo ne bi toliko eketao.
- Neu, ubudue zaista neu - obeao sam joj.
Tog trenutka stigao je Franklin.
- Zdravo, Dudit. Doite. Ve smo zakasnili.
Bio je osoran, zapravo neuljudan i to me uzrujalo. Znao sam da
je Duditin poslodavac, da je moe pozvati kad eli i nareivati joj,
kad je ve plaa. Ipak nisam vidio razloga zato se ne bi ponaao s
uobiajenim potovanjem. Prema ostalim ljudima bio je uglaeniji,
ali prema Dudit nikad nije imao obzira. Jedva da ju je gledao kad joj
je govorio, zapravo samo nareivao. ini se da mu Dudit to nije
zamjerala. Sinulo mi je kako je to posebno nezgodno kad se usporedi
s Alertonovom pretjeranom panjom. Bez sumnje, Don Franklin je
bio deset puta bolji ovjek od Alertona, ali je u usporedbi s njim bio
u vrlo nezavidnom poloaju.
Promatrao sam Franklina dok je urio prema laboratoriju.
Nezgrapan hod, ukoena pojava, koato lice otrih crta, i prepuno
pjega. Ruan i nezgrapan ovjek. Istina, pametan je, ali ene rijetko
privue samo pamet. Razoarano sam pomislio da Dudit zbog svog
posla praktiki i nema prilike da upozna druge mukarce. Uope nije
imala nikakva iskustva. U usporedbi s grubim i nespretnim
Franklinom, Alertonov lani arm privlaio ju je svom snagom
suprotnosti. Jadna moja djevojka, nije imala mogunosti da ocijeni
kako je zapravo sasvim isprazan ovjek.
Pretpostavimo da se ozbilno zaljubila u njega? Zainteresiranost,
koju sad pokazuje, bio je zabrinjavajui znak. Znao sam da je
Alerton lo ovjek. Bio je moda i vie. Moda je Alerton...
Mogao je biti. U vrijeme kad je ispaljen hitac, nije bio s Dudit.

75

Ali koji je motiv svih tih na izgled bezrazlonih zloina? Bio

sam siguran da Alerton nipoto nije lud. Bio je mudar, vrlo mudar, i
vrlo nekarakteran. A Dudit, moja Dudit, vidi previe toga u njemu.
Sve do tada, iako sam bio vrlo zabrinut zbog svoje keri,
prenapetost mi nije doputala da razmiljam o svojim brigama.
Svakog trenutka mogao se dogoditi zloin i to me neprestano
nagonilo da pokuavam otkriti tko je X.
Sad kad je zloin pokuan i propao, mogao sam razmiljati o tim
stvarima. I to sam vie razmiljao, bio sam sve zabrinutiji. U
sluajnom razgovoru otkrio sam da je Alerton oenjen ovjek.
Bojd Karington, koji je sve znao o svakome, objasnio mi je jo
neke stvari. Alertonova ena bila je vjerna katolkinja. Ostavila ga je
ubrzo poslije vjenanja. Ali vjera joj nije doputala da se razvede.
- Ako mene pitate, to sve objanjava - rekao je Bojd Karington. Njegove namjere uvijek su neasne, a to to je oenjen upravo mu
odgovara.
Vrlo ugodno za oevo uho!
Dani nakon nesree protjecali su bez posebnih dogaaja, ali moj
je nemir rastao.
Pukovnik Lutrel je veinu vremena provodio u eninoj sobi.
Stigla je nova bolniarka, pa se sestra Krejven mogla vratiti gospoi
Franklin.
Bez zlobe, moram rei da sam primijetio kako se gospoa
Franklin uzbuuje zato to vie nije u centru panje. Briga i panja
kojom je okruivana gospoa Lutrel nervirala je mladu damu,
naviknutu da njeno zdravlje bude uvijek na prvom mjestu.
Opruena vani u mrei za ljuljanje, neprestano je neto
zahtijevala. Ni jedno jelo koje bi joj donijeli nije joj odgovaralo,
svemu je prigovarala i nezadovoljno odmahivala glavom.
- Tako mrzim to prigovaram - poalila se Poarou. - Zapravo se
stidim zbog svog jadnog zdravlja. To tako poniava kad uvijek
moram moliti ljude da mi togod uine. Ponekad pomislim da
bolesnici ne bi trebali ivjeti. Ako netko nije zdrav i sposoban za
ovaj svijet, jednostavno treba da nestane.
76

- Ni govora, madame! Njenom, egzotinom cvijetu moramo

osigurati zatitu staklenika on ne podnosi hladne vjetrove. Obino
ito raste na vjetru i kii, ali zato nije vrednije. Pogledajte mene zgren sam, zgrbljen, ne mogu se kretati ali ne razmiljam o tome da
zavrim sa ivotom. Uivam u onom to mogu u hrani, piu,
zadovoljstvu razmiljanja.
- S vama je drukije. - Gospoa Franklin je uzdahnula i
promrmljala. - Vi ste sami. A uz mene je jadni Don. Osjeam kakav
sam teret za nj. Bolesna, nesposobna ena. Kamen o vratu.
- Sigurno vam to nikad nije rekao.
- Nije rekao, naravno da nije. Ali mukarci su tako providni.
Don ne zna skrivati svoje osjeaje. On, naravno, ne eli biti
neuljudan, ali je, na alost, bezosjeajan ovjek. On nema osjeaja i
zato ih ne oekuje ni od drugih. Tako je strano kad si roen kao
debelokoac.
- Ne bih tako opisao gospodina Franklina.
- Ne biste? Ali vi ga ne poznajete tako dobro kao ja. Znam da bi
se on bez mene osjeao mnogo slobodnije. Ponekad sam, znate, tako
oajna da mi se ini da bi bilo najbolje svemu uiniti kraj.
- Molim vas, gospoo!
- Od kakve sam koristi bilo kome? Otii iz svega toga u Veliko
Nepoznato - kimnula je glavom. - I onda bi Don bio slobodan.
- Glupost! - uzviknula je sestra Krejven kad sam joj ponovio taj
razgovor. - Nee ona uiniti nita. Ne brinite, kapetane Hejstingse.
Ljudima koji priaju takve stvari nije ni na kraj pameti da to urade.
Moram rei da se raspoloenje gospoe Franklin popravilo im
se smirilo uzbuenje zbog ranjavanja gospoe Lutrel i im joj se
vratila sestra Krejven.
Jednog prekrasnog jutra Kertis je dovezao Poaroa ispod breze
kraj laboratorija. To je bilo njegovo omiljeno mjesto. Bilo je
zaklonjeno od istonog vjetra, zapravo ovdje se jedva osjeao i
daak. To je odgovaralo Poarou, koji je mrzio propuh i uvijek je bio
sumnjiav prema svjeem zraku, ini mi se da je on mnogo vie volio
biti u kui, ali je pristajao da sjedi vani dobro zamotan u deku.
77

Siao sam dolje da mu se pridruim i upravo kad sam stigao,

gospoa Franklin je izila iz laboratorija.
Bila je vrlo lijepo odjevena i izgledala je prilino veselo.
Objasnila je da ide s Bojdom Karingtonom vidjeti kuu, kako bi mu
pomogla u izboru zavjesa.
- Kad sam juer bila kod Dona u laboratoriju, ostavila sam
torbicu - objasnila nam je. - Don i Dudit odvezli su se danas u
Tadkaster jer im nedostaje neki kemijski reagens.
Utonula je u stolicu kraj Poaroa i odmahnula glavom. - Jadni
ljudi, tako sam sretna to nemam smisla za znanost. U ovako lijep
dan sve to izgleda glupo.
- Nemojte da vas uju znanstvenici.
- Ne, ne naravno. - Naglo se uozbiljila. - Ne smijete misliti,
gospodine Poaro, da se ja ne divim mome suprugu. Naprotiv. Mislim
da se on rtvuje za svoj posao. - Njetin glas je podrhtavao.
Pomislio sam da gospoa Franklin igra prilino razliite uloge.
U ovom trenutku bila je odana ena koja oboava svog heroja.
Nagnula se naprijed, stavljajui ruku na Poaroovo koljeno.
- Don je zaista neka vrsta sveca. Ponekad me to plai.
Nazvati Franklina svecem, bilo je ipak pretjerano. Ali Barbara
Franklin nastavila je sa sjajem u oima.
- On e uiniti sve - preuzeti svaki rizik - samo da pridonese
ljudskom znanju. To zavreuje divljenje?
- Svakako, svakako - potvrdio je Poaro.
- Ali ponekad se zaista bojim zbog njega. On ne preza ni pred
ime. Taj uasni grah koji sad istrauje. Tako se bojim da ne pone
eksperimentirati na sebi.
- On je vrlo opasan - rekao sam.
Odmahnula je glavom s laganim osmijehom.
- Ne poznajete Dona. Zar niste uli to je on uinio s onim
novim plinom?
- Nisam.
- Radili su s nekim novim plinom. Don je pristao da se
podvrgne pokusima. Bio je zatvoren u cisterni oko trideset est sati,
78

mjerio je puls, temperaturu, broj udisaja i izdisaja, da vidi kakve su

posljedice. Bio je to opasan pothvat. To mi je poslije rekao jedan
profesor. Lako je mogao nastradati. Ali takav je Don uope ne misli
na sebe. Mislim da je divno biti takav? Ja nikad ne bih imala
hrabrosti za to.
- To zahtijeva zaista veliku hrabrost potvrdio je Poaro.
- Tako je. Ja se ponosim njime, ali se u isto vrijeme i bojim.
Ponekad nisu dovolni samo zamorci i abe. Bojim se tog groznog
graha, bojim se da e se Donu dogoditi neto strano. - Uzdahnula
je i odmahnula glavom. - Ali on mi se samo smije. On je zaista neka
vrsta sveca.
Uto je stigao Bojd Karingtton.
- Zdravo, Babs, jesi li spremna?
- Jesam, Bili, ekam te.
- Nadam se da te to nee previe umoriti.
- Nee, danas se osjeam bolje nego godinama dosad.
Ustala je, ljupko nam se nasmijeila i odetala preko travnjaka sa
svojim visokim pratiocem.
- Doktor Franklin, moderni svetac hm... - rekao je Poaro.
- udno dranje, ali ini se da je dama takva - razmiljao sam
glasno.
- Kakva?
- Igra razliite uloge. Jedan dan je nerazumna, zanemarena ena,
zatim je nesebina, ena koja mrzi sebe zato to je teret za voljenog
ovjeka. Danas je bila supruga koja oboava svog junaka. Nezgoda
je u tome to sve uloge igra s pretjeranim arom.
- Vi mislite da je gospoa Franklin glupa - zamiljeno je kazao
Poaro.
- Ne bih tako rekao - vjerojatno nije ba pametna.
- Ona nije va tip.
- Tko je moj tip? -prasnuo sam.
- Zatvorite oi i vidjet ete koga vam vile alju - neoekivano je
odgovorio Poaro.

79

Nisam mu mogao nita odgovoriti jer je tog trenutka dotrala

sestra Krejven. Nasmijeila nam se, a zatim produila do laboratorija.
Ula je unutra i odmah izila s rukavicama u ruci.
- Najprije torbica, a sad rukavice, uvijek neto zaboravlja primijetila je i pourila za Barbarom Franklin i Bojdom
Karingtonom.
Razmiljao sam kako je gospoa Franklin jedna od onih ena,
koje neprestano ostavljaju ili gube svoje stvari, oekujui od drugih
da ih pronalaze, kao neto najnormalnije, ak se ponosila thime.
- Imam glavu kao sito - esto je govorila.
Promatrao sam sestru Krejven kako tri travnjakom i nestaje.
Trala je dobro, tijelo joj je bilo uspravno i vrsto.
- Mislim da je toj eni sigurno dosta takva ivota. Gospoi
Frankin nije potrebna njega nego netko tko e joj traiti izgubljene
stvari. Zaista nije ni uljudna ni obzirna.
Poaroov odgovor me posebno naljutio. Zatvorio je oi i bez
ikakva razloga promrmljao:
- Crvena kosa.
Bez sumnje, sestra Krejven je imala crvenu kosu ali zato je
Poaro izabrao ovaj trenutak da mi to kae.
Nita nisam odgovorio.

80

Jedanaesto poglavlje
ini mi se da se sutradan prije ruka vodio razgovor koji me
vrlo uznemirio.
Bilo nas je etvoro Dudit, Bojd Karington, Norton i ja.
Ne sjeam se kako je poelo, ali razgovarali smo o eutanasiji.
Kao i uvijek, Bojd Karington je govorio najvie, Norton bi
ubacio poneku rije, a Dudit je utjela, ali je vrlo zainteresirano
sluala.
Ja sam priznao da to ne bih mogao uiniti i kad bi postojali i te
kako valjani razlozi. Osim toga, rekao sam, kako mislim da bi roaci
time stekli preveliku mo.
Norton se sloio sa mnom. Dodao je da on misli kako bi se to
moglo uiniti samo ako to eli bolesnik koji teko pati i ija je smrt
neminovna.
- Da, ali to je udna stvar - kazao je Bojd Karington. - injenica
je da i najzabrinutiji ovjek ponekad ne eli da se spasi boli, kako
obino kaemo.
Ispriao nam je da je poznavao jednog ovjeka koji je imao
uasne bolove od raka. Taj ovjek je molio lijenika da mu da neto
to bi svemu uinilo kraj. Lijenik mu je odgovorio da to ne moe
uraditi. Pri odlasku ostavio je bolesniku nekoliko tableta morfija i
paljivo mu objasnio koliko ih moe uzeti, a koja bi koliina bila
opasna. Tako je ostavio bolesniku da sam odlui. On je mogao uzeti
fatalnu koliinu, ali nije to uinio.
- To dokazuje - ustvrdio je Bojd Karington - da uprkos svemu
ovjek vie voli svoje patnje nego brzi kraj.
Tada je Dudit progovorila prvi put, i to odluno i bez
okolianja:
- Naravno - kazala je - ne bi se trebalo prepustiti da on odluuje.
Bojd Karington upitao je to misli pri tom.

81

- Mislim da svatko tko je slab, odnosno bolestan nema snage da

sam odlui. On to ne moe. To se mora uiniti umjesto njega. To je
dunost nekoga tko ga voli.
- Duznost? - upitao sam nesigurno.
Dudit se okrenula prema meni.
- Da, duznost. Duznost nekoga tko je snaan i tko e preuzeti
odgovornost.
- I biti optuen za ubojstvo? - odmahnuo je glavom Bojd
Karington.
- Ne mora biti. U svakom sluaju, ako nekoga volite, preuzet
ete risik.
- Ali sluajte, Dudit, to je preteka odgovornost - pobunio se
Norton.
- Mislim da nije. Ljudi se previe boje odgovornosti. Preuzet e
odgovornost za psa, a zato ne bi i za ovjeka?
- To je ipak neto drugo.
- To je mnogo vanije - kazala je Dudit.
- Ostavili ste me bez rijei - promrmljao je Norton.
- I vi biste preuzeli taj rizik upitao je Bojd Karington.
- Mislim da bih. Ne bojim se rizika.
Bojd Karington je odmahnuo glavom.
- Ipak to ne bi bilo dobro. Ne smije se ljudima tako olako dati
mo da odluuju o tuem ivotu.
- Zapravo. - Norton se obratio Bojdu Karigtonu - veina ljudi ne
bi imala snage da preuzme tu odgovornost. Ne vjerujem da biste je
imali kad biste to zaista morali uiniti - nasmijeio se Dudit.
- Razumije se, ovjek ne moe biti siguran - zamiljeno je rekla
Dudit. - Ipak mislim da bih to uinila.
- Moda, ako bi vam to donijelo korist - primijetio je Norton.
Dudit je naglo pocrvenjela.
- To upravo pokazuje da me uope niste razumjeli - odgovorila
je otro. - To nikad ne bih uinila iz koristi. Zar ne razumijete? obratila se svima. - To mora biti potpuno bezlino, ovjek moe
preuzeti odgovornost ako je siguran da je to sasvim nesebino.
82

- Ipak vi to ne biste uinili - zakljuo je Norton.

- Sigurno bih - tvrdila je Dudit. - Da ponemo s thime da ivot
ne smatram tako vrijednim kao vi ostali. Oni nesposobni, beskorisni
trebali bi se ukloniti. Na tom svijetu previe je zbrke. Samo ljudima,
koji mogu pridonositi drutvu valja dopustiti da ive. Druge treba
bezbolno odstraniti. Vi se slaete sa mnom, zar ne? - obratila se
Bojdu Karingtonu.
- U principu, da. Samo vrijedni treba da preive.
- Vi ne biste ueli zakon u ruke kad bi to bilo potrebno?
- Moda. Ne znam...- dvoumio se Bojd Karington.
- Mnogi ljudi teoretski bi se s vama slozili. Ali praksa je neto
sasvim drugo - dodao je Norton.
- To nije logino.
- Naravno da nije - uzrujao se Norton. - To je zaista pitanje
hrabrosti. ovjek jednostavno nema dovolno jak eludac za to,
govorei vulgarno.
Dudit je utjela.
- Iskreno reeno, Dudit, i vi biste bili isti - nastavio je Norton. Vi ne biste imali hrabrosti kad bi do toga dolo. Zar nije tako.
- Mislim da se varate, Nortone - usprotivio se Bojd Karington.
Mislim da Dudit ima hrabrosti. Na sreu, nema prilike da to i
pokae.
uo se gong iz kue.
Dudit je ustala.
- Nemate pravo, znate - rekla je vrlo odluno Nortonu. - Imam
mnogo, mnogo jai eludac nego to mislite.
Pola je ravno u kuu.
- ekajte me, Dudit - potrao je Bojd Karington za njim.
Iao sam za njima zabrinut. Norton me odmah shvatio i pokuao
me utjeiti.
- Ona to nije mislila ozbiljno - rekao je. - To je napola doreena
misao. To je svojstveno mladima, ali na svu sreu to se nikad ne
ostvari. To ostaje samo razgovor.

83

Mislim da ga je Dudit ula, jer nas je ljutito pogledala preko

ramena.
- Ne brinite, Hejstingse - snizio je glas. - To su puke teorije. Ali
neto mi je udno.
- to?
Norton se zbunio. - Ne bih se elio mijeati, ali taj Alerton...
- Alerton?
- Da, ao mi je to se mijeam, ali da sam na vaem mjestu, ne
bih joj dopustio da s njim bude preesto. Njega ne prati ba dobar
glas.
- I sam vidim kakav je - poalio sam se. - Ali to ja tu mogu
- Znam, znam. Djevojke mogu paziti same na sebe, tako se kae.
Veina i moe. Ali Alerton ima posebnu tehniku. - Oklijevao je, a
zatim rekao: - Mislim da vam ipak moram rei. Nemojte dopustiti da
to ide dalje. Sluajno sam saznao neto dosta neugodno o njemu.
Bila je to pria o djevojci koja je bila sigurna u sebe, o modernoj
i neovisnoj djevojci. Alerton je upotrebio svu svoju mo da je
savlada. Poslije je okrenuo plou. Pria je zavrila s razoaranom
djevojkom koja se otrovala veronalom.
Najstranije je u svemu tome bilo to to je ta djevojka bila vrlo
slina Dudit neovisna, samouvjerena. To su djevojke koje kad gube,
gube s oajanjem i predanosti i te su osobine strane malim glupim
gucama.
Uao sam u blagovaonicu s uasnom, zlom slutnjim.

84

Dvanaesto poglavlje
- Jeste li zabrinuti zbog neeg, mon ami? - upitao me Poaro to
poslije podne.
Samo sam kimnuo glavom. Osjeao sam da nemam pravo
opteretiti Poaroa jo i s tim svojim problemom. I onako nije mogao
nita pomoi.
Na svaki njegov savjet Dudit bi odmahnula rukom i poput svih
mladih pomislila kako su ti starci dosadni.
Dudit, moja Dudit
Teko je opisati to sam proivio toga dana. Kad sam poslije
razmiljao o tome, neto sam pripisao i atmosferi Stajlsa. Bila je to
kua crne prolosti i zlokobne sadanjosti. Sjena ubojstva i ubojice
lebdjela je nad tom kuom.
vrsto sam vjerovao da je ubojica Alerton, a moja Dudit je
zaljubljena u njega! To je bilo nevjerojatno stravino a ja nisam znao
to da uinim.
Bilo je to poslije ruka kad me Bojd Karington povukao ustranu.
Malo je zaobilazio, a zatim je rekao pomalo nestrpljivo:
- Ne elim se mijeati, ali mislim da morate razgovarati s
kerkom. Upozorite je. Znate taj momak Alerton prate ga loe
glasine a ona to, ini se, ne shvaa.
Kako je lako tim ljudima bez djece. Upozoriti? Bi li to koristilo?
Ili jo vie sve pogoralo?
Kad bi samo Sinders bila iva. Ona bi znala to treba uiniti.
Priznajem, najprije sam htio i dalje utjeti. Ali uskoro sam
shvatio da je to kukaviluk. Stresao sam se pri pomisli na razgovor s
Dudit. Vidite, bojao sam se svoje visoke lijepe kerke.
Koraao sam gore-dolje po vrtu i postajao sve uznemireniji. I ne
znajui, skrenuo sam u ruinjak i tog trenutka vie i nisam imao to
odluivati. Ondje je na klupi sjedila Dudit. U cijelom ivotu nisam
vidio izraz vee nesree na licu jedne ene.
Maska je nestala i umjesto nje ugledao sam tugu i oaj.
85

Skupio sam hrabrost i poao k njoj. Nije me ula dok nisam sjeo
kraj nje.
- Dudit, zaboga, ne uzimaj to toliko k srcu.
Uplaeno se okrenula prema meni.
- Oe? Nisam te ula.
Nastavio sam, znajui da bi sve propalo ako bih sad zastao.
- Najdraa moja djevojko, nemoj misliti da ne znam, da ne
vidim. On to ne zasluuje vjeruj mi, on to ne zasluuje.
Njeno zabrinuto, uznemireno lice okrenulo se prema meni.
- Zna li o emu govori? - upitala je polako.
- Znam. Ti si zaljubljena u tog ovjeka. Ali, draga, to nije dobro.
Tuno se smijeila. Bio je to osmijeh nemoi.
- Moda je to znam isto tako kao i ti.
- Ne zna! Ne moe znati, Dudit! On je oenjen ovjek. Tebi
nema budunosti s njim samo tuga i sramota i sve e zavriti u
gorkom samoprijeziru.
Osmijeh je postao jo tuniji.
- Kako tuno govori, oe?
- Napusti to, Dudit, napusti sve!
- Ne mogu!
- On to ne zasluuje, draga.
- Meni je on najvredniji na svijetu - kazala je vrsto.
- Ne, ne Dudit, ja te molim.
Osmijeha je nestalo. Bijesno se okrenula prema meni.
- Kako se usuuje? Kako se usuuje mijeati? Nikad vie
nee sa mnom razgovarati o tome. Mrzim te, mrzim te. To se tebe
ne tie. To je moj ivot samo moj ivot.
Ustala je. Odgurnula me rukom i prola kraj mene. Kao furija.
Gledao sam za njim oajan.
Ostao sam tamo jo oko etvrt sata, bespomoan i zaprepaten,
nesposoban da bilo to uinim.
Takva su me zatekli Elizabet Kol i Norton.
Bili su vrlo ljubazni prema meni. Sigurno su vidjeli da sam u
oku, ali su bili previe obzirni da bi to pokazali. Umjesto toga,
86

poveli su me u etnju. Oboje su bili veliki ljubitelji prirode. Elizabet

Kol mi je pokasivala razliite vrste divljeg cvijea, a Norton ptice
kroz dalekozor. Razgovarali su mirno i o vedrim temama tako da
sam se malo pomalo vraao u normalno stanje, iako sam u sutini jo
bio vrlo uzbuen. Jo mi se inilo da je sve protiv mene i priroda i
ljudi.
Zbog toga kad je Norton s dalekozorom na oima uzviknuo: Ako to nije pijetao, ja sam... - i zatim naglo zautio, odmah sam
posumnjao. Pruio sam ruku za dalekozorom.
- Dajte da vidim - odluno sam zatraio.
- Ne, ne, ipak sam pogrijeio - zbunjeno je petljao. - Odletio je.
Ne to je bila sasvim obina ptica.
Poblijedio je i izbjegavao moj pogled. Bio je uznemiren i
zbunjen.
I sad smatram da se nisam prevario kad sam zakljuo da je on
kroz dalakozor vidio neto to nije elio da ja vidim.
to god da je vidio, bio je tako oito pogoen time da to nije
mogao prikriti.
Promatrao je neko udaljeno mjesto u umi. to je vidio tamo?
- Dajte da vidim - ponovo sam zatraio i zgrabio dalekozor.
Sjeam se da mi ga je pokuao oduzeti, ali je to uinio nespretno.
Grubo sam ga odgurnuo.
Norton je rekao slabo.
- To zaista nije bilo. Mislim, ptica je odletjela. alim.
Ruka mi je malo drhtala, dok sam namjetao dalekozor. Bile su
to jake loe lee. Usmjerio sam ih tamo gdje sam mislio da je gledao
Norton.
Ali nisam vidio nita nita osim bijelog od sjaja (bijela
djevojaka haljina?) meu drveem.
Spustio sam dalekozor. Bez rijei sam ga pruio Nortonu. Nismo
se ni pogledali. Izgledao je zabrinuto i preplaeno.
Vratili smo se kui. Sjeam se da Norton cijelim putem nije
progovorio ni rijei.

87

Gospoa Franklin i Bojd Karington stigli su u kuu ubrzo poslije

nas. Bili su s njegovim kolima u Tadkasteru, jer je eljela neto
kupovati.
Ona zaista nije gubila vrijeme. Iz automobila je izneseno
mnotvo paketa. Veselo je razgovarala i smijala se.
Bojda Karingtona otremila je gore s posebno osjetljivim
predmetima, a meni je velikoduno predala drugu hrpu paketia.
Govorila je brzo i nekako uzbueno.
- Uasno vrue, zar ne? Mislim da e biti oluje. Vrijeme e se
uskoro promijeniti. Kau da vlada velika nestaica vode. Ve dugo
godina nije bilo takve sue.
- to ste radili? -obratila se gospoici Elizabet Kol. - Gdje je
Don? Rekao je da ima glavobolju i da ide proetati. Brine me ta
njegova glavobolja. Mislim da je nezadovoljan zbog svojih pokusa.
Sigurno ne idu kako treba. Tako bih eljela da mi vie govori o tim
stvarima.
Zastala je i okrenula se prema Nortonu:
- Vrlo ste tihi, gospodine Norton. Zar se neto dogodilo?
Izgledate uplaeno. Valjda niste vidjeli duha?
- Ne, ne, nisam vidio duha. Neto sam se zamislio.
U tom trenutku kroz vrata je Kertis uao, gurajui Poaroa u
kolicima.
Zastao je u hodniku i spremao se da podigne gospodara na ruke i
odnese ga uz stepenice.
Poaroove su oi iznenada ivnule, sve nas je otro promotrio.
- to je? Da li se neto dogodilo? - upitao je s iekivanjem.
Najprije nitko nije nita odgovorio, a tada je Barbara Franklin s
izvjetaenim osmijehom rekla:
- Naravno da nije. to bi se dogodilo? To je samo napetost zbog
dolaska oluje. Ja sam uasno umorna. Hoete li donijeti gore te
stvari, kapetane Hejstingse? Hvala vam mnogo.
Iao sam za njim stepenicama i zatim du istonog krila. Njena
je soba bila na kraju tog dijela kue.

88

Gospoa Franklin je otvorila vrata. Bio sam iza nje s rukama

punim paketa.
Iznenada je zastala na vratima. Kraj prozora sestra Krejven
gledala je u dlan Bojda Karingtona.
On ju je pogledao i nasmijao se zbunjeno.
- Zdravo. Sluam o svojoj budunosti. Sestra mi sve ita s dlana.
- Zaista? Nisam imala pojma o tome - hladno je odgovorila
Barbara Franklin. Nisam znao da je nervira sestra Krejven. - Molim
vas uzmite te stvari, sestro! I istucite mi jaje sa eerom. Vrlo sam
umorna. Donesite mi i termofor. Odmah u lei u postelju.
- Svakako, gospoo Franklin.
Sestra Krejven je odmah ustala i ponovo postala samo vrlo
savjesna bolniarka.
- Molim te, Bili, idi - kazala je gospoa Franklin. - Strano sam
umorna.
- O, Babs, to je bilo previe za tebe - zabrinuo se Bojd
Karington. Kako sam mogao biti tako besobziran. Nisam ti smio
dopustiti da se premori.
Gospoa Franklin aneoski mu se osmijehnula.
- Nisam eljela nita rei. Mrzim biti dosadna.
Nas dvojica smo izili zajedno iz sobe, pomalo zbunjeni, i
ostavili smo ene same.
- Kakva sam prokleta budala! Barbara je izgledala tako svjee i
veselo da sam sasvim zaboravio njezinu bolest. Nadam se da nije
pretjerala.
- Ujutro kad se probudi opet e biti sve u redu - mehaniki sam
odgovorio.
Siao je stepenicama. Malo sam oklijevao, ali na kraju sam ipak
odluio da odem Poarou. Sigurno me oekuje. Prvi put sam nevoljko
iao k njemu. Bio sam tako zaokupljen svojim mislima i jo sam
osjeao neki udan gr u elucu.
Polako sam koraao hodnikom. Doavi pred Alertonovu sobu,
uo sam glasove. Nisam namjeravao prislukivati, iako sam

89

automatski stao pred vratima. Uto su se vrata otvorila na njima se

pojavila Dudit.
Ukoila se kad me vidjela. Uhvatio sam je za ruku i ugurao u
svoju sobu. Iznenada sam se razbjesnio.
- to radi u sobi tog ovjeka?
Nepomino me gledala. Sad se nije ljutila, ali je bila potpuno
hladna. Nekoliko sekundi nije odgovorila.
- Ne elim to, rekao sam ti. Ti ne zna to radi.
- Mislim da je to to govori zaista besramno, - kazala je
sarkastino.
- To je sramota tvoje generacije prema mojoj. Svi moramo
potovati odreene norme. Razumije li, Dudit, ja ti zabranjujem da
vie ita ima s tim ovjekom.
- Razumijem. Znai... - to je rekla je mirno.
- Porie li da si zaljubljena u njega?
- Ne.
- Ali ti ne zna tko je on. Ne moe znati.
Bez ikakva uljepavanja ponovio sam joj priu o Alertonu.
- Shvaa li kakav je on podlac - rekao sam na kraju.
Bila je sasvim nesainteresirana i prezirno se osmijehnula.
- Budi uvjeren da nikad nisam ni mislila da je svetac.
- Zar ti to nita ne znai, Dudit? Ti nisi tako pokvarena.
- Nazovi to kako eli.
- Dudit, ti nisi, ti... - bojao sam se izrei ono to sam mislio.
- Sluaj me sad, oe. Ja radim to elim. Nemoe me tiranizirati.
I nije dobro propovijedati. S mojim ivotom radit u ono to mi se
svia i ti me ne moe zaustaviti.
Idue sekunde ve je isala iz sobe.
Sruio sam se na stolicu. To je gore, mnogo gore nego to sam
mislio. Ona je potpuno zaluena. Nije bilo nikog kome sam se
mogao potuiti. Njena majka, jedino bie koje bi moda posluala,
bila je mrtva. Sve je ovisilo o meni.
Mislim da nikad nisam toliko patio.

90

Ustao sam. Oprao sam se, obrijao i presvukao. Siao sam na

veeru. Ponaao sam se sasvim normalno. Izgledalo je da nitko nije
primijetio nita neobino.
Jedan ili dva puta vidio sam kako me Dudit ljutito gleda.
A cijelo to vrijeme postajao sam sve odluniji. Potrebna je samo
hrabrost i razboritost.
Poslije veere izili smo, pogledali u nebo i zakljuli da se
pribliava oluja koja e donijeti kiu.
Krajikom oka primijetio sam kako je Dudit nestala iza ugla.
Odmah je i Alerton otiao u istom pravcu.
Zavrio sam razgovor s Bojdom Karingtonom i poao za njima.
Norton me pokuao zaustaviti. Uhvatio me za ruku. ini mi se
da me htio povesti u etnju. Nisam se obazirao na njega.
Bio je jo sa mnom kad sam skrenuo iza kue.
Oni su bili tamo. Vidio sam Duditino lice i kako se Alerton
naginje nad nju da bi je poljubio.
Onda su neto razgovarali. Poao sam korak naprijed.
Norton me svom snagom vukao k sebi.
- Ne radite to, ne moete
- Mogu. I hou - prekinuo sam ga odluno.
- To nije dobro, dragi prijatelju. Sve je to vrlo bolno, ali vi ne
moete uiniti nita.
utio sam. Mogao je misliti da je tako, ali ja sam znao da nije.
Norton je nastavio:
- Znam kako se ovjek osjea kad je nemoan, ali jedino to se
moe jest priznati poraz. Prihvatite to, ovjee.
Nisam mu proturijeio. Htio sam dobiti na vremenu. Ponovo
sam otiao iza kue.
Njih dvoje su bili nestali, ali ja sam znao gdje u ih nai. U sjeni
jorgovana skrivala se sjenica. Poao sam onamo. Mislim da je
Norton jo bio sa mnom, ali nisam siguran.
Kad sam se priblizio sjenici, zauo sam glasove i zastao. uo
sam Alertonov glas.

91

- Draga moja djevojko, to je sreeno. Ne prigovaraj vie. Sutra

poi u grad. Ja u rei da idem u Ipsvi gdje u ostati nekoliko dana s
prijateljem, a ti telefoniraj iz Londona da se ne moe vratiti. I tko e
saznati za malu lijepu veeru u mom stanu? Nee poaliti, obeajem
ti.
Osjetio sam kako se Norton pomaknuo kraj mene i polako se
okrenuo. Gotovo sam se nasmijao kad sam vidio njegovo zabrinuto
lice. Pustio sam ga da me odvede u kuu. Pristao sam da se vratim,
jer sam tog trenutka spoznao to u uiniti.
- Ne brinite vie. Sve je beskorisno, sad to vidim. Ne moe
upravljati ivotima svoje djece. Odustajem.
Odlaknulo mu je.
Kratko nakon toga rekao sam mu da idem ravno u krevet.
Izmislio sam da me prilino boli glava.
Uope nije posumnjao u moje namjere.
Na as sam zastao u hodniku. Bio je sasvim tih. Ovdje nije bilo
nikoga. Svi su kreveti bili spremni za spavanje. Nortona, koji je imao
sobu na toj strani, ostavio sam dolje. Elizabet Kol igrala je brid.
Kertisa sam u prolazu vidio dolje na veeri. Bio sam sam.
Laskao sam sebi da nisam toliko godina uzalud radio s Poaroom.
Znao sam sve mjere opreznosti.
Sutra Alerton nee sresti Dudit u Londonu.
Sutra Alerton nee ii nikamo.
Sve je bilo tako smijeno jednostavno.
Uao sam u sobu i useo boicu s aspirinima. Zatim sam otiao u
Alertonovu sobu, pa u kupaonicu. Tablete slumberyla bile su u
ormariu. Smatrao sam da bi osam tableta bilo dovoljno. Inae se
smije uzeti jedna ili najvie dvije. Osam e sigurno biti dovoljno.
Sam Alerton je rekao da su vrlo toksine. Proitao sam natpis. Opas
no je prekoraiti propisanu dosu.
Nasmijeio sam se.
Omotao sam svilenu maramicu oko ruke i paljivo uhvatio
boicu. Ne smije biti nikakvih tragova.

92

Izvadio sam tablete. Da, bile su iste veliine kao aspirini. Stavio
sam osam aspirina u boicu i onda je dopunio slumberylom,
ostavljajui osam vani. Sve je izgledalo kao i prije. Alerton nita
nee primijetiti.
Vratio sam se u svoju sobu. Imao sam bocu viskija veina nas je
u Stajlsu imala viski u sobi. Izvadio sam dvije ae i sodu. Alerton
jo nikad nije odbio pie. Kad doe gore, pozvat u ga na viski.
Stavio sam tablete u malo alkohola. Lako su se otopile. Kuao
sam mjeavinu. Moda malo gori, ali jedva primjetno. Imao sam
plan. Nalit u sebi pie kad Alerton doe. Pruit u ga njemu, a sebi
u naliti drugo. Sve lako i prirodno.
On nije znao za moju mrnju. Osim ako mu Dudit nije rekla?
Razmiljao sam o toj mogunosti, ali sam zakljuo da to sigurno nije
uinila. Dudit nikome nita ne pria.
On vjerojatno smatra da je nemam pojma o njihovim planovima.
Vie nisam imao nita drugo raditi nego ekati. To e vjerojatno
potrajati sat ili dva. Alerton je uvijek lijegao kasno.
Iznenadno kucanje na vratima preplailo me. Bio je to Kertis.
Traio me Poaro.
Bilo mi je teko. Cijele veeri nijedanput nisam pomislio na
njega. Sigurno se pitao to se dogodilo sa mnom. To me zabrinulo.
Prvo, bilo me stid to nisam bio uz njega, a drugo, nisam elio da
bilo to posumnja.
Poao sam za Kertisom preko hodnika.
- Eh bien, vi ste me zapustili? - uzviknuo je Poaro.
Zijevnuo sam uz osmijeh opravdavanja.
- Strano mi je ao - ispriavao sam se. - Ali imam takvu oajnu
glavobolju jedva gledam. Mislim da je oluja u zraku. Zbog toga sam
zaista smeten. Sasvim sam zaboravio da vam nisam doao zaeljeti
laku no.
Kao to sam se nadao, Poaro se odmah zabrinuo. Ponudio mi je
lijek. Ljutio se to sam sjedio vani na propuhu. (Bio je najtopliji dan
tog ljeta!) Odbio sam aspirin, rekavi da sam ve uzeo jedan, ali

93

nisam mogao izbjei da ne po pijem alicu slatke i odvratne

okolade!
- To smiruje ivce - uvjeravao me Poaro.
Popio sam je i onda mu rekao laku no, dok su mi u uima
zvonile njegove zabrinute rijei.
Vratio sam se u sobu i buno zatvorio vrata. Poslije sam ih
beumno odkrinuo. Tako da mi ne promakne Alerton kad bude
prolazio. Ali to nee biti ba uskoro.
Sjedio sam i ekao. Mislio sam na svoju mrtvu enu.
- Ti me razumije, draga, moram je spasiti - proaptao sam.
Ostavila mi je Dudit da se brinem o njoj i ja je nisam smio
iznevjeriti.
U toj nonoj tiini osjetio sam kao da je Sinders vrlo blizu mene.
Gotovo sam osjetio njezinu fiziku prisutnost.
I dalje sam sjedio i ekao.

94

Trinaesto poglavlje
Sad moram rei neto to zaista unitava moje samopotovanje.
Jer, istina je, vidite, da sam ja, ekajui Alertona zaspao.
Tome se zapravo ne bih trebao ni uditi. Prethodne noi spavao
sam vrlo loe. Cijeli taj dan proveo sam na zraku, a muile su me
brige i napetost zbog onog to sam odluio uiniti. Osim svega,
osjeao se pritisak skoranje oluje.
Bilo kako bilo, to se dogodilo. Zaspao sam na stolici, a kad sam
se probudio, ve je svanulo jutro i vani se uo cvrkut ptica. Sjedio
sam sav zgren u stolcu, u veernjem odijelu, s udnim okusom
gorine u ustima i glavoboljom.
Najprije sam bio zbunjen, zatim ogoren, ali na kraju sam
osjetio beskrajno olakanje.
Tko li je ono napisao: Najtmurniji dan proivi do sutra i proi
e. Kako je to istinito! Tak sam sad vidio koliko sam bio razdraen i
besuman. Bio sam odluio ubiti ovjeka!
Tog trenutka ugledao sam au s viskijem ispred sebe. Ustao
sam, hitro razmaknuo zavjese i izlio ga kroz prosor. Mora da sam
prole noi bio lud!
Obrijao sam se, okupao i presvukao. Osjeao sam se mnogo
bolje. Otiao sam Poarou jer sa znao da se uvijek budio vrlo rano.
Sjeo sam i sve mu ispriao.
Mogu rei da sam osjetio veliko olakanje.
Blago mi je kimnuo.
- U kakve ste se gluposti upustili! Drago mi je to ste mi doli i
sve priznali. Ali, dragi prijatelju, zato mi to niste rekli juer?
- Pretpostavljam da sam se bojao da ete me pokuati sprijeiti ispriavao sam se zbunjeno.
- Naravno da bih vas sprijeio. Zar mislite da bih vas elio
vidjeti kako visite zbog takvog lopova kao to je Alerton?
- Nitko to ne bi otkrio - rekao sam. - Produzeo sam sve mjere
opreza.
95

- To misle sve ubojice. Vi ste iskreni. Ali dopustite da vam

kaem, mon ami, vi niste tako mudri kao to mislite.
- Sve sam paljivo isplanirao, ak sam obrisao otiske prstiju s
boice.
- Svakako. Tako ste obrisali i Alertonove otiske. A kad njega
nau mrtvog, to onda! I kad se autopsijom ustanovi da je umro od
prevelike doze slumberyla. Je li ih uzeo sluajno ili namjerno. Tiens,
njegovih otisaka nema na boici. Ali zato? Da je to samoubojstvo,
ne bi imao razloga da ih obrie. I onda pregledaju preostale tablete i
otkriju da ih je vie od polovine zamijenjeno aspirinima.
- Pa svatko ima aspirina - promrmljao sam tiho.
- Naravno, ali svatko nema ker koju Alerton obasipa panjom
da upotrijebim starinsku frazu. I upravo juer ste se zbog njega
svadili s kerkom. Dva ovjeka, Bojd Karington i Norton, mogu se
zakleti da niste gajili prijateljske osjeaje prema tom ovjeku. Ne,
Hejstingse, to ne bi bilo dobro. Odmah bi se panja usmjerila na vas,
a do tada biste vjerojatno ve bili u takvom stanju straha i grinje
savjesti da bi svaki malo bolji policijski inspektor vrlo brzo otkrio da
ste vi krivac. Isto je tako mogue da vas je netko vidio dok ste hodali
s tabletama.
- Nije mogue. Nikog nije bilo u blisini.
- A balkon? Ako je netko bio na njemu i promatrao to radite. Ili
je netko jednostavno virio kroz kljuanicu.
- Opsjednuti ste kljuanicom, Poaro. Ljudi ne provode vrijeme
virei kroz kljuanice.
Poaro je napola sklopio oi i primijetio kako sam uvijek bio
naivan.
- Dopustite da vam kaem, u ovoj se kui s kljuevima dogaaju
udne stvari. Uvijek volim zakljuati vrata, ak ako je i Kertis u
susjednoj sobi. Ali ubrzo poslije mojeg dolaska, klju je nestao.
Uope ga nismo mogli nai i morao sam dati napraviti novi.
- Ipak ne vjerujem da ga je netko ukrao. Strano je pomisliti da
to netko radi s odreenom namjerom. - Spustio sam glas. - Poaro, vi

96

ne mislite da je zbog davno poinjenog ubojstva u zraku ostala jo

neka vrsta infekcije?
- Mislite virus ubojstva? To je zanimljiva misao.
- Kue imaju svoju atmosferu - kazao sam zamiljeno. - Ova
kua ima zlokobnu prolost.
Poaro je potvrdno kimnuo.
- Da. Ovdje je bilo ljudi, nekoliko ljudi koji su arko eljeli tuu
smrt. To je istina.
- Vjerujem da to na neki nain utjee na ovjeka. Ali sad, Poaro,
recite mi ta da radim s Duditom i Alertonom. To se mora nekako
zaustaviti, to mislite da bih trebao uiniti?
- Ne inite nita - odgovorio je odluno.
- Ali?
- Vjerujte mi, najbolje je da se uope ne mijeate.
- Kad bih uhvatio Alertona?
- to moete rei ili uiniti? Dudit ima dvadeset i jednu godinu
i svoj je gospodar.
- Ali osjeam da bih trebao neto uraditi.
- Ne, Hejstingse - prekinuo me Poaro. - Ne utvarajte sebi da ste
dovoljno pametni i dovoljno jaki, ili ak dovoljno lukavi da svoje
miljenje nametnete bilo kojem od to dvoje ljudi. Alerton zna kako
e se suprotstaviti gnjevnim oevima i vjerojatno uiva u tome kao u
dobroj ali. Dudit pak nije ovjek kojeg moete zaplaiti.
Savjetovao bih vam, ako je to uope mogue, da uinite neto drugo.
Da sam na vaem mjestu, imao bih povjerenja u kerku.
Pogledao sam ga.
- Dudit je - rekao je Herkul Poaro - sainjena od vrlo dobrog
materijala. Iskreno reeno, ja joj se divim.
- I ja joj se divim. Ali bojim se za nju.
Poaro je iznenada ljutito odmahnuo rukom.
- I ja se bojim za nju. A ja sam bespomoan. Dani prolaze.
Opasnost je tu, Hejstingse, i to vrlo blizu.

97

Isto tako dobro kao i Poaro znao sam da je opasnost blizu. Imao
sam vie razloga nego on da to znam zbog onog to sam uo prole
noi.
Dok sam iao na doruak razmiljao sam o Poaroovoj izjavi.
Imao bih povjerenja u nju.
To je dolo neoekivano, ali mi je dalo udan osjeaj radosti.
Gotovo istodobno osvjedoio sam se da je istinito. Oito, Dudit je
promijenila miljenje i nije pola u London toga dana.
Umjesto toga kao i obino odmah poslije doruka otila je s
Franklinom u laboratorij i bilo je jasno da e imati naporan radni dan.
Obuzeo me osjeaj zahvalnosti. Kako sam bio lud i razoaran
prole noi. Sve sam uzimao zdravo za gotovo. Pa naravno da Dudit
nije prihvatila Alertonovu sumnjivu ponudu. Sad sam se sjetio da
uope nisam uo njezin potvrdan odgovor. Ne, ona je bila prefina,
predobra i iskrena da bi pristala. Ona je odbila sastanak.
Alerton je rano dorukovao i otiao u Ipswich. Drao se plana i
bio je uvjeren da e Dudit, kao to je planirao, doi u London.
Dakle, grdno e se razoarati, mislio sam veselo.
Naiao je Bojd Karington i mrzovoljno primijetio da izgledam
vrlo veselo tog jutra.
- Da, dobio sam neke dobre vijesti - odgovorio sam mu.
Rekao je da se osjea uasno. Imao je dosadan razgovor s
arhitektom zbog nekih tekoa u gradnji, a prekorio ga je i lokalni
graevinski inspektor. Osim toga dobio je neka nepovoljna pisma.
Uza sve to bojao se da se gospoa Franklin premorila prologa dana.
Gospoa Franklin je to skupo naplaivala. Kako sam saznao od
sestre Krejven, bila je nemogua.
Sestra Krejven je morala odustati od svog slobodnog dana, iako
joj ga je bila obeala. Ve je sve pripremila za posjet nekim
prijateljima i sad je bila ogorena. Od ranog jutra gospoa Franklin
je neprestano neto zahtijevala, traila je eterinu sol, pa termofor, pa
jaje sa eerom, pa mlijeko. Sve joj je bilo ili preslatko ili prevrue.
Neprekidno je prigovarala. alila se na bolove oko srca, greve u
rukama i nogama, groznicu i tko zna to.
98

Nitko od nas nije to shvatio ozbilno. Svi smo to pripisivali

njesinoj hipohondriji.
Sestra Krejven i doktor Franklin takoer se nisu zabrinuli.
Doktora Franklina pozvali su iz laboratorija. On je sasluao
enine albe, upitao je bi li htjela da pozove mjesnog lijenika (to je
ona grubo odbila) zatim joj je pripremio sedativ, umirio je to je
bolje mogao i opet otiao na posao.
- Naravno, on zna da ona samo izigrava - povjerila mi je sestra
Krejven.
- Vi mislite da zaista nije nita ozbilno?
- Temperatura joj je normalna, puls takoer. Samo cmizdri bez
razloga, kaem vam.
Bila je razdraena i bezobzirnija nego obino.
- Ona uiva kada moe nekoga gnjaviti. Presretna je kad njen
mu, iako premoren, i ja trimo oko nje. ak je Ser Vilijam izvan
sebe jer se osjea kriv to ju je premorio juer. Takva je ona.
Sestra Krejven oito ju je danas smatrala nemoguom. I ja sam
se uvjerio da je gospoa Franklin bila zaista neobino gruba prema
njoj. Ona je bila od one vrste ena koje instiktivno ne vole bolniarke
i poslugu.
I tako nitko od nas nije ozbilno shvatio njeno neraspoloenje.
Jedino je Bojd Karington zabrinuto hodao okolo i izgledao kao
djeak kojeg su izgrdili.
Koliko li sam puta poslije razmiljao o dogaajima toga dana,
pokuavajui se sjetiti jesmo li neto previdjeli, moda neki naizgled
beznaajni incident. Pokuavao sam se sjetiti ponaanja svakoga od
nas. Jesmo li svi bili uobiajenog raspoloenja ili je netko bio
uzbuen.
Dajte da jo jedanput razmotrim to se sjeam o svakome od
nas.
Bojd Karington, kao to sam rekao, izgledao je da se osjea kriv.
ini se da je mislio kako je prethodnog dana bio bezobziran i
sebian, ne mislei na slabo zdravlje svoje suputnice. Dva tri puta
popeo se gore da pita kako je Barbari Franklin i sestra Krejven, koja
99

ni sama nije bila dobro raspoloena, osorno se otresla na njega. ak

je bio u selu da kupi kutiju okolade. Poslali su je natrag. Gospoa
Franklin ne podnosi okoladu. Razoarano je otvorio kutiju u sobi za
puenje i ponudio Nortona i mene.
Norton je, sad se sjeam, toga jutra imao neto na umu. Bio je
odsutan duhom i vidio sam da je nekoliko puta skupio obrve kao da
razmilja o neemu.
Volio je okoladu, ali ju je pojeo automatski i ne znajui to
jede.
Vrijeme se promijenilo. Od deset sati padala je kia koja je
svima donijela olakanje.
Kertis je donio Poaroa dolje oko podne i smjestio ga u
blagavaonicu. Ovdje mu se pridruila Elizabet Kol i svirala mu na
klaviru. Svirala je lijepo, i to Baha i Mocarta, skladatelje koje je moj
prijatelj najvie volio.
Franklin i Dudit doli su iz vrta oko dvanaest i po sati. Dudit
je bila blijeda i napeta, iako se izvana doimala vrlo mirna. Franklin je
sjeo s nama. Izgledao je umorno i takoer imao izraz ovjeka koji
neto eli uiniti.
Rekao sam neto o tome kako je kia donijela olakanje, a on je
brzo dodao:
- Da. Ima trenutaka kad se neto lomi - uinilo mi se kao da ne
govori o vremenu. Nespretan kao i obino, zapeo je za stol i prosuo
pola okoladica. Odmah se ispriao zapravo kutiji.
To je trebalo biti smijeno, ali nekako nije bilo. Brzo se sagnuo i
pokupio rasute okoladice.
Norton ga je upitao je li imao naporno jutro.
Osmijehnuo se jasno i ivo kao djeak.
- Ne, ne, iznenada sam shvatio da sam bio na pogrenom putu.
Treba pojednostaviti postupak. Sve to moe ii mnogo bre.
Stajao je lagano se njiui, odsutna pogleda.
- Da, da, mnogo bolji put.

100

Ako smo ujutro svi bili nervozni, poslijepodne je bilo

neoekivano prijatno. Kia je prestala i zasjalo je sunce, ali zrak je
bio ist i svje.
Gospou Lutrel donijeli su dolje na verandu. Osjeala se dobro i
bila je armantna, ali se nije ponaala onako pretjerano kao obino.
Zadirkivala je mua, ali njeno i s ljubavlju, a on joj se zadovoljno
smijeio. Svi smo se radovali, videi ih tako dobro raspoloene.
Poaro je dopustio da ga izvesu van i takoer je bio dobre volje.
Mislim da mu se svidjelo promatrati prijateljsko ponaanje
Lutrelovih. Pukovnik je izgledao desetak godina mlai. Bio je
nekako sigurniji u sebe i rjee je upkao brkove. ak je predloio da
poslije veere igraju brid.
- Dejzi ve ezne za bridom.
- Zaista - potvrdila je gospoa Lutrel.
Norton je mislio da bi je to moda premorilo.
- Igrat u samo jedno dijeljenje - kazala je gospoa Lutrel - i
obeajem da neu prigovarati jadnom Dordu.
- Draga, znam da sam grozan igra - pobunio se pukovnik.
- No, pa upravo mi to prua veliko zadovoljstvo da te mogu
zadirkivati.
Svi smo se nasmijali.
- Znam ja svoje greke, ali ih se ne kanim odrei dok ivim nastavila je gospoa Lutrel. - Dord se jednostavno mora pomiriti s
tim.
Pukovnik Lutrel pogledao ju je smueno.
Mislim da je taj njihov sadanji sklad i vedrina poslije u toku
toga dana potakla razgovor o braku i razvodu.
Jesu li mukarci i ene sretniji zbog toga to lake dobivaju
razvod? Ili moda upravo povremena razdoblja otuivanja ili
nezgode s treom osobom daju vie mogunosti za oivljavanje
osjeaja i prijateljstva?
Ponekad je udno vidjeti koliko se razlikuju ivotna shvaanja
ljudi.

101

Moj brak je bio vrlo sretan i uspjean i ja sam ovjek starog

kova, ali ipak sam za razvod - da se prekine s onim to je zauvijek
izgubljeno i pone neto novo. Bojd Karington, koji je imao nesretan
brak, drao je da je ta veza neraskidiva. Rekao je da brak treba
potovati. To je osnova drave.
Norton, iako bez iskustva, mislio je isto kao i ja.
Franklin, suvremeni znanstvenik, bio je rezolutno, protiv
razvoda. To se kosi s njegovim shvaanjem o jasnom, znanstvenom
razmiljanju i djelovanju. Ako ovjek preuzme neke odgovornosti,
on ih mora potovati, enidbeni ugovor je ugovor, kako je kazao,
ovjek u to ulazi slobodnom voljom i mora ostati dosljedan zadanoj
rijei. Sve drugo stvara guve i neprilike.
Naslonivi se u stolcu, dugim je nogama gurkao stol i kazao:
- ovjek izabire svoju enu. Ona je njegova odgovornost dok ne
umre ili dok ne umre on.
- I ponekad blagosilja smrt? - primijetio je Norton s humorom.
Svi smo se nasmijali.
- Bolje nita ne govorite, prijatelju, vi niste bili oenjeni opomenuo ga je Bojd Karington.
- Mislim da je sad prekasno - odmahnuo je rukom Norton.
- Jeste li sigurni?, - pogled Bojda Karingtna bio je podrugljiv.
Upravo u tom trenutku pridruila nam se Elizabet Kol. Vratila se
od gospoe Franklin.
Pitao sam se da li mi se to samo uinilo, ili je Bojd Karington
zaista znaajno pogledavao u nju i Nortona? Je li mogue da je
Norton pocrvenio?
To me potaklo da bolje promotrim Elizabet Kol. Ona je bila
privlana mlada ena. to vie, bila je lijepa. Zapravo vrlo armantna
i simpatina osoba koja je mogla usreiti svakog mukarca.
Posljednjih dana njih su dvoje mnoge sate proveli zajedno.
Traei divlje cvijee i ptice, oni su se sprijateljili. Sjetio sam se
kako je za Nortona rekla da je drag ovjek.
Dakle, ako je tako, bilo mi je drago zbog nje. Njeno pusto i
tuno djevojatvo ne bi se smjelo isprijeiti njenoj srei. Tragedija
102

koja joj je unitila ivot nije uinjena uzaludno. Dok sam je gledao,
pomislio sam da svakako izgleda mnogo sretnije i vedrije nego kad
sam doao u Stajls.
Elizabet Kol i Norton da, to bi moglo biti.
Ali iznenada me obuzeo neodreeni osjeaj nelagodnosti i
zabrinutosti. Ovdje je nesigurno i opasno planirati sreu. Bilo je
neto zlosretno u Stajlsu. To sam jasno osjetio. Tog trenutka postao
sam beskrajno umoran i preplaen.
Ve idue minute taj je osjeaj nestao. Mislim da to nitko nije
primijetio osim Bojda Karingtona.
- Neto se dogodilo, Hejstingse? - upitao me ispod glasa.
- Nije, zato?
- Izgledali ste udno, ne mogu to objasniti.
- Samo osjeaj strepnje.
- Opomena pred nesreu?
- Moda, ako to elite tako rei. Osjeaj da bi se neto moglo
dogoditi.
- udno i ja sam to osjetio. Znate li to bi to moglo biti?
Gledao me pazljivo.
Odmahnuo sam glavom. Zaista nisam imao na umu neto
odreeno. Bio je to samo znak duboke depresije i straha.
Tada je iz kue izila Dudit. Hodala je polako, visoko
uzdignute glave, stisnutih usana, lice joj je bilo tuno i lijepo.
Pomislio sam kako nimalo nije slina ni meni ni Sinders.
Doimala se kao mladi misionar. Slinu asocijaciju imao je i Norton.
- Vjerojatno je upravo isto tako kao vi sada izgledala vaa
imenjakinja prije nego to je Holofernu odrezala glavu.
Dudit se nasmijeila i malo podigla obrve.
- Ne mogu se sjetiti zato je to eljela.
- Zbog najviih moralnih principa, za dobro zajednice.
Lagano zadirkivanje u njegovu glasu uzrujalo je Dudit.
Pocrvenjela je, prola kraj njega i sjela kraj Franklina.
- Gospoa Franklin se osjea mnogo bolje. eli da svi poemo
gore i popijemo s njim kavu - kazala je.
103

Gospoa Franklin je zaista promjenjiva raspoloenja, razmiljao

sam uspinjui se stepenicama poslije veere. Poto je cijeli dan svima
zagoravala ivot, sad je postala suta ljubaznost.
Sjedila je na otomanu u svijetloplavom neglieu. Kraj nje je bila
mala polica za knjige na kojoj je stajao aparat za kavu. Njeni okretni
i bijeli prsti vjeto su pripremali kavu dok joj je sestra Krejven
dodavala sve to je potrebno.
Svi smo bili ovdje osim Poaroa koji se uvijek povlao prije
veere, Alertona koji se nije vratio iz Ipsvia, te gospoe i pukovnika
Lutrela koji su ostali dolje.
Sobom se rairio predivan miris kave. U Stajlsu je kava uvijek
bila neukusna mutna tekuina i zato smo s nestrpljenjem oekivali
ovu koju priprema gospoa Franklin.
Franklin je sjedio s druge strane stola, prihvatajui alice, kako
ih je ona punila. Bojd Karington stajao je na dnu sofe, Elizabet Kol i
Norton bili su kraj prozora. Sestra Krejven je popravila uzglavlje
kreveta. Sjedio sam u naslonjau, zabavljen rjeavanjem krialjke u
Tajmsu.
- Ili ljubav ili trei rizik? - itao sam glasno. - Osam slova.
- Vjerojatno anagram - rekao je Franklin.
Razmiljali smo trenutak. Ja sam nastavio.
- Pukotine izmeu brda su neprijatne.
- Brane - rekao je Bojd Karington brzo.
- Citat: Gdje god je jeka pitana, njen odgovor je... Tenison. Pet
slova.
- Gdje - predloila je gospoa Franklin. - Svakako to je pravo. I
jeka odgovara gdje?
Nisam bio siguran. - Trebalo bi da rije zavri sa v.
- Mnoge rijei zavravaju sa v. Kako, i sad, i snijeg (how, now i
snow).
- Tenisonov citat glasi: I jeka je kad god je pitana odgovarala:
smrt - kazala je Elizabet Kol kraj prozora.
Osjetio sam da netko iza mene teko die. Osvrnuo sam se. Bila
je Dudit. Otila je do prozora, a zatim van na balkon.
104

uo sam kako liica udara o tanjuri Barbare Franklin. Doao

sam do slijedeeg pitanja.
- Ljubomora je zelenooko udovite rekao je taj ovjek.
- ekspir - sjetio se Bojd Karington.
- Je li to Otelo ili Emilija - upitala je gospoa Franklin.
- Sve je predugo. Treba etiri slova.
- Jago.
- Sigurna sam da je Otelo.
- To uope nije iz Othela. To je Romeo rekao Juliji.
Svi smo iznosili svoje miljenje. Iznenada je Dudit uzviknula s
balkona:
- Pogledajte, pada zvijezda. Jo jedna.
- Gdje je? - upitao je Bojd Karington. - Moramo neto poeljeti.
Iziao je na balkon do Elizabet Kol, Dudit i Nortona. Sestra
Krejven je takoer pola za njima. Franklin je ustao i pridruio im se.
Stajali su tamo i uzvikujui gledali u no.
Ostao sam uz krialjku. Zato bih ja gledao zvijezdu koja pada?
Nemam to zaeljeti...
Iznenada se s balkona vratio Bojd Karington.
- Barbara, mora...
- Ne, ne mogu. Preumorna sam - odbila je gospoa Franklin.
- Gluposti, Babs. Mora i neto poeljeti. - Smijao se. - Ne buni
se, ja u te odnijeti.
On ju je podigao na ruke i ponio.
- Bille, spusti me, ne budi lud! - opirala mu se u smijehu.
- Male djevojice moraju izii i neto poeljeti.
Iznio ju je kroz vrata i smjestio na balkonu.
Jo sam se vie zadubio u krialjku. Htio sam odagnati sjeanje
na jasnu tropsku no, kreketanje aba i zvijezdu koja pada. Stajao
sam kraj prozora, vratio se i podigao Sinders, odnio sam je na
rukama da vidi zvijezdu i poeli...
Crte na krialjci zamaglile su se pred mojim oima. Jedna osoba
se povukla s balkona i ula u sobu - Dudit.

105

Dudit ne smije vidjeti moje suze. To nipoto! Nagnuo sam se

nad policu i pravio se da traim knjigu. Sjetio sam se da sam tamo
vidio jedno staro izdanje ekspira. Da bilo je ondje. Potraio sam
Othella.
- to radi, oe?
Promrmljao sam neto o krialci i nastavio okretati stranice. Da
bio je to Jago.
O spasi me, Boe, ljubomore.
To je zelenooko udovite koje se
hrani ismijavanjem.
Dudit je nastavila:
Ni mak, ni mandragora, ni sva
uspavljujua sredstva svijeta
nee te nikad izlijeiti kao sladak san
koji si sanjao juer.
Glas joj je zvonio lijepo i duboko.
Ostali su se vraali, veselo razgovarajui. Gospoa Franklin je
zauzela svoje mjesto na otomanu. Franklin se vratio na svoje mjesto i
uzeo svoju kavu. Norton i Elizabet Kol brzo su popili kavu i ispriali
se, jer su obeali igrati brid s Lutrelovima.
Gospoa Franklin popila je kavu, a zatim zatraila svoje
kapljice. Dudit ih je donijela iz kupaonice jer je sestra Krejven
upravo bila izila.
Franklin je besciljno lutao sobom. Spotakao se o pokrajni stoli.
- Ne budi tako nespretan Don - otro ga je prekorila ena.
- ao mi je, Barbara. Razmiljao sam o neemu.
- Ti si pravi nespretni medvjed! - uzrujala se gospoa Franklin.
Pogledao ju je odsutno.
- Lijepa no. Proetat u - kazao je. Izaao je.

106

- On je genije. To se vidi po njegovu ponaanju, zaista mu se

divim. Takva strast za poslom - kazala je gospoa Franklin.
- Da, da pametan momak - sloio se Bojd Karington.
Dudit je naglo izila iz sobe gotovo se sudarivi sa sestrom
Krejven na vratima.
- to misli o partiji piketa, Babs? - upitao je Bojd Karington.
- O divno. Moete li nai neke karte, sestro?
Sestra Krejven je otila po karte, a ja sam gospoi Franklin
zaelio laku no i zahvalio joj na kavi.
U hodniku sam naiao na Franklina i Dudit. Stajali su i gledali
kroz prozor.
Nisu razgovarali samo su stajali jedno uz drugo.
Franklin je pogledao preko ramena kad me uo. Krenuo je dva
tri koraka, zastao i upitao: - Idete li u etnju, Dudit?
Moja ker je odmahnula glavom.
- Ne bih noas. Idem u krevet. Laku no.
Siao sam s Franklinom. On je zvidukao i smijeio se.
Uinilo mi se da je to neuljudno, jer sam se osjeao potiteno.
- Izgledate zadovolni veeras.
- Da. Uinio sam neto to sam ve odavno elio. Vrlo uspjeno.
Dolje sam se rastao od njega i zastao kraj igraa brida. Norton
mi je namignuo da ne vidi gospoa Lutrel. ini se da su se igrai
odlino slagali.
Alerton se jo nije bio vratio. Uinilo mi se kao da je kua bez
njega sretnija i manje zastraujua.
Popeo sam se u Poaroovu sobu. Kod njega sam zatekao Dudit.
Nasmijeila mi se bez rijei.
- Ona vam je oprostila, mon ami, - rekao je Poaro sa znaajnim
pogledom.
- Zaista.
Dudit je ustala. Stavila mi je ruke oko vrata i poljubila me.
- Jadni oe. Ja sam ta kojoj treba oprostiti. I zato oprosti mi i reci
laku no.
- ao mi je, Dudit. Jako mi je ao. Nisam to mislio.
107

- Sve je u redu - prekinula me. Zabora vimo to. Opet je sve

dobro. Smijeila se ne odreeno. Sad je sve u redu ponovila je i tiho
napustila sobu.
Kad je otila, Poaro me pogledao.
- Dakle? to se dogaalo ove veeri? - upitao me.
Ispruio sam ruke.
- Nita se nije dogodilo - izjavio sam.
Zaista sam to olako rekao. Jer, neto se dogodilo te noi.
Gospoa Franklin se ozbiljno razboljela. Poslali su po dva lijenika,
ali uzaludno. Umrla je slijedee jutro.
Tek dvadeset etiri sata kasnije saznali smo da je umrla od
trovanja physostigminom.

108

etrnaesto poglavlje
Ispitivanje je poelo poslije dva dana. To je bilo drugo
ispitivanje koje sam doivio u ovom dijelu svijeta.
Sudac istraitelj bila je jedna sredovjena ena otra pogleda i
vrlo suhoparna.
Prvo je provedena lijenika istraga. Utvreno je da je uzrok
smrti trovanje physostigminom, a pronaeni su i ostali alkaloidi iz
graha. Trovanje se moralo dogoditi prole veeri izmeu 19 i 24 sata.
Policijski porunik i njegove kolege nisu htjeli biti precizniji.
Zatim je ispitan doktor Franklin. Ostavio je dobar dojam.
Njegova je izjava bila jasna i jednostavna. Poslije enine smrti
pregledao je otopine u labo ratoriju. Otkrio je da je boica, koja je
trebala sadrati opasnu otopinu alkoloida graha potrebna radi
eksperimenta, napunjena obinom vodom. U njoj su bili samo
tragovi prijanjeg sadraja. Nije mogao rei kad je to uinjeno jer taj
preparat nije upotrebljavao ve nekoliko dana.
Postavili su pitanje tko je sve mogao ui u laboratorij. Doktor
Franklin je rekao da je laboratorij obino zakljuan i da on dri klju
u depu. Njegova asistentica gospoica Hejstings imala je duplikat
kljua. Tko god je elio ui u laboratorij, morao je dobiti klju od nje
ili njega. Njegova ena ga je esto posuivala, kad bi zaboravljala
svoje stvari u laboratoriju. On nikad nije donio preparat
physostigmina u kuu ili eninu sobu, a misli da ona to ni u kojem
sluaju nije mogla uzeti sluajno.
Kad su ga dalje ispitivali, kazao je da se njegova ena neko
vrijeme osjeala loe. Nije imala nikakvu organsku bolest. Patila je
od depresije i naglih promjena raspoloenja.
U posljednje vrijeme bila je vedrija i on se nadao da joj se
poboljalo zdravlje. Nisu se svadili i dobro su se slagali. Zadnje
veeri njegova ena izgledala je vesela i raspoloena.
Rekao je da je ona esto priala o tome kako e skonati ivot,
ali da on to nije smatrao ozbiljnim. Zamoljen da bude jasniji,
109

odgovorio je da njegova ena nije bila tip sklon samoubojstvu. To on

misli kao lijenik i suprug.
Poslije njega dola je sestra Krejven. Doimala se mudro i
ozbiljno u svojoj uniformi i odgovarala je kratko i profesionalno.
Vie od dva mjeseca bila je u slubi gospoe Franklin. Bolesnica je
patila od teke depresije. Ona ju je najmanje tri puta ula kako
izjavljuje da eli da se sve zavri, da je njen ivot nepotreban i da je
samo teret svojem muu.
- Zato je to rekla? Je li bilo nekog udaljavanja meu njima?
- Nije, ali je njenom muu nedavno ponuen posao u
inozemstvu. On ga je odbio zato da je ne ostavi.
- I ponekad se zbog toga osjeala krivom?
- Da. Za sve je krivila svoje loe zdravlje i svega joj je bilo
dosta.
- Je li doktor Franklin znao o tome?
- Mislim da mu to nije govorila.
- Ali je bila podlozna depresiji.
- Svakako.
- Da li je ikad posebno spomenula samoubojstvo?
- Vjerujem da je mislila na to kad je govorila - elim sve
zavriti.
- Nikad nije spomenula kako se namjerava ubiti?
- Nije. Bila je vrlo neodreena.
- Da li ju je u posljednje vrijeme neto posebno alostilo?
- Nije, bila je prilino dobro raspoloena.
- Slaete li se da je bila odlino raspoloena one veeri prije
nego to je umrla?
- Pa bila je uzbuena - oklijevala je sestra Krejven. - Imala je lo
dan i prigovarala je zbog bolova i vrtoglavice. Uveer je izgledala
bolje, ali je njeno raspoloenje bilo nekako neprirodno. Doimala se
nemirno i napeto.
- Jeste li vidjeli kakvu boicu ili neto u emu bi mogao biti
otrov?
- Nisam.
110

- ta je jela i pila?
- Jela je juhu, kotlet, graak, krumpir i puding od vinja. Popila
je au burgunca.
- Tko joj je donio burgundac?
- Imala je bocu u svojoj sobi. Neto je ostalo, u boci, vjerujem
da je to pregledano i da u vinu nije bilo niega.
- Je li mogla staviti drogu u au, a da to vi ne primijetite?
- Mogla je. Vrtjela sam se po sobi, spremajui stvari. Nisam je
gledala. Uza se je imala malu kutiji i torbicu. Mogla je staviti u
burgundac to god je htjela, ili kasnije u kavu, ili vrue mlijeko koje
je posljednje popila.
- Imate li kakvu ideju to je mogla uiniti s boicom.
Pa, pretpostavljam da ju je poslije mogla baciti kroz prozor, ili u
koaricu za otpatke. A mogla ju je ak i oprati i vratiti u ormari za
lijekove u kupaonici. Tamo ima nekoliko praznih boica. Sauvala
sam ih, jer su praktine.
- Kad ste posljednji put vidjeli gospou Franklin?
U dvadeset dva i trideset. Spremila sam je za no. Popila je
vrue mlijeko i rekla da bi eljela aspirin.
- Kako je bila tada?
Sestra Krejven je malo razmiljala.
- Kao i obino Ne, ipak mi se ini da je bila preuzbuena.
- Nije bila potitena?
- Ne, bila je nekako grozniava, kako da kaem. Ali ako je to
samoubojstvo, kako vi mislite, onda je to mogao biti osjeaj
rtvovanja.
- Je li ona bila linost koja bi sebi oduzela ivot.
Nastala je stanka. Kao da se sestra Krejven nije mogla odluiti.
- Ne znam - rekla je najzad. - Ipak mislim da jest. Bila je vrlo
neuravnoteena.
Ser Vilijam Bojd bio je slijedei. Bio je vrlo uzbuen, ali je
sabrano dao svoju izjavu.
Te veeri igrao je sa rtvom piket. Nije primijetio nikakve
znakove potitenosti, ali nekoliko dana ranije gospoa Franklin je u
111

razgovoru spomenula da bi si najradije oduzela ivot. Bila je vrlo

nesebina ena i duboko pogoena osjeajem krivnje to ometa
muevljevu karijeru. Bila je odana suprugu i ponosila se njegovim
uspjesima. Ponekad je bila vrlo zabrinuta zbog svog zdravlja.
Zatim je pozvana Dudit, bila je vrlo kratka.
Nita ne zna o iznoenju physostigmina iz laboratorija. One
veeri, kad se dogodila tragedija, gospoa Franklin joj je izgledala
kao obino, iako malo preuzbuena. Nikad nije ula da gospoa
Franklin spominje samoubojstvo.
Posljednji je bio Herkul Poaro. Svjedoio je s mnogo estine i
izazvao je izvanredan dojam. Opisao je razgovor koji je s gospoom
Franklin vodio dan prije njene smrti. Bila je vrlo potitena i nekoliko
je puta rekla da se eli svega rijeiti. Brinulo ju je njeno zdravlje i
povjerila mu se da je duboko ogorena zbog takvog bezvrijednog
ivota. Rekla mu je kako ponekad osjea da bi bilo prekrasno zaspati
i ne probuditi se.
Njegov slijedei odgovor sve je uzbudio.
- U jutro, 10. lipnja, sjedili ste u vrtu pred laboratorijem?
- Jesam.
- Jeste li vidjeli gospou Franklin da izlazi iz laboratorija?
- Jesam.
- Je li imala neto u ruci?
- U desnoj ruci drala je boicu.
- Jeste li potpuno sigurni u to?
- Jesam.
- Je li bila zbunjena kad vas je vidjela?
- Bila je zateena.
Sudac je poeo sreivati istrazni materijal. Porota mora donijeti
zakljuak kako je rtva umrla. Uzrok smrti se zna jer je to utvreno
medicinskom pretragom. Pokojnica je otrovana sulfatom. Oni moraju
utvrditi je li to uzela sluajno, ili namjerno, ili joj je to dala neka
druga osoba. uli su da je pokojnica bila melankolina, da je bila
slaba zdravlja i da je neprekidno bila napetih ivaca. Gospodin
Herkul Poaro, svjedok ije ime treba potovati, izjavio je da je vidio
112

gospou Franklin kako izlazi iz laboratorija s boicom u ruci i da se

zbunila kad ga je vidjela. Mogue je da je upravo tada iz laboratorija
uzela otrov, elei sebi oduzeti ivot. ini se da je patila od fiksne
ideje da stoji na putu svome muu i njegovoj karijeri. Bilo je reeno
da je doktor Franklin bio dobar i njean mu, te da nikad nije bio
nestrpljiv zbog njene bolesti, niti je prigovarao to osujeuje njegovu
karijeru. Vjerojatno je to bila samo njena ideja. U ena koje pate od
ivanih smetnji javljaju se udne ideje. Nije dokazano kako je uzela
otrov i kada. Vjerojatno je malo udno to nije naena boica u kojoj
se drao otrov. Ali moda ju je, kao to je rekla sestra Krejven,
gospoa Franklin oprala i stavila u ormari u kupaonici. Preostaje da
porota donese svoju odluku o tome.
Presuda je izreena nakon kratkog razmatranja.
Porota smatra da je gospoa Franklin oduzela sebi ivot u
trenutku neuravnoteenosti.
Pola sata kasnije bio sam u Poaroovoj sobi. Bio je vrlo uzbuen.
Kertis ga je smjestio u krevet i osvjeio ga.
Umirao sam od elje da govorim, ali morao sam se savladati dok
sobar ne napusti sobu.
Onda sam prasnuo.
- Je li istina, Poaro, ono to ste rekli? Jeste li vidjeli boicu u
ruci gospoe Franklin kad je izlazila iz laboratorija?
Slab smijeak preletio je Poaroovim licem.
- Zar vi to niste vidjeli, prijatelju? - promrmljao je.
- Nisam.
- Ali moda niste primijetili?
- Naravno, ne mogu tvrditi da je nije imala uza se. - Sumnjiavo
sam ga pogledao. - Pitam vas, jeste li govorili istinu?
- Zar mislite da bih lagao?
- Ne bih se iznenadio.
- Hejstingse, vi me iznenaujete. Kamo je nestalo vae
povjerenje?
- Ne mislim da biste vi zaista izigrali sud - priznao sam.

113

- To ne bi bilo lano svjedoenje. Ja nisam bio pod zakletvom mirno je primijetio Poaro.
- Onda je to bila la?
- to sam rekao mon ami, rekao sam - odmahnuo je Poaro
rukom. - O tome ne treba raspravljati.
- Jednostavno vas ne razumijem! - viknuo sam.
- to ne razumijete?
- Vae svjedoenje o tome kako je gospoa Franklin govorila o
samoubojstvu, o svojoj potitenosti.
- Enfin, uli ste je da tako govori.
- Jesam. Ali to je bilo samo jedno od njenih raspoloenja. Vi to
niste objasnili.
- Moda nisam ni elio.
Buljio sam u njega.
- Vi ste eljeli da presuda glasi samoubojstvo?
Poaro je malo zastao.
- Mislim, Hejstingse, da vi ne shvaate ozbiljnost situacije. Ako
ba hoete, elio sam da presuda glasi samoubojstvo.
- Ali vi to ne mislite, vi ne mislite da je ona poinila
samoubojstvo.
Odmahnuo je glavom.
- Mislite da je ubijena?
- Da, Hejstingse, ubijena je.
- Pa zato to pokuavate zatakati i proglasiti samoubojstvom?
To prekida sva dalja istraivanja.
- Jasno.
- Vi ste to eljeli?
- Jesam.
- Ali zato?
- Zar vi to zaista ne razumijete? Nije vano, u to neemo ulaziti.
Morate mi vjerovati da je to bilo ubojstvo, promiljeno, namjerno
ubojstvo. Kaem vam, Hejstingse, i nije udno to to nismo mogli
sprijeiti. Jer, ubojica je odluan i okrutan.
- I to e se dogoditi poslije? - upitao sam.
114

- Sluaj je zavren - nasmijeio se Poaro. - Oznaen i stavljen u

arhivu. To je za njih samo ubojstvo. Ali vi i ja, Hejstingse,
nastavljamo raditi. Rovat emo kao krtice. Prije ili poslije uhvatit
emo X-a.
- Pretpostavimo da u meuvremenu jo netko bude ubijen?
- Ne vjerujem - odmahnuo je Poaro glavom. - Osim, ako netko
nije neto vidio ili neto zna. Ali ako je tako, to emo na vrijeme
saznati.

115

Petnaesto poglavlje
Nejasno se sjeam ostalih dogaaja u danima neposredno poslije
istrage o smrti gospoe Franklin. Da, naravno, bio je sprovod, kojem
je prisustvovalo mnogo znatieljnika iz Stajlsa i St. Mari. Tada me
oslovila neka stara ena vlanih oiju, nalik na vjeticu.
Prila mi je upravo kad smo izili iz mrtvanice.
- ini mi se da vas se sjeam, gospodine?
- Pa, moda...
Nastavila je i ne sluajui to sam rekao.
- Prolo je vie od dvadeset godina otkad je umrla stara dama u
dvorcu. Tada je to bilo prvo ubojstvo u Stjlesu. To nee biti
posljednje, kazala sam. Staru gospou Ingltorp sredio je mu. Svi
smo bili sigurni u to. - Lukavo me gledala. - Moda je i ovaj put bio
mu.
- to to znai? - upitao sam strogo. - Zar niste uli da je ovo
samoubojstvo?
- To je kazao sudac. Ali on moe pogrijeiti? - Gurnula me. Lijenici znaju kako e se rijeiti svoje ene. A, ini se, da mu ona
ba nije bila dobra.
Ljutito sam je pogledao i ona je otila, promrmljavi kako ona
nije nita mislila, samo joj je, eto, udno to se to dogodilo po drugi
put.
- Zaista udno, a oba puta i vi ste bili ovdje?
Upitao sam se ne sumnja li ona da sam ja poinio oba ubojstva.
To me uznemirilo. Iznenada sam shvatio kako su udna i opasna ta
mjesna aputanja.
Na kraju, to i nije bilo loe. Jer netko je ubio gospou Franklin.
Kao to sam rekao, sjeam se vrlo malo stvari iz tih dana.
Poaroovo zdravlje vrlo me zabrinulo. Kertis mi je doao blijeda lica i
uzbueno mi saoptio da je Poaro imao opasan srani napad.
- ini mi se, gospodine, da bi morao poi lijeniku.

116

Odmah sam otiao Poarou, koji je odluno odbio taj prijedlog.

To mi nije bilo nalik na njega. Uvijek se brinuo o svom zdravlju.
Bojao se propuha, pri najmanjem povjetarcu hodao je alom oko
vrata, uasavao se mokrih nogu, mjerio temperaturu i odlazio u
krevet pri prvoj sumnji na prehladu. To sam ja zvao fluxion de
poitrine! Znao sam da se i za sitnice savjetovao s lijenikom.
A sad, kad je zaista bio bolestan, kao da se promijenio.
A moda je upravo to bio pravi razlog. Sve dotad je znao da mu
ne prijeti velika opasnost. Sad kad je zaista bolestan, vjerojatno se
bojao saznati istinu. Moda je lijenika odbijao iz straha.
Moje je savjete odbacivao odluno i ljutito.
- Ali ja sam se savjetovao s lijenikom. I to ne s jednim nego s
mnogima. Bio sam kod Blanka i Dasa i to su uinili? Poslali su me u
Egipat gdje sam se osjeao jo gore. Bio sam takoer kod R. E. koji
je bio specijalist za srce.
- to je rekao? - upitao sam.
Poaro me ozbilno pogledao i ja sam se uplaio.
- Uinio je sve to se moglo uiniti - kazao je mirno. - Svi su mi
lijekovi pri ruci. Vie od toga ne moe se uiniti. Vidite, Hejstingse
uzaludno je zvati lijenika. Mon ami, motor se istroio. Nije to
automobil, da se stavi novi motor, pa da i dalje radi.
- Ali, Poaro, sigurno ima neto. Kertis...
- to je s Kertisom?
- Doao je k meni. Bio je zabrinut. Imali ste napad.
- Da, da - kimnuo je Poaro - ponekad imam napade. Gotovo se
onesvijestim od bolova. Kertis se nije naviknuo na to.
- Zar zaista neete poi lijeniku?
- To nema smisla, prijatelju.
Govorio je vrlo mirno, ali odluno. Ponovo sam se uplaio.
Poaro mi se nasmijeio.
- Ovo je, moj posljednji sluaj. To je takoer moj najzanimljiviji
sluaj i najtei. Jer u X-u imamo nevjerojatnog tehniara, izvrsnog,
koji izaziva divljenje, iako to ovjek ne eli. Mon cher, taj X radi

117

tako sposobno da je potukao mene, Herkula Poaroa! On je tako vjet

da ga ja ne mogu nadmudriti.
- Ako niste zdravi... - poeo sam zabrinuto.
Oito sam kazao krivu rije. Herkul Poaro se razbjesnio.
- Zar vam morari sto puta rei da nema potrebe za fizikim
naprezanjem? ovjek mora samo razmiljati.
- Da, naravno, to radite dobro.
- Dobro? Izvanredno! Noge su mi otkazale, srce se poigrava sa
mnom, ali moj mozak, Hejstingse, funkcionira odlino.
- Izvanredno - umirivao sam ga.
Ali dok sam polako silazio stepenicama, pomislio sam kako
Poaroov mozak ipak ne reagira tako brzo kao nekad. Jer gospoa
Lutrel je jedva spaena, a gospoa Franklin je umrla. A to smo mi
uinili? Praktiki nita.
- Hejstingse, predloili ste da se savjetujem s lijenikom - kazao
je Poaro sutradan.
- Bio bih mnogo sretniji ako biste to uinili - rekao sam ustro.
- Eh bien, posluat u vas. Razgovarat u s doktorom
Franklinom.
- Franklinom? - zabezeknuo sam se.
- Pa on je lijenik?
- Jest, ali njegovo je zanimanje istraivanje?
- Bez sumnje. Siguran sam da ne bi uspio kao praktiar. Ali on
ima kvalifikacije. Zapravo, on zna stvar bolje nego veina, kako to
pie u romanima.
Nisam bio zadovoljan. Iako nisam sumnjao u Franklinovu
sposobnost, znao sam da je savreno nezainteresiran za ljudske
bolesti. Vjerojatno je bio izvanredan znanstvenik, ali uope nije bio
prikladan da se brine za bilo kojeg bolesnika. Ipak, kako Poaro nije
imao mjesnog lijenika, Franklin je prihvatio da ga pregleda. Ali,
objasnio je, budu li potrebne pretrage, morat e pozvati mjesnog
lijenika.
Franklin se dugo zadrao kod Poaroa.

118

Kad je najzad iziao, povukao sam ga u svoju sobu i zatvorio

vrata.
- Dakle? upitao sam zabrinuto.
- On je divan ovjek - zamiljeno je rekao Franklin.
- Ah to, naravno - odmahnuo sam, jer se to razumjelo samo po
sebi. - Ali njegovo zdravlje?
- Njegovo zdravlje? - Franklin je izgledao prilino iznenaen,
kao da sam spomenuo neto potpuno nevazno. - Naravno, zdravlje
mu je naeto.
Osjeao sam da tako ne bi smio govoriti profesionalac. Pa ipak
Dudit mi je rekla da je Franklin u svoje vrijeme bio najbolji student.
- Je li jako loe? upitao sam.
Bacio je pogled na mene.
- elite znati?
- Naravno.
ta ta luda misli?
- Veina ljudi ne eli znati. Oni ne ele istinu. Oni ele nadu.
Makar se i zavaravali. Naprosto zauuje kako im to uspijeva. Ali
kod Poaroa nee biti tako.
- Mislite li? - ponovo me epao strah.
Franklin je kimnuo potvrdno.
- To je u redu. Rekao bih uskoro. Ne bih vam to rekao da mi to
nije odobrio.
- Onda on zna?
- Zna. Srce moe zakazati svakog trenutka. Naravno, ovjek ne
moe znati kada. - Zastao je i zatim rekao. - Iz onog to je govorio,
mislim da eli neto zavriti, neto to je poduzeo. Znate li neto o
tome?
- Znam.
Franklin me pogledao sa zanimanjem.
- eli zavriti posao.
- Razumijem.
Pitao sam se nagaa li Don Franklin u emu se sastoji posao.

119

- Nadam se da e uspjeti - kazao je polako. - Po onome to je

rekao, ini se da mu to mnogo znai. - Zastao je te dodao. Izvanredan um.
- Zar nema nita to bi se moglo uiniti? - upitao sam zabrinuto.
- Ima ampule amylnitrata da ih uzme kad osjeti da se pribliava
napad.
Tada je rekao neto udno.
- On vrlo potuje ovjekov ivot, zar ne?
- Mislim da potuje.
Kako sam esto sluao Poaroa kako kae: Ja ne odobravam
umorstvo. Te rijei, tako izvorne uvijek su izazivale moju matu.
- U tome se razlikujemo - nastavio je Franklin. - Ja ne potujem.
Pogledao sam ga znatielno. Nakrivio je glavu i blago se
osmijehnuo.
- Upravo tako. Ako smrt u svakom sluaju mora doi, to znai
hoe li doi prije ili poslije? To je tako mala razlika.
- to vas je, zaboga, navelo da postanete lijenik, kad tako
mislite? - naljutio sam se.
- O, dragi prijatelju, medicina nije samo odgaanje posljednjeg
kraja. To je mnogo vie to je dokazivanje ivota. Ako umre zdrav
ovjek, to ne znai mnogo. Ako umre imbecil, kreten, to je dobra
stvar. Ali ako ispravljajui luenje njegove tiroidne lijezde, kretena
pretvorite u zdravu normalnu osobu, to je vrlo vano.
Gledao sam ga s vie zanimanja. I dalje sam mislio da doktora
Franklina nikad ne bih pozvao kad bih obolio od gripe, ali morao
sam osjetiti potovanje prema odanosti nauci i prema velikoj snazi
tog ovjeka. Primijetio sam da se promijenio od enine smrti. Nije
bio tuan. Naprotiv, izgledao je ivlji, manje odsutan duhom i pun
nove energije i strasti.
- Vi i Dudit niste mnogo slini? - iznenada je prekinuo moje
razmiljanje.
- Ne, mislim da nismo.
- Je li ona slina majci?

120

- Zapravo i nije - odmahnuo sam glavom. - Moja ena je bila

vesela. Nita nije uzimala ozbiljno i trudila se da i ja postanem takav,
ali bez velikog uspjeha.
- Vi ste prilino teak otac? - nasmijeio se. - Tako kae Dudit.
Dudit se rijetko smije, ona je ozbiljna mlada ena. Previe radi. To
je moja greka.
- Va je posao sigurno vrlo zanimljiv - kazao sam iz pristojnosti.
- A?
- Rekao sam da je va posao sigurno zanimljiv.
- Samo nekima. Svima ostalima je dosadan. Vjerojatno imaju
pravo. U svakom sluaju okrenuo je glavu, ramena su mu se ukrutila,
iznenada se doimao kao snaan i muevan ovjek - sad imam ansu.
Boe, vikao bih iz svega glasa. Danas sam primio pismo od
ministarstva. Daju mi onaj posao. Poinjem za deset dana.
- U Africi?
- Da. To je predivno.
- Tako brzo - osjetio sam se zateen.
- Kako to mislite, tako brzo? - zagledao se u mene. - Mislite
nakon Barbarine smrti? Zato ne, zaboga? Nema potreba da se
pretvaram kako mi njena smrt nije donijela veliko olakanje.
Kao da ga je zabavljalo moje zaprepatenje.
- Nemam vremena za konvencionalnosti. Zaljubio sam se u
Barbaru bila je vrlo lijepa djevojka oenio sam se njome i prestao je
voljeti za manje od godinu dana. Mislim da je to kod nje trajalo jo
krae. Naravno, razoarao sam je. Mislila je da me moe izmijeniti.
Ali nije uspjela. Ja sam sebian, svojeglav i radim ono to elim.
- Ali taj posao u Africi odbili ste zbog nje - primijetio sam.
- Jesam. Ali razlog je bio isto financijski. Barbara se navikla na
lagodan ivot. Da sam otiao, morao bih je ostaviti u oskudici. Ali
sad - nasmijeio se radosno kao djeak - sve se okrenulo meni u
korist.
Bio sam ogoren. Znao sam da mnogi mukarci ne ale mnogo
kad ime ena umre. Ali ovo je bilo previe prostaki.
Na mom licu je proitao to mislim, ali nije odustao.
121

- Istina je rijetko prijatna. A ipak tedi vrijeme i nepotrebno

objanjavanje.
- I vas uope ne zabrinjava to je vaa ena poinila
samoubojstvo? - upitao sam otro.
- Zapravo, ne vjerujem da je poinila samoubojstvo - odgovorio
je zamiljeno. - To nije nalik na nju.
- Ali to mislite da se dogodilo?
- Ne znam - uhvatio me za ruku. - Ne elim znati. Razumijete li?
Zurio sam u njega. Oi su mu hladne.
- Ne elim znati - ponovio je. - Eto vidite, ne zanima me.
Vidio sam ali nisam razumio.
Ne znam kad sam primijetio da Stiven Norton ima neto na umu.
Poslije istrage bio je vrlo tih. Kad je zavrio sprovod etao je okolo s
oima uprtim u zemlju. Imao je naviku da prolazi rukom kroz svoju
kratko oianu kosu sve dok se ne bi nakostrijeila kao jeeve bodlje.
To je radio sasvim nesvjesno i odsutna duha. Na pitanja je odgovarao
nesabrano i bezvoljno. Sve me to nagnalo na pomisao da je on zbog
neeg zabrinut. Obzirno sam ga upitao nije li moda uo neke vijesti,
ali je odluno odbio. Tako sam privremeno odustao da bilo to pitam.
Ali malo poslije kao da je elio uti moje miljenje o neem.
Nespretno je okoliao o nekim nevaznim stvarima da bi se na kraju
upustio u razgovor o etici.
- Znate, Hejstingse, vrlo je jednostavno rei kad je neto pravo
ili krivo. Ali kad treba procijeniti, to nije tako jednostavno. Mislim,
ovjek naleti na neto, sasvim nehotice neto otkrije, sve je to puki
sluaj i iz toga ne moete izvui nikakvu korist, a ipak to moe biti
vrlo vano. Razumijete li to elim rei?
- Zapravo ne razumijem - rekao sam zbunjeno.
Podigao je obrve i proao rukom kroz kosu koja je opet smijeno
strala.
- To je teko objasniti. Pa evo, pretpostavimo da vam se
dogodilo da neto proitate u privatnom pismu, koje ste grekom
otvorili pismu koje je upueno nekom drugom, a vi ga ponete itati,

122

jer mislite da je za vas, i proitate neto to nije namijenjeno vama.

Znate, to se moe dogoditi.
- Naravno da moe.
- I to bi ovjek uinio?
- Pretpostavljam da biste otili toj osobi i rekli: Vrlo mi je ao,
ali ovo sam otvorio nehotice.
Norton je uzdahnuo i rekao da to i nije teko jednostavno.
- Vidite, mogli biste proitati neto zbunjujue.
- Mislite, to bi zbunilo tu osobu? Pretpostavljam da biste se
trebali ponaati kao da niste nita proitali da ste na vrijeme opazili
zabunu.
- Da - kazao je Norton, ali kao da jo nije bio zadovoljan.
- elio bih znati to bih trebao uiniti - razmiljao je.
- Ne vidim drugo rjeenje - odgovorio sam mu.
- Vidite, Hejstingse, ima tu mnogo vie toga. Pretpostavimo da
je ono to ste proitali vrlo vano za nekog drugog.
Izgubio sam strpljenje.
- Zaista, Nortone, ne shvaam vas. Ne moete samo tako hodati
okolo i itati tua pisma!
- Ne, ne, naravno da ne mogu. Nisam to mislio. To uope i nije
bilo pismo. Uzeo sam samo taj primjer. Moglo je to biti bilo to.
Neto to si sluajno uo, proitao ili vidio. To naravno zadri za
sebe, osim...
- Osim, to?
- Osim, ako to nije neto to bih trebao rei - kazao je polako.
Iznenada sam se zainteresirao.
- Pazite, pretpostavimo, recimo, da ste sluajno neto vidjeli
kroz kljuaonicu.
Kljuaonica me podsjetila na Poaroa!
Norton je tvrdoglavo nastavio:
- Mislim, imali ste razlog da pogledate kroz kljuaonicu klju
moe biti gurnut i vi samo pogledate je li kljuaonica slobodna ili
zbog nekog drugog razloga i tako provirite i ugledate neto to niste
oekivali da ete vidjeti. Ono to ste vidjeli...
123

Na trenutak sam izgubio nit njegovog razlaganja, jer mi je

najednom neto palo na um. Sjetio sam se onoga dana kad je Norton
podigao dalekozor da vidi djetlia. Sjetio, sam se iznenadne
zbunjenosti i njegova nastojanja da me sprijei da i ja pogledam kroz
dalekozor. Doao sam do zakljuka da je on vidio neto to se ticalo
mene zapravo da su to bili Alerton i Dudit. Ali ako to nije bilo? Ako
je vidio neto sasvim drugo? Tada sam pomislio da su to bili Alerton
i Dudit zato to sam u to vrijeme bio toliko obuzet njima da nisam
ni na to drugo mislio.
- Je li to neto to ste vidjeli kroz dalekozor? - upitao sam.
- Kako ste pogodili, Hejstingse? - zaprepastio se Norton.
- To je bilo onog dana kad smo s Elizabet Kol bili na breuljku,
zar ne?
- Da.
- I vi niste zeljeli da ja vidim.
- To nije bilo... to nije bilo namijenjeno nikome od nas.
- to je to bilo?
Norton se namrtio.
- Upravo je o tome rije. Treba li rei? Mislim, je li to
pijuniranje. Vidio sam neto to nisam namjeravao vidjeti. Ondje je
zaista bio djetli, ali uzgred sam vidio i to drugo.
Zastao je. Bio sam znatieljan, nevjerojatno znatieljan, iako
sam potovao njegove obzire.
- Je li bilo neto znaajno?
- Mogli bismo to tako protumaiti - kazao je polako. - Da, tako
je. Ne, u stvari ne znam.
- Ima li to kakvu vezu sa smru gospoe Franklin?
- Kako to da ste me upravo to pitali? - udno me pogledao.
- Onda, ima li?
- Nema direktno. Ali moglo bi imati - rekao je polako. - To bi
moglo baciti drukije svjetlo na odreene stvari. To bi moglo
znaiti... Prokletstvo, ne znam to da uinim!

124

Bio sam u dilemi. Osjeao sam da Norton oklijeva da kae to je

vidio. Shvaao sam ga. I ja bih osjeao isto. Uvijek je neugodno
saznati neto na takav nain.
Tada mi je na pamet pala misao.
- Zato se ne savjetujete s Poaroom?
- Poaroom? - zaudio se Norton.
- Da, upitajte ga za savjet.
- Moda bi to bilo dobro? - razmiljao je Norton. - Samo, on je
stranac - zastao je zbunjeno.
Znao sam to misli. Istodobno sam pomislio kako to da Poarou
nikad nije palo na pamet da sam upotrijebi dalekozor?
- On e potovati vae povjerenje - nagovarao sam ga. Uostalom, ne morate prihvatiti njegov savjet, ako vam se ne svia.
- To je istina. Znate, Hejstingse, mislim da u upravo to uiniti kazao je s olakanjem.
Zaprepastilo me Poaroovo uzbuenje kad sam ga obavijestio o
tome.
- to ste rekli, Hejstingse?
Odbacio je komadi tosta, koji je upravo prinosio ustima.
- Recite mi, recite brzo? - upitao je napeto.
Ponovio sam priu.
- Vidio je neto kroz dalekozor toga dana - ponavljao je Poaro
zamiljeno. - Neto to vam nee rei. - Njegova ruka zgrabila je
moju. - Nikome drugom nije priao o tome?
- Mislim da nije. Ne, siguran sam da nije.
- Budite vrlo oprezni, Hejstingse. Vano je da nikome drugom
nita ne kae. Nitko ne smije ak ni naslutiti neto. Inae bi moglo
biti opasno.
- Opasno?
- Vrlo opasno.
Poaroovo lice bilo je ozbiljno.
- Nagovorite ga, mon ami, da me posjeti ove veeri. Samo
obian prijateljski posjet, razumijete. Nitko ne smije posumnjati da

125

postoji neki odreeni razlog njegovu dolasku. I budite oprezni,

Hejstingse, budite vrlo, vrlo oprezni. Tko je jo bio s vama tada?
- Elizabet Kol.
- Je li ona primijetila neto udno u njegovu ponaanju?
Pokuao sam se sjetiti.
- Ne znam. Mogla je. Da je upitam?
- Neete pitati nita, Hejstingse apsolutno nita.

126

esnaesto poglavlje
Predao sam Nortonu Poaroovu poruku.
- Da, da, poi u k njemu. Ali znate, Hejstingse, zapravo mi je
ao to sam to spomenuo ak i vama.
- Uzgred, vi niste nikome drugome priali o tome? - upitao sam
ga.
- Ne. Naravno da nisam.
- I nemojte. Barem dok ne vidite Poaroa.
Primijetio sam malo oklijevanje u njegovu prvom odgovoru, ali
drugi je bio sasvim odrean. Ipak, toga sam se sjetio tek kasnije.
Ponovo sam se popeo na breuljak gdje smo bili onoga dana. Ali
nisam bio sam. Ondje je bila Elizabet Kol.
- Izgledate vrlo uzbueni, kapetane Hejstingse. Zar se neto
dogodilo?
Pokuao sam se smiriti.
- Ne, ne nita. Ostao sam bez daha od brzog hoda. Padat e kia
- dodao sam uobiajenim glasom.
Pogledala je nebo.
- Mislim da hoe.
Nekoliko trenutaka stajali smo bez rijei. Ta mi je ena bila vrlo
simpatina. Otkad mi je ispriala svoju tragediju, koja joj je unitila
ivot, zainteresirao sam se za nju. Dvoje ljudi koji pate imaju neto
zajedniko. Ipak, mislio sam, ovo je njeno drugo proljee.
- Zapravo, ne samo da sam uzbuen, ja sam oajan, uo sam loe
stvari o mom dragom prijatelju?
- O gospodinu Poarou?
Osjetio sam da joj se moram povjeriti.
- Potpuno vas shvaam - kazala je suosjeajno kad sam zavrio.
- I tako, kraj moe stii svaki as?
- Kad ode, ostat u sasvim sam na svijetu.
- Nemojte govoriti tako. Imate Dudit i ostalu djecu.

127

- Oni su razbacani po svijetu. A Dudit ima svoj posao, ona me

ne treba.
- Sumnjam da djeca ikad trebaju roditelje, sve dok se ne nau u
nekoj nevolji. To tako mora biti. Ja sam mnogo vie osamljena od
vas. Moje sestre su daleko, jedna u Americi, a druga u Italiji.
- Ali, draga Elizabet, za vas ivot tek poinje.
- U trideset petoj?
- to je trideset i pet godina! Da ih barem ja imam. Osim toga, ni
ja nisam ba slijep - dodao sam sa znaajnim smijekom.
Ispitivaki me pogledala i pocrvenjela.
- Ne mislite valjda? Ali Stiven Norton i ja smo samo prijatelji.
Imamo mnogo zajednikih crta.
- To bolje.
- On je on je samo vrlo ljubazan.
- Draga moja, ne vjerujte da je to puka ljubeznost. Mi mukarci
nikad nismo ljubazni bez razloga.
Elizabet Kol iznenada se uozbiljila.
- Vi ste okrutni! - kazala je uplaeno. - Kako bih ikad smjela i
pomisliti na udaju. S ovakvom prolosti, sa sestrom ubojicom ili
ludom. Ne znam to je gore.
- Ne smijete na to misliti. Sjetite se da to moda nije istina!
- to elite rei? To je istina!
- Zar se ne sjeate kako ste mi sami rekli: To nije bila Megi?
- ovjek tako osjea - uzdahnula je.
- ovjek esto osjeti istinu.
- Kako to mislite?
- Vaa sestra nije ubila oca.
Rukom je pokrila usta i iroko otvorenih oiju uplaeno me
pogledala.
- Vi ste ludi! - uzviknula je. - Mora da ste ludi! Tko vam je to
rekao?
- Nije vano - rekao sam. - To je istina. Jednoga dana to u vam
dokazati.
Nedaleko od kue naletio sam na Bojda Karingtona.
128

- Ovo je moja posljednja veer ovdje - obavijestio me. - Sutra

odlazim.
- U Knaton?
- Da.
To je vrlo uzbudljivo za vas.
- Mislim da jest. Uzdahnuo je. U svakom sluaju, bit u sretan
kad odem odavde.
- Hrana je prilino loa, a i posluga ba nije ljubazna.
Nisam to mislio. Na kraju, jeftino je. Za taj novac ne moete
oekivati mnogo. Ne, Hejstingse, ne volim ovu kuu. Neto je
zloslutno u njoj. Ovdje se neto dogaa.
- Oito se dogaa.
- Ne znam to je to. Vjerojatno kue u kojima se jedanput
dogodi umorstvo vie nikad nisu iste Meni se to ne svia. Najprije,
ona nezgoda gospoe Lutrel prokleto udna stvar, a zatim smrt sirote
Barbare. - Malo je zastao. - Ona je zaista posljednja osoba na svijetu
koja bi poinila samoubojstvo.
- Ne znam da li bih iao tako daleko...
- Ja bih - prekinuo me. - Porazgovarajte sa svima koji su bili s
njim dan prije. Bila je dobro raspoloena uivala je u izlasku. Jedino
se zabrinjavala zbog toga to je Don previe zaokupljen
eksperimentiranjem, pa bi mogao pretjerati, te i sebe podvri
eksperimentu. Znate li to elim rei, Hejstingse?
- Ne znam.
- elim rei da je odgovoran za njenu smrt. Sa mnom je uvijek
bila sretna. On je dopustio da primijeti kako spreava njegovu
karijeru. (Ja bih njemu pokazao karijeru!) I to ju je slomilo. Taj je
ovjek prokleto beutan. Hladno mi je izjavio da sad ide u Afriku.
Ne bih bio iznenaen da ju je on ubio.
- Vi to ne mislite - rekao sam otro.
- No, da. Ali podsjeam vas, najvie zbog toga to znam da je on
ne bi ubio na taj nain. Mislim, zna se da je on radio s tim
physostigminom i logino je da ga ne bi upotrijebio. Ipak,

129

Hejstingse, nisam jedini koji misli da je Franklin sumnjiv. To mi je

nagovijestio i netko tko bi to trebao znati.
- Tko je to? - upitao sam strogo.
- Sestra Krejven - kazao je mirnije.
- Ona? - zaprepastio sam se.
- Pst. Ne viite. Da, sestra Krejven mi je to natuknula. Ona ne
voli Franklina, nikad joj se nije sviao.
udio sam se. Rekao bih da je to bio prvi ovjek, koji se nije
svidio sestri Krejven. Iznenada mi je sinulo da ona dobro poznaje
prilike u Franklinovu braku.
- Ona ostaje ovdje noas - rekao je Bojd Karington.
- to? Sestra Krejven je otila odmah poslije sprovoda iznenadio sam se.
- Samo za tu no - objasnio je Bojd Karington.
- Ah tako.
Uzbudio sam se zbog povratka sestre Krejven, iako nisam znao
zato. Je li postojao neki razlog za njen povratak? Ona ne voli
Franklina, rekao je Bojd Karington.
- Ona nema prava bacati ljagu na doktora Franklina - razbjesnio
sam se. - Na kraju, i inspektoru je izjavila da je posrijedi
samoubojstvo. To i Poaroova izjava da je vidio gospou Franklin
kako izlazi s boicom u ruci prevagnulo je u odluci porote.
- Kakva boica? - naljutio se Bojd Karington. ene uvijek nose
neke boice boica parfema, losiona za kosu, laka za nokte. Tvrdnja
da je te veeri imala boicu u ruci ne znai da je ona mislila na
samoubojstvo. Gluposti!
Zautio je, jer je prema nama dolazio Alerton. U daljini se ula
grmljavina. Ponovo sam pomislio da je Alerton prava hulja.
Ali on je bio odsutan one noi kad je umrla Barbara Franklin.
Osim toga, kakav bi bio njegov motiv?
Tada sam se sjetio da X nikad nije imao motiv. To je bila
njegova snaga, To je i bilo ono to nam je onemoguavalo da
napredujemo. Pa ipak, svakog je trenutka mogao sinuti taj mali
traak svjetlosti.
130

Mislim da bih sad elio rei da nikad nisam ni smatrao da bi

Poaro mogao izgubiti. U borbi izmeu Poaroa i X-a nisam ni
pomiljao na mogunost da bi X mogao izai kao pobjednik. Usprkos
Poaroovoj bolesti vjerovao sam u njega. Vidite, navikao sam na
Poaroove uspjehe.
Poaro mi je usadio prvu sumnju. Posjetio sam ga prije veere.
Ne sjeam se o emu smo prije toga razgovarali, ali on je iznenada
upotrijebio frazu ako se meni ita dogodi.
- Nita se nee dogoditi nita se ne moe dogoditi - pobunio sam
se.
- Eh, bien, onda niste paljivo sluali to vam je rekao doktor
Franklin.
- Franklin ne zna. Vi ete ivjeti jo mnogo godina, Poaro.
- Moda, prijatelju, iako ne vjerujem. Ali sad govorim o
odreenom sluaju. Iako mogu uskoro umrijeti, to moda jo nije
dovoljno rano za naeg prijatelja X-a.
- to kaete? - zaprepastio sam se.
- Da, da Hejstingse - kimnuo je Poaro. X je inteligentan.
Zapravo vrlo inteligentan. I X je morao shvatiti da bi moj nestanak,
makar i nekoliko dana prije normalne smrti, bio vrlo vaan.
- Ali onda to e se onda dogoditi? - zabrinuo sam se.
- Kad pukovnik padne, mon ami, slijedei preuzima komandu.
Vi ete nastaviti.
- Ja? Ja nita ne znam.
- I to sam uredio. Ako mi se ita dogodi, ovdje ete nai pokazao je na zakljuanu kutiju kraj sebe - sve to morate znati.
Vidite, to sam pripremio za svaku eventualnost.
- Za to zaista ne treba biti posebno pametan. Sad mi recite sve
to moram znati. Sad mi recite sve to treba znati.
- Ne, prijatelju, injenica da ne znate ono to ja znam velika je
prednost.
- Vi ste mi ostavili iscrpan opis i sve podatke?
- Ni govora! Toga bi se mogao domoi X.
- to ste onda ostavili?
131

- Upute. X-u one nee nita znaiti, budite sigurni u to ali vas e
odvesti na put do istine.
- Nisam tako siguran u to. Zato ste tako tvrdoglavi, Poaro?
Uvijek sve komplicirate. Uvijek!
- Moda. Ali budite sigurni da e vas moje zabiljeke dovesti do
istine. - Zastao je i zatim rekao: - I moda ete poeljeti da vas ne
odvedu predaleko. Umjesto toga rei ete: Spustite zavjesu.
Neki prizvuk u njegovu glasu, ponovo je u meni pobudio neki
nejasan, neodreen strah, koji sam ve nekoliko puta osjetio. Bilo je
to kao da negdje, nadomak ruke, postoji injenica koju ne elim
vidjeti koju ne bih podnio. Neto to je ve duboko u meni, znao sam
Odagnao sam taj osjeaj i siao na veeru.

132

Sedamnaesto poglavlje
Veera je veselo protekla u vedrom raspoloenju. Gospoa
Lutrel bila je opet duhovita irska dama. Franklin je bio veseliji nego
ikad dosada. Prvi put sam vidio sestru Krejven u obinoj odjei. Ona
je oito bila vrlo atraktivna mlada ena, sad kad je skinula oznake
svoje profesije.
Poslije veere gospoa Lutrel je predloila da igraju brid, ali
ve su bile poele neke zajednike igre. U devet i trideset Norton je
izjavio da ide obii Poaroa.
- Dobra ideja - rekao je Bojd Karington. - ao mi je to je u
posljednje vrijeme loe. Poi u i ja gore.
Morao sam brzo reagirati.
- Nemojte zamjeriti, ali njega zaista umara da razgovara s vie
ljudi u isto vrijeme.
- Obeao sam mu posuditi knjigu o pticama - brzo je prihvatio
Norton.
- U redu. Vraate li se, Hejstingse? - upitao je Bojd Karington.
- Naravno.
Poao sam gore s Nortonom. Poaro je ekao. Progovorivi rijedvije, siao sam dolje. Poeli smo igrati neku igru.
Mislim da nam je Bojd Karington zamjerio to smo bili tako
bezbrini te noi. Vjerojatno je mislio da smo prelako zaboravili
nedavnu tragediju. Bio je odsutan duhom, esto je igrao pogrene
karte i najzad je odustao od igre. Otiao je do prozora i otvorio ga. U
daljini se ula grmljavina. Pribliavala se oluja. Ponovo je zatvorio
prozor i vratio se. Malo je promatrao nau igru i zatim iziao iz sobe.
Legao sam u krevet u petnaest do jedanaest. Nisam iao Poarou.
Mogao je spavati. Osim toga, nisam elio razmiljati o Stajlsu i
njegovim problemima. elio sam spavati spavati i zaboraviti.
Upravo sam bio zadrijemao, kad me trgnuo neki zvuk. Pomislio
sam da to netko kuca na moja vrata.

133

- Uite! - viknuo sam, ali kako nije bilo odgovora, ustao sam,
upalio svjetlo i provirio u hodnik.
Vidio sam kako Norton izlazi iz kupaonice i ide prema svojoj
sobi. Na sebi je imao kabasti kuni ogrta udnih boja, kosa mu je
kao obino bila nakostrijeena. Uao je u sobu, zatvorio vrata i
gotovo se istodobno ulo kako okree klju u bravi.
Grmljavina je bila sve jaa. Oluja tek to nije poela. Ponovo
sam legao u postelju, udno se osjeajui zbog onoga zvuka kljua u
vratima.
Razmiljao sam zato je to uinio. Da li Norton uvijek
zakljuava nou vrata? Je li ga Poaro upozorio da to uini? S
nelagodom sam se sjetio kako je tajanstveno nestao Poaroov klju.
Moja je teskoba rasla, dok je oluja poveavala napetost. Ustao
sam i zakljuao svoja vrata. Tada sam se vratio u krevet i zaspao.
Posjetio sam Poaroa prije doruka.
Bio je u krevetu. Ponovo sam se osupnuo kad sam vidio kako
loe izgleda. Lice su mu izbrazdale duboke bore premorenosti i
iscrpljenosti.
- Kako ste?
Postojim, prijatelju - jedva se osmijehnuo. - Jo postojim.
- Nemate bolova?
- Nemam, samo umor - uzdahnuo je - vrlo sam umoran.
Kimnuo sam.
- to je bilo prole noi? Je li vam Norton rekao to je vidio
onoga dna?
- Rekao mi je.
- to je to bilo?
Poaro mi nije odmah odgovorio.
- Nisam siguran, Hejstingse, da bi bilo dobro da vam kaem.
Mogli biste pogreno shvatiti. Norton mi je rekao kako je vidio dvoje
ljudi.
- Dudit i Alertona! - uzviknuo sam. Cijelo vrijeme sam to
mislio.

134

- Eh bien, non. Nisu to bili Dudit i Alerton. Nisam li vam rekao

da ete shvatiti pogreno. Vi ste optereeni jednom jedinom idejom.
- ao mi je - ispriao sam se zbunjeno. - Recite mi.
- Rei u vam sutra. Moram jo o svemu detaljno razmisliti.
- Je li to pomoglo pri rjeavanju sluaja?
Poaro je kimnuo. Zatvorio je oi, naslonivi se na jastuk.
- Sluaj je zavren. Da, zavren je. Ostalo je jo samo malo toga
da se povee. Idite na doruak, prijatelju. Pri izlasku, poaljite mi
Kertisa.
Uinio sam to mi je rekao i siao u blagovaonicu, elio sam
vidjeti Nortona. Bio sam vrlo znatieljan da saznam to je rekao
Poarou.
Bio sam nesretan. Pogodila me Poaroova bezvoljnost. I zato je i
dalje tako tajanstven? to je uzrok te njegove neobjanjive tuge?
Gdje je istina u svemu tome?
Norton nije bio u blagovaonici.
Poslije doruka iziao sam u vrt. Nakon oluje zrak je bio svje i
prohladan. Primijetio sam da je te noi palo dosta kie. U vrtu je bio i
Bojd Karington. Obradovao sam se kad sam ga ugledao i poelio da
mu se povjerim. Ve sam odavno o tome razmiljao. Tog trenutka
upao sam u kunju da to najzad i uinim. Poaro zaista vie ne moe
sve nositi na svojim pleima.
Tog jutra Bojd Karington doimao se vrlo vitalno. Bio je tako
siguran u sebe da sam osjetio duboko povjerenje i prema njemu.
- Jutros kasnite - prigovorio mi je u ali.
- Dugo sam spavao - kimnuo sam pokajniki.
- Oluja je bila vrlo jaka. Jeste li uli?
Te su me rijei podsjetile da sam kroza san uo udare gromova.
- Juer sam bio vrlo nervozan zbog atmosferskog pritiska, ali
danas mi je bolje. - Ispruio je niku i zijevnuo.
- Gdje je Norton? - upitao sam.
- ini se da je jo gore. Lijenina.

135

Obojica smo podigli pogled. Prozor Nortonove sobe bio je tono

iznad mjesta gdje smo stajali. Preplaio sam se, jer je jedino taj
prozor jo bio zamraen.
- To je udno. Mislite li da su ga zaboravili pozvati?
- Zaista ne znam. Nadam se da nije bolestan. Hajdemo gore i
pogledajmo.
Zajedno smo se popeli do sobe. U hodniku smo sreli sobaricu
priglupa lica koja nas je izvijestila da gospodin Norton nije
odgovorio kad je kucala. Kucala je nekoliko puta, ali valjda je nije
uo. Vrata su bila zakljuana.
Iznenada me spopala zla slutnja. Lupao sam na vrata i vikao:
- Nortone, probudite se! Nortone! Probudite se, probudite se ponavljao sam sa sve veom teskobom.
Kad smo shvatili da nam nitko nee odgovoriti, poli smo po
pukovnika Lutrela. U njegovim plavim oima ugledali smo strah.
Nesvjesno je povukao brie.
Gospoa Lutrel, uvijek prisebna, brzo je donijela odluku.
- Morat ete vrata otvoriti na silu. Nemamo druge mogunosti.
Drugi put u ivotu vidio sam provaljena vrata u Stajlsu. Iza tih
vrata ugledao sam isti prizor kao i prvi put. Nasilnu smrt.
Norton je leao na krevetu u kunom ogrtau. Klju od vrata
nali smo u njegovu depu. U ruci je drao mali pitolj, izgledao je
kao igraka, ali je ipak mogao ubiti. Nasred Nortonova ela bila je
mala rupa.
Na trenutak, to me na neto podsjetilo. Neto vrlo staro. Ali bio
sam previe uzbuen da bih se sjetio.
Kad sam uao u Poaroovu sobu, sve je proitao na mom licu.
- to se dogodilo? Norton? - upitao je,
- Mrtav!
- Kako? Kada?
Ispriao sam mu u nekoliko rijei.
- Kau da je to samoubojstvo - zavrio sam umorno. - Vrata su
bila zakljuana. Prozori zamraeni. Klju u njegovu depu. Ja sam ga
vidio kako je uao u sobu i uo kako zakljuava vrata.
136

- Vidjeli ste ga, Hejstingse?

- Jesam.
Objasnio sam mu kako sam ga prole noi vidio u hodniku.
- Jeste li sigurni da je to bio Norton.
- Naravno. Svugdje bih prepoznao taj strani kuni ogrta.
Na trenutak Poaro je opet bio onaj stari.
- Ali vi identificirate ovjeka, a ne kuni ogrta. Ma foi! Svatko
moe obui taj kuni ogrta.
- Istina je da nisam vidio njegovo lice - kazao sam polako. - Ali
bila je to njegova kosa i lagano je hramao.
- Svatko moe hramati, mon Dieu!
Pogledao sam ga zaueno.
- elite rei da to nije bio Norton?
- Nita ja ne elim rei. Jednostavno sam se uzrujao zbog
injenica koje iznosite kao tvrdnju da je to bio Norton. Ne, ne,
nipoto nisam mislio da to nije bio Norton. Teko bi to mogao biti
bilo tko drugi. Ovdje su svi mukarci visoki mnogo vii nego to je
bio on i enfin vi to niste mogli zanemariti. Norton je bio visok samo
metar i pedeset pet centhimetara. Tout de meme, to je kao zaarani
krug, zar ne? Uao je u sobu, zakljuao vrata, stavio klju u dep
zatim je ubijen s pitoljem u ruci i kljuem u depu.
- Znai vi ne vjerujete da se on ubio?
Poaro je polako odmahnuo glavom.
- Nije. Norton se nije ubio. On je ubijen i to s predumiljajem.
Siao sam dolje zaprepaten. Sve je postalo tako komplicirano
da ete mi, nadam se, oprostiti ako ne vidim slijedei neizbjezni
korak. Bio sam smeten. Moj mozak nije radio pravilno.
Ipak, sve je bilo logino. Norton je ubijen, zato? Da bi ga se
sprijeilo, tako sam vjerovao, da kae ono to je vidio.
- I tako je ta osoba takoer u opasnosti. Ja bih morao to znati. Ja
bih morao to predvidjeti...
- Tcher ami! - rekao mi je Poaro kad sam izlazio iz sobe.
To su bile njegove posljednje rijei. Jer kad je Kertis doao do
svog gospodara, njegov gospodar bio je mrtav.
137

Osamnaesto poglavlje
O tome uope ne elim pisati.
elim to manje misliti o tome. Herkul Poaro je mrtav a s njim
je umro i dobar dio Artura Hejstingsa.
Iznijet u samo injenice, bez ikakva uljepavanja. To je jedino
to mogu uiniti.
Rekli su da je umro prirodnom smru. Zapravo da je umro od
sranog napada. To se, kako je Franklin rekao, i oekivalo. Bez
sumnje, tome je mnogo pridonijelo uzbuenje zbog Nortonove smrti.
ini se da ampule s amylnitratom neijom grekom nisu bile u blizini
njegova kreveta.
Je li to bila sluajnost? Nije li ih netko namjerno maknuo? Ne, to
ne vjerujem. X nije mogao raunati na srani napad.
Pa ipak nikad neu povjerovati da je Poaro umro prirodnom
smru. Bio je ubijen, kao to je ubijen Norton, kao to je ubijena i
Barbara Franklin. A ja ne znam zato su ubijeni i ne znam tko ih je
ubio.
Provedena je istraga o Nortonu i ustanovljeno je da je posrijedi
samoubojstvo. Jedina sumnja javila se kad je lijenik izjavio kako je
neobino da ovjek sebi puca usred ela. Ali sve je ostalo bilo tako
oito da o tome nitko nije dugo razmiljao. Vrata su bila zakljuana
iznutra, klju su nali u depu mrtvog ovjeka, koji je jo drao u
ruci pitolj. Norton se tuio na glavobolje, a inilo se da je u
posljednje vrijeme imao i novanih tekoa. Nisu to bili ba jaki
razlozi za samoubojstvo, ali morali su neto navesti.
Pitolj je bio njegov. Za vrijeme njegova boravka u Stajlsu dva
puta je vien na stolu u njegovoj sobi. I tako to je bio jo jedan
savreni zloin, koji nije ostavljao nikakvu drugu mogunost.
U dvoboju izmeu Poaroa i X-a, pobijedio je X.
Sad je sve bilo na meni.
Poao sam u Poaroovu sobu i uzeo njegovu tajnu kutiju.

138

Znao sam da je mene uinio izvriocem svoje oporuke i zato

sam imao pravo na to.
U svojoj sobi otvorio sam kutiju.
Zgranuo sam se. Dosjei sluajeva X su nestali! Vidio sam ih
prije dva dana, kad je Poaro bio otkljuao kutiju. To je bio dokaz,
ako sam ga trebao, da je X na poslu. Ili je Poaro sam unitio papire
(zaista neobino) ili je to uinio X. X. X. Taj prokleti X!
Ali kutija nije bila prazna. Sjetio sam se Poaroova obeanja da
e mi ostaviti ostale tragove u koje X nee posumnjati.
Gdje su ti nagovjetaji?
U kutiji sam naao depno izdanje ekespirove drame Otelo.
Druga knjiga bila je drama Don Fergson od St. Dona Ervina.
U njoj je bio oznaen trei in.
Zurio sam u knjige.
To su tragovi na koje me uputio Poaro a oni mi nisu znaili
nita.
to bi oni mogli znaiti?
Jedino to sam mogao zakljuti bilo je da u u tim knjigama
pronai neki signalni sistem.
Ali, ako je tako, kako u ga otkriti?
Nije bilo ni rijei upute, ni pisma, nigdje nita nije bilo
potcrtano. Sve sam pokuao ne bih li neto otkrio, ali bez uspjeha.
Paljivo sam proitao trei in Don Fergusona. Najupeatljivija
i najuzbudljivija scena bila je ona s monologom Muti Dona. Ona
zavrava time to mladi Ferguson odlazi da potrai ovjeka koji je
prevario njegovu sestru. Savreno opisan karakter ali vjerojatno mi to
Poaro ipak nije ostavio da bi poboljao moje obrazovanje!
Nespretno sam se okrenuo i gurnuo knjigu, koja je pala na pod.
Pri tom je iz nje ispao list papira. Podigao sam ga i proitao.
Razgovarajte s mojim sobarom Dordom, pisalo je na listu
Poaroovim rukopisom.
To je barem neto. Moda je upute poslao Dordu. Moram nai
njegovu adresu i poi do njega.

139

Ali prvo sam morao obaviti alostan posao sahrane svog dragog
prijatelja.
U ovom je mjestu ivio kad je prvi put doao u ovu zemlju.
Ovdje e i zauvijek ostati.
Tih dana Dudit je bila vrlo draga prema meni.
Provela je sa mnom mnogo vremena i pomagala mi u svemu.
Bila je njezna i suosjeajna. Elizabet Kol i Bojd Karington takoer su
bili vrlo ljubazni.
Nortonova smrt oalostila je Elizabet Kol manje nego to sam se
nadao. Ili je moda svoju bol zakopala duboko u sebi.
I tako je sve to zavrilo
Da, moram to napisati.
To se mora rei.
Poslije sprovoda sjedio sam s Dudit, pokuavajui da napravim
planove za budunost.
- Ali, dragi, ja neu biti ovdje - njeno me prekinula.
- Nee biti ovdje?
- Neu biti u Engleskoj.
Gledao sam je s nevjericom.
- Nisam ti eljela rei ranije, oe. Nisam eljela da sve jo
pogoram. Ali sad mora znati.Nadam se da eme shvatiti. Idem u
Afriku s doktorom Franklinom.
Planuo sam. To je bilo nemogue. Ona to nije mogla uiniti. Svi
e je ogovarati. Jedna je stvar biti njegov asistent u Engleskoj,
posebno dok je bila iva njegova ena. Ali poi s njim u Afriku, to je
neto sasvim drugo. To je nemogue i ja to moram zabraniti. Dudit
to ne smije uiniti.
Nije me prekidala. Pustila je da kaem sve to mi je bilo na srcu.
- Ali, dragi oe, ja ne idem kao njegov asistent. Poi u s njim
kao njegova ena.
To me pogodilo kao malj.
- Ali, Alerton? - zamucao sam zbunjeno.
Nasmijala se kao da je to zabavlja.

140

- U tome nikad nije bio niega. Bila bih ti to rekla da me nisi

onako naljutio. A poslije sam shvatila da je bolje da ostane u tom
uvjerenju. Nisam zeljela da zna da je to Don.
- Ali vidio sam kako te ljubi jedne noi na terasi.
- Pa to onda - rekla je nestrpljivo. - Te sam noi bila vrlo
nesretna. To se dogaa. Valjda to zna.
- Ne moe se tako brzo udati za Franklina.
- Naravno da mogu. elim otputovati s njim. Sam si rekao da je
tako lake. Sad vie nemamo to ekati.
Dudit i Franklin. Franklin i Dudit.
Shvaate li kakve su mi misli pale na pamet? Te sam sumnje bio
ve odbacio. A sad se opet sve vratilo.
Dudit s boicom u ruci, Dudit kako strastveno izjavljuje da
nepotrebne ivote treba maknuti kako bi bilo dovoljno mjesta za one
potrebne... Dudit koju sam ja volio i koju je volio i Poaro. Ono
dvoje ljudi koje je vidio Norton jesu li to bili Dudit i Franklin? Ali
ako je tako ako je tako ne, to ne moe biti istina! Ne Dudit. Moda
Franklin on je udan, nesreen ovjek, ovjek koji kad bi se odluio
na ubojstvo, mogao bi i ubiti.
Poaro je pristao da se posavjetuje s doktorom Franklinom.
Zato? to mu je rekao onoga jutra?
Ali ne Dudit. Ne moja draga, mlada Dudit.
Kako je udno izgledao Poaro. Jo su mi u uima zvonile
njegove rijei: Radije ete rei spustite zavjesu?
Iznenada me izbezumila nova misao.
Monstruozna! Nemogua! Nije li cijela pria o X-u izmiljena
Moda je Poaro doao u Stajls zato to se bojao tragedije u
Franklinovoj obitelji. Je li doao da pazi na Dudit? Je li zato tako
odluno odbijao da ita kae Zato to je cijela pria o X-u bila
izmiljena, samo maska?
Zar je uzrok cijele tragedije bila Dudit, moja ker?
Otelo! Otela sam uzeo s police one noi kad je umrla gospoa
Franklin. Je li to klju zagonetke?

141

Netko je rekao da je Dudit te noi izgledala kao njena

imenjakinja u drami prije nego to je Holofernu odrubila glavu.
Dudit sa smru u srcu?

142

Devetnaesto poglavlje
Ovo piem u Eastbourneu.
Doao sam u Eastbourne da vidim Dorda, prijanjeg Poaroova
sobara.
Dord je bio mnogo godina s Poaroom. Bio je to realan ovjek,
bez mate. Uvijek je prihvaao stvari onakve kakve jesu.
Dakle, otiao sam do njega. Ispriao sam mu o Poaroovoj smrti i
Dord je reagirao upravo onako kako sam oekivao. Bio je pogoen
i oaloen, ali to nije pokazao.
- Kod vas je ostavio poruku za mene - upitao sam, preavi na
ono zbog ega sam doao.
- Za vas, gospodine? - zaudio se Dord. - Nemam pojma o
tome.
Zaprepastio sam se. Pokuao sam ga uvjeriti da sigurno ima
neku poruku, ispriao mu to mi je Poaro napisao na listu papira, ali
on je ostao pri svome.
- Valjda sam ipak pogrijeio - kazao sam najzad. Dakle, tako je
to. ao mi je to niste bili uza nj kad je umirao.
- I meni je ao.
- Va je otac sigurno teko bolestan kad ste morali biti kod
njega.
Dord me znatielno pogledao.
- Oprostite, sir. Ne razumijem vas.
- Napustili ste Poaroa da biste pazili na svog oca, zar nije tako?
- Nisam elio otii, gospodine. Gospodin Poaro me poslao.
- Poslao vas? - iznenadio sam se.
- Nisam bio otputen. Mislio sam da e me poslije opet pozvati.
Potovao sam njegovu elju i on mi je osigurao dobru plau, dok sam
bio ovdje sa starim ocem.
- Ali zato, Dord, zato?
- Ne znam, sir.
- Zar niste pitali?
143

- Nisam, sir. Mislio sam da to nije na mjestu. Gospodin Poaro je

uvijek imao svoje ideje. Vrlo pametan gospodin, ja sam ga uvijek
shvaao i duboko potovao.
- Da, da - mrmljao sam odsutno.
- Uvijek je imao stila u odijevanju, iako nam je to djelovalo
strano. Razumije se, on je i bio stranac. I frizura je bila posebna, pa i
brkovi.
- Ah, ti brkovi. - Zaboljelo me kad sam se sjetio kako je bio
ponosan na njih.
- Uvijek ih je iao na isti nain - nastavio je Dord pomalo
staromodno, ali njemu su pristajali, ako me shvaate.
I te kako sam ga shvatio.
- Pretpostavljam da je bojio i brkove i kosu? - promrmljao sam.
- Bojio je brkove ali kosu nije, barem ne posljednjih godina.
- Glupost, bila je crna kao gavranovo krilo. Doimala se kao
perika.
Dord se nakaljao.
- Oprostite mi, sir, ali to je bila perika. Posljednjih godina Poaro
je ostao bez kose i zato je nosio periku.
Pomislio sam kako je to udno da sobar zna vie o ovjeku nego
njegov najblizi prijatelj.
Opet sam se vratio na pitanje koje me zabrinjavalo.
- Ali zar zaista ne znate zato vas je Poaro poslao? Razmislite,
ovjee, razmislite.
Dord, oito, nije imao pojma o tome.
Jedino mogu rei, sir, da me otpustio zato da bi mogao zaposliti
Kertisa.
- Kertisa? Zato je elio zaposliti Kertisa?
Dord se ponovo nakaljao.
- Dakle, sir, zaista ne znam. Nije bio, oprostite mi, ba pametan
momak. Bio je fiziki jak, ali to zaista nije bio ovjek koji bi se
svidio gospodinu Poarou. ini mi se da je neko vrijeme bio
pomonik u duevnoj bolnici.
Kertis!
144

Je li to razlog zato mi je Poaro govorio tako malo? Kertis jedini

ovjek na kojeg nikad nisam ni pomiljao. Da, Poaro me naveo da
promatram goste u Stajlsu i meu njima traim tajanstvenog X-a. A
X nije bio gost.
Kertis!
Pomonik u duevnoj bolnici. Nisam li negdje proitao kako
ljudi, koji su se lijeili u duevnoj bolnici, poslije u njoj potrae
utoite i postaju pomonici.
Miran, debeli, priglupi ovjek, ovjek koji bi mogao ubiti zbog
nekog svog udnog razloga.
I ako je tako... ako je tako...
Tada bi se tmurni oblak udaljio od mene.
Kertis

145

Post skriptum
Primjedba kapetana Arthura Hejstingsa. Slijedei rukopis doao
je u moje vlasnitvo etiri mjeseca poslije smrti mog prijatelja
Herkula Poaroa. Iz advokatske kancelarije primio sam poziv da se
javim u njihov ured. I oni su mi, prema instrukcijama svojeg klijenta,
pokojnog gospodina Herkula Poaroa, predali zapeaen paket. Sad
u vam iznijeti njegov sadraj.
Rukopis koji je napisao Herkul Poaro:
Mon chere ami
Bit u ve etiri mjeseca mrtav, kad budete itali ove rijei.
Dugo sam razmiljao da li bih ovo napisao ili ne bih. Odluio sam da
je ipak potrebno da netko sazna istinu o drugoj aferi Stajls. Takoer
sam se usudio pretpostaviti da ete do tada, kad ovo budete itali,
stvoriti najbesmislenije teorije i vjerojatno sam sebi zadati bol.
Ali dopustite mi da kaem ovo: mogli ste, mon ami, lako otkriti
istinu. Vidio sam da ste imali sve indikacije. Ako niste, onda je to
kao i uvijek zato, to imate prekrasnu narav punu vjere. A la fin
comme au commencement.
Ipak, barem ste trebali znati tko je ubio Nortona ak ako jo
tapkate u mraku isto kao to ste trebali znati tko je ubio Barbaru
Franklin. Ovo posljednje moglo bi vas teko pogoditi.
Bio sam poslao po vas. Rekao sam da vas trebam. To je istina.
Rekao sam da elim da budete moje ui i oi. To je takoer istina,
prava istina - iako ste vi to pogreno shvatili! Vi ste trebali vidjeti
ono to sam elio da vidite i uti ono to sam elio da ujete.
Prigovarali ste, cher ami, da nisam fer prema vama. Zadravao
sam za sebe ono to sam znao. Da tako kaem, odbio sam da vam
kaem tko je X. To je istina. Morao sam tako uiniti - iako ne iz
razloga koji sam naveo. Odmah ete saznati pravi razlog.
A sad razmotrimo X-a. Pokazao sam vam izvatke iz novina o
razliitim sluajevima. Upozorio sam vas da je u svakom odvojenom
146

sluaju bilo sasvim jasno da je optuena ili osumnjiena osoba zaista

poinila zloin i da nije bilo nikakve druge mogunosti. Zatim sam
preao na drugu vanu injenicu u svakom tom sluaju X je bio na
sceni ili je bio upleten. Tada ste donijeli zakljuak koji je bio
paradoksalno i toan i pogrean. Rekli ste da je X poinio sve
zloine.
Ali, prijatelju moj, okolnosti su bile takve da je u svakom
sluaju (ili gotovo svakom) samo optuena osoba mogla poiniti
zloin. S druge strane, ako je tako, kakvu ulogu ima u tome X. Osim
ljudi u policiji ili na sudu, jedan ovjek ne moe biti upleten u pet
sluajeva ubojstva. To se ne dogaa! Nikad. Nikad se nije dogodilo
da netko kae: Znate, ja sam poznavao pet ubojica. Ne, ne, mon ami,
to nije mogue.
I tako smo doli do udnovata zakljuka da ovdje imamo sluaj
katalizacije reakcije izmeu dviju supstancija, koja se moe odigrati
samo u prisutnosti tree, pri emu trea supstancija ostaje
nepromijenjena. To je na sluaj. Zloin se znai odigrava ondje gdje
je X prisutan, ali X ne sudjeluje u njemu.
Neobina, suluda situacija! I tako sam na kraju svoje karijere
shvatio da savren zloinac, zloinac koji je izmislio takvu tehniku
ne moe nikad biti proglaen krivim za zloin.
To je udno. Ali nije novo. Ima slinih sluajeva. I sad dolazi na
red prvi klju koji sam vam ostavio: Otelo. U toj je drami izvrsno
prikazan originalni X. Jago je savreni ubojica. Smrt Dezdemone i
Kasija i samog Otela sve su to Jagovi zloini, on ih je planirao i
izveo. A on je ostao izvan kruga, izvan svake sumnje ili je moglo biti
tako. Zato jer je va veliki ekespir doao u dilemu zbog onog to je
njegova vlastita umjetnost prikazala. Da bi razotkrio Jaga, morao je
pribjei najnespretnijem sredstvu - maramici - to uope nije
odgovaralo Jagovoj tehnici i zbog te pogreke ovjek osjea da on ne
moe biti kriv.
Da u tome je umijee savrenog ubojstva. Ni rijei o izravnom
sugeriranju. On se dugo dri daleko od nasilja, s uasom odbija da ga
bilo tko spomene dok on to sam ne uini!
147

Ista je tehnika i u treem inu Dona Fergusona u kojem mudri

Muti Don navodi druge da ubiju ovjeka kojeg on mrzi. To je
izvrstan primjer psiholoke sugestije.
Morate shvatiti, Hejstingse, svatko je potencijalni ubojica. S
vremena na vrijeme u svakome plane elja za ubijanjem iako ne i
volja za ubijanjem.
Zar niste esto uli druge kako govore: Toliko me naljutila,
osjeam da bih je mogao ubiti. Mogao bih ubiti B. zbog toga to je
rekao to i to. Bio sam tako ljut da bih ga mogao ubiti! I sve je to
istina. Va um je tog trenutka sasvim bistar. A vi biste eljeli ubiti.
Ali to ne inite. Vi morate odustati od svoje elje. U male djece taj je
osjeaj jo jai. Znao sam jedno dijete koje se razljutilo na maia i
reklo: smiri se ili u te udariti po glavi i ubiti te. I to je zaista i
uinilo. A zatim se uasnulo kad je spoznalo da mai vie ne moe
oivjeti. Dijete je zaista mnogo voljelo tog maia. I tako, svi smo mi
potencijalne ubojice. A umijee X-a sastojalo se u tome da slomi
otpor potena ovjeka a ne da sugerira elju. To je umijee
usavravao dugom praksom. X je znao pravu rije, pravu frazu, znao
je kako se stavlja buba u uho. To je on radio tako savreno da rtva
nikad nije ni posumnjala. To nije hipnoza - hipnoza ne bi uspjela.
Bilo je to mnogo lukavije, profinjene, smrtonosnije. Nagonio je
ovjeka da lomi umjesto da popravlja. Bio je to izazov onom
najboljem u ovjeku da sklopi savez s onim najgorim u sebi.
Vi biste to morali znati, Hejstingse, jer to se dogodilo i vama.
Tako, sad moda razumijete to su zapravo znaile neke moje
primjedbe koje su vas ljutile i zbunjivale. Kad sam govorio o tome da
e zloin biti poinjen, nisam uvijek mislio na isti zloin. Rekao sam
vam da sam s odreenom namjerom doao u Stajls. Bio sam ondje,
rekao sam, zato to e biti poinjen zloin. Bili ste iznenaeni mojom
sigurnou. Ali mogao sam biti siguran jer ja sam poinio zloin...
Da, prijatelju, to je udno, i smijeno, i strano! Ja, koji sam
osuivao ubojstvo, ja, koji cijenim ljudski ivot - zavrio sam svoju
karijeru poinivi zloin. Moda zato to sam bio previe pravian,
previe svjestan istinitosti, koju bi donijela ta uasna dilema. Vidite,
148

Hejstingse, nije bilo druge mogunosti. Moj je ivotni poziv bio da

spaavam nevine da sprijeim ubojicu i to, to je bio jedini nain.
Kako nije uinio greku, X ne bi bio osuen. Bio je siguran. Nikako
drukije on nije mogao biti potuen.
Ipak, prijatelju, bio sam neodluan. Vidio sam to se mora
uiniti ali nisam se mogao prisiliti da to i uinim. Bio sam kao
Hamlet - odgaao sam taj strani dan. I onda se dogodio drugi napad
napad na gospou Lutrel.
Bio sam znatieljan, Hejstingse, da vidim hoe li doi do
izraaja vaa poznata pronicljivost. I dola je. Vaa prva reakcija bila
je sumnja u Nortona. I imali ste pravo. Norton je bio taj ovjek. Niste
imali neki poseban razlog osim to ste mislili da je on nevaan. Tu
ste, mislim, bili vrlo blizu istine.
Paljivo sam prouio njegov ivot. Bio je jedinac u majke koja
mu je bila prava tiranka. inilo se da se nikad nije dokazivao niti se
svojom linou doimao drugih ljudi. epao je i zbog toga nije
mogao sudjelovati ni u igrama.
Jedna od najvanijih stvari koju ste mi rekli bila je primjedba
kako su mu se smijali u koli kad se gotovo razbolio, vidjevi mrtvog
zeca. Taj je sluaj, mislim, mogao ostaviti dubok trag u njemu. On
nije volio krv i nasilje i trpio je zbog posljedica. Rekao bih da je
podsvjesno ekao da se iskupi hrabrou i okrutnou.
Mislim da je rano poeo otkrivati snagu svojeg utjecaja na ljude.
Bio je dobar slualac, simpatine naravi. Ljudi su ga voljeli, a da
istodobno nisu mnogo znali o njemu. Otkrio je kako je zapravo
nevjerojatno jednostavno utjecati na ljude ako u pravom trenutku
kae pravu rije. Najvanije je prodrijeti u ovjekove misli, shvatiti
njegove potajne elje.
Shvaate li, Hejstingse, da takvo otkrie moe dati snagu? Ovdje
je bio on, Stiven Norton kojega su voljeli i prezirali, a on je imao
mo da navede ljude da uine neto to nisu eljeli ili su (zapamtite
to) mislili da ne ele uiniti.
Mogao sam ga zamisliti kako usavrava tu svoju sposobnost i
malo-pomalo razvio je bolesnu naklonost da potie na nasilje. Nasilje
149

za koje sam nije imao fizike snage i zbog kojeg su mu se nedostatka

ismijavali.
Da, njegova mo je rasla, sve dok nije prerasla u strast, potrebu!
Bila je to droga, Hejstingse, droga koja izaziva udnju isto tako
sigurno kao to to ine opijum ili kokain.
Norton, dobroudni, simpatini Norton bio je potajno sadist. Bio
je rob duevne torture. To je posljednjih godina zabiljeeno u svijetu.
Lappstit vient en mangeant. To je hranilo dvije strasti, strast za
sadizmom i strast za snagom. On, Norton, imao je u rukama vlast tue ivote.
Kao i ostali narkomani, morao je imati svoju drogu. Neprestano
je pronalazio nove rtve. Ne sumnjam da ih je bilo vie od onih pet
koje sam otkrio. U svakom od tih sluajeva igrao je istu igru. Znao je
Eteringtona, jedno je ljeto proveo u selu gdje su bili Rigsovi i pio je s
njime u mjesnoj gostionici. Na krstarenju je sreo Fredu Delaj i
ohrabrivao je njeno napola doneseno uvjerenje da bi zaista bilo dobro
kad bi njena stara tetka umrla. Tetka e se osloboditi patnji, a ona e
stei financijsku sigurnost i najzad poeti lagodan ivot. Bio je
prijatel Lifildovih i kad je razgovarala s njime, Margaret Lifild
vidjela je sebe kao heroinu, koja sestre oslobaa njihova
zatoenitva. Ali ja ne vjerujem, Hejstingse, da bi itko od tih ljudi
uinio ono to je uinio da nije bilo Nortonova nagovaranja.
I tako smo stigli do dogaaja u Stajlsu. Ve sam neko vrijeme
bio na Nortonovu tragu. On se sprijateljio s Franklinovima i iznenada
sam namirisao opasnost. Morate razumjeti da je Norton uvijek morao
imati jezgru. Biljka e se razviti samo ako je sjeme palo na plodnu
zemlju. Uvijek sam, na primjer, vjerovao da je Otelo bio duboko u
sebi svjestan da je Dezdemonina ljubav vie neuravnoteena strast
mlade djevojke prema poznatom ratniku nego uravnoteena ljubav
ene prema Otelu kao mukarcu. Mogao je shvatiti da je Kasio bio
njen pravi prijatelj i da e to ona s vremenom shvatiti.
Franklinovi su bili idealna obitelj za naeg Nortona. Sve
mogunosti! Bez sumnje ste dosada shvatili (to je svatko pametan
vidio ve odavno) da je Franklin zaljubljen u Dudit i ona u njega.
150

Njegova naprasitost, njegov obiaj da nikad ne gleda u nju,

izbjegavanje svakog pokuaja uljudnosti, sve vam je to trebalo
pokazati da je taj ovjek preko uiju zaljubljen u nju. Ali Franklin je
ovjek snanog znaaja i vrlo poten. On nije uglaen, ali je ovjek
vrlo odreenih normi. Po njegovu miljenju, ovjek je vezan za enu
koju je izabrao.
Dudit je bila duboko i nesretno zaljubljena u njega. Mislila je
da ste to shvatili onaj dan kad ste je nali u ruzinjaku. Zbog njene
estoke provale bijesa. Karakteri, kao to je njen, ne mogu podnijeti
izraze saaljenja ili suosjeanja. To je kao ozlijediti ivu ranu.
Zatim je otkrila kako vi mislite da je njoj stalo do Alertona.
Ostavila vas je u tom uvjerenju i ona je flertovala s Alertonom kao da
se reila. Ona je tono znala kakav je on ovjek. On ju je zabavljao i
rastresao, ali nikad nije nita osjeala za nj.
Norton je, naravno, tono znao otkud vjetar pue. Vidio je dobru
priliku u Franklinovu triju. Mogu rei da je prvo pokuao s
Franklinom, ali je pretrpio poraz. Franklin je potpuno imun na
Nortonove sugestije. Franklin je jasan, tono je znao svoje osjeaje i
bio je sasvim neosjetljiv na vanjske utjecaje, tovie, posao je
njegova najvea ivotna ljubav. Zbog prezauzetosti poslom bio je jo
nepovredljiviji.
Kod Dudit je Norton imao mnogo vie uspjeha. Vrlo je mudro
zaigrao na kartu nepotrebnih ivota. To je bila Duditina vjera, a
injenica to su se njene tajne elje poklapale s time bila je Nortonu
vrlo vana. Lukavo je branio suprotno miljenje, ismijavajui njezinu
ideju i tvrdei kakako ona ne bi tako neto uinila. To je stvar koju
govore svi mladi, ali nikad ne uine! Kako je to stari trik, Hejstingse,
a tako esto uspijeva! Tako su ranjiva ta djeca. Tako spremna, iako
to tako ne misle, jednostavno se ne usuuju.
Bez nepotrebne Barbare, Franklinu i Dudit put je otvoren. To
nije nikad izreeno - to se nikad nije smjelo otvoreno izgovoriti. Jer
da je to Dudit shvatila, reagirala bi estoko. Ali za ubojicu, koji je
tako duboko ogrezao kao Norton, jedno drvo u vatri nije dovolno. On
je na sve strane traio zadovoljstva. Tako je naao i Lutrelove.
151

Razmislite malo, Hejstingse. Sjetite se prve veeri kad ste igrali

brid. Sjetite se Nortonovih primjedaba koje je poslije iznosio tako
glasno da ste se bojali kako ih je Lutrel mogao uti. Norton je elio
da ga uje! Nikad nije proputao mogunost da mu to provue kroz
ui. I tako su se njegova nastojanja pretvorila u uspjeh. To se
dogodilo pred vaim nosom, a vi to niste vidjeli. Temelj je ve bio
poloen a napetost je rasla. Zbog sramote to je napadnut pred
drugim ljudima, osjetio je duboku mrnju prema svojoj eni.
Tono se prisjetite onog to se dogodilo. Norton je rekao da je
edan. (Je li znao da je gospoa Lutrel u kui i da e se pojaviti na
sceni?) Pukovnik je reagirao kao gostoljubiv domain, kakav i jest po
prirodi. Ponudio je pie. Otiao je da ga donese. Svi ste sjedili ispred
prozora. Stigla je njegova ena i izbila je neeljena svaa za koju je
znao da ste je uli. Moglo se to lako izgladiti: Bojd Karington je
dovoljno mudar i taktian da to zataka (iako je jedan od
najizvjetaenijih i najdosadnijih ljudi to sam ih ikad vidio! Upravo
tip kakvom ete se vi diviti.) I vi ste mogli reagirati uspjeno. Ali
Norton je uletio u razgovor, glupo, teko, naglaavajui da to radi iz
takta sve dok nije pogorao pukovnikov poloaj. Brbljao je o bridu i
nesreama u lovu. I izazvan njegovim rijeima, upravo kako je
Norton i elio, taj stari, glupi Bojd Karington ispriao je svoju priu
o irskom vrtlaru koji je ubio svog brata - priu koju je Norton
ispriao Bojdu Karingtonu, znajui da e je ta stara budala prepriati
prvom zgodom. Vidite, glavni poticaj nije doao od Nortona. Mon
Dieu, non!
I tako je sve pripremljeno. Povrijeen je Lutrelov ponos,
osramoen je kao domain, ponien je pred prijateljima i svjestan je
da oni znaju kako je nemoan i da se mora pokoriti eni. I tada su
izreene kljune rijei: puka, nezgode - ovjek koji je pucao u brata.
Iznenada je ugledao kako se pomie glava njegove ene Osjetio se
sasvim siguran... Oiti nesretni sluaj... Ja u im pokazati... Pokazat
u i njoj... Prokleta bila! elim da bude mrtva I bit e mrtva!
On je nije ubio, Hejstingse. Mislim da je on, jo dok je pucao,
instinktivno promaio zato to je elio da promai. I tako je avolska
152

magija razbijena. Ona je bila njegova supruga, ena koju je on,

usprkos svemu, volio.
Jedan od Nortonovih zloina nije uspio.
A zatim je slijedio drugi pokuaj! Shvaate li, Hejstingse, da ste
vi bili slijedei? Prisjetete se svega, vi, moj poteni, dobri Hejstingse!
Pronaao je svako vae slabo mjesto - da, i svaku crtu savjesnosti.
Alerton je bio ovjek kojeg ste se instinktivno plaili i kojeg ste
prezirali. On je tip za kojeg ste mislili da mora biti uklonjen. I sve
ono to ste uli o njemu i to ste mislili o njemu - istina je. Sve to
vam je priao Norton - istina je. To su bile injenice (iako je djevojka
koju je spominjao bila neurotian tip.)
To vas je ogorilo. Taj ovjek je nitkov, zavodnik, ovjek koji
unitava djevojke i dovodi ih do samoubojstva! Norton je potaknuo i
Bojda Karingtona da vas salijee s time. Izazvao vas je da
razgovarate s Dudit. Dudit se kao to je predviao, istog trenutka
razgnjevila, govorei da e ona sa svojim ivotom raditi ono to eli.
Tako ste se bojali onoga najgoreg.
Razmotrite sad bolje Nortonovu igru. Vi volite svoje dijete.
Imate jak osjeaj odgovornosti, koji ljudi poput vas osjeaju za svoju
djecu. Moram neto uiniti. Sve ovisi o meni. Va osjeaj
bespomonosti jer ste ostali bez svojeg savjetnika, svoje ene. Vaa
odanost: ja je ne smijem izdati. I ono osnovno druei se sa mnom vi
ste nauili sve trikove zanata! Na kraju osjeaj, koji svi mukarci
osjeaju prema svojim kerima, nerazumna ljubomora prema
ovjeku koji vam je odvodi. Norton je virtuozno igrao na sve te
karte. A vi ste bili podatan materijal.
Jednostavno ste sve prihvaali zdravo za gotovo. Uvijek ste bili
takvi. Povjerovali ste da je Dudit, razgovarala s Alertonom one
veeri u sjenici. Iako je niste vidjeli, iako je ak niste ni uli da
govori. to je jo gore, i slijedee jutro jo ste mislili da je to bila
Dudit. Obradovali ste se kad je ona promijenila miljenje.
Ali da ste se malo potrudili, otkrili biste da Duditin odlazak u
London uope nikad nije bio u pitanju. Niste vidjeli oitu injenicu.
Netko je drugi namjeravao otii toga dana i bio je ljut to to nije
153

mogao uiniti. Sestra Krejven. Alerton nije ovjek koji e se zadrati

samo na jednoj eni! Njegova afera sa sestrom Krejven ila je mnogo
dalje od obinog flertovanja s Dudit.
Ponovo se upleo Norton.
Vidjeli ste Alertona i Dudit kako se ljube. Onda vas je Norton
povukao iza ugla. Bez sumnje je vrlo dobro znao da e se Alerton sa
sestrom Krejven sastati u sjenici.
Alertonova reenica koju ste uli idealno se uklapala u njegov
plan i on vas je brzo odvukao da ne biste uli kako ta ena nije
Dudit.
Da, pravo majstorstvo! I vi ste reagirali upravo onako kako je on
elio. Odluili ste da ubijete.
Na sreu, Hejstingse, vi ste jo imali prijatelja iji um je dobro
radio. I ne samo um!
U poetku sam rekao da niste otkrili istinu zato to ste previe
vjerovali drugima. Vjerovali ste ono to vam se reklo. Vjerovali ste i
ono to sam vam ja rekao.
A bili biste lako otkrili istinu. Poslao sam Dorda od sebe.
Zato? Zamijenio sam ga manje iskusnim i mnogo manje
inteligentnim ovjekom. Zato? Nije me posjeivao lijenik mene
koji sam se uvijek brinuo o svom zdravlju. Ja nisam htio ni uti ni
vidjeti nikoga. Zato?
Vidite li zato ste mi bili potrebni u Stajlsu? Trebao sam nekog
tko bez pitanja prihvaa to kaem. Povjerovali ste mi kad sam rekao
da sam se iz Egipta vratio u gorem stanju nego to sam bio otiao.
Nije bilo tako. Bilo mi je mnogo bolje... Da ste se potrudili, to biste
otkrili. Ali vi ste mi vjerovali. Maknuo sam Dorda zato to njega
ne bih uspio uvjeriti da sam postao bogalj. Dord je vrlo
inteligentan i on bi otkrio da se pretvaram.
Shvaate li, Hejstingse? Cijelo vrijeme sam se pretvarao da sam
bespomoan i varao Kertisa, ali ja uope nisam bio bespomoan.
Mogao sam hodati svojim nogama.

154

uo sam vas kad ste se popeli te veeri. uo sam kako ste

zastali i zatim uli u Alertonovu sobu. Bio sam u pripravnosti. Znao
sam u kakvom ste duevnom stanju.
Nisam oklijevao. Bio sam sam. Kertis je siao na veeru. Iziao
sam iz sobe i preao preko hodnika, uo sam da ste uli u Alertonovu
kupaonicu. I odmah sam, prijatelju, kleknuo i provirio kroz
kljuanicu. Uinio sam upravo ono to vi duboko prezirate. Na sreu,
dobro sam sve vidio jer nije bilo kljua.
Promatrao sam kako aspirne zamjenjujete tabletama za spavanje.
Shvatio sam to vam je na umu.
I tako, prijatelju, nisam gubio vrijeme. Vratio sam se u svoju
sobu. Pripremio sam se. Kad je stigao Kertis, poslao sam ga po vas.
Doli ste zijevajui, poalivi se kako imate glavobolju. Odmah sam
se uzbudio. Da biste me umirili, pristali ste da popijete alicu
okolade. Brzo ste je progutali kako biste mogli to bre otii. Ali i ja
sam imao tablete za spavanje.
I tako, ste zaspali spavali ste do jutra, kad ste se probudili bistra
uma, uasnuvi se zbog onog to ste gotovo uinili.
Sad ste bili sigurni. Dva puta ovjek ne pokuava tako neto. Ne,
kad je pri zdravoj pameti.
Ali to je uvrstilo moje uvjerenje. Vi niste ubojica, Hejstingse!
Ali mogli ste biti objeeni, i to zbog ubojstva koje je zapravo poinio
drugi ovjek, iako po zakonu nevin!
Vi, moj dobri, moj poteni, plemeniti Hejstings, tako ljubazan,
tako savjestan - tako nevin!
Morao sam djelovati. Znao sam da imam malo vremena i zato
sam bio sretan. Najgora je strana ubojstva njegov efekt na ubojicu.
Ja, Herkul Poaro, mogao sam povjerovati da mi je dano da dijelim
smrt svemu i svakome Ali nije bilo vremena da se to i dogodi. Kraj
e doi uskoro. A ja sam se bojao da bi Nortonu moglo uspjeti da
zauvijek unesrei nekoga tko je nama obojici bio bezgranino drag.
Govorim o vaoj kerki.
I sad dolazimo do smrti Barbare Franklin.
to god da ste mislili o tome, ne vjerujem da ste shvatili istinu.
155

Vidite Hejstingse, vi ste ubili Barbaru Franklin.

Mais oui, vi ste to uinili.
Bio je jo jedan ugao u trouglu. Jedan na koji nisam raunao.
Iako ne sumnjam da je i to bilo djelo Nortonove avolske rabote.
Jeste li ikad razmiljali zato je gospoa Franklin eljela doi u
Stajls? To mjesto uope nije odgovaralo njezinu nainu ivota. Ona
je voljela udobnost, dobru hranu i iznad svega, drutvene susrete.
Stajls nije bio ni veseo, o hrani da ne govorimo, a bio je na vrlo
osamljenu mjestu. A ipak je gospoa Franklin eljela da ondje
provede ljeto.
Da, to je trei ugao. Bojd Karington. Gospoa Franklin bila je
razoarana ena. To je uzrok njenih neuroza. Ona je bila vrlo
ambiciozna. Udala se za Franklina, jer je mislila da e on napraviti
veliku karijeru. On je briljantan znanstvenik, ali ne onakav kakav je
ona eljela. O njemu nikad nee pisati u novinama niti e stii u
Harli. On e biti poznat nekolicini ljudi iz svog kruga i objavljivat e
lanke u znanstvenim asopisima. Svijet nikad nee uti o njemu i on
oito nee zaraditi mnogo novca.
A ovdje je Bojd Karington koji je upravo postao baronet i
obogatio se. Bojd Karington je jo osjeao njenost prema njoj,
sjeajui se lijepe sedamnaestogodinje djevojke. Iao je u Stajls i
predloio je i Franklinovima da dou i Barbara je dola.
Kako je to bilo ludo od nje. Oito ona nije izgubila onaj
davnjanji arm za tog bogatog, privlanog ovjeka. Ali on ima
starinske nazore i nikad joj ne bi predloio razvod. Ako bi Don
Franklin umro, onda bi ona postala Ledi Bojd Karington. Kako bi to
bio prekrasan ivot!
Norton je to odmah otkrio.
Kad bolje razmislite, Hejstingse, bilo je to oito. Ta uvjeravanja
kako ga ona voli. Malo je pretjerala s izjavama kako je najbolje da
zavri sa sobom zato to koi njegovu karijeru.
A s druge strane njezin strah da bi Franklin mogao sam na sebi
eksperimentirati.

156

Trebalo nam je to biti oito! Ona nas je pripremala na to da e

Franklin umrijeti od trovanja physostigminom. Nije uope dolazilo u
pitanje da bi ga netko pokuao otrovati. Ne. Bilo bi to isto nauno
istraivanje. On e uzeti bezopasan alkaloid i onda e se ustanoviti
da je bio opasan.
Jedina je neprilika bila to se mora uriti. Rekli ste mi da joj nije
bilo drago kad je nala Bojda Karingtona kako mu sestra Krejven ita
sudbinu iz dlana.
Sestra Krejven je mlada privlana ena koja trai mukarca.
Pokuala je s doktorom Franklinom, ali nije uspjela. (Sjetite se kako
nije voljela Dudit.) Ona se okrenula Alertonu, ali je znala da on nije
ozbiljan. Tada je bacila oko na bogatog i jo privlanog Ser Vilijama
i Ser Vilijam je vjerojatno bio spreman da ga se privue. On je ve
uoio da je sestra Krejven zdrava i zgodna djevojka.
Barbara Franklin se uplaila i odluila da djeluje brzo. to prije
bude oaloena armantna i neutjena udovica, to bolje.
I tako je poslije jutra prepunog nervoze odluila da izvede svoj
plan.
Znate li, mon ami, da potujem taj grah. Vidite, ovaj put on je
sauvao nevinog, a kaznio krivca. Gospoa Franklin vas je zamolila
da svi doete u njenu sobu. S mnogo buke i razmetanja skuhala je
kavu. Kako ste mi rekli, njena je alica bila ispred nje, a kava za
njenog mua na drugom kraju stolia.
I onda su vidjeli kako pada zvijezda i svi su izili van osim vas,
prijatelju. Ostali ste uz svoju krialjku zbog svojih uspomena i da
biste sakrili svoje osjeaje, okrenuli ste stoli kako biste uzeli
ekspira.
Tada su se oni vratili i gospoa Franklin je popila kavu punu
alkaloida, koja je bila namijenjena uenjaku Donu, a Don Franklin
je popio istu kavu namijenjenu gospoi Franklin.
Ako samo malo razmislite, Hejstingse, bit e vam jasno da sam,
shvativi to se dogodilo, morao postupiti onako. Nisam mogao nita
dokazati. Kad bi se posumnjalo da je smrt gospoe Franklin ita
drugo osim samoubojstva, sumnja bi pala na Franklina ili Dudit. Na
157

dvoje potpuno nevinih ljudi. I tako sam uinio ono to sam imao
pravo uiniti, naglaavao sam i ponavljao kako je gospoa Franklin
izjavljivala da e zavriti sa svojim ivotom.
Mogao sam to uraditi i vjerojatno sam bio jedina osoba koja je
to mogla uraditi. Vi znate da je to tono. Ja imam veliko iskustvo s
ubojstvima. Ako ja izjavim da je to samoubojstvo, onda e svatko to
prihvatiti.
Zaudili ste se i niste bili zadovoljni. Na sreu, niste ni sumnjali
u pravu opasnost.
Ali hoete li posumnjati u to kad odem? Nee li vam kad-tad
pasti na pamet: Moda je Dudit...
Uvjeren sam da hoete. Zbog toga ovo i piem.
Morate znati istinu.
Ipak, jednu linost izjava o samoubojstvu nije zadovoljila.
Nortona! Oduzeli su mu zadovoljstvo. Kao to sam rekao, on je
sadist. A uskratili su mu uitak onog sveopeg metea. Bio je lien
svega toga. Ubojstvo koje je pripremao, izjalovilo se.
No, otkrio je kako da to naplati. Poeo je praviti aluzije. Najprije
se pretvarao kako je vidio neto kroz dalekozor. Zapravo, elio je
stvoriti dojam kako je vidio Alertona i Dudit u kompromitirajuem
poloaju. Nije govorio nita odreeno, pa je to mogao upotrijebiti na
razliite naine.
Pretpostavimo, na primjer, da je rekao kako je vidio Franklina i
Dudit. To bi dalo novu dimenziju sluaju Barbare Franklin. Moda
bi se posumnjalo je li to uope bilo samoubojstvo.
I tako, mon ami, odluio sam da ono to treba uiniti moram
uiniti odmah. Rekao sam vam da ga dovedete u moju sobu one
noi...
Ispriat u vam to se zapravo dogodilo. Norton bi bez sumnje
bio uivao da mi iznese svoju pripremljenu verziju. Nisam mu dao za
to vremena. Otvoreno sam mu rekao sve to znam o njemu.
On to nije porekao. Ne, mon ami, on se zavalio u stolac i
smijuljio se. Mais oui, nemam druge rijei, prkosno i

158

samozadovoljno se smijuljio. Upitao me to mislim uiniti s njime.

Rekao sam mu da ga namjeravam smaknuti.
- Aha, razumijem. Hoe li to biti bode ili aa otrova?
Trebalo je da zajedno popijemo okoladu. Gospodin Norton je
volio slatkie.
- Najjednostavnije, bi bila alica s otrovom - kazao sam i pruio
mu alicu okolade koju sam upravo nalio.
- U tom sluaju, nee vam smetati ako popijem iz vae alice
umjesto iz svoje?
- Ni govora, samo se posluite.
Zapravo, to nije bilo vano. Kao to sam rekao, uzimao sam
tablete za spavanje. Kako sam ih namjerno uzimao svake noi ve
due vrijeme, bio sam se navikao na njih i doza koja e uspavati
Nortona imat e vrlo blago djelovanje na mene. Tablete su bile u
okoladi. Obojica smo imali istu koliinu. Njegov dio je uinio ono
to sam htio, a moj je vrlo malo djelovao na mene, posebno kad sam
ga kombinirao s tonikom u kojem je bilo kinina.
I tako stie posljednji in. Kad je Norton zaspao, stavio sam ga u
svoju invalidsku stolicu, obavio sam to lako jer je to izvrstan
mehanizam, i odvezao sam ga do prozora te sakrio zavjesama.
Kertis me tada stavio u krevet. Kad je sve bilo tiho, odvezao sam
Nortona u njegovu sobu. Tada sam se posluio oima i uima svog
prijatelja Hejstingsa.
Moda to niste primijetili, ali nosio sam periku. Vi niste zapazili
da sam nosio i lane brkove. (ak ni Dord to nije znao!) Napravio
sam se da sam ih sluajno spalio ubrzo nakon Kertisova dolaska i
odmah mi je moj frizer napravio nove.
Obukao sam Nortonov kuni ogrta, poeljao uvis svoju kosu,
preao preko hodnika i zakucao na vaa vrata. Tako ste vi sneni
otvorili vrata i vidjeli Nortona kako je iziao iz kupaonice i otepesao
hodnikom u svoju sobu. uli ste ga kako je zatvorio vrata i zakljuao
ih.
Tada sam Nortonu navukao kuni ogrta, poloio ga u krevet i
ubio malim pitoljem koji sam bio ponio sa sobom. Dotad sam ga
159

paljivo skrivao da ga netko ne vidi. Jedino sam ga dva puta (kad

nikog nije bilo u blizini) namjerno ostavio na Nortonovu nonom
ormariu, kad je on bio negdje drugdje. Tako je zapaeno da je to
njegov pitolj.
Tada sam iziao iz sobe, poto sam stavio klju u Nortonov
dep. Zakljuao sam duplikatom kljua i odvezao stolicu natrag u
svoju sobu.
Od tada sam pisao ovo pismo.
Vrlo sam umoran - napor koji sam uinio prilino me iscrpio.
Nee proi jo mnogo prije...
Ali ima jo nekih stvari koje bih elio rei.
Nortonovi su zloini bili savreni.
Moj nije bio. Nisam ni namjeravao da bude savren.
Meni bi bilo najlake i najbolje da sam ga ubio sasvim otvoreno.
da sam, na primjer, imao malu nezgodu sa svojim pitoljem. Mogao
sam izazvati najnesretniju nesreu. Reklo bi se: Stari senilac, nije
znao da je pitolj napunjen ce pauvre vieux.
Nisam to izabrao. Rei u vam zato.
Zato, Hejstingse, to sam htio biti astan. Mais oui, astan! Igrao
sam fer s vama. Imali ste slobodne ruke. Mogli ste otkriti istinu.
Ako mi ne vjerujete, dopustite mi da vam nabrojim sve
najvanije podatke.
Znate, jer sam vam ja rekao, da je Norton doao ovamo poslije
mene. Znali ste, jer vam je reeno, da sam promijenio sobu. Znali ste,
jer vam je to isto reeno, da je moj klju nestao i da sam napravio
drugi.
Zbog toga ste mogli otkriti odgovor na pitanje tko je ubio
Nortona? Tko je mogao pucati i zakljuati vrata, kad je klju bio u
Nortonovu depu?
Herkul Poaro, koji je imao duplikat kljua te sobe.
ovjek kojeg ste vidjeli u hodniku.
Pitao sam vas jeste li sigurni da je ovjek kojeg ste vidjeli u
hodniku bio Norton. Iznenadili ste se. Pitali ste me da vas moda ne
elim uvjeriti kako ovjek u hodniku nije bio Norton. Odgovorio sam
160

iskreno da uope to ne elim. (Prirodno kad sam se toliko trudio da

vas uvjerim da je to bio Norton.) Onda sam potaknuo pitanje visine.
Svi mukarci bili su mnogo vii od Nortona. Ali jedan je ovjek bio
nii od njega - Herkul Poaro. Ali ako obuje cipele s viim
potpeticama, ovjek lako naraste.
Vi ste smatrali da sam bespomoan bogaj. Ali zato? Samo zato
to sam vam ja to rekao. I ja sam udaljio Dorda. To je bila moja
zadnja poruka za vas: Idite i razgovarajte s Dordom.
Otelo i Muti Don pokazali su vam da je X bio Norton.
Tko je onda mogao ubiti Nortona?
Samo Herkul Poaro.
I kad jedanput povjerujete, sve e doi na svoje mjesto, stvari
koje sam govorio, inio, moja nepojmljiva utnja. Izjave kako nisam
sposoban hodati. Izjava Dorda da nosim periku. injenica koju
nisam mogao promijeniti, a koju ste trebali primijetiti, da sam
hramao vie nego Norton.
I, najzad, hitac iz pitolja. Moja vlastita slabost. Trebao sam,
svjestan sam toga, postaviti pitolj na sljepoonicu. Nisam se mogao
prisiliti da to uradim. Ne, pucao sam simetrino usred ela.
Hejstingse, Hejstingse, to vas je trebalo dovesti do istine.
Ili ste moda na kraju ipak posumnjali i otkrili istinu? Moda
ete to ve znati kad budete ovo itali.
Ali nekako nisam ba uvjeren.
Ne, vi previe vjerujete ljudima.
Imate predobru narav.
to bih vam jo rekao? Mislim da su i Franklin i Dudit znali
istinu iako vam to nee trebati rei. Bit e sretni zajedno. Bit e
siromani i ujedat e ih bezbrojni kukci i napadati udne groznice.
Ali svi mi imamo svoje predodbe o savrenom ivotu, zar ne?
A vi, dragi moj, osamljeni, Hejstingse? Moje srce je alosno
zbog vas, dragi prijatelju. Hoete li primiti posljednji savjet svog
starog Poaroa?
Kad ovo proitate, sjednite na vlak ili u automobil i potraite
Elizabet Kol, koja je Elizabet Lifild. Dajte joj da ovo proita, ili joj
161

recite to je napisano. Recite joj da ste i vi mogli uiniti ono to je

uinila njena sestra Margaret. Samo to Margaret Lifild nije imala
Poaroa da je spasi. Oslobodite je njenih mora, pokaite joj da oca
nije ubila ker nego taj ljubazni, porodini prijatelj, taj poteni Jago
Stiven Norton.
Jer nije pravo, prijatelju, da ena kao to je ona, jo mlada,
privlana, ne proivi svoj ivot zato to vjeruje da je okaljana. Ne to
nije u redu. Recite joj tako, prijatelju, koji jo niste prestali biti
privlani enama...
Eh bien, nemam vie nita rei. Ne znam, Hejstingse, je li ono
to sam uradio dobro ili nije. Ne znam. Ne vjerujem da ovjek treba
uzeti zakon u ruke...
Ali u neku ruku ja i jesam zakon. Kao mlad ovjek u belgijskoj
policiji pucao sam u uasnutog kriminalca, koji je sjedio na krovu i
pucao na ljude ispod sebe. U sluaju opasnosti uvodi se prijeki sud.
Oduzevi Nortonu ivot, spasio sam ivote drugih ljudi nevinih
ljudi. Pa ipak ne znam...
Moda je dobro to ne znam. Uvijek sam bio tako siguran,
previe siguran.
Ali sad sam vrlo skroman i kao dijete kaem - ne znam...
Zbogom, chere ami. Maknuo sam ampule amylnitrata dalje od
svog kreveta. Radije se preputam volji bon Dieua. Moda e
njegova kazna ili njegovo milosre biti brzo.
Nikad vie neemo loviti zajedno, prijatelju.
Na prvi lov bio je ovdje i posljednji.
Bili su to lijepi dani.
Da, to su bili dobri dani.
( Kraj rukopisa Herkula Poaroa ) .

162

Posljednja biljeka kapetana Hejstingsa:

Zavrio sam itanje... Jo ne mogu vjerovati... Ali on ima pravo.
Trebao sam znati. Trebao sam znati kad sam vidio rupu od metka
tako simetrino smjetenu usred ela.
udno, upravo mi je pala na pamet misao, koja mi je ve bila
bljesnula onoga jutra.
Znak na Nortonovu elu izgledao je kao Kainov znak.

163