ena u mitraizmu

Petar Selem
Filozofski fakultet
Ivana Luia 3
HR 10000 Zagreb
petar.selem@sabor.hr

udk: 295.21-055.2
Izvorni znanstveni lanak
Original scientic paper
Primljeno / Received: 2008-04-22

Razmatra se poloaj ene u okviru kultne prakse mitraizma. U znanosti pretee miljenje da je ena
iskljuena iz sudjelovanja u misterijima, ali ima i suprotnih stavova.
Kljune rijei: mitraizam, ena

Meu svim istonim vjerovanjima ili bolje rei vjerovanjima podrijetlom s Istoka mitraizam
neporecivo sadrava najizrazitije znaajke interaktivnosti.1 Po nekima, posebice je to miljenje
zastupao Merkelbach,2 mitraizam je utemeljen na inu zajednitva, na solidarnosti i vazalnosti,
ukratko: na zajednitvu skupine. To bi izvorno bila skupina mukaraca, lovaca, koji zajednitvu
posveuju gozbu. Iz toga e proistei i obredna gozba, tzv. thrapeza. Ona se javlja u dvije inaice:
ili kao gozba dviju osoba, uobiajeno oznaenih kao Mithra i Sol, odnosno Pater i Heliodromus,
ili kao kolektivna gozba kojoj pribivaju vie-manje svi stupnjevi mitraikog posveenja, ali to je,
kako rekoh, gozba mukaraca, potvrda njihova zajednitva. ene tu nema. Nema je ni u jednom
od temeljnih prizora mitraike ikonograje.
Jedino mjesto u mitraizmu gdje dolazi do razdvajanja jest ono u svezi s nazonou ene.
Uvrijeeno je i dobro utemeljeno miljenje da su ene iskljuene iz mitraike kultne prakse. Jedino
je mukarcima pristupan tijek inicijacije, jedino se oni na spomenicima izjanjavaju kao poklonici
Mithre. Budui da o tome pitanju ipak ne postoji potpuno suglasje, a neke indicije, iako ne nijeu
ovu temeljnu prosudbu, ipak unose stanovite sumnje: doktrinarnu i kultnu praksu mitraizma valja
poblie promotriti s aspekta enske nazonosti ili nenazonosti. Veliki su autoriteti u znanosti
o mitraizmu, uz tek pokoju nijansu, suglasni da enama nema mjesta u misterijima Mithre.
Koncem 19. i poetkom 20. stoljea prvi je od njih, Franois Cumont, tvrdio da meu stotinama
sauvanih natpisa nijedan ne spominje ni sveenicu, ni iniciranu ensku osobu, ni donatoricu.
"Among the hunderdes of inscriptions that have come down to us, not one mentions either a
pristess, a woman initiate, or even a donatress."3 Najpozvaniji strunjak za mitraizam narednog
razdoblja Maarten J. Vermaseren4 ostaje pri istome zakljuku s blagom suzdranou: "Il s`en
degage l' impression bien nette que le culte de Mithra s`adressait de prfrence aux hommes. Le
culte maintenait ainsi en vie l'ancienne conception du clan dont les secrets ne sont destin qu'
certains oreilles masculines et o l'homme en tant que chef de mnage reprsente la famille."

1
2

P. SELEM, 2005.
R. MERKELBACH, 1984.

3
4

F. CUMONT, 1903, 173.

M. J. VERMASEREN, 1960, 135.

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

467

Petar Selem: ena u mitraizmu

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 467-471

Naime u rijei de prfrence oituje se lagana suzdranost. Veliki i kontroverzni strunjak iz

istoga razdoblja Leroy A. Campbell jasno govori o "exclusion of women from membership".5
Radikalan stav o enskoj iskljuenosti iz mitraikih misterija bez ikakve suzdranosti
zastupa Richard Gordon.6 tovie, on tvrdi da je mitraizam u svojoj biti neprijateljski nastrojen
prema enskome naelu: "hostile to the female principle". Pozivajui se na sv. Jeronima, nabraja
imena sedam stupnjeva mitraike inicijacije koji su iskljuivo muki, u mukome su rodu i po
prirodi su muki: Miles, Heliodromus, Perses.7 Ti stupnjevi svjesno iskljuuju i ponitavaju
ensko naelo. Posebno se to odnosi na stupanj gavrana, Corax, koji je prema raznim antikim
autorima to ih citira Gordon ve u starome svijetu shvaen ne samo kao posve muka ivotinja
(kompleks usta, vagina, kljun) nego i kao ivotinja neprijateljska za ene. Tajanstven i na razne
naine tumaen stupanj Nymphusa koji bi se mogao najvie pribliiti enskomu naelu, Gordon
tumai kao neku vrstu "martial androgyny" jer ensko naelo u biti nije neovisno: "the female
is not an independent principle, it is a part of the male".8 Gordonova je argumentacija temeljita
iako je oito da se injenice tumae iskljuivo u svjetlu potpore i obrane predzadane teze.
Gordonov radikalizam u nijekanju enske nazonosti u mitraizmu uvrstit e opeprihvaeni
stav, ali ne e otkloniti potrebu da se dopuste stanovite nijanse. Gerard Mussies9 ostaje pri tome
da su ene iskljuene iz misterija: "women, hower were not admited to the mysteries of Persian
god", ali doputa da bi mogle biti donatorice: "could make donations to the community of
which their husbands or sons were members". I Robert Turcan ostaje pri suzdranijoj tvrdnji:
"Les femmes ne semblent pas avoir admises participer aux liturgies...".10 Dakle, ini se, to znai
odstupanje od apodiktike tvrdnje. Od poetka mitraistikih studija postoji donekle malobrojna,
ali ne posve zanemariva oporba: skupina onih koji vjeruju u nazonost ene u mitraizmu. Prvi od
njih, F. Layard, jo je u 19. stoljeu zastupao takav stav i polemizirao s Cumontom11.
U radu objavljenome 1955. J. Fergusson poneto odstupa od ortodoksnih shvaanja i
dri, primjerice, da je u mitraikim zajednicama mogao postojati i enski stupanj lavica. Na
takav je stav odmah polemiki odgovorio J. M. C. Toynbee.12 Naposljetku se 2000. pojavio
rad Jonathana Davida, dosad najradikalniji pokuaj da se ospori iskljuenost ena iz mitraikih
misterija. On izravno polemizira sa svim prethodnim uvrijeenim shvaanjima koja autor naziva
ortodoksnima. Uz argumente, o kojima e biti rije, David se prije svega poziva na injenicu da se
u antikim tekstovima nigdje ne govori o iskljuenosti ena: "This is not ancient text wich states
that women were excluded from mysteries of Mithras".13
imbenici na koje se David poziva u svojim osporavanjima dobro su poznati, pitanje je
samo kako ih treba tumaiti. Rije je ponajprije o dvama esto spominjanim i tumaenim antikim
izvorima. Prvi je od njih neoplatonist Porrije (De abstinentia 4,16) koji govori kako mitraisti
dodjeljuju ivotinjska imena, pa one sudionike koji su inicirani u obrede nazivaju lavovima,
ene lavicama, a nazone gavranima. Tekst je oteen, dvojben, a itanja su razliita. Bilo je i
pokuaja da se rije koja se odnosi na ene u obredu ita kao 'hijena'. To je posve neutemeljeno
jer u mitraikoj ikonograji nema nijednoga lika hijene. Drugo je vrelo Tertulijan koji u djelu De
praescriptione hereticorum (40) kao Mithrine poklonike spominje mukarce koji se suzdravaju
od spolnoga ina i virgines, dakle djevice.
L. A. CAMPBELL, 1968, 18, 316.
R. GORDON, 1980.
7
R. GORDON, 1980, 44.
8
R. GORDON, 1980, 53.
9
G. MUSSIES, 1982, 156158.

R. TURCAN, 1993, 90; istaknuo P. S.

F. LAYARD, 1847, 196.
12
J. M. C. TOYNBEE, 1956.
13
J. DAVID, 2000, 129.

10

11

468

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

Petar Selem: ena u mitraizmu

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 467-471

Najzanimljiviji je arheoloki izvor dvostruka grobnica iz Oea, dananjega Guariche blizu

Tripolija u Libiji. U dva groba iz kasnoga III. stoljea s oslikanim natpisima Qui leo iacet i qui
lea iacet pokopani su suprunici Aurelius Magnus i Aurelija Arisuth. Uz sarkofag su oslikani
lav i lavica.14 David tvrdi da su i ostale slikarije povezane s mitraikom ikonograjom slinom
odgovarajuoj ikonograji na drugim mjestima iako to nije posve oigledno. "This painted tomb
of a wealthy couple is coverd with Mithraic iconography, bearing similarities with Mithraic sites
elsewhere, and also depicting a lioness."15
injenica je, naprotiv, da na tome podruju nije pronaen mitrej ni bilo kakav drugi trag
mitraikoga kulta. Ta bi dva natpisa dakle ukazivala na nazonost branoga para u etvrtome
inicijacijskom stupnju: leo, lav, i to ne sm suprug, nego i njegova ena koja pripada istomu
stupnju kao lea, lavica. David kae: " seems to suggest that not only was the man a Mithraic
initiate of the grad leo, but also his wife a participant as well, initiated into a grade lea, leading
additional support to one of two readings of Porphyry's passage".16
U prilog svomu revizionistikom stavu David navodi jo tri epigraka spomenika i tri
kipa enskih osoba koji su pronaeni u mitrejima ili u vezi s njima.
Natpis iz II. stoljea iz mitreja u Ostiji mater Iunia Zosima posveuje kolegiju dendrofora.17
Ve se dvojilo oko pripadnosti ovoga spomenika Mithrinu kultu. Naime, natpis pripada skupini
zavjetnih kipia iz kole dendrofora, a mitrej kojemu se prikljuuju nalazio se uz svetite Kybele
iako je, po svemu sudei, nastao tek neto kasnije. Squarciapino istie: "I numeri 283-286 [misli
se na CIMRM op. P. S.] sono dediche di statuette nella schola dei dendrofori di cui se detto e
non mi sembra abbiano attinenza con culto mitriaco."18
Kolegij dendrofora okuplja usto poklonike kulta Kybele i zatim izidinskoga kulta, a nije
u izravnoj vezi s mitraikim misterijima. Teko je pronai razloge zato je Iunia Zosima bila
mater, dakle homolog pateru neke mitraike zajednice. Natpis iz Mediolanuma posveuje ena
Varia Q. F. Severa.19 Nije posve jasno komu je zavjet posveen; D. M. na elu natpisa moe biti
i uobiajeni Diis Manibus, posveta bogovima podzemlja. Tek se na treemu natpisu, onome iz
Emone, ena posvetiteljica imenom Blastia dovodi u izravnu svezu s Mithrom. Natpis naime
glasi: D(eo) i(nvicto) Mithrae / Silvano Augusto /sac(rum) Blastia / ee20 Uz Mithru se, i to
punim nazivom, spominje i Silvanus, ilirsko boanstvo koje u specinim uvjetima Dalmacije i
Panonije dolazi u vezu s Mithrom.21 Rije je dakle o posebnoj vjerskoj sprezi koja nema samo
lokalni nego i teoloki razlog, to se potvruje vezom Mithre i Silvana, utvrenom u Ostiji: u
mitreju Aldobrandini nalazi se reljef Silvana, a u mitreju Del Palazzo Imperiale lijep mozaik s
prikazom istoga boanstva.22
Tri su likovna spomenika: mala mramorna enska bista naena uz mitrej Santa Prisca
u Rimu,23 kamena skupina to prikazuje majku i dijete iz mitreja u Dieburgu u Germaniji24 i
nedovren enski kip u mitreju u Carrawburghu na podruju Hadrijanova zida u Britaniji.25
Jesu li imbenici koje David navodi i koji upuuju na ensku nazonost u mitraizmu,
dostatni da pobiju uvrijeeno miljenje o njihovoj iskljuenosti? Mislim da ga ne mogu pobiti,
CIMRM, I, 113-115.
J. DAVID, 2000, 125.
16
J. DAVID, 2000, 125.
17
CIMRM, I, 284.
18
M. F. SQUARCIAPINO,1962, 50-51
19
CIMRM I, 705.
20
CIMRM, II, 1463; P. SELEM, 1980, 77, no. 1.
14
15

P. SELEM, 2005a.
M. F. SQUARCIAPINO, 1962, 42-45.
23
M. J. VERMASEREN C. C. van ESSEN, 1965, 150,
T. LV.
24
F. BEHN, 1928, 35, no. 14, g. 39.
25
I. L. A. RICHMOND J. P. GILLAM, 1951, 30, T. 10A.
21
22

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

469

Petar Selem: ena u mitraizmu

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 467-471

nego tek neznatno dopuniti. Vidjelo se da osim naziva 'lav' i 'lavica', a djelimice ikonografskih
natuknica, suprunici iz Oaeje nemaju drugih, izriito referencijalnih veza s mitraizmom. Tako je
Turcan ustvrdio sljedee: "Rien ne prouve que la 'Lionne' (Lea) d'Oea ait t l'pouse d'un Lion
mitraique."26 Ipak, ne treba posve iskljuiti pretpostavku da bi se moglo raditi o nekoj perifernoj
mitraikoj sekti na afrikome tlu, a u prilog tomu ide i injenica da je i Tertulijan, koji spominje
one mitraike virgines, bio Afrikanac.27
Epigrafski tekstovi donose tek jednu izriitu ensku posvetu Mithri; rije je o ljubljanskome
natpisu, ali i u tome se sluaju radi o specino lokalnoj situaciji. Naposljetku, tri enska kipa u
mitrejima ili uz mitreje mogu svjedoiti o kojeemu: mogue je da su ene preko svojih supruga
mitraista mogle posvetiti neki kip; mogue je ak da sam mitraist, mukarac, obavlja neki zavjet
u svezi s obitelji za enu ili za dijete, to bi potvrivala skupina s majkom i djetetom. Sve to
nipoto ne znai da su i ti lanovi obitelji mogli sudjelovati u misterijima: "Les femmes aussi
pouvaient se consacrer de cette faon au dieu, mais ne pouvaient neanmoins tre admises aux
mystres proprement dits."28
Nema razloga da se posve otkloni Davidova teza kako i u mitraizmu postoje "different
branches with different practices over time".29 Ako je u nekoj od tih grana na trenutak dolo do
odstupanja od neporeciva pravila da je mitraizam muki kult, to ne moe izmijeniti opu sliku.
Pri izvoenju zakljuka valja imati na umu i injenicu da u mitraikoj ikonograji, posebice u
prizorima koji se odnose na Mithrino roenje, njegova djela i podvige, kao i na drugim prizorima
iz svete storije, gotovo uope nema enskih likova. I po tome je mitraizam razliit od ostalih
poganskih religija koje obiluju enskim likovima i alegorijama. Svejedno, izneseno ipak osporava
Gordonovu teza da je mitraizam u svojoj sri neprijateljski prema enskomu naelu.

Kratice
CIMRM M. J. Vermaseren: Corpus inscriptionum et monumentorum religionis Mithriace, Hague Comitis,
19561960.
EPRO
tudes prliminaires aux religions orientales, J. Brill, Leiden.

Literatura
BEHN, F., 1928. - Das Mithrasheiligtum zu Dieburg, Berlin.
CAMBELL, L. A., 1968. - Mithraic iconography and ideology, EPRO 11, Leiden.
DAVID, J., 2000. - The Exclusion of Women in the Mithraic Mysteries: Ancient or Modern, Numen,
International Review for the History of Religions, XLVII/2, Leiden, 121-141.
FERGUSON, J., 1955. - More About Mithras, Hibbert Journal, 53, London, 319-326.
GORDON, R., 1980. - Reality, evocation and boundary in the Mysteries of Mithras, Journal of Mithraic
Studies, 3, London, 42-63.

26
27

R. TURCAN, 1993, 90.

J. DAVID, 2000, 127.

470

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

28
29

M. J. VERMASEREN, 1960, 135.

J. DAVID, 2000, 140.

Petar Selem: ena u mitraizmu

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 467-471

LAYARD, F., 1847. - Introduction l'tude du culte public des mystres de Mithra en Orient et en Occident,
Paris.
LAYARD, F., 1867. - Richerches sur le culte public et les mystres de Mithra en Orient et en Occident,
Paris.
MERKELBACH, R., 1984. - Mithras, Hain.
MUSSIES, G., 1982. - Cascelia' s Prayer, u U. Bianchi & M. J. Vermaseren (ur.), La Soteriologia dei culti
orientali nell`Impero romano, Leiden, 148-163.
RICHMOND, I. L. A. GILLAM, J. P., 1951. - The Temple of Mithras at Carrawburgh, Newcastle upon
Tyne.
SELEM, P., 1980. - Les Religions orientales en Pannonie romaine partie en Yougoslavie, EPRO, 85,
Leiden.
SELEM, P., 2005. - Integrativni imbenici u mitraikoj religiji, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 37, Zagreb, 17-22.
SELEM, P., 2005a. - Quelques indices sur les relations entre les divinits autochtones et orientales en
Dalmatie romaine, M. Sanader (ur.), Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi Mioevi, Zagreb,
425-432.
SQUARCIAPINO, M. F., 1962. - I Culti orientali ad Ostia, EPRO, 3, Leiden.
TOYNBEE, J. M. C., 1956. - Still More About Mithras, Hibbert Journal, 54, London,1956, 107-114.
TURCAN, R., 1993. - Mithra et le mithriacisme, Paris.
VERMASEREN, M. J., 1960. - Mithra, ce dieux mystrieux, Bruxelles.
VERMASEREN, M. J. - VAN ESSEN, C. C., 1965. - The Excavations in the Mithraeum of the Church of
Santa Prisca in Rome, Leiden.

Women in Mithraism
Summary
The position of women is consdidered in the framework of the religious practices of Mithraism. It is generally
considered that women were excluded from participation in the mysteries, but some opposing voices can also be
heard.
Key words: Mithraism, women

Please purchase PDF Split-Merge on www.verypdf.com to remove this watermark.

471