ran Prvi dio VELIKI SOKRATOV GOVOR . Prolog! (17 A - 19 A) II. Obrana protiv prvih tuZitelja i Sokratova filozofska pozicija (19 A - 24B) III. Obrana protiv drugih tuZitelja (24 B — 27 D) IV. Zadaéa i poruka Sokratova’ (27 D - 30 C) V. Moralno znaéenje Sokratovog poslanstva (30 C — 34 B) VI. Zakljuéne rijeci obrane (34 B ~ 35 D) { —Ja 6u odlaziti od jednog do drugog od vas, ne Gineéi nigta drugo nego pokusati vas nagovoriti, i mlade i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novea tako revno kako treba da se brinete da dua postane najboljom, i govorit éu vam: “Ne dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se po vilini stjete bogatstvo — a isto tako i sve ostale stvari, i obigne i javne, postaju {samo po vrlini] dobro za jude.” i 30A-B 55& 1 Prolog I7A ~ 18 A & Ne znam, Atenjani, kako su se vas dojmile rijeci koje ste éuli od mojih tuzitelja; Sto se pak mene tie, ja sam gotovo zaboravio sebe samog: tako su uvjerljivo govorili. Medutim, da [ukratko] kaZem, nisu rekli nista istinito. A od svih laZi koje su izrekli ponajvise me éudi jedna, a to je da se trebate Cuvati da vas ne prevarim jer sam sposoban govol A najsramotnije od svega mi se udinilo to da se uopée nece postidjeti cim ih Cinjenicama opovrgnem jer ¢e se pokazati da uopée nisam vjest s rijecima. Osim ako ne nazivaju dobrim govornikom onoga koji govori istinu. Ako to misle, mogao bih pristati da sam go- vornik, ali ne njihova kova. — Da [vam] ponovim: ovi ovdje nisu rekli gotovo nista istinito, od mene éete pak éuti cijelu istinu. Medutim, Atenjani, tako mi Zeusa, neéete od mene ¢uti govore naki¢ene [bi- ranim] frazama i rijecima, kakvi su njihovi, niti skladno sloZene re- Senice, veé éete Cuti rijeci gotovo nasumce izabrane, kako mi [spon- tano] nadodu — jer vjerujem da je pravo ono Sto govorim — i neka nitko od vas ne oéekuje nista drugo! Ne bi, naime, o ljudi, dolikovalo Sovjeku moje dobi da vam se obraéam poput djeéarca koji izmislja prige2, Ali vas, Atenjani, jedino molim i preklinjem: ako me ¢ujete da se branim istim rijecima kakvima se obiéno sluzim na trgu pri stolovi- drugdje, nemojte se éuditi niti me ne prekidajte‘. Radi se, naime o sljedecem: meni je sedamdeseta godina, i sad tek po prvi put izlazim pred sud pa se osje¢am poput tudinca nevjeStog ovdasnjem natinu govorenja5. Kao sto biste s razumijevanjem prihvatili, kad bih doista bio stranac, da govorim narje¢jem i stilom u kojem sam odrastao, isto tako od vas trazim sad nesto sto smatram pravednim: da zanemarite nacin na koji govorim — taj bi moZda mogao biti bolji, moZda gori — i da pripazite i promislite govorim li istinu ili ne; to je naime sudacka vrlina, dok je vrlina govornika govoriti istinu. ST Uvodne Sokratove napomene® 1 Pog AE > Prvo, Atenjani, smatram da je u redu da se obranim od optuzbi, kojima sam najprije laZno optuzen, i od prvih tuZitelja, zatim od kas- nijih optuzbi i tuZitelja. — Mene od davnine i veé puno godina mnogi pred vama optuzuju, a da pritom ne govore istinu. Tih se ja vise bojim nego Anita® i njegovih drugova, iako su i ovi strasni. Medutim, 0 ljudi, opasniji su oni koji su vam, prigrljujuci mnoge od vas veé od mladosti, napunili uSi posve neistinitim optuzbama protiv mene: “Postoji tamo neki Sokrat, mudar ovjek, duboki mislilac o nebeskim pojavama — jer je veé sve pod zemljom istrazio — i koji slabiji govor pretvara u ja- &.”” O Atenjani, ovi su, pustivsi takvu glasinu, opaki moji tuzitelji! Jer Koji to sluSaju misle da Ijudi koji proucavaju spomenute stvari isto tako ne Stuju niti bogove, Nadalje, ima puno takvih tuzitelja, koji me veé dulje vremena optuzuju, a jo pritom obra¢aju¢i se nekima od vas dok ste jo§ bili djeca i mladiéi8, u takvoj dobi kad ste bili jo8 prilitno lakovjerni®, osudili su me iz ogluhe" buduéi da nije bilo nikoga tko bi me branio. A najneobitnije od svega je to da nije mogu¢e niti znati niti spomenuti njihova imena, osim ako netko sluéajno nije pisac ko- medija!!. — Drugi su vas mrZnjom i klevetom huSkali — a neki opet sami uvjereni nagovarali su ostale protiv mene!2 — no tisu sad nepris- tupacni: nemoguée je naime niti dovesti si!3 ovamo ikoga od njih niti ga opovrgnuti; stoga mi ne preostaje nista drugo nego braniti se kao da se borim protiv sjena!4 j opovréi optuzbe u izoénosti ikoga od njih tko bi mi uzvraéao odgovorima. — Vidite sad i sami, kazem vam, kako imam dvostruke tuZitelje: jedne koji me optuZuju sad, druge pak koji me veé odavno optuzuju — ove o kojima vam upravo govorim, i uvjerite se da je nuzno da se prvo obranim od potonjih: od njih ste, naime, ¢uli optuzbe [protiv mene] puno prije onih prvih. 59 Kriteriji hoje 6 Sokrat slijediti 4 swojoj obraniGrits wae Dobro!5, Atenjani: sad mi je duZnost braniti se i u tako kratkom vremenu pokuSati iz vas iskorijeniti klevetu koja veé odavno postoji u yamal6, Volio bih uspjeti u tome!’, ako je tako na ikoji nacin bolje i za vas i za mene, i da svojom obranom postignem neko [dobro}!8; znam da je to tesko i posve sam svjestan na éemu sam. Sto god bilo, neka krene kako je bogu drago, zakonu se valja pokoriti i [moja je duzZnost] braniti se.& HI. Obrana protiv prvih tuditelja 19.A — 204 Pogledajmo ponovo iz pocetka Sto mi se to zamjera!, a iz ega se izrodila ova Kleveta protiv mene i kojoj je izgleda® Melet vjerujuci pokrenuo sudski postupak protiv mene. Dobro: sto tvrde moji klevet- nici u kleveti? Njihova se zamjerka mora shvatiti [ozbiljno] kao da su je sastavili pravi tuZitelji: “Sokrat ¢ini zlogin time Sto se svesrdno bavi prouéavanjem podzemnih i nebeskih stvari, slabiji govoor pretvara u jacii ostale poduéava u tim istim stvarima.” Otprilike tako nekako ide optuzba. Sve ste to veé vidjeli u Aristofanovoj komediji: neki tamo Sokrat lebdi unaokolo, tvrdi da hoda zrakom?! i brblja svakojake druge besmislice; sve to meni nije niti puno niti malo razumljivo. Ne pritam o tom znanstvu s omalovazavanjem ako je tko mudar u tim stvarima ~ da me Melet ne bi i zbog toga optuzio — nego, Atenjani, mene se te stvari uopée ne ticu. Jo’ jednom pozivam mnoge od vas kao svjedoke i zahtijevam da vi jedni druge uputite i jedni drugima kazete — svi vi koji ste me ikad uli kako se razgovaram, a ima vas mnogo koji ste me ¢uli —, da kaZete jedni drugima jesam li ja ikad raspravljao o prije navedenim stvarima, i potom éete razabrati da su isve ostale stvari, koje o meni mnogi govore, isto tako bespredmetne. U stvari, nista od svega toga nije [istina]. — Ako ste od nekoga éuli da se ja la¢am izobrazavanja Ijudi i za to da trazim novce, ak niti to nije istina. Ipak, Gini mi se da je dobra stvar ako je netko sposoban obrazovati Ijude, kao Sto to cine Gorgija Leontinjanin, Prodik Keja- njin i Hipija Elidanin?3, O Ijudi, svaki od njih moze i¢i od grada do grada i nagovarati mlade ljude — koji se ina¢e mogu zabadava druiiti 8 ikojim od sugradana — da se prestanu druZiti sa sugradanima, veé da se priduze njima i, posto su dali novee, pokazu se zahvalnima. Isto tako, postoji i jedan drugi Covjek, Paranin, sofist, za kojeg sam do- znao da ovdje stanuje24, Tih sam dana sluéajno naiSao na tovjeka koji 63 Optuba da se Sokrat bavi proutava- je podzerinih i nebeskit stoari Optuba Sokrat sofistIL. Obrana protiv prvi tuxitelja 20 A-D & je na sofiste potrogio vise novea nego svi ostali zajedno: Kaliju, Hipo- nikova sina, i tog sam covjeka — on je, naime, otac dvoje djece — upitao: — Kalijo, rekoh, da su tvoja djeca Zdrijepci ili teli¢i, mogli bismo izabrati i platiti nekoga koji bi se brinuo da postanu lijepi i dobri u vrlini koja im je svojstvena, i taj bi netko mogao biti konjuSar ili seljak. No, buduéi da su tvoja djeca Ijudi, koga imas na umu dati im kao poduéavatelja? Onoga tko je znalac u pripadnoj vrlini, u vrlini svojstvenoj dobrom éovjeku i dobrom gradaninu®, zar ne? Mislim da si dobro o tome porazmislio buduéi da ima’ djecu. Postoji li netko takay, rekoh, ili ga nema? — Svakako da ga ima, odgovori on. — Tko je, upitah, i odakle i za koju cijenu poduéava? — Sokrate, reée, to je Euen?’, s otoka Para i poduéava za pet mina®8, — Euena smatram doista sretnikom ako on posjeduje tu vjestinu i za tako umjerenu cijenu poduéava! Ja bih se sigurno hvalisao i pravio vazan da se u to razumijem; ali, Atenjani, ja se u to [doista] ne razumijem. Ovdje bi se netko od vas mogao sad ubaciti: — Nego, Sokrate, Sto je onda tvoj posao? Odakle su nastale one klevete protiv tebe? Sigurno ne zbog toga Sto se ti ne bi bavio nekim posebnim poslom koji odskate od ostalih kad je nastala takva glasina i prita. Ne bi do toga dodlo da se ti ne baviS nekim druk¢ijim stvarima od ostalih. Reci nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagadati, o éemu se radi. — Onaj koji tako govori, Gini mi se, pravo zbori; ja Gu vam pokuSati pokazati Sto je uzrokom da su meni prisili to ime? i odakle ta kleve- ta, PosluSajte! MoZda se nekima od vas Cini da neozbiljno govorim; medutim znajte da ¢u vam reéi cijelu istinu. Ja sam, Atenjani, dobio to ime ni zbog cega drugoga doli zbog nekakve mudrosti. O kakvoj je mudrosti rijet? O ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se u takvoj usudio biti mudar. Oni, koje sam malo prije spomenuo, 65 Sokratova Tjudska mudrost& II. Obrana protiv prvih tuzitelja 20 E — 21 C > mora da su mudri u nekoj mudrosti, koja je veca od Ijudske, ili pak ne znam Sto da reéem. Ja se svakako ne razumijem u tu mudrost; onaj koji tako tvrdi, laze i pridonosi mojoj kleveti. — Nemojte me preki- dati, Atenjani, ako vam se ¢ini da se hvalim. Rijeci, naime, koje éu vam upravo kazati nisu moj izum, veé ¢u se pred vama pozvati na vjerodostojnu rijeé. O toj mudrosti, ako je ima kod mene i koja mu drago ona bila, pozvat éu da vam svjedodi bog30u Delfima. — Vi ste sigurno upoznali Herefonta!. On bijase moj drug od mladosti, bio je pristalica vage stranke, s vama je zajedno otigao u progonstvo is vama se zajedno vratio [iz progonstva]. I vidjeli ste kakav je bio Herefont, kako je bio Zustar kad god bi se neveg prihvatio. Jednom se, otiSavsi u Delfe, odvazio pitati proroéiste>? — ljudi, kako rekoh, nemojte galami- ti —, pitao je, dakle, ima li koga tko bi bio mudriji od mene. Pitija je odgovorila da nema nikoga tko bi bio mudriji. Kako je Herefont mr- tay, to ée potvrditi njegov brat, koji je sad tu s nama. Promotrite zbog éega vam to govorim. Namjeravam vam, naime, pokazati odakle potjeze kleveta protiv mene. PoSto sam to bio éuo, ovakve su mi misli dosle na um: “Pa 8to to govori bog? Sto znave te nejasne rijeci? Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo mudar. Sto pak ho¢e re¢i [bog] kad kaze da sam najmudriji? Sigurno ne laze; to bogu nije dozvoljeno33.” — Dulje vremena bijah zbunjen tim rijecima; potom se, oklijevajuci4, odvazih istraziti o Gemu se radi. Odoh do jednog, kojeg se drzi mudrim, da bih kod njega, ako uopée igdje, preispitao prorocanstvo i pokazao prorostvu da je taj mudriji od mene, dok je ono tvrdilo da sam to ja. Dok sam ispitivao ovoga — ime mu ne trebam spominjati, bijase to pak jedan od politicara o kojem sam, Atenjani, motreéi [ga], stekao takav nakakav dojam — u razgovoru mi se ucinilo da taj Covjek, iako se mnogim drugima pri- kazao mudrim i ponajvise sebi samome, uistinu nije [mudar]. I stoga 67 Odgovor Aelfijskog prorostoa 0 Sokratovoj mudrosti i Sokratov pokuSaj da shoati proroéansteo obraéa politgarima& IL. Obrana protiv prvih tuditelja 21 C - 22 B & sam mu pokuSao pokazati kako samo misli da je mudar, a u stvari nije. Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. — Odla- ze¢i od njega, ovakve sam misli prevrtao: “Od ovog sam Covjeka mud- riji — izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ni8ta, niti Sto je dobro niti Sto je lijepo3S. Samo Sto ovaj misli da neSto zna, dok u stvari ne zna nista, dok ja, buduéi da ni8ta ne znam, niti mislim da ista znam. Izleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono Sto ne znam.” Nakon toga sam otisao drugo- me koji se smatrao jo’ mudrijim od onog prvog i stekao sam isto takav dojam — i opet sam se zamjerio i ovome i mnogima oko njega. Nakon toga sam [dogadaja] obilazio redom [ljude ispitivajuéi ih] i primje¢ujuéi s tagom i nelagodom da im omrznjujem, dok mi se u isto vrijeme Cinilo nuZnim najvise drZati do boZanskih stvari. A da bih saznao Sto prorostvo porucuje, morao sam iéi do svih onih koji su mislili da ne8to znaju. I, tako mi psa, Atenjani, — moram vam reéi istinu ~ ovakav sam stekao dojam: istraZujuéi prema boZanskom {na- putku], uéinilo mi se da su oni, koji su na najboljem glasu, gotovo pot- puno liseni mudrosti, dok se oni, koji se smatraju lo8ijim, razumnije ponasaju. — Moram vam opisati svoja lutanja kao napore3? ucinjene da bih ustanovio [za svagda] nepobitnost proroéanstva. — Nakon politiéara obratih se tragi¢kim, ditirampskim i inim pjesnicima da bih se tamo nepobitno pokazao kao veéa naznalica od njih. Uzeo sam nji- hova djela koja su mi se udinila najbolje sastavljenima i ispitivao sam iho Gemu se radi, tako da bih u isti mah mogao i nesto nautiti od njih. Sramim vam se, o ljudi, re¢i istinu; ali istina se mora dovesti na vidje- lo! Da tako kaZem, gotovo svi prisutni znali su govoriti bolje o stvari- ma koje su ti pjesnici bili zapisali, nego Sto su to sami pjesnici mogli! Nije mi trebalo dugo da takoder i 0 pjesnicima doznam da ono Sto 69 Sokrat se bran plesnicima& Il Obrana protiv prvih tutiteja 22 C — 23 B & ¢ine ne ine mudrog¢u, nego prirodnim darom i zanosom poput vid- jelaca i proroka; pri¢aju mnoge lijepe stvari, ali niti sami ne shva¢aju Sto govore. Ucinilo mise da se slicna stvar dogada i pjesnicima, i u isti mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmu- drijima od svih Ijudi — u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bijahu. Odoh dakle i odavde, misle¢i da nad njima imam istu pred- nost kao i nad politi¢arima. Na posljetku sam otisao do obrtnika. Zapravo, bio sam svjestan da, ukratko, niSta ne znam, a isto tako uvjeren da éu kod njih prona¢i Znanje o mnogim lijepim stvarima. I doista se nisam prevario! Saznao sam neke stvari koje prije nisam znao i u tome su bili mudriji od mene. — Medutim, Atenjani, uéinilo mi se da pjesnici i na8i dragi obrtnici Gine istu gresku: zbog toga Sto dobro obavija svoju vjestinu svaki poje- dini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvaznijim stvarima — i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost [koju veé posjeduju]. Zbog toga sim sebe upitah nad proroéanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo nez- nanje. I odgovorih sam sebi i prorostvu da je meni korisnije biti onakav kakav jesam. Zbog tog propitkivanja, Atenjani, stekao sam mnoga vrlo muéna i Zalosna neprijateljstva, tako da su iz toga nastale mnoge klevete, a i pronio se glas da sam mudrac; prisutni su podrazumijevali da mora da se ja razumijem u sve one stvari koje sam drugome dokazivao da ih ne zna. No, zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo je to ono sto proroéiste porucuje — ljudska mudrost ne wrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi nista. Netko bi pomislio da se bog obraéa upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer Zeleéi reéi: A Sokrat se abraéa obrtnicima Znakenje prorotan- stoa: Sokrat je najmudriji jer zn da nema mudrog ovjeka& Hl. Obrana protiv prvih tuitelja 23 B- 24 A &> “Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je, poput Sokrata, saznao da mu viastita mudrost uistinu ne vrijedi nista.” Stoga i sad, [drugi dinili Stogod im drago}’8, ja, obilaze¢i okolo, istrazujem i propitkujem, voden boZanskim [naputkom], bih li mogao smatrati nekog od gra- dana ili stranaca mudrim; i otkad sam se u to uvjerio, postavsi savez- nikom bogu®®, pokazujem da nema mudrog [Zovjeka]. I upravo zbog tog moga bavijenja nisam imao vremena posvetiti se ikakvom spome- na vrijednom poslu niti za grad niti za vlastitu obitelj, veé zapadoh*0 u neizmjerno siromastvo radi te sluzbe bozje. Pritom me slijede mladiéi, koji su najvise dokoni, sinovi najbo- gatijih4l, i to svojevoljno¥, i raduju se slu’aju¢i kako ljudi bivaju pod- vignuti paZljivom ispitivanju, a Gesto me i sami oponasaju, upustajuci se i druge [paZljivo] ispitivati. I pritom sami otkrivaju, vjerujem, go- milu onih koji misle da neSto znaju, a zapravo znaju malo ili ni8ta. — Stoga se svi ovi, Sto ih oni ispituju, jute na mene — a ne na sebe — i govore: “Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mladeZ”. I posto ih netko upita Sto taj [Sokrat] radi ili poduéava, ponestane im rijedi jer ne Znaju niti sami; a da se ne bi vidjelo da su u neprilici, ponavijaju iste one optuzbe Sto se obitno iznose protiv svih filozofa: da se bavi stvarima na nebu i pod zemljom, da ne vjeruje u bogove, da slabiji govor Cini jacim. Istinu, vjerujem, ne Zele govoriti, [a istina je] da je izaSlo na vidjelo kako se prave da neSto znaju, dok ne znaju nista. I buduéi da tako éastohlepni, silni i mnogi pri¢aju uvjerljivo i Zustro protiv mene, napunili su vam u8i traéajuci me odavno i nemilosrdno. S tog su razloga Melet, Anit i Likon podigli optuzbu protiv mene, Melet u ime pjesnika, Anit u ime obrtnika i politi¢ara, Likon u ime govornika. Kao sto sam rekao na pocetku, cudio bih se ako bih uspio u tako kratkom vremenu razuvjeriti vas od klevete, koja mi ve¢ tako B Uzroci protiv Sokrata& HL. Obrana protiv prvi tutitelia 24 A-B &> dugo visi nad glavom. — Evo, Atenjani, to vam je [cijela] istina! Kazem vam to jer se nisam ni u Gemu pretvarao, niti sam iSta zatajio, ni veliko ni malo. I gotovo sam siguran da postajem mrzak upravo zbog toga Sto se ne pretvaram i Sto ni8ta ne tajim. To je jo8 jedan od dokaza da govorim istinu, da je upravo to kleveta protiv mene i da su joj takvi uzroci. I ako éete bilo sad bilo kasnije istrazivati o tome, otkrit ete da je [upravo] tako.& I. Obrana prot drugih tite 24 BE & Sto se tiée optuzbe kojom su me prvi tuZitelji optuZili, dostajat ée obrana [koju sam upravo izrekao] pred vama. Sad ¢u se pak pokuSati obraniti od Meleta, dobritine i domoljubnog covjeka, kako on to tvrdi, a nakon toga i od ostalih. Promotrimo jos jednom, kao da se ra- dio nekim novim tuziteljima, njihovu optuznicu. Ona ide nekako ova- ko*; kaze da je Sokrat kriv sto kvari mladez, da ne Stuje bogove koje Stuje drzava vec da Stuje neke nove bozanske pojave*S. Takva je dakle optuzba. Istrazimo svaku njenu pojedinost. Dakako, [Melet], kaze da sam kriv Sto kvarim mladeZ. A ja tvr- dim, Atenjani, da je Melet kriv jer se Sali s ozbiljnim stvarima‘, olako dovodeci ljude pred sud, i pravi se da mu je stalo i da se brine o stvari- ma koje mu nikad nisu leZale na srcu47. A da je tome tako, pokuSat cu vam dokazati. — Odgovori mi, Melete na ovo‘: — Tebi je jako stalo do toga da mladi budu Sto bolji, zar ne? — Svakako. — Idi sad ovima i reci im tko ih Gini boljima! Oéito je da to zna’ bududi da ti je to briga. Otkrio si, kao Sto tvrdi8, mene kako kvarim mladez i sad me dovodi8 pred ove [prisutne gradane] i zbog toga optuzije’. Reci im stoga sad tko je onaj sto ih dini boljima i pokazi mi ga tko je! ... Vidi li, Melete: sad SutiS i nemaé Sto re¢i? Zar ti se ne Gini da [ti] je to sramotno i dovoljan dokaz za ono Sto govorim, da ti nije nista stalo?! Nego reci, dobri moj [Covjeée], tko njih cini boljima? — Zakoni. — To nije, prijatelju, ono Sto te pitam. Tko je éovjek Koji se prvenstveno bavi i razumije u te stvari, odnosno u zakone? ~ To su ovi ovdje, Sokrate, suci#. 7 Meletooa optuinica Nesuvislost Meletove opluibe da Sokrat eari mladeé —__—_——& Hil, Obrana protiv drugih tuditelja 24 E ~ 25 C & — Sto to kaze’, Melete? Ovi su sposobni odgajati mladiée i éiniti ih boljima? ~ Svakako. — Da li svi ovi zajedno? Ili jedni da, a drugi ne? — Svi zajedno. - Tako mi Here, to je dobra vijest! Veliko obilje dobrodinitelja imamo! A Sto sad? Cine li ih ovih sluSatelji boljima ili ne? — Toni! — A vijeénicis0? — I vijeénici! — Nego, Melete, kvare li svi skupStinari5!, koji sjede u narodnoj skup8tini, mlade2? Ili ih i svi oni dine boljima? — Toni! — Kako izgleda, dakle, svi ih Atenjani ¢ine dobrima i valjanima osim mene, dok ih ja jedini kvarim. Tako tvrdi8? — Tvrdim da je upravo tako. — Veliku mi nesreéu dosudujes! Nego reci mi: cini li ti se da se to isto dogada is konjima? Svi ih Ijudi ¢ine boljima, dok je samo jedan koji ih kvari? Ili je pak upravo suprotno: samo je jedan koji ih moze Giniti boljima, ili tek nekolicina, odnosno konjogojci, dok ih mnogi, drzeéi ih i sluzeéi se njima, kvare? Nije li tako, Melete, is konjima i sa svim ostalim Zivotinjama? ... Uistinu je tako, priznali ti i Anit to ili ne. Velika bi bila sreéa za mladez da je samo jedan koji ih kvari, dok im svi ostali koriste! Nego, Melete, dovoljno si pokazao da ti mladeZ uopée ne leZe na srcu i jasno si iznio na vidjelo svoj nemar, jer ti nista nije stalo do onoga zbog Sega mene dovodi§ na sud. ... 9IIL, Obrana protiv drugih tusitelja 25 C - 26. Nego reci mi, tako ti Zeusa, Melete, je li bolje stanovati medu dobrim ili medu loSim gradanima? No, odgovori mi, dragoviéu’?: ne pitam te nista teskoga! Zar zli ne cine zlo onima koji se u odredenom trenutku nadu u njihovoj blizini, dok dobri nekakvo dobro? — Svakako. — Postoji li itko tko Zeli da mu susjed nanosi vise Stete nego koristi? Odgovori, moj dragi! I zakon ti nalaze da odgovaras. Postoji Ii itko tko Zeli da mu se naudi? — Nipoito. — Hajde reci: dovodis li me ovamo kao onoga koji upropastava i kvari mladeZ namjerno ili nehotice? — Namjerno, dakako. ~ Pa kako to, Melete? Ti si u svojoj mladahnoj dobi’s toliko mudriji od mene ovako stara te si otkrio da zli Ijudi uvijek nanose zlo, a dobri dobro, svojima najblizima? A ja sam pak takav neznalica da nisam svijestan toga? I ako pokvarim ikoga od onih s kojima se druzim, izlazem se opasnosti da takoder i meni nanese Stetu ~ [zar mi to nije jasno]? A jos pritom takvo zlo cinim namjerno — ti takvo Sto tvrdiS? Ne¢e8 me u to uvjeriti, Melete, a mislim da niti ikog dru- gog Covjeka! Ili uopée ne kvarim [mlade7] ili, ako kvarim, to ne cinim namjerno; a ti i u jednom i u drugom sluéaju laze’. Ako nehotice imam [08 utjecaj, onda nije obiéaj dovesti me na sud zbog nehoti¢nih prijestupa, ve¢ odvesti me na stranu i podutiti i ukoriti: jer je jasno da kad se jednom nauéim, prestat ¢u Giniti ono Sto nehotice ¢inim. A ti sise uklonio i nisi se Zelio druziti sa mnom i podutiti me, a potom me dovodis ovamo, gdje je zakon dovoditi one koje treba kazniti, a ne podutiti. 81& UL. Obrana protiv drugih tutitelia 26 A-E & | Atenjani, sad je vidljivo ono sto sam govorio: Meletu uopée nije niti puno niti malo o svemu tome stalo. — Nego, reci nam sad, kako ti tvrdiS da ja kvarim mladeZ? Ili je to jasno iz optuznice koju si sas- tavio: da ih poduéavam da ne stuju bogove koje Stuje drzava nego i neke nove demonske pojave? Zar ne tvrdi8 da ih kvarim tako nauéa- vajuéi? — Upravo tako tvrdim. ' — Tako ti samih tih bogova, Melete, o kojima je sada rijeé, objas- _Neodréivost ni i meni i ovdje nazoénim ljudima [o emu se radi]! Ja, naime, ne Hine shvacam Sto ti tvrdi8: poduéavam li ja Ijude da vjeruju54 da postoje —sotrat neki bogovi — dakle i ja sam vjerujem u bogove i nisam posvemasnji _bezbocac bezboZac te u tome nisam kriv ~ ali ne isti bogovi u koje vjeruje drza- va nego drugi, pa me zbog toga optuzZujes, ili pak tvrdiS da ja uopée ne vjerujem u bogove i druge tome nauéavam? — Tvrdim da si posvemasnji bezbozac. — Time, Melete, iznenadujes! Sto to govori8? Ni za sunce ni za mijesec dakle ne vjerujem da su bogovi, kako to vjeruju drugi ljudi55? a — Da, tako mi Zeusa! O Ijudi suci, on tvrdi da je sunce kamen, a mijesec [komad] zemlje. — Dragi moj Melete, zar misliS da tuZis Anaksagoru%®? I zar sma- traS da su suci nepismeni i da ne znaju da su knjige Anaksagore Klazomenjanina prepune takvih rijeci? Zar su mladi to od mene nauéili kad mogu sami za drahmu — ako i toliko! — kupiti knjigu5? na Orkestri58 i ismijavati Sokrata koji se pravi da su to njegove misli, koje su i onako neobiénes®? Tako ti Zeusa, [reci], takvo ima’ mi8lje- nje o meni? Mislim li da nema boga? — Doista ne, Zeusa mi! Niposto ne [vjeruje3 u boga]! 83 Ce& IL. Obrana protiv drugih tuditelja 26 E ~ 27D & ~ [Ono Sto ti tvrdis], Melete, nije odrdivo, a mislim da niti sam u to ne vjerujes. ... Meni se Cini, Atenjani, da je ovaj [ovjek] ohol i drzak i da je srogio ovu osudu protiv mene iz Giste nadutosti, be- zotnosti i prenagljenosti. Slici nekome tko isprobava postavljajuéi zagonetku: ho¢e li mudar Sokrat uoéiti da za viastitu zabavu sam sebi proturjecim, ili éu pak prevariti njega i sve ostale slu3aoce? Meni se Gini da ovaj sasvim proturjeci samome sebi u optuzbi, kao da kaze: “Sokrat je kriv ne Sto ne vjeruje u bogove, veé Sto vjeruje u bogove.” A vako se vada onaj koji Salu zbija. Pogledajmo zajedno, \judi, zbog Sega mi se dini da je to znatenje njegovih rijeci, a tinam, Melete, odgovari. A vise prisjetite, kako sam vas zamolio na poéetku, da me ne prekidate ako stanem govoriti na [meni] uobigajen nagin. Postoji li itko [na ovome svijetu], Melete, tko bi vjerovao u Ijud- — Proturjecja ska djela, a da pritom ne vjeruje da postoje Ijudi? ... O Ijudi, neka mi Meletove odgovori i neka se sad ovako sad onako ne izmotava! Postoji li netko "“"*° tko ne vjeruje da ima konja, ali vjeruje da ima konjskih poslova? Ili da nema sviraéa na svirali, ali da ima stvari koje se ticu sviranja na svira- li? Nema takvog, dragi moj Covjete! A ako ti ne Zeli8 odgovarati, ja éu 5 reéi i tebi i drugima. Ali odgovori mi na sljedeée: postoji li netko tko vjeruje da postoje demonske pojave, a ne vjeruje da postoje demoni®? — Ne postoji. — Kako je lijepo da si mi odgovorio! — iako jedva i pod prisilom prisutnih. KaZeS medutim da ja vjerujem i nautavam demonske stvari, bilo stare bilo nove, dakle u nesto demonsko vjerujem po rijecima tvo- jim, a to si i zakletvom u optuznici potvrdio, Ako pak vjerujem u demonske stvari, posve je nuzno da vjerujem da postoje i demoni, zar ' ne? Tako je! Smatram da si suglasan, jer ne odgovaraé. I zar ne sma- tramo da su demoni bogovi ili djeca bogova? Da ili ne? i 85 e—rt~<“—~s~st~s~—~—~”—C”—”—C:~”~—~—~—~—C*tiS¥ & IV, Zadaéa i poruka Sokratova 27 D — 28 B & — Svakako. — Dakle, ako vjerujem u demone, kako ti kaze8, i ako su demoni nekakvi bogovi, to bi bilo upravo to Sto govorim: ti spravljaS za- gonetke i SaliS se. KaZe8 da ja, za kog si prvo tvrdio da ne vjerujem u bogove, vjerujem u bogove jer vjerujem da postoje demoni. Ako su pak demoni djeca bozZja nezakonito rodena od nimfa ili od koga dru- goga, kako se veé pripovijeda, — tko od ljudi moze vjerovati da pos- toje djeca bozje, a da ne postoje bogovi? Isto bi besmisleno bilo kao kad bi netko mislio da postoje djeca konja i magaraca, mazge, a ne bi vjerovao da postoje konji i magarci. — Nemoguce je, Melete, da si ti sastavio ovu optuzbu s drugim [ciljem], nego da nas iskuSai, ili pak iz nedoumice kako da me optuzi§ za neko istinito nedjelo‘!. Inaée, nema nacina da nekog uvjeris, pa kako god malo pameti on imao, da isti Covjek vjeruje da postoje demoni i bogovi i da opet ne vjeruje da postoje niti bogovi, niti demoni, niti heroji®. Ne Gini mi se, Atenjani, kako je puno potrebno da dokazem da nisam kriv prema Meletovoj optuznici; ovo 8to sam do sad rekao vise je nego dostatno. — Ali dobro znate da je istina, kako sam vam na podetku kazao, da mnogi Ijudi protiv mene gaje veliko neprijateljstvo. T upravo ée me to unistiti — ako me unisti6: ne Meletova ili Anitova, veé kleveta i zavist gomile; tome su podlegli veé mnogi drugi dobri muéevi, a mislim da ée tako biti i u buduénosti — nema bojazni da ée se to zaustaviti na meni. Ali onda bi netko mogao reéi: “Ne srami§ li se, Sokrate, Sto se bavis takvim poslovima zbog kojih se sad izlaZe$ smrtnoj opasnosti?” Njemu bih mogao — ako éemo po pravu — ovako odgovoriti: “Ne zboris pravo, Covjece, ako misli§ da onaj, koji iSta vrijedi, mora od- mijeravati opasnosti na Zivot i smrt, umjesto da se brine je li praved- no ili nepravedno ono Sto ¢ini, ponasa li se kao dobar ili kao 108 Sov- 87 Sokratovo poslaie u sludbi boga: divot uw flocIV. Zadaéa i poruka Sokratova 28 C ~ 29A &> jek. Bijedni bi — prema tvom misljenju — bili svi oni polubogovi® koji su poginuli pod Trojom, a pogotovo Tetidin sin, [Ahilej]. On je, umje- sto da podnese sramotu, prezreo opasnost i kad mu je, obuzetom Zar- kom Zeljom da ubije Hektora, majka boZica® rekla — tako nekako, ako se ne varam®: ‘Dijete, ako osveti8 ubojstvo svoga druga Patrokla iubije’ Hektora, sam ¢eS umrijeti jer tebe eka kobna sudbina nakon Hektorove.’ A on je, to sasluSavsi, zanemario smrt i opasnost, pa vise se bojeci Zivjeti kao lo Covjek i ne osvetiti prijatelja rece: ‘Onda neka umrem, posto sam se osvetio nepravedniku, a ne da ostanem ovdje ismijan kod oblih lada samo zemlji na teret!” Mislis li ti da je on mario za smut i opasnost?” Prema istini, Atenjani, tako stoje stvari: kad jednom netko zauz- me polozaj, koji on smatra najboljim, ili kad ga na takav polozaj po- stavi onaj koji zapovijeda®’, na njemu treba ustrajati, kako se meni ¢i- ni, odoliti opasnostima i niSta ne drZati niti do smrti niti do itega dru- goga doli sramote. — Cudno bi bilo moje ponaSanje, Atenjani, ako bih — kao Sto su me neko¢ postavili u bojni red kod Potideje, Amfi- pola i Dela’ vojskovode koje ste izabrali da mi zapovijedaju; tamo sam ustrajao na svom poloZaju i izlozio svoj Zivot opasnosti, kao i mnogi drugi — sad, iz straha od smrti ili neéeg takvog, zanemario duz- nost da provodim Zivot u filozofiji i propitkivanju sebe i drugih, koju mi je, kako sam saznao i uvjerio se, nalozio® bog. To bi bilo straSno! Tad bi me uistinu mogao netko po pravdi optuziti pred sudom da ne vjerujem u bogove jer bih (na taj nacin] prezreo” prorostvo, bojao se smrti i smatrao sebe mudrim, iako to nisam. — Bojati se smrti, o ljudi, nije niSta drugo nego pritinjati se sebi mudrim iako [zapravo] nisi; to znaci vjerovati da zna¥ ono Sto [zapravo] ne zna8. Nitko ne zna Sto je smrt, a [pogotovo ne zna] je li ona Covjeku najveée od svih dobara; 89& IV. Zadaéa i poruka Sokeatova 29 AE > a Ijudi se nje boje kao da znaju da je najveée od svih zala. Nije li to neznanje, i to upravo ono koje zasluzuje prijekor: misliti da se zna ono Sto se ne zna? A ja se, ljudi, [samo] u tome, i ne vise od toga, razliku- jem od veéine Ijudi; ako bih mogao re¢i da sam u i¢emu mudriji od ikoga, onda bih bio u tome, sto sam, buduéi da ne znam nista zasi- gurno o prilikama kod [boga] Hada, svjestan da ne znam. Znam, me- dutim, da je zlo i sramota nanositi nepravdu i ne pokoravati se bolje- mu, i bogu i Govjeku. Dakle, za razliku od zla, za koje znam da je zlo, onih stvari, za koje ne znam jesu li moZda dobre, nikad se ne¢u bojati niti ih izbjegavati. — Stoga ni da me vi sada oslobodite, usprotivivsi se Anitu, koji rege ili da se ja uopée ovdje nisam trebao pojaviti, ili da, posto sam se pojavio, nije mogu¢e a da ne budem kaZnjen smréu, te vam govori da ée se, ako vam izmaknem kroz prste, vasi sinovi, bave¢i se onime Sto Sokrat nauéava, sasvim upropasiti — kad biste mi na to rekli: “Sokrate, sad neéemo poslusati Anita nego te pustamo, me- dutim pod uvjetom da prestaneS trositi vrijeme na takvo istrazivanje, ida se okani8 potrage za mudroS¢u, a ako te jo jednom uhvatimo da to ciniS, umrijeti ces.” — ako biste me, kako rekoh, pod tom pogod- bom pustili, ja bih vam odgovorio: “O Atenski muzevi, ja vas postujem i volim, ali radije éu se pokoriti bogu nego vama, i dok god diSem i imam snage, ne¢u prestati tragati za mudros¢u, poticati vas i opominjati na svoj uobigajen natin; gdje god naidem na nekoga re¢i éu mu: ‘O dragi moj Zovjece, Atenjan si, iz najveéeg i najslavnijeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidi$ baviti se zgrtanjem Sto je vie moguée novea, isto tako i slave i Gasti, dok ti nije stalo do mudrosti”! i istine: nije li ti stalo da ti dua”? postane najboljom?’ I ako netko od vas zanijete [da mu je stalo do novca, slave i ¢asti] i kaze da mu je stalo [do mudrosti, istine i due], necu ga smjesta pustiti i oti¢i, nego OL Glavna Sokratova poruka: neprestano tragali za mudroscu& IV. Zadaéa i poruka Sokratova 29 E - 30.C & éu ga propitkivati, ispitivati i sumnjiciti. I ako mi se uéini da nije stekao vilinu, a kaze da je ima, ukorit ¢u ga da ono najvredniije cijeni ponajmanje. I tako éu se ponasati sa svakim na koga naletim, s mla- dim ili starim, strancem ili doma¢im, a pogotovo s [vama] gradanima jer ste mi najbliZi po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro znate, ija smatram da za vas jo nikad nije bilo veéeg dobra nastalog u gradu do ove moje sluzbe bozje. — Ja éu odlaziti od jednog do drugog od vas, ne cine¢i nista drugo nego pokuSati vas nagovoriti, i mlade i sta- rije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da duSa postane najboljom”3, i govorit éu vam: ‘Ne dolazi vrlina éovjeku od nova, nego se po vrlini stjeée bogatstvo — a isto tako i sve ostale stvari, i obiéne i javne, postaju [samo po vrlini] dobro za Ijude.’ — Ako dakle kvarim mladez takvim govorom, to bi bilo pogubno; ali ako netko kaze da je moja poruka i8ta drugo osim toga, on blebe¢e. Prema tome, rekao bih, Atenjani, poveli se vi za Anitom ili ne, pustili vi mene ili ne, ja ne¢u drugo raditi, pa makar morao umrijeti vise nego jednom.”eT & V, Znaéenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31 B & Nemojte galamiti, Atenjani! DrZite se onoga Sto sam vas zamolio: ne galamite zbog onoga sto kaZem, nego sluSajte! Ta vjerujem da ée vam biti od koristi, ako me sasluSate. Namjeravam vam sad, naime, re¢i i neke druge stvari zbog kojih ete [moZda] podiéi graju; ali ne Ginite to niposto! — Dobro pak znajte, ako smaknete mene onakva kakvim sam vam se opisao, ne imanje napustio i podnosio toliko godina [sramotu] da moji ukuéani budu zanemarivani, a umjesto toga sam se stalno bavio vama, i8ao do svakoga pojedinog od vas poput oca ili starijeg brata, savjetujuci vam kako da se brinete o velini. I da sam iz toga imao ikakve koristi ili pri- mao placu za taj posao, moje bi ponaSanje imalo nekakvo objas- njenje. No ovako i sami evo znate da moji tuZitelji, koji su me za sve ostale stvari tako bezoéno optudili, nisu uspjeli svojom besramnos¢u doéi tako daleko da iznesu dokaze kako sam ikada od koga ubrao placu ili je zatrazio. Moje je siromastvo najbolji svjedok da je istina Sto kazem! Moida nekom izgleda éudnovato to Sto neumorno hodam naoko- lo, savjetujuéi vas u obiénim stvarima i u to ulazem toliko truda, medutim u javnim se stvarima ne odvazujem iziéi pred mnotvo sa- vjetovati vas u svezi s [politikom] grada. Uzrok tomu je to Sto ste esto od mene éuli: meni dolazi ne8to boZansko i demonsko”’, i upra- vo to je s porugom spomenuo Melet u optuzZnici. Meni se to javlja od rana djetinjstva, poput nekog glasa, koji, kad god se pojavi, vazda me odvraéa da ne éinim ono sto smjeram, ali nikad me ne poti¢e”8. [Taj me glas] odgovara od bavljenja politickim poslovima; ¢ak dapaée, éini mise da je jako dobro da me od tog odgovara. Dobro znate, Atenjani, da sam se bio prihvatio politi¢kih poslova, veé bih odavna bio smaknut i ne bih niti vama niti sebi bio ni na kakvu korist”. — Nemojte se srditi na mene Sto vam govorim istinu! Nema Covjeka koji bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnostvu iskreno usprotivio i pokuSao sprijeciti mnoge nepravde i zlocine u dréavi. Nuzno je da se onaj kojemu je doista stalo da se bori za prav- du, ako se Zeli odrzati na zivotu, barem kratko vrijeme povuée u samotnost, a ne da se prihvati javnih poslova. 97 Unutrinji las odgooara Sokrata od bucljena poitkom& V, Znaéenje Sokratovog poslanstva 32 A~D &> — PruZit cu vam puno dokaza za to, i to ne rijedi, veé ono Sto vi cijenite, djela. Poslu8ajte Sto mi se dogodilo da vidite kako nisam pok- Ieknuo ni pred kime u strahu od smrti kad se radilo o pravdi, i kako sam spreman radije poginuti, nego uzmaknuti. Ispriéat ¢u vam obi¢ne i dosadne priée, ali zato istinite. — Ja naime, Atenjani, nisam nikad visio nikakvu drzavnu sluzZbu, osim to sam jednom bio vije¢nikom®?. I bai se zgodilo da je nasa, antiohijska, op¢ina imala svoje pritane na viasti kad ste vi8! odlukom vijeéa odlucili deset vojskovoda, koji nisu pokupili preostale iz bitke, sve zajedno osuditi — [a to je] protuza- konito, kako je i vama poslije sinulo’?. Od tadasnjih pritana ja sam bio jedini koji sam se tome usprotivio, poticao vas da ne éinite nista protiv zakona, glasovao sam protiv [takve odluke]. Dok su govornici bili spremni uloZiti tuZbu protiv mene i pritvoriti me, a vi ste to zahti- jevali i galamili, smatrao sam da ¢u se radije sa zakonom i pravdom izloziti opasnosti nego se iz straha od zatvora ili smrti pridruziti vama, koji ste donijeli nepravedne odluke. — Takve su se stvari dogadale dok se drzavom jo§ viadalo demokratski. Posto je dodlo do oligarhi- je®, tridesetorica su, poslavsi po mene zajedno s jo Cetvoricom da se skupimo u tolosu®4, zapovijedili da se dovede iz Salamine Leont Sala- minjanin da bi ga pogubili — tridesetorica su mnogima i ¢esto davali naredbe ove vrste, eda bi Sto je vise moguée ljudi okaljali krivnjom [zbog ne¢asnih djela]. Tad sam ja medutim jos jednom pokazao, i to ne rijecima nego djelom, da mene nista nije briga za smrt — ako vam to ne zvudi preostro receno — ve¢ da mi je jedino stalo do toga da ne uéinim nikakvu nepravdu niti nesveto djelo. I ta vlast, ma kako god surova ona bila, nije me mogla preplasiti i natjerati da pocinim zlocin, nego, posto smo bili izasli iz tolosa, ona su €etvorica poéla u Salaminu i dovela Leonta, a ja sam se zaputio ku¢i. I mozda bi me zbog toga 99V, Znacenje Sokratovog poslanstva 32 D — 33 C &> pogubili da ona viast nije ubrzo pala. Postoje mnogi koji ée svjedotiti u prilog tomuS, I zar mislite kako bih ja toliko godina pozivio da sam visio drzavne poslove, i da sam ih vrsio na naéin dostojan dobra Covjeka, te da sam pravdi iSao na ruku i da sam to, kako treba, najvise cijenio? O Ijudi Atenjani — ni izdaleka! A isto tako niti jedan drugi covjek. — Ovak- vim sam se pokazao kroz cijeli svoj Zivot u javnim djelatnostima — za ono malo Sto sam ih vrsio ~ i u obiénom [Zivotu] isto tako; nisam dopustio nista Sto bi bilo protivno pravednosti: nikad i nikome, éak niti onima koje pogrdno nazivaju mojim uéenicima. Ja nisam nikad nikome bio utiteljem. Ako je netko, mlad ili star, Zelio uti Sto govo- tim ili kako postupam, nisam to nikad sprijedio, niti sam ikad raz- govarao za novee, niti sam odbio razgovor bez njega, nego sam bio spreman da me ispituju jednako i bogat i siromasan: tko god Zeli, mote slugati kako odgovaram. | ako je netko od tih Ijudi [koji su me sluSali) postao éestit ili ne, za to ne bi bilo pravedno mene proglasiti odgovornim, jer nisam nikad nikome niti obe¢ao niti ponudio podu- ku. A ako netko veli da je od mene ikad i8ta nauéio ili Guo u obiénom Tazgovoru Sto nisu [éuli] i svi ostali, dobro znajte da taj ne govori istinu. Nego, kako to onda® da neki vole provoditi mnogo vremena sa mnom? Veé ste uli cijelu istinu, Atenjani, ja sam vam je rekao: drago im je sluSati kako ispitujem one koji misle da su mudri, a zapravo nisu — a to je prilitno zabavno. A bog®” je, kako sam rekao, odredio da ja tako postupam: i [pokazao mi je to] proroéanstvima i znakovima u snu®s j na svaki drugi nacin, na koji je ikada boZja sudnja — kao i u drugim slucajevima — naredila Sovjeku da nesto uéini. To je, Atenjani, 101 Sokratow odnos prema onima s kojim se drudio& V, Znatenje Sokratovog poslanstva 33 C ~ 34 B & istina i lako se moze dokazati; ako ja neke mladi¢e upravo kvarim, a druge sam veé pokvario, ne bi li ovi, sad veé u zreloj dobi, uvidjev8i da sam ih kao mlade navodio na neSto krivo, osobno doili na sud da me optuze i kazne? A ako ne oni sami, zar ne bi onda netko od njihovih, otevi, braéa ili rodaci, ako su njihovi najblizi od mene pretrpili nekak- vo zlo, prisjetili se sad toga i kaznili me? — U svakom slucaju, kako vidim, ovdje su nazoéni mnogi. Evo, prvo je ovdje Kriton®®, moj vrinjak i blizak susjed®, otac ovoga ovdje Kritobula. Zatim tu su i Lizanija iz Sfeta, otac ovoga Eshina®!, zatim Antifon iz Kefisa, otac ovog Epigena™. Isto su tako ovdje i mnogi drugi, kojih su bra¢a pro- vela vrijeme sa mnom na veé spomenut nain: Nikostrat, Teozotidov sin i Teodotov brat — sam je Teodot mrtav tako da ne moie zatraiiti od brata da svjedodi protiv mene. Tu su zatim i Paral, Demodokov sin, kojega je brat bio Teag®%; zatim evo Adimanta®, sina Aristonova, i evo mu brata Platona%, zatim Ajantodor, kojega je brat ovdje prisutni Apolodor’. I mogao bih vam navesti joS mnoge druge, a nekog od njih Melet je u svome govoru mogao pozvati da svjedoti [protiv mene]. Ako je to pak [Melet] propustio uciniti prije, neka ga sad pozove — ja mu prepustam svoje mjesto — i neka progovori ako mote posvjedociti neSto takvo. — Medutim, otkrit ¢ete, ljudi, upravo suprotno: svi su mi oni spremni pomoéi, meni, kvaritelju i zlotvoru njihovih najblizih, kako to Melet i Anit tvrde. Oni koje sam iskvario moida bi imali razloga stati u moju obranu, ali oni neiskvareni, veé stariji muskarci, rodaci ovih — bi li oni mogli imati kakav drugi razlog da mi pomognu od ispravnog i pravednog, odnosno jer uvidaju da Melet laze, dok ja govorim istinu?! 103& V1. Zakljuéne rijeti obrane 34 B — 35 A &> Pa dobro, Ijudi! Rekao sam Sto sam Zelio re¢i u svoju obranu, barem otprilike. — Ali sad bi se netko od vas mogao oneraspoloiiti protiv mene prisjecajuci se svog slucaja, ako je bio optuzenikom u sudskom postupku neznatnijem od ovog i pritom molio i preklinjao suce, prolijevao mnoge suze i doveo na sud éak i djecu, a i mnoge rodake i prijatelje, eda bi pobudio sto veée sazZaljenje, dok ja, kako izgleda, ne¢u napraviti nista od svega toga i to stoje¢i suéelice, kako moze izgledati, najveéoj pogibelji. Mogao bi se taj netko, tako u sebi prevréuéi misli, jo8 vise ustoboditi na mene i, Ijute¢i se zbog svega to- ga, glasovati u bijesu protiv mene. — Ako je netko od vas takav— [ja kazem “ako”%”] jer to ne o¢ekujem od vas, ali ako jest — mislim da bi bilo prikladno da tom Covjeku ovako progovorim: “Da, dragi moj, iza mene vrijedi Homerova izreka da nisam postao iz hrastovine ili kamena% veé od krvi i mesa, i ja imam, nema sumnje, neke bliske Ijude. Imam rodbinu i sinove, Atenjani, i to tri sina, jedan je mladi¢, a dvojica su jo8 djezaci. Medutim neéu nikoga od njih ovamo dovesti i preklinjati vas da glasujete povoljno za mene.” A zaito to neéu udiniti? Ne iz oholosti, Atenjani, niti iz pomanjkanja postova- nja prema vama! Jesam li nepokolebljiv pred smréu ili ne, to je druga priéa. Ali ne Gini mi se lijepim, s obzirom na ugled i moj i va’ i cijelo- ga grada, da tako neSto ucinim, pogotovo s obzirom na moju dob i ime koje nosim!: bilo istina ili laZ, uvrijeZilo se mi8ljenje da je Sokrat razlitit od drugih Ijudi. — Ako bi se oni medu vama, koji za sebe misle da se istiéu bilo mudroS¢u bilo muZevnos¢u ili kakvom drugom vrlinom, na onakav nacin!®! ponijeli, to bi bilo sramotno; kako sam éesto vidio neke od takvih Ijudi koji su neSto driali do sebe, dok su bili na sudu, izvodili su svakojake ludorije jer smatraju da ée im se neSto uZasno dogoditi budu li osudeni na smrt — kao da ée biti bes- 105 + ne tradi milost prncednost& V1. Zakijuéne njeti obrane 35 A~D > mrtni ako ih vi ne biste pogubili! Meni se dini da takvi nanose sramo- tu gradu jer bi netko od stranaca mogao pomisliti da se oni Atenjani, koji se isticu vrlinom, a koje su sami sugradani izabrali da sudjeluju u viasti ili nekim drugim ¢astima!2, ni8ta ne razlikuju od Zena. — Stoga, Atenjani, vi Koji smatrate da nesto vrijedite, ne smijete se tako ponaiati! Isto tako, ako ja tako postupim, ne smijete popustiti! Up- ravo suprotno: pokadite da ete puno prije kazniti onoga koji izvodi ovakve platljive drame na sudu, i na taj na¢in cijeli grad izlaze ruglu, nego onoga koji saéuva svoj mir. Ljudi! Ako ostavimo po strani pitanje [atenskog] ugleda, ne dini mi se pravednim preklinjati suca i molbama izbje¢i kaznu, veé se tre- baju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavijen zato da pok- lanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da ne¢e dijeliti milost kako mu se Gini, veé da ée suditi prema zakonima. Ne smije [do¢i do toga da] se naucite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to naviknuti jer inace nitko od nas ne¢e postupati poboZno!3, — Ne moiete stoga, Atenjani, o¢ekivati da bih se ja morao prema vama ponasati tako kako sam ne smatram ni lijepim ni pravednim ni svetim — tim vise, tako mi Zeusa, Sto me ovaj na’ Melet progoni zbog bez- bo8tva! Jasno bi bilo, kad bih vas nagovorio i preklinjanjem prisilio na nesto protiv [vase] zakletve, da bih vas tada poduéavao da nema bogova, i brane¢i se na taj nacin, u isti bih Cas sam sebe optuzio da ne vjerujem u bogove. Ali to je daleko od istine, o ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove kao nitko od mojih tuZitelja, i prepuStam vama i bogu da presudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas. 107Gran; Drugi dio SOKRATOV GOVOR POSLIIE PRVOG GLASOVANJA VII. Sokratovo misljenje o presudi! (35 E — 38 B) ~ Fivot bez propitkivanja i istrazivanja nije © viijedan ZivijenjaRi & VIL Sokratovo misljenje 0 presudi 35 E — 36 D &> Ima puno razloga, Atenjani, zaSto nisam ozlojeden nad ovim 8to se zbilo — da ste me glasovanjem osudili — a najvaZniji je taj Sto se nije neoéekivano zbilo da su se tako stvari razvile. Ali se mnogo vise éudim broju jednih i drugih glasova. Nisam mislio da ée razlika biti tako mala, veé puno veéa; kako vidim, da je samo trideset glasova preslo s jedne na drugu stranu, bio bih izbjegao [kaznu]. — Sto se pak Meleta tite, kako mi se Cini, njega sam vec izbjegao; i ne samo izbje- gao, nego, kako je svima jasno, da mu se nisu pridruZili Anit i Likon u optuzZbi!®, morao bi platiti tisu¢u drahmi kazne jer nije uspio skupi- ti petinu glasova!, Ovaj éovjek, dakle, trazi za mene smrtnu kaznu. — Neka bude! —I kakvu éu ja protukaznu predloziti, Atenjani? — Ikakvu osim onu koju zavrjedujem? — A Sto to [zavrjedujem]? — Kakvu kaznu zavrje- dujem pretrpjeti ili platiti — no doista — jer!’ nikad u Zivotu nisam mogao sjediti na miru i nisam se bavio stvarima kojima se veéina zani- mala — zaradivanjem novea, gospodarstvom, vojnistvom ili javnim govornistvom, niti ikakvim drugim sluzbama, stranéarenjem ili uro- tama Sto se radaju u gradu, jer sam se smatrao stvarno prepostenim a da bih mogao izvuéi Zivu glavu da sam se upleo u te stvari? Stoga ni- sam krenuo putem na kojem niti vama niti sebi ne bih bio ni na kakvu korist, veé sam iSao za tim da svakomu napose Cinim ono Sto smatram najvaznijim: pokuSati nagovoriti svakog pojedinog od vas da se ne bavi svojim stvarima prije nego Sto se pobrinuo za sebe samog kako bi postao Sto je moguée bolji i razboritiji, da se ne brine vise oko drZavnih poslova, nego o drzavi samoj, a isto tako o svim ostalim stva- rima. — Sto sam, dakle, zavrijedio buduci da sam takav? — Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono Sto sam uistinu zavrije- dio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. Sto dolikuje siro- masnu ¢ovjeku, vaSem dobroéinitelju, kojem je potrebna samo do- 113 Sokrat isl da nije zavrijedio kaznu vet nagradu: hraniti se sia dréaomi trogak w pritaneju& VII. Sokratovo misljenje o presudi 36 D — 37C & kolica, eda bi vas poticao? Nema nigega, Atenjani, sto bi takvom éovjeku vise pristajalo nego hraniti se na drzavni tro8ak u pritaneju!s — puno vise nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim trkama, ili u dvosjedu ili Getverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje privid sre¢e, dok vam ja dajem pravu sre¢u. I dok njemu hrane ne manjka, meni manjka!. Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavrijedio, onda trazim da budem kaZnjen tako da dobivam hranu na drzavni racun u pritaneju!!9, Modda vam se Gini, dok ovo govorim, da se ponaSam kao dok sam spominjao saZaljenje i preklinjanje!!!: oholo! Ali to nije tako, Ate- njani! Upravo je suprotno: ja sam uvjeren da nisam nikome nista naZao ucinio, barem ne namjerno, ali u to vas ne mogu uvjeriti jer smo malo vremena proveli u razgovoru. Da je u vas obi¢aj, kao kod drugih Ijudi!!2, da se o smrtnoj kazni raspravija ne jedan dan veé nekoliko, uvjerili biste se [u moju nevinost]; ali sad mi se nije lako u kratkom vremenu obraniti od te3kih optuZbi. Uvjeren da nisam niko- me naudio, tesko da bih mogao sam sebi nauditi i govoriti protiv sebe da sam Zavrijedio neSto loge, pa da predlozim kaznu. A u strahu od éega da to i radim? Da ne pretrpim kaznu koju predlaze Melet, za Koju tvrdim da ne znam je li lo8a ili dobra? Ili da umjesto te izaberem i predlozim neku drugu kaznu za koju sigurno znam da je nekakvo zo? Zar zatvor? A zaxto da Zivim zatoten u zatvoru, stalno robujudi viasti jedaneastorice!!3 koja je u to vrijeme izabrana na duZnost? Novéana kazna i zatvor sve dok je ne isplatim? Za mene je to isto, kao Sto sam vam maloéas rekao: nemam novaca odakle bih mogao isplati- ti [kaznu]. Da se kaznim izgonom? Tu biste kaznu vrlo vjerovatno pri- hvatili. — Morao bih biti doista zaslijepljen Ijubavlju prema Zivotu, Atenjani, ako bih to predlozio; zar sam tako nerazuman da ne shva- éam da vi, moji sugradani, niste voljni vise podnositi moje rasprav- 115 Sokrat ne predlade neku alternation kaznu, jer se osjeta nevinim& VIL, Sokratovo misljenje o presudi 37 D — 38 B & Ijanja i govore, i [da pritom mislim da, ako] su vama postali toliko naporni i mrski da ih se sad Zelite rijesiti, a drugi bi ih lakSe podnosili? Cak stovise, Atenjani! — Lijepi bi mi to bio Zivot kad bih ja ovako star ovjek oti8ao i selio iz jednog u drugi grad i Zivio u izgonu! Dobro znam da ¢e mladi dolaziti sluSati Sto govorim kamo god stignem, kao i ovdje. Pa ako ih i odagnam od sebe, oni ée sami nagovoriti starije i protjerajati me. A ako ih ne odagnam od sebe, protjerat ée me njihovi oéevi i rodaci ba8 radi njih. Sad bi netko mogao reéi: “Sokrate, ne bi li mogao Sutjeti i biti na miru posto si nas!!4 napustio pa tako Zivjeti?” No, od svega [Sto sam do sad govorio], to je nekima od vas najteZe shvatiti! Ako kaZem da je to neposluSnost prema bogu i zbog toga nije moguée da ja Zivim “u miru”, ne¢ete mi vjerovati kao kad tjeram svoju ironijul5. Ako vam potom kazem da je Sovjeku najveée dobro svakog dana raspravljati o valini i o drugim stvarinia;o kojima ste me Culi da razgovaram i fvid= jeli] kako istrazujem samog sebe i propitkujem drige, 1ak6 potvrdim da Zivot bez propitkivanja i istraZivanja nije vrijedan Zivljenja, jo cete mi manje yjerovati. Ali stvari stoje upravo tako kako vam kazem, o judi, samo Sto mi nije lako u to vas uvjeriti. Jos pritom nisam navikao sebe sama smatrati vrijednim nekakvog zla. Da imam novaca, mogao bih predloziti da platim globu koliku mogu isplatiti — tako si opet ne bih nastetio!!6, — Ali ja nemam [novaca]. Osim ako mi ne odredite kaznu koju bih mogao isplatiti; moZda bih vam mogao isplatiti jednu srebrnu minu!7, Toliko dakle predlazem. Ali, Atenjani, [trenutak!]: ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor koji me nagovaraju da si predlaZim kaznu od trideset mina, a oni bi sami jaméili taj iznos. Neka budem, dakle, kaznjen tom koliéinom [novaca], a oni ¢e vam biti pouzdani jamci za taj iznos. 7 S ne. Hioljenja Sokrat predlaze kaznu od rina, na nagcvor soojih prijtelinTreci dio SOKRATOV GOVOR POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA118 VIII. Sokratove oprostajne poruke — onima koji su ga osudili i onima koji su ga htjeli osloboditi (38 C — 42 A) ~ Niti na sudu niti w ratu nitko ne smije — niti ja niti itko drugi — posezati 2a takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao smrt. 39A-B —Nije moguée da dobar éovjek, niti u ivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog govjeka bo- govi nisu ravnodusni. 4D i 121 :& VIIL. Sokratove oprostaine poruke 38 C — 39 B &> Ne Zeleéi Sekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je joS ostalo do kraja Zivota], steci Gete lo glas i prijekor onih koji Zele ocrniti na’ grad jer ste pogubili Sokrata, Covjeka mudra. Re¢i e sigurno da sam mudar, pa ¢ak i ako nisam, jer vam Zele naitetiti. A da ste malo vre- mena pri¢ekali, stvari bi se zbile na vaSu korist same od sebe; zar ne vidite godine moje i da sam ve¢ Zivotom odmakao te mi se smrt prib- lizila?! — To ne govorim svima vama, veé samo onima koji su me na smart osudili. A njima ¢u reéi i sljedece: — MoZda mislite, Atenjani, da sam izgubio jer mi je nedostalo rijeci kojim sam vas mogao uvjer- iti [da me oslobodite]: [kao] kad bih smatrao da mi valja udiniti i reci sve i sva, samo da bih izbjegao osudi. Ali to nije tako! Osuden sam doista zbog manjka, ali ne dokaza, veé bezobrastine i besramnosti, jer nisam Zelio govoriti ono Sto bi vama bilo najugodnije sluSati: kako za- pomazem, jadikujem, govorim i Ginim mnoge druge stvari koje su, smatram, mene nedostojne, a koje ste moZda navikli slugati od dru- gih. Niti tada, u opasnosti [koja mi je prijetila dok sam se branio], ni- sam mislio da valja postupati na na¢in nedostojan [slobodna éovjeka], a niti se sad ne kajem Sto sam se tako branio; radije umirem jer sam se branio na ovaj naéin, nego sto bih Zivio posto bih se bio obranio na onakav. Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije — niti ja niti itko drugi — posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao smrt. U bitkama je odito da bi netko mogao izbjeci smrti ako bi, od- bacivi8i oruzje, preklinjao i molio progonitelje. A ima i puno drugih izuma [za kojima netko moze posegnuti] da bi u svakojakim opas- nostima izbjegao smrti, samo ako bi se odvazio reéi i napraviti sve [Sto je potrebno]. — Nego, ljudi, nije te’ko izbjeci smrti; puno je teze izbjeéi zloéi!!9 — [zloéa] tréi brze od smrti. Sad je mene, tako sporog i starog, stiglo ono [8to tréi] sporije, smrt, a moje je tuzitelje, koji su 123 ebjeti smrti lakse je izhjeti loci& VIII. Sokratove oprostaine poruke 39 B — 40 A &> tako sposobni i brzi, stiglo ono brie, zlo!20, — Sad odlazim [sa suda posto] ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti [— pa neka krenu i oni]. Ja oéekujem svoju kaznu, a oni svoju. Nema sumnje da se to tako trebalo zbiti, i mislim da je to u redu. Vi, koji ste me osudili, samo éas! Dopustite da vam proreknem Sto ée se na kraju dogoditi. Ja, o¢ekujuci smrt, sad sam u takvom sta- nju u kojem ljudi ponajvise imaju sposobnosti proricati buduénost!21, — Ka%em vam, ljudi — vama koji ste me osudili na smrt — da ée vam ubrzo nakon moje smrti pasti na glavu kazna!22, puno teZa, tako mi Zeusa, od one kojom ste me kaznili time Sto ste me pogubili. Vi ste to udinili misle¢i da éete na taj nacin izbje¢i poloziti raéun o svom votu, ali, kako vam kazem, dogodit ée se upravo suprotno. Mnogi ¢e vas ispitivati, i to oni koje sam do sad obuzdavao, a da vi to niste niti primjecivali! I bit ée tim oStriji cim su mladi, a vi éete biti sve bje8nji ibjesnji. Ako drite da éete time Sto ubijate Ijude sprijetiti nekoga da vam prigovori da ne Zivite pravo, niste to dobro smislili; na taj na¢in izbjeéi [poloziti raéun o svom Zivotu] nije niti moguée niti lijepo. Najbolji i najbrZi je put onaj kojim pokuSavate sami sebe utiniti Sto je moguée boljima, a ne tako da uSutkate drugoga. To je moje proro- €anstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov. Medutim, rado bih razgovarao s vama koji ste glasovali za moje oslobodenje o neéemu sto mi je palo na pamet dok su sluzbenici!23 jo zaposleni, a jo ne idem tamo gdje ¢u izdahnuti. Ma, Ijudi, osta- nite sa mnom to vrijeme! Nista nas ne prijeti da se medusobno raz- govaramo, sve dok je to moguée. Buduéi da ste mi prijatelji, spreman sam vam objasniti sto znaci ovo sto mi se danas dogodilo. — Meni se, suci!24 — a kad vas nazivam “sucima” sasvim vas ispravno nazivam — 125 Sokratovo proroéanst- 20 onima koji su gt osudil Poruka onima kaj su Sokrata hyjeli oslobodit& VIIL Sokratove oprostajne poruke 40 A-E > dogodila jedna éudesna stvar. Onaj prorocki glas, demonov!25, u posljednje vrijeme moj éesti pratilac, upozoravao me Sto ne Ciniti éak iu sitnicama!26, ako sam se spremao udiniti neSto Sto nije u redu. Kao Sto i sami vidite, sad su mi se dogodile stvari koje bi netko mogao smatrati — a i koje se obiéno drée — najgorim zlom. Ali boZanski znak niu jednom trenutku nije se suprostavio: niti dok sam izlazio iz ku¢e, niti dok sam dolazio na sud, niti prije ikoje rijeci koju sam spre- mao izgovoriti. Medutim, pri drugim govorima ¢esto me je znao zaus- tavijati usred rijeci; a sad mi se nije suprotstavio pri ovom dogadanju, niti pri ikojem éinu, niti pri ikojoj rijeti. — Sto mislim da je tome uzrok? — Reéi éu vam; moéda je ono Sto mi se dogodilo ne&to dobro, i mi smo sasvim u krivu ako smatramo da je umrijeti zlo. Za mene je to Sto me uobiéajeni glas nije opomenuo bio pouzdan znak; jer bi me on opomenuo da sam se spremao utiniti nesto lose. Razmislimo sad malo o tome da moZemo gajiti veliku nadu da je [umrijeti] dobro! Zapravo, umrijeti je jedna od ovih dviju stvari: ili je potpuno unistenje, tako da mrtvi vise ni8ta ne osjeéaju, ili je, kako smo éuli}2’, [smrt] promjena i nekakva seoba duSe odavde nakamo drugamo. — Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjeéanja, kao u snu u kojem spavaé ne vidi nikakve sanje, onda je smrt éudesan dobitak. Ako bi netko s jedne strane uzeo onu noé u kojoj je tako duboko zas- pao da nista nije usnio, i s time usporedio sve druge noéi i dane u Zi- votu, te nam potom priznao: koliko je no¢i i dana bolje i ugodnije u svom Zivotu proizivio od te noéi [bez snova]? Mislim da bi ¢ak Veliki kralj!28, a kamoli ne neki obiéni gradanin, mogao lako izbrojiti te noci i dane [koje je ugodno i dobro proveo] u usporedbi sa svim ostalim [noéima i danima]. Ako je dakle smrt neSto takvo, tvrdim da je do- bitak; tad bi svo to vrijeme bilo, cini mi se, poput jedne jedine 127 Smrt ju soakom slucaju ddbitak& VIII. Sokratove oprostajne poruke 40 E ~ 41 D & no¢i. — Ako je smrt pak poput seobe odavde na neko drugo miesto, i ako je istina ono Sto se priéa, odnosno da su na tom mjestu svi umr- 1i}29, Sto bi moglo biti vee dobro od toga!, Ijudi suci?! Ako bi netko stigao do Hada, oslobodivéi se onih koji se [ovdje] nazivaju sucima, pronasao bi tamo prave suce koji, kaZu, tamo sude: Minoj, Ra- damant, Eak i Triptolem i toliki drugi polubogovi, koji su proveli pravedan Zivot, zar bi se moglo re¢i da je neznatna stvar ta seoba!31? I opet: koliko bi svatko od vas bio spreman dati, eda bi se naSao u drustvu s Orfejem i Musejem!52, Heziodom i Homerom? Ja sam i vie puta spreman umrijeti ako je to istina!33. Zapravo za mene bi bila éudesna stvar boravak ondje, gdje bih sastao Palameda i Ajanta, sina Telamonovog, i moZda kojeg drugog od starih koji su stradali zbog nepravednog suda i usporedivao svoj usud s njihovim!4, To bi bio, mislim, veliki uzitak. — Ali najvaZnija bi stvar bila ispitivati one koji su tamo i istrazivati, kao Sto sam ovdje Ginio, da li je netko od njih mudar ili samo misli da je, dok u stvari nije. Koliko bi svatko od vas, suci, bio spreman dati, eda bi ispitivao vojskovodu te silne vojske pod Trojom, [Agamemnonal, ili Odiseja ili Sizifa!55 ili sijaset drugih mu3- karaca ili Zena koje bismo mogli sad navesti? S njima se tamo razgo- varati i druZiti i ispitivati in — zar ne bi to bila neizreciva sreéa?! — Svakako oni tamo zbog toga nikoga ne ubijaju; pa i inave su tamo sretniji nego ovi ovdje, a joS su pritom i kroz sve ostalo vrijeme be- smrtni, ako je imalo istina ono Sto se kaze136, Potrebno je medutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: — nije moguée da dobar ovjek, niti u Zivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini!37 dobrog éovjeka bogovi nisu ravnodusni. I ono Sto mi se sad 129& VIII, Sokratove oprostajne poruke 41 D — 42.4 & dogada, ne dogada se samo od sebe, veé mi je jasno da je za mene bolje da umrem i rijesim se tegoba!38, Zbog toga me nikad [bozZanski] znak nije odvratio [od tog puta] i zbog toga se ne Ijutim na one koji su glasovali protiv mene i koji su me optuzili, iako me nisu osudili niti tuZili iz te namjere vec misle¢i da ée mi naSkoditi, a to je svakako v1 jedno prijekora. — Stoga vas molim za sljede¢e: kad moji sinovi dosegnu zrelu dob, kaznite ih, Ijudi, nanose¢i im iste boli koje sam ja vama nanosio, ako vam se utini da im je viSe stalo do novca ili neéeg drugog, nego do vriine, i ako si umisle da su ne&to, a zapravo nisu nista; kudite ih, kako sam ja kudio vas, tako da ne zanemaruju ono éime valja da se bave i ne misle da su neSto ako to nisu zavrijedili. Ako budete tako postupili, pruzit Gete ono Sto je pravedno: i meni i mojim sinovima. — Medutim, sad je doslo vrijeme da podemo: ja idem u smrt, a vi nastavijate Zivjeti. Tko ¢e od nas bolje pro¢i, ostaje zakrito svakome osim bogu. Sokratoon zakljuena poruka