Mikropedagogija: Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja

Marija Bratani
UVOD
Mi emo vam prikazati knjigu Marije Bratani Mikropedagogija u kojoj autorica
naglaava vanost meuljudskog odnosa u odgojnom procesu. Trenutak u kojem
je osvijestila vanost odnosa u odgojnom procesu bio je kada je vodila
eksperiment u jednoj koli gdje je sluajnim izborom odredila jedan razred kao
eksperimentalni, a jedan kao kontrolni. Uspjeh eksperimentalnog razreda bio
ispod oekivanog pa je primijetila da se odnos nastavnika prema tim razredima
znatno razlikuje. Za kontrolnu grupu nastavnik je mislio kako je savjesniji,
ambiciozniji, marljiviji od eksperimentalne te su ti stavovi utjecali na njegov
odnos prema tim grupama. Tada se autorica zakljuila da je upravo taj odnos
nastavnika prema uenicima parazitarni faktor koji je odredio rezultate
eksperimenta.
MIKROPEDAGOGIJA
Do sad se pedagogija vie bavila makro-problemima kao to su cilj i zadaci
odgoja, metode i sredstva odgoja, sadraji odgoja i slino. U ovom priruniku
autorica se bavi onim vanim i za odgoj bitnim pojavama i procesima koji se
odvijaju meu ljudima, ali su tee uoljivi pa se zato esto smatraju nevanima i
sitnima. Zbog toga autorica za ovu problematiku koristi naziv mikropedagogija.
Dakle, pod nazivom mikropedagogija oznaavamo dio pedagogije koji se bavi
prouavanjem onih pojava i procesa koji su znaajni za odgoj, a vezani su u
prvom redu za meuljudski odnos kao temeljnu jedinicu u kojoj se odvija odgojni
proces.
1. Tri aspekta odgoja
Odgoj je sloeni fenomen i nije ga mogue svesti na jednu definiciju, nego ga je,
radi jasnijeg spoznavanja, potrebno sagledati s vie aspekata. Ovdje su
razmatrana tri aspekta odgoja:
Drutveno-generacijski aspekt odgoja
Odgoj sagledavamo kao generacijsku pojavu. Odgoj moemo definirati kao
prijenos iskustava, znanja i uope socijalnog nasljea sa starije generacije na
mlau. Odgoj u tom smislu ima zadatak takoer i da osposobi mladu generaciju
za razvoj i bogaenje tog iskustva. Uspjean e odgoj biti onaj koji na najbolji
mogui nain ostvaruje postavljene ciljeve drutva, ali ne u smislu da
zadovoljstvo s postignutim dovodi do stagnacije, nego da neprekidno potie
razvoj.
Individualni aspekt odgoja

Odgoj sagledavamo u odnosu na razvoj pojedine linosti. Gledajui s tog aspekta

odgoj moemo definirati kao svjesno i namjerno djelovanje odnosno
samodjelovanje na razvoj fizikih i psihikih osobina i svojstava linosti pojedinca.
Odgoj linosti ne moe se vriti izvan drutva, jer je linost u najuoj povezanosti
s drutvom i ne moe ni postojati izvan drutva pa je ovaj aspekt odgoja
dijalektiki povezan s drutveno-generacijskim aspektom.
Odgoj sagledan s aspekta individualnog razvoja svakog pojedinca primarno je
povezan s uenjem, odnosno s poticanjem, motiviranjem, izazivanjem vlastite
aktivnosti s ciljem razvoja linosti. Samo oni odgojni poticaji koji izazovu i
potaknu linost na vlastitu aktivnost su efikasni i uspjeni.
Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja
Suvremene tendencije u prouavanju odgojne djelatnosti sve vie naglaavaju
interakcijsko-komunikacijski aspekt, ija vrijednost lei u pridavanju vanosti
uloge odgajatelja i odgajanika, odnosno nastavnika i uenika. Takav pristup
odgoju u centar panje postavlja meuljudski odnos. Sagledan s ovog aspekta,
odgoj je usko vezan i primarno odreen kvalitetom ljudskog odnosa odgajatelj
odgajanik, odnosno nastavnik uenik.
Meuljudski odnos je dio opeljudskih odnosa koji vladaju u jednom drutvu pa je
ovaj aspekt povezan s drutveno-generacijskim. Takoer, cilj svake odgojne
djelatnost je razvoj pojedine linosti pa je ovaj aspekt povezan i sa individualnim
aspektom odgoja. Dakle, sva su tri aspekta zapravo dijalektiki povezana i jedan
drugog uvjetuju.
Ovaj aspekt naglaava da su i odgajatelj/nastavnik i odgajanik/uenik subjekti i
da se odgojni proces odvija u naizmjeninosti zauzimanja pozicija subjekta i
objekta, a ije ostvarenje ovisi o mogunostima odnosno o osposobljenosti
svakog sudionika. Rukovodeu ulogu ima odgajatelj/nastavnik te e o njegovoj
linosti, stavovima i kreativnim sposobnostima ovisiti kvaliteta uspostavljenog
odnosa s odgajanicima/uenicima, kao i cjelokupnost njegovog odgojnog
djelovanja.
Bitne karakteristike odgoja s interakcijsko-komunikacijskog aspekta su da se
odvija u meuljudskom odnosu, da se zasniva na stvaralakoj suradnji izmeu
odgajatelja i odgajanika, da ovisi o kvaliteti interakcije i komunikacije u odnosu,
te da usavrava linosti i odgajatelja i odgajanika.
2. Meuljudski odnos temelj odgojnog procesa
Meuljudski odnos je onaj mikroelement odgojnog zbivanja o kojemu ovisi
uspjenost odgojnog djelovanja. Uspjenost tog procesa ovisi o nevidljivim,
nesvjesnim i iracionalnim djelovanjima koja djeluju u polju meuljudskog odnosa.
Zadatak mikropedagogije je da istrauje i osvjetava ona jo neistraena podruja
i mehanizme odgojnog djelovanja.
Pojam meuljudskog odnosa

Meuljudski odnos je sloen dinamiki proces u paru ili grupi koji odreuje
ponaanje izmeu osoba koje u njemu sudjeluju i uvjetuje meuzavisnost
ponaanja osoba u njemu. To znai da je ponaanje jedne osobe u odnosu
uvjetovano ponaanjem druge, te da svakog pojedinca u odreenom odnosu
moemo razumjeti samo ako ga sagledamo u njegovoj interakciji s drugom
osobom u odnosu.
Meuljudski odnos u podruju odgoja i nastave je proces koji se uspostavlja
izmeu odgajatelja i odgajanika, nastavnika i pojedinog uenika ili razreda kao
cjeline.
Ope karakteristike meuljudskog odnosa
1. interakcija - Svaki odnos pretpostavlja barem minimalnu interakciju, a o
stupnju i kvaliteti uspostavljene interakcije ovisi uspjenost meuljudskog
odnosa.
2. reciprocitet - Ponaanje jedne osobe uvjetuje ponaanje druge.
3. cirkularno stimuliranje - U meuljudskom odnosu postoji cirkularno
stimuliranje u kojemu odgajatelj djeluje na odgajanika, ali postoji i povratno
djelovanje odgajanika na odgajatelja.
4. djelovanje podsvjesnog (nesvjesnog) Odgojni proces se odvija u polju
meuljudskog odnosa u kojem je zastupljeno i nesvjesno u svakoj pojedinoj
osobi, dakle intrapersonalno, a isto tako i meu osobama, to znai
interpersonalno nesvjesno.
Elementi uspjenog odnosa
R. N. Bush: nastavnik ne moe na isti nain uspostaviti odnos sa svakim
pojedinim uenikom. O vie elemenata ovisi kakav e taj odnos biti:
1. osobna naklonost Ako je osobna naklonost naruena, naruen je i odnos i ne
postoji mogunost uspjene suradnje, pa ni ostvarivanje profesionalnih
zadataka.
2. poznavanje meusobno poznavanje, naroito poznavanje uenika od strane
nastavnika.
3. interes koliko su nastavnik i uenik slini u stavovima, interesima,
sposobnostima i sl.
4. stavovi i vrijednosti, 5. inteligencija, 6. socijalno porijeklo, 7. metode rada
3. Faktori uspjenosti meuljudskog odnosa
Meuljudski odnos ovisi o vie faktora, a tu su izdvojena tri: socijalna percepcija,
emocionalni stavovi i empatija.
Socijalna percepcija
Socijalna percepcija je percepcija u kontekstu meuljudskog odnosa.
Moemo razlikovati percipiranje predmeta i percipiranje osoba. Predmet je kod
naeg percipiranja statian i nema povratno djelovanje na nae ponaanje, a
osoba reagira i uzvratno djeluje na nas. Termin socijalna percepcija ukazuje na
meuzavisnost percipiranje osoba u socijalnoj situaciji.

U percipiranju druge osobe moe se poi s dva gledita: prvo je da drugi

promatraju i doivljavaju svijet kao ja. Drugo gledite je da su drugi slini meni. I
jedno i drugo gledite temelji se na racionalnom pristupu, ali u procesu
meusobnog percipiranja u stvarnoj ivotnoj situaciji djeluju i nesvjesni procesi.
Emocionalni stavovi
Odnosa nema bez interakcije, a interakcija se oituje u meusobnom djelovanju
osoba koje zauzimaju stavove i time odreuju svoje ponaanje u odnosu.
Pojam i komponente stava
G. Allport stav je tendencija koja usmjeruje nae ponaanje
Stav je povezan sa spoznajnom, emocionalnom i motivacijskom sferom linosti.
Spoznajni elementi stava odnose se na znanje o neemu ili nekome, emocionalni
na ono to osjeamo prema neemu ili nekome, dok je motivacijski aspekt stava
povezan s poticajem za ponaanje prema neemu ili nekome.
Polariziranje i graduiranje emocija u stavu
Emocija se u stavu polarizira na dva osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se
radi o stavu prema drugim ljudima, graduiranje emocija, bilo na pozitivnom ili
negativnom polu, ovisit e o tome da li se stav prema drugome javlja u
ravnopravnom, podreenom ili nadreenom poloaju. Ako su osobe u odnosu
ravnopravne, a meu njima se javi pozitivan emocionalni stav, to e rezultirati
dopadanjem, naklonou i simpatijom. U sluaju da se radi o negativnom
emocionalnom stavu, a osobe su u odnosu ravnopravne, tada e se meu njima
pojaviti nedopadanje, nenaklonost i antipatija.
Empatija
Empatijsko komuniciranje je uvjet za uspostavljanje dijaloga kao najhumanijeg
oblika meuljudskog komuniciranja. Empatija je povezana i sa socijalnom
percepcijom i s emocionalnim stavovima.
to je empatija
Empatija je spoznajno-emocionalna sposobnost uivljavanja u poloaj druge
osobe i sagledavanje svijeta njezinim oima. Empatija posjeduje emocionalnu,
kognitivnu i motivacijsku komponentu.
Komponente empatije
1. u kognitivne komponente empatije ulaze:
- promatranje druge osobe s njezine toke gledita
- preuzimanje uloge druge osobe u odreenoj socijalnoj situaciji
Empatiko razumijevanje oituje se u tome da se iz trenutka u trenutak uhvati
ono to druga osoba doivljava u svom unutarnjem svijetu, i to na nain kako ta
osoba sebe vidi i osjea, pazei da u tom empatikom procesu ne izgubimo
vlastiti identitet.
2. u afektivno-emocionalne komponente navode se:
- osjetljivost prema osjeajima druge osobe
4

- sposobnost suosjeanja (sudjelovanje u osjeajima drugoga)

Te komponente ukljuuju sposobnost tumaenja na osnovi vanjskih simptoma
ponaanja osobe onako kako ih tumai druga osoba, to ti simptomi znae za nju
a ne za nas.
Vanost empatije u odgoju
1. otkrivanje osjeanja koja prate ponaanje vano je da osobi s kojom smo u
odnosu ne pristupamo samo racionalno, da je ne prosuujemo samo na osnovi
onoga to vidimo, ve da se pokuavamo suivjeti otkrivajui kako se ona
osjea u danom trenutku, i adekvatno tome uskladiti nae ponaanje
2. prihvaanje osobe onakve kakva jest
3. otkrivanje emocionalno-motivacijskih faktora
4. shvaanje odgajanika u njegovu totalitetu
5. biranje adekvatnih odgojnih sredstava i postupaka
6. uspjenost odgojnog djelovanja
4. Interakcija i komunikacija u odgoju
Odgojno djelovanje u meuljudskom odnosu ne moe se odvijati ako meu
sudionicima tog odnosa nema interakcije koja se najee uspostavlja
komunikacijom. Uspjenost odgojnog djelovanja u najveoj mjeri ovisi o kvaliteti
interakcije i stupnju interakcijske povezanosti u komunikaciji.
Pojam interakcije i komunikacije
Pod pojmom interakcija podrazumijevamo meusobno djelovanje ljudi koji
jedan prema drugome zauzimaju stavove i koji sebi obostrano odreuju
ponaanje. Vei dio interakcija u odgojnom procesu ostvaruje se komunikacijom.
Komunikaciju moemo definirati kao odnos meu jedinkama pomou znakova
ili kao proces stvaranja znaenja izmeu dvije ili vie osoba, ili pak kao proces
razmjene znaenja. Ako je prijenos poruke jednosmjeran, tada taj proces
nazivamo informiranjem. A ako poruka tee u oba smjera, onda taj proces
nazivamo komuniciranjem.
U ljudskoj komunikaciji moemo razlikovati dva aspekta komunikacije, a to su
sadrajni i odnosni. Komunikacija se sa sadrajnog aspekta moe ostvariti
samo pri upotrebi znakova, koji imaju isto znaenje za onog koji ih upuuje i onog
koji ih prima. Kada dvije osobe razgovaraju, one upotrebljavaju zajedniku zalihu
verbalnih znakova. Razlikujemo pasivnu, aktivnu i zajedniku zalihu znakova.
Pasivna je ona koju sami ne upotrebljavamo, ali je razumijemo. Aktivna zaliha je
ona koju sami upotrebljavamo. Zajednika zaliha znakova je ona koja omoguuje
meusobno razumijevanje. Svaki znak ima svoje znaenje. Razlikujemo
obiljeavajue ili denotativno znaenje rijei i osobno, iskustveno ili
konotativno. Prvo je ono kojim imenujemo predmete, pojave i odnose (definicija
pojma), a drugo je vezano za na vlastiti emocionalni doivljaj (obuhvaa emociju
i osjeaj).
Rijei kojima se sluimo u komunikaciji jedni autori nazivaju znakovima, a drugi
simbolima. Znak je jednoznaan, povezan je s predmetom, pojavom odnosno s
onim to se oznaava i izaziva odreenu predodbu. Njegovo je znaenje
5

denotativno, odnosno obiljeavajue. Simbol je mnogoznaan. To je znak koji

sugerira neto vie ili neto drugo od primarne predodbe. Jedan simbol
reprezentira kompleks doivljaja, te je njegovo znaenje puno konotacija,
emocionalno obojeno.
O kvaliteti komunikacije na nastavnom satu uvelike ovisi razumijevanje i
zadovoljstvo uenika. Zanimanje za predmet uenik vee uz povjerenje koje
osjea prema nastavniku to zadire u aspekt njihovog meusobnog odnosa.
Oblici komunikacije
Postoje razliiti kriteriji prema kojima moemo dijeliti oblike komunikacije. Prema
broju osoba i nainu komuniciranja moemo razlikovati: komunikaciju izmeu
dvije osobe, komunikaciju u maloj grupi, organiziranu komunikaciju, javnu
komunikaciju i komunikaciju masmedijem. Najprikladniji oblik za uspostavljanje
interakcije je komunikacija u paru.
Svi navedeni oblici komunikacije ukljuuju interpersonalnu komunikaciju koja se u
pojedinom sluaju razlikuje s obzirom na broj osoba koje su ukljuene, s obzirom
na fiziku udaljenost jedne od druge, te na mogunost povratne informacije.
Neverbalna i verbalna komunikacija
Naa komunikacija stalno tee na dvije razine. Jedna je verbalna, a druga
neverbalna. Nemogue ih je odvajati, jer uz verbalnu paralelno tee i neverbalna
komunikacija.
Neverbalna i verbalna poruka mogu biti u razliitim odnosima:
- Neverbalna poruka moe zamijeniti verbalnu (kimanje glave umjesto da)
- Neverbalna poruka moe dati veu snagu verbalnoj poruci (osmjeh pri
izraavanju veselja)
- Jedna poruka moe proturjeit drugoj (izraavamo zadovoljstvo, a na
izgled tome proturjei)
Funkcije neverbalne komunikacije:
1. Izraavanje emocija
2. Izraavanje uzajamnih stavova
3. Prezentiranje vlastitih osobina
4. Praenje, podrka i dopuna verbalne komunikacije
5. Zamjena za verbalnu komunikaciju
6. Konvencionalno izraavanje
Neverbalna komunikacija slui izraavanju emocija i naeg unutarnjeg
raspoloenja, interpersonalnih stavova, i osobina linosti. Verbalna komunikacija
se slui govorom i moe biti usmena ili pismena.
Funkcije verbalne komunikacije:
1. Informiranje o objektivnom (zbivanja, stanja, predmeti)
2. Informacije o subjektivnom (emocije, stavovi, vrijednosti)
3. Iznoenje ideja
Verbalna komunikacija je pod naom svjesnom kontrolom.
Elementi neverbalne komunikacije
6

Neverbalni komunikacijski znakovi dijele se paralingvistike i ekstralingvistike.

Paralingvistikim znakovima mogu se smatrati:
- Svi popratni glasovi i umovi koje ujemo uz izgovor glasova i rijei
- Otvorenije ili zatvorenije izgovaranje vokala
- Karakteristike u brzini i intenzitetu izgovaranja u emocionalnom stanju
- Intonacija izgovaranja reenice
- Naglaavanje pojedinih rijei u reenici
- Due ili krae pauze meu rijeima
Ekstralingvistiki znakovi dijele se na:
- Kinezike odnose se na razne vrste pokreta i poloaja tijela (npr.
pozdravljanje rukovanje); kontakt oima je znaajan kineziki znak u
neverbalnoj komunikaciji
- Proksemike znakove poivaju na udaljenosti i na prostornim odnosima
meu uesnicima u komunikaciji; to su:
o Fizika blizina odnosno udaljenost meu osobama u komunikacijskoj
interakciji
o Prostorni raspored uesnika u komunikaciji
o Teritorijalno ponaanje koje se odnosi na dranje i postupke kojima
jedna osoba stavlja do znanja drugima svoje pravo na odreeni prostor
Neverbalna komunikacija kod ovjeka ovisi i o nasljeu i o uenju, koje je
uvjetovano pripadnou odreenoj kulturi.
Interakcijska povezanost u komunikaciji
Za odgojni proces vrlo je vano na kojem se stupnju interakcijske povezanosti
komunikacija vri. to se komunikacija u procesu odgojnog djelovanja provodi
na viem stupnju interakcijske povezanosti, i odgojno e djelovanje biti
uspjenije.
Na stupnju na kojem nastavnik uspostavlja s uenicima komunikacijski odnos
neverbalnim znacima na osnovi svoje prisutnosti imamo interakciju na osnovi
fizike zavisnosti.
Kada nastavnik uspostavlja komunikaciju tako da postavlja pitanja, a uenici
odgovaraju, radi se o akcijsko-reakcijskom stupnju interakcijske povezanosti.
Vii stupanj od akcijsko-reakcijskog komuniciranja je empatijsko komuniciranje.
Na tom stupnju barem jedna od osoba koje meusobno komuniciraju mora
empatijski komunicirati s drugima. Tek na stupnju empatijskog komuniciranja
moe se govoriti o mogunosti odgojnog djelovanja.
Kada osobe koje su u odnosu empatijski meusobno komuniciraju, moe se
ostvariti najvii stupanj interakcijske povezanosti u komunikaciji. Kada osobe
meusobno empatijski komuniciraju, to znai da izmjenino i reciprono
preuzimaju uloge i da se meusobno uivljavaju u poloaj osobe s kojom
komuniciraju. Na tom stupnju komuniciranja ostvaruje se ideal ljudske
komunikacije, a to je dijalog.
Uspjena odgojna komunikacija
Za uspjenost komuniciranja potrebno je ostvariti uvjete ne samo to se tie
sadraja, nego i to se tie odnosa meu onima koji uzajamno komuniciraju.
7

Uspjeno komunicirati sa sadrajnog aspekta znai da znakovima kojima

meusobno komuniciramo pridajemo isto znaenje. Za uspjenost komunikacije s
odnosnog aspekta vano je da meu osobama bude uspostavljena klima
meusobnog povjerenja.
Kao rezultat uspjene komunikacije javlja se razumijevanje, zadovoljstvo, utjecaj
na stavove, oplemenjivanje odnosa i izazivanje akcije. Navedene karakteristike
ima dijalog u kojemu se ostvaruje najvie razina interakcijske povezanosti u
komunikaciji.
5. Interakcija i komunikacija u razredu
U ovom poglavlju prikazani su neki momenti povezani s interakcijom i
komunikacijom u razredu, kao to su socioemocionalna klima, povezanost
stavova nastavnika i interakcija u razredu te socijalna reverzibilnostu razrednoj
komunikaciji.
Socioemocionalna klima u razredu
Kvaliteta meuljudskih odnosa izmeu sudionika nastavnog procesa utjee na
stvaranje odreene emocionalne klime koja vlada u razredu. Pod emocionalnom
klimom podrazumijevamo afektivan ton u odnosima izmeu nastavnika i uenika,
kao i u odnosima meu samim uenicima i meu samim nastavnicima, a koji je
posljedica uspostavljenih interakcija.
Prema H. H. Anderson postoje dva oblika nastavnikova ponaanja prema
uenicima: dominantno i integrativno. Bitne karakteristike dominantnog
ponaanja su da ne respektira individualne razlike meu uenicima, ne doputa
slobodan razvoj uenikove linosti, ne brine se o uenikovim eljama i ciljevima i
prisiljava ih da se prilagode nastavnikovu standardu.
Integrativno ponaanje nastavnika je izraz demokratskih procesa u grupi. Takvo
ponaanje stvara povoljne mogunosti za rast i razvoj svakog uenika bez obzira
na njegove individualne osobine.

N. A. Flanders podijelio je nastavnike na indirektne i direktne, ovisno o

kvaliteti utjecaja na uenike. Direktan se utjecaj sastoji od nastavnikova
objanjavanja, iznoenja vlastitog miljenja, upravljanja uenikovom aktivnou,
kritiziranja njegova ponaanja ili opravdavanja vlastitog autoriteta, odnosno od
upotrebe tog autoriteta. Takav nastavnik svojim ponaanjem stvara klimu koja
frustrira uenike.
Indirektnim utjecajem nastavnik potie uenike da daju svoje miljenje, da iznose
ideje, koristi njihove ideje i proiruje ih, hvali i ohrabruje uenikovo sudjelovanje u
radu, osvjetljava i respektira osjeaje uenika. Takvi nastavnici svojim
ponaanjem stvaraju klimu koja oslobaa uenike i motivira ih da sudjeluju u
nastavnom radu.

Stil ponaanja nastavnika i njegovi oblici utjecaja na uenike primaran su faktor

za stvaranje socioemocionalne klime nastavnog procesa.

Stavovi nastavnika i interakcija u razredu

Suvremeni pristup locira odgoj i obrazovanje u dinamian i sloen interakcijski
odnos izmeu nastavnika i uenika, u kojem se treba izmjenjivati pozicija
subjekta i objekta u donosu.
U praksi se najee susreemo s dvije krajnosti, ili je uenik uvijek u poziciji
objekta ili je postavljen u poziciju subjekta, a da za to nije osposobljen nego je
preputen sebi.
Stavovi nastavnika i njegovo ponaanje prema uenicima odreuju poloaj i ulogu
uenika u njihovom interpersonalnom odnosu.
Socijalna reverzibilnost u razrednoj komunikaciji
Jedan element socioemocionalne dimenzije interakcije i komunikacije je socijalna
reverzibilnost. Socijalno reverzibilne su one izjave, govor i ponaanje nastavnika
koji su takvi da se uenik moe istim rijeima i nainom obratiti nastavniku a da
pri tom ne kri pravila pristojnosti, taktinosti i potovanja, koja su uobiajena pri
obraanju nastavniku. Nasuprot tome, socijalna ireverzibilnost ukljuuje sve one
izjave i postupke nastavnika kojima se on obraa ueniku, ali bi smatrao da bi
takvo ponaanje uenika prema njemu izlazilo iz okvira pristojnosti, taktinosti i
potovanja.
Svaka izjava, bilo reverzibilna bilo ireverzibilna, ima svoju sadrajnu i formalnu
stranu.
S obzirom na sadraj, javljaju se dva tipa izjava. Prvi je po sadraju reverzibilan,
dakle takvu izjavu mogu uputiti i uenik i nastavnik. U tom sluaju reverzibilnost
odnosno ireverzibilnost ovisi o formi. Ako izjava ima formu molbe onda je
reverzibilna, a ako ima formu zapovijedi onda je ireverzibilna. Drugi tip izjave po
sadraju je ireverzibilan, dakle ono to nastavnik moe traiti od uenika, uenik
ne moe traiti od nastavnika.
Na procjenu reverzibilnosti odnosno ireverzibilnosti izjave u komunikaciji ne
utjee samo verbalna forma, ve i neverbalni momenti u komunikaciji kao to su
mimika, ton i boja glasa te sam kontekst situacije u kojem se daje izjava.
Socijalna reverzibilnost javit e se kao posljedica uspostavljenog humanog
odnosa izmeu nastavnika i uenika, ali isto tako pridonosi oplemenjivanju tog
odnosa i njegovoj jo veoj humanizaciji.
7. Umjesto zakljuka
Principi na kojima poiva uspjenost odgojno-obrazovnog rada su dobri
meuljudski odnosi u odgojno-obrazovnom procesu, klima koja potie na suradnju
i stvaralatvo, ostvarivanje uvjeta da uenici i studenti doive uenje odnosno
studiranje kao istraivanje, te da za takvo uenje budu osposobljeni.