UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIKIH NAUKA

OSNOVE
METODOLOGIJE

Sarajevo, 2014.

ZNANOST/NAUKA je misaona interpretacija objektivne stvarnosti koja je

zasnovana na injenicama te stvarnosti. Pod znanou se podrazumijeva i odreeno
podruje istraivanja sa svim podacima, pojmovima, hipotezama, zakonima,
metodama i instrumentima kojima se znanstveni radnici slue u otkrivanju
znanstvene/naune istine.
TA JE LOGIKA? Evropska logika nastala u Grkoj, njenim osnivaem opravdano se
smatra veliki grki filozof Aristotel. Logika je grka rije kojom oznaavamo logiko
filozofsko uenje o logosu, to znai govor, rije, um itd. Logiari se najee slau
da logiku ne zanima svaki govor, nego samo onaj koji ima neko znaenje, ili smisao,
te moe biti istinit, ili neistinit. Logika je nauka o zakonima i formama predmetno
istinitog miljenja.
ZNANOST I FILOZOFIJA Iako i znanost i filozofija tee za istinom, one se, ipak,
meusobno dosta razlikuju, prije svega u predmetu istraivanja. Filozofija tei za
istinitom spoznajom totaliteta i podlijee samo logikoj verifikaciji, dok znanost
podlijee i empirijskoj verifikaciji. Da bi se neka znanost izdvojila iz filozofije, trebala
je definisati vlastiti predmet istraivanja i razviti vlastite metode istraivanja.
ZNANOST I TEHNIKA Znanost otkrivanjem zadovoljava znatielju i samo jednu
ljudsku potrebu, a tehnika, koristei se tim otkriima, moe zadovoljiti veliki broj
ljudskih elja. Dok je znanost zasnovana na otkriu, dotle se tehnika temelji na
izumu. Znanost otkriva ono to u objektivnoj stvarnosti postoji (zakonitosti), a
tehnika izmilja nain primjene tih otkria kako bi se poveala efikasnost ovjekova
djelovanja. Znanost objanjava objektivnu stvarnost, a tehnikom je ovjek ovladava.
ZNANOST I IDEOLOGIJA Znanost provjerava svoju misao, a ideologija uvjerava.
Znanost otkriva istinu, ideologija stvara zabludu. Znanstveni pristup obiljeava sila
argumenata, a ideologijski pristup obiljeava argument fizike sile i simbolike
prisile. Znanost je objektivna, jer njezino miljenje ovisi o onome o emu misli, a
ideologija je subjektivna, jer njezina misao ovisi o onome ko misli.
DUALIZAM U ZNANOSTI Umjesto da se spoznajni proces shvati kao jedinstvo
teorijske misli i praktine djelatnosti, u historiji znanosti ta dva aspekta su se
razdvajala i suprotstavljala. Tih se jednostranosti ni dananja znanost nije
oslobodila, to je vidljivo iz sukoba teoretiara i empiriara. Tri razloga koja su
najvie pridonijela razbijanju jedinstvenog spoznajnog procesa jesu: spoznajni,
drutveni i obrazovni.
KVANTOFOBIJA I KVANTOFRENIJA U DRUTVENIM NAUKAMA
Kvantofobija podrazumijeva naglaavanje samo kvalitativnog pristupa u istraivanju
drutvenih pojava, gdje se teoretiari koriste samo racionalnim metodama
upadajui u kvantofobiju. Kvantofrenija predstavlja isticanje kvantitativnog pristupa
u istraivanju drutvenih pojava, gdje se empiriari usmjeravaju na prikupljanje
iskustvenih podataka i upadaju u kvantofreniju.

3
METODOLOGIJA je logiko-epistemoloka disciplina koja izuava metode, razvija
njihova logika naela, ali i nastoji sistematizovati i ocijeniti istraivako iskustvo
jedne nauke. Metodologija se moe definisati i kao uenje o metodama, tj. dio logike
koji se bavi prouavanjem spoznajnih metoda. METODE
su sredstva i naini
pomou kojih pristupamo nekom problemu.
EPISTEMOLOGIJA (gr. Episteme-znanost i logos-nauka) je teorija o
znanostima, njihovim metodama i sistematici. Taj izraz je prvi uveo kotski filozof
James Frederick Ferrier (1808-1864).
GNOSEOLOGIJA (gr. Gnosis-spoznaja i logos-nauka) je filozofska disciplina
koja ispituje mogunosti istinite spoznaje i raspravlja o spoznajnim izvorima,
njihovom obimu, pretpostavkama, granicama, kriteriju i objektivnoj vrijednosti
spoznaje.
ONTOLOGIJA je temeljna disciplina metafizike, koja pruava bie kao takvo, tj.
ukoliko ono jeste bie. Ona ne promatra bie pod nekim ogranienim vidom, nego
ona bie promatra, kakvo je ono po sebi, u svojoj biti. Prouavajui bie, ontologija
propituje naela i uzroke bia kao takvog, njegovu bit, njegovo postojanje
(egzistenciju), njegovu mogunost, odnosno stvarnost.
POJAM je misao o biti predmeta, tj. misao o biti onoga to mislimo, odnosno misao
o bitnim karakteristikama onoga ta mislimo. SADRAJ je skup bitnih oznaka
pojma. OPSEG/OBIM pojma je skup svih niih pojmova koje on obuhvata. Skup svih
pojedinanih predmeta na koje se odnosi neki pojam nazivamo DOSEGOM, ili
podrujem primjene.
VRSTE POJMOVA
Prema predmetima misli pojmovi o materijalnim predmetima,
osobinama, odnosima, pojavama i dr.
Individualni i klasni pojmovi ovi pojmovi se razlikuju prema opsegu.
Individualni pojmovi u svom opsegu imaju samo jedan predmet. Klasni
pojmovi se odnose na itavu grupu (klasu) slinih predmeta. (Npr. Edin Deko
je individualni pojam, a fudbaler je klasni pojam).
Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi Nekvantificirani pojmovi
nemaju tano odreen opseg, oni su globalni. (Npr. u reenici Uenici su
nestani, nismo odredili na koje uenike mislimo i koliko ih je). Kvantificirani
pojmovi imaju tano odreen opseg i mogu biti univerzalni (svi glumci),
partikularni (neki glumci) i singularni-pojedinani (George Clooney).
Jednostavni i sloeni pojmovi razlikuju se po sadraju. Jednostavno
pojmovi u svom sadraju imaju samo jednu osobinu, dok sloeni pojmovi
imaju barem dvije osobine.

 Pozitivni i negativni pojmovi pozitivni pojmovi istiu neku osobinu, a

negativni pojmovi negiraju neku osobinu.
Jasni-nejasni, razgovjetni-nerazgovjetni pojmovi jasni i nejasni
pojmovi se razlikuju po obimu. Jasan je onaj pojam kod kojeg je obim potpuno
poznat. Razgovjetni i nerazgovjetni pojmovi se razlikuju po sadraju.
Razgovjetan je onaj pojam kod kojeg je sadraj potpuno poznat, a
nerazgovjetan je onaj kod kojeg sadraj nije potpuno poznat.
4
ODNOSI POJMOVA
Identini pojmovi imaju isti opseg i isti sadraj, meutim identinost u
prirodi ne postoji, pa ne postoje ni identini pojmovi.
Ekvipolentni pojmovi imaju isti opseg, ali razliit sadraj.
Interferirajui pojmovi dva pojma koja imaju djelimino isti opseg i
djelimino isti sadraj.
Superordinirani i subordinirani pomovi superordinirani imaju iri opseg,
a subordinirani imaju ui opseg, ali se opseg subordiniranog pojma nalazi u
sastavu superordiniranog pojma.
Koordinirani pojmovi pojmovi koji su subordinirani zajednikom viem
pojmu, ali imaju neke osobine koje ih razdvajaju.
Kontrarni pojmovi koji su, takoer, subordinirani zajednikom viem
pojmu, ali su meusobno suprotni.
SUD je spoj pojmova kojima se neto tvrdi, ili porie (neki brodovi su bijeli).
STRUKTURA SUDA:
Posredujua misao misao pomou koje obuhvatamo neke predmete koje
elimo poblie odrediti (brodovi).
Posredovana misao misao kojom predmet poblie odreujemo (bijeli).
ELEMENTI SUDA: Subjekt je pojam o onome o emu se sudovima neto izrie ili
tvrdi. Predikat je pojam pomou kojeg se u subjektu neto izrie ili tvrdi. Spona
(kopula) predstavlja misaoni odnos subjekta i predikata. Ona je u sudu objekt
mogue afirmacije ili negacije.
ETVEROSTRUKA RAZDIOBA SUDOVA
Sudovi po kvantitetu dijele se na ope (univerzalne) i posebne
(partikularne) zavisno o tome koliki je opseg pojma subjekta. Sud kojim
mislimo cijeli opseg pojma subjekta jeste opi (univerzalni) sud. Sud kojim
mislimo dio opsega pojma subjekta jeste posebni (partikularni) sud.
Sudovi po kvalitetu dijele se na potvrdne (afirmativne) i nijene
(negativne). Potvrdni sud je sud kojim posredujuu i posredovanu misao

meusobno spajamo, odnosno kojim neto tvrdimo. Nijeni sud je sud kojim
posredujui i posredovanu misao odvajamo, odnosno sud kojim neto
poriemo.
Sudovi po modalitetu (stepenu) vrijednosti
Sudovi po odnosu (relaciji)
ZAKLJUAK je logini postupak pomou kojeg jedan sud proistie iz jednog suda
(neposredni zakljuak) ili iz dva, ili vie sudova (posredni zakljuak). Kada jedan sud
nuno proistie iz drugog
5
suda, odnosno sudova, onda je takav zakljuak deduktivan. U svakom zakljuku
razlikujemo sud, ili sudove od kojih zakljuivanje polazi. Taj sud-sudove nazivamo
premisama, ili pretpostavkama. Sud koji slijedi iz premise, ili premisa naziva se
konkluzijom, ili zaglavkom.
TRADICIONALNA PODJELA ZAKLJUAKA
Neposredan zakljuak je onaj u kojem se jedan sud izvodi iz samo jednog
drugog suda. (Ko bude uio, imat e dobar rezultat).
Posredni zakljuak je onaj u kojem se jedan sud izvodi iz najmanje dva
druga suda. To znai da se satoji iz najmanje tri suda. (Tarik dobro ui, Tarik je
student veterinarskog fakulteta, Studenti Veterinarskog fakulteta dobro ue)
Posredni zakljuci se dijele na: a) induktivne zakljuke u kojem se iz posebnihpojedinanih premisa izvodi opa konkluzija, b) deduktivne zakljuke u kojem
se iz openitih premisa izvodi posebna konkluzija. Jednostavan deduktivni zakljuak
jeste silogizam. To je najjednostavniji oblik posrednog zakljuka koji se sastoji iz
samo tri suda, c) analogijske zakljuke u kojem se iz posebnih premisa izvodi
posebna konkluzija (od posebnog ka posebnom).
DEFINICIJA je sud kojim se nedvosmisleno odreuje sadraj jednog pojma. Pojam
iji se sadraj odreuje definicijom naziva se DEFINIENDUM, a pojam pomou kojeg
se u nekoj definiciji odreuje definiendum naziva se DEFINIENS. Definisati znai
odrediti znaenje rijei, termina, simbola ili odrediti sadraj pojma oznaenog rijeju,
terminom, ili simbolom.
DIVIZIJA je logiki postupak kojim se utvruje opseg nekog pojma. Elementi divizije
(u svakoj diviziji razlikujemo): 1) pojam iji opseg divizijom utvrujemo; 2)
stanovite ili princip po kojem se divizija vri, 3) nie pojmove koji ulaze u opseg
nekog pojma, a dobijamo ih dijelei taj pojam po odreenom principu.

Analizom u uem smislu nazivamo ralanjivanje misaonih tvorevina (pojmova,

sudova, zakljuaka...) na njihove elemente, a sintezom u uem smislu spajanje
jednostavnih misaonih tvorevina u sloene i sloenih u jo sloenije.
FAZE PROCESA ISTRAIVANJA U istraivanju se ovjek mora maksimalno
koristiti miljenjem kao najviim adaptivnim procesom. U cjelovitom istraivakom
procesu mogue su sljedee aktivnosti:

Izbor i definisanje problema istraivanja

Odreivanje podruja znanstvene analize
Definisanje pojmova i pojmovna analiza
Odreivanje ciljeva istraivanja
Postavljanje hipoteza

6
Identifikacija i klasifikacija varijabli
Operacionalizacija varijabli
Utvrivanje nacrta istaivanja
Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja
Sreivanje i obrada podataka
Interpretacija podataka
Pisanje znanstvenog izvjetaja

Prvih 5 faza istraivanja ini teorijska aktivnost. Od 6. do 11. faze razraene su

empirijske aktivnosti u istraivakom procesu. Interpretacija podataka i pisanje
znanstvenog izvjetaja su faze koje povezuju teorijski i empirijski dio procesa
istraivanja.
IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA Problem istraivanja je
specifian problem. On se zasniva na znatielji, a nastaje ako o neemu nemamo
dovoljno znanja. Problem istraivanja je problem koji ne moemo rijeiti uenjem ni
studiranjem, ve je potrebno provesti istraivanje da bi se dolo do novih spoznaja.
Formulisanje problema je mnogo ee bitnije od njegovog rjeenja koje moe biti
stvar puke matematike ili eksperimentalne vjetine. Meutim, mlade ljude esto
obiljeava sljepilo za probleme koje je jae izraeno u podruju drutvenih
nego u podruju prirodnih znanosti. Razlog je u ideologijskom uticaju koji je posebno
izraen u kolskom obrazovanju. Ako nam je stalo do razvoja, a ne konzerviranja
drutvenih odnosa, umjesto poticanja sljepila za probleme, mlade treba
osposobljavati u osjetljivosti za probleme kako bi ih lake uoavali i uspjenije
rjeavali. Pri izboru problema treba imati na umu vei broj kriterija:
1 Novina pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja
istraivanja;
2 pri izboru problema istraivanja treba brinuti o njegovoj vanosti i
primjenjivosti rezultata u praksi;

3 radoznalost i interesi su vani kriteriji pri izboru problema, jer znatielja

potie ljudski duh na istraivanje;
4 vaan kriterij pri izboru problema je i strunost istraivaa. Normalno je da
istraiva izabere problem istraivanja iz podruja struke;
5 pri izboru odreenog problema treba provjeriti jesu li osigurana odgovarajua
oprema i uslovi rada;
6 pokroviteljstvo i saradnja centara odluivanja vaan je kriterij, jer ako
nije osigurana saglasnost onih koji mogu omesti odreeno istraivanje, tada
treba odustati od problema dok se ne osigura saradnja;
7 trokovi istraivanja su esto vei od predvienih, pa sa mora prekinuti
istraivanje. Zato se pri izboru problema to treba imati na umu;
8 rizik, opasnost i tekoe mogu omesti istraivanje odreenog problema,
pa i to treba uzeti u obzir;

7
9 za svako istraivanje potrebno je odreeno vrijeme to, takoe, treba
imati na umu pri izboru problema;
10 aktuelnost rezultata istraivanja;
11 mogunost rjeenja nekog problema pomou istraivanja takoe treba biti
kriterij izbora. Formulisanje problema istraivanja je poseban zadatak u
razradi projekta istraivanja.
ODREIVANJE PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE Drutvena pojava se moe
istraiti s jednog znanstvenog podruja (disciplinarno istraivanje) ili sa vie
znanstvenih podruja (interdisciplinarno istraivanje). Formulacijom problema
pomou upitne reenice usmjeravamo se prema odreenim znanstvenim
podrujima. Izbor znanstvenih podruja s kojih smo se odluili istraivati dalje,
specificira problem istraivanja.
DEFINISANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA Nema naunog otkria bez
povezivanja odreenih injenica s odgovarajuim pojmovima. Uz pomo pojmova
znanost izraava spoznaje i rezultate svojih otkria. Razvijenost neke nauke oituje
se u broju, jasnoi i logikoj sreenosti njezinih pojmova. Pojmovnom analizom
tragamo za nauno relevantnim sadrajem nekog pojma.
ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA U znanstvenom istraivanju pojavljuju se
dvije vrste ciljeva: 1) pragmatini, ili drutveni ciljevi; 2) spoznajni, ili znanstveni
ciljevi. Pragmatini ili drutveni ciljevi istraivanja govore o koristima koje mogu
proizii na osnovu rezultata istraivanja, a korisnicima koji se mogu sluiti
dobivenim rezultatima, ako se moe odrediti o nainu koritenja dobivenih rezultata.
Dakle, prilikom odreivanja pragmatinih ciljeva istraivanja potrebno je odrediti:
Najvanije korisnike, koristi i nain koritenja rezultata istraivanja. Spoznajni ili
znanstveni ciljevi njima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da
bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, nego proistiu iz same prirode
problema. Priroda problema ih ne odreuje do kraja, pa ih treba specificirati. etiri
su razine spoznaje, pa su mogue etiri vrste znanstveih ciljeva:

1 Znanstveno opisivanje, ili deskripcija

2 Znanstvena klasifikacija
3 Znanstveno objanjavanje, ili eksplanacija
4 Znanstveno predvianje, ili prognoza
Znanstveno opisivanje ili deskripcija opisivanje je prvi korak u procesu
spoznanja i na njemu se zasnivaju sve razine spoznaje. Iako je znanstveno
opisivanje najnia razina spoznaje ona je izuzetno vana, jer se sve razine spoznaje
na njemu temelje. Znanstveno opisivanje je provoenje osjetilnih doivljaja
(injenica) konkretnog predmeta istraivanja (varijable) u simboliki jezik znanosti.
Uz pomo njega moe se dobiti opi uvid u ono to se opisuje.
Znanstvena klasifikacija klasifikacijskim ciljevima nastojimo doi do pobliih
spoznaja o pojavama i procesima, odreujui njihovu vrstu, ili dovodei ih u vezu s
drugim pojavama i procesima. Prema tome, mogue su dvije vrste znanstvenih
klasifikacija: 1) klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu; 2) klasifikacija s obzirom
na nezavisne varijable. Klasifikacija mora udovoljiti nekim logikim kriterijima. Prije
svega ona mora biti dosljedna, potpuna i iscrpna.

8
Znanstveno objanjenje ili eksplanacija objasniti neku pojavu obino znai
otkriti uzroke njezinog nastanka, mijenjanja i nestanka. Meutim, imamo dvije vrste
eksplanacijskih ciljeva:
1) otkrivanje povezanosti;
2) otkrivanje uzrono-posljedine zavisnosti.
Eksplanacijskim ciljevima istraivanja dobivamo odgovor na pitanje kako i zato.
Eksplanacijskim ciljem istraivanja moemo odrediti smjer i intenzitet povezanosti
meu varijablama.
Znanstveno predvianje ili prognoza za znanstvenu prognozu podaci nisu
jednako vani kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj istraivanja prognoza, nije
dovoljno ustanoviti kakvo stanje jeste, ve moramo biti usmjereni i na tendenciju
mijenjanja stanja. Zbog toga u istraivanjima s prognostikim ciljem moramo biti
usmjereni na dinamike karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti samo u
jednom momentu.
POSTAVLJANJE HIPOTEZA dobro i precizno formulisan problem istraivanja
usmjerava nas prema boljim hipotezama. Hipoteze istraivanja su misaoni odgovor
na pitanje u problemu. U svakom istraivanju najvei rizik za njegov uspjeh jeste u
postavljanju hipoteza. Dobre hipoteze moraju udovoljiti veem broju kriterija:
1
2
3
4
5

Hipoteza mora biti valjana. To znai da se mora odnositi na problem koji

istrauje.
Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai da se trebamo drati znaenja
do kojih smo doli pojmovnom analizom.
Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva.
Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom tehnikom.
Hipoteza mora biti specifina.

Hipoteza mora biti u vezi s teorijom.

VRSTE HIPOTEZA postoje razliite vrste hipoteza. S obzirom na ciljeve

istraivanja razlikujemo hipoteze sa deskriptivnim, klasifikacijskim, eksplanacijskim i
prognostikim sadrajem. S obzirom na razinu spoznaje razlikujemo generalne
hipoteze i koleteralne ili propratne (razraujue) hipoteze. Hipoteza je sud koji je
izveden iz znanja ili iskustva, uz pomo inteligencije, mate i intuicije.
IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI varijable su promjenjiva obiljeja o
kojima u hipotezama neto tvrdimo, to su promjenjiva obiljeja pojava, ili procesa
koji se kvantitativno, ili kvalitativno mijenjaju. Varijable su obiljeja pojava, a ne
pojave. One koje su u sreditu naeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne
varijable su obiljeja pojava koje nas najvie zanimaju u istraivanju. Zavisnu
varijablu dovodimo u vezu s drugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili
objanjavaju. Te varijable nazivamo nezavisnim varijablama.
Metrijsko definisanje varijabli s obzirom na njene karakteristike, varijable se
dijele na kvalitativne i kvantitativne. Varijable moramo metrijski definisati. To znai
da za kvantitativne varijable valja odrediti smjer i teorijske mogunosti variranja. S
obzirom na smjer variranja, kvantitativne mogu biti unipolarne i bipolarne.
Unipolarne variraju u jednom smjeru, a bipolarne u dva smjera prema maksimumu.
9
OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI put nastanka pojma ide od objektivne
stvarnosti preko osjetilnih doivljaja (injenica) do miljenja. Zbog empirijske
provjere, mora se napraviti obrnut put koji ide od miljenja prema objektivnoj
stvarnosti. Taj postupak se zove operacionalizacija. Dijelovi objektivne stvarnosti koji
se odnose na pojam varijable koju elimo operacionalizirati zovu se indikatori ili
pokazatelji. Svi indikatori nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odreene
varijable, pa moramo povesti rauna da izbor indikatora udovoljava veem broju
kriterija:
1

2
3

Indikator mora biti valjan. To znai da se mora odnositi na varijablu koju

elimo mjeriti. etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora: a)
aprioristika validacija je postupak kojim unaprijed proglaavamo da je na
indikator valjan, bez provjere; b) logika validacija je postupak kojim
pronalazimo indikatore na osnovu definicije varijable koju elimo
operacionalizirati; c) validacija pomou miljenja irija vano je da
indikatore do kojih smo doli damo na ocjenu strunjacima; d) validacija
indikatora pomou poznatih grupa za ovaj nain validacije moramo pronai
dvije kontrastne grupe za koje znamo da se meusobno razlikuju po obiljeju
(varijabli).
Indikator mora biti objektivan.
Indikator mora biti pouzdan.

4
5
6

Indikator mora biti jednoznaan.

Indikator mora biti precizan.
Indikatori trebaju biti reprezentativni.

VRSTE ISTRAIVANJA znanstveno, tehniko, struno i akcijsko istraivanje.

Znanstveno istraivanje (vodi generalizaciji) je proces povezivanja miljenja i
iskustva kojem je cilj otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima. Tehniko
istraivanje zanima potencijalna vrijednost znanstvenog otkria, pa ono svojim
otkriima potencijalnu vrijednost pretencira u stvarnost (vodi efikasnost). Struno
istraivanje uspostavlja vezu izmeu miljenja i iskustvenog dogaaja.
KVALITATIVNI PRISTUP U METODOLOGIJI kvalitativni pristup u naunom
istraivanju prvenstveno podrazumijeva ispitivanje znaenja i interpretacije od
strane ispitanika. Kvalitativno istraivanje se oslanja na tri tehnike: sudioniko
promatranje, intervju, dokumentna analiza. Metode kvalitativnog istraivanja
ponekad se koriste sa metodama kvalitativnog, kako bi se dobilo bolje
razumijevanje drutvenih pojava.
KVANTITATIVNI PRISTUP U METODOLOGIJI obino se u istraivanju ne ide dalje
od podataka. Ovaj pristup je usmjeren na statistike podatke, a kvalitativni na
iskustvenu provjeru.
RAZINE ZNANJA: rekognicija (prepoznavanje), reprodukcija, rekonstrukcija i
ekstrapolacija (proirivanje pravilnosti utvrene u jednom podruju ne ire, jo
neistraeno podruje).

10
ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA
U nacrtu istraivanja najprije se treba odluiti kojim emo se metodama koristiti za
prikupljanje podataka u istraivanju. Zatim, treba u skladu sa cjelokupnom logikom
istraivanja, odluiti ko nam moe dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje,
kada i u kojim uslovima. U nacrtu istraivanja najbitnije je odrediti uzroke, a uzorak
je cijelina u malom.
Deskriptivni nacrt istraivanja prije svega mora se osigurati reprezentativni
uzorak, osim toga u dekriptivnom nacrtu istraivanja treba odluiti ko nam moe
dati najbolje podatke o onome to nas zanima, na koji nain emo prikupljati
podatke (promatranjem, anketom, intervjuom, analizom sadraja), gdje emo
prikupljati podatke (na radnom mjestu, kod kue, u koli...) kada emo prikupljati
podatke (u toku radnog vremena, poslije radnog vremena i sl.).
Kauzalni nacrt istraivanja ako se u problemu istraivanja pitamo o uzronoposljedinom odnosu, cilj istraivanja e biti eksplanacijski, hipoteza kauzalnog
sadraja i nacrt e biti kauzalni. Kauzalni nacrt uvijek ukljuuje i deskriptivni, jer nije

mogue ustanoviti uzrono-posljedinu vezu ako prethodno ne raspolaemo opisom

pojava kojih kauzalnom vezom elimo ispitati. Zbog toga sve ono to se trai za
deskriptivni nacrt vai i za kauzalni. Pored toga, kauzalni nacrt mora zadovoljiti
specifine zahtjeve. Osnovni zahtjev je da uz eksperimentalnu grupu moramo imati i
kontrolnu grupu. Te se grupe formiraju po odreenim logikim pravilima koji
omoguuju kauzalnu analizu.
Ex post facto istraivanje u ovim istraivanjima na poseban nain se
upotrebljavaju rezultati najrazliitijih uvjerenja koja se vre za razliite potrebe. U
naunom istraivanju moemo se koristiti dvjema vrstama podataka, a to su
primarni i sekundarni podaci. Primarni su oni koje istraiva sam prikuplja uz pomo
metoda za prikupljanje podataka za potrebe provjeravanja odreenih podataka.
Sekundarni su oni koji se prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraiva
koristi u svojem istraivanju. Ex post facto istraivanje koristi se sekundarnim
podacima.
Eksperiment pojam eksperiment je historijska kategorija. On se najprije
pojavljuje u prirodnim naukama. U drutvenim naukama eksperiment dobiva
specifino znaenje, pa se pod tim pojmom podrazumjeva svako istraivanje u
kojem se prouava odreena pojava u kontrolisanim uslovima, bez obzira na to kako
je nastala, prirodno, ili umjetno.
METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA
- pomoi e nam uspostaviti najbolju
iskustvenu vezu izmeu naih misli i pojava, te procesa o kojima mislimo. Svako
prikupljanje podataka u naunom istraivanju je na odreeni nain uvjerenje.
Mjerenjem zahvaamo varijacije varijabli bez obzira na to kakve one jesu:
kvantitativne ili kvalitativne. Mjerenje je brojano prikazivanje svojstva. Objektivna
stvarnost je raznolika, pa se njezina obiljeja ne mogu uvjeriti pomou jedinstvenih
pravila. Zato postoje razliite vrste ljestvica za mjerenje koje se upotrebljavaju za
prikupljanje razliitih podataka:
Nominalnim ljestvicama koristimo se pri registriranju varijacija kvalitativnih
varijabli. Svaka kvalitativna varijacija dobiva odreeni broj kao posebnu oznaku. Uz
pomo nominalne ljestvice

11
odreujemo frekvenciju statistikim metodama, mogue je te frekvencije dovesti u
vezu sa drugim podacima i doi do novih informacija.
Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se rasporeuju
na jednom kontinuumu. Ovom ljestvicom se odreuje redosljed meu podacima, ali
se ne zna kolika je razlika izmeu pojedinih mjesta.
Intervalne ljestvice, kao to im samo ime kae, odreuju razmak izmeu razliitih
podataka. One upotpunjuju ordinalne ljestvice tako da znamo veliinu razlike meu

podacima. Stepeni ovakve ljestvice dobivaju se tako da se umnoava veliina koju

smo uzeli kao jedinicu mjere. Takvu ljestvicu ima toplomjer.
POSMATRANJE je planska i organizovana djelatnost istraivaa koja bi trebala da
rezultira zadovoljavajuim brojem podataka na bazi kojih bi bilo mogue pristupiti
testiranju postavljenih hipoteza. U posmatranju nema posrednika izmeu objektivne
stvarnosti i iskustvenih sadraja u njoj. Posmatranje prua bogato primarno iskustvo
i daje cjelovit doivljaj objektivne stvarnosti. Konani cilj svakog posmatranja je
dijagnoza, tj. utvrivanje aktivnosti, ponaanja, odnosa, rituala, obiaja ljudi koji su
predmet posmatranja.
ANKETA je posebna metoda za prikupljanje podataka pomou koje moemo doi do
podataka o stavovima i miljenjima ispitanika. U uem smislu anketa je pismeno
prikupljanje podataka o stavovima i miljenjima o reprezentativnom uzorku
ispitanika uz pomo upitnika. Anketom se prikupljaju podaci o masovnim pojavama
u drutvu sa kratkim pitanjima, relativno kratkog sadraja. Anketu je najbolje
sprovoditi na ciljanoj statistikoj masi, i sprovodi se metodom reprezentativnog
uzorka. Anketno istraivanje poinje izradom anketnog upitnika, izradom pitanja.
Anketa je postupak koji zahtijeva od istraivaa niz pripremnih radnji, gdje istraiva
treba voditi rauna kako uspostaviti vezu sa hipotetikim okvirom istraivanja, da li
e dobiveni podaci pomoi u verifikaciji hipoteze.
INTERVJU je usmena anketa, pitanja se postavljaju usmeno i odgovori dobijaju
usmeno. Neke od prednosti intervjua su: mogunost uklanjanja nedostataka
pismene ankete, poboljavanje kvalitete odgovora... Imamo slobodni i
standardizovani intervju. Slobodni intervju je slian obinom razgovoru, a
upotrebljava se kada se eli dublje prodrijeti u problematiku koja se istrauje, pa se
ispitanik pusti da slobodno govori kako bi se oslobodio formalnih, sadrajnih i
psiholokih ogrienja. Standardizovani intervju je formalni i sadrajno razraen, tako
da se govor ispitanika vodi unaprijed pripremljenim pitanjima. Upotrebljava se u
ekstenzivnim istraivanjima za provjeravanje odreenih hipoteza.
TESTOVI test se obino definie kao standardizovani postupak, pomou kojeg se
izaziva neka odreena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje,
tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih
individua u jednakoj situaciji. Test nije instrument ankete ve vrsta ankete.
12
ANALIZA SADRAJA je metoda za prikupljanje podataka iz informacijskog
materijala: iz knjiga, asopisa, novina, sa radija, televizije i interneta. Uz pomo nje
moe se analizirati verbalna i neverbalna komunikacija. U pripremi analize sadraja
moramo odrediti kategorije, uzorak i jedinice analize sadraja. Kategorije analize
sadraja su obiljeja sadraja iju zastupljenost elimo odrediti u nekom
informacijskom materijalu. Uzorak analize sadraja pri odreivanju uzorka obino se

ograniavamo na vremensko razdoblje koji nas najvie zanima i koje nam se ini
najvanije za problematiku koju pratimo. Jedinice analize sadraja izbor jedinica
analize sadraja ovisi o vrsti i broju kategorija, kao i opsegu i o vrsti sadraja koji
emo analizirati.
Sukcesivni nacrt istraivanja sastoji se samo od eksperimentalne grupe.
Istraivanje se provodi tako da prvo mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo
nezavisnu varijablu, pa nakon toga ponovo mjerimo zavisnu varijablu. Proirenim
sukcesivnim nacrtom istraivanja moemo se koristiti ako je nezavisna varijabla
takva da je moemo kontrolisano mijenjati u toku istraivanja. Komparativni nacrt
istraivanja sastoji se od vie grupa u kojima se mjeri samo zavisna varijabla.
Kontrolni ekperimentalni nacrt ima kontrolisanu grupu koja se nastoji, po svemu
izjednaiti s eksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne varijable.
Transverzalni nacrt istraivanja uz pomo presjeka u istraivanju neke pojave, ili
procesa, omoguuje njihovo praenje u vremenu. Ovaj nain omoguuje brzo
prikupljanje podataka, ali se zato ne smije zaboraviti da brzina poveava rizik u
istraivanju. Longitudinalni nacrt istraivanja prati odreeno obiljeje kod istih
ispitanika u vremenu i tako kontrolie razliite uticaje. Ovaj nacrt daje bolje uvid u
razvoj nekog obiljeja, ali zahtijeva dosta vremena i napora da se u tako dugom
razdoblju prate odabrani ispitanici.
INDUKTIVNA METODA je sistematska i dosljedna primjena induktivnog naina
zakljuivanja u kojem se na temelju pojedinanih, ili posebnih injenica dolazi do
zakljuka o opem sudu, od zapaanja konkretnih pojedinanih sluajeva i fakata,
dolazi se do opih zakljuaka, od poznatih pojedinanih sluajeva.Treba praviti
razliku izmeu induktivne metode u odnosu na zakljuak, jer to nije isto. injenica je
da nema induktivne metode bez induktivnog zakljuka, ali to ne vrijedi u obrnutom
sluaju. U razmatranju induktivne metode ne moe se iskljuiti fundamentalni
element svakog induktivnog zakljuka, a to je odnos: dio klase-cijela klasa, ili
relacija ope-posebno.
DEDUKTIVNA METODA Izmeu deduktivnog zakljuka i deduktivne metode
postoje odreene razlike. Kada se dosljedno primjenjuju deduktivni zakljuci, koji
dovode do znanstvene spoznaje, radi se o deduktivnoj metodi, to nije sluaj s
upotrebom sluajnog deduktivnog zakljuka. Deduktivna metoda je sistematska i
dosljedna primjena deduktivnog naina zakljuivanja u kojem se iz opih stavova
izvode posebni, pojedinani zakljuci. U dedukciji se najee polazi od opih istina i
dolazi do posebnih i pojedinanih stavova. Bitno obiljeje dedukcije je u tome da
rezultati uvijek imaju karakter bitnih znanstvenih spoznaja.

13

METODA ANALIZE je postupak znanstvenog istraivanja i objanjenja stvarnosti

putem ralanjivanja sloenih misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zakljuaka) na
njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i izuavanje svakog dijela
(elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove od cjeline. Ova metoda omoguuje
uoavanje, otkrivanje i izuavanje znanstvene istine.
METODA SINTEZE je postupak znanstvenog istraivanja i objanjavanja stvarnosti
putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u sloene i sloenijih
u jo sloenije, povezujui izdvojene elemente pojave, procese i odnose u
jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani.
METODA APSTRAKCIJE Dijalektika logika shvaa apstrakciju kao misaoni
postupak svakog odvajanja, tj. bilo odvajanje opeg i eliminisanje posebnog, bilo
misaoni postupak odvajanja posebnog i individualnog, zanemarivanje opeg.
Apstrakcija ima dvostruki smisao i to: apstrakcija opeg i apstrakcija posebnog. Ona
mora imati dvojak karakter, jer se misaono moe odstupiti od konkretnog jedinstva
opeg i posebnog u nekom predmetu. Apstrakcijom kao misaonim postupkom
namjerno se odvajaju nebitni, a istiu bitni elementi i osobine odreenog predmeta
ili pojave istraivanja.
METODA KONKRETIZACIJE Konkretizacija je misaoni postupak suprotan
apstrakciji. Ona moe biti dvojaka: 1) shvaanje jedinstva apstraktno-opeg u
posebnom i individualnom; 2) shvaanje jedinstva apstraktno-posebnog s opim u
svakom predmetu ili pojavi. Bilo da se odreuje apstraktno-ope u posebnom, ili
apstraktno-posebno u opem, pomou opeg vri se konkretizacija, jer se predmet
istraivanja konkretno shvaa kao realno jedinstvo opeg i posebnog. Prema tome,
konkretizacija, kao poseban metodski postupak, zapravo je sinteza apstraktnog
opeg s posebnim i individualnim, ili apstaktnog posebnog s opim.
METODA GENERALIZACIJE je misaoni postupak uopavanja kojim se od jednog
posebnog pojma dolazi do openitijeg, koji je po gradaciji vii od ostalih
pojedinanih, s time da je vjerovatnost dobivenog pojma postojana. Od pojedinanih
opaanja izvode se uopeni zakljuci, koji su realni samo ako imaju oslonac u
stvarnosti.
METODA SPECIJALIZACIJE je, takoer, misaoni postupak kojim se od opeg pojma
dolazi do novog pojma, ueg po opsegu, a bogatijeg po sadraju. Specijalizacija se
kao metoda zasniva na analitiko-sintetikoj metodi i apstraktno-konkretizovanoj
metodi.
METODA DOKAZIVANJA je jedna od najvanijih znanstvenih metoda u kojoj su
inkorporirane gotovo sve metode i svi posebni metodski postupci: analiza i sinteza,
generalizacija i specijalizacija, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija, kao
i svi oblici miljenja, poimanja i zakljuivanja. Dokazivanje je izvoenje istinitosti
pojednih stavova na temelju znanstvenih injenica, ili na temelju ranijih utvrenih

istinitih stavova. Svrha ove metode je utvrditi tanost spoznaje. Bitni elementi
dokazivanja su:
14
TEZA stav koji treba dokazati;
NAELA logiki zakoni na temelju kojih se izvodi cjelokupni postupak dokazivanja;
ARGUMENTI injenice, stavovi i sudovi bez obzira radi li se o pojedinanim,
opim, partikularnim, ili univezalnim;
DEMONSTRACIJA uspostava logike veze izmeu argumenata i teze.
METODA OPOVRGAVANJA je suprotan postupak u odnosu na postupak
dokazivanja. To je zapravo metodski postupak kojim se umjesto dokazivanja teze,
ona odbacuje i pobija. Ona se sastoji u dokazivanju pogrenosti teze. Kod
opovrgavanja se pretpostavlja uzajamno iskljuivanje teze i antiteze, odnosno radi
se o nemogunosti istodobne istinitosti oba suprotna stava. Jedan od njih teza, ili
antiteza, mora biti istinit stav, a drugi mora biti neistinit.
METODA KLASIFIKACIJE je najstarija i najjednostavnija znanstvena metoda.
Znanost zapravo poinje klasifikacijom. Na temelju spoznaja o prirodi stvari,
klasifikacija predstavlja sisteme skupina predmeta, ili raspodjele niza srodnih
pojava. Klasifikacija je sistematska i potpuna podjela opeg pojma na posebne, koje
taj pojam obuhvaa. Najjednostavniji nain klasificiranja je podjela pojmova.
Klasifikacije mogu biti prirodne i umjetne.
KOMPARATIVANA METODA je postupak uporeivanja istih ili srodnih injenica,
pojava, procesa i odnosa, odnosno utvrivanja njihove slinosti u ponaanju i
intenzitetu i razlika meu njima. Ova metoda omoguuje istraivaima da dou do
raznih uopavanja, novih zakljuaka koji obogauju spoznaju. Bitna spoznajna uloga
komparativne metode sastoji se u tome to bez usporedbi nije mogue utvrditi niti
slinosti, niti suprotnosti osobina stvari ili pojava, a bez takvih konstatacija nije
mogue istraiti i otkriti znanstvenu spoznaju.
DIJALEKTIKA METODA se temelji na dijalektikom materijalizmu kao filozofskom i
znastvenom pogledu na svijet, odnosno znanosti o najopijim zakonima kretanja i
razvitka prirode, ljudskog drutva i miljenja. Bit dijalektike je u tome da su sve
pojave, procesi i odnosi u prirodi i drutvu, te razni oblici kretanja materije, primarni
materijalni svijet, a svijest ljudi samo je odraz materije kao bitnosti svega. Uloga ove
metode sastoji se u tome to ona predstavlja konceptualnu prilaznu emu
predmetima istraivanja, kao i teorijsku osnovu za postavljanje hipoteza o strukturi,
funkciji, ili o ponaanju predmeta istraivanja kao dijalektikih sistema.

METODA STUDIJA SLUAJA Studija sluaja je postupak kojim se izuava neki

pojedinani sluaj iz odreenog znanstvenog podruja. Predmet studije sluaja
obuhvata irok spektar drutvenih pojava koje nastaju kao rezultat interakcije
pojedinaca i grupa u razliitim drutvenim okvirima. Ova metoda se temlji na
logikoj analizi, na ralanjivanju pojave koja se tretira kao specifian sluaj na
njene dimenzije, na opisu te pojave, i na pokuaju uspostavljanja logike veze
izmeu elemenata analizirane pojave s ciljem opisa i objanjenja te pojave.

15
DELFI METODA Predvianje i prognoziranje ima vrlo vano mjesto u znanstvenoistraivakom radu. U predvianju i prognoziranju odreenih pojava i fenomena nije
uvijek mogue upotrebljavati kvantitativne znanstvene metode, pa se umjesto njih
koriste kvalitativne, ponekad i intuitivne metode. U skupinu ovih drugih metoda
ubraja se i DELFI METODA. Temeljna premisa ove metode je u tome da se ona
temelji na pretpostavci i nunosti primjene interdisciplinarnih znanosti u procesu
donoenja stratekih odluka. Ova metoda se sastoji u organizovanom i
sistematskom prikupljanju predvianja tima eksperata, tako da oni u skladu sa tim
predstavlja metodologiju sistemske promjene znanstvenog miljenja u postupku
donoenja vanih odluka o budunosti razliitih pojava i fenomena.
KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI PRISTUPI U DRUTVENIM ISTRAIVANJIMA
Kvalitativni pristup istraivanju drutvenih fenomena temelji se na
epistemolokom principu sloenih deterministikih relacija dio cjelina koje iskazuju
viestruku isprepletenost drutvenih pojava na razliitim strukturisanim nivoima
drutvene stvarnosti. Kvalitativni pristup oblikuje drutvenu stvarnost kroz misaone
(teorijske) koncepte. Kvantitativni pristup u drutvenim istraivanjima izbjegava
apstraktne teorijske koncepte i drutvene pojave u objektivnoj stvarnosti identificira
kao veliine kojima se pomou odreenih metoda (kvantitativnih) mogu pronai
numeriki korelati. Kvantitativni pristup karakterizira operiranje mnotvom
statistikih podataka o obiljejima istraivane drutvene pojave, kada se
statistikom analizom nastoji doi do bitnih saznanja o pojavi, dok se kvalitativna
analiza usmjerava na istraivane pojave onakve kakva ona stvarno jeste u uim, ili
irim determinacijskim sklopovima, uz tenju da se objasne ne samo obiljeja
posmatrane pojave, nego i razliiti tipovi povezanosti konkretne pojave s drugim
drutvenim pojavama koje utiu na ispitivanu pojavu.
SOCIOMETRIJA upotreba sociometrijske metode u drutvenim istraivanjima
govori o tendenciji istraivaa da prethodnim uvjerenjem odnosa izmeu pojedinaca
u grupi, moe se pristupiti analizi uspostavljenih odnosa koja bi rezultirala
saznanjima kvalitativnog karaktera. Posredstvom ove metode tei se istraivanju
meusobnih odnosa i interakcija unutargrupnog karaktera, stavljajui u fokus

intencije, osjeanja i ponaanja pojedinih lanova grupe prema drugim lanovima.

Specifinost ove metode odnosi se na mogunost njene primjene za istraivanje
odnosa lanova unutar grupe.

Primjena kompjuterskih programa

u obradi statistikih podataka

uinila je i najsloenije postupke obrade podataka pristupne gotovo svim
istraivaima i omoguila je obradu najkomplikovanijih statistikih podataka. SPSS
je kompjuterski program koji slui za analizu sadraja i statistiku obradu podataka.
Ovaj program predstavlja jednu od najjednostavnijih i najpreciznijih metoda za
automatsku obradu podataka.
16
METODA MODELIRANJA je sistematski istraivaki postupak pomou kojeg se
izgrauje neki stvarni, ili idealni znakovni sistem (model) sposoban:
1
2

da zamijeni predmet koji se istrauje

da zamijeni predmet koji daje odreenu informaciju o njemu (modelu)

i, na kraju, to je sistem na kojemu je, zahvaljujui navedenim svojstvima, mogue

eksperimentalno istraivati proraune, ili logiku analizu, da bi se na taj nain
dobiveni podaci proirili na pojavu koja se istrauje, kako bi se o njoj stekla
pouzdana spoznaja. Osnovni cilj ove metode svakako jeste da se to tanije i to
potpunije spoznaju stvari, pojave i postupci, odnosno njihove strukture, funkcije i
ponaanja.
DESKRIPTIVNA STATISTIKA
je niz osnovnih statistikih alata za opisivanje
podataka. To je dio statistike namijenjen opisu podataka. Temeljni sastojci
deskriptivne statistike su: nivo mjerenja, mjere centralne tendencije i mjere
disperzije.
Imamo etiri nivoa mjerenja: j kategorijalni (nominalni) klasificira jedinice kao to
su: brano stanje, etnika pripadnost, zanimanje, religijska opredijeljenost i sl. k
ordinalni su oni podaci koji se mogu poredati. Ordinalna skala svodi mjerenje
kategorija na njihovo rangiranje prema intenzitetu, ili stepenu razvijenosti, ili
prisutnosti svojstava. l intervalne mjere imaju poredane kategorije i
ekvidistancirane intervale. mskala odnosa.

OSNOVE METODOLOGIJE
/DRUGA, SKRAENA VERZIJA SKRIPTE/

METODOLOGIJA je logiko-epistemoloka disciplina koja izuava metode, razvija

njihova logika naela, ali i nastoji sistematizovati i ocijeniti istraivako iskustvo
jedne nauke. Metodologija se moe definisati i kao uenje o metodama, tj. dio logike
koji se bavi prouavanjem spoznajnih metoda.
METODE su sredstva i naini pomou kojih pristupamo nekom problemu.
EPISTEMOLOGIJA (gr. Episteme-znanost i logos-nauka) je teorija o znanostima,
njihovim metodama i sistematici. Taj izraz je prvi uveo kotski filozof James Frederick
Ferrier (1808-1864).
GNOSEOLOGIJA (gr. Gnosis-spoznaja i logos-nauka) je filozofska disciplina koja
ispituje mogunosti istinite spoznaje i raspravlja o spoznajnim izvorima, njihovom
obimu, pretpostavkama, granicama, kriteriju i objektivnoj vrijednosti spoznaje.

17
POJAM je misao o biti predmeta, tj. misao o biti onoga to mislimo, odnosno misao
o bitnim karakteristikama onoga ta mislimo.
SADRAJ je skup bitnih oznaka pojma.
OPSEG pojma je skup svih niih pojmova koje on obuhvata. Skup svih pojedinanih
predmeta na koje se odnosi neki pojam nazivamo DOSEGOM, ili podrujem
primjene.
VRSTE POJMOVA
Prema predmetima misli pojmovi o materijalnim predmetima,
osobinama, odnosima, pojavama i dr.
Individualni i klasni pojmovi ovi pojmovi se razlikuju prema opsegu.
Individualni pojmovi u svom opsegu imaju samo jedan predmet. Klasni
pojmovi se odnose na itavu grupu (klasu) slinih predmeta. (Npr. Edin Deko
je individualni pojam, a fudbaler je klasni pojam).
Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi Nekvantificirani pojmovi imaju
tano odreen opseg, oni su globalni. (Npr. u reenici Uenici su nestani
nismo odredili na koje uenike mislimo i koliko ih je). Kvantificirani pojmovi
imaju tano odreen opseg i mogu biti univerzalni (svi glumci), partikularni
(neki glumci) i singularni (George Clooney).
Jednostavni i sloeni pojmovi razlikuju se po sadraju. Jednostavno
pojmovi u svom sadraju imaju samo jednu osobinu, dok sloeni pojmovi
imaju barem dvije osobine.
Pozitivni i negativni pojmovi pozitivni pojmovi istiu neku osobinu, a
negativni pojmovi negiraju neku osobinu.

 Jasni-nejasni, razgovjetni-nerazgovjetni pojmovi jasni i nejasni

pojmovi se razlikuju po obimu. Jasan je onaj pojam kod kojeg je obim potpuno
poznat. Razgovjetni i nerazgovjetni pojmovi se razlikuju po sadraju.
Razgovjetan je onaj pojam kod kojeg je sadraj potpuno poznat, a
nerazgovjetan je onaj kod koga sadraj nije potpuno poznat.

SUD je spoj pojmova kojima se neto tvrdi ili porie (neki brodovi su bijeli).
STRUKTURA SUDA:
Posredujua misao misao pomou koje obuhvatamo neke predmete koje
elimo poblie odrediti (brodovi).
Posredovana misao misao kojom predmet poblie odreujemo (bijeli).
ELEMENTI SUDA: Subjekt je pojam o onome o emu se sudovima neto izrie, ili
tvrdi. Predikat je pojam pomou kojeg se o subjektu neto izrie, ili tvrdi. Spona
(kopula) predstavlja misaoni odnos subjekta i predikata. Ona je u sudu objekt
mogue afirmacije, ili negacije.

18
ETVEROSTRUKA RAZDIOBA SUDOVA
Sudovi po kvantitetu dijele se na ope (univerzalne) i posebne
(partikularne) zavisno o tome koliki je opseg pojma subjekta. Sud kojim
mislimo cijeli opseg pojma subjekta jeste opi (univerzalni) sud. Sud kojim
mislimo dio opsega pojma subjekta jeste posebni (partikularni) sud.
Sudovi po kvalitetu dijele se na potvrdne (afirmativne) i nijene
(negativne). Potvrdni sud je sud kojim posredujuu i posredovanu misao
meusobno spajamo, odnosno kojim neto tvrdimo. Nijeni sud je sud kojim
posredujui i posredovanu misao odvajamo, odnosno sud kojim neto
poriemo.
Sudovi po modalitetu (stepenu) vrijednosti
Sudovi po odnosu (relaciji)

DEFINICIJA

je sud kojim se nedvosmisleno odreuje sadraj jednog pojma.

Pojam iji se sadraj odreuje definicijom naziva se DEFINIENDUM, a pojam pomou
kojeg se u nekoj definiciji odreuje definiendum naziva se DEFINIENS. Definisati
znai odrediti znaenje rijei, termina, simbola, ili odrediti sadraj pojma oznaenog
rijeju, terminom ili simbolom.

DIVIZIJA

je logiki postupak kojim se utvruje opseg nekog pojma. Elementi

divizije (u svakoj diviziji razlikujemo); 1) pojam iji opseg divizijom utvrujemo, 2)
stanovite ili princip po kojem se divizija vri, 3) nie pojmove koji ulaze u opseg
nekog pojma, a dobijamo ih dijelei taj pojam po odreenom principu.

ZAKLJUAK

je logini postupak pomou kojeg jedan sud proistie iz jednog

suda (neposredni zakljuak) ili iz dva, ili vie sudova (posredni zakljuak). Kada
jedan sud nuno proistie iz drugog suda, odnosno sudova, onda je takav zakljuak
deduktivan. U svakom zakljuku razlikujemo sud, ili sudove od kojih zakljuivanje
polazi. Taj sud-sudove nazivamo premisama ili pretpostavkama. Sud koji slijedi iz
premise, ili premisa naziva se konkluzijom ili zaglavkom.
Posredni zakljuci se dijele na:
a) induktivne zakljuke u kojem se iz posebnih-pojedinanih premisa izvodi opa
konkluzija; b) deduktivne zakljuke - u kojem se iz openitih premisa izvodi
posebna konkluzija. Jednostavan deduktivni zakljuak jeste silogizam. To je
najjednostavniji oblik posrednog zakljuka koji se sastoji iz samo tri suda;
c) analogijske zakljuke u kojem se iz posebnih premisa izvodi posebna
konkluzija (od posebnog ka posebnom).

19

FAZE PROCESA ISTRAIVANJA

U istraivanju se ovjek mora

maksimalno koristiti miljenjem kao najviim adaptivnim procesom. U cjelovitom
istraivakom procesu mogue su sljedee aktivnosti:

Izbor i definisanje problema istraivanja

Odreivanje podruja znanstvene analize
Definisanje pojmova i pojmovna analiza
Odreivanje ciljeva istraivanja
Postavljanje hipoteza
Identifikacija i klasifikacija varijabli
Operacionalizacija varijabli
Utvrivanje nacrta istaivanja
Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja
Sreivanje i obrada podataka
Interpretacija podataka
Pisanje znanstvenog izvjetaja

Prvih 5 faza istraivanja ini teorijska aktivnost. Od 6. do 11. faze razraene su

empirijske aktivnosti u istraivakom procesu. Interpretacija podataka i pisanje
znanstvenog izvjetaja su faze koje povezuju teorijski i empirijski dio procesa
istraivanja.

IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

Problem
istraivanja je specifian problem. On se zasniva na znatielji, a nastaje ako o
neemu nemamo dovoljno znanja. Problem istraivanja je problem koji ne moemo
rijeiti uenjem ni studiranjem, ve je potrebno provesti istraivanje da bi se dolo
do novih spoznaja.
Pri izboru problema treba imati na umu vei broj kriterija:
1 Novina pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja
istraivanja;
2 pri izboru problema istraivanja treba brinuti o njegovoj vanosti i
primjenjivosti rezultata u praksi;
3 radoznalost i interesi su vani kriteriji pri izboru problema, jer znatielja
potie ljudski duh na istraivanje;
4 vaan kriterij pri izboru problema je i strunost istraivaa. Normalno je da
istraiva izabere problem istraivanja iz podruja struke;
5 pri izboru odreenog problema treba provjeriti jesu li osigurana odgovarajua
oprema i uslovi rada;
6 pokroviteljstvo i saradnja centara odluivanja vaan je kriterij, jer ako
nije osigurana saglasnost onih koji mogu omesti odreeno istraivanje, tada
treba odustati od problema dok se ne osigura saradnja;
20
7 trokovi istraivanja su esto vei od predvienih, pa sa mora prekinuti
istraivanje. Zato se pri izboru problema to treba imati na umu;
8 rizik, opasnost i tekoe mogu omesti istraivanje odreenog problema,
pa i to treba uzeti u obzir;
9 za svako istraivanje potrebno je odreeno vrijeme, to takoe treba
imati na umu pri izboru problema;
10 aktuelnost rezultata istraivanja;
11 mogunost rijeenja nekog problema pomou istraivanja takoe treba
biti kriterij izbora. Formulisanje problema istraivanja je poseban zadatak u
razradi projekta istraivanja.

VRSTE

ISTRAIVANJA

znanstveno, tehniko, struno i akcijsko

istraivanje. Znanstveno istraivanje (vodi generalizaciji) je proces povezivanja
miljenja i iskustva kojem je cilj otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima.
Tehniko istraivanje zanima potencijalna vrijednost znanstvenog otkria, pa ono
svojim otkriima potencijalnu vrijendost pretencira u stvarnost (vodi efikasnost).

Struno istraivanje uspostavlja vezu izmeu miljenja i iskustvenog dogaaja.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Treba razlikovati pojave i procese od injenica i podataka.
POJAVE i PROCESI su dio objektivne stvarnosti.
INJENICE su osjetilni doivljaji te stvarnosti, a PODACI su simboliki
registrirane injenice.
Podaci ovise o svojstvima varijable, a varijable mogu biti kvalitativne i
kvantitativne. Stoga postoje:
Podaci mjerenja
Podaci brojenja

Vrste ljestvica za mjerenje:

1 Nominalne ljestvice koriste se pri praenju varijacija kvalitativnih
varijabli. Svaka varijacija dobiva odreeni broj kao posebnu oznaku,
nije vano koji emo broj dati, ali je vano da se tom modalitetu uvijek
daje taj isti broj. Uz pomo ove ljestvice odreujemo frekvenciju.
2 Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se
rasporeuju na jednom kontinuumu. Ovom ljestvicom se odreuje redoslijed
meu podacima, ali se ne zna kolika je razlika izmeu pojedinih mjesta.

21

3 Intervalne ljestvice kao to samo ime kae odreuju razmak izmeu

razliitih podataka. Ova ljestvica upotpunjuje ordinalne ljestvice.
Ovakvu ljestvicu ima toplomjer. Mana joj je sto ne poinje od apsolutne
nule.
4 Kardinalne ljestvice uklanjaju i taj nedostatak. Udaljenost izmeu
Bihaa i Sarajeva moemo izmjeriti cijelom duinom, a moemo mjeriti
i udaljenost svake eljeznike stanice na toj relaciji, i jednostavno ih
zbrojiti.
Istraivanja drutvenih pojava obino su zasnovana na indirektnom mjerenju.
1 Indirektno mjerenje izraava rezultat u drugim jedinicama (Stav
prema politici ne moemo mjeriti direktno).

2 Direktno mjerenje je ono kad je jedna jedinica mjere iste vrste kao i
veliina koja je mjeri (stav prema politici ne moemo mjeriti njegovim
djeliem, nego uz pomo odgovora na odreena pitanja).
Mjerenje prije svega mora biti valjano, a to postiemo ako imamo valjan
indikator mjerenja.
Stoga se govori o potencijalnoj valjanosti i aktualnoj valjanosti. Treba
razlikovat i prognostiku od dijagnostike valjanosti.
Mjerenje mora biti OBJEKTIVNO, POUZDANO I OSJETLJIVO.

ANKETA
Anketa je tehniki postupak za prikupljanje injeninog materijala
kombinacijom statistike metode uzorka s metodom intervjua ili upitnika.
Anketa se primjenjuje u 90% istraivanja kao metoda prikupljanja podataka.
Anketa se ne moe izjednaiti sa cijelim istraivanjem!
Anketa slui kao:
- Metoda otkria (tako se prikuplja veliki broj podataka kako bi se dolo
do kristalizacije problema i hipoteza).
- Metoda verifikacije (u ovom sluaju se pomou ankete prikupljaju
podaci koji slue za obradu odreenih hipoteza - najee se koristi).

INTERVJU

Intervju je usmena anketa. U intervjuu se pitanja postavljaju usmeno i

odgovori dobivaju usmeno. Upitnik intervjua unaprijed je pripremljen u
pisanom obliku i ima sva formalna i sadrajna obiljeja kao i upitnik ankete u
uem smislu, a razlika je samo ta to anketar (intervjuer) ta pitanja usmeno
postavlja i to ispitanik usmeno odgovara, a anketar te odgovore biljei.
22

TESTOVI
Testom se uz pomo pitanja dolazi do znanja, sposobnosti i crta linosti.
Testovi nainom izrade slie ljestvicama za mjerenje stavova. Test se obino
definira kao standardizirani postupak pomou kojeg se izaziva neka
odreena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da
se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih
individua u jednakoj situaciji.

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

U nacrtu istraivanja najprije se treba odluiti kojim emo se metodama koristiti za
prikupljanje podataka u istraivanju. Zatim, treba u skladu sa cjelokupnom logikom
istraivanja, odluiti ko nam moe dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje,

kada i u kojim uslovima. U nacrtu istraivanja najbitnije je odrediti uzroke, a uzorak

je cjelina u malom.
1 Deskriptivni nacrt istraivanja prije svega mora osigurati reprezentativni
uzorak, osim toga u dekriptivnom nacrtu istraivanja treba odluiti ko nam
moe dati najbolje podatke o onome to nas zanima, na koji nain emo
prikupljati podatke (promatranjem, anketom, intervjuom, analizom sadraja),
gdje emo prikupljati podatke (na radnom mjestu, kod kue, u koli...) kada
emo prikupljati podatke (u toku radnog vremena, poslije radnog vremena i
sl.)
2 Kauzalni nacrt istraivanja ako se u problemu istraivanja pitamo o
uzrono-posljedinom odnosu, cilj istraivanja e biti eksplanacijski, hipoteza
kauzalnog sadraja i nacrt e biti kauzalni. Kauzalni nacrt uvijek ukljuuje i
deskriptivni, jer nije mogue ustanoviti uzrono-posljedinu vezu ako
prethodno ne raspolaemo opisom pojava kojih kauzalnom vezom elimo
ispitati. Zbog toga sve ono to se trai za deskriptivni nacrt vai i za kauzalni.
Pored toga kauzalni nacrt mora zadovoljiti specifine zahtjeve.
3 Ex post facto istraivanje u ovim istraivanjima na poseban nain se
upotrebljavaju rezultati najrazliitijih uvjerenja koja se vre za razliite
potrebe. U naunom istraivanju moemo se koristiti dvjema vrstama
podataka, a to su primarni i sekundarni podaci.
Primarni su oni koje istraiva sam prikuplja uz pomo metoda za prikupljanje
podataka za potrebe provjeravanja odreenih podataka.
Sekundarni su oni koji se prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraiva
koristi u svojem istraivanju. Ex post facto istraivanje koristi se sekundarnim
podacima.

23
Eksperiment pojam eksperiment je historijska kategorija. On se najprije
pojavljuje u prirodnim naukama. U drutvenim naukama eksperiment dobiva
specifino znaenje, pa se pod tim pojmom podrazumijeva svako istraivanje u
kojem se prouava odreena pojava u kontrolisanim uslovima, bez obzira na to kako
je nastala, prirodno ili umjetno.
4

Sukcesivni nacrt istraivanja sastoji se samo od eksperimentalne grupe.

Istraivanje se provodi tako da prvo mjerimo zavisnu varijablu. Zatim

uvodimo nezavisnu varijablu, pa nakon toga ponovo mjerimo zavisnu

varijablu.
5 Proirenim sukcesivnim nacrtom istraivanja moemo se koristiti ako je
nezavisna varijabla takva da je moemo kontrolisano mijenjati u toku
istraivanja.
6 Komparativni nacrt istraivanja sastoji se od vie grupa u kojima se mjeri
samo zavisna varijabla.
7 Kontrolni ekperimentalni nacrt ima kontrolisanu grupu koja se nastoji, po
svemu izjednaiti s eksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne
varijable.
8 Transverzalni nacrt istraivanja uz pomo presjeka u istraivanju neke
pojave ili procesa omoguuje njihovo praenje u vremenu. Ovaj nain
omoguuje brzo prikupljanje podataka, ali se zato ne smije zaboraviti da
brzina poveava rizik u istraivanju.
9 Longitudinalni nacrt istraivanja prati odreeno obiljeje kod istih
ispitanika u vremenu i tako kontrolie razliite uticaje. Ovaj nacrt daje bolje
uvid u razvoj nekog obiljeja, ali zahtijeva dosta vremena i napora da se u
tako dugom razdoblju prate odabrani ispitanici.

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

U znanstvenom istraivanju pojavljuju se dvije vrste ciljeva:
1. Pragmatini ili drutveni ciljevi istraivanja govore o koristima koje mogu
nastati na osnovu rezultata istraivanja, a korisnicima koji se mogu sluiti dobivenim
rezultatima, ako se moe odrediti o nainu koritenja dobivenih rezultata.
2. Spoznajni ili znanstveni ciljevi njima odreujemo razinu spoznaje koju
trebamo ostvariti da bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, nego proistiu
iz same prirode problema. Priroda problema ih ne odreuje do kraja, pa ih treba
specificirati.
etiri su razine spoznaje, pa su mogue etiri vrste znanstveih ciljeva:
1 Znanstveno opisivanje ili deskripcija
2 Znanstvena klasifikacija
3 Znanstveno objanjavanje ili eksplanacija
4 Znanstveno predvianje ili prognoza
24
Znanstveno opisivanje ili deskripcija opisivanje je prvi korak u procesu
spoznanja i na njenim se zasnivaju sve razine spoznaje. Iako je znanstveno
opisivanje najnia razina spoznaje ona je izuzetno vana, jer se sve razine spoznaje
na njemu zasnivaju. Znanstveno opisivanje je provoenje osjetilnih doivljaja
(injenica) konkretnog predmeta istraivanja (varijable) u simboliki jezik znanosti.
Uz pomo njega moe se dobiti opi uvid u ono to se opisuje.

Znanstvena klasifikacija klasifikacijskim ciljevima nastojimo doi do bliih

spoznaja o pojavama i procesima, odreujui njihovu vrstu, ili dovodei ih u vezu s
drugim pojavama i procesima. Prema tome, mogue su dvije vrste znanstvenih
klasifikacija: 1) klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu, 2) klasifikacija s obzirom
na nezavisne varijable. Klasifikacija mora udovoljiti nekim logikim kriterijima. Prije
svega ona mora biti dosljedna, potpuna i iscrpna.
Znanstveno objanjenje ili eksplanacija Objasniti neku pojavu obino znai
otkriti uzroke njezinog nastanka, mijenjanja i nestanka. Imamo dvije vrste
eksplanacijskih ciljeva: 1) otkrivanje povezanosti, 2) otkrivanje uzrono-posljedine
zavisnosti. Eksplanacijskim ciljevima istraivanja dobivamo odgovor na pitanje kako
i zato. Eksplanacijskim ciljem istraivanja moemo odrediti smjer i intenzitet
povezanosti meu varijablama.
Znanstveno predvianje ili prognoza Za znanstvenu prognozu podaci nisu
jednako vani kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj istraivanja prognoza, nije
dovoljno ustanoviti kakvo stanje jeste, ve moramo biti usmjereni i na tendenciju
mijenjanja stanja. Zbog toga u istraivanjima s prognostikim ciljem moramo biti
usmjereni na dinamike karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti samo u
jednom momentu.
POSTAVLJANJE HIPOTEZA dobro i precizno formulisan problem istraivanja
usmjerava nas prema boljim hipotezama. Hipoteze istraivanja su misaoni odgovor
na pitanje u problemu. U svakom istraivanju najvei rizik za njegov uspjeh jeste u
postavljanju hipoteza. Dobre hipoteze moraju udovoljiti veem broju kriterija:
1
2
3
4
5
6

Hipoteza mora biti valjana. To znai da se mora odnositi na problem koji

istrauje.
Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai da se trebamo drati znaenja
do kojih smo doli pojmovnom analizom.
Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva.
Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom tehnikom.
Hipoteza mora biti specifina.
Hipoteza mora biti u vezi s teorijom.

VRSTE HIPOTEZA postoje razliite vrste hipoteza. S obzirom na ciljeve

istraivanja razlikujemo hipoteze sa deskriptivnim, klasifikacijskim, eksplanacijskim i
prognostikim sadrajem. S obzirom na razinu spoznaje razlikujemo generalne
hipoteze i koleteralne ili propratne (razraujue) hipoteze. Hipoteza je sud koji je
izveden iz znanja ili iskustva uz pomo inteligencije, mate i intuicije.
25

IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI Varijable su promjenjiva obiljeja o

kojima u hipotezama neto tvrdimo, to su promjenjiva obiljeja pojava ili procesa
koji se kvantitativno ili kvalitativno mijenjaju. Varijable su obiljeja pojava, a ne
pojave. One koje su u sreditu naeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne
varijable su obiljeja pojava koje nas najvie zanimaju u istraivanju. Zavisnu
varijablu dovodimo u vezu s drugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili
objanjavaju, pa te varijable nazivamo nezavisnim varijablama.
Metrijsko definisanje varijabli S obzirom na njene karakteristike varijable se
dijele na kvalitativne i kvantitativne. Da bismo varijable mogli uvjeriti, moramo ih
metrijski definisati. To znai da za kvantitativne varijable valja odrediti smjer i
teorijske mogunosti variranja. S obzirom na smjer variranja, kvantitativne mogu
biti unipolarne i bipolarne. Unipolarne variraju u jednom smjeru, a bipolarne u dva
smjera prema maksimumu.
OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI put nastanka pojma ide od objektivne
stvarnosti preko osjetilnih doivljaja (injenica) do miljenja. Zbog empirijske
provjere, mora se napraviti obrnut put koji ide od miljenja prema objektivnoj
stvarnosti. Taj postupak se zove operacionalizacija. Dijelovi objektivne stvarnosti koji
se odnosi na pojam varijable koju elimo operacionalizirati zovu se indikatori ili
pokazatelji. Svi indikatori nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odreene
varijable, pa moramo povesti rauna da izbor indikatora udovoljava veem broju
kriterija:
1

3
4
5
6

Indikator mora biti valjan. To znai da se mora odnositi na varijablu koju

elimo mjeriti. etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora: a)
aprioristika validacija je postupak kojim unaprijed proglaavamo da je na
indikator valjan, bez provjere; b) logika validacija je postupak kojim
pronalazimo indikatore na osnovu definicije varijable koju elimo
operacionalizovati; c) validacija pomou miljenja irija vano je da
indikatore do kojih smo doli damo na ocjenu strunjacima; d) validacija
indikatora pomou poznatih grupa za ovaj nain validacije moramo pronai
dvije kontrastne grupe za koje znamo da su meusobno razlikuju po obiljeju
(varijabli).
Indikator mora biti objektivan. On je objektivan kod rezultata do kojih se
dolazi njegovom upotrebom, ovise o onome to se mjeri, a ne o onome ko
uvjerenje proizvodi.
Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome
koliko se u uvjerenju jedne varijable moemo osloniti na neki indikator.
Indikator mora biti jednoznaan. Treba biti tako jasno i precizno definisann
da razliiti subjekti znaju na ta se odnosi.
Indikator mora biti precizan. Precizan indikator omoguuje da pomou njega
registrujemo i manje razlike u veliini varijacija.
Indikatori trebaju biti reprezentativni.

26

III SKRIPTA
TA JE ZNANSTVENO ISTRAIVANJE
U svakom istraivanju se uporeuju odreeni doivljaji, vri se odvajanje bitnog od
nebitnog, nebitno se zanemaruje (apstrahuje) a bitno uoptava (generalizuje), pri
emu se pronalaze zajednika obiljeja i zakonitosti.
Kako bi bila uspjena, struna se aktivnost mora temeljiti na rezultatima
znanstvenog i strunog istraivanja.
Znanstveno istraivanje je proces povezivanja miljenja i iskustva kojem je cilj
otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima, a pisani izvjetaj o tom procesu i
rezultatima istraivanja nazivamo znanstveni rad. Cilj znanstvenog istraivanja
je otkrie.
1

KOJE SU VRSTE ISTRAIVANJA

Za istraivanje je bitno da njime otkrivamo ono to ne znamo. To je proces kojim se

iskustvo osmiljava, ili misao iskustveno provjerava.
Istraivanje je proces koji se odvija u miljenju i koji ide dalje od miljenja.
U zavisnosti od podruja u kom se istraivanje odvija, postoje i razliite vrste
istraivanja, kao i razliite tehnike.
Obzirom na cilj, u svakom podruju postoje znanstvena ili tehnika istraivanja i
struna istraivanja.
Vrste istraivanja su:
-

Znanstvena
Tehnika
Struna
Akcijska

KAKAV JE ODNOS ZNANOSTI I DRUTVENOG KONTEKSTA

Predmet znanosti moe biti dio objektivne stvarnosti, tj. dio drutvenog konteksta.
Znanost se ne zadovoljava opisom stanja kakvo jeste, ve ona nastoji otkriti kakav
bi drutveni kontekst trebao biti.

Svako znanstveno istraivanje odvija se u odreenom vremenskom i prostornom odreenju.

Na osnovu toga govorimo o ovisnosti od konteksta ili kontekstualnoj ovisnosti istraivanja.
Rije je o specifinoj situiranosti ili smjetenosti istraivaa ili njegovog istraivanja u
kontekst. To znai da istraivai pripadaju jednom kontekstu i da

27
u njemu izvode svoje istraivanje tj. postavljaju pitanja o drutvenim pojavama, prema
odreenim procedurama rjeavaju probleme, na prepoznatljivim i opeprihvatljivim
modelima zasnivanju svoje znanstvene tvrdnje.

ZNANOST I RJEAVANJE PROBLEMA

Rjeavanje odreenog problema je ultimativni cilj svakog istraivanja. U naunom

istraivanju postoje dvije vrste ciljeva:
-

Pragmatini ili drutveni koji govore o koristima koje mogu proizai na osnovu
rezultata istraivanja, o korisnicima koji se mogu sluiti dobijenim rezultatima,
te o nainu koritenja dobijenih rezultata.
Spoznajni ili znanstveni ciljevi kojima odreujemo nivo spoznaje koju trebamo
ostvariti da bismo rijeili problem. Oni proistiu iz same prirode problema.
etiri su nivoa spoznaje, pa su i etiri vrste znanstvenih ciljeva:
o Znanstveno opisivanje ili deskripcija
o Znanstvena klasifikacija
o Znanstveno objanjenje ili eksplanacija
o Znanstveno predvianje ili prognoza.

Znanost ako znamo da je znanost suma znanja o objektivnoj stvarnosti do koje se

dolo primjenom odreenih metoda istraivanja, odnosno da je to misaona
interpretacija objektivne stvarnosti koja je zasnovana na injenicama te stvarnosti,
onda moemo zakljuiti da je znanost zapravo segment drutvenog ivota unutar
koga i uz pomo ijih metoda dolazimo do odgovora na svoje problemsko pitanje,
odnosno do rjeenja problema.
Na osnovu rezultata drutvenog istraivanja mogu se rijeiti drutveni problemi, ali
samo ako nakon istraivanja uslijedi drutvena akcija koja e ukloniti te uzroke.
4

IDENTIFIKACIJA
ISTRAIVANJA

DEFINISANJE

PROBLEMA

ZNANSTVENOG

Problem istraivanja je problem koji ne moemo rijeiti uenjem ili studiranjem, ve

je potrebno provesti istraivanje kako bismo doli do novih spoznaja.
Problem istraivanja proistie iz neznanja ili iz nedovoljnog znanja.

Formulisanje problema je mnogo ee bitnije od njegovog rjeenja. Postaviti nova

pitanja, otkriti nove mogunosti, sagledati stvarne probleme iz novog ugla zahtijeva
stvaralaku imaginaciju i oznaava stvarni napredak u znanosti.
Problem istraivanja se uvijek mora postaviti u obliku pitanja, treba ga formulisati
kao upitnu reenicu.
Do jasne, precizne i konane formulacije i definicije problema istraivanja dolazi se
tek nakon teorijske razrade problema istraivanja.

28
5

IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

Vei broj znanosti daje potpunije objanjenje nego samo jedna znanost. Zato je pri
istraivanju drutvene znanosti vea potreba za interdisciplinarnim istraivanjem.
Kod interdisciplinarnog istraivanja moramo odrediti iz kojih emo znanstvenih
podruja provesti istraivanje. Zatim se specificira problem istraivanja unutar
svakog od tih podruja. Izbor znanstvenih podruja ovisi o karakteru problema,
ciljevima koje elimo postii i mogunostima istraivanja. Formulacijom problema
pomou upitne reenice usmjeravamo se prema odreenim znanstvenim
podrujima. Tako problem moemo posmatrati iz razliitih aspekata ekonomskog,
sociolokog, politolokog, medicinskog ...
Istraivanje bilo kojeg problema nije mogue provesti sa svih znanstvenih podrja.
Odluku o tome na koja emo se znanstvena podruja usmjeriti donosimo na osnovu
vlastite radoznalosti, ciljeva i realnih mogunosti.
Izbor znanstvenih podruja daljeg istraivanja specificira problem istraivanja.
Bez obzira na znanstveno podruje, jedna od obaveznih faza istraivanja jeste rad
na literaturi. Pri tome je potrebno kritiki istraivati, odnosno utvrditi da li je i koliko
problem ve istraen. Na osnovu toga svoje emo istraivanje usmjeriti na manje
istraene dijelove. Pri radu na literaturi posebnu panju emo posvetiti definisanju
kljunih pojmova, te se putem raspoloive literature upoznati sa razliitim teorijskim
pristupima. Iz literature treba iskoristiti postojea iskustva vezana za izbor i
primjenu metoda za prikupljanje podataka, nain operacionalizacije varijabli, vrstu
nacrta ...
6

DEFINISANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA

Znanost spoznaje uz pomo pojmova i rezultate otkria izraava uz pomo pojmova.

Znanost pojmove logiki organizuje u sistem znanosti. Pojmovi su sredstvo i rezultat
u znanstvenom istraivanju.

POJAM je zamisao biti (sutine) pojava i procesa. Sutina je u logici ono ime se
jedan pojam razlikuje od drugog, a u znanosti je sutina ono ime se jedna vrsta
pojava i procesa razlikuje od druge. Skup bitnih oznaka ini sadraj pojma. U
svakom pojmu treba razlikovati:
-

Rije kojom se oznaava

Znaenje ili sadraj
Dio objektivne stvarnosti na koju se odnosi

Pojam treba razlikovati od injenica. Pojam daje uoptenu informaciju o objektivnoj

stvarnosti, a injenica se odnosi na konkretan dio objektivne stvarnosti.
Znanstveni pojmovi se odnose na i zasnivaju se na injenicama.
29
Pojmovi su povijesne kategorije koje se mijenjaju jer se mijenja naa spoznaja i jer
se mijenja objektivna stvarnost koju spoznajemo.
U znanosti su specifini pojmovi i razvija se specifian jezik, jer su u njoj specifina
iskustva.
Znanstveno istraivanje je prije svega logiko miljenje, a ono nije mogue ako
pojmovi pomou kojih mislimo nisu jednoznano definisani i konsekventno
upotrijebljeni tokom cijelog istraivanja.
Definisanje pojmova
Definicijom odreujemo sadraj pojma.
Divizijom ili diobom odreujemo opseg pojma. U svakoj diviziji razlikujemo:
-

Pojam iji opseg odreujemo

Stajalite ili princip po kojem se dioba vri
Nie pojmove koji ulaze u opseg pojma

Klasifikacija je sistem u kojem je jedan iri pojam sreen pomou niza divizija.
Divizija se provodi po jedinstvenom naelu, ne smije biti preuska niti preiroka i
treba se provoditi postupno.
Pojmovna analiza
Znanstveni pojmovi objanjavaju pojave i procese unutar predmeta koji je neka
znanost uzela za predmet svog istraivanja.
Pojmovi su plod na iskustvu zasnovanog miljenja kojim gradimo takve skupove
iskustvenih elemenata koje nikad nismo aktuelno doivjeli.

Bit ili sutinu odreenog znanstvenog pojma mogue je dokuiti samo istraivakom
praksom u podruju odreene znanosti. ovjek moe promijeniti odnose koji djeluju
u materijalnom svijetu dvojako:
-

Mijenjati sebe u skladu sa zakonima prirode;

Mijenjati prirodu u skladu sa vlastitim zakonima na osnovu zakona prirode.

U pojmovnoj analizi smo zainteresovani za specifikaciju znaenja znanstvenoh

pojmova. U istraivanju je vano baratati pojmovima koji su bogati relevantnim
sadrajem znanosti u kojoj obavljamo istraivanje. Pojmovnom analizom tragamo za
znanstveno relevantnim sadrajem pojma.
Pojmovna analiza je put do znanstveno relevantnog sadraja pojma koji
zavrava preciznom definicijom pojma koji se analizira.

30
7

DEFINICIJA

Definicija je nedvosmisleno odreivanje sadraja jednog pojma.

8

DIVIZIJA

Divizija je odreivanje opsega pojma.

9

POJAM I VRSTE HIPOTEZA

Hipoteze istraivanja su misaoni odgovori na problemsko pitanje. Svaka hipoteza je

samo jedan od moguih odgovora i predstavlja misaoni korak u nepoznato.
Hipoteze su misaono-teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju odreene
pojave ili cijele oblasti pojava ije izvjesne momente, dijelove ili aspekte ve
poznajemo.
Hipoteze su plod individualnih stvaralakih sposobnosti koje se nastavljaju na
solidno obrazovanje. To su okosnice istraivanja. Svaki veliki korak u znanosti
napravljen je pronalaenjem hipoteza.
Hipoteze koje su orijentacija u istraivanju, tokom istraivanja se preciziraju ili
mijenjaju i nazivaju se radne hipoteze.
Hipoteza moe biti afirmativno ili negativno formulisana.
Kriteriji da bi hipoteza bila dobra:
-

Valjanost

Pojmovna jasnost
Iskustveno provjerljiva
Dovedena u vezu sa raspoloivom tehnikom
Specifina
U vezi sa teorijom

Govorni izraz hipoteze je sud.

Vrste hipoteza
Prema ciljevima istraivanja:
-

Hipoteze
Hipoteze
Hipoteze
Hipoteze

sa
sa
sa
sa

deskriptivnim sadrajem
klasifikacijskim sadrajem
eksplanacijskim sadrajem
prognostikim sadrajem

31
Obzirom na nivo spoznaje:
-

Generalne
Kolateralne
Propratne (razraujue)

10 IDENTIFIKACIJA VARIJABLI U ISTRAIVANJU

Varijable su promjenjiva obiljeja o kojima u hipotezi neto tvrdimo. Da bismo
provjerili istinitost onoga to tvrdimo, u istraivanju emo ih opisati ili mjeriti.
Varijable se kvantitativno i kvalitativno mijenjaju. One su obiljeja pojava, a ne
pojave.
11 KLASIFIKACIJA VARIJABLI
ZAVISNE VARIJABLE (Y)

One koje su u sreditu naeg istraivanja.

Uvijek su u problemu istraivanja.
One su kriteriji na osnovu kojih se pitamo i donosimo
odluku o tome sa kojih emo znanstvenih podruja
istraivati.
Odreuje ih istraiva.
Zavise od nezavisnih varijabli.

NEZAVISNE VARIJABLE (x) varijablu.

One

opisuju, klasifikuju ili objanjavaju zavisnu

Pojavljuju se u ciljevima i u hipotezama, iako se mogu

pojaviti i u problemu.
Manje su pod uticajem volje istraivaa, a vie pod
uticajem njegovog znanja, inteligencije, mate i intuicije.
Konaan sud o nezavisnim varijablama daje istraivanje.
EKSPLANATORNE VARIJABLE -

djeluju i na zavisne i na nezavisne varijable.

INTERVENIRAJUE VARIJABLE varijable.

pojavljuju se

SPECIFIKATORNE VARIJABLE zavisne varijable.

uvjetuju intenzitet povezanosti izmeu nezavisne i

iza nezavisne,

a ispred zavisne

12 ODNOS KONCEPTUALIZACIJE I OPERACIONALIZACIJE

Konceptualizacija je proces u kome od objektivne stvarnosti preko osjetilnih
doivljaja dolazimo do pojma, odnosno miljenja.
32
Operacionalizacija je obrnut proces kojim se od miljenja ide prema objektivnoj
stvarnosti, a provodi se zbog empirijske provjere tog znanstvenog pojma.
13 POJAM I VRSTE NACRTA ISTRAIVANJA
Nacrt istraivanja nam slui da definiemo naslove istraivanja, to nam omoguava
provjeru hipoteza. U nacrtu odluujemo kojim emo se metodama koristiti za
prikupljanje podataka, ko nam moe dati najbolje podatke, kada i pod kojim
uslovima. U nacrtu odreujemo uzorak.
Vrste nacrta istraivanja
Deskriptivni mora osigurati reprezentativan uzorak, trebamo odluiti ko nam
moe dati najbolje podatke, na koji nain emo ih prikupljati, kada
emo ih prikupljati;
Kauzalni -

Sukcesivni

ako se u problemu istraivanja pitamo o uzrono-posljedinom odnosu,

cilj istraivanja e biti eksplanacijski, hipoteza e imati kauzalni
sadraj, a nacrt istraivanja e biti kauzala. Ovaj nacrt uvijek ukljuuje i
deskriptivni. Pored eksperimentalne grupe mora imati i kontrolnu
grupu.

Proireni
Komparativni
Kontrolni eksperimentalni
Transverzalni
Longitudinalni
14 LONGITUDINALNI NACRT ISTRAIVANJA
Prati odreeno obiljeje kod istih ispitanika u vremenu i tako kontrolie razliite
uticaje. Daje uvid u razvoj nekog obiljeja. Zahtijeva dosta vremena.
15 TRANSVERZALNI NACRT ISTRAIVANJA
Uz pomo presjeka u istraivanju neke pojave ili procesa omoguava njihovo
praenje u vremenu. Omoguava brzo prikupljanje podataka pa se esto koristi.
16 KOMPARATIVNI NACRT ISTRAIVANJA
Sastoji se od vie grupa u kojima se mjeri samo zavisna varijabla. Grupe su
eksperimantalna i kontrolna. Ovim nacrtom moemo utvrditi razliku, ali ne i uzrok
razlike. Daje provod uspjeha i onda kad ga nema.
33
17 EKSPERIMENTALNI NACRT ISTRAIVANJA
Ima kontrolnu grupu koja se nastoji po svemu izjednaiti sa eksperimentalnom, osim
u djelovanju nezavisne varijable. U ovaj nacrt se uvodi tzv. slijepa varijabla koja
izjednaava uticaj eksperimentalne situacije u kontrolnoj i u eksperimentalnoj grupi.
18 STUDIJA SLUAJA
Studija sluaja je opis onoga to se dogodilo u stvarnosti u toku odreenog
vremenskog perioda. Prikazuje situacije (izazove, anse, probleme) sa kojima se
istraivai suoavaju i u kojima moraju donositi odluke koje se esto tiu
primijenjene strategije. Studija sluaja je opis stvarne situacije u kojoj postoji
odreeni problem i potrebno je donijeti odluku, napisana je iz perspektive osobe
koja treba da donese odluku, djeli stvarnosti prenesen u uionicu, metod za
praktino istraivanje.
19 RAD NA TERENU U POLITOLOKOM ISTRAIVANJU
Putem razrade metoda za prikupljanje podataka dolazimo do spoznaje koje podatke
moramo prikupiti na terenu. Kako bismo sebi osigurali pristup potrebnim podacima,

potrebno je da prije odlaska na teren ishodimo pristanak prilikom kojeg emo

upoznati drugu stranu sa nainom prikupljanja podataka i sa tim koje emo podatke
sakupljati. Prilikom prikupljanja podataka na terenu potrebno je osigurati, izmeu
ostalog:
-

Adekvatnost vremena, odnosno dijela dana (radno vrijeme i sl.)

Adekvatnost prostorije
Anonimnost ispitanika
Nain, individualno ili grupno ispitivanje
Raniji kontakt i pristanak uticajnijih ljudi iz domaeg okruenja
Organizovanje i osiguranje terenske kontrole ...

20 TERENSKO PRIKUPLJANJE PODATAKA

Promatranje, anketiranje, upitnik, intervju, test, analiza sadraja.
21 ETNOGRAFSKA METODA
Metoda istraivanja zasnovana na ideji da se osobine sustava ne mogu pouzdano
razumjeti neovisno od jedne od drugih. Cilj etnografije je opisati odreenu zajednicu
u njenom izvornom obliku, bez naruavanja njene svakodnevice od strane
istraivaa.
22 DELFI METODA
Delfi metoda je intuitivni metod prognoziranja buduih pojava. Nastala je 195?.
godine u SAD-u kada je grupa amerikih naunika istraivala mogunost odbrane
SAD-a u sluaju atomskog napada. Naziv ovog tajnog projekta je bio DELFI, po emu
je cijeli metod dobio naziv. Delfi metoda se od svih intuitivnih
34
metoda najvie koristi za donoenje stratekih odluka. Zasniva se na pretpostavci
koritenja interdisciplinarnih znanja iz raznih nauka u procesu donoenja stratekih
odluka. Karakteristike Delfi metode su:
-

Anonimnost eksperata
Iteracija (ponavljanje)
Skupni odgovori

Postupak primjene Delfi metode se sastoji u definisanju problema, sastavljanju

upitnika, pripremanja informacija, formiranja ekspertnog tima, dostavljanja upitnika
i aktivnosti u sklopu odreenog broja iteracija (ponavljanja).
Njeni nedostaci su subjektivizam, elitizam, pozitivistiki pristup budunosti,
kvantifikacija ekspertnih odgovora.
23 GRADNJA DATA BASE

Baza podataka je ukupna iskustvena graa koja se prikuplja za prouavanje

odreene pojave. To je otvoreni sistem za unoenje novih podataka sve dok je
istraivanje u toku. Svaki tim na poetku istraivanja otvara, tj. formira bazu
podataka koja se popunjava podacima iz postojeih izvora i dalje se popunjava
podacima do kojih se dolazi u toku istraivanja. Jednom zaokruena baza podataka
postaje glavni registar na osnovu kojeg se stvaraju analitiki i dnevni registri.
Baza podataka slui za provjeravanje dobijenih rezultata i provoenje sekundarne
analize, praenje trenda neke pojave ili njena razvojna dimenzija.
24 DATA MINING
Na bazi podataka se moe raditi nakon zavrenog istraivanja kako bi se dolo do
novih spoznaja o relacijama meu sakupljenim podacima koje ranije nisu bile
uoene.
25 KOMPJUTERSKA OBRADA PODATAKA
To je skup aktivnosti koje podatke pretvaraju o oblik koji je upotrebljiv za nekog
korisnika uz pomo raunara. Izbor raunarskih programa za obradu podataka je
velik MS EXCEL, SPSS, SAT/STAT, MS ACCESS, OLAP...
26 INTERPRETACIJA I PREZENTACIJA PODATAKA
Interpretacija podataka je miljenje zasnovano na teorijskim znanjima o problemu
istraivanja i na prikupljenim podacima o tom problemu. U interpretaciji podataka se
posebno mora vidjeti kritinost istraivaa prema hipotezama, podacima i
postupcima. U interpretaciji podatke dovodimo u vezu sa:
-

Hipotezama
Podacima slinih istraivanja

35
Idealnim tipom, normativnom teorijom i ideologijom
Drutvenim okolnostima
Postupcima primijenjenim u istraivanju

Provjerene hipoteze dovodimo u vezu sa teorijom.

27 POJAM I VRSTE SKALA
Skale u anketi su instrumenti prikazani u obliku kombinacije pitanja, a sastavljena su
tako da omoguavaju objektivnije i preciznije mjerenje varijable koju elimo
izmjeriti.
Vrste skala su:
-

Bogardusova skala
Turstonova skala

Likertova skala
Metoda semantikog diferencijala
Sociometrijska metoda

28 LIKERTOVA SKALA
Koristi se za mjerenje stavova i miljenja. Uvijek ima pet intenziteta i sastoji se od
veeg broja tvrdnji. Svaku tvrdnju ispitanik ocjenjuje od 1 do 5.
29 BOGARDUSOVA SKALA
Koristi se za mjerenje socijalnog rastojanja (varijabla koja varira od bliskog odnosa
preko ravnodunog do neprijateljskog) prema drutvenim grupama, vrijednostima i
pojedincima.
30 KALIFORNIJSKA F-SKALA
Skala za mjerenje sklopa stavova i osobina autoritarne ili antidemokratske
orijentacije, odnosno autoritarne linosti. Prvobitno je konstruisana s namjerom
ispitivanja stavova prema faistikoj ideologiji kao izrazitom primjeru
antidemokratske ideologije.
31 ISTRAIVANJE AUTORITARNE LINOSTI
Autoritarna linost je krajnje narcisoidna linost, linost koja nije daleko od psihoze,
koja nema nikakav odnos prema vanjskom svijetu. To je nekad bilo obiljeje
pojedinaca, a danas je obiljeje masa. Autoritarne linosti ukljuuju razmiljanja o
predrasudama, prikriveni sadizam, neogranieno divljenje moi i sili, slijepo
priznavanje svega monog, potinjavanje monicima na vlasti i negatorsko gledanje
na oni koji to ne ine. Neprijateljski su raspoloeni prema svim osobama koje su od
njih drugaije.

36
32 ISTRAIVANJE VIRTUALNE STVARNOSTI
-----33 METODOLOKI INTERPRETACIONIZAM
Ako ovjek djeluje u odreenom kontekstu ciljano, svrhovito, komuniaktivno ili
instrumentalno, onda je jasno da postoji validan okvir njegove metode i
metodolokog programa koje shvatamo kao formu racionalnosti. Sve nae
konstrukcije, u znanosti kao i u ivotu, su interpretacijski konstrukti pomou kojih se

suoavamo sa stvarnou. Ako se panja posveti metodi, to jeste da se predstavi

metoda, da se ona analizira i da se uhvate njene mogunosti, onda govorimo o
metodolokom interpretacionizmu.
34 SOCIJALNI KONSTRUKCIONIZAM
Pod socijalni konstruktivizam se mogu grupisati oni pristupi koji imaju u svome
osnovu sljedee pretpostavke:
-

Kritiki stav prema samorazumljivom nainu shvatanja svijeta i nas samih

Istorijsku i kulturnu specifinost
Znanje se odraava od strane drutvenih procesa
Znanje i drutvena djelatnost idu skupa.

Osnovne karakteristike po kojima se drutveni konstrukcionizam razlikuje od

tradicionalne psihologije, socijalne psihologije, sociologije i humanistikih disciplina
mogu se naznaiti ovako:
-

Antiesencijalizam
Antirealizam
Istorijska i kulturna specifinost znanja
Jezik je preduslov miljenja
Jezik kao forma drutvenog djelovanja
Fokusiranje na interakcije i socijalne prakse
Fokusiranje na procese.

35 ANALIZA SADRAJA
To je metoda prikupljanja podataka iz informacijskog materijala (knjige, asopisi,
novine, radio i TV...). Analizira se verbalna i neverbalna komuniakcija. Nije isto to i
teorijski rad na literaturi i rad na dokumentaciji. Analizom sadraja dolazimo do
primarnih podataka o:
-

Sadraju poruke
Poiljaocu poruke
Primatelju poruke
Efektima poduzetih akcija

37

U pripremi ove metode moramo odrediti:

-

Kategorije analize sadraja

Uzorke analize sadraja
Jedinice analize sadraja

36 SREDNJE VRIJEDNOSTI

Srednja vrijednost je dio sredinje tendencije koja je dio deskriptivne statistike.

Mjere sredinje tendencije daju pregled sredita varijabli; one na razne naine
pokazuju koje su tipine vrijednosti neke varijable. Srednja vrijednost, ili aritmetika
sredina je prosjena vrijednost varijable.
Pored srednje vrijednosti, u mjere sredinje tendencije spadaju i mod - najuestalija
vrijednost varijable i medijan - tipina vrijednost varijable.
37 POJAM, SUD, ZAKLJUAK
POJAM

Element suda i skup oznaka. Misao o biti onoga to mislimo, tj.

misao o bitnim karakteristikama onoga to mislimo.

SUD

STAV ili ISKAZ - oblik ili vrsta misli; strukturirana misao; spoj
pojmova kojim se neto tvrdi ili porie, dakle SUD mora biti
istinit ili neistinit, tj. on posjeduje neku istinosnu vrijednost.
Misao kojom se o neemu subjektu tvrdi neto drugo
predikat pomou neeg treeg kopule (predikaciona
teorija)

ZAKLJUAK

Strukturirana sloena misao, logika tvorevina; (misao iskazana

rijeju prema tome, dakle i slino), misao da trei sud
proizlazi ili slijedi iz prva dva.

38 ETNOMETODOLOGIJA
To je teorijski pristup koji prouava drutveni ivot na nain da otkriva implicitne i
preutne pretpostavke i dogovore. Ovaj pristup ima za cilj namjerno naruavanje
preutnih dogovora jer time otkriva njihovo postojanje. Etnometodologija se, prema
tome, usmjerava na drutveni svijet koji postoji a koji je skriven. Ona prouava
kljune dimenzije drutvenog ivota, aspekte koji se uzimaju zdravo za gotovo i
one koje se podrazumijevaju.
39 INTERVJUISANJE ELITA
To je intervjuisanje ciljne grupe neke vrste elite. Ovaj se metod moe upotrijebiti
uvijek kad je primjereno prema ispitaniku ponaati se kao prema strunjaku o
odreenoj temi. U ovom istraivanju istraivai moraju obuhvatiti 4 kljune take:
38
-

Koga posjetiti
Osigurati pristup i dogovoriti intervju
Provesti intervju
Analizirati rezultate intervjua

40 DEMOGRAFSKA ISTRAIVANJA
----41 KAKO SE ODABIRE UZORAK
S obzirom da je u najveem broju istraivanja nemogue obuhvatiti sve pripadnike,
pribjegava se ispitivanju jednog njenog dijela koji je reprezentativan. Pri odreivanju
uzorka mora se koristiti postupkom kojim svaka jedinka u populaciji ima jednaku
vjerovatnost da ue u uzorak. Reprezentativnost uzorka zavisi od varijabilnosti
obiljeja koje se mjeri. to je obiljeje varijabilnije, to uzorak mora biti vei.
Uzorak moe biti sluajan ili usustavljen/sistematizovan. U sluajnom uzorku
nasumice biramo jedinice populacije, a u usustavljenom/sistematizovanom, to
inimo po nekom pravilu.
Radi osiguranja reprezentativnosti mjerenja varijabli odluujemo se za stratifikovani
ili kvotni uzorak.
Kod kauzalne analize uz reprezentativni uzorak moramo imati i kontrolu grupu.
Nacrtom istraivanja odreujemo uslove istraivanja koji e osigurati provjeravanje
hipoteza. Dvije su vrste nacrta:
-

Deskriptivni
Kauzalni

42 TESTOVI ZNAAJNOSTI RAZLIKA

Utvrivanje sluajnosti ili zakonitosti razlika u srednjim vrijednostima obiljeja vri
se testom znaajnosti razlika. Znaajnost razlika se utvruje izmeu aritmetikih
sredina, proporcija, postotaka i na kvantitativnim podacima. Interesuju nas samo
statistiki znaajne razlike jer one govore o zakonitosti.
43 ZNANOST I FOLOZOFIJA
Razlikuju se po predmetu istraivanja.
Filozofija tei za istinitom spoznajom totaliteta. U istraivanju se koristi samo
racionalnim metodama. Filozofska misao podlijee samo logikoj verifikaciji. Zato se
iz nje izdvajaju posebne znanosti koje su identifikovale vlastiti predmet istraivanja i
razvile vlastite metode. U drutvenoj nauci je dolo do

39

polarizacije na teoretiare (iskljuivo racionalan pristup) i empiriare. Uticaj filozofije

je jak i u interpretaciji.
Filozofija treba objanjavati totalitet ujedinjavanjem spoznaja posebnih znanosti.
Filozofija i pojedine znanosti treba da ine dijalektiko jedinstvo u objanjavanju
totaliteta.
Unutar filozofije se sueljavaju filozofija ideologije i filozofija materijalizma, a unutar
znanosti - teoretiari i empiriari.
44 ZNANOST I TEHNIKA
Znanost otkrivanjem zadovoljava znatielju, a tehnika veliki broj ljudskih elja.
Pomou instrumenata, umjenosti i vjetina ovjek poveava efikasnost svog
djelovanja. Prema tome, tehnika moe biti objektivna i subjektivna.
Danas je znanstveni rad nezamisliv bez tehnike u objektivnom smislu.
Znanstveni rad zavrava otkriem, a tehnika djelatnost zapoinje otkriem. Izum je
novi proizvod koji kombinacijom spoznaja ini funkcionalno jedinstvo.
Danas se znanost dijeli na fundamentalnu i primijenjenu. Poto se primijenjene
znanosti bave efikasnom primjenom otkria do kojih je dola fundamentalna
znanost, ona nije nita drugo do tehnika.
Znanost objanjava objektivnu stvarnost, a tehnika njome ovladava primjenjujui
spoznaje znanosti. Istraivanja u tehnici su uglavnom eksperimentalna. Znanost
svoje rezultate odreuje istinitou, a tehnika efikasnou.
45 ZNANOST I IDEOLOGIJA
Ideologija vladajue klase prikriva istinu, a njen uticaj na znanost je veliki.
Znanost i ideologija su sline po tome to obje pokuavaju objasniti drutvo, kako i
zato se ono mijenja, te nude sustav miljenja.
Mnogo su bitnije razlike meu njima:
-

Znanost
Znanost
Znanost
Znanost

je kritina i samokritina, a ideologija nudi apsolutno uvjerenje

raste, razvija se i iri, dok je ideologija fiksna, zatvorena i definitivna
trai i prihvata promjenu, ideologija izbjegava sve promjene
u obzir uzima sve strane, a ideologija je pristrasna

46 DUALIZAM U ZNANOSTI
Dualizam je zapravo sposobnost ovjeka za prilagodbu koja je dvostrana:

40
-

ovjek na osnovu znanstvenih spoznaja mijenja sebe

ovjek na osnovu znanstvenih spoznaja mijenja
prilagoavajui ih svojim eljama i potrebama

prirodu

drutvo,

47 KVANTOFOBIJA I KVANTOFRENIJA U DRUTVENIM ZNANOSTIMA

Kvantofobija odlika teoretiara koji se u svojim naunim istraivanjima koriste
samo racionalnim metodama (kvalitativnom metodologijom i
heuristikim aspektima)
Kvantofrenija odlika empiriara koji se usmjeravaju na prikupljanje podataka
(kvantitativna metodologija i verifikacijski aspekti istraivanja)
Podjela na kvantofobiju i kvantofreniju je posljedica razvoja drutvenih nauka u
vrijeme kad su prirodne znanosti ve bile razvijene, zbog ega se insisitiralo da i
drutvene znanosti moraju zadovoljavati iste kriterije kvantofobija, dok su drugi
upozoravali na specifinost drutvenih pojava i na potrebu specifinog pristupa
kvantofrenija.
48 PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA
Zbog specifinosti drutvenih pojava drutvene znanosti imaju svoje specifinosti i u
istraivanju i u sistematizaciji. Zbog dinamine strukture drutvenih pojava rezultati
drutvenih istraivanja brzo zastarijevaju, pa drutvene znanosti vie obiljeava
napor da se istinito objasni njihov predmet nego rezultat koji bi bio logiki
sistematizovan. Zato spoznaje o umijeu istraivanja ine bitan dio strukture
drutvenih znanosti, pa i edukacija u drutvenim naukama treba biti vie usmjerena
na umijee istraivanja nego na usvajanje sistematizovanih spoznaja o predmetu
koje brzo zastarijevaju.
49 FAZE PROCESA ISTRAIVANJA
Faze:
-

Izbor i definisanje problema

Odreivanje podruja znanstvene analize
Definisanje pojmova i pojmovna analiza
Odreivanje ciljeva
Postavljanje hipoteza
Identifikacija i klasifikacija varijabli
Utvrivanje nacrta
Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
Planiranje i provoenje terenskog dijela
Sreivanje i obrada podataka
Interpretacija podataka

Pisanje znanstvenog izvjetaja

41
50 PRAGMATIKI ILI DRUTVENI CILJEVI ISTRAIVANJA
Govore o koristima koje mogu proizai na osnovu rezultata istraivanja, o
korisnicima koji se mogu koristiti dobijenim rezultatima i o nainu koritenja
dobijenih rezultata. Oni mogu odrediti smjer istraivakog procesa. Prilikom njihovog
odreivanja, mora se odrediti sljedee:
-

Najvaniji korisnici
Koristi
Nain koritenja rezultata

51 SPOZNAJNI ILI ZNANSTVENI CILJEVI

Njima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da bismo rijeili problem.
Proistiu iz same prirode problema. S obzirom da postoje etiri razine spoznaje,
postoje i etiri vrste znanstvenih ciljeva:
-

Znanstveno
Znanstvena
Znanstveno
Znanstveno

opisivanje ili deskripcija

klasifikacija
objanjenje ili eksplanacija
predvianje ili prognoza

52 METRIJSKO DEFINISANJE VARIJABLI

Varijable se dijele na kvantitativne i kvalitativne. Metrijskim definisanjem
kvalitativnih varijabli odreujemo im modalitete u kojima one variraju, a za
kvantitativne odreujemo smjer i teorijske mogunosti variranja. Obzirom na smjer
variranja, kvantitativne varijable mogu biti unipolarne i bipolarne. Unipolarne
variraju u jednom smijeru, od 0 do max, a bipolarne u dva smjera prema
maksimumu. Da bi mjerenje bilo dobro, potrebno je definisati ta mjerimo, kakve su
mogunosti variranja onoga to mjerimo, koje su mogunosti zahvaanja tih
varijacija i koje imaju teorijsku i praktinu vrijednost.
53 TA JE KONTEKST ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA I ZATO JE VAAN ZA
ISTRAIVANJE
Svako znanstveno istraivanje odvija se u odreenom vremenskom i prostornom
odreenju. Na osnovu toga govorimo o ovisnosti od konteksta ili kontekstualnoj
ovisnosti istraivanja. Rije je o specifinoj situiranosti ili smjetenosti istraivaa ili
njegovog istraivanja u kontekst. To znai da istraivai pripadaju jednom kontekstu
i da u njemu izvode svoje istraivanje tj. postavljaju pitanja o drutvenim pojavama,
prema odreenim procedurama rjeavaju probleme, na prepoznatljivim i
opeprihvatljivim modelima zasnivanju svoje znanstvene tvrdnje.

Sadraj konteksta je prije svega skup upotrebljivih i neupotrebljivih jezikih igara,

interpretacija, vokabulara, metoda, konstrukcija koje stoje na raspolaganju jednom
lanu komunikacijske galaksije ili zajednice miljenja u odreenom povijesnom i
kulturnodrutvenom ambijentu. Kontekst istraivanja nije puka sveukupnost ili
cjelina svega to jeste, naprotiv, kontekst je uvijek specifian po nizu
42
prepoznatljivih karakteristika koje su bitne ili odreujue za jednu epohu, drutvo,
zajednicu, istraivaku grupu, ljude u interakciji. Kontekst nam osigurava prostore
kretanja, miljenja i istraivanja. Kontekst, takoer, nudi svijet pojava ili fenomena
koje posmatramo kao predmete istraivanja. Nita se ne pojavljuje van konteksta
nijedna pojava, interpretacija, nijedno istraivanje.
Kontekst istraivanja je onaj dio znanstvenog rada koji je neposredno usmjeren na
otkrivanje, opisivanje, objanjavanje, predvianje pojava, odnosno na dolaenje do
novih znanstvenoh spoznaja primjenom opte znanstvene metode i posebnih
istraivakih metoda.
54 POJAM TRIANGULACIJE
Zbog razliitih paradigmi i perspektiva, unutar projekta se primjenjuju viestruke
metode prikupljanja i analize podataka, tako da istraiva moe dobiti cjelovit uvid u
pojedinana podruja istraivanja. Simultana primjena tri ili vie metoda je
uobiajena u kvalitativnim istraivanjima.
Denzin navodi etiri osnovna tipa triangulacije:
-

Triangulacija podataka ili koritenje razliitih izvora podataka u studiji

Istraivaka triangulacija ili koritenje razliitih profila istraivaa
Teorijska triangulacija ili primjena viestrukih paradigmi i perspektiva u
interpretaciji pojedinanog seta podataka
Metodoloka triangulacija ili primjena viestrukih metoda i tehnika u
prouavanju pojedinanih problema

Janesic dodaje i peti tip triangulacije interdisciplinarna triangulacija ili primjena

vie disciplinarnih podruja u rjeavanju teorijskih ili praktinih problema.
55 POJAM POTENJA U DRUTVENOJ STVARNOSTI
----56 ODNOS IZMEU METODA, TEHNIKE I INSTRUMENATA
Metoda je opti pristup u istraivanju.
Tehnika je umijee sprovoenja metodske zamisli.

Instrumenti slue za prikupljanje, mjerenje i evidenciju iskustvenih injenica.

Ovdje govorimo o odnosu izmeu puta ili naina, umijea i sredstava za postizanje
odreenog cilja, odnosno do znanstvene spoznaje.
57 KVALITATIVNI PRISTUP U METODOLOGIJI
Metodologija se dijeli na kvalitativnu i kvantitativnu.
43
Kvalitativna metodologija se vee za racionalni pristup istraivanju. Istraivai
koji su opredijeljeni za kvalitativnu metodologiju su usmjereni na heuristiku
vrijednost iskustvenih podataka.
58 KVANTITATIVNI PRISTUP METODOLOGIJI
Kvantitativna metodologija se vee za empirijski pristup istraivanju. Empiriari
su usmjereni na prikupljanje iskustvenih podataka, i u istraivanju rijetko idu dalje
od podataka.
59 SPSS
SPSS je raunarski program, statistiki, koji omoguava planiranje i izvoenje
statistike analize na osnovu unesenih podataka. Pored analiziranja podataka, SPSS
omoguava prikazivanje podataka na razne naine. U poreenju sa uobiajenim
tabelama, SPSS je efikasniji na podruju detaljnije analize.
60 ZNANSTVENO PREDVIANJE ILI PROGNOZA
Cilj mnogih istraivanja je predvianje. U drutvenim istraivanjima su este tzv.
suicidalne prognoze do kojih dolazi kada se na osnovu rezultata istraivanja
poduzmu akcije koje su uzrokovale da se prognoza ne ostvari. Ako je cilj istraivanja
prognoza, nije dovoljno utvrditi samo kakvo stanje jeste.
61 SOCIOMETRIJA
Sociometrija je sredstvo za jednostavno grafiko prikazivanje kompletne strukture
odnosa koji u datom trenutku postoje meu lanovima jedne odreene grupe.
Sociometrija se bavi grupnom strukturom.
62 PRIKUPLJANJE PODATAKA U ISTRAIVANJU
S obzirom da je znanost teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na injenicama te
stvarnosti, u znanstvenom se istraivanju moraju prikupiti podaci u kojima e se
provjeravati istinitost izvedene hipoteze. Ovdje treba naglasiti razliku izmeu
pojava, procesa, podataka i injenica.

Pojave i procesi su dio objektivne stvarnosti.

injenice su osjetilni doivljaji te stvarnosti.
Podaci su simboliki registrovane injenice.
Za istraivanje je neophodno odrediti metode za prikupljanje podataka uz pomo
kojih emo uspostaviti najbolju iskustvenu vezu izmeu naih misli, pojava i
procesa.
63 TIPOVI DIZAJNA ISTRAIVANJA
Dizajn istraivanja je logika struktura istraivanja. To su plan, struktura i strategija
istraivanja, zamiljeni tako da odgovore na istraivaka pitanja ili probleme.
Osigurava okvir za prikupljanje i analizu podataka u skladu sa prioritetima koje je
postavio istraiva.
44

Funkcija dizajna istraivanja je:

-

Razvoj operativnog plana

Osiguranje da su procedure usvojene planom odgovarajue za pruanje
valjanih i tanih rjeenja.

Tipovi dizajna su:

-

Deskriptivni
Kauzalni
Sukcesivni
Proireni sukcesivni
Komparativni
Kontrolni eksperimentalni
Transverzalni
Longitudinalni

64 TRANSVERZALNI DIZAJN ISTRAIVANJA

Uz pomo presjeka u istraivanju neke pojave ili procesa omoguava njihovo
praenje u vremenu. Omoguava brzo prikupljanje podataka pa se esto koristi.

-----------------------------

METODOLOGIJA: IZBOR UZORKA ISPITIVANJA I UZORKA

VARIJABLI

Istraivanja se provode na uzorcima entiteta ( lat.ens, entis= koji postoji, bit,

sutina) iz nekog osnovnog skupa.Termin entitet se koristi za ljude i iva
bia, pojave, objekte, elemente, dijelove ili jedinice nekog opeg ili osnovnog
skupa. Termin populacija ( lat.populus=narod) obuhvata sve ljude koji imaju
neka zajednika obiljeja( npr. svi studenti Univerziteta Sarajevo, svi uenici
srednjih kola u BiH). Termin populacija se koristi se i za ivotinje, ljude, biljke
i pojave ( to mogu biti i podraaji u psihologiji izabrani podraaji iz
populacije odreene vrste; Guilford (1965) koristi termin univerzum, jer se ne
radi o ljudima).
-Istraivanje eksperimentalnog karaktera - manji broj ispitanika zbog opreme
i uvjeta u kojima se provodi eksperiment.
-Istraivanje neeksperimentalnog karaktera - veliki uzorci ispitanika, ne
obuhvata sve pripadnike populacije, jer za to nema vremena, novca ili broja
ispitivaa.
45
Uzorak ispitanika - dio populacije odabran da bi se prikupile
informacije o obiljejima populacije... Odaberemo uzorak i
prikupljamo informacije o elementima uzorka (recimo za obiljeje X,
Y, Z, poveemo ih da doemo do informacije o nekom obiljeju
populacije. (Hansen, 1953).
Izbor uzorka paljivo obaviti, jer od obiljeja uzorka ispitanika zavisi
generalizacija
rezultata
eksperimenta,
znanstvenog
istraivanja.
Generalizacija rezultata poiva na naelu reprezentativnosti uzorka
ispitanika. Reprezentativni uzorak predstavlja populaciju u svim njenim
bitnim obiljejima, dobiveni rezultati se mogu generalizirati na populaciju.
Reprezentativnost se teko postie u laboratorijskom eksperimentu, jer
obuhvata veliki broj ispitanika. Naelu reprezentativnosti se tei u
neeksperimentalnom istraivanju, gdje se utvruje povezanost varijabli ili
razlike uzorka ispitanika u skupu zavisnih varijabli. Prirodni eksperiment se
odvija prema kvazieksperimentalnom nacrtu (ovdje se odstupa od rigoroznih
pravila laboratorijskog eksperimenata), te se ne postie reprezentativnost
uzorka, jer je uzorak unaprijed odreen (npr. pacijeni u bolnici, razred u
koli). Prirodni eksperiment se odvija u stvarnom ivotu, prirodnim uvjetima,
dok se laboratorijski odvija u artificijelnim uvjetima.
Reprezentativnost uzorka ispitanika zavisi od:

1 Veliine uzorka
2 Varijabilitet pojave (obiljeje, sposobnosti, osobine) koja se istrauje
3 Nainu izbora uzorka.
Na varijabilitet pojave ne moemo utjecati. Formula standardne pogreke
aritmetike sredine :

SM =

S
N

;(- ovdje je korijen iz N- ) zavisi od varijable

pojave (S) i broja ispitanika(N). Ovdje moemo izraunati koliki je broj

ispitanika za eljenu razinu pogreke aritmetike sredine. Izbor ispitanika po
zakonu sluaja i reprezentativnost uzorka su standardi kojima istraiva tei
kada izabire uzorak ispitanika. * Snaga statistikog testa - sigurnost da
povezanost ili razlika postoji iskazuje se kao proporcija sigurnosti. Snagu
statistikog testa odreuju 3 parametra: 1. Razina statistike znaajnosti 2.
Veliina uzorka 3. Veliina efekta ( numerika vrijednost odreenog
koeficijenta; pokazuje povezanost ili veliinu razlike; vrstu problema). to je
vei uzorak statistikog testa to je potrebna manja veliina efekta, to je
manji uzorak to je potrebna vea veliina efekta.
Cilj istraivaa pri postizanju reprezentativnosti
jeste da u datom
vremenskom i finansijskom ogranienju osigura to je mogue vei uzorak
ispitanika.

46
Najee vrste uzoraka su:
1
2
3
4
5

Jednostavni sluajni uzorak

Intervalni uzorak
Stratificirani uzorak
Grupni uzorak
Prigodni uzorak : Od 1-4 su vrste sluajnih uzoraka.

Jednostavni sluajni uzorak

Ulazak svakog ispitanika u uzorak je na temelju sluaja, svaki pripadnik
ima jednaku vjerovatnou da bude izabran u uzorak. Formira se uz pomo
bubnja, tablice sluajnih brojeva. Sluajnost izbora ispitanika je temeljni
princip u formiranju uzorka ispitanika i treba se potivati.
Intervalni uzorak

Ako su pripadnici neke populacije poredani da imaju matini i registarski

broj (npr.matini broj studenata u indeksu), izbor ispitanika se obavlja tako
da u uzorak ulazi svaki drugi, peti, deseti, ve koliki je broj ispitanka
potreban, tj. koji je interval odabran. Matini brojevi su davani
pripadnicima populacije po zakonu sluaja, pa je to obiljeje jednostavnog
sluajnog uzorka. To je sistematski uzorak.
Stratificirani ili slojeviti uzorak
U ovoj vrsti sluajnog uzorka stratumi ili slojevi su posebna obiljeja
populacije. Ukoliko su obiljeja populacije vana u istraivanju zbog vrste
problema koji se istrauje (spol, dob, obrazovanje, socioekonomski status)
zbog generalizacije rezultata istraivanja, bilo bi nuno da su ta obiljeja
proporcionalno zastupljena i u uzorku kao to su u populaciji. To se naziva
proporcionalni stratificirani uzorak.
Neproporcionalni stratificirani uzorak - veliina stratuma se odreuje
statistikim putem (npr. varijabilitet obiljeja u pojedinom stratumu, gdje
se uz vei varijabilitet ukljuuje broj ispitanika , a uz manji varijabilitet
manji broj ispitanika u pojedini stratum uzorka ispitanika). Stratum, izbor
ispitanika u pojedini stratum se obavlja po zakonu sluaja. Kvota uzorak
( lat. quot=koliko, razmjeran dio). Ovdje istraiva vodi rauna koliko
je zastupljeno pojedino obiljeje populacije. Nedostatak ovog uzorka je
nedovoljan broj ispitanika po pojedinim stratumima.

47
Razlika izmeu kvota uzorka i stratificiranog uzorka je to u
stratificiranom uzorku ispitanici biraju u stratume po zakonu sluaja, dok
se u kvotu uzorka ne biraju po zakonu sluaja, ve se izaberu ispitanici
koji su istraivau pri ruci, do kojih je najlake doi, kao u prigodnom
uzorku ( Supek,1981).
Grupni uzorak
Ako se neka populacija sastoji od vie subpopulacija, iz svake
subpopulacije izabere se odreeni broj ispitanika u zavisnosti od veliine
subpopulacije. Ovdje se izbor ispitanika obavlja po zakonu sluaja.
Arealni ili teritorijalni uzorak kada je za istraivanje vana
teritorijalna zastupljenost neke pojave, tada se vodi rauna pri
sastavljanju ukupnog uzorka ( npr. u nekoj regiji je mala zastupljenost

maloljetnike delinkvencije, tako da e mali broj delinkvenata biti izabran

u uzorak maloljetnih delinkvenata na razini cijele drave).
Prigodni uzorak
Uzorak koji je pri ruci istraivau. ( npr. studenti na fakultetu). Uzorak
se koristi za probna ( pilot) ispitivanja (npr. u pripremnoj fazi
eksperimenta). Mnogi eksperimenti provedeni na prigodnim uzorcima
(npr. psiholoki eksperimenti provedeni na studentima psihologije). Treba
odabrati varijable i one moraju pokrivati problem koji se istrauje. Kada
je cilj provjera teorijskog modela odabiremo instrumente koji mjere
konstrukte. Metrijske karakteristike instrumenata
( npr. testovi
sposobnosti minimalne pouzdanosti 0,90, a upitnici linosti 0,80). Kada je
problem malo istraivan, konstruiraju se mjerni instrumenti, treba
poznavati teoriju mjerenja. Ako se radi o psiholokim, poznavanje
psihometrije.
Novokonstruirani
instrument
posjeduje
metrijske
karakteristike kao to su pouzdanost i valjanost. Istraivai sami
izrauju anketni upitnik, skalu procjene i skalu stavova. Ako istraivai
odlue izraditi mjerni instrument potrebno je provjeriti novokonstruirani
instrument u (pilot) ispitivanju, a metrijske karakteristike utvrditi na
reprezentativnom uzorku ispitanika iz odreene populacije. Ako se prevodi
strani mjerni instrument, provjerava se da li adaptirani mjerni instrument i
dalje mjeri isti konstrukt koji mjeri originalni instrument. Pored valjanosti
treba mjeriti i pouzdanost i osjetljivost, ili izvriti standardizaciju
( badarenje mjernog instrumenta); jer iste norme ne vrijede za domau
populaciju, vrijede za stranu (dijagnostika, prognostika svrha). Za
primjenu testova sposobnosti i upitnika linosti, te interpretaciju rezultata
osposobljeni su psiholozi. Dok npr. skale znanja, skale procjene, skale
stavova, anketne upitnike mogu obavljati strunjaci drugih struka.
Interpretacija rezultata je sloena, jer zahtijeva poznavanje procedure
mjerenja, solidno znanje statistike, iskustvo u interpretaciji. Podaci o
ispitaniku mogu biti
48 kvantificirani - nalaze se na nekoj mjernoj skali (npr. kolske ocjene) i
deskriptivni
( npr. podaci iz arhiva sudova) kvantificiraju se na razini nominalne i
ordinalne skale. U prirodnim naukama se primjenjuje omjerna skala.

TEORIJSKI PRAVCI

TEORIJA RACIONALNOG IZBORA

Osnovna pretpostavka je da kada su ljudi suoeni sa izborom, oni biraju najracionalniju
(najrazumniju) alternativu, tj. onu koja e im donijeti najvie koristi. To je propozicija
racionalnog izbora: Unutar limita raspolozivih informacija i raspoloivih izbora, voeni
vlastitim preferencijama i ukusima, ljudi maksimiraju korist.
Teorija racionalnog izbora predstavlja sr neoklasine ekonomije. Njeno najrigoroznije izlaganje
poinje Walras, a Arrow i Debreu je razrauju kroz vie detalja. Mada se ova teorija razvijala
unutar okvira ekonomije, postala je iroko koriena i u drugim disciplinama. Pionir u naporima
da proiri ekonomiju je Gary Becker, koji je nagraen Nobelovom nagradom na tom polju 1992.
godine. Backer dokazuje da u mnogim sluajevima motivacija ljudskog ponaanja moe biti
opisana pretpostavkom da e donosilac odluke koji bira izmeu razliitih alternativa izabrati onu
koja garantuje najpovoljniju kombinaciju koristi i nedostataka. Za tog donosioca odluka,
pretpostavlja se da je konzistentna osoba ije preferencije ispunjavaju izvjesne konzistentne
zahtjeve i koja maksimizira funkciju korisnosti tj. On, ili Ona pokuavaju da naprave optimalan
izbor izmeu alternativa. Primjenjivanje modela racionalnog izbora omoguuje nam da
analiziramo ne samo ekonomske odluke (kao to su izbor proizvoaa izmeu razliitih
tehnologija, ili potroaev izbor izmeu dvije robe), ve irok spektar drugih pitanja, kao to su
zloin, ubistva, veliina porodice i izbori.
POZITIVIZAM
Sr pozitivizma prilino je jednostavna, iako u skopu njega postoje varijante. Pozitivizam se
temelji na fundacionalistikoj ontologiji. Prema pozitivistima svijet postoji neovisno o naoj
spoznaji tog svijeta. Pozitivistima su prirodne i drutvene nauke uveliko analogne. Izmeu
drutvenih fenomena moemo utvrditi pravilne odnose. Ne postoje neke duboke strukture koje se
49
ne mogu promatrati. Ne postoji dihotomija izmeu pojavnosti i stvarnosti, te da je svijet stvaran,
a ne drutveno konstruiran. Posmatra moe biti objektivan u svom promatranju. Prema
pozitivistima cilj drutvenih znanosti je postavljanje uzronih iskaza: po njihovom gleditu
mogue je, a i poeljno utvrditi uzrone odnose meu drutvenim fenomenima. Pozitivisti tvrde
da se empirijska pitanja tj., pitanja o tome to jest, mogue odvojiti od normativnih pitanja tj. od
pitanja o tome to bi trebalo biti.

Kritika pozitivizma poprima dva opa oblika. Prva kritika openito tvrdi da pozitivisti,
usredotoujui se na metode znanosti, pogreno tumae na koji nain znanost doista napreduje.
Pri tome su osobito vane dvije argumentacije.
Prvo, tu je Quineovo pragmatistiko stajalite, koje razvija dvije presudne kritike pozitivizma:
a) Quine tvrdi da je svaka spoznaja koju izvodimo iz svojih pet osjetila posredovana pojmovima
kojima se sluimo da bismo je analizirali, pa s toga nema naina da se iskustvo klasificira, ili
ak opie, a da ga se ne interpretira.
b) To znai da se teorija i eksperiment ne mogu jednostavno odvojiti, nego da teorija utjee i na
injenice na koje se fokusiramo i na nain na koji ih interpretiramo. To, pak, moe utjecati na
zakljuke koje izvodimo, ako se ini da injenice opovrgavaju teoriju. Stoga bismo, ako
promatramo "injenice" koje nisu u skladu s teorijom, mogli odluiti da su povrne injenice, a
ne teorija. Time se, dakako, rui predodba da za opovrgavanje teorije moe posluiti samo
promatranje.
Drugo, tu je Kuhnovo gledite da znanou u svakom trenutku obino dominira odreena
paradigma koja se ne osporava i koja utie na pitanja koja znanstvenici postavljaju, te na nain
na koji interpretiraju ono to promatraju. Znanstveno istraivanje stoga nije otvoreno, kako to
implicira pozitivizam, nego su odreeni zakljuci gotovo nezamislivi.
Druga glavna kritika pozitivizma svojstvenija je drutvenim naukama. Ona tvrdi da izmeu
drutvenih i fizikih, ili prirodnih fenomena postoje oite razlike zbog kojih nije mogua
drutvena "znanost". Tri su razlike osobito vane: Prvo, drutvene nauke, za razliku od prirodnih
struktura, ne postoje neovisno o aktivnostima koje oblikuju. Drugo, drutvene strukture, za
razliku od prirodnih struktura, ne postoje neovisno o shvaanjima aktera o onome to ine u
odreenjoj aktivnosti. Tree, drutvene strukture, za razliku od prirodnih, mijenjaju se kao
posljedice djelovanja aktera; drutveni se svijet u gotovo svakom smislu vremenski i prostorno
mijenja.
Pozitivizam se, dakle, promijenio kao reakcija na kritike. Pozitivizam je mnogo manje sklon
tvrdnji da postoji samo jedan nain djelovanja u drutvenoj nauci. On, meutim, jo uvijek
naglaava objanjavanje, a ne razumijevanje, te prvenstvo izravnog promatranja. to se nas tie,
to je jo fundacionalistiko stajalite, koje je vrsto smjeteno u naunu tradiciju.

50
KONSTRUKTIVISTIKI PRISTUP
On odbacuje jezik uzronosti, kojim su pozitivisti i realisti zadovoljni svaki na svoj nain, te se
nasuprot tome, temelji na interpretatistikom epistemolokom stajalitu. Konstruktivisti tvrde da
se, ako je s propadanjem nacionalne drave povezan problem sve vee kompleksnosti
odluivanja, ta kompleksnost mora razumjeti kao internacionalni drutveni konstrukt na strani

odluivaa, kao dio skupa politikih projekata koji su povezani s reakcijama na percepcije
izvanjskih i unutranjih ogranienja. Pitanja koja se nameu tiu se politikog odluivanja kao
niza pokuaja da se razrijee sukobi oko znaenja i identiteta shvaenih i najirem smislu.
Konstruktivisti osporavaju pozitivistiko razumijevanje prirode politikog izbora. Oni se
suprotstavljaju prihvaanju preferencija pojedinaca kao datih te, umjesto toga, konkretno
ispituju zato se i kako preferencije poinju oblikovati i u kakvoj su vezi te preferencije i izbori
sa stratekim ciljevima monih interesa u drutvu. Vierazinsko se upravljanje stoga shvata kao
normativni okvir koji je i sam dio politikog sukoba izmeu interesa povezanih sa neoliberalnim
ekonomskim restrukturiranjem i onih koji trae socijaldemokratskije prilagoavanje tehnolokim
promjenama.
TA JE MARKSIZAM?
Marksizam se vee za teorijska shvatanja Karla Marksa. Pod pojmom marksizma esto misle na
komunizam, te nerijetko kau da je marksizam mrtav, ali naprotiv marksistika misao jo uvijek
ivi i moe ponuditi dosta toga savremenoj politologiji. Prema Marksu, tamo negdje postoji
stvaran svijet. Ovo je esencijalistiko stanovite, budui da tvrdi da savremenu drutvenu
egistenciju oblikuju, ili uzorukuju neki esencijalni procesi i strukture. Sa klasinim marksizmom
neraskidivo se veu ekonomizam, determinizam, materijalizam, te strukturalizam. Ekonomski
odnosi odreuju drutvene odnose, to jest, odnose izmeu klasa, a drutveni odnosi odreuju
politike, osobito tip i djelovanje drave. Osnovna funkcija zakona je zatita privatne svojine, a
drava je kao posljedica toga sredstvo vladajue klase. Nain proizvodnje materijalnog ivota
odreuje svijest, a ekonomska osnova odreuje nadgradnju, tako da akteri imaju malo
autonomije, ako je uope imaju.
TA JE BIHEJVIORALIZAM?
Bihejvioralistiki pristup voen je jednim jednostavnim pitanjem : Zato se ljudi ponaaju tako
kako se ponaaju? Bihejvioralisti naglaavaju da u sreditu analize treba promatrati paljivo
ponaanje pojedinaca ili drutvenih agregata, kao i da se svako objanjenje tog ponaanja treba
podvrgnuti empirijskoj provjeri. Takoer, bihejvioralisti se u svojim istraivanjima interesuju za
osnovni oblik masovne politike participacije u raznim demonstracijama, trajkovima i
pobunama, te za ponaanje vostva, odnosno veze izmeu pogleda na svijet politikih voa,
njihovih stavova i razliitih vrijednosti. U sluaju socijalnih agregata bihejvioralisti ispituju
djelovanje interesnih grupa i politikih stranaka. Na svjetskom nivou, njihove akcije usmjerene
su na djelovanje nacionalnih drava na ponaanje dravnih aktera kao to su multinacionalne
korporacije, meunarodne teroristike grupe, takoer i nadnacionalne organizacije kao to je npr.

51
Europska unija.Postoje dva najvanija pitanja za bihejvioraliste, a to su : ta ukljueni akteri
stvarno ine. I, kako se moe najbolje objasniti zato to ine?

TA JE INSTITUCIONALIZAM?
Ovaj pristup u politologiji odlikuje aktivnost na opisivanju ustava, pravnog sistema i struktura
vlasti, te njihova uporeivanja u vremenu i u razliitim zemljama. Moderni politolozi su se
usmjerili na nepriznavanje institucionalnog pristupa, nastojei pokazati da je politika mnogo vie
od formalnih ureenja predstavnitva, odluivanja i primjene politike (odbacuju formalizam).
Novi institucionalizam se pojavljuje kao reakcija na asocijalni karakter bihejvioralista i
teoretiara racionalnog izbora koji su odbacili institucionalizam kao neto to nije nita vie od
jednostavne nakupine individualnih preferencija. Politike institucije vie se ne izjednaavaju s
politikim organizacijama. Institucionalisti se interesuju za nain na koji institucije utjelovljuju
vrijednosti i odnose moi, te interakcije izmeu institucija i pojedinaca.
TA JE FEMINIZAM?
Feminizam nije pristup koji je izrastao unutar granica drutvenih nauka. Potekao je izvan
akademskih zidova kao ideologija kritikog i razornog drutvenog pokreta, stoga je njegovo
uvlaenje u drutvenu, a potom i u politiku nauku bilo djelimino i selektivno. Kao i veinu
doista vanih drutvenih fenomena, feminizam je teko odrediti, a kamoli se usaglasiti o
njegovoj definiciji. Feminizam se pojavio kao pokret i skup ideja ija je svrha unapreenje
statusa i moi ena. On je doveo u pitanje odnose moi izmeu mukarca i ena koji su se
postavili kao prirodni. Od nastanka feminizma, feministice su se razlikovale po odreivanju
razloga postojeih nejednakosti, te strategijama kojima su se koristile za ostvarenje cilja, te
shodno s tim od kasnih ezdesetih godina preovladavale su tri struje: liberalni feminizam,
marksistiki feminizam i radikalni feminizam.