Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Srednjovjekovnu Arheologiju
Uvod U Srednjovjekovnu Arheologiju
Filigranski stil
Primjenjuju ga barbarski narodi u prvom dodiru s anti;kom civilizacijom ve
u rimsko carsko doba (2.-4.st.) ukraavanjem plemenite kovine granulama
i icom, a u 4. I 5.st. uz to primjenjuju iskucavanje srebrnog lima, a kasnijei
utiskivanje matricom. U YU se manifestira na carsko-rimskom i kasnoant.bizantskom nakitu s antikih nalazita.
2. Crnomorski polihromni stil
350.-550., bitni su bljetavi efekti postignuti ulaganjem poludragogo
kamenja, ugl. Alamandina ili staklene paste na zlatnu pozadinu. Stil je
udomaen na Crnom moru odakle ga u Europu prenose Huni, Alani i Goti
te na ist. Mediteranu gdje iz Sirije dolazi u Italiju. Uz njega se vee rovaeni
ukras (motivi vitiasto.spiralni i uglato-geometrijski) koji je zaprimska
tehnika 4.st. koja se od 5.st. primjenjje za barbarski nakit. U YU polikromija
je vidljiva u oba stilska smjera prvi s vidljivom zlatnom podlogom (elije s
uloenim almandinom, plono ili konveksno bruenim, smjeptene na
odstojanjima) i drugi s gusto nanizanim elijama koje prekrivaju cijelu
podlogu. Prvim smjerom ukraavani su kasnoant. Predmeti po ukusu
barbarizirane antike ve u 4.st., a reprezentativan pr. Je ljem iz Berkasova
(Srijem) ukraen raznobojnim ulocima staklene paste. Polikromija je
izrazita pojava Atilinog doba kof Huna, Gota i dr. Germ. Naroda.
3. ivotinjski stil
550.-800.g porijeklo je u Aziji, a na germansku ornamentiku utjeu
kasnorimski barbarizirani motivi zvijeri. S I. Je znaajan po apstraktnokaotiki oblikovanim glavama i dijelovima tijela zvjeradi. U 6.st. se iri sa
skandinavsko-anglosaksonskog protora po sr. Europi i langobardskoj Italiji
gdje mu se pridruuje junoeur. Motiv pletenice (ostosnula motiv vitice).
Od te mjeavine nastao je S II. (motivi tijela bez nou isprepleteni u
pletenice) primijenjen u razliitim tehnikama na metalu. U Skandinaviji se
razvija veoma apstraktno komponirani preplet ivotinjskog ornamenta S
III koji je u 8.st. djelovao na umjetnost Vikinga. I i II se javlja na LG nakitu u
Kranju. Motiv ptice grabilice je iz Azije, a kod nas je impreivan nain
prikaza orla na kopama pojasa (+rovaenje, almandin/staklo),
radioniko sred je Ker, a do nas dolo u 6.st. preko GEP.
4. Stil Karavukovo
2.polovina 5.st. s puno raskonih primjera lunih fibula i pojasnih kopi, a
sredite ozrade je vjerojatno Sirmium. Osebujan stil rovaenja, gusto
komponirane spiralne vitice.
5. Datacija groblja Brodski Drenovac
Prva pol. 9. st.
grozda koji se protee s obiju strana karike prema gore i dole. Filigranska
pletenica na kariicama srednjih i veih naunica.
Prsten
u sredini ima ovalni okvir obrubljen filigranskim zrncima, a u okviru je
ljubiasta staklena pasta. Oko toga su 4 glatke okrugle uke obrubljene
nizom tokica, a izmeu njih su 2 trokutasta polja.
Zlatni novac
je solidus bizantskog cara Konstantina V Kopronima (741. 775.). Na
prednjoj strani je lik njegovog oca Lava III, a na stranjoj je on sa sinom
Lavom IV. Nalaz pripada umjetnosti seobe naroda (merovinkoj i barbarskoj
umjetnosti)
11. Koji od navedenih grobova nema oruzja:
Karavukovo (nema)
Batajnica (ima)
Tournai (ima?)
12. Groblje Bled
Nekropola s preko 100 grobova na redove alpsko-romaniziranih
starosjedilaca bez germanske etnike prisutnosti iz 2.pol.6.st. do u
nekoliko desetljea 7.st. osobitost je fibla u obliku pauna (stkr motiv)
koja je ankagona primjerima iz sj. Italije. Naene su zlatne naunice s
koaricom ili poliedrom raznih oblika, eljezni artefakti, igle, ploaste
fibule.
13. Groblja na redove
Bitna su za 6.st., tazliitih opsega i pripadnosti, najvie ih je u Slo pa Hrv,
Vojvodini i neto u Bosni. Svaki grob nastaje kraj starog zbog ega dolazi
do irenja povrine, smjer je z-i. Kod m prilog je oruje, kod je nakit.
Nalaze se izvan naselja, ali blizu njega. Mogi biti od 10ak grobova do
nekoliko tisua (ovosi o duljini trajanja naseljenosti). Mogu bit odraz
ekonomskih odnosa, soc statusa... Problem je njihovo porijeklo jer imaju
puno rim i germ elemenata pa se ne moe odrediti. Traju do 7.st.
Mjesta ukopa nastala u pretkr doba koja su smjetena izvan naselja.
Inhumacija je zamijenila dotadanju incineraciju, ali s vremenskim,
regionalnim i socijalnim razliitostima jer je inhumiranje uobiajeno u
kasnorim carstvu i to ve u 4.st. preuzimaju neki franaki narodi.
Incineracija se prestaje obavljati zbog utjecaja kr tek tijekom visokog sr
vij.
14. Gepidska groblja na redove
enski grobovi imaju tipian nakit, a muki grobovi imaju germansko
oruje 6.st.
Jakovo Kormadin (JI Srijem, 82 groba), Boar-Pesak (sj Banat 70ak
bez fibule ili s fibulom, ali bez kope. U 6.st.nailazimo na grobove sa samo
jednom fibulom na ramenu to ukazuje na naputanje staretradicije.
Isprava Mucimir 892.g, spominje crkvu Sv. Marte u Bijaima kod Trogira
Jelenin sarkofag iz Solina pokopana 976.
82. Crkva Sv. Jurja (od Podmorja) u Radunu
Ima obinu tlocrtnu osnovu, izdueni brod (longitudinalni tip), na kojeg se
nadovezuje pravokutna apsida koja je izboena izvana i iznutra. Glavni
ulaz u crkvu je na Z a svetite je na I. Vanjska povrina svih zidova
ralanjena je plitkim niama, koje poinju od podnoja i zavravaju
polukrunim lukovima. Boni zidovi s unutranje strane, podijeljeni su
polupilastrima a oni su meusobno povezani polukrunim lukovima. Crkva
se prvi put spominje 1189.g., ali se datira u drugu polovicu 10.st., ili na
sami poetak 11.st.
83. Crkva Sv. Donata na Krku
Po tlocrtnoj koncepciji predstavlja sintezu centralne graevine s
dominantnom originalnom kupolom i produenog bazilikalnog prostora
stvorenog dvjema nejednakim produenim prostorijama. Nad sredinjim
prostorom podignuta je kupola. Ovaj objekt je pravi primjer puke sakralne
arhitekture predstavlja svu slobodu zamisli, te nevjetu i nepravilnu
obradu primitivnog majstora. Datira se u starohrvatsko starije razdoblje, tj.
izmeu 9. i 11.st.
84. Crkva Sv. Donata u Zadru
To je okrugla predromanika crkva koja se do 15. stoljea nazivala crkva
Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao
sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljea u spisima
bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Zbog osebujnog cilindrinog
oblika i pomalo robusne monumentalnosti ova graevina pripada
najpoznatijim i najznaajnijim europskim predromanikim crkvama. Po tipu
gradnje slijedi oblike dvorskih crkava krunog tlocrta od ranobizantskog do
karolinkog razdoblja (palatinska kapela u Aachenu, San Viale u Ravenni,
Carigrad). Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27 metara),
neobinom cilindrinom obliku i dvostrukim unutranjim prostorom istie
se originalnou, bez nekih izravnih uzora. Vei dio arhitektonskog ukrasa,
kao i monolitni stupovi u crkvi, antikog su podrijetla i potjeu uglavnom s
poruenog rimskog foruma. Datira se u po. 9.st., u rani srednji vijek.
Nalazi se na JI strani katedralnog sklopa i isotno od biskupske zgrade s
kojom je bila povezana zajednikim predvorjem u pizemlju i prolazom na
katu. Graena je u 2 faze.
1. Kraj 8.st., slobodnostojea rotonda, u temeljima nalaze se antiki
fragmenti, kruna jezgra odvojena je od ophoda stupovima, na istonoj
strani su 3 potkovaste apside, zid je s unutarnje strane ralanjen plitkim
niama, a s vanjske lezenama.