Bosanski slog

Jedan talas pokrenut maticom intenzivne gradnje i pojavom kritike arhitektonske misli u Bosni i
Hercegovini s kraja XIX i poetkom XX stoljea, predstavlja pokret meu arhitektima i inenjerima da
se stvori bosanski stil. To je bio, zapravo, posljednji znaajni pokret koji se javlja u godinama pred Prvi
svjetski rat i koji, zbog toga, nije imao svoje vrijeme razvoja, da bi imao svoje uobiajene faze

Sam pojam bosanski slog najvjerovatnije se javlja tek oko 1910. godine jer se do tada
najee upotrebljavao izraz pseudomauriki slog za sve one objekte koji se ostvaruju na
osnovu jedne generalizirane slike islamske dekorativne umjetnosti, a kasnije, kada se takva
arhitektura sve vie pribliava interpretaciji karakteristika regionalne osmansko-turske kole pseudoorijentalni. Naziv bosanski slog sree se prvi put u rezoluciji koju arh. Vanca podnosi
Zemaljskom Saboru 1911. godine, tj. u vrijeme kada ve postoje ostvarenja koja su prevazila
formalno-oblikovni aspekt tradicionalnog graditeljstva, a koji zadiru u samu njegovu sutinu.
Taj pojam, da bi oznaavao pojavu, a ne pojedinane primjere, moe se odnositi samo na
vrijeme od 1910. na ovamo.
Arh. Josip Vanca prvi je dao formulaciju pojma bosanski slog, a i njegovu definiciju
vjerujui da postoji specijalni bosanski nain graenja. Tada postavljena teza o njegovom
postojanju ostala je neprikosnovena sve do danas, samo je kroz raznolikost pokazala razliito
shvNajvei doprinos razvoju ideje bosanskog sloga u arhitekturi dao je arh. Vanca. I u onim
njegovim radovima koje svrstavamo u maurike uvijek se prepoznaje neka tema lokalne
arhitekture. Prve realizacije osloboene ope orijentalnih odlika a oslonjene iskljuivo na
domau tradiciju ostvario je upravo Vanca i to dogradnjom verande svom ranijem projektu,
muslimanskoj itaonici u Sarajevu "po motivima bosanskih divanhanaatanje ovog pojma
Najbolja ostvarenja data u duhu bosanskog sloga, liena svega to je bilo historijsko u smislu
evropske graditeljske prolosti i svega to je nacionalno, Vance je dao na projektima filijala
Zemaljske banke u Bihau, Derventi, Banjaluci, Bosanskom amcu, Tenju... Na ovim
objektima dijalog sa tradicijom uspostavljen je na jednom visoko kreativnom nivou bez
preuzimanja prepoznatljivih oblika iz isto dekorativnih razloga
Znaajan doprinos razvoju bosanskog sloga dao je i Rudolf Tonnies, ija jo ranija djela
pokazuju izrazito osjeanje za duh mjesta. Najbolja ostvarenja u bosanskom slogu daje
projektima stambenih kua na kojima se jasno vidi odbijanje i pomisli na doslovno kopiranje
tradicionalne forme
Nacrom gradske vijenice u Tuzli, Tonnies kao da eli izraziti svu slojevitost arhitektonske
prakse na ovom tlu, a njena pozicija na rubu podignutog platoa trga bila je povod buenju
visoke svijesti o potrebi postavljanja jednog znaka urbane identifikacije - novog prostornog
orjentira
Vojo Dimitirjevic
Dimitrijevi je roen u Sarajevu 1910. godine. Njegov slikarski talenat je otkriven jo u gimnazijskim
danima, a nakon to je na izlobi akih radova u Pragu osvojio prvu nagradu, ivotni put mu je bio
jasan. Slikarstvo je studirao u Beogradu, a potom u Parizu proveo godinu dana na usavravanju kod
poznatog slikara Andrea Lota. U Beogradu se ukljuuje u studentski kulturni ivot, posjeuje izlobe i
prvi put izlae 1933. godine. U to vrijeme, Dimitrijevi se u svojim djelima bavi socijalnom tematikom:
prikazuje ivot gradske sirotinje koja tavori po tavanima, sklonitima i spava gdje god je san snae

Dimitrijevievo

slikarstvo

utjecali

su

razliiti

slikarski

pravci: fovizam,

nadrealizam

ekspresionizam, a na posljetku i apstraktno slikarstvo, ali u mnogim djelima ostaje vjeran realistinoj
koncepciji. Njegov umjetniki opus razvijao se od socijalno angaovanog slikarstva, preko
geometrijske apstrakcije, pa sve do konceptualnih slikarskih praksi.
U Pariz je stigao kao 28-godinjak koji iza sebe ve ima zavidan opus. Pod utjecajem graanskog rata
i Picassove Guernice, stvara jedno od svojih najznaajnijih djela,panija 1937. U isto vrijeme
nastaje i jednako poznato djelo Sjeanje na moju zemlju Bosnu.

Polovinom 1939. Vojo se vraa u Sarajevo i s kolegama i istomiljenicima osniva Umjetniko drutvo
Collegium Artisticum, a iste godine organizuje i svoju prvu samostalnu izlobu u rodnom gradu.
Uestvovao je i u Drugom svjetskom ratu, kada radi na likovno-propagandnim projektima, a po
osloboenju je na zgradi Zemaljske banke, dananje Vjene vatre, objeen njegov portret Tita
dugaak 18 metara.
"Iz njegove umjetnosti je proizalo sve ono to danas jednim imenom nazivamo moderna
umjetnost. To je bilo vrijeme socrealizma, vrijeme poslije rata kada su mnogi slikari radili realistiki i
veristiki. Vojo je imao iskorak koji je bio riskantan, hrabar i visoko kvalitetan"
U opsenom poslijeratnom opusu Voje Dimitrijevia treba spomenuti veliku kompoziciju za spomensobu Mladoj Bosni, kao i model za stope Gavrila Principa, koje e biti utisnute u betonu kao
spomenik Sarajevskom atentatu, te velike kompozicije u kafani Park i u Fabrici duhana Sarajevo. U
godinama nakon rata nastaju i djela Sarajevo u kii iJablanovi, kao i njegove velike
kompozicije Katastrofa i ivot, a iz tog doba je i njegov svima poznati vitra koji se danas moe vidjeti
u holu Historijskog muzeja s uvenom porukom: "Smrt faizmu, sloboda narodu".

Daniel Ozmo
Daniel Ozmo (Olovo, 1912 Jasenovac, 1942) bosanskohercegovaki umjetnik. Roen u
siromanoj jevrejskoj porodici u Olovu, djetinjstvo i mladost proveo je u Sarajevu. Godine 1934. zavrio je
Umjetniku kolu u Beogradu u klasi profesora Ljube Ivanovia. USarajevu je kratko radio kao profesor u Prvoj
gimnaziji. Jedan je od osnivaa slikarske grupe "Mladost". [1] Od kada je diplomirao 1934. do hapenja 1941. i
stradanja u Jasenovcu 1942. godine, Daniel Ozmo se bavio skulpturom, crteom, slikarstvom i grafikom, koja je
postala glavna preokupacija u drugoj polovini njegovog kratkog stvaralakog vijeka, potiskujui i vajarstvo njegovu
prvobitnu vokaciju. [2] Radio je uljem i akvarelom, a napravio je mapu linoreza iz bosanskih uma i crtao logorae u
Jasenovcu. Njegov opus je veim dijelom nestao ili je uniten. Sauvano je svega par ulja i nekoliko akvarela, po
kojima se da zakljuiti da je slikao u tragu poetskog realizma. Radio je i skulpturu. Bio je jedan od protagonista
angaovane umjetnosti prije rata u Sarajevu. Godine 1941. bio je uhapen i zatvoren u Jasenovcu gdje je
pogubljen pod izgovorom da je "irio uznemiravajue vijesti".
adio je teme iz radnikog ivota, crtao je i u linorezu gdje je prenosio razne faze nekog radnog procesa, same
radnike i radilita, fabrike i pilane. Motivi i teme su uzeti neposredno iz ivota. Daniel Ozmo je boravio u Jajcu,
Olovu i okolnim umama, gdje je pratio radnike i ivio s njima. Crtao je njihove kolibe gdje spavaju na drvenim
klupama ("U kolibi"), prisustvovao je sjei, obaranju i transportu trupaca, posmatrao i biljeio rad u pilani.

Zanimanje za ivot umskih radnika bilo je u poetku jednako kao i za radnike kraj uarenih pei ("U livnici") ali se
ta tema postepeno izdvajala i nametala svojom irinom i cjelovitou pa je Ozmo konano uobliava kao poseban
ciklus i izdaje kao mapu grafika pod nazivom "Iz bosanskih uma", 1939. godine. Tematika mape je autentina i
prvi put se pojavljuje ovako razvijena. Za Ozmu ona predstavlja krunsko djelo u njegovom opusu i kratkom ivotu.
Njenim objavljivanjem Ozmo je kao umjetnik i kao napredni intelektualac uobliio svoju misao i svoj izraz. Njegov
"Autoportret" nastao do 1937. godine, predstavlja moda i najbolje grafiko ostvarenje ovog perioda u Bosni i
Hercegovini. Na njemu je on pokazao kako je znao da izrazi i oblikuje ljudski lik, njegove individualne vrijednosti,
kako je na jedinstven nain, u tako jednostavnoj formi, ostvario spoj plastikih, vajarskih i grafikih elemenata.
Svoj autoportret pretvorio je u uzor grafiko-umjetnikih nastojanja toga vremena, a svoj lik u simbol i slutnju
bliskih dana i godina stradanja

Redovni clan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu dr.
Muhamed Kadic roen je 10. aprila 1906. godine u Mostaru. Njegov otac, Alija Kadi, profesor orijentalnih jezika u
mostarskoj i sarajevskoj gimnaziji, studirao je u Beu, dobro poznavao istonu i zapadnu kulturu i kao izraziti erudita
izdao je prvu gramatiku arapskog jezika kod nas i preveo vei broj knjiga sa arapskog jezika
Nakon odlinog uspjeha u sarajevskoj Srednjoj tehnikoj koli, sa 20 godina, upisuje arhitektonski studij na Visokoj
tehnikoj koli u Pragu. Tokom dvije i pol godine studiranja u Pragu intenzivno radi u raznim projektnim biroima da bi
podmirio visoke trokove studija i to prije i bolje upoznao tajne graditeljskog zanata.
Pored toga, student Muhamed Kadi bio je drutveno i politiki veoma aktivan
po povratku u Sarajevo bio je saradnik u birou arhitekte - i njegovog biveg profesora - Duana Smiljania sa kojim je
projektirao i gradio izvanredni stambeni blok dr Zeevia u Ulici Mehmeda Spahe, stambenu zgradu Vakuf Jakub-pae
i zgradu Pedagoke akademije na Obali Kulina bana, sve u Sarajevu. U tim godinama sa uspjehom startuje i na dva
arhitektonska natjeaja u Sarajevu: za dom Narodne uzdanice osvaja drugu nagradu, a za Vakufsku stambenu zgradu
u Titovoj ulici ak prvu nagradu.
Godine 1939. braa Muhamed i Reuf Kadi otvaraju u Sarajevu vlastiti arhitektonski biro
Braa Kadi sa uspjehom uestvuju i na natjeajima arhitektonskih ideja za palatu Spas 1940. godine na Trgu
Osloboenja i za veliki stambeno-poslovni blok Novi Talihan izmeu hotel Evrope i Gazi Husrevbegove ulice, 1940.
godine, za koju su dobili prvu nagradu.
Ponovo sa bratom Reufom, 1947. godine grade, u izrazito nepovoljnim uslovima, izuzetan stambeni ansambl na
Didikovcu, koji je tih godina bio u ii interesovanja jugoslavenske strune javnosti. Iznenadna pojava ovog
ansambla ocijenjena je kao nagovjetaj krupnih drutveno-ekonomskih promjena i naprednih shvaanja prostornooblikovnih odnosa u arhitekturi i urbanizmu suprotstavljenih prvobitno zagovaranim sovjetskim uzorima. Slobodno
plasirani troetani blokovi niz zelenu padinu, sa terasama koje ih zglobno i povezuju i dijele, sa dosta stakla na
osunanoj strani, uz transparentnost i prohodnost u parteru, bili su izvanredno materijalizirani postulati aktualnih novih
tendencija evropskog urbanizma i oblikovanja u graenju. Ovom stambenom ansamblu 1947. godine prethodila je
izgradnja etiri stambena bloka znalaki plasirana na dva mjesta u strukturi ue gradske jezgre grada - Ulica branilaca
Sarajeva - po ideji brae Kadi.