A c h a r y a

PLAN
KRIST
Kako je skupina urotnika iz misterijskih kola, religijskih
organizacija i masonskih loa stvorila dravnu religiju
kojom su zavladali Rimskim carstvom i svijetom

TELEdisk, 2009.

UVOD
Iako sjajno razotkriva pozadinu nastajanja hrianstva, ova knjiga je dobar primer kako se
zamenjuju teze.
U elji da se razoblie neke prevare na kojima se zasniva lana istorija koju danas imamo, kao to
je istorija crkve, i da se sama pojava Isusa prikae kao mit i zavera, teite kritike se toliko stavlja
na mit, da se sam mit koristi kao dokaz da istorija nije tana.
Ako za neto nema istorijskih i materijalnih dokaza (posle svih manipulacija koje i sama knjiga
dobro razotkriva), ne znai da se to nije ni dogodilo. Moda su manipulatori sami sakrili dokaze
kada su ve imali toliku mo da naprave tako veliku manipulaciju.
Otuda se, razotkrivanjem mitova i manipulacija, u ovoj knjizi tvrdi da Isus nije ni postojao, kao
ni Buda. Kao dokaz se navode svi mogui mitovi koji su nastali oko njih. Ali, otkada je mit dokaz
da se neto zaista nije ni dogodilo? Tim pre je taj metod neodriv jer se mnogi mitovi ovde
prikazuju proizvoljno, povrno i pogreno.
S druge strane, postoje dokazi koje autorka ne vidi, a to su sama uenja Isusova i Budina.
Njihove rei koje su dospele do nas su vie nego dovoljan dokaz za njihovu stvarnost, ma kakva ona
bila.
Njihove rei su takve da je apsolutno nemogue da su ih izmislili ljudi kojima je vrhunac
inteligencije da smiljaju lai i zavere za budua pokolenja ili zarad politikih interesa.
Svakome ko razume njihovu poruku jasno je da ona predstavlja venu istinu, nezavisno od toga
kakva je bila istorijska realnost u kojoj je nastala.
Drugim reima, autorka uopte na vidi ezoterino i duhovno znaenje hrianstva. tavie, ona ga
sistematski prenebregava i zatire. Sve svodi na prevaru. Ako se istorijski Isus i njegovo raspee nisu
dogodili, to ne znai da cela ta pria nema duhovnu vrednost zbog koje je trebalo izmisliti celu stvar
i predstaviti je ljudima - a to je vaskrsenje ili transcendencija telesnog u Boansko kao sutinski
ideal ovekov, kao sutinu ovekovog postojanja.
Zapravo, taj ideal je toliko savren da je teko zamisliti da se mogao istorijski dogoditi. On je
zapravo neto to ovek tek treba lino da ostvari. Zato ga je trebalo inscenirati kroz mit i nametnuti
kao veru. Makar i lairanjem. Sama realnost u kojoj ivimo jeste iluzorna, pa je otuda i iluzija
ponekad nuno sredstvo delovanja u njoj. Taj ideal je vredan toga. Zato taj mit o boanskom
vaskrsenju i postoji pre Isusa i u drugim kulturama, kako se u knjizi i razotkriva. Vaskrsenje u
Boansko je toliko sutinsko oveku da je projektovano u mit u gotovo svim kulturama sveta, na
ovaj ili onaj nain.
U svom najdirektnijem i najtanijem izrazu, na introvertnom Istoku, ostvarenje boanske prirode
u oveku izraeno je kroz praksu transcendencije uma i tela, u Patanjalijevim Joga sutrama i praksi
meditacije, koja se nastavila u budizmu, a u najdaljem i najgrubljem izrazu, na ekstrovertnom
Zapadu je projektovana u mit kao vaskrsenje, ili ak u istorijski dogaaj, kako se predstavlja u
hrianskom mitu.
Tako moemo biti i zahvalni njegovim tvorcima koji su inscenirali celu priu oko Isusa,
nezavisno od toga da li je Isus postojao ili nije. On vie nije vaan. Ideja vaskrsenja je vana.
Uostalom, on se i po samoj prii rtvovao zbog nje.
Posebna je pria zato je kroz tu insceniranu veru, hrianstvo, bilo toliko nasilja, terora i lai.
Moda je to poticalo upravo od sila koje su pruale otpor ovekovom vaskrsenju u viu, Boansku
svest (Iluminati, reptili, Jezuiti...). Sve ima svoju suprotnost. Gde bi se inae te sile ubacile da
najefikasnije deluju, nego upravo u samu crkvu, odnosno predstavljale se kao sama crkva? Zato nije
neophodno poistoveivati to dvoje: sam duhovni smisao sa praksom njegovog sprovoenja kroz
vekove. A to se upravo radi u ovoj knjizi. Zapravo, sile koje se suprotstavljaju ovekovom
vaskrsenju upravo to i rade: celu istoriju crkve su naruile i okrvavile i sada je prikazuju kao mit. I
sada ga ovom knjigom razotkrivaju da bi navodno dokazale da je i samo vaskrsenje mit.
Znaaj mita o vaskrsenju ima povezanosti sa mitom o ovekovom izgonu iz raja.
1

ovekov izgon iz raja je navodno otpoeo sam Bog time to je naglasio da ne sme jesti sa "drveta
znanja dobra i zla", objektivne svesnosti, i time je naveo oveka da ga okusi i tako pokrene celu
odiseju objektivne samospoznaje kao bogospoznaje. Da mu Bog nije naglasio zabranom, ovek to
"drvo" nikada ne bi ni primetio niti bi znao ta treba da radi. Indirektno je postigao da ovek sam
krene ka samospoznaji kao bogospoznaji.
Slino je na delu i sa mitom o Hristu i vaskrsenju: najpre je ideja vaskrsenja, koja je bila prisutna
svuda u svetu u svim kulturama kao sutinska ovekova intencija, naglaena osnivanjem hrianske
religije i crkve, upravo da bi se oslobodila mitske apstraktnosti i raznolikosti i uinila centralnom
temom i konkretnim zadatkom ovekovim i celog oveanstva - a zatim se cela pria hrianstva
otkriva kao mit da bi se ovek tim indirektnim putem naveo da se i njega odrekne i sam krene ka
samospoznaji kao bogospoznaji - da zaista vaskrsne (transcendira um) a ne samo da tu ideju veito
projektuje van sebe, u veru i crkvu.
Priroda uma je takva da sve nesvesno projektuje van. Zato sve ovo nije moglo da se izvede na
direktan nain. Svako direktno spoljanje i kolektivno ukazivanje na Boansku stvarnost kao ve
datu je lano, zato jer je sam ovek nesvestan. On sanja i zato se na njega moe delovati samo
sadrajima snova, alegorijskim priama i mitovima. Inae e i ono to dolazi iz stvarnosti da doivi
kao deo svoga sna. ovek tek treba lino da postane Boanska stvarnost, da se probudi. Stoga je to
lano (zavereniko) i jedini nain da ono indirektno deluje na oveka u ovom svetu koji je iluzoran.
Svo pratee nasilje i patnja ovih indirektnih metoda, religijskih iluzija, aluzija i zavera, samo su
pritisci i prinude koje nas teraju da se oslobodimo samih tih iluzija, ali su i posledica nae inercije i
nesvesnosti.
Dok za manipulacije sa Isusom i celom Biblijom ima vie nego dovoljno dokaza, koje ni sama
crkva ne krije, od arheolokih i istoriografskih injenica do besmislenih protivurenosti u samom
"svetom pismu", ije razotkrivanje daje veliku vrednost ovoj knjizi - dotle u sluaju Bude toga
uopte nema: sve njegove rei zapisane u palijskom kanonu poseduju potpunu doslednost i
originalnost, a tu su i mesta i savremenici koji potvruju Budinu istorijsku autentinost. Osim toga,
nema nikakvog razloga da Buda bude lairan. Budizam je u potpunosti meditativan i individualan,
ne zasniva se na teokratiji niti na politikoj manipulaciji. Osim kod lanog budizma, tibetanskog
Lamaizma koji uveliko lii na katoliku crkvu, i danas je njen miljenik. Ako je autorka imala u vidu
tibetanski budizam onda je donekle u pravu. U lamaizmu je Buda ista nebeska pojava prepuna
fantazija. Ali u izvornom i pravom Budinom uenju ne postoji sumnja u autentinost niti ikakvog
traga istorijskim manipulacijama kao to je to sluaj u Rimskoj crkvi. Stoga moemo zameriti
autorki to ne poznaje bolje budizam i ne razlikuje izvorni, pravi budizam od lanog tibetanskog
budizma koji je zapravo demonizam i amanizam uvren u surovu teokratiju koja se samo
maskira budistikim uenjem.
Uostalom uvodni moto cele ove knjige je izvod iz jednog Budinog govora, jedinstvenog u svetu
svih religija. Tako da s njime autorka protivrei samoj sebi kada i pojavu Bude pokuava da svrsta u
istu vrstu mitolokih manipulacija kao sa Isusom. Trebala je da se dri svog podruja koje odlino
poznaje: istorije hrianske crkve i svih njenih manipulacija. Stoga je ova knjiga od velike koristi za
razotkrivanje tih manipulacija, iako se u svom dokaznom postupku ponajvie oslanja na masonske
izvore i autore, pa je otuda i sama izvor svojevrsne manipulacije. Po svemu sudei ovu knjigu su
sami masoni i napisali, i samo podmetnuli lepu plavuu Acharyu, verovatno erku jednog od njih,
da pozira za javnost.
Jedna od glavnih obmana u ovoj knjizi je zakljuak da su hriansku crkvu i ceo mit o Hristu
stvorili Gnostici (Eseni, Terapeuti) koji su pre Hrista imali razvijenu mreu tajnog drutva ("sve
do Kine" tvrdi autorka). Svi su se oni lukavo unapredili u hriane i tako osvojili svet. Previa
injenicu koja uopte nije skrivena niti lairana, da je Rimska crkva progonila Gnostike vekovima,
spaljivala i njih i njihove tekstove, a da je ona ta koja je stvorila crkvu kakvu i danas imamo. Ova
obmana se u ovoj knjizi namee da bi se sakrila istina da iza Rimske crkve stoje (ljudsko-reptilski)
hibridni vladari, da oni i danas vladaju pomou masona, i da su oni satanisti - u svim moguim
aspektima razumevanja tog pojma.
2

Tako sada moemo sloiti sliku ta se zaista dogodilo: gnostike i misterijske kole su kristalisale
uenje o vaskrsenju, kao sutini ovekovog postojanja i bogospoznaje. Verovatno je tome najvie
doprineo i jedan od njihovih najveih majstora, danas poznat pod kasnije nametnutim imenom Isus
Hrist, a bio je takoe poznat i kao 'Sin Boiji' to je titula posveenika u misterijskim kolama, a ne
genealoka injenica. Taj pokret se toliko irio da je ugrozio vlast u Rimu. Zato su rimski hibridni
vladari preuzeli taj pokret, zapravo prisvojili su falsifikovanjem samo njegovu spoljnu formu, a
sutinu prokleli i progonili kao jeres, i napravili Rimsku "hriansku" crkvu, kakvu i danas imamo.
Ona je u svom 'hrianstvu' potisnula znaaj vaskrsenja i svo teite stavila na kontrolu uma
nametanjem mentaliteta grenosti i stradanja (i naeg i Isusovog "za otkup naih grehova").
Na koji nain je crkva potisnula znaaj vaskrsenja? Tako to ga je projektovala kao bukvalan
istorijski dogaaj. Tako je stvorila kontraefekat: to se ve dogodilo, ne treba vie da teite toj svrsi
postojanja, vaskrsenju, to je previe za vas, vi samo jedite i radite, "Sin Boiji" je to uradio za vas,
ak je i sve vae grehe preuzeo (otkupio - za njih je to sve trgovina), treba samo da budete potpuno
pokorni njegovom ivom predstavniku na zemlji - rimskom papi.
Na isti nain kao i vaskrsenje, potisnut je smisao i znaaj ovekove boanske sutine. Po svojoj
sutini svi smo mi 'sinovi boiji', kako su i uile gnostike kole, odnosno individualna olienja
Apsoluta. Potiskivanje te injenice uinjeno je uspostavljanjem jednog ('jedinorodnog') Sina
Boijeg, Isusa hrista, koji po crkvenoj dogmi nije to samo meraforiki, ve mu je Bog i bioloki
otac. To je projektovano kao istorijski dogaaj, da ne bi vie bilo najdublja istina svakog oveka.
ovek je po toj dogmi iskonski grean i sluga boije teokratije. I to je uinjeno po ugledu na ranije
'sinove boije' a to su bili svi faraoni u Egiptu, zatim Horus, sin Izide i Ozirisa, Tamuz ili Mitra u
Vavilonu, sin Semiramide i Nimroda, zaetnika Mitraizma, najrairenijeg kulta u starom Rimu,
kome je pripadao i car Konstantin. Svi su oni bili modeli boga, boginje i njihovog 'sina boijeg'.
Jevrejski Bog, Devica Marija i Isus samo su poslednji u tom nizu.
Ta vladarska crkva se nije primila u narodu, bila je omraena i prozrena, zato je bilo potrebno
puno progona, nasilja i straha da se uvrsti njena vlast. To je trajalo sve do estog veka kada su u
Rimskoj crkvi shvatili da im treba pomo u borbi protiv Gnostika i pravih Isusovih uenika. Tu
pomo su sami stvorili u vidu Islama, religije koju su sami pokrenuli meu Arabljanima. Postoje
dokazi u Rimu da su oni planirali, pomagali i finansirali sve muslimanske ratove i osvajanja, ali
kada su muslimani ojaali postali su dovoljno samostalni da nisu morali da ispunjavaju sve zahteve
Rimske crkve, posebno one koji su se odnosili na predaju Jerusalima kao centra svetske vlasti
hrianske, katolike crkve. Muslimani su ga zadrali za sebe, i tako je nastao mali sukob koji traje
do danas, pri emu obe strane paze da ne otkriju zajedniku tajnu: ko je i zato stvorio islam.
Uostalom, u planu je masona i njihovih gospodara da srue crkvu kakvu su sami napravili u
davnim vremenima, jer su nastala nova vremena i novi metodi manipulacija i kontrole masa. Nove
tehnologije, ipovi i hemikalije, mnogo su efikasniji u kontroli masa od zastarele i provaljene
ideologije. Nameravaju da svoju zastarelu crkvu preobraze u jednu svetsku religiju sa seditem u
Jerusalimu i otuda potiu svi savremeni sukobi sa muslimanima, jer su im ovi zauzeli plac za
gradnju hrama svojom damijom Al Aksa.
Zato im treba verovati kao izvorima informacija. Niko bolje od njih ne zna kako je hrianska
crkva nastala.
Stoga je ova knjiga odlian primer kako manipulacije nastaju i kako se nastavljaju stalnom
promenom na istoj osnovi.

SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD
I - POTRAGA ZA ISUSOM KRISTOM
2- SVETA TVORNICA KRIVOTVORINA
3-BIBLIJSKIIZVORI
4-NEBIBLIJSKI IZVORI
5 - DALJNJI DOKAZI 0 PRIJEVARI
6-FIZIKI DOKAZI
7-MITO HEBREJSKOM MONOTEIZMU
8-LIKOVI
9-ASTROLOGIJA I BIBLIJA
10-SIN BOJI JE SUNCE BOJE
11- UENICI SU ZNAKOVI ZODIJAKA
12- EVANEOSKA PRIA
13- DRUGI ELEMENTI I SIMBOLI KRANSKOG MITA
14- PATRIJARSI I SVECI SU BOGOVI DRUGIH KULTURA
15- ETIMOLOGIJA PRIA PRIU
16-ZNAENJE OTKRIVENJA
17-BIBLIJA, SEKS I DROGE
18 - ESENI, ZELOTIISADOKITI
19- ALEKSANDRIJA - LONAC ZA PRIPRAVU KRANSTVA
20-A SADA RIM
21-STVARANJE MITA
22-IZ EGIPTA ILI INDIJE?
23 - DOKAZI 0 DREVNOJ GLOBALNOJ CIVILIZACIJI
ZAKLJUAK
0 PISCU
BIBLIOGRAFIJA

1
70
23
34
41
59
65
86
97
773
7JS
760
730
798
232
254
273
283
293
374
333
349
370
391
404
422
432
433

PREDGOVOR
Osloboenje ljudskoga uma nikada nisu podupirali glupani; podupirali su ga razuzdani pojedinci
koji su odvlaili mrtve make u svetita i potom raskalaeno nastavljali svoj put cestama ovoga
svijeta, dokazujui svim ljudima da je sumnjati ipak sigurno te da je bog u svetitu ogranien, kako
u svojoj moi, tako i u obmani. Jedan grohotan smijeh vrijedi deset tisua silogizama. Ne samo da
je uinkovitiji nego i daleko inteligentniji.
H.L. Mencken

Potraga za konspirativnim korijenima imena autorice ove knjige kree se zaobilaznim putem. Acharya" znai uitelj", ali ta titula priziva sliku malena starca u
Indiji. Mahatma Gandhi je, na primjer, tu titulu dodijelio svom duhovnom nasljedniku, Acharyji Vinobi Bhaveu koji je zaeo pokret Bhoodan u Indiji poetkom 50-ih
godina prologa stoljea. Tonije, ova rije znai nastavnik, odgojitelj" (Preceptor ;
ii/'. prev.), ravnatelj kole. Uenici bi ovu definiciju mogli i dodatno precizirati da
<tkriju da, dodue samo u nekim rjenicima, rije preceptor y" ukljuuje i referencu
na Vitezove Templare, red navodno osnovan 1119. kako bi se zatitili hodoasnici u
Svetu zemlju tijekom Drugog kriarskog rata sve do njegove zabrane i prelaska u tajno djelovanje dva stoljea kasnije. Danas Slobodno zidarstvo tvrdi da svoje podrijetlo
vue iz ovoga srednjovjekovnog bratstva.
Ovakvo razmiljanje ni na koji nain ne sugerira da Acharya S prisvaja uiteljsku
litulu ili neposredno srodstvo sa Slobodnim zidarima premda je pomogla repopulai izaciji eseja Thomasa Painea o masonskom tovanju Sunca. Acharyjino preceptorsivo ivi u cyber svijetu, na internetskoj adresi www.truthbeknown.com, na njezinoj
diskusijskoj listi, kroz njezine postove na e-mjestima kao to su konformist.com i
Stcamshovel Press koji izdajem upravo ja, te kroz njezin neprofitni Institut za tonost
povijesti (Institute for Historical Accuracy). Acharya S isto tako nije neki ljubazni mali
stari guru. Njezino pisanje odraava opaku otroumnost i inteligenciju osobe koja nevoljko podnosi budale. Pod sjajnim vodstvom Boba Dobbsa na njezinoj internetskoj
stranici te rijei Bog je BORG" nalaze se eseji/tirade o Zemlji i kozmosu, postojanju
ili nepostojanju Boga", manjku duhovnosti u organiziranoj religiji, kao i zavjerama
i injenicama vezanima za NLO-e i izvanzemaljce. Vjernici/teisti doivljavaju moja

stajalita kao netolerantna"- pie ona - dok se pak nevjernici/ateisti protive misticizmu i u meni vide nekoga tko stvara nova vjerovanja... Ne elim ivjeti u svijetu u
kojem su svi obmanuti slijepim vjerovanjem, a isto tako ne elim u potpunosti odbaciti svu matu i boje."
Suvremenou i neposrednou proet stil pisanja Acharyju S razlikuje od ostalih, to iznenauje s obzirom na to da u svojem nauku nastoji spasiti drevna shvaanja od relativno modernih iskrivljavanja judeokranske kulture. Svojim stilom i
sposobnou opaanja podsjea na pokojnog romanopisca i satiriara Williama S.
Burroughsa i nesumnjivo se slae sa sljedeom njegovom ocjenom: Moda je temeljni koncept u mom pisanju vjera u arobni univerzum, univerzum mnogih bogova koji su esto u sukobu. Paradoks svemonog Boga koji sve vidi, a ipak doputa
patnju, zlo i smrt ne pojavljuje se." I doista, Acharya S voli rei: Ne postoji jedan
jedini divovski muki Bog koji upravlja svime. est je milijardi malenih bogova koji
se natjeu za tu poziciju."
Ono to je moda najzanimljivije vezano za djelo Acharyje S jest injenica da
usprkos njezinom demagokom buntovnitvu iza nje stoji impresivna akademska
pozadina. Ona pripada jednom od najistaknutijih svjetskih instituta za prouavanje
starogrke civilizacije - Amerikoj koli za klasine studije u Ateni. Predavala je na
Kreti i radila na arheolokim iskapanjima u Korintu, na mjestu gdje se Pavao po
legendi obratio Korinanima, te u Novoj Engleskoj. Mnogo je putovala Europom i
slui se" grkim, francuskim, panjolskim, talijanskim, njemakim, portugalskim
i drugim jezicima. itala je Euripida, Platona i Homera na starogrkom, Cicerona
na latinskom, kao i Chaucera na srednjoengleskom te prouavala Bibliju - na engleskom, u hebrejskom originalu i na grkom - dovoljno dugo da je poznaje i razumije
bolje od veine sveenstva.
I tako, koliko god zabavna i pouna bila dharmina bitka koju Acharya S vodi
putem svoje razotkrivajue cyberproze, ova knjiga, PLAN KRIST: Razotkrivanje jedne
od najveih svjetskih zavjera - nastanka kranstva, odraava uenost iz koje izviru
njezina vatrena i strasna stajalita. Nekim e itateljima neki njezini aspekti biti poznati. Na primjer, njezino istraivanje o nedostatku dokaza za postojanje povijesnog
lika Isusa Krista sadri podatke koje sve vie prihvaaju ak i kranske revizionistike skupine kao to je The Jesus Seminary. Ma koliko takvi sadraji podjarivali mnoge krugove, oni su za Acharyju S tek poetak. Svom snagom i podastirui injenice
zadire u mnoge druge nepovijesne linosti, obmanjujue crkvene muljae i pogreno
predstavljenu povijest, kroz poglavlja koja sadre mitoloke reference i detalje iz legendi. Ona se vraa astronomskim i kozmolokim elementima biblijskih tekstova koji
su daleko stariji od iskrivljenih verzija koje se tuju u crkvama. Glavna teza njezina
djela - da je kranstvo stvoreno umjetno, iz starijih religija kako bi se uvrstila rim-

PREDGOVOR

ska dravna kontrola nad tim religijama te razliitim misterijskim kolama i tajnim
drutvima - daje bogat izvor gradiva za razmiljanje svima koji prouavaju zavjere.
Acharya S jednako jasno naznauje postojanje drevne globalne civilizacije.
I dok e neki propitivati motive stvaranja takvog jednog monumentalnog rada
koji e nesumnjivo potresti poglede na stvarnost mnogih ljudi, Acharya S mi je s velikom dozom sigurnosti rekla da je jedan od razloga za stvaranje ovog djela injenica
tla je prvo desetljee svoga ivota provela doslovce bolesna od rata, nasilja, smrti i
ljudske nehumanosti prema drugim ljudima i stvorenjima. Takvo opako ponaanje
preesto se dogaalo upravo zbog religije i neutemeljenih vjerovanja. Obmane religijskog biznisa su zastraujue i krajnje je vrijeme da ih se razotkrije." Amen.
Kenn Thomas
Sijeanj, 1999.

Ne vjeruj zato to tako kau neki stari rukopisi, ne vjeruj zato to je neto opeprihvaeno miljenje, ne vjeruj zato to su te od djetinjstva tjerali da vjeruje, nego prosudi istinu i ako nakon to
je paljivo ispita i ralani uvidi da e svima initi dobro, vjeruj u nju, ivi u skladu s njom i
pomozi i drugima da ine isto.
Buda

Povijest religioznog vjerovanja na Zemlji duga je i raznolika, sadri ideje, doktrine i rituale svih vrsta uz pomo kojih se eli umilostiviti i umoliti bogove i boice. I
premda mnogi vjeruju da je religija dobra i neophodna, nijedna ideologija ne izaziva
takve razdore kao to to ini religija, rascjepljujui ovjeanstvo na razne naine, od
ekstremnog rasizma, preko seksizma, pa ak do specizma (diskriminacija bia na temelju vrste, op. prev.). Religija je zapravo ovisna o podjelama jer iziskuje neprijatelja,
bilo zemaljskog ili nekog u nekoj drugoj dimenziji. Religija nalae da neki ljudi budu
posebni ili izabrani, a drugi nemoralni i zli, preesto inzistirajui na tome da je dunost onih izabranih" da unite ove potonje. Uz to, organizirana religija samom boanstvu daje lice koje je sektako, seksistiko i rasistiko, prikazujui tako, na primjer,
mukog boga nekog odreenog etnikog podrijetla. Rezultat je da se ovjeanstvo
kroz stoljea meu sobom potpuno podijelilo i odvojilo od prirode i ivota oko sebe
do te mjere da se sada nalazi na rubu kaosa.
U ime Boga i religije poinjeno je vie strahota nego to je to dokumentirano, ali
neki se primjeri mogu navesti, ba kao i ocjena naina na koji religije funkcioniraju:
Molohove vatre u Siriji, svirepa sakaenja u ime Astarte, Cybele, Jehove; barbarstva vladarskih
poganskih muitelja; jo stranije muke koje su rimsko-gotiki krani nanosili svojoj brai; neljudske okrutnosti kojima su svjedoile vicarska, Francuska, Nizozemska, Engleska, kotska, Irska, Amerika nisu dovoljno snane da upozore ljude na neizreciva zla koja proizlaze iz pogreaka
povezanih s religijom, posebno kad se Bogu Ljubavi pridaju okrutne i osvetljive strasti zabludjelog
ovjeanstva i kad se ini sve da krv u njegovim nosnicama zamirie slatko, a uzdasi agonije budu
glazba za njegove ui. ovjek nikada nije imao pravo uzurpirati iskljuivo Boje pravo te osuivati

i kanjavati druge zbog njihova vjerovanja. Rodimo li se u protestantskoj zemlji, takve smo i vjere.
Da smo svjetlost svijeta ugledali u sjenci Bazilike sv. Petra u Rimu, bili bismo revni katolici; da smo
se rodili u idovskoj etvrti Alepa, osuivali bismo Krista kao varalicu; u Carigradu bismo zazivali
Allah il Allah, Bog je velik, a Muhamed je njegov prorok!" Roenje, mjesto i obrazovanje daju
nam nau vjeru. Malo je onih koji vjeruju u neku religiju jer su ispitali dokaze njezine autentinosti
i donijeli primjeren sud odvagavi svjedoanstva. Nijedan ovjek od njih deset tisua ne zna nita o
dokazima za svoju vjeru. Vjerujemo u ono to nas naue, a najfanatiniji su oni koji znaju najmanje
o dokazima na kojima se njihovo vjerovanje zasniva1.

ak se i danas, kad se ljudska vrsta voli praviti da je evoluirala, diljem svijeta

vode bitke oko toga iji je bog vei i bolji, a religijski fanatici raznih vjera uvijek
iznova trae i dobivaju krv nevjernika" i neznaboaca". Malo je iole starijih religija
prolo neokrznuto nebrojenim krvoproliima. I dok je islam trenutno izvor velikog
straha u svijetu, kranstvo je daleko najkrvavija religija u povijesti:
... i nakon najkraeg pogleda na povijest kranskih crkvi - stranu srdbu i osvete sveenstva i
sekti jednih protiv drugih u etvrtom i petom stoljeu nove ere, kriarske ratove protiv hereze
kod Beziersa i drugdje, masakre Albigenza u dvanaestom i trinaestom stoljeu, progone vjetica i
njihova spaljivanja u esnaestom i sedamnaestom stoljeu, gnjusne ratove dvadesetog stoljea koje
je potaknula znanost, a uz blagoslov biskupa - strahote goleme kao i bilo koja za koju moemo
optuiti Asteke ili Babilonce - moramo zastati2.

Branitelji kranstva tvrde da je ono okonalo ljudsku rtvu. To je moda i istina,

.ili da bi u tome uspjelo moralo je rtvovati milijune ljudi. Krani takoer tvrde da je
kranstvo ukinulo ropstvo, to je netona tvrdnja jer ne samo da su krani uvelike
prakticirali ropstvo ve i sama ta ideologija slui kao ugnjetavanje i podjarmljivanje
ilue: Vjeruj ili idi u pakao. Predaj svoju volju Bogu ili vjeno pati." Kao to navodi
Barbara Walker: Antropolog Jules Henry je rekao: 'Organizirana religija, koja se voli
smatrati majkom milosra, davno je izgubila pravo da to tvrdi zbog svoje organizirane potpore organiziranoj okrutnosti 3 .'"
Kako bi prebacili stranu krivnju s ramena vlastite vjere, zagovornici religije su upirali prstom u navodno sekularne ideologije kao to su komunizam i nacizam kao ugnjetavae i ubojice ljudi. Meutim, malo ih uvida ili priznaje da su zaetnici komunizma bili
idovi (Marx, Lenjin, Hess, Trocki) 4 i da su najnasilniji voe obaju ovih krvavih pokreta
bili rimokatolici (Hitler, Mussolini, Franco) ili pravoslavni krani (Staljin). Despotske
su to, dakle, i netrpeljive ideologije koje raaju faistike diktatore. Drugim rijeima, ti
pokreti nisu bili ateistiki", kao to to tvrde religionisti. I doista, Hitler se proglasio kraninom" i borcem za svog Gospodina Spasitelja" rabei slavni prizor u hramu u kojem
Isus istjeruje leglo zmija i guja" kao motivaciju za svoje zloine5. Hitler je rekao:

Nebitno je je li neki idov astan. On posjeduje odreene osobine koje mu je dala priroda i tih
se osobina nikada ne moe rijeiti. idov je za nas tetan... Moj kranski osjeaj navodi me da
budem borac za svog Gospodina i Spasitelja. Vodi me ovjeku koji je, neko usamljen i sa svega
nekoliko sljedbenika, shvatio kakvi to idovi doista jesu i pozvao ljude da se bore protiv njih... Kao
kranin, dugujem neto svom vlastitom narodu.

Hitler je isto tako jednom svom generalu rekao sljedee: Ja sam sada, kao i prije,
katolik i zauvijek u to i ostati." O tome je li Hitler bio pravi" kranin moglo bi se
raspravljati jer je kranstvo navodno smatrao idovskim izumom i dijelom zavjere
za dominaciju svijetom. Uz to, Hitlerova je baka s oeve strane navodno bila idovka.
Hitler je, meutim, odgojen kao rimokatolik i u velikoj ga je mjeri impresionirala
mo crkvene hijerarhije. Povlaivao joj je te nju i religiju koristio kao oruje. Za itavoga trajanja svog reima Hitler je usko suraivao s Katolikom crkvom, ponitavajui mnogobrojne tube protiv nje i razmjenjujui s njom velike svote novca. Uz to,
tisuama nacista Vatikan je, kao i multinacionalne vladine agencije, kasnije ponudio
siguran izlaz na mnogobrojne lokacije, ukljuujui Sjevernu i Junu Ameriku, preko
takorske linije" iz Njemake kroz vicarsku i Italiju. 6
U stvari je Hitler samo nastavljao dugu tradiciju optuivanja idova kao Kristovih
ubojica", to je optuba koja se nebrojeno mnogo puta koristila kroz stoljea, svaki put
kad bi Katolika crkva eljela provesti pogrom protiv idova i zaplijeniti im imovinu. Dogaaji iz Drugoga svjetskog rata bili su zapravo tek strana kulminacija stoljetne politike
koju je otpoela Crkva, a nastavio Martin Luther, to je Hitleru bilo vrlo dobro poznato.
Hitler je prihvaen kao kranski instrument, kao to navodi Barbara Walker:
Uspon Hitlerove Njemake zanimljiv je sluaj i prikazuje naciju koju je pomeo militaristiki osjeaj udruen s osjeajem boanskog poslanstva. Crkve su prihvatile Hitlerovo hukanje na rat s
vjerskim ushitom. U travnju 1937. godine jedna je kranska organizacija u Porajnju donijela rezoluciju po kojoj je Hitlerova rije postala zakon Boji i posjedovala boanski autoritet". Ministar
za crkvene poslove u Treem Reichu Hans Kerrl je objavio: Pojavio se novi autoritet za ono to
Krist i kranstvo doista jesu, a to je Adolf Hitler. Adolf Hitler ... je istinski Duh Sveti." I tako su
mu poboni dali svoj blagoslov, a crkve su mu dale blagoslov Boga.7

Hitler i ponaanje Crkve, meutim, nisu bilo nikakvo zastranjenje u povijesti

kranstva jer je ta religija sa svojim pripadnicima koji su se okretali terorizmu od
samog poetka bila netrpeljiva, gorljiva i nasilna. Na primjer, dok je blagoslivljao mirotvorce, pozivao na ljubav i pratanje neprijateljima i prijestupnicima, blagi" je Isus
istovremeno i paradoksalno izjavio i sljedee:

Nemojte misliti da sam doao da na Zemlju donesem mir; nisam doao da donesem mir, nego
ma. Doao sam da ovjeka okrenem protiv njegova oca, ker protiv njene majke, snahu protiv
svekrve; neprijatelji e ovjeku biti oni u njegovu vlastitom domu. (Matej 10:34)
Isus nadalje kazuje da e n a r o d ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kra
Ijevstva". Na taj je nain Isus u nekoliko reenica u n i o ekstremne podjele, p o b u n u i
neprijateljstvo, gdje god se kranstvo irilo. M e u t i m , pozivajui na taj nain svoje
sljedbenike na nasilje, Isus je nastavljao stoljetnu idovsku misao k o j o m se pozivalo
na islrebljenje" ne-idova, tj. nevjernika", kako bi to rekli krani. P r i m j e r takvog
judeokranskog

fanatizma bio je apostol Pavao, koji je bio nasilni zelot i koji je kao

idov prvo p r o g o n i o krane, a kao kranin p o t o m terorizirao pogane. Kao to na

vodi Joseph Wheless u svom djelu Forgery in Christianity:
Pavao, taj nedosljedni prevrtljivac, progonitelj-plaenik ranih krana eljan pokolja, a sada /bog
profita njihov glavni apostol progonitelj, opetovano proglaava ekskomunikaciju svih otpadnika
od njegovih praznovjernih i muiteljskih doktrina i dogmi, sve one koje sam predao Sotoni" (I
l im. i, 20) kad pie svom ueniku Timoteju. Hebrejima koji ga ismijavaju upuuje ovo pitanje:
Tko prekri zakon Mojsijev, bez milosra biva pogubljen...: Zamislite koliko e goru kaznu zavri
jedjeti onaj tko Sina Bojeg pogazi?" (Heb. x, 18, 29). Svi takvi stoje za primjer, ispatajui kaznu
u vjenom ognju" (Poslanica Jude apostola 7); da budu osueni svi koji nisu povjerovali istini"
(Druga poslanica Solunjanima ii, 12); pa ak i onaj tko dvoumi, osuen je" (Poslanica Rimljanima
xiv, 23). Ovog Pavla, koji s takvim nadutim fanatizmom proklinje diljem zemlje sve koje smatra
neprijateljima" svojih dogmi najprije vidimo kako pristaje da se smakne" prvi muenik Stjepan
(Djela apostolska viii, 1); vidimo ga potom kako vie i prijeti zemljom, zadahnut prijetnjom i po
koljem prema uenicima Gospodnjim" (Djela apostolska, ix, 1), novim preobraenicima na novu
vjeru. Zatim, kad je iznenada i sam priznao udesno obraenje", njegovi stari uitelji okreu se
protiv njega i pokuavaju ga pogubiti, a on bjei da se skloni tim istim uenicima, ega su se oni
svi uplaili (Djela apostolska ix, 23-26) te odmah poinje prijetiti i maltretirati sve koji nisu eljeli
vjerovati njegovim novim propovijedima. Elima, koji im se usprotivio", hrabri novi dogmatiar
oinuo je pogledom i sasuo mu u lice s puno nadmenog prijekora: Pun svake lukavosti i previ
tljivosti, sine avolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane iskrivljavati ravne
putove Gospodnje?" (Djela apostolska xiii, 8-10). Navodi se ak da je i krotki i njeni Isus" izrekao
fatalnu opomenu: Bojte se vie onoga koji moe i duu i tijelo pogubiti u paklu." (Matej 10:28)
- ovdje po prvi put prijeti sam Isus Krist kako bi se izazvao strah od nevjerovanja. Pavao strah
dovodi do vrhunca kad kae: Strano je upasti u ruke Boga ivoga." (Heb. X, 31)8

Mit o masovnom muenitvu

Zajedno s priom da je kranstvo zapoelo s Princom mira" dolazi i mit da su
rani krani bili njeni jaganjci" koje su avolski Rimljani u velikom broju servirali
kao muenike za vjeru". Taj mit o muenitvu zapoinje odlomkom rimskog povjesniara Tacita u kojemu otro kritizira Nerona zbog ubojstva ogromnog broja"
krana 64. godine u Rimu. Meutim, taj je odlomak krivotvoren, jedan od mnogih
koje su sastavili urotnici u djelima antikih autora, a malo je drugih dokaza o takvim
progonima za vrijeme Nerona ili Domicijana, navodnoga zloglasnog progonitelja krana. Kao to G.A. Wells kae u Did Jesus Exist?:
... najraniji nedvosmisleni kranski spomen progona za vrijeme Nerona jest izjava koju je dao
sardski biskup Meliton oko 170. godine nove ere. Bilo bi iznenaujue da je ogroman broj" krana ivio u Rimu ve 64. godine... Dokazi o progonima za vrijeme cara Domicijana, priznaje se,
zaista su [takoer] vrlo maleni.9

Progoni koje su krani doivljavali nisu bili toliko strani kao to to predstavlja
ju propagandisti, niti po broju, niti po okrutnosti:
Ovi oblici kanjavanja [krana] nisu poznavali smrtnu kaznu kao najveu javnu mjeru kanjava
nja: koliko je poznato, sve do 180. godine nijedan vladar u Africi nije pogubio kranina. Potkraj
40-ih 3. stoljea Origen je s mnogo rijetko viene iskrenosti ustvrdio da je malo" krana umrlo
zbog svoje vjere... Kako ree, lako ih se moglo prebrajati. 10

Tu je i urednik Euzebijeve Povijesti Crkve, koji spominje:

Ustvari, sve do progona za vrijeme cara Decija (250.-51.) na razini carstva nije bilo progona krana po naredbi careva."

Kako bi poduprli svoje tvrdnje o masovnom muenitvu, poboni su krani oko

9. stoljea zapoeli krivotvoriti povijest muenitva. Walker navodi:
Muenici kao rtve znamenitih rimskih progona" za vrijeme careva kao to su Neron i Dioklecijan, sedam stoljea ranije, velikim su dijelom u to doba izmiljeni, budui da nije bilo spomena
o takvim posebnim muenitvima. Imena su birana nasumino s drevnih nadgrobnih kamenova,
a prie o muenitvima pisane po zapovijedi. U stvarnosti je Kranska crkva bila ta koja je vrila
mnogo vie progona i proizvela mnogo vie muenika nego to je to ikad uinio Rim jer je vjerska
trpeljivost bila uobiajen dio rimske politike.12

Kako bi skovali svoje prie o muenitvima, urotnici su koristili idovski apokrit

( etvrtu knjigu o Makabejcima, u kojoj su opisana stravina muenja": Priu iznesenu u toj Knjizi o Makabejcima naveliko su itali Grci i rani krani; sluila je kao
model za prie o kranskim muenitvima." 13 Metode opisane u toj knjizi uznemi
rujue su sline onima koje kasnije koristi Katolika crkva:
ilraari su imali kotae, sprave za iaivanje zglobova, rastezae, kostolomce, katapultove, veli
ki- kotlove, eravnike, vijke za paleve, eljezne tipaljke, klinove, eljezo za igosanje...14

Autor etvrte knjige o Makabejcima dalje opisuje najgore mogue torture, uklju
i'ujui i zloglasne rastezae" kojima su se udovi trgali od ostatka tijela, trganje mesa,
< upanje jezika i utrobe, kao i obaveznu smrt paljenjem. Ove su tehnike s velikim entuzi
1.1/ mom kasnije preuzeli i sami krani, koji su sami postali progonitelji. Wheless kae:
k.ida su krani bili slabi, nemoni i podvrgnuti povremenim progonima kao neprijatelji ljudske
rase" bili su glasni i uporni zagovaratelji slobode svijesti i slobodnog tovanja bilo kojega izabranog
Boga; kranske Apologije" carevima obiluju rjeitim molbama za vjersku toleranciju; to im je, kao
i svima, i prueno Milanskim ediktom i drugim carskim dekretima. Kad su, meutim, Konstantinovom naklonou zasjeli u sedlo drave, sami su se odjednom latili maa i zapoeli ubijati i pljakati
sve one koji se nisu eljeli pretvarati da vjeruju u ono to su od njih traili katoliki sveenici.15

Melodramatsko prikazivanje ranokranskog pokreta u kojem se kreposni Majka i Otac" krani metu s lica zemlje i nemilosrdno progone nema veze sa stvarnou,
kao ni prie o masovnom muenitvu. Ono to jest stvarnost je injenica da su od
etvrtog stoljea nadalje krani bili ti koji su vrili takve progone.

Mit o brzom irenju kranstva

Rasprostranjeno je vjerovanje da se kranstvo irilo jer je predstavljalo divnu
uleju koja je svijetu bez nade i vjere bila oajniki potrebna. Mit govori o kranstvu
kao ideji koja je bila toliko briljantna da se proirila poput neobuzdanog poara u
izgubljenom svijetu ogoljenom svakog duhovnog prosvjetljenja koji je vapio poput
l'J.isa u pustinji". Smatra se takoer da se kranstvo irilo zbog muenitva" svojih
sljedbenika, to je navodno toliko impresioniralo mnogobrojne crkvene oce da su
odluili odbaciti svoje poganske korijene i prihvatiti pravu vjeru". U stvarnosti, meutim, kranstvo nije bilo novi i iznenaujui koncept, slika starog svijeta koja se

nudi u ovoj prii nije tona jer su stare kulture posjedovale svu mudrost, ispravnost i
praktiki sve ostalo to se moglo nai i u kranstvu.
Uz to, prema istaknutom povjesniaru Gibbonu, a kako navodi Taylor, sredinom
3. stoljea u Rimu je kao rasaditu kranstva postojao samo jedan biskup, etrdeset
i est prezbitera, etrnaest akona, etrdeset i dva akolita i pedeset itaa, egzorcista i
vratara. Moe se stoga procijeniti, zakljuuje veliki povjesniar, da je krana u Rimu
bilo oko pedeset tisua, dok ukupan broj stanovnika ne moe biti manji od jednog
milijuna... Ni u jednom se trenutku ne smije zaboraviti da je bez obzira na udesnu
brzinu kojom se, kako se ponekad govori, odvijalo irenje kranstva, evanelje u
Engleskoj prvi je put propovijedao monah Austin po nalogu Pape Grgura krajem
sedmog stoljea. Moe se stoga izraunati da je Radosna vijest o spasenju s navodnog
mjesta zbivanja do eljene odredine zemlje putovala brzinom od oko dva centimetra
u razdoblju od etrnaest dana." 16 Robin Lane Fox kae:
... etrdesetih godina 3. stoljea kranski intelektualac Origen priznao je da su krani bili tek
siuni dio svjetskog stanovnitva... Da su krani doista bili toliko brojni, oekivali bismo i neke
dokaze o postojanju njihovih susretita koja bi mogla primiti tolike tovatelje. U to doba, meutim,
na javnom zemljitu nije bilo crkvenih graevina...17

Uzmemo li u obzir ostatak Carstva, procjenjuje se da je sredinom treeg stoljea

na krane otpadalo moda tek dva posto ukupnog stanovnitva. 18
Kao to je spomenuto, muenika je zapravo bilo malo, a rani krivotvoritelji kranstva nisu bili impresionirani tim navodnim muenitvom ve pozicijom moi do
koje bi stigli obraenjem". Kranstvo se u stvarnosti nije irilo zato to je bilo velika
ideja ili zato to je bilo pod natprirodnim vodstvom uskrsloga Jaganjca Bojeg". Da
je bilo tako, njega bi se trebalo smatrati odgovornim zato to se kranstvo irilo maem i na tisue milja dugim tragom krvi, i sve to u jednom razdoblju koje nemali broj
ljudi naziva besramnim dobom".
Kao toliko mnogo toga drugoga o kranstvu, i tvrdnje o njegovu brzom irenju
velikim su dijelom mitske. U stvari je na nekim mjestima trebalo mnogo krvlju natopljenih stoljea da se njegovi protivnici i njihova loza u dovoljnoj mjeri unite kako bi
kranstvo moglo preoteti mjesto vladajuoj ideologiji. Poganski Europljani i drugi
borili su se protiv njega svim silama u epskom i herojskom nastojanju da ouvaju
vlastitu kulturu i autonomiju pred naletom onih u kojima su vidjeli idiote" i zadrte
pristae". Kao to kae Walker:
Kranski povjesniari esto prenose dojam da su europski barbari radosno pozdravili novu vjeru,
koja je pruala nadu u besmrtnost i dobroduniju etiku. Taj je dojam pogrean. Ti se ljudi nisu volj-

no odrekli vjere svojih predaka koju su smatrali kljunom za pravilno odvijanje zemaljskih ciklusa.
Imali su vlastitu nadu u besmrtnost i vlastitu etiku koja je u mnogim pogledima bila dobronamjer
nija od one kranske, nametnute silom. Justinijan je postigao 70.000 preobraenja u Maloj Aziji
metodama koje su bile toliko surove da je stanovnitvo koje im je bilo izloeno na kraju prihvatilo
islam kako bi se rijeilo surovosti vladavine kranstva. Poganski se narod u pravilu opirao kran
sivu to je due mogao, ak i nakon to su se njegovi vladari priklonili novoj vjeri zbog materijalnih
nagrada... Neke rijei svojim podrijetlom pokazuju opiranje na koje su nailazili misionari. Pogani
Savojardi krane su nazivali idiotima", otkud i dolazi rije cretin, tj. idiot", izvedeno od Chretian,
t j. kranin". Njemaki su pogani skovali termin bigot" u znaenju zadrte pristalice" od rijei be i
Gott, to je izraz koji stalno koriste monasi.19

Kranstvo je tako nailazilo na estok otpor gdje god bi se nametalo, a narodi

su jedan za drugim padali pod maem branei se od njega jer su njegove doktrine i
zagovaratelji bili nepodnoljivi i bogohulni. Evo to dalje govori Walker:
I 'rizijski kralj Radbod odbio je odrei se vjere kad mu je kranski misionar rekao da je Valhala isto to
i kranski pakao. Ako Valhala ne postoji, pitao se Radbod, gdje su onda svi njegovi preci? Reeno mu
je da gore u paklu jer su bili pogani. Podli sveenie!", uzviknuo je Radbod. Kako se usuuje rei
tla su moji preci otili u pakao? Kunem se njihovim bogom, velikim Wodenom, da bih se deset tisua
puta radije pridruio tim herojima u njihovu paklu nego s tobom bio u tvom sveenikom raju."20

Neki barbari" koji su se opirali kranstvu zapravo su bili daleko napredniji od

onih koji su slijedili neto to su pogani smatrali vulgarnom ideologijom. Na primjer,
..za irske Fenijce, ije pravilo je bilo da nikad ne vrijeaju ene, reeno je da su zavrili
u paklu zbog osporavanja kranskih antifeministikih doktrina." 21
Kad velika ideja", prijetnje paklom i druge slatke rijei nisu uspjele impresionirati pogane, kranski su urotnici zapoeli pojaavati pritisak donoenjem zakona
koji zabranjuju poganske sveenike, blagdane i praznovjerja". Pogani vie nisu moj-,li biti elitni carski straari ili zauzimati neku civilnu ili vojnu poziciju. Njihovi su
imovina i hramovi unitavani ili konfiscirani, a ljudi koji su prakticirali idolatriju" ili
rtvovanja su ubijani. Kao to navodi Charles Waite u History of the Christian Religion
to the Year Two Hundred:
Za vrijeme vladavine Konstantina i njegovih sinova izdavali su se nalozi protiv heretika, posebice
protiv donatista, koje se najrigoroznije kanjavalo... Dekreti za istrebljivanje poganstva bili su jo
okrutniji. Jeronim i Lav Veliki zauzimali su se za smrtnu kaznu. 22

Za vladavine velikog kranina" Konstantina sljedbenici Mitre proganjani su

tolikom estinom da se vie nitko nije usudio pogledati Sunce, a seljaci i pomorci

nisu se usuivali promatrati zvijezde iz straha da e ih se optuiti za herezu." 23 Tamo

pak gdje nisu uspijevali pakleni oganj, represivni zakoni i podmiivanja rabila se sila.
Vladari poput cara Julijana, koji su bili tolerantni prema drugim religijama osim kranstva, su ubijani. U svom djelu Bible Myths and Their Parallels in Other Religions
Doane govori kako se ova velika vjera" ustvari propagirala najsurovijim metodama:
U Maloj Aziji ljudi su progonjeni po nalogu [kranskog] cara Konstantina... Pravo na obred
krtenja dano je eni i djeci, koji su se za tu svrhu trgali iz naruja prijatelja i roditelja; usta priesnika otvorenima su se drala posebnom drvenom napravom dok im se posveena hostija silom
gurala niz grlo; prsa njenih djevica palila su se uarenim ljuskama jaja ili ih se neljudski pritiskalo
izmeu otrih i tekih ploa." ... Progoni u ime Isusa Krista snalazili su pogane u gotovo svakom
dijelu tada poznatog svijeta. ak i meu Norveanima kranski je ma izvaen iz korica. Oni su
se uporno drali tovanja svojih pradjedova i mnogi su umrli kao pravi muenici za svoju vjeru
nakon to su im njihovi progonitelji priredili najokrutnije muke. Norveani su kranstvo prihvatili iskljuivo pod istom prisilom. Vladavina Olafa Tryggvasona, kranskog kralja Norveke,
zapravo je u cijelosti bila posveena promicanju nove vjere najneljudskijim sredstvima ... Oni koji
su se protivili mueni su nasmrt zlotvornim divljatvom, a njihovi posjedi su konfiscirani. To su
neki od razloga zato se kranstvo proirilo." 24

Uobiajena isprika za ovakve surovosti bila je da zagovaratelji kranstva imaju pravo oistiti svijet od zla" i preobratiti pogane" na pravu vjeru". U razdoblju
duem od tisuu godina Crkva e u tom proiavanju" i obraanju" na religiju
Princa mira" primijeniti najstranije metode muenja ikad smiljene i naposljetku
usmrtiti na desetke milijuna ljudi diljem svijeta.
Te metode preobraivanja" koje su katolici podjednako primjenjivali protiv
mukaraca, ena i djece, bilo da je bila rije o kranima ili poganima, ukljuivale
su paljenje, vjeanje i muenja svih vrsta uz pomo sprava opisanih u etvrtoj knjizi
o Makabejcima. enama i djevojkama uarene bi arae i otre predmete gurali u
rodnicu, esto nakon to bi ih sveenici prethodno silovali. Mukarcima i djeacima
su drobili, trgali ili rezali penis i testise. Mukarcima i enama svih starosnih skupina
trgali su kou uarenim klijetima, upali im jezik i stavljali ih na monstruozne sprave konstruirane za najkrhkije dijelove tijela kao to su koljena, zglobovi, laktovi i vrci
prstiju te ih potom gnjeili i drobili. Noge i ruke bi im lomili ekiima i, u sluaju da
je od njih ita ostalo, vjeali ih ili palili ive. Nita zlotvornije nije se moglo zamisliti.
Iz toga krajnjeg zla proizalo je brzo" irenje kranstva.
Do sada su ovo prezira vrijedno nasljee i zloini protiv ovjeanstva ostali neosveeni, a glavni krivac nekanjen. Ne samo da je ostao netaknut nego i na neobjanjiv
nain uiva trajnu i bezrezervnu potporu stotina milijuna ljudi, ukljuujui lijenike,

odvjetnike, znanstvenike itd. Ovakva preutna suglasnost rezultat je viestoljetnog

i.izaranja i degradacije kultura njihovih predaka, to ih je demoraliziralo i otrgnulo
mi njihovu duhovnost i batinu. Istrebljujui te kulture, kranski su urotnici unilili
i bezbrojne knjige i gomilu znanja, uivajui u nepismenosti i neznanju koji su uslije
dili i pomogli irenju kranstva. Wheless opisuje stanje u kojem se nalazio svijet pod
kranskom dominacijom:
Propadanjem i propau Rimskog Carstva kranska je religija rasla i irila se meu barbai
skim razaraima Rima. Mrano doba istovremeno je rairilo svoj intelektualni plat nad Europom. Rijetko je tko osim sveenika znao itati. Karlo Veliki nauio je samo perom ispisali
svoj potpis. Baruni koji su od Ivana Bez Zemlje iskamili Magnu Cartu potpisivali su se svojim
peatima i oznakama. Najgori zloinci, pod uvjetom da su bili obdareni tom rijetkom i u
desnom vrlinom znanja itanja slova, pa makar to inili i loe, uivali su poseban privilegij
sveenstva (tj. sveenike uenosti) i izvlaili se imuni ili sa znatno ublaenim kaznama. Nije
bilo drugih knjiga osim uz puno muke pisanih rukopisa, vrijednih dovoljno da se njima plaa
otkupnina za prineve, i koji su bili potpuno nedostupni svima osim velikim bogataima i
Crkvi. Prva tiskana knjiga u Europi nije bila poznata do otprilike 1450. godine. Biblija je postojala samo na hebrejskom, grkom i latinskom, pa mase o njoj nisu znale nita osim onoga
to su uli od sveenika, koji su im govorili da joj moraju vjerovati ili da e u protivnom bili
mueni i ubijeni u ovom ivotu, a zauvijek prokleti u ognju pakla nakon smrti. Ne udi stoga
to je vjera pod takvim iznimno povoljnim uvjetima cvjetala. 25

Takva je, dakle, sramotna povijest religije blagog Princa mira". Pa ipak, ima
1 danas onih koji ne samo da podupiru monstruozno zdanje koje je ona izgradila,
..igraeno na krvi i pougljenjenim kostima desetaka milijuna ljudi te smrti uenosti
u zapadnom svijetu nego, to je nevjerojatno, ele da se ono i obnovi u svoj svojoj
vrlianstvenosti, sa svim krvoproliima, paljenjem vjetica, progonima, zatiranjem
nevjernika i slino. injenica je da se kroz tisuljea dogodilo previe traumatinih
1 krvavih dogaaja iskljuivo zbog neosnovane vjere i prevelike neloginosti, te da
je izgubljeno previe znanja i mudrosti, tako da su ljudskom povijeu zavladali neznanje i nerazumijevanje. Zbog tih se razloga, izmeu ostaloga, ukljuujui obnovu
ovjeanstva, nadamo da e se ugnjetavaka i eksploatacijska zavjera koja se krije iza
religije openito - te kranstva u ovome konkretnom sluaju - razotkriti. Kao to
se kae, oni koji se ne sjeaju prolosti osueni su na to da je ponavljaju, a ljudska je
vrsta sklona amneziji. Stoga je imperativ da se ova nadasve vana pitanja religijske
ideologije i doktrine temeljito istrae i ne prepuste slijepoj vjeri.

Pike, 164-5.

Carpenter, 118.

Walker, WEMS, 447.

Jewish Encyclopedia, 1905,418; Universal Jewish Encyclopedia, 1943., Hess, Moses", Soviet Russia'

Walker, WEMS, 474.

Aarons i Loftus, xiii.

Walker, WEMS, 474.

Wheless, IIGW.

Wells, DJE, 41.

10

Fox, 434.

11

Euzebije, xxvi.

12

Walker, WDSSO, 271-2.

13

Barnstone, 154.

14

The Forgotten Books of Eden, 187.

15

Wheless, FC, 303.

16

Taylor, 82-3.

17

Fox, 269.

18

Fox, 317.

19

Walker, WEMS, 760.

20

Walker, Wems, 1039.

21

Walker, WEMS, 771.

22

Waite, 528.

23

Larson, 191.

24

Doane, 448-9.

25

Wheless, IIGW.

idovi izTridenta, u Italiji, spaljeni 1475. zbog optubi

rtvovanje kranske djece. (Haught)

1
U istraivanju podrijetla kranstva u sreditu je naeg zanimanja dakako njegov
navodni utemeljitelj i predmet tovanja - Isus Krist - o kojem nam govori Novi zavjet.
Inliko se zanimanja i oduevljenja stoljeima vrtjelo oko ovog udotvorca da su nastali
brojni i opirni svesci za popunjavanje ove novozavjetne prie iskopavanjem malenog
broja tragova o Isusovoj naravi i povijesnoj pozadini kako bi se napravio nacrt njegove
biografije koji podupire vjeru ili otkriva ljudskiju stranu ovoga boanskog ovjeka s
kojom se svi mogu poistovjetiti. Naravno, s obzirom na vrijeme i energiju koji su na
n|ih potroeni, sljedbenici kranstva i njegov legendarni utemeljitelj zauzimaju vrlo
va/.no mjesto u zapadnjakom umu i kulturi, a sve vie i u istonjakom. Pa ipak, malo
su loga donijeli sav taj posao i trud jer pravi" Isus i dalje ostaje fantom koji mutira kako
l>i zadovoljio potrebe vremenskog razdoblja i odreenih promatraa.
Reeno je da je Isus svakome sve. Ova je tvrdnja svakako tona jer su od najranin 11 vremena njegova priroda i karakter interpretirani i reinterpretirani na nain da se
uklope u kulturoloki kontekst njegovih zagovaratelja i predstavnika. Burton Mack u
Ilir Lost Gospel of Q o tome pie:
l ijekom kranske povijesti, uzmimo tek jedan primjer brojnih drutvenih i kulturnih promjena,
Krist je nebrojeno puta drukije prikazivan. U doba prije Konstantina, kad su biskupi zauzimali
svoja mjesta voa crkvi, Krista se uobiajeno prikazivalo kao dobrog pastira koji svoje stado moe
odvesti do njegovoga nebeskog doma. Poslije Konstantina opisivalo ga se kao pobjednika nad smru i vladara svijeta. U srednjovjekovnom razdoblju, kad je crkva bila glavni pokreta i drutvene i
kulturne tradicije, pria o Kristovu usponu s kria (ili iz grobnice) do pozicije vrhovne vlasti, suda
i spasa u raju usmjerila je kransku matu na Krista jednog istinski sveobuhvatnog, trorazinskog
svijeta. Neto kasnije vidimo gotikog Krista, pa Krista s raspela, ovjeka iz Galileje, kozmikog
Krista, enskog Krista i tako dalje. U svakom pojedinom sluaju bile su nune preinake kako bi se
mitski svijet prilagodio novim drutvenim zadanostima i kulturolokim sustavima znanja.1

Isusova je svemogua vladavina zapravo otpoela kad su Boji sinovi i sveti

kraljevi bili glavna moda. Nakon okantnih i krvavih previranja koje je donio Srednji vijek on je u glavama oajnika postao milosrdni, a ipak ljudski uitelj moralnosti, jer je bilo oito da nikako nije mogao imati nadnaravnu vlast u svoje ime nad
crkvom koja je vrila muenja i pokolje nad milijunima ljudi. Tijekom politikih
prevrata u 20. stoljeu Isusa se smatralo herojskim revolucionarom koji se bori
protiv ugnjetavanja i komunistom. Kad su popularni postali razni indijski gurui i
jogiji sa svojim arobnim trikovima, postalo je moderno Isusa smjetati u Indiju
i/ili Tibet. To je i doba procvata psihodelije, tako da je Isus uskoro postao arobna
gljiva. U New Age" pokretu, koji je zapoeo preporodom spiritualizma u prolom
stoljeu, postao je Kozmiki Krist" i Kristova Svijest". Nedavno je takoer postao i crnac, bijeli supremacist, homoseksualac, ena, heretik, mediteranski seljak", ortodoksni mesar ije ime nije Isus, ciniki mudrac", Arapin, suprug Marije
Magdalene te otac brojne djece, od koje potjee barem jedna europska kraljevska
obitelj. Sada kada je popularna tema NLO-a i izvanzemaljaca, on je izvanzemaljac
neobinih moi jer dolazi iz superiorne rase, a mnogo izvanzemaljskih" skupina
polae pravo na njegovu lozu. Kao zapovjednik golemoga svemirskog broda taj
izvanzemaljski Isus eka u krilima broda da prave vjernike otme sa Zemlje u zadnji
as prije nego lije snau nadolazee promjene. U odreenom smislu Isus doista jest
izvanzemaljac, utoliko to su ljudi toliko otueni od stvarne povijesti Zemlje da ne
mogu pojmiti njegovu pravu prirodu.
Na popis Isusovih biografija" Wells dodaje:
Tijekom proteklih narataja pravi" je Isus bio arobnjak (Smith), galilejski rabin (Chilton), marginalni idov (Meyer), kopile (Schaberg), ifra (Thiering), kumranski disident (Allegro i dr.), idov
gnostik (Koester), idov disident (Vermes), sretno oenjen ovjek i otac sinova (Spong), bandit
(Horsley), strastveni (moda Zelot?) protivnik hramskog kulta (Sanders). Najneobiniji od svih
je moda pravi" Isus u Westar projektu/Seminaru o Isusu, ije se postojanje oslanja na vie od
trideset autentinih" izreka, koje su izvedene iz eklektine primjene biblijsko-kritikih aksioma i
potvrene glasovanjem lanova seminara.2

Unato itavoj toj literaturi koja se kontinuirano izbacuje kao po traci, oito je da
ovdje nije rije o biografiji, nego o pekulaciji, i da u javnosti ostaje uglavnom ozbiljan i alostan nedostatak obrazovanja o religiji i mitologiji, posebno onih o Kristu.
Veinu se ljudi zapravo u veini kola ui da je Isus Krist bio stvarna povijesna osoba
i da je jedina kontroverzija koja ga okruuje injenica da ga jedni ljudi prihvaaju kao
Sina Bojeg i Mesiju, a drugi ne. Meutim, premda je ova estoka rasprava u dananje vrijeme najoitija, ona nije i najvanija. Koliko god se to javnosti moglo initi

okantnim, najtrajnija i najdublja kontroverzija oko ovogpitanjajestje li osoba koju se

naziva Isusom Kristom zapravo ikada i postojala.

Povijest i stajalita u debati

Debata o tome je li Isus Krist povijesna linost moda i nije razvidna iz publikacija koje moemo nai u javnim knjiarama. Meutim, pred vie od dva stoljea znaajna skupina znanstvenika poela je preispitivati dugotrajna vjerovanja. Neto nama
vremenski blie ova je kontroverzija izbila kad je G.A. Wells objavio knjige Did Jesus
Exist? i The Historical Evidence for Jesus, medu ostalima, koje su pokuavale dokazati
tla je Isus nepovijesna linost. Pokuaj da se porekne Wellsa nalazimo u Jesus: The
Evidence, itavom omanjem svesku napisanom da se dokae da je Isus postojao. Valja
napomenuti da takva knjiga ne bi bila ni potrebna da je postojanje Isusa Krista kao
povijesne linosti dokazana injenica koju svi prihvaaju. Uz to, nije neuobiajeno u
nekoj diskusiji uti neto poput: Nemojte me krivo shvatiti, vjarujem da je postojao",
to je vrlo neobina izjava s obzirom na to da prema popularnom vjerovanju svi
znaju da je postojao". Da je ova posljednja tvrdnja tona, za ovakvom vrstom sumnjiavih komentara kao to je nemojte me krivo shvatiti" ne bi bilo potrebe. Nitko tko,
na primjer, diskutira o Abrahamu Lincolnu, ne treba pojanjavati svoju pretpostavku
izraavanjem vjerovanja da je Lincoln doista i postojao.
Sumnja je to koja postoji od poetka kranske ere i koja je potaknula mnoge
pojedince u potrazi za istinom kroz stoljea da detaljno proue ovaj vaan problem iz
nezavisne perspektive te da proizvedu impresivnu koliinu literature koja je - premda
skrivana, potiskivana ili ignorirana - ipak logino i inteligentno pokazala da je Isus
Krist mitoloki lik, kao to su to i egipatski, engleski, grki, indijski, fenianski bogovi Rimski, sumerski i drugi bogovi - bia koja i dananji srednjostrujaki znanstveni ci i ljudi priznaju kao mitove, a ne povijesne figure. Uronimo li dublje u taj veliki broj
djela, otkrit emo dokaze da se lik Isusa ustvari temelji na tim, bitno starijim mitovima i junacima. Otkrivamo da pria o evanelju stoga nije povijesni prikaz buntovnog
idovskog drvodjelca koji se fiziki inkarnirao u Levantu prije 2000 godina. Drugim
rijeima, stoljeima se kontinuirano dokazivalo da je pria o Isusu Kristu izmiljena i
da ne opisuje stvarnu osobu koja je bila nadljudski Sin Boji" ili ovjek koji je ,,evemeristiki" prenesen u nadljudsku bajku od strane svojih oduevljenih sljedbenika.
U ovoj su debati o prirodi i karakteru Isusa Krista postojala tri glavna pravca
razmiljanja: vjernici i evemeristi, koji i jedni i drugi historiciziraju, te miticisti.

Vjernici
Vjernici u judeokrasnkoj Bibliji vide doslovnu Rije Boju" i po vjeri"
prihvaaju da je sve to je u njoj sadrano povijesna injenica koju su nepogreivo zapisali pisari inspirirani Bogom". Kao to emo vidjeti, ovakvo je stajalite
u potpunosti neodrivo i zahtijeva slijepu, neznanstvenu odanost jer ak ako i
uzmemo u obzir nebrojene pogreke koje su pri prijepisu tekstova tijekom stoljea napravili pisari, takozvana Rije Boja" obiluje nedosljednostima, proturjejima, pogrekama i nevjerojatnim priama koje lakovjernost dovode sve do nepostojanja. Kako bismo prihvatili navodnu istinitost kranske prie o mukom
Bogu koji je siao s nebesa kao Njegov vlastiti sin kroz uterus idovske djevice,
inio zadivljujua uda, doivio ubojstvo, uskrsnuo i uzaao na nebo, moramo
ne samo napustiti kritiko miljenje i integritet nego i biti spremni tolerirati vrlo
odbojan i generalno pogrean prikaz drevnog svijeta i naroda. Posebno moramo
biti voljni vrsto vjerovati da su blagog Isusa" - koji je navodno bio svemogui
Bog - nemilosrdno bievali, muili i ubili Rimljani i idovi, od kojih ove potonje prati sramota i stigma vjeitih guja", zmija", sotonskih izroda" i ubojica
Krista" koji su krivi za bogoubojstvo, koji su radosno izvikivali: Razapnite ga!" i
Krv njegova na nas i na nau djecu!"
Uz ovu stranu predodbu od nas se oekuje i da vjerujemo da svemogui i savreni
Bog moe popraviti svijet, koji je ionako stvorio vrlo loe, iskljuivo inom pomirenja
krvlju, i to svojom vlastitom. No, mi znamo da takvo pomirenje krvlju svoje korijene
ima u drevnom obiaju rtvovanja ljudi i ivotinja, koji je u biti sluio kao barbarski
rtveni ritual. rtva Boga ini se svakako daleko gorom od ljudske ili ivotinjske, pa
ipak se to bogoubojstvo smatra jednim od najviih religijskih" koncepata. To je ustvari
Boji plan"! Kao to kae Kersey Graves u The World's 16 Crucified Saviors:
I odsada, kad se smiju idovskom praznovjerju o rtvenom janjetu, neka zapamte da e se razumniji
i inteligentniji ljudi moda zauzvrat nasmijati njihovoj praznovjernoj doktrini o rtvenom Bogu...
Krv Boja mora okajati grijehe itave ljudske obitelji kao to su ovnovi, jarci, volovi i druge ivotinje
okajavale grijehe obitelji i naroda u starijim sustavima... Netko mora platiti kaznu krvlju, nekoga se
mora poklati za svaku malu slabost, sitan grijeh ili moralno zastranjenje koje na hodoau svog
ivota moe snai grjenog ovjeka dok putuje kroz divljinu vremena, ak i ako se Boga mora odvui
s njegovog prijestolja na nebu i ubiti ga da bi se to postiglo... ija se to dua, posjeduje li imalo moralnog osjeaja, iznutra instinktivno ne gnua nad takvom doktrinom? ...' Drimo da je ta doktrina
bahata uvreda za Sveljubeeg Oca koji, kako nam se govori, trpi u svom milosru" i obilato prata",
da bi ga se optuivalo za doputanje takve doktrine ili njezino pokretanje.

Prihvaajui kranstvo kao stvarnosti takoer moramo prihvatiti da je Bog,

kako bi prenio svoju" vanu poruku, doao na Zemlju u dalekom predjelu drevnog svijeta i govorio sve opskurnijim aramejskim jezikom, nasuprot univerzalnijem grkom ili latinskom jeziku. Ujedno moramo biti spremni vjerovati da i sada
postoji nevidljivi ovjek odreenog etnikog podrijetla koji sveprisutno lebdi nebom. Od nas se, pritom, trai da ismijavamo i odbacujemo kao fikciju gotovo identine legende i prie mnogih drugih kultura, a u isto vrijeme prihvaamo kransku
bajku kao injenicu. Ovakvo dogmatsko stajalite u biti znai kulturni fanatizam
i predrasude. Sve u svemu, slijepo vjerujui suoavamo se s onim to nam moe
izgledati samo kao grozan i smijean Boji" plan.

Evemeristi
Upravo su zbog takvih iracionalnih vjerovanja i zahtjeva zasnovanih na predrasudama mnogi ljudi odbacili kranske postavke kao nevjerojatne i neprihvatljive. Pa ipak, mnogi su takvi disidenti ostali pri vjerovanju da iza udesnih, bajkovitih pria koje nalazimo u evaneljima doista negdje stoji historijski Isus Krist, to
je miljenje koje se najee temelji na injenici da se tako uobiajeno smatra, a ne
na injenici da su zagovaratelji prouili to pitanje ili za njega vidjeli jasne dokaze.
()vakav meme" ili mentalno programiranje ve se gotovo 2000 godina utuvljuje u
('Jave milijardi ljudi, tako da ga mnogi a priori prihvaaju, ukljuujui uenjake"
koji su iznijeli niz oito sumnjivih i krhkih hipoteza o Isusovu ivotu. Takvi pekulanti esto tvrde da su povijesnog idovskog uitelja imenom Isus deificirali ili
..evemerizirali" njegovi gorljivi sljedbenici, pridodavi njegovoj svjetovnoj povijesl i" obilje nadnaravnih svojstava i aspekata koji se u velikom broju mogu pronai u
starijim mitovima i misterijskim religijama.
Ova kola miljenja, zvana evemerizam" ili euhemerizam", naziv je dobila po
I vemerasu ili Euhemerosu, grkom filozofu iz 4. stoljea pr.n.e. koji je razradio ideju da su drevni bogovi zapravo bili povijesne linosti, kraljevi, carevi i junaci iji
u podvizi kasnije deificirani, a ne mitska stvorenja, kao to su to shvaali vladajui
Intelektualci. Od tih raznih evemeristikih biografija" najpopularnije su one koje
govore da je Isus bio milosrdan uitelj koji je svojom dobrotom rasrdio Rimljane, ili
politiki buntovnik koji je razljutio Rimljane svojim poticanjem nesloge, zbog ega je
i smaknut. Wells daje komentar o ovoj teoriji du jour:
Kako je politiki aktivizam danas a la mode, posvuda vlada miljenje da je revolucionarni Isus
relevantniji" od Isusa liberalnih teologa iz 19. stoljea koji su proli zemljom inei dobro" (Djela

apostolska, 10:38). Oba ta Isusa jednostavno iskazuju ono to u svakom tom sluaju komentatori
najvie cijene, a ne breme tih tekstova. Da je Isus bio politiki problematian njegove bi pristae
uhitili zajedno s njim. O tome, meutim, nema nikakve naznake ni u jednom evanelju.3

Dalje navodi sljedee:

Tri su oite potekoe to se tie pretpostavke da je historijski Isus zapravo smaknut kao buntovnik:
(ii) Svi ga kranski dokumenti stariji od evanelja prikazuju na nain koji je teko spojiv s miljenjem da je bio politiki agitator...
(ii) Ako su njegove aktivnosti bile u prvom redu politike, a evaneliste nije zanimala, ili nisu smatrali da je njegova politika spomena vrijedna, to je onda bio motiv za njihov velik interes za njega?
Kako su doli do pretpostavke da je jedan buntovnik, ije su revolucionarne nazore pokuavali
zatakati u svojim evaneljima, univerzalni spasitelj?
(iii) Ako epizoda kao to je ienje hrama nije bio religiozni in (kao to to tvrde evanelja), nego
oruani pokuaj da se osvoji zgrada i ubrza opi ustanak, zato onda o tome Josip nita ne govori?
Kao to je primijetio Trocme,... vojni napad na hram ne bi naiao na ignoriranje kod ovog pisca,
koji je toliko nastojao ukazati na opasnosti pobune i nasilja. Josipovu utnju potkrjepljuje i Tacitova potvrda da za vrijeme Tiberija (14.-37.) nije bilo nemira u Palestini, dok su prethodne i naredne
vladavine ondje bile obiljeene pobunama i nemirima...4

O tim razliitim Isusovim ivotima" Wells kae i ovo:

Sada je uobiajeno s prezirom odbacivati mnogobrojne Isusove ivote iz devetnaestog stoljea zato
to su njihovi autori u njemu nalazili sve one osobine koje su oni sami smatrali vrijednim potovanja. Meutim, ini se da je velika cirkulacija knjiga danas koje ga prikazuju kao buntovnika samo
jo jedan primjer istog tog fenomena. 5

Evemeristiki znanstvenik Shaye Cohen, profesor idovskih i religijskih studija

na Sveuilitu Brown, priznaje oajnike pokuaje da se taj historijski" reformator/
buntovnik pronae pod sraslim slojevima udesa:
Moderni su znanstvenici rutinski nanovo stvorili Isusa ili u njemu rutinski ponovno pronali ono to
ele nai, bilo daje rije o racionalistikom, liberalnom kranstvu 19. stoljea, ili apokaliptikim udotvorcima 20. stoljea, ili revolucionarima, ili to god da ve trae - znanstvenici su u Isusu uspjeli
pronai gotovo sve to ele nai. ak i u nae doba znanstvenici to jo uvijek ine. Ljudi jo uvijek pokuavaju pronai Isusove autentine izjave..., svi nai liberalni protestantski naunici iz srednje klase
... glasovat e i odluiti to je Isus trebao rei ili je moda rekao. Njihovi glasovi pritom bez sumnje
odraavaju njihove vlastite duboko ukorijenjene, vrlo iskrene i autentine kranske vrijednosti, koje
ni u jednom trenutku ne poriem. Meutim, njihove se posljedice, dakako, kompliciraju time to ne

moemo imati bilo kakve pouzdane kriterije na osnovu kojih bismo razlikovali stvarno od mitskoga
ili ono to elimo da bude na odreden nain od onoga to je tako doista i bilo...

Ove raznovrsne teorije na kraju predstavljaju vrtnju u krug, uzaludan trud da

se spasi historicitet, bilo kakav historicitet, u prii o evaneljima. Zbog nedostatka
osobnosti u evaneljima i iracionalnosti prie historicisti moraju obojiti karakter vlastitom osobnou i interpretacijama stvarnosti, kao npr.: Kad je Isus rekao 'Blagoslovljeni siromasi', zasigurno nije mislio da je siromatvo blagoslov, nego da su oni
koji ive u bijedi dobri jer ne pribjegavaju pljaki." 6 Kako bi se nadopunilo pravog"
Isusa nakon to se odstrani najvei dio njegovog ivota", znanstvenici moraju pribjei najmunijoj vrsti razmiljanja:
I dok su se Isusova uda mogla lako stvoriti i umnoiti lakovjernou Njegovih sljedbenika,
sljedbenici nikad ne bi mogli izmisliti etike, Spekulativne ili soterioloke doktrine, koje su,
premda ni u kom pogledu originalne, predstavile nove kombinacije utvrenih religijskih koncepata i etikih naela.7

Na taj se nain priznaje da Isus nije donio nita novo, ali se ipak i tvrdi da ima
i zasluga jer je na nov nain iskombinirao svoje neoriginalne koncepte. U stvarnosti
ova vrsta eklekticizma takoer nije bila nova, ve poprilino uobiajena, davno prije
pojavljivanja lika Krista. U The Historical Jesus and the Mythical Christ Gerald Massey
o radu znanstvenika kae:
alosno je otkrivati jadne, vjerne sakupljae koji su kupili svaki otpali komadi ili razasute i zalutale ostatke mitosa te promatrati kako su brino sabirali i uvali svaki detalj idealnog Krista s ciljem
da stvore osobni portret onog stvarnoga kakvim su ga oni ve zamiljali.8

U Ancient History of the God Jesus Edouard Dujardin o evemerizmu kae:

Ova je doktrina danas izgubila ugled, osim u sluaju Isusa. Nijedan znanstvenik ne vjeruje da
su Oziris, Jupiter ili Dioniz bili povijesne linosti uzdignute na poziciju bogova, ali samo se u
sluaju Isusa pravi iznimka... Nemogue je osloniti kolosalno kransko djelo na Isusa, ukoliko
je bio ovjek.

Kvemeristiki znanstvenici e priznati da ovaj humanizirani Isus lien svih uda

ne bi izazvao reakciju na Pilatovom radaru" jer bi bio beznaajan kao jedan od mnogih demagoga koji su se u to vrijeme kretali Palestinom. Da izostavimo sve udesne dogaaje koji okruuju priu o Isusu kako bismo razotkrili ovjeka, zasigurno
ne bismo nali nekoga tko bi svojim propovijedanjem bio u stanju okupiti oko sebe

ogromne mase ljudi. injenica je da ovaj propovjednik i magnet za mase svoje mjesto u povijesti" pronalazi samo u Novom zavjetu i da ga u potpunosti zaobilaze na
deseci povjesniara njegova vremena - razdoblja koje se smatra jednim od najbolje
dokumentiranih u povijesti. Takva nevidljiva osoba u to vrijeme nikako ne bi mogla
postati bog kojeg tuju milijuni.
Ustvari, standardni kranski odgovor evemeristima glasio je da takav Isus, lien
svojih uda i drugih nadnaravnih atributa, nikad ne bi mogao biti oboavan kao bog
ili pozdravljan kao izraleski Mesija". Ovaj odgovor je vie nego toan: nijedan ovjek
nije mogao prouzroiti takav mete i fanatizam, koji su rezultirali prolijevanjem krvi
i podjarmljivanjem duha. Ludo nadahnue" koje je Crkvu dralo ivom samo potvruje mitoloke korijene ove prie. Nadalje, teorija evemerizma posluila je Katolikoj
crkvi, kao to primjeuje Higgins:
... na prvi se pogled ini vjerojatnim da su bogovi drevnih ljudi bili nita drugo nego heroji ili dobroinitelji ovjeanstva u vrlo nepismenom i dalekom dobu, kojima su zahvalni budui narataji
odavali boanske poasti; budui da je posluio svrsi kranskog sveenstva, omoguivi mu da
srui religiju drevnih narataja i, izlaui njene apsurdnosti, usporeujui je u negativnom svjetlu
s vlastitom, evemerizam je bio, i jo uvijek jest, trajno prisutan u svakom javnom i privatnom sjemenitu... Premda se na prvi pogled to tobonje tovanje heroja ini prihvatljivim, dovoljno je tek
neto dubljeg promiljanja ili znanja da se uvidi da nema vrstih temelja u istini...9

U Pagan Christs J.M. Robertson o evemerizmu kae:

Pripisivanje udesa jednom izuzetnom ovjeku nije to to nas navodi da sumnjamo u njegovo
stvarno postojanje. Svaki se sluaj mora razmatrati iskljuivo po onome to jest kad se primjenjuju
testovi historijskih dokaza. Moramo razlikovati ono to je imaginacija dodala oskudnoj biografiji i
one sluajeve u kojima je sama biografija dodana onome to je izraslo iz rituala ili doktrine. 10

Najvanije je ovdje to da kad se uklone svi elementi tih prethodnih mitova

koji su doprinijeli stvaranju idovskog bogoovjeka, ne preostaje nitko i nita
iiistorijski za to bismo se mogli uhvatiti. Kao to kae Walker: Nastojanja znanstvenika da eliminiraju poganstvo iz evanelja kako bi pronali historijskog Isusa
pokazali su se beznadnim kao to je i traganje za jezgrom u luku." Massey kae:
mjeavina dvadeset razliitih osoba spojenih u jednu ... niie bilo tko", a jasno
je da su u svojim oajnikim pokuajima evemeristiki znanstvenici toj mjeavini
dodali svoj vlastiti lik.

Miticisti
Ovu su nepostojeu jezgru u luku tijekom stoljea prepoznali mnogi koji zbog
loga nisu mogli prihvatiti historijsku prirodu Isusa Krista, jer ne samo da ne postoji
dokaz o tome da je postojao nego gotovo svi dokazi upuuju na to da je mitoloki
lik. Kao to je navedeno, ova je miticistika kola" procvjetala prije nekoliko stotina godina, potaknuta arheolokim i lingvistikim otkriima i istraivanjima, kao i
opadanjem moi Crkve i otrim progonima njezinih kritiara. Ova se skupina sastoji
od brojnih smjelih pojedinaca erudita koji su prevladali uvjetovanost vlastitom kulturom te pomno i bistra pogleda zavirili u mutno podrijetlo kranske vjere. Massey
pojanjava njihova stajalita:
Generalna je pretpostavka kad govorimo o kanonskim evaneljima da je historijski element bio
jezgra cjeline i da su se oko nje formirale prie, dok mitos, koji je postojao prije, dokazuje da je sr
tog pitanja mitska, iz ega slijedi da je povijest inkrementalna.... Ljudska je povijest bila ta koja se
formirala oko boanstva, a ne ljudsko bie koje je postalo boansko."

I dok je miticistika kola znaajniji utjecaj stekla tek u posljednjih nekoliko stoljea i premda su njezino briljantno djelovanje i uvidi naili na ignoriranje kod sreilnjostrujakih strunjaka" te kod vjernika i evemerista, njihovi argumenti su dugo
prisutni u biblijskoj kritici. Ova kontroverzija postoji od samog poetka, emu svjedoe i spisi samih crkvenih otaca, tj. onih koji su osnovali Kransku crkvu, a koji
su otkrili da ih je poganska" inteligencija konstantno prisiljavala da brane ono to
mi i nekrani i ostali krani (heretici") gledali kao besmislenu i izmiljenu priu
bez ikakvog dokaza o tome da se ikad doista odigrala u povijesti. Kao to vl. Robert
T.iylor kae u The Diegesis: Od apostolskog doba nadalje, u nikad prekinutom nizu,
>ili nikad toliko jako i naglaeno kao u najprimitivnija vremena, postojanje Krista kao
t'ovjeka najsnanije se poricalo." Ustvari, kao to navodi Taylor:
Oni koji su poricali ovjekolikost Krista bili su prvi razred ispovjednih krana, i ne samo prvi vremenski nego i dignitetom karaktera, inteligencijom i moralnim utjecajem... Osporavatelji ovjekolikog Krista ili, jednom rijeju, oni koji su ispovijedali kranstvo, koji nisu prihvaali da je ovjek kao
Stoje Isus Krist ikada postojao, koji su smatrali da ime Isus Krist znai samo apstrakciju, prozopopeju, personifikaciju naela Razuma, koji su u cijeloj prii o evaneljima vidjeli uzvienu alegoriju... to
su bili prvi i (nije sramota za kranstvo takvima ih proglasiti) najbolji i najrazumniji krani.

Ovo poricanje ivog Krista od krvi i mesa nalazimo esto u dananjim spisima,
ukljuujui i sam Novi zavjet, ali ga historicisti, vjernici i evemeristi svi odreda igno-

riraju. U svom iscrpnom" istraivanju ovog nadasve vanog predmeta historicisti su

ili namjerno i neopravdano ignorirali velike umove miticistike kole, ili pak na njih
nikada nisu ni naili. Pretpostavimo li da je njihovo zanemarivanje ovih uenjaka
namjerno, moemo samo zakljuiti da je to zato to su argumenti miticista bili preinteligentni i presnani. Naravno, djela miticista nisu postala lako dostupna javnosti
i bez sumnje su potisnuta sa strahom jer su u neku ruku neoboriva, tako da ne moemo u potpunosti kriviti strunjake" to ih nikad nisu proitali. Argumenti koje su
ponudili ovi miticisti su, meutim, najvanije djelo koje se na ovom polju do danas
pojavilo, tako da svako njihovo pobijanje i odbacivanje koje se s njima nije propisno
pozabavilo nije ni iscrpno ni uvjerljivo.
Oni historicisti koji su priznali tvrdnje miticista jer ne mogu odbaciti veliku koliinu dokaza o Kristovoj mitskoj prirodi prisiljeni su odbaciti miticistika istraivanja
i zakljuke uz tvrdnje da je njihov rad zastario". Usprkos tome, argumenti koji nude
miticisti postoje od poetka kranske ere i jo uvijek nema uvjerljivog objanjenja
koje bi ukazalo na to da su doista zastarjeli". Osim toga, ako su zastarjeli" samo zato
to se pojavljuju prije, koliko je onda tek zastarjela Biblija koja se pojavila jo ranije?
Tvrdi se takoer da miticisti previe inzistiraju na poganskom podrijetlu, zanemarujui idovske aspekte prie u evaneljima. idovski elementi, tvrde historicisti, mora da su povijesni, stoga je i Isus postojao. Koliko god ona sofistika bila
i lijepo izgledala, jer svatko moe unijeti kvazihistorijske podatke u fikcionalnu
priu, a mnogi su to i inili, od autora Ilijade do autora Starog zavjeta i drugih djela,
ova historicistika objanjenja tako su omoguila da se odbaci itava miticistika
kola, usprkos jakim dokazima u njenu korist, te potpunom nedostatku istih u historicistikom taboru.
injenica je da su sami historicistiki uenjaci ti koji ne pridaju dovoljno pozornosti idovskim elementima jer da to ine otkrili bi da su ti elementi pogreni, anakroni i da ukazuju na nedostatke u poznavanju geografije i drugih pojedinosti, to ne
bi bio sluaj da su autori pripadali dotinom razdoblju i svjedoili tim dogaajima.
Massey saima miticistiko stajalite:
Moe se pokazati da je kranstvo prethodno egzistiralo bez Krista kao osobe, da su ga nastavili
krani koji su potpuno odbacivali povijesni karakter u drugom stoljeu, i da je navodni historijski prikaz u kanonskim evaneljima bio mitski i mistiki jo prije nego to su postojala sama
evanelja.12

Dalje kae: Bilo da ga se smatra Bogom koji je postao ovjek ili ovjekom koji
je postao Bog, ovaj lik nikada nije postojao kao osoba." 13 K tome, tvrdnju o prethodnom postojanju evaneoskog prikaza mnogo su puta potvrdili krani, to emo i

vidjeti. Prema miticistima Novi bi se zavjet stoga s pravom mogao nazvati Evaneoska bajka", a kranska religija mogla bi se nazvati zavjerom Krist".

Mack, 210.

Wells, JL,viii.
1

Wells, WWJ, 137.

"Wells, DJE, 160.

Wells, DJE, 176.
' Larson.
' I arson, 352.
" Massey, HJMC, 170.
' Hlggins, 1,44.
"' Nobertson, 96.
" Massey, HJMC.
1

Massey, GHC, 2.

' Massey, GHC, 22.

2
SVETA TVORNICA KRIVOTVORINA
Od samog poetka nae potrage za razjanjenjem zavjere oko Krista nailazimo
na vrlo sumnjiv teritorij kad gledamo u prolost i vidimo da stvarni temelj kranstva
nimalo ne lie na sliku koju nudi sveenstvo i srednjostrujake vlasti. Slika podrijetla
kranske religije koju doaravaju interesne skupine daleko je ruiastija i vedrija od
stvarnosti: osniva-udotvorac i poboni, nadahnuti apostoli koji su vjerno i nepogreivo zabiljeili njegove rijei i djela ubrzo nakon njegova dolaska, a zatim krenuli u
promicanje njegove vjere s velikim zanosom u uspjeh u spaavanju dua". Suprotno
ovoj uobiajenoj zabludi, stvarnost je ta daje povijest kranstva, uz obilje krvoprolia koja su popratila njegovo utemeljenje, prepuna krivotvorina i prijevare. Te obmane
i prijevare toliko su rairene da se svaki ozbiljni istraiva istoga asa mora zapitati
0 emu se tu radi. Priu o kranstvu uvijek je bilo podjednako teko progutati kao i
mitove i bajke drugih kultura, ali je ipak nebrojeno mnogo ljudi uspjelo ne obazirati
se na racionalnost i voljno u nju povjerovati premda istom takvom lakoom odbacuju gotovo identine prie iz tih drugih kultura.
U priu o Isusu kakva je izloena u evaneljima, dakle s obiljem nemoguih detalja
1 proturjenosti, bilo je toliko teko vjerovati da je ak i fanatini kranski doktor"
svetac Augustin (354.-430.) priznao: Ne bih vjerovao u istinitost evanelja da me na
to ne primoravaju vlasti Katolike crkve." 1 Pa ipak, monumentalno praznovjerno i
lakovjerno Dijete Vjere" Augustin mora da se nije previe opirao jer je ve bio prihvatio
kao historijsku istinu Romulovo i Removo velianstveno osnivanje Rima, njihovo dje
viansko roenje od boga Marsa i odgajanje pod zatitom vuice..."2
Oito ne mogavi samog sebe racionalno uvjeriti u ispravnost svoje vjere, ranocrkveni otac Tertulijan (oko 160.-200.) dao je uvenu izjavu: Credo quia incredibilis
est" - Vjerujem jer je nevjerojatno. 3 Bivi poganin" Tertulijan odluno je i iracional
no branio svoju novu vjeru koju su drugi pogani smatrali izmiljenom, priznavi da
je kranstvo sramotno" i udovino apsurdno":

... Drim da je Sin Boji roen; zato se ne sramim tako misliti? Zato? Jer to je samo po sebi neto
sramotno. Drim da je Sin Boji umro - to je u potpunosti vjerojatno jer je udovino apsurdno.
Drim da je nakon to je pokopan ponovno uskrsnuo - i to smatram potpuno istinitim jer je oigledno nemogue.4
Uz priznanja lakovjernosti, kako u pogana, tako i u krana, n a i l a z i m o t a k o e r
i na stalne optube i priznanja za krivotvorenje i prijevare. I dok se m a s e navode da
vjeruju da su kransku religiju osnovali historijski udotvorac i njegovi o d a n i svjedoci koji su precizno opisali dogadaje iz njegova ivota i slube u sjajnim k n j i g a m a
koje su postale Rije Boja", stvarnost kae da n i j e d n o evanelje nije napisao dotini
.utor, te da se zapravo nikakav tekst Novog zavjeta ne s p o m i n j e nigdje prije p o e t k a
2. stoljea nove ere, d u g o n a k o n s p o m e n u t i h dogaaja. Te svete" knjige, koje sljedbenici d u b o k o tuju, tako se p o k a z u j u lanima, a b u d u i da u n j i m a p r o n a l a z i m o
priu o Kristu, m o r a m o iskazati s u m n j e i u n j e n u nepobitnost.
O k a n o n s k i m evaneljima Wheless kae:
Sva evanelja su sveenike krivotvorine, nastale vie od stoljea nakon tobonjih datuma... Kao
to je rekao veliki kritiar Salomon Reinach: Izuzev Papije, koji govori o Markovu tekstu, te zbirke Isusovih izreka, nijedan kranski pisac prve polovice 2. stoljea (tj. do godine 150.) ne citira
evanelja ili njihove navodne autore.5
Bronson Keeler u A Short History of the Bible s time se slae:
Za njih se ne uje do 150. godine, tj. do vremena kad je Isus ve bio mrtav gotovo sto i dvadeset
godina. Nijedan pisac prije 150. godine uope ih ne spominje.6
U The Book Your Church Doesn't Want You to Read John R e m s b u r g pojanjava:
etiri evanelja ranim crkvenim oima bila su nepoznata. Justin Muenik, najeminentniji od svih
ranih otaca, pisao je o sredini 2. stoljea. Njegova djela koja dokazuju Kristovo boanstvo zahtijevala bi koritenje tih evanelja da su ona u njegovo doba postojala. On koristi vie od 300 citata iz
knjiga Starog zavjeta i gotovo stotinu iz Apokrifnih knjiga Novog zavjeta, ali nijedan iz etiri evanelja. Vl. Giles kae: Sama imena evanelista - Matej, Marko, Luka i Ivan - on (Justin) nikada ne
spominje, nijednom se ne spominju ni u jednom njegovom djelu."7
Waite kae sljedee:
Ve na samom pragu ovog problema susreemo se s injenicom da Justin ni u jednom svom spisu
ne daje ni najmanji spomen niti jednog od tih evanelja, niti pak spominje njihove navodne au-

tore, osim Ivana. Njegovo se ime jednom pojavljuje, ali ne kao autora evanelja, nego u kontekstu
koji vodi zakljuku da Justin nije poznavao nikakvo Evanelje Ivana Apostola."

Waite nastavlja:
Nijedno od etiriju evanelja se ne spominje u bilo kojem drugom dijelu Novoga zavjeta... Nikada nije otkrivena bilo kakva umjetnina - slika, gravira, skulptura ili kakav drugi trag iz starine
- koji bi podastrli kakav dodatan dokaz o postojanju tih evanelja a koji su nastali prije druge
polovice 2. stoljea. ak ni istraivanja kranskih katakombi nisu uspjela otkriti nikakav dokaz
toga tipa... etiri su evanelja napisana na grkom jeziku i prije 3. stoljea nije bilo njihovog
prijevoda na druge jezike.9

U The Woman's Encyclopedia of Myths and Secrets Barbara Walker navodi:

Otkrie da su evanelja krivotvorena stoljeima nakon dogaaja koje opsuju jo uvijek nije osobito
poznato premda Katolika enciklopedija priznaje: Ideja potpunog i jasno definiranog kanona Novog zavjeta koji postoji od poetak... nema temelja u povijesti." Nijedan postojei rukopis ne moe
datirati se ranije od 4. stoljea nove ere, a veina ih je napisana ak i kasnije. Najstariji rukopisi
proturjee jedan drugom, to je sluaj ak i sa sadanjim kanonom sinoptikih evanelja.10

Naime, kao to kae Waite: Gotovo sve napisano u vezi s evaneljima do godine
325., kao i sve kopije samih evanelja do istog razdoblja, izgubljeno je ili uniteno." 11
Istina je ta da postoji vrlo malen broj ranokranskih tekstova jer su originalni rukopisi
uniteni nakon Nicejskog koncila i retuiranja" 506. godine, za vrijeme cara Anastazija, koje je ukljuivalo reviziju" djela crkvenih otaca, 12 katastrofalne odluke koje bi bile
nezamislive da su ti dokumenti" uistinu bili dragocjeni testamenti samih apostola o
Gospodinu Spasitelju", iji je navodni dolazak bio toliko znaajan da je izazvao snaan
fanatizam i nebrojene ratove. Uz ponavljanje onog to bi trebala biti krajnja blasfemija,
u 11. i 12. stoljeu razni su crkveni dunosnici ponovno prepravljali nepogreivu Rije
Boju". Osim ovih glavnih revizija" bilo je jo mnogo drugih, ukljuujui pogreke pri
prepisivanju i prevoenju te namjerna izvrtanja i zamagljivanja znaenja.
Nikada nisu samo klevetnici nevjernici optuivali biblijske pisce za prijevaru
i krivotvorenje. Oni pojedinci koji su sastavili neke od na stotinu alternativnih"
evanelja i poslanica koje su kruile tijekom prvih nekoliko stoljea ak su i priznali da su krivotvorili tekstove. Od tih brojnih rukopisa Katolika enciklopedija, kao
to citira Wheless, priznaje:
Poduzetni su duhovi na ovu prirodnu udnju reagirali izmiljenim evaneljima, prepunim romantinih pria te fantastinih i neobinih detalja. Njihove je izmiljotine pohlepno itao i uzimao za

istinu obini puk koji nije imao nimalo kritinosti i koji je bio sklon vjerovati onome to je toliko
obilno hranilo njegovu pobonu znatielju. I katolici i gnostici pisali su takvu fikciju. Ovi prvi nisu
imali nikakav drugi motiv osim POBONE PRIJEVARE.13
Krivotvorenja su tako tijekom prvih stoljea postojanja Crkve bila otvoreno esta
pojava, toliko uobiajena, ustvari, da je i ova fraza - pobona prijevara" - skovana da
je opie. I dok priznaje da su katolici bili ukljueni u te prijevare, Katolika enciklopedija
uz to implicira i da gnostici nisu lagali o fiktivnoj i alegorijskoj prirodi svojih tekstova.
C) ovom katolikom obiaju varanja Mangasarian u The Truth about Jesus izjavljuje:
Crkveni povjesniar Mosheim pie da su kranski oci smatrali pobonim inom koristiti obmanu
i prijevare"... On kae: Najvei i najpoboniji uitelji gotovo su svi bili zaraeni ovom boljkom."
Nee li nam neki vjernik rei zato su krivotvorenje i prijevara bile potrebne da se dokae historicitet
Isusa Krista ... Jedan drugi povjesniar, Milman, pie: Pobonu su prijevaru priznali i ispovijedali
rani Isusovi misionari." Bilo je to doba literarnih prijevara", pie biskup Ellicott govorei o vremenu
neposredno nakon navodnog Isusovog raspea. Dr. Giles kae: Nema sumnje da je velik broj knjiga
napisan samo s jednom jedinom namjerom - da zavaraju." A miljenje dr. Robertsona Smitha je sljedee: Postojala je golema koliina lane literature stvorene da ugodi stranakim nazorima."14
Prijevara je bila u tolikoj m j e r i od t e m e l j e v a n o s t i za vjeru" da W h e l e s s
napominje:
Ve su sama priznanja sveenstva o laima i prijevarama u glomaznim svescima Katolike enciklopedije dovoljna ... da razore Crkvu i potpuno unite kransku religiju... Crkva postoji uglavnom
zbog bogatstva i samouzdizanja; prestanak davanja novca sveenicima cijelu bi strukturu za nekoliko godina razorio. To je vrhunski lijek."15
Prema kranskom o c u i povjesniaru Crkve Euzebiju (260?-340?), korintski biskup Dioniz estoko je n a p a o krivotvoritelje koji su izmasakrirali ne s a m o njegova
|>isma nego i sama evanelja:
Kad su me moji krani pozvali da im napiem pisma, to sam i uinio. Ti su ih avolji apostoli ispunili kukoljem, neke stvari izbacujui, a dodajui druge... Nikakvo udo stoga ako su se neki usudili
dirnuti ak i u rije Gospodinovu kad su se urotili zadrijeti u moje skromno djelo.16
Ove Dionizove izjave p o d r a z u m i j e v a j u da su ta pisma i evanelja osakatila sama
iiU gova braa krani" zato to su pisma vjerojatno bila u n j i h o v o m posjedu, osim
tko ih putem nisu presreli i oteli neki drugi avolji apostoli", te s o b z i r o m na to d a j e
.. r i|c* G o s p o d i n o v a " zasigurno bila u posjedu krana i nikog drugog.

Uz to, znatan broj otaca, kao to je i sam Euzebije, njihovi su kolibe proglasili
nevjerojatnim lacima koji su redovito ispisivali vlastite prie o onome io je Gospodin" rekao i inio tijekom svog" navodnog boravka na Zemlji. U jednom od svojih
djela Euzebije ispisuje jedno vrlo zgodno poglavlje pod naslovom: Kako moe biti
zakonito i prikladno rabiti neistinu kao lijek, a za dobro onih koji ele d.i ih se zavara".
Waite o Euzebiju pie: Ne samo najbestidnije neistine nego i literarne krivotvorine
najgoreg tipa nagruju stranice njegovih apologetskih i povijesnih spisa." 17
Wheless Justina Muenika, Tertulijana i Euzebija naziva trojicom blistavih laaca".18 Keeler kae: Ranokranski oci bili su veliki ignoranti puni praznovjerja, bili
su nesposobni baviti se nadnaravnim." Larson zakljuuje da su mnogi rani biskupi
poput Jeronima, Antonija i sv. Martina definitivno bili psihotini. U staroj Crkvi
ustvari jedva da je i postojao neki otac koji je bio ist od hereze, mentalnog poremeaja ili moralne gnusnosti." 19 Prevari skloni i mentalno bolesni pojedinci tako u biti
tvore temelj nastanka kranstva.
O njihovim djelima Wheless dalje kae:
Ako su poboni krani po vlastitom priznanju poinili toliko mnogo velikih krivotvorenja i prijevara kako bi prilagodili ove popularne idovske bajke o njihovom Bogu i svetim dostojnicima
novom kranskom Isusu i njegovim Apostolima, ne treba nas iznenaditi kad vidimo te iste krane kako bez ustezanja krivotvore nove prie o udesima svog Krista u djelima najistaknutijih
kranskih imena te u obliku nadahnutih Evanelja, Poslanica, Djela i Apokalipsi...20

U nastavku kae:
Pedesetak lanih i krivotvorenih apostolskih Evanelja Isusa Krista" zajedno s jo veim brojem
krivotvorina Svetog pisma" rezultat je, koliko danas znamo, laljivih pera pobonih krana prvih
dvaju stoljea kranskog doba apokrifnih djela"...21

Wheless takoer spominje protestantsku Encyclopediu Biblicu i napominje: Gotovo je svakom apostolu neka rana sekta pripisala neko evanelje." 22
Doane govori o rijeima dr. Conyersa Middletona o temi biblijskih krivotvorina:
U cijeloj crkvenoj povijesti nije postojalo vremensko razdoblje u kojem su se javno ispovijedale hereze, u kojem su krani krivotvorili i objavljivali toliko mnotvo na neistinama zasnovanih knjiga
pod imenom Isusa Krista, Apostola i apostolskih pisaca, kao u ta primitivna vremena. Nekoliko
tih krivotvorenih knjiga neki najeminentniji crkveni oci iz tog doba esto citiraju i koriste u obrani
kranstva kao istinita, izvorna djela.23

Wheless pokazuje koliko su ti oci i doktori tekstova bili spremni pasti:

... Ako su prie iz Evanelja bile istinite, zato bi Bogu trebale pobone lai da se u njih povjeruje?
Lai i krivotvorine potrebni su samo da se podupre neistinitost: Nita ne treba laganje osim lai."
Isus Krist se, meutim, mora propagirati jednom lai za drugom. A ima li boljeg dokaza njegova
stvarnog postojanja nego da se predoe pisma koja je on napisao svojom rukom? Maleni laovi
Gospodinovi" bili su jednaki krivotvorenjima potpisa njihovog Boga - lana pisma u njegovo ime,
kao gore citirana iz tog neiscrpnog rudnika sveenikih neistina - Katolike enciklopedije [CE]. 2i

Kranska tradicija lano prikazuje da je Krist bio izuzetno poznat ak i za svoga

vremena, da je razmjenjivao korespondenciju sa sirijskim kraljem Abgarom koji je
bio oduevljen to se kranski spasitelj sklonio u njegovoj zemlji. Dakako, ova pria
i besmislena pisma koja su toboe ova dvojica razmjenjivala lani su kao i novanica
od tri dolara i pokazuju smijene lai kojima su historicisti morali pribjegavati da
smjeste svoj izmiljeni lik i dramu u ovo vrijeme.
Krivotvoritelji nisu bili osobito vjeti ili savjesni, tako da su ostavili brojne tragove iza svojih potajnih djela. Wheless o tome kae: ... hebrejski i grki vjerski krivotvoritelji bili su takve neznalice ili toliko nepaljivi po pitanju kritikih naela da
su interpolirali" svoju prijevarnu novu materiju u stare rukopise, ne pazei pritom
da izbriu ili zataje prethodne izjave s kojima nove interpolacije stoje u upadljivoj
kontradikciji." 25
Utvrdili smo atmosferu koja je vladala u vrijeme osnutka kranstva: zavjera,
krivotvorenja i prijevare, rezultat kojih su njegovi sveti tekstovi za koje se neistinito
tvrdi da su nepogreivi iskazi oevidaca o najizuzetnijim dogaajima u ljudskoj povijesti". Razmotrimo sada dokaze" koje su nam ostavili ti poboni krivotvoritelji o
historicitetu" velikog spasitelja i bogoovjeka Isusa Krista.

' Steiner, 168.

' Wheless, FC, 163.
'Wheless, FC, 145.
4

Doane, 412.

Wheless, FC, 94.

' Keeler, 23.

' Leedom, 173.
" Waite, 307.
Waite, 346.
10

Walker, WEMS, 469.

te, 461.
gins, 1,680.
eless, FC, 99-100.
w.infidels.org
eless, xxxi.
ebije, 132.
te, 328.
eless, FC, 105.
son, 506.
eless, FC, 67.
eless, FC, 101.
eless, 102.
jne, 459.
eless, FC, 109.
eless, FC, 178.

3
BIBLIJSKI IZVORI
Priu o Isusu Kristu moe se nai samo u krivotvorenim knjigama Novog zavjeta
- zbirci evanelja i poslanica za ije je stvaranje trebalo mnogo stoljea i ruku. Kao
to je rekao dr. Lardner: ... sve do sredine estog stoljea kanon Novog zavjeta nije
utvrdilo neko tijelo koje je bilo mjerodavno i univerzalno priznato..." 1 Mead daje opis
konfuzne kompilacije nepogreive Boje Rijei":
Novi zavjet nije jedna knjiga nego zbir knjiga i pojedinanih svezaka koji su isprva, a i dugo zatim,
kruili odvojeno... Egipatska tradicija na prvo mjestu meu Evaneljima stavlja ono Ivanovo."2

Bilo je potrebno vie od tisuu godina da se kanonizira Novi zavjet, a kanon

Starog zavjeta do dana dananjeg ostaje drukiji u katolikoj i protestantskoj verziji.
Taje kanonizacija iziskivala mnogobrojne koncile kako bi se odluilo koje e se knjige smatrati nadahnutima", a koje neistinitima". Posve suprotno dojmu koji se eli
ostaviti, ovi koncili nisu bili mirna okupljanja dobrih Kristovih pastira", ve buni
dogaaji praeni obiljem svae i galame izmeu razbojnikih bandi i njihovih arogantnih i umobolnih biskupa. Kao to navodi Keeler:
itatelj se grdno vara ako misli da je na tim zasjedanjima stotinu ili dvije stotine uglaenih ljudi
sjedilo nastojei tiho i dostojanstveno raspraviti o odreenim pitanjima koja je trebalo rijeiti. Naprotiv, mnogi od tih biskupa su bili neuki grubijani, a slijedile su ih mase pokvarenih pristaa koji
su bili spremni i iz najmanjeg razloga ozlijediti ili ubiti svoje protivnike. 3

Na Efekom koncilu 431. godine rulja, sastavljena od samog drutvenog ljama,

koja je predstavljala suprotstavljene frakcije iz Antiohije i Aleksandrije zapoela je
nerede i meusobno se poubijala u velikom broju. To je bio samo jedan takav primjer,
takva krvoprolia od strane kranskih sljedbenika bila su samo poetak odvratne
viestoljetne ostavtine.

Crkveni povjesniar Euzebije priznaje da je za utemeljenja kranstva vladao

los:
Sve vea sloboda promijenila je na karakter, uinivi ga arogantnim i tromim. Poeli smo jedni
drugima zavidjeti, zloupotrebljavati jedni druge, rezati si grla kad god bi se za to pruila prilika
orujem otrih rijei. Vladari su nasrtali na vladare, a svjetovnjaci jedni protiv drugih vodili frakcijske bitke. Nevjerojatno licemjerje i himba dovedeni su do granice s pokvarenou... Oni medu
nama koji su trebali biti pastiri odbacili su uzde straha Bojeg i estoko se meusobno prepirali,
bavili se samo raspirivanjem rasprava, prijetnji, zavisti, meusobnog neprijateljstva i mrnje, sumanuto zahtijevajui eljenu despotsku vlast.4

Na takav je nain Novi zavjet naposljetku kanoniziran. O Novom zavjetu kakvog

a znamo Wheless danas kae:
Dvadeset i sedam novozavjetnih knjiica - koje se pripisuju osmorici apostolskih" autora i koje su
odabrane izmeu 200 priznatih krivotvorina zvanih Evanelja, Djela apostolska i Poslanice - tvore
dananji kanonski" ili prihvaeno nadahnuti pregled primitivne povijesti kranstva. 5

Razna evanelja, od kojih su svega etiri od njih danas prihvaena kao kanonka" ili izvorna", zapravo nisu najraniji kranski tekstovi. Najraniji kanonski tektovi, to se moe i dokazati, Pavlove su poslanice, tako da se u naem istraivanju
lajprije moramo upravo njima okrenuti.

Poslanice
Razne Pavlove poslanice koje sadri Novi zavjet vaan su dio kranstva, ali ovi
najraniji" kranski tekstovi nigdje ne raspravljaju o historijskoj pozadini Isusa Krista, iako je Pavao navodno ivio tijekom i nakon Isusovog dolaska te bi zasigurno
znao o udotvornom ivotu svoga uitelja. Umjesto toga, ova se pisma bave spiritualnim konstruktom koji nalazimo u raznim religijama, sektama, kultovima i mislerijskim kolama stotinama i tisuama godina prije kranske ere. Kao to navodi
Dujardin, pavlovska literatura ne spominje Pilata ili Rimljane, Kaifu, Sanhedrin,
I leroda, Judu, svete ene ili bilo koju osobu iz evaneoske prie o Muci Kristovoj, i
nikada na njih ne aludira; konano, ne spominje niti jedan dogaaj iz Muke Kristove,
ni izravno, ni aluzijom." 6
Mangasarian napominje da Pavao takoer nikada ne citira Isusove navodne
propovijedi i govore, parabole i molitve, niti spominje Isusovo nadnaravno roenje

ili bilo koje od njegovih n a v o d n i h udesa koja bi sva vjerojatno bila i z n i m n o vana
Isusovim sljedbenicima da su takva djela i izreke prethodile Pavlu. Razumljivo, M a n gasarian p o t o m pita:
Je li zamislivo da bi Isusov propovjednik iao svijetom preobraati ljude na Isusov nauk, kao to
je to inio Pavao, a da pritom nikada ne citira nijednu njegovu izreku? Da je Pavao znao da je Isus
drao propovijed, osmislio molitve ili rekao mnoge nadahnute stvari o sadanjosti i budunosti ne
bi mogao tu i tamo ne citirati rijei svoga uitelja. Ako se kranstvo moglo utemeljiti i bez znanja
0 Isusovu nauku, zato je onda Isus doao uiti i zato mu je nauk odravalo boansko nadahnue? ... Da je Pavao znao za udotvorca Isusa, onog koji je umio nahraniti mnotvo s tek nekoliko
hljebova kruha i ribe, koji je znao zapovjediti grobu da se otvori, koji je znao istjerivati vragove i
oistiti zemlju od najstranije gube, koji je mogao izvesti i izveo je mnoga druga udesna djela da
uvjeri nevjerniki narataj u svoje boanstvo - je li zamislivo da se u svim svojim propovijedima
Pavao nijednom ne bi na njih osvrnuo, bilo namjerno ili ne? ... Miljenje da ne postoji nijedna
Isusova izreka u evaneljima koju Pavao citira u svojim mnogobrojnim poslanicama nepobitno je
1 svakako fatalno za historicitet evaneoskog Isusa.
I p r e m d a se za O e n a u evaneljima j a s n o kae da dolazi iz Isusovih usta, Pavao kae da se ne zna moliti. Pavlov Isus je, osim toga, i p o d o s t a drukiji od Isusa iz
evanelja. Kao to kae Wells:
... ove poslanice ne samo da u nevjerojatnoj mjeri ute o povijesnom Isusu nego je i Isus iz Pavlovih
pisama (najstarijih novozavjetnih poslanica te stoga i najranijih postojeih kranskih dokumenata) na neki nain nekompatibilan s Isusom iz evanelja; iznenauje da niti Pavao, niti oni njegovi
kranski prethodnici ija gledita asimilira u svoja pisma, niti kranski uitelji koje u njima napada, ne pridaju pozornost takvoj jednoj osobi...7
ini se tako da Pavao, p r e m d a govori o evanelju", nikada nije u o za kanonska
evanelja, a m o d a ak ni za u s m e n o preneseni ivot Isusa Krista. Za nekoliko ,,hi'.l arijskih" referenci na stvarni ivot Isusa Krista koje se citiraju u poslanicama lako je
dokazati da su interpolacije i krivotvorenja, kao to su to i same poslanice, koje uope
nije napisao Farizejac/Rimljanin Pavao, a o e m u Wheless kae:
(itava pavlovska skupina" je jedna te ista krivotvorena grupa ... kae E.B. [Encyclopedia Biblica]...
..Sto se kanonskih pavlovskih poslanica tie,... nijednu od njih nije napisao Pavao; ni etrnaest, ni
trinaest, ni devet, ni osam, ak niti one etiri koje se univerzalno" smatralo neosporivima. One
su sve bez iznimke pseudografija (lani spisi, krivotvorine)..." Sve su one nenadahnute anonimne
crkvene krivotvorine stvorene samo zbog Krista!8

U djelu The Myth of the Historical Jesus Hayyim ben Yehoshua dokazuje da se
priznata datacija pavlovskih poslanica (oko 49.-70.) ne moe prihvatiti, te predstavlja
jednu od najvanijih linosti u osnivanju kranstva - gnostiko-kranskog heretika" Marciona iz Ponta (oko 100.-160.), obrazovanog pisca" koji je uao u bratstvo i
u biti preuzeo kormilo mladog gnostiko-kranskog pokreta:
Okreemo se sada poslanicama koje je navodno napisao Pavao. Prva Pavlova poslanica Timoteju
upozorava na marcionistiko djelo poznato kao Antiteza. Marcion je izgnan iz Rimske crkve oko
144. godine nove ere, a Prva Pavlova poslanica Timoteju napisana je ubrzo nakon toga. Na taj
nain ponovno imamo oit sluaj pseudoepigrafije. Drugu Pavlovu poslanicu Timoteju i Pavlovu
poslanicu Titu napisao je isti autor, potjeu iz otprilike istog tog razdoblja. Ove tri poslanice poznate su kao pastoralne poslanice". Preostalih deset nepastoralnih" poslanica napisanih u Pavlovo
ime Marcion je oko 140. godine poznavao. Neke od njih nisu napisane samo u Pavlovo ime ve su
u obliku pisama koje je napisao Pavao u suradnji s raznim prijateljima kao to su Sosten, Timotej
i Sila... Nekanonska Prva Klementova poslanica Korinanima (napisana oko 125. n.e.) koristi Prvu
Pavlovu poslanicu Korinanima kao izvor i stoga vrijeme nastanka te poslanice moemo ograniiti
na razdoblje od oko 100. do 125. godine nove ere. Meutim, ostaje zakljuak da su sve pavlovske
poslanice pseudoepigrafske. (Polumitski Pavao navodno je umro tijekom hukanja koje je poveo
Neron oko 64. n.e.) ini se da su neke pavlovske poslanice izmijenjene i preureene vie puta prije
nego to su dobile svoj moderni oblik... Moemo stoga zakljuiti da nam one ne nude nikakve
povijesne dokaze o Isusu.

Jasno je da poslanice ne prikazuju historijskog Isusa i da nisu onoliko stare

koliko se prikazivalo, ve da su ih pisale ili ureivale mnogobrojne ruke u razdoblju
od nekoliko desetljea tijekom 2. stoljea, tako da se ini da tada historijski" Isus
jo nije ni bio poznat. Kao to pokazuju dokazi, ti su tekstovi i dalje masakrirani
tijekom stoljea.

Evanelja
Premda ih pravi vjernici dre nadahnutim" djelima apostola, sva su etiri kanonska evanelja krivotvorena potkraj 2. stoljea, vjerojatno izmeu 170. i 180. godine, to je vrijeme koje se podudara s osnivanjem ortodoksne, vrhovne Rimske crkve.
Usprkos tvrdnjama da su im autori apostoli, evanelja nisu bila tek prijevodi rukopisa koje su idovski apostoli napisali na hebrejskom ili aramejskom, budui da su
izvorno napisana na grkom jeziku. Kao to govori Waite:

Moe se primijetiti da se na svakom mjestu u evaneljima osim jednom (a njihov je ukupni broj
gotovo stotinu) gdje se spominje Petar daje grko ime Petros", za koje se smatra da ga kao i drugi koriste i idovi. To sugerira da su sva kanonska evanelja, ukljuujui i Matejevo, originalna
grka djela.

O tim grkim tekstovima i njihovom navodnom apostolskom autorstvu Wells

kae:
... galilejski ribar ne bi mogao napisati ono to Ktimmel naziva takvim kultiviranim grkim" s
mnogo retorikih sredstava" i sa svim onim starozavjetnim citatima i aluzijama koji potjeu iz
grke verzije ovih djela, a ne iz hebrejskog originala.10

Uz to, kao to je spomenuto, ali i prema priznanju pisca Lukinog evanelja kad
kae da su postojale mnogobrojne verzije prie", brojna su evanelja cirkulirala prije
sastavljanja njegovog evanelja. Ustvari, izmeu vie desetaka evanelja koja su po
stojala tijekom prvih stoljea kranske ere nekoliko njih koja su se neko smatrala
kanonskima ili izvornima kasnije su odbaena kao apokrifna" ili lana, i obrnuto.
Od tih brojnih evanelja, kanonska evanelja odabrao je crkveni otac i lionski
biskup Irenej (oko 120,-oko 200.) koji je tvrdio daje broj etiri utemeljen na etiri
strane svijeta". Ovaj je komentar ustvari masonski, a ove knjige predstavljaju etiri
knjige magije egipatskog Rituala, 11 to su injenice koje daju naznake u kojem smjeru
vodi naa potraga.
Prema nekim ranim kranima, Matejevo evanelje je najstarije i zato se i pojavljuje prvo u kanonu. Meutim, kao to je spomenuto, evanelja su slagana svakakvim redom, a uenjaci posljednjih nekoliko stoljea smatraju da je Markovo evanelje najstarije i da su ga koristili pisci/kompilatori Matejevog i Lukinog. Protivno ovoj
.i ruj i miljenja Waite je dokazao da je Lukino bilo prvo, a da su ga slijedili Markovo,
Ivanovo i Matejevo. Ova evanelja zapravo nisu pisana jedna na temelju drugih, nego
Iz jednog zajednikog izvora, ukljuujui i priu, ili Dijegezu, kako se naziva u originalnom grkom jeziku. ini se daje prvo evanelje narativnog" tipa ustvari bio proiti l.nkin tekst - Gospodinovo Evanelje", koji je u Rimu objavio gnostiki kranin
M.ircion kao dio Novog zavjeta. Waite o tome kae sljedee:
l'rvi Novi zavjet koji se pojavio prikupio je i objavio Marcion. Bio je na grkom jeziku. Sasto
jao se od Evanelja" i Apostolicona" - bez Djela apostolskih, bez Otkrivenja i sa samo jednim
evaneljem. Apostolicon je ukljuivao deset Pavlovih poslanica, poredanih ovim redom: Galaa
nima, Prva i Druga poslanica Korinanima, Rimljanima, osim 15. i 16. poglavlja, Prva i Druga

poslanica Solunjanima, Efeanima, Koloanima, Filemonu i Filipljanima. Ovaj je kanon Novog

zavjeta pripremljen i objavljen nedugo nakon njegova dolaska u Rim, vjerojatno oko 145. godine.
Baring-Gould misli da je donio evanelje iz Sinope... Marcionovo evanelje nalikuje Lukinom, ali
je mnogo krae. 12

Zanimljivo je napomenuti da su dva poglavlja Poslanice Rimljanima koja nedostaju historicistika, a ostatak poslanice nije. Nadalje, evanelje koje u ovoj i drugim
poslanicama spominje Pavao prozvano je Pavlovim evaneljem" i pretpostavljalo
se da je izgubljeno, ali Marcion tvrdi da je ono zapravo knjiga koju je on pronaao u
Antiohiji zajedno s deset pavlinskih" poslanica, a zatim ju uredio i izmeu 139. i 142.
godine donio u Rim, gdje ju je preveo i na grki i na latinski.

Gospodinovo evanelje
Izvorno na siro-kaldejskom ili samaritanskom jeziku, Marcionovo Gospodinovo evanelje, datirano desetljeima ranije od kanonskih evanelja, u biti je osnovna
evaneoska pria minus kljuni elementi koji ukazuju na zavjeru. Premda gotovo isto
kao i kasnije Lukino, Marcionovo je evanelje bilo gnostiko, nehistorijsko i od Isusa
nije radilo idova, tj. on nije roen u Betlehemu i nije bio iz Nazareta, koji u to doba
ak nije ni postojao. U Marcionovom evanelju nema prie o djetinjstvu jer Marcionov Isus nije roen, ve je siao u Kafarnaum", tj. pojavio se pete godine vladavine
Tiberija Cezara", to je ista reenica koja se koristi u Lukinu evanelju za dokazivanje" Isusovog historiciteta. Marcionov originalni, nehistorizirajui i nejudaizirajui
Novi zavjet bio je trn u oku urotnicima koji su bili primorani u svoju korist izvrtati
injenice, tvrdei da je heretik" proistio Lukino evanelje, odstranivi, primjerice,
genealogije i druge povijesne" i biografske" detalje. Marcion je tako optuen za
proiavanje Pavlovih i Lukinih pisama od idovskih elemenata", to je posluilo kao izgovor da se prikrije injenica da Marcionov Isus doista nije bio idov koji
se inkarnirao stoljee prije. Meutim, kao to pokazuju Waite i ostali, Marcionovo
evanelje je bilo prvo, a Lukino je nastalo iz njega. Nije stoga Marcion bio taj koji je
osakatio tekstove, nego historicisti koji su dodavali njegovom djelu.

Lukino evanelje (170. n.e.)

Rani crkveni oci tvrde da je Lukino evanelje kasnijeg datuma. Kao to kae
Waite:

... Jeronim priznaje da su ne samo Bazilidovo evanelje, sastavljeno oko 125. n.e., i druga evanelja
za koja se priznalo da su prvi put objavljena u drugom stoljeu napisana prije Lukinog nego ak i
Apelovo evanelje, koje nije napisano prije 160. n.e.13

Kao i ostala evanelja, i Lukino se uklapa u vremenski okvir izmeu 170. i 180.,
kao to priznaje i Katolika enciklopedija:
... prema Katolikoj enciklopediji Lukina knjiga nije napisana do gotovo dvjesto godina nakon tog
dogaaja [Isusovog odlaska]. Dokaz za to je to to je Teofil, kome ga je Luka naslovio, bio antiohijski biskup od 169. do 177. godine nove ere.14

Lukino evanelje je kompilacija na desetke starijih rukopisa, njih 33, ukljuujui

Gospodinovo evanelje. Koristei Marcionovo evanelje, lukanski je pisac (pisci) interpolirao i uklonio tekstualnu gradu kako bi historicizirao priu i judaizirao Marcionovog Isusa. Osim to nije ukljuivao djetinjstvo i genealogiju koje nalazimo u prva
dva poglavlja Lukinog evanelja, kod Marciona takoer nedostaje i gotovo itavo tree poglavlje, izuzev malenog dijela o Kafarnaumu, a sve je to interpolirano u Lukino
evanelje kako bi se Isusu dali povijesna pozadina i idovsko nasljee. Isto tako, tamo
gdje Marcionovo evanelje govori o Isusu koji dolazi u Nazaret, Luka dodaje gdje je
odrastao", to je fraza koja kod Marciona nedostaje, a to je jo jedan Lukin pokuaj
da se Isusa uini idovom.
Jo jedan primjer historicizirajuih i judaizirajuih interpolacija kompilatora
1 ukinog evanelja u Marcionovo nalazimo u prikazu Kristove muke, koju Marcion
prikazuje ovako:
Pridodade: Sin ovjeji mora trpjeti mnogo, biti ubijen i nakon tri dana ponovno uskrsnuti." 15

U Lukinu evanelju 9:22 ovaj odlomak izgleda ovako:

Pridodade: "Sin ovjeji mora trpjeti mnogo, bit e od starjeina, glavara sveenikih i pismoznanaca odbaen i ubijen, ali e trei dan uskrsnuti."

Ukljuivanje starjeina, sveenikih glavara i pismoznanaca" pokuaj je da se pria

pn dstavi na nain da izgleda kao da se dogodila jednom u povijesti, suprotno motivu
koji se ponavlja u kultu boga-spasitelja i misterijskoj koli na koju upuuje Marcion.
O ovom Lukinom djelu Massey kae:
Moe se dokazati kako su se odlomak po odlomak dodavali ranijem evanelju u procesu proizvodnje kasnije povijesti. Na primjer, oplakivanje Jeruzalema (Luka xiii. 29-35) preuzeto je od rijei

do rijei iz 2. Ezdre (i. 28-33) a da se to nigdje ne napominje, a rijei koje je prethodno izgovorio
Svemogui Bog" ovdje se pripisuju Isusu kao originalnom govorniku. 16

Markovo evanelje (175. n.e.)

Nakon to su Rimljani 135. godine unitili Jeruzalem i Judeju, Jeruzalemsku crkvu preuzeli su ne-idovi. O ovom unitavanju i prisvajanju Euzebije kae:
Kad je grad na ovaj nain zatvoren za idove i pretrpio potpuno unitenje svojih bivih stanovnika
kolonizirali su ga tuinci, a grad Rim koji se nakon toga izdigao promijenio mu je ime, tako da je
sada u ast caru koji je tada vladao, Eliju Hadrijanu, poznat kao Elija. Budui da je crkva u gradu
sada bila sastavljena od Nevjernika (Gentiles), prvi nakon biskupa Obrezivanja koji je postavljen
da ondje vodi krane bio je Marko. 17

Ova devastacija i promjena dogodile su se osamnaeste godine Hadrijanove vladavine, tj. 135. n.e., tako da vidimo da Marko o kojem govori Euzebije nije mogao biti
uenik Marko. Vrijeme je, meutim, savreno da to bude gnostik Marcion. Euzebije
potvruje ove veze Marka i Marciona kad odmah nakon svog komentara o Marku
nastavlja s diskusijom o voama u to doba Znanja koji nezaslueno nose to ime", tj.
gnosticima i gnozi. Po legendi, Marko je svoje evanelje napisao u Rimu i donio ga u
Aleksandriju, gdje je osnivao crkve, dok je Marcion navodno objavio svoje evanelje
u Rimu i bez sumnje, prije ili kasnije, iao u Aleksandriju.
Poput Waitea, ni Mead ne stavlja Marka na prvo mjesto: Posve je oito da Mt. i
Lk. ne koriste naeg Mk. iako koriste veinu grae sadrane u naem Mk..." 18 Sva tri
rukopisa su ustvari koristili Marciona kao jedan od svojih izvora.
Kao kod Marciona, ni Markovo evanelje nema genealogiju; za razliku od Marciona, on svoju priu zapoinje Ivanom Krstiteljem, junakom Nazarena/Mandejaca, koji je dodan da se inkorporira i ta skupina. Priznato je da se u Markovo
evanelje zadiralo, kao to se vidi u Novom zavjetu u nekoliko redaka (16:9-20)
koji govore o uskrsloj utvari i uzaau koji su dodani pod kraj. Ovdje imamo
apsolutni dokaz da su se evanelja mijenjala kako bi odgovarala okolnostima, a
ne da bi biljeila povijest".
Marko takoer daje primjer kako se interpolacija koristila da smjesti priu na
odreeno mjesto:
Na primjer, u Mk. 1:16 stoji: I prolazei uz Galilejsko more ugleda imuna i Andriju..." Gotovo
se svi tumai slau daje rijei uz Galilejsko more" dodao Marko. One su u grkoj sintaksi sloene
vrlo negramatiki... Marko je interpolirao referencu na mjesto u izvjetaj u kojem nije bilo..."

O Markovom autorstvu ben Yehoshua kae: ... jezini stil u Markovom evanelju pokazuje da gaje (vjerojatno u Rimu) napisao rimski preobraenik na kranstvo
iji je prvi jezik bio latinski, a ne grki, hebrejski ili aramejski." Dojam je, dakle, da
je kompilator Markovog evanelja koristio latinsku verziju Marcionovog evanelja,
dok su Luka i Matej koristili grku, to objanjava njihove meusobne razlike. Autor
Markovog evanelja oito nije bio palestinski idov jer, kako navodi Wells, Marko ,,u
7:31 pokazuje nepoznavanje geografije Palestine." 20

Ivanovo evanelje (178. n.e.)

Veina Ivanovo evanelje smatra najmlaim od etiri evanelja, ali Waite nudi
neoboriv argument da ga se treba staviti na tree mjesto i pokazuje da mu je svrha
bila ne samo pobiti gnostike nego i uspostaviti primat Rimske crkve:
Dokazi o kasnom datumu ovog evanelja toliko su vrsti da najvjetiji pisci o evaneljima naputaju njegovo apostolsko podrijetlo... I Irenej i Jeronim tvrde daje Ivan pisao protiv Kerinta. Kerint
je na svom vrhuncu bio oko 145. godine nove ere. Postoje dokazi da je u stvaranju ovog evanelja,
kao i u stvaranju Matejevog, autor imao u vidu izgradnju rimske hijerarhije, temelji koje su se tada
(oko 177.-189. n.e.) polagali... Postoji razlog u korist uvjerenja da su oba evanelja [Ivanovo i Matejevo] napisana u.interesu supremacije Rimske crkve.21

Ton ovog evanelja je antiidovski, to otkriva da ga je napisao/kompilirao ne/iiiov, moda neki Nevjernik" ili izgnani" Izraelit iz drugog plemena, kao npr. Samaritanac, koji ne samo da je o idovima" govorio kao o od sebe odvojenima i
posebnima nego nije poznavao ni geografiju Palestine. Kao to takoer kae Waite:
Postoje takoer mnoge pogreke u geografiji zemlje. Autor govori o Enonu, u blizini Salima, u
ludeji; takoer, govori o Betaniji iza Jordana te o samarijskom gradu Siharu". Ako su takva mjesta
postojala, drugim su piscima na neki neobian nain bila nepoznata. Ueni dr. Bretschneider ukazuje na takve pogreke u geografiji, kronologiji, povijesti i statistici Judeje koje nijedna osoba koja
je ikada ivjela u toj zemlji ili koja je roenjem bila idov nikako ne bi mogla napraviti.22

Keeler navodi:
Ivanovo evanelje kae da je Betsaida bila u Galileji. Na tom podruju takav grad ne postoji, a
nikada i nije postojao. Betsaida se nalazila na istonoj strani Tiberskog mora, dok je Galileja bila

smjetena na zapadnoj. Sv. Ivan je roen u Betsaidi i vjerojatno bi znao geografski smjetaj vlastitoga rodnog mjesta.23

Nadalje, autor Ivanova evanelja govori o nekoliko dogaaja za koje nije prikatno da im je prisustvovao i apostol Ivan, a ne biljei neke druge za koje se govori da
st. Uz to, Ivanovo je evanelje jedino koje sadri priu o podizanju Lazara iz mrtvih,
o je egipatski mit.
To daje Ivanovo evanelje sluilo za pobijanje gnostika ili pokuaj da se preotme
jihova premo i da ih se povrati nazad razvidno je iz njegovog gnostikog stila. Sueriralo se zapravo da je autor Ivanovog evanelja iskoristio Kerintovo vlastito evanelje kako bi oborio heretika". Kao to navodi Waite:
Povijest i Kerintovi spisi neobino su ispremijeani sa spisima prezbitera Ivana, pa ak i s onima
apostola Ivana... Sekta Aloga mu [Kerintu] je (tako kae Epifanije) pripisivala evanelje, kao i
druga Ivanova djela.24

Matejevo evanelje
Premda su kasniji kranski pisci tvrdili da je ovo evanelje prijevod" rukopisa
<oji je na hebrejskom napisao apostol Matej, Matejevo evanelje nije postojalo prije
<raja drugog stoljea i izvorno je napisano na grkom. Waite o tome kae:
Grko evanelje po Mateju nastalo je poslije i izvorno se pojavilo ili na grkom jeziku ili je bilo
prijevod Evanelja Hebreja, sa znatnim promjenama i dodacima. Opravdano je vjerovati da je to
originalna kompilacija, koja se temelji na Kristovim proroanstvima, ali u cjelini ili djelomino
sadri niz drugih rukopisa. 25

Matejevo evanelje posebice je vrijedno pozornosti jer sadri interpolaciju u 16

: 17-19 koju ne nalazimo u Markovu ili Lukinu, a kojom se priznaje vlast Rimskoj
crkvi. Rije je o Isusovoj izjavi da je Petar stijena na kojoj e sagraditi crkvu i uvar
kljueva kraljevstva nebeskog. Pojavljivanje ovog evanelja kojim se utvruje rimska
dominacija slae se sa estokim raskolom u razdoblju 180.-190. izmeu ogranaka
unutar crkve oko proslave Uskrsa.
Jasno je da su kanonska evanelja kasnijeg datuma krivotvorena dugo nakon
vremena u kojem su ivjeli njihovi navodni autori. Kao to kae Doane: ,,U ova etiri
lana evanelja ... imamo jedinu povijest Isusa iz Nazareta." 26

Pria
Neki e vjernici usprkos ovoj injenici o neistinitosti evanelja tvrditi da je njih
nadahnuo svemogui Bog i da nepogreivo prikazuju ivot Gospodina". Daleko od
toga da budu nepogreiva", ova si lana evanelja na mnogim mjestima meusobno
proturjee. Kao to napominje Otto Schmiedel, jedan od najveih autoriteta o Isusovu ivotu": Ako Ivan posjeduje autentinu povijest Isusovog ivota, onda je ona koju
nude prva tri evanelista (sinoptici) neodriva. Ako su sinoptici u pravu, etvrto se
evanelje mora odbaciti kao povijesni izvor." 27
Odnosno, kao to kae Wheless:
Takozvane kanonske" knjige Novog zavjeta, kao i one Starog zavjeta, hrpa su proturjeja i tekstualnog metea, s oko, kako se danas procjenjuje, 150.000 i vie razliitih itanja", koliko ih je
poznato i koja su priznata." 28

O tim razliitim itanjima" Waite kae:

Od 150.000 razliitih itanja koliko ih je Griesbach pronaao u rukopisima Novog zavjeta, vjerojatno su njih 149.500 bili dodaci i interpolacije. 29

U takvoj zbrci navodni autori evanelja - apostoli - iznose proturjene prie i

genealogije. Isusovo se roenje vremenski smjeta u razliito vrijeme - u Matejevu
evanelju oko dvije godine prije, a u Lukinu vie od devet godina poslije Herodove
smrti. Isusovo roenje i djetinjstvo u Markovom se evanelju ne spominju, i premda
Matej i Luka tvrde da je roen od djevice", loza mu se preko Josipa prati sve do kue
I )avidove kako bi mogao ispuniti proroanstvo". Nadalje, genealogije koje su iznesene u Lukinu i Matejevu evanelju meusobno su neuskladive. Wheless o tome pie:
Obje su genealogije lani i krivotvoreni popisi uglavnom fiktivnih imena." 30 Niz tih
imena u stvarnosti nisu patrijarsi" ve stariji bogovi.
O kontradiktornoj kronologiji u Novom zavjetu ben Yehoshua kae:
Novi zavjet mijea toliko povijesnih razdoblja da se ne moe uskladiti s povijeu. Tradicionalna
godina Isusovog roenja je 1. n.e.. Isus navodno nije mogao imati vie od 2 godine kad je Herod
naredio pokolj nevinih. Meutim, Herod je umro prije 12. travnja 4. godine pr.n.e. To je neke
krane navelo da premjeste datum Isusovog roenja na 6.-4. pr.n.e. Meutim, smatralo se i da je
Isus roen za vrijeme Kvirinijevog popisa stanovnitva. Taj je popis izvren nakon to je 6. g.n.e.
svrgnut Arhilaj, deset godina poslije Herodove smrti. Isusa je navodno krstio Ivan ubrzo nakon to
je ovaj poeo s krtenjima i propovijedanjem petnaeste godine Tiberijeve vladavine, tj. 28.-29. n.e.,

kad je Poncije Pilat bio guverner Judeje, tj. 26.-36. n.e.. Prema Novom zavjetu, to se dogodilo i kad
je Lizanije bio tetrarh Abilene, a Ana i Kaifa veliki sveenici. Meutim, Lizanije je Abilenom vladao od oko 40. pr.n.e pa sve dok ga 36. pr.n.e. nije smaknuo Marko Antonije, oko 60 godina prije
Tiberija i otprilike 30 godina prije navodnog Isusovog roenja. Osim toga, nikada nisu postojala
dvojica zajednikih velikih sveenika - Ana nije bio veliki sveenik zajedno s Kaifom. Ana je maknut s mjesta velikog sveenika 15. n.e. nakon to je na tom mjestu proveo oko devet godina. Kaifa
je veliki sveenik postao tek oko 18. n.e., otprilike tri godine poslije Ane... ini se da su mnogi
takvi kronoloki apsurdi zasnovani na pogrenim itanjima i pogrenim interpretacijama Josipove
knjige idovske starine, na koju se pozivao autor Lukinog evanelja i Djela apostolskih.

Ono malo dogaaja koji su korisni za datiranje nalazimo uglavnom u Lukinu

evanelju, no oni se tako pokazuju neistinitima. Doane kae:
U Luki ii. 1 otkriva se da je autor (tko god on bio) ivio mnogo kasnije od dogaaja o kojima se
govori. Njegovi datumi - oko petnaeste godine Tiberijeve vladavine i za vrijeme Kvirinijeve vlasti
(jedine naznake vremena u Novom zavjetu) - oito su pogreni. Ope neznanje etiriju evanelista, ne samo iz geografije i statistike Judeje nego i njenog jezika, te njihove prekomjerne zablude,
koje nijedan pisac koji je ivio u to doba ne bi mogao imati, dokazuju ne samo da oni nisu bili
onakve osobe kakvima su ih smatrali oni koji su bili spremni i voljni da ih se zavara, nego i da nisu
bili Zidovi, da nikada nisu bili u Palestini i da nijedan od njih nije ivio u doba ili ak ni priblino
u doba o kojemu, ini se, govore njihove prie.31

to se tie mjesta Isusova roenja, sinoptici ga smjetaju u Betlehem, selo Davidovo, Ivan kae da je iz Galileje i da su ga idovi odbacili jer nije bio iz Betlehema,
dok Mesija mora doi da se ispuni Sveto pismo" (Iv. 7:41-42). Osim toga, u proturjenoj i neloginoj evaneoskoj prii Isusovo roenje najavljuju zvijezda, aneli i
trojica maga, odnosno mudraca koji putuju izdaleka, te predstavlja toliku opasnost
za Heroda da ovaj pribjegava groznom i oajnikom inu pokolja sve muke djece u
Betlehemu. Ipak, kad se Isus konano pojavljuje u svom rodnom gradu ondje jedva
da ga prepoznaju, kao da stanovnici nisu nikad uli za njegovo udesno i sveano
popraeno roenje, niti za Herodov stravini in, niti za Isusovu mudrost" i udotvorna djela", pa ak ni za njegovo navodno zadivljujue uenje u hramu u dobi od 12
godina. Odbacuje ga ak i njegova vlastita obitelj koja je oito znala za njegovo udesno roenje i udotvorna djela. U kranskoj prii tri su mudraca opisana kako slijede zvijezdu sve dok ne stignu u blizinu Herodove kue, gdje im on govori da nastave
slijediti zvijezdu dok ne dou do mjesta gdje lei djetece Isus. Mudraci zatim odlaze i
dolaze do djeteta, ali Herod to ne moe pa daje pobiti svu muku prvoroenad. Moramo se zapitati kako to da su mudraci" trebali Herodovu pomo da bi saznali tla e
ih zvijezda odvesti do djeteta kad su je ve ionako slijedili? I zato 1 lerod nije jono-

stavno sam slijedio zvijezdu i ubio samo Isusa, a ne sve djeake? Ova strana pria
o Herodu koji ubija novoroenad, opisana samo u Matejevu evanelju, ustvari se
temelji na drevnoj mitologiji i ne moe je se pronai ni u jednom povijesnom prikazu
do dana dananjeg, ukljuujui i Josipa, koji inae biljei Herodove stvarne zloine.
U evaneoskoj prii praktiki se nita ne otkriva o Isusovu djetinjstvu, on potpuno nestaje od 12. do 30. godine svoga ivota, kada se ponovno iznenada pojavljuje i
zapoinje svoju slubu. Sinoptici govore da je nakon ovog dramatinog i nehistorijskog
pojavljivanja niotkud uio godinu dana prije nego to je umro, dok se u Ivanu ta brojka
kree oko tri godine. Uz to, u Matejevu, Markovu i Lukinu evanelju Isusov se dolazak
odvija u Galileji, osim kraja u Jeruzalemu, dok Ivan tu priu najveim dijelom smjeta
u Jeruzalem i druge lokalitete u Judeji, a to su razlike koje otkrivaju dvije vane sile na
djelu u evaneljima: sjeverno Kraljevstvo Izrael i juno Kraljevstvo Juda.
Ben Yehoshua nastavlja kritizirati navodnu povijest" iz Novog zavjeta:
Pria o Isusovu suenju takoer je izuzetno upitna. Njome se oito ele umiriti Rimljani i ocrnit i
idovi. Historijski Poncije Pilat bio je arogantni tiranin. Mrzio je idove i nikad im nije dao ni
kakve ovlasti. Meutim, u kranskoj se mitologiji on prikazuje kao vladar kojemu je stalo, koji se
ogradio od optubi protiv Isusa i koji je bio prisiljen ispuniti idovske zahtjeve. Prema kranskoj
mitologiji, svakog Pesaha idovi bi molili Pilata da oslobodi jednog zloinca po njihovom izboru.
To je, dakako, najobinija neistina. Zidovi nikada nisu imali obiaj oslobaati osuene zloince za
Pesah kao ni u bilo koje drugo doba u godini. Prema mitu, Pilat je idovima dao da biraju izmeu
oslobaanja Isusa Krista ili ubojice koji se zvao Isus Baraba. idovi su navodno oduevljeno iza
brali Isusa Barabu. Ova je pria opaka antisemitska la, jedna izmeu mnogih slinih koje se mogu
pronai u Novom zavjetu (koji su velikim dijelom napisali antisemiti).

Walker ukazuje na druge pogreke u injenicama i opaanju o dijelu svijeta o

kojem se govori tijekom Isusovog navodnog dolaska:
Najpovjesnija" linost u Evaneljima bio je Poncije Pilat kojem je Isus predstavljen kao kralj"
Zidova te istodobno kao zloinac koji zasluuje smrtnu kaznu zbog bogohuljenja" jer se nazivao
Kristom, Sinom Blagoslovljenoga... Taj navodni zloin nije bio stvarni zloin. Istone su provincije
bile prepune samoprozvanih Kristova i Mesija koji su se nazivali Sinovima Bojim i najavljivali
smak svijeta. Nijedan takav nije smaknut zbog bogohuljenja".32

Mangasarian se slae da je ta pria neuvjerljiva:

Premda priznaje da u Isusu ne vidi nikakvu krivnju zbog koje bi zasluio smrt, rimski je sudac
ipak prikazan kako ga predaje rulji da ga ubije nakon to ga je on sam izbievao. Nijedan se rimski

sudac ne bi mogao ponaati prema optueniku na suenju za njegov ivot na nain kako je to u
ovom sluaju opisano.

Massey kae:
Priu o Pilatovom krvoproliu Galilejaca i mijeanju njihove krvi s krvlju njihovih rtava
(Luka xiii. 1) dodao je netko tko u tolikoj mjeri nije poznavao hebrejsku povijest da je Pilatu
pripisao in koji je poinjen kad je Kvirinije bio guverner, dvadeset i etiri godine prije navodne pojave Isusa. 33

Da bi poduprli svoje pogrene tvrdnje o Kristu koji je razapet za Poncija Pilata,

kranski su krivotvoritelji otili toliko daleko da su stvorili Djela Pilatova", koja su
se jedno vrijeme smatrala kanonskima". Nakon to je kanon formaliziran, knjiga je
proglaena lanom", pokazujui na taj nain da se radilo tek o miljenju o tome to
je nadahnuto", a to krivotvoreno". Djela Pilatova navodno govore o suenju Isusu
pred Pilatom, u skladu s priom kanonskih evanelja, ali detaljnije. Neki od prizora
iz te knjige preuzeti su iz Ilijade:
... Pilat je pretvoren u Ahileja,... Josip je dobri Prijam koji moli za Hektorovo tijelo, a cijela se pria
temelji na dramatinim odlomcima dvadesetetvrte knjige Ilijade.34

Djela Pilatova, koja se jo nazivaju i Nikodemovo evanelje, idu toliko daleko

da tvrde da sadre razgovore zadivljenih vjernika i starih proroka, kao to su David
i Henok, koji su uskrsnuti iz mrtvih nakon Isusovog uskrsnua i uzaaa! Ovo
istinito" evanelje takoer sadri apsurdan razgovor izmeu Sotone i njegovog
princa" u Paklu. Fiktivna narav takvih spisa posve je jasna, kao to je to uostalom
sluaj i s evaneljima.
Osim toga, evaneoski prikazi Isusove muke i uskrsnua posve se meusobno
razlikuju i nijedan ne navodi koliko je bio star kad je umro. Ranokranski oci stalno
su se prepirali oko toga koliko je Gospodin" imao godina kad je umro, pri emu je
Irenej, kojega su njegovi kolege nadaleko potovali kao izuzetno obrazovanog utemeljitelja doktrine, vatreno zagovarao miljenje da je Isusu tada bilo barem 50 godina, a
ne 30 ili 33 kako se smatra u drugim tradicijama, ukljuujui i etiri evanelja koje je
on pomogao kanonizirati. Irenej je glatko odbacio kao 'herezu' prie iz Evanelja o
njegovu raspeu u dobi od oko trideset godina". 35
Da je evaneoska pria kakvu nalazimo u kanonu postojala prije 170.-180.
godine i da je istinita, ne bi bilo objanjenja za razliite navode o Spasiteljevoj"
smrti: Oko 3. stoljea nove ere bilo je vie od 25 verzija Isusove smrti i uskrsnua! U nekima ga uope ne ubijaju, u nekima se vraa u ivot, a u nekima doivlja-

va starost i umire u Egiptu." 36 Ovakvi raznoliki detalji o Kristovom ivotu trebali

su biti nepromjenjivo definirani da je pria bila istinita i da su te knjige napisali
apostoli, pa ak i da je usmeno prenoenje Kristova ivota" bilo raireno u stoljeima koja su uslijedila.
Razni drugi aspekti evaneoskih pria otkrivaju njihovu nepovijesnu prirodu,
ukljuujui, kao to je ve spomenuto, pogrene geografske podatke i dogaaje kao
to je Isusovo propovijedanje u Galileji, koje se navodno dogodilo ba u doba kad je
Herod gradio grad Tiberias. O tom dogaaju Dujardin kae:
Ovdje moramo spomenuti potpuni izostanak povijesne istine o injenicama i mjestima izneseni
ma u evaneljima. S u ono vrijeme dostupnim tehnikama izgradnje grad se nije mogao izgradili
brzo, taj posao ne bi bio dovren 27. pa ak ni 30. godine nove ere. Pisci evanelja stoga nisu bili
svjesni da vei dio Isusovog uenja smjetaju u krajolik obiljeen razaranjem i obnovom.
Ako su prie historijske, tada prenoenje boanskog nauka moramo zamiljati usred stovarila
drva i uz pratnju buke motika, pijuka i pila te viku radnika.' 7

U evaneljima, osim toga, i sam Isus iznosi mnoga nelogina proturjeja o nekim od svojih najvanijih uenja. Prvo govori da je poslan samo izgubljenim ovi
ama Izraela" i brani svojim uenicima da propovijedaju Nevjernicima, a zatim kae:
Zato idite i uite sve narode..."
Isus potom tvrdi da se blii kraj svijeta i upozorava svoje uenike da budu u svakom trenutku spremni. Takoer im govori da sagrade crkvu iz koje e propovijedati
njegovu poruku - in koji bi bio nepotreban da je kraj svijeta blizu. Ovo proroanstvo
o smaku svijeta" ustvari se nije dogodilo, niti se Isus vratio ubrzo", kao to je glasilo
njegovo obeanje. ak i d a j e stvarno postojao, njegova vrijednost kao propovjednika
bila bi vrlo malena jer se njegova najvanija proroanstva" nisu obistinila, doka/u
jui na taj nain da nije bio nita vie prorok ili boanstvo od prosjenog novinskog
astrologa ili hiromanta.
Proturjeja u evaneljima ogromna su i nepomirljiva za racionalni um. Evanelje zapravo nije ni stvoreno da bude racionalno jer je pravo znaenje te rijei (engl.
(lospel) Gods Spell", tj. Boja arolija, kao u magiji, hipnozi ili obmani.
Kao to kae Mack:
Prie koje donose evanelja vie se ne mogu promatrati kao vjerodostojni zapisi jedinstvenih i
udesnih povijesnih dogaaja na zaetku kranske vjere. Evanelja sada treba promatrati kao
rezultat ranokranskog stvaranja mitova.38

Djela apostolska
Uz stotine poslanica i evanelja napisanih tijekom prvih stoljea postojala su i
mnoga Djela" ovog ili onog apostola. Kanonska Djela apostolska ne mogu se datirati prije kraja drugog stoljea, dugo vremena nakon navodnih dogaaja. Ta Djela
navodno govore o ranim godinama kranske crkve, ali u njima nalazimo jednu ve
posve utemeljenu zajednicu koja nije mogla postojati u doba kad je ova knjiga navodno napisana, a to znai nedugo nakon Kristove smrti. U Djelima itamo da se
prvi krani" nalaze u Antiohiji iako ondje nije bilo kanonskog evanelja sve do iza
200. n.e. Taylor Djela naziva izlomljenom priom", a Higgins tvrdi da su ih izmislili
monasi, istjerivai avla" i pape, koji su htjeli stvoriti savez pisanjem knjige iji je
latinski karakter vidljiv na svakoj stranici...". 39 Prema Whelessu, ak i protestantska
Encyclopedia Biblica priznaje da su Djela nevjerodostojna".
Svrha Djela ustvari nije zabiljeiti povijest rane Crkve nego premostiti vrlo velik
jaz izmeu evanelja i poslanica. Kao i Matejevo i Ivanovo evanelje, i ona su trebala
osnaiti rimsku hijerarhiju. Kao to kae Waite:
Posve je jasno da su Djela apostolska napisana u interesu rimske Katolike crkve i kao podrka
tradicionalnoj prii po kojoj su Rimsku crkvu zajednikim nastojanjima osnovali Petar i Pavao.40

Autor ili autori Djela koristili su Josipov tekst, a oito i spise sofista Aristida s
kraja drugog stoljea, da spomenemo tek nekoliko njihovih izvora, koji su navodno
takoer ukljuivali i ivot Apolonija iz Tijane, kvazimitskog kapadokijskog/samaritanskog/grkog udotvorca iz prvog stoljea nove ere.

Biblijsko proroanstvo
Mnogi vjeruju da biblijska pria o Isusu mora biti istinita jer je sama Biblija predvidjela njegov dolazak te zato to su se mnoga druga starozavjetna proroanstva"
ispunila, to dokazuje da je ta knjiga doista Rije Boja". Kao prvo, velik dio biblijskog proroanstva" napisan je na temelju injenica te samo izgleda kao proroanstvo. Drugo, knjiga je sluila kao nacrt ija su proroanstva u odreenoj mjeri vladari
namjerno slijedili i na taj nain davali dojam da se ta proroanstva i ispunjavaju. Tree, vrlo se je malo ili nita od tih proroanstava obistinilo, osobito onih nadnaravne
prirode. etvrto, tumai Biblije tvrde da se opisi stoljeima starih dogaaja na neki
nain odnose na budunost. O navodnim proroanskim aluzijama na Isusa u Starom
zavjetu Wells kae:

Gotovo svi novozavjetni autori silom izvru najnekorisnije odlomke Starog zavjeta u proroanslv.i
koja se tiu kranstva. Tko bi bez poznavanja Mt. 2:16-9 mogao pretpostaviti da se u Jeremiji 31:
15 (gdje Rahela plae za svojom djecom) odnosi na Herodov pokolj nevine djeice?41

Kako bi pokazali daje njihov Mesija najavljen, krani su posegnuli i za kratkim

spominjanjem Gospodina i Pomazanika njegova" u Psalmima 2. Rije pomaza
nik" se u grkom prijevodu hebrejske Biblije - Septuaginti - prevodi kao Christos".
Septuaginta, navodno prevedena i redigirana tijekom treeg i drugog stoljea prije
nove ere u egipatskom gradu Aleksandriji, rije Christos" ustvari spominje barem
40 puta. 42 Ta titula Christos" ili pomazanik" odnosila se, meutim, samo na izraelitskog kralja ili sveenika, ali ne i na nadnaravnog spasitelja. Ova obrana kranstva
dokazuje da su puno prije Isusa postojali drugi Kristovi, ukljuujui Davida, Zadoka i
Kira. Titulu Krist" ili Pomazanik" (Mashiah") imali su zapravo svi izraelski kraljevi, a isto su je tako toliko esto uzimali razni samozvanci, magi i oni koji su tvrdili da
mogu prakticirati nadnaravnu komunikaciju da se samo pozivanje na nju u evanelju
smatra znakom prijevare..." 43
O pouzdanosti Starog i Novog zavjeta Hilton Hotema je rekao: Nijedan redak
u Bibliji nema poznatog autora i tek nekoliko dogaaja potkrepljuju i neka druga
svedoanstva." 44 Kranstvo se zato zasniva na pogrenim pretpostavkama i bez na
dahnutog autorstva apostola uz njihovog nepogreivog boga Crkvi ostaje malo toga
na emu moe temeljiti svoje tvrdnje. Wheless o tome kae:
Nevjerna Kristova crkva stoga nema boansku potvrdu i nikad je nije osmislio i stvorio Isus Krist
Kranska crkva je zasnovana na krivotvorinama navodnih rijei navodnoga Krista. 15

'Taylor, 108.
2

Mead, GG, 59,123.

' Keeler, 101.

4

Euzebije, 258.
Wheless, FC,91.

Dujardin, 33.

'Wells, DJE, 3.
"Wheless, FC,231.
" Waite, 32.
10

Wells, WWJ, 198.

11

Massey, HJMC, 161.

12

Waite, 274-5.

13

Waite, 80.

"Graham, 284.
15

Waite, 294.

16

Massey, GHC, 19.

"Euzebije, 108.
18

Mead, GG, 128.

"Wells, DJE, 71.

20
2

Wells, DJE, 78.

'Waite, 400-1.

22

Waite, 387-8.

23

Keeler, 16.

24

Waite, 265.

25

Waite, 75.

26

Doarie, 459.

27

Steiner, 119.

28

Wheless, FC, 174. Vidi takoer Wells, naroito WWJ.

29

Waite, 213.

30

Wheless, FC, 207.

31

Doane, 462.

32

Walker, WEMS, 470.

33

Massey, GHC, 19.

34

Mead, DJL, 66.

35

Wheless, FC, 173.

36

Notovich, 6.

37

Dujardin, 100.

38

Mack, 10.

39

Higgins, II, 131-2.

40

Waite, 417-19.

41

Wells, HEJ, 36.

42

Carpenter, 202.

43

Taylor, 7.

44

Hotema, EBD (Massey), uvod, 26.

45

Wheless, FC, 224.

4
Vidjeli smo da su prie u evaneljima posve nepouzdane po pitanju povijesti i
ne mogu sluiti kao dokaz d a j e Isus Krist ikada postojao. Sada emo istraiti postoje
li kakve nebiblijske, nepartizanske biljeke povjesniara tijekom navodnog vremena
u kojem su se ti nevjerojatni dogaaji zbili: Sin Boji" roen od djevice, slavljen nadaleko kao veliki uitelj i udotvorac, koji je udesno lijeio ljude i hranio mnotvo,
hodao po vodi i podizao mrtve; koji je na planini preobraen u sijajue sunce; ije je
raspee popraeno snanim potresima, zatamnjenjem sunca i ustajanjem iz grobova
brojnih svetaca" i koji je sam uskrsnuo iz mrtvih. O tim navodnim dogaajima Euzebije tvrdi:
Zbog Svoje sposobnosti da izvodi uda na je boanski Gospodin i Spasitelj Isus Krist u svakoj
zemlji postao predmetom ushienih pria i privlaio ogroman broj ljudi iz stranih zemalja vrlo
daleko od Judeje...1

Ove je neobine i nadaleko poznate dogaaje zasigurno zabiljeio kakav kompetentni povjesniar toga vremena! Kao to je navedeno, vrijeme Tiberija i Augusta,
tj. stoljea u kojima je zapoela kranska era, jedno je od najbolje dokumentiranih u
povijesti, kao to priznaju ak i kranski apologeti. 2 Na primjer, Livije (59. pr.n.e.-17.
n.e.), rimski povjesniar za Augustove vladavine, sam je napisao 142 sveska, od kojih
su vie od stotinu kasnije unitili zavjerenici koji su htjeli zamesti svoj trag.
Unato tome, meutim, historijskog Isusa gotovo da izvan Biblije ne spominje
nijedan poznati povjesniar u vremenu tijekom i nakon Isusovog navodnog dolaska.
Kao to kae Walker: Nijedna ga pismena osoba iz njegovog vremena ne spominje
u bilo kojem poznatom spisu." Istaknuti helenistiki idovski povjesniar i filozof Filon (20. pr.n.e. - 50. n.e.), koji je ivio u vrijeme navodnog Isusovog ivota, ne govori
nita o temi velikog idovskog udotvorca i demagoga koji je izazvao gnjev Rima i
Judeje. Isusa i njegove sljedbenike ne spominje nijedan od etrdesetak drugih povje-

sniara koji su pisali tijekom prvog i drugog stoljea nove ere, ukljuujui Plutarha,
rimskog biografa, koji je ivio u isto to vrijeme (46. - 120. n.e.) i na onom podruju
koje je navodno bilo prepuno krana, ali ih ipak nigdje ne spominje, kao ni njihova
utemeljitelja i njihovu religiju. Kao to se govori u McClintock and Strong's Cyclopedia
of Theological Literature:
Dovoljno je spisa tih autora ... da napune biblioteku. Pa ipak, u toj gomili idovske i poganske
literature, osim dva krivotvorena ulomka u djelima jednog idovskog autora i dva sporna ulomka
u djelima rimskih pisaca, ne nalazimo nijedan spomen Isusa Krista.3

Josip Flavije, idovski povjesniar (37.-oko 95. n.e.)

Josip Flavije najpoznatiji je idovski povjesniar, posebno zato to je pisao
tijekom prvog stoljea. Njegov otac Matija bio je ugledni i ueni lan sveenike
obitelji i ivio je u Jeruzalemu u isto vrijeme kada i Pilat. On bi svom sinu povjesniaru sasvim sigurno spomenuo bizarne i velianstvene dogaaje opisane u
evaneljima da su se dogodili nekoliko godina ranije. Josip je tijekom idovskih
ratova upuen u Galileju i boravio je u Rimu u isto vrijeme kada je ondje navodno bio i Pavao, navlaei na sebe i svoju zajednicu krana gnjev vladajuih.
Meutim, u cjelokupnom Josipovom opusu, koji se sastoji od mnogih svezaka s
brojnim pojedinostima koje pokrivaju stoljea povijesti, nema ni spomena o Pavlu ili kranima, a samo su dva ulomka koja se navodno odnose na Isusa. Iako su
se mnogi snano uhvatili za te dvije reference", i uenjaci i kranski apologeti
odbacili su ih kao krivotvorine, kao i one koje se tiu Ivana Krstitelja i Jakova,
brata Isusova". ak i takav autoritet poput gloucesterskog biskupa Warburtona
(1698.-1779.) Josipovu interpolaciju o Isusu opisao je kao oitu krivotvorinu, i
to vrlo glupu". 4 O Josipu i ovoj glupoj krivotvorini Wheless kae:
injenica je da izuzev odlomka 3, krivotvorenog paragrafa koji se ondje ne uklapa, Josip medu
svojim udima nijednom ne spominje svog udotvornog zemljaka Isusa Krista - premda biljei
djela nekih drugih Joua ili Isusa - a ne spominje nijedno njegovo transcendentno udo... Ovaj
ulomak i njegov tekst prvi put spominje onaj vrlo neasni pisac" biskup Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti u etvrtom stoljeu... CE [Katolika enciklopedija] priznaje ... da gore navedeni citat
nisu poznavali Origen i raniji patristiki pisci.5

Odvjetnik Wheless i sveenik Taylor slau se s mnogim drugima, ukljuujui

kranske apologete kao to je dr. Lardner, da je Euzebije sam krivotvorio ulomak u

Josipovom djelu. U svakom sluaju, Josipovi su ulomci lani, to njegov opsean opus
ostavlja bez prie o Isusu Kristu. Govorei o nepostojanju te prie, Waite pita:
... Zato Josip nije spomenuo Isusa zvanog Krist? ... Tono je da Josip nije bio Isusov suvremenik ako je Isus doista razapet onda kada se uobiajeno smatra da se to dogodilo. Meutim,
tijekom Josipove slube u Galileji, zemlju mora da su preplavile prie o razapetom Galilejcu.
Nakon itavog narataja i nakon to se Isusova slava proirila i u druge zemlje, je li mogla biti
imalo manja u Galileji? Pavao je bio Josipov suvremenik i ako se na prie iz Djela apostolskih
moemo imalo osloniti, na svojim je putovanjima morao vie od jedanput naii na trag idovskog sveenika i suca.6

Josip, dakle, o temi Krista i kranstva uti.

Plinije Mlai (oko 62.-113. n.e.)

Jedan od alosno malobrojnih spomena" koje krani dre dokazima za Isusovo
postojanje je i pismo Trajanu koje je navodno napisao rimski povjesniar Plinije Mladi. Meutim, u tom je pismu samo jedna relevantna rije - krani" - a dokazano je i
da je ona patvorena, to se sumnja i za dokument" u cjelini. Na temelju Plinijevog izvjetaja o Esenima, ako je pismo izvorno, ukazano je na mogunost da su originalno
upotrijebljenu rije Eseni" u jednoj od mnogih revizija" djela starih vlasti kranski
krivotvoritelji kasnije promijenili u krani".

Tacit (oko 55.-120. n.e.)

Kao i Plinije, ni povjesniar Tacit nije ivio za vrijeme navodnog Isusovog ivota, ve
je roen dva desetljea nakon navodne smrti Spasitelja", tako da ak i da se u njegovom
djelu spominju Krist ili njegovi sljedbenici, oni bi bili iz druge ruke i mnogo vremena poslije navodnih dogaaja. To je, meutim, nebitno jer je, kao to je ve spomenuto, ulomak
u Tacitovom djelu koji navodno govori o Neronovom progonu krana takoer interpolacija i krivotvorina. Gorljivi branitelj vjere Euzebije nigdje ne spominje ulomak iz Tacita,
ba kao ni nitko drugi prije 15. stoljea nove ere. Kao to kae Taylor:
Ovaj ulomak, koji bi bolje od svih u Tacitovom opisu posluio kranskom citiranju ili bilo kojem
poganskom piscu, ne citira nijedan kranski otac... Ne citira ga Tertulijan iako je on iitao i esto
citira Tacitova djela... Nigdje na svijetu nema mu ni traga sve do 15. stoljea.7

Svetonije (oko 69.-140. n.e.)

Branitelji kranstva kao dokaz za svog bogoovjeka vole ponuditi i malen, i moda interpoliran, odlomak iz djela rimskog povjesniara Svetonija u kojem se spominje netko pod imenom Chrestus" ili Chrestos" u Rimu. Naravno, Krist navodno
nikada nije bio u Rimu, tako da se ovaj odlomak ne moe odnositi na njega. Uz to,
dok su neki pekulirali da je postojao Rimljanin tog imena u to doba, titulu Chrestus" ili Chrestos", u znaenju dobar" i koristan", esto su, medu ostalima, nosili
osloboeni robovi, ukljuujui i razne bogove.
O tim povijesnim referencama" Taylor kae: ak i da su autentine i da potjeu
iz ranijih izvora, ne bi nas odvele ranije od razdoblja u kojem se oblikovala evaneoska legenda i mogle bi posvjedoiti samo o legendi o Isusu, ali ne i njegovoj povijesnosti." U svakom sluaju, ove rijetke i kratke reference" o ovjeku koji je navodno
uzdrmao svijet teko mogu posluiti kao dokaz za njegovo postojanje i apsurdno je
da se navodni historicitet kranske religije zasniva na njima.
U vrijeme navodne pojave Krista doista je bilo na desetke relativno pouzdanih
povjesniara koji svoju perspektivu uglavnom nisu bojali s previe mitologije, kulturolokih predrasuda i slijepe vjerske privrenosti; gdje su njihova svjedoanstva o
tim zadivljujuim dogaajima zabiljeenima u evaneljima? Kao to govori Mead:
Povjesniara koji istrauje poetke kranstva uvijek i bez iznimke zapanji to to nijedan poganski pisac iz prvog stoljea nove ere nijednom rijeju ne pie o onome to
bi se na bilo koji nain moglo odnositi na udesnu priu koju ispisuje autor evanelja.
Postojanje Isusa Krista ini se nepoznatim." 8 utnja ovih povjesniara u stvari glasno
svjedoi protiv historicista.

Talmudske ili idovske reference

Mogli bismo pomisliti da e spominjanja historijskog" Isusa biti barem u idovskim tekstovima koji su bili poznati po biljeenju dogaaja. To, meutim, nije tako
usprkos svim onim mahnitim upozoravanjima na spominjanje Isusa ben Pandire",
koji je navodno ivio u prvom stoljeu prije nove ere, ili drugih Isusa" koji se spominju u idovskoj literaturi. Te osobe se naalost ne uklapaju niti u priu, niti u navodni
vremenski okvir Isusa iz evanelja, koliko god se izmiljale injenice i brojke.
Pria o Isus ben Pandiri, na primjer, kae da je stoljee prije kranske ere arobnjak" imenom Isus" izaao iz Egipta i usmren kamenovanjem ili vjeanjem. Meutim, ritualna ili sudska smaknua ove vrste bila su uobiajena, kao i ime Isus" i
arobnjaci koji hrle iz Egipta. U ovoj prii, uz druge propuste, nema ni jednog spo-

m e n a Rimljana. a k i ako je b e n Pandira bio stvaran, u N o v o m zavjetu se zasigurno

ne pria njegova pria.
Massey objanjava probleme u teoriji o b e n Pandiri:
Openito se priznavalo da je postojanje Jehoue, sina Pandirinog ... kojeg priznaje Talmud, dokaz
za to to Isus Krist postoji kao povijesna osoba u evaneljima. Temeljitije istraivanje podataka,
meutim, otkriva da je ta teorija potpuno neodriva... Jehoua ben Pandira je morao biti roen
znatno prije 102. godine prije nove ere... idovski pisci u cjelini poriu identitet talmudskog Jehoue i evaneoskog Isusa... idovi ne poznaju Isusa kao Krista iz evanelja...9
O prii o Pandiri/Panderi Larson govori: Kroz cijeli Srednji vijek provlaila se
legenda o Panderi i Jeui koju veina uenjaka smatra idovskom

izmiljotinom," 10 Ta

idovska fikcija m o d a je stvorena da se kapitulira kranskim vlastima koje su progonile nevjernike". Stoga tu priu nalazimo u T a l m u d u koji je napisan n a k o n to je
mit o Kristu ve postojao.
Da citiramo Wellsa:
Klausnerovo detaljno istraivanje relevantne grae u Talmudu dovelo ga je do zakljuka da se
najranija spominjanja Isusa u rabinskoj literaturi ne pojavljuju prije otprilike poetka drugog
stoljea... Ako je postojao Isus kao povijesna osoba sa ivotnim putem kakav mu se pripisuje u
evaneljima, nepostojanje ranijih referenci postaje vrlo teko objanjivo. Kad ga rabini poinju
spominjati toliko su neodreeni u svojoj kronologiji da se razlikuju i do 200 godina u datumima s
kojima ga dovode u vezu... Iz ovoga je jasno da im nikada nije palo na pamet provjeravati je li on
ikad postojao, nego su zdravo za gotovo uzeli da je njegovo ime ime stvarne osobe... Pogledajmo,
meutim, to nam suvremena idovska znanost, iji su predstavnici i Sandmel i Goldstein, ima za
rei o povijesnosti Isusa. Sandmel kae da i ono to o njemu znamo dolazi samo iz Novog zavjeta
jer je u idovskoj i poganskoj literaturi svoga vremena ostao nepoznat" i da odlomci o njemu u
staroj rabinskoj literaturi odraavaju novozavjetnu grau i ne nude podatke koji su neovisni o
kranskoj tradiciji. Da je Talmud bezvrijedan kao izvor pouzdanih informacija o Isusu priznaje
veina kranskih uenjaka."
D r u g e talmudske reference o Isusu, koje se kriju p o d i m e n o m Balaam", derogat o r n e su osude napisane stoljeima n a k o n njegove n a v o d n e pojave, sluei tako kao
k o m e n t a r i tradicije, a ne svjedoanstva o bilo kakvoj povijesti".
Wells dalje kae:
Sada kada je na toliko toga u Novom zavjetu baena sumnja, postoji prirodna sklonost da se uveava vanost nekranske grae koja to navodno potkrjepljuje - premda su i prijanji i sadanji

kranski uenjaci priznali da o problemu Isusove povijesnosti nema poganskih ili idovskih dokaza koji vrijede...12

Da ponovimo: Krivotvorene knjiice Novog zavjeta i glupavi spisi otaca jedini

su dokazi" koje imamo za navodne injenice i doktrine nae najsvetije Vjere", kao
to, navodi Wheless, potvruje i sama Katolika enciklopedija, 13
Kae se: izuzetne tvrdnje zahtijevaju i izuzetne dokaze". Meutim, nikakvi dokazi za povijesnost Isusa nisu nikada postojali, niti se naziru na vidiku.

Euzebije, 30.

Jackson, 186.

Wheiess, FC.

Mangasarian.

Wheless, FC, 115-6.

Waite, 506-7.

Taylor, 395-6.

Mead, DJL, 48.

Massey, HJMC, 186-197.

10

Larson, 281.

11

Wells, DJE, 12.

,2

Wells, DJE, 207.

13

Wheless, FC, 125.

5
U biti nema nikakvih tekstualnih dokaza o postojanju Isusa Krista, izuzev krivotvorenih biblijskih knjiga i poslanica. U naoj emo potrazi sada prouiti to su
zagovaratelji i protivnici kranske religije tvrdili poetkom drugog stoljea, tijekom
kojega je nova vjera" zapravo i zapoela. Naalost, malo je stvarnih djela veine protivnika preivjelo jer su ih kranski urotnici stoljeima bijesno cenzurirali. Meutim, u svojim su pobijanjima sami krani sauvali osnovna stajalita svojih protivnika, od kojih je najvanije ono da je cijela pria izmiljena. Po vlastitim priznanjima,
rani su krani neprekidno bili na udaru kritike uglednih uenjaka, koje su krani
isprva grubo napadali i poricali, a kasnije na tisue njih i ubili. Meutim, nisu samo
disidenti i pogani shvaali istinu jer su i sami krani kontinuirano otkrivali da znaju
da pria o Isusu Kristu i njegova religija nisu izvorne nego da se temelje na starijim
mitovima i ideologijama iz cijelog tada poznatog svijeta.
Na primjer, istaknuti doktor Crkve Augustin spremno je priznao da je kranstvo samo ponovno iznoenje neega to je ve postojalo daleko prije kranske ere:
Ono to poznajemo kao kransku religiju postojalo je i medu naim starima, oduvijek je postojalo; od poetka ovjeanstva do vremena kad se tijelom pojavio Krist i kada se prava religija, koja je
ve postojala, poela nazivati kranstvom.1

Suoen s kritikama da je kranstvo izmiljeno, Euzebije je pokuao pokazati da

nije novo i neobino", tvrdei da se temelji na starijim idejama. On govori:
... premda smo mi mladi i ovo bez sumnje novo ime krani tek je nedavno postalo poznato medu
narodima, na ivot i ponaanje, kao i naa vjerska naela nismo nedavno osmislili mi, ve potjeu
od gotovo samih ovjekovih poetaka i zasnivaju se na prirodnim konceptima onih koje je Bog
volio u dalekoj prolosti...

Euzebije je tako priznao ne samo da je kranstvo izgraeno na ranijim ideologijama nego i da je ime krani" jo uvijek bilo bez sumnje novo" u njegovo doba,
300 godina nakon navodnog poetka kranske ere, usprkos novozavjetnim priama
da se evanelje propovijedalo svim narodima" i da je tijekom prvog stoljea nikla
golema crkvena mrea.
O tim priznanjima Crkve Doane kae:
U apologiji upuenoj caru Marku Antoniju 170. godine Meliton (sardski kranski biskup) trai
carev patronat nad onim to se sada zove kranska religija, koju on zove naa filozofija",

zbog

njezine velike starosti, a koja je uvezena iz zemalja izvan granica Rimskog Carstva, s podruja njegovog prethodnika Augusta, koji je njezin uvoz smatrao znakom dobre sree za svoju vlast". Ovo je
apsolutni dokaz da kranstvo nije poteklo iz Judeje, koja je bila rimska provincija, nego daje ono
bilo egzotina orijentalna bajka uvezena iz Indije...2

Kad je ova egzotina orijentalna bajka pustila korijenje, smjetena je u Judeju, zasnovana na starozavjetnim priama, kao to dokazuje Tertulijan u svom djelu Protiv
Prakseja, u kojem navodi sljedei smijeni argument kad se suoava sa slinostima
izmeu Krista i niza starozavjetnih osoba, kao to su Joua ili Isus, kao to mu ime
glasi na grkom:
Rane manifestacije Sina Bojega, zabiljeene u Starom zavjetu; probe za Njegovu kasniju inkarnaciju... On je tako stalno uio, a Bog koji na Zemlji govori s ljudima nije bio nita drugo nego Rije
koja je tijelom postala. On je tako uio (vjebao) da nam utre put vjere i da moemo spremnije
vjerovati da je Sin Boji siao u svijet ako znamo da je neto slino uinjeno i u prolosti.

Vie je nego neobino da bi sveznajui" Bog trebao uiti kako biti ovjek; posebice sami ljudi ne dobivaju takvu priliku vjebati". U stvarnosti ovaj Tertulijanov
jadan izgovor" zvui vie kao da Bog nastupa u drami (i da Tertulijanu nisu sve
na broju).
U svojoj Prvoj apologiji kranski otac Justin Muenik (oko 100. - 165. n.e.)
priznaje slinosti izmeu starijih poganskih bogova i religija te kranstva kad, suoen s ismijavanjem, pokuava dokazati da kranstvo nije nita smjenije od ranijih mitova:
ANALOGIJE S POVIJEU KRISTOVOM. I kad kaemo da je Rije - Boji prvoroenac - nastala bez spajanja spolova i da je On - Isus Krist, na Uitelj - razapet i umro, pa ponovno uskrsnuo i
uzaao na nebesa ne govorimo nita drugo od onoga to se vjeruje za Jupiterove sinove. Jer vi znate
koliko su sinova vai cijenjeni pisci pripisali Jupiteru: Merkura, tumaa i uitelja; Asklepija kojeg

je, premda je bio sjajan lijenik, pogodila i ubila munja te je tako uzaao na nebo, Bakha, koji je iv
rastrgan i Herkula, koji se predao vatri da izbjegne svoje muke; i Ledine sinove Dioskure; i Perzeja,
sina Danajinog; i Belerofona koji je, premda je nikao iz svijeta smrtnika, uzaao na nebo na konju
Pegazu. to tek rei o Arijadni i onima koji su poput nje postavljeni meu zvijezde? Ili o carevima
koji umiru meu vama, a vi ih smatrate vrijednima deifikacije i u njihovu ast nalazite nekoga tko
se kune da je vidio gorueg Cezara kako se uzdie na nebo sa svoje posmrtne lomae?
U svojoj beskonanoj apologiji Justin ponavlja slinosti i z m e u svoga b o g o o vjeka i bogova iz d r u g i h kultura:
to se tie opovrgavanja da je na Isus razapet, rei u da je muka bila svojstvena svim prethodno
spomenutim Jupiterovim sinovima... Kaemo li da ga je rodila djevica, to isto moemo rei i za
vaega Perzeja. Govorimo li o njegovom lijeenju hromih, oduzetih i bogalja od roenja, nije to
nita vie nego to ete vi rei o svom Asklepiju.3
Bavei se ovim u s p o r e d b a m a i z m e u kranstva i p r e t h o d n o g mu poganstva
M u e n i k je, m e u t i m , m r a n o ustvrdio:
Kad je do avoljih uiju dola vijest da su proroci pretkazali dolazak Krista, Sina Bojeg, on je
natjerao poganske pjesnike da stvore veliki broj onih koji e se zvati Jupiterovim sinovima. avao
je upleo svoje prste u ovo kako bi ljudi zamiljali da je prava Kristova povijest istog karaktera kao i
udnovate prie koje se prepriavaju o sinovima Jupiterovim.4
U svom Dijalogu sa idovom Trifonom

M u e n i k p o n o v n o priznaje ranije posto-

janje kranske prie i koristi svoju s t a n d a r d n u iracionalnu apologiju u svoju korist,

tj. Davao je stigao prvi":
Znaj, Trifone, da su moje znanje iz Pisama i moju vjeru u Pisma uvrstile one prijevare koje je onaj
to se naziva avlom dao ispriati meu Grcima; kao to su neke skovali Magi u Egiptu, a druge
lani proroci iz Ilijinog doba. Jer kad kau da je Bakho, sin Jupiterov, roen iz odnosa Jupitera i
Semele i da je on otkrio vino, kad kau da je nakon to je rastrgan na komade umro i ponovno
ustao te uzaao na nebo; i kad u njegove misterije uvode vino, ne bih li trebao primijetiti da avao
oponaa proroanstvo koje je dao patrijarh Jakov, a zabiljeio Mojsije? I kad kau da je Herkul bio
snaan, proputovao cijeli svijet i da je roen od Zeusa i Alkmene te uzaao na nebo nakon smrti, ne
bih li trebao primijetiti da se Pismo koje govori o Kristu koji je snaan kao div i vodi svoje ljude"
oponaa na isti nain? I kad avao govori o Asklepiju koji je oivljavao mrtve i lijeio sve bolesti, ne
bih li mogao rei da time isto oponaa proroanstva o Kristu?... I kad ujem, Trifone, da je Perzej
zaet od djevice, shvatim daje i ta pria plod ove laljive zmije.

Ovakav avao je to uinio" odgovor postao je de rigeur protiv stalne i racionalne

kritike. Kao to kae Doane:
Tertulijan i sv. Justin objanjavaju sve podudarnosti koje postoje izmeu kranstva i poganstva
tvrdei davno prije nego to je bilo krana avao je zadovoljno uredio da njihove misterije i
obrede kopiraju njegovi tovatelji".5

Kranski autor Laktancije (240.-330.) u svojim nastojanjima da potvrdi cara Konstantina u novoj vjeri i preobrati pogansku" elitu takoer se naveliko pozivao na poganske prie kao dokaz da kranstvo nije apsurdno, nego jednako smisleno kao to su bile i
one, premda je on naravno odbacio ove ranije verzije kao avolje djelo. Kao to Wheless
kae: Jednom rijeju, temelji i dokazi kranstva lee u poganskim mitovima."6
Drugi su krani bili izravniji u svojim priznanjima prirode i svrhe kranske
prie, ne pravei se da vjeruju u vie sfere duhovnosti, ve pokazujui praktinije razloge za fanatinu vjernost svojim nevjerojatnim doktrinama. Na primjer, papa Leon
X., upuen u istinu zbog svog visokog poloaja, zanimljivo je izjavio: Kakav nam
je samo profit donijela ta bajka o Kristu!" Kao to kae Wheless: Dokazi za moju
optunicu udesno su jednostavni."

Gnostici
Premda su kranski zavjernici bili vrlo temeljiti u svojem zloinakom unitavanju dokaza, posebice starih tekstova, tako da je mnogo nezamjenjivog znanja izgubljeno, iz onog to je ostalo moemo vidjeti da uenjaci iz drugih kola i sekti nikada
nisu odustali od historicizacije vrlo drevnog mitolokog bia. Ova je skupina kritiara ukljuivala i mnoge gnostike koji su se snano protivili kranskoj karnalizaciji i
judaizaciji svojih alegorijskih tekstova i likova.
Stvoren je dojam da su filozofija i religija gnosticizma zapoele tek tijekojn kranske ere i da je ova prva bila iskrivljenje potonje. Meutim, gnosticizam je daleko stariji od kranstva i protee se tisuama godina u prolost. Termin gnosticizam
zapravo dolazi od grke rijei gnosis to znai znanje, a gnostik jednostavno znai
onaj koji zna" i ne oznaava sljedbenika neke odreene doktrine. Od davnine se
one koji su razumjeli misterije" smatralo uvarima gnoze". Grki filozofi Pitagora
i Platon bili su gnostici", kao i povjesniar Filon, ija su djela utjecala na autora
Ivanovog evanelja.
Tijekom ranih stoljea kranske ere gnosticizam" je ipak postao u veoj mjeri
monolitski pokret jer su odreene skupine i pojedinci poeli amalgamirati mnoge re-

ligije, sekte, kultove, misterijske kole i ideologije koje su preplavljivale Rimsko Carstvo i ire, od Engleske do Egipta, Indije i Kine. Ovaj posljednji prodor gnosticizma
dogodio se u Siriji, dakle, vidi uda, u istom onom narodu u kojem su krani prvi
pUt nazvani tim imenom, u Antiohiji. Massey o ovim dogaajima kae:
U Knjizi zakona kae nam se da je ime Christian i prvi put nadjenuto u Antiohiji. Meutim, 200.
g.n.e. u Antiohiji, navodnom rodnom mjestu kranskog imena, nije bio poznat nikakav kanonski
Novi zavjet. Nije bilo nikakvog posebnog razloga zato bi se uenici" u Antiohiji prozvali kranima, osim to je to bio velik centar gnostikih krana, koje se prije povezivalo s uenjem i djelima
maga imuna iz Samarije.7

Ovi antiohijski gnostiki krani bili su sljedbenici Maga imuna", kojeg su napadali kao herezijarha", tj. zaetnika svih kranskih hereza. ini se da je taj Mag
imun, meutim, bio mitski lik izveden iz dva mistika bia, a to su Saman i Maga,
koje su Sirijci tovali prije kranske ere. Ova bi se religija mogla nazvati siro-samaritanskim gnostikim kranstvom. Siro-judeo-gnosticizam, s druge strane, izvorno je
bio idovska hereza, koja je zapoela s mandaizmom, izrazito astrolokom ideologijom koja datira iz etvrtog stoljea prije nove ere, koja je pokuavala spojiti judaizam
i zoroastrijanizam i izvrila jak utjecaj na kranstvo. Gnostiki je sustav miljenja
tako bio vrlo razgranat - nije bio uniforman, bio je obiljeen raznim kulturama i
mjestima u kojima se pojavio, a takav je razvoj stvorio konkurenciju. Pagles kae: Ti
takozvani gnostici nisu dijelili istu ideologiju i pripadali jednoj odreenoj skupini;
ak ni nisu svi bili krani." 8 1 doista, razliiti gnostiki kranski" tekstovi iz Chenoboskona pronaeni su u nekranskim, poganskim grobnicama, 9 tako da u starom
svijetu nalazimo sirijski ili samaritanski gnosticizam, idovski gnosticizam, kranski
gnosticizam i poganski gnosticizam.
Meutim, kao to je navedeno, gnosticizam je bio eklektian i okupljao gotovo
sve religijske i kultne ideologije tog vremena, inei kombinaciju filozofija Platona,
Filona, Aveste i Kabale, misterija Samotrake, Eleusine i orfizma". 10 Budizam i ozirijanizam takoer su izvrili bitan utjecaj. Gnostiki su tekstovi bili multinacionalni i
koristili termine iz hebrejskog, perzijskog, grkog, sirijskog/aramejskog, sanskrtskog
i egipatskog jezika.
Premda se sada ini da postoji jasna razlika izmeu gnostika i krana, na poetku takve razlike nije bilo i gnosticizam je ustvari bio protokranstvo. Razlika nije
bila osobito velika ni u treem stoljeu kad je neoplatonski filozof i otar kritiar
kranstva Porfirije napadao gnostike", koje je smatrao kranima, ba kao i Plotin
(205.-270.), a obojica su optuivala krane/gnostike da izmiljaju svoje tekstove. Pagels opisuje nejasnu razliku izmeu gnostika" i krana":

... jedan uvaeni crkveni otac, Klement iz Aleksandrije,... piui u Egiptu oko 180. godine predstavlja se ortodoksnim iako dobro poznaje pripadnike gnostikih skupina i njihove spise, neki ak
navode da je i sam bio gnostiki inicijat.11

Biskup Irenej ustvari je bio gnostik i imao zodijak na podu svoje crkve u Lyonu. 12
Veliki kranski" svetac Augustin izvorno je bio mandejac, tj. gnostik, sve do nakon
Nicejskog koncila kad se preobratio, tj. kad mu je obeano istaknuto mjesto u novoosnovanoj Katolikoj crkvi, pa je onda udario s kritikom protiv svoje bive sekte.
O ovom mijeanju krana i gnostika Waite kae: Veina kranskih pisaca iz
drugog stoljea koji su doli odmah nakon apostolskih otaca zagovarala je doktrine
koje su se kasnije smatrale heretinima." 13 Pa ipak, ortodoksni krani za svoju korist
koristili su koju god su doktrinu mogli, uzdiui te iste heretike", ukljuujui Origena (oko 185.-254.) i Tertulijana kao osnivae.
Mnogi su kranski" koncepti zapravo gnostiki, kao na primjer preziranje tjelesnoga i stvari openito. Gnostiko-kranska ideologija u stvarnosti je zlim smatrala i materijalno i boga materijalnoga svijeta Demiurga", zvanog takoer i bog ovog
svijeta" ili princ ovog svijeta", kao i Ialdabaoth" ili ljubomorni bog. Gnosticizam
samog Isusa otkriva se u Ivanu 7:7: Vas svijet ne moe mrziti, ali mene mrzi jer
svjedoim da je ono to ini zlo." Pavlovo gnostiko razmiljanje izlazi na vidjelo
kad otkriva svoje gnuanje nad tjelesnim i u Drugoj poslanici Korinanima 4:4, na
primjer, gdje gnostiki govori daje bog ovoga svijeta" zao. U ovom odlomku apostol
takoer otkriva da se u pisma zadiralo i daje naslutiti ak i da su on i njegovi ljudi
sami u nekim sluajevima krivi za potajne postupke" koji, kako se ini, ukljuuju i
ono sakaenje tekstova kojeg su se kasnije odricali:
Odriemo se sramotnih tajni; odbijamo podmuklost i iskrivljavanje rijei Boje... ak i ako je nae
evanelje pokriveno, u onima je pokriveno koji ginu. U njima bog ovoga svijeta oslijepi miljenje
nevjernika da im ne zasvijetli svjetlost evanelja slave Kristove...

0 takvom miljenju Massey daje sljedei komentar:

Govorei sa svog gnostikog gledita, Pavao je historijskim kranima koji su bili sljedbenici Ivana
1 Petra objavio da im je Bog poslao zabludu i da bi trebali vjerovati u la jer su se odrekli istine
prema njegovom duhovnom evanelju!14

Pavao nije samo nudio pokriveno" ili duhovno" evanelje, on je bio klasini
gnostik kojeg su ustvari i zvali Apostolom gnostika" jer nije priznavao Krista kao
povijesnu osobu. Massey o tome dalje govori:

... Pavao je bio protiv karnalizacije Krista i svim se silama borio protiv Sarkolatera [karnalizatora]... Ako su karnalizatori izmijenili Pavlova djela, to e biti razlog zato u njegovim Poslanicama
ponekad ujemo dva glasa i to se ini da mu je doktrina dvolina... Nakon njegove smrti Pavlova
su djela ostala kod neprijatelja - izmijenili su ih, reindoktrinirali i pretvorili u svoju verziju njegovi
stari protivnici koji su propovijedali evanelje o karnaliziranom Kristu. 15

Pavlov gnostiki Krist vidi se i u Poslanici Galaanima 3:27-8: Jer koliko vas se
god u Kristu krstiste, Krista obukoste. Nema tu vie ni idova ni Grka, nema vie ni
roba ni slobodnjaka, nema vie ni mukoga roda ni enskoga, jer svi ste vi jedno u
Kristu Isusu." O ovom konceptu Massey kae:
Gnostiki Krist bio je mistika figura nastavljena iz mitologije da bi prikazala duhovnu stvarnost
unutarnjeg ivota. Stoga je Krist u toj ljudskoj fazi mogao biti i ena i mukarac; kako bi postao
povijesnim, ili da ga se takvim uini, osim zamjenom mitskog utjelovljenja za hermafrodita! 16

Naglasak gnostika na postizanje gnoze ili kraljevstva Bojeg iznutra" koncept

je koji je uao i u kransku religiju i Bibliju, ali ga se ignorira u korist agnoze" tj.
neznanja i pistisa" tj. slijepe vjere.
injenica je da je gnosticizam postojao prvi i da je naposljetku promijenjen u
ortodoksno kranstvo oko 220. n.e.. Kako je vrijeme prolazilo, krani koji su zagovarali karnalizaciju udaljili su se od sebe i svojih gnostikih korijena prepisujui
tekstove u vlastitu korist. Jackson kae: Primjeuje se da, generalno govorei, ranije
Poslanice pokazuju znakove gnostikog utjecaja, dok one kasnije pokazuju znakove
antignostike pristranosti." 17
Gnostici su zauzvrat ortodoksne krane usporeivali s mutavim ivotinjama" i tvrdili da su ortodoksi, a ne gnostici, ti koji su bogohulnici jer ortodoksija
ne zna tko je Krist". 18 Kao to govori Pagels, gnostiki su se krani... obruili na
ortodoksne jer su po njima napravili pogreku to su Sveto pismo, posebice Knjigu
Postanka, proitali doslovno, promaivi tako njegovo dublje znaenje". 19 Ustvari,
kao to kae Massey:
Historijsko kranstvo zapoelo je izvrtanjem gnostikih i ezoterikih uenja i eksternalizacijom
mitske alegorije u osobnu povijest ovjeka.20

Kao to je reeno, mnogi su gnostici bili gorljivi protivnici materijalnoga, tako

da kada su se pojavili historicisti i zapoeli s tvrdnjama da je kranski spasitelj uistinu tijelom stigao", gnostici su s jednakim arom tvrdili da njihov Krist nikada ne
bi mogao poprimiti ljudski oblik. To su ustvari bili kranski heretici" koje Taylor
spominje kao prvi razred ispovjednih krana".

Osporavanje Kristovog dolaska u tijelu" nazivalo se docetizam - termin koji je

urotnicima sluio da uljepaju svoju nevjeru u inkarnaciju govorei da to znai da je
Krist postojao, ali da se nikada nije materijalno utjelovio, a ne da odbace evaneosku
priu. I dok su se kasniji gnostiari moda i drali ovog miljenja, pioniri nisu, a isto
tako nisu ni pogani, koji su bili izravniji u svojem vienju povijesnosti Krista. O docetizmu Massey kae:
Dqcetistike sekte, na primjer, navodno su smatrale da su se izvjetaji evaneoske prie uistinu i
dogodili, ali u fantazmagoriji nestvarnosti. Ovo je, meutim, samo lani nain prikazivanja stajalita onih koji su poricali da se Isus mogao inkarnirati i postati ovjekom da bi bio muen i umro
na kriu. Krani koji govore o vjerovanjima gnostika, docetista i drugih uvijek pretpostave stvarnu
povijest i onda pokuavaju objasniti ne-ljudsko tumaenje kao heretiko poricanje navodnih injenica. Docetistiko tumaenje je, meutim, bilo prvo, pretpovijesno...21

U djelu Protiv hereza Irenej govori o sljedbenicima gnostikog kranina Valentina (2. st.) koji je prethodio Ireneju i koji je bio toliko ortodoksan da je zamalo
izabran za biskupa:
Jer prema njima, Rije nije izvorno tijelom postala. Jer oni dre da je Spasitelj poprimio tijelo
ivotinje, stvoreno u skladu s posebnom voljom neizrecive providnosti da bi postalo vidljivo i opipljivo... Istovremeno oni poriu da je On poprimio ita materijalno [u Svoju prirodu] jer materija
ne moe donijeti spasenje.

Irenej se dalje ali na docetiste i prijeti im, priznajui pritom da su sljedbenici

Uiteljevi, tj. krani:
On e suditi i onima koji Krista opisuju samo kao ovjeka. Kako mogu zamiljati da vode pravu
raspravu ako im je Uitelj bio tek imaginarno bie? Kako od Njega mogu primiti ita postojano ako
je On bio tek zamiljeno bie, a ne stvarnost? I kako ti ljudi mogu biti spaeni ako se On, u koga
tvrde da vjeruju, objavio samo kao imaginarno bie?

Uz poricanje da je Krist tijelom doao, rani su sljedbenici bili izuzetno zbunjeni

oko pitanja povijesti" svog spasitelja, opisujui njegovu smrt, na primjer, na desetke
razliitih naina, iako bi takvi izuzetni dogaaji trebali biti urezani u pamenje. Irenej
govori o drugim gnostiko-kranskim herezama", poevi sa samaritanskim vjerovanjem da nije Krist bio taj koji je umro na kriu, ve imun", to je vrlo neobino
ako je Isusova povijest" utemeljena na injenicama i nairoko poznata sve od doba
njegove navodne pojave.

U svojoj otroj kritici gnostika Valentina, Marciona, Bazilida i Saturnina Irenej

ukratko ponavlja njihova razliita vjerovanja i doktrine:
Prema Marcionu, meutim, i onima slinim njemu, niti je On stvorio svijet, niti je doao
Svojim vlastitim stvarima, nego onima od drugoga. Prema nekim gnosticima, isto tako, ovaj
su svijet stvorili aneli, a ne Rije Boja. Meutim, prema Valentinovim sljedbenicima, svijet
nije stvorio On, nego Demiurg... Jer kau da je on, Gospodin i Stvoritelj plana stvaranja, od
kojeg je stvoren ovaj svijet, roen od Majke; dok Evanelje jasno tvrdi da su sve stvari nastale
Rijeju, koja je u poetku bila s Bogom, a ta je rije, kae on, tijelom postala i prebivala
meu nama". Prema ovima, meutim, niti je rije postala tijelo, niti Krist, niti Spasitelj (Soter)... Oni dre da Rije i Krist nikada nisu doli na ovaj svijet; da Spasitelj, takoer, nikad nije
inkarniran i da nikad nije patio, nego da je siao poput golubice na dispenzacijskoga Isusa; i
da je odmah po objavi nepoznatog Oca On ponovno uzaao u Pleromu... Meutim, nitko od
heretika nije drao daje Rije Boja tijelom postala.

Druge sekte, kao na primjer sljedbenici Apelovi, smatrali su da je Kristovo tijelo

bilo sainjeno od zvjezdanih stvari", a ebioniti su tvrdili da je Krist bio neka vrsta
Salomona" ili neka vrsta Jone", to su, kao to emo vidjeti, prikladni opisi. Gnostici
oito nisu bili jedinstveni u svojim vjerovanjima i doktrinama, usprkos svojim nastojanjima da ih harmoniziraju, uglavnom zato to je gnosticizam poticao kreativnost i
slobodu izraavanja. Najvie je od tih hereza, naravno, uznemirivalo poricanje Kristove povijesnosti.
U svom djelu Dvanaest poglavlja o vjeri Grgur Taumaturg (205.-265.), predvodnik aleksandrijske kole, napisao je:
Tko god kae da tijelo Kristovo nije stvoreno i odbija priznati da je On, nestvorena Rije (Bog)
Boja, uzeo tijelo stvorenog ovjeka i inkarnirao se, kako je i napisano, neka ga se izopi.

Kao Poglavlje I, ova je tema oito bila od najvee vanosti i jo jednom pokazuje da
su oce neprestano optuivali za prijevare u prikazivanju Isusa kao povijesne osobe.
Doresse ukazuje na najveu herezu" gnostika, iako je on tumai kao daje povijest na prvom mjestu:
Prvo se baca snop svjetla na neobinu figuru gnostikog Isusa... Za njih je njegovo utjelovljenje
bilo fiktivno, kao i njegovo raspee.22

Drugim rijeima, oni su poricali da je Isus ikada i postojao. Ustvari, najraniji

gnostiki krani nisu ak ni bili svjesni to mu se pripisuje, a druge je, kako je na-

vedeno, taj koncept revoltirao. O jednoj od najrairenijih i najutjecajnijih gnostikokranskih sekti, manihejstvu, Doane kae:
Manihejski kranski biskup Faust kae sljedee:
Pitate me prihvaam li evanelje. Bez sumnje - da! Onda takoer priznajete da je Isus roen? Ne,
jer ako vjerujem u evanelje, to ne znai odmah da bih zato trebao vjerovati da se rodio Krist.
Mislite li da ga je rodila Djevica Marija? Mani je rekao: Ne bih nikada mogao priznati tog Naeg
Gospodina Isusa Krista [nastalog sablanjivim roenjem od ene]."23

Faustovo evanelje po svom je konceptu, ini se, bilo jednako Pavlovom duhovnom evanelju" i Marcionovom nehistoricistikom Gospodinovom evanelju.
Kao i Marcion, tako i Faust u izuzetnoj mjeri izraava gnostiku nesklonost tjelesnome" i materijalnome", tj. mizoginiju ili prijezir prema enama, to je bilo
logino jer je rije materija" s korijenom mater, kao i u rijei materijalno", bila i
rije za majku", a materija se smatrala enskim rodom. Potpuno razdvajanje duha
i materije koje nalazimo u kranskoj religiji svoje korijene tako ima u gnosticizmu,
kao i seksizam. Druge su gnostike sekte, ipak, bile uravnoteenije i govorile su o
enskom aspektu boanskog.
Graves saima stajalita manihejaca:
Jedna od najranijih i najuenijih sekti", kae pisac, bili su manihejci koji su poricali da je Isus Krist
od krvi i mesa ikad postojao i vjerovali da je on Bog samo duhom..."24

Ovi heretici" bili su toliko brojni da su urotnici morali krivotvoriti dvije Ivanove poslanice kako bi se protiv njih borili i zaprijetili im: ... svaki duh koji priznaje da
je Isus doao tijelom je od Boga, a svaki onaj duh koji ne priznaje Isusa to nije." (1 Iv.
4:2-3) U Drugoj Ivanovoj poslanici, 7, ponovno se kae: Jer brojni zavodnici su se
razasuli po svijetu, oni koji ne propovijedaju vjeru u dolazak Isusa Krista u tijelu. Eto
ga, zavodnika i antikrista!" O ovim Ivanovim odlomcima Higgins kae:
Ovakav se govor ne bi mogao koristiti da se istina o postojanju Isusa Krista kao ovjeka nije mogla
osporiti ili da je sam apostol mogao podastrijeti bilo kakav dokaz za tu tvrdnju.

Massey komentira:
Iz Ivanove poslanice vidimo koliko su se smrtno osnivai historijske prijevare bojali gnostikog
spiritualizma. Mnogi su se zavodnici razasuli po svijetu koji ne propovijedaju vjeru u dolazak
Isusa Krista u tijelu." Ove Ivanove rijei izraavaju gnostiko stajalite. Njihov Krist nije tako doao

i nije se mogao karnalizirati. Ti su gnostici po svijetu bili dugo prije nego to su uli za takvu doktrinu. Kad su uli, meutim, poricali su je i suprotstavili joj se. To je, kae Ivan, antikrist. 25

Ignacije, biskup antiohijski

Oito je bio zadatak antiohijskog biskupa Ignacija (oko 50. - 98./117.) da pisanjem pisama crkvama u Maloj Aziji i Rimu sve one sklone docetizmu uvjeri da je
Krist stvarno i doista ivio". O Ignaciju Wheless kae:
Njega se puno krivotvorilo; petnaest poslanica nosi njegovo ime, ukljuujui onu Djevici Mariji i
njezin odgovor; dvije apostolu Ivanu, druge pak Filipljanima, Taranima, Antiohljanima, Efeanima, Magneanima, Tralcima, Rimljanima, Filadelfljanima, Smirnjanima i Polikarpu, uz krivotvoreni Martirij; sveeniki su krivotvoritelji bili vrlo aktivni s imenom sv. Ignacija.26

Waite kae: Danas se smatra da su Ignacijevi jedini izvorni postojei spisi Curetonove poslanice. One se sastoje od oko dvanaest 8 stranica i napisane su 115.
n.e." 27 Nekoliko desetljea kasnije nekih 100 stranica krivotvoreno je pod njegovim
imenom. Curetonove poslanice ukljuuju tri sirijska teksta: Poslanice Polikarpu,
Rimljanima i Efeanima. Druge su poslanice kasne krivotvorine, a one koje su bile
"izvorne", ne nuno iz Ignacijeva pera, ali iz ranog drugog stoljea, interpolirane su
nakon poetka rimske dominacije krajem tog stoljea. Stariji elementi odraavaju
gnosticizam koji je, kao to je spomenuto, prethodio ortodoksnom i historicizirajuem kranstvu i koji je potekao iz Sirije, osobito Antiohije, gdje je Ignacije navodno
bio biskup. Na primjer, gnostiki nastrojen Ignacije spominje princa ovog svijeta"
koji obmanjuje, kao u Poslanici Efeanima, gdje kae: Nikada ne smijete dopustiti
da vas pomae vonjajua krizma doktrina princa ovog svijeta..." Vonjajua krizma" o
kojoj govori Ignacije je, ini se, misterij lingama (falusa) koji su stoljeima prakticirali u raznim misterijskim kolama prije kranske ere, ukljuujui i likove iz Starog
zavjeta. Rijeju vonjajua" Ignacije takoer oito misli na vrlo ezoteriku krizmu ili
pomast koja je rabila sjeme.
Cilj mnogih poslanica koje se pripisuju Ignaciju bio je obraunavati se s onim
bogohulnicima" koji su osporavali da je Gospodin ikad imao pravo ljudsko tijelo"
(Poslanica Smirnjanima) i navesti svoje sljedbenike da vjeruju u Isusovu povijest". U
njegovoj (krivotvorenoj) Poslanici Magneanima Ignacije" nagovara svoje sljedbenike da se odupru takvim herezama":
... budite sigurni u roenje, muku i uskrsnue koji su se dogodili za vrijeme upravljanja Poncija
Pilata jer to je sve uistinu uinila naa nada Isus Krist...

I u p i s m u S m i r n j a n i m a Ignacije" opet poinje naglaeno protestirajui:

On je patio, stvarno i uistinu, kao to je stvarno i uistinu ponovno ustao. Njegova Muka nije bila
nestvarna iluzija, kao to tvrde neki skeptici koji su sami svi lani... to se mene samog tie, ja znam
i vjerujem da je bio u tijelu ovjeka...
U S m i r n j a n i m a ponavlja:
... na Gospodin... je uistinu Davidove loze po svom tijelu, ali Sin Boji po svojoj boanskoj volji i
moi, roen od djevice i krten od Ivana da bi bio krepostan i pravedan, uistinu razapet avlima za
nas za Poncija Pilata i tetrarha Heroda, a mi Njegov plod i plod Njegove blaene muke...
U svojoj Poslanici Tralcima Ignacije" ponavlja pravila za stado":
Zaklopite svoje ui ako vam itko propovijeda, a ne govori o Isusu Kristu. Krist je bio iz loze Davidove. On je bio Marijin sin. Stvarno je i uistinu roen, jeo je i pio. Uistinu je progonjen u vrijeme
Poncija Pilata i stvarno i uistinu razapet... Doista je takoer ustao iz mrtvih...
U Poslanici Mariji Ignacije" nastavlja pretjerano protestirati i pokazuje koliko
su rasprostranjena bila osporavanja povijesti:
Izbjegavajte one koje poriu Kristovu muku i Njegovo tjelesno roenje; a mnogo je danas takvih
koji pate od te bolesti.
Ignacije dalje okree Filipljane protiv nevjernika i gnostika, ironino se sluei
gnostikim k o n c e p t o m da im zaprijeti, te p r i p r e m a p o z o r n i c u za viestoljetne progone svojim klevetanjem idova:
Krist je uistinu roen i umro jer samo je jedan koji je utjelovljen ... jedino Sin koji je takvim postao
ne u mati nego u stvarnosti. Jer Rije je tijelom postala"... I Boja Rije rodila se kao ovjek s
tijelom, od Djevice, bez openja s ovjekom... On je tada uistinu roen, uistinu odrastao, uistinu
jeo i pio, uistinu razapet, umro i ponovno ustao. Oni koji vjeruju u ovo kako se stvarno dogodilo
blagoslovljeni su. Oni koji ne vjeruju nisu manje prokleti od onih koji su Gospodina razapeli. Jer
princ ovog svijeta se raduje kad netko porekne kri jer zna da je priznanje kria njegovo vlastito
unitenje... Ti koji se pravi da zna sve ne zna tko je uistinu roen. Ako itko slavi Pesah zajedno
sa idovima, pridruuje se onima koji su ubili Gospodina i Njegove apostole.

U svim svojim protestima Ignacije ne nudi ba nikakav dokaz za svoje tvrdnje

i gnusne optube osim da je Isus Gospodin uistinu roen i razapet...". Ovakva neznanstvenost uestalo se ponavlja u djelima kranskih otaca bez trunke opipljivog
dokaza. Upravo se na takvom fanatinom dizanju glasa, a ne na injeninim dogaajima, temelji kranstvo.
Razumije se po sebi, da su svi u ranokranskom pokretu znali i/ili vjerovali da
je Isus postojao tijelom", autori ignacijanskih poslanica ne bi morali stalno obznanjivati svoje historicistike tvrdnje. O izabranim historicizirajuim elementima kod
Ignacija Earl Doherty u The Jesus Puzzle kae:
Prije Ignacija ne moe se nai nijedan spomen Poncija Pilata, Isusova egzekutora. Ignacije takoer
prvi spominje Mariju. Josip, Isusov otac, ne pojavljuje se nigdje. Najraniji spomen Isusa kao bilo
kakvog uitelja javlja se u Prvoj Klementovoj poslanici, ba prije Ignacija, iji se autor i sam ini
neobino neupoznatim s Isusovim uenjem. Kako bismo pronali prve znakove o Isusu kao udotvorcu moramo ii dalje od Ignacija, sve do Barnabine poslanice.

Usprkos Ignacijevim" nastojanjima, u Irenejevo vrijeme, oko 170., gnostici su

jo uvijek bili toliko moni da se Irenej osjeao primoranim snano ih pobijati, iako
je i sam bio gnostik. U svojim je napadima Irenej bio prisiljen napasti i najutjecajnijeg
od svih gnostika - Marciona.

Marcion iz Ponta
Utjecaj kapadokijskog/sirijskog/samaritanskog Marciona na kranstvo bio je
golem. On je objavio prvi Novi zavjet na kojem je utemeljen i kanon. Iako su ga njegovi protivnici smatrali kraninom, Marcion je bio jedan od onih heretika" koji su
estoko poricali da je Krist doao u tijelu, umro i uskrsnuo. Marcion je bio protiv
materije" i njegov gnostiki bog nije bio isti kao siloviti, srditi JHWH iz Staroga zavjeta, knjige koju Marcion nije prihvaao. Kao i drugi prije i poslije njega, Marcion je
vidio zlo u bogu ovog svijeta" koji se spominje u Pavlovim djelima, a upravo je Pavla
Marcion smatrao najistinitijim apostolom.
Kao to je reeno, jedna historijska" injenica iz Marcionovog evanelja koju su
koristili kasniji historicisti bila je: Petnaeste godine vladavine Tiberija Cezara Isus
je doao u galilejski grad Kafarnaum i uio ih na dane sabata." Ovaj dolazak u Kafarnaum" Marcion nije smatrao povijesnim dogaajem. On je poricao inkarnaciju,
pa su kranski historicisti to protumaili kao da to znai da je Marcion tvrdio da je
Gospodin" bio fantom" ili duhovno bie koje je u to doba doslovno silo s nebesa".

Massey tumai ovaj o d l o m a k u njegovom p r a v o m mitolokom, alegorijskom i gnostikom kontekstu:

Tertulijan kae: Prema Marcionovu evanelju, petnaeste godine Tiberijeve vladavine Krist Isus
se udostojio pojaviti s nebesa, zdravi duh." Prema ovom velikom antikraninu", kae on dalje,
Isus je bio fantom koji se iznenada pojavio u sinagogi u Kafarnaumu u liku odraslog mukarca da
bi digao glas protiv zakona i proroka! Sigurno je, meutim, da je Marcionov Gospodin ili Krist u
potpunosti nehistorijski. On nema rodoslovlje ili idovsku lozu, nema zemaljsku majku, nema oca,
nema svjetovno rodno mjesto ni ljudsko roenje. 28
U svom djelu O tijelu Kristovu spin doktor" Tertulijan ponavlja svoje optube
da je Marcion proistio Lukino evanelje, izbacivi iz njega historicizirajue i judaizirajue elemente:
Marcion je, kako bi mogao opovrgnuti i tijelo Kristovo, opovrgnuo i Njegovo roenje, to jest opovrgnuo Njegovo tijelo kako bi mogao opovrgnuti Njegovo roenje, i to zato to se, naravno, bojao
da su Njegovo roenje i Njegovo tijelo dva dokaza koja meusobno potvruju svoju istinitost jer
nema roenja bez tijela, niti tijela bez roenja...
On ne podnosi odgaanje jer je iznenada (bez ikakvog proroanskog pretkazanja) doveo Krista na
Zemlju s nebesa i kae: Dosta je bilo onih vjenih i dosadnih Cezarovih poreza, prepunog svratita, prljave odjee za novorodenad i tvrde slame u podrtoj talici. Neka ona nebeska stvorenja
nou samo slave svog Gospodina. Pastiri neka bolje paze na svoje stado, a mudraci neka potede
svoje noge takvog dugog putovanja i svoje zlato zadre za sebe. Neka Herod, takoer, popravi svoje
ponaanje da Jeremija ne likuje nad njim. Djetece potedite obrezivanja da izbjegne tu bol i neka
se ne vodi u hram da ne bude na teret svojim roditeljima. Ne dajte da ga dadu imunu u naruje
da se starac ne rastui pred smrt. Ona starica neka uti da ne zaara dijete." Nakon svega ovog,
Marcione, pretpostavljam da ti je bilo teko ponititi izvorne dokaze o Kristu (i njegovoj povijesti)
da Njegovo tijelo izgubi dokaze o svojoj istinitosti...
Marcion u stvari nije izbacio" te razne historicizirajue i judaizirajue elemente
jer oni ni nisu ukljueni u priu prije Marcionove smrti.
Tertulijan nastavlja svoju neloginu kritiku p r e p u n u iskrivljenih injenica:
Poglavlje V. - Krist je uistinu ivio i umro u ljudskom tijelu. Dogaaji njegovog ljudskog ivota
na Zemlji i poricanje Marcionove docetistike parodije istog. Ima i drugih besmislenih stvari (kao
Kristovo roenje) koje se odnose na ponienja i patnju Boga... Marcion e, meutim, noem nasrnuti i na ovu doktrinu, ak i s jaim razlogom... Jesi li onda odstranio svu patnju iz Krista zato to
je kao fantom nije bio u stanju iskusiti? Rekli smo ve daje moda ve istrpio neistinita ismijavanja

o imaginarnom roenju i djetinjstvu. Odgovori mi smjesta, ti koji ubija istinu: nije li Bog uistinu
razapet? I kada je razapet, nije li uistinu i umro?

Ovdje Tertulijan zapravo priznaje da su Isusovo roenje i djetinjstvo moda bila

imaginarna i neistinita ismijavanja".
Da ponovimo, gnostiki su tekstovi bili nehistorizirajui, alegorijski i mitoloki.
Drugim rijeima, oni nisu priali priu o historijskom" idovskom uitelju. Jo jedan primjer: o gnostikim tekstovima koji datiraju iz etvrtog stoljea, pronaenima
u Nag Hammadiju u Egiptu, Frank Muccie kae: Jo jedna zanimljiva injenica zabiljeena u ovoj istoj koptskoj zbirci fragmenata evanelja jest da uenici o sebi nisu
govorili kao idovima, nego su bili iz drugih naroda, te da ni Isus nije bio idov!" 29
Nekoliko drugih gnostikih tekstova bili su nehistoricizirajui i nejudaizirajui,
kao na primjer Diatessaron marcionitsko-kranskog autora Tacijana (na vrhuncu
bio 170.), evanelja koje je navodno kompilacija etiriju kanonskih evanelja i ijih
je 200 primjeraka bilo u upotrebi u sirijskim crkvama ak i u doba crkvenog nadzornika" Teodoreta (435.) koji ih je uklonio, i to bez sumnje silom, jer nisu sadravala
genealogije i nisu tvrdila da je Isus roen od sjemena Davidovoga". Slijedei tako
Marciona, Tacijan nije vjerovao da je Isus Krist bio povijesna osoba, niti je Spasitelja" vidio kao idova. Ustvari, Tacijanovo evanelje nije bilo kompilacija etiriju
kanonskih evanelja, nego poput etiri egipatske magijske knjige, za koje su koriteni isti izvori koje su koristili i evanelisti. Ova pria o Teodoretu i 200 tekstova u
sirijskim crkvama takoer otkriva da je duboko u 5. stoljeu jo uvijek bilo mnogo
krana koji nisu vjerovali u inkarnaciju.

Pogani
Uz gnostike koji nisu vjerovali u karnalizaciju bilo je mnogo negnostikih poganskih" klevetnika, iako je pogani" bila pejorativna rije koja se koristila za nepismeni seoski narod i koju su krani upotrebljavali u svojim prijevarom obojenim
nastojanjima da pokau da su ueniji od svojih kritiara. Ti poganski" kritiari bili
su zapravo iznimno obrazovani i mnogo znanstveniji od svojih protivnika, a esto i,
kako je ve reeno, mnogo moralniji.
Kao nekrani, pogani su bili mnogo manje skloni eufemizaciji od gnostika u
svom osporavanju Kristovog postojanja u tijelu, proglaavajui to oitom izmiljotinom i izlaui krane beskonanom izrugivanju, u tolikoj mjeri da su mnogi kranski apologeti bili prisiljeni pisati dugake, nepovezane i nelogine prie u pokuaju
da uutkaju svoje kritiare. Jedan od najotrijih kritiara kranstva bio je epikurejski
i platonski filozof Celzo koji je imao tako mone argumente da je gnostiki kranin

Origen bio p r i m o r a n napisati Protiv Celza, djelo u kojem ga pobija. Govorei o Celzovim v i e n j i m a kranske religije i njezinih pobornika, D o a n e kae:
Celzo (epikurejski filozof s kraja drugog stoljea) zajedno s veinom Grka gledao je na kranstvo
kao na slijepu vjeru koja bjei od svjetla razuma. Govorei o kranima, on kae:
Oni vjeito ponavljaju: 'Ne ispituj. Samo vjeruj i tvoja e te vjera blagosloviti. Mudrost je u ivotu
loa stvar; glupost treba voljeti vie."
On se ruga injenici da su neuki ljudi mogli propovijedati i kae da su se tkalci, krojai, valjai
sukna i najnepismeniji pojedinci sa sela" nametnuli kao propovjednici neobinih paradoksa. Oni
su otvoreno rekli da nitko osim neukih nije dobar uenik za Boga kojeg su tovali" i da je jedno od
njihovih pravila nijednom uenom ovjeku dopustiti da ude meu njih".30
D o a n e takoer izlae Celzov opi d o j a m o kranstvu, o n a j koji dijele m n o g i
drugi i koji priznaju krani:
Kranska religija sadri nita drugo osim onog to je zajedniko kranima i poganima - nita
novo niti istinski veliko.31
Govorei o Celzovim o p t u b a m a kranstava, Doresse primjeuje:
On tvrdi da uenje iz evanelja djelomino potjee od Platona, Heraklita, stoika, idova, Egipana,
perzijskih mitova i Kabira!32
Budui da je p o z n a v a o te filozofije, Celzu nije bilo teko odrediti biblijsku priu
kao fikciju. Kao to kae Bowersock u Fiction and History:
Fikcija i la koje je Celzo elio izloiti u svom djelu Istinita rije nisu bili nita manje nego kranski
prikaz ivota i smrti Isusa Krista. 33
Bowersock nastavlja:
Origen je dao sve od sebe u treem stoljeu da ospori Celzov razraen pokuaj izlaganja evaneoske prie kao fikcije... Postaje jasno da se pri svakom dosljednom i uvjerljivom tumaenju Rimskog
Carstva fikcija mora promatrati kao dio njegove povijesti.34
Za N e r o n o v e v l a d a v i n e fikcija je cvjetala jer je n j e g a krasila takva n e u t a i v a
e za g r k o m i r i m s k o m l i t e r a t u r o m d a j e izazvao r e n e s a n s u , s b r o j n i m pjesnicim a , d r a m a t i a r i m a i p r o z a i s t i m a koji su se borili za carevu n a k l o n o s t i p a t r o n a t .

U takvoj se atmosferi i iz takve atmosfere rodilo kranstvo. Bowersock takoer

kae:
Paralele u formi i sadraju izmeu djela Novog zavjeta i fikcionalne proizvodnje carskog razdoblja
preizraene su da bi ih se zanemarilo ili odbacilo kao sluajnost. I Celzo u svom napadu na krane
i Origen u svojoj obrani istih prepoznaju slinosti, posebno na mjestima gdje se radilo o navodnim
udima, kao to su otvaranje grobnice ili uskrsnue mrtvih. 35

Tijekom stoljea stari su tekstovi preraivani kako bi objasnili osnivanje nacija i

drugih sretnih i velikih dogaaja, kao to je bio sluaj s rimskom knjigom Trojanski
rat, koja je iznenada otkrivena" stoljeima nakon svog navodnog nastanka, a koja je
obrada Ilijade s ciljem da velia osnivanje rimske drave. 36 Svaka su kultura i narod
imali svoje junake epove i legendarna utemeljenja, ukljuujui Grku i Rim. Izrael
u tome nije bio nikakva iznimka i njegovo legendarno osnivanje o kojem se govori
u Starom zavjetu jednako je toliko fiktivno kao i pria o Romulu i Remu, mitskim
osnivaima Rima. Utemeljenje kranstva nije nita manje fiktivno, osim u glavama
ljudi kojima je drukije reeno.
Celzo nije bio jedini glasni i ueni kritiar novog praznovjerja", kako su zvali
kranstvo. Drugi klevetnik, ironino k tome i Origenov uitelj nakon to se Origen
okrenuo od ortodoksnog kranstva, bio je Amonije Sakas, grki filozof i osniva
aleksandrijske neoplatonske kole iz treeg stoljea, koji je uio da se kranstvo
i poganstvo, kad se pravilno shvate, ne razlikuju ni u jednoj bitnoj stvari, da imaju
zajedniko podrijetlo te da su zapravo jedna te ista stvar". 37 Higgins otkriva jo jednu
skupinu poganskih" kritiara: ... Brahmani stalno govore [kranskim] misionarima da je [kranska] religija tek iskvareni brahmanizam." 38
Ovakve su kritike i ismijavanja bili toliko raireni da se stariji kranski uglednik
Arnobije (4. st.) poalio: Nevjernici se stalno rugaju naoj vjeri i svojim veselim
alama ismijavaju nau lakovjernost." 39 Ustvari, kao to navodi Massey: Sva rimska
inteligencija tretirala je novu religiju kao poniavajue praznovjerje zasnovano na
pogrenom tumaenju njenih vlastitih dogmi." 40 Svetac i aleksandrijski biskup Atanasije (oko 293.-373.) bjesnio je beskonano zbog izrugivanja, posebice zato to je
vjerovao d a j e Isus Krist povijesna osoba:
Dolazimo sada i do nevjere nevjernika, a to je doista neto to potpuno zapanjuje, jer oni se smiju
neemu to nije prikladan predmet ruganja, a ne vide pritom sramotnost i kominost svojih vlastitih idola... Kao prvo, to je to u naem vjerovanju to nije prikladno ili to je vrijedno podsmijeha?
Je li to to to govorimo da se Rije pokazala u tijelu?

Jo jedan glasni kritiar kranstva bio je poganski car Julijan koji je, doavi
nakon vladavine fanatinog ubojice i dobrog kranina" Konstantina, vratio prava
poganskim tovateljima, zbog ega je ubijen. Julijan je ovako izrazio svoje protivljenje
kranskoj religiji:
Poeli li itko saznati istinu o vama kranima, naii e na bezbonost sainjenu dijelom od idovske drskosti, a dijelom od ravnodunosti i konfuzije nevjernika, te uvidjeti da ste od to dvoje uzeli
ne najbolje nego najgore osobine.

Krane se zapravo nije samo ismijavalo, ve ih se smatralo i zloincima. Kao to

kae Pagels:
U otvorenom pismu naslovljenom na vladare Rimskog Carstva" Tertulijan priznaje da poganski
kritiari preziru pokret: Vi mislite da je kranin ovjek od svih zloina, neprijatelj bogova, cara,
zakona, dobrog morala i cjelokupne prirode." 41

Krani su tako optuivani za gnusno ponaanje, ukljuujui infanticid i orgije,

to su optube koje su sami krani kasnije upotrebljavali protiv svojih neprijatelja.
Suoen s takvim optubama, Justin Muenik bio je prisiljen rei: Vjerujete li vi da
mi jedemo ljudsko meso i da nakon svojih banketa gasimo svjetla i preputamo se
nesputanim strastima?" 42 A Tertulijan je bio primoran napisati: Optuuju nas da
prakticiramo sveti obred u kojem ubijamo maleno dijete i zatim ga jedemo... i da
nakon gozbe prakticiramo incest... To je ono za to nas se stalno optuuje." 43
Pagels takoer navodi:
Krane su krasili svi znakovi zavjere. Kao prvo, predstavljali su se kao sljedbenici ovjeka optuenog za magiju i smaknutog zbog toga i zbog izdaje; kao drugo, bili su ateisti" koji su bogove koji su
uvali sreu rimske drave odbacili kao demone"... Osim tih djela koja su se mogla identificirati,
glasine su upuivale i na njihova tajna, skrivena zvjerstva: njihovi su neprijatelji govorili da su u
obredima jeli ljudsko meso i pili ljudsku krv... 44

Jo jedna poganska kritika, kao to smo vidjeli, odnosila se na to da su krani

bili plagijatori (i omalovaavatelji) starih ideologija i koncepata, to je bila optuba
koju su krani bili prisiljeni potvrditi kad su pokuavali zadobiti potovanje prema
svom novom praznovjerju". Krani su tako priznali superlativnu prirodu i moral
tih poganskih" ideologija. U svojoj Apologiji Justin Muenik svrstao se uz nekoliko
ideologija koje su postojale davno prije kranske ere:

Kad govorimo da je sve stvari u ovaj divni red posloio Bog, to to govorimo vie od onoga to je
govorio Platon? Kad uimo o opoj konflagraciji, to to uimo vie nego to to ine stoici? U svom
suprotstavljanju oboavanju djela ljudskih ruku slaemo se s komiarom Menandarom, a tvrdei
da je Logos, prvoroeni sin Boji, na uitelj Isus Krist, roen od djevice bez mijeanja s ovjekom,
razapet i umro, pa ponovno ustao i uzaao na nebo ne tvrdimo nita vie od vas kad govorite o
onima koje nazivate sinovima Jupiterovim.45

Platona su zapravo kranski oci/krivotvoritelji naveliko prouavali, kao to je

razvidno iz njihovih djela, posebno oni koji su pontificirali o Rijei", drevnom konceptu koji je taj grki filozof preradio. Justin Muenik je izvorno bio platonist. O
navodnoj razlici izmeu pogana" i krana" Doanne kae:
Najslavljeniji oci kranske crkve, najee citirani i oni ija su imena najistaknutija, bili su ni vie
ni manje nego pogani, roeni i obrazovani kao takvi. 46

Takvi pogansko-kranski oci bili su, izmeu ostalih, i Panten, Origen, Klement
Aleksandrijski, Grgur i Tertulijan.

idovi
Ortodoksni su idovi, dakako, takoer poricali stvarno postojanje Isusa Krista
iako su, poput drugih kultura, naposljetku bili nasiljem primorani tvrditi da ta pria
u sebi ima barem neto povijesnosti. U svojoj raspravi s Trifonom Justin opisuje Trifona govorei:
Ako si me, dakle, voljan posluati (jer te ve smatram za prijatelja), najprije daj da te obreu, potom
potuj obrede koji vrijede za sabat, slavlja i nove mjesece Boje; jednom rijeju, ini sve to je zapisano u zakonu i tada e moda od Boga zadobiti milosre. Ali Krist - ako se doista rodio i igdje
postoji - nepoznat je i ne poznaje ak ni Sebe samog i nema moi sve dok ne doe Ilija, da mu pomast
i svima ga obznani. Vi ste prihvatili neosnovano uenje, stvorite samima sebi Krista i umrite zbog
toga sada u svojoj nepromiljenosti.

Trifonovi argumenti otkrivaju ne samo da idovi nisu prihvaali Krista kao

povijesnu osobu nego ni Kristovu pravu narav jer je Ilija, onaj koji mu daje pomast, ne samo titula Ivana Krstitelja nego i Helios, tj. sunce. Na takve optube
Justin pokuava odgovoriti u poglavlju naslovljenom Krani nisu vjerovali neosnovanim priama, ali pritom ne nudi nikakve dokaze, ve samo neosnovana
uvjeravanja.

O podrijetlu kranstva Massey jasno kae:

Kranstvo je zapoelo kao gnosticizam i potom prekriveno neistinama o nizu injenica za koje
se tvrdi da su se u povijesti doista dogodile, ali za koje se moe dokazati da pripadaju mitovima.
Pod mitovima pritom ne mislim preuveliavanja ili iskrivljavanja povijesne istine, nego pripadnost
prethodno postojeem mitosu... Oito je da je Rimska crkva ostala gnostika na poetku drugog
stoljea i neko vrijeme nakon toga. Marcion, veliki gnostik, nije se od nje odvojio sve do otprilike
136. n.e. Tacijan to nije uinio jo dugo nakon toga. U oba je sluaja uzrok svae bio isti. Napustili
su Crkvu koja je stvarala la o historijskom kranstvu. Napustili su je kao gnostiki krani koji
su izopeni kao krivovjerci jer su odbacili tvrdnje o Kristu u tijelu i nove temelje religije u lanoj
idovskoj povijesti.47
Vidimo, dakle, da su se vjerodostojnost evaneoske prie i povijesnost njezinog
glavnog lika dovodili u pitanje sve od v r e m e n a kad je ta pria plasirana lakovjernoj
publici.

Jackson, 1.

Doane, 409.

Doane, 411-12.

Wheless, FC,32.

Doane, 231.

Wheless, FC, 152.

Massey, GHC, 12.

Pagels, AES, 60.

Doresse, 133-5.

10

Doresse, 2.

11

Pagels, GG, 67.

12

Higgins, II, 129.

13

Waite, 251.

14

Massey, GHC, 25-26.

15

Massey, HJMC, 193-7.

16

Massey, GHC, 21.

"Jackson, 119.
18

Pagels, GG, 102-3.

19

Pagels, AES, 63.

20

Massey, GHC, 25.

21

Massey, HJMC, 177.

22

Doresse, 305.

23

Doane, 512.

24

Graves, WSCS, 101.

25

Massey, GHC, 24-5.

26

Wheless, FC, 133.

27

Waite, 212.

28

Massey, GHC, 18.

29

Notovich, 6.

30

Doane, 272.

31

Doane, 411.

32

Doresse, 62.

33

Bowersock, 3.

34

Bowersock, 9-12.

35

Bowersock, 124.

36

Bowersock, 60. i dalje

37

Doane, 411.

38

Higgins, 1,663.

39

Doane, 275.

40

Massey, HJMC, 180.

41

Pagels, AES, 32.

42

Larson, 298.

43

Larson, 298.

44

Pagels, GG, 76.

45

Doane, 411-12.

46

Doane, 412.

47

Massey, GHC, 12-13.

6
Pokazali smo da nema pouzdanih tekstualnih dokaza za postojanje Isusa Krista
i da su njegovo postojanje i povijesnost izloene u evaneoskoj prii zapravo od najranijih vremena poricali i pogani i krani (heretici"). A to je s fizikim ostacima?
to nam arheologija govori o povijesnosti kranske prie? Da bismo utvrdili te dokaze moramo se, izmeu ostalog, okrenuti arhitekturi, spomenicima, kovanom novcu,
medaljama, natpisima, keramici, kipovima, freskama i mozaicima. Mnogo je dokaza,
naalost, u potpunosti uniteno, uglavnom zbog vjerske" gorljivosti. Meutim, ostalo ih je dovoljno da se razotkriju zavjera i prijevara.

Isusov fiziki izgled

U Novom zavjetu nema fizikog opisa Isusa osim onog koji nalikuje suncu, kao pri
njegovoj transfiguraciji u Mateju 17:2: Tada se preobrazi pred njima i lice se njegovo zasja
kao sunce, a haljine se njegove zasvijetlie kao svjetlo." To je sasvim prikladan opis svjetlosti svijeta koju moe vidjeti svako oko". Androgini lik iz Otkrivenja 1:13-15 takoer
je protumaen da se odnosi na Isusa: I u sredini sedam svijenjaka [vidjeh] nekog tko
sliie Sinu ovjejem. On bijae ogrnut dugom haljinom, jedan mu zlatni pojas pritezae
grudi. Njegova glava i njegove vlasi bijahu bijele kao bijela vuna, kao snijeg..." Mnogo ljudi tvrdi da vunenasta" kosa znai daje Krist bio crnac, a kao dokaz navode crne krieve i
umjetnike prikaze crnog djeteta Isusa. Kao to se vidi, dokazi iz Svetog pisma o Isusovoj
fizikoj pojavi izazivaju vie problema nego to ih razrjeavaju.
Rani kranski oci su priznali da je Isusov izgled nepoznanica. Na primjer, sv.
Augustin je prema Katolikoj enciklopediji o Kristu rekao sljedee: u njegovo doba
nije postojao autentini portret Krista i... njegove crte lica nisu utvrene, tako da nemamo apsolutno nikakvog saznanja o Njegovom izgledu". 1 Ovaj nedostatak podataka
vrlo je neobian s obzirom da se tvrdilo da Isusa znaju diljem svijeta". Kako li su ga

onda samo prepoznavali? Usprkos tome to u evaneljima ne postoji opis, Isusa su

rani kranski oci opisivali ili kao najljepeg ovjeka" ili najrunijeg", to je takoer
neobino ako je istina da ta osoba nije bila stvarna. Kao to priznaje Augustin, ova
je debata postojala prije nego su utvrene crte lica", tj. prije nego to su izmiljene i
standardizirane. Fox govori o neodreenosti Kristova izgleda:
Nitko se ne sjea kako je izgledao Isus. Prema Izaiji, jedno je krilo kranskog miljenja tvrdilo da
je izabrao ruan ljudski oblik. Oko 200. godine prikazivalo ga se na ranim kranskim sarkofazima u stereotipnom poganskom prikazu kao filozofa koji nauava meu svojim uenicima ili kao
pastira s ovcama u svom stadu.2

Teko je vjerovati, ako je Isus postojao i ako su ga vidjele mase", da se nitko ne

sjea kako je izgledao. Autori evanelja izdaju se za apostole koji se tono sjeaju Isusovih djela i rijei, do u najsitnije detalje, a ne mogu se sjetiti kako je on izgledao!
Mnogi ljudi misle da je standardna slika s dugom, tamnom kosom prikaz kako
su ga vidjeli Isusovi rani sljedbenici. Meutim, najraniji prikazi Krista daju sliku mladog djeaka bez brade, ponekad plave kose. Kao to kae Carpenter:
Kranska je umjetnost [prvih tri do etiri stoljea] ostala draesno poganska. U katakombama vidimo Spasitelja kao golobradog mladia nalik mladome grkom bogu; ponekad prikazanog, poput
Hermesa, kao uvara stada s ovnom ili janjetom oko vrata; ponekad kao Orfeja sa svojom lutnjom
medu divljim ivotinjama.3

O ovim ranim prikazima Krista Doane kae:

Jedan od najomiljenijih naina njegova prikazivanja bio je, kao to napominje g. Lundy, sljedei:
Prekrasan, draestan mladi, star izmeu petnaest i osamnaest godina, bez brade, slatkog izraza
lica i s dugom, raskonom kosom koja mu u kovrama pada preko ramena. elo mu ponekad
okruuje dijadema ili vrpca, kao mladom sveeniku poganskih bogova; to mu je zapravo omiljeni
lik. Na sarkofazima, freskama i mozaicima Isusa se prikazuje kao draesnog mladia, kao to su
Apolona vidjeli pogani, i kao to krani prikazuju anele...4

Prema prii u evaneljima, Isus je nestao otprilike izmeu dvanaeste i dvadeset

i devete godine ivota prije nego je zapoeo svoju slubu, tako da bi ovakav prikaz
mladia starog izmeu petnaest i osamnaest godina" bio udan jer ga u toj starosti
njegovi sljedbenici nikada nisu vidjeli.
Takvi prikazi pokazuju daje Isusov izgled bio proizvoljan, alegorijski, nehistorijski i neutemeljen na nekom odreenom pojedincu. Dujardin kae:

to se arheolokih dokaza tie, najstarije slike u katakombama ne samo da ne prikazuju izgled koji
se nudi u legendi iz evanelja nego prikazuju Isusa na nain koji je s njom u neskladu.5
Osim toga, kransko je raspelo izvorno nosilo sliku janjeta umjesto ovjeka, sve do
osmog ili devetog stoljea, kada se Isusa ipak opisivalo kao m l a d o g poganskog boga:
Najraniji umjetnici koji prikazuju temu raspea kranskog Spasitelja daju u liku golobradog
mladia, uvijek bez krune od trnja, ivog, uspravnog, naizgled razdraganog i bez znakova tjelesne patnje. 6
Neki od najranijih prikaza s Kristom ne ukljuuju samo janje nego i ribu, a ne
ovjeka:
Riba je openito po miljenju prouavatelja starine simbol Isusa Krista. Riba se prikazuje na nizu
kranskih spomenika, a posebno na starim sarkofazima. Nalazimo je i na medaljama, gdje nosi
ime Spasitelja, te na kamenju s graviranim motivima, kamejama i intaljima. Riba se moe primijetiti i na amajlijama koje su objeene oko vrata nosila djeca, kao i na starim aama i svjetiljkama.
Krstionice su posebno ukraene motivom ribe. Riba se na Posljednjoj veeri stalno prikazuje na
tanjuru poloenom posred stola, meu kruhom, noevima i aama koji su se koristile na gozbi.7
Riba ustvari predstavlja astroloko d o b a Riba, iji su simbol dvije ribe.
Uz to, arheoloki dokazi otkrivaju postojanje lika t a m n o k o s o g i bradatog Isusa" daleko prije kranske ere. Higgins opisuje m e d a l j u sa Spasiteljem" p r o n a e n u
m e u pretkranskim r u e v i n a m a sa slikom ovjeka s b r a d o m i d u g o m k o s o m na
j e d n o j strani i u r e z a n i m n a t p i s o m na hebrejskom na drugoj. Z a t i m se pita:
A sada bih vas htio pitati kako je mogue da novi s glavom Isusa Krista i tekstom na jeziku koji je u
doba Isusa Krista ve bio zastario, stigne u Wales i bude zakopan u starom druidskom spomeniku?8
D a n a n j a slika bijelog ovjeka duge kose i b r a d e t a k o e r je i slika Serapisa, sinkretikog boga iz egipatske religije treeg stoljea prije nove ere, koji je u etvrtom
stoljeu nove ere bio najtovaniji b o g u Egiptu. Serapis je zapravo s m a t r a n p o s e b n i m
kranskim bogom". Kao to kae D o a n e :
Nema sumnje da je Serapisova glava, ije je lice proeto ozbiljnom i zamiljenom dostojanstvenou, posluila kao prva ideja za uobiajene prikaze Spasitelja. 9

Kovani novac
Dokazivanje pomou kovanog novca jedan je od podcijenjenijih metoda u arheologiji, ali omoguuje izvrsno datiranje iz niza razloga, izmeu ostalog i zato to
se kovanice s vremenom ne raspadaju. Na alost kranskih propagandista, ovakvih
kovanih dokaza za rano kranstvo nema:
Pomno razmatranje dokaza koje nude kovanice moglo bi uzdrmati temelje literarne prie. To je
zato to se kovanice proizvode odmah nakon dogaaja kao reakcija na njih, dok se literarna biljeka esto sastavlja dugo nakon dogaaja te moe patiti od pristranosti ili ak otvorenog izvrtanja
ili zatajivanja injenica." Zato nema kranskih kovanica koje datiraju iz prvog, drugog i treeg
stoljea nove ere? Zato to su dogaaji" bili samo puka literarna fikcija! 10

Rodne spilje, grobnica i druga mjesta

Mnogi ukazuju na brdo Kalvariju", Isusovu grobnicu, postaje krinog puta i
druga turistika mjesta u Jeruzalemu i Izraelu kao dokaze da je ondje nekog moralo
biti i da se neka drama morala odigrati. Zbog toga, naalost, i do dana dananjeg
mnogobrojni nestabilni ljudi tre oko tih takozvanih svetih mjesta u pokuaju da ih
se razapne". Ista je to religijska mahnitost koja je dopustila ne samo priama kao to
je mit o kranstvu da procvjetaju nego i rastuem biznisu povezanom s relikvijama,
svetim mjestima itd. O tim navodnim svetim mjestima Wells kae:
U Jeruzalemu ne postoji nijedno danas postojee mjesto koje se spominje u vezi s kranstvom
prije 326. godine, kada je Helena (majka cara Konstantina) vidjela spilju koja je upravo iskopana i
koja je poistovjeena s Isusovom grobnicom."

Navodi se da kad je Helenin izaslanik u Jeruzalemu pitao za Gospodina i Spasitelja Isusa Krista", nitko za njega nije uo osim, navodno, jednog starca koji je Heleninom poklisaru odmah pokazao mjesto sa zakopanim raspelima, to je izgleda bio
dovoljan dokaz za ove velike umove i potenjaine da na osnovi toga zakljue sluaj i
ustvrde da su pronali pravi kri".
Doherty se bavi problemom tih takozvanih svetih mjesta:
Od svih kranskih pisaca prvog stoljea, u svoj toj odanosti Kristu i novoj vjeri koju pokazuju,
nijedan od njih ni u jednom trenutku ne izraava ni najmanju elju da vidi Isusovo rodno mjesto,
da posjeti njegov rodni grad Nazaret, mjesta na kojima je propovijedao, sobu u kojoj je odrao

Posljednju veeru, njegovu grobnicu u kojoj je pokopan i iz koje je uskrsnuo iz mrtvih. Ta se

mjesta nikad ne spominju! tovie, nema ni trunke spomena same Kalvarije, gdje je dovren spas
ovjeanstva. Kako to da takvo mjesto nije pretvoreno u svetite? Je li mogue zamisliti da Pavao
ne bi htio pohitati na brdo Kalvariju i pasti na koljena na sveto tlo na kojem se prolila krv njegova
ubijenog Gospodina? On bi svakako sa svojim itateljima podijelio takvo snano emocionalno
iskustvo! Ne bi li ga neto vuklo da ode u Getsemanski vrt gdje je Isus navodno proao kroz strah
i sumnju koje je i sam Pavao poznavao? Ne bi li se ponosio to stoji pred praznom grobnicom,
jamstvom i njegova vlastitog uskrsnua? Postoji li u ovoj velikoj zemlji nedavno ispunjenoj prisutnou Sina Bojeg ijedno sveto mjesto, ijedna toka na njenom tlu na kojoj se ta prisutnost jo
uvijek osjea, mjesto posveeno koracima, dodirom ili rijeju Isusa Nazareanina? Ni Pavao ni bilo
koji drugi pisac iz prvog stoljea ne spominje ni rijei o neemu slinom.

Doista je nezamislivo, pogotovo s obzirom na vjerski fanatizam koji je vidljiv

ak i danas, da su takvi gorljivi sljedbenici poput Pavla i drugih ranih krana, koji
su navodno u ogromnom broju umirali za vjeru", bili potpuno nezainteresirani za
takva sveta mjesta i relikvije.
to se tie vrijednosti dananjih lokacija za koje se tvrdi da nude dokaze
za kransku priu, potrebno je napomenuti da na uas kranskih pravovjernika Kamirska dolina u Indiji polae pravo na grobove i Mojsija i Isusa, koji su,
kao lutajui prorok Yuz Asaf, navodno ondje ivjeli mnogo godina nakon njegova uskrsnua. Dokazi se neupuenima mogu initi uvjerljivima. Meutim, ,,Yuz
Asaf" je u biti isto to i Josip", to je esto bila sveenika titula, a ne ime. Uz to,
neki su pokuali smjestiti Isusove izgubljene godine" u Indiju i/ili Tibet, gdje su
putniku Nicholasu Notovitchu tibetanski redovnici navodno dali tekst o Isusovu
ivotu i vremenu. Notovitch je tvrdio da je taj tekst napisan odmah nakon Uskrsnua". ak ako izvorno potjee iz ranih stoljea nove ere, sam tekst na poetku
kae: Ovo je to o toj temi kau trgovci koji su pristigli iz Izraela". To pokazuje ne
da je Isus" - ili Issa", kako se u tekstu naziva - ivio u Indiji, nego da je isusovska tradicija u Indiju i Tibet donesena putem iroke mree trgovaca i bratstava
koja je doputala takvim priama da se ire. Notovitchev tekst pozitivno gleda na
idove i svu odgovornost za raspee prebacuje na Pilata i Rimljane, a ini se da
je napisan ne samo kao idovska, nego i budistika propaganda, emu u prilog
govori i sljedei odlomak, kojim se Buda eli izdignuti iznad Isusa: est godina
poslije Issa, kojeg je Buda izabrao da iri njegovu svetu rije, mogao je savreno
objanjavati svete svitke."
Treba isto tako napomenuti da je u to drevno doba bilo nebrojeno mnogo putujuih proroka" koji su priali iste parabole i prazne prie te izvodili iste magine
trikove kao Isus, kao to to danas ine nebrojeni indijski jogiji. Teko je vjerovati da
bi Indijce ili Tibetance takve prie pretjerano impresionirale s obzirom na to da je nji-

hova tradicija prepuna takvih bogoljudi. Isto je tako nemogue da Hindusi u ivotu
Krista" ne bi prepoznali Krishnin ivot. Ustvari i jesu.
to se indijskog Mojsijeva groba" tie, ime Mousa" tj. Mojsije u Kamiru je uobiajeno, kao i grobovi. Zajedno s Mojsijevim i Isusovim grobovima u Indiji postoje
barem dvije grobnice apostola Tome".
Tijekom tisuljea osnivanje takvih grobnica postalo je rutina. Japan takoer
svojata grobnice Mojsija i Isusa. Mjetani sela Shinga tvrde da su Isus i njegov brat
pokopani ondje i da imaju grobove koji to dokazuju. Kao to to za sebe ine Indijci i
Tibetanci, tako i seljaci iz Shinga tvrde da su Isusa obrazovali vjerski uitelji u Japanu tijekom njegovih izgubljenih godina". Japanska pria ide jo dalje od indijske i
kae da je Isus, nakon to je izbjegao raspee, kad je njegov brat zabunom smaknut
umjesto njega, pobjegao u Shingo s posmrtnim ostacima svoga brata i svojim sljedbenicima, gdje je oenio Japanku, postao ocem triju keri i doivio 106 godina. Premda
e se neki lokalni stanovnici zakleti da je ova pria istinita, pokazuje se da grobovi u
Shingu pripadaju kranskim misionarima i da potjeu iz 16. stoljea.
Ovaj tip mijeanja bogova i njihovih glasnika prisutan je u pozadini mnogih pria o ovom ili onom bogu ili bogoovjeku koji je stvarno postojao i ivio, hodao ovdje
ili ondje. esto osoba koja propovijeda o stranom ili tuem" bogu nosi isto ime kao
i bog, pa se tako njegova djela mijeaju s mitologijom koju predstavlja. Na primjer,
sveenik Apolona" postaje sveenik Apolon" te moda jo krae Apolon". U sluajevima sudara kultura itava se kultura ili mjesto mogu prozvati imenom boga. Kad
se odvijaju migracije, tradicija se moe namjetati tako da se ini da pripada pojedincu umjesto itavoj kulturi. Do zabune takoer dolazi kad velik broj pojedinaca
nosi isto ime ili titulu, kao u budizmu, gdje se djela i izreke mnogih Buda, mitskih i
historijskih, slijevaju u jednog.
Postojanje grobnica" ili drugih svetih mjesta malo toga samo po sebi dokazuje
jer je uobiajeno stvarati simbolina mjesta iji se simbolizam gubi pred masama.
Stvaranje takvih svetih mjesta ujedno je i velik biznis: zamislite da u svom vlasnitvu
imate dio zemljita na kojem se rodio Bog, po kojem je hodao i na kojem je umro.
Dajui primjer ove vrste profiterstva, Fox kae:
Odmah izvan Atene, tvrdili su oni, nalazila se spilja u kojoj je kao djetece dojen Zeus. Prisvajajui
Zeusa kao novoroene, grad je dobio potovanje, posjetitelje i hram posebnog dizajna. Tu su tvrdnju, naravno, osporavali drugi gradovi koji su imali spilje - Zeusovo je rodno mjesto tako, poput
njegove grobnice, postalo povodom za estoko rivalstvo izmeu gradova...12

Otok Kreta je takoer prisvajao spilje u kojima je roen i umro Zeus. U Delfima se navodno nalaze grobovi Dioniza i Apolona, a Oziris je svoju grobnicu imao u

Saisu u Egiptu. Orfejeva je grobnica bila u Trakiji. Ima i nekoliko mjesta u kojima je
boravila i/ili umrla Djevica Marija, ukljuujui Betlehem, Efez i Getsemani, a ovaj
posljednji u to doba ak nije ni postojao. Nedavno je mjesto u Nepalu prisvojilo titulu
Budinog rodnog mjesta". Trebamo li doista vjerovati da su ova boanstva roena ili
sahranjena na ovim mjestima? Herkulovi stupovi su boanski, ali im je ipak dana geografska lokacija. Znai li to da je Herkul bio stvarna osoba? U sluaju raznih bogova
i njihovih lokacija apstraktno je na prvom, a povijesno na drugom mjestu.
Mjesta na kojima je ovaj ili onaj bog navodno roen, hodao, patio, umro itd. nalazimo diljem svijeta i tako otkrivamo jednu uobiajenu i po niem posebnu praksu
nad kojom kranstvo nema nikakav monopol i koja nije od njega potekla. Kao to
kae Walker:
Diljem Indije u svetitima se jo uvijek klanjaju tragovima Budinih stopala", ali neka su od tih
budistikih stopala izvorno tovali kao stopala Vinua. Jo ranije, neka su mogla biti crvena, kanom oslikana stopala Boice. U drevna vremena kamenje posveeno Izidi i Veneri oznaavalo se
tragovima stopala, to je znailo bio sam ovdje". Taj je obiaj kasnije preslikan na kranskim
grobnicama, gdje je trag stopala rodio legendu In Deo.13

Takvi se tragovi stopala nalaze i nad navodnim Isusovim grobom u Srinagaru u

Indiji.
Ako dokazi o povijesnosti boga lee u grobovima, rodnim mjestima itd., tada su
svi ti bogovi morali biti i povijesne osobe, to bi znailo da je Isus zakanjela pojava
u dugakom nizu povijesnih bogoljudi. Ovakvo izmiljanje relikvija i lokacija standardno je ponaanje u svijetu stvaranja mitova i nije znak ili dokaz povijesnosti. Kao
to je ve spomenuto, o ovim se rodnim mjestima, grobovima i relikvijama bogova,
bogoljudi i svetaca u tolikoj mjeri govori zbog turizma odnosno novca.

Torinsko platno i druge svete relikvije"

U svom poslanju da stvori religiju kako bi dola do moi i bogatstva, crkvena
tvornica krivotvorina nije se ograniavala samo na spise, nego je stoljeima izbacivala
na tisue lanih relikvija" svoga Gospodina" te svojih apostola" i svetaca". Iako
istinski vjernici oajniki nastavljaju dokazivati suprotno jednom nevjerojatnom teorijom nakon druge, Torinsko se platno ubraja u ovu skupinu prijevara:
Bilo je barem 26 autentinih" pogrebnih platna razasutih po opatijama diljem Europe, od kojih je
ono Torinsko tek jedno... Torinsko plato jedna je od mnogobrojnih relikvija nastalih zbog profita tije-

kom Srednjeg vijeka. Ubrzo nakon to se pojavilo, ovo je platno lanim proglasio biskup koji je otkrio
umjetnika. To potvruje i nedavno znanstveno istraivanje koje je pronalo boju u podruju slike.
Torinsko platno, osim toga, nije u skladu s onim to se govori u evaneoskoj prii o Isusovu pokopu,
a u kojoj izriito stoji da je pokopan s vie komada odjee i posebnim rupiem preko lica.14
Kao to kae Gerald Larue:
Datacija uz pomo ugljika-14 pokazala je da je platno krivotvorina iz 14. stoljea i jedna je od
mnogobrojnih takvih namjerno stvorenih relikvija nastalih u istom tom razdoblju, koje su sve
stvorene da bi privukle hodoasnike u odreena svetita te osnaile i poveale status i financijske
prihode lokalne crkve. 15
Walker o tvornici svetih relikvija komentira:
Otprilike poetkom 9. stoljea kosti, zubi, kosa, odjea i druge relikvije fiktivnih svetaca prikladno su se pronalazile" diljem Europe i Azije te pobjedniki izlagale u relikvijarima svake crkve
sve dok cijela katolika Europa nije bila na koljenima pred onim to je Calvin nazivao njezinim
mravinjakom kostiju"... Sv. Luka slavljen je kao jedan od najplodnijih umjetnika starog svijeta,
sudei po brojnim portretima Djevice koje je naslikao i koje su se nale u mnogim crkvama.
Neki jo uvijek ostaju ondje, usprkos brojnim dokazima da su svi ti portreti ustvari naslikani u
Srednjem vijeku. 16
Wells kae:
Oko 1200. godine Carigrad je bio toliko preplavljen relikvijama da se moe govoriti o pravoj industriji s vlastitim tvornicama. Blinzler (katoliki prouavatelj Novog zavjeta) kao primjere navodi:
pisma koja je Isus napisao vlastitom rukom, zlato koje su Mudraci donijeli novoroenetu Isusu,
dvanaest koara s kruhom pokupljene nakon udesnog hranjenja 5000 dua, Davidovo prijestolje,
jerihonske trube, sjekira kojom je Noa izradio arku itd...17
Jedno su vrijeme neke crkve tvrdile da p o s j e d u j u Isusov prepucij, a iverja sa Isusovog kria bilo je toliko da je Calvin rekao da bi se t o m silnom koliinom drva
m o g a o natovariti veliki brod". 1 8 Taj se sramotni popis besmislica i prijevara nastavlja
i, kao to je rekao Papa Leon X, bajka o Kristu za Crkvu je bila izuzetno u n o s n a . Pon o v n o se m o r a postaviti pitanje zato su bili potrebni sila, krivotvorenje i o b m a n a da
se proiri radosna vijest" koju je sa s o b o m d o n i o povijesni Sin Boji".
Biznis s relikvijama nije bio ogranien s a m o na kransku vjeru. Oduvijek je bilo
relikvija koje su se povezivale s d r u g i m l u o n o a m a velikog p a n t e o n a diljem svijeta.
Kao to kae Hislop:

Ako se, dakle, Rim moe podiiti sa esnaest ili dvadeset svetih plateva, sedam ili osam ruku sv.
Mateja te dvije ili tri glave sv. Petra, to nije nita vie od onoga ime se moe ponositi Egipat sa
svojim Ozirisovim relikvijama. Egipat je bio doslovce prekriven grobnicama svog boga muenika i
mnogo je nogu, ruku i glava izloeno, a sve od njih navodno prave, za njegovo tovanje u konkurentskim mjestima pokopa. 19
to se tie d r u g i h dokaza" u prilog kranstvu, kao to su kipovi koji plau ili
krvare - toliko p o p u l a r n i u d a n a n j e vrijeme - ili vizije, glasovi, uda i drugi, i oni
i m a j u svoje poganske prethodnike:
Lana proroanstva, uda i relikvije bile su glavno uporite meu poganima, kao i meu kranima, za poticanje vjere i lakovjernosti neukih i praznovjernih masa. Vjerovalo se da prikazi bogova
imaju nadnaravne moi. Na nekima su mogle krvariti rane, na nekima su oi mogle treptati, na
nekima su pak glave mogle klimati, a noge i ruke se podizati; Minervine statue su mogle zamahivati kopljem, a Venerine zaplakati; druge su se mogle znojiti; bilo je i slika na kojima su se obrazi
prikazanih likova mogli zacrvenjeti. Sveto raspelo iz Boxleyja u Kentu pomicalo je i podizalo glavu, pomicalo usne i oi; u Londonu se slomilo i iz njega su izletjele opruge na ope ismijavanje
publike - to je bila krivotvorina pobonog kranina, a ne poganina. Jedno od uda mnoga je stoljea bio Memnonov kip. iji bi se boanski glas mogao uti u praskozorje... Obilje drugih svetih
relikvija sauvano je i pokazano pobonima: Jupiterov aegis... alat kojim je napravljen trojanski
konj... Kreani su izloili Zeusovu grobnicu, to im je priskrbilo reputaciju laljivaca. Meutim,
muhamedanci pokazuju Adamovu grobnicu, a krani Petrovu! Bilo je nebrojeno mnogo hramova
i svetita gdje su se mogla vriti udotvorna izljeenja... Sami bogovi dolazili bi redovito i na gozbama pokazivali pred svojim kipovima...20
Stvaranjem svojih svetih relikvija" katolici su samo nastavljali d u g u tradiciju
o b m a n j i v a n j a koju su gradili sveenici. Ako se takve relikvije shvate kao dokazi"
za stvarno postojanje Isusa i Marije, nisu li o n d a isto tako i dokazi" za stvarno p o stojanje Venere, iji je kip isto tako plakao, ili indijskog boga Ganea sa slonovskom
glavom koji na slikama pije mlijeko iz kante? Istinski p o b o n a osoba tada bi trebala
tovati sve njih, a ne s a m o nekolicinu njih iz Palestine.
D o a n e saima:
Takozvani Isusovi uenici uzalud ukazuju na odlomke u Josipu i Tacitu: uzalud ukazuju na mjesto na kojem je razapet, na fragmente pravog kria ili avle kojima je proboden i na grobnicu u
koju je poloen. Drugi su isto to inili za mnotvo mitolokih bia koji nikad nisu stvarno postojala. Nije li Damis, voljeni uenik Apolonija iz Tijane na svom putu u Indiju na planini Kavkazu

vidio identine lance kojima je Prometej bio prikovan za stijene? Nisu li Skiti rekli da je Herkul
posjetio njihovu zemlju? I nisu li pokazali otisak njegova stopala na kamenu kako bi potkrijepili
svoju priu? Nije li se njegova grobnica mogla vidjeti u Cadizu, gdje su se pokazivale i njegove
kosti? Nije li se Apolonov hram mogao vidjeti u Delfima? Nije li se Ahilejeva grobnica mogla
vidjeti u Dodoni...? Nije li se Asklepijeva grobnica mogla vidjeti u Arkadiji...? Nije li se grobnica
Deukalionova - onoga koji je spaen od Potopa - dugo vremena pokazivala ... u Ateni? Nije li
se Ozirisova grobnica mogla vidjeti u Egiptu...? ... Kakvu vrijednost onda imaju takvi dokazi o
postojanju Isusa Nazareanina?21
Fiziki dokazi o p o s t o j a n j u Isusa Krista u biti ne postoje. Budui da p o s v u d a po
svijetu za svaku kulturu postoje sveta mjesta, samo zbog kulturoloke pristranosti
m n o g i tvrde da su njihova jedina prava i da je ba njihova zemlja Sveta Zemlja" ili
neto t o m e slino.

Biblija kao povijest?

O s i m toga, p o g l e d a m o li a r h e o l o k e n a l a z e u elji da p o t k r i j e p i m o o n o to
stoji u S t a r o m zavjetu, nai e m o m n o g o m a n j e o d o e k i v a n o g . P r e m d a tekstovi
p r i k a z u j u i d o v e k a o silu na k o j u se u toj regiji m o r a l o r a u n a t i , n e m a d o k a z a
o velikim i d o v s k i m g r a e v i n a m a , idovskoj m o r n a r i c i ili vojsci. Ustvari, u stol j e i m a p r i j e k r a n s k e ere Grci su i d o v e j e d v a zamjeivali, a z n a m e n i t i p o v j e sniar H e r o d o t nije z n a o p r o n a i veliko" j u d e j s k o kraljevstvo: ... S a l o m o n , ije
je velianstveno

kraljevstvo Herodotu

bilo nevidljivo u t r a g a n j u za k r a l j e v s t v o m u

Judeji..." 2 2 Kao to kae Hazelrigg:

Gdje je kraljevstvo Salomona Velianstvenog? Herodot, Platon i Diodor Sikulski ga ne zamjeuju. Nevjerojatno je da je povjesniar Herodot piui o Egiptu s jedne i Babilonu s druge strane i
posjetivi oba mjesta, prolazei pritom gotovo sigurno nekoliko kilometara dalje od velianstvene
prijestolnice Jeruzalema, previdio idovski narod, nad kojim je moni Salomon vladao u svoj svojoj slavi i velianstvu, kojoj teko da je bilo premca meu najveim vladarima, i potroivi gotovo
osam milijardi u zlatu na hram. Kako to objasniti? Sulejman je bila perzijska titula kojoj je Eol bio
grki ekvivalent, a znaila je univerzalnog vladara. Poput faraona, to nije bilo ime nego statusna
oznaka. idovi, koji su pretendirali na univerzalno kraljevstvo, hinili su da jedan od njihovih kraljeva nosi to ime i s tim sitnim posjednikom (jer u mjestu malenom kao to je Judeja nita drugo
ni nije mogao biti) mone Sulejmane s Istoka brkaju i civilizirani Europljani i neuki Beduini."
- Kenealy: The Book of God. Ne treba traiti mnogo da se pronau sline nepodudarnosti izmeu
onoga to tvrdi Biblija i povijesnih dokaza. 23

Ovaj nedostatak dokaza o postojanju takvog carstva zamijeen je prije barem

2000 godina i na kraju je potaknuo idovskog povjesniara Josipa da napie svoje
idovske starine kako bi pokazao d a j e hebrejska kultura vrlo stara. I dok je hebrejska
kultura moda i bila stara, narod Izraela" zapravo nije bio veliko kraljevstvo", ve
skupina zaraenih pustinjskih plemena s velianstvenim priama posuenima" iz
drugih kultura. Iz ove je plodne mate i oportunizma nastala jo velianstvenija pria,
stvorena da potue sve ostale prie - mit o kranstvu.

Wheless,FC, 112.

Fox, 392.

'Carpenter, 180-1.
4

Doane, 502.

Dujardin, 2.

Doane, 203.

Levi, 4.

Higgins, 11,154.

Doane, 501.

10

P. J. Casey, Understanding Ancient Coins An Introduction for Archaeologists and Historians, Batsford,

1986., 43. (www.christianism.com)

"Wells, HEJ, 194.
12
13
M

Fox, 69.
Walker, WDSSO, 309.
Freethought Datasheet #5, Atheists United.

15

Leedom, 164.

16

Walker, WEMS, 880-1.

"Wells, HEJ, 184.

18
19
20

Walker, WEMS.
Hislop, 179.
Wheless, FC, 11-12.

21

Doane, 511.

22

Higgins, 1,668.

23

Hazelrigg, 178.

7
Kao to smo pokazali, povijesna i arheoloka graa nikako ne uspijeva dokazati
da je novozavjetna pria istinita, niti potvruje vane starozavjetne prie na kojima
se kranska religija navodno temelji. Ustvari, cijeloj ideji o monoteistikom hebrejskom Bogu, kako govori Stari zavjet, koji je mogao dati sina, nedostaju temelji.
Raireno je vjerovanje da su Hebreji, poevi s Mojsijem, bili monoteisti iji je
jedini Bog Jahve bio jedini pravi bog, koji se objavio iskljuivo hebrejskim prorocima.
Vjeruje se da su ti izvorni monoteisti bili superiorni drugima i da su imali pravo unitavati politeistike kulture oko sebe ubijanjem njihovih ljudi, pljakanjem njihovih
gradova, odnoenjem plijena i kraom djevica, a to su ti Boji izabranici", prema
onome to je zabiljeeno u Starom zavjetu, i inili. Ovakav monoteistiko naspram
politeistikog" scenarij uobiajen je ali nije toan, zato to su Hebreji kasno prihvatili
koncept monoteizma i izvorno su i sami bili vieboci. Hebreji u biti nikako nisu bili
zaetnici ideje monoteizma jer su Egipani, na primjer, imali svog Jedinog Boga barem tisuu godina prije navodnog Mojsijevog vremena po ortodoksnoj dataciji. Kao
to kae Wheless:
Ovo jednobotvo koje se konano i vrlo kasno razvilo nije niti zakanjela boanska objava idovima, niti njihov originalni izum; tisuu su mu godina prethodili Amenhotep IV i Tutankamon
u Egiptu, a ni oni u tom nisu bili nikakvi pioniri. Mogli smo vidjeti [katoliko] priznanje da je
religija zoroastrijskog Mitre bila boanski objavljen monoteizam". (CE, ii, 156).'

Monoteizam perzijske religije zoroastrijanizma u biti je identian judaizmu, ili

jahvizmu, koji je dijelom izdanak zoroastrijanizma:
Ormuzd u Boundeheschu govori Zoroasteru: Ja sam onaj koji dri Zvjezdano Nebo u nebeskim
visinama; koji ovoj kugli, neko zavijenoj u tamu, daje bujicu svjetlosti. Kroza me je Zemlja postala vrst i vjean svijet - Zemlja kojom hoda Gospodar svijeta. Ja sam onaj koji Sunce, Mjesec i

Zvijezde probija kroz oblake. Ja inim da nie kukuruz, koji mrtav iz zemlje nie nanovo... Ja sam
stvorio ovjeka, ije je oko svjetlost i iji je ivot dah u njegovim nosnicama. Ja sam u njega usadio
neiscrpnu ivotnu snagu."2
Prije n a m e t a n j a monoteistikog jahvizma Hebreji nisu bili monoteisti drukiji
i odvojeni od svojih Nevjernih" susjeda, ni prije ni poslije Mojsija. Upravo se zbog
toga hebrejskog politeizma odabrani" u Starom zavjetu stalno opisuju kako idu" za
d r u g i m bogovima i zato se i sam Gospodin Bog" kree od junaka do junaka, kralja
do kralja i knjige do knjige. O politeizmu Hebreja i n a v o d n o j superiornosti m o n o t e izma Robertson kae:
Postoje nebrojeni dokazi o neogranienom politeizmu velikog broja ljudi ak i u Jeruzalemu, posebnom sjeditu Jahve, netom prije suanjstva". Monoteizam zapravo nije zaivio u Svetom gradu
sve dok dugi niz politikih pritisaka i previranja nije doveo do snanog fanatizma prema jednom
kultu... Ta vrsta monoteizma u svakom je sluaju moralno slabija od politeizma jer oni koji su ga
podravali nisu bili naklonjeni svojim susjedima. Mnogi su idovski kraljevi bili politeisti. Ono to
elim osporiti jest pretpostavka - nastala pod utjecajem kranstva - daje idovski monoteizam u
biti vieg ranga od politeizma i da oznaava velik korak naprijed u napretku religije... Ako je puko
priznavanje jednoga Vrhovnog Boga Stvoritelja znak superiornosti, mora se smatrati da neka primitivna plemena koja podravaju tu doktrinu a ipak prinose ljudske rtve imaju viu" religiju od
kasnih Grka i Rimljana.3
Hebrejski politeizam ogleda se u raznim biblijskim i m e n i m a za Boga", od kojih
su najstariji Elohim, Baalim i Adonai, oblici u m n o i n i koji predstavljaju i m u k a i
enska boanstva. Kako bi Hebreje prikazali monoteistima, biblijski su pisci i prevoditelji ova raznovrsna i m e n a prevodili u jednini kao Bog" (Elohim), Gospodin"
(Adonai), Gospodin Bog" (Elohim J H W H ) ili Gospodin" ( J H W H / I E U E ) . Higgins
o t o m e kae:
Izvorno se Bog naziva raznim imenima, esto istim onima koje su pogani davali svojim bogovima.
Kako bi to prikrili, prevoditelji su se sluili trikom koji su razvili idovi u prevoenju s hebrejskog
na grki, a to je da se rije Ieue [JHWH] i nekoliko drugih imena kojima se Bog naziva u Bibliji
prevode kao... Gospodin... injenica da se imena Boga skrivaju u svim prijevodima dokazuje da se
nijednome od njih ne moe dati prvenstvo. Ta injenica vrlo jasno objanjava stanje uma i stav s
kojim su prevoditelji vrili svoj zadatak. Boga se naziva razliitim imenima. Kako da to itatelj zna
ako su u prijevodu koji ita sva ta imena prevedena kao jedno? Oito je da ga se pritom zavarava.
Nije opravdanje ukoliko prevoditelj kae da to sa sobom ne donosi velike posljedice. Bile one velike
ili male, on nema pravo na takvu vrstu zatajivanja. Ako vidi da se Bog naziva Adonai, nema ga zato nazivati Jehova ili Elohim... Dugo se ve govori da je Abraham tovao nekoliko bogova, koji su

u biti bili isti oni kao i u Perzijanaca - stvoritelj, odravatelj i unitavatelj - a ta je tvrdnja bila krajnje
neugodna i idovima i brojnim kranima. Da bi izbjegli ili prikrili ono to nisu mogli objasniti,
morali su mnogo puta pribjegavati pogrenim prijevodima izvornika...4

Biblijski pisci
Premda mnogi jo uvijek vjeruju da je Biblija monolitni proizvod samog Svemoguega koji su bez greke zabiljeili navodni autori, u stvarnosti Mojsije" nije napisao Petoknjije, tj. prvih pet knjiga Starog zavjeta, a ostali su starozavjetni tekstovi,
ba kao i novozavjetni, pseudoepigrafski, to znai da ih nisu napisali oni pod ijim se
imenima navode. Kao i u Novom zavjetu, razliiti tekstovi Starog zavjeta kroz stoljea
su redigirani" mnogo puta, to je tek pristojan nain da se kae da su interpolirani,
masakrirani i krivotvoreni. Wheless o Starom zavjetu kae:
Moe se sa sigurnou ustvrditi da nijedna od tih knjiga ne nosi ime svoga pravog autora i da je
svaka od njih djelo koje je sloilo mnogo ruku interpolirajui" anakronistike i kontradiktorne
sadraje u originalne spise, esto navodei kao dovrene injenice stvari koje su se dogodile mnogo
stoljea nakon vremena u kojem su ivjeli navodni autori...5

Petoknjije je, na primjer, imalo barem etiri autora ili kole autora. Iako potjeu od razliitih pisaca, ovi zasebni segmenti, od kojih su neki napisani sa nekoliko
stoljea vremenske razlike, isprepleteni su na vrlo zbunjujui ali vrlo inteligentan nain. Najstariji dio tih knjiga naziva se ,,E" (kao elohistiki"), nazvan tako jer autor
uglavnom za Boga" rabi rije Elohim", premda bi se trebalo govoriti o Bogovima".
Sljedei dio je ,,J" (jahvistiki"), u kojem se Boga naziva Jahve", a oznaava ga tetragram JHWH. Najvei dio Petoknjija je ,,P" (sveeniki"), u kojem se Boga veinom
naziva Elohim, a rjee Jahve. Idui prepoznatljivi utjecaj je ,,D" (Deuteronomist"),
koji je, kako se ini, pomijeao J i E, zajedno sa zakonima iz Knjige ponovljenog zakona, a zatim napisao povijesne" knjige koje slijede, ukljuujui Jouu, Suce, Samuela
(obje knjige) te 1. i 2. Kraljevima. Deuteronomist je fanatino jahvistiki nastrojen i
pie svoje povijesti" kraljeva iz pristrane perspektive, dajui sud o njihovim vladavinama na osnovi toga jesu li ili ne uinili ispravno po Jahvi". Na kraju, neka osoba
ili kola koju prouavatelji zovu Redaktor" (R"), mogue autor Ezre" obuhvatila je
ova razna djela tijekom ili nakon babilonskog suanjstva" (586.-538. pr.n.e.).
Ovi razliiti tekstovi i njihovi autori predstavljaju razliite utjecaje i kole miljenja, kao i konkurentsko sveenstvo, to objanjava zato je ikanirani narod Levanta
stalno gubio ljubav svojeg Boga (Bogova). Elohistike su prie esto smijene i besmislene kad se shvate doslovno jer u stvari odraavaju mitologije razliitih kultura od

Kanana/Fenicije do Egipta, Perzije i Indije. Jahvist, koji prikazuje neke iste antropomorfne mitove kao i E, bavi se Ljubomornim Bogom, Jahvom, za razliku od razliitog
Elohima. Kod P nema pretjeranih pria. On svog Elohima, koji je sada jedinstveni
entitet, prikazuje kao kozmiku i nehumaniziranu pojavu, a ne kao nekoga, na primjer, tko ee Rajskim vrtom. D i R su, naravno, jahvisti.
Kao to je reeno, kako bi politeiste Hebreje prikazali kao monoteiste, biblijski su
pisci zadirali u tekstove i reinterpretirali povijest, dok su prevoditelji te mnogobrojne bogove i boice u prijevodu spominjali kao jedninskoga Boga", Gospodina" ili
GOSPODINA". Na primjer, rije JHWH, koja se transliterira kao Jehova, pojavljuje
se preko 6700 puta u svakom od Darbyjevih i Youngovih doslovnih prijevoda (YLT),
dok se rabi samo etiri puta u verziji Kralja Jamesa (KJV), a nijednom u najmodernijim verzijama, kao to su RSV i NIV. Od tih verzija samo Darbyjeva zadrava rije
Elohim" za Boga/Bogove", a tu rije gotovo uvijek prati i rije Jehova", iako se Gospodin Bog" nije zvao JHWH do Mojsijeva vremena. Na ovaj su nain prevoditelji
stvorili dojam uniformnosti ondje gdje je nije bilo.

Elohim
Mnoinski izraz Elohim pojavljuje se vie od 2500 puta u Starom zavjetu, ali se u
veini verzija pogreno prevodi. injenica da je rije o mnoini objanjava zato su u
Knjizi postanka Bogovi" rekli: Napravimo ovjeka na svoju sliku i priliku." Kao to
je spomenuto, Elohim se odnosi i na bogove" i na boice", a njegov jedninski oblik
,,E1" sluio je kao prefiks ili sufiks u imenima bogova, ljudi i mjesta - otud Emanu-el,
Gabri-el, Bet-el itd. Kao to govori Walker, ak je i Sotona" bio jedan od Elohima:
U originalnom tekstu Sotona je bio jedan od bene ha-elohim, sinova bogova", ali prevoditelji Biblije su uvijek singularizirali mnoinu kako bi sakrili injenicu da su biblijski idovi tovali panteon
mnogobrojnih bogova.6

O Elohimu Taylor kae:

idovski Elohim su bili dekani Egipana, kao i genii mjeseca i planeta kod Perzijanaca i Kaldejaca;
a Jao, ili Yahouh, koji se smatra samo jednim od bia koji se generiki zovu Elohim ili Alehim, je,
kako se ini, bilo samo nacionalno ili lokalno boanstvo.7

Elohim su zapravo bili El" bogovi, ako, primjerice, E1 Elion (Svevinji Bog), E1
Sabaot (Bog Nebeske Vojske), El Chay (ivui Bog), El Neqamah (Bog Osvete), El

Ma'al (Bog Iznad) i El adaj (Bog Svemoni). El adaj bilo je ime boga Abrahama, ili
Boga oeva", kojega je u estom poglavlja Izlaska zamijenio Jahve:
Ree Bog Mojsiju: Ja sam Gospod! Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemoni (El
adaj), ali imenom svojim 'Gospod' (Jahve) ja im se ne pokazah."8

Charles Potter kae da je El Shaddai kasnije demoniziran u Psalmima 106:37,

gdje ga se osuuje kao jednog od vragova" - kanaanskog Shedima, kojem su Izraeliti
rtvovali svoje sinove i keri. U Psalmu 106 saeto se prikazuje kako je odabrani
narod" trao" za drugim bogovima, tj. bio politeistian.
Uobiajenim razvojem ljudskog uma, koji doputa i politeizam, i panteizam, i monoteizam i ateizam odjednom, na Elohim se poelo gledati kao na jedno ,,EL". Rije
El znaila je i muko i ensko boanstvo, ali su ga kasniji idovi generalno tumaili
iskljuivo kao muko. El je bilo Sunce ili zvijezda Danica, kao i planet Saturn, koji se
jedno vrijeme smatrao sredinjim i vjenim suncem" nonog neba. tovanje Ela/Saturna odraava se u injenici da idovi jo uvijek smatraju subotu abatom ili Bojim
danom". Osim toga, El je Ilija, bog sunca Helios kog je Isus zazvao s kria..." 9 Budui da
je El sunce, mnotvo unutar biblijskog Elohima takoer predstavlja zvijezde.
Elohim nisu bili samo fenianski i kanaanski bogovi, nego su kao Ali" izvorno
bili egipatski. Ale se smatralo udruenim bogovima" ili lanovima, to jest usnama,
udovima, zglobovima, rukama itd. Atuma, ili Amena, sina boga Ptaha". 10 Dakle, kao i
u indijskom sustavu, u Elohimu imamo neku vrstu politeistikog monoteizma. Sina
boga Ptaha" se takoer naziva i Iao/Iau/Iahu/Iu, jednako kao i Jahvea. Za elohistiko
i jahvistiko izlaganje Postanka stoga bi se moglo rei da odraavaju stariju egipatsku
religiju: Elohim tako u prvom stvaranju predstavlja stvoritelj Ptah, a u drugom Iu,
Ptahov sin; Iu, Ptahov sin, je Iahu-Elohim (biblijski Gospodin Bog), koji postaje stvoritelj drugog Adama [Atuma] u drugom poglavlju hebrejske Knjige Postanka." 11

Baalim iAdonai
Bog Baal" i bogovi Baalim" spominju se nekoliko desetaka puta u Starom zavjetu kad se govori da Izraelite esto kanjavaju ili ubijaju njihovi vlastiti" sveenici
zato to slijede Baala". Kao i kod Elohima, mnoinski oblik Baalim ili Baali esto
je zamjenjivan jedninom Baal" ili Baal", egipatskim terminom koji je spoj ,,Ba",
simbola planeta i boice Venere te ,,al" ili ,,el", oznake za Sunce. Baal je tako bilo ime
za Sunce u doba Bika kojim je vladala Venera. Doba Bika jedno je od 12 doba koja
predstavljaju astroloki fenomen koji se zove precesija ekvinocija", pri emu Sunce

koje izlazi na proljetnom ili vernalnom ekvinociju poprati druga konstelacija svakih
2150 godina. Precesiji treba gotovo 26.000 godina da proe kroz 12 konstelacija, a taj
se ciklus naziva Velikom godinom". Poznavanje precesije staro je nekoliko tisua godina i nalazimo ga diljem svijeta, od Kine do Meksika, 12 to pokazuje da su takozvani
primitivni stari" ustvari bili izuzetno napredni. Kad je Sunce bilo u Biku, s poetkom
pred oko 6500 godina, motiv bika se pojavio u mnogim dijelovima svijeta, ukljuujui Levant, gdje je simbolizirao Baala.
Kao i drugi epiteti za Boga", Baal je titula koja znai Gospodin" ili mu". To
je, ustvari, vrlo stara oznaka za Boanstvo i nalazimo je ne samo u Egiptu nego i u
Indiji u obliku BalaP U drevnim jezicima Irske i ri Lanke Baal" znai Sunce".14
Baal je zapravo starije ime za lik kasnije poznat pod imenom Jahve, kao to se govori
u Hoeji 2:16:
"U onaj dan", govori Gospod, "opet e me zvati: 'Dragi muu!' a nee me vie zvati: 'Baale moj!'

Walker govori da je Baal bio Gospodin" meu starim Semitima, suprug boice
Astarte... Svaki je bog bio Baal. Titula je dola do Irske preko fenianskih kolonija iz
panjolske... Starozavjetni idovi tovali su mnoge baalim kao bive ili sadanje supruge boice Zion (Hoea 2:2-8). Jahve je dugo vremena dijelio hramove drugih bogova sve dok njegovo sveenstvo nije uspjelo izolirati njegov kult i potisnuti druge." 15
Blavatsky kae: Izraelitski Baal (moabitski eme i amonitski Moloh) bio je identini
Sunce-Jehova" i on je do dana dananjeg Kralj Nebeske Vojske", Sunce, kao to je i
Astoret [Astarte] bila Kraljica neba" - ili Mjeseca." 16 Meu ostalim Baalima koje su
Izraeliti tovali bili su Baal Peor" (Gospodar jaza) i Baal Berit" (Gospodar zavjeta)
te Baal Jehoua", tj. Joua ili Isus, Gospodar spasenja", davno prije kranske ere.
Jo jedna rije koja je u biti ista kao i Baal je Adon, koja u mnoini glasi Adonai
- termin koji se u hebrejskoj Bibliji za Gospodina" koristi vie od 400 puta. Adon je,
ba kao i Baal i El, oznaka za Sunce.

Jahve
Pokuaj mijenjanja Elohima/Baalima/Adonaja u Jahvu podudarilo se" s nastupanjem glavne faze levitskog sveenstva kad je Mojsije, kome se Jahve navodno
prvom objavio, navodno bio sin Levijev". Izmeu ostalog, leviti su bili fanatini sveenici koji su silno eljeli pomaknuti Izrael iz doba Bika u doba Ovna/Jaganjca. U
Knjizi Izlaska 12 Mojsije namjeta precesijski sat tako to mijenja poetak godine te
uvodi Pesah i gozbu jaganjevu i spasenje Izraela krvlju jaganjevom". 17

Kao to je reeno, prije nego to je prozvan Jahvom, izraelitski se bog zvao Baal",
to je oznaavalo Sunce u doba Bika. Kad je Sunce prelo u Ovna, Gospodinovo ime
je promijenjeno u egipatsko Iao, 18 koje je zatim postalo JHWH, IEUE, Jahve, Jehova i
Jah. Ovo drevno ime ,,IAO/Iao" oznaava cjelovitost Boga" jer ,,I" simbolizira jedinstvo, ,,a" je alfa" ili poetak, a ,,o" je omega", odnosno kraj.
Ime Jahve, Iao i njegove razne varijante ustvari se mogu pronai u nekoliko kultura:
U Feniciji je Sunce bilo Adon... isto to i Iao ili, prema kineskoj vjeri, Yao (Jehova), tj. Sunce, koje
se u svijetu javlja ,,u pono dvadeset i etvrtoga dana dvanaestoga mjeseca"."

JHWH/IEUE je k tome bio i egipatski bog sunca Ra:

Ra je bio otac na nebesima, koji ima titulu vjenog Huhija", iz ega su Hebreji izveli ime Ihuh".20

Tetragram ili sveto ime Boje IAO/IEUE/JHWH je, dakle, vrlo staro i predizraelitsko te se moe etimoloki povezati s brojnim bogovima, pa ak i s Isusom", ili
Jehovom", ije ime znai spasenje" ili ,,Iao/JHWH spaava". Higgins pojanjava:
Poboni dr. Parkhurst... dokazuje, na osnovi autoriteta Diodora Sikulskog, Varona, sv. Augustina
itd., da je Iao, Jehova ili ieue, tj. ie kod idova, bio Jupiter kod Latina i Etruana... on priznaje da
je to ie bilo ime Apolonovo... Potom priznaje da je taj ieue Jehova Isus Krist kad kae: Gotovo ne
bi bilo kraja odlomcima u Svetom pismu u kojima se to ime (ieue) koristi za Krista... ne moe se
ne primijetiti da Pismo kae da je Isus Jehova." Vidjeli smo priznanja da je Jehova Jupiter, Apolon,
Sol, iz ega proizlazi da je Isus Jupiter itd. 21

Tu je i jo jedan aspekt Jahveove linosti zato to je u ranoj fazi sveti Boji tetragram" bio dvorodan. Kao to kae Walker:
idovska je mistika tradicija originalnog Jehovu vidjela androginog, a ime mu je bilo sloeno od
Jah {jod) i prethebrejske varijante imena Eva - Hava ili Hawa - to je hebrejskim slovima he-vauhe. Ova etiri slova su zajedno tvorila sveti tetragram JHWH, tj. tajno ime Boga... Biblija sadri
mnogo plagiranih odlomaka iz ranijih himni i molitvi upuenih Itar i drugim boicama, u kojima
se ime Jahve zamjenjivalo imenom enskog boanstva.22

To znai da je i Jahve neko bio mnoinski oblik, ali je on" na kraju postao muki, nebeski bog. Ovaj jedninski Jahve bio je bog ratnik koji je predstavljao Sunce u
Ovnu kojim vlada ratoborni Mars. Simbolizira ga Ovan uhvaen u gutiku" pored
Abrahama, kojeg je ovaj iskoristio kao rtvu u zamjenu za svog sina Izaka. Ovaj bog

ratnik Jahve nije bio samo ljubomoran {jealous), nego i vatren (zealous), kako mu se
ime spominje u Youngovu Doslovnom prijevodu:
... jer nikojem drugome Bogu ne smije se klanjati. Jer Jehova, ije je ime Vatreni, jest vatren Bog.
(Izlazak 34:14)

Ista se rije u hebrejskom koristi i za ljubomoran" i za vatren" iako se drukije

transliterira - qanna" kao ljubomoran", a ,,qana" kao vatren".
Kao to je E1 Elion bio tek jedan od kanaanskog Elohima (Svevinji Bog), takav
je bio i Jahve kao ,,E1 Kana" (Ljubomorni/Vatreni Bog), zbog ega u Starom zavjetu
stalno zabada nos i vie na sve. Naziv Ljubomorni/Vatreni" prikladan je za boga kojeg predstavlja vulkan, kao to je Jahvu predstavljala zadimljena i vatrena gora Sinaj.
Jahvini su sljedbenici otuda bili netrpeljivi i napraiti zeloti.
Kao to smo vidjeli, Jahve nije samo predstavljao nebo nego i Sunce, ija su toplina, energija i vatra na Zemlji lokalizirane u idovskom Jahvi. Njegovi su sveenici
polagali pravo na dominaciju nad drugim bogovima i sveenicima koristei vulkan
da bi strahom dobili pokornost Hebreja. Rije Jahve na sanskrtu znai prelijevanje",
to je prikladan opis vulkanskog boga koji se svojim ljudima namee uz pomo erupcija i kuljanja lave. Govorei o Jahvinoj vulkanskoj naravi, Stone kae:
U prii u Knjizi Izlaska o Bojoj gori" itamo sljedee opise: "Trei dan kad osvanu jutro, zagrmjee gromovi i zasijevae munje. Teki se oblaci nadvie nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak.
Sav narod, to je bio u taboru, zadrhta." (Izlazak, 19:16) U Izlasku 20-18-21 itamo: Kad vidje sav
narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se narod i zadrhta i ostade stojei
u daljini."23

U Ponovljenom zakonu 9:21 govori se da je Mojsije uzeo zlatno tele, razbio ga u

prah i bacio ga u potok to tee s gore". Nadalje, u Brojevima 11 te Psalmima 11,18 i
97 govori se o Gospodinovu ognju i vulkanskoj aktivnosti. Stone tumai:
Zacijelo najivlji opis Jahve kao vulkanske aktivnosti nalazimo u Ps. 18, gdje itamo: Tada se
uznemiri zemlja i zadrhta, temelji se gora uzdrmae i pomakoe; tako je on bio pun gnjeva. Iz nosa
je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj, to prodire, poar je vrcao od njega... Od
sijevanja je oko njega kroz oblake njegove udarao grad i ivo ugljevlje... Strijele odapne i raspri ih,
munje izbaci i pomete ih." Vrlo je teko zanemariti ove slike.24

Osim toga, prikaz idovske sveanosti povodom donoenja zakona" sadri sliku
eruptirajueg vulkana - gore Sinaja - s dvije ploe na kojima je iznad njega zapisano

Deset zapovijedi. Kao to navodi Jordan Maxwell, znak tog ceremonijalnog blagoslivljanja jednak je pozdravu razmaknutim prstima vulkanskog lika Spocka u Zvjezdanim stazama", koji kae: ivi dugo i napreduj!" Rimska rije vulkan oznaavala je i
boga munja i vulkana. U vulkanskim kultovima gromovita buka koja dolazi s planine
smatra se glasom Boga", istim onim koji se u mitu obratio" Mojsiju.
Da Jahve nije bio bog vulkana, njegova estoka i ljutita persona bila bi dvostruko
odbojna. Kao to kae Taylor:
Ponekad ga se opisuje da rie poput lava, ponekad da sike poput zmije, izgara od gnjeva i ne moe
zauzdati svoje strasti, udara, raspaljuje, proklinje, psuje, vonja, bljuje, kaje se, aluje, bijes mu se
ita na licu, iz nosnica izlazi dim itd. 25

Kao to je ve navedeno, vulkanski bog Jahve pojavio se u isto vrijeme kao i Mojsije
i Aron, braa i sinovi Levijevi". Mojsije i Aron su u biti samo predstavljeni kao Leviti
- pleme iji su pripadnici, kako se tvrdi, zapravo bili indoeuropski uljezi" koji su zavladali pustinjskim plemenima i nametnuli im centraliziranu religiju kako bi se dokopali
moi i bogatstva. Ovi fanatici nisu nuno bili uljezi" jer su Indoeuropljani/Arijci ve
ivjeli meu Semitima. Iako kua Levijeva" navodno potjee od emovih sinova" i
po tome je semitska, ini se da su ipak moda barem neki Leviti bili Jafetovi sinovi",
poznati kao Asirci, Perzijanci, Babilonci i drugi Hitim", Kitim" ili Kitejci", to je opi
idovski izraz za Arijce. Za obje se ove skupine, i Semite i Arijce, u Bibliji tvrdi da su
Noini sinovi" koji e dijeliti isti ator" i zarobiti potomke Noina treeg sina Hamite,
tako da u nekom trenutku razlika izmeu njih nije mogla biti vrlo velika. Arijci i Semiti
zapravo su vie meusobno izmijeani nego to se misli jer su neki Jafetovi sinovi"
postali Akenazi ili europski idovi", o emu se govori u Knjizi Postanka 10:2-3. Ta
je razlika u stvari formirana tek mnogo kasnije, kad su jahvisti kompilirali svoje knjige i pokuavali se propagirati kao strogi segregacionisti. Uz to, ovi su Jahvini fanatici
obuhvatili i egipatsku mitologiju, tako da su bili Indoarijoegipani", to je upravo ona
mjeavina koju nalazimo u Levantu. Odakle god bili, Leviti su svakako predstavljali
odvajanje od starih, politeistikih semitskih/hebrejskih plemena.
Ovo odvajanje se tako odraava u prii o Mojsiju, u kojoj se opisuje kako je Hebrejima teko okrenuti lea drevnom tovanju egipatskog boga Hora kao zlatnog teleta,
sina svoje egipatske majke boice Hator, koju se prikazivalo kao kravu. Walker tumai:
U Egiptu se Majka Hator tovala kao nebeska krava ije je vime stvorilo Mlijenu stazu, ije je tijelo
bilo nebeski svod i koja je svakodnevno raala sunce - Hora tj. Ra - njezino Zlatno tele, koje je bilo
isto ono boanstvo koje su tovali Aron i Izraeliti: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje
egipatske." (Izlazak 32:4)26

Iako se i Jahvu poistovjeivalo sa Suncem, Zlatno tele je judejskim Levitima bilo

toliko zastraujue da su pisali dijatribe protiv njegova tovanja, kao to je Knjiga
Hoejina iji autor ustaje protiv Baalova i samarijskog teleta" naroda koji se takoer zove Izrael, kao i Efrajim, po sinu Josipovu". Mojsijev levitski/jahvistiki zakon
se, meutim, oito nije odrao jer je ak i uzvieni hebrejski patrijarh Salomon za
svoje ene strankinje postavljao oltare moabitskom bogu Sunca Kemou te tirskom
bogu Sunca i vatre Molohu, Molehu, Melehu ili Meleku. Iako ga je Gospodin" navodno mrzio, Kemo je bio, kao to kae Walker, hebrejski oblik amaa, boga sunca
Moaba i Sippara, koji se tovao u Salomonovu hramu (Prva knjiga kraljeva 11:17).
Budui da je Kemo bio jedan od Jahvinih rivala, kojeg su kasniji sveenici nazivali
ogavnim" u nastojanjima da ugue sve kultove osim svog, on je u kasniji kranski
pakleni panteon uao kao demon." 2 7
Kao indijski i egipatski, tako je i levantski panteon u prvom tisuljeu prije nove
ere zapravo bio prepun boanstava. Kao to je spomenuto, ak ni sam Jahve nije bio
zasebni pojedinani bog, niti se nalazi i u jednoj drugoj kulturi. Jahvu se ustvari jedno
vrijeme povezivalo s Ganeom, indijskim bogom s glavom slona, koji je nosio titulu
Gospodara Nebeske vojske", to je bio i biblijski epitet za Jahvu. Kao to se u kasnijoj
evaneoskoj prii i za Jahvu tvrdi da je uinio, tako je i u indijskoj mitologiji Gane
oplodio djevicu boicu Maju, koja je potom rodila Budu". 28 Ako je Jahve monoteistiki bog-otac koji je rodio Isusa, onda je isto tako morao roditi Budu. Meutim, kao i
hebrejskog boga Behemota, tako su i Ganea krani kasnije demonizirali. 29 Jahve je
takoer mnogo svojih atributa uzeo od babilonskog boga Marduka, koji je stvorio
svijet razdvojivi nebeske vode i vode bez dna". 30 Marduka i Itar su ustvari tovali idovi u Elamu. 31 Meu svim tim brojnim bogovima kojima su se klanjali Hebreji bila
je i sumersko-babilonska boica Aruru koja se tovala u idovskom hramu. 3 2
Osim toga, sama rije Izrael nije idovski naziv nego dolazi od kombinacije triju
razliitih vladajuih boanstava: Izie (Isis), boice koju su tovali diljem starog svijeta, Ra, egipatskog boga Sunca, i Ela. Hazelrigg kae:
... Izrael, to znai 'nebeski pojas ili 'nebeska zemlja, ijih se dvanaest plemena slae s brojem konstelacija koje okruuju ekliptiku i kroz koje Sunce radi svoj godinji krug... Issa-ra-el, kraljevstvo
Mjeseca (Isis), Sunca (Ra) i zvijezda (El).33

Uz to, sirijski spasitelj Tamuz bio je bog Jeruzalema gdje je i grki bog Dioniz tovan pod svojim frigijskim imenom Zeus Sabazije".34 Naeni su i idovski novii sa
slikama Dioniza s jedne strane i rijeju JHWH s druge. Walker govori da su idovi
koji su ivjeli u Maloj Aziji govorili da je njihov Jehova drugi oblik Zeusa Sabazija".35
Postoje i podaci da su Hebreji takoer rtvovali ovnove Jupiteru. 36

Dakle, kao to kae Wheless: Hebrejsko-kranski jednobog obina je krivotvorina i mit..." 37

Nametanje monoteizma
Mit o hebrejskom monoteizmu dolazi od Jahvinih propagandista koji su se primili formuliranja jedne i jedine idovske religije. I dok su se pod Elohim podrazumijevali posebni bogovi sjevernih plemena i Kraljevstva Izraelova, levitski Jahve je
zapravo bio lokalni bog junog Judinog Kraljevstva. Kao takav, Jahve uzdie Judu
iznad ostalih plemena i ini ga praocem izraelskih kraljeva. tovie, Jahve i Juda su
jedna te ista rije jer Juda je zapravo Yahuda", to znai Jahvu u slaviti". Isto to ime
Juda nosio je i plemenski bog.
Jahvu su, dakle, fanatino tovali idovi, a ne svi Hebreji i Izraeliti. Drugi su narodi esto bili nezainteresirani za njega i odbijao ih je taj nasilni, srditi, ljubomorni i
gorljivi bog u kojeg se Jahve pretvorio. Kao to kau Knight i Lomas:
Za mnoge je Jahve bio samo izraelitski bog rata, od koristi kad bi se vodile bitke, ali inae vrlo
nebitna figura medu ostalim bogovima panteona. Imena koja su se kroz stoljea davala Izraelitima
pokazuju veliko potovanje prema Baalu i ak ni najzadrtiji jahvisti ne bi tvrdili da su idovi tog
doba vjerovali u samo jednog boga.38

Jahvisti su zapravo bili surova skupina razbojnika koji su se pretvarali da zagovaraju svog Gospodina", a onda stoljeima unitavali drevni hebrejski politeizam kako
bi zadobili potpunu dominaciju nad ljudima. Omiljena su im meta bili sljedbenici
Velike Boice, kojih je u drevnom svijetu bilo posvuda. Larson pokazuje koliko je
rasprostranjeno i dugovjeno bilo tovanje Boice te s kolikim se arom ono eljelo
suzbiti:
Stari zavjet sadri barem etrdeset odlomaka u kojima Jahvini proroci svojim svetim bludnitvom
oskvrnjuju hram boice Astoret (Itar). Oito je da su Izraeliti slavili njezin ritual gotovo univerzalno sve do polovice sedmog stoljea.39

Napadana i ocrnjivana biblijska Jezebela u stvarnosti je bila plemenita sveenica

Baala i boice Astoret, dok je njezin glavni suparnik Ilija, vatreni zagovornik Jahvin,
kao to mu i ime govori, bio neotesani, prljavi i dlakavi divljak. Osim u oima jahvista, Jezebelu su smatrali hebrejskim kraljevskim rodom i njezino je tovanje Velike
Boice bilo u potpunom skladu s onime to je postojalo prije jahvistike invazije. U

Starom zavjetu se opisuje kako jahvistiki sveenici doslovce s pjenom na ustima

bjesne u opisima njihovih" ljudi koji tuju Baala i Astoret, ali velik dio tih njihovih" ljudi bile su mlade djevojke, djevice koje su jedine poteene kad su jahvistiki
razbojnici osvajali grad za gradom, ubijajui stanovnitvo, pljakajui im imovinu i
silujui mlade (Knjiga Brojeva 31:17-18 i dr.). Preivjele djevojke nastavljale su svoje
drevno tovanje, ukljuujui i tovanje Boice i Baala, izazivajui frustracije i srdbu
seksistikih i patrijarhalnih porobljivaa djevica.
Kako bi uspostavili svoju dominaciju jahvisti su slijedili vjerovanje da moraju
izvriti ovu dunost:
Sruite iz temelja sva mjesta, u kojima su narodi, koje ete pobijediti, tovali svoje bogove, na visokim brdima, na humovima, pod svakim zelenim drvetom. Poruite rtvenike njihove! Porazbijajte
kamene likove njihove! Popalite sveta stabla njihova! Raskomadajte slike bogova njihovih i istrijebite imena njihova iz tih mjesta! (Ponovljeni zakon 12:2-3)

Sastavni dio drevnog vjerovanja i tovanja Hebreja bilo je podizanje mjesta na

visinama" za rtvenike i druge religijske pojedinosti, ukljuujui i Aerim" (u jednini Aera) - stilizirano drvo s mnogo grana koje je simboliziralo Veliku Boicu
Kanaana". 40 Aere su postavljali Hebreji, kao na primjer patrijarh Abraham u Beerebi, ali su ih kasniji jahvistiki fanatici unitili. 41 Takvi aeri u svetim lugovima sluili
su kao astronomski instrumenti" i pokazivali vezu izmeu drvea i zvijezda koje su
nosile imena drvea. 42
Takva sveta mjesta posebno su podizana diljem Levanta kao mjesta na kojem su i
ne-Semiti i Semiti prinosili rtve, i ivotinjske i ljudske. Semiti su zapravo bili posljednji
koji su zadrali prinoenje ljudskih rtvi u Hadrijanovo doba, kada je ono zabranjeno. 43
Te rtve na povienim mjestima nisu, meutim, sluile samo za molitve bogovima za
iskupljenje grijeha, nego i za hranu, i upravo je to bio glavni razlog zato su monopola
eljni jahvisti krenuli u lov na takva mjesta. eljeli su kontrolirati Hebreje i hranu koju
jedu, dajui pritom sveenicima ogromnu mo. Naravno, vie je nego besmisleno inzistirati da ljudi, ele li jesti, svi moraju odlaziti na neko centralizirano mjesto, gdje ih se
prisiljava da plate sveeniku da rtvuje njihove ivotinje za hranu, tako da su ljudi neumorno iznova podizali takva mjesta i ignorirali sveenike koji su eljeli takvu centralizaciju. Meutim, kad prijetnje i unitavanja nisu uspjeli istrijebiti politeizam, jahvisti su
uestalo klali svoje vlastite" ljude (Brojevi 25, Ezek. 9), pokazujui tako da represivni i
despotski monoteizam nije nimalo moralniji" od drugih vjerskih ili svjetovnih ideologija i sustava vlasti. Suoeni s takvim nepodnoljivim ugnjetavanjem i kontroliranjem
hrane, ljudi su se ne samo pobunili protiv nametnutog Ljubomornog/Vatrenog Boga
JHWH nego su se i okrenuli drugim bogovima da ga se rijee.

Prema biblijskoj prii upravo je ovo ugnjetavanje dovelo do rascijepa kraljevstva

na dva dijela nakon Salomonove smrti, kada se Sjeverno Kraljevstvo Izrael vratilo na
stari politeizam pod vladavinom efraimitskog kralja Jeroboama. Treba napomenuti da
je Jeroboama Salomon imenovao nadzornikom robova kue Josipove", tj. Efrajima/
Manaea (Prva knjiga o kraljevima 11:28), koji su izvorno nastanjivali sjeverne zemlje,
ali koje genocidno pleme Jude nije uspjelo istrijebiti (Prva knjiga o kraljevima 9:20).
Podjela se zapravo dogodila nakon to je narod, ukljuujui Jeroboama, zamolio Salomonova sina Roboama da olaka jaram" koji im je nametnuo njegov otac. Jeroboam
je tada napravio dva zlatna teleta u svetim hebrejskim mjestima Danu i Betelu rekavi
narodu: Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje
egipatske." Jeroboam je na taj nain izraavao nezadovoljstvo ljudi, i idova" i Nevjernika", koji su robovali jeruzalemitskom sveenstvu. Kralj je takoer govorio da je
zlatno tele Hora/Baala/Iuse, a ne vulkanski Jahve, izveo Izrael iz Egipta. Prema toj prii,
Jeroboamova nastojanja bila su, meutim, osuena na propast jer su se nekoliko stoljea kasnije pojavila dva kralja reformatora", Ezekija i Joija, koji su obnovili represivno
i eksploatacijsko centralizirano tovanje. Ezekija (715.-687. pr.n.e.) je u mahnitom divljanju u kojem su unitena stoljetna vjerska svetita oistio" Judu i Efrajim od mjesta
na uzvisinama i aera. O tom ienju Friedman kae:
Vjerska reforma znaila je vie od unitavanja idola i ienja Hrama. Znaila je i unitavanje
mjesta za klanjanje Jahvi izvan Hrama u Jeruzalemu. Osim Hrama postojala su razna druga mjesta gdje su ljudi mogli odlaziti prinositi rtve Bogu. Takva su se mjesta u lokalnim zajednicama
nazivala mjestima na uzvisini". Ezekija ih je ukinuo. On je promicao centralizaciju religije u jeruzalemskom Hramu. 44

Visoki sveenik u Jeruzalemu tako je stekao veliku mo jer je Jeruzalem bio jedino preostalo idovsko" vjersko sredite. Ezekija je takoer navodno unitio Mojsijevu bronanu zmiju, pet stotina godina staru relikviju, udarivi na levitsko sveenstvo
koje ide preko Mojsija (Mushite"), na to se moramo zapitati kako je Ezekija mogao
sluiti kao veliki" primjer mojsijevskog zakona i religije.
Nakon Ezekijine smrti njegov je sin Manae vratio lokalnu pogansku" vjeru narodu, ali reformatori su uzvratili udarac sa svojim omiljenim kraljem Joijom, koji je
bio jo ei od Ezekije u svojim nasrtajima na staru religiju. Kako bi objasnili stalno
vraanje Hebreja svojim bogovima, biblijski su pisci izmislili da je Mojsijeva knjiga
Zakona" izgubljena" i da ju je 600 godina poslije (622. pr.n.e.) pronaao Joijin veliki
sveenik Hilkija, sin Zadokov" ili Saducej. Nakon itanja zakona, ili prije, ovisno
koju kontradiktornu priu u nepogreivoj rijei" itate, Joija kree u svoj divljaki
pohod ienja mjesta na uzvisini.

Ta je pria oito izmiljena jer se ne moe objasniti zato bi se, ako je Mojsije
stvarno postojao i imao tako dramatian i utjecajan ivot, njegov Zakon uope izgubio". Ako je doista izgubljen, kako ga je Ezekija znao slijediti kad je provodio svoja
ienja i reforme? Neobjanjivo je i zato bi Gospodin" prolazio kroz tolike muke
da redovito pria s Mojsijem i Aronom, davao im tako ogroman broj detaljnih uputa,
a zatim samo tako dopustio da ga njegovi odabrani" sklone na 600 godina. Gdje je
bio Gospodin" za to vrijeme? On je navodno bio ukljuen u sve, pa i najmanje detalje
izraelitskog ivota, ali ih nikada nije podsjetio na davno izgubljeni zakon?
Istina je ta da je Hilkijina knjiga zakona stvorena za njegova vremena ili kasnije
kako bi se konsolidirala mo sveenstva, u prvom redu judejskih Levita. Ubrzo nakon toga Jeruzalem je uniten jer se smatrao problematinim, a ugnjetavako ozraje
moglo je biti jedan od razloga zato se veina idova" nije vratila u Palestinu nakon
okonanja babilonskog suanjstva".
Ovaj vaan dogaaj s Joijom i novim zakonom pokazuje kako Stari zavjet nije
stvaran na nain na koji se to obino prikazuje, nego je proizvod nekoliko ruku ili
kola. Rane prie su u biti drevni mitovi pomijeani s plemenskim priama zasnovanim na povijesnim dogaajima" koje su onda brojni pojedinci kroz stoljea mijenjali u propagandistike svrhe, dugo nakon njihovog navodnog datuma nastanka.
injenica je da su Hebreji/Izraeliti bili politeisti prije i nakon navodnog ustanovljenja
zakona i da su taj zakon razliita plemena/narodi razliito tumaili. Uz razliite bogove i doktrine koje zastupaju i predstavljaju biblijski pisci tu su i ta razliita plemena
- elohistika su, na primjer, povezana s Kraljevstvom Izrael, a jahvistika s Judom.
Razliite su se verzije onda kombinirale u pokuaju da se kraljevstva ujedine. Pleme/
bog iji su pisci pisali prie uzdizani su ponad ostalih. Kao to kae Robertson: Jahve
(ili Jah, ili Jaha) bio je samo lokalni predmet tovanja koji je uveliao [plemenski]
kralj i koji je nametnut fiktivnoj povijesti Hebreja dugo nakon toga." 45
Doane saeto izlae stanje u Izraelu u biblijska vremena:
Mnogi smatraju - ustvari, esto smo puta uli da to tvrde oni koji navodno znaju - da su
Izraeliti uvijek bili monoteisti i da su tovali samo Jednoga Boga - Jehovu. To je u potpunosti
pogreno. Oni nisu bili nita drukiji od svojih susjeda, takozvanih pogana, to se religije tie.
Kao prvo, znamo da su [Izraeliti] oboavali i tovali Bika, kojeg su zvali Apis, ba kao to su to
inili i drevni Egipani. tovali su Sunce, mjesec, zvijezde i svu nebesku vojsku. tovali su vatru
i palili je da gori na rtveniku, ba kao to su to radili i Perzijanci i drugi narodi. tovali su
kamenje, drvo hrasta i klanjali se prikazima". tovali su Kraljicu Neba", koja se zvala Astarte
ili Mylitta i za nju palili tamjan". tovali su Baala, Moloha i Kemoa i prinosili im rtve, nakon
ega bi ponekad rtvu i jeli. 46

Hebreji se tako nisu razlikovali od svojih politeistikih susjeda. Tek su stoljea

programiranja i uvjetovanja na kraju dovela do toga da su postali posebni i odvojeni
od ostatka svijeta". Stone govori:
Kao to pie George Mendenhall: Stari Izrael vie se ne moe promatrati kao izolirani i neovisni
predmet prouavanja. Njegova je povijest neraskidivo povezana s drevnom orijentalnom povijeu, bilo da se radi o religiji, politikoj povijesti ili kulturi." 47

Levant je ustvari bio svojevrsni lonac za taljenje" najrazliitijih ideologija i bogova iz itavoga tada poznatog svijeta, iz kojeg e se na kraju izdii jedan kralj svih
kraljeva" i gospodar svih gospodara" i sve ih svladati.

' Wheless, FC, 70.

2

Pike, 612.

Robertson, 17-18.

Higgins, 1,62.

Wheless, 69.

Walker, WEMS, 895.

Taylor, 21.

Potter, 42

Walker, WEMS, 84,125, 271-2.

,0

A. Churchward, 318.

" A . Churchward, 318.

12

Jackson, 183-4.

13

Higgins, I, 238.

14

Higgins, II, 289.

15

Walker, WEMS, 84.

16

Blavatsky, SD, i, 397fn.

17

Anderson, 79.

18

Higgins, 1,259.

19

Hazelrigg, 20.

20

A. Churchward, 280.

' Higgins, 1,327.

22

Walker, WDSSO, 202.

23

Stone, 122-3.

24

Stone, 123.

25

Taylor, 22.

26

Walker, WEMS, 180-1.

27

Walker, WEMS, 163.

28

Walker, WDSSO, 372.

29

Walker, WDSSO, 236.

30

Walker, WEMS, 581.

31

Walker, WEMS, 829.

32

Walker, WEMS, 815.

33

Hazelrigg, 20-21.

34

Walker, WEMS, 236-7.

35

Walker, WEMS, 874.

36

Carpenter, 47.

37

Wheless, FC, 78.

38

Christopher Knight i Robert Lomas, The Hiram Key: Pharaohs, Freemasons and the Discovery of the

Secret Scrolls of Jesus, marlowe.wimsey.com/~rshand/streams/thera/canaan.html

39

Larson, 210.

40

Walker, WDSSO, 196.

"'Higgins, II, 194.

42

Higgins, II, 193.

43

Walker, WEMS, 464.

44

Friedman, 91-92.

45

Robertson, 17.

46

Doane, 108.

47

Stone, 103

8
Vidjeli smo da ne postoje dokazi za povijesnost utemeljitelja kranstva te da
su najraniji njegovi zagovaratelji u naelu bili krajnje lakovjerni i zapanjujue lake
rtve obmane. Isto tako smo vidjeli da su branitelji vjere" pod stalnim optubama
za prijevaru bili primorani priznati da je kranstvo samo verzija starijih religija. Pokazalo se i da je svijet u kojem se kranstvo pojavilo bio prepun bogova i boica, a
ne monoteistiki vakuum. Mnogi su ti bogovi i boice sa svojim udesnim djelima i
nevjerojatnim moima zapravo identini liku Isusa Krista, to potvruju i sami kranski apologeti. Daljnjim prouavanjem ove teme dolazimo do saznanja d a j e Isus
Krist" u stvari kompilacija tih razliitih bogova koje se tovalo i o ijim su pothvatima
govorili drevni narodi davno prije kranskog doba.
Premda mnogi ljudi imaju dojam da se drevni svijet sastojao od nepovezanih
naroda i plemena, prava je istina da je u doba u koje je Isus navodno ivio postojala
trgovaka i bratska mrea koja se protezala od Europe do Kine. Ta je informacijska
mrea ukljuivala i knjinicu u Aleksandriji i imala pristup mnogobrojnim usmenim
predajama i rukopisima koji su prenosili istu onu priu koja se izlae u Novom zavjetu,
s razliitim imenima lokaliteta i etnikim podrijetlom likova. Legenda o Isusu ustvari
gotovo identino prati priu o Krini, ak i do nekih detalja, indijski mit koji see davno
u prolost, ne prije 1400. pr.n.e.. Jo stariji je dobro satkani egipatski mit o Horu koji je
takoer praktiki identian kranskoj verziji, ali stariji od nje tisuama godina.
U priu o Isusu utkani su elementi iz pria o drugim boanstvima koje su bile
zabiljeene na irokom teritoriju drevnog svijeta, ukljuujui i neke prie o spasiteljima svijeta, od kojih veina ili ak svi vremenski prethode kranskom mitu. Time se
ne eli rei da su svi ti likovi upotrijebljeni u stvaranju kranskog mita, s obzirom na
to da neke od njih nalazimo u dijelovima svijeta koji u to vrijeme navodno nisu bili
poznati, ali je sigurno da je jedan znaajan broj tih boanstava iskoriten. Nalazimo
tako iste prie diljem svijeta o raznim bogoljudima i sinovima Bojim, od kojih su
mnogi roeni od djevica ili su bili boanskog podrijetla, roeni 25. prosinca ili oko

tog datuma, u spilji ili pod zemljom, bili krteni, izvodili uda, bili iznimnog morala,
milosrdni, prolazili muke za ovjeanstvo, lijeili bolesne, bili temelj za spasenje due
i/ili nazivani Spasiteljima, Iskupiteljima, Izbaviteljima", imali Euharistiju, pobjeivali tamu, bili vjeani na stabla ili razapinjani, nakon smrti uskrsavali i vraali se na
nebesa, otkuda su i doli. Na popisu tih spasitelja i Bojih sinova nalaze se:
Adad i Marduk iz Asirije, koji je smatran Rijeju" (Logosom)
Adonis, Asklepije, Apolon (koji je uskrsnuo na proljetni ekvinocij kao janje),
Dioniz, Heraklo (Herkul) i Zeus u Grkoj
Alkidej u Tebi (boanski iskupitelj roen od djevice oko 1200. pr.n.e.) 1
Atis u Frigiji
Baal ili Bel u Babilonu/Feniciji
Balder i Frey u Skandinaviji
Bali u Afganistanu
Beddru u Japanu
Buda i Krina u Indiji
Chu Chulainn u Irskoj
Codom i Deva Tat u dananjem Tajlandu
Krit u Kaldeji
Dabog kod Slavena
Dumuzi (Tamuz) u Sumeru
Fo-Hi, Lao-Kiun, Tien i Chang-Ti u Kini, ije je roenje popraeno nebeskom glazbom i kojem su svjedoili aneli i pastiri 2
Hermes u Egiptu/Grkoj, kojeg je rodila Djevica Maja i kojeg su zvali Logos" jer je bio glasnik svog nebeskog oca Zeusa
Hesus kod Druida i Gala
Hor, Oziris i Serapis u Egiptu
Indra u Tibetu/Indiji
Ieo u Kini, koji je bio veliki prorok, zakonodavac i spasitelj" sa 70 uenika 3
Issa/Isa u Arabiji, kojeg je rodila Djevica Marija i koji je bio Boanska Rije"
meu drevnim arapskim Nazarencima oko 400. pr.n.e. 4
Jao u Nepalu
Jupiter/Jove u Rimu
Mitra u Perziji/Indiji
Odin/Wodin/Woden/Wotan u Skandinaviji, koji je ranjen kopljem" 5
Prometej na Kavkazu/u Grkoj
Quetzalcoatl u Meksiku
Kvirinije u Rimu

Salivahana u junoj Indiji, koji je bio boansko dijete, roen od djevice i

drvodjeljin sin", kojeg su i samog zvali Drvodjelja" te ije ime ili titula znai
spasenje" 6
Tamuz u Siriji (bog spasitelj tovan u Jeruzalemu)
Thor meu Galima
Univerzalni Monarh kod Sibila
Wittoba kod Bilingoneza/Telingoneza
Zalmoksis u Trakiji, spasitelj koji je obeao vjeni ivot gostima na njegovoj
svetoj Posljednjoj veeri, a zatim otiao u podzemlje te trei dan ponovno
ustao" 7
Zaratustra/Zoroaster u Perziji
Zoar kod Bonza

Ovaj popis nije potpun i nema dovoljno prostora da se o svim ovim mitolokim
likovima ide u detalje. Treba napomenuti da se, ba kao i Isusa, mnoge od ovih likova
u prolosti smatralo povijesnim osobama, ali danas se gotovo ni na jednog od njih
tako vie ne gleda.

Glavni igrai
Atis u Frigiji
Pria o Atisu, razapetom i uskrslom frigijskom sinu Bojem, stoljeima je starija
od one o kranskom spasitelju, i odvija se na istom podruju kao i pria u Evaneljima. Atis s Isusom dijeli sljedee karakteristike:

Roen je 25. prosinca od Djevice Nane.

Smatrali su ga spasiteljem koji je ubijen za spas ovjeanstva.
Tijelo su mu kao kruh jeli njegovi tovatelji.
Sveenici su mu bili eunusi za kraljevstvo nebesko".
Bio je i Boanski Sin i Otac.
Na Veliki petak je razapet na drvetu, s kojeg je potekla njegova sveta krv da
otkupi zemlju.
Otiao je pod zemlju.
Nakon tri dana, 25. oujka (kao to se u tradiciji govori i za Isusa), uskrsnuo
je kao Svevinji Bog".

Doane iznosi detalje o Atisovoj muci, u kojoj se ponavlja pomirenje po krvi:

Atisa, koji je nazivan Jedinoroenim Sinom" i Spasiteljem", tovali su Frigijci, koje se smatralo jednim od najstarijih naroda Male Azije. Prikazivali su ga kao ovjeka privezanoga za drvo, pod kojim
se nalazilo janje te nesumnjivo i kao ovjeka zakucanoga za drvo ili kolac, jer kod Laktancija .... Apolon iz Mileta .... kae: Tijelom je bio smrtnik, mudrac u svojim udesnim djelima, ali kad gaje zarobila naoruana sila pod vodstvom kaldejskih sudaca, umro je munom smru avlima i kolcima".*

U Christianity Before Christ Jackson govori:

Dana 22. oujka na svetkovinu Atisovu sruili su drvo bora i na njega zakucali lik boga, koji je tako
ubijen i objeen na drvo... Kad se spustila no, sveenici su pronali grobnicu osvijetljenu iznutra
ali praznu, jer je treeg dana Atis ustao iz groba.9

Atisova muka odvila se na mjestu koje e kasnije postati Galacija; upravo je Atisovim sljedbenicima Pavao uputio svoju Poslanicu Galaanima i rekao (3:1): O nerazumni Galaani! Tko vas je oparao da se ne pokoravate istini, vas, kojima je bio
pred oima naslikan Isus, kao da bi bio meu vama raspet?" Budui da Galaani
vjerojatno nisu bili u Jeruzalemu kad je Isus navodno razapet, opravdano moemo
postaviti pitanje tko je to onda javno naslikan kao da je razapet" pred njihovim oima? Ovo slikanje" svakako sugerira ponavljanje muke u kultu Atisa.
U obraanju Galaanima Pavao opet spominje ono to je, kako se ini, dogaaj
koji se stalno ponavlja: Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, jer je za nas postao prokletstvo; jer napisano je: 'Proklet svaki, koji visi na drvetu.'" Kao sljedbenici
Atisovi, oni kojima su ove rijei upuene razumjeli bi dio o svakome tko visi na drvetu" jer su oni, ba kao i drugi biblijski narodi, svake godine ili periodino repliku ili
sliku boga vjeali na drvo. Kao to je sluaj i u Starom zavjetu s obrednim vjeanjima,
ovo proklinjanje" ustvari je blagoslov ili posveivanje.
Atis nije bio popularan samo u Frigiji/Galaciji nego i u Rimu, gdje su on i Kibela,
Velika Majka Bogova, est stoljea imali svoj hram na Vatikanskom brdu. 10 Mit o Atisu bio je toliko slian kranskoj prii da su krani bili prisiljeni pribjei lanom argumentu da je vrag najprije stvorio kult Atisa kako bi zavarao Kristove sljedbenike.

Buda
Premda veina ljudi misli da je Buda osoba koja je ivjela oko 500. pr.n.e., moe
se dokazati da je lik koji se uobiajeno prikazuje kao Buda zapravo zbir bogoljudi, le-

gendi i izreka razliitih svetaca koji su ivjeli i prije i poslije vremena koje se pripisuje
Budi (Gautami/Gotami). O tome govori Robertson:
... Gotama je bio samo jedan u dugom nizu Buda koji su se pojavljivali u intervalima i koji svi pouavaju istu doktrinu. Zabiljeena su imena dvadesetetvorice takvih Buda koji su se pojavili prije Gotame... Smatralo se da nakon smrti svakog Bude njegova religija jedno vrijeme cvjeta, a potom izumire.
Kad se zaboravi, pojavljuje se novi Buda i propovijeda izgubljenu dhammu, odnosno Istinu..
U svjetlu ovih injenica ini se sasvim vjerojatnim da je niz tih nauka koji se pripisuju jednom
Budi" postojao i prije ili u vrijeme kad se vjerovalo da je ivio Gotama...
Ime Gotama je esto i obiluje mitolokim asocijacijama. Postojao je, kao to se priznaj e, jo jedan
Gotama kojeg su poznavali rani budisti i koji je osnovao red. Koji su to onda dokazi da se rijei i
djela razliitih Gotama moda nisu pripisali jednoj osobi? ..."

Zbog ove nepovijesnosti i karakteristika mita o Budi koje emo upravo navesti, a
koje nisu osobito poznate, ali imaju svoje stare korijene u davnoj prolosti, moemo
sa sigurnou ustvrditi da je Buda samo jo jedna personifikacija drevnog i univerzalnog mita.
Lik Bude ima mnogo toga zajednikog s figurom Krista:
Buda je roen 25. prosinca 12 od Djevice Maje, a roenju su mu nazoili Zvijezda Navjetenja", 13 mudraci 14 i aneli koji su pjevali nebeske pjesme. 15
Kad se rodio, imenovan je vladarom svijeta i darovani su mu skupocjeni
dragulji i dragocjenosti". 16
ivot mu je doveo u opasnost kralj kojem je savjetovano da uniti dijete jer
je postojala mogunost da e ga ono zbaciti s trona". 17
S dvanaest je godina uio u hramu. 1 8
Smrskao je zmijinu glavu (kao to se po tradiciji govori o Isusu) i u iskuenje
ga je dovela Mara (Zla") dok je postio.
Buda je krten u vodi uz prisutnost Duha Bojeg" ili Duha Svetog".19
inio je uda, iscjeljivao bolesne, nahranio 500 ljudi iz malene koare s kolaima" te hodao po vodi. 20
Buda je ukinuo idolopoklonstvo, bio sija Rijei" i propovijedao o uspostavi kraljevstva pravde". 21
Njegovi su se sljedbenici morali zavjetovati na siromatvo i odrei se svijeta. 22
Doivio je preobraenje na gori i pria se da mu je tada lice sjalo blistavo
poput sunca i mjeseca". 23
U nekim je tradicijama umro na kriu. 24

Uskrsnuo je, pri emu su mu nadnaravne sile s tijela skinule posmrtne tkanine i otvorile grobnicu. 25
Uzdigao se tjelesno u Nirvanu, odnosno nebesa".
Zvali su ga Gospodin", Uitelj", Svjetlo svijeta", Bog Bogova", Otac svijeta", Svemogui i sveznajui vladar", Iskupitelj svih ljudi", Sveti", Tvorac
sree", Posjednik svega", Svemogui", Vrhovno bie", Vjeni".26
Smatrali su ga Nositeljem grijeha", Dobrim pastirom", 27 Drvodjeljom", 28
Beskonanim i neunitivim" 29 te Alfom i Omegom". 30
Doao je da provede, a ne da uniti zakon. 31
Buda e se vratiti ,,u posljednje dane" da vrati red i sudi mrtvima. 32

Osim ovih karakteristika boga spasitelja, budistiki utjecaj u kranstvu

ukljuuje i: odricanje od svijeta i njegovih bogatstava, ukljuujui seks i obitelj,
potom bratstvo meu ljudima, milosre i okretanje drugog obraza te obraenje.
Neosporno je da je budizam prethodio kranstvu, a isto se tako ne moe osporiti ni njegov utjecaj u svijetu davno prije poetka kranske ere. Kao to navodi
Walker:
Utemeljen 500 godina prije kranstva i snano propagiran diljem Bliskog istoka, budizam je
izvrio vei utjecaj na rano kranstvo nego to su crkveni oci to eljeli priznati jer su oni orijentalne religije openito smatrali tovanjem vraga... prie o Budi i njegovim brojnim inkarnacijama bez prestanka su kruile drevnim svijetom, osobito zato to su budistiki redovnici etiri
stoljea prije Krista putovali u Egipat, Grku i Malu Aziju kako bi irili svoj nauk... Mnogi su
uenjaci ukazali na to da su osnovne postavke kranstva najprije bile i osnovne postavke budizma. Meutim, isto je tako tono da su i obredi obiju ovih religija bili sliniji nego to je ijedna
od njih to htjela priznati. 33

0 budistikom utjecaju na podruju gdje se navodno odvila Kristova muka Larson kae:
Budistiki misionari ulazili su u svaki kutak tada poznatog svijeta, ukljuujui Grku, Egipat,
Baktriju, Malu Aziju i Drugo Perzijsko Carstvo. Palestina je zasigurno bila preplavljena budistikom ideologijom u prvom stoljeu... Literatura u Indiji dokazuje da se Isus, izravno ili neizravno, uvelike oslanja na budizam kako bi doao ne samo do sadraja svoje etike nego i oblika u
kojem je izloena. I Gautama i Isus smatrali su da je parabola efikasan nain."34

1 doista, ini se da je niz Isusovih parabola izravno preuzet iz budizma, na primjer ona o sinu razmetnome. 35

Postojanje budizma na Bliskom istoku za vrijeme kranskog doba priznaju i

sami kranski apologeti, kao na primjer iril i Klement Aleksandrijski, koji su rekli
da su amani ili budisti bili perzijski sveenici. 36
Mnogi su uenjaci podrijetlo budizma pomaknuli jo mnogo tisua godina prije
navodne pojave Gautame Bude. Albert Churchward podrijetlo mita o Budi smjeta
u Egipat:
Prvi Buda se zvao Hermias i moe ga se smjestiti meu Egipane. Podrijetlo mu lei u stelarnom
kultu. Kasnije je, meutim, solarni kult prenesen u Indiju pa je Buda ondje ekvivalent egipatskog Ptaha... Sakya-Muni ili Gautama, iji su se ivot i povijest razvili iz prethodno postojeih mitova, pravi
Buda,... nije mogao postati nita povjesniji od Isusa. Kad bi budizam mogao razjasniti svoje podrijetlo, pokazalo bi se da je ono i prirodno i znanstveno, tj. stari egipatski stelarni kult. Meutim, slijepi
pokuaji da se od Bude napravi jedna povijesna osoba na kraju e ga baciti na dno crne rupe. 37

Higgins takoer dokazuje da je istinski budizam" mnogo stariji od legendi o

jednom Budi jer u drevnim indijskim hramovima koji su daleko stariji od Gautamina" vremena postoje prikazi Bude kao crnog ovjeka, ne samo u smislu boje nego
i fizikih osobina. 38 Po Higginsovu miljenju, budizam je bio najrairenija religija na
planetu koju se moglo nai i u Engleskoj, gdje je postojala kao religija Druida. On
takoer navodi da je Hermes iz Egipta, ili Buda, bio dobro poznat drevnim Kanaancima", tj. ljudima koji su prethodili Izraelitima, a onda velikim dijelom to i postali.
Budizam je stoga nedvojbeno izvrio rani utjecaj na hebrejsku misao i religiju.

Dioniz/Bakho
Dioniz ili Bakho se smatra grkim, ali on je zapravo prerada egipatskog boga
Ozirisa, iji se kult tisuama godina rasprostirao velikim dijelom starog svijeta. Dionizova je religija bila dobro razvijena u Trakiji, sjeveroistono od Grke, i Frigiji koja
je postala Galacija, gdje je kasnije vladao Atis. Premda se Dioniz najvie pamti po
raskalaenim svetkovinama u njegovo ime, koje u latiniziranoj verziji glasi Bakho, on
je imao brojne druge funkcije, a liku Isusa svoj je doprinos dao u nekoliko pogleda:

Dioniz je roen od djevice 25. prosinca 39 i kao Sveto Dijete poloen u jasle.
Bio je putujui uitelj koji je inio uda.
Jahao je u trijumfalnoj povorci na magarcu." 40
Bio je sveti kralj koji je ubijen i kojeg se jelo u euharistijskom obredu za plodnost i ienje.

Ustao je iz m r t v i h 25. oujka.

Bio je b o g vina i pretvarao v o d u u vino.

Zvali su ga Kralj Kraljeva" i Bog Bogova".

Smatrali su ga Jedinoroenim Sinom", Spasiteljem", Iskupiteljem", Nositeljem grijeha", Pomazanim" te Alfom i Omegom". 4 1

Poistovjeivan je s o v n o m ili j a n j e t o m . 4 2
Njegova rtvena titula Dendrites" ili Mladi ovjek s Drveta" sugerira da je
objeen o d r v o ili razapet. 4 3

Kao to kae Walker, Dioniz je bio prototip Krista sa sreditem kulta u Jeruzalemu" gdje su ga, kao to je ve i s p o m e n u t o , tijekom 1. stoljea pr.n.e. tovali idovi.
Dionizov/Bakhov simbol bio je ,,IHS" ili ,,IES", to je postalo Iesus" ili Isus". IHS"
se do d a n a d a n a n j e g koristi u katolikoj liturgiji i ikonografiji. Roberts o t o m e kae:
,,IES" je feniansko ime boga Bakha ili personifikacije sunca, a etimoloke objanjenje te titule kae
da

znai jedan", a ,,es" vatra ili svjetlo", tj. ako se spoji kao ies", dobiva znaenje jedno jedino

svjetlo". To je ustvari svjetlo iz Ivanova evanelja. Ovo se ime moe nai posvuda na kranskim
oltarima, i protestantskim i katolikim, na taj nain jasno pokazujui daje kranska religija samo
modifikacija orijentalnog tovanja Sunca, koje se pripisuje Zoroasteru. Ta ista slova IHS, koja su u
grkom tekstu, krani itaju Jes", a rimsko im je kransko sveenstvo dodalo i nastavak us"...
Larson kae:
Dioniz je postao univerzalni bog spasitelj drevnoga svijeta. Nikad nije bilo nijednog poput njega.
Prvi kojemu su pripisani njegovi atributi bio je Oziris. Smru poganstva njegove je sredinje osobine preuzeo Isus Krist. 44
Poput Isusa Nazareanina, Dioniz je prava loza", a slike groa bitne su za oba
kulta. Walker objanjava:
Vinova loza je prvenstveno bila utjelovljenje Dioniza, ili Bakha, u njegovoj ulozi rtvenog spasitelja. Njegova se rtva usporeuje s obrezivanjem vinove loze, koje je nuno za njenu godinju obnovu... U Siriji i Babilonu loza je bila sveto drvo ivota. Autori Starog zavjeta prihvatili
su je kao simbol odabranog naroda, a novozavjetni su je pisci uinili simbolom Krista (Ivan
15:1, 5). U kombinaciji sa snopovima klasja u svetoj umjetnosti loza je znaila spasiteljevu
krv (vino) i tijelo (kruh). To je ikonografija koja je zapoela u pogansko doba, a uskoro ju je
prihvatilo i rano kranstvo. 45

Na Kreti se Dioniz zvao Iasius, 46 to je bila i titula bogoovjeka orfikih misterija

na Samotrakiju, kojeg se poistovjeivalo s Dionizom i kojeg je promicao apostol"
Orfej u svom misionarskom radu, u kojem se kretao istom onom rutom kojom je
navodno putovao Pavao. Iasius, Iesius ili Jazon su ustvari Isusovi ekvivalenti.

Herkul/Heraklo
Heraklo, ili Herkul, poznat je po svojih 12 tekih zadataka koji odgovaraju 12
znakova zodijaka i ukazuju na njegovu ulogu Spasitelja". Roen od djevice, poznat
je i kao Jedinoroeni" i Univerzalna Rije". 47 Heraklova/Herkulova djevica majka
zvala se Alkmena, ije je ime na hebrejskom bilo almah" (ena-Mjesec") i koja je,
kako kae Walker, rodila svete kraljeve u jeruzalemskom kultu i ija je titula predana
Djevici Mariji. Paralele izmeu ranijih mitova o Alkmeni i kasnijih o Mariji bile su
prebrojne da bi bile sluajne. Alkmenin se mu suzdravao od spolnih odnosa s njom
sve dok nije rodila svoje, od Boga zaeto dijete". 48
Walker takoer izlae priu o Herkulu i njezinu vezu s kranskom priom:
Njegovih dvanaest zadataka simboliziralo je prolazak Sunca kroz dvanaest kua zodijaka...
Kad je doao do kraja, odjeven je u grimiznu halju svetog kralja i ubijen, da bi nakon toga
uskrsnuo kao njegov boanski otac i uzaao na nebo... Utjecaj Heraklova kulta na rano kranstvo ne moe se podcijeniti. U rodnom gradu sv. Pavla Tarsu redovito su upriliavali
svetu muku Heraklove smrti od vatre, zbog ega je Pavao smatrao spasonosnim dati spaliti
svoje tijelo, poput Herakla i njemu slinih muenika (Prva poslanica Korinanima 13:3). Herakla su zvali Princem Mira, Suncem Pravde i Svjetlom Svijeta. On je bio isto ono sunce koje
su Perzijanci i Eseni svakodnevno pozdravljali ritualnom frazom: Ustao je". Istom se tom
formulacijom objavio Isusov povratak iz podzemlja (Evanelje po Marku 16:6). rtvovan je
na proljetni ekvinocij (Uskrs) tj. novogodinju svetkovinu po starom raunanju. Roen je na
zimski solsticij (Boi), kad Sunce doe u svoj nadir i Djeviina konstelacija izae na istoku.
Kao to je Albert Veliki rekao stotinama godina kasnije: Znak nebeske djevice uzdie se nad
horizont u trenutku roenja naeg Gospodina Isusa Krista." 49

Hor/Oziris u Egiptu
Legende o Ozirisu/Horu stare su tisuama godina i mnogi su tisuljeima smatrali da je Oziris stvarna osoba. Neki su tvrdili da je doivio 22.000 godina. Kult
Ozirisa, Izie i Hora bio je rairen u drevnom svijetu, ukljuujui Rim. U egipatskom

mitu H o r i njegov nekadanji i budui Otac, Oziris, esto se z a m j e n j u j u , kao na prim j e r kad se govori: Ja i m o j O t a c s m o jedno." O Ozirisu Walker kae:
Od svih bogova spasitelja koji su se tovali na poetku kranske ere Oziris je moda dao vie pojedinosti za sve znaajniju figuru Isusa Krista od svih drugih. Ve vrlo starog u Egiptu, Ozirisa se poistovjeivalo s gotovo svakim drugim egipatskim bogom i bio je na putu da ih sve apsorbira. Imao
je preko 200 boanskih imena. Zvali su ga Gospodar Gospodara, Kralj Kraljeva, Bog Bogova. On
je bio Uskrsnue i ivot, Dobri Pastir, Vjenost i Neunitivost, bog koji je uinio da se mukarci i
ene ponovno rode". Budge kae: Oziris je Egipanima bogoovjek koji je patio, umro i ponovno
ustao te vjeno vladao na nebu. Vjerovali su da e naslijediti vjeni ivot poput njega..."
Ozirisov dolazak navijestila su tri mudraca, tri zvijezde: Mintaka, Anilam i Alnitak u Orionovu
pojasu koje pokazuju izravno na Ozirisovu zvijezdu na istoku, Sirijus (Sotis), koja ukazuje na njegovo roenje...
Oziris je svakako bio prototipski Mesija, kao i hostija. Njegovo se tijelo jelo u obliku priesnih
kolaia od penice, biljke Istine"... Ozirisov kult dao je niz ideja i fraza Bibliji. U Psalmu 23 prepisuje se egipatski tekst u kojem se zaziva Dobri Pastir Oziris da mrtvaca odvede na zelene poljane"
i vrutke tihane" zemlje nefer-nefer

i okrijepi mu duu i da zatitu u dolini smrtne sjenke (Tuat).

Nagovjetaj Oenaa nalazimo u egipatskoj himni Ozirisu-Amenu, koja je zapoinjala: O Amene,

o Amene, koji jesi na nebesima". Amen se takoer invocirao i na kraju svake molitve.50
Kao to James C h u r c h w a r d naivno uzvikuje: Ozirisovo i Isusovo uenje oaravajue je isto. M n o g i su odlomci identini, od rijei do rijei." 5 1
Massey navodi d r u g e pojedinosti o slinosti i z m e u ozirijanizma i kranstva:
Na primjer, u jednoj od mnogih Ozirisovih titula u svim njegovim oblicima i mjestima on se
naziva Ozirisom u monstranci"... U rimskom obredu monstranca je prozirna posuda u kojoj je
izloena rtva ili hostija... Oziris u monstranci bi kao takav trebao biti dovoljan da pokae da je
egipatski Karast (Krst) originalni Krist i da su egipatske misterije nastavili gnostici te da su u Rimu
kristijaniziram. 52
Oziris je bio i b o g vinove loze i veliki putujui uitelj koji je civilizirao svijet. Bio
je vladar i sudac m r t v i m a . U njegovoj pasiji protiv njega su kovali u r o t u i ubili ga Set
i 72". Kao i Isusovo, i Ozirisovo je uskrsnue sluilo da p o d a r i n a d u svima da i oni
m o g u uiniti isto i postati vjeni.
Ozirisov sin" ili novo utjelovljenje - H o r - s Isusom dijeli sljedee:

H o r a je rodila djevica Isis-Men 25. prosinca u spilji/jaslama, a to je r o e n j e

navijestila zvijezda na istoku; r o e n j u su prisustvovala tri m u d r a c a .

Njegov zemaljski otac se zvao Seb" (Josip").

Bio je kraljevskog podrijetla. 53
U dobi od 12 godina bio je mladi uitelj u Hramu, a u dobi od 30 godina je
krten. Na 12 je godina nestao.
Hora je u rijeci Eridanu ili Iarutani (Jordan) 54 krstio Anup Krstitelj" (Ivan
Krstitelj"), 55 kojemu je odrubljena glava.
Imao je 12 uenika, od kojih su dvojica bili njegovi svjedoci" i zvali su se
Anup" i Aan" (dva Ivana").
inio je uda, istjerivao demone i podigao El-Azarusa (El-Osirisa") iz mrtvih.
Hodao je po vodi.
Osobni mu je pridjevak bio Iusa", zauvijek pravi sin" "Ptaha", tj. Oca".56
Nazivali su ga stoga Svetim Djetetom". 57
Odrao je propovijed na gori", a njegovi su sljedbenici prepriavali Iusine
izreke". 58
Doivio je preobraenje na gori.
Razapet je izmeu dva lopova, bio zakopan tri dana u grobnici i potom uskrsnuo.
Bio je poznat i kao Put, Istina, Svjetlo", Mesija", Boji Sin Pomazanik",
Sin ovjeji", Dobri Pastir", Jaganjac Boji", Rije Tijelom Postala", Rije Istine" itd.
Bio je Ribar" i povezivao se s ribom (Ihtis"), janjetom i lavom.
Doao ja ispuniti zakon. 59
Zvali su ga KRST", to znai Pomazanik". 60
Poput Isusa, i Horus je vladao tisuu godina". 61
Prije otprilike 3500 godina na zidovima hrama u Luksoru oslikane su slike navjetenja, bezgrenog zaea, roenja i oboavanja Hora, na kojima Tot navjeuje Djevici Izidi
da e zaeti Hora, Knef ili Duh Sveti" je oplouje, a novoroene dolaze vidjeti i darove
mu donijeti tri kralja ih maga. Uz to, u katakombama u Rimu nalaze se slike Hora kao
djeteta kojeg dri djevica majka Izida - izvorna Majka s djetetom". Massey tumai:
Gnostika je umjetnost bila ta koja je reproducirala egipatsku Hathor-Meri i Hora kao Djevicu
i djetece Isusa u Rimu... Vi jadni idiotai, rekli su gnostici [ranim kranima], stare ste misterije
zamijenili za moderne prie i doslovno shvatili i prihvatili sve to je miljeno tek mistiki. 62

Osim toga, A. Churchward govori o jo jednom aspektu egipatske religije koji je

prisutan u kranstvu:

U starim katolikim crkvama nad glavnim oltarom vidimo jednostranini trokut, a unutar njega
oko. Dodavanje oka trokutu potjee iz Egipta. Bilo je to svevidee oko Ozirisovo".63

Krina u Indiji
Na stotine je slinosti izmeu Krista i indijskog mesije Krine, posebice kada se
uraunaju ranokranski tekstovi koji se sada smatraju apokrifnima. U engleskom je
jeziku uobiajeni rani nain pisanja imena Krina bio Christna", otkrivajui tako njegovu vezu s Kristom. U bengalskom je jeziku Krina Christos", to je isto kao i grka
rije za Krista, i koje su vojnici Aleksandra Velikog izgovarali Krina. Treba rei da su,
kao i u sluaju Isusa, Bude i Ozirisa, mnogi ljudi vjerovali i jo uvijek vjeruju u historijskog Krinu. Ovo bi bio nepotpuni popis podudarnosti izmeu Isusa i Krine:
Krina je roen od Djevice Devaki (Boanske") 25. prosinca. 64
Njegov zemaljski otac bio je drvodjelja 65 koji je otiao u grad platiti porez kad
je Krina roen. 66
Njegovo roenje je navijestila zvijezda na istoku, nazoili su mu aneli i pastiri; darovane su mu mirodije.
Nebeska vojska plesala je i pjevala na njegovu roenju. 67
Progonio ga je tiranin koji je naredio pokolj na tisue djece.
Krinu je po glavi uljem pomazala ena koju je iscijelio. 68
Prikazuje ga se sa stopalom na glavi zmije.
inio je uda, oivljavao mrtve i lijeio gubave, gluhe i slijepe.
Koristio je parabole da ljude naui milosru i ljubavi te ivio siromano i
ljubio siromane". 69
Korio je sveenstvo, optuujui ih za astohleplje i licemjerje... Predaja kae
da je postao rtva njihove osvete." 70
Krinin omiljeni uenik" bio je Arjuna ili Ar-jouan (Ivan).
Preobrazio se pred svojim uenicima.
Svoje je uenike nauio da ine uda. 71
Put mu je bio posut granicama". 72
U nekim je predajama umro na drvetu ili je razapet izmeu dvaju lopova.
Krina je ubijen oko 30. godine ivota, 73 a Sunce se tada pomrailo. 74
Ustao je iz mrtvih i uzaao na nebo pred svim ljudima". 75
Prikazan je na kriu s rupama od avala na stopalima i znakom srca na odjei. 76
Krina je lav plemena Saki".77 Zvali su ga Pastirski Bog" i smatrali Iskupiteljem", Prvoroencem", Nositeljem grijeha", Osloboditeljem", Univerzalnom rijeju". 78

Smatrali su ga Bojim Sinom" i Gospodinom i Spasiteljem", koji je doao

na Zemlju umrijeti za spasenje ljudi. 79
Bio je druga osoba u Trojstvu.
Njegovi su mu uenici dodijelili naslov Jezeus" ili Jeseus", to znai isti
duh". 80
Krina e se vratiti suditi mrtvima jaui na bijelom konju i voditi bitku s
Princem Zla", koji e opustoiti Zemlju. 81

Pria o Krini kako je zabiljeena u drevnim indijskim legendama i tekstovima

na Zapad je prodrla u mnogo navrata. Po jednoj teoriji tovanje Krine doprlo je do
Europe ve 800. pr.n.e., a donijeli su ga moda Feniani. Higgins tvrdi da je tovanje Krine u Irskoj jo i starije te ukazuje na mnogobrojne lingvistike i arheoloke
dokaze za tu ranu migraciju. Krina je u zapadnu kulturu uao u nekoliko drugih
navrata, ukljuujui i onaj kada ga je Aleksandar Veliki donio sa sobom nakon ekspanzije svog carstva i boravka u Indiji. Osim toga, tvrdi se da je njegovo tovanje
tijekom prvog stoljea nove ere ponovno uveo Apolonije iz Tijane, koji je donio
svjeu pisanu kopiju prie o Krini na Zapad, odakle je dospjela do Aleksandrije u
Egiptu. Graham o tome kae:
U drevnoj je Indiji postojao veliki mudrac koji se zvao Deva Bodhisatoua. Izmeu ostalog, on je
napisao i mitoloku priu o Krini, ije se ime ponekad pisalo i kao Chrishna. Oko 38. ili 40. n.e.
Apolonije je za svojih putovanja po Istoku pronaao tu priu u Singapuru. Smatrao ju je toliko
vanom da ju je preveo na svoj jezik - samaritanski. U tom je prijevodu napravio nekoliko izmjena u skladu sa svojim shvaanjima i filozofijom. Na povratku ga je donio u Antiohiju i ondje
umro. Tridesetak godina kasnije naao ga je jedan drugi Samaritanac, Marcion. On je takoer
napravio kopiju s dodatnim promjenama. Donio ju je u Rim oko 130. n.e. i ondje ju preveo na
grki i latinski. 82

Tu, dakle, vidimo navodno podrijetlo Marcionova Gospodinova evanelja, za

koje je on tvrdio d a j e Pavlovo evanelje. Uz evaneosku priu, moralistiko uenje
koje je navodno uveo Isus utemeljio je davno prije njega Krina. Te slinosti su
razlog zato unato stalnim stoljetnim pokuajima kranstvo nije uspjelo uznapredovati u Indiji, budui da su brahmani prepoznali kranstvo kao relativno novu
imitaciju njihovih znatno starijih predaja, koje su osim toga smatrali i superiornima. Higgins kae:
Ueni jezuit Baldaeus primjeuje da svaki dio ivota Cristne [Krine] jako nalikuje predaji o Isusu Kristu. On pokazuje da je vrijeme kada su uda navodno uinjena bilo tijekom Dwaparajuga, a ono je,

priznaje on, zavrilo 3100 godina prije kranskog doba, tako da, kao to kae Cantab, ako rijei imaju
znaenje, kranski misionar priznaje da je pria o Kristu utemeljena na prii o Chrishnu [Krini].83

Mitra u Perziji
Mitra/Mithra je vrlo stari bog kojeg nalazimo i u Perziji i u Indiji i koji stotinama
ili tisuama godina prethodi kranskom spasitelju. Kult Mitre je ustvari nedugo prije
kranskog doba bio najpopularnija i najrairenija 'poganska' religija tog vremena",
kako kae Wheless i onda nastavlja:
Mitraizam je jedan od najstarijih religijskih sustava na svijetu i potjee od poetka povijesti, prije
prvobitne iranske rase koja se podijelila na dijelove koji su postali perzijska i indijska... Kad su 65.63. pr.n.e. osvajaku Pompejevu vojsku velikim dijelom preobratila mitraistika visoka naela, ona
je tu religiju donijela sa sobom u Rimsko Carstvo. Mitraizam se velikom brzinom proirio cijelim
Carstvom i prihvatio ga je, potpomagao i titio velik broj careva sve do Konstantinova doba. 84

Mitraizam je ustvari bio najvei izazov za kranstvo koje je za dlaku pobijedilo

svoj suparniki kult. Mitra s likom Isusa Krista ima sljedee zajednike karakteristike:

Roen je od djevice 25. prosinca u spilji, a roenju su mu nazoili pastiri koji

su donijeli darove.
Smatrao se velikim putujuim uiteljem.
Njegovim je sljedbenicima obeana besmrtnost.
inio je uda.
Kao veliki Sunev bik" Mitra se rtvovao za mir u svijetu. 85
Pokopan je u grobnici i nakon tri dana ponovno ustao.
Njegovo se uskrsnue slavilo svake godine.
Zvali su ga Dobrim Pastirom" i poistovjeivali ga i s janjetom i s lavom.
Smatrali su ga Putem, Istinom i Svjetlom", Logosom", Otkupiteljem", Spasiteljem" i Mesijom".
Njegov sveti dan bila je nedjelja - dan Gospodnji" - jo stotinama godina
prije pojave Krista.
Njegova glavna svetkovina bila je ona koja je kasnije postala Uskrs.
Njegova je religija imala euharistiju ili Veeru Gospodnju", na kojoj je Mitra
rekao: Onaj tko nee jesti od mog tijela i piti od moje krvi da bude jedno sa
mnom i ja s njime nee biti spaen." 86
Njegova godinja rtva je Pesah maga, simbolino pomirenje ili zalog moralne i fizike obnove." 87

Nadalje, sam Vatikan se zasniva na papinstvu Mitre i kranska je hijerarhija

gotovo identina mitraistikoj verziji koju je zamijenila. Kao to kae Walker:
Vatikanska spilja pripadala je Mitri do 376. n.e., kada je naelnik grada uguio kult konkurentskog
spasitelja i zauzeo svetite u ime Krista na sam roendan poganskog boga - 25. prosinca.88

Walker dalje tumai:

Krani su kopirali brojne pojedinosti iz mitraistike misterije i religije, objanjavajui kasnije te
slinosti svojim omiljenim argumentom da je vrag predvidio i preduhitrio pravu vjeru imitirajui
je prije Kristova roenja. 89

Shmuel Golding kae u svojoj The Book Your Church Doesn't Want You to Read:
Pavao u Prvoj poslanici Korinanima 10:4 kae: ,,I svi su pili od te duhovne hridi, a ta hrid je bila
Krist." Ovo su rijei koje su identine onima koje su pronaene u mitraistikim djelima, osim to
se umjesto imena Krist koristi ime Mitra. Vatikansko brdo u Rimu, koje se smatra svetim za Petra,
kransku stijenu, ve je bilo sveto za Mitru. Ondje su pronaeni mnogobrojni mitraistiki ostaci.
Stapanje tovanja Atisa u tovanje Mitre, a potom u tovanje Isusa, izvedeno je gotovo bez prekida. 90

Tars, legendarni Pavlov dom, ustvari je bilo mjesto u kojem se tovao Mitra.
Kao to govori Wheless, Katolika enciklopedija o mitraizmu kae: Oci su predvodili
bogotovlje. Glavni medu oima, neka vrsta pape koji je uvijek ivio u Rimu, zvao se 'Pater
Patratus". Mitraistiki papa takoer je bio poznat kao Papa i Pontimus Maximus.
Praktiki svi elementi katolikog obreda, od mitre preko hostije do oltara i doksologije izravno su preuzeti iz ranijih poganskih misterijskih religija. Taylor kae:
Da je Rimokatolika crkva svoje temeljne obrede i doktrine posudila od poganskih
rituala injenica je u koju su najueniji i najortodoksniji lanovi Crkve najsnanije
vjerovali i koju su s najveem uvjerenjem dokazivali."

Prometej u Grkoj
Grki bog Prometej navodno je iselio iz Egipta, ali njegova se muka odvila na planinama Kavkaza. Prometej dijeli nekoliko napadnih slinosti s likom Isusa Krista:
Prometej je siao s neba kao utjelovljenje Boga kako bi spasio ovjeanstvo.
Imao je posebno vjernog" prijatelja Petraeusa" (Petra), ribara, koji ga je
napustio. 91

Razapet je, proao muku i uskrsnuo od mrtvih.

Zvali su ga Logos ili Rije.

Quetzalcoatl u Meksiku
Suvremena znanstvena ortodoksija ne slae se niti s datumom koji daje Graves,
po kojem meksiki Quetzalcoatl vue podrijetlo iz 6. stoljea pr.n.e., niti s pretkolumbovskim kontaktom Starog" i Novog" svijeta. Dokazi, meutim, ukazuju na to da
je taj mit doista postojao u Meksiku davno prije kranske ere, to sugerira upravo
takav susret svjetova. Po predaji su ustvari drevni Feniani, vrsni moreplovci, znali za
izgubljenu zemlju" na zapadu. Ne bi nas stoga trebalo iznenaditi otkrije li se da su
prie o Novom svijetu postojale u drevnim knjinicama prije kranske ere, kao to
je bila ona aleksandrijska, kao to je tvrdio Graves. 92
Kako god onamo dospjela, ne moe se sumnjati u ogromnu slinost izmeu
meksike religije i katolianstva. Doane primjeuje:
Stoljeima prije Kolumbova dolaska na njegovu obalu stanovnici drevnog Meksika tovali su Spasitelja", kako su ga oni zvali (Quetzalcoatle ), koji je roen od iste djevice. Nebeski glasnik je navijestio njegovoj majci da e roditi sina bez dodira s mukarcem. Lord Kingsborough nam govori da je
navjetenje djevici Sochiquetzal, Quetzalcoatlovoj majci koja je prikazana kao Nebeska kraljica",
predmet jednog meksikog hijeroglifa. 93

Quetzalcoatl je takoer prikazivan kao jutarnja zvijezda, doveden je u iskuenje i

postio 40 dana te ga se jelo u euharistiji nazvanoj po njemu. Kao to kae Walker:
Ovaj Spasitelj kojeg se jelo i kojeg je pomno uvalo njegovih deset ili dvanaest uvara bio je utjelovljenje boga Quetzalcoatla, kojeg je rodila djevica, koji je ubijen za iskupljenje izvornog grijeha i
iji se Drugi dolazak sa sigurnou iekivao. esto ga se prikazivalo kao trojstvo u znaku tri kria,
od kojih se jedan veliki nalazio izmeu dvaju manjih. Otac Acosta naivno je izjavio: udno je da
je vrag na svoj nain pretvorio Trojstvo u idolatriju." Njegovoj je crkvi to sve bilo suvie poznato i
dugo je njegovu knjigu uvala kao jednu od svojih tajni. 94

Meksikanci su tovah kri i krstili su svoju djecu u obredu obnove i novog roenja davno prije kontakta s kranstvom. 95 U jednom od rijetkih sauvanih kodeksa
nalazi se slika meksikog spasitelja koji se savija pod teretom tekog kria na potpuno
isti nain na koji se prikazuje Krist. Meksiki je kri nosio ovjeka s rupama od avala
na nogama i rukama: meksikog Krista i iskupitelja koji je umro za grijehe ljudi. Na

jednom prikazu takvog raspela Spasitelj je bio prekriven suncima. 96 Uz to, Meksikanci su imali samostane i enske manastire, a svoje velike sveenike zvali su Papes.97
Meksiki spasitelj i rituali bili su toliko uznemirujue slini kranstvu konkvistadorskih panjolaca da je Cortes bio primoran pribjei standardnoj lanoj pritubi
da je Vrag nauio Meksikance da ine iste stvari koje je Bog nauio krane". 98 panjolci su morali unititi to vie dokaza, spaljujui knjige te nagrujui i unitavajui
hramove, spomenike i razne druge rukotvorine.

Serapis u Egiptu
Jo jedan bog ija je pria izrazito slina Kristovoj, a za koju su dokazi takoer
uniteni, bio je egipatski bog Serapis ili Sarapis, kojeg su zvali Dobrim Pastirom" i
smatrali iscjeliteljem. O Sarapisu Walker kae:
On je bio sinkretiki bog koji je tovan kao vrhovno boanstvo u Egiptu do kraja 4. stoljea nove ere.
Iznimno popularni kult Sarapisa koristio se istom simbolikom koju su kasnije prihvatili krani: napjevima, svjetlima, zvonima, posebnom odjeom, procesijama, glazbom. Sarapis je predstavljao konanu
preobrazbu spasitelja Ozirisa u monoteistiku figuru gotovo identinu kranskom bogu... Ovaj ptolemejski bog bio je kombinacija Ozirisa i Apisa... Kao to je Krist bio rtveno janje, tako je Sarapis bio
rtveni bik, kao i bog u ljudskom obliku. Svake su ga godine rtvovali za otkupljenje grijeha Egipta..."

Kao to smo vidjeli, sliku Serapisa, koji je neko stajao u Serapionu/Serapeumu

u Aleksandriji, preuzeli su kasniji krani kao sliku Isusa, a kult Serapisa smatrao se
kultom izvornih krana. Albert Churchward pojanjava:
Rimske katakombe prepune su ilustracija koje su reproducirane kao egipatsko-gnostika pravila,
doktrine i dogme koje su sluile Perzijancima, Grcima, Rimljanima i idovima kao dokazi za nehistorijsko podrijetlo kranstva. Pri prelasku sa stare egipatske religije na novi kult kranstva nije
bilo vanijeg imbenika od tovanja Serapisa. Kao to govori car Hadrijan u svom pismu Servijanu:
Oni koji se klanjaju Serapisu su kao krani. ak i oni koji se predstavljaju kao Kristovi biskupi
odani su Serapisu."100

Zoroaster/Zaratustra
Kao i u sluaju osnivaa drugih religija i sekti, mnogi ljudi vjeruju da je Zoroaster bio stvarna linost koja je rairila perzijsku religiju oko 660. pr.n.e. Meutim,

tvrdi se da je zoroastrijanizam postojao prije 10.000 godina te da je bilo barem sedam Zoroastera ... koje su zabiljeili razliiti povjesniari". 101 Jasno je stoga da Zoroaster nije jedna osoba, nego drukije zainjena verzija sveprisutnog mita s drukijim
etnikim podrijetlom. Ime Zoroaster znai sin zvijezde", to je uobiajeni mitski
pridjevak, za koji Jacolliot tvrdi d a j e perzijska verzija starijega indijskog Zuryastare
(koji je obnovio tovanje sunca) i od kojeg potjee ovo ime Zoroaster, koje je samo
po sebi tek titula koja se dodjeljuje politikom i religijskom zakonodavcu". Slinosti
Zoroastera s Kristom su sljedee:

Zoroaster je roen od djevice i zaet je bezgrenim zaeem zrakom boanske mudrosti". 102
Krten je u rijeci.
U svojoj je mladosti zadivio mudrace svojom mudrou.
U divljini ga je u iskuenje dovodio vrag.
Zapoeo je slubu s 30 godina ivota.
Krstio je vodom, vatrom i svetim vjetrom".
Istjerivao je demone i vratio vid slijepcu.
Uio je o nebu i paklu i otkrivao misterije, ukljuujui uskrsnue, sud, spasenje i apokalipsu. 103
Imao je sveti gral.
Ubijen je.
Njegova je religija imala euharistiju.
Bio je Rije koja je tijelom postala".
Zoroasterovi sljedbenici oekuju drugi dolazak" u od djevice roenom Saoshyantu (Spasitelju), koji treba doi 2341. godine i zapoeti svoju slubu u
dobi od 30 godina te tako zapoeti zlatno doba.

Dobro je poznata injenica da je zoroastrijanizam preplavio Bliski istok prije

kranske ere. Kao i mazdaizam i mitraizam, bila je to religija koja je postojala stoljeima prije navodnog vremena historijskog" Zoroastera. Njezin utjecaj na judaizam
i kranstvo je nedvojben:
Kad je Ivan Krstitelj govorio da moe krstiti vodom, ali da e iza njega doi onaj koji e krstiti vatrom i Duhom Svetim, izgovarao je rijei koje su dole izravno iz same sri zoroastrijanizma. 104

Zoroaster" je nomade smatrao zlima, a zemljoradnike dobrima. Perziju tj. Iran

smatrao je svetom zemljom. Poput kranskih misionara i on je vjerovao da vrag
(Angra Mainyu ili Ahriman) sije lane vjere", a njegovi sljedbenici su kasnije tvrdili

da su to judaizam, kranstvo, manihejstvo i islam. 105 Kao i njegov potomak jahvizam, i zoroastrijanizam je bio monoteistika religija koja je zabranjivala slike ili idole
Boga, koji se u zoroastrijanizmu nazivao Ormuzd" ili Ahura-Mazda". Stoga je u
njegovoj doktrini mogue pronai i vjersku nesnoljivost. Larson govori o utjecaju
zoroastrijanizma na kranstvo:
Od osnovnih elemenata koje su sinoptiari preuzeli iz zoroastrijanizma moemo spomenuti sljedee: naglaeno osobni i ivopisni koncepti neba i pakla; upotreba vode za krtenje i duhovno
ienje; spasitelj roen od majke iste djevice; vjerovanje u demone koji prljaju ljudska bia i
moraju se izgnati; Mesija moralne pravednosti; opi veliki sud na temelju dobrih i loih djela;
osobna besmrtnost i poseban ivot svake ljudske due; apokaliptika vizija i proroanstvo; te konane muke i nevolje prije drugog dolaska... Uz to, Pavao, Otkrivenje i etvrto evanelje snano
su se oslonili na zoroastrijanizam u elementima kojih u sinoptikim evaneljima nema, kao to
su primjerice: doktrina apsolutnog metafizikog dualizma, koncept Logosa, preobrazba u nebeski
duh, tisugodinje kraljevstvo, Armagedon, konani poar, pobjeda nad Sotonom, obnova svemira
i nebeski grad koji se s najviih nebesa sputa na Zemlju.106

Wheless kae:
Vidjeli smo da su sve te boanske i otkrivene" doktrine kranske vjere izvorno dio poganske
zoroastrijanske mitologije, koji su prvo preuzeli Zidovi, a potom hrabro plagirali krani koji su
bili bivi pogani.107

Drugi Spasitelji i sinovi Boji

Mnogi drugi sinovi Boji i nekoliko keri Bojih", kao i boice poput Diane
Soteire, dijele brojne karakteristike s kranskim spasiteljem, kao to su sljedei istaknuti primjeri.
Arapski Issa navodno je ivio oko 400. pr.n.e. u zapadnoj arapskoj regiji Hijazu,
gdje su takoer postojala mjesta koja su se zvala Galileja, Betlehem i Nazaret, grad
koji u Palestini nije osnovan sve do nakon navodnog vremena Isusa iz Nazareta".
Slinosti izmeu arapskog Isse i palestinskog Isusa brojne su i izraene.
Asklepije je veliki grki bog iscjelitelj koji je imao dugu kovravu kosu, nosio
halje i inio uda, ukljuujui i podizanje iz mrtvih. O Asklepiju Dujardin kae:
Rije Soter ne znai samo Spasitelj, nego i Iscjelitelj. Ta se titula pridaje Eskulapiju... i zanimljivo je
vidjeti da su isti oni ljudi koji su svijetu prenijeli revolucionarnu poruku o spasenju putem saveza

s Bogom istovremeno bili organizirana skupina iscjelitelja koji su iz dana u dan zaraivali za ivot
iscjeljivanjem.108
Takoer je u t v r e n o da je orfika religija slina kranstvu. U djelu Jesus Christ:
Sun of God David Fideler govori o grkom j u n a k u / b o g u Orfeju:
Orfizam je propagirao ideju vjenog ivota, koncept izvornog grijeha" i ienja, kanjavanje zlih
u zagrobnom ivotu te alegorijsko tumaenje mita, koji su ranokranski oci primijenili na kransko Sveto pismo. Orfej je bio poznat kao Dobri Pastir, a Isus se esto prikazivao kao Orfej, dok svira
okruen ivotinjama, simbol Miroljubiva Kraljevstva ili Zlatnog doba, koji predstavlja vjeni sklad
Logosa. Poput Orfeja i Isus je siao u pakao kao spasitelj dua. 109
W e r n e r Keller kae:
U Berlinu postoji malena amajlija s razapetom osobom, Sedam Sestara i Mjesecom na kojoj je ispisano ORPHEUS BAKKIKOS. Izgleda iznenaujue kranski. Isto se moe rei i za prikaz viseeg
Marsije u Kapitolinskom muzeju u Rimu. 110

Zakljuak
Oito je da je Isus mitska figura koja se temelji na raznim, p o s v u d a p r i s u t n i m
bogoljudima i univerzalnim spasiteljima koji su bili dijelom drevnog svijeta tisuama
godina prije kranskog doba. Massey tumai:
Ista se legenda ponavljala u mnogim zemljama s promjenom imena, a ponekad i spola muenika,
ali nitko od upuenih u ezoteriku mudrost nikad nije gledao na kamitskog Iusu, gnostikog Hora,
Isusa, Tamuza, Krinu, Budu Wittobu i mnoge druge spasitelje kao na povijesne osobe iz jednostavnog razloga to su u svom uenju bolje spoznali istinu. 111
Postojanje i identitet svih ovih misterioznih likova, koji su isti kao osobe i po
svojim djelima te tvore univerzalni mit, skrivani su od ljudi kao dio Plana Krist.

Graves, WSCS.

Graves, WSCS, 36.

Higgins, II, 421.

Lockhart, 116.

Graham, 351.

6
7
8
9

Higgins, 1,662-9.
Walker, WEMS, 1100.
Doane, 190-1.
Jackson, 67.

10

Walker, WEMS, 77.

" Robertson, 75-6.

12

Doane, 363.

13

A. Churchward, 334.

14

Doane, 290.

15

Larson, 136; Doane, 147,290.

,6

Doane, 290.

17

Doane, 168.

18

Doane, 291.

19

Doane, 292.

20

Mead, GG, 133.

21

Mead, GG, 133.

22

Doane, 294.

23

Doane, 292.

24

Pike, 290; Higgins, 1,159,444.

25

Doane, 293.

26

Doane, 116.

27

Blavatsky, IU, II, 209, 537-538.

28

Massey,HJMC, 150.

29

Mead, 134.

30

Daone, 292.

31

Doane, 294.

32

Doane, 293.

33

Walker, WEMS, 123.

34

Larson, 142-8.

35

Larson, 149.

36

Higgins, 1,163.

37

A. Churchward, 331, 339.

38

Higgins, 1,161.

39

Carpenter, 52; Doane, 364; Higgins, II, 102.

40

Higgins, II, 102.

41

Doane, 193.

42

Carpenter, 52.

43

Walker, WEMS, 237.

44

Larson, 82.

45

Walker, WDSSO, 456.

46

Pike, 357.

47

Doane, 193.

48

Walker, WEMS, 22.

49

Walker, WEMS, 393-4.

50

Walker, WEMS, 748-754.

51

J. Churchward, CM, 254.

52

Massey, EBD, 54-5.

53

Doane, 163.

54

Jackson, 168.

55

A. Churchward, 397.

56

A. Churchward

57

Walker, WEMS, 1054.

58

Jackson, 118.

59

Massey, EBD, 126.

60

A. Churchward, 397; viz. Massey, EBD, 13,64; MC.

61

Higgins, 1,217.

62

Massey, EBD.

63

J. Churchward, LCM, 320.

64

Graves, WSCS, 257.

65

Leedom, 185; viz. Taylor.

66

Jackson, 81.

67

Doane, 147.

68

Graves, WSCS, 261,280.

69

Jacolliot, 250.

70

Blavatsky, II, 538.

71

Pike, 277.

72

Jacolliot, 241.

73

Graves, WSCS, 261.

74

Jackson, 80.

"Leedom, 137.
76

Graves, WSCS, 104-5.

77

Graves, WSCS, 258.

78

Blavatsky, Walker.

79

Jacolliot, 56.

80

Jacolliot, 251.

81

Jacolliot, 282.

82

Graham, 290.

83

Higgins, 1,197.

84

Wheless, FC, 20.

85

O'Hara, 65.

86

Lockhart, 65.

87

Pike, 613.

88

Walker, WEMS, 155.

89

Walker, WEMS, 663.

90

Leedom, 203.

" Doane, 193.

92

Graves, WSCS.

93

Doane, 129.

94

Walker, WEMS, 47.

95

Higgins, II, 30-31.

96

Doane, 200.

97

Doane, 404.

98

Carpenter, 25

99

Walker, WEMS, 893.

100

A. Churchward, 367.

101

Higgins, 591.

,02

Graves, 45.

103

Larson, 88.

104

Larson, 89.

105

Larson, 91.

106

Larson, 105.

107

Wheless, FC, 90.

108

Dujardin, 53.

,09

Fideler, 175.
Keller, 392.

111

Massey, EBD, 51.

Egipatska boica probada glavu zmije.

(Hislop)

Indijski Krina drobi glavu zmije.

(Hislop)

Babilonski dualni Bog (egipatski Hor i Set).

(A. Churchward)

Hesusdrvodjelja", keltski/druidski bog sunca,

1. st. pr.n.e.

Bog Hermes kao Dobri pastir, 6. st. pr.n.e.

(Walker, WDSSO)

9
Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod kapom nebeskom. Vrijeme kad se rada, i
vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se upa posaeno... (Propovjednik 3:1-2)

Kranska je religija zasnovana na brojnim bogovima, boicama, religijama, sektama, kultovima i misterijskim kolama koji su postojali diljem svijeta prije kranske ere, ak i u hebrejskom svijetu, gdje su Izraeliti tovali brojna boanstva, ukljuujui Sunce, mjesec, zvijezde i svu Nebesku Vojsku". Kako bismo utvrdili postavke
na koje su kranski zavjernici oslanjali svoje mitove, trebat emo se okrenuti onom
drevnom znanju koje se u gotovo svakoj kulturi smatralo svetim i koje su sveenici
eljeli zadrati samo za sebe - astrolokoj znanosti.
Kranske se mase, dakako, uvijek ui da odbace sve oblike astrologije" ili gledanja u zvijezde" kao avolja posla" i mnogi biblijski tekstovi se uzimaju da se pokae da je astrologija zlo" koje treba izbjegavati pod svaku cijenu. Ovakvo neprijateljstvo prema prouavanju nebeskih tijela i njihovih meusobnih odnosa ustvari je
propaganda iji je cilj sprijeiti ljude da saznaju istinu o Bibliji, a ta je da je ona prepuna astrolokih elemenata, to dokazuje i injenica da su hebrejski bogovi velikim
dijelom bili nebeska tijela. Biblija je u biti astroteoloki tekst, odraz onoga to se na
nebu zbivalo tisuljeima i lokalizirano je i historicizirano na Zemlji. Ovoj injenici,
osim toga, u prilog idu i brojni biblijski odlomci koji govore o utjecaju nebeskih tijela,
ali ta injenica postaje jasna i kroz egzegezu tekstova iz upuene perspektive.
Iako je Katolika crkva svoje stado grozniavo odvraala od gledanja u zvijezde
- a ljudi su se toliko bojali gnjeva Crkve zbog okretanja astrologiji da ak ni moreplovci nisu htjeli gledati zvijezde, to je u njihovom zanimanju od kljune vanosti
- prava je istina da Crkva ve dugi niz godina prakticira astrologiju. Mnogi pripadnici crkvene hijerarhije ne samo da su gledali zvijezde" nego su bili stalni i tajni
pristae tih arobnih vjetina" koje su nairoko prakticirali pogani a javno osuivali
krani 1 te se moe sa sigurnou pretpostaviti da ta praksa zakulisno traje sve do da-

nanjih dana. Mnoge crkve i katedrale, kao na primjer Notre Dame u Parizu, obiluju
astrolokim simbolima, punim zodijacima itd. Kad se u 19. stoljeu istilo papinsko
prijestolje, stolica sv. Petra, otkrio se prikaz 12 Herkulovih zadataka, 2 a on je, vidjeli
smo, bio bog Sunca. Walker tumai:
Astrologija u naoj kulturi opstaje jer ju je kranstvo jednom rukom prihvatilo, dok ju drugom
osuuje kao avolju vjetinu. Crkveni oci poput Augustina, Jeronima, Euzebija, Kristostoma, Laktancija i Ambrozija svi su odreda anatemizirali astrologiju, a veliki Toledski koncil zabranio ju
je za sva vremena. Pa ipak, est stoljea kasnije konzistorij i datumi krunidbi papa utvreni su uz
pomo zodijaka. Aristokratski prelati upoljavali su svoje osobne astrologe, znakovi zodijaka pojavljivali su se po crkvenim ornamentima, ploicama, ulazima, rukopisima i krstionicama. Tradicionalnih dvanaest dana Boia slavilo se uzimanjem astrolokih omena svaki dan za odgovarajue
mjesece godine koja dolazi.3

Usprkos tom oitom ocrnjivanju od strane sveenstva, astrologiju su takoer rabili nebrojeni kraljevi i voe drava koji su bili upueni u astroloki, a ne doslovni,
karakter Biblije. Biblijski literalisti, ne toliko upueni, tvrde da se sve opisano u Bibliji
doslovce tako doista i dogodilo na Zemlji, ukljuujui zmiju koja govori, Noinu arku,
razdvajanje Crvenog mora, podizanje mrtvih i mnoga druga nemogua udesa koja
su se, ini se, dogodila samo biblijskim ljudima toga vremena i u tom dijelu svijeta.
udesna i nevjerojatna djela i dogaaji drugih kultura, meutim, trebaju se odbaciti
kao nepovijesni, mitoloki i krajnje besmisleni. Kao to smo vidjeli i kao to emo
vidjeti i dalje, te su druge kulture imale prie identine onima koje nalazimo u Bibliji.
Dakle, slijedei logiku" zagovornika Biblije, trebali bismo takoer odbaciti i judeokranske verzije kao nita drugo nego" mitoloke i alegorijske u najboljem sluaju,
a dijabolike u najgorem. Kao povijest, ove su razne biblijske prie nita vie injenine od pria o grkim bogovima ili arapskim vitezovima. Kao alegorija, meutim,
one biljee drevnu mudrost koja je daleko starija od osnivanja hebrejskog naroda i
smjetena je davno u izmaglici povijesti.
U dokazivanju astroloke naravi Biblije najprije moramo definirati samu rije
astrologija. Iako mnogi misle da je astrologija besmislena zbrka svega i svaega, ona
nije samo izrada i itanje horoskopa nego znanost jer astrologija" znai prouavanje
nebeskih tijela (astronomija) i njihova utjecaja jednih na druge i na ivot na Zemlji.
Jedina razlika izmeu cijenjene astronomije i poniavane astrologije jest u tome to
ova prva opisuje gibanja i sastav nebeskih tijela, dok astrologija nastoji utvrditi njihove meusobne odnose i znaenje. Sveta astroloka znanost zapoela je s astronomijom kad su ljudi zapazili da mogu utvrditi neke pravilnosti u ivotu promatrajui
nebo i nebeska tijela, to danju, to nou. Tako su mogli predvidjeti godinja doba,

ukljuujui i vrijeme sjetve i etve, kao i vrijeme godinjeg izlijevanja Nila, primjerice. Isto su tako zamijetili utjecaj Sunca na biljke, kao i rast i opadanje mjeseca te
njihov utjecaj na plimu i oseku. Kao to je ve spomenuto, poznavanje neba je bilo
kljuno i za moreplovce, a mnogi su drevni narodi tisuljeima bili izuzetni moreplovci, to bi bilo nemogue bez preciznog i detaljnog poznavanja neba, a ono bi pak
bilo nemogue bez znanja da je Zemlja okrugla i da se okree oko Sunca, to je bilo
znanje od kljune vanosti koje su potisnuli urotnici, a koje se toboe tek kasnije u
povijesti ponovno otkrilo. Znanje o tome su, meutim, oduvijek imali oni iza kulisa.
Ljudi su tako promatrajui zvijezde mogli shvatiti svemir i pronai stvari primjenjive na svoj svakodnevni ivot. Higgins objanjava:
Meu svim drevnim narodima vladalo je univerzalno miljenje da planetarna tijela odreuju ljudske ivote. Krani koji vjeruju u transsupstancijaciju i da njihovi sveenici imaju neogranienu
mo da oprataju grijehe mogli bi biti skloni preziranju onih koji su takvog miljenja... Meutim,
njihov je prezir neopravdan i apsurdan... Vjerovalo se da bi se budunost svakog ovjeka mogla
saznati razlaganjem stanja u kojem su se nalazili planeti u trenutku njegova roenja... To je dovelo
do krajnje genijalnih ljudskih napora da se otkrije tono trajanje razdoblja u gibanjima planeta ili,
drugim rijeima, da se usavri astronomska znanost. Tijekom tog procesa otkrilo se, ili se vjerovalo
da se otkrilo, da su gibanja planeta podlona raznim odstupanjima to e, smatralo se, jednog dana
dovesti do propasti cijelog sustava.4

Kako je vrijeme prolazilo ova je znanost postajala sve sloenija jer su se zbog promjena na nebu u njen sustav ukljuivale nebrojene nove zvijezde. Prepoznavi interakciju
izmeu planetarnih tijela i njihova utjecaja na Zemlju, stari su ljudi nebu zapoeli davati
oblik, osobnost i stav. Kako bi prenosili dalje ovo iscrpno znanje, koje je bilo i jo uvijek
jest od izuzetne vanosti za sve aspekte ivota, personificirali su nebeska tijela i pleli prie
o njihovim djelima", dajui im pritom jedinstvenu osobnost i temperament koji su odraavali posebnosti njihova gibanja i neke druge osobine kao to su, na primjer, veliina i
boja. Te su se prie prenosile kroz mnoga tisuljea, a to su uglavnom inili sveenici jer
se njih cijenilo zbog svetih astronomskih, astrolokih i matematikih znanja. Higgins o
tome kae: ... astrologija je bila toliko povezana s religijom da ih je bilo nemogue razdvojiti".5 Ova nebeska kretanja i/ili prie o njima pune tovanja ovjekovjeeni su u kamenu diljem svijeta, na velikim spomenicima i u izgledu gradova. Ti spomenici vaan su dio
naih dokaza da su drevni ljudi posjedovali to zadivljujue zamreno znanje, ali isto tako
moemo pronai brojne dokaze za njega u legendama i zapisima tih ljudi, ukljuujui i
judeokransku Bibliju, koja je prepuna simbolike i alegorije.
Oni koji vjeruju da je Biblija doslovna rije Boja" ne samo da nisu svjesni njezine simbolike nego i ne poznaju odlomke u njoj koji jasno pokazuju da su barem

neki aspekti biblijskih pria alegorijski. Na primjer, u Ezekielu 23 autor(i) izlae dugu
priu o dvije sestre, Oholi i Oholibi, i njihovom bezvjernom bludu" kad su dirali
prsa njihova i doticali se djevojakih njedara njihovih". im se doe do glavne stvari
u prii, Ezekiel" naglo kae da pria alegorijski o gradovima Samariji i Jeruzalemu,
koje se optuuje da su inili blud u Egiptu". Drugim rijeima, klanjali su se drugim
bogovima. Oito je da Ezekiel uiva u ovoj seksualnoj alegoriji kad ulazi u iskriave
detalje o prijestupima dviju sestara", njihovoj golotinji" i postelji ljubavi". Takoer
je oito da se ovakvo alegorijsko izraavanje u Bibliji koristi ee nego to to njezini
autori i zagovornici ele priznati. Kao i u ivahnoj Ezekielovoj prii, i o nizu se drugih
biblijskih mjesta, naroda i plemena esto alegorijski govori kao o njemu" ili njoj",
to oteava razumijevanje govori li onaj koji pria o osobi, skupini, mjestu ili stvari.
Kranski laskavac Pavao" takoer je znao da u Bibliji postoji alegorija, kao to
je to i rekao u Poslanici Galaanima 4:22-25 kad spominje priu o Abrahamu koji
je imao sinove s dvije ene. Govorei o tim enama, za koje nas se u Starom zavjetu
navodi da vjerujemo da su bile stvarne povijesne osobe, Pavao pojanjava to one
zapravo predstavljaju:
A to je u slici reeno, jer ovo su dva zavjeta: jedan od gore Sinajske, koji raa djecu za robovanje,
i to je Agara. Agara znai Sinaj goru u Arabiji, a odgovara sadanjemu Jeruzalemu, koji robuje s
djecom svojom.

Ovo nam opet govori da biblijski likovi nisu stvarne osobe, nego alegorija za
mjesta. Vidimo i da su neka mjesta alegorija za neka druga:
... i tjelesa njihova leat e na ulici grada velikoga, koji se alegorijski zove Sodoma i Egipat, gdje je
i Gospodin njihov raspet. (Otkrivenje 11:8)

Naravno, tu injenicu skrivaju neki prevoditelji koji rije alegorijski" prevode

kao duhovno".
I drugi su rani krani znali za alegorijski karakter Biblije, ali su njihovi kasniji
nasljednici najozbiljnije zapoeli s unosnom historicizacijom, briui tako tisuljea
ljudskog prouavanja i znanja i gurajui zapadni svijet u zastraujue Mrano doba.
Sv. Atanasije, aleksandrijski biskup i patrijarh, ne samo da je bio svjestan alegorijske
prirode biblijskih tekstova, ve nas i opominje da ako shvatimo Sveto pismo kako je
slovima napisano, zagrest emo u najvee bogohuljenje". 6 Drugim rijeima, grijeh je
Bibliju shvatiti doslovno!
Kranski otac Origen, kojeg se naziva najuspjenijim prouavateljem Biblije ranocrkvenoga razdoblja", priznao je alegorijski i ezoteriki karakter Biblije: Sveto pismo

je bilo od male koristi onima koji su ga shvaali doslovno, na nain na koji je napisano." 7
Sv. Augustin je kao i Origen vrlo snano naglaavao da je Knjiga postanka alegorija:
Prvo poglavlje Postanka ne moe se shvaati doslovno, a da se pritom ne bude bezboan i da se
Bogu pripisuju stvari koje ga nisu dostojne.

Jasno je stoga da u Bibliji postoje simbolika i alegorija. Jasno je i da biblijski pisci,

iako se tvrdi suprotno, zvijezde, Sunce i mjesec opisuju i uestalo koriste u alegorijskom i astrolokom kontekstu. Paljivim prouavanjem biblijskih tekstova uviamo
da su razna mjesta i osobe koje se prikazuju kao stvarni povijesni entiteti ustvari
alegorijske zamjene za nebo i planetarna tijela. Gotovo sva hebrejska imena mjesta
imaju astronomska znaenja. 8 Taj obiaj potivanja naela kako gore, tako i dolje"
toliko je rairen da je jasno da su odabrani" bili oarani nebom jednako kao i njihovi
suparnici i susjedi, kao na primjer Kaldejci, koji su bili vrsni astrolozi, ljubomorno
napadani od svojih hebrejskih susjeda. Suprotno uobiajenom vjerovanju, potovanje drugih naroda prema Bojem nebu" pokazuju i Izraeliti ije je ime, kao to smo
vidjeli, astroteoloko. Biblijske su ljude od poetka poticah da prouavaju zvijezde i
znakove na nebu, kao i u Knjizi postanka 1:14, gdje se u biti opisuje zodijak:
Tada ree Bog: "Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noi, kao znakovi neka
ona slue i pokazuju vremena, dane i godine.

Usprkos negativnim komentarima koje nalazimo u Bibliji te opomenama upuenima protiv astrologije, gledanja u zvijezde, pretkazivanja i proricanja nailazimo na razne
odlomke koji oito s naklonou govore o tim magijskim vjetinama. Na nekoliko se
mjesta nebesa personificiraju i pojavljuju kao udesne osobe koje pjesmom veliaju biblijski likovi, na isti nain na koji to rade pogani. Autor(i) Knjige o Jobu jedna je takva
osoba i upravo u toj knjizi se nedvosmisleno spominje astrologija. U njoj Gospodin"
personificira jutarnje zvijezde" - sinove Boje" - i ini da radosno kliu". U svom
nastojanju da Joba uini malenim i sebi pokornim Gospodin daje popis svojih boanskih atributa, ukljuujui i sposobnost da zapovijeda radosnim nebesima:
Zna li vezati lance Plejada, moe li razrijeiti okove Oriona? Izvodi li na vrijeme Mazarot i
vodi li Medvjeda zajedno s njegovom djecom? Zna li zakone neba i uiniti da vladaju zemljom?
(Knjiga o Jobu 38:31-33)

Mazarot je zapravo zodijak. Orion je vana pojava na kozmikoj pozornici, ba

kao i Medvjed. Plejade, Sedam Sestara", od drevnih suvremena sastavni dio mnogih

mitologija i astroteologija, ukljuujui egipatsku, babilonsku, indijsku, grku i meksiku. Prikaz sedam sestara kao sudaca" esta je tema i ponekad se smatralo da su
iziskivale rtvu da bi se umilostivile. Plejade su u judaizmu prisutne vie nego to se
priznaje jer se neki od mnogobrojnih brojeva sedam koji se spominju u Bibliji odnose
upravo na te sestre". Kao to kae Walker:
Plejade je u pretpatrijarhalnom Jeruzalemu vjerojatno predstavljala sveta Menora (sedmerokraki
svijenjak) koja je simbolizirala sedmerostruke Men-horae ili Mjeseeve sveenice, kao to to pokazuju njezine dekoracije enskih genitalija, ljiljana i badema (Izlazak 25:33).9

U Knjizi o Jobu, koja je prepuna nebeskih slika, autor opisuje Gospodina kao
onog koji opie krug oko povrine vode, gdje svjetlost granii s tminom. Stupovi
neba tresu se i dru... ruka njegova probode hitru zmiju." U mitologiji se nebesa
opisuju kao ponor voda", tako da se ovo odnosi na zodijaki krug, koji je opisao ili
iscrtao Bog. Granica izmeu svjetlosti i tmine" je horizont, a drhtavi stupovi neba"
su isti oni koje dri Samson, jarko Sunce". Ruka koja probija hitru zmiju" mogla bi
se odnositi na egipatskog boga Seta, konstelaciju Serpens ili samo nebo. Meutim,
ovaj bi se zadnji dio mogao prevesti i kao iskrivljena zmija" koja ne bjei nego je
oblikuje Gospodinova ruka i oznaava korpiona. O ovom zagonetnom i oito astrolokom djelu koje se pripisuje Jobu Anderson kae: ... itava je knjiga detaljni opis
masonskih ceremonija ili egipatskog masonstva, ili Ozirisova suenja mrtvima..." 10
U Psalmu 19 itamo o nebesima koja pripovijedaju slavu Boju... to nisu govori,
nisu rijei, kojima se glas ne razabire; u sav svijet prodire povik njihov, rije njihova
do na kraj zemlje." Neupuenima to zvui udno - kako to nebesa mogu pripovijedati slavu Boju"? I kako njihov glas" i rijei" prodiru na kraj svijeta bez govora i rijei? Rije za glas" na hebrejskom je pravilno prevedena kao linija". Ta linija ili linije
kozmike su zrake koje dolaze s razliitih planetarnih tijela, linije koje su drevni ljudi
vidjeli kako prodiru i na Zemlju, to im je utjeralo strah od osnivanja kraljevstva
nebeskog na Zemlji" oponaanjem onog to se dogaa na nebu. Anderson objanjava
vanost takvih linija ili zraka:
Medu narodima Istoka uilo se da je sav duhovni ivot doao od Sunca i njegovog magnetskog
sputanja na Zemlju. Nakon to je postalo zemaljsko i boravilo na Zemlji, i poslije brojnih evolucija i razliitih roenja i promjena od minerala, biljki i ivotinja, uspinjanja ili sputanja po ljestvici
[kao Jakovljevi aneli] u skladu s dobrim ili zlim magnetskim zrakama pri njegovim roenjima
i probnim postojanjima, konano se proistilo i intelektualno oplemenilo i taj je gospodar sebe
samoga, isti Ra, ili astralno tijelo konano privueno nazad u grudi svoga oca, Sunca, od kojega
je i poteklo."

Astrologija, ili na grkom astrologos, smatrala se tako rijeju Bojom", to dokazuju pjevajue zvijezde i nebesa koja odailju svoj glas" i rijei" Zemljom.
Psalam dalje kae: Suncu je stvorio ator na njima [nebesima]." Taj ator"
predstavlja svetite ili svetu kuu tovanja. Nebesa su, dakle, pravi Sunev hram,
kao i hram drugih nebeskih tijela. Taj se nebeski hram, meutim, neprestano iznova
stvarao, to se ini i do danas, bez znanja masa.
U Knjizi o Jobu 9 oito je da je Bog boanski arhitekt zodijaka koji je stvorio Medvjeda i Oriona, Plejade i zvijezde juga...". U Amosu 5:8 pak itamo: On, koji je stvorio
zvijezde Plejade i Orion, koji pretvara tamu u jutro i dan potamni u no." Gospodin
gradi u nebu odaje svoje i osniva svod svoj na Zemlji". (Amos 9:6) Hvali ga se zbog
njegove astroloke kreacije: Ti stvori mjesec, da pokazuje vremena i Sunce da poznaje
mjesto zapada svojega." Poput samog Gospodina, i njegove kreacije poput Sunca, mjeseca i neba smatraju se pravima i vjenima, kao to se govori u Psalmu 89:37 i u Danijelu 12:3. Nebeska su tijela tako sluila kao sveti simboli i predstavnici Boga.
Iz tih raznih biblijskih odlomaka jasno je da je Gospodin ne samo graditelj neba,
nego da i uiva u svojim stelarnim kreacijama i mogunosti da njima upravlja. Jasno
je tako i to da astrologija nije zlo, osim ako Gospodin nije zao, to je ideja koju su
podravali gnostici koji su govorili da svatko tko je zaduen za ovaj kaotini i surovi
donji" svijet mora biti nitkov. Meutim, ako je Bog" dobar, tada i njegova" kreacija mora biti dobra, a biblijski pisci jasno daju do znanja da su astrologija i zodijak
kreacija njihova Gospodina".
Iz biblijskih je tekstova ujedno razvidno da se smatralo da zvijezde, mjesec i
Sunce imaju osobnost. Ranokranskog oca Origena ismijavali su heretici" i pogani" jer je tvrdio da su sve zvijezde i sva nebeska tijela iva, razumna bia koja imaju
duu", citirajui pritom Izaiju 14:12 kao dokaz za to i govorei da je Gospodin svim
zvijezdama dao zapovijedi". 12
U Psalmu 147:4 zvijezde imaju imena koja im je dodijelio Gospodin". Da su
biblijski autori bili svjesni konstelacija vidljivo je i iz Izaije 13:10: Zvijezde nebeske
i prilike zvjezdane zaustavljaju svjetlost svoju." injenica da su Hebreji vjerovali da
Sunce i mjesec imaju osobnost i duu oituje se i iz Izaije 24:23: Zacrvenjet e se
mjesec i zastidjet e se Sunce." Sunce i mjesec se ponovno antropomorfiziraju ili personificiraju u Psalmu 148:3, kad se od njih trai da slave Gospodina.
Vanost neba kroz cijeli se Stari zavjet stalno ponavlja, a Sunce i mjesec ak se
smatraju gospodarima" dana i noi, sainjeni od vjene ljubavi" Gospodinove (Psalam 136:9). U Salomonovoj Pjesmi nad pjesmama, koja je zbog svoje otvorene putenosti bila sramotna za bogobojazne krane, Salomon" upotrebljava nebeske slike
kad opisuje svoju voljenu: Tko je ona, koja sja kao zora, lijepa kao mjesec, ista kao
Sunce..." (Pjesma nad pjesmama 6:10)

Sunce i mjesec smatraju se i iscjeliteljima, kao to se govori u Izaiji 30:26 gdje

svjetlost Sunca i mjeseca postaje jaa kad Gospod zavije ranu narodu svojemu i
iscijeli modrice, to ih je zadao". (A sve to Bog koji ljubi"!) Nadalje, medicina i astrologija bile su neraskidivo povezane jer su se lijekovi odreivali ne samo na temelju
simptoma nego i na temelju natalnih karti i drugih astrolokih metoda. Zato su lijenici" i doktori" esto bili i astrolozi, kao i sveenici i proroci. Allegro pojanjava:
Da bi se znale pravilne doze u ovim je sluajevima trebalo uzimati u obzir osjetljivost pacijenta na
djelovanje lijeka, to je moda bilo i najtee od svega. Mnogo je toga ovisilo o sudbi" te osobe koja
mu je zacrtana roenjem, a to je bio imbenik koji je odreivao njezinu osobnost, fiziki izgled,
boju oiju itd. To je mogao znati samo astrolog, tako da je uspjeh medicine ovisio o astrologiji i
astronomskom znanju koje je ona pretpostavljala... Kombinaciju medicinskih i astrolokih vjetina
poznavali su i prakticirali Sumerani i njihovi mezopotamijski nasljednici, kao to nam je poznato
iz njihovih zapisa na klinastom pismu i glasa koji su uivali u ta drevna vremena... Te osobine karaktera i tjelesne grae mogle su se utvrditi uz pomo astrologije, tako da su stari lijenici ujedno
bili i astrolozi. Takav je stari lijenik bio i prorok, proricatelj. Vjetina iscjeljivanja i religija bile su
neodvojive jedna od druge. 13

Biblijski tovatelji Sunca i mjeseca

Moemo, dakle, vidjeti da astrologija uope nije zla" nego sveta znanost, kao to
to u velikoj mjeri priznaju biblijski autori. Ustvari, kao to je reeno, politeisti Hebreji
i Izraeliti tovali su Elohim, Baalim i Adonai, od kojih su mnogi oznaavali aspekte
Sunca, kao na primjer E1 Elion, Svevinji Bog. U Amosu 5:26 postoji redak koji govori
o zagonetnom Kevanu", zvjezdanom bogu" kue Izraelove. Taj zvjezdani bog je El,
Sunce ili Saturn, sredinje Sunce", koje su tovali Hebreji, to se vidi u njihovu abatu
subotom. Kao to je takoer reeno, Jahve ili Iao isto je tako bio bog Sunca. Nadalje,
vidjeli smo ve i da je Salomon u duhu predjahvistikih kultura, na primjer, tovao
Kemoa, moabitskog boga Sunca.
Hebreji su bili i tovatelji mjeseca", tako da su se brojne njihove svetkovine i
blagdani vrtjeli oko mjeseevih gibanja i mijena. Takvo tovanje mjeseca u mnogo
navrata nalazimo u Starom zavjetu (Psalmi 8:13, 104:19; Izaija 66:23), a idovi do
dana dananjeg slave blagdane na temelju lunarnog kalendara. U Izaiji 47 ti se tovatelji mjeseca poistovjeuju s astrolozima, tj. onima ... koji mjere nebo, koji motre
zvijezde, koji proriu svakoga mjeseca mlaaka to e te stii".
idovsko klanjanje nonom nebu vidi se i u nekanonskoj Poslanici Diognetu,
ranokranskom zapisu koji dodatno pokazuje da je astrologija kranima bila vana

jer autor, kojem se oito ne svia to to idovi konzultiraju nebo, ipak ciklus godinjih doba" smatra boanski odreenim":
to se tie toga kako [Zidovi] paljivo prouavaju mjesec i zvijezde za svoje obredno obiljeavanje
mjeseca i dana te dijele boanski odreeni ciklus godinjih doba proglaavajui neke njegove dijelove vremenom za svetkovanje, a druge za oplakivanje...

Kao to moemo vidjeti, Hebreji/Izraeliti su, kao i drugi narodi diljem svijeta,
tovali niz nebeskih koncepata, i s nonog i s danjeg neba. Iz biblijskih tekstova razvidno je i to da su Hebreji bili u vjeitoj nedoumici oko toga tko je doista Gospodin" i
to eli od svojih odabranih" jer ih se u njihovu tovanju nebesa beskonano vue na
sve strane. Kao to pie u Knjizi Jashera, koja se mjerodavnom spominje u Joui 10:13
i Drugoj knjizi o Samuelu 1:18, ali koja je zatakana velikim dijelom zbog svojih oiglednih astrolokih slika, Abrahamov otac Terah imao je dvanaest velikih bogova,
napravljenih od drva i kamena, po dvanaest mjeseci u godini i svaki je mjesec sluio
jednom od njih" (Jas. 9:8). Abram se prikazuje kako najprije tuje Sunce, sve dok ne
zae, a potom mjesec: I Abram je sluio Suncu toga dana i molio mu se... i Abram je
sluio mjesecu i molio mu se cijele te noi" (9:14-17). Abram na kraju shvaa da to
nisu bogovi koji su stvorili Zemlju i ljude, ve sluge Boje..." Ova epifanija ustvari i
nije nita posebno jer je inteligencija gotovo svih kultura u planetarnim tijelima vidjela prisutnost ili prst" Svemoguega. Abraham potom unitava bogove svog oca,
ali Hebreji se ipak nisu odrekli svoje astro teologije s kojom su vjeito bludniili".
Kao to je ve spomenuto, u doba kralja reformatora Joije kraljevi Jude navodno su
strano sagrijeili kad su se predali tovanju neba, iako su njihovi prethodnici za to
isto doivjeli odobravanje:
I odstrani sveenike idolske, koje su bili postavili kraljevi Judini i koji su kadili na visinama u gradovima Judinim i u okolici Jeruzalema, tako i one, koji su kadili Baalu, Suncu i mjesecu, slikama
ivotinjskim i svoj vojsci nebeskoj. (Druga knjiga o kraljevima 23:5)

Ti kraljevi Jude bili su tovatelji Sunca, kao to se jasno kae u Drugoj knjizi o
kraljevima 23:11, kad Joija dade odstraniti konje, koje su bili postavili kraljevi Judini u ast Suncu..".
Oito je da u Starom zavjetu postoji velik broj osoba ili skupina koje se opisuju kao
Gospodin" jer u jednoj se knjizi trai da se nebesa slave kao djelo Svemoguega, ali u
drugima se to isto proglaava idolatrijom. O proturjejima u judeokranskom Svetom
pismu istaknuti slobodni mislilac Robert Ingersoll kae: Da ovjek danas slijedi nauk
Starog zavjeta bio bi zloinac. Da strogo slijedi nauk izloen u Novom bio bi lud."

Ezekiel
Isto tako, da zagonetne odlomke u Ezekielu pokuamo shvatiti doslovno, mogli
bismo poludjeti. Ezekiel ustvari nudi zanimljivo svjedoanstvo o prakticiranju politeizma i astrologije meu Hebrejima/idovima u svom vienju" u kojem ga Jahve vodi
u obilazak gadova" Izraela, koji ukljuuje i posjet jeruzalemskom Hramu i njegovom
dvoru s unutarnjim vratima to stoje prema sjeveru, gdje je stajao kip ljubomore,
koji podrauje ljubomoru". Kip ljubomore" je naravno Jahve, El Qanna, ljubomorni
bog. ini se, meutim, daje ivi Bog" bio ljubomoran ak na svoju sliku, smatrajui
je idolom. Ezekielu se zatim pokazuje rupa u sjevernom zidu dvora, koji probija i
nalazi vrata:
On mi ree: "Ui i vidi opake grozote to ih ine ovdje!" Uoh i pogledah oko sebe. Tu su bile
svakojake slike crva i gmazova. Svi idoli kue Izraelove bili su urezani po zidu unaokolo. Sedamdeset ljudi izmeu starjeina kue Izraelove stajalo je pred njima, Jaazanija, sin afanov, u sredini
njihovoj. Svaki je imao kadionicu svoju u ruci i dizao se gore gust oblak od kada. Tada mi ree:
"Vidi li, sine ovjeji, to ine starjeine kue Izraelove u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer
misle: "Gospod nas ne vidi; Gospod je ostavio ovu zemlju." Tada mi ree: "Vidjet e jo veih
gadova, to ih oni ine."

Vidimo, dakle, izraelske starjeine koji u skrivenoj sobi hrama prakticiraju svoju
tajnu, ezoterinu religiju koja je u biti astroloka. Ovaj afan, Jaazanijin otac, oito
je i ironino bio pisac Hilkija, zadokitski sveenik koji je navodno pronaao" zakon
zbog kojeg je Joija pomahnitao i unitio druge bogove i mjesta na uzvisinama".
Treba spomenuti i da je El Quannin dvor na sjevernoj strani bio rezerviran samo za
zadokitske sveenike, koji su postali Saduceji.
Ezekiel zatim opisuje hebrejske ene na sjevernom ulazu u Hram koje su oplakivale Tamuza, sirijskog/samaritanskog spasitelja/boga Sunca i plodnosti koji je svake godine umirao i uskrsavao. Ezekiela potom vidimo izmeu trijema i rtvenika"
hrama Gospodnjeg" s oko dvadeset i pet ljudi leima okrenutima prema hramu,
licima prema istoku, klanjajui se Suncu na istoku". Takve su, dakle, bile grozote"
kue Izraelove, zbog kojih je ljubomorni/vatreni bog zapovjedio skupini jahvistikih
razbojnika da pokolju Hebreje i do unitenja pobiju starce, mladie, djevojke, djecu
i ene", koji prema jahvistima i njihovim predrasudama nisu vjerovali u ono u to je
trebalo. Ljubomorni/vatreni bog El Qanna stoga je naredio istrebljenje idova i Hebreja koji su tovali drugi Elohim, kao i njihovi oevi prije njih.
Usprkos toj navodnoj mrnji Gospodinovoj" prema takvim grozotama", on
Ezekielu dalje pokazuje zodijaki krug, znameniti krug u krugu" o kojem se toli-

ko muno raspravljalo i tvrdilo, ukljuujui i posljednje tvrdnje da krug predstavlja

svemirski brod. Razoaravajue za sve x-file", Ezekielove alegorije - a Gospodin mu
doista i zapovijeda da govori alegorijski (17:1-2; 24:3) - neto su manje zagonetne
jer krug nije nita tajnovitiji od zodijaka. etiri kerubina" - ovjek, vol, lav i orao
- predstavljaju etiri glavne strane svijeta i etiri elementa - Vodenjak (zrak), Bik
(zemlja), Lav (vatra) i korpion (voda). Walker pojanjava ova stvorenja:
Ezekielovo bie s etiri lica sastavljeno od orla, lava, bika i ovjeka pobono se tumailo kao prorotvo etvorice evanelista. Meutim, originalni biblijski opis kopija je legendarnih asirijskih
kompozitnih udovita koja su predstavljala etiri godinja doba. 14

Biblijski proricatelji i astrolozi

Osim ovih primjera astrologije u Bibliji se moe nai niz referenci na poznate
biblijske likove koji koriste vjetinu proricanja" na svoju i Gospodinovu korist.
Dakako, u sluajevima kad su biblijski autori likovima naklonjeni, te su astroloke i magijske vjetine pozitivne, ali kad ih rabe oni kojima nisu naklonjeni, tada
su zle". Bez obzira na ove predrasude, nema sumnje da su dobri" biblijski likovi
prakticirali magijske vjetine. Ustvari, u najstarijim dijelovima Biblije takvo se
gatanje slavi kao nain komunikacije s Bogom ili proricanja budunosti (Knjiga
postanka 30:27). Engleska rije za proricanje ili gatanje divination dolazi od rijei divine (boanski, boji - op.prev.), to pokazuje da su se te aktivnosti izvorno
smatrale pobonima i nimalo zlima.
Proricanje se smatralo pozitivnim sve do kasnijih knjiga, da bi na kraju bilo grijeh" u Prvoj knjizi o Samuelu, u kojoj izraelitski kralj Saul koristi proricateljicu da mu
zaklinje mrtvace i dozove mu onoga kojeg joj kae". Proricateljica ili ena medij kojoj se Saul pod krinkom obraa protivi se njegovu zahtjevu govorei: Pa ti zna to je
uinio Saul. On je istrijebio u zemlji zaklinjae mrtvaca i vraare. Zato mi podmee
zamku, da me ubije?" Zanimljivo je da je ovaj Saul, ba kao i Saul iz Novog zavjeta,
ozloglaen po progonima ljudi drukije vjere.
Kad opisuju ljude koji su se pridruili Davidu u njegovoj borbi protiv Saula, biblijski pisci zamagljuju okupaciju ljudi iz Isakarova plemena: Od sinova Isakarovih,
koji su razumijevali prilike vremena, tako da su znali to ima da ini Izrael, dvjesta
stotnika i pod njihovim zapovjednitvom svi njihovi suplemenici". (Prva knjiga ljetopisa 12:32) Ti ljudi koji su razumjeli prilike vremena" ustvari su astrolozi i velik ih je
broj. Oito je da su usprkos protivljenjima Izraeliti koristili astrologe da bi znali to
ima da ini Izrael". Iz uestalih je biblijskih opomena usmjerenih protiv tih magijskih

vjetina jasno da je velik broj ljudi u Izraelu i Judi prakticirao astrologiju i proricanje,
kao to se sugerira i u Izaiji 3:2, na primjer, gdje Gospodin" oduzima Judi i Jeruzalemu suca i proroka, vraara i starjeinu". Suci" u Starom zavjetu su i sveenici i
sudski astrolozi. 15
Uz to, premda se u Jasheru prikazuje kako se Abraham okree od Sunca i mjeseca, njegova titula Kaldejca" znaila je njegov status astrologa, a to potvruje i crkveni
povjesniar Euzebije koji je tvrdio da je Abraham pouavao znanost sveenicima iz
Heliopolisa ili Ona". 16

Mojsije i tabernakul
Lik Mojsija stoljeima se izuzetno cijenio. Prouavala se svaka njegova rije i
biljeio svaki njegov korak. Meutim, malo ih je doista razumjelo pravu prirodu
njegova saveza s Gospodinom" koja se pokazuje u ezoterinom i mistinom znaenju Mojsijeva tabernakula, koji je zapravo bio ator Sunca". Cijenjeni idovski
povjesniar Josip, koji je bio lan nekoliko tajnih drutava, pojanjava Mojsijev
tabernakul:
I kad je [Mojsije] naredio da se na stol postavi dvanaest hljebova kruha, time je oznaio jednu godinu podijeljenu na toliko mjeseci. Razgranavi svijenjak u sedamdeset dijelova na umu je imao
Dekane ili sedamdeset podjela planeta. Sedam svjetiljki na svijenjaku odnosilo se na put sedam
planeta... Odjea velikog sveenika izraena od lana oznaavala je zemlju, njezina plava boja nebo,
kao munja u njegovim ipcima i u zvuku zvonia koji je poput grmljavine... Svaki sardoniks na
dugmadi na ramenima velikog sveenika oznaava Sunce i mjesec. to se dvanaest kamenova tie,
bilo da ih shvatimo kao mjesece ili broj znakova u onom krugu koji Grci nazivaju zodijakom,
neemo pogrijeiti.

Dvanaest kamenova, naravno, su plemena ili sinovi" Jakovljevi, koje Josip predstavlja kao konstelacije. 17 Josip takoer izriito govori o drugim aspektima idovske
povijesti" kao astrolokim. Dakle, ovo astroloko ili astroteoloko znaenje Biblije
ve je vrlo dugo poznato. Higgins o tome kae:
... Mojsijeva pria... po miljenju mnogih filozofa, kao i veine ranih idova i kranskih otaca,
sadri mit ili alegoriju - meu njima su Filon, Josip, Papija, Panten, Irenej, Klement Aleksandrijski,
Origen, Grgur iz Nise i Grgur Nazijanski, Jeronim, Ambrozije...18

Jakov, njegovi sinovi i ljestve

Jakov, otac" ovih dvanaest konstelacija ili plemena, je zamjena" (Iakovo), to
je titula za suparnika i Suneva blizanca Seta (ili Setha) nonog neba. Svako je od tih
dvanaest plemena imalo svoj vlastiti totem, boga i simbole vjere izvedene iz Egipta".
Kao to pokazuju biblijski tekstovi, ove skupine nisu ivjele zajedno u miru, nego su
se stalno borile jedna protiv druge i protiv pripadnika drugih skupina oko toga iji je
bog superioran i iji su obredi i simboli boanski nadahnuti i ispravni.
U zodijaku je Jakovljev prvoroeni sin Ruben Vodenjak, prvina snage moje...
uskipio kao voda". Braa" imun i Levi su Blizanci. Juda, lavi", je Lav. Zebulun, koji
prebiva na obali morskoj i luka je spasa brodovima" odgovara Vagi, znaku broda
i arke". 19 Isakar je koat magarac koji lei meu ogradama", to moe odgovarati
znaku Bika, tegleeg konja". O Jakovljevu sinu Danu Anderson kae:
Dan e biti zmija pokraj staze, guja na putu koja e konja ujesti za petu, a njegov e jaha nauznak
pasti." Ovo je... korpion ili zmija i aludira na konstelaciju koja se nalazi do naoruanog konjanika
Strijelca koji pada nauznak u zimski solsticij [Jarca].20

Jakovljev sin Gad je obrnuto od Dag, imena ribljeg boga, i mogue oznaava Ribe.
Za Aera se kae da e imati hrane u izobilju" i stoga odgovara Djevici, hraniteljici ili
jesenskoj etvi. Naftali je putena kouta" i predstavlja Jarca. Josip, kojeg su divlje napali strijelci, je Strijelac. Rahelin sin Benjamin, vuk grabeljivi" koji dijeli plijen" bio
bi Ovan koji dolazi kao lav" i dijeli proljee od zime. Prema Andersonu, Josipovo plodno stablo" koje predstavlja njegove sinove Efrajima i Manaea, moglo bi dijeliti dio
podijeljen meu njima" dvostrukog znaka raka. Sam Josip je, naravno, tuma snova i
znani arobnjak" s arobnim srebrnim peharom" uz pomo kojeg prorie.
Jakovljeve ljestve sa 72 anela koji se po njima uspinju i sputaju predstavljaju 72
dekana, tj. dijelova zodijaka od kojih svaki obuhvaa pet stupnjeva. Istu takvu priu o
Ijestvama nalazimo u indijskoj i mitraistikoj mitologiji, o emu Doane kae:
Slike koje prikazuju takav prizor mogu se vidjeti u umjetnikim djelima koja prikazuju indijsku
mitologiju. Manrice govori o jednoj takvoj i kae:
Ljudske due prikazane su kako se u skladu s opeprihvaenim stavom o sideralnoj metempsihozi
uspinju i sputaju (Ijestvama)."
... A grof de Volney kae:
U Mitrinoj spilji nalazile su se ljestve sa sedam preki, koje su simbolizirale sedam sfera planeta
kojima se due uspinju i sputaju. To su upravo one ljestve iz Jakovljeva vienja."21

Uz sve ovo ime Jakov" je naziv titule sveenika boice Izie, 22 to u potpunosti
odgovara jer je ona Kraljica neba koja vlada nonim nebom, to jest zamjena" Set.

Joua/lsus, sin Nunov

Joua, ili Isus, sin Nuna (ribe") bio je drugi veliki prorok nakon Mojsija, koji
je vodio Izraelite u obeanu zemlju u Jerihonu, utaborivi se najprije kod Gilgala (ili
Galileje). Kao i Jakov, i Joua postavlja dvanaest kamenova koji predstavljaju plemena
i znakove zodijaka. Govori se da je u Jouino doba Sunce zastalo. Dogaaj je to koji je
izazvao brojna nagaanja o tome kako se to i kada moglo dogoditi. U biti, meutim,
to se dogaalo vrlo esto i jo uvijek se dogaa - za vrijeme solsticija, kao to i sam
naziv govori jer znai Sunce stoji", a tada Sunce malo mijenja svoju deklinaciju od
jednog dana prema sljedeem i ini se da stoji na jednom mjestu sjeverno ili juno
od nebeskog ekvatora". 23 Sunce je takoer stajalo i stoljeima prije toga, kad je umro
Krina: 1575. godina prije Krista, nakon smrti Cristne (Boodh sin Deirce), Sunce
se zaustavilo da uje pobono klicanje Arjunino." 24 Ovaj motiv solsticija takoer se
pojavljuje i u kineskoj i meksikoj mitologiji. 25
O Jouinoj knjizi Higgins kae:
Sir William Drummond je pokazao da je veina imena mjesta u Joui astroloka, a general Vallancey da je Jakovljevo proroanstvo takoer astroloko i izravno se odnosi na konstelacije.26

Govorei o Joui i raznim drugim aspektima Starog zavjeta, Higgins saima:

Navodna genealogija u desetom poglavlju Knjige Postanka [od Noe nadalje] slijedi se s mnogo
potekoa. ita se kao genealogija: ona je geografska karta... Ne sumnjam da je Jouina raspodjela
zemalja bila astronomska. Izvedena je po identinom principu kao i egipatska imena koja su, znaju
to svi, davana astronomski ili, rekao bih prije, astroloki. Dvostruko znaenje je jasno... Veinu
imena... nalazimo u mistikom djelu Ezekielovu... U desetom poglavlju [Knjige Postanka] svijet se
dijeli na 72 naroda. Trebalo je mnogo dovitljivosti da se sloe s tonim brojem dodekana na koje
se dijelio veliki krug. 27

Daniel
U znamenitom prizoru u kojem Daniel tumai Kirove i Nabukodonozorove snove implicira se da su drugi koji su nastojali initi to isto bili astrolozi, vraevi i slino,

a Daniel nije. Sasvim suprotno, Daniel je takoer bio astrolog. Otkrivamo i da on nije
povijesna osoba, o emu Walker kae:
Pisci Starog zavjeta nisu voljeli Danite, koje su nazivali zmijama (Knjiga Postanka 49:17). Pa ipak,
prihvatili su Dan-Ela ili Daniela, fenianskog boga proricanja i preobrazili ga u hebrejskog proroka. Njegove arobne moi su bile poput onih danitskih koje su izlazile iz boice Dane i njezinih
svetih zmija. On je sluio kao dvorski astrolog i tuma snova i za perzijskog kralja Kira i za babilonskog kralja Nabukodonozora (Daniel 1:21, 2:1), to upuuje na to da Daniel" nije bilo osobno
ime nego titula, poput one keltske: osoba boice Dane".28

Graham kae: Pria o Danielu preuzeta je iz sjevernosirijske pjesme napisane

prije 1500. pr.n.e.. Njezin junak Daniel bio je sin Ela tj. Boga - izvora hebrejskog Ela.
On je bio moni sudac i zakonodavac, onaj koji se brine za svoj narod. Ova pjesma
0 njemu postala je toliko poznata da su mnoge rase iskoristile njezina junaka kao
model za svoje vlastite." 29
O njegovim vienjima" Larson kae: Oito je da su apokaliptike muke Danielove
1 one opisane u Novom zavjetu prisvojene iz zoroastrijanske literature..." 30 Uz to, premda
se esto smatra da su Danielova proroanstva" bila zapanjujue tona, to je dokaz da je
Biblija nadahnuta Rije Boja, ona su zapravo napisana prema injenicama. Takozvano
proroanstvo u Danielu 9:24-27 koje spominje dolazak pomazanika" s posebno se mnogo ara tumailo kao Isusov dolazak. Meutim, u sljedeem odlomku Daniel otkriva o
kome doista govori - o kralju Kiru. Kir se zapravo naziva Gospodinovim Kristom (pomazanikom)", kao u Izaiji 45:1: Ovako veli Gospodin Kiru, Kristu svojemu..."

Estera
U prii o junakinji Esteri njezina budueg supruga kralja Ahasvera razbjesni ponaanje njegove tadanje supruge kraljice Vati pa sazove vijee mudraca koji su
se razumjeli u povijest, jer je kralj obiavao predlagati sve svoje stvari vjetacima u
zakonu i pravu..." Ti mudraci koji su se razumjeli u povijest" bili su astrolozi, koje
je kralj oigledno smatrao vjetima u zakonu i pravu" i neophodnima na podruju
svoje vlasti. Ova knjiga, meutim, nije povijesna jer je Estera" obrada boice i Kraljice Neba Itar, Aerah, Astarte, Astoret ili Izie, od koje i dolazi englesko Easter
(Uskrs). O Esteri Walker kae:
Zvijezda", hebrejska verzija Itar ili Astarte. Biblijska knjiga o Esteri sekularizirani je elamski mit o
Itar (Esteri) i njenom pratitelju Marduku (Mordokaju), koji polae rtvu bogu Hamonu, ili Amo-

nu (Haman). Jahve se nijednom ne spominje jer su elamski idovi tovali Marduka, a ne Jahvu...
ak i biblijska pria priznaje da Estera-Itar nije bilo pravo ime elamsko-idovske kraljice. Njeno
pravo ime je bilo Hadasa (Estera 2:7).31
Walker nastavlja:
Pria o Esteri alegorijska je pria o zalaganju Itar, koju su Zidovi u to doba tovali, za kralja koji
je trebao biti njezin suprug u ime podanikih idovskih plemena. S ovom se temom ispreplie i
tema obredne rtve. 32

Ahazov sunani sat

U D r u g o j knjizi o kraljevima i u Izaiji kralj reformator Ezekija na s a m r t n o j p o stelji zaziva G o s p o d i n a koji d o d a j e jo 15 godina njegovu ivotu, vrativi sjenu koja
je sila po stupnjevima Ahazova s u n a n o g sata za deset stupnjeva natrag. I vrati se
Sunce u n a t r a g na s u n a n i k u za deset stupnjeva po kojima bijae ve silo." O v a pria
oznaava ispravljanje kalendara kako bi se uskladio s p r o m j e n a m a na nebu. Higgins
pojanjava:
Ciklusi su zahtijevali ispravak nakon nekoliko revolucija i vidimo Izaiju kako vraa sjenu za deset
stupnjeva na Ahazovu sunaniku. To bi znailo nita drugo nego drugi ispravak Nerosa (ciklusa od
600 godina) ili ispravak nekog ciklusa planetarnog tijela kako bi se uskladio s nekim drugim. U kineskim ljetopisima, tonije ljetopisima kineskih budista govori se da se za vladavine cara Yaua (ime je
upadljivo s obzirom da se radi o imenu idovskog Boga) Sunce zaustavilo deset dana, to vjerojatno
znai deset Izaijinih stupnjeva, pri emu stupanj odgovara jednoj godini, 360 stupnjeva i 360 dana.33

Debora
Velika biblijska proroica D e b o r a takoer je astrologinja koja se slui zvijezdama
da porazi Siserinu vojsku: S n e b a se bore zajedno zvijezde, vojuju protiv Sisere sa
svojih staza." (Suci 5:20) Naravno, p o p u t Daniela, Estere i drugih, D e b o r a je b o a n stvo iz starijih vremena, predstavljeno kao ljudsko bie:
Pela matica", vladarica Izraela u razdoblju matrijarhata, istog imena kao i Boica inkarnirana u
ranim mikenskim i anatolijskim vladarima kao ista Pela Matica"... Biblija ju je nazivala proroicom" ili sutkinjom" kako bi se prikrila injenica da je bila jedna od vladajuih matrijarha
prethodnog doba (Suci 4:4).34

Osim biblijskih tekstova postoje izravni dokazi o idovskom sluenju astrologijom u svitcima pronaenima na Mrtvom moru, tonije u Horoskopima" koji potjeu iz prvog stoljea prije nove ere. Ti su horoskopi slini onima koji se koriste danas,
ali kombiniraju astrologiju s fizionomijom, odnosno prouavanjem crta lica i fizikih
karakteristika. Horoskopi s Mrtvog mora u biti izgledaju kao obrasci po kojima se
odreuje tko e biti dobar", a tko lo" ovjek, a ne kao skup parametara za odreene
pojedince. Uz to, kao to govori Zecharia Sitchin:
Jo prije u ovom stoljeu arheolozi su u Galileji, u sjevernom Izraelu, otkrili ostatke sinagoga
koji potjeu iz desetljea i stoljea odmah nakon to su Rimljani unitili Drugi hram u Jeruzalemu 70. godine n.e.. Na njihovo iznenaenje, zajednika karakteristika tih sinagoga bilo
je ukraavanje njihovih podova zamrenim mozaikim uzorcima koji su ukljuivali znakove
zodijaka. 35

Astrologija u Novom zavjetu

Meutim, biblijski astroloki motivi ne zavravaju sa Starim zavjetom jer je i
Novi zavjet astroteoloki tekst. Iako su biblijska i kranska osuivanja astrologije
glasna i histerina, od poetka evanelja nailazimo na astrologiju jer su tri mudraca" ili maga" koji su uz pomo zvijezda pronali djetece u jaslama astrolozi. O tom
dogaaju ben Yehoshua kae:
Treba napomenuti da je sredite astrolokog praznovjerja u Rimskom Carstvu bio grad Tars u Maloj Aziji - mjesto odakle potjee legendarni misionar Pavao. Ideja da je posebna zvijezda navijestila
roenje Isusovo i da je u trenutku njegove smrti dolo do pomrine Sunca tipina je za astroloko
praznovjerje u Tarsu.

Nadalje, u Ivanovu evanelju 14:2 Isus kae: ,,U kui Oca mojega mnogo je prostorija" to se prevodi i kao mnogo stanova". Walker objanjava:
Izvorno znaenje tih stanova glasi mjeseeve kue" tj. zodijake konstelacije kroz koje je Boica
Mjeseca prolazila na svom mjesenom putu. 36

Te je kue, dakako, mogue primijeniti i u prii o Suncu. Kao to Pavao kae

u Prvoj poslanici Korinanima 15:41, otkrivajui svoje astroteoloko razmiljanje:
Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde
razlikuje u sjaju."

U evaneljima Isus spominje razliita doba", koja su ustvari podjele koje

tvore precesiju ekvinocija. Kao to je Mojsije stvoren da uvede doba Ovna, tako
je i Isus uveden da slui kao Avatar doba Riba, to je razvidno iz obilja slika povezanih s ribama koje se pojavljuju u itavoj evaneoskoj prii. Taje zodijaka veza
toliko zatakavana da ljudi sa simbolom ribe na zadnjem dijelu svojih automobila nemaju pojma to on predstavlja iako im se lae da predstavlja ICHTHYS",
anagram Isusa Krista, Sina Bojeg, Spasitelja", kao i grku rije za ribu" (gr.
ix6uc; - ichthys). Ostaci simbola iz prethodnog doba Ovna mogu se pronai u
prikazima Isusa kao Jaganjca", ukljuujui i Agnus Dei" ili Jaganjca Bojeg".
Uz to, Isus spominje precesiju ekvinocija ili promjenu doba kad svojim uenicima, koji ga pitaju kako da se pripreme za Pesah, odgovara: Kad uete u grad,
namjerit ete se na ovjeka koji nosi krag s vodom. Poite za njim u kuu u koju
on ue..." (Lk. 22:10) Ovaj znameniti, ali zagonetni odlomak odnosi se na kuu"
ili doba Vodenjaka, Vodonoe, a Isus svojim uenicima govori da uu u njega.
Nadalje, gornja soba" u koju Isus alje svoje uenike da priprave" isto je to i
gornje odaje u nebu" koje nalazimo u Amosu.
Da su stari ljudi, ukljuujui krane, bili vrlo svjesni astrologije i njezina utjecaja jasno je ne samo iz kanonskih biblijskih tekstova nego i iz onih koji nisu dospjeli
u zavrnu verziju. Na primjer, nekanonska Barnabina poslanica (oko 100.-120. n.e.)
govori o dvije tisue godina starom eonu, oito mislei na ekvinocijska razdoblja, a
autor Prve Klementove poslanice takoer izraava svoje poznavanje astrologije, kao
i svoju ljubav prema njoj:
Nebesa se gibaju po Njegovu vodstvu i mirno mu se pokoravaju. Dan i no prelaze put koji im je
On zadao, ne ometajui se pritom meusobno. Sunce i mjesec i rasplesane zvijezde po Njegovu
nalogu skladno krue u granicama koje su im zadane i izvan njih ne prelaze. Zemlja, da ispuni
volju Njegovu, raa plodove u svoja doba, dajui hranu koja obilno snabdijeva i ljude i zvijeri i sva
iva bia kojih na njoj ima, ne radei neslogu i ne mijenjajui nita to je On odredio.

Gnostici kao najraniji krani" takoer su bili astrolozi, a njihovi tekstovi su

prepuni astrolokih slika i motiva. Gnostici su razvili stoljetni koncept po kojem su
nebeska tijela vodilje i razine kroz koje due moraju proi poslije smrti, neke odraujui pokoru u privremenom paklu, a ostale odlazei izravno u mir ili nebo". Kao
to kae Allegro:
Za gnostike su tako, ba kao i za religioniste diljem svijeta, nebeska tijela bila proeta boanstvom
i tovana su kao aneoska tijela.37

Gnostici su takoer znali za alegorijsku i astroteoloku prirodu Kristova ivota",

kao to priznaje kranski otac Irenej; ona je bila u samoj sri njihova osporavanja
historijskog" Krista. Kao to kae Graham:
Irenej je rekao: Gnostici su doista ustvrdili da su sve nadnaravne pojave o kojima se tvrdi u evaneljima ekvivalent onoga to se zbiva gore.38

Astroloke slike bile su osnovna razlika izmeu gnosticizma i kranstva i glavni

razlog zato se gnostike pobijalo, a njihove tekstove unitavalo ili sakatilo.
U kanonskom Svetom pismu nalazimo brojne astroloke reference koje nisu jasne
kao ove koje ovdje obraujemo. Ono to jest jasno je da Hebreji i krani nisu bili nita
osloboeniji" od astrologije od bilo kojih svojih suvremenika ili prethodnika, iako su
ti prethodnici, kao na primjer Kaldejci i Babilonci, openito bili upueniji i izueniji
u astrolokim vjetinama. Karl Anderson, autor djela Astrology in the Old Testament,
naziva Bibliju najveim od svih astrolokih djela...".39 Jordan Maxwell s time se slae:
Biblija nije nita drugo nego najvea astroloka i astronomska pria ikad ispriana. Ona je ista
astrologija, utemeljena na zodijaku. injenica je da ako si uspjeno rijeio zadatak, otkrit e da je
Biblija ista astroteologija, tovanje Bojeg neba.40

Astrologija nije nita gora" od neba i nebeskih tijela, za koje su biblijski pisci
tvrdili da su boanske emanacije Velikog Arhitekta. Objede o astrologiji nisu samo
pokazatelj neznanja, nego je stav da je njenim pobornicima nedostajalo znanja ili ih
je na stranputicu zaveo davao isto tako i znak kulturolokih predrasuda jer se astrologija cijenila i upotrebljavala u brojnim zemljama diljem svijeta. Stari su narodi zapravo stalno iznova prikazivali nebesa, a to je prikazivanje naposljetku literalizirano
i karnalizirano kao Plan Krist.

Wheless, FC, 164.

Higgins, I, 691.

Walker, WEMS, 287.

Higgins, I, 207-8.

Higgins, 1,559.

Pike, 266.

Higgins, II, 270.

Higgins, 1,423; II, 136.

Walker, WEMS, 804.

10

Anderson, 113.

" Anderson, 20.

12

Wheless, FC, 150-1.

13

Allegro, SMC, 31-5.

14

Walker, WEMS, 401.

15

Anderson, 105.

16

Higgins, 1,85, 593.

"Jackson, 151; A. Churchward, 348.

18

Higgins, 1,34.

19

Anderson, 66.

20

Anderson, 66.

21

Doane, 45.

22

Anderson, 66.

23

Webester's.

24

Higgins, 1,197.

25

Doane, 91.

26

Higgins, 1,370.

27
26
29

Higgins, 1,265.
Walker, WEMS, 207.
Graham, 256.

30

Larson, 99.

31

Walker, WEMS, 286.

32

Walker, WEMS, 829.

33

Higgins, 1,197.

34

Walker, WEMS, 217.

35

Sitchin, WTB, 183.

36

Walker, WDSSO, 144.

37

Allegro, DSSCM, 112.

38

Graham, 354.

39

Anderson, 10.

40

The Naked Truth".

Veliki Arhitekt Univerzuma, francuski rukopis iz 13. st.

(Mysteries of the Past.)

Zodijak s 12 znakova i etiri kardinalne toke.

Mozaik s poda sinagoge u Bet-Alfi, Galileja, 1.-2. st. pr.n.e./n.e.
(Sitchin, WTB)

10

... nema nita novo pod Suncem. (Propovjednik 1:9)

Kroz stoljea drevni ljudi nisu samo promatrali kretanja nebeskih tijela ve su ih
i personificirali i stvarali prie o njima koje su se obnavljale na Zemlji. Iz ovog je politeistikog, astrolokog ozraja iznikao Plan Krist ili najvea pria ikad prodana (igra
rijei iz podnaslova engleskog izvornika ove knjige - The Greatest Story Ever Sold ; op.
prev.), a to je pria iz evanelja, koja je astroteoloka, nepovijesna i sadri mitove koji
se eonima nalaze na Zemlji. Kranska religija, stvorena i potkrjepljivana pomou
krivotvorenja, prevare i sile ustvari je astroteoloka, a njen utemeljitelj pripada mitu,
a temelji se na tisuljeima promatranja kretanja i meusobnih odnosa Zemlje i nebeskih tijela, od kojih je jedno od najomiljenijih, razumljivo, bilo Sunce.
Sunce je imalo vanu ulogu u priama gotovo svake kulture svijeta. Na mnogim
se mjestima i u mnogim vremenskim razdobljima smatralo najvidljivijim znakom
boanskog i najmonijim izvorom Duha. Smatralo se prvim entitetom u Praznini"
i praocem ivota i materije. Sunce je predstavljalo i Arhetipskog ovjeka jer se na
ljudska bia gledalo kao na solarne entitete". Osim to je bilo simbol duha jer izlazi i
zalazi, Sunce je bilo i dua svijeta" koja znai besmrtnost jer vjeno uskrsava nakon
to umre" ili zae. Smatralo se i da proiava duu, kao to je ve spomenuto. Najkasnije, dakle, od egipatskog doba pa sve do gnostikih krana u Suncu se, kao i u
Mjesecu i drugim nebeskim tijelima, vidjelo vodia" u ivot nakon smrti. Gnostiki
zoroastrijanci smatrali su ga Arhimagom, najplemenitijim i najmonijim predstavnikom boanske moi, koji stie kao Osvaja s vrha stranog Alborja da zavlada
svijetom koji osvjetljuje s Ormuzdova prijestolja". 1 Davno prije kranske ere Sunce
je bilo poznato kao Ormuzdov Sin", Posrednik", dok je njegov protivnik Ahriman
predstavljao tminu koja je dovela do ovjekova pada. 2
Sunce se smatralo Spasiteljem svijeta" jer je svojim izlaskom donijelo svjetlost
i ivot Planetu. tovalo ga se jer je od njega klijalo sjeme te tako davalo svoj ivot za

rast biljaka. Stoga se smatralo da se rtvuje da bi darovalo plodnost i vegetaciju. Sunce

je duh uvar sve vegetacije",3 kao i bog uzgoja i ovjeanstva. Kad ono zimi umre",
umire i vegetacija da bi u proljee ponovno uskrsla". Prvi plodovi, vinova loza i ito,
smatrali su se simbolima njegove snage i nudili su mu se u posebnim obredima kao
luonoi. Za solarne junake i bogove govorilo se da su i uitelji jer je agrikultura,
znanost koja se razvila iz astronomije, oslobodila ovjeanstvo i omoguila mu da se
okrene drugim stvarima osim hrani, primjerice kao to su znanost i umjetnost.
Razliite personifikacije Sunca predstavljaju sliku plodnosti koja ovjekovjeuje
i pomlauje svijet".4 Sunce je pritom bilo falus, ili lingam, a mjesec vulva, ili yoni,
odnosno muki i enski generativni princip pokretai cjelokupnog ivota na Zemlji.
Misteriozni Jahin i Boaz u mitu su dva stupa Nebeskog hrama i oznaavaju Sunce i mjesec. 5 O odnosu izmeu Sunca i mjeseca Hazelrigg dodaje: Sunce se moe
usporediti sa icom kroz koju se elektriki prenose planetarne poruke, a lunama vlaga njena je izolacija".6
U drevnom svijetu svjetlost je izazivala strahopotovanje, a sposobnost Suneve
svjetlosti da potie biljke na rast smatrala se arobnom i udesnom. Svjetlost je bila
toliko posebna da pisac Propovjednika ushieno govori: Slatka je svjetlost i godi
oima vidjeti Sunce." Mi znamo da nije ugodno za oi gledati izravno u Sunce, ali ga
je ugodno promatrati kako ujutro izlazi, donosei svjetlost i ivot. Sunce je uistinu
lice boanskog" u koje je nemogue gledati.
Sunce je, dakle, bilo od iznimne vanosti drevnim ljudima, i to toliko da su tisuljeima diljem svijeta razni narodi gradili Suneve hramove i spomenike te osnivali itave
religije sa sveenicama i sveenicima Sunca, sloenim ritualima i drugim elementima.
U tim je religijama sadran sveprisutni mit, uzorak ih arhetipska pria koja personificira nebesa i Zemlju te stvara dramu o njihovu meusobnom odnosu. Umjesto da bude
samo zabavna ali beskorisna bajka", kakvima se mitovi pogreno smatraju, ovaj je mit
stvoren da s narataja na narataj prenosi informacije od kljune vanosti za ivot na
Zemlji, tako da ih ljudi ne moraju uvijek iznova uiti, nego da mogu napredovati. Bez
znanja, odnosno gnoze, o nebeskom mitu ljudska bi vrsta jo uvijek ivjela u spiljama.
Nebeski mit sloen je jer se solarni mit ispreplie s lunarnim, stelarnim i terestrijalnim. Osim toga, razni su nebeski igrai u njega uvedeni kasnije od ostalih i mnogi
su od njih preuzeli nove uloge kako se fokus premjetao sa zvijezda na mjesec, na
Sunce, na druge planete i nazad. Na primjer, Hor nije samo Sunce nego i sjeverna polarna zvijezda, a njegov brat blizanac i protivnik Set ne predstavlja samo tminu, nego
i junu polarnu zvijezdu. Kako vrijeme prolazi i nebo se mijenja, kako s precesijom
ekvinocija i godinjim kretanjem Sunca kroz zodijak i dnevnim kroz njegove kue",
tako i s kataklizmom, znaajke planetarnih tijela u mitu takoer doivljavaju promjene. Uz to, ukljuivanjem mjeseevih faza u mit on postaje jo sloeniji:

Mjesec je, ba kao i Sunce, stalno mijenjao put kojim putuje nebesima, vjeito se gibajui u raznim
smjerovima izmeu gornje i donje granice zodijaka. Te njegove razliite pozicije, mijene i aspekti,
kao i odnosi sa Suncem i konstelacijama bili su bogat izvor mitolokih pria.7

Kao primjer sloenosti ovog mita moe posluiti pria o Kraljici Neba", boici
Izidi, Horovoj majci, koja nije samo mjesec koji odraava Sunce, nego izvorna stvoriteljica i konstelacija Djevice. Kao mjesec, ona je ena odjevena u Sunce, a kao Djevica,
ona je Suneva majka. Ujedno je i Stella Maris, Zvijezda mora", jer upravlja plimom i
osekom, to je injenica o Mjesecu koja je poznata ve eonima, kao i injenice o Zemlji
kao okruglom planetu i heliocentrinosti Solarnog sustava: i opet znanje koje nikad nije
izgubljeno" pa ponovno otkriveno", kao to se to popularno prikazuje.
Sunce i mjesec predodreeni su da budu jedno bie u nekim kulturama, a blizanci u drugima. Kad bi se dogaale pomrine, govorilo se da se mjesec i Sunce sjedinjuju da stvore manje bogove. Na taj je nain panteon nastavio rasti.
Iako se sada openito smatra mukim", Sunce se na nekim mjestima smatralo
i enskim", izmeu ostalog na Aljaski, u Anatoliji, Kanaanu, Engleskoj, Njemakoj,
Indiji, Japanu, Sjevernoj Americi i Sibiru. Sunevu ensku stranu je, dakako, odbacivala i potiskivala vlast patrijarha. Kao to kae Walker:
Narodna europska predaja obino je Sunce prikazivala kao muko, a Mjesec kao ensko, u prvom
redu kako bi naglasila da je njegova" svjetlost snanija, a da ona" sja samo kao odraz njegove
slave, to je bilo simbolino za poziciju ena u patrijarhalnom drutvu. Meutim, u orijentalnim i
pretkranskim sustavima Sunce je esto bilo boica.8

Kad se ovoj sloenosti pribroji i aspekt plodnosti bogova i boica vinove loze i
ita - zajedno sa seksualnim slikovnim prikazima koje nalazimo u svim mitologijama
i religijama -moemo razumjeti zato je sve to bilo toliko teko razjasniti.

Zodijak
Kako se ovaj mit razvijao, s vremenom je poprimio oblik dramske igre, s popisom likova koji ukljuuje 12 odjeljaka neba koje nazivamo znakovima ili konstelacijama zodijaka. Simboli koji oznaavaju ovih 12 nebeskih pregrada, od kojih svaki
iznosi 30, nisu se temeljili na samom izgledu konstelacija, ve simboliziraju aspekte
Zemaljskog ivota. Drevni su ljudi tako mogli uklopiti te Zemaljske aspekte u mit i
projicirati ih na taj opevani nebeski ekran.
Ovi su se zodijaki znakovi razlikovah od mjesta do mjesta i od razdoblja do
razdoblja u desecima tisua godina koliko se nebo promatra, i to iz niza razloga,

ukljuujui promjene na nebu koje donosi precesija. Na primjer, korpion je ujedno i

orao. Teko je utvrditi sva njihova podrijetla, ali zodijaki znakovi ili totemi koje danas poznajemo moda su smiljeni na sljedee naine, na temelju formule stanovnika
sjeverne hemisfere:

Ovna se prikazuje kao Ovna/Janje jer su mjeseci oujak i travanj vrijeme u

godini kad se janjad rada.
Bik je tu zato to su travanj i svibanj razdoblje oranja i obrade zemlje.
Blizanci nose taj naziv po Kastoru i Poluksu, zvijezdama blizankama u toj
konstelaciji, i zato to su svibanj i lipanj vrijeme kad Sunce raste" i udvostruuje se" i dosee najveu jakost.
Nakon to Sunce dosegne vrhunac u ljetnom solsticiju, u lipnju i srpnju poinje se smanjivati u Raku. Zvijezde nose taj naziv jer se rak povlai unatrag".
Lav nosi taj naziv jer bi za vruina u srpnju i kolovozu lavovi u Egiptu dolazili iz vrue pustinje.
Djevica, izvorno Velika Majka Zemlja, je Djevica Sakupljaica sa snopom
penice" i simbolizira kolovoz i rujan kao doba etve.
Vaga u rujnu i listopadu oznaava jesenski ekvinocij kad su dan i no opet
jednako dugi.
korpion nosi to ime zato to su se u pustinjskim predjelima jake oluje u listopadu i studenom nazivale korpionima" i zato to to doba u godini klevee" Sunce koje poinje slabiti.
Osvetoljubivi" Strijelac zadaje ranu Suncu i slabi ga u studenom i prosincu
kad se primie svom zimskom solsticiju.
U Jarcu oslabljeno Sunce susree prljavog i zloslutnog Jarca" koji u prosincu
i sijenju odvlai solarnog junaka.
Vodenjak je Vodonoa jer su sijeanj i veljaa vrijeme zimskih kia.
Ribe su simbol ove konstelacije jer su veljaa i oujak doba kad se otapajui
led razbija i kroz njega vade utovljene ribe. 9

Pria o nebu bila je od tolikog znaenja za drevne ljude da su bili iznimno usredotoeni na nju, a ivoti su im se vrtjeli oko nje. Kao to smo vidjeli, meutim, nebo nisu
tovali samo takozvani pogani nego i biblijski narodi, ukljuujui Izraelite, ije su ime
i razni Elohim takoer bili zvijezde i aspekti solarno-nebeskog mita. U Bibliji Hebreji
i kraljevi Jude" tuju Sunce u razliitim oblicima koje se otvoreno personificira i proima boanskim i etikim osobinama, kao u Ponovljenom zakonu: A koji te ljube da
budu kao Sunce kad izlazi u sili svojoj". U cijelom Starom zavjetu vana se djela ine

kad se ugleda ovo Sunce", pred Suncem" ili pod Suncem", to pokazuje prastaro vienje Sunca kao Bojeg zamjenskog znaka, suca ili oka". Toliko je vana bila Suneva
kugla da je uvijek postojala velika zabrinutost da e Sunce zai prorocima".
U Psalmu 113:3 odabranima se savjetuje da slave Gospodina od istoka sunanoga do zapada". U Psalmu 85:11 itamo Vjernost e niknuti iz zemlje, a pravda e
gledati s neba." U Psalmu 84:11 stoji: Jer je Bog, Gospod, Sunce i tit". U Psalmu
68:32 vjernicima se govori da slave Jaha, koji jae nebesima, nebesima iskonskim...
ije velianstvo stoluje nad Izraelom i ija mo je u oblacima", ba kao to je reeno o
sveprisutnom solarnom junaku.
U Psalmu 72:17 itamo: ,,U vijeke neka traje ime njegovo! Dok je Sunca, neka
ime njegovo traje", a u Malahiji 1:11: Jer od istoka Sunca do zapada njegova veliko e
biti ime moje medu narodima". Ne kae se da e ime Gospodnje biti veliko nakon zapada Sunca, tijekom noi, jer njegovo ime" Iao, Jah, JHWH i tako dalje, kao to smo
vidjeli, je Sunce. Dakle, hebrejsko tovanje Sunca je oigledno, ali pria o solarnom
junaku nalazi se i na brojnim mjestima u Starom zavjetu. Te su prie, meutim, skrivene pod krinkom karnalizacije i historicizacije. I doista, Sunce je bilo toliko vano
drevnim narodima, ukljuujui i Izraelite, da su stvorili Sunevu knjigu", Helio Biblio" ili Svetu Bibliju",10 iji se original moe pronai u mitovima kodiranim u kamenu i prii diljem starog svijeta tisuljeima prije sastavljanja judeokranske Biblije.
Rije Biblija" dolazi od imena grada Biblosa u Feniciji, grada Velike Majke. Walker pojanjava: Biblije su dobile naziv po njezinu gradu jer su najstarije knjinice
bile smjetene uz njezin hram." 11 Kao to je spomenuto, judeokransku Bibliju napisalo je vie ruku, preraivana je mnogo puta i sadri nebrojene pogreke i netonosti. Predstavlja preradu drevnih legendi i mitova zbog ega nije nepogreiva Rije
Boja". Takva je", kae Graham, 'otkrivena istina u Bibliji - mitologija drugih rasa,
osnova kojih je kozmologija." 12 Kozmologija ili nebeski mit zapravo se stoljeima
skrivao od masa kako bi se vladajuoj eliti priskrbili bogatstvo i mo. Njihovi urotniki sveenici-kraljevi vladali su svojim carstvima oduvijek znajui za njih i tako
dominirali svojim slugama".

Sunce Boje
U Sunevu knjigu ili Svetu Bibliju uklopljena je - zahvaljujui iznimnoj vjetini
sveenstva - najkonsolidiranija verzija nebeskog mita ikad sastavljena: pria o Sinu
Bojem". Kao prvo, vidjeli smo da je bog" Sunce. Drugo, u Knjizi o Jobu 38 zvijezde
se nazivaju sinovima Bojim", to znai da bi jedna zvijezda bila sin Boji", kao i
sin Sunca". Dakle, sin Boji je Sunce Boje. Solarni mit zapravo objanjava zato su

prie o sinovima Bojim koje smo prethodno prouili toliko sline, uvijek s bogoovjekom kojeg se razapinje, koji uskrsava, ini uda, ima 12 uenika itd. Naime, te su
prie zapravo zasnovane na kretanju Sunca nebom. Drugim rijeima, Isus Krist i drugi iz kojih se on izvodi personifikacije su Sunca, a evaneoska pria je tek ponavljanje
mitoloke formule koja se vrti oko gibanja Sunca nebom.
Na primjer, mnogim razapetim bogoljudima diljem svijeta roendan tradicionalno pada 25. prosinca (Boi"). Taj je datum odreen jer su drevni ljudi shvatili da
(iz geocentrike perspektive na sjevernoj hemisferi) Sunce svake godine silazi prema
jugu sve do ponoi 21. prosinca, zimskog solsticija, kad se prestaje gibati juno na tri
dana, a zatim ponovno zapoinje svoje kretanje prema sjeveru. Ti su ljudi ustvrdili da
tijekom tog vremena Sunce Boje" umire na tri dana i da se ponovno rada" nakon
ponoi 24. prosinca. Sve te mnogobrojne razliite kulture stoga su s velikom radou
slavile roendan Sunca Bojeg" 25. prosinca. Glavne karakteristike Sunca Bojeg"
su sljedee:

Sunce umire" na tri dana na zimski solsticij da bi se ponovno rodilo ili uskrslo 25. prosinca.
Sunce Boje je roeno od djevice", pri emu se misli i na mladi (djevianski") mjesec i na konstelaciju Djevice.
Roenju" Sunca prisustvuje sjajna Zvijezda" (ili Sirijus/Sotis ili planet Venera) i Tri kralja" (tri zvijezde u Orionovu pojasu).
Sunce u zenitu, u podne, nalazi se u kui ili nebeskom hramu Svevinjega";
zato zapoinje posao Oca" u dobi" od 12 godina. Maxwell kae: ,,U tom
trenutku sav je Egipat upuivao molitve 'Svevinjem' Bogu!" 13
Sunce ulazi u svaki znak zodijaka pod 30 pa zato i Sunce Boje" zapoinje
svoju slubu u dobi" od 30 godina. Hazelrigg tumai: ... Sunce vidljivog
neba pomaklo se prema sjeveru za 30 i stoji pred vratima Vodenjaka, Vodonoe, ili Ivana Krstitelja mistike planisfere i ovdje zapoinje sluba u Palestini..." 14
Sunce je Drvodjelja" koji pravi svoje dnevne kue" ili dvanaestosatne
odjeljke.
Sunevi sljedbenici" ili uenici" su 12 znakova zodijaka kroz koje Sunce
mora proi.
Sunce se pomazuje" kad mu zrake uranjaju u vodu. 15
Sunce pretvara vodu u vino" stvaranjem kie, dozrijevanjem groa na vinovoj lozi i vrenjem groanog soka.
Sunce hoda po vodi", pri emu se misli na njegov odraz. 16
Sunce umiruje more" dok spava u nebeskoj lai". 17 (Mt. 8:23-27)

Kad se Sunce svake godine ili svakog mjeseca ponovno rodi, ono donosi
ivot solarnoj mumiji", svom bivem sebi, podiui ga iz mrtvih.
Sunce trijumfalno jae magarca i njegovo mlado" i ulazi u Grad Mira" kad
zae u znak Raka, koji sadri dvije zvijezde koje se nazivaju magariima", i
dosegne svoju puninu. 1 8
Sunce je Lav" kad je u znaku Lava, najvrelijem dobu godine, koje se zove
prijestolje Gospodinovo".
Sunce izdaje" konstelacija korpiona, klevetnika", u doba godine kad solarni junak gubi svoju snagu.
Sunce se razapinje" izmeu dva lopova: Strijelca i Jarca.
Sunce visi na kriu, to oznaava njegov prolazak kroz ekvinocije, a proljetni
ekvinocij je pritom Uskrs.
Sunce se pomrauje kad umire": Solarni bog kao bog veeri ili jeseni bio je
patniko, umirue Sunce ili mrtvo Sunce sahranjeno u donjem svijetu." 19
Sunce nesigurno istupa" na zimski solsticij, ne znajui da li da se vrati u
ivot, tj. uskrsne i u njega sumnja njegov blizanac" Toma.
Sunce je s nama u sve dane do svretka svijeta" (Mt. 28:20), to se odnosi na
doba precesije ekvinocij a.
Sunce je Svjetlost svijeta" i dolazi na oblacima i svako e ga oko vidjeti".
Sunce koje izlazi ujutro je Spasitelj ovjeanstva".
Sunce nosi krunu (krunu od trnja" ili aureolu).
Sunce su zvali Sinom Nebeskim (Bojim)", Svevideim", Tjeiteljem", Iscjeliteljem", Spasiteljem", Stvoriteljem", uvarom", Gospodarom svijeta",
Darovateljem svakodnevnog ivota".20
Sunce je Boja Rije ili Logos.
Svevidee Sunce ili Boje oko" smatralo se sucem za sve ive i mrtve koje se
vratilo na Zemlju na bijelom konju". 21

A. Churchward opisuje sloenu, ali poetinu nebesku mitologiju Egipana, koja

se razvila oko temeljnog mita prije kranske ere:
Sunce se nije smatralo ljudskim kad je Sunevu silu u osvit dana predstavljao Atum s licem lava,
plamen pei vatrena zmija Uati, Duu njegova ivota Sokol, Ovan ili Krokodil. Nijedna ljudska
figura nije personalizirana u egipatskoj mitologiji sve dok stariji Hor, Har-ur u solarnom kultu nije
prikazan kao dijete na mjestu teleta ili janjeta, ribe ili izdanka biljke papirusa... U ovom kultu Izida
zauzima mjesto Hator kao Majke-Mjeseca, roditeljice svjetla u podzemnom svijetu. Mjesto spajanja s Bogom-Suncem i ponovnog oploivanja od njega bilo je u podzemlju, kad bi postala ena
odjevena u Sunce. Na kraju lunacije stari bi Mjesec umirao i postajao le. Ponekad se prikazuje

kao mumija u podzemnom svijetu i tamo ga oivljava Bog-Sunce, pri emu to solarno oploivanje
Mjeseca predstavlja Majku, nakon ega ona raa dijete svjetla, boanstvenog bogalja", koje je
zaeto u tmini. 22

Massey daje jo jedan opis,tog mita, o Horu, koji je, kao i Baal, bio Sunce u
doba Bika:
... dijete Hor, koje se spustilo u Had kao napaeno Sunce da umre na zimski solsticij i preobrazi se,
ponovno ustane i vrati se u punoj svojoj slavi i snazi za ekvinocij na Uskrs. 23

Kao to smo vidjeli, pria o Isusu je posve identina solarnom mitu o Horu u
mnogo vanih pojedinosti. Higgins kae:
Pria o Suncu... je pria o Isusu Kristu. Sunce se raa 25. prosinca, to je i roendan Isusa Krista.
Prvi i najvei zadatak Isusov njegova je pobjeda nad zmijom, naelom zla, odnosno avlom. U
svom prvom zadatku Herkul je zadavio zmiju, kao i Cristna, Bakho itd. To je Sunce koje trijumfira
nad silama pakla i tame, i kako raste postaje sve monije sve dok se ne razapne na nebu ili ukrsti u
obliku kria (po Justinu Mueniku) kad doe iznad ekvatora na proljetni ekvinocij.24

U Knjizi Malahijinoj 4:2 JHWH kae: Za vas koji se bojite mog imena, Sunce
pravde dizat e se donosei iscjeljenje u svojim zrakama." Tko je to 'Sunce pravde
koje donosi iscjeljenje u svojim zrakama? Knjiga Malahijina posljednja je knjiga Starog zavjeta, ove su rijei jedne od posljednjih u toj knjizi i izravno uvode u priu o
Isusu, kojeg su crkveni oci doista zvali Suncem pravde". Malahijino Sunce pravde
koje izlazi i nosi iscjeljenje u svojim zrakama" ustvari je spasonosna svjetlost koja
dokida tminu noi, dnevno uskrsnue zore i roenje Sunca novog doba, koje je karnalizirano i historicizirano u liku Isusa Krista. Kao ama", to je hebrejska rije
za Sunce i ime babilonskog boga Sunca, Malahijino Sunce pravde je i Salomonov
moabitski bog Kemo, koji je isto to i ama na hebrejskom, to je vrlo ironino s
obzirom na to da su Kemoa krani kasnije demonizirali.
Isusovi solarni atributi izlau se i u prii njegovih sljedbenika koji ekaju do
izlaska Sunca da odu do njegove grobnice". U Evanelju po Ivanu 2 Isus kae: Razvalite ovaj hram, i za tri u ga dana opet sagraditi." Meutim, kao to govori Ivan: ...
on je mislio na hram tijela svojega", to je priznanje o biblijskoj alegoriji. U toj izjavi
Isus opisuje svoje vlastito solarno uskrsnue, a ne uskrsnue jeruzalemskog Hrama,
iako je izvorni Hram Svevinjega" uistinu isti onaj Hram Sunca koji je Isusovo tijelo". Ustvari, Isus se naziva sinom Svevinjeg Boga" (Lk. 8:28; Mk. 5:7) i sveenikom
po redu Melkizedekovu, koji je bio sveenik Svevinjeg, E1 Eliona, Heliosa, odnosno
Sunca. U Djelima apostolskim 26:13, govorei o svom obraenju, Pavao kae: ,,Vi-

djeh, kralju, na putu, u podne svjetlost s neba veu od sjaja sunanoga, koja obasja
mene i one to su bili zajedno sa mnom." Ta svjetlost je, dakako, Isus. ,,U podne" se
odnosi na Sunce u zenitu koje je tada u Hramu Svevinjeg i sjajnije nego inae.
Oekivano, rane krane smatralo se tovateljima Sunca kao i pogane iako je netono nazvati ih tovateljima" jer drevni ljudi nisu tovali" Sunce kao jednog Boga",
nego ga potovali kao jedan od najmonijih simbola boanstva. Na primjer, Krinu su
smatrali ne samo samim Suncem nego i svjetlou Sunca i mjeseca, 25 inei ga, ba kao
i Isusa, sjajnijim od Sunca. Kao i mnogi hramovi prije njih, i mnoge su ranokranske
crkve bile okrenute prema istoku kao mjestu izlazeeg Sunca. Doane pojanjava: Tertulijan kae da su krane smatrali tovateljima Sunca jer su se molili okrenuti prema
istoku na nain na koji to rade oni koji oboavaju Sunce." 26 Doslovne rijei biveg poganina i kartakog biskupa Tertulijana iz njegove Apologije su sljedee:
Neki drugi s vie znanja i blie istini zasigurno e vjerovati da je Sunce na bog. Ubrojat e nas moda u Perzijance iako ne tujemo kuglu naslikanu na komadu lanene tkanine koja krui posvuda
na svom krunom putu. Ta predodba nedvojbeno potjee od poznate injenice da se okreemo ka
istoku u molitvi. Ali i mnogi od vas ponekad pod krinkom tovanja nebeskih tijela miete svojim
usnama u smjeru izlaska Sunca. Na isti nain, ako posveujemo nedjelju (Sunev dan) slavljenju iz
razloga sasvim drukijeg nego to je tovanje Sunca, slini smo na neki nain onima meu vama
koji posveuju Saturnov dan spokoju i obilju, iako se i takvi jako udaljavaju od idovskih obiaja,
o kojima doista ne znaju nita.

U svojim uvjeravanjima i pobijanjima kritiara Tertulijan nakon toga ironino

priznaje pravo podrijetlo prie o Kristu i drugih takvih bogoljudi kad kae: Kaete
da tujemo Sunce, to inite i vi." 27 Zanimljivo, neko gorljivi vjernik i branitelj vjere,
Tertulijan se kasnije odrekao kranstva. 28
Krista su esto poistovjeivali sa Suncem ili smatrali za Sunce drugi rani ortodoksni kranski oci, ukljuujui sv. Ciprijana (umro 258.), koji je govorio o Kristu
kao o pravom Suncu (sol verus)", i sv. Ambrozija (oko 339.-397.), milanskog biskupa
koji je o Kristu rekao: On je nae novo Sunce." 29 Medu drugim crkvenim oima koji
su Krista poistovjeivali sa Suncem bili su i sv. Grgur Nazijanski (oko 330.- oko 389.)
i sv. Zenon Veronski (umro oko 375.), koji Krista naziva sol noster, sol verus". Ovo
otvoreno kransko tovanje Sunca nije bilo samo kratkotrajno zastranjivanje, kakvim bi ga prikazali zagovornici kranstva. Wheless kae da je Leon Veliki za svog
vremena (440.-461.) rekao d a j e obiaj mnogih krana bio stajati na stubama Crkve
sv. Petra i Suncu odavati potovanje naklonima i molitvama". 30
O tom znanju upuenih" o pravom znaenju kranstva Doane kae:

Mnogi su kranski pisci vidjeli da je pria o njihovu Gospodinu i Spasitelju tek pria o Suncu,
ali oni ili ne kau nita ili, poput Dr. Parkhursta i vl. J.P. Lundyja, tvrde da je Sunce vrsta pravog
Sunca Pravde.

Takva vrsta" sofisterije esto se koristila u religijskim" raspravama za izvlaenje

iz kuta u koji ste stjerani. Pa ipak, kranski urotnici ne mogu skriti injenicu da je
Dan njihova Gospodina" uistinu Sunev dan tj. nedjelja. Dakle, njihov je Gospodin
Sunce.
Premda su se te informacije dobro skrivale, rani su krani bili svjesni da je Krist
Sunce jer su bili pravi gnostici, a solarni je mit bio poznat posvuda oko njih. Kad je
lan barem jedne takve gnostike sekte htio postati ortodoksan, bio je prisiljen odbaciti svoju herezu" izjednaavanja Krista sa Suncem. Higgins govori o utjecajnoj i
rairenoj gnostikoj skupini iji su se lanovi nazivali manihejcima:
Kad bi manihejac doao pravovjernom, morao je proklinjati svoje bive prijatelje sljedeim rijeima: Proklinjem Zaradesa [Zaratustru/Zoroastera] koji se, kako je rekao Mani, pojavio kao Bog
prije njegova vremena meu Indijcima i Perzijancima i kojeg on naziva Suncem. Proklinjem one
koji govore Krist je Sunce i koji upuuju svoje molitve Suncu, mjesecu i zvijezdama i gledaju na njih
kao da su doistaUogovi, koji im dodjeljuju titule najsjajnijih Bogova, koji se ne mole pravom Bogu
nego samo Istoku, koji se okreu pratei kretanja Sunca sa svojim smjernim zaklinjanjima. Proklinjem one koji govore da su Zarades i Budas [Buda] i Krist i Manihej i Sunce svi jedno te isto.31

U svojoj Drugoj apologiji Justin Muenik priznaje da su gnostiko-kranski

manihejci bili tovatelji Sunca" i kae:
U skladu s tim, ini mi se da je Menander bio u zabludi kad je rekao: Sunce, tebe kao prvo od
svih boanstava treba tovati jer ti nam omoguuje da vidimo druge bogove." Sunce mi nikada ne
moe pokazati pravoga Boga; ve samo Rije koja lijei, to jest Sunce due, kad izae u dubinama
due, obasjava njezino oko.

Kako bi zamaglio podrijetlo kranstva, Justin pokuava praviti razliku izmeu

sunca gnostika, koje je bilo suneva kugla, i sunca (sol) due" u osobi" Isusa Krista.
Ustvari, sunce gnostika i drugih tovatelja sunca" predstavljalo je i kozmiko i stanino sunce" koje se nalazi u ivim entitetima, ukljuujui ljudska bia, koje, kako
se smatralo, gnosticizam moe osvijetliti. I gnostiki i ortodoksni krani su tako govorili o istom suncu due" ali je ortodoksija inzistirala na tome da mu da odreeno
lice i oblik. Moemo se zapitati i kako je sveprisutno boanstvo odvojeno od svoje
kreacije tako da je posvuda", ali ne i u Suncu, mjesecu, zvijezdama, nebu, zemlji i
itavoj svojoj kreaciji. Da ponovimo, drevni ljudi nisu bili samo monoteisti, politeisti

i ateisti" - kako su krani zvali svoje protivnike, a oni njih - nego panteisti koji su
vidjeli boanstvo u svemu, to je i u definiciji sveprisutnog".
Jasno je da su od ranih vremena gnostike sekte u Isusu ispravno vidjele Sunce.
To je injenica protiv koje su se historicizmu naklonjeni krani stalno bili prisiljeni
boriti, kao to dokazuje i antimanihejska zakletva posebno osmiljena za pobijanje
tvrdnji takve vrste. Pa ipak, kao to tvrdi Higgins: ... Sunce, Iaoa i Isusa drevni su
ljudi shvaali kao isto bie i bit e potrebno mnogo vie od vjetine svih sveenika da
se to ospori". 32
Uz to, prihvaanje (ili prije, stvaranje) kranstva nije bilo previe naporno za
rimske urotnike:
U ranokranskom razdoblju rimski su se carevi uobiajeno poistovjeivali s bogom Sunca i svim
njegovim simbolima: kriem, orlom, vatrom, zlatom, lavom itd. Konstantin I, kojeg konvencionalna povijest slavi kao prvog kranskog cara, ustvari je tovao boga Sunca i njegovu sliku stavljao na
svoje novie, posveene nepobjedivom Suncu, uvaru mom".33

Novi od 100 lira koji je izdao Vatikan ustvari prikazuje enu, koja simbolizira
Crkvu, koja dri au u svojoj desnoj ruci, koja predstavlja poganskog boga s hostijom koja isijava".34 Ta hostija koja se u Katolikoj crkvi koristi u priesti kao simbol
tijela Kristova zapravo je vrlo star simbol Sunca. Katolika monstranca" ili ostenzorij" koji se koristi za izlaganje Gospodinove hostije", takoer isijava zrake, to katolike vlasti i priznaju. 35 Kranska umjetnost, kao i ona budistika i hinduistika,
esto koristi motiv aureole ili isijavajuih zraka iza svog bogoovjeka, Majke Boje i
svetaca. Massey o tome kae: Aureola svjetla koja obino okruuje Isusovo lice i lica
kranskih svetaca jo je jedan koncept preuzet od boga Sunca."
Solarna priroda Isusa Krista odraava se tako u umjetnosti i objanjava da nitko
nije znao kako je on izgledao" i zato su ga razliito prikazivali kao boga Sunca, kao
to je Apolon ili Ilija. Biedermann kae:
U kranskoj ikonografiji Sunce, koje uvijek iznova izlazi na istoku, simbolizira besmrtnost i uskrsnue. Postoje mozaici iz etvrtog stoljea koji prikazuju Krista kao figuru Heliosa u Sunevoj
koiji okruenog Sunevim zrakama ili solarnom aureolom. Budui da je Krist i vladar vremena
(chronocrator), esto ga se dovodi u vezu sa Suncem (koje mjeri trajanje svakog dana) u romanikoj umjetnosti. 36

Izraz dovodi se u vezu" tipian je primjer historicizirajueg zamagljivanja jer

Krist jest Sunce, to su kranski umjetnici oito znali. Apolon/Helios/Isus esto se
prikazuju svijetle puti, kratke plave kose, podsjeajui na svjetlost i boju Sunca, a ne

na stvarnu osobu. Drugi solarni prikazi ukljuuju mukarce crvene kose, koja predstavlja zalazee i ljetno Sunce, te crne slike, koje simboliziraju Sunevu kuglu u mranom podzemlju noi, to je i razlog postojanja crnih Isusa kao djeteta i crnih raspela
u crkvama diljem svijeta, ukljuujui i prikaze Krine i drugih solarnih junaka. Kao
to je ve navedeno, ta su crna raspela neke navela da pretpostave da je Isus bio crnac,
tj. Afrikanac. Meutim, usprkos tom prisiljavanju da se se od Krista napravi sve za
sve ljude", ove slike prikazuju crno tj. nono Sunce. Ustvari, one su dio mita po kojem
su Suneva kugla i nono nebo bog s dvostrukom naravi kojeg predstavljaju blizanci" koji se bore za premo.
Pogledajmo sada dalje kako je solarni mit doao do nas kao kranski. Pri tome
emo slijediti godinja kretanja Sunca kroz nebeski zodijak:

Prema legendi, Isus je roen u talici izmeu konja i koze, simbola Strijelca i
Jarca.
Krten je u Vodenjaku, odnosno Vodonoi.
Svoje prve uenike, ribare, izabrao je u znaku Riba.
Postao je Dobri Pastir i Jaganjac u znaku Ovna.
Parabole o sjetvi i oranju njiva priao je u znaku Bika.
U Raku, nebeskom Galilejskom moru", 37 utiao je oluju i more, govorio o
odmetnicima koji se vraaju grijehu (Rak) i pobjedniki na magarcu i magaretu ujahao u Grad Mira - Jeruzalem.
Isus je bio Lav u znaku Lava.
U Vagi je bio prava vinova loza u Getsemanskom vrtu, prea za groe" jer
ovo je vrijeme berbe.
Isusa je izdao Juda, klevetnik" ili korpion.
U Strijelcu Isusa u bok ranjava Kentaur ili centurion.
Razapet je na zimski solsticij izmeu dvojice lopova", Strijelca i Jarca, koji
mu je isisao snagu.

Robertson komentira ovu solarnu dramu:

... prolazak Sunca na njegovu godinjem putu kroz konstelacije zodijaka; rada se u znaku Jarca, u
grkoj Augijinoj staji; krtenje u Vodenjaku - Ivan Krstitelj na nebu; trijumf kad postaje Jaganjac
Boji na nebu u Ovnu; njegovo najvie uzvienje na Ivanovo, dan voljenog mu uenika, 21. lipnja
u znaku Blizanaca, simbolu dvostruke moi; njegova patnja u vrtu Getsemani u znaku seoske
Djevice; njegova izdaja u znaku korpiona, zloudnog simbola nadolazee mu smrti u burnom
i neprijateljskom znaku Strijelca te njegovo uskrsnue ili ponovno roenje 25. prosinca u istom
znaku nebeskog Jarca...

Govorei o tajanstvenom Getsemanskom vrtu, Massey kae: Otili su na mjesto

koje se zove Getsemani. O takvom mjestu ne znamo nita." 38 Taj vrt ustvari postoji
na nebu.
Uz to, Isus u gornjoj sobi" simbolizira Sunce u gornjim znakovima" jer dva
ekvinocija dijele Sunevu orbitu na dvije polovice, koje predstavljaju dva Isusova rodoslovlja u evaneljima. 39
Hazelrigg izlae astroloko znaenje navjetenja roenja Boga:
Usmjerimo li pogled na desno, vidimo da se na istonom uglu planisfere uzdie konstelacija Djevice, estog znaka zodijaka ili estog mjeseca, ako se rauna od oujka (Ovna). ,,U estom mjesecu
Bog posla anela Gabrijela... djevici danoj na udaju jednom ovjeku imenom Josip iz kue Davidove; ta djevica se zvala Marija". (Lk. i. 26,27)40

On dalje objanjava Muku, kako se pojavljuje u mitu:

Pravilnim redoslijedom, sljedea etvrt uvodi Muku - izraz prikladno izabran i primijenjen - koja
poinje u Ovnu, prvom znaku vatrenog tripliciteta, a to je dolina Gehena... Zatim dolazi Kalvarija,
prikladno s raspeem Sunca Prirode na vratima Vage, sa zodijakom Djevicom koja lei do ovog
mjesta najvee rtve.41

Pria o Suncu je dnevna, mjesena, godinja i precesijska drama koja se odvija

cikliki, tisuama godina. Da bi se mit promijenio u ivot ovjeka - drugim rijeima,
da bi ga se personificiralo i historiciziralo - bilo je potrebno priu uiniti linearnom,
tako da postoje nepodudaranja izmeu prie o Suncu i prie o historijskom" Isusu.
Na primjer, dok Sunce umire" i raa se", tj. uskrsava" dnevno, mjeseno, godinje
i precesijski, Isus kao osoba" kroz takvo iskustvo moe proi samo jednom. U ranokranskim vremenima, kad se pria jo uvijek slagala, vodila se jo jedna vrua
debata o tome koliko je dugo nakon poetka svoje slube Krist trebao prolaziti kroz
svoju muku. Uobiajeno se prikazivalo da se to dogodilo ,,u dvanaestom mjesecu nakon njegova krtenja", tj. za zimski solsticij, nakon krtenja u Vodenjaku, to priznaje
Irenej, koji je pisao protiv heretika": Oni potvruju daje trpio muku u dvanaestom
mjesecu, tako da je nastavio propovijedati godinu dana nakon krtenja." Irenej potom tvrdi da Krist nije doivio muku dvanaestog mjeseca nakon krtenja, nego je
imao vie od pedeset godina kad je umro". Irenejeve tvrdnje otkrivaju ne samo Isusovu solarnu prirodu nego i da u njegovo vrijeme (oko 140.- oko 200. n.e.) evaneoska
pria nije bila zapisana u kamenu", to bi bila da se povijesno dogodila. Ustvari, neki
zapisi ranokranskih otaca pokazuju da raspravljaju o nizu razliitih pojedinaca, to
je i za oekivati jer je lik Krista zbroj velikog broja njih.

Te razne debate odraavaju sloenost ovog mita, to dalje pokazuje Massey:

Kad je otkriveno da je mjesec zrcalo Sunevoj svjetlosti, bog Sunca kao Oziris ponovno se raao
mjeseno za ili od mjeseca! Uskrsnue za tri dana tako je postalo uskrsnue lunisolarnog boga...
Krist koji je ponovno ustao za tri dana da se ispuni Sveto pismo mora biti Krist prema onom pismu
koje je sadravalo mit, a ispunjenje Pisma znailo je zavretak astronomskih ciklusa, bilo lunarnog,
solarnog ili precesijskog.42

Kao to je spomenuto, lik Isusa Krista ustvari je stvoren kao solarni avatar ili
junak doba Riba, u koje je Sunce ulazilo tijekom prvih stoljea prije kranske ere
- zloslutno vrijeme izmeu doba nebeske niije zemlje". Isus kao Jaganjac Boji bio
je ostatak prethodnog doba Ovna:
Dok se pribliio vratima Proljea", Jaganjac Boji" ili Jaganjac Oujka" pokupio je grijehe svijeta" ili grijehe Zime i odnio ih sa sobom. Na taj je nain, astronomski, Jaganjac Boji ne samo oduzeo grijehe svijeta", nego su ostvareni i smrt i uskrsnue Sina Bojeg, ili tonije, Sunca Bojeg.43

Massey opisuje izmjene doba:

Kad je Hor ispunio razdoblje od 2155 godina s uskrsnim ekvinocijem u znaku Ovna, rodno je mjesto prelo u znak Riba, kad je Onaj Koji Dolazi, Obnovitelj i Vjeno Dijete koji je doao kao Lav u
znaku Lava, Jelenak u Raku, jedan od Blizanaca u Blizancima, kao tele u znaku Bika, janje u znaku
Ovna, predodreen da se pokae kao Riba u znaku Riba. Ponovno roenje Atuma-Hora, ili Isusa,
kao Ribe Iusaasa i Kruha Neftis astronomski je odreeno da se dogodi u Bet-Lehemu - Kui Kruha
- oko 255. pr.n.e., u vrijeme kad je uskrsni ekvinocij uao u znak Riba, kuu Kukuruza i Kruha.

Massey takoer tvrdi da je Hor u Egiptu bio riba od vijeka vjekova i kad je ekvinocij uao u znak Riba, Hora se prikazivalo kao Ihtis sa znakom ribe oko glave". Dalje
kae: Mesija koji se pokazao u ovom znaku bio je predodreen da doe kao ribar
Ihtis ili, doktrinalno, ribar ljudi." 44
Isus je tako riblji bog koji u Evanelju po Luki 24:41-42 nakon svog uskrsnua
pita: Imate li ribe?", odredivi na taj nain priesnu hranu novog doba. Od tada se u
katolianstvu odreuje da se jede riba. Osim toga, rani krani su nazivani Pisciculi"
-ribice". 45 Kao solarni junak doba Riba Isus takoer govori: Ja sam s vama u sve
dane do svretka svijeta." Sada je svretak doba Riba i Sunce ulazi u doba Vodenjaka,
drugog dolaska" koji znai izmjenu strae.

Pike, 612.

Pike, 613.

Pike, 475.

Pike, 594.

Pike, 776.

Hazelrigg, 56.

Pike, 469.

Walker, WDSSO, 353.

Hazelrigg, 43.

10

Hotema, EBD.

" Walker, WEMS, 127.

12

Graham, 74.

13

Leedom, 23.

14

Hazelrigg, 163.

,s

Anderson, 206.

16

Massey, HJMC, 21.

17

Leedom, 27.

18

Pike, 465.

19

Massey, EBD, 50.

20

Doane, 472,478,492, 562.

21

Doane, 487-8.

22

A. Churchward, 226.

23

Massey, EBD, 9.

24

Higgins, II, 144.

25

Doane, 284.

26

Doane, 500-2.

27

Wheless, 147.

28

Wheless, 144.

29

www.christianism.com

30

Wheless, 30.

31

Higgins, I, 722.

32

Higgins, 1,325.

33

Walker, WDSSO, 15.

34

www.aloha.net/~mikesch/monstr.htm

35

www.aloha.net/~mikesch/monstr.htm

36

Biedermann, 330.

37

Hazelrigg, 161.

38

Wells, DJE, 136.

39

Hazelrigg, 120.

40

Hazelrigg, 105.

41

Hazelrigg, 165.

42

Massey,HJMC, 108-9.

43

Graves, BS,81.

44

Massey, HJMC, 20.

45

Higgins, 568.

Slika iz Babaina, Egipat - sveenici prinose rtvu Suncu.

(Hislop)

Bronani solarni konj i kola, Danska, oko 1 000 pr.n.e.

(Campbell, CM)

Nut (Nebo) raa Sunce, ije zrake padaju na Hator.

(Campbell, HWTF)

10 - SIN BOJI

Medaljon s carem Konstantinom i Sol Invictus,

rimski bog Sunca, 313. n.e. (I. Wilson)

Isus kao bog Sunca u sunevoj koiji s bijelim konjima.

Mozaik iz 3. st. n.e., pronaen ispod oltara
u Bazilici sv. Petra u Rimu. (I.Wilson)

11
UENICI SU ZNAKOVI ZODIJAKA
Kao to smo vidjeli, Sin Boji s dvanaest uenika nije povijesna osoba, nego stari
astroloki motiv koji se ve tisuama godina moe nai diljem svijeta, a simbolizira
Sunce i njegovo kretanje nebom, a koji je onda karnaliziran, judaiziran i historiciziran u evaneoskoj prii o Isusu Kristu. Poput Isusa, ni njegovi slavni biblijski uenici
u stvari se nigdje ne spominju u djelima povjesniara svog vremena. Jedini izvor podataka o njima je kranska literatura, u kojoj su prie o njihovim ivotima" izuzetno apokrifne, alegorijske i stoga se ne mogu promatrati kao povijest" ili biografije".
O tim raznim priama o apostolima Walker kae: Guignebert kae 'da nijedna od
njih nije istinita... nema nikakvih podataka kojima bi vrijedilo vjerovati o ivotima i
djelu Isusovih apostola.'"1
Kao to kae Wells kad govori o evaneoskoj predaji o dvanaestorici":
Dvanaestorica apostola esto se navode kao jamci Isusove povijesnosti iako nam se o veini njih
nita ne kae, izuzev njihovih imena, a dokumenti se ak i o njima ne slau u potpunosti. U Markovu i Matejevu evanelju popis imena je vrlo nespretno uklopljen u tekst. Iz svega je ovog razvidno da je broj starija tradicija nego osobe i da ideja dvanaestorice ne potjee od dvanaest stvarnih
apostola, nego iz drugih izvora...2

Ben Yehoshua tumai:

Dvanaestorica apostola prvi se put spominju u dokumentu koji je poznat kao Nauk dvanaest apostola ili Didahe. Taj je dokument navodno izvorno nastao kao sektaki idovski spis napisan u
prvom stoljeu nove ere, ali su ga prihvatili krani, znaajno ga promijenivi i dodavi mu kranske ideje. Iz najranijih verzija je jasno da je dvanaest apostola" dvanaest sinova Jakovljevih, koji
predstavljaju dvanaest izraelskih plemena. Krani su kasnije dvanaestoricu apostola" smatrali
alegorijskim Isusovim uenicima.

Ustvari, sam Euzebije odaje podrijetlo Dvanestorice" kad kae: ,,U to je doba
istina bila da je govor Njegovih uenika prodirao u cijelu zemlju, a rije njihova do na
kraj svijeta", 3 to je aluzija na Psalam 19:4 i odnosi se, kao to smo vidjeli, na konfiguracije ili konstelacije zvijezda, iji glas" ili zraka" prodire u zemlju.
Nije sluajno ustvari da postoji 12 patrijarha, 12 izraelskih plemena i 12 uenika
jer je 12 broj astrolokih znakova, kao i 12 kua" kroz koje svakodnevno prolazi
Sunce te 12 sati dana i noi. I doista, poput 12 Herkulovih zadataka, 12 Horovih pomagaa" i 12 Ahura-Mazdinih generala", Isusovih 12 uenika" simbol su znakova
zodijaka i ne opisuju nikakve doslovne osobe koje su djelovale na Zemlji oko 30. godine n.e.. Tih dvanaest uenika su tako Sunevi knjiniari, pisari rizniari". 4
Hazelrigg ovako saima evaneosku priu:
... Rimljani... su personificirali nae Sunce, odnosno sredite Suneva sustava kao ivog ovjeka, a
dvanaest znakova zodijaka kao njegovih dvanaest uenika; kretanje Sunca kroz razliite znakove,
budui da su ovog ovjeka zvali Sin Boji, personificirali su kao obavljanje posla njegova Oca,
odnosno izvrenje Oeve volje.5

Higgins pojanjava zodijaku ulogu dvanaestorice" u mitu:

Brojka od dvanaest apostola koji su pratili Isusa tijekom njegove slube je broj znakova i sekundarnih genija, skrbnikih bogova zodijakih znakova kroz koje prolazi Sunce u svojoj godinjoj
revoluciji. To je broj dvanaest rimskih bogova, od kojih je svaki vladao jednim mjesecom u godini.
I Grci, i Egipani, i Perzijanci - svi su imali svojih dvanaest bogova kao to su kranski sljedbenici
Mitre imali dvanaest apostola. Glavni medu dvanaestoricom Genija godinje Suneve revolucije
imao je jedrenjak i kljueve vremena, kao i voda rimskih sekundarnih bogova ili Janus, koji je posluio kao model za sv. Petra, Bar-Jonu, s njegovim jedrenjakom i kljuevima.6

Petar Stijena
Uenik, apostol i svetac Petar, Stijena" kojoj se povjerava toliko toga u kranskoj religiji, lako se razotkriva kao mitoloki lik i stari motiv:
Postoje dokazi da se u nekim [tajnim] skupinama davno prije kranskog doba hijerofant" ili
glavni veliki sveenik i glavni glasnogovornik Sina Bojeg na Zemlji nazivao imenom PETR" ili
Petar", to znai stijena". Nekima se ovo inilo previe slinim imenu za koje se tvrdi da je Isus
dodijelio svom neobino nazvanom prvom ueniku Petru, ije ime tokoer znai Stijena", a da se
to shvati tek kao puka sluajnost.7

Taj PETR bila je stijena Vatikanskog brda na kojoj je o s n o v a n o mitraistiko bratstvo. Walker govori o krajnjoj svrsi u v o e n j a lika Petra:
Mit o sv. Petru bio je tanak konac o kojem je visjela cjelokupna teka struktura rimskog papinstva...
Kao udarac papinskom kredibilitetu, takozvani Petrovski ulomak bio je krivotvorina. Namjerno je
ubaen u Sveto pismo oko 3. st. n.e. iz politikih razloga, kako bi podupro primat Rimske crkve nad
suparnikim crkvama s istoka. Razne kranske biskupije borile su se za premo, pri emu su glavna
oruja bila podmiivanja, krivotvorenja i spletke, a dotjerane fiktivne prie i obmane upisivale su se u
svete knjige dok je uokolo vladala nemilosrdna konkurencija izmeu protivnikih stranki za unosnu
poziciju Boje elite... Mnoge su rane crkve lano tvrdile da su ih osnovali apostoli iako su apostoli bili
samo obvezna zodijaka brojka dvanaest" koja se pridodavala figuri svetog kralja.'
Isus daje kljueve kraljevstva nebeskog Petru, ali se okree i naziva Petra Sotonom", ironino implicirajui da e se njegova crkva izgraditi na Sotoninoj stijeni".
Petar je tako bio vratar" neba, to je takoer uloga u mitu. Robertson n a p o m i n j e : ...
m o r a se obratiti p o z o r n o s t na z n a a j n u p o d u d a r n o s t da je u Egipatskoj knjizi m r t v i h
Petra ime boanskog uvara nebeskih vrata..." 9 Massey o Petrovoj ulozi i njegovu
ekvivalentu u egipatskoj mitologiji kae i sljedee:
...Kebehsenuf ima sokolovu glavu i, kako mu ime govori, okrjepljuje svoju brau, a tu funkciju
dobiva i Petar kao hranitelj ovaca. Petar je bio taj koji je pourio u vodu da doe do Isusa, a u
Ritualu - kad dolazi Oziris poslije smrti i uskrsnua - Kebehsenuf moi svoje noge u vodama da
uvaju Ozirisa...' 0
Petar" nije samo stijena" nego i pijetao" ili penis (engl. cock - penis u argonu,
op. prev.), rije koja se u argonu u t o m znaenju koristi i danas. Walker kae: Pijetao
je bio i simbol sv. Petra, ije je ime znailo i falus ili m u k o g elnika (pater) i faliki
stup (petra). Iz tog se razloga na vrh crkvenih tornjeva postavljao motiv pijetla." 1 1
Higgins pojanjava faliki karakter Petra Stijene:
Na ovom je kamenu, koji je bio simbol mukog generativnog principa ili Linga, Isus utemeljio
svoju crkvu. Ovaj se sveti kamen moe nai diljem svijeta. U Indiji ga nalazimo u svakom hramu.
idovi su ga imali u Jakovljevu kamenu, koji je on pomazao uljem. I Grci su ga u Delfima, poput
Jakova, pomazivali uljem. Crni kamen je postojao u Kabi pored Meke davno prije Muhamedova
doba i on ga je sauvao kad je unitio Golubicu i Slike. Ne samo da ga je sauvao nego je dao da
ga se ugradi u zidove svete Kabe, gdje ga sada ljube i oboavaju svi muhamedanci koji hodoaste
u Meku... G. Bryant kae: Kad je tovanje Sunca bilo gotovo univerzalno, ovo je bilo jedno od
imena tog boanstva. Zvali su ga Petor i Petros, a njegov hram Petra." Tamo gdje su hramovi nosili

njegovo ime... u pravilu je postojao sveti kamen za koji se smatralo da je siao s nebesa... G. Bryant
primjeuje: Pator ili Petor je bila egipatska rije; Mojsije ju, kad govori o Josipu i faraonovim
snovima, koristi vie puta..."12

Nadalje, oboavanje petra ili lingama odraz je homoeroticizma u patrijarhalnim kultovima. To oboavanje lingama bilo je toliko revno da se smatrao Spasiteljem svijeta":
Lingam je bio jo jedan totemski petar" koji se ponekad smatrao bojim alter egom. Vatikanski
vrh je sauvao bronani prikaz lingama s predimenzioniranim penisom na mukom tijelu i postoljem na kojem pie Spasitelj svijeta". I lingam je bio solarni simbol.13

Kao to je reeno, Petar je bio obraena verzija rimskog boga Janusa pa ga se

stoga dovodilo u vezu s mjesecom sijenjem, kad je Sunce ulo u znak Vodenjaka,
simbol vrata koja vode u godinu i Bisernih vrata Marije-Afrodite". 14 Doane kae:
Rimski bog Jonas, ili Janus, sa svojim kljuevima promijenjen je u Petra, koji je dobio prezime BarJonas. Pred mnogo godina u Rimu je pronaen bronani kip boga Janusa. Postavljen je u Bazilici
sv. Petra s kljuevima u ruci: identini bog u svoj svojoj prirodnoj runoi. Ovaj kip je smjeten
pod kupolom Bazilike sv. Petra. Svi ga vjernici gledaju s najdubljim tovanjem i samo to mu poljupcima ne otkinu prste na nogama.15

Kao ni kanonska evanelja, ni kristijanizirane prie o Petru nisu postojale u

doba Justina Muenika (100.-165.) koji je, kao to kae Blavatsky, iako je pisao u ranom drugom stoljeu u Rimu, gdje si je stvorio dom u elji da se dokopa i najmanjeg
dokaza u prilog istini za koju je patio, izgleda bio savreno nesvjestan postojanja sv.
Petra!! Ni bilo koji drugi znaajniji pisac ga ne spominje u vezi s Rimskom crkvom
prije vremena Ireneja, koji si je tada dao u zadatak izmisliti novu religiju iz dubina
svoje bujne mate. 16

IzdajnikJuda
Premda je jedan od najnapadanijih likova u literaturi uope, Juda je zapravo bio
kljuna figura u Bojem planu" spaavanja iskupljenjem krvi i Isus mu je dao da ga
izda, zadatak koji je on izvrio i na taj se nain potvrdio kao najbolji od svih uenika.
Meutim, evaneoska pria o Judinu izdajnikom poljupcu nema smisla kao povijest. Da je takav pretendent na idovsko kraljevsko prijestolje doista postojao i bio
poznat u itavoj zemlji, ne bi bilo potrebe za Judinim poljupcem da ga se prepozna.
Moramo se takoer zapitati zato je uope morao poljubiti Isusa - ne bi li obino po-

kazivanje prstom ili stisak ruke bili dovoljni? Poljubac je ne samo homoerotian nego
slui i kao literarno sredstvo jer je bio dio drevnog rituala koji se redovito izvodio.
Kao to je spomenuto, Juda nije povijesna osoba nego oznaava korpiona, klevetnika", doba godine kad Suneve zrake slabe i ini se da Sunce umire. Juda oznaava i posljednji sat u danu, jer su dvanaestorica apostola simbolizirala i dvanaest sati
danjeg svjetla. 17 U mitu o Horu ulogu izdajnika igra Set ili Tifon, kojeg se prikazuje s
crvenom kosom, to je boja zalaska Sunca (engl. sunset, op. prev.). Kad je mitjudaiziran izdajnik je postao Juda kojeg se isto prikazivalo s crvenom kosom.
Juda je, naravno, jo jedan u nizu drevnih bogova koje se zaodijeva u historijsko
ruho jer Judino ime je i toponim. Walker objanjava:
Juda je prije bio rodovski bog, otac naroda Jude i idova (Judaei). Kao Juda ili Jeud on je bio
jedini zaeti sin" Boanskog Oca Isra-Ela. Juda je bilo dinastijsko ime sveenika-kraljeva Judeje
stotinu godina nakon to je Juda Makabejac 165. pr.n.e. vratio drevne rtvene obiaje u jeruzalemski hram. Kraljevsko ime Juda tako se esto davalo rtvama koje su se polagale kao surogati za
vladajueg monarha. 18

Kao to je Juda izdao Isusa, tako je i Juda izdao svog brata Josipa. ini se da
se ime Juda koristilo da se odgovornost za Isusovu smrt prebaci na idove i da
ih se okleveta zbog toga to su odbijali vjerovati u novostvorenu priu, izdajui
tako svoju vlastitu brau" koji su je propagirali, od kojih su neki bili idovi, a
ostali samaritanski Izraeliti. Josip je isto predstavljao sjeverno kraljevstvo Izrael,
tako da je Stari zavjet prikazivao izdaju sjevernog kraljevstva od strane junog,
kao to to ine i evanelja. Ova vrsta personifikacije nacije ili naroda kao lika u
drami esta je pojava u stvaranju mita i svoju preteu za Novi zavjet pronalazi u
Starom. Jo jedan primjer pojavljuje se u Papijinim fragmentima". Papija je bio
ranokranski otac koji je napisao egzegezu o Logia Iesou tj. o Izrekama/Proroanstvima Kristovim, u kojima govori o Judinoj smrti, koja takoer proturjei
evaneoskoj prii:
Juda je ovim svijetom hodao kao tuan primjer bezbonosti jer mu je tijelo toliko oteklo da
nije mogao proi onuda kuda je lako mogla proi koija. Koija ga je zdrobila, tako da mu je
iscurila utroba.

Ova pria nije povijesna ve alegorijska i predstavlja napuhnutog" Judu/Judeju

kojeg gnjei rimska koija" koja je njezine stanovnike rastjerala prema van. Uz to,
prie o Judinoj smrti u evaneljima su kontradiktorne i alegorijske i mogu se objasniti samo ako ga se shvati kao drevni lik u sklopu mita.

Judu se poistovjeivalo i s Mjesecom, to jo j e d n o m pokazuje sloenost ovog

mita. Neko vrijeme d o m i n a n t a n je bio stelarni kult, zatim l u n a r n i pa solarni itd. Lun a r n i kult je u osnovi bio matrijarhalan, a solarni patrijarhalan, tako da n e m a m o
s a m o b o r b u i z m e u Sunca i Mjeseca nego i mukog i enskog. O Judinoj l u n a r n o j
prirodi Massey govori:
Francuzi uvaju predaju da je ovjek u Mjesecu Juda Ikariotski, koji je ondje prebaen zbog svoje
izdaje Svjetla Svijeta. Taje pria, meutim, pretkranska i prepriavala se prije barem 6000 godina
o Ozirisu i egipatskom Judi - Sutu - koji je roen kao njegov blizanac od jedne majke i koji ga je
izdao predavi ga na Posljednjoj veeri u ruke 72 amija ili urotnika koji su ga potom ubili. Iako je
taj mit postao solaran, izvorno je bio lunaran jer su Oziris i Sut bili braa blizanci po mjesecu."

Pisar Matej
Govorei o apostolu Mateju, k o j e m u se pripisivalo biljeenje Gospodinovih
proroanstava", Massey opisuje njegov ekvivalent u egipatskoj verziji mita o G o s p o dinu Horu:
Taht-Matiu je bio pisar bogova, a u kranskoj se umjetnosti kao takav opisuje Matej, s anelom
kraj njega koji mu diktira evanelje... Matejev simbol je lav, a to je zodijaki znak mjeseca TahtMatiu (Thoth) u fiksnoj godini. Po predaji, Matej je bio osmi apostol, a osmi (Esmen) je i titula koju
nosi Taht-Matiu. Osim toga, Matej je bio taj na kojeg je pala kocka i koji je izabran da zauzme mjesto tifonskog izdajnika Jude. Tako je u mitu Matiu (Taht) naslijedio Suta [Seta] i zauzeo njegovo
mjesto nakon izdaje Ozirisa... Gnostici su ti kojima se moramo okrenuti za kariku koja nedostaje
izmeu usmene i pisane rijei; izmeu egipatskog Rituala i kanonskih evanelja; izmeu Mateja
koji je napisao hebrejsko ili aramejsko evanelje izreka i Tahta-Matiu, koji je napisao Ritual, hermetine (to znai nadahnute) zapise za koje se govori da ih je hijeroglifima napisao sam Mati.

20

Blizanac Toma
Apostol Toma vrlo se rijetko pojavljuje u k a n o n s k i m evaneljima, uglavnom u
Ivanovu, ali on je lik od vrlo velikog utjecaja jer je izabran da dodirivanjem Isusa
dokae da je ovaj uskrsnuo. O t o m dogaaju Walker govori:
... Kasnije je nepoznati pisac evanelja umetnuo priu o nevjernom Tomi koji je inzistirao da
dotakne Isusa. Uinjeno je to kako bi se pobila teza heretika da nije bilo uskrsnua tijelom i da se

lokalni jeruzalemski bog Tamuz (Toma) podredi novom spasitelju. Najvjerojatniji izvor prvobitne
kranske mitologije bio je Tamuzov kult u Jeruzalemu. Poput Tamuza, Isus je bio Mladoenja
Zionove Keri...21

Sirijskom i jeruzalemskom bogu Tomi/Tamuzu u mitu je dodijeljena uloga genija" vremena kad je Sunce najslabije - u vrijeme zimskog solsticija. Carpenter daje
objanjenje: ... dan zimskog solsticija (kad svatko moe posumnjati u ponovno roenje Sunca) Crkva posveuje sv. Tomi, koji je posumnjao u istinu o uskrsnuu!" 22
Kao to smo vidjeli u Ezekielu, jeruzalemska hijerarhija u vrijeme kad se ondje tovao
Tamuz sastojala se od starjeina iza skrivenih vrata", koji su inili zadokitsko/saducejsko sveenstvo i koji ustvari nisu vjerovah u uskrsnue tijela. Tamuzovo je ime jo
uvijek sauvano u hebrejskom mjesecu tamuzu.
Tomu se naziva Didimus, to je ime koje dolazi od grke rijei Didymos, grke
varijante rimskih Gemini, zodijakih Blizanaca".23 I samo ime Toma" znai blizanac" na aramejskom/sirijskom. Didimus Toma je stoga zalihosno i nije ime nikakvog
apostola, nego prerada drevne prie o bogu blizancu. Tomu se zove jo i Juda Toma",
a Juda takoer znai blizanac". Walker kae: ini se da su Juda i Isus bila tradicionalna imena koja su uzimale rtve u kojima se utjelovio bog Tamuz", 24 mislei pritom
na sveti kraljevski obred koji je propisan u Judeji i mnogim drugim mjestima.
Govori se da je Toma" propovijedao Partima i Perzijancima, ali ono to se time
zapravo kae jest da su te skupine slijedile Tamuza ili Dumuzija, kako mu je glasilo
sumersko ime. Iako je navodno Tomina grobnica u Vodanu, predaja takoer kae
da je umro u blizini Madrasa u Indiji, gdje je i danas mogue vidjeti njegove dvije
grobnice. Pria se temelji na injenici da kad su portugalski kranski misionari stigli
u junu Indiju, ondje su naili na sektu koja je tovala boga zvanog Toma" i ija je
religija bila gotovo identina kranstvu. Kranski su misionari bili toliko zateeni
da su izmislili i razradili prie koje e objasniti prisutnost svetog Tome Kranina"
tvrdei da su apostoli Toma i/ili Bartolomej jednom prilikom putovali u Indiju te
ondje propovijedali i umrli.
Meutim, ono to je uistinu zbunilo krane bila je spoznaja da Krist nije bio
predmet oboavanja samo u toj sekti. Stoga su doli do zakljuka da je ta sekta bila
krivovjerna, ali ipak kranska, iako joj Krist nije bio bog. Istina je da su ti indijski
krani" tovali Tamusa ili Tamuza, rtvovanog boga spasitelja, davno prije kranskog doba. 25 Ta indijska sekta koja je tovala Tamusa/Tomu oigledno je imala evanelje napisano na starom kaldejskom ili protohebrejskom, to objanjava djelomino
podrijetlo evaneoske prie kao Tamusova promontorija... u Indiji, blizu naseobine
Tominih krana u Malabaru", 26 a ne obrnuto. Ti Tomini krani" iz Core-mandirla" ustvari su bili indijski nazarenski karmeliani, 27 kao i Nazarenci sv. Ivana ili Mandejci. O Nazarencima Higgins tvrdi:

... ove Mandejce, ili Nazarene, ili uenike sv. Ivana nalazimo u centralnoj Indiji i oni zasigurno nisu
uenici zapadnjakog Isusa iz Nazareta... sav je gnosticizam izvorno stigao iz Indije... Mandejci ili
Nazareni samo su sekta gnostika, a krajnji istok je mjesto gdje su se rodili. 28

Tragovi tovanja Tamuza/Tome postoje i u Kini, gdje su ga navodno smatrali

utjelovljenjem Bude. 29

Apostol Pavao
U evaneoskoj prii Pavao nije jedan od dvanaestorice" nego najutjecajniji preobraenik poslije Isusove smrti. Pavao je djelovao kao misionar i pastor i bio neunitivo odluan u svojoj misiji da skupi novac od svojih uglavnom nevjernikih crkava
i dostavi ga samo idovskoj kranskoj crkvi u Jeruzalemu. 30
Iako Pavao u Djelima apostolskim tvrdi: Moje dakle ivljenje od mladosti, to je
isprva bilo meu narodom mojim u Jeruzalemu, znaju svi idovi", kao Isus i dvanaest
apostola ni on se ne pojavljuje u bilo kakvom povijesnom spisu iako su neki dogaaji
u njegovu ivotu bili od prilino velikog znaenja. Na primjer, Josip i ostali uope ne
spominju dvije stotine vojnika sa sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika"
koji su navodno doli ak do Cezareje" da dovedu Pavla pred guvernera Feliksa. Kao
to govori Graham, povjesniar Seneka je bio brat Galija, ahajskog prokonzula ba
onda kad je Pavao navodno ondje propovijedao. Premda je pisao o mnogo beznaajnijim dogaajima, nijednom se rijeju ne spominje Pavao ili udotvorni Krist". 31 Pavlova ivotna pria odie mitologijom kao i prie o drugim velikim ljudima" koje se
mijenjaju u skladu s onim to pripovjedau odgovara. Na primjer, u Novom zavjetu
postoje tri razliite (i apokrifne) prie o njegovu preobraenju (Djela apostolska 9:7,
22:9, 26:13 i dalje).
Kao i toliko drugih biblijskih likova, i Pavao je izmiljen. Ustvari, tvrdilo se da su
povijesni" detalji koji su kasnije dodani evaneoskoj verziji mita preuzeti iz ivota
Apolonija Nazarenca. Po toj su teoriji Apolonija takoer zvali Apolos" ili Paulus" na
latinskom. Mnogi se elementi Pavlova ivota slau s Apolonijevim, ukljuujui kartu
njegovih putovanja, koja je prema Filostratovu prikazu njegova ivota gotovo identina
Apolonijevoj. injenica da je Pavao bio iz dominantno grkog grada Tarsa i najvie od
svega nalikovao Grku ovu tvrdnju ini vjerodostojnom jer je Grk Apolonije, prema
Filostratu, proveo dio svoje mladosti u Tarsu. Poput Pavlovih, i Apolonijeva su putovanja zapoela u Antiohiji. Zabiljeeno je i da je Apolonije putovao u Indiju sa svojim
vjernim uenikom Damisom (Demasom) i daje ondje posjetio brahmane. Dok je bio
na tom putovanju, pria Filostrat, Apolonije je od Arapa nauio jezik ivotinja", to je
vrlo zanimljivo jer u Poslanici Galaanima Pavao tvrdi da je bio u trogodinjem posjetu

Arabiji, za kojega je po legendi nauio razne misterije. Pavlov navodni posjet Arabiji"
ili istoku takoer se slae s tvrdnjom da je Apolonije iao na istok, gdje je prikupio razliite knjige, ukljuujui i one koje su sadravale priu o Krini.
Apolonije se vratio kui iz Indije, kako Waite kae, putujui prema jugu do mora,
od tamo brodom uz Eufrat do Babilona, a onda preko Antiohije do Cipra i Pafosa". 32
Ovaj zadnji dio putovanja identian je onom koje se pripisuje Pavlu. Apolonije je potom otiao u Efez, gdje su mu pohrlili ljudi i gdje je inio uda, kao to je radio i poslije
u Ateni, to je opet ista ruta kojom je iao i Pavao, iako navodno u suprotnom smjeru.
Kao i Pavao, i Apolonije je zatim otiao u Korint, gdje je imao uenika pod imenom
Licijan ili Luka. Nakon putovanja po Grkoj nastavio je put do Rima, gdje je optuen za
izdaju, poslije ega je otiao u panjolsku i Afriku i vratio se u Italiju i na Siciliju.
Nakon putovanja u Aleksandriju i juno u Nubiju u drevnu gimnosofistiku/
budistiku/brahmansku zajednicu Apolonije se ponovno vratio u Italiju, Grku i
sve do Helesponta, gdje je izazvao lutajue Egipane i Kaldejce, koji su kao tipini sveenici varali narod. Prolazei kroz to podruje Apolonije se nesumnjivo
zaustavio na Samotraku, otoku koji je bio dom uzvienih misterija i jedno od
najmonijih sredita pretkranskog kulta Iasiosa/Isusa, a na istom je putovanju
bio i Pavao. Poput Pavla, i Apolonije je pozvan u Rim i baen u zatvor, odakle je
pobjegao. Pripisivala su mu se i mnoga druga uda, ukljuujui i pojavljivanje u
rodnom gradu Tijani nakon smrti.
Govorilo se da Samaritanac Apolonije nije volio Judeju i da je uglavnom propovijedao Nevjernicima (Gentiles), kao to se govorilo i za Pavla, koji je prema prii iz
Biblije propovijedao poganima 17 godina prije negoli je krenuo propovijedati idovima. Vrijedi spomenuti da su mnogi od tih Pogana" zapravo bili Samaritanci, koji
su po njihovoj prii tvorili ostalih deset izraelskih plemena.
Osim toga, kao to je ve navedeno, niz povijesnih" pojedinosti u Novom zavjetu preuzet je iz Josipovih povijesnih knjiga, ukljuujui elemente iz Pavlova ivota:
I Josip i Pavao doivjeli su strano putovanje morem na putu za Rim. Obje su se posade morale
spaavati kad im je brod naputen u oluji, koja ih je odvela na Jadran. Obje su posade ule u drugi
brod koji ih je odvezao u Rim, njihovo odredite. Svrha putovanja morem u oba je sluaja bila dovesti zatvorenike sveenike (Pavla u Novom zavjetu i neimenovanog sveenika u Josipu) u Rim u
lancima da im se sudi pred Cezarom. U objema priama zatvorenicima je prethodno u Jeruzalemu
sudio prokurator Feliks.33

Kao i Isus, i Pavao je mozaik razliitih likova. Dokazano je da je on verzija grkog

junaka Orfeja, koji je sa svojim pratiocem Timotejem putovao istim podrujem koje
se kasnije spominje i u vezi s Pavlom, propovijedajui u ime Dioniza, tj. IHS", IES",

,,JES", Iasiosa", Iesiosa", Jasona", Isusa" i slino, Spasitelja iz samotrakih misterija

i pretkranskog kulta Isusa. Kao to kae i autor Drugog Isusa:
Postoji tajanstvena slinost izmeu legende o Orfeju i prie o Pavlu koja nije promakla istraivaima i uenjacima. Dojam je da se Pavao namjerno prikazao kao neka vrsta drugog Orfeja. Mnogi
su ukazivali na paralele izmeu Pavlovih shvaanja i orfikih ideja... Pavlov nauk po kojem svako
ljudsko bie u sebi sadri dvije prirode" zvui vrlo orfiki po karakteru. Pavlova ideja da svako
ljudsko bie ima izopaenu, grenu prirodu unutar tijela" koje je u neprestanoj borbi s viom pobonom" prirodom, povezano s njegovom voljom... u biti je identina srnoj ideji pretkranske
orfike filozofije.
Pria o Pavlu i pria o Orfeju dijele i druge biografske pojedinosti. Jedan od Orfejevih najbliih
pratioca, primjerice, bio je njegov brat imenom Linus. On je, ini se, preuzeo dunosti kad je Orfej
ubijen. Slino tome, slubena katolika doktrina dri da je drugi rimski papa bio netko po imenu
Linus, Pavlov prijatelj, kojeg je na mjesto pape izriito postavio upravo Pavao... i koji je preuzeo
dunost kad je Pavla ubio Neron. Pria je tim udnija to je u izravnoj kontradikciji s ostatkom
katolike doktrine koja kae da je Petar, a ne Pavao bio prvi kranski rimski papa i da su svi naredni pape svoju vlast drali kao nasljednici Petrovi, a ne Pavlovi. Jo jedna slinost je u tome to
je jedan od najuspjenijih lanova reda sveenika koji je osnovao Orfej u Eleusini bio ovjek koji
se zvao Timotej. Timotej je napustio Eleusinu i postao misionar, pomaui iriti te misterije izvan
zemlje. Pripisuje mu se da je napustio unutranjost Grke i otputovao na jug kako bi popularizirao Demetrine misterije u Aleksandriji u Egiptu. Slino tome, prema Novom zavjetu, jedan od
najuspjenijih Pavlovih tienika takoer je bio mladi imenom Timotej koji je... takoer postao
misionar i kojem se pripisuju postignua kao to je naputanje grke unutranjosti i odlazak na jug
da bi utemeljio kranstvo na grkom otoku Kreti.
injenica da se imena bliskih Pavlovih suradnika izgleda u potpunosti podudaraju s velikim figurama koje se povezuju s Demetrinim misterijima openito, a posebno s Orfejom, jo je jedna od
onih tema koje ljude zabrinjavaju manje nego to bi trebale. Jo jedan zajedniki element je to to
je Orfej bio slavan kao prvi koji je sastavio i irio svetu literaturu povezanu s misterijima...
Slinost uloga koje su Orfej i Pavao navodno igrali u svojim predajama teko je odbaciti. Pogledajmo
te paralele: Orfej je nakon to mu se objavio" pretkranski Sin Boji Isu kao rezultat toga... krenuo u
iznimno uspjenu kampanju irenja svoje verzije samotrakih misterija u unutranjost Grke. Pavao
je, kau, zato to mu se objavio" kranski Sin Boji Isus krenuo u iznimno uspjenu kampanju irenja svoje verzije kranskog tovanja Isusa dalje od Palestine i zapadno, u unutranjost Grke.34

Orfiki obredi bili su vrlo slini kasnijim kranskim obiajima. Jedan primjer
orfikog zapisa kae: Sve je stvari stvorio jedan bog u tri imena i ovaj bog je sve." 35
Orfej je tako pretkranski zagovornik Trojstva i panteizma. Walker pojanjava orfiki misterijski kult i njegovu slinost s kranstvom i budizmom:

Orfizam je bio neka vrsta zapadnog budizma, s bijegom od karmikog kotaa asketskom kontemplacijom, duhovnim putovanjima slinim astralnim projekcijama i sloenim otkrivenjima. Orfizam je bio uronjen u sakramentalizam koji je preplavio kasnije misterije i prelio se u kranstvo.
Spasenje je bilo spasenje sakramentom, inicijacijskim obredima i ezoterikom doktrinom... Orfizam je bio najmonije sredstvo rastvaranja tradicije ikad zabiljeeno u grkom vjerskom ivotu...
Orfici su sijali sjeme nepovjerenja u nacionalno i nasljedno naelo u religiji i najvanijim proglasili
spasenje pojedinane due. Orfizam je tako izvrio ogroman utjecaj na kasniju povijest religije."
Orfizam je postao jednim od najozbiljnijih rivala kranstva u prvih nekoliko stoljea nove ere dok
Crkva nije smislila nain da orfikog spasitelja poistovjeti s Kristom... Orfiko evanelje propovijedalo se diljem Sredozemlja barem dvanaest stoljea. Dalo je velik doprinos kranskoj ideologiji...
Orfiko otkrivenje bilo je gotovo nemogue razlikovati od kranskog... 36
Orfizam je tako bio o n o to bi se m o g l o nazvati kultom spasenja", na ijem je
elu bio spasitelj, ,,IES". Orfeja se takoer poistovjeivalo s K r i n o m 3 7 i H o r o m , ili
O r o m , jer se Orfej" m o g l o prevesti kao Orov glas", a Or" na hebrejskom, posve
prikladno, znai svjetlost".
Nadalje, za Apolonija se govorilo da je dobio dnevnike s putovanja svog uitelja
Pitagore, koje je slijedio i tako stigao do tajnih bratstava na istoku. Po povratku on
kree gotovo identinim p u t e m kao Orfej i Pavao, ukljuujui prolazak kroz Samotraku nekoliko puta. ini se stoga da je Apolonije n a m j e r n o p o k u a o ponoviti Orfejev mitski put kojim je p o a o u svom nauavanju.

Ivan Krstitelj
Ve s m o vidjeli da je Ivan Krstitelj obraena verzija Horusova krstitelja Anupa.
Obojica su, izmeu ostalih slinosti, izgubili glave. Postoje razliite astroteoloke interpretacije Ivana/Anupa Krstitelja, to je i za oekivati s obzirom da se mit stalno mijenjao i razvijao. Kao to je ranije spomenuto, Ivan Krstitelj je bio znak Vodenjaka, u koji
Sunce ulazi i pokrtava se" nakon to se uputi u doba" od 30. Walker ppojanjava:
Srednjovjekovni su redovnici pokuali kristijanizirati zodijak, kao to su kristijanizirali i sve ostalo,
njegovim preimenovanjem u Corona seu Circulus Sanctorum Apostolarum - Kruna od kruga svetih apostola. Ivana Krstitelja smjestili su na poziciju Vodenjaka kako bi zatvorili krug. 38
Krstiteljev identitet otkriva i G o o d m a n :
... najvei rasplet eka istraivaa koji se koristi julijanskim kalendarom u rimokatolikom kalendaru svetaca u vezi s velikim zodijakom. Otkrit e da se smrt Ivana Krstitelja smjeta na dan 29.

kolovoza. Tog dana izlazi posebno sjajna zvijezda, koja predstavlja glavu konstelacije Vodenjaka,
dok je ostatak njegova tijela ispod horizonta, tono u vrijeme kad Sunce zalazi u Lavu (kraljevski
znak koji predstavlja Heroda). Stoga ovaj potonji odrubljuje glavu Ivanu jer se Ivan povezuje s
Vodenjakom, a horizont odrubljuje glavu Vodenjaku!

39

U z to, i s t o n j a k i t e k s t o v i o p i s u j u S u n e v o z r a e n j e k a o v j e n u S u n e v u
dekapitaciju".
O ulozi Krstitelja u egipatskoj verziji mita Massey kae:
Anup je klicao o putu i vodio kroz divljinu crne zemlje An. Ivanov glas je glas u pustinji... Ivanu
je glavu odsjekao udovini Herod, a Anupa se prikazuje obezglavljenog u planisferi odmah iznad
Vodenjaka... Obezglavljeni Anup neka je vrsta razgranienja - znak podjele solsticija. Rijeka koja
razdjeljuje je Iaru-tana ili Jordan... To se moe vidjeti u planisferi, gdje je Anup s odrubljenom
glavom originalni Ivan.40
Massey dalje objanjava:
U Zodijaku iz Dendere vidimo lik Anupa prikazanog s odsjeenom glavom i osobno ne sumnjam
da je dekapitirani Aan ili Anup prototip Ivana iz Evanelja koji je bio iznad rijeke Vodenog ovjeka", grkog Eridanusa, egipatske Iarutane, hebrejskog Jordana...41
Biblijska pria o Ivanovu r o e n j u takoer je element mita: Ana, Ivanova majka,
n a d n a r a v n o je zaela u starijoj dobi i rodila na ljetni solsticij, est mjeseci prije nego
to je Marija rodila Isusa. Massey kae: injenica da su se Ivan i Isus rodili sa est
mjeseci r a z m a k a pokazuje solarnu fazu mita..." 4 2 Nadalje, majka dvoglavog rimskog
boga Janusa takoer je bila Ana. Ivan Krstitelj i Isus po t o m e bi bili isti dvoglavi bog,
tj. Jan-Esa", to je ime indijskog spasitelja.
Higgins objanjava da Ivan Pretea" predstavlja estomjeseni ciklus od zimskog
solsticija do ljetnog, to dekodira zagonetni o d l o m a k u Evanelju po Ivanu 3:30:
Isus je svoju egzaltaciju ili slavu dostigao 25. oujka, na proljetni ekvinocij. U tom je trenutku
njegov roak Ivan bio u jesenskom ekvinociju: kako je Isus uzlazio, Ivan je silazio. U Evanelju po
Ivanu 3:30 Krstitelj kae: On mora rasti, a ja se umanjivati..." Kako itko moe sumnjati u istinitost
onoga to su priznali oci - da su krani imali ezoterinu i egzoterinu religiju?43
D r u g i m rijeima, oci su znali, tj. i dalje su znali to to t o n o predstavljaju, ali su
se urotili da zavaraju ljude.
Hazelrigg govori o s p o m e n u t o m o d l o m k u , t a k o e r ukazujui na kompleksnost
mita:

Krtenje se dogodilo u tridesetoj godini nakon prolaska Sunca kroz trideset stupnjeva Jarca i podudarivi se s njegovim ulaskom u Vodenjak ili Vodonou, a to je Ivan Krstitelj. Ivanove rije: i
3:30 da on (djetece Isus) mora rasti, a on se umanjivati" slau se s injenicom da je Ivan rode
24. lipnja, kad Sunce dosee svoju najviu visinu i deklinacija mu poinje opadati. Isus je roen 25.
prosinca, kad Sunce postie onaj prvi stupanj svoga uzlazeeg luka i otuda ide u divljinu (zimu "
Higgins kae:
... Krstitelj je bio Ilija, tj. na grkom Sunce - 'HAioq [Helios]... Ivan Krstitelj ili Prorok, Onaj koi:
obnavlja vodom, koje je bio i ponovno oivljeni Ilija, bio je neposredna pretea Isusa i u gotove
svakom pogledu kopija Bala-rame, pretee Krine. Ivan Krstitelj ili Spasitelj ljudi vodom bio je
Oannes ili Avatar Riba.45
Karnalizirani i judaizirani Ivan Krstitelj bio je Nazarenac" ili Nazarit, to znai
da je bio lan bratstva Sunca". Kao to kae Hazelrigg: Bio je Nazarit, a zanimljiva je
i neobina okolnost da je izvor u Enonu, na kojem je krstio, bio posveen Suncu." 4 6

Andrija
N a v o d n o ribar iz Betsaide, apostol Andrija je, kau, razapet u Patrasu u Grkoj u
r t v e n o m obredu p o v o d o m Pesaha: ... proljetnu su Isusovu rtvu oponaali i drugi
junaci, kao na p r i m j e r Andrija, Filip i Petar". 4 7
Andrija" je ustvari bio lokalni b o g u Patrasu koji je vjerojatno ritualno i periodiki rtvovan kao sveti kralj. Walker o Andriji kae:
Ime mu dolazi od andros i znai mukarac" ili muevnost", a to je i titula solarnog boga u Patrasu
u Ahaji, gdje je apostol Andrija navodno razapet nakon to je utemeljio bizantinsko papinstvo.
Legenda o sv. Andriji izmiljena je kako bi se suprotstavilo pretenzijama Rima na primat putem
njihove legende o sv. Petru... Patras, mjesto Andrijina navodnog muenitva, bio je staro svetite
faliko-solarnog boga-oca kojeg se razliito nazivalo, imenima kao to su Pater, Petra ili Petar, ije
ime u osnovi ima isto znaenje kao Andrija. 48
Hazelrigg govorio o A n d r i j i n o m astrolokom karakteru:
Sunce kao sv. Andrija je genij koji vlada jesenskom etvrti, koja zapoinje solarnim raspeem" u
Vagi. Otud Pavlovo spominjanje njegova raspea u Poslanici Rimljanima 6:6. Zato se sv. Andrija
uvijek prikazuje kao starac koji na leima nosi kri, goniometar, to ukazuje na ovaj orbitalni kut
u prolasku Sunca iznad ekvatora.4

U egipatskoj verziji mita Andrijin je ekvivalent Hapi ili u, jedan od Horusove

brae.

Filip
Apostol Filip roen je u Betsaidi i bio je sljedbenik Ivana Krstitelja tj. Mandejac/
Nazarenac. Prisustvovao je hranjenju mnotva pa je stoga uobiajeni simbol za Filipa
kruh, kao odraz prie o kruhu i ribama". 50 Moda zato Filip predstavlja konstelaciju
Djevice, boice ita, iako ga se dovodilo u vezu s Vagom, to je takoer vrijeme etve.

Bartolomej
Bartolomej na hebrejskom znai ora". Navodno je roen u Galileji, a po legendi je putovao u Indiju, Armeniju, Mezopotamiju, Etiopiju i Perziju. Kao i drugi uenici, meutim, Bartolomej je mitski lik kojeg nesumnjivo nalazimo na spomenutim
podrujima. Walker pojanjava:
Pseudosvetac koji se temelji na tituli svetog kralja: Bar-Tholomeus, sin Ptolemeja". Ubaen je u
Evanelja kao apostol, ali hagiografi su mu pripisivali drugo podrijetlo. Zvali su ga sinom princa
Ptolemeja", koji je razapet u Armeniji i iv oderan kao satir Marsija... Alternativna povijest Bartolomeja prikazuje kao misionara u Indiji, gdje je svrgnuo idole neobino neindijskih boanstava Astarte
i Baal-Beritha. Mnogim udima Bartolomej je preobratio kralja te zemlje na kranstvo, ali kraljevu
bratu je bez obrazloenja doputeno da kasnije razapne ovog sveca, odere mu kou i odrubi glavu.51

BratJakov
Jakov, brat Isusov" i brat Gospodinov", u egipatskoj verziji mita ima svog ekvivalenta u Amsetu, Ozirisovu i Gospodinovu bratu. 52 Kao to kae Massey:
Jakov se takoer poistovjeuje s drvodjeljom u evaneljima... To je lik Amseta... drvodjelje. Amset
kao onaj koji prodire neistou oznaava velikog istitelja, a Jakov je tradicionalno na glasu kao
veliki istitelj.53

Jakov je i zamjena", a to je titula koju je nosio Set, kao i Am-sef, Horusov brat.

Jakov stariji i Ivan Evanelist, sinovi grmljavine

Braa Jakov i Ivan nazivaju se Boanerges", Sinovi groma", to je mitsko odreenje. Munje i gromovi boga Zeusa zvali su se Brontes" i Arges", a to je uloga koju
imaju braa u Evanelju po Luki: Kad to vidjee uenici Jakov i Ivan, rekoe: 'Gospodine, hoe li da zazovemo oganj s neba, da ih uniti...'"
Kao to je navedeno, Ivan, ljubljeni Kristov uenik, takoer je verzija Arjune, voljenog Krininog uenika: ,,U tibetanskom jeziku Ivan se naziva Argiun, a to je Arjon
(Ar-ivan), Cristnin koadjutor." 54 Uz to, kao to je Arjuna bio Krinin roak, tako je i
Ivan bio Kristov. 55

Marko
Premda mnogi misle da je Marko bio jedan od dvanaestorice Isusovih izvornih
apostola, tomu nije tako. Njegova je glavna svrha bila sluiti Petru kao pisar. Kao
jedan od etvorice evanelista, Marko predstavlja jednu od kardinalnih toaka zodijaka, kao to priznaje Irenej. Evanelisti se u kranskim katedralama prikazuju kao
etiri stvorenja apokalipse: ovjek, vol, lav i orao, a oni opet simboliziraju etiri kardinalne toke: Vodenjaka, Bika, Lava i korpiona. Marko u toj kardinalnoj strukturi
predstavlja ljeto, odnosno Lava.

Luka
Luka takoer nije jedan od dvanaestorice", ali se povezao s Pavlom. Bio je lijenik" tj. Terapeut, kao i svi lijenici" Crkve. Za Luku se kae da je putovao u Grku,
Makedoniju, Jeruzalem i Rim kao Pavlov kolega, ali uenjaci sumnjaju u snanu
vezu izmeu Luke i Pavla". Kao to kae ben Yehoshua:
Moramo posumnjati i u priu o dobrom iscjelitelju" Luki koji je navodno bio Pavlov prijatelj. Originalni grki oblik imena Luka" je Lykos", to je bilo drugo ime za boga lijeenja
Apolona.

Luka je tako jo jedan u nizu skrbnikih bogova ije se ime upotrebljavalo da se

narod i sveenstvo odreene kulture ukljui u univerzalnu" tj. Katoliku crkvu.

Tadej/Juda i imun Revnitelj/Kanaanac

Tadej se naziva i Juda sin Jakovljev" a ponekad Lebej, iako do takvih asocijacija
dolazi jednostavno zato to si popisi apostola u evaneljima meusobno proturjee.
Juda i imun dijele blagdan 28. listopada. imun je propovijedao u Egiptu, Juda mu
se pridruio u Perziji. imun je umro kao muenik: tijelo mu je prepiljeno napola ili
je pak umro mirnom smru u Vodenu, to je nepodudarnost koja pokazuje da nije
bio povijesna osoba. Kranska tradicija Judu povezuje s Vodenjakom, a imuna s
Jarcem.
Meutim, zodijake oznake apostola razlikuju se od izvora do izvora i povezuje
ih se s razliitim znakovima. Juda Izdajnik naravno nije ukljuen u kransku ikonografiju, ali ga je u prii zamijenio Matej, a u zodijaku Juda/Juda Tadej, koji je oigledno jedno vrijeme takoer simbolizirao korpiona. Ova je zbrka odraz situacije u
kojoj su se unosile razliite fiktivne injenice bratstva koje se ujedinjavalo, a doktrina
se estoko raspravljala. Naravno, egzoteriki se s zodijakim podrijetlom ovih biblijskih likova na kraju raskinulo, ali je ono u varijantama nastavilo ivjeti ezoteriki.
Neovisno o tome kako ih se oznaavalo, apostoli i drugi uenici ovdje spomenuti nisu
bile stvarne osobe. Wheless kae:
Sveta Dvanaestorica nisu postojala tijelom. Zasnovani na legendama Starog zavjeta, oni su bili
samo imena iz predaje" - dramatis personae - maske u drami, kakve Shakespeare i drugi dramatiari i prozaisti stvaraju za glumce u svojim dramama i proznim ostvarenjima.56

Oni su bili dio sveprisutnog mita i obreda koji je postojao u mnogim kulturama
davno prije kranske ere te sastavni dio onog to je kasnije postala evaneoska pria.

Walker, WEMS, 48.

Wells, DJE, 122.

Euzebije, 77.

Massey, HJMC, 162.

Anderson, 18.

Higgins, I, 781-2.

The Other Jesus" internetska stranica.

Walker, WEMS, 787. (Naglasak dodan.)

Robertson, 133.
Massey, HJMC, 144.

" Walker, WDSSO, 397.

12

Higgins, 1,645.

" Walker, WEMS, 79.

14

Walker, WEMS, 79.

15

Doane, 399.

16

Blavatsky, IU, II, 24fn.

17

Walker, WEMS, 483.

,8

Walker, WEMS, 481.

19

Massey, Lectures on the Moon.

20

Massey, HJMC, 157-8.

21

Walker, WEMS, 467-8.

22

Carpenter, 51.

23

Graham, 318.

24

Walker, WEMS, 995.

25

Higgins, 1,663-4.

26

Higgins, I, 596.

27

Higgins, 1,808.

28

Higgins, 1,657-8.

29

Higgins, 1,755.

30

Funk&Wagnall's.

31

Graham, 292.

32

Waite, 105.

33

Holley, 40.

34

home.pacbell.net/gailk/iasius.html

35

Doane, 375.

36

Walker, WEMS, 745-8.

37

Higgins, 589.

38

Walker, WDSSo, 286.

39

Jackson, 185.

40

Massey, HJMC, 119.

41

Massey, Lectures on the Moon.

42

Massey, HJMC, 123.

43

Higgins, 1,647.

44

Hazelrigg, 119-20.

45

Higgins, 1,655-6.

46

Higgins, II, 66.

47

Walker, WDSSO, 153.

48

Walker, WEMS, 32.

49

Hazelrigg, 24-5.

50

Funk&Wagnall's.

51

Walker, WEMS, 92.

52

Massey, HJMC, viii.

53

Massey, HJMC, 147.

54

Higgins, 1,658.

55

Higgins, II, 137.

56

Wheless, 127.

12
EVANEOSKA PRIA
Uz ivote" Krista i dvanaestorice, doslovno cijela evaneoska pria moe se nai
u starijim mitologijama kao dio drevnog mita koji govori o nebeskim tijelima i kretanjima. O mnogim od ovih elemenata ve se raspravljalo, a njihovo detaljno istraivanje zahtijevalo bi jo jedan svezak, ali moemo detaljnije istraiti odreeni broj tih
aspekata kranske prie i doktrine, poevi sa stvaranjem svemira i kljunim padom
koji zahtijeva spasonosnu milost Isusovu.

Postanak
Ve je dugo poznato da je pria o kozmikom podrijetlu koja se nalazi u judeokranskoj Bibliji posuena iz drevnijih inaica, ponajvie onih iz Egipta i Babilona.
Priu je takoer mogue pronai u Kini, Japanu, Indiji, Skandinaviji te na Britanskom
i Irskom otoju, da navedemo samo neke. Iz toga je razvidno da nijedna kultura ne
polae pravo na Boga" ili stvaranje. injenica je to koju je nemogue dovoljno naglasiti. Nadalje, biblijska pria nikada nije bila dostatna za potpuno objanjenje podrijetla svemira; ustvari, ona je samo mitoloko, pojednostavljeno objanjenje filtrirano kroz nae ograniene umove. Walker o biblijskom Postanku kae: Koliko god
bili apsurdni, ti mitovi ipak opstaju u vjerovanju golemog broja ljudi koje zastarjeli
fundamentalizam namjerno odrava neukima. Ponekad ak i obrazovani pojedinci
tvrde da je sveznajui Bog stvorio svijet u svrhu poznatu samo njemu." 1

Adam, Eva i Rajski vrt

Kao i drugi glavni biblijski likovi i prie, bajka o Adamu, Evi i Rajskom vrtu
utemeljena je na mnogo starijim inaicama koje pripadaju razliitim kulturama iz ci-

jelog svijeta. Hinduska inaica prvog para bila je pria o Adimu i Hevi, koja je starija
stotinama, ako ne i tisuama godina od hebrejske inaice, kao to su to Hindusi stoljeima naglaavali kranskim misionarima. Jackson kae da se ini da su ti mitovi
potekli iz Afrike, ali da su u drevnim vremenima postojali diljem svijeta..." Dakle,
oito je da neemo pronai povijesne Adama i Evu u Mezopotamiji.
U sumerskim i babilonskim inaicama mita o Rajskom vrtu, iz kojih takoer proizlazi hebrejska inaica, izvorni par stvorila je mona Boica i bili su ravnopravni. Kada
je gorljivi patrijarhat preuzeo priu, ona je promijenjena na nain da su ene postale ne
samo inferiorne, ve i krivci za pad cijelog ovjeanstva. Stone o tom nazadovanju kae:
ena, kao pronicljivi ili mudri savjetnik, ljudski tuma boanske volje Boice, vie nije potovana ve
omraena, predmet straha ili se prema njoj, u najboljem sluaju, ponaaju sumnjiavo ili je pak ignoriraju... ene se smatraju bezumnim, tjelesnim stvorenjima, a oba stava su opravdana i dokazana"
mitom o Raju... Izjave paljivo osmiljene za potiskivanje prethodne drutvene strukture neprestano su
predstavljale mit o Adamu i Evi kao boanski dokaz da mukarac mora zadrati prvobitni autoritet.2

Daleko od toga da bude doslovna, pria o Rajskom vrtu/raju odvija se u nebesima. Prema Hazelriggu, rije raj" znai meu zvijezdama". On naglaava da ako
odani prouavatelj Biblije" doslovno shvati priu, ona postaje poniavajui prikaz
Boga" jer objavljuje da je Bog" osvetoljubiv prema svome vlastitom grenom potomstvu, lakovjernom paru kojeg je On stvorio 'na Svoju sliku', naizgled samo u svrhu da moe poslati zlobnu zmiju koja iskuava slabost i nemoralnost to su nehotino
usaeni u njihove bogomdane naravi. Doista monstruozna doktrina koja Boga moe
prikazati toliko zlokobnim da e izdati nevinost Svog vlastitog potomstva!" 3
Ipak, zdrav razum nije prevagnuo jer su se pojavile razne teorije o pravoj" lokaciji Rajskog vrta.
Walker nadalje kae:
Prije tisuu i sedam stotina godina, Origen je pisao o mitu o Rajskom vrtu: Nitko nije toliko
ogranien da shvaa ovu alegoriju kao opis stvarnih injenica." No Origen je izopen, a nebrojeni
milijuni bili su ba toliko ogranieni.4

Adam
Adam nije povijesna linost jer rije Adam" znai jednostavno mukarac" i
nije osobno ime. U Egiptu, Adam je Atum ili Amen, arhetipski mukarac i sin Oca

Ptaha. 5 U kaldejskim svetim spisima, koje su izraelski spisi uglavnom plagirali, ime
mu je Adami", dok je u babilonskima poznat pod imenom Adamu". Kao i u hebrejskoj inaici, bogovi su sprijeili sumersko-babilonskog Adamua da pojede plod
besmrtnosti, tako da ne postane poput boga". Adam je takoer adamah" to znai
krvava glina", a odnosi se na menstrualnu krv. 6 Walker objanjava da je biblijska
pria o bojem stvaranju Adama iz gline plagirana iz drevnih tekstova, uz uobiajenu
promjenu spola boanstva od strane patrijarha", a to boanstvo bila je sumersko-babilonska Grnarska" boica oblikovanja Aruru. 7

Eva
Eva takoer nije stvarna osoba koja je izazvala pad ovjeanstva ili ga pak izrodila. Eva je ustvari arhetipska ena i Boica koju nalazimo diljem zemaljske kugle:
Biblijska titula Eve, Majka Svega ivoga", bila je prijevod Kali Maove titule Jaganmata. U Indiji je
bila poznata i kao Jiva ili leva, stvoriteljica svih manifestiranih oblika.8

Kao to je reeno, ranije mitologije smatrale su da je stvorena ena jednaka mukarcu, a ne da je samo rebro." U nekim od tih drevnih pria, Eva je bila superiorna
u odnosu na Adama pa ak i u odnosu na Boga, kao njegova stroga majka". 9 Prema
jednom mitu, prije nego to je Bog napravio Evu stvorio je Lilit kao jednaku Adamu,
ali ona se pokazala previe problematinom za patrijarhat s obzirom nije eljela popustiti Adamovim seksualnim nasrtajima te je zahtijevala vlastitu kuu. Iz tog razloga
osloboena Lilit morala je biti ubijena kako od strane Boga, tako i od strane biblijskih
pisara. Opravdane su sumnje da postoji jo neto u toj prii, kao to objanjava Walker: Hebrejska tradicija govorila je da je Adam bio oenjen s Lilit jer je bio umoran
od seksualnih odnosa s ivotinjama, to je bio est obiaj kod bliskoistonih pastira,
iako je Stari zavjet to proglasio grijehom." 10
Eva je jednaka Izidi-Meri, prema tome i Djevici Mariji i zvijeu Djevice, kao i
Mjesecu. 11
U izvornoj astroteolokoj prii, kako se Djevica uzdie, prati je ili za petu grize
Zmija, koja se zajedno sa korpionom uzdie odmah iza nje". 12 U odlomku Otkrivenja 12:14 nalazimo to astronomsko zapaanje: Ali eni su dana dva krila monog
orla tako da moe pobjei od zmije u pustinju..." Kao to je poznato, korpiona ne
predstavlja samo korpion ve i orao.

Zmija
Simbol zmije susree se u cijelom svijetu a predstavlja boansku mudrost, kao
to to potvruje Isus kada govori: Budite mudri poput zmije." Zmija je bila falusna
pratnja" Boice, zmije su pronaene ispod njezinih hramova, gdje se njihov otrov, po
svemu sudei, koristio kao poticajno sredstvo proroanskih i halucinatornih zanosa.
Mogue je da je egipatska kraljica Kleopatra umrla tijekom takvog obreda sa zmijom otrovnicom, ukoliko to nije apokrifna pria. Ove enske sveenice nazivale su se
pitonicama", a Ezekiel ih je, kao primateljice proroanstava i boanskog otkrivenja,
vrijeao zbog stjecanja znanja iz svojih vlastitih glava", kao da se njihov nain postizanja otkrivenja razlikovao od njegova.
Zmijino odbacivanje koe i neprekidno obnavljanje uinilo ju je simbolom vjenosti i besmrtnosti, stoga i simbolom boanstva i mnogih bogova. Ustvari, naziv
zmija" prethodno je oznaavao sveenike dunosti i nije imao negativne konotacije. Kako navodi Pike:
U Misterijama Bakha bikovskih rogova slubenici su drali zmije u rukama, dizali su ih iznad
svojih glava i glasno uzvikivali Eva!", to je bilo generiko orijentalno ime zmije i konkretno ime
zvijea u koje Perzijci smjetaju Evu i zmiju.13

Gornji opis otkriva podrijetlo uvjeravanja iz Novog zavjeta za prihvaanje zmija", a oni koji sudjeluju u takvim obredima nastavljaju drevnu tradiciju koja je stara
barem 4000 godina.
Iako se zmija u judeokranskoj ideologiji prikazuje kao zlo, Hebreji je nisu oduvijek smatrali takvom. Walker navodi:
Rani Hebreji prihvatili su zmiju-boga kojeg su tovali svi njihovi suvremenici, a idovski sveeniki klan levita bili su sinovi Velike Zmije", odnosno Levijatana, vijugavog".14

Hebrejsko oboavanje zmije-boga oito je iz Knjige brojeva 21:9: Mojsije je nainio zmiju od mjedi i stavio je na stup, a kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio." O ovom zanimljivom fetiu koji je takoer kaducej Asklepija,
grkog boga iscjeljenja, Stone kae: A u samom Jeruzalemu postojala je bronana
zmija za koju se govorilo da potjee iz vremena Mojsija, a koja se ondje tovala kao
sveti idol hrama sve do oko 700. godine prije nove ere." 15
Kao to je poznato, Mojsijev kult zmije izgubio je naklonost tijekom vladavine
Hezekije, kralja Judeje, koji je uklonio mjesta na visinama i slomio stupove, te sasjekao Aere. On je u komade razbio bronanu zmiju koju je nainio Mojsije, jer joj je do

tih dana narod Izraela palio tamjan; zvali su je Nehutan". (Druga knjiga o kraljevima
18:4) Nadalje, Walker kae:
Biblijski Nehutan bio je namjerna maskulinizacija sline proroanske zmije enskog spola, Nehutah, Boice Kadea (u znaenju Sveta"), hram poput onoga Pitonica. ini se da su Izraeliti
oskvrnuli svetite i silovali njegove sveenice, ali Mojsije i Jahve morali su smiriti bijesnu zmijsku
Boicu Kadea, sada svrgnutu, podizanjem njezina bakrenog prikaza... Mitoloki, zmija je uvijek
ensko boanstvo".16

Nadalje, biblijska zmija koja je ,,u poetku" prikazivana kao zlo, pa slavljena, a
zatim ponovno prikazivana kao zlo, jo jednom se slavi kada se kasnije povezuje s
Kristom, kao vrsta" njega: "I kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima i
Sin ovjeji biti podignut." (Iv. 3:15) Doista, zmija se smatrala spasiteljicom ovjeanstva zbog svoje uloge u donoenju znanja.
Zmija je, dakako, nebeski simbol koji predstavlja kako zvijee Zmije, tako i cijela nebesa, sa Suncem kao jednim okom, a Mjesecom kao drugim. Zmija je bila Princ
Tame", vladarica nonog neba, pa je prikazivanje zmije kao zla ujedno i odbacivanje
zvjezdanog kulta u korist solarnog.

Istoni pad/grijeh
Istoni pad" ili grijeh" literalisti tumae kao prijestup Adama i Eve zbog neposluha prema Bogu i izbacivanje iz raja, ali i kao nain na koji ljudi nastaju, odnosno seks. Krani priznaju da bez koncepta prvotnog pada/grijeha ovjeka i njegovog
izbacivanja iz Rajskog vrta ne bi bilo potrebe za spasiteljem ili kranskom vjerom.
Na primjer, reformirani" bivi otac Petar Muenik je rekao:
Kada ovaj in [vjere] ne bi postojao, ne bi bilo istonog grijeha; Kristovo obeanje postalo bi prazno, a sva ivotna snaga nae vjere bila bi unitena.17

To snano uvjerenje razlog je zato se zagovaratelji kranstva tako snano protive teoriji evolucije, jer ona ukazuje na izostanak izvornog pada ili grijeha koji zahtijeva spasitelja. O teoriji evolucije i njenim uincima na kranstvo Walker kae:
Amerika Episkopalna crkva je izjavila: Ako je ova pretpostavka tona Biblija je nepodnoljiva fikcija... u tom se sluaju krane ve gotovo dvije tisue godina obmanjuje monstruoznom lai."18

Doista, Jackson izraava svoje gaenje p r e m a ...toj prokletoj doktrini istonog

grijeha koja klevee p r i r o d u i vrijea sveukupno ovjeanstvo...". 1 9 Poetkom 19. stoljea Higgins je primijetio:
Mogue je da je najopasnija doktrina u povijesti ona Istonog grijeha. Ona sada demoralizira Britaniju. Uzrokom je svih ljudskih rtava u drevnim vremenima i pretvorila je idove u naciju Kanibala, kao to je to lord Kingsborough ... dokazao.20
Kao i m n o g i drugi aspekti kranstva, p o j a m istonog grijeha nije originalan:
Indijanci su upoznati s d o k t r i n o m istonog grijeha. Njihovo nepokolebljivo uvjerenje je da je ovjek palo stvorenje; to uvjerenje postoji od davnine." 2 1
M e u t i m , u m j e s t o da pokazuje grenu narav ovjeka, pad" se nikada nije dogodio, kao to tvrdi Gerald Massey:
Pad je u potpunosti neutemeljen u povijesti, a prvo uporite za stvarnog Krista Spasitelja nedostaje
od samog poetka. Iz toga proizlazi da netko tko se postavio ili je bio postavljen za povijesnog
Spasitelja, zbog pada neutemeljenog u povijesti, moe biti samo povijesni varalica.22
Pria o R a j s k o m v r t u nije d o s l o v n a ve alegorijska, i d o g a a se u n e b e s i m a
jer se P a d u stvari d o g a a k a d a Sunce prolazi k r o z jesenski ekvinocij, u z n a k u
D j e v i c e (Eve). Kako S u n c e prelazi u Vagu, on" se s p u t a ili pada u z i m s k u et v r t ili p a d " g o d i n e - n a z i v se u p o t p u n o s t i p o d u d a r a sa s a m i m fenomenom",
k a o to t o kae Hazelrigg. N a d a l j e o c r t a v a d u b o k u astrologiju" n e b e s k e d r a m e
o Rajskom vrtu:
Dakle, zmija nepravde, koja igra ulogu Napasnika, mora se promatrati kroz svoj astronomski
a ne etiki ili moralni karakter koji, u alegorijske svrhe, nije nainjen zavisti vrijednim. On je
zloinac u drami, i to dosta izduen jer, kao to je to opisano u planisferi, njegov rep povlai za
sobom treinu zvijezda nebeskih" (Otkrivenje xii, 4), ili od Raka do Vage, to ini etiri zvijea,
treinu od dvanaest. Kreui se ispred, on vodi enu prema toki zalaza na zapadu, te je tako
njegova uloga da zavede" (latinski seducere), dok ih zaljubljeni Adam u istinskom branom
duhu prati prema obzoru, noen Silom koja uzrokuje revoluciju nebesa koja ih izvodi iz Vrta. U
trenutku izbacivanja, ili dok likovi Adama (Volar) i Eve (Djevica) nestaju iz vida tonui ispod zapadne linije, na istoku se pojavljuje zvijee Perzej, mrgodan u oklopu i kacigi, stvorenje osvete
koje iznad glave dri plamtei ma. 23
G r a h a m d o d a t n o pojanjava priu o rajskom vrtu:

Svijet nije stvorio ovaj Bog ni u est dana ni u milijun. Rajski vrt ili zmija koja govori nikada nisu
postojali. Prvi mukarac Adam ili ena Eva nikada nisu postojali. Nisu poinili moralni grijeh, a mi
nismo za njega osueni. Oni nisu izgubili milost pa nema potrebe za iskupljenjem.24

Dakle, temelji kranstva su lani, mitoloki i neoriginalni, ba kao i sama evaneoska pria.

Djevica Majka Boanskog Otkupitelja

Kao to smo vidjeli, djevica majka i njeno boansko dijete sveprisutni su motiv u drevnom svijetu, davno prije kranske ere. U solarnom mitu smatralo se da se sunce Boga"
raa iz novog, odnosno djevianskog mjeseca. Aspekt djevianskog roenja takoer potjee iz zapaanja da se u nekim razdobljima zvijee Djevice uzdizalo zajedno sa Suncem:
U trenutku zimskog solsticija, Djevica se uzdizala helijakalno (sa Suncem), nosei Sunce (Horusa)
u svojim njedrima... Djevica je bila Izida, a prikaz iz njenog hrama na kojem nosi dijete (Horusa) u
rukama popraen je ovim natpisom: JA SAM SVE TO JEST, TO JE BILO I TO E BITI; plod
koji sam donijela je Sunce."25

Betlehem
Po priznanju ranokranskog doktora Jeronima, mali grad Betlehem" bio je
sveti gaj posveen sirijskom bogu Adonisu (Tamuzu), bogu Sunca-plodnosti-spasitelju, koji je roen stotinama godina prije kranske ere u nekoj spilji koja se kasnije
smatrala rodnim mjestom Isusa. Kao i Isus, Adonis je roen 25. prosinca 26 , a rodila
ga je djevica Mira koja je bila:
...ena iz hrama ili hijerodula, koju su rani krani poistovjeivali s Marijom i koji su Isusovu
majku zvali Mira mora... Sirijski Adonis umro je u vrijeme Uskrsa... Adonis je umirao i uskrsavao
u redovitim ciklusima, kao i svi bogovi vegetacije i plodnosti. Njega se takoer poistovjeivalo sa
Suncem koje je umiralo i ponovno se uzdizalo na nebu.27

Kao to je ve spomenuto, Adonis/Tamuz bio je omiljeni semitski i hebrejski bog.

Svake godine za vrijeme njegove pasije u Jeruzalemu ene su naricale za mrtvim
spasiteljem Tamuzom u jeruzalemskom hramu, gdje je Itar oboavana kao Mari,
Kraljica Neba (Ezekiel, 8:14)".28 U to vrijeme Adonis/Tamuz nosio je krunu od trnja"
nainjenu od smirne. Walker o Tamuzu kae:

Kristos ili sveti kralj koji je svake godine rtvovan u hramu u Jeruzalemu ... Rimljani su Tamuza
nazivali glavnim bogom idova.... Jedan mjesec idovskog kalendara jo uvijek se zove po Tamuzu
... idovi su Tamuza uvezli iz Babilona, ali on je stariji ak i od njega. Izvorno je bio sumerski bogspasitelj Damuzi ili Damu, jedini zaeti sin" ili sin krvi". Oplodio je zemlju svojom krvlju kada je
umirao, a zvali su ga Iscjelitelj, Spasitelj, Nebeski Pastir. Brinuo se o zvjezdanim grupama za koje se
smatralo da su due umrlih u nebu. Svake godine na Dan iskupljenja rtvovan je u obliku jaganjca
... Iako je Tamuz zauzimao glavni poloaj u svetoj drami u Jeruzalemu, Novi zavjet ga je pretvorio
u pukog apostola novoga umirueg boga s grkim oblikom njegova imena - Toma.2'

Kao bog plodnosti, Adonis/Tamuz bio je predstavnik duha kukuruza", a Betlehem" znai kua kruha", kua kukuruza" ili kua kukuruznog kruha, ita ili penice".30 Taj je motiv preuzeo kranski mit kada Isus, kao i njegov prethodnik Horus,
kae: Ja sam kruh ivota" (Iv. 6:48). Kao i mnoga druga mjesta u Izraelu, Betlehem
je izvorno postojao u mitu da bi zatim postao mjesto na planetu Zemlji.

Nazaret
Grad Nazaret pojavio se tek nakon to je evaneoska pria postala poznata. Holley o tome kae: U Starom zavjetu, Josipovim djelima ili na ranim mapama Svete
zemlje ne postoji mjesto Nazaret. Ime je oigledno kasnija kranska izmiljotina."
Ustvari, grad koji se danas naziva Nazaret smjeten je u blizini brda Karmel, to ukazuje na to da su ga osnovali Karmeliani.
To znai da Isus nije bio iz Nazareta koji nije postojao u vrijeme njegova navodnog dolaska. Stvaran razlog zato je smjeten u taj grad jest uiniti ga Nazarenom ili
Nazaritom, jer je on isto kao i najpoznatiji Nazarit, Samson, bio solarni mit. Naslov
potjee od egipatske rijei natzr", to se odnosi na biljku, izdanak, natzar ... pravu
vinovu lozu", a Nazarit je epitet za Sunce koje daje ivot vinovoj lozi. 31 Nazarit se takoer prevodi kao princ", primjerice u frazi princ mira". Nazariti/Nazareni bili su
asketi koji nisu brijali glave i brade osim u obredne svrhe, budui da im je kosa bila
simbol svetosti i snage, predstavljajui ustvari kosu" Sunca ili njegove zrake, to je
pak razlog zato solarni junak onemoa kada ena odree njegovu kosu. Dok bi mu
kosa bila duga, Nazarit nije imao nikakvih dodira s groem, vinovom lozom ili vinom, ali kada je bio oian u obredu pio bi vino. Ova pria odraava vrijeme godine
kada dozrijeva groe i proizvodi se vino, vrijeme kada Suneve zrake oslabe.
Oito je, dakle, da Nazaret nije Isusovo rodno mjesto ve predstavlja jo jedan
aspekt mita. Massey navodi: Stvarno rodno mjesto karnaliziranog Krista NIJE NI
BETLEHEM NI NAZARET, VE RIM!" 32

Jasle i spilja, rodno mjesto mnogih bogova

Prema kranskoj tradiciji, Isus je bio roen ili u jaslama, staji i/ili spilji, kao i
mnogi drugi bogovi prije njega. Ve je spomenuto da je sveto dijete Adomis/Tamuz
roeno davno prije kranskog doba ba u onoj betlehemskoj spilji koja se danas
smatra mjestom Isusova roenja. to se tie Adonisove spilje, kranski apologet Weigall priznaje:
Prikladnost ovog prisvajanja tim je vea zbog injenice da je oboavanje boga u spilji bilo uestalo
u poganstvu: Apolon, Kibela, Demetra, Heraklo, Hermes, Mitra i Posjedon oboavani su u spiljama; Hermesa, grkog logosa, rodila je Maja u spilji, a Mitra je roen iz stijene.33

Kao i Isus, grki bog Hermes takoer je bio povijen i poloen u jasle, kao i Dioniz. 34
Motiv spilje/jasli dio je mita koji predstavlja kako zimu tako i zalazak Sunca,
kada se ini da silazi pod zemlju ili u podzemni svijet, koji je maternica neba i Zemlje.
Walker o tome kae: Spilja se openito poistovjeivala s maternicom Majke Zemlje,
loginim mjestom simbolinog roenja i regeneracije."
Zbunjujue prie koje se odnose na solarno dijete roeno u spilji, jaslama i/ili staji
odraavaju promjenu nebesa, posebice precesiju ekvinocija. Kako navodi Massey:
Dakle, spilja i staja dvije su vrste rodnog mjesta solsticija.... Meutim, niti jedan Mesija, bez obzira
zove li se Mitra, Horus ili Krist, nije mogao biti roen u Augijinoj staji ili spilji Abba Udde 25. prosinca nakon 255. pr.n.e. zato to je solsticij preao iz tog znaka u asterim Strijelca.35

Herod i pokolj nevine djeice

Pokolj djeice" jo je jedan dio standardnog mita, element tipine tradicije svetog kralja koju nalazimo u mnogim mitologijama, gdje vladajui monarh pokuava
sprijeiti ispunjenje proroanstva koje govori o roenju novog kralja koji e ga svrgnuti. Walker kae: Nevini su poklani u mitovima o Sargonu, Nimrodu, Mojsiju,
Jazonu, Krini i Mordredu, kao i u mitu o Isusu." 36 Takoer su poklani u priama o
Edipu, Perzeju, Romulu i Remu, te Zeusu. Doane navodi:
Bijeg djevice majke s djetetom ... jednostavno je jedna te ista, stara pria koja se neprestano ponavlja. Netko je predvidio da e dijete roeno u neko vrijeme biti mono, on je opasno dijete", te ga
vladajui monarh ili neka druga zainteresirana strana pokuava unititi, ali on uvijek bjei i odrasta
te uglavnom ispunjava svrhu koja mu je namijenjena. Taj univerzalni mit dodali su izmiljenoj

povijesti Isusa izmiljeni autori, koji su omoguili da on kao novoroene pobjegne od vladajueg
tiranina uz uobiajenu dozu sree.37

Tri mudraca i Istona zvijezda

Omiljena pria djece diljem svijeta, pria o tri mudraca ili maga i istonoj zvijezdi koja se pojavljuje u asu Isusova roenja takoer se moe nai u drugim mitologijama. Da ponovimo, tri mudraca ili kralja tri su zvijezde na Orionovu pojasu
ije je uzdizanje objavilo dolazak Sotisa, zvijezde Horusa/Ozirisa, odnosno Sirijusa,
najsjajnije zvijezde na nebu, iji je dolazak najavljivao godinju poplavu Nila".38 Osim
toga, bilo bi veoma prikladno tri kralja, koji izraavaju tovanje djetecu, smatrati
magovima jer su magovi oboavali Sunce. Nadalje, darovi mudraca Boanskom Djetetu takoer su standardni dio mita. Kako Higgins zapaa: Upadljiva je podudarnost
da su darovi koje su donijeli mudraci - zlato, tamjan i smirna, ustvari darovi koje su
arapski magovi uvijek nudili Suncu." 39
Walker govori o slavnoj zvijezdi: Drevni Hebreji nazivali su istu zvijezdu Efraim ili Jakovljeva zvijezda. U sirijskoj, arapskoj i perzijskoj mitologiji bila je Messaeil
- Mesija." 40 Massey pojanjava:
... istona zvijezda pruit e neoborive podatke koji dokazuju mitsko i nebesko podrijetlo evaneoske povijesti. Kada je roeno boansko dijete, mudraci ili magovi objavljuju da su vidjeli njegovu
zvijezdu na istoku.... Tri kralja ili tri sunana predstavnika jednako su drevna kao i muka trijada
koja je prvo tipizirana kada su tri regije ustanovljene kao nebo, zemlja i podzemni svijet, iz kojih
trijada donosi svoje darove... Kada je rodno mjesto bilo u znaku Bika, [@6,500-4,400 BP], Istona
zvijezda koja je izala da obznani roenje djeteca bila je Orion, koji se iz tog razloga naziva zvijezdom Horusa. To je nekada bila zvijezda tri kralja; jer tri kralja" jo uvijek je naziv triju zvijezda
u Orionovu pojasu...

Istona zvijezda je takoer povezana s planetom Venerom koja je ponekad sluila kao jutarnja zvijezda", najavljujui dolazak boga Sunca" koji je takoer jutarnja
zvijezda". Da ponovimo, to javljanje nije povijesni dogaaj, ve ponovljeno zapaanje
koje je jedan milenij starije od kranske ere. Nadalje, Higgins kae: Svaki Amid ili
elja svih naroda imao je zvijezdu koja je najavila njegovo roenje." 41 U tom pogledu,
roenja Abrahama i Mojsija, kao i mnogih drugih, takoer su popraena zvijezdama. 4 2 Doane objanjava: injenica da pisac ove prie ne govori o nekoj zvijezdi, ve
njegovoj zvijezdi, pokazuje da je to bilo popularno vjerovanje ljudi meu kojima je
ivio, da je svaka osoba roena pod nekom zvijezdom, te da je ta zvijezda koja je
viena njegova zvijezda."* 3

Isus kao dvanaestogodinjak i tridesetogodinjak

Ve je spomenuto da se Horusu gubi trag izmeu dvanaeste i tridesete godine
ivota, ,,a samo mit moe objasniti jaz koji je dovoljno irok i dubok da proguta pretpostavljenu povijest dugu 18 godina". 44
Isus/Horus u hramu ustvari predstavlja Sunce Boga u podne, 12 sati, njegovu
najviu toku, te se zato naziva Hram Svevinjeg". Pria o Isusu koji je krten i postaje sveenik u dobi od trideset godina prerada je identine prie o Horusu i predstavlja
Sunce koje prelazi u novu konstelaciju pod kutom od 30. Alternativno se opisuje da
je Isus zapoeo svoju sveeniku slubu u dobi od 28 godina, to predstavlja 28-dnevni mjeseev ciklus ili jedan mjesec prema shvaanju Egipana.

Golubica na rijeci Jordan

Kao to je to opisano (samo) u Evanelju po Ivanu, tijekom Isusova krtenja
na rijeci Jordan pojavljuje se golubica koja objavljuje da je on Boji Sin. Ta pria je
ponavljanje prie o krtenju Horusa u rijeci Eridan ili Nilu, a golubica predstavlja boicu Hator koja Horusa ini odraslim u ceremoniji koja simbolizira ponovno roenje.
Higgins kae:
Kada je Isusa krstio taj vrlo tajanstveni lik (Ivan) na rijeci Jordan, Sveti Duh spustio se u obliku
golubice, a u rijeci se zapalila vatra. Sada ja moram posumnjati da taj in predstavlja mistino
povezivanje dvaju principa - ustvari ponovno ujedinjenje sekti Linge i Ioni ili Golubice - koje
ponovno pronalazimo u Isusu i njegovoj majci u rimskoj religiji.45

etrdeset dana i iskuenje u pustinji

Mnogi bogovi spasitelji, ukljuujui Budu, Horusa, Manua, Quetzalcoatla i Zaratustru, doivjeli su iskuenje u pustinji koje je standardni dio mita. Kao to je pokazano, pria o Isusu i Sotoni prerada je prie o egipatskim blizancima" Horusu i
Setu, a taj mit o iskuenju predstavlja borbu izmeu svjetla i tame, dana i noi te zime
i ljeta. Churchward objanjava te elemente mita:
Evaneoska pria o avlu koji Isusa vodi na izrazito visoku planinu s koje je mogue vidjeti sva
kraljevstva svijeta i njihov sjaj, te sukob na vrhu izvorno je legenda astronomskog kulta koja je u
Evaneljima pretvorena u povijest. U Ritualu ... opisano je da se borba odvija na planini, odnosno

planini posred Zemlje, ili planini Amenti koja dosee nebo", a koja je prema solarnom kultu stajala na toki ekvinocija, gdje se sukob nastavljao a blizanci se mirili godinu za godinom. Smatralo
se da je ekvinocij na vrhu planine u ekliptici, te je prizor sukoba napokon utvren u zvijeu Blizanaca, znaku brae blizanaca koji su se uvijek borili i hrvali po cijelom vrtu", izmjenjujui se na
poloaju na vrhu tijekom dvije polovice godine, ili noi i dana.... Taj sukob u pustinji bio je jedan
on velikih bitaka izmeu Horusa i Seta... U Egiptu se smatralo da je potrebno etrdeset dana da
ito nakon sadnje iznikne iz zemlje. U Egiptu je to bilo vrijeme oskudice i posta, doba korizme...
Isusov post u pustinji predstavlja odsutnost hrane koju u divljini izaziva Set u trajanju od etrdeset
dana, koliko je potrebno da kukuruz nikne, a zahtjev koji Sotona postavlja Isusu da pretvori kamen
u kruh odnosi se na simbol Seta, koji se ponekad predstavlja kao kamen". Natjecanje osobnog
Krista s osobnim Sotonom iz Novog zavjeta jednako je povijesna injenica kao i natjecanje izmeu
sjemena ene i zmije zla iz Starog zavjeta. Obje prie su mitske i obje su egipatski misteriji.46
Ta b o r b a i z m e u Seta i H o r u s a takoer se ponavlja na Zemlji, b u d u i da su se
tisuama godina i z m e u sebe borili sveenici i sljedbenici zvjezdanog, mjeseevog i
solarnog kulta.
Taj dio m i t a ranokranski su oci odbacili kao izmiljen", ali je, kao i m n o g i
drugi elementi solarnog mita, kasnije p o n o v n o d o d a n da bi ovjek-bog bio k o n k u rentniji, da bi se pokazalo da je Krist Isus bio dokaz protiv svih iskuenja, da se je on
takoer, kao i Buda i ostali, m o g a o oduprijeti sili princa zla". 47

Svatovska gozba u Kani/Pretvaranje vode u vino

U evaneljima se tvrdi da je Isus za vrijeme vjenanja u Kani v o d u pretvorio
u vino kako bi dokazao svoje boansko podrijetlo. I ovu priu nalazimo u d r u g i m
mitologijama i dio je solarnog mita. D a v n o prije kranskog d o b a vjerovalo se da
Dioniz/Bakho m o e pretvoriti v o d u u vino, kao to to opisuje A. J. Mattill:
Ta pria je ustvari kranski ekvivalent poganskim legendama o Dionizu, grkom bogu vina, koji
je na godinjem festivalu u svom hramu Elisu napunio tri prazne posude vinom - voda nije bila
potrebna! A petog sijenja iz njegova hrama u Androsu umjesto vode teklo je vino. Ako vjerujemo
u Isusovo udo, zato ne bismo vjerovali u Dionizovo?48
Walker pojanjava:
Pria o njegovu udu u Kani neposredno se temelji na dionizijskom obredu svetog vjenanja koje
se slavilo u Sidonu; ak je i izbor rijei u evanelju preuzet iz festivala starijeg boga.49

U pretkranska vremena sveenici bi pretvarali vodu u vino da bi uvjerili naivnu gomilu da posjeduju udotvorne moi. U Korintu, gdje je Pavao" navodno pouavao, postojao je ureaj za pretvaranje vode u vino, u koji se ulila voda, koju su
zatim sveenici, skriveni u zaklonjenim dijelovima ustave, skrenuli i umjesto nje na
drugom kraju izlijevali vino. Takav ureaj koriten je i u Aleksandriji.
Kao to moemo vidjeti, smatralo se da Sunce mijenja vodu u vino kada, poslije
obilnih kia, groe sazrije na vinovoj lozi te poslije berbe provre na vruini.

Marija Magdalena
U Novom zavjetu kurva" Marija Magdalena ima sredinju ulogu jer unato
svojoj navodnoj nedostojnosti Magdaleni je ukazana ast pomazivanja novog kralja
Isusa uljem, to je in koji njega ini Kristom, a nju sveenicom. Marija Magdalena,
a ne njegovi muki apostoli, ujedno je prva osoba kojoj se Isus ukazuje nakon uda
svog uskrsnua. U ranim gnostiko-kranskim evaneljima Marija Magdalena je
najdrai Isusov sljedbenik. Neke tradicije govorile su da su Isus i Marija bili ljubavnici
koji su stvorili krvnu lozu na koju mnoge skupine polau pravo. Unato tomu, kao ni
Isus ni dvanaestorica, ni Magdalena nije povijesni lik ve element tipinoga solarnog
mita/drame o svetom kralju: sveta bludnica. Kao takva, ona je bila visoko cijenjena,
to objanjava zato zauzima sredinje mjesto u evaneoskoj prii. Walker navodi:
Dakle, dojam je da je Kurva Marija bila samo drugi oblik Djevice Marije, koja je takoer bila poznata kao boica Mari-Ana-Itar, Velika Kurva Babilonska, koja je uz svog sina-spasitelja oboavana
u jeruzalemskom hramu. Evanelje po Mariji navodi da su sve tri Marije iz kanonskih knjiga jedna
te ista osoba. ... ini se da je sedam avla" istjeranih iz Marije Magdalene bilo sedam Maskima ili
Anunaka, odnosno sumersko-akadskih duhova sedam podzemnih sfera koje je rodila boica Mari.
... Evanelja kau da niti jedan mukarac nije pohodio Isusov grob, samo Marija Magdalena i njezine
ene. Samo su ene objavila Isusovo uskrsnue. To je bilo zato to su mukarcima bili zabranjeni sredinji misteriji Boice. Sveenice su objavljivale uspjeni zavretak obreda, kao i spasiteljevo uskrsnue. Biblija govori da muki apostoli nisu znali nita o Isusovu uskrsnuu i da su za to morali vjerovati
enama (Luka 24:10-11). Apostoli nisu poznavali svetu tradiciju, ak nisu shvatili da se uskrsnue
oekuje: Jer oni jo ne upoznae Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih." (Ivan 20:9).5

Walker nadalje navodi:

Marija je bila prva koja je zamijetila navodno udo i o njemu izvijestila. Na isti takav nain poganske su sveenice objavljivale uskrsnue bogova spasitelja kao to su to svake godine stoljeima bili

Orfej, Dioniz, Atis i Oziris. Marija Magdalena opisivana je kao bludnica, no u ta vremena bludnice
i sveenice esto su bile jedno te isto. Svetu bludnicu u epu o Gilgameu na slian se nain povezivalo sa rtvom-junakom: Bludnica koja te je pomazala mirisnim uljem sada ali za tobom." ...
U kranstvu sveenici su ubrzo preuzeli sve obrede koje su provodile ene, izjavljujui da ene
nemaju pravo voditi bilo kakav vjerski obred. 51

Dakako, to iskljuenje i degradacija ena u izravnoj je suprotnosti Isusovu ukoru

Jude, kad mu on govori da e enu koja ga je pomazala pamtiti svi narodi. Postoji
dobar razlog zato ona treba biti zapamena: ona je kranska inaica Mari-Itar
Marija Magdalena, sveta bludnica koja je rekla da bludnice suosjeaju sa cijelim ovjeanstvom'." 52
Legende o Mariji Magdaleni izvor su tvrdnji o podrijetlu iz njene maternice. Na
primjer, ona i Isus bili su ljubavnici iji su potomci kraljevska obitelj" u Europi, kao
to to tvrdi misterij o Sionskom prioriju". Walker o razliitim marijanskim legendama kae:
Veliki dio kranske proizvodnje mitova pretvoren je u kasniju povijest Marije Magdalene. Reeno
je da je ona neko vrijeme ivjela s Djevicom Marijom u Efezu. Ta pria je vjerojatno izmiljena da
bi opravdala povezanost imena Maria s efekom boicom. Poslije toga, Marija Magdalena otila je
u Marseilles, jo jedan grad nazvan po drevnoj morskoj majci Mari. Ondje je bilo sredite kulta
posveenog u njenu ast. U Vezelayu su pronaene kosti za koje se tvrdilo da su upravo njene. Njen
dom bila je spilja koja je prethodno bila sveto mjesto pogana, u mjestu St. Baume (Sveto Drvo). 53

Pet hljebova kruha, dvije ribe i 12 koara

U evaneoskoj prii Isus hrani 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Dvije ribe u
stvari su zodijaki znak Riba. Pet hljebova kruha navodno predstavljaju pet manjih
planeta. Naravno, to bi bilo istih pet hljebova kruha koje od sveenika trai David u
Prvoj knjizi o Samuelu 21:3. U kasnijem evaneoskom mitu broj hljebova penje se na
sedam, to predstavlja sedam planeta" po kojima su nazvani dani u tjednu. Isus",
Sunce, razbija" umnoene kruhove u 12 koara" ili zvijea, to simbolizira stvaranje bezbrojnih zvijezda i njihovo postavljanje na nebo.
Nadalje, kako se Sunce smatralo ribarom", tako se grka verzija Velike Majke,
Demetra, nazivala Gospodaricom zemlje i Sunca, umnoiteljicom kruha i riba." 54
Doista, kruh i ribe su pretkranska priesna hrana koja se na svetim gozbama jela
kao inicijacija u drevni mistini obred, esto nakon uskrsnua njihova boga.

Demoni i svinje
Pria o Isusu koji istjeruje demone iz opsjednutog ovjeka takoer je egipatskog
podrijetla. Massey o tome kae:
Demoni preklinju Isusa da ih ne alje u bezdan, te upitaju za dozvolu mogu li prijei u krdo
svinja koje je paslo na planini. / on im to dopusti." Zatim su demoni izali iz ovjeka i uli u
svinje koje su otrale u jezero, to je isti prizor kao iz egipatskih scena posljednjeg suda, gdje
je osuenim duama nareen povratak u bezdan, te se one vraaju u jezero praiskonske tvari
preuzevi oblik svinje. 55

Donoenje maa umjesto mira, Princ mira

Izjava da Isus, Princ mira", dolazi s maem (Mt. 10:34) uvijek je bila
izvor proturjeja koje ve stoljeima uznemiruje etiare. Naime, dio gdje se
govori o mau prouzroio je stravinu koliinu ljudske patnje jer su se zadrti
kranski fanatici obruili na svijet, ubijajui milijune pod barjakom Princa
mira".
I ovu je proturjenost mogue objasniti iskljuivo mitom. Kada tama guta Sunce, ono se mora boriti maem sve dok ne stigne sljedei dan i donese mir.

Preobraenje na planini
U evaneoskoj prii Isus se preobraava" na planini pred svojim sljedbenicima Petrom, Jakovovom i Ivanom. I preobraenje je dio mita jer se nekoliko drugih
bogova-spasitelja takoer preobraava na vrhovima planina. Massey objanjava
mitsko znaenje preobraenja:
Prizor preobraenja na planini oito potjee iz prie o Ozirisovom penjanju na mjeseevu
planinu. esti dan slavljen je kao dan promjene i preobraenja solarnog boga u lunarnu kuglu,
kada se on vraa kao obnovitelj svog svjetla. Moemo to usporediti s Matejevom izjavom da
je Isus nakon est dana" otiao na visoku osamljenu planinu; i bio je preobraen", a njegovo
lice sjalo je kao Sunce, a njegova odjea postala je bijela kao svjetlo." 56

Magarac
Jahanje magarca na p u t u za Jeruzalem", Grad mira" ili Sveti grad" javlja se u
egipatskoj mitologiji b a r e m dvije tisue godina prije kranskog doba. Magarac je Setova totemska ivotinja na kojoj on trijumfalno ulazi u grad. Massey istie astroloko
znaenje te epizode:
Ni bog ni ovjek ne mogu u isto vrijeme jahati magaricu i njezino mlado. Takav in mora biti
figurativan; in koji nije mogue sprovesti u stvarnosti. Vidjeli smo kako je bio sproveden u mitu i
prikazan u planisferi. Magarica i njezino magare opisani su u Knjizi Postanka kao vlasnitvo iloha
[kralja] koji ih vee za vinovu lozu ... Vinova loza za koju su privezani magarica i njezino mlado
prikazana je u dekanima Djevice, magarica i mlado u onima Lava; a dva magarca u znaku Raka. 57
Set, H o r u s o v blizanac", p o n e k a d se predstavlja kao b o g s glavom magarca, razapet i ranjen u bok. Walker razrauje mit o bogu-blizancu:
Iz toga proizlazi da su Set i Horus bili ostaci primitivnog kulta svetog kralja koji su usvojili idovi.
Pria o bogovima suparnicima pojavila se u Bibliji kao Setova zamjena rtvovanog pastira Abela,
oigledno istog Dobrog pastira" kao Oziris-Hor (Postanak 4:25). Njihovo suparnitvo u Egiptu je
razrijeeno tako to je faraon u sebi objedinio oba boga.... slino tome, idovskog boga koji je ujedinjavao Oca i Sina ponekad se prikazivalo kao mukarca s glavom magarca razapetog na drvetu.
To je jedan od najranijih prikaza raspea Mesije. Neki su rekli da je Isus bio identian idovskom
bogu-magarcu Iaou, koji se poistovjeuje sa Setom.58
Massey dalje pojanjava:
U prizorima podzemnog svijeta bog s glavom magarca prikazan je kao nositelj Sunca... U grkom
obliku mita, Hefest se uspinje na nebesa, ili na nebo, na Dionizov poticaj, te se prikazuje kako se
odande vraa jaui na magarcu.... Bog vina ga je opio i odveo na nebesa; u takvom stanju nalazimo i hebrejskog iloha koji je opisan kako vee svog magarca za vinovu lozu, njegove oi crvene su
od vina; njegova odjea natopljena krvlju groa, a on oigledno pijan kao Hefest.... 5'
Kao to je ve spomenuto, Sut/Set takoer je biblijski Set, sin A d a m a ili A t u m a ,
praiskonskog bia. Kao i egipatski Set, biblijski Set je neprijatelj egipatskih bogova".
On je takoer praotac hebrejskog naroda. Ustvari, Massey tvrdi da su idovi bili ,,Sutiti" ili Setijci od samih poetaka, a Suta su oboavali krani u Rimu". 6 0 Set je, dakle,
bio tovan u drevnoj Palestini koja je ustvari nazvana po n j e m u , jer je Pales" njegovo
rimsko ime. to se tie tog blizanca s glavom magarca, Doresse objanjava:

Na nekim egipatskim spomenicima nalazimo najstarije dokaze pripisivanja magaree glave nekom
bogu, koji e se s vremenom sve ee poistovjeivati s bogom Zidova. To potjee od azijskog
boga Sutekha, kojeg su Egipani asimilirali i pretvorili u jednog od svojih najvanijih bogova Seta, Ozirisova protivnika. Nakon razdoblja perzijskih invazija oni takoer prikazuju Seta kao
lik s ljudskim tijelom i glavom magarca. Posije toga Egipani su Seta definitivno smatrali... ocem
legendarnih junaka Hijerosolima i Judeja - odnosno, pretka idova!61

idovi kao zmije otrovnice i vraje potomstvo

Isusova izjava u kojoj je idove nazvao zmijama otrovnicama i vrajim potomstvom jedna je od glavnih toaka evaneoske prie koja je izazvala brojne probleme
na naem planetu. Shvati li se pria doslovno, ti su nazivi runi, a nemali broj dobrih krana" iskoristio je te klevete kako bi opravdali svoju mrnju i nasilje prema
idovima, istovremeno tujui neke od njih. Ali ta pria nikada nije bila povijesna, a
idovi" su pretvoreni u predstavnike demona, zmija otrovnica i drugih tifonskih
vrsta" postojeeg mita. U egipatskoj prii Set, Horusov neprijatelj, zapovijeda Apofisu
ili smrtonosnoj zmiji, kao i zmijama koje dave", te razliitim demonima i vragovima.
Ta pria odraava i injenicu da su idovi bili sljedbenici Seta, zmije nonog neba.

Posljednja veera/Euharistija
Euharistija ili dijeljenje boje krvi i tijela sveti je obred mnogih drevnih mistinih
vjera, a reenica pripisana Isusu: Ovo je moja krv koju pijete, ovo je moje tijelo koje
jedete" standardni je dio teofagijskog obreda (obreda jedenja boga)| Dok je kanibalistiki obred danas alegorijski, sudionici su u prolosti zaista jeli i pili boje" tijelo i krv,
to je u stvarnosti bila rtvovana osoba ili ivotinja, jer se od pamtivijeka smatralo da
konzumacija mesa prenosi magine sposobnosti rtve na osobu koja ju jede.
Kranski oblik euharistije do u pojedinosti je slian obredu koji se prakticirao
kao dio Eleusinskih misterija, kao to to krani od samih poetaka nevoljko priznaju. Eleusinska euharistija odavala je poast boici penice Cereri i Bakhu/Dionizu,
bogu vinove loze.
U Tibetu je Dalai Lama takoer slavio euharistiju s kruhom i vinom. 62 Tibetanska vjerska hijerarhija veoma je slina katolikoj, to je injenica koja izaziva nelagodu kod zagovaratelja katolianstva, kao i injenica da se euharistija prakticirala i
meu meksikim domorocima davno prije dolaska krana u obje Amerike. Higgins
navodi:

Otac Grebillion zaueno zapaa da Lame koriste svetu vodu, pjevaju u crkvenoj slubi, mole za
mrtve, da njihovi biskupi nose mitre, te da Dalai Lama ima isti poloaj meu svojim Lamama kao i
Papa u Rimskoj crkvi. Otac Grueger ide jo dalje; on kae da se njihova vjera u svim bitnim tokama
podudara s rimskom vjerom, bez ikakvog prethodnog kontakta s Europljanima: zato to, kae on,
oni slave rtvovanje s kruhom i vinom; daju posljednju pomast; blagoslivljaju brakove; mole za bolesne; odravaju procesije; potuju relikvije svojih svetaca, odnosno njihove idole; imaju manastire ili
samostane za mlade ene; pjevaju u svojim hramovima kao i kranski redovnici; potuju nekoliko
postova tijekom godine te obuzdavaju svoja tijela, naroito putem discipline ili bieva; posveuju
svoje biskupe i alju misionare, koji ive u krajnjem siromatvu, bosih nogu pjeice u Kinu.63

Trideset srebrnjaka i lonareva njiva

P r e m a Evanelju po Mateju, kada Juda izdaje Isusa za 30 srebrnjaka, on je proet
k r i v n j o m i vjea se, n a k o n ega sveenici koji su ga podmitili k u p u j u njegovim krvavim novcem Krvavu njivu" ili lonarevu njivu. M e u t i m , u Djelima apostolskim
Judina utroba eksplodira u polju, te o n o tako dovija svoje krvavo ime. Oito je da ti
opisi nisu povijesni; tovie, nalaze se i u d r u g i m mitologijama. Walker donosi raniju
inaicu na kojoj je zasnovana biblijska pria:
Sumersko-babilonska boica Aruru Velika bila je izvorni Lonar koji je stvorio ljudska bia iz gline....
Boica je oboavana kao Lonar u idovskom hramu, gdje je primila trideset srebrnjaka" kao cijenu
rtve (Zaharija 11:13). Posjedovala je Krvavu njivu, Alkedemu, gdje je glina bila navlaena krvlju na
taj nain kupljenih rtava. Juda, koji je navodno prodao Isusa za istu cijenu, i sam je bio Lonareva
rtva. Na Lonarevoj njivi bio je ili objeen (Matej 27:5), ili mu je izvaena utroba (Djela apostolska
1:18), to ukazuje na injenicu daje Lonar ustvari bila Boica koja je i stvarala i unitavala.64
U l u n a r n o - s o l a r n o m mitu, 30 srebrnjaka predstavlja 30 d a n a mjeseeva ciklusa.

Petrovo odricanje i kukurikanje pijetla

Kada raspravlja o njegovoj izdaji, Krist tvrdi da e ga se Petar, njegova stijena",
tri p u t a odrei prije nego to se oglasi pijetao. Taj element nalazi se u d r u g i m mitovima i ranijim obiajima. Walker navodi:
U oharu je reeno da je trostruko kukurikanje pijetla znak smrti. ... Evaneoska pria o Petrovu
odricanju od Krista, tri puta prije kukurikanja, vezana je uz starije legende koje povezuju kukurikanje sa smru i uskrsnuem solarnog Spasitelja.65

Usprkos njegovom odricanju, Sveti Petar" smatra se uvarom nebeskih vrata.

Ta pria nema povijesno ve astronomsko podrijetlo, gdje su Petar i pijetao jedno i
predstavljaju navjetenje jutarnjeg Sunca, kojemu Petar uvar vrata/pijetao" napokon dozvoljava prolazak nakon to ga je najprije zanijekao. Kako Walker navodi:
Uskrsli bog nije prije zore mogao ui u svoje kraljevstvo. Aneo navjetenja pojavljivao se kao pijetao
da bi objavio dolazak Sunca", kao to navodi Pausanije. Poslije kukurikanja, Spasitelj se uzdigao kao
Svjetlost svijeta i rastjerao demone noi. Ali ako je pokuao ranije ui u svoje kraljevstvo i poremetiti
cikluse noi i dana, Vratar bi ga odbio. Obredno odbijanje takoer se odvijalo u kultovima plodnosti
Kanaana, gdje se umirueg boga Mota odricao sveenik koji je predstavljao Nebeskog Oca. Ta pria
izazvala je kranskim teolozima potekoe jer su pogani ispitivali zato je Isus zasnovao svoju crkvu
na sljedbeniku koji ga se odrekao, a ne na nekom drugom koji bi bio odaniji.66

Kao i pijetao koji objavljuje uskrslog spasitelja, Petar je povezan sa znakom Ovna,
kada Sunce svladava no i zapoinje svoj put prema punoi.

rtva svetog kralja

Evaneoska pria ustvari je jo jedna prerada ve prije spomenute sveprisutne
drevne drame i rtve svetog kralja. Taj mit i obred bio je uobiajen diljem Sredozemlja, ukljuujui Grku, Italiju, Malu Aziju, Levant i Egipat, kako i u navodno Isusovo vrijeme, tako i davno prije njega. Kao to smo prije vidjeli, pria je izvorno bila
alegorija koja je predstavljala nebeska tijela i prirodne sile, ali je s vremenom degradirana tako da se odvija na Zemlji, sa solarnim junakom koji daje svoj ivot svijetu, a
predstavlja ga stvarna tjelesna i krvna rtva.
Drama o svetom kralju obred je rtvenog jaganjca u kojem su zla ljudi prenesena
na neku osobu ili ivotinju, npr. kozu, esto kroz vikanje na tu osobu ili ivotinju kada
ju se vodi ulicama. Dujardin opisuje obred rtvenog jaganjca:
Grijesi zajednice magino se prenose na osobu boga; ubijajui boga rjeavamo se grijeha, a bog se
vraa u ivot bez grijeha.67

Dujardin nadalje opisuje tipinu dramu o rtvenom bogu", koja je ukljuivala ili
stvarnog kralja ili njegovu zamjenu, zloinca ili neto tree:
Bog je pomazani kralj i veliki sveenik. On se sprovodi u procesiji, odjeven u grimizni plat,
nosei krunu, sa ezlom u ruci. Njega se oboava, zatim liava svog znakovlja i odore, te biu-

je; to bievanje je znaajka svih slinih obreda. Ubijaju ga, a njegova krv prska se po glavama
vjernika. Zatim se pribija na kri. ene oplakuju smrt svog boga ... To se dogaalo treeg sata,
odnosno u devet sati ujutro. U zalazak Sunca bog se skida s kria i sahranjuje, a preko groba
se postavlja stijena. ... Mnoga rtvovanja boga odvijala su se u proljee, kao to je to, na primjer, smrt i uskrsnue Atisa, a odgovarala su evaneoskoj predaji koja smjeta Isusovu Muku
u vrijeme idovske Pashe.68

Tijekom rtvovanja moe doi do lomljenja nogu svetog kralja, ali najvia rtva
- ona za otkupljenje grijeha - trai savrenu rtvu. Zbog toga je zapisano da je Isus
poteen takvog sakaenja tako da se Sveto pismo moe ispuniti." Ponekad se rtva
ubijala na nain da joj se srce probadalo svetim kopljem, a ponekad bi se ranjavala
kopljem i ostavljala da umre na Suncu. esto je bilo neophodno da rtva bude dobrovoljna, iako protivna, kao to je to Isus. Ponekad se rtvama, koje su takoer mogle
biti ratni zarobljenici, davala omamljujua droga kao npr. datura ili opijum, ocat sa
ui" ili vino sa zainima" koje je dano Isusu.
Ta drama ujedno je sluila kao obred plodnosti, a bog-kralj se smatrao boanstvom vegetacije. Nakon njegove rtve, njegova krv i meso se dijelilo, ponekad
u kanibalistikoj euharistiji, a uglavnom se posipalo po itnim poljima tako da
obilno rode. Na nekim mjestima takva obredna praksa obavljala se godinje ili
ak i ee. Drugim rijeima, to nikada nije bio jedinstveni povijesni dogaaj
koji se odvio prije 2000 godina, ve se odvijao na tisue puta tijekom proteklih
tisuljea. Massey kae:
Legenda o dobrovoljnoj rtvi koja se kroz muku boanskog saaljenja utjelovljuje, a za spasenje
svijeta prikazuje u ljudskom obliku i s ljudskim svojstvima, nije proizala iz vjerovanja da se Bog
samo jednom prikazao kao povijesna osoba. Ona ima korijene u pradavnim vremenima.69

Drama svetog kralja u Levantu se odvijala tisuama godina prije kranskog

doba. Frazer tumai:
Meu Semitima Zapadne Azije kralj je ponekad, u vrijeme nacionalne opasnosti, rtvovao svog
vlastitog sina za spas svog naroda. Filon iz Biblosa u svom djelu o idovima govori: Postojao je
drevni obiaj da u doba krize i velike opasnosti vladar nekog grada ili nacije rtvuje voljenog sina
za dobrobit naroda, kao otkupninu koja se nudi osvetoljubivim demonima; a djeca tako ponuena
rtvovala su se u mistinim obredima. Tako je Kron, koga su Feniani zvali Izrael, kralj koji je imao
jednog sina koji se zvao Jeoud (na fenianskom jeziku Jeoud znai jedini sin"), u ratno vrijeme,
kada je zemlja bila u velikoj opasnosti od neprijatelja, odjenuo svog sina u kraljevsku odoru i rtvovao ga na oltaru." 70

Robertson pojanjava idovsku rtvu:

... objeeni ljudi u drevnom idovstvu bili su rtve prinoene sunanom ili kinom bogu. Moe se
smatrati povijesnom injenicom da je takva ljudska rtva bila priznati dio hebrejske religije sve do
Egzodusa. ... Vjeanje se ne treba sagledavati u uskom smislu smrti davljenjem. Uobiajeni nain
razapinjanja" bilo je vjeanje o rune zglobove.71

U evaneljima, dok planira Kristovu smrt, veliki sveenik Kaifa (stijena" ili ,,tlaitelj") govori gomili: ... bolje je ... da jedan ovjek umre za narod i da cijeli narod ne
propadne", to se odnosi na obred rtvenog jaganjca i dokazuje da je Kristova rtva
bila u svrhu otkupljenja, a ne kanjavanja.

Muka
Obred rtvenog jaganjca ujedno je Muka" svetog kralja. Isusova Muka dobro je
poznata zato to je ve stoljeima mnoge nacije izvode u predstavama ili na ulicama.
Poznata je injenica da je Muka takoer izvoena na isti nain davno prije navodnog
pojavljivanja Kristovog lika, jer su postojale Muke" velikog broja bogova-spasitelja i
Boica-spasiteljica. Kako kae Dujardin:
Drugi uenjaci bili su zadivljeni slinou izmeu Isusove Muke kako je ona opisana u evaneljima
i narodnih svetkovina kao to su to Saceja u Babilonu, Kronov festival u Grkoj, te Saturnalije u
Italiji.... Ako su prie o Mukama Dioniza, Atisa, Ozirisa i Demetre transpozicije kultnih drama a
ne stvarni dogaaji, vrlo je vjerojatno da se isto odnosi i na Muku Isusovu.

Dolje navedena Muka nije pria o Isusu, ve pria o babilonskom/fenianskom

Baalu ili Belu, koja je otkrivena na ploi staroj 4000 godina i koja se danas nalazi u
Britanskom muzeju:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Baal je zarobljen.
Sudi mu se u palai pravde.
Rulja ga mui i ruga mu se.
Odvode ga na planinu.
Baal se tamo odvodi s jo dva zatvorenika, od kojih je jedan osloboen.
Nakon to je rtvovan na planini, rulja pobjesni.
Otima mu se odjea.
Baal nestaje u grobnicu.

9. Trae ga uplakane ene.

10. On uskrsava, ukazujui se svojim sljedbenicima nakon to je s ulaza u grob
odmaknuta stijena. 72
Nadalje, oito je da je veliki broj znaajki kranske pasije preuzet iz Psalama
(22, 69:21) zasnovanim na starijim tradicijama, jer Psalmi ustvari predstavljaju preradu kanaanskih/egipatskih poslovica. Pasijska predstava je u stvarnosti veoma staro
sredstvo koje su koristile mnoge mistine vjere. Izvorno nebeska, kao to je to prije
spomenuto, ona nije ni u kom sluaju povijesni dogaaj, osim u tome da se tisuama
puta odvijala u cijelom drevnom svijetu.
Muka koja je opisana u evaneljima lako se moe prepoznati kao predstava. Primjerice, Isus se moli tri puta dok njegovi sljedbenici spavaju; iako te molitve nitko
nije uo ni vidio, one su zabiljeene. Robertson objanjava: Meutim, na pozornici
to uope nije problem jer bi molitvu ula publika, kao solilokvij." 73 Drugi znak je
vremensko saimanje dogaanja, kao i njihov dramatski ton. Cijela evaneoska pria
navodno se odvija u razdoblju od nekoliko tjedana, a cijeli Isusov ivot" predstavljen
je u ukupno 50-ak sati. Nadalje, Robertson navodi:
injenica da se cijeli sudski proces odvio nou pokazuje da nije povijesne naravi. Dramske potrebe odgovorne su za potragu za lanim svjedocima" kroz cijeli Jeruzalem u pola noi. ... Prizori
Raspea i Uskrsnua, ak i u zavrnom pojavljivanju u Galileji, u Matejevu evanelju su prikazani
kako bi bili predstavljeni na pozornici. Evanelje naglo zavrava rijeima uskrslog Gospodina.
Gdje zavrava predstava, zavrava i naracija.74

Carpenter kae:
Ako netko proita, na primjer u etiri Evanelja, o dogaajima iz noi koja je prethodila raspeu i
izrauna vrijeme koje bi bilo potrebno za odvijanje tih dogaaja - Posljednje veere, agonije u vrtu,
Judine izdaje, dovlaenje pred Kaifu i Sanhedrina, a zatim pred Pilata u Palai pravde ... zatim - u
Luki - dodani posjet Herodu i povratak Pilatu; Pilatove govore i pranje ruku pred gomilom; zatim
bievanje i ruganje, te odijevanje Isusa u kraljevsku grimiznu odoru; zatim priprema Kria i dugo
i bolno putovanje na Golgotu; te napokon Raspee u zoru - vidjet e - kao to je to esto isticano
- da je cijela pria fiziki nemogua. Kao zapis o stvarnim dogaajima pria nije mogua, ali kao
zapis ili niz biljeki izvedenih iz svjedoenja misterijskoj predstavi" - a takve predstave s veoma
slinim sadrajem vezane uz kultove umirueg Spasitelja bile su uobiajene u drevna vremena vjerojatno je istinita (moete zamijetiti izrazito dramatsku narav dogaaja: pranje ruku, Petrovo
trostruko odricanje, grimizna odora i kruna od trnja, itd.); a danas ju takvom prihvaaju mnogi
kvalificirani autoriteti. 75

PLAN KRIST- Acharya S

Dujardin se slae:
Nevjerojatnost dogaanja opisanih u evaneljima je oigledna ... uzmimo u obzir da je Isus uhapen, optuen pred dva suda i smaknut unutar nekoliko sati. idovski sud zasjeda tijekom noi,
a ta ista no je no vjerskog posta, to je besmislica koja sama po sebi dokazuje da je pisac bio
udaljen od dogaaja i mjesta o kojem je pisao. Ne potuje se niti jedan obiaj; na primjer, abat se
neprestano kri, ignoriraju se idovski zakon i obiaji. to se tie Pilata, on je nezamisliva karikatura rimskog upravitelja.

Iz toga proizlazi da je Isusova Muka ustvari predstava, sa svojim saetim vremenskim okvirom, uputama za pozornicu i ritualnim recima.

Neka njegova krv padne na nas i na djecu nau "

Kao to je ve navedeno, krv rtvenog jaganjca prskana je po kongregaciji
ili publici na predstavi, koja bi uzvikivala: Neka njegova krv padne na nas i na
djecu nau ", to je standardna ritualna izreka u predstavama, osmiljena za osiguravanje plodnosti i produljenje ivota. Taj obred prikazan je u Egzodusu 24:8,
kada Mojsije baca volovsku krv na ljude da bi zapeatio boji sporazum s njima.
On je prenesen u kranskoj doktrini pranja u krvi bojeg jaganjca". Takoer
je prikazan u Poslanici Hebrejima, gdje su sveenici ak razvili tehnologiju" za
imitiranje prskanja krvi.

Golgota, mjesto lubanja"

Mjesto gdje je Isus razapet naziva se Golgota ili Kalvarija, to je latinski naziv za
mjesto golih lubanja". Walker navodi:
Obiaj mnogih bliskoistonih naroda bio je uvanje lubanja mrtvih za kasnije nekromantsko savjetovanje, a posebice lubanja svetih kraljeva. Njihovo mjesto rtvovanja Golgota, navodna scena
Isusova raspea, znailo je mjesto lubanja."76

Prema Doaneu, rije Golgota ne pojavljuje se u idovskoj literaturi, niti postoji

spomen takvog mjesta u blizini Jeruzalema. Dujardin navodi:

Kao i u sluaju Nazareta, prije evanelja nemogue je pronai bilo kakav trag [Golgote]. To je
neobjanjivo, jer pria smjeta Golgotu ispred vrata Jeruzalema ... Takva razmiljanja sugeriraju
da se Golgota koja je bila stvarno mjesto rtvovanja ustvari nalazila negdje drugdje. Golgota, na
hebrejskom Golgolet, bila je kako uobiajeno, tako i vlastito ime, to moe znaiti da je Isus razapet
na jednom od mnogih brda u Palestini koja se mogu opisati kao golgolet. Takoer se ini da je
Golgolet bio jedan oblik Golgole ... te da je Golgola identina Gilgalu. Gilgal je opa imenica koja
oznaava krug (moe se primijeniti na drevne megalitske krugove koje mi nazivamo dolmenima
- to jest, sveta ili visoka mjesta Kanaana) te takoer vlastito ime nekoliko gradova. Ako je Isus
rtvovan na gilgalu - to jest, drevnom dolmenu - suoeni smo s najstarijim od svih palestinskih
kultova.... Ustvari, Biblija govori da je mjesto nazvano Gilgal bilo glavno sredite patrijarha Jehoue - odnosno Isusa-Joue.... Isus-Joua bio je drevni patrijarh, a ini se da je bio i palestinski bog
... U svakom sluaju, stoji injenica da je Golgota iz evanelja ustvari gilgal, da je gilgal sveti krug
u Palestini, a da je u njemu stari Isus-Joua imao svoje sjedite, odnosno svetite.77

Zaista, Stari zavjet opisuje samo tri sluaja raspea, svi raspeti su kraljevi, ukupno njih sedam, koje je Joua rtvovao na visinama" Gilgalu, Ai i Makkedi. Te svete
kraljeve nije rtvovao sam Joua/Isus, ve su oni rtvovani u njegovo ime.
Nadalje, meksiki bog-spasitelj i solarni mit Quetzalcoatl takoer je razapet na
mjestu lubanje", davno prije bilo kakvog doticaja s kranima. Lubanje i nekromancija ujedno su znaajni dio tibetanske budistike vjere, kao i mnogih drugih vjera
kroz milenije.
Treba naglasiti i da su postojale kalvarije", odnosno svete planine gdje su se
davno prije kranskog doba na mnogim mjestima podizali krievi. Te planine uzurpirali su krani, a krievi su preraeni u kransku inaicu.

Raspee
Kao to smo vidjeli, velik broj bogova i boica spasitelja smaknut je ili razapet
u svrhu otkupljenja grijeha" i/ili kao obred plodnosti. Kao dio standardne drame o
svetom kralju, raspee Kralja nad kraljevima" nije ni u kojem sluaju povijesni dogaaj, osim u smislu da se tisuama puta dogaao diljem svijeta. U drevnom svijetu
postojale su dvije osnovne vrste raspea: kazneno ili u svrhu otkupljenja. Iako su evemeristi u Isusu pokuali pronai povijesnog" kriminalca koji je smaknut za kaznu,
injenica je da je njegovo raspee alegorijsko a ne injenino, i u svrhu otkupljenja, a
ne kanjavanja.
Iako je tipina rtva ubijena prije postavljanja na kri, drvo ili kolac, u drami otkupljenja svetog kralja, koja je bila vanija i ritualnija od obinog rtvovanja, rtva je ostajala
iva dijelom predstave, tako da moe izrei alobne rijei i zadobiti saaljenje publike.

Nadalje, Isus bi bio rtvovan u sveto vrijeme Pashe samo ako je bio rtva u svrhu
otkupljenja. Graham o tome kae:
Nije li neobino da se raspee dogodilo za vrijeme Pashe? Kod idovima je to najsvetije vrijeme. Razapinjanje nekoga u to vrijeme za njih bi predstavljalo krenje barem sedam razliitih vjerskih zakona.78

Dujardin saima:
Raspee je bila stvarnost, ali ne i sudsko smaknue; bilo je to rtvovanje. I nije postojalo samo
jedno povijesno rtvovanje, ve bezbrojna raspea boga Isusa u Palestini.79

Iako je obred bio sveden na ljudsku dramu, on je u krajnosti simbolian:

Kranska doktrina raspea sa rtvom podignutom visoko iznad kao rtvom za grijehe cijelog
svijeta nije nita drugo nego doslovni prikaz primitivnog znaenja, sjena izvornika...80

Degenerirano kada je smjeteno na zemlju, raspee" je ustvari krusifikacija"

Sunca kroz ekvinocije, to je uzrok razliitih prikaza raspea u Novom zavjetu. U
prvom opisu Isusova majka nije prisutna, to u stvarnosti predstavlja proljetni ekvinocij, kada zvijee Djevice nije aktualno. Meutim, krusifikacija/raspee jesenskog
ekvinocija odvija se u zvijeu Djevice, stoga je Djevica Marija prisutna.
Takoer postoje dva datuma raspea, koji se mogu objasniti samo u sklopu mita:
14. dan mjeseca bio bi lunarni izraun Anupa=Ivana, a 15. onaj Taht-Matija=Mateja
iz dva oblika egipatskog mita... Oba ne mogu biti povijesno tona, ali su zato oba
astronomski tona." 81

Tri Marije na raspeu

U jesenskoj prii o raspeu prisutne su ne samo Djevica Marija, ve i druge dvije
Marije iz evanelja. U egipatskoj verziji mita na Horusovom raspeu pojavljuju se
tri Meri. Walker o prii o Isusu kae: Tri Marije na raspeu nosile su isti naslov kao i
poganske sveenice smrti, mirofore, nositeljice smirne". 82 Tri Marije/Meri su Mojre ili
suenice:
Tri inkarnacije Mari ili Marije stajale su u podnoju Isusova kria, kao grke Mojre. Jedna je bila
djevica majka. Druga je bila njegova ljubljena" ... Trea Marija zasigurno je predstavljala Staricu
(fatalnu Mojru), tako da je prizor podsjeao na tri Nome u podnoju Odinova rtvenog drveta.

Suenice su prisustvovale rtvovanjima koja su naredili Nebeski Oevi, ije su rtve visjele na drveu ili stupovima izmeu neba i zemlje".83

Longinovo koplje
Longin je bilo ime rimskog vojnika koji je Isusa kopljem ubo u bok. Legenda govori da je Longin bio slijep te je nakon probadanja izlijeen Isusovom krvlju. Ponovno, to
nije povijesni dogaaj, ve dio mita i obreda svetog kralja, kako navodi Walker:
ini se da je stvarni prototip legende bio slijepi bog Hod, koji je pogubio nordijskog spasitelja Baldera ubodom koplja nainjenog od imele.... 15. oujka, Martovske ide", vrijeme kada je umirala
veina poganskih spasitelja, bio je dan koji su neznaboci posvetili Hodu, a koji je kasnije pokrten
kao dan svetkovine blaenog Longina.84

Walker takoer navodi:

Sve do Hadrijanovih vremena, rtve koje su u Salamisu nuene Zeusu pomazivale su se svetim uljima - na taj nain postajui Pomazanici" ili Kristovi" - te zatim vjeale i kopljem ubadale u bok. 85

Nadalje, skandinavski bog Odin i bog Marsije iz Mindanaa na Filipinima objeeni su na fatalno drvo" i probodeni kopljem. 86 Hinduski bog Vina (Bal-ii) razapet je
s kopljem u boku, nosei naziv ranjen u bok". 87 Bogovi Wittoba i Adonis takoer su
bili razapeti spasitelji ranjeni u bok". 88
Iako mitskog podrijetla, mnoga autentina" Longinova koplja pronaena" su
u kranskom svijetu. Doista, Hitler je navodno potroio veliku koliinu vremena,
novaca i energije na pronalazak stvarnog" koplja, vjerujui da kao i mnogi drugi
sveti" predmeti ima okultne moi.
Kao to je to ranije prikazano, ranjavanje u bok u mitu posljedica je poloaja
Sunca u blizini Sagittariusa, strijelca. 89

Boe moj, boe moj, zato si me ostavio?

Kao to je to oito, saaljive i tugaljive rijei koje Isus izgovara dok visi na kriu
bile su jo jedan standardni dio mita i obreda koji se nalazio u starijim tradicijama,
kao to je to rtvovanje Alejina od strane njegove Djevice Majke Anat, blizanke boice Mari kao Gospe roenja i smrti, koju su oboavali Kanaanci, Amoriti, Sirijci,
Egipani i Hebreji". 90 Kako Walker navodi:

U tipinom stilu svetog kralja, Mot-Alejin bio je sin Djevice Anat i mladoenja svoje vlastite majke.
Kao Isus, i on je bio Boji jaganjac. Rekao je: Ja sam Alejin, Baalov (Gospodinov) sin. Pripremite
stoga rtvu. Ja sam jaganjac koji je s istom penicom spreman za rtvovanje u svrhu okajanja."
Nakon Alejinove smrti, Anat ga je uskrsnula i umjesto njega rtvovala Mota. Rekla je Motu da ga
je napustio njegov nebeski otac El, isti bog koji je napustio" Isusa na kriu. Rijei pripisane Isusu:
Moj Ele, moj Ele, zato si me ostavio?" (Marko 15:34) oigledno su kopirane iz drevne liturgijske
formule koja je postala dio rituala Pashe u Jeruzalemu.91

Trganje zavjese u hramu

Kada Isus umire, on glasno uzvikuje i predaje svoj duh", nakon ega je, prema
Mateju, zavjesa u hramu razderana na dva dijela, od vrha prema dnu; a zemlja se
zatresla, stijene su se raskolile; grobovi su se takoer otvorili, a mnoga zaspala tijela
svetaca su ustala i, napustivi grobove nakon njegovog uskrsnua, otila u sveti grad
i ukazala se mnogima."
Oito je da to nije doslovni i povijesni dogaaj. Takve izvanredne pojave teko bi
promakle panji tadanjih povjesniara i znanstvenika. Meutim, o tome ne postoji
niti jedan zapis. Ista pria ispriana je o mnogim solarnim bogovima i moe se objasniti iskljuivo u okviru mita. U egipatskoj inaici, Horus trga zavjesu ili veo atora
ili hrama, to znai da unutar svog uskrsnua on uklanja mumificirane ostatke svog
starog sebe kao Ozirisa. Ovaj prizor predstavlja novo Sunce koje se raa ili uskrsava
iz starog, mrtvog Sunca. Osvjeeni duh probija veo, s glasnim uzvikom o svom uskrsnuu i drhtanjem Amente, zemlje vjenosti." Massey navodi:
Oni koji su napravili povijesno" ruglo od egipatskog rituala mijenjaju prizor [iz evanelja] od
Amente na Seba [Josipa], a znaenje koje je toliko dugo bilo prikriveno gubi se iz vida.92

Pomrina Sunca za vrijeme raspea

Dogaaj koji je potresao zemlju, pomrina Sunca za vrijeme Kristovog raspea,
takoer nije povijesan i stoga se ne pojavljuje ni u kakvim zapisima iz tih dana, to je
detalj koji mui vjernike i evemeriste. Hazelrigg pie:
C. Plinije Sekundus stariji i Seneka, oba znaajni filozofi, pisali su u prvom stoljeu nae ere, detaljno opisujui svjedoanstva seizmikih fenomena, ali niti najednom mjestu ne spominjui udesnu
tamu koja se navodno nadvila nad zemlju za vrijeme raspea; isto tako, niti na jednom mjestu u
svom velikom opusu ne spominju ovjeka zvanog Isus.93

Kao i druge proturjene i nemogue dogaaje biblijske prie, taj dogaaj mogue je objasniti samo kroz mit. Kao to je to navedeno, ista mitska pomrina
Sunca dogodila se u trenutku smrti Herakla/Herkula, Krine, Prometeja, Bude i
Ozirisa. 94 Fenomen koji se dogodio u trenutku Budine smrti ustvari je dojmljiviji
od onih u trenutku Kristove smrti, jer nije samo zavladala tama, ve je i pala
tisua uasnih meteorita". 95 Ta pomrina je prirodna u smislu da kada je Sunce
razapeto", ono se gasi.

Uskrsnue
Kao to smo vidjeli, opisana su uskrsnua mnogih bogova i boica. Takvo uskrsnue je neprekidni dogaaj neutemeljen u povijesti koji predstavlja mnoge prirodne
sile i tijela, kao i svemir koji se uglavnom okree oko Sunca. Kako Dujardin navodi:
Danas rije uskrsnue" znai povratak iz smrti u ivot, ali uskrsnue bogova nikada nije jednostavni povratak u ivot na Lazarov nain. U primitivnim vjerama uskrsnue izraava ponovni
poetak koji odgovara poetku prirode u proljee, a obino je vezan uz obnovu vegetacije i vrsta.
Meutim, to nije samo ponovni poetak, to je i obnova. Kroz rtvu eliminacije, bog se vraa obnovljen u ivot. To znai da je uskrsnue ispunjenje - odnosno objekt - rtvovanja; bog se usmruje
da bi se obnovljen ponovno vratio u ivot... Dioniz i Oziris ponovno se raaju obnovljeni, kao i
slavljeni; mrtvi za zemaljski ivot, oni obnavljaju boanski ivot.... Bog umire i ponovno oivljava
da bi se ljudsko drutvo kroz njega obnovilo.96

Uznesenje na Maslinskoj gori

Kao to je prije spomenuto, nekoliko bogova i boica u cijelom svijetu na neki
nain se uzdie na nebo. Prije kranstva, Maslinska gora koristila se kao mjesto
rtvovanja na kojem se odvijao hebrejski 97 obred Crvene Junice, preuzet iz Egipta.
Churchward navodi:
Isus se uzdie na Maslinskoj gori, ali ne onoj koja se nalazila istono od Jeruzalema. Maslinska
gora Egipana bila je planina Amenta. Nazvana je gora Bakhu", gora maslinovog stabla",
gdje je zelenu zoru predstavljalo to stablo umjesto stablo javora. Gora Bakhu, gora maslinovog stabla, bila je put uznesenja uskrslog Spasitelja nakon to je on s Amente krenuo u zemlju
nebeskih duhova. 98

Massey pojanjava:
Isus ulazi u nebo s planine zvane Olivet - Olivet je tipina planina ekvinocija s koje se uzdizao
solarni bog."

Uznesenje je znaajno jer bez njega kranska vjera gubi svrhu. Pa ipak, Graham
zapaa:
Uznesenje Krista vrlo je bitan dio kranske doktrine; ono podrazumijeva besmrtnost, trijumf nad
smru, nebeski svijet, kao i mogui Drugi dolazak. Zato su ga onda Matej i Ivan ignorirali? Luka
ga spominje u svega nekoliko stihova od devetnaest rijei, nekoj vrsti dodatka koji se ne nalazi u
nekim rukopisima. Nadalje, netko ga je dodao Marku kao jednostavan spomen uznesenja, s izdajnikim malim znakom f. 100

Kao i mnoge druge biblijske prie, zapisi o uznesenju su proturjeni. Luka ga smjeta
tri dana nakon uskrsnua, dok ga Djela apostolska smjetaju 40 dana kasnije. Ta neslaganja nisu objanjiva kroz povijesni kontekst, ve unutar mita, predstavljajui lunarno
uskrsnue za vrijeme jesenskog ekvinocija, a solarno za vrijeme proljetnog ekvinocija.
Mnogi drugi elementi, kao to su to na primjer bijeg u Egipat, ena na zdencu, bazen Bethesda, proklinjanje smokvinog drveta, eteoci, Salome i ples sedam
velova", dvije sestre Marija i Marta, Marija kao Isusova majka, jeruzalemske palme,
grimizna odora, te sedam ribara u amcu, takoer se mogu pronai u drugim mitologijama. Na primjer, bazen Bethesda predstavlja jedan od misterija tajnih drutava
i misterijskih kola.

Zakljuak
Izraunano je da se, osim 40 dana u pustinji, sve to je u Novom zavjetu opisano
o tome to je Isus rekao ili napravio moglo dogoditi unutar razdoblja od tri tjedna.
Dakle, evaneoska pria ne moe se smatrati povijesno vrijednim ivotopisom" o
ivotu jednog navodno svjetski vrlo utjecajnog lika. Ono to ona biljei je povijest"
razvoja vjerskih ideja i nain na koji se oni prisvajaju i prenose s kulture na kulturu.
Evanelje takoer odraava usklaene napore za ujedinjenjem rimskog svijeta pod
jednom dravnom religijom, koristei veliki broj sekti i kultova koji su u to vrijeme
postojali. Meutim, pria prije svega biljei kretanja planetarnih tijela i prirodnih
sila u mitu koji, kada mu se vrati njegov izvorni, neutjelovljeni, fiktivni sjaj, oslikava
svemir na nain koji nije samo pouan ve i zabavan.

Walker, WEMS, 186.

Stone, 221-5.

Hazelrigg, 33.

Walker, WEMS, 292.

A. Churchward, 315.

Walker, WDSSO, 337.

Walker, WEMS, 815.

Walker, WEMS, 108.

'Walker, WEMS, 291.

10

Walker, WEMS, 541.

" Hazelrigg, 35.

12

Pike, 497.

13

Pike, 494.

14

Walker, WEMS, 905.

15

Stone, 209.

16

Walker, WDSSO, 387.

17

Wheless, 72.

18

Walker, WEMS, 292.

"Jackson, 123.
20

Higgins, 1,255,511.

21

Doane, 189.

22

Massey, HJMC, 185.

23

Hazelrigg, 35-36.

24

Graham, 234-5.

25

Pike, 455.

26

Doane, 364.

27

Walker, WEMS, 10.

28

Walker, WEMS, 1026.

29

Walker, WEMS, 970-1.

30

Massey, HJMC, 27.

31

Massey,GHC.

32

Massey, HJMC, 28.

33

Jackson, 206.

34

Jackson, 206.

35

Massey, HJMC, 41.

36

Walker, WEMS, 435.

37

Doane, 172.

38

Walker, WDSSO, 75.

39

Higgins, II, 96.

40

Walker, WEMS, 749.

41

Higgins, II, 95.

42

Higgins, 1,560.

43

Doane, 140.

44

Massey, HJMC, 58.

45

Higgins, 1,648.

46

A. Churchward, 387-9.

47

Doane, 175.

48

Leedom, 125.

49

Walker, WEMS, 464.

50

Walker, WEMS, 614.

51

Walker, WDSSO, 88-9.

52

Walker, WEMS, 496.

53

Walker, WEMS, 615.

54

Walker, WDSSO, 105.

55

Massey, HJMC, 63.

56

Massey, HJMC, 78.

57

Massey, HJMC, 121.

58

Walker, WEMS, 68.

59

Massey, HJMC, 123-7.

60

Massey, HJMC, 123-7.

61

Doresse, 42.

62

Carpenter, 66.

63

Higgins, 1,232.

64

Walker, WEMS, 815.

65

Walker, WDSSO, 397.

66

Walker, WEMS, 79.

67

Dujardin, 8-9.

68

Dujardin, 56.

69

Massey, EBD, 51.

70

Frazer, 340-1.

71

Robertson, 36.

72

to jest, Jackson, 43-4.

73

Robertson, 49.

74

Robertson, 50-1.

"Carpenter, 212.

76

Walker, WEMS, 988.

77

Dujardin, 58-9.

78

Graham, 345.

79

Dujardin, 57.

80

A. Churchward, 364.

' Massey, GHC, 32.

82

Walker, WDSSO, 467.

83

Walker, WEMS, 469.

84

Walker, WEMS, 549.

85

Walker, WEMS, 469.

86

Frazer, 410-12.

87

Higgins, I, 572,670.

88

Doane, 185,218.

89

Anderson, 60.

90

Walker, WEMS, 29.

91

Walker, WEMS, 30-1.

92

Massey, EBD, 79.

93

Hazelrigg, 178.

94

Walker, WEMS, 393.

95

Doane, 207.

Dujardin, 70-1.

97

Robertson, 37.

98

A. Churchward, 376.

99

Massey, HJMC, 78.

100

Graham, 359-60.

Prizor iz hrama u Luxoru u Tebi, Egipat, datiran oko 1600 g. pr.n.e., koji
opisuje kako bogTaht objavljuje Rije Djevianskoj Kraljici o roenju
njenog sina; bezgreno zaee po Knephu, Duhu svetom; roenje solarnog djeteta; te oboavanje djeteta i predstavljanje darova tri ovjeka.
(Massey, HJMC)

Pretkranska egipatska Madona s djetetom.

(A. Churchward)

Pretkranska babilonska
Madona s djetetom
(A. Churchward)

Pretkranska indijska
Madona s djetetom
(Hislop)
Indijska djevianska majka
Devaki s djetetom Krinom,
crnim bogom. (Hislop)

13
Uz brojne aspekte Biblije i judeokranske tradicije koji su ve istraeni postoje mnogi koji se mogu pronai u drugim, starijim kulturama i mitologijama. Kada bi ih eljeli sve
opisati, za to bi bila potrebna jo jedna knjiga koja bi ukljuivala takve pojmove kao to su
to npr. Pepelnica, Uzaae blaene Djevice Marije, Gog i Magog, Sin ovjeji, Emanuel i
krine postaje. Meutim, ovdje emo spomenuti samo neke vanije aspekte.

Alfa i Omega
U evaneoskoj prii Isus je Alfa i Omega, poetak i kraj", ali to miljenje plagirano je iz starijih izvora, ukljuujui boicu Iziu u ijem je hramu u Saisu u Egiptu
bilo izrezbareno: Ja sam sve to je bilo, to jest i to e biti." Kako kae Walker: Alfa
i Omega, prvo i zadnje slovo abecede, esto su se primjenjivala na boicu koja je ujedinjavala u roenju i smrti." 1

Aneli i demoni
Pojmovi anela i demona ne potjeu iz judaizma ili kranstva, mogue ih je
pronai i u mnogim drugim kulturama u cijelom svijetu. Ustvari, idovi su preuzeli
imena nekih od svojih anela od Perzijanaca. 2
Iako ih judaizam i kranstvo prikazuju iskljuivo kao mukarce, trend koji danas
mnogi poklonici anela ignoriraju, aneli su izvorno smatrani enama u nekoliko razliitih kultura, kao to su to indijska i perzijska. Doista, sedam arkanela kranstva
muke su inaice sedam Hatora iz Egipta, koje su bile enskog spola. 3
Kao dio mita, dobri i loi aneli (vragovi ili demoni) ustvari predstavljaju kuteve
ili aspekte zodijaka koji su imali ili dobre ili zle utjecaje.

Antikrist
Pojam Antikrist" primjenjivan je tijekom stoljea na mnoge vladare i disidente.
Zbog stoljetnih gnusnih i zlih zlouporaba Katolike crkve, mnogi pape nazvani su
Antikristima", ukljuujui Klementa VII. Svi oni koji tvrde da Isus Krist nije nikada
postojao takoer se mogu nazvati Antikristima", to je naziv koji je poznati filozof
Friedrich Nietzsche nosio s ponosom, zato to je Krista" doivljavao kao ugnjetavanje. Iako je mnogo ljudi progonjeno zbog nijekanja Isusa Krista, i sam Krist kae:, ,,I
svakome tko kae rije protiv Sina ovjejeg bit e oproteno" (Lk. 12:10).
Iz biblijskih zapisa jasno je da su se tijekom prvih stoljea kranskog doba rimskim svijetom kretali brojni Kristovi", lovei dobar poloaj. Te osobe bile su takva prijetnja pravim" Kristovim predstavnicima da su oni imali potrebu rijeiti se konkurencije lairanjem Ivanovih poslanica negdje u drugom stoljeu: Djeco, posljednji je sat; i
kao to ste uli, dolazi antikrist, i sad su se ve mnogi antikristi pojavili." (1 Iv. 2:18)
Walker objanjava pravo znaenje naziva antikrist":
Antikrist je bio kranski ekvivalent kaldejskog Aciela, gospodara podzemnog svijeta, koji je bio
protutea solarnom bogu nebesa.4

Drugim rijeima, bilo je to nono nebo.

Armagedon
U ranijoj perzijskoj inaici mita, vrag Ahriman bio je onaj koji e povesti svoje
legije protiv svetog naroda, to je u ovom sluaju bila Perzija, ili Iran, gdje e se odviti
Armagedon. Dakle, Armagedon je jo jedan drevni pojam koji ne potjee iz judaizma, kranstva ili Biblije.

Krtenje
Krtenje je uobiajeno diljem cijelog svijeta i mnogo je starije od kranskog
doba, a o tome svjedoi injenica da se je ve obavljalo kada je Isus sreo Ivana Krstitelja. Kako Massey kae: Obnavljanje, transfiguracija, transupstancijacija, uskrsnue
i uznesenje kroz krtenje egipatski su misteriji." 5
Krtenje se obavljalo ne samo prskanjem vodom, ve i uranjanjem u nju. Takoer se obavljalo putem svetog vjetra/duha" i vatre. Ovo potonje je ustvari bilo popu-

larno u mnogim dijelovima svijeta, a smatra se zoroastrijanskim". U krtenju vatrom

sudionik uglavnom, dobrovoljno ili ne, neozlijeen prolazi kroz nju. Krtenje vatrom
primjenjivalo se sve do kraja prolog stoljea u Indiji i kotskoj. 6

Boi
Mnogi ljudi danas su svjesni da je Boi, 25. prosinca, zimski solsticij, a ne stvarni roendan idovskog boga-spasitelja, ali svejedno nastavljaju traiti neki drugi datum roenja zato to je to jedna od mnogih znaajnih povijesnih" injenica koje
su pisci evanelja prikladno propustili spomenuti. Tijekom stoljea predlagani su
razliiti datumi sve dok Zapadna crkva nije odluila koristiti element 25. prosinca
koji pripada tipinom mitu o sunanom bogu, u velikoj mjeri zato da bi uzurpirali
sljedbenike Mitre.
Nadalje, nemali broj ljudi zamijetio je nespojivost roendana u prosincu s okolnostima roenja koje se nije moglo dogoditi zimi, s pastirima koji se brinu o stadu"
itd. Datum koji je kranstvo izvorno usvojilo, a koji jo uvijek koristi Pravoslavna
crkva je 6. sijenja, to prema biblijskoj prii takoer ne moe biti tono jer jo uvijek
traje zima. Ben Joua objanjava podrijetlo odabira 6. sijenja: Istoni krani izvorno su vjerovali da je [Isus] roen 6. sijenja. ... Reeno je da je djevica Izida rodila
Ozirisa-Aiona 6. sijenja, a to objanjava raniji datum Boia."
Rani oci Zapadne crkve dodijelili su Isusu dva roendana: jedan na Boi (zimski solsticij), a drugi na Uskrs (proljetni ekvinocij), 7 to se moglo i oekivati, jer ti datumi nisu povijesni, ve odraavaju razliite stadije Sunca. Dvostruki datum roenja
takoer se nalazi i u egipatskoj mitologiji, jer je reeno da je Horus roen kao dijete
25. prosinca, a da se kao mukarac ponovno rodio 25. oujka, to je isti datum koji se
tradicionalno smatra datumom uskrsnua spasitelja Adonisa, kao i Krista, to opisuje
bizantinski pisac Kedrenos:
Prvi dan mjeseca ... odgovara 25. oujku ... Na taj dan Gabrijel je pozdravio Mariju da bi ona zanijela i rodila Spasitelja.... Na isti taj dan, na Bog Spasitelj (Isus Krist), po zavretku svoje karijere,
uzdigao se iz mrtvih; odnosno, ono to su nai preci zvali Pesah ili Gospodinov prijelaz.8

Aspekt djeteta" odraava malenost" Sunca u prosincu (sjeverna hemisfera),

dok injenica da se ovjek ponovno raa ili uskrsava u proljee oznaava prolazak
Sunca (Pesah ili Krusifikacija") preko nebeskog ekvatora, kada su dan i no kratko
vrijeme jednaki, a zatim dan postaje dui od noi. Reeno je tako da je solarni junak
imao dva roendana i dvije majke.

Mangasarian zakljuuje:
Odabir dvadeset i petog prosinca za [Isusov] roendan nije samo sluajan, taj datum je od pamtivijeka posveen Suncu, iz ega moemo zakljuiti da injenica da Boji sin i nebesko Sunce dijele datum roenja znai da su oni u neko doba bili isto bie. injenica da je Isusova smrt bila popraena
pomrinom Sunca te da je datum njegova uskrsnua takoer povezan s poloajem Sunca u vrijeme
proljetnog ekvinocija dodatno podupiru teoriju da je pria o Isusovu roenju, smrti i uskrsnuu
ustvari drevni i gotovo univerzalni sunani mit, a ne stvarni povijesni dogaaj.

Kri i raspelo
Kri i raspelo drevni su simboli koje pronalazimo diljem svijeta davno prije navodnog dolaska kranskog spasitelja. U evaneoskoj prii Isus govori svojim sljedbenicima da prihvate kri" i slijede ga. Oito je da je kri ve postojao kao dobro
poznati simbol, toliko poznat da Isus ak nije morao objanjavati ovu neobinu izjavu
o predmetu koji je dobio na vanosti, kako nas navode da vjerujemo, tek nakon to
je Isus na njemu umro.
Pretkransko tovanje kria i raspela, odnosno kria s ovjekom na njemu, priznaje sveti otac" Minucije Feliks (211.):
to se tie tovanja kria koji nam (kranima) vi (pogani) zamjerate ... mi ne tujemo krieve niti
ih elimo; vi ste, pogani... ljudi koji e najvjerojatnije oboavati drvene krieve ... jer to su drugo
vai barjaci, zastave i norme nego pozlaeni i predivni krievi. Vai pobjedniki trofeji ne predstavljaju samo obian kri, ve kri koji na sebi nosi ovjeka.9

Rane krane odbijao je prizor ovjeka koji visi s kria, simbol koji kranska
crkva nije usvojila sve do 7. stoljea. Ustvari, raspelo s ovjekom na njemu uvezeno
je u Rim iz Indije davno prije kranskog doba. Walker navodi: Prvi krani ak su
odbacivali kri jer je on bio poganski.... Rani prizori Isusa nisu ga prikazivali na kriu
ve u obliku oziriskog ili hermetikog 'Dobrog pastira koji je nosio jaganjca." 10 Kao
to je navedeno, izvorno je na kriu bio jaganjac a ne ovjek. Kao i prizor ovjeka
na kriu, onaj razapetog jaganjca takoer je drevan, stoljeima prethodi kranskim
vremenima. Taylor pripovijeda:
Na fenikoj medalji pronaenoj u ruevinama Citijuma opisanoj u Putovanjima dr. Clarkea, koji
je i dokazao da je medalja fenikog podrijetla, nalazi se ne samo kri nego i krunica, ili niska perli,
privrena za njega, zajedno s istovjetnim Jaganjcem Bojim koji oduzima grijehe svijeta.

Kri su takoer tovali drevni ljudi zvani Pigmeji. Kako navodi A. Churchward:
Ovaj primarni Znak ili Simbol koji su u poetku osmislili afriki Pigmeji da oznaava Jednog
Velikog Duha" koristili su razliiti kultovi tijekom ljudske evolucije, sve do dananjeg Kria kranskih doktrina; taj znak uvijek je predstavljao Onog Jednog Velianstvenog.

11

Churchward tako otkriva da su Pigmeji veoma rano postali monoteisti, vjerojatno

tisuama godina prije judeokranskog doba. Ujedno otkriva pravo znaenje kria:
Kri je u poetku bio astronomski simbol. Kri s jednakim krakovima oznaava vrijeme jednakog
dana i noi, simbol je ekvinocija.12

Kako govori Derek Partridge: Kri s krugom u sebi... u stvarnosti predstavlja

Sunce koje blijedi ili nestaje na zodijaku, a ne ovjeka." 13
Kri je nebeski simbol Sunca, ali slui i kao falusni simbol. Carpenter o tome
kae: Dobro poznati kri u obliku slova T koristio se u poganskim zemljama davno
prije kranstva, a predstavljao je muki ud..." 14 Walker ponavlja: Kri je bio i muki
simbol falikog Drveta ivota." 15
O poganskom podrijetlu kranstva i kria Higgins zakljuuje:
Gospodin Ledwick primjeuje da prisutnost neznaboakih simbola i krieva na istom noviu nije neobina jer su krani u ta davna vremena uglavnom bili polupogani. injenica je to posve oprena svim
doktrinama protestanata o ranoj istoi Kristove religije i njenoj kasnijoj korupciji od strane Rima... To
je ustvari ista besmislica zato to nema nikakve sumnje da je kri bio jedan od najuobiajenijih neznaboakih simbola, a krani su ga od njih usvojili, ba kao i sve ostale obrede i ceremonije... 16

Uskrs
Slavljenje Uskrsa see u najdalju prolost. Nalazimo ga u cijelom svijetu jer su
drevni ljudi zapazili proljetno cvjetanje. Potivali su taj dio godine u kojemu se obnavlja ivot, zavrava zima i ponovno se raa" Sunce. Dakako, Uskrs je jednostavno
Pasha, a Isus predstavlja jaganjca za Pashu kojeg su mnoge kulture obredno rtvovale
svake godine, ukljuujui Egipane, vjerojatno ve prije 4000 godina, a taj se obred na
nekim mjestima jo uvijek prakticira. Ben Yehoshua o tome kae:
Pojava Pesaha u isto vrijeme godine kao i poganskih uskrnjih" svetkovina nije sluajna. Mnogi
obiaji za Pesah osmiljeni su kao idovska alternativa poganskim obiajima. Pogani su vjerovali

da kada je njihov poganski bog (kao npr. Tamuz, Oziris ili Atis) umro i zatim uskrsnuo, njegov ivot preao je u biljke koje ovjek koristi za hranu. Maces nainjen od proljetne etve bio je njegovo
novo tijelo, a vino od groa bila je njegova nova krv. U judaizmu maces nije koriten za predstavljanje bojeg tijela ve je bio sirotinjski kruh koji su idovi jeli prije odlaska iz Egipta....
Kada su rani krani zapazili slinosti izmeu obiaja povodom Pesaha i poganskih obiaja
nainili su puni krug i poeli tumaiti obiaje za Pesah na stari nain. Seder je postao posljednja Isusova veera, slina posljednjoj Ozirisovoj veeri koja se slavila na proljetni ekvinocij.
Maces i vino jo su jednom postali tijelo i krv lanog boga, ovog puta Isusa. Uskrnja jaja
ponovno se jedu u ast uskrsnuu boga" i ponovnom roenju" koje je steeno prihvaanjem
njegove rtve na kriu. 17
Uskrs je Pesah" na hebrejskom, Pasha" na grkom, Pachons" na latinskom, a
potjee od egipatskog ,,Pa-Kunsu", gdje je Kunsu" H o r o v epitet. Massey pojanjava:
Festival Kunsu, ili njegov r o e n d a n , u vrijeme proljetnog ekvinocija nekada se slavio dvadeset i petog dana u mjesecu koji je po n j e m u nazvan Pa-Kunsu." ls
Proslava Uskrsa bila je do te mjere sveprisutna prije kranskog d o b a da je nem o g u e odrediti iz kojeg ju je t o n o izvora kranstvo preuzelo. Jackson navodi:
Uskrsne sveanosti koje se jo prakticiraju u pravoslavnim i rimokatolikim crkvama Europe toliko su sline drevnim obredima kulta Adonisa da je sir J.G. Frazer zakljuio da su te crkve ustvari
preuzele obrede od drevnih tovatelja Adonisa."
Walker p a k kae:
Krani su nakon toga neprestano slavili Uskrsnu Nedjelju karnevalskim procesijama koje potjeu
iz Atisovih misterija. Kao i Krist, Atis je uskrsnuo kada Sunce prvi put ini dan duim od noi."
... Meutim, proljetni Sveti tjedan zapravo nije bio kranski. On potjee iz univerzalne, drevne
indoeuropske tradicije koja se vjerojatno moe pratiti unatrag sve do indijskih svetkovina Holi
kojima se radosnim orgijama slavilo ponovno roenje proljea.20
Na veliko zaprepatenje osvajaa katolika, slavljenje Uskrsa postojalo je i u Meksiku:
Prema franjevakom fratru Sahagunu, koji je na najvei strunjak za asteku religiju, rtvovanje ljudskog boga padalo je na Uskrs ili nekoliko dana kasnije, tako da taj obred, ukoliko je
on u pravu, odgovara kako datumom, tako i svojim karakterom kranskoj svetkovini smrti
i uskrsnua Otkupitelja. ... ene su dolazile s djecom na rukama i pokazivale ih njemu, pozdravljajui ga kao boga. Jer on je prolazio za naeg Gospodina boga; ljudi su ga smatrali
Gospodinom." 21

U anglosaksonskom, Easter (Uskrs, op. prev.) ili Eostre je Boica zore i odgovara
Itar, Astarti, Astoret i Izidi. Rije Uskrs" (engl. Easter ) dijeli isti korijen s rijeima
istok" i istoni", to je smjer izlazeeg Sunca.
Nadalje, injenica da ne postoji fiksni datum za Uskrs moe se objasniti samo u
okviru mita, a ne kao povijesna smrt i uskrsnue boga-spasitelja. Jackson navodi:
Opepoznato je da je Uskrs lutajui datum u kalendaru budui da pada na prvu nedjelju poslije
prvog punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija (poetka proljea). Dakle, Uskrs ne moe biti
datum smrti bilo koje povijesne linosti. Novi zavjet spominje dva datuma kao vrijeme raspea,
a to su: 14. i 15. dana mjeseca Niana. Zato takvo neslaganje? Pravo objanjenje dao je Gerald
Massey:
Sinoptika evanelja kau da je Isus razapet 15. dana mjeseca Niana. Ivan potvruje da se raspee dogodilo 14. tog mjeseca. Ova ozbiljna pukotina prolazi kroz same temelje!... Raspee (ili Prijelaz) bilo je, i jo uvijek jest, odreeno uskrsnim punim mjesecom. To bi po lunarnom raunanju
bilo 14. dana u mjesecu koji ima dvadeset i osam dana; u solarnom mjesecu koji ima trideset dana
raspee bi se dogodilo 15. dana u mjesecu. Oba datuma se slau i pukotina se zatvara, dokazujui
da je raspee bilo astronomsko, ba kao to je to bilo u Egiptu, gdje se mogu identificirati dva
datuma." 22

O datumu Uskrsa, kada je boji ovjek navodno razapet i zatim uskrsnuo, raspravlja se ve stoljeima. Jedan istaknuti crkvenjak", kako ga Euzebije naziva, Anatolije, otkriva znaenje Uskrsa i Isusa, kao i injenicu da je astrologija bila poznata i
potovana znanost koritena u kranstvu, kada kae:
Na taj dan [22. oujka], Sunce ne samo da se nalazi u prvom znaku zodijaka, ve prolazi kroz etvrti dan unutar njega. Taj znak obino je poznat kao prvi od dvanaest, ekvinocijski znak, poetak
mjeseci, poetak ciklusa, te poetak planetarnog putovanja.... Aristobolus dodaje da je neophodno
da u doba svetkovine Pesaha ne samo Sunce ve i mjesec prolazi kroz ekvinocijski znak. Postoje
dva takva znaka, jedan proljetni, jedan jesenski, jedan drugome dijametralno suprotni...23

Raj i pakao
Pojmove raja i pakla nije uvela judeokranska tradicija nego su tisuljeima postojali u drugim kulturama, kao to su perzijska i indijska. Tibetanci opisuju nekoliko
razina raja i pakla, koji je privremeno stanje duha a ne trajno muenje. Zagrobni
ivot takoer je bila uobiajena tema u egipatskoj teologiji koja je obino bila vedrija
i manje usredotoena na paklene muke. Massey tumai:

Prototipovi pakla i istilita te zemaljskog raja mogu se pronai u egipatskoj Amenti. ... Egipatski pakao nije bilo mjesto vjeite boli ve istrebljenja onih koji su bili nepopravljivo zli. Mora se
priznati, na ast i slavu kranskog boga, da je bog vjeitih muka ideal koji je izrazito kranski,
a taj ideal Egipani nikada nisu dosegli. Njihov bog bio je potpuno roditeljski - Otac i majka u
jednom, ije je srce krvarilo u svakoj rani napaenog ovjeanstva, a iji sin je predstavljen likom
Tjeitelja.24

Rije pakao" (engl. Hell, op. prev.) takoer potjee od europske boice Hel, ija
je maternica mjesto besmrtnosti. Krani su demonizirali tu maternicu pretvorivi je
u mjesto vjenog prokletstva, a budui da su vulkani smatrani ulazom u maternicu
Majke Zemlje, ona je postala vatreni pakao. Izvorni poganski pakao nije imao odreeni lokalitet, pa se esto nalazio na istom mjestu kao i raj.
Priroda pakla tako varira ovisno od kulture i doba. Neke kulture smatrale su
da je pakao otra zima; zato je bio smjeten u blizini junog pola, jama bez dna" iz
koje se smatralo da dolazi zima. Ta paklena inaica odraava se u judeokranskim
zapisima: i Matej i Juda priaju o paklu tame, dok Matej takoer spominje pakao
svjetlosti/vatre. Matej nadalje govori o paklu gdje se tijelo i dua unitavaju, kao i o
paklu gdje se dua kanjava za cijelu vjenost. U Bibliji je pakao openito prikazan
kao ogranien, ali beskrajan; postoji gornji i donji pakao. Pakao je takoer biblijski
prikazan kao jezero vatre i sumpora, jama bez dna, itd.
Silazak spasitelja u pakao esta je pojava u mnogim mitologijama, a moe se
pronai u priama o Adonisu, Bakhu, Balderu, Herkulu, Horu, Isusu, Krini, Merkuru, Ozirisu, Quetzalcoatlu i Zaratustri. 25 Taj dio mita predstavlja Sunce koje ulazi
u maternicu tame, svake noi i svakog godinjeg doba. Razumljivo, Sunce je jedini
strunjak za pakao koji se vratio da o njemu svjedoi; dakle, Sunce je besmrtni strunjak za zagrobni ivot. Graves tumai znaenje pakla u okviru mita:
Rije koju astronomi koriste za oznaavanje Sunca u najvioj toki njegova uspona je perihel. Moete primijetiti da ta rije sadri rije pakao (peri-/ie/); barem ju je mogue pratiti do rijei pakao",
ili obrnuto. Helion, zadnji dio ove rijei Grci su izgovarali Elios, a ona je sinonim za rije Aheron,
to se obino prevodi kao pakao. Znai da imamo peri", to znai 'uokolo', 'okolo' i helion", Pakao
- odnosno, Sunce oko pakla. 26

Naelno, pojmovi vjenog neba i zemlje iskoriteni su za zadovoljavanje potreba

manipulativnih sveenika koji prodaju svoju robu pomou pohlepe za nebom i straha od pakla. Kako kae Doane:
Raj je roen iz neba i othranjen od strane lukavih sveenika koji su od ovjeka uinili kukavicu
i roba. Pakao su izgradili sveenici i othranili strahovima i pokornim idejama ovjeka u dobu u

kojem su tamnice za muenje bile priznati dio svake vlade i kada se smatralo da je Bog beskrajni
tiranin, s beskrajnim izvorima osvete.27

Duh Sveti
M n o g e kulture smatrale su da je D u h Sveti enskog spola, kao npr. Sofija, Sapijencija ili H o k m a h - M u d r o s t - ali su ga patrijarsi uinili mukim". 2 8 Budui da je
Krist bio Sunce, D u h Sveti je t a k o e r bio mjesec koji se esto smatrao e n s k i m . 2 9
Iako je D u h Sveti pozitivan p o j a m koji predstavlja boji d u h i dobrotu, Wheless
zapaa:
Sam Sveti Duh", kako tvrdi Biblija i Crkva, pozitivnom je naredbom nadahnuo i naloio sva ona
krvava ubojstva i muenja koja su sveenici poinili od vremena Mojsija naovamo; a njihov duh
ivi i danas, ali je u hibernaciji. Izraelski Sveti Bog, ije je ime Milostivi, ovako je izjavio na Sinaju:
Onaj koji prinosi rtvu bilo kojem bogu [elohim] osim Jahvi bit e potpuno uniten." [Izlazak
xxii, 20).30

Sveti Gral
Smatralo se da aa ili kale koji je Krist u biblijskoj prii koristio za prijenos
svoje krvi" ima, kao i m n o g e druge relikvije", magine m o i najvie vrste. Iz tog
je razloga Sveti Gral" postao p r e d m e t kojem se posveivala velika pozornost, kao
i p r e d m e t m n o g i h krvavih potraga" o n i h koji takve m o i trae. Naravno, stvarni"
Gral nikada nije postojao, ali ta injenica nije sprijeila o n e koji su ga traili ili tvrdili
da ga ve posjeduju. Walker govori o groznici koja o k r u u j e Sveti Gral:
Ako Gral nije bio nita drugo nego aa puna Kristove krvi, onda nema nikakvih razloga za veliku
potragu. aa puna Kristove krvi bila je svima lako dostupna, u svakoj kapeli; a iako se zvala sveti
sakrament, njeno otkrie nekako nije bilo dovoljno uzbudljivo. Kako se ispostavilo, pokrtavanje
Grala predstavljalo je neutralizaciju magnetizma njegove tajne prirode. 31
Naravno, mit o Gralu postojao je prije kranskog doba. O t o m e Walker kae:
Stvarno podrijetlo Svetog Grala nije kransko ve pogansko. Gral je najprije uveden u kranstvo
u panjolskoj, a potjee iz drevne maurske tradicije. Kao i keltski sveti Kotao obnavljanja, kojemu
je i nalikovala, posuda puna krvi bila je simbol maternice koji je znaio ponovno roenje u orijentalnom i gnostikom smislu reinkarnacije. Njeno znaenje bilo je ensko, ne muko.32

Hram gdje se uvao Gral ustvari se nije nalazio na Zemlji ve u nebesima, okruen s 72 kapele" ili dekana zodijaka. Graham objanjava duboko astroloko" znaenje Grala:
Prvi dekanat Lava je Krater, ili aa, solarna kunja; drugi je Kentaur, vojnik koji jae na konju.
Boji sin pio je iz te ae, a vojnik je bio taj koji ga je vezao i odveo na raspee na Golgotu, u Egipat,
na Zemlju.33

Sveta zemlja
Umjesto oznake nekog odreenog mjesta na Zemlji, Sveta zemlja" je smjer istoka,
mjesto izlaska", gdje se pojavljuje sunani bog Horus. 34

Riba Ihtis
Kao to smo ve vidjeli, Isus je solarni avatar doba Riba. Dujardin objanjava
podrijetlo Ribe i njezine identifikacije s Isusom:
Taj naziv [Ihtis, Riba] oznaava opstanak primitivnih kultova iz vremena kada su bogovi imali
oblik ivotinja ... Sljedee injenice su znaajne: (1) Isus se ustvari zove Riba, Ihtis. (2) U
katakombama je predstavljen oblikom ribe. (3) Tertulijan ga zove naa riba." (4) Heretike
sekte oboavale su ga kao zmiju", ivotinju u koju je animalno tovanje Jahve pretvorilo primitivnog boga-ribu ... (5) Kult ribe potvruje evaneoska pria o kruhu i ribama. ... Patrijarh
Joua, koji je oito bio drevni bog Palestine, a nosio je isto ime kao i kranski bog, naziva se
sin Nuna, to znai sin ribe". 35

Augustin je rekao o Isusu, on je riba ive vode", 36 na to Massey komentira da se

isto govorilo za Horusa".

Jaganjac Boji
Kao to smo ve vidjeli, veliki broj bogoljudi iz cijelog svijeta nosilo je naziv Jaganjac Boji". Ova sveprisutna oznaka ne oznaava horde povijesnih spasitelja, ve je
jo jedan aspekt mita koji se odnosi na Sunce u dobu Ovna. Kao to je prethodno navedeno, tijekom doba Bika motiv Bika bio je sveprisutan, dok je u Ovnu to bio motiv

Jaganjca: Poslije je Ovan ili Jaganjac postao objekt oboavanja, kada je doao njegov
red na otvaranje ekvinocija i izbavljanje svijeta iz zimske vladavine tame i zla".37
Kada je Sunce bilo u Biku, rtvovan je bik, a kada je bilo u Ovnu, rtvovan je
jaganjac ili ovan. Kranstvo je nastalo kada je Sunce bilo u Ribama, odakle i potjee
simbol ribe i motiv ribara. Meutim, stari naziv Jaganjac Boji" ostao je vezan uz
Krista, a pravoslavni krani jo uvijek na Uskrs kolju janjad, u skladu s drevnim poganskim obredima. ini se da pokolj riba nije dovoljno krvav za svrhe otkupljenja krvlju. Budui da je simbol nadolazeeg doba Vodenjaka ovjek koji nosi krag vode"
(Lk. 22:10), nadamo se da vjerski fanatici nee poeti rtvovati dostavljae vode u
bocama ili konobare.

Logije (izrekej, propovijed na gori, blaenstva i parabole

Kroz tisuljea mnogo je reeno o Isusovim Izrekama" ili logijama koje su poznate i kao Spasiteljeve izreke", Izreke mudraca" (Logoi Sophon"), Gnomolog",
Isusova/Spasiteljeva proroanstva", Hebrejska proroanstva", Matejeva proroanstva", a koja ine jedno od dva glavna dijela evanelja, dok je drugo narativno. Izreke ili logije ine jedan od mnogih dijeljenih tekstova koji su svaki zasebno koristili
evanelisti u stvaranju evanelja. Ova zbirka logija kasnije je objavljena pod nazivom
Evanelje Q", ili samo ,,Q", gdje Q stoji za njemaku rije Quelle", to znai izvor".
Q uenje otkriva da su same logije sastavljene od tri posebna teksta: Q 1 , Q 2 i Q 3 . Priznajui da je doslovno cijela evaneoska pria mitska, Q uenje pokuava pronai
stvarnog" Isusa u aici izreka iz Q 1 . Treba primiti na znanje da poetna logija, koja
se nalazi u Q\ nema nikakve idovske pripadnosti osim rijei Solomon, a da Q 2 i Q 3
spominju samo farizeje, a ne i saduceje.
U procesu pronalaska povijesnog Isusa" u Q 1 povjesniari pronalaze ovjeka"
koji je prvo bio zapamen kao cinini mudrac, a tek zatim oslikan kao prorok koji
je izricao apokaliptina upozorenja". 38 Meutim, ako Isusa samemo na aicu logija,
ostajemo s gotovo doslovnim izrekama koje potjeu iz predkranskog doba, to pokazuje da je taj Q Isus ve postojao, fiktivno i mistino, stoljeima, ako ne i tisuljeima. Drugim rijeima, Logia Iesou, kako se one nazivaju na grkom, nisu kao to se
pretpostavljalo izvorne" rijei povijesnog" Isusa, ve predstavljaju usmeno prenoene tradicije zajednike razliitim bratstvima i misterijskim kolama koje datiraju iz
vremena davno prije kranstva.
Logije su ustvari ponavljanje Horusovih izreka, kao Rije ili Iu-em-hept, 3000
godina prije kranske inaice. 39 Massey navodi:

Izreke" su bile zajedniki dio misterija davno prije nego to su prvi put zapisane. ... Logije" u
dvadeset i petom poglavlju Mateja ne reproduciraju samo izreke, ve i krajobraz Posljednjeg suda
u Velikoj palai pravde, predstavljen u [egipatskoj] Knjizi mrtvih. 40
Ba kao to su pisci evanelja i crkveni oci tvrdili da je logije ili proroanstva"
zabiljeio Matej, tako je Ozirisove izreke zabiljeio pisar Taht-Matiu. Nadalje, logije
su Dionizove, a slue kao dio misterija" p r o n a e n i h na Samotrakiju i jo n e k i m
d r u g i m mjestima.
Neke izreke ine p o z n a t u Propovijed na gori" koja takoer nije izvorno Kristova. Kao to s m o ranije spomenuli, H o r u s je takoer odrao Propovijed na gori,
a u n u t a r egipatske hermetike ili trismegistike tradicije m o e se pronai rasprava
p o d nazivom Tajna propovijed na gori". 41 Izreke iz egipatske propovijedi takoer
su nale svoj put u Stari zavjet. Kako Robertson kae: to se tie Propovijedi na gori
kojoj se pridaje tolika vanost, ona nije nita vie od kolaa izreka iz Starog zavjeta." 4 2
C a r p e n t e r pojanjava:
Propovijed na gori" koja, uz Oe na" koji je u nju ukalupljen, ini veliko i prihvaeno spremite kranskog" nauka i pobonosti, ustvari je dobro poznata zbirka izreka preuzetih iz pretkranskih dokumenata, ukljuujui Psalme, Izaiju, Sirah, Enohove tajne, Amidu (knjigu hebrejskih
molitvi), i druge... 43
Potter dodaje:
Ako pogledate Isusove rijei, prepoznat ete da je veliki dio Propovijedi na gori", a naroito peto
poglavlje Mateja trinaesto poglavlje Marka te njihove paralele u drugim evaneljima, koji su poznati i pod nazivom Mala Apokalipsa", ustvari gotovo doslovni citati iz Henokovih knjiga, Knjige
Jubileja i Testamenta dvanaest patrijarha. 44
Veliki broj elemenata ili blaenstava Propovijedi m o g u se pronai u d o k t r i n a m a
pretkranskih Nazarena, kao na p r i m j e r Blagoslovljeni siromani d u h o m , jer njihovo je kraljevstvo nebesko". Kako navodi Massey:
Sljedee izreke su, na primjer, meu poslovicama" u Knjizi Nazarena. Blagoslovljeni su mirotvorci, pravedni i 'vjerni'". Nahrani gladne; napoji edne; zaogrni gole." Kada neto pokloni,
ne trai svjedoke da ne uprlja svoju dareljivost. Neka desna ruka ne zna za darove lijeve." Takve
izreke bile su uobiajene za sve gnostike dokumente, poevi od egipatskih.
Gospodinove izreke bile su prethistorijske, kao i Davidove izreke (koji je bio raniji Krist), izreke
Gospodina Hora, Gospodina Elije, Gospodina Mane, Gospodina Krista, kao i druge boanske
upute iz drevnih nauka. Sakupljene su na aramejskom pod imenom Izreke Gospodina" i postale

nukleus najranijeg kranskog Evanelja po Mateju. Tako kae Papija. Kasnije su one predstavljene
kao izvorna otkrivenja osobnog uitelja i postale temelji povijesne fikcije izmiljene u etiri evanelja koja su na kraju kanonizirana.
Bez obzira tko je plagijator, nauk koji se danas smatra boanskim preuzet je iz starijih drutvenih
izvora i neistinito predstavljen. ... Nita novo nije ukljueno u Evanelje novog uitelja, koji jednostavno ponavlja stare izreke s uobraenom aurom nadnaravnog autoriteta; posljedica je da su
izvorne izreke iz starih vremena lano prenesene u kasnija vremena.... Najvanije objave pripisane
Isusu pokazale su se lanima. Boje kraljevstvo nije bilo nadohvat ruke; svijet se nije pribliavao
kraju; pretkazana katastrofa nikada se nije dogodila; drugi dolazak nije bio nita stvarniji od prvog;
izgubljene ovice Izraela jo uvijek nisu spaene.45

Mnoge ideje iz logija/izreka koje branitelji kranstva smatraju jezgrom Isusova

nauka i odrazom njegove dobrote i milosra mogu se takoer pronai u Vedama, a
izgovara ih samilosni Krina; u Damapadi ih izgovara jednako samilosni Buda, a nalaze se i u Tao Te Chingu kineskog mudraca Lao Tzea (6. stoljee pr.n.e). 46
Slino tome, velik broj Isusovih parabola preuzet je iz budizma i drevne indijske
sekte jainizma, kao to je na primjer ona o sinu razmetnome i sijau. 47 Larsonovim
rijeima: Prema tome, moramo saeti osnovni Isusov nauk, od kojega nita nije
izvorno njegovo." 48
Logia Iesou sadravale su mitoloke izreke koje se nalaze u misterijskim kolama koje se mogu smatrati dijelom kulta spasenja", a iji su praktiari bili duhovni
lijenici", a zanimanje im je bilo spaavanje dua". Jednom kada je tajna o logijama
otkrivena, o njima su napisane brojne knjige. Biskup Papija navodno je objavio pet
tomova pod nazivom Egzegeze/Izlaganja o Gospodinovim izrekama", na taj nain
pokazujui da su izreke monolitno tijelo odvojeno od narativnog dijela. Neobjanjivo
je da je takvo monumentalno djelo ranoga kranskog oca izgubljeno", osim ako nije
moralo biti uniteno jer je otkrivalo da Spasitelj nije povijesna osoba.

Oena
to se tie navodne izvornosti molitve Oe na" koja se prikazuje kao da je iznenada dola izravno iz Gospodinovih usta, Wheless najbolje govori:
Kao i cijela Propovijed na gori", molitva je odgovarajue uoblien kola drevnih izreka iz Svetog
pisma, to dokazuju i usputne usporedbe.

Moemo dodati da je Sveto pismo" koje spominje Wheless ne samo iz Starog

zavjeta, ve je i dio drevnog mita/obreda: ... Oe na bila je zbirka izreka od kojih su

neke iz Talmuda, dok mnoge potjeu iz ranijih egipatskih molitvi Ozirisu." 49 Walker
takoer prenosi da je Oe na nekada bio Majko naa:
Molitva za svakodnevni obrok kruha ukljuena u molitvu Oe na morala je u ranijim vremenima
biti zamolba Boici jer je ona uvijek bila davatelj kruha, Majka Zrna ...50

Logos ili rije

Isus se naziva Rije" ili Logos" to je, iako se neupuenima ini tajanstvenim
i mistinim, ustvari uobiajeno u grkom jeziku jer ima viestruko znaenje, ukljuujui rije", govor", glasina" i razum". Logos je u stvarnosti iskonska ideja koja
samo odraava nain na koji je Bog stvorio svijet, putem govora. Pojam Logosa nije
izvorno kranski, ve se moe primijeniti na veliki broj drugih boanstava u mitologijama od Sredozemlja do Kine. Pike kae:
Rije se takoer nalazi u fenianskom Vjerovanju. Boja rije, napisana zvjezdanim znakovima,
stvorila je svijet, kao i u svim azijskim vjerovanjima; ispisala su je planetarna boanstva, a kao
duboki misterij priopili polubogovi viim klasama ljudske vrste koje su je zatim prenijeli ovjeanstvu.51

Wheless govori o pojmu Logosa-Isusa u Evanelju po Ivanu:

Budui da nema snanijeg i uvjerljivijeg dokaza da je Krist bio i jest poganski mit - starogrki Logos" Heraklita i filozofa preraen od strane grkog sveenika koji je napisao prvo poglavlje Evanelja po sv. Ivanu" sve do inkarniranog Sina" starog hebrejskog boga za kransku potronju kao
najsvetiji lanak kranske vjere i teologije... Moramo, dakle, priznati da je [u Katolikoj enciklopediji] Boansko otkrivenje rijei koja je tijelom postala" pogansko-idovski mit, a kranski Krist
ustvari je sam poganski Demiurg - Sam Bog" - i Druga osoba svetog Trojstva".52

Lucifer
Iako se Lucifer, pali aneo", esto spominje, njegovo se ime pojavljuje tako prevedeno samo u jednom stihu Biblije kralja Jamesa, u Izaiji 14:12, gdje je nazvan jutarnjim sinom". Lucifer" se takoer prevodi kao Dnevna zvijezda, sin zore". Taj odlomak
opisuje pad s neba" dnevne zvijezde, nakon to se pokuala popeti na nebo, iznad
Bojih zvijezda" i ondje postaviti svoje prijestolje. Iz toga jedinog odlomka oblikovana

je divovska pria, kao i mnoga nagaanja tko je ustvari bio Lucifer, nagaanja koja se
proteu u rasponu od voe svih vragova pa sve do zlih vanzemaljaca.
Unato svim politikim spletkama, ime Lucifer jednostavno znai Nositelj svjetla", a u najranija vremena on je bio sunani bog te se zato naziva Dnevna zvijezda,
sin jutra/zore". Kako se sputa no, sunanog boga Lucifera drugi aneli, ili zvijezde, izbacuju s neba". Ovaj bog/aneo Lucifer je prethebrejskog podrijetla i moe ga
se pronai u Kanaanu, Egiptu i Mezopotamiji, a izvorno nije smatran zlim. U nizozemskom jeziku lucifer znai ibica, iskljuivo korisni predmet koji donosi svjetlost
i vatru. Kao i mnogi bogovi drugih kultura, Lucifera su krani uinili zlim tako da
iznad njega mogu uzdignuti svog vlastitog boga. Budui da oboje predstavljaju dan ili
jutarnju zvijezdu, ironino je da su ustvari Isus i Lucifer ista osoba.
Mit o Luciferu takoer se moe pronai u grkoj prii o sinu Sunca", Faetontu,
kojeg je njegov otac izbacio s nebesa nakon to je poinio grijeh oholosti. Pria o Vulkanu, rimskom solarnom bogu, slina je mitu o Luciferu jer i njega bogovi izbacuju
iz nebesa sa sputanjem mraka.

Melkizedek
Tajanstveni kralj Salema, Melkizedek, ili Adonizedek, kako ga naziva Knjiga Jaerova, spominje se u Starom zavjetu kao sveenik Svevinjeg Boga (E1 Eliona) koji
je blagoslovio Abrahama. U Poslanici Hebrejima Isus je naveden kao obini sveenik
Melkizedekova reda", odlomak koji slui za ustanovljavanje Melkizedekovog reda
kao ultimativnog autoriteta koji stoji iza Abrahama i Isusa. Ustvari, kranski gnostici smatrali su Melkizedeka bogom-spasiteljem vieg reda od Isusa: Melkizedeka su
spasiteljem smatrali aneli, dok su Krista spasiteljem smatrali samo ljudi." 53
Kao i mnogi drugi biblijski likovi, Melkizedekov identitet moe se pronai u predjahvistikim levantskim kulturama. Kako navodi Walker: Jeru-salem je bio 'Kua
mira' ili boga alema, ijim je ranijim gradom vladao Melkizedek (Postanak 14),
'Kralj svjetla" koji je u Feniciji bio poznat pod nazivom Melek ili Moloh." 54 Moloh je
bog Sunca i vatre, izvorno potjee iz Perzije i Indije, a oboavali su ga Kanaanci. 55 Kult
Moloha/Meleka takoer je cvao u Pavlovom navodnom rodnom gradu Tarzu pod
imenom Heraklo-Melkart. 56 Kao to smo prethodno naveli, Solomon i ostali Izraeliti
oboavali su Moloha/Moleha/Meleka/Milkoma/Melkoma:
Moloh je bio bog Amonita, a oboavali su ga i Izraeliti. Solomon mu je na Maslinskoj gori izgradio
hram, a prinoene su mu ljudske rtve. 57

rtve su se Molohu/Moleku prinosile spaljivanjem, a kada su Judini sinovi"

spalili svoju djecu (Jer. 7:31), svirali su se bubnjevi i drugi instrumenti da prikriju
krikove.
Iako su ga jahvisti uinili zlim, Walker kae: Moloha se neko vrijeme poistovjeivalo s Jahvom ... Levitski sveenici su ustvari razlikovali Jahvu od Moloha i zabranili
oboavanje potonjeg (Levitski zakonik 18:21)."58
Krtenje Moloha ili Melkoma obavljano je vatrom, to je razlog zato se govorilo
da Krist, kao veliki sveenik Melkizedekova reda, obavlja krtenja vatrom. To krtenje vatrom, kao i rtvovanje vatrom u smislu rtava paljenica, ono je to obiljeava
Melkizedekov red; dakle, kada Biblija spominje Red, to slui kao veza s tim obredima,
dok su osobe koje su ih prakticirale smatrane pravim" sveenstvom. Doista, Talmud
jo uvijek doputa rtvovanje Molohu, iako se raspravlja mogu li ili ne djeca prolaziti
kroz vatru. 59

Roenje
Slavljenje poroda ili roenje velikog spasitelja postojalo je u svom obrednom
obliku davno prije kranskog doba. Fazer o tome kae:
Obred roenja koji se slavio u Siriji i Egiptu bio je izuzetan. Osobe koje su sudjelovale u slavlju
povukle bi se u unutarnje dijelove hramova iz kojih su u pono glasno klicali: Djevica je rodila!
Svjetlo preplavljuje!" Egipani su ak i predstavljali novoroeno Sunce prizorom dojeneta koje su
na njegov roendan, zimski solsticij, iznosili i predstavljali oboavateljima.60

Hazelrigg objanjava mitoloko znaenje roenja i ostatka drame o svetom kralju:

Roenje, Izdaja, Raspee i Uskrsnue su nita drugo nego kvartalne postaje mistinog putovanja
izraene kao geometrijski omjer u prirodnoj fizici - koji su uvijek isti, bez obzira primjenjuju li se na
etiri etvrtine dana, etiri lunarne faze, etiri glavne toke ili godinja doba solarne revolucije ...61

Sabat
abat je stariji od idovske vjere; nalazimo ga na Bliskom istoku i Indiji, gdje je
oznaavao odmor na sedmi dan boice Durge. 62 Ne znajui njegovo podrijetlo, razliite kranske sekte ve se stoljeima prepiru o danu kada se abat treba slaviti, kao
to je naredio idovski bog Jahve. Puristi" misle da se abat mora slaviti subotom a

ne poganskim" danom nedjeljom koji je usvojila iskvarena" Katolika crkva. Meutim, subota je takoer poganski" dan, nazvan po Saturnu" (engl. Saturday - subota,
op. prev.). Doane kae:
Planet Saturn vrlo je rano postao glavno boanstvo semitske vjere. Mojsije mu je posvetio broj
sedam ... Sedmi dan bio je na cijelom istoku rtvovan Saturnu." ... Saturnov dan posveen je
Bogu, a planet se sada naziva cochab shabbath, 'Zvijezda Sabata'. Posveivanje sabata oigledno je
povezano s rijeju abua ili eba, to znai sedam." 63

Drugi dolazak/Sudnji dan

Iako milijarde ljudi ve stoljeima strpljivo ekaju Drugi Isusov dolazak, vjerujui da je to vrlo neobian dogaaj, drugi dolazak" oekivao se i od mnogih bogova-spasitelja, ukljuujui Krinu, Budu, Bakha, Quetzalcoatla, kao i druge bogove iz
cijelog svijeta. Isto se moe rei za kraj svijeta, tisuljea i Sudnji dan. Doane govori
o Sudnjem danu: Profesor Carpenter kae o egipatskoj Bibliji, koja je uvjerljivo najstarija od svih svetih knjiga: 'U Knjizi mrtvih" pronalazimo izreke identine onima
iz Novog zavjeta, vezane uz Sudnji dan."' 64 Drugi dolazak" je ustvari povratak Sunca
u novom precesijskom dobu.

Sedamdeset/Sedamdeset dva
Evanelja navode razliiti broj uenika, od 12 do 70 ili 72. Taj numeriki tercet
moe se objasniti kroz mit, a ne povijest. Za poetak, broj 72" se esto zaokruivao
na 70, tako da su dva broja meusobno zamjenjiva. Tradicija govori da bog ima 72
imena, 6 5 to je prikladno, jer je 72 jo jedan sveti broj, a to je razlog zato 10. poglavlje Postanka spominje 72 naroda. Kao i Isus, Konfucije (6. stoljee pr.n.e) je imao
72 inicirana uenika. 66 Nadalje, 72 je bio broj Setovih pomagaa koji su planirali
Ozirisovu smrt.
72 ustvari predstavlja dekane ili dodekane, odjeljke zodijakog kruga od kojih
svaki iznosi 5, koji se takoer smatraju zvijeima. Nadalje, potrebno je 72 godine
da se precesija ekvinocija pomakne za jedan stupanj. Kao to je ve navedeno, pria
0 Jakobovim Ijestvama sa 72 anela koji se penju ili silaze ustvari je odraz zodijaka
1 kutova dekana. Osim toga, magini pentagram ili pentakl nainjen je od podjele
dekana. to se tie pentakla, broja 72 i legendarna 72 prevoditelja hebrejske Biblije na
grki, Walker govori:

Da bi se nacrtao pentakl, krug se dijeli u pet lukova od kojih svaki iznosi sedamdeset i dva stupnja.
Sedamdeset i dva je temeljni magini broj... 72 je bio toliko magian da je jedan od najtrajnijih mitova o podrijetlu Biblije nazivao tu knjigu Knjiga sedamdeset dvojice (Septuaginta), tvrdei da su
je s hebrejskog na grki prevela sedamdeset i dva uenjaka radei istovremeno, a da je svaka inaica
bila u potpunosti jednaka ostaloj sedamdeset i jednoj. Ova smijena pria bila je dio kranskog
vjerovanja u Srednjem vijeku.67

U gnostikim tekstovima Ezekielova koija je krug zodijaka sa 72 dekana, a

predstavlja sunanu koiju". Doresse prenosi gnostiko tumaenje: Govori se da je
koija preuzeta kao model od strane sedamdeset i dva boga koji upravljaju sa sedamdeset i dva ljudska jezika." 68

Transupstancijacija
Doktrina transupstancijacije iz Prve poslanice Korinanima 10-12 predstavlja
udotvorno pretvaranje kruha i vina u Isusovo tijelo i krv. Meutim, ta vrsta maginog obreda prakticirala se u raznim oblicima diljem svijeta davno prije kranskog
doba te ni na koji nain nije izvorno kranska:
... drevni Meksikanci, ak i prije dolaska kranstva, bili su u potpunosti upoznati s doktrinom
transupstancijacije i provodili su je u ozbiljnim obredima njihove vjere. Vjerovali su da njihovi
sveenici posveenjem kruha pretvaraju taj kruh u samo tijelo svoga boga, tako da su svi koji su jeli
posveeni kruh sudjelovali u mistinoj priesti s boanstvom kroz primitak njegove boanske su-

tine u sebe. Doktrina transupstancijacije ili maginog pretvaranja kruha u meso bila je poznata
Arijcima iz drevne Indije davno prije irenja pa ak i same pojave kranstva. 69
Nekatoliki krani i drugi religionisti smatraju tu praksu barbarskom i divljakom, da ne spominjemo ljude koji nisu vjernici. Pretkranski stari narodi znali su
daje transupstancijacija alegorijska, a ne stvarna: 'Kada kukuruz zovemo Cererom a
vino Bakhom,' kae Ciceron, 'koristimo uobiajenu stilsku figuru; ali moete li zamisliti da je itko toliko lud da vjeruje da je stvar kojom se hrani bog?'" 70

Trojstvo
Trojstvo ili trojno boanstvo jo je jedan aspekt sveprisutnog mita koji se moe
pronai u bezbrojnim kulturama davno prije kranskog doba. Iz tog razloga je oito
da ta ideja ne potjee od Isusa; ustvari, kranstvo je nije usvojilo sve do Nicejskog

koncila koji je odran 325. godine. Kao i mnogi drugi aspekti kranstva, Trojstvo
izvorno potjee iz egipatske vjere. Churchward o tome kae:
Misteriji kao to su Trojstvo, inkarnacija, djeviansko roenje, preobraenje na gori, muka, smr.
pokop, uskrsnue i uzaae, transupstancijacija i obnavljanje krtenjem, ve su postojali u misterijima Amente, s Horusom ili Iu-em-Hotepom kao egipatskim Isusom.

Jacolliot navodi da je Trojstvo takoer indijskog podrijetla: Ujedinjeno Trojstvo

koje je odbacio Mojsije kasnije je postalo osnova kranske teologije, koja ga je neosporno preuzela iz Indije."
Tijekom tisuljea Trojstvo je preuzimalo razliite oblike: u potpunosti enske,
u potpunosti muke ili mijeane. Najranija Trojstva u mnogim su mjestima bila u
potpunosti enska. Walker kae:
Od najranijih vremena, ideja Velike Boice bilo je trojstvo, a ona je posluila kao model za sva kasnija trojstva, enska, muka ili mijeana.... Iako su Brahmani razvili muko trojstvo, Brahmu, Vinua i ivu, koji su igrali te uloge [Stvaratelja, uvara i Razaraa], tantriki sveti zapisi tvrdili su da
je Trostruka Boica u poetku stvorila te bogove.... Bliski istok imao je mnoga trojstva, od kojih ie
veina izvorno bila enska. Kako je vrijeme prolazilo, jedan ili dva lana trijade pretvoren je u mukarca. Uobiajeni obrazac bio je Otac-Majka-Sin, a lik Sina obino je smatran Spasiteljem.... ini
se da su arapski krani imali sveto Trojstvo koje se sastojalo od Boga, Marije i Isusa, oboavanih i
meusobno zamjenjivih s egipatskim trojstvom, koje se sastojalo od Ozirisa, Izie i Horusa...72

U solarnom mitu trojstvo takoer predstavlja tri stadija Sunca: novoroeno

(zora), zrelo (u podne), te staro i umirue, na smiraju dana (koje se vraa Ocu)". 73
Trojstvo se moe pronai ak i u Peruu, to je injenica koja je potakla uznemirenog svetog oca Acostu da zapazi:
Neobino je da je vrag na sebi svojstven nain uveo Trojstvo u idolatriju, jer tri prizora Sunca koja
se nazivaju Apomti, Churunti i Intiquaoqui, ustvari predstavljaju Oca i Gospodina Sunce, Sina
Sunce, te Brata Sunce.

U stvarnosti ti notorni komentari o vragu" odraavaju isti kulturni i rasni fanatizam, da ne spominjemo zapanjujue neznanje i glupost onih kojima je sveznajui i
svemoni Gospodin Bog" navodno povjerio zadatak pouavanja cijele ljudske vrste.
Dakle, otkrivamo da su najvanija pravila, doktrine i drugi elementi evaneoske
prie i kranske vjere neizvorna i mitoloka. Doista, luk povijesnog Isusa" je oguljen, no ispostavilo se da on nema jezgru, samo pretkranske mitove i obrede.

' Walker, WEMS, 195.

2

Higgins, II, 88.

Walker, WEMS, 232-3.

Walker, WEMS, 40.

Massey, EBD, 80.

Doane, 824.

Massey, HJMC, 39.

Doane, 226.

Doane, 197.

10

Walker, WEMS, 188.

11

A. Churchward, 9.

12

A. Churchward, 363.

"The Naked Truth."

14

Carpenter, 183.

15

Walker, WEMS, 188.

' 6 Higgins, 1,219.

17

ben Yehoshua (Naglasak dodan.)

18

Massey, HJMC, 35.

"Jackson, 58.
20

Walker, WEMS, 78-9.

21

Frazer, 681.

22

Jackson, 197-8.

23

Euzebije, 252-3.

24

Massey, EBD, 107-9.

25

Doane, 214-5.

26

Graves, BS, 78-9.

27

Doane, 391.

28

Walker, WDSSO, 219.

29

Walker, WDSSO, 287.

30

Wheless, IISGW.

31

Walker, WEMS, 354.

32

Walker, WEMS, 354.

33

Graham, 354-5.

34

A. Churchward, 290.

35

Dujardin, 53-4.

36

Higgins, 1,636.

37

Pike, 448.

38

Mack, 47.

39

Massey, HJMC, 151.

40

Massey,HJMC, 152-3.

41

Mead, DJL.

42

Robertson, 64.

43

Carpenter, 213.

44

Potter, 169-70.

45

Massey, GHC, 4-11.

46

Steele, Was Jesus a Taoist?"

47

Larson, 349.

48

Larson, 411.

49

Walker, WEMS, 469.

50

Walker, WDSSO, 482.

51

Pike, 268.

52

Wheless, 155-6.

53

Walker, WEMS, 631.

54

Walker, WEMS, 885.

55

Higgins, 1,82.

56

Walker, WEMS, 1003.

" D o a n e , 108, biljeka.

58

Walker, WEMS, 1003.

59

Sanhedrin, 64a-64b; Soncino Press, 437-441.

60

Frazer, 416.

61

Hazelrigg, 16.

62

Walker, WDSSO, 191.

63

Doane, 393, biljeka.

64

Doane, 245.

65

Higgins, I, 780.

66

Higgins, 1,789.

67

Walker, WDSSO, 73.

68

Doresse, 166.

69

Frazer, 568.

70

Frazer, 578.

71

A. Churchward, 393.

72

Walker, WEMS, 1018.

73

Leedom, 200.

Pretkranska azijska
Krinina raspela
(Doane)

Herkul koji se savija ispod

kria nainjenog od dva
nebeska stupa
(Doane)

Krist kao Jaganjac Boji

(Biedermann)

14
PATRIJARSI I SVECI SU BOGOVI DRUGIH KULTURA
Kao to je prikazano, kranstvo je sagraeno od dugakog niza mitova raznih
nacija i ustvari predstavlja univerzalni astroloki mit i obred. Za stvaranje kranstva
koriteno je tipino sredstvo stvaranja mitova, to jest, kada napadaka kultura preuzima svoje prethodnike, esto ini njihove bogove i Boice zlima ili ih degradira na nie
bogove, patrijarhe, proroke, kraljeve, junake i/ili svece. Takvo stvaranje mita moe se
takoer pronai kroz cijeli Stari zavjet, kao to smo to ranije pokazali na primjerima
proroka" Danijela, Estere i Debore, koji su bili drevni bogovi drugih kultura. Kao
to je takoer spomenuto, prije nego to je kanaanski Baal postao zao, sam Jahve je
bio Baal. Ustvari, Stari zavjet biljei epsku priu kanaanskih bogova, to je dokazano
1975. godine otkriem 20 000 glinenih ploa koje su stare gotovo 4500 godina, a
pronaene su u ruevinama velikog grada Eble u Teli Mardiku u sjeverozapadnoj
Siriji. John Fulton govori o Ebli: Postojala je 1000 godina prije Davida i Solomona, a
unitili su je Akaani oko 1600. pr.n.e." 1 Jezik zabiljeen na tim ploama je stari kanaanski, koji je vrlo slian biblijskom hebrejskom, a napisan je sumerskim klinastim
pismom. Te ploe sadre stotine imena mjesta, veliki broj kojih moemo pronai u
Starom zavjetu, ukljuujui Urusalimu", odnosno Jeruzalem. One takoer sadre
imena hebrejskih patrijarha" koji, prema Bibliji, nisu postojali sve do nekoliko stotina ili vie od tisuu godina kasnije, npr. ,,Ab-ra-mu (Abraham), E-sa-um (Ezav),
Ish-ma-ilu (Imael), ak i Is-ra-ilu (Izrael); a iz kasnijih razdoblja imena kao to su
to Da-'udum (David) i Sa-'u-lum (aul).2 Ploe takoer sadre kanaanske mitove o
stvaranju i poplavi, iz kojih su oito plagirane vrlo sline biblijske inaice. U stvarnosti, Izraeliti su uglavnom bili Kanaanci koji su dalje prenosili mitove svojih predaka,
a koji su tijekom stoljea mijenjani.
Kada su jahvisti levantskim ljudima i njihovim svetim pismima nametnuli
monoteizam, podjarmili su razliite kanaanske Baalove pod jednog Gospodina" i
pretvorili te strane bogove u patrijarhe" i razne druge dobre i zle likove. Dujardin
objanjava:

Tamo gdje je judaizam u potpunosti uspio, drevni palestinski Baalovi pretvoreni su u herojske
sluge boga Jahve; tamo gdje je postigao samo djelominu pobjedu oni su postali sekundarni bogovi. ... Mnoge stare palestinske Baalove asimilirao je judaizam i pretvorio ih u heroje koji djeluju u
Jahveovo ime. Mnogi uenjaci slau se da su biblijski patrijarsi ustvari drevni bogovi Palestine.3

Dujardin dalje opisuje postupak putem kojeg su Baalovi" ili strani" bogovi postali hebrejski patrijarsi, kraljevi, proroci i heroji:
1. Biblija transformira drevna palestinska boanstva u povijesne likove koji postaju Jahvine sluge.
2. Njihova svetita postaju svetita koja su oni podigli Jahvi, ili postaju grobovi
gdje su oni sahranjeni, ili spomenici njihovim pothvatima. Meutim, ponekad je neko mjesto nazvano po njima ili po imenima ivotinja koje su oni
izvorno bili, a to ime se vie ne koristi osim kao naziv mjesta.
3. Imena klanova koja potjeu od imena tih boanstava i imena ivotinja koje
su ta boanstva izvorno bili postaju imena osoba i uvode se u beskrajna rodoslovlja izmiljena u svrhu glorificiranja velikih obitelji idovske drave.
Sve to se odvijalo asimilacijom.
4. Svi kultovi koji su se oduprli zabranjeni su kroz proces izopenja.
5. ivotinje koje su nekada bile drevni bogovi ine se neistima, zabranjuje se
njihova konzumacija za hranu ili se na njih stavlja kletva.
6. Neki obredi i mitovi tih kultova pretvaraju se u povijesne legende. 4
Na taj nain drevni bogovi drugih naroda mutiraju ne samo u biblijske likove,
ve i u plemena i narode.

NoaiPotop
Smatra se da je pria o Noi stvarna pria o praocu ljudske rase. Meutim, kao i
mnogi drugi biblijski likovi, Noa je mit, a moe se takoer pronai u Indiji, Egiptu,
Babilonu, Sumeru i drugim mjestima. injenica je da prie o potopu postoje u mnogim dijelovima svijeta, ukljuujui Bliski istok, iako nisu ograniene samo na taj dio
svijeta. Churchward kae:
Nikada nije postojao jedan veliki Potop kao to to opisuje Biblija.... u svakoj ledenoj epohi dogodilo
se barem deset velikih potopa, kada su se otopili snijeg i led. ... Jednom godinje takoer je dolazilo do velike poplave - izlijevanja Nila. Na spomenicima postoji portret na kojemu Num eka tu
poplavu u svom brodu ili arci.5

to se tie sveprisutnog mita o potopu, Walker govori:

Biblijska pria o poplavi, potop", bila je kasni ogranak ciklusa mitova o potopu koji su postojali
diljem drevnog svijeta. Tisuama godina prije nego to je Biblija napisana, sumerski Ziusudra
sagradio je arku. U Akadu je ime junaka poplave bilo Atrahasis. U Babilonu on je bio Uta-Napitim, jedini smrtnik koji je postao besmrtan. U Grkoj je to bio Deukalion koji je ponovno naselio
zemlju nakon to se voda povukla [i nakon to je arka pristala na planinu Parnas] ... U Armeniji,
junak je bio Kisutros - to je iskrivljena inaica sumerskog Ziusudre - ija je arka pristala na planinu Ararat. Prema izvornoj kaldejskoj prii, junaku potopa njegov bog je rekao: Sagradi plovilo i
zavri ga. Ja u poplavom unititi tijela i ivot. Stavi u svoje plovilo tijela svega to ima ivot."6

Smatralo se da je Kisutros ili Ziusudra deseti kralj", dok je Noa bio deseti patrijarh". Noina povijest" takoer se moe nai u Indiji, gdje postoji Nuhov grob" u
blizini rijeke Gagre u okrugu Oude ili Oud, koji je oito srodan Judeji i Judi. ,,U arci
spaen" indijski Noa takoer se zvao Menu". Noa se takoer naziva Nnu" i Naue",
kao u Joua, sin Nuna/Isus, sin Nauea", to znai ne samo 'riba, ve i 'voda', odnosno
'nebeske vode'. Nadalje, rije Noa ili Noe identina je grkoj rijei vouc;, to znai
um", kao u rijei noetika", kao i rije Menu ili Menes, kao u mentalno". Na hebrejskom, rije za arku" je THB, kao u rijei Teba, to znai da je Noina arka ekvivalent
za Tebu Menesa, legendarnog prvog kralja Egipana, iz ije je povijesti" takoer
posuena biblijska pria.
Dakle, oito je da je Noina uvena arka" koju su zabludjele ovice traile na zemlji, ustvari motiv koji se pronalazi u drugim mitovima. Kako Doane navodi: Prikaz
egipatskog Ozirisa sveenici su zatvarali u svetu arku 17. dana Atira (13. studenog), to
je isti dan i mjesec kada je Noa navodno uao u svoju arku." 7 Noa je ustvari jo jedan
solarni mit, a arka predstavlja Sunce koje ulazi u mjeseevu arku", egipatsku arghu",
koja je ustvari mladi mjesec ili nia etvrtina mjeseca koja je oblika luka. Ova Noina
argha" identina je Jazonovu Argonautu" i arghanati" na sanskrtu. 8 Noina arka i njenih osam mornara" ekvivalent su nebesima, zemlji i sedam planeta", odnosno onima
koje predstavljaju dani u tjednu. to se tie stvarne" Noine arke, moramo napomenuti
daje postojao obiaj, npr. u kotskoj, stvaranja kamenih brodova" na gorama u imitaciji mita, te je na Zemlji mogue pronai mnogo takvih arki".
Kao i Noa, sumerski Ziusudra je imao tri sina, ukljuujui jednog koji se zvao
Japetostes", to je ustvari isto ime kao ono koje je nosio Noin sin Jafet, takoer srodan Pra-japati 9 ili Jvapetiju, sinu indijskog Menua, iji su ostali sinovi bili nazvani doslovno kao i Noini, odnosno em i Ham. Hazelrigg kae: Oni odgovaraju hinduskoj
inaici istog mita, gdje je Menu Satyvrah Noa, a Sherma, Charma i Jvapeti se mogu
lako poistovjetiti s potomstvom." 10

Noini sinovi u Bibliji su prikazani kao oevi" razliitih naroda i rasa: em je

praotac Semita; Jafet Arijaca; a Ham Hamita" ili Afrikanaca. Pria je pretvorena
u rasistiku propagandu jer su se Semiti smatrali najboljima, Jafetiti su se smatrali
dovoljno prikladnima za boravak u atorima Semita", dok su Hamiti trebali sluiti
kao robovi drugih dvaju naroda, kao kazna za Hama koji se izrugivao pijanom, golom Noi. Ne samo da je takva kazna apsurdno stroga, ve Noa uope nije povijesna
linost; dakle, ta pria slui za opravdanje ropstva.
Naravno, Noini sinovi takoer nisu povijesne linosti jer je em ustvari bila
titula egipatskih sveenika boga Ra". 11 Tri Noina sina ustvari predstavljaju tri dijela
neba od kojih svaki iznosi 120.12 Kao likovi u nebeskom mitu, Noa odgovara Suncu,
a em mjesecu, to je posve prikladno jer su semitski idovi tovali mjesec.

Abraham i Sara
Iako se Abraham smatra patrijarhom Hebreja i Arapa, izvorni Abraham i Sara
bili su istovjetni indijskom bogu Brahmi i boici Sarasvati, Kraljici neba", a pria o
Abrahamovoj seobi odraava priu o brahmanskom plemenu koje naputa Indiju
potkraj doba Bika. Ovo poistovjeivanje Abrahama i Sare s indijskim bogovima nije
izbjeglo panji jezuitskih misionara u Indiji; ustvari, oni su ga prvi istaknuli. 13 Walker
o patrijarhu i njegovoj eni kae:
ini se da je to ime koje znai Otac Brahm" ustvari semitska inaica indijskoga patrijarhalnog
boga Brahme; on je takoer bio islamski Ibrahim, osniva Meke. Ali islamske legende kau da je
Abraham bio kasni uljez u hramu Kaabe. On ga je kupio od sveenica Boice kojoj je hram izvorno
pripadao. Sara, Kraljica", je bila jedna od Boiinih titula, to je kasnije postalo ime Abrahamove
biblijske ene".... U prii o tome kako je Izak gotovo ubijen, Abraham je preuzeo ulogu rtvenog
sveenika druidskog stila koji je trebao zaliti Jehovino sveto drvee Krvlju Sina; drevni obiaj kojega je rtvovanje Isusa samo kasna inaica.14

ini se da su Brahma i Sarasvati kasnije postali indijski patrijarh Adjigarta i njegova ena Parvati. Kao i Abram/Abraham, u indijskoj inaici Adjigarta moli boga
za nasljednika i naposljetku uzima mladu crvenu kozu da bi je rtvovao na planini,
gdje mu se obraa bog. Kao i u biblijskoj prii, stranac pristupa Parvati, koja mu nudi
okrepu, i govori joj da e roditi sina nazvanog Viashagagana (Izak), nagradu za milostinju". Kada dijete napuni 12 godina, Bog nalae Adjigarti da ga rtvuje, to otac
odano prihvati izvriti, sve dok ga Bog ne zaustavi i blagoslovi kao praoca djevice koja
e biti boanski oploena. Graham o zamalo prinijetoj Abrahamovoj rtvi kae: To

je takoer stara pria koja, kao i mnoge druge biblijske prie, potjee iz Indije. Siva je,
kao i Abraham, zamalo rtvovao svoga sina na pogrebnoj lomai, ali je njegov Bog.
pokajavi se, umjesto sina udotvorno stvorio nosoroga." 15
ini se takoer da je Abraham bio u srodstvu s perzijskim zlim bogom Ahnmanom, ije je prvotno ime bilo Abriman. Nadalje, Graham tvrdi: ,,I Babilonci su
imali svog Abrahama, samo je njihova inaica bila Abarama. On je bio zemljoradnik
i mitoloki suvremenik Abrahamov." 16
Hazelrigg govori da se Abraham moe poistovjetiti i s planetom Saturnom:
ini se da je semitsko ime Abraham", kae dr. Wilder, sastavljeno od dvije rijei - Ab i Rarr.
- to znai 'Otac na nebesima'. U astralnoj teologiji to je oznaka planeta Saturna ili Kronosa, kao i
boanstva koje nosi ta imena." ... Gdje emo onda pronai razliku izmeu patrijarha Abrahama
i boga Saturna? Saturn je bio sin Terre, a Abraham sin Teraha." ... Oe na koji jesi na nebesima"
bila je izravna molitva tom oinskom poelu te je iz tog razloga Krist (Sunce) izriito nazivan
Abrahamovim sinom ili Sinom Oca zato to je Sunce sredite sustava oko kojega Saturn krui. 17

Walker o pojedinostima abramske prie govori:

Biblijski majinski hram Mamre u Hebronu ukljuivao je sveti hrast u lugu koji je simbolizirao enstvenost. Pisari Starog zavjeta pretvarali su se da je to bio Abrahamov dom.
iako je to mjesto jo u 4. stoljeu nove ere bilo pogansko svetite, posveeno tovanju
idola".18
Nadalje, ini se da se Abramov Kaldejski Ur" izvorno ne odnosi na Ur u Mezopotamiji i sjeveroistonu kaldejsku kulturu, ve na raniju inaicu u Indiji, gdje je
Higgins, meu ostalima, naiao na protohebrejski kaldejski jezik.
to se tie Sare, Walker kae daje izvorno ime Izrael znailo 'Sarino pleme. Njezino ime bilo je Sara i, Kraljica, ime Velike Boice iz nabatejskih natpisa. Sveenici su
u 6. stoljeu pr.n.e. promijenili njezino ime u Sara." 19 Te prie nisu kronike pojedinaca nego bogova i plemena i, kao to Walker dalje kae: Sara je bila majinska boica
plemena Abraham' koje je sklopilo savez s Egiptom u 3. tisuljeu pr.n.e." 20 Odatle
potjee pria o Abrahamu i Sari u Egiptu.

Mojsije, Egzodus, Deset zapovijedi

Legendu o Mojsiju, koji nije bio povijesni hebrejski zakonodavac, mogue je pratiti od Sredozemlja do Indije, no u tim legendama on ima razliita imena i razliitih je

rasa, ovisno o mjestu: Manou" je indijski zakonodavac. Nemo zakonodavac", koji je

donio ploe s Boje planine dolazi iz Babilona. Misesa" moemo nai u Siriji, gdje je
bio izvaen iz koare koja je plutala rijekom. Mises je takoer imao kamene ploe na
kojima su bili zapisani zakoni i tap kojim je inio uda, ukljuujui razdvajanje vode
i voenje vojske preko mora. 2 1 Nadalje, Manes zakonodavac" djelovao je u Egiptu,
dok je Minos" bio reformator s Krete.
Jacolliot slijedi izvornog Mojsija sve do indijskog Manoua: To ime Manou ili
Manes ... nije imenica koja se odnosi na pojedinanog ovjeka; njeno znaenje na
sanskrtu je ovjek par excellence, zakonodavac. To je titula kojoj je stremio svaki voa
u drevno doba."
Kao i Mojsija, Krinu je njegova majka stavila u amac od trske i porinula ga u
rijeku gdje ga je nala druga ena. Akadski Sargon takoer je bio poloen u amac od
trske i porinut niz rijeku da bi se spasio njegov ivot. Ustvari, ime Mojsije je egipatskog podrijetla i potjee od mo, egipatske rijei za vodu te uses, to znai spaen iz
vode, u ovom sluaju, praiskonski." 22 Znai, ta titula Mojsije moe se primijeniti na
bilo kojeg od raznih junaka spaenih iz vode.
Walker elaborira o mitu o Mojsiju:
Pria o Mojsiju bila je izvorno pria o egipatskom junaku Ra-Harakhtiju, ponovno roenom sinu
boga Kanopusa, iju su ivotnu priu kopirali biblijski uenjaci. Ista pria odnosila se na sunanog
junaka iji je otac bio Apolon, a majka djevica Kreusa; na Sargona, kralja Akada 2242. pr.n.e.; kao i
na mitoloke blizance koji su utemeljili Rim, da spomenemo tek neke od mnogih beba junaka koji
su u koarama porinuti u vodu. To je bio uobiajeni motiv.23

Nadalje, Mojsijev tap je magian, astroloki prut koji je koristio veliki broj mitskih likova. Walker takoer govori o Mojsijevim udesnim pothvatima:
Mojsijev cvatui tap, rijeka krvi i ploe sa zakonima bili su simboli drevne boice. Njegovo udo
kada voda potee iz stijene prvo je izvela Majka Rea nakon to je rodila Zeusa, kao i Atalanta uz
Artemidinu pomo. Njegovo udo isuivanja vode da bi putovao suhih nogu ranije je izvela Izida,
ili Hator, na svom putu u Biblos.24

A Higgins tvrdi:
U Bakhu oito imamo Mojsija. Herodot kae daje [Bakho] bio Egipanin... Orfejski stihovi govore
da je on sauvan od voda u maloj kutiji ili krinji, daje bio nazivan Miem u sjeanje na taj dogaaj;
da je bio upuen u sve Boje tajne te da je imao tap koji je mogao po volji pretvoriti u zmiju; da je
proao kroz Crveno more suhih nogu, kao to je to kasnije uinio Herkul ...te da su, kada je otiao

u Indiju, on i njegova vojska uivali sunevu svjetlost tijekom noi. Nadalje, govori se da je svojim
maginim tapom dodirnuo velike rijeke Oront i Hidaspes, nakon ega su se te vode povukle i
osigurale mu slobodan prolaz. Govori se ak i da je zaustavio kretanje Sunca i mjeseca. Napisao je
zakone na dvije kamene ploe. U drevno doba prikazivan je s dva roga ili zrake na glavi.25

Ve smo dokazali da se biblijski opis Egzodusa nije mogao stvarno dogoditi. O

toj nevjerojatnoj prii Mead kae:
... Matematiki argumenti... biskupa Colensa da se vojska od 600.000 ljudi nije mogla mobilizirati
u jednoj noi, da se tri milijuna ljudi s njihovim jatima i stadima nije moglo napajati iz jednog
izvora, kao i stotine drugih smijenih slinih netonosti, bile su popularne tvrdnje koje su ak i
neuki mogli shvatiti te su izazivale bijes posebice apologista i konzervativaca. 26

Meutim, apologisti i konzervativci nisu imali mnogo izbora, jer nema nikakvog
dokaza da su Egzodus i lutanje pustinjom bili povijesni dogaaji:
No, ak i uenjaci koji vjeruju da su ti dogaaji stvarni priznaju da nema nikakvih dokaza da se
Egzodus zaista dogodio. U egipatskim kronikama tog vremena nema nikakvih zapisa o tom monumentalnom dogaaju, a izraelski arheolozi koji su pretraivali Sinaj tijekom intenzivnih potraga u
razdoblju od 1962. do 1982. - u godinama kada je Izrael okupirao poluotok - nisu nali niti jedan
dokaz koji bi potkrijepio priu o etrdesetogodinjem boravku Izraelita u pustinji.
Pria ukljuuje tolika udesa - poasti, razdvajanje Crvenog mora, manu s neba, objavu Deset zapovijedi - da neki kritiari smatraju da je cijela pria ustvari isti mit. Egzodus ogromnih razmjera
koji je doveo do utapanja faraonove vojske, kae otac Anthony Axe, biblijski predava u jeruzalemskoj Ecole Biblique, odjeknuo bi i politiki i ekonomski cijelom regijom. Nadalje, uzmemo li u
obzir da su na Sinaju pronaeni neki artefakti ak iz kamenog doba, zbunjujue je da nikada nisu
pronaeni dokazi o prolasku Izraelita. William Dever, arheolog sa Sveuilita u Arizoni, Mojsija
otvoreno naziva mitskim likom. Neki uenjaci ak tvrde da je pria politika izmiljotina stvorena
u svrhu ujedinjavanja ratrkanih kanaanskih plemena pomou njihove lane junake povijesti.27

Potter saima tvrdnju da je Mojsije mitski lik:

Razlozi za sumnju u njegovo stvarno postojanje su, medu ostalima, (1) paralele izmeu pria o
Mojsiju i nekih starijih pria kao, na primjer, one o Sargonu, (2) nedostatak bilo kakvih egipatskih
zapisa o takvom velikom dogaaju koji je kao takav opisan u Petoknjiju, (3) pripisivanje Mojsiju
mnogih zakona za koje je poznato da su nastali mnogo kasnije, (4) korelacijska injenica da se veliki kodeksi nikada ne pojavljuju zavreni, ve da polako nastaju, (5) tekoe sa smjetanjem ropstva,
Egzodusa i okupacije Kanaana u poznatu kronologiju Egipta i Palestine, te (6) velika vjerojatnost
da neka od dvanaest plemena uope nikada nisu ni bila u Egiptu.28

Kako C h u r c h w a r d navodi: Od svih egipatskih s p o m e n i k a s a m o j e d a n i m e n o m

s p o m i n j e izraelski narod. ... N e m o g u e g a j e poistovjetiti s biblijskim Izraelitima." 2 9
P o t o m nastavlja:
Izrael u Egiptu nije etniki entitet - pria predstavlja Raovu djecu u Donjem Egiptu Amente, koju
je sagradio ili osnovao Ptah i koja je u potpunosti mitska. ... Knjige Postanka, Izlaska i Joue nisu
namjerne krivotvorine; tema je ve postojala u egipatskim Misterijima, a egzoterika inaica drevne mudrosti izvedena je u obliku povijesnog pripovijedanja i etniki primijenjena na idove. ...
Vodei uitelji uvijek su inzistirali na alegorijskoj prirodi Petoknjija. Prema tome, prikazano je
da je biblijska povijest" uglavnom izvedena iz nezakonito prisvojene i pogreno protumaene
egipatske mudrosti koja se nalazi u njihovom mitolokom i eshatolokom prikazu, kao to je to
oito u Obredu drevnog Egipta".30
Iako Egzodus nije povijesni dogaaj, on je motiv koji se m o e pronai u d r u g i m
mitovima. Pike kae: ,,A kada su Bakho i njegova vojska dugo stupali po usijanim
pustinjama, Janje ili O v a n ih je odveo do prekrasnih livada i izvora koji su n a v o d n j a vali h r a m Jupitera A m o n a . " 3 1 C h u r c h w a r d dalje navodi: Tradicije Egzodusa m o g u se
pronai u raznim dijelovima svijeta, m e u ljudima u razliitim stadijima evolucije; te
tradicije m o g u e je objasniti s a m o kroz kamitski [egipatski] prikaz." 3 2 Doista, kako
Massey navodi, 'Izlazak iz Egipta' kamitski je izraz za u s p o n iz niih u via nebesa." 3 3
C h u r c h w a r d d o d a t n o pojanjava stvarno znaenje Egzodusa:
Egzodus ili Izlazak iz Egipta", slavljen najprije u vrijeme svetkovine Pesaha ili tranzita u proljetnom ekvinociju, dogodio se na nebu prije nego to je pretvoren u povijesni dogaaj migracije idova. 600.000 ljudi koji su izali iz Egipta kao hebrejski ratnici u Knjizi Izlaska je 600.000 stanovnika Izraela u nebesima prema idovskoj Kabali, a isti prizori, dogaaji i osobe koji su u Petoknjiju
zemaljskog podrijetla u Henokovoj su knjizi opisani kao nebeski.34
C h u r c h w a r d nastavlja, opisujui takoer uvene poasti":
elimo li pokazati da je idovska inaica bila pria, dokaze za to moemo pronai samo u Egiptu.
Patnja Odabranih u Egiptu i njihov udesni egzodus iz njega ustvari su nebeska alegorija ... Alegorija solarne drame izvoena je u misterijima boanskoga podzemnog svijeta, a izvodila se kroz
simbolike interpretacije davno prije nego to su je oni koji doslovno shvaaju drevni simbolizam
pretvorili u povijest idova. Pria o deset egipatskih poasti sadri ezoterinu inaicu muka kojima su krivci bili podvrgnuti u deset paklova podzemnog svijeta.35

Egzodus iz Egipta odnosi se samo na izlazak iz Amente, za koju je u Obredu reeno da se sastoji od dva dijela, koji se zovu 'Egipat i pustinjska zemlja ili divljina.'" 36
O obrednom lutanju u divljini Churchward kae:
Borba Seta i Horusa u pustinji trajala je etrdeset dana, to je obiljeeno 40-dnevnom egipatskom
Korizmom, tijekom koje je Set, kao sila sue i neplodnosti, ratovao s Horom u vodi i zakopanom proklijalom zrnu.... Tih etrdeset dana produljeno je na etrdeset godina, to idovi i sami priznaju.37

Nadalje, udesno razdvajanje Crvenog mora" dugo je vremena zbunjivalo kako

naivne i lakovjerne mase, tako i uenjake koji su navodili sve vrste nategnutih nagaanja ne bi li objasnili taj fenomen. Razdvajanje i unitenje faraonovih snaga na Crvenom moru nije zabiljeio niti jedan poznati povjesniar, to je posve razumljivo jer
taj dogaaj, dakako, nije povijestan i moe se nai u drugim kulturama, ukljuujui
onu u Cejlonu/ri Lanki, iz koje su pastirski kraljevi osvajai (faraoni) istjerani preko
Adamova mosta" te se zatim utopili. 38 Ovaj motiv takoer se moe pronai u havajskim i hotentotskim inaicama mita o Mojsiju prije njihovog prvog kontakta s vanjskim
kulturama. 39 Prelazak Crvenog mora je astronomski i dogodio se, kako Josip Flavije
izriito tvrdi, za vrijeme jesenskog ekvinocija, 40 to ukazuje na mitsko podrijetlo prie.
Osim toga, uvenih Deset zapovijedi nije nita drugo nego ponavljanje babilonskog Hamurabijevog zakonika, hinduskih Veda i mnogih drugih dokumenata. Churchward kae:
Mojsijev zakon" ustvari je zbirka starih egipatskih zakona..., to stela ili Hamurabijev zakonik"
nepobitno dokazuje. Mojsije je ivio 1000 godina nakon to je taj kamen izrezbaren. 41

Walker navodi da su kamene ploe sa zakonima koje su navodno dane Mojsiju

kopirane od kanaanskog boga Baala-Berita, 'boga Zavjeta. Njihovih Deset zapovijedi
nalikovalo je zapovijedima budistikog Dekaloga. U drevnom svijetu zakoni su najee potjecali od boanstva na vrhu planine. Zaratustra je primio ploe sa zakonima
od Ahura Mazde na vrhu planine". 42
Doane saima priu rijeima: Gotovo sva Mojsijeva djela odgovaraju onima
sunanih bogova." 43 Meutim, pria o Mojsiju odraava i zvjezdani kult, jo jednom
pokazujui dvostruku prirodu mita o blizancima" Setu i Horu te bitku za prevlast
izmeu dnevnog i nonog neba, kao i izmeu sunanih, zvjezdanih i mjeseevih kultova. Churchward navodi:
idovi su iskljuivo pripadnici plemena ili totemskog klana Jude. Izraeliti nisu bili idovi, iako
neki idovi mogu biti Izraeliti. Mojsije i njegovi sljedbenici nazvani su Izraelitima, ali nema ni-

kakvih dokaza da su Izraeliti" bili u Egiptu, osim kada su izvrili prepad i bili potisnuti natrag uz
veliki pokolj. Izraeliti, mitoloko ime, bili su totemska plemena koja su izvorno napustila Egipat i
otila na istok za vrijeme vladavine zvjezdanog kulta. 44

Joua
Kao to smo ve spomenuli, ranokranski otac Tertulijan ismijao je tvrdnju da
je Gospodin" uvjebavao svoju kasniju inkarnaciju" kao Isus tako to je postajao
neka osoba iz Starog zavjeta. Najvanija takva osoba o kojoj Tertulijan i drugi oci piu
je prorok i ratnik Joua, sin Nuna, ponekad takoer znan i kao Isus, sin Naue, koji je
navodno odveo Izraelite u obeanu zemlju" i unitio grad Jerihon na svom putu prepunom pljake i krvoprolia. Time izvjetava o Jouinim navodnim pustolovinama:
Povjesniari se uglavnom slau da se Jouin pohod odvio u 13. stoljeu pr.n.e.. Meutim, britanska
istraivaica Kathleen Kenyon, koja je est godina vrila iskopavanja u Jerihonu, nije pronala nikakav dokaz unitenja do kojega je u to doba dolo. Doista, kae poasni kustos Svitaka s Mrtvog
mora Broshi, grad je bio naputen od poetka 15. stoljea pr.n.e pa sve do 11. stoljea pr.n.e." Naputen je bio i Ai, kae Broshi, kao i drugi gradovi. Prema arheolokim istraivanjima, naputen je
bio i vei dio zemlje oko gradova. Broshi dalje navodi: Sredinji brdoviti predjeli Judeje i Samaj^je
bili su doslovno nenastanjeni. Izraeliti nisu trebali ubijati i paliti da bi se naselili."45

Ustvari, patrijarh Joua bio je zasnovan na Horusu kao Iusa", a pria o Joui
predstavlja Horusov kult u Levantu, kada je zvjezdani kult Setovih sinova" prepustio
mjesto sunanom. Joua je ne samo Horus ve i njegov brat", egipatski bog ,,u" ili
u-si-Ra", pomonik" ili Raov sin i Uzdizatelj nebesa", a Joua je nazivan konzervatorom" ili spasiteljem" Sunca u Ovnu. 4 6 Churchward o bogu u kae:
On je pomaga Horusa u njegovoj ulozi sunanog boga na obzoru gdje se odvija velika bitka s Apapom tame ... Ta je pria na hebrejskom ispriana kao pria o Joui koji pomae u
boanskoj bitci." ... u je bio glavni medu silama koje su podupirale nebeski svod, a koje su
jedno vrijeme bile poznate kao sedam divova. On je zatim postao podizatelj nebesa koji je
prikazivan kao krava boice Nut. Napokon, on je bio pomonik Atuma-Horusa za vrijeme
dvostrukog ekvinocija. 47

U Kanaanu je Joua bio Baal Jehoua, Gospodar spasenja", ali kada su Leviti/Jahvisti potisnuli njegov kult degradiran je u hebrejskog patrijarha i junaka sjevernog
kraljevstva. Meutim, i dalje je bio potajno tovan na vrhu brda Karmel, lokaciji pretkranskog hrama Gospodina Isusa, Baala Jehoue. 48

Doista, kult Joue bio je smjeten u naelno istom podruju na kojem se navodno odvijala Kristova drama, a Joua je mutirao u Isusa. 49 Ustvari, kult sunanog
junaka Joue izvodio je dramu o svetom kralju u Gilgalu, koji se na grkom naziva
Galileja (Jo. 12:23), tako da ime Isus iz Galileje" moemo proitati Joua od Gilgala" i obrnuto. Kao i Isus, Mojsije, Horus, Perzej i drugi, Joua je bio junak bez oca
roen 'iz voda' (Marije)." 50
Nadalje, u Prvoj poslanici Korinanima 10:4 Pavao tvrdi da je Isus Stijena" slijedio Hebreje u vrijeme njihova egzodusa iz Egipta, kao i Joua prema biblijskom mitu.
Kako kae Dujardin: Povijest drevne Isusove vjere see unatrag sve do kamenog doba
i starija je od palestinskog naseljavanja kanaanskih plemena." 51 Robertson tvrdi:
Pretpostavka da je Joua izvorni Isus - izvor mitova koji su se stopili u jedinstveni obrazac koji se
pogreno smatra stvarnom povijesti - rjeava mnoge probleme.... Povezivanje Joue s konceptom
Logosa, Bojeg sina i Mesije prisutno je u Petoknjiju.52

Kao to je prethodno objanjeno, povezivanje Isusa s Jouom priznavali su i ranokranski oci, naroito kada su pokuavali Isusovom navodnom dolasku pridodati
autoritet iz svetih pisama, zato to se u priu o dolasku sumnjalo. U svojoj Drugoj
apologiji Justin Muenik ne samo da priznaje ve i inzistira na poistovjeivanju Isusa
i Joue:
JOUA JE BIO KRISTOV LIK.... Isusa (Jouu), kako sam to esto govorio... Mojsije je tako nazvao
kada je bio poslan da izvidi zemlju Kanaan. Zato je to uinio nemojte pitati, niti vam to znanje
treba, i nemojte ispitivati. Tako je Krist izbjegao vaoj panji; iako itate, nita ne razumijete; i ak
i sada, iako ste uli da je Isus na Krist, ne smatrate da je on dobio ime sa svrhom i namjerno. ...
Ali nije izmijenjeno samo njegovo ime, ve je on takoer bio i imenovani Mojsijev nasljednik; bio
je jedini od njegovih suvremenika koji su izali iz Egipta, te je on odveo preivjele u Svetu zemlju.
A budui da je on, a ne Mojsije, odveo ljude u Svetu zemlju i raspodijelio je onima koji su s njim
stigli, tako e i Isus Krist ponovno ujediniti ljude i podijeliti dobru zemlju svakom ovjeku, iako
ne na isti nain ... Tako sam ja dokazao da se Isus pojavio i razgovarao s Mojsijem i Abrahamom,
kao i sa svim ostalim patrijarsima bez iznimke, ispunjavajui volju Oca; koga je takoer, kaem ja,
rodila Djevica Marija kao ovjeka i koji ivi vjeno.

Muenik takoer spominje odlomak u Knjizi Zaharijinoj u kojem se Joua, kao

i Isus, bori s vragom, usporeujui je s Kristovim misterijem", te tako doslovno izjednaujui kanaanskog Baala/hebrejskog proroka" s kranskim spasiteljem.

David
Veliki kralj David, iz ije je loze navodno Isus, kralj idova", tijekom stoljea je
esto slavljen. Meutim, iako je prema biblijskoj prii David bio dobro poznat i svi
zemaljski kraljevi traili su njegovo prisustvo" (2 Ljet. 9:23), on se ne spominje nigdje
izvan hebrejskih zapisa, kao na primjer u Herodotovim i Hesiodovim povijesnim
knjigama. Ne postoje takoer ni arheoloki nalazi koji bi govorili u prilog njegovu
postojanju, unato nedavnim tvrdnjama da je pronaena ploa na kojoj je napisano
kua Davidova ", ne samo zato to je jezik na ploi teko itljiv, ve zato to su promicatelji Biblije, kao i mnogi drugi, ponekad proizvodili artefakte i podmetali ih u arheoloka nalazita. Kako Roberta Harris govori u djelu The World of the Bible: Neke od
najpoznatijih biblijskih pria usredotoene su na kralja Davida, ali niti povijest, niti
arheologija ne mogu potvrditi niti jednu od njih." 53
Kao i mnogi drugi glavni likovi judeokranske Biblije, David nije povijesna osoba. Massey je ustvrdio da je David osmi sin Jiaja, ijih je trideset kapetana promijenjeno u skladu s trideset dana u mjesecu, bio hebrejski oblik kamitskog mjeseevog
boga Taht-Esmuna, osmog, ija je jedna od titula bila 'roditelj Ozirisov, koji je tako
nazivan zato to je sunani reim slijedio nakon lunarne dinastije..." 54 Drugim rijeima, Oziris/Isus potjee od Taht Esmuna/Davida, kao to je zapisano".
Kao to je navedeno, ak i popularni biblijski Psalmi koji se pripisuju Davidu
nisu izvorni, ve su kanaanskog/egipatskog podrijetla. Massey tumai:
Davidovi Psalmi sadre osnovu Muthoi, alegorija i mranih izreka iz starina, koje su pripadale
hermeneutikim Knjigama Tahta, kamitskog psalmista i pisara bogova. Oni koji nisu posjedovali
mistino znanje traili su u tim zapisima proroanstva - kako je to radio Justin - da bi na osnovu
njih utemeljili povijest.55

Te mrane izreke" i dogaaji primijenjeni su na Isusa, a njihovo prisustvo u

Psalmima bilo je na sav glas promicano kao proroanstvo koje se odnosi na Spasitelja". Ustvari, mnogi psalmi su, kao to smo ve naveli, pjesma zahvalnica Suncu, te se
zato mogu primijeniti na solarni mit Isusa. Massey pojanjava:
Takve izreke ne odnose se na proroanstva koja su se mogla ispuniti u bilo koje budue doba ljudske povijesti. Izvjetaji i govori u psalmu odnose se na govornika u to doba, a ne na nekog budueg
muenika. Oni se mogu ponavljati, ali ponavljanje ne ini povijest nita vie nego to ispunjava
proroanstvo. Ponavljanje smisla rijei ukazuje na ponovnu primjenu mita u pripovijesti za koju
se smatra da je povijesnog karaktera. 56

I doista, injenica da se te izreke od rijei do rijei ponavljaju u N o v o m zavjetu

ukazuje na to da su o n e prepisivane iz starijih tekstova, te da ih nije izgovorila neka
povijesna osoba, osim ako je on bio tek neoriginalna papiga koja je ponavljala izreke
iz svetih spisa. U t o m pogledu, Potter reproducira H i m n u Atenu" egipatskog m o n o teista A k h e n a t e n a iz 14. stoljea te navodi:
itatelj koji je upoznat s Davidovim Psalmima zapazio je da postoje mnoge slinosti izmeu himne i 104. psalma, slinosti u izriaju i osobito misli. Sastavljanje hebrejskog Psalma uenjaci
smjetaju u grko razdoblje hebrejske povijesti, 332.-168. pr.n.e.; dakle, egipatska himna je barem
tisuu godina starija. ak i ako je David napisao Psalam, kako to tradicija kae, egipatska kompozicija je starija barem tri stoljea. Ako je itko kriv za plagiranje, to nije Akhenaten.57
O Davidu i njegovim p s a l m i m a Gaster kae:
... na istaknutom mjestu u sinagogi u Dura-Europusu postoji freska koja prikazuje lik nalik Orfeju
koji neki poistovjeuju s Davidom; ... prikaz iste scene nalazi se u jednoj idovskoj katakombi u
Rimu; a ... u razliitim rukopisima Psaltira David se zaista prikazuje kao Orfej. 58
To znai da David, kao mitski lik, ne m o e biti praotac povijesnog Isusa.

Josip, Isusov otac

Dakle, Isusovo je podrijetlo n e m o g u e pratiti preko njegovog zemaljskog" oca
Josipa jer se tvrdi da je Josip p o t o m a k mitskog Davida. Naravno, i Josip i m a svog
dvojnika u starijim mitologijama. Primjerice, u egipatskoj inaici mita, Seb je H o r u sov zemaljski otac. Massey kae:
Seb je bog zemlje, otac bog na zemlji, to ga ini ocem sunanog boga na zemlji.... Znai da je Seb
otac Ozirisa ili Horusa na zemlji. Moj otac je Seb ... moj kruh na zemlji je Sebov kruh." Na isti
nain Josip osigurava dom i hranu za Isusa. ... Seb i Meri (Nu), koji predstavljaju zemlju i nebo,
mitski su izvornici po kojima su osmiljeni Josip i Marija, roditelji boanskog djeteta... Aseb je
ime tipinog sjedita ili prijestolja vlasti, to odgovara hebrejskom Ioeb u znaenju 'sjediti', 'biti
na prijestolju'...59
Josip se naziva sinom Helija", gdje 'Heli' ili 'Helios' znai Sunce. I m e Josip ujed n o je titula hebrejskih sveenika. Walker navodi:

Sveeniko ime Josip moda se davalo idovskim ekvivalentima sveenika koji su u Egiptu bili
poznati kao oevi boga". Funkcija tih svetih ljudi bilo je zaee djece s hramskim djevicama [almahama], a ta djeca bila su sacer. prvoroeni boji sinovi" posveeni slubi bogu.... Mitska proliferacija Marija i Josipa ukazuje da to nisu bila vlastita imena, ve likovi u drami: izabrani suprug
koji jo nije bio suprug; boji otac koji jo nije bio otac; djevica-majka-boica-sveenica-kraljica
koja je takoer bila kadea ili boja mladenka".... Moe se dokazati daje u Izraelu Josip zaista bilo
boansko ime. Egipatski oblik bio je oser ili Deser...60

Hazelrigg dodatno dokazuje starost Josipa", njegovo postojanje u drugim kulturama i njegovo duboko astroloko znaenje:
to moemo rei o tom braku s Josipom, koji je bio fenianski Josepe, hinduski Ananda, Zeus
- mu Lete i roditelj Apolona - osim da je to kozmika alegorija? Prema Evaneljima: Josip je
otiao u Nazaret, koji je u Galileji, i doao u Davidov grad, zvan Betlehem, zato to je on bio iz tog
plemena, da bi se oenio s Marijom svojom enom, koja je bila trudna." A tamo, u Davidovom
gradu ili nebeskom prostranstvu zvanom Betlehem, estom zvijeu, Djevici, etvenoj palai, otkrivamo Josipa (zvijee Volara, Josepe) i njegovu enu Mariju koja je trudna. Ovdje je personificirano zvijee ije samo ime (Josepe, jaslice Ia, ili Mjeseca) predstavlja skromno mjesto poroda svih
Djevica Majki, kao i, u odnosu na Djevicu, postanak svih mesijanskih tradicija. 61

Ustvari, grko ime zvijea Volara, ili Adama, je Iooe9 ili Josip. 62

Marija, Isusova majka

Kao to smo ve spomenuli, motiv Djevice Majke nalazi se diljem svijeta, davno prije
kranskog doba, kao i ime Boice, Meri", Mari" ili Marija", koje znai more (Mer/
Mar) kojim je upravljala Nebeska kraljica, mjesec. Na primjer, egipatska boica Izida je
takoer bila poznata kao Mata-Meri" (Majka Marija") ili samo Mari". Kako kae Walker, Mari" je bilo osnovno ime Boice koju su Kaldejci poznavali kao Marratu, idovi
kao Marah, Perzijanci kao Mariham, krani kao Mariju... Semiti su oboavali androginu
kombinaciju Boice i Boga pod nazivom Mari-El (Marija-Bog), to odgovara egipatskoj
Meri-Ra, koja je kombinirala enski element vode s mukim elementom Sunca."63 Walker
takoer navodi da je Mari" bilo ime budistike sunane boice. 64
Kao i Marija, Izida se nazivala Kraljicom neba", Naom gospom", Morskom
zvijezdom" i Bojom Majkom". Oboavanje Izie bilo je raireno diljem grko-rimskog svijeta, od Egipta do Britanije, a bilo je vrlo popularno u Rimu tijekom prvih
stoljea, prije i nakon poetka kranskog doba. Nadalje, Izida je bila identina Itar,
koja je takoer nazivana Mari i oboavana u hebrejskom hramu:

ini se da su sveenice boice Itar svake godine u jeruzalemskom hramu obavljale neku inaicu
obreda, gdje se djevianski oblik Boice nazivao Mari, Mari-Anna ili Mirjam, a njene svete ene su
svake godine oplakivale Tamuzovu smrt. 65

Takoer treba napomenuti da je Spasitelj" ponekad bio enskog roda; drugim

rijeima, postojali su i enski spasitelji. Ustvari, rijei Izida i Isus imaju isti korijen, a
znae spasenje" ili spasitelj". Iz tog razloga Isus je u Otkrivenju prikazan s bradavicama". Te viestruke bradavice" ili grudi odraavaju Majku Svega ivoga", koja je
takoer bila Velika Krmaa" s mnogo bradavica.
Boica je takoer Velika Majka Zemlja koja se tisuama godina oboavala diljem
svijeta. Jackson o tome govori:
Najraniji vani vjerski kult bio je oboavanje zemlje u liku Velike Majke. Majka Zemlja bila je prvo
veliko zemaljsko boanstvo. Meu drugim zemaljskim kultovima biljeimo oboavanje biljaka i
ivotinja. Kasnije se razvilo oboavanje neba, a Otac Nebo postao je pratitelj Majke Zemlje.66

Carpenter navodi:
Postoji obilje dokaza da je jedan od najranijih predmeta ljudskog oboavanja bila sama Zemlja, zamiljena kao plodna Majka svih vremena. Geja ili Ge (zemlja) imala je hramove i oltare u skoro
svim grkim gradovima. Reja ili Kibela, nastala iz Zemlje, bila je majka svih bogova". Demetra se
potivala diljem svijeta kao milosrdna zatitnica usjeva i vegetacije. Naravno, Cerera takoer. Maja
u indijskoj mitologiji i Izida u egipatskoj oblici su Prirode i duha Zemlje, predstavljeni kao ene, itd.
Zemlja je u tim drevnim kultovima bila mistini izvor svega ivoga, a njoj su se, da bi je odobrovoljili,
rtvovale sve vrste ivota.... To je bilo na neki nain i najprirodnije jer se ini da je to bio najraniji i
najspontaniji od svih kultova - oboavanje Majke Zemlje, vjenog izvora ivota koji je proizvodio sve
i koji se zbog svoje sveprisutne, beskrajne plodnosti zamiljao kao besmrtna Djevica.67

Kada je kult Nebeskog Oca uzurpirao onaj Majke Zemlje, Boica je degradirana na
razne naine, ukljuujui onaj da je s vremenom postala Svetica Marija". Walker kae:
Biblijski pisci bili su nepokolebljivi protivnici bilo kakve manifestacije Boice..."68 Ona
je toliko temeljito ignorirana da u biblijskom hebrejskom ne postoji rije za Boicu".

Sveci
Kao i Marija, mnogi drugi kranski sveci" nisu povijesne linosti nego bogovi
drugih kultura, prisvojeni i degradirani da bi se ujedinilo Sveto Rimsko Carstvo".
Walker govori o takvoj proizvodnji svetaca: Kanon svetaca bila je kranska tehnika

ouvanja poganskog politeizma koji su ljudi eljeli, dok su u isto vrijeme odravali
privid tovanja jednog Boga." 69 Sama Katolika enciklopedija priznaje: Doista je reeno da su 'sveci nasljednici bogova. Postoje primjeri poganskih slavlja koja su postala kranska; poganskih hramova koji su posveeni tovanju pravog Boga; statua
poganskih bogova koje su pokrtene i pretvorene u kranske svece." 70
U procesu stvaranja svetaca krani su uzeli boice i bogove kao to su npr.
Artemida (sv. Artemidos/Ursula) i Dioniz (sv. Denis), modificirali njihova imena
i dodijelili im velike povijesne" pothvate. Nadalje, poganski hramovi ili grobnice" bogova pretvoreni su u kranske crkve. Na primjer, grob Dioniza/Bakha"
postao je Crkva sv. Bakusa. 71 Higgins kae:
Bochart o tovanju svetaca kae: Oni su svojim svecima dodijelili svu opremu poganskih bogova:
sveti Wolfgang dobio je sjekiricu ili Saturnovu kuku; Mojsije je dobio rogove Jupitera Hamona;
sveti Petar dobio je Janusove kljueve. Ukratko, istjerali su sve bogove iz rimskog Panteona, na njihovo mjesto postavili svece, ije su likove predano tovali kao to su nekada tovali one poganskih
bogova. Oblae ih u odore, krune ih cvjetnim vijencima, nose ih u procesijama, klanjaju se pred
njima, upuuju im svoje molitve, pozivaju ih da sidu s nebesa, pripisuju im udesne vrline."72

Svi ti lani sveci bili su, dakako, veoma unosni jer je postojala ogromna koliina
lanih relikvija kao to su njihova kosa, prsti ili druge kosti. Kako navodi Walker:
Crkva koja je neznaboca pogubila zbog oboavanja lanih bogova sama je bila kriva za tovanje
lanih svetaca koji su u pojedinim sluajevima bili ista boanstva koja su oboavali ti neznaboci.
... Meutim, po pitanju jedne teme, Crkva nikada nije izgubila iz vida praktini zdravi razum;
sveci su bili glavni izvor njezinih prihoda, zahvaljujui obaveznom sustavu hodoaa, donacijama i desetinama. ... Suvremeni katoliki uenjaci tolerantno se odnose prema mnotvu lanih
ili komercijalnih svetaca, kao da matarije proizvoaa svetaca imaju isti arm kao i prie koje
su izmislila pametna djeca. Rijetko se priznaje da svrha tih matarija nije armiranje, ve iznuda.
Sveci su izmiljeni da bi zaradili novac za Crkvu, a mnogi od tih fiktivnih svetaca jo uvijek to rade
zato to Crkva ne eli objaviti njihovo patvoreno podrijetlo jer se boji da bi takav publicitet mogao
razoarati vjernike, to u prijevodu znai da bi donacije mogle presuiti.73

Sveti Jozafat
U jednoj od oiglednijih kranskih prijevara Crkva je, da bi preobratila njegove
sljedbenike, kanonizirala Gospodina Budu" kao svetog Jozafata", to je ustvari kranski iskrivljeni oblik budistike titule Bodhisat". Walker tumai:

... sveti fozafat, pod kojim je imenom, zbog neobine omake bezgrene inspiracije, veliki Gospodin Buda, Azijsko svjetlo", uredno proglaen svetim u rimskom sustavu svetaca.74
Walker nadalje objanjava:
Srednjovjekovni proizvoai svetaca prilagodili su priu o Budinom ranom ivotu njihovim vlastitim izmiljotinama, nazivajui oca svetog Jozafata indijskim kraljem" koji je mladog sveca drao
zatvorenim kako bi ga sprijeio da postane kranin. On se svejedno preobratio i proizveo uobiajeni asortiman uda, od kojih su neka kopirani dogaaji iz Budine ivotne prie. Sveti Jozafat bio
je veoma popularan u Srednjem vijeku, to je ironini razvoj dogaaja s obzirom da je Europa tog
doba prezirala budizam kao avolje djelo.75

Sveti Kristofor
Oboavani sv. Kristofor jo je j e d a n u nizu kranskih svetaca" koji su tek prerada drevnog boga. Massey navodi:
Dobro poznata pria o Kristoforu pokazuje da je on bio preivjela inaica Aperua, imena SutAnupa. Pria se da je on sustigao Krista kao dijete kraj rijeke Jordan i, podigavi ga na lea, prenio
preko vode. Meutim, udesno je dijete, dok su hodali, cijelo vrijeme raslo, i raslo, i raslo, a kada su
stigli do druge strane dijete je izraslo u boga. Pria vue korijen iz prijelaza godinjeg Sunca preko
vode, gdje ono dosee drugu stranu kao potpuno odraslo boanstvo.76
Kao to s m o vidjeli, m n o g i veliki biblijski junaci, kao i kranski sveci, bili su
preraeni Baalovi" ili bogovi d r u g i h kultura. Taj posao stvaranja vjere iskoristio je
svaki djeli tehnologije" koji je m o g a o nai, gradei na temelju stoljea takvog p o n a anja i dovodei ga do savrenstva.

1
2
3

A New Chronology - Synopsis of David Rohl's Book A Test of Time"

http://marlowe.wimsey.com/~rshand/streams/thera/canaan.html
Dujardin, 47-9.

Dujardin, 82-3.

A. Churchward, 353.

Walker, WEMS, 315.

Doane, 20, biljeka.

Higgins, II, 15.

Doane, 22-23, biljeka.

10

Hazelrigg, 49.

" Walker, WEMS, 902.

12

Hazelrigg, 48.

13

Higgins, 1,387.

"Walker, WEMS, 5.
15

Graham, 125.

16

Graham, 111.

17

Hazelrigg, 14-15.

18

Walker, WEMS, 468.

19

Walker, WDSSO, 331.

20

Walker, WEMS, 890.

21

Graham, 147.

22

Graham, 146.

23

Walker, WDSSO, 441.

24

Walker, WEMS, 96.

25

Higgins, II, 19.

26

Mead, DJL.

27

Time, 12/18/95.

28

Potter, 27-8.

29

A. Churchward, 292.

30

A. Churchward, 294-5.

' Pike, 466.

32

A. Churchward, 322.

33

Massey, HJMC, 28.

34

A. Churchward, 300.

35

A. Churchward, 324-5.

36

A. Churchward, 325.

37

A. Churchward, 325.

38

Higgins, II, 634.

39

A. Churchward, 323.

40

Anderson, 106.

41

A. Churchward, 304.

42

Walker, WEMS, 677.

43

Doane, 51.

44

A. Churchward, 291.

45

Time, 12/18/95.

46

Higgins, 1,325.

47

A. Churchward, 260-2.

48

Higgins, 1,329.

49

Dujardin.

50

Walker, WEMS, 676.

51

Dujardin, 82.

52

Robertson, 21-2.

53

Harris, 72.

54

Massey,HJMC, 105-6.

55

Massey,HJMC, 111-3.

56

Massey, HJMC, 113.

"Potter, 18-19.
58

Gaster, 123.

59

Massey, HJMC, 51-2.

60

Walker, WEMS, 480.

61

Hazelrigg, 108.

62

Anderson, 126.

63

Walker, WEMS, 584.

64

Walker, WDSSO, 222.

65

Walker, WEMS, 453.

66

Jackson, 144.

67

Carpenter, 157.

68

Walker, WDSSO, 197.

69

Walker, WDSSO, 172.

70

Wheless, IIGW.

71

Higgins, II, 74.

72

Higgins, 11,81.

73

Walker, WEMS, 882.

74

Wheless, FC.

75

Walker, WEMS.

76

Massey, HJMC, 135.

15
Tema koja se provlai kroz cijelu knjigu ustvari plete tapiseriju ljudskog jedinstva
koje nije uvijek tako oigledno. Da bismo vie cijenili to jedinstvo moemo se okrenuti etimologiji ili prouavanju podrijetla i razvoja rijei kako bismo dokazali koliko
su kulture srodne te kako ustvari postoji samo jedan mit i vjerovanje koji se ponavlja
u mnogim, razliitim oblicima. Dakle, otkrit emo daljnje dokaze o onome to smo
do sada razotkrivali o Planu Krist. Etimologija je znaajna i zato to su drevni ljudi
smatrali da je rije magina, budui da se vjerovalo da je Boja rije" stvorila svemir.
Dakle, drevnim ljudima rijei nisu bile, kako kae Allegro, samo vokalni izriaji koji
prenose predodbe iz jednog uma u drugi; one su predstavljale izraz stvarne moi
u nama. Rije je imala svoj vlastiti smisao; kada smo je jednom oslobodili, mogla je
izvravati elje svog stvaratelja. Boja ili prorokova rije bila je neto ega se treba
bojati, a ako zlonamjerna, bila je 'preobraena,' kako bi rekla Biblija. Smatralo se da
su rijei koje su nalikovale jedna drugoj, po naem miljenju sluajno, na neki nain
povezane." 1 Nadalje, Hebreji su, kao i ostali, bili poklonici igre rijeima, te su je u
svojim tekstovima obilato koristili.

Bog Otac
Mnogi vjeruju da je ideja Boga kao Oca izvorno kranska, ali ta pretpostavka je
pogrena, jer su brojne pretkranske kulture takoer imale svog Boga Oca. ini se
da je dugo vremena Bog Majka bila popularnija predodba, ali su Grci, Indijci i Egipani, da pomenemo samo neke, takoer pojmili muki aspekt boanstva. U grkoj
mitologiji lik nebeskog boga i oca, odnosno Zeus Pateras", koji je mit a ne povijesni
lik, nazvan je prema indijskoj inaici Djaus Pitar". Nadalje, Djaus Pitar je u rodu s
egipatskim Ptahom", a od imena Pitar i Ptah dolazi rije pater" ili otac". Zeus" je
jednak Djausu", to je postalo Deos", Deus" i Dios" - Bog". Djaus takoer ozna-

ava nebo, to ukazuje na atmosfersku i fiktivnu prirodu Boga". Djaus Pitar ujedno
je mutirao u rimskog Jupitera", koji takoer nije povijesna osoba.

Isus Krist
Iako veina ljudi smatra da se ime Isus prvi put pojavilo s kranskim bojim
ovjekom, ono je ustvari bilo prilino uobiajeno, osobito u Izraelu, gdje je glasilo
Joua. U tom obliku ime se u Starom zavjetu pojavljuje preko 200 puta. Kao to je
reeno, ime Isus takoer potjee od Dionizova monograma, odnosno ,,IES", Yes" ili
Jes", kao i nekih drugih inaica. Jacolliot pojanjava ta rairena imena:
Kao to smo vidjeli, sva ta imena - Isus, Jeoua, Josia, Josue - potjeu od dvije sanskrtske rijei
Zeus i Jezeus, od kojih prva znai 'Vrhovno bie', a druga 'Boanska bit'. Osim toga, ta su imena bila
uobiajena ne samo meu idovima nego i na cijelom Istoku.2

Higgins govori da su Krinini sljedbenici tijekom svetkovina izvikivali Jeje" ili

Ieue".3 To ieue", kao to smo ve vidjeli, isto je ime kao YHWH i Isus", to priznaje
i Klement Aleksandrijski (153.-214.) koji je zamijetio da je Spasitelj" predstavljen
slovima ,,IE", to je ista oznaka koja se koristila za Apolona u njegovu hramu u Delfima. Dakako, Spasitelj" nije bio utjelovljena, povijesna osoba ve duhovni konstrukt
koji je, kao to je ve reeno, bio poznat mnogim misterijskim kolama i sektama, i
koji se zbog toga mogu nazvati kultistima spasenja".
Titula Kristosa dodjeljivala se ne samo kraljevima i sveenicima Jude nego i velikom broju pomazanih bogova-spasitelja pretkranskog vremena. Walker pojanjava:
Pomazanik", titula mnogih bliskoistonih rtvenih bogova - .Atisa, Adonisa, Tamuza, Ozirisa
- potjee iz orijentalnih kultova svetog braka. Na istoku, boji lingam ili uspravljeni penis njegove
statue bio je pomazivan svetim uljem (na grkom, chrism) da bi lake penetrirao svoju mladenku,
Boicu, koju je predstavljala jedna od hramskih djevica.... Isus je postao Kristos kada ga je fcrst-ila
Marija, pokajnica ili hramska djevica (Matej 26:12), koja je takoer objavila njegovo uskrsnue
(Marko 15:47).4

Drugim rijeima, bilo koji pomazanik bio bi nazvan Kristom" od strane stanovnika Rimskog Carstva koji su govorili grki, a takvih je bilo mnogo jer je grki
stoljeima bio lingua franca. Kao to je prethodno navedeno, Krina je na grkom i
Kristos, a rije Krist" takoer potjee od hinduske rijei Kris", to je naziv za Sunce,
kao to je to na staroirskom Krina".

Suoen s kritikama da je to novo praznovjerje" izmiljeno, Euzebije protestira

da su imena Isus i Krist poznata i slavljena od davnine". Euzebije dalje tvrdi:
Isus i Krist bila su imena koja su slavili ak i boji voljeni proroci drevnog doba, to sada moram
pojasniti... Kada je opisivao bojeg velikog sveenika, najmonijeg od svih ljudi, [Mojsije] ga je
nazivao Krist... (Lev. 4:15, 16)

Euzebije nastavlja:
[Mojsijev] nasljednik dotada nije koristio oznaku Isus [Joua], ve je bio poznat pod drugim imenom, Hoea ... ali Mojsije ga zove Isusom ... zato to je sam Nunov sin Joua imao lik naeg Spasitelja...

Euzebijeva smicalica imao je lik naeg Spasitelja" bila je uobiajeni argument

kranskih apologeta koji su, kada bi bili suoeni s injenicom da su bogovi i/ili patrijarsi drugih doba i kultura imali sline ili istovjetne ivote" kao i Isus, pokuavali
objasniti da su te prethodne osobe bile ili poganske imitacije prethodno stvorene od
strane dalekovidnog vraga ili hebrejski/idovski arhetipi" odnosno obrasci", kako
ih Euzebije naziva, za stvarnog Krista koji je trebao stii. Kao to smo vidjeli, Tertulijan te arhetipe smatra bojim probama" za svoju veliku ulogu.
Unato pokuajima kranskih otaca da dokau drevnost svog spasitelja, Hotema je tvrdio da ime Isus Krist" nije slubeno usvojeno kao fraza sve do poslije prvog
Nicejskog koncila, odnosno 325. godine. On govori: Ime Isus Krist nije bilo poznato
sve do nakon Nicejskog koncila. Prije tog vremena nije se pojavljivalo u nikakvom
pisanom obliku." 5 A Roberts kae:
Prije 4. stoljea esto se i openito spominjao Kristos", kao i njegovo tovanje istono od Rima. Ali
nigdje ne moemo nai autentino spominjanje Isusa Krista koji bi potjecao iz tog vremena. Ime
Isus Krist svijetu je postalo poznato tek poslije Nicejskog koncila.6

Sotona, vrag itd.

Mnogi ljudi danas nisu spremni odmah priznati svoju vjeru u postojanje Sotone
ili vraga kako ga opisuje kranstvo, pri emu njihova vjera ustvari ovisi o vjerovanju
u postojanje apsolutno zlog stvorenja. Vrag je bio vrlo popularan lik u vrijeme kada
su Crkva, kranstvo i opa histerija suvereno vladali, ali od vremena kada su sekularizam i slobodna misao postali utjecajniji, vrag nestaje s vidika, osim povremenih po-

sjeta i opsjedanja. Primjera radi, prije nego to su racionalizam i znanost stekli pravo
glasa, udari munje i orkani smatrali su se avoljim djelom. I danas se esto smatraju
bojim djelom", zbog ega se pitamo gdje je nestao vrag i je li Bog sljedei.
Naravno, dualistiki koncepti apsolutnog dobra i zla nisu izvorno kranski,
mogu se pronai davno prije kranskog doba, naroito u zoroastrijanizmu. Sotona
je adaptacija perzijskog predstavnika zla Ahrimana", brat blizanac Boga", isto kao i
egipatski Set, Horusov brat blizanac i glavni neprijatelj, takoer poznat kao Sata", od
ega dolazi ime Sotona". Hor se bori sa Setom isto kao to se Isus bori sa Sotonom,
bitka u pustinji traje 40 dana, a s planine su vidljiva sva zemaljska kraljevstva". Taj
mit predstavlja trijumf svjetla nad tminom, ili povratak Sunca i svrgavanje terora
noi. Horus/Set bio je bog dvaju obzora; dakle, Horus je bio Sunce koje izlazi, dok je
Set bio Sunce koje zalazi (engl. sun SET - zalazak sunca, suton, op. prev.).
Kao to je prethodno navedeno, Set je biblijski Set, praotac hebrejske rase, to
ukazuje da ta kultura potjee od zvjezdanog kulta. Dok su sunana bratstva kao to
su to Eseni i Nazareni nosila bijelo, sveenstvo Seta/Saturna/Sata nosilo je crne odore, crne kao no", odakle potjee crna odjea katolikih, idovskih i muslimanskih
sveenika koju jo uvijek nose.
Na hebrejskom ime Sotona" ili ejtan" znai protivnik", a ne apsolutno zlo
bie. Titula Sotone kao protivnika", koja se takoer moe nai u Prvoj Petrovoj poslanici 5:8, odnosi se na Sunce kao Gospodara Suprotnog, to znai znak ili zvijee
koje se u nekom trenutku nalazi nasuprot Suncu".7
Nadalje, Sotona se naziva ocem lai", ali Jahve je onaj koji tvrdi da je obmanjiva: Ako je prorok obmanut, ja, Gospodin, obmanuo sam tog proroka." (Ezekiel)
Taj primjer je samo jedan od mnogih u kojima Gospodin" lae (Prva knjiga o kraljevima 22, Jeremija 22:7), zbog ega se pitamo koji je stvarni identitet Oca lai".
Izvor imena devil" (engl. vrag) takoer se moe otkriti kroz etimologiju, na
temelju injenice da ta rije potjee od sanskrtske rijei deva" ili perzijske rijei ,,daeva", koje su se izvorno koristile za aneoske entitete, obino enskog spola, a koje su
demonizirali kranski propagatori. U stvarnosti, devil" (vrag) ima isti korijen kao
i divine" (boansko). Nadalje, rije demon" kransko je pogrivanje grke rijei
daemon", koja je takoer oznaavala boanski duh.
Vrag se nazivao Belzebub", ali taj naziv takoer se koristio za Boga prije nego to
se ova rije poela ocrnjivati. Kako kae Graves: Baal, sinonim Bela, bilo je kaldejsko
ime za Gospodina koji ivi u Suncu. Baal-Shadai bilo je Sunce u zenitu svoje slave, a
Belzebub je bilo Sunce u znaku ili zvijeu korpiona." 8 Takoer je znailo Gospodar muha", bog koji se morao umilostiviti da bi drao muhe podalje od ljudi.
Ustvari, veliki broj naziva za vraga koje nalazimo u judaizmu i kranstvu nisu
drugo nego pogrde imena bogova i boica drugih kultura. Oblik u kojem je vrag obi-

no prikazivan posljednjih nekoliko stoljea, odnosno ovjek s rogovima i kopitima,

velikim je dijelom demoniziranje grkog boga prirode Pana koji je bio divlji i hirovit.
I nekoliko drugih bogova bilo je ukljueno u stvaranje kranskog vraga, npr. Had/
Pluton te Dioniz/Bakho. Massey pojanjava:
Vrag je bio egipatskog podrijetla, kako kao ta stara zmija", gmaz Apap, vrag s dugakim repom,
tako i kao Sut, koji je bio Sotona pod antropomorfnom krinkom. Sut, sila sue i tame u smislu
fizikih fenomena, postaje zlo bie crnog srca...9

Jeruzalem, Sveti grad

Ime Jeruzalem" jednostavno znai Grad mira" i oito je daje izraelski grad nazvan po svetom gradu mira iz egipatskih i babilonskih svetih tekstova. Graham o
tome kae:
Ime alem nije hebrejskog podrijetla. U babilonskoj pjesmi iz 1600. pr.n.e. nalazimo grad koji se
zove alem, dom velikog junaka Danijela, na ijim je pothvatima zasnovan biblijski Danijel.10

Jeruzalem je u egipatskom mitu Arru-Salaam" ili Salam, Shiloam, Siloam. Arru

je vrt ili polje gdje se sije i anje penica ili jeam, Elizejske poljane, gdje se Oziris
- Sunce - odmara. Govori se da eli li ponjeti" egipatski raj ili Arru-Salaam, tvoja
sjetva" mora biti razmjerna nagradi; dakle Kako ije, tako e i eti."
Arru-Salaam je nebeski Sveti grad gdje se aneli" penju i sputaju zodijakim ljestvama Seta/Jakoba. Sveti grad nije smjeten na Zemlji: najprije se pojavljuje na nebesima, a zatim se gradi na zemlji, kao Vjeni grad, Grad blagoslovljenih, Sveti grad, Grad
Velikog kralja, Nebeski grad; Vjeni grad koji je bio model za Memfis i Annu, Tebu i
Abidos, Eridu i Babilon, Jeruzalem, Rim, kao i za druge svete Gradove svijeta." 11
Hazelrigg kae:
Sveti grad" je takoer termin koji je ustvari solarnog podrijetla, identian je fenikoj rijei heli, a
korijen mu je grka rije helios, Sunce; odatle potjee ime Heliopolis, grad Sunca.12

Betanija
Betanija", mjesto uvenog umnaanja kruha, znai Boja kua" i ustvari je alegorija za umnoavanje mnogih od Jednoga". Bilo koji grad tog imena nazvan je po

alegorijskom mjestu iz tekstova koji su postojali stoljeima prije nego to je taj grad
utemeljen. Egipatski prethodnik i ekvivalent bio je grad Bethanu". Povijesna" ili
lokalizirana Betanija nije ak ni postojala u navodno vrijeme pojavljivanja Krista,
kako svjedoi crkveni otac Origen, koji je rekao da nije mogao pronai nikakav trag
'Betanije s druge strane Jordana'". 13

Rijeka Jordan
Postojalo je previe rijeka Jordan" da bismo ih ovdje sve pobrojali. Dunav u Europi
jedna je od njih, kao i mitski egipatski Eridan ili Iarutana. Te vode ustvari predstavljaju
sunanu rijeku", to se moe etimoloki dokazati. 14 Bez vode ne bi bilo ivota, pa je bilo
uobiajeno za migrirajue narode da se vesele otkriu pitkih izvora vode. Dakle, rijeke su
se slavile kao darovi od Boga" i nazivane su po njegovom" najvidljivijem predstavniku.

Salomon
Veliki" kralj Salomon, takozvani najmudriji ovjek na svijetu, sa svojih 1000
ena i prilenica danas bi bio smatran nemoralnim kriminalcem, kada bi pria o
njemu bila tona. Oigledno je da ta apsurdna pria nije povijesna. Ustvari, ime Solom-on" nastala je od tri razliite rijei za Sunce koje potjeu iz tri jezika: Sol" je
latinska, om" istona, a on" egipatska rije. On" znai kako Sunce", tako i gospodar", te tako pokazuje asocijaciju koja se moe pronai u bezbrojnim kulturama.
Salomon se preko korijena rijei takoer moe povezati sa Spasenjem", rijei koja je
srodna imenu Salivahana", indijskom bogu-spasitelju. 15
Mnogo je toga reeno o Salomonovu hramu", pa ipak, taj velianstveni hram,
ba kao i cijelo Salomonovo carstvo, nikada nisu pronali drevni povjesniari, niti im
je Aleksandar Veliki posvetio ikakvu pozornost. Nadalje, ak i da je hram postojao
u obliku kako je opisan u Bibliji, nikada ne bi bio upeatljiv, posebice u usporedbi sa
spomenicima drugih kultura tog vremena. Meutim, ini se da je takav nacrt zaista
koriten jer, prema Higginsu, ruevine u Perzepolisu ukazuju da je tamo nekada bio
hram slian biblijskom opisu Salomonova hrama. 1 6
To nije jedini dio problematine Salomonove povijesti" prikazane u Bibliji.
Graham navodi:
Biblija na tri razliita mjesta navodi da je Salomon sagradio jeruzalemske zidine, meutim, povijesni Jeruzalem bio je utvreni grad ve u 14. stoljeu pr.n.e., a idovi tada nisu postojali kao zasebna

sekta... Izjava da je on poeo graditi hram otprilike etiri stotine godina poslije Egzodusa iz Egipta
takoer je povijesno neistinita. ... Literatura Jaina iz Indije pria istu priu o njihovu Salomonu.
Mudre izreke 22:17-23:11 gotovo su doslovan prijevod egipatske knjige Mudrost Amenemope, napisane oko 1000. godine pr.n.e..17
U stvarnosti, postojali su brojni h r a m o v i ili planine Salomonove, a u g l a v n o m
su se nalazili u Indiji i Perziji, p o d razliitim inaicama imena, kao npr. Soleimen,
Soolimana, Suleiman, Sulimon ili Solumi. Naime, kao to je reeno, cijela pria o
Salomonu m o e se pronai u Indiji, kao i ona o Postanku i Davidu, te m n o g e d r u g e . 1 8
Ova sveprisutnost pokazuje da je Salomonov h r a m izvorno bio alegorijski, a ne stvaran. Hazelrigg o t o m e kae:
Kao primjer alegorijske metode koritene u razjanjavanje tih misterija uzmite, na primjer, priu
0 kralju Salomonu, koji je u Svetom pismu znaajna osoba, iji je hram sagraen ne rukama,
niti uz zvuk eljeza ili metalnih alata". Dakle, rije Salomon sloena je iz rijei koje potjeu iz triju
jezika koja su u drevna vremena bila velika: iz latinskog Sol ili Solus - Sunce; sanskrta Aum ili Om
- vrelina i etiopskog On - bie - sve to ukazuje na sunani element u manifestaciji: Sol-om-ona,
utjelovljenje mudrosti, koji je u pjesmama opisan kao sjaj vjene svjetlosti, neokaljano ogledalo
Boje moi i prikaz Njegove dobrote". Salomonov hram nije znaio nita drugo nego hram ili trezor nebesa, u kojem je Sol kralj ili sredite...19
A n d e r s o n dodaje:
Sunce je na egipatskom Sire, Oziris; na sanskrtu Aum; na kaldejskom i etiopskom On; u drugim jezicima Sol. Nije bitno zovemo li ga Sol-aum ili On, ili Sol-om-on, jer njegov hram jo
nije izgraen ljudskim rukama i vjeno postoji na nebu. Iako je Herodov hram pronaen, kao
1 ostaci mnogih drugih, nitko nikada nije bio dovoljno hrabar da proglasi otkrie Sol-omonova Hrama... 20
Salomonov h r a m ustvari je ator Sunca s p o m e n u t u Psalmu 19, isti h r a m kao
i Isusovo tijelo. Salomonove gore" su ustvari 72 dekana ili podjele zodijaka, to se
odraava u drevnoj perzijskoj prii o 70 ili 72 Soleimana prije dolaska A d a m a / A t u m a . 2 1 Tradicionalno se smatralo da su Vitezovi templari dodijeljeni povijesnom" Sal o m o n o v o m h r a m u ; m e u t i m , dobili su ime po nebeskom templu" ili z v j e z d a n o m
trezoru". 2 2 Hazelrigg objanjava:
Sveti hram, Salomonov hram i Boji hram ustvari odraavaju nebesko tkanje kojim smo okrueni,
oltar na kojemu je zvijee Ovna, istonog znaka. 23

Hram kao simbol gore opisanoga odraava se u Poslanici Hebrejima (9:24): Jer
Krist ue, ne u rukotvoreno svetite, protulik istinskoga, nego u samo nebo..."

Jona
Nevjerojatno je da mnogi ljudi vjeruju da je biblijska pria o Joni i kitu istinita.
injenica da to vjerovanje moe biti racionalizirano, posebice s obzirom na to to ti
isti vjernici strogo odbacuju apsurdne" prie drugih kultura, primjer je uvjetovanja i
kulturnih predrasuda. Meutim, i samu priu o Joni nai emo u drugim kulturama.
Walker pojanjava:
Jonin kit u Bibliji je opisan kao riba" zato to pisci toga razdoblja (i mnogo stoljea kasnije) nisu
bili svjesni injenice da su kitovi sisavci. Kit iz izvorne prie o Joni bio je babilonska morska boica
Derceto, Kit Dera", koja je progutala i zatim ponovno rodila boga Oannesa... Gutanje od strane kita
ukazuje na obred inicijacije koji vodi do ponovnog roenja. Finskog junaka Ilmarinena takoer je
progutala gigantska riba, poslije ega je ponovno roen. Inaica prie pokazuje da je riba ustvari bila
maternica ... Biblijski pisci uinili su mukarcem Jonin lik, ije ime znai golubica". Rije ionah ili
ione moda potjee od yoni, jer je golubica bila primarni simbol enske seksualnosti.24

Pria o Joni nije doslovna ve astroloka, jer prizor Jone" koji provodi tri dana
u kitovom trbuhu" ustvari predstavlja Sunce u zemljinoj maternici". Ta tri dana
takoer su zarobljavanje" Sunca u tami, svaku no, ali takoer i u razdoblju izmeu
novog i starog mjeseca, jer je kit" takoer mjeseeva riba." Doane o tome kae:
Postoji hinduska pria koja je veoma slina [prii o Joni], koja se moe nai u Somodevi Bhatti,
a govori o osobi zvanoj Saktideva koju je progutala ogromna riba, a koja je iz ribe izala neozlijeena. ... U grkoj prii, Herakla je progutao kit, u mjestu zvanom Jopa, a tri dana je leao
u kitovoj utrobi. ... Gotovo svi uenjaci danas priznaju da je pria alegorija, te da su Heraklo i
ostali, kao i Saktideva, ustvari razliite inaice istog mita, iji znaaj lei u izmjeninom gutanju
i izbacivanju Dana, ili Sunca, od strane Noi. No guta Dan, ili Sunce, i ponovno ga oslobaa u
zoru ... Sunce se nazivalo Jona ... Jona, Heraklo i ostali personificiraju Sunce, a ogromna Riba
predstavlja Zemlju. 25

Nadalje, moe se dokazati da su imena Jawna, Jon, Jona i Ionn ista kao i Baal,
Gospodin ili Prvi element". 26 Nadalje, Skandinavci su Sunce nazivali John", a perzijska rije za Sunce GLASI Jawnah". Znai" - tumai Doane - moemo vidjeti da
su razliiti drevni narodi Sunce zvali Jona." 27

U Novom zavjetu Isus se poistovjeuje sa sunanim junakom Jonom: Jer kako

je Jona proveo tri dana u utrobi kita, tako e Sin ovjeji provesti tri dana i noi u
srcu zemlje." (Matej 12:40) Kada farizeji i saduceji pitaju Isusa o znaku s neba", on
zagonetno odgovara: Narataj opak i preljubniki znak trai, ali mu se znak nee dati
doli znak Jonin." (Matej 16:4) Naravno, znak je Sunce.
Dakle, prouavanjem podrijetla imena otkrivamo fascinantnu injenicu da se
mnoga od njih mogu pratiti do istog izvora te da je taj izvor esto Sunce. Ustvari, kao
to smo vidjeli, imena razliitih sunanih bogova i junaka esto su slina. Na primjer,
na vrlo drevnom i tajanstvenom baskijskom jeziku, Dioniz je Dunixi", to se ini
srodnim sumerskom imenu Dumuzi", koji je zatim postao Tamuz". Dioniza ili Bakha takoer se moe pratiti do Jahve, jer se Bakhovo ime pisalo i kao Iacchus", to je
nadalje slino imenu Iao" ili Jah". Grki sunani mit Heraklo" (Herkul) istovjetan
je Har-aclesu", to je ime kojim je nazivan Horus, takoer ponekad nazivan Heru",
dok se Krina naziva Heri", to pak na sanskrtu znai gospodar', 'pastir' i 'spasitelj'.
Buda se takoer naziva ,,Heri-maya", to bi odgovaralo Hermesu. Na staroirskom rije Budh", inaica Bude, znai Sunce, vatru i svemir. 28 Nadalje, ime Baal", to znai
Gospodin", pronalazi se u Indiji kao Bala", a srodno je rijei Buli", to pokazuje
da je to bio est pojam u Dobu Bika. Rije Buli" ima isti korijen kao i rije ,,syr" u
imenu Sirija, to je jo jedan naziv za Sunce.
Kao i sva ostala znanost, etimologija nije egzaktna ili savrena, a etimoloka nagaanja ponekad mogu biti netona. Unato tome, tema koju smo dotakli toliko je
opirna da ju je teko odbaciti. Ono to nam takvo istraivanje otkriva je da razliite
ljudske kulture, narodi i rase imaju mnogo vie zajednikog nego to to misle, te da
fokus njihovog vjerskog tovanja izvorno nije bio sektaki ili rasni, odnosno da on
nije bio ovjek bilo kojeg etnikog podrijetla.

'Allegro, SMC, 48.

2

Jacolliot, 301.

Higgins, 1,328.

Walker, WEMS, 167.

Massey, EBD, uvod, 9.

Roberts, proslov.

Graves, BS, 47.

Graves, BS, 46.

Massey, EBD, 107-9.

10

Graham, 113.

11

A. Churchward, 276-7.

12

Hazelrigg, 22.

13

Graham, 325.

14

Higgins, I, 357, 530.

15

Higgins, 1,414.

16

Higgins, 1,411.

"Graham, 226-233.
18

Higgins, 1,402.

19

Hazelrigg, 12.

20

Anderson, 50.

' Higgins, 1,410-11.

22

Higgins, 1,703.

23

Hazelrigg, 22.

24

Walker, WEMS, 392-9.

25

Doane, 79-80.

26

Doane.

27

Doane, 80, biljeka.

28

Higgins, II, 287.

16
Jo jedna biblijska ifra" koju je potrebno deifrirati je Knjiga Otkrivenja koja
ve stoljeima zbunjuje i fascinira ljude svojim bizarnim prikazima i navodnom prorokom naravi. Ta je opinjenost dovela do beskrajnih nagaanja i tumaenja njenih
proroanstava" od strane biblijskih literalista koji, zato to nisu mogli nita drugo,
Otkrivenje obino tumae alegorijski. Nepotrebno je rei da usprkos stoljetnim pokuajima deifriranja teksta i povezivanja likova s raznim svjetskim voama, narodima i organizacijama, Otkrivenje ostaje tajna jer ono ustvari nije proroanstvo, a
njegova se pria ne dogaa na Zemlji.
to se tie pitanja tko je zaista napisao Otkrivenje, Biblijska enciklopedija kae:
Autor Otkrivenja samog sebe naziva Ivan Apostol. Jer on nije bio Ivan Apostol, koji
je moda umro u Palestini oko 66. godine, oito je da je bio krivotvoritelj." 1 Dodali
bismo da je moda umro" takoer tono, jer Ivan uope nije ivio". Isto tako, knjiga
nije jedinstvena kakvom se smatra. Walker navodi sljedee:
Biblijska Knjiga Otkrivenja smatra se vizijom Sudnjeg dana koju je iskusio Sveti Ivan Apostol, ali
je ona ustvari zbirka prizora i izraza pristiglih iz mnogih izvora. Literatura te vrste bila je rairena
u prvim stoljeima nove ere...2

Ustvari, mnoge apokalipse napisane su prije i za vrijeme kranskog doba, budui da je apokalipsa bila knjievni anr:
ini se da je Apokalipsa ili Otkrivenje koja se pripisuje Ivanu bila jedno od mnogih slinih djela
koja su se pojavila poetkom drugog stoljea. Slina je Cerintovu Otkrivenju, a moda je i potekla
iz istog izvora.3

ak i Euzebije Otkrivenje naziva lanim", prenosei rijei Dioniza (200.-265.),

sveca i voe aleksandrijske kole poslije Origena:

Neki od naih prethodnika odbacili su knjigu i u potpunosti je rastavili, kritizirajui je poglavlje

po poglavlje, proglaavajui je nerazumljivom i neloginom, a naslov lanim. Oni tvrde da to nije
Ivan i da to uope nije otkrivenje, jer je zastrto gustom zavjesom nerazumijevanja: njen autor ne
samo da nije bio jedan od apostola, nije bio niti jedan od svetaca, ak niti lan Crkve, ve Cerint,
osniva sekte koja se po njemu nazivala cerintskom...4

Taj poboni i ortodoksni kranski pisac Dioniz takoer priznaje da autor Evanelja i Poslanica koje se pripisuju Ivanu nije bio isti autor koji je napisao Otkrivenje.
On govori:
Da samemo, svatko tko detaljno preispita znaajke Evanelja i Poslanice vidjet e da su te dvije
knjige napisane istim stilom. Meutim, nema nikakvih slinosti izmeu tih knjiga i Otkrivenja;
nema nikakvih poveznica, nikakvog odnosa izmeu tih knjiga, jedva da postoji zajedniki slog.
Takoer nema nikakvog spomena ili ideje Otkrivenja u Poslanici (a kamoli u Evanelju), ili Poslanice u Otkrivenju. 5

Rasprave o Otkrivenju este su u ranim kranskim zapisima, u kojima veliki

broj otaca i doktora u nekom trenutku izraavaju svoje sumnje u autentinost ne
samo Otkrivenja, ve gotovo svakog teksta u kanonu. Ovaj skepticizam jo je neobiniji uzmemo li u obzir da se tvrdilo da je apostolska loza neprekidna i neprekinuta" te da su sve to vrijeme postojale navodno dobro uhodane crkve iji bi autoriteti
sigurno pouzdano znali je li ili nije neki apostol napisao biblijske tekstove. Takoer
otkriva ogromnu koliinu dvolinosti sveenstva i prouavatelja Biblije koji naivnom
narodu nastavljaju tvrditi da su biblijske knjige ustvari napisali oni ija su im imena
pridruena, dok su cijelo vrijeme svjesni da su te tvrdnje netone.
Knjigu Otkrivenja odbacilo je mnogo crkava, naroito istonih, zato to su znale
da je to lani rukopis koji je sastavljen iz mnogo starijih tekstova. Pike o tome kae:
Apokalipsa ili Otkrivenje, tko god da ju je napisao, pripada Orijentu i drevnoj prolosti. Reproducira ono to je mnogo starije od nje same." 6 Higgins se slae:
injenicu da je djelo koje se naziva Apokalipsa sv. Ivana... vrlo staro jasno dokazuje to to je u njoj
godina dugaka svega 360 dana - to je ista duljina koja se spominje u treoj knjizi Postanka...7

Na temelju njegova astrolokog slikovnog prikaza, Massey je dokazao da je Otkrivenje drevni tekst napisan prije 4000 godina koji prenosi mitraistiku legendu o
jednom od ranih zoroastrijanaca, a ne knjiga koju je napisao apostol zvan Ivan negdje
u 1. stoljeu nove ere. Tekst je takoer pseudoepigrafski pripisan Horusovu pisaru
Aanu, ije se ime prenosi kao Ivan". Jacolliot tvrdi da je materijal iz Apokalipse/Otkrivenja prikupljen iz prie o Krini/Christni, a s tim miljenjem se slae Hotema,

koji jo tvrdi da je knjiga ustvari tekst hinduskih misterija dan Apoloniju. Naime,
imena Isus" i Krist", te naroito izraz Isus Krist", ne koriste se esto u Otkrivenju,
to otkriva da su ona interpolirana (dugo) nakon to je knjiga napisana, ba kao i
judaistiki elementi. Doista, krani priznaju da je na knjizi radio veliki broj ruku,
ukljuujui one Andrije, cezarejskog biskupa, koji je napisao dijelove Otkrivenja u
6.-7. stoljeu nove ere.
Unato velikom meteu koji ga okruuje, Otkrivenje nije proroanska knjiga".
Hotema otkriva stvarno znaenje knjige:
Izraena je u smislu kreativnih fenomena; njen junak nije Isus ve Sunce Svemira, njezina junakinja je Mjesec; a svi ostali likovi su planeti, zvijezde i konstelacije, dok se radnja dogaa na nebu,
zemlji, rijekama i moru. 8

Ustvari, Otkrivenje prikazuje mit o precesiji ekvinocija ili Velikoj godini", a ini
se da ju je prvotno napisao vratar u doba Ovna, koje je poelo prije oko 4400 godina.
Kako Churchward govori:
Drama u Knjizi Otkrivenja ini se golemom zato to je ona razdoblje koje zavrava na skali jedne
Velike godine. To nije kraj svijeta, ve kraj jedne velike godine svijeta. 9

Churchward dodaje:
Knjiga je bila i jo uvijek je neobjanjiva zato to je zasnovana na simbolizmu egipatske astronomske mitologije bez gnoze ili znaenja koje ima mudrost", koje je nuno za objanjenje njene tematike, te zato to su ostaci drevne mudrosti pretvoreni u podatke za pretkransko proroanstvo koje
se navodno trebalo ostvariti u kranskoj povijesti.10

Sveta numerologija/gematrija
Knjiga Otkrivenja je ustvari enkapsulacija drevnoga astrolokog mita i vjere, iji je
dio sveta numerologija. U Otkrivenju se ponavlja nekoliko svetih brojeva, primjerice 3,
7,12,24, itd.. Sedam zvijezda" ili duhova" su sedam planeta" koji predstavljaju dane
u tjednu i Sedam sestara, koje su ponekad bile polarne zvijezde, a ponekad Plejade. Tih
Sedam sestara podudaralo se s egipatskih Sedam boica Hator, koje su bile sedam bia
koji donose ukaze", a mrtvi ih susreu na svom putu kroz sedam sfera zagrobnog ivota." 11 Takoer se smatralo da su Sedam boica Hator ustvari sedam kapija, kao to je
to spomenuto u Otkrivenju, koje predstavljaju kako none sate, tako i sedam mjeseci

ljeta". Sedam vatrenih baklji" ili svjetiljki sa sedam grana simboliziraju Sunce u sredini,
s Mjesecom i pet unutarnjih planeta kao satelitima, to odgovara danima u tjednu. Govorei o Isusu kao jaganjcu sa sedam rogova i oiju, Wells kae:
Otkrivenje prikazuje nebeskog Isusa kao jaganjca sa sedam rogova i sedam oiju to su boji
duhovi poslani na cijelu zemlju" (5:6), to je pak viestruka prerada starih predaja. Rogovi su znak
snage (Ponovljeni zakon 33:17), a kod Danijela su oznaavali kraljevsku snagu. Sedam oiju koje
upoznaju jaganjca s onim to se dogaa na cijelom planetu Zemlji ine se ostacima drevnog astrolokog nauka ... prema kojem su Boje oi Sunce, Mjesec i pet planeta...12

Veliki grad u Otkrivenju je grad Bogova, smjeten na nebesima, s 12 vrata zodijaka. Drvo ivota" u gradu koje rodi dvanaest vrsta voa" takoer je zodijak.
Nadalje, 24 starjeine u bijelim odorama koji stoje oko prijestolja su 24 sata u
danu oko" Sunca. etiri anela koji stoje u etiri kuta zemlje" etiri su strane svijeta ili kutova od kojih svaki iznosi 90 stupnjeva. 144.000 izabranih su 360 stupnjeva
zodijakog kruga pomnoenih s etiri minute koje su Suncu potrebne da se pomakne
jedan stupanj, puta faktor od IO 2 . 13

etiri bia"
Mnogo je reeno o etiri tajanstvena bia ili kerubina koje nalazimo u Ezekielu
i Otkrivenju:
A

oko

prijestolja

etiri

bia,

sprijeda

straga

puna

oiju:

prvo bie slino lavu, drugo bie slino juncu, tree bie s licem kao ovjejim, etvrto bie slino
leteem orlu.

Kao to je ve spomenuto o kerubinima u Ezekielu, ta etiri bia predstavljaju

etiri glavne strane svijeta zodijaka. Prijestolje je Sunce, a viestruke oi s prednje
i zadnje strane" bezbrojne su zvijezde. Tri para krila svake zvijeri predstavljaju tri
znaka svakog od etiri kvadranta zodijaka. Ta bia" takoer su pronaena u Egiptu.
Walker kae: Duhovi etiri toke jedne godine ponekad se nazivaju Horusovim sinovima." 14
Jackson prenosi da etiri zvijeri takoer predstavljaju Nou i njegova tri sina,
odnosno razne rase. Po tom scenariju, lav je Judin lav ili em, otac" Semita; bik
predstavlja egipatske Hamite; orao je Jafet, praotac Arijevaca, a ovjek je Noa koji
predstavlja adamsku" ili atlantsku" rasu. 15

etiri jahaa apokalipse

to se tie zastraujua etiri jahaa", ije se znaenje beskrajno tumai i koji se
oekuju ve gotovo dvije tisue godina, Jackson kae:
U Apokalipsi itamo o etiri zvijeri i etiri jahaa; zvijeri su predstavljale zodijake konstelacije,
dok su jahai bili planeti....
1. Prvi jaha bio je osvaja naoruan lukom, koji je nosio krunu i jahao bijelog konja. To je
planet Venera.
2.

Drugi konj bio je crven, a jahao ga je jaha s maem. To je planet Mars.

3.

Trei konj bio je crn, a jaha je drao vagu. To je planet Saturn.

4.

etvrti konj bio je blijedozelene ili plavozelene boje, a njegov jaha je smrt. To je planet Merkur.16

Dakle, etiri jahaa koji su iekivani cijeli niz stoljea, ba kao i Drugi dolazak,
ustvari su cijelo vrijeme ovdje, ba kao i Isus, Boje Sunce.

ena odjevena u Sunce

ena odjevena u Sunce" je Mjesec koji odraava ili nosi" Sunce, kao i zvijee
Djevice, koje ima mjesec pod nogama i zvijezde iznad glave. Graves objanjava:
... arobni lik svetog Ivana koji prikazuje enu odjevenu u Sunce, Mjesec pod njenim nogama, a
na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (Otk. xii) lako je razumljiv kada se pogleda kroz astronomsko zrcalo. Prikladnije je rei da je astronomska djevica odjevena u Sunce nego to se moe rei
za bilo koji od ostalih dvanaest znakova zodijaka promotrimo li njezin poloaj meu znakovima
i njezin relativni poloaj u odnosu na Sunce. Ona je tamo, neposredno u aritu Sunevih zraka
u kolovozu, najtoplijem mjesecu u godini, te je stoga odjevena u Sunce vie od bilo kojeg drugog
znaka. Naravno, Mjesec joj je pod nogama, dok dvanaest mjeseci u godini, odnosno dvanaest znakova zodijaka, ine njenu krunu od dvanaest zvijezda.17

Taj motiv pronalazimo i u Perziji, Indiji i Egiptu, kao i na mnogim drugim mjestima. Ustvari, berlinski muzej posjeduje gravuru boice (moda Itar) u gotovo
istom poloaju, odjevenu u Sunce, s Mjesecom i zvijezdama iznad te dvanaest znakova zodijaka oko nje. 18 U Izidinu hramu u Denderi postojao je prikaz ene koja sjedi
u sreditu areeg Sunca, okrunjena s dvanaest zvijezda, a njene noge poivaju na
Mjesecu. ena je bila simbol Majke Prirode; Sunce je predstavljalo kreativnu snagu;

dvanaest zvijezda predstavljalo je dvanaest znakova zodijaka, a Mesec je oznaavao

Tvar i dominaciju Duha nad materijom". 19 Walker opisuje istoni obiaj koji se odnosi
na enu:
Prema tantrikim predajama, Boica se skrivala iza Sunevog sjaja; bila je to odjea Nje koja je
odjevena u Sunce". Taj prizor pojavio se u Novom zavjetu kao ena odjevena u Sunce". (Otkrivenje 12:1).20

to se tie starosti tog motiva, moramo spomenuti da je hram u Denderi navodno

star deset tisua godina, to je procijenjeno na temelju astrologije koju prikazuje.

Sedam peata
Graham govori o tajanstvenih sedam peata" koje je otvorio Jaganjac", odnosno Sunce u Ovnu:
Ovaj dio Otkrivenja ne potjee od Boga, ve od Ezekiela, koji ga je preuzeo od Babilonaca, Asiraca
i Sumerana. Sedam peata isto su to i sedam ukaza boica Itar i Innane.21

Tih sedam ukaza" istovjetni su s gore spomenutih Sedam Hator, koje su takoer sedam vrata kroz koje mora proi Princ svjetla, a koje predstavljaju none sate i
mjesece u godini.

Slatki" svitci
Ezekielu i piscu Otkrivenja dani su slatki svitci" koje su trebali pojesti prije svojih vizija. Ti svitci oito predstavljaju magine postupke. Walker pojanjava:
Jedenje umjesto itanja dijela magine literature bio je uobiajen orijentalni nain apsorbiranja
moi maginih rijei ak i kada osoba ne moe itati. U Tibetu, Madagaskaru, Kini i Japanu bilo je
uobiajeno lijeenje bolesti tako to se ljekovita arolija zapisivala na papir koji se zatim pojeo ili se
pojeo njegov pepeo.... Istu ideju esto sreemo i na zapadu. Znak modernih ljekarnika, Rx, nastao
je kao ljekoviti simbol Saturna koji je bio napisan na papir koji bi pacijent zatim pojeo.22

Postojalo je i tumaenje da su ti svitci ustvari halucinogeni narkotici, ija je uporaba bila uobiajena u misterijskim kolama i tajnim drutvima.

Zmaj i zvijer
Zastraujui zmaj i zvijer iz Otkrivenja stoljeima su intrigirali ljude i bili razlogom brojnih nagaanja o njihovoj prirodi. Omiljeno tumaenje je da je zvijer sama
Katolika crkva, naroito kada je ubijala milijune ljudi. Ponavljamo, Knjiga Otkrivenja nije proroanska, tako da se ta zvijer" ne moe primijeniti niti na jedno zemaljsko kraljevstvo, organizaciju, Antikrista" ili osobe, itd. Graves daje astroloko
znaenje zmaja i zvijeri:
Sveti Ivan (Otk. 12) govori o Zmaju koji je mogao povrijediti pet mjeseci. Astronomski govorei,
on i teti vegetaciji tijekom pet najplodnijih mjeseci u godini, i ini to za kaznu. A udovite svetog
Ivana, sa sedam glava i deset rogova, takoer moe biti protumaeno astroloki, ili astroteoloki,
pretpostavimo li da je sedam glava ustvari sedam ljetnih mjeseci (jer su neki narodi dijelili godinu
na taj nain), a da su rogovi udvostruenih pet zimskih mjeseci. U tom sluaju, pria o Zmaju
koji proganja enu da bi unitio njeno muko dijete" lako je objanjiva. Pogledajte vae almanahe
i vidjet ete da Zmaj ili korpion doista prati enu, Djevicu, jer je to sljedei znak poslije Djevice u
zodijaku. Ili usmjerite pogled ka nebu za vedre noi bez naoblake i vidjet ete da se odmah nakon
to se stara djevojka (djevica s djetetom u rukama, kako je Perzijanci prikazuju) uzdigne iznad
obzora na istoku, takoer die i stari korpion kojega su drevni Perzijanci nazivali zmijom, Feniani zmajem, Rimljani Draom, to je latinski naziv za zmaja.... Veliki zmaj, prema astronomskim
dijagramima, ustvari slijedi enu (Djevicu) i njeno dijete kao to je to radio tisuama godina prije
nove ere, sve dok ga suvremeni astronomi nisu uhvatili i bacili u bezdan, zamijenivi ga orlom. 23

Nadalje, egipatski prikazi Zmaja slikani su crvenom bojom, pa odatle potjee

izraz veliki crveni Zmaj".

Znak zvijeri-666
Dobro poznati broj 666, koji se spominje u Otkrivenju kao znak Zvijeri", smatrao se, meutim, svetim u kulturama koje su tovale boicu, a predstavljao je enske
genitalije. Kada je patrijarhat boicu uinio zlom, ona je postala Zvijer", a njen sveti
broj postao je znak". Broj 666 nije se smatrao zlim ili loim znakom u judaizmu,
emu svjedoi biblijska pria o Salomonu koji je imao 666 zlatnih talenata. Ustvari,
rije je o svetom broju. Higgins o tome kae:
Pitagorejci su smatrali da je Heksada ili broj est savren i svet; jedan od mnogih razloga bio je da
taj broj dijeli svemir u jednake dijelove. Naziva se Venera ili majka. Savren je i zato to je jedini

broj ispod X, deset, koji je cijeli broj i jednak u svojim dijelovima. Na hebrejskom, Vau znai est.
Je li vau majka Eva?24

Nadalje, Anderson istie da 666" takoer odgovara Suncu koje izlazi u 6.00,
dosee vrhunac est sati kasnije i zalazi u 18.00. 25
Kao povijest" ili proroanstvo" Knjiga Otkrivenja nije samo nerazumljiva nego
je i destruktivna; ne samo da zbunjuje umove, ve potie ljude da svugdje vide zvijeri" i Antikriste" te na taj nain stvaraju predrasude i fanatizam. Slui i kao plan
za Armagedon i kraj vremena". Meutim, ako se Otkrivenje pokua razumjeti kroz
astrologiju ili astroteologiju, ono postaje mono i informativno jer predstavlja saeto
pripovijedanje univerzalnog mita i obreda, koji se mogu pronai u cijeloj Bibliji i koji
stoje iza Plana Krist. Naravno, stvarno znaenje Otkrivenja izgubljeno je za iroko
puanstvo zato to im je reeno da je astrologija zla", to je pak namjerno uinjeno
da bi ih se sprijeilo da je prouavaju jer bi im takvo astroloko znanje pomoglo razumjeli indicije kakve se mogu nai u Otkrivenju (22:16), gdje je prava Isusova priroda
jasno odreena kada ga se naziva jutarnjom zvijezdom", odnosno Suncem, to je
stvarno otkrivenje".

Misteriji
Razumno je zapitati se zato, ako se mitovi i obredi mogu pronai u cijelom svijetu,
dakle u kulturama koje nisu podlone cenzuri Katolike crkve i kranske hijerarhije,
oni nisu poznati. Kao to je reeno, mit i obred ine dio misterija" tajnih drutava,
bratstava, sveenikih redova i misterijskih kola. Kao takvi, oni se ne smiju otkriti, ve
se njima mae pred nosevima neupuenih. Allegro govori o tim tajnim drutvima:
Cijeli smisao nekog misterijskog kulta je u tome da je svega nekoliko ljudi upoznato s njegovom
tajnom doktrinom. Koliko je god to bilo mogue, upueni nisu zapisivali svoje posebno znanje.
Usmeno prenoenje tajni sekte bilo je uobiajeno, iskuenici su morali uiti napamet izravno od
svojih mentora te su se morali zakleti da nikada nee otkriti detalje, ak ni pod prijetnjom muenja.
Kada je takva posebna uputa zapisana, bilo je potrebno osigurati da je mogu proitati iskljuivo
lanovi sekte. inilo se to koritenjem posebne ifre ili koda, kao to je to sluaj s nekim od svitaka
s Mrtvog mora. Meutim, otkrie takvog, oito ifriranog materijala kod nekog pojedinca uinilo
bi ga sumnjivim vlastima. Drugi nain prenoenja poruke bilo je sakrivanje poruke, inkantacija ili
posebna imena unutar dokumenta koji se toboe bavi nekom drugom temom.26

Kranska vjera bila je ustvari otkrivenje tih misterija koji su postojali tisuama
godina. Doista, sam Pavao" posvjedoio je da je njegovo propovijedanje Isusa Krista

sluilo otkrivanju misterija ija je tajna dugo v r e m e n a uvana, ali koji je sada otkriven i kroz proroanske zapise uinjen d o s t u p n i m svim n a r o d i m a " (Rim. 16:25-26).
Ustvari, krani su proganjani zbog k r i m i n a l n o g otkrivanja te tajne.
P r e m a rijeima autora djela The Other Jesus :
Mnogo je reeno o injenici da su tijekom prvog stoljea nove ere Rimljani navodno estoko proganjali krane samo zbog tovanja Isusa" (i samo zbog tog razloga). Iako je koliina progona
krana od strane pogana bila izuzetno preuveliana, istina je da su rani krani doista izazvali pretjeranu koliinu pokude i neprijateljstva poganskih vlasti. To je pomalo zbunjujue jer je, kao to
se esto istie, slubena politika Rimskog Carstva u teoriji i praksi zagovarala doputanje gotovo
potpune vjerske slobode. Meutim, jednom kada shvatite da je tvrdnja da ete uskoro otkriti tajne
Sunca Boga Isusa" neupuenim ljudima znaila zloin koji se kanjavao smrtnom kaznom i koji je
bio reguliran zakonom koji je ljudima zabranjivao grijeenje" ili odavanje misterija", poinjete
barem djelomino shvaati zato su poganske vlasti uzimale zdravo za gotovo da je njihova dunost sprijeiti kranske" propovjednike. Po njima, odreeni aspekti kranskog propovijedanja
predstavljali su oite kriminalne radnje. Prema shvaanju pogana, takve sankcije protiv krana
bile su razumna kazna za vrlo jasna, oita i posebna krenja zakona, a ne neovlateni progoni"
ljudi koji su nevino tovali Boga na svoj nain.
Dakle, kranska vjera i n j e n utemeljitelj zasnovani su na sveprisutnim mitovima i o b r e d i m a koji su sluili kao misteriji, a koji su naposljetku sakupljeni i zapisani.
M e u t i m , ti astroteoloki misteriji kasnije su utjelovljeni i uinjeni povijesnima da bi
ih se p o n o v n o sakrilo u evaneoskoj prii.

Wheless.

Walker, WEMS, 856.

Waite, 36.

Euzebije, 240.

Euzebije, 243.

Pike, 272.

Higgins, I, 577.

Uvod", Massey, EBD.

A. Churchward, 313.

10

A. Churchward, 366.

11

Walker, WDSSO, 76.

12

Wells, WWJ, 179.

13

Anderson, 85.

14

Walker, WEMS, 900.

,5

Jackson, 187.

16

Jackson, 149-50.

17

Graves, BS, 74-5.

18

Wells, WWJ, 181-2.

19

Jackson, 137.

20

Walker, WDSSO, 39.

21

Graham, 366.

22

Walker, WEMS, 1033.

23

Graves, BS, 72-3.

24

Higgins, 1,221.

25

Anderson, 137.

26

Allegro, SMC, 42.

U naoj potrazi za utvrivanjem podrijetla kranstva i prirode njegova utemeljitelja prouili smo mnogobrojne teme i aspekte kulture iz raznih krajeva svijeta.
Kratko smo se dotakli i kontroverznih pitanja seksa i droga, koja se obino izostavljaju ili izbjegavaju u ovakvom tipu analize. Meutim, ta su pitanja zapravo vrlo bitna
za utvrivanje razvoja ljudske kulture openito, a religije posebno. Ona su jo jedan
sastavni dio misterija.
Stoljeima su religionisti ostavljali dojam da elimo li biti moralne osobe da se moramo ne samo suzdravati od seksualnosti nego je i prezirati i shvaati je kao prokletstvo
poslano od avla, a ne dar od Boga". Isto se moe rei i za droge, barem za one vrste
koje imaju veze s mijenjanjem svijesti, ak i ako su takve droge u obliku od Boga danih"
biljaka. Slika religioznog i ispravnog pojedinca, dakle, slika je osobe koja moe imati (heteroseksualne) seksualne odnose samo s jednom osobom u zakonski potvrenom braku,
ako i to, koja se stalno prokreira i koja ostaje trijezna poput suca". Onima koji smatraju
da u ivotu treba uivati, a ne izdravati, u ovoj slici vide, u najmanju ruku, robota.
Na ovom su planetu, meutim, postojala vremena kad su kulture seksualnu aktivnost i sakramentalne biljke prepoznale ne samo kao darove od Boga" nego i put
koji vodi prema njemu ili kozmikoj svijesti". Seks i droge, otkad je svijeta i vijeka,
smatrali su se sredstvima za postizanje saveza s boanskim, to je i glavni motiv religionista da ih obasipaju negativnim konotacijama i tvrde da samo oni, Isus" ili
neki drugi entitet mogu biti put prema boanskome. Zapravo je zadatak sveenika da
umjetno razdvoji ljudska bia i sveprisutnog Boga". Meutim, kao to ak i Pavao"
kae: Posrednik podrazumijeva vie od jednog, ali Bog je jedan." Sveenik kao posrednik stoga se protivi ne samo zdravom razumu nego i kranskoj doktrini, to je
jedan od mnogih razloga zato se masama stoljeima pod prijetnjom smrtne kazne
zabranjivalo da itaju Bibliju. Sveto prakticiranje seksa i uzimanja droga postalo je
tako prijetnja moi gladnih sveenika i njihovih politikih dodvorica jer ne iziskuje
posrednike izmeu onih koji to prakticiraju i boanstva. eli li svemona, diktatorska

dravna religija uspjeti mora iskorijeniti ovaj koncept svetog seksa i sakramentalnih
droga iz ljudske psihe i zamijeniti ga strahom i krivnjom, tako da oni koji odravaju
seksualne odnose, na primjer, osjete poriv za ienjem od tog grijeha ispovijedanjem
ili drugim sveenikim metodama. Posebnu ljudsku slabost kad je rije o spolnosti
odlino su iskoristili urotnici jer su mogli nasrnuti protiv nje, znajui vrlo dobro da
e ju ljudi i dalje prakticirati i da e tada oni koji su se ogrijeili biti primorani uvijek
se iznova vraati Crkvi po odrjeenje grijeha".
Bez obzira na najvei mogui trud, meutim, razni religionisti nisu mogli iskorijeniti rairenu duhovnu praksu koja je koristila i seks i droge, ak ni pod prijetnjom
smrtne kazne. Oni su zapravo u tajnosti prakticirali isto dok su istovremeno masama
licemjerno propovijedali o zlima koja takvo prakticiranje znai, opominjui i pozivajui na suzdravanje. Kao to je ve spomenuto, zajedno s poznavanjem astrologije
prakticiranje seksa i uzimanja droga bilo je sastavni dio ezoterike religije ili misterija" koje su bratstva i tajna drutva koja stvaraju egzoterine i vulgarne religije za
mase skrivali od ljudi.
Ti su sakramenti" bili znaajan dio misterija jer su mnoge kole i kultovi koristili seks i droge u svojim inicijacijskim obredima. Jedan od takvih rairenih i sa seksom
povezanih obreda je i obrezivanje, iako je rije o antiseksualnom inu. Premda ga se
uglavnom smatra idovskim obiajem, obrezivanje poznajemo jo od barem 2300
godina prije nove ere u Egiptu, a nalazimo ga i u drugim dijelovima Afrike, kao i na
Fidiju, Samoi, Asiriji, Feniciji, Meksiku i Junoj Americi prije nego to je uvedeno
u judaizam i/ili kranstvo. 1 U Egiptu su se obrezivali samo sveenici, ali Izrael je
bio sveeniki" narod, tako da su se morali obrezivati svi mukarci. Suprotno ovom
antiseksualnom sakaenju, meutim, postojali su mnogi rituali koji su slavili seks i
droge. Iako su se estoko pokuavali ograditi od ostalih, pravei se da odbacuju ovakve ideje o seksu i drogama, judaizam i kranstvo te su rituale takoer prakticirali.
Naravno, kao i gotovo svako ljudsko iskustvo, i seks i uzimanje droga takoer
imaju nalije. Meutim, zrele kulture i pojedinci znali su ova mona sredstva koristiti
mudro, a i sam status tabua ini ih opasnima u smislu da vie ne dolaze s inicijacijskim uputama za korisnike". Uz to, postoji ogromna razlika izmeu svetog seksa
i promiskuiteta, kao i izmeu biljnih droga ili enteogena" (koji stvaraju Boga") i
snanih kemijskih ekstrakata koji podiu toliku prainu u dananje vrijeme.

Seks i drevni svijet

Prije nego to su ga poeli ocrnjivati, seks je od najranijeg doba ljudske povijesti
tovan ne samo iz erotskih, duhovnih i tantrikih" razloga nego i zato to je in re-

produkcije. Kao i danas, plodnost je drevnim ljudima bila iznimno vana. Plodnost
zemlje poistovjeivala se s plodnou ljudskih bia. Kia koja pada i oplouje uterus
Majke Zemlje smatrala se spermom Oca Neba. tovanje seksa zbog toga je predstavljalo i tovanje prirode, a tovanje prirode dosezalo je nebesa gdje su, kao to je navedeno, zvijezde ak dobivale imena po drveu.;Drevnim je ljudima priroda bila od
najvee vanosti jer su shvatili da su ne samo ovisni o njoj nego i neraskidivo s njom
povezani. Jackson opisuje tovanje prirode koje se razvilo iz ovakvog shvaanja:
Religije u kojima se tuje Bog Spasitelj, ukljuujui i kranstvo, temelje se na tovanju prirode. Priroda se moe definirati kao materijalni svijet i sile koje djeluju u kozmosu, neovisno od
ovjeka. Neke od varijanti takve prirodne religije bile su i tovanje zemlje, drvea, drugih biljaka,
vulkana, planina, vode, vjetra, ivotinja, zvijezda, planeta, Mjeseca, Sunca, neba itd.2

Mitovi raznih kultura posvuda u svijetu odr-aavaju ovu povezanost s prirodom

i potovanje prema njoj, s posebnim naglaskom na proces raanja, koje je oito bilo
najvaniji dogaaj u ivotu i koje je ljudsko bie uvodilo u prirodni svijet. Reproduktivni organi i genitalije stoga su bili izvor ogromnog zanimanja. Falusni i yoni
simboli vidjeli su se posvuda u prirodi: pilja je bila maternica; prirodni stup falus;
gljive su nalikovale na oboje. Osim toga, mnoge neseksualne rijei imaju korijene koji
znae maternica", menzes", vagina", falus", penis" ili sjeme".
Seksualne se simbole isto tako obilno reproduciralo u umjetnosti, arhitekturi i
drugim oblicima kulture, ukljuujui religiju. tovie, vjerojatno ne bi bilo pretjerano
rei da je svaka religija/kult na neki nain bila povezana sa spolnou, ukljuujui i
dananje popularne religije. Organizirane religije kao to su judaizam i kranstvo
obiluju falikim i vulvalnim simbolima koje ljudi vie i ne razumiju na pravi nain.
Ipak, ti seksualni simboli imaju okultnu mo i stoga ih se u velikom broju unosilo u
hramove i katedrale.

Judaizam i seks
Mnogim su ljudima danas takvi simboli, koncepti i praksa udni, ako ne i nastrani, jer ih se uilo da su politeistike kulture koje ih otvoreno koriste zle" i grene".
Obinom se puku isto tako govorilo da vjeruje da su idovi i krani vrlo moralni,
da nisu snano vezani za seks. Na primjer, pogreno se smatra da su starozavjetni junaci i patrijarsi besprijekorno moralne osobe koje se nikad nisu uputale u neto to
bi bilo i blizu seksualnoj devijaciji ili perverziji. Kao prvo, ljudi su u doba biblijskih
naroda bili jednako opsjednuti seksom kao to su i sada, osobito tamo gdje je vladala

represija. Drugo, ono to se smatra devijantnim ili perverznim od poetka je ljudske

vrste ovisilo o kulturolokoj perspektivi i variralo ovisno o vremenskom razdoblju
i od mjesta do mjesta. Nadalje, esto se ono to je odobreno opim konsenzusom
smatralo ispravnim i u oima Boga ili Boice". Kao to je reeno, prije monopolizirajue patrijarhije rairene su bile matrijarhalne kulture koje su bile jednako tako
pobone", ali su drukije tumaile seksualnost.
Pogledamo li biblijske obrade, vidjet emo da se mnogi likovi u toj knjizi uputaju u ponaanja koja bi se po dananjim standardima smatrala seksualnim devijacijama. Od samog poetka u biblijskoj prii susreemo incest, ak je i sam Mojsije
njegov plod. Kasnije, pravednog Lota opijaju a potom i zavode njegove dvije keri,
koje raaju i djecu iz incesta. Silovanje je jo jedna znaajna biblijska tema, a u njega
su esto ukljueni jahvisti, ija se kultura prema Starom zavjetu temelji na pokoljima
drugih kultura te otmicama i silovanju njihovih djevojaka. Niz velikih" patrijarha i
junaka ima seksualne odnose s konkubinama", to je samo otmjeno ime za mlade
djevojke koje su otimane i pretvarane u prostitutke. Naravno, Salomon je sa svojih
tisuu ena i konkubina bio najistaknutiji konzument. To nije istinita pria, ali je
upotrijebljena da pokae mukost njegova navodnog roda. Meutim, ako imati toliko ena i konkubina ne znai preljub, pitamo se to on onda jest i kako bismo onda
nazvali Abrahamov odnos s Hagarom, slukinjom svoje ene, s kojom ima dijete, ili
Jakovljeva razna ljubakanja s Rahelom, njenom sestrom Leom i njenim slukinjama,
s kojom ima djecu. U prii o Jakovu i Raheli ustvari ne nalazimo samo seksualne
devijacije po kranskim standardima nego i upotrebu droga jer su Raheline ljubavice" seksualne biljke" ili plodonosno voe".3 Uz to, preljub prakticira ak i veliki
kralj David u Drugoj knjizi o Samuelu. Kao i Noa, koji se opio i otkrio nasred atora,
vidimo i Davida koji se razgoliuje pred ljudima, a u Knjizi Brojeva 25:1-5 Izraeliti
ak sudjeluju u orgiji.
Nadalje, iako su apologeti nastojali objasniti njezinu erotiku kao neto to ima
veze s Crkvom" i njezinim mladoenjom", Pjesma nad pjesmama je uistinu seksualna pjesma, u kojoj se referira na enske genitalije, izmeu ostalog kao na ipak":
Sam Salomon je utjelovio falikog boga Baal-Rimona, Gospodara ipka", kad se sjedinio sa
svojom boanskom mladenkom, tajanstvenom Sulamitkom i pio sok njezina ipka.4

O Pjesmi nad pjesmama Walker jo kae:

Danas je poznato da je cijela pjesma djelo seksualnog misticizma i da se temelji na tradicionalnim sumerobabilonskim svadbenim pjesmama koje su spajale erotinost s metaforama plodnosti
biljaka jer to je bio krajnji cilj kraljeva vjenanja sa sveenicom-kraljicom koja je predstavljala zemlju

i njezine plodove. Pjesma nad pjesmama zadrana je u biblijskom kanonu samo uvijenom egzegezom
kojom se tvrdilo da lascivne njenosti u njoj predstavljaju Kristovu ljubav za svoju Crkvu... U Pjesmi
nad pjesmama nikakvo patrijarhalno boanstvo ne odluuje otvoriti vrata, nego sama sveenica-kraljica, koja kae: Neka dragi moj ude u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu."5

Pjesma nad pjesmama zapravo nudi jedan od zdravijih pogleda na seks u Bibliji.
I doista, usprkos razuzdanosti biblijskih junaka stav prema seksu toliko je neurotian
da ga Bog, kad Onan prospe svoje sjeme", ubija. Ta se pria izvrgava parodiji u pjesmi trupe Monty Python": Svaki spermij je svet, svaki spermij je velianstven, ako
se spermij uzalud baci, Bog se jako razljuti." Kako se ini, Onanova sperma vrijedila
je vie od samog Onana. JHWH je toliko opsjednut prosipanjem sjemena da se donosi odredba po kojoj nitko tko je imao nono istjecanje sjemena nee ui u svetite
dok ne prou tri dana i da e oprati svoju odjeu i okupati se prvog dana..." Mokri
snovi", dakle, znae prijestup protiv Gospodina.

Faliki kult
Jedno vrlo bizarno biblijsko shvaanje, kojeg se takoer dre prethebrejske kulture,
Gospodinova" je neobina opsjednutost prepucijem, na koji se gleda kao na najvaniji zalog saveza izmeu njega" i njegovih odabranika". Rije obrezivanje" u Bibliji
se koristi gotovo stotinu puta, pa se moramo zapitati otkud takva opsesija, kao i je li
Gospodin toliko pogrijeio kad je stvorio ovjeka da ovjek mora popravljati njegovo
djelo, ili je Gospodinu ovaj komadi mesa toliko znaajan da na njemu utemelji svoje
najsveanije zavjete, otkrivajui tako homoerotski feti. Biblijski su narodi toliko opsjednuti prepucijem da u zamjenu za ruku svoje keri Saul od Davida trai prepucije 100
mrtvih Filistinaca, a on s oduevljenjem ispunjava taj zahtjev donosei ih 200.
in obrezivanja jo je neobiniji jer mu nije razjanjeno podrijetlo. Izmeu ostalih razloga, ukljuujui i onaj da slui da se mukarce uini poslunijima i drutveno
prihvatljivijima, obrezivanje se navodno izvodilo kao oponaanje enske menstrualne krvi, izvodei se na djeacima u dobi kad su djevojice prvi put 'krvarile' i
opisujui se ak u nekim narodima kao 'muka menstruacija'". 6 Jo jedan ritual koji
se koristio za postizanje takve enskosti" bila je kastracija, koja je bila potrebna da
mukarac prisvoji religijsku vlast meu Boiinim sveenicama". Kao to objanjava
Walker: Sve mitologije sugeriraju da su mukarci, prije nego to su shvatili svoju reproduktivnu ulogu, pokuavali od sebe 'napraviti ene', u nadi da e ostvariti ensku
plodnost". 7 Ova je pojava bila dovoljno rairena medu Semitima da se o njoj oglasi
Gospodin" i da se oni koji su na taj nain osakaeni, prirodno ili umjetno, moraju
iskljuiti iz odabranih: Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuena

monjica ili odrezano udo." (Ponovljeni zakon 23:1) Pa ipak, u Izaiji 56:4-5 nepogreivi Bog" si opet proturjei i kae da e eunusima koji potuju njegov abat i vrsto
se dre njegova zavjeta dati mjesto i ime bolje od sinova i keri... ime vjeno koje se
nikada ne zatire".
Oito je da je sva ova biblijska pria o obrezivanju, prepucijima i testisima, kao
i muki dio", prepone", bedra", kamenje", tajni dijelovi" i sram", odraz pravog
karaktera patrijarhalnih religija. Kao to kae Potter, obrezivanje je ustvari barbarski
obiaj primitivne falike religije".8 On tvrdi i sljedee:
U jahveizmu je do vremena proroka i kasnije bez sumnje bilo falikih elemenata, od kojih su neki
usvojeni iz kanaanske religije, a neki su bili izvorni, ali centralno znaenje koje je ime Jahve imalo
za Mojsija bilo je neto kao ivi bog ivota. To je, dakako, ukljuivalo i odreeno podravanje seksualnih odnosa, na to ukazuju brojni odlomci Starog zavjeta.'

U patrijarhalnim religijama falus je doista bio predmet tovanja, iako se ta injenica skrivala iz razliitih razloga, izmeu ostaloga u velikoj mjeri i zbog svojih, u
osnovi homoseksualnih ili homoerotskih implikacija. Muke genitalije Izraelitima su
bile toliko svete da bi se eni koja bi u obrani svog mua njegova neprijatelja zgrabila
za sram" odsjekla ruka (Ponovljeni zakon 25:11-12). Muke genitalije su se smatrale
toliko vanima da se u njih sveano zaklinjalo, kao to vidimo u Knjizi Postanka
24:9 kada se Abrahamov sluga zaklinje stavljajui svoju ruku pod bedro Abrahamu,
gospodaru svojemu". Izrazi bedro" i stegno", koji se ponavljaju u Starom zavjetu,
zapravo su eufemizmi za penis", a stavljanje ruke pod bedro" i zaklinjanje oblik su
rukovanja" u tajnom drutvu:
... Izraelit koji bi davao zakletvu po obiaju bi je uinio sveanom primanjem za penis ovjeka
kojem se obraao... Prije svoje smrti Izrael (Jakov) je dozvao svog sina Josipa ka svojoj smrtnoj
postelji i kad je primio oca za penis, Izrael je od sina zatraio da mu obea da e njegove posmrtne
ostatke iznijeti van iz Egipta [Knjiga Postanka 47:29-31]...10

Walker pojanjava ovaj obiaj:

Patrijarhalni Semiti tovali su svoje genitalije i zaklinjali se stavljanjem ruke na intimne dijelove
svojih tijela, to je navika jo uvijek uobiajena meu Arapima. Rijei kao to je testament jo uvijek svjedoe o zakletvama koje su se polagale na testisima.11

Walker objanjava jo jedan biblijski faliki eufemizam i obiaj:

Biblijski autori nazivali su penis kukovnom tetivom" na bedrenom zglobu". To je bila tetiva koju je Jakov izgubio u svom dvoboju s ovjekom koji je bio Bog". ... Iskrivljeno prikazana
pria o Jakovu i bogu-ovjeku umetnuta je u prvom redu da bi se podrao idovski tabu jedenja
penisa (Knjiga Postanka 32:32), to je neko bio obiaj svetih kraljeva kad bi stupili na prijestolje.
Genitalije poraenog protivnika jeo je pobjednik, kako bi faliki duh preao s jednog boga" na
sljedeeg.12

Nadalje, stupovi" i stabla" biblijskih naroda ustvari su bili lingami (falusi) i

yoni (vulve), a kipovi" patrijarha i junaka manji faliki simboli. Na primjer, u Knjizi
Postanka 28:10 i 35:14 sam se Jakov opisuje kako sudjeluje u vrlo drevnom obiaju
pomazivanja svetih stupova ili spomenika", odnosno falusnih simbola, to je u Izraelu bilo prilino uobiajeno. 13

Hebrejska homoseksualnost
Uz ove epizode s fetiizmom i homoerotikom, tu je i neobina pria u Prvoj knjizi o Samuelu o velikom kralju Davidu i njegovu neprijatelju, Saulovu sinu Jonatanu,
koji se, kako se ini, zaljubljuje u Davida:
I skide Jonatan plat koji je imao na sebi i dade ga Davidu, tako i svoju odoru, ak i svoj ma, svoj
luk i svoj pojas... Saul razloi svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije
Davida. Ali Jonatan, Saulov sin, vrlo je volio Davida...

Zatim se opisuje kako se Jonatan i David ljube i zajedno plau. Kasnije nije David taj kojeg ubijaju nego Jonatan, a David ga nakon njegove smrti oplakuje: ao mi
je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo
od enske udesnija." Ovi biblijski odlomci, dojam je, nedvojbeno izraavaju neto
homoerotino. Naravno, moralisti ove dijelove previaju jer je generalni biblijski dojam o homoseksualnosti izuzetno negativan. Pa ipak, saznajemo takoer da Izraeliti
doista bludnie" s djeacima i da se posveene muke bludnice" (sodomiti") koriste ak i za vrijeme Salomonove vladavine (Prva knjiga o kraljevima 14:24; 15:12)
a tako i stoljeima kasnije, sve dok njihov progon nije zapoeo Joija. Hebrejska rije
za te muke posveene ili hramske prostitutke, qadesh", ista je kao qadash", to znai svet ili posveen. Predjahvistiki Semiti oito su imali sasvim drukije miljenje o
ovim sodomitima". Ironino, izraz sodomit" upotrebljavali su klevetnici za opis
tovatelja falusa tj. patrijarhe.

Semitska bestijalnost
Osim to su tovali falus, biblijski su se narodi uputali i u bestijalnost. Ona je oito
bila ozbiljan problem jer ju je Gospodin morao osuditi nekoliko puta u razdoblju od
nekoliko stotina godina, otkrivajui tako tu trajnu naviku odabranih" pastirskih plemena. Drugim rijeima, injenica da je ta perverzija bila uobiajena oita je iz estokih
osuda koje su se protiv nje izricale. Kao to kae Akerley u The X-Rated Bible:
Sigurno je da se uvid u rairenost neke devijantne seksualne prakse u nekoj kulturi te u snagu
prijetnje koju ona za tu kulturu predstavlja moe dobiti na temelju stupnja strogosti zakona koji
protiv nje postoje. Sudei po tome da je hebrejski zakon za zoofiliju propisivao smrtnu kaznu,
zabranjene intimnosti sa ivotinjama meu Izraelitima su bile doista rairene. 14

Judaizam i ene
Problem s ovim pustinjskim plemenima koja su voljela ovce i tovala lingam bila
je njihova ekstremna mrnja prema enama koje se optuivalo da su grena, seksualna bia koja kvare inae bezgrene mukarce. Biblijska mizoginija oituje se u prii o
Lotu te onoj o Levitu u Sucima, na primjer, u kojima su mukarci toliko bitni da Lot
i Levit izbacuju svoje ene kako bi mukarce zatitili od biseksualne rulje. U Lotovu
sluaju rije je o njegovim kerkama djevicama, a u sluaju dobrog" sveenika Levita
o njegovoj seksualnoj robinji ili konkubini", premda je njegov domain na poetku
rulji ponudio svoju vlastitu ker djevicu. Levitovu konkubinu rulja siluje i ostavlja je
da umre. Njezin suosjeajni" gospodar pronalazi je na pragu, vie joj da ustane, a
kad otkrije da je mrtva ne prolije ni suzu, ve smjesta izree njezino tijelo na dvanaest
komada i alje ih razliitim plemenima. Ova se pria prema biblijskim literalistima
mora shvatiti doslovno, pa stoga moramo zakljuiti da je Levit doista poinio ovo
zastraujue zlodjelo, koje bi se u dananjem drutvu smatralo gnusnim zloinom, ali
je za jednog Bojeg drevnog sveenika savreno prihvatljivo!
Osim toga, dok muke genitalije uzdie, Stari zavjet u mnogo navrata opisuje
ene i njihov prljavi menstrualni ciklus, tijekom kojega ih se mora izolirati. Prije
ovakve mizoginije, meutim, menstrualna krv smatrala se svetom jer se na ene
gledalo kao na stvarateljice ivota. Ustvari, kao to je navedeno, vino i kale Svetog
Grala izvorno su bili poganski simboli enske krvi i maternice. Naravno, degradacija ena pratila je ocrnjivanje Boice, a biblijski napadi na Boicu i ensku seksualnost ne prestaju:

Religija Astoret, Aerah ili Anat i njezinog Baala, kao i enska seksualna autonomija koja je prati,
bili su neprijatelji. Nijedna se metoda nije smatrala prenasilnom u ostvarivanju eljenih ciljeva.15

Ovakvo su nasilje pratili i stravini, ugnjetavaki zakoni protiv ena, koje su zapravo postale imovina. Silovanje djevica bio je omiljeni biblijski nain da se do takve
imovine doe, ali ako je silovana rtva ve bila udana ili zaruena tada bi je ubijali.
Ugnjetavanje ena je, razumljivo, bilo snano povezano sa eljom mukaraca da budu
sigurni u oinstvo koje je oigledno bilo, kako kae Stone, razlog zbog kojeg su levit ski sveenici osmislili koncept seksualnog 'morala': predbrane nevinosti ena, brane vjernosti ena, drugim rijeima, potpune kontrole nad znanjem o oinstvu." 16
Poloaj ena nije se bitno poboljao nakon uvoenja novog praznovjerja" u kranstvu, koje je nastavilo s napadima na ene i usavrilo seksualnu represiju.

Kranstvo i seks
Zbog takve estoke represije na kranstvo se gleda kao na neto to nema ba
nikakve veze sa seksom. U stvarnosti, meutim, umjesto kao na mirne, od seksa apstinirajue, predane vjernike kakvima se obino prikazuju, rani su se krani smatrali
seksualno nastranima i perverznima. Da je takvo vienje bilo problem dokazuju ne
samo zapisi crkvenih otaca nego i kanonska Judina poslanica, u kojoj se autor bavi
dojmom koji ostavljaju oni koji oneiuju" kranske gozbe ljubavi":
Jer se uvukoe neki ljudi, za koje ve davno pismeno stoji ovo osuenje: bezboni, koji pretvaraju
milost Boga naega u razvrat i odriu se jedinoga Gospodara i Gospodina naega Isusa Krista... kao
to se Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su grijeili kao i oni bludom i ili za protunaravnom
nasladom, postavljaju za primjer sa svojom kaznom vjenoga ognja. Jednako i ovi sanjai tijelo kaljaju... Ovo su oni, to oneiuju vae gozbe ljubavi, gostei se bez stida, pasui sebe same...

Walker objanjava znaenje i podrijetlo tih zagonetnih kranskih gozbi ljubavi":

Agape ili gozba ljubavi" bio je ritual primitivnog kranstva, prerada poganskog seksualnog oboavanja. Drugo ime za agape bilo je synesaktizam, tj. imitacija aktizma, koji je bio neka vrsta
tantrike ljubavne gozbe koja je ukljuivala izmjenu mukih i enskih tekuina i osjeaj transcendentnog jedinstva koje se iz nje postie. Ortodoksniji rani crkveni oci opisali su ovu vrstu tovanja
i napadali ga. Negdje prije sedmog stoljea agape je proglaen herezom i suzbijen.17

Neke su gnostike kranske sekte prakticirale drevne seksualne rituale koje su

ortodoksni kranski kultisti smatrali vulgarnima te koristili za diskreditiranje gno-

sticizma. Niz tih rituala otvoreno se optuivalo za razvratnost, vulgarnost i izopaenost, ali ortodoksni kranski pokret nipoto nije bio osloboen takvog ponaanja,
kao ni sljedbenici bilo koje druge poznate ideologije. Stoljeima su se iza samostanskih zidova i crkvenih vrata odvijale mnogobrojne perverzije, ukljuujui stalno zlostavljanje djeaka i djevojica, na koje su seksualno nasrtali ili koje su silovali sveenici ,,u celibatu". Ovakvo gnusno ponaanje zapravo je rezultat seksualne represije,
koja raa opsesiju i bolest.
I dok su se stanovnici pretvarali da apstiniraju, kranski su enski samostani
pretvoreni u bordele koji su izmeu ostalih opsluivali i redovnike. Ustvari, ini se da
je bilo uobiajeno djecu kompromitiranih opatica bacati u jezerca u blizini samostana ili ih zakopavati u podrume. Kao to kae Blavatsky:
Luther govori o ribnjaku u Rimu, smjetenom blizu opatikog samostana, na ijem je dnu nakon
ienja koje je naredio papa Grgur otkriveno preko est tisua djejih lubanja; i o opatikom samostanu u Neinburgu u Austriji, iji su temelji, kad su istraeni, otkrili iste takve relikvije celibata
i ednosti!18

I dok se moe tvrditi da je Luther bio pristran, u Blavatskyjevo vrijeme su navodno otkriveni i drugi takvi lokaliteti u Austriji i Poljskoj.
Unato svom antiseksualnom stavu i pretvaranjima, kranstvo je poznavalo
brojne seksualne slikovne prikaze, ukljuujui drevne i sveprisutne simbole lingama
u crkvenim tornjevima i simbole yoni, odnosno maternice, koju simbolizira crkvena
laa. Od najranijih vremena hramovi i crkve su ustvari sluili kao maternice u koje bi
ulazio sveenik sa svojom falusoidno oblikovanom mitrom zaklinjui Boanstvo za
plodnost i rodnost. Kao to kae Allegro:
Hram se gradio s velikom dozom uniformnosti na cijelom Bliskom istoku i sada se prepoznaje kao
mikrokozmos maternice. Bio je podijeljen na tri dijela: Trijem, koji predstavlja donji dio vagine do
himena ili Vela; Hodnik, odnosno samu vaginu te unutarnje svetite, odnosno Vrhovno svetite,
maternicu. Sveenik, odjeven falusoidno, pomazan raznim sokovima i smolama koje predstavljaju
boansko sjeme, ulazi kroz vrata Trijema, usne" maternice, preko Vela, tj. himena" u Hodnik. 1'

Meutim, poput judaizma, patrijarhalno kranstvo prvenstveno je bilo faliki

kult. Walker objanjava proirenost falusa u kranstvu:
Trag velike rairenosti falikog kranstva u Engleskoj pojavio se nakon Drugog svjetskog rata
kad je profesor Geoffrey Webb iz Kraljevskog povjerenstva za povijesne spomenike istraivao
bombardiranjem oteeni oltar jedne stare crkve i u njemu pronaao veliki kameni falus. Daljnja

istraivanja su pokazala da su oltari priblino 90% engleskih crkvi izgraenih prije 138. skrivali
kamene faluse. 20

Falus se zvao i peron" ili Veliki Petar" i predstavljao je, kao to smo vidjeli, sv. Petra, Stijenu" ili kameni lingam, koji su krani i pomazivali. Walker kae: Kransko
tovanje falusa nesmanjenim je intenzitetom trajalo do Srednjeg vijeka, pa i due." 21
Zajedno s opsjednutou falusom postojalo je i pitanje obrezivanja, kao i kastracije, popularno u rairenom kultu Atisa/Kibele u Pavlovo doba, kojem je zeleno
svjetlo dao Isus" koji o kastraciji kae: Tko moe shvatiti, neka shvati" (Mt. 19:12).
Ustvari, velik dio Pavlova nauka vrtio se oko sakaenja mukih genitalija. Kao to
govori Walker:
Pavao je natuknuo da je on jedan od novih stvorenja" u Kristu, ni obrezan ni neobrezan. Mukarac
bi morao biti ili jedno ili drugo, osim u sluaju da nema penis... Prezirao je naravnog" (neosakaenog) ovjeka zbog nedostatka duhovnosti: Naravan ovjek ne prima to je od Duha Bojega; njemu
je to ludost" (Prva poslanica Korinanima 2:14)... Pavao je pisao Galaanima: Ukopili se oni koji
vas podbunjuju" (Pavlova poslanica Galaanima 5.12). Rije ukopiti" znaila je i kastrirati". 22

Tisuljeima su mnogi ozbiljno shvaali takve opomene i vjerovali da e im sakaenje dati posebne moi i prednosti na nebu. U Rusiji je stotinama godina postojao
kult pod imenom kopci, iji su lanovi u mahnitim ritualima brutalno sjekli svoje
genitalije, ukljuujui testise, penise i grudi. Ovo sakaenje postojalo je prije kranstva u Rusiji, ali se u kranstvu moe nai stoljeima. Sveto pismo ga opravdava. Ovi
kopci nisu nikakva aberacija jer je kastracija bila uobiajena medu ranim kranima, ukljuujui i neke crkvene oce. Kao to kae Akerley:
U Origenovo vrijeme postojala je sekta koja je bila u toj mjeri ovisna o toj praksi da je uz kastraciju
svih svojih lanova kastrirala i svakog gosta koji je suvie nesmotreno odluio ostati pod njezinim
krovom. Zvali su se Valeani, a kastraciju su izvodili vruim komadom metala, prikladno nazivajui taj in vatrenim krtenjem"... Tonzura ranokranskih sveenika prepoznatljivi je simbol
kastracije, a duga mantija koju nose sveenici barem je djelomino imitacija mnogih religija koje
su se nadmetale s ranim kranstvom i koje su zahtijevale da njihovi sveenici odijevaju ensku
odjeu tek nakon kastracije. 23

Origen je s tolikim oduevljenjem prihvatio te ideje da je i sebe kastrirao, izazvavi veliko divljenje nekolicine zagovaratelja kranstva:
Origena se slavilo jer se kastrirao. Justin u svojoj Apologiji ponosno izjavljuje da su odani krani opsjedali rimske kirurge sa zahtjevima za operaciju. Tertulijan je rekao: Kraljevstvo nebesko otvoreno

je eunusima." Justin je savjetovao da se kranski djeaci ukope prije puberteta da im se trajno zadri krepost. Trojica krana koji su pokuali zapaliti Dioklecijanovu palau opisani su kao eunusi.24

Euzebije je, meutim, Origenovo samoukopljenje nazvao svojeglavim inom"

i rekao d a j e Origen Kristove rijei o eunusima u kraljevstvu nebeskom" shvatio na
apsurdno doslovan nain" i da je arko elio ,,i ispuniti Spasiteljeve rijei i istovremeno iskljuiti svaku sumnju u zle optube od strane nevjernika". Euzebijev komentar o
kastraciji koja slui da se iskljui svaka sumnja u zle optube" zacijelo se odnosi na
seksualnu aktivnost, mogue homoseksualnu, a optube su to koje su se stoljeima
stalno izmjenjivale izmeu suparnikih sekti, i kranskih i poganskih.
Istovremeno s oponaanjem ena kroz kastraciju krani su, kao i njihovi prethodnici idovi, pokuavali unititi Boicu:
... revizije Biblije nastojale su izbrisati ranija boanstva, osobito ona enska. Nakon stoljea biranja i revidiranja kanonskih knjiga gotovo svaki trag enskog boanstva eliminiran je iz kranske
literature. 25

Meutim, kao to je reeno, hramovi i crkve predstavljali su vulvu i maternicu,

pa kranstvo nije bilo lieno enske simbolike iako ju je nastojalo potisnuti, osim
tamo gdje je od svega toga okultnu korist imala kranska hijerarhija. Na primjer,
jedan od najuobiajenijih enskih simbola je mandorla ili vesica piscis, simbol u obliku badema koji predstavlja enske genitalije i koristi se za uokvirivanje slika Isusa,
Djevice Marije i drugih kranskih svetaca. 26 Slino tome, krunica je drevni simbol
Boice, Kraljice neba, jer rue simboliziraju enske genitalije. 27 Uz to, enske figure
koje predstavljaju goleme yonije bile su este na crkvama i katedralama diljem Europe, ali su ih kasnije odstranili lano edni crkveni dunosnici. 28 Iza kulisa patrijarhalnih kultova enska je simbolika zapravo uobiajena, ali ne izraava divljenje prema
enskim ljudskim biima. Umjesto toga, kranska enska simbolika pokuaj je da se
prisvoje nadnaravne moi Boice", tj. enske strane kreacije. Patrijarhija je ustvari
bila u tolikoj mjeri opsjednuta unitenjem enskih djela" da im je objavila sveopi
rat, posljedice kojega su bile jednako tragine koliko i apsurdne jer je na stotine tisua
mudrih ena" mueno i ubijeno u stoljeima koja su uslijedila. Walker govori o jo
jednoj posljedici ovog rata:
Suzbijanje i prikrivanje enske seksualnosti uvijek je glavni zadatak patrijarhije. Kranska Europa
ak je slubeno osporila postojanje klitorisa i zaboravila rijei za njega, pa se zato jo uvijek upotrebljava drevni grki termin. Crkva je uila da ene ne bi smjele osjeati seksualnu ugodu, tako da
se enski spolni organ zabranilo spominjati.29

Sveta prostitutka/bludnica
Prije smrti matrijarhalnih kultura i degradacije seksualnosti koju je donijela patrijarhija, sveenice Boice esto su bile uiteljice ljubavi i seksa, pa im se stoga esto
pridijevao nadimak svete prostitutke". Drevne kulture esto su vjerovale da put do
Boga" vodi preko ene i znale su daje seksualna represija socijalna tempirana bomba, pa su seksualnu ekspresiju smatrali inicijacijom u misterije, ali i u samo drutvo.
Vidimo to i u rijeima sv. Tome Akvinskog: Maknite prostitutke iz svijeta i ispunit
ete ga sodomijom." 30 Za takve kljune dunosti svete bludnice su se smatrale svetim
enama, ija je uloga bila, vidjeli smo, kao i ona Marije Magdalene. Walker kae:
Drevne su bludnice esto uivale visoki drutveni status i bile cijenjene zbog svoje uenosti. Kao
utjelovljenja Kraljice neba, koja se u Palestini zvala Qadeshet (Velika kurva), bludnicama se odavala
poast kao kraljicama u centrima uenosti u Grkoj i Maloj Aziji. Neke su od njih ak postale kraljice.
Carica Teodora, Justinijanova ena, poela je svoju karijeru kao hramska bludnica. Sv. Helena, Konstantinova majka, bila je bludnica prije nego to je postala carica-svetica... Hramske se prostitutke
cijenilo kao iscjeliteljice bolesnih. Vjerovalo se da njihove izluevine imaju medicinska svojstva.31

Kao i njihovi idovski prethodnici, krani su govorili protiv ove svete seksualne
prakse te Boiine sveenice pretvarali u kurve". Walker pojanjava:
Budui da su kurve zauzimale vano mjesto u poganstvu, krani su klevetali njihovu profesiju.
Crkvenjaci nisu eljeli u potpunosti zatrti prostituciju, ve samo eliminirati njezina spiritualna
znaenja.32

Neke od najslavljenijih biblijskih ena zapravo su bile bludnice. I Isusova loza

ak vodi do tih sveenica i svetih ena:
etiri Isusova enska pretka koje se navode u Matejevim rodoslovljima ne samo da nisu Hebrejke
nego su i sve etiri bludnice. Tamara bludnii s Judom i postaje prva Isusova pretkinja, odnosno
Judin Lav. Rahaba iz Jerihona jasno se navodi kao bludnica i ona je druga pretkinja. Moabianka
Ruta, ija se pria iznosi s toliko njenosti, je trea. etvrta je Bat-eba, ena Hetita Urije i Davidova prostitutka. 33

Degradacija svetih bludnica i prostitucije izrazito se negativno odrazila na status

ena tijekom stoljea, svevi ih na slukinje, strojeve za raanje djece i seksualne robinje. Walker, na primjer, kae:

Izvan judeokanske tradicije prostitucija je esto postajala potpuno legitiman ivotni stil. Crni
Afrikanci nikad nisu u potpunosti prihvatili stajalita misionara o tom pitanju. Bjelaki zakoni
liili su afrike ene njihove imovine i monopola na poljoprivredu, trgovinu i obrt, kojima su prehranjivale djecu. Afrikanke su pretrpjele straan gubitak samopotovanja jer se u njihovu drutvu
na enu bez vlastitog prihoda gledalo s prezirom. 34

I dok mnogi misle da je svijet s represijom seksa postao moralniji, to jednostavno nije tono. Walker govori i o konanom ishodu ocrnjivanja seksa i ena:
Promjena u stavu prema silovanju bila je jedna od razlika izmeu drevnog i srednjovjekovnog u
zapadnoj Europi. Rimljani i Saksonci silovatelje su kanjavali smru. Normani su im odsijecali
testise i kopali oi. Orijentalna tradicija Roma zahtijevala je smrtnu kaznu za silovatelje. Hinduistiki zakon traio je da se silovatelja ubije, ak i ako je njegova rtva bila iz najnie kaste nedodirljivih", a dua mu nikad ne smije dobiti oprost". Bizantinski zakon je propisivao da silovatelji
moraju umrijeti i da se njihova imovina mora dati rtvi, ak i ako je ona samo robinja. Kranski
su zakoni ovu sliku promijenili. ene, sestre i kerke robova uvijek su stajale na raspolaganju za
seks njihovim gospodarima u novom reimu. Seoske nevjeste plemii bi silovali prije nego to bi
ih se predalo njihovim mladoenjama, a tamo bi ih vjerojatno ekalo to isto. Crkva je proglasila
protuzakonitim da ena odbije spolni odnos, osim na svetke kad je brani seks bio zabranjen. Na
taj se nain poticalo silovanje u braku... Od inkvizicijskih krvnika, koji su obino najprije silovali
svoje rtve, do viktorijanskih lijenika, koji su enske genitalije napadali pijavicama, razne vrste silovanja vode do onog to se nazivalo otrovnom mrnjom prema enama u fundamentalistikom
kranstvu". Nedavna istraivanja pokazuju da su veina silovatelja bili zavjetovani lanovi neke
religijske sekte i da su nauili seks smatrati zlim na tradicionalno kranski nain.35

Osim toga, suprotno uvrijeenom vjerovanju, ideja svetog braka vue podrijetlo
iz pretpatrijarhalnih, poganskih kultura i za ranokranske oce, koji su prezirali brak,
bila je anatema.
Unitavanje enskih djela" za posljedicu je imalo i guranje svijeta u stoljea
ispunjena ei za krvlju i ratovanjem. Kao to nastavlja Walker:
[Rat je] glavni doprinos patrijarhije kulturi, gotovo potpuno nepostojei u matrijarhalnim drutvima neolitika i ranog bronanog doba. ak i kad je tovanje Boice poinjalo uzmicati pred kultovima agresivnih bogova, dugo je pojava Boice donosila mir svim neprijateljskim skupinama...
Patrijarhalni bogovi od poetka su uglavnom bili ratoborni, izmeu ostalih, ako ne i posebno,
judeokranski Bog. Stanton je primijetio da se starozavjetna pria o Bojoj naravi, svrsi i aktivnostima u ime svog Izabranog naroda svodi na dug i bolan niz ratova, korupcije, pljakanja i
poude"... Kranstvo, meutim, nije nikad bilo pacifistika religija... Svemuko kranstvo irilo
se nasiljem.36

Posljedice ove degradacije ena ukljuuju i unitavanje samog planeta, Velike

Majke Zemlje. Walker o tome kae:
... Bliski istok je prava pusta zemlja - velika pustinja koju su istonjaki mistici pripisivali islamskom odbacivanju plodne Velike Majke. Zapadni pogani takoer su smatrali da ako se Majka uvrijedi ili zanemari, mogla bi prokleti zemlju i ogoliti je kao pustinjsku Arabiju i sjevernu Afriku. 37

Kranstvo i homoseksualnost
Kao to je Toma Akvinski rekao o zabrani prostitucije, represija seksa i mrnja
prema enama dovele su do sodomije", odnosno homoseksualnosti, oblika ponaanja koji su judaizam i kranstvo najotvorenije prezirali. Na mnogim mjestima u
drevnom svijetu homoseksualnost se zapravo nije smatrala grijehom, nego se iz razliitih razloga prakticirala. Kranski svijet, naravno, nikad nije bio lien homoseksualnosti i rani predstavnici kranstva bili su primorani pozabaviti se njome, kao
na primjer u Barnabinoj poslanici. U njoj autor objanjava zakone o prehrani" koje
je propisao Mojsije, ukljuujui i sljedee:
Izmeu ostalog, [Mojsije] kae i ovo: Ne smijete jesti zeca [Levitski zakon 11:6]", a pritom misli
da se ne smije vriti razvrat s mladiima ili postati kao oni koji to ine jer svake godine zecu straga
izraste novi otvor i takvih rupa ima koliko i godina ivota.

Ovaj odlomak doista prosvjetljuje jer otkrivamo ne samo da je razvrat s mladiima kranima bio problem nego i da zeevima straga'rastu brojni otvori! Zanimljivo je i to da ovaj prehrambeni zakon" izgleda ne zabranjuje razvrat sa starijim
mukarcima.
Euzebije govori o odlomku iz djela kranskog oca Tacijana o cinikom filozofu
Krescentu koji podastire jo informacija o klimi koja je vladala u to vrijeme: Krescent, na primjer, koji se nastanio u velikom gradu, najvie je od svih vrijeao djeake'...". 38 Upotreba rijei svih" je neobina jer ukazuje na to da su i sam autor i njegovi
zemljaci spadali u tu kategoriju. ini se takoer da ta izjava govori da je ova vrsta
razvrata bila uobiajena i drutveno prihvatljiva, tako da se Krescenta oigledno grdilo zbog njegova pretjerivanja, a ne njegove homoseksualnosti.
Kao to je reeno, rani krani su imali neke intrigantne tajne inicijacijske obrede, o emu svjedoi i fragment pisma za koji se tvrdi da je od Klementa Aleksandrijskog za nekog Teodora. U tom pismu Klement ne priznaje gnostiko-kransku sektu
Karpokraana i daje pregled tajnih pisama koja su se oigledno izvorno nalazila u

desetom poglavlju Markova evanelja i sadravala prikaz podizanja mladia iz mrtvih, obred inicijacije te kratak odlomak o susretu Isusa i tri ene". 39 Kao odgovor na
Teodorova pitanja Klement pria o sadraju tog Tajnog Markovog evanelja":
I dou u Betaniju. I jedna ena iji brat je umro bjee ondje. I, kad su doli, ona klekne pred Isusa
i ree mu: Sine Davidov, smiluj mi se." No uenici je prekorie. Isus, razljuen, ode s njom u vrt
gdje bjee grobnica i smjesta se iz nje zauje jak krik. I pored Isusa se otkotrlja kamen s ulaza u grobnicu. Uavi odmah tamo gdje bjee mladi, isprui mu ruku i podigne ga, uhvativi ga za ruku.
Ali mladi, gledajui ga, zavolje ga i zapone ga preklinjati da bude s njim. Izaavi iz grobnice,
dodoe u kuu mladievu jer bjee bogat. I nakon est dana Isus mu ree to mu je initi i uveer
mladi njemu dolazi, odjeven u lanenu halju preko svoga nagog tijela. I ostade s njim te noi jer
Isus ga je nauio tajnu Kraljevstva Bojeg. I tada, ustavi, vrati se na drugu stranu Jordana. 40

U odgovoru na Teodorova pitanja Klement dalje kae:

Nakon ovih rijei ide tekst: ,,I Jakov i Ivan dolaze mu" i sav taj dio. Ali nag mukarac s nagim
mukarcem" i druge stvari o kojima si pisao ne nalazimo.

Ovime se, naravno, sugerira da su Krist i njegovi sljedbenici navodno sudjelovali u

homoseksualnim obredima. Kao to kae Akerley: ,,U tajnom evanelju Krist se pojavljuje
kao uitelj i onaj koji prakticira zabranjene okultne radnje sa snanim erotskim prizvucima." 41 Kako god eljeli protumaiti ove podatke, ne bi bila la tvrditi da se odreena koliina homoseksualnih aktivnosti od samog poetka odvijala iza vrata samostana i crkvi.
Ustvari, s obzirom na to koliko se naglaava sve muko u patrijarhalnoj religiji kao
to je kranstvo, u kojem su redovnici vjenani za Crkvu" i strastveni zaljubljenici u
Krista, ironino je da se homoseksualnost otvoreno smatra stranim zloinom, a na one
koji imaju odnos s mukarcima" gleda se kao na bogohulnike" koji ne mogu ui u kraljevstvo nebesko". Zbog takvog negativnog stava prema homoseksualnosti, koji navodno
potjee od samog Boanstva, homoseksualce se prisiljavalo da postanu monasi kako bi se
oistili" od svojih snanih i grenih" elja. Pokajnika sekvestracija dovela je do samostana prepunih potisnutih homoseksualaca koji su nastojali obuzdavati svoje pobude, esto u tome ne uspijevajui, to je razumljivo s obzirom na iskuenja koja su ih okruivala.
Drugim rijeima, samostani su sluili kao javni ormari". Ustvari, takva je praksa bila dovoljno rairena da joj se odredi zabrana u Tajnim naputcima Drube Isusove, tj. jezuita:
Ako nas je dvoje sagrijeilo bludno, onoga koji to prvi prizna zadrat emo u Drubi, a drugoga
izbaciti. Svakoga tko ustraje u takvim ponienjima, loem ponaanju i nestrpljivosti bit e potrebno, ako je to mogue, zbog budunosti smjesta izbaciti.

Ortodoksno kransko stajalite prema homoseksualnosti bilo je da je to zavodljivo iskuenje kojemu se pod svaku cijenu mora oduprijeti. Zanimljiv stav s obzirom
da bi homoseksualnost bila zavodljiva samo onima koji joj ionako naginju. Nadalje,
velik je broj kranskih historicista i urotnika imao ozbiljnih problema sa seksom i
enama, tako da ne bi bilo pretjerano pretpostaviti da su bili homoseksualci, potisnuti
i zatvoreni, kao navodno i tajno, bogato, homoseksualno bratstvo danas koje se zove
Gamma Mu". Naznake homoseksualnosti u njihovu kranskom bratstvu moemo
pronai razasute po raznim zapisima ranih crkvenih otaca, u tajnim evaneljima i
navodno, kao to je ve spomenuto, u barem jednom neproienom kanonskom
evanelju. U svakom sluaju, sa stopostotnom sigurnou se moe tvrditi da su redovnika bratstva esto bila poprita homoseksualne aktivnosti.
Jedan od najpoznatijih ,,u ormar skrivenih" kranskih homoseksualaca bio je
ustvari James I, pokrovitelj Biblije kralja Jamesa, koju toliko cijene evangeliki krani. Kao to govori Otto Scott, kralj James bio je poznati homoseksualac koji je
ubijao svoje mlade ljubavnike i kao rtve prinosio brojne heretike i ene. Svoju je
okrutnost opravdavao svojim boanskim kraljevskim pravom". 42
Carpenter saima stajalite i destruktivnost do kojih su doveli represija i ocrnjivanje seksualnosti, pitajui se:
Kako to da su se idovi pod utjecajem Joije i hebrejskih proroka okrenuli od seksa i snano se
suprotstavili sirijskim kultovima? Kako to da se ta reakcija proirila i na kranstvo i postala neopoziva u Kranskoj crkvi - tako da je na tisue redovnika odlazilo u pustinje Tebaide i da rani oci
i kranski apologeti nisu mogli nai dovoljno prljavih rijei za enu kao simbol nieg drugog osim
iskvarenosti seksom i obmane? Kako to da su se ovo preziranje tijela i degradacija seksualnog pretegnuli duboko u europski Srednji vijek i na kraju stvorili organiziran sustav licemjerja, skrivanja
i potiskivanja seksualnih instinkata koji, sluei kao maska za gnusnu komercijalnu prostituciju i
plodno tlo za stranu Bolest, traje sve do danas?43

Potom nastavlja, kontrastirajui ovu patologiju s poganskim svijetom koji joj je

prethodio:
Kad se usporedi zdravi poganski obred - na primjer, onaj povezan s Apolonom ili Dionizom
- ukljuujui ak i njegove grube i primitivne rtve, ali i njegovu najiskreniju spontanost i
posveenost obinom ivotu i opoj dobrobiti - s morbidnom autointrospekcijom krana
i vjenim pitanjem to da uinim da budem spaen?" - usporedba nije povoljna za ovo
potonje. 44

Judaizam, kranstvo i droge

Takozvanim moralistima mrska je i ideja rekreativnog" ili spiritualnog" drogiranja, iako povijest takvog koritenja droga see tisuama godina unatrag. Mnoge
su kulture koristile trave, biljke i gljive u razne svrhe, ukljuujui i one medicinske i
vjerske. Ustvari, nebrojene su kulture imale svete biljke, trave, gljive i druge enteogene" koji su otvarali put proricanju i zajednitvu. Takve svete biljke-droge bile su i
soma", koja je personificirana kao bog-uitelj u indijskom tekstu Rig Veda, te haoma", perzijska verzija uiteljske" biljke. Opijum, hai i kanabis takoer imaju dugu
povijest u vjerskom tovanju i duhovnim aktivnostima. Na sumerskim ploicama iz
otprilike 5000 godina prije nove ere, primjerice, spominje se biljka radosti", za koju
se vjeruje da je bila mak iz kojeg se dobiva opijum. 45 Kinezi biljee upotrebu kanabisa,
konoplje ili marihuane ve u treem tisuljeu prije nove ere, a upotreba kanabisa u
Indiji zapoela je prije najmanje 4000 godina. Osim toga, magi i duhovni lijenici"
ili terapeuti" bili su lutajui prodavai droga i lanovi mree bratstava u kojima su se
droge koristile za inicijaciju i proricanje. U Levantu i na Bliskom istoku droge su se
obilato koristile, ukljuujui i biblijske narode:
Premda neki povjesniari nevoljko pripisuju upotrebu droga semitskim narodima, Stari zavjet obiluje referencama na uzgoj i koritenje medicinskih trava. Postoji, na primjer, provokativni inventar
omiljenih biljaka u starozavjetnoj Pjesmi nad pjesmama 4:13-14... I dok mnoge navodne reference
na droge u Starom zavjetu ostaju upitne, gotovo da nema sumnje da dogaaj opisan u Knjizi Postanka doista ima veze s Noinom opijenou alkoholom.46

Alkohol je svakako mona droga, ali se na nju u kranstvu ne gleda poprijeko

jer doista opija i omamljuje, dok enteogeni, ukljuujui i arobne gljive", imaju sposobnost ojaati i izotriti svijest. Bilo je zapravo mnogo kultova gljiva, ve i u Sumeru,
a prema Allegru i drugima velik dio svjetske svete knjievnosti ezoteriki spominje
gljive. Tvrdilo se da se biblijska mana s neba" zapravo odnosi na psihodelinu gljivu,
to onda podrazumijeva da su Mojsije i njegova svita bili na jednom vrlo dugom i neobinom putovanju u svojih 40 godina lutanja pustinjom i hranjenja manom. Neovisno o tome je li mana arobna gljiva ili ne, kultovi gljiva bili su stvarni i vrlo utjecajni
kroz povijest. Maxwell ak tvrdi da su izraelski sveenici znali koristiti gljive:
Mnogi ljudi ne znaju da je ovakvo halucinogeno uzimanje gljiva od strane velikih izraelskih
sveenika bio sastavni dio stare hebrejske teologije i tradicije... i jo danas se koristi na Bliskom istoku. 47

Veliki izraelski sveenik na glavi je nosio kapu u obliku gljive, kao to to jo i

danas ine dostojanstvenici Pravoslavne crkve, odraavajui na taj nain ezoterino
oboavanje ove svete gljive. 48 Upotreba droga tako nije prestala s dolaskom kranstva. Poput pravoslavnih kapa, i kupola u arhitekturi odraz je kulta gljiva. Uz to, u
ruevnoj crkvi u Plaincouraultu u Francuskoj nalazi se kranska freska iz 13. stoljea
koja prikazuje edensko Drvo znanja kao stablo iz kojeg se granaju gljive amanita muscaria. Osim toga, upotreba droga bila je rairena diljem kranske Europe, a ak je i
papa Lav XIII koristio napitak od lista koke i crvenog vina". 49
Baigent i Leigh kau:
... neosporno je danas da su se droge - psihodeline i one drugih vrsta - barem u odreenoj mjeri
koristile u religijama, kultovima, sektama i misterijskim kolama drevnog Bliskog istoka - kao to
su se koristile i jo uvijek se koriste diljem svijeta. Zasigurno nije nezamislivo da su takve supstance
bile poznate, a moda su se i koristile u judaizmu i ranom kranstvu prvog stoljea.50

Allegrova pretpostavka da je Isus" bio bog-gljiva zapravo nije nevjerojatna s

obzirom na to koliko je rairen bio pretkranski kult Isusa/spasenja i kako druge
kulture prikazuju svoje enteogene kao uitelje" i bogove". Meutim, ovo poistovjeivanje s gljivom znailo bi samo jedan aspekt mita o Isusu i Planu Krist koji su, kao
to smo vidjeli, sadravali gotovo sve to se nalo pri ruci, ukljuujui i seks i droge,
koji su u predjahvistikim, pretkranskim kulturama smatrani boanskim".

Doane, 86-7.

Jackson, 143-4.

Akerley, 209.

Walker, WEMS, 806.

Walker, WDSSO, 425.

Walker, WDSSO, 173.

Walker, WEMS, 142.

Potter, 214.

Potter, 45.

10

Akerley, 252-3.

"Walker, WEMS, 793-4.

12

Walker, WEMS, 143.

13

Doane, 47.

14

Akerley, 295.

15

Stone, 189.

16

Stone, 161.

17

Walker, WDSSO, 168.

18

Blavatsky, IU, II, 58.

,9

Allegro, SMC, 25.

20

Walker, WEMS, 796.

21

Walker, WDSSO, 321.

22

Walker, WEMS, 776.

23

Akerley, 300.

24

Walker, WEMS, 146.

25

Walker, WEMS, 184.

26

Walker, WDSSO, 10-11.

27

Walker, WDSSO, 13.

28

Walker, WDSSO, 104.

29

Walker, WDSSO, 101.

30

Walker, WEMS, 823.

31

Walker, WEMS, 820.

32

Walker, WEMS, 822.

33

Massey, HJMC, 81.

34

Walker, WEMS, 825.

35

Walker, WEMS, 842-5.

36

Walker, WEMS, 1058.

37

Walker, WEMS, 1064.

38

Euzebije, 125.

39

Barnstone, 339.

40

Barnstone, 340.

41

Akerley, 73.

42

Leedom, 120.

43

Carpenter, 184-5.

44

Carpenter, 191.

45

The History of Drugs and Man" (anonimno).

46

The History of Drugs and Man" (anonimno).

47

Symbols, Sex and the Stars".

^Symbols, Sex and the Stars".

49

The History of Drugs and Man" (anonimno).

50

Baigent&Leigh, 61.

Bronana skulptura skrivena u vatikanskoj riznici.

Na skulpturi se nalazi uklesan tekstSpasitelj svijeta"
(Walker, WDSSO)

Kranska freska koja prikazuje gljivu muharu (Amanita

muscaria) kao stablo dobra i zla u Rajskom vrtu.
(Allegro, SMC)

18
ESENI, ZELOTIISADOKITI
Utvreno je da je kranstvo astroteoloka religija koja predstavlja odraz mitova i rituala koji su bili raireni davno prije kranske ere. Ostaje pitanje kako je i
tko stvorio kranski mit. U potrazi za zaetnicima kranstva mnogi su ukazivali
na esene, treu idovsku sektu uz farizeje i saduceje u Jeruzalemu. Naravno, budui
da ne mogu prihvatiti nepovijesnost gotovo cjelokupne evaneoske prie i osnivaa
kranstva, takvi evemeristi obino tvrde da se pod mnogobrojnim mitolokim slojevima krije i veliki uitelj imenom Isus koji je putovao Palestinom, navodno kao uitelj
misterija. Potpuni nedostatak dokaza o postojanju takvog uitelja i njegova pokreta
izuzetno je zbunjivao prouavatelje jer je prema priama iz evanelja Isus ne samo
inio udesna djela, nego su to inili i njegovi apostoli, postajui tako nadaleko slavni,
a kranske su crkve, sa svojom izgraenom hijerarhijom, tijekom prvih nekoliko
desetljea nakon Spasiteljeve" smrti nicale diljem Sredozemlja. U potrazi za takvim
voom i njegovom organizacijom sve do ega su ti istraivai uspjeli doi spominjanje je esenskog bratstva. Budui da se u povijesnoj i arheolokoj ostavtini nalazi tako
malo povijesti" koja se spominje u Novom zavjetu, uenjaci historicisti tvrdili su da
su krani bili Eseni i d a j e Krist morao biti esenski uitelj i uitelj pravednosti" koji
je, poput Ivana Krstitelja, jo jednog navodnog esena, odlazio propovijedati, krstiti i
iriti poruke esenske doktrine.
Kao i argumenti koje nude miticisti, esenska teorija o podrijetlu kranstva fundamentalistima je odbojna jer propagira prethodno postojanje Crkve, to bi znailo
da Isus nije njezin utemeljitelj. Prema takvim kranima, Crkva u doba navodne pojave Krista nije bila utemeljena nego je Kristovim nadnaravnim moima i nadahnuem
udesno naila na oduevljenje i postala mona izvan svih oekivanja, te ni iz ega
prerasla u jak i zreo pokret s ogromnim utjecajem i, kako se ini, velikim bogatstvom.
Servirajui nam ovakvu priu od nas se, dakle, oekuje da prihvatimo da je u roku
od nekoliko godina poslije Isusove navodne smrti skupina priprostih, nepismenih
ribara i polupismenih seljaka upitne vjere u Isusa bila u stanju utemeljiti pravu crkvu

s biskupima, akonima, upama i obredima. U svemu tome oni su navodno uspjeli

usprkos injenici da je Isus navodno rekao da je kraj svijeta nadohvat ruke".

Mit o prvobitnom kranstvu

Unato ovom gorljivom vjerovanju ne postoje dokazi za takav udesan razvoj
dogaaja, pa su se uenjaci morali okrenuti u bijelo odjevenim esenima kao izvoru
kranstva. Po toj teoriji, rano je kranstvo bilo isto" i neokaljano" korupcijom
koja je stigla tek poslije njegove institucionalizacije u obliku Katolike crkve. Massey
opisuje ovaj mit o prvobitnom kranstvu":
Jo jedna esta zabluda u koju se bez pravog znanja vjeruje jest da je postojalo zlatno doba prvobitnog kranstva, koje je uslijedilo nakon propovijedanja njegova Utemeljitelja i djelovanja njegovih
apostola te da je do uruavanja ovoga iskonskog savrenstva dolo kad je Katolika crkva u Rimu
zapala u idolatriju, izopaivi i poganiziravi izvornu religiju... Takvo pobono miljenje zagovaraju oni ortodoksni protestanti koji stalno bruje o povratku na stanje prije Rimske crkve - stanje idealnoga izvornog savrenstva koje se navodno moglo nai u jednostavnom Isusovom nauku i ivotima njegovih sljedbenika... Meutim, prodremo li dovoljno daleko u prolost i jasnije pregledamo
kroz oblak i iza oblaka praine koji je toliko toga zamaglio u prva dva stoljea nae ere, vidjet emo
da takvog novog poetka nije bilo i da su najraniji dani najieg kranstva prethistorijski... 1

Malo je osnova za pretpostavku o postojanju mirnog, idealnog poetka jer je od

svog zaetka isto" kranstvo bilo prepuno prepirki i borbe za mo, kao to se vidi
i iz Poslanica i Djela apostolskih. Crkva je zapoela svaama i na taj nain i nastavila
stoljeima, o emu svjedoe brojni krivotvoreni tekstovi i krvave bitke koje su se vodile oko njezine doktrine.
Takozvano isto kranstvo ustvari bi bilo odbojno zagovarateljima jednostavnog
morala kakvi su bili eseni. Na primjer, uz prepirke, prijetnje i navodna ubojstva preobraenika o kojima govore Djela apostolska, u kojima se govori kako je Petar prouzroio smrt mua i ene zbog novca, ovo je isto" kranstvo ukljuivalo i zagovaranje da
robovi ostanu robovi, kao u Prvoj Pavlovoj poslanici Timoteju 6:1, u kojoj Pavao kae:
Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake asti dostojnima
da se ne bi pogrivalo ime Boje i nauk." (Boje je ime oito vanije od ivih bia koja
pate i ija bi nesrea trebala biti mrlja na Bojem imenu.) U Poslanici Koloanima 3:22
Pavao opet govori: Robovi, sluajte u svemu svoje zemaljske gospodare", a u Poslanici
Titu 2:9 opominje Tita da se robovi svojim gospodarima u svemu podlau, ugaaju
im i ni u emu ne proturjee..." Kao to je spomenuto, rani krani su bili i robovi i

robovlasnici. Pagels kae: Mnogi su krani i sami bili robovlasnici i robove su uzimali
zdravo za gotovo, bez razmiljanja kao i svoje susjede pogane." 2 Drugim rijeima, nije
postojalo nikakvo egalitarno kranstvo i krane se odvraalo od poticanja robova da
trae svoju slobodu. to se tie esena, medu njima nema nijednoga roba", kae Filon.
Slobodoljubni" Pavao tako nagovara krane da se pokoravaju autoritetu, da
se ne bune, kao to bi njegov navodni uitelj uinio, i to navodno i jest inio prema
prii iz evanelja. Pavao ak tvrdi da se onim istim vlastima koje su navodno unitile
Isusa treba pokoriti u svemu" i da ih se treba poistovjetiti sa samim Bogom:
Svaka dua neka se podlae vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od
Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi; koji se pak protive,
sami e na se navui osudu... Zato i poreze plaate: ta slubenici su Boji oni koji se time bave.
Dajte svakomu to mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu potovanje - potovanje, komu ast - ast. (Poslanica Rimljanima 13)

Uz to, autor Evanelja po Petru 1 preklinje:

Zbog Gospodina se podloi svakoj ljudskoj ustanovi, bilo caru kao vrhovniku ili upraviteljima
od njega poslanima da kanjavaju one koji ne ine ispravno, a hvale one koji ine dobro... Boj
se Boga. Potuj cara.

Toliko o buntovnom Isusu i njegovu pokretu. Nijedan esen ne bi propovijedao

tako neto, ali s poprilinom sigurnou moemo pogoditi tko bi.
O pravoj istini o istom" kranstvu i njegovim sljedbenicima Fox kae:
,,U privatnim kuama danas", tvrdio je poganin Celzo oko 170. godine, vidimo vunare, obuare,
pralje i najnepismenije seljake koji se hvataju djece i glupih ena i prosipaju najnevjerojatnije izjave, govorei im da ne smiju sluati svoje oeve ili uitelje u koli, nego sluati njih. Oni su ti koji
znaju kako treba ivjeti i ako im djeca vjeruju, bit e sretna. apuu im da trebaju napustiti svoje
uitelje i sa svojim prijateljima poi u trgovine kako bi nauili kako biti savren..."3

Veina je ranih krana dolazila iz niih, neobrazovanih slojeva, to je injenica

koja je bila trn u oku kranima koji su radili na obraenju drugih, koji su uvijek htjeli
pridobiti obraenike visokoga drutvenog statusa raznim vrstama podmiivanja. U
ranokranskoj Minucijevoj knjizi Oktavije protagonist se ali da 'krani okupljaju
najnii drutveni ljam' i 'lakovjerne ene koje su lak plijen zbog nestabilnosti svoga
spola'...".4 Kao to je rekao Origen, veina pripadnika tog najnieg ljama" i siromaha
bila je vrlo loeg karaktera".

Keeler govori: Zvui udno kad se uje kako pojedinci danas izraavaju elju za
'povratkom na prvotno kranstvo, kad je sve bilo ispunjeno mirom i ljubavlju'. Takvo
vrijeme nikada nije postojalo."

Eseni
Ne samo da nikada nije bilo izvornog" kranstva ispunjenog ljubavlju i mirom
koje nas odvodi do esena nego je i velik dio Isusova nauka bio u kontradikciji s filozofijom esena ili u njoj nije ni postojao, a Isusov karakter i mnogobrojna njegova djela
bila su suprotna ideji po kojoj je on bio esenski uitelj-iscjelitelj. Na primjer:
Bijedna ena neka, Kanaanka iz onih krajeva, izie pred njega viui: "Smiluj mi se, Gospodine, ki mi
je teko opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni rijei. Pristupe mu na to uenici, grubi i prosti ako je taj prizor istinit, te ga zamole da je otjera jer je vikala za njima. Isus joj odgovori: "Poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ona mu se klanja, a on je naziva psetom.5 (Mk. 7:25-27; Mt. 15:21-27)

U ovom odlomku Isus nije samo nesuosjeajan, nego je i otvoreno bezobrazan te

nastupa seksistiki i rasistiki. On, dakle, nije blagi i ljubavi pun sin Boji". Govorei
0 Isusovoj nezasluenoj reputaciji Princa mira", Baigent i Leigh se pitaju:
le li Isus doista bio krotki, janjetu nalik spasitelj kranske predaje koja je uslijedila? Je li doista bio
potpuno nenasilan? Zato je onda nastupao nasilno, kao onda kad je prevrnuo stolove mjenjaa
novca u Hramu? ... Zato je pred bdjenje u vrtu Getsemani svojim sljedbenicima naloio da se
naoruaju maevima? Zato je nedugo nakon toga Petar zaista i potegnuo ma i odsjekao uho sluzi
velikog sveenika?6

Isusovo naglo i naprasito ponaanje ustvari je suprotno suzdranosti i disciplini

miroljubivih esena.
Osim toga, eseni nisu bili sljedbenici hebrejske Biblije i njezinih proroka, niti
su vjerovali u ideju izvornoga grijeha koji je zahtijevao spasitelja. Nisu vjerovali u
tjelesno uskrsnue i utjelovljenog mesiju. Ustvari, vjerojatno su oni meu brojnim
drugima kojima se obraa Druga Ivanova poslanica: Jer mnogi zavoditelji izaoe
u svijet, koji ne priznaju daje Isus Krist doao u tijelu..." Pravi eseni, kao to opisuje
Josip Flavije, mrzili su la i za razliku od kranskih otaca ne bi bez razmiljanja
vjerovali u ono to je nevjerojatno. Osim toga, eseni uope nisu konzumirali alkohol
1 jeli su samo da bi preivjeli, dok je navodni esen Isus u usporedbi s njima, kako se
ini, bio prava pijanica i izjelica.

Krivotvoritelj Prve poslanice Timoteju, izdajui se za Pavla", otro napada pojedince koji ba podsjeaju na palestinske esene:
Duh izriito govori da e u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim
duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe laljivaca otupjele savjesti
koji zabranjuju eniti se i nameu uzdravati se od jela to ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnou uzimaju...

Napadajui one koji zabranjuju brak i propovijedaju ono to je, ini se, vegetarijanstvo, Pavao" govori o budistikom redovnikom bratstvu koje se irilo poznatim
svijetom te je ukljuivalo i esene.
Uz to, eseni su prouavali drevne zapise i budui da su bili raireni po Palestini, zasigurno bi znali njezinu geografiju i topografiju. Meutim, kao to je
reeno, novozavjetni pisci je ne poznaju i podosta grijee u svojim geografskim
opisima.
Usprkos svim tim nepodudarnostima, meutim, mnogi jo uvijek esene prozivaju najranijim kranima jer je Crkva prema kranskoj prii rasla daleko bre nego
to je to bilo mogue, a njezina hijerarhija i organizacija pojavljivale su se irom Sredozemlja u roku od nekoliko godina i desetljea, to svjedoi o prethodnom postojanju. Odreeni aspekti Novog zavjeta bez sumnje su oblikovani prema redovnikom
izgledu u bijelo odjevenih esena, koje su na kraju progutali novostvorena religija,
judaizam i brojni kultovi. Meutim, idovske osobine Kristova lika uglavnom su farizejske, a ne esenske. Kao to tvrdi Massey:
U dokazivanju da je Joua ili Isus bio esen ne bi bilo potvrda u historijskim injenicama. Ne biste
ga mogli prozvati utemeljiteljem esenskih, nazaritskih ili gnostikih bratstava i zajednica pravih
izvornih krana koje su postojale u razliitim zemljama znatno prije doba koje se naziva kranskim... Filon (Philo Judaeus)... je bio esen, ali ini se da se meu svojim esenima nije susreo s
evaneoskim Isusom i da za njega nije uo...7

Osim toga, i Josip je bio esen nekoliko desetljea nakon navodne pojave velikoga esenskog uitelja koji je navodno toliko uzburkao duhove, ali ovaj povjesniar nikad nije uo za povijesnoga" Isusa. Drugim rijeima, eseni nikada nisu
naveli evaneoskog Isusa kao svojeg, niti su ga stvorili. Isto tako, Josip Flavije
nijednom ne spominje brojne kranske crkve i ureene hijerarhije koje su navodno posvuda nicale.

Kumranski i svitci s Mrtvog mora

Ideju o monolitnoj esenskoj zajednici iz koje je nastalo kranstvo poduprli su i
svitci koji su 1947. godine otkriveni u spiljama blizu ruevina Kumrana na Mrtvom
moru u dananjem Jordanu. Meutim, upitno je je li Kumran doista bio esenska zajednica. Josip i Filon zapisali su da eseni nisu imali centralizirano sredite, nego da su
ivjeli u mnogim gradovima i selima Judeje. Plinije je tvrdio da su neki eseni doista
ivjeli pored Mrtvog mora, ali da im je naseobina bila u blizini En Gedija, nekoliko
desetaka kilometara juno od Kumrana. On takoer govori da meu esenima nije
bilo ena, a u Kumranu su pronaeni grobovi ena i djece.
Arheoloki nalazi ukazuju na to da Kumran nije bio esenska zajednica nego
usputna stanica za putnike i trgovce koji su prelazili Mrtvo more. U djelu Who Wrote
the Dead Sea Scrolls? Norman Golb je pokazao da je Kumran bio utvrda a ne samostan jer se na lokalitetu nalazi velika kula i kovanica oruja, to bi odgovaralo idovskoj sekti zelota, ali ne i esena. Uz to, Golb tvrdi da svitke nisu napisali esenski pisari,
nego da su dio zbirke iz knjinica u Jeruzalemu koju su u spiljama diljem istone
Palestine tajno pohranili idovi u bijegu od rimske vojske tijekom Prve pobune 70.
n.e.. O teoriji po kojoj su svitci bili iz esenske knjinice Golb kae: Kumransko-esenska teorija nuno podrazumijeva da je nekoliko stotina djela esenskog pokreta, koji je
inilo etiri tisue ljudi, izbjeglo unitenje, a nije sauvan gotovo nijedan rukopis koji
potjee od judejskog stanovnitva u prvom stoljeu nove ere, koje je na poetku Prve
pobune ukupno brojilo barem dva milijuna ljudi." 8 Zbirka s Mrtvog mora zapravo je
eklektina i odnosi se na vie sekti ili sveenikih redova koji su u stvari bili rivali.
Iako svitci tako nemaju veze s esenima, oni predstavljaju meuzavjetnu literaturu" i iznimno su vani u potrazi za podrijetlom kranstva. Nepostojanje bilo
kakvih ranokranskih zapisa ili referenci na Isusa i njegov pokret u ovoj eklektinoj
zbirci, dio koje je nesumnjivo bio iz Jeruzalema, slui kao dokaz da kranstvo zapravo jo nije postojalo kad su svitci ondje ostavljeni, i do 40, a moda i vie godina
nakon navodne Isusove smrti. Kao to tvrdi dr. Alan Snow: Neki moderni bibliari
i arheolozi vjeruju da su ovi svitci moda skriveni u spilje u doba idovske pobune
132.-135. godine nove ere. 9
to se sadraja svitaka tie, ne samo da se u njima ne nalazi nijedna varijanta imena
eseni", nego oni zapravo sadre neesenske i antiesenske ideje, kao i helenizirajue elemente koje su mogli unijeti samo helenizirani idovi", tj. Izraeliti koji su bili i gorljivi
pobornici zakona", ali i taj zakon tumaili tako da se doputaju strani" utjecaji, u ovom
sluaju grki. estoki ton i ratoborni stav izraen u nekim svitcima takoer se ne slau
s teorijom o esenskom podrijetlu i dodatno ukazuju na zelotske korijene, a zeloti su po
Josipu bili etvrta sekta idovske filozofije, iji je tvorac bio Juda Galilejac", pri emu

se ta rije Galilejci koristila i za zelote. Opravdanost povezivanja sa zelotima potvruje i

prisutnost svitka Pjesma za holokaust sabata" i u spiljama pored Kumrana i u zelotskoj
utvrdi Masadi. Kao to takoer navodi Snow: Autori svitaka s Mrtvog mora bili su
zeloti i vjerovali su u Bogom odreenu sudbinu izraelskog naroda." 10

Zeloti
Iz njihova je sadraja razvidno da su niz vanijih izvornih svitaka napisali i ondje
ostavili zeloti, revnosni potovatelji zakona". Autori su tako odraavali svoju povijest
kao primjeri revnosti koja je proizlazila iz samog njihovog boanstva, a koji nije bio
samo ljubomorni nego i revni bog. Iako ih se smatra zasebnom sektom, zeloti" su bili
svi koji su, ba poput njihova boga, bili revni potovatelji zakona", kao na primjer razni
proroci, patrijarsi, kraljevi i razni drugi heroji. Ta revnost, meutim, nije prestala sa
Starim zavjetom jer su zeloti otvoreno priznati i u Novom zavjetu, u kojem se uenik
imun Kanaanac" takoer naziva tim imenom, a Juda u svom estokom evanelju
podsjea na revnog Judu kojeg spominje Josip. Kao to je reeno, meutim, Juda je bilo
i ime rodovskog boga-spasitelja Jude, kao i niza judejskih kraljeva i njihovih rtvenih
zamjena, od kojih bi se mnogi mogli nazvati zelotima". U svakom sluaju, kao to je
jasno iz njegova fanatinog ponaanja i megalomanije, i sam Isus se moe svrstati u
zelote, i zapravo su ga i zvali Isus Galilejac" (Mt. 26:69). Kao to kae Waite:
Ne samo da je Isus bio okruen zelotima nego je i sam bio jedan od njih. On je provodio idovski
zakon, zvan zelotski zakon", kad je biem izraenim od malih konopa iibao mjenjae novca i
istjerao ih iz hrama."

Petra su takoer nazivali Galilejcem, a njegovo ponaanje kad je slugi odsjekao

uho svakako je bilo revno. Kao to smo vidjeli, i Pavao je takoer oito revan potovatelj zakona".
Prema Origenu, zeloti su bili ogranak koji se odvojio od esena, to objanjava
zbrku oko ove dvije sekte budui da su se obje smatrale ograncima hasidskog/levitskog sveenstva, koje je i samo bilo revno i predstavljalo Revnog Boga. Govorei
o ovoj zbrci, Baigent i Leigh kau da su se u svojoj potrazi za povijesnim" Isusom
nali suoeni s naizgled zbunjujuim spektrom idovskih kultova, sekti i podsekti,
politikih i vjerskih organizacija i institucija, koje su se ponekad inile kao da su u
meusobnom sukobu, a ponekad se pak preklapale. Brzo nam je postalo jasno da sve
te oznake koje se koriste za razlikovanje tih skupina - farizeji, saduceji, eseni, zeloti,
nazareni - nisu ni tone ni od koristi". 12

Revni sljedbenici Jude Galilejca nazivali su se sikarijcima po bodeima koje su

nosili i zabadali ih u grudi" svojih rtava. Oito je da bez obzira to su moda potjecali od istog sjemena, zeloti nisu bili eseni zato to su eseni bili protivnici takve
nasilne revnosti. Meutim, druga bratstva ne samo da su koristila takve zelote nego
su ih zapravo i obuavala i financirala. Zeloti su openito bili nia razina inicijata koji
se uvode u tajna drutva, a najvioj je razini pripadao sveeniki razred ili Magi. 13
Ako su inicijati s vie razine eljeli da se neto obavi, zeloti su bili ta pjeadija koja se
slala da obavi zadatak.

Galileja i Sa ma rij a
Kao to je reeno, ime Galilejac oznaavalo je zelota, a evaneoski likovi kao to
su Isus i Petar navodno su bili Galilejci. Galileja ima veliku ulogu u kranskoj drami
jer je u Kafarnaumu, na granici izmeu Galileje i Sirije, Krist navodno siao" i proveo dio vremena. Premda jedno vrijeme dio Izraela/Samarije, Galileja je bila multinacionalno sredite s preteno sirijskim utjecajem i u prvom je stoljeu prije nove ere
uglavnom bila nevjernika". Bila je poznata i po tome to je bila uporite idovskog
sveenstva, saduceja. Lockhart kae:
... rani Pokajnici Izraela", koje su inili puristi saduceji iz Hrama u Jeruzalemu, napustili su Judeju
i stvorili si sredite u Damasku. Mnogi su sljedbenici osnovali svoja naselja u sjevernim predjelima
i ti su kasniji Odabranici Izraelovi" djelovali zajedno s istomiljenicima meu skupinama posveenima starom nazaritskom nainu ivota.14

Galileja je tako bila sjedite saduceja koji su se premjestili iz hrama u Jeruzalemu,

vrativi se na razdvojenost kraljevstava Jude i Izraela, kad su saduceje nazivali sinovima Sadoka". Neki su saduceji, meutim, ostali u Jeruzalemu, gdje su stoljeima bili
veliki sveenici dok ih iz Sanhedrina nisu protjerali farizeji u prvim stoljeima prije i
nakon poetka nove ere.
Kao to je ve reeno, odreenje i podjela raznih sekti i sveenstava nisu bili vrsti i strogi. Tumaenje zakona" u ovim je skupinama zapravo ovisilo o tome gdje su
se nalazile. Premda ih se smatra puristima" i konzervativcima", saduceji su ustvari
bili helenizirajui idovi koji su najprije otili u sjeverno kraljevstvo Izrael i postali
razliiti od onih u Jeruzalemu. Izraelitski saduceji izgleda da su sluili kao idovsko" sveenstvo ne samo u Damasku", odnosno Galileji, nego i u Samariji, koja se u
Izaiji 10:9 poistovjeuje s Damaskom: Nije li Samarija kao Damask?" U Samariji, ili
Efrajimu, doista je bilo nekoliko vanih izraelitskih sredita, kao to su iloh, ehem,

Bet-El i planina Gerizim, kojima je upravljalo sjeverno levitsko sveenstvo, koje je

ukljuivalo i sadokite/saduceje koji su u nekoliko navrata napustili Judu.
Kao toliko mnogo sinova Izraela", i Izrael/Efrajim/Samariju Judejci su optuivali za bludnienje s drugim bogovima" i navodno je kaznili zbog tovanja Bludnice",
odnosno Boice i Baala", zlatnog teleta" Horusova/Molohova, tj. Sunca. Lockhart
opisuje religiju sjevernog kraljevstva:
ini se da je izraelitska religija sjeverne Palestine, koja je bila osobito draga nazarenima, preuzela
mnogo od tovanja Sirijaca i Feniana. Ova starija vjera sadravala je folklor, ideje i praksu koji
su bili nepoznati njenome junom susjedu, a Epifanije pokazuje da su pretkranski nazareni na
sjeveru bili srodni gnostiki nastrojenim Samaritancima, a Samaritanci esenima.15

Iako toboe jahvistika, sjeverna izraelitska religija takoer je bila poganska",

slijedei pritom stari politeizam otaca" i odgovarajui vie gnosticizmu i kranstvu
od judejske religije.
Uz to, o biblijskoj prii o rascjepu kraljevstava govore lanovi jeruzalemskog i
judejskog sveenstva u knjigama proroka", koje su odbacili Izraeliti/Samaritanci,
koji su prihvaali samo Petoknjije, koje je poznato jo kao Tora ili Knjiga zakona".
Prema tim judejskim knjigama proroka, dva stoljea nakon podjele kraljevstva cjelokupno su izraelitsko stanovnitvo Samarije uklonili Asirci i zamijenili ga Perzijancima ili Kutejcima" (Gentil), koje idovi prikazuju kao opake Samaritance. Meutim,
Samaritanci su tvrdili da su oni originalni Izraeliti i istinski uvari zakona te da, kao
i Judejci, zadravaju pravo da tumae Toru kako njima odgovara. Lockhart opisuje
Samaritance i njihovu stranu prie:
... Samaritanci su bili mijeano stanovnitvo sainjeno od Izraelita i potomaka asirskih kolonista i iako su propovijedali jedan oblik judaizma polako su, tijekom stoljea, prekinuli religijske veze s Galilejom i Judejom. Ovaj prekid s judaizmom znaio je i prekid s hramskim kultom
u Jeruzalemu i rezultirao gradnjom neovisnog hrama na planini Gerizim u Aleksandrovo
doba... Smatrajui se zasebnom i homogenom rasom, Samaritanci su tvrdili da su zapravo
potomci deset plemena, potpuno poriui da su ona ikad deportirana en masse u Asiriju, kao
to to stoji u Starom zavjetu. 16

ini se da su priu o izgubljenim plemenima" stvorili Judejci kako bi objasnili

zato su stanovnici sjevernog kraljevstva, iako su bili idovi", drukije tumaili Mojsijev zakon i prakticirali tovanje u maniri izvornih poganskih" stanovnika. Pria o
premjetanju izraelitskog stanovnitva ponudila je i izgovor idovima za porobljavanje stanovnika sjevernog kraljevstva, to su po Svetom pismu oni i uinili.

Osim toga, dok su idovi Samaritance smatrali psima", osjeaj je bio obostran
pa bi Samaritanci polagali pravo na vladanje Izraelom pozivajui se na Knjigu Postanka 49:10: Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od nogu njegovih
udaljiti nee dok ne doe iloh, onaj kome pripada - kome e se pokoriti narodi."
iloh, kao to je spomenuto, sveto je mjesto u sjevernom kraljevstvu, koje se takoer
odnosi i na Mesiju. Samaritanski su Izraeliti zapravo iekivali svoga vlastitog Mesiju, koji se na grkom nazivao Dositheus" ili Boji dar". U ranokranskim Klementovim Prepoznavanjima" navodi se da je Dositheus bio osniva sekte saduceja, to
vjerojatno ne znai nita vie povijesno nego da Dositheus, to je bilo i za oekivati od
Samaritanca, odbija sve kasnije kanonske knjige i da se dri samo Petoknjija". 17 Klementinska Prepoznavanja tako povezuju saduceje sa Samaritancima, kao i farizejski
Talmud. Poslije izgnanstva iz Sanhedrina preostali judejski saduceji prikljuili su se
Samaritancima protiv judejskog farizejskog sveenstva.

Sadokiti/Saduceji
Rivalstvo izmeu sveenstva Izraela i Jude nastavilo se stoljeima sve do Galileje. Krajem drugog stoljea Judejci su nasilno pokorili Galileju: Nakon to ju
je osvojio Aristobul I 104.-103. pr.n.e., Galileja je silom preobraena na judaizam,
do te mjere da su se njezini stanovnici obavezno morali obrezivati." 18 Nije ni
potrebno naglaavati da poput svojih samaritanskih susjeda Galilejci nisu voljeli
Judejce. Galileja je zapravo bila simbol judejskog ugnjetavanja, to je oito bio
razlog zato je Isus siao" u Kafarnaum. Nakon ove invazije i prisilnog preobraenja redovi herodske predstrae u Kumranu nabujali su Samaritancima i Galilejcima ili zelotima iz Damaska", koji su bili i saduceji ili sinovi Sadoka", odnosno
sveenici koji uvaju zavjet", kakvima su se smatrali Zeloti iz svitaka. Salomon
Schechter, koji je otkrio kairovsko izdanje jednog vanog svitka pronaenog na
Mrtvom moru - Sadokitskog dokumenta", poznatog i kao Damaki pravilnik"
ili Damaki sporazum" - sadokite s Mrtvog mora smatrao je ogrankom" saducejske sekte, mogue dositejskom izmom", 19 izjednaujui time takoer ovaj
saducejski ogranak sa Samaritancima.
Prema Josipu, saduceji/sadokiti odbacivali su farizejsku predaju koja nije bila sadrana u zakonu", to je navodno znailo da nisu prihvaali nita osim Petoknjija,
ime se saduceji ponovno poistovjeuju sa samaritanskim sveenstvom. Meutim,
saduceji/sadokiti nisu bili samo Samaritanci nego i leviti, utoliko to su tumaili nauk
proroka, u svoju korist dakako. ini se da sadokiti iz svitaka na taj nain tumae proroke u korist Izraela/Efrajima/Samarije, a ne opakih jeruzalemskih sveenika", kao

u komentaru o Nahumu: ... kad se (naposljetku) slava Jude osramoti, oni u Efrajimu
koje su dosad varali pobjei e iz tih kongregacija i, odbacivi sve to ih je odvelo na
krivi put, pridruiti se (jo jednom) (pravom) Izraelu". 20
Uz to, jedan sadokitski komentator odreuje svoju pripadnost Sirijcima/Samaritancima kad tumai Habakuka 2:17, u kojem se govori o nasilju nad Libanonom", a
on govori da Libanon tu znai Zajedniko vijee... O toj izjavi autor djela The Dead
Sea Scriptures Theodore Gaster kae: Ime Libanon znai 'bijel' (misli se na bijele
stijene). Smisao tumaenja krije se u injenici da su lanovi bratstva nosili bijelo, kao
to to ine suvremeni Samaritanci i mandejci." 21
Autor Sadokitskog dokumenta otkriva svoju pripadnost Samaritancima kad
kae: Kroz sve njihove narataje on je za sebe podigao odreene ljude... I samo je
njima otkrio svoj sveti duh na rukama svog pomazanika [Krista] i razotkrio istinu..."
0 tim odreenim ljudima Gaster kae: To znai pomazanim sveenicima, uvarima
1 uiteljima Zakona, koji se ovdje naziva 'Istina', kao i meu Samaritancima i mandejcima." 22 Mandejci su ustvari bili sirijsko pretkransko bratstvo te jedni od zaetnika
gnosticizma, iji su se veliki sveenici nazivali nazorejcima", tj. Nazarenima/Nazaritima. Ovaj odlomak takoer oito zvui kranski i zapravo predstavlja sjeme gnostikog kranstva koje e potei iz Samarije/Galileje/Sirije.
Osim toga, autor Sadokitskog dokumenta ukazuje na rascjep kraljevstava i citira Amosa 5:26, gdje Gospodin" kae Izraelu: Prognat u Sikuta, kralja vaega i
Kevana, zvijezdu boga svoga, likove to ih sebi napraviste... onkraj Damaska." U hebrejskom se to prevodi kao: Napraviste si likove od tabernakula Molohova i Kiuna,
zvijezdu svoga Elohima... onkraj Damaska." Tabernakul Moloha/Moleha takoer je
tabernakul Saturna/Ela, starog hebrejskog boga, kao i zvjezdani bog Kevan (Kiun)
ili Kaiwan, ime koje simbolizira izraelitsku apostazu", tj. apostazu Judejaca protiv
sjevernog kraljevstva. Naravno, cilj dijatribe Judejca Amosa bio je unititi izraelske
visine" i svetita kako bi njegovi stanovnici bili prisiljeni ukljuiti se u centraliziranu
religiju u Jeruzalemu. Uz to, predmeti Amosove srdbe kriju se na vrhu Karmela",
koji je bio uporite ili samostan" sjevernog bratstva.
Meutim, kao to kae Vermes: ... Damaki pravilnik preobraava ovu prijetnju
u obeanje spasenja" 23 i sadokitski autor povoljno tumai ove odlomke tvrdei da
se Sikut va kralj" odnosi na Knjige zakona", a Kevan lik va" na knjige proroka
ije je rijei Kua Izraelova prezirala", tj. tekstove nakon Petoknjija koje su napisali
Judejci. Zvijezdu boga svoga" sadokit prikazuje kao svaki tuma Zakona koji odlazi
u 'Damask', ak i kao to je napisano: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se
die." 24 Autor Sadokitskog dokumenta nadalje tvrdi da e se suditi onima koji su
odbacili Boji zavjet i prisegu koju su dali 'u zemlji damakoj' - tj. novi zavjet". Ovi
sadokiti/saduceji su, dakle, bili sirijski/izraelitski/samaritanski/karmelianski tova-

telji Ela/Moleha, koji su se smatrali nasljednicima Novog zavjeta i koji su naglaavali

da e iz Izraela, a ne Jude, stii ezlo", tj. Princ itave kongregacije".
Pria o izdaji" Izraela svetitem Moleha vana je ne samo sadokitima nego i
revnom kranskom ueniku Stjepanu, koji u Djelima apostolskim 7 ponavlja ovu
epizodu u alegorijskom govoru koji ustvari predstavlja stalno hebrejsko prelaenje
sa tovanja dnevnog na tovanje nonog neba i obrnuto. Stjepan svoj govor zavrava
spominjanjem Pravednika, iji ste vi sada izdajnici i ubojice", navodno pritom mislei na Isusa. Ovaj naziv Pravednik", koji se takoer primjenjuje i na Abrahama i
uenika Jakova, moe se prevesti kao Sadok" jer je znaenje tog imena ispravan" ili
pravedan". Ustvari, prema genealogiji izloenoj u Matejevu evanelju, sam Isus je
sin Sadokov".

Ustanak Makabejaca
I doista, postojao je sin Sadokov" imenom Isus kojeg su navodno progonili idovi" tijekom makabejskog ustanka 167. pr.n.e., daleko prije navodne pojave evaneoskog Isusa. U to doba jeruzalemska sadokitska sveenika obitelj je svrgnuta kad
su tradicionalisti Hasmonejci pokuali sruiti sirijskog vou Antioha, koji je zauzeo
jeruzalemski hram i odluio potpuno helenizirati Judeju te zabranio pod prijetnjom
smrtne kazne potivanje abata i prakticiranje obreda obrezivanja. U hramu je imao
poganski oltar, vjerojatno posveen Zeusu...". 25 1 dok su ga idovi zato smatrali zlim
neprijateljem, Samaritanci su u Antiohu vidjeli boga i spasitelja. Osim toga, prema
Josipu, aleksandrijski povjesniar Apion optuio je jeruzalemske idove za kanibalizam, govorei da je Antioh kad je otvorio hram naao u njemu grkog zarobljenika
kojeg su tovili i iju su utrobu trebali podijeliti idovski starjeine, obred koji su navodno izvodili jednom godinje nad otetim strancima. Ova je pria moda i tona jer su
prema Lordu Kingsboroughu i drugima Judejci bili strani kanibali", to bi objasnilo
zato su ih njihovi susjedi toliko prezirali. Meutim, ova bi epizoda mogla biti i antijudejska pria koja potjee od niza neprijatelja, ukljuujui i Samaritance.
Helenizaciju za vrijeme Antiohove vladavine vodio je modernistiki" sadokit
Isus, mudrac iz Jeruzalema", a suprotstavljao joj se Hasmonejac/Makabejac Matatija
sa svojim sinovima, od kojih se jedan zvao Juda. Ova je pria sluila kao prototip
evaneoske drame, s Isusom koji je nastojao ukinuti idovsku religiju uvoenjem
stranog" utjecaja i kojeg je zaustavio Juda u savezu s tradicionalistima. Ova pria i evaneoska ustvari sadre stalno suparnitvo izmeu Izraela i Jude. Osim toga,
nakon to su ih Makabejci svrgnuli s prijestolja, mnogi su se preostali jeruzalemski
sadokiti razasuli, neki po Siriji, Galileji i Samariji, a drugi po Egiptu, gdje je sadokitski

veliki sveenik Onija IV izravno krei biblijski zakon podigao idovski hram u Leontopolisu uz blagoslov kralja Ptolomeja Filometora (182.-146. pr.n.e.)", 26 to je bio
in koji je oito izazvao skandal medu palestinskim sveenstvom i produbio razdor.
U prii o makabejskom ustanku zapravo vidimo Isusa koji se moe smatrati uiteljem pravednosti" koji se spominje u sadokitskim svitcima. Meutim, izraz uitelj
pravednosti" titula je koja se mogla primijeniti na velik broj osoba, iz prolosti, sadanjosti i budunosti. Uitelj pravednosti" moe se prevesti i kao uitelj Sadokov" ili
Zedekov", i obrnuto, sinovi Sadokovi" mogli bi se nazvati sinovima pravednosti".

Melkisedekov red
Kao to je navedeno, sinovi Sadokovi" bili su veliki sveenici, jedini kojima je bilo
doputeno da zalaze u sjeverni dio hrama i nude rtve paljenice. rtva koja se polae
paljenjem znak je Molehova kulta koji se, vidjeli smo, brani u Sadokitskom dokumentu.
Dokazano je da je Molehov kult bio isti kao i Melkisedekov red, ije bi se ime kralj
Pravednosti" takoer moglo napisati kao kralj Sadokov". Oekivano, Melkisedek ima
vanu ulogu u sadokitskoj literaturi. U jednom od svitaka (11Q Melch) Melkidesek
se opisuje kao kralj-spasitelj koji e vjernicima donijeti mir i spas, a zasluenu kaznu
zlima te koji e dati boanski oprost mrtvima na Posljednji dan okajanja" 27 :
I Melkidesek e se osvetiti osvetom suda Bojeg... va Elohim vlada... A va Elohim je Melkisedek...28

Sadokitsko bratstvo je Melkisedeka, ili pravednog Moleha", smatralo svojim

Elom, odnosno Bogom. Kao to je spomenuto, Moleh je nezasitno boanstvo kojem su Izraeliti rtvovali svoju djecu paljenjem, udaranjem u bubnjeve i sviranjem
glazbala ne bi li priguili krikove. To da su sadokiti bili tovatelji Elohima i Adonaja
autor Sadokitskog dokumenta pokazuje i kad kae: Nitko se ne smije zakleti u EL ili
AD", to su kratice koje su se koristile iz potovanja prema boanstvima. Kao to smo
takoer vidjeli, Moleh, El i Elohim/Adonai predstavljaju aspekte Sunca, a ezoterijsko
tovanje Sunca meu sadokitima/saducejima iz svitaka dokazuje i injenica da su
koristili solarni kalendar, za razliku od judejskog lunarnog. Ne smije se zaboraviti da
su na Mrtvom moru pronaeni horoskopi, to takoer pokazuje da su sastavljai bili
ezoterini sljedbenici stare religije. K tomu, kao to je reeno, sinagoge u Galileji/sjevernom Izraelu, iz kojih su oigledno doli barem neki od ovih sadokita, esto su u
mozaicima na svojim podovima imali zodijake.
Osim toga, u mrtvomorskom Pozivu na molitvu nakon objeda" psalmist pjeva:
Iako je Svevinji uistinu Jakovljev posebni Gospodar, Njegovo velianstvo dopire do

svega to je stvorio..." Posebni Gospodar" je Adonai; Svevinji" je Elion ili Helios,

odnosno Sunce; a Jakov Zamjena je Set, odnosno nono nebo. Ovaj bi odlomak stoga
mogao glasiti: Iako je sunce Gospodar nonog neba..." Nadalje, u Jutarnjoj himni"
psalmist govori: Pred njim ide sjaj, a iza njega valovi mnogih voda." Ovi se stihovi
odnose na Sunce koje ujutro izlazi i pokazuju potovanje koje pisac osjea prema
boanskom luonoi.
Naravno, autori sadokitskog svitka koristili su i tetragram JHWH/IEUE, iako
umjereno u usporedbi s oito farizejskim djelima pronaenim na Mrtvom moru.
Tetragram se koristio jer se vjerovalo da je sve to na sebi nosi sveto ime neunitivo. Pa ipak, svitci su se na kraju unitili. Uz to, kao tipini sveenici koji su
eljeli zavladati svijetom i pridobiti potpunu kontrolu nad ljudima, sadokiti su
bili obueni da odaju dojam monoteista" kako bi mogli tvrditi da su Odabrani"
i da posjeduju kljueve jednog jedinog Ljubomornog/Revnog Boga", boga rata
kojeg su koristili za poticanje svojih vojnika zelota. Ponovno je tu, meutim, po
Ezekielu bila tajna soba iza otvora u zidu", koja je toliko srdila Ljubomornog
Boga i gdje su starjeine bez sumnje sudjelovali u misterijima Pravednog Moleha", odnosno Melkidiseka.
Predvianja ili namjere sadokitskih Odabranih pojavljuju se u jo jednom mrtvomorskom tekstu o Melkisedeku, Posljednjoj obljetnici", koja otkriva:
Budui kralj Pravednosti - to jest, Melkisedek redivivus - na njima e izvriti Boji osvetniki sud
i u isto vrijeme izbaviti [pravedne] iz ruku Beliala i svih duhova takve vrste. 29

U ovom odlomku uoljiva je jo jedna veza izmeu svitaka s Mrtvog mora i

Novog zavjeta, po kojoj Isus postaje sveenik po redu Melkisedeka", budui da rije
redivivus" na latinskom znai iz druge ruke", kao u graevinskom materijalu", to
zvui kao zaglavni kamen koji su graditelji odbacili", tj. Isus, kako se naziva u evaneoskoj prii. Isus je, dakle, Melkisedek redivivus". Ovaj svitak ne slui kao iznimno
tono predvianje" nego kao nacrt za stvaranje ultimativnog bogoovjeka.
Nadalje, sinovi Sadokovi, kao i Melkisedek, sveenik za sva vremena, bili su
sveenici koje je Bog izabrao da zauvijek uvaju Njegov zavjet postojanim", 30 zavjet
koji je sada ispunjen" crkvom od lanova ove Zajednice", kao to je reeno u svitku
pod naslovom Mesijansko kraljevstvo". 31 O rijei crkva" u ovom tekstu Gaster kae:
Zanimljivo je da se u hebrejskom nalazi ista rije (knst), a njezin su srodni sirijski
oblik kasnije prihvatili krani za oznaavanje vlastite zajednice". 32 Tako imamo jo
jedan element koji povezuje sadokite, Siriju/Samariju i kranstvo.

Joua
Spominjanje Joue u svitcima jo je jedan dio ove zagonetke jer je Joua bio junak
sjevernog kraljevstva. On je ustvari bio karmelski/izraelitski plemenski bog Sunca i
spasitelj, koji je sluio kao vrsta Isusa" u stvaranju kranstva. Raspravljajui o jednom od svitaka o oekivanju mesije" i govorei o pet odlomaka u Pismu koji
potvruju dolazak Budueg Proroka i Pomazanog Kralja i konanu propast bezbonika", Gaster kae:
Peti je tumaenje stiha iz Knjige Jouine. Zanimljiva karakteristika tog dokumenta (koju nije zapazio originalni urednik) jest da ba iste odlomke Petoknjija koriste Samaritanci kao vrsti dokaz o
dolasku Taheba, odnosno budueg Obnovitelja". Oni su oito tvorili standardni skup takvih citata,
onakvih za koje su uenjaci dugo vremena mislili da su bili u rukama novozavjetnih pisaca kad su
citirali odlomke iz hebrejske Biblije koje navodno potvruju dogaaji iz ivota i djela Isusa Krista. 33

Same ove tvrdnje potvruju da je autor svitka Samaritanac i da je Isus bio samaritanska prerada Joue. Osim toga, budui da svitci oigledno najveim dijelom
nisu napisani u Kumranu ve prikupljeni odnekud drugdje, moda u razdoblju od
dva stoljea, vjerojatno je da su neki od tih samaritanskih sadokita potekli iz drevnog
samostana na brdu Karmel, sjeditu Jupiterova ili Iaova (Pater) hrama, koji je sluio i
kao Melkisedekov i Jouin hram. 3 4 Kao to je navedeno, otpadnici Izraeliti koji su se
skrivali na vrhu Karmela bili su ti koji su toliko srdili Amosa.
Njihovo potovanje prema Suncu i solarnim bogovima i junacima, njihov solarni
kalendar, otvoreno astroloki tekstovi i zodijaci u njihovim sinagogama, kao i njihova
bijela odjea otkrivaju da su sadokiti/saduceji bili ostaci drevnih sunevih sveenika.
Nadalje, Gaster govori da su sektai" s Mrtvog mora oekivali kraj Velike godine":
Autore svitaka ibali su neki drugi vjetrovi. Jedan od njih bilo je i raireno i potvreno suvremeno
vjerovanje da se veliki ciklus doba sprema dovriti svoju revoluciju... Kad su se dogodila velika
previranja, odmah se pretpostavilo da se ciklus pribliava svome kraju i da je Velika godina blizu
te da e se kozmos vratiti u kaos... Tada bi ciklus ponovno zapoeo; rodio bi se novi svijet.35

Velika godina" izraz je koji se obino odnosi na precesiju ekvinocija, a njezino

doba koje je tada zavravalo bilo je doba Ovna. Prema Josipu, izraz Velika godina"
koristio se i za opis est stotina godina dugog Feniksova" ciklusa, 36 koji su drugi zvali
Neros". U skladu s drevnom praksom stvaranja neba na Zemlji, tj. reproduciranja
ispod onoga to je iznad, sveenici astrolozi diljem svijeta bez sumnje su nastojali
stvoriti nove solarne inkarnacije za kraj obiju Velikih godina", to je svakako bilo

povoljno i nestabilno vrijeme. Zapoela je utrka i tko god stigne prvi, dobit e Feniksa" i zavladati dobom Riba. idovi" su u biti pobijedili, ali, kao to su rekli sadokiti:
Kad sadanje razdoblje zavri, vie nee biti pripadnosti kui Jude; svaki ovjek e
sam 'drati strau'." 37 Time se eli rei da vie nee biti otvorenih idova, nego e oni
biti sveenici novog ugovora" ili novog zavjeta", kako e se kasnije zvati.

Sadokiti i kranstvo
Oito je da su sadokiti/saduceji nastojali stvoriti budueg kralja pravednosti"
kako bi obnovili svoju tradicionalnu sveeniku ulogu, novog Jouu/Isusa slinog
onome u Starom zavjetu ili ustanku Makabejaca. Nadalje, Sadokitski dokument kae
da e ezlo Izraelovo", tj. Princ itave kongregacije" unititi Setove sinove" (kao
u Knjizi Brojeva 24:17). Ovi Setovi sinovi" oito su bili u crno odjeveni farizeji kao
uglavnom lunistelarni kultisti, dok su u bijelo odjeveni saduceji uglavnom bili tovatelji solarnog kulta. Ovi sveenici i frakcije koji se utrkuju za vrhovnu vlast odraavaju istu onu borbu koja se odvija svakog dana i svake noi, te godinje i precesijski. Solarni kultisti sadokiti tako su se nazivali crkvom i oekivali Melkisedeka redivivusa"
iz Izraela/Samarije/Galileje koji e unititi zle sveenike jeruzalemske". Novi Joua
ili Isus trebao je tako svrgnuti farizeje, kao to je uinjeno u Novom zavjetu.
U svojim zapisima sadokiti su sigurni u dolazak mesijanskog doba i dolazak udesnog djeteta" koji e u dobi od dvije ili tri godine biti prezreo za svoje godine i
zasjeniti svoje starjeine, to se tradicionalno govori za Krista. Kao to Gaster kae o
raspravi koju naziva udesno Dijete":
Rije je o predvianju (jedan je to uenjak nazvao horoskopom) roenja udesnog Djeteta, koje
e biti od Boga odabrano" i dogaajima koji e potom uslijediti. Dijete e (kao Krina i Buda) na
svom tijelu nositi posebne znakove i odlikovat e se za svoje godine zrelom mudrou i inteligencijom. Moi e otkriti tajne svih ivih bia i nikakve spletke protiv njega nee uspjeti.38

Osim ovih nekoliko podudarnosti izmeu sadokita i kranstva postoje i brojne

druge. Kao to kae Golb: Prouavatelji Novog zavjeta otkrili su mnoge paralele
izmeu ideja u njemu izloenih i onih koje nalazimo u svitcima." 39
Kranske korijene vidimo i dalje u Sadokitskom dokumentu: ,,I Bog e prihvatiti njihovo kajanje i jer su se sklonili pod Njegovim svetim imenom, oni e doista
vidjeti spas od Njegove ruke." 40 Ova kranska reenica nije interpolacija, ve odraava jednu kolu miljenja koja je oblikovala kranstvo i predstavlja revni idovski"
ogranak sveprisutnog pretkranskog kulta spasenja.

Vezu izmeu sadokita i kranstva dokazuju i razni koncepti i termini, kao to su

Duh Sveti", spasenje", sinovi Svjetla" i Odabrani", termin koji koriste i mandejci/
nazareni. Postoji isto tako i veza izmeu mandejske Knjige Ivana Krstitelja i Genesis
Apocryphona koji je pronaen na Mrtvom moru.
Nadalje, autor sadokitskog Prirunika o disciplini govori o savjetodavnom vijeu
zajednice" u kojem e biti dvanaest laika i tri sveenika upuenih do savrenstva u sve
to je otkriveno od itavoga Zakona". O ovom vijeu i zajednici Gaster komentira:
Ne manje zanimljive, a moda i uzbudljivije od veze [svitaka s Mrtvog mora] s esenima paralele su
koje ovi tekstovi imaju s organizacijom izvorne kranske crkve. Zajednica se naziva istim imenom
(edah) koje su koristili rani palestinski krani za oznaavanje svoje legislativne skuptine koja je
znaila vijee crkve. Dvanaest je svetih ljudi" koji djeluju kao opi vode zajednice, to je nevjerojatna podudarnost s dvanaestoricom apostola. Meu njima ih je troje vrhovnih, to odgovara Ivanu,
Petru i Jakovu kao trima stupovima Crkve.41

Govorei o savjetodavnom vijeu sastavljenom od prezbitera", sadokit nastavlja:

Bilo kakvo znanje koje tuma zakona ima, a koje bi se moda moralo sakriti od obinih laika, on
od njih nee kriti jer u njihovu sluaju ne treba se bojati da bi mogao dovesti do odmetanja.

Ovdje se priznaje postojanje misterija, tj. mita i obreda iza skrivenih vrata". To
je i priznanje zavjere da se takve tajne sakriju od masa i njihove mogue posljedice po
njih, tj. da se sprijei da se ljudi odmetnu od vjere u sluaju otkrivanja tih tajni.
Sadokit dalje o vijeu kae:
Dok je ovih ljudi u Izraelu, po ovim ih propisima treba uvati od openja s nepokornim ljudima
kako bi doista mogli u pustoi pripraviti put", tj. uiniti ono to pismo nalae kad kae: Pripravite
put u pustinji... poravnajte stazu Bogu naemu" [Izaija 40:3].42

Kao to kae Gaster: Isti taj citat u istom smislu koristi i Ivan Krstitelj u Mt. 3:3 i
Iv. 1:2", pokazujui tako jo jednu vanu poveznicu izmeu sadokita i kranstva.
O ulozi posebno svetih ljudi" sadokit govori:
Do dolaska Proroka te sveenikog i laikog Mesije ovi ljudi ne smiju odstupiti od Zakona i svojevoljno se od njega udaljavati.

Gaster kae: ,,U Ponovljenom zakonu 18:18 stoji: 'Podignut u im proroka izmeu njihove brae, kao to si ti [Mojsije]. Stavit u svoje rijei u njegova usta da im

kae sve to mu zapovjedim'." 43 Prorok koji se navodno pretkazuje u Ponovljenom

zakonu 18 je Joua, tj. Isus, koji e govoriti u Boje ime. Sveeniki i laiki Mesija su,
naravno, Kristovi. Jasan zakljuak je da kad je sve ostalo propalo, to jest kad nije bilo
tih boanskih sredstava, urotnici su takve uzviene osobe spajali u jedan fiktivni lik,
a to je bio Isus Krist.
Gaster upozorava da su Prirunik o disciplini i Sadokitski dokument slini kranskim tekstovima koji se nazivaju Didahe, Didascalia Apostolorum i Apostolske
upute o ranoj organizaciji Crkve. 44 Svitci su sadravali i idovske apokrife i pseudoepigrafe, kao i tekstove sa zoroastrijskim/helenistikim gnostikim primjesama,
kao to su Memoari patrijarha", Psalmi i Litanija anela", to ukazuje na to da su ti
sadokiti bili iz istog bratstva u Antiohiji, odakle potjee gnosticizam i gdje su krani" prvi put nazvani tim imenom. Knjiga Henokova je pronaena na Mrtvom moru,
kao i svitci koji sadre citate identine onima u Barnabinoj poslanici i djelima Justina
Muenika, dokazujui tako vezu izmeu krana i sadokita. 45
Nisu eseni bili ti koji su tvorili idovsko" bratstvo iz kojeg je proizalo kranstvo, nego siro-samaritanski gnostiki sinovi Sadokovi", autori raznih svitaka s Mrtvog mora koji su eljeli biti duhovni voe Izraela i itavog ovjeanstva i koji su nastanjivali neka od najvanijih mjesta opisanih u Novom zavjetu: Jeruzalem, Galileju i
Antiohiju. Sadokiti/saduceji dali su palestinski doprinos Planu Krist kao sekta koja se
drala nauka Abrahamovog i Melisedekovog, egzoteriki vjerujui u Jedinoga Boga",
ali ezoteriki podravajui tovanje u maniri solarnih kultista i politeistike, astroteoloke religije. Kao lanovi bratstva u kojem se nosila bijela odjea, ovi su sadokiti bili
suprotni u crno zaodjevenim Setovim sinovima", koji su predstavljali Ljubomornog/
Revnog Boga.
U njihovim mnogobrojnim meusobnim okrajima sadokite su u Jeruzalemu
svrgnuli hasidi/Hasmonejci/farizeji i protjerali ih u Siriju/Samariju i Egipat. S razaranjem Palestine jo jedan val idovskih i samaritanskih izbjeglica uao je u strane"
ogranke bratstva, naroito onaj u Aleksandriji, jednom od najvanijih gradova drevnog svijeta.

' Massey, GHC.

2

Pagels, AES, 52.

Fox, 300.

Fox, 300.

Massey, GHC, 5.

Baigerit & Leigh, xvi.

Massey, GHC, 6-7.

Golb, 58.

Leedom, 63-4.

10

Leedom, 63-4.

11

Waite,517.

12

Baigent & Leigh, xv.

"Jackson, 143.
14

Lockhart, 53.

15

Lockhart, 62.

16

Lockhart, 205.

17

Mead, DJL, 363.

18
19

Lockhart, 53.
Golb, 83.

20

Gaster, 316.

21

Gaster, 346.

22

Gaster, 108.

23

Vermes, 82.

24

Gaster, 76.

25

Wells, WWJ, 161.

26

Vermes, 22.

27

Gaster, 390.

28

Vermes, 301.

29

Gaster, 435.

30

Gaster, 97.

31

Gaster, 443.

32

Gaster, 470.

33

Gaster, 393.

34

Higgins, 1,329.

35

Gaster, 8.

36

Josip, Starine, I, iii, 9.

37

Gaster, 71.

38

Gaster, 394.

39

Golb, 335.

40

Gaster, 79.

41

Gaster, 39.

42

Gaster, 61.

43

Gaster, 63.

44

Gaster, 40,

45

Baigent & Leigh, 65.

19
ALEKSANDRIJA - LONAC ZA PRIPRAVU KRANSTVA
Zbrka u vezi s esenima i ranim kranstvom razumljiva je jer je postojala vrsto
utemeljena organizacija, ili crkva", davno prije kranske ere, kao to su pokazale reference na brojna bratstva, sveenike redove, sekte i kultove irom svijeta, ali i koncentrirane u podruju na kojem se navodno odigrala kranska drama, na primjer u
Siriji, Galileji, Samariji i Judeji. U stvarnosti, kao to smo vidjeli, kao i njegov spasitelj
i doktrina, hijerarhija kranstva se temeljila na razliitim poganskim" preteama,
kao to su mitraistiko i brahmansko sveenstvo, te na helenistiko-idovskom i sadokitskom/saducejskom modelu opisanom u Svitcima s Mrtvog mora.
Premda se krani prave kao da takva bratstva i organizacija nisu postojali, njih
otkriva i Novi zavjet, u kojem se kranska crkva u povojima prikazuje kao da ve
ima, kao to kae Taylor, potpuno zrelu aroganciju ve utemeljene hijerarhije, s biskupima koji se spore oko svojih iskljuivih prava i na prijestolju zasjelim prelatima
koji zahtijevaju i dobivaju vie od privremene vrhovne vlasti od svojih vazala koji
im se dodvoravaju, te velikim kaznama protiv krivovjeraca koji se usude usprotiviti
njihovim odredbama ili osporiti njihov autoritet". 1 Takva se organizirana institucija,
dakako, ne bi mogla pojaviti preko noi i niotkud, nego je bila pretkranska. O ovoj
prethodno postojeoj organizaciji Massey kae:
Postojanje prvotnih i prethistorijskih krana priznaje se u Evanelju po Marku kad Ivan kae:
Uitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni avle i ne ide za nama." ... Prema onome to
se kae u Evanelju po Mateju, prije nego to je uenik mogao istupiti i zapoeti s propovijedanjem historijskog kranstva, postojala je rairena tajna organizacija koja je bila spremna primiti
i pomoi onima koji su poslani u svakom izraelskom gradu. Tko su, dakle, oni? Oni se zovu Dostojni". Kao i kod esena, to znai oni koji su proli kunju, dokazali da su vjerni i stoga proglaeni
dostojnima. Prema kanonskoj prii, to su bili prethistorijski krani, bilo da ih se naziva esenima
ili nazarenima; dostojni, vjerni ili Gospodinova braa.2

Doherty kae:
Tek nekoliko godina nakon Isusove navodne smrti po cijelom istonom Sredozemlju nalazimo
kranske zajednice, no njihovi nam osnivai nisu poznati... Pavao nije mogao biti zasluan za sve
kranske centre diljem Carstva; mnogi su postojali i prije nego je on onamo stigao... Oblik kranske vjere koji je kasnije proglaen krivovjernim, gnosticizam, oito je prethodio utemeljenju ortodoksnih vjerovanja i crkava na itavim podrujima kao to su sjeverna Sirija i Egipat. Raznolikost
kranskog izraza i kompetitivnost koje nalazimo u prvom stoljeu, a o emu se govori i u Novom
zavjetu i izvan njega, ne mogu se objasniti ako je sve to proisteklo iz jednog misionarskog pokreta
koji je imao jedan jedini izvor... Pavao na svakom uglu nailazi na rivale koji se ne slau s onim
to on radi, ija stajalita on eli suzbiti. Lani apostoli" protiv kojih bjesni u Drugoj poslanici
Korinanima 10 i 11 propovijedaju drugoga Isusa" i sigurno nisu iz Petrove skupine. Odakle svi
oni dolaze i odakle im njihove ideje? Odgovor se ini neizbjean: kranstvo je roeno na tisuu
mjesta, na irokom, plodnom tlu helenistikog-judaizma. Niklo je u mnogobrojnim nezavisnim
zajednicama i sektama, izraavajui se u velikom broju razliitih doktrina. 3

Ovaj drugi" Isus kojeg propovijeda suparnika skupina ustvari je bio sveprisutni, nepovijesni Spasitelj iz brojnih kultova i religija pretkranske mree bratstava, a
njegovo je ime bilo tajna magina rije koja se koristila, izmeu ostalog, i za istjerivanje demona".
O postojanju kranskih" crkvi prije Isusa iz Nazareta" svjedoi i autor Poslanice Filipljanima, koja se pripisuje ranom crkvenom ocu Polikarpu (69.?-155.?), u
kojoj on o Kristu kae: Jer on se u tebi slavi u svim crkvama koje su onda jedine znale
Boga; jer miga onda nismo znali" 4

Terapeuti
Kao to smo vidjeli, sadokiti/saduceji iz svitaka tvorili su najvei dio konanog
kranskog zdanja. Meutim, kao to smo pokazali, postojale su i brojne druge religije, sekte i bratstva, ukljuujui u prvom redu gnostike, ija su ranija nastojanja da
stvore novu religiju ustvari bila nehistoricizirajua i nejudaizirajua, tako da kranstvo nikako nije roeno samo iz judaizma. Ono je zapravo bilo tvorevina poganskog
sveenstva sa idovskim premazom.
Uz to, termin esen" nije se upotrebljavao samo za palestinsku sektu nego je, kao
to kae Josip, postojao i drugi red esena". Walker govori da su u efekom Artemidinom hramu uz melissae postojali i sveenici eunusi koji su se nazivali essenes, to je
znailo 'trutovi'". 5 Dakle, postojalo je nekoliko skupina esena".

Filon ove prethistorijske krane ne naziva samo esenima nego i eklekticima,

asketima i terapeutima, koji su bili lanovi bratstva koje je ve imalo crkve, biskupe, sveenike i akone, i to davno prije kranskog vremena. Sa svojim sjeditem u
Aleksandriji ovo je terapeutsko bratstvo slavilo iste svetkovine kao i ona iz kasnijeg" kranstva i, ba kao i kranstvo, pretvaralo se da ima apostolske osnivae. Takoer kao i historijski krani, ovi su prethistorijski krani" koristili sveta pisma
za koja su tvrdili da su boanski nadahnuta i imali svoje kolonije na istim mjestima
kao i historijski krani, a to znai u Rimu, Korintu, Galaciji, Efezu, Filipiju, Kolosu i Tesaloniki, kao to se navodi u Pavlovim poslanicama, a sve to prije navodne
pojave Isusa Krista. 6
Kao i esen", tako i grka rije terapeut" znai iscjelitelj" ili lijenik", kao u
iscjelitelji due". Terapeuti su zapravo bili pripadnici kulta spasenja, ali njihovo
je spasenje bila svjetlost svijeta koju svako oko moe vidjeti" jer su oni, ba kao
i eseni i toliki drugi, bili tovatelji Sunca. Nije im, dakle, bio stran sveprisutni solarni mit, koji je postojao u gotovo svakoj kulturi tog vremena u mnotvu oblika i
koji je prethodno mnogo puta historiciziran u Starom zavjetu. Kao to Filon kae
za terapeute:
Oni se okreu istoku i im ugledaju Sunce koje izlazi, pruaju svoje ruke prema nebu i poinju se
moliti za lijep dan, istinu i jasan sud u svom vienju.7
#

Kao gotovo itav sredozemni svijet, i terapeuti su tovali Veliku boicu, Iziu/
Mari, koja je i sama bila iscjeliteljica i spasiteljica. Allegro kae:
Therapeutae... su brojali Iziu meu svoje zatitnice. Vjerovali su da ona lijei bolesne i oivljuje
mrtve. Nosila je titulu Majke Boje".8

Terapeuti su tako u biti bili poganski" politeisti" i sinkretizirajui gnostici koji

su pokuavali ujediniti solarni, lunarni i stelarni kult. Doane o ovom rairenom i
vrsto utemeljenom bratstvu kae:
Mnogo stoljea prije vremena Krista Isusa ivjela je sekta redovnika poznatih pod imenom eseni ili
terapeuti; oni su potpuno nestali iz povijesti ubrzo nakon Kristova raspea. Bilo ih je na tisue i imali
su zacijelo dvadesetak manastira. Mnogi su se pitali: to se s njima dogodilo?"...9

Ukratko, postali su krani jer su oni ti koji su stvorili kranstvo.

Evanelja u Egiptu
Uz crkvenu organizaciju koja je ureena postojala prije kranske ere, prethodno
je u komadiima i dijelovima postojala i cijela evaneoska pria diljem poznatoga
svijeta", koju su naposljetku sastavili terapeuti u Aleksandriji. injenicu da su originalna evanelja i poslanice bili u posjedu terapeuta potvruje crkveni povjesniar
Euzebije. U svom priznanju Euzebije najprije govori o tome to je Filon rekao o terapeutima:
Imaju kratka djela ranih autora, osnivaa svoje sekte, koji su ostavili mnoge primjere alegorijske metode, a koje oni uzimaju za svoje uzore, slijedei naela po kojima su djelovali njihovi prethodnici.10

Kao to je spomenuto, terapeuti su bili gnostici, to potvruje izjava da su njihova kratka djela" bila alegorijska, a ne doslovna. Promjena iz gnostikog na ortodoksno kranstvo znaila je prijelaz iz znanja u alegoriji u slijepu vjeru u doslovno.
Euzebije nastavlja:
ini se vjerojatnim da je Filon ovo napisao nakon to je posluao njihovo izlaganje Svetog pisma
i vrlo je vjerojatno da su ono to on naziva kratkim djelima njihovih ranih pisaca bila evanelja,
apostolski zapisi i, vrlo vjerojatno, odlomci koji tumae stare proroke, kakve sadri Poslanica Hebrejima i nekoliko drugih Pavlovih poslanica.

O terapeutskoj crkvi Euzebije govori: Meni se ini da se ove Filonove izjave

jasno i neupitno odnose na lanove nae Crkve." Euzebijeve tvrdnje su vie nego tek
neobine uzme li se u obzir da je on bio crkveni povjesniar koji je navodno biljeio
kontinuiranu apostolsku lozu tako da bi, da je zaista postojala, ove vane aspekte povijesti kranske religije zacijelo znali svi koji su njome bili zadojeni.
O Euzebijevim priznanjima Taylor kae:
... Euzebije je potvrdio da su terapeutski redovnici bili krani davno prije vremena navodnog Kristova roenja: i da su Dijegeza i Gnomolog, iz kojih su evanelisti sastavljali svoja evanelja, bili
zapisi koji su dugi niz godina tvorili tajna pisma onih egipatskih vizionara.11

Ova pretkranska evanelja i poslanice bili su gnostika, naroito Marcionova.

On je bio tvorac prvog Novog zavjeta i antiidovski" samaritanski lan terapeutskog
bratstva koje je, kao to priznaje Euzebije, tvorilo rano kranstvo. Marcionovi tekstovi nastali su u Antiohiji, koja je bila rodno mjesto ili kolijevka kranstva. Meutim,
Aleksandrija, lonac za pripravu kranstva, bila je ta u kojoj su se kombinirali razni

kljuni sastojci, ukljuujui indijske/egipatske prie i misterije, i gdje su se alegorijski

i astroteoloki likovi naposljetku poeli karnalizirati i judaizirati.
ini se da bi ovakvo terapeutsko podrijetlo autografa, odnosno originalnih
evaneoskih tekstova trebalo proturjeiti injenici da Isus i njegova crkva nisu bili
esenski zato to se eseni esto poistovjeuju s terapeutima. Meutim, postoje vane
razlike izmeu palestinske redovnike sekte i aleksandrijske misterijske kole. Kao
to je rekao Filon, esenske zajednice u Palestini i Arabiji nisu stremile tako uzvienoj
filozofiji i mistici kao lanovi zajednice pokraj Aleksandrije..." 12 Palestinski eseni bili
su mnogo jednostavniji i kontemplativniji od svjetovnih terapeuta, koji su se temeljito bavili misterijskim religijama, inicijacijom i ritualima. Premda su se i jedni i drugi
nazivali iscjeliteljima", to su bile dvije razliite sekte, premda meusobno povezane,
kao to je sluaj s brojnim bratstvima i tajnim drutvima. Terapeuti su ustvari inili
najvei dio mree bratstava koja se protezala od Egipta do Kine pa sve do Europe.
Naime, mnogi aspekti evanelja koji se pripisuju esenima, kao to su molitva, post,
celibat, krtenje, kontemplacija, istoa, iscjeljivanje itd. ustvari su bila praksa koja je
tisuljeima bila uobiajena meu redovnikim bratstvima diljem svijeta.
O zbrci oko esena i terapeuta Waite kae:
Veina je pisaca esene iz Palestine i terapeute iz Egipta grekom tretirala kao istu skupinu ljudi, a
ako ne kao iste, onda se pretpostavljalo da su jedni ogranak ili kolonija drugih. Kasnije je prouavanje, meutim, pokazalo da nijedna od ovih teorija nije tona. 13

Euzebije takoer pravi razliku izmeu terapeuta i esena kad govori o odlomku iz
Hegesipa koji tvrdi da su terapeuti u biti bili krani, a eseni pripadnici raznih Obrezivakih skupina meu Djecom Izraela, koje su sve neprijateljski raspoloene prema
plemenu Jude i Kristu". 14 Ovi crkveni oci, dakle, oigledno priznaju ne samo da su terapeuti bili krani a eseni nisu, nego i da su eseni zapravo bili u sukobu s terapeutima.
Naravno, ni terapeuti ni eseni nisu se mogli identificirati u evaneljima jer bi
se time otkrilo prethodno postojanje njihovih kranstvu nalik bratstava. Pa ipak,
terapeutska ideologija ostavila je svoj trag u Novom zavjetu. Uz u bijelo odjevene redovnike o kojima je ve bilo rijei, izjave o misterijima i kraljevstvu nebeskom" reference su na inicijaciju u terapeutske misterijske kole i njihovu doktrinu. Terapeutska
je mrea ukljuivala i palestinske nazarene, to je razlog zato se oni spominju i zato
se tvrdilo da je Isus jedan od njih, iako je znaenje zamagljeno u Isus Nazareanin"
kako bi se ponovno prikrilo ranije postojanje bratstva. Kao to kae Wells:
U Djelima apostolskim 24:5 neprijateljski idovi opisuju Pavla kao kolovou nazaretske sljedbe",
to ovdje ne znai ljudi iz Nazareta" nego krani". I u Talmudu se taj izraz koristi kao idovski

pogrdni izraz za krane... Mogue je tako vjerovati da je pridjev nazaretski" izvorno znaio strogu pretkransku sektu iz koje su potekli Isus i Crkva. 15

Ovi nazareni su takoer bili i mandejci i gnostici. Bili su tako Sirijci i Samaritanci,
neprijatelji Judejaca. Nadalje, osim to je bio nazaren, Pavao se naziva akonom, to je
bila nia funkcija u terapeutskom bratstvu. I evanelist Luka je bio lijenik ili terapeut.
U evaneoskoj prii Isus se prikazuje u hramu kako pravi budale od starjeina i lijenika, tj. terapeuta. Rani krani su i samog Gospodina nazivali posveenim lijenikom",
odnosno terapeutom. Kranski otac Epifanije potvruje vezu izmeu kranstva i terapeutskog bratstva kad kae: Isus na hebrejskom znai 'iscjelitelj' ili 'lijenik'. To je, u
svakom sluaju, ime pod kojim su ih poznavali prije nego to su ih prozvali kranima." 16 On se zapravo referira na jeseance" ili esene", tj. terapeute".
Osim toga, kao to je spomenuto, sveenici su se smatrali lijenicima due", a
u ranoj crkvenoj hijerarhiji postojali su i doktori", tj. terapeuti, koji su bili lutajui
prodavai droga. Ustvari, medicina i bogotovlje bili su nerazdvojivi, a one lijenike
ili iscjelitelje koji su zavrili studij na aleksandrijskom sveuilitu smatralo se pravim
apostolima, dok one koji nisu smatralo se lanima. O ovim sveenicima-lijenicima
Higgins kae:
Esene se nazivalo lijenicima due ili terapeutima. S obzirom da su bili nastanjeni i u Judeji
i u Egiptu vjerojatno su djelovali ili imali svoje svete knjige u Kaldeji. Bili su pitagorejci, to
pokazuju i njihove ceremonije i doktrine, i nazivali su se sinovima Jesea... Ako su pitagorejci
ili cenobiti, kako ih naziva Jamblikus, bili budisti, esenci su bili budisti. Esenci... su ivjeli u
Egiptu na jezeru Parembole ili Maria, u manastirima. To su ista ona mjesta u kojima su, vidjeli
smo, ivjeli gimnosofisti, samanejci ili budistiki sveenici, a gimnosofiste Ptolomej smjeta
u sjeveroistonu Indiju. 17

Doane navodi:
... Milman je bio uvjeren da su terapeuti potekli iz kontemplativnih i indolentnih bratstava"
u Indiji. 18

Higgins nastavlja:
Ukoliko je utemeljeno miljenje da su njihova sveta pisma originali Evanelja, tada je sasvim sigurno da su oni bili isto to i samanejci ili gimnosofisti kod Porfirija i Klementa Aleksandrijskog,
a njihove knjige, koje su pod sveanom prisegom morali drati u tajnosti, tada su indijske Vede; ili
neke knjige koje sadre mitove o Mojsiju i Isusu Kristu... 19

Govorei o evaneljima, Taylor kae da su putujui egipatski terapeuti cijelu tu

priu donijeli iz Indije u svoje manastire u Egiptu, gdje se ona nakon poetka Rimskog Carstva pretvorila u kranstvo". 20 Te su knjige potjecale ili sa sjeveroistoka Indije ili s malabarske obale, ili oboje, i oito su ih najprije odnijeli u Antiohiju, a zatim u
Egipat Apolonije, Marcion i/ili drugi.
Kao i njihovi istoni kolege, terapeutsko bratstvo davno je prije kranske ere
imalo boga-spasitelja i sve izreke i misterije koji se za njega veu. Terapeuti su takoer
bili sljedbenici Serapisa, neobinog kranskog boga", koji je posebno stvoren da bi
se razni kultovi spasitelja stopili u jedan, nudei tako lijenicima priliku za njihovu
najveu kreaciju. Ovaj bog-spasitelj mree bratstava koja se protezala od Britanije do
Indije nazivao se svakojako: IE, IES, Ieud, Juda, Joua, Jason, Iesous, Iesios, Iasios, to
je opet simboliziralo tajnu aroliju. Walker kae da je Iasus znaio iscjelitelja ili terapeuta, kako su Grci nazivali esene, iji su kultovi uvijek ukljuivali ovjeka s titulom
Christos", 21 Ovdje ponovno nailazimo na ranije postojanje rijei Isus" i Krist" koje
je Euzebije bio primoran priznati, suoen s optubama da je Krist izmiljen lik.
Kao to je reeno, rani gnostiki terapeuti nastojali su stvoriti novu religiju"
koja e ukljuivati uenja svih u to doba poznatih religija, kultova, filozofija i misterija, zapoevi pritom sa zapisivanjem sveprisutnih Spasiteljevih izreka" ili Logia
Iesou, koje su se stoljeima i tisuljeima prenosile usmeno. Ti su tekstovi bili najraniji kranski" zapisi, nehistoricizirajui i nejudaizirajui, zdruujui pritom izreke
iz Indije, Perzije, Sirije, Judeje, Grke, Egipta itd. Originalno gnostiko kranstvo"
terapeuta proizalo je iz antiohijskog ogranka mree bratstava. Zato su upravo ondje
prvi krani tako i nazvani. Gnostiko kranstvo je, kao to je ve spomenuto, na
kraju preuzela aleksandrijska kola.

Aleksandrijski idovi
U stoljeima prije kranske ere mnogi su se idovi i drugi Izraeliti preselili u
Egipat i u treem stoljeu prije nove ere u Aleksandriji je ve postojala velika idovska zajednica. Kao to potvruje Apion, aleksandrijski idovi su bili iz Sirije", tj. bili
su Antiohljani, Galilejci, Samaritanci i sadokiti/saduceji, a ovi potonji su, kao leviti,
potisnuli nacionalnost i razvili pripadnost naciji u kojoj su ivjeli. Meutim, Josip je
tvrdio da su se aleksandrijski idovi" svaali sa Samaritancima u Egiptu oko toga
iji je hram u Palestini prema zakonu" - onaj u Jeruzalemu ili onaj na brdu Gerizimu. Prema Josipu, koji je bio idov, dakle ne Samaritanac, o tome se odluivalo pred
Ptolemejem (63.-47. pr.n.e.), koji je pobjednicima proglasio idove, a samaritanske
predstavnike dao smaknuti. I dok su idovi" ili Judejci tako bili vrlo moni u ale-

ksandrijskom judaizmu, to nije bio sluaj unutar aleksandrijske misterijske kole jer
su, kao to je navedeno, idovski" terapeuti velikim dijelom bili nazareni i Samaritanci, koji su i jedni i drugi bili neprijatelji Judejaca.
U drugom stoljeu nove ere, nakon razaranja 70. i 135., sve je vie revnih idova,
Samaritanaca i drugih Izraelita preselilo u Aleksandriju i pridruilo se misterijskim
kolama, natjeui se za pozicije ne samo meusobno, nego i s nejudaizirajuim gnosticima, sve snanije utjeui na njih. U to se vrijeme literatura o spasenju sve vie
judaizirala i hebrejizirala, uz infiltraciju jahvista i sljedbenika kulta Joue, posebno
sadokita ili saduceja. Vezu izmeu sadokita i terapeuta ustvari potvruje i upotreba
posebnog pedesetnikog kalendara" u obje skupine. 22 Sadokitsko-terapeutski idovi" ustvari su bili helenistiki, nasuprot tradicionalistikima. Meutim, u sklopu
aleksandrijske kole su bili i Judejci, tako da su idovske" frakcije nastavile svoje
stoljetne krvave sukobe. U to je vrijeme situacija bila krajnje ozbiljna jer su, prema
Josipu, mnogi Judejci istrijebljeni i bili su nuni razni kompromisi meu onima u
aleksandrijskoj koli koji su oblikovali evaneosku priu. Njihov zajedniki rad je na
taj nain naposljetku stvorio kult spasitelja koji se postavio iznad svih ostalih.

Zato pretvoriti solarni mit u idovskog ovjeka

Pitanje nije jesu li Isus i njegova religija stvoreni, nego zato: zato je sveprisutni
solarni mit pretvoren u idovskog" ovjeka? Kao to se kae u Bibliji, Izraeliti, posebno plemena Jude i Levija, sebe su smatrali odabranim Bojim narodom i duhovnim
voama ovjeanstva (Ponovljeni zakon 7:6). Oni su bili sveeniki narod" koji je
odredio da drugi narodi moraju sluiti Izraelu ili, u suprotnom, potpuno nestati (Izaija, 60:10-12). Izraeliti su tvrdili da imaju pravo pobiti sve muke pripadnike neprijateljskih naroda, a ene, djecu, stoku i sve ostalo... uzeti sebi kao plijen". (Ponovljeni
zakon 20:13-14) Kroz cijeli Stari zavjet izraelski bog uestalo nareuje svom narodu"
da istrebljuje druge kulture i vri genocid. Izraeliti su tvrdili i da imaju pravo strancima" posuivati novac uz kamate, ali da to ne smiju initi svojoj brai" (Ponovljeni
zakon 23:19-20). Kao to kae Larson: Odabrani narod se povezivao uzajamnom
solidarnou, a sve su ostale mogli varati i iskoritavati kako god su htjeli." 23
Ovakav superioran stav nastavio se i u kranskoj eri i moe se nai u meuzavjetnoj literaturi, koja ukljuuje apokrifne i pseudoepigrafske idovske tekstove,
kao i Svitke s Mrtvog mora, jedan od kojih, Ratni svitak, inae oito judejski tekst,
poziva na unitenje Kittima", tj. Jafetovih sinova", a to znai Arijaca, u ovom sluaju
Rimljana. Drugi je primjer idovski apokrif etvrti Jezdra, napisan nakon razaranja
70. n.e., u kojem se fanatini autor ogoreno ali Gospodinu:

O drugim si narodima poteklima od Adama rekao da su nitavni i poput ispljuvka... A pogledaj

sada, Gospodine, ove narode... vladaju nama i prodiru nas. Mi, tvoj narod, koji si nazvao prvorodenim, jedinoroenim, odabranim i ljubljenim, sada je pao u njihove ruke. Ako je za nas stvoren
ovaj svijet, zato ga ne posjedujemo kao svoju batinu?24

Larson govori o grandioznosti idova:

idovi su sebe smatrali Jahvinim odabranicima i Njemu su pripisivali svaku svoju pobjedu, poraz
ili kaznu... Nijedan drugi narod nikada nije bio toliko svjestan potpunog prvenstva putem nadnaravnog posredovanja. To im je dalo povezanost i hrabrost da ustraju pred progonima i desetkovanjem. Uvjerenje da e svaki idov jednog dana dijeliti boansku sudbinu kao lan vladajue svjetske rase uinilo ih je ponosnim i omoguilo im da preive neasimilirani meu narodima svijeta...
Bio je to uistinu judeocentrini svijet.25

Prema Svetom pismu, Nevjernici" (Gentiles) e prigrliti idovsku religiju i idovsko kraljevstvo e se protezati do svih krajeva svijeta. U obeanu batinu bio je
ukljuen i izbavitelj ili mesija. On e biti ili zemaljski, ljudski voa koji e sa svojom
vojskom zbaciti neprijatelje Izraela ili nadnaravno bie koje e uiniti to isto i utemeljiti vjeno" idovsko kraljevstvo. U toj e se borbi pojaviti i sam Bog:
U skladu s onim to je pretkazao prorok Zaharija (14:3-5), vjerovalo se da e doi i sam Gospodin
sa svojom nebeskom vojskom i boriti se u ime svog naroda. 26

Osim toga, odlomak u Zahariji, pretposljednjoj knjizi prije Novog zavjeta, opisuje Gospodina koji se pojavljuje na Maslinskoj gori, i oito slui kao nacrt za stvaranje kranstva.
idovski e imperijalizam tako doi kad oekivani izbavitelj uniti neprijatelje i
plijen preda Izraelu. Kao to kae Larson: Ovaj Mesija e presuditi Nevjernicima i
oni e postati Judino roblje...." 27 Kako bi se mesija smatrao pravim, morao je utjeloviti
razne osobine opisane u Starom zavjetu, kao to su podrijetlo od sjemena Abrahamova, plemena Judina i kue Davidove. Morao se roditi u Betlehemu od djevice ili mlade
djeve i biti prozvan Monim Bogom, Vjenim Ocem, Princem Mira".
U vrijeme kada je 70. godine uniten hram, idovski je svijet ve stoljeima bio
u previranjima. Godine 332. pr.n.e. Aleksandar Veliki je osvojio Palestinu, a poslije
njegove smrti Izrael je potpao pod vlast grke dinastije Ptolemejevia iz Egipta. Godine 175. pr.n.e. Antioh Sirijski je upao u Jeruzalem i podigao oltar Zeusu i drugim
stranim bogovima". Oko 88. pr.n.e. judejski kralj Aleksandar Janej navodno je dao
razapeti 800 farizeja i dao da se pred njima prereu vratovi njihovim enama i djeci,
dok je Janej za to vrijeme pio i leao s konkubinama. Za vrijeme bespotedne borbe

izmeu farizeja i saduceja za Janejeve vladavine navodno je pobijeno nekoliko desetaka tisua ljudi na objema stranama. Nakon toga, oko 63. pr.n.e. u Palestinu su pod
Pompejevim zapovjednitvom uli Rimljani. Ta je invazija slomila idovski narod i
ojaala mesijansku groznicu, to je rezultiralo gomilom navodnih pojava mesija i kristova. Kao to kae Larson: Zemlja je bila uzavreli kotao oekivanja Mesije i mnogi
su svakodnevno oekivali Sina ovjejeg da doe na oblacima okruen mnotvom
anela i osnuje 'vjeno kraljevstvo'". 28 O ovom razdoblju Higgins kae:
Oko ezdeset godina prije Krista Rimsko Carstvo su uzbuivala udesa i drevna proroanstva,
navjeujui roenje Boanstva i obnovu svijeta... Josip kae: To to ih je [idove] najvie poticalo
na rat bilo je dvosmisleno proroanstvo, koje se takoer nalazilo i u svetim knjigama da e se u to
vrijeme netko u njihovoj zemlji pojaviti i zadobiti kraljevstvo nad cijelim svijetom. 29

Ovo mesijansko ludilo ojaalo je za vrijeme rimske okupacije i bilo je na vrhuncu

tijekom i nakon navodne pojave Isusa Krista. Nemogue je vjerovati da u takvom fanatinom okruenju - daje Krist bio stvaran, daje inio uda koja su mu se pripisivala i, najvanije od svega, da je ispunjavao sve uvjete za mesiju iz Svetog pisma - idovi
ne bi s radou prigrlili ovaj nadnaravni dolazak, nego ga zapravo odbili i dali da se
ubije. idovi ga, meutim, nisu prihvatili i nakon toga se javljao mesija za mesijom
kao da Krist nikada nije ni postojao... Jacolliot primjeuje:
Jedna me je injenica oduvijek udila. Putem svih svetih knjiga iz primitivnih vremena iz Egipta i
s istoka stara je predaja o Mesiji ula u hebrejski zakon. Kako to... da idovi nisu prepoznali ovog
otkupitelja kojeg su s takvim nestrpljenjem iekivali, kojeg ak i danas jo uvijek iekuju?30

idovi su doslovno umirali za nadnaravnim izbaviteljem i, gle uda, zadivljujue,

boansko utjelovljenje je stiglo, sa svim u Svetom pismu naznaenim osobinama mesije
i udima, da pokae da je u njemu sva snaga Boja, ali su ga idovi (i svi povjesniari
suvremenici) u potpunosti ignorirali, i ne samo to - dali su ga ubiti! Ustvari, svijet poslije
navodnog Kristovog dolaska bio bi nemogu daje on u to vrijeme doista postojao.
Naravno, da bi vas spasio izbavitelj morate imati neprijatelje, a revni su ih si idovi stvarali svugdje svojim iznimnim sektatvom, arogancijom i pristranou. idovi su bili jedina skupina izuzeta od rimskog zakona koja je silila sve podreene da se
u nekoj mjeri priklanjaju dravnoj religiji i politikom sustavu, a njihovo ekstremno
sektatvo nerviralo je Carstvo. Kao to kae Larson:
Filostrat, slaui se generalno s klasinim piscima, kae da su idovi dugo bili u pobuni ne samo
protiv Rimljana nego i cijelog ovjeanstva"; i da su oni rasa... razdvojena i nepomirljiva". Ova

razdvojenost potjecala je od idovske vjere i onda ju je kao takvu i jaala. Barem pet-est puta u tri
tisue godina proglaavalo se njihovo zatiranje... Upravo su takva iskustva omoguila hebrejskom
duhu da stvori kult spasitelja koji e odnijeti pobjedu nad svima ostalima.31

Meutim, idovi su gubili bitku da zadre svoju razdvojenost jer su ih gutale grka i rimska kultura sa svojim brojnim kultovima i religijama. Uz to, mnogi su idovi
prezirali okrutni Mojsijev zakon. Ovi su imbenici primorali sveenstvo da pribjegne
svojoj staroj metodi financiranja zelota da bi se ponovno utemeljila centralizirana
religija. Larson opisuje klimu koja je vladala u Palestini tijekom ovog razdoblja:
Palestina je bila puna pljakaa i niiji ivot nije bio siguran. Svaki ekstremni pobunjenik mogao je
bajnim obeanjima nai sljedbenike. Uz zelote tu su jo bili i sikarijci, tajno drutvo ubojica koji su
se mijeali s mnotvom na napuenim ulicama, posebno za vrijeme svetkovina i blagdana i probadali svoje rtve bodeima... Rimljani su bili ozlojeeni jer su samo idovi bili buntovnici.32

Kako bi postigli svoje ciljeve, idovi i drugi Izraeliti, kao na primjer levitski sveenici, koji su se rascijepili u dvije glavne i suparnike sekte - saduceje i farizeje - financirali su i organizirali vojne operacije. Neke su od tih operacija bez sumnje voene s tvrave u Kumranu i financirali su ih sadokiti/saduceji, iji su bogati suzemljaci
imali uporite u Aleksandriji. U ovo vrijeme pojavilo se nekoliko nasilnih, gorljivih
mesija", kao to su bili Juda, Teuda Egipanin i neki drugi, i napadali se meusobno, kao i Rimljane i imune idove, sve dok nisu zaustavljeni uz mnogo prolivene
idovske krvi. Nakon Prve pobune zavladala je glad i majke su jele svoju djecu, iako
su Rimljani pokuali sprijeiti ove strane okolnosti: Tit je stalno nudio velikodune
uvjete za kapitulaciju, koje su s prezirom odbili mukarci koji su iz sata u sat oekivali
dolazak apokaliptikog Mesije".33 Car Tit je naposljetku zapalio hram i unitio grad
kada je, tvrdi Josip, vie od milijun idova ubijeno ili umrlo od gladi, a jo na stotine
tisua ih je porobljeno. Dva stoljea oko poetka nove ere tako su se za idove pokazala krajnje stranima. Graham o tome kae:
Razdoblje od oko 100 pr.n.e. do oko 100. n.e. za ortodoksno je idovsko sveenstvo bilo izrazito
mrano. Obeanja iz njihovih pisama su ih iznevjerila - Jeruzalem je uniten, a Izrael razagnan.
Mnogi su idovi nakon toga izbjegli u Egipat, Rim i Grku, a oni meu njima koji su trebali postati
sveenici prikljuili su se misterijskim kolama, izmeu ostalih i onoj gnostikoj.34

Jeruzalem je ponovno razoren za vrijeme Hadrijanove vladavine 135. n.e. nakon

ustanka koji je predvodio zelot Simon Bar Kohba, koji je imenovan Jakovljevom zvijezdom", kao to je to i pretkazano u Knjizi Brojeva 24:17 i ponovljeno u Sadokitskom
dokumentu pronaenom na Mrtvom moru. Meutim, Baigent i Leigh kau: Za ra-

zliku od pobune 66. n.e., Simonov ustanak zapoet 132. nije bio loe organiziran
poar koji je bio posljedica, da to tako nazovemo, spontanog samozapaljenja. Posve
suprotno, u nj je uloeno mnogo dugotrajnog i paljivog planiranja." 35
Kad su njihovi pokuaji da dovedu mesiju propali i kad tog obeanog nasljea
nije bilo na vidiku, gorljivi su idovi, tj. Odabrani" radili na tome da smisle priu
koja e pokazati da je njihov novi savez doista uvao Gospodin", a sve to kako bi spasili judaizam i postigli svoj cilj da zavladaju svijetom. Ba kao to je Mojsije stvoren da
preda boanske ovlasti svom narodu" i uini ih Bojim izabranicima, tako je i Isus
zamiljen da se dokae da je Gospodin uistinu poslao svog dugooekivanog otkupitelja svojim odabranima kao dio novog saveza. Meutim, nije se moglo pokazati da
je takav otkupitelj veliki ratnik koji je fiziki uzurpirao neprijatelje Izraela jer je Izrael
bio razoren. Stoga je dolazak mesije pretvoren samo u duhovnu uzurpaciju. Higgins
tumai: Cilj Isusa je oduvijek bio otvoriti idovsku religiju itavom svijetu." 36 Kao to
se kae u Evanelju po Ivanu 4:22: Spasenje dolazi od idova." Prevedeno drukije,
ovaj bi odlomak glasio: Isus dolazi od idova."
S konanim unitenjem Izraela, koje je iz Palestine istjeralo ne samo idove nego
i Samaritance, te s ulaskom u misterijske kole koji je nakon toga uslijedio, ponajvie
u Aleksandriji, prodorna judaizacija izreka i pria gnostikog/terapeutskog Isusa najozbiljnije je zapoela. Kao to kae Wheless:
Kako bi se oivjela i potaknula ugasla nada meu idovskim vjernicima i proirila propaganda
meu poganima mnogobocima, upravo su u ovom prijelomnom trenutku kranski propagandisti zapoeli preraivati pisane prie o Kristu. Pred svojim oima punim divljenja imali su za model
itavu literaturu" idovskih apokrifnih ili krivotvorenih spisa, kao i poganska proroanstva... 37

Kao to je reeno, niz pojedinosti u kanonskim evaneljima i poslanicama odaje

da su autori bili bivi idovi, polu-idovi ili ne-idovi koji nisu dobro poznavali
idovske rituale, nisu poznavali geografiju Palestine i svakako nisu pisali na jeziku idova. Meutim, historicizaciji skloni urotnici takoer su nesumnjivo bili svjesni daje
Judeja bila savreno mjesto za radnju prie jer, kao to kae Andrew Laird: Smjestite
priu u davno doba ili podneblje, ili oboje, i vea je vjerojatnost da e vam povjerovati." 38 Budui da je Judeja razruena, a njen narod razasut, priu je tee osporiti.
U stvarnosti, mnotvo podataka o idovima koji se nalaze u Novom zavjetu potjee iz prouavanja Starog zavjeta i drugih idovskih knjiga, kao to su na primjer
Josipove povijesne knjige, a ne iz iskustva samih autora. Ove netonosti slue kao dokaz da su autori evanelja samo sjedili uokolo s knjigama, prouavajui i prepisujui
odlomke te ubacujui jednu ili dvije originalne reenice kako bi ih sve povezali.

Aleksandrijska knjinica i sveuilite

U stvaranju kranstva terapeutima su na raspolaganju stajali aleksandrijsko
sveuilite i knjinica, koju je osnovao Aleksandar Veliki kao m e u n a r o d n i centar
uenja i znanja. Na svom v r h u n c u aleksandrijska je knjinica bila golemo skladite s
oko 500.000-700.000 rukopisa prikupljenih iz svih krajeva svijeta. D o a n e naglaava
vanost Aleksandrije:
U Aleksandriji u Egiptu postojala je golema knjinica koju su osnovali Ptolemejevii... Studenti iz
svih zemalja hrlili su u ovo veliko intelektualno sredite. Govori se da ih je jedno vrijeme ondje bilo
najmanje etrnaest tisua. Kasnije su i u kransku crkvu iz nje doli neki od njezinih najistaknutijih otaca, kao to su Klement Aleksandrijski, Origen, Atanasije itd."
Taylor opisuje klimu u knjinici i na aleksandrijskom sveuilitu:
Prva i najvea knjinica na svijetu bila je ona u Aleksandriji. Prvo od tih najnestanijih institucijasveuilita bilo je aleksandrijsko sveuilite u Egiptu, na kojem su lijeni redovnici i prepredeni fanatici po prvi puta iskusili korist zajednikih zabava - zadravanja povlastica i prednosti uenja za
sebe i smiljanje svetih misterija i nadahnutih legendi, pravljenje zanata od istih u sluaju potrebe,
sve u cilju odravanja neukosti i praznovjerja, a rezultat ega je bila dominacija varalica, jezuita,
svetih licemjera i tovanih lupea.
Svi najvrjedniji rukopisi kranskoga Svetog pisma su Codices Alexandrini. Prvi biskupi koji se
spominju bili su biskupi iz Aleksandrije. Rijetko se koji od najistaknutijih otaca kranske crkve
nije obrazovao i uio vjetinama sveenike prevare na sveuilitu u Aleksandriji - tom velikom
kanalizacijskom sustavu punom nakupljenog izmeta raznih fanatizama. 40
O terapeutskom bratstvu i njihovu stvaranju kranstva Taylor kae:
Terapeuti iz Egipta, od kojih potjeu lutajue horde idova i Roma, uspjeno su pronali nain
kako se dodvoriti ljudima. I kako su se hvalili svojim poznavanjem ljekovitih svojstava trava iz svih
krajeva svijeta, tako i u svojim estim putovanjima svim tada poznatim zemljama nisu zaboravili
kui donijeti i svojim ciljevima prilagoditi one svete arolije i religiozne romanse za koje su se
uvjerili da su se lako primili za lakovjernost dalekih naroda. Zato je indijski Krina mogao postati
terapeutski voda reda duhovnih lijenika.
Nijedno se naelo nije smatralo svetijim od onog o potrebi da se sveti zapisi uvaju od spoznaja
ljudi. Nita nije bilo sigurnije od opasnosti da se otkriju od zamjene, s neznatnom promjenom
imena, inkarniranog boanstva sanskrtske prie" za imaginarnog utemeljitelja terapeutske kole.
Ono o emu se prialo da je uinjeno u Indiji moglo se slobodno priati da se dogodilo i u Pale-

stini. Promjena imena i mjesta te mijeanje raznih detalja iz egipatske, fenike, grke i rimske mitologije trebali su biti dovoljna krinka da se izbjegne znatieljni i poetni skepticizam. Znanje do
kojeg moe samo nekolicina i koje je zbog najveeg mogueg interesa te nekolicine moralo ostati
nedodirljivo uskoro e izai potpuno iz ljudskog sjeanja. Dugotrajna navika zavaravanja drugih
s vremenom ukroti i umove onih koji varaju, pa oni zbog toga na kraju postanu rtve vlastite obmane, zaborave smjelost svojih poetnih tvrdnji, zaraze se prevladavajuom lakovjernou i ponu
vjerovati u vlastitu la.41

Taylor nastavlja saimati evaneosku misiju terapeuta:

Neki itavi prizori drame su odbaeni, a neki predloeni ispravci ranih kritiara prihvaeni u
tekst; imena Poncije Pilat, Herod, Arhelaj, Kaifa itd., preuzeta iz Josipovih i drugih povijesnih
knjiga, zamijenila su originalne dramatis personae; budui da se smatralo korisnim sakriti
plagiranje te lagati o kasnijem datumu i posve drukijem podrijetlu, uneseni su tekstovi koji
pobijaju osjeaje i miljenja originalnih autora... Iako bi ih trebalo uzeti za djela idova suvremenika, pa ak i svjedoka prizora i dogaaja koje opisuju, ta djela ipak odaju toliko neznanja
o geografiji, statistikama i okolnostima u Judeji toga vremena da je izvan svake sumnje da ti
pisci nisu bili ni svjedoci ni suvremenici, ni idovi ni stanovnici Judeje u bilo kojem razdoblju u povijesti... Terapeuti su, iako nisu bili idovi i stanovnici Palestine, kako kae Euzebije,
vjerojatno potekli od Hebreja, pa su stoga imali obiaj prakticirati mnoge drevne obiaje na
vrlo idovski nain".42

U stvaranju svog mita hebrejski/izraelitski urotnici uzeli su jo jednog Baala,

Baala Jehouu, Spasitelja, i iznova ga karnalizirali. Kao i njegov prethodnik Joua,
Isus je postao Izraelit/Galilejac/Samaritanac, a ne Judejac, a Betlehem je kao njegovo
rodno mjesto dodan kasnije kako bi se ispunilo Sveto pismo". Samaritanski utjecaj
na evaneosku priu i njezino samaritansko podrijetlo oiti su, u prvom redu zato to
se gnostike Apolonija i Marciona kao jedne od ranih autora koji su joj dali svoj doprinos, kao i Antioha, smatralo Samaritancima". Osim toga, iako Isus Samaritance
naziva psima", idovi i njega samog proglaavaju neistim duhovima opsjednutim
Samaritancem", na to on odgovara da u njemu nema demona, ne poriui pritom da
je Samaritanac. U stvarnosti, evanelja zapravo slue da Samaritance uzdignu iznad
idova. Na primjer, najpoznatija je novozavjetna pria o Dobrom Samaritancu", u
kojoj se idovi ocrnjuju. Isto tako, u Evanelju po Ivanu Isus nastupa protiv idova
kad mu prilazi ena Samaritanka kojoj, iako ona tvrdi da nema mua, govori da ih
zapravo ima pet i da joj ovaj kojeg sada ima nije mu". Ova ena" s pet mueva",
meutim, nije osoba nego sjeverno kraljevstvo Izrael, a tih pet mueva" su njezini"
strani okupatori: Asirija, Perzija, Egipat, Grka i Rim, koji ipak nije Samarijin mu"
ili baal", tj. gospodin".

U Evanelju po Ivanu Samaritanci Isusa prihvaaju kao Mesiju i Spasitelja svijeta", ali idovi kuju plan da ga ubiju. Kao to je spomenuto, Ivanovo evanelje je
antiidovski tekst u kojem se kleveu samo farizeji, sveenici i leviti" i idovi", ali se
ne spominju saduceji koji su velikim dijelom inili samaritansko sveenstvo. Ustvari,
u Novom zavjetu saduceji se imenom spominju svega desetak puta, dok se farizeji
spominju stotinu puta i na njih se svaljuje krivica za Isusovu smrt. Uz to, farizeji su
omalovaavali Samaritance zbog toga to su se drali Biblije" i doslovno je tumaili,
kao to to do danas ine krani. 43 U Talmudu se Samaritanci prikazuju zajedno sa
saducejima, Isusovim sljedbenicima" i drugim Gentiles". Talmudska kodna rije
saduceji" zapravo se odnosi na Nevjernike.
Jasno je da oni koji su judaizirali djelovanje gnostika/terapeuta uglavnom nisu
bili farizeji nego helenizirajui idovi" ili Izraeliti, tj. samaritanski sadokiti/saduceji.
Evaneoska pria stoga slui da uzdigne ne samo idove" kao Boje odabranike
nego i sjeverno kraljevstvo nad juno, pri emu se juno zapravo kori zbog svog tumaenja zakona. Lik Samaritanca Isusa tako je oblikovan po farizejima kako bi mogao osporavati idove" i uzurpirati njihovu mo. Ortodoksni, farizejski idovi ve
2000 godina odbijaju lanu priu, priznajui u svom Talmudu da su sadokiti/saduceji
ti koji su je kreirali i judaizirali knjige Novog zavjeta. 44 Bez obzira na meusobne
sukobe, kranski je mit bio izdanak idovskog" miljenja; bio je logian nastavak
kolektivnog vjerovanja da su idovi" ili Izraeliti duhovni voe ovjeanstva, da su
njihov bog i religija superiorni ostalima, daje njihova zemlja blagoslovljena i da samo
njihovom povijeu i sudbinom upravlja Bog. Izraelitska verzija vjere u spasitelja i
solarni mit doista je uzurpirala sve druge na Zapadu jer su sve te druge odbaene kao
mit, dok se judeokranska verzija kroz stoljea nasilja i pokolja na kraju zadrala
kao injenica.
Kranstvo je niknulo na tisuu mjesta", a njegovo je sjeme proklijalo u Antiohiji te izraslo u Aleksandriji. Meutim, nije moglo postati sila na koju treba raunati
sve dok nije pustilo korijenje i u Rimu.

Taylor, 84.

Massey, GHC, 10.

The Jesus Puzzle" (Net).

The Lost Books of the Bible, 196.

Walker, WDSSO, 414.

Taylor, 70-76.

Allegro, DSSCM, 111.

Allegro, DSSCM, 157-8.

Doarie, 419.

10

Euzebije, 52.

"Taylor, 131.
12

Taylor.

13

Waite, 500.

14

Euzebije, 129.

15

Wells, DJE, 146.

16

Waite, 510.

17

Higgins, I, 747.

18

Doane, 423fn.

19

Higgins, II, 43.

20

Taylor.

21

Walker, WEMS, 464.

22

Vermes, 48.

23

Larson, 199.

24

Larson, 199-200.

25

Larson, 195-197.

26

Gaster, 386.

27

Larson, 221.

28

Larson, 204.

29

Higgins, 1,187-9.

30

Jacolliot, 300.

31

Larson, 195.

32

Larson, 205.

33

Larson, 206.

34

Graham, 285.

35

Baigent& Leigh, 209.

36

Higgins, II, 253.

37

Wheless, FC, 96.

38

www.christianism.com

39

Doane, 438-40.

40

Taylor, 61.

41

Taylor, 63-64.

42

Taylor, 78-81.

43

History of the Talmud, Rod Kinson, 1.

44

Talmud, Sanhedrin 100a-100b, fn 9, Soncino (ured.), 680.

Kranstvo nije stvorio bog koji je pred 2000 godina siao na Zemlju nego je
rije o arenom mozaiku drevnih motiva koji se nalaze u mnogim dijelovima svijeta
eonima prije kranske ere, a koji se uglavnom irio prijevarama, fanatizmom i silom
kao smiljeno izmiljena ideologija. Gnostici, najraniji zagovaratelji kranstva, bili
su protivnici historicizacije i judaizacije koji su nastojali amalgamirati brojne religije
Rimskog Carstva i ire. Kad je rimska sila slomila Palestinu, u ovaj je gnostiko-terapeutski lonac upalo i mnogo idova i Samaritanaca, ukljuujui sadokite koji su
inzistirali na nadmoi i prevlasti, tako da je alegorijski i astroteoloki Isus postao idov". Meutim, ta antiohijsko-aleksandrijska stremljenja nisu zauvijek ula u povijest
sve dok nisu pogodila i Rim, a sve to zahvaljujui napornom radu neasnih crkvenih
otaca, koji su bili poznati laljivci, krivotvoritelji i psihotiari, iji je mozak oito patio
od olova u rimskim lulama.

Zato karna lizi rati i historicizirati solarni mit

Dok se formulirao kranski mit, poganska je inteligencija ismijavala i osporavala njegove zagovaratelje, tako da su bili primorani pisati krivotvorene tekstove i
opovrgavanja kako bi pobili optube koje su im se upuivale. Kranski se proizvod
sve vie historicizirao, i to iz niza razloga, izmeu ostalog i zbog optubi da su urotnici jednostavno plagirali starije mitove i legende. Historicizacija njihova bogoovjeka
kranima je omoguila da ga prikau drukijim od tih drevnijih mitolokih likova.
Kad ih se, na primjer, suoilo s injenicom da je pria o Krini, Horusu i raznim drugim bogovima identina onoj o Isusu, kranski apologeti su tvrdili da su ti bogovi"
avolja stvorenja", ali ne i utjelovljenja te da se stoga mogu odbaciti, za razliku od
Krista koji je bio povijesna osoba i zbog toga ga se mora prihvatiti onakvoga kakvim
se opisivao. Primjer ovakve uzurpacije nalazimo u prii o mitraizmu, ija je vanost

u Rimu bila toliko velika daje car 307. godine Mitru imenovao carskim protektorom.
Pa ipak, mitraizam se nije uspio oduprijeti naletu kranstva. Kao to kae Larson:
Mo mitraizma leala je u njegovu sinkretizmu, fleksibilnosti, univerzalnosti i privlanosti za razliite klase. Slabost mu je bila ta to nije mogao pokazati povijesnog bogoovjeka spasitelja...1

Budui da je doao tijelom, kae argument, Isus je jedini od ovih bogoljudi bio
valjan, dok su ostali bili samo fantomi usaeni u glave neukih masa stoljeima i tisuljeima prije navodnog Kristovog dolaska kako bi ih se na prijevaru pridobilo da ga
odbace. Naravno, ovaj je argument kazuistiki i besmislen, ali je upalio kod onih koje
je zaslijepila biblijska pria. Ne treba zaboraviti daje velik broj ljudi tisuljeima smatrao da su Krina, Buda i brojni drugi takoer bili stvarne osobe, tako da ova rasprava
otvara i pitanje zato onda vjernici ne slijede te druge povijesne" likove, s obzirom
na to da su i oni tvrdili da su alfa i omega", put, istina i svjetlo" itd.
Isus se upravo zbog tih starijih bogoljudi morao karnalizirati kako bi se od njih
razlikovao, pri emu su se zagovaratelji kranstva u isto vrijeme trudili pokazati da
su ti drugi vraji, mitski ili samo evemerizirani junaci. Utjelovljenje je bilo od kljune
vanosti, kao to su krani i govorili: Vai su bogovi svi samo mata, ali na je Bog
stvaran jer je ovdje bio tijelom da nam kae to to tono eli od nas i da otkrije svoju
pravu narav i Oinstvo". Na primjer, u Poslanici Diognetu iz drugog stoljea autor
postavlja pitanje: Prije njegova dolaska, tko je medu ljudima svijeta imao bilo kakvu
ideju o tome to je to Bog?" Drugim rijeima, Isus je stvoren i kako bi otkrio Boju
narav. Meutim, ni potreba za utjelovljenjem nije bila neto novo jer su je starije kulture oduvijek oekivale. Kao to kae Massey:
Doktrina o utjelovljenju razvila se i utemeljila u tovanju Ozirisa barem 4000, a mogue i 10.000
godina prije nego to je ukradena i iskrivljena u kranstvu. 2

Wells kae:
... kao i rani krani (Poslanica Hebrejima 4:14-15) i tovatelji Ozirisa u drevnom Egiptu vjerovali su
da ovjeka ne moe spasiti daleko i svemogue boanstvo nego netko tko je dijelio iskustvo ljudske
patnje"... Inicijacija u poganske misterijske religije ukljuivala je osobni susret s bogom"...3

I dok se mistino i nadnaravno Isusovo ukazanje Pavlu na putu za Damask prikazuje kao jedinstveno iskustvo, ono to nije bilo, niti jest, jer su se tisuljeima, kao i
tijekom dotinog razdoblja, mnogi bogovi tajanstveno ukazivali svojim sljedbenicima. Fox o tome kae:

Izidina prisutnost" zazivala se da pomogne smrtnicima u sudskim parnicama i na putovanjima,

doivljavali su je vjernici koji su s ljubavlju gledali u njezin kip. Vrlo brzo nakon svog stvaranja bog
Serapis se znatno proirio jer se pojavljivao u snovima i ukazivao i zapovijedao ljudima svih klasa.
Dokazi o vjerovanju da bogovi pohode vlastite gozbe i rtvovanja poznati su nam od estog do
etvrtog stoljea prije nove ere, a onda se ponovno pojavljuju u malenim pozivnicama za Serapisov
objed", koje su nam poznate od drugog stoljea prije nove ere.4
Walker o nunosti utjelovljenja dalje kae:
Sa stajalita krana stvarni je povijesni Isus bio kljuan za osnovnu pretpostavku vjere: mogunost postizanja besmrtnosti kroz identifikaciju s njegovom smru i uskrsnuem. Wellhausen je
tono rekao da Isusu ne bi bilo mjesta u povijesti da nije umro i vratio se, tono onako kako kau
evanelja: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaa" (Prva poslanica Korinanima 15:17).
Pa ipak, usprkos stoljeima istraivanja, povijesni Isus nije otkriven. ini se da pria o njemu nije
samo prekrivena mitom, ona je mit u svojoj sri.5
Allegro tvrdi:
Kanonizacija legendi o Joui/Isusu usmjerila je toliko narodnog vjerovanja i teolokih razmatranja
na tu sredinju figuru da je postalo od kljune vanosti historicizirati mit. Niz narataja uglavnom
neidovske Crkve navedeni su da vjeruju u apsurdno anakronu i klevetniki netonu sliku prikazanu u Evaneljima idovskih institucija u Palestini pod rimskom vlau u prvom stoljeu. Ubrzo
nakon toga poboni su hodoasnici pohrlili u Svetu zemlju u potrazi za relikvijama Uiteljeva ivota na zemlji, na najvjerojatnijim mjestima podiui svetita u spomen na njegova djela i smrt. 6
Z a t i m nastavlja:
Za razliku od istonjakih vjera, kranstvo je takvim relikvijama moglo dokazati" valjanost svog
uenja po kojem je Bog uao u povijest u liku svoga Sina i toliko ljubio svijet" da je dao svoju
vlastitu bit kako bi otkupio ovjeanstvo.7
O s i m toga, kao to je navedeno, Irenej i drugi krani tvrdili su da se vjerovalo da
ljudi" zapravo ne bi mogli sudjelovati u spasenju" da je Isus bio s a m o imaginaran.
Autor Barnabine poslanice opisuje ovu p o t r e b u za karnaliziranim Kristom: Onda se
jasno pokazao Sinom Bojim. Jer da nije doao tijelom, kako bi ljudi u n j e m u vidjeli
m o g u n o s t da se spase?" 8 Barnaba" u sljedeoj reenici daje naslutiti i Kristov identitet: Kad bi pogledali, vidjeli bi samo Sunce koje je bilo njegovih r u k u djelo i koje
e odsada nestati jer nisu u stanju izdrati pogled u njegove zrake." D r u g i m rijeima,
gledajui Krista", neki su vidjeli s a m o Sunce, koje e odsada nestati..." Za to su i

bili zadueni urotnici: uiniti da sunce Boje" nestane i da se njegov mit zaboravi, a
osoba Isus Krist" umetne umjesto njega.
U petoj knjizi djela Protiv hereza Irenej razlae potrebu za utjelovljenjem:
SAMO KRIST MOE UITI BOANSKE STVARI I PODARITI NAM OTKUPLJENJE: ON JE
PREUZEO TIJELO OD DJEVICE MARIJE, NE SAMO VANJTINOM, NEGO I DUHOM SVETIM KAKO BI NAS OBNOVIO... Jer ni na bilo koji drugi nain ne bismo mogli nauiti stvari
Boje nego da je na Uitelj, koji postoji kao Rije, ovjekom postao. Jer nijedno drugo bie nije
moglo otkriti nam Oca osim Njegove vlastite Rijei... Nikako drukije ne bismo mogli nauiti nego
gledanjem naeg Uitelja i sluanjem Njegova glasa svojim vlastitim uima da oponaanjem Njegovih djela i pretvaranjem Njegovih rijei u djelo moemo biti s Njim u savezu, rasti od Njegova
savrenstva, Njega koji je postojao prije svega stvorenog.

Utjelovljenje je kao doktrina utemeljeno na jednom od najvanijih kranskih"

koncila, odranom u Aleksandriji godinu dana poslije godine smrti gnostiko-kranskog voe Marciona - 161. godine - na kojem je docetizam", tj. nevjerovanje u
povijesnog" Isusa osueno kao krivovjerje.
Kao to je reeno, mnoge su kulture oekivale karnalizaciju mita, kao to se i
danas ljudi diljem svijeta mole za razne avatare, mesije, maitreje, mahdije i sline
inkarnacije. Takvo oekivanje moe se nai diljem svijeta ondje gdje je duboko znaenje mita izgubljeno jer su vulgarne nauili da oekuju novu inkarnaciju svakih 600
godina". 9 Kao to je reeno, uz 2150-godinji ciklus precesije ekvinocija tu je bio i taj
ciklus od 600 godina, zbog ega se Krist usporeivao s feniksom, koji se die iz pepela
svakih 600 godina, i zbog ega se nekih 600 godina kasnije na pozornici pojavio Muhamed. Oekivanje inkarnacije ustvari je omoguilo kranskoj vojsci da neka mjesta
lake osvoji. Zbog tog prolog iskustva s ciklusima i utjelovljenjima" drevni su sveenici-astrolozi bili svjesni da ako se eli stvoriti nova vjera", mora se jasno raskinuti
s prolou, koja je bila prepuna kultova, sekti i religija, te nastupiti s nekim" novim
koji e tu vjeru utemeljiti, a navodno ga alje sam Svemogui". Zapoela je utrka tko
e ponuditi ovo utjelovljenje, jedno u dugom nizu varijacija na istu temu.

A sada Rimljani
I dok su izraelitski terapeuti pobijedili u utrci i naizgled se suprotstavljali Rimljanima, nakon to su se rasuli izvan Palestine, njihovo se djelovanje na kraju mijealo s
rimskim. U desetljeima izmeu 170.-190. poela je borba za rimsku supremaciju u
gnostiko-terapeutsko-kranskoj crkvi i razni su se evaneoski tekstovi i poslanice

preraivali u skladu s tajnim interesima u Rimu, to je rezultiralo etirima evaneljima koja se temelje na rukopisima aleksandrijske kole i drugih ogranaka/crkvi mree. Kao to kae Walker: Evanelja su krivotvorena kako bi se poduprle povlastice i
praksa rane crkve." 10 Romanizirana evanelja prilagoena su kako bi se idove dovelo u stado navodei ih da vjeruju da je njihov Mesija" svoje ovlasti prepustio Crkvi,
to bi znailo da idovi trebaju slijediti diktate Rima.
Tijekom ovog razdoblja napisana je i kanonska knjiga Djela apostolskih kako bi se
Crkvi u Rimu osigurala hijerarhijska nadmo. Isto tako, izgubljeno" Petrovo evanelje, navodno omiljeno meu nazaritima/nazarenima, oito je napisano u obranu Pilata
i Rimljana zbog raspea i da odgovornost svali na Heroda i idove. Ovo se evanelje
neko smatralo jednako bitnim kao i kanonska evanelja - ili, rijeima veleasnog D.H.
Stantona, moda ak i viim od njih" 11 - ali je ispalo iz milosti i odbaeno je. Nadalje,
kao to je spomenuto, nazareni su bili Samaritanci i neprijatelji strogo jahvistikih idova ili farizeja, i oito su tajno suraivali s Rimom, barem u to vrijeme.
Djela Pilatova su takoer napisana da se krivnja za Isusovu smrt prebaci s Rimljana na idove. U ovoj knjizi Pilat se ak prikazuje kako nagovara idove da slijede
Krista, usporeujui ga s Mojsijem.
Rimsko posezanje za supremacijom nije se svialo drugim gnostiko-terapeutskokranskim frakcijama. Isto tako, sveenici drugih religija i kultova nisu bili oduevljeni
novim praznovjerjem" kranstva. Potter opisuje vjersku klimu toga vremena u Rimu:
U stoljeu prije Kristova roenja i stoljee ili dva poslije njega toliko je mnogo religija i misterija s
Istoka ulo u Rim da je od originalne rimske religije vrlo malo ostalo. Taj veliki grad je bio rasadite
kultova svih moguih vrsta koje su se meusobno natjecale za premo. Iz Egipta je stiglo tovanje
Izie i Ozirisa, iz Frigije kult Atisa, a iz Perzije preko Male Azije mona vojnika mitraistika religija koja je dominirala u drugom stoljeu nove ere.12

Kao to je reeno, kranstvo je od samog poetka pa preko irenja i gutanja'

ovih raznih drugih kultova bilo obiljeeno zaraenim sveenikim frakcijama i nebrojenim krvoproliima. Kako bi se te religije, sekte, kultovi i misterijske kole ujedinili i utvrdila doktrina novog praznovjerja, proizvedeno je na stotine tekstova i
sazvano mnogo razliitih koncila u raznim gradovima bratstva.

Nicejski koncil
Najvaniji pojedinani dogaaji u povijesti kranstva nisu bili ni dolazak ni
smrt povijesnog" Isusa nego obraenje" poganskog cara Konstantina i saziva-

nje burnog Nicejskog koncila 325. godine koji su oznaili istinsko roenje Isusa
Krista. Konstantin se, dakako, preobratio" na kranstvo jer je ono nudilo brzi
ispravak" svih njegovih groznih zloina, ukljuujui i ubojstvo nekoliko lanova
njegove obitelji, koji su se doista jednostavno brisali uz pomo ispovijedi i vjerom
u Gospodina", a takav oprost nije mogao pronai u drugim religijama kao to je bio
mitraizam, koje nisu bile toliko milosrdne prema ubojicama.
Na Nicejskom koncilu nisu bili samo kranski voe iz Aleksandrije, Antiohije,
Atene, Jeruzalema i Rima, nego i voe brojnih drugih kultova, sekti i religija, ukljuujui i Apolonov, Demetrin/Cererin, Dionizov/Bakhov/Iasiosov, Janusov, Jupiterov/
Zeusov, Oanesov/Dagonov, Ozirisov i Izidin, te Sol Invictus", odnosno Nepobjedivo
Sunce, predmet Konstantinova oboavanja. Svrha ovog koncila bila je ujediniti razliite suparnike kultove u jednu univerzalnu ili katoliku" crkvu koju e, naravno,
kontrolirati Konstantin i Rim. Kao to je navedeno, Rim je prisvajao pravo na najvie
ovlasti jer je navodno utemeljen na Petru-stijeni". Zbog toga se kip Jupitera u Rimu
promijenio u ,,sv. Petra", ije su lane kosti poslije postavljene u Vatikan. Tipinim
manevrom kreiranja religije bogovi drugih kultova podjarmljeni su pod novog boga
i promijenjeni u apostole" i svece".
Kao to je spomenuto, smatra se da su tijekom Nicejskog koncila imena Isus i Krist
po prvi put spojena u Isus Krist", sjedinjujui tako dvije glavne frakcije, pri emu Isus
predstavlja druidskog Hesusa, izraelitskog Jouu/Isusa, egipatskog Horusa/Iusu i dionizijskog/samotrakog IESA/Iesiosa, a Krist indijskog Krinu/Kristosa, idovskog Pomazanika i egipatskog KRSTA, izmeu ostalog. Tvrdi se tako da se fraza Isus Krist", koja
nikad nije bila ime, ne pojavljuje u djelima grkih ili latinskih autora prije prvog Nicejskog
koncila. Kao to ime Hermes Trismegistos" predstavlja tradiciju, a ne jednog ovjeka",13
tako je to sluaj i s imenom Isus Krist". Isto se tako tvrdi da je neki biskup Eunomije
navodno digao glas i za prijevaru optuio Nicejski koncil. O njemu nikada nije objavljena
biljeka, iako je navodno napisana, a moda se i danas nalazi u vatikanskoj riznici.
O sastavljanju Biblije i stvaranju kranstva Robertson kae:
Svaka razumna osoba mogla je znati da su zapisi Novog zavjeta bili djelo ovjeka ili kole koji su
eljeli sjediniti dijelove prethodnih vjerovanja, doktrina, ceremonija, obiaja i religijskih formula u
jednu religiju koja e sluiti da uskladi i ujedini ovjeanstvo u jednom zajednikom cilju unapreenja svaije dobrobiti... Crpilo se iz religijskih sustava Kine, Indije, Perzije, Egipta, Grke, Rima,
Palestine, pa ak i druidskog sustava u sjevernoj i zapadnoj Europi, kako bi se stvorio eklektini
religijski sustav...14

Walker kae:

Dalekoistona predaja se takoer koristila. Rimsko Carstvo bilo je i vie nego svjesno budistikog
nauka i mitova. Prikazi Bude u klasinom grkom stilu napravljeni su u Pakistanu i Afganistanu
u prvom stoljeu nove ere. Budistike ideje poput otisaka Budinih stopala" pojavile su se i meu
kranima. Biskup Sulpicije Jeruzalemski zabiljeio je da se, kao i u Indiji, u praini po kojoj je
hodao Krist tragovi Njegovih koraka jo uvijek mogu vidjeti, a zemlja jo uvijek uva tragove
Njegovih stopala". Budistike metafore i izriaj pojavile su se i u Evaneljima. Isusova formula
ljubljeni moji" bila je uobiajen nain oslovljavanja pri upuivanju nauka tantrikih boanstava
njihovoj Boici Devi.15

Wheless pie:
Kardinal Newman... kae da Milman iznosi injenice tako da ih pripisuje svim stranama": doktrina o Logosu je platonska; ona o utjelovljenju indijska; ona o boanskom kraljevstvu judejska;
ona o anelima i demonima (i Posredniku) perzijska; veza grijeha s tijelom gnostika; ideja novog
roenja kineska i eleusinska; ideja sakramentalne milosti pitagorejska; ideja Trojstva i zapadnjaka
i istonjaka; a ideja obreda krtenja i rtve sveprisutna!"16

U stoljeima nakon navodnog dolaska kranskog spasitelja sazvan je barem 21

koncil da bi se utvrdila Crkvena politika i doktrina, od kojih su mnogi, kao to je spomenuto, bili krvave demonstracije posvemanjeg kaosa. Proces koji je na kraju doveo
do ujedinjenja velikog dijela sukobljenih frakcija bio je dug i spor. Slijedi djelomian
popis razliitih religija, kultova, sekti, tajnih drutava i misterijskih kola koji su dali
svoj obol uobliavanju dravne religije zvane kranstvo:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Budistika/gimnosofika/sufika
Kabirijska/frigijska/sirijska
Dionizijska/bakanalijska/orfistika/samotraka
Druidska/galska/teutonska
Egipatska/afrika
Esenska/nazarenska/nazaritska / ebionitska/terapeutska
Grka/eleusinska
Indijska/brahmanska
Mandejska/manihejska
Marcionitska/valentijanska
Mitraistika/zoroastrijanska
Neoplatonistika/stoika/cinika/eklektika/peripatetika
Fenianska/izraelitska/samaritanska
Jahvistika/kabalistika/farizejska
Rimska/etruanska

16. Samanejska/magusejska/sampsejska
17. Setijska/ofitska
18. Zelotska/sadokitska/saducej ska
Uz ove skupine, od kojih se mnoge oito preklapaju, tu su i drugi ogranci jo ezoterinijih naziva, kao to su Sljedbenici osmokrakog crvenog kria", Sinovi Sunca",
Red crne ruke", Red crvene ruke" i slavni Red Melkisedekov". Druge skupine, kao
to su marijaniti ili sljedbenici Boice, ili su iskljuene ili im je pridano malo vanosti
na ovim koncilima.
Bratstva koja su doista upravljala terapeutskim crkvama" i o kojima se govori u
pavlinskim poslanicama bila su sljedea: Antiohija je bila sredite Adonisova kulta;
Efez Atisova; Korint grkih bogova i eleusinskih misterija; Galacija Dionizova; a Rim
ih je imao sve. Prvi krani u Antiohiji zapravo su bili gnostici nazareni, takoer
karmeliani, koji su imali jedno od najstarijih sjedita bratstva i koji su izvorno bili
Egipani/Kanaanci/Feniani i kasnije Samaritanci". Ovi nazariti/nazareni bili su i
sveenici Dioniza/Bakha, koji je bio isto to i Joua, Iasius, Iesius ili Isus, iji se hram
nalazio na vrhu brda Karmel.

Uloga masonerije
Kao to smo pokazali, gnostiko i katoliko djelovanje bilo je eklektino i multinacionalno i obuhvaalo je elemente iz raznih dijelova svijeta. Takvo udruivanje
koje nadilazi religiju i nacionalnost moglo se pojaviti samo u jednom sloju bratstva
- onom koje se naziva masonerija ili Zidarstvo.
Premda se bratstvo Zidara ini relativno novim, ono je zapravo najstarija kontinuirana mrea na Planetu, stara mnogo tisua godina, koja je zapoela s prvom obradom kamena. Zidarstvo je danas generalno na vrlo loem glasu jer ljudi sumnjaju da
ih ovo mono bratstvo iskoritava i njima manipulira. Meutim, prosjeni mason
nikad nije bio upuen u tajne" i stoga je samo lan jednog drutvenog kluba. Pa ipak,
oni vie pozicionirani ve dugo vremena u velikoj mjeri imaju svoje prste u kreiranju
zbivanja na ovom planetu.
Kao to smo naveli, drevni narodi Boga su smatrali Velikim Arhitektom Univerzuma. Zidari su sebe tako smatrali oponaateljima Boga. Masoni su bili prvi
sveenici i rije minister" za sveenika u engleskom jeziku u vezi je s rijeju
mason" jer korijen ,,myn" znai kamen". 17 Sveeniki ritual obrezivanja od davnina je masonski obiaj. Naravno, masoni su ti koji irom svijeta grade hramove,
katedrale, damije i svete spomenike i koji su razvili pisanje jer su voljeli ureziva-

nje u svoje spomenike i graevine. Zbog toga masonerija i stvaranje religija idu
ruku pod ruku.
Gdje su bili ti sveprisutni masoni kad se kranstvo stvaralo? Zato ih se u tekstovima iz tog vremena tako malo spominje? Svakako su postojali jer su oni bili ti
koji su podizali masivna i velianstvena zdanja diljem Zemaljske kugle. Masoni su tu,
uvijek skriveni iza kulisa, ostavljaju naznake svog postojanja kao bratstva, od kojih su
neke oite ali nevidljive. Na primjer, biblijski Nimrod, kralj koji je izgradio Babilonsku kulu (Bab-el" - vrata Boja") smatra se prvim masonom, a masoni su svakako
tu kulu izgradili! Kao i toliko drugih biblijskih likova, i Nimroda nalazimo u starijim
priama kao asirskog boga rata i lova koji slui kao personifikacija asirskog carstva.
Jo jedan biblijski lik, tirski kralj Hiram, tuje se kao veliki zidar jer je izgradio Salomonov hram", iako je taj hram zapravo na nebu. Isto tako, tajanstveni Urim i Tumim
su zidarski simboli, kao i Jachin i Boaz.
Vidjeli smo da se Isus naziva zaglavnim kamenom koji su graditelji odbacili". Osim toga, taj komentar zapoinje spominjanjem Svetog pisma u kojem je prvi
put zapisan, u Psalmima 118:21: zahvaljujem ti to si... postao moj spasitelj. Kamen
to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni." Budui da Isus" znai spasenje", ovaj starozavjetni odlomak mogao bi glasiti: Zahvaljujem ti to si postao moj
Isus. Kamen to ga odbacie graditelji..." Taj glavni zaglavni kamen koji su graditelji
odbacili" oiti je zidarski simbol i odnosi se na vrh piramide, koji je takoer svevidee oko Horusovo", simbol Sunca koje iz visina gleda na svijet i koji se moe nai na
poleini novanice amerikog dolara.
Isto tako, Petar Stijena" i njegovi kljuevi takoer su zidarski simboli. Crkveni
doktor/terapeut Jeronim kae da je ovjek s usahlom rukom u Evanelju po Mateju
12 navodno bio zidar" i da mu je zato za ivot trebala ruka. 18 Kad se u Prvoj poslanici
Korinanima Pavao naziva mudrim graditeljem", on koristi rije koja je izrazito kabalistika, teurgijska i masonska...". 19 U Poslanici Hebrejima 3:3-4 o masonima nalazimo
odlomak (i notaciju) koji je oito interpoliran: Dostojan je doista toliko vee slave
od Mojsija koliko veu ast od kue ima onaj tko ju je sagradio. (Jer svaku kuu netko
gradi, ali graditelj svega je Bog.)" Osim toga, Isus se zove rua arona" ili Nazir", to
se prema Higginsu, koji je bio sudac i mason, odnosi na kole proroka na brdu Karmel
ili Bojem vinogradu...". 20 Karmel je, da ponovimo, bio jedan od najranijih uporita
bratstva i sjedite Jupiterova hrama, Melkisedekova i Jouina, iz kojeg je poteklo redovnitvo koje e postati nazarensko bratstvo. Kao nazareni, Isus i Pavao su takoer bili
masoni. Osim toga, oznaka drvodjelje", na koju nailazimo i u priama drugih solarnih
junaka, masonska je oznaka koja oznaava ulogu Sunca kao velikog graditelja.
Indijsko-gnostiki nazareni-karmeliani bili su takoer nestorijanci, manihejci,
samanejci i budisti, templari i rozekrojceri, odnosno sljedbenici osmokrakog Cr-

venog kria i Rue arona, sve isto s drukijim imenima", 21 to ilustrira sloenost i
rairenost meunarodnoga masonskog bratstva. Masoni su bili i eseni, terapeuti i
gnostici, a sada su to krani, idovi i muslimani. I mitristi su takoer bili masoni, a
kabalisti i Kaldejci su bili Mudri masoni. Ustvari, masonerija kotskog obreda vodi
do Kaldejaca. 22 Kaldejci su onda bili i druidi, koji su isto tako bili masoni. Vitezovi
templari su isto bili Kaldejci, kao i Kuldi u Indiji i gnostiki manihejci, koji su bili
sljedbenici Bela/Baala. 23 Kuldi/masoni bili su suci astronomi u Rimu 2 4 i, kao to smo
vidjeli, sljedbenici Baala/Moleha inili su Red Mekisedekov, iji su lanovi bili gimnosofi, kao i sadokiti. Ustvari, tvrava u Kumranu bila je masonska enklava jer su
je zidari izgradili, naroito njezin veliki toranj, snaan zidarski simbol. Slino tome,
Svitci s Mrtvog mora obiluju arhitekturalnim metaforama", pokazujui da su njihovi
pisci bili masoni. Osim toga, misteriji o Izidi i Serapisu, koji su bili modeli za one o
Eleusini i Samotrakiju, dio su masonerije. 25
Povjesniar Josip sigurno je znao za masone i navodno je i sam bio jedan od
njih, kao i lan tajnog reda Sinova Sunca", kojem su navodno pripadali i Apolonije
te carevi Klaudije, Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva i Trajan.
Prije dva stoljea veliki autoritet Thomas Paine, veliki angloameriki filozof, revolucionarni dravnik i ljubitelj istine, dao je jasan pregled podrijetla kranstva i
njegove veze s masonerijom. Paine je i sam, ini se, bio mason, kao i njegovi suradnici
George Washington, Ben Franklin i drugi tvorci amerike nacije. Zato su Painove
istinite tvrdnje podjednako ignorirali religionisti, politiari i znanstvenici moe se
objasniti samo iznimno uinkovitim i uznemirujuim sustavom skrivanja u svrhu
profita koji je na snazi ve tisuama godina. U svojoj raspravi Podrijetlo Slobodnog
zidarstva" Paine pie:
Kranska religija i masonerija imaju jedno te isto zajedniko podrijetlo: obje potjeu iz tovanja
Sunca. Razlika u njihovu podrijetlu je ta to je kranska religija parodija tovanja Sunca, u kojoj
se na mjesto Sunca postavlja ovjek kojeg nazivaju Krist i oboavaju ga na isti nain na koji su
izvorno oboavali Sunce...
U masoneriji su mnoge druidske ceremonije ouvane u svom izvornom obliku, bez ikakve parodije. U njoj je Sunce jo uvijek Sunce, a njegova slika je znaajan emblemski ornament masonskih
loa i masonskih odora. Ono je sredinja figura na njihovim pregaama, a nose ga i objeeno na
prsima u svojim loama i svojim povorkama. Ima figuru ovjeka u obliku glave Sunca, kao to se
uvijek prikazuje Krist.
U kojem je razdoblju davnine i u kojoj naciji ova religija osnovana izgubljeno je u labirintu nezabiljeena vremena. Openito se pripisuje drevnim Egipanima, Babiloncima i Kaldejcima, a kasnije
ga perzijski zakonodavac Zoroaster reducira na sustav reguliran kretanjem Sunca kroz dvanaest
znakova zodijaka. Iz Perzije ga je Pitagora donio u Grku...

tovanje Sunca kao velikog vidljivog agensa velikog i nevidljivog stvoritelja, Vremena bez granica", proirilo se velikim dijelom Azije i Afrike, a odande u Grku i Rim, te cijelom antikom
Galijom u Britaniju i Irsku...
Budui da su prouavanje i kontemplacija o Stvoritelju u djelima kreacije, Sunca kao velikog vidljivog agensa tog Bia, bili vidljivi predmet oboavanja druida, svi su njihovi vjerski obredi i
ceremonije imali veze s kretanjem Sunca kroz dvanaest znakova zodijaka i njegovim utjecajem na
zemlju. Masoni su prihvatili iste te obiaje. Krovovi njihovih hramova ili loa ukraeni su Suncem,
a pod sa svojim tepisima ili mozaicima simbolizira areno lice zemlje...
Masoni su uvijek, da bi se zatitili od progona kranske crkve, govorili mistino o figuri Sunca
u svojim loama... To je njihova tajna, posebice u katolikim zemljama, jer je figura Sunca izraz
njihova podrijetla od druida, a njihova mudra, profinjena i filozofska religija bila je suprotnost
sumornoj kranskoj crkvi.
Najvanija masonska svetkovina pada na dan koji oni nazivaju danom sv. Ivana, ali svaki prosvijeeni mason mora znati da slavljenje ovog dana nema nikakve veze s osobom koja nosi to ime i da
taj naziv samo skriva pravi razlog odravanja svetkovine ba na taj dan.
Dan koji su oni zvali danom sv. Ivana je 24. lipnja, tzv. Ivanje. Sunce tada dolazi u svoj ljetni solsticij... i ovo godinje slavlje preuzeto od druida odrava se na taj dan u ast Suncu koje tada dosee
najviu visinu na naoj hemisferi, a ne zbog bilo ega to bi bilo povezano sa sv. Ivanom.
Glede onoga to nam masoni i masonske knjige govore o Salomonovu hramu u Jeruzalemu, nije
nemogue da su neke masonske ceremonije potekle od gradnje tog hrama jer se tovanje Sunca
prakticiralo mnogo stoljea prije nego to je taj hram postojao, odnosno prije nego to su Izraeliti
izali iz Egipta. Iz povijesti idovskih kraljeva, u Drugoj knjizi o kraljevima 22 i 23, doznajemo da
su Zidovi prakticirali oboavanje Sunca u tom hramu. Moe se, meutim, itekako sumnjati jesu
li to inili s toliko znanstvene istoe i religijskog morala kao druidi, koji su po svemu to nam o
njima govori povijest bili mudri, ueni i moralni ljudi. Nasuprot njima, idovi nisu znali nita o
astronomiji i znanosti openito i ako je religija zasnovana na astronomiji dospjela u njihove ruke,
gotovo je sigurno da su je iskrivili... Vratimo se, meutim, na tovanje Sunca u tom hramu.
... opis ukrasa u hramu koji nam daje Josip uvelike nalikuje opisu masonske loe. On govori da je
razmjetaj nekoliko dijelova tog idovskog hrama predstavljao svu prirodu, naroito njezine najoitije aspekte, kao to su Sunce, Mjesec, planeti, zodijak, zemlja, elementi i daje sustav svijeta ondje
bio prikazan brojnim domiljatim emblemima. Oni su vrlo vjerojatno ono to je Joija u svom
neznanju nazivao sidonskom sramotom... Sve to se vezano za ovaj hram primjeni na Masone jo
uvijek se, meutim, odnosi na tovanje Sunca, koliko god to Zidovi krivo shvaali ili izvrtali, te
prema tome i na religiju druida...
Kao to je ve reeno, druidska je religija bila ista kao i religija drevnih Egipana. Egipatski sveenici su bili profesori i uitelji znanosti i prikazivali su se kao sveenici iz Heliopolisa, tj. Grada
Sunca. Druidi u Europi, koji su bili istog tog reda, svoje su ime dobili iz teutonskog ili drevnog njemakog jezika jer su se Nijemci davno prije nazivali Teutoncima. Rije 'druid' oznaava mudraca.
U Perziji su se nazivali magima, to znai to isto.

Egipat," kae Smith, iz kojeg podrijetlo vuku mnogi nai misteriji, oduvijek je uivao visoki status u povijesti i neko se slavio vie od ostalih zbog svojih starina, uenosti, bogatstva i plodnosti.
U njemu su najvaniji junaci-bogovi Oziris i Izida teoloki predstavljali Vrhovno Bie i univerzalnu Prirodu, a fiziki dva nebeska luonoe, Sunce i Mjesec, koji su pokretali itavu prirodu."
... Govorei o odjei masona u njihovim loama, dio koje je, kao to vidimo u njihovim javnim
procesijama, i bijela kona pregaa, Smith kae: Druidi su se odijevali u bijelo u vrijeme svojih
rtvi i sveanih obreda. Ozirisovi sveenici u Egiptu nosili su snjenobijeli pamuk. Grki i veina
drugih sveenika nosili su bijelu odjeu..."
Egipani su", nastavlja Smith, u najranije doba inili velik broj loa, ali su najpaljivije uvali tajne masonerije od svih stranaca. Te tajne su do nas dole s pogrekama iskljuivo usmenom predajom i moraju se uvati od radnika, obrtnika i naunika sve dok se dobrim vladanjem i dugotrajnim
prouavanjem bolje ne upoznaju s geometrijom i humanistikim znanostima..."
Sada u rei neto o uzrocima te tajnosti koje se masoni dre. Prirodni izvor tajnosti je strah. Kad
neka nova religija pregazi onu prijanju, zagovaratelji nove postaju progonitelji stare. To vidimo
u svemu to nam govori povijest. Kad su sveenik Hilkija i tajnik afan za vladavine kralja Joije pronali, ili su se pretvarali da su pronali, zakon zvan Mojsijev zakon, tisuu godina nakon
Mojsijeva vremena (a iz Druge knjige o kraljevima 22 i 23 se ne ini da je takav zakon ikad bio
prakticiran ili poznat prije Joijina doba), on je taj zakon utemeljio kao nacionalnu religiju i pobio
sve sveenike Sunca. Kad je kranska religija pregazila idovsku, Zidovi su bili izloeni stalnim
progonima u svim kranskim zemljama. Kad je protestantska religija u Engleskoj pregazila rimokatoliku, za katolike je sveenike nai se u Engleskoj znailo smrt. Budui da je tako bilo u svim
nama poznatim sluajevima, moramo priznati da je tako bilo i u ovom, i da su druidi nakon to ih
je kranstvo pregazilo u Italiji, drevnoj Galiji, Britaniji i Irskoj postali rtve progona. To naravno
znai da su se oni koji su ostali vjerni svojoj izvornoj religiji morali nalaziti u najstrooj tajnosti.
O tome je ovisila njihova sigurnost. Jedan lani brat meu njima mogao je izloiti opasnosti i
unitenju ivote mnogih. Iz ostataka na taj nain ouvane religije druida nastala je institucija koja
je, da bi izbjegla druidsko ime, uzela ime masona i pod tim novim imenom prakticirala druidske
obrede i ceremonije.

Vidjeli smo neobinu povijest kranstva i masonerije. Oboje su Suneva bratstva", ovo prvo egzoterino i prizemno, a ovo drugo ezoterino i profinjeno.
Kao to kae Higgins:
Svaki dio kranstva odnosi se na Abrahama, a sve je to Slobodno zidarstvo. Isus Krist za stolom,
na elu dvanaestorice, koji nudi rtvu Kruha i Vina opet su Abraham i Melkisedek. Tako to priznaje Rimska crkva, takva je ta njena ezoterina religija...26

Doane dalje opisuje vezu izmeu masonerije i kranstva:

Masonske oznake vrlo su upadljive medu kranskim simbolima. Na nekima od najstarijih rimokatolikih katedrala nalazimo figure Krista s masonskim obiljejima oko njega.2'

Papa je, a da mase to ne znaju, Veliki mudri zidar svih masonskih ogranaka na
svijetu. 28 O tom podmuklom partnerstvu Anderson govori:
Slobodno zidarstvo, iskvareno rimokatolianstvom, izgubilo je svoja drevna obiljeja i odvueno u ropstvo... Masonerija neutemeljena od drevnih ljudi bezvrijedna je i nitavna... Drevna
masonerija nalazi se diljem nastanjivog svijeta, a moderna masonerija u samo malom njegovom dijelu. Drevna masonerija trajat e dok traje i svijet, a moderna e umrijeti ismijana kad
se ugasi Katolika crkva, a to se i dogaa velikom brzinom na mjestima na kojima prevladavaju znanost i znanje. Religija zasnovana na snu ne moe trajati, a katolianstvu je autoritet
aneo koji se Josipu pojavio u snu". 19

Masonerija je izvorno bila upuena, a na viim razinama jo uvijek jest, u injenicu da je lik Krista Sunce. To se znanje oito skrivalo od svih osim nekolicine. Uz
to, kao to je reeno, heliocentrinost Suneva sustava i okrugli oblik Zemlje drevnim su ljudima bili poznati eonima prije kranske ere, ali su se te dvije injenice,
ba kao i nebrojene druge, potiskivale da nitko ne bi shvatio sublimaciju solarnog i
nebeskog mita. Moramo se zapitati zato je solarni mit, koji je tisuama godina bio
toliko znaajan i sveprisutan u kulturama diljem svijeta, sada nepoznat, naroito kad
se dobro zna da bismo bez znanja o nebu jedva opstajali na Zemlji, vrijeme kakvo ga
poznajemo ne bi postojalo te ne bismo znali kada posaditi i poeti svoju hranu. to se
dogodilo sa sveprisutnim nebeskim mitom? Kako to da se to znanje koje je u drevno
doba bilo toliko dobro poznato i raireno danas gotovo u potpunosti skriva? Odgovor
na ta pitanja glasi da su se te informacije suzbijale namjerno kako ljudi ne bi shvatili
vezu izmeu svojih voljenih bogova i nebeskih tijela.
Kao to je to pokazao Paine, masoni su vrlo dobro znali pravo znaenje i vanost
astrologije, koja se smatrala svetom znanou. Anderson objanjava ovu drevnu znanost i njenu vezu s masonerijom i katolianstvom:
... Astrologija je Rije, zapisana od poetka... kao tona znanost, uzviena i sveta, koja postoji due
od bilo koje povijesti koju poznajemo, koju su prenosili s koljena na koljeno veliki i mudri ljudi
iz prolosti, oni graditelji hramova Sunca i univerzuma, sve dok joj u njenoj starosti pepeo nije
zakopan u rimokatolianstvu, ali jo uvijek gori u Slobodnom zidarstvu... Astrologija drevnih ljudi
osnova je svih znanosti, prolih i buduih, i neko je bila univerzalna religija, znanost i jezik, a
ostaci tog znakovnog jezika jo uvijek ive u masonskim tijelima, kojima ona sjaji u tmini, a tmina
je ne razumije".30

Astrologija i astroteologija nisu bile poznate samo u drevnom svijetu, nego su

bile ogroman dio ljudske civilizacije. esto su se irom svijeta gradila zdanja koja
inkapsuliraju nebesku priu i slue kao stelarni kompjutori". Meutim, ova astroteoloka masonerija bila je iskvarena jer su moi eljni historicisti njezino pravo znaenje odvukli u podzemlje u svojim zlobnim nastojanjima da podjarme svijet i prisvoje
njegova bogatstva.

Motiv
Oito je da su urotnici trali za moi i novcem i da su se, kako je to otroumno
primijetio papa Leon X, uistinu i obogatili na bajci o Kristu. Ustvari, tijekom petstogodinjeg razdoblja Inkvizicije, koju Walker naziva dugotrajnim izrugivanjem pravdi
i moda najnepravednijem obliku proizvoljne okrutnosti koji je ovjek ikad smislio",31
Crkva se izrazito obogatila. Ne postoji zapravo nijedan drugi nain da se objasni zato
bi Rimljani svojom voljom tovali idova kao utjelovljenog Boga, to je bila titula i ast
obino rezervirana za cezare. Kao to su to Rimljani i sami rekli i kao to su priznali i
krani, oni nisu vjerovali u tu priu i odmah su je prepoznali kao prevakanu verziju
ve postojeih mitova, legendi i rituala. Nisu im se sviali ni problematini idovi da bi
jednoga od njih toliko uzdizali. Romanizirani Isus je ustvari osmiljen da ukori idove
i, kao to je reeno, da Rimljanima osigura vlast nad njima.
Evaneoska pria osmiljena je i zato da krivnju za unitenje njihova naroda
prebaci na idove, to je razlog zato je pria smjetena u vrijeme u koje je smjetena.
Pria se morala pojaviti prije unitenja hrama 70. n.e.. U protivnom ne bi postojala
pozornica za postavljanje ove drame. Crkveni povjesniar Euzebije jasno kae da se
Kristov dolazak morao dogoditi prije razaranja Jeruzalema kako bi se njegova Muka
mogla iskoristiti kao opravdanje za taj in:
Oni koji su vjerovali u Krista prebjegli su iz Jeruzalema u Pelu; i budui da su sveti ljudi potpuno
napustili kraljevsku metropolu idova i itave idovske zemlje, Boji sud ih je na kraju stigao za
njihove gnusne zloine protiv Krista i Njegovih apostola, potpuno zatrvi taj zli narataj... To je bila
nagrada za idovsku nepravdu i zla prema Bojem Kristu. 32

Urednik Povijesti Crkve o Euzebiju kae:

On u Prvom idovskom ratu (66.-73.), u kojem je razoren Jeruzalem, vidi kaznu za raspee Krista
i trajne progone Njegovih sljedbenika, naroito brata Gospodinova" Jakova... On pie da je od
Drugog idovskog rata (132.-135.) cijeloj rasi zabranjeno zakoraiti bilo gdje u blizinu Jeruza-

lema" kako idovi ak ni iz daljine ne bi mogli vidjeti svoje drevno tlo". Euzebije to oigledno
smatra pravednom kaznom...33

Treba napomenuti da je Euzebije bio iz Cezareje, to bi ga u biti inilo Samaritan cem, iako ne nuno idovske" krvi. Oito je da smatra da je Krist iz kue Judine, ali
da ne voli idove", kao to ih nisu voljeli ni mnogi drugi u Rimskom Carstvu. Autor
Drugog Isusa objanjava prevladavajui stav Nevjernika" (Gentiles) prema idovima za vrijeme Carstva:
Ne smijemo zaboraviti da je Novi zavjet napisan u vrijeme kad je Palestina bila pod europskom
dominacijom ve gotovo etiri stoljea. Europljanima su idovi bili vrlo problematini ljudi. inilo im se da su to najtvrdoglaviji i najzaostaliji barbari koje su ikad susreli. idovi su govorili
nerazumljivim jezikom (a to znai da nije bio nimalo nalik grkom ili latinskom). Zidovi su, uz to,
radili brojne stvari koje su za europski osjeaj bile izrazito uvredljive. Na primjer, mukoj su djeci
rezali vrh penisa kao sastavni dio vjerskog" zakona. Bili su opsjednuti besmislenim" prehrambenim praznovjerjima i naizgled beskonanim nizom apsurdnih" ogranienja koja su im, inilo
se, onemoguavala da ikad ita ostvare. Za Grke i Rimljane kao vrste vjernike u monogamni
brak i estoke zagovaratelje svetosti institucije obitelji, bilo je moralno uvredljivo vidjeti da Zidovi
doputaju mukarcima da imaju vie ena ako to ele. Jo ih je vie sablaznilo i ogorilo idovsko
doputanje mukarcima da se razvedu od svojih ena bez ikakva razloga, samo zato to su tako
eljeli. Izrazito drukija od grkog i rimskog stava prema vjerskoj snoljivosti bila je tendencija
Zidova da bez imalo potovanja optuuju svaiju religiju osim vlastite i da ponekad govore kao da
oni imaju pravo, pa ak i obavezu unitavati crkve, oltare i svetita drugih ljudi. Ovo zadnje je, kao
to moete i zamisliti, meu Europljanima stvorilo snaan antagonizam prema idovskoj religiji,
koja se jako razlikovala od njihove politike tolerancije prema svim stranim religijama na koje bi
nailazili. U ovoj se prii Grci i Rimljani tipino prikazuju kao negativci" bez moralnih vrijednosti,
dok se Zidove predstavlja kao pozitivce" visokih moralnih naela. Svaka takva analiza je, meutim, suvie pojednostavljena jer takvo shvaanje ignorira injenicu da su pogane Europljane tog
vremena vrijeala ista ona idovska shvaanja i obiaji kojima se mnogi suvremeni krani protive
ak i danas. Da je prosjeni moderni kranin bio u Palestini u prvom stoljeu nove ere, vjerojatno
bi bio naklonjeniji stavovima Grka i Rimljana nego idova... Grci i njihovi nasljednici Rimljani
morali bi osnovati neku vrstu drutvenog pokreta", vjerojatno naglaeno vjerskog sadraja, koji bi
se suprotstavio aspektima idovske kulture koje su smatrali najproblematinijima. Takva kampanja bi glasno optuila obiaje kao to su obrezivanje, ismijala strogo pridravanje idovskih pravila
prehrane, propovijedala protiv razvoda i zagovarala monogamiju. Europska bi propaganda trebala
govoriti protiv krutih tumaenja idovskog zakona, odbaciti idovske rituale u zamjenu za europske i nastojati da slobodne veze izmeu idova i ne-idova budu prihvatljive. Najvanije od svega,
grka i rimska propaganda morale bi pronai neto to bi pokoravanje idova stranoj vlasti uinilo
prihvatljivim unutar idovskog religijskog okvira. Budui da se u sreditu ove rasprave nalazio i-

dovski koncept Mesije koji e Palestinu osloboditi od zlih stranih vladara, ak i stoljee ili dva prije
Krista, nisu bile potrebne velike proroanske moi da se pogodi da e se europske propagandne
kampanje na kraju ispreplesti s argumentima o tome tko je a tko nije bio pravi Mesija.34

Nadalje, kao to kae autor Ignacijeve poslanice Magneanima: Propovijedati

Isusa Krista i u isto vrijeme nastavljati sa idovskim obiajima je besmislica. Kranska vjera ne gleda na judaizam, nego judaizam gleda na kranstvo, u kojem je sada
obuhvaena svaka druga rasa i jezik koji ispovijedaju vjeru u Boga." 35 Ignacijeve izjave
znae priznanje da je ortodoksno kranstvo formulirano da ukine idovsku religiju
i sve suparnike religije strpa u jednu.
Motivi onih koji su sastavili i irili evaneosku priu nisu bili posve sumnjivi.
Ustvari, sastavljai su na umu imali zaustavljanje stalnog rtvovanja svetom kralju/
obreda rtvenog jaganjca s konanim okajavanjem u krvi koji se propisuju u kranskom mitu, kao to se govori u Poslanici Hebrejima, na primjer. Kao to kae Dujardin: rtvovanje je u prvom stoljeu u slubenim kultovima bilo u opadanju. Grkorimsko drutvo ga je preziralo, a intelektualci racionalisti omalovaavali." 36 Walker
razjanjava potrebu za kranskim mitom kako bi se promijenili obiaji jednog od
posljednjih bastiona ljudske rtve:
idovi su, meutim, zadrali obiaj rtvovanja ljudi u posebnim prilikama due od bilo kojeg drugog naroda na podruju vlasti Rimskog Carstva. Iz te je tradicije nastala figura umirueg Kristosa
u Jeruzalemu.37

Kao to je navedeno, rezultati ovih nastojanja da se zaustavi rtvovanje ljudi bili

su daleko od zadovoljavajuih jer su milijuni ljudi rtvovani u ime kranstva. Osim
toga, alosna slika Isusa u mukama sluila je kao stalni podsjetnik na tamu i zlu kob
i svijet zavijala u tamni veo. Za svijet bi bilo mnogo bolje da se je obznanila gnoza,
odnosno ezoterino znanje.
Kad su Rimljani formirali svoju dravnu religiju, ispred sebe su bez sumnje imali
Josipove rijei o Mojsiju: Kad je sada postigao da se pokore religiji, lako ih je uvjerio
da se pokore i svemu ostalome..." 38 Osim toga, omiljena rimska izreka bila je: Obini
ljudi vole biti zavarani; pustite ih stoga da ih varaju." 39 Vidimo tako da Rimljani nisu
bez razmiljanja padali niice u znak tovanja Isusova lika kao utjelovljenja Boga kad
su prihvatili novu religiju, koju su onda stoljeima mijenjali kako bi sluila njihovim
interesima.
Kako bi se podvalila ova doktrina pokoravanja, ljudima se moralo usaditi gorljivu vjeru u Jednog Boga" kako bi se vjerovalo da je poslao glasnika, proroka, sina
ili drugog predstavnika. Ovo vjerovanje u svemogue nadnaravno bie nije bilo teko prodati jer je postojalo doslovno od prvog trenutka kad je ovjek spoznao svoju

okolinu. Meutim, kao to je rekla Margaret Sanger: Nema Boga, nema gospodara."
Brojni su slobodni mislioci tijekom stoljea govorili kako se koncept svemogueg,
svenadzirueg boga koristi za stvaranje despotizma, tiranije i faizma, a to je na kraju
krajeva i bio motiv za stvaranje kranstva. Anderson opisuje osnivanje kranstva i
njegove rezultate:
Rimljani su u to vrijeme bili najgori pogani i idolopoklonici, ali znajui kolika je mo dravne
religije nastojali su iz svoga izvornog tovanja Sunca napraviti religiju koja e utjeloviti Trojstvo.
Uzeli su stoga prie o Budi i Ozirisu, Izidi i Horusu te znakove zodijaka, zaodjenuli ih u novo ruho
i personificirali Sunce u ivog ovjeka, Mjesec u Djevicu majku, a kri u za ivot spasonosni simbol. Potom su maem i divljim zvijerima, Inkvizicijom, muenjima i auto-da-feom prisilili rimske
robove da priznaju kao istinu ono to su im due prezirale. Prisiljavali su ih da to ue i svoju djecu,
u svakom kuanstvu stvorili ispovjedaonicu, pijune i izdajnike, sve dok se, tonui sve dublje u
oaj i prisilno neznanje, narataj za naratajem vie nije usudio ni pomisliti da mu je dua njegova
i dana od Boga, ve ih se navodilo da vjeruju da ih je Bog Otac prokleo od samog poetka i predao
ih avlu da bi ih (bez obzira na gnusnost njihovih zloina) spasio taj ovjek zvan Sin Boji... itava
je ta pria zapravo neshvatljiva i budui da je nitko nije mogao objasniti, sveenici su odmah kad
bi ih se o tome pitalo zabranili takvo svetogre kao to su pitanja. To je misterij" bio je dovoljan
odgovor svim radoznalim umovima.40

Kao to kae Wheless:

Tako je na kraju to konano stapanje i potpuno izjednaavanje poganstva s novim poganstvom
zvanim kranstvo" utvreno zakonom i carskom politikom jedna drava i jedna religija", priklanjanje kojoj se nametalo zakonima o konfiskaciji te smru. Sve su druge religije u Carstvu plamenom i maem iskriane u kranstvo. 41

Nesumnjivo su ba te rimske vlasti fiktivnom Pavlu u usta stavili uvjeravanja da se

krani ,,u svemu" moraju pokoravati vlastima. Kad ih uvjerava da daju svakome to
mu pripada", tu se naravno misli na cara, kojem pripadaju i porezi koje Pavao svojim
sljedbenicima govori da plaaju. Nema ba smisla u tome da se Pavla i druge krane
progonilo kao to se tvrdi ako su sluali ove opomene. Zato bi vlasti uhitile i smaknule
Pavla ako je propovijedao Rimljanima da svoj novac moraju dati Rimljanima i u svemu
im se pokoravati? Zato bi Pavao onda prigovarao zbog svog zarobljenitva ako je svojim sljedbenicima govorio da budu posluni vlasti jer je ona od Boga"?
Nadalje, i sam Krist uvjerava svoje sljedbenike da trebaju prezirati mammon", tj.
novac i da ga daju caru". Kad rimski vojnici od njega zatrae mudar savjet, Ivan Krstitelj im govori da budu zadovoljni svojom plaom" (Luka 3:14). Ova opomena protiv

novca koju daju buntovni" Isus i njegovi sudrugovi odlino je sluila dravi i njezinoj
religiji jer su one bile te kojima je ostajao novac. Takvi Isusovi" nagovori otvaraju pitanje zato bi jedan sveznajui i milosrdni bog svojim sljedbenicima savjetovao da podijele sav svoj novac i mogue zbog toga umru od gladi. Takav bog ne bi se ponaao tako
beutno, ali oni kojima je taj novac namijenjen bi. Isto tako, nijedan bog ne bi traio
od ljudi da desetinu svog novca daju njegovim sveenicima i njegovoj crkvi ako je pravi
i svemoan te mu stoga nije potreban iscrpljujui trud ljudskih bia da ga podupiru.
Posve je oito tko je zapravo napisao ove odlomke, ali ljudi se ipak jo uvijek slijepo pokoravaju vlastima zbog njih, vjerujui da doista postoji jedno sveznajue, sveprisutno i svemono bie koje je uvijek glavno i koje je vlastima i dalo njihovu mo.
Nakon stoljea ubijanja milijuna ljudi diljem svijeta i krae njihova bogatstva
Katolika crkva je postala uglaenija" u svojoj politici iznuivanja, slanjem svojih
financijskih misionara - jezuita. Jezuiti su najuinkovitiji katoliki red na svijetu kada
govorimo o obraenjima, kojima su drugi redovi stoljeima zavidjeli na njihovoj sposobnosti da steknu ogromna bogatstva i imovinu. Tijekom nekoliko stoljea jezuitski
prirunik Tajne upute Drutva Isusova" doao je u ruke nelanova reda, koji su ga
objavili. Ovaj vodi, ili Monita", usredotouje se na to kako prevariti stare dame kazujui im da e dobiti oprost ako se pokore ispovjedniku, koji e onda nadzirati na to
se troi svaki njihov novi i pobrinuti se da im se oporuke sastave u skladu s Redom.
Monita opisuje i kako uvjeriti bogate da e im doniranje Crkvi olakati patnje u istilitu". Kako bi osigurali ova bogatstva, jezuiti iskoritavaju tatinu darovatelja tako
to im jame da e im se ime staviti na zgradu kole ili sveuilita. Monita je naravno
napisana na latinskom kako bi samo obrazovani mogli znati to sadri i kako bi na taj
nain mogla ostati tajna. Jedan nejezuit koji je objavio knjigu bio je mason kotskog
obreda, to pokazuje kako se ova drutva meusobno natjeu iako su blisko povezana
i kako ustvari rastu iz istog korijena.
Zavirimo li duboko iza kulisa tajnih drutava i bratstava, vidjet emo tradicionalne
neprijatelje kako zajedniki rade na tome da svijet podijele u korist elite, stvarajui nacije i iskoritavajui mase. Vidimo ih kako kuju sukobe radi profita jer su mnogi njihovi
lanovi proizvoai oruja, a nema oruja koje vie izaziva sukob od religije. Kranstvo je zapravo bila dravna religija osmiljena da osigura bogatstvo i mo odreenim
pojedincima i grupama, koji su od tada postali jedni od najmonijih na svijetu.

Larson, 185.

Massey, EBD, 91.

Wells, DJE, 66.

Fox, 124.

Walker, WEMS, 470.

Allegro, DSSCM, 139.

Allegro, DSSCM, 230.

Poglavlje IV, 13.

Higgins, 1,558.

10

Walker, WEMS, 320.

11

The Lost Books of the Bible, 283.

12

Potter, 464.

13

Barnstone, 568.

14

Roberts, 71.

,5

Walker, WEMS, 469.

16

Wheless, 29.

17

Higgins, II, 279.

,s

Euzebije, 70.

19

Blavatsky, IU, II, 91.

20

Higgins, I, 713.

21

Higgins, 1,809.

22

Higgins, 1,717.

23

Higgins, 1,745.

24

Higgins, 1,768.

25

Higgins, 1,719.

26

Higgins, 1,791.

27

Doane, 358.

28

Higgins, 1,823. Vidi takoer i djela Jordana Maxwella.

29

Anderson, 11-12; viz. 13.

30

Anderson, iii-iv.

31

Walker, WEMS, 436.

32

Euzebije, 68-73.

33

Euzebije, xxv-xxvi.

34

The Other Jesus" internetska stranica.

35

Early Christian Writings, 73.

36

Mead, DJL, 10.

37

Walker, WEMS, 878.

38

Josip, Starine.

39

Doane, 271.

40

Anderson, 52.

41

Wheless, 31.

Egipani opasani slobodnozidarskim pregaama. Bronana figurica (dolje) datira iz 3400. g. pr. Kr.
(Bramley)

Jachin i Boaz", slobodnozidarski stupovi na ulazu

u Solomonov hram.
(Biedermann)

George Washington sa sudakom togom i

vlasuljom, slobodnozidarskim znakovima.
(Bramley)

Slobodnozidarski amblem s upisanim

slovima YHWH, oko 1800.g.
(Biedermann)

21
Stvarajui dravnu religiju kranski urotnici nisu samo utemeljili najveu svjetsku tvornicu krivotvorina nego i zapoeli bjesomunu cenzuru kojom su milijuni
odmetnikih glasova utiavani ubojstvima, unitavanjem knjiga, hramova, kipova,
zapisa i drugih tragova prethodnih kultura, to je na kraju rezultiralo ogromnim neznanjem i pravom nepismenou zapadnog svijeta. Roberts kae:
Kako bi se rijeili optubi da za njihove teoloke fikcije ne postoje povijesni temelji, kranski su
sveenici bili odgovorni za straan zloin unitavanja gotovo svih povijesnih tragova prvih dvaju
stoljea nove ere. Ono malo to su dopustili da doe do nas toliko su promijenili da su unitili
povijesnu vrijednost.

Ovi kranski cenzori nesumnjivo su bili posve svjesni to zapravo znae pismenost i knjige jer rijei knjinica" (na engleskom library") i sloboda (liberty")
dijele isti korijen - liber" - to je latinska rije za knjigu". Walker objanjava modus
operandi Crkve:
Crkvenim vlastima oduvijek je bilo vano kontrolirati literaturu i doi do zakonitog prava na unitavanje knjiga koje su proturjeile njihovu nauku. Malo tko je bio toliko ustrajan u tome kao krani. Od treeg do estog stoljea palile su se itave knjinice, kole i sveuilita unitavali, a knjige
graana plijenile diljem rimskog svijeta, sve pod izlikom obrane Crkve od poganstva. Za vladavine
ranih kranskih careva ljude su inkriminirali crkveni istraitelji koji bi postavljali magine spise"
u njihove kue, a potom zakonito plijenili svu njihovu imovinu.1

Poslije Nicejskog koncila, po naredbama krvolonog Konstantina, krani su

pojaali cenzorski pritisak, to je dovelo do viestoljetnih orgija u kojima je uniteno
na milijune tekstova. Jedan od najveih zloina u ljudskoj povijesti bilo je unitenje
knjinice u Aleksandriji 391. godine, koje su izvrili kranski fanatici predvoeni

Teofilom koji su eljeli sakriti istinu o svojoj religiji i njenom navodnom utemeljitelju.
Zbog ovog zloina izgubili smo dragocjene podatke o istini u drevnom svijetu, a civilizacija je vraena barem 1000 godina unazad. Dio Aleksandrijske knjinice koji je
bio smjeten u Serapisovu hramu takoer je razoren, kad je ovu vrlo vrijednu knjinicu namjerno unitio kranin Teofil, a na mjestu na kojem je stajao taj prekrasni
Serapisov hram, na samom njegovom temelju, podignuta je crkva u ast 'plemenite
vojske muenika koja nikad nije postojala".2 O ovom sramotnom unitenju Serapiona Roberts pita:
Hoe li nam ijedan katoliki ili protestantski prelat, sveenik ili kanonik rei zato bi kranski car
Teodozije I naloio unitenje aleksandrijske knjinice Serapeuma ako ne zato da uniti dokaze koje
je skrivala o patvorenosti kranske religije i njezinom poganskom filozofskom podrijetlu? 3

Nekoliko desetljea kasnije aleksandrijski kranski patrijarh iril nahukao je

rulju da terorizira idove i na uasne naine mui i ubije uzvienu pogansku filozofkinju Hipatiju (oko 370.-415.) struganjem mesa s njenih kostiju koljkama kamenicama. Za njegova zlodjela irila je kasnije nepogreiva" Crkva kanonizirala. Hipatija je bila toliko potovana i poznata po svojoj mudrosti i briljantnosti da se njezino
ubojstvo smatralo smru poganskog svijeta".
Unitavanje se tu, meutim, nije zaustavilo i zatiranje pismenosti i povijesti
pretvorili su se u intenzivnu kransku potjeru. Kao to kae Graham: ,,U petom stoljeu razaranje je bilo u toj mjeri dovreno da se nadbiskup Kristostom mogao hvaliti:
'Svaki trag stare filozofije i literature drevnog doba nestao je s lica zemlje.'"4
Nakon odreenog vremena uvedena je smrtna kazna za itanje neodobrenih
knjiga, npr. onih koje su pokazivale da je vjera varka. Jedan papa za drugim nastavljali su nasrtati na knjige i uenje. Carigradski biskup Grgur (oko 540.-604.), posljednji
doktor" Crkve, aktivno je sudjelovao u spaljivanju knjiga. U l i . stoljeu sveti" Grgur je dao spaliti Knjinicu palatinskog Apolona, a na Tridentskom koncilu (1545.1563.) potvrena je politika protiv poganskog" znanja.
Ondje gdje krani nisu unitili djela drevnih autora, preradili bi ih ili izvitoperili. Kako bi spasili svoje tekstove od ovog nasilja i sami su ih gnostici bili prisiljeni
kristijanizirati, tako da su i oni morali historicizirati svoje mitske likove. 5 Ovakve
prevare bile su toliko rairene da oito nijedno djelo drevnih autora nije zadralo svoj
izvorni integritet. 6 O razmjerima tih prijevara Walker kae:
Nakon paljenja knjiga i zatvaranja poganskih kola Crkva se ukljuila u drugu vrstu krivotvorenja: krivotvorenje izostavljanjem. Svu europsku povijest u velikoj je mjeri iskrojila Crkva, kojoj je
uspjelo od sebe napraviti jedinog nositelja literarnih i povijesnih zapisa. Sa svim vanim doku-

mentima sabranim u manastirima i neopismenjenim laikim pukom kranska se povijest mogla

nekanjeno krivotvoriti. 7

Kao to je reeno, uz unitavanje i masakriranje knjiga, krani su ruili i oskvrnjivali hramove, kipove i sveta mjesta svojih prethodnika i suparnika. Podizanje kranskih crkava na ruevinama poganskih hramova i svetita nije bilo samo uobiajeno nego de rigeur, sluilo je da se izbriu dokazi o ranijim boanstvima i vjerama.
Walker govori o tipinom postupku koji su krani koristili da prisvoje poganska
sveta mjesta:
Nakon to su uniteni hramovi, redovnici i pustinjaci su se naseljavali u ruevine kako bi to mjesto
oskvrnuli svojim izmetom i sprijeili njegovu obnovu.8

Takve su stvari otmjeni" krani morali raditi stoljeima kako bi uvrstili svoje
izmiljotine. Devastacija umjetnosti i kulture bila je zastraujua, ali neka su djela
pljakaa pomogla da se sauvaju dokazi o prijevari:
U nekim drevnim egipatskim hramovima kranski su ikonoklasti, nakon to bi se umorili od
rezuckanja i sjeckanja simbolikih likova usjeenih u hramske prostorije sa slikama i nakon to bi
izbrisali najistaknutije znaajke spomenika, otkrili da ne mogu izbrisati hijeroglife, pa su ih poeli
prekrivati gipsom. Taj gips kojim se eljelo sakriti znaenje i zaustaviti govor kamene rijei ouvao
je tako drevne zapise svjeih boja i jasnih oblika kao kad su prvi put urezani i obojani. Na slian
nain je izvren i upad u hram drevne religije, koji je postupno preao u rimske ruke poputanjem
pod rimskom moi; a ona izdrljiva tvrava, koja nije sagraena nego isklesana iz tvrdog kamena,
prevuena je tukom preko cijele prednje strane i izbijeljena tako da izgleda potpuno nova te ponovno otvorena pod drugim imenom - imenom utjelovljenog Krista.9

Ti su hijeroglifi tako otkrili istinu jer oni sadre nebeski mit i ritual te pokazuju
d a j e kranska pria velikim dijelom egipatska.
Uz ovakvo strano ponaanje krana tu je bila i Inkvizicija, najsablasnije razdoblje u
cjelokupnoj ljudskoj povijesti, u kojem su tijekom stoljea mueni i ubijeni milijuni ljudi
kako bi se oni ili njihovi potomci priklonili dogmi Katolike crkve. Tijekom tih stoljea
nijednom se otpadniku nije doputalo da napreduje, a samo se malom broju njih doputalo da uope ive. Svi koji su se usudili posumnjati u bajke koje su im nametane - drugim rijeima, svi asni ljudi - bili su prisiljeni preobratiti se ili umrijeti. U svakom sluaju,
ti su ljudi postali financijski korisni pohlepnoj i laljivoj Crkvi jer su sluili kao robovi,
plaali dae ili gubili svoju imovinu smru, bilo prirodnom ili nekom drugom.
O tom neprekidnom razaranju Doane kae:

Osim krivotvorenja, laganja i obmanjivanja u ime Krista, kranski su oci unitili i sve dokaze
protiv sebe i svoje religije na koje su naili. ini se da su se kranski duhovnici oduvijek bojali
previe svjetla.10

Na sreu, danas nee moi pobjei od svjetla jer je ono prejako. Higgins kae:
Bez obzira na krajnje napore sveenika posljednjih dvije tisue godina da iskorijene svaki trag naina na
koji su utemeljene njihove razne doktrine, obiaji i ceremonije, nisu u tome u potpunosti uspjeli."

Ustvari, niz je vanih tekstova sreom preivio ienja u dovoljnoj mjeri netaknut da se otkrije kako je kranstvo stvoreno i oblikovano. Iz tih raznih sauvanih
tekstova, kao i drugih ve ispitanih arheolokih dokaza, moe se prikazati razvoj kranstva na nain kako je ovdje izloen. Da ponovimo, rani prinosnici kranskoj
verziji sveprisutnog nebeskog mita bili su sirijski gnostici koji su pokuavali stvoriti
sinkretistiku religiju koja e obuhvatiti irok spektar kultura iz svih dijelova poznatoga svijeta". Potkraj prvog stoljea nove ere u Antiohiji su gnostici ve bili posveeni
pisanju razliitih izreka i djela likova nebeskog mita i kulta spasitelja koji se tisuama
godina usmeno prenosio unutar bratstva. Konano, kao to kae Doresse: ,,U Hadrijanovo vrijeme (110.-138. n.e.) gnosticizam prelazi iz Sirije u Egipat..." 12
U meuvremenu u Palestini, potekavi moda iz Galileje i/ili drevnog samostana na Karmelu, s vanjskim sreditem u Kumranu, idovsko/samaritansko sveenstvo masona i astrologa, sadokiti/saduceji oekivali su kraj Velike godine i tvrdili da
su oni Odabrani, nasljednici Gospodinova" kraljevstva na Zemlji, koje e donijeti
udesno dijete" i obnovitelj". Poslije razaranja Palestine ova i druge skupine rasule
su se u razliita druge ogranke bratstva, ukljuujui i one u Antiohiji i Aleksandriji.
Takvo novo pritjecanje ponovno je raspalilo stoljeima staru borbu za prevlast kako
meusobno tako i nad Nevjernicima. Tako je poela zavjera da se sveprisutne izreke
i prie o solarnom junaku unesu u Judeju, sa idovima i kao protagonistima i kao
antagonistima.
Sredinom 2. stoljea zapoelo je neslaganje originalnih gnostikih kola s judaizacijom i historicizacijom te njihovo prigovaranje da se njihov rad ne treba shvaati
doslovno. Krajem 2. stoljea historicizacija se pojaala s uspjehom rimske igre za
dominaciju, a kanonska su evanelja donekle dovrena, iako ih se stalno preraivalo
kako bi se barem povrno podudarala s drugim novokrivotvorenim rukopisima. Takvo krparenje rukopisa trajalo je stoljeima sve dok se uz desetke koncila nije postigla
njihova relativna jedinstvenost. Ovo se sakaenje ustvari nastavlja sve do danas u
prijevodima koji zamagljuju izvorna znaenja.
Cilj ovakve sveenike politike bio je, dakako, stvoriti novog bogoovjeka koji e
ne samo u jednog strpati sve ostale nego i ujediniti sveenstva lunistelarnog i solar-

nog kulta te uvesti novo doba. Kao to je mitski Mojsije iskoriten da zapone novo
doba Ovna, tako je Isus stvoren da na isti takav nain predstavi doba Riba. Mitu o
Krini/Kristosu tako su dodani motivi ribe iz mita o Ozirisu/Horusu, ali i mnogi
drugi elementi egipatske i drugih religija, kao to je dan roenja 25. prosinca, koji je
utemeljen u etvrtom stoljeu kako bi se prisvojio kult Mitre. Trajalo je to tako stoljeima, bajka se krpala u cjelinu, a tekstovi pomno pregledavali uz stalna ienja.
Uglavnom astroloka i mitoloka djela eklektikih gnostika/terapeuta tako su u
svoje ruke uzeli historicisti iz drugog, treeg i etvrtog stoljea, ukljuujui Ireneja,
Justina, Tertulijana, Origena, Klementa Aleksandrijskog, Tacijana i Euzebija. Na popis urotnika mogu se pridodati i Ambrozije, Augustin, Grgur i Jeronim, etiri doktora", koji se tako nazivaju zato to su bili vlasnici najviih diploma iz Terapeutske
kole u Aleksandriji. Drugi negativci u stvaranju mita bili su Laktancije, Konstantin,
Justinijan te praktiki svi pape, ukljuujui Silvestra, koji je bio papa u vrijeme Nicejskog koncila. Papa Inocent II sazvao je Bazelski koncil (1431.-1449.), velikim dijelom
kako bi pozvao na spaljivanje knjiga. Paulinus, prvi nadbiskup Yorka (umro 645.),
navodno je zadirao u sveta pisma iz Armenije i Gornjeg Egipta koji su otkriveni u
njegovo vrijeme. Moemo biti sigurni da je jo mnogo onih iza kulisa ija imena
nikad nisu zabiljeena, barem ne otvoreno. Ti su pojedinci bez sumnje bili iznimno
imuni i moni.

Meuzavjetna literatura i kranski apokrifi

Kao to smo vidjeli, Svitci s Mrtvog mora, koji potjeu stoljeima prije i nakon
kranskog doba preivjeli su, a da ih nisu poznavali i dirali krivotvoritelji, a kao takvi
otkrivaju palestinski doprinos kranskom mitu. Uz Novi zavjet samaritanskog gnostika Marciona drugi tekstovi koje su koristili kranski urotnici ukljuivali su meuzavjetnu literaturu koja je sastavljena od idovskih apokrifa i pseudoepigrafije, kao
i kranskih apokrifa. Mnoge od tih knjiga izvorno su bile kanonske, ali su kasnije
maknute i osuene, otkrivajui kako se esto mijenjala Boja nepogreiva rije". Niz
idovskih apokrifa, meutim, zadrano je u katolikoj Bibliji, ali ne u protestantskim
tekstovima, pokazujui da su ovi potonji iskrivljenje prve, a ne povratak na primitivno kranstvo". Osim toga, u raznim tekstovima koji su maknuti ili uvani izvan
biblijskog kanona moe se nai vie istine o podrijetlu kranstva nego u onima koji
su proglaeni kanonskima. Kao to autor Druge Biblije (The Other Bible) kae:
Ostavljen bez zapisa izmeu dvaju Zavjeta, itatelj stjee dojam da je kranstvo nekako iskoilo
samo od sebe poput boanskog entiteta, bez prolosti, u svoj povijesni kontekst. Meutim, itanje

tekstova izmeu Zavjeta pokazuje da se svim glavnim eshatolokim temama Novog zavjeta - pojavom Sina ovjejeg, neizbjenou Kraja, apokaliptinom vizijom u Knjizi Otkrivenja, idejom
spasenja putem mesije - bavi i meuzavjetna literatura. 13
Takvim d o j m o m d a j e kranstvo izniklo s a m o od sebe eli se prikriti lukava prijevara, ali ima dovoljno takvih ignoriranih tekstova da bi sami popunili itav svezak
s d e t a l j n o m egzegezom.

Knjiga proroka Henoka

M e d u tim tekstovima bila je Knjiga Henokova", koja je priznata kao Sveto p i s m o
u novozavjetnoj Judinoj poslanici i koja je bila dio kranskog k a n o n a 500 g o d i n a . 1 4
N j e n i primjerci p r o n a e n i su na M r t v o m m o r u i p o k a z u j u da svitci nisu bili zapisi
izolirane sekte te da su saducejski zaetnici kranstva koristili Knjigu Henokovu,
koja je sadravala velik dio prie o Isusu Kristu" i koja se pojavila stoljeima prije
n a v o d n o g dolaska idovskog bogoovjeka. O ovoj knjizi Wheless kae:
Knjiga Henokova, krivotvorena u ime Adamovog unuka, fragmentarni su ostaci itave jedne literature koja je cirkulirala pod navodnim autorstvom toga mitskog patrijarha... Djelo je sastavilo barem
pet nepoznatih idovskih pisaca tijekom posljednjih dvaju stoljea prije nove ere... U ovoj knjizi po
prvi put nalazimo uzviene titule: Krist" ili Pomazanik", Sin ovjeji", Pravedni", Odabrani"
- koje su sve kasnije smiono plagirali kasniji krani i pridali ih Isusu iz Nazareta... Knjiga obiluje
kranskim" doktrinama kao to su mesijansko kraljevstvo, pakao, uskrsnue, demonologija, sedam
nebesa, milenij, koje su sve zagovarane u idovskim apokrifima nakon to su plagirani iz perzijskih
i babilonskih mitova i praznovjerja, to je, vidjeli smo, i priznato. Mnogi citati, fraze, reenice i misli
potjeu iz Knjige Henokove ili su joj srodni u nekoliko novozavjetnih evanelja i poslanica...15
C a r p e n t e r kae:
U Knjizi Henokovoj, napisanoj ne kasnije od 170. pr.n.e., o Kristu se govorio da ve postoji na nebu
i da e doi kao Sudac svih ljudi, i zove ga se Sin ovjeji". Knjiga Otkrivenja puna je odlomaka
iz Henoka, ba kao i Pavlove poslanice i Evanelja.16
U Henokovoj knjizi se govori da e mesija doi i uspostaviti v r h o v n u vlast: Odabrani e unititi grenike." 1 7 O t o m S u d n j e m d a n u Wells kae:
Henokova slika posljednjeg suda nevjerojatno je slina onoj u Mateju 25:31-46. Henok kae da
je Gospodar Duhova postavio Odabranog na prijestolje svoje slave"; u Mateju itamo: Kad Sin

ovjeji doe u slavi svojoj... sjest e na prijestolje slave svoje." Oba autora dalje govore da e se
pravednici osloboditi, a ostali prognati u vjeni oganj i muku. 18

Henok naravno nije povijesna osoba nego dio mita. Kao to kae Massey: ,,U
Knjizi Henokovoj jedan oblik Mesije je 'Sin ene', a to je bio Enoh ili Enos, egipatski
Sut-Anu [Set], koji je bio Horusov blizanac, ali ga je ovaj istisnuo." 19 Hazelrigg
pojanjava:
Onda je doao Enoh, ili Anu, a to su rijei koje znae znanje; on je bio poznat kao Ur-anous i,
prema jednom hebrejskom rukopisu, kao Hermes, izumitelj astronomije, matematike i boanskog
tovanja. Aonac, irska rije koja se ita Enoh, oznaava Sunev ciklus. Poznat je bio i kao Atlas,
pa otud Atlantida, zemlja iji je on bio vrhovni poglavar. Simbol mu je bio bik, to je znakovito za
pastirsko doba. 20

Bik je u stvarnosti bio emblem Bikova doba, to bi znailo da knjiga odraava

predaju staru 4000 ili vie godina. Knjiga je ustvari izrazito astroloka, to je i za oekivati s obzirom na to da sadri mit. O Knjizi Henokovoj Higgins kae:
Tu se jasno potvruju sve glavne doktrine koje sam zagovarao. Prebivalite ili mjesto roenja teologije Gornja Indija; znakovi zodijaka; promjena ekvinocija iz Bika u Ovna;... hindusko Trojstvo,
od kojeg nita ne moe biti jasnije... i povijest slina idovskoj, ali ne i njena preslika; proroanstvo
onog odabranog" kako to opisuju svi proroci, ukljuujui i Virgilija, ubojstvo odabranoga, koje
primjeujem u sluaju Bude, Krine i Apolona iz Mileta... Predmet ovog djela bio je pokazati da
se univerzalni sustav protezao cijelim starim svijetom, a temeljne injenice koje sam zagovarao
podupire ovaj neobini i nesumnjivo autentini spis...21

Higgins tvrdi da na temelju astrologije pokazuje da je Knjiga Henokova izvorno

sastavljena oko 2400. pr.n.e. na prostoru sjeverne Indije. 22
Jo jedan pseudoepigrafski spis koji se pripisuje Henoku je Knjiga Henokovih
tajni, jedna od 366 knjiga" koje je navodno napisao, a iji broj simbolizira 365+1
dan u godini. Kao i u Starom zavjetu, u Tajnama se govori da je Henok ivio 365
godina". Drugim rijeima, on je Sunce i njegov ivot" je jedna godina. U Tajnama
Henok nastavlja s koritenjem solarnih slika opisujui kako su ga aneli", ili aneli
zodijaka, odveli na istok i stavili pred Suneva vrata, gdje Sunce ide naprijed prema
godinjim dobima i kruenju mjeseci u godini te broju sati u danu i noi". 23 Taj je
henokovski tekst stoga astroteoloki, to je nesumnjivo razlog zbog kojeg se na kraju
smatrao apokrifnim".

Zavjeti dvanaestorice patrijarha

Iako su navodno djela mitskih sinova Jakovljevih", idovski pseudoepigrafi Zavjeti dvanaestorice patrijarha" vjerojatno su napisani izmeu 137. i 107. pr.n.e.. O
njima urednik The Forgotten Books of Eden kae:
Kad pogledate iza tih uljepanih, gotovo brutalno otvorenih odlomaka, vidjet ete potvrdu oekivanja Mesije stotinama godina prije Krista... Utjecaj tih zapisa na Novi zavjet zamjetan je u Propovijedi na planini, koja odraava duh i ak koristi fraze iz ovih Zavjeta. Sveti Pavao iz njih je
posuivao u toj mjeri slobodno da se ini da je zasigurno nosio primjerak Zavjeta sa sobom na
svojim putovanjima.24

Kao i Svitci s Mrtvog mora, ovi tekstovi sadre nacrt za kranstvo. Meutim,
neke su od njih interpolirali zavjernici krani kako bi ih prikazali kao proroanstvo" svog bogoovjeka. Barnstone tumai: Zbog mesijanskog karaktera idovskih
pseudoepigrafa oni su bili omiljeno tivo ranih krana i mnogi su od njih promijenjeni i 'pokrteni', falsificirani ako hoete, kako bi otkrivali kranske istine." 25 U
sklopu svoje sveenike politike krani su kasnije optuili idove za odstranjivanje
grae iz izvornika. Neki su kranski" odlomci izgleda ipak autentini i kao takvi
slue kao dokaz da su krivotvoritelji kranstva bili iz iste kole kao i autori Zavjeta i
da su koristili njihove tekstove.
Ovi Zavjeti su napisani i/ili interpolirani s ciljem: 1. uzdizanja Semita nad druge
Noine sinove"; 2. ujedinjavanja plemena Levija i Jude kao vladara nad drugim Izraelitima i Nevjernicima (Gentiles) i 3. polaganja temelja za dolazak kralja, koji je u
oekivanju unitenja Jeruzalema/Judeje trebao postati i duhovni Sin Boji".
Simonov zavjet, na primjer, nastoji uzdii Semite, odnosno sinove Semove" nad Jafetite i Hamite. Ova knjiga tvrdi: Monik Izraela onda e veliati Sema. Jer Gospodin Bog
e se pojaviti na zemlji i sam spasiti ljude." To znai da e Semiti nadvladati sve druge rase i
sam Bog e se inkarnirati kao Semit, u skladu s posljednjom reenicom, koja je kranska
interpolacija. Semitski bogoovjek kao takav e predstavljati plemena Levijeva i Judina
nad drugim Izraelitima i podariti spas svim nacijama, kao to Simon takoer kae:
A sada, djeco moja, sluajte Levija i Judu i ne uzdiite se nad ova dva plemena jer od njih e vam
doi spasenje od Boga. Jer Gospodin e ustati iz Levija kao Veliki Sveenik, a iz Jude kao Kralj, Bog
i ovjek, te spasiti sve Nevjernike i rasu izraelsku.26

U ovom savezu Levija i Jude nalazi se duhovni spasitelj" i svjetovni mesija", to

znai isto to i Isus Krist".

U Levijevu zavjetu, koji je navodno napisan izmeu 109. i 107. pr.n.e., pojavljuje
se ovaj impresivni nacrt za kranstvo:
I vidi, ja sam ist od vae bezbonosti i vaih prijestupa koje ete poiniti na kraju vremena protiv
Spasitelja svijeta Krista svojim grjenim ponaanjem, obmanom Izraela i inei mu velika zla. I
nezakonito ete postupati s Izraelom, tako da On nee trpjeti Jeruzalem zbog vaeg bezbotva;
ali zavjesa u hramu e se rastrgati da ne pokrije vau sramotu. I razasut e vas kao sunje meu
Nevjernicima i ondje ete biti za pokudu i za prokletstvo. Jer kua koju e Gospodin odabrati zvat
e se Jeruzalem, kao to stoji u Knjizi Henoka pravednika. 27

Ako u ovom odlomku nije rije o besramnoj kranskoj interpolaciji krivotvorenoj nakon pada Jeruzalema, onda je to oito sjeme iz kojeg je izrastao mit o Kristu.
Uz to, dokazuje i vanost Knjige Henokove.
idovski apokrifi i pseudoepigrafi veza su ne samo izmeu judaizma i ortodoksnog kranstva nego i izmeu judaizma i gnosticizma, to pokazuju tekstovi kao to
su Mudrost Salomonova, Hagada i Mudrost Isusova.

Mudrost Isusova, sina Sirahova ili Eklezijastika

Iz oitih razloga naslov pretkranske Mudrosti Isusove" esto dolazi bez
Isusa" kao Mudrost Sirahova" ili Eklezijastikova". Tekst je navodno oko 180.
pr.n.e napisao Isus", a na grki preveo njegov unuk Isus" i kao takav oito predstavlja lozu pretkranskih Jouinih/Isusovih kultista. Mudrost Isusova sadri na
stotine mudrih izreka, ukljuujui starozavjetne aforizme poput Bojati se Gospodina izvor je mudrosti." Ovdje, kao i u gnosticizmu, mudrost se odreuje
kao enski entitet (Hokma/Sofija). Ova dugaka knjiga sadri i nekoliko novozavjetnih Isusovih mudrih izreka, ili Logia Iesou, i bez sumnje je terapeutska jer
propisuje da se moramo predati u ruke duhovnog lijenika kako bi oistili srce
od grijeha". Kao i Isus iz evanelja, i pretkranski Isus iz Knjige mudrosti poziva
na "vjeru i krotkost" kako bi se zadobilo odobravanje Gospodinovo, napada licemjere i opominje svoje sljedbenike da se ne uzdiu. Pretkranski Isus takoer
opominje one koji su mu eljeli sluiti da se pripreme na kunje. Predajte mu se
srcem i ustrajte... vrsto ga se drite i ne naputajte ga kako biste bili nagraeni
kad vam ivot zavri", kao to se sljedbenicima evaneoskog Isusa govorilo da
budu muenici za vjeru". Kao i evaneoski Isus, koji zaklinje svoje sljedbenike
da podijele svoju imovinu, Isus iz Knjige mudrosti kae da e milosre iskupiti
grijeh i trai od svojih sljedbenika da ine dobra djela za one s manje sree kako

bi mogli postati sinovi Svevinjeg" (E1 Eliona). Isus iz Mudrosti vrlo je slian i
Pavlu po svojim seksistikim stavovima kad, izmeu ostalih nezdravih i represivnih komentara, kae: ena koja uti dar je od Gospodina". U ovoj velikoj zbirci
moe se zapravo otkriti znaajan broj mudrih izreka koje se pripisuju evaneoskom Isusu i njegovoj sviti. O Mudrosti Isusovoj Massey kae:
... Eklezijastikova knjiga sadri mudrosti pretkranskog Isusa. Evo dvije njegove izreke: Oprosti
blinjemu bol koju ti je nanio i tvoji e grijesi isto tako biti oproteni kad se moli." Pohrani svoja
blaga po zapovijedima Svevinjeg i donijet e ti vie dobiti od zlata." Ove se pripisuju Isusu iz
Evanelja po Mateju.28

Nadalje, pretkranski Isus, kao i evaneoski, Boga naziva Ocem" i kae:

Stvorio me od poetka prije svijeta i nikad neu zatajiti... Oni koji me jedu nikada nee ogladnjeti,
a oni koji me piju nikada nee oednjeti. Oni koji me sluaju nikada se nee posramiti, a oni koji
ine kako kaem nee pogrijeiti.29

Ovaj tekst je oito interpoliran, to bi bio jo jedan dokaz kranske prevare, ili
slui kao dokaz o pretkranskom Isusu, euharistiji i slino.
Mnoge opomene u ovoj knjizi namijenjene su inicijaciji u bratstvo i po svojoj su
prirodi budistike/gimnosofike. Ustvari, Isus iz Knjige mudrosti otkriva svoju pripadnost solarnom kultu svojim dugakim iskazivanjem potovanja prema Suncu, u
kojem kae da Sunce nije dopustilo svecima Gospodinovim da ispriaju sva njegova
uda", tj. da pismeno zabiljee misterije solarnog mita:
Sunce koje daje svjetlost s visine gleda na sve i prepuno je slave Gospodnje. Ono nije dopustilo
svecima Gospodinovim da ispriaju sva njegova uda koja je Bog, odnosno Svemogui, jasno
potvrdio kako bi univerzum mogao ustrajati u njegovoj slavi... Slava visine je svod u svojoj
istoi, prizor nebesa s divotom njihove velianstvenosti. Sunce, kad se pojavi, objavljujui
proglas dok se kree, divan je instrument, djelo Najviega; u podne ono isui zemlju i tko
moe izdrati njegov plameni ar? ... Ono izdie vatrene pare i isijava svoje zrake koje zasljepljuju ljudske oi. (42:16-43:5)

Himna Suncu Isusa iz Knjige mudrosti vie je nego bliska poganskom tovanju
Sunca. Uz to, ove izreke jedno su od nekoliko mjesta na kojima pretkranski Isus
uzdie Sunce, Mjesec i zvijezde i pokazuje astroloko/astroteoloko znanje.

Nauk dvanaestorice apostola (Didahe)

Ranokranski apokrif Nauk dvanaestorice apostola", koji se jo naziva i Didahe, koriten je u stvaranju kanonskih evanelja. Ben Yehoshua govori da je zasnovan
na zapisima koji govore o 12 plemena", a Larson kae da kombinira Logia Iesou,
odnosno Izreke, s Prirunikom o disciplini pronaenim kod Mrtvog mora. Didahe
ne sadri priu, nego daje objanjenja i upute koje se tiu krtenja, euharistije, muke
i parusije", tj. dolaska Gospodina u oblacima".

Hebrejsko i Sirijsko evanelje

Hebrejsko evanelje, koje potjee iz razdoblja izmeu 115. i 125. n.e., navodno je prvo i gotovo pa jedino koristila rana idovsko-kranska crkva, a Euzebije
ga je takoer nazivao Evanelje po Hebrejima i Sirijcima", ime eli rei da su
ga koristili idovi u Siriji, kao i drugdje, a takvo miljenje potvruje i Jeroni,
koji takoer tvrdi da je Hebrejsko evanelje napisano na 'kaldejskom i sirijskom
jeziku' i da se ini da su ga koristili nazareni koji su ivjeli u Bereji, u Siriji..." 30
Hebrejsko evanelje nekad se brkalo s Evaneljem po Mateju, moda zato to je
predstavljalo egipatska Proroanstva Tahta-Matiu". Hebrejsko evanelje sadravalo je Logia Iesou" ili Isusove izreke i nije historiciziralo Krista jer nije sadravalo bezgreno zaee, rodoslovlje od Abrahama do Krista" ili priu o njegovu
djetinjstvu.

Egipatsko evanelje ili Dijegeza

Jo jedan tekst koji se koristio u stvaranju kranstva bilo je Egipatsko evanelje" koje je prethodilo kanonskim evaneljima i koje su napisali terapeuti. O Egipatskom evanelju Waite kae:
Izvornik ovog evanelja moda se koristio medu terapeutima u Egiptu mnogo prije uvoenja kranstva, a odlomci koji se odnose na Krista dodani su kasnije, ili je moda napisano u nekoj drugoj zemlji pa doneseno u Egipat s kranskom religijom. U svakom sluaju, moe ga se smjestiti
ve u razdoblje od 110. do 115. godine nove ere... ini se da pria o Josipu i Mariji nije bila poznata
u vrijeme kad je ovo evanelje napisano. Isto tako se nita ne govori, koliko je nama poznat njegov
sadraj, o Kristovim udima i njegovom materijalnom uskrsnuu. 31

Taylor tvrdi daje pria" koju spominje Luka, tj. Dijegeza, bila Egipatsko evanelje:
Prvi nacrt mistinih pustolovina Krine, prenesenih iz Indije u Egipat, bila je Dijegeza; prva verzija Dijegeze bilo je Evanelje po Egipanima; prvi prijevodi s egipatskog jezika na grki u svrhu
njihova uvoenja meu europske narode bila su apokrifna evanelja; ispravne, popravljene i autorizirane verzije tih apokrifnih kompilacija bila su evanelja naih etiriju evanelista.

Evanelje istine, Tom ino evanelje i Djela Tom ina

Niz gnostikih evanelja jedva spominju Isusa" ili Krista". Umjesto toga govore o apstraktnom Spasitelju", kao to su, na primjer, Evanelje istine (150. n.e.)
i Tomino evanelje, koje je sastavljeno prvenstveno od Logia Iesou i napisano na
aramejskom/sirijskom te predstavlja Tamuzovu frakciju. Uz njih, tu su i apokrifna
Djela Tomina koja su vjerojatno krivotvorena da objasne kako su krani sv. Tome"
dospjeli u Indiju. Meutim, kao to je pokazano, ti krani" su bili Tamuzovi sljedbenici koji su u Indiji bili moda ve tisuljeima prije kranskog doba.

Protoevanelje ili Knjiga Jakovljeva

Protoevanelje su koristili krivotvoritelji Evanelja po Mateju i Luki. Rije je o
jednom od najstarijih judaiziranih tekstova koje je napisao helenski idov oko 120.130. n.e.. Tekst je izvorno bio indijski i egipatski: u njemu su Izida-Mari i Seb postali
Marija i Josip. Poneto je historiciziran mitskim Herodovim progonima, pri emu
Herod preuzima ulogu indijskog Kanse i egipatskog Seta-Tifona.
Uz to, u dijelove Protoevnelja koji su koristili evanelisti interpolirane su fraze
da bi se ispunilo proroanstvo". Na primjer, retci u Mateju 1:22-23 o djevici" koja
zane i rodi sina Emanuela ne nalaze se u ranijem Protoevanelju. Nedostaju i retci
iz Luke 4:24: ,,I nastavi: 'Zaista, kaem vam, nijedan prorok nije dobrodoao u svom
zaviaju.'" Ova je interpolacija ubaena da se od Isusa, sveprisutnog solarnog spasitelja i velikog mudraca, napravi idov.

Evanelje o djetinjstvu
Evanelje o djetinjstvu nastalo je oko 120.-130. i Jeronim gaje pripisao Mateju",
ali su ga prihvatili gnostici", pa ga se nije shvaalo doslovno. Izvorno Evanelje o

djetinjstvu zasnovano je na hinduskoj prii o Krininu djetinjstvu, Bhagavat Purani,

do koje se izgleda dolo u indijskom nazarenskom bratstvu, te zoroastrijanskim utjecajima. Ovo i druga evanelja o djetinjstvu koristila su se za kratke evaneoske prie
o Isusovu djetinjstvu. Jedna zanimljiva fraza moda je umetnuta kao naznaka njegova alegorijskog karaktera u odlomku (vi. 18) nakon opisa udesnih iscjeliteljskih
moi Krista djeaka: Ljudi su stoga govorili: 'Josip, Marija i taj djeak su bez sumnje
Bogovi jer ne nalikuju smrtnicima.'" Doista ne.
Ova je knjiga posve oigledno fikcija, tako da nije ukljuena u kanon. Isputene
su i prie u kojima se opisuje Isus kao pokvareni djeak i zastraujui arobnjak koji
druge djeake pretvara u kozlie kako bi mogao biti njihov pastir" i ubija idovskog
djeaka koji je unitio ribnjake mladog spasitelja" jer su napravljeni na abat.

Lukino evanelje
Ve smo vidjeli da se Lukino evanelje temelji na Marcionovu evanelju, s interpolacijama kako bi ga se historiciziralo i judaiziralo. itava pria o Isusovu ulasku
u Jeruzalem u Luki 19:29-48 u Marcionu nedostaje. Kao to smo pokazali, ta pria je
dio drevnog mita. Autori Lukina evanelja interpolirali su i masonske fraze o Isusu
kao zaglavnom kamenu koji su graditelji odbacili" u 20:9-18, to su retci koje ne
nalazimo u Marcionu. Osim toga, mnogi su odlomci dodani kako bi se ispunilo
proroanstvo".
Lukino evanelje nije samo prepuno interpolacija nego je i proieno kako bi
se uklonili tragovi bratstva. Na primjer, u Luki 24 dva ovjeka u blistavoj odjei"
originalno su bila ,,u bijeloj odjei", tj. redovnici ili sveenici solarnog kulta, odnosno
Bratstva Sunca".

Apolonijev ivot
Prikazi ivota grkog/samaritanskog nazarenskog/terapeutskog/gnostikog udotvorca Apolonija (oko 2. pr.n.e.-oko 102. n.e.) navodno su postojali u drugom stoljeu, prije Filostratova djela iz 210. na zahtjev carice Julije Domne. Jedan ili vie tih
prikaza iskoriteni su u stvaranju novozavjetne prie, kao to tvrdi niz tuitelja, ukljuujui i Hijerokla, prokonzula za vrijeme vladavine cara Dioklecijana (284.-305.) koji
je napisao Philaletes" (303.), u kojem otkriva vezu izmeu Apolonija i Isusa. Treba
spomenuti da Filostrat u svom djelu ne spominje nikakvog Isusa Krista, ak ni kao
suparnika Apoloniju, koji je navodno ivio ba kada i Isus.

Ostali tekstovi
Ostali tekstovi koji su izvorno bili nekranski, a kasnije kristijaniziram ukljuuju
Adamovu apokalipsu i emovu parafrazu te Ivanov apokrif. Kao to kae Barnstone:
Ivanov apokrif (koji se ovdje naziva Tajne knjige Ivanove) izvorno je sastavljen kao nekranski
tekst", a kransku mu je boju kasnije dodao urednik kranin. 32

Historicisti su koristili i Josipova djela te uenja gnostika Menandra, Saturnija i

Karpokrata i neoplatonista Amonija Sakasa te drugih ve spomenutih.
U stvaranju ovog mita i vjerskoj zavjeri stvoreno je na stotine novih tekstova,
koji su izazvali nemir medu zaraenim sveenstvom. Knjige Novog zavjeta otkrivaju
zapravo kako su se razvile suparnike frakcije i kako su suzbijane. Na primjer, u sinoptikima evaneljima sintetiziraju se solarni bogovi Istoka i Zapada. Evanelje po
Ivanu sastavljeno je kako bi se osporio ugled gnosticima iz drugog stoljea i ispravile
pogreke u drugim evaneljima koje su otkrili poganski kritiari. Ivanove poslanice
sluile su kao opomena onima koji su tvrdili da Krist nikad nije postojao. U Djelima apostolskim borba izmeu imuna Petra i imuna arobnjaka predstavlja raskol
izmeu rimske i sirijske gnostike crkve. Zbrka i prepiranje oko Kristova ivota i
doktrine unutar Crkve postoji jer su kranski plagijatori stoljeima pokuavali amalgamirati i spojiti gotovo svaki mit, bajku, legendu, doktrinu ili zrno mudrosti koje su
mogli ukrasti iz mnogobrojnih, razliitih misterijskih religija i filozofija koje su u to
doba postojale. Na taj su nain stoljeima krivotvorili, interpolirali, sakatili, mijenjali
i preraivali ove tekstove.

Euzebijeva prljava rabota

Uz Konstantina moda nitko drugi nije imao vei udio u stvaranju kranstva od
Euzebija, koji je sakatio novozavjetne knjige i djela starijih utemeljitelja kranstva na
razne naine, ukljuujui i navodno umetanje novoskovane fraze Isus Krist", kao i
interpoliranje pojedinanih titula Isus" i Krist" na drugim mjestima.
Pitanje je, dakle, postoje li autentini originalni rukopisi prije etvrtog stoljea koji sadre frazu Isus Krist" ili Krist Isus". U kanonskim evaneljima rije Isus
se ustvari pojavljuje na stotine puta, a rije Krist nekoliko desetaka puta. Meutim,
fraza Isus Krist sveukupno se javlja svega pet puta: dvaput u prvom poglavlju Matejeva evanelja, jednom u prvom retku Markova i dvaput u Ivanovu. Omiljeni trik u
interpolaciji novog imena Isus Krist" bio je staviti ga na poetku ili kraju knjige ili

poglavlja, kao to je uinjeno u evaneljima. Na taj nain, ako se interpolacija otkrila

usporedbom sa starijim verzijama (koje su se u pravilu unitavale nakon prepisivanja)
ili zapisima u kojima je knjiga citirana, mogla se opravdati kao opaska prepisivaa" u
svrhu pojanjavanja teksta. Ne smije se zaboraviti da nisu postojali strojevi za tisak ili
prepisivanje i sva ta reprodukcija obavljala se rukom, tako da je od mnogih rukopisa
napravljen samo malen broj kopija. Tako nije bilo teko promijeniti tekst bez cenzure
ili razotkrivanja intervencija, naroito ako je iza tog projekta stajao moni Rim da
ugui neslaganja i uutka one koji ukazuju na prljavu rabotu.
Uz to, u Ivanovoj se poslanici nigdje ne spominje bilo koji aspekt Kristova ivota" ni njegove izreke, ve ga se samo spominje na poetku prvog i drugog poglavlja.
Taj tekst je stariji od kanonske povijesti" ili prie i najveim ga je dijelom napisao
egipatski gnostik.
Jedan primjer naina na koji se jezik mijenjao i interpolirao da bi se kreirale reference na naeg Gospodina Isusa Krista" na mjestima gdje ih izvorno nije bilo nalazimo
u Prvoj Klementovoj poslanici, navodnom ranokranskom tekstu koji su, meutim,
sasvim sigurno preradili kasniji krivotvoritelji. U toj poslanici nalazimo sljedeu reenicu: Ovo je nain, ljubljeni, na koji moemo nai svoga Spasitelja, ak Isusa Krista,
velikog sveenika svih naih rtvi...". U fusnoti vidimo daje na Spasitelj" u izvorniku
bio onaj koji ima mo spasiti nas", 33 dakle apstraktan koncept, a ne osoba.

Barnabina poslanica
Barnabina poslanica nudi nekoliko primjera zamagljivanja tekstova u procesu
stvaranju mita. U latinskoj verziji ovog teksta nalazimo, na primjer, obveznu frazu na
Gospodin Isus Krist" interpoliranu na poetku, ali u Codexu Sinaiticusu takve fraze
nema. U ovoj poslanici reference na Isusa" zapravo su reference na Jouu", sjevernoizraelitskog solarnog junaka, zvanog i Sin Boji". Redak u Barnabi koji govori o tome
da Gospodin predaje" svoje tijelo kako bi se mi oistili oprotenjem grijeha kropljenjem Njegove krvi" odraz je stare drame svetog kralja koju su izvodili Jouini sljedbenici u Palestini. U kranskim Pismima uvijek je bio izazov odrediti da li Joua" prevesti
kao Joua" ili Isus", a razlikovanje ovih dvaju likova je jasno, posebno u ovoj poslanici.
Na primjer, sljedei odlomak u verziji iz Codexa Sinaiticusa prevodi se ovako:
to im ima za rei taj drugi prorok Mojsije? Pogledajte, ovo kae Gospodin Bog: Uite u dobru
zemlju koju je Gospodin obeao dati Abrahamu, Izaku i Jakovu... Ono to zapravo govori jest:
Ufajte se u tog Jouu koji e vam se pokazati preruen u smrtnika. " 34

Latinska verzija se prevodi ovako:

Mojsije im slino tome govori: Ovako govori Gospodin Bog; uite u dobru zemlju koju se Gospodin zakleo dati Abrahamu, Izaku i Jakovu... Kao da je reeno: Uzdajte se u Isusa, koji e vam
se pokazati tijelom. " 35

Urednik poslanice u Sinaiticusu o mijeanju Isusa i Joue kae: Joua, koji je

Izraelite odveo u Obeanu zemlju, poznata je vrsta Isusa. U hebrejskom su ova dva
imena ista." 36 Uz to, reference na Sina Bojeg" u Barnabinoj poslanici odnose se
na Adama a ne na Isusa, ali se ova injenica previda uz izgovor da je Adam takoer
vrsta Isusa".
Kao to je navedeno, Barnabina poslanica slui kao ilustracija este drame svetog
kralja ili Pasije" koja je postojala prije kranske ere i koja je sadravala i inscenaciju rituala krvi na nas" pomou grimizne vune na drvetu" ili granica kojima su se
kropili" vjernici, obred koji vidimo i u kanonskoj poslanici Hebrejima, kao i u Knjizi
Brojeva 19:2-10. Barnabina poslanica predstavljala je tako kult Joue, a ne povijesnog"
Isusa Krista, i sluila za upuivanje u drevne misterije. Kao netko tko je upuen u te
misterije, Barnaba takoer priznaje da je ,,IE", oznaka za Apolona, isto to i Isus".
Barnaba dalje pokazuje svoju pripadnost sjevernom kraljevstvu Izraela/Efrajima/Samarije kad spominje priu o Jakovljevu blagoslivljanju Josipova sina Efrajima
i njegovu uzdizanju nad Manaea. Barnaba kae: Moete vidjeti na koga misli kad
odreuje da e ovaj narod imati primat i biti batinik Saveza".

Hermin Pastir
Jo raniji primjer toga da kranski tekstovi" izvorno nisu imali nikakve veze s
Isusom" ili Kristom" nekanonska je knjiga Hermin Pastir" koju su Irenej i Origen
smatrali boanski nadahnutom i koja se nairoko itala u crkvama. Kao takva je bila
ukljuena u Novi zavjet sve do etvrtog stoljea, nakon ega je proglaena apokrifnom" literaturom.
Premda se knjiga pripisuje Hermi", koji je na svom vrhuncu navodno bio oko
140. n.e., ona je sigurno starija, a Origen, Euzebije i Jeronim tvrdili su da je djelo
Herme" koji se spominje u Pavlovoj poslanici Rimljanima. Encyclopedia Biblica je
datira oko 40. n.e., a Fox 90. n.e.. U svakom sluaju, knjiga sadri brojne masonske i
astroloke reference, pokazujui tako da je moda hermetiki zapis iz tradicije Hermesa Trismegista. Ovaj dugaki tekst mnogo puta spominje Boga", Gospodina",
Duha Svetog" i Svetu Crkvu", kao i avla", spasenje" i grijeh", ali na nekoliko

desetaka stranica nijednom ne spominje Isusa" ili Isusa Krista", ne imenuje apostole
i samo jednom spominje krane, to je oita interpolacija. Samo dvaput, na samom
kraju, koristi se rije Krist", to su takoer oigledne interpolacije. Knjiga ak spominje Sina Bojeg" kao stijenu" i vrata", to su masonski izrazi, ali ne spominje
imena. Ustvari, vrlo je malo ili nimalo referenci na povijesni" ivot Isusov i nema
citata ni iz Starog, ni iz Novog zavjeta. Usporedbe radi, u kasnijim Ignacijevim poslanicama u gotovo svakoj drugoj reenici spominje se na Gospodin Isus Krist". Kako
je Hermino djelo izbjeglo silne kranske interpolacije moe se objasniti samo injenicom da je bilo toliko dobro poznato i da se javno italo u crkvama. Drugi istaknuti
masonski simboli u Pastiru su kula i vinograd, obiljeje Karmela.

Zato kranski mit smjestiti u ovo doba?

Vidjeli smo ve razloge zato je evaneoska pria smjetena u ovo vrijeme, ukljuujui i onaj da je to bilo razdoblje stranih nemira i da se dolazak morao dogoditi
prije razaranja Jeruzalema, kao to tvrdi Euzebije. U datiranju evaneoske prie Euzebije zapravo inzistira na onome to je trebalo biti poznato da se dogodilo:
Herod je, kao to sam rekao, bio prvi stranac kojem su rimski senat i car August povjerili idovski
narod. Bilo je neupitno u njegovo doba da se Kristov dolazak dogodio...37

Ovakve tvrdnje su neobine jer je evaneoska pria navodno zapisana davno

prije etvrtog stoljea, kad je Euzebije pisao, i vrijeme Kristova dolaska nije trebao
biti imbenik kojim se trebalo baviti. Osim toga, ako je to doista bilo neupitno",
zato je Euzebije to trebao tako definitivno tvrditi? Kao to smo vidjeli, mnogi ljudi
to jesu dovodili u pitanje.
Euzebije dalje objanjava da se evaneoska bajka morala dogoditi ba u to vrijeme kako bi se ispunilo proroanstvo iz Postanka 49:10: Od Jude ezlo se kraljevsko,
ni palica vladalaka od nogu njegovih udaljiti nee dok ne doe onaj kome pripada...", tj. iloh", odnosno Mesija koji e, prema iduem odlomku, svoju odjeu kupati
u vinu i imati oi crvene od vina". Euzebije tvrdi da je Herod bio prvi stranac koji je
postao kraljem idovskog naroda", ispunivi tako ovo proroanstvo i okonavi vladavinu idovskih voa. Ovo svrgnue je, naravno, pobudilo mesijansku groznicu jer
je to znailo da e doi iloh". Euzebije ustvari primjenjuje Isusa na priu o Herodu
jer se smatralo da je sam Herod dugooekivani iloh. Kao to kae Larson: Galileja
je bila prepuna fanatika, ukljuujui esene, farizeje i zelote, kao i herodijance, koji
su vjerovali da je Herod Krist..." 38 Naravno, Herod nije bio mesija, ali su historicisti

naknadno utvrdili da se mora prikazati da se Krist pojavio za vrijeme njegove vladavine. Ustvari, odlomak o ilohu uope ne spominje nikakvo proroanstvo" zato to
je lavi" Juda zapravo konstelacija Lava, a u vinu okupani vladar kojem Juda predaje
svoje ezlo konstelacija Djevice, odnosno vrijeme berbe groa.
U svom nastojanju da Kristov dolazak smjesti u ovo doba, Euzebije kasnije priznaje da je bilo rasprave o tome kada se on doista zbio. emu potreba za takvom
raspravom i potvrdama ako je pria izloena u evaneljima opisivala stvarnu povijest? emu toliko zbrke i nejasnoa, naroito nakon tri stoljea navodno neprekinute
apostolske loze? Nije li Euzebije, biljenik povijesnih podataka, imao svjedoanstva
brojnih navodnih oevidaca koji bi zacijelo stalno priali o Herodovim i Pilatovim
stravinim inima? U Euzebijevo doba se tvrdilo da se Crkva odmah pojavila s ureenom hijerarhijom, mnogo novca i moi te kontinuiranom lozom do njegova doba,
ali ovaj povjesniar te iste Crkve oito ipak nije imao nikakvih podataka osim evanelja, koji nisu bili dovoljni da se pokae kada se, i je li se, Kristov dolazak dogodio.
U svojim djelima Euzebije je ustvari izvravao svoj zadatak kreiranja lane povijesti,
ne samo Krista nego i Crkve. Kao to kae Walker: Crkva nikada nije imala kontinuiran pregled papa ili 'rimskih biskupa' od poetka; veina ranih papa je izmiljeno." 39
O svojoj krivotvorenoj povijesti Crkve Euzebije kae: Nisam uspio pronai jasne
tragove ljudi koji su prije mene inili kao ja; samo nejasne ostatke u kojima su nam
na razliite naine ostavili djelomine podatke o svojim ivotima." 40 Ima li jasnijeg
priznanja da nije bilo apostolske loze" koja predstavlja povijesnog" spasitelja?

Gdje su pokopana tijela?

Vidjeli smo ve ogroman broj dokaza za mitoloki karakter kranstva i njegova
utemeljitelja. Dodatni dokazi mogu se nai na raznim mjestima iako ih nije mudro
javno obznaniti jer su fanatici oduvijek unitavali takve dokaze, palei i pljakajui
hramove i knjinice te oskvrnjujui i briui svete slike i simbole. Niz takvih mjesta
moda je razoreno u razliitim ratovima, ukljuujui i dva svjetska rata. Neka od tih
mjesta toliko su nepristupana da je i danas do njih teko doi i uvjeriti uvare njihovih tajni da ih otkriju. Tvrdi se da sveenici, visokopozicionirani masoni i lanovi
drugih slinih bratstava znaju pravo podrijetlo kranstva, ali su se krvlju zakleli na
neotkrivanje istine. Neki koji nisu na taj nain vezani moda otkrivaju ove prevane
informacije.
Dokazi o kranskom mitu jo se uvijek mogu nai u knjinicama u mnogim
krajevima svijeta, tajnim i javnim, kao to su Ambrozijanska knjinica u Milanu, Firentinska knjinica te knjinica na Atosu, tajanstvenoj planini s manastirima u Make-

doniji u sjevernoj Grkoj, iako bi bilo vrlo teko doi do dokaza na mjestu kao to je
Atos. Vrlo neobino, s obzirom na injenicu da ime Atos potjee od imena egipatske
boice Ator ili Hator, 41 planina Atos je stoljeima zatvorena za ene. Ti seksualno
potisnuti redovnici toliko se plae svega to je ensko da u blizinu svojih manastira
ne putaju ni enke ivotinja.
Teko je doi do dokaza iz maronitskog manastira na planini Libanon u Siriji, ali se
govori da jesu, ili da su bili ondje. Takvi dokazi u tekstualnom obliku mogli bi se, kako
ujemo, nai i u manastirima na lokalitetu na planini Ararat u nekadanjoj Armeniji.
Mogli bi ih nai i u opatiji u Clunyju" i Mor Gabrielu" u Turskoj. Naravno, Vatikanska
knjinica i kilometarski tuneli puni plijena ispod Vatikana takoer kriju pravo blago
dokaza o vjetim obmanama. Ruske crkve takoer uvaju drevne rukopise koji bi nam
bili dragocjeni u naoj potrazi. Isto tako, skrivenih tekstova jo bi moglo biti u Jeruzalemu i drugim dijelovima Izraela i Palestine, kao to je brdo Karmel.
Takvi se dokazi mogu nai i u ruevinama i kiparstvu pretkranskih kultura u okrugu Armagh u Irskoj ili u Padovi, Firenci, Veneciji, enevi i Rimu gdje
ima, ili je bilo, kipova apostola" koji su zapravo bili preraeni poganski bogovi.
Takvi se arheoloki dokazi mogu nai i u Heliopolisu, Gradu Sunca" u Egiptu te
potopljenom fenikom gradu Tiru, ako ve nisu otkriveni i skriveni ili uniteni.
Dokazi o mitu mogu se pronai i u Gornjem Egiptu, gdje su se pojavili jedna od
najdrevnijih kultura i neki od originalnih idova". Indija, dakako, obiluje mitovima i dokazi o ivotu Krine/Kristosa mogu se, primjerice, pronai u spiljama
na otoku Elefanti.
Bez obzira na to ima li dokaza na tim mjestima, postoje mnoga ve dobro poznata mjesta za koja znamo da nude dokaze o sveprisutnom solarnom i nebeskom
mitu koji je karnaliziran, historiciziran i personificiran u Isusu Kristu. Neosporna
je injenica da se taj mit neko prostirao svijetom u manje-vie istom obliku. to
se, ponavljamo opet, dogodilo sa sveprisutnim solarnim mitom ako ne ono to smo
opisali? Gdje je? Zato je nestao? Odgovor je, naravno, da je uinjen neprimjetnim.
Nije nestao, samo je skriven pod povrinom izgovora i obmana osmiljenih kako bi se
osigurali bogatstvo i mo aici njih i omoguilo im se da zagospodare ovcama".

Zakljuak
Kad postanu svjesni takvih misterija" koje su ovdje otkrivene o kranstvu i njegovom navodnom utemeljitelju, mnogima e znanstveno prouavanje biti u najmanju ruku nezadovoljavajue jer postaje jasno da su znanstvenoj eliti ove informacije
poznate. injenica je to koja je oita iz priznanja kao to je ovo koje slijedi, a koje se

pojavljuje u Fiction as History G. W. Bowersocka, profesora stare povijesti na Sveuilitu Princeton u New Jerseyju. On kae:
... u nizu Nortonovih predavanja Frank Kermode okrenuo se takoer Bibliji, posebice Novom
zavjetu, kako bi razvio sofisticiranu analizu novelistikih elemenata u Evaneljima. On je tvrdio
da je problem historijske istine toliko neuhvatljiv u evaneoskim tekstovima da je te prie bolje
promatrati samo kao fikciju nalik istini. Znaenje, a naravno i inspirativna vrijednost te vrste djela
ne ovise o njihovoj historijskoj vjerodostojnosti iako razumijevanje tog znaenja ipak ovisi o privremenom vjerovanju u njihovu vjerodostojnost. To je, Kermodeovim rijeima, benigna obmana"
koju itatelji i danas nastavljaju podravati. 42

Ovdje vidimo da znanstvenik Kermode priznaje da je Novi zavjet fikcija, a profesor Bowersock misli da takva benigna obmana" nije vana jer knjiga ima inspirativnu vrijednost". Kao prvo, ta obmana nije benigna nego iznimno maligna ve 2000
godina, doprinosei beskonanim genocidima te zatiranju duha i uma. Drugo, kakvu
to vrijednost imaju obmana i lai u duhovnoj potrazi ili vjerskom ivotu? Nisu li oni u
potpunoj suprotnosti s takvim iskustvom? Nije li na putu prema zrelom, duhovnom
biu cilj rijeiti se obmanjivanja i lai? Jasno je da su znanstvenici znali za mitoloki
karakter Biblije, ali su se svojski potrudili sakriti ga, ukljuujui upotrebu sofisticiranog jezika, kao i sveenici koji su koristili mrtvi latinski jezik kako ih neobrazovane
mase ne bi razumjele. Mogue je i da su neki od tih uenjaka Masoni ili lanovi
slinih tajnih bratstava pod krvnom prisegom. Ili su moda jednostavno proizvodi
svog zanimanja, utoliko to su mnoga sveuilita i kole pod vlau bratstava i velikog
majstora pape, tj. Katolike crkve. U svakom sluaju, oni su bili pijuni, nehotice ili
drukije, u Planu Krist, uroti koja je zamaglila drevna znanja i mudrost pod lanom
krinkom povijesnosti i najsavrenijim metodama, kao to su dranje u tajnosti, krivotvorenje, sila i razaranja.

' Walker, WEMS, 122.

2

Walker, WEMS, 440.

Roberts, 267.

Graham, 281.

Doresse, 311.

Higgins, I, 593.

Walker, WEMS, 320.

Walker, WEMS, 208.

Massey, HJMC.

10

Doane, 438,

11

Higgins, II, 107,

12

Doresse, 12.

13

Bamstorie, xix.

14

Knjiga Enohova, 3.

15

Wheless, 85-7.

16

Carpenter, 203.

17

Knjiga Enohova, 37-38; Wells, WWJ, 169.

18

Wells, WWJ, 170.

19

Massey, HJMC.

20

Hazelrigg, 96.

21

Higgins, I, 551-2.

22

Higgins, I, 544-5.

23

The Forgotten Books of Eden, 85.

24

The Forgotten Books of Eden, 220.

25

Barnstone, 202.

26

The Forgotten Books of Eden, 226.

27

The Forgotten Books of Eden, 230.

28

Massey, HJMC, 152.

29

The Missing Books of the Bible, II, 279-80.

30

Waite, 63.

31

Waite, 86.

32

The Other Bible, 52.

33

The Lost Books of the Bible, 129.

34

Early Christian Writings.

35

The Lost Books of the Bible, 150.

36

Early Christian Writings, 183.

37

Euzebije, 19.

38

Larson, 319.

39

Walker, WDSSO, 60.

40

Euzebije, 2.

41

Higgins, 1,583.

42

Bowersock, 123.

Kao to je vidljivo iz ove knjige, kranska religija i spasitelj nisu originalni, nego
svoje korijene vuku iz astroloke mitologije i religije iz davnina. Meutim, te su davnine obavijene velom tajne, tako da je teko odrediti odakle i otkada potjeu sami ti
korijeni. Aktualna ortodoksna paradigma znaajan dio kulturnih korijena smjeta u
Sumer s poetkom oko 4500 godina prije nove ere. Ipak, ima i drugih starosvjetskih"
arheolokih nalazita vrijednih pozornosti koji su stariji od onih sumerskih, kao to
su Catal Hayuk u Turskoj, star barem 9000 godina; Jerihon, iji prethebrejski temelji
potjeu od oko 9000 godina pr.n.e.; Lepenski Vir u bivoj Jugoslaviji, star oko 7000
godina; i ostaci na Malti za koje se procjenjuje da su stari 7000 godina. Uz to, niz
istraivaa tvrdi da je lokalitet u Stonehengeu u Engleskoj mnogo stariji od onog to
se slubeno tvrdi. Osim toga, kao to je navedeno, postoje dokazi da bi neki egipatski
hramovi mogli biti tisuama godina stariji nego to se danas pretpostavlja, a starost
indijske kulture takoer se pomie ranije u prolost.
Sadanja antropoloka/evolucijska paradigma tvrdi da se pojava prvog ovjeka vezuje uz Afriku. Usprkos sadanjim tendencijama da se korijeni ljudske kulture
smjetaju u Mezopotamiju i Sumer, Egipat se, dakle, ini loginim mjestom da ih se
trai ondje. Meutim, Indija takoer poziva na detaljnija istraivanja. Vidjeli smo
da se gomila kranskih mitova i obreda mogla nai i u Indiji i u Egiptu tisuljeima
prije kranskog doba i upravo je na te dvije zemlje veina istraivanja ukazivala kao
na izvor korijena kranstva. Ta je injenica prepoznata tijekom stoljea, ali pitanje
koja je od njih bila prva nije rijeeno jer su eruditi i vrsti dokazi stajali na obje strane,
ostavljajui zagonetku otvorenom. Niz tih uenjaka nije posjedovao moderno arheoloko znanje. Meutim, oni su svoje procjene donosili na temelju valjanih znanstvenih ispitivanja i metodologije. Ti su pioniri zapravo imali pristup informacijama
i otkriima koji su danas uniteni ili izgubljeni - a bilo ih je mnogo - i bili su blii
dogaajima, tako da su njihovi zakljuci bili i toniji od onih dananjih. Na primjer,
arheolozi i drugi znanstvenici prije 200 godina bavili su se Velikom piramidom oko

koje je bilo nekoliko m e t a r a ostataka, p o p u t aluvijalnog pijeska, soli i m o r s k i h koljki,

koji su ukazivali na to da je ta masivna struktura neko d j e l o m i n o bila p o d v o d o m .
Kao to navodi Joseph Jochmans:
Srednjovjekovni arapski povjesniar Biruni u svojoj raspravi Kronologija drevnih naroda kae: ...
Tragovi vode Potopa i djelovanja valova jo uvijek su vidljivi na sredini tih piramida, iznad ega
voda nije dosezala." Tome treba pridodati i da su, kad se Piramida prvi put otvorila, u njoj pronaene inkrustacije od soli debele oko 2,5 centimetra. Veina te soli je naravno posljedica prirodnog
luenja iz kamenih zidova, ali kemijska analiza takoer pokazuje da dio te soli ima mineraloki
sastav kao i morska sol.1
O t k a d se p i r a m i d a oistila, m e u t i m , p r e m a l e n broj m o d e r n i h analiza u z i m a tu
injenicu u obzir u utvrivanju starosti ovog zdanja.

Egipat
Drevnost i profinjenost egipatske kulture doista je velika i, kao to s m o vidjeli, ona
je imala izuzetan utjecaj na stvaranje judaizma i kranstva, koji su karnalizirali i historicizirali velik dio mita i rituala u svojim Pismima. Mnogi su uenjaci tvrdili da je Biblija u potpunosti egipatska. O egipatskom utjecaju na Hebreje A. Churchward kae:
Sveti povijesni dokumenti" Hebreja uope nisu povijesni ve samo tradicija i kopije nekih drugih,
mnogo starijih dokumenata, koji vode iskljuivo do Egipta... Moderna istraivanja u hebrejskim
zapisima otkrivaju sloeno djelo koje nije jedinstveno djelo hebrejskog zakonodavca nego uredniki kola semitskih legendi pomijeanih s kozmopolitskim mitovima, koji su kopirani od Egipana, izravno ili neizravno, ali bez gnoze.2
Osim toga, feniki grad Biblos, od ijeg imena i dolazi rije Biblija", bio je egipatska kolonija ve u Drugoj dinastiji, tj. 2850.-2600. pr.n.e.. Churchward takoer kae:
Hebrejska Pisma" su bez sumnje pisana fenianskim znakovima mnogo stotina godina, iako nisu
preivjela u tom obliku, a Feniani su bili prvo Egipani sa stelarnim kultom, a kasnije Egipani
sa solarnim kultom... itavo slikovlje hebrejskih zapisa moe se itati i razumjeti na temelju originalnih egipatskih i nijednih drugih izvora. Tajna pobonosti hebrejskih zapisa je u tome to su
izvorno bili egipatski. Stare mudrosti, mitovi, parabole i mrane izreke koje su sauvane nama
su predstavljene u zastraujue izoblienom obliku koji je posljedica njihova mijenjanja tijekom
povijesti.3

Govorei o N o v o m zavjetu, A. C h u r c h w a r d je napisao: Moe se pokazati da

su kanonska evanelja zbirka izreka iz egipatske mitologije i eshatologije." Jackson
ponavlja miljenje dr. Alvina Boyda Kuhna:
Cijela kranska Biblija izvedenica je iz svetih egipatskih knjiga, kao to su Knjiga mrtvih, Tekstovi
o piramidi i Totova knjiga. 4
Taylor je glasno ustvrdio: SVE JE U K R A N S T V U EGIPATSKOG PODRIJETLA." 5 Massey se naravno s t i m e sloio.
Jackson dalje obrazlae Kuhnovo miljenje o podrijetlu hebrejskih Svetih pisama
i kranske religije:
Dokazano je da je itava kranska Biblija - legenda o stvaranju svijeta, silazak u Egipat i izlazak
iz njega, alegorija o arki i potopu, izraelska povijest, hebrejsko proroanstvo i poezija, Evanelja,
Poslanice i slikovlje Otkrivenja - rezultat prelaska drevnih egipatskih svitaka i papirusa u ruke
kasnijih narataja koji nisu poznavali ni njihovo pravo podrijetlo, ni njihovo duboko znaenje... Iz
pet do deset tisua godina starih svitaka papirusa na vidjelo izlazi itava pria o egipatskom Isusu
koji iz mrtvih podie egipatskog Lazara u egipatskoj Betaniji, uz dvije egipatske Marije... Egipat
je kleao pred svetitem Madone s djetetom, Izie i Horusa, stoljeima prije nego to je povijesna
Marija primila povijesnog Isusa u naruje. Egipat je od davnina oboavao Krista koji je oivljavao
mrtve i iscjeljivao hrome, bogalje, slijepe, oduzete, gubave i sve unesreene, koji je vraao govor nijemima, istjerivao demone iz opsjednutih, razmjetao svoje neprijatelje rijeju ili pogledom, borio
se sa svojim suparnikom Sotonom, odolijevao svim iskuenjima i pobjedniki izvrio sve to mu
je naloio njegov nebeski Otac. Egipat je odavna poznavao Isusa, Iusu, koji se rodio po nebeskom
pretkazanju bezgrenim zaeem, koji je obrezan, krten, iskuan, koji se preobrazio na planini,
proganjan, uhien, suen, proglaen krivim, razapet, pokopan, uskrsnuo i uzdignut na nebesa.
Egipat je sluao Propovijed na gori i Iusine izreke od davnina.6
Ove Iusine izreke su, naravno, Logia Iesou, koje su postojale u misterijskim kolama d a v n o prije kranskog doba.

Indija
Utjecaj Egipta je oit, ali Higgins, Jacolliot i drugi su j e d n a k o tako gorljivo tvrdili
da je kultura potekla iz Indije, a ne Egipta, pristiui u valovima s p o e t k o m prije
nekoliko tisua godina, kao na p r i m j e r s dravom Mitani, indijskim kraljevstvom u
Siriji (1400. pr.n.e.), iji su se stanovnici zvali Huriti" u Bibliji, i, kao to je i nave-

deno, s novim priljevom koji je na zapad donio Aleksandar Veliki tri stoljea prije
kranskog doba. Kao to kae Walker: Od doba Aleksandra Velikog Jain redovnici
su putovali na zapad kako bi zadivili i utjecali na Perzijance, idovske esene, a kasnije
i krane." 7 Ustvari, kao to smo vidjeli, podudarnosti izmeu judeokranske mitologije/religije i one indijske brojne su i bitne.
Razvidno je da su indijska kultura i religija vrlo stare. Kao to je proslavljeni
orijentalist" sir William Jones primijetio, indijska pisma - Vede - izgleda potjeu iz
najstarijih davnina". 8 Neki uenjaci tvrde da Rig Veda spominje astronomsku konfiguraciju koja se mogla dogoditi samo pred 90.000 godina. Hinduska kronologija
zapravo traje milijunima godina i postojali su pokuaji da se prava ljudska civilizacija, a ne ovjekovi majmunoliki prapretci, smjesti dublje u povijest, u to doba. Takvu
zabranjenu arheologiju" pravovjerje naravno odbacuje zbog navodnog nedostatka
vrstih dokaza. Meutim, neto u aktualnoj ortodoksnoj paradigmi zacijelo nije u
redu i trebalo bi je paljivo preispitati. Naravno, teko je pronai uvjerljive dokaze za
takvu starinu jer su proli milijuni godina, tijekom kojih je zemljina povrina doivjela mnoge kataklizme i brisanja.
to se podrijetla indijske kulture tie, sadanja teorija o arijskoj invaziji" takoer
je osporavana, posebno od strane indijskih uenjaka. Teorija o arijskoj invaziji tvrdi
da su kavkazoidi sa sjeverozapada upali u Indiju prije otprilike 4000 godina i ondje
utemeljili civilizaciju i sloeni sveeniki zakon brahmanizma. Ta teorija pretpostavlja da su prije invazije" indijski starosjedioci bili necivilizirani barbari. Meutim,
indijski uenjaci dre da je Indija stvorila visoku kulturu davno prije navodnog dolaska Arijaca, a toj teoriji u prilog govore i arheoloki i povijesni dokazi.
Postojale su ustvari predbrahmanske kulture i religije u Indiji, one riija i jainista, koji tvrde da je njihova religija najstarija na svijetu. Neki aspekti brahmanizma
zapravo su slini arijskom zoroastrijanizmu i egipatskoj religiji. Brahmanizam ustvari
znai degradaciju u usporedbi s ranijom riijskom kulturom, kao to ni kasnija egipatska kultura nikad nije dosegla visine graditelja piramida. Fanatini brahmanizam
bio je primitivan kao i katolicizam za vrijeme Inkvizicije, a katoliki inkvizitori uzeli
su od brahmana svoju hijerarhiju i metode muenja.
Larson podrijetlo monasticizma i odricanja vidi u Indiji i brahmanskom sveenstvu pripisuje najvulgarniji barbarizam:
Kada su tono asketi i pustinjaci postali brojni ne moemo znati, ali moemo pretpostaviti da
je to bilo barem est stoljea prije Krista. Zato su se pojavili nije teko razumjeti jer u toj gusto
naseljenoj zemlji, neukoj i pod dominacijom sveenstva, punoj bijede i nezadovoljstva, nebrojena su srca pucala od potisnutog oaja. Radost ivljenja iz drevne Rig Vede davno je nestala
i nije bilo nade i utjehe za milijune u okove baenih ljudi, opkoljenih sa svih strana strogom

kastom, lienih svake nade i zadovoljstva u ovom svijetu razoaranja i oaja. Ovaj ivot bio
je barutina prepuna suanjstva i gladi, a onaj zagrobni ak i straniji... I tako je Majka Indija
rodila udovite Odricanje, koje je odigralo tako veliku i spektakularnu ulogu u europskoj i
svjetskoj povijesti.9

Brahmanizam je uveo rasizam po kojem je svjetlija koa bolja od tamnije, tako

da su kaste bile odreene bojom. Osim toga, ene se tretiralo na stravian nain i
gorljivo seksistiki patrijarhat oigledno je nastao u brahmanizmu.
Na temelju svih dokaza Jacolliot je vrsto vjerovao da su zapadne kulture potekle
iz Indije, a ne Egipta. On kae:
Istraivai koji su za svoje podruje istraivanja uzeli Egipat i istraili ga u mnogo navrata od hramova do grobnica htjeli bi da vjerujemo da je ta zemlja kolijevka nae civilizacije. Ima i nekih koji
govore da je Indija od Egipta preuzela svoje kaste, jezik i zakone, dok je ba suprotno tome Egipat
taj koji je u potpunosti proizaao iz Indije... Sam sanskrt je najnepobitniji i najjednostavniji dokaz
indijskog majinstva i indijskog podrijetla europskih rasa. 10

Nije posve sigurno da postoji jedinstven izvor svih ljudskih jezika, ali velik dio
zapadnih jezika sigurno potjee iz Indije, to je injenica koja je poznata tisuama
godina i sada joj novi znaaj daje nostratika" teorija, koja zaetke jezika trai u Indiji prije nekih 12.000 godina. Nostratiki jezik bio je moda kaldejski", drevna sveta
lingua franca koju je koristilo bratstvo, ili ak neka starija varijanta.
Jacolliot navodi i sljedee:
Vidjet emo uskoro da Egipat, Judeja, Grka, Rim, itava antika zapravo, kopiraju brahmansko drutvo i njegove kaste, njegove teorije, njegova religijska uvjerenja i preuzimaju njegove brahmane, sveenike, njegovu lakoumnost, kao to su ve preuzeli i jezik, zakone i filozofiju tog drevnog vedskog
drutva iz kojeg su njihovi pretci krenuli svijetom iriti velike ideje primitivnog otkrivenja. 11

Higgins slino tomu kae:

Ne postoji ni najmanji dokaz u meni poznatim povijesnim izvorima da je ijedna kolonija ikad
prela iz Egipta u Indiju, ali postoje, kao to vidimo, sigurni povijesni dokazi da su Indijci doli
u Afriku. 12

O raznim indijskim migracijama svjedoi i injenica da je budizam, koji je daleko stariji od onog to se misli, rairen ve tisuama godina prije. Uz ve prethodno
razmotrene primjere, tu je i primjer da su Makedonci invocirali Bedua (Budu) 13 , a
egipatski faraoni ili kraljevi pastira bili su Rajputi, odnosno kraljevski budisti. 14

Meutim, A. Churchward jednako odluno tvrdi: Budisti i brahmani u mnogim svojim vjerskim ceremonijama koriste rijei koje nisu sanskrtske i za koje se
govori da pripadaju vrlo drevnom jeziku koji je danas mrtav. Tim se rijeima mogu
pronai njihovi stari egipatski korijeni." 15 Osim toga, drevnog egipatskog boga Ozirisa navodno se pamtilo u zabaenim predjelima Indije, gdje je postojala legenda da je
on ondje stigao pred mnogo tisua godina i utemeljio svoju religiju. Na sanskrtu sat
znai unititi sjeckanjem na komadie, a Ozirisu je upravo to uinio Set.
Kao to vidimo, u naoj potrazi za podrijetlom mita i rituala koji su postali kranstvo zapinjemo u izboru izmeu Egipta i Indije.

Sumer
Kao to je ve spomenuto, dananja paradigma naklonjena je Sumeru kao kolijevci ljudske kulture. I dok to moda nije tako, Sumer ipak zauzima vano mjesto u
ovoj debati jer je raskrije izmeu kultura Egipta i Indije. Kao i u Egiptu, i u Sumeru
je postojao bog Anu" i, kao to kae Stone, miljenje da je postojao kontakt izmeu
Egipta i Sumera u to doba potvruje prisutnost peata Jemdet Nasr tipa". 16 Stone na
temelju gradnje i drugih rukotvorina takoer primjeuje da su grobnice egipatske
Prve dinastije bile pod utjecajem Mezopotamije i da je zamka za lovljenje ribe koja
se prikazuje u egipatskim grobnicama identina onoj koju su koristili sjeverni Europljani, oigledno iste rase kao i rani Sumerani, koju su, kako se tvrdi, inili zloglasni
arijski uljezi". O tim arijskim/iranskim uljezima Larson kae:
Ovi Iranci nisu samo otjerali semitske rase u vjenu sjenu - kao potomci starih Sumerana, oni su
bili i pretpovijesni osvajai Egipta i Indije te preci Grka, Rimljana i Teutonaca. Ukratko, vladali su
najveim dijelom civiliziranog svijeta dva i pol tisuljea.17

Ovi su Arijci oigledno bili emsu Hor" ili Horusov narod", koji su upali u
Egipat i navodno postali Huriti, odnosno Mitani. Kao to kae Stone:
Arheologija Kanaana od dvadesetog do esnaestog stoljea prije nove ere pokazuje stalne nomadske upade. To se uglavnom pripisuje lokalnim nomadskim ratovima. Meutim, kao to nam govori
profesor Albright, koji ulazak Indoeuropljana u Kanaan opisuje kao migracijski pokret", ,,u petnaestom stoljeu indoarijski i huritski prinevi i plemii postojali su gotovo posvuda".18

Kao to je navedeno, Hebreji/Izraeliti su bili mjeavina razliitih naroda, to potvruje Ezekiel", koji je za njih rekao da im je otac Amorianin, a majka Hetitkinja",

to jest arijka. Izraeliti su stoga bili kombinacija sinova Jafetovih" (Indoeuropljani/

Arijci) i sinova emovih" (Semiti), kao i sinova Hamovih" (Kanaanci/Afrikanci/
Kuiti). Kao to je spomenuto, tvrdi se da je levitsko sveenstvo bilo indoeuropsko/
arijsko, tj. jafetitsko. Uz njihovog vatrenog planinskog boga i druge primjere, levitski
brani obiaji slini su onima indoeuropskih naroda. 19 Drugim rijeima, semitski
pustinjski narodi bili su Egipani, Kanaanci i drugi, okupljeni pod vodstvom sveenika levita, koji su, kako se ini, velikim dijelom bili Indoeuropljani/Arijci, od kojih
su neki bili iz Sumera.

Abrahamska seoba
Stanovnik Sumera navodno je bio i biblijski patrijarh" Abraham, ija pria ustvari
odraava spajanje arijskih/egipatskih kultura. Kao to smo pokazali, mit o Abrahamu
svoju inaicu ima u Indiji, tako da ,,Ur Kaldejaca" izgleda ne znai sumerski grad nego
,,Ur Culdee" u Indiji, a pria o Abrahamovoj seobi u Haran odraava seobu arijskog
brahmanskog plemena u Levant. Mit o Abrahamu oito predstavlja fanatine patrijarhalne sljedbenike Brahme koji naputaju Indiju tijekom rata spolova koji je izazvala
promjena ekvinocijskih doba iz Bika u Ovna. Ovo brahmansko pleme je navodno migriralo iz indijske regije Oudh (Judeja), mogue iz sela Matureje, na zapad kroz Perziju
i zavrilo u Goenu, kui Sunca", tj. Heliopolisu u Egiptu, gdje je utemeljilo mjesto pod
imenom Maturea/Matura. Dok je pleme selilo iz Indije, raznim je dijelovima krajolika
u kojem bi se nastanilo davalo imena slina ili identina onima u svojoj rodnoj zemlji.
Abramiti ili brahmani kasnije su se vratili u Kanaan iz Egipta kako bi stvorili vlastiti narod, podijelivi zemlju i postojee narode na 12 zodijakih dijelova pod vlau Jakova"
ili Seta i njegovih sinova", koji su zapravo bili plemenski bogovi.
Meu brojnim drugim etimolokim primjerima koji potkrjepljuju ovu teoriju o
seobi, od kojih su mnogi ve dani, Higgins navodi da se Hebreji nazivaju Yehudi"
i da sanskrtska rije Yuddha" znai 'ratnik', to su Yehudi svakako tvrdili da jesu u
svojim svetim tekstovima. Uz to, Krinin otac je bio Yadu/Yuda/Yudi, ili Judi, a rije
Shaitan", koja znai neprijatelj" i od koje dolazi Sotona", ista je u hebrejskom i u
sanskrtu. Higgins dalje govori da je kolijevka budistike i jainistike vjere bila u indijskom gradu Jesulmeru, to je oito isto to i Jeruzalem, koji se, kao to smo vidjeli,
nalazi i u Egiptu. Poveznice se nastavljaju jer Higgins pronalazi siro-hebrejsko-kranskog spasitelja boga/apostola Tamuza/Tomu ne samo u Indiji nego i u Egiptu:
Tamus je bilo ime glavnog egipatskog boanstva, kao i Tamus u Siriji." 20
Vjerojatno je da su migracije izmeu Afrike/Egipta i Indije zapoele prije
mnogo tisua godina i da su te kulture imale zajedniki korijen. Kao to kae Jackson:

Drevni narodi Indije bili su azijatski Etiopljani i ne smije nas iznenaditi da su dijelili
zajedniku predaju sa svojom braom u Africi." Suoen s ovom zbrkom, Higgins je
jednostavno zakljuio da su indijska i egipatska kultura bile iste i da su razdvojene prije razvoja hijeroglifa. 21 Znaenje tajanstvenih egipatskih hijeroglifa navodno
je izgubljeno i ponovno otkriveno tek kad su Napoleonove trupe i njegov lingvist
Champollion iskopali kamen iz Rozete. Meutim, Higgins je tvrdio da je kamen iz
Rozete laan. Ako je ta tvrdnja tona, a svakako bi mogla biti s obzirom na to da su lairanja i krivotvorenja bila posve uobiajena, to bi znailo da znaenje hijeroglifa nikad nije izgubljeno i da su kamen napravili lanovi bratstva, koje je sauvalo drevno
znanje. Moemo nagaati da je te pojedince u objavljivanju ovih skrivenih podataka
ili zanimala slava zbog otkria, ili su eljeli da se hijeroglifi obznane, a to ponovno
otkrie" je, naravno, na kraju dovelo do raskrinkavanja egipatskog pretkranskog
mita i rituala iji odraz nalazimo u Novom zavjetu.

Druidi
Rasprava o podrijetlu zapadne kulture ne zavrava se s Egiptom i Indijom, nego
se iri i na tajanstveno druidsko bratstvo, koje su inili drevni sveenici Sunca i masoni na Britanskom otoju. Kao i mnogi drugi, A. Churchward je tvrdio da su druidi
bili egzodus solarnih kultista iz Egipta".22 Pike takoer kae:
Prvi druidi bili su prava djeca maga i njihova je inicijacija dola iz Egipta i Kaldeje, dakle iz istih
izvora primitivne Kabale. Oni su oboavali Trojstvo pod imenima Isis ili Hesus, Vrhunski Sklad;
Belen ili Bel, to na asirskom znai Gospodin, odnosno ime koje odgovara imenu Adonai... 23

Druidi su zapravo dijelili istu drevnu kaldejsku" kulturu s Egipanima, Indijcima i Fenianima, ukljuujui i protohebrejski sveti jezik. Vidjeli smo mnoge primjere
lingvistikih veza u kulturama od Egipta do Indije, ali podudarnosti nalazimo i u
Britaniji. Na primjer, na hebrejskom Brith" ne samo da znai zavjet" nego i sveta
zemlja", jednako kao i na sanskrtu Bharata", to znai ista ili sveta zemlja", to se
odnosi i na Britaniju" druida. 24
Higgins ukazuje i na masonsku vezu izmeu Indije i Europe jer su masoni gradili gotike" graevine u Indiji tisuama godina prije pojave tog oblika arhitekture u
Europi. 25 Uz to, britanski znakovi i signali Majstora masona isti su kao i u Indiji. 26
Pike dalje obrazlae tekoe pri razmrsivanju raznovrsnih utjecaja na Britanskom otoju:

Druidski obredi nesumnjivo su stigli iz Indije, a druidi su izvorno bili budisti. Rije Druidh, kao i
rije Magi, oznaava mudrog ili uenog ovjeka. Oni su bili filozofi, suci i proricatelji. Postojala je
iznenaujua slinost izmeu hramova, sveenika, doktrina i tovanja perzijskih maga i britanskih
druida. Bogovi u Britaniji isti su kao Kabiri na Samotraki. Oziris i Izida pojavljivali su se u njihovim misterijima pod imenima Hu i Ceridwen...27

Hislop kae:
Neki su mislili da su druidsko tovanje prvi uveli Feniani, koji su stoljeima prije kranskog doba
trgovali sve do rudnika kositra u Cornwallu. Meutim, nedvosmisleni tragovi tog tovanja nalaze
se i u predjelima Britanskog otoja do kojih Feniani nikad nisu prodrli... 28

Unosei jo jedno gledite u debatu, neki su autori, kao na primjer Conor McDari u Irish Wisdom: Preserved in Bible and Pyramids, pokuali pokazati da su zapadna i
bliskoistona kultura potekle s Britanskog otoja, tonije Irske, a ne obrnuto. McDarijeva hipoteza kae da piramide i Biblija, kad se pravilno deifriraju, otkrivaju da je
najstarija i prava religija tovanje Sunca".29

Misteriji
tovanje Sunca, koje je preraslo u kransku religiju, sainjavalo je misterije",
odnosno mit i rituale. Koliko god detaljno prouavali ove misterije, svejedno emo
nailaziti na problem njihova podrijetla, koje je prava misterija. Kao to kae Pike:
Gdje su nastali misteriji nije poznato. Pretpostavlja se da su doli iz Indije preko
Kaldeje u Egipat, a da su odatle preneseni u Grku." 30 Meutim, Jackson tvrdi da su
misterijske kole u Egiptu bile najstarija svjetska sveuilita".31 Albert Churchward
je rekao da je Velika piramida sagraena na nain da simboliki objanjava sedam
misterija astrostelarnog kulta te da se primjenjuje i eshatoloki te biljei vrijeme i vri
razna mjerenja". 32 Mnogi drugi su primijetili takav hram svetih misterija u takozvanoj Kraljevoj sobi u Piramidi. Ustvari, taj hram sluio je kao centar za inicijaciju, u
kojem su inicijati prolazili kroz dvanaest vrata ili hodnika. James Churchward kae:
Kad bi proao drugu etapu, inicijat je smio ui u hodnik koji se zvao Deseti hodnik istine ili Pokusni podij, koji je imao crno-bijeli etverouglastim ploicama obloen pod, koji je oznaavao Dobro
i Zlo, Istinu i La.
Iz ovog hodnika vodilo ga se u Odaju novog roenja, odnosno mjesto za obnovu due. U toj su se
odaji nalazili simboli smrtnosti i prazan sarkofag. Maleni otvor doputao je da u odaju ue svjetlost sjajne jutarnje zvijezde Sotis...33

Velika piramida tako nije, niti je ikad bila grobnica", osim simboliki, jer se koristila za upuivanje inicijata u velike tajne smrti. Sluila je i kao nebeski kompjutor"
koji kodira kretanja mnogih planetarnih tijela i mnogo svete matematike.

Crni Bude i Pigmeji

Postoji jo jedna zagonetka koju treba razrijeiti jer, kao to se sjeate, u spiljama
u Indiji pronaene su figure Buda koje nisu bile samo crne bojom nego i crnakih
fizikih obiljeja, to dokazuje da je negdje vrlo rano crna rasa dosegla naprednu civilizacijsku razinu. Kao to je Higgins rekao prije stoljee i pol:
Sir William Jones je smatrao da je veliki crni narod neko vladao Azijom te da je sjedite svog carstva
imao u Sidonu. To mora da je bio narod koji gospodin Maurice naziva Kuitima ili Kutitima koji se
opisuju u Knjizi Postanka. S miljenjem da su bili crnci slau se i prevoditelji Petoknjija, takozvana
Sedamdesetorica, stalno koristei rije Ku za Etiopiju... Poznato je da je Budina religija u Indiji vrlo
stara. U najdrevnijim hramovima razasutima po Aziji, gdje se njegovo oboavanje nastavlja, nalazimo
ga crnog poput crnog jantara, sa spljotenim licem, debelim usnama i crnakom kovravom kosom.34

Jackson navodi:
Slavno crnako doba je, izgleda, prethodilo svim kasnijim rasama. Moralo je jednom doi do ogromne crnake ekspanzije jer su izvorni gospodari zemalja izmeu Iberije i Rta dobre nade i istone
Indije bili primitivni i vjerojatno patuljasti crni ljudi. Dugo ve raspolaemo dokazima da je primitivna negroidna rasa Pigmeja neko ivjela oko Sredozemlja. Crnci su bili prvi koji su orali blato
Nila. Bili su to Kuiti tamne koe i kovrave kose. Crnci su bili gospodari Sumera i Babilona prije
nego to je postao zemlja etiriju jezika. 35

U svaku ozbiljnu analizu doista treba ukljuiti jedan zanemareni narod koji je,
ukoliko je teorija evolucije tona, jedna od najstarijih rasa na Planetu - Pigmeje.
Pigmeji su zapravo kljuni dio mozaika jer je velik dio njihove drevne predaje u biti
jednak predajama kultura koje su je naslijedile. Ve smo vidjeli da su bili pretkranski monoteisti koji su tovali kri. Belgijski antropolog Jean-Pierre Hallet, koji je velik
dio ivota proveo meu Pigmejima, objanjava:
Moji pigmejski prijatelji imaju vlastitu priu o Adamu... To je pria o bogu, rajskom vrtu, svetom
drvetu, o plemenitom Pigmejcu koji je oblikovan iz zemljane praine i zloj Pigmejki koja ga navodi
na grijeh... Legenda govori o Bogu koji je zabranio jednu vrstu voa, eni koja nagovara, mukarcu

koji eli odoljeti, izvornom grijehu, Bojem otkriu grijeha i stranoj kazni koju je odredio drevnim pigmejskim grenicima, o gubitku besmrtnosti i raja, poroajnim mukama i tekom radu
kao prokletstvu. 36
Jackson otkriva jo jedno iznenaenje vezano za Pigmeje, koje smo mogli oekivati:
Pigmeji su vjerovali u Boga-Oca koji je ubijen i Djevicu Majku koja je rodila Sina Bojeg i Spasitelja, koji je osvetio smrt svog oca. To su na kraju postali egipatski Oziris, Izida i Horus. Pigmejskog
Krista rodila je djevica, umro je za spas ljudi, ustao iz mrtvih i na kraju uzaao na nebo. Ovo zasigurno slii na kranstvo prije Krista.
Zagonetka ide jo dalje jer su Pigmeji tvrdili da su se proirili svijetom prije
m n o g o tisua godina:
Halletovi prijatelji Pigmeji rekli su mu da su u dalekoj prolosti razvili visokotehnoloku i naprednu materijalnu kulturu i da su gradili brodove i putovali diljem svijeta, ali da im ta tehnoloka razvijenost nije donijela nita osim nesree tako da su se, pretpostavivi sreu mukama i nevoljama,
na kraju odrekli te visoke materijalne civilizacije. U ovoj predaji bi moglo biti mnogo istine jer su
fosili Pigmeja pronaeni u svim dijelovima svijeta.37
Ostaci Pigmeja i njihova kultura p r o n a e n i su diljem svijeta, ukljuujui prostor
od Egipta do Indije. Prema Higginsu, stanovnici tvrde da je brojne krugove koji se
m o g u nai u Indiji podigla rasa ljudi koji se zovu Keoni ili Kaoni, za koje se govori da
su bili Pigmejci". 3 8 Pigmeje su u d r e v n i m k u l t u r a m a i z n i m n o tovali, naroito Egipani, kao to navodi A. Churchward:
Egipani su prirodne pojave toliko pomno promatrali i biljeili da su najstariji boanski ljudi u
njihovoj mitologiji opisani kao Pigmeji, a najraniji oblik Ljudske Majke prikazan je s karakteristikama pigmejske ene.39
C h u r c h w a r d nastavlja:
Ptah se prikazuje u obliku Pigmeja, a njegovi Ari su sedam malih Pigmeja. Egipani su ovu vrstu
preuzeli od praiskonskog, prvog ovjeka koji se razvio iz antropoidnog majmuna u Africi. 40
Iako su m o d a najstarija rasa ljudi, Pigmeji su uistinu prava ljudska bia i oito
su dosegli n a p r e d n u razinu daleko prije nego to je divova" bilo u velikom broju.
Pigmeji su antropoloka enigma jer ih se opisivalo i kao negroide i kao kavkazoide. O
ovim z a g o n e t n i m ljudima Walker govori:

... Pigmeji su kavkazoidni ljudi tankih usana, svijetle boje koe, esto plavooki. Antropoloka istraivanja pokazuju da Pigmeji nisu bili pravi primitivci nego ostaci neko sofisticirane rase, protoberberskih ljudi koji su nastanjivali ono to Hallet naziva starom bijelom Afrikom". Pigmeji imaju
stas koji je gotovo jednak onom egipatskih mumija. Stari Egipani nisu bili visoki ljudi... Ne samo
da pigmejski mitovi i boanstva potjeu od onih iz drevnog svijeta nego i njihove tradicionalne
prie jasno govore o vremenu kad su njihovi preci ivjeli visoko civilizirano, u velikim gradovima,
sa sjajnim alatima i vjetinama koje su im omoguavale da ine uda.41

U Pigmejima ne nalazimo samo vrlo stare korijene ljudske kulture i religije nego
oito i kariku koja nedostaje" izmeu crne i bijele rase. Treba napomenuti da tim
iznimnim ljudima sada prijeti izumiranje.
Jasno je da se korijeni ljudske kulture ne mogu sa sigurnou smjestiti u Indiju ili
Egipat, ak niti u Europu, jer su se kroz tisuljea ovim prostorima kretali valovi imigranata i osvajaa. Pigmeji ustvari predstavljaju jednu ak stariju kulturu s mitovima
i ritualima. U naoj potrazi za prvobitnim izvorom kranstva navodi nas se da zakljuimo da su tvrdnje Pigmeja i drugih o prethodnoj globalnoj civilizaciji istinite.

' www.aa.riet
2

A. Churchward, 305-6.

A. Churchward, 269-9.

Jackson, 115-6.

Taylor, 61.

Jackson, 116-8.

'Walker, WEMS, 460.

s

Jacolliot, 24-5.

'Larson, 117-8.
10

Jacolliot, 24-5.

"Jacolliot, 68.
12

Higgins, I, 54.

13

Higgins, 1,584.

14

Higgins, 1,612.

15

A. Churchward, 337.

16

Stone, 87

"Larson, 83.
18

Stone, 98-9.

"Stone, 108.
20

Higgins, I, 584.

21

Higgins, I, 19.

22

A. Churchward, 304.

23

Pike, 103.

24

Higgins, 1,585.

"Higgins, 1,725.
26

Higgins, 1,767.

27

Pike, 367.

28

Hislop, 103.

29

Wilson, 259.

30

Pike, 353.

31

Jackson, 131.

32

A. Churchward, 145.

33

J. Churchward, LCM, 326.

34

Higgins, 1,52.

35

Jackson, 174.

36

Jackson, 174.

"Jackson, 175.
38
39

Higgins, II, 135fn.

A. Churchward, 7-8.

40

A. Churchward, 304.

41

Walker, WEMS, 831-2.

23
DOKAZI 0 DREVNOJ GLOBALNOJ CIVILIZACIJI
Civilizacije su se uvijek iznova raale, zavravale i potom zaboravljale. Nita novo pod kapom
nebeskom. to jest ve je bilo. Sve to nauimo i otkrijemo i prije je postojalo; nai izumi i otkria
samo su ponovni izumi i ponovna otkria.
Puk. James Churchward

Kao to smo vidjeli, doslovce je nemogue utvrditi koja je nacija pramajka zapadne kulture, pa tako i judeokranske predaje, te moramo razmisliti i o drugim
izvorima, kao to su Pigmeji, koji tvrde da su oni prije mnogo tisuljea bili globalna
kultura. injenica da se standardizirani mit i rituali sa svojim pojedinostima nalaze
diljem svijeta poziva na objanjenje barem jedne takve globalne civilizacije koja je
davno unitena kataklizmama, ali sauvana i u prii i u kamenu. Pokuaji da se takva
pojava smjesti u Indiju i/ili Egipat nisu dovoljni da objasne kako to da su takve prie
i obredi bili poznati i prakticirani u Meksiku i na tako udaljenim mjestima kao to je
Polinezija. Ne nude ni objanjenje za brojne arheoloke ostatke koje nalazimo diljem
svijeta, koji slue kao zagonetni i stalni podsjetnici da su u neko drevno doba takozvani primitivni ljudi umjeli raditi ono to prema evolucijskim i kreacionistikim
teorijama nisu trebali znati raditi.
Te impresivne ruevine oito idu ruku pod ruku s globalnom civilizacijom
koju otkrivaju zajednike legende i mitovi drevnih ljudi jer ondje gdje su postojali
takva napredna tehnologija i graditeljsko umijee koji su se koristili da bi se napravili i pomicali megaliti od 10-200 tona ili podigla nevjerojatno precizna Velika
piramida, morala je postojati i napredna kultura. Kao to smo vidjeli, ove predaje
seu tisue i tisue godina u prolost i meusobno su si sve blie, to se ide dalje u
prolost. Takve slinosti medu kulturama diljem Planeta mogu se nai u religiji i
mitologiji, obiajima, obredima i simbolima, jeziku, astrolokom i astronomskom
znanju te arheolokim i arhitektonskim ostacima. U prouavanju takvog kulturnog
zajednitva bilo bi razumno zakljuiti da naa sadanja globalna civilizacija nije

prva. to dublje poniremo u prolost, to je dakako tee doi do vrstih injenica a

rasprava postaje sve spekulativnija.

Religija, obredi i obiaji

Kao to to ova knjiga pokazuje, doktrine i obredi mnogih religija doslovno su
identine, a kranstvo je samo konani proizvod dugog niza istih tradicija. U ovoj
smo se analizi uglavnom bavili kulturama Bliskog/Srednjeg istoka i Europe jer se
Bliski istok smatra izvorom biblijske predaje, Rajskog vrta itd., a Europa je posvojila
kranstvo. U Starom svijetu" smo se zadrali i zato to je raireno vjerovanje da su
zapadna i istona hemisfera rasle zasebno, s vrlo malo ili nimalo kontakta sve do prije
nekoliko posljednjih stoljea. Kao to je navedeno, meutim, mnoge se najvanije
predaje ovjeanstva mogu nai diljem svijeta, s detaljima koji si meusobno odgovaraju i pokazuju d a j e kontakt ostvaren i zapoeo prije mnogo tisua godina.
U objema Amerikama, primjerice, nalazimo mitove o Rajskom vrtu, potopu i
Joni; priu o Suncu koje staje; oboavanje zmije; roenje od djevice; raspee; obiaj
obrezivanja; asketske manastire i enske samostane. Kao jo jedan primjer moemo
navesti da su starosjedioci Britanske Kolumbije boga Sunca/neba zvali Sin", kao i
boga u Starom svijetu, a Sinovu majku prikazivali kao enu drvodjelje koji svog solarnog sina ui svom zanatu. 1 Nadalje, kao to kae Carpenter: Zanimljivo, ista legenda
o bogovima (idolima) koji se raaju u spiljama spominje se i u Meksiku, Gvatemali,
Antilima i drugim dijelovima Srednje Amerike." 2 Isto tako, navodno je za vrijeme
kranske invazije otkriveno da floridski starosjedioci pjevaju Hosanu". 3
Odreene vjerske svetkovine i obrede nalazimo u razliitim mjestima. Na primjer, J. Churchward spominje rijei R.G. Haliburtona, koji piui o 'Svetkovini
predaka' kae: 'Sada je, kao i prije, poetkom mjeseca studenog odravaju Peruanci,
Hindi, ljudi s pacifikih otoka, ljudi s otoja Tonga, Australci, stari Perzijanci, stari
Egipani i narodi sa sjevera Europe, a tri dana je slave Japanci, Hindi, Australci, stari
Rimljani i stari Egipani.'"4
Robertson govori o praksi rtvovanja u Aziji i Americi: Teko je vjerovati da su
se neobina rtvovanja 'glasnika ili 'poslanika' Suncu bojanjem u crveno ili vjeanjem
njegove koe i koe drugih rtava, prepariranih u znak svetosti, razvila zasebno na
dvjema hemisferama." 5
Osim toga, kao to je spomenuto, vrlo staru budistiku religiju nalazimo u mnogim dijelovima svijeta. Robertson o tome kae: Na kontakte s budizmom osobito
ukazuje... niz meksikih kipova; mnogi prikazi Quetzalcoatla praktiki su identini
Budi." 6 Kao to smo vidjeli, Quetzalcoatlova religija u mnogo je pogleda gotovo iden-

tina Isusovoj - spasitelj kojeg raa djevica stavlja se na kunju i posti 40 dana, umire
i vratit e se u svom Drugom dolasku - oekivanje koje je dovelo do propasti Asteka
kad su Cortesa zamijenili za miroljubivog boga i uitelja Quetzalcoatla, koji je postojao davno prije krvoednih Asteka.
Uz to, jedan od meksikih bogova bio je ,,Yao", isto kao i egipatski Iao i hebrejski Yah".7 Rani Hebreji i njihovi susjedi, kao na primjer Feniani i Kanaanci, svog
su Gospodina zvali Baal", ali zaudo Bal je i majanska rije koja znai 'Gospodar
polja'".8 Asteka ljudska rtva bila je ista kao i ona hebrejska, zbog koje je Kingsborough Hebreje nazvao stranim ljudoderima". Nadalje, priu o Adamu nalazimo u
majanskom Chimalpopoca rukopisu, koji govori da je Stvoritelj stvorio svoje djelo
u epohama, pri emu je ovjek stvoren od zemljane praine sedmog dana". 9 Slinosti
izmeu Meksikanaca i Semita toliko su upadljive da je nemali broj uenjaka i istraivaa srednjoamerike starosjedioce elio nazvati idovima" i u njima (i drugima)
nai izgubljeno pleme" Izraela. Meutim, kao to smo vidjeli, prema Samaritancima
izgubljenih plemena nije bilo i u smislu rase taj se odnos ne naznauje, barem ne
izmeu starosjedioca proteklih nekoliko tisua godina. Meutim, u drevnije doba u
Srednjoj Americi doista je postojala rasa vrlo slina onoj semitskoj - bradati bijelci
nalik Fenianima. Ustvari, navodno su u luci Rio de Janeiru i na drugim brazilskim
lokalitetima pronaene rukotvorine koje ukazuju na to da su Feniani preli Atlantik
barem 1000 godina prije dolaska Europljana.
Tragove bijele rase, kao i crne, nalazimo u legendama u Srednjoj Americi i slikama na stelama, a crna rasa je ovjekovjeena i u golemim kamenim glavama koje
su navodno napravili Olmeci. U svakom sluaju, Meksikanci nisu kolonije Semita s
Bliskog istoka, iako je vjerojatno da je postojao trajan kontakt i kolonizacija u doba
Feniana. Pa ipak, meksiki su starosjedioci tvrdili da su njihovi preci stigli preko
oceana sa zapada, ne s istoka.
Meksika civilizacija ne nalikuje samo semitskoj. Maje imaju puno toga zajednikog i s Indijcima. O slinostima izmeu majanske i hinduske religije Hinduism
Today kae: Chacla na majanskom oznaava energetska sredita u tijelu, slina akrama u hinduizmu. K'ultanlilni na majanskom znai silu Boju u ovjeku koja se
kontrolira disanjem, znaenjski slino kundalini. Majanska rije chilambalam odnosi
se na sveto mjesto, kao i tamilska Chidambaram. Yok'hah na majanskom znai na
vrhu istine", slino kao i yoga na sanskrtu." 10 Maje su imali i istu boicu Maju, majku
bogova i ovjeka, kao i u Indiji. 11 Uz to, legendarni utemeljitelj Maja bio je bog Votan
ili Wotan, ime identino imenu boga teutonskih plemena. Mnogo je ovakvih podudarnosti izmeu Starog i Novog svijeta.
Ne nalazimo samo u Amerikama globalnu religiju, koja je ustvari mit koji se vrti
oko nebeskih entiteta i njihovog odnosa meusobno i sa Zemljom. Priu o prvom

paru nalazimo i na udaljenim mjestima kao to su Tahiti, gdje je ena Ivi" napravljena iz kosti mukarca, kao i na polinezijskom otoku Bowditchu, gdje je mit gotovo
identian hebrejskoj verziji sa zmijom, Drvom ivota i slino. 12
James Churchward kae:
injenica koja najvie zauuje jest da su Polineani, koji su vie od 12.000 godina odsjeeni od
ostatka svijeta, imali predaju o stvaranju svijeta identinu onoj biblijskoj, kao na primjer imena
prvog mukarca i prve ene; to da je prva ena stvorena iz mukarevih kostiju; da je ovjek bio
posebna Boja kreacija. Markiani i drugi Polineani nikako nisu mogli preuzeti ove predaje iz
vanjskog svijeta. Predaja Polineana svoj poetak vue od prije 12.000 godina, a koliko je od toga i
starija nitko ne moe pretpostaviti. Biblijska je predaja zapoela s Mojsijem prije otprilike tri tisue
godina, to dokazuje da je u nekom obliku predana Mojsiju. Naacal i Egipani nam pokazuju u
kojem je to obliku predana i od koga.13

Osim toga, kao i u biblijskoj prii o Kainu i Abelu, predaja na Tongi kae 'da je
sin prvog ovjeka ubio svoga brata'". 14 Takoer i na Fidiju jo uvijek postoji mjesto
na kojem je izgraena golema kula jer su Fidijci bili znatieljni i eljeli su zaviriti u
Mjesec da vide je li nastanjen", 15 to je pria koja podsjea na biblijsku priu o Babilonskoj kuli. Kao to kae Walker: Mit o Kuli babilonskoj nalazimo diljem svijeta,
ukljuujui Indiju i Meksiko." 16 Barem je jedna skupina otoana s Junog mora, Melaneani, prikazivala Sunce s 12 polubogova ili junaka, kao to su pomagai" i uenici" u mitu o Horusu/Isusu. Otok Java u Junom moru, mjesto koje je nastanjeno
prije mnogo desetaka tisua godina, takoer obiluje takvim misterijima, ukljuujui
i onaj po kojem posljednji avatar treba stii jaui na bijelom konju, ba kao i solarni
junaci Krina i Isus. 17 Aboridini u Australiji imaju mitologiju slinu egipatskoj i nekoliko je australskih izraza gotovo identino egipatskim. 18

Astrologija/astronomija
Mit i rituale nalazimo diljem svijeta. Znamo isto tako da to znanje tvori ne samo
religiju, nego i znanost, predstavljajui detaljna promatranja neba i njegova odnosa sa Zemljom, kao i prirodnih sila na sam Planet. Ako je ijedna civilizacija htjela
biti globalna, morala je imati mitove jer takva je u biti astronomska pria. Detaljno
poznavanje astronomije, kao i oceanskih struja, meteorolokih uvjeta, migracijskih
putova ptica i riba omoguavalo je starim narodima da plove diljem kugle zemaljske.
Ustvari, takozvani primitivni polinezijski narodi smatraju se najveim moreplovci-

ma u povijesti ovjeanstva" i uspjeno su kolonizirali niz pacifikih toka ve prije

30.000 godina. Takav pothvat iziskivao je veliko znanje o zvijezdama i pokazuje da su
ti narodi bili vrhunski astronomi ve prije vie desetaka tisua godina. Detaljno znanje pokazuje se i u nebeskim kompjutorima" u kamenu koje su moreplovci ostavili
irom svijeta.
Dokaze o globalnoj civilizaciji nalazimo u zajednikim astronomskim i astrolokim detaljima, kao to je tovanje Plejada, Velikog medvjeda i konstelacije korpiona ili korpionovih zvijezda", to su oznake koje susreemo od Indije do Grke i u
Srednjoj Americi. Kao to kae Walker:
Kaldejci su vjerovali da e se svijet rastopiti i vratiti na svoje praiskonske elemente kad se svi planeti poredaju u konstelaciji Raka. Ista je doktrina postojala i u Indiji, Egiptu, Perziji, Kini, sjevernoj
Europi i pretkolumbovskoj Srednjoj Americi.19

Starost astrolokog/astronomskog znanja je velika. Zodijak u hramu u Denderi

u Egiptu zapoinje sa Suncem u Lavu, po emu bi bio 10.000 godina star, iako je
sam hram oigledno star svega nekoliko tisua godina. Dupuis je podrijetlo zodijaka
smjestio u sjevernu Afriku pred 15.000 godina, a Volney prije 17.000 godina. Prosuuje se da je Egipat u to doba imao iznimno kvalitetno tlo i isto nebo i kao takav
posluio kao savreno mjesto za osmiljavanje takvog kompleksnog sustava. Uz to,
Massey kae da je astronomska mitologija stara barem 30.000 godina. 20 A. Churchward je smjeta mnogo dalje u prolost.

Simboli
Kao to smo naveli, brojni su simboli koji postoje globalno, ukljuujui kri koji
je, kao i mnogi drugi, bio simbol Sunca. Jedan od najeih simbola sada je zloglasna
svastika odnosno kukasti kri, takoer simbol Sunca koji se naziva najstarijim simbolom na svijetu" i nalazi diljem kugle zemaljske, kao na primjer na Aljasci, Sjevernoj
i Srednjoj Americi, Indiji, Rusiji i Kini. 21 Svastika je ak bila kranski simbol mnogo
stotina godina prije nego li ju je oivio gorljivi rimokatolik Hitler. Walker kae:
Svastike se pojavljuju na paleolitikim rezbarijama na bjelokosti mamuta iz Ukrajine, koje potjeu
priblino 10.000 godina prije nove ere. Svastike se pojavljuju i na najstarijim noviima u Indiji...
Svastika je predstavljala i mnoga druga boanstva od Islanda do Japana, od Skandinavije do sjeverne Afrike... Rani krani su preuzeli svastiku kao znak za Krista... 22

Jezik i etimologija
O vanosti lingvistikih dokaza u otkrivanju podrijetla ovjeka James Churchward
kae: Svi se slau da je jezik najprecizniji vodi u otkrivanju odnosa razliitih naroda,
ak i kad je rije o zemljama koje su razdvojene ogromnom vodom ili prostorom." 23
Lingvistiki/etimoloki dokazi koji povezuju svijet iznenaujui su i na njih smo
ukazivali u ovoj knjizi. Naa se analiza, meutim, ograniavala uglavnom na Stari
svijet". Ve smo vidjeli neke sjajne primjere koji pokazuju kako su jezici obaju svjetova povezani. Kao temeljni primjer moe posluiti rije mama", koja oznaava majku
u brojnim kulturama diljem svijeta. Kompleksnija etimoloka slinost moe se nai
u meksikom imenu 'Mexitli' ili 'Mesitli' koje znai Pomazanik" 24 i oito je povezano s egipatskim 'Messu' i hebrejskim 'Mesija'. Kod Maja balaam" je sveenik, a u
hebrejskom prorok. Brojne su korelacije izmeu drevnog jezika u Meksiku i jezika na
Bliskom istoku, ukljuujui sumerski. Meksika kultura ima brojne paralele u umjetnosti, religiji i jeziku sa Sumerom.
Osim toga, majanski bog stvoritelj zvao se Hurakan", a karipski bog oluja ,,Hurukan", a oboje su gotovo identini tibetanskom gnjevnom boanstvu Heruki", koje
je opet u vezi s Heraklom, odnosno Herkulom. Iz imena ovog boga oluja dolazi rije hurikan". Walker pretpostavlja da je Hor" bio istoni Heruka" i navodi da su
Pigmeji tovali Herua, to je arhaino ime za Hora. Hul-Kin" u indijskom jeziku
Naga-Maya i Hurki u akadskom/kaldejskom oboje znae sunani udar" 2 5 , to bi bio
jo jedan gnjevni aspekt boga Sunca.
Brojne su podudarnosti izmeu rijei Starog" i Novog" svijeta. Charles Berlitz navodi, na primjer, slinost izmeu teocalli", to znai kua bogova" na astekom/Nahuatlu, i theou kalia", to znai Boja kua" na grkom. Rije za rijeku"
na grkom je potamos", to je vrlo slino rijeci Potomac u Sjevernoj Americi. U
junoamerikom jeziku Aymara malku" znai kralj", kao i melek" ili melechi"
u semitskim jezicima. I u amerikom araukanijskom i u egipatskom rije anta"
znai Sunce", dok su brojni izrazi u keuanskom jeziku svojim oblikom i znaenjem slini sumerskim. Ovaj popis se nastavlja i obuhvaa kulture od junih mora
do sjeverne Europe.

Arheoloki dokazi
Globalna civilizacija i njezini mitovi vidljivi su u nevjerojatnim materijalnim
ostacima diljem svijeta, koje srednjostrujake vlasti nikad nisu do kraja razjasnile i
kojima se nikada nisu adekvatno posvetile. Od Gize i Baalbeka do Stonehengea, Tia-

huanaca, Kine i Pohnpeija nalaze se ruevine neobjanjenog podrijetla i meusobne

slinosti, to je Johna Keela navelo da usklikne: Morala je postojati jedna svjetska
kultura u neko doba u drevnoj povijesti... Netko ili neto nadahnulo je drevne ljude
da izvode nevjerojatna graditeljska umijea." 26
Robertson naglaava neke od tih slinosti:
Postoji upadljiva iako moda ne i presudna slinost izmeu astekih, predastekih i peruanskih
hramova-piramida i onih u Mezopotamiji, koje su potekle od ranijih Akaana i Sumerana. Njihove ruevine jo uvijek postoje u Srednjoj Americi i Peruu i mogu se usporeivati s navodima koji
postoje o onima iz Babilonije te primjerom koji se nalazi u Saqqari u Egiptu.27

Postoji isto tako i upadljiva slinost izmeu srednjoamerikih i junoamerikih

struktura i onih u Indiji, kao to navodi indijski arhitekt Sri V. Ganapati Sthapati,
koji je pokazao da su rezidencijalni tlocrti u Machu Picchuu bili identini onima
u harapskoj civilizaciji u razruenom gradu Mohenjo Daru u dolini Inda. 28 Uz to,
neki istraivai sada tvrde da je zagonetni Mohenjo Daro znatno stariji nego to se
inae misli, moda i 8.000 godina. Zanimljivo, utvreno je da je Mohenjo Daro bio
kozmopolitsko mjesto jer su pronaeni kosturi sljedeih tipova: sredozemnog, kavkazoidnog, armenoidnog, alpskog, australoidnog i mongoloidnog". 29 Starost Machu
Picchua vjerojatno je tisuama godina vea od slubene, kao to su tvrdili i njegovi
nasljednici, Inke.
Arhitekt Sthapati utvrdio je i da je majanski hram u Chichen Itzi sagraen prema istim naelima dizajna kao i hinduski hramovi u Indiji". J. Churchward tvrdi da
su udesne strukture u Chichen Itzi, koje slubena znanost pripisuje Majama" prije
samo 1.500 godina, zapravo stare najmanje 11.500 godina. Ove strukture i druge diljem svijeta preuzele su kulture koje su se pojavile iza njih, na to ukazuje i injenica
da neke od njih ne samo da pokazuju stara popravljanja nego i poboljanja" u obliku
zatvaranja izvornih ruevina.
U prouavanju graditeljskih ostataka drevnih civilizacija jedna je kategorija posebno neobina - piramide. Kao to Keel kae u Disneyland of the Gods:
Znamo daje gradnja piramida neko bila univerzalna pojava diljem svijeta. Prije vie od est tisua
godina nepoznati su narodi podizali velike piramide u Meksiku. Gigantski breuljci podizali su se
u Kini, Velikoj Britaniji, Sjevernoj Americi i na udaljenim pacifikim otocima dok su Egipani jo
uvijek ivjeli u kolibama od blata uz Nil. Tijekom Drugog svjetskog rata letei nad tim planinskim
podrujem, piloti su izjavili da su vidjeli jednu ili vie masivnih piramida kako u tiini stoje u
izoliranim himalajskim dolinama.30

O sveprisutnosti i meusobnoj slinosti piramida David Hatcher Childress kae:

Majanske piramide nalazimo od Srednje Amerike pa sve do indonezijskog otoka Jave. Piramida
kod Sukuha na obroncima planine Lawu kod Surakarte u sredinjem dijelu Jave udesan je hram
s kamenim stelama i stepeniastom piramidom koja bi se mogla usporediti s bilo kojom u dunglama Srednje Amerike. Ta piramida je u biti doslovno identina piramidama koje se nalaze na
drevnom majanskom lokalitetu kod Uaxactuna, u blizini Tikala.31

Govorei o globalnoj civilizaciji Keel razjanjava slabosti dananje arheoloke

paradigme:
Sve ove stvari ine se meusobno povezanima, kao da su neko bile dio jedne velike civilizacije
- neke zajednike kulture koja se proirila cijelim svijetom i onda nestala... Raspolaemo donekle
potpunom povijeu proteklih dvije tisue godina i poludovrenom arheolokom rekonstrukcijom
posljednjih pet tisua godina. Meutim, u naem je znanju toliko 'rupa' da veina popularnih
arheolokih teorija ima vrlo malu vrijednost. tovie, ne moemo biti sigurni ni da su Egipani
sagradili Veliku piramidu... 32

Ustvari, kao to navodi Hotema, Velika piramida je mnogo starija od samih

Egipana:
Kad je veina drevnih Egipana prvi put vidjela zagonetnu Sfingu i velike piramide kod Gize samo
su njihovi vrhovi izvirivali iz vjetrom nanesenog pijeska u pustinji. O svrsi tih struktura, njihovim
graditeljima i vremenu izgradnje nisu znali nita vie od nas danas... Velika piramida nikako nije
mogla biti djelo egipatskih starosjedioca, niti je itko ikad tvrdio da ona to jest.33

U rijei piramida" Anderson otkriva ,,pyr-a-met", to on prevodi kao velika

sredinja vatra". 34 Piramida je nebeski oltar usred Egipta". Ona je tako diljem svijeta
bila simbol oltara i uvar svetog znanja".
Na temelju Records of the Past A. Churchward je ustvrdio da je Velika piramida
morala biti sagraena pred barem 269.870 godina". 35 Naravno, sadanja paradigma
tvrdi da je takav datum besmislen. Ono to nije besmisleno jest to da se datumi nastanka rukotvorina diljem svijeta stalno pomiu sve dalje u povijest.
Premda dananja paradigma ne doputa takvu dataciju i itavu civilizaciju smjeta u razdoblje poslije vremena sumero-babilonskih kultura, piramida kod Cuicuilca
u Meksiku oito je najmanje 2500 godina starija od najstarijih poznatih sumerskih
ostataka jer je ta meksika struktura navodno iskopana ispod polja lave koje je stvorila vulkanska erupcija prije 8500 godina.

Grad Tiahuanaco na obalama jezera Titicaca u Boliviji jedno je od najzagonetnijih i najudesnijih mjesta na kugli zemaljskoj. Lei na osamljenom mjestu na nekih
3800 metara nadmorske visine i ve stoljeima zadivljuje i zbunjuje putnike. Iako
ortodoksni uenjaci ovu megalitsku zagonetku proglaavaju inkanskom tvorevinom,
sami su Inke tvrdili da je ona postojala davno prije nastanka njihove kulture. Slubena
znanost ovaj grad ne datira prije 5. st. n.e., ali neortodoksni znanstvenici smatraju da
bi mogao biti star i 15.000 godina. Zakljuak o tolikoj starosti donesen je na temelju
mnogih pojedinosti, meu kojima znaajno mjesto zauzima astronomski razmjetaj
koji susreemo u nizu megalitskih konstrukcija diljem svijeta, te na temelju injenice
da se grad neko oito nalazio u razini s morem.
Uz ove monumentalne strukture koje ukazuju na naprednu globalnu civilizaciju tu su i brojni drugi artefakti koji se ne uklapaju", ukljuujui i babilonske
akumulatore" i predmete prikazane na muralu u Denderi koji izgledaju kao staklene cijevi s elektrinim jeguljama" u sebi i navode nas da se upitamo jesu li se ovi
ureaji mogli koristiti za osvjetljavanje spilja, grobnica, piramida ili drugih graevina. Ashoka stup u Indiji je golemi lingam izraen od eljeza i struno zavaren".
O tom stupu Jochmans kae: Zagonetka se sastoji u tome to bi se svaka druga
takva masa eljeza izloena indijskim monsunskim kiama, vjetrovima i temperaturama 1600 godina ili vie ve odavno pretvorila u hru." 3 6 S jedne olupine broda
u Grkoj iz prvog stoljea prije nove ere poznat je navigacijski ureaj ili astrolab",
koji je raunao godinja kretanja Sunca i Mjeseca". Minijaturne figure zrakoplova
pronaene su i u Starom" i u Novom" svijetu, a u legendama razliitih naroda govori se o leteim strojevima". Tu su i udesni crtei u Nazci i drugdje koji se mogu
vidjeti samo odozgo. Isto tako, u Peruu je pronaeno 50.000 izrezbarenih kamena
koji pokazuju ljude, postojee i izumrle ivotinje, zvjezdane karte, zvjezdani zodijaki prsten i karte neidentificiranih kopnenih teritorija. Ljudi su prikazani u lovu
ili u borbi s raznovrsnim udovitima koja nalikuju na brontosaure, triceratopse,
stegosaure i pterodaktile koji pripadaju mezozoiku (prije 225-65 milijuna godina).
Jo vie iznenauje to to je prikazano da ljudska bia imaju pripitomljene domae
ivotinje koje su, ini se, dinosauri i koriste ih za transport i ratovanje. Prikazuje sa
da ljudi koriste teleskope, promatraju zvijezde i izvode kirurke zahvate". 37 Premda
se ovo zbunjujue kamenje napadalo kao moderne prevare, a neki to doista i jesu,
navodno ih spominje jedan panjolski sveenik iz 16. stoljea koji je neke od njih
poslao u panjolsku. Uz to, oksidacija rezbarija pokazala bi da su mnogi od tih
kamena najmanje nekoliko stoljea stari i da potjeu iz vremena kad ni ameriki
starosjedioci ni bilo tko drugi o takvim stvarima nije trebao ita znati. U Srednjoj
Americi pojavljuje se jo jedan tehnoloki anakronizam u obliku masivnih i gotovo
potpuno savreno okruglih kugli. Izgleda da su jo jedan takav anakronizam i slike

konja i magaraca koje su este u meksikim hijeroglifima, 38 iako u Amerikama takve faune prije 12.000 godina nije bilo.

Zagonetka Sjeverne Amerike

U analizi hipoteze o naprednoj drevnoj globalnoj civilizaciji ini se da Sjeverna
Amerika jo uvijek ostaje dio stare paradigme s nevelikim naznakama neke napredne
kulture ili vanjskog utjecaja osim u legendama. Meutim, takva percepcija je netona
jer je u Sjevernoj Americi bila jedna ili vie naprednih kultura koje su doista ostavile svoje tragove, koji su ponekad do te mjere izbrisani da su zacijelo iznimno stari.
Mnogima e biti okantno uti da u Sjedinjenim Amerikim Dravama postoje brojne ruevine i strukture na tlu koje su toliko stare da ni starosjedioci koje su Europljani
ondje zatekli nisu znali tko ih je sagradio. Kao to kae Keel:
Strunjaci nam govore da Sjevernu Ameriku prije dolaska Europljana nije nastanjivao nitko osim
Indijanaca. Pritom previaju sve one kamene kule i strukture na koje se nailo diljem ovog kontinenta (ukljuujui i kilometre poploenih cesta) kad su stigli hodoasnici. Pronaene su razne
vrste metalnih predmeta, od maeva i sjekira do novia, koji su datirani kao pretkolumbovski.
Netko je ve vadio rude i ugljen u ovoj zemlji i crpio naftu u Pennsylvaniji prije nego se Kolumbo
otisnuo na more. Umjesto da se pozabave problemom identificiranja tih zagonetnih Sjevernoamerikanaca, arheolozi su odluili ignorirati ove artefakte. 39

J. Churchward prenosi zapise povjesniara iz Kentuckyja Georgea Rancka, koji

govori da se pod sadanjim gradom Lexingtonom skriva mrtva metropola izgubljene rase... i da su bez imalo sumnje postojali ostaci velikoga grada i monih ljudi... Tu
su podigli svoje kiklopske hramove i gradove bez predodbe o crvenim ljudima koji
e doi iza njih i loviti jelene i bizone preko njihovih sravnjenih i travom prekrivenih
zidina. Tu su ivjeli, radili i umrli prije nego to je Kolumbo donio standarde stare
panjolske na obale Novog svijeta; dok su Galiju, Britaniju i Njemaku okupirala
lutajua barbarska plemena i mogue davno prije nego to je carski Rim dosegao
vrhunac svoje slave i sjaja".40
Uz kamene strukture u Sjevernoj Americi bilo je i nevjerojatnih struktura na tlu,
od kojih su neke bile i milju ili vie duge, a tvorile su geometrijske slike kao to su
krugovi, elipse, osmerokuti, pravokutnici i kvadrati, kao i zmije i druge ivotinje, od
kojih su neke navodno bile izumrle u doba kad su u Ameriku doli ljudi. Kao to kae
Christopher Dun: Moja analiza otkriva da... je meu graditeljima humaka postojala
matematika kola ija su se razmiljanja o geometrijskim konceptima razlikovala od

onih pitagorejskih u antikoj Grkoj samo po stupnju." 41 Kamene kule, zidine, kue
i druge strukture podigli su, naravno, masoni, koji su takoer vjeti u geometrijskoj
znanosti. Drugim rijeima, pojedinci ukljueni u ove kreacije oito su bili ueni lanovi jedne ili vie kola.
Kao i Veliku piramidu, razna zdanja u Sjevernoj i Junoj Americi nisu sagradile
kasnije kulture, nego su preuzete silom ili naslijeene jer su ih napustile ranije kulture. Ustvari, premda se Egipane esto smatra zaetnicima znaajnog dijela ljudske
kulture, oni su sami naveli da su naslijedili veliku civilizaciju koja je potekla negdje
drugdje. I doista, ini se da se egipatska kultura pojavila niotkud na visokoj razvojnoj razini, kao i ona sumero-mezopotamska i junoamerika. Ova se injenica moe
objasniti ako su civilizatori bile napredne skupine koje su dolazile od nekud drugdje,
iz zemalja koje su unitile klimatske promjene, ratovi ili druge kataklizme.
O globalnoj kulturi Keel kae:
Vjerojatno je vrhunac dosegla prije Ledenog doba prije deset tisua godina, a potom opadala uslijed geolokih katastrofa. Ta je rana kultura napravila zemljovid cijelog Planeta, iji su se fragmenti prenosili stoljeima i tako stigli i do Kolumba. Divovi koji su neko podizali goleme kamene
blokove i gradili zbunjujue monolite koji jo uvijek stoje na svakom kontinentu postupno su se
okrenuli necivilizaciji, potaknuti potrebama za preivljavanjem.42

O tim Zemljovidima kraljeva mora" koje je proslavio Charles Hapgood, Zecharia Sitchin dodaje:
Do sada je pronaen doista iznenaujue velik broj zemljovida iz pretkolumbovskog vremena;
neki (kao Medicejski zemljovid iz 1351., Pizingi iz 1367. i drugi) prikazuju Japan kao veliki otok
u zapadnom Atlantiku te, to je vrlo znaajno, otok pod imenom Brazil" na pola puta do Japana.
Drugi sadre nacrte obiju Amerika i Antarktika - kontinenta iji je oblik nejasan zbog leda koji ga
prekriva, to ukazuje na to da su, to je nevjerojatno, te mape iscrtane na temelju podataka koji su
bili dostupni kad je ledeni pokrov nestao, a to je bilo odmah poslije Potopa oko 11.000 godina prije
nove ere i neko vrijeme nakon toga.43

Dokazi o kataklizmi
Kroz priu o globalnoj civilizaciji provlai se jedna stalna tema koju nalazimo i
u injenicama i u legendi - kataklizma. Ruevine koje nalazimo razasute po Planetu
slue kao dovoljni dokazi o razliitim katastrofama, kao to su poplave, poari, potresi, vulkanske erupcije, izdizanje planina, promjene polova, pomicanje Zemljine kore

te udari kometa ili meteora. Ove nesree nebrojeno su puta u povijesti pogodile Planet. Tijekom kvartara (prije 2,5 milijuna do 10.000 godina), kad se navodno pojavio
ovjek, jedna etvrtina povrine Planeta navodno je bila pod ledom, to bi zasigurno
unitilo gotovo sve tragove naprednih kultura. Kraj kvartara donio je mnoge promjene sa stranim poplavama zbog otapanja ledenjaka koje su oblikovale lice Zemlje poput glinene skulpture i unitavale ivot na Zemlji. U Fingerprints of the Gods Graham
Hancock opisuje utjecaj ove kataklizme na faunu Novog svijeta":
U Novom svijetu... vie je od sedamdeset rodova velikih sisavaca izumrlo izmeu 15.000 i 8000
godina prije nove ere... Ti ogromni gubici nisu se dogaali podjednako tijekom cijeloga ovog razdoblja; naprotiv, ogromna veina tih izumiranja dogodila se u samo dvije tisue godina, izmeu
11.000 i 9000 godina prije nove ere. Za usporedbu, tijekom proteklih 300.000 godina nestalo je
svega dvadesetak rodova. 44

Berlitz prenosi rijei oceanografa dr. Brucea Heezena o ovom burnom razdoblju:
Prije 11.000 godina razina oceana diljem svijeta bila je moda devedesetak metara nia nego to je
to danas. Istona obala Sjedinjenih Amerikih Drava, na primjer, u to davno doba bila je nekih
160 kilometara u Atlantskom oceanu.
A onda iznenada, prije vie od 11.000 godina, Ledeno doba je zavrilo... milijarde litara leda i snijega ulilo se u more. Rezultat je bilo dramatino, iznenadno i zastraujue podizanje razine mora
diljem svijeta - poplava koju potvruje nekoliko vrsta istraivanja koja su nam danas dostupna.
To podizanje je nedvojbeno uzrokovalo poplavljivanje mnogih obalnih zajednica nastanjenih na
niim nadmorskim visinama, na kojima je primitivni ovjek odluio sagraditi svoje rane naseobine i gradove.45

Ovaj ovjek i njegove zajednice", meutim, oito uope nisu bili primitivni i
bili su dio napredne svjetske kulture. Ova i druge kataklizme su ih oito pretvorile u
mit koji, kao to su to dokazali Giorgio de Santillana i Hancock, odraavaju mitovi
iz Hamletova mlina" (Hamlets Mill) o simbolinom obliku pjeanog sata ili mlina koji radi precesija ekvinocija i njezino poremeenje". Motiv mlina nalazimo i u
biblijskoj prii o Samsonu, a kao to kae Hancock: Tema se pojavljuje i u Japanu,
Srednjoj Americi, meu Maorima na Novom Zelandu i u mitovima u Finskoj." 46
Jo jedan aspekt mita biljei, ini se, poremeenje nebesa", jer je u hebrejskoj
mitologiji bog E1 i Sunce i planet Saturn (uzvieni Otac"), to pokazuje da su u mitologijama drevnog svijeta postojala dva sunca": dnevna kugla i vjena" ili nepomina polarna zvijezda, oko kojih se izgleda okreu sva druga nebeska tijela. Planet
Saturn se smatrao Nebeskim Ocem" jer je bio najudaljeniji unutarnji planet i stoga

se smatrao nadzornikom ili roditeljem. Velikovskijevim teorijama naklonjeni David

Talbott kae da Izaija Elovo prijestolje smjeta na krajnji sjever", to znai da je El/
Saturn polarna zvijezda. Kad Saturn vie nije bio sredinje sunce", ,,E1" je postala
dnevna suneva kugla; otud je El/Saturn bio i planet i Sunce. Ova promjena na nebesima mogla bi biti odraz promjene u polu ili osi.

Starost ovjeanstva
Zbog ovog je neprekidnog unitavanja bilo teko utvrditi vrijeme i mjesto pojave
ljudskih bia. Ta injenica pokazuje ne samo krhkost ljudskih rukotvorina i ostataka
nego i prirodne procese - ponekad spore i postupne, a ponekad brze i silovite - koji
neprestano oblikuju Zemlju i iste je od takvih ostataka. O takvom jednom ienju
James Churchward kae:
Ostaci drevnog ovjeka u Europi su ogranieni jer su se na zemlju sruile vode ledenih planina u
posljednjoj magnetskoj kataklizmi koja je sve pretvorila u pulpu i iza sebe ostavila tek poneki trag
ivota.47

O toj moguoj starosti ljudske kulture Albert Churchward iznenaujue tvrdi:

Solarni kult je trajao oko 100.000 godina, a lunarni prije njega oko 50.000. Njima je prethodio
stelarni kult koji je trajao najmanje 300.000 godina; koliko tono due nemogue je rei, ali pronaeni ostaci ljudi koji su pripadali stelarnom kultu u formacijama iz pliocenskih slojeva govore nam
da su postojali pred najmanje 600.000 godina.48

Na temelju arheolokih, antropolokih, astrolokih i mitolokih dokaza A. Churchward je ustvrdio da su moderni ljudi morali postojati prije barem 2,8 milijuna godina. 49 Premda je Churchward pisao prije nekoliko desetljea pa bi se s obzirom na
toliko mnogo znanstvenih otkria i zakljuaka donesenih od tada mogao uiniti zastarjelim, njegovi argumenti ipak plijene pozornost. Ova procjena u svakom sluaju
moda i nije pretjerana. Slaui se s hinduskom kronologijom, koja see milijunima
godina u prolost, Keel govori: Otisci ljudskih stopala i predmeti izraeni ljudskom
rukom pojavljivali su se esto u rudnicima ugljena i geolokim slojevima starima na
milijune godina." 50
Keel tvrdi i sljedee: Na planet je star najmanje tri milijarde godina i sve je vie
dokaza da su velike civilizacije postojale ovdje dok su se nai preci jo uvijek penjali
po drveu." 51

Prema sadanjoj paradigmi, moderni su se ljudi pojavili tek prije 100.000 godina, no ta brojka se pomie sve dalje u prolost. Meutim, ljudi se iz nekog razloga
nisu znaajno razvili 70.000 godina kad su, izmeu ostalog, zapoeli slikati prekrasne
slike u spiljama. Pa ipak, ako ljudska vrsta moe uznapredovati u mjeri u kojoj je to
uinila u posljednjih pet stotina godina, onda nema razloga zato to ne bi bila u stanju uiniti i prije nekoliko desetaka tisua godina. Ustvari, nema smisla da je homo
sapiens, ako se pojavio pred 100.000 godina, dosegnuo naprednu razinu kulture tek u
posljednjih 6000-8000 godina.

Evolucija religije
Koliko god stara bila i kako god se pojavila, ljudska vrsta ima zajedniku kulturu koja postoji ve tisuama godina. Ta je kultura ukljuivala religijsku i duhovnu
predaju koja je bila jednostavna i jedinstvena, ali i puna detalja jer se zasnivala na
kompleksnostima prirode. Meutim, nije se temeljila na kompleksnostima ljudskih
bia, kao to su rasizam, seksizam, fanatizam, ratovanja i tako dalje sve dok joj se
ljudi nisu nadredili i nametnuli. Ta protoreligija nije bila usmjerena na neku osobu, proroka, spasitelja ili sveca nekoga odreenog etnikog podrijetla ili roda, ve
na Arhitekturu" Velikog Arhitekta, Nebeski svod i Stupove Zemlje. Veliki Arhitekt
nije bio samo Otac nego i Velika Majka... praiskonske vode i izvor kreacije", to je
uobiajena tema u mitologijama i kozmogonijama diljem svijeta, kao i ideja samostvorenog mukog/enskog entiteta koji se razdvaja u nebo i zemlju". Jo jedan uobiajeni koncept jest da je Bog" Jedan, ali ga predstavljaju Mnogi. Sunce i Mjesec su
njegove/njezine" oi, na primjer, a nebo njegov/njezin" dom. ,,On/a" je zapravo i
dan i nona zmija". Veliki Arhitekt je svoje vrhunske vjetine pokazivao preciznim
funkcioniranjem Suneva sustava, koje je ne samo tovala drevna globalna kultura,
nego je i imitirano na Zemlji u masivnim kamenim strukturama u domeni masona,
koji su uvali i znanje o svetoj geometriji koje im je predao Arhitekt. Ovi sveenicimasoni oito su strastveno nastojali uvati Arhitektov sat" gdje god poli; tako su
gradili nebeske kompjutore" irom svijeta i pouavali nebeski mit da se sveto znanje
nikada ne izgubi. Toliko su zapravo bili strastveni da su svim silama nastojali ouvati
mit i sveto znanje i uiniti ga razumljivim. Meutim, ono se ignoriralo, omalovaavalo i historiciziralo na najvulgarnije naine kako bi onima eljnim moi omoguilo da
se meusobno natjeu. Zbog toga smo naslijedili ne samo materijalne ruevine velike
globalne civilizacije nego i duhovni krah.

' O'Hara, 57.

2

Carpenter, 25.

Higgins, II, 31.

J. Churchward, LCM, 310.

Robertson, 140.

Robertson, 141.

Higgins, II, 21.

J. Churchward, LCM, 80.

A. Churchward, 348.

10

Hinduism Today, sv, 17, br. 6

" J. Churchward, LCM, 78.

"Jackson, 14.
13

J. Churchward, LCM, 300.

14

J. Churchward, LCM, 100.

15

J. Churchward, LCM, 100.

''Walker, WEMS, 87.

17

Higgins, II, 38.

18

Massey, EBD, 115.

,9

Walker, WEMS, 183.

20

Massey, HJMC, 201.

21

Hazelrigg, 135.

22

Walker, WEMS, 965.

23

J. Churchward, LCM, 311.

24

Sitchin, LR, 28.

25

J. Churchward, CM, 235.

26

Keel, 40.

27

Robertson, 139.

28
29

Hinduism Today, sv. 17, br.6

Fixing History", Hinduism Today, 5/98.

30

Keel, 34-5.

31

Top Ten Ancient Civilizations with Advanced Technology", Atlantis Rising, #1.

32

Keel, 110.

33

Massey, EBD, 18-22.

34

Anderson, 8.

35

A. Churchward, 152.

36

Top Ten Out-of-Place Artifacts", Atlantis Rising, #5.

37

Berlitz, AEC, 193.

38

Higgins, II, 35.

39

Keel, 16.

40

A. Churchward, LCM, 223-4.

41

High-Tech Agenda for the Mound Builders?", Atlantis Rising, #10,12/97.

42

Keel, 13.

43

Sitchin, LR, 246.

44

Hancock, 213.

45

Berlitz, AEC, 72.

46

Hancock, 252.

47

J. Churchward, CM, 125.

48

A. Churchward, 149.

49

A. Churchward, 343.

50

Keel, 13.

51

Keel, 108.

Stepeniasta piramida u Sakkari u Egiptu, sagraena

oko 2900 g. pr.n.e.

Suneva piramida uTeotihuacanu u Meksiku.

(Muck)

Divovska kamena glava s crnakim obiljejima iz olmeke kulture u Meksiku, prije otprilike 3000 godina.
(Muck)

Stonehenge - nebeski kompjutor.

(Mysteries of the Past)

Gotovo 2000 godina na stotine se milijuna ljudi poduavalo da je historijski Sin

Boji" pod imenom Isus Krist ivio, inio uda, patio i umro za otkupljenje grijeha,
koje je jednom za svagda posebno utemeljio sam Bog, stvoritelj itavog kozmosa.
Evaneoska pria o Isusu ustvari nije injenini prikaz historijskog uitelja" koji je
Zemljom hodao prije 2000 godina, ve mit sazdan na temelju drugih mitova i bogoljudi, koji su pak bili personifikacije sveprisutnoga solarnog mita i obreda koje nalazimo u mnogim zemljama diljem Planeta tisuama godina prije kranskog doba. Kao
takva, pria je sluila da zdrui brojne religije, kultove i sekte Rimskog Carstva i ire
te stvori dravnu religiju koja se irila krivotvorenjima, prijevarom i silom.
Usprkos tome, nebrojeni su vjernici tvrdili da se pria iz Evanelja doista dogodila, ne na temelju nekih dokaza nego samo zato to im je tako ispripovijedano, a oni
su to slijepo prihvatili protiv zdravog razuma i bez dublje prosudbe. Uz to, uenjaci
skloni historicizaciji i drugi evemeristi, financirani od istih onih agencija koje su mit
i kreirale, na svoje su znanstvene umove zaboravili i neasno se posvetili svome oajnikom poslu na temelju krivih premisa, neprestano pokuavajui podupirati ono
to je nemogue i neprekidno spekulirajui ondje gdje injenice uope ne postoje.
Da je Isus bio stvaran, injenica je da bi se svijet razvio drukije nego to jest, osobito odmah nakon njegovog navodnog udesnog dolaska. Meutim, svijet je nastavio
dalje kao da se nita nije dogodilo. Grof Doherty saima ovaj problem evaneoske
povijesti":
Da je taj ovjek Isus imao takav ogroman utjecaj na svoje sljedbenike kao to se pria i na tisue
vjernika koji su tako spremno reagirali na vijesti o njemu, takav bi ovjek zablistao kao zvijezda
na pozornici svoga vremena. Taj bi se utjecaj temeljio na snazi njegove osobnosti, na jedinstvenim
stvarima koje je govorio i radio. Nema drugog naina. Meutim, ono to vidimo odmah nakon
Isusove smrti i tijekom sljedea dva narataja u svakom postojeem dokumentu tome potpuno
proturjei. Sjajna zvijezda odmah nestaje. Ne spominje ga nijedan njemu suvremeni povjesniar,
filozof ili popularni spisatelj. Nema ni traga predaje ili s njim povezanog fenomena. Vie od pola
stoljea i sami kranski pisci u potpunosti ignoriraju njegov ivot i slubu. Ne citira se nijedna
njegova izreka. Nema divljenja nijednome njegovom udu. Ne spominje se nijedan aspekt njegove

ljudske osobnosti unutar biografskog konteksta. Detalji njegova ivota i mjesta koja su mu obiljeila karijeru u vjernicima ne pobuuju nikakav interes. Pomrina je to koja nam ne ostavlja ni
trag od aureole! Ako je Isus, s druge strane, bio samo obian ovjek, neuobraen (makar pomalo
karizmatian) idovski propovjednik, koji je zapravo rekao malo od onoga to mu se pripisuje, koji
nije izvodio prava uda i koji naravno nije ustao iz mrtvih - a sve to moda objanjava zato nije
privlaio veliku pozornost i zato su kasniji sljedbenici njegov ivot mogli zanemarivati kao nevaan - na koji nain onda objasniti kako su takav ivot i osoba mogli izazvati tako snanu reakciju
o kojoj govore uenjaci, kozmiku teologiju o njemu, uvjerenje da je ustao iz mrtvih i nezaustavljiv
pokret kakav je, ini se, bilo rano kranstvo? Ovo je jedna nerazrjeiva nedoumica.

Kad ih se pritisne, uenjaci i sveenstvo e priznati da je osnivanje kranske

religije zavijeno stoljeima intriga i prijevara. Priznat e da nijedan povjesniar suvremenik ne spominje Isusa te da su navodi u Bibliji neistiniti, da ih nisu napisali oni
za koje se tvrdi da su autori i da broje na desetke tisua pogreaka, nemogunosti i
proturjenosti. Priznat e ak da je na stotine tih tekstova krivotvoreno i kasnije interpolirano i osakaeno. Takvi e strunjaci" moda priznati ak i to da se Kristova
povijesnost od poetka dovodila u pitanje i da je i ta injenica sama bila zavijena
velom eufemizama i obmane. Priznat e moda da nema apsolutno nikakvog fizikog
dokaza o dogaajima ili tom ovjeku i da su mnoge relikvije krivotvorine, ukljuujui i zloglasno Torinsko platno, kao i turistika mjesta na kojima se drama navodno
odigrala. Ti e uenjaci moda imati hrabrosti priznati i da idovska religija, na kojoj
se kranstvo navodno zasniva, ni sama nije ono to se tvrdi da jest, nego samo skup
recikliranih starijih mitova i teologija, to je na kraju i kranstvo.
Drugim rijeima, poput kranskih otaca, ti e uenjaci i strunjaci priznati da
evaneoska pria i kranska ideologija znae izravan odmak od takozvanog poganstva. Priznat e ak daje pria iz Evanelja fikcija i oprezno je nazvati benignom obmanom". Meutim, ti e uenjaci i istraivai nastaviti svoju potragu za povijesnim"
Isusom, neprekidno izbacujui sveske o tome, kojima bi bilo bolje da su ouvali prirodu i umjesto papira ostali stabla. Waite opisuje njihova uzaludna pregnua:
Bilo je mnogo pokuaja da se napie Kristov ivot. Teko je, meutim, otkriti odakle bi, osim Evanelja, trebao doi materijal za takvo djelo. Isto tako, ako se Evanelja uzmu kao temelj, jednako
je teko razumjeti to se dobiva prepisivanjem onoga to u njima stoji. Svaki takav pokuaj samo
jasnije iznosi nedosljednosti u tim priama i u konanici rezultira pokazivanjem domiljatosti biografa u njihovim nastojanjima da ih pomire; ili, kao u sluaju nekih pisaca, uzvienim neprimjeivanjem bilo kakvih nedosljednosti.1

Nastojanja da se pronae povijesni Isus bila su jadna i muna, zasnovana uglavnom na onome to on nije bio: roenje od djevice nije povijest i Isusovi se roditelji

nisu zvali Marija i Josip. Isus nije bio iz Nazareta, koji u to vrijeme nije postojao, a
mudraci, zvijezda, aneli i pastiri nisu se pojavili u trenutku njegova roenja. On nije
izbjegao u Egipat jer Herod nije vrio pokolj djece i nije zadivio sveenike svojim
uenjem u hramu u dobi od 12 godina. Nije se s 30 godina ponovno pojavio i zbunio
ljude koji bi ga, da su prie o njegovu roenju bile tone, ve poznavali. Povijesni"
Isus nije inio uda i uskrsavao mrtve. Izreke i propovijedi izvorno nisu bile njegove.
Juda ga nije izdao jer bi to bilo nelogino ako je ve bio svjetski poznat". Nije bilo
suenja, raspea i uskrsnua.
To su samo neki od brojnih dijelova prie iz Evanelja koje su kroz stoljea izbacivali skeptini" historicisti i evemeristi jer predstavljaju elemente koji su sveprisutni
u mitovima o solarnim junacima i misterijskim obredima. Izbacimo li sve te dijelove,
jo se s vie skepse moemo upitati: Gdje je povijesni Isus Krist? Jesmo li pronali
jezgru u luku? Vjerovanje evemerista usprkos nedostatku dokaza zapanjuje. Ako se
99 posto ove prie temelji na mitovima, a samo jedan posto na povijesti", emu se
ljudi dive i to tuju?
Premda ih se ui daje Isus" oznaio nevjerojatan odmak od staroga poganskog
svijeta", vjernici u biti tuju isto boanstvo ili boanstva kao i pogani - ustvari, sve
njih strpane u jedno. Ne znajui to, meutim, vjernici su se samodopadno odvojili od
pogana i bezbonika u ozraju superiornosti i saaljenja, ako ne i otvorene mrnje, za
one koji nisu od vjere". Kao to kae Jackson: Mnogi krani odbacuju poganstvo
kao krivu religiju. Ako je to tono, onda je i kranstvo pogreno jer je poganskog
podrijetla, tako da ako jedno od njih nije pravo, onda to nije ni drugo." 2
Da ponovimo, kao to kae Robertson: Ne postoji nijedan koncept koji se vezuje
uz Krista koji nije poznat u nekim ili svim drevnim kultovima Spasitelja." 3 Carpenter
tvrdi da je doktrina Spasitelja poznata i stara diljem svijeta i da je kranstvo samo
prisvojilo to isto (kao i drugi kultovi) i dalo mu poseban zain".4 Kae i sljedee:
Glavne kranske doktrine i svetkovine, uz velik dio legendi i ceremonija, zapravo su izvedene iz
prethodnih tovanja prirode, a to njihovo podrijetlo skrivalo se iskljuivo svjesnim krivotvorenjima i mistifikacijom. 5

Jordan Maxwell kae:

U svemu to nalazimo u judaizmu i kranstvu ne postoji doslovno nijedan koncept, vjerovanje
ili ideja koji se ne mogu u velikoj mjeri pronai u mnogim razliitim religijama. To je vrlo stara,
drevna pria. To je najvea pria ikad ispriana. 6

O toj najveoj prii ikad prodanoj Massey kae:

Moe se tako dokazati da je naa kristologija mumificirana mitologija i legendarna predaja koja
nam je podvaljena u Starom i Novom zavjetu kao boansko otkrivenje izgovoreno glasom samoga
Boga. U Novom zavjetu imamo isto pretvaranje mita u povijest kao u Starom, pri emu se ovaj prvi
predstavlja kao navodno ispunjenje drugog! Mit i povijest jednom su zamijenili mjesta i moraju ih
zamijeniti jo jednom prije nego uspijemo shvatiti njihov pravi odnos ili stvarno znaenje.7
Evaneoska pria, koja je od poetka osporavana jer se pogreno prikazivala kao
istinita, sada je stalnim n a m e t a n j e m i nastojanjem da se pridobiju mase ula u ljudsku
psihu i postala dio kulture koji je doveo do toga da velik dio ljudske rase ivi u svijetu
grozne fantazije i beskonanog oekivanja uda i dolaska boanstva, kao to je to nav o d n o uinio On" prije 2000 godina. Meutim, ovo n a v o d n o udo" Isusova dolaska
nije bilo nita stvarnije od pojave Ozirisa, Krine, Horusa, Quetzalcoatla ili bilo kojega
drugog od brojnih mitova i bogova spasitelja na kojima se zasnivao lik Krista. Vjerovati da je mitsko povijesno ne znai samo biti neiskren, nego i zatirati znaenje mita i
unitavati njegovo pravo udo. Historicizacija mita brie njegovu vrijednost i um ini
idiotskim. Razumjeti gnozu koja se skriva iza njega znai postati mudar.
Kao to takoer govori Massey:
udesno je ono to pokazuje mitsku prirodu povijesti; identina uda iscjelitelja Krista dokazuju
da je on bio isti lik kao i iscjelitelj Iu-em-hept ili Asklepije te istjeriva demona Khunsu. Ljudska
povijest je bila ta koja se razvila oko boanstva, a ne ljudsko bie koje je postalo boanstvo. Kad
se govori o teoriji o povijesnom podrijetlu i tumaenju, nepodudarnosti je nebrojeno mnogo i
nemogue je doi do istine; pria nikada ne moe biti koherentna i konzistentna. Mitsko podrijetlo, meutim, objanjava sve... Samo mitsko podrijetlo objanjava zato postoje dvije Marije koje
se obje prikazuju kao Isusove majke. Samo mitski korijeni mogu objasniti zato je Isus trebao
biti ponovno zaet kao pomazani sin u dobi od trideset godina... Samo mitsko podrijetlo moe
objasniti zato nema povijesti od vremena kad je Krist kao dijete imao oko dvanaest godina pa do
odrasle dobi od trideset godina. Samo mitski korijeni mogu pokazati kako je Rije mogla postati
tijelom... Mitski Krist je mogao imati dva dana roenja kao Horus sa svoje dvije prirode - jednom
na solsticij i jednom na ekvinocij.8
Massey nastavlja:
Krist iz Evanelja ni u kom smislu nije povijesna osoba ili vrhunski primjer ovjenosti, junak
koji je htio spasiti svijet svojom smru, proao muku i nije uspio. Nemogue je utvrditi njegovo
postojanje kao povijesne osobe, ak i kao samozvanca. Za takvo neto dva svjedoka, astronomska
mitologija i gnosticizam, pruaju alibi. Krist je popularna figura koja nikada nije ivjela, i to figura
poganskog podrijetla; figura koja je neko bila Ovan, a poslije Riba; figura koja je u ljudskom obliku bila portret i slika na desetke razliitih bogova.

Govorei o o t r c a n i m evemeristikim a r g u m e n t i m a u prilog ovim razliitim b o govima" i d r u g i m a kojima ih se prikazuje kao legendarne drevne junake, a ne kao
aspekte nebeskog mita, Higgins pokazuje njihovu pogreku i njezine posljedice, koje
su se u njegovo vrijeme prije 160 godina oito shvaale, ali potiskivale:
Ovako je izgledala drevna povijest po gospodinu Bryantu i nita nije istinitije od toga: ... oito je
da veina deificiranih osoba nikada nije postojala, ve se radilo samo o titulama boanstva, Sunca,
kao to je u velikoj mjeri dokazao Makrobije. Nita u drevnoj povijesti nije bilo tetnije od pretpostavljanja da su bogovi Nevjernikog svijeta potekli iz zemalja u kojima su se tovali. Na taj su
nain uli u anale vremena i glavna je zadaa uenih bila da zabiljee legendarne prie o njima: da
usuglase besmislice i cjelinu posloe u kronoloki red - to je bio uzaludan trud koji ne moe dati
objanjenje - jer je u tim bajkama toliko nedosljednosti i proturjenosti koje nijedna umjetnost ili
industrija ne moe popraviti."9

Doba mraka
Doista nita nova p o d k a p o m nebeskom. A Isus" je u biti isto staro Sunce, helenizirani Joua, judaizirani H o r u s i Krina, kojeg su zavarane m a s e smatrale u r o e n i k o m zemlje u kojoj se tovao. Je li s a m o sluajnost da je n a k o n to su nebeski mit i
a s t r o n o m s k o z n a n j e pali u zaborav i osporeni Z a p a d n i svijet u r o n i o u D o b a mraka?
Jackson opisuje posljedice ovog gaenja Suneve svjetlosti:
Gnostika mudrost nije se u potpunosti izgubila, ali je njezin veliki, univerzalni obrazovni sustav
zamijenjen. vrsta je povijesna injenica koju Crkva ne porie da je trebalo oko 500 godina da
se ostvari ovo potonue gnosticizma i da nove generacije u svom neznanju degradiraju do razine
imbecilnosti. Povijest ponovno kao krivca optuuje ive dokaze. Strane posljedice takvog zloina
protiv prirode i ovjeanstva pokazuju se u Dobu mraka... ak ni sveenicima i prelatima nije bilo
doputeno uiti itati i pisati. ak su i biskupi jedva natucali svoj latinski. Tijekom tog razdoblja
mentalne tmine neuke se mase uilo nesnoljivosti, slijepom pobonjatvu, fanatizmu i praznovjernom strahu od nevidljive sile, sve pod tajnom kontrolom Crkve, to je zajedno dovelo do stanja
histerije i zaostalosti.10
Robertson objanjava zato se pojavilo kranstvo i koja mu je bila svrha:
Religije se kao i organizmi i miljenja bore za opstanak, a opstaju one najsposobnije. To znai da
opstaju one koje najvie odgovaraju odreenoj sredini, a ne one koje su najprikladnije s gledita
nekih drugih, viih vrijednosti. Koja je to onda religija najbolje odgovarala propadajuem Rim-

skom Carstvu, u kojem su neukost i podjarmljenost polako nagrizali inteligenciju i karakter, a

civilizirane provincije nisu mogle izdrati pred nadiranjem barbara? ... Kranstvo... To je bila
religija za Doba mraka..."
Larson kae:
Vjerujemo da bi, da nije bilo kranstva, grko prosvjetiteljstvo nakon otre bitke s mitraizmom i
njegovim izdankom manihejstvom izalo kao pobjednik. Doba mraka ne bi bilo...12
Za vrijeme ovoga uasnog d o b a bez sunca uenost i pismenost su zatirani. Knjinice su se spaljivale kako bi se sakrila strana tajna kranske religije, a svijet velikih
mislioca koji je posezao za zvijezdama sada je pokoren u t m i n i koja se lano prikazivala kao svjetlo svijeta". Kao to kae Pike:
Rimska crkva polagala je pravo na vlast nad duom i itavim ivotom, od kolijevke do groba.
Davala je i prodavala odrjeenje prolih i buduih grijeha. Tvrdila je da je nepogreiva u pitanjima
vjere. Desetkovala je Europu kako bi je oistila od krivovjernika. Desetkovala je Ameriku kako bi
obratila Meksikance i Peruance...
Povijest svega ovog jest ili e biti ista - bogaenje, komadanje i unitavanje... Podjarmiti volju drugih i zarobiti im duu u znak najvie moi ini se najveom ljudskom ambicijom. To je ono to lei
u osnovi svakog pokuaja pridobivanja sljedbenika i propagande...13
Kao to tvrdi Wheless:
Nakon to su sveta prijevara i krivotvorenja ostvarili poetnu pobjedu vjere, istina o Kristu" se
morala ouvati i nametnuti ovjeanstvu kroz tisuljee krvavih i brutalnih sveenikih zakona
punih muke, kazni, pljenidbi, pravne nezatienosti graana, muenja i smrti od vatre, maa ili na
spravama za muenje, koji tvore najprljavije poglavlje Knjige ljudske povijesti - Povijest Crkve!14

Podrijetlo kulturne zadrtosti i rasizma

Jedan od najnesretnijih aspekata historicizacije ove najstarije prie ikad prodane" bilo je slavljenje i uzdizanje jedne o d r e e n e etnike skupine kao od Boga
izabrane", svetog naroda" i d u h o v n i h uitelja cijelog ovjeanstva. D r u g i aspekt je
bilo ocrnjivanje tih istih ljudi kao ubojica Krista" i pobjenjelih ubojica i samog
Svemogueg Boga. Vjerovanjem u evaneosku priu krani su tako silom u g u r a n i
u o d n o s ljubavi i m r n j e p r e m a idovima, koje u isto vrijeme treba promatrati i kao
Boje odabranike" i Kristove ubojice". Ne s a m o da ovakav shizofreni plan spasenja

i nasljee nisu djelo nekoga dobrog boga, nego izazivaju grube podjele i okreu jedne
protiv drugih ljude irom svijeta.
Isto tako, mnogo se ljudi pitalo zato su iste takve prie o nevjernikim" i poganskim" likovima izvan Biblije mitovi", a biblijske o Hebrejima i idovima povijest". Kao to navodi Jacolliot:
S prezirom odbacujemo grku i rimsku mitologiju. emu onda s potovanjem priznavati idovsku? Bi li nas Jehovina uda trebala impresionirati vie od Jupiterovih? ... Ja imam mnogo vie
potovanja prema grkom Jupiteru nego prema Mojsijevu Bogu jer ako i daje neke primjere koji
nisu moralno najii, barem ne zalijeva svoj oltar potocima ljudske krvi. 15

Evaneoska pria znai kulturnu zadrtost i nanosi tetu ljudskoj povijesti. Suprotno uvrijeenom miljenju, drevni ljudi nisu bili neuka i praznovjerna gomila koja
je vjerovala da su njihova boanstva stvarni likovi. Isto tako, nisu bili ni nemoralni
ni neprosvijeeni. Ta propaganda bila je dio zavjere kojom se drevne ljude eljelo
prikazati neprosvijeenima i zaostalim oloem kojem je trebala Isusova svjetlost".
Massey kae:
Slika Novog poetka koja se uobiajeno prikazuje rembrandtovska je po svom tonu. itav svijet
oko Judeje leao je u sjeni i mraku kad se u sreditu iznenada pojavila jaka svjetlost i lice zateenog
svijeta obasjala je pojava djeteta Krista polegnutog u Marijinu krilu. Takav je bio osvit kranstva
kad se konano pojavilo Svjetlo svijeta! Ovo objanjenje je tako krasno jednostavno za priproste,
ali ta slika je lana - ili, grublje reeno, ona je u potpunosti lana.16

Pike postavlja pitanje: Je li Boanstvo ostavilo itav svijet bez svjetla dvadeset
punih stoljea da bi osvijetlilo samo malen kutak Palestine i brutalne, neuke i nezahvalne ljude?" 17
Prava je istina da drevni ljudi nisu bili nita manje napredni, a u brojnim sluajevima i mnogo prosvjeeniji u svom moralu i duhovnoj praksi od krana i njihovog
navodnog morala i ideologije, koji su u svojoj elji za povijesnou zapravo degradacija drevne nebeske i zemaljske religije. I doista, za razliku od krana, prava inteligencija meu drevnim ljudima bila je itekako svjesna injenice da su njihovi bogovi
po svojoj naravi astronomski i atmosferski. ak su i ocrnjivani Babilonci jasno rekli
da su njihovi bogovi i bogovi drugih kultura i povijesnih razdoblja Sunce, Mjesec,
zvijezde i planeti, pokazujui tako da su po tom pitanju bili ne samo napredni nego i
iskreni. Osim toga, istaknuti grki filozofi Sokrat, Platon i Aristotel zasigurno su znali
da njihovi bogovi, kao na primjer nebeski bog i otac Zeus koji je u Grku preselio iz
Indije i/ili Egipta, nikada nisu bili stvarni ljudi.

Ova tri grka luonoe zaudo su iznimno cijenili rani kranski urotnici koji
su, kao i u sluaju brojnih ranijih izvora mudrosti i ideologije, postignua tih mudrih ljudi u filozofiji lano prikazivali kao boansko otkrivenje Crkvi. To prisvajanje
prepoznali su i drevni ljudi. Na primjer, platonist Amelije iz 3. stoljea nakon proitanog prvog retka Ivanova evanelja uzviknuo je: 'Tako mi Jupitera, ovaj se barbar
slae s naim Platonom.'" 18 Kardinal Palavicino je navodno rekao: Bez Aristotela ne
bi bilo mnogih naih vjerskih uvjerenja." 19 Zabavno je misliti da su sveznajuem Gospodinu", koji je doao dati novi oprost", bili potrebni Aristotelovi zapisi da utvrdi
doktrinu svoje" Crkve. Zanimljivo je isto tako da su svojim stalnim posuivanjem
od slavljenih filozofa, za koje se mislilo da su prodrli u zagonetke kozmosa, i usklaivanjem s njima krani i sami priznali koliko su njihovi prethodnici bili napredni.
Vidimo, dakle, da je slika drevnog svijeta koju nudi kranstvo krajnje lana.
Umjesto da poslui kao napredak, kranstvo je ustvari bilo psihika trauma sa
svojim iskorjenjivanjem ideja i boanstava koji su se tovali jo od neolitika, osobito
prirodnih bogova i boica. Seksistika judeokransko-islamska ideologija ratovala
je protiv svega to se smatralo enskim, ukljuujui Prirodu i Majku Zemlju. Patrijarhalno doba znailo je vojnu kampanju nebeskog boga i oca protiv boice zemlje i
majke. Pritom su Boiini lugovi - toliko sveti drevnim ljudima da je posjei ih znailo najvei zloin - preorani, a njezina stvorenja poubijana u zlotvornoj potrazi za
bogatstvima i nebom". Dananja kultura se kree prema ekolokoj kataklizmi jer je
ova ideologija ljudska bia odvojila od zemlje i njihovu pozornost stalno usmjeravala
ne na ovaj ivot i ovu stvarnost, nego na zagrobni ivot i drugi svijet.
Kao to kae Graham: Pria kakvu nam iznose Evanelja nije dostojna naeg
potovanja. To je, ponavljamo, najvea prijevara i obmana ovjeanstva u povijesti." 20
Ne moe opstati nijedna ljudska kultura koja svoja temeljna uvjerenja i shvaanja
zasniva na obmani, naroito ona u kojoj je rezultat bilo nepotrebno muenje i pokolj
milijuna ljudi diljem svijeta.
Kranstvo je ustvari bilo proizvod multinacionalnog tajnog udruenja koje su inila
razna bratstva, tajna drutva i misterijske kole, a osmiljeno je da podari mo i bogatstvo
tim pojedincima i ujedini njihovo carstvo. Kako bi to postigli, ovi su urotnici uzeli mnotvo mitova i rituala iz gotovo svih poznatih kultura i iskombinirali ih u jednu te stvorili
bogoovjeka koji e ih sve nadjaati. Taj nadmoni fiktivni lik otad se smatra najveim
ovjekom koji je ikad hodao zemljom", s kojim se nitko drugi ne moe usporediti i osim
kojeg nitko drugi ne zasluuje priznanje i potovanje. Svi drugi su ustvari saaljenja vrijedni, u grijehu roeni bijednici. Meutim, on nije hodao zemljom i stoga moramo dostojanstvo i svetost priznati ne samo jednom ovjeku" nego itavoj kreaciji.
Predrasude i fanatizam koje je irilo kranstvo i druge monolitske religije koje
dovode do podjela uzrokovali su strano mnogo razaranja kulturne raznolikosti. Vi-

djelo se koliko je prekrasno aren i raznolik svijet u kojem ivimo. Diljem svijeta
tisuljeima je postojao mit kao sr razumijevanja, koji je kozmiki i vjean po prirodi.
Neko je imao beskrajnu raznovrsnost okusa i obuhvaao velik dio kreacije u boanskoj i potovanjem ispunjenoj igri. Reducirati itavo to velianstvo na nekoliko likova
odreenog etnikog podrijetla koji su navodno odigrali kozmiku dramu jednom u
povijesti znai ukrasti nam istinu te nau raznolikost i univerzalnost. Osim toga, liavajui nas mogunosti da propitujemo autoritet" i razvijamo vlastitu individualnost, ova
ideologija nas homogenizira na nain koji nije koristan, ve ruan i ogranien. Razumijevanjem zemaljskog i kozmikog mita koji se prenosi tisuljeima moemo konano
ui u doba prosvjeenosti i uivati u raznolikosti ljudskog uma, nesputanog kontrolom
nekih koncepata i nadzorom misli" koji ograniavaju kreativnost i mudrost.

Novo doba
Pokazalo se da je kranstvo u gotovo svemu pogrijeilo, osim u ciljevima koje
je eljelo postii svojim pogrenim sredstvima - uspjelo je u mnogo navrata dati bogatstvo i mo svojim najuinkovitijim pristalicama. Prema astrolokom sustavu koji
se koristio u stvaranju kranstva, doba takvih podjela, faizma i hijerarhijskog iskoritavanja sada se primie kraju i lai, obmane, varke i krae e prestati. U tom e
se dobu, u kojem e se istina izvikivati s krovova", otkriti i Zemljina prljava mala
tajna". Kao to kae Jacolliot:
Isusovi apostoli, previe ste raunali na ljudsku lakovjernost, previe vjerovali da budunost nee
razotkriti vae postupke i izmiljene prie - zbog svetosti vaih ciljeva zaboravili ste na upotrijebljena sredstva i iznenaenjem ste pridobili vjeru naroda ponavljajui prie iz nekog drugog
vremena, za koje ste vjerovali da su zauvijek pokopane.21

Budunost je, meutim, sada, a postupci se razotkrivaju. O ulozi kranstva u

ovome Novom dobu" Carpenter kae:
Kranstvo stoga mora ili iskreno istupiti i priznati podrijetlo koje vue od velikog Reda iz prolosti, pokuati ga rehabilitirati i odvesti ovjeanstvo korak dalje na njegovom razvojnom putu ili, u
suprotnom, nestati. Alternative nema.22

Usprkos omalovaavanju ovog New Age pokreta, injenica jest da ulazimo u takvo novo doba. Ja sam s vama u sve dane - do svretka svijeta" - tako zavrava
Evanelje po Mateju. to znai ta zagonetna reenica i zato je ova vana knjiga zavr-

ava upravo njome? Doba o kojem govori evaneoska pria je doba Riba. Lukavou
i prijetvornou, prisilom i pokoljima riblji bog Isus", riblji solarni avatar, uistinu je
bio s nama, ali to doba sada zavrava i njegovo je vrijeme prolo.
Kao to kae Hancock: Danas ivimo na astrolokoj niijoj zemlji, na kraju
'doba Riba' i na pragu 'doba Vodenjaka. Tradicionalno se vjerovalo da takva prijelazna razdoblja izmeu jednog i nadolazeeg doba donose nesreu." 23 Da, doista donose nesreu jer neprekidno unitavanje Zemlje i neprestani ratovi zbog ideologije
doista e dovesti do Armagedona" koji su toliko dugo ekali i planirali oni koji ne
mogu ivjeti za danas, nego moraju gledati u zagrobni ivot. Meutim, uvidi li kulturno jedinstvo koje mu se otkriva iza Plana Krist, ovjeanstvo se moe zajedniki
oduprijeti, sprijeiti ovu propast i stvoriti bolji svijet.

Waite, 22.

Jackson, 213.

Robertson, 52.

Carpenter, 130.

5
6

Carpenter, 19.

The Naked Truth".

Massey, Lectures on the Moon.

Massey, HJMC, 182.

Higgins, 1,371.

10

Jackson, 122.

11

Robertson, 128-9.

12

Larson, 416.

13

Pike, 74.

14

Wheless, FC, 303.

15

Jacolliot, 119.

16

Massey, GHC, 2.

17

Pike, 102.

18

Wheless, FC,33.

,9

Wheless, FC,33.

20

Graham, 356.

' Jacolliot, 304.

22

Carpenter, 264.

23

Hancock, 240.

0 PISCU
D. M. Murdock, takoer poznata pod pseudonimom
Acharya S., autorica je nekoliko knjiga o komparativnoj religiji, ukljuujui The Christ Conspiracy (Plan Krist), Suns
of God (Boji sinovi), Who Was Jesus? (Tko je bio Isus) i
Christ in Egypt (Krist u Egiptu). Takoer je autorica knjige
The Gospel According to Acharya S (Evanelje po Acharyi
S.) koja nastoji odgovoriti na neka vjekovna pitanja u vezi s
prirodom Boga, religijom i mjestom ovjeanstva u svijetu.
Murdoch je biva studentica Franklin & Marshall koleda u Lancasteru u Pennsylvaniji gdje je studirala klasinu grku civilizaciju. ivjela je u Grkoj, a takoer je
biva studentica Amerike kole klasinih studija iz Atene. Acharya je radila na iskapanjima u Korintu u Grkoj, gdje se prema predaji sv. Pavao obratio Korinanima,
kao i na paleoindijanskom nalazitu u SAD-u. U razliitoj mjeri govori, ita i/ili pie
na engleskom, francuskom, panjolskom, starom i modernom grkom, latinskom,
njemakom i drugim jezicima.
Acharya/Murdoch ima nekoliko web-lokacija, ukljuujui TruthBeKnown.com,
StellarHousePublishing.com, TBKNews.blogspot.com i FreethoughtNation.com.

BIBLIOGRAFIJA
Aarons, Mark and Loftus, John, Unholy Trinity, St. Martin 's, 1991.
Akerley, Ben, The X-Rated Bible, American Atheists, 1989.
Allegro, John, The Dead Sea Scrols and the Christrian Myth, Prometheus, 1992.
Allegro, John, The Sacred Mushroom and the Cross, Doubleday, 1970.
Anderson, Karl, Astrology of the Old Testament, Health Research, 1970.
Atlantis Rising,http://alantisrising.com/
Baigent and Leigh, The Dead Sea Scrolls Deception, Simon&Schuster, 1991.
Barnstone, Willis, ed., The Other Bible, Harper,1984.
Ben Yehoshua, Hayyim, The Myth of the Historical Jesus, www.inlink.com/~rife/jesus
Berlitz, Charles, Atlantis: The Eight Continent, Fawcett, 1985.
Bernard, Raymond, PhD, Apollonius the Nazarene, Health Research, 1956.
Biedermann, Hans, Dictionary of Symbolism, Facts on File, 1992.
Blavatsky, Helena, Isis Unveiled, Theosophical University Press, 1988.
Blavatsky, Helena, The Secret Doctrine, Theosophical University Press, 1988.
Book ofjasher, The, J.H. Parry Publishers, 1887.
Book of Enoch, The, Artisan Sales, 1980.
Bowerstock, GW, Fiction as History: Nero to Julian, University of California, 1994.
Bramley, William, The Gods of Eden, Dahlin Family Press, 1990.
Campbell, Joseph, Creative Mythology: The Masks of God, Penguin, 1976.
Campbell, Joseph, The Hero with a Thousand Faces, Princeton University Press, 1968.
Carpenter, Edward, Pagan and Christian Creeds, Health Research, 1975.
Charlesworth, James, Jesus and the Dead Sea Scrols, Doubleday, 1995.
Childress, David Hatcher, Lost Cities series, Adventures Unlimited
Churchward, Albert, The Origin and Evolution of Religion
Churchward, Col. James, The Children ofMu, BE Books, 1988.
Churchward, Col. James, The Lost Continent ofMu, BE Books, 1991.
Doane, T.W., Bible Myths and Their Parallels in Other Religions, Healt Research, 1985.
Doherty, Earl, The Jesus Puzzle: Was There No Historical Jesus? http://www.magi.com/~oblio/jesus.html
Doresse, Jean, The Secret Books of the Egyptian Gnostic, Inner Traditions International, 1986.
Dowling, Levi, The Aquarian Gospel of Jesus the Christ
Dujardin, Edouard, Ancient History of the God Jesus, Watts&Co., 1938.
Early Christian Writings, Penguin, 1987.

Eusebius, History of the Church , Penguin, 1989.

Fox, Robin Lane, Pagans and Christians, Alfred A. Knopf, 1989.
Frazer, Sir James, The Golden Bough, MacMillan, 1963.
Friedman, Richard, Who Wrote the Bible?, Simon&Schuster, 1989.
Gaster, Theodore, The Dead Sea Scriptures, Doubleday, 1976.
Golb, Norman, Who Wrote the Dead Sea Scrolls?, Scribner, 1995.
Goodspeed, Edgar, tr., The Apocrypha, Vintage, 1989.
Graham, Lloyd, Deceptions and Myths of the Bible, Citadel, 1991.
Graves, Kersey, The Biography of Satan, Book Tree, 1995.
Graves, Kersey, The World's Sixteen Crucified Saviors, University Books, 1971.
Hancock, Graham, Fingerprints of the Goods, Crown, 1995.
Harris, Roberta, The World of the Bible, Thames and Hudson, 1995.
Haught, James, Holy Horrors, Prometheus, 1990.
Hazelrigg, John, The Sun Book, Health Research,, 1971
Helms, Randel, Gospel Fictions, Prometheus, 1988.
Higgins, Godfrey, Esq, Anacalypsis, A&B Books, 1992.
Hinduism Today, Vol. 17, No. 6, June, 1995.
Hislop, Rev. Alexander, The Two Babylons, Loizeaux Brothers, 1959.
Historical Atlas of the World, Barnes&Nodle, 1972.
Holley, Vernal, Christianity: The Last Great Creation of the Pagan World," 1994.
Jackson, John G., Christianity Before Christ, American Atheists, 1985.
Jacolliot, Louis, The Bible in India, Sun Books, 1992.
Keel, John, Disneyland of the Gods, Amok, 1988.
Keeler, Bronson, A. Short History of the Bible, Health Research, 1965.
Keller, Werner, The Bible as History, Bantam, 1982.
Kuhn, Alvin Boyd, PhD, The Great Myth of the Sun-Gods, http://magna.com.au/~prfbrown/ab_kuhn.html
Larson, Martin A., The Story of Christian Origins, Village, 1977.
Leedom, Tim, ed., The Book Your Church Doesn 't Want You to Read, Kendall/Hunt, 1993.
Lackhart, Douglas, Jesus the Heretic, Element, 1997.
Lost Books of the Bible, The, Crown, 1979.
Maccoby, Hyam, The Mythmaker : Paul and the Invention of Christianity, Harper, 1987.
Mack, Burton, The Lost Gospel ofQ: The Book of Christian Origins, Harper, 1993.
Mangasarian, MM, The Truth about Jesus, www.infidels.org
Massey, Gerald, Gnostic and Hitoric Christianity, Sure Fire Press, 1985.
Massey, Gerald, The Egyptian Book of the Dead, Health Research
Massey, Gerald, The Historical Jesus and the Mythical Christ, Health Research
Maxwell, Jordan, Symbols, Sex & The Stars" video series
Mead, GRS, Did Jesus Live 100 B.C.?, Health Research, 1965.
Mead, GRS, The Gospels and the Gospel, Health Research 1972.
Mead, GRS, Pistis Sophia, Garber Communications, 1989.
Missing Books of the Bible, The, Halo, 1996.

Muck, Otto, The Secrets of Atlantis, Time Books, 1978.

Mysteries of the Past, American Heritage, 1977.
Naked Truth, The" video series, IRES, 1990.
New Larousse Encyclopedia of Mythology, Hamlyn, 1983.
Notovich, Nicholas, The Unknown Life of Jesus Christ, Tree of Life, 1980.
O 'Hara, Gwydion, Sun Lore, Llewellyn, 1997.
Pagels, Elaine, Adam, Eve and the Serpent, Vintage, 1989.
Pagels, Elaine, The Gnostic Gospels, Vintage, 1989.
Parker, Julia and Derek, Parker's Astrology, Dorling Kindersley, 1991.
Past Worlds: Atlas of Archaeology, Harper, 1996.
Pike, Albert, The Morals and Dogma ofSchottish Rite Freemasonry, LH Jenkins, 1928.
Piatt, Rutherford, ed., The Forgotten Books of Eden, Crown, 1981.
Potter, Charles Francis, The Great Religious Leaders, Simon & Schuster, 1958.
Roberts, JM, Esq., Antiquity Unveiled, Health Research, 1970.
Robertson, JM, Pagan Christs, Dorset, 1966.
Sitchin, Zecharia, The Lost Realms, Avon, 1990.
Sitchin, Zecharia, When Time Began, Avon, 1993.
Steele, John, Phd, Was Jesus a Taoist?"
Steiner, Rudolf, Christianity as Mystical Fact, Anthroposophic Press, 1972.
Stone, Merlin , When God was a Woman, Dorset, 1976.
Taylor Rev. Robert, The Diegesis, Health Research, 1977.
Verms, Geza, The Dead Sea Scrolls, Penguin, 1987
Waite, Charles, History of the Christian Religion to the Year Two Hundred, Caroll Bierbower, 1992.
Walker, Barbara, The Woman's Dictionary of Symbols and Sacred Objects, Harper, 1988.
Walker, Barbara, The Woman's Encyclopedia od Myths and Secrets, Harper, 1983.
Wells, GA, Did Jesus Exist?, Pemberton, 1986.
Wells, GA, The Historical Evidence for Jesus, Prometheus, 1988.
Wells, GA, Who Was Jesus?, Open Court, 1991.
Westerman and Lessing, The Bible: A Pictorial History, Seabury Press, 1977.
Wheless, Joseph, Forgery in Christianity, Health Research, 1990.
Wheless, Joseph, Is It God's Word?, www.infidels.org
Whinston, William, tr., The Complete Works ofjesephus, Kregal, 1981.
Williams, Sandra, Sadducean Origins of the Dead Sea Sectarians, "http://ddi.digital.net/~biUw/Scrolls.html
Wilson, Ian, Jesus: The Evidence, Harper, 1988.
Wilson, Robert Anton, Everything is Under Control: Conspiracies, Cults and Cover-ups, Harper, 1998.