Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

Izvorni znanstveni rad

UDK 316.~56: [390.1 +141.319.8

Olga Supek
Filozofski fakultet, Zagreb

Primljeno: 10. 06. 1981.

ETNOS I KULTURA
SAETAK

U prvom dijelu autorica izlae tri pristupa mzumijevanju fenomena etnosa koji
su ujedno kronoloke faze u etnologiji i kulturnoj antropologiji: etnos kao prirodni
fenomen, etnos kao funkcija socijalne interakcije, te etnos kao oznaitelj kategorija
stanovnitva unutar globalnog palit-ekonomskog sustava. Nastavlja sa razmatranjem
definicija kulture i etnosa, te odnosa meu njima. Konano, razmatra se povijesna
dimenzija etnosa koji je u antropolokom smislu konstanta, ali se manifestira razli. ito unutar razliitih povijesnih oblika drutvene organizacije.

Na ovogodinjem simpoziju Pov,ijesne paralele hrvatske i slovenske etnologije raspravljalo .se o 'Odreenju etnosa iz etnoloke, filozofske, historiografske i socioloke perspektive. Pokazalo se ne samo da su mnogi osnovni
pojmovi u vezi s fenomenom etnosa jo posve nejasno odreeni nego i da se
od jedne do druge navedene discipline malo zna o njihovim specifinim pristupima i doprinosima na tom polju istraivanja. Razmjena miljenja i iskustva ovom prilikom sigurno je pridonijela da se ta situacija ubudue promijeni nabolje. Moje se izlaganje na simpoziju temeljilo na ve publiciranom
radu o tretiranju e1tnosa u etno}ogiji i kul:turnoj antropologiji (vidi br. 15 u
literaturi), a iva diskusija koja je uslijedila moe se saeti na dva osnovna
pitanja: kakav je odnos izmeu etnosa i kulture, te kako se etnos povijesno
iskazuje prema koncepciji razvijenog u dotinom radu. Ovim se lankom, dakle, pokuava odgovoriti na ta pitanja. Potrebno je najprije rezimirati gore
navedni rad da bi bilo jasno o kakvoj se koncepciji radi.
Traei odg.ovor na pitanje o biti etnosa prihvatila sam stanovite koje
je danas vrlo raireno u kulturnoj antropologiji: da se taj fenomen ne temelji na pretpostavljenim inherentnim kulturnim osobinama, nego na subjektivnom inu kojim jedna ljudska grupa deklarira svoje zajednitvo i utvruje granice .prema drugima. Etniki je identitet samo posredno vezan uz
kulturno naslijee, a bitno ga odreuju oblici drutvene interakc;.je i odnosi
moi. Tekue ekonomske administrativne, politike i ideoloke interakcije izmeu drutvenih zajednica stvaraju potrebu da ljudi, uglavnom proizvoljno,
zahvate u repertoar svoga tradicijskog kulturnog naslijea, birajui one njegove aspekte ikoji e moi posluiti da legitimiraju poziciju te grupe unutar
irega 'drutvenog kontEiksta, ovdje i sada.
Tri pristupa

odreenju

etnosa

Unutar jedne ranije etnologijske i kulturnoantr.opologijske tradicije, kojoj i danas mnogi pripadaju, sma~traJo se da etnos pripad,a kategoriji prirodnih
pojav.a. Kao temelj zajedn~tva neke grupe, dralo se da je on njezino stalno
i inherentna svojstvo koje proizlazi iz zajednikih i specifinih kulturnih tra-

145

O . Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

dicija; tovie, da rpredstavlja gotovo mistinu vezu izmeu pr1padnika naroda

i tla na kojem ive. Zajedniki >>duh i krv manifestira se u tvorevinama poput mitova, poezije, vjerovanja i obiaja, a zadatak je etnologa (i filologa,
kulturn<?g P.Ovijesni.ara i drugih) da utvruje njihovu specifinost i tako dopre do b iti >>narodnog kao prirodne i trajne, a ne povijesne kategorije. Ne
treba mnogo isticati da je takvo shavaanje etnosa izraslo u 1krilu romanti
nih knjievnih pokreta 19. stoljea, a ovi opet u okviru irih pokreta za n acionalnu emancipaciju i izgradnju nacionalne drave (usp. 4).
U istom je vremenu i s istom motivacijom utemeljena i etnologija na sla
venskom jugu. Od samog poetka bila je definirana kao drutveno angai-:rana znanost o narodu (kod A. Radia, .p rimjerice, kao narodoznanstvo), a
ne kao znanost o kulturi, kao to je to bio sluaj . u anglosaksonsk_o m svijetu.
To znal da su istraivanja bilo kojeg aspekta kulture eksciplitno ili implicitno uvijek bila potraga za etnosom, za porijeklom i korijenima, zapravo za
kuHurnom argumentacijom u opravdanju ideolokog i politikog programa
nacionalne emancipacije. U posljednja dva desetljea izvrena je u nas kritika revizija osnovnih p retpostavki etnologije, pa se u nekim sredinama ve
znaajno preusmjerila praksa (vidi npr. 8, 14, ll, 15). U drugim se sredinama
pored novih pravaca istraivanja i dalje vre istraivanja etnogeneze, ali i
tamo neodreenost sredinjeg pojma etnos predstavlja stalni problem. Kako
je pokazala diskusija u asopisu Gledita 1983, pod tematskim naslovom u
kojem su zbunjujue povezani pojmovi etnos-narod-nacija, etnos se i dalj e
smatra prirodnim - ak lYiolokim! - uroenim i trajnim svojstvom ljudske
zajednice (vidi 13, 17). No njegov je sadraj '(je li to zajedniko porijeklo, jezik, prirodna solidarnost, mentalitet, interes, tradicije, kolektivne vrednote,
religija ili neka komlbinacija tih aspekata kulture) - jo uvjek sporan. Neki
pak autori nasluuju da bi barem u suvremenim, kompleksnim drutvima etnos mogao biti subjektivan osjeaj prirodnosti, temeljen na simbolikim predstavama (L 12).
,. Tono prije dvadeset godina, norveki etnolog F. Barth objavio je teoriju
o etnosu kao pojavi subjektivne, simbolike kategorije, kao funkciji socijalne
interakcije (2). Izuzetno utjecajan, taj je rad pokrenuo mnoga istraivanja etnosa u suvremenim drutvima i tako ovu problematiku . uveo u maticu kulturne antropologije, gdje je dotad bila tretirana uglavnom marginalno. Osnovna Earthova postavka jest da svjesno kulturno distanciranje izmeu ljud:..
skih grupa nije posljedica njihove pretpostavljene prostorne ili drutvene izolacije, nego obrnuto, njihove interakcije. Kada drutvene zajednice meu
sobiw komuniciraju unutar nekoga ireg drutvenog konteksta, one razvijaju
potrebu da odrede granice meu sobom i to ine tako da potencir.aju neke
od aspekata kulture koje smatraju specifinim. Etnos je, dakle,stalni proces
subjektivnog razgraniavanja izmeu grupe M'I i grupa ONI. proces koji se
zbiva unutar i izmeu svih oblika drutvene organizacije, od najjednostavnijih do 'kompleksnih suvremenih nacionalnih i v ienacionalnih drava. Ne ukida
ga niti akulturacija, niti mi,g racije, niti integriranje manj.i h ljudskih zajednica
u 'vee i kompleksnij e oblike. Taj proces samo-razgraniavanja im a aspekt ,ponaanja i kognitivni aspekt. Prvi se sastoji od pravila po kojima se odvija interakcija preko utvrenih granka. Drugi se sastoji od subjektivnog procesa
selekcije kulturnog simbola pomou kojih jedna grupa sebe razlikuje od drugih i tako odreuje svoju specifinost, iako se zapravo objektivni sadraj
kulture, tj. uikupan nain ivota grupa u interakciji, moe uvelike preklapati.
Kulturne zone kompleksne su tvorevine bez otrih i jednoznanih granica,
jer se aspekti kulture prenose, ure i mijenjaju a da to n em a nikoga bitnog
utjecaja na odranje etnikih granica. Ove su, naprotiv jasno odreene: odr-

146

O. Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

--- -~----------------~~--------------

anje ne:ke etnike zajednice ne ovisi o njenoj ukupnoj kulturi, nego o sposobnosti da odrava vanost ponekad zaista minornih kulturnih znaajki kao
posebno znakovitih oznaka u svijesti svojih lanova, te u svijesti drugih koji
ih priznaju i prihvaaju kao njihove specifine oznake.
Etni!ke granice u prvom su redu socijalne, ali mogu imati i teritorijalni
as,pekt. Ovdje Barth uvodi ekoloku koncepciju odnosa razliitih etnikih grupa 1prema prirodnim resursima na nekom teritoriju: ljudske grupe mogu
skladno koegzistirati na istom teritoriju jer ne ive u istoj ekolokoj nii (npr.
zemljoradnici i :Stoari) i esto su !POvezani ekonomskim razmjenama ili ritualnim vezama, mogu bitl bitno meuzavisni iako ne ive u istoj ekolokoj nii
(npr. obrtnici i zemljoradnici); konano, dvije grupe mogu konkurirati za iste
resurse na istom teritoriju, u kojem je sluaju konflikt neizbjean (npr. ako
su obje grupe zemljoradnike, a zemlje je premalo). Zanimljivo je da je Sirokogorov mnogo prije Bartha iznio takoer ekoloko i interakcionistiko
vienje etnosa, no njegova je koncepcija vie funkcionalistika, a jezik gotovo fizikalan {vidi lanak D . Rihtman u ovom broju).
Budui da je vrio empirijska istraivanja u slabo integralnim segmentarnim drustvtma (;palkistanska plemena i plemena Arapskog poluotoka), Barth .
je najslabije o smislio aspekt svoje teorije koji razmatra odnos etnosa i socijalne stratifikacije u kompleksnim drutvima. Osvre se uglavnom na polietnike, stratificirane post-kolonijalne drave u kojima su lokalne i regionaln~
zajednice morale razviti posebne strategije samoodranja u procesu politike,
ekonomske i kulturne integracije: negdje su se manjinske elite modernizirale
i odvojile od svojih marginaliziranih, !konzervativnih lokalnih zajednica ; drugdje su ;podvojile svoju svakodnevicu na na:predni ekonomski .i politiki ivot i tradicionalni, specifini kulturni ivot; konano, neke su manjinske
elite odabrale strategiju naglaavanja svoje posebnosti da bi se izborile za
bolju poziciju u svim sektorima globalnog drutva (nativistiki i nacionalistiki 1pokreti). Ukratko, Barth je radikalno izmijenio koncept etnosa i etni
kog identiteta izdvojivi ga iz konteksta objektivnog kulturnog sadraja i
stavivi ga u kontekst drutvene interakcije. Tako etnos viJe nije n i prirodno ni ,p rimordijalno stanje nego pro ces.
Osamdesetih godina objavljeno je nekoliko ozbiljnih studija o etnosu,
etnikom identitetu i nacionalnim pokretima za koje je karakteristino da
povezuju etnos s globalnim odnosima moi i svjetskim ekonomskim sistemom
(vidi npr. 7, 16, 3). Osim toga, vano je da se proces formiranja i transformiranja etnosa stavlja u povijesnu perspektivu, poneka<l veoma dugotrajnu, od
nekoliko stoljea. U odnosu na Barthovu teoriju postignut je pomak u nekoliko smjerova: dinamika etnosa ne promatra se samo na sinkronikoj ravni
intera,kcije izmeu etnikih grupa nego i na dijakronijskoj ravni povijesne
mijene tih i nterakcija ; preuzeta je vana Barthova koncepcija kognitivnog
samo-razgraniavanja, odnosno stanovita da se etnika granica temelji na
simbolikim, odabranim aspektima kulturnog repertoara jedne populacije, ali
se odbacuje implikacija gotovo ))trine slobode u izboru etnike osobitosti;
to je najvanije, etnike grupe i etniki identitet nuno se dovode u vezu s
hijerarhijskim odnosima moi, politi-kim i ekonomskim ( )) politika ekonomija etnosa). Tako je npr. A. Cohen definirao etniku grupu kao ))k olektiv ljudi
koji imaju neke zajednike obrasce normativnog ponaanj a, ili kulture, i koji
ine dio jedne vee populacije s kojom su u interakciji u okviru irega drutvenog sustava, poput drave. :P ojam etnos (ethnicity) odnosi se n a stupanj
usklaenosti s tim kolektivnim normama u toku drutvene interakcije (5).
Suvremene studije o etnosu :povezuju etnike situacije s .globalnim razvojem i nejednakou, koristei se i teorijama ka!kva je npr. ona Wallerstei147

o.

Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

nova o razvoju svjetskoga kapitalistikog sistema (vidi 16, 6). Za dananje

bavljenje etnosom u :kulturnoj antropologiji karakteristina je, dakle, teza da
etnos nije prirodni i konstantni aspekt kulture, nego da je povijesni proizvod
specifi,nih drutvenih interakcija. Unutar komplek snih zajednica, drutvena
je elita ta koja ima mo da selekcionira, namee i ak stvara kulturne simbole nacionalnog porijekla i osobHosti, te pomou tog kulturnog programa
opravdava raspodjelu i preraspodjelu ivotnih resursa. Time ona ujedno odreuje i nain interakcije izmeu lokalnih i regionalnih zajednica, odnosno s
vremenom nove oblike ili varijacije etnikih granica. Budui da niti jedna
kompleksna drutvena zajednica ne ivi u izolaciji od drugih, sebi sEnih,
J.2roces1 centralizacije unutar nekih nacionalnih drava, kao i grupiranje na
nad-nacionalnod razini, imaju reperkusija na situaciju svake druge nacionalne zajednice. Kontinentalne etnike pripadnosti postoje ve i danas (npr.
Latinoamerikanci, Arapi) ili su u procesu nastajanja (moda Evropljani u
21. stoljeu). Prema ,E. Wolfu, ekonomska i politika globalizacija ne unitava
etnos nego ga transformira; tako u sluaju migracija stanovni. tva na svjetskom tri'tu rada etnos dobiva nove oblike i novu funkciju obiljeavanja pojedinih kategorija radnika (18 : 381). Fenomen etnosa nije, dakle, kulturna
raznolikost per se, nego je ~palit-ekonomska organizacija kultu1ne raznolikosti.
Navedene promjene u koncipiranju etnosa u etnologiji i kulturnoj antropologiji nisu samo sluajne kronolD'ke faze. Taj teorijski slijed razmiljanja
o etnosu neodvojiv je od iskustva pripadnika evropske civilizacije u d oivljavanju svijeta. U prvoj fazi, imali su sporadine susrete s divljim, >>prirodnim barbarima koji su pripadali tuem svijetu, izvan poznatih granica vlastitog drutva d kulture, i zart;o jedva i da su bili ljudi. S vremenom. vlastito
se drutvo homogenziralo u naciju i pretpostavile pTirodno pravo svakog la
na da bude u njoj jednako tretiran, uivajui jednake privilegij e tj. slobodu.
Tui svijet tretiran je istodobno kao otvoreni prostor za pro: irivanje vlastitih granica, ali zbog sve intenzivnije interakcije s drugim ljudima u njemu, raste svijest o problemima samoodranja i posebnosti. Konano, dananji svijet ne doivljavq_mo samo kao malen i meuzavisan .nego i kao tjeskobno stratificiran u politikome i ekonomskom smislu; u tom svijetu etnos je
iskaz ;kulturne raznolikosti, kojega dodue usmjeravaju obrasci palit-ekonomske moi, ali koji je zbog svoje slojevitosti istovremeno neprestani izvor konflikata i otpora centrima te moi. Nije sluajno da se ak i stare, odavno
integrirane evropske nacije moraju suoiti sa lokalnim, etnikim identite1tima i pokretima.
Kultura i etnos
Iz svega dosad reenog proizlazi da su pojmovi kultura i etnos u drukodMsu nego to se o:bino misli, a takoer i da se kulturni identitet i
etniki identitet ni u kom sluaju ne poklapaju. Da bi ta tvrdnja bila jasnija,
potrebno je iznijeti i suprotstaviti definiciju jednoga i drugog.

Kultura kao kompleksna pojava bila je u .p ovijesti etnologije i kulturne

antropologije definirana na raznorazne naine, no uvijek sveobuhvatno, kao
ukupni nain ivota jedne ljudske grupe u odreenom vremenskom razdoblju, a ne kao ovaj ili onaj aspekt ivota drutvene elite. Dok su se prijanje
definicije kulture uglavnom sastojale od nabrajanja oblika ivota u ljudskoj
zajednici i povijesnih kulturnih dostignua, suvremene naglaavaju mentalnu
razinu kulture, tj ..injenicu da je kultura integralni sustav pravila koja usmjeravaj~ ponaanje ljudi. Po mom miljenju definicija kulture morala bi
ijem

148

O. Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

uzeti u obzir kako normativni tako i praktini aspekt ljudske djelatnosti. Stoga upotrebljavam radnu definiciju po kojoj je kultura kompleks pravila o
prihvatljivom ponaanju unutar neke ljudske zajednice, sve djelatnosti koje
su u skladu s tim pravilima, te materijalne i duhovne tvorevine koje su rezultat tih dje~atnosti.
Kultura je uvijek integralni sustav u funkcionalnom i kognitivnom smislu, a ne niz kamenia koji igrom povijesnih sluajeva ine areni mozaik
to nam je trenutno pred oima. >>Pr,e,ici i zaostaci mogui su eventualno na
materijalnom planu (spomenici pmlosti), ali ~ak i oni danas dobivaju znae
nje, vrednovanje i funkciju u s:kladu s dominantnim vrijednostima sadanjega kulturnog sustava. Osim injenice da je integralni sustav, bitna su obiljeja kulture da je ona uvijek drutvena pojava, da joj se kontinuitet osigurava uenjem, te da se t~emelji na simbolikoj komunikaciji (koj-oj su najvaniji oblici jezik i pismo). Razliiti oblici simbolike komunikacje omoguavaju
takoder proces inovacije u kulituri, odno;sno prihvaanje >>posuenica iz drugih kulturp.ih sredina. Vano je istai da su procesi uenja vlastite kulture
(enkulturacija) kako svjesni tako i nesvjesni {autori poput Levi-Straussa npr.
daju primat nesvjesnim procesima). ;Svijest o kulturnoj specifinosti rijetko
je prisutna kod nosilaca neke kulture - osim kod pojedinaca koji putuju
>>tuim svjetovima ili kod nomada sve dok nisu izloeni jakim pritiscima
akulturacije ili ekoloke katastrofe, tj. sve dok uobi,ajeni, >>normalni nain
ivota najednom nije stavljen u pitanje.
U odravanju kontinuiteta kulture na'jrvanija je tradicija, proces kojim
se izabrani aspekti naunog pona:anja i djelovanja prenose s generacije na
generaciju. Meutim, ak ni ovaj, za kulturno odranje najznaajniji proces,
nije odvojen od svoje suprotnosti - procesa inovacije. Jer svaka generacija
u skladu s vlastitim dominantnim vrijednostima i pravilima ponaanja nanovo
definira tradiciju, selekcionira je, reinterpretira - ak izmilja. Odreeni mitovi, legende, simboliki dijelovi odjee, plesovi, pa ak i stavovi (prema crkvi ili porodici npr.) mogu >>Spavati desetljeima, pa i stoljeima, dok ih zbog
nekog suvremenog razloga tekua generacija ne >>oivi.
~- 'to se etnosa tie, ve sam na 'poetku istakla meni prihvatljivu definiciju
po kojoj je etnos deklarirani osjeaj pripadnosti g1'Upi i subjektivni in razgraniavanja prema drugim drutvenim grupama. U sreditu je, dakle, pojam drutvene zajednice, za koju opet znamo da je ine ljudi koji nastavaju
odreeni teritorij i nosioci su zajednike kulturne tradicije. Cini se da u pokuaju definiranja kruimo od jednoga do drugog pojma, od etnosa do kulture, kao u nekome zloudnom krugu. To meutim ne treba zbunjivati ako
znamo da su drutvo i kultura nerazdovjivi pojmovi, barem to se ljudskih
bia tie, ali ipak nisu istovjetni. Kada govorimo o etnosu, naglasak je na
drutvenim grupama i njihovoj interakciji, te naroito na drutvenoj organizaciji kulturnih razlika. Nadalje, dok pojedinac ima odreeni kulturni identitet bez obzira jeli toga svjestan ili nije, etniki se identitet temelji na subjektivnome, deklariranom osjeaju pripadnosti grupi, pa prema tome niip'Oto ne moe biti nesvjesnog karaktera. Tono je da se etnikom identifikacijom pojedinaca i kolektiva moe manipulirati - pojaavati joj ili smanjivati
intenzitet i opseg po nama sasvim dobro poznatim metodama - ali se sve to
temeljli na mani,pulaci>ji svijesti pojedinca i grupe. Pod opsegom etnike identifikacije mislim na mjeru u kojoj su razliite sfere svakodnevice proete
osjeajem pripadnosti vlastitoj grupi a ta se obuhvaenost naravno mijenja, od okolnosti do ~okolnosti. Poveani opseg etnike identifikacije trenutno
se u naem dnevnom tiJsku oznaava pojmom homogenizacija.

149

O. Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

Ako prema danim definicijama razmotrimo odnos etnosa i kulture, moem() zakljuiti da joe njihov odnos posredovan. Etnos ne proizlazi direktno
kulturne tradicije, nego ivi ljudi, kao pripadnici razliitih drutvenih grupa i u procesu meusobne interakcije, odluuju koji e dijelovi njihova kulturnog naslijea imati ulogu oznaitelja njihove drutvene posebnosti. Neki
bi strogi i objektivni kulturolog vrlo vjerojatno u istraivanju ukupnog
naina ivota nekoliko susjednih drutvenih zajednica mogao zakljuiti da se
sadraji njihove svakodnevice uvelike preklapaju i da su razlike od naselja
do naselja poput nijansi duginih boja meu kojima je teko odrediti mee .
.Ali etnolog ipak hi mogao jasno i precizno odrediti etnike mee na osnovi
subjektivno deklariranih kulturnih razUka, bez obzira jesu li one vee ili manje, Stoga kada kaemo da je etnos drutvena organizacija kulturne raznolikosti, naglasak nije samo na onom drUtvena, nego treba shvatiti da je i
>> kulturna raznoHkost relativno odreena. Kulturne zone, podruja ili stilovi, gdje moemo sasvim konkretno evidentirati razliite na ine ivota, pa
ak i mentalitete npr. alpski, panonski i primorski kulturni prostor ne poklapaju se i nikada se nisu pokla!p ale s etnikim granicama. Aspekti .kulture variraju, ue se i prenose, posuuju i mijenjaju, a da to nema bitnog
utj ecaja na odravanje etnikih granica.
Ako se etnika granica tako rijetko poklapa s objektivnim kulturnim
sadrajem, upitat e se netko to je s jezikom, jer se taj dio kulture esto
namee kao >>prirodna etnika barijera. Na prvi pogled ini se da je zaista
tako, pogotovu ako imamo na umu standardizirane jezin-e varijante, poduprte kolskim, mass-medijskim i administrativnim institucijama. Meutim,
ako na jezfk pogledamo kroz leu kulturologa ili socia-lingvista, zamijetit
emo da se jezik esto e:anemaruje kao etnika oznaka i da, unato lokalizmima i regionalnim varijantama, omoguuje komunikaciju na irem kulturnom prostoru (npr..panjolski u Latinskoj Americi, arapski u sjev. Africi i
na <Bliskom istoku, srpski ili hrvatski u veem dij-elu Jugoslavije). S druge
strane, ako baJ elimo insistirati na etnikom razgranienju, onda i jezine
karakteristfke dijalektalnog ili jo ueg nivoa mogu preuzeti funkciju etni
k og oznaitelja '(npr. uloga srpske i hrvatske varijante istog jezika).
Niti jezik, dakle, nije prirodna etnika kategorija . Izmoeu jezika kao
dijela kulture i kulture uope moe se povui slijedea analogija : jezici kojima ljudi komuniciraju strukturirani su takoer poput duge regionalnih nijansi, odnosno sliinosti i malih razlika izmeu bliih susjeda, te krupni jih
razlika izmeu udaljenih susjeda unutar iste jezine skupine. Ova struktura
duge posljedica je povijesnih i suvremenih obr azaca interakcije izmeu tih
ljudi. Demarkacijske linije koje se u toj dugi povlae od vremena do vremena da bi se standardizirala upotreba neke jezine varijante; imaju malo
veze s lingvistikim kriterij ima; one predstavljaju samo jedan vid etnikog
razgrani avanja. Iako pr.oces konstruiranj a etnikih granica moe ukljui v ati
bilo koji aspekt kulturnog repertoara, priroda etnikog oznaitelja nije nevan a injenica. Prema W. G. Lockwoodu, postoj i i povratni utjecaj kultur -
nog sadraja na karakter drutvene inera:kcije. Usporeujui situacije u ko.iiml3 religija i jezik slue za etniko samoodreenje grupe (primjer Bosne i
Gradianskih Hrvata, vidi 10), ovaj autor zakljuuj e da jezik omoguuje
veu !?ropusnost u meugrupnoj komunikaciji jer je mogu bilingvizam i
ak trilingvizam, dok religija takvu komunikaciju gotov o sasvim onemoguuj e . Ta inj enica sa svoje strane vodi ka sasvim razli itim r ezultatima interetni kih odnosa : do mogue asimilacije s jedne strane, te rigidnog odran ja
etn ikih grupa, s druge.

iz

150

O. Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3: 145-153

Povijesnost

etnos~

Etnos - shvaen kao neprestani proces odreivanja granica izmeu grupa MI i grupa ONI - oigledno postoji kao antropoloka konstanta. Bez obzira na oblik drutvene organizacije, ljudi uvijek imaju potrebu da definiraju svoje zajedni!tvo kada sg nau u nekoj vrsti konfrontacije s drugima. Budui da se temelji na subjektivnom osjeaju pripadnosti i da se uvijek izraava simboliki, etnos je univerzalna antropoloka karakteristika svakog oblika udruivanja, od najjednostavnije horde do moderne nacije.
Ako na ovaj nain nastojimo razumijeti fenomen etnosa, onda onaj tko
esto upotrebljava i zbunjujui niz pojmova etnos-narod-nacija (vidi npr.
spomenutu diskusiju u asopisu Gledita) postaje besmislen. U pojmovnom je
smisl!U taj niz nekonsistentan, .zbraja kruke i jabuke<<, jer u istu shemu
(evolucionistiku!) trpa jedan univerzalni proces (etnos) i dva oblika drutveno/kulturne organizacije (narod i naciju). Ako bismo i htjeli zadrati slinu
shemu, u najmanju ruku valjalo bi je zamijeniti pojmovnim nizom pleme-narod-nacija, kod koje se etnos podrazumijeva na sva tri stupnja. Pritom
bismo j.o morali zanemariti injenicu da .je pleme vrlo diskutabilan tehniki
termin, za kojeg suvremena kulturna antropologija smatra da pokriva niz vrlo razliitih varijacija pred~dravne drutvene organizacije.
Kada kaemo da je etnos, kao proces samoodreenja i razgrani:avanja
grupa, antropoloka konstanta, ne zanemarujemo injenicu da se on povijesno iskazuje na razhite naine, ovisno o strukturi grupe i nainu interakcije
s drugima. Etniki procesi kakav je npr. Barth opisao za segmentarna, no;madska plemena Paki1stana ili Arapstk10g poluotoka vrlio su razliiti od onih
u suvremenoj Kataloniji ili da budemo sasvim aurni, u sovjetskom Uzbekistanu. Na jednoj strani odnose izmeu lokalnih grupa reguliraju meuple
menski savezi i konflikti, ekoloki uvjeti i ekonomske transak<Cije, a na drugoj u prvom redu drava sa svojim prisilnim integracijskim mehanizmima.
Nadalje, a'ko bismo uz rezerve uglavnom mogli prihvatiti p ojednostavljenu shemu povijesnog razvoja drutvenih struktura sa stupnjevima pleme-narod-nacija, nikako ne moemo prihvatiti njen jednolinijski, smisao, po kojem
svaki novi stupanj ponitava prethodni. Mnoge su nove drave Treeg svijeta
primjer kako i plemena i narodi i nacije mogu koegzistirati, naravno unutar
hijerarhijske strukture i uvijek u konfliktu. To znai da ljudi istodobno komuniciraju na razlilitim razinama drutvene organizacije pa se u isti mah
osjeaju pripadnicima i svog lokaliteta, i svoje regije, i nacije, ak kontinenta. Od konkretnih oikolnosti u kojima se zbiva konkretna interakcija ovisi
kada e pojedinac jae ili slabije osjeati pripadanje jednoj od tih razina. U
suvremenim je nacijama etniki identitet uvijek kompleksan, a antropologija
ga naziva >>Ugnijedenim {nested) identitetom {vidi 15). Taj kompleksni identitet koji podrazumijeva sposobnost pojedinca da se snalazi i u irem kulturnom sustavu i u odreenom podkulturnom sustavu .sam po sebi nije nikakav problem (npr. Gradiranski Hrvati postaju dobri Austrijanci kada su
izvan svojih sela). Problem nije u kulturnoj kompetenciji pojedinca ili gruoe, nego u naJinu na koji je faktor moi (drava) regulirao i organizirao kulturne razlike (vidi 6 : 125).
Tipino je za suvremena, hijerarhijski organizirana drutva da se etni
kim identitetom mo!e manipulirati, jer vladajui s1oj odreuje nain interakcije izmeu pojedinih kulturnih, regionalnih i klasnih pod-cjelina. Novi
etniki odnosi stvaraju se dakle odozgo na dolje, a ne iskljuivo na temelju tradicionalnih lokalnih podjela. Tako primjerice John Cole usporeuje
151

O. Supek : Etnos i kultura, Migraclj s ke teme, 5 (1989) 2-3 : 145-153

situaciju u dva multi-etnika imperija 19. stoljea, u Habzburkom i Otomanskom carstvu, i zakljuuje da je za razvoj etnikih odnosa i nacionalnih pokreta na Balkanu odluujuu vanost imala ukljuenost Austrije u globalnu
ekonomiju {kao poljoprivredne polu-periferije) i pokuaj politike centralizacije (6).Kada arh_2i1niji oblici drava pokau tendenciju da se reorganiziraj Ll
po uzoru na nove nacionalne drave, uz odgovarajui razvoj kapitalistike
ekonomije, nastaje lanana reakcija kojom i stare, regionalne i lokalne elite
.!:!reuzimaju nacionalni idiom radi vlastitih emancipatorskih ciljeva. Uz pokuaj centralizacije, uvijek ide i artikuliranje regionalnih interesa, to se dogaa i dugovjenim nacionalnim dravama. Tome pridonosi injenica da dravna birokracija u okviru razvojnih strategija obino provodi politiku
razliitog tretmana prije formiranih etnikih grupa.
Za razliku od ranijih razdoblja kulturne povijesti, etnika interakcija vie
nije toliko ekoloka i ekonomska pojava - ona je danas ponajprije politiki
fenomen jer se radi o borbi za strateke pozicije moi unutar novih drava
(borba za kontrolu nad prirodnim resursima, tritem, zapoljavanjem, obrazovanjem itd. - Usrp. 5 : 92L-93 i 9). Kulturni simboli koji su dio nacionalnih
ideologija sasvim su sporednog znaaja; esto se obraaju prolosti, ali sa
svrhom i funkcijom koja je okrenuta samo sadanjosti.
Etnika podjela u suvremenom svijetu .sve je manje etnika, a sve vie
klasna. Naime, stare etnike oznake {izabrani simboli iz kulturnog repertoara) sve vie su u funkciji oznaavanja socijalnih klasa, grupa ljudi koji su
razliito k ategorizirani u odnosu na svjetsku podjelu rada. Tako e se npr.
jedan anglo i jedan latino malo razlikovati i po izgledu i po ponaanju
ako sjede u istom. upravnom odboru v<elike multinacionalke. S druge strane,
sjevernoameriki i junoameriki radnici i te kako e se razlikovati -od njih
po stilu ivota, a nsim toga i meusobno su hijerarhizirani s obzirom na ulogu u svjetskom tritu rada i to simboliki iskazuju na mnoge naine. Iako
ne treba smetnuti s uma snagu lokalne kulturne tradicije i lokalnog odgovora na univerzalne globalne procese, ipak je oito da je kapitalizam moderniziran ljude na takav- nain da su stvoreni novi etniki identiteti koji ne
koincidiraju s pred-industrijskim (regionalnim, upnim, plemenskim ... ). (usp.
18: 381).
Pristup razumijevanju etnosa koji koristim u ovom lanku j.o uvijek je
dDsta nov u naoj sredini koja je navikla da na etnos gleda k ao na neto
nepromjenljivo, primordijalno, maglovitD i teko uhvatljivo ... Promi ljanjem
etnosa u simboliko-komunikacijskom, funkcionalistikom i palit-ekonomskom
okviru vraa se loptica nazad svim onim drutvenim znanostima koje teka
mjesta u razumijevanju drutvenog ivota naprosto pripisuju kulturi. Kulturni antropolozi, kako se iz iznesenog moe vidjeti, izvukli su etnos iz konteksta kulture i pokuali ga objasniti na druge naine. Tlme, naravno, nisu
rijeeni svi problemi, no ipak se tom racionalizacijom daje vie mogunosti
ljudima da usmjere akciju prema praktinom rjeavanju etnikih problema
jer .i m se ntvara spoznaja da nisu robovi dalekih primordijalnih stanja i kulturnog naslijea.

LITERATURA
l. Bandi, Duan. >>Etnos. Etnoloke sveske, Beograd, IV, 1982, str. 40-57.
2. Barth, Frederik (ur.). Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization of
Culture Difference. Boston: Little, Brown & Co., 1969.

152

0. Supek: Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989) 2-3 : 145-153

3. Beck, Sam & John W. Cole (ur.) . Ethnicity and Nationalism in Southeastern
Europe. Amsterdam: Antropologisch-Sociologisch Centrum, Universiteit Amsterdam, 1981. 144 str.
4. Boskovic-Stulli, Maja. Usmena knjizevnost nekad i danas. Beograd: Prosveta,
1983. 319 str.
5. Cohen, Abner. Two-Dimensional Man. IBerkeley: University of CaHf.01rnia Press,
1976. 156 str.
6. Cole John W. >>Ethnicity and the Rise of Nationalism, u: Beck & Cole lur.).
Ethnicity and Nationalism in Southeastern Europe. Amsterdam: Universiteit
Amsterdam, 1981, str. 105-144.
7. Cole, John W . & Eric R. Wolf. T he Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in
an .4.lpine Valley, New York: Academic Press, 1974.
8. Kremensek, Slavko. Obca etnologija. Ljubljana: Filozofska fakulteta, 1973. 276 str.
9. Keller, John F . >>Modernization and nationality movements in the industrial
West, u: W. G. Lockwood (ur.) Beyond Ethnic Boundaries. Michigan Discussions
in Anthropology, vol. 7. Ann Arbor : University of Michigan, 19J4, str. 135-154.
10. Lockwood, William G. An exploratory comparison of language and religion as
criteria of ethnic affiliation, u : W. G. Lockwood (ur.) Beyond Ethnic Boundaries.
Michigan Discussions in Anthropology, vol. 7. Ann Arbor : University of Michigan,
1984, str. 85-98.
11. Muraj, Aleksandra. >>Teorijsko-metodoloske zamisli A. Radica i njihov utjecaj na
etnoloski rad u Hrvatslroj. Etnoloska tribina, za,gTeb, 6-7, 1984, str. 31~ti.
12. Petrovic, Ruza. >>Statisticko definisanje etnosa, naroda i nacije.< Gledista, Beogracl, 1-2, 1983, str. 5-18.
13 . .Raltic, Radomir. >>0 pojmov!ima etnos<<, >>narod<<, >>na:cija<< (prilog det'inisanju).<<
GlediSta, Beograd, 1-2, 1983, str. 5-18.
14. Rihtman-August1n, Dunja. Etnologija nase svakodnevice, .Zagreb : Skolska knj1ga,
1988. str. 229.
15. Supek, Olga. >>Ethnology in Croatia. Etnoloski pregled, Beograd, 23-24, 1983, str.
17-35.
16. Verdery, Katherine. Transylvanian Villagers. Three Centuries of Political, Economic and Ethnic Change. Berkeley, University of California Press, 1983.
17. Vlahovic, Petar. >>Shvatanje pojm ova etnos-narod-nacija u etnologiji. Gledista,
Beogr-ad 1-2, 1983, str. 41-48.
18. Wolf, Eric R. Europe and People Without H istory. Berkeley: Umversity of California Press, 1982, 503 str.

ETHNOS AND CULTURE

SUMMARY
In the first p art of the paper the a uthor examines three approaches ttJ the
question of ethnos w h ich likewise represent three chronological pha ses in ethnology
and cultural anthropology : i.e. ethnos as a natural phenomenon, ethnos as a function
of social integration, and ethnos a s a marker for categories of people in the global
political-economic system. The author continues by examining definitions of
culture and ethnos, a\S weH as the ;relati:onshi'P b etween them. Finally, she discusses
the historical dimensions of ethnos - w hich is seen as a constant in the anthropologi-cal s ense, ,althOIUgh :iJt :man!ifests ttself in differ ent ways di verse histc.:rkal f orms
of social organisation.

153