REALIZAM

U svjetskoj knjievnosti, stilska epoha koja je obiljeila drugu polovicu 19. st. U povijesnom
slijedu knjievnih epoha javio se nakon romantizma, a zamijenio ga je modernizam, no kao
ahistorijski pojam oznauje svaku knjievnost koja inzistira na uvjerljivu odnosu prema zbilji.
Za realizam kao knjievnu epohu od sredinje je vanosti odnos knjievnosti prema zbilji, pa
se zato esto pojednostavnjeno zakljuuje da prikazuje zbilju onakvu kakva ona jest,
meutim, rije je o nainu knjievnog oblikovanja koji se kao i svaki drugi gradi na jeziku i
knjievnim konvencijama. O realizmu kao pojmu prvo su pisali F. Schiller i F.
Schlegel suprotstavljajui ga idealizmu, a u Francuskoj je pojam zadobio znaenje u
kontekstu rasprava to su se vodile oko slika G. Courbeta, osobito zahvaljujui
Champfleuryjevim (amflerijevim;-) tekstovima koji su sakupljeni u njegovoj knjizi
Realizam (1857) te raspravama u asopisu Ralisme (185657), u kojima se trailo
vjerno prikazivanje zbilje i objektivno ispitivanje ivota. U ruskoj pak knjievnoj kritici 1930ih V. G. Bjelinski preuzeo je Schlegelov pojam realnoga pjesnitva, no za potrebe svoje
teorije koristio se pojmom naturalne kole. Knjievni smjerovi naturalizma i verizma
smatraju se krajnjim konzekvencijama realistike metode.

Gustave Courbet, Tucai kamena, 1849.

Jean-Franois Millet, 1857. 1859.

Nasuprot romantizmu, u realizmu je dominantno mjesto zadobila pripovjedna proza, odn.

roman kao dua forma te pripovijetka, novela i crtica kao krae forme. Paralelno se razvijalo i
pjesnitvo koje se opiralo realistikim konvencijama, pa je poput parnasovskoga
larpurlartizma ve najavljivalo nadolazei modernizam.
U sreditu je zanimanja realistike pripovjedne proze oblikovanje karaktera, a romantiarska
razgranata i sloena fabula gubi na vanosti te se premjeta na knjievnu periferiju postajui
dio trivijalne ili popularne knjievnosti. Realistiki likovi nisu ploni, ve se sastoje od niza
razliitih osobina, razvijaju se i mijenjaju tijekom teksta, vrsto su socijalno, psiholoki i
intelektualno motivirani, te im je prikazan unutarnji ivot. Tako oblikovani likovi psiholoki su
jedinstveni karakteri, ali ih istodobno socijalna motiviranost ini tipovima, odn. likovima

reprezentativnima za neku drutvenu klasu. Bitna znaajka realizma takoer je njegova

sklonost deskripciji. Opisuje se vanjski izgled karaktera i prostor, unutranjost nastambi,
gradski i seoski krajolici, koji su esto u slubi metaforike karakterizacije lika.
U oblikovanju lika i opisivanju, do izraaja dolazi pripovjedaeva objektivnost, u povijesti
knjievnosti osobito poznata kao impersonalnost, tipina za pripovjedaa u najslavnijem
djelu svjetskog realizma, Gospoi Bovary (1857) G. Flauberta. Dok je pripovjeda H. de
Balzac jo uvijek nametljiv te sklon generalizacijama i govoru o sebi, impersonalni je
pripovjeda takoer u treem licu i najee sveznajui, no nastoji se distancirati od uloge
kreatora likova te suspregnuti od komentiranja radnje, karaktera, ali i vlastitoga pisanja.
Realizam se u svjetskoj knjievnosti pojavio paralelno s razvojem romana lika, no kod
najranijih predstavnika jo su uoljiva neka obiljeja romantizma, poput ostataka trivijalnih
zapleta kod Ch. Dickensa, moralistikih komentara subjektivnoga pripovjedaa kod Balzaca
i Stendhala, lirskih digresija i fantastinih elemenata kod N. V. Gogolja. Tekstove
predstavnika razvijenog ili visokoga realizma, kao to su Flaubert i braa Goncourt u
Francuskoj, W. M. Thackeray u Engleskoj, I. S. Turgenjev i I. A.Gonarov u Rusiji, G. Keller u
Njemakoj, od djela njihovih prethodnika najee razdvaja upravo uporaba objektivnoga,
impersonalnoga pripovjedaa. elja za oblikovanjem to veega broja razliitih karaktera
dovela je do formiranja genealokoga naela u izgradnji ciklusa romana, posebno uoljiva u
Rougon-Macquartovima . Zole kao vrhuncu naturalizma. Genealoko naelo vano je i za
strukturiranje romana L. N. Tolstoja i F. M. Dostojevskoga, iji su kasniji tekstovi sve jaim
inzistiranjem na prikazivanju svijesti likova, promjenom pripovjednih tehnika iz do tada
rairenoga slobodnoga neupravnoga govora u unutarnji monolog ili pak uvoenjem dugih
esejistikih dionica u romane otvorili put prema epohi modernizma.

Kao knjievnopovijesni tipoloki pojam oznaava:.

knjievni i umjetniki pravac koji nastoji stvarnost prikazati vjerno, bez strasti, objektivno
i bezlino

knjievnu epohu u kojoj dominira pravac realizma izmeu tridesetih i devedesetih

godina 19. stoljea

stilsku formaciju, odnosno knjievnopovijesnu cjelinu s nadindividualnim i

nadnacionalnim stilskim jedinstvom

Kao bezvremenska kategorija, realizam oznaava:

knjievnu metodu (kompleks postupaka, izraajnih sredstava i umjetnikih afiniteta), koji

se javlja u svim knjievnostima od antike do danas. Realistiku metodu oznaava
knjievnost koja prikazuje stvarnost kakvom je, ali i kakva je mogua prema zakonu
vjerojatnosti i nunosti, odnosno knjievnost koja je uvjerljiva u odnosu prema
objektivnoj stvarnosti.

Obiljeja europskog realizma

Realistiki pristup prisutan je od antike do danas. U osnovi ovog pojma je antiki mimezis u
znaenju podraavanja stvarnosti. Tridesetih godina 19. st. realistiki pristup postaje
dominantan u zapadnoeuropskoj knjievnosti. Prevladavanje realistikog pristupa dovodi
postepeno do izgraivanja knjievnog pravca realizma, odnosno stilske formacije (pojam koji
uvodi Aleksandar Flaker i kojim se precizira znaenje knjievnog pravca) realizma. Namjera
realistikih pisaca 19. st. nije puko podraavanje i prenoenje stvarnosti. Oni knjievnosti
pridaju novu funkciju gnoseoloku, spoznavanja drutvenih odnosa. Ta je funkcija u svojoj
sutini drutveno-analitika. Dovodei u uzajamne odnose likove koji su socijalno-psiholoki
motivirani, realistiki pisac podvrgava analizi posebne tipove drutvenog ponaanja pruajui
umjetnikim sredstvima itaocu spoznaju drutvenih odnosa.
Stilska formacija jest knjievnopovijesni pojam koji uvodi Aleksandar Flaker, oznaavajui
povijesno nastalo nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. Utvrivanje odlika
stilske formacije realizma postie se stilskom interpretacijom srodnih knjievnih djela, a ne
na osnovu programskih samoodreenja knjievnih pokreta ili kola. Stilsku formaciju
realizma ine one zajednike osobine koje povezuju nesporna realistika djela nastala
sredinom 19. stoljea, one zajednike crte koje razgraniavaju realizam od stilske formacije
romantizma, i od onih knjievnopovijesnih pojava koje se unutar stilske formacije realizma
razvijaju i oznaavaju poetak njegove dezintegracije, odnosno raspadanja, a koje se
obiljeavaju opim terminom modernizam.
Za razliku od romantizma u realizmu prozni knjievni oblici ostvaruju dominaciju
roman, pripovjetka, novela. Fabula je podreena temeljnom postupku realizma otkrivanju
likova. Fabula se oblikuje tako da se lik podjednako prikae i osvijetli i kao drutveno, i
psiholoko i intelektualno bie. Svojstvene su joj socijalno-psiholoke motivacije. Istie se
ovjekova uvjetovanost drutvenom i prirodnom sredinom. Deskriptivnost (opisi pejzaa,
enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u realizmu je u funkciji socijalnopsiholoke karakterizacije. Odlikuje se fotografskom preciznou i detaljnou. esti su
primjeri metaforike karakterizacije kada se opisom ambijenta predoavaju karakterne
osobine ili psiholoko stanje junaka. Realisti stvaraju reprezentativne knjievne likove Eugen de Rastignac (Balzac), Emma Bovary (Flaubert), Julien (Stendhal), Ana Karenjina
(Tolstoj). Realistiki likovi nisu nosioci samo jedne karakterne osobine, ve niza razliitih,
esto iznenaujuih osobina. Oni nisu jednodimenzionalni, ve reljefni i viedimenzionalni.
Realistiki oblikovan lik je promjenljiv i prikazan u svom razvoju. Fabula se esto i zasniva na
praenju promjena kroz koje realistiki lik u odnosima s drugim ljudima prolazi. U skladu sa
socijalno-psiholokim motivacijama likovi otkrivaju razliite osobine u interakciji s drugim
likovima.
Realizam je razvio teoriju o tipinosti i naelu tipizacije i individualizacije, kao i naelo
uvjerljivosti likova. Prema naelu tipinosti realistiki likovi su predstavnici svoga vremena,
odreenog prostora i drutvene grupe. Realistiki lik mora biti uvjerljiv, da podsjea na
stvarnog ovjeka i u isto vrijeme individualiziran, poseban, razliit od drugih. Realistiki se
pripovjeda razlikuje od romantiara u tenji da se distancira od stvaranih likova, od svijeta
knjievnog djela, nastojei da pripovjeda objektivno. Realist izbjegava komentirati postupke
svojih junaka. Zato preovladava forma pripovjedanja u treem licu, "on"-forma. ak i kada je
pripovjeda prisutan u prvom licu, "ja"-forma, objektivnost se postie zaklanjanjem

pripovjedaa iza uloge tobonjeg prireivaa pronaenog rukopisa (pseudo-dokumentarna

tehnika) ili tehnikom iskaza (uvoenje junaka pripovjedaa koji okupljenima pria o
dogaajima u kojima je sudjelovao ili je bio svjedok). Jezik pisca i likova razlikuje.
Pribjegavaju diferenciranju jezika svojih likova, uvode se argonizmi, dijalekti, sociolekti...
Jezik postaje sredstvo karakterizacije i individualizacije likova.
Pojava realizma esto se dovodi u vezu s usponom graanske klase. U to vrijeme cilj
knjievnog stvaranja postaje spoznaja zakona drutvenih odnosa. Knjievnost zadobiva
funkciju spoznavanja, sutinski drutveno-analitiku, pa prema tome i kritiku. Takva
ambicija pisaca potaknuta je razvojem pozitivizma u znanosti, i materijalizma u filozofiji.
Analitinost i kritinost doprinose razvoju humoristinih i satirinih anrova. Realistiko djelo
nastoji prikazati drutvenu stvarnost sa svim vrlinama i manama, s klasnim antagonizmom,
moralnim i psiholokim karakteristikama. U tom svom nastojanju zahvaa sve drutvene
slojeve i drutvene grupe

romantizam

realizam

trajanje:

1800. 1830.

1830. 1870.

obiljeja:

naglaena osjeajnost

tenja za istinitim prikazivanjem zbilje

SUBJEKTIVNOST

OBJEKTIVNOST

lik je osobit i izdvojen pojedinac

likovi su tipini predstavnici drutvenog

sloja kojem pripadaju

EMOTIVAN LIK

RACIONALAN LIK

sklonost lirskom izriaju

- prevladava proza, osobito roman

UNUTARNJI DUEVNI SVIJET

VANJSKI MATERIJALNI SVIJET

INDIVIDUALNOST

UNIVERZALNOST
poetika zrcala
naela objektivnosti, istinitosti i zbilje
naelo tipinosti pisac treba
dokumentirano prikazivati injenice te da
junak real. romana mora biti obian i
tipian

Korijeni realizma lee u filozofiji racionalizma (ratio, -ionis,f. razum)i, iz njega proizaloga,
pozitivizma s kraja 18. i 19. stoljea. Pozitivizam (positivus,3 pozitivan, potvrdan, koji jest)
je isticao samo znanstveni pristup i injenino dokazljivo znanje kao pozitivno, nasuprot
onomu koje see temeljilo na neprovjerenim mistinim i metafizikim spoznajama i mitskim
priama. Knjiga u koju se skuplja to pozitivno znanje naziva se enciklopedija, a glavni
predstavnik pozitivizma bio je filozof i sociolog Auguste Comte (Ogist Kont). Scijentizam
openito znai znanstveno pristupanje svemu to postoji. Glavni predstavnik tog stava i tog
naina razmiljanja je francuski filozof Hippolyte Taine (Hipolit Ten). Njegov je cilj bio
dokazati da prirodni zakoni i odnosi kauzaliteta (uzrok posljedica) djeluju i na duhovnom
planu.
NAELA I OBILJEJA REALIZMA
KRITINOST realizam ima smisla jedino ako slui kao kritika drutvenih problema, ako
upozorava na njih i eventualno,nudi i rjeenja. Ti se problemi kreu, primjerice, od
siromatva preko institucije braka u graanskom drutvu i pravednijih drutvenih odnosa, do
odnosa prema naciji i povijesnom trenutku.
TIPINOST pisati tipino znai da jedan opisani lik ima sve izvorne (autentine) osobine
koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine (npr. tipini graanin je promiljen,
obrazovan, potuje zakon; tipian seljak jr neobrazovan, nepovjerljiv; tipian uenik je
nemiran, zanesen; tipian Francuz je hedonist, aljivac); time se, opisavi jedan lik, zapravo
opisala cijela skupina kojoj taj lik pripada.
OBJEKTIVNOST (istinitost) biti objektivan znai vidjeti svijet istinski, onakvim kakav on
zaista jest, a ne onakvim kakvim se nama moe initi da jest. Budui da emotivnost stoji na
putu istini, tako realizma nastoje u svom opisivanju to vie iskljuiti vlastite osjeaje, izbjei
svoje ja i svoj individualni, subjektivan stav. S tim u vezi javlja se i pojam pouzdanog
pripovjedaa, koji je svevidei, koji svijet promatra s visine koja mu omoguava to veu
objektivnot, koji pie u treem licu i koji podjednako dobro vidi i velika zbivanja na otvorenim
prostorima kao i mala zbivanja na najskrivenijim mjestima.
fabula pisac gradi jedinstvenu fabulu koja se temelji na preprekama koje glavni lik treba
svladati na putu do cilja
kompozicija temelji se na ekspoziciji, vrhuncu i raspletu
stilski postupci detaljni opisi
pripovjeda u treem licu

REALIZAM PO ZEMLJAMA
FRANCUSKA

najprije se javio u Francuskoj pod razumljivim utjecajem drutvenih promjena

zapoetih u Francuskoj revoluciji, ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i
pozitivizma te enciklopedista.
najvaniji predstavnici realizma:
Stendhal Crveno i crno
Gustave Flaubert Madame Bovary
H. de Balzac Otac Goriot
naturalizma:

Guy de Maupassant Na vodi (novela)

Emile Zola Therese Raquin, Germinal

HONOR de BALZAC Otac Goriot

-

uspjean pokuaj obuhvaanja ovostranih ivotnih pria njegova vremena

pomou kojih se stjee cjelovita slika onodobnoga drutva (za razliku od
Danteove Boanske komedije koja je prikaz onostranog, zagrobnog ivota)
napisao niz romana u kojima se javljaju sti likovi, odluio ih je povezati u
cikluse i tematski klasificirati
vjeto stvara opise sredine i atmosfere u kojoj se kreu njegovi likovi i koja ih
na neki nain odeuju

rod epski
vrsta roman
vrijeme 1835.
tema drutveni i obiteljski odnosi u Parizu poetkom 19.st. - prikaz malograanske
drutvene sredine, psihologija odnosa roditelja i djece, velegradska drutvena hijerarhija
LJUDSKA KOMEDIJA ciklus od 20ak pripovjedaka i romana. Djelo je zamislio po uzoru na
talijanskoga humanistikog pisca Dantea (13.st.) i njegovo djelo Boanstveno komedija

GUSTAVE FLAUBERT Madame Bovary

-

njegova mladenaka knjievna djela su romantiarskog i autobiografskog

karaktera, a kasnija, zrelija izraz su tenje za postignuem apsolutnog realizma

rod epski
vrsta psiholoki roman
vrijeme 1857. suenje zbog povrede morala
tema isprazna emotivnost kao proizvod plitke sredine/ena u malograanskoj sredini
polovinom 19. stoljea
znaaj zbog visokog stupnja estetiziranosti izraza djelo se smatra prvim primjerom
modernistikog naina pisanja, odnosno smatra se remek-djelom moderne proze;
kompozicija struktura triptiha (triptih slika s trima spojenim dijelovima); tri dijela romana
oznauju tri etape Emmina osjeajnog ivota (oekivanje, iskustvo i razoarenje)
bovarizam pojam nastao prema glavnome liku romana ovjekova sklonost da se smatra
drugaijim nego to jest, simbol enje za neostvarivim ovjek se osjea zarobljen prilikama
u kojima ivi, stvarnou s kojom se suoava i eli to prevladati;
pripovjeda u treem licu
Flaubertova odstupanja od realistikog romana
defabularizacija vidljiva u nizanju epizoda koje sugeriraju protjecanje ivota bez
umjetnog stvaranja zapleta
kompozicija struktura triptiha
stilski postupci opisi, simbolika, metaforika znaenja, pisac postupa slobodno s
vremenom prilagoujui ga vanosti koji ima neki dogaaj za junaka romana
Emma Bovary, to sam ja! reenica koja ukazuje na autorovo poistovjeivanje s
junakinjom koja je podvojena izmeu banalne stvarnosti i velikih oekivanja i snova te tako
postaje jedan od tipova stvorenih u realistikoj knjievnnosti
RUSIJA

NIKOLAJ VASILJEVI GOGOLJ Kabanica

-

Gogolj se smatra utemeljiteljem ruskog realizma, njegovo stvaralatvo pripada

ranom realizmu
knjievnik je ukrajinskog podrijetla

u njegovim se prvim novelama jo osjea duh romantizma

groteskni duh i fantastiku spaja s humorom i ironijom, to je stvorilo
prepoznatljivo obiljeje njegova stvaralatva poznato kao smijeh kroz suze
- kritiki progovara o ruskome drutvu i stvara likove malih ljudi koje je drutvo
zanemarilo
Svi smo mi izili iz Gogoljeve kabanice! navodno je rekao Dostojevski

rod epski
vrsta pripovijetka
vrijeme 1841. Sankt Peterburg
stilska obiljeja jednostavna fabula, pripovijedanje je nalik usmenome kazivanju

pie na prijelazu iz romantizma u realizmu

roman Mrtve due pravi realizam poetak ruskog realizma

LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ Ana Karenjina

-

glavni predstavnik ruskog visokog realizma

najznaajniji su mu romani: Rat i mir, Sevastopoljske pripovijesti
najznaajniji ruski pisac uz dostojevskog
njegove knjievne postupke karakterizira analitiki pristup ruskome drutvu i
sudbini pojedinca u takvome drutvu
- pripovijedanje mu je dinamino i uvjerljivo
- primjenjuje modernistiki postupak trhnike struje svijesti (zaetnik)
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj
nain prva reenica romana
Osveta je moja, ja u je vratiti moto romana (poetak)
epigraf potjee iz Evanelja i ovako ga tumai: ljudi su lieni prava moralnog
kanjavanja, to pravo pripada Bogu tim epigrafom Tolstoj izraava miljenje da
pravo na osudu Anina djela ne pripada ni piscu ni itatelju

rod epski
vrsta roman
kompozicija roman ima est dijelova i epilog
motivacija socijalno-psiholoka
vrijeme Sankt Peterburg, 70-e godine 19.st.

tema sukob emocija i razuma u branom ivotu

ideja: preko dviju fabularnih linija Tolstoj suprotstavlja dvije sredine: seosku i gradsku. U
seoskoj sredini su patrijarhalni odnosi, moralnost, iskrenost, mir, a u gradskoj: nemoral,
nezadovoljstvo i lani moral visokoga drutva. Tolstojeve su simpatije na strani neiskvarenog
seoskog ivota. Istodobno, preko Levinova nastojanja da unaprijedi ivot na selu, Tolstoj
iznosi svoje vienje ruskoga sela i mogunosti njegova napretka, ali i Levinovu potragu za
smislom ivota i ljubavi, propitivanja osobne religioznosti..

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI Zloin i kazna

-

glavni predstavnik ruskog visokog realizma

najznaajniji romani: Zloin i kazna, Idiot i Braa Karamazovi
utemeljio je monoloko-asocijativan tip romana (tip modernog romana)
utemeljio je moderni roman izraavajui stanje svijesti svojih junaka
unutarnjim monolozima i prikazima njihove podsvijesti opisima snova

rod epski
vrsta moderni roman (unutarnji monolozi); zbog poniranja u svijest i podsvijest glavnog lika
opisom dvaju njegovih snova moemo govoriti i o psiholokom romanu; zbog ideje koja se
obrauju u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo roman moemo nazvati i
romanom idejom; djelo je najmanje kriminalistiki roman (iako postoji zloin, zloinac,
istraga, rjeenje i priznanje, od kriminalistikog se romana razlikuje po tome to u ovom
romanu zloinca znamo ve u poetku; roman moemo nazvati i drutvenim romanom jer
daje sliku ruskoga drutva 19. stoljea
kompozicija roman ima 6 dijelova i epilog
motivacija socijalno-psiholoka
vrijeme Sankt-Peterburg, 60-te 19.st
tema problem heroja i zloinca u drutvenom i idejnom kontekstu
psiholoki realizam kako bi bolje izrazio svoj etiki i filozofski sadraj, morao je pronai i
odgovarajuu formu prilagoenu sadraju; raunajui da puko vanjsko realistiko opisivanje
ne moe posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, osobito ne ako su one sloenije, on je vie
opisivao tzv. unutranjim monolozima. Neki ga teoretiari zbog toga nazivaju psiholokim
realistom.U tom praenju i opisivanju misli likova lei zaetak romana toka svijesti.
-

Dostojevski svojim djelom problematizira pravo pojedinca na ivot

kontekst filozofije engleskog filozofa Johna Lockea