Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za psihologiju Razvojna psihologija I. Ak.

g
od. 2005./2006. Vesna Luki i Marina Plosni 23.3.2006.

Prolo stoljee vrijeme je rastue fascinacije emocionalnim i psiholokim aspektima djeje

g umjetnikog izraavanja, pogotovo u podrujima psihologije, psihijatrije i umjetnike
terapije (engl. art therapy). Knjiica talijanskog autora Corrada Riccija Umjetno
s t male djece (1887; prema Cox, 2000) dovela je do prave eksplozije zanimanja z
a djeije crtee. Prema prii, Ricci je jednog kinog dana potraio zaklon u natkrivenom p
ro lazu, a dok je ekao da kia prestane, panju su mu privukli grafiti na zidovima. Z
ami jetio je draesne i pomalo nezgrapno nacrtane slike koje bi svatko prepoznao k
ao d jelo djejih ruku. Poeo se pitati to je to po emu se djeji radovi razlikuju od ko
nvenc ionalne umjenosti, to ga je navelo na prouavanje i kao rezultat toga nastalo
je go re spomenuto djelo (Cox, 2000). Neosporno je da djeca crtaju stoljeima, al
i kao e nigma ostaje zato je, posebno prije 19. st., sauvan samo mali broj njihovi
h radova ili njihovih kopija? Kao najvjerovatniji razlog postavlja se odnos koji
je prem a djeci vladao u prolosti: djeje miljenje, razumijevanje i vjetine smatrani
su nesav renima i inferiornima u odnosu na odrasle i samim time nedovoljno vrije
dnim ouvanj a. Tek u 18. stoljeu dolazi do porasta ineteresa za period ranog djeti
njstva ra a se nova psiholoka klima, koju, uz ostale, titi i Jean-Jacques Rousseau
, 1712-1778 ), filozof i prosvjetitelj. Smatrao je djetinjstvo posebno znaajnom f
azom u odras tanju, te je poznata njegova reenica Dijete je dijete, a ne odrasla o
soba, upuujui na njihovu posebnost i smatrajui inferiornost s kojom se djeci prilazi
lo kao predra sudu (Cox, 2000). U dananje vrijeme, djeji crtei su prepoznati kao na
jbolji naini na koje se dijete moe izraziti i sve se vie smatraju odrazima njihova
emocionalnog iv ota i osobnosti; crtei su prozor u njihov unutarnji svijet. Djeca
se mogu koristi ti crtanjem u svrhu istraivanja, rjeavanja problema, davanja vizua
lne forme idejam a i opservacijama, ali openiti konsenzus je u miljenju da je kara
kteristika umjetn ikog izraavanja jedinstveni osobni pristup koji u sebi sadri razl
iite elemente svjes nog i nesvjesnog znaenja reprezentativnih za mnoge vidove djet
eta koje ih je stvo rilo. Veina terapeuta koji rade s djecom smatraju crte efektiv
nim terapeutskim pri stupom jer pomae djeci u izraavanju na naine koje jezik ne omo
guuje. Poetkom 20.stolj ea, pojavljuje se interes u psihijatriji, psihologiji i obr
azovanju za simbole ko ji se pojavljuju u umjetnosti, to je potaknulo razvoj neov
isnog podruja art terapi je u kasnim 1940-ima i 1950-ima. Za razliku od ranijih p
rojektivnih testova, cil j artterapije se nije sastojao samo u pokuajima odgoneta
vanja znaenja djejih radova , ve se nastojala razumijeti kompleksnost kako procesa
tako i produkta umjetnike a ktivnosti (Malchiodi, 1998).

Kliniari i istraivai razvili su raznolike filozofske okvire na temelju kojih se moe

odgonetavati, opisivati i razumjeti djeji crte, me utim najbitnije je cijeniti djej
i vizualni nain komunikacije u svom njegovom bogatstvu, jedinstvenosti, sloenosti
i spontanosti. Djeje umjetniko izraavanje je, kao i samo dijete, posve autentino i
i ndividualno te se mora sagledavati unutar ireg konteksta razvojnih, emocionalni
m, socijalnih i kulturalnih iskustava i faktora (Malchiodi, 1998). Razvojni aspe
kti djejeg crtea Djeca u razvoju umjetnikih sposobnosti prolaze oekivane progresivne
promjene, prom jene karakteristine za svaku dobnu skupinu. Ovi se razvojni stadi
ji nameu kao univ erzalni, ono to prolaze djeca u cijelom svijetu, a te uobiajene k
arakteristike ost avljanja osobnog traga odraz su elje svakog normalnog djeteta d
a komunicira kroz umjetniku ekspresiju. Iako postoje mnoge minuciozne rasprave o
razvojnim stadijim a u djejoj umjetnosti, veina terapeuta i onih koji rade s djeco
m ima ogranieno pozn avanje kako se to djeca izraavaju s obzirom na svoju dob, iak
o je to razumijevanj e esencijalno za pristup djejim djelima. Takvo znanje daje t
erapeutu referentnu t oku za opaanje i rehabilitaciju djece s razvojnim ili fizikim
problemima, kao i tra umatizirane djece, one koja prolaze krizna razdoblja i em
ocionalne poremeaje koji mogu biti rezultat zlostavljanja (Machioldi, 1998). Kraj
em 19. i poetkom 20. sto ljea, istraivai su poeli opisivati karakteristike razvojnih
stadija umjetnike ekspres ije u djece, a taj rani rad rezultirao je grubim opaanje
m triju stadija umjetnikog razvoja: 1. Faza rkanja (engl. scribbling) u kojoj se cr
te sastoji od dezorganizir anih rasutih linija, a kasnije i u formi kondenziranih
(klastera) linija i okrug lih oblika. 2. Shematska faza u kojoj djeca razvijaju
sheme s kojima se reprezen tiraju ljudske figure, objekti i okoli. 3. Naturalist
ina faza u kojoj se pojavljuj u realistiniji, ivlji detalji. Ova podjela je usproko
s svojoj irini i openitosti, po sluila kao osnova za daljnju analizu. Ve 1921. Burt
(prema Malchiodi, 1998) opaa da djeca poinju rkati ili vrljati u dobi od 2 do 3 godin
e, da se do dobi od 4 godine p oinju pojavljivati odvojene linije, koje daju podl
ogu da se prije e na stadij pet e i este godine, kad djeca poinju crtati oblike ko
ji

predstavljaju ono to vide oko sebe, te da u dobi od sedme do jedanaeste godine ra

ste njihova sposobnost da realistino ilustriraju objekte i figure i otkriju dubi
n u, pokret i boju kakvu nalazimo u prirodi. Burt je tako er zamijetio da djeca
na ginju tome da odbace umjetnost u predadolescentnim godinama, potiskujui svoj i
nte res za takvu vrst ekspresije zbog manjka samopouzdanja u svoje sposobnosti i
li z bog nedostatka ohrabrenja od strane okoline. Goodenough (1926; prema Malchi
odi, 1998) je tako er istraivao razvoj umjetnikog izraavanja djece s ciljem usposta
vljan ja normi za pojedinu dob, a u svrhu stvaranja mjere inteligencije. Kasnije
je na ovom podruju istraivao i Lowenfeld koji je vjerovao da je djeji razvoj u umj
etnost i analogan procesu organizacije misli, tj. razvoju kognitivnih sposobnost
i, a dj eje stvaranje je u ovom smislu pokazatelj napretka u mnogim sferama motor
nih spos obnosti, percepcije, jezika, stvaranja simbola, osjetilne svijesti i pr
ostorne o rijentacije. Mnogi likovni pedagozi i art-terapeuti i danas koriste Lo
wenfeldovi h (1941; prema Malchiodi, 1998) est razvojnih stadija, u mnogome bazir
anih na ran ijem radu Burta i drugih, kao standard za procjenu likovnog razvoja
u djece: 1. rk anje (od 2. do 4. god.): najraniji crtei esto kinestetski motivirani,
s vremenom p ostaju reprezentativni odrazi mentalne aktivnosti; razni tipovi rkar
ija kao to su d ezorganizirani, longitudinalni i cirkularni; na kraju ovog stadij
a dolazi do dav anja naziva rkarijama. 2. 3. 4. 5. Preshematski (od 4. do 7. god.
): rani razvoj r eprezentacijskih simbola, posebno rudimentarnih oblika koji pre
dstavljaju ljude. Shematski (od 7. do 9. god.): daljnji razvoj reprezentacijskih
simbola, posebno shema za figure, predmete, kompoziciju i boju; upotreba linije
kao podloge (eng l. baseline). Rani realizam (od 9. do 11.god.): rastua vjetina u
prikazima prostor ne dubine i boje u prirodi, zajedno s poveanjem rigidnosti u i
zraavanju. Pseudorea lizam (od 11. do 13. god.): kritinija svijest o ljudskim figu
rama i okolini uz veu panju posveenu detaljima; daljni porast rigidnosti u likovnom
izraavanju; karikatu ra. 6. Razdoblje odluke (adolescencija): izraavanje je sofis
ticiranije i detaljni je: neka djeca ne dosegnu ovaj period ako ne nastave ili i
h se ne ohrabruje da u mjetniki stvaraju. Treba imati na umu da su dobni rasponi
u odre ivanju stadija r azvoja samo aproksimacije; drugim rijeima, moe doi do prekl
apanja me u razdobljima, u stilu ctranja, te vjetini koja se smatra normalnom za
pojedini stadij. Djeca t ako er mogu etati me u stadijima, naprijed i nazad, to govo
ri o potrebi da se u prim jeni ovog shvaanja razvoja mora

odrati razina fleksibilnosti (Machioldi, 1998). Sada emo se pozabaviti detaljnijim

opisom svakog od navedenih est stadija. 1.STADIJ: RKANJE U ovom stadiju koji se po
javljuje u dobi od oko 18 mjeseci pa sve do tree godine, djeca poinju stvarati prv
e tragove na papiru (ili nekim drugim povrinama). Ovo ra zdoblje poklapa se sa ka
snijom fazom senzomotornog perioda prema Piagetovoj teor iji kognitivnog razvoja
. U ovom razdoblju dijete razmilja kinestetski, poinje pobo ljavati vizualnu i moto
rnu koordinaciju te se poinje penjati, hodati i trati. Kraje m ovog perioda, oko 3
. godine razvija se mo simbolikog miljenja i poinje klasifikaci ja onog to je vidljiv
o u okolini po boji, obliku i veliini, a znaajan je i razvoj j ezika. rkanje i ostal
i pokuaji crtanja u ovoj dobi odraz su vjebanja koordonacije iz me u oka i ruke, p
a slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koj a se manifestira
u djejim likovnim radovima. rkarije, me utim, mogu sadravati znaenje za dijete, iako
nisu u obliku slikovne reprezentacije. Npr. ono to se ini nasumino povuenim linijama
moe prikazivati psa koji tri ili balon koji lebdi, vie u smislu o pisivanja pokret
a nego doslovnog predoavanja objekta. Na taj nain rkarije su poetak d jejeg shvaanja d
linije i oblici mogu doarati ono to se registrira u okolini, to moe biti potpomognu
to roditeljskim primjedbama o tome to crte predstavlja (Malchiodi, 1998). Slika 1.
Primjer rkarije djeteta u dobi od 3 godine Nekoliko istraivaa pokualo je kategorizir
ati pojavnost rkarija; Lowenfeld (1947; prem a Malchiodi, 1998) je npr. razvrstao
taj stadij crtea na etiri oblika: (1)neuredni ili dezorganizirani, koji u sebi ne
sadri kontrolu pokreta i doima se kaotinim; ( 2)longitudinalni, koji podrazumijeva
ponovljene pokrete i uspostavu odre ene raz ine koordinacije u i kontrole pri o
stavljanju tragova; (3)cirkularni, koji zahti jeva jo vei stupanj vjetine; (4) imen
ovanje

rkarija, za koje je Lowenfeld smatrao da predstavlja prijelaz sa kinestetskog na i

maginativno miljenje u djetetovoj svijesti. U ovom stadiju boja se ne upotreblja
v a svjesno, ve dijete u njoj uiva bez odre enih namjera pri njenom koritenju. Rhod
a Kellog (1969; prema Malchiodi, 1998) je provela neka od najobimnijih istraivanj
a rane djeje grafike aktivnosti i smatra da je ovaj period vaan za razvoj sofistici
ra nijih oblika umjetnikog izraavanja. Prema njoj djeca prolaze progresivni slijed
rkan ja koje poinje sa stvaranjem jednostavnih oznaka koje se s vremenom transform
iraj u u sloenije uzorke i dizajne. Istraujui taj slijed na rkarijama djece izme u dr
uge i tree godine ivota, identificirala je 20 osnovnih elementarnih rkarija kao odskon
u das ku za kasniji grafiki razvoj (Malchiodi, 1998). Terapeuti koji se bave s dje
com u ovoj dobi trebaju imati na umu da u ovom razdoblju postoji ogranien opseg p
anje i ograniene motorne sposobnosti za stvaranje likovnih radova, te da iako ne p
ostoji neki dublji smisao u crteima, treba posvetiti panju kasnijem dijelu perioda
kad d jeca priaju o svojim uratcima na imaginativan nain. Vano je omoguiti djeci pr
iliku d a se ovako izraavaju budui da to za njih predstavlja izrazito zadovoljstvo
i prili ku za daljnji razvoj. Tako er treba obratiti pozornost u sluajevima kad
se djeca ne osjeaju ugodno pri ovoj aktivnosti jer to moe upuivati na neke razvojne
ili emoc ionalne potekoe koje ih sprjeavaju da se slobodno (Malchiodi, 1998). 2. S
TADIJ: OSNOVNI OBLICI U dobi od tree do etvrte godine djeca i dalje mogu uivati u rka
nju i aranju, ali se pr i tome razvija njihov angaman u imenovanju ili ak smiljanju
pria kojima nastoje dati smisao svojim radovima.Ovaj stadij u grubim crtama tee pa
ralelno sa Piagetovim r anim predoperacijskim periodom, posebno sa njegovom pret
konceptualnom fazom koja traje od druge do etvrte godine. Kao glavna razvojna ozn
aka u ovom periodu stvar alatva je sposobnost da se ono to je na papiru povee sa ok
olnim svijetom. Za terapi jsku praksu vana je injenica da e djeca htjeti priati o sv
ojim radovima iako u ogran ienom verbalnom opsegu. Gardner (1980; prema Malchiodi
, 1998) pak razlikuje dva g lavna tipa ponaanja (koje naravno ne treba rigidno sh
vatiti) u male djece koja mo gu biti bitna za razumijevanje sadraja kao i za komu
nikaciju vezanu uz crtee. Jedn a djeca su patterners (engl. pattern = uzorak, u ned
ostatku adekvatnog prijevoda) tj. zainteresirana su za uzorke i karakteristike k
ao to su boje, veliinu i oblik, te uivaju u eksperimentiranju i

istraivanju ali esto ne i u socijalnoj interakciji, to znai da nee naginjati tome da

se oituju i pojasne svoje crtee. Drugu djecu Gardner naziva dramatiarima (engl. drama
tists) zato to pokazuju veu ekspresivnost, interes za akciju i pustolovine, te za
dramatine prie koje tako er povezuju sa crteima. Uz rkarije u ovo vrijeme nastaju i
s loenije strukture: mandale (kruni oblici, dizajni i uzorci); oblici kao to su tro
ku ti, krugovi, krievi, kvadrati i pravokutnici (Kellog, 1969; prema Malchiodi, 1
998 ); te slike koje posjeaju na rukopis i tiskani alfabet. Jung je vjerovao kako
man dala predstavlja arhetipsku sliku kolektivnog nesvjesnog, simbolizirajui rav
noteu i harmoniju. Zanimljiv podatak je da djeca u ovom razdoblju esto preferiraju
apst raktno nad realistinim slikarstvom zbog, za njega karakteristinog, bogatstva
boja i dizajna (Gardner, 1982; prema Malchiodi, 1998). 3. STADIJ: LJUDSKI OBLIC
I I POETNE SHEME Ovaj period poklapa se sa trajanjem predoperacijskog perioda (od
etvrte do sedme godine), posebno kasnijeg dijela u kojem raste sposobnost simbol
ikog predoavanja. Posebnu vanost u ovo vrijeme ima djeji osjeaj i koncepcija prostora
, kojeg se doivlj ava primarno vezanog uz sebe i vlastito tijelo. U crtakim nastoj
anjima pojavljuju se rudimentarne ljudske figure, esto nazivane punoglavcima (engl.
tadpole) zbog sv oje slinosti sa prvim stadijem razvoja abe u odraslu jedinku. Ia
ko postoje razlike me u djecom u crtanju punoglavaca, esto se doimaju identinima iak
o mogu predstavlja ti razliite ljude: sastoje se od rudimentarne glave (krug), za
jedno s dvije noge (dvije linije povuene iz kruga) i rje e dvije ruke (dvije lini
je na suprotnim str anama kruga) (Malchiodi, 1998). Slika 2. Primjer punoglavaca K
oritenje boje jo uvijek je subjektivnog karaktera, iako neka djeca poinju poveziva
ti boju na svojim crteima sa onime to percipiraju u okolini (npr. lie je zeleno).

Lowenfeld je ovo vrijeme klasificirao kao preshematski stadij umjetnikog razvoja,

naglaavajui vezu koja se u njemu uspostavlja izme u crtanja, miljenja i stvarnosti
. Djeca jo uvijek svjesno ne pristupaju kompoziciji i dizajnu, pa crtaju objekte
na papiru bez neke temeljne linije na kojoj bi bili postavljeni i tako er ne po
s toji odmjeravanje i uskla ivanje veliine objekta. S vremenom djeca postaju spos
ob na crtati raznolikije figure, ukljuujui trup uz glavu, te dodavati vie detalja pr ste, zube, obrve, kosu i ui. Pojavljuju se i rudimentarni oblici ivotinja, isp
rva kao punoglavci s vie nogu (npr. konj i pas), te se razvijaju sheme za kue i prvi
jas ni prikazi uobiajenih predmeta iz okoline kao to je sunce, cvijee i drvee (Malc
hiodi , 1998). 4.STADIJ: RAZVOJ VIZUALNE SHEME U etvrtom razvojnom stadiju (od 6.
/7. do 9. godine) razvoj vizalnih shema u likov nom izraavanju odraz je razvoja k
ognitivnih sposobnosti u kasnijem dijelu pedoper acijskog perioda i na poetku faz
e konkretnih operacija. Prema Piagetu (1959; prem a Malchiodi, 1998) djeca nasto
je pronai redu okoliu i razviti pravia ponaanja i str ukturiranosti u svom ivotu. Dj
eca od 6. pa do 9. godine ivota brzo napreduju na um jetnikom podruju te se razvija
ju vizualni simboli i prave vizualne sheme. Dolazi d o otkria povezanosti boje i
objekata , a katkad se boja koristi ak na rigidan nain. Crte se poinje konstruirati
na osnovi, najee ravnoj liniji koja reprezentira tlo (moe ih biti i dvije) ili se u
tu svrhu koristi rub papira, a moe se pojaviti i crta koja simbolizira nebo; ali
jo ne postoji prava tendencija prikazivanja svijeta na trodimenzionalan nain. Slik
a 3. Crte sa temeljnom linijom Ljudska figura koju je ranije predstavljao punoglav
ac sad je potpuno zamijenjena f igurom koja ima glavu i trup, kao i dodatne detal
je. esti su i prozirne ili rendg en-slike (engl.

X-ray pictures)- npr. kua u kojoj se vide sve sobe ili prozirni predmeti koji doputa
ju da se vidi ono to je iza dijete koje se skriva iza stola. Radovi djece u ovoj
dobi puni su boja i esto armantni odraslom promatrau zbog slobode izraavanja i krea
t ivnosti. Djeca tako er esto poseu za stilskim sredstvom preuveliavanja objekata i
li pak isputanjem nepotrebnih elemenata, pa je pri pregledavanju radova u dijagno
st ike svrhe teko rei koja su preuveliavanja, propusti i dramatini naglasci zabrinjav
ajui . Tokom ovog razdoblja poveava se i sposobnost ilustracije doga aja koji slij
ede jedan drugog, odosno crtei koji podrazumijevaju seriju doga aja (Malchiodi, 1
998) . 5.STADIJ: REALIZAM U ovom razdoblju (od 9. do 12. god.) nastavlja se peri
od konkretnih operacija i djeca se udaljavaju od iskljuivo egocentrinog naina miljen
ja poinju uzimati u obzir m isli, osjeaje i stavove drugih. Slika 4. Autoportret 1
1-ogodinje djecojice

Openito gledano, u dobi od 9 i 10 godina djeca ele postii to realniji dojam u svojhi
m radovima; raste kompleksnost upotrebe linije, oblika i detalja, poinju prvi po
k uaji crtanja u perspektivi, istanava se upotreba boja, a ljudska figura poprima
de taljnije i raznolikije elemente posebno s obzirom na spol. Budui da je glavna e
lja postii fotografski efekt, prisutan je i izraen kriticizam to jasnije i ivotnije c
te zgleda, to mu je vea kvaliteta. Takav stav dovodi do isputanja detalja i objeka
ta za koje dijete misli da ne moe

dobro prikazati, pa nije iznena ujue da karikature i likovi iz crtanih filmova po

staju popularne teme u ovom periodu. Mnoga djeca se obeshrabre i prestanu crtat
i , osim ako nemaju dovoljno poticaja i prilika za daljnji razvoj vjetine, pa je e
st a pojava da crtei odraslih izgledaju kao da ih je napravilo dijete od 10, 11 g
odi na (Malchiodi, 1998). 6.STADIJ: ADOLESCENCIJA Zbog prethodno spomenutih razl
oga, veina odraslih nikad ne dosegne ovaj stadij, a li oni koji nastave, ve u dobi
od 13 i 14 godina u stanju su jasnije i efektivnij e koristiti perspektivu, ukl
juuju vei obim detalja u svoje radove, poveava im se kr itika percepcija okoline, vj
etije rukuju s raznim materijalima, posveuju vie panje bo ji i dizajnu i postaju spo
sobni stvarati apstraktne slike. Radovi adolescenata es to odiu odre enom atmosfer
om i doimaju se kao vrlo osoban izraaj. Dok se mla a dje ca usmjeravaju na crtanj
e ljudi, ivotinja i okolia, adolescenti koriste ove elemen te namjerno ih simboliz
irajui i koristei ih kao nain prijenosa miljenja o odre enim problemima, demonstraci
ju vlastite filozofije i samih sebe (Malchiodi, 1998). PRECRTAVANJE Razlika koju
mala djeca rade oko precrtavanja oblika je jedino to da li su objek ti otvoreni
ili zatvoreni. Njima su krug, kvadrat i romb identini po tome to su sv i zatvoren
i. Poto je krug najlake nacrtati, mala djeca ga koriste da bi s njim pri kazala sv
e zatvorene oblike. Kada ponu analizirati njihove geometrijske osobine, razlike p
renose i na svoje crtee (Cox, 2000) Sposobnost prectravanja ak i vrlo jed nostavne
geometrijske forme je vrlo sloena. ak i kad dijete shvati da treba reprod ucirati
crte onako kako izgleda, ono mora donijeti niz odluka tijekom planiranja crtea. M
ora ga razdvojiti na sastavne dijelove i odluiti gdje poeti i kojim smjerom e krenu
ti , da bi dobio dobar prostorni raspored. Ako se djeci pomogne u ovim as pektim
a, njihova sposobnost precrtavanja se znatno poboljava. Neke je oblike lake precrt
ati nego druge, tako je tee precrtati oblike koji sadre kose linije . U veli koj m
jeri to je posljedica nedostatka pomonih znakova na papiru. Dok se tijekom c rtan
ja kvadrata djeca mogu pomagati horizontalnim i vertikalnim rubovima papira, kod
crtanja romba toga nema , pa je precrtavanje oteano (Cox, 2000) Na crtanje f igu
re moe utjecati i identitet same figure, ako ona predstavlja neto to je djetetu dob
ro poznato, onda e manje obraati panju na detalje i nacrtati je onako kako inae

crta takve objekte. Bolje se precrtavaju besmislene figure, jer dijete ive obraa p
anju na ono to stvarno vidi. Vanost precrtavanja se esto podcjenjuje unato tome to se
od djeteta u niz prilika trai da neto paljivo i tono precrta- npr. kad ui pisanje sl
o va, precrtava dijagrame i likove iz udbenika, itd. Mnoga starija djeca paljivo p
re crtavaju radove druge djece i odraslih kako bi proirila svoj crtaki. Repertoar
i c rtala realistinije slike. Zato se sposobnost precrtavanja ne bi smjela potcje
njiv ati , nego njegovati , te razmiljati o nainima na koje bi se mogla iskoristit
i u k reativne svrhe (Cox, 2000) IZUZETNA DJECA Neku djecu crtanje zanima vie, a
drugu manje, neka su djeca talentiranija od drug e, nesumnjivo postoji niz fakto
ra koji utjeu na individualne razlike- naslje ene predispozicije, osobine linosti,
podrka roditelja i kole, itd. Usprkos injenici da s va djeca koja posjeduju talent
za crtanje nee postati umjetnici, mogue je izdvojit i djecu koja pokazuju odre en
stupanj crtakog talenta koji se uoava na uzrastu od oko 11 godina. Iako je upravo
sposobnost realistinog crtanja referentna toka za ut vr ivanje da li je dijete ta
lentirano , zanimljivo je da mnogi nastavnici katego riki odbijaju djeci pruiti fo
rmalnu i konkretnu poduku iz crtanja i pokazati im ka ko crtati na rrealistiniji
nain (Cox, 2000). Talentirana djeca su obino , ali ne i uvijek , natprosjene inteli
gencije i razvijenih kognitivnih sposobnosti. Poput os tale djece ona prolaze ra
nu shematsku fazu crtanja ali njihov je razvoj bri. Poka zuju volju i zanimanje z
a crtanje novih tema, za isprobavanje razliitih tehniika i zainteresirana su za s
til kojim se slue odrasli. Posjeduju bogatiji izvor shema , kao i veu radoznalost
u pogkedu stvarnog izgleda objekta. Njihovi crtei nisu sam o odraz detaljnijeg pr
omatranja ve se na njima tako er primjeuje vea fleksibilnost u prikazivanju razliiti
h poloaja i pokreta figura. Naglaena je fluidnost poteza kao i sposobnost variranj
a njegove vrstine ili mekoe. Koritenje prostora i kompozicija slike su napredniji;
dok ostala djeca koriste samo jednu temeljnu liniju (engl. baseline), oni korist
e viestruke linije a kasnije spremno prihvaaju izazov prikaz ivanja grupe figura d
ok druga djeca izbjegavaju taj problem ograniavajui se na man ji broj objekata na
slici (Cox, 2000). Osim ivopisne mate, umjetniki talentirana dj eca imaju jako dobr
o vizualno pamenje. B.Lark Horovitz (1973,prema Cox, 2000). za stupa stav da je v
izualno pamenje vjerojatno najneophodniji faktor kako za crtanj e tako i openito z
a umjetnost.

Veina autistine djece pokazuje ispodprosjenu inteligenciju i slabije funkcioniranje

ostalih sposobnosti,tek krajnje minimalan broj autistine djece pokazuje izuzetne
sposobnosti; u proteklih sto godina opisano je manje od sto takvih sluajeva. Vein
a te djece pokazivala je izuzetnu sposobnost u reprodukciji glazbenih djela ili
u rjeavanju matematikih zadataka ( Park,1978 ; Treffert ,1989; prema Cox, 2000).
V rlo malo je pokazalo izuzetnu crtaku sposobnost. Crtaki talent obino se prepoznaj
e do 11. godine, na to upuuju djeji crtei poznatih umjetnika. U zapadnim kulturama d
je ca zainteresirana za crtanje razvijaju svoje vjetine na razliite naine. Neka sam
a n aue crtati na nain da kopiraju stil stripa ili karikature i tako izgrade zavid
nu l epezu figura u razliitim pozama. Druga djeca se posveuju crtanu iz ivota; ue ka
ko se prebaciti u razliiti vid promatranja i kakone promatrati treba prenijeti na
papi r (Cox, 2000). scenu kao sklop trodimenzionalnih objekata ve kao ravan , dv
odimen zionalan obrazac linija i oblika koji

OMETANJE DJEJEG STVARALATVA Zbog napoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije d

jejeg stvaralatva u razvoju djece moe doi do njegovog ometanja. To se najee doga a zbo
elje okoline da naui dijet kako neto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se post
ie obrnut uinak , umjesto r azvoja i interesa djeteta za rad , dijete obino odustan
e od svojih oblika i ptrla zi na vie ili manje uspjeno oponaanje danih predloaka (Be
lamari, 1986). Naini na koji se moe ometati kreativnost moemo podijeliti na dvije sk
upine. Prvu ine svi oblici i zravnog interveniranja u djeje radove. Crtanje djeci
Ovo je najdrastiniji primjer negativnog upletanja u razvoj djenjih l ikovnih sposo
bnosti. Nacrtane oblike djeca u biti ne razumije, ali zbog autorite ta odrasslih
ona ih pokuavaju oponaati. Time se prekida prirodni nain opaanja ,shvaan ja i stvara
nja oblika u djece i navikava ih se na pasivnost. Ispravljanje djejih oblika Svak
o poduavanje djece kako da neto nacrtaju , naslikaju ili naprave naruava vlastita v
i enja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlas tite oblike , te u njima budi
osjeaj nemoi i nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u djeje p

amenje i vraaju se iz njega kad god im zatreba slian oblik.. Suprotno tome, ispunj
a vanjem naturalistikih oblika dijete postaje svjesno njihove sloenosti i realistin
os ti koja je njemu nedostupna, iz eaga ono moe zakljuiti da nije sposobno za likov
ni rad. Izlaganje djejih radova esto izlaganje djejih radova i primjera na svim mje
stima , i stalna prisutnost u njihovoj okolini im se nesvjesno nameu i zastiru nj
ihova vl astita vi enja i oblike. irenje shematskih oblika me u djecom Dovodi do
masovne p ojave uniformnih, neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima d
jece odnos no sprjeavanja razvoja jednog dijela njihovih sposobnosti i duha (Bela
mari, 1986). Drugu skupinu ine neki odgojni postupci i stavovi : Vrednovanje i pro
cjenjivanje likovnih radova djece Svako ocjenjivanje ili uspore ivanje likovnih
radova djec e pred njima samima blokira njihov osjeaj slobode , a time i spontano
st , odnosno sposobnost stvaralatva. Ako je neki djetetov rad dobro ocijenjen ono
e se dobro o sjeati i imati elju da nastavi, ali ako je slijedei rad loije ocjenjen,
djetetovo za dovoljstvo e opadati i ono e se sve vie povlaiti i odustajati od likov
nog rada. Komentiranje i prigovaranje Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar
ili prigo vor , pokazano ili prikriveno nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod
djeteta i r emeti njegovu sposobnost za rad. Prenaglaavanje vrijednosti Pretjeran
a pohvala ta ko er ima negativan utjecaj i umjesto da je djetetu cilj njegovog r
ada uivanje u svom stvaralatvu , njegov primarni cilj postaje pohvala, to osobito u
grupi djece rezultira nezdravim odnosima.

Urednost i preciznost Inzistiranje na urednosti i istoi radova obino rezultira supr

otnim uinkom , aprecizno crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a sluajne
m rlje ne umanjuju vrijednost rada ve je njegov cilj unutranji procesi koje je taj
r ad potaknuo u djetetu (Belamari, 1986). POTICANJE DJEJEG STVARALATVA Djeca e se s
tvaralaki izraavati i stvaralaki e oblikovati uvijek kad im je dana slobo da da budu
ono to jesu da vide na svoj nain ,da poimaju i misle svojom logikom ,dr ugim rijei
ma, da imaju pravo na svoje individualno izraavanje i stvaranje u punom smislu ri
jei . Kada djeca prate neku pojavu vanjdskog ili unutranjeg svijeta, prom atraju j
e njima svojstvenim nainom neposrednog kontrakta i poistovjeivanja s njom , njihov
a e interpretacija biti stvaralaka. Pokreta toga je unutranji poriv koji se oituje ka
o radoznalost i interes djece, a ovisno u koliko mjeri su oni ouvani post oje i o
snovni uvjeti za stvaralatvo. Usmjerenost panje djeteta koja nadilazi uobiaj enu pe
rcepciju moemo nazvati stvaralakom percepcijom. Tek kada se ona uspostavi di jete
moe uiniti slijedei korak i likovno izraziti to je opazilo i otkrilo (Belamari, 1986)
. Da bi percipirani sadraji i otkria sazreli , razvili se , te dublje i trajn ije
urezali u svijest djece, potrebno je da se oni konkretiziraju i ostvare pute m n
ekog medija izraavanja. Jedan od njih je likovno izraavanje i stvaranje, odnosn o
crtanje ,slikanje i oblikovanje u glini. Likovno izraeni i ostvreni sadraji povr a
tno osnauju sposobnosti opaanja, predoavanja i shvaanja djece, a to opet rezultira s
nanijim i bogatijim stvarima. Tako se uspostavlja prirodni proces rasta i razvoj
a njihove svijesti i sposobnosti (Belamari, 1986). Postoji nekoliko naina da u dje
ce pobudimo interes za pojave u svijetu te njihovo likovno izraaavanje , odnosno
oblikovanje : 1. Usmjeravanje opaanja Prvi i najjednostavniji nain poticanja djec
e je usmjeravan je njihova opaanja na neki oblik ili pojavu , npr. na drvo, kuu ,
let, rast i sl. Ono to e djecu najvie zaokupiti i zainteresirati bit e ivot, funkcija
i svojstva obli ka, zatim slijedi zanimanje za dijelove oblika, pa za veliine, v
izualna obiljeja l ika, materijal, boju i detalje. Poto dijete na taj nain upozna i
doivi neki oblik i li pojavu, ono e ih lako i originalno izraziti likovnim

medijem. Vrijeme potrebno da dijete neto percipira i doivi obino je kratko. Ponedad
je to samo rezultat intenzivnog interesa i koncentracije koji donosi neoekivane
uvide. Drugim rijeima, djeca ne crtaju ono to konkretno vide, nego ono to izdvajaju
, pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi. 2. Aktiviranje sjeanja Drugi nain po
kretanja interesa i likovnog izraavanja djece i razgovor o neemu to su spontano vid
jela i doivjela prije kraeg ili dueg vremena ,sve se to smiljeno postavljenim pitanj
ima moe obnoviti i u vidu slike pojaviti u njih ovoj svijesti , a od toga do liko
vnog izraza je malen korak . Dok u likovne rado ve koji nastaju nakon usmjerenog
promatranja djeca openito unose vie pojedinanih po dataka, u likovne radove nastal
e prema sjeanju djeca ee unose znaenja i odnose me u o blicima, te irinu i cjelovitost
doga anja tako se ta dva naina dopunjuju i ine komp lementarnu cjelinu. 3. Matanje
, ilustracije Matanje se u likovnom izrazu djece najee javlja kao stvaranje novih vr
arijanti i slika na osnovi poznatih doga aja ili pojava. Bogatstvo i or iginalno
st djeje mate uvjetovani su slobodnim,spontanim i osmiljenim vo enjem u lik ovnom i
zraavanju svega to ini okolinu i ivot djece. Tada ona imaju od ega tkati svoje vizije
i ideje. 4. Zamiljanje Druga via razina stvaranja slika ili imaginacije je sposob
nost djece da razliite predodbe i pojmove iz sfera nevidljive stvarnosti prenesu u
likovni i zraz , odnosno u slike i trodimenzionalne oblike. Pri slobodnom i neo
metanom izr aavanju djeca e gotovo za svaku pojavu, pojam, osjeaj , za rijei kojima
ne znaju stv arna znaenja, glazbu o kojoj nemaju nikakvih podataka pronai likovni
ekvivalent, o dnosno likovno tumaenje. 5. Potvr ivanje Nenametljivo potvr ivanje
vrijednosti svakog djejeg likovnog rada , njegove uspjenosti ili ljepote, djetetu
znai orijentaciju ili potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da moe i da zn
a a sve mu to daje osjeaj sigurnosti i slobode. U takvoj atmosferi likovno stvara
ltvo moe postati stalni i aktivni dio dj ejeg ivljenja i doga ati se prirodno i lako
(Belamari, 1986).

Literatura: Malchiodi, C.A. (1998). Understanding children's drawings. New York;

London: The Guilford Press. Cox, M. (2000). Deji crtei. Beograd: Zavod za udbenike
i nastavna sredstva. Belamari, D.(1986). Dijete i oblik: likovni jezik predkolske
djece. Zagreb: kolska knjiga.