PRIKAZI

FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

118
o autorici. Knjiga je tiskana u izvornom
formatu asopisa i bogato ureena
razliitim slikovnim prilozima (grafike,
ilustracije, portreti, preslike pojedinih
stranica).
Gledajui u cjelini, Knjiga o Dubrovniku Katje Bakije, vrijedan je, temeljit i
nadasve koristan doprinos boljem
upoznavanju nae periodike i knjievne
batine. Poglavito onog njenog dijela koji
se odnosi na dubrovaku tradiciju i kulturu

sredinom devetnaestoga stoljea, u doba

narodnoga preporoda. S druge strane,
zbog vrijednih priloga iz dubrovake
starije knjievnosti o kojima se u godinjaku
pie, knjiga e zasigurno biti dragocjena i
istraivaima nae starije literature. Stoga
ovu studiju moemo uvrstiti meu
pouzdane prirunike namijenjene prvenstveno domaim filolozima i povjesniarima knjievnosti, ali podjednako tako i
iroj kulturnoj javnosti.

Irvin Lukei

GRANICA JAVNOG I PRIVATNOG U DRIA

Slavica Stojan
SLAST TARTARE
MARIN DRI U SVAKODNEVICI RENESANSNOG DUBROVNIKA
(Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku,
Zagreb Dubrovnik, 2007.)

Arhivski izvori pruaju nesagledivo

mnotvo podataka, a svaki istraiva
odabrat e vlastiti pristup njihovoj
interpretaciji. Za nau su knjievnu
povijest posebice zanimljivi i relevantni
dubrovaki arhivi, a najnovija knjiga
Slavice Stojan izvrstan je primjer kako
arhivski podatci inventivno povezani s
opusom naega najboljega komediografa
mogu oivjeti te itatelja ambijentirati
u ivot renesansnoga Dubrovnika
Drieva vremena. Autorica je vrlo
uspjeno obavila postavljen si zadatak:

Usporednim itanjem Drieva knjievnog

teksta, zapisnika sudske kancelarije i
razliitih notarski zapisa, koji su nastajali
izmeu 1520. i 1580. godine u
Dubrovniku, pokuala sam odrediti
slinosti Drieva zbiljskog i virtualnog
svijeta, otkriti njegove duhovne poticaje i
izazove, oivjeti ga kao svjedoka zbivanja
na javnim prostorima Grada, identificirati
njegove ive modele i rekonstruirati iz
retrospektivne etnografije govorenja
njihovo ponaanje i njihove stavove koji
ih ne otkrivaju kao rtve ograniavajuih

PRIKAZI
FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

imbenika u povijesti, ve tovie, istiui

njihovu aktivnu i bitnu ulogu u stvaranju
vlastite povijesti i definiranju vlastita
kulturnog identiteta.(str. 10)
Knjiga Slast tartare podijeljena je u
est poglavlja te uz Uvod i Zakljuak,
donosi iscrpan popis Vrela i Literature,
saetak na engleskom jeziku te Kazalo
imena.
U prvome poglavlju Zbiljski stanovnici
Drieva Njarnjas-grada Slavica Stojan
traga za ivim modelima dubrovake
svakodnevice, koji su postali modeli
Drievih knjievnih likova. Pronalazi
tako da je Bokilo tovjernar Nikola
Boinovi (Boilovi), Konavljanin
podrijetlom, dakle tip rustika obiljeen
specifinom retorikom i nesnalaenjem u
urbanoj sredini, to je autoru prualo
obilje mogunosti za njegovu kominu
k a r a k t e r i z a c i j u ( s t r. 1 5 ) . U n i z u
dokumenata nalazi podatke koji svjedoe
o ozbiljnim prijestupima (silovanje) te
sitnijim nepodoptinama Bokilovim; a u
vrijeme nastanka Dunda Maroja on je
svakako stariji ovjek koji brine o
zadovoljenju svojih elementarnih potreba
i uplaen je u stranom i nepoznatom
svijetu, pa se esto verbalno obraa
svecima zatitnicima.
Perunjelu, kao najatraktivniji Driev
enski lik, u stvarnost autorica identificira
kao Milicu Nikolinu s nadimkom Pjera,
enu koarskoga majstora. U brojnim
sudskim spisima najee je svjedokinja,
ali i optuena u spisima Kaznenoga suda,
iz ega zakljuuje da se izrazito mnogo
kretala javnim prostorima grada, to za
ene nije bilo uobiajeno. Usto autorica
upuuje u mijene imena u dubrovakoj
okolici i samome gradu u 16. st. jer

119
katolika crkva pri krtenju djece inzistira
da se narodna imena zamjenjuju imenima
svetaca; no kod slukinja koje dolaze u
grad mijenja se osim imena i nain
ponaanja, navike, obiaji to je razvidno
u liku Petrunjele.
Autorici su nadimci omoguili povezivanje likova sa ivim ljudima: Drijemalo
je Ivan koji je po zanimanju mesar;
Mazija Ilija, gradski zdur, redar;
Negromant Ilija. Iz arhivskih podatka
izviru Drievi suvremenici, pripadnici
svih drutvenih slojeva, pripadnici brojnih
zanimanja, najee zanatlije,
prostitutke Posebno mjesto zauzima
prodavaica sira pred Orlandom
ivana Milaica (Milaica u Veneri i
Adonu te Dundu Maroju), ona se javlja
kao metafora stalnosti, ona je gotovo
kameni detalj grada poput Orlanda, pa
stoga moe posluiti kao orijentir u
prostoru. (str. 46), njezino dugogodinje
bivanje na gradskim ulicama Dri koristi
i izvanredno uspijeva utkati u dramaturgiju svakodnevnog ivota u svojim
djelima. Stoga autorica u Milaici
prepoznaje reprezentativni antropoloki i
knjievni model. ovjek je u sreditu
Drieva interesa, no sagledan je u
prostoru Grada i odreenome vremenu
ime se uspostavlja relacija ovjek
prostor vrijeme i postie osobit identitet
koji (re)kreira povijest svakodnevice.
Mnotvo zbiljskih imena u Dria
autorica tumai utvrenom Drievom
sklonou da stvara komedije s autentinim protagonistima stoga u poglavlju
Rodbina, prijatelji, sponzori, glumci i
napadai Marina Dria na osnovu
podataka o glumcima te o osobama na
ijim se pirovima arecitavalao, zakljuuje

120
da su vjerojatno lanovi glumakih
druina koje su izvodile Drieva djela
bili skloni glumiti na pirovima prijatelja i
sponzora. Meu Drievim roacima
izdvaja se Vlaho, po svemu sudei
uspjean trgovac na ijem su vjenanju s
Marijom Sinievi izvedeni Tirena i
Venera i Adon. Autorica smatra da je
upravo Vlaho mogao i glumiti u nizu
predstava te se pojavljuje kao lik u Noveli
od Stanca i Dundu Maroju i to kao
prototip ovjeka nazbilj, onoga koji
stvara ivei skromno i poteno, suoavajui se hrabro sa svim nedaama koje su
pratile ivot trgovca. Budui da identitet
ljudi nazbilj Dri nije skrivao, Vlaho bi
doista najprije mogao biti njegov brati,
mecena i vjerojatno glumac. Vlaho svoje
bogatstvo koristi u plemenite svrhe kao
to je, primjerice, pomo prilikom tiskanja
prvog Drieva djela. Iako mlad, bio je
imuan, ovjek od mirna obiteljskog
ivota, kojeg sudski zapisnici biljee tek u
dva sluaja. (str. 80)
U poglavlju Mladost, ludost, starost
autorica nas vodi kroz stariju literaturu
(Kotruljevi i Gueti) i dokumente iz
kojih paralelno iitava obiaje, navike i
prijestupe u odgoju i obrazovanju djece
tragajui za istim elementima u Drievu
opusu. Posebice je zanimljiva usporedba
igara koje se igraju u Dubrovniku, npr.
nogomet s obiajima igranja nogometa u
Firenzi. kolovanje i odgoj dubrovake
muke mladei Dri smatra izrazito
vanim to se obilato reflektira u djelima
te se esto opredmeuje u odnosu oeva
i sinova, u zalaganju da se nestana
mlade ukroti stroim odgojem, stegom i
brakom. Konstatira da je mladost
ludost, no ipak je mladost najljepe

PRIKAZI
FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

ivotno doba, u njoj valja uivati,

poruuje Dri. I starost je ludost, ali
starost je esto runa i zla naroito kad se
starci ponaaju neprimjereno mislei da
su jo uvijek mladi. Renesansni je
Dubrovnik uivao u glazbi, plesu i
kazalinim predstavama to je razvidno i
u Drievim djelima i u arhivskim
izvorima koji svjedoe o domaim i stranim glazbenicima, o kazalinim druinama, o estim plesovima. Sva su ta
izvoenja povezana uz karneval, blagdane i pirove, a ekscesi koju su se pritom
dogaali zabiljeeni su u sudskim
spisima.
O dubrovakim nonim dogaanjima
itamo u poglavlju Izazov noi u
renesansnom Dubrovniku. Sva se Drieva djela, osim Novele od Stanca, dogaaju
za dana, ali autorica istie da je noni
Dubrovnik bio izazovan za obijesnu
mlade okupljenu u druine te istovremeno i pun opasnosti koje je obian,
pristojan svijet nastojao izbjegavati.
Arhivski dokumenti biljee brojne none
ispade koji su znali zavravati u krvavim
obraunima (za mukarce je noenje
maa bilo uobiajeno), to je vlast
nastojala sankcionirati strogim zakonima.
Posebice je vrijeme poklada obilovalo
ispadima jer je maska davala slobodu
(iako maske nisu smjele nositi oruje), a
poveano konzumiranje alkohola
potenciralo naputanje drutvenih stega i
raskalaeno ponaanje. U Drievim je
djelima zamjetan prezir prema
nonicima, sukobima, a one koji nose
oruje smatrao je mahnitima. No je
najee prikrivala i posjete kurtizanama
koje su djelovale po krmama ili u svojim
kuama. Renesansne dubrovake

PRIKAZI
FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

kurtizane ne treba doivljavati kao

o t m j e n e i r a s k o n e d a m e k o j e
iskoritavaju bogate konzumente njihovih
usluga, upravo suprotno Grad je vrvio
obinim prostitutkama poput Kitice,
Perlice, Profumanice, kao i njihove batese
Pavice (o kojima Dri kao o vilama govori
u Noveli od Stanca) iz Duiine ulice,
Pelina i Podmirja, Povie Prijekoga,
Rudanove i Gabrine ulice, pa ak i ulice
Luarice, u samom sreditu grada, s
kojima su lanovi nonih druina kratili
noi, (). (str. 159). Sve aspekte
tjelesnoga moe se pratiti u arhivskim
dokumentima, nadimcima i knjievnim
tekstovima a no je pogodovala
zadovoljavanju tjelesnoga.
Poglavljem U dnevnom ritmu grada
autorica aktualizira esnaeststoljetni
Dubrovnik grad kao susretite domaega
i stranoga, zapada i istoka, poliglotsku
zajednicu, kao mjesto oblikovanja
javnoga mnijenja, napueni grad, grad
gospodarskoga zamaha, trgovine i
obrtnitva to se sve na razliite naine
iitava iz Drievih djela. Upuuje i na
hranu koju su dubrovani konzumirali jer
Drieva djela daju presjek kroz jelovnik
bogatijih i siromanijih slojeva od mesa,
povra i voa preko pia do slasne
tartare, raskona svadbena kolaa koji je
poput vjenanog prstena na ruci
predstavljao vjenu meusobnu odanost i
vjernost mladenaca. (str. 181). Dubrovaka je vlast zakonom sankcionirala
rasko u odijevanju i kienju kao i
pripravu pojedinih jela, ne bi li tako
sprijeila pretjerani luksuz, a u Drievih
likova autorica zamjeuje upravo
uporabu zabranjenih stvari. Pratei
arhivske izvore uoava vanost brade za

121
dubro vake mukarce u muevnim
godinama, ali se analogno vanosti
brade sukobi razrjeavaju njezinim
oskubanjem to se vrlo esto deavalo na
ulicama pred svjedocima. Jednako su
esti napadi na ene kao slabije zatien
sloj dubrovakoga stanovnitva, zatim
krae, ogovaranja, teke verbalne uvrede
to je sve zabiljeeno u razliitim
dokumentima ali je nalo odjeka i u
fakturi Drievih djela.
Renesansno vrijeme obiljeeno je
kranskim svjetonazorom to dolazi do
izraaja i u Drievu djelu kao njegov
pogled na svijet, kao etiki stav, a
manifestira se osudom svih aspekata
grijeha, o emu autorica govori u
poglavlju Religiozno u knjievnom djelu
Marina Dria. Pritom Dri nije
moralizator ve se jasnim naelima koje
pronose ljudi tihi, mirne naravi zalae
za Boji mir pun svake radosti, za
ljudsko i plemenito, dobro i razborito.
Svetaka pobonost i brojna zazivanja
svetaca koja izgovaraju likovi izraz su
duhovne stvarnosti onodobnih Dubrovana pa verbalni iskazi djeluju prirodno,
sastavni su dio govornih konvencija te
neposredno evociraju poznate dubrovake svece, a svjedoe puku pobonost
koja ivi na ulicama grada i svojstvena
je svim drutvenim slojevima.
Autorica sigurno vodi itatelja kroz
labirint likova Drievih djela kao i kroz
raster dubrovakih ulica, vjeto prepleui
arhivske podatke, suhe i neitke, sa ivim
govorom Drievih likova, njihovim
stvarnim ivotima, stvarajui tako iznova
sliku drievske i dubrovake stvarnosti
16. stoljea. Prepustimo li se da nas vodi
Gradom, njegovim ulicama i trgovima

PRIKAZI
FLUMINENSIA, god. 19 (2007) br. 2, str. 97-129

122
sretat emo dobro nam poznate likove,
ali ne na pozornici ve u prostorima
njihova vlastita ivota, osjetit emo puls
grada koji je Dri tako umjeno uveo u
svoje komedije. Upravo tumaenje fikcije
dokumentiranom zbiljom daje Drievu

opusu onaj dodatni interpretativni

stimulans kojim se iznova podcrtava
autorova genijalnost. Zalazei u Drievu
godinu (2008.) kroatistika je znanost u
knjizi Slavice Stojan dobila izvrstan
poticaj za nova itanja Dria.

Ines Srdo-Konestra

NOVI PRISTUPI GERVAISU

DRAGO GERVAIS, ZBORNIK RADOVA
(Liburnijske teme, knjiga 16, Katedra akavskoga sabora Opatija i
Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, Opatija Rijeka, 2007.)

Knjiga je trag u vremenu, znamen o

miljenome, osjeanome i proivljenome. Zbornici na poseban nain prate i
doznauju neki tematski trag. U posljednje vrijeme uestalo je tiskanje zbornika
uz obljetnike skupove znaajnika, njima
u ast i priznanje a buduima kao uilini
izvor i ilustracija plodova profesionalnoga
uloga i postignua.
Zbornik tekstova sa skupa posveenoga minulome ali neumrlome Gervaisu
odranoga 23. travnja 2004. godine u
Opatiji o stotoj obljetnici njegova roenja
(1904. 2004.) vrijedan je prinos
erveolokome knjievnopovijesnome
interesu. Taj kolokvij zajedniki su organizirali Odsjek za kroatistiku Filozofskoga
fakulteta Sveuilita u Rijeci, Povijesno
drutvo Rijeka i Katedra akavskoga
sabora Opatija. S obzirom da je Zbornik
tiskan i predstavljen 2007. godine,

znakovito se poklopio i drugi obljetniki

povod: pedeseta godinjica Gervaisove
smrti (1957. 2007.). Tako je ukorienim
tragom toga opatijskoga kolokvija
odloenim tiskanjem simboliki objedinjena biografska pjesnikova putanja.
Drago Gervais, (Carolus Iulius Oscar
Gervais) nadasve pjesnik antejskih motiva, humorno-melankolinih minijatura,
pripovjeda, historiograf i povjesnik,
jedan od osnivaa Povijesnoga drutva
Rijeke, i pokretaa Rijeke revije, ravnatelj i intendant rijekoga kazalita,
komediograf, polemiar, pravnik po
struci, umjetnik po vokaciji i zovu oinske
sklonosti za estetsku gestu, za glazbenu
frazu, za umjetniki odgovor na svakodnevicu nije tek prigodniarski atraktivan. Uglazbljen, deklamiran, uprizoren
(Duhi i Karolina Rijeka kultne su rijeke
predstave!), citiran, osporavan i hvaljen