VENECUELA ISTORIJA

Na podruju Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih panjolskih naseobina u Junoj Americi, a
neto kasnije je veina venecuelskog teritorija ukljuen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a
manji je istoni dio prikljuen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspjenih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od panjolske 5. srpnja 1811.
pod vodstvom Simna Bolvara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz
Bolvara istakli i generali Antonio Jos de Sucre i Jos Antonio Pez koji je postao i prvim
predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom iKolumbijom godine 1830. Ropstvo je
ukinuto 1854. godine.
Politiki ivot Venezuele u 19. i ranom 20. stoljeu obiljeili su nestabilnost, estoka borba za vlast i
diktature. Nakon smrti autoritarnog voe Juana Vicentea Gmeza godine1935. zapoela je
demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konanog povlaenja vojske iz politikog ivota
1958. Iskoritavanje nalazita nafte povealo je nacionalno bogatstvo.
Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chvez, potpukovnik padobranstva i glavni
organizator neuspjenog pokuaja dravnog udara u veljai 1992. Chvez je proveo opsene
reforme politikog sustava, ojaao socijalnu dravu s ciljem poboljanja ivotnih uvjeta
najsiromanijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajui istovremeno inicijative za
regionalno povezivanje i suraujui s komunistikom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje
venecuelskih gospodarstvenika i sindikata, ali je ostao popularan meu stanovnitvom zemlje,
osobito siromanijima. Godine 2002. protiv Chavezovog reima je izveden dravni udar, ali je pod
pritiskom narodnih masa Chavez vrlo brzo vraen na vlast na kojoj e ostati do svoje smrti 2013.