Zagreb, 2. travnja 2015.

Gledam kroz prozor svog studentskog stana. Osjeam mogunosti koje stoje tamo,
ali ne mogu ih dodirnuti. Kako je lako stablu jablana ispod mog prozora, njegova
najvea nada je da e ubrzo doi proljee i da e procvjetati.

Uvijek sam mislila da se nezadovoljna ena moe prepoznati po uestalosti mijenjanja

frizure. Obino je to nova boja ili ianje, ipak nikad dovoljno hrabra promjena.
Sitni bijeg od stvarnosti, sekunda u kojoj pomisli da ima konce nad vlastitim
ivotom, a na kraju dana kada boja izblijedi i kada narastu nove vlasi, opet treba neto
promijeniti. Moda stil ivota, moda nain, moda sebe.

Ponekad kada idem u kino, proitam sinopsis filma i ako naiem na enski lik koji mi
se svia, obuem se poput nje i tako idem u kino. Kada izaem, osjeam se kao taj lik,
pa se ponem i ponaati tako. Tuno.
Vie ne znam u kojoj mjeri poprimam osobine i utjecaje drugih. ak i vlastito
miljenje mi bjei, ne znam to je moje, a to ne.

Nita me ne uzbuuje, moj ukus postaje pasivan.

Ne nalazim nita svoje, sve dodirujem pomalo, nita potpuno.
Moda je ovo put ka slobodi od svega to me okruuje.

Sve mi se uvijek inilo tako sigurnim u mom ivotu, a sada vie ne znam.

Glorija Lizde