Page 1 of 10

Dunja Falievac
Kaliopin vrt: Studije o hrvatskoj epici

MJESTO EPIKE U HRVATSKOJ RENESANSNOJ KNJIEVNOSTI U

DUBROVNIKU

I.
Hrvatska knjievna historiografija, od Medinija (1902.),1 Vodnika (1913.),2 i Lozovine (1936.)3 pa
do Jeia (1944.)4, Kombola (1945.)5, Franievia (1983.)6 i Frangea (1987.)7 relativno je precizno
i detaljno opisala i analizirala niz, elemenata hrvatske renesansne knjievnosti, osobito dubrovakog
segmenta: povijesne okolnosti nastanka, geografsku rasprostranjenost, socioloke specifinosti,
odredila je najznaajnije predstavnike, a pozabavila se i onima manjima, uspostavila je estetsku
hijerarhiju vanijih ostvarenja, procijenila je doprinos renesansne knjievnosti, osobito dubrovake,
nacionalnoj kulturi. Isto je tako knjievna povijest podrobno opisala komparativne relacije, europske
poticaje i inspiracije, te pokazala odnos hrvatske renesansne knjievnosti prema talijanskoj
renesansi, istiui uvijek modernost dubrovake dionice u odnosu na knjievnost ostalih hrvatskih
knjievnih regija, kao to je osvijetlila hrvatsku renesansnu knjievnost i po vertikali: uoene su veze
s hrvatskim i europskim humanizmom, a i s medijevalnom knjievnom kulturom, kako europskom
tako i hrvatskom s jedne, a s baroknim razdobljem s druge strane. Jedino to je ostalo koliko-toliko
izvan domaaja interesa knjievnopovijesnih opisa jest genoloki aspekt hrvatske renesansne
knjievnosti, odnosno odreenje i analiza anrovskog sastava hrvatske knjievnosti 16. stoljea, to
je i razumljivo imamo li na umu daje genologija relativno mlai legitimni ogranak
knjievnopovijesna opisa neke nacionalne knjievnosti.
Odreivanje i definiranje generikog sastava hrvatske renesansne knjievnosti, kako u cjelini, tako i
za svaku knjievnu regiju posebice, znaajno je iz nekoliko razloga: kao prvo, hrvatska renesansna
knjievnost, osobito dubrovaka, upravo svojim razvedenim i u odnosu na talijansku knjievnost
aurnim anrovskim sastavom - moda bolje i jasnije nego nekim drugim karakteristikama nedvojbeno pokazuje da se hrvatska knjievna kultura u 16. stoljeu ravnopravno ukljuila u tijekove
zapadnoeuropske knjievnosti i umjetnosti. Zatim, uspostavljanje genoloke slike ranog hrvatskoga
knjievnog novovjekovlja moe pomoi preciznijem opisu odnosa hrvatske renesanse prema
sljedeim razdobljima hrvatske knjievnosti, tonije prema baroku i klasicizmu, kao to moe
pomoi procjeni doprinosa hrvatske knjievne renesanse u kontekstu europske knjievne renesanse.
Zatim, popis rodova i vrsta u kojima je hrvatska renesansa participirala moe osvijetliti imanentne
poetoloke koncepcije koje je hrvatska esnaestostoljetna knjievnost ostvarivala, a analiza
anrovskog korpusa omoguuje i podrobnije odreenje zadataka i funkcija koje je pojedina
knjievna vrsta odnosno hrvatska renesansna knjievnost u cjelini obavljala. Izdvajanje i omeivanje
pak anrovskog korpusa jedne knjievne regije, konkretno dubrovake, i usporedba tog korpusa s
generikim sastavom knjievnih djela ostalih regija nacionalne kulture omoguuje procjenu
sudjelovanja svakog pojedinog kulturnogeografskog segmenta u nacionalnog kulturi prouavanog
razdoblja, odnosno ocjenu stupnja razvitka knjievne kulture pojedine regije i uspostavljanje
kategorija centra i periferije hrvatske knjievne kulture kao cjeline na samim poecima ranog

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 2 of 10

novovjekovlja.
Pokuamo li uspostaviti to detaljniji popis renesansnih anrova u dubrovakoj knjievnosti i
usporediti ga s cjelokupnim generikim sastavom hrvatske knjievne renesanse, kreui se diobenom
linijom: rod - vrsta -podvrsta, dobit emo razvedenu i anrovima bogatu i bujnu sliku dubrovakog
renesansnog knjievnog korpusa u kontekstu cjelokupne hrvatske esnaestostoljetne knjievnosti, a
usporedbom anrovske slike knjievnosti dubrovake regije s ostalima moi emo razabrati i odrediti
intenzitet sudjelovanja dubrovake knjievnosti u modernim renesansnim strujanjima. Odreivanjem
pak starosti i trajanja svake pojedine vrste i podvrste, njihove provenijencije, strukture, stupanja
estetinosti, eventualnih mijena koje je pojedina vrsta na nacionalnom tlu zadobivala i prolazila
moe se uspostaviti relavantan instrumentarij koji e pripomoi rekonstruiranju poetoloke svijesti
renesansnog perioda, kao i sociolokog statusa svake pojedine vrste, iz ega se pak moe osmisliti
slika itateljske publike s kojom je i na koju pojedina vrsta raunala te kakvu je drutvenu ulogu
obavljala. Isto tako injenica pojave ili izostanka nekog anra, promatrana iz vizure nadregionalnog
kulturnog i politikog prostora, omoguit e rekonstrukciju mjesta u ivotu i izvanknjievnih
zadataka koje je pojedini anr u odreenoj sredini trebao obaviti, odnosno pomoi e uspostavljanju
nekih sociolokih i kulturnopovijesnih parametara relevantnih za rekonstrukciju slike epohe.

II.
Kao i brojne druge injenice, i anrovski sastav hrvatske renesansne knjievnosti nedvojbeno
svjedoi da su se tijekom 15. i 16. stoljea na hrvatskom jugu, na dubrovako-daimatinskom
prostoru, poela ostvarivati djela u knjievnoestetskom pogledu toliko znaajna da su poetoloke
norme i kanoni koje su ona realizirala kao i funkcije koje su obavljala bile produktivne do kraja 18.
pa i u prvoj polovici 19. stoljea. No, poimo redom.
Epska djela koja opjevavaju neki za drutenu zajednicu vaan dogaaj, relativno opsena i u
normiranu stihu, javljaju se u hrvatskoj knjievnosti tek u drugoj polovini 15. stoljea, u doba
nastajanja latinske knjievnosti humanizma, koji je zahvatio dalmatinske gradove i Dubrovnik. Kao i
druge grane umjetnosti i knjievnosti, i hrvatska narativna knjievnost u stihu razvija se u naim
krajevima pod utjecajima i poticajima iz Europe, prvenstveno iz susjedne Italije, gdje su otkrivanje
Homerovih epova, novo itanje i razumijevanje Vergilija i drugih antikih epskih pjesnika, ali i
epska ostvarenja kranskih pjesnika, potakli oblikovanje novovjeke epske knjievnosti. Kako je u
prostoru hrvatske knjievne kulture humanizam, kao i u drugim europskim zemljama, oivio i
obnovio svijest o trojnoj diobi knjievnosti i knjievnim rodovima povratio one sadraje i funkcije
kakve su, uglavnom, rodovi imali u antici, tako se s poecima humanistike latinske knjievnosti u
Hrvata podudara i raanje svijesti o visoku mjestu epa u hijerarhiji knjievnih vrsta. Ta svijest o
dominantnoj ulozi epa poetkom 16. stoljea razvidna je i u epskim ostvarenjima na nacionalnom
jeziku, o emu nedvojbeno svjedoi Marulieva Judita, po strukturi biblijsko -vergilijanski ep
kojem su bili namijenjeni vani drutveni zadaci. Meutim, kransko-vergilijanski epski model na
hrvatskom jeziku u Dubrovniku nije bio produktivan, iako su u latinskoj epici hrvatskog humanizma
u Gradu nastala iznimno vana i vrijedna djela, djela kao to su De vita et gestis Christi Jakova
Bunia i De morte Christi Damjana Beneia. Isto tako inae bogata anrovska slika hrvatske
renesansne epike pokazuje da ni drugi epski modeli u dubrovakoj sredini nisu bili produktivni te da
je dubrovaki segment relativno skromno i na specifian nain sudjelovao u epskoj produkciji: u
cjelokupnoj epskoj slici hrvatske renesanse dubrovaka je esnaestostoljetna naracija - kako u stihu
tako i u prozi - s iznimkom Mavra Vetranovia, vrlo skromna. Tu injenicu lijepo pokazuje katalog
cjelokupne hrvatske epike renesansnog razdoblja koji ine sljedee narativne vrste:
1. biblijsko-vergilijanski ep (M. Maruli: Judita)
2. povijesno-vergilijanski ep (B. Krnaruti: Vazetje Sigeta grada)

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 3 of 10

3. povijesno-kroniki spjev (A. Sasin: Razboji od Turaka)

4. alegorijsko-peregrinacijski ep (M. Vetranovi: Piligrin)
5. stihovana ljubavna pripovijetka (Krnaruti, Zlatari)
6. putopisni spjev (P. Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje)
7. epilij (M. Maruli: Susana)
8. opisno-narativne pjesme (M. Vetranovi, D. Dri, A. Sasin)
9. pastoralno-idilini roman (P. Zorani: Planine)
10. krae epske pjesme (M. Maruli, M. Vetranovi)
11. kronika (F. rnko: Podsjeanje i osvojenje Sigeta; A. Vramec: Kronika; J.
Barakovi: Jarula).
Navedeni popis odmah e pokazati da u dubrovakoj renesansnoj knjievnosti nisu zastupljena dva
najvanija i po strukturi i izvanknjievnim zadaama najznaajnija oblika: biblijsko-vergilijanski i
povijesno-vergilijanski ep, koji su epski oblici na hrvatskom tlu bili produktivni izvan Dubrovnika:
Marulieva Judita vezana je uz Split, a Krnarutievo Vazetje Sigeta grada uz Zadar.
Jedino epsko djelo koje u dubrovakoj knjievnoj regiji obrauje povijesnu temu Sasinovi su Razboji
od Turaka, djelo narativna struktura kojeg nije utemeljena u poetici vergilijanskog epa, nego slijedi
strukturu kronikog izvjeivanja o aktualnim povijesnim zbivanjima (austrijsko-turski rat 1592. 1606.), a komponirano je kao niz nepovezanih epizoda, bez jedinstvene fabule, pridravajui se
kronologije ratnih dogaaja, bez pripovjedaa koji bi prema pripovijedanom zauzeo odreeniji stav i
koji bi iz naracije o aktualnim povijesnim dogaajima deducirao neku profiliranu koncepciju
povijesti. Prepustivi naraciju o pojedinim ratnim epizodama vili, narativnom elementu preuzetom iz
folklorne knjievnosti, Sasin je cijelom djelu dao pomalo i puki karakter, a ugraujui u djelo
vlastito ja, sebe kao pisca i graansku osobu u ja-formi, koje ja podsjea na lik iz alegorijskoperegrinacijske epike, Sasin je svojem izvjeu dao obiljeja pastoralno-idilinog pa i fikcionalnoimaginarnog, bez veih pretenzija na tematiziranje politike zbilje, bez tenje da izrazi osobni
politiki stav i da dade procjenu politike suvremenosti. Stoga to djelo ne moemo smatrati onakvim
tipom epskog djela koje je od odluujueg znaenja za ivot jedne zajednice,, ne moemo ga
atribuirati povijesnim epom, nego samo povijesnim spjevom ili kronikom koja ne tei razvijanju
kompleksnije i narativno razvedenije narativne strukture.
injenica da je u razdoblju dubrovake renesanse Sasinovo djelo jedino djelo s povijesnom temom
namee pitanje gotovo posvemanjeg izostanka povijesnog epa u esnaestostoljetnoj dubrovakoj
knjievnosti. Razloge tome moemo tumaiti na razne naine: povijesnog epa nema bilo zato to
slobodna drava u doba gospodarskog i kulturnog prosperiteta nije bila vitalno zainteresirana za
aktualnu politiku stvarnost jer je ivjela u relativnoj sigurnosti i zatienosti, bilo zato to je tema
kransko-turskih sukoba za dravu koja je politiki bila ovisna o Porti bila tabuirana i potencijalno
kompromitantna, bilo zato to povijesni ep, kao knjievna vrsta odreena primarno svojim
drutvenim i politikim sadrajima te idejnim i ideolokim zadaama, u razigranoj, estetikim i
esteticistikim motivacijama knjievnog teksta zaokupljenoj dubrovakoj renesansnoj sredini, u
sredini obuzetoj u to doba prvenstveno ludikim, igralakim shvaanjima knjievnosti nije naao
znatnijeg odjeka. Povijesna i politika tematika u dubrovaki segment hrvatske epske knjievnosti
ui e, i to na velika vrata, tek s Osmanom. Jedini politiki tekstovi koji nastaju u dubrovakoj
renesansnoj sredini su satire i narativno-refleksivne pjesme Mavra Vetranovi, pa i tim dijelom
knjievnog opusa, kao uostalom i brojnim drugim znaajkama svojega djela taj pjesnik zauzima

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 4 of 10

posebno i specifino mjesto u renesansnom Dubrovniku.

Velikoj narativnoj strukturi Vetranovi je pak namijenio drugu temu: alegorijsko-religioznopelegrinacijsku koja govori o ovjeku kao pojedincu i mogunosti njegova spasa. Njegov je spjev
Piligrin tako jedino znaajno i smislovima bogato epsko djelo dubrovake renesanse, puno
neprozirne i oigledno iz srednjovjekovlja tradirane simbolike i emblematike, spjev koji alegorijom
putovanja slijedi medievalne peregrinacijske vizije i dantesknu temu o ienju due i moguem
spasu. Piligrin, u 4374 dvanaesterca, nije tiskan za autorova ivota i nije dovren, a smisao njegova
sadraja ni do danas nije jednoznano protumaen. Milorad Medini, koji je simboliku i alegorini
smisao djela pokuao razrjeiti kransko-teolokim kljuem, isticao je da je rije o originalnom
djelu, o djelu koje se ne oslanja na talijanske uzore. Po njemu, zamisao je djela (...) da nam prikae
ovjeka u vjeitoj borbi i tenji za sreom.8 Piligrin je, naime, alegorijsko djelo u kojem se
pripovijeda o putovanju naslovnog junaka po fantastinim predjelima i neobinim zgodama koje na
tom putovanju doivljava. Iako se u Vetranovievu djelu razabire srednjovjekovna tradicija djela
peregrinacijske tematike, u kojima su putovanja simbolizirala ienje due -neprozirna simbolika i
emblematika Piligrina postavlja Vetranovievo djelo na posebno i izuzetno mjesto u kontekstu
hrvatske rane novovjeke epike.
Tako je od brojnih renesansnih podvrsta epa u dubrovakom segmentu ostvarena samo jedna,
osebujna i do danas po smislu neodgonetnuta podvrsta, normirana ne po antikim uzorima, ve
oigledno po medievalnim, s religiozno--teolokom funkcijom i duhovno-spiritualnim znaenjima,
pa kao takva i bez veeg znaenja za ivot zajednice u cjelini.
Od manjih epskih vrsta u Dubrovniku su u doba renesanse bile produktivne barem dvije: ljubavna
pripovijetka u stihu, te opisno-narativna pohvalnika pjesma: prvu vrstu lijepo prezentira Zlatariceva
pripovijetka Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, i po provenijenciji i po tematici istovjetna Krnarutievoj
Ljubavi i smrti Pirama i Tibe, a drugu vrstu Vetranoviev Galiun i Sasinova Mrnarica, obje po temi
i tonu pohvalnice dubrovakoj mornarici. Bile su proirene i krae epske pjesme, s razliitim
temama, kao to su brojni i temama bogati Vetranovievi narativni sastavi ili pak Sasinove pjesme
San, Robinjica itd. Epilij, kao to je Marulieva Istorija od Susane, dubrovaka renesansa nije
proizvela. Ni romana, kao ni u ostalim hrvatskim regijama, s izuzetkom Zoranievih Planina, u
Dubrovniku nema. Isto tako izostala su i pastoralna narativna djela kakvo je Hektorovievo Ribanje i
ribarsko prigovaranje, no pastirsko-idilska tematika u velikoj je mjeri bila produktivna u dramskoj
knjievnosti. Ni proznih ni religioznih kronika, poput Vrameve Kronike ili Barakovieve Jarule,
dubrovaka renesansa ne poznaje, vjerojatno zato to se ve rano u humanizmu uvrijeila norma
pisanja povijesnih i kronikih djela latinskim jezikom, a, vjerojatno, i stoga to je historiografija od
samih poetaka humanizma u Dubrovniku teila znanstvenijem strukturiranju povijesnih sadraja.
Kratak pregled djela u kojima je naracija dominantni tip diskursa pokazuje da je hrvatska epska
knjievnost u 16. stoljeu u Dubrovniku u odnosu na cjelokupni epski korpus hrvatske renesanse
ostvarila samo nekoliko epskih vrsta i podvrsta, a u onim vrstama - biblijsko-vergilijanskom i
povijesno--vergilijanskom epu - koje su za hrvatsku knjievnu renesansu u knjievnopovijesnom
smislu najznaajnije, nije bila produktivna. Vetranoviev Piligrin niti sadrajem, niti linearnom
naracijom, niti svojim kroniarskim tipom izvjeivanja u kojem je pripovjeda neindividualizirano
ja, ne upuuje na to da ga je zapahnula moderna,9 na antikim poetolokim koncepcijama
oblikovana epska svijest. A i Sasinovo epsko djelo Razboji od Turaka govori o ustrajnosti
medievalnih poetikih naela u epici 16. stoljea: kroniarsko izvjee o povijesnim zbivanjima,
slika povijesna svijeta podvrgnuta kranskoj eshatologiji samo su neki od takvih elemenata.

III.
U korpusu hrvatske esnaestostoljetne lirike mogu se katalogizirati ove vrste i podvrste:

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 5 of 10

1. Ljubavna lirika
a) trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine), koja nastaje u tradiciji Petrarke i
talijanske kvatroentistike lirike (prva petrarkistika generacija)
b) petrarkistika lirika, koja osim raznovrsnih petrarkistikih kola susjedne Italije,
osobito P. Bemba, slijedi i poticaje iz oivljene antike i helenistike lirike (II. i III.
petrarkistika generacija) te ostvaruje lirske zbornike s ljubavnim i religioznim
pjesmama, nadgrobljima, poslanicama, satiriko-kritikim pjesmama, epigramima razne
tematike)
c) anakreontika (npr. u lirici D. Ranjine i S. Bobaljevia)
d) pjesme stilizirane na narodnu ( S. Bobaljevi, D. Ranjina i drugi)
e) pastoralno-idilina lirika ( Zbornik N. Ranjine, D. Ranjina, S. Bobaljevi i mnogi
drugi)
f) ljubavna lirika na talijanskom - (L. Paschale, S. Bobaljevi, Miho Monaldi)
2. Pokladna lirika (maskerate) - pjesme u kojima su govornici pojedine profesije, narodnosti,
proroice itd., npr. brojne Jeupke, Vetranovieve pjesme u kojima govori Orlaa i slino. Autori:
M. Pelegrinovi, M. Vetranovi, S. Bobaljevi Gluac, H. Maibradi, N. Naljekovi, A. Sasin, S.
urevi; mnoge sauvane pokladne pjesme su adespotne.
3. Poslanice
4. Epigrami - s razliitim temama, od ljubavnih do religioznih i filozofsko-refleksivnih, razliite
duine i razliitih podvrsta
5. Satirina poezija (moralna i politika) - M. Maruli, M. Vetranovi, D. Ranjina, S. Bobaljevi)
6. Religiozno-refleksivna lirika (M. Vetranovi: Remeta i sl.)
7. Religiozno-duhovna lirika (medievalne provenijencije ili pak u slijedu nekih biblijskih formi koje
se u renesasni poinju razumijevati kao knjievni tekstovi):
a) crkvene pjesme (o Isusu, Mariji i sl.: Zbornik N. Ranjine, M. Vetranovi
- tridesetak pjesama, N. Dimitrovi - pjesni duhovne, N. Naljekovi - pjesni
bogoljubne; teme: temeljne kranske dogme, izrazito emocionalni stav lirskog subjekta
prema pitanjima vjere)
b) tumaenja psalama i molitve (Dimitrovi - sedam psalama, Vetranovi
- pet psalama, Dimitrovi - Tumaenje od oenaa, . Budini)
c) lamenti (Tuenje grada Hjerozolima, Tuenje grada Budima)
d) religiozni epigrami
e) Gospini plaevi

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 6 of 10

f) kontrasti, prenja (Maruli: Lipo prigovaranje razuma i lovika; Poklad i Korizma, s

elementima parodije pokladne poezije)
8. Moralno-didaktina lirika (Maruli, Vetranovi, N. Dimitrovi, N. Naljekovi)
9. Religiozni i moralistiki epigrami (N. Dimitrovi: Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M.
Maruli, M. Bures()i)
Ve navedeni popis lirskih vrsta i podvrsta svjedoi da je lirika u poecima ranog novovjekovlja u
hrvatskim zemljama bila vrlo produktiva te da je njezin generiki sastav mnogo razvedeniji od onog
epike, a osobito je to vidljivo u dubrovakoj dionici esnaestostoljetne knjievnosti. tovie, gotovo
cjelokupna renesansna lirska produkcija nastaje upravo u dubrovakoj sredini, tako da ono to za nas
znai sadraj pojma nacionalne renesansne lirike nastaje gotovo u cijelosti na dubrovakom tlu.
Izvan Dubrovnika znaajniji su lirici jedino H. Lui i M. Maruli. Pritom se Lucieva lirika i
svjetovnom ljubavnom tematikom i stilom pribliava dubrovakoj petrarkistikoj lirici, koju je
hvarski lirik zacijelo poznavao, dok u Marulievu lirskom korpusu na hrvatskom jeziku nema barem koliko danas znamo - sauvanih svjetovnih ljubavnih pjesama. Tako je dionica
kvatroentistikog, kariteanskog petrarkizma, prve kole hrvatskog ljubavnog pjesnitva, sauvana
jedino u Dubrovniku, u poznatom Zborniku Nike Ranjine, koji svjedoi da je ve prva generacija
hrvatskih petrarkista uspostavila norme i pravila ne samo u odnosu na tematiku i motiviku ljubavne
lirike, nego isto tako i s obzirom na stih, stil, retoriki repertoar, leksik i drugo. Isto tako
knjievnopovijesni opisi koji istiu da je hrvatska ljubavna lirika slijedila sve faze i gotovo sve kole
talijanskog petrarkiranja kao dokaze za svoje tvrdnje istiu, uz liriku H. Lucia, iskljuivo lirike
raznih generacija u Dubrovniku, primjerice D. Zlataria i D. Ranjinu, za koje se obino istie da su
svoju ljubavnu liriku obogatili temama i motivima tradiranima iz antike i helenistike lirike,
dodajui izrazito ljubavnim temama i one satirino-kritikog sadraja i tona i epigramatske strukture.
Trea lirsko-ljubavna podvrsta hrvatske renesansne lirike - ona anakreontska - takoer je zabiljeena
jedino u Dubrovniku: nai emo je meu Ranjininim i Bobaljevievim pjesmama. Jo jedna lirska
podvrsta, najee ljubavne tematike, ali stilizirana na narodnu, snienog registra i pukija po
tonu, potvrena je jedino u dubrovakoj regiji: za razliku od Hektorovia koji folklornu poeziju
biljei, najvjerojatnije, kao autentian dokument vrijedan zapisivanja, dubrovaki se renesansni
pjesnici folklornom lirikom igraju, svjesni ludikih mogunosti to ih lirika daje. Zaetnica anra
pokladne lirike - Jeupka M. Pelegrinovia - nije dodue nastala u dubrovakoj sredini, ali je tamo
nala brojne i oduevljene pristae i sljedbenike, te bila tako est izvor citata i oponaanja u
mnogovrsnim djelima dubrovakih pjesnika daje postala gotovo autohtono dubrovaka. Pokladna
lirika- ini se - osobito je cvjetala u dubrovakoj renesansnoj sredini, no, puka i banalna, esto i
vulgarna po sadraju i tonu, iz razumljivih razloga nije velikim dijelom sauvana. Sve to svjedoi da
je lirika - prvenstveno svjetovna - u doba renesanse u hrvatskoj knjievnosti Dubrovnika bila
izuzetno omiljen, popularan i proiren knjievni rod, a po brojnosti njezinih vrsta i podvrsta moemo
zakljuiti daje dubrovaka renesansna sredina posjedovala visokorazvijenu literarnu i estetsku
svijest, a osobito svijest o ludikim, igralakim karakteristikama lirike. Isto tako razvidno je iz
anrovske slike renesansne lirike u Dubrovniku da je upravo u tom segmentu u to doba obavljena
jasna sekularizacija hrvatske knjievne kulture. O toj injenici svjedoi ne samo svjetovna tematika
najveeg broja lirskih vrsta i podvrsta u renesansnom Dubrovniku, nego isto tako i religiozna lirika
koja nastaje u tom prostoru: rije je o takvim lirskim strukturama koje, osim to tee kranskoreligioznoj pouci, iskuavaju estetike dosege prijevodnih i adaptiranih stihova ponajljepih
biblijskih dionica: psalama Davidovih. Eminentno humanistiki anr - poslanice - piu u jednakoj
mjeri i dubrovaki i izvandubrovaki lirici, ali je karakteristino daje najvie poslanica
nedubrovakih pjesnika upueno u Dubrovnik, dubrovakim prijateljima ili naprosto gradu
Dubrovniku, slavei njegovu ljepotu, umjetnost i kulturu, to svjedoi da se upravo u doba renesanse
Dubrovnik konstituirao u knjievni i kulturni centar u koji su bile uprte oi nedubrovakih
knjievnika. Sve navedene injenice pokazuju da je rod lirskog u hrvatskoj renesansnoj kulturi
obavio niz vanih i znaajnih zadaa koje su hrvatsku knjievnost uvele u suvremene poetoloke i
estetike tijekove zapadnoeuropske kulture, a nacionalni prostor u prostor zapadne Europe.

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 7 of 10

IV.
U anrovskom repertoaru hrvatske renesansne knjievnosti moemo izdvojiti ove dramske vrste:
1. Komedija
a) eruditna (Drieve komedije, na izvjestan nain i Naljekovieva Komedija VII.,
Benetovi)
b) seljaka komedija (Komedija od Raskota)
2. Dramska robinja (D. Dri: udan san, Vetranovi: Dvije robinjice, elementi Lucieve Robinje,
Naljekovieva Komedija III.)
3. Drama (Lui: Robinja)
4. Farsa (Naljekovieva Komedija V. i Komedija VI.)
5. Tragedija (Drieva Hekuba, Gueti-Bendevievieva Dalida, Buni Babulinova Jokasta prema Euripidovim Feniankama, Lukarevi Burinina Atamante - prema Gir. Zopiju, Zlatarieva
Elektra - prema Sofoklu)
6. Prikazanje (Vetranovievo Uskrsnutje Isukrstovo, Od poroda Jezusova, Kako bratja prodae
Jozefa, Posvetilite Abramovo, Muka svete Margarite, prikazanja koja se pripisuju M. Maruliu,
Tkonska muka)
7. Biblijska drama (Vetranovieva Suzana ista)
8. Mitoloka drama (Vetranoviev Orfeo i Dijana; Pirna drama iz Zbornika N. Ranjine,
Naljekovieva Komedija II. o Paridovu sudu)
9. Pastoralno-idilina drama:
a) pastoralna ekloga (D. Dri: Radmio i Ljubmir)
b) pastoralna drama, pastirska igra (Vetranovievo Prikazanje od poroda Jezusova,
Naljekovieva Komedija I., Zlatariev Ljubmir, S. Guetia Raklica; F. Lukarevia
Burine Vjerni pastijer, Drieva Tirena, Venera i Adon, Plakir, Sasinova Filide, Flora)
c) prikazanja s pastoralnim elementima (Vetranovi)
10. Komedijica, seljaka lakrdija, pokladna, pirna igra (Dri: Novela od Stanca, Sasin: Malahna
komedija od pira).
I anrovska slika hrvatske renesansne drame jasno pokazuje da je i u ovom knjievnom rodu
Dubrovnik uvelike prednjaio pred ostalim hrvatskim regijama u kojima se njegovala knjievna
rije. S iznimkom hvarske sredine, svjetovne drame nigdje izvan Dubrovnika u renesansnom
razdoblju nije bilo, a u Dubrovniku su bili zastupljeni gotovo svi onodobni dramski modeli: i
eruditna komedija, o poetolokoj strukturi koje je Dri ostavio eksplicitan zapis u Skupu, zatim
tragedija, dodue, mahom prijevodna, ali uzmemo li u obzir onodobno estetiko uvjerenje o
adekvatnosti originalnog i prijevodno-adaptiranog djela, vrlo vaan dokument visokorazvijene

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 8 of 10

estetike svijesti koja se nedvojbeno oblikuje na antikim temeljima. U Dubrovniku nastaju i brojni
pastoralni dramski oblici, struktura kojih se izgrauje kako na antikim teokritovsko-vergilijanskim
uzorima tako i na poticajima suvremene pastoralne produkcije susjedne Italije, svjedoei da su
pastoralno-idilini dramski oblici bili neobino omiljeni i proireni u Gradu koji je ivio sretno i
relativno bezbrio. A Driev pastoralni model koji je utopijsko-idilinom uzorku pridodao elemente
seljake lakrdije i na taj nain dominantni model ironizirao, nedvojbenim je znakom ludike
zaigranosti renesansne kulture u Dubrovniku. Od srednjovjekovnih dramskih modela u onodobnom
Dubrovniku moemo detektirati j edino farsu, realiziranu u Naljeskovievu dramskom opusu,10 koja
se, meutim, svojim temama i sadrajima lijepo uklapa u svjetonazorske okvire renesansnog
ovjeka, ili pak prikazanje, dominantni anr Vetranovieva dramskog opusa, medijevalnu strukturu
kojeg je renesansni autor modificirao brojnim svjetovnim motivima i sadrajima.

Analiza vrstovnog sastava hrvatske renesansne knjievnosti pokazuje da epsko, pripovijedanje o

dogaajima vanima za drutveni, politiki ili religiozni ivot zajednice, u hrvatskoj
esnaestostoljetnoj epici u Dubrovniku nije ostavilo znaajnijeg traga, unato razvijenoj
humanistikoj epici na latinskom jeziku krajem 15. i u poecima 16. stoljea. Za razliku od
dominantnih oblika hrvatske lirike, a to je prvenstveno ljubavna lirika s brojnim podvrstama, koja se
ve krajem 15. i poetkom 16. stoljea u dubrovakom segmentu hrvatske knjievnosti oblikovala
prema modernim, novovjekim lirskim modelima, prvenstveno u duhu petrarkizma, i za razliku od
najvanijeg hrvatskog renesansnog dramskog modela - eruditne komedije, strukturirane prema iz
antike obnovljenim i aktualnim komediografskim naelima susjedne Italije - hrvatska narativna
knjievnost u Dubrovniku niti nastaylja tradiciju humanistike latinske epike, niti uvodi nove teme i
sadraje, osobito viteko-ljubavne, kakvi su u susjednoj Italiji bili tada moderni i aktualni (Boiardo,
Ariosto), nego u dvije svoje epske vrste s veim pretenzijama konzervira neke srednjovjekovne
postupke i neke medijevalne anrove: kroniarski nain izlaganja grae (Razboji od Turaka),
alegoriju, linearnu kompoziciju, oblikovanje lika kao neindividualizirane ljudske sudbine (Piligrin).
Razloge veoj konzervativnosti epskih vrsta u Dubrovniku u doba renesanse moda treba traiti s
jedne strane u prirodi epskog kao knjievnog roda, to jest u injenici da epika obrauje probleme
koji su u najuoj vezi s drutvenim ivotom ire zajednice, da je uvijek na neki nain u odnosu
prema povijesnoj zbilji i svjetonazorskim shvaanjima vremena te je i njezina socioloka funkcija
znaajnija od one koju imaju lirske vrste, a takve je teme i takve funkcije dubrovaka renesansna
epika iz nekih razloga, najvjerojatnije onih politike prirode, odbijala oblikovati. Isto je tako
prihvaanje i ugledanje na romantino-viteke epove susjedne Italije u hrvatskoj knjievnosti
esnaestostoljetnog Dubrovnika izostalo. Niti je u Dubrovniku bilo odjeka na Pulcijeva Morgantea,
niti na Boiardova Zaljubljenog Orlanda, niti na Ariostova Mahnitog Orlanda. Mogu li se uzroci
neproirenosti romantino-vitekih spjevova u hrvatskoj knjievnosti 16. stoljea u Dubrovniku
objasniti nepostojanjem tradicije viteko-romantine puke epike, kakva je na primjer ona
karolinkog ciklusa, ili pak injenicom da je dubrovaka publika takva djela itala na talijanskom, ili
moda injenicom da se naprosto nije pojavio velik epski pisac - teko je odgovoriti. Tako je
hrvatska epika 16. stoljea u Dubrovniku ostala i po svojim tematskim i po svojim strukturnim
karakteristikama relativno konzervativna, s brojnim medievalnim elementima, bez ikakva odjeka na
onodobne poetoloke programe vergilijanskog epa. Pa dok je granica izmeu srednjovjekovlja i
renesanse i za rod lirike i za rod drame ba u dubrovakom segmentu hrvatske renesanse
knjievnosti relativno jasna i otra, s epikom to nije sluaj: hrvatska narativna knjievnost 16.
stoljea u Dubrovniku ne nastaje u opoziciji prema poetici europskih srednjovjekovnih narativnih
oblika, nego te oblike kontinuira i razvija ili modificira. Tako, dok je hrvatska epika u doba
renesanse izvan Dubrovnika stvorila nekoliko tipova epa, postavila ep na visoko mjesto u hijerarhiji
knjievnih anrova, zadala epu vane teme kako povijesne, tako i religiozne, stvorila razliite tipove
oblikovanja prie u sie, oblikovala jasno distancirane epske pripovjedae, opisala bilo povijesne,
bilo biblijske, bilo fiktivne junake i junakinje epskih djela, odredila dvostruko rimovani dvanaesterac
kao epski stih, oblikovala epski retoriki aparat, osposobila se za stvaranje epskih kataloga, poredbi,

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 9 of 10

kako jednostavnih tako i proirenih, pjesnikih slika, razvedenih opisa mjesta, dinaminih prikaza
sukoba i svih motiva koji pokreu radnju naprijed, navikla itaoca na retardacije i epizode, pruila
mu uitak u opisu junaka i junakinja, vojske i vojne opreme, navikla ga na epske signale kao to su
invokacija i poetak pripovijedanja in medias res, razvila u itaocu smisao za priu, bilo preuzetu iz
zbilje, bilo fiktivnu - dubrovaka kulturna regija u svemu tome nije sudjelovala. Ta injenica
neobino je kulturoloki i socioloki zanimljiva, no zahtijevala bi daljnju razradu.
Dalje, ova je analiza eljela pokazati da je upravo na dubrovakom kulturnom prostoru, unato
svojevrsnoj konzervativnosti epskih, narativnih djela, obavljena sekularizacija.hrvatske knjievnosti
od srednjovjekovnih oblika i funkcija knjievnog teksta. Iz ove je analize, naime, razvidno daje
renesansna knjievnost u Dubrovniku - prihvaajui modele antike i onodobne talijanske
knjievnosti - prva u hrvatskom nacionalnom i kulturnom prostoru razvila onu poetolosku svijest
koja je knjievne tekstove opskrbljivala iskljuivo esteticistikim zadacima. Razlike pak izmeu
konzervativnije i medievalnim koncepcijama blie epike, naracije u stihu, oskudne i opremljene
primarno izvaknjievnim funkcijama, te moderne, na onodobnim poetolokim sustavima izgraene
lirike i drame, oblikovane podjednako i na antikim i na suvremenim knjievnim modelima - te
razlike pokazuju da su u dubrovakoj renesansi supostojale knjievne vrste razliite starosti i
razliite provenijencije, te da su vrstama i podvrstama brojniji, izvanknjievnim funkcijama
neoptereeniji, a estetskim dosezima znaajniji bili vrstovni repertoari lirskog i dramskog. injenica
je, naime, da je nepostojanje velikih epskih vrsta, kao i konzervativnost malog broja ambicioznijih
narativnih sastava u korpusu dubrovake renesansne knjievnosti obrnuto proporcionalno s
modernou lirskih i dramskih vrsta, koje se vrlo rijetko i neznatno oslanjaju na medievalne
knjievne oblike i postupke.
Osim ve esto isticanih poetoloki i knjievnoestetski-inovativnih elemenata hrvatske lirske i
dramske knjievnosti 16. stoljea na tlu Dubrovnika, analiza vrstovnog sastava renesansne dionice
hrvatske knjievnosti u njezinu dubrovakom segmentu govori i o postojanju obrazovane publike,
spremne prihvatiti raznolike visokoliterarizirane knjievne postupke, publike educirane na antikoj
kao i na suvremenoj talijanskoj knjievnoj kulturi, publike koja je knjievnu rije mogla doivljavati
kao estetski uitak i niim izvanknjievnim optereenu igru. A injenica pak nepostojanja
visokohijerarhiziranih i izvaknjievnim funkcijama opremljenih epskih djela navodi na pomisao da
ta sredina nije eljela govoriti o drutvenoj i politikoj zbilji svojega vremena.
1. M. Medini, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku. Zagreb 1902. Natrag na tekst
2. B. Vodnik, Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga I. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea,
Zagreb 1913. Natrag na tekst
3. V. Lozovina, Dalmacija u hrvatskoj knjievnosti. Zagreb 1936. Natrag na tekst
4. S. Jei. Hrvatska knjievnost od poetaka do danas: 1100-1941., Zagreb 1944. Natrag na tekst
5. M. Kombol. Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog Preporoda. Zagreb 1945. Natrag na tekst
6. M. Franievi. Povijest hrvatske renesansne knjievnosti. Zagreb 1983. Natrag na tekst
7. I. Frange, Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb - Ljubljana 1987. Natrag na tekst
8. M.Medini,nav. djelo,str.223. Natrag na tekst
9. O karakteristikama Vetranovieva spjeva usp. Z. Kravar, Emblematika Vetranovieva
Pelegrina, u: Filologija, knj. 10, Zagreb 1980-1981., str. 315-324. Natrag na tekst
10. Usp. o tome: N. Batui, Naljekovieva Komedija peta i evropska farsa, u zborniku Dani

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006

Page 10 of 10

hvarskog kazalita; Nikola Naljekovi i Mavro Vetranovi, Split 1988., str. 34-43. Natrag na tekst

http://dzs.ffzg.hr/text/kaliopinvrt.htm

27.11.2006