ak Lakan: Realno, Imaginarno i

Simboliko
Sep 12, 2012By Dr.SandiinPSIHOANALITIKA PSIHOTERAPIJA,VAE DIJETE I VI3 COMMENTSTags: SIGMUND
FROJD, AK LAKAN

Ve odavno je poznato da je Sigmund Frojd u psihoanalizi ustanovio tri razvojne faze kroz koje
prolazi svako dijete na svom putu ka sazrijevanju. Ti psihoseksualni stadiji podrazumijevaju
oralni, analni i genitani period. Edipalno razdoblje, koje obuhvata dob od 3 do 5 godina, svojom
specifinom konstelacijom i adekvatnim razrjeenjem nesvjesnih kastracionih strahova uvodi
dijete u intrapsihiko ustrojstvo ka stvaranju odraslog ovjeka.
Lakan je stava da ovo sve treba formulirati drugaije. On akcentira tri koncepta: potrebu, zahtjev
i elju koji korespondiraju razvojnim stadijima koje on oznaava kao Realno, Imaginarno i
Simboliko. Realno i period potrebe traju do druge polovine prve godine ivota/poetka druge.
U poetku ivota, obojica psihoanalitiara se slau, beba je neodvojiva od majke jer nije prisutna
svijest o diferencijaciji Ja i ne-Ja. Tako su egzistencija i bihejvioralni obrasci ovakve bebagrudve voeni Potrebom. To prirodnim zakonima zadato stanje mora biti promijenjeno, ta fuzija
raslanjena na Ja i ne-Ja da bi se formirano odraslo, odvojeno bie. Neminovno odvajanje od
majke uzrokuje osjeaj, doivljaj Gubitka, koji pojedini autori usporeuju s mitom o
Izgubljenom raju.

Tokom druge godine ivota dijetetovo psihofizioloko sazrijevanje omoguava mu da realnije

sagleda svijet u sebi, i onaj oko sebe, te ono poinje jasnije (no i dalje prilino rudimentarno,
nepotpuno) percipirati sebe kao neto izdvojeno od svoje okoline. Tada Potrebe ustupaju mjesto
Zahtjevima, i to preteno zahtjevu za ljubavlju drugog. Ovo je po Lakanu podruje Imaginarnog
koje je znaajno obiljeeno stadijumom ogledala. U periodu od oko jedne godine starosti malo
dijete e ugledati svoj odraz u ogledalu i pomisiti To sam ja. Majka e podrati tu misao. Na
ovaj nain, Lakan naglaava, dolazi do pogrenoj prepoznavanja totaliteta sopstva koje stvara
pogreno vienje cjeline, jednstva u iliziju o cjelovitosti. Stoga je za Lakana sopstvo, identitet
nominalno odreen s Ja uvijek na nekom nivou Fantazije, poistovjeenja s vanjskom slikom a
ne unutranji osjeaj posebnog, cjelovitog identiteta. Imaginarno je podruje slika, predstava,
svjesnih i nesvjesnih, prelingvistiko, preedipalno, preteno zasnovano na vizuelnoj percepciji
i ogledalnim slikama. Upravo u ovom stadiju shvatamo Drugost kao koncept, to utie na
formiranje predstave sebstva.
Lakan je stava da se, za razliku od Frojdovih treza o razvojnim stadijima, Simboliko i
Imaginarno uvijek preklapaju i na izvjestan nain koegzistiraju.U Simbolikom prediminirajui
vid komunikacije jeste jezik koji, po Lakanu, uvijek kazuje o gubitku, odsustvu te su
nam rijei potrebne samo kada je objekat kojem teimo odsutan. Korjen odsutnosti iznalazimo
u nunosti rupture simbiotskog jedinstva male bebe i njene majke, momentu kada se predstave
ne-Ja i Ja poinju raati u djetetovoj svijesti, istovremeno i u podrujnu nesvjesnog i njegovih
fantazija.

Jednom davno, mislim da je to bio Martin Hajdeger, reeno je na predavanju da je Lakanu

potreban psihijatar Koliko je to tano ostaje na nama da prosuujemo, te prihvatimo ili
odbacimo neke od njegovih teza o svijetu u nama i onom oko nas.

Nadam se da je tema bila zanimljiva i da nisam bila preopirna, kao i da ste saznali neto novo o
tome od ega je satkana naa dua.
Podijelite: