Istraivanje o ljudskom razumu. 4.

odjeljak
To je najznaajnije Humeovo djelo iz podruja epistemologije.tak odjeljak je kljuan i sadri
samu bit djela.
Hume poinje uvodom kako se svi predmeti ljudskog uma mogu podijeliti na dvije skupine: u
odnose ideja (sve tvrdnje koje su intuitivno ili dmonstrativno jasne, kao to je sluaj u geometriji
i aritmetici, kamo se teze mogu otkriti samo misaonom radnjom primjerice teza da je kvadrat
nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad katetama) i injenice (teze ija istinitost nije
oigledna, tj. zamislivo je i suprotno od onog to je; tvrdnja da sunce sutra nee izai nije nuno
ni istinita ni lana jer moemo jednako lako zamisliti da sunce izae i da ne izae). Za razliku od
prolih filozofa, Hume svoje istraivanje usmjerava prema prirodi zakljuivanja;jasno je da
samim promatranjem ne moemo spoznati nita van nae percepcije, tj. ne moemo spoznati neki
opi zakon.Ako kamen koji bacimo u zrak padne na zemlju mi moemo percepcijom biti svjesni
da je upravo taj kamen upravo u tim uvjetima nakon to smog a bacilli u zrak prije ili kasnije pao
na zemlju, ali ne moemo samom percepcijom znati da e svaki predmet koji bacimo u zrak
takoer pasti na zemlju, potreban je nekakav oblik zakljuivanja kojim emo doi do takve ope
vaee spoznaje.Hume nastavlja da se svo zakljuivanje o injenicama temelji na odnosu uzroka
i posljedice; bez takvog zakljuivanja malo to bi mogli znati o svijetu osim ispraznih podataka
koje dobivamo percepcijom. Primerice, naemo li na pustom otoku negdje u Tihom oceanu sat,
odmah emo zakljuiti das u na tom otoku ranije bili ljudi. Mi konstantno predpostavljamo da
postoji neka veza izmeu sadanjih injenica i one koje se iz njih izvodi; naposlijetku, kad ta
veza nebi postojala samo bi zakljuivanje bilo besmisleno.
Hume sad radi prvi veliki korak, on tvdi da znanje o odnosu uzrok-posljedice ne moemo dobiti
zakljuivanjem a-priori, ngo samo i iskljuivo iz naeg iskustva. Pokaemo li ovjeku neki
potpuno novi prdmet on nee, ma kako bio intelektualno razvijen, biti u stanju da otkrije bilo
koje od njegovih uzroka i posljedica. Adam nikako nije mogao da, iz prozirnosti i tekueg stanja
vode, zakljui da se u njoj moe utopiti, ne bez nekog iskustvakoje je ranije stekao.
Nekima je ovo dosta teko prihvatiti, da ne moemo bez iskustva zakljuiti, primjerice, da e se
kada jedna kugla za biljar udari u drugu prva zaustaviti, a druga nastaviti kretanje u odreenom
smjeru.. Na nki nain to nam izgleda toliko jasno da mislimo da moemo zakljuiti isto

razumski, ali Hume nas tu upozorava da grijeimo; takav zakljuak ne izvodimo pomou razuma
nego iz navike (dakle, iskustva), koja je ovdje toliko jaka da je gotovo ne primjeujemo.
Meutim, mogue je da prilikom udara kugle u kuglu obije ostanu stajati, ali da se ova prva
odbije natrag odakle je dola;jedino to nam govori da e se prva zaustaviti, a druga nastaviti
gibanje je navika, tj. iskustvo.
Problem sad nastaje kada Hume tvrdi da to iskustvo nije dovoljno dobro da bi na temelju njega
mogli zakluiti ita o odnosu uzroka i posljedice. Kada vie puta vidimo da jednu stvar prati
druga mi automatski meu njima postavljamo uzrono-posljedinu vezu, ali mi nemamo nikakvo
pravo da tako daljeko zakljuujemo. Mi nismo spoznali samu bit te vze, mislimo das mo spoznali
samo materijalnu implikaciju, ako p onda q. Taj smo zakljuak izveli iz iskustva, dakle
promatranjem, a logiki gledano to bi bila indukcija, zakljuujemo iz pojedinakog prema
opem; ako svaki put u 100 mili. primjera jedna kugla nakon udara stane, a druga se nastavi
gibati, zakljuujemo da e se svaki put kad doe do udara bilj. kugli biti ista posljedica. I sad ide
sama bit HUmeovog prigovora; znamo da je indukcija logiki nepouzdana i da daje zakljuke
koji su samo vjerojatni, nikad potpuno sigurni, osim koliko nije ukljuen ukupan maksimalni
skup premise
Uenik 1. prolazi s 5
uenik 2. prolazi s 5
uenik 3. prolazi s 5
uenici 1.,2.,3., su neki od uenika u razredu
dakle svi uenici u razredu prolaze s 5
Jasno je da je gore navedeni zakljuak samo djelomino toan, tj. da daje odreenu vjerojatnost,
ali nikad ne moe biti posve siguran sve dok ne navedemo sve uenike u razredu, ili dok etvrtu
premise ne promijenimo u uenici 1,2,3 su svi uenici u razredu. Meutim, broj pokusa koji
moemo napraviti je beskonaan; ni nakon to je 100 mil. puta jedna kugla svoje kretanje
prenesla na druge ne moemo rei da je to sve i das mo obradili sve primjere, broj pokusa koji
moemo izvesti beskonaan je.