Professional Documents
Culture Documents
Topografija
Topografija
RAD NA KARTI
esto se spominje rad na karti i pribor za rad na karti. U pribor za rad na karti spada:
olovka (najbolje tehnika 0,5), gumica, dva trougla, estar, uglomjer (360) koordinatomjer i
kalkulator. Na karti ete najee pomou matematikih konstrukcija traiti take (kontrolne
stanice) koje ete poslije u prirodi uz pomo karte pronai.
ORIJENTACIJA KARTE
I jo jedna vrlo vana stvar.
Kada doemo u prirodu sa kartom (i busolom naravno) prva radnja je orijentisati kartu.
To emo vrlo lako uraditi pomou busole koju emo staviti u desni gornji kraj okvirenog
sadraja karte (normalno busola je u poloaju 0) i kartu postavimo na tvrdu podlogu.
Okreemo kartu sve dotle dok se magnetna igla ne poklopi sa statinim pravcem sjever jug.
Tada smo kartu doveli u uzajamnu povezanost sa dijelom prirode koju ona pokazuje.
Kada se orjentiemo ne smiju nas zavesti neki objekti kojih u prirodi vie nema, recimo
ako je voda odnijela most, ako je staza zarasla u bunje (to je najei sluaj) ili se
sruio mlin. Godina izdanja karte isto je toliko vaan podatak koliko i mjerilo u kojem
je raena.
U sluaju da nismo bili paljivi i nismo dovoljno esto gledali na kartu pa ne
znamo da li smo na pravom putu i gdje je naa stajna taka, momo je odrediti na karti
na slijedei nain:
1. Prvo emo izmjeriti za dvije ili tri markantne take iji je poloaj oznaen
na karti.
2 Na karti nacrtamo kontraazimute tih taaka presjek konstruisanih pravaca
predstavlja nau stajnu taku. Ako kontraazimuta ima vie i ne sijeku se u
istoj taki onda je stajna taka, negdje u sredini dobivenog lika.
PRIMJER 2:
2.KS ima koordinate x=4823,500 ; y=6503,600
POSTUPAK:
Vidimo da su vrijednosti osnovnih koordinata izraene neparnim brojevima (na karti R
1:50.000 nema ucrtanih neparnih koordinata ucrtane su samo parne, tj. koordinata na svaka
dva kilometra)
1. Svedemo neparnu vrijednost koordinata na prvu parnu, odnosno, smanjujemo za 1000 m
(4823 bie 4822, a 6503 bie 6502)
2. 1000 m koje smo oduzeli u osnovnoj koordinati dodamo u vrijednost metara (500 bie
1500 a 600 bie 1600)
3. Poto smo dobili koordinate x=4822,1500 i y=6502,1600 dalje radimo kao u prvom
primjeru
PRIMJER 3:
3.KS je zadana koordinatama x=4822,-500 ; y=6504,-300
POSTUPAK:
Ovdje su vrijednosti u metrima negativne
1. Odredimo presjek osnovnih koordinata (4822 i 6504)
2. Pretvorimo vrijednosti izraene u metrima, u vrijednost razmjere na karti (500 bie 10 mm,
a 300 bie 6 mm)
3 Dobijene vrijednosti (u milimetrima) nanosimo na osnovne koordinate, iza x na uspravnu, a
onu iza y na vodoravnu. Ali u ovom sluju u suprotnim smjerovima: iza x prema dole (na
jug), a iza y u lijevo (na zapad).
4 Iz dobijenih taaka povuemo normale. Presjek normala je 3.KS!
PRIMJER 4:
4.KS ima ordinatu za 1250 metara manju od trigonometra 1048, a apscisu takoer
manju za 550 metara od trigonometra 1020 (oba trigonometra nalaze se u
kvadrantu 20,02)
POSTUPAK:
1. Pronaemo zadani kvadrant (Na novim kartama izostavljaju se prva dva broja osnovne
koordinate, pa je to i ovdje uinjeno) i u njemu zadane trigonometre.
2. Kroz trigonometar 1048 povuemo vodoravnu liniju.
3. Sa tom linijom povuemo paralelu 1250 m (to je u R 1:50.000 jednako 25 mm) prema
jugu jer je ordinata, po zadatku, manja.
4. Kroz trigonometar1020 povuemo uspravnu liniju.
5. Sa tom linijom povuemo paralelu, 550 m, tj 11 mm lijevo (na zapad jer je i apscisa manja)
6. Presjek povuenih paralela je traena 4.KS!
PRIMJER 5:
5.KS vidi se sa trigonometra 809 (20,04) pod azimutom A=155 i udaljena je od njega 1275m.
POSTUPAK:
1. Pronaemo zadani trigonometar i iz njega povuemo zadani azimut
2. Navedenu udaljenost izraenu u metrima, pretvoriti u razmjeri karte (R 1:50.000 onda e
biti 25,5 mm)
3. Na povueni azimut, iz zadanog trigonometra, nanijeti udaljenost (koja se nanosi estarom)
i presjek azimuta i duine je 5.KS!
PRIMJER 6:
6.KS vide se pod azimutom A1=150 sa trigonometra 1015 (22,04), a sa trigonometra 809
(20,04) pod azimutom A2=55
POSTUPAK:
1. Pronaemo, u zadanim kvadrantima, zadane trigonometre.
2. Kroz njih povuemo pravac sjevera(sa bliim rubom karte, dakle povlaimo paralelu
kroz trigonometre)
3. Nanosimo, uglomjerom, azimut od 150 (nula na uglomjeru je gore, na sjeveru, a sredina
uglomjera je na trigonometru 1015!)
4. Nanosimo uglomjerom azimut 55. Sredina uglomjera je na trigonometru 809.
5. Presjek azimuta je traena 6.KS!
PRIMJER 7:
7.KS udaljena je od kole u selu RIBARI (20,06) 2025 m. Od mosta na rijeci Neretvi (22,06)
1075m, a od trigonometra 819 (20,06) 550 m
POSTUPAK:
1. Pronaite zadane objekte i trigonometar (kolu, most, trigonometar)
2. Vrijednosti izraene u metrima pretvorimo u milimetre u vrijednosti zadane karte (za
R=1.50.000, 2025 bie 40,5 mm, 1075 bie 21,5 mm a 550 m 11 mm)
3. Iz odgovarajuih objekata i trigonometra povui estarom krunice sa odgovarajuim
poluprenicima (sa zadanim udaljenostima)
4. Presjek tri krunice je traena 7.KS
PRIMJER 8:
Sa 8.KS vidi se trigonometar 1260 (20,18) pod A=75,5 a trigonometar 1472(22,16) A=355
POSTUPAK:
Trigonometre moemo nai ali KS ne moemo. Kako povui azimute iz take koju ne znamo??
Jednostavno povui emo kontraazimute iz taaka koju se nam poznate tj. iz trigonometara.
1. Pronaemo zadane trigonometre.
2. Povuemo kroz njih sjever.
3. Na zadane azimute dodavamo (ako su manji od 180), odnosno oduzimamo (ako su vei od
180) 180; 75,5+180=255,5 ; 355-180=175
4. Iz trigonometra 1260 povuemo azimut 255,5
5. Iz trigonometra 1472 povuemo azimut 175
6. Presjek povuenih azimuta je 8.KS!
PRIMJER 9:
9.KS vidi se iz take A(20,18) pod azimutom A=293 a od ekvadora je udaljena 4818 km i
1550 m.
POSTUPAK:
1. Taka A je presjek koordinata 20 i 18, pa iz toga povumo azimut od 293
2. Vodoravne koordinate oznaavaju udaljenosti taaka koje im pripadaju od ekvatora u
kilometrima. Drugim rijeima 9.KS ima koordinatu x=4818,1550. Dakle povumo
vodoravnu liniju, na odgovarajuoj udaljenosti od glavne koordinate (1550m u R 1:50.000
je 31 mm)
3. Presjek povuenog azimuta j povuene vodoravne linije je 9.KS!
PRIMJER 10:
10.KS zadana je koordinatama 43315 sjeverne geografske irine i 181351 istone
geografske irine.
POSTUPAK
1. Na lijevom (desnom) rubu karte pronaemo podiok koji ima vrijednost 4331
2. Prvi naredni podiok izmjerimo zatim tu duinu podijelimo sa 60 (sekundi) i dobijemo
koliko je dugaka jedna sekunda. Na kraju broj zadatkom zadanih sekundi pomnoimo
sa vrijednou jedne sekunde i dobijemo duinu u sekundama
3. Dobijenu duinu dodamo (navie) na 4831
4. Povuemo paralelu sa y osom (vodoravnu liniju) iz tako dobivene take
5. Na donjem rubu karte pronaemo 1813
6. Ponovimo pod 2. I 3.!
7.
8.
Iz dobijene take povuemo paralelu sa bliim rubom karte. (To je bre, iako nije ba
najtanije. Najtanije bi bilo traenu taku dobiti i na gornjem i donjem rubu karte, pa te
dvije take spojiti. Ali su greke u prvom sluju ipak zanemarive)
Presjek paralela sa x i y osama je 10.KS!
PRIMJER 11:
11.KS nalazi se na 181210 istone geografske duine, a sa nje se vidi 10.KS pod azimutom
A=63.
POSTUPAK:
1. Pronai na donjem rubu taku koja ima zadanu geografsku duinu.
2. Iz te take povui okomitu liniju
3. Nai zadanu 10.KS i povui kroz nju sjever.
4. Povui iz 10.KS azimut 243(jer primjetili ste, radi se o kontraazimutu!)
5. Presjek povuene okomite linije i azimuta je 11.KS!
BUSOLA
Busola je univerzalno pomono sredstvo u topografiji, ne samo za orjentaciju, nego i za
kretanje na zemljitu, za mjerenje uglova (azimuta), rastojanja itd. U naoj organizaciji
najee koritena busola je M-53 odnosno novi model ima oznaku M-68 mada se bitno ne
razlikuju.
Runa busola M-53 napravljena je od nemagnetnih materijala i sadri ove osnovne
dijelove:
1. Postolje sa poklopcem
2. Limb sa magnetnom iglom
3. Napravu za viziranje
Na rubovima postolja ucrtana je centimetarska podjela, slui nam za mjerenje udaljenosti na
karti, i vizir sa zarezom.
U postolju se vrti (mehaniki okree) okrugli dio sa razdjelnicima (limb) ugraviranim
sa preciznou od 2 stepena. Zbog bolje preglednosti upisane su samo parne desetice. Na
gornjoj strani ugravirana je podjela u hiljditim, s preciznou od 50 hiljaditih sa upisanim
parnim stotinama. Na postolju su, ugravirani i zarezi, gdje oitavamo odgovarajuu vrijednost
ugla. Poto su na limbu oznaene obadvije podjele, s busolom M-53 moemo jednostavno
preraunavati stepene u hiljadite i obratno.
Najznaajniji dio limba je magnetna igla. Sjeverni dio igle je fluorescentan. Magnetna
igla ne pokazuje uvijek sjever. Uzrok su eljezni predmeti u blizini ili elektrini vodovi. Zato
pri radu sa busolom obavezno ih izbjegavajte. Na rubu limba oznaene su strane svjeta: sjever
trokutom, a ostale tri strane svijeta internacionalnim oznakama (S-jug, E-istok, W-zapad). Na
dnu limba je crna crta. Kada se magnetna igla poravna sa oznakom sjevera na limbu, magnetna
igla i crta moraju biti paralelne.
U naprave za viziranje spadaju: zarez na poklopcu busole, na ogledalu u poklopcu
busole ugravirana crna crta i vizir sa zarezom.
MJERENJE I PROCJENJIVANJE
UDALJENOSTI
MJERENJE KORACIMA
Kada crtamo skicu terena ili kroki a nemamo metar ili traku sa oznaenim duinama,
rastojanje moemo priblino izmjeriti koracima. Duinu koraka izmjerit emo sami. Prilikom
mjerenja moramo paziti da koraci budu priblino jednake duine. Kada koraamo brzo teko je
brojati svaki, pa stoga brojimo svaki drugi korak.
Parni korak em najlake izmjeriti tako to em nekoliko puta prei udaljenost od 100
m. Od dobijenih rezultata izraunat em prosjenu duinu parnog koraka.
PRIMJERI:
Iz slinosti trouglova OBC : Obc na slici dobija se Dm= Lcm/lmm x 5
Ako je na primjer rastojanje (L) stubova na slici jedanko 50 m, a obuhvata ga 40
milimetarskih podioka na lenjiru, osmatrani stubovi su udaljeni od osmatraa: D=5000 cm/ 40
mm x 5 = 625 m.
Za sluaj na slici gdje je L=50 m i t=40 mm x 0-02 = 0-80, pa je formula: D m=Lm/t x
1000 D=50/80 x 1000 = 625. Rezultat je isti kao i kada je raunato pomou linisla
vrijednosti.
MREA
Obavezno traiti od lana takmiarske komisije koji vam je ucrtao kontrolne stanice da
one koje su vezane sa skicu dijela puta ponovno tano ubodom tanke olovke oznai na karti.
Izvia koji crta rad uzima pribor za rad i kartu, i kroz kontrolne stanice povlai linije odnosno
spaja ih azimutima (prethodno je kroz kontrolne stanice povukao paralele sa magnetnim
sjeverom). Zatim odreuje azimute i duine izmeu pojedinih kontrolnih stanica. Na
topografskoj karti 1:50.000 moe postojati put izmeu kontrolnih stanica, ali i ne mora.
Poinjemo ucrtavati na kartu mreu kvadranata paralelnu ve postojeoj ali mnogo manju.
Recimo veliine kvadranata e biti 4 x 4 mm (ili u prirodi 200 x 200 m). Kada smo iscrtali
mreu kvadranata koja je pokrila sve tri kontrolne stanice prelazimo na papir.
RAD NA PAPIRU
Na papiru takoer iscrtavamo mreu kvadranata (paralelnu rubovima papira) ali ovaj
put u zadanoj razmjeri (recimo 1:5000 u ovoj razmjeri 200 x 200 m iz prirode e biti 40 x 40
mm na crteu). Kada smo iscrtali obje mree (na karti i papiru) numeriem kvadrante
brojevima vodoravnbo i uspravno. Ova numeracija je zbog lakeg snalaenja u prilikom
prebacivanja podataka sa karte na papir.
Prvo ta ucrtavamo sa karte je poloaj kontrolnih stanica sluei se mreom kvadranata,
potom ovo provjeravamo ve odreenim duinama i azimutima da li smo ih tano ucrtali u
ovom dijelu posla ne bi trebalo doi do odstupanja crtea od karte.
UNOENJE PUTA
Ovaj dio posla radi se u dva dijela. Prvi dio se odnosi na ve postojei put na karti koji
obinim sistemom uveavanja prenosimo na papir. Ukoliko na karti ne postoji put, moramo ga
direktno iz prirode (mjerenjem uglova i duina) ucrtati na papir (inae u ovoj razmjeri veinu
stvari moramo unijeti iz prirode).
Vana napomena: Od ranije vam je poznato da je na kartama 1:50.000 put tano
predstavljen jednom dimenzijom (duinom), dok je irina van dimenzije. Dakle ukoliko je put
na karti 1:50.000 irine 1 mm, to nipoto ne znai da ga na papiru u razmjeri predstavljamo
irinom 10 mm. Poeljno je puteve na crteu predstavljati istim nainom kao to su
predstavljeni na karti.
KONFIGURACIJA TERENA
U principu skida se sa postojee karte, ali u izuzetnim sluajevima moe i iz prirode.
Napisati nadmorske visine kontrolnih stanica i unositi izohipse pazei na zadanu
ekvidistanciju i unijeti sve karakteristine reljefne oblike koji postoje na terenu (vrtae,
podzide, nasipe i sl.) i oznaiti ih topografskim znacima.
Poslije unoenja svih podataka poinje sreivanje crtea. Sve linije puteva po
mogunosti izvui tankim flomasterom, sve vodene tokove plavom bojom, objekte popuniti,
oznaiti kao na topografskoj karti, a sve ostale kulture i povrine pokuati to vie pribliiti
standardnim topografskim znacima.
NE ZABORAVITE
Za sve unesene topografske oznake (bilo standardne ili uslovne) dati objanjenje u
legendi. Upisati smjer komunikacija i vodenih tokova (naziv sela, zaseoka i sl.). Na liniji
azimuta izmeu kontrolnih stanica napisati njihove vrijednosti i daljine izmeu njih.
Napisati naslov rada, naziv takmienja, datum takmienja, startni broj ekipe,
NAPISATI koordinate kontrolnih stanica i uokviriti rad. Na kraju jo samo provjeriti da li
ucrtani sjever, razmjer, vrijednost ekvidistancije i potpisati se i rad je gotov.
Svaki teren koji se crta e nositi svoje specifinosti ali u principu postupak rada je isti.
Veoma je bitno pridravati se zadane razmjere kao i odnosa u prirodi.
Nije nemogue nacrtati profil skice dijela puta ako za to imamo vremena, a i teren nam
se uini interesantim.
SKIDANJE SA KARTE
1. NAIN koordinatama
Sve take imaju svoje projekcije na x i y osu. Znai svim karakteristinim takama na
krivoj liniji (naem putu) mogu se odrediti koordinate. Postupak je slijedei:
1. Iz svake karakteristine take, na karti izvui normale na x i y osu (isprekidane linije na
maloj slici)
2. Na papiru nacrtamo x i y osu, vodei rauna da mjesto njihovog presjeka izberemo tako da
nam u toku rada kriva linija (na put) ne sie sa papira.
3. Udaljenosti presjeka noramla sa x i y osom uveavamo (svaku zasebno) u zadanoj razmjeri
(2,4,5 puta itd.)
4. Iz tako dobijenih taaka na papiru povuem normale (obrnuto u odnosu na malu sliku).
Presjeci odgovarajuih normala su odgovarajue karakteristine take
Izrada krokija
Odrediti stajnu taku (ako nije zadatkom odreena) i odrediti smjerove u kojima e se vriti
krokiranje. Istovremeno e jedan lan patrole na papiru opistai estarom krunicu u zadanoj
razmjeri. Kroz centar krunice e mo povui liniju paralelnu sa stranicom papira. Ta linija
e predstavljati sjever, a centar krunice stajnu taku na terenu.
Izvia busolom odreuje azimut prvoga orjentira (recimo oak kue), a druga dvojca
mjere odstojanje od stajne take do orjentira. Izmjerena duina u metrima se pretvara u
milimetre na crteu i uglomjerom se zauzima odreenmi azimut i na liniji azimuta se
odreuje izmjerena duina pretvorena u razmjer crtea (ovu radnju ponavljamo onoliko
puta koliko smo odredili orijentira potrebnih za izradu krokija)
IZMJERENE TAKE UCRTATI I POVEZATI IH DA SE DOBIJU KONTURE
TRAENIH OBJEKATA ILI DJELOVA KOMUNIKACIJA, potom ucrtavamo vodene
tokove a zatim elektrine vodove (odnosno njihov raspored i pravac kretanja.
U sluaju da sa zadane STAJNE TAKE NE VIDIMO sve objekte ILI IH ZBOG NEKIH
DRUGIH RAZLOGA ne moem izmjeriti duinu ili azimut koristimo se sa jednom ili vie
pomonih stajnih taaka koje takoer moraju biti ucrtane u kroki.
Paljivo osmotriti dijelove terena izmeu ucrtanih objekata ili komunikacija. Sve to se tim
osmatranjem uoi (kapije, staze, travnjaci, usjeci, nasipi, vonjaci, ograde, stabla) ucrtati
Za izradu krokija potrebna su etiri lana patrole. Jedan da mjeri azimute, drugi da ucrtava
azimute na papir i dva da mjere duine mjernom trakom.
Peti lan patrole iskoristi e ovo vrijeme za crtanje profila terena.
VRSTE MJERENJA
Kako nacrtati kuu (vidi sliku 1) na koju pokazuje strelica i upitnik, na osnovu onoga
to je ve nacrtano (putevi, most, bandere, bunar)?
7.
8.
Povui prave uglove na dobijeni zid kue, iz take A i B. Izmjeri duinu jednog od dva
susjedna zida. Izmjerenu duinu prenijeti na odgovarajui krak pravog ugla. Dobijen je
drugi zid. (sl. 3).
Sklopiti pravougaonik (kvadrat) i kua je gotova
Prednost ovoga naina je izuzetna (gotovo maksimalna tanost, a mana sporost). Zato je
ovu metodu najpraktinije koristiti pri izradi etalona.
Prednost ovog naina je da je najbri, da je taan (skoro kao i prvi to najvie zavisi od
iskustva crtaa (i daje uvijek upuen na stvarne odnose na terenu). Mana je jedna - da se ne
mogu njime koristiti poetnici, za ovaj nain potebni su vjeba i iskustvo. I naravno ovim
nainom ne moe se poeti rad. Mora mu prethoditi jedan od prethodnih, najbolje prvi. Ostali
naini crtanja krokija mjerenjem ustvari su konbinacija ve pomenutih.
SKICA KS
U principu, veoma su velike razlike izmeu skice i krokija ali smo ih mi u naoj izviakoj
praksi toliko suzili da nam jedinu bitnu razliku predstavlja ucrtavanje i upisivanje azimuta na
skicu.
Skica terena u topografiji predstavlja jednostavan i pregledan crte odreene staze ili terena,
izraen slobodnom rukom u priblinoj razmjeri, sa oznaavanjem sjevera i topografskim
elementima uz upotrebu busole, a bez topografskig pribora.
To znai objekti i povrine ne moraju biti potpuno precizno ucrtani, ali zato se na skicu moraju
upisati tani azimuti i pribline udaljenosti, odnosno na odreenu stajnu taku. Skica ne prua
sve detalje, te slui kao dopuna odreenog izvjetaja.
Skica bi dakle trebala da predstavi vei dio terena, u preniku od 100 do 1000 m i to tako da se
ucrtava samo ono to se sa jedne stajne take moe vidjeti.
OCJENJIVANJE I BODOVANJE
Po ovom objanjenju vrlo je lako nacrtati bilo koju skicu terena ali mi izviai znamo da to nije
istina. Da li ste ikada na orjentacionom takmienju pokuali nacrtati skicu terena bez upotrebe
topografskog pribora. Ako jeste sjetite se koliko je bodova dobila. U principu ocjenjivanje
skice KS bi trebalo biti sistemom uporeivanja a ne poklapanja.
Ono to ne vidimo sa izabrane stajne take pokuat emo da naslutimo ili odgonetnemo
zahvaljujui okolnim objektima i naem daru zapaanja. Tek u najgorem sluaju dio terena koji
ne vidimo na papiru emo ostaviti bijelim.
Ovako shvaena skica zahtjeva stajnu taku koja dominira predjelom i tada ono
(propozicijama predvieno) upisavanjem azimuta i daljina ima smisla. Dakle ovakva skica
trai sitniju razmjeru od 1:1000 do 1:5000.
8. Dobro osmotriti konfiguraciju terena. Uoiti (ako ih ima) usjeke i nasipe nastale radom
ljudi ili vodene snage i ucrtati ih.
9. Uoiti sve take koje su na istoj izohipsi na kojoj je zadana stajna taka i ucrtati
odgovarajue take na skicu i povezati ih u nultu izohipsu.
10. Na isti nain uoavati take koje su za zadanu ekvidistanciju nie odnosno vie od ve
ucrtane izohipse, ucrtavati ih u skicu povezati u nove izohipse
Na kraju na crte upistai vrijednost azimuta i daljina do odreenih orjentira, objanjenja
koritenih znakova (legendu), smjer komunikacija (kuda vode) i vodenih tokova, naslov rada,
naziv takmienja, datum, startni broj, napisati koordinate KS (ako je mogue), zavriti okvir, i
provjeriti da li je ucrtan sjever, razmjer, vrijednost ekvidistancije i potpisati se.
PROFIL TERENA
Uprkos nazivu ovo je praktino jedini grafiki rad koji nema gotovo nikakve veze sa
terenom na kome se nalazi takmiarska staza.
Profil terena je grafiki rad crte kojim se jednodimenzionalno predstavljen teren sa karte,
prenosi u dvije dimenzije na papir. Karakteristika profila je da se radi u dvije nezavisne
razmjere. U jednoj se ucrtavaju vertikalni odnosi, a u drugoj horizontalni. Sve su rjei sluajevi
da je za jedan i za drugi odnos zadana ista razmjera (tzv. prirodni profil), i tada on daje
najvjerniju predstavu o obliku terena.
ELEMENTI PROFILA
1. Poetna i krajnja taka profilnice zadaje se na dva naina
- koordinatama to obino zahtjeva da se njihova nadmorska visina odredi
- kao kote, trigonometri i druge take sa odreenom nadmorskom visinom u zadanom
kvadrantu.
Prvi nain je jedan od najeih puteva do greke, bilo da se taka koordinatama neodredi
pravilno ili da se pogrijei u odreivanju njene nadmorske visine. Kod drugog naina ove
opasnosti nema ali valja napomenuti da se taka koja predstavlja kotu ili sredite trigonometra
nikada ne moe dovoljno paljivo ubosti.
2. Profilnica
To je linija koja spaja poetnu i krajnju taku profila. Povlai se grafitnom olovkom, po
mogunosti to tanje i preciznije. Ova linija je gotovo uvijek prava. Izmeu poetne i krajnje
take profilnica presjeca ili dodiruje razne izohipse, objekte i povrine. Cilj je profila i zadatak
njegova autora da ova sjecita i dodirne take to preciznije prenese na dvodimenzionalan crte
u zadatoj razmjeri.
a) izohipse (linije koje spajaju sve take iste nadmorske visine)
Izohipse su najvaniji, ali ne i jedini element profila. Postoje:
- osnovne (20 m ekvidistancije na kartama 1:50.000)
- glavne (100 m)
- i pomone (10, odnosno 5 m) izohipse
Uobiajeni metod je prenoenjem na papir redno jer je tako najlake kontrolisati i visinsku i
duinsku razliku izmeu dvije izohipse. Korisno je, meutim, pogotovo za malo nesigurnije
crtae da se prvo nanesu presjeci sa glavnim izohipsama koji onda slue kao kontrolna
uveavanja duinskog rastojanja izmeu dvije izohipse ili kao podsjetnik u sluaju da se neka
od osnovnih izohipsa ispusti ili previdi.
b) Objekti
Profilnica esto dolazi u dodir sa putevima, prugama i vodenim tokovima. Unoenje ovih
sjecita ili dodirnih taaka na profil jednako je vano kao unoenje sjecita sa izohipsama i
izvodi se na isti nain ali je bolje ako ih se unese na jednu horizontalnu liniju ispod ili iznad
profila. Ova sjecita je onda mogue tankim linijama povezati sa njihovim mjestima na profilu,
ali njihovo crtanje na samom profilu nuno vodi nepreciznosti i kvarenju estetskog utiska.
c) Povrina
Najee povrine sa kojima profilnica dolazi u dodir su ume i livade, a mogua su i jezera. I
one se nanose na liniju ispod ili iznad profila i to tako to se nanese poetna i kranja taka
presjeka sa datom povrinom
3. Legenda
U legendu se najee unose simboli za gore navedene i druge objekte sa kojima je profilnica
dola u dodir. Uobiajeno je da se smatra da su razmjer koordinate poetne i krajnje take
elemti koji ne ulaze u legendu, ali se njihovo upisivanje na rad takoer mora shvatiti
obaveznim. Naziv ekipe i startni broj, znak i potpis crtaa upotpunjuju rad i njihovo odsustvo
znai gubitak bodova iz stavke estetika.
Postupak:
Poslije utvrivanja duine profilnice i prenoenje ove duine u datoj razmjeri na papir sa oba
kraja ove linije (lijevo i desno) povui okomite linije i na njima odrediti (u zadanoj visinskoj
razmjeri) poetnu i krajnju taku profila. Potom podjeliti vertikalne linije na podioke. Svaki
podiok treba da predstavlja visinsku razliku izmeu dvije susjedne osnovne izohipse. Podioke
oznaiti vodoravnim crticama. Svaka crtica predstavljae visinu taaka koje pripadaju jednoj
izohpsi. Uz svaku crticu upisti odgovarajuu nadmorsku visinu. Potom prenosimo duine
estarom transporterom, najbolje je krenuti od poetne take i prenostiti redom udaljenosti
izohpisa. Pri tome se svaki put mjeri udaljenost od poetne take do odreenog sjecita, pa se
time izbjegava mogunost anuliranja greke, a i olakava se rad transporterom, koji je na
malim razdaljinama spor i muan. Korisno je imati na umu da se poetna(ili krajnja ako se i
ona upotrebljava) taka u ovm procesu ubada m,nogo puta, pa je treba dodirivati to je
mogue lake da nam se ne bi desilo da do kraja crtanja na karti imamo rupu iru od jednog
milimetra, to bi vjerovatno pokvarilo preciznost naeg profila.
SPAJANJE PROFILA
Prema vaeim propozicijama take profila treba spajati pravim linijama, najsigurnije je ove
linije ostavljati malo odvojene od taaka potio su take onaj kljuni elemenat koji omoguava
ocjenjivanje grafika i treba izbjegavati svaku mogunost da se otea precizno odreivanje
njihovog poloaja
NAPOMENE
1. Pribor
Osnovni pribor za crtanje profila su tehnika olovka 0.5, trokutovi i transporter. to kvalitetniji
to bolji. Za izradu legende i poboljanje estetskog dojma nije loe upotrijebiti bojice i
flomastere.
2. Crta
Sam crta profila, naravno, moe biti svako. Ali dvije su karakterne crte koje njemu ili njoj
izuzetno olakavaju rad:
- mo koncetracije, to ne treba posebno objanjavati
- otresitost, snalaljivost ili ako ba hoete drskost.
Profil je, naime, rad koji zahtjeva preciznost i veu radnu povrinu, i to u trajanju od najmanje
1 sat, ako ne i vie. Sposobnost da se ue u dvorite ili kuu i zamoli za mjesto za nekakvim
stolom ne garantuje automatski i bolji profil ali sigurno garantuje bolje uslove rad nego da ga
radite pogureni sa tablom na koljenima.
ITINERER
Itinerer, koliko god od crtaa trai, toliko i nudi malo. Moe se koristiti i to je vjerovatno
jedina njegova dobra osobina, pri kretanju po azimutu: u sluaju potrebe da se sa azimuta
skrene, zbog prepreke (jaruga, potok, uma, movara, ikara) i da se zaobilazi, bez itinerera se
teko moe, nakon obilaska, vratiti na pravi pravac.
KAKO SE RADI
1. Nacrtati, od oka, slobodnom rukom, priblino odreujui azimute i daljine, zadani itinerer
da bi se vidjelo koliki e prostor zauzeti sve skupa da ne bi u pola crtanja morali brisati
i ponavljati.
2. Odrediti na papiru, prema skici, poetnu taku, proizvoljno
3. Kroz tu taku povui sjever (najbolje sa rubom papira)
4. Povui prvi zadani azimut
- (Sredina uglomjera na izabranoj taki, nula na sjeveru, stepeni rastu u pravcu kazaljke na
satu)
- Azimut je zadan u hiljaditim (a nemamo uglomjera sa takvom podjelom: na busoli
odredimo zadani ugao u hiljaditim, pa na poleini busole pogledamo koliko je to stepeni. A
ako nemamo busolu, a imamo digitron, onda izraunamo koliko zadani broj hiljaditih ima
stepeni)
5. Zadanu duinu u milimetrima nanijeti na azimut, sa poetkom u zadanoj taki. Kraj te
duine, na azimutu, Bit e prva prelomna taka itinerera!
- duina moe biti zadana i u koracima: tada treba znati da su dva koraka 1,5 m
6. Dalje ponavljati gore opisane radnje dok ima azimuta i daljina
- Svaki put kroz prelomnu taku povui sjever
7. Upisati eventualno, ifru izlaza iz minskog polja
8. Prepisati na itinerer vrijednosti azimuta i duina.
9. Na samoj liniji oznaiti, redom azimute i daljine
10. Upisati naslov rada, takmienja, ime ekipe, startni broj, datum
11. Oznaiti sjever, upisati razmjer
12. Potpisati se
SVRHA I NAMJENA
Svrha i namjena ovoga zadatka moe se i ovako protumaiti:
Predpostavimo da je jedan dio ekipe preao odreenu dionicu puta i uredno vodio izvjetaj o
tom preenom putu. Zadatak drugog dijela ekipe je da tu istu dionicu puta pree, ali bez topo
karte, ba prema, ve ranije uraenom izvjetaju preenog puta.
Kretanje drugog dijela ekipe, upravo e zavisiti od kvaliteta uraenog zadatka prvog dijela
patrole.
Dakle da pojednostavimo svrha ovoga zadatka je da se neko ko se kree poslije nas tom istom
dionicom puta moe na osnovu podataka upisanih u taj izvjetaj, kretati bez potebe topo-karte.
Prilikom ulaska u naselje poeljno je naznaiti sledee: naziv naselja, da li postoje objekti od
veeg znaaja itd.
3. SKLONITA I ODMORITA
U ovu grupu podataka treba unositi one objekte koji mogu posluiti za sklonita od nevremena
i odmorita (peine, stare graevine, te proplanci i manje povrine sa pitkom vodom, potoi
koji tee pored njih)
4. PITKA VODA I HRANA
Ove podatke takmiari esto ne unose u svoj zadatak iako su od vrlo vanog znaaja. to se
tie pitke vode, treba unositi svaki bunar, esmu, vodenu povrinu i objasniti o kakvom je
kvalitetu vode rije (pitka, nepitka). to se tie hrane u zadatak treba unositi povrine koje
obiluje jestivim biljkama (vonjake, oranice, itd.), zatim objekte ili mjesta gdje se hrana i voda
moe kupiti, dobiti. Ovi podaci o pitkoj vodi mogu biti od velikog znaaja.
5. OPASNOSTI NA STAZI
Potrebno je ukazati na opasnosti koje se mogu desiti prilikom prelaska staze (npr. Most je u
oronulom stanju i prijeti mu obruavanje), ukazati na mogue odrone terena ili nasipa uz
vodeni tok.
6. IZVRENI ZADACI NA STAZI
Unositi sve zadatke koji su uraeni na stazi. Uglavnom poeljno je unijeti sve zadatke izvrene
u toku staze (npr. na III KS smo radili skicu terena R=1:1000, r=100 m, e=5m)
ESTETSKI ELEMENTI
-
Napomena:
Svaku kontrolnu stanicu detaljno opisati, po mogunosti skicirati ili nacrtati panoramski
snimak (crte) markantnog objekta (na skici obavezno oznaiti sjever i legendu). Naznaiti
vrijeme dolaska i odlaska sa kontrolne stanice. Ovaj izvjetaj sa staze bit e puno pregledniji
ako bude pisan pomou naslova (npr. START, OD STARTA DO PRVE KONTROLNE
STANICE, PRVA KONTROLNA STANICA, OD PRVE KONTROLNE STANICE DO
DRUGE KS itd.). Izvjetaj sa staze pisati itko po mogunosti TAMPANIM slovima. Skice
kontrolnih stanica po mogunosti obojiti. Svako mjenjanje pravca kretanja detaljno opisati.
AKO SE IZGUBI
UVOD
U prirodi se moe dogoditi da se sve ne odvija onako kako smo planirali. Vrlo brzo i iznenada
moem se nai u situaciji kada je ugroeno ne samo nae zdravlje, ve i sam ivot.
U prirodi e mo doi u opasnost uglavnom onda kada se izgubimo. Uzrok je sigurno loa
orijentacija.
Kada se izgubimo to jo ne znai da smo u opasnosti, ali ako se brzo ne vratimo na pravi put
tada situacija postaje ozbiljna (moem se povrijediti, promrznuti ili jednom rijeju ugroziti
zdravlje)
Na opasnosti koje nam prijete utjeu kako subjektivne tako i objektivne okolnosti. U
objektivne okolnosti spadaju: oprema, hrana, voda, vremenske prilike, reljef, vegetacija,
fizika kondicija, mogunost izrade zaklona i jo mnoge druge.
IZGUBILI SMO SE
I pored pridravanja pravila karte izgubili smo se. ta sada uiniti? Najprije treba razmisliti
ta nas ugroava, na kakve opasnosti moemo naii te kakva pomagala imamo na raspolaganju.
Najvanije je da vodstvo preuzme najodluniji i najiskusniji kako bi odmah preduzeo nune
mjere protiv svake opasnosti i sprijeio paniku i strah.
Nekada je korisno preutjeti opasnost i tako sprijeiti paniku. Meutim to je ma sa dvije
otrice, jer ako ekipa nije svjesna onoga to joj prijeti, nee ozbiljno shvatiti potrebu da se voa
bez pogovora slua. Koliko emo podataka o moguoj opasnosti rei lanovima grupe zavisi
od njih samih i od vrste i veliine opasnosti.
Voa nikada nesmije izgubiti vjeru i nadu i mora sauvati prisebnost kako bi mogao donositi
trezvene odluke. Mora pomagati ostalima da savladaju strah.
Kada potpuno shvatimo u kakvom se poloaju nalazimo, tada od moguih treba odabrati
najbolje rjeenje. Rjeenje zavisi od objektivnih uslova. Ipak, postoji nekoliko pravila. Ukoliko
imamo kartu i busolu, nebi smjelo biti tekoa. Potrait emo podruje na karti gdje
predpostavljamo da bi se mogli nalaziti. Pri tome emo voditi rauna o nekoliko pojedinosti,
prije svega na kojem mjestu smo se nalazili posljednji put prije nego smo se izgubili (to mjesto
treba potraiti na karti), koliko vremena i priblino u kom smo pravcu ili od tog mjesta. Na
ovaj nain emo priblino lako ocjeniti gdje se nalazimo. Zatim trebamo odabrati pravac
kretanja koji e nas dovesti do naeg cilja. Najbolje e biti ako uspijemo pronai neku veu
komunikaciju, rijeku, poznatu dolinu, naseljeno podruje. Kada odredimo cilj u globalu,
nastavit emo sa preciziranjem sve dok tano ne odredimo na poloaj.
Na kraju odabrat emo najsigurniji put u civilizaciju.
Bez karte i busole ne bi trebali odlaziti na one terene koje ne poznajemo ba najbolje, a
pogotovo ne sami.
ZAKLJUAK
Neem se izgubiti ako se dobro pripremimo za put i ako smo savladali orjentaciju. Ali ako se
ponekad ne moe izbjei i ova neprijatnost treba biti pripravan i za takav sluaj. Najvanije je
zadrati prisebnost i mo trezvenog rasuivanja i odluivanja.
TOPO TEST
1. ta je apsolutna, a ta relativna nadmorska visina?
- Apsolutna nadmorska visina jeste vertikalno rastojanje izmeu neke take na povrini
zemlje i nivoa mora. Visinska razlika (relativna visina) jeste razlika apsolutnih visina dvaju
taaka.