Salmoneloza

Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai

S. typhimurium (crveno) slikano elektronskim mikroskopom.

Salmoneloza je bakterijska infekcija tankog i debelog crijeva.

Izvori zaraze [uredi]

Uobiajeni izvori salmonela su ivotinje koje se uzgajaju zbog mesa, perad, sirovo
mlijeko, jaja i proizvodi od jaja. Drugi opisani izvori ukljuuju zaraene kornjae kune
ljubimce, grimiz (karmin, vrsta crvene boje) i kontaminiranu marihuanu.
Predisponirajui imbenici za infekciju Salmonellom su gastrektomija, aklorhidrija (ili
upotreba antacida), anemija sprpastih stanica, splenektomija, povratna groznica, malarija,
bartoneloza, ciroza, leukemija, limfom i HIV-infekcija. Pored trbunog tifusa, infekcije
koje uzrokuje Salmonella enteritidis ostaju vaan javnozdravstveni problem u SAD-u.
Mnogi su serotipovi S. enteritidis imenovani, te se neformalno o njima govori kao o
posebnim vrstama, iako oni to nisu. Najei Salmonella serotipovi u SAD-u su:

S. typhimurium
S. heidelberg
S. newport
S. infantis
S. agona
S. montevideo
S. saint-paul

Simptomi i znaci [uredi]

Kliniki se infekcija Salmonellom moe prezentirati kao gastroenteritis, paratifusni
sindrom ili "salmonela-vruica", bakterijemini sindrom ili arina bolest. Svaki serotip
salmonele moe izazvati bilo koji ili sve dolje opisane klinike sindrome, iako je
odreeni serotip esto povezan sa specifinim sindromom. Mogua je i pojava
asimptomatskog kliconotva.
Gastroenteritis obino poinje 12 do 48 sati nakon ingestije organizama s muninom i
grevima u trbuhu, nakon ega slijedi proljev, vruica, a ponekad i povraanje. Stolice su
obino vodenaste, no mogu biti i rijetko kaaste ili poluformirane. Sluz ili krv su rijetko
prisutni u stolici. Bolest je obino blaga i traje 1 do 4 dana. Ponekad dolazi do tee i
protrahirane bolesti. U uzorcima stolice obojanim metilenskim plavilom, esto se vide
leukociti, to ukazuje na inflamatorni kolitis. Dijagnoza se potvruje izolacijom
Salmonelle iz koprokulture ili obriska rektuma.
Paratifusni sindrom ili "salmonela vruica" je sistemski sindrom karakteriziran vruicom,
prostracijom i bakterijemijom. Prototip ovog sindroma jest trbuni tifus. Identinu
prezentaciju, iako esto kliniki ne tako teku, moe izazvati S. paratyphi A, B i C.
arine manifestacije infekcija salmonelama mogu se pojaviti uz trajnu bakterijemiju ili
bez nje. Kod bolesnika s bakterijemijom, mogua je pojava lokalizirane infekcije koja
moe zahvatiti gastrointestinalni trakt (jetru, uni mjehur i crvuljak), endotelne povrine
(aterosklerotske plakove, ileofemoralne ili aortalne aneurizme, srane zaliske), perikard,
modane ovojnice, plua, zglobove, kosti, genitourinarni trakt ili meka tkiva. Ponekad
moe doi do infekcije preegzistentnih solidnih tumora, uz razvoj apscesa koji tada mogu
postati izvor Salmonella bakterijemije. Najei uzronici arinih infekcija su S.
choleraesuis i S. typhimurium.
Bakterijemija je relativno rijetka u bolesnika s gastroenteritisom. S. choleraesuis, S.
typhimurium i S. heidelberg, meu ostalima, mogu uzrokovati sindrom protrahirane
bakterijemije koja traje vie od tjedan dana. Iako su hemokulture pozitivne, koprokulture
su uglavnom negativne. Bolesnici s AIDS-om ili HIV infekcijom, mogu imati ponavljane
epizode bakterijemije ili druge invazivne infekcije (npr. septiki artritis) uzrokovane
Salmonellom. Bolesnike s viekratnim infekcijama salmonelom, koji nemaju drugih
rizinih imbenika, treba testirati na HIV.
Izgleda da kliconoe nemaju znaajnu ulogu u izbijanju veih epidemija netifusnog
gastroenteritisa. Izluivanje organizama stolicom koje traje due od godinu dana,
pojavljuje se u samo 0,2 do 0,6% bolesnika s netifusnim salmonelozama.
Dijagnoza se postavlja izolacijom organizma iz stolice ili drugog inficiranog mjesta.
Prognoza je obino dobra, ako nema druge tee bolesti u podlozi.

Profilaksa i lijeenje [uredi]

Od najvee je vanosti prevencija kontaminacije ivenih namirnica od strane inficiranih

ivotinja ili ljudi. S peradi, mesom, jajima i drugom hranom, mora se pravilno rukovati i
treba ju pravilno kuhati, spremati i drati u hladnjaku. Potrebno je identificirati i
kontrolirati inficirane ivotinje (npr. gmazove koji se dre kao kuni ljubimci) i
potencijalno kontaminirane supstance (grimiz). Preventivne mjere koje su opisane pod
trbuni tifus, mogu se takoer primijeniti na veinu ostalih crijevnih infekcija. Od bitne je
vanosti prijavljivanje pojedinanih sluajeva.
Gastroenteritis se lijei simptomatski, rehidracijom i laganom dijetom. Antibiotici
produuju izluivanje organizama i njihova primjena u nekompliciranim sluajevima nije
opravdana. Zbog vee smrtnosti ipak treba lijeiti antibioticima tienike domova za
starije osobe, dojenad i bolesnike s HIV infekcijom ili AIDS-om. Rezistencija na
antibiotike je jo ea kod netifusnih salmonela, nego kod S. typhi. Kotrimoksazol, 5
mg/kg trimetoprima peroralno, svakih 12 sati za djecu ili ciprofloksacin 500 mg
peroralno svakih 12 sati za odrasle, prihvatljive su sheme lijeenja.
Neimunokompromitirane bolesnike valja lijeiti 3 do 5 dana, no oni s AIDS-om mogu
zahtijevati produenu supresiju, kako bi se sprijeili relapsi. Sistemsku ili arinu bolest
treba lijeiti antibioticima u dozama koje su opisane za trbuni tifus. Protrahirana
bakterijemija se uglavnom lijei 4 do 6 tjedana. Apscese treba kirurki drenirati; nakon
kirurkog zahvata potrebno je barem 4 tjedna antibiotske terapije. Inficirane aneurizme,
srani zalisci, te infekcije kostiju i zglobova, obino zahtijevaju produeno lijeenje
antibioticima.
Asimptomatsko kliconotvo obino spontano prestaje i antibiotsko je lijeenje rijetko
potrebno. Antibiotici mogu produljiti izluivanje organizama stolicom i nakon to je
davanje lijeka prekinuto. U posebnim sluajevima (npr. ljudi koji manipuliraju hranom ili
zdravstveni radnici) moe se pokuati eradikacija ciprofloksacinom 500 mg peroralno
svakih 12 h kroz mjesec dana, no kontrolne koprokulture potrebno je raditi tjednima
nakon primjene lijeka, kako bi se dokazala eliminacija salmonele.