ANITA UPE

Istine i lai o hrani

Izvornom prehranom do boljeg zdravlja i primjerene
tjelesne teine

Sadraj
Uvod.......................................................................................8
to je izvorna ovjekova hrana?..........................................11
Sveta hrana.......................................................................14
Hrana na koju smo genetski prilagoeni..........................17
Prehrambena piramida.....................................................20
Mitovi o tetnosti masnoe i kolesterola..............................23
Kampanja protiv kolesterola najvea prijevara 20. stoljea26
Kolesterol-neprijatelj ili prijatelj?....................................29
Tumaenje vrijednosti masnoe u krvi.........................32
Dobre i loe masnoe.......................................................34
Omega-3, omega-6 i eikosanoidi.....................................37
itarice - dvosjekli ma ovjeanstva..................................42
Sastav itarica..................................................................44
Antinutrijenti....................................................................45
itarice moemo jesti samo ako su pravilno pripremljene47
Nepodnoenje glutena - uzrok mnogih kroninih bolesti 48
Celijakija nije jedini oblik nepodnoenja glutena............50
Promjena prehrane moe biti spas...................................52
Penica: od zemlje do kruha............................................55
Hrana koja ubija...................................................................58
Ovisnost o eeru.............................................................60
Glutaminat E620-625 opasan dodatak u namirnicama....64

Soja ili pria o prijevari....................................................69

Margarin - izbjegavati pod svaku cijenu..........................73
Hrana kao lijek.....................................................................77
Njegovo velianstvo - maslac..........................................79
Kokosovo ulje..................................................................84
Istine i lai o mlijeku........................................................87
Kefir - udesna hrana s Kavkaza.....................................93
Sirovojelstvo (Raw food pokret)......................................99
Kaasti sokovi zdravlje iz miksera............................104
Povre............................................................................105
Klijanje zrnja, oraastih plodova i sjemenja..................107
Ljekovita biljka stevija -prirodni zaslaiva..................111
Mravljenje bez gladi.........................................................114
Inzulin -glavni krivac za debljanje.................................116
Kako nas zdravai uravnoteenaprehrana dovodi do debljine
.............................................................................................118
O ovjeku, medvjedu i sumo borcima...........................121
LCHF prirodna prehrana za bolje zdravlje i regulaciju tjelesne
teine....................................................................................125
Praktini savjeti za provoenje LCHF prehrane............133
LCHF i voe...................................................................136
Ketoza ili ketoacidoza, visokoproteinske ili visokomasne dijete
.............................................................................................138
Granica unosa ugljikohidrata kod mravljenja..............143
Osjeaj gladi i sitosti je najbolji vodi...........................146

Ako mravljenje ne ide kako bismo htjeli......................149

LCHF prehrana za posebne potrebe...................................152
Zelena kura.....................................................................155
Gljivica kandida -poast modernog doba.......................156
Anti-kandida program....................................................158
Karika koja nedostaje temeljac ili juha od kostiju....165
Prehrambena revolucija.....................................................172
Nekada se znalo bolje....................................................174
Kako je dolo do dananjih prehrambenih smjernica.176
I Atkins je bio u pravu...................................................179
Zato ne moemo uvijek vjerovati znanstvenoj metodi.181
Znanost u slubi industrije.............................................183
Zato LCHF-Paleo pokret nije slubeno priznat?..........186
LCHF u vedskoj...........................................................188
LCHF i okoli................................................................191
Iskustva s LCHF prehranom..............................................195
Zakljuak........................................................................208
Literatura............................................................................212
Video..................................................................................217
Internet...............................................................................218

Recenzija
Iskreno sam uzbuen zbog izlaska iz tiska knjige Istine i lai o
hrani. Knjiga se ita u jednom dahu, zanimljiva je i ne ostavlja
ravnodunim. Ova knjiga ne eli biti enciklopedija niti znanstveni rad,
ona je zbirka tekstova nutricionistice Anite upe, ibenanke koja s
obitelji ivi i radi u vedskoj. Knjiga je njezin prvijenac, a za nae
itateljstvo uistinu je prava bomba.
Ako bi bilo mogue meu iste korice smjestiti antropologiju
paleolitskog vremena, tisuljetno iskustvo zdravih tradicionalnih kultura
koje je prouavao Darwin nutricionizma Weston A. Price, modernu
kliniku praksu LCHF-a u vedskoj i zdravstvene probleme
suvremenog ovjeka otkako je u svoj jelovnik uvrstio namirnice koje
postoje jedva posljednjih stotinu godina, onda bi se svakako radilo o
knjizi autora koji se usuuje. Anita upe to i jest. Njeni su tekstovi
jednostavni, informativni, ali i beskompromisni.
Malo je onih koji u svom domu nemaju barem jednu knjigu o
zdravoj prehrani. Meutim, u ovoj se knjizi nalaze i informacije za koje
je zanimljivo da ih u svojim radovima niti jedan od ope priznatih
hrvatskih autoriteta na ovom podruju ili nije spomenuo ili ih nije jasno
iznio na jednom mjestu. Moda zbog sputanosti ili pod stegom nekih
sumnjivih kodeksa, ili zbog moebitne ugroenosti profesionalne
karijere u institucijama koje su tako rijetko financijski neovisne, ili pak
zbog fragmentiranog, usko specijaliziranog (ne)znanja. Ova knjiga
govori nam o onome to smo zapravo svi negdje u sebi znali, ali je
propaganda bila glasnija od nae intuicije.
Kome bih preporuio knjigu? Najprije onima koji ve slijede neki
oblik zdrave prehrane da utede novac i zdravlje. Potom
vegetarijancima i veganima, da unutar svojih uvjerenja poprave
kvalitetu svog ivota i ivota svojih obitelji. Hrvatskim profesionalcima
i institucijama da vide da je led probijen - kao svojevrsni poticaj da se
i sami odupru besmislenim, nametnutim i tetnim prehrambenim

smjernicama preuzetim iz Sjedinjenih Amerikih Drava, jer su tamo

doivjele fijasko.
Naposljetku i onima koji bi tek htjeli zapoeti sa zdravom
prehranom, jer je uistinu oslobaajue saznati da zdrava prehrana ne
znai kupovati skupe, esto i egzotine namirnice, nego je to ponajprije
stvar naeg izbora izmeu namirnica koje ionako svakodnevno jedemo.
Primjerice, izbor izmeu margarina i maslaca, punomasnih i light
mlijenih proizvoda, ali esto i pitanje svakodnevnih nedoumica oko
zakuhavanja mlijeka, konzumiranja sirovih itarica ili raznih pahuljica
te namirnica od soje koje imitiraju meso, mlijeko ili jaja.
S ovom knjigom doznat emo da li je piramida zdrave prehrane
doista okrenuta naglavce (kao i nae zdravlje), koji su mehanizmi
debljanja, kako mravjeti bez gladi i k tome poboljati zdravlje, zato su
zasiene masnoe zdrave, to su aktivatori topivi u mastima, kako
neutralizirati antinutrijente iz itarica, grahorica i sjemenki, kako protiv
gljivice kandide, to nam je initi sa sirovim mlijekom, glutenom,
celijakijom, sojom, itd.
Knjiga prua elemente pomou kojih i sami moemo procijeniti
valjanost raznih ponuda umotanih pod nazivnik zdrave prehrane, jer
nam pribliava drevno znanje o prehrani koje je, unato pokuajima
manipulacije u medijima, ipak reevaluirala i moderna znanost.
Nadam se da e ova knjiga biti uvod u neku profesionalnu karijeru
autorice u domovini.
Domagoj Doji
za prvi ogranak Zaklade Weston A. Price u Hrvatskoj

Uvod
Posljednjih se godina sve vie govori i pie o hrani i sadraju hrane,
a arite se stavlja na epidemiju debljine koja je zavladala zapadnim
svijetom. Rasprava o tome to je zdravo jesti, a to nije, dobiva na
intenzitetu. Sve je vei broj strunjaka koji nas kroz prehrambene
smjernice savjetuju o nainu prehrane kojom emo zadrati dobro
zdravlje i regulirati tjelesnu teinu. Pojam zdrave prehrane najee se
povezuje s light proizvodima i vegetarijanstvom te poveanim unosom
itarica, voa i povra, dok nam se istovremeno savjetuje da ograniimo
unos crvenog mesa, jaja i punomasnih mlijenih proizvoda. Industrija
mravljenja jaa je nego ikad pa je ponuda i reklama za razne prake,
pilule i druga sredstva koja obeavaju brzi gubitak kilograma i toliko
prieljkivanu vitkost, sve vea.
Unato svemu, nema naznaka da se epidemija debljine zaustavlja ili
barem usporava. No rijetki su oni koji uviaju da izmeu strunjaka,
prehrambenih smjernica i raznih dijeta s jedne strane te epidemije
debljine i opeg zdravstvenog stanja s druge, mora postojati uzrona
veza. Jer, upravo se zadnjih desetljea, otkako su eksperti poeli sa
svojim prehrambenim propovijedima, svijetom proirila epidemija
debljine, srano-ilnih bolesti, dijabetesa, raka, autoimunih bolesti,
bolesti crijeva, alergija i drugih degenerativnih bolesti. Iz ovog
paradoksa trebalo bi uvidjeti da je neto tu oito jako, jako pogreno.
Pravo propitivanja vladajuih prehrambenih smjernica trebalo bi biti
zajameno osnovnim demokratskim postulatima, kao i pravo na osobno
miljenje i pravo da se ono slobodno izjasni. Ali u praksi esto
nailazimo na prepreke kad se ti demokratski principi pokuavaju
provesti, pa ni pitanja vezana za prehranu nisu izuzetak. Kako e se
vidjeti iz ove knjige, upravo su ona vrlo osjetljiva.

Postoje li uope kriteriji prema kojima se moemo snai u toj

dungli informacija i kako moemo znati kome vjerovati? Moda
bijedan dobar nain bio da uzmemo sebe kao polazite, da pogledamo
svoje tijelo i upitamo se: za koju nas je to vrstu hrane predodredila
priroda, iji smo jedan mali dio i mi sami? Ljudsko je tijelo rezultat
stotina tisua godina razvoja i svaka stanica naeg tijela sadri gene koji
su se prenosili iz generacije u generaciju - gene koji su ovjeku
omoguili potrebnu snagu, izdrljivost, otpornost i zdravlje u uvjetima
mnogo teim nego to su ovi u kojima danas ivimo. Ovi su geni
prilagoeni, ili dizajnirani, upravo za onu vrstu hrane koja je i
omoguila opstanak. Danas priblino znamo to su jeli ljudi iz davnih
vremena, kao to sa sigurnou znamo to nisu jeli. Takoer s velikom
vjerojatnou moemo zakljuiti da su uvijek znali to jedu, za razliku
od nas. Oni svoje znanje nisu stjecali savjetima strunjaka, nego
iskustveno.
Mi se danas ponaamo kao da vjerujemo da sadraj hrane koju
jedemo nema uinka na nae tijelo i nae zdravlje. Vjerujemo da nije
vaan nain na koji je hrana proizvedena i zapravo nikad nismo tako
malo znali o namirnicama kojima punimo koare u supermarketima, a
kasnije ih unosimo u svoje tijelo. ini nam se da moemo jesti bilo to i
ostati zdravi, a kad se na koncu ipak razbolimo od tipinih
civilizacijskih bolesti, onda rado okrivljavamo neto drugo, sudbinu,
genetiku ili Boju volju, a ne jednostavnu injenicu da nae tijelo ne
podnosi tu brutalno manipuliranu hranu koju sami proizvodimo i
prodajemo.
ovjek je stotinama tisua godina bio lovac i sakuplja i ivio je od
hrane ivotinjskog porijekla, bogate bjelanevinama i masnoama za
koje danas znamo da sainjavaju graevinski materijal za nae tijelo.
Poljoprivreda, koja je donijela veliku promjenu s novom vrstom hrane itaricama, razvila se relativno kasno u ljudskoj povijesti i sve vie
istraivanja ukazuje na to da se ovjek fizioloki nikad nije prilagodio
tako velikoj koliini kroba i drugih kemijskih spojeva koje nalazimo u

itaricama. No jo se vea promjena dogodila gotovo nedavno, kad je

industrija poela obraivati hranu. Naim jo uvijek paleolitskim
tijelima potpuno su strane i neprirodne stvari kao to su eer i rafinirani
ugljikohidrati, rafinirana i hidrogenizirana (ovrsnula) biljna ulja, kao i
razni umjetni dodaci i kemikalije koje koristi prehrambena industrija.
Suvremena istraivanja neosporno pokazuju vrstu povezanost
izmeu nove industrijske hrane i novih civilizacijskih bolesti.
Povratak na izvornu vrstu hrane, za koju danas znamo da ljudskom
tijelu daje sav potreban graevni materijal, izgleda neminovan.
Cilj je ove knjige da ovjeku prui jedan mali doprinos njegovoj
slobodi izbora.

to je izvorna ovjekova hrana?

Poetkom 20. stoljea, jo uvijek je postojala mogunost da se
empirijski dobije uvid u nain ivota i prehranu predindustrijskih
civilizacija. Mnogi su istraivai, lijenici i antropolozi istraivali i
izvjetavali o izoliranim grupama naroda koje su u to vrijeme jo uvijek
postojale na raznim stranama svijeta. Brojni pisani zapisi svjedoe kako
su ti ljudi ivjeli i kako je izgledala njihova tradicionalna prehrana prije
prodora industrijske hrane. Izmeu ostalog ovi izvjetaji govore i o
zdravstvenom stanju pripadnika tih naroda.
Jedan od sveobuhvatnih izvjetaja je Nutrition and Physical
Degenerationi (Ishrana i tjelesna degeneracija) dr. Weston A. Pricea,
zubara iz Clevelanda, drava Ohio. Dr. Price diplomirao je i poeo raditi
kao zubar krajem 19. stoljea, upravo prije prodora industrijske hrane.
Slijedeih trideset godina u svojoj je praksi primijetio kako se zdravlje
zubi i eljusti kod djece jako pogorava, ba kao i njihovo sveukupno
zdravlje. Osim stoje bilo sve vie sluajeva karijesa, zubi kao da vie
nisu pristajali u eljusti koje su bile prekratke ili preuske. Djeci su ak i
nosni prolazi bili preuski te su openito bili loeg zdravlja i izmeu
ostalog obolijevali su od astme, alergija i poremeaja ponaanja. Dr.
Price je vjerovao da su ove deformacije i promjene bile uzrokovane
loom prehranom i nedostatkom hranjivih tvari. Taj njegov interes ga je
potakao da tridesetih godina 20. stoljea, sa svojom suprugom Florence,
medicinskom sestrom, proputuje cijelu zemaljsku kuglu kako bi
istraivao i studirao izolirane grupe naroda.
Traio je savreno zdravlje bez karijesa i bez kroninih,
degenerativnih i infekcijskih bolesti kroz vie narataja. Prouavao je
etrnaest takvih skupina naroda: izoliranu grupu vicaraca u Alpama,
galske skupine na otocima Vanjski Hebridi, Eskime i Cree Indijance u
Sjevernoj Americi, melanezijske i polinezijske skupine na jugu Tihog
oceana, nekoliko afrikih plemena, te Aborigine u Australiji i Maore na

Novom Zelandu. Sve grupe naroda koje su imale savreno zdravlje

ivjele su izolirane, daleko od civilizacije, a ljudi su se hranili na
tradicionalan nain kako se to kod njih oduvijek radilo.
Dr. Pricea je takoer zanimalo to se dogaalo s pripadnicima ovih
naroda koji su napustili svoj tradicionalni nain ivota i prehrane i
prihvatili hranu moderne civilizacije. Rezultati su posvuda bili identini
i poraavajui: karijes, nerazvijene eljusti, deformacije kostiju, rak i
cijeli niz drugih degenerativnih bolesti. Price je detaljno zapisivao to su
ljudi jeli, ak je uzimao uzorke hrane kako bi ih mogao analizirati u
laboratoriju. Pored svega, snimio je i brojne fotografije koje su
objavljene u njegovom izvijeu. Kae se da jedna fotografija govori
vie od tisuu rijei, i doista, te su fotografije jasno pokazale to se
dogodilo s ljudima kada su poeli jesti eer i brano. Savreni zubi kod
roditelja, potpuno su izvrnuti i iskrivljeni kod njihove djece. Zdravlje
usta ogledalo je zdravlja cijelog tijela, a uniteno zdravlje bilo je jedan
od uasnih rezultata koje je ovo istraivanje pokazalo.
Sastav tradicionalne prehrane kod razliitih grupa bio je razliit,
ovisno da li su bili lovci i sakupljai, stoari ili zemljoradnici. Ljudi koji
su bili fiziki najsnaniji, sa stopostotnom otpornou na karijes, bili su
pastiri, ribolovci ili lovci kojima je osnova prehrane bila hrana
ivotinjskog porijekla. Kod plemena koja su osim izvornih ivotinjskih
namirnica koristili i itarice, Price je zabiljeio da su tjelesni razvoj,
zatita protiv karijesa i tjelesna snaga bili loiji u usporedbi s plemenima
koja su jela vie namirnica ivotinjskog porijekla. U gradovima i
lukama, gdje su odreene skupine kombinirale rafiniranu i primitivnu
hranu, razvili su zdravstvene probleme, ali ne u tolikoj mjeri kao oni
koji su potpuno napustili svoj tradicionalni nain prehrane.
Isti je ovakav obrazac Price pronaao i u Australiji, gdje su
Aboridini, koji su ivjeli uz obalu pa su jeli ribu i plodove mora, bili
najzdraviji. Oni koji su promijenili prehranu na rafinirane

poljoprivredne proizvode, ee su obolijevali od tuberkuloze i

paralizirajueg artritisa.
Price je pronaao savreno zdravlje i kod stanovnika otoja Torres
Strait izmeu Australije i Nove Gvineje. Lijenik koji je trinaest godina
ivio i radio na tim otocima, nije zabiljeio niti jedan sluaj raka meu
stanovnicima otoja. Osobno je operirao maligne tumore kod bijelaca
kojih je bilo oko 300, ali meu domorocima je bilo krajnje neuobiajeno
da bi ih snala neka bolest radi koje bi trebali biti operirani.
Domorodako stanovnitvo se usprotivilo asimilaciji, posebice u
pogledu prehrambenih namirnica, te su prodavaonice hrane smatrali
krajnje opasnima.
Na Novom Zelandu Price je susreo pripadnike naroda Maora, u
razliitim stupnjevima asimilacije u zapadnjaku kulturu, pa je i kod
njih dokumentirao jednako pogorano zdravlje i poveanu osjetljivost
prema kroninim i degenerativnim bolestima, kao to ga je pronaao i
kod drugih kultura.
Kako je dr. Price bio ovjek otrog uma, prepoznao je obrazac. Nisu
ga zbunile varijacije u makronutrijentima i razliitost osnovnih
prehrambenih namirnica. On je identificirao principe prehrane ili
nutritivni sadraj ovih namirnica, koje su dovele do savrenog imuniteta
prema kroninim i degenerativnim bolestima. Dr. Price nam je dao
neoborive dokaze o prirodnim zakonima prehrambenih potreba, koji
funkcioniraju za sve ljude na zemaljskoj kugli i koji reguliraju imunitet,
reprodukciju kao i sve ostale zdravstvene aspekte.ii

Sveta hrana
Ono to se najvie cijenilo kod otpornih (imunih) grupa naroda, bile
su hranjive masnoe ivotinjskog porijekla: iznutrice, kotana sr, riblje
ulje i riblja jaja, umanjci, svinjska mast i maslac. Jetra je bila posebno
cijenjena i esto se jela sirova. Naroitu vrijednost imale su sirove

masnoe, sa svim enzimima i netaknutim vitaminima. Kada je Price

pitao imune skupine zato se hrane tako kako se hrane, dobivao je
uvijek isti odgovor: Zato da bi dobivali savrenu djecu. Hrana iz jedne
ili vie od ovih est skupina namirnica bila je apsolutno neophodna, a
domorodako stanovnitvo nazivalo ju je Svetom hranom. Te
neophodne skupine hrane bile su:
riba i plodovi mora, riblji organi, ulje riblje jetre i riblja jaja;
iznutrice divljih ivotinja ili domaih ivotinja koje su jele travu;
kukci;
masnoe nekih ptica i jednoeluanih ivotinja kao to su morski
sisavci, zamorci, medvjedi i svinje:
umanjci od kokojih jaja ili jaja drugih slobodnih ptica;
mlijeko, sir i maslac od ivotinja koje su pasle travu.iii
Kad je dr. Price analizirao ove prehrambene namirnice, a sakupio je
preko 10 000 uzoraka, otkrio je da su imune grupe naroda jele deset
puta vie vitamina A i D nego Amerikanci, Njihova je hrana osim toga
sadravala etiri puta vie minerala i vitamina topivih u vodi. Price je
otkrio da je njihova hrana sadravala i njemu do tada nepoznat sastojak
kojeg je prozvao aktivator X,iv danas poznat kao vitamin K2. Price je
otkrio da su vitamini topivi u masnoama (A, D, E i K) zapravo
katalizatori ili aktivatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih
nutrijenata: bjelanevina, minerala i vitamina. Drugim rijeima, bez
ovih snanih faktora koje nalazimo jedino u ivotinjskim masnoama v,
unos svih drugih hranjivih tvari nam je uzaludan. Pokazalo se da je dr.
Price bio u pravu. Danas znamo da se vitamini A, D i K2 nalaze samo u
ivotinjskim masnoama i da su ove masnoe neophodne za apsorpciju
minerala i razgradnju bjelanevina iz hrane.
Najzdraviji ljudi na koje je Price naiao ivjeli su uz obalu i jeli
uglavnom ribu i morske plodove. Sljedei najzdraviji i najotporniji bili

su oni koji su jeli ivotinje koje slobodno pasu travu. Price je pokuao
pronai i domorodake skupine savrenog zdravlja koje su jele samo
hranu iz biljnog svijeta, ali nije pronaao nijednu.
Dr. Price nije bio jedini koji je svjedoio savrenom zdravlju lovaca
i sakupljaa koji su se hranili tradicionalno. I mnogi drugi lijenici koji
su ivjeli s domorodakim stanovnicima obavljajui svoju slubu,
izvjetavali su kako nikad nisu vidjeli niti jedan sluaj malignog
oboljenja, kao ni znakove sranih bolesti ili dijabetesa. Ovakva su
zapaanja dokumentirana u antropolokoj literaturi, ali ih medicinske
institucije potpuno ignoriraju.
Dr. Josef Roming, kirurg koji je proveo 36 godina slube meu
domorodakim plemenima na Aljasci, izvijestio je da nije otkrio niti
jedan sluaj raka dok su se stanovnici hranili na tradicionalan nain, ali
im su poeli jesti istu hranu kao i civilizirani dio svijeta, sve vrijeme su
se pojavljivali sluajevi te bolesti. Kada su asimilirani predstavnici ovih
naroda navukli na sebe tuberkulozu, dr. Romig im je tada prepisivao da
se vrate na svoju domau prehranu. Tuberkuloza je vodila u smrt one
koji su jeli rafiniranu hranu, dok su se ljudi koji su se vratili svojoj
izvornoj domaoj hrani, esto uspjeli izlijeiti. Ova izvorna hrana
sastojala se od mesa i masnoa kitova, sobova, muflona, sjevernih
zeeva, divljih kokoi, moreva, tuljana, sjevernih medvjeda, galebova,
guski, patki, njorki i ribe koja se veim dijelom, iako ne uvijek, jela
sirova i fermentirana. Jeli su puno lososa i ribljih jaja, kao i sirove
iznutrice velikih ivotinja. Jedina biljna hrana bile su biljke kiselice i
cvijee koje su stavljali u tuljanovo ulje te fermentirani sadraj eluca
soba.
Antropolog Vilhjalmur Stefansson prouavao je poetkom 20.
stoljea Eskime na Aljasci te je dokumentirao injenicu da se 90%
njihove prehrane sastojalo od mesa i ribe. Za vrijeme svog boravka s
Eskimima i sam je prihvatio njihov nain prehrane te je s cijelom
svojom ekipom est do devet mjeseci godinje jeo samo meso i ribu.

Ovo je bila ista zero carb ketogena dijeta (bez imalo ugljikohidrata), a
tako se Stefansson hranio svih devet godina svojeg boravka na Sjeveru,
Kad se vratio u gradski ivot i opisao svoje iskustvo, lijenici su ostali
zapanjeni injenicom da njegovo zdravlje nije bilo nimalo narueno.
Dok je ivio meu Eskimima, Stefansson nije vidio niti jedan sluaj
debljine, dijabetesa niti drugih bolesti tipinih za dananje vrijeme.
Naalost, i Eskimi su odavno odustali od svoje tradicionalne prehrane i
prihvatili su jeftinu zapadnjaku hranu punu eera i kroba. Stefansson,
koji je umro 1962. godine, danas ne bi ni prepoznao taj narod meu
kojim je takoer zavladala epidemija debljine i dijabetesa, a sranoilne bolesti, rak, demencija, giht i uni kamenci postale su uobiajene,
ba kao i u ostalom civiliziranom svijetu.

Hrana na koju smo genetski prilagoeni

Ovakvi izvjetaji predstavljaju posljednje mostove izmeu
primitivnih i modernih vremena pa su dragocjeni uvid u izvornu
ljudsku prehranu prije nego je industrija prodrla i do najskrivenijih
dijelova svijeta. Najsnaniji i najzdraviji ljudi jeli su meso i masnou
ivotinja i riba, jaja i iznutrice te, ovisno o sezoni i klimatskim uvjetima,
biljnu hranu - povre, umsko voe i oraaste plodove. Ova se hrana
proizvodi samo u prirodi, a ne u tvornicama. Problem moderne prehrane
je da se ona temelji na preraenoj hrani, proizvodima od eera i brana,
kao i rafiniranim i hidrogeniziranim biljnim uljima koja se nalaze u
gotovo svim industrijskim preraevinama. Ove namirnice djeluju
inflamatorno, izazivaju upalne procese u tijelu, a oni su uzronici veine
kroninih bolesti i bolesnih stanja. Ovom poremeaju u ljudskoj
prehrani uvelike je pridonio strah od masnoe i kolesterola, radi kojeg
su prirodne zasiene masnoe ivotinjskog porijekla izbaene iz
prehrane i zamijenjene poveanim unosom ugljikohidrata (eera i
kroba) i biljnih ulja.

No taj strah od masnoe i kolesterola jedan je neosnovani mit i

zabluda, proizaao iz manipulirane znanosti i komercijalnih interesa,
stoje tema koja se provlai kroz cijelu knjigu. Moderna istraivanja nisu
nala nikakvu povezanost masnoe i kolesterola i sranih bolesti, jer
prirodne masnoe nikada nisu bile opasne za ovjeka, ve su od
pamtivijeka sainjavale vrlo vaan dio ljudske ishrane, neophodan za
normalan razvoj i funkcioniranje ljudskog organizma.
Bjelanevine i masnoe iz hrane ivotinjskog porijekla graevinski
su materijal za nae tijelo. One sadre esencijalne (ivotno vane) tvari
koje tijelo ne moe stvoriti samo, a bez kojih ne moe funkcionirati. To
su aminokiseline iz bjelanevina i masne kiseline iz masnoa.
Bjelanevine iz biljne hrane nisu punovrijedne jer ne sadre sve
aminokiseline koje moramo unositi hranom, kao to to sadre
bjelanevine iz hrane ivotinjskog porijekla. Slino je i s masnoama: u
biljnoj hrani nema esencijalnih masnih kiselina, kao to su EPA
(eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina) iz
obitelji omega-3vi. U biljnoj hrani postoji njihov predstadij ALA (alfa
linolenska kiselina) iz kojeg je teoretski mogue dobiti esencijalne
masne kiseline, ali ovjek nije sposoban za ovu pretvorbu. Priroda je to
zamislila tako da ivotinje koje jedu biljnu hranu pretvaraju ovaj
predstadij u esencijalne masnoe, a mi ih dobivamo jedui meso
biljojeda i riba.
Hrana ivotinjskog porijekla sadri i vitamine topive u mastima
kojih nema u biljnoj hrani. To su vitamini A, D i K2, a trebamo ih za
asimilaciju bjelanevina, vitamina i minerala. Biljna hrana ne sadri niti
vitamin B12 iji nedostatak dovodi do mnogih ozbiljnih bolesti. Biljna
hrana je korisna, jer je to hrana koja isti, ali ovjek nije biljojed.
ovjek treba hranu koja hrani i hranu koja isti, to znai namirnice i
ivotinjskog i biljnog porijekla. Pri tome pod biljnim namirnicama ne
mislim na monosadnice - itarice, koje nisu izvorna hrana, ve na
povre, voe, jestivo bilje iz prirode i oraaste plodove.

Probavni trakt ovjeka graen je kao kod mesojeda i nimalo nije

slian probavnom sustavu biljojeda. Razlike su mnoge: ovjek ima
relativno kratko crijevo, 5 puta dulje od duine tijela, slino kao kod
ivotinja mesojeda. Kod ovce je, meutim, crijevo 27 puta dulje od
duine tijela. Ovakvo dugo crijevo potrebno je da bi se probavila
celuloza iz biljne hrane. Preivanje hrane je ivotno vano kod
biljojeda, ali ovjek to ne radi. eludac kod ovjeka i psa ima
zapreminu 2 l, a kod ovce 32 l. eludac ovjeka i psa prazni se svaka tri
sata pa imamo periode kada se hrana ne probavlja, dok se kod ovce
eludac nikada ne prazni, ona non-stop probavlja hranu. U elucu ovce i
drugih biljojeda nalaze se bakterije i protozoe koje uz pomo vrenja
razgrauju biljna vlakna, dok eludac ovjeka i psa nemaju tu funkciju.
ovjek i drugi mesojedi imaju u elucu jaku eluanu kiselinu kojom se
razgrauju ivotinjske bjelanevine, dok je kod biljojeda eluana
kiselina vrlo slaba. ovjek, kao i pas, ima unu vreicu koju ovca
nema, jer u i una vreica slue za razgradnju masnoe iz hrane i
nisu potrebni za probavu ugljikohidrata iz biljne hrane.
eludac male zapremine znai da smo prilagoeni jesti
koncentriranu hranu u malim koliinama, a eluana kiselina i una
vreica pokazuju da smo prilagoeni jesti bjelanevine i masnoe
ivotinjskog porijekla. ovjek treba namirnice bogate masnoom i
koncentrirane hranjivim tvarima, jer treba graevinski materijal za
tijelo. Zato je povratak izvornoj hrani, uz izbjegavanje industrijskih
preraevina i otrovnih kemikalija, neminovan izbor za svakog ovjeka
koji eli sauvati prirodno stanje tijela - dobro zdravlje.
Optimalna hrana je ona vrsta hrane za koju smo genetski
prilagoeni: meso i masnoa iz riba i ivotinja, jaja, povre, voe,
oraasti plodovi te u odreenoj mjeri punomasni mlijeni proizvodi.
Ovaj nain prehrane zadnjih je godina sve popularniji te se pretvara u
snaan pokret. Paleo, Primat, low carb i LCHF tek su neki od naziva ovog
naina prehrane koji je po svom sastavu najsliniji izvornoj prehrani
naih predaka. Princip je jednostavan, to vie istih prirodnih

namirnica u njihovom izvornom obliku, to manje industrijskih

preraevina sa to manje industrijskih dodataka (E-brojeva), po
mogunosti iz organskog ili domaeg uzgoja. Ja koristim izraz LCHF
to znai Low Carb High Fat, tj. manje ugljikohidrata, vie masnoe.
Drugim rijeima to znai da ne koristimo namirnice bogate praznim
kalorijama, eerom i krobom (slatkii, kolai, sokovi i zaslaena pia,
brano, kruh, peciva i drugi proizvodi od itarica i brana, tjestenina,
krumpir, bijela ria), ve osnovu prehrane sainjava prava izvorna
hrana: jaja, riba, meso, zdrave prirodne masnoe (maslac, vrhnje,
ivotinjske masti i hladno preana ulja), povre i voe. Koristimo i
punomasne mlijene proizvode (vrhnje, kefir, jogurt, sir) te oraaste
plodove i sjemenke. Nakon vie desetljea potpuno neosnovane fobije
od masnoe ivotinjskog porijekla, koja je nastala iz neutemeljene
kampanje protiv kolesterola, konano se moemo vratiti prirodnom
izvornom nainu prehrane naih predaka.

Prehrambena piramida
Postoje dva razloga zato trebamo hranu: prvo, da bismo dobili
kalorije (energiju) i drugo, da bismo dobili hranjive tvari (nutrijente).
Ovo dvoje nije ista stvar. Kalorije su energetska vrijednost namirnica
koju dobivamo iz ugljikohidrata, masnoa i bjelanevina, a trebamo ih
za proizvodnju energije u vlastitom tijelu. Kalorije ne troimo samo ako
se bavimo nekom tjelesnom aktivnou, ve ih troimo i u stanju
mirovanja i dok spavamo, jer nae tijelo treba energiju za mnogobrojne
funkcije: odravanje tjelesne temperature, rad unutarnjih organa - plua,
srca, bubrega, mozga, probavnog sustava itd.
Hranjive tvari su vitamini, minerali, aminokiseline iz bjelanevina i
masne kiseline iz masnoa, one su esencijalni graevinski materijal za
tijelo, neophodan za rad i pravilno funkcioniranje hormonalnih
mehanizama i biokemijskih procesa u svim vitalnim tjelesnim

sustavima. Kalorina vrijednost pojedine namirnice ne govori nita o

njezinoj nutritivnoj vrijednosti.

Slubena prehrambena piramida kae da osnovu ljudske prehrane

trebaju sainjavati ugljikohidrati, tj. proizvodi od itarica i kroba. Ova
hrana bogata je kalorijama, ali je siromana nutrijentima koji su
graevinski materijal za tijelo. Paradoks ove prehrambene piramide je
slijedei: unosei kalorije kroz nutritivno siromanu hranu, kao to su
kruh, tjestenina, krumpir, ria, kukuruz, itarice i pahuljice, ne
zadovoljavamo potrebe naeg tijela koje vapi za nutrijentima. esto s
ovom hranom unosimo previe kalorija pa se debljamo, dok nam
istovremeno nedostaju vitalni nutrijenti.
Nova prehrambena piramida izraena je po uzoru na izvornu
prehranu i vie odgovara ljudskoj biologiji i fiziologiji. Bazu prehrane
predstavlja nutritivno bogata hrana - riba, jaja, meso, prirodne masnoe,
povre i voe. S ovim namirnicama tijelo e, uz kalorije, dobiti i sav
potreban graevinski materijal neophodan za normalan rad i dobro
zdravlje. Ovakva prehrana je, zbog niskog unosa eera, vrlo korisna za
nae stanice, tkiva i imunoloki sustav.

Mitovi o tetnosti masnoe i kolesterola

Sljedbenici kampanje protiv kolesterola su kao tri majmuna iz
japanske alegorije koji ne vide, ne uju i ne govore.
Uffe Ravnskov
Mlae generacije odrasle su u uvjerenju da su masnoa i kolesterol
opasni. Stariji, koji se jo sjeaju da su kao djeca mazali svinjsku mast
po kruhu, nisu uklanjali masne dijelove s mesa i jeli su slaninu kad god
je bila pristupana, odavno su se odrekli masne hrane iz straha da im se
ne povea kolesterol i zaepe krvne ile. Sreom, posljednjih godina
ipak dolazimo do nekih novih saznanja pa je i rasprava o masnoama
sve intenzivnija. S jedne strane nalaze se upozorenja strunjaka o
tetnosti masnoa i kolesterola uz preporuke da se masna hrana zamijeni
light verzijama, dok s druge strane imamo moderne spoznaje koje
potvruju da su masnoe zdrave, potrebne i neophodne za dobro
zdravlje, a znamo i da su od pamtivijeka sainjavale vaan dio ljudske
prehrane. emu ili kome vjerovati? Rekla bih prvenstveno zdravom
razumu, prirodi, ali i modernoj znanosti. Prirodne masnoe ivotinjskog
porijekla nikada nisu bile opasne za ovjeka, ve su tisuama godina
sainjavale vaan dio njegove prehrane. One su neophodne za normalan
razvoj i funkcioniranje ljudskog organizma. U novije su vrijeme brojni
znanstvenici, lijenici i novinari irom svijeta pretraivali svu
pristupanu znanstvenu literaturu i nisu nali nikakvih ozbiljnih
znanstvenih dokaza o tetnosti zasienih masnoa ivotinjskog
porijekla, niti o opasnosti kolesterola. Upozorenja o tetnosti masnoe i
kolesterola temelje se na neosnovanim mitovima i zabludama iz druge
polovice 20. stoljea. Moderna istraivanja pokazala su da su zapravo
industrijski obraivana biljna ulja i margarini ti koji su vrlo tetni za
zdravlje, dijelom zbog prevelike koliine inflamatornih omega-6 masnih
kiselina, dijelom zbog procesa hidrogeniziranja (ovrivanja) koji se
dobiva brutalnom manipulacijom ovih ulja na molekularnoj razini, kao i

zbog sadraja raznih kemikalija koje se koriste u procesu rafiniranja

ulja.
Zasiene masne kiseline su masnoe uglavnom ivotinjskog
porijekla kojih prirodno ima u mesu, jajima, svinjskoj masti, maslacu,
siru, vrhnju i drugim mlijenim proizvodima, kao i u kokosovom ulju.
Ove su namirnice takoer bogate kolesterolom, posebice umanjak.
Osobito su vane za mozak i nervni sustav. Preko 60% ljudskog mozga
sastoji se od masnoe, ali ne od onih vrsta kakve nalazimo u margarinu
ili sojinom i suncokretovom ulju, nego od zasienih masnih kiselina
kakve nalazimo u hrani ivotinjskog porijekla. Naalost, posljednjih
nekoliko desetljea neutemeljene fobije od masnoe dovele su do toga
da veina ljudi pati od nedostatka masnoe u organizmu, s ime se slae
sve vie lijenika i znanstvenika.
Zasiene masnoe i kolesterol vane su komponente zdrave stanine
stjenke (ovojnice ljudskih stanica). Zasiene masnoe daju staninoj
stjenci optimalnu vrstou, a bez kolesterola bi se milijarde naih
stanica pretvorile u elatinoznu masu. Za razliku od viestruko
nezasienih masnoa (npr. onih iz biljnih ulja), zasiene masnoe ne
oksidiraju tako lako jer imaju vrlo stabilnu molekularnu strukturu.
Usput reeno, arterosklerotski plak (naslage na krvim ilama) sastoji se
uglavnom od viestruko nezasienih masnoa i to onih oksidiranih.
Zasiene masnoe sadre vitamine A i D koji su vani za vid, kou,
sluznice, kosti, normalan rad srca i psihiku ravnoteu. Imunoloki
(obrambeni) sustav funkcionira bolje ukoliko unosimo dovoljno
zasienih masnoa, a one su potrebne i za razvoj i bolji kapacitet plua
te smanjenje rizika od upala. One tite i jetru i sniavaju razinu
lipooksigenaze u krvi, jednog od imbenika srano-ilnih bolesti.
Smanjenim unosom zasienih masnoa, nemogue je dobiti
dovoljno vitamina topivih u mastima (A, D, E, K). Mnotvo hranjivih
tvari iz povra ne moemo iskoristiti ako se povre ne pripremi s
masnoama i to onim zasienim, jer samo zasiene masnoe imaju

sposobnost da se odupru djelovanju visokih temperatura i time ne

oksidiraju. Osim toga, masnoa nam osigurava dugotrajnu izdrljivost,
ne dovodi do nedostatka energije te od svih makronutrijenata daje
najbolju sitost.
Kolesterol i zasiene masnoe okrivljeni su za uzrokovanje sranoilnih bolesti, no sve se vie lijenika i znanstvenika slau d a j e ovo
bilo neosnovano. Kolesterol nije tetan, on je vana i potrebna tvar za
ljudsko tijelo. Potreban je za proizvodnju hormona, za popravak
oteenih stanica tijela te za jaanje imunolokog sustava organizma.
Kolesterol je graevinski materijal za hormone koji imaju cijeli niz
vanih funkcija u tijelu kao npr. da djeluju protiv stresa i tite protiv
srano-ilnih bolesti. Kolesterol isti i neutralizira toksine koji nastaju
raznim upalnim procesima u tijelu, a oni opet nastaju zbog prekomjerne
konzumacije eera i drugih rafiniranih ugljikohidrata te industrijski
obraenih biljnih ulja i masnoa u kojima prevladava inflamatorna
omega-6. Majino mlijeko obiluje kolesterolom i enzimima koji djetetu
pomau da to bolje iskoristi ovu hranjivu tvar, jer upravo
novoroenad i mala djeca trebaju hranu bogatu kolesterolom radi
normalnog razvoja mozga, ivanog sustava i mnogih drugih funkcija u
tijelu.
Hrana bogata prirodnim masnoama ovjekova je izvorna hrana.
Prirodne masnoe nikada nisu bile tetne za ljudsko zdravlje, one ne
uzrokuju ni bolest ni debljanje. Ono to je tetno je nova, rafinirana,
industrijski preraena hrana, puna manipuliranih biljnih ulja i
transmasnoa, kemijskih dodataka, modificiranog kroba, eera i
njegovih jeftinih zamjena: krobnog, glukoznog, fruktoznog i
kukuruznog sirupa. Suvremena znanstvena istraivanja nude nebrojene
dokaze d a j e ta nova hrana izravni uzronik civilizacijskih bolesti
zapadnog svijeta: debljine, dijabetesa tipa 2, srano-ilnih bolesti
(zaepljenja ila, sranog i modanog infarkta), autoimunih bolesti,
alergija i mnogih vrsta raka.

Ali zato nas onda strunjaci ve desetljeima savjetuju da ne

jedemo masno? Naalost, ne ivimo u humanitarnom, nego u
ekonomskom drutvu koje se zasniva na profitu, a industrija hrane i
lijekova, kao i sve ostalo, dio su tog ekonomskog drutva u kojem
proizvoai gledaju na to to im se vie isplati, a ne na to to je za nas
potroae zdravije. K tome i dravne slube zaduene za prehranu i
zdravlje, prvenstveno tite industriju, umjesto nas. Strah od visokog
kolesterola potencira i farmaceutska industrija, a kako i ne bi kada su
najprodavaniji lijekovi na svijetu statini, sredstva za sniavanje
kolesterola. Kampanja protiv kolesterola zapravo je jedna od najveih
prijevara 20. stoljea.

Kampanja protiv kolesterola najvea prijevara 20.

stoljea
Jedan od mnogih medicinskih autoriteta koji otvoreno progovaraju o
neutemeljenosti kampanje protiv kolestrola je Uffe Ravnskov, doktor
medicine i docent iz Lunda (vedska) koji se preko trideset godina bavi
istraivakim radom na podruju kolesterola i zasienih masnoa.
Objavio je veliki broj znanstvenih radova, od kojih se mnogi mogu
proitati na njegovoj web stranici The Cholesterol Mytsvii (Mitovi o
kolesterolu). Objavio je i vie knjiga, a neke od njih i na engleskom:
The Cholesterol Myths: Exposing the Fallacy That Saturated Fat and
Cholesterol Cause Heart Disease (Mitovi o kolesterolu: Razotkrivanje
zablude da zasiene masti i kolesterol izazivaju srane bolesti) iz 2001. i
Fat and Cholesterol are Good for You (Masnoe i kolesterol su zdravi)
iz 2009. Centralna ideja njegovog rada je da nema, niti je ikada bilo,
znanstvenih dokaza da su kolesterol i zasiene masnoe tetni za
zdravlje. Uffe Ravnskov nije jedini koji se bavi ovim pitanjima. Brojni
znanstvenici, lijenici i profesori iz raznih dijelova svijeta surauju kroz
udrugu THINCS The International Network of Cholesterol Skeptics viii
(Meunarodna mrea skeptika po pitanju kolesterola) kako bi

informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije

znanstveno utemeljena. Slijede zakljuci do kojih su Ravnskov i kolege
doli nakon temeljitog pretraivanja znanstvenih radova.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
glavni je argument protiv uporabe zasienih masnoa to da njihov unos
podie razinu kolesterola u krvi. Meutim, desetak kontroliranih studija
pokazalo je da ak ni unos zasienih masnoa koji dva do pet puta
nadmauje granicu koju je uspostavio WHO, uope nema utjecaja niti
na ukupni kolesterol niti na LDL kolesterol (tzv. lo kolesterol). Najnia
razina kolesterola zabiljeena je kod afrikog uroenikog plemena
Masai ija se prehrana sastoji 80 do 90% od mesa i mlijeka.
ak i kada bi zasiene masnoe imale utjecaja na porast razine
kolesterola, to bi bio sporedan uinak. Glavno je pitanje da li pretjerana
konzumacija zasienih masnoa izaziva srano-ilne bolesti, a za to ne
postoji nikakav znanstveni dokaz. Najmanje trideset znanstvenih studija
provedenih na vie od 300 000 ispitanika pokazalo je da pacijenti koji
su preboljeli infarkt nisu prehranom uzimali nita vie zasienih
masnoa od zdravih osoba u kontrolnim skupinama. Najmanje je deset
studija pokazalo da su pacijenti koji su imali modani udar ak jeli
manje zasienih masnoa od zdravih osoba u kontrolnim skupinama.
Osim toga, studije provedene na mrtvim osobama pokazale su da su
ljudi koji su jeli minimalne koliine zasienih masti imali zaepljenje ili
ovapnjenje ila u istoj mjeri kao i oni koji su troili puno zasienih
masti. Ni jedan kontrolirani kliniki pokus nije uspio smanjiti smrtnost
od srano-ilnih bolesti samim smanjenjem unosa zasienih masnoa
kod pacijenata.
Hipoteza da visoki kolesterol dovodi do sranog infarkta nema
znanstvene podloge. Studije na mrtvim osobama pokazale su da su ljudi
s niskim kolesterolom imali zaepljene ile u jednakoj mjeri kao i oni s
visokim kolesterolom. Visoki kolesterol mogao se pokazati kao faktor
rizika kod mladih mukaraca i mukaraca srednje dobi, ali ne u svim

studijama, ne kod enskih osoba i ne kod starijih osoba, a vie od 90%

infarkta pogaa upravo osobe starije od 65 godina.
Sniavanje kolesterola pomou starijih medicinskih preparata nije
uspjelo smanjiti smrtnost od sranog infarkta. Noviji preparati, statini,
mogu u maloj mjeri sniziti smrtnost, ali samo kod mukaraca s visokim
rizikom za srano-ilne bolesti. Uinak je sporedan i ne ovisi o
smanjenju kolesterola. Osim toga, statini imaju mnoge nuspojave, kao
to su potekoe s miiima, oteenje jetre, zatajenje bubrega,
dijabetes, depresiju, gubitak pamenja, impotenciju, oteenja ivaca,
ak i rak.
Takoer su otrovni za placentu (posteljicu) i fetus i mogu dovesti do
spontanog pobaaja ili tekih deformacija.
Kampanja protiv kolesterola dovela je do smanjenog unosa
zasienih masnoa i poveanog unosa ugljikohidrata, a istovremeno se
proirila epidemija debljine i dijabetesa (eerne bolesti), danas
najozbiljnijih prijetnji zdravlju ljudi u zapadnim zemljama. Zbog straha
od masnoa, medicinski autoriteti preporuuju dijabetiarima prehranu
bogatu ugljikohidratima, iako su brojne kontrolirane studije pokazale d a
j e za njih bolja i zdravija prehrana bogata masnoama i siromana
ugljikohidratima.
Usprkos nebrojenim proturjenim rezultatima, kampanja protiv
kolesterola traje ve desetljeima pa se na kraju doista moramo upitati
kako je mogue da se cijeli svijet uspjelo uvjeriti u tetnost masnoa i
kolesterola, usprkos potpunom nedostatku znanstvene podrke? Nije to
ni tako teko ako predvodnici kampanje protiv kolesterola jednostavno
ignoriraju kontroverzne studije ili ih citiraju tako da itatelj dobije
dojam da one podupiru hipotezu o kolesterolu, premda to nije istina.
Lako je kada se bijelo prikazuje crnim, kada se zanemaruje sve to
ukazuje na suprotnost, kada se preuveliavaju beznaajni znanstveni
rezultati, kada se zanemaruju i omalovaavaju znanstvenici kritiari te
kada se u znanstvenim asopisima objavljuju ispravljeni rezultati

studija. Osim toga, znanstvenici koji su pristalice ove kampanje, mogu

raunati, najblae reeno, na neogranienu financijsku podrku
prehrambene i farmaceutske industrije.

Kolesterol-neprijatelj ili prijatelj?

Kolesterol je molekula slina molekuli masne kiseline i toliko je
vana za normalan rad organizma da sve stanice u tijelu imaju vlastitu
sposobnost stvarati kolesterol. Potreba za kolesterolom izuzetno je
velika pa, kada ga stanice ne mogu proizvesti dovoljno, u proizvodnji
kolesterola pomae jetra. U naem tijelu proizvodi se tri do pet puta vie
kolesterola nego to ga unesemo hranom! Ako hrana sadri premalo
kolesterola, poveava se vlastita proizvodnja. Jedemo li puno
kolesterola, proizvodnja se u stanicama smanjuje. Tijelo treba kolesterol
za razne funkcije i proizvodi ga upravo onoliko koliko mu je potrebno.
Kolesterol je vaan za zdravo funkcioniranje mozga i titi od
depresije. Djeluje kao snaan antioksidans i ak nas titi od raka. Bez
kolesterola naa koa nije u stanju sintetizirati vitamin D iz sunevog
svjetla. S premalo kolesterola nae tijelo ne moe stvarati nove stanice,
a ne uspijeva ni dovoljno brzo obnavljati stare, to dovodi do ubrzanog
starenja. Osim to je graevinski materijal za tijelo, kolesterol se u tijelu
koristi za sintezu hormona potrebnih za borbu protiv stresa. Upravo je
ovo objanjenje zato stres podie razinu kolesterola u krvi - jer ga
trebamo vie da bi se tijelo nosilo s poveanim zahtjevima. Stariji ljudi
imaju vie kolesterola jer je za vrijeme njihovog ivotnog vijeka nastalo
vie staninog oteenja u odnosu na mlae osobe, zbog toga njihov
kolesterol nije pametno sniavati lijekovima. Usput reeno, ljudi s
viom razinom kolesterola ive dulje od ljudi s niom razinom
kolesterola u krvi.
Kolesterol izmeu ostalog izgrauje i stabilizira stanine stjenke, tj.
opnu koja titi sve stanice naeg tijela. Prema novijim istraivanjima

upravo je stjenka glavni dio stanice koji komunicira izmjenu tvari i

informacija izmeu stanice i njenog okruenja. Kolesterol je i glavni
sastojak ui koja je potrebna za probavu masnoa, ali i svih vitamina
topivih u mastima. Kolesterol predstavlja predstadij potreban za
proizvodnju hormona kao to su kortizol, D-vitamin (koji je zapravo
hormon vaan za mnoge procese u organizmu) te sva tri spolna
hormona testosteron, estrogen i progesteron. Nadalje, kolesterol se
koristi za izgradnju ivanih vlakana i prenoenje ivanih impulsa te za
jaanje imunolokog sustava organizma.
Bez kolesterola ovjekov mozak ne moe funkcionirati. Kemijski
procesi koji stvaraju ivane impulse trebaju kontinuiranu lokalnu
produkciju molekula kolesterola. Zbog toga je upravo mozak organ koji
sadri najveu koliinu ove vane molekule. Kolesterol je potreban za
normalnu funkciju receptora serotonina (supstance u mozgu od koje se
dobro osjeamo) te se niska koliina kolesterola povezuje s
agresivnou i nasilnim ponaanjem, depresijom i poremeajima
samodestrukcije.
Dalje, kolesterol sudjeluje u popravku oteenih stanica tijela te isti
i neutralizira toksine koji nastaju raznim upalnim procesima u
organizmu. Kolesterol je takoer vaan za odranje zdravlja crijevne
stjenke pa prehrana s malom koliinom kolesterola (npr. veganska
prehrana) moe dovesti do nastanka propusnosti crijevne stjenke i
drugih crijevnih problema.
Bez kolesterola nema ivota. Jaje, koje je zaetak ivota, namirnica
je najbogatija kolesterolom. Potrebno je, naime, mnogo kolesterola da bi
se stvorilo jedno ivo toplokrvno bie. Majino mlijeko posebno je
bogato kolesterolom i enzimima koji djetetu pomau da to bolje
iskoristi ovu hranjivu tvar. Zato? Zato to upravo novoroenad i male
bebe trebaju hranu bogatu kolesterolom radi normalnog razvoja mozga,
ivanog sustava te mnogih drugih funkcija u tijelu.

Kolesterol je prirodna tvar i nae tijelo regulira vlastitu koliinu

proizvodnje kolesterola do optimalne razine gdje unos kolesterola
hranom predstavlja samo manji dio potrebne koliine ove tvari. Zato je
pokuaj da se izvana intervenira na koliinu kolesterola u krvi sasvim
nebioloki i nelogian. Naalost, statini se prodaju i bolesnima i
zdravima iako nema dokaza da sniavanje kolesterola u krvi jami bolje
zdravlje. Jo je manje dokaza o eventualnim prednostima ovog lijeka u
odnosu na nuspojave koje izaziva.
Najveu korist od ovog lijeka nemaju pacijenti, nego industrija
lijekova, meu Amerikancima podrugljivo prozvana Big Pharma, koja
jedina dobro profitira na mitu o kolesterolu. Statini su najprodavaniji
lijekovi na svijetu, a profit se broji u stotinama milijuna dolara. K tome
se statini ne prodaju kao npr. antibiotici, tek za krau uporabu, ve se
troe doivotno.

Tumaenje vrijednosti masnoe u krvi

to je zapravo masnoa u krvi ili kolesterol u krvi? Kolesterol
se transportira putem krvi kako bi doao do stanica koje ga trebaju. Ovaj
transport se odvija u odreenim paketima koji se nazivaju
lipoproteini: VLDL (u nalazima se naziva trigliceridi), LDL i HDLix.
Ukupna vrijednost ovih paketa daje ono to se naziva ukupan
kolesterol.
Dr. Andreas Eenfeldt, vedski lijenik i autor knjige
Matrevolutionen (Prehrambena revolucija), kae da nam vrijednost
ukupnog kolesterola zapravo ne govori puno o eventualnom riziku za
razvoj bolesti, ve nas upuuje da je potrebno gledati preraspodjelu
kolesterola po vrstama, tj. paketima. Evo kako prema dr. Eenfeldtu
moemo sami protumaiti svoje nalaze kolesterola:
Trigliceridi: niska vrijednost je dobra (ispod 1,7 jedinica). Razina
iznad 1,7 je znak metabolikog sindromax i znai povien rizik za

srane bolesti. Visoka vrijednost obino ovisi o pretjeranom unosu

ugljikohidrata. Trigliceridi ne dolaze od masnoa koje jedemo, ve)
nastaju u jetri od eera koji nije iskoriten za energiju. Izvor ovog
eera je sva hrana bogata ugljikohidratima, osobito eer i bijeloj
brano. Veina ljudi koji se hrane prema LCHF naelima imaju nisku
vrijednost triglicerida.
HDL: Visoka vrijednost je dobra jer ovo je dobar, zatitni
kolesterol. Niske vrijednosti pokazuju rizik od sranih bolesti. Razina
ispod 1,0 (mukarci) i ispod 1,3 (ene) pokazatelj je metabolikog
sindroma. Unos zasienih masnoa podie HDL, unos ugljikohidrata ga
sniava. Veina onih koji se hrane po naelu LCHF imaju visoke
vrijednosti HDL-a.
LDL: preporua se vrijednost ispod 3,0 jedinice, ali ovo nije tako
jednostavno procijeniti budui da postoje LDL estice raznih veliina,
gdje su male guste estice opasne, a velike prozrane nisu. Niska
vrijednost triglicerida i visoka vrijednost HDL-a, to je oboje dobro,
ukazuju da su LDL estice velike i prozrane i u tom sluaju vea
vrijednost LDL-a ne predstavlja rizik. Meutim, visoka vrijednost
triglicerida i niska vrijednost HDL-a ukazuju na to da su LDL estice
male i opasne, da lako oksidiraju pa je u tom sluaju visoki LDL - lo.
Ukupni kolesterol/HDL: ovaj omjer govori puno vie nego
vrijednost ukupnog kolesterola. Ako je zatitni HDL kolesterol visok,
tada e i ukupna vrijednost biti via, to je u tom sluaju samo dobro.
Ako je omjer ukupnog kolesterola i HDL ispod 6 - to je dobro, ispod 5 jo bolje, a ispod 4 - odlino. Npr. ako je ukupni kolesterol 8, a HDL je
2, omjer je 8:2 = 4, to je odlino. No ako je ukupni kolesterol 8, a HDL
samo 1, tada je omjer 8:1 = 8, to je loe.xi
Velike, prozrane, neopasne LDL estice i zatitni HDL poveavaju
se od zasienih masti u prehrani. Male guste opasne LDL estice i
trigliceridi koji su opasni, poveavaju se od ugljikohidrata u prehrani.
Dakle, vrijednost ukupnog kolesterola ne pokazuje ba nita, a ipak

veina lijenika ve kod blago povienog ukupnog kolesterola

pacijentima preporuuje prehranu s manje zasienih masnoa koja
podrazumijeva vie ugljikohidrata. Ovakva prehrana moe dovesti do
smanjenja dobrih LDL estica, smanjenja zatitnog HDL-a i poveanja
tetnih triglicerida, to sve skupa moe pokazati nii ukupni kolesterol,
a da to ustvari znai povean rizik za srane bolesti. Ovo je poznato
meu znanstvenicima koji se bave pitanjima kolesterola, ali su slubene
prehrambene preporuke ipak potpuno obrnute - savjetuje nam se da
jedemo manje masnoe i vie ugljikohidrata. Moda zato jer je teko
priznati i sebi i drugima da se svih ovih godina bilo u krivu?

Dobre i loe masnoe

esto se pria o kvaliteti masnoe pa ujemo da postoje one dobre
i one loe. Sigurno ste uli da su biljna ulja zdrava, a masnoe
ivotinjskog porijekla tetne? Zapravo je obrnuto. Da bismo shvatili
razliku potrebno je znati poneto o kemiji masnoa. Masnoe ili lipidi
su organski spojevi netopivi u vodi. Sastoje se od odreenog broja
masnih kiselina, a masne kiseline se uglavnom sastoje od atoma ugljika
i vodika udruenih u lance raznih duljina. Ako je odnos izmeu atoma
ugljika i vodika ispravan, tj. sve raspoloive veze ugljika su popunjene
ili zasiene atomima vodika, kaemo da su masne kiseline zasiene.
Struktura im je pravilna i ravna te molekule tijesno prianjaju jedne uz
drugu zbog ega su ove masnoe na sobnoj temperaturi u krutom stanju.
Zasiene masnoe prevladavaju u hrani ivotinjskog porijekla, u
maslacu, svinjskoj masti, vrhnju i masnoama koje se prirodno nalaze u
punomasnim mlijenim proizvodima, mesu, peradi i jajima te u
tropskim uljima kao to su kokosovo i palmino ulje. Prevladavaju
takoer u majinom mlijeku, a nae tijelo samo proizvodi zasiene
masnoe iz ugljikohidrata. Ove masnoe su zbog svoje zasienosti vrlo
stabilne pri visokim temperaturama, zato su pogodne za pripremu hrane.

Zasiene masne kiseline

Osim zasienih, postoje i nezasiene masnoe. To znai da nekim
masnim kiselinama nedostaju dva ili vie atoma vodika. Kod
jednostruko nezasienih masnih kiselina nedostaju dva atoma vodika
pa su radi toga dva atoma ugljika povezani dvostrukom vezom. Zbog
dvostruke veze ove su molekule zakrivljene i ne prianjaju jedna uz
drugu na isti nain kao u zasienim masnoama. Zato su ove masnoe
na sobnoj temperaturi u tekuem stanju, dok ohlaene poprimaju neto
krui oblik. Prevladavaju u maslinovom ulju, avokadu i oraastim
plodovima, ali se u velikim koliinama nalaze i u hrani ivotinjskog
porijekla. Relativno su stabilne pri viim temperaturama, to znai da su
pogodne za zagrijavanje do srednje visokih temperatura.

Nezasiene masne kiseline

Viestruko nezasiene masne kiseline imaju dvije ili vie

dvostrukih veza meu atomima ugljika jer im nedostaju etiri ili vie
atoma vodika. Zbog dvostrukih veza ove su molekule zakrivljene i ne
mogu prianjati jedna uz drugu, radi toga su ova ulja u tekuem stanju i
kad su ohlaena. Viestruko nezasiene masnoe prevladavaju u uljima
kao to su suncokretovo, sojino, kukuruzno i slina biljna ulja.
Viestruko nezasiene masne kiseline vrlo su nestabilne molekule.
Nedostaju im atomi vodika pa ih pokuavaju ukrasti od drugih
molekula koje se nalaze u blizini. Kae se da oksidiraju, tj. ulja postaju
uegla. Ovo predstavlja razgradnju molekula i stvaranje slobodnih
radikala to sve pogoduje razvoju raznih bolesti i bolesnih stanja. Zbog
svega toga viestruko nezasiena ulja treba koristiti vrlo paljivo, ne
smije ih se nikada zagrijavati i treba ih uvati u hladnjaku.
Dakle, za pripremu hrane najsigurnije je koristiti zasiene masti
poput maslaca, svinjske masti i kokosovog ulja. Takoer su dobre i
druge ivotinjske masti, npr. pilea, guja, paja i govea mast.
Maslinovo ulje se moe koristiti za kuhanje na niim temperaturama,
kao i za hladnu upotrebu u salatama. Hladno preana ulja bogata
nezasienim masnim kiselinama, poput lanenog, sezamovog i
makadamijinog, mogu se koristiti u malim koliinama, ali se ne smiju
zagrijavati. Treba ih uvati u malim, tamnim bocama u hladnjaku da se
sprijei njihova oksidacija.
Ulja koja treba izbjegavati su industrijski obraena rafinirana ulja u
kojima prevladavaju viestruko nezasiene masne kiseline kao to su
sojino, suncokretovo, repiino i kukuruzno ulje te sve mjeavine koje se
prodaju pod nazivom jestivo ulje. Ova su ulja u procesu proizvodnje
podvrgnuta visokim temperaturama radi ega su uegla i opasna.
Svakako treba izbjegavati industrijski proizvedene neprirodne masnoe,
poput margarina koji se dobiva hidrogenacijom (ovrivanjem) biljnih
ulja. Da bi se od tekuih ulja dobilo stvrdnuto mazivo, provode se
brutalne promjene na molekulama ovih ulja te nastaju trans-masnoe ili
druge vrste masnoa s promijenjenim molekulama koje su neprirodne i

naem tijelu neprepoznatljive. Osim toga, za ove se kemijske reakcije

kao katalizatori koriste mnoge opasne kemijske tvari iji se ostaci
nalaze i u gotovom proizvodu. Osim u margarinu, hidrogenizirana
(ovrsnula) biljna ulja nalaze se u industrijski proizvedenim pecivima,
keksima, kolaima, sladoledu, ipsu, mnogim vrstama okolade i
brojnim industrijskim preraevinama.

Omega-3, omega-6 i eikosanoidi

Omega-3 i omega-6 su viestruko nezasiene masnoe od kojih su
neke vrste za nas esencijalne. To podrazumijeva da ih trebamo za
odreene funkcije u tijelu i da ih ljudsko tijelo ne moe proizvesti pa ih
zato moramo unositi, hranom. Omega-3 i omega-6 predstavljaju dvije
obitelji masnoa u kojima postoji vie podvrsta koje se razlikuju po
duljini lanaca molekula masnih kiselina.
Ove masne kiseline igraju presudnu ulogu za zdravlje zbog toga to
upravljaju hormonalnim sustavom eikosanoida. Ovaj hormonalni sustav
upravlja cijelim metabolizmom jer nadzire, izravno ili neizravno,
inzulin i druge endokrine hormone (glukagon, kortizol, adrenalin i
druge) te njihovim posredovanjem i sve vitalne tjelesne sustave, tj.
biokemijske procese u tim sustavima.
Eikosanoidi su podijeljeni u dvije grupe, tzv. dobre i loe, ali su i loi
korisni i potrebni ako djeluju u meusobnoj ravnotei s dobrima. Oni
imaju suprotno djelovanje pa dobri eikosanoidi djeluju protuupalno i
openito odravaju dobro zdravlje i jak imunitet, dok loi izazivaju
upale radi zatite od ozljeda i potrebni su kod velikih tjelesnih i
mentalnih napora u kratkim intenzivnim periodima.
EPA (eikosapentaenska kiselina), masna kiselina iz obitelji omega3, upravlja grupom dobrih eikosanoida, pa tako djeluje protuupalno, titi
srce i ile i openito dobro zdravlje, ali samo dok se AA (arahidonska

kiselina) iz obitelji omega-6, koja upravlja loim eikosanoidima i

izaziva upale, nalazi u manjoj mjeri.
I jedna i druga grupa su neophodne, ali problem nastaje kad loi
eikosanoidi prevladavaju nad dobrim, tj. kad kroz prehranu unosimo
vie omega-6 nego omega-3 masnoa. Kako omega-3 i omega-6
konkuriraju istim metabolikim putovima, tj. koriste isti enzim delta-6dehidro-genazu, tako pretjerani unos omege-6 dovodi do nedostatka
omege-3 i dobrih eikosanoida pa se normalni upalni procesi kojima
upravljaju loi eikosanoidi pretvaraju u kronine upalne procese i
dovode do srano- ilnih i drugih kroninih bolesti.
AA, koja upravlja loim eikosanoidima, nastaje iz LA (linolne
kiseline) koja prevladava u biljnim uljima, margarinu, itaricama,
oraastim proizvodima i sjemenkama. EPA koja upravlja dobrim
eikosanoidima, takoer je potrebna za proizvodnju DHA
(dokosapentaenske kiseline) koja izgrauje stanine membrane mozga i
nervnog sistema. No EPA i DHA nalaze se samo u hrani ivotinjskog
porijekla i to u plavoj ribi, mesu panih ivotinja i jajima slobodnih
kokoi. EPA se teoretski moe dobiti iz svog biljnog predstadija ALA
(alfalinolenska kiselina), kojom su npr. bogate lanene sjemenke, ali iz
ovog oblika ovjek moe proizvesti samo vrlo mali postotak EPA.
U prolosti, dok su ljudi jeli pravu izvornu hranu, dobivali su
dovoljno EPA i DHA iz ribe, mesa panih ivotinja i jaja slobodnih
kokoi, a omjer omege-6 i omege-3 bio je 1:1, tj. dobivali su jednaku
koliinu jedne i druge. U drugoj polovici 20. stoljea znaajno se
poveala konzumacija biljnih ulja, margarina i itarica pa je taj omjer
danas 20:1, tj. hranom se unosi dvadeset puta vie omege-6, nego
omege-3. Podsjeam, upravo je u tom razdoblju dolo do naglog irenja
srano-ilnih bolesti, dijabetesa i raka.
Uloga omege-6 i omege-3 vrlo je sloena zbog njihovog djelovanja
na hormonalni sustav eikosanoida pa je pravilan omjer izmeu njih
neizmjerno vaan. Omega-6 i omega-3, preko loih i dobrih

eikosanoida, imaju suprotne funkcije. Omega-6 preko loih eikosanoida

potie upalne procese i zgruavanje krvi. To su normalni tjelesni
procesi, ali postaju tetni kad se pretvore u kronine. Omega-3 preko
dobrih eikosanoida zaustavlja upalne procese i rastvara krvne ugruke.
Nedostatak omege-3 u konvencionalnim namirnicama te pretjerani unos
omege-6 iz itarica i biljnih ulja, dovodi do prevladavanja loih
eikosanoida i stvaranja kroninih upalnih procesa koji su uzronik
upalnih bolesti. Kronine upale na arterijama dovode do zaepljena ila
i srano-ilnih bolesti. Pravilan omjer izmeu omege-3 i omege-6 nije
vaan samo za zdravo srce i ile, nego i za openito tjelesno i psihiko
zdravlje i imunitet. ak je vaan i za postizanje i odravanje normalne
tjelesne teine, jer smanjuje signale u tijelu koji stvaraju masne zalihe, a
poboljava i osjetljivost prema inzulinu ime se smanjuje rizik od
dijabetesa.
Hormoni inzulin i glukagon usko su povezani s djelovanjem
eikosanoida. Inzulin potie loe eikosanoide tako to pomae da se iz
LA stvara AA, dok glukagon potie dobre eikosanoide i stimulira
proizvodnju EPA iz njenog predstadija ALA. No glukagon jedino moe
djelovati u odsustvu inzulina, jer su to dva hormona sa suprotnim
djelovanjem. To znai da glukagon ne moe djelovati ako se prehranom
unosi previe eera i kroba koji potiu izluivanje inzulina.
eer i krob takoer imaju svoju ulogu u stvaranju upalnih procesa.
Suvine molekule eera veu se za razliite proteine koji oteuju
stjenke krvnih ila. Ovo opetovano oteenje na stjenkama krvnih ila
pokree upalni proces i predstavlja poetak stvaranja naslaga u ilama.
Zbog vika omege-6 upala postaje kronina i krv se poinje zgruavati
pa tako nastaje ugruak koji dovodi do zaepljenja ila.
Nesrazmjer izmeu omege-6 i omege-3 (pretjerani unos omege-6 i
nedostatak omege-3) uz prekomjerni unos eera i kroba, predstavlja
jedan od najveih problema moderne prehrane. Postoji samo jedan nain
za suzbijanje kroninih bolesti prouzrokovanih upalnim stanjima, a to je

povratak izvornoj prehrani kojom, osim to smanjujemo unos eera i

kroba, moemo uravnoteiti unos omege-6 i omege-3. Upravo ovo je
jedan od vanih koncepata LCHF prehrane: smanjuje se unos omege-6
kroz smanjenu konzumaciju itarica, margarina i biljnih ulja, a
istovremeno se poveava unos omege-3 putem ribe, mesa panih
ivotinja i jaja slobodnih kokoi. Na taj nain LCHF prehrana
uspostavlja ravnoteu izmeu eikosanoida ime se usklauju i drugi
hormonalni mehanizmi u tijelu. Osim toga, zbog smanjenog unosa
eera i kroba, ne dolazi do vezivanja eera na proteine koji oteuju
krvne ile, a nizak inzulin omoguava djelovanje glukagona, koji potie
proizvodnju EPA i DHA kao i dobre eikosanoide, to sve djeluje
protuupalno.
Omega-3 neizmjerno je vana za ljudski mozak, koji je s obzirom na
ostale parametre, ogroman u usporedbi s mozgom ivotinja. Moda zato
to se kod ovjeka ovaj organ sastoji od 60% masnoe, od ega 10%
omege-6 i 10% omege-3, i to EPA i DHA. Mozak se najintenzivnije
razvija u treem tromjeseju trudnoe i u prvih 18 mjeseci djetetova
ivota. Pokazalo se da djeca koja boluju od ADHD i DAMP sindroma,
disleksijexii i slinih poremeaja, u mozgu imaju nedostatak omege-3.
Zato je od velike vanosti da upravo trudnice i dojilje unose dovoljno
omega-3 masnoe iz ribe, ulja riblje jetre i prirodnog mesa i jaja te da
izbjegavaju margarine, biljna ulja i hranu od brana. Ovakav nain
prehrane koristan je i za sve ostale koji ele ouvati zdravlje.
Osobe s atopinim ekcemom ili alergijama imaju premalo omege-3
u odnosu na omegu-6. Prije su djeca dobivala riblje ulje bogato
omegom-3, sjeam se da sam ga i ja kao dijete primala u obliku malih
crvenih kuglica. Ne znam zato je ovo izalo iz prakse, no ako u
prehrani nije zastupljeno dovoljno ribe, posebice plave i to nekoliko
puta tjedno, tada bi roditelji trebali svojoj djeci davati ulje jetre
bakalara, kao npr. Green Pasture koje je dobiveno hladnom preradom.

itarice - dvosjekli ma ovjeanstva

Dananja se prehrana uglavnom temelji na itaricama poput penice,
zobi, jema, rai, kukuruza i rie. Opeprihvaena tvrdnja da su itarice
zdrava hrana jo je jedan neosnovani nutricionistiki mit koji se polako
ali sigurno rui. U novije vrijeme pojavljuje se sve vie dokaza da
prehrana temeljena na itaricama uzrokuje cijeli niz ozbiljnih
zdravstvenih problema. Sigurno se pitate, zar nisu ljudi oduvijek jeli
itarice? Ne, zapravo ih jedu tek odnedavno.
S poljoprivrednom revolucijom, koja je nastupila prije 5 000 do 10
000 godina i koja je ovjeku donijela novu hranu - itarice, dogodio se
veliki preokret u nainu prehrane i nainu ivota tadanjih lovaca i
sakupljaa. Stanovnitvo je ekspandiralo jer su ljudi dobili stalan izvor
kalorija, sela i gradovi nicali su jer se ovjek vie nije trebao seliti za
hranom ve ju je mogao uzgajati tamo gdje se naselio. Ovo zvui
prilino dobro, zar ne? Vie hrane i trajno sklonite!
Da, ali dogodilo se i neto drugo. Antropologija nam kae d a j e ,
otkako smo poeli uzgajati itarice, dolo do smanjenog rasta i ivotnog
vijeka ovjeka. Dolo je do poveanja smrtnosti dojenadi, infektivnih
bolesti, nedostatka eljeza, poremeaja kostiju i zubnog karijesa.
Istraivanja su pokazala da je ak dolo do smanjenja mozga. Ukratko,
poljoprivrednici vie nisu bili tako zdravi i otporni kao lovci i
sakupljai. Isti geni, isti homo sapiens, ali razliita hrana, velikom dijelu
populacije donijeli su loije zdravlje. No to je bila tek naznaka problema
koje e itarice donijeti ovjeanstvu.
Drugi veliki preokret u nainu prehrane i nainu ivota ljudske
populacije dogodio se s industrijskom revolucijom. Odjednom je postala
pristupana preraena rafinirana hrana, eer, bijelo brano i biljna ulja.
Ljudi su prestali obraivati zemlju i uzgajati ivotinje, poeli su raditi u
tvornicama i kupovati hranu. Najstraniji preokret dogodio se ne tako

davno, krajem 70-ih i poekom 80-ih godina, kada su strunjaci

proglasili da masnoa deblja, a kolesterol ubija. Ostatak prie nam je
ve dobro poznat: da bi izbjegli te strane masnoe, ljudi su poeli
jesti vie hrane bazirane na itaricama, vie ugljikohidrata i procesirane
hrane. Umjesto zasienih masnoa ivotinjskog porijekla poela su se
koristiti rafinirana biljna ulja te hidrogenizirane masti i transmasnoe.
Otada se svijetom proirila epidemija debljine, dijabetesa, srano-ilnih
bolesti, autoimunih bolesti, alergija i raka. Danas dvije treine zapadnog
svijeta pati od prekomjerne tjelesne teine ili pretilosti, polovica
stanovnitva uzima lijekove, a stariji ljudi dnevno uzimaju najmanje tri
tablete. Zar smo kao vrsta doista genetski toliko neispravni da se ne
moemo odrati ivima bez tableta i lijenika?
Ne, nismo genetski neispravni. Mi smo genetski jo uvijek lovci i
sakupljai od prije 200 000 godina, prilagoeni da jedemo hranu
ivotinjskog porijekla bogatu mastima i bjelanevinama, samoniklo
bilje, povre i umsko voe. itarice nisu izvorna ovjekova hrana i uz
pomo fosilnih nalaza mogue je dokazati d a j e poljoprivreda ljudskoj
vrsti donijela slabije zdravlje. Meutim, kao jeftin i pristupaan izvor
energije, itarice su kroz noviju ljudsku povijest esto predstavljale
nain preivljavanja i k tome su osigurale ekspanziju ljudske populacije.
Zato je dr. Loren Cordain, autor knjige The Paleo Diet (Paleo dijeta),
itarice prozvao dvosjeklim maem ovjeanstva.

Sastav itarica
Endosperm, vei unutranji dio zrna itarica, obiluje
ugljikohidratima i kada konzumiramo puno proizvoda od itarica
neizbjeno uzimamo previe kroba. krob zavrava kao eer u krvi, a
stalno povieni eer u krvi i povieni inzulin kao njegova posljedica,
dovode do prekomjerne tjelesne teine, inzulinske rezistencije,
dijabetesa, srano-ilnih bolesti i drugih modernih bolesti.

itarice ne sadre vitamine A, C, D i B12, a bio-raspoloivost

vitamina koje sadre, vrlo je niska. Istovremeno, neke itarice ak
suzbijaju metabolizam vitamina. itarice su lo izvor kalcija te sadre
relativno puno fosfora to negativno utjee na rast kostiju, uzrokuje
gubitak kotane mase i remeti metabolizam.
Prehrana temeljena na itaricama dovodi do poremeaja ravnotee
izmeu omega-3 i omega-6 masnih kiselina, jer je sadraj omege-3 u
itaricama nizak, a sadraj omege-6 visok. Budui da omega-3 i omega6 koriste iste metabolike putove, to dovodi do njihovog meusobnog
natjecanja. Visoki unos omege-6 smanjuje mogunost iskoritavanja
omega-3. koje ionako prehranom unosimo premalo, a to pak moe
izazvati trombozu. koronarne bolesti srca, prijevremene porode, upalne
procese i autoimune bolesti.
Ljudske se bjelanevine sastoje od 21 aminokiseline od kojih je 9
esencijalnih, to znai da ih moramo uzimati iz hrane. itarice su lo
izvor nekih esencijalnih aminokiselina, iji nedostatak moe dovesti do
smanjenog rasta, gubitka miine mase i miine snage oslabljenog
imunolokog sustava te oteanog oporavka od bolesti.

Antinutrijenti
Osim to sadre previe kroba, itarice su bogate antinutrijentima
kao to su fitati, inhibitori enzima proteaze i alfa-amilaze, lektini i
gluten. Antinutrijenti su spojevi koji ometaju apsorpciju hranjivih tvari
(nutrijenata) u tijelu. Smatra se da itarice sadre sve ove kemikalije
kako bi se zatitile da ih ne istrijebe predatori (poput nas). Vanjska
ljuska zrna itarice (npr. penice, rai, zobi ili jema), kao i zrna
mahunarki (npr - suhog graha i slanutka), sadre fitinsku kiselinu koja
se u naem probavnom sustavu vee za minerale, pa ih organizam ne
moe iskoristiti. Na taj nain fitinska kiselina sprjeava apsorpciju, tj.
iskoritavanje kalcija, magnezija, eljeza, bakra i cinka u naem tijelu.

Ovo su vrlo vani minerali koji sudjeluju u vitalnim funkcijama

organizma i njihov nedostatak dovodi do mnogih bolesti, npr. smanjenja
kotane mase. Minerali, osobito kalcij, potrebni su za razgradnju hrane,
zato u nedostatku dostupnog kalcija iz hrane, tijelo oduzima kalcij iz
kostiju i zuba. Ukoliko jedemo hranu koja, ne samo da ne unosi
minerale u nae tijelo ve nam krade i one koje imamo, kosti postaju
porozne, a zubi podloni kvarenju. Iz bijelog brana i eera uklonjeni
su svi minerali, a neobraeno sjemenje i zrnje, kao i cjelovite itarice,
otimaju naim kostima i zubima minerale pa tako doprinose stvaranju
osteoporoze, karijesa i drugih zdravstvenih problema. Nedostatak
eljeza uzrokuje anemiju, poveava sklonost infekcijama, prenatalni
mortalitet te smanjuje mentalni razvoj kod djece. Nedostatak cinka
moe utjecati na zaustavljanje rasta, smanjenu aktivnost jajnika i testisa
te zakanjeli poetak puberteta.
Lektini su u itaricama glavni antinutrijenti. Sastoje se od iroke
skupine bjelanevina koje koriste svaku priliku da se veu na molekule
koje sadre ugljikohidrate. Razliite itarice sadre nekoliko razliitih
lektina. Gotovo svaka stanica tijela i svaki izvanstanini element moe
se vezati na lektine to moe dovesti do tetnih reakcija. Lektini su
toplinski stabilni i otporni na razgradnju u probavnom sustavu, veu se
na stanice crijevne sluznice to izaziva oteenja i promjene na
stanicama. Ovo ometa probavu i apsorpciju hranjivih tvari te dovodi do
promjena bakterijske flore, imunolokog stanja i propusnosti crijeva.
Poveana propusnost crijeva olakava prolaz lektinima, kao i
nerazgraenim i djelomino razgraenim bjelanevinama, u krvotok i
limfu. Konzumacijom itarica, koncentracija ovih neeljenih uljeza
postaje previsoka to negativno utjee na zdravlje. Penini lektini, na
primjer, izazivaju poveanje guterae, smanjenje timusa (prsne
lijezde), smanjeno luenje inzulina te inhibiciju stanine diobe.
Mnogi mijeaju pojmove gluten, gliadin, lektin i WGA (aglutinin iz
penine klice). Gluten je izvedenica iz latinskog i znai ljepilo. I jest

ljepljiv. To je mjeavina pohranjenih biljnih bjelanevina prolamina i

glutelina. U penici, prolaminska je bjelanevina gliadin, a glutelinska
glutenin. U drugim se itaricama nalaze druge vrste prolamina i
glutelina. Dakle, kod razliitih itarica postoje razliite kombinacije
glutena i njegovih komponenti. U laikoj interpretaciji pod pojmom
gluten najee se misli na gliadin iz penice. Meutim, postoje razliite
vrste gliadina pa pria o glutenu i nije ba tako jednostavna.
Uglavnom, moe se rei da gluten i lektini izazivaju iste probleme i
poznati su uzronici brojnih autoimunih bolesti. Takoer, preko autoimunolokih putova i opioidnih receptora u mozgu, sve ee se
znanstveno povezuju i s mentalnim bolestima kao to su ADD, ADHD,
autizam, epilepsija, shizofrenija i depresija.

itarice moemo jesti samo ako su pravilno pripremljene

Istraivanja tradicionalnih kultura su pokazala da narodi koji su u
prehrani koristili itarice, najprije su ih namakali, proklijavali i/ili
fermentirali kako bi iz njih uklonili antinutrijente. Namakanjem itarica
omoguuje se da enzimi i lakto-bakterije razgrade i neutraliziraju
fitinsku kiselinu. Namakanje u toploj vodi takoer neutralizira
inhibitore enzima (spojevi koji blokiraju rad enzima veoma vanih za
pravilnu probavu hrane) koji se nalaze u svim itaricama, pa se
njihovom neutralizacijom potie proizvodnja brojnih dragocjenih
enzima koji nam pomau da iskoristimo puno vie vitamina iz itarica,
osobito onih B skupine.
Namakanje brana u jogurtu ili kiselom mlijeku, 12 do 24 sata,
neutralizira fitinsku kiselinu. Mlijena kiselina i lakto-bakterije iz
fermentiranih mlijenih proizvoda razgrauju kompleksne molekule
kroba, iritirajue tanine i teko probavljive bjelanevine na
jednostavnije komponente koje tako postaju lake za apsorpciju.
Takoer, tijekom procesa namakanja poveava se i sadraj vitamina.

Sjemenje koje se natopi u mlakoj vodi misli da je vrijeme za rast

pa onesposobljava fitate i prua svoje mlade izdanke traei zemlju u
kojoj e rasti. Ovi izdanci, klice, posebno su bogati enzimima,
vitaminima i mineralima koji biljci trebaju za uspjean razvoj i rast. U
prolosti su ljudi diljem svijeta znali kako uiniti sjemenje i zrnje lake
probavljivim i korisnijim, a danas se, uz svu znanost, o tome ne zna
gotovo nita. Stari narodi irom svijeta tisuama su se godina koristili
ovim tehnikama pripremanja itarica, sve do modernog doba u kojem je
industrija preuzela stvar u svoje ruke i poela s brzom proizvodnjom
hrane. ivotinje preivai, npr. krava, imaju etiri eluca od kojih prvi
slui kao prostor za fermentaciju u kojem bakterije razgrauju sastojke
iz biljne hrane. Kako mi u svom probavnom sustavu nemamo ovu
mogunost pred-probave biljne hrane, ako ipak elimo jesti itarice,
trebamo oponaati ovaj proces prije njihovog unoenja u organizam.
Kruh koji su pekli stari narodi, uvijek je bio pripremljen od kiselog
tijesta koje je kvasalo nekoliko dana. Tim postupkom neutralizirali su
antinutrijente iz itarica i uinili su ih lake probavljivim za ovjeka, iji
eludac i crijeva nisu graeni za probavljanje ita i zrnja.

Nepodnoenje glutena - uzrok mnogih kroninih bolesti

Sve vie znanstvenih istraivanja ukazuje na snanu povezanost
nepodnoenja glutena iz itarica s autoimunim bolestima. Brojni
znanstvenici dolaze do zakljuka da je oteenje probavnog trakta
uslijed nepodnoenja glutena, est uzrok autoimunih bolesti, kao to su
na primjer dijabetes tipa 1, lupus, poremeen rad titnjae i mnoge
druge. Procjenjuje se da 9 od 10 osoba koje ne podnose gluten to i ne
znaju! Dakle na jednu dijagnosticiranu celijakiju, kako se ta bolest zove,
postoji jo 9 osoba iji organizam ne podnosi gluten iz itarica. Non
Celiac Gluten Intolerance - necelijakijsko nepodnoenje glutena je
autoimuna bolest koja uope nema kliniki naziv i u medicini je
potpuno zanemarena unato tome to je prisutna kod velikog broja ljudi.

Lijenici ne priznaju osjetljivost na gluten ili nepodnoenje glutena ako

nije dijagnosticirana celijakija, najtei oblik osjetljivosti na gluten.
Meutim, veliki broj osoba bez dijagnosticirane celijakije pati od raznih
autoimunih bolesti kojima je uzrok nepodnoenje glutena. Za svoje
tegobe uzimaju lijekove koje su im propisali lijenici, bez d a j e
utvren pravi uzrok njihove bolesti.
Cijela moderna medicina orijentirana je na lijeenje simptoma
pojedinih bolesti, a ne na otkrivanje njihovih uzroka. Meutim, lijekovi
su tu samo da olakaju simptome bolesti, ali oni ne lijee uzrok koji
najee ostaje neotkriven. Na ovaj nain ne moe doi do ozdravljenja
i ovjek se pretvara u doivotnog pacijenta, redovnog potroaa
lijekova. Industrija lijekova je jedna od etiri najprofitabilnije industrije
u svijetu, uz drogu, oruje i pornografiju, s najveim obrtajem novca
koji se broji u stotinama milijardi dolara godinje. Usprkos takvoj
gigantskoj proizvodnji i potronji, ljudi ipak nisu zdraviji, jer lijekovi
uglavnom nisu osmiljeni da lijee, nego da samo prikrivaju simptome
bolesti. Temeljena na logici profita, industrija lijekova pacijentima niti
ne nudi jednostavna i jeftina rjeenja njihovih tegoba, kao to su npr.
promjena prehrambenih navika ili dodatke prehrani u obliku vitamina,
minerala ili probiotika.
Ponovimo, gluten je bjelanevina prisutna u itaricama kao to su
penica, ra, krupnik (pir, dinkel), jeam i zob te preraevinama i
proizvodima od brana ovih itarica. Nepodnoenje glutena ili
osjetljivost na gluten znai da na organizam ne moe probaviti gluten
iz itarica. Na imunoloki sustav prepoznaje ove neprobavljene
bjelanevine kao strana tijela i zato stvara vlastita antitijela koja imaju
zadatak da ih unite. Kad se jednom stvore antitijela na gluten, ona
senzibiliziraju tijelo tako da svaki put kad gluten dospije u na probavni
sustav dolazi do imunolokog odgovora: tijelo ga opet prepoznaje kao
neto strano i aktivira se napad imunolokog sustava. To se dogaa
svaki put kad pojedemo i najmanju koliinu glutena, a to je priblino 3

do 6 puta dnevno kada se hranimo normalno, tj. kada nam se prehrana

temelji na itaricama.
Meutim, veliki problem lei u sljedeem: bjelanevine glutena
sline su naim vlastitim bjelanevinama, onima od kojih su graeni
organi naeg tijela, vezivna tkiva, hormoni, ivci, lijezde itd. Stoga
antitijela koja imaju zadatak unititi gluten, automatski unitavaju tijelo,
tj. neke njegove dijelove, ne prepoznajui koje su bjelanevine strane, a
koje vlastite. Na taj nain ovaj imunoloki odgovor organizma pokree
cijeli niz lanano povezanih reakcija i uzrokuje poremeaje, ne samo u
probavnom traktu, ve i cijelom tijelu. Zato je osjetljivost na gluten
redovno povezana i s drugim kroninim bolestima.

Celijakija nije jedini oblik nepodnoenja glutena

Celijakija je bolest u kojoj antitijela na gluten napadaju stanice
crijevne stjenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog unitavanja
(atrofije vilija) to onemoguuje apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koja
se inae normalno odvija preko crijevnih resica. Kod celijakije ili
alergije na gluten pretrage e pokazati antitijela na gluten i oteenje
crijevne sluznice i resica. Ako pretrage ovo ne pokazuju, nee biti
dijagnosticirana celijakija ili alergija na gluten, jer lijenici, da bi neto
dijagnosticirali, trebaju laboratorijski dokaz.
Prilikom sumnje da bi osoba mogla biti alergina na gluten, radi se
pretraga krvi koja otkriva da li tijelo proizvodi antitijela na gliadin (to je
vrsta glutena iz penice). Ova pretraga moe pokazati razliite
vrijednosti, od niskih do visokih, i veina se nalaza smatra negativnim
ako se pokae niska vrijednost antitijela na gliadin, tj. vrijednost nia od
referentnih vrijednosti. Meutim, nalaz krvi koji pokazuje i najmanju
vrijednost antitijela na gliadin, ne moe biti normalan! Zato bi tijelo
proizvodilo antitijela na gliadin ako se u njemu ne dogaa nikakav autoimuni proces? A znamo da takvi procesi u tijelu uvijek dovode do neke

vrste unutranjih oteenja. ak i u sluaju potpuno razvijene celijakije,

do njenog dijagnosticiranja moe proi i vie godina dok se biopsijom
crijeva ne otkriju potpuno unitene crijevne resice.
Smatra se da na jednu dijagnosticiranu celijakiju postoji jo devet
sluajeva nepodnoenja glutena. Nepodnoenje glutena i stvaranje
antitijela na gluten ne dovodi obavezno i do unitavanja crijevne stjenke
i crijevnih resica, bar ne u tolikoj mjeri kao kod dijagnosticirane
celijakije, ve dolazi i do postupnog unitavanja drugih tkiva, organa,
hormona, lijezda ili ivaca u organizmu, to uzrokuje brojne autoimune
bolesti koje lijenici uope ne povezuju s glutenom.
Postoje razliiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a ak i najblai
oblici uzrokuju kronine simptome osjetljivosti koji, naalost, najee
nikada ne budu dijagnosticirani. Najei probavni simptomi su bolovi u
trbuhu, nadutost, proljev, zatvor (opstipacija), plinovi, gastritis, grevi i
slino. ak i kod pacijenata s kroninim bolestima probavnog sustava,
npr. sindroma iritabilnog crijeva (SIC) ili Crohnove bolesti, rijetko se
posumnja na osjetljivost na gluten.
Neka istraivanja pokazuju da je, primjerice dijabetes tipa 1,
autoimuna bolest kojoj je mogui uzrok nepodnoenje glutena, tj.
antitijela na gluten napadaju i unitavaju stanice guterae koje inae
proizvode inzulin. Unite li se ove stanice, onemoguena je vlastita
proizvodnja inzulina pa se tada dijagnosticira dijabetes tipa 1, radi ega
je bolesnik doivotno osuen uzimati injekcije inzulina. Nije li se onda
logino upitati zato se dijabetiari tipa 1 obavezno ne upuuju na
laboratorijske pretrage za otkrivanje celijakije? Meutim, lijenici ovo
ne dovode u vezu, kao to ni druge autoimune bolesti ne povezuju s
nepodnoenjem glutena.
Istraivanja su pokazala da mnoga djeca s gastrointestinalnim i
alergijskim stanjima imaju visoku razinu IgG antitijela na gliadin. Ovi
rezultati su uglavnom bili zanemareni, ali kad su djeca stavljena na
bezglutensku dijetu, veini je djece bilo bolje, ime se potvrdilo da su

bila osjetljiva na gluten. Dolo se do zakljuka da je necelijakijska

osjetljivost na gluten deset puta ea od celijakije! Budui da je
priblian broj osoba s celijakijom u populaciji 1 na svakih 100 ili 1 na
svakih 200, znai da je broj osoba koje ne podnose gluten zapravo 1 na
svakih 10 ili 1 na svakih 20 osoba! Ovo je ogroman broj ljudi s
kroninim zdravstvenim problemima kojima bi se stanje znaajno
poboljalo jednostavnom promjenom prehrane i izbjegavanjem glutena.

Promjena prehrane moe biti spas

Usporedna studija objavljena u medicinskom asopisu The New
England Journal of Medicinexiii navodi 55 bolesti koje mogu biti
uzrokovane nepodnoenjem glutena. To su izmeu ostalih osteoporoza,
sindrom iritabilnog crijeva SIC, inflamatorne bolesti crijeva, anemija,
rak, irevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza,
psorijaza, ekcem, sindrom kroninog umora, neplodnost, problemi sa
titnjaom i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa
psihijatrijskim i neurolokim bolestima kao to su anksioznost,
depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija
(oteenja ivaca). Takoer se povezuje i s autizmom. Poraavajua je
injenica da postoji toliko znanstvenih istraivanja koja pokazuju vezu
izmeu nepodnoenja glutena i cijelog niza autoimunih bolesti, a da to u
klinikoj praksi uope nije poznato i/ili priznato. Zamislite samo to bi
dijelu pacijenata znaila spoznaja da je lijek za njihove tegobe tako
jednostavan kao to je to bezglutenska dijeta! Prijeu li osobe koje ne
podnose gluten na bezglutensku dijetu, automatski prestaje
autoimunoloko unitavanje tkiva koje uzrokuje kronine bolesti i
organizam se sam obnavlja i lijei.
Ukoliko imate neku kroninu ili autoimunu bolest ili druge uestale
tegobe, zatraite od svog lijenika da vas testira na gluten, jer tako
moda konano otkrijete to je pravi uzrok vaih zdravstvenih
problema. Pripremite se na to da vam u velikom broju sluajeva lijenici

nee dijagnosticirati celijakiju ili osjetljivost na gluten ne ustanove li

vea oteenja crijevne stjenke ili visoku razinu antitijela na gluten u
krvi. Meutim, i najmanji stupanj oteenja probavnog trakta, kao i
najmanja koliina antitijela na gluten (ili gliadin) nisu normalna pojava i
pokazuju da se u tijelu dogaa autoimuna reakcija.
Naiete li pak na lijenika koji nee imati razumijevanja za vau
molbu, uvijek moete i sami isprobati bezglutensku dijetu - jednostavno
prestanite jesti itarice koje sadre gluten (penicu, krupnik, ra, jeam i
zob), kao i preraevine i proizvode od njihovog brana. itarice koje ne
sadre gluten su heljda, proso, ria, kukuruz, quinoa i amaranth, pa njih
moete jesti, no osobe koje se odlue na LCHF prehranu ionako ne jedu
itarice te je time gluten automatski iskljuen. Provodite ovu dijetu
barem dva ili tri mjeseca i pratite kako se osjeate. Ako su vae tegobe
nestale, znai da ste osjetljivi na gluten, a ako nisu, moda niste bili
dosljedni s prehranom (treba voditi rauna o skrivenom glutenu koji se
nalazi u velikom broju kupovnih namirnica) ili doista niste osjetljivi na
gluten.
Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga
jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjee jedu, to izaziva manje
problema. Smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki
stupanj aktivacije imunolokog sustava te time izaziva upalni proces.
Nepodnoenje glutena jo je jedno objanjenje zato se toliki broj ljudi
koji su preli na LCHF prehranu, prehranu bez itarica, odjednom puno
bolje osjeaju, a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih
kroninih bolesti. Osim to se LCHF prehranom postie kontrola eera
i inzulina u krvi (smanjenim unosom eera i kroba iz itarica), to
dovodi do regulacije metabolizma masti i eera, regulacije tjelesne
teine i poboljanja bolesti metabolikog sindroma, istovremeno se
eliminira i ovaj veliki alergen iz itarica - gluten, a sve to naposljetku
dovodi do poboljanja stanja kod mnogih autoimunih bolesti.

Zapravo nije neobino da tako mnogo ljudi ne podnosi gluten, jer

itarice uope nisu prirodna ovjekova hrana na koju je ovjek genetski
prilagoen. Mnogi e rei da su ljudi prije takoer jeli itarice, a ipak
nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikad
se prije itarice nisu jele u tolikoj mjeri kao danas, a brano nije bilo
toliko manipulirano kao dananje koje sadri jo vei udio glutena da bi
tijesto i kruhovi bili laki za obradu (npr. uzgojene su posebne
visokoglutenske sorte penice za tjesteninu). Tradicionalni narodi uvijek
su namakali i fermentirali itarice pa su tako bile lake probavljive, a
moderna prehrana temelji se na genetski i kemijski manipuliranim i
nepravilno pripremljenim itaricama.

Penica: od zemlje do kruha

Od svih itarica u modernoj se prehrani najvie koristi penica i
penino bijelo brano, a mnogima je ivot bez kruha nezamisliv.
Veina smatra da je penica prirodna namirnica jer raste iz zemlje, ali
zapitajmo se to sve prolazi penica na putu od zemlje do kruha?
Suvremeni uzgoj i prerada penice doveli su do osiromaenja tla zbog
koritenja umjetnih gnojiva, pesticida i drugih kemikalija, mljevenja na
visokim temperaturama i rafiniranja. Umjesto da se proizvodnja usmjeri
na plodnost tla i pomni odabir sjemena kako bi se uzgojile vrste tono
prilagoene mikroklimi pojedinog podruja, moderni uzgoj koristi
visoku tehnologiju za bitku s nametnicima i bolestima, to dovodi do
prekomjerne ovisnosti o kemikalijama i drugim tetnim tvarima.
ak i prije sijanja penica se tretira fungicidima i insekticidima radi
suzbijanja bolesti sjemena i sadnica. Insekticidi, herbicidi i fungicidi
koji se koriste na komercijalnim usjevima kemikalije su koje doprinose
ukupnom toksinom optereenju organizma te poveavaju podlonost
neurotoksinim bolestima, kao i bolestima raka. Mnogi pesticidi djeluju
poput ksenoestrogena te mogu poremetiti hormonsku ravnoteu i
dovesti do itavog niza zdravstvenih problema. Osim toga, kao

regulatori biljnog rasta primjenjuju se hormonima sline tvari kojima se

utjee na vrijeme klijanja, vrstou vlati te druge poeljne promjene.
Nakon etve, da bi se penica zatitila od moljaca i drugih kukaca
tijekom dugotrajnog skladitenja, takoer se koriste brojne kemikalije u
toksinim koncentracijama.
teta nanesena penici ne zavrava s uzgojem i skladitenjem, nego
se nastavlja procesom mljevenja i prerade Jezgra zrna sastoji se od tri
sloja: ovojnice, klice i endosperma. Ovojnica je vanjski sloj i u njemu je
veina vlakana. Klica je unutarnji sloj u kojem nalaze hranjive tvari i
esencijalne masne kiseline. Endosperm je krobni, srednji sloj. Visoka
koncentracija hranjivih tvari koja se povezuje sa itaricama, postoji
samo kad su ova tri sloja netaknuta. Pojam integralno odnosi se na
itaricu prije nego je samljevena u brano. Tek u kasnom 19. stoljeu
poeo se pei bijeli kruh, keksi i kolai napravljeni od bijelog brana i
eera, a s vremenom su postali glavna podloga prehrane modernog
ovjeka.
Dr. Weston Price je promatrao neizbjene posljedice ovih promjena
u prehrani tijekom svojih putovanja i dokumentirao je njihove uinke na
zdravlje ljudi. Zakljuio je da te promjene nisu rezultirale samo
kvarenjem zubi, nego i problemima s plodnou, mentalnim zdravljem i
napredovanjem bolesti.
Izvorno je brano nastajalo mljevenjem itarica izmeu dva velika
kamena. Zavrni proizvod, 100% kamenom mljeveno cjelovito brano,
sadravalo je sve to je bilo u zrnu, ukljuujui klicu, vlakna, krob i
irok raspon vitamina i minerala. No, bez hlaenja ili kemijskih
konzervansa, svjee, kamenom mljeveno brano, brzo se kvari. Nakon
to je penica samljevena, prirodno ulje peninih klica brzo postaje
ueglo pa je neophodno hlaenje i kruha od integralnog brana i brana
samog.
S obzirom na to da kameni mlinovi nisu dovoljno brzi za masovnu
proizvodnju, industrija koristi mlinove s elinim valjcima koji izbacuju

klicu i ovojnicu. Vei dio ovog otpada, ustvari najhranjiviji dio

itarice, prodaje se kao nusproizvod za ivotinje. Dobiveno bijelo
brano sadri tek dio hranjivih tvari poetnog zrna. ak je i integralno
brano suvremenim postupkom mljevenja dovedeno u pitanje. Mlinovi
velikih brzina doseu. 200 C, a na toj temperaturi unitavaju se sve
vitalne hranjive tvari i stvara se ueglost klice i ovojnice. Vitamin E iz
klice tako biva potpuno uniten, to je zaista teta budui da je cjelovita
penica najdostupniji izvor vitamina E.
Doslovno deseci aditiva za kondicioniranje brana i konzervansa
dodaju se modernom kruhu, kao i toksini sastojci poput djelomino
hidrogeniziranih biljnih ulja i sojinog brana. Sojino brano, inae
prepuno antinutrijenata, dodaje se danas u gotovo sve vrste kruha radi
boljeg dizanja i sprjeavanja lijepljenja. Postupak ekstrudiranja, kojim
se dobivaju hladne itarice za doruak i napuhane itarice, nanosi
dodatni udarac itaricama jer taj proces takoer ukljuuje visoke
temperature i tlakove koji stvaraju dodatne toksine sastojke i jo vie
unitavaju hranjive tvari, ak i sintetske vitamine koji se dodaju
naknadno u zamjenu za vitamine unitene rafiniranjem i mljevenjem
penice.
Ljudi koji su navikli na masovno proizvedene, ljepljive, beivotne
i nutritivno siromane kruhove i peciva, slabo se sjeaju kakav bi okus
trebao imati pravi kruh. Kemijski konzervansi omoguuju prijevoz
kruha na velike udaljenosti i stajanje na polici vie dana bez kvarenja, a
sve bez hlaenja.
Osobe koje jo uvijek ne mogu zamisliti ivot bez kruha, trebale bi
barem koristiti 100% kamenom mljeveno integralno brano iz
organskog ili biodinamikog uzgoja koji ne dozvoljava sintetike i
kancerogene kemikalije i gnojiva. Od takvog bi brana trebali sami pei
kruh na tradicionalan nain, od kiselog tijesta. Metoda kiselog kvasanja,
kao i namakanje i klijanje, neutraliziraju antinutrijente iz itarica pa
tako smanjuju tetno djelovanje itarica na zdravlje.

Hrana koja ubija

Koliko smo puta otvorili vrata hladnjaka ili ormaria s hranom u
kuhinji traei neto za jelo, iako zapravo uope nismo bili gladni?
Koliko esto jedemo zbog gladi, a koliko esto zbog potrebe ili elje za
jelom? Veliki je broj ljudi koji su gotovo zaboravili to je to (ili kako se
osjea) pravi osjeaj gladi, i koji najee jedu zato to osjeaju
pretjeranu potrebu ili elju za jelom.
Mnogi su doivjeli da se u odreenim prilikama jednostavno ne
mogu kontrolirati i ne mogu prestati jesti sve dok ne osjete muninu. K
tome jo i vjeruju da se radi o loem karakteru ili prodrljivosti. No
ustvari se radi o osjetljivoj kemiji mozga. Ovaj problem, tj. poremeaj,
izazvan je krivim izborom namirnica, jer odreene vrste hrane stvaraju
opijatske aktivnosti u mozgu.
Prva takva namirnica je eer. On izaziva pretjeranu potrebu za
jelom, posebice za jo slatkog. Jednim dijelom zbog podizanja i
opadanja eera u krvi to izaziva glad i elju za jelom, ali uglavnom
zbog utjecaja na osjetljive supstance u mozgu koje su sastavni dio naeg
vlastitog sistema nagraivanja, ime dolazi do stvaranja ovisnosti. Slatki
okus sam po sebi, ak i ako ne potjee od eera nego, recimo, od
umjetnih sladila, dovodi do opijatskih aktivnosti u mozgu i stvara
potrebu za jo slatkog okusa.
Novija istraivanja pokazuju da i hrana poznata kao junk food stvara
gotovo isto tako jaku ovisnost kao heroin. Znanstvenici smatraju da
debljina i ovisnost o drogama imaju zajedniku neurobioloku
pozadinu. Ova vrsta hrane, jednako kao i droge, izaziva slinu aktivnost
u kemiji mozga koja dovodi do ovisnosti jer izaziva promjene u
vlastitom sustavu nagraivanja. Junk food sadri kombinacije slatkog i
masnog te slanog i masnog, velike koliine tijesta, eer i jeftine
zamjene za eer u obliku krobnog, glukoznog i fruktoznog sirupa,

margarine i masu neprirodnih hidrogeniziranih (ovrsnulih) biljnih ulja

koje naruavaju ravnoteu omege-3 i omege-6 u mozgu i cijelom
organizmu.
Glutaminati (pojaivai okusa E621-E625) takoer potiu apetit i
elju za vie hrane nego to nam je potrebno. Kao to im i ime kae,
glutaminati pojaavaju okuse pa je mnogim ljudima hrana s
glutaminatima ukusnija, to dovodi do prejedanja. Osim to su vrlo
tetni, izazivaju pojaano izluivanje inzulina i brzu ponovnu glad,
glutaminati takoer djeluju na osjetljivu kemiju ljudskog mozga.
Gluten (bjelanevina iz itarica) i kazein (mlijena bjelanevina)
dovode do stvaranja supstanci koje potiu aktivnost u mozgu na slian
nain kao droge. Brzi ugljikohidrati (npr. proizvodi od bijelog brana)
izazivaju pretjeranu elju za jelom, a kod nekih osoba tako djeluju sve
vrste ugljikohidrata. Neki ljudi ne mogu prestati kad ponu jesti
krumpirie, kokice, tjesteninu, sendvie... Kod nekih osoba i neke
zdrave namirnice mogu stimulirati apetit: voe - zbog sadraja eera,
oraasti plodovi (pogotovo posoljeni i preni) - zbog kombinacije
slanog i masnog, a mnogima konzumacija tvrdih sireva stvara jaku elju
za jelom koja traje ak i nekoliko narednih dana.
Nedostatak prirodnih masnoa u prehrani, posebno esencijalne
omege-3, poveava rizik od stvaranja ovisnosti i pretjerane elje za
jelom. Nedostatak ove masnoe esto se oituje kao potreba za masnom
hranom pa, naalost, mnogi ovo rjeavaju ipsom i prenim
krumpiriima ime samo jo vie pogoravaju problem. Modernom
prehranom u svoje tijelo unosimo previe neprirodne hrane koja sadri
prazne kalorije i mnotvo tetnih sastojaka i dodataka, a ne unosimo
dovoljno prave prirodne hrane bogate hranjivim tvarima. Hrana je rije
koja je odavno izgubila svoje pravo znaenje. Hrana bi trebala biti neto
to hrani tijelo, a ne sve ono to stavljamo u usta. Naalost, danas se
hranom nazivaju i stvari koje ne samo da ne hrane, nego i ubijaju.

Ovisnost o eeru
eer je ozbiljna droga koja izaziva ovisnost na isti nain kao
alkohol i heroin. Iako je eer za sve ljude vrlo opasan, mnogi ga mogu
povremeno konzumirati u umjerenim koliinama bez traginih
posljedica. No, kod osoba koje su razvile ovisnost o eeru, radi se o
vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. eer utjee na osjetljivu
kemiju mozga i ometa funkciju naeg vlastitog sustava nagraivanja.
eer i drugi brzi ugljikohidrati, kao i alkohol, utjeu na supstance u
mozgu koje djeluju smirujue i daju osjeaj zadovoljstva, smanjuju
spontane osjeaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvaraju jaku,
esto kompulzivnu ovisnost koja trai stimulaciju izvana, u obliku
eera, hrane, ili drugog stimulansa.
Zanimljiva paralela moe se povui izmeu eera i alkohola. Mnogi
ljudi piju alkohol, ali nisu svi ovisnici. Veina povremeno popije au
alkohola i nemaju s tim nikakvih problema, meutim ovisnik o alkoholu
ne moe uzeti samo jednu au, on pije bez ikakve kontrole. Tako je i sa
eerom - mnogi mogu povremeno pojesti neto slatko, jedan kola,
kriku torte ili nekoliko kockica okolade, ali ovisnik o eeru ne moe
uzeti samo jedan red okolade, taj pojede cijelu okoladu, cijelu vreicu
bombona, cijelo pakiranje keksa ili ega drugog. Ovisnost znai gubitak
kontrole nad konzumacijom i pojavu apstinencijske krize prilikom
uzdravanja. Droga, bilo da je u pitanju eer, alkohol, cigarete,
narkotici ili drugo, konzumira se u sve veoj mjeri zato to je opijatski
sustav mozga poremeen i potrebne su sve vee koliine za postizanje
istog uinka. Konzumaciju ove droge prati nezadovoljstvo, kajanje,
anksioznost i obeanje nikad vie, ali potreba koja stalno nastaje, jaa
je od svega. Ovdje se ne radi o loem karakteru, nego o promijenjenoj
kemiji mozga. Ako djeci dok su mala esto dajemo eer, pripremamo u
njihovom mozgu podlogu za razvoj drugih ovisnosti u odrasloj dobi
zato to se radi o istom opijatskom sustavu. eer je vrlo ozbiljna droga
koja moe izazvati dugorone tetne posljedice na nae zdravlje.

eer je otrov koji unitava tijelo na mnoge razne naine, a ipak

nitko ne upozorava na njegovu tetnost. Na kutiji cigareta stoji natpis
puenje ubija, a eer nam se bez upozorenja nudi na svakom koraku i
prisutan je svuda. I to je najgore, ne nalazi se samo u kolaima,
keksima i drugim slatkiima, ve je skriven i tamo gdje ga uope ne
oekujemo, u tzv. zdravim namirnicama kao to su voni jogurti,
pahuljice za doruak, sueno voe, voni sokovi i sl. eer se dodaje u
keap, majonezu, salatne umake, suhomesnate proizvode, zaine. eer
se krije u deklaracijama pojedinih proizvoda i pod imenom glukozni,
fruktozni, krobni i kukuruzni sirup, to su sve jeftinije varijante pravog
eera kojima prehrambena industrija puni svoje proizvode. eera ima
i u tjestenini, krumpiru, kruhu i drugim namirnicama bogatim
ugljikohidratima, jer se svi ugljikohidrati u tijelu pretvaraju u glukozu i
u naem tijelu izazivaju isti uinak kao i obini eer.
eer crpi hranjive tvari iz naeg tijela. Nagle promjene razine
eera u krvi do kojih dolazi stalnom konzumacijom eera dovode
izmeu ostalog i do problema s koncentracijom, umora i poveanog
stresa. eer podie razinu hormona stresa, a sniava razinu smirujuih
hormona i minerala u tijelu. Sanna Ehdin, neovisna znanstvenica s
doktoratom iz imunologije, u svojoj knjizi 12 veckor tili ett sjalvlakande liv
(Dvanaest tjedana do samoiscjeljenja) navodi koja tetna djelovanja ima
eer na nae zdravlje:
poveava krvni tlak;
doprinosi zaepljenju ila i srano-ilnim bolestima;
doprinosi poveanju masnoa u krvi;
stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama i time
oteuje antioksidante i druge vitalne supstance;
poveava izluivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina;

smanjuje iskoritavanje kalcija i magnezija koji su smirujui

minerali, a njihov nedostatak utjee na lo san;
kratkotrajno stimulira izluivanje dopamina u mozgu to trenutno
poveava otrinu i koncentraciju u razmiljanju, ali dugorono dovodi
do smanjenja koliine dopamina u mozgu;
dovodi do izluivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju
smirujue i daju osjeaj zadovoljstva, ali njihova prekomjerna
konzumacija dovodi do suprotnog uinka;
djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance
protiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do poveanja bolova u
tijelu;
stvara nemir i neravnoteu meu signalnim supstancama u mozgu na
isti nain kao morfij i nikotin;
doprinosi upalnim procesima i oslabljuje imunoloki sistem
organizma;
mukarci postaju umorni, iritirani i agresivni;
ene postaju potitene, depresivne i bezvoljne;
djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdraljiva.
Procjenjuje se da je jedna petina stanovnitva zapadnih zemalja
ovisna o eeru. Oni koji vole slatkie i slatku hranu, koji ih jedu puno i
esto, koji vole tjesteninu i proizvode od brana i krumpira, te stalno
misle na hranu, tijelo i teinu, vjerojatno se nalaze u ovom dobrom
drutvu. Ovisnost o eeru dovodi do deprimiranosti iz koje se teko
izlazi, jer je esto povezana s vlastitim obeanjima i odlukama koje se
kre. Ovo moe biti i nasljedno, pa ako su roditelji bili ovisni o eeru
ili su imali druge probleme s ovisnou (alkohol, droge), mogue je od
njih naslijediti ovu sklonost prema ovisnosti.

Potreba za slatkim takoer je i stvar navike. Ono to tijelo dobiva, to

tijelo i trai, a kad se odviknemo od slatkog okusa, tijelo ga vie nee ni
traiti. Najuinkovitiji nain za oslobaanje od ovisnosti o eeru je
radikalna promjena prehrane i izbacivanje svega to moe poticati elju
za slatkim ili openito pretjeranu potrebu za jelom. Pri takvoj odluci
moe nam pomoi Zelena kuraxiv koju je osmislila Bilten Jonsson,
specijalistica za bolesti ovisnosti (addiction) koja se zadnjih 18 godina
posvetila ovisnosti o eeru.
Zelena kura od nas trai da iz upotrebe izbacimo svu rafiniranu
hranu i da prehranu utemeljimo na istim namirnicama, u njihovom
izvornom obliku, tj. na ribi, mesu, jajima, puno zelenog povra,
oraastim plodovima, maslacu, maslinovom i kokosovom ulju. Ovakva
prehrana zadovoljava nutritivne potrebe naeg tijela, zaustavlja
opsesivno razmiljanje o hrani i dovodi do normalnog odnosa prema
jelu: jedemo onda kad smo gladni i u koliinama koje su tijelu dovoljne.
im se oslobodimo ovisnosti o eeru, stabilizira se eer u krvi,
vraa nam se bolje raspoloenje i unutarnje zadovoljstvo, poboljava se
san, smanjuje rizik od dijabetesa i drugih bolesti, gubi se viak
kilograma, smanjuje rizik od gljivinih infekcija i osteoporoze,
smanjuju se prehlade i infekcije, imamo vie energije i poboljava nam
se samopotovanje. Moda ovo zadnje zvui udno, ali kad jedemo
slatko, postajemo slabiji. Kao i droge, eer nas razjeda i stvara
prazninu iznutra, sprjeava nas da se osjeamo potpunima, za razliku od
istih prirodnih namirnica koje osnauju tijelo te donose bistrinu uma i
unutarnje zadovoljstvo duhaxv.

Glutaminat E620-625 opasan dodatak u namirnicama

U znanstvenim pokusima, kada znanstvenici za odreena testiranja
trebaju debele mieve i takore, hrane ih glutaminatom kako bi postali
debeli. Ta je metoda vrlo uinkovita budui da se u normalnim

okolnostima mievi i takori nee lako udebljati, jer imaju dobru

prirodnu regulaciju tjelesne teine. No, kad dobiju glutaminat, nateknu
kao baloni. Ova injenica dobro je poznata u znanstvenim krugovima.
Glutaminat poveava proizvodnju inzulina, a djeluje i na supstance u
mozgu koje poveavaju apetit. Istraivanje je pokazalo da osobe koje
upotrebljavaju glutaminat imaju povean rizik za pretilost.
Glutaminat se u velikoj mjeri koristi u proizvodnji hrane kao
pojaiva okusa. Dodaje se u sve gotove i polugotove proizvode, u
mjeavine zaina i kocke za juhu. Nalazi se u suhomesnatim
proizvodima, hrenovkama, salamama i kobasicama. Prehrambena
industrija uvijek nam eli prodati to vie vode i jeftinog kroba, a to
manje pravih sirovina, zato u svoje vodom razrijeene hrenovke i mesne
preraevine dodaje masu kemijskih dodataka i pojaivaa okusa, inae
ih tako bezukusne ne bi mogla prodati. Kad sljedei put posegnete za
omiljenom vrstom hrenovki, kobasica ili hamburgera, proitajte
deklaraciju. Provjerite koliki se postotak mesa nalazi u hrenovkama, sve
ostalo su voda, krob, kemikalije i pojaivai okusa. Uz pomo
glutaminata bjelanevine poprimaju mesni okus, ak i kada u
proizvodu uope nema mesa. Ovo je odlian nain da se prevare osjetila
okusa, zato prehrambena industrija vrlo pametno dodaje glutaminat gdje
god stigne, jer nas na taj nain tjera da kupujemo puno vie, inae
bezukusnih, proizvoda.
Glutaminat smeta funkcijama mozga i uzrokuje migrene, promjene
raspoloenja pa ak i astmu. Jedna etvrtina stanovnitva reagira na
visoke doze glutaminata bez da razumije o emu se radi. U vrlo visokim
dozama glutaminat unitava ivane stanice i mrenicu oka. Ovi se
problemi prvi put spominju kao sindrom kineskog restorana. Osobe
koje su esto jele kinesku hranu, nakon jela dobivale su glavobolju,
astmu, promjene raspoloenja i druge simptome. U kineskoj kuhinji
koriste se velike koliine glutaminata (tzv. umami - peti okus) i upravo
zbog tih poveanih koliina, u duem vremenskom periodu, ovi su

poremeaju najprije otkriveni kod redovitih posjetitelja kineskih

restorana.
im je otkrivena povezanost izmeu glutaminata i zdravstvenih
problema, u medijima je zapoela kritika prehrambene industrije zbog
nekontroliranog dodavanja glutaminata u sve gotove i polugotove
proizvode. Uestalo predoziranje glutaminatom dovelo je do rastueg
broja osoba s raznim simptomima preosjetljivosti, a ispitivanje je
pokazalo da 10 do 25% stanovnitva negativno reagira na visoke
koliine glutaminata.
Bojkot ovih proizvoda od strane potroaa sve je vei i inteligentni
proizvoai sa sluhom za promjene poeli su proizvoditi namirnice bez
glutaminata te to jasno istiu na pakiranjima. Takoer, i mnogi restorani
postaju bezglutaminatni, a po restoranima diljem svijeta sve ee emo
nailaziti na oznaku NO MSG. Najbolji nain da se zatitimo od tetnih
glutaminata je da ne kupujemo industrijske preraevine koje ga sadre.
Najsigurnije je da kupujemo iste nezagaene namirnice i sami kuhamo
svoju hranu, jer samo tako moemo znati to jedemo. Naalost,
industrija nas i dalje nastoji prevariti pa se na deklaracijama ne navodi
skriveni glutaminat koji se krije pod drugim imenima.
Na deklaracijama moe stajati glutaminat, pojaiva okusa, E620625, MSG (engl. monosodium glutamate), MNG (hrv. mononatrijev
glutaminat), kvaev ekstrakt, hidrolizirani biljni protein, hidrolizirani
sojin protein, sojini proteini itd. U nastavku slijedi detaljni popis
sastojaka koji uvijek ili esto sadri glutaminate, a jako ih je puno gdje
je naziv glutaminat - skriven.
Izvori preraene nevezane glutaminske kiseline.
Poznato je da neki ljudi nakon konzumiranja hrane koja sadri
mononatrijev glutaminat imaju reakcije poput migrene, nervoze eluca,
pomutnje u glavi, proljeva, nepravilnosti rada srca, astme i/ili nagle
promjene raspoloenja. Manje je poznato da vie od 40 razliitih

sastojaka sadre kemikaliju mononatrijev glutaminat (preraena

nevezana glutaminska kiselina), koja je uzrok tih reakcija. Sljedei
popis sastojaka koji sadre preraenu nevezanu glutaminsku kiselinu,
sloen je iz izvjea potroaa o nuspojavama u posljednjih 20 godina i
iz informacija dobivenih od proizvoaa i prehrambenih tehnologa.
Nazivi sastojaka koji UVIJEK sadre preraenu nevezanu
glutaminsku kiselinu:
glutaminska kiselina (E 620), glutaminat (E 620)
mononatrijev glutaminat (E 621)
monokalijev glutaminat (E 622)
kalcij ev glutaminat (E 623)
monoamonijev glutaminat (E 624)
magnezij ev glutaminat (E 625)
natrijev glutaminat
kvaev ekstrakt
bilo to hidrolizirano
bilo koji hidrolizirani protein
kalcijev kazeinat, natrijev kazeinat
kvasac, sastojci kvasca
autolizirani kvasac
elatina
teksturirane bjelanevine
Vetsin, Ajinomoto (trgovaka imena mononatrijevog glutaminata)
Napomena: Glutaminska kiselina koja se nalazi u nepreraenoj
bjelanevini ne uzrokuje navedene reakcije. Kako bi izazvala reakcije,

glutaminska kiselina mora biti preraena/proizvedena ili mora dolaziti

iz fermentiranog proteina.
Nazivi sastojaka koji ESTO sadre ili proizvode preraenu
nevezanu glutaminsku kiselinu:
karagenan (E 407)
bujon i temeljac
kocke za juhu
protein sirutke, koncentrat proteina sirutke
izolat proteina sirutke
bilo koji okus ili aroma
maltodekstrin
limunska kiselina (E 330)
bilo to ultrapasterizirano
jemeni slad
pektin (E 440)
proteaza
bilo to enzimski modificirano
bilo to koje sadri enzime
sladni ekstrakt
sojin umak
ekstrakt sojinog umaka
sojini proteini, koncentrat sojinih proteina, izolat sojinih proteina
bilo to pojaano bjelanevinama

bilo to fermentirano
zaini
Sastojci koji zajedno s mononatrijevim glutaminatom
pojaavaju okus (nalaze se u namirnici uvijek zajedno s MNG-om)
dinatrijev-5'-gvanilat (E627)
dinatrijev-5'-inozinat (E631)
dinatrijevi-5' -ribonukleotidi (E635)
Sastojci za koje se SUMNJA da sadre ili da stvaraju suviak
preraene nevezane glutaminske kiseline, koje slue kao okida
reakcija MNG-a kod visoko osjetljivih osoba
kukuruzni krob
kukuruzni sirup
modificirani krob
lipolizirane mlijene masnoe
dekstroza, riin sirup, smei riin sirup
mlijeko u prahu, mlijeko smanjene masnoe (npr. obrano mlijeko;
1% mlijeko; 2% mlijeko)
veina nemasnih ili malomasnih proizvoda bilo to obogaeno ili
obogaeno vitaminima.xvi
Steknite naviku itanja deklaracije i ne kupujte one proizvode koji
imaju duge popise sastojaka i rijei koje ne razumijete.

Soja ili pria o prijevari

Ve nekoliko desetljea prehrambena industrija reklamira soju kao
superiornu namirnicu koja moe spasiti ljudsko zdravlje i planet Zemlju.

Ova multimilijarderska industrija uspjela je uvjeriti potroae irom

svijeta da prihvate proizvode kao to su tofu, sojino mlijeko, sojin sir,
sojine kobasice i slino u zamjenu za meso, sireve i drugu prirodnu
hranu. Soja, koja donedavno uope nije smatrana pogodnom za jelo,
danas se vie ne prodaje kao jeftina hrana za iroke narodne mase, ve
kao udesna namirnica namijenjena ekskluzivnom konzumentu,
namirnica koja sprjeava srane bolesti i rak, uva kosti, umanjuje
probleme menopauze i nudi nam vjenu mladost.
Soja, meutim, sadri velike koliine prirodnih otrova, tzv.
antinutrijenata. Prvi su inhibitori enzima koji blokiraju djelovanje
tripsina i drugih enzima vanih za razgradnju i iskoritavanje
bjelanevina. Ovo moe uzrokovati probleme sa elucem, nepotpunu
razgradnju bjelanevina iz hrane i kronini nedostatak aminokiselina.
Soja sadri, i hemaglutinine, tvari koje potiu koagulaciju i uzrokuju
zgruavanje crvenih krvnih zrnaca. Inhibitori tripsina i hemaglutinini
oteavaju normalan rast i razvoj. Ove se tvari mogu deaktivirati jedino
fermentacijom pa su Kinezi poeli koristiti soju tek kad su otkrili proces
fermentacije.
Soja sadri i tvari koje smanjuju funkciju titnjae i uzrokuju
guavost. Jo jedan od otrova koje soja sadri je fitinska kiselina koja
sprjeava iskoritenje minerala u tijelu: kalcija, magnezija, bakra,
eljeza i cinka. Ova se kiselina, naalost, ne moe neutralizirati
namakanjem niti dugim kuhanjem pa redovnom konzumacijom soje
riskiramo teki nedostatak minerala u organizmu. Visoki je sadraj
fitinske kiseline osobito tetan za rast i razvoj djece i mladih, a samo
fermentacija moe smanjiti sadraj fitinske kiseline u soji. Japanci, koji
konzumiraju dosta sojinih proizvoda, uzimaju npr. tofu samo u malim
koliinama i to zajedno s ribom ili mesom, ime se dodatno reduciraju
negativni efekti fitinske kiseline.
Lektini su bjelanevine sa sposobnou prodiranja kroz crijevnu
stjenku i ukoliko razgradnja bjelanevina nije potpuna, njihovi ostaci

mogu uzrokovati alergijske reakcije u organizmu. Budui da ostaci tih

bjelanevina nalikuju na nae vlastite bjelanevine u tijelu, imunoloki
sustav moe napasti i vlastite bjelanevine, pa kao to je ve bilo
reeno, tako dolazi do tzv. autoimunih bolesti. Lektini kao i fitinska
kiselina sprjeavaju iskoritenje minerala u organizmu. Takoer
sprjeavaju i iskoritenje bjelanevina. Soja je, osim ovoga lo izvor
bjelanevina u usporedbi s hranom ivotinjskog porijekla, jer ne sadri
sve vane aminokiseline, npr. metionin i cistein. Metionin je esencijalna
aminokiselina koju tijelo ne moe proizvesti samo pa je moramo unositi
hranom. ovjek je jednostavno prilagoen bjelanevinama iz hrane
ivotinjskog porijekla.
Tehnoloki je napredak omoguio proizvodnju izolata sojinog
proteina., koji se dobiva iz odmaenog, bjelanevinama bogatog,
sojinog ipsa, onog to se nekada smatralo otpadom. Bezlina tvar
uasnog okusa se, pomou brutalnih industrijskih procesa te
dodavanjem sredstava za konzerviranje, zaslaivaa, sredstava za
zgunjavanje i sintetskih vitamina i minerala, pretvorila u super-sastojak
novog doba, kojim se obogauju razne industrijski proizvedene
namirnice. Tijekom kemijskih procesa nastaju i tetne tvari poput
kancerogenih nitrita, a gotovom proizvodu dodaje se i MNG
(mononatrijev glutaminat) koji uspjeno maskira runi okus ove tvari.
Naposljetku se tako proizvedena tvar dodaje pecivima, dijetalnim
piima, raznim gotovim jelima i to je najgore, koristi se u prehrani
kolske djece u zapadnim zemljama. Industrija soje sponzorirala je niz
istraivanja kako bi dokazala da se bjelanevine soje mogu koristiti za
ljudsku prehranu umjesto tradicionalnih prehrambenih namirnica, ali su
mnoge druge studije pokazale da iste izazivaju teke nedostatke
hranjivih tvari kod djece.
Soja se reklamira kao sredstvo koje sprjeava nastanak raka, a kao
dokaz se navode Japanci. Istina je, oni jedu vie soje nego zapadnjaci i
manje obolijevaju od raka dojke, maternice i prostate, ali u takvim se
reklamama ne navodi da Japanci, kao i mnogi drugi Azijati, puno ee

obolijevaju od drugih vrsta raka, i to raka jednjaka, eluca, nadbubrene

lijezde, jetre i titnjae. Prehrambena industrija besramno okree
injenice u svoju korist tvrdei da soja ublaava post klimakterijske
simptome te titi od osteoporoze, dok upravo sojini proizvodi blokiraju
kalcij i uzrokuju nedostatak vitamina D to dovodi do poroznih kostiju.
Kao primjer opet se navode Azijati, jer kod njih nema toliko oboljelih
od osteoporoze kao na zapadu, ali se istovremeno ne navodi da oni
konzumiraju puno vie vitamina D iz rakova i drugih morskih plodova,
kao i iz masti.
Jo jedan veliki problem sa sojom je njezin sadraj fitoestrogena koji
nalikuju na enski hormon estrogen, zato esta konzumacija soje moe
dovesti do poremeaja u radu hormona i slabljenja imunolokog
sustava. Najstranije su ipak zamjene za majino mlijeko na bazi soje,
jer s takvim mlijekom djeca u sebe unose tvari koje odgovaraju
enskom hormonu estrogenu u koliini od priblino pet kontracepcijskih
pilula na dan! U Americi se oko 25% beba prehranjuje mlijekom od soje
koje je zamjena za majino mlijeko, to se dovodi u vezu sa preranim
spolnim razvojem kod djevojica i zakanjelim ili zaustavljenim
spolnim razvojem kod djeaka. Znanstvenici su otkrili da kod djevojica
hranjenih zamjenom za majino mlijeko na bazi soje pubertet poinje
prije osme godine ivota, a neki znaci ranog spolnog razvoja ak i prije
tree godine ivota. Studije pokazuju da prerana spolna zrelost kod
djevojica uzrokuje probleme s reproduktivnim sustavom kasnije u
ivotu, kao to su nedostatak menstruacije, neplodnost i rak dojke.
Brojne studije pokazuju vezu izmeu konzumacije soje i
zdravstvenih problema, kao npr. vezu izmeu konzumacije tofua u
srednjoj dobi i preranog starenja mozga, Alzheimerove bolesti i
senilnosti u starijoj dobi te vezu izmeu bolesti reproduktivnih organa
kod djevojaka ije su majke bile vegetarijanke koje su se tijekom
trudnoe hranile sojom.

Soja je svoju popularnost dobila kao zamjenska namirnica.

Reklamirana je i koritena umjesto mesa, umjesto mlijeka, umjesto sira.
No ak i u sluajevima kad ima razloga da se ove namirnice neim
nadomjetaju, puno je vie razloga zbog kojih ih nikako ne bismo trebali
nadomjetati sojom.

Margarin - izbjegavati pod svaku cijenu

Margarin se na svjetskoj sceni pojavio 1869. godine, promoviran
kao jeftina zamjena za maslac za radniku klasu. Margarin, meutim,
nema nita zajedniko s maslacem. Otkako je ratarstva na zemlji, ovjek
je koristio maslac koji je jedna prirodna, hranjiva i zdrava namirnica.
Margarin je neto sasvim drugo - to je jedan potpuno neprirodan,
nejestiv i tetan proizvod koji se nikako ne bi trebao nazivati
namirnicom.
Margarin se proizvodi od biljnih ulja. Visoka temperatura u procesu
preanja ulja unitava u njima antioksidante, a tako nastaju slobodni
radikali koji mogu izazvati velika oteenja u stanicama i poveati rizik
od raka. Zatim se na brutalni kemijski nain ulja stvrdnjavaju,
postupkom hidrogenacije ili promjenom masnih kiselina. U tim se
postupcima kao katalizatori koriste opasne kemikalije iji se ostaci
nalaze i u gotovom proizvodu na policama prodavaonica.
Veliki je problem to i hidrogenizacija i promjena masnih kiselina
dovode do toga da se molekule masnoe mijenjaju u takve oblike kojih
uope nema u prirodnim masnoama pa su potpuno nepoznate naem
metabolizmu. Masnoe grade staninu stjenku koja je po Bruce Liptonu,
meunarodno poznatom znanstveniku s podruja stanine biologije,
glavni dio stanice jer omoguuje komunikaciju stanice s okoliem. Ako
se u nju ugrade neprirodne masnoe iz margarina, ona vie ne radi na
normalan nain.

U postupku hidrogenizacije ulje se obrauje vodikom uz pomo

nikla kao katalizatora. Uslijed ovog procesa dolazi do stvaranja
transmasnoa za koje je dokazano da su vrlo tetne za zdravlje.
Industrijske transmasnoe poveavaju rizik od dijabetesa, raka, sranoilnih bolesti te oteenja fetusa. Osim u margarinu, nalaze se i u
mnogim vrstama kupovnih peciva, keksa i kolaa, sladoleda, okolade i
ipsa.
Promjena masnih kiselina znai da se molekule masnoe najprije
razbijaju pa se ponovo spajaju po naelu sluajnosti uz pomo natrijmetilata. Ovdje se ne stvaraju transmasnoe, ali masnoe koje nastaju
potpuno se razlikuju od prirodnih masnoa i naem su organizmu
neprepoznatljive. Kako masnoe sudjeluju u cijelom nizu vanih
biokemijskih procesa u tijelu, tako ove izobliene masnoe izazivaju
razne poremeaje i dovode do bolesti. Npr. stvrdnuto palmino ulje, est
sastojak u margarinima, moe pridonijeti stvaranju tromboze (stvaranju
ugruaka u krvotoku).
Ovakvim prelaskom u vrstu konzistenciju, ulja se uegnu i
poprimaju neugodan miris pa se ovo mazivo (budui margarin) mora
isprati parom. Uz pomo kaustine sode i kemijskih sredstava za
izbjeljivanje ovaj se proizvod izbjeljuje kako se ne bi vidjela njegova
neprivlana siva boja. Posljednji proces ispiranja i izbjeljivanja potpuno
unitava i posljednje tragove vitamina i minerala, ako ih je uope ostalo
nakon procesa stvrdnjavanja. Nakon svega nastaje jedna bezlina masa
kojoj se jo dodaju umjetni okus i boja maslaca.
Ostaci sljedeih opasnih kemikalija mogu se nai u gotovom
proizvodu - margarinu:
ekstrakcijski benzin heksan, u odreenoj koliini eksplozivan,
oteuje ivce;
aceton, zapaljiva tvar, tetan za mozak i ivce;
fosforna kiselina, jaka i opasna kiselina;

kaustina soda;
metal nikal kao katalizator kod hidrogenizacije;
metanol (stvara se od natrij-metilata u postupku promjene masnih
kiselina);
izbjeljujua sredstva;
PHA poliaromatski ugljikovodici (jedna od najjaih kancerogenih
tvari).xvii
Dio se ovih kemikalija koristi u procesu proizvodnje, a dio se stvara
kao rezultat kemijskih reakcija u tom procesu. Jedan dio kemikalija
dolazi ak s brodova za transport sirovina, jer se u istim tankovima
prevoze kemikalije (npr. razna kemijska otapala) i ulja od kojih se pravi
margarin. Sve vie znanstvenih studija pokazuje vezu izmeu
konzumacije margarina i alergija, ekcema, astme, alergijskog
zaepljenja nosa i ulceroznog kolitisa kod djecexviii.
S obzirom na to da se margarin sastoji od biljnih ulja bogatih
omega-6 masnoama, time se dodatno remeti osjetljiva ravnotea
izmeu omege-3 i omege-6. Ova neravnotea, tj. pretjerani unos omege6, izaziva upalne procese u tijelu te je uzronik mnogih kroninih
bolesti.
Margarin je potpuno neprirodan proizvod prepun opasnih
kemikalija, brutalno manipuliran na molekularnoj razini te sadri
masnoe strane ljudskom organizmu. Moda bi trebali napraviti
eksperiment i ostaviti jedan komad margarina i isti toliki komad
maslaca vani u prirodi. Maslaca e vrlo brzo nestati, jer e postati hrana
raznim ivotinjama, kukcima i mikroorganizmima koji se nalaze u
prirodi, a margarin e ostati netaknut.
Biljna ulja koja se koriste za proizvodnju margarina vrlo su jeftina
pa su ovi proizvodi jako isplativi. Mediji ih reklamiraju jer su dobro
plaeni da ute pa se od njih ne moe oekivati prenoenje

vjerodostojne informacije. Na koncu svaki pojedinac ipak sam odluuje

gdje e uloiti svoj novac i hoe li biti potroa ili rtva. Zato ne kupujte
hranu koja to nije.

Hrana kao lijek

Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja
hrana.
Hipokrat, otac moderne medicine
ovjekov organizam ima nevjerojatnu sposobnost samoiscjeljenja i
brojne mehanizme za borbu protiv bakterija, virusa, alergena, toksina i
drugih uzronika bolesti. Ono to igra najveu ulogu u svemu tome je
dobar imunitet. Imamo li snaan, zdrav organizam i dobar imunitet,
moi emo izai na kraj s gotovo svim bolestima. I obrnuto, imamo li
oslabljen imunitet, sve e ii puno sporije i simptomi e biti tei.
Imunitet se, meutim, ne jaa lijekovima, ve samo zdravom, nutritivno
bogatom hranom iz koje na organizam crpi sve vane hranjive sastojke
potrebne za pravilan rad i funkcioniranje.
Ljudski je organizam jedna zapanjujua tvornica u kojoj se u svakoj
sekundi odvijaju milijarde razliitih biokemijskih, meusobno ovisnih,
procesa. O njima uope ne trebamo razmiljati, samo trebamo nastojati
da u tijelo unosimo elemente potrebne za njihovo normalno odvijanje.
Samo prava, izvorna i prirodna hrana sadri sve te elemente esencijalne bjelanevine, masnoe, vitamine, minerale, antioksidante,
probiotike bakterije i druge tvari koje ljudskom tijelu pruaju sve to
mu treba.
Ljudsko tijelo ima fantastinu sposobnost proiavanja i
neutraliziranja raznih toksinih tvari iz hrane, zraka i vode, ali zbog
neprirodnog naina prehrane moe doi do prezasienja i usporavanja
ovih prirodnih tjelesnih procesa. Razni otrovi koje unosimo u tijelo
optereuju unutarnje organe i oslabljuju njihovu funkciju, a toksini i
hrana strana naem organizmu dovode do upalnih stanja i ozljeda tkiva
to izaziva brojne kronine bolesti.

Moda ne moemo utjecati ba na sve toksine s kojima se susreemo

u ovom modernom vremenu, ali sigurno moemo utjecati na one koje
unosimo hranom. Prvenstveno treba izbaciti iz prehrane tvari koje
potiu upalne procese i oslabljuju tijelo, kao to su eer, rafinirana i
hidrogenizirana biljna ulja, margarini i druge namirnice koje sadre
inflamatorne omega-6 masnoe, rafinirane itarice i druge industrijske
preraevine prepune glutaminata, eera i njegovih jeftinih zamjena,
umjetnih boja i aroma, kancerogenih konzervansa i drugih kemikalija.
Da bi se ojaao imunitet, obrambena sposobnost organizma,
potrebno je u prehranu ukljuiti namirnice s protuupalnim (anti
inflamatornim) djelovanjem, kao to su povre jarkih boja, riba,
maslinovo ulje te zaini poput enjaka, luka, umbira, kurkume,
kajenskog papra i ilija.
Takoer je vano u prehranu ukljuiti namirnice bogate
probiotikim bakterijama da osiguramo normalnu crijevnu floru koja
igra presudnu ulogu u jaanju imuniteta. Tu grupu namirnica ine
fermentirani mlijeni proizvodi kao to su jogurt, acidofil ili kiselo
mlijeko, ali najbolji je u svakom sluaju domai kefir. Odlian izvor
dobrih probiotikih bakterija je i ukiseljeno povre poput domaeg
kiselog kupusa.
Istraivanja tradicionalnih naroda pokazala su da su masnoe
ivotinjskog porijekla bile osnova svake izvorne tradicionalne prehrane
prije industrijalizacije. Upravo su masnoe smatrane Svetom hranom
kod naroda koji su imali potpuni izostanak civilizacijskih, tj.
degenerativnih bolesti. I mi se danas moemo voditi ovim principima i
ukljuiti u prehranu:
ribu i plodove mora, ulje riblje jetre;
iznutrice divljih ivotinja ili panih ivotinja;
masnou organskih ili domaih svinja;

umanjke od kokoi iz organskog ili domaeg uzgoja;

svjee neobraeno ili fermentirano mlijeko, vrhnje, sir i maslac od
mlijeka panih ivotinja;
kokosovo ulje;
sr i hrskavice u juhama od kosti.

Njegovo velianstvo - maslac

Mnoge kulture irom svijeta tisuljeima su cijenile maslac. Osim
to je boanstvenog okusa i moe se koristiti uz svako jelo i za pripremu
svih jela, maslac ima brojna zatitna svojstva za nae zdravlje.
Istraivanja tradicionalnih grupa naroda otkrivaju da je maslac esto bio
osnovna namirnica mnogih iznimno zdravih naroda. U izoliranim
vicarskim alpskim selima ak je postojao obiaj da se u crkvi ostavi
zdjela maslaca s upaljenim fitiljem da gori kao znak boanstva u
maslacu. Arapski su narodi takoer cijenili maslac, posebice onaj
duboke uto-naranaste boje dobiven od ivotinja koje su pasle po
zelenim livadama u proljee i jesen. Amerika narodna predaja svjedoi
kako su djeca odrasla na maslacu bila robusna i vrsta, dok su djeca
koja su pila obrano mlijeko bila blijeda i slabana.xix
Kao to je poznato, medicinski autoriteti tvrde da je maslac opasan
za srce i da ga, kao i druge prirodne masnoe ivotinjskog porijekla,
trebamo izbjegavati. Meutim, najnovija saznanja pokazuju da prirodne
masnoe poput maslaca, nemaju nikakve veze sa srano-ilnim i drugim
oboljenjima. tovie, dokazano je da maslac sadri mnoge hranjive tvari
koje djeluju preventivno protiv tih bolesti. Prva je vitamin A koji je
potreban za zdravlje titnjae i nadbubrenih lijezda, koje igraju ulogu
u odravanju pravilnog funkcioniranja srca i krvoilnog sustava.
Abnormalnosti srca i veih krvnih ila javljaju se u djece ije majke
imaju nedostatak vitamina A. Maslac sadri lecitin, tvar koja pomae u

pravilnoj asimilaciji i metabolizmu kolesterola i drugih komponenti

masnoa, takoer sadri niz antioksidanata koji nas tite od odreene
vrste slobodnih radikala koji oslabljuju arterije. Vitamin A i vitamin E,
kao i selen iz maslaca, igraju snanu antioksidacijsku ulogu.
Maslac je dobar izvor kolesterola. Kolesterol je, kao i zasiene
masnoe, neosnovano optuen d a j e opasan, a zapravo ima brojne
zatitne funkcije u tijelu. Kolesterol izmeu ostalog ima mono
antioksidacijsko djelovanje protiv tetnih slobodnih radikala, koje
unosimo kroz oteene i uegnute masnoe iz margarina i drugih
industrijskih proizvoda koji sadre hidrogenizirane masnoe.
Istraivanja su pokazala da ljudi koji jedu pravi maslac imaju upola
manji rizik od razvijanja sranih bolesti, nego ljudi koji umjesto
maslaca biraju margarin.
esto nam se neke opeprihvaene tvrdnje tumae kao rezultati
istraivanja koje ustvari nitko ne preispituje. Tako su i istraivanja iz
1940-ih ukazivala da poveani unos zasienih masnoa izaziva rak, ali
ono to nam je tisak zaboravio istaknuti je injenica da zasiene
masnoe u ovim istraivanjima nisu bile prirodne zasiene masnoe,
ve djelomino hidrogenizirane ili ovrsnule masnoe u industrijskim
proizvodima kojih u maslacu nema. Znanstvenici su tvrdili da nema
razlike izmeu prirodnih zasienih masnoa u maslacu i kemijski
stvrdnutih masnoa u zamjenskim proizvodima. No moderna nauka je
pokazala da maslac, upravo suprotno od zastarjelog vjerovanja, ima
snana antikancerogena svojstva. Maslac je bogat kratkim i srednjim
lancima masnih kiselina koje imaju snane uinke protiv tumora.
Maslac takoer sadri CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja prua
izvrsnu zatitu protiv raka i koja je osim toga i snaan antioksidant te
jaa imunoloki sustav. Sadraj CLA je meutim tri do pet puta vei u
maslacu onih ivotinja koje pasu travu, nego u maslacu ivotinja koje se
hrane itaricama. Vitamin A te antioksidanti u maslacu: vitamin E, selen
i kolesterol, tite protiv raka kao i protiv sranih bolesti. Vitamin A, kao
i kratki i srednji lanci masnih kiselina jaaju i imunoloki sistem. Za

razliku od maslaca, hidrogenizirane masnoe i viak dugolananih

masnih kiselina u viestruko nezasienim biljnim uljima imaju tetan
uinak na imunoloki sistem.
Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukoenosti,
jedinstvena je komponenta maslaca. Nizozemski naunik Wulzen otkrio
je da ovaj faktor titi od kalcifikacije u zglobovima, degenerativnog
artritisa, kao i od stvrdnjavanja arterija. Naalost, ova vitalna supstanca
unitava se pasterizacijom i nalazi se samo u svjeem nepasteriziranom
mlijeku i maslacu.
Vitamini A i D koje nalazimo u maslacu esencijalni su za pravilnu
apsorpciju kalcija i stoga neophodni za jake kosti i zube. Poast
osteoporoze u zemljama gdje se pije puno mlijeka posljedica je toga to
ljudi biraju pasterizirano obrano mlijeko s manje mlijene masti
vjerujui da je to bolje za njihovo zdravlje. No kalcij se iz mlijeka ne
moe iskoristiti bez masti i vitamina topivih u mastima, kao ni bez
enzima koji se unitavaju pasterizacijom. Maslac ima takoer
antikariogeni uinak, tj. titi zube od propadanja.
Maslac je dobar izvor joda u takvom obliku koji se dobro apsorbira.
Zato maslac sprjeava guavost u planinskim podrujima u kojima nisu
dostupni morski plodovi. Osim toga, vitamin A iz maslaca neophodan je
za pravilno funkcioniranje titne lijezde.
Mlijena mast sadri glikosfingolipide, specijalnu kategoriju masnih
kiselina koje tite od gastrointestinalnih infekcija, osobito u vrlo mladih
i starijih osoba. Zbog toga djeca koja piju obrano mlijeko imaju proljev
u 3 do 5 puta veoj mjeri, nego djeca koja piju punomasno mlijeko.
Kolesterol u mlijenoj masti promie zdravlje crijevne stjenke i titi od
karcinoma kolona. Kratki i srednji lanci masnih kiselina tite od
patogena i imaju jaki antigljivini uinak, zato maslac igra vanu ulogu
u lijeenju kandide (lat. Candida albicans).

Mnogi imbenici u maslacu osiguravaju optimalan rast djece. Glavni

meu njima je vitamin A. Djeca koja su kao bebe u majinoj utrobi bila
liena dovoljne koliine vitamina A esto imaju uska lica i kotanu
strukturu, mala nepca i zbijene zube. Ozbiljni nedostatak vitamina A
dovodi do sljepoe, skeletnih problema i drugih uroenih deformacija.
Djeca koja su od zaea imala dovoljne koliine vitamina A, imaju
lijepo razvijene iroke kosti lica, snane i zdrave zube i odlinu kotanu
strukturu. Vitamin A takoer ima znaajnu ulogu u razvoju spolnih
obiljeja.
Faktor X, kojeg je otkrio doktor Weston Price, i za kojeg se danas
vjeruje d a j e to vitamin K2, tj. ivotinjski oblik vitamina K,
neophodan je za optimalan rast. Prisutan je samo u mlijenoj masti
dobivenoj od krava sa zelenih panjaka. Kolesterol koji se nalazi u
maslacu igra vanu ulogu u razvoju mozga i ivanog sustava. Majino
mlijeko puno je kolesterola i sadri preko 50% kalorija iz mlijene
masti. Prehrana s niskim udjelom masnoe povezuje se sa slabim
napredovanjem djece, a svjedoci smo da se takva prehrana preporuuje
mladima. Za optimalan rast i razvoj djeca upravo trebaju mnoge tvari
koje se nalaze u maslacu i drugim ivotinjskim masnoama.
Ideja da maslac uzrokuje debljanje tuna je zabluda. Kratki i srednji
lanci masnih kiselina ne pohranjuju se u masnom tkivu ve se koriste za
brzu energiju. Masno tkivo kod ljudi uglavnom se sastoji od duih
lanaca masnih kiselina koje dolaze iz viestruko nezasienih ulja, a
takoer se stvaraju iz ugljikohidrata. Budui da je maslac bogat
hranjivim tvarima, daje dobar osjeaj sitosti, za razliku od nutritivno
siromanih preraevina i umjetnih tvorevina poput margarina, koje
tijelu ne pruaju ono to mu treba pa tako izazivaju glad i potrebu za
prejedanjem.
SAD je, kao to je poznato, zemlja light proizvoda. Rezultat
nacionalnog straha od masnoe je epidemija debljine u toj zemlji. Dvije
treine svih Amerikanaca pati od pretilosti ili prekomjerne tjelesne

teine. Slina situacija, iako u blaoj formi, mogla se do nedavno pratiti

i u vedskoj. Od 1980-ih godina, otkada je krenula agresivna kampanja
za light proizvode i otkada je potronja maslaca pala za skoro 60%,
pretilost i prekomjerna tjelesna teina poveala se za 50% (s 30% na
45% ukupnog stanovnitva). Meutim, od 2005. godine potronja
maslaca je ponovo porasla za 15%, a svaki etvrti veanin jede prema
LCHF principu. Te su promjene prehrambenih navika u vedskoj
konano obuzdale tendenciju poveanja broja pretilih osoba.
Vie nije tajna da su margarin i hidrogenizirane masnoe iz keksa,
kolaa, peciva i drugih industrijskih proizvoda glavni uzrok poasti raka
i srano-ilnih bolesti, ali se uporno i dalje ocrnjuje maslac i
preporuuje margarin kao njegova zdravija alternativa. Navodno
margarin vie ne sadri hidrogenizirane masnoe, ali svejedno se jo
uvijek proizvodi od visoko procesiranih ueglih biljnih ulja, izolata
sojinog proteina i mnotva kemikalija. Tko ima koristi od propagande
protiv maslaca? Lista je duga i ukljuuje ortodoksnu medicinu, bolnice,
farmaceutsku i prehrambenu industriju te agro-biznis. S druge strane,
sve to donosi najvei profit: soja, kukuruz i sline monokulture,
agresivno se propagira kao zdrava hrana.
Narod koji troi maslac je narod koji odrava obiteljsko
poljoprivredno gospodarstvo. Ako bismo bili voljni platiti dobru cijenu
za visokokvalitetni maslac i vrhnje, dobiven od krava uzgajanih na
prirodnim zelenim panjacima, tada bi i svaki vlasnik manjeg ili
srednjeg gospodarstva mogao imati koristi od posjedovanja boljih
pasmina krava, npr. Jersey, koje daju ekstra masno mlijeko. Kako bi im
osigurao zelenu ispau, on bi naravno trebao rotirati usjeve, ostavljajui
razliite dijelove farme za krave da pasu istovremeno pruajui zemlji
koristan odmor i visokokvalitetno gnojivo. Polja koja se obrauju na
ovaj nain daju vrlo kvalitetno povre i usjeve u kasnijim sezonama, bez
dodavanja duinih gnojiva i s minimalnom upotrebom pesticida.
Kokoi koje tre po dvoritu i kljucaju crvie daju jaja vrhunske
prehrambene kvalitete, koja obiluju vitaminom A i korisnim

masnoama. elimo li obnoviti prosperitetno gospodarstvo i dobru

tradiciju, kupovat emo organski maslac, vrhnje, punomasno mlijeko,
punomasni jogurt i jaja koja nisu iz objekata zatvorenog tipa. To e
proizvoau donijeti dobru i potenu dobit, a nama potroaima osigurat
e nutritivno bogate visokokvalitetne prehrambene namirnice.

Kokosovo ulje
Kokosovo ulje ima visoku hranjivu vrijednost i farmakoloko
djelovanje. Naalost, ovo je ulje dugo bilo obezvrijeeno i zaboravljeno
u modernoj medicini. Ipak, u novije se vrijeme ova nepravda polako
ispravlja i kokosovo se ulje vraa u uporabu.
Kljuni je sastojak kokosovog ulja laurinska kiselina, koja ima
snano antivirusno i antibakterijsko djelovanje te na taj nain titi od
mnogih infekcijskih bolesti. Laurinska se kiselina nalazi jo jedino u
majinom mlijeku u kojem je ivotno vani sastojak jer titi dijete od
raznih infekcija dok njegov imunoloki sustav jo nije potpuno razvijen.
Drugi vaan sastojak kokosovog ulja je kaprilina kiselina koja potie
rast korisnih bakterija, osobito mlijeno kiselih bakterija. Znanstvena su
istraivanja pokazala da kaprilina kiselina djeluje protiv kandide i
unitava nametnike u probavnom traktu.
Tzv. srednje lanane masne kiseline (MCFA) u kokosovom ulju vrlo
se lako probavljaju i apsorbiraju u organizmu. Za razliku od drugih ulja,
uope ne optereuju probavni. sustav i unutranje organe. Brzo daju
energiju i potiu samo iscjeljujuu sposobnost organizma jaajui
imunoloki sustav. Ovo je uistinu jako vano za bolesnike kojima je
potrebna sva snaga organizma za izljeenje od ozbiljnih bolesti. Laka
probavljivost ovog ulja vana je za osobe s probavnim tegobama koje
teko probavljaju masnou pa tako kokosovo ulje pomae iskoritavaju
vitamina topivih u masnoi (A, D, E, K).

MCFA masne kiseline iz kokosovog ulja ne mogu se spremati u

tijelu kao masne zalihe zato to ne cirkuliraju kroz krvotok nego se
direktno kroz venu vrataricu (venu portu) transportiraju u jetru gdje se
odmah pretvaraju u energiju. MCFA masne kiseline ubrzavaju
metabolizam i sagorijevanje kalorija pa tako doprinose mravljenju.
Kako stari, organizam vie na funkcionira kao prije. Guteraa
proizvodi manje enzima potrebnih za probavu, pa se apsorpcija vitamina
i minerala iz hrane i cijeli probavni sustav oteava. Svakodnevna
uporaba kokosovog ulja pomae boljem iskoritavanju vanih vitamina i
minerala i olakava probavni sustav.
Kokosovo je ulje odlino i kao ulje za masau i njegu koe. Stvara
prepreku infekcijama, ini kou mekom, sprjeava stvaranje bora i
starakih mrlja. Fine molekule kokosovog ulja lako prodiru u kou te
jaaju vezivno tkivo to doprinosi vrstoi i elastinosti koe.
Kokosovo ulje otporno je na visoke temperature pa se moe koristiti
u pripremanju hrane, za prenje i peenje, kao dresing za salatu, kao
dodatak u jelima ili u pripremi napitaka (smoothie). Svakodnevnim
unosom kokosovog ulja, moe se osjetiti lagano povienje tjelesne
temperature zbog pojaanog metabolizma kad se sagorijevaju srednje
lanane masne kiseline. Kokosovo ulje daje vie energije i osjeaj sitosti
pa organizam manje trai hranu bogatu eerom i krobom, to
postupno olakava prijelaz na zdraviji nain prehrane.
Umjerena terapeutska doza je 3 do 4 lice ulja dnevno, ime se u
tijelo unosi dovoljno laurinske kiseline koja jaa imunitet. Prilikom
kupnje u prodavaonicama zdrave hrane ili biljnim ljekarnama treba
pripaziti da se kupi hladno preano djeviansko kokosovo ulje (virgin),
a ne rafinirano kakvo se moda moe nai u obinim prodavaonicama i
koje je dosta jeftino. Rafinirano i stvrdnuto kokosovo ulje izluuje se iz
suhe tvari koja je ostala nakon hladnog preanja, a izdvaja se uz pomo
visokih temperatura te se zatim hidrogenizira (ovruje) kao margarin.
Ta masnoa nema iste karakteristike kao hladno preano ulje.

Na hladnijoj temperaturi kokosovo je ulje u vrstom stanju, a na oko

23 C postaje tekue. Zato moemo rei da zimi imamo kokosovu mast,
a ljeti kokosovo ulje.

Istine i lai o mlijeku

Mlijeko i mlijeni proizvodi jo su jedna skupina namirnica o kojoj
se puno pria i oko kojih su miljenja podijeljena. Slubeni je stav da je
mlijeko dobra i vrlo zdrava hrana (iako u light verziji), a brojni
alternativni pravci savjetuju da ga izbjegavamo ili ak potpuno
izbacimo iz prehrane. O emu se ovdje radi, zato vladaju takva
potpuno suprotna miljenja, kome vjerovati i konano: piti mlijeko ili
ne?
Sirovo mlijeko, pod time mislim na svjee nepasterizirano mlijeko,
prirodna je i zdrava namirnica, kao i svi mlijeni proizvodi pripremljeni
od njega. Ovo je mlijeko izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo vanih
korisnih bakterija kao to su lakto bakterije, za koje danas znamo da
igraju presudnu ulogu u jaanju imuniteta i zatiti organizma od raznih
bolesnih stanja. Sirovo je mlijeko takoer izvrstan izvor vitamina,
minerala i enzima te sadri punovrijedne bjelanevine i masnoe koje
ine graevinski materijal za tijelo.
Problem je u industrijskoj obradi mlijeka. Kako je to sluaj i s
velikim brojem drugih namirnica, industrijska obrada unitava i ovu
izvanrednu namirnicu i daje joj sasvim drugaija svojstva. Mlijeko koje
kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano.
Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim
temperaturama da bi se unitile bakterije u mlijeku. Meutim,
pasterizacija potpuno mijenja njegovu strukturu. Osim to zagrijavanje
na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ono ubija i korisne
lakto bakterije i unitava brojne druge hranjive komponente. Visoka
temperatura, a posebno naglo zagrijavanje, potpuno mijenja strukturu

osjetljivih mlijenih bjelanevina koje denaturiraju i postaju vrlo teke

za probavu te potencijalno tetne za zdravlje.
Pasterizacija unitava enzime iz mlijeka potrebne za razgradnju i
probavu komponenti mlijeka, smanjuje sadraj vitamina, denaturira
mlijene bjelanevine, onemoguuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubija
korisne bakterije i promie patogene. Ako ostavimo sirovo mlijeko na
sobnoj temperaturi, ono se nee pokvariti, nego emo dobiti kiselo
mlijeko, to je prirodan nain produavanja trajnosti mlijeka. To e se
dogoditi zato to korisne bakterije iz sirovog mlijeka dre pod
kontrolom mnoenje loih bakterija. No, pasterizirano mlijeko nema
korisnih bakterija koje bi ga uvale od truljenja, jer su one unitene
pasterizacijom pa se pasterizirano mlijeko ne moe ukiseliti, ve samo
pokvariti.
Mlijena industrija tvrdi da se hranjiva vrijednost mlijeka
pasterizacijom ne mijenja. Naravno da e to rei kada se radi o
njihovom profitu. injenica je da zagrijavanje mlijeka uslijed
pasterizacije unitava ovu savrenu namirnicu na toliko mnogo raznih
naina da se ove dvije namirnice ne bi ni smjele nazivati istim imenom.
Evo nekih znanstveno potvrenih injenica o tome to se dogaa s
mlijekom tijekom pasterizacije:
Unitava se vei dio vitamina B6, B12, tiamina, folne kiseline,
vitamina C i D.
Deaktiviraju se ivotno vani enzimi (enzimi su bioloki katalizatori
neophodni za absorpciju hranjivih tvari iz mlijeka).
Potpuno se deaktivira enzim fosfataza, neophodan za absorpciju
kalcija (ova dekalcifikacija pasteriziranog mlijeka moe uzrokovati
osteoporozu).
Unitava se enzim lipaza potreban za razgradnju masnoe iz mlijeka.

Unitavaju se lakto bakterije (istraivanja pokazuju da lakto

bakterije ak i same pomau u proizvodnji enzima laktaze koji nedostaje
osobama koje ne podnose mlijeni eer laktozu, to objanjava
injenicu da veina osoba netolerantnih na laktozu, bez problema mogu
piti nepasterizirano mlijeko).
Bjelanevine mlijeka mijenjaju svoju strukturu to dovodi do
alergija i kod djece i kod odraslih.
Laktoza (mlijeni eer) pretvara se u beta laktozu koja bre podie
eer u krvi (ovo dovodi do prekomjerne tjelesne teine i upravo je
obrnuto od uvrijeenog miljenja da se debljamo od punomasnog
nepasteriziranog mlijeka, jer nemasno mlijeko lake dovodi do
debljine).
Unitava se beta laktoglobulin koji pomae iskoritavanje vitamina
A u organizmu.
Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukoenosti,
nalazi se samo u negrijanom mlijeku (ta tvar titi ivotinje i ljude od
ovapnjenja zglobova, artroze).
Unitava se etvrtina joda iz mlijeka (neophodan nam je za sintezu
hormona titnjae koja izmeu ostalog regulira metabolizam).
Unitavaju se prirodna antibakterijska svojstva mlijeka, kao i
svojstvo jaanja imuniteta (mlijeko postaje lako prijemivo za loe
bakterije).xx
Osim toga istraivanja pokazuju:
Konzumacija pasteriziranog mlijeka povezuje se sa dijabetesom tipa
1. Znanstvenici su u pasteriziranom mlijeku pronali bjelanevinu koja
je moda okida autoimune reakcije kojom se unitavaju stanice koje
proizvode inzulin.

Pasterizirano se mlijeko povezuje s rakom jajnika. ene koje

konzumiraju pasterizirano mlijeko imaju tri puta vei rizik od oboljenja
raka jajnika.
Pasterizirano mlijeko povezuje se s multiplom sklerozom i
neplodnou kod ena.
Pasterizirano mlijeko sadri kolesterol-epoksid i kolesterol-oksid
(oksidirani kolesterol). Istraivanja su pokazala da oksidirani kolestrol
doprinosi razvoju raka i ovapnjenju ila.xxi
elite li i dalje piti pasterizirano mlijeko? Bojite se mikrobiolokog
oneienja, tj. da e se mlijeko pokvariti? Toga se ne treba bojati, jer
mlijeko ima vlastiti imunoloki sustav! Nepasterizirano je mlijeko
jedina namirnica koja ima ugraeni vlastiti zatitni mehanizam. Svjee
mlijeko krave, ovce ili koze sadri viestruke, prirodne, bioaktivne
komponente koje ubijaju strane bakterije koje dospiju u mlijeko! Ovo su
neke od njih: laktoperoksidaza, makrofagi, laktoferin, leukociti,
makrofagi, neutrofili, antitijela, srednje lanane masne kiseline i
lizozim. Za sprjeavanje prodora stranih bakterija kroz eludac i crijeva
brinu se polisaharidi, oligosaharidi, mucini, fibronektini i
glikomakropeptidi. Da bi ojaali imunoloki sustav aktivni su leukociti,
limfociti, imunoglobulini, antitijela, hormoni i faktori rasta. Osim toga
tu su korisne bakterije lactobacilli i bifidus bakterije, bifidus faktor i
B12 vezni protein. Sve ove komponente prisutne su i u majinom
mlijeku, no to se s njima dogaa prilikom pasterizacije? Inaktiviraju se,
tj. unitavaju. Zagrijavanje mlijeka kod pasterizacije zapravo podrava
rast patogenih bakterija, jer unitava faktore koji sprjeavaju rast
bakterija.xxii
S pasterizacijom se poelo dvadesetih godina prolog stoljea, u
vrijeme kad je tuberkuloza bila esta, ali i druge zarazne bolesti
uzrokovane loim zdravstvenim stanjem ivotinja i loim higijenskim
uvjetima i metodama proizvodnje. Meutim, vremena su se promijenila
i danas se upotrebljavaju spremnici od nehrajueg elika, strojevi za

munju i sustavi rashlaivanja te se provode stroge sanitarne inspekcije

ime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna.
Industrija koristi naziv svjee mlijeko, ali je svako kupovno
mlijeko pasterizirano, ak i ono koje se naziva svjeim. Razlika
izmeu svjeeg i trajnog mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem
se mlijeko izlae tijekom pasterizacije. Svjee se mlijeko zagrijava na
60 do 70 C, najee u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijeko
naglo zagrijava na temperature preko 130 C (tzv. UHT proces) to mu
jo vie produava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radi
zatite potroaa samo je jo jedan mit, jer se zapravo mlijeko
pasterizira radi produene trajnosti. Industrijska prerada takoer maskira
mlijeko loe kvalitete, jer se oneieno mlijeko koje sadri patogene
bakterije proiava pasterizacijom i baktofugiranjem.
Drugi proces kojem se mlijeko izlae je homogenizacija, tj.
razbijanje molekula masnoe pod velikim pritiskom radi sprjeavanja
izdvajanja vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jer
masnoa koju dobijemo vie nema svoju prirodnu strukturu. Osim toga
iz mlijeka se uklanja (obire) masnoa pa kupovno mlijeko sadri najvie
3% mlijene masti. Usporedbe radi, mlijeko koje kupujem izravno kod
stoara, od krava pasmine Jersey, sadri preko 6% mlijene masti.
Mlijena mast sadri vitalne tvari kao to su vitamini A, D i K2,
potrebne za optimalnu asimilaciju kalcija i bjelanevina. Bez njih kalcij
i bjelanevine postaju tee iskoristivi i potencijalno opasni. Mlijena je
mast takoer bogata kratkim i srednje dugim lancima masnih kiselina
koje predstavljaju zatitu protiv bolesti i stimuliraju imunoloki sustav.
Nadalje, mlijena mast sadri vrlo vrijednu CLA (konjugiranu
linolensku kiselinu) koja ima snano antikancerogeno djelovanje. Svi
ovi vani nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka.
Meutim, klju za zdrave ivotinje i kvalitetno mlijeko je ispaa.
Kao to ovjek treba prirodnu hranu, tako je trebaju i ivotinje, a prava
prirodna hrana za krave je zelena trava u proljee, ljeto i jesen te sijeno i

silaa zimi. Takoer je vaan i boravak na suncu, jer kao to danje

svjetlo ima pozitivne uinke na hormonsku ravnoteu kod ljudi, tako
djeluje i na ivotinje.
Naalost, krave se u masovnom (konvencionalnom) uzgoju hrane
itaricama i sojom, a esto i industrijskim otpadom, to ugroava
imunoloki sistem i kvalitetu mlijeka. Tu su nadalje i problemi
antibiotika, pesticida i hormona rasta, koji se dodaju ivotinjama. Sve
ovo mijenja sastav i kompoziciju masnoa u mlijeku. Mlijeko krava
koje se hrane komercijalno, itaricama i sojom, sadri manje omega-3
masnoe i vie omega-6 te manje CLA. Vitamini A i D se drastino
smanjuju, a K2 potpuno nestaje. Da bi krava davala dobro i zdravo
mlijeko, i sama mora imati uvjete da ivi prirodno kao krava.
Ne tako davno, prije modernih industrijskih metoda, ljudi su
naratajima koristili i djeca odrastala na domaem svjeem
punomasnom mlijeku, prirodnom utom maslacu, svjeim domaim
sirevima i vrhnju. Ako imate mogunosti nabavljati domae sirovo
mlijeko, to je neto najbolje to moete uiniti za zdravlje svoje obitelji.
Priroda je stvorila savren sistem i jedinstvenu prehrambenu namirnicu
koja se potpuno unitava pasteriziranjem. Jedan moderan i praktian
nain za distribuciju svjeeg mlijeka su mljekomati, koji se sa
evropskog polako probijaju i na nae trite.

Kefir - udesna hrana s Kavkaza

Danas je poznato, a medicinski je i znanstveno potvreno, da su
zdrava crijeva i pravilna i potpuna probava hrane presudni za dobar
imunitet i ouvanje zdravlja. U naem se probavnom sustavu nalazi se
oko kilogram i pol bakterija koje predstavljaju najmanje 80% ukupnog
imuniteta. Mlijeno-kisele bakterije, lakto bakterije ili probiotike
bakterije koje ive u crijevima, igraju presudnu ulogu u jaanju
imuniteta i zatite organizma od raznih bolesnih stanja. Meutim

dananja moderna neprirodna ishrana koja obiluje eerom, krobom,

drugim industrijskim preraevinama i raznim kemikalijama, a koja je
istovremeno vrlo siromana namirnicama koje sadre probiotike
bakterije, doprinosi naruavanju crijevne flore.
Poremeaj crijevne flore znai lo bakterijski sastav i nedostatak
dobrih bakterija koji dovodi do prekomjernog mnoenja loih
bakterija i gljivica, to uzrokuje razne probavne tegobe (napuhanost,
bolove u crijevima, proljev, zatvor), ali i brojne druge ozbiljne bolesti.
Poremeaj crijevne flore dovodi do nepotpunog iskoritavanja
nutrijenata iz hrane te do stvaranja toksinih tvari koje proizvode loe
bakterije i gljivice. Ovo takoer moe dovesti do sindroma propusnosti
crijeva to znai da se nepotpuno razgraene molekule hrane kroz
stjenke crijeva apsorbiraju u krvotok i uzrokuju imunoloki odgovor
tijela, to dovodi do autoimunih bolesti. Prekomjerni unos
ugljikohidrata iz hrane (eera i kroba), u kombinaciji s neravnoteom
crijevne flore, dovodi do vrenja eera i stvaranja alkoholnih para koje
krvotokom dospijevaju do mozga i vrlo tetno djeluju na djecu iji je
mozak tek u razvoju. Sve vei broj strunjaka smatra da upravo disbioza
crijeva (nezdrava crijevna flora, tj. lo sastav crijevnih bakterija)
uzrokuje psiholoke poremeaje ponaanja kod djece, izmeu ostalih
ADHD, disleksiju, dispraksiju i autizam.
Lo sastav crijevne flore nije posljedica samo krive prehrane nego se
moe naslijediti ve prilikom roenja, budui da beba koja se raa
dobiva svoje prve crijevne bakterije od majke. Takoer, stresni nain
ivota i esto koritenje antibiotika i hormonalnih kontracepcijskih
sredstava naruava sastav crijevne flore. Zdrava crijeva s normalnom
crijevnom florom znai manju osjetljivost na toksine i kemikalije iz
hrane. Naalost, velika veina ljudi ima poremeenu crijevnu floru zbog
pretjeranog unosa ugljikohidrata i zbog nedovoljnog unoenja
probiotike hrane. Svaki zdravstveni problem trebao bi se rjeavati na
nain da mu se otkrije i ukloni uzrok, a ne tako kako se danas prakticira
- suzbijanjem simptoma. Loa crijevna flora uzrok je puno veem broju

bolesti nego to se misli, pa ozdravljenje crijeva i uspostava normalnog

sastava crijevnih bakterija dovodi do mnogih zdravstvenih poboljanja.
Ovo se postie prvenstveno smanjivanjem unosa ugljikohidrata
(eera i kroba) putem hrane te obveznim i svakodnevnim unoenjem
namirnica koje obiluju probiotikim bakterijama. To su fermentirani
mlijeni proizvodi i fermentirano (ukiseljeno) povre. No ovdje trebamo
biti oprezni, jer industrijski proizvodi koji su navodno obogaeni
probiotikim kulturama najee sadre eer ili njegove jeftine
zamjene: glukozni, fruktozni ili krobni sirup, a probiotike kulture tek
u tragovima. Probiotici se danas mogu kupiti i u tabletama, ali nije
sasvim sigurno da imaju tako dobar uinak kao prava hrana. Najbolja
namirnica koja nam osigurava obilje dobrih probiotikih kultura i
izgradnju normalne crijevne flore je domai kefir.
Kefir je fermentirani mlijeni napitak kiselkasto-osvjeavajueg
okusa s laganom notom po svjeem kvascu (ili veoma lagan okus po
pivu), koji se dobiva uz pomo kulture kefira ili kefirnih zrnaca.
Smatra se da je porijeklom s Kavkaza i d a j e star i do 1 000 godina.
itelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovjenosti i dobrom zdravlju,
ive gotovo bez bolesti, to se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i
neogranienoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u naim se krajevima
esto naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca
nisu gljive.
Kefirna zrnca, koja izgledom podsjeaju na kuhanu cvjetau, po
sastavu su mjeavina bjelanevina, aminokiselina, lipida i topljivih
polisaharida te sadre simbiozu izmeu velikog broja dobrih, mlijenokiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane
se i razmnoavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu ivjeti vjeno.
Brojni pokuaji mikrobiologa da kefirna zrnca proizvedu u laboratoriju
uporno zavravaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala
ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kae da su kefirna zrnca dar

od Boga, mana s neba koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije

izveo iz Egipta da bi ih poveo u obeanu zemlju.xxiii
Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni uinci kod velikog broja bolesti i
bolesnih stanja, izmeu ostalog:
djeluje kao najjae sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu;
djeluje kao prirodni antibiotik;
smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao to su reuma i artritis;
jaa imunoloki sistem i ubrzava zacjeljivanje tijela;
poboljava probavu i pravilno iskoritavanje nutrijenata iz hrane;
lijei bolesti crijeva kao to su IBS ili SIC (sindrom iritabilnog
crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost;
pomae kod bolesti eluca kao to su gastritis i ir na elucu;
isti i detoksicira tijelo;
poboljava funkciju jetre i djeluje protiv unih kamenaca;
pomae kod srano-ilnih oboljenja;
sniava eer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoe u krvi
(trigliceride);
lijei gljivina oboljenja;
pomae u zaustavljanju rasta malignih stanica;
normalizira metabolizam i time potpomae gubljenje prekomjerne
tjelesne teine;
pomae kod nesanice i depresije;
pomae kod bronhitisa i astme;
pomae kod psorijaze i ekcema.

Kefirna zrnca mogu se dobiti od nekoga tko ih ve ima i sam pravi

kefir kod kue. Kontakt s takvom osobom najlake moete uspostaviti
preko Interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastinu
vreicu s malo mlijeka i poslati potom. Brzo se razmnoavaju pa se
onda mogu podijeliti drugima.
Kefir se lako priprema kod kue. Malu koliinu zrnaca stavite s
mlijekom u staklenku, poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi da
fermentira 24 sata. Zrnca se hrane mlijenim eerom i proizvode
mlijenu kiselinu i C02. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo
mijeajui ga licom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stave se u
novu koliinu mlijeka, a procijeeni kefir je gotov i spreman za pie.
Moete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.
Jedna puna velika lica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre
kefira. Moe se koristiti svaka vrsta mlijeka - kravlje, kozje ili ovje, a
mlijeko moe biti s veim ili manjim postotkom masnoe, kuhano ili
nekuhano, samo ne smije biti vrue. Daleko najbolje je domae svjee
nepasterizirano mlijeko od panih ivotinja, ali za izradu kefira dobro je
i pasterizirano mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj.
kad se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke moe se odvojiti
tekuina, to je sirutka kefira i normalna je pojava. Kefir moe biti gui
ili rjei, vie vodenast ili vie kremast, ovisi o vrsti mlijeka i
temperaturi. Za cijeenje kefira moete koristiti metalne, plastine ili
drvene lice i cjedila, samo se ne preporuuje kefir uvati u plastinim
posudama, jer plastika isputa kemikalije od kojih je napravljena,
naroito kada je u dodiru s kiselim sadrajem. Zato je kefir najbolje
uvati u staklenim posudama. Procijeena zrnca ne treba ispirati vodom,
samo se stave u novo mlijeko i ostave na miru.
U terapijske svrhe za poboljanje zdravlja moe se uzimati i litra
kefira dnevno. Za poetak je dobro krenuti s manjom dozom, npr.
decilitar dnevno, potom postupno poveavati koliinu. Naime, kefir
radikalno mijenja sastav crijevne flore - korisne bakterije unitavaju

patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba moe

uzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mlijene
proizvode obino dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije
teko probavljive komponente iz mlijeka razgrauju i predprobavljaju.
Bakterije iz kefira razgrauju mlijeni eer laktozu, zato ga mogu
koristiti i oni koji ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij,
procesom fermentacije postaju lake bioloki dostupni (organizam ih
moe lake iskoristiti).
Oni koji paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu jo i
vie smanjiti sadraj eera u kefiru na nain da ga nakon cijeenja
ostave jo jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da sazre. Ovakav
zreli kefir sadri najmanje eera, a sadraj vitamina B 1 , B6 i B9 (folna
kiselina) se poveava. Takoer se poveava i sadraj alkohola u kefiru
koji moe iznositi od 0,08% do 2%. Uobiajena koliina alkohola u
jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva
dana, treba oznaiti staklenke kefira u razliitim stadijima, npr. kefir sa
zrncima, jednodnevni kefir i dvodnevni kefir. Procijeeni kefir koji zrije
ne treba vrsto poklopiti nego se poklopac samo nasloni na teglu, a
dobro g a j e promijeati dvaput dnevno.
elite li napraviti pauzu u pripremi kefira, moda odlazite na put ili
slino, procijeena zrnca kefira isperite hladnom vodom, prelijte ih s
malo mlijeka i spremite u hladnjak. Moete ih uvati i u obinoj vodi,
oko 7 dana u hladnjaku. elite li ih pohraniti na due vrijeme, isprana
zrnca slobodno zamrznite ili osuite. Kad je vrijeme da se zrnca ponovo
aktiviraju, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i ekajte da
prorade. Prvu koliinu zgusnutog mlijeka procijedite i bacite.
Viak zrnaca koja se razmnoavaju treba povremeno uklanjati. Ako
ih nemate kome pokloniti, najkorisnije ih je pojesti. Nisu ba neki
doivljaj za vakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusni
kaasti sok (smoothie) ili sladoled.
Kaasti sok od kefira i umskog voa

1 alica kefira
viak zrnaca kad se razmnoe
2 umanjka
2 liice kokosovog ulja
1 alica smrznutog umskog voa
kad radite napitak za djecu, moete dodati 1 do 2 liice meda
Izmiksajte sve u multipraktiku i uivajte.
Sladoled od kefira i umskog voa
5 jaja
250 ml slatkog vrhnja
1 alica kefira
viak zrnaca kad se razmnoe
200 do 250 g smrznutog umskog voa
2 liice prave bourbon vanilije
malo stevije u prahu ili lica meda
Istucite zasebno bjelanjke, umanjke i slatko vrhnje. U multipraktiku
izmiksajte umsko voe s kefirom pa dodajte preostale sastojke i sve
dobro izmiksajte. Zasladite prema okusu. Sladoled rasporedite u
prikladne zdjelice i zamrznite. Izvadite ga pola sata prije posluivanja.
Ovo je odlian nain da i djeca koja ne vole okus obinog kefira
ukljue ovaj vrijedni probiotiki dodatak u svoju prehranu.

Sirovojelstvo (Raw food pokret)

Trendovi u prehrani jai su nego ikad prije, a pripadanje nekom
pokretu ili struji doprinosi i stvaranju osobnog identiteta. Tako je
zadnjih godina sve popularniji raw food (sirova hrana ili sirovojelstvo) i
living food (ivua hrana). Zato nam treba sirova hrana? Sirova hrana
bogata je netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima i
probiotikim bakterijama. No najvea vrijednost sirovih namirnica lei
u njihovom sastavu enzima koji se kuhanjem deaktiviraju na
temperaturi od 48 C. Naalost, kao i najee im krenu prie o
zdravoj hrani, i sirovojelstvo se zbog agresivne vegetarijanske
propagande pogreno interpretira pa se sve svodi na to da se jede sirovo
povre i voe. Living food ukljuuje jo i fermentirane namirnice te
proklijalo zrnje i sjemenje. Sljedbenici ovih naina prehrane uvjereni su
kako je to jedini zdrav nain prehrane, kuhana hrana je hrana bez
ivota te kao takva pogorava nae zdravlje. Stvari meutim nisu tako
jednostavne, a svako zastranjivanje u krajnosti bilo koje vrste moe biti
i opasno. Prehrana samo voem, povrem i klicama potpuno je
neprirodna za ovjeka i uzrokuje nedostatak vanih nutrijenata koji su
graevinski materijal naeg organizma, jer ovjek po svojoj fiziologiji
nije biljojed.
O pravilnom pripremanju hrane moemo puno nauiti iz
tradicionalnih naina na koje su hranu pripremali narataji prije nas.
Iako nisu mogli dati neko znanstveno objanjenje zato to tako rade, iz
iskustva su znali da tako treba. Istraivanja tradicionalnih kultura
pokazala su da su gotovo sve tradicionalne kulture u svojem kuhanju
ukljuivale i sirove, enzimima bogate namirnice, ne samo povre, ve i
sirove ivotinjske bjelanevine i masnoe u obliku mlijenih proizvoda
od neobraenog (sirovog) mlijeka, sirovu ribu, kao i iznutrice ivotinja.
Ove su kulture takoer tradicionalno ukljuivale odreenu koliinu
kultiviranih ili fermentiranih namirnica iji se sadraj enzima na taj
nain jo vie obogaivao. Prehrana nekih skupina naroda sadravala je

velike koliine sirove fermentirane ribe koja je na taj nain prola

proces pred-probavljanja i kao takva bila laka za probavu i apsorpciju u
organizmu. Kultiviranje mlijenih proizvoda kod gotovo svih
predindustrijskih kultura, obogaivalo je sadraj enzima u mlijeku,
vrhnju, maslacu i siru. Kultivirani sojini proizvodi u Aziji kao natto i
miso takoer su dobar izvor enzima ako se koriste bez zagrijavanja, no
ak i nakon zagrijavanja, fermentirana se hrana lake apsorbira jer je
ve pred-probavljena uz pomo enzima.
to su zapravo ti famozni enzimi? Enzimi su kompleksne
bjelanevine koje djeluju kao katalizatori u gotovo svim biokemijskim
procesima koji se odvijaju u ljudskom organizmu. Njihova aktivnost
ovisi o prisutnosti odgovarajuih vitamina i minerala, posebice
magnezija. Mnogi enzimi pripajaju pojedinane molekule elemenata u
tragovima, kao to su mangan, bakar, eljezo ili cink, bez kojih ti enzimi
ne mogu funkcionirati. Do danas je otkriveno preko 5 000 enzima i oni
se dijele u tri velike skupine: najvea su metaboliki enzimi koji djeluju
u svim tjelesnim procesima ukljuujui disanje, govor, kretanje,
razmiljanje, ponaanje i odravanje imunog sustava. Neki od ovih
enzima djeluju tako da neutraliziraju otrovne i kancerogene tvari, kao
to su razni zagaivai, DDT i duhanski dim, mijenjajui ih u manje
toksine oblike koje potom tijelo moe eliminirati. Druga kategorija su
probavni enzimi, njih ima oko 22. Veina ovih enzima proizvodi se u
guterai odakle se izluuju u dvanaesnik, gornji dio tankog crijeva,
gdje razgrauju djelomino probavljenu hranu koja dolazi iz eluca.
Trea grupa enzima su prehrambeni enzimi, u velikim su koliinama
prisutni u sirovim namirnicama i zapoinju proces probave u ustima i
elucu. Prehrambeni enzimi ukljuuju proteaze za probavu
bjelanevina, lipaze za probavu masnoa i amilaze za probavu
ugljikohidrata. Amilaze iz sline pomau u razgradnji ugljikohidrata ve
prilikom vakanja i svi enzimi koji se nalaze u namirnicama nastavljaju
ovaj proces u elucu. eluane lijezde izluuju eluanu kiselinu i
pepsin koji zapoinju razgradnju bjelanevina, kao i unutarnji faktor

potreban za apsorpciju vitamina B12. Vei broj enzima potrebnih za

potpunu probavu hrane izluuje se tek u tankom crijevu. Meutim,
enzimi prisutni u namirnicama koje smo jeli, mogu uiniti dio posla ve
i prije nego ova polu probavljena masa stigne u tanko crijevo.
Enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranim
namirnicama, pomau u procesu probave i smanjuju potrebu tijela za
vlastitom proizvodnjom prehrambenih enzima. Prehrana koja se temelji
uglavnom na kuhanoj hrani predstavlja ozbiljno optereenje za
guterau, smanjujui njezine zalihe. Ako se guteraa neprestano
stimulira kako bi proizvodila enzime koji bi trebali biti u hrani, rezultat
e biti smanjena funkcija guterae, ali i ostalih probavnih organa. Dr.
Edward Howell, pionir na podruju istraivanja enzima, smatrao je da
ovo preoptereenje probavnih organa dovodi do skraenja ivotnog
vijeka, pojave bolesti te smanjene otpornosti organizma na razne tipove
stresa. On je otkrio kako i ljudi i ivotinje ija se prehrana sastoji
veinom od kuhane hrane, osobito itarica, imaju poveanu guterau,
dok im se druge lijezde i organi, posebice mozak, zapravo smanjuju.xxiv
itarice, oraasti proizvodi, mahunarke i sjemenje bogati su
enzimima, kao i ostalim nutrijentima, ali sadre i inhibitore enzima koji
sprjeavaju funkciju enzima te tako predstavljaju veliki napor za
probavni sistem. Klijanje, namakanje u toploj kiselkastoj vodi, kiselo
kvasanje, kultiviranje i fermentacija, svi procesi koriteni u
tradicionalnim kulturama, deaktiviraju inhibitore enzima ime hranjive
tvari u itaricama, oraastim plodovima i sjemenju postaju lake
dostupne.
Veina voa i povra ne sadri puno enzima, ali neke biljne vrste
poznate su po visokom sadraju. To su djeviansko maslinovo ulje i
druga hladno preana ulja, sirovi med, groe, smokve i mnoge vrste
tropskog voa poput avokada, datulja, banana, papaje, ananasa, kivija i
manga.

Koliko god da je vano ukljuiti u prehranu mnotvo sirovih

namirnica, mora se povesti rauna da odreeni nutrijenti postaju lake
dostupni za apsorpciju upravo kuhanjem, a kuhanje takoer neutralizira
i mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Naelno,
itarice, mahunarke i odreene vrste povra treba kuhati. Namirnice
ivotinjskog porijekla trebalo bi konzumirati i sirove i kuhane. Primjer
sirovih namirnica koje se lako mogu ukljuiti u prehranu su:
sirovo mlijeko (svjee, nepasterizirano) i proizvodi od sirovog
mlijeka, npr. vrhnje i maslac dobiven od panih ivotinja;
sirova jaja, naroito umanjci;
sirova ulja kao hladno preano maslinovo i kokosovo ulje;
lakto-fermentirane namirnice kao to su domai kefir, domai kiseli
kupus, fermentirano ulje jetre bakalara;
sirovi med;
riba i plodovi mora kao kampi, kozice ili jela poput carpaccia;
sirovo meso, npr, tartar biftek;
sueno meso;
usoljena srdela;
oraasti plodovi i sjemenke;
sirovo povre i umsko voe.

Kaasti sokovi zdravlje iz miksera

Jedan od boljih naina da se zapone novi dan je priprema svjee
smiksanog smoothieja - kaastog soka sa svjeim sirovim namirnicama:
povrem, dobrim masnoama, jajima, oraastim plodovima, kefirom i
drugim vrijednim namirnicama.

Ovi napitci jednostavno se pripremaju, svi sastojci samo se ubace u

mikser i za par minuta je osvjeavajua nutritivna bomba gotova. Dobra
stvar s kaastim sokovima je da ih moete pripremiti od namirnica koje
su vam trenutno pri ruci i svaki put moete miksati nove kombinacije,
jer mogunostima nema kraja.
Evo nekoliko primjera, ali slobodno dajte svojoj mati na volju i
isprobajte i druge. Ovo su kombinacije koje sam ja isprobala i mislim da
sastojci lijepo odgovaraju zajedno.
Kaasti sok od avokada
1 manji ili pola veeg avokada
1 aka zelenog lisnatog povra
1 lice djevianskog maslinovog ulja 1 iscijeeni limun malo
morske soli 150 ml vode
Kaasti sok od ljenjaka
100 ml slatkog vrhnja 50 ml vode 1 jaje
1 umanjak
1 liica kokosovog ulja 50 g fino mljevenih ljenjaka 1 liica
kakaa malo stevije malo prave vanilije
Kaasti sok od cikle
1 manja ili pola vee cikle 1. alica umskog voa 100 ml
punomasnog jogurta
1 lice fino samljevenih badema 100 ml vode
U kaaste sokove volim dodati sirovo jaje, osobito umanjak koji je
bogat hranjivim tvarima u lako iskoristivom obliku. umanjak sadri
minerale i vitamine, naroito vitamine topive u mastima i esencijalne
masne kiseline. Jaja se kuhaju, tj. toplinski obrauju prvenstveno radi
zatite od salmonele, zato sirovo jaje mogu preporuiti jedino ako

nemate straha od salmonele ili ako imate mogunost nabaviti jaja

zdravih kokoi iz domaeg ili organskog uzgoja. Jaja slobodnih kokoi
koje kljucaju travu i kukce, imaju puno veu hranjivu vrijednost od jaja
kokoi zatvorenih u uzgojnim kavezima. Slobodne kokoi su zdravije i
kod njih je salmonela vrlo rijetka. Jaja prirodno imaju i sluzavu zatitu
od prodora bakterija koja se pranjem skida, stoga malo zadrane
neistoe na jajetu ne smeta. Jaje smoothiju daje zanimljiv okus, pomalo
na vaniliju, kao i finu pjenastu konzistenciju.

Povre
to se tie izbora povra, uvijek je dobro nabavljati neprskano,
organski ili biodinamiki uzgojeno povre kad je to god mogue.
Smatra se da je 60% herbicida, 90% fungicida i 30% insekticida
kancerogeno i da veina tetno djeluje na ivani sustav. Ove opasne
kemikalije povezuju se s brojnim zdravstvenim problemima koji
ukljuuju
neurotoksinost,
poremeaj
endokrinog
sistema,
kancerogenost, smanjenje imunoloke sposobnosti organizma, smanjenu
plodnost, spontane pobaaje, Parkinsonovu bolest.
Nije uvijek jednostavno doi do organski uzgojenog povra, koje je
osim toga i dosta skuplje od konvencionalnog. Ipak da biste se nekako
zatitili od prekomjernog izlaganja pesticidima, navodim sljedeu
informaciju. Environmental Working Group u Americi izvrila je
mjerenje zasienosti konvencionalno uzgojenog voa i povra
pesticidima. Voe i povre koje je pokazalo visoku zasienost
pesticidima, zbog ega ih je bolje kupovati iz organskog uzgoja su:
breskve, jabuke, slatke paprike, celer, nektarine, jagode, trenje, zelena
salata, grejpfrut, kruke, pinat i krumpir. S druge strane, voe i povre
koje je pokazalo nisku zasienost pesticidima, to ih ini sigurnijima za
kupovinu iz konvencionalnog uzgoja su: brokula, patlidan, kupus,
banane, kivi, paroge, graak, mango, ananas, kukuruz, avokado, luk.

Bilo koje povre uvijek je bolje nego nikakvo, zato ako nemate
mogunosti nabaviti organsko, svakako nastavite koristiti
konvencionalno uzgojeno povre, samo pripazite da bude svjee. Povre
prije upotrebe moete potopiti u mlaku vodu s malo octa to e iz njega
djelomino izvui ostatke pesticida. Miksanje povra u smoothije
omoguava laku apsorpciju nutrijenata iz povra, konzumaciju vee
koliine sirovog povra kao i veu raznolikost povra u prehrani.
No ipak nisu sve vrste povra pogodne za jelo u sirovom stanju.
Odreene vrste se trebaju kuhati upravo da ne bi nakodile zdravlju.
Kupunjae (crucifera) kao to su riga (rukola), brokula, kelj, cvjetaa,
kupus, repa, ratika, prokulica, rotkvica, uta koraba i potoarka sadre
goitrogene, kemijske tvari koje blokiraju proizvodnju tiroidnog
hormona titnjae to znai da mogu doprinijeti razvoju hipotireoze.
Naroito bi osobe koje ve imaju smanjenu funkciju titnjae trebale
izbjegavati ovo povre u sirovom stanju. Kuhanje smanjuje koliinu
goitrogena u ovom povru za dvije treine. Fermentacijom se goitrogeni
ne smanjuju, ali obino se kiseli kupus jede kao dodatak u malim
koliinama, to onda ne smeta ako prehrana sadri dovoljno joda.
Zeleno lisnato povre: pinat, blitva, perin, vlasac i listovi cikle
sadre oksalnu kiselinu koja je vrlo iritirajua za probavni trakt.
Takoer blokira apsorpciju eljeza i kalcija u organizmu i moe
doprinijeti stvaranju bubrenih kamenaca. Oksalna se kiselina potpuno
neutralizira kuhanjem, tako da je ovo povre najbolje malo ofuriti ili
skuhati na pari te jesti s rastopljenim maslacem. Ponovimo, da bi se
apsorbirali minerali iz povra potrebni su vitamini topivi u mastima.
Osim toga, kuhano povre s maslacem puno je boljeg okusa! Ne
vjerujem da netko jede sirovi krumpir, ali za svaki sluaj navodim ovo
upozorenje: sirovi krumpir sadri hemaglutinine koji ometaju rad
crvenih krvnih stanica. Sirovi slatki krumpir izaziva vjetrove.

Klijanje zrnja, oraastih plodova i sjemenja

Klijanje sjemenja doista je jedan od oaravajuih fenomena u
prirodi. Iz minijaturnog privjeia, sasvim malog dijela sjemena, raa
se nova biljka. Kakvu izvanrednu sposobnost imaju te male klice da
proizvedu cijeli niz tvari, uglavnom vitamina i minerala, kojih uope
nema ili su prisutni u ekstremno malim koliinama u neproklijalom
sjemenu.
U prolosti se veina itarica jela u djelomino proklijalom stanju i
to je jedan od razloga zbog kojeg su itarice tada bile manje tetne nego
danas. ito koje je stajalo u snopovima i stogovima na otvorenim
poljima, gdje je bilo vlage i topline, esto je zapoinjalo proces klijanja
prije nego to je bilo pohranjeno u spremita. Meutim, moderna
poljoprivreda, gdje sve ide brzo, onemoguuje ovaj inae prirodan
proces klijanja ita.
Klijanjem se sastav zrnja i sjemenja mijenja na brojne korisne
naine. Klijanjem se proizvodi vitamin C, poveava se sastav vitamina
B, osobito B2, B5 i B6. Sadraj karotena drastino se poveava, ak do
8 puta. to je jo vanije, klijanje neutralizira fitinsku kiselinu,
supstancu prisutnu u zrnju svih itarica koja onemoguuje apsorpciju
kalcija, magnezija, eljeza, bakra i cinka. Klijanje takoer neutralizira i
inhibitore enzima prisutne u zrnju ita, koji mogu neutralizirati nae
vlastite korisne enzime u probavnom traktu. Kompleksni ugljikohidrati
koji izazivaju vjetrove u crijevima razgrauju se tijekom klijanja.
Klijanje neutralizira i aflatoksine, vrlo kancerogene tvari pronaene u
itaricama. I konano, brojni enzimi koji pomau probavu, proizvode se
tijekom klijanja.
Proklijala zrna i sjemenke predstavljaju livingfood, ivu hranu i
trebali bi se redovno nalaziti u naoj prehrani. Mogu se koristiti na
brojne naine: u salatama, jelima od povra, namazima, kao pahuljice s
jogurtom te kao dodatak kod peenja kruha i drugih peciva. No sa

sirovim klicama zrnja itarica ne treba pretjerivati zbog toga to ove

sirove klice sadre odreene iritirajue tvari pa ih je zato najbolje
uzimati lagano prokuhane ili kao dodatke u juhama i varivima.
Postupak klijanja
Nikakva posebna oprema nije nam potrebna za klijanje zrnja i
sjemenja osim staklenki koje ne zatvaramo poklopcem nego komadiem
gaze koju uvrstimo elastinom trakom. Metoda klijanja svega zrnja i
sjemenja je ista, samo je vrijeme koje je potrebno da se postigne
potpuno klijanje razliito i ovisi o veliini i vrsti sjemenja. Jednostavno
napunimo jednu treinu staklenke zrnjem ili sjemenkama, do vrha
nalijemo vode pa staklenku zatvorimo gazom i gumicom. Ostavimo da
se sjemenke namau preko noi, a u ujutro izlijemo vodu i sjemenje
dobro isperemo. Sjemenje vratimo u staklenku, zatim je okrenemo
naopako, naslonjenu na neto tako da stoji koso, da se voda moe
cijediti van dok istovremeno zrak moe cirkulirati. Sjemenje treba
ispirati nekoliko puta na dan. Klice su gotove za 1 do 4 dana, tada se
isperu i spreme u staklenku s normalnim poklopcem i uvaju u
hladnjaku.
Sjemenke koje tee klijaju su lanene sjemenke koje postanu tako
sluzave da ih je teko isprati, kao i zrno zobi koje nee proklijati kad se
odvoji od svoje vanjske opne. Neke sjemenke, najee one koje
koristimo kao zaine, takoer ne mogu proklijati jer su u procesu
proizvodnje namjerno ozraene da im se uniti sposobnost klijanja.
Postoji samo jedna vrsta sjemena koja se ne preporuuje za klijanje (niti
u bilo kojem obliku), a to je alfa-alfa ili bijela djetelina. Pored mungo
graha, alfa-alfa je najpopularnija klica meu sljedbenicima zdrave
prehrane i vegetarijancima. Naalost, nezaslueno su proglaene
zdravom hranom. Ispitivanja su, naime, pokazala da klice alfa-alfe
inhibiraju (koe) imunoloki sustav i mogu doprinijeti razvoju upalnog
artritisa i lupusa. Alfa-alfa klice sadre i jednu aminokiselinu zvanu
kanavanin koja moe biti toksina za ljude i ivotinje ako se uzima u

veim koliinama. Ova tvar nije pronaena u zreloj biljci, oigledno se

metabolizira tijekom njenog rasta.
Kako klijati sjemenke?
itarice (penica, ra, jeam). Treba ih ispirati 2 do 3 puta dnevno.
Klice su gotove za 3 do 4 dana, narastu oko 6 mm. Moemo ih dodati u
kruh ili u juhe i variva. Od proklijale penice moemo napraviti bulgur.
Ocijeenu proklijalu penicu stavimo na papir za peenje i suimo u
penici na 50 C dok se dobro ne osui. uvamo ih dobro zatvorene u
hladnjaku.
Heljda (cijela zrna heljde). Ispiru se 2 do 3 puta na dan, gotove su za
2 dana. Od proklijale heljde moemo napraviti kashu. Ocijeenu
proklijalu heljdu stavimo na papir za peenje i suimo u penici na 50
C dok se dobro ne osui. Treba ih uvati dobro zatvorene u hladnjaku,
a moemo ih koristiti u juhama i varivima.
Grah (mungo i azuki). Napunimo samo etvrtinu staklenke i
ispiremo 4 ili vie puta na dan. Klice su gotove za oko 4 dana. Klice
mungo graha gotove su kad narastu oko 5 cm, a azuki graha 2,5 cm.
Grah. Ispiremo ga 3 do 4 puta na dan, a klice su gotove za oko 3
dana, tj. im narastu do 6 mm. Proklijali se grah kuha kao i obini grah,
ali je potrebno vrijeme kuhanja krae, nego za grah koji je bio samo
namoen u vodi.
Bademi. Ispiremo ih 3 puta na dan. Klice su gotove za 3 dana,
sasvim su kratke, poput malog privjeska (3 mm).
Lea. Ispiremo je 3 puta dnevno, a klijanje traje 2 do 3 dana dok
klice ne narastu 6 mm. Njene su pa ih kuhamo lagano, moe i na pari.
Suncokretove sjemenke. Ovo sjemenje najbre proklija i jako je
ukusno u salatama, ali klice treba brzo potroiti, jer brzo pocrne. Ispiru
se 2 puta dnevno, a gotove su za 12 do 18 sati. Male su i jedva se vide.

Buine sjemenke. Ispiremo ih 3 puta dnevno. Gotove su za 3 dana,

kad narastu na 6 do 7 mm.
Sezamove sjemenke. Koristimo neoljutene sjemenke i ispiremo ih 4
puta dnevno. Sitne klice gotove su za 2 do 3 dana.
Proklijale itarice i grahorice neusporedivo su zdravije nego
neproklijale. Meutim, ako ste na LCHF prehrani radi mravljenja, ne
koristite ih u veim koliinama jer sadre ugljikohidrate. Male koliine
dodane u juhama i varivima su u redu. Proklijale sjemenke ne kuhajte,
nego ih jedite u salatama i namazima za kruh.

Ljekovita biljka stevija -prirodni zaslaiva

Slatki okus ne mora nuno biti nezdrav. Biljka stevija, rodom iz
June Amerike, vrlo je traena diljem svijeta zbog svoje ljekovitosti, ali
i slatkog okusa. Osueno lie stevije je 40 puta slae od eera, a
ekstrakti stevije ak su 200 do 400 puta slai od eera. Stevija sadri 0
kalorija, 0 grama ugljikohidrata s glikemijskim indeksom 0. Osim u
Junoj Americi, uzgaja se u Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji
i Kini. U veini zapadnih zemalja stevija je bila sabotirana i proglaena
zabranjenom biljkom zbog interesa velikih multinacionalnih kompanija
koje profitiraju na umjetnim zaslaivaima i eeru.
Ciklamat, saharin i aspartam samo su neki od tisua umjetnih
zaslaivaa koji se koriste u svijetu. Osim to studije pokazuju da uope
ne doprinose gubitku tjelesne teine kao zamjena za bijeli eer, rije je
o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroninih
bolesti uzrokuju i karcinome. Bolonjski centar za istraivanje raka
Cesare Maltom 2005. okrivio je aspartam za niz raznih karcinoma, a jo
se uvijek istrauju sumnje da izaziva depresiju, hiperaktivnost,
vrtoglavice, osipe i napade epilepsije te da utjee na razvoj multiple
skleroze i Alzheimerove bolesti.

FDA (Amerika agencija za hranu i lijekove) promijenila je 2008.

godine stajalite i stevija vie nije zabranjena. Slatki glikozidi iz stevije
sada se smatraju sigurnim za upotrebu pa se pretpostavlja da e CocaCola i druge multikompanije uskoro poeti upotrebljavati steviju za
zaslaivanje hrane i pia. No trebamo biti na oprezu i ne vjerovati d a j e
sve to sadri steviju zdravo, jer je mogue da e mnogi uz steviju
koristi druge jeftinije zaslaivae, a na raun stevije te proizvode
reklamirati kao zdrave. Sa stevijom ili bez nje, to su i dalje
osiromaene industrijske preraevine, a ne prava hrana.
Unato ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva glikozida u
biljci steviji, ona ne izaziva karijes, ne podie eer u krvi i ne pridonosi
debljanju. Mogu je koristiti dijabetiari i u svakom je pogledu
nekodljiva za organizam. Prema najnovijim istraivanjima smatra se da
stevija:
pomae u sprjeavanju nastanka raka;
pomae u lijeenju bakterijskih bolesti probavnoga sustava;
pomae u regulaciji prekomjerne tjelesne teine;
smanjuje povienu razinu masnoa u krvi i visok krvni tlak;
sniava razinu eera u krvi i ne utjee na inzulin, to je posebice
vano za dijabetiare i osobe koje ele smravjeti;
smanjuje anemiju;
oporavlja organizam poslije terapije antibioticima te nakon gripe ili
prehlade;
pomae u zarastanju rana i zaustavljanju alergija na hranu;
usporava razvoj osteoporoze;
pomae brem izljeenju kod infekcija gljivicom kandidom;
odlina je za detoksikaciju organizma;

sprjeava nastanak karijesa i zubnog plaka;

regulira probavu;
jaa imunitet.
Prema mojem miljenju, koristiti lie stevije zbog njene
ljekovitosti, nije isto to i koristiti ekstrakt stevije radi postizanja slatkog
okusa. Stevija nam ne treba kao zamjena za eer u svakodnevnoj
upotrebi i najbolje je odvii se od slatkog okusa. Meutim, za specijalne
prilike, proslave, roendane i slino, moemo i trebamo se poastiti i
napraviti neki lijepi kola od zdravih prirodnih sastojaka kojeg onda
moemo zasladiti stevijom. Slatki okus je sredstvo za uivanje, ali ga ne
smijemo zloupotrebljavati.

Mravljenje bez gladi

Najei odgovor na pitanje zbog ega se neke osobe debljaju svodi
se na zakljuak da sigurno previe jedu i premalo se kreu. Nerijetko se
moe uti i to da debljanje ima veze s karakterom pa se osobe s
prekomjernom tjelesnom teinom etiketiraju kao osobe loih osobina,
smatra se da su lijeni i prodrljivi. Na pitanje kako smravjeti, i
strunjaci i amateri dat e odgovor koji kao da se sam po sebi
podrazumijeva: jedi manje i krei se vie, mora potroiti vie kalorija
nego to pojede! Ako sami nismo imali slino iskustvo, sigurno
poznajemo nesretnike koji su bili na dijetama pomou kojih su izgubili
manji ili vei broj kilograma, vjerojatno i vie nego jednom. Poznajete li
te ljude, sigurno ste svjedoili i tome da su se nerijetko izgubljeni
kilogrami vratili, esto i na veu teinu od poetne. Taj poznati yo-yo
efekt dobro je poznat i uobiajen fenomen koji prati gotovo sve dijete za
mravljenje.
Naa osobna iskustva, iskustva poznanika, ali i znanstvena
istraivanja pokazuju da izgladnjujue dijete (dijete s reduciranim
unosom kalorija) gotovo u svim sluajevima dovode do mravljenja, ali
nakon toga i do povratka na poetnu ili jo veu teinu. Mnogi su
uspjeno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu teinu i
zadrali. Zato je to tako teko? Zato je skoro nemogue odrati vitku
liniju? Svi oni koji provode dijete sa smanjenim unosom kalorija, bilo
da su dostigli svoj cilj ili su stigli samo do polovice puta, kad-tad se
vraaju starom nainu prehrane i tada je povratak kilograma neminovan.
Izgladnjujue dijete sa smanjenim unosom kalorija i smanjenim
unosom masnoe, dovode do toga da tijelo smanjuje potronju energije
zbog tednje, jer je to jedan od najstarijih programiranih mehanizama za
preivljavanje. Kad se vie ne moe podnijeti gladovanje, to na due
staze ne moe nitko, poinje ponovno debljanje bez obzira na to to se
jede, jer tijelo koje je osjetilo glad, svu dobivenu hranu sprema za

kasnije. Najee se zavri s jo vie kilograma nego uoi dijete, s vie

masnog tkiva i manje miine mase. Ovo dovodi do sporijeg
sagorijevanja i usporavanja metabolizma, a to dodatno oteava svaki
slijedei pokuaj mravljenja. Oni koji su mnogo puta provodili dijete
za mravljenje, znaju da je svaka slijedea sve tea i manje uinkovita.
Posljednjih se godina dolo do novih, jo drastinijih rjeenja,
kojima se pretilim osobama preporuuju operacije smanjenja eluca
(ova je pojava postala vrlo uestala u zapadnom svijetu). Nakon takvog
zahvata ovjek je prisiljen doivotno jesti malene porcije hrane, ali zar
je ovo doista neophodno? Kako to da prije nije bilo toliko problema s
debljinom, prije nego to su se pojavili svi ti strunjaci i dijetetiari sa
svojim prehrambenih savjetima i raznim sredstvima za mravljenje?
Zato uz sve dostupne informacije i metode mravljenja i dalje
neuspjeno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom teinom?
U sveprisutnoj prii o unosu kalorija i utroku kalorija strunjaci
zaboravljaju rei (ili ni sami to ne znaju) da hormoni imaju veliki utjecaj
na promjenu tjelesne teine. Poznato je npr. da nedostatak hormona
titnjae (usporeni metabolizam, hipotireoza) moe dovesti do
poveanja tjelesne teine, kao to i viak istog hormona (ubrzani
metabolizam, hipertireoza) moe dovesti do mravljenja. Poznato je i da
hormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju ili
ga sami proizvodimo previe (npr. kod stresa i nedovoljno sna). ene
koje upotrebljavaju kontracepcijske tablete ili sline hormonske
preparate, esto dobivaju na teini (u odreenim sluajevima ak i
puno), zbog uinka djelovanja hormona utog tijela.
Spomenuti hormonalni poremeaji uzrok su debljanja samo kod
manjeg broja pretilih osoba i ne mogu biti objanjenje za dananju sve
uestaliju pretilost. Ipak, u ljudskom organizmu postoji jedan drugi
hormon za kojeg s velikom sigurnou moemo rei da je najei
uzrok debljanja.

Inzulin -glavni krivac za debljanje

Namirnice bogate ugljikohidratima (eerom ili krobom) kao npr.
krumpir, ria, kruh, tjestenina, peciva i bilo to nainjeno od brana,
razgrauju se na osnovne molekule eera - glukozu, koja se brzo
apsorbira u krvotok to dovodi do naglog podizanja razine eera u krvi.
Odmah zatim iz guterae se izluuje hormon inzulin koji ima zadatak
da iz krvi ukloni eer, Inzulin to radi tako da jedan mali dio alje u
miie i jetru, za gorivo tijelu sljedeih nekoliko sati, a ostatak eera
pretvara se u masnou i pohranjuje u masnim stanicama kao zaliha
energije za kasnije.
Kako je u itavom krvotoku normalno imati samo 5 grama glukoze,
jer je sve preko toga opasno za zdravlje, tako inzulin brzo isprazni
krvotok od glukoze pa je eer u krvi nekoliko sati nakon jela jo nii
negoli prije jela. Tijelo tada misli da mu nestaje goriva (energije), ali
jo uvijek visoka razina inzulina u krvotoku sprjeava koritenje
spremljene masnoe za energiju. Upravo tada nastupa problem, jer dok
god je inzulin prisutan u krvotoku ne moe doi do sagorijevanja
masnoe za energiju, budui da inzulin jednostavno zakljuava
masnou unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom
bogatom ugljikohidratima koja daje brzu energiju. Ako tada posegnemo
za ugljikohidratima, tijelo ih ponovno sprema kao energiju u vidu
masnih naslaga sve dok je inzulin u krvi visok.
Teki nedostatak ovog hormona do kojeg dolazi uslijed dijabetesa
tipa 1 (tzv. mladenakog dijabetesa) dovodi do toga da se zalihe masti
skoro potpuno isprazne. Tijelo tada ne moe proizvoditi inzulin pa se
tjelesna teina naglo smanjuje bez obzira na to kolika se koliina hrane
unosi u organizam. Suprotno tome, davanje injekcija ovog hormona
zdravim osobama dovodi gotovo bez greke do poveanja tjelesne
teine, tj. stvaranja masnih zaliha. Dokazano je takoer, da deblje osobe

imaju visoku razinu ovog hormona u krvotoku za razliku od mravih

osoba kod kojih je razina inzulina niska.
Drugim rijeima, visoka razina inzulina u krvi, zbog prehrane bogate
eerom i krobom, dovodi do nakupljanja masnih naslaga i debljanja.
Naprotiv, odsustvo inzulina omoguuje sagorijevanje masnoe (kako
one iz hrane koju jedemo, tako i one iz naih masnih zaliha) to dovodi
do mravljenja. Odsustvo inzulina omoguuje masnim stanicama da
polako otputaju svoj sadraj masnoe u krvotok gdje se masnoa
pretvara u energiju koja je tijelu potrebna za normalan rad. Dobra vijest
je da ovjek sam moe utjecati na koliinu inzulina u krvi. To je,
dapae, relativno lako. Potrebno je samo pozorno birati hranu koju
unosimo u organizam. eer i drugi ugljikohidrati izazivaju izluivanje
inzulina, dok masnoa i proteini ne dovode do iste stimulacije ovog
hormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskom
koliinom ugljikohidrata kod osoba sa prekomjernom tjelesnom
teinom gotovo bez greke dovodi do mravljenja, a budui da se
istovremeno moe jesti ostala hrana (osim ugljikohidrata), kod ovakvog
naina mravljenja nema gladi.

Kako nas zdravai uravnoteenaprehrana dovodi do

debljine
Prema slubenim prehrambenim smjernicama zdrava se prehrana
treba sastojati od 60% kalorija iz ugljikohidrata (iz kruha, krumpira,
itarica tjestenine i rie te voa i povra). Osobama s prekomjernom
tjelesnom teinom savjetuje se da izbjegavaju masnou, eer i slatkie
ne bi li se hranili zdravo i balansirano. Savjetuje im se da jedu
cjelovite itarice, razne pahuljice, zobene kaice, crni kruh, krumpir,
riu, integralnu tjesteninu, povre, voe te neto nemasnih sireva i krtog
mesa. Meutim, ono to strunjaci kriju, ili ni sami ne razumiju, jest
sljedee: bez obzira odakle ugljikohidrati dolaze, da li iz eera,

slatkia, bijelog kruha i krumpira ili iz integralne tjestenine, crnog

kruha, pahuljica i voa - oni u tijelu postiu potpuno isti uinak zato jer
nisu nita drugo nego najobiniji eer!
to je uope eer? Onaj loi bijeli kristalni eer kojeg stavljamo
u kolae naziva se saharoza i po sastavu je disaharid, to znai da se
sastoji od dvije osnovne molekule: jedne molekule glukoze i jedne
molekule fruktoze. Osim glukoze i fruktoze, postoji jo galaktoza, i to
su tri osnovne molekule eera, tj. monosaharidi od kojih se sastoje svi
eeri koje dobivamo iz hrane. Mlijeni eer laktoza takoer je
disaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule
galaktoze. Disaharidi se razgrauju ve u ustima i zato od njih odmah
osjeamo sladak okus.
itarice i svi proizvodi od brana i itarica (bez obzira jesu li
cjelovite ili rafinirane), zatim ria, kukuruz i krumpir, sastoje se
najveim dijelom od kroba. krob je polisaharid to znai da se sastoji
od dugih lanaca osnovnih molekula, pogodite ega - glukoze! iste
glukoze, one iste od koje se sastoji i eer! Razlika je ta to se ovi dugi
lanci ne razgrauju istom brzinom kao gore spomenuti jednostavniji
eeri, zato i ne osjeamo isti sladak okus u ustima dok ih jedemo, ali
unato tome, ne proe mnogo minuta dok se i oni ne razgrade na svoje
osnovne molekule - glukozu.
I to se sad dogaa s glukozom? Ona se iz probavnog trakta brzo
apsorbira u krvotok, nakon ega je zovemo eer u krvi. Povien eer
u krvi dovodi do izluivanja inzulina, kojeg trebamo da potjera tu
glukozu u stanice gdje e biti iskoritena za energiju. Jedan mali dio
ovog eera (glukoze) moe se pohraniti u miiima i jetri u obliku
glikogena da bude gorivo tijelu slijedeih nekoliko sati, no kako mi
jedemo puno vie eera i kroba nego to nam treba za popunjavanje
glikogenskih rezervi (jer strunjaci savjetuju da 60% dnevnog unosa
kalorija bude iz eera i kroba), tako imamo preveliki viak eera u
krvi. Budui da je visoka razina eera u krvi vrlo opasna, guteraa

brzo proizvodi velike koliine hormona inzulina kojemu je zadaa

ukloniti viak glukoze iz krvotoka. I kud sad sa svim tim vikom
eera? Sada konano dolazimo i do odgovora na osnovno pitanje koje
nas mui - zato se debljamo? Sav taj viak eera inzulin tjera u masne
stanice gdje se eer pretvara u mast! Na taj nain postaje rezerva
energije za kasnije. Kada ne bismo toliko puno i tako esto jeli hranu
bogatu eerom i krobom, tijelo bi stiglo iskoristiti te masne rezerve
pretvarajui ih u energiju, meutim mi stalno unosimo u tijelo nove
koliine eera koje tijelo onda mora pretvarati u mast koju na kraju ne
stigne potroiti.
Mala napomena: masnoa iz hrane uope ne podie eer u krvi niti
djeluje na izluivanje inzulina. Ovo je vano zapamtiti, jer je inzulin
apsolutno glavni imbenik spremanja masnih zaliha, odnosno glavni
uzrok debljanja. Kako masnoa ne potie luenje inzulina u krvotok, u
tijelu jednostavno ne postoji mehanizam kojim bi masnoa iz hrane
vodila do spremanja masnih zaliha i debljanja, osim ako istovremeno u
tijelo ne unosimo ugljikohidrate. Onaj tko tvrdi da konzumiranje
masnoe dovodi do debljanja, jednostavno ne razumije kako organizam
funkcionira.
Sljedei je problem taj da kad se razina glukoze u krvotoku vrati na
normalu, otprilike 90 minuta nakon obroka, razina inzulina jo uvijek je
visoka pa i dalje uklanja glukozu iz krvotoka i alje je u masne stanice.
Rezultat je da eer u krvi pada ispod granice normale, to se osjea kao
glad koja se najee utai brzom energijom, tj. novim porcijama
ugljikohidrata i na taj nain cijeli proces zapoinje iznova. Jednostavno
se vrtimo u krugu, debljamo se i istovremeno smo gladni!
Naalost, ovaj se mehanizam ne ponavlja u nedogled bez posljedica
i s vremenom nas dovodi do sljedeeg velikog problema, tj. inzulinske
rezistencije uzrokovane stalnom visokom razinom inzulina u krvi, koja
smanjuje sposobnost zadovoljavanja centra za sitost u mozgu, to jo
vie doprinosi prejedanju, debljini i razvoju dijabetesa tipa 2. Zdrava i

uravnoteena prehrana tako nas dovodi do toga da moemo pojesti

puno vie kalorija nego to naem organizmu treba, a kako pritom i
dalje osjeamo glad, jedemo jo vie. Ovo je isti mehanizam kojim se
stoka tovi itaricama. Na ovaj nain ulazimo u zaarani krug stalnog
dobivanja na teini uz stalno prisutni osjeaj gladi. Pod ovim
okolnostima nemogue je ne jesti i debljina je neizbjena. Upravo je
inzulinski odgovor na visoku glukozu u krvi glavni faktor debljanja na
due staze i ovaj je efekt posebno izraen kod ljudi koji su ve razvili
inzulinsku rezistenciju.
Dok god ima dostupne ugljikohidrate, tijelo kao pogonsko gorivo
bira i koristi glukozu a ne nakupljene masne naslage, pa ako nastavimo
s niskokalorinom uravnoteenom prehranom, temeljenom na
ugljikohidratima i ogranienom unosu masnoe, prisiljavamo nae tijelo
da proizvodi masnou, jer je inzulin anabolni (izgraujui) hormon, koji
ak i u niskoj koncentraciji aktivira sintezu masnih kiselina - stvaranje
masnih naslaga. Inzulin takoer onemoguuje lipolizu, troenje
masnoe, jer sprjeava proizvodnju lipaze, enzima potrebnog za
sagorijevanje masnoe. Time sprjeava tijelo da troi spremljenu
masnou, to mravljenje ini nemoguim.
Samo reduciranjem eera i kroba tijelo prestaje traiti glukozu i
prirodno se prebacuje na iskoritavanje masnoe za energiju. Kad se
tijelo prebaci na sagorijevanje masnoe umjesto eera, tada vie ne
osjeamo tako estu glad budui da tijelo vie ne ovisi o novim
obrocima da bi dobilo izvor energije (kao to je to sluaj dok
iskoritavamo eere za energiju). Tijelo tada sagorijeva masnou, kako
onu iz hrane tako i onu iz masnih zaliha, pa vie nema este gladi niti
potrebe da se jede 5 do 6 puta na dan.

O ovjeku, medvjedu i sumo borcima

Teko da bi ljudska vrsta preivjela stotinama tisua godina da
ovjek nije znao to treba jesti. Kao lovac i sakuplja ovjek je nauio
da hrana biljnog porijekla nije pristupana tijekom cijele godine i ne
daje nam dugotrajnu energiju i izdrljivost potrebnu za opstanak. Od
pamtivijeka je ljudska vrsta ivjela na mesu i masnoi ivotinja i nita
se od ivotinja nije bacalo. Iznutrice su se koristile za prehranu, krzno je
postajalo odjea ili pokriva, a kosti i kljove koritene su u gradnji, za
pravljenje orua i izradu ukrasa.
Hrana ivotinjskog porijekla ovjeku daje graevinski materijal za
tijelo - bjelanevine i masnoe, te vitamine topive u mastima koji su
katalizatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari
(bjelanevina, minerala i vitamina). Ovih sastojaka u biljnoj hrani nema.
Biljna hrana bogata je ugljikohidratima koji nisu graevinski materijal
za tijelo ne sadre nikakve esencijalne komponente. ovjeje tijelo
treba jednu koliinu glukoze, ali ak ni nju ne treba unositi izvana, jer
tijelo samo proizvodi potrebnu glukozu iz proteina i masti. injenica je
da hranom ne trebamo unositi ni jedan jedini gram eera da bismo
preivjeli.
Gorivo koje tijelo troi za energiju zapravo nisu ni glukoza (koju
dobivamo iz ugljikohidrata) niti masnoa, ve kemijski spoj koji se zove
adenozin trifosfat (ATP). Jedna tipina ljudska stanica moe u svakom
trenutku sadravati milijardu molekula ATP-a koje se troe i ponovo
stvaraju svake tri minute. Ova ogromna potreba za ATP-om rezultirala
je time da je ovjeje tijelo razvilo nekoliko razliitih naina
proizvodnje ove vane molekule. Postoje tri izvora iz kojih stanice
mogu proizvesti energiju:
glukoza, koja dolazi iz ugljikohidrata (ali se u nedostatku
ugljikohidrata moe dobiti iz proteina i masti);
masnoe, kako one iz hrane tako i one iz masnih naslaga na tijelu;

ketoni, koji nastaju iz metabolizma masnoe.

Ne upotrebljavaju sve stanice u tijelu isto gorivo. Neke stanice mogu
koristiti sva tri izvora: glukozu, masnou i ketone, a ako imaju izbora,
najradije biraju masnoe. Druge stanice ne mogu koristiti masnou, ve
trebaju ili glukozu ili ketone, od ega se radije prebacuju na potronju
ketona. I na kraju imamo stanice koje su potpuno zavisne o glukozi.
Ovo znai da kad ograniimo unos ugljikohidrata, najvea koliina
energije proizvodi se iz masnoa i ketona koji se dobivaju iz masnoa, a
jedan manji dio energije proizvodi se iz glukoze.
Otkud nam onda glukoza ako smo ograniili unos ugljikohidrata?
Izvora je vie. Tijekom povijesnog razvoja ovjek nije uvijek imao
pristup hrani u koliinama u kojima je ima danas, a glad ili nedostatak
hrane bili su esta pojava. Posebice nije uvijek bilo pristupa hrani
bogatoj ugljikohidratima. Da se nisu razvili mehanizmi pomou kojih
tijelo dolazi do potrebne glukoze, ljudska bi vrsta odavno izumrla.
Glukozu koju trebaju stanice, dobivamo razgradnjom glikogena iz jetre i
miia (ograniene rezerve glukoze u tijelu), kao i proizvodnjom
glukoze iz masnih kiselina. Masnoe su u naem tijelu pohranjene u
obliku triglicerida, molekula koje se sastoje od tri masne kiseline i
jednog glicerola. Masne kiseline se upotrebljavaju direktno kao gorivo,
a glicerol se koristi za stvaranje glukoze. Ovim procesima upravlja
hormon glukagon, koji moe djelovati samo u odsustvu inzulina, jer ova
dva hormona imaju suprotno djelovanje. Dakle, funkcija glukagona je
proizvodnja potrebnog eera u krvi, dok se sagorijeva masnoa za
energiju.
Za vrijeme dugorone gladi, glukoza se moe proizvesti iz proteina
miinog tkiva u procesu koji se naziva glukoneogeneza. Tijelo radije
tedi proteine vlastitog miinog tkiva i troi proteine iz hrane, ali u
nedostatku hrane troe se miii. Proteini iz hrane se pretvaraju u
glukozu s 58% uinkovitosti, to znai da trebamo 100 grama proteina
da bi proizveli 58 grama glukoze.

Ugljikohidrati (eer i krob) daju turbo energiju i odlini, su za

spremanje te energije za kasniju upotrebu u obliku sala. Mehanizam
debljanja zapravo je nain da se energija iz hrane pohrani za kasniju
upotrebu, to je u davna vremena kad hrane nije bilo u izobilju, bilo vrlo
vano za preivljavanje. Moderni ovjek ima iste osnovne genetski
programirane mehanizme za zadovoljavanje gladi, obranu od opasnosti,
opstanak i razmnoavanje. U vremenima kad hrana nije bila toliko
dostupna kao danas, ovjek je u ljeto i jesen jeo korjenasto povre,
umsko voe i druge plodove bogate ugljikohidratima. Ova hrana
izaziva izluivanje inzulina, pomou kojeg se spremaju masne rezerve,
od kojih se moglo preivjeti zimi kad je hrane bilo manje. Inzulin
regulira nakupljanje sala i kod sisavaca koji zapadaju u stanje zimskog
sna. Medvjed je odlian primjer: u kasno ljeto i jesen, prije nego ode u
brlog gdje e provesti zimu, jede velike koliine umskog voa (eera)
kako bi nataloio masne rezerve od kojih e preivjeti zimu.
I to se sad dogaa? U naem modernom svijetu nema oskudice
hrane, imamo je u izobilju u svako doba godine, a najdostupnije su nam
upravo namirnice bogate eerom i krobom, to naa paleolitska
tijela tumae ovako: kasno je ljeto ili jesen, treba nakupiti zalihe sala da
mogu preivjeti teku hladnu zimu koja uskoro dolazi. Meutim,
problem je u tome to ta zima nikad ne doe, budui da stalno jedemo
hranu bogatu eerom i krobom pa se masne zalihe stalno stvaraju i
nemaju priliku da se istroe!
ovjek je u stanju nataloiti ak i stotine kilograma masnoe na
svom tijelu. Znate li kako se debljaju sumo borci? Njihova povijest
debljanja poiva na 1 400 godina dugoj tradiciji i iskustvu, zato oni
najbolje znaju kako se postaje debeo. Da bi dosegli teinu od priblino
150 do 250 kilograma, sumo hrvai dnevno jedu 3 kilograma rie, 100
grama masnoe i 100 do 300 grama bjelanevina. Ovo je prehrana
bogata ugljikohidratima i izrazito siromana masnoama, s dovoljnom
koliinom bjelanevina za odravanje miine mase, tj. prehrana slina
onoj koju savjetuju strunjaci.

Veina ljudi ne podnosi pretjeranu konzumaciju ugljikohidrata. ak

i oni koji su naizgled vitki, esto imaju metabolike poremeaje i masne
naslage oko organa to moe biti jo opasnije nego potkoni sloj
masnoe. Veliki, postotak ljudi ima masnu jetru (Nonalcoholic Fatty
Liver Disease) koju prema preporuci lijenika lijee nemasnom hranom,
iako se u znanstvenim krugovima dobro zna da masnu jetru uzrokuje
eer. ovjek nije genetski prilagoen velikoj koliini eera i kroba.
itarice, ta nova hrana bogata krobom, prisutna je u ljudskoj prehrani
tek zadnjih 5 000 do 10 000 godina, to je tek mali djeli povijesti
ovjeanstva. Posebice je nova sva ta rafinirana i industrijski obraena
hrana prepuna eera i kroba koja je postala dostupna u veoj mjeri tek
u 20. stoljeu. Svako ivo bie zna kako i to treba jesti da bi preivjelo,
a ljudska vrsta izgleda da je to zaboravila. Vrijeme je da se podsjetimo.

LCHF prirodna prehrana za bolje zdravlje i regulaciju

tjelesne teine
Naziv LCHF nastao je u vedskoj, a dolazi od Low Carb High Fat to
znai smanjeni unos ugljikohidrata i poveani unos masnoa. U praksi
to podrazumijeva strogo reducirani unos namirnica bogatih eerom i
krobom kao to su kruh, tjestenina, itarice, krumpir, ria i slino, dok
se istovremeno preporuuje prava izvorna hrana koju ine riba, meso,
jaja, raznoliko povre i prirodne masnoe. Mlijeni proizvodi, kao i
oraasti plodovi i voe, takoer su dio ovog naina prehrane, a naglasak
je stavljen na iste prirodne namirnice u njihovom izvornom obliku,
koliko je mogue, iz domaeg ili organskog uzgoja. Osim eera i
kroba izbjegavaju se rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i druge
industrijske preraevine koje su prepune umjetnih dodataka i tetnih
kemikalija. LCHF je prirodan nain prehrane, najsliniji izvornoj
prehrani naih predaka kojoj je ovjek genetski prilagoen i koja je
optimalna za ouvanje dobrog zdravlja i normalne tjelesne teine.

Ograniavanjem unosa ugljikohidrata odrava se stabilan eer u

krvi ime se izbjegava pretjerano izluivanje inzulina i svi oni
zdravstveni problemi koje donosi kronino povieni inzulin, a
izbjegavanjem rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina
smanjuje se unos viestruko nezasienih masnoa iz obitelji omege-6,
koje djeluju inflamatorno, tj. izazivaju upalne procese u tijelu. Tako se
smanjuje i rizik od brojnih kroninih bolesti povezanih s upalnim
stanjima. Istovremeno, izbjegavajui itarice, tijelo oslobaamo glutena,
jednog od najveih alergena i uzronika mnogih autoimunih bolesti.
LCHF je samo jedan od mnogih naziva ovakvog naina prehrane koji je
najsliniji izvornoj ljudskoj prehrani. Drugi nazivi tog sve popularnijeg
pokreta u svijetu su npr. Paleo, Primal i low carb. Zanimljivo je da se i
mnoge poznate i vrlo uinkovite medicinske dijete takoer zasnivaju
upravo na naelima LCHF-a.
Poznati ameriki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj je
polovici 20. stoljea razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet
(specifina ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo dugi
niz godina istraujui uinke ovakve prehrane pri lijeenju celijakije i
drugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraivanja
bili su objavljeni u medicinskom udbeniku The Managment of Celiac
Disease (Tretiranje celijakije) 1951. godine pa je ova dijeta bila
prihvaena irom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagraen
za svoj pionirski rad na podruju pedijatrije. Naalost, u trenutku kad je
celijakija definirana kao netolerancija glutena, SCD je postala
zaboravljena kao kakva zastarjela informacija. U ivot ju je vratila
biokemiarka Elaine Gottschall koja je godinama pomagala tisuama
ljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije i
drugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograniava unos ugljikohidrata
i industrijskih preraevina te ukljuuje izvorne namirnice: meso, ribu,
jaja, povre, oraaste plodove i manje slatko voe. Rezultate svog
istraivanja i rada Elaine Gottschall je objavila u knjizi Breaking the

Vicious Cycle - Intestinal Health Through Diet (Razbijanje zaaranog

kruga - Zdravlje crijeva kroz prehranu).
Doktorica Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije i
nutricionizma, specijalizirala se za koritenje nutricionistikog pristupa
lijeenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol
dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevnopsiholoki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo
uspjeno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok lei u
neravnotei probavnog trakta. Doktorica Campbell-McBride tako je
postala jedan od vodeih svjetskih strunjaka za lijeenje pacijenata
oboljelih od autizma, potekoa s uenjem, koncentracijom i drugih
poremeaja ponaanja. Otkrila je snanu povezanost izmeu ovih
poremeaja i nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksinosti
kemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivu
kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih itarica,
industrijskih preraevina i eera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja,
povra, prirodnih masnoa, fermentiranih mlijenih proizvoda te manje
koliine oraastih plodova i voa. Rezultat svog istraivanja objavila je
u knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism,
ADD/ADHD, Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia
(Crijevno-psiholoki sindrom: prirodno lijeenje autizma, ADD/ADHD,
disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije).
Poljski lijenik Jan Kwasniewski postao je poznat, ak je nominiran
i za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignua sa svojom
metodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta s
vrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje se
proteini, masti i ugljikohidrati unose u specifinom omjeru: na 1 gram
proteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata.
Koliina proteina odreuje se tako da se rauna 1 g proteina na svaki
kilogram normalne tjelesne teine, dakle visina minus 100 (+/- 10%).
Uz pomo ove dijete, dr. Kwasniewski je izlijeio tisue ljudi koji su
patili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti,

reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svog

istraivanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalna
dijeta) koja je prevedena na mnoge jezike.
Danski ginekolog Bjarne Stigsby osmislio je nain prehrane pomou
kojeg lijei probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulin
Sankende kostxxv (prehrana za sniavanje inzulina), jer je poznato da
visoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, moe
pogorati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja ena
koje su zatrudnjele u njegovoj klinici, vie od polovice su to uspjele uz
pomo promjene prehrane koja sniava razinu inzulina, potpuno bez
hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvjetava da
svaka sedma ena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povienu
razinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove ene
zato dobivaju uputu da drastino smanje unos eera, brana, krumpira
te da umjesto toga jedu vie proteina i masnoe kroz meso, perad, ribu,
jaja, povre i oraaste plodove. Nakon promjene prehrane, ene esto
dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju ime se omoguava prirodno
zaee. Istom metodom dr. Stigsby lijei PCOS (sindrom policistinih
jajnika). Rezultate svojih istraivanja obavio je u knjizi Spis dig gravid
(Jedi da zatrudni).
U Americi takoer postoje lijenici koji pomou nisko
ugljikohidratne (low carb) prehrane lijee mnoge moderne bolesti.
Primjera je jako puno, a sljedbenika izvorne prehrane svakim je danom
sve vie. Neka vas ne zavaraju razliiti nazivi ovih dijeta i reima
prehrane, jer su svi osmiljeni prema istim principima. Radi se o
odbacivanju one hrane koja izaziva bolesti i o povratku na izvornu
ljudsku prehranu. Ovaj pokret (LCHF, Paleo, Primal low-carb) nastajao
je postupno, tempom kojim se dolazilo do spoznaje da je moderan nain
prehrane s previe eera, kroba i industrijskih preraevina postao
glavni uzronik mnogih modernih bolesti te da se odbacivanjem takve
hrane tijelu prua mogunost da se vrati u ravnoteu i svoje prirodno
zdravo stanje.

Prelaskom na LCHF nain prehrane moe se znatno poboljati

zdravlje i izgubiti viak kilograma. Stabilna razina eera u krvi, bez
pretjeranog izluivanja inzulina, omoguuje djelovanje glukagona, tj,
oslobaanje masnih zaliha iz stanica i njihovo troenje. Umjesto eera,
tijelo tako troi masnou za energiju, pa se vie ne osjea esta glad ni
elja za jelom. Nedostatak energije i kronini umor nestaju, budui da
vie ne ovisimo o obrocima kojima nadopunjujemo energiju, koja nam
je sada dostupna iz vlastitih masnih rezervi.
LCHF nije samo jo jedna nova dijeta za mravljenje koja e se
provoditi nekoliko tjedana i nakon toga ete se moi vratiti starom
nainu prehrane bogatom eerima i krobom. LCHF je stil ivljenja za
ljude koji su shvatili da im moderan nain prehrane naruava zdravlje
i donosi viak kilograma. Namijenjen je onima koji prihvaaju izvornu
prehranu kao nain ivljenja, u cilju poboljanja i odravanja svog
zdravlja i regulacije tjelesne teine. LCHF nema slinosti s drugim
dijetama za mravljenje zato to kod ovog naina prehrane nema gladi.
Jede se do sitosti, ali se biraju namirnice. Teko da ita moe biti
jednostavnije od toga! LCHF ne znai da se jede vie mesa nego u
standardnoj prehrani, ve se jede vie raznog povra i prirodnih
masnoa koje daju hranjive tvari, energiju i dugotrajniji osjeaj sitosti.
Na kraju se koliinski jede manje, ali se osjeate sitije.
Osnovne namirnice ili temelj prehrane:
Meso i perad. Najbolje je meso panih ivotinja i slobodnih kokoi.
Ne uklanjajte masnou s mesa i kou s piletine.
Riba i druga hrana iz mora, rakovi, kampi, koljke, alge. Jedite
ee plavu ribu zbog omege-3 (npr. srdele i skue).
Jaja. Najbolje da budu organska ili jaja slobodnih kokoi.
Povre koje raste iznad zemlje, po mogunosti iz organskog uzgoja:
sve vrste kupusa, brokula, cvjetaa, kelj, prokulica, pinat, blitva, ratika
(broskva), zelene mahune, artioka, paroge, tikvice, patlidani,

masline, sve vrste zelene salate, krastavci, rajica, paprika, koroma,

celer, gljive.
Masti: maslac, pilea, paja, govea i svinjska mast.
Hladno preana ulja: maslinovo, kokosovo, laneno i sezamovo, ulje
jetre bakalara.
Luk, enjak, umbir i zainsko bilje.
Lakto-fermentirane namirnice kao to su domai kefir, domai
jogurt i domai kiseli kupus.
Iznutrice.
Suho meso, slanina, prut, varci, krvavice i kobasice, ali samo
domae proizvodnje, bez nitrita, glutaminata i drugih opasnih
kemikalija.
Hladetina i juhe od kostiju.
Domaa majoneza i umaci napravljeni od hladno preanog
maslinovog ulja, maslaca, domaih jaja, zainskog bilja.
Avokado.
Voda je najbolje pie.
Dodatne namirnice:
Punomasni mlijeni proizvodi, kiselo i slatko vrhnje, sirevi te sirovo,
nepasterizirano mlijeko.
Korjenasto povre: cikla, ioka, koraba, mrkva (ali ne krumpir niti
slatki krumpir).
Limun, grejp i drugo manje slatko voe. Najbolje je umsko voe
(maline, ribiz, borovnice, jagode, kupine) koje sadri manje eera.

Oraasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, ljenjaci, buine,

suncokretove, lanene i sezamove sjemenke. Mljevene oraaste plodove i
sjemenke moemo koristiti umjesto brana za razna peciva i kruh.
Kokosovo brano, kokosovo mlijeko, nezaslaeni kakao prah.
Kava, ajevi, topla ili hladna limunada (uz steviju kao sladilo).
Ciljevi zbog kojih elimo promijeniti prehranu mogu biti razliiti,
zato prema njima treba prilagoditi i jelovnik. Namirnice iz prve
kategorije sadre malo ili nimalo ugljikohidrata i ine temelj prehrane,
njih moete jesti do sitosti. Namirnice iz druge kategorije sadre neto
vie ugljikohidrata, zato ih treba vie ili manje ograniiti ako elite
mravjeti (neke ak treba potpuno izbaciti, vidi npr. Zelenu kuru ili antikandida dijetu.)xxvi
Namirnice koje se izbjegavaju:
eer, slatkii, sokovi i svi zaslaeni napitci, kolai, keksi, peciva.
Voni jogurti, pahuljice i musli za doruak i slini proizvodi.
Sve itarice i sve mahunarke.
Tjestenina, kruh, svi proizvodi od brana i itarica.
Krumpir, slatki krumpir, ips i preni krumpirii.
Ria, kukuruz, kus-kus, bulgur, kokice.
Margarin.
Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadre kemijske dodatke:
glutaminate (pojaivae okusa), konzervanse (nitrite) i eere.
Ulja bogata omega-6 masnoama: kukuruzno, sojino, suncokretovo i
sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje.
Pivo, koje je tekui kruh.
Slatko i sueno voe.

Praktini savjeti za provoenje LCHF prehrane

U prehranu uvedite sirovo povre i druge sirove namirnice, jer su
bogate netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima,
probiotikim bakterijama i enzimima. Mnoge od ovih vanih supstanci
gube se ili potpuno nestaju kuhanjem, a jedan od jednostavnijih naina
konzumiranja sirovih namirnica je smoothie, kaasti sok od povra i
zdravih masnoa.
itajte deklaracije na proizvodima, osobito obratite pozornost na
udio bjelanevina, masnoa i ugljikohidrata. Nabavite tablicu
prehrambenih vrijednosti kako biste mogli provjeriti koliko
ugljikohidrata sadre pojedine namirnice, a ako elite mravjeti,
koristite namirnice s maksimalno 5% ugljikohidrata (5 g na 100 g
namirnice). Kad god je to mogue i koliko dozvoljavaju vae
mogunosti, uvijek birajte iste prirodne namirnice u njihovom
izvornom obliku, iz organskog ili domaeg uzgoja. Izbjegavajte sve
industrijske preraevine prepune umjetnih dodataka i kemikalija.
Umjesto klasinih priloga jelu, kao to su krumpir, tjestenina i ria,
jedite povre na razne naine: peeno, preno, pirjano, kuhano i sirovo,
uvijek uz dosta masnoe jer je tako ukusnije, sitije i hranjivije (da bismo
iskoristili minerale iz povra trebamo vitamine topive u mastima).
Jedite kad ste gladni, jedite dok ne utaite glad i nemojte se
prejedati. Nakon nekoliko tjedana nauit ete sluati svoje tijelo i
shvatit ete da ste siti s puno manjom porcijom hrane nego ranije. Taj
osjeaj moete zahvaliti veoj koliini masnoe koja je hranjiva i
zasitna, ali i odsustvu eera i kroba koji pobuuju apetit. Jedite
konkretne obroke i ne grickajte izmeu njih. Jedite kad ste gladni, ali se
istovremeno ne ustruavajte preskoiti obrok kada ne osjeate glad.
LCHF ne znai da ete sada jesti vie bjelanevina ni vie mesa.
Kalorije iz ugljikohidrata nadoknadit e kalorije iz masnoe, a ne iz
bjelanevina. Kako nutritivno bogate namirnice daju sve to tijelu treba,

tako se s puno manjom koliinom hrane postie zadovoljavajui osjeaj

sitosti. LCHF zapravo znai da se jede manje, a sitije.
Koliko ete jesti masnoe, to je prilino individualno. Iako svi
funkcioniramo prema istim principima, ipak smo razliite jedinke i
svima nee odgovarati ista vrsta niti koliina hrane Jedite hranu koja
vam prija, pripremljenu na nain koji volite, naravno u okvirima LCHF
dozvoljenih namirnica. Pokuajte oslukivati svoje tijelo i njegove
potrebe. Neke osobe koje su godinama bile na nemasnoj hrani, mogle bi
osjetiti da im masnoa jako prija, ini se kao da tijelo samo trai ono to
mu je godinama nedostajalo. Nakon nekoliko tjedana, im se zadovolji
ta potreba, koliina masnoe se spontano smanjuje. Oni koji su ivjeli
na industrijskim preraevinama prepunim toksina, obino osjete potrebu
za ienjem pa im tijelo trai lagane obroke u obliku salata ili
smoothija s puno zelenog povra. Nakon perioda ienja, tijelo je
spremno primiti i apsorbirati nutrijente iz konkretne hrane. LCHF ne
odreuje koliine hrane, LCHF je model prehrane u ijem okviru svatko
treba pronai sebe.
Oslukujui tijelo i pratei znakove gladi i sitosti, veina ljudi ubrzo
regulira svoju teinu, bez zamornog vaganja hrane i raunanja kalorija.
No nekima bi se moglo dogoditi da i uz LCHF prehranu teko mrave.
U tom sluaju treba pribjei kontroli i ograniavanju namirnica iz druge
kategorije, jer mlijeni proizvodi, oraasti plodovi i voe kod mnogih
osoba mogu blokirati mravljenje.
Napomena: Ako imate dijabetes i koristite inzulin ili druge lijekove,
trebate znati da prehrana s manje ugljikohidrata smanjuje potrebu za
nekim lijekovima. S nepromijenjenim dozama lijekova riskirate da
doivite pad eera u krvi, zato se konzultirajte sa svojim lijenikom
prije nego zaponete s ovom prehranom.
Prije nego se odluite na ovaj nain prehrane, dobro je da upoznate
pojmove ketoza i ketoacidoza (objanjenje slijedi u ovom poglavlju)
kako vas ne bi preplaili komentari pojedinih strunjaka i medija do

kojih dolazi zbog mijeanja pojmova i nedovoljnog poznavanja ljudskog

metabolizma.
Takoer je vano unaprijed upoznati mogue smetnje koje se mogu
pojaviti s promjenom prehrane. Kada tijelo prelazi s koritenja eera
(glukoze) kao primarnog izvora energije, na koritenje masnoe,
mogue je prva tri do etiri dana, a najvie do tjedan dana, osjetiti
odreene smetnje. Uobiajene su smetnje glavobolja, umor ili oteana
koncentracija, iako neke osobe mogu osjetiti ubrzani rad srca, greve u
nogama ili mogu dobiti zatvor. Kod nekih opet doe do pojaanog
znojenja ili osjete lo zadah ili metalni okus u ustima. Vano je znati da
su ovo normalne i bezopasne pojave koje nastaju zbog prilagoavanja
tijela na drugo gorivo. Nakon kratkog vremena tijelo se prilagoava
sagorijevanju masnoe i vi ete se osjeati puno bolje nego prije na
prehrani koja se zasnivala na ugljikohidratima. Grevi u nogama mogu
nastati zbog toga to se prvih dana vie mokri pa se gubi i jedan dio
mineralnih tvari. Tada moe pomoi uzimanje tableta magnezija i juhe
od kostiju. Do zatvora moe doi ako se ne uzima dovoljno masnoe i
dovoljno tekuine. Tada poveajte unos masti (npr. kokosovo ulje je
fantastino!) i uzimajte dovoljno vode i sirovog povra.
Pazite se umjetnih zaslaivaa. Mnogi zamjenjuju eer sladilima
vjerujui da e smanjenje kalorija dovesti do smanjenja kilograma. Iako
je to teoretski mogue, ipak se u praksi pokazalo da umjetni zaslaivai
imaju isti utjecaj na teinu kao i eer. Do toga vjerojatno dolazi zato
to se od slatkog okusa u tijelu poinje izluivati inzulin u iekivanju
da e u krvotok doi eer, no mi ve znamo da inzulin blokira
sagorijevanje masnoe. Osim toga, okus slatkog potie elju za jelom i
dovodi do estog grickanja izmeu obroka. Zato je najpametnije
izbjegavati zaslaivae i odviknuti se slatkog okusa.

LCHF i voe
Opeprihvaena je tvrdnja da je voe korisno i hranjivo, puno
vitamina i antioksidanata. Istina, voe jest cjelovit plod prirode i kao
takav pripada izvornoj ljudskoj prehrani, ali s pravom moemo postaviti
pitanje koliko je dananje voe doista izvoran plod prirode? Masovna
proizvodnja iscrpljuje zemlju koja ostaje bez minerala pa plodovi vie
nisu tako korisni kao nekad. Voe je kriano i manipulirano da bi bilo
slae. Uzgaja se u staklenicima, hrani umjetnim gnojivima, prska
insekticidima i pesticidima ime se znaajno smanjuje sastav hranjivih
tvari, dok se sastav eera i kemikalija poveava. Meutim, kao i kod
svake druge namirnice, postoji bolje i loije voe. Voe s niim udjelom
eera, npr. umsko bobiasto voe te voe iz organskog ili domaeg
uzgoja koje nije tretirano umjetnim gnojivima i pricano kemikalijama,
svakako je puno zdravije od voa iz konvencionalnog uzgoja.
Voe je zastupljeno u LCHF prehrani, ali ako je cilj mravljenje,
tada se unos voa mora ograniiti. eer iz voa, poput svakog drugog
eera, djeluje na podizanje eera u krvi, to dovodi do izluivanja
inzulina, a inzulin onemoguava sagorijevanje masnoe. Na kraju sve
skupa dovodi do ponovne brze gladi i eto nas ponovo u zaaranom
krugu koji vodi do debljanja.
Kako smo svi razliito osjetljivi na eere (ugljikohidrate), tako se
ne moe govoriti o nekoj univerzalnoj formuli za uspjeno mravljenje.
Mnogi lako mrave ak i dok jedu voe, a drugima visoki sadraj eera
u vou moe blokirati mravljenje. Isto se odnosi i na mlijene
proizvode te oraaste plodove i sjemenke, zato je najbolje sve namirnice
isprobati na sebi i pronai svoju arobnu formulu.
Prema LCHF prehrani preporuuje se umsko voe kao to su
maline, kupine, borovnice, ribiz i jagode. Ipak, mnogi koji se
pridravaju LCHF pravila bez elje da izgube viak kilograma,
slobodno mogu jesti i drugo voe, kao i osobe na standardnoj prehrani.

Oni koji se uz LCHF prehranu ele udebljati, trebali bi jesti vee

koliine voa jer, sjetimo se, za debljanje trebamo inzulin. Uvijek ima i
onih koji uope ne jedu voe, bilo da su na standardnoj ili LCHF
prehrani, a ima i osoba koje su zbog odreenih razloga na Zelenoj kuri
ili anti-kandida dijeti pa opet ne jedu voe.
Kad je rije o unosu vitamina i minerala, treba znati da sve one
vitamine i minerale koje nalazimo u vou, nalazimo i u povru, s tom
razlikom to povre sadri manje eera. Prema LCHF-u se jede vie
povra nego na standardnoj prehrani. U standardnoj prehrani volumen
obroka predstavljaju krumpir, ria, tjestenina ili kruh, dok su kod
LCHF-a krobne namirnice zamijenjene povrem. Mnogi su upravo s
LCHF-om otkrili vrste povra za koje ranije nisu ni znali da postoje.
Nemojmo zaboraviti da iz mesa, ribe, jaja i masnoe dobivamo sve
vitamine i minerale osim vitamina C, kojeg dobivamo u izobilju iz
povra, limuna i umskog voa. Vano je napomenuti da se potreba za
vitaminom C smanjuje kad jedemo manje eera i obrnuto: poveava se
kad jedemo vie eera (ugljikohidrata) zato to ugljikohidrati i C
vitamin konkuriraju na istim metabolikim putovima u tijelu. Naroito
je vano to se uz LCHF prehranu dobivaju vitamini topivi u masti A, D
i K2 kojih nema u biljnoj hrani, a koji su vani katalizatori o kojima
ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari: bjelanevina, minerala i
vitamina.
Uz LCHF prehranu nije potrebno uzimati multi vitaminske
pripravke, osim vitamina D u zimskom periodu kad nema sunca te
ribljeg ulja ili ulja jetre bakalara zbog omege-3 to je posebno vano za
osobe koje ne jedu esto plavu ribu, gdje se pod pojmom esto misli
na svaki drugi dan. Najbolji dodatak prehrani koji sadri i D vitamin i
omegu-3 je fermentirano ulje jetre bakalara, npr. Green Pasture.
Zakljuimo - LCHF i voe? Da, samo naprijed! Ali ako osjetite da
vam smeta u postizanju vaeg cilja, ograniite njegov unos ili ga
izbacite na neko vrijeme i pri tome se ne zabrinjavajte zbog vitamina. S

LCHF prehranom sigurno ih dobivate vie, nego osobe koje jedu

normalno.

Ketoza ili ketoacidoza, visokoproteinske ili visokomasne

dijete
Mediji te, naalost, ponekad i strunjaci, esto brkaju znaenje
pojmova ketoza i ketoacidoza. Ketoza je normalno i bezopasno stanje
tijela koje troi masnou kao potrebnu energiju, dok je ketoacidoza
pojava do koje dolazi kod nelijeenog dijabetesa i moe biti fatalna.
Takoer, govorei o ketozi, esto se u vezu dovode visokoproteinske i
visokomasne dijete koje nikako nisu jedno te isto.
Metabolizam masnoa stvara ketonska tijela, a via koncentracija
ketonskih tijela u krvi i urinu naziva se ketoza. Koliina ketonskih tijela
kod ljudi koji jedu prehranu s niskim udjelom ugljikohidrata (Atkins,
low carb, LCHF) jedno je od vjenih spornih pitanja. No kad bi kritiari
ove prehrane, kako oni medicinske struke tako i oni iz medija, malo
bolje poznavali biokemiju organizma, prestali bi s kritikom.
Ljudsko tijelo kao pogonsko gorivo moe troiti glukozu (eer)
i l i masnou. Kada tijelo nema pristup eeru, tada miii i tkiva
sagorijevaju masnou za energiju, a mozak sagorijeva ketonska tijela ili
ketone, molekule masnoe proizvedene u jetri. Tada se kae da je
organizam u ketozi, a prehrana koja dovodi do ketoze naziva se
ketogena prehrana ili ketogena dijeta. Osim masnoe i ketona, neke
stanice tijela trebaju glukozu, a ako ne unosimo dovoljno eera kroz
prehranu, tada jetra stvara potrebnu glukozu iz bjelanevina i masnoa.
injenica je da ovjek ne treba prehranom unositi ni jedan jedini gram
ugljikohidrata, dok bez masti i bjelanevina ne moe opstati budui da
oni sadre esencijalne tvari koje tijelo ne moe izgraditi samo.
Meutim, ketoacidoza je neto sasvim drugo. To je opasno stanje
koje moe nastati kod dijabetiara uslijed nedostatka inzulina, kad je

eer u krvi visok, a ne zbog smanjenog unosa ugljikohidrata. Ako

dijabetiar na inzulinu ima ketone u urinu istovremeno kad i visoki
eer u krvi, to je znak da nema dovoljno inzulina. Kako nema dovoljno
inzulina da potjera eer u stanice, tijelo ne moe troiti eer pa troi
masnou i otuda ketoni. Ovo stanje moe biti smrtonosno, ali nema
nikakve veze sa smanjenim unosom ugljikohidrata u prehrani. Nisu
opasni ketoni ve visoki eer. Dijabetiar koji istovremeno ima povien
eer i ketone mora uzeti inzulin, popiti dosta vode te potraiti
lijeniku pomo.
Novinar Gary Taubes intervjuirao je strunjake za ketozu kada je
pisao svoj revolucionarni lanak za New York Times - What If Its All
Been a Big Fat Lie? (to ako je sve to bila jedna velika debela la?). xxvii
Eksperti su objasnili da medicinska struka i mediji mijeaju pojmove
ketoze i ketoacidoze, od kojih je ovaj posljednji jedna varijanta ketoze
koja pogaa nelijeene dijabetiare i moe biti smrtonosna, dok je
ketoza sasvim prirodno stanje. Taubes objanjava da ketoni nisu otrovni
kako se to u medijima esto tvrdi, nego upravo suprotno Jedan od
strunjaka pokazao je da i srce i mozak rade 25% uinkovitije na
ketone, nego na eere. Kad smo u ketozi imamo stabilnu razinu eera
u krvi, osjeamo vei priljev energije, ne osjeamo umor ni glad i tijelo
moe puno due izdrati bez hrane budui da je pristup masti kao izvoru
energije praktiki neogranien (ak i osobe s normalnom tjelesnom
teinom imaju zalihe masti u tijelu).
Zbog svega navedenog, esto dolazi do pogrenog tumaenja LCHF
prehrane, osobito kada je se zamjenjuje s visokoproteinskim dijetama.
Prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata ili ketogena dijeta moe imati
visoki sadraj bjelanevina ili visoki sadraj masnoe, ovisno o tome
ime nadomjetamo smanjeni unos ugljikohidrata. Visokoproteinske
dijete smanjuju unos ugljikohidrata i unos masnoa, kao npr. Dukanova
dijeta ili Protekal dijeta koja se zasniva na proteinskim napicima.
Ovakve dijete, u kojima se za energiju troe bjelanevine, dovode do
stvaranja vika duika i nekih drugih elementa koji optereuju tijelo,

naroito jetru i bubrege. Amonijak koji se inae normalno stvara putem

metabolizma aminokiselina (iz bjelanevina) i izluuje urinom, u
velikim koncentracijama dovodi do hiperamonemije, stanja toksinog za
mozak.
Kako je ve poznato, sadraj bjelanevina u LCHF prehrani nije
povean, on je normalan kao i u standardnoj prehrani, ali je povean
unos masti. Smanjeni unos ugljikohidrata, uz visok unos masnoe, nije
nimalo tetan. Tijekom svoje duge povijesti ovjek nije uvijek imao
pristup obilju namirnica koje su bile bogate ugljikohidratima, zato se
esto nalazio u stanju ketoze. U zimskom periodu energiju je
uglavnom dobivao od mesne i masne hrane te vlastitih masnih naslaga
koje je nakupljao u periodu ljeta i jeseni kada je imao pristup vou i
korjenastom povru, tj. ugljikohidratima. Istraivanja uroenikih
naroda npr. Eskima, Masaija i Saama (Laponaca) pokazala su da su ovi
narodi tradicionalno jeli ekstremno masnu hranu s vrlo ogranienim
unosom ugljikohidrata bez ikakvih negativnih posljedica na svoje
zdravlje. Dapae, njihovo zdravstveno stanje istraivai su procijenili
kao izuzetno dobro, dokle god su se drali svoje tradicionalne prehrane.
Antropolog Vilhjalmur Stefansson prouavao je poetkom 20.
stoljea Eskime na Aljasci ija se prehrana sastojala 90% od mesa i ribe.
Za vrijeme svog boravka meu Eskimima, Stefansson nije uoio ni
jedan sluaj debljine, dijabetesa niti drugih tipinih bolesti dananjice. I
sam je prihvatio njihov nain prehrane te je s cijelom svojom ekipom
jeo samo meso i ribu u trajanju od 6 do 9 mjeseci svake godine. Ovo je
bila ista ketogena dijeta (bez imalo ugljikohidrata) i Stefansson se tako
hranio svih devet godina dok je ivio s Eskimima. Kad se vratio u
gradski ivot i opisao svoje iskustvo, lijenici su ostali zapanjeni nad
injenicom da njegovo zdravlje nije bilo nimalo narueno.
Budui da se i sam Stefansson pitao kakve je posljedice takva
prehrana mogla ostaviti na njegovo zdravlje, pristao je napraviti
eksperimentalnu studiju. Plan je bio da provede cijelu godinu u bolnici

Bellevue u New Yorku gdje nee jesti nita drugo osim mesa i masnoe.
Lijenici ukljueni u ovo istraivanje koji su doli sa Harvarda,
Cornella i drugih prestinih organizacija, bili su uvjereni da e
Stefansson i jo jedan njegov kolega dobrovoljac dr. Karsten Anderson,
razviti ozbiljne zdravstvene probleme ili u najmanju ruku ozbiljne
nedostatke vitamina.
Njihov unos hrane pratio se uz strogu znanstvenu provjeru i varanje
nije dolazilo u obzir. Sva hrana koju su uzimali bila je analizirana i na
kraju studije zabiljeeni su prosjeni dnevni unosi:
kalorija-od 2 000 do 3 100
proteina - od 100 do 140 grama (15-25% kalorija)
masnoa - od 200 do 300 grama (75-85% kalorija)
ugljikohidrata - od 7 do 12 grama (1-2% kalorija)
Na kraju eksperimenta, Stefansson i Anderson i dalje su bili
izvanrednog zdravlja, nije dolo ni do nedostatka vitamina niti do
drugih zdravstvenih problema. Rezultati ove studije objavljeni su u
Journal of Biological Chemistryxxviii jo 1930. godine.
Dakle, razloga za brigu nema. Uostalom, sve je vie znanstvenih
istraivanja koja potvruju prednosti prehrane sa snienim udjelom
ugljikohidrata uz poveani unos masnoe, u odnosu na standardnu
prehranu bogatu ugljikohidratima. Pozitivni rezultati uoeni su kod
mravljenja, sranih oboljenja, dijabetesa i mnogih drugih tipinih
civilizacijskih bolesti.

Granica unosa ugljikohidrata kod mravljenja

LCHF nije dijeta niti program koji je za svakoga identian. LCHF je
samo model ili okvir unutar kojeg svatko treba pronai vlastiti nain
prehrane, ovisno o tjelesnim predispozicijama i ciljevima. Kod

mravljenja je najvanije odrediti koliinu ugljikohidrata u prehrani, a

budui da je svatko razliito osjetljiv na ugljikohidrate, nekim e
osobama manja koliina ugljikohidrata izazvati jau inzulinsku reakciju
(i nakupljanje masnog tkiva), nego vea koliina kod drugih.
U LCHF prehrani dozvoljene su neke namirnice koje, ako se ne
koriste umjereno, mogu blokirati mravljenje. Zato sam dozvoljene
namirnice svrstala u dvije kategorije: prva kategorija s osnovnim
namirnicama koje predstavljaju bazu prehrane, i koje sadre malo ili
nimalo ugljikohidrata, te druga kategorija koja obuhvaa dodatne
namirnice s neto viom koliinom ugljikohidrata, zbog ega je njihov
dozvoljeni unos dosta individualan. To su mlijeni proizvodi, oraasti
plodovi i sjemenke, voe i korjenasto povre.
Neke osobe imaju tu sreu da se ne moraju zamarati zbrajanjem
unesenih ugljikohidrata pa uspjeno mrave koristei i namirnice druge
kategorije. Kod jednih se radi o manjoj osjetljivosti na ugljikohidrate, a
kod drugih o umjerenosti u koritenju ovih namirnica. Neki ljudi
jednostavno vie vole meso, ribu, jaja i povre s masnoom nego orahe,
voe i mlijene proizvode.
Meutim, kod odreenog broja ljudi ne dolazi do zadovoljavajueg
gubitka kilograma i najee se radi o prekomjernoj uporabi upravo
n a mirnica iz druge kategorije. U tom je sluaju moda potrebno
posegnuti za tablicom prehrambenih vrijednosti i poeti pratiti svoj
dnevni unos ugljikohidrata. Nerijetko se iznenadimo kad otkrijemo
koliko ugljikohidrata ustvari unosimo prehranom, ak i kada ne jedemo
klasine namirnice bogate eerom i krobom.
Budui da smo meusobno jako razliiti po osjetljivosti na
ugljikohidrate i sklonosti nakupljanju suvinih kilograma, tako je i
granica unosa ugljikohidrata na kojoj poinje sagorijevanje masnoa,
kod svakog razliita. Zato vam netko drugi teko moe odrediti tonu
koliinu ugljikohidrata s kojom ete uspjeno mravjeti i bolje je da to
uinite sami. Jednostavno ponite zapisivati tone koliine svega to

jedete tijekom dana i takav dnevnik vodite nekoliko dana da se ne bi

dogodilo da je upravo taj jedan dan kad ste zapisivali namirnice bio
iznimka. Potom pomou tablice prehrambenih vrijednosti izraunajte
koliinu unesenih ugljikohidrata.

Sadraj ugljikohidrata u nekim namirnicama koje najee koristimo:

NAMIRNICA

KOLIINA

SADRAJ UH

mlijeko, jogurt

1 dl

5g

slatko vrhnje

1 dl

3g

mileram, kiselo vrhnje

1 dl

3g

avokado

1 kom. 120 g

1g

bademi

1 dl (65 g)

4,5 g

orasi

1 dl (50 g)

2g

ljenjaci

1 dl (65 g)

2,5 g

suncokretove sjemenke

1 dl(65 g)

8g

kokosovo brano

1 dl(35 g)

2,5 g

med

1 ajna liica (5 g)

4g

zelena salata

100 g

1g

pinat

100 g

1g

krastavac

100 g

1,5 g

paroge

100 g

2g

rotkvica

100 g

2g

kelj pupar

100 g

2g

cvjetaa

100 g

2,5 g

poriluk

100 g

2,5 g

luk

1 kom. (55 g)

3g

tikvice

100 g

2,5 g

bundeva

100 g

2g

rajica

100 g

3,5 g

bijeli kupus

100 g

4g

zelene mahune

100 g

4g

paprika

1 kom. (100 g)

4,5 g

limun bez kore

1 kom. (100 g)

2,5 g

grejp bez kore

kom. (80 g)

5g

jabuka

kom. (60 g)

4,5 g

umsko voe (prosjek)

100 g

7g

Najbolje je da sami provjeravate sadraj ugljikohidrata na

pakiranjima namirnica, kao i u tablicama prehrambenih vrijednosti.

Osjeaj gladi i sitosti je najbolji vodi

Jedite kad ste gladni, jedite dok vie niste gladni i nemojte se
prejedati. Ovo je najvanije pravilo, ali iako zvui jednostavno, mnogi
ga ne razumiju. to znai jesti kad smo gladni? To znai da ne jedemo
ako nismo gladni, bez obzira koliko je sati i da li je vrijemeza jelo.
Nekome moda jeste vrijeme za jelo, vama moda nije. Ljudi ija se
prehrana zasniva na ugljikohidratima troe glukozu (eer) za energiju,
a kako zbog djelovanja inzulina nemaju mogunost troiti masnoe,
tako su ovisni o novim obrocima kojima nadopunjuju nove koliine
eera za energiju. Meutim, osobe koje su se prebacile na troenje
masnoe, nemaju neprestanu potrebu za jelom, jer masnou kao izvor
energije dobivaju, kako iz hrane, tako i iz vlastitih masnih naslaga. Zato
se ne trebate bojati preskoiti obrok, ako ne osjeate glad.
to znai jesti dok vie nismo gladni i ne prejedati se? To znai da
jedemo polako, uivamo u hrani, ali i oslukujemo vlastiti osjeaj
sitosti. Kada vie ne osjeamo glad, znai da je dosta. U tom trenutku
veina ljudi jo moe nastaviti s jelom dok ne osjete da su se prejeli i da
ne mogu vie, no to je ve viak. Istog trenutka im osjetimo da vie
nismo gladni, tada je dosta. Mnogima se ini da su gladniji nego to
doista jesu pa esto napune tanjur s vie hrane. Predlaem da svoj tanjur
napunite umjerenom koliinom hrane, jedite polako i oslukujte kada e
se pojaviti osjeaj sitosti, a tada je dosta.
Ako ste ve neko vrijeme na LCHF prehrani, sigurno ste primijetili
da je osjeaj sitosti dugotrajan. Nakon obroka trebali biste osjeati sitost

najmanje 4 do 5 sati, a ako ogladnite ve nakon 2 do 3 sata, to je znak

da u zadnjem obroku niste unijeli dovoljno masnoe ili ste pak unijeli
previe ugljikohidrata, zato to popravite u sljedeim obrocima. Osjeate
li glad, pojedite obrok, ali ne grickajte izmeu obroka! Na poetku se
nekim ljudima dogaa da su zaista gladni i tada je sasvim u redu jesti,
ne treba trpjeti glad.
LCHF daje bolju i dugotrajniju sitost i s manjim koliinama hrane,
no dok smo jo naviknuti na vee koliine krobne hrane koja treba
ispuniti na stomak, iako ne ispunjava potrebu za hranjivim tvarima,
esto se na poetku dogaa da jedemo vie nego to tijelu doista treba.
Ovo ja nazivam psiholoka glad i na samom poetku nema nita loe
u toj pojavi, ispoetka se jednostavno ne optereujte koliinom hrane.
Ubrzo ete primijetiti da ste siti i s manjom koliinom hrane, a nakon
kraeg perioda prilagodbe, nauit ete jesti kad ste gladni, kao to ete
nauiti prestati jesti kad vie niste gladni.
Bademe i sjemenke izmeu obroka grickamo najee samo iz
navike, iz dosade ili zato to naprosto volimo grickati. Ovu biste naviku
polako trebali izbacivati ukoliko elite ostvariti normalan odnos prema
hrani. Mnogima je upravo uzimanje hrane izmeu obroka i donijelo
viak kilograma. Cilj LCHF-a nije samo skidanje prekomjernih
kilograma, nego i stvaranje zdravih prehrambenih navika koje nas vie
nikad nee dovesti do prekomjerne tjelesne teine. Cilj je ostvariti
normalan odnos prema hrani - da jedemo zato to smo gladni, koliine
koje su nam dovoljne da se zasitimo i to sve rasporeeno u nekoliko
glavnih obroka, najee 2 do 4.
Naravno d a j e hrana vie od pukog zadovoljavanja tjelesnih
potreba, hrana je i uivanje i socijalna kategorija. LCHF upravo jest
hrana za uivanje, jer nam to omoguuju namirnice s kojima moemo
matovito pripremati ukusna jela. Takoer, u posebnim prilikama, na
proslavama, roendanima i druenjima, moemo si priutiti slastice i

sline privlane prigriske, kao i au vina, jer je ta hrana za to i

zamiljena.
im se pribliimo svojoj normalnoj tjelesnoj teini, mravljenje se
usporava i na kraju zaustavlja. Ovo nekima moe biti frustrirajue,
pogotovo osobama koje su optereene pogrenim idealima izgleda. Za
ovo je kriva industrija mode koja namee ideale manekenske, skoro
anoreksine mravosti, emu su mlade djevojke esto vrlo podlone.
Ljudsko tijelo, a pogotovo ensko, genetski je predodreeno da ima
odreeni postotak masnog tkiva koje je potrebno za hormonalnu
ravnoteu organizma. Mnogi koji misle da imaju 5 do 6 kg vika,
zapravo imaju normalnu tjelesnu teinu, ali je mogue da nemaju
vrstou tijela zbog nedostatka tjelesne aktivnosti i zbog krive prehrane
s puno eera, kroba, nezdravih biljnih ulja i kemikalija iz industrijski
obraenih namirnica. Kod njih e LCHF prehrana i tjelesna aktivnost
dovesti do preoblikovanja i vrstoe tijela. Kako je miina masa tea
od masnog tkiva, mogue je izgubiti par kilograma masnoe, a da vaga
to ne pokae budui da se istovremeno poveala miina masa. Zato su
centimetar ili vlastita odjea bolji pokazatelji mravljenja od vage.

Ako mravljenje ne ide kako bismo htjeli

Dr. Andreas Eenfeldt u svojoj knjizi Matrevolutionen (Prehrambena
revolucija) dao je nekoliko korisnih savjeta za uspjeno mravljenje na
due staze.
Ozbiljniji viak kilograma ne moe nestati ni za mjesec ni za dva,
koliko god nam to mediji obeavali sa svim najnovijim udotvornim
preparatima i metodama. Za trajno mravljenje potrebne su dugotrajne
promjene u nainu ivota i, ono ega moda imamo najmanje strpljenje. LCHF nije instant-dijeta, LCHF je nain ivota. Razmiljajte
pozitivno: ako ipak pomalo mravite, na kraju ete se rijeiti vika
kilograma, koliko god vremena za to trebalo. ak i spori napredak je

napredak, a pronalaenje naina prehrane s kojim se uz sitost regulira

tjelesna teina, osigurat e vam rezultat kojim ete dugorono biti
zadovoljni.
Jedite dovoljno masnoe da biste bili siti i zadovoljni. Ne
zabrinjavajte se da ete se udebljati, jer je nemogue dobiti masne zalihe
bez dovoljno velikog unosa ugljikohidrata. Dokle god je razina inzulina
u krvi niska, stanice ne mogu spremati masnou u obliku naslaga.
U nekim je sluajevima ipak mogue dobiti nekoliko kilograma na
poetku LCHF prehrane, ali tada se radi o teini, a ne o obujmu. Ako
smo ranije dugotrajno provodili izgladnjujue dijete, to nas je dovelo do
gubitka tekuine i miine mase, a vrlo je mogue da nas je dovelo i do
smanjenja unutarnjih organa i demineralizacije kostiju. Kada ponemo
unositi vie hranjivih tvari, tijelo nezaobilazno nastoji popraviti nastalu
tetu. Zato je sasvim uobiajeno da se nakon zavrene kure
izgladnjivanja, ponovno brzo dobije na teini. Ovo donekle vrijedi i kad
se prijee na LCHF, s jednom razlikom: dokle god ograniavamo unos
ugljikohidrata, razina e inzulina biti niska, a time e biti oteano
nakupljanje masnoe na tijelu.
Ne moemo sprijeiti tijelo u vraanju izgubljenog miinog tkiva i
obnovi unutranjih organa i kostiju. To ne bi ni bilo dobro. to nam se
vie miia vrati, vie e se ubrzati sagorijevanje masnoe. Zato je
mogua neto vea brojka na vagi, ili moda nepromijenjena, ako
istovremeno dok dobivamo miie, gubimo masne naslage. Na kraju e i
vaga poeti pokazivati rezultat, iako to u teim sluajevima moe
potrajati i nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. No, dotad e tijelo ve
poprimiti drugaiji, zdraviji oblik.
Dio osoba koje ponu s LCHF prehranom ponekad doslovno shvate
da ne trebaju brojati kalorije i da mogu jesti koliko ih volja, pa
jednostavno pretjeruju s koliinom hrane. Kod pretjeranog unosa hrane
tijelo nema razloga sagorijevati energiju iz masnih naslaga, ve troi
energiju iz dobivene hrane. Najee se radi o namirnicama koje jedemo

i kad vie nismo gladni. Zbog toga treba biti oprezan s vrhnjem,
sirevima i oraastim plodovima, budui da su to kalorine namirnice s
kojima se u tijelo zaas unese 500 do 1 000 dodatnih i nepotrebnih
kalorija. Ako usprkos tome ne dobivate na teini, to je zapravo
fantastino, ali naravno, moe zaustaviti proces mravljenja. Mogue je
jo i to da mlijeni proizvodi imaju negativan uinak na mravljenje
zbog mlijene bjelanevine koja potie dodatni inzulin. Zato se treba
drati osnovnih namirnica ili baze prehrane, a sireve, vrhnje i oraaste
plodove tretirati kao poslastice ili slatkie koje treba koristiti s mjerom i
oprezom.
Isprobajte povremeni post (.Intermittentfasting, IF), vrlo popularan
medu sljedbenicima Primal i Paleo stila ivljenja. Povremeno
preskoite obrok kad ba niste jako gladni ili preskoite obroke jedan
cijeli dan uz uzimanje dovoljno tekuine. Ovaj je savjet ipak vie
upuen osobama koji su ve neko vrijeme na LCHF prehrani i ije tijelo
se prebacilo na troenje masti za energiju. Oni koji jedu standardnu
prehranu bogatu ugljikohidratima za energiju troe glukozu i zato ovise
o redovnim obrocima kojima nadopunjuju energiju. Takve osobe teko
podnose glad, no oni koji sagorijevaju masti, nemaju nikakvih problema
kada povremeno preskoe pokoji obrok. Uostalom, to su esto radili i
nai davni preci, jer hrane nikad nije bilo u izobilju. To je neto na to
su nai geni prilagoeni. Pozitivni uinci povremenog posta su
blagotvoran odmor za probavni sustav, ienje i detoksikacija tijela,
sjajnija i ia koa, mirniji i dublji san te gubitak pokojeg tvrdoglavog
kilograma.

LCHF prehrana za posebne potrebe

eludac i trbuna upljina centar su naeg tijela iz kojeg crpimo
snagu, zdravlje i izdrljivost. Da bi se hrana koju jedemo pretvorila u
energiju i hranjive tvari potrebne tijelu, hrana se mora pravilno i
potpuno razgraditi i probaviti u probavnom traktu. Meutim, zbog
neprirodnih namirnica koje sainjavaju modernu prehranu, probava se
esto ne odvija kako treba. Kae se da usta moemo prevariti, ali trbuh
ne, to znai da nam upravo on javlja da li je neka hrana koju jedemo za
nas dobra ili loa.
Sve je vei broj osoba koje pate od raznih probavnih tegoba i
kroninih crijevnih bolesti. Danas je vrlo uobiajena skupina simptoma
koja je dobila naziv IBS (Irritable Bowel Syndrome) ili SIC (sindrom
iritabilnog crijeva). Radi se o tipinim simptomima koje pacijenti
opisuju kao balon u trbuhu, bolove, nadutost i kronini zatvor ili
proljev. Lijenici ne znaju nai uzrok, a njihove preporuke uglavnom se
svode na recept: jedite vie vlakana i integralnih itarica. No sve je vie
suprotnih saznanja da upravo prehrana zasnovana na itaricama i
velikom udjelu ugljikohidrata pridonosi razvoju iritabilnog crijeva, kao i
drugim crijevnim bolestima.
Osim to itarice sadre veliku koliinu kroba, to nikako ne
odgovara naem probavnom sustavu, veina itarica sadri i teko
probavljivu bjelanevinu gluten, koju veliki broj osoba ne podnosi iako
toga nisu ni svjesni. Stupanj osjetljivosti, kao i simptomi, mogu biti vrlo
razliiti od osobe do osobe, a preosjetljivost na gluten moe se pojaviti
u bilo kojem razdoblju ivota. Gluten moe direktno ili indirektno
otetiti crijevnu stjenku i prouzroiti sindrom propusnosti crijeva.
Sindrom propusnosti crijeva znai da velike molekule neprobavljene ili
samo djelomino probavljene hrane prolaze kroz stjenku crijeva i ulaze
u krvotok gdje iritiraju imunoloki sustav i stvaraju upalne procese iji
simptomi su bol i nadutost u trbuhu.

Vee koliine vlakana iz itarica nisu dobre za osjetljivu probavu.

Moramo razlikovati topiva i netopiva vlakna. Prvih ima prvenstveno u
vou i povru, a drugih uglavnom u itaricama. Tvrdnja da su vlakna iz
itarica potrebna za dobru probavu jo je jedan veliki nutricionistiki
mit i ne postoji niti jedan dokaz da bi ta netopiva vlakna bila korisnija
za tijelo od topivih vlakna iz povra. Zapravo je obrnuto, jer vlakna iz
itarica i mahunarki, ak i nekih vrsta povra, djeluju iritirajue na
crijeva i mogu uzrokovati cijeli niz problema. S druge strane, topiva
vlakna iz povra i voa korisna su zato to se tope u vodi pa tako
poprimaju elatinoznu konzistenciju i pomou crijevnih bakterija
uspjeno fermentiraju, to dovodi do sekundarnog iskoritavanja
odreenih masnih kiselina. Topiva vlakna iz povra takoer
poboljavaju probavu, kao i dovoljno masnoe, dok prehrana siromana
mastima i bogata netopivim vlaknima iz itarica, stvara nadutost i
zatvor. Mnoge osobe koje su cijeli ivot patile od zatvora i nadutog
trbuha, dok god su se drale zdrave prehrane bogate integralnim
itaricama i netopivim vlaknima, prelaskom na LCHF napokon su
dobile normalno svakodnevno pranjenje crijeva i ravni trbuh umjesto
napuhanog balona.
U crijevima ivi kilogram i pol korisnih mlijeno-kiselih bakterija
koje sainjavaju 80% imuniteta. U crijevima se nalazi i velik broj
ivanih stanica koji je priblino jednak broju modanih stanica, te se u
crijevima lui i 95% vanog neurotransmitera serotonina. Serotonin
umiruje probavni sustav i alje poruke od crijeva prema mozgu.
Nepravilna prehrana koja se zasniva na veem udjelu ugljikohidrata, u
kombinaciji sa stresom i kurama antibiotika, pogoduje razmnoavanju
loih bakterija i gljivica to stvara neravnoteu crijevne flore.
Jo jedan est uzrok trbunih i probavnih problema su mlijeni
proizvodi. Veliki broj osoba ima potekoe s probavljanjem laktoze
(mlijenog eera), a mnogi reagiraju i na mlijene bjelanevine,
naroito kazein. No veina osoba koje ne podnose pasterizirano, nemaju
problema sa sirovim nepasteriziranim mlijekom! Pasterizacijom se

mlijeko zagrijava na visoke temperature to izmeu ostalog dovodi do

denaturiranja mlijenih bjelanevina koje tako mijenjaju svoj prirodni
oblik i postaju teko probavljive. Takoer se unitavaju enzimi i lakto
bakterije potrebne za razgradnju mlijenog eera laktoze.
Nepodnoenje laktoze je najee sekundarno, tj. nastaje kao
posljedica nepodnoenja glutena, pa kada se iz prehrane izbaci gluten,
esto dolazi do ponovne tolerancije mlijeka. Treba napomenuti da su
fermentirani mlijeni proizvodi puno laki za probavu, naroito ako su
dobiveni od neobraenog mlijeka. Osobe koje imaju bilo koji stupanj
osjetljivosti na mlijene proizvode ne bi trebale nikada piti pasterizirano
mlijeko, ve samo sirovo i neobraeno. Maslac ni kod osjetljivih ne
predstavlja problem, jer sadri veinom mlijenu mast koja je neutralna
i ne sadri bjelanevine ni mlijeni eer. U sluaju izuzetne
osjetljivosti, tj. alergije na mlijenu bjelanevinu, moe se napraviti
maslo, tj. proieni maslac (ghee).
Najbolje to moemo uiniti za svoj stomak, za dobar imunitet i
zdravlje openito, je da osiguramo dnevni unos zdravih crijevnih
bakterija probiotika, zato u prehranu treba uvesti kiseli kupus i
fermentirane mlijene proizvode. Domai kefir je naroito dobar za
uspostavljanje zdrave, uravnoteene crijevne flore, a u sluaju
osjetljivost na mlijene proizvode, moe se poeti s malim koliinama,
npr. jedna liica nekoliko puta na dan pa onda postupno poveavati
koliinu.
Jo je neto pravi melem za crijevne probleme - juha od kostiju. Nai
su stari imali dobru i zdravu naviku pa su redovito kuhali takve juhe, a
mi danas kupujemo meso bez kostiju, bez masnoe, bez kotane sri i
loja oko kostiju. Bacamo najzdravije. Upravo se u kostima nalaze neke
vrlo vane supstance koje ne moemo nai u drugim namirnicama i koje
pomau zacjeljivanju crijevne stjenke i izljeenju problema propusnosti
crijeva.

Zelena kura
Zelena kura je jedna varijanta LCHF prehrane s neto stroim
izborom namirnica koja dovodi do svojevrsnog ienja organizma.
Ovim nainom prehrane uklanja se osjeaj nadutosti i bolovi u trbuhu,
kronini umor nestaje i osjea se novi priljev energije. Imate li
tvrdokorni viak kilograma kojeg se nikako ne moete rijeiti, Zelena
kura e vam i u tome pomoi. Mui li vas neodoljiva elja za slatkim ili
grickanjem izmeu obroka, ili osjeate da nemate kontrolu nad
apetitom, tada je Zelena kura upravo za vas jer se s ovim nainom
prehrane lijei ovisnost o eeru i pretjerana potreba za jelom.
Zelena kura znai da se nekoliko tjedana, jo bolje i nekoliko
mjeseci, jede hrana koja se sastoji od uglavnom zelenog povra,
bjelanevina i masnoe. Dakle LCHF prehrana, ali bez mlijenih
proizvoda i bez voa. Cilj Zelene kure je da se zaustave procesi vrenja u
tijelu do kojih dolazi zbog pretjeranog unosa ugljikohidrata i nepravilne
i nepotpune razgradnje namirnica u probavnom traktu. Ugljikohidrati
svih oblika predstavljaju hranu za kvasne gljivice, sline onima koje
koristimo kad peemo kruh. Ove kvasne gljivice uzrokuju procese
vrenja u tijelu, a otpadni produkti tih procesa, izmeu ostalog, pruaju
osjeaj oteenosti, uzrokuju umor, ak i potekoe s koncentracijom. To
se stanje moe prekinuti samo potpunim izbacivanjem hrane za gljivice
- ugljikohidrata. Naravno, na neko vrijeme.
Dosljednost u provoenju kure neophodna je za dobar rezultat. Ovo
je ista detoksifikacija tijela koja probavnom sustavu daje prijeko
potreban odmor od procesa vrenja, poboljava probavu hrane i pomae
tijelu da se vrati u ravnoteu. Rezultati se vide brzo, uz pozitivne
zdravstvene promjene, kao i ravniji trbuh. Iako zvui radikalno, Zelenu
kuru ipak nije teko provoditi zato to nema osjeaja gladi. Kao i kod
LCHF prehrane, dozvoljene se namirnice jedu do sitosti.

Zelenu kuru je razvila Bitten Jonsson, specijalistica i vodea osoba u

Skandinaviji za lijeenje ovisnosti o eeru. Kuru takoer preporuuje i
Sanna Ehdin, nezavisna znanstvenica s doktoratom iz imunologije,
predava i pisac knjiga o samoiscjeljenju s holistikim pogledom na
zdravlje.
Vrlo je jednostavno ii u kupovinu i pripremati hranu s istim
namirnicama, sve ide puno bre! Bez osjeaja grinje savjesti moemo
koristiti prirodne masnoe, a to nam omoguava da budemo siti i s
manjom koliinom hrane nego ranije. Osim toga poboljavaju se ten i
kosa, pamenje i san, dobiva se vie energije i vitalnosti.

Gljivica kandida -poast modernog doba

Postoji mnogo vrsta kvasnih gljivica koje ive u naem probavnom
traktu, a kod ena i u rodnici, koje se pod odreenim okolnostima (npr.
kod bakterijske neravnotee nakon kure antibioticima) mogu pretvoriti u
agresivni oblik i dovesti do mnogih zdravstvenih problema. Moderni stil
ivota, brza hrana, pretjerani unos eera i bijelog brana, stres, rutinsko
prepisivanje antibiotika, kontracepcijskih pilula itd., mogu dovesti do
infekcije patogenim oblicima gljivica koje uzrokuju mnoge kronine
poremeaje u tijelu. Najee dolazi do infekcije gljivicom kandida (lat.
Candida albicans) koja napada kou i nokte te oralnu, vaginalnu,
urinarnu i analnu sluznicu, a moe napasti i bronhije i plua.
U normalnim okolnostima kontrolu nad kvasnim gljivicama dre
dobroudne bakterije prisutne u naim crijevima, imunoloki sustav i
uravnoteena pH vrijednost. No ako se crijevna flora poremeti, gljivice
se pretvaraju u patogeni oblik. Prisutnost kandide moe se
dijagnosticirati pomou testova. Ovisno o laboratoriju, moe se izvriti
analiza stolice na gljivice, analiza pljuvake ili krvi na antitijela (IgG i
IgA) na kandidu ili analiza urina koja pokazuje prisutnost gljivica
(yeast/fungal dysbiosis markers).

Najei simptomi kod infekcije kvasnim gljivicama su: snana elja

za slatkom hranom, kruhom, tjesteninom i slino, lo zadah iz usta,
bijele naslage na jeziku, vjetrovi i napuhanost u trbuhu za vrijeme i
nakon jela, osjeaj prezasienosti, infekcije i upale, este prehlade,
alergije ili preosjetljivost, suha sluznica, suha koa i ekcem, problemi s
koncentracijom, kronini umor, este glavobolje, poremeena razina
eera u krvi, psihika nestabilnost i promjene raspoloenja, PMS,
hladne ruke i stopala, hemoroidi, proljev ili zatvor, vaginalna infekcija
i/ili bol, svrbe, iscjedak iz rodnice.
Parazitski oblik kandide u organizmu izluuje otpadne tvari koje
optereuju jetru i cijelo tijelo. Npr. kandida moe proizvesti jednu vrstu
lanog estrogena koji tijelu signalizira da ga ima dovoljno. Time se
naruava prirodna proizvodnja ovog hormona to moe dovesti do
poremeaja menstrualnog ciklusa. Ako je razina eera u krvi visoka,
gljivica moe proizvesti etanol (alkohol), a jo jedan nusproizvod
aktivnosti gljivica je acetaldehid, tvar slina formaldehidu, koji se
zamjeuje u loem zadahu iz usta.
Infekcija kandidom moe dovesti do raznih biokemijskih
poremeaja u organizmu kao to su ometanje proizvodnje kolagena,
oksidaciju masnih kiselina i blokiranje normalnih ivanih funkcija.
Dakle, kandida je vrlo ozbiljna bolest. Zbog razliite teine i vrste
simptoma, teko je procijeniti koliki broj osoba ima infekciju kandidom,
ali statistika pokazuje da svaka trea osoba u zapadnim zemljama ima ili
je imala neki parazitski oblik kandidexxix.
Najei uzroci infekcije kandidom su: pretjerani unos namirnica
bogatih eerom i krobom, kure antibioticima, koritenje
kontracepcijskih pilula, terapije kortizolom, hormonalne promjene,
nepodnoenje glutena i kazeina, nedostatak eluane kiseline, kiselolunata neuravnoteenost tijela. Svi ovi faktori mogu naruiti osjetljivu
ravnoteu izmeu dobrih i loih mikroorganizama u crijevnoj flori to
lako dovodi do infekcija. Ova neravnotea negativno utjee na zatitnu

funkciju crijevne flore i time oslabljuje prirodnu otpornost organizma

prema bolestima.

Anti-kandida program
Radikalna promjena naina prehrane i nekoliko mjeseci stroge dijete
moe rijeiti problem infekcije kandidom. Gljivice se hrane
ugljikohidratima, a budui da su glukoza i fruktoza vrste eera od kojih
gljivice najee ive, najvanije je ograniiti unos ugljikohidrata.
Dijeta protiv kandide ustvari je LCHF prehrana s neto stroim izborom
namirnica, veinom slina Zelenoj kuri. Vano je napomenuti da LCHF
znai low carb highfat, tj. manje ugljikohidrata i vie masnoe, to znai
da se smanjeni unos ugljikohidrata nadoknauje poveanim unosom
zdravih prirodnih masnoa. Ovo nije dijeta koja ograniava koliinu
hrane, ve samo vrstu hrane. Jedite kad ste gladni i jedite koliko treba
da se zasitite, jer se ne radi o odricanju ve o mudrom biranju!
Iz prehrane izbacite:
sve namirnice koje sadre eer, slatkie, kekse, kolae, okoladu,
marmeladu;
sve vrste eera, med, javorov sirup, sirup agave, jemeni i riin
slad;
sokove i svi zaslaene napitke, vone jogurte;
sva alkoholna pia i ocat;
sve namirnice koje sadre brano i krob, kruh, tjesteninu, peciva;
pahuljice i musli za doruak, itne kaice;
sve itarice i sve mahunarke (grahorice); riu, kukuruz, palentu, kuskus, bulgur;
sve vrste voa i sueno voe; krumpir, ips, prene krumpirie;

korjenasto povre (ciklu, mrkvu i slino);

mlijeko i mlijene proizvode (izuzetak su domai kefir, domai
jogurt i maslac);
kvasac;
gljive;
kupovnu majonezu i keap;
suhomesnate i konzervirane proizvode;
mjeavine zaina koje sadre glutaminate i ekstrakte kvasca;
industrijske preraevine pune umjetnih dodataka i kemikalija;
margarin;
rafinirana biljna ulja (suncokretovo, sojino, kukuruzno);
kavu i crni aj.
Moete jesti:
meso i perad, najbolje meso panih ivotinja i slobodnih kokoi (ne
uklanjajte masnou s mesa i kou s piletine);
ribu i drugu morsku hranu, nastojite ee jesti plavu ribu zbog
omege-3 (npr. srdele, inuni, skue, tune);
jaja, najbolja su organska ili jaja slobodnih kokoi;
povre koje raste iznad zemlje, ali ne gljive, po mogunosti iz
organskog uzgoja (sve vrste kupusa, brokulu, cvjetau, kelj, prokulice,
pinat, blitvu, broskvu (ratiku), zelene mahune, artioke, paroge,
tikvice, patlidane, masline, sve vrste zelene salate, krastavce, rajice,
paprike, koroma, celer);
masti: maslac, pileu, paju, goveu i svinjsku mast, hladno preano
kokosovo ulje;

hladno preana ulja: maslinovo, laneno i sezamovo, ulje jetre

bakalara;
lakto-fermentirane namirnice: domai kefir, domai jogurt i domai
kiseli kupus;
luk, enjak, umbir, zainsko bilje;
avokado, limun;
alge;
iznutrice;
suho meso: domau slaninu, prut i kobasice (samo ako ne sadre
glutaminate, nitrite i druge tetne kemikalije);
juhe od kostiju: mesne, kokoje, riblje;
juhe i sokove od povra;
kaaste sokove od povra i zdravih masnoa (smoothie);
domau majonezu i umake napravljene od hladno preanog
maslinovog ulja, maslaca, domaih jaja, zainskog bilja;
oraaste plodove i sjemenke u malim koliinama, ali ne kikiriki;
kokosovo brano, kokosovo mlijeko;
nezaslaeni kakao prah, steviju;
vodu, biljne ajeve, toplu i hladnu limunadu.
Osmislite obroke tako da budu raznovrsni i ne ponavljajte iste
nekoliko dana za redom. Za kruhove i peciva upotrijebite brano od
svjee mljevenih oraastih plodova i sjemenki, kokosovog brana i
psyllium praka, ali ih ipak koristite u umjerenim koliinama. Obrok
treba biti sastavljen po LCHF principima to znai da se sastoji od
neeg proteinskog (meso, riba, jaja), s povrem (peenim, kuhanim,
prenim, pirjanim ili sirovim), uz masnou u kojoj se pripremala hrana

ili uz umak napravljen od maslaca, umanjaka, maslinovog ulja i

zainskog bilja.
Obavezne namirnice:
Naroito je vano da jedete puno enjaka, obavezno uz svaki obrok.
enjak je vrlo ljekovit, izmeu ostalog djeluje protiv bakterija, virusa i
gljivica, jaa imunitet i potpomae razvoj korisnih bakterija u crijevima.
Domai kefir, po mogunosti od domaeg mlijeka (kravljeg ili
kozjeg), uzimajte vie puta tijekom dana po jednu alicu. Kefir pomae
izgradnji normalne i zdrave crijevne flore.
Uzimajte dnevno 2 do 4 lice hladno preanog kokosovog ulja.
Kaprilina i laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluju antifugalno.
Ponite s 1 liicom na dan ako ga nikad niste koristili i postupno
poveavajte dozu. Najjednostavnije je uzeti ovo ulje tako da ga rastopite
u alici aja ili kave, no moete ga jesti i licom ako vam tako odgovara.
Juhe od kostiju su obavezne.
Napravite domai kiseli kupus jer je kupovni pasteriziran, to znai
da su korisne lakto-bakterije unitene.
Koristite esto maslinovo ulje, limun, luk, alge, umbir, kajenski
papar i kurkumu.
Dodaci prehrani i biljni pripravci:
Ponite uzimati dodatak vlakana za ienje crijeva u obliku 2 lice
svjee samljevenih sjemenki lana ili 1 licu ljuski psyllium sjemenkixxx s
najmanje 3 dl vode.
Ponite uzimati neki antifugalni pripravak, kao npr. ekstrakt
sjemenki grejpa ili ulje origana.
Nakon nekoliko dana, ili jednog tjedna, ponite uzimati probiotike u
tabletama da biste potpomogli stvaranje zdrave crijevne flore.

Uzimajte neki pripravak za jaanje imuniteta.

Da biste izabrali najdjelotvornije pripravke, najbolje je da se
savjetujte s fito terapeutom, lijenikom ili farmaceutom.
Borba protiv kandide mora se odvijati na vie frontova i svi su
dijelovi podjednako vani:
Izgladnjeti gljivicu uskraujui joj hranu (pomou dijete s
minimalnim unosom ugljikohidrata).
Unititi je do kraja (pomou antifungalnih pripravaka).
Izgraditi zdravu crijevnu floru (pomou hrane bogate probiotikim
bakterijama (domai kefir i domai kiseli kupus) i probio tika u
tabletama.
Pomoi crijevnoj stjenci da se oporavi i zacijeli (pomou juha od
kostiju).
Ojaati imunitet (pomou nutritivno bogate hrane, enjaka i po
potrebi nekog dodatnog sredstva).
Mnogi strunjaci preporuuju dijetu protiv kandide koja iskljuuje
eere i bijelo brano, ali sadri brano cjelovitih itarica, riu i slino.
Naalost, takva dijeta nije djelotvorna, jer se sve itarice sastoje od
kroba koji je ista glukoza, tako da nema razlike izmeu bijelog brana
i brana cjelovitih itarica. Sve je to hrana gljivicama i sve jednostavno
treba izbaciti. Nakon dijete i obavljenih testova pomalo vraajte
pojedine namirnice u prehranu: korjenasto povre, voe, mlijene
proizvode. Dobro razmislite elite li u prehranu vratiti mahunarke i
itarice, a eer i bijelo brano svakako izbacite zauvijek.
Die-off reakcija
Eliminacija kandide moe dovesti do simptoma zvanih die-off
reakcija. Kad stanice kvasnih gljivica poinju odumirati, one otputaju
svoje metabolike nusprodukte u tijelo. Kandida otputa mnoge razliite

toksine, izmeu ostalih etanol i acetaldehid. Jetra je glavni organ za

eliminaciju toksinih tvari i die-off reakcija znai da je jetra
preoptereena. Simptomi mogu biti: munina, glavobolja, umor,
vrtoglavica, nadutost, plinovi u crijevima, zatvor ili proljev, poveana
bol u zglobovima ili miiima, povien broj otkucaja srca, hladne ruke i
noge, znojenje, groznica, pucanje koe, opetovane infekcije rodnice,
prostate ili sinusa.
Ovi simptomi najee nestaju u roku od jednog tjedna, ali ponekad
znaju trajati i due. Neke stvari mogu pomoi da se reakcija uspori ili da
se ubrza izbacivanje toksina iz tijela:
Mlijeko ika (Sylibum marianum) pomae jetri da izbaci toksine.
Smanjiti ili privremeno prekinuti uzimanje antifugalnih pripravaka.
Ovi pripravci djeluju tako da razbijaju stjenke stanica kandide koja tada
otputa mnoge toksine. Smanjivanjem uzimanja antifugalnih pripravaka,
smanjuje se koliina osloboenih toksina. im se ponete osjeati bolje,
ponovno moete poveati dozu.
Smanjiti dozu probiotika. Manje je vjerojatno da upravo probiotici
uzrokuju die-off reakciju, ali ako imate jake simptome, privremeno
smanjivanje doze moe pomoi.
Uzimanje vie vode. Voda pomae da se osloboeni toksini ispiru iz
tijela.
Usporite tempo i odmarajte se koliko god moete. Stres moe
oslabiti nadbubrene lijezde i smanjiti sposobnost tijela da se bori
protiv patogena. Odmorom i oputanjem pomaete svom imunolokom
sustavu da odradi svoj posao.
Dodatak C vitamina (1 000 mg) moe ojaati nadbubrene lijezde i
obnoviti imunitet.

Razni oblici detoksifikacije (ienja organizma) u obliku saune,

suhog etkanja i slino potiu cirkulaciju i limfni protok to pomae
tijelu u izbacivanju toksina.

Karika koja nedostaje temeljac ili juha od kostiju

Mnogi ljudi i djeca pate od probavnih tegoba i alergije na hranu, ali i
mnoge druge bolesti za koje vjerujemo da nemaju veze s probavom i
alergijama, zapravo su posljedica nepravilne probave i nepodnoenja
hrane. Najei razlog ovim zdravstvenim problemima je naruena
crijevna flora koja uzrokuje propusnost crijeva. Mlijeno-kisele
bakterije (laktobakterije ili probiotike bakterije) koje ive u naim
crijevima igraju presudnu ulogu u jaanju imuniteta i zatite organizma
od raznih bolesnih stanja. Naruena crijevna flora znai lo bakterijski
sastav, prekobrojno mnoenje odreenih patogenih sojeva bakterija i
prekomjerno mnoenje gljivice kandide to uzrokuje propusnost crijeva.
Zbog naruene crijevne flore i propusnosti crijeva nepotpuno
probavljene komponente hrane prolaze kroz crijevnu stjenku i ulaze u
krvotok, gdje izazivaju imunoloku ili alergijsku reakciju. Mnogi se
mue da otkriju na koju su hranu alergini, ali to je zapravo jako teko
utvrditi kad je u pitanju propusnost crijeva. Zbog oteene crijevne
stjenke veina se hrane ne probavlja pravilno, to moe izazvati
trenutnu alergijsku reakciju, ali i zakanjelu koja se manifestira tek
nakon nekoliko dana, ak i nekoliko tjedana. Kako se ove reakcije
preklapaju, ne moemo nikad biti sigurni koja hrana je uzrokovala koju
reakciju. Dr. Natasha Campbell-McBride smatra da kada bismo radili
alergijske testove dva puta dnevno tijekom dva tjedna, pokazalo bi se da
smo alergini na sve to jedemo. Dokle god je crijevna stjenka oteena,
neemo nigdje stii budemo li samo izbacivali namirnice za koje
mislimo da ih ne podnosimo. Jedini pravi nain za rjeavanje problema
sa alergijama je izljeenje crijevne stjenke. Tada e se veina hrane
pravilno probavljati, a mnoge alergije e netragom nestati.

Nepravilna probava hrane dovodi i do drugih velikih problema, jer

nedovoljno iskoritavanje nutrijenata ujedno znai ozbiljni nedostatak
esencijalnih vitamina, minerala i drugih vitalnih tvari o kojima ovisi
nae zdravlje. Hipokrat je davno smatrao da sve bolesti poinju u
crijevima i danas se sve vie lijenika funkcionalne medicine slae s
tim. Nepravilna probava moe biti uzrok mnogim ozbiljnijim bolestima.
Studirajui zdravstvena stanja stotina pacijenata oboljelih od autizma,
potekoa s uenjem i koncentracijom i drugih poremeaja ponaanja,
doktorica Campbell-McBride otkrila je da u gotovo svim sluajevima
ova djeca i odrasli pate od probavnih tegoba koje su esto ozbiljne
prirode. Kroz svoje istraivanje, ustanovila je uzrono-posljedinu vezu
izmeu nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksinosti kemikalija
nastalih od neprobavljene hrane, koje mogu ozbiljno ugroziti kemiju
mozga. Ovo je nazvala crijevno-psiholoki sindrom (Gut and
Psychology Syndrome), u medicini poznatiji kao GAPS. Neprobavljeni
ugljikohidrati, slaba probava i brojana nadmo kandide rezultiraju
proizvodnjom etanola i acetaldehida u crijevima, to moe imati teke
posljedice na kemiju i razvoj mozga, osobito kod djece. I mnogi drugi
toksini i bakterije prisutni su kod GAPS pacijenata, jer mnoge bakterije
proizvode neurotoksine koji mogu imati za posljedicu autistino
ponaanje.
Budui da je glavni uzrok opisanih problema pogrena prehrana,
znai da se pravilnom prehranom moe izlijeiti crijevna stjenka i
dovesti u ravnoteu crijevna flora. Domai kefir je od svih
fermentiranih namirnica najjae sredstvo za izgradnju normalne i zdrave
crijevne flore, o emu je ve bilo rijei. No ima jo jedna zaboravljena
namirnica koja pomae zacjeljivanje crijevne stjenke, poput karike koja
nedostaje u modernoj prehrani. To je juha od kostiju ili temeljac
(bujon).
Mesne, kokoje i riblje juhe od kostiju osiguravaju graevinski
materijal za rast i obnavljanje stanica crijevne stjenke i imaju
zacjeljujui uinak na upalne procese u crijevima. Kako se u crijevima

nalazi 80% imunoloke zatite organizma, tako zdrava crijeva

osiguravaju openito dobro zdravlje. Juhe od kostiju pomau dobru
probavu i stoljeima su predstavljale narodni lijek za probavni sustav. U
kuhinjama naih baka, kao i u veini svjetskih tradicionalnih kuhinja,
juhe od kostiju imale su vanu ulogu u pripremi hrane i smatrane su
lijekom za sve. Uvijek se znalo da masna kokoja juha pomae protiv
prehlade i davala se bolesnicima za bri oporavak. Juhe od kostiju
sadre minerale, izmeu ostalog kalcij i magnezij, u takvom obliku u
kojem ih tijelo najlake moe iskoristiti. Juhe od kostiju sadre tvari iz
hrskavica i tetiva (chondroitin sulfate i glucosamine) koji se danas
prodaju kao skupi ljekoviti pripravci protiv artritisa i bolova u
zglobovima. Juhe od ribljih kostiju i glava sadre jod i tvari koje
potpomau pravilnu funkciju titnjae.
Temeljac hlaenjem poprima elatinozni oblik. Ta elatina je
vjerojatno najstarija funkcionalna hranaxxxi i stoljeima se znalo za
njezinu ljekovitost. U velikim koliinama sadri aminokiseline arginin i
glicin koje omoguuju da se proteini iz hrane najbolje iskoriste, ak i
ako je prehrana siromana proteinima. Najvanija funkcija elatine je da
pomae probavu i vrlo uspjeno se koristi za tretiranje mnogih
probavnih tegoba i crijevnih bolesti, kao i kod vika kiseline u elucu,
kolitisa i Crohnove bolest. Mala djeca nee imati probavnih tekoa ako
im u mlijeko dodajemo elatinu. Pokazalo se da ona pomae i kod
drugih kroninih bolesti, kao to su anemija, dijabetes, distrofija miia,
ak i rak. Ameriki istraiva Francis Pottenger naglaavao je da je
elatina hidrofilni koloid, to znai da privlai i zadrava tekuinu pa
tako olakava probavu jer privlai probavne sokove na hranu u
probavnom sustavu.
Osim to je izuzetno zdrava, elatina daje hrani izvrstan okus i zato
je temeljac u svim poznatim kuhinjama svijeta imao glavnu ulogu u
pripremi ukusne hrane. No, u drugoj polovici 20. stoljea elatina pada
u zaborav, jer industrija preuzima stvar u svoje ruke. Prehrambena
industrija otkrila je kako u laboratoriju proizvesti umjetne okuse i

arome, otkriven je mono-natrij glutaminat (pojaiva okusa) koji, na

vrlo jeftin nain, hrani daje mesni okus. Tako su nastale kocke i
koncentrati za juhu, juhe iz vreice, mjeavine zaina, gotovi umaci i
sva gotova i polugotova jela. Domai temeljac, tj. ljekovita juha od
kostiju bogata hranjivim tvarima, izbaena je iz naeg jelovnika u
zamjenu za jeftine supstitute koji sadravaju izuzetno tetno sredstvo glutaminate. Zato bi bilo jako mudro vratiti domae juhe od kostiju u
nae jelovnike.
Telei ili junei temeljac
Za pripremu ovog temeljca izaberite dijelove s kostima: koljenicu,
zglobove, rebra, dijelove od vrata i sl. Zamolite mesara da koljenicu
naree na manje dijelove, kako biste kasnije mogli lake doi do kotane
sri. Stavite kosti u lonac i pokrijte ih vodom. Dodajte malo octa, moe i
jabunog, to e pomoi da se minerali izvuku iz kostiju. Neka sve tako
odstoji jedan sat. Dijelove kostiju koji na sebi imaju meso, moete u
meuvremenu zapei u penici na laganoj temperaturi dok ne uhvate
boju. Ovaj postupak temeljcu daje bolji okus, ali nije obavezan.
Zapeene kosti i sok koji su otpustile stavite u lonac s kostima pa jo
dodajte povre: mrkve, luk i celer. Zakuhajte. Na vrhu e se skupiti
dosta pjene, to je neistoa pa je uklonite licom. Zatim smanjite vatru,
dodajte svjei timijan (majinu duicu) i zdrobljeni papar u zrnu pa
ostavite da temeljac kuha.
Za pravi, gusti, elatinozni temeljac, trebali biste kosti kuhati 12 ili
vie sati na tihoj vatri. Prema Sally Fallon, autorici Nourishing
Traditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition
and the Diet Dictocrats (Prehrambene tradicije: Kuharica koja propituje
politiki korektne i slubene prehrambene smjernice), ak i do 72 sata.
Neposredno prije zavretka kuhanja, temeljcu dodajte svjei perin i sve
prokuhajte jo deset minuta, potom temeljac procijedite i ohladite.
Ohlaeni temeljac izgleda kao elatina, a na vrhu e se izdvojiti
stvrdnuta masnoa. Bacite je jer nakon toliko sati kuhanja nee imati

dobar okus. Temeljac se moe podijeliti u male porcije i zamrznuti, a

kasnije ga koristite za kuhanje jela, variva, umaka, gulaa i juha. Ovako
kuhani temeljac obino je jakog koncentriranog okusa pa ga treba
razrijediti vodom ako ga elite jesti kao juhu. Obratite panju na to da
temeljac nije posoljen pa uobiajeno solite jela u kojima ga koristite.
Drugi nain kuhanja juhe od kostiju je krai, prema doktorici
Campbell-McBride. U juhu se dodaje sol i kuha se tri sata, to je po
mom miljenju prekratko. Ja je kuham najmanje est sati. Ova juha se
ne razrjeuje vodom, ve se jede ili pije takva kakva jest. Moe se
uvati u hladnjaku do sedam dana, a osobe s probavnim smetnjama i
crijevnim bolestima trebale bije piti nekoliko puta tijekom dana. im
procijedimo juhu, jako je vano da iz nje odvojimo sve masne i
elatinozne dijelove oko kostiju i da izvuemo sr iz kostiju. To su
najzdraviji dijelovi koji su pravi lijek za zacjeljivanje crijevne stjenke.
Samo gole kosti se bacaju. Podgrijavaj te samo onu koliinu juhe koju
ete upotrijebiti, ali nikad u mikrovalnoj penici jer ona unitava hranu.
Vano je pojesti sve masne dijelove s kostiju i sr iz kostiju, jer je ona
ljekovita. Umjesto tjestenine u juhu dodajte razmueni umanjak, a
dodajte i liicu maslaca ili kokosovog ulja, ako juha nije dovoljno
masna.
Kokoji temeljac
Kokoja juha je naroito blaga za osobe s osjetljivim crijevima i
probavnim tegobama. Upotrijebite cijelu koko ili dijelove kokoi s
kostima: vrat, lea, prsne kosti i krila. Po mogunosti dodajte i pilee
noge. Naravno, najbolje su domae kokoi. Postupak je isti kao kod
juneeg temeljca, koristi se isto povre i zaini, ali koko ne treba
stavljati u penicu da se zapee. Sve odmah stavite u hladnu vodu, s
povrem i malo octa. im juha zakuha, uklonite pjenu i kuhajte je na
laganoj vatri 6 do 8 sati. Juhu procijedite, a meso oistite od kostiju.
Moete ga koristiti za razne salate, jela zapeena s povrem ili od
komada mesa napravite patetu.

Riblja juha
Za pripremu ribljeg temeljca ne koristite plavu ribu. Osjetljive
viestruko nezasiene masnoe iz plave ribe mogu oksidirati tijekom
dugotrajnog kuhanja, a osim toga plava riba daje gorak okus juhi.
Birajte bijelu ribu, zajedno s kostima i glavama koje su bogate jodom i
vitaminima topivima u masti. Povre moete malo popriti na maslacu
da omeka, zatim dodajte ribu i sve prelijte vodom. Ili sve sastojke
stavite u hladnu vodu pa dodajte maslinovo ulje. Ribljoj juhi obavezno
dodajte malo bijelog vina. im zakuha, uklonite pjenu pa dodajte
perin, timijan (majinu duicu), papar i sol. Kuhajte na tihoj vatri, to
due to bolje.
Ako imate osjetljiva crijeva, sindrom iritabilnog kolona ili kronine
upalne crijevne bolesti, povre treba biti dobro raskuhano, jer sirovo
povre moe biti iritirajue za osjetljiva crijeva. Izbjegavajte jako
vlaknasto povre: kupus, celer, stabljike cvjetae i brokule, kao i druge
dijelove koji izgledaju previe vlaknasto. Povre jedite s dosta maslaca i
nasjeckanog enjaka. Jedite juhe od kostiju s kuhanim mesom i
pripadajuom masnoom te dodajte umanjak kao dodatni izvor
vitamina i dobrih masnoa. Istovremeno, dok se koriste juhe od kostiju,
koje pomau da se izlijei crijevna stjenka, treba poticati izgradnju
normalne crijevne flore pomou fermentiranih mlijenih proizvoda
(domaeg jogurta i domaeg kefira) ili povra (npr. domaeg kiselog
kupusa, za poetak samo njegovog soka).
Zdrava crijevna stjenka i normalna crijevna flora osiguravaju dobru
probavu, a dobra probava osigurava dobro zdravlje. Najvei broj bolesti
poinje u crijevima, zato tamo treba traiti njihove uzroke i tamo ih
treba lijeiti.

Prehrambena revolucija
Znanstveni novinar magazina Science, Gary Taubes, 2007. godine
objavio je knjigu Good Calories, Bad Calories (Dobre kalorije, loe
kalorije). Taubes je tri puta nagraen prestinom nagradom Science in
Society Journalism Award za najboljeg novinara u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, koje mu je dodijelilo udruenje National
Association of Science Writers. Postao je ope poznat kao otar kritiar
amerikih prehrambenih smjernica, koje su gotovo iste kao i kod nas.
Osnovna ideja njegove kritike zasniva se na tvrdnji d a j e konzumacija
ugljikohidrata a ne masnoe, glavni uzrok epidemije debljine i
dijabetesa koji su galopirajuim korakom zahvatile Ameriku i veinu
zemalja zapadnog svijeta tijekom zadnjih 20 godina. Najveu panju
privukao je svojim lankom What if it's all Been a Big Fat Lie (to ako je
sve to bila velika debela la?) u New York Timesu 2002. Godin.xxxii
Njegova je knjiga Dobre kalorije, loe kalorije sveobuhvatno djelo
s popisom literature na 70 stranica i u njoj se nalazi sve to je vrijedno
znati o prehrani i djelovanju prehrane na zdravlje. Pet je godina
istraivao i prouavao svu relevantnu literaturu, od knjiga o hrani iz
ranog 19. stoljea do zadnje dostupne znanstvene literature iz 2007.
godine. Takoer je intervjuirao stotinjak znanstvenika.
Ova knjiga preokree naopako sve to smo ranije znali, ili smo
vjerovali da znamo, o prehrani i utjecaju prehrane na zdravlje. U svojoj
knjizi, koja je mnogima otvorila oi,Taubes zakljuuje sljedee:
Masnoe iz hrane ne uzrokuju ni debljinu, ni srane bolesti, niti
kakve druge kronine civilizacijske bolesti.
Problem su ugljikohidrati u hrani, njihov uinak na izluivanje
inzulina te time i cijelu hormonsku regulaciju homeostaze, sav taj
hormonalni sadraj i djelovanje u ljudskom tijelu. to su ugljikohidrati

rafiniraniji, a time lake probavljiviji, to negativnije djeluju na zdravlje i

teinu.
eer, naroito saharoza i fruktozni sirup, jako su tetni, vjerojatno
zbog kombinacije glukoze i fruktoze koje zajedno diu razinu inzulina u
krvi, istovremeno dok se jetra preoptereuje vikom ugljikohidrata.
Rafinirani ugljikohidrati, eer i krob su, zbog izravnog utjecaja na
inzulin i eer u krvi, uzrok koronarnih (sranih) bolesti i eerne
bolesti. Oni su takoer najvjerojatniji uzrok raka, Alzhajmerove bolesti i
drugih kroninih civilizacijskih bolesti.
Debljina je bolest pretjeranog nakupljanja masnoe i ne ovisi niti o
prekomjernom jelu niti o premalo fizike aktivnosti.
Unoenje previe kalorija nije uzrok debljanju, kao to nije uzrok ni
rastu djece. Troenje vie kalorija nego to se unosi hranom, ne dovodi
do dugoronog gubitka teine, nego samo do izgladnjivanja.
Nakupljanje masnih zaliha i debljina ovise o neravnotei u
hormonalnom reguliranju masnog tkiva i metabolizma masti. Sinteza
masnoe i nakupljanje masnoe nadilazi razgradnju masnoe iz masnog
tkiva pa time i sagorijevanje masnoe. Do mravljenja dolazi kada
hormonalno reguliranje masnog tkiva ponovo doe u ravnoteu.
Inzulin je primarni regulator nakupljanja masnoe. Kad je razina
inzulina poviena, bilo kronino ili poslije jela, u masnom se tkivu
nakuplja masnoa. im razina inzulina padne, oslobaa se masnoa iz
masnog tkiva i koristi se kao energija za tijelo.
Budui da ugljikohidrati stimuliraju izluivanje inzulina oni su
direktni uzronik debljine. to se jede manje ugljikohidrata, vie se
mravi.
Osim to ugljikohidrati potiu nakupljanje masnog tkiva, takoer
pojaavaju osjeaj gladi i smanjuju energiju koju koristimo za
metabolizam i za fiziku aktivnost.

Sve je ovo znanost znala davno prije, ali se zadnjih 30 ili 40

godina iz raznih razloga pred time zatvaralo oi.

Nekada se znalo bolje

To da eer i krob uzrokuju prekomjernu tjelesnu teinu, znalo se
puno prije nego to su masnoe proglaene krivcem za debljanje. Jo je
davne 1825. godine gastronom Jean Anthelme Brillat-Savarin u svojoj
knjizi The Physiology of Taste (Fiziologija okusa) pisao da je debljina
uvijek uzrokovana prehranom koja obiluje branom i krobom, da
ivotinje biljojedi brzo postaju debele ako ih tovimo krumpirom,
branom ili itom te da ivotinje mesojedi nikad nisu debele. Budui da
krob i brano uzrokuju debljinu, suzdravanje od njih dovodi do
mravljenja, smatrao je Savarin.
U 19. stoljeu, profesor medicine Wilhelm Ebstein iz Gottingena u
Njemakoj, svojim je pretilim pacijentima prepisivao prehranu s niskim
udjelom ugljikohidrata uz potpuno izbacivanje eera i krumpira. Sve
vrste mesa i sve vrste masti bile su dozvoljene, kao i kotana sr i masne
juhe te masni umaci i povre pripremljeno s puno maslaca.
Dijabetiarima je Ebstein prepisivao potpuno izbacivanje ugljikohidrata,
tj. prehranu temeljenu na mesu i masti.
William Banting, londonski vlasnik jedne pogrebne tvrtke, 1869.
godine napisao je knjiicu Letter on Corpulence (Zapisi o debljini),
kojom je s drugima poelio podijeliti svoja dragocjena zapaanja.xxxiii
Od svih muka koje mogu zadesiti ovjeanstvo, ne poznajem niti
mogu zamisliti neto gore od debljine, te mi je, nakon to sam iskusio
vrlo dug period ove patnje, elja podijeliti svoja skromna saznanja s
drugim stradalnicima u iskrenoj elji da ih to dovede do istog
blagostanja i sree koju ja sada osjeam nakon ove izvanredne
promjene koja bi se mogla nazvati udesnom da nije postignuta na
najjednostavniji nain koji nam nalae zdrav razum.

Bantingovo iskustvo pokazalo je da su svi savjeti za mravljenje

koje je dobivao i isprobavao godinama, a traio ih je zbog debljine,
nadutog trbuha i kile koja mu je oteavala kretanje, bili isti promaaj,
sve dok od svog lijenika konano nije dobio jednu novu dijetu koje
se poeo slijepo pridravati. Iako je jeo do sita, svaki je tjedan bio
kilogram laki. Uskoro je tako skinuo sve suvine kilograme i vie nije
bio debeo! Kako su kilogrami nestajali, tako se i njegovo zdravlje
pomalo vraalo. Svoju knjiicu Zapisi o debljini tiskao je u tisue
primjeraka i dijelio je besplatno, jer je elio pomoi i drugima koji su
imali iste probleme. Kasnije je knjiica prevedena na mnoge jezike.
Njegova je dijeta bila vrlo jednostavna: trebao je izbjegavati eer i
krob, a ostalo je mogao jesti do sita. Iz prehrane je izbacio eer, kruh,
pivo i krumpir. Jeo je koliko je htio slaninu i jaja za doruak te mesna ili
riblja jela s povrem za ruak i veeru. Ukusna jela ak je smio zaliti s
pokojom aom vina, a bilo mu dozvoljeno i po jedno estoko pie
naveer za dobar san. Ova knjiica jedan je od ranijih dokaza
uinkovitosti naina prehrane kojeg danas zovemo LCHF i koja nam
svjedoi da se nekada dobro znalo da glavnu ulogu u regulaciji tjelesne
teine ne igra koliina, nego vrsta hrane.

Kako je dolo do dananjih prehrambenih smjernica

Dobro poznata hipoteza o kalorijama nastala je poetkom 20.
stoljea. Sagorijevajui masnou, bjelanevine i ugljikohidrate u
zatvorenom sistemu, tzv. kalorimetrijskoj bombi, postalo je mogue
izraunati kalorijsku vrijednost raznih hranjivih tvari. Tako se pokazalo
da gram masnoe ima dvostruko vie kalorija od bjelanevina i
ugljikohidrata pa je sukladno tome donesen zakljuak da masnoa
deblja. To je bio zaetak dananje fobije od masnoe, a budui da su u
to vrijeme parna lokomotiva i automobili poeli svoje osvajanje svijeta,
postalo je popularno usporeivati ljudsko tijelo s parnim strojem ili
motorom s unutarnjim sagorijevanjem.

Ovaj novi mehaniki, kalorijski model koji je izjednaavao ljudsko

tijelo s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, bavio se raunanjem
kalorija umjesto da se bavi pitanjima hormonalnog utjecaja na osjeaj
sitosti i stvaranje masnih zaliha.
Otkrie hormona inzulina poetkom dvadesetih godina prolog
stoljea donijelo je vane pokazatelje o biolokim mehanizmima za
spremanje i sagorijevanje masti. Zamijeeno je da eerni bolesnici koji
dobiju inzulin poinju dobivati na tjelesnoj teini. Takoer je
primijeeno i da su injekcije inzulina dobro sredstvo za zaustavljanje
anoreksinih stanja izgladnjelosti. Kasnije, 60-ih godina, razjanjeni su
biokemijski mehanizmi inzulina: pokazalo se da inzulin blokira
sagorijevanje masnoe u tijelu, a omoguuje pretvaranje ugljikohidrata
u masnou.
Pokazalo se da inzulin koji se izluuje nakon konzumacije
ugljikohidrata, regulira nakupljanje sala kod sisavaca koji zapadaju u
stanje zimskog sna, a uoilo se i to da jedna vrsta raka (inzulinom - kada
stanice neprestano proizvode inzulin) dovodi do brzog debljanja.
Pronaen je, dakle, cijeli niz vrstih dokaza o tome da je inzulin glavni
faktor koji odluuje da li e se masnoa nakupljati ili sagorijevati.
Osim to ugljikohidrati, zbog djelovanja na inzulin, dovode do
debljanja, otkrilo se i to da naem zdravlju tete i na druge naine.
Pedesetih godina prolog stoljea britanski je lijenik i marinac Peter
T.L. Cleave, pomou dobro razgranate mree kolonijalnih lijenika
sakupio je dragocjene podatke iz svih krajeva svijeta. Uvidio je jasnu
vezu izmeu zapadnjakih bolesti i konzumacije ugljikohidrata.
Smatrao je da veliki niz bolesti ima zajednikog uzronika kojega je
nazvao The Saccharine Disease gdje rije saccharine znai iz porodice
eera (i ne odnosi se na sladilo saharin) xxxiv. Drugim rijeima, radi se o
bolesti izazvanoj ugljikohidratima, prvenstveno rafiniranim, kao to su
eer, bijelo brano i bijela ria, dakle namirnicama koje mi danas
nazivamo brzim ugljikohidratima. Danas se koristi naziv metaboliki

sindrom za istu skupinu poremeaja za koje je jo Clive utvrdio da ovise

o ugljikohidratima, samo s tom razlikom to su u novije vrijeme za ove
poremeaje okrivljene masnoe. Kako je do toga dolo?
Teza o tetnosti masnoe lansirana je 50-ih godina prolog stoljea.
Moemo je zahvaliti znanstveniku Ancelu Keysu koji je bio uvjeren
da je masnoa glavni krivac za srano-ilne bolesti pa je to odluio i
dokazati. Uz pomo prikupljenih podataka o konzumaciji masnoe i
uestalosti sranih bolesti u raznim zemljama, napravio je grafiki
prikaz koji je pokazivao linearnu podudarnost: to se u pojedinoj zemlji
troilo vie masnoe, to je vie dolazilo do sranih bolesti. Kasnije je
otkriveno da je Keys proizvoljno izabrao podatke pa u rezultate svojih
istraivanja nije ubrojio zemlje u kojima nije naao vezu izmeu unosa
masnoe i sranih bolesti stanovnitva. Iako je njegova namjetaljka
rano otkrivena, povratka nije bilo jer je teorija odmah objeruke
prihvaena od prehrambene i farmaceutske industrije koje e u
narednim godinama profitirati na raun ovog falsifikata. S druge strane,
Peter T.L. Cleave nije za svoju hipotezu o tetnosti ugljikohidrata dobio
istu vrstu podrke, jer kako bi industrija ostvarivala profit kada bi ljudi
odbacili vrlo isplative rafinirane proizvode od eera i brana.
S vremenom je Cleaveov izraz saccharine disease polako pao u
zaborav, a masnoa, prije svega ona zasiena, proglaena je krivcem za
bolesti zapadnog svijeta. Sedamdesetih godina prolog stoljea iz
Amerike je krenula kampanja s prehrambenim smjernicama koje su
upozoravale na opasnost od masnoa. Cijelim svijetom zavladale su
tvrdnje da zasiene masnoe i sol uzrokuju srane bolesti i da umjesto
masnoa treba jesti vie ugljikohidrata. Iako su ove tvrdnje svih ovih
godina bile znanstveno neutemeljene, ipak su slubene prehrambene
smjernice uspjele ostati nepromijenjene zadnjih 30 godina! Ustoliena
piramida zdrave prehrane preporuuje unos 55-60% kalorija iz
ugljikohidrata, 10-15% kalorija iz bjelanevina i 25-30% kalorija iz
masnoa, od ega maksimalno 10% zasienih. Te su preporuke iste po
cijelome svijetu i prate preporuke WHO-a (Svjetske zdravstvene

organizacije) iza kojih, naalost, stoje politika i prehrambena industrija,

tj. profit, a ne znanost.
Paradoksalno je da je ova nemasna dogma stara tek tridesetak
godina, jer je do kasnih sedamdesetih bilo opeprihvaeno miljenje da
bjelanevine i masnoe daju sitost i time sprjeavanju prejedanje te da
eer i krob debljaju. Dok se Amerika tih godina prilagoavala novim
prehrambenim smjernicama, smanjujui potronju prirodnih masti i
poveavajui potronju ugljikohidrata, Amerikanci su oboljeli od
epidemije debljine. Do kraja osamdesetih gotovo je svaki etvrti
Amerikanac patio od debljine, koja se kod djece ak utrostruila. Sve
ee se moe dijagnosticirati dijabetes tipa 2 kod mladih, ranije
nazivan starakim dijabetesom.

I Atkins je bio u pravu

Sigurno ste uli za dr. Roberta Atkinsa i njegovu mesnu dijetu.
Atkinsova dijeta dobila je, naalost, negativan prizvuk, vjerojatno zato
to se pojavila u krivo vrijeme. Atkins je jo 1972. godine objavio svoju
popularnu knjigu Diet Revolution (Dijetna revolucija) u kojoj je
zagovarao prehranu s malo ugljikohidrata (low carb). S obzirom na to
da je upravo tih godina Amerika dobila nove prehrambene smjernice
koje su upozoravale na tetnost zasienih masnoa, Atkins je sa svojom
teorijom da se lako mravi ako se jede meso, jaja i maslac, proglaen
arlatanom i prevarantom.
Meutim, trideset godina kasnije, Atkins vie nije sam. Kako u
Americi, tako se i ostatku zapadnog svijeta pojavilo pregrt sljedbenika
Atkinsa i raznih verzija nisko-ugljikohidratnih-visoko-masnih dijeta
(low carb, LCHF). Brojni lijenici, znanstvenici i profesori diljem
svijeta poeli su razotkrivati mitove pa je sve vie onih koji tvrde da ni
masnoa ni kolesterol nisu opasni po zdravlje, nego da su velike

koliine eera i kroba u prehrani, kao i rafinirana i hidrogenizirana

(ovrsnuta) biljna ulja uzronici debljanja i drugih modernih bolesti.
Jasno je da farmaceutska industrija i medicinski lobi jo neko
vrijeme nee olako napustiti stare dogme na kojima masno zarauju,
naalost, na raun ljudskog (ne)zdravlja. Najprodavaniji lijekovi na
svijetu su sredstva za sniavanje kolesterola (statini) koje milijuni ljudi
uzimaju potpuno nepotrebno i pri tome se izlau raznim nuspojavama. S
industrijom lijekova pod ruku ide industrija hrane koja ostvaruje veliki
profit na jeftinim proizvodima prepunim eera, kroba, biljnih ulja i
kemikalija. Light proizvodi su pria za sebe. Iz njih se najprije
odstranjuje prirodna masnoa, a budui da takav odmaeni proizvod
nema vie nikakvog okusa ni konzistencije, dodaju mu se razne
kemikalije za zgunjavanje i stabiliziranje te umjetne arome i boje.
Odstranjena masnoa, vrhnje, prodaje se odvojeno, pa se na light
proizvodima zarauje dvostruko.
Veinu znanstvenih studija kojima se dokazuje veza izmeu unosa
masnoe i povienog kolesterola s jedne strane, te debljine, dijabetesa,
sranih i drugih bolesti s druge strane, naruili su i platili upravo oni
koji na njima najvie zarauju pa se tumaenje rezultata studija
prilagoava eljama naruitelja. Doktorima, dijetetiarima i
nutricionistima mozgovi su isprani jo za vrijeme studija pa veina njih
slijepo vjeruje u prehrambene smjernice o kojima odluuju dravne
slube za prehranu i zdravlje, ije profesore plaaju velike industrije... I
tako se zaarani krug zatvara.
Sreom, na svim stranama svijeta ima neovisnih znanstvenika i
lijenika otvorenog uma, koji razotkrivaju neosnovane mitove i zablude
o tetnosti masnoe i kolesterola. Nova hipoteza o tome zato doista
dolazi do zaepljenja ila i sranih bolesti, predstavlja vrlo plodno
podruje za znanstveno istraivanje.
Atkins je ponovo popularan. Sve vie amerikih bolnica stavlja
svoje pacijente na Atkinsovu dijetu kod tretiranja debljine i dijabetesa.

Gary Taubes je u svojim intervjuima saznao da je Atkinsova dijeta

popularna upravo meu onim lijenicima koji su ga prije 30 godina
proglasili prevarantom.

Zato ne moemo uvijek vjerovati znanstvenoj metodi

S pravom moemo postaviti pitanje kako je uope mogue da neto
postane sveope prihvaeno uvjerenje bez da se temelji na vrstim
znanstvenim dokazima. Konture ovog diskursa postavio je ve
spomenuti Ancel Keys, koji je pedesetih godina pod svaku cijenu elio
otkriti uzrok sranih bolesti. Iznio je hipotezu da su zasiene masnoe i
kolesterol glavni uzronik pa je proveo istraivanje u kojem je pokazao
korelaciju izmeu ukupnog unosa masnoa i smrtnosti u est zemalja
svijeta. Meutim, ubrzo je razotkriveno da je Keys u to vrijeme imao
podatke iz 22 zemlje, ali da je prikazao podatke sakupljene iz svih tih
zemalja, statistika povezanost izmeu unosa masnoe i smrtnosti od
sranih bolesti potpuno bi nestala.
Keys je kasnije proveo studiju Seven Countries Study (Studija sedam
zemalja) kojom je obuhvatio 16 regija u 7 zemalja, s kojom je tvrdio da
je pronaao jo jau vezu izmeu unosa masnoe i smrtnosti od sranih
bolesti. Iz te je studije izvukao samo mali dio podataka koji su se
uklapali u njegovu hipotezu. Dobiveni rezultat morao je opravdati
oekivanja njegovih pristaa, kao i utroene milijune dolara poreznih
obveznika. Naalost, cijelo zapadnjako prehrambeno obrazovanje i
savjeti temelje se na ovoj studiji iako druge velike studije provedene
kasnije nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraivanja. Veliki
problem sa znanstvenim istraivanjima je to se znanstvenici mogu
koncentrirati na one metode analize koje potvruju oekivanja
upravo onih koji ih provode i, to je jo gore, plaaju. tovie,
statistike analize ostavljaju mnogo prostora za razliita tumaenja.

O tome je pisao Thomas S. Kuhn, povjesniar i kritiar znanosti.

Kada jedna hipoteza postane dominirajua, tada se koristi samo ono to
se uklapa i to je relevantno za potvrdu te teze, dok se sve drugo to ne
potvruje istu tezu unaprijed odbacuje. Teza tada postaje dogma koju se
iz mnogih razloga brani svim sredstvima:
Profesionalne karijere su u pitanju. Nerijetko su znanstvenici ili
doktori posvetili vei dio svoje karijere promovirajui hipotezu
zasiene masnoe i kolesterol uzrokuju srane bolesti. Iznenadni
preokret za 180 stupnjeva veini je nezamisliv, jer takva je ljudska
priroda - ljudi tite svoje vlastite interese.
Znanstvenici bi mogli izgubiti financijska sredstva za istraivanje
ako se usprotive opim uvjerenjima, jer je nemogue nai novac za
dokazivanje da su masnoe i kolesterol korisni. Jedino industrija:
farmaceutska, prehrambena i poljoprivredna, ima toliko novaca da plaa
znanstvena istraivanja, ali oni sigurno nee plaati dokazivanje da su
masnoa i kolesterol zdravi jer bi to znailo rezati granu na kojoj se
sjedi.
Nije lako priznati vlastitu odgovornost u neemu to se vrlo
vjerojatno moe pokazati kao najvei medicinski skandal u povijesti.
Razotkrivanje ovih dogmi moe dovesti do podizanja tubi za davanje
krivih medicinskih savjeta, a u nekim sluajevima ak i smrtonosnih
(npr. zamijeeno je da depresivne osobe s preniskim kolesterolom ee
poine samoubojstvo).
Propadanje bogatstva. Previe je novca ve uloeno u istraivanja o
kolesterolu, a priznati da je sve bilo uzalud, sasvim je neprihvatljivo.xxxv
Neki koji su se usudili ustati protiv ovih dogmi doivjeli su sljedee:
Znanstvenik Kilmer McCully otkrio je da je visoka razina
homocisteina, a ne kolesterola, toan pokazatelj arteroskleroze
(zaepljenja ila). Otputen je jer je doveo u pitanje dogmu o

kolesterolu (The Cholesterol Thing) pa su mu amerike vlasti

onemoguile da se bilo gdje bavi daljnjim istraivanjem.
Finska mlijena industrija Valio proglasila je zasiene masnoe i
kolesterol bezopasnima. Uutkani su tekim medijskim napadima koji
su se odravali mjesecima.
Finski prijevod knjige The Cholesterol Myths (Mitovi o kolesterolu),
vedskog znanstvenika Uffe Ravnskova, zapaljen je u direktnom
prijenosu finske nacionalne televizije!
Meutim, zadnjih se godina ipak poinje mijenjati trend u svijetu
znanosti. Sve vie vodeih znanstvenika preispituje znanstvenu podlogu
slubenih prehrambenih preporuka, raskrinkava se sustav koji je
dozvolio zatakavanja i manipulacije pod okriljem znanosti. Istraivanje
prehrane sa smanjenim udjelom ugljikohidrata, koje je stagniralo jo od
sedamdesetih godina, ponovo oivljava.

Znanost u slubi industrije

Svi koji vjeruju da je medicinska znanost neovisna djelatnost u
slubi ovjeanstva, s ciljem da se iskorijene uzroci i pronau najbolje
metode sprjeavanja i lijeenja bolesti, potpuno su u krivu. I medicinska
znanost, kao i sve druge znanosti, razvija se branei svoje dogme i teze.
Kako sve to funkcionira u praksi, svojim knjigama razotkrivaju
lijenici, znanstvenici, bivi zaposlenici farmaceutske industrije te bivi
glavni urednici uglednih medicinskih asopisa.
Cijela moderna medicina orijentirana je na traenje simptoma
bolesti, a ne na otkrivanje njenih uzroka. Po istom principu proizvode se
i lijekovi, kojima se samo tretiraju simptomi, ali ne i uzroci bolesti. Oni
i dalje ostaju neotkriveni. D a j e tome tako, potvruje ogromna
proizvodnja i potronja lijekova, a ljudi ipak nisu zdraviji.

Jedan medicinski eksperiment koji ukljuuje tisue sudionika, kota

stotine milijuna dolara i samo je farmaceutska industrija, koju
Amerikanci od milja zovu Big Pharma, zainteresirana za takve
eksperimente, jer ima sredstva za njihovo provoenje. Zarada od jednog
preparata namijenjenog zdravim ljudima koji e ga dnevno uzimati do
kraja svog ivota, ogromna je. Na listi 500 najprofitabilnijih tvrtki u
svijetu, objavljenoj u financijskom asopisu Fortunes 2002., ukupna
zarada deset farmaceutskih kompanija bila je vea od ukupne zarade
svih ostalih. Iste je godine zbroj vrijednosti lijekova prodanih na recept,
procijenjen na 400 milijardi dolara.
Osim to plaa istraivanja, farmaceutska industrija priprema i
strukturira izvoenje eksperimenata, odluuje da li e se rezultati
objaviti, na koji nain i u kojem znanstvenom asopisu. U velikom
broju sluajeva odgovorna je i za pisanje znanstvenih izvjetaja
eksperimenata. Kad se jedan znanstveni lanak ili izvjetaj znanstvenog
istraivanja objavi u nekom od mnogih svjetskih medicinskih asopisa,
smatra se pouzdanim izvorom injenica. Naalost, ovo je daleko od
istine. Mnogi medicinski asopisi puni su lanaka koje za njih
afirmativno piu plaene PR agencije i njihovi lani autori
(ghostwriters). Ti se tekstovi kasnije samo daju na potpis izabranim
znanstvenicima koje farmaceutska industrija plaa i sponzorira na razne
naine, ak i tako da ih nagrauje svojim dionicama. Isto je i s
utjecajnim univerzitetima (npr. Harvard sponzorira desetak medicinskih
tvrtki), kao i lijenicima ope prakse koji svojim pacijentima propisuju
odabrane lijekove ili ih nagovaraju da sudjeluju u medicinskim
eksperimentima.
U Americi je farmaceutska industrija svoje veze proirila i na
zakonodavstvo pa u upravama velikih kompanija, kao predsjednici,
potpredsjednici, glasnogovornici ili lanovi uprave, sjede ministri
obrane, efovi financija i bivi predsjednici. Na kraju, barem oni koji
donose slubene smjernice za sprjeavanje bolesti stanovnitva, trebali
bi biti neovisni lijenici i znanstvenici, ali i njih kontrolira farmacija.

Ovakve jake veze i mone organizacije ne bi bile ni potrebne kad bi

farmaceutska industrija radila ono to treba, meutim, ini se da je
njihov jedini motiv zarada pa beskrupulozno na trite plasiraju
nedovoljno ispitane lijekove i pri tome ih uope ne brine injenica da
mnogi od tih lijekova uzrokuju ozbiljne, ak i smrtonosne, nuspojave.
Jedan od mnogih primjera je tableta protiv bolova rofecoxib
amerike farmaceutske tvrtke Merck, koja se nalazila u slobodnoj
prodaji punih pet godina. Amerika sluba za hranu i lijekove FDA
procijenila je da je u tom periodu ovaj lijek uzrokovao vie od 100 000
sranih infarkta u Americi, od ega je jedna treina bila smrtonosna.
Kasnije je bilo dokazno da su u Mercku bili svjesni tog problema pune
etiri godine ranije. Veinu lanaka o ovom lijeku pisali su Merckovi
ghostwritersi, a poznatim znanstvenicima samo su ih nosili na
potpis.xxxvi
Takoer, o farmaceutskoj industriji ovisi i egzistencija veine
medicinskih asopisa. lanci koji se u njima objavljuju, uglavnom
govore o pozitivnim efektima nekog lijeka i koriste se kao reklama
lijenicima pa se za te potrebe tiskaju u gigantskom broju primjeraka.
Odbije li redakcija takav lanak, igra se s viemilijunskim gubitkom od
neprodane tirae asopisa koji ionako veinu prihoda ostvaruju od
reklama farmaceutske brane. Usude li se objaviti neki suvie kritian
lanak protiv industrije ili nekih lijekova, time ak riskiraju i buduu
egzistenciju.

Zato LCHF-Paleo pokret nije slubeno priznat?

Prvo te ignoriraju, zatim ti se smiju pa se bore protiv tebe, a onda
pobjeuje.
Mahatma Gandhi

Ako emo vjerovati poznatoj izreci Mahatme Gandhija koja opisuje

etiri faze do pobjede nekog nenasilnog aktivizma, onda moemo rei
ovako: Paleo/low carb/LCHF pokret godinama se polako razvijao u
skrovitosti prve faze prvo te ignoriraju, a onda je proveo i koju godinu
u drugoj fazi zatim ti se smiju u kojoj je bio ismijavan kao dijeta
spiljskog ovjeka, da bi sada, nakon viegodinjeg eksponencijalnog
rasta, ovaj pokret napokon dostigao i treu fazu pa se bore protiv tebe.
Zato bi se netko uope borio protiv tueg naina prehrane? to se
koga tie ako netko ne eli jesti itarice i soju? Odgovor je vrlo
jednostavan: u igri je Big Money, veliki novac, profit. Postoji nebrojeno
puno razloga zbog kojih je prehrambena industrija ogromna i isplativa.
itarice i soja jeftino se otkupljuju, a proizvodi napravljeni od njih
skupo se prodaju. I prehrambena industrija ima svoje mone zatitnike,
medije i dravu. Mediji ive od njihovih reklama, a drava ubire poreze.
Dravi se prehrambena industrija toliko isplati da subvencionira
poljoprivrednike, ali ne zbog nesebine pomoi poljoprivrednicima,
nego time zapravo pogoduje industriji koja plaa smijeno male otkupne
cijene itarica. Naalost, poljoprivrednici ne zarauju, potroai ne
kupuju jeftiniju hranu, ali se zna tko ubire profit.
U Americi je zarada na kruhu, proizvodima od kukuruza i soje
izmeu 2 700% i 6 400% dok je zarada na slanini 400%. Osim toga,
proizvodi od itarica imaju dugi rok trajanja pa se lako skladite, dok se
meso mora pohranjivati, transportirati i prodavati uz stalno hlaenje, a
ima i puno krai rok trajanja. Kao dan je jasno da je isplativije prodavati
proizvode od itarica, nego meso, jaja i povre. Na taj nain industrija
ubire velike prihode, zato i moe plaati reklame za svoje proizvode.
Nakon svega, doista postaje jasnije zato dravne slube i mediji tako
agresivno propagiraju itarice kao bazu zdrave prehrane.
Kada umjesto toga kupujemo meso panih ivotinja i jaja izravno od
uzgajivaa, zaobilazimo cijeli taj monumentalni profitabilni sistem
industrijske poljoprivrede, transport ita, antibiotike, hormone rasta,

kemijska gnojiva, preraivae, inspektore, proizvoae, dostavljae i

oglaivae, koji svi zarauju na pametan nain pretvarajui jeftine
itarice u skupe stvari upakirane u arene kartone, vreice i tube.
Izbjegavajui penicu, kukuruz i soju i birajui domae meso, ribu,
jaja i povre iz lokalne proizvodnje, Paleo/low carb/LCHF pokret,
stvorio je neke vrlo mone neprijatelje:
Medicinska i nutricionistika populacija, zato to se otkriva
injenica da su ve desetljeima u krivu i ubijaju ljude svojim krivim
prehrambenim savjetima.
Poljoprivredni biznis i industrijski proizvoai hrane, zato to se
smanjuje potronja visoko profitabilnih preraevina od itarica i soje.
Farmaceutska industrija, zato to ovjek prirodnom prehranom lako
osigurava dobro zdravlje pa prestaje biti redovni potroa lijekova.
Mediji, zato to zarauju veliki novac od reklamiranja proizvoda od
itarica i lijekova.
Dravne slube, jer su oni provedbena ruka poljoprivrednog biznisa,
industrijskih preraivaa hrane i medija, i zato to njihova potpora
stvara brda vika itarica koje se nekako moraju konzumirati.xxxvii
Naravno da onda ne iznenauje injenica da drava, koja troi
ogroman novac na subvencioniranje proizvoda od kukuruza, soje i
penice, ne dovodi u pitanje prehrambene smjernice koje preporuuju
upravo ove proizvode kao temelj zdrave prehrane. No, pozitivno je da
se trenutno nalazimo u treoj fazi pa se bore protiv tebe, jer je to samo
korak do posljednjeg a onda pobjeuje, koju je Kuhn oznaio kao
promjenu paradigme.

LCHF u vedskoj
Sijenja 2011. dr. Andreas Eenfeldt, specijalist ope medicine,
objavljuje knjigu Matrevolutionen (Prehrambena revolucija). Tema
knjige je uspon i pad fobije od masnoe, tj. vaeih prehrambenih
smjernica od njihovog nastanka do dogaaja zadnjih godina koji u
vedskoj mijenjaju stav prema prehrani. Podatak d a j e knjiga za samo
nekoliko mjeseci prodana u vie od 20 000 primjeraka pokazuje koliko
je interes za LCHF nain prehrane porastao.
Andreas Eenfeldt stekao je veliku popularnost kroz svoj LCHF blog
Kostdoktornxxxviii (Doktor za prehranu), rado se odaziva na sueljavanja s
pristaama slubenih prehrambenih stavova u medijima te i tako
neumorno dokazuje sve prednosti LCHF naina prehrane. Odnedavno
se njegov blog moe itati i u engleskom prijevodu DietDoctorxxxix. Na
svojim stranicama on dnevno izvjeuje o najnovijim istraivanjima s
podruja prehrane i zdravlja, esto i s internacionalnih konferencija.
Najvaniji mu je cilj, kako sam kae, proiriti saznanje o tome kako
zastraujui broj veana pati od debljine i zapadnjakih bolesti na
raun zastarjelih prehrambenih smjernica te kako se ovo moe sprijeiti.
Pored doktora Eenfeldta, jedna od kljunih osoba za promicanje
LCHF-a u vedskoj je i doktorica Annika Dahlqvist, koja je promjenu
doivjela na vlastitom primjeru. Kao jedna od onih koji se cijeli ivot
bore s prekomjernom tjelesnom teinom, imala je i fibromijalgiju,
oteene zglobovi, ukoene i bolne miie i koljena, kao i stalno nadut i
oteen trbuh. Promjena je nastala kad je otkrila dijetu s malo
ugljikohidrata. Poela je gubiti jedan kilogram tjedno pa je gotovo
dostigla idealnu teinu. Izgubila je osjeaj stalne gladi i neprestane
potrebe za jelom, a s gubitkom kilograma povlaili su se i njezini
zdravstveni problemi. Fibromijalgija, bolest za koju medicina nema
objanjenja, nestala je.

Preko otvorenih pisama u tisku, intervjua i bloga poela je debatirati

i problematizirati vladajue prehrambene preporuke, a svojim je
pacijentima poela preporuivati LCHF prehranu. Naposljetku su je
2005. godine dvojica dijetetiara prijavili socijalno-zdravstvenoj upravi,
jer su smatrali da svojim preporukama ugroava ivot pacijenata
savjetujui ih da jedu vie masnoe. Meutim, njihova je prijava
izazvala suprotan uinak. Socijalno-zdravstvena uprava provela je
istragu koja je trajala preko dvije godine. Strunjaci su istraili svu
znanstvenu literaturu o prehrani sa smanjenim udjelom ugljikohidrata i
u sijenju 2008. godine Dahlqvist je osloboena optubi. Ovo je u tisku
odjeknulo poput bombe. Uslijed cijele te une debate oko masnoa u
prehrani, socijalno-zdravstvena uprava stala je na stranu pobornika
masne dijete za koju su toliki tvrdili d a j e tetna. Zakljueno je da je
nisko ugljikohidratna prehrana u skladu sa znanou i isprobanim
iskustvom za redukciju tjelesne teine i dijabetiare tipa 2, jer su
znanstveno dokazani njezini dobri efekti, te nikakvi dokazi o opasnosti
ovakve prehrane nisu pronaeni.
Od tada se LCHF etablirao kao pojam u vedskoj, a Dahlqvist i
Eenfeldt nisu jedini lijenici pobornici ovakve prehrane. Mnogi
lijenici, znanstvenici, profesori i znanstveni novinari angairali su se
da proire istinu o prehrani i zdravlju pa su zadnjih godina napisane
brojne knjige, a na Internetu i u dnevnom tisku svakodnevno se mogu
itati novi lanci vezani uz LCHF. Naposljetku je 2010. godine osnovan
i LCHF asopis iji su pokretai, osim Annike Dahlqvist, jo i Sten
Sture Skaldeman, novinar i bivi dijabetiar tipa 2 koji se uz pomo
LCHF prehrane izlijeio od dijabetesa i prepolovio u teini, zatim Bo
Zackrisson, novinar i glavni urednik znanstvenog asopisa 2000-talets
Vetenskap (Znanost 20. stoljea) te Margareta Lundstrom, pokretaka
najposjeenijeg foruma LCHF u vedskoj Kolhydrater i fokus
(Ugljikohidrati u fokusu) koji danas broji 17 000 lanova.
Struni suradnici koji asopisu pruaju znanstvenu potporu su
Jorgen Vesti-Nielsen, vodei specijalist dijabetolog iz Karlshamna, koji

je napravio najpoznatije istraivanje o LCHF prehrani na dijabetiarima,

Uffe Ravnskov, docent iz Lunda koji je ve preko 30 godina angairan
na pitanjima kolesterola i njegove tetnosti te je o tome napisao vie
knjiga na raznim jezicima, zatim doktor Andreas Eenfeldt te Bjorn
Hammarskjold, umirovljeni doktor biokemije.
Ova podua lista i sama ve dovoljno govori o ozbiljnosti LCHF
pokreta u vedskoj. Brojni drugi lijenici, znanstvenici i profesori
takoer piu za ovaj asopis, kao i mnogi sljedbenici LCHF prehrane
koji itateljima rado dijele svoja iskustva s ovom prehranom i njezine
uinke na zdravlje i mravljenje.
Zastarjelo shvaanje o tetnosti prirodnih masnoa te iskrivljene
prie o tome da je za mravljenje potrebno jesti manje i troiti se vie,
polako ali sigurno razotkrivaju se kao jedan od najveih medicinskih
promaaja 20. stoljea. Jasno je da lijenicima, dijetetiarima i
nutricionistima nakon svega nije lako priznati da su tolike godine bili u
krivu, da su cijelo vrijeme svojim pacijentima davali pogrene savjete i
da su time oteali, ako ne i pogorali, njihovo ozdravljenje. Radi se
ovdje i o egu, ali i o komercijalnim interesima velikih industrija,
prehrambene i farmaceutske, koje titi drava. Zbog svih tih razloga,
promjene se pokreu polako, vrlo polako, ali se ipak kreu. Smjena
paradigmi je u tijeku, a mi smo svjedoci velikih promjena koje e se tek
dogoditi. vedska je otila korak naprijed u pomicanju paradigmi i
razotkrivanju ovog fijaska, a drugim zemljama ne preostaje nita drugo
nego da slijede ovaj put. Prehrambena revolucija je zapoela i vie se ne
moe zaustaviti.

LCHF i okoli
Da bismo postigli optimalne uvjete za dobro zdravlje i vitalnost,
neminovno je da se vratimo izvornom nainu prehrane kojem smo
prilagoeni. To podrazumijeva ivot u suradnji s prirodom, tako d a j e

ideja o zatiti okolia usaena u LCHF koncept. ovjek ne moe unititi

planetu, a da pri tome ne uniti i samoga sebe pa zapravo i ne postoji
mogunost izbora. Osim to je ista izvorna hrana povoljnija za ovjeka,
ona takoer pogoduje okoliu i klimi. Zato s LCHF nainom prehrane
nastojimo birati namirnice iz organskog i lokalnog domaeg uzgoja:
Meso i masnou ivotinja koje slobodno pasu travu, a ne ivotinja
koje se hrane itaricama i sojom, hormonima rasta i antibioticima.
Jaja koja su snijele kokoi koje slobodno trkaraju i kljucaju po
dvoritu, a ne kokoi koje ive zbijene u kavezima i hrane se
koncentratima.
Ribu koja slobodno ivi u morima i rijekama, a ne ribu iz uzgajalita
koja se hrani koncentratima i pliva u vlastitom izmetu.
Povre i voe iz organskog uzgoja koje nije prskano pesticidima ni
gnojeno umjetnim gnojivima. Lokalno, zrelo ubrano povre i voe, a ne
uvezeno s druge strane zemaljske kugle.
ivotinje koje ive u svom prirodnom okruenju i hrane se onom
hranom za koju su i same genetski prilagoene daju meso, masnou,
mlijene proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za ovjeka.
Lokalno proizvedeno i zrelo ubrano voe i povre iz organskog i
biodinamikog uzgoja, ima neusporedivo vei sadraj vitamina i
minerala vanih za dobro zdravlje. Osim toga ovakav uzgoj pridonosi
ravnotei u prirodi i uva bioloku raznolikost na zemlji.
Per Wikholm, pisac i molekularni biolog, naglaava na koje sve
naine LCHF tedi okoli, klimu i prirodne resurse:
LCHF naglaava vanost biranja namirnica iz organskog uzgoja.
LCHF ne znai da se jede vie bjelanevina niti vie mesa, nego se
jede vie masnoe.

LCHF znai da se iskoritava vei dio ivotinje. Ne konzumiraju se

samo skupi fileti od nemasnog miinog mesa, ve se koristi masnoa,
loj, kosti, koa, kotana sr - sve ono to se inae baca.
Iznutrice kao to su jetra, bubrezi, lijezde, jezik i mozak, koriste se
za ljudsku prehranu umjesto da se bacaju ili daju kao hrana ivotinjama
koje uope nisu mesojedi.
Smanjeni unos ugljikohidrata koji potiu apetit i poveani unos
masnoe koja daje sitost, dovode do spontanog smanjivanja obroka i
smanjenog unosa kalorija, to pridonosi tednji prirodnih resursa.
LCHF znai smanjenu konzumaciju slatkog voa koje se transportira
preko polovice zemaljske kugle, pri emu se zagauje okoli i troe
fosilna goriva.xl
Osim toga, prema LCHF prehrani ne konzumiraju se itarice ni soja.
Ope je poznato da su za uzgoj itarica i soje posjeene ogromne
povrine uma i prauma, preorani ogromni travnjaci i isuene movare,
to je dovelo do unitenja i istrebljenja brojnih vrsta iz ivotinjskog i
biljnog svijeta. Za uzgoj itarica potrebne su ogromne koliine fosilnog
goriva, nafte koje uskoro vie nee biti, umjetnih gnojiva i pesticida.
Masovni uzgoj itarica unitava zemlju i iscrpljuje hranjive tvari iz nje
bez da zemlji ita vraa. Uzgajanje jednogodinjih monosadnica ili
monokultura dovelo je do unitavanja bioloke raznolikosti na zemlji,
istrebljenja mnogih ivih vrsta i nestaice vode u mnogim dijelovima
svijeta.
Masovni uzgoj hrane unitava Zemlju i ovjeka. Moramo postati
svjesni da smo ovisni o resursima i da se odrivi put ovog planeta moe
postii samo kroz suradnju svih ivih bia, meusobno i s prirodom.
Svaka biljka i ivotinja ima svoju ulogu u prirodi. Prirodu treba shvatiti,
a ne je pokuavati savladavati. Rjeenje je ekoloka, biodinamika,
lokalna proizvodnja, permakultura i samoodrive zajednice na lokalnoj
razini. Ideja i inicijative ima, samo se treba pokrenuti.

Iskustva s LCHF prehranom

S Paleo prehranom prvi sam se put upoznala 2006. godine u
vedskoj, a 2007. i s pojmom LCHF. Prouavajui literaturu i pratei
iskustva drugih te slijedei i sama ovaj nain prehrane koji mi je donio
mnoge pozitivne promjene, osjetila sam potrebu da svoja saznanja
podijelim s itateljima na materinjem jeziku. U travnju 2010. poela
sam pisati blog Istine i lai o hrani koji je ubrzo postigao visoku
itanost pa je pojam LCHF zavladao i naim prostorima.
Piui blog uspostavila sam kontakte s mnogim dragim ljudima koji
su pratei lanke koje sam objavljivala na blogu i u asopisu Repete,
postupno prihvaali moje savjete. Njihovo oduevljenje i spoznaje do
kojih su doli metodom vlastite koe, dragocjena su svjedoenja o
pozitivnim iskustvima s LCHF prehranom. Koliko god puta ih itam, te
spontano nastale prie uvijek me ponovo razvesele, a saznanje da sam
nekome pomogla da otkrije svoj put do boljeg zdravlja, neizmjerno me
ispunjava. Takvih je iskustava toliko da bi se mogla napisati zasebna
knjiga, no u ovoj ipak ima mjesta samo za nekoliko izdvojenih pria
koje slijede u nastavku.

Put od vegetarijanstva do LCHF prehrane

Odrasla sam u obitelji u kojoj se tradicionalno jelo puno krumpira,
tjestenine, dizanih kolaa i slatkia svih vrsta. Otkad znam za sebe imala
sam problema s alergijama, infekcijama kandidom, aknama, suhomasnom koom, manjkom energije, a u nekim fazama i velikim vikom
kilograma i celulitom. Imala sam potrebu da puno spavam, a ujutro bih
ipak ustajala s osjeajem iscrpljenosti. Ponekad sam imala osjeaj da mi
cijelo tijelo gori od upale, koa je pucala i bila tako osjetljiva da sam
znala plakati od bolova i osjeaja iritacije kad bih se poslije tuiranja
brisala runikom, O depresiji da i ne govorim, ona je oduvijek bila tu,

praena jakim promjenama raspoloenja, neutaivom potrebom za

slatkim i napadima gladi od kojih sam se doslovno tresla,
Tijekom posljednjih deset godina bila sam vegetarijanac, vegan,
makrobiotiar, sirovojelac i klasini svejed, no nita od toga (kao ni
kremice, ajevi, glina, alge, kontracepcijske pilule i razna ienja
organizma) nije imalo ba nikakav povoljan uinak na moje stanje - bilo
fiziko, bilo psihiko. Za to vrijeme sam se udala za vegetarijanca i
rodila ker koju sam nakon faze dojenja, takoer hranila itaricama,
sojinim proizvodima, povrem, voem, seitanom (tj. glutenom) i
mlijenim proizvodima.
Unato svemu, u mojem je organizmu i dalje vladao kaos, a ni
malena nije napredovala kako treba. Mu je bio vrlo mrav, upalog lica,
bez energije, jako osjetljivog eludca, tamanio je slatko kao i ja te je
imao stalne upale, psorijazu i perut. Sve je to tako bilo dok jednog dana
dijete nije kod bake slavodobitno epalo kokoji batak i poelo jesti, pa
juha, ona fina masna, od domae koke... Eh, tek tada smo se zapitali, a
to sad? Moda je stvarno pametno vratiti se mesu, ribi i jajima, za
dobrobit i zdravlje djeteta? I tako smo poeli ponovo jesti sve. Malena
se poela popunjavati i rasti, ali sad su se i kod nje poeli javljati osipi
provocirani odreenom hranom, a pojavila se i kandida. Oito je neto
nedostajalo, ali to? inilo nam se da smo sve isprobali.
Onda smo po stoti put krenuli na neke alternativne pokuaje: ajevi,
koloidno srebro, glina, a uz daljnje pretraivanje Interneta konano smo
naili na Anitinu stranicu o LCHF prehrani. Kad se slijedei put upala
pojaala do razine boli i eanja do krvi, rekla sam sebi: u redu, sve sam
drugo ve probala, probat u i ovo. Pa to bude.
To to ivimo na selu pa smo kod susjeda lako nabavili ono to sami
nismo imali i to imamo vlastiti vrt, svakako je pomoglo. Najprije smo
jestivo biljno ulje zamijenili svinjskom mau, a eer stevijom.
Forsirala sam plan da ker i ja jedemo strogi LCHF do prvih rezultata, a
mu se ipak pomalo vercao jedui sve, ali po novom principu - masno i

ne slatko, jer je onako tipino muki tvrdio da njemu nije nita i da mu

to ne treba.
Ja sam u sljedea tri mjeseca kao od ale izgubila est kilograma,
iako nisam ni imala neki viak, ali poela sam dobivati miie, a ono
potkono, bolno i upaljeno je poelo nestajati. Koa mi se promijenila
100%, postala je glatka, njena, bez akni, bez osipa, svrbea, manje sam
se znojila, a celulit se vidljivo smanjio. Kandida koja me je godinama
rasturala, konano je nestala. Postala sam poletna, bila sam dobre volje i
vie nisam bila depresivna, ivana i gladna. Trbuh mi vie nije bio
vjeno nadut, probava je postala normalna prvi put u ivotu. Dobila sam
veliki priljev energije i potrebu da se kreem sve vie, jer to sam due
tako jela, moja je energija rasla! Osjeala sam se kao auto koji je nakon
puno godina, prvi put u ivotu dobio pravo gorivo! I jo neto, sama
sebi sam po prvi puta u ivotu bila lijepa... Mnogi su me pitali na emu
sam, jer su svi primijetili da odjednom zraim kao nikad prije. Menije
to sve bilo dovoljno da me u samo nekoliko mjeseci uvjeri d a j e LCHF
ono pravo!
Mojoj keri se stanje takoer popravilo. Napokon je dobila
kilograme i snagu primjerenu njezinoj dobi. Narasla je, a svrbe i suha
koa uzrokovana kandidijazom i vjerojatno nedostatkom odreenih tvari
je nestala. Mali mravi zombi pretvorio se u dijete koje puca od energije
i napreduje, tjelesno i mentalno, bolje nego prije.
Kad je vidio drastine promjene na meni i keri, pridruio nam se i
moj mu. Kroz nekoliko sljedeih mjeseci i on je doivio svoje
promjene: smirila su se upalna stanja koe, porasla mu je energija, i kao
i kod mene, izgubio je interes za slatko. Malo nakon toga, poeo je
dobivati na teini, miii su se ponovo formirali tamo gdje davno nisu
bili, postao je bolje volje, manje ivan i vie optimistian. Do sada je
dobio 10 kg, ali mu nedostaju jo malo do idealne teine. Psorijaza je
nestala, perut se jo tu i tamo malo pojavi, ali je preteno nema. Sada,
nakon gotovo godinu dana, svi troje smo druge osobe i ne odustajemo.

Ljudi iz nae okoline se ude, pitaju, a mi ih upuujemo u tajne. Aniti

smo zahvalni do neba na njenim lancima o juhicama, mastima,
probioticima, opasnostima od soje, glutena, eera... Toliko smo toga
nauili! Spasila nam je ivot u najdoslovnijem smislu! Hvala Anita,
hvala LCHF! A vegetarijansku priu o nenasilju i spaavanju svijeta
ostavljam po strani kao jednu lijepu utopistiku auto-destruktivnu fazu
koja nam je dala dobre lekcije i nauila nas zahvalnosti.
Maja, 29 godina, Meimurje

LCHF- moja nepromiljena odluka

Odluka da LCHF-u dam ansu u pokuaju mravljenja nije bila
promiljena. Bila je to odluka oajnika. S 49 godina i 30 kg vika, bilo
je malo toga to nisam pokuala u naporima da smravim. Raznovrsne
dijete i preparati davali su nekog efekta pa sam povremeno gubila i do
deset kilograma, ali sve su te epizode bile praene osjeajem gladi,
uskraenosti, a na kraju i krenjem dijete. Osjeala sam se grozno. Bila
sam osoba bez samopouzdanja, neuspjena, labilnog karaktera i,
naravno, gladna! Onda sam naletjela na LCHF i odluila mu dati
ansu. I evo me sada godinu i pol dana kasnije s 18 kilograma manje.
Gubim ih potpuno oputenim tempom (da mi je netko prije rekao d a j e
to mogue, naravno da ne bih vjerovala), sita sam, mirna, uivam u
hrani koja je divna i ukusna.
Moj gubitak kilograma odvija se s povremenim periodima
stagnacije. U periodima kada ne mravim, jednostavno se i dalje hranim
po LCHF principu, a ti periodi spontano prolaze i opet dolazi do
gubljenja kilograma. U promjeni prehrambenih navika djelomino su mi
se pridruila jo tri lana obitelji, ali oni su samo smanjili unos
ugljikohidrata. Ve i to je bilo dovoljno za gubitak kilograma, tako da
smo nas etvoro ukupno izgubili preko 40 kg! Osjeaj gladi postao je
sasvim normalan, nema vie prisile da jedem, nema udnje da neto
pojedem odmah i sad, zato iskuenjima svake vrste (kolai, tijesta i

sl.) odolijevam bez ikakvih problema, to m i j e ranije bio najvei

problem.
Ali jo interesantnije od gubljenja kilograma je to to sam sredila
brojne zdravstvene tegobe i probleme: od onih relativno bezazlenih, kao
to je reguliranje probave i gubitak nadutosti, do mnogo ozbiljnijih i
vanijih: nestali su simptomi mojeg lupusa, a doekala sam ve i drugo
proljee bez simptoma alergije, s nalazima krvi koji su odlini i s
porastom energije te openito dobrim osjeanjem. Krenula sam na
zumbu i fitness, bolje spavam. Sve u svemu, prelazak na LCHF, iako u
tom trenutku nedovoljno promiljena, bila je jedna od mojih najboljih
ivotnih odluka!
Jelena, 50 godina, Beograd

Otkud masnoa u krvi kad ne jedem masno ?

Imam 44 godine i otkako znam za sebe pazim to jedem. U mladosti
nisam bila debela, moda malo punija u pubertetu, pa negdje u to
vrijeme i zapoinje moja borba s dijetama. Kad god sam postajala
majka, a bilo je to tri puta, uvijek bi mi nakon trudnoe zaostalo
nekoliko kilograma vika koje sam voljom i upornou skidala, jer ne
volim biti debela. Puno sam itala o prehrani i slijepo sam se drala
piramide pravilne prehrane: sve nemasno, mesa malo, masnoe gotovo
nimalo. Jela sam uglavnom itarice, sjemenkice, dosta voa i povra.
Trenirala sam uglavnom redovno, barem dva puta tjedno, aerobik i brzo
hodanje. Naravno da me kroz ivot pratio stres, osobito kad sam postala
samohrani roditelj i kad sam oko etrdesete osjetila da teka moj
nalaz krvi koji je pokazao povien kolesterol i ostale vrijednosti vezane
uz to. Bila sam u oku, otkud meni masnoa kad je uope ne unosim u
organizam?!
Budui da sam osoba koja zazire od lijekova, prehranom sam
nastojala popraviti to novo stanje, a i moja lijenica mi je savjetovala da
jedem meso, jer m i j e eljezo bilo katastrofa. Uz teku muku uspjela

sam poboljati nalaz, ali sam stalno bila gladna, brojala sam kalorije i
jela jako malo. Naravno da sam imala napade gladi, a sve je rezultiralo
time da sam trpala u sebe kolae, kekse i ostale ugljikohidrate. Trebalo
m i j e zbilja jako puno volje da nekako odravam kilograme koji su
varirali 5 kg u plus i minus. Kad god bih se udebljala, uvijek je to bilo
ono najgore debljanje koje se taloi oko struka i na bokove.
Sluajno sam krajem 2010. godine naila na Anitin blog i istog sam
trena shvatila da je to TO! Shvatila sam da se potpuno pogreno hranim,
shvatila sam zato sam navukla masnoe u krvi, zato imam napade
gladi, odakle mi suha koa i salo oko struka. Poela sam se pridravati
LCHF-a i to mi je postao stil ivota. Drim se u potpunosti pravila ove
prehrane, ne brojim i ne vaem to jedem, samo ne jedem nita
industrijsko. Sve su namirnice domae i sve je masno i zasitno. U
samom poetku jela sam puno vie, kao da m i j e organizam sam traio
da nakon svih godina izgladnjivanja i uskraivanja masnoa konano
doe do granice zasienja. Mjesec dana kasnije ve sam jela puno
manje, bez gladi, bez zamamnog zova slatkia i kolaa, kruha i peciva.
Sad kada sam gladna to vie nije vuja glad s treskavicom, nego jedan
sasvim drugaiji i prirodniji osjeaj.
Moja energija je zavidna, nema pospanosti, lake podnosim stres, a i
san m i j e puno bolji. Ljetos sam skinula 7 kilograma, pomoglo je tome i
tranje svaku veer po 6 km. Meni mravljenje nije primarni cilj, vie
uivam u spoznaji da inim dobro svom zdravlju i tijelu i napokon sam
shvatila tko me i zato lae! Osjeaj kad se tijelo oisti od eera i
brana i ostalih otrova je fantastian. Prolo je vie od godinu dana
otkako se ovako hranim, a krvna slika i nalazi su mi savreni. Doktorica
mi savjetuje da samo tako nastavim.
Svima toplo preporuujem LCHF, jer to nije dijeta ve prehrana za
sve one koji vole svoje tijelo i koji ele sauvati svoje zdravlje. Hvala
Aniti to je nesebino podijelila svoje znanje s nama koji smo bili u
zabludi.

Katarina, 44 godine, Slavonija

LCHF -formula za zdraviji i sretniji ivot

LCHF sam upoznala preko bloga Istine i lai o hrani, gotovo bez
nade tragajui za neim to e mi pomoi da se rijeim nadutog trbuha i
sala oko njega. Priznajem, itala sam i nisam vjerovala to itam.
Djelovalo mi je to pomalo kao nauna fantastika. Sve namirnice za koje
su nam godinama ponavljali da ih ne smijemo jesti, preselile se u
rubriku slobodno jedite. Istog dana kontaktirala sam Anitu i tako sam
prela na ovaj nain prehrane.
Moj problem s vikom kilograma zapoeo je onda kada su me
lijenici vratili na balansiranu i zdravu prehranu nakon godina dijete
drane upravo po LCHF principu! Naime, jo kao dijete oboljela sam od
bolesti bubrega, a ak ni viegodinje lijeenje nije davalo nikakvih
rezultata. Operirana sam, vrlo uspjeno, a postoperativni oporavak
podrazumijevao je temeljite promjene prehrane. Sve je to jako sliilo na
LCHF jer su mi bili zabranjeni svi eeri, industrijski proizvodi, sva
gotova i polugotova jela, osim domae hrane i malo soli. No, nakon
posljednje cistoskopije, proglasili su me zdravom osobom uz preporuku
da se mogu vratiti normalnom ivotu i normalnoj prehrani uz
povremene kontrole kod lijenika ope prakse. U tom trenu poele su
moje muke s kilogramima.
Zbog opeg stanja organizma i operacije nikako se nisam smjela
udebljati, ali dogodilo se upravo to. Svi moji pokuaji da se dovedem u
red, rezultirali su neuspjehom. Nema naina prehrane koji nisam
isprobala i nema dijete koju nisam drala, ak i pod nadzorom lijenika
i nutricionista. Dva sam puta bila u igoti na Zlatiboru i u bolnici
Merkur u Vrnjakoj Banji, ali uzalud. Bilo je tu odreenih gubitaka
teine, ali su se vraali kao bumerang, nerijetko i po koji kilogram vie.
K tome me ubijala stalna glad. Nekada mi se inilo da naprosto
tamanim sve pred sobom i da u pojesti sve to mi padne aka. To me je

dodatno vodilo u oaj. ak sam neko vrijeme pila tablete za mravljenje

Xenical, zatim razne napitke, ali rezultata bilo nije. Sve moje salo
usidrilo se oko struka, tonije u predjelu od grudi do kukova. Izgledala
sam kao krumpir u koji su zabodene dvije akalice. Na bolove i bolesti,
ve sam se bila navikla. Na lijekove takoer. Nisam ni slutila da e
LCHF neto promijeniti, po tom pitanju.
Ve tijekom prvog mjeseca uz LCHF prehranu, poela sam osjeati
bitne promjene. Osjeala sam se lakom u svakom smislu te rijei, ali ne
samo zbog gubitka kilograma. Regulirala mi se probava, a nadutost je
potpuno nestala. Poeli su nestajati bolovi u tijelu, posebno bolovi u
glavi i kostima, poboljalo mi se spavanje (krae, ali kvalitetnije),
regulirao se apetit, smanjili edemi oko zglobova, poboljao ten, prestao
PMS. Biokemijske analize pokazale su milijun crvenih krvnih zrnaca
vie nego dva mjeseca prije, kolesterol je bio manji za 1,5 jedinicu,
eer nii za dvije, natrij koji je ranije bio u minusu, popeo se na
normalu (iako zbog bubrega i dalje ne jedem sol), transaminaze su
savrene, kreatinin (jako bitan za moje bubrege) kao kod bebe,
trigliceridi smanjeni za treinu!
Danas imam 56 kilograma, a imala sam ih 74 na visinu od 161 cm.
Gladi nema, nadutosti takoer. Popravio mi se san, puna sam energije.
Imam redovnu probavu, a obroci su svedeni na tri dnevno. Svi moji
nekadanji lijekovi zavrili su u smeu. Nisam sporta pa se ne bavim
sportom, ali se jako puno kreem pa sam svoj auto ostavila u garai, ne
treba mi vie.
Danas, nakon vie od godinu dana na LCHF prehrani, nemam
namjeru da se ikada vie vratim na stare prehrambene navike. Mislim da
sam, ne samo postigla odgovarajuu teinu i oslobodila se bolesti, ve
sam pronala i pravu formulu za zdraviji i sretniji ivot!
Mina, 39 godina, Bergen (Norveka)

ivotni san: kuhati, jesti, uivati u hrani i mravjeti

Dakle, LCHF je ostvario moj ivotni san: kuhati, jesti, uivati u
svemu to volim, a pri tom, ne samo ne debljati se, nego jo i mravjeti.
LCHF se u mojem ivotu pojavio nakon neuspjenog pokuaja prehrane
u zoni. Bilo m i j e nemogue drati se blokova, stvar je izmakla
kontroli i budui da sam doista bila ovisna o ugljikohidratima, zaas
sam se udebljala i dostigla svoj ivotni maksimum - 70 kg na 160 cm
visine.
No, im sam odustala od blokova ugljikohidrata poela sam
mravjeti! Za nekoliko sam mjeseci skinula 6 kg, ali preko ljeta na
godinjem odmoru vratila sam ih etiri. U jesen 2010. nailazim na
oopsie kruh i blog Istine i lai o hrani i sve drugo je povijest! Oajna
pokuavam i to, jedui oboavanu pancetu. Prvi put u ivotu kupujem i
kuham na masti, pod pauzom jedem varke i stvar se pokree.
Ipak uskoro shvaam da je moje mravljenje zapelo na krivom
kolosijeku, jer se ne debljam, ali i ne mravim. Zakljuujem da sam
iznimno osjetljiva na ugljikohidrate pa ih smanjujem na oko 20 g
dnevno. Drugim rijeima, porcije mi moraju biti damske, ako elim
mravjeti. Dakle, moj recept je: konkretna jela, nikakvi meuobroci,
doruak obavezno. Nita oraasto, nita slatko i bez vina. Porcije
damske i strogo do sitosti, jesti iz gladi, a ne iz zadovoljstva.
Do sada sam skinula 14 kg i stojim na broju 56. Imam teinu koju
sam imala prije 19 godina, prije nego sam rodila ker. Koa mi je bez
bora, tijelo sjajno s obzirom na godine i injenicu da uope ne vjebam.
Nema vie nadutosti koja se definitivno izgubila nakon to sam se
rijeila parazita. Oni koji me znaju, kau da nisam nikada izgledala
bolje. Naravno, ima i onih koji mi prebrajaju bore, ali i onih koji kau
da u trapericama izgledam kao kolarka.
Osim zadovoljstva vitkom linijom, ovo su tipino enski dojmovi,
moram se osvrnuti na zdravstvene prednosti ovog naina ivota: nema

vie nadutosti, podrigivanja, osjeaja prezasienosti, napadaja vuje

gladi. Nema oscilacije raspoloenja, bolova u kraljenici, bolova u
stopalima. Nema podbuhlosti u licu i iznimno nateenih aka. Neka
unutarnja radost, poticaj na aktivnost i kreativnost, jae samopouzdanje
i sveopa poletnost - sve to sam ja danas.
Renata, 49 godina, Zagreb

LCHF - nain prehrane za cijeli ivot

Na LCHF sam naletjela sluajno. Bila sam se ba jako zabrinula za
svoje zdravlje, osobito nakon to sam nou poela piti puno vode.
Prestraila sam se i zapitala to se dogaa? Nije mogue da imam
dijabetes, nitko od mojih nije imao s tim problema, nemam viak
kilograma... Nisam otila lijeniku, zbog ega mi je sada jako ao, jer
me ba zanima kakvi su mi tada bili nalazi.
I bez ovog upozorenja znala sam da moram promijeniti prehranu. Do
tog trenutka hranila sam se prilino jednolino i loe, ali nisam imala
viak kilograma pa nisam imala tu vrstu motivacije. Osim toga, cijeli
sam se ivot bavila sportom, ranije profesionalno, a kasnije rekreativno,
pa sam teinu odravala bez veih problema. Najvea moja teina bila
je 72 kg na 176 cm visine, to je jo uvijek bilo prihvatljivo i mislim da
sam dobro izgledala. Moja je prehrana bila veinom ugljikohidratna,
bila sam ovisnik o slatkiima koje sam jela u ogromnim koliinama, a
ponekad bih cijeli dan provela samo na slatkiima. Bilo je i razdoblja
kad sam se bolje hranila, ali i tada su podloga mojih obroka uglavnom
bili ugljikohidrati, npr. integralna tjestenina, ria i mahunarke. Meso
nikad nisam previe voljela, vie ribu, a tako je ostalo i sada. Od
masnoa sam bjeala i skoro da ih nisam troila.
Prela sam na LCHF istog dana im sam saznala za taj nain
prehrane. Nisam vjerovala da u izdrati, jer je to bio model sasvim
suprotan onome to jedem i to volim jesti. Nisam vjerovala da u moi
bez slatkia. Da imam 15 godina manje, vjerojatno bih brzo odustala, ali

svjesna da se vie nemam vremena igrati sa svojim zdravljem, ozbiljno i

disciplinirano prihvatila sam LCHF. Poboljanja su stigla brzo. Ve za
nekoliko dana prestala sam se buditi i piti preko noi. Poela sam se
psihiki i fiziki osjeati odlino, a moji su se kilogrami samo topili
unato tome to sam imala dobar apetit i jela sam priline koliine
hrane. Koliko sam ranije bila zabrinuta za svoje zdravlje, toliko se sada
nisam mogla nauditi svemu to mi se dogaalo. Prestala sam s
popodnevnim drijemanjem, koje je ranije bilo svakodnevno, a nestala je
i glad. Nakon dva mjeseca LCHF reima prehrane, rijeila sam se i
kandide koja mi se ranije esto javljala. Nalet energije bio je
nevjerojatan, a prestale su i moje depresivne epizode od kojih sam se u
jednom periodu ak i lijeila. Spontano sam dostigla svoju idealnu
teinu od 63,5 kg i tu sam se zaustavila.
Nakon nekoliko mjeseci napravila sam detaljnu pretragu krvi i svi
nalazi su bili besprijekorni. Da sam barem imala poetne nalaze za
usporedbu! Nakon svega dobrog to mi se dogodilo, dobila sam i bonus
- po prvi put u ivotu bila sam bez celulita! Iako sam se cijeli ivot
bavila sportom pa su mi miii lijepo oblikovani, celulit sam imala od
petnaeste godine. Sada je napokon i on nestao. Najvea dobrobit koju
mi je donio LCHF je znaajno poveana kvaliteta ivota, nestanak
depresivnih epizoda i bezvoljnosti, pravi priljev energije. Uivam u
tome to ljudima oko sebe mogu pruiti najbolje od sebe.
Mogu rei da se trenutno osjeam bolje nego ikad. Imam vie
energije nego sam je imala s dvadeset godina, a i moja me okolina tako
doivljava. Bez patetinog pretjerivanja, to inae mrzim, svima elim
rei da m i j e LCHF promijenio ivot i to je jedna od najboljih stvari
koje su mi se dogodile. LCHF e biti moj nain prehrane za cijeli ivot.
Anita, 41 godina, Zagreb

Sretna to opet mogu biti -ja!

Oduvijek sam bila bucka i oduvijek sam vodila borbu s vikom

kilograma. Najvie sam uspjela smravjeti pred svadbu, jer mi je to bila
dovoljno jaka motivacija. Tada sam skinula preko 20 kila, ali bilo je
strano. Imala sam vrtoglavice, iznemoglost do kolapsa, energije nisam
imala uope, da i ne govorim koliko sam bila ivana i angrizava.
Izgubljeni kilogrami su se ponovo vratili, jer se gladovanje jednostavno
ne moe izdrati.
Prije godinu i pol dana, s 25 godina i 103 kilograma, i dalje sam
pokuavala nai izlaz iz mojih muka i tada sam naila na Anitin blog.
Njezine rijei kao da su otjerale maglu i odmah sam shvatila da je to
ono pravo, budui da uz malu bebu i dojenje nikakvo gladovanje nije
bila mogua opcija. S nevjericom sam itala blog i usput krajem oka
mjerkala supruga koji je mrav, a glavna namirnica mu je pek.
Pomislila sam - spas je tu! Odluila sam da u pokuati, jer mi se sve
inilo vrlo logino. Na koncu, to sam mogla izgubiti, osim kila!
Ubrzo sam uoila prve predivne rezultate: val energije, isti, blistavi
i sjajni ten. Kilogrami su polako nestajali, a ja nisam bila gladna. Jela
sam sir, maslac i pek, namirnice koje sam godinama izbjegavala. Moj
osmijeh je postajao sve vei kako su brojke na vagi lagano klizile prema
dolje, a muevoj srei nije bilo kraja, jer kako je i on primijetio, nisam
vie bila ljuta i grizla sebe i sve okolo sebe, nego sam postala sretna i
energina ena.
I evo me danas, laka sam 33 kilograma i sretna! Imam dovoljno
energije za cjelodnevne borbe s klincem, napokon sam zadovoljna sa
sobom i svojim ivotom. Jednostavno oputeno ivim i radim, sve ide
nekim svojim tokom. Na hranu i ne pomiljam, a kilogrami klize prema
dolje onako usput. A koliko sam si tek poboljala zdravlje! Nisam vie
depresivna, nema vie bolova i greva u nogama, bolovi u leima
odneseni su kao rukom, nisam napuhnuta, nema PMS-a i njegovih
tegoba, nema teine u tijelu pa sve obavljam s lakoom - jednostavno

prtim od energije! Uope ne mogu opisati kako mi je drago to ja opet

mogu biti ja.
Najvie mi znai to to sam se uspjela izvui iz vrtloga depresije u
kojem sam bila zaglavila dui period. Bila sam ve na rubu oaja,
uvjerena da u itav ivot provesti debela. Zatvorena u zaarani krug
depresije i eera, nisam vidjela kraj, jer je jedini nain da budem vitka,
bilo gladovanje i patnja. Ne mogu opisati koje je to olakanje da mogu
jesti doruak, ruak i veeru, a pri tome izgledati lijepo i biti komad.
Dodajem i to da kod mene vie nema celulita, nema mlohavosti koe, ali
ima miia!
Zakljuak je jasan: nastavljam s LCHF prehranom, ne samo ja nego
moje dijete i cijela obitelj, koja mi se, primijetivi moje pozitivne
promjene, odluila pridruiti. Otkako smo na LCHF-u, nitko nije bio
bolestan niti jednog jedinog dana, doktore posjeujemo samo radi
obaveznih kontrola. LCHF je definitivno nain ivota i toplo ga
preporuujem svakoj osobi kojoj je stalo do sebe, do obitelji i vlastitog
zdravlja!
Silvija, 26 godina, Hrvatsko Zagorje

Zakljuak
Istine i lai o hrani - mitovi, zablude i neistinite tvrdnje o tome to je
zdravo i to nezdravo, dovele su do situacije u kojoj jedni profitiraju, a
drugi plaaju. Establiment - prehrambena i farmaceutska industrija,
poljoprivredni biznis, dravne slube, medicinski strunjaci i mediji profitiraju, a obini ovjek i potroa plaa i ispata. to je najgore,
plaa svojim zdravljem.
Najskuplje plaamo zabludu da su masnoe ivotinjskog porijekla i
kolesterol tetni te da izazivaju srane bolesti, zaepljenje ila, ak i rak.
Ova opeprihvaena tvrdnja nema znanstvene osnove, ve je nesretni

rezultat neutemeljenih mitova, predrasuda i komercijalnih interesa.

Zbog ove neistine, zadnjih smo trideset godina pokusni kunii kojima se
umjesto tih stranih ivotinjskih masnoa nudi cijelo mnotvo
zdravih rafiniranih namirnica s previe eera, kroba, biljnih ulja,
margarina i transmasnoa, penice, glutena i itarica openito, umjetnih
dodataka i tetnih kemikalija.
Slubene prehrambene smjernice - da se smanji unos masnoa i
povea unos ugljikohidrata - stare su tek tridesetak godina i otkada su
uvedene, zapadnim se svijetom proirila epidemija debljine,
metabolikog sindroma (povieni eer u krvi i/ili inzulinska
rezistencija, povieni krvni tlak, abdominalna debljina, poremeene
masnoe u krvi), dijabetesa, srano-ilnih bolesti i mnogih vrsta raka.
Danas se bez sumnje zna da prirodne masnoe iz mesa, mlijeka i jaja ne
predstavljaju opasnost za zdravlje, a znamo i da su od pamtivijeka
predstavljale vrlo vaan dio ljudske prehrane.
Naalost i u 21. stoljeu lijenici i drugi medicinski strunjaci jo
uvijek strae priom o povienom kolesterolu, najee zbog toga to su
neupueni ili nezainteresirani za najnovija saznanja. Moda i zato to ih
sponzorira farmaceutska industrija, jedna od najprofitabilnijih
djelatnosti u svijetu, a statini, sredstva za sniavanje kolesterola,
najprodavaniji su lijek na kojem se zarada broji u stotinama milijuna
dolara.
Doktor medicine Dwight Lundell, poznati ameriki kardio kirurg,
pie: Mi lijenici, uz sve nae obrazovanje, praksu, znanje i autoritet,
esto posjedujemo poprilian ego radi kojeg vrlo teko priznajemo da
smo u krivu... Slubena je medicina napravila uasnu greku kad je
ljudima savjetovala da izbjegavaju zasiene masti Davno
uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti
i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom troku
nadmaili svaku drugu poast u povijesti ovjeanstva.xli

Kad bi nai medicinski strunjaci bili manje okupirani

propisivanjem recepata i kad bi se ee prisjetili Hipokratove prisege
koju su poloili: U asu kada stupam meu lanove lijenike
profesije, sveano obeavam da u svoj ivot staviti u slubu
humanosti... Najvanija e mi briga biti zdravlje mojega pacijenta,
tada bi moda shvatili da je njihova dunost biti informiran, da moraju
redovno pratiti znanstvenu i strunu literaturu o utjecaju prehrane na
ljudsko zdravlje, ak i onu neovisnih autora (svaka ast izuzecima koji
to rade). Tako bi moda doli do zanimljivih saznanja da, na primjer:
Znanstveni dokazi o tetnosti masnoe i kolesterola ne postoje.
Kampanja protiv kolesterola najvea je prijevara 20. stoljea.
Zasiene masnoe iz hrane ivotinjskog porijekla ne uzrokuju ni
debljinu, ni srane bolesti, niti druge kronine civilizacijske bolesti.
Debljina je bolest pretjeranog nakupljanja masnoe i ne ovisi ni o
prekomjernom jelu ni o premalo tjelesne aktivnosti, ve o neravnotei u
hormonalnom reguliranju masnog tkiva i metabolizma masti.
Inzulin je primarni regulator nakupljanja masnoe, a ugljikohidrati,
koji potiu izluivanje inzulina, izravni su uzronik debljine.
Bolesti srca i krvnih ila nemaju veze s unosom zasienih masnoa
iz hrane. Pravi uzrok srano-ilnih bolesti su kronine upale u
arterijama koje nastaju zbog pretjeranog unosa eera, kroba i biljnih
ulja bogatih omegom-6.
to vie industrijski preraene hrane konzumiramo, to vie potiemo
stvaranje upala, iz dana u dan. Ljudsko tijelo nije stvoreno da prerauje
hranu krcatu eerom, krobom i omega-6 uljima.
Postoji samo jedan nain za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je
povratak na hranu u njezinom izvornom obliku.

Znanost danas nudi brojne dokaze d a j e industrijska neprirodna

rafinirana hrana glavni uzronik bolesti dananjice: debljine, dijabetesa
tipa 2, srano-ilnih bolesti (zaepljenje ila, srani i modani infarkt),
autoimunih bolesti, alergija i mnogih vrsta raka. ovjek je genetski
prilagoen odreenoj vrsti hrane, a ta se hrana ne proizvodi u
tvornicama ve samo u prirodi. To nisu nutritivno osiromaene,
kemijom pretrpane industrijske preraevine, ve prava prirodna hrana u
njezinom izvornom obliku.
Neto se veliko i pozitivno dogaa. Uz promjenu paradigme koja je
u tijeku, po cijelom se svijetu osjea snano buenje svijesti, raa se
ovjek novog doba: ovjek koji shvaa utjecaj prehrane i okolia na
svoje zdravlje i svoju povezanost s prirodom, ovjek koji vie ne eli
biti manipuliran od medija i industrije, ovjek koji u svoje ruke
preuzima odgovornost za vlastito zdravlje i koji odluuje biti svjestan
potroa, a ne rtva. Dobrodoli u Novo doba!

Literatura
Angell, Marcia (2004.) The Truth About the Drug Companies: how
they deceive us and what to do about it, Random House, New York,
USA
Atkins, Robert C. (2003.) Atkins dieten, Forum, Stockholm, Sweden
2005
Burenhult, Goran (2003.) Det ofullkomliga djuret: kropp, sjal och
livsstil i ett evolutionart perspektiv Natur och kultur, Stockholm,
Sweden
Campbell-McBride, Natasha (2010.) Gut and Psychology
Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD, Dyslexia ,
Dyspraxia, Depression, Schizophrenia, Medinform Publishing, UK
Colpo, Anthony (2006.) The Great Cholesterol Con - Why
Everything Youve Been Told About Cholesterol\ Diet and Heart
Disease is Wrong! Lulu.com
Colting, Fredrik (2011.) Mjolkrevolutionen, Nicotext, Stockholm,
Sweden
Cordain, Loren (2002.) The Paleo Diet: Lose Weight and Get
Healthy by Eating the Food You Were Designed to Eat John Wiley &
Sons, Inc., New York, USA
Dahlqvist, Annika (2007.) Doktor Dahlqvists blogg - Om. lagkolhydratmat, viktkontrol och halsa, Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Daniel, Kaayla T. (2005.) The Whole Soy Story: The Dark Side of
Americas Favorite Health Food, New Trends Publishing, Inc.,
Washington DC, USA
Eenfeldt, Andreas
Stockholm, Sweden

(2011.)

Matrevolutionen,

Bonnier

Fakta,

Ehdin, Sanna (2005.) 12 veckor tili ett sjalvlakande liv, Forum,

Stockholm, Sweden
Ehdin, Sanna (2010.) Finn din energikod -fa ett rikt, lyckligt och
sjalvlakande liv, Forum, Stockholm, Sweden
Enig, Mary (2000.) Know Your Fats: The Complete Primer for
Understanding the Nutrition of Fats, Oils and Cholesterol, Bethesda
Press, Bethesda, USA
Enig, Mary & Fallon, Sally (2006.) Eat Fat, Lose Fat: The Healthy
Alternative to Trans Fats, Plume, USA
Fallon, Sally & Enig, Mary (1999.) Nourishing Traditions - The
Cookbook That Challenges Politically Correct Nutrition and the Diet
Dictocrats, NewTrends Publishing, Inc., USA
Helander, Maria & Schuck, Cathrine (2011.) Helhetsmetoden - Na
din halsovikt med KBT&LCHF, Norstedts, Stockholm, Sweden
Hexeberg, Sofie (2010.) Nytt liv med riktig mat: frisk med LCHF,
Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Hollingsworth, Elaine (2010.) Take Control of Your Health and
Escape the Sickness Industry, Empowerment Press International,
Queensland, Autralia
Ingvar, Martin & Eldh, Gunilla (2010.) Hjarnkoll pa vikten, Natur
och kultur, Stocholm, Sweden
Jonnson, Bitten & Nordstrom, Pia (2010.) Sockerbomben i din
hjarna: bli fri fran ditt sockerberoende, Optimal Forlag, Sundbyberg,
Sweden
Keith, Lierre (2009.) Vegetarian Myth: Food, Justice and
Sustainability, Pm Press, Oakland, USA

Kendrick, Malcolm (2007.) The Great Cholesterol Con: The Truth

about What Really Causes Heart Disease and How to Avoid It, John
Blake Publishing Ltd, London, UK
Lindeberg, Staffan (2003.)
Studentlitteratur, Lund, Sweden

Maten

och

folksjukdomarna,

Lipton, Bruce H. (2005.) Tro, dogmer och biologi - Hur vart

undermedvetna styr vara gener, Sorena Forlag, Spanga, Sweden 2008
Litsfeldts, Lars-Erik
Sundbyberg, Sweden

(2007.)

Fettskramd,

Optimal

Forlag,

Litsfeldts, Lars-Erik (2009.) At fet mat! bli frisk och smal med
LCHF\ Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Montignac, Michel (2002.) Jag ater - och forblir smal,
Montignacmetoden, Bokforlaget Forum, Stockholm, Sweden
Nilsson, Mats-Eric (2008.) Den hemlige kocken: det okanda fusket
med maten pa din tallrik, Ordfront Forlag, Stockholm, Sweden
Nilsson, Mats-Eric (2008.) Akta vara:guide till oforfalskad mat,
Ordfront Forlag, Stockholm, Sweden
Nystrom, Fredrik (2010.) At upp till bevis: fakta och fordomar om
kost och halsa, Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Ravnskov, Uffe (2008.) Fett och kolesterol ar halsosamt! - Om
gamla och nya kolesterolmyter, Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Ravnskov, Uffe (2010.) Hur kolesterolmyten halls vid liv, Optimal
Forlag, Sundbyberg, Sweden
Reimers, Jenny (2006.) Naturlig foda - naturligtvis!, MIDABO-K,
Sundsvall, Sweden
Sahlin, Gunilla (2011.) Vitt Begar; En personlig berattelse om
sockerberoende, Pickabook Forlag, Ramlosa, Sweden

Simopoulos, Artemis P, & Robinson, Jo (1999.) Omega Kost:Bra

mat och god halsa med medelhavsdiet, Optimal Forlag, Sundbyberg,
Sweden 2004
Sisson, Mark (2009.) The Primal Blueprint: Reprogram your genes
for effortless weight loss, vibrant health, and boundless energy, Primal
Nutrition, Inc., USA
Skaldeman, Sten Sture (2006.) At dig ner i vikt: praktisk viktmin
skning for feta man och runda kvinnor, Prisma, Stockholm, Sweden
Skaldeman, Sten Sture (2007.) GI-NOLL! for kvinnor som vill ata
sig smala, Prisma, Stockholm, Sweden
Smith, Richard (2006.) The Trouble With Medical Journals, Royal
Society of Medicine Ltd, London, UK
Taubes, Gary (2007.) Good Calories, Bad Calories: Challenging the
Conventional Wisdom on Diet, Weight Control, and Disease, Knopf
Publishing Group, New York, USA
Taubes, Gary (2010.) Why We Get Fat:And What to Do About .It,
Knopf Publishing Group, New York, USA
Virapen, John (2008.) Piller & Profiter: memoarer fran en
Iakemedelsindustri med dodlig biverkan, bookLundforlag, Lund,
Sweden
Wikholm, Per & Litsfeldt, Lars-Erik (2007.) Ideologin och
pengarna bakom kostraden, Optimal Forlag, Sundbyberg, Sweden
Wilsson, Lars (2002.) Valfardens ohalsa: kan forntidens foda bli
framtidens mat, Medikament forlag, Ljusdal, Sweden
Wilsson, Lars (2006.) Naturlig mat naturlig halsa, Optimal Forlag,
Sundbyberg, Sweden

Video
Food Inc, film iz 2008., Robert Kenner
Fat Head, film iz 2009.,Tom Naughton
Hungry For Change, film iz 2012., James Colquhoun and
Laurentine ten Bosch
Nourishing Traditional Diets - The Key to Vibrant Health,
predavanje Sally Fallon
The Oiling of America, predavanje Sally Fallon

Internet
http://www.beyondveg.com/
http://blog.wholesoystory.com/
http://www.cholesterol-and-health.com/
http://www.dietdoctor.com/
http://www.direct-ms.org/pdf/EvolutionPaleolithic/Cereal
%20Sword.pdf
http://www.doctorsaredangerous.com/article.htm
http://www.dsolve.com/
http://www.eatwild.com/
http://www.ehdin.com/
http://www.etseq.urv.es/cdmedics/pdfs/Celiac%20disease%20from
%20gut%20to%20brain.pdf
http://evolutionarypsychiatry.blogspot.com/
http://www.gaps.me/
http://garytaubes.com/
http://gluten-celiaki.blogspot.com/
http://www.gunnarlindgren.com/matfett.html
http://www.gutsense.org/fibermenace/about_fm.html
http://www.gynld.inik.dk/
http://www.healthy-eating-politics.com/
http://homodiet.netfirms.com/
http://journeytoforever.org/farm_library/Cleave/cleave_toc.html

http://journeytoforever.org/farm_library/price/pricetoc.html
http://www.ketogenic-diet-resource.com/index.html
http://www.kostdoktorn.se/
http://lowcarbdiets.about.com/
http://www.lowcarb.ca/corpulence/
http://www.marksdailyapple.com/
http://www.mercola.com/
http://www.nytimes.com/2002/07/07/magazine/07FAT.html?
module=Search&mabReward=relbias:w&pagewanted=1
http://paleodiet.com/
http://preventdisease.com/
http://www.ravnskov.nu/cholesterol.htm
http://www.realmilk.com/
http://www.second-opinions.co.uk/
http://www.sott.net/
http://www.thincs.org/
http://www.truthinlabeling.org/
http://users.sa.chariot.net.au/~dna/kefirpage.html
http://www.vitamindcouncil.org/
http://www.westonaprice.org/

NAJAVA
Mitovi i zablude su razbijeni, istine i lai o hrani su razotkrivene,
Konano znamo izabrati pravu hranu za bolje zdravlje, znamo to jesti i
to izbjegavati.
S obzirom na to da esto ujem pitanje - kako sve to znanje provesti
u praksi, odgovore e vam dati moja
Prva hrvatska Paleo-LCHF kuharica
koja e iz tiska izai krajem 2012. godine.
U njoj e mjesta nai recepti za:
kruhove i peciva bez brana,
kolae bez eera,
glavna jela, u rasponu od brzih i jednostavnih do onih koja e
zadovoljiti i najvee gurmane,
zanimljive ideje to pojesti za doruak ili meuobrok te to ponijeti
sa sobom na posao.
Iz ove ete knjige nauiti da zdrava prehrana nije komplicirana, da
nam ne trebaju egzotini i nedostupni sastojci te da moemo uivati u
kuhanju i jedenju neoptereeni strahovima i zabludama oko pojedinih
namirnica.

http://journeytoforever.org/farm._library/price/pricetoc.ht

ml
ii

Keith, Lierre (2009)

Nourishing Traditional Diets - The Key to Vibrant Health,

video Sally Fallon
iii

Vitamin K kojeg je Dr Price otkrio i prozvao aktivator

X zapravo je vitamin K2 kojeg nalazimo samo u ivotinjskim
masnoama (maslac, umanjak, sirevi, jetra) i nije isto to i
oblik Kl kojeg nalazimo u zelenom lisnatom povru.
iv

Vitamin E nalazimo i u biljnim masnoama, npr. oraastim

plodovima i sjemenkama.
v

vi

Vie o esencijalnim masnim kiselinama pronaite u

poglavlju Omega -3, omega-6 i eikosanoidi
vii

http://www.ravnskov.nu/uffe.htm

viii

http://www.thincs.org/

ix

LDL: Low Density Lipoprotein; HDL: High Density

Lipoprotein; VLDL: Very Low Density Lipoprotein
x

Metaboliki sindrom predstavlja skupinu metabolikih

poremeaja koji poveavaju rizik za razvoj srano- ilnih
bolesti i dijabetesa tipa 2. Ti poremeaji su povien krvni tlak,
povien eer u krvi i/ili inzulinska rezistencija, poremeena
vrijednost masnoa u krvi (povieni trigliceridi i nizak HDL ,)
te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u podruju
trbuha).
xi
xii

http://www.dietdoctor.com

ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder)

poremeaj deficita panje s hiperaktivnou; DAMP (Deficiti
in Attention, Motor Control and Perception) nedostatak panje,
motorike kontrole i percepcije; disleksija: poremeaj u uenju,
prvenstveno itanju.

xiii

Dr. Mark Hyman, Gluten; What You Don't Know Might

Kill You www.sott.net
xiv

Vie o Zelenoj kuri proitajte u Poglavlju LCHF

prehrana za posebne potrebe
xv

Ehdin, Sanna (2005.)

xvi

Izvor www.truthinlabeling.org

xvii

http://www.ehdin.com/

xviii

http://www.dietdoctor.com

xix

Izvor: http://www.westonaprice.org/

xx

Colting, Fredrik (2011.)

xxi

Colting, Fredrik (2011.)

xxii

Nourishing TraditionalDiets - The Key to Vibrant Health,

video Sally Fallon
xxiii

http://users.sa.chariot.net.au/~dna/kefirpage.html#Kefir-

history
xxiv

Fallon, Sally & Enig, Mary (1999)

xxv

http://www.gynklinik.dk/

xxvi

Vie o Zelenoj kuri i anti-kandida dijeti u poglavlju

LCHF prehrana za posebne potrebe
xxvii

http://www.nytimes.com/2002/07/07/magazine/what-ifit-s-all-been-a-big-fat-lie.html
xxviii
xxix
xxx

http://www.jbc.org/content/87/3/651.full.pdf

Ehdin, Sanna (2005.)

Psyllium husks,plantago ovata, ljuskice indijskog

trputca. Ljuskice psyllium sjemenki apsorbiraju veliku koliinu
vode i koriste se za reguliranje probave i ienje crijeva.
Moraju se uzimati s veom koliinom vode, 1 lica ljuskica s 3

dl vode. Samljevene u praak koriste se kao dodatak

bezglutenskom kruhu i pecivima za bolju gustou tijestu.
functional food - hrana ili namirnice koje imaju ljekovita
svojstva
xxxi

http://www.nytimes.com/2002/07/07/magazine/what-ifit-s-all-been-a-big-fat-lie.html
xxxii

http://www.lowcarb.ca/corpulence/

xxxiii

http://journeytoforever.org/farm_library/Cleave/cleave_t
oc.html
xxxiv

xxxv

Izvor: www.sott.net

xxxvi

Ravnskov, Uffe (2010)

xxxvii

Izvor: www.sott.net

xxxviii

http://www.kostdoktorn.se/

xxxix
xl

http://www.dietdoctor.com/

Sydsvenskan 27.02.2012

http://preventdisease.com/news/12/030112_WorldRenown-Heart-Surgeon-Speaks-Out-On-What-Really-CausesHeart-Disease.shtml
xli