Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Borhes - Besmrtnik PDF

    Uploaded by

    Aldin Karahasanovic
    158 views11 pages

    Original Title

    Borhes - Besmrtnik.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    158 views11 pages

    Borhes - Besmrtnik PDF

    Uploaded by

    Aldin Karahasanovic

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 11
    ii Lkijana Samosatski mogao_razgledast—pa—mjesecw- Aistinita ‘storia, 1, 26), fakleno koplje koje © u_prvo} nl Kapelnog Sacinikons pfipistilupiters, Merlinovo “univerzaino ogledalo “okruglo i Supje, sliéno staklenom svijeta" (The Faerie Queene, Ill, 2,18) ~ 1 dodaje ove nneobigne rij “Akt prethodne naprave (esim mahane Sto nisu postojale) bile su obigni optigk! instrument. Vjernici koji cdlaze u(Waamiju Amr koja se nalazi u Kairu znaju oma BOBS da se svemie nalazi u jednon od Kamenih stubova of0 centalnog dvorfta. Nika ga, Tara”nO, He Tiéze vidjeti, ali oni koji prisfone ho na povrsinu stuba priznaju da ubrzo zagyju noku vrtaglavy buku... Déamija potide iz Vil-sijekar stubovi koji su joS iz vremena preislamslih hramova, ito potvrduje Abenkaldunova misao: U dréavama Aoje esnivaju narod, neophodni su stranci za ove posiove u vezi s nelmarsevom’. Postojuli taj Alefu srcu jednog kamena? Da li sam 1 njega vidio kada sam vidio sve sto postoji, a zatim zaboravio?|NaSa_svijest podloina je-djejstim:_zaborava:— aieisn ‘erozije godina i ja mijenjam i ESM BESMRTNIK Salomon saith: There is no new thing upon the earth. So that as Plato had an imagination, that all knowledge was but remembrance; so Salomon giveth his sentence, that all novelty is but oblivion. Francis Bacon: Essays LVI U Londonu, podetkom juna 1929, starinar Jozef Kartafilus i2 Smirne ponudio je princezi Lusninga Sest kknfiga Poupove Iijade(1715-1720), u éetvrtins, Princeza je prihvatila; uzimajuei knjige, izmijenjalt su nekoliko nije Bio je to fovjok, prifa nam ona, iznemogao i zapusten, sivih oéiju sijede brade i izuzetno neodredenih crta. luzio se raznim Jezicima, neke je znao teino, a druge slabo; za samo nokoliko minuta prelazio je s francuskog na engleski 18 ongleskog na neku mjeSavinu gpanskog iz Soluna i pportugalskog i Makaoa, U oktobru, princeza jo od jednog pprolazeéeg putnika Zovsa éula da se Kartafilus utopio ‘vra¢ajuei se u Smirnu i da je sahranjen na ostrvu Tosu. U posljednjoj knjizi jade nasla je ovaj rukopis. Iavornik je redigovan na engleskom i obiluje lavinizmima. Naga verzija je bukvalna BESMRINIK Koliko 50 sjeéam, moje muke poéele su u jednom vrtu u Tebi Hekatompilosu, u vrjjeme carevanja Dioklecijana. Vojevao sam (neslavno) u nedavnim patskim ratovima, bio sam tribun Jedne legije postauljene u Berenisi, prema Crvenom moru; groznica i magija bile su iznurile mnoge ljude koji su Zudjeli da ppokadu svoju hrabrost, Mauritanci su bill pobijedeni; zemlja Koju su ranije zauzimalt pobunjeniéki gradovi vjeéno je posvetena plutonskim bogovima. Potéinjena ‘Aleksandrija uzalud je molila Cezara za milost; prije {steka godine legije su slavile pobjedu, all ja sam jedva uspio da raspoznam lice Marsa, Ta nemoguénost me je zaboljela | moda je to bio raalog Sto sam se potpuno predao potrazi za tajnim Gradom Besmrinika i fstradivanju strani i golemih pustinja, ‘Moje muke, rekoh ves, podele su u Jednom vrtu w ‘Tebi, Gijelu noé nisam oka sklopio jer mi seu srcu odvijala| rneka borba. Ustao sam nesto malo prije ore: moji robovi| ‘su jo8 spavali, mlesec je bio Iste hoje kao beskrajni pljesak, S istoka se pribligavao jedan iznurent i krvavi ronjanik. Nekoliko koraka od mene srusio se s Konja ‘Slabim i nezajadljvim glasom pitao me je na latinskom za, ime sijeke éiji su talastzapljuskivali grad. Odgovorio sam mu da je to Egipat, kojeg su hranile kige, Drugu nijeku se tratim, wine je odgovario, tajau nijeku koja Iude Gslobada smrti, Tamna krv tekla je iz njegovih gradi Rekao mi je da potiée f2 jedne planine s druge strane Ganga | da se tamo vjerovalo da kad bi Zovjk fba0 prema zapadu do Kraja svijeta,stigao bi do rijeke ij voda dale eemrtnost. Dodao je da se iza nje dite Grad Besmrtniko « puno bastiona, amfiteatara i hramova, lzdahnv je prije Gore, & ja sam rijeSio da nadem taj grad i njegows sijeku. Noki zarobljenici su odgovarali na pitanje déelata ‘potvrdujudi prigu konjanika; neko je spomenuo Jelisejska pola na kraj svijeta, gdje ludsk! Zivot vieéno traj drug Epomenu vehove géje iavire Paktolo, dij stanovniet 2ive jedan vijek. U Rimu sam razgovarao s filocofima koji su Nmatrali da produzavati Ijudski Zivot anaéi produzavath Tjudsku agonija i umnozavati bro} njegovih umiranja. Ne znam da Ii sam ikad vjerovao u Grad Besmrtnika; &ink mi ge da sam se tada zadovoljio namjerom da ga potra Flavije, konzul iz Hetulije, dao mi je dvije stotine wojnike za taj podubvat. Pored toga, regrutovao sam neke Dlacenike Koji su pricali da poznaju puteve, ali oni su kasnije prvi dezertirali Dalji dogadaji potpuno su pomutili sjeéanje na potetak putovanja. Preéli smo zemlju troglodita, kot jedt ‘he poznaju jezik; zemlju garamanta, kojt ima) Zajednizke Zone i hrane se lavovima; zemlju augile, koji Gamo slave Tartara, Prosli smo kroz éruge pustinje crog Pijeska, gdje se putnik mora slutiti ngima jer je vruéina Flana nesnosijiva, Izdaleka sam ugledao planint koja je 2 dala ime okeanu; na njenim padinama raste euforbija koja poniétava dejstvo otrova; na njenom vrhu Zive satiri, nharod surov I seljagki, naklonjen raskalanosti. Svima nam se udini nevjerovatnim da bi se u ovim divjjim krajevima, gdje zemlja rada éudovista, mogao nalaziti Guveni grad. Nastavili smo put jer bi bilo sramota odustati, Neki brzopleti vojnici spavali su licem okrenutim prema mjesecu: izgorjali su u groanici: iz zagadenih cisterni drugi su popili ludilo i smrt, Tada je ppotelo dezertiranje: malo zatim, pobune. Da bih sredio stanje, nisam se dvoumio da upotrijebim oStru.silu Postupio sam pravilno, ali jedan od centuriona me je upozorio da su izvjesni pobunjenici (Seljni da osvete smrt jednog od njih koji je zavréio na krstu) smiéljali moju ‘smart. Pobjegao sam iz logora sa nekolicinom vojnika koji ‘su mi ostali vjerni. Ali njih sam i2gubio u pustinji, u vetlozima pijeska I u prostranoj no¢i, Jedna_kritska sttjela me je ranila, Lutao sam trazeéi vodu nekoliko dana ili jedan golemi dan umno#en suncem, Zedu i strahom od Zedi. Pustio sam da me konj vodi. U zoru se daljina najedila piramidama i kulama, U nesnosijivom snui sanjao sam mali i nedvosmisleni lavisint: u njegovom srediStu nalazio se jedan éup; moje ruku su ga skoro doticale, moje oti su ga gledale, ali lavirint je bio tako. zamrSen i zapetijan da sam shvatio da éu prije umrijeti nego to éu dosegnuti da njega 3 u Kada sam se najzad ispetjao iz kobmare, vidjeh da sam baéen, zavezanih ruku, w jedau duguljasty ropa e amenu, ne veéu od obiéne rake, povréno izdubljene na neravnoj planinskoj padini. Zidovi su bili viaéni, uglagani pije vrernenom nego ljudskom rukorn, Osjetio sam belno rucanje u grudima, osjetio sam da me obuzima Zed Usdigao sam se i tiho viknuo. Udno planine Sitio se ‘bebumno bistsi potok, zamuéen pijeskom i otpacima: s ‘ruge strane blistao je (pod prvim ili posljednjim suncem) (Grad Besmrtnika, Vidjeh zidina, svodove, grodovine i trove; cijeli grad na kameno} visoravmi, Stotinjak pepravilnih udubljenja, sliénih mojem, ofvigavali su planinw i dotinu. U pijesku je bilo plitkih bunara: iz th bijednih rupa (¢ wdubljenja) pojavli su se ljudl sive koze neuredne brade, goll, Utini mi se da su mi poznati pripadali su Zivotinjsko} vrstt troglodita kojt naseljavaju ‘obale Arapskog zaliva i hrane se etiopskim plodovim; nije ‘me jznenadilo to 5:0 nisu govorili i Sto su jeli zmije, ‘Straina Zed me je razdrmala, Ocijenh da se nalazim a tridesetak stopa udalen od pijeska; baci se nz planinu, zatvorenih otiju i sa rukama zavezanih na ledima. ‘agnjurh krvavo lie u tammu vedu. Pio sam kaoto to ine Eivotinje. Peje nego Sto #8 se ponovo iagublo u snovima i {elisjumu, ne znam zaito, ponovih nekoliko grEkih rj: bbogat! toukri Zeleje koji pi cru vod Eeepe.. 38 BEsMerwik ‘No 2nam koliko dana I noéi prodose preko mene. Bolan, nemoéan da se vratim sklonist petina, go u neznanom pijesku, dopustih da se mjesec i sunce poigraju s mojom nesreénom sudbinom, Djetinjasti u ‘svojoj divijni, trogloditi mi ne pomogose ni da prezivim ni da umrem. Uzalud sam ih molio da mi prekrate Zivot. Jednog dana uspjeh da oftrom ivicom kemena oslobodim ruke. Drugog dana sam se digao. Mogao sam a prosim ili kradem - ja, Marko Flamenije Rufo, vojni tribun jedne rimske legije - za moju prea odvratnu. oreiju zmijskog mesa. Straina Zelja da vidim Besmrtnike, da dotaknem natéovjeéni Grad, nije mi davala mira i sna. Ni trogloditi isu spavali, kao da su bili svjesni mog nastojanja: rnajprije mi se utini da me paze; kasnije, da su se zarazili ‘mojim nemirom, kao Sto bi se moglt zarselti psi. Za napuitanje divijeg naselja izabrao sam najjasniji 6a Fano popodne, kada gotovo svi Ijudi ialaze iz pukotina i bunara da bi gledali zalazak sunca, ne videei ga. Glasno ‘sam se molio, manje da izazovem naklonost Gospda a vvige da zaplasim pleme artikulisanim rijetima, Predoh otok presijegen pjestanim uzviSenjem i uputih se u Grad. Dva-tri Zovjeka su me 2bunjeno pratila. Bi su (kao i drugi njihove vrste) omanjeg rasta; nisu izazivali strah Koliko odbojnost. Trebalo je da zaobidem nekoliko nepravilnih udubljenja Koja su ligila na kamenolome; ‘zbunjen velitinom Grada, uéini mi se da je blizu. Oko ponoéi koragao sam u cru sjonku 2idina najeéenu 36 BESMETIIK oblicima botanstva 1 Zutom pijesku. Zaustavi me neka vsta natprirednog uzasa. Covjek toliko mrei novinu i ppustinju. da sam se obradovac Sto me je jedan od troglodita dopratio do kraja. Sklopih ofi Zekajuci (bez ‘sna) da svane dan. TRekao sain da je Grad bio izgraden na jednoj kamenoj visoravnl. Ta visoravan, koja je lila na stijenu, nije bila manje twrda od zidina, Uzalud sam hodao tamo- ‘amo; na erno} esnovi nije bilo nijedne nepravilnosti, u jednolignim zidovima kao da nije bilo nijednog prolaza. \Vruéina dana me prisili da se sklonim u jednu peéinu: udno peéine bio je bunar, a u bunaru stepeniste koje je pponiralo u duboku tamu, Siao sam; profavsi kroz haos prljavih hednika, stigoh do jedne prostrane, kruine, jedva vidljive odaje, Bilo je devetero vrata u com ppodrumu; osmora stt vodila w lavirint koji se neizostavno ‘zavrBavo t isto} odafi: deveta vrata vodila su (kroz drugi laviring) w drugu kruinu odaju, istu keo prva. Ne znam_ kcoliko je odaja eve ukupno bilo; umnodile su th moja nestrpljivost i nesreéa, Tisina bijase noprijateliska i bezmalo savrSena; u tim dubokim kamenim mregama nije bilo drugog Suma do podzemnog vjetra koji je dolazio ne znam otkuda; u pukotinama su se besumno gubil konci zahrdale vode. S$ w2asom sam se prilagodio tom sumnjivom svijetu; uéini mi se nevjerovatnim da moze ppostojati iSta osim podruma s devetero vrata i opet podruma koji se raévaju. Ne sjecam se koliko sam ‘uremena provee hodajuéi pod zemiljom; znam da su mi se 7 BESMRTNIK onckad brkali, u isto) nostalgil, veliko naselje divijaka i moje rodno mjesto medu grozdovima, U potinodju jednog hodnika nepredvident zid preprijegi mi prolaz, neka daleka svjetlost sama sebe je osvjetljavala. Podigoh zamraéeni pogled: daleko, na samom vrhu vidjeh krudno parée neba, tako plavo da mi je izgledalo purpurno. Dud zida dizale su se metalne pretke, Umor me je pritiskao, ali ja sam poteo da se ppenjem zastajkujuci nespretno samo da bih zajecao od srece. Postepeno sam mogao vidjeti stubove, ukrasne, twouglaste fesade i kupole, zamréenu pomp granita t ‘mermera. Tako sam se izvukeo iz slijope oblasti crnih Javirinata ispletenih u blistavom Grad Popeo sam se na neku vrstu. malog trga: bolje refeno, Sao sam u neko dvorigte, Bila je civigeno agradom nepravilnog oblika i raalitite visine; to} heterogeno} gradevini pripadale su razne kupole i razlitti stubovi. Prva ‘odlika ovog neshvatljiveg spomenika koja mo je zapanjila bila je drevnost. Osjetih da je on bio tu pre judi, prije zomlje. Cinilo mi se da ta upadljiva drevnost (koja. se ppogledu, moéda, ini zastraSujuéom) odgovara radu besmrinih radnika. Najprije veoma padijive, a zatim raynodusno, na kraju s ofajanjem lutao sam po stepenitima i prolazima ovog neodmrsivog dvorca, (Poslije sam vidio da su stepenici bili razlgie veliéine{ visine i da ‘sam zato bio toiko umoran.) Ove/ dvorac je djelo bogova, pomislih tada, Pretradih nenaseljene uglove i pomisli: Dogovi koji su ovo sagradili su mrevi, Primijeth sve 28 __pesuenk Spon et ar a sie ie ee pea es a a br ee ee a ea Se een ake Sn ae ae marae eee ane ec ee nee eres rae ce onl ce Stn megan me te i a ee dam ae set lo ec ae ee eee eee eee a en San Fo No pamtim etape svog povratka kroz pragnjave i vlaine podzemne grobnice, Jedino znam da me je mugio strah da éu izlazeci iz posljednjeg lavirinta, ponovo biti okruzen odvratnim Gradom Besmriaka. NiSta vise mi nije ostalo u sjaGanju. Taj zaborav, sada nepovratan, bilo da je tada, moida, voljan; mozda su okolnost mog DjeBanja bilo tako zlosreéne da sam se jednog dana, ne ‘manje zaboravijenim, zakleo da éu th zaboraviti m ‘One koji su pazlivo éitalt povijest 0 mojim mukama sjetige se da me jedan Covjek iz plemena pratio kao pas do nepravilne sjenke zidina. Kad sam izaiao iz posljednjeg ppodruma, naéao sam tog éovjoka na tlazu u potinu. Leia je na pijesku, po kojem je nespretno crtao i brisao niz ‘znakova nalik na slova iz sna koja se pobrkaju u tenuth ada se Gini da smo na putu da ih shvatimo. Najprije pomislih da je to bilo neko primitivno pismo: posiije shvatih da je besmislono pomislti da Ijudi Koji ne znaju za rijeé ‘mogu znati za pismo. Pored toga ni jedan anak se nije ponavijao, Sto je iskljugivalo moguénost njthovog simbolitkeg karaktera. Covjek ih je crtao, posmatrao i Popravijao. Odjednom bi sve izbrisao kao da ga je izervirala ta igra. Medutim, mene je ilo obuzelo tako jako ‘osjecanje rastereéenosti (ii je moja usamljenost bila tako vvelika i waasna) da sam pomislio da me je taj primitivni 40 ESMRTNI Te ctenp pcr tampon ar cea pod nogama joj io veo. Trgladt ye i8a0 seers te Ts i se ae, ag re gion eee eee ae a nga PO a oe ee a ‘sue arr, aah ree ie te ceca we Rene es ce ee ene eae es renames ore ne a oe i nanjrnoneéa da govore samo dah nob eral mri fearing a Simei eae a Sane vot ee na ee Se cana a BESHERTIK sieéanja, bez vremena; razmotrih moguénost jez liSenog imenioca, koji se svodi na bealiéne glagole i nepromjenljve pridjeve. Tako su umirali dani, a's danima { godine, ali jodnog jutra desi se nesta Sto je li Pala je jaka i spora kia [Noéi u pustinji umiju da budu hladne, ali ove nog bila je vatrena. Sanjao sam da je rijeka iz Tesalije (a koju sam vratio zlatnu ribu) tekla da me spasi, na crvenom. pijesku i cmom kamenu gu sam kako se priblizava; svjetina vazduha i umorni Sum kige me probudige. Onako 190. pottéao sam da je dogekam. SpuBtala se noé; pod 2utim oblacima, pleme, ne manje radosno od mene, predavaée se jakim pljuskovima kao u nekom zanosu, lagledali su lao Kibelini sveitenici kojima je viadalo botanstvo, Argus je gledao u zemlju i jeeao: potoci su se slivali niz njegovo lice: ne samo potoci kife ved i suza (to ‘som kasnije shvatio). Argus, viknuh mu, Arguse, I tada, s neki blagim divijenjom, kao kad se otkrije neéto davno izgublieno i aaboravijono, Argus romuca ove rijedi: Argus, odisejev pas. A zatim opet ne gledajuci me: Ovaj pas koji Jedi u blatu, Swyarnost olahko prihvatamo, moda zato sto esjegamo da nita nije stvarno, Upitah ga Sta zna o Odisej. Stabo Je razumijevao gréki, te sam morao da ponovim picanje. Veoma malo, odgoveri. Manje no najbjedniji rapsod. Valida je vec presio hiljadu vijekava otkako sam ie ispjoveo. 2 lo na secu, pee Tn ie a a ‘radio konjanik. Sto se tite grada éije je ime stiglo do sae Br Sen re a oa Cn a ce eh Sg i Ce a peo soa a cere So ie enn oa ra oh seu + a iho Sn 2 ae cor PF ee pen ae et eneaarnr nmentened “i ii a ae ce Ca a nabs ® Besmrtnost je uzaludna; osim éovjeka sva ea at ln 4 Besuemin wlasno i neshvatljivo je biti svjestan besmrenost! Prmijetio sam da je uprkos religjama ovo ubjedenie veoma rijetko. Jevreji, hriSéani | muciimera Propowijedaju besinrtnost, ali poStovanje koje oda) prvom vijeku dokazuje de oni samo u njega vjeruju jer jo vim ‘ostalim vijokovima Gcji se protedu u eskre)) Sudeno da ga nagrade iti kazne. Prikvatlivihi jo pojay {otka izvjesnih religija iz Industana; u tom tot, kof nema potetka ni kraja, svaki Zivot je posiiedicn Prethodnog i izvor stedeéeg, ali ni jedan fiver no Cdreduje cjelinu... Izbrugena vijekovima, dedave Desmrinih Wud dostigla je savrSenstvo, tpelivest 1 Tavnodusnosti, Znali su da: udima. Prodlim i budué 2 u beskraju sve dogada svim dobroginstvima svaki Zovjele ima. Kao Sto u igrama na sroéu ame i neparne cifre idu ka ravnotezi, tako da se upotpunjuju i brigu genijainost i ghupost, te je motde Rarodna pjesma o Sidu kontratefa koju zahtijove samo Jedan opiter iz Ekloga ili jedna Heraklitova izroke Nejtrenutnija misao slifedi nevidljivu putanju | moze aa Krunise ili izazove neki tajni oblik. Znam da je bilo enh Koji su Ginilizlo da bi u nokim buduéim vijekovime bile Gobro ili zato sto su tako morali zbog predasnjin Vilekova... Sagledani oveko, svi nasi postupel mu Pravedni, ali su i bezvrijedni. Nema ni ‘moralaih si intelektualnih vrlina, Homer je spjevao Odiseju: Pretpostavimo li vremenski beskraj i beskraj okolnosd ¢ “ rk, stem to me to prs ea mj ee wie tompenance ogo eal na Bosman Najpijeih Je ulinle etpornim na mllost. Spomenuo sam érevme icub 0 Zaliti ni umrijeti, ali je gerio of edi pie no Sto ou mu bacll uze pros je oeeaans Binet advcantamearece wie ao we eskotam, Slo stva od razmisljanja weiner cabanas ert or a so uprove tom zadovasta prodajeme, Fonokad nas je neki izuotni podsrek vaso fii sie, Reina, elemento uliranjeu KS ong je iw trons eo ee aT ste co oben ta a num viio da so: neka ei previa jo grijezdo na er oeene Saat eles Fmeds oneleg, Wvowteatjutak ot nije tors sete cl acs bts wn snes de rasprSimo po zemaljskoj kugli. Taj zakljutak moze da z BESMERTIK a St mg i ere eee ecmacitateere sin an i 0h ah ju puta ¢e probati vodu svih rijeka. Mi smo rijegi i" nademo tu rijeku, " neh a ee coe ia acumen tna en ee a are eS ig coe a ne ea ol at at ae eh ee ae ‘Tangera; ini mi se da se nismo ni pozdravili. , v Proao sam kroz nova kraljevstva i nova carstva, U Jesen 1066. godine vojevao sam kod Stanfordskog moa, ne sjeéam 30 vie da I' medu vojnicima Harolda, koi se susteo sa svojom sudbinom, ili medu vojnicima fonog nesretnog Haralda, Hardrada koji je pokorio Sest stopa, ili nesto malo vige, engleske zemlje, U sedmom 46 _ Been, vijeku ehire bio sam u predgradu Bulaka, gdje sam Spreznom kaligrafijom, na jeziku koji sam zaboravio, pismom Koga se ne sje¢am, opisao sedam Sinbadovih utovanja | istoriju Bronzanog grada. U jednom vrtu u Samarkand! mnogo sam igrao Sah. U Bikaniru sar se pbavio astronomijom, kao i u Boemiji U Kolozvaru sam bio 1638, a zatim u Lajpeigu. U Aberdinu sam bio 1714, kada sam se pretplatio na Sest knjiga Popove Hijade:sjeéam se dda sam se vratao sa zadovolistvom, Oko 1729. polemisao ‘sam o porijeklu te poeme s jednim profesorom retorike, roji so, Eini mi se zvao Dambatista igledalo mi je da su jegovi argumenti neoborivi. Cetvrtog oktobra 1921. “Patna”, brod kojim sara krenuo u Bomba) morala je da se usidil u jedno} huci na eritrejsko) obali. Iskreao sam eu; sjetio sam se drevnih jutara na Crvenom mora Kada. Sam bio rimski tribun i kada su goznica, magija i iirovanje trotili ude. Malo dalje vidio sam kako tote hneka bistra voda; probah je Jer sam imao obiéa) da to ‘Einim. Kada sam se peo uz obalu, neka trnovite gran ‘povrijedi mi spoljni dio ruke. Neobigan bol me osvjeZi. Ne Gjerujuét ogima, u tiSini { sted, posmatreo sam ‘ragacjeni prizor sporog oblikovanja jedne api krvi. Ponovo sam smrtan, ponavljao sam, ponovo sam kao

    You might also like