Kako riješiti sukobe samo-kontorolom?

Zašto nastaju svađe? U kojim situacijama? Zašto suradnja ne bi bila jednostavnija? Tko u danoj
situaciji ne shvaća tuđe gledište? Mnogi primjeri relevantnu na temu sukoba mogu i hoće otkriti
optimalan put do ostvarivanja suradnje između dviju ili više strana. Razumijevanje vlastite, a i tuđe
prirode dovest će Vas korak bliže cilju, bilo koji da ste si zadali, kontinuiranim „nadgledanjem“
ponašanja u situacijama.
Ukoliko Vas netko želi uvjeriti u nešto, umjesto da prvotno impulzivno reagirate, postavite se (ili barem
pokušajte) u oči onoga tko daje informacije. Ista osoba ih iznosi zbog vlastitih težnji/želji te
ostvarivanju istih. Krajnji ishod toga je upravo to – ostvarenje željenoga/potrebnoga. Ukoliko shvatimo
da je to esencijalni parametar svake konverzacije, time i sukoba, na sve situacije koje smo imali a da
ih se sjećamo dobiti će drugačiju točku gledišta. Najčešće se ovakav način ponašanja adresira
metafori „Stavi se u tuđe cipele, pa sagledaj što ti osoba priča“.
„Da bi čovjek bio slobodan on se ne mora samo osloboditi okova, nego mora živjeti na taj način da
poštuje i poboljšava slobodu drugih ljudi.“
(Nelson Mendela)
Vrlo je bitno shvatiti da u svakom dijalogu postoje najmanje dvije točke gledišta. Koliko god Vam ne
paše stajalište druge osobe, suočeni ste sa činjenicom ukorijenjenih sustava vrijednosti, koja tada ne
mora biti ono što želite da bude. Vratite si u prisjećanje kada ste očekivali od majke/brata/kćeri/ da
učini nešto na Vaš način i Vi ste si dopustili da to tako bude, jer svaka osoba ima pravo na svoju
slobodu?
Prihvaćanje različitosti je nužan čimbenik ljudskog postojanja. Koliko je samo ljudi osuđeno na
nećemo reći kakve kazne zbog odbacivanja istine da se oni zalažu za vlastita uvjerenja i isto su toliko
vrijedna koliko i svačija druga. Jeste li nedavno zamijetili da se financijski stabilne ljude gleda kao na
uzore koje bi svatko trebao postići, umjesto da se radi na podizanju svijesti pojedinca do razine samoostvarenja? Ne samo da bi svijet bio bolje i lagodnije mjesto, već bi se različitosti tolerirale onako kako
im po samoj prirodi odgovara.
“Tri najteže stvari za čovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuća, nego, prvo:
uzvraćati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbačene; i treće: priznati da si u krivu.”
(Anonymous)
Nadalje, nakon izlaska iz sukoba sa sporazumnim ishodom, trebate se upitati: što sam učinio dobro u
ovom dijalogu, te kako pomoći drugima osvijestiti da oni tako isto rade? Analogno: „veliki ljudi se
pamte po riječima koje su zapisali, a velikanu po načinu na koji su živjeli“ – Vašim ustrajnim
uvažavanjem stajališta drugih započeo je proces promjene njihove svijesti, razvija se univerzalna
(kolektivna) svijest. Zakona jačega privlači tu osobu na bolju razinu, neovisno jeste li svjesno
zahtijevali da osoba razumije na sličan način koji Vi „odozgor“ pratite razvoj trenutaka. Također,
zapamtite da podizanje svijesti nije trenutan proces.
Ako ste se pak odlučili da sa prijateljem „spomenete“ neku situaciju koja je nepovoljno utjecala na
Vaše raspoloženje, time pojačavate važnost te situacije, umjesto da se postavite u višu vibraciju (vaše
svjesno razmišljanje) koje će objema donijeti dobro. Ako se sagleda ovako – koja situacija se čini
privlačnija i željeli biste je radije imati u ostvarivanju obostranog zadovoljstva? Ono što imate u fokusu,
to privlačite – naročito ako ste to potpirili vezanjem emocija. Bitno je u ovom slučaju razumjeti ljubav
koju dajete drugoj osobi ako joj dozvolite da bude ono što jest. Nitko nije nastao po našim mjerilima,
prema tome neće djelovati po našim načelima.

„Da biste čuli drugu osobu, prvo trebate biti u međusobnoj sinergiji, a potom razmotriti njeno i Vaše
stajalište. Tek onda donosite odluku da razumijete tu osobu“
(Davor Predavec)