Rad.—Zavod hwat. pov. vol. 28, 1995, M. KolarDimitrjovié, © osnutku i radu Zagrebatke bur .. (190-211) UDK se975T19" ISSN 0353—295x lzvorni znanstveni rad RADOVI Zavod za hrvatsku povijast Vol. 28 Zagreb 1996. O osnutku i radu Zagrebacke burze do 1945. godine Mira Kolar-Dimitrijevié Zagrebacka burza za robu i vrednote nije osnovana 19192 veé 1907. godine. U ovom radu se opisyje mukotpni nastanak i rad ove veoma vaine ustanove za modemi promet novea, roba i usluga, koja je as izvanredan uljecaj za gospodarski_ razvoj Hrvatske uu okviru Jugoslavenske dréave. U radu je dan kraéi osvrt i na nastanak drugih bur koje su dolazile u doticaj s nasim prostorima. L Burza je posebno organizirana ustanova u kojoj se prema prihvacenim pravilima trguje stranim novcem, vrijednosnim papirima (efektima), tipiziranim _masovim robama i uslugama. Preko burze se povezuju poslovni judi i omoguéava br2i promet roba, Poslove na burzi mogu sklapati samo dlanovi burze. Takova formulacija odnosi se dakako na burze do 1945., jer danainji burzovni sistem nije zasnovan na pravilima jedne burze u jednoj zemlji veé je to organizacija koja povezuje svijet jedinstvenim normativima poslovanja. Razvoj burze je vezan uz razvoj trgovine. Primitivu burzu su imali veé Rimljani, sastajuéi se na forumu da ugovore svakojake poslove i pogodbe. U srednjem vijeku u_velikim trgovatkim gradovima postojala su skladista Conti), gdje je govae mogao kupiti robu odmah iz prve ruke, a mi smo u dalmatinskim gradovim: velik broj fontika (skladi8ta), jer se drugatije nije mogla obavijati copovina sa zaledem niti vrSiti snabdjevanje putanstva u ovom osjetljivom i vjetnim invazijama izlozenom podrugu. Kao prvu burzu na nasim prostorima spominje Gjuro Dezelié han koji je 1436 izgraden od Gazi Husretbega u Sarajevu. On pige da je ovdje bilo stjeciste sve robe koja je dolazila iz Dubrovnika i Venecije, odnosno iz Carigrada, te da i za vrijeme Napoleonovog “kontinentalnog sistema” preko Sarajeva isle goleme kolitine robe, osobito pamuka, koji su donosile deve. Ovaj han, ali dakako u ulozi trinice postojao je do 1938. kada je izgorio. Gjuro Develié je napisao o ovom hanu, koji je jo8 vidio kada je krajem devetnaestog stoljeéa putovao Bosnom: “Historija’ovog hana vezana je za_poslovnu povijest Sarajeva. Sagraden u stednjem vijeku, ma mjestu. prozvanom Brodec, gdje je stari dubrovatki put sjekao sarajevsku dolinu, spustajuci se sa Trebevica i penjuGi se preko ogranaka Pasinbrda put Srebrnice. U tom hanu postojala je prva efektna burza, kad burza uopée nije bilo u srednioj Evropi ono je burzu osnovao Thomas Gresham 1560., i ova je burza tri_puta dobivala novu zgradu da bi nakon vise reorganizacija i prilagodivanja potrebama 1 Pavisni arhiv Zag, Ostaina Dedelié, ut 5 - sjeéaje na Sarajevo. 190Rad.—Zavod hwvat. povi. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitijovi, O osnutku | radu Zagrebedke burze .. (190211) svjetskog tr7iSta danas bila treéa burza na svijetu. Pariz dobiva neku vrstu burze 1563, Kada je 60 trgovaca dobilo pravo da se bavi trgovatkim obveznicama i dionicama. Venecija je imala burzu od 1600. godine no talijanski trgovci iz Genove su bili poticatelji stvaranja mjenbene burze u Londonu veé sredinom petnaestog stoljeca. Tijekom Sesnaestog stoljeca veliki sajmovi u gradovima zapadne Europe (Brugge, Amsterdam, Antwerpen) pretvaraju se i u robne burze, pa Lyon ima takovu burzy od 1543. godine, a od 1653. i burzovnu zgradu. Dakako da je podrugje Nizozemske kao sjediste medunarodnog prometa i trgovine u tom vremenu moralo takoder stvoriti jedno mjesto za izmjenu roba. Istovremeno s_portugalskim Lisabonom i Lyonom podize i tada_nizozemski Antwerpen, naslijedivsi_tradiciju hanzeatskog Bruggea, koji je imao mjenbenu burzu i tu se stvara prva internacionalna burza u punom ‘smislu’ te rijegi, stalni sajam roba i novea u drugoj polovici Sesnaestoog stoljeCa, Razaranje Antwerpena premjestilo je 1613. burzu u Amsterdam. Od 1673. amsterdamska burza prometuje i drZavnim obveznicama, a sredinom osamnaestog stoljeéa ona trguje sa 44 vista viijednosnih papira, ° proSirivsi svoje _trgovocko poslovanje u samo srce Sredozemlja.2 Austrijska Nizozemska je takoder sklona ekspanziji, i ona je eksponent austrijskog merkantilizma u zapadnoj Europi, ona teZi ne samo kopnenom veé i morskom povezivanju ovih prostora, nasuprot Engleskoj, koja personainom unijom s Hanoverom od 1714, do 1837., preko preko grada Hamburga takoder nastoji_ takoder predvoditi u_ trgovini Secerom i tekstilom. Merkantilisti_ su naime posebnu paZnju posvecivali Seéeru, pa je i Colbert nastojao podiGi organizirati rafinerije Secera, pa je zapotela Zestoka utakmica s ovom vrstom roba, Dakako na nasim prostorima cijeli se ovaj proces odvija sa zakaSnjenjem od priblizno jednog stoljeca. No s radom Privilegirane orijentalne kompanije koja djeluje 1719. do 1742. Rijeka se nadovezuje na Dubrovnik, koji je jedini bio spona nagih trgovaca sa zapadnom Europom. Videdi na primjeru Orijentalne kompanije da dovolino dati nekom drustvu privilegie za uspjefan rad, veé da su potrebni i kapitali carica Marija Terezija, usprkos negodovanju betkih krugova, daje_privilegij dionitku drustvu Amoldt i drugovi iz Antwerpena da podigne rafineriju Seéera u Rijeci, Seer je u tom vremenu bio roba od prvorazrednog znaéenja. Za njegovu prodaju javijaju se veé 1753. u Rijeci burzovni meSetari(senzali), koji imaju iskustva s amsterdamske burze, a 1780., nakon Sto je u_Becu osnovana’ burza 1771. godine, da su se osnovan je organak burze i u Rijeci, a i u Trstu. Po svemu se poslovi za Seéer, ali i za raze druge vrste roba sklapali u zgradi SeGerane koja je bila i specijalno oslikana, a sude¢i po Sorkodeviéem Jjetnikoveu u Dubrovatkoj Rijeci i sli¢nim slikarijama Gini se, da je Dubrovnik bio preko Luke Sorkoveviéa, koji je u svom privatnom dnevniku opisad i rijeéku Seéeranu mnogo povezaniji sa’Rijekom i zapadnom Europom nego Sto se to predpostavija. No u burnim vremenima boravaka Francuza na Rijeci propada i Se¢erana i burza i poslove ove zadnje preuzima od Francuza osnovana Trgovatka komora. Zanimljivo je, da je Napoleon veé 1807. objavio Code de Comerce i zaduio arhitekta Brongniarta da izgradi i Parizu burzovnu palatu koja je i dovr’ena 1827. godine, dominirajuéi svojom epotom i utjeguci svojom vaznoSu na_trgovinu cijelog prostora pod francuskim Lutjecajem. S odlaskom Francuza rijecka Trgovaka komora nije odmah ukinuta, ali gospodarske prilike i zadrZavanje “Iiirje” nisu isle u prilog daljeg tegovadkog razvoja grada Rijeke, za &ji se ‘prostor bori i Hrvatski sabor i ugarski staleZ, pa betki dv forsira burzovnu ulogu Trsta i Milana, gdje je takoder 1808. osnovana burza.> U Njemackoj se mjenitna burza pod ujeciem, E Hanze javija veé 1585. ali tek krajem 18. stoljeca burza u Frankfurtu. na Maini tiguje i obveznicama i 3 Hse Kuch, Cp clot pone megs nove vita Hf Zag 157, 2, 2820 3 Ponjest Rieke, Rijeka 1988, 152; "Radmila Matejéi, Kako ciati grad Rijeka 1988, 145; °M. Kolar, Rijedke uccheree BO TRE) Coos 185, be'2. 0 Parent Bal) 191Rad.—Zavod hrvat. povi, vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitrjovi, O osnutku | radu Zagrebacke bur .. (190-211) zaduinicama, a od 1820. i dionicama ¢etiri godine ranije osnovane Austrijske narodne banke. New Yorska burza u Wall Streetu postoji od 1789, a burza u Filadelfiji od 1800. Prvospomenuta je i danas najveCa burza na svijetu, dok je tokijska, osnovana 1878,, danas druga, a londonska tre¢a. Na prijelazu iz'18. u 19. stoljeée, zajedno s industrijskom revolucijom, stvorena je mreza burzi koja je obavijala najvaznije poslove trgovackog prometa i koja je teSko prihvaéala svakog novog partnera. Zenevska, baselska i zirska burza nastale su u drugojpolovici “19. stolje¢a, zabvaljujuci geografskom polozaju u srcu Europe, sigumosti kapitala uloZenog na tom podrugju i izgradnji Zeljeznitkih pruga.* I kneZevina Srbija htjela je imati burzu. Dionitko druStvo “Sloga” Zeljelo je u Beogradu jo prije 22. lipnja 1869., kada se pretvara u kasino osnovati jednu burzu, ali do toga ipak nije doslo, pa se burza osniva tek kada se je dréava potpuno osamostalila na osnova Zakona o osnivanju burze iz 1886. ali tek 1897. godine. U svim nakim povijesno-financijskim osvrtima navodi se da je Zagrebatka burza cosnovana, 1919, godine 2a Kraljewwa SHS, a njecka burza 1 safajewska se nigdje ni ne spominju. Posljedica je to gospodarske i politiéke nesamostalnosti ovih krajeva, gdje se forsira samo ono Sto je udinila viast, a nju su na hrvatskim prostorima uvijek imali drugi. Nije bilo moguée pod Betom i PeStom da ministarstva 2vaniéno objave da Hrvatska zbog svoje posebne autonomije ima pravo na_ gospodarsku samosvojnost, ali su gradanski zakoni i liberalizacija Koja je poslije odlaska Khuena zayladala u ‘Hrvatskoj dopustili da se u okviru Trgovatkog doma osnuje burzovni odio. Isto tako nije iSlo u prilog Beogradu da prima da je Zagreb imao burzu veé 1907, odnosno da za osnivanje burze nije dobio odobrenje Beograda, buduéi da su upravo s takovim odobrenjem osnovane novosadska burza za Zito 1921, ljubljanska burza 1924. i skopljanska 1929. godine. No to su bile omanje burze koje nikada nisu bile konkurentne beogradskoj burzi. Istrazivanje je medutim pokazalo da je Zagreb imao_pravu burzu od 15. lipnja 1907, 0 %emu postoje podaci u Zasopisima i novinama. Do te nase prve burze za robu i vrednote nije bilo lagano doéi. Buduéi da Hrvatska nakon Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. nije imala gospodarske samostalnosti posve je jasno da nije imala ni gospodarske struénjake specijalizirane za industriju, trgovinu i rudarstvo, te suse gospodarske odluke donosile u Pest. Medutim od 1846, kada je osnovana Prva hrvatska Stedionica, Hrvatska je razvijala s vecim ili’ manjim uspjehom svoje bankarstvo i novéane ustanove ali i ostale grane gospodarstva, pa je potreba za novéarskim struénjacima uvijek bila velika. Ovi su strutnjaci bili glavni navi prlrednic, jer ge jew bankarsim odraéavala ‘sya naa. privredna problematika i ankarstvo je bilo stee i du’a naSe privrede, a bankarci na8i privredni konzuli u svijetu. Nabujalost bankarstva Hrvatske uot ‘prvog svjetskog rata pokazuje da je Hrvatska vapila za izmjenom Hrvatsko-Ugarske nagodbe traeGi potpunu slobodu za svoj sveukupni gospodarski razvoj i prosperitet, i da se je kralj odlutio da reorganizira dréavu u duhu trijalizma, odnosno’ da ne podrzava snage koje su sputavale i ogranitavale gospodarski razvoj Slavena u okviru Monarhije moZda bi izbjegao i raspad carstva. Prva novéana burza na podrugju Habsburske monarhije otvorena je u Beéu 1771. na temelju posebnih pravila, koja nisu bila u skladu s Opéim trgovatkim zakonom, ali je smatrana dréavnom ustanovom, jer je njome upravijala cesarska i kraljevska burzovna komora i njezini zaprisegnuti meSetari vali su se cesarskim kraljevskim 4M, Hantekons, Vajeinosni papi’ i nidowo adie, Zagreb 1990, 30-35 5 Dejan Medekovig, Der Aub Belgrade zur Haupe und Resienzstade 1994, 198 Franek oy 38 PERC nd 8 192 ‘Zoomik Hauptsadte in Sudosteuropa, BeéRad.—Zavod hivat. povij. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitijevié, O osnutku i radu Zagrebadke burze ... (190-211) mesetarima uz obavezu da su stariji od 25 godine, da su neporoini, te da su dovoljno imutni da mogu dati trazenu jaméevinu. Hrvatska ali ni Ugarska nisu imale u tom vremenu burzu, jer se smatralo da burze trebaju biti moéne i da ih treba biti malo. Potreba za burzom_u Hrvatskoj uogavala se je uvijek kada je u Hrvatskoj vladala veéa sloboda, koja je odmah naila svoj odraz i u razvoju gospodarstva. Takav slutaj imamo u vremenu bana Josipa Sokéevica, bana koji je, koliko je mogao, Pripomogao razvoju sospodarsiva u Hrvatsoj, pa i osnivanje Zagrebatkog paromlina i Zagrebatke tvornice koZa, pada u njegovo vrijeme, a zapotelo se i s velikim akcijama za_ osnivanje banaka u Hrvatskoj, jer Stedionice nisu zadovoljavale potrebe druitva, § tim u vezi postavilo se dakako’i pitanje burzi. Veé 1862. u “Hrvatskom glavnitaru” Eugen Kvaternik detaljno pise Sta je burza i kako se na burzi radi pa tak stvara i do tada nepostojecu hrvatsku terminologiju za burzovne poslove. No dakako ove ideje su bile ispred vremena, nisu bile realizirane, i sklapanje Austro-Ugarske nagodbe dalo je prvo moguénost Ugarskoj (1869) da ona u Peiti stvori za sebe ovu korisnu instituciju, a potpadanje Hrvatske pod ugarsku krunu i neraskidivost_ ovih odnosa koji Hrvatskoj oduzimaju moguénost da sama upravija svojim gospodarstvom i svojim fnencjoma Hrvatski gospodarstvenici morali su se dakle koristiti uslugama becke, a kasnije i madarske burze, dakako u skladu sa svojim mogucnostima i interesima. Tzgleda da mnogim “tajnim” neprijateljima Hrvatske nije bilo u interesu da se u Zagrebu uopée pokrete pitanje otvaranja burze, jer zakoni nisu precizirali koliko burzi treba biti u Monarhiji, te je to pitanje bilo potpuno otvoreno. Kada je potetkom svibnja 1873. a upravo u vrijeme otvorenja velike svjetske izlozbe u betkom Prateru, doslo do krize na betkoj burzi, Milo’ Zec, (Kukruzari 1843 - Zagreb, 1896), tadanji_urednik Narodnih novina i pokretat osnivanja _tiskare Narodnih novina a nekoliko godina kasnije i osnivat Srbobrana, objavio je kao uvodnik 12. svibnja 1873. Ganak “Kriza na betkoj burzi”, u kojoj se burza okrivijuje za sva zla u tadanjem gospodarstvu. Burza je nepoznatom autoru uzrotnik ne samo spekulacija, veé i podmicivanja, stranéarenja i gospodarskih malverzacija. Pisac izraava krajnju. sumnju u vrijednosne papire iza kojih da se ne krije rad, proizvodnja i visoka vrijednost veé samo Spekulacija, trgovanje umjetnim naginom stvorenih vrijednosti. Kriza 1873. utinila je veliku pustoS u gospodarstvu jer je ponistila povjerenje medusobnog poslovanja privrednika, Kroz najkrae vrijeme vrijednost dionica je opala toliko da se njima nije htio vise nitko sluZiti, Opalo je i investiranje pa je do’lo do zastoja u Gtavom gospodarstvu. Ministarstvo financija je interveniralo osnivanjem zaklade u koju je uloZilo Cetiri milijuna forinti, a u koju je Austro-Ugarska banka stavila dodatnih 20 milijuna, s time da se je s ovim sredstvima trebalo intervenirati kod zdrave rived. ‘Autor zakljuéuje: “Sine pako nesrece, koje je kriza na burzi dosada veé potinila, mogu obéinstvu biti samo ozbiljnom opomenom, da svojih krvavih pristedah neulaze u papire dionigarskih duzeéah, koja nisu potrebita, a po tom ni za Zivot sposobna, jo’ manje pako da Jih poyjerava sliepoj, igri na burei, koja je dodu’e mnoge veé obogatila, ali i vise nih 08 {jo8 upropastila.”” Nekoliko dana kasnije pod istaknutim naslovom “Zrtve burze” objavijeno je da je vide stotina ‘stalnih. sudionika ‘Becke burze proglaeno insolventnima, te da je postala insolventna Zak i Borsenbanka, kao i da je jedan bankar, nalazeGi se pred steéajem, potinio samoubojstvo.® Ovi dogadaji, kao i uvetavanje i naglaSavanje negativnosti burzovnog poslovanja za dugo su vremena otklonile kod _hrvatskih gospodarstvenika pomisao da je potrebno izaci iz starog natina poslovanja i modernizirati hrvatsku privredu prijelaskom na trgovanje na principu uzoraka i uz § Helemhury August Das Buch der budgpeser Bors 3, umgeandete Autag, Budapest 1906, 17. ‘Narodne ‘novine, 109, 12.V 1873 Stet, TaRad.—Zavod hrvat. povi, vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitijevié, © osnutku | radu Zagrebadke burze .. (190—211) prometovanje vrijednosnih papira. Ipak u Agramer Wochenblattu, _tjedniku zagrebatkih trgovaca njematkog govornog jezika stalno se reklamira Oesterreichischen Handels- und Boerse Kalenders koji izlazi od 1861. u Betu, a i vecina zagrebackih listova donose teajne liste o kretanju vrijednosti novca i efekata betke, burze, pa to ukazuje da je jedna skupina trgovaca u Hrvatskoj, najyjerojatnije Zidova’ oblato koristila_usluge ‘burze.? Interes za modernizaciju natina trgovanja porasao je za vrijeme bana Maduraniéa od 1873-1880. koji ne samo da odmah po stupanju na bansku stolicu daje Zidovima sva prava u posjedovanju nekretnina i ostalog kao i drugim gradanima Hrvatske, veé na tek otvorenom Zagrebatkom sveutiliStu_postavija Blaza Lorkovia da predaje gospodarstvo na Pravosloynom fakultetu, nastojeci tako da nova, mlada generacija dobije potrebno znanje koje joj je trebalo omoguéiti da jednog “kad Hrvatska dobije i gospodarsku samostalnost” uzme kormilo u_svoje ruke9 No desilo se drugai San Stefanskom mirom stvorene su samostalne dréave: srpska i crnogorska dréava. One su od svog potetka bile dréave s punom viaSéu, pa se veé 1884. osniva u Beogradu srpska Narodna banka i onda kuje novac, a 3. studenog 1886. donesen je i srpski Zakon o burzama. Ova burza nije proradila odmah po donogenju ovog zakona, jer je prvo trebalo prirediti teren i uslove za suradnju svih srpskih privrednika “na girem prostoru, buduci da su najbogatiji_ srpski gospodarstvenici Zivjeli u okvirima Austro-Ugarske monarhije, u Srijemu, Batkoj i Slavoniji. Kako bi se sprijetilo hrvatske gospodarstvenike | da potaknuti beogradskim Zanom o burzama ne porade na osnivanju slitne ustanove u Zagrebu Ginjeno je sve da se o burzi govori kao o §pekulativnom postu, nesigurnom, koji moze samo upropastiti ono sto postoji, te usmjeriti cijelu paznju samo na rad i na Stednju. Naime kriza iz 1873. potela se je smirivati oko 1885. godine. Osje¢ajuéi velike poteskoée u gospodarskom poslovanju zbog nedostatka burze a time i nedovoljno brzog okretaja novea i roba u Hrvatsoj, jer trgovina je nakon otvaranja rijecke pruge i izgradivnja novih pruga ipak postala sve privlatnije zanimanje, jedna skupina zagrebatkih privrednika podinje opet vise misaono nego stvarno, a vjerojatno pod utjecajem burze u Beogradu, postavijati pitanje osnivanja zagrebatke burze. Medutim zbog gospodarske nesamostalnosti Hrvatske niti jedna tvornica i niti jedna banka nije se mogla poslije sklapanja Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. osnovati bez dozvole Pete, a dozvole su davane rijetko i s velikim zakaSnjenjem kompliciranim sistemom potvrde pravila i sl U Hrvatskoj je bilo mnogo sposobnih ljudi koji su tesko podnosili ovu gospodarsku sputanost Hrvatske, pa je u svijet iseljavalo ne samo seljastvo, veé i. mnogi obrinici i trgovci, kada su éuli 0 gospodarskim slobodama koje viadaju u Novom svijetu. U_ Hivatskoj u tom vremenu nema niti jednog novéarskog ili industrijskog éasopisa, Moze se pisati samo poljoprivredi i obrtu, pa i to nedovoljno precizno i totno, jer statistiki podaci ministarstva nisu dostupni ni Statistikom uredu u Zagrebu. U takovim prilikama ak ni najuéeniji judi Hrvatske nisu__ blizi gospodarskim pitanjima. Nedovoljno upuéen u tom vremenu knjizevnik i urednik “Dragoljuba” Gjuro Stjepan DeZelié posegnuo je za romanom da prikaze sto je burza, Zele¢i utjecati na hrvatske plemicke obitelji ponukati da ostanu na zemiji i da radom u poljoprivredi obogacuju, sporije, ali sigurnije svoje bogatstvo, jer da se na burzi mogu obogatiti, ali mogu i utas propasti. To je zapravo molba hrvatskom plemstva da se prilagodi seljackoj dréavi kakova je bila Hrvatska, i da pomogne hrvatskom da izade iz poteskoGa, koje su godimice’ bivale sve veée, svojim utjecajem i svojim noveem.!! Degeliéev roman “Burzanci” objavijen je 1885. u tiskari Karla 9, Agramer Wochenblt, 1874, 598 tin Pavigevié, “Ekonomska i drsstveno-politicka djelamast Bata Lorkovica Prilovi 2a. povijest ekonomske mis a Wy Joel 0b 1520, ae, age 1888 1 Ghuro Stepan, Det (ean, SIM 183. Zag, XL 1907) bio je 1860. wedi Domobran, 1862 edit odnifh noving, 1863-1907. urednik Dragofubs, a 1869. je wredva0 i Vijensc. Tako je poznatji po svor nevinarsiwy | kao cosnivad vatrogasnog driiiva DeZelié je bio gospodarski struinjak i pri svoj rad objevio jew Gospodarskom list. U 194Rad.—Zavod hivat, povi. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitijevié, © osnutky i radu Zagrebatke burze ... (190-211) Albrechta u Zagrebu i stajao je svega 80 krajcara. Nepoznati krititar u Agramer Zeitungu g&tro je napao ovo’ djelo navoded tri razloga. Prvi, da se u njemu napadaju Zidovi_ koji da imaju posebnu etiku kod postovanja s dionicama, pa prodaju i bezvrijedne dionice za punovrijedni novac; drugi, Sto je romanom poruéeno zagorskim plemicima neka ne prodaju svoju djedovinu, veé neka se za nju bore, uz shvaéanje da degenerirane plemicke obitelji treba da’ prepuste svoj posao drugima, i treéi razlog 8to se ukazuje na potesko¢e uklapanja krajkog mentaliteta u zagorsku sredinu, jer da krajiSnici, nekadanji ratnici, teze za brzim bogacenjem, te su neskloni mukotrpnom Zivotu na zemiji, Citajuéi pazjivo DeZeligevu knjigu nisam nigdje pronasla karikiranja likova za koja nepoznati kritifar osuduje Dezeliéa, i smatram da ovu knjigu treba uvrstiti medu bolja djela onovremene _hrvatske literature, gotovo bih se usudila reci u red Gjalskijevih “Starih krovova”, koji takoder uz kritiku sadrZe i odredenu gospodarsku poruku. Dezeliéevi likovi_ u romanu nikako nisu ni mutni, niti_ su dijalozi primitivni, kao Sto tvrdi nepoznati autor, veé naprotiv vrlo realni i blizi stvarnom Zivotu i problemima. Tako. kritizira burzu Deielié je kroz ovu knjigu dao odliénu informaciju 0 tome Sto su dionice, burze i uopée krediti i zajmovi. Od nepoznate kritike De%eliéevog romana mogla rihvatiti samo konstataciju autora u Agramer Zeitungu da nasi“... braven Landsleute, Gott sei Dank, noch nicht auf der Boerse spielen”, jer doista siromastvo veCeg dijela putanstva Hrvatske nije bilo prikladno za ovakove poslove.!2 Naime, zemfjiino rastereéenje naseg hrvatskog selo ostavilo je Poseliastvo sjeverozapadne Hirvatske potpuno bez novca zbog neuredenog trZisnog gospodarstva, a jatanje privrednika se osjecalo samo u Slavoniji, koja se preko osjetke Trgovatke i obrtnitke komore uklapa u poslove izmedu Srbije i srednje Europe. Svoj_prikaz zakljuéuje kritiéar opisom razgovora cara s jednim podanikom, koji je trazio kod cara pomoé rijecima “Sire, ich muss doch leben!” (Gospodine ja ipak moram Zivjeti) na Sto mu je car odgovorio “Ich sehe die Nothwendigkeit davon nicht ein”. Ja ne vidim nugnost tog tvog Zivijenja). Bila je to dakako aluzija na temu koju je DeZelié izabrao za svoje djelo, kao nepotrebnu za na’e prostore, s ocjenom da je djelo Gisti_promakaj. Ustvari to je djelo bilo itekako potrebno. Poslije Kvaternikovog “Glavnigara” to je prvi ponovni opis novéanog poslovanja na burzi sa svim njezinim pozitivnostima i negativnostima. No kritika je bila puni pogodak. Negativnom kritikom Deielidevog djela dugo se nije opet u hrvatskom novinarstvu pojavio niti jedan zagovornik burzovnog poslovanja, pa se je poslovalo kao i prije, a samo mali broj Zidovskih , grékih sada veé srbiziranih trgovaca i nekoliko gospodarstvenika povezanih s madarskim viadajuéim yrhom ukljuuje se u burzovne poslove u Pesti i Beogradu, vje8to tajeci rezultate svojih akcija i izvore svog naglo uvecanog bogatstva. Hrvatska je poslije Khuena protivjela jo8 jedno razdoblje viadavine _hrvatsko- sxpske Koalicje Koje za nju bas nije bilo ni poliki ni gospodarsd sretno, all, koje je izrazilo da na ovim prostorima doista dolazi do sukobljavanja madarske i slavenske privredne dominacije, izrazeno u carinskom ratu Austro-Ugarske Monarhije s betkom i budimpe’tnskom’ burzom na jednoj i Kraljevinom Srbijom s 1895. Crt, a3, 7,10. pt — ete or ee 2, et ae ETA ee a pra aa Sf atom areca tied Bek re meee bala as gin at ope oe om ines Sane een ee wee ee ie Eo ot, ne ar a ei a ne oa rg tle aa | a oe a on oat ee Se 12 Agramer Zeitung, 167, 2. VIL. 1885, str. 3 195Fad.—Zavod hrvat. povi. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitijevis, © osnutku | radu Zagrebadke burze .. (190-211) otvorenom beogradskom burzu na drugoj strani. Hrvatski privrednici_nadli su se u procijepu tih stremljenja i posve je razumijivo da su traZili svoje mijesto pod suncem, Zagrebatki trgovci su uspjeli 5. prosinca 1900. osnovati Trgovatki dom u Zagrebu, koji _je 6. travnja 1901. otvorio svoje prostorije na Jelatiéevom trgu 29/Lkat, preselivi 1913. u Jurisievu 1 (danas Europski dom). Svrha Trgovackog doma bila je promicati drustvene i materijalne interese, a i socijalni saobra¢aj trgovaca, industrijalaca i gospodara u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, te u svaéemu unapredivati trgovacki interes svojih Canova. Medu osnivatatima doma bili su Milan pl. Weiss de Polna, koji je bio i predsjednik, dok su podpredsjednici_ bili andor A.Alexander, ugledni industrijalac_u pivarskoj i prehrambenoj_ industri Nikola Gavella, zagrebatki veletrgovac. Tajnik doma je bio Vilim pl. Dorotha Ebrenwahl, a blagajnik Bela Mosses. U ovom druStvu osnivata bili su i Aleksander Frohlich, Leo Kronfeld i Ljudevit Weiss, dakle pretezno Zidovi. Veé 1903. dakle neposredno nakon odlaska bana Khuena Hedervarija, koji je blokirao’ razvoj gospodarstva u uoj Hrvatskoj radi prestiZa slavonskih gospodarstvenika, oni osnivaju sekciju drvotrzaca, te je tada odréan i prvi sastanak trgovaca ove struk Monarhiji, a osnivaju i Drustvo za zaititu vjerovnika time su dakako naili zajed interes s Prvom_hrvatskom &tedionicom. Slijedi osnivanje Saveza industrijalaca Hrvatske i Slavonije 1904 godine. U 1907. zapodele su mnoge nove akcije i ostvarenja davno Zeljenih i planiranih osnova i usprkos negodovanja madarskih viasti u BudimpeSti pronalazili su se putevi i nagini kojim je hrvatska privreda snaiila i sve se vise osamostaljivala. Hrvatsko- slavonsko gospodarsko drustvo nastoji. obuhvatiti sve seljacke zadruge ‘Zeleci ih obskrbiti jeftinim sjemenjem, strojevima i kreditom. Prva hrvatska stedionica isto postaje kreditor znatajnih industrijskih podhvata koji se osnivaju kao obrina druitva za koja nije trebalo dozvole ministarstva trgovine, a tamo gdje je to trebalo koristi svoje veze za dobijanje ovih dozvola. Doslo je do prave poplave osnivanja novih dionickih poduzeéa, gdje se nastojalo udruzivanjem malih kapitala stvoriti potrebna i za Zivot sposobna poduzeéa, a osnivanje istih obavijalo se na osnovu Ugarskog trgovatkog zakona od 1878., odnosno ugarskog obrinog zakona iz 1884.godine. S osnivanjem veéeg broja dionickih drustva pokazala se i potreba utvrdivanja nekog dostupnog mjesta gdje bi se moglo prekupiti dionice, saznati za cijene vrijednosnih papira i cijene roba, jer je i proizvodnja, ako se roba nije mogla dobro unovtiti, bila besmislena. Odlazak radi ovih poslova u Budimpestu, Beé a jo8 vile u Beograd, bio je skup, kompliciran i mnogima nedostupan, a pored toga zahtijevao je stvaranje Gitavog sistema veza u prometnom sustavu, da bi se izvoz, odnosno uvoz isplati Buduéi da ugarsko ministarstvo trgovine nikada ne’ bi odobrilo u ondai raspodjeli snaga osnivanje samostalne Zagrebatke burze za robu i vrednote pod njenim pravim naslovom, privrednici u Hrvatskoj su ju osnovali u okviru Trgovatkog doma, davii joj isti sadrZaj kao i svakoj drugoj burzi, olakSavii si tako plasiranje robe i proizvodnju, i u nekoliko godina djelovanja zagrebatke burze privredni je Zivot Hrvatske je silno uznapredovao, pa je osnivanje takove burze imalo puno opravdnje. Prva zagrebatka burza za robu i vrednote otvorena je 15. lipnja 1907. godine. Njezino je otvaranje najavijeno u Narodnim novinama, ali i u pravaskom listu tska,” slijedecim rijecima: “Sutra dne 15. 0. mj. u 12 sati o podne otvara se tr2i8te koje je Trgovatki dom pod imenom “Sekcije za promet efektima i robom” u Zivot priveo. Poslovi u robi i vriednotama sklapaju se svakog djelatnika od 12 do 3 etvrta 1 0 podne, pa se trgovatki krugovi na to upozoravaju”.!3 Sutradan je doista burza 1 otvorena. Burzu je otvorio Milivoj Crnadak, direktor Prve hrvatske Stedionice, koji je “istaknuo svrhi ustrojenja i zazelio, da sé poluti svrha za kojom 13 Hrvatska, 135, 14. VI. 1907, str. 2 i Narodne novine, 135, 14. VI. 1907str. 6. 196Rad.—Zavod hrvat. povi. vol. 28, 1995, M. Kola-Dimitrjovié, © osnutku i radu Zagrebadke burze .. (190-211) se ide. Na to su prisutnici poveli nuditi i traziti razne domaée efekte i robu, Stanje je bilo napeto, Sto je za povetak i pojmljivo.”'4 Isto je potvrdio i Obzor.!> Ovaj list je osnutku ove ustanove posvetio mnogo vise paznje nego viadine Narodne novine, ukazujuéi da su podetkom 1907. Stedni ulosci kod bankarskih zavoda i Stedionica iznosili 109,040,070 kruna, te da su Stedni uloSci porasli za godinu dana za 19,000,000 kruna, i da je preko’ sto milijuna kruna upotrebljeno za ‘eskomptni i hipotekarski posao, ali da je to od slabe koristi za “‘industrijalni pokret”, kod kojih su banke angazirane sa svega 29,000,000 kruna, te da Ge osnivanjem 'Zagrebatke burze krenuti na bolje, jer Ge se tetajnicama zainteresirati Siri krugovi ol ata EB industrijalni_pokret, “uéestvovati u njem i tako sti naSoj industriji kapitala neobhodno potrebnog za bujniji razmah.” obeor se nada velikoj Koristi i od prometa s robom. Citamo: “Ova je institucija vaina poglavito za trgovce, tvornitare 1 veletrice, a ima da koncentrira naroéito promet plodnicama, na kojem sada vrlo Zivo_na budimpeStanskoj burzi sudjelujemo, u hrvatskom glavnom gradu. Na ovoj burzi rieSavat ce se i svi prieporl, nastali izmedju kontrahenata, bili oni oba u Hyrvatskoj ili bio jedan ili drugi u inozemstvu. Poslovi Ge se sklapati na temelju usama (uzanci) zagrebaéke burze, te se stranke podvrgavaju pravorieku obrani¢kog suda sekcije za promet efektima i robom “Trgovatkog Doma”. Obzor objavijuje i najvainije odredbe iz Pravila ove organizacije.'© Donosimo taj dio u cijelosti: Svrha. Prema élanu |. Temeljnih ustanove sekcije, svrha joj je, da olakSa i uredi promet robom i domaéim vriednostnim papirima, no mogu biti predmetom prometa 1 sve ostale u svim trgovatkim centrima Austro-Ugarske monarhije trgovane vriednote, dionice, devize, valute i mjenice. Samo ustrojenje sekcije samo je prelazni korak, kojim se ima, utrti put osnutku podpune zagrebatke burze lanovi sekoje. Clanom sekcije moze biti svaki San “Trgovatkog Doma”, a tko se prijavi u sekciju imade ujedno poloditi i prinos za prvo polugodiste, koji iznosi: a. za dionitka druztva 50 kruna, b. za ostale 25 kruna. Sastanci sekcija. Sastanci sekcije obdréavaju se _u Trgovatkom Domu pravilno svakog djelatnika, na dan i kroz vrijeme ustanovijeno po upravi sekcije, nu uprava sekcije moze oglaivsi to 8 dana unapred - sat sastanka promijeniti, a i samo obdrzavanje sastanka stegnuti na stanovite dane u tjednu. Poéetak i zakljucak sastanaka oglasuje se znakom zvona. Cetvrt sata nakon danog zakljuénog znaka, daje se ponovni znak zvonom za zakljucak. Uprava sekcije moze uzkratiti polazak sastanaka osobama: a, koje nisu doduSe pale pod stetaj, ali se nastoje izvansudno izravnati, ili svoje likvidne i dospjele plateZne obveze ostave neizpunjene. Uzkrata u tom slutaju traje tako dugo, dok se ne pruZi dokaz o poluéenom izravnjanju; b. koje ne radi prometa efektima i robom, nego radi ovom stranih svtha polaze sastanke_sekcije; c. koje lukavstvom nastoje uplivisati na teéaj, ili sklapaju poslove na oko; d. koje na racun mandata si zaracunavaju tetajeve, koji u vrieme, kad je mandat dan nisu postojali, niti se tadanjim okolnostima opravdati dadu; e. koje ugovaraju takove uvjete, koji se kose sa trgovackom pristojnosu; f. koje posredno ili nepostedno potiéu na poslove natinom nedostojnim éestita trgovea; g. koje sklapaju Spekulativne poslove sa osobama nesamostalnog i slabog imuéstvenog stanja, ili sa osobama u ji redoviti djelokrug ne spada sklapanje takovih poslova, ako obseg posla stoji u napadnom nesrazmjeru prema njihovom imuéstvenom stanju i ako je sklapaoc posla sve ove okolnosti uz obiénu pomnju mogao zamjetiti. 14 ‘Narodne novine, 136, 15, VI. 1907. i Hrvatska, 136, 15. VI. 1907. 15 Ooi 15. VI. 1907. 18 to, ~ Pri 197Rad.—Zavod hwvat. povj. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimirjevié, O osnutku | radu Zagrebadke burze .. (190-211) U sluéajevima c. ig. uskraéuje se polazak na neko vrieme ili trajno, tek ako je predhodeéi ukor ostao bezuspjeSan, Uzkrata posjetivanja sekcije ima seu prostorijama Trgovatkog Doma oglasiti. Uprava_sekcije. Vodjenje svih poslova sekcije pristoj upravi sekcije, koja se sastoji iz 12 anova imenovanih po upravnom odboru Trgovackog Doma, te 12 @anova, biranih po plenumu sekcije. ‘Obranieki sud, Sve priepore, nastale iz poslova sklopljenih na sastancima sekcije, prosudjuje obranicki sud Trgovatkog Doma, pa se prigodom pristupa imade svaki Glan tomu sudu podvréi. Uprava sekcije ovlastena je svakovremenoj listini dodati jo8 20 obranika po svom izboru. Registriranje i notiranje vriednota. Natelno izritu pravila_ slobodu trgovanja bezimimno_svim domacim vriednostnim papirima, no uptava_sekcije imade_ pravo, juttipojedine papire blo na vasitu inijatim bilo na prediog Kojega lana. Kod dionica, prvenstvenih obveznica, zaloinica i zaduzZni jionicarskih drustava imadu se u svrhu notiranja predloziti upravi sekcije: 1. pravila dionitarskog drustva. 2. Iavadak iz. trgovatkog registra o protokoliranju tvrtke. 3. jedan perforirani primjerak papira, koji se imade notirati. 4. ovjerovijeni primjerak prospekta o utemeljenju. 5, razmjera posliednje godine. Uzanse za trgovanje vriednotama. Tetajevi domatih dionica i medjutomnica razumievaju se predhodno tel quel -i bez odobrenja kamata - a kupon za odnosnu poslonu periodu imade do oglaienog roka za plateZ, dividende’ ostati prilozen dionicama. Pri poslovima uz gotov novac imade se izpuniti Ginitba unutar dvaju dana, sliedeéih iza dana, na koji je posao skloplien. Poslovi na rok imadu se izpuniti unutar osam dana raéunanih ‘u gornjem smislu. Predaja vriednota imade uzsliediti tako, da ih prodavaoc poSalje izmedju 9 i 11 i pol sati prije podne, odnosno 3 i 5 sati poslije podne u kupéevu poslovnicu odnosno stan, te primi odpadajuéu kupovninu. Ako dobavijaé prigodom prve prezentacije nije primio protuvriednosti, nije duzan po rust put prezentirati. ne bude ‘na dan dospjetka po obvezaniku izpunjen, tad mote drugi encetarat zahtjevati; a. izpunjenje i Haknadu stete. 0. tom slugaju imade zadocnioca kod sastanka sekcije, koji se odréaje na dan dospjetka 0 toj svojoj namjeri_ obavjestiti; pa ako ga ne bi nado, imade © tom obavjestiti Preporuéenim pismom, koje mora istog dana na postu predati, a ujedno a. tu svoju namjerupismeno prijaviti tajniku ili dati u zapisnik, jer se u protivnom sluéaju uzima, da odustaje od ugovora; b. odustati od ugovora; c. na dan, kada se posao imao izpuniti, a nije izpunjen odnosnu vriednost na nagin zakonom propisan prodati ili kupiti dati za ratun zadocnioca, te zahtjevati od ovoga naknadu eventualne izmakle dobiti kao i dokazive Stete te troskove s prodajom odnosno kupnjom skopéanih. Jedan zakfjucak sadinjava: 1, kod dionica i medjutomnica; a. 1 komad ako je nominalna vriednost K 1000 ili vise; b. 5 komada kao je nominalna vriednost od K do izkljucivo K 1000; c. 10 komada ako je nominalna vriednost K 100 do izklj K_ 200; d. 20 komada, ako je nominalna vriednost do izkljutivo K 100; e. kod domadih zalo%nica nominala od K 5000. Vriednote valja da glase na donosioca ili da su bjelom naledjom providjene, da se mogu u promet staviti. 2. kod’ eskompta: manji appointi od K 1000, i veéi appointi od K 10.000, mogu se samo privolom preuzimatelja predati. Ustanonjenje tecyjeva. Tetajeve ustanovjuje povjerensivo od 20. zagrebadkih anova, koje bira uprava sekcije. Clanovi povjerenstva grupiraju se u éetiri turnusa, od kojih svaki ustanovijuje tetajeve kroz jedan tjedan. 198Rad.—Zavod hrvat. povi, vol. 28, 1995, M. KolarDimitjevié, © osnutku | radu Zagrebake burze .. (190-211) Neposredno nakon zakljutka sekcije sastaje se za odnosni dan _izabrano poyjerenstvo sa tajnikom u sjednicu, u kojoj ustanovijuje postignute najvise i najnize tetajeve “aiednosnih papira i robe, kao i posliednji njihov tetaj u rubrikama “novae” i “ol Svi na ree dovanje ovlateni anovi sekcije burze duzni su na_prijavnicama izdanim u tu svrhu po_upravi sekcije, naznaciti uz vlastorui podpis sve one tegajeve, uz koje su dotiénog dana u sekciji posredovali i poslove. Isto to mogu udiniti i @anovi sekcije, koji su kao trgovei uneseni u trgovatki registar, ili su ravnatelji_ ili prokuriste kojeg novanog zavoda ili industrijalnog poduzeca, glede poslova, koje su osobno sklopili.Na tim prijavnicama mora da je Gitljivo oznaven: dan sklopljenog posta, predmet i ciena, uz koju je posao natinjen. Prijaviti se imadu samo oni tetajevi, Koji se ticu jednog cielog zakljucka. Prijavnice imadu se najdulje 2 sata po oglasenom zakljuéku sastanka uloziti u zato odredjenu skrabicu.” Otvorenje burze je oduSevijavalo zagrebatke trgovee i dioniare koji su se pola stoljeéa_mutili da prebrode poteSkoée trgovanja s robom i vrijednosnim papirima, prisiljeni na Gesta putovanja izvan Zagreba. Otvorenje burze je ujedno znatilo veéu sigurnost.trgovanja i posteniji odnos izmedu kupca i prodavaoca, jer se je utvrdivalo i privredno sudstvo mimo wobitajenih gradanskih parica, a Zagreb je imao_sudstvo uskladeno najrazvijenijim dijelovima Monarhije i tu nije trebalo’ biti nikakovih potesko¢a. © otvorenju Burze pie sada Gjuro Deielié vrlo pozitivno, navodedi_ da je otvorena u prostorijama Trgovatkog doma i da su prisustvovali predstavnici svih banaka, mnogobrojni trgovci, posrednici i novéani agenti, ali s kritikom da nitko od Zemaljske viade niti od Gradskog poglavarstva nije do’ao. No do’ao je Milan Kresié, koji je zastupao zagrebatku Trgovatko-obrinitku komoru i koji je shivaéao dalji gospodarski razvoj tadanjeg hrvatskog prostora ovisi_ 0 — moderniza gospodarskog poslovanja. Develié je otro kritizirao ovu nepadljivost vlade: “...premda Je ta kako se tvrdi nova vaina inStitucij cija stvorena na korist hrvatskome narodu, a u zemaljskom glavnom gradu Zagrebu”.!7 je, da Dezelié 1907. to&no zna sto takova institucija vrijedi. On pie da su njen pocetak zabiljezili svi listovi. “I svi su domaéi javni dnevnici bez razlike stranatke sloZno pozdravili piSué: “da Ge taj dan biti debelimi slovi zapisan u_analih na’ega narodno-gospodarskoga prometa © burzi je progovorio najyjerojatnije i Antun Radié yeé 1900. u Domu, pa to uupuéuje da je Trgovacki dom kao drutvena organizacija i osnovan s cijem da pomogne otvorenju burze, koja je tako ula na nase prostore na mala vrata. Radié naime objainjava poslovanje burze 1900. godine ovako: “Recimo, da sam ja gospodar i da mi je urodilo ljetos 300 vagana ili mjerova Zita (pSenice, jeéma, ili Sta drugoga), a na jesen Cu natiskati 500 hektolitara vina. A recimo, da’ ima - kao Sto i ima - takovih Ijudi vige. Jedan je kraj Zagreb, drugi je kraj Splita, treci je na otoku Kortuli, Setvrti kod Siska, peti na otoku Visu, Sesti u Drenju kod Djakova, sedmi u Zupi kod Dubrovnika, i tako dalje do stotoga. Svi bi ovi htjeli prodati svoj prirod, ali nema kupca. Ili ako i ima koji kupac ne zna8, posto bi mu dao, jer mislis: ne bi li ti drugi vise dao. Sto Gemo sad: Nista drugo, nego da nam je sazvati svakojake trgovee u Zagreb, pa da vidimo posto bi piatili pSenicu, posto vino, poSto ulje i tako dalje. Trgovci kupci su na okupu, na okupu su i prodavati, pa eto neka se dogovore. I to vam je eto “burza.” Dome. I to vam je eto “purza”.)!8 Ovaj anak pripada ili Aniunu ili Stjepanu Radicu, ali mislim’ da je bliZi stilu Antuna Radiéa, pa ga njemu i pripisujem. Medutim Sto se je dogodilo sa zagrebatkom burzom, ili sekcijom Trgovatkog doma za robu i vrednote? Datum otvorenja iz 1907. pao u zaboray, i veé 1922. se 18 Dose 6. 1S Vil, 1900. Zaninive sje je, zalto_ su Maria i Stjepan Radié upravo u zgradi r ‘doma u Juziievoj 1. otvorli 4. XL" 1911. svoju Slavensku kajdaru. Modda radi ujecanja, a formacja, a motda i radi blzine Petrnjske ulce, gdje se je-na broju 18. naladla Hrvatska seljtia tskaraRad.—Zavod hwvat. povi. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitrjevié, © osnutka i radu Zagrebacke burze .. (190-211) uopée ne spominje prijeratna burza, kao da nije ni postojala, veé se povetni datum Burze za robu i vrednote u Zagrebu stavija u kraj 1918. godine, dakle jedanaest godina_kasnije od njenog otvorenja, pa se na neki natin ponavija sludaj rijetke burze iz 1780. A da je zagrebacka burza doista radila pokazuju informacije u tisku. Zagrebatka burza je veé prvi tjedan svog rada pokazala opravdanost otvorenja. Trazeno je ili ponudjeno dionica svih zagrebatkih i vecine pokrajinskih novéanih zavoda. Rezultati su sve iznenadili. Od zagrebatkih novéanih zavoda prodano je: Od Prve_hrvatske Stedionice uz tetajeve, kako su se redom postigl od 6260-6280, a zadnji dan u tjednu nisu se mogle dobiti ni uz tetaj od 6300 (kruna). Od Hrvatske eskomptne banke uz tetajeve od 603-606, Hrvatske trgovatke banke uz 93-95-95-96. Srbske banke uz 88, Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne Stedionice uz 240. Hrvatske putke banke uz 102. Banke za obrt, trgovinu i industriju uz 250. Hrvatske poljodjeljske banke uz 48. Prve hrvatske obrtne banke uz 104. Od vanjskih novéanih zavoda dionice Brodske komercijalne banke su kotirale 186, Ludbreske banke i Stedionice 235, Novogradiske Stedionice uz 222-250. Prodano je 4%2% zaloznica Hrvatske slavonske zemaljske hipotekarne banke uz tetaj od 100, 4% % hrvatsko slavonskihregalnih obveznica po 100,55. Trazeno je i ponudjeno vise razlititih dionica.!9 DeZelié u nastavku_pise: “Robni Bosao Je prvoga tjedan bio ponjesto militay. Banatska kukuruza zakljuéena je sa 6,25; posija sa 10,80 i eT Stavijeno je vige visti ZiveZa u_prodaju i kupnju, ali nije doslo do zakij i savjetuje: “Naii trgovei radii bi u_svom interesu, da kod podmirivanja ain potreba ne zaborave na prednosti, koje im daje doma¢a zagrebatka burza.” Njegov je savjet da € “zagrebatka burza doskora vlastitim prometom ustanoviti posve pouzdane te Ova sekcija po svemu se dni posluje sve do jeseni 1918. godine, dakle do sloma Austro-Ugarske Monarhije, ali bi njeno djelovanje trebalo Jo8 proutiti i pronadi dokumente koji bi posvjedodili njen rad. Vv. Zagrebatka burza za robu i vrednote iz 1918, odnosno 1919. godine ustvari je nastavak prethodne burze. Njena nova Pravila su odobrena 3. prosinca 1918. na konstituirajuéoj sjednici viade Narodnog vijeéa, a tadanji povjerenik za trgovinu, obrt Zagrebatke burze od 1919. do 1923. godine. Bankarsiwo 1924, br. 2, 4. i 7, Promet Zagrebacke buree u 1924. godini Bankarstvo 1925, br. 5. BOton Sik, Neto o postanky i rath Zegrcbacke bur, rea Zagre, 1938, s20-2. 2 Hinaski Kompes 28 1913-1914, Zagr 1913, st. 19.1 O. Sk 25 Hrvatski ekonomist, 2, 12. I. 1918. 201ad.—Zavod twat. pov. vol. 28, 1995, M. Kolar-Dimitjovi, © osnutku i radu Zagrebatke burze .. (190-211) i industriju_privremene viade Narodnog vijeca u Zagrebu dr. Duro Surmin potvrdio je 7. prosinca izabrano burzovno vijeée. Dakle ova Burza je potvrdena i od_prve samostalne Driave Slovenaca, Hrvata i Srba u kratkom vremenu njenog rada. To se dakako desilo u najnezgodnijem trenutku t.zv. “ujedinjenja”, pa se odmah postavilo pitanje njene zakonitosti. Ljudi u Beogradu smatrali su da oni ne mogu dozvoliti da rad zagrebatke burze izmakne njihovo) kontroli, iako sami nisu zbog posljedica rata bili sposobni_aktivirati beogradsku burzu. Inzistirali su ipak da srpski Zakon o burzama od 3.X1.1886. bude proviren na cijelo podrugje Kraljevstva SHS (8. 1, 6, 7, 8, 14, 15), iako je taj zakon veé bio zastario i neprimjeren novim okolnostima. Regent Aleksandar je tek 11. rujna 1919, prosirio na podrugje Gitave jugoslavenske drzave, pa se onda do dana danainjega uzima taj datum kao sluzbeni posetak rada Zagrebacke burze, odobrivsi tada i vijece Zagrebatke burze od 24 dana? Da je Zagrebatka burza’ drZala do_svog ranijeg kontinuiteta pokazuje, da iako neodobrena gd Beograda, ona je zvaniéno radi od 3. prosinca 1918, podréana od dr Gjure urmina, koji je u Narodnom vijeéu bio povjerenik za trgovinu, obrt i industriju i koji je spoznao korist njenog rada za novu dréavu. No buduéi da situacija nije bila normaina, i buduéi da Beograd nije vjerovao zagrebatkim privrednicima usprkos velikih zajmova kojima su podréali rad Narodnog vijeca i onda novu dréavu, viadini povjerenici su bili dr Nikola Kostrendié i Gustay Huth. Ova je burza zapravo radila sve do jeseni 1919. ilegalno pruzajuéi dragocjena obavje8tenja _gospodarstvenicima Zagreba i to dakako joS uvijek u JuriiGevoj 1. u prostorijama Trgovatkog doma, Sto je svakako dokaz njenog kontinuiteta s burzom 1 1907, odnosno s burzom iz podetka 1918. godine. Vodstvo te jos nepotvrdene burze izradilo je Pravila za trgovanje vrednotama, propise za ustanovijivanje teéaja, propise 0 registriranju industrijskih papira, Pravilnik za burzovne poslove, Pravilnik za trgovanje robom. U tisku je objavijeno da je 4. lipnja 1919. proradio njen odio za vrednote, a L.kolovoza 1919. i odio za robu, a krajem 1919. burza je imala 204 Gana od éega je 144 stanovalo u Zagrebu. Poslovanje s vrijednosnim papirima na Zagrebatoj burzi bilo je za privrednike, osobito banke vrlo vaino, jer je po uredbi od kraja 1918. trebalo provesti_ nacionalizaciju industrije, pa su dionice i obyeznice mijenjale viasnike, a to je onda notirano i u Trstu, Betu i Budimpe’ti?” Potetak rada Zagrebatke burze vratio je povjerenje srednjeeuropskih trgovaca prema Zagrebu i proces uspje’nog uklapanja gospodarstvenika cijele nove dréave u europske toove tekao je tako dobro upravo zato Sto je Zagrebatka burza otvorila sve kanale toka roba prema srednjoj Europi. Zapata se da je s valutama iz Berlina obavijeno 1919. poslova za 38,699.499 kruna, a za devize u iznosu od 16,190.10 kruna. Poslovi s Austrijom iznose za valutu 1,502.750 kruna, a devize iznos od 9,469.276 kruna. Devizni poslovi s Pragom iznose 7,875.871 krunu, a s parizom 7,532,961 krunu. Valutni poslovi s Rumunjskom iznosili_su 25,187,283 kruna, a s carskim rubljama 12,824.215 kruna. Sve u svemu Zagrebatka burza_je_ bila izvanredno vaina za normaliziranje prometa s inozemstvom dok jo’ Beograd nije bio spreman da prihvati i obavi tako velike poslove.Zagrebatka burza je bila povezana i s novéanim institucijama cijele Hrvatske i garantirala je sigurnost stranog kapitala koji je pogeo priticati u zemiju. Na elu burze su_ bili najpozvaniji_privrednici tadanje Hrvatske. Tajnik burze je bio dr Milan Vrb: istaknuti financijski struénjak u novéarstvu Zagreba. Predsjednik burzovnog vijeca i upravnog odbora burzovnog vijeca bio je dr Dusan Plaviié, sin uglednog dugogodisnjeg tajnika osjetke Trgovatke i obrtnitke Komore, poznat kao ravnatelj zagrebatke podruinice velike osjecke Zemaljske hrvatske-slavonske banke d.d., koja 1920. i preseljava u Zagreb promijenivsi ime u “Jugoslavenska banka”. Podpredsjednici burze su bili Samuel D.Alexander, poznati dionéar Zagrebatke pivovare i tvornice ulja, i Stevo Gavrilovié, 2% Narodne novine, 27. 1X. 1919. 27 Ivo Belin, logs burze u nacionaliziranju nase industri. Jugostavenska jiva, 1921, str. 349. 202