Professional Documents
Culture Documents
Sarajevske Sveske 21-22 PDF
Sarajevske Sveske 21-22 PDF
izraava zahvalnost
sljedeim institucijama i dravama
na njihovoj podrci
Sarajevo Notebook magazine
would like to thank
the following institutions and countries
for their support
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina
The Balkan Trust for Democracy
Norway
Sweden
Finland
Denmark
Switzerland
Portugal
France
Great Britain
Slovenia
Makedonija
Bosna i Hercegovina
United States
Srbija
Crna Gora
Ured za kulturu Grada Zagreba
European Community
Goethe Institut Sarajevo
KulturKontakt Austria
Buybook
Carl Bildt
Redakcija
Ljubica Arsi
Basri Capriqi
Mitja ander
Ale Debeljak
Ljiljana Dirjan
Daa Drndi
Zdravko Grebo
Zoran Hamovi
Miljenko Jergovi
Devad Karahasan
Enver Kazaz
Tvrtko Kulenovi
Julijana Matanovi
Senadin Musabegovi
Andrej Nikolaidis
Boris A. Novak
Sibila Petlevski
Elizabeta eleva
Slobodan najder
Dragan Veliki
Marko Veovi
Radoslav Petkovi
Miko uvakovi
Tihomir Brajovi
Glavni i
odgovorni urednik
Velimir Viskovi
Izvrni urednik
Vojka Smiljani-iki
Sekretar
Aida El Hadari-Pedia
NO
21 2008
22
Sadraj
UVODNIK
Mirko Kova
Pisac i grad _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 13
DIJALOG
Mihajlo Panti i
Tatjana Gromaa
Izmiljanje grada _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 21
DNEVNIK
Hadem Hajdarevi
Dnevnike biljeke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 37
GRAD:
Bogdan Bogdanovi
O srei u gradovima _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 57
Ivan traus
Ozren Kebo
Hrvoje Ivankovi
Amra Hadimuhamedovi
Avram Goldmann
Devad Karahasan
Pripovijedati grad
Ale Debeljak
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 156
Tatjana Rosi
Dragan Veliki
Saa iri
Ljubica Arsi
Jovan eki
Vangel Nonevski
Sneana Bukal
Ognjenka Finci
Ibrahim Berisha
Drago Pilsel
Zdravko Grebo
Requiem _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 324
Vojka Smiljani-iki
MANUFAKTURA
Marko Veovi
Grad _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 337
Daa Drndi
Alma Lazarevska
Tvrtko Kulenovi
Suzana Tratnik
Hamid Sadr
Ivo Svetina
RAZGOVOR SA PERSIJANCIMA
Unsuri _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Mahmud iz Gazne _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Baba Tahir Urjan _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Senaj _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Mahsati _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Omar Hajam _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rade Jarak
Pustinje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 423
Simona krabec
Sibila Petlevski
Ferida Durakovi
414
415
416
417
418
419
469
470
472
473
474
475
Barbara Markovi
Vladimir Arsenijevi
Vera ejkovska
Pjesme
Portreti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Portreti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ogledanje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rubovi strasti _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Bijela _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ulice _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Slike _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
495
496
497
498
499
500
501
Rue _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 502
Leptiri _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 503
Aleksandar Stankovski
Rikoet _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 504
Vinko Mderndorfer
Tatjana Gromaa
Matev Kos
Dubravka uri
Svetlana Tomi
Kolja Mievi
Nenapisano pismo
Klemperer, Barenbojm i aklin di Pre _ _ _ 582
ivko Maleevi
Mirt Komel
527
527
528
529
530
531
532
533
534
536
JO JEDNOM O FILMU
Jurica Pavii
DOKUMENTI
Lazo Pavlevski,
Valentino Dimitrovski i
Zoran Petrovski
AMPITE
ampite _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 675
MOJ IZBOR
Jelena Brajovi
PASO
Miodrag Sibinovi
Oleksandar Irvanec
Semjon Libonj
Nonsensnitnica-1 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -2 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -7 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -20 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Nonsensnitnica -24 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Jurko Pozajak
* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 717
Srea _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 717
uri Grigorjevu
* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 718
Ljuske _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 718
Kolekcija pesnika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 720
Ivan Luuk
Zemaljci _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Varijacije na temu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Gundelj _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rasputna raskra _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Legoh pod toak istorije _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
721
721
721
722
722
Nazar Gonar
Autoportret u tramvaju _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Autoportret u autobusu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Autonaturmort _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Lirika futuriste _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
723
723
724
725
715
715
715
716
716
Roman Sadlovski
* * * _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726
Pobuna igrake _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726
Opratajui se _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 726
Taras Feuk
Nazar Fedorak
Hronika _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 728
Rostislav Meljnikov
Eksfolikacija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 729
Egzekucija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 729
Roman Skiba
Pijanac _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 730
Vasilj Mahno
PORTRET SLIKARA
Sarita Vujkovi
* _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 727
10
UVODNIK
Mirko Kova
Mirko Kova
PISAC I GRAD
Svatko od nas zavoli ili zamrzi neki grad esto i ne znajui
zato, bilo da smo se u njemu nali prvi put, bilo da smo boravili
krae ili dulje vrijeme. Neko loe ili dobro iskustvo moe utjecati
na nae osjeaje prema odreenom gradu. S gradovima je kao i s
osobama; mogu vam biti drage, simpatine, odbojne; moete se
zaljubiti na prvi pogled ili ostvariti trajno prijateljstvo. Grad je
ivo bie u kojemu pulsira skup svih svojstava njegovih itelja,
svih razlika kulturolokih, povijesnih, antropolokih, klasnih i
dr. U nj se saima sve ono to vam daje pravo da bez susprezanja rabite termine da je grad nekoga prihvatio, prognao, proslavio, oduio mu se, ubio ga, itd., jer smo ga uzdigli do osobe
i poistovjetili sa ivotom. Rodni grad je, kako Pessoa veli kao
kolijevka; za nj nas dre uspomene, boje, mirisi djetinjstva, prijateljstva, blinji, pa ipak smo toliko puta matali o bijegu iz te
kolijevke i tjeskobe, sukobljavali se s gradom, proglaavali ga
neprijateljem ili ga pokuali mijenjati.
Pisac i grad, to je gotovo posebni status; jedva se moe
nai pjesnik koji se nije baktao gradom kao poetskom temom,
opjevao njegove ari, njegove tajne, ovjekovjeio ga ili udario
na njegove mitove. U Parikim slikama Baudelaire pjeva da pjesnik poput kralja silazi u grad da oplemeni stvari. On veli: U
labirintima velikoga grada, ak i uas neke arolije krije. Za
Whitmana je grad ljubavnik, ondje se orgija uz bljesak oka;
za Borgesa je Buenos Aires labirint, on ga stalno uti, jer spojeni nismo ljubavlju ve strahom. On svoj grad smatra osobom
koja ne voli njegovu poeziju. Italo Calvino izabrao je Torino
kao idealni grad za pisanje, jer poziva na strogost i stil, a
nadasve krase ga vrline sline vrlinama mojih sunarodnjaka.
On tvrdi da gradovi utjeu na pisca isto koliko i knjige koje
ita. Pariz naziva enciklopedijom. Uostalom, Calvino je autor
divne knjige Nevidljivi gradovi u kojoj uzbudljivo pripovijeda
o imaginarnim gradovima kao simbolima traganja za nekim
svojim carstvom, jer grad sa svim proturjenostima jest carski
posjed. Calvino, kao i glasoviti nizozemski arhitekt Rem Koolhas, doivljava grad kao metafiziku os; unato svim svojim
stvarnim crtama, prljavtini, izlokanim ulicama, urbanom ka-
13
14
ma. U to isto vrijeme kad se zabludjeli sin vraao iz emigracije u domaju, kad je kleknuo u crkvu svog grada ekajui
da ga taj Beograd poljubi kao mati, jedan srpski pisac, u to
vrijeme slavan i mnogo poznatiji od Crnjanskog, doslovno je
harao Evropom, preveden na vie od tridesetak jezika, prisutan
u medijima, sa smislom za marketing i lovu, uven po otkaenim i mahnitim izjavama. Bio je to Miodrag Bulatovi. Njegov
roman Crveni petao leti prema nebu, samo je na japanskom imao
tirau kakvu Crnjanski nije postigao sa svim svojim izdanjima,
za cio ivot. Ali, Bulatovieva slava bila je ograniena, trajala je
moda jedno desetljee, da bi je potom sam proderao, a njegova ga je luda glava dovela u najcrnje nacionalistiko leglo. U
tom svom desetljeu slave svata je govorio, duhovito i budalasto, ali nitko nije tako olajao Beograd kao to je to on uinio
u zagrebakom listu Telegram (08. listopada 1965.). Dogodilo
se to nakon to su mu u Beogradu zabranili tiskanje romana
Heroj na magarcu; ideolozi su ga proglasili destruktivnim, jer
je vrijeao moral i teevine NOB-a. Poistovjeujui Beograd s
cenzorima, Bulatovi se okomio na tu zagaenu varoicu, na
ariju od koje nitko ne moe biti lukaviji i podliji, na grad
koji ne trpi talente, koji dodjeljuje nagrade onima koji prolaze. On kae: U ovom oboavanom, u ovom umazanom, u
ovom inficiranom Beogradu teko je iveti stojei uspravno.
U ovom gradu iz kojeg jedva ekam da zbriem, najtee je biti
poraen. Druga je to i duga pria to je nesretni pisac, u vrijeme bujanja srpskog nacionalizma, sve to polizao i kao kuja
podvijena repa vratio se u zagaenu varoicu, sitno tancajui
moravac u Miloevievu kolu.
Ivo Andri u mlaahnim se godinama znao okomiti na
mnoge gradove u kojima je boravio ili se nakratko zadravao;
inio je to mladenaki pretjerano to je zauujue za gospodina koji e kasnije postati suzdran i oprezan. Selio se iz jednog
grada u drugi, ali malo je lijepih rijei imao o gradovima svoje
mladosti; moda tek o Krakovu pokoji zgodan zapis. Viegrad
je bio smrtonosan, Sarajevo pusto, premda taj grad u pismima
kolskom drugu Durbeiu naziva na grad, istie da ga voli,
ali volei ga i zaboravlja, jer to je neprijateljski ambijent. U
sarajevskoj gimnaziji Andri je bio predsjednik Hrvatske napredne mladei, pa je kao stipendist hrvatskog drutva Napredak doao na studij filozofije u Zagreb. Svom drugaru Durbeiu pie: Ko zna je li Hrvatska najmizernija zemlja u Evropi,
ali ja znam da je Zagreb najbednije mesto u Hrvatskoj... On
15
16
gradove u kojima sam ivio ili odreeno vrijeme boravio, gotovo sam posve zaboravio. Katkad se pitam mogu li se uspomene
izbrisati mimo moje volje i odluke, same od sebe? Zauujue
je da mi se uope ne javljaju nikakve slike iz Beograda, iako
sam ondje proveo najvei dio vremena. Nema nijednog bljeska, nijedne uspomene, sve je ugaeno. Mogu se mnogih stvari
prisjetiti samo kad hou, ali onih spontanih i niim izazvanih
iskrica nema. Prijanjih sam i davnih godina najee bjeao
u Zagreb; ondje sam esto boravio i po nekoliko godina zaredom, ili tek u duim i kraim razmacima. inilo mi se da me u
mladosti taj grad spasavao beogradskih neuroza; smirio bi me i
preporodio. Moda sam ga zavolio upravo itajui Matoa; tko
zna. A moda je tomu doprinijela neka sitnica, neki detalj, neto posve nevano i bezazleno, neki neodoljiv okus, mala vrtna
restauracija u kojoj sam se osjeao kao na prijestolju, trenutak
nikad definirane sree.
Gradovi su mamci za pisce i putopisce; gotovo da nema
pisca koji je odolio izazovu gradova, posebice onih o kojima
se mnogo pisalo. Putnici tragaju za povijesnim mjestima, ele
vidjeti rodnu kuu ili grob neke slavne linosti, dodirnuti ono
to su itali u knjigama, razgledati znamenitosti. Turisti fotografiraju, a pjesnici opijevaju svoje doivljaje gradova. Grad je
vjena inspiracija, vjena sadanjost, kako je govorio Josif
Brodski zadivljen Venecijom kao umjetnikim remek-djelom
koje bi se moglo nadmaiti samo gradom sagraenim u zraku. Pjesnici su hodoastili izabranim gradovima i vraali se s
rukoveti stihova. Malo je tko pjesniki odolio Parizu; Mato je
zapisao da je taj grad najvea linost dananjeg svijeta, slavna koketa koja kanda nikad ostarjeti nee. Tin je Ujevi pjevao Parizu; bio je openito fasciniran gradovima, posveivao
je svoje udesne stihove Zagrebu, Splitu, eher-Sarajevu i jo
mnogim mjestima u koja je mamuran stizao. Gradovi bude
matu, jer to su buna mora, kako bi rekao G. Bachelard. Na
valovima gradova pjesnici su usamljeni surferi - taj sam stih
zapamtio, dirnuo je neku moju icu, ali sam zaboravio ime autora. Za Pasolinija je bio, tko zna iz kojih razloga, iranski grad
Esfahan najljepi na svijetu, grad prelijepih mladia, s boanskim zatiljcima i vratovima, kako je pisao. Kau da se najradije sluaju prie o ratu, lovu i dalekim nepoznatim gradovima.
17
DIJALOG
Tatjana Gromaa
Mihajlo Panti
IZMILJANJE GRADA
Mihajlo Panti (1957) debitirao poetkom 80-ih godina,
od prvog asa paralelno kao pripovjeda i knjievni kritiar, da
bi do danas objavio preko trideset knjiga studija, eseja, knjievnih kritika i antologija, te osam knjiga kratkih pria/novela, od
kojih su neke, poput Vondera u Berlinu, Novobeogradskih pria ili
zbirke Ako je to ljubav (Andrieva nagrada, 2004) postale bestseleri i stalno doivljavaju nova izdanja, to je istinski presedan u
vremenima iskljuive dominacije romana i nefikcionalne proze. To je vjerovatno stoga to je Panti, premda je, kao i svi najvaniji predstavnici njegove generacije iz 80-ih, usvojio iskustvo i praksu postmodernizma (bio je u tim godinama agilni
suradnik asopisa Quorum), u osnovi ostao bazini pripovjeda
ehovljevske provenijencije, kome je prva misao pripovijedati
ivo i zanimljivo, ispriati neku interesantnu priu iz svakidanjeg ivota. Njegove prie, iako krcate literarnim aluzijama,
uvijek svjedoe neposredno, gradsko iskustvo i zapravo ih sve
objedinjuje pokuaj da se u malim ritualima obezliene svakodnevice, meu anonimnim ljudima koje opsjedaju vjeite teme
sudbine, nesnaenosti, ljubavi i smrti, otkrije neki vii smisao,
to e iskupiti njihove neobeavajue ivote. Moglo bi se rei
da Pantieve prie, sa snanim peatom fikcionalnog autobiografizma, na izvjestan, autorski prepoznatljiv nain, reflektuju
uinke depresivnog i represivnog rada istorije u posljednjoj etvrtini XX stoljea. U knjizi ena u mukim cipelama (the best
of) sainjen je presjek iz novijih faza Pantievog rada (novobeogradska trilogija: Novobeogradske prie, Sedmi dan koave, Ako je
to ljubav). Tu su okupljeni ponajbolji Pantievi primjeri nove,
a stare dobre kratke prie u koju kao u kakvo jeziko skladite
staje sve ono vrijedno to o ivotu jo treba rei. Dramska i
prozna spisateljica Vida Ognjenovi svojedobno je primijetila
da je Mihajlo Panti pisac koji svoje motive nalazi u usijanju
urbane buke, u svetosti tiine vode, u ovjekovom tumaranju
izmeu razuma i bola, kako bi rekao Brodski, u pojavama koje
su izmeu fantazme uda i prizemne opipljive pojavnosti, i
najzad, ili najprije, u sebi. Najvie u sebi. Mihajlo Panti, taj
naizgled leerni spontani zapisiva pojavnog svijeta, mogui
21
ehovljev praunuk, u isijavanju svoje pripovjedne energije pokazuje mo gradnje, ali i razgradnje mimikrijskog sloja stvarnosti, mo pronicanja u ono to je dublje, a sutastveno, to
postoji tek kao varljivi, jedva uhvatljiv nagovjetaj, na dnu jezika i bia. Prie Mihajla Pantia prevedene su na dvadesetak
jezika, uvrtene u mnoge antologije i preglede, i objavljene u
vie posebnih inostranih izdanja. Panti je univerzitetski profesor (izmeu ostalog bavi se junoslavenskom komparatistikom, doktorirao je tezom o modernistikom pripovijedanju u
Srba i Hrvata), urednik je u izdavakim kuama i asopisima,
stalni je kritiar prestinih magazina... U meuvremenu, ovaj
novobeogradski pisac je za najnoviju knjigu pria Ovoga puta o
bolu dobio Nagradu grada Beograda.
Tatjana Gromaa: Recite mi najprije neto o tome kako
sami vidite vlastito pisanje, posebno me zanima va prozni
opus. U jednom intervjuu rekli ste neto to se moe uiniti
simptomatinim za pisanje, osobito za pisanje danas. Rekli ste
da ne piete romane, odnosno da iskljuivo piete prie jer da
pri pisanju romana ima previe kalkulacije i previe misli o trinom uspjehu. Uspijevate li vi pisati prie bez tog momenta
kalkulacije?
Mihajlo Panti: Osam knjiga pria za trideset godina
pisanja, ni malo ni mnogo. Uglavnom, nije ba uobiajeno da
neko pie samo prie. Ja, eto, samo prie, mahom o onome
to mi ivot donosi. Jasno razlikujem svoje primenjeno pisanje, bavljenje kritikom ili akademskom prozom od svog pripovedakog rada. Uskladio sam to nekako, ne pitajte me kako
mi je to polo za rukom, ne znam. Uglavnom, nisam smetao
sm sebi, nisam zaboravio da sam, ipak i pre svega, pisac pria,
mada se ponekad zabrinem, kad piem togod drugo, a piem
stalno, uini mi se da poinjem da gubim sopstvenu reenicu.
No, pria se ba tada javi, zato to mora biti napisana. Kad se
odmaknem nekoliko koraka, vidim da je moj pripovedni opus
nastao iz pomalo iracionalnog poverenja u priu, iz elje da na
to manje dosadan nain kaem to to imam da kaem, i, ne
manje vano, da se u tome to govorim samooblikujem, identifikujem, prepoznam sebe u okolnostima vremena i mesta u
kojima sam iveo i u kojima i dalje ivim.
Postoji izreka da je pisac kratkih pria pisac za 300 italaca. Dugo sam bio upravo takav pisac, pisac koji je godinama
poznavao gotovo sve svoje itaoce. Tek nakon nekih mojih ka-
22
snijih knjiga, ponajvie poto sam 1994. godine objavio Novobeogradske prie, poeo sam da upoznajem ljude koji su me
prvo znali po tome to piem. To je savreno iskustvo, to kako
vas neko doivljava ili zamilja ne poznajui vas, nego samo
preko knjiga koje piete. ta li sve ljudima dolazi na pamet!
Hou, zapravo, da vam kaem kako pretpostavljeni broj italaca nikada nije imao sutinskog uticaja na ono to ja piem,
niti kako piem. Jer, ja ne piem ni po kakvom unapred zadatom
konceptu. Naprosto sam pisac koji se oslukuje. Treba mi mnogo vremena da napiem knjigu pria, i te prie se negde meusobno tematski i stilski usaglaavaju kako se njima hoe, ja samo
pratim to to one najpre meni ele da kau. Ne znam koliko
je pametno danas tako pisati, ali, ta mogu, tako sam navikao.
Pisanje mi je saaptavanje sa sopstvenim biem, pa mi onda zaista ne moe biti vaan trini aspekt knjievnosti koji je u nae
doba vie nego oigledan kada govorimo o romanu.
Mislim, naime, da svaki savremeni romansijer bar malo,
bar podsvesno, razmilja kako dobiti najprestiniju nagradu
za roman u svojoj nacionalnoj sredini ili kako e mu otkupiti
prava za film. Ili, ako ne ba to, sanja neki slian, merkantilni
uspeh. U tom smislu, kratka pria je oblik po mojoj meri. ta
god da uradite sa njom, nema nikakve manipulacije. Ona se
dogodi ili se ne dogodi, nema imperativa da se mora napisati
onako kako trite hoe. I poriv njenog pisanja stoga je blii
pisanju poezije, roman je neto drugo. Tek kada se pria dogodi, poinje racionalni, zanatski rad na njoj, ali je onaj prvi
impuls za njeno pisanje istovetan pisanju poezije, prva reenica je kao prvi stih. Nju mora da vam Bog poalje sms-om,
tu prvu reenicu.
Ta reenica, ako je prava, uvlai vas u prostor koji ete,
prianjem, nastaviti da istraujete. Evo, sada smo na Brionima,
gledam glumce kako presvlae identitete slino radi i glas
koji pria priu, uvlai se pod kou razliitim likovima, govori
u njihovo ime, ispituje dokle moe da ide, a da to bude i ostane
uverljivo.
I vrapci znaju da je roman u poslednjih stotinu i vie godina u potpunosti preuzeo lidersku poziciju u knjievnosti. Roman je postao sinonim za knjievnost, i zato lako mogu braniti
tezu da je ta forma previe institucionalizovana. To, izmeu
ostalog, vidite i po ljudima koji ele da piu, a nisu pisci, ali
objavljivanje romana naprosto smatraju inom sopstvene verifikacije. Roman je mogul svekolike knjievnosti, on je prodire
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
DNEVNIK
Hadem Hajdarevi
Hadem Hajdarevi
DNEVNIKE BILJEKE
Pisanje dnevnika, 09. maj 2008.
Ne znam zato sam tako brzo, gotovo odjednom, prihvatio
prijedlog redakcije Sarajevskih sveski da za jesenji broj napiem
dnevnik. Prvu sam ponudu uo iz usta makedonske pjesnikinje
Ljiljane Dirjan. Mogao sam pisanje dnevnika odgoditi za koji
mjesec, godinu, ili, pak, nisam morao nikako pisati. Dnevnici
se ionako mogu itati kao svojevrsno krivotvorenje vremena,
krivotvorenje onoga to se vidjelo, doivjelo, upamtilo ako se
ima u vidu da mnoge, bit e, vanije stvari mogu ostati nezabiljeenima, zaboravljenima. Ali, eto, pristao sam, obeao, ko
mi je kriv... I, kako mnogo ta piem vie naglavake negoli kao
sav normalni svijet, i ove dnevnike biljeke ispisujem minut
do dvanaest, bolje rei, piem ih u dvanaest i minut, na osnovu
sitnih zapisa unesenih u rokovnike tokom mjeseca maja, juna,
negdje u ljeto i, evo, gotovo do snijega... Zato u ovome dnevniku Sarajevskih sveski pokuati da okupim sva godinja doba, i
vrijeme koje traje i vrijeme to se, u iznenadnim bljeskovima,
iznova, spiralno, kako bi rekao W. Golding, dogaa u nama.
Godinja doba su najimpresivnije Boije umjetniko djelo.
Kad sam obeao za Sarajevske sveske napisati dnevnik, proljee je trajalo u punom svome zamahu. Bio je maj. Vrijeme
treanja. Trajali su Sarajevski dani poezije. Pjesnici su (09. i 10.
maj) bili na tradicionalnom izletu u Mostaru i drugim hercegovakim mjestima.
Dok unosim ove biljeke/sjeanja u kompjuter, mogu se sjetiti kako sam u tom majskom danu etao lijevom obalom Neretve, blizu Starog mosta, s makedonskim pjesnicima Bogomilom
uzelom i Ljiljanom Dirjanom. Sve je bljeskalo u osunanosti.
Bogomila sam sretao u Berlinu pa u Strugi 2006. godine. Pun
sam potovanja za njegovu poeziju. Bila je tu i goa iz Poljske
Ewa Soneberg, koja je nastojala i svjetlo i mirise pretvoriti u snimak, u fotografiju, pa Slovenac Milan Jesih, japanski pjesnik,
pjesnikinja iz Rusije, Stevan Tonti, Mile Stoji, Emsura Hamzi, mnogi drugi pjesnici iz Bosne, iz blieg ili daljeg svijeta.
Meu njima i laureat priznanja Bosanski steak veliki palestinski
37
38
39
40
41
42
43
44
Zato sam ovdje stavio 18. juli? To mi je roendan. Roendan koji mi ne znai nita, zaista nita, osim da me kadikad,
sve bolnije, podsjeti na prolaznost, reumu, bol u leima, i na
to kako mi je vrijeme uvijek vie umicalo pred oima no to
sam ga uspijevao stii. Sinovljev trinaesti roendan bio je tri
dana prije. Roendane dvojice rakova u porodici Hajdarevi
obiljeili smo porodinom veerom i, dakako, fotosnimcima,
koje emo razgledati kad se vratimo doma.
Sad se pitam postoji li u nekoj tradiciji neka religija mora,
sveenitvo mora, ako ve znamo da sve dolazi iz mora i da
sve se u more vraa. Odgovore u potraiti u nekim drugim
prilikama.
45
46
Gledam Drinu i u ovom i sunanom i prevrtljivom augustovskom danu prisjeam se stotina hidrocentralica iz februra
1996., to su ih vjete ruke nanizale u vremenima barbarske
opsade Gorada i njegovih ljudi. Sad nema tih minicentrala.
Nema ni mnogih ljudi Kad se smrkne, zasijat e na hiljade
svjetala u domovima i na ulicama. Gorade ivi za svoj ljetni
kulturni festival. Tu smo i mi, pisci iz Sarajeva i drugih bh.
gradova (Husein Haskovi, Fadila Nura Haver, Atif Kujundi,
Mile Stoji, aban arenkapi i dr.), da i sami doprinesemo tradicionalnom goradanskom Festivalu prijateljstva.
Malo me pee savjest to odavno nisam otiao u svoj rodni
kraj, u dolinu rijeke Sutjeske. Malo e ta pomoi pjesma napisana istu veer nakon povratka iz Gorada.
OKLIJEVANJE
Povie moga spaljenog doma
sastaju se mrtvi pjesnici.
Jedni drugima itaju pjesme.
Svaki stih je roj kukaca u zraku.
Njihove duge kose prekrivaju
zaviajne bregove... U svakoj
trenjinoj kronji zanosno kuca
po jedno pjesnikovo srce.
Sad oni svojim lakomim prstima
i dugim jezicima drukije prepoznaju
okus tvar i tajna trenja izmeu njih.
Znam da bi istom nestali s bregova
i grana kad bih odlunije krenuo
nanovo graditi svoj spaljeni dom.
47
48
49
50
51
Sandaki knjievni susreti protekli su u iznimno lijepoj domainskoj atmosferi, za ta je, sigurno, bio najzasluniji neposredni na domain Zaim Hadisalihovi... Opet sam se, po
ko zna koji put na ex-yu knjievnim manifestacijama, susreo
sa Ervinom Jahiem, Ljubetom Laboviem, Dukom Novakoviem, mnogim drugim pjesnicima.
Novi Pazar nas je ispratio snijegom. U povratku, temperatura preko Ravne Romanije sputala se do -20. Ali, koliko god
pisci bili, moda, smotani kao vozai, volim se pohvaliti da
sam jedan od najboljih meu njima.
03. decembar
Hladno je danas u Sarajevu. I bit e jo hladnije. Nebo se
zalijepilo za krovove zgrada. Tajkuni i graevinska mafija kao
da se utrkuju da otmu to vie zelenih povrina i zraka. Sjedim,
evo, s urednicom Sarajevskih sveski Vojkom iki i Aidom u
redakciji asopisa, dopisujem ovih nekoliko redova i nadam se
da mi Vojka nee suvie zamjeriti to dnevnike biljeke nisam
dostavio na vrijeme. Valjda kod nje imam jo nepotroena kredita? Sjeam se jedne ratne, ili, pak, neposredno poratne kafe
52
53
U KONTEKSTU
Bogdan Bogdanovi
Ivan traus
Ozren Kebo
Hrvoje Ivankovi
Amra Hadimuhamedovi
Andrea Zlatar Violi
Avram Goldmann
Devad Karahasan
Ale Debeljak
Tatjana Rosi
Dragan Veliki
Saa iri
Ljubica Arsi
Jovan eki
Vangel Nonevski
Sneana Bukal
Ognjenka Finci
Ibrahim Berisha
Drago Pilsel
Zdravko Grebo
Vojka Smiljni iki
GRAD
Bogdan Bogdanovi
O SREI U GRADOVIMA
Saradnju na projektovanju Novog Beograda na vreme sam odbio. Ali, besposlen
pop i jarie krsti, tako bar kae jedna stara
srpska poslovica. Ispalo je, u mom sluaju, da
je pop sam sebi zadavao istraivake zadatke, pa je bilo dana kad sam kao od ale umeo
propeaiti i koju desetinu kilometara s kraja
na kraj tada ve prilino rasutog Beograda.
Tragao sam za deakim uspomenama, krstario sam i po manje poznatim delovima grada
i otkrivao, ili ponovo otkrivao, dodue u ubogom, oronulom, posleratnom stanju, mnoge
poluzaboravljene zanimljivosti. Iao sam u
lov i na jedva primetne urbanoloke ljokice, u najboljem uverenju da se prema naelu
pars pro toto mnogo ta o gradu, o njegovom
ivotnom elanu, o karakteru, o njegovoj linosti, a pomalo i o budunosti moe naslutiti ak i na osnovu najbeznaajnijih mrvica gradskih pojava. Uputao sam se, dakle,
u strasne istraivake ekspedicije i uivao u
neoekivanim otkriima. to se metode tie,
i o tome koja re! Bila je to, pre svega, metoda Johnnie Walkera bar to se nogu tie. A
pomalo je bila i metoda Mister Pickwicka, ukoliko se u obzir
uzme istraivaka istrajnost poduhvata. Inae, tu sreno udvojenu metodu ne samo da sam preporuivao studentima, ve
sam neretko i njih pozivao u svoje filozofske etnje. Vukao sam
ih sa sobom sve dok ne bismo solidarno spali s nogu. Drao
sam se tog naela, kojeg se i dandanas nisam odrekao, ak ni
ovde u Beu, i to jo na izmaku svoje osme ivotne decenije. Naime, ubeen sam da se pravi grad, na pravi nain moe
proitati samo peke, potpeticama, takorei. Cilj tih peakih
seminara bio je: nauiti gledati oko sebe, nauiti videti grad
(to nije ba jednostavno), udahnuti ga, uti i sasluati, dodirnuti. Jednom reju, obuhvatiti ga svim ulima u punom sadej-
57
58
Pa, eto, rekao bih pokazujui na gomile iscrtanih hijeroglifa, okaenih o zidove kolskog podruma, eto, Grad nam
se, kao i Svet, nudi u iframa i sav je, takorei, ispisan ,kartezijanskim avoliima, kako ih je nazvao E. T. A. Hoffmann!
Ne znam, dodue, da li su uspeli da poveu Descartesa i pisca
Krcka Oraia, ali da im se neobian izraz svideo bilo je vie
no oigledno.
Kad sam poetkom ezdesetih otpoeo sa katedarskom
nastavom, posvetio sam se teoriji, a predmet koji sam uveo
u ivot, nazvao sam urbanologija. eleo sam da ga i samim
nazivom odvojim od praktinog urbanizma, koji je u ondanjim uslovima uveliko bio bratski hobby tehnokrata, politiara
i ideologa. A ja sam imao predobrih razloga da to neprimetnije ieznem iz njihovog vidokruga. Fakultetski savet je pridodao jo i podnaslov istorija i teorija grada, a bilo je predloga
da se novi predmet proglasi i za filozofiju grada, ne bi li mi
pripomogli, kao gostujui nastavnici, i neki tadanji istaknuti
beogradski filozofi-marksisti. Velika je zamisao, sreom, uskoro
otila u zaborav.
Suvino je pominjati da svoj predmet, bez obzira na respektabilan naziv, nisam pribrajao ni jednoj naunoj grani. Jednostavno nisam znao kojoj bi se i kakvoj dao pripojiti. Neka
idealna nauka o gradu niti postoji, niti moe postojati, kao to
ne moe postojati ni globalna nauka koja bi oveka prikazala
i rastumaila u potpunosti, poev od hromozoma pa sve do
njegovih moralnih (ili amoralnih) fantazmi. Kako sam u ono
vreme jo uvek voleo da se preputam arolijama rei i esto
im dozvoljavao da me povedu kud ele, nesuena urbanologija
je uas postala neka vrsta urbano-poetike. Davno je, meutim,
reeno da na jednu dobru poemu dolazi bar stotinu jo boljih
poetika. Ako Voltaireov sarkazam pokuamo da shvatimo kao
stvarno pravilo, moglo bi se onda postaviti pitanje koliko bi
tek stotina poetika zasluilo poetsko udo zvano grad tamo gde
grada i gradske poezije jo ima.
Na izmaku ezdesetih studenti su ve preteno bili gradska, pa i velegradska deca. Umeli su da se slue i sofistikovanijom literaturom, pisali su promuurne kolske eseje i bogato ih
ilustrovali svojerunim crteima. Poto su dosta putovali i svata ve videli, mogao sam ih navoditi i na sloenija uhaanja
gradskih pojava. Uz generalno uputstvo da nikad i nikako ne
gube iz vida prednosti blagorodne metode naeg dragog Johnnie Walkera. I, razume se, da ne zaborave ni na aljivu akribi-
59
60
Ivan traus
Arhitektura i barbari
O nesrei u gradovima
Najprije 24 sata, sad ve 48 sati kako
boravimo u podrumu.
Bombe i mine nas neprekidno zasipaju, zvuk eksplozija je neizdriv, strahujemo, utimo ili apemo... Strani
su to sati. Najsporiji u ivotu.
Na ono to nosimo danju, po podrumu, dodajemo nou nove dempere, smjetamo se za spavanje, svako u
sebi strahuje za sebe, svoje blie, za svoj
stan, nau zgradu. Drhtimo i od zime
i od straha, a vani sve treti od granatiranja, bez izgleda da prestane. Tu ne
pomau nikakve rezolucije Ujedinjenih
naroda, nikakve sankcije prema Srbiji
ili odluke Evropske zajednice. Ovdje
nema pomoi! Sarajevo je grad koji je
svojim otporom i prkosom pobrkao
somnambulske vizije vodova, vojvoda i enerala golorukog naroda; koji
je poremetio njihove svete planove
o velikoj dravi; koji dovodi do bjesa
barbare jer nisu shvatili ovaj grad i duh
gradana u njemu; grad kojeg mogu poruiti i popaliti, ali ne i osloboditi kao
jadni Vukovar.
Oko 3 sata iza ponoi nastupila je tiina, tobije su se
ili umorile ili istroile sljedovanje granata, tiina koja je
izgledala nestvarna. Poneko je bojaljivo naputao na tren
podrum, a moj izlazak na balkon bio je ok. Noas su barbari zapalili jedan od dva staklena tornja Poslovnog centra
UNIS na Marijindvoru. Oba su ve bila dobra slupana, ali
sad jedan od blizanaca gori. Gledao sam ga sa neizmjernom
tugom onako bespomonog, u plamenu koji izbija kroz pro-
61
62
Ozren Kebo
63
bu, Sarajevu, Pekingu? Kako vladati aglomeracijom od 35 miliona stanovnika? Je li infrastruktura onaj faktor koji e sruiti
grad? Je li perspektiva grada ovisna iskljuivo o novcu ili ideje,
kvalitetni ljudi i dobra organizacija jo imaju anse?
64
65
cija stabilizirati na devet milijardi, a jo sumnjivije su mogunosti planete da primi jo tri milijarde gladnih i ednih, jer
ve sada stenje i jedva podnosi ovoliku koliinu destruktivnih
dvononih stvorenja.
Treina cjelokupnog gradskog stanovnitva to znai vie
od milijarde ljudi danas ivi u sirotinjskim etvrtima, bez iste vode i sanitarija, bez struje i grijanja, u stanju permanentne
gladi, u strahu od rastueg kriminala, u najgorim higijenskim
uslovima. Bez obrazovanja i bez nade. Oni ne ive nego doslovno umiru. Koliko god grad jednima bio pogodnost, mjesto
afirmacije i anse, za ovu treinu je doslovno ubica.
Gradovi se otimaju kontroli, traei sve vie od ljudi i
okoline. Gutaju okolinu, ali i ljude koji se guraju u njima. Lagos, bivi glavni grad Nigerije, 1955. godine imao je 470.000
hiljada stanovnika, a danas deset miliona. To je najbre rastui grad u svijetu. U njega se doseljava 58 ljudi svakih sat
vremena. Slino je i u indijskom Mumbaiju (bivi Bombaj)
koji ima 18 miliona stanovnika i u koji se doseljavaju 42 ovjeka svakih 60 minuta. Vei dio Mumbaija nema kanalizacije, nije organiziran odvoz javnog smea, gradska eljeznica
u znatnom dijelu grada ili ne postoji ili ne funkcionira, a vodovod zadovoljava manje od polovine potreba. Kriminal je
u nezadrivom porastu. Polovina stanovnika ivi u ilegalnim
sklonitima ili u vlanim podrumima bez prozora. Svaki dan
dvoje ljudi pogine dok odlaze na posao u pretrpanim prevoznim sredstvima. Predvia se da e do 2015. godine u njemu
ivjeti 25 miliona ljudi. Poveat e se samo broj stanovnika,
ne i kvalitet ivota.
U angaju je 1980. bila 121 graevina via od osam spratova, a danas ih ima 3500. Otkako je Kina postala ekonomska
velesila, angaj izbija u prvi plan. Zato angaj? Moda zato to
ova zemlja sada u jednom danu izvozi vie nego to je izvozila
1978. godine. A sve to ide preko angaja... Tokio ima sve uobiajene probleme jednog megalopolisa: prenapuenost, nedostatak stambenog prostora, prometne guve. U dnevnim picama u akciju stupa specijalno eljezniko osoblje, gurai zvani
oshiya (ljudi koji razvrstavaju, odnosno araniraju putnike), i
u bijelim rukavicama guraju, ili, kako se to uglaenije kae
redistribuiraju objekte prevoza prema unutranjosti vagona. U
koje u tim tekim satima stane i po tri puta vie ljudskog mesa
od predvienog optimuma. Iskoriten je doslovno svaki kubni
centimetar prostora.
66
Veliki grad ovjeka dramatino suoava s njegovim fizikim ogranienjima. Evo jedne usporedbe. Mostar, centralni
grad Hercegovine, geografske, ekonomske i kulturne cjeline
unutar BiH, ima oko 120.000 stanovnika i moe se dijagonalno
prepjeaiti za sat vremena. Za kljune ivotne potrebe graanima ovog grada dovoljno je najvie 30 minuta od kupovine do plaanja najrazliitijih obaveza. S druge strane, London,
koji po oficijelnim podacima ima oko osam miliona itelja, a
neslubene procjene govore i o itavih 18 miliona, za svakodnevne obaveze od svojih graana zahtijeva u startu, najmanje
dva, ili ak tri sata odvojena za prebacivanje s take A na taku
B. To je vrijeme izgubljeno u saobraaju. Kretanje Londonom,
Parizom, Pekingom, nemogue je bez mape, a ni ona uvijek ne
garantira pronalazak cilja.
Gradovi su najvei potroai energije i najvei zagaivai
planete. Vie od 75 posto potronje globalne energije i 80 posto emisije staklenikih plinova otpada na gradove. Najveom
aglomeracijom na svijetu smatra se upravo Tokio. Ima oko 35
miliona stanovnika i tvrdi se da mu je rast zaustavljen. U gradu,
u trezorima naputenih banaka niu podzemni vrtovi. Vlasti
poduzimaju sve kako bi se ivot uinio podnoljivim. Koliko
je to mogue, ne zna se. Zbog prenapuenosti tamo je razvijen
originalan i onome ko nije probao teko zamisliv lanac kapsulnih hotela. Kapsule imaju klaustrofobine dimenzije dva
metra su iroke, tri metra duge i 1,5 metara visoke. Kapsula je,
u stvari, zbijena, tijesna, organizirana postelja uz koju jo dou
daljinski upravlja, radio, televizor i klima ureaj.
U Australiji postoji rudarski gradi Coober Pedy u kojem
80 posto stanovnitva ivi pod zemljom. U nekadanjim galerijama i hodnicima rudnika opala danas se nalaze crkve, kola
i veina stanova. Na to su ih natjerale visoke temperature koje
doseu i 50 Celzijevih stepeni. Ideja podzemnih gradova sve
je popularnija u Japanu (zbog nedostatka prostora) i Americi
(zbog straha od terorizma), a sigurno e zbog ekstremnih vruina vrlo brzo kao potencijalno rjeenje doi i na dnevni red
afrikih drava.
Procjenjuje se da e ljudska zajednica narednih decenija
evoluirati u drutvo samaca. Godine 2006. prvi put u historiji vie je Amerikanki ivjelo bez supruga, nego s njim. Do
2021. godine oekuje se da e 37 posto drutva u Britaniji biti
samaka, a u Japanu ve danas ih je 50 posto. To predstavlja
novi izazov za urbaniste i arhitekte. Stanovi bliske budunosti
67
nee se kreirati po mjeri etverolane porodice, nego na osnovu potreba i mogunosti samaca. To e vie liiti na tokijske
kapsule, nego na uobiajene domove, a ve danas se projiciraju potencijalni modeli, odnosno kapsule za pojedine tipove
samaca: sam jer mu je tako najbolje, samostalna udovica,
globalni oportunist, nikad mama, nedavno razveden/a,
vjeni neenja, profesionalac...
Primjer Jakarte. Za 20 godina ova metropola udvostruila je broj stanovnika, danas ih ima oko 15 miliona. Oko
etiri miliona automobila svakog je dana na ulicama ovog
grada. To stvara nerjeive probleme u saobraaju pa su vlasti, kao jednu od ne ba efikasnih, ali zato dostupnih mjera
uvele zabranu kretanja automobila ako su u njemu manje
od tri osobe. Poto takve mjere nikada nisu imale uspjeha i
obino se pretvore u suprotnost, na ulicama ovog indonezijskog megalopolisa ubrzo se razvio novi biznis. Sirotinja
stopira kraj ceste i za poniavajuu nadoknadu nudi usluge
saputnika u automobilu. Vlast je dugo tragala za zakonskim
utemeljen na osnovu kojeg bi sankcionirala ovaj prekraj i
nala ga je tako to vlasnike automobila kanjava za nelegalno zapoljavanje.
Kao to smo ve ustanovili, do kraja 2008. godine, po prvi
put u povijesti ljudskog roda, polovica svjetskog stanovnitva ivjet e u urbanim centrima. U najnovijoj populacijskoj
studiji Ujedinjenih nacija autori tvrde da se urbana podruja
moraju pripremiti da u sljedea etiri desetljea apsorbiraju
ogroman broj ljudi. Demografski strunjaci tvrde da rast gradova nee izazvati samo migracije iz ruralnih podruja, nego
i transformacije mnogih ruralnih nastambi u urbana sredita.
Najvei dio rasta dogodit e se u malim gradovima, a ne u
divovima poput Tokija, New Yorka ili Istanbula. Osim toga,
najvei prirast oekuje se u manje razvijenim regijama, posebno u Aziji. Zahvaljujui brzoj urbanizaciji Kine, Azija e
postati 50 posto urbana u slijedeih 15 godina. Urbana populacija Afrike e se, kako se oekuje, utrostruiti u naredna tri
desetljea.
Grad svojom magnetskom snagom usisava okolna naselja. Prvo ih osvoji prigradskim autobuskim linijama, koje
jednog dana postanu regularne gradske rute. Gradovi su prenapueni ne samo ljudima, zgradama i automobilima, nego
i ivotinjama. Trafalgar Square je prije osam godina postao
poprite tekog obrauna ljudi s pticama. Kada je Ken Living-
68
69
Nasilje
Nasilje je sastavni dio ivota u velikim gradovima. Iako
nije uvijek pravilo i iako postoje primjeri uspjene borbe protiv
nasilja, kriminala i bezvlaa, eksperti esto vole rei to vei
grad, to vie nasilja. Brazilski megalopolis Rio de Janeiro pun
je favela, koje su postale sjedite kriminala, prostitucije, droge,
bandi. Tu su redovne vojno-policijske akcije, jer u mnoga od
divljih naselja predstavnici vlasti mogu doprijeti samo u sklo-
70
pu opsenih racija u kojima uestvuju brojne i dobro opremljene snage. Regularne patrole tu ne smiju ni da zakorae.
Svijet je na svim nivoima izloen kriminalu. Podaci pokazuju da se broj napada civila na civile drastino poveao. rtve su uglavnom siromane, kao i sami napadai. Mexico City
pati od pretrpanosti, siromatva, zagaenje, ali i od stranog
nasilja. Procjenjuje se da se u ovom monstrum-gradu izvri
1,5 miliona oruanih napada godinje. Na ulicama ordinira 91.000 policajaca, to je vie od kanadske vojske, ali oni
zbog korupcije u vlastitim redovima i sudstvu ne uspijevaju
obuzdati kriminal. U nekim opasnijim linijama metroa ak se
razdvajaju ene i mukarci, zbog estih sluajeva seksualnog
zlostavljanja.
U Berlinu, kau statistike, na 100.000 stanovnika dou 633
akta brutalnog nasilja. Svjetskom prijestolnicom bandi smatra
se Los Angeles. Zovu ga jo i glavnim gradom bandi u Americi.
Bande, koje imaju 120 tisua lanova, svoj teritorij ele oistiti
od ljudi druge boje koe. Zaratile su do te mjere da ne preu
niti od ubijanja djece kako bi osvojile prevlast. Vjeruje se da su
lanovi bandi odgovorni za ak 56 posto svih ubistava u Los
Angelesu. Sukobi bi jednom mogli paralizirati kompletnu Kaliforniju i biti opasniji od onih iz 1992. godine, kada je ivot u
kratkom roku izgubilo 53 ljudi. Najvea mrnja vlada izmeu
hispanoamerikih gangstera i onih crne boje koe. Nitko ne
zna kako u praksi zaustaviti bujajue nasilje. LA ivi kao podvojeni grad u zlatnom kavezu smjeten je Hollywood, a izvan
njega ljudi svakodnevno stradaju na ulicama. U meuvremenu
se iskristalizirala i najjaa i najintrigantnija meu bandama, 18
th Street. Ima 20.000 lanova, smatra se prvom multietnikom
bandom u kojoj su regrutirani crni, crveni, uti, bijeli. Kalifornijske vlasti potpuno su nemone pred sukobima koji su samo
2006. odnijeli 269 ivota.
Rio de Janeiro planetarno je poznat kao grad koji ima jednu
od najljepih i najslavnijih plaa na svijetu. esto je i sinonim
za karneval, razuzdanu zabavu koja privlai milione turista.
Meutim... Favele smo ve spominjali, ali postoji jo mranija
strana prie. Prema podacima Washington Posta, ukupno je 729
ubijenih palestinskih i izraelskih maloljetnika rezultat nasilja
i terorizma izmeu 2002. i 2006. godine. U istom periodu u
Riu je ubijeno 1.857 maloljetnika. A Brazil nije ak ni na vrhu
liste maloljetnikog nasilja. Regija s najvie ubistava su Karibi,
nakon kojih idu juna i zapadna Afrika, pa Azija. Trend je glo-
71
72
73
74
smradu. Desetine miliona ispranjenih crijeva. Desetine hiljada restorana brze hrane puni su u svakom trenutku, dvadeset i
etiri sata na dan. Hrana se pravi brzo, jede prebrzo. Osnovni
princip je ui, narui, plati, sjedi, progutaj. Ima osam do
deset minuta za sve to, jer ti ni tvoji poslovi, a ni organizacija
ukupnog ivota u gradu ne dozvoljavaju vie. Uostalom, namjetaj i enterijeri u restoranima osmiljeni su za vieminutni,
a ne za viesatni boravak stolice su visoke, tvrde, neanatomske. Ko bi i poelio da ostane malo due, sopstvena anatomija
vrlo brzo ga upozori da se nalazi u carstvu brzine, koje je opreno zadravanju.
Svi rade, u stvari svi se bore, za svoja tri hamburgera dnevno. Brzi obrok je mjerna jedinica vremena u velikom gradu.
U New Yorku infrastruktura bre propada nego to se obnavlja. Centralni tunel za vodu, ija cijena iznosi oko pet milijardi dolara gradi se 30 godina. Kad se i ako zavri, novi popravci infrastrukture na eljeznici, cestama i mostovima, trait
e dodatnih 90 milijardi dolara. U istom New Yorku, glavnom
gradu svijeta, kako mu se tepalo sve do 11. septembra 2001.
godine, sve radi 24 sata dnevno. U zoru, ulice su pune ljudi, a
slastiarne, zelenare, knjiare i barovi irom su otvoreni. Zbog
visokih renti NYC je grad koji se ne gasi. Tako je bar bilo prije
teroristikih napada.
Podzemna eljeznica ima posebnu atmosferu, potpuno
drukiju od one koja vlada gore. Isti ljudi ponaaju se razliito
ispod i iznad zemlje. Dok su na ulici, tijela im imaju uobiajenu zapreminu. im uu u podzemnu pognu ramena, skupe
ruke, naboraju elo, pogled obavezno zabrinut. itanje novina
tu nije potreba za informacijama, nego odbrana od agresora:
prosjaci, nasilnici, dangube, nee uznemiravati nekog ko ita.
U Sao Paulu odnedavno nema postera, reklama i letaka.
Grad je postao bezreklamna zona zahvaljujui gradonaelniku
Gilbertu Kassabu. Prije sprovedbe zakona o istom gradu, tu je
bilo vie od 8.000 billboarda. Veina ih je postavljena nezakonito. Kassab je odluio ukloniti ne samo ogromne plakate ve
sve marketinke postere i letke. Reakcije brazilskog Udruenja
oglaivaa bile su burne. Skrenuli su panju na mnotvo malih
preduzea koja su osuena na propast te procijenili novani
gubitak na 133 miliona amerikih dolara. Argumentirali su da
e 20.000 ljudi ostati bez posla. A fotograf Tony de Marco dokumentirao je ponovno roenje Sao Paula kao istog grada:
Skidanjem postera i plakata otkrivena je nevjerovatna arhi-
75
76
77
78
79
Neboderi
Nema nam druge, gradovi se moraju razvijati prema
nebu. Strunjaci upozoravaju da prie o ekonominosti nebodera nisu tane. Svaka zgrada s vie od 80 spratova mora imati
dodatna ojaanja protiv ekstremnih uticaja. Kao i dodatne
liftove. Te intervencije bitno smanjuju koliinu iskoristivog
prostora i poskupljuju investiciju. Osim toga, nije malo arhitekata koji tvrde da je nemoralno graditi supervisoke graevine, jer nitko ne zna kako se boriti s eventualnim poarom
na tim visinama.
Sve je poelo 1913. godine, sa zgradom Woolworth na Manhattanu, koja je imala za ono doba fantastinih 50 spratova.
A sve se bar za sada zavrava zgradom Taipei 101 u Tajvanu,
koja je sagraena 2004. godine, ima 101 sprat i visoka je 509
metara. Taipei 101 je za 57 metara nadvisio 452 metra visoke
Petronas tornjeve U Kuala Lumpuru, koji su titulu najvie graevine na svijetu nosili od 1998. godine. Meutim, ni Taipei
101 vie nije najvia graevina na svijetu, samo to ona koja ga
je pretekla jo nije dovrena.
Najvii toranj u Kini, angajski Jin Mao, visok je 421 metar, kotao je 530 miliona dolara, a dnevni trokovi odravanja
iznose 121.000 dolara. Soliteri ne plijene panju samo visinom.
Jednom od najuzbudljivijih graevina na svijetu proglaena je
zgrada kineske nacionalne televizije. To su dva tornja koja se,
pod uglom od 60 stepeni uzdiu do visine od etrdesetak spratova, a onda naglo zakreu za 90 stepeni i spajaju se na vrhu.
Oblik podsjea na dva izokrenuta slova Z. Izgradnja je premaila 750 miliona dolara, a povrina zgrade je oko 550.000 kvadratnih metara. Rezultat: najneobinije, najvee i najskuplje
medijsko sjedite u svijetu.
Od projekata budunosti valja spomenuti i novu piramidu.
Sa staklenim povrinama i otrim uglovima, ovo arhitektonsko
djelo koristit e najnovije tehnologije i bit e samoodrivi grad
budunosti, koji je dobio znakovito ime Ziggurat. Piramida e
biti dom za milion ljudi, sama e proizvoditi energiju pomou vjetroturbina i nee isputati ugljini dioksid u atmosferu.
Kao glavni kvalitet tvorci navode utedu prostora. S povrinom
od 2,3 kilometra Ziggurat zauzima tek 10 posto prostora inae
potrebnog za ivot milion ljudi. Jo nije izvjesno hoe li ova
vizija dobiti finansijsku podrku Evropske unije, kojoj su tvorci
projekta ponudili financijsko partnerstvo.
80
81
82
dlaka. Ispred nje, usred carstva francuskog jezika, nevjeto ispisan transparent: AIDS. HUNGRY. PLEASE HELP ME....
Luis Mumford kae da se, suprotno vjerovanju demografskih statistiara, vanost jednog grada ne mjeri brojem stanovnika, ve ostvarenjima na podruju umjetnosti, kulture i ekoloke misli. Zanimljiv primjer, koji se uklapa u Mumfordovo
razmiljanje, panski je grad Bilbao. U jednom trenutku donesena je odluka da Bilbao postane grad kulture, umjetnosti,
inicijativa, kongresa, festivala... Danas je tamo osam muzeja,
meu kojima i uveni Guggenheim. Bilbao svake godine biljei
porast turistikih noenja. Muzej Guggenheim djelo je kanadskog arhitekta Franka Gehryja i odmah nakon otvaranja 1997.
godine nagovijestio je poetak preporoda. Deyan Sudjic, direktor Muzeja dizajna u Londonu, tim povodom kae: Nakon to
je jedna zgrada promijenila tuni postindustrijski grad Bilbao
u sretno mjesto, svi ude za ovim efektom. Zanimljivo je da u
malim zemljama arhitektura postaje veoma vana za pokazivanje identiteta. No, uspjean grad nije samo onaj koji e napraviti neki veliki muzej, ve ga i ispuniti neim znaajnim. Nije
dovoljno imati zanimljivu arhitekturu, treba i nadogradnja.
A Bilbao, odnosno njegovi stanovnici rade upravo na tome,
koriste Muzej kao kreativnu polugu koja mijenja grad. Djeija
igralita u srcu grada, veselog dizajna i obojena arenim bojama, postala su zatitni znak Baskije.
Kultura, ljepota, istoa, to su elementi kojima ambiciozni gradovi profiliraju sopstveni arm. Ameriki bejzbol klub
New York Yankees godinje proda tri miliona ulaznica, a muzej
Metropolitan milion i po vie. Guggenheim je od otvorenja
1997. do decembra 2006. godine posjetilo vie od devet miliona ljudi, koji su tu ostavili dvije milijarde dolara. Dubai, ako za
poetak i nema arma, ima novac kojim kani dovesti ili proizvesti kulturu, kojom kani izgraditi identitet, kojim namjerava
privlaiti turiste. Smatra se da je grad poetno mjesto razvijanja savremenog ivota. Mexico City je ve 2000. godine imao
30 miliona stanovnika. Zagaen, nasilan, haotian, nona je
mora globalne budunosti ali, s druge strane, i jedan od intelektualno najstimulativnijih gradova svijeta. Kao mjesto gdje
se raspravlja o najaktuelnijim temama i gdje se raaju nove
vizije i snovi.
To je moda najbolji primjer borbe koja se svakog dana,
svakog sata i svake sekunde vodi u dananjim gradovima. Za
nadmo se bore mogunosti i ogranienja. Gradovi buduno-
83
sti, ako bude novca i, posebno, ako uope bude te budunosti gradit e se tako da ne unitavaju okolinu. U njima e se
koristiti ekoloke tehnologije. Cilj je napraviti grad snoljiv za
ivot. Koji je inae sve nesnoljiviji. Dilema je ve sada pred
nama: ili e se ovjeanstvo ekoloki osvijestiti, ili emo i dalje
problem prenaseljenosti rjeavati ratovima. Sve eim, sve nemilosrdnijim i sve efikasnijim.
Optereen problemima zagaenja, prenapuenosti, loe
infrastrukture, grad nekad i ne uspijeva demonstrirati svoje
kvalitete. On je stoljeima stjecite najboljih ideja, najrelevantnijih pokreta, najvitalnije energije. Gradski prostor ispunjen
je kreativnou, vitalnou, kompeticijom, produktivnou,
plodovima ljudskog rada, truda i matanja. Teko je povjerovati, ali na svijetu postoje i isti, ureeni, sreeni gradovi u kojima je ljepota ivjeti i raditi. Rije je o gradovima u kojima se
nalaze sjedita velikih kompanija, u kojem je obrazovni sistem
na visokom nivou, gdje je dobro razvijena struktura javnog
prevoza i gdje odavno, desetljeima, a u nekim sluajevima i
stoljeima, nije bilo ratova. Najistiji gradovi za 2007. godinu
su Calgary, Honolulu, Helsinski, Ottawa, Oslo, Stockholm...
Mogue je preobraziti loe i prljave gradove. Mogue je
da runi, zaputeni, siromani centri uskrsnu iz pepela. Uslov
za taj preobraaj je da propadnu faktori njihovog nazatka. Primjer su Cleveland i Pueblo. Uskrsnuli su nakon to su propale
industrije na kojima su se ta dva grada razvila. Cleveland je
svojevremeno bio jedan od najzagaenijih gradova u SAD, u
njemu je povrina rijeke Cuyahoga doslovno gorjela od izlivene nafte, a svoju je 200-godinjicu obiljeio kao grad mostova.
U obnovi je 1991. godine uloeno vie od etiri milijarde dolara. Pueblo su decenijama nazivali smradograd, zbog dima koji
se dizao iz dimnjaka brojnih eliana. Grad od 100.000 stanovnika uspjeno je preivio slom industrije, okrenuo se budunosti, a prostor naputenih eliana uz rijeku Arkansas danas je
nepregledni park ispunjen skulpturama poznatih umjetnika.
Radi se o tome da gradovi mogu biti lijepi, ugodni za ivot,
samo to takvi zahvati trae novac. I to onaj najskuplji i najneisplativiji, novac koji se ne oplouje ni kratkorono ni srednjorono, nego tek na dugi rok. Ali nema bolje investicije od
grada ugodnog za ivot. S tim u vezi, postoji prijetnja pogubnija od zagaenja, kriminala, prenapuenosti i siromatva. To
je prijetnja na koju niko nije imun. Rije je o kapitalu. Gradu
prijeti bogati investitor, ovjek koji ne vodi rauna o lokalnoj
84
zajednici, o potrebama stanovnitva, o zagaenju i sekundarnim posljedicama svojih profitabilnih projekata. Ali tako ve
zadiremo u neke druge teme, politiku i korupciju, koje razaraju
ukupni ivot ljudskog roda. Ta pria svojim mranim segmentima nadmauje temu kakva je grad.
Eksperti Ujedinjenih nacija smatraju da ovi problemi predstavljaju pozitivne izazove. Urbanizacija je jedini nain da se
osigura normalan ivot. Prepisujemo formulu koju preporuuju: stvaranje novih radnih mjesta osigurava bogatstvo, mjere
za zatitu okolia stvaraju radna mjesta, a gradnja domova za
beskunike smanjuje i uklanja opasnosti od rasizma i epidemija. Sa svim svojim manama, grad nam je jedina ansa. Neizvjesna, nepouzdana, za mnoge nepravedna, ali ipak ansa.
85
Hrvoje Ivankovi
DOIVLJAJ
DUBROVNIKA LAMENTACIJE
O MRTVOM GRADU
Svi znamo turistike vedute Dubrovnika; one suncem okupane slike mora i kamena, s kojih tu i tamo izviruje poneki rascvjetali busen egzotinog mediteranskog bilja. To je, kako Jure
Katelan kae, onaj jedini Dubrovnik od kamena i svjetlosti...
otvoreni dlan pod zvijezdama ili kako George Bernard Shaw
poruuje, mjesto u koje trebaju doi oni koji uistinu ele vidjeti
Raj na zemlji. Bljetavoj simbiozi pejzaa i arhitekture nerijetko
se dodaje i arolija povijesti, kojoj je odolio malo tko od putnika koji su opisali svoj doivljaj Dubrovnika. Klasino su mjesto opservacije baruna Alexandera von
Warsberga, zapisane 1871.: Grad mi
se priinja kao otisak peata historije;
ovako je puna povijesti jo jedino Venecija. I ovdje, kao i tamo, nita novo
nije nadolo, i ovdje se vidi vjerna slika
onoga to je neko bilo.
Kada je poetkom 20. stoljea
stigao u Dubrovnik, i Hermann Bahr
je warsbergovski pozorno oslukivao
jeku povijesti, no ipak je na trenutak
pobjegao iz meditativnog raspoloenja, kako bi precizno dijagnosticirao
svoj osjeaj dubrovake tadanjosti. udnovato je to ovdje; nema
sadanjosti!, zapisao je dalmatinski Columbus iz Bea, kako je Bahra
ironino nazivao Mato. Posvuda se
istie: Bilo jednom! A u ljudima silno
vri: Opet e jednom biti! Ovdje ive
u sjeanju i oekivanju. Od juer na
sutra. A danas nemaju. Mrtav grad, s
neroenim gradom u utrobi.
86
Te Bahrove misli, a posljednju reenicu smatram najjezgrovitijom definicijom suvremenog Dubrovnika, uvode nas u
opsenu raguzeoloku literaturu o mrtvom gradu, prije podsvjesno zanemarivanu negoli ciljano skrivanu, ali svejedno
malo poznatu, osim kada je rije o vojnovievskim, apologetskim vapajima nad umrlom prolou; o onom Bahrovom:
Bilo jednom!
Pola stoljea prije Bahra, slian doivljaj Dubrovnika opisala je, primjerice, i njemaka knjievnica Ida von Dringsfeld, koja grad nije vidjela samo na proputovanju; ostala je u
njemu preko godinu i pol dana, pokopavi prije odlaska svoju
sedmomjesenu, u Dubrovniku roenu djevojicu. Dubrovnik dodue nije propao ali je prestao biti, zapisala je barunica
Ida. Preivio je sama sebe kao vlastiti nadgrobni spomenik na
svojim grimiznim liticama, na obalama svog vjeno nemirnog
mora. More je isto, litice su iste, ali Dubrovnik nije vie isti.
Zidine ga njegove zaokruuju kao i prije kamen ne stari, ali
Dubrovnik je ostario... Poiva sred tiine svojih zidina, zaspala
republika, kao to je Barbarosa u Kyffhuseru zaspali car. Barbarosa bi se mogao probuditi, Dubrovnik nikad. Tih i miran
87
88
89
S. Mascarich: Dubrovnik
s lukom i taborom na
Ploama, oko 1865.
Taj je citat preuzet iz Warsbergovog putnog dnevnika, no moglo bi mu se pridodati jo mnotvo slinih zapaanja, nerijetko
optereenih kanoniziranom zapadnjakom slikom Balkana i
Orijenta, to svoj ironini vrhunac doivljava u kratkoj opasci
Napoleonova marala Marmonta, ovjeka koji e zapisati kako
je grad, iju je politiku samostalnost okonao, bio oaza civilizacije usred barbarstva. to su vie uzbueni blizinom turske granice ili osupnuti vlastitim doivljajima u morlakim i
otomanskim krajevima, zapadni su putopisci to vie opinjeni
i iznenaeni Dubrovnikom, i njegovom pripadnou civilizaciji iz koje i sami dolaze. Podjednako to potvruju i francuski
poslanik u Carigradu, Jean de la Vigne, kada sredinom 16. stoljea smrtno bolestan uri sa svojom pratnjom prema Dubrovniku, kako bi umro u prvom slobodnom kranskom gradu, i
Ida von Dringsfeld, kada zapisuje reenicu: Koliko god je za
mene ono neeuropsko u Dalmaciji bilo zanimljivo, ipak sam
se veselila, kad sam u Dubrovniku opet nala Europu, i njen
suvremenik, Johann Georg Kohl, koji svoje razmatranje o posebnosti Dubrovnika poentira reenicom: Kao krijesnica na
tamnom zidu, kao svjetionik na pustoj obali, tako je mali grad
sjao na rubu velikog trupa. O domorocima, dakako, ne treba
ni govoriti; dovoljno je moda citirati Luja Vojnovia koji Dubrovnik opisuje kao mali bijeni stan na drijelu varvarskoga
svijeta.
90
No ako je doivljaj Dubrovnika kao civilizacijskog emporija bio karakteristian i za putnike novijeg vremena, i za
njihove drevne prethodnike, s pejzaom je pria bila posve razliita. Prije ere Grand Toura, plodnost zemlje bila je vanija
referenca od njene slikovitosti, pa mnogi putnici prepoznaju u
Dubrovniku onu pustu hrid o kojoj priaju drevni dubrovaki
kroniari. Jedan od najupeatljivijih iskaza dao je, primjerice,
francuski protestant Phillipe du Fresne-Canaye, koji je u Dubrovniku boravio u ljetu Bartolomejske noi. Dubrovako zemljite, kae Canaye, toliko je kamenito da brodovi koji idu
u Pugliu uzimlju za svoj balast kamenje koje daju Puljizima da
prave zidove, a od njih uzimlju zemlju za pravljenje vrtova.
Pedesetak godina kasnije, njegov sunarodnjak, diplomat Louis
de Hayes, proiruje tezu o pustoj zemlji na cijelo podruje neprostrane i neplodne Republike iji teritorij zapremaju visoke i gole planine, na kojima nema ni stabla i koja ne moe
prehraniti svoje stanovnitvo dulje od mjesec dana u godini,
a slian opis ostavlja i njemaki prirodoslovac Ernst Friedrich Germar koji u najljepe mjesto cijele june Ilirije stie tri
godine poslije ukinua Republike. Poloaj Dubrovnika pust
je i alostan, kae on. Neposredno nad gradom, i iz samog
grada, die se visoko, golo i strmo brdo i prijei svaki pogled.
Pred gradom se opet nita ne vidi doli sinje more bez otoka i
bez ikakve promjene; to je more mrtva i kruta ravnica.
Svoju graninu poziciju i krtost zemlje na kojoj su isklesali grad, Dubrovani pretvaraju u topose svoje virtuozne diplomatske retorike. Opis grada prerasta u politiku dogmu,
pa se od dubrovakih poklisara esto trai da se pred svojim
monim sugovornicima poslue argumentom puste hridi,
kako bi se obranili od njihovih traenja i nameta. ... uvi
o ovom harau svi bi slino traili od nas tribut, kojoj stvari,
na grad, poloen meu kamenitim i neplodnim brdima, ne
bi mogao udovoljiti, rijei su koje po naputku vlade godine
1441. trebaju pred vezirima izgovoriti dubrovaki poslanici na
Porti, ne bi li se oduprli turskom zahtjevu za plaanjem haraa. Iste godine, na istu temu, abadin-pai rumelijskom trebaju
objasniti kako su ... prihodi Opine maleni, jer imamo mali
teritorij, a i taj mali je pun kamenja, a sline misli mora u
svibnju 1535. ponoviti i Jerolim Buni, kako bi objasnio ugarskom kralju Ferdinandu zato mu Republika ne moe isplatiti
tribut. Upute su vrlo izravne: ... hoemo da zauzmete takovo
dranje, kako biste... nagnali Njegovo Velianstvo na neku sa-
91
milost i osjeanje boli, a refren uobiajen: Na grad je poloen na jednom mjestu kamenitom, neplodnom i sunom,
od kojega ne moemo izvui prehranu nego za dva mjeseca
u godini.... Predugaak bi bio popis svih poznatih mjesta na
kojima dubrovaka vlada sugerira svojim predstavnicima da se
poslue metodom puste hridi, to e svojom izvornom snagom zraiti sve do pada Republike. Samo e je nakon velikog
potresa privremeno zamijeniti jo snanija figura, to je susreemo 1677., kada Marin Kaboga i uro Bua trebaju obeshrabriti osvajake planove velikog vezira, tvrdnjom kako Dubrovnik i ... nije vie drava, nego hrpa kamenja. No taj sindrom
sirotog Raguzea preao je s vremenom granice diplomatskog
govorenja i postao dijelom mentaliteta, pretvorivi sklonost
prema samosaaljenju u jednu od bitnih karakteristika onoga to e pasatisti 19. stoljea nazvati dubrovakom duom.
Sama sintagma pusta hrid u knjievnosti e se pojaviti tek
1901, i to u djelu u kojem e zaiskriti u svoj svojoj ivotnoj i
simbolikoj punoi mentalitetske odrednice. Rije je, dakako,
o dramoletu Allons enfants! prvom dijelu Vojnovieve Dubrovake trilogije, i o onom uvenom vapaju gospara Orsata,
izgovorenom u trenutku dok francuske ete ekaju da budu
proputene u Dubrovnik: Pa ako ova tisugodinja zemlja slobode valja da propane, a mi homo!... brao, djeco! Eno nam
laa naijeh u portu. Ukrcajmo se. Ponesimo barjak i Sv. Vlaha, pa odjedrimo, kako nai davni oci! Oh! Sretnoga plova!...
Homo! Homo! Galebi i oblaci e nas pitat Ko ste? Koga itete?... a jedra e odgovoriti: Dubrovnik plovi! Dubrovnik opet
ite pustu hrid, da skrije Slobodu. Sintagma kriti slobodu
zvui kao oksimoron, jednako kao i skrivanje na pustoj hridi,
no mona pjesnika figura tu doista kondenzira petsto godina
politike filozofije to je reljef uinila svojim snanim orujem
i koja, da ne bude zabune, nije samo pjesnika fikcija, nego je
preuzeta iz stvarnosti. Pravi autor te misli to je Vojnovieva
Orsata podigla do vrha zanosa bio je, naime, stari senator
Divo Kaboga, koji je na izvanrednoj sjednici Velikog vijea
Dubrovake Republike, odranoj 26. svibnja 1806., u trenucima kada su se Napoleonove jedinice pribliavale vratima
od Grada, predloio da se od sultana zatrai neki od otoka u
Egejskom moru te da se cjelokupno stanovnitvo Dubrovnika,
zajedno s pokretnim dobrima, ukrca na brodovlje i preseli na
taj otok. Tu reakciju uvrijeenog djeteta, koji kupi svoje igrake i odlazi, mogli bismo kronometarskom preciznou odrediti
92
93
94
barjakom svetoga Vlaha, posljednji pravi dubrovaki oriinali, posljednje gospoe u nosiljkama, posljednji leri, kalafati i
bastasi. Lujo Vojnovi pie esej o smrti dubrovakih stijena,
a lokalne novine s tugom biljee smrt starih stabala, posaenih
u doba Republike. Dubrovani, tako, na udan nain fetiiziraju svoju svijest o razliitosti od krajeva koji ih okruuju; svijest
koja nerijetko prelazi u oholost, o emu sredinom 19. stoljea vrlo izravno pie njemaki romantiar Heinrich Stieglitz. I
danas, vie od tri desetljea poslije propasti i osiromaenja,
kae on, vidimo dubrovake vlasteline kako oholo koraaju
kao rasedlani konji, uvjereni da su posjednici jedne vie i naslijeene kulture... Ovo uvjerenje buja i nasljeuje se, pa ak
i obini kramari i obrtnici ive u uvjerenju da su neto vie i
posebno zato to su Dubrovani. Takav ivotni stav predstavlja svojevrsno odbijanje komunikacije, te za posljedicu ima jo
veu izolaciju, jo vee udaljavanje od suvremenosti. Kao junaci romantinih epa u zaaranim dvorcima, Dubrovani ivu
u uspomenama, pie 1924. Milorad Medini, a desetak godina
kasnije njegovu misao obnavlja maarski povjesniar, Ferenc
Fejt: Tiho propadaju, nazaduju, no okrueni batinjenom
starinom i uspomenama ipak ponosno vegetiraju u svojim sobama bez zraka, silno pretrpanim zastarjelom kramom.
Dubrovani su, ini se, odbijali priznati vremena koja su
na realnu mjeru svela veliinu njihova grada. Mislim, pri tome,
na najdoslovnije, fizike kategorije veliine, koje najednom
95
96
pojaavaju sitne ekonomske migracije ljudi iz susjednih krajeva, ukljuivi i one prekomorske. I u tom je pogledu suvremeni
Dubrovnik rtva vlastite prolosti; one u kojoj je sama sebe
moda i s valjanim stratekim razlogom, no to vie nije bitno
osudio na zatvorenost i dimenzije grada koji je tako malen i
zgodan, da bi se itav mogao poslati na Industrijsku izlobu u
London (J. G. Kohl).
Braudel smatra da je Dubrovnik, koji tako esto spominje
u svojoj knjizi o Mediteranu, ve u 15. stoljeu predstavljao
svojevrsni anakronizam, a da je usred 16. stoljea bio iva
slika Venecije iz 13. stoljea. Dubrovnik nije, poput Firence,
postao Toskanom, niti je, poput Venecije, stvorio svoju veliku terrafermu; trajno je ostao vjeran modelu malog srednjevjekovnog grada-drave, i upravo sitniavoj budnosti takve
tvorevine, nepomuene prelaskom u teritorijalnu, kompaktnu
dravu, Braudel zahvaljuje ouvanost dubrovakih upravnih
institucija i njihovih arhivskih fondova. Postojala su, dodue,
vremena kada je Dubrovnik sanjao svoj san o veem teritorijalnom irenju (znamo da je na zapadu sezao do Visa, Hvara i
Braa, na sjeveru do Bilee, a na jugoistoku do Draevice, pa
ak i do Valone, u ijem zaljevu kartografi 15. stoljea biljee
naziv Porto Raguseo); san zaustavljen 1428. kada su granice novosteenih teritorija, od Stona do Konavala, obiljeene granicama i kamenim stupovima. Od tada se Dubrovnik zatvara
u svoju kamenu ljuturu, pun nepovjerenja prema svemu to
ga okruuje, pa i prema sebi samome. U vie navrata kada je
gradu zaprijetila neposredna opasnost od agresije, Dubrovani
rue sve objekte u predgraima, pa tako poetkom 14. stoljea
unitavaju i franjevaki samostan na Pilama, ali tvrdoglavo odbijaju proiriti opseg svojih zidina i omoguiti irenje grada na
najblia predgraa. Odbijaju to ak i poslije razornog potresa
iz 1667., kada kustos Vatikanske biblioteke, dubrovaki plemi
Stjepan Gradi, obnavlja svoju ideju o opasavanju zapadnog
predgraa, Pila, vrstim fortifikacijskim sustavom, za koji je
ak dao izraditi i danas izgubljene nacrte. Veliina grada bila
je zapravo skrojena po mjeri politike kojom ga se branilo. Vei
grad ne bi samo znaio i vei izazov za sile koje su ga okruivale, nego i vie usta koja treba nahraniti i veu opasnost od urote i pokuaja podrivanja vrstih naela na kojima je vlast nad
njim poivala. To nepovjerenje i oprez ostali su, ak i nakon
propasti Republike, trajno ivom karakteristikom dubrovakog
mentaliteta, i iz njih izrasta ona uvena maksima, za koju bih
97
98
da se nije htjelo povjeriti jednom licu jedan jaki utvreni poloaj, sa kojeg se moe bombardirati grad, a kojemu se sa gradskih
utvrda ne moe nakoditi. U jednom sluaju Dubrovani su
ipak napravili izuzetak: velika hridina ispred samog zapadnog
ulaza u grad slikovito je zovu i dubrovakim Gibraltarom,
bila je odve snanom potencijalnom prijetnjom, pa je na njoj
jo u 11. stoljeu izgraena monumentalna tvrava Lovrijenac:
s tri strane njeni su zidovi meu najdebljim u cijelom dubrovakom fortifikacijskom sustavu; mjestimino doseu debljinu
i od 12 metara, no sa strane okrenute prema gradu, navodi
Beriti, ne prelaze debljinu od 60 centimetara, kako bi se u
sluaju potrebe s lakoom mogli razoriti topovskim hicima s
drugih dubrovakih utvrda. Stvarnosni pozitiv te fascinantne
prie o Lovrijencu i o vjeitoj sumnji poduprt je i svojim negativom u slubenoj verziji dubrovake povjesnice (Annales
Ragusini), bogato protkane predajama i legendama. Dukljanski
kralj Bodin je, naime, poetkom 11. stoljea u neposrednoj blizini grada (danas je to Prijeko, u samom sreditu Dubrovnika),
podigao utvrdu svetoga Nikole, pomou koje je vie mjeseci
nadgledao grad i drao ga pod opsadom. Ne uspjevi silom prodrijeti u utvrdu, Dubrovani su je osvojili zahvaljujui izdajstvu njenog zapovjednika, nekoga Vucha Gradiensea. On je u
dogovoru s Dubrovanima jedne veeri opio posadu Bodinove
utvrde, pa su je dubrovaki soldati bez problema osvojili. Osim
to je ula u povjesnicu, ta je pria imala jo dva rukavca koja
su je ciljano odrala trajno ivom u svijesti Dubrovana: Gradiense (Gradi) je, zajedno sa svojom lozom, nagraen primitkom u red dubrovake vlastele (spomenuti Stjepan i Nika Gradi njegovi su daleki potomci), a na mjestu Bodinove utvrde,
navodno je od njenog kamena, podignuta i danas postojea
crkvica sv. Nikole, u kojoj se svake godine slavila uspomena na
taj dogaaj. Dubrovani su, dakako, slavili Gradievu akciju
kao pozitivno izdajstvo, ukazujui to bi se moglo dogoditi i
samom Dubrovniku kada bi stega sloge i patriotizma popustila,
no nisu u svoj godinji kalendar propustili uvrstiti ni opomene
liene te udne inverzije simbolikog smisla, pa je jedna od
najraskonijih dubrovakih procesija ona na dan etrdesetorice muenika, bila posveena otkrivanju, u biti marginalne,
plemiko-puanske urote iz 1400. godine.
Kondenziranje ovakve energije unutar skuenog rastera
grada, nuno je moralo ostaviti posljedice na mentalitet njegovih stanovnika; moralo je utjecati na stvaranje atmosfere
99
100
101
102
103
104
M. Merian: bakrorez
Dubrovnika s damijom,
oko 1635.
105
106
* * *
Moja prva ivotna sjeanja zapravo su sjeanja tog Miliievog glumca s male dubrovake pozornice. Od najranijih
dana djetinjstva bio sam opsjednut dubrovakom kulisom, a
posljedica toga je da i dan danas, kad god doem u neki strani
grad, vie ivim u njegovoj prolosti nego u sadanjosti. Putujui, pak, po dubrovakoj prolosti, sve se ee zaustavljam u
ottocentu, zarobljen u nekoj od onih udesnih fotografija Josipa
Betondia i Silvina Mascaricha, snimljenih u tom stoljeu u
kojem je umrla Republika. Dugo vremena nisam sebi mogao
objasniti opsjednutost tim vedutama, na kojima jednaka bonaca vlada na moru, na nebu i na pustim dubrovakim ulicama. Danas mi se, pak, ini kako te fotografije i ne prikazuju
stvarni Dubrovnik, nego su, zahvaljujui nekoj udnoj kemijskoj reakciji, uspjele uhvatiti upravo onu vremensku stupicu u
kojoj je grad, zajedno sa svojim stalnim stanovnicima, trajno
zarobljen. Melankolija, tako netipina za jedan junjaki, mediteranski grad, djeluje na njima skoro opipljivo, kao da se poput magle uvukla izmeu starih palaa i tvrava, rasprostrvi
se po zaboravljenim ulicama i trgovima. Uz svaku od tih slika
kao moto bi se mogao ispisati dijalog to ga u Vojnovievu
Sutonu vode stara vladika, Mara Benea, i kapetan Lujo, malo
prije nego li e sa svojim brodom otploviti iz Dubrovnika:
MARA: Ide li nam uprav, Lujo?
LUJO: Idem, gospo, otkle sam i doo.
MARA: Dubrovnik ti je malaan, mladiu!
LUJO: ... I tuan.
MARA: Eh!... to e..?! Pripun je uspomena!
* * *
Meu priama koje mi je none priala kao posve malom
djeaku bile su i mnoge dubrovake legende, iju sam pravu
verziju uo tek puno godina kasnije. Jedna od njih na koju,
meutim, nikada vie nisam naiao, iz nekog mi se nedokuivog razloga, posebno sviala. Govorila je o turskom pai koji
je, doavi u Dubrovnik, zamjerio svojim domainima kako
grad koji sultanu plaa hara nigdje nema simbolikog obiljeja svoje politike ovisnosti. Lukavi Dubrovani su, kae pria,
107
J. Toovi: Prodavai
na dubrovakoj trnici,
oko 1910.
108
109
110
111
112
Amra Hadimuhamedovi
GRAD RAZGRAD
O spolijizaciji kao alternativi rekonstrukciji
Nismo unitili sve, sve dok ne razorimo ruevine!
Sad ne mogu zamisliti nita nego da od njih sagradimo
lijepe, dobro sreene graevine.1
Fenomen razaranja sadran je u
najirem smislu u svakoj namjeri graenja. Svako graenje, naime, predstavlja promjenu zateenog stanja, promjenu okruenja koje je inilo sastavni
dio ukupnosti krajolika i, na taj nain,
ukupnosti naslijea. ovjek djelatno
mijenja i oblikuje svijet oko sebe i pri
tom on ima osobito znaajnu ulogu
s obzirom na njegov sredinji poloaj
koji zauzima u svijetu. Svako razaranje
koje ovjek provodi predstavlja pojedinano ili skupno smiljen in usmjeren
na eljenu promjenu oblika i rasporeda
znaenja u prostoru, jednako kao i svako graenje. Odnos graenja i ruenja
moe biti pokazan kroz model ciklinosti trajanja grada, ali i civilizacije uope. Krug postojanja grada, prema tom
modelu, biva ispunjavan stalnim kretnjama od sredita, kao nepromjenjive
take poetka, do uvijek razliite take
na krunici. Graenje ispisuje krunicu,
ruenje putanju povratka prema poetnoj taki. Graenje i ruenje ispunjavaju
ravan kruga, koji predstavlja historiju ovjeanstva. I jedan
i drugi tok u svojoj uzajamnosti, bivaju sloeni u sliku koja
predstavlja ukupnost ljudskih postignua ili solidifikaciju historijskog kretanja. Kategorije kontinuiteta i diskontinuiteta,
113
114
3 Patrick Geddes,
navedeno prema
L. Mumford, Grad u historiji,
Zagreb, 1968. godine
115
5 Dario Gamboni,
The Destruction of Art.
Iconoclasm and vandalism
since the French Revolution,
Reaktion Books, London,
1997, str. 27.
116
gradnja crkve na mjestu sruene damije, izgradnja parkiralita, nove damije tradicijski neprepoznatljivog oblika, fontane
mira ili arheoloka iskopavanja. Svako ruenje hrama ima za
cilj ruenje i preoblikovanje grada svako je ruenje grada neka
vrsta simbolikog zatrpavanja njegovih stanovnika ulomcima
njegovog gradiva.
Negativna recepcija naslijea jednako je duboko utemeljena u drutvenom kontekstu koliko je u njemu utemeljena i
ukupnost zatite naslijea. Razaranje vrijednosti i postignua
drugih staro je koliko i uitavanje vrijednosti stvarima i pojavama i uvijek je usmjereno na razaranje pamenja. Iako Dario Gamboni upozorava na vanost initelja historijskog konteksta za razumijevanje svakog pojedinanog sluaja razaranja,
mogue je poticaje za razaranje generalizirati kroz tipologiju
koju postavlja kriminolog Friedrich Geerds: socijalni ili politiki, umjetniki ili estetski, neobjanjivi i pojedinani.4
Najee objanjiva i nepojedinana negativna recepcija
naslijea proistie iz potrebe za potvrdom kolektivnog identiteta i iz potrebe za promjenom koja je obino obiljeena rijeju
razvoj. Iz svih od navedenih razloga vidljivo je da je, zapravo,
simbolika ili, ire, nematerijalna vrijednost naslijea razlog
njegove negativne recepcije. Tako, naslijee dijeli promjenjivu
sudbinu onoga to simbolizira od potovanja do prezira, od
uvanja do razaranja sve dok taj odnos ne postane neuinkovit ili beznaajan.5
Negativna recepcija naslijea izravno je povezana sa razaranjem naslijea ona je ishodite i preduvjet provedbe razaranja. Da bi neto moglo biti uklonjeno, ono mora biti shvaeno
kao prijetnja: opasno, tetno, odvratno ili na bilo koji drugi
nain nepovoljno za drutvo ili zajednicu, to je u ovom radu
oznaeno kao negativna recepcija.
Zadaa postavljena konzervatoru pred hrpom, bombama i
eksplozivom razorenog, naslijea u rodnom gradu, u domovini,
u svijetu u kome ivi, zapravo, su povod istraivanju o razaranju
i rekonstrukciji, a ovaj rad predstavlja izvod iz zapisa nainjenih
u toku tog istraivanja. Negativna recepcija naslijea je sjena,
ija se tama ponekad podvlai pod vrijednosti naslijea, nekad
postaje vea od njih, ali je uvijek tu. Rasprave o rekonstrukciji
izviru iz negativne recepcije naslijea i iz injenice da je naslijee od kad je prepoznato kao takvo, izloeno razaranju.
Negativna recepcija naslijea je nerijetko prepoznata i u
uvjetima kada postoji potpuna nesvjesnost o nematerijalnim
117
118
vezanosti za Francusku revoluciju ono pokazuje kako Bastille i nakon materijalnog mrvljenja
ne prestaje biti simbol i kako ivot tog simbola
ne biva zaustavljen njegovim pretvaranjem u
gomilu kamenja. Znaenje Bastille kao simbola
tlaenja i negraanskog drutva, biva odravano
kroz razliite oblike na prostoru na kome je bila
sruena graevina i izvan njega. Jedan od najzanimljivijih iskaza ilavosti znaenja Bastille
jeste njeno spolijiziranje iz kamenih ulomaka
ruevine klesane su brojne male makete Bastille.
Mona i velika graevina pretvorena je tako u
mnotvo svojih minijaturnih replika, koje su u sutini izvedene iz njene supstance. (slika 3)
Za najvei broj gradova ruenje8 predstavlja samo jednu
od osobenosti trajnosti razvitka. U tim tokovima viestoljetnih
mijena, nestanaka i nastanaka, u ciklusima graenja i razaranja, gradovi su dobijali nove kakvoe i jedan oblik pretakali u
drugi. Nove potpuno razliite strukture gradova nastajale su
nad unitenim strukturama prolog, ali su uvijek, ti naizgled
suprotstavljeni slojevi slike grada, ostajali vezani brojnim tvarnim i drutvenim silnicama. Diskontinualnost razaranja u dugovjekoj historiji grada tako poprima iskaz kakvoe vieg reda
i postaje dio kontinuiteta njegovog razvitka.
Ovaj je tekst dijelom koji slijedi usmjeren na pregled jedne
od pojava rastakanja i ponovnog sastavljanja grada kroz komadie njegovih graevine one komadie koje u trojnosti
odreenja historijskog gradskog krajolika ine oblik. ta je spolijizacija? Kako ulomci sruenog grada postaju trofeji u novim
trijumfalnim zdanjima novog razdoblja tog istog grada?
Spolijizacija
Spolia je jedan od etiri termina koji su koriteni u latinskom jeziku u klasinom Rimu za ratni plijen. Tom rijeju je
precizno oznaavan trofejni ratni plijen koji je ponosno izlagan i kojim su ukraavane kue i gradovi pobjednika.9 Skoro
je potpuno zaboravljeno da je spolia i latinska rije za oderanu
kou. U suvremenoj upotrebi spolijizacija je ugradnja ulomaka stare graevine, spomenika, u novi objekat, i prisutna je u
evropskoj historiji od starog vijeka do danas. Razaranje spo-
119
11 http://whc.unesco.
org/en/list/378, stranica
posjeena 10. 08. 2008.
Mudejar arhitektura Teruela
proglaena je 1986. godine
svjetskom batinom, (2001.
godine odluka proirena
na Mudejar arhitekturu
Aragona).
120
Zanimljiv primjer spolijizacije pokazan je na Konstantinovom luku u Rimu (Flavius Valerius Constantius c. 285.-337. CE).
Rene Sheindal daje shemu, koja je ovdje preuzeta, na kojoj utvruje sa kojih su lukova preuzeti ulomci na luku Konstantina
velikog. Objanjavajui taj primjer i ukupnu pojavu koritenja
ulomaka sa starih graevina u Rimu, on tvrdi: Jedno mogue
objanjenje je nedostatak vjetih zanatlija. (...) Druga je mogunost za pravdanje recikliranja nedostatak vremena. (...) Tree
mogue objanjenje recikliranja jest elja da Konstantin bude
smjeten u istu grupu sa imperatorima kao to su bili Trajan, Hadrijan i Marko Aurelije, koji su bili poznati kao dobri imperatori.
(...) A i kombinacija tih razloga je mogua.14 (slike 4 i 5)
Recikliranje ulomaka antikih spomenika u srednjem vijeku jeste vrlo jasna kombinacija pragmatinog odnosa prema
izvorima obraenog materijala vrhunskog kvaliteta i prema neprijateljskoj kulturi iji poraz
moe biti potvren i uziivanjem spomenika
simbolinih rtvi, u zidove novih spomenika
svjedoka nove slave. Vrlo je esto mogue kao
krajnji motiv recikliranja rimskih graevina kroz
spolije u srednjovjekovnim crkvama prepoznati
trijumf kranstva nad bivim rimskim progoniteljima. U nekim sluajevima rimski zidovi
su predstavljali mnogo vie od gradbenog materijala i simbola ponienja; njihova prisutnost
u novijim graevinama oznaavala je ponekad
legitimitet nad naslijeem slavne prolosti. Kombiniranje pragmatizma i osvajakog trijumfalizma prepoznatljivo je u velikom broju gradova sa slojevitom prolou. Potovanje i
prilagoavanje prolosti prisutno je diljem Evrope u brojnim
slinim primjerima.
Skupine monaha pretvorile su rimski teatar u Triru u pozajmite kamena i potpuno sravnile amfiteatar u Le Manu (1271.
godina), jednako kao i hram u Turu u 13. stoljeu.
Recikliranje starih rimskih graevina odvijalo se na dva
naina: davanjem nove funkcije objektima i njihovom adaptacijom za tu funkciju, ili defragmentiranjem objekata da bi
njihovi dijelovi ili njihov materijal bili koriteni kao gradivo
za nove crkve, palate i sl. Od estog stoljea Rim je tako postao
najznaajniji rudnik najreprezentativnijih graevinskih materijala za nove hramove podizane ili u Rimu, ili negdje drugdje
u Italiji, ili u drugim dijelovima Evrope. Cijeli stupovi, samo
121
15 J. Adhemar, Influences
antiques dans lart du Moyen
Age franais, London, Earburg Institute, 1939. prema
Franoise Choay, The Invention of Historic Monument,
2001., str 21.
122
zorenih graevina. U sklopu zadivljujueg graditeljskog kompleksa Qutb munare, upisanog na Listu svjetskog naslijea
1993. godine nalazi se damija Kuvetu-l-islam (Mo islama),
za ije su graenje u 12. stoljeu upotrijebljeni stupovi oko
dvadeset hinduistikih i dainistikih hramova. U nazivu graevine sadrana je poruka trijumfa.16 (slika 9)
Iako je spolijizacija pojava koju historijski najvre veemo za antiko doba i srednji vijek, ona se sporadino zadrala
kroz cijelu historiju.
Historija Francuske revolucije svjedoi i o pragmatinoj i
o ideolokoj (emotivnoj) spolijizaciji. Neki od najznaajnijih
spomenika pretvoreni su u pozajmita materijala. Na primjer,
crkva Abbey od Clunnya je ruena od 1798. do 1823. godine, a
njeni ulomci su raznoeni i ugraivani u nove zgrade. Revolucionarne vlasti su dekretom naloile topljenje olovnih i bronzanih krovova brojnih katedrala i crkvi, kao i
svih srebrenih, bronzanih i ostalih metalnih
predmeta i ukrasa iz graevina. Otopljeni metali sluili su za pokrivanje vojnih trokova.17
Poriv za iskazivanjem trijumfalizma nad
razorenim iskazan je na najsnaniji simboliki
nain u prijedlogu da spomenici Francuskoj revoluciji budu podignuti na podnoju koje je sazidano od ulomaka statua francuskih kraljeva.18
U velikim dijelovima Evrope, nakon pada
Osmanskog Carstva, vrena je spolijizacija sustavno sruenih damija, hamama, hanova. O
Beogradu nakon pada Osmanskog Carstva Divna uri-Zamolo pie: Poto je dobila potpunu nezavisnost na Berlinskom
kongresu 1878. godine Srbija je i zvanino bila nadlena da
porui damije ako joj smetaju, osim one oficijelne, Bajraklidamije.19 Da je proces ruenja damija u Beogradu potrajao
tridesetak godina nakon pada Osmanskog Carstva pokazuje
Banti-Kamenski u knjizi Stari Beograd iz putopisa i memoara,
1808: Vrlo mnogo ima turskih kamenih damija. Minareta,
koja se izdiu nad njima, bele se izdaleka i ne malo ukraavaju samu varo. Samo u jednoj od njih mogu Turci da vre
bogosluenje, a ostale su puste. Neke od njih su pretvorene u
trgovake radnje, a u drugim, priali su mi, svinje pasu.20 Ali,
miljenje da se, doista, radilo o procesu ruenja iznosi i arhitekta Ivan Zdravkovi, koji je u svojim istraivanjima potvrdio
spolijizaciju tada sruenih simbola poraenog Carstva: Sasvim
123
19 Divna uri-Zamolo,
Beograd kao orijentalna varo
pod Turcima od 1521.
do 1867. godine - arhitektonsko-urbanistika studija,
doktorska disertacija,
Arhitektonsko-urbanistiki fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 1975.
godina, str. 105.
20 Navedeno prema Divna
uri -Zamolo, Beograd kao
orijentalna varo pod Turcima
od 1521. do 1867. godine arhitektonsko-urbanistika
studija, str. 100.
21 Ivan Zdravkovi, Izbor
grae za prouavanje spomenika islamske arhitekture
u Jugoslaviji, Jugslavenski
institut za zatitu spomenika kulture, Beograd, 1964.
godine, str. 12 i 13.
22 http://www.byzantines.
net/epiphany/christsavior.
htm, administrator Thomas
Kuemm, stranica nedatirana, posjeena 23. 08. 2007.
23 Aldo Rosi, Arhitektura
grada, Graevinska knjiga,
Beograd, 1996.
24 Spiro Kostof,
The City Assembled,
Thames&Hudson, London,
1992, str. 260.
124
125
126
poti, domova zdravlja, domova kulture i kola, graenih u socrealistikom maniru, izgraen je pravilnim klesancima koji
su uzimani iz zidova starih utvrda i kamionima odvoeni na
gradilita novih.
U Stocu, gradu sa dubokom slojevitou naslijea iz svih
razdoblja bosanske prolosti, veliki je dio pravilno klesanog
krenjaka iz zidova Gornjeg grada, najmlaeg dijela slojevite stolake tvrave, upotrijebljen za vanjske, vidljive fasade
osnovne kole, ije je graenje poelo koncem pedesetih godina dvadesetog vijeka na mjestu velikog starog stolakog
groblja. Unutarnji i nevidljivi dijelovi zidova, u temeljima
i vijencu krova uraeni su kamenom od nadgrobnika iz 16,
17, 18 i 19. stoljea sa groblja na kome je su postavljenja
kola, kolska dvorita i igralita i onog dijela groblja koji je
razoren s pravdanjem da je potrebno oistiti
prostor oko kole. (slike 13 i 14)
Ogradni zid oko sredinjeg parka u istonobosanskom gradu Foi izgraen je od ulomaka
sruenih objekta u cjelini Alada damije i od
niana iz velikog groblja koje je okruivalo damiju, a koje je srueno sredinom dvadesetog stoljea i pretvoreno u gradski park. (slika 15)
U toku rata i neposredno nakon njega vojnici meunarodnih mirovnih snaga su ugraivali
steke u temelje mostova, a ulomke najstarije
sauvane Turhan Emin-begove damije u Ustikolini ugradili su u most i novi lokalni put, uz
saglasnost mjesnog imama.
Recikliranje historijskih graevina u savremenoj bosanskoj historiji odraz je haotine recepcije
naslijea, neureenog sustava vrijednosti i znaajno doprinosi razaranju kulturnog pamenja.
Najparodaksalniji su sluajevi koji granie izmeu spolijizacije i anastiloze. Radi se o
onim sluajevima sruenih graevina kod kojih
u procesu njihove rekonstrukcije izvorni materijal biva koriten tako da se ugrauju samo manji i pojedinani ulomci na mjestu na kojima su bili (anastiloza), a
kao vezni materijal koriste se, bez ikakve posebno utvrene
zakonitosti, ostali ulomci. Poznati su brojni primjeri iz historije grke zatite antikih spomenika da su ulomci spomenika
koriteni za popunjavanje praznina, zidanje dijelova zidova,
a da zapravo njihova izvorna veza sa dijelovima graevine
u koju su uzidani niti je istraena niti je postojala. Poznat
je primjer Balanosovog zahvata na grkom hramu Erehteon
na atinskom Akropolju, proveden u razdoblju 1902. 1909.,
kada ulomcima naenim na lokalitetu Erehteona, bez posebne studije gdje je koji ulomak bio, zida Erehteon, nastojei
postii maksimum integralne slike izvornog hrama. Kasnije
je utvreno da je ulomcima iz junog sagraen sjeverni zid,
i obrnuto.25 Balanos je rasute ulomke Erehetona, ali i drugog
hrama Partenona, koristio kao obini graevinski materijal,
25 Jordan Dimacapoulos,
Anastylosis and Anstelosis, ICOMOS, Information
,januar-mart, no. 1, 1985,
(str. 16-25), str. 21.
127
128
27 Nakon zvaninog
upozorenja koje je Komisija
za ouvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine uputila da ugraivanje
fragmenata u vidu spolija
nije dopustivo, Islamska zajendica je poruila zidove i
gradnju zapoela betonom i
openim blokovima uspostavljajui pseudosinonim
Gazanferije.
129
HETEROTOPIJSKI ZAGREB
Kolektivne umjetnikoteorijske prakse
Najvei dio vremena, radnog i neradnog, provodim itajui ili piui. I jedno i drugo primjeri su individualnih, gotovo
usamljenikih praksi, iako mogu zamisliti itanje naglas, drugoj ili drugim osobama, kao i neke oblike kolektivnog pisanja,
odnosno, supisanja. Da bi dola do svojega potroaa, svoje
publike, svaka, pa i ona najsolitarnija umjetnika djelatnost
trai jednu vrstu zajednitva, viestruko posredovanje, druge
ruke koje su-oblikuju djelo, tu su urednici, lektori, izdavai,
grafiari, tiskari, knjiari, prodavai knjiga. Pa i oni koji voze
kamione ili kombije s rolama papira ili gotovim izdanjima.
Govorim sada u jednostavnim, tradicionalnim kategorijama:
netko pie, taj pie neko djelo, djelo posredovanjem drugih
dolazi do itatelja. Namjerno zaobilazim radikalne situacije,
tekstove pisane u cyber-prostoru, supisanjem razliitih ruku
ili glasova u virtualnim prostorima web-siteova, preskaem
one primjere umjetnikih praksi koje za svoju realizaciju/komunikaciju/konzumaciju trae djelatnu participaciju gledatelja koji postaju su-kreatori u kreativnom procesu. Svi su ti
primjeri poznati kao rezultat radikalizacije pojedinih modernistikih, avangardistikih ili postmodernih umjetnikih praksi.
Ono to se danas oblikuje, kao jedna od zamjenskih praksi u
ispranjenom prostoru to ostaje nakon smrti autora (kao
kreatora znaenja, kao psihobiografski oznaenog, kao subjekta znanja i subjekta govora ujedno) prakse su kolektivne proizvodnje, proizvodnje koja s jedne strane na mjesto subjekta
stavlja grupu, a s druge, njegov konstitutivni identitet zamjenjuje povezivanjem (u slijedu) ili simultanim djelovanjem razliitih subjekata koji gube svoj pojedinani subjektivitet. U
razliitih performansima devedesetih, koje nije mogue klasificirani tradicijskim podjelama na kazaline, plesne, likovne ili
audiovizualne, sudjeluju i su-djeluju filozofi, urbanisti, plesai,
psihoanalitiari, pjevai, glumci, video-umjetnici i tako redom. Praktiki izvor tih performansa prema mojim je uvidima
najveim dijelom u izvedbenim umjetnostima, onima, koje u
130
naelu i u svojim tradicijskim oblicima pretpostavljaju kolektivnu izvedbu i su-dionitvo publike. Kolektivne umjetniko &
teorijske prakse ne temelje se danas, kao to je radilo preteito
u ezdesetima, na jasno formuliranoj zajednikoj pretpostavci,
esto ideologijskog, a uvijek teleolokog karaktera. Kao prvu
osobinu novih tipova kolektiviteta istakla bih injenicu da
oni, umjesto na utemeljujuoj ideji i na rezultatu kao cilju ili
svrsi, inzistiraju na procesualnosti proizvodnje (umjetnike i
teorijske, to znai da izmeu kreativnog i refleksivnog vie ne
postoji jasna razdjelnica) koja neprestano samu sebe promatra,
propituje i dovodi u pitanje, stavlja u diskusiju, destabilizira,
transformira. Razlozi njihova okupljanja mogu biti razliiti i
postojati usporedo, a nisu hijerarhizirani u odnosu na vrhovnu ideju koja ih okuplja, od osobnih poriva do zajednikih
teorijskih interesa ili politikih stavova. Drugo obiljeje koje
valja istaknuti, jest ukidanje granica izmeu umjetnosti kao
posebne sfere djelovanja i svakodnevnog ivota, to je posebno vidljivo u projektu Weekend Art1, koji je za svoje izvedbeno
djelovanje izabrao, u ironijskom odmaku, ono vrijeme koje je
inae izvan uobiajenog radnog vremena, i uz to, iskljueno iz elitistikog poimanja sfere umjetnosti: vikendi su tipino
vrijeme odmora stvoreno logikom kapitalistike drave. Kao
treu osobinu navela bih stalnu napetost izmeu privatnog i
zajednikog, osobnog i kolektivnog, iz koje i nastaje suvremeni
tip kolektiviteta, gdje se osobni ulog ne gubi ulaskom u grupu
i preuzimanjem nekoga od moguih kolektivnih identiteta,
koliko god nam se inae moglo initi da u grupu i ulazimo zato
da bismo se od vlastite nesigurnosti sklonili u nekom obliku
sigurnosti zajednitva. Sve ove osobine pretapanje umjetnikog i refleksivnog, umjetnikog i svakodnevnog, osobnog
i zajednikog zapravo su izvedenice temeljne znaajke novih
tipova umjetnikoteorijskih kolektiviteta, a to je njihov unutarnji aktivizam, poglavito politiki aktivizam. U primjerima
koji karakteriziraju zagrebaku kulturnu scenu u posljednjih
desetak godina vidljivo je da se politiki aktivizam ovih grupa
ee fokusira na vrlo konkretne socijalnopolitike probleme,
od pitanja urbanistikog planiranja do preoblikovanja kulturne politike. Izvlaenje umjetnosti iz njezine (privilegirane ili
marginalizirane, u ovom je trenutku svejedno) izolirane socijalne pozicije dovodi do posvemanje socijalizacije i politizacije umjetnikog/kulturnog, to jest do potpunog preklapanja tih
sfera. Djelovanje u procesu, a ne proizvodnja artefakta, reflek-
131
tiranje a ne fiksiranje, horizontalno supostojanje a ne hijerarhija. Konzekvencije takvoga naina razmiljanja i rada svakako
idu korak dalje od strukturalistike smrti djela i poststrukturalistikog koncepta smrti autora: izvedba (klasino: djelo)
nema granicu prema stvarnosti (ili je ona mobilna i promjenljiva, ovisi o interpretaciji i refleksiji), dok se partikularnost autorstva zamjenjuje procesom suradnje tj. kolaboracije. I u tom
se smislu uoava razlika spram umjetnikih grupa i kretanja
sredine dvadesetog stoljea, koji su unutar zajednikog pokreta, vezani zajednikom estetikom, zadravali sve do ezdesetih
godina, zasebno, pojedinano autorstvo. Naposljetku, ove recentne umjetnikoteorijske prakse redom u svojim projektima
koriste razliite komunikacijske oblike koji ukljuuju kao to
nam pokazuje primjer zagrebakoga projekta Zagreb kulturni
kapital 3000 one prepoznatljivije, poput predavanja, konferencija, promocija, publikacija, izlobi, do onih inovativnih,
kao to su interaktivne radionice ili medijske produkcije, elei
time takoer zaposjednuti to vie javnoga prostora, ulaziti u
javni prostor putem najrazliitijih komunikacijskih kanala..
Svi ti dogaaji, meutim, odvijaju se unutar toga istoga,
jednoga (ali ni po emu jedinstvenog) sociokulturnog prostora,
ulaze u njega, upisuju se, mijenjaju ga. Na koji nain? U kojoj
mjeri? Kako je mogue mjeriti uinke takve prakse koja sama po
sebi izbjegava klasine oblike kulturne prezentacije i reprezentacije, koja ne funkcionira na uobiajenoj relaciji izvedba kritika
(premijerna izvedba medijska /PR/ ocjena). Pokuat u analizirati
uinke unutar postojeeg stanja kulturnog pogona u Zagrebu
jednog od projekata ZKK 3000, naravno ne izabranog sluajno
ve znakovitog upravo za analizu i evaluaciju samog tog stanja.
Tijekom proljea 2005. unutar projekta ZKK 3000 organiziran je
niz javnih tribina na temu nezavisne kulture i kulture mladih,
koje su se bavile odnosom gradske kulturne politike i nezavisne
kulture, prostornim problemima nezavisne kulture i kulture mladih, te moguim rjeenjima i mogunostima formuliranja zajednike deklaracije usuglaene sa predstavnicima stranaka vlasti i
opozicije u Gradu Zagrebu. Nimalo sluajno, u sreditu rasprava
bili u problemi prostora, identificirani kao temeljna pretpostavka
za proizvodnju i razvoj kulture. U tim sam raspravama sudjelovala i kao govornik i kao sluatelj, pokuavajui to jasnije razluiti
na koji se nain upravo u temama kulture otkrivaju neuralgine
toke grada, kako se na razliite naine dovodi u pitanje njegov
urbanitet, kako se oblikuju nove prakse gradskoga ivota, ivlje-
132
133
134
135
136
suprotstavlja se Nevidljivi Zagreb. Nevidljivi Zagreb, projekt nezavisne udruge Platforma 9,84, kao jedne od umreenih grupa
u projektu Zagreb kulturni kapital 3000. Nevidljivi Zagreb, koji
nazivom asocira na Calvinove Nevidljive gradove2 prvenstveno
je arhitektonsko-urbanistiki projekt, koji otkriva neiskoritene prostore grada (koji su esto ba i gradski prostori u smislu
vlasnitva) i svojim akcijama eli ukazati graanima na njihovo
postojanje, na to kako bi grad mogao drugaije izgledati kada bi
takvi prostori, poput naputenih zgrada ranoindustrijske arhitekture ili sklonita, funkcionirali kao javni prostori. Taj drugi
Zagreb, nevidljiv obinom prolazniku, Zagreb koji nije na naim svakodnevnim itinererima, koji je poznat samo flaneurima-strunjacima, etaima ekspertima koji ga otkrivaju iz arhivskih mapa i povijesti, taj Zagreb prua mogunost za drugaije
promiljanje svoje budunosti. To je jedan, rekao bi Foucault,
heteretopijski Zagreb, grad drugog i drugih prostora, grad protuprostora, prostora koji su protupostojei. Heterotopijski prostori
su, kako ih definira Foucault, vrste lokaliziranih utopija: mi uvijek mislimo o zemljama koje nemaju svoje mjesto, o gradovima koji nemaju svoj stvarni prostor, ta su ne-mjesta stvorena u
naim glavama, ponekad iz naeg straha, ponekad iz praznine
naih srca3. Protuprostori, prostori suprotstavljeni postojeima
razlikuju se od klasinih utopija time to su lokalizirani u naoj
svakodnevici. Za malo dijete, takav e protuprostor predstavljati tamni podrum ili tavan, ponekad i veliki roditeljski krevet,
iji se pokrivai lako mogu pretvoriti u valove opasnoga oceana.
Groblja i azili, zatvori i bolnice, predstavljaju takoer heterotopije, ali jednako tako i kazalita, kao povijeu obiljeene heterotopije, ili suvremene biblioteke i muzeji, arhivi koji svojom
tendencijom da na jednom mjestu sakupe sve iz svih vremena,
svojom tendencijom da ponite drugajim strukturiranjem povijesni prostor i vrijeme, predstavljaju egzemplarne heterotopije
suvremenosti. Jer, snaga heteretopije je u tome da izaziva stvarnost, da joj se suprotstavlja, da je brie.
Izmeu posebnih projekata unutar krovnoga Zagreb kulturni kapital 3000 treba izdvojiti projekt OutinOpen, koji prvenstveno problematizira javni prostor, sa ciljem da potakne proaktivnu participaciju graana u oblikovanju svoga medijskog
ali i socijalnog okolia. U cjelini gledano, svi projekti unutar
krovnoga su projekti novomedijske i umjetnike aktivistike
prakse. Zagreb kulturni kapital Europe 3000 sebe sam definira
kao platformu za suradnju nastalu kao zajedniki projekt vie
sudionika (Centra za dramsku umjetnost, Multimedijalnog instituta, Platforme 9,81 i udruge za vizualnu kulturu to, kako i
za koga/WHW. U suradnji s njemakim partnerom Relations,
koji podupire one tipove suradnje koje tematiziraju promjene drutvenih uvjeta kulturne proizvodnje, razvijaju strukturni poloaj nezavisne kulture i preispituju dominantne reime
reprezentiranja kulture. Vaan dio projekta su aktivnosti iz
kulturne politike usmjerene na reforme institucionalnog okvira
nezavisne kulture i na poveavanje njezina utjecaja i jaanja njezinih resursa.4 Sa svojim tipom kolektivnog djelovanja, koje karakterizira unutarnja povezanost umjetnosti i teorije, brisanje
granica kreacije i refleksije, projekt ZKK 3000, iako se izrijekom
na njih ne poziva, priziva u djelatno kulturno pamenje one
oblike kolektivizma i kolektivistikih pokreta koji su bili karakteristini za hrvatsku kulturu od tridesetih do sedamdesetih
godina dvadesetog stoljea5, pokrete kako stvorene na manifestnim tradicijama avangarde ili lijeve politike opcije, tako i
na autohtonim estetikim projektima zatvorenih sustava tipinim za ezdesete i sedamdesete godine.
137
138
programa, i to djelomice, dok javne kulturne ustanove dobivaju sredstva za programe, plae i ostale trokove. Budui da se
tek 10-15 posto subvencija odobrava za neovisne umjetnike
programe i projekte, jasno je kako ni u Hrvatskoj ni u Zagrebu, nisu uspostavljeni uvjeti za fer utakmicu izmeu privatnih i javnih kulturnih poduzea, to je nuna pretpostavka za
uspostavu kreativnog otvorenog kulturnog trita. Vano je
pritom primijetiti kako nezavisna kulturna produkcija jo tee
odolijeva zakonima i nudama konzumeristike kulture, koja
primjerice, male izdavake kue ili mala privatna kazalita esto odvode u nekvalitetne, estetski neinovativne projekte. Stoga je kada govorimo o kulturnoj strategiji i politici u Zagrebu
jasno da moramo voditi prvenstveno rauna o odnosu institucionalne i vaninstitucionalne kulture. Stvaranje kulturne politike i strategije kulturnoga razvoja takoer treba biti voeno po
modelu participacijskog formuliranja: u oblikovanju kulturne
politike, njezinih naela i ciljeva trebaju sudjelovati svi akteri
simbolikoga polja kulture, a ne samo oni kojima je tradicionalno dodijeljena ta uloga, to jest , tzv. donositelji oduka,
bili oni politikofinancijske ili samo financijske razine.
Naela kulturne politike Zagreba trebaju se temeljiti na
pretpostavci da je kultura razvojni moment drutva, ulaganje a
ne troak, to je jo uvijek potapalica lokalnih politiara Koliko
to kota? I, to je osobito vano, kultura je kohezivni, inkluzivni moment drutva. Ona omoguuje visok stupanj participativnosti graana, kojima se stupanj inkluzivnosti (bilo kao potroaa ili proizvoaa kulture) moe omoguiti oblikovanjem
strategije local community arta. Lokalna zajednica, svojevrsni
teritorijalni kolektiv najee je zaputena. Umjetniku provokativnost u njezinu podruju u Zagrebu posljednjih godina pronalazi kreativna grupa Community art (umjetnici Ivana
Keser, Aleksandar Battista Ili, Tom Gotovac u suradnji s teoretiarima i aktivistima). Rije je o otvorenom projektu koji
funkcionira kao stalni javni forum i tematizira razliite aspekte
suvremenog ivota, umjetnosti i politike egzistencije, otpora i
izmjene znanja. Zasniva se istovremeno na osobnim iskustvima, interdisciplinarnim projektima i suradnikim procesima,
u kojim su okupljeni ljudi iz razliitih podruja, ukljuujui filozofiju, politiku i aktivizam. Njihovo je naelo, ako se to moe
nazvati naelom, iznutra radikalno podvojeno, jer inzistira na
kombinaciji ekstremno individualnih i ekstremno grupnih,
kolektivnih iskustava i projekata.
139
Za drugi prostor
Radei tijekom etiri godine u Poglavarstvu Grada Zagreba,
na tom iznimno povlatenom mjestu povlatenom prvenstveno zbog ukrtanja mnogobrojnih razliitih djelatnih kulturnih
praksi u gradu dola sam do uvida kako u toj izvana jasno
postavljenoj opreci institucionalna/vaninstitucionalna kultura
postoji meuprostor, slobodan prostor koji se ini otvorenim za
unutarnju restrukturaciju kulturnog pogona. Svakome je jasno
da nijedna drava nee ukidati nacionalni teatar ili arheoloki muzej, pa je borba protiv institucija u tom smislu doista
osuena da bude samo mjestom simbolikog otpora prema
najistaknutijim znacima poretka kulturne moi. Jednako tako
nezavisnim grupa nee pripasti velike koncertne sale ili biblioteke. Niti to itko oekuje. Taj meuprostor, otvoreni prostor,
koji za Zagreb u ovome trenutku moe predstavljati njegovu
heterotopiju, vezuje se u tri kruga: lokalni centri za kulturu (njih
13 na podruju irega prstena grada, u bivim periferijskim zonama), Novi Zagreb ili Zagreb preko Save, naputena ranoindustrijska arhitektura. U lokalnim centrima otvoreni prostor
predstavljaju dobro opremljene multifunkcionalne i multimedijalne dvorane za razliite vrste i razliite nositelje kulturnih
projekata, s minimalnim brojem zaposlenika i osiguranom infrastrukturom koja se moe prilagoditi specifinim potrebama
graana odreene zajednice. U takvim projektima redovito dolazi do spajanja profesionalizma i amaterizma, predstavljake i
edukacijske funkcije, te se transformiraju ili privremeno zatiru
granice izmeu publike i izvoaa. U tom smislu za razvoj Grada poseban je izazov Zagreb s druge strane rijeke Save. Novi
Zagreb jo uvijek je, i pedeset godina nakon poetka izgradnje,
prostor koji jo nije prostor, u smislu kulturalno zaposjednutog
teritorija. Rije je o teritoriju na kojemu ivi gotovo 200.000
graana a nema niti jednu kino dvoranu, glazbenu dvoranu ili
prostor za izvedbene umjetnosti.
Trei moment, bez sumnje s najveim kreativnim potencijalom, mogunost je prenamjene objekata ranoindustrijske
arhitekture (kao to su Gorica, Paromlin, Zagrepanka) u multifunkcionalne (kulturne, informacijske, edukacijske) prostore,
uz koje se mogu vezati i kreativne ili kulturne industrije, kao
i ITT sektor. U takvim projektima poznatijim pod nazivom
brownfield investicije, koji se najee realiziraju u javnoprivatnom partnerstvu, kulturna i umjetnika proizvodnja bile
140
bi prepoznate kao kreativni, poticajni moment za cjelovit razvoj grada u urbanistikom i gospodarskom smislu. Tu lei mogunost Zagreba za 3. tisuljee, modernog i atraktivnog grada
koji je sprema suoiti se s izazovima suvremenosti i odgovoriti
na promjenljive potrebe svojih graana. Svojih jako, jako razliitih graana. Zagreb nikada nee dobiti Beaubourg, kau
skeptici, prostor koji bi bio smjeten u centru grada i pruao
mogunost arhitektonske inovacije, koji bio objedinjavao nekoliko tipova institucija uz glavni preduvjet, slobodan pristup
publike. (Usp.: Mollard, 9). Nikada politiari nee kulturnjacima ustupiti tako financijski atraktivne prostore, kau cinici, pa to su prostori koji e biti pretvoreni u shopping centre,
autosalone i hotele, restorane. Za promjenu razmiljanja koje
nas iz postojeih prostora vodi u one jo nepostojee potrebna je umreavanje postojeih znanja i stvaranje novih tipova
znanja, od kojih su, u naem podruju, kulturni management
i strateko upravljanje gradom dva bazina. Zaposjedanje tih
triju tipova prostora (periferija, Novi Zagreb, naputena industrijska arhitektura), prostora koji je stvaran ali lien socijalnih
i urbanih funkcija, nije samo pitanje igre moi, ponajmanje
na razini izbora izmeu politikih opcija. To je pitanje opstanka grada, ako eli opstati u kreativnom i ivom, samoobnavljajuem smislu. To je korak koji zahtijeva radikalan prekid s
tradicionalnim nainima promiljanja odnosa kulture i drutva, umjetnosti i stvarnosti, zahtijeva promjenu u nainu
proizvodnje kulture i umjetnosti, dakle, proizvodnje naih vlastitih ivota. Budui da, kako je rekao Foucault, nae heterotopije nastaju u naim glavama, iz straha ili praznine u srcima.
141
jo u diskurzu i konceptualno bila percipirana kao alternativna kultura, sa svim nedoumicama ili dvosmislicama (pa i
smicalicama) koje je taj pojam nosio. Prvenstveno je, naime,
percepcija javnosti nezavisnu kulturu poistovjeivala s alternativnom, procjenjujui estetike osobine, stupanj inovativosti, uvoenje drugaijih umjetnikih praksi, i tako redom.
Da pojednostavim: nezavisna kazalina grupa usporeivala bi
se s produkcijom gradskom institucionalnog teatra, po logici
estetske orijentacije, umjetnikog koncepta. Danas je, meutim, razvidno, kako mjerilo usporedbe u prvome redu mora
biti organizacijska infrastruktura odreene grupe, pa je u tom
smislu jedan umjetniki NGO mnogo srodniji u nainu
funkcioniranja, u nainu financiranja, po tipu ili vrsti djelovanja nekom NGO-u u podruju mirovnih studija ili socijalnog aktivizma. Slinosti s institucijama klasinog pogona kulture slabo se odravaju u ve iscrpljenim i nedostatnim
kategorizacijama i podjelama umjetnikih praksi na njihove
podvrste, po takozvanim djelatnostima kulture, kao to su
glazbena, izdavaka, likovna, filmska itd. Sve je vie projekata
koji ne mogu ui ni u jednu ladicu, pa se tako pri gradskim ili
dravnim fondovima stvaraju vie ili manje uspjeno novi
nazivi, nove ladice za urbanu kulturu, za kulturu mladih,
za nove medije i nove tehnologije. Umreavanje NGO-a poelo je koncem devedesetih, tada su i unutar OSI-a Hrvatska,
financirani prvi projekti toga tipa, poput projekta Clubture. U
svom je zaetku Clubture izvana nalikovao vie na jedan novi
tip distribucijske mree i razmjene nezavisnih programa i produkcija (izmeu nekoliko gradova Hrvatske, s kljunom ulogom Zagreba), iako je od svog zaetka imao u sebi linije koje su
spajale razliite, tada razjedinjene discipline, te uraunat autorefleksivni i autoevaluacijski moment.
Zasigurno je petrificiranost slubene hrvatske kulturne
politike, koja ne razmatra mogunost (tonije, nunost) kljunih promjena u nainu organiziranja i financiranja kulturnog
pogona, te reagira samo otvaranjem provizornih i privremenih novih (skromnih!) fondova, dovela do promjena u nainu
umreavanja NGO-a. Dananji oblik networkinga u Hrvatskoj
nadilazi uobiajene funkcije razmjene iskustva i stjecanja novih znanja. Networking je istovremeno postao i lobbying, s jasno
formuliranim ciljevima akcija i kampanja, pri emu se model
umreavanja nezavisne kulture postavlja kao direktan izazov
totalitetu postojeega stanja.
142
Avram Goldmann
Plutajui po svetu emigranti poput mene esto najkompleksnije trenutke provode u pokuajima povratka na mesto sa
kojeg je sve poelo, na mesto koje naizmenino otvara i zatvara
rupe u svesti koja stalno pokuava da pronae nestalo sredite,
uzemljenje kao kompenzaciju za beskonana lutanja.
U ovim belekama sa dva izabrana putovanja u Beograd
ralanjenje pokuaja povratka preplie se sa trenutnim i trajnim interesima, od identiteta, preko hrane, do prouavanja
gradova.
143
Od prvog trenutka kada sam sleteo na evropsko tle, do poslednjeg, relativno nestrpljivog pogleda aerodromske slubenice u Frankfurtu pri ulasku u avion koji e me vratiti na zapadnu obalu Atlantika, pred povratak u novi svet, pokuavao sam
bezuspeno da u svom emigrantskom mozgu i srcu razluim
pripadam li ja jo uvek tamo ili ne. U svakom trenutku svog
boravka u Beogradu borio sam se sa istovremenim jakim impulsima pripadanja i nepripadanja.
*
144
145
146
147
148
149
Poto sam imao sreu da vreme krajem februara i poetkom marta bude izuzetno prijatno, koristio sam ga da se etam
to vie i trudim da zapazim stvari. Panju mi je, meutim,
privuklo i planove donekle promenilo naselje u neposrednoj
blizini zemunskog stana moje porodice koje u vreme kada sam
ja jo tu iveo gotovo da nije ni postojalo kao takvo.
Ime naselja, Retenzija, neupuene bi pre moglo da podseti
na smetnje sa izluivanjem i probavom nego na kraj grada. U
centru naselja nalazi se, sasvim neobina, gola, u nepokoenu
travu zarasla poljana sa starim vodotornjem u sredini koji je
150
Posle svog prvobitnog otpora prema maminom irem komiluku, na svoje iznenaenje, shvatio sam da mi je u Retenziji zapravo sasvim prijatno, da mi Retenzija, uprkos svim oitim
nedostacima, lii na ono to Jane Jacobs naziva uspenim komilukom, proizvodei onaj oseaj koji tako precizno izraava
nemaka re Geborgenheit. Ve drugog ili treeg dana boravka u
lokalnoj prodavnici ljudi su me srdano pozdravljali, frizerka
kod koje sam otiao odmah je znala i ko sam ja, i ko su ostali lanovi moje porodice, u pekari su me ve pri prvoj poseti oslovljavali sa komija, naletao sam na svoje nekadanje
kolske drugove koji su me pozdravljali i nisu postavljali teka
egzistencijalna pitanja.
Sedei u lokalnom kafiu, u kojem su se skupljali prijatelji
u dokona popodneva da popriaju o istim temama o kojima su
151
priali jue, ispunioci tiketa sportske prognoze da se konsultuju, prolaznici kojima se pripila kafa, i mnogi drugi, posmatrao
sam svoju neposrednu okolinu. Kafi se nalazio u kompleksu
niskih zgrada, gorespomenutih prizemnica i jednospratnica
napravljenih po niskim graevinskim standardima. Tu je jo
bila mala samoposluga, prodavnica pia, pekara, mesara, piljarnica gde se takoe peklo meso po porudbini, kiosk sa novinama, frizer, jo poneka zanatska radnja, jedna palainkarnica,
i jedna prodavnica zrnevlja i druge suve hrane na kilo. Drugim
reima, stanovnici Retenzije su na vrlo malom prostoru mogli
da pribave praktino sve to im treba za normalno funkcionisanje domainstava. Preko puta zloglasne poljane nalazila se i ta
neto vea samoposluga za ozbiljnije kupovine. Pored kafia u
kojem sam sedeo, bio je tu i jedan bar za veernja pia, tri-etiri
restorana, jedno mesto gde su se prodavala kuvana jela, orbe
i peenje, benzinska pumpa Takvu koncentraciju skromnih,
ali solidno snabdevenih prodavnica, nije lako nai na tako malom prostoru ni u mnogo poznatijim krajevima Beograda, a ni
u mnogim gradovima u razvijenijim zemljama.
Mislim da je sve ovo vano zbog dve povezane stvari. Prvo,
ono to je Retenziju spaslo katastrofe koja joj je neuglednou gotovo bila predodreena jeste upravo to to nije bila vie
i pomnije planirana, to je njen razvitak bio organski. To joj
je omoguilo da se na neki nain razvija uprkos vremenu u
kojem je nastala a ne sa njim. Naravno, trebalo je i u svemu
152
153
154
155
Devad Karahasan
PRIPOVIJEDATI GRAD
1. PRIPOVIJEDANJE I GRAD
Pripovjedaka autorska proza je neraskidivo vezana za grad, kako historijski, svojim nastankom, tako i tehniki,
uvjetima koji su neophodni za postojanje i normalan ivot pripovjedake
knjievnosti. Ta knjievna forma javlja
se tek u zrelom helenizmu, kao takozvani grki ljubavni roman, krajem drugoga i u prvom stoljeu stare ere, upravo
u vrijeme procvata gradova na irokom
prostoru nekadanjeg Aleksandrovog
carstva. (Podsjeam da su u tom trenutku drama i teatar stari ve preko etiri
stoljea, a epska i lirska knjievnost u
stihu nepoznat broj stoljea.) U formi
satirike pripovijesti (Lukian) i romana
(Petronius Arbiter, Apuleius) prisutna
je u rimskoj knjievnosti, a nakon unitenja gradova i nastojanja da se uniti
i samo sjeanje na antiku u zapadnome
dijelu Rimskog carstva, ona nastavlja ivot u bizantskoj knjievnosti i uporedo
s tim (ve od poetka osmog stoljea) u
knjievnostima islamskog istoka (Kalila
i Dimna, Hiljadu i jedna no). Na Zapadu se pripovjedaka proza obnavlja tek
u 14. st. s Boccacciom, dakle s procvatom gradova, obnovom
kulture grada i njezinom prevagom nad kulturom sela u
Italiji, te nastojanjem da se oivi kulturno sjeanje na antiku.
Tehniki razlozi za povezanost pripovjedake proze i grada
dobro su poznati, jer upravo oni objanjavaju zato se stih u
knjievnosti javlja desetak stoljea prije proze. To su najprije
sasvim oigledni mnemotehniki razlozi stih se, za razliku
od proze, jednostavno memorira i dugo pamti, pri emu ritam,
156
metar i rima nisu sasvim nevani. Njima treba dodati recepcijske razloge, naime injenicu da je stih pogodan za govorenje,
odnosno usmeno prenoenje, te da se adekvatno doivljava
i dobro prima (recipira) na temelju usmenog posredovanja,
to se za pripovjedaku prozu uistinu ne bi moglo rei. Stih se
sasvim oigledno razlikuje od svakodnevnog govora, tako da
njemu ne treba posebno razvijena tehnika okvira koja bi ga
izdvojila iz komunikacijske matice svakodnevnog ivota i pokazala da od ove reenice poinje neto posve drugo.
Pripovjedakoj prozi su, nasuprot tome, neophodna i sredstva koja zamjenjuju pamenje, i pismena recepcija i ve poznata odnosno usvojena tehnika okvira koja umjetniki govor
izdvaja iz komunikacijske matice stvarnog ivota, to znai da
joj je neophodna knjiga u bilo kojem obliku. I to knjiga koja
nije sveta, nije instrument obreda i nije magijsko sredstvo odnosno element nekog posebnog svijeta ili ambijenta, nego sasvim profani i dobro poznati predmet svakodnevnog ivota. A
takva knjiga je nezamisliva izvan drutva u kojem je pismenost
jako rairena, dakle izvan drutva s dobrim obrazovnim sistemom koji stoji na raspolaganju visokom procentu graana. Da
bi postala profani dio jednog domainstva, ma koliko dragocjen i ma koliko vaan, knjiga se mora svuda i stalno imati
pred oima, pri ruci, u svojoj i u drugim kuama, to znai
da ne smije biti rijetkost. To znai da knjiga, kao instrument
estetskog uitka, zahtijeva koncentraciju obrazovanih ljudi na
relativno uskom prostoru i dobru situiranost tih ljudi, koja bi
im uinila dostupnim dva dragocjena luksuza kupovinu knjige i vrijeme otmjene dokolice u kojem se moe itati.
Saberimo: tehnika nunost za nastanak i ivot pripovjedake proze je relativno visoka koncentracija pismenih i dobro
stojeih ljudi na relativno malom prostoru. Drugim rijeima,
tehnika nunost za nastanak i ivot pripovjedake proze je
grad, jer se svi spomenuti uvjeti mogu stei jedino u gradu.
Nezamislivost pripovjedake proze izvan gradskog ambijenta ima, pored tehnikih, i barem jedan metafiziki
razlog. To je injenica da je susret temeljni motiv pripovijedanja, ona forma iz koje se naracija razvila i od koje se, takorei, ne moe udaljiti. Pripovijedanje je govor o drugome, ona
knjievna forma u kojoj govorei subjekt artikulira iskustvo
svog susreta, suoenja, sa drugim ovjekom, drugom formom
postojanja, drugim svijetom ili drugim spolom, miljenjem,
osjeanjem... Pri tom se taj susret, kao predmet govora, po-
157
stavlja na sredinu izmeu govornika i onoga s kim se on susreo, a govor sam trai sredinu izmeu unutranje i vanjske
perspektive, izmeu subjektivnog i objektivnog pogleda na
susret i njegovog razumijevanja. Drama se takoer temelji na
suoenju, odnosno susretu, ali je drama forma neposrednog
predstavljanja, govor koji svoj predmet udaljava od govoreeg subjekta i pomjera ga prema vanjskome, objektivnom
svijetu. Zato je dominacija objektivnog nad subjektivnim,
vanjskog nad unutranjim, socijalnog nad intimnim, karakteristika drame sve do modernog doba. Metaforino govorei,
drama predstavlja susret subjekta A i subjekta B onako kako
se on, objektivno i izvana gledano, odigrao, a pripovijedanje
ga predstavlja onako se on vjerovatno stvarno odigrao, ne
zaboravljajui pri tom rei i to kako ga je subjekt A, koji o
susretu pripovijeda (koji je pripovjedaka funkcija, kako bi
rekli teoretiari), doivio i razumio. Moda to objanjava, bar
donekle, zato su drama i teatar sve donedavno bili vezani
za vanjske, socijalne, javne ambijente, tako da se, recimo, u
novoj atikoj, kao i u rimskoj komediji koja zapravo prevodi
novu atiku, i o ljubavi govori na ulici ili na trgu. Tek u 19.
st. drama ulazi u zatvorene, intimne prostore, recimo u sobu
junaka, ali u tom trenutku su drama i teatar ve bili zaboravili javno, socijalno, zajedniko. Ulaskom u sobu teatar je
izgubio trg i sposobnost da o njemu govori, pretvarajui se u
apsurdno javno predstavljanje intimne osame.
Pripovijedanje, nasuprot tome, od samog poetka trai ravnoteu izmeu vanjskog i unutranjeg, recimo izmeu
otvorenih i zatvorenih, socijalnih i privatnih/intimnih prostora. Istina je da u grkom ljubavnom romanu epizode koje se
odvijaju u javnim prostorima dominiraju nad onim drugima,
ali to je neposredna posljedica teme, odnosno pripovijedanja
o tome kako se dvoje zaljubljenih uzajamno trae. Taj roman u
pravilu kree iz obiteljskog doma, kratko nakon vjenanja, ili
iz djevojake sobe, neposredno prije vjenanja, prelazi u luku,
nastavlja se na palubi i u kabini, odnosno skrovitom prostoru
pod palubom, da bi se, nakon dugog lutanja po hramovima,
trgovima, lukama i palubama, odnosno zatvorima, peinama, svratitima i skrovitim sobama u kuama dobrih stranih
ljudi, zavrio spektaklom u nekom javnom ambijentu i odlaskom zaljubljenog para u intimu brane lonice. Roman je
nezamisliv bez javnih prostora (luka, trg, paluba, hipodrom,
hram), za koje se vezuju dogaaji, preokreti u razvoju i kreta-
158
159
160
2. PRIPOVIJEDATI SARAJEVO
Sutra, poslije sveanog Te Deum u katedrali, prireujem veliku pjeaku trku na Ilidi. Pravo uestvovanja u trci
imaju samo najugledniji ljudi iz Sarajeva. Meu njima e
svakako biti gradonaelnik Mehmedbeg Dandafi, zatim
preuzviena i presvijetla gospoda: katoliki nadbiskup, pravoslavni mitropolit, reis-ul-ulema, vrhovni rabiner, direktor
Zemaljske banke, i vladin povjerenik za grad Sarajevo, Aladar fon Kotas.
Ovo je sanjarija Alojzija Miia zvanog Ban, kancelarijskog prepisivaa, dakle inovnika najnieg razreda u administraciji Habsburke monarhije, i junaka pripovijetke Sveanost Ive Andria. Svakog ljeta, iz godine u godinu, u noi
uoi svog imendana, nakon tree ae vina, Alojzije Mii
se prepusti ovoj i slinim fantazijama koje su prepune njegovog sjaja i slave, ali i demonstracija moi u kojima on
poniava ili samo postavlja na pravo mjesto ugledne ljude
za koje zna. Te fantazije su nesumnjivo pomagale Alojziju
Miiu zvanom Ban da podnese svoj ivot pun sirotinje,
straha i ponienja, ali bi mogle biti korisne na jo jedan
nain, naprimjer tako da dobronamjernom zainteresiranom ovjeku pomognu u nastojanju da razumije Sarajevo i
nasluti probleme s kojima se suoi onaj ko naumi ispripovijedati taj grad.
Prvo to na zainteresirani ovjek moe primijetiti jeste
komplicirana, da ne kaem zamrena, socijalna struktura Sarajeva, koja se ne moe analizirati niti objasniti parovima binarnih opozicija tipa sveto profano, bogati siromani,
unutra vani, gore dolje, kako se radi kad se govori o
normalnim gradovima. Da je Andriev junak Alojzije ivio u nekom drugom gradu Monarhije, u njegovoj fantaziji
o spektakularnoj proslavi imendana javljala bi se samo dva,
maksimalno tri uglednika koja bi trebala trati u njegovu slavu, naime prvaci crkvene i svjetovne vlasti (eventualno jo,
kao trei, predstavnik neke religijske manjine ili nekog vanog
socijalnog pokreta). To je ona temeljna napetost koja se na prvi
pogled vidi na glavnom trgu gotovo svakog evropskog grada,
na kojem, jedna nasuprot drugoj, stoje gradska vijenica i crkva kao simboli dvaju autoriteta (svjetovnog i crkvenog), dviju
strana javnog i intimnog ivota (sveto i profano), dvaju tipova
i dviju sfera vlasti.
161
U Sarajevu, meutim, binarne opozicije ne pomau mnogo. Ako se posegne za parom sakralno profano, nuno se
suoava s pitanjem koje sveto ili, budui da se sveto u socijalnoj sferi uglavnom manifestira kao pripadnost jednoj zajednici, ije sveto. Alojzije mora dovesti predstavnike etiri
religijske zajednice, ako hoe da njegov imendan bude zaista
dostojanstveno proslavljen, jer onaj ko hoe da u Sarajevu
bude velik, mora biti prihvaen na barem pet strana, naime od
etiri religijske zajednice i od aktualnih dravnih vlasti. Tome
treba dodati neizbjene podjele unutar tih religijskih zajednica. Svaka od njih se naprimjer cijepa na grupu onih lanova
koji stalnu prisutnost drugih religija u svom prvom susjedstvu
osjeaju kao ugroavanje, opasnost i gotovo grijeh, nasuprot
kojoj stoji grupa onih lanova koji u toj prisutnosti vide bogatstvo, ansu za bolje razumijevanje sebe samoga i provjeru vlastite pravovjernosti. Unutar svake zajednice stoje, dakle, jedni
nasuprot drugima zagovornici filozofije jedinstva i zagovornici filozofije razliitosti, mnotvenosti, raznolikosti; na jednoj
strani oni koji govore da se Bogu treba moliti na jedan nain,
jer je Bog jedan, a na drugoj strani oni koji kau da je Bog
svemoan i sveznajui, pa e On najbolje znati zato je dao da
Mu se ljudi mole na toliko raznih naina; na jednoj strani oni
koji kau da je zajednica jaka ako svi njezini lanovi zastupaju
isto miljenje, a na drugoj strani oni koji tvrde da samo male i
ugroene zajednice, poput vjerskih sekti, nastoje porei razlike
koje postoje meu ljudima u svemu, a pogotovo u miljenju i
nainu na koji se vjeruje.
Rasprava izmeu filozofije jedinstva i filozofije razliitosti neprestano se odvija u Andrievoj prozi, nikada eksplicitno i verbalno, stalno kao djelovanje ili sudbine likova, ali i
kao sredstvo njihovog karakteriziranja. Naravno da je svaki od
Andrievih likova duboko svjestan svojih pripadnosti, svoga
kulturnog identiteta, kako bi se danas reklo, i naravno da je
ta svijest o svome identitetu tako jasna i otra da to granii sa
svojevrsnom nelagodom. A svaki od tih likova naravno zna da
suvie jasnu osvijeenost svoga kulturnog identiteta duguje
prije svega stalnoj prisutnosti ljudi s drugim identitetom. U
monokulturnoj sredini kulturni identitet se moe automatizirati i svesti na istu naviku, pretpostavljam da katolik u Vatikanu i musliman u Mekki svoju religijsku pripadnost u neko
doba prestanu osjeati i ponu je podrazumijevati kao svitanje
dana ili tok vode u rijeci. U Sarajevu je, nasuprot tome, kul-
162
163
164
165
nemira, bez najmanjeg znaka bjesomunosti koja je tako duboko obiljeila ivot i smrt Mustafe Madara. I umro je upravo tako, mirno i gotovo bi se reklo planski, usred razgovora s
ljudima koji su mu skloni. Samo to je na kraju, u smrtnom
asu, kao i svi drugi Andrievi junaci, sreo ono od ega je cijeli
ivot strahovao i to je uporno izbjegavao nemir, uzbuenje i
tajnu, dakle enu. U smrtnom asu mudri uitelj nanovo proivljava susret s tijelom utopljenice, koje je u vrt kraj njegove
roditeljske kue naplavila nabujala rijeka Bosna, i neostvareni susret s tajanstvenom enom koju je jedne noi, kao mladi
uitelj u Istanbulu, vidio kako bjei od nekoliko mukih progonitelja. Treba li napominjati da su to dva jedina nejasna i
moda nasilna dogaaja u dugom ivotu punom jasnoe, mira
i znanja? Treba li napominjati da u posljednjem asu ivota
provedenog meu knjigama i sa knjigama Alidede poima da na
ulazu u ivot i na izlazu iz njega stoje ena a ne knjiga, strast
a ne znanje, uzbuenje i nemir, a ne red i mir? Treba li napominjati da je ovo saznanje, kao i sva druga saznanja do kojih
dolaze Andrievi junaci, ostalo uzaludno i bez rezultata, jer je
dolo prekasno?
Jo jedan Andriev junak saznaje u Sarajevu (a gdje bi drugo?) da je ena neshvatljivo i nezaobilazno sredite ivota. To
je Alija erzelez, koji u treem dijelu pripovijetke Put Alije erzeleza, u jednoj staroj kui na Hisetima, leei uz Jekaterinu,
poima da je mnogo lake dospjeti do sredita branjene tvrave,
nego do enskog srca. Tako je barem njemu, a to mu doe kao
da je tako i objektivno.
Maks Levenfeld je otiao iz Sarajeva da bi ga, upravo to
svoje Sarajevo, naao svuda, kao bitnu metaforu svijeta. Alidede, Mustrafa Madar, Alija erzelez i mnogi, mnogi drugi
Andrievi junaci doli su u Sarajevo da bi nali, saznali, shvatili
sebe. Uostalom i sam je Andri Sarajevu posvetio svoju posljednju potpuno pripremljenu knjigu pripovjedaka Kua na osami,
onu meu svojim knjigama koja je najvie obiljeena autoreferencijalnim pripovijedanjem. Ako je veliki pripovjeda negdje razmiljao i govorio o svom radu, ako je negdje odkrinuo
vrata u svoju radionicu, ako se negdje bavio sobom i svojim
odnosom prema pripovjednom materijalu, onda je to uradio
u Kui na osami. A i nedovreni roman Omer paa Latas, knjiga
na kojoj je radio kad ga je smrt zatekla, posveena je Sarajevu
i zbiva se u njemu. Cijela jedna knjiga mogla bi se posvetiti
ulozi i slici Sarajeva u tom romanu, toliko je pripovijedanje
166
167
3. PRIPOVIJEDATI U SARAJEVU
EHEKRAT: A koji su zapravo bili tu, Fedone?
FEDON: Upravo taj Apolodor bio je prisutan od domaih i Kritobul sa svojim ocem Kritonom; onda jo Hermogen, i Epigen, i Eshin, i Antisten. Takoer je Ktesip, Peanjanin, bio tu, i Meneksen, i
jo neki drugi od zemljaka; a Platon je, vjerujem, bio bolestan.
EHEKRAT: Je li jo ko od stranaca prisustvovao?
FEDON: Da, bio je Simija, Tebanac, i Kebet, i Fedonid, a iz
Megare Eukleid i Terpsion.
EHEKRAT: Ali ta je s Aristipom i Kleombrotom, jesu li oni bili tu?
FEDON: Ne, uo sam da su oni bili u Egini.
EHEKRAT: Je li jo neko bio prisutan?
FEDON: Vjerujem da su to otprilike svi.
Ovo je napisao Platon. U njegovom dijalogu Fedon junak
teksta kae da je autor Platon bio bolestan onog dana kad se
dogodilo ono o emu tekst govori (Sokratova smrt). Naeg suvremenika e u prvi mah, pretpostavljam, zbuniti ova pripovjedaka operacija: autor oduzima vjerodostojnost vlastitom
tekstu, priznajui da nije oevidac dogaaja o kojem pripovijeda. Ali e ga upravo ta zbunjenost, vjerujem, navesti da se
upita koliko je Fedonova tvrdnja istinita, to jest da posumnja
u Platonovu odsutnost, a to e ga onda navesti da se upita zato Platon to radi i da razmisli o tome ta ovaj pripovjedaki
postupak uistinu znai, kao to se dogodilo meni kad sam u
ovom Platonovom pasau prepoznao jedan od temelja svoje
poetike, iskazan s preciznou i jasnoom za koje sam ne bih
bio sposoban.
Najprije sam se, naravno, zbunio: kako to da Platon nije
bio prisutan kad je njegov veliki uitelj, junak gotovo svih njegovih spisa, ovjek koji je odredio njegov ivot i njegovo miljenje kao niko drugi, ispio otrov i umro? Kakva bi to bolest
mogla (morala!) biti? ta govori o Platonu to to je propustio
biti uz svoga uitelja u trenutku njegove smrti? Ve sam oko
sebe bio poslagao desetinu knjiga u kojima sam se nadao nai
nekakvo, bilo kakvo, objanjenje (da ne kaem opravdanje)
Platonove odsutnosti, a onda mi se, nakon jo jednog itanja
citiranog mjesta, otkrilo da se nalazim na krivom putu: Fedonov iskaz ne treba imenovati neko stvarno stanje stvari, nego
odrediti prirodu teksta koji slijedi, zato nije pravo pitanje je
li Platon bio kod Sokrata u zatvoru ili nije, stvarno pitanje je
zato on puta svog junaka tako eksplicitno tvrditi da nije bio.
168
169
170
171
172
173
174
175
izmeu Platonovog i Aristotelovog pojma smijenoga koji stoje, ne dodue na poetku te tradicije, ali na poetku refleksija
o njoj. Za Aristotela su stvari jednostavne, jer ih on vidi (pravi
se da ih vidi?) u istom stanju, tako da je za njega komedija
forma koja podraava ljude loije od nas, a smijeh je nedostatak koji ne nanosi tetu i ne boli. Platonu je, nasuprot tome,
prije svega jasno da su stvari uglavnom zamrene: komedija je
knjievna forma koja nas podsjea da bismo mogli biti bolji,
bogatiji ili ljepi, nego to smo, a smijeh dolazi iz spoja uitka
i bola, pa i proizvodi takvu mjeavinu; mi se smijemo ne samo
strancima i onima koje ne volimo, nego i dobrim prijateljima,
pa i sebi samima, mi nalazimo uitak (utjehu?) u nedostacima
ili manjkovima i onih koji su nam dragi, to sasvim jasno pokazuje da su komedija i smijeh instrumenti samosaznanja (u
Filebu se ak citira izreka Saznaj samoga sebe, koja je stajala
iznad ulaza u delfsko proroite); komedija i tragedija su samo
pogledi iz razliitih perspektiva na isti dogaaj, zato, po Platonu, dobar pisac tragedija mora biti u stanju da pie i dobre
komedije.
Znao sam, kaem, ve tada, u vrijeme kad sam radio na
romanu, da moja pria o ukletim ljubavnicima mora biti platonovska po tome to e mijeati bol i uitak, smijeh i suze,
zavist i ljubav, po tome to e moji ljubavnici biti istovremeno
smijeni i uzvieni. I zato sam znao da se ona, iako treba krenuti
iz mitskog vremena, mora zavriti u Sarajevu, jer ne poznajem
grad kojem je ta mjeavina toliko prirodna. Ovo naravno ne
znai da u Sarajevu nema ljudi lienih smisla za humor i nesposobnih da prepoznaju smijenu stranu tragedije, ak ne znai
ni to da meu graanima toga grada statistiki prevladavaju
ljudi sposobni da se dobro smiju i da podnesu dobru mjeavinu
tragike i humora. Moj iskaz se uostalom i ne odnosi na pojedinane graane, ne odnosi se ni na bilo koju grupu graana,
on samo pokuava neto rei o duhu grada, o mentalitetu,
o osjeanju svijeta karakteristinom za grad. A da je to osjeanje platonovsko mogao sam se neporecivo uvjeriti za vrijeme
opsade Sarajeva. Svakodnevni ivot je za ljude bio ekstremno
naporan, graniilo je s podvigom nabaviti neto hrane ili vode,
a sve vrijeme se naravno moralo raditi. Pri tom je svaki izlazak
ili ostanak kod kue mogao biti smrtonosan, na grad se bez prestanka i bez nekog sistema pucalo iz svega to moe pucati. A
ipak se tamo gdje su se ljudi okupljali smijalo, vjerujem da se
smijalo ak i vie nego u doba mira, a neprestano su nastajali
176
vicevi, koji su nau situaciju, to jest nas same, predstavljali s komine strane. (Vjerujem da vic nastane iz bljeska pojedinanog
duha, to jest da ga prvi put izgovori individuum; ali on ipak
nema autora, on ivi u zajednici i postane ope dobro, ako je
uspio; po tome je vic posjed i edo platonskog bia jednoga
grada.) Molim da se ispravno razumijemo: ni jednom ovjeku
iz mog okruenja nije padalo na um da umanji patetiku svoje
situacije, svaki od tih ljudi bio je duboko svjestan toga da ima
neto gotovo svetaki uzvieno u sudbini potpuno nevine rtve
koja ga je stigla i iz te svijesti je crpio dio snage koja mu je bila
neophodna da svoj ivot podnese; ali oni pri tome ipak priaju
viceve na svoj raun, smiju se jedni drugima i samima sebi, jer
ne uspijevaju ne vidjeti i smijenu stranu svoje situacije i sebe
samih u njoj. Ne umanjuje to tragiku i ne dovodi je u pitanje,
to samo pogledu iznutra dodaje pogled izvana, mome pogledu
na mene dodaje pogled drugoga.
U Sarajevu mi je drugi toliko blizu i tako je uporno prisutan, da se tu ne samo mogu, nego ponekad i moram, naprimjer
u izuzetno vanim trenucima i situacijama, vidjeti i njegovim
oima. Zato se upravo u Sarajevu mogla (morala?) odigrati drama mojih ukletih ljubavnika: Sarajevo im je oigledno postalo
sudbinsko mjesto i zato je tu njihova pria, koja je poela jo u
mitsko vrijeme, moda mogla doi do kraja, tu su moda mogli
ivjeti i umrijeti zajedno; ali ga je ona zamolila da ode i on ju je
posluao, tako da joj prekasno dolazi saznanje da bi upravo u
Sarajevu, upravo u onom gladnom i hladnom, ratnom Sarajevu, oni mogli biti, mogli postati, tekst i njegov smisao ujedno.
Oni su se po ko zna koji put razili svojom krivicom, tako da
e se i nakon ovog susreta u Sarajevu, dalje traiti, nalaziti i
vjerovatno opet razilaziti, sve dok se, moda na kraju vremena,
ne vrate u Ereh (Uruk), ili dok se u sumerskog boga Enkija ne
vrati njegov enski dio.
Slino je bilo s knjigama koje su uslijedile. U svima njima je
Sarajevo mjesto dolazaka i odlazaka, mjesto u kojem se opstaje
uglavnom usprkos svemu i za koje se upravo zato ljudi vezuju posebno jakom ljubavlju, onako kako se vezujemo za ono
to smo teko izborili, sve se te knjige trude da postignu onu,
za Sarajevo karakteristinu, platonovsku mjeavinu humora i
bola, ali me ni jedna od njih nije prisilila da osvijestim tehnike aspekte svoje poetike i tako prepoznam upravo opsesivno
ponavljanje razliitih formi platonovskog dijaloga u svemu
to piem. To se dogodilo tek nakon rada na knjizi Izvjetaji iz
177
178
Ale Debeljak
prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi
179
180
Moje prvo iskustvo velegrada, meutim, vezano je za Beograd. Iako me od prvog susreta sa njim deli pola ivota, i
dan danas se seam svog uzbuenja kada sam prvi put doao
u taj grad na uu Save i Dunava. Ulice Beograda su me izazovno mamile obeanjima o upoznavanju balkanskog nerva,
koji je, barem za mene, bio mnogo vie proet senzualnom
dimenzijom, erotskim uzbuenjem i spontanom neposrednou druenja, nego neogranienim cerebralnim civilizacijskim
procesom, kojem je slovenaki istorijski ivot u austrougarskoj
monarhiji zadrtih navika, za koje se smatralo da su vrhunski
oblik malograanske pristojnosti, bio mnogo vie izloen.
Iako e svet savremeni Beograd pamtiti kao arite nacionalsocijalizma, koji je pod Miloevievom vlau terorisao itav
prostor bive Jugoslavije, pre nego to e ga prepoznavati po
njegovom slavljenom kosmopolitskom pulsu, meunarodnim pozorinim festivalima, inovativnoj filmskoj produkciji i
eruptivnim pojavama sjajnog, u mitoloke obrasce usidranog
knjievnog barbarogenija, pogled preko ramena me vraa onim
trivijalnijim, ali za mene vanijim slikama iz riznice privatnog
seanja: haotinim vinjetama kiosk sa evapiima, burekom
i zeljanicom oko glavne eleznike stanice; vraa me u masu
koja se gura na Kosanievom vencu, i simpatinu napadnost
ciganskih vercera, koji su nudili jeftinu italijansku i tursku
robu: Farmerke, farmerke, jo malo, pa nestalo!; vraa mi danas
nepovratno naivni, ali zato slatki oseaj privilegija za koje sam
mislio da mi pripadaju, kada sam se, kao bruco, usudio da prekoraim preko praga uvenog Kluba knjievnika u Francuskoj
7 u centru grada, gde su se okupljala najduhovitija pera i najbriljantniji umovi tadanje Jugoslavije, gde su vladali alkohol i
jetke dosetke, koje su na neformalnim okruglim stolovima tradicionalno stvarale grupe izloene politikim pritiscima; vraa
mi ariju, tu misterioznu orbitu drutveno-ideolokih komentara svega i svakoga meu monicima; vraa mi tajno muvanje
oko splavova na Dunavu, za koje sam uo da se u njihovim
siunim kabinama za malo novca mogu zadovoljiti i mukarci
nabrekli od strasti; vraa mi kartografiju bekstva od lokalnih
tabadija na Dorolu; sea me na miris pljeskavica i kajmaka
na turistiki razgalamljenoj Skadarliji, za mene, tada, udesno
egzotinoj ulici kafana i rotilja, ulici sa sviraima violina, koji
mi, direktno na nenaviknuto uho, sviraju Tamo daleko; priziva
mi soni ukus jogurta i zemiki u prvo svitanje, dok smo se
zaribalih grla i zanemoalih udova vraali sa urke u elitnom
181
182
183
nacionalnom habitusu jo uvek kolektivno nedostaju oni raznovrsni slojevi kulturnog kapitala, koji bi uz seriju prenosivih postupaka civilnosti i meusobnim delovanjem navika srca
proizvodili zalihu istananih stilova zajednikog ivota.
Sve to uspeva kosmopolis. Takvi postupci prevoenja izmeu raznolikih tradicija i egzistencija imaju, naravno, vie
veze sa specifinom formom mentis, nego sa kratkovidom brzinom moda ak sasvim dobronamernih slubenika, kojom
se, bez razmiljanja, uklanjaju spomenici nedavne prolosti i
u urbi za promenama menjaju nazivi ulica. Meutim, mnogo lake nego promeniti mentalitet je, jednostavno, naruiti
arhitektama, da dobronamerno pokuaju da Ljubljanu utope
u generiki sjaj tamnih stakala u otpornom internacionalnom
stilu, kojim se irom postkomunistikog sveta epure soliterska
utvrenja tranzicijskih skorojevia i politikog klijentilizma,
koji malo mare za zajednicu ukoliko im ne omoguava, titi i jaa njihove posebne interese. Upravo urbani mentalitet
je onaj, ija se transformacija ne moe voluntaristiki ubrzati.
Ralf Darendorf je bio u pravu, kada je o posledicama plianih
revolucija u Istonoj Evropi dao uvenu izjavu, da je bilo potrebno est dana za promenu vlasti, est godina za promenu
ekonomskih i politikih institucija, a ezdeset godina e biti
potrebno za promenu mentaliteta. Tu je svaka nada u reenje
preko noi samo znak nepopravljive naivnosti.
Ali mogue je kako mislim obezbediti barem uslove
za to da se promena mentaliteta lake razvija u pravcu koji e
Ljubljanu istrgnuti iz zamke blede uniformisanosti, one, koja
sa novonastalim trnim centrima komercijalizuje njen rub,
a sa trenjem ruralno selektivne kulturne batine turistiki
anestezira gradsko jezgro. Mogue je obezbediti spoznajnu
osnovu za oblike slavljenja, u kojem bi morali uestvovati oni
vizuelni i arhitekturni, a na kraju krajeva i na osnovu osmoze duhovni elementi urbanog tkiva, koje je, u ljubljanskom
sluaju, zaista organski sazidano po meri oveka. Ljubljana,
koja kao da je stvorena za individualne imaginarne scenarije
istraivakih lutanja du nevidljivih zrakova koji se vezuju
za osnovnu iskustvenu osu grad reka park, kao to je
ve istakao njen autentini domai sin, Joe Plenik; Ljubljana, koja se jedinstveno protee izmeu ogranienja prirodnih
topografskih naglasaka sa jedne, i zgusnutog komeanja ljudi
sa druge strane, gde anonimna samotna masa kosmopolisa
jo uvek nije zavladala nad perverzno (bez)opasnim oblici-
184
ma javne intimnosti meu graanima malog grada; Ljubljana, koja kao grad na vetru, kao to ju je, izmeu dva svetska
rata antologijski opisalo realistino pero Jua Kozaka, uporno,
iako na prvi pogled moda ne toliko primetno, prima u svoja
nedra strance i putnike, privremene i stalne goste, pokuavajui da se oslobodi potpune zavisnosti od slovenakog etnikog identiteta, ne bi li njeno urbano lice moglo da izae na
svetlost kosmopolitskog dana; Ljubljana, koju je nemogue
voleti, ukoliko te istovremeno ne ispuni i odbojnou, ta Ljubljana bi dobro uinila, ukoliko bi vie finansijskih sredstava,
kritine panje i napora prepoznavanja ulagala u obrazovne
programe.
to znai, kada ne bi ulagala samo u ono u ta je nuno
ulagati, naime, u urbanistika reenja za podivljali karneval destruktivne automobilizacije grada, koja e od mere oveka ubrzo
napraviti jo samo frazu u turistikoj brouri, u kojoj e, naravno, morati da ostane preutana sasvim zastraujua injenica da parking-povrine imaju mnogo vee tlocrte od dejih
igralita! Ve sam taj podatak nam diskretno saoptava, da je
ljubljanskim glaveinama, u odnosu na budunost (deca) mnogo vanija usredsreenost na ono sada (automobili). Takva perspektiva je, meutim, sasvim pouzdano kratkovida. Ljubljana,
ukoliko zaista eli da (p)ostane arhetip grada, u kojem e ivot
ne samo komunikacijski-funkcionalno, ve i egzistencijalno
imati smisla, u tom sluaju se mora pobrinuti da njeni graani
budu svesniji, sa jedne strane duge, iako ne lake tradicije ostvarivanja zajednike pripadnosti sa svima koji prepoznaju govor
ljubljanskih fasada i njihove enje za slobodom, a sa druge
strane, da budu svesni i sutinske heteronomnosti i neprestanog ogledanja istog u razliitom.
Po idealnom scenariju, takav oblik svesti bi spreio da nedeljom Ljubljana opusti kao da je njom zavladala epidemija.
U sutini je zaista u pitanju epidemija, naime, epidemija zaborava koja doprinosi da postaje nevana upravo injenica da
identifikacija sa gradom zahteva obavezu, koja je, u krajnjoj
instanci metafizika. U metafizikom identitetu ja prepoznaje
samo sebe na autentian nain samo u trenju sa drugim; dakle, ukoliko se neprestano zalee, inspirie, oploava, mutira
i penetrira u meusobnoj napetosti razlika. Mentalne granice
razvijenog urbanog prostora su, naime, porozne i neposredno
zahtevaju meavinu i uborenje mnogobrojnih jezika, kosmosa, linosti i vizija, koje sa sobom nose seanje na ok razlike.
185
186
187
Tatjana Rosi
BEOGRADSKI PISCI
O ISTARSKIM GRADOVIMA
- Pokuaj ponovnog itanja Jugoslavije
u savremenoj srpskoj prozi Na ovoj mapi nema zemlje koja se tako zove, rekao je.
Ili ta zemlja ne postoji ili je ova mapa lana.
(Anonim, XX vek)
188
189
190
191
hibernacije: svuda okolo bili su tragovi davnih imperija, ukljuujui kako onu rimsku tako i habsburku, amfiteatri su se
mimoilazili sa neoklasicistikim kolonadama, kue su ostajale
skrivene iza gustih aleja dubokih austro-ugarskih vrtova proaranih i mediteranskim palmama, dok su u samoj unutranjosti istarskog kopna, podjednako daleko od Opatije koliko i
od Rijeke ili Pule, na breuljcima straarili, meusobno zagledani jedan u drugog, naputeni, zaboravljeni srednjovekovni
istarski gradovi opasani kamenim zidinama, do kojih se stizalo
makadamskim putevima a u ijim su se gostionama jeli evrolan, fritaja sa parogama, manetre, fui, pasutice, makuroni
na iglu, tartufe Putniku bi trebalo dosta da pronae uvene
freske koje pripadaju anru zvanom Ples smrti ali su upravo
u istarskoj nigdini nalaze u Evropi najbolje sauvani primerci
tog anra u crkvici Sv. Marije na kalinah u Bernu i u crkvi u
Hrastovlju potedela ih je evropska istorija, neumorna istorija
neprekidnih razaranja koja je bila napustila Istru otiavi da
tutnji nekim drugim tlom, kulturom i jezikom. Freske Plesa
smrti ostale su netaknute ba kao i kupine koje su svakog avgusta obilno raale kraj makadamskih puteva koji su, u vreme
kada sam prvi put letovala u Istri, gustom mreom povezivali
unutranjnost istarskog kopna gde jo nije bilo asfalta. A makadam koji je unitavao sva kola, pa i ona najluksuznija, tedeo
je, tako, mir i prirodu Istre, njenu dugu preputenost samoj
sebi u kojoj je nastalo jedno podneblje specifinog kulturnog
identiteta. Istarskim makadamom su oduvek peaili samo najuporniji (oni koji su tada iz umetnike kolonije Gronjana ili
po hleb u mesto Buje, udaljeno od Gronjana pet kilometara u
jednom smeru) jer su bez ozbiljnih posledica po gume i aspuh
njime mogla da krstare samo ili vojna ili, tada vrlo retka, terenska vozila poput Landrovera.
Romanima Put u Dvigrad (1978) Radoslava Petkovia i Via
Pula (1988) Dragana Velikia obelodanjena je tako u jugoslovenskoj kulturi i knjievnosti jedna neobina ljubavna pria
u kojoj su se na udan nain uvek iznova uspostavljale veze
izmeu beogradskih pisaca i dalekih istarskih gradova: ova dva
romana na samom poetku Velikieve i Petkovieve karijere
ukazala su na staru kob meusobnog privlaenja najistonije i
najzapadnije granice habsburkog carstva, simboliki izdvajajui prostor Istre, a posebno istarskog grada, kao prostor nepatvorene imaginacije kome e se uvek iznova vraati da bi ga u
svojim zrelim delima (Dragan Veliki, pre svega, u romanima
192
193
194
Velikiev prvi roman odigrava se, kao i segmenti njegovih potonjih romana Astragan i Danteov trg, ne u malom srednjovekovnom gradu ije se zalee nalazi ve u unutranjosti
istarskog kopna kakav je Dvigrad ve u velikom lukom gradu
Puli kojim neprekidno duvaju kuni vetrovi iz Venecije. Iako
modernizovan istarski grad je i u Via Puli neporavljivo oboleli grad, zatrovan svojom klimom i skrivenom istorijom, koje
ga, obe, istovremeno razjedaju i razaraju. Istarski grad je, tako,
neporecivo dekadentni grad koji mami kako svoje stanovnike tako i sluajne namernike u propast; to je grad koji zavodi
na neobjanjiv i nikom znan nain budui da je u njemu sve
teskobno, klaustrofobino i skueno; sve je pritajeno, preutano, skriveno i turo, lieno raskoi koja je ta koja obino, u
istoriji zapadne kulture, zavodi; istorija se, tavie, ne odigrava
u javnosti, na trgu, ve u sanatorijumima i ludnicama u koje
je izgnana i stavljena pod kontrolu. Nigde raskoi samo njenih
tragova i ostataka; nigde sjaja samo njegovih odblesaka; nigde
sree, samo njenih opasnih obmana. Pula tako nije mrtvi srednjovekovni grad, grad-telo koji umire odjedanput i u komadu,
ve ravasti lavirint modernog grada u kome je smrt sveprisutna i nevidljiva, vrebajui i prikradajui se iza svakog ugla i svake izgovorene rei. A jedna od njenih najlepih zgrada svakkao
je bivi dom Jugoslovenske narodne armije koji je, u vreme
pulskog filmskog festival, bio press centar i novinarski tab iz
koga su za komunistike dnevne listove urno izvetavali novinari okrueni secesijskom patinom zgrade koja je nekada bila
Dom oficira stare jugoslovenske, dakle kraljeve, vojske.
Pria o Istri je, tako, hiperbola koja govori o nesluenim
razmerama hipotetinosti istorije same. Hipotetina istorija
grada Dvigrada tek je jedna epizoda kojoj Velikieva povest o
kunim vetrovima pulskog zaliva daje novu dimenziju: celo
kopno poluostrva preobraava se u grad-polis koji objedinjuje
raznovrsnost istarskog reljefa i njegove raspone. Istra je prostor
u kome kao da je stalo vreme a u kojem je sauvano itavo
sazvee gradova-utvrenja od po desetak kua, podignutih
na vrhovima malih uzvienja, izmeu kojih se prostiru vrtae
i kotline, reke-ponornice i izmaglica, istroeni rudnici i retka
crvenica od koje povre ima sladak, ukusan plod. Zemlja hibernacije i odloene smrti koju kao da je zaobilazilo nasilje
kulturnih, politikih i industrijskih promena, endemska i incestuozna zemlja u kojoj su ivele samo njoj svojstvene biljne i
ivotinjske vrste, skoro pusta, duboko istrajna u svojoj izolaciji
195
196
u Londonu) kao simbol svih onih trenutaka prekida i zamraenja istorijskog kontinuiteta koja se opiru svim naporima
naknadne sistematizacije i ucelovljenja istoriara.
Skrajnutost Istre od glavnih istorijskih tokova i njihovih
promena osudjuje je na jedan specifian status koji bi se u savremenom svetu mogao nazvati i izoptenou iz istorije, nekom
vrstom istorijskog nepostojanja. Ipak, u takvoj zemlji, pokuaji naratora da rekonstruie sablast njene zauvek mrtve istorije
dovode do zanimljivih rezultata. Ova dva romana, objavljena
u rasponu od jedne decenije, odigravaju se na meusobnoj distanci od sat vremena vonje autobusom koliko ima od Pule do
Rovinja, a njihovi se naratori opredeljuju za naizgled introvertno-egzotini ali zapravo apsolutno trendovski multikulturni
romaneskni diskurs koji je, s jedne strane, obeavao otvaranje
ka kosmoplitskoj interpretaciji sopstvenog iskustva, a s druge,
aktivirao sve specificnosti lokalnog, zatvorenog u izolovanu
floskulu trajanja koja se granici sa politikom i geografskom
anonimnou, dakle sa onim sto bi u savremenom svetu mogli
nazvati nepostojanjem. Od trenutka unitenja jezgra srednjovekovnog grada, pa i jezgra grada Dvigrada u zemljotresu,
od trenutka samoizgnanstva Istre iz istorije, neophodno je posredovanje izmedju izmedju sablasti zauvek odsutne istorije i
potrebe da se ona po svaku cenu rekonstruie: junaci Puta u
Dvigrad, kao i Via Pule, nevoljni su uesnici tog posredovanja i
njegove prirodne rtve. Napisani u ekspresionistikoj tradiciju
prizivanja smrti ili koketovanja sa njom oba ova romana podseaju na to da je u srpskoj knjievnosti, jo od Dnevnika o arnojeviu, ovo koketno prizivanje-preispitivanje bliskosti smrti
oduvek bilo koliko popularno toliko i kreativno produktivno.
(Prisetimo se oba navedena romana nagradjena su nagradom Milos Crnjanski za prvu knjigu! Jer i sam Milo Crnjanski
je u svom romanu Dnevnik o arnojeviu, napisanom u osvit
stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a objavljenom
1921. godine, pruio svom naratoru priliku da ispovedi kao
mistino bitnu epizodu sa svog putovanja u daleke primorske
krajeve u kojima se govori akavski: negde na istraskom ostrvu Krku narator Dnevnika se budi obasjan turom primorskom
svetlou koja mu pomae da otkrije ar lokalnog, dostupnu
pogledu stranca tek zahvaljujui vetini pijuniranja. Narator
evocira kako je, skriven na tavanu, oslukivao nerazumljivi dijalekatski govor lepih sestara u ijoj je kui bio odseo, seajui
se sa setom ba kao Albaharijev narator mirisa borovih iglica
197
u Premanturi kako je taj neobini govor doprinosio njihovoj ljupkosti i poveavao njihovu erotsku privlanost. Tako
se ispostavlja da veza izmeu istarskog kopna i beogradskih
pisaca traje kroz vreme, i da se na izvestan nain podudara sa
nastajanjem mnogoglasne, viejezine, vienacionalne i viekonfesionalne ideje jugoslovenstva koja, posle kratkotrajnog
trijumfa, budui naizgled definitivno poraena, kao da moe
svoje prirodno skrovite nai samo u melanholinom eseju
o knjievnosti i njenim vezama sa istarskim pejzaem tom
poslednjom granicom negdanjeg jugoslovenskog sna-o-jedinstvenoj-teritoriji.)
198
199
200
malenkost zaseniti sve druge, osujeujui naknadna velika tumaenja. Jer zivot se iznova seli, naputajui istraski grad koji
je bio tek turistika atrakcija i letnje stecite dokonih. Slede
dugi jesenji i zimski meseci ponovljene smrti, pogleda oajniki uprtog u sve one take na mapi sveta koje sebe narcisoidno i
zvuno mogu nazvati velegradom, metropolom ili megapolisom. A Dvigrad, kao i veina drugih istraskih gradova, to
nikada nije ni bio osim u retkim trenucima u kojima se svetska
istorija skrivala od sebe same, po rukavcima i zabitima neispitanih prostora mape sveta.
U Velikievom romanu Via Pula centralno istorijsko vorite grada, iji proli i tajni ivot Bruno Gapari polako deifruje,
nije spomenik ve sasvim drugaija vrsta graevine sanatorijum za duevno poremeene u kome se odigrava prava istorija
grada obolelog od kunih vetrova. Iako se ini kako se zatvorene
zgrade ludnica modernog doba razlikuju od otvorenih trgova
srednjovekovih gradova razlike skoro da nema kada je re o telu
i njegovim snovima. Trg grada je ujedno i trg tela izloenog pogledu i samospoznaji. Ludnica modernog grada kao da se gradi
oko nekadanjeg jezgra srednjovekovnog grada, oko samog njegovog srca, trg tela podseajui nas svojim zidovima izdaleka
na divan i opasan san tela o gradu, i grada o telu.
Sanatorijum za duevno obolele mesto je gde se telo oslobaa nervnog rastrojstva modernog grada kojim se telo otuuje
od sebe samog. Sanatorijum je, dakle, fukoovski reeno, mesto
na kome je ono telo koje je osloboeno stega poelo samo sebe
da sanja stavljeno pod konani nadzor i kontrolu, u izolaciju
u kojoj e uvek biti pod prismotrom kako ne bi ometalo one
drutvene i istorijske tokove koji su mogui tek kada se telo podjarmljuje i izrabljuje do samootuenja i smrti. Posmatrano iz
ove perspektive telo istarskog kopna samo je produetak tela
srednjovekovnog istarskog grada: zato je Istra dragoceno kopnopolis namerno ostavljeno u hibernaciji i izolaciji, preputeno
svom vlastitom telu i svom vlastitom snevanju. U Istri je kao
u kakvom sanatorijumu bolest normalna a telo slobodno tek
kad je stavljeno pod prismotru i u izolaciju koja ga oslobaa
drutvene i istorijske odgovornosti. Zato Istra jeste pharmakon
jugoslovenstva koji ima svojih lekovitih svojstava ije dobrobiti oseamo i danas. Svako ko stupi na istarsko kopno-polis,
izmeteno iz huka istorije (iako danas ve uveliko pretvoreno u
turistiku atrakciju), ima priliku da iznova sanja sopstveno telo,
sopstveni san, sopstvenu istoriju jugoslovenstva.
201
202
I:
Ali ona kao da me nije ula, ovoga puta valjda ne zato to
je mrtva ili to je izgubila nadu da u Standi moe da me nae,
nego zbog toga to je sada ve ila, mesearka, pruenih ruku,
od gondola do gondola, preturala je po stvarima, () bili su
to aparati za peenje hleba, elektrini mlinci za kafu, koulje,
marame, lutke, bicikli, tanjiri, stolice i lealjke za batu, kaputi,
eiri, kiobrani, naoare za sunce, i njena glava, njena izgubljena glava pod starim crnim eirom u toj ogromnoj, arenoj,
gomili stvari. (Radomir Konstantinovi:1998, str. 91.)
Trst je za Konstantinovia, naravno, i Dojs koji je prebegavi iz Pule jeo svoju digericu u Trstu, gde je davao asove
engleskog jezika i gde se muio vie, mnogo vie, nego to je u
Puli i sanjao. Trst je, naravno, i evropska tradicija, ponajpre austro-ugarska, habsburka, oliena u dvorcu Miramare i starim
transkim vilama. Ali pre svega, to je e za zapadnim tritem i robom, sramno ponienje jugoslovenskog komunizma
koji svoj vrhunac i svoje zlatno doba, svoju kolektivnu euforiju
koja ujedinjuje sve u istom fantazmu kupovine, doivljava na
transkom Ponterossu.
Zato se, kada se govori o Trstu, kao i o Istri uopte, mora
pomenuti uloga koju halucinantno-fantastiki diskurs o Srednjoj Evropi ima, kao zatitni poetiki znak, za celu jednu generaciju pisaca koja je smatrala je da je re-konstituisanje tradicijskog kontinuiteta neophodan poetiki zadatak srpske proze
postmodernizma, ma koliko potraga za sopstvenim korenima
bila uzaludna i, sa stanovita postmodernistike poetike, prevaziena. Ve je Ki uspostavio sliku Srednje Evrope na ambivalentan heraldiki nain koji Srednju Evropu uspostavlja kao
simbol prekinutog, osujeenog, tradicijskog kontinuiteta koji
bi trebalo ponovo uspostaviti.
Kao simbol pobune protiv ideoloke represije komunistikog reima slika Srednje Evrope u srpskoj, kao i u drugim
istono evropskim knjievnosti ima kultni poetiki status, povezujui ponovno uspostavljanje kulturnog kontinuiteta sa
idejama drutveno progresivnih promena. Naravno, ne bi se
moglo tvrdi da nije bilo kontradiktornosti u poetikim zahtevima koji su konstituisali sliku Srednje Evrope u savremenoj
srpskoj prozi: s jedne strane, slika Srednje Evrope trebalo je da
bude mesto kritike velikih narativa poput komunizma i nacionalizma dok se, s druge, esto koristila u svrhe njihovog re-us-
203
204
205
samu sebe ustolii u zvaninoj istoriji. U poreenju sa avanturistikim i induvidualistikim Kortovim projektom politika
misija Pavela Volkova u romanu Sudbina i komentari kao i nauno-kulturoloki projekat profesora Rozenberga predstavljen u
romanu Danteov trg Dragana Velikia podjednako su beznaajni i triavo-racionalni. Jer je Trst, na maginoj mapi istraskog
kopna predstavljenoj u tekstovima beogradskih pisaca, jedna
jedina taka koja nije vilinskim silama poteena istorijskog
zla ve predstavlja, sasvim suprotno, mesto konanog poraza i
krajnjeg ponienja, mesto trivijalnog i banalnog koje u Dekartovoj smrti tako slikovito doaravaju opisi transkog Ponterossa
a u Sudbinama i komentarima Kazanovini dvojnici koji nisu u
stanju da obnove herojsku harizmu svog prethodnika.
U romanu Danteov trg simbolika Trsta kao mesta aktuelnog poraza svega uzvienog povezana je sa poetikim zaokretom kojim se u srpskoj prozi omoguva ponovno promiljanje
koncepta Srednje Evrope u izmenjenoj kulturnoj i politikoj
situaciji postkomunistike istone i jugoistone Evrope. Iako
je koncept Srednje Evrope i danas jedan od najznaajnijih poetikih koncepata kulturnog kosmopolitizma, multi-etnike
tradicije (koji esto ima funkciju mapiranja prostora neo-jugoslovenske nostalgije) te evropskih integracija on se u najnovijim romanima srpske knjievne produkcije najee prikazuje
u autoironinom ili parodijskom maniru kao da su pisci koji
ga zastupaju svesni da se limiti tog koncepta moraju preispitati
kako bi on i u novom, globalnom kontekstu i dalje ima svoju
istinsku poetiki i politiku svrhu. Na taj nain mit o Srednjoj Evropi postaje zapravo pria o uvek uzaludnoj potrazi za
poreklom kao solidnom osnovom sopstvenog identiteta, a
poetiki koncept Srednje Evrope sve intezivnije korespondira
sa novim politikama identiteta u vremenu postmetafizike disperzije subjekta. Deridinim odgovori na pitanje o mogunosti
postojanja jednog kompletno novog danas Evrope koje bi
bilo prevazilo sve istroene a ipak nezaobilazne, nezaboravljene i neprevazidjene, programe eurocentrizma i anti-eurocentrizma jesu, kao i uvek, hotimino aporino-protiuvreni.
Oni uvek ukazuju na injenicu da je novi koncept kulturnog
identiteta Evrope odredjen pogledom Drugog, jer e tek vostvo
drugog ili drugost vostva, kako to istie Derida, izmeniti postojeu autobiografiju Evrope. A pitanje o drugom, naravno,
jeste pitanje o odgovornosti kao istorijski i etiki dominantnoj
temi zapadne civilizacije kraja dvadesetog veka. Ali postoji bar
206
jo jedno podednako bitno pitanje pored pitanja odgovornosti. A ono je uvek isto: Ko je Drugi? Ko nam to dolazi sa Deridine druge obale izabran da bude reprezent drugosti?
U romanu Danteovog trg Dragana Velikia onaj jedini koji
dolazi sa druge obale, prelazei Atlantik, jeste sredoveni ameriki profesor koji veruje da uniteni regioni Srednje Evrope i
Balkana kriju zaudjujue sudbine; onaj koji eli da iduu niz
Dunav, do Beograda, i dalje, kroz Rumniju i Bugarsku napie
knjigu u kojoj bi se u jednom arhetipu preklopilo nekoliko
figura pisaca koji vode poreklo iz ove oblasti. Nema mesta
sumnji kad je ozbiljnost profesorovog pristupa u pitanju. Profesor Rozenberg temeljno pristupa predmetu svog izuavanja.
Koncept profesorove knjige skiciran je i unapred odreen onim
istim fatalistikim kontekstom beskonanih metanarativnih
referenci koji postoji u Kiovim romanima a u okviru koga bi
nova mapa srednje Evrope trebalo da bude re-konstituisana na
potezu Maarska-Rumunija-biva Jugoslavija-Trst:
ivot Oto Koranjaje antikvarnica, samo treba nai put do
aukcije. Gospodja Ilona me snabdela jo jednim moguim poglavljem moje budue knjige. Pre negoto se vratim posetiu
izvesnog gospodina Brokphelera u Bavarskoj. Nizvodno od Koranjija, Dunavom na istok, postoji svet Labuda Ivanovia. Trei autor je Rumun Kornel Buzea, pesnik, koji je prole godine
umro u Trstu. Zakasnio sam i za njega, ali moda je tako bolje.
Postoje svedoci, prijatelji, a moj rukopis napinje se kao opruga. Slutim da su njihovi ivoti zaokruili temu bekstva. Iako se
nikada nisu sreli, pisali su istu knjigu. (Dragan Veliki:1997,
str. 168.)
Ne bi, naravno, trebalo zaboraviti da u ovoj intertekstualnoj igri, koja podrazumeva visoko sofisticiranu poetiku citatnosti, Dragan Veliki pribegava i strategijama autocitatnosti,
veto rezimirajuI svoje prethodno iskustvo Istre kao Srednje
Evrope, donekle zapoeto u Via Puli ali najbolje dermonstrirano u romanu Astragan. Veliki koristi sve knjievne forme
relevantne za postmodernistiku igru fakcije i fikcije pisma,
dokumenta iz porodinih arhiva, zvanine policijske izvetaje,
i tome slino kako bi prikazao halucinantnu zamku metanarativnosti u koju pada jadni ameriki profesor koji, ne shvata
pravu, opsesivno psihodelinu prirodu srednjoevropske istorije. On nastavljaja da se ponaa na neadekvatno racionalan
nain u udnom okruenju u kome se obreo a koje se opire
njegovom zdravorazumskom, praktinom nainu traganja za
207
208
209
6. Istra i Jugoslavija?
Kao Istra nekada, tako i biva Jugoslavija danas, iz perspektive jednog novog, jednog post-postmodernog itanja, izgleda
kao zemlja bez prave prolosti, sablasna, liena mogunosti seanja, osuena na nepostojanje. Iz perspektive Beograda, rasparanog i pobeenog nacionalnom retorikom u samom srcu
njegovog neobuzdanog urbaniteta, Istra se kao mitska zemlja
jugoslovenstva ini dragocenom i nepobedivom; otuda njena
figura uvek iznova iskrsava u prozi beogradskih pisaca kao figura autentinosti i autonomije zemlje iz legende koju je zlo,
nekim udom, potedelo. Pri tome se postavlja pitanje kako
se, skoro tri decenije po objavljivanju prvih romana sa temom
istarskog grada u srpskoj knjievnosti, u figuri Istre ogleda figura sada-ve-bive zemlje, zemlje bez legitimne istorije, nekadanje Jugoslavije? Kakva se dakle Jugoslavije danas ita u figure zemlje bez istorije i prolosti, u halucinantnoj i endeminoj
Istri beogradskih pisaca?
Rukopis Puta u Dvigrad nastao je tokom 1974. i 1975. godine, a prvi put objavljen 1978. godine, u zemlji koja se zvala
210
211
212
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
213
Dragan Veliki
BERLIN
Pisci i muzeji
214
215
216
217
218
Berlin je nepregledna metropola nastala pripajanjem manjih gradova kao to su pandau ili Tegel, gde se nalazi jedan
od tri berlinska aerodroma. Neka od tih mesta su do danas zadrala spokojstvo i tiinu provincije. ini mi se da je po svojoj
posebnosti najznaajniji Kepenik. Poeci tog naselja datiraju
jo iz kasnog bronanog doba, a ve u 9. veku na ostrvu, koje
je nukleus dananjeg Kepenika, postojala je tvrava i naselje
Kopanika. Ime Kepenik u istoriji se prvi put javlja 1240. godine. Danas je Kepenik najvei distrikt Berlina, i istovremeno
prostor sa najvie zelenila i vode. Iako 80% povrine Kepenika
pokrivaju ume, jezera i reke, Kepenik je najvee industrijsko
podruje Berlina.
Jedan istorijski dogaaj koji e kasnije biti dramatizovan i
prenet na film proslavio je gradi Kepenik. Naime, 16. oktobra
1906. godine, Vilhelm Foigt, uster po zanimanju, u mladosti
avanturista i falsifikator, koji je ve u dvanaestoj godini dobio
policijski dosije, uetao je obuen u kapetansku uniformu u
komandu grada i uhapsio komandanta, inae majora po inu,
pozivajui se na nareenje sa najvieg mesta. Tako je za kratko
vreme preuzeo komandu nad Kepenikom sprovodei neku svoju pravdu, meutim, pre toga je ispraznio gradski trezor. itava
Nemaka i Evropa smejala se dogaaju u Kepeniku. Vilhelm
Foigt je osuen na etiri godine zatvora, meutim, pomilovan
je posle dve godine. Nakon izlaska iz zatvora, uspeo je da dobije paso i ode u Ameriku, gde je u cirkusima izvodio taku
Kapetan iz Kepenika. Umro je u Luksemburgu 1910. godine.
U centru starog gradskog jezgra Kepenika i danas postoji
zgrada venice od cigle u neogotikom stilu, koja je turistika atrakcija, i poznatija je pod imenom Kapetan iz Kepenika.
Meutim, jo jedna atrakcija postoji u Kepeniku, Muzej vemaina, iji su vlasnici Valtraud i Lotar Amlov. Naravno, nije
sluajno Muzej ve-maina smeten ba u Kepeniku. Jo u pretprolom veku Kepenik je bio veeraj Berlina, budui da se
u tom gradiu nalazilo desetine veeraja i peglaona. Jedan od
razloga bio je verovatno kvalitetna voda koja okruuje i tee
kroz Kepenik.
etnja Muzejom poinje ve u dvoritu gde su izloeni razni
modeli ve-maina i suilica, te maina za peglanje zavesa i posteljine. Na policama u prizemlju i na spratu, niu se stari modeli pegli, zatim, metalne kutije u kojima su nekad bile pretee dananjih deterdenata, te udesne sprave kojima je teko odrediti
svrhu. Ljubazni vlasnik muzeja, gospodin Amlov, pre nego to
219
220
221
cijanske ipke i kragne, deija mornarska odela, kiobrani i tapovi, putne torbe, koferi i kovezi, kompleti za linu higijenu,
male kune apoteke, igrake, kuhinjsko posue mehaniki
preci dananjih elektrinih aparata. U katalogu Ka-De-Wea iz
1913. godine nalaze se rekviziti koji nam omoguuju rekonstrukciju jednog istorijskog perioda.
Pre osam godina bugarski umetnik Hristo prekrio je zgradu
nemakog Rajhstaga u platno, tanije, pretvorio je tu graevinu u ogroman paket. Ta smela umetnika intervencija danas
je ve deo istorije. Hristov paket se pominje i u turistikim
vodiima Berlina. Hiljade posetilaca svakodnevno obilaze Rajhstag, penju se liftovima do ogromne staklene kupole, i posmatraju Berlin poput Vendersovog anela iz filma Nebo nad
Berlinom. Taj film je stalno na reporteru u jednom od stotinu
berlinskih bioskopa, ba kao to se petkom i subotom u bioskopu Burg na bekom Ringu moe videti Trei ovek Orsona
Velsa.
Pre dve godine otvoren je Jevrejski muzej, pravi arhiv jevrejske kulture i tradicije na tlu Nemake tokom dva milenijuma, koji neobinom arhitekturom podsea na niz meusobno povezanih pramaca prekookeanskih brodova. Mogue su i
drugaije asocijacije. Ali, injenica je da cik-cak zidovi, ako
bi se produili kilometrima, vode do adresa gde su nekada iveli berlinski Jevreji. Dakle, u Muzeju se ukrtaju zamiljeni
pravci berlinskih ulica, dodiruju se u jednoj taki adrese onih
koji su nestali u dimu krematorijuma. Stepenice kontinuiteta
vode posetioce u prostore gde su izloene fotografije, pisma,
predmeti iz svakodevnog ivota, dokumenti, odea, umetnike
slike, nakit, muziki instrumenti, knjige, arheoloke iskopine.
U maloj bioskopskoj sali svakih pola sata prikazuju se filmovi koji savrenom kompjuterskom animacijom rekonstruiu
ivot u jevrejskim getima nemakih gradova tokom srednjeg
veka. Ukoliko bi se zastalo pored svakog eksponata, pored svake mape, ukoliko bi se proitao svaki tekst, odsluao svaki CD,
odgledao svaki film, bilo bi potrebno provesti barem dva dana
u tom trezoru jevrejske kulture i istorije. Radovi savremenih
jevrejskih umetnika, koji su deo stalne postavke muzeja, predstavljaju vie od komentara. U muzeju postoji Toranj holokausta, zatim, prostori Sekire i Memorija praznine, da bi se obilazak
okonao u Vrtu egzila.
Jevrejski muzej u Berlinu je kolekcija stotina privatnih
istorija koje poput erkera stoje na graevini zvanine istori-
222
je, trezor zabeleenih sudbina kapi vode u okeanu zaboravljenog. Po uglovima muzeja izranjaju zapisi i fotografije bezimenih, pisma napisana u asovima pogroma, u duegupkama
teretnih vagona, u koncentracionim logorima pred vratima
krematorijuma.
Jedan moj prijatelj koji ve godinama ivi u Berlinu, i dobro poznaje taj grad, veruje da sam ja neke muzeje izmislio. Jer,
on nikada nije uo za muzeje koje sam ja otkrio po zabitim berlinskim kvartovima. Pitao me da nisam moda negde pronaao
i Muzej drikera. Rekao sam mu da jo uvek nisam naiao na
Muzej drikera, ali sam zato posetio Muzej slepih, Muzej eera
i Muzej frizura.
Muzej slepih osnovao je 1891. godine Karl Vulf u berlinskoj etvrti teglic. Danas je na tom mestu pored muzeja i kola
za slepe, biblioteka, itav jedan kulturni centar. Muzeji slepih
postoje u Parizu, Kopenhagenu, Bernu, Beu i Minhenu.
Jo je 1749. godine Didro napisao Pismo o slepima, a ve
1784. godine u Parizu je osnovana prva kola za slepe, dve
godine kasnije tampana je i prva knjiga koju su mogli da
koriste slepi. U berlinskom Muzeju slepih izloeni su mnogi
dokumenti, fotografije i pomogala koja olakavaju ivot slepima. Tu se nalazi i prva maina za tampanje limenih matrica Brajevom azbukom. Izumitelj te maine je Gustav Sajfert,
a prizvoa Karl Vigert. Maina je napravljena 1887. godine.
Zanimljivo je da je izumitelj, Gustav Sajfert, fabrikant rukavica, prilikom jedne eksplozije u laboratoriji izgubio vid. Tada je
imao 38 godina. U Muzeju je pod staklenim zvonom, izloena
igraka veliine jednog kubnog metra, koju je napravio Gustav
Sajfert svojoj kerki Klari, godinu dana nakon to je izgubio
vid. Igraka je zapravo luksuzna kua od kartona, na tri sprata,
kitnjaste fasade, sa balkonima i unutranjim dvoritem. Svaki
detalj vile Klara napravljen je sa neverovatnom preciznou.
Gustav Sajfert je kao materijal koristio samo bezbojni karton.
U muzeju su izloene pisae maine za slepe, zatim, instrumenti pomou kojih slepi itaju note, kao i telefonske centrale.
Poznato je da slepi ljudi imaju veoma izotreno ulo sluha, pa
mnogi nakon kolovanja rade u telefonskim centralama. Meu
eksponatima su fotografije i kratke biografije slepih muziara,
Rej arlsa i Stiv Vondera. Poznato je da su u starom Egiptu svirai harfi bili uglavnom slepi.
Pria o slepim ljudima nastavlja se u jednom drugom
muzeju, Radionici za slepe, iji je vlasnik bio Oto Veid (1883
223
224
Saa iri
DOVRENI VAVILON
Knjievna istorija Zvezdare na primerima
iz proze Srana Valjarevia
Opet sam tamo gde ivi ono to ne privlai panju.
Na dnu cipele.
Roman Zimski dnevnik (B92, Beograd, 1995.) Srana Valjarevia predstavlja itav mali multimedijalni projekat. Nalik
Zebaldovom Austerlicu (August Cesarec, Zagreb, 2006.) ili, jo
vie, Imailu Vladimira Arsenijevia i Aleksandra Zografa (Rende, Beograd, 2005.), Zimski dnevnik kao svoj sastavni deo batini
jednako originalnu fotografiju Vesne Pavlovi (nalik Zebaldu) i
narativne pasae1, odnosno zapise ili iskaze, drugih ljudi (Ova
knjiga ima 40 junaka i 6 poasnih gostiju.), koje moemo
smatrati Valjarevievim pomagaima (na proznom scenariju)
ili koautorima (u Imailu su ciljani koautori zagrebaki pripoveda Borivoje Radakovi, zaduen za dijalekatsko i psiholoko
upripodobljavanje knjievnog lika konduktera iz Zagorja i teoretiar likovnih umetnosti Svebor Midi, koji strunim diskursom opisuje jedan neoavangardni performans).
Fusnotu smo zavrili pominjanjem smisla projekta zvanog
Zimski dnevnik. Ne prepoznajemo ga u putopisnoj reportai ili
u pedantnoj hronografiji, linom fiksiranju trenutaka u jednom vremenu. Zapravo, u projektu je mogue izdvojiti barem
tri ravni. Hotimina birana mnoina uesnika govori o nameri
da se nadiu ogranienja line percepcije, evokacije i iskustva;
jo vie, da se naprave kroki-portreti jedne generacije uz prisustvo nekih javnih linosti. Drugo, sinergijom razliitih sudbina,
utisaka, stavova i nastupa treba opipati puls prve polovine 90ih, puls ekskluzivno intiman i socijalno opti. Tree, izrazitom
mobilnou naratora, njegovim izvetavanjem sa razliitih
urbanih toposa, poznatih i popularnih kao i nepoznatih i nepostojeih (nepostojeih kao reprezentativna gradska mesta, tj.
mesta okupljanja, mesta od spomenikog ili stratekog znaa-
225
226
ki. Reka je deo grada u meri u kojoj je deo ovekove svakodnevice, ne samo kao prepreka koja je prizvala mostove i nasipe,
dodao bi moda koji od aktivnih ribolovaca ili zemunskih etaa. Grad Valjarevievog naratora nije Venecija, grad kanala,
odnosno, grad kamena i vode. Voda je ispod povrine grada i
pripada mrei koja postaje vidljiva tek kada pukne vodovodna
cev ili se izvije vlani dim iz ahta. Pojam grada izrasta na preseku stereotipnih predstava o gradu: grad kao produkt tehnolokog progresa, asfalt i beton, staklo i elik, buka, smog, stalne
saobraajne guve, dinamika mnotva; grad kao odsustvo ili
destruktivno potiskivanje prirode, kao anti-priroda ili druga
priroda, priroda koju stvara ovek demijurg; grad kao refleks
Sodome i Gomore, sumporno mesto kvarenja i propadanja nevinosti i estitosti, mesto pohlepe, izrabljivanja, otuenosti,
nasilja, nesigurnosti, neopozive samoe.
ovek grada, moderni ovek, i u prirodi je okruen svojim pomagalima. Veliki amac sa visokom kabinom i brodskim
motorom, mree, radio-aparat. Kad si zavuen u grad, meu
zgrade i ulice, zaboravi kako je na reci. I koliko se u nju moe buljiti, na primer, kae Valjareviev narator-eta koji se obreo u
amcu, pre nego to e izgovoriti (zapisati) reenicu koju smo
istakli u proelje naeg pasusa. Za kolekcionara prizora, vidik
i taka gledita su od primarne vanosti. Urbana konfiguracija, lica graevina, eksterijeri i fasade, izlozi, prozori i zidovi,
ruevine, prazan prostor, jednako kao ulice, trgovi i parkovi,
dvorita, prolazi, rupe i gomile zemlje, gomile uta ili ubreta,
sapinju prostor nasrui na oko. Reka oslobaa pogled za veliinu bezljudnosti nad irokom povri vode. Nepristupna, jo
uvek, za graditeljske napore, ona je perceptivni predah i instrument ovekove ekstenzije; res extensa, mera duhovnog irenja.
Valjareviev narator se ne osea malen pod zvezdama, metafiziki krhak i prolazan u koritu broda, nad rajskom rekom
ije proticanje je antikni znamen kao podsetnik prolaznosti.
On udie vazduh reke koji ga nadima i za trenutak liava, ne
teskobe gradskog pejzaa koliko zadate blizine natrpanog prostora. Ekstenzija nije ekstaza, to je predah uoavanja razlike.
Nije udnja za povratkom u predmoderni iskon ili rusoovski
priziv utapanja u prirodu. ovek sa dna cipele nema zazor od
reke, niti prezir prema prirodi kao takvoj4. Ipak, izlazak u prirodu samo je intermeco, nije redovna navika ili stalna potreba,
ponajmanje je ritual nostalginog posveenika.
Da, nesumnjivo, re je o
retorici proze i njenim
efektima. Deobom stilskog
i metaforikog arsenala sa
fikcionalnom literaturom,
izmenom naratora, menjanjem pripovedne perspektive i znanja, povremena poetska rezonanca poente ili
rezonanca njenog odsustva,
ini da zaboravimo na date
realije i precizne urbane
koordinate etnji naratora
i uivimo se u smisao ovog
projekta.
2 Postepenim saznavanjem
Valjarevievog teksta,
uoavamo akustiku slojevitost ove knjige-projekta,
doslovno (bahtinovsko)
vieglasje. Uz glas naratora, koji je uvek glas,
potisnuti ili nemi govor,
koji se ne uje jer je to
ja u naraciji, postoje jo
dva tipa glasova. Pomenuli
smo narativne pasae
uglavnom poluanonimnih
linosti, likova oznaenih
tek linim imenom bez
drugih antropometrijskih
karakteristika. Posebnu
celinu predstavljaju glasovi
umetnika (est poasnih
gostiju). Oni su izdvojeni
i na drugi nain: tako to
nisu izdvojeni u zasebne
odeljke teksta odtampane
kurzivom, ve su inkorporisani u osnovni tekst,
obeleeni tek dijalokim crticama. Tako Bata Karapei
govori (dri predavanje) o
svakodnevici, Zoran Kosti
Cane, vokal poznate grupe
Partibrejkersi, o rokenrolu,
Miroslav Mandi o udesnom ivotu, Irina Suboti
o slici, Nadeda Kolundija
o muzici i David Albahari o
227
228
Priroda u gradu nije samo van njega (da, reka ipak ne pripada gradu, ma koliko bila njegov sastavni deo, od kupalita,
splavova, etalita na keju do simbola grada u vidu njegovog
heraldikog tita). U Sredakoj ulici (str. 44) narator u nekom
od dvorita vidi koren iupan iz zemlje, visok skoro metar. Narator istie neoekivanost prizora, retkost pojavljivanja neega
to radikalno naruava urbani krajolik, iako je dogaaj ni po
emu izuzetan ili znakovit. Veliina korena podsea na razmere fenomena svakodnevice koje smo izgubili iz vida. Iupanost korena dokumentuje trenutak promene sitna pora grada
trajno se promenila gotovo naoigled etaa. eta je impresioniran tihom evolucijom grada: ne interesuju ga uzroci, zato je
koren iupan, ili planovi, ta e popuniti rupu i gde e zavriti
koren. Skoro kao Sartrov Rokanten u Munini, koji osea egzistenciju drveta kraj klupe, Valjareviev narator osea ivot kao
prekid slinog. Priroda nema specifinu vrednost kao priroda, kao ono ne-ljudsko, pre-ljudsko, ugroeno ili nadmono i
veno. Ona je ogledno dobro etau, ilustracija toka, prekida i
promene, telo grada koje se peruta.
229
introspektivnu stianost i
autsajdersku izoptenost iz
sveta; povremenu setu, to
da, svojevrsni sentimentalni panteizam, takoe, ali
neku gorinu ili ogorenost,
bes ili frustraciju, toga u
ovoj prozi nema.
4 ini se paradoksalno,
ali ovek grada, ne sjaja
prestonice koliko predgraa
i zabaenih toponima ireg
zvezdarskog kraja, vei deo
svoje poezije u knjizi Do
Frejzer i 49 (+24) pesama
(Samizdat B92, 2007.) situira u ruralni okoli. Upravo
potonji dodatak od 24
pesama donosi neoekivan
iskorak van domae klime
i gradskih etnji u pejzae
Andaluzije, panskog mora
i Madrida. Neoekivano
postae temeljnom tematskom odrednicom Valjarevieve imaginacije (pola
nevelikog opusa deava se
negde napolju, u Holandiji i kraj jezera Komo, ne
raunajui po koju Valjarevievu dopisnicu za
dnevne novine iz vedske).
Pored panije, jedan deo
novih pesama imaju odlike
pastorale: seoski ambijent,
saputnicu i proto-porodini okvir. Dakle, u zbiru, i
poezija potvruje da autor
nije snobovski blaziran, kao
i to da ni bitno izmetanje
egzistencijalnog konteksta
ne menja usamljeniku
figuru iskazivakog subjekta
pesme.
II
Ulini ples citata*
On je momak sa zvezdarskog brda i ispod Cvetkove pijace; brdo
uzanih ulica i niskih sirotinjskih kua, bravarskih radionica i prljavih svetloplavih samoposluga, sa pivopijama na tremu; gde su fine
cure retke na ulici i esti psi cunjaroi, uz drvene tarabe; gde su ljudi
pogureni, sa krupnim akama, i gde se tragedije deavaju sluajno,
kao i sve drugo, predodreeno da se dogodi ba tu, da se ivot unakazi; gde se, posle kie, voda iz kunih oluka sliva niz ulice i nosi
zguvane ute paklice jeftinih cigareta, i celofane.
(Sran Valjarevi Zimski dnevnik, Samizdat B92, 2007, str. 98
/prvo izdanje: B92, 1995/)
Nismo se srodili ovaj grad i ja. Nae eventualno sraavanje ne
garantira raanje obostrane, bezuvjetne ljubavi, slijepe. Gyrgy Konrd oboava svoj grad, a svakakve strahote s tim gradom dogaaju
mu se stalno. U mrtvosti svoga grada on vidi vlastito umiranje. To
sraivanje s gradovima opasna je i, u krajnjem ishodu, besmislena
rabota, vjeita borba, tko e koga usisati, tko e koga okuiti, usmrtiti,
vjeiti duel, oticanje duha, trovanje, ta sljepoa, ta maloumna karnevalska odanost, ta perfidna, neravnopravna igra u kojoj, sluei se niskim udarcima, zatien nebom i vremenom, grad najee pobjeuje.
I mali gradovi pobjeuju; jai su od ljudi. Dogodi se da umru, a jo
uvijek. Gradovi trebali bi biti mali unutranji organi koji funkcioniraju hranei se uzajamno. Smru jednog, odumire nekoliko drugih.
(Daa Drndi Leica format, Meandar, Zagreb, 2003, str. 34)
230
partajui lavirintom uskih, izlokanih sokaka oivienih tronim kuama, iji su krovovi, uglavnom, bili u nivou moje glave, kreui se tom
zonom drvenih, kamenih i ianih ograda, iza kojih proviruju privremene
graevine koje niko ne registruje, ne popisuje, niti unosi u urbanistike planove, za koje niko ne mari, koje nastaju i nestaju slobodno ili narastaju u
suburbane metastaze opasujui dvorita prosta koliko i njihovi vlasnici,
isparcelisane lejama, ukraena jeftinim biljkama zasaenim u automobilske gume, pretrpana hrpama drva ili graevinskog materijala, starim
nametajem, improvizovanim klupama ili odbaenim loncima i erpama,
hodajui unakrst iz ulice u ulicu, svestan zainteresovanih pogleda mladih,
prigradskih majki koje su izlazile u trenerkama i klompama da ljuljukaju svoje bebe na suncu, zaobilazei bande deaka koji su naputali svoja
dvorita da bi se, naoruani jeftinim, starim, rashodovanim igrakama,
besciljno smucali unaokolo i uzvraajui mutave pozdrave staraca koji su
etali u papuama ozbiljni poput velikih, preistorijskih gutera, osetio sam
neobinu tugu koja se u potpunosti preusmerila ka mom jedinom preostalom prijatelju, Vanji, kada sam konano, nakon duge etnje, pronaao
ulicu i broj s adrese navrljane na paretu papira koje sam drao u ruci.
(Vladimir Arsenijevi Anela,
Stubovi kulture, 1998, str. 243-244)
Kada je Dupli poao na obraun sa bulburderskim ljamom bila
su drugaija vremena objanjavao sam Irininom ocu edomiru Bojoviu. Mangupi su, umesto pitolja, nosili noeve. Kada je Dupli poao
na obraun sa bulburderskim ljamom, brat mu je bio u zatvoru. Njegov buduu kum, moj drug Boris, je bio u vojsci. Dupli je bio sam.
(Vladimir Pitalo Milenijum u Beogradu,
Narodna knjiga, 2000, str. 50)
U prvim decenijama 19. veka (...). Oko dananje Skadarske ulice i u oblasti Zelenog venca nalazile su se dve Cigan-male. Na padini iznad dananje ulice Gavrila Principa nalazilo se selo Sava mala,
dok se ispod Tamajdana nalazilo selo Palilula. Dalje od Palilule
nalazile su se livade Bulbudera i istoimeni potok.
(Dubravka Stojanovi Kaldrma i asfalt.
Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914.,
Udruenje za drutvenu istoriju, Beograd, 2008, str. 25-26)
231
(* Ovi citati imaju za cilj da dodatno osnae problematini podnaslov ogleda Knjievna istorija Zvezdare. Naime,
nijedna od analiziranih i citiranih knjiga ne odvija se niti referie iskljuivo na ovu beogradsku optinu. Ali, podnaslov ima
smisla utoliko to administrativno konkretizuje odnos grad
knjievnost, unosei i koju nijansu ironije u podtekst samog
temata Sarajevskih svesaka. Jer, nijedan roman se ne pie da bi
ilustrovao bilo ta, pa ni odnos autora prema gradu gde je radnja romana smetena. Kao to nijedan roman nije nastao da bi
se o njemu pisale knjievne studije i eseji.
No, roman Dae Drndi Leica format, ovde je uveden manje-vie proizvoljno i on zasluuje posebnu studiju ovog smera. Daa Drndi u romanu dosledno izvedene fragmentarne
strukture, uspelo sintetizuje tri tematske ravni: knjievne rekonstrukcije povesti Rijeke/Fiume, dokumentovanog praenja
bolesti sifilisa i istorijata nelegalnih medicinskih eksperimenata na ljudima, i ravan vlastite biografije apatrida, nepoeljnog
i suvinog u obe najvee sredine nastale raspadom SFRJ. U takvoj sintezi i dijahronijski opisan grad natopljen je telesnom
dezintegracijom koju donosi opasna bolest, obezvreenou
ljudskog ivota svedenog na potroivi pokusni materijal, jezikom i mentalnom iskljuivou pripadnika zavaenih i podeljenih naroda.
Romani Vladimira Arsenijevia i Vladimira Pitala neposredno su vezani za topos, ak hronotop proze Srana Valjarevia. Arsenijevi u reenicama koje prethode ovom citatu sam
citira deo iz Zimskog dnevnika koji smo i mi citirali i stavili u
proelje ovog poglavlja. Pretpostavljam da razlog za njegovo
citiranje lei kako u poetskoj snazi navedenog mesta, tako u i
faktografskoj tanosti opisa naselja koje se tokom vremena
nije promenilo ni malo.
Arsenijeviev roman Anela predstavlja nastavak romana
U potpalublju, koji e ga planetarno i na mah proslaviti, i predstavlja drugi deo nikad dovrene trilogije Cloaca maxima.
Ova trilogija je ambiciozno zamiljena sa idejom da predstavi
period dezintegracije generacije oblikovane i odrasle 80-ih
godina, koju u trenutku sazrevanja i poetka formiranja porodice zatie rat i ludilo ivota u zemlji u kojoj iznenada biva
suspendovana svaka logika i veina pravila mirnodopskog graanskog ivota. Otuda teme dezerterstva, narkomanije, emigracije, porodinih lomova, ekonomskog i emocionalnog tavorenja pojedinaca, sumraka drutva.
232
Iako krai, Pitalov roman Milenijum u Beogradu nije manje ambiciozan i ue zasnovan. Pisan narativom koji povremeno evocira Manifeste i egzaltaciju Beogradske manufakture
snova (eleo sam da dohvatim vrhove zgrada, da se na ruke
izvuem iz klanca ulice i da poljubim nebo (30)), Milenijum
predoava sudbinsko raslojavanje unutar generacije kojoj pripada i narator. U grupi dojueranjih bliskih prijatelja nai e
se razoarani intelektualci i ratni profiteri, opozicionari i oportunisti (meu kojima su i sponzorue). Pitalo ide i korak dalje pa se bavi generacijom unazad, ukazujui na provincijalno
i ruralno poreklo roditelja aktuelne generacije. Povrh svega, u
pripovedanje uplie istorijske dogaaje iz Drugog svetskog rata
i poznate legende i putopisne beleke o Beogradu. Citirano mesto o Bulbuderu sasvim je od marginalnog znaaja za tokove
romana i sudbine glavnih likova.
Takoe, namerno sam citirao deo veoma poune studije
Dubravke Stojanovi Kaldrma i asfalt, u kojoj se na temelju reprezentativne arhivske grae rue neke ustaljene predstave iz
kulturne istorije Beograda (recimo da su gledaoci bili skloni
istorijskim tragedijama ili da je postojao samo jedan period dominantnog prisustva francuskih pozorinih komada. Od osnivanja Narodnog pozorita pa do 1914. godine sve vreme je postojala repertoarska dominacija francuskog teatra.) Navedenim
citatom ukazuje se na zanimljivu urbanu pozadinu sadanjih
delova grada o kojima je pisao i Sran Valjarevi.
U narednom odeljku sledi lini doprinos knjievnoj istoriji Zvezdare autora ovog eseja.)
233
II, appendix
LETNJI DAN
- od podne -
234
II i po
Lirski intermezzo
Na kraju Knez Mihailove, kod Kalemegdana, besplatno su se
delili paketi sa osnovnim namirnicama. Red se protezao do Terazija, a bio je irok toliko da je u njemu naporedo stajalo po pet osoba.
(...)
Kapetan Miina ulica vodila je uzbrdo, ka raskrsnici na vrhu
prostranog brega. Kad bi se pogled usmerio ka uzviici, moglo se
videti kako bleda, rasplinuta svetlost, to je dopirala iz udaljenih
kvartova, obujima grad kao mistini oreol.
(Aleksandar Bjelogrli Temeljna opcija,
Narodna knjiga, 2007, str. 102 i str. 90)
Namera ovog kratkog poglavlja je da razmotri pogled na
grad koji dolazi od nekoga ko tom gradu pripada samo privremeno. Ako je neizbena stalnost ivota u gradu epska gromada
kontinuiteta, vremenska limitiranost je vrsta prekida i predaha, izdvojeni punktualni narativ. To je pogled iskosa nekoga ko
u sebi dvoji dve perspektive: rodnog mesta, tueg u odnosu na
grad u kojem se privremeno boravi i perspektivu ivota u gradu
koji se postepeno upoznaje.
Pria Prustov efekat Aleksandra Bjelogrlia uspeno sintetizuje ak etiri motiva ili sloja. Opte, miris epohe (prvi citat) je kontekst; posebno je fabula organizovana na dva plana: profesionalnom (narator je saradnik asopisa za duhovne
i parapsiholoke fenomene) i intimnom (raskid veze, seljenje
iz zajednikog stana, odlazak iz grada i povratak u rodni grad).
Na etvrti sloj upuuje naslov prie: poznati literarni motiv postaje princip organizacije prie. Olfaktivna ula (miris i ukus),
pre svega ulo mirisa, prustovski su okida za evokativni i melanholini priziv izgubljenog vremena. Primarno, ulo mirisa je polazni pojam za istraivaki postupak narator u uenjima pravoslavnih mislilaca i na jednom predavanju episkopa
budimskog nalazi primere koji svedoe o prisustvu i teolokoj
vanosti ovog ula.
Pomenuti duh epohe izbija iz pora prie kao sivilo i studen grada utonulog u hiperinflaciju i beznae u prvoj polovini
235
III
Posle deset godina
Knjiga Dnevnik druge zime pojavila se na samom kraju
2006. godine, opisujui zimu prethodne, u precizno notifikovanom rasponu od 1. decembra 2004. do 31. marta 2005.
Za ovu knjigu vai veina zakljuaka kao i za Zimski dnevnik,
od dnevniko-romanesknog karaktera i hibridnosti knjige do
neposrednog prisustva grada u knjievnom tekstu. Ipak, na pozadini uoenih razlika, videemo kako se izmenio nain prezentacije ili knjievne konstitucije (Beo)grada.
Prva sutinska promena jeste da je nestalo projektnog nacrta, samim tim i anrovskog hibrida knjige. Jedino to u Dnevniku druge zime odudara od apliciranja istog modela dnevnika, u kome e se linearno smenjivati dani i njihova dela, jeste
periodino umetanje pesama u prozi u doslednu strukturu
dnevnika. Tih pesama ima 30 i one ukidaju ne samo proznu
prirodu zapisa ve i vremensku homogenost dnevnika. Pesme
nas vraaju u prethodni period kada je narator ili autor dnevnika boravio u stacionaru leei se od posledica alkoholizma.
Ako i ovde elimo da dnevniku pripiemo posebnu namenu,
ona bi zaista bila u tome da je Dnevnik druge zime belenica
rekonvalescenta, precizna medicinsko-psiholoka ispovest o
236
pokuaju ponovnog sticanja zdravlja i svim fizikim i duevnim propratnim efektima tog zadatka. etnje nisu hedonistiki
izbor ve propisana terapija kojom deo umrtvljenih ivaca u
nogama treba vratiti svojoj ranijoj nameni. Otuda konfiguracija marrute etanja ne moe biti proizvoljna ili nelogina. Ona
mora biti vezana za kraj ili naselje u kome narator ivi. Ipak,
njegova biografija podstanara koji se relativno esto selio, nekadanjeg fizikog radnika i pomonika u bravarskoj radionici,
detinjstvo i kolovanje, odnosno kola, rodbina i prijatelji, kraj
ijih se adresa prolazi tokom etnji, kao i peaki maratonski
poduhvati s jednog na drugi kraj grada, sve to ini da Dnevnik
druge zime izgubi limite lokalne topografije i otvori se za prodor
grada (u ovom kontekstu, grada kao mesta magistralnih putnih linija i simbolikih graevina koje podjednako participiraju u postojanju svakog gradskog naselja, ma koliko ono bilo
udaljeno od njih). Od putnih linija u Valjarevievoj prozi,
takav je Bulevar (ranije Bulevar revolucije, sada kralja Aleksandra I Karaorevia) koji povezuje Saveznu skuptinu i zgradu
Glavne pote i Cvetkovu pijacu u zvezdarskom naselji Lion; od
simbolikih graevina, takav je Kalemegdan, istorijska tvrava nad uem Save u Dunav.
Terapijska etanja Valjarevievog naratora povezuju katastarske delove dve beogradske optine, Vodovac i Zvezdaru5.
U prvoj optini ivi dok ispisuje dnevnik, kroz drugu esto
prolazi i u nju najavljuje svoje preseljenje na kraju Dnevnika
(ulica Zdravka elara). Zbog njegovog prebivalita, povlaeni
prostor dnevnike naracije predstavljaju ulice Ustanika i Vojislava Ilia, dok se kao mesta ranijeg stanovanja javljaju Ruzveltova i ulica Jovana Rajia. Narator se rodio u Skadarskoj ulici,
deo detinjastva proveo kod babe i dede u Duanovoj ulici, gde
je neko vreme iao u srednju kolu. Makedonska ulica i njene
raskrsnice javljaju se relativno esto kao mesto u ijim kafeima
narator provodi vreme tokom etnji. Ve iz ovog nabrajanja,
jasno je da Valjareviev Dnevnik druge zime u sebi nosi imaginarnu mapu Beograda, neophodnu u realnom (materijalnom)
obliku svakom itaocu koji ne poznaje Beograd. Za razliku od
Dojsovog Uliksa, Dnevnik nema mitolokih aluzija i paralela,
on opisuje grad koji postoji na upakovanim mapama malog
formata koje se prodaju na kioscima. To je grad svakodnevice
i prizora. Kao u filmu Dim, raenom po romanu Pola Ostera,
kada Harvi Kajtel svakoga dana u odreeno vreme fotografie
5 Kao to se da videti iz
citata navedenih u II bloku
ovog teksta, ulice i krajolici
koji veinski sainjavaju
Zvezdaru (slino je i sa
optinom Vodovac) ne
pripadaju ni mestima sa
turistike razglednice, niti
su urbana jezgra jake tradicije, mesta za letnjikovce
novobogataa ili naroitih
urbanistikih i arhitekstonskih zahvata. Glavna ulica
Bulbudera du 19. veka
bila je Zvezdarski potok,
njegova okolina omiljeno izletite, da bi tokom
prve polovine 20. veka ta
ulica postala vezivno tkivo
jednospratnih kuica i
radnikog naselja. Tokom
proteklog veka, taj dananji
iri centar grada, kako se
moe nai u oglasima za
izdavanje soba i stanova,
doivljavao je u talasima
nalete modernizacije. Ti
naleti svodili su se najvie
na podizanje betonskih viespratnica i na asfaltiranje
ulica, gdegde uz ureenje
zelenih povrina i izgradnju
prateih obrazovnih, prodajnih, servisnih i stacionarnih objekata. Poslednji
talas modernizacije ovu
ulicu zapljuskuje upravo
ovih dana, budui da je
stanogradnja u zamahu, jer
se po nekim procenama,
samo na jednoj zgradi moe
zaraditi i po milion evra.
Elem, knjievna reprezentacija delova grada koji nisu
topos periferijskih zmajeva
neonaturalistike proze
(Dragoslav Mihailovi) ali
ni mesta ive tradicije koja
bude istorijsku imaginaciju
autora (Svetlana Velmar
Jankovi), odnosno nisu
novobeogradske strukture
237
raskrsnicu na kojoj se nalazi i njegova radnja, tako su i Valjarevievom naratoru osnovne narativno-perceptivne jedinice kadrovi6. Kadrovi su ono to oko/pogled uspe da uhvati/
usnimi u kratkom periodu vremena na jednom limitiranom
gradskom prostoru, na ulici ili raskrsnici. Ulica i raskrsnica, t.j.
ono spolja je scena po kojoj se spontano i obino kreu najee potpuno nepoznati, dakle anonimni ljudi. Otuda je za Valjarevievu prozu od sutinskog znaaja kategorija trenutnog,
pogled kao marker iskustva koje registruje i arhivira dogaaj,
spoj mesta na kome sa narator sluajno zatekao i onoga to
nam sa tog mesta prenosi. To to nam naracija prenosi najee
nije dogaaj, zbivanje koje odudara od ustaljenog, prihvatljivog ili obinog.
Druga dimenzija naracije je introspekcija autora dnevnika. Ni ona ne govori o neemu izuzetnom ili drastinom. Ona
otkriva senzibilnu osobu, sposobnu da se prepusti prizoru i da
oseti zadovoljstvo u lepom danu ili sitnom nesebinom gestu
nepoznate osobe. Takoe, otkriva iskrenu i samokritinu osobu, lienu sklonosti ka egzaltacijama ali ne i prema povremenim izlivima sentimentalnog nadahnua. Kao deo introspekcije javlja se i govor o knjigama. To je iznova, kao i u Zimskom
dnevniku, parcijalan i usputan govor bez intertekstualnosti kao
pripovedne strategije, ali ukazuje na prefinjen ukus itaa i na
praksu prisnijeg druenja s knjigom. Od svih stvari koje nije
uspeo da prenese prilikom seljenja, naratoru ali jedino za
kolekcijom retkih knjiga Knuta Hamsuna. U knjiarama-antikvarnicama kupuje polovne knjige, recimo Gubitnika Tomasa
Bernharda; kod kue ita prie Roberta Valzera. Reenica o itanju Dnevnika o arnojeviu otkriva duboku srodnost sa tekstom
i akustiko iskustvo naratorovog itanja: I njegovo pisanje je
uvek bilo kao pevanje. I sa mnogo ritma, svi oni zarezi i take,
kao inele i timpani. (83)
Pogled naratora, izveban i pronicljiv, otkriva karakteristine detalje u svakodnevici koji svedoe o tamnoj strani ljudske
prirode. Devojica koja u rukama dri buket na ulazu u Dom
omladine dobija amar od starije ene zato to opet nije prodala nijedan cvet. Kod Karaorevog parka, na peakom prelazu, mladi u kapuljai pljune na oferajbnu automobila koji
voze dve starije ene i automobil odjednom ubrza. Prizor koji
narator posmatra sa svoje terase, kako se dvoje starijih ljudi
238
tuku i otimaju oko kesa sa namirnicama ispred trgovinske radnje. Mi nikada, kao ni narator, ne saznajemo ta je bio povod
ili uzrok neijem postupku, ta o tome misli neko od aktera,
drugih posmatraa ili ta misli sam narator. Tako, ove krhotine
tek sugerisanog nasilja svedoe da je grad mesto nepravde i
patnje koliko i vladavine gole fizike snage i ispoljene agresije. Time to narator nije zgroen i to kadrovi kratko traju,
u prolazu tokom etnji ili u katalokom nabrajanju razliitih
vizualnih senzacija, eutanazira se groza nad ogoljenom pojavom i mi brzo zaboravljamo na nju, kao i u ivotu.
Deo urbanog mozaika Dnevnika druge zime jesu duhovite
anegdote, ispriane nenametljivo i svedeno. Taksista je u Batutovoj ulici bio bojaljivo ljubopitljiv. Pisanje Valjarevievog
naratora, neuobiajenu aktivnost za muteriju, protumaio je
tako to je pomislio da ovaj pie prijavu protiv njegove vonje
(48). Grad je u ovoj situaciji bio neutralan, kao i konveksna
uzbrdica ulice koja povezuje Bulevar i Dimitrijalu. Ali grad je
i mesto nesporazuma, benignih i kominih kao to je ovaj,
brojnih kontakata i nerazumevanja. Ili pokuaja sitne krae
u piljari, kada prodavac zakine na kusuru. Autsajderski status
naratora, povrni i retki kontakti sa ljudima, suzdrana emocionalnost, beskraj intimnih prostora usamljenosti i kino-oko
pogleda koji istrenirano klizi po povrini stvarnosti, ini da ljudi, dogaaji i grad izblede i izgube teinu, kao u snu.
Grad je prostor koji treba savladati. etnje su vid voenja
ljubavi, a ulice kojima se peai neoekivane ljubavnice. Tako
ih doivljava narator pri kraju knjige kada se osmeli na jedan
maratonski poduhvat: ispeaiti u kontinuitetu rastojanje od
ugla Ustanike i ulice Vojislava Ilia do Kalemegdana. Simboliki gledano, etnja treba da oznai trijumf nad boleu cilj
etnje je Pobednik, spomenik nad uem. Oboje smo uivali.
I ona i ja. I ulica i ja. I cipele i ja. Ali, i ona i ja. Sad je jo samo
ceo ivot bio pred nama. I vie nemam ta da kaem. Ispraznio
sam se. (188) Ulica je pisanje, takoe, orgazmiko samopotvrivanje i troenje egzistencijalne vitalnosti. Sjedinjenje nude,
volje i grada.
239
Ljubica Arsi
MUKE SENKE
ENSKIH GRADOVA
Ima gradova koji se ve na autoputu nude preko ogromnih
reklamnih panoa. Miris nekih gradova (onog Remboovog sa okrnjenim kuama po kojima mili utvara vodenog oblaka) oseti se
tek poto putnik duboko zae u njegove ulice. Dostojevski je u romanu Zloin i kazna pokazao kako je ideja zloina stasavala ne toliko u glavi Raskoljnikova koliko usred zlokobnog Petrograda, grada izmeu postojanja i ne-postojanja, stvarnosti i fantazmagorije,
neeg to je strano kao vatra a tako slino dimu, to moe svakog
trena da se pretvori u dim. Crnjanski je o Londonu govorio kao o
gradu-udovitu koji guta svoje itelje, o toj stranoj arobnici
Kirki, koja mornare nasukane na kopno pretvara u svinje.
Neki su gradovi ispupeni, neki ulubljeni. Ima onih obasjanih toplom ukastom svetlou i onih koji su iscrtani modrim
senkama. Nad nekima no pada iznenada dok se u drugima suton polako priprema paljenjem ulinih svetiljki, ne odjednom
ve tajnim dogovorom kojim se drvee u drvoredu saaptava o
dolasku gubara.
240
241
242
243
244
245
Jovan eki
IZMETANJE HORIZONTA
Izmeu klastera i palanke:
DeLilo, Skot, Konstantinovi
U starom adornovskom kljuu, ini
se da jedan deo savremene umetnike
produkcije nepogreivo ifrira promene
koje se, gotovo neosetno, deavaju na
telu drutva. Tako se i Kosmopolis, roman
Dona DeLila, savremenog amerikog pisca i preciznog posmatraa upravo takvih
promena, moe itati kao knjiga o gradu,
ili kao knjiga o otkaenom milijarderu i
njegovim fatalnim hirovima. No ini se
da je to pre svega knjiga o promenama
u reimu rada drutvene maine. Deifrovati te promene ne znai, samim tim, da
ih je nuno imenovati, jo manje podvesti pod neki pojam (postindustrijsko,
postinformatiko ili postmoderno), ve
pre svega znai dovesti ih vezu sa drugim
simptomima promene u razliitim registrima, tako da oni jedni na druge bacaju
drugaije svetlo. Ova promena je moda najblia onom delezovskom postajanju neim koje jo uvek nije mogue ili,
moda, vie nije ni potrebno imenovati,
iji obrisi ne sugeriu nikakav fiksni i nepromenljivi horizont, ve se neprekidno
menjaju i transformiu u razliitim stepenima i intenzitetima. U umetnosti to postajanje ne poznaje vie
nikakve izme, kao to je to bio sluaj sa modernom kada se inilo da u nekom gotovo linearnom sledu jedan izam smenjuje
drugi, podvodei se, dosta olako, pod prilino nespretni, pojam
napretka. Naprotiv, ini se da ovo postajanje pretpostavlja da
koegzistiraju, ili se ak i prepliu potpuno disparantni i kako se
nekada inilo, iskljuujui modeli. Ta koegzistencija paralelnih
246
247
248
249
nom kontinuumu, to znai da industrijski automati ili serijalna mainerija zamenjuju standardizovane, ukalupljene forme.
Novi status objekta vie se ne odnosi na prostorne kliee drugim reima, ne na relaciju formamaterija, ve na vremensku
modulaciju koja implicira koliko poinjanje kontinuirane varijacije materije toliko i kontinuirano razvijanje formi. Delez u
svojoj studiji o baroku napominje da je objekat u ovom sluaju
maniristiki, ne esencijalistiki: on postaje dogaaj (Deleuze:
19). DeLilo izvanredno pokazuje tu transformaciju objekta u
objektil, kada se kola od kancelarije transformiu u ordinaciju,
a onda u oklopno vozilo koje se probija kroz masu demonstranata, pa ponovo u kompjuterski centar ili omanji TV studio.
Ona tako postaju objektil koji se sve vreme transformie, u zavisnosti od teritorije kroz koju prolazi i dogaaja na koje se
nadovezuje.
Ali kao to se objekt intenzivno menja, isto se dogaa i sa
subjektom. On vie nije neka precizna taka, ve mesto, pozicija, mesto dogaaja, linearni fokus, linija koja izbija iz linija.
Ova linija reprezentuje stepene varijacije savijanja, i to se moe
nazvati takom gledanja. Takva je osnova perspektivizma, to
ne znai zavisnost u potovanju prethodno datog ili definisanog subjekta; naprotiv, subjekt bi bio ono to dolazi na taki
gledanja, ili pre ono to ostaje na taki gledanja. To je razlog
zato se transformacija objekta odnosi na korelativnu transformaciju subjekta: subjekt nije sub-jekt, ve, kao to to kae Vajthed superjekt. Relacija koja postoji izmeu varijacije i take
gledanja ne znai da su samo u pitanju razliita gledita, ve,
pre svega, to da je svako gledite zapravo taka gledita na varijaciju. Taka gledita nije ono to varira sa subjektom, barem
ne u prvoj instanci: ve je to, naprotiv, uslov u kojem neki
eventualni subjekt shvata varijaciju (metamorfozis) ili neto =
x (anamorfozu). Taj prspektivizam za Deleza nije varijacija istine u skladu sa subjektom, ve uslov u kojem se istina varijacije
pojavljuje subjektu. To je sama ideja barokne perspektive. Perspektivizam je, za njega, zapravo pluralizam.
Upravo u ovom perspektivistikom kljuu DeLilov bi se junak mogao smatrati superjektom subjektom koji neprekidno
produkuje smisao iz take gledita na varijaciju. Njegovo kretanje, kao dominantnog vektora, sve vreme se ukrta sa fragmentima razliitih kodova i teritorijalnosti ocrtavajui tako jedan
multiverzum globalnog grada. Sami fragmenti ovog multiverzuma formiraju se u procesu reteritorijalizacije, u najrazliiti-
250
251
252
tanja vektora Erik-superjekt se suoava sa tim asimetrino neproraunljivim, i to u razgovoru sa svojim ubicom Benom-subjektom (sam DeLilo ga nepogreivo, u tom zavrnom dijalogu
izmeu njih dvojice, gotovo sve vreme naziva subjektom).
Poto su konstatovali kako obojica imaju asimetrinu prostatu, Beno koji je nekada radio kod Erika (a tu se i krije njegov
motiv da ga ubije), ponukan tom konstatacijom, iznosi svoje
tumaenje kako je dolo do toga da Erik prokocka svoje i enino bogatstvo. Zapravo, drei se svog modela analize, koji je
zastraujue i sadistiki precizan, Erik je prevideo znaaj asimetrije, onoga to malo odstupa od modela (DeLilo: 176)
male hirove, poremeaje oblika; on, reju, nije oslukivao svoju prostatu i njenu benignu i bezopasnu anomaliju. Odgovor
se zapravo krije u njegovom telu, u njegovoj prostati, u njenoj
asimetrinosti. Na drugoj strani, susret superjekta sa realnim
nastaje isto tako i kao efekat redukcije, pre svega infosfere, bilo
kao njeno kompletno nestajanje, bilo kao redukovanje njenog prisustva na zanemarljivu meru. Ova redukcija moe biti
iznuena, ili dobrovoljna, ali sa ovom redukcijom, superjekt je
prinuen da se ili retransformie u subjekt ili da fatalno zavri.
Tako bi se itavo kretanje Erik-vektora moglo posmatrati kao
dvostruki proces; kao redukcija infosfere, ali i kao fatalno suoavanja sa ne-propaunljivim.
Ovaj udar realnog ne mora uvek da ima iste posledice;
zapravo on ih nikada i nema. To se emfatiki pokazuje u filmu
Ridlija Skota (Ridley Scott), A Good Year, (2000) koji je, takoe,
pria o japiju iji se sudar sa realnim zavrava na sasvim suprotan nain od onoga kako se to zbiva sa DeLilovim junakom.
Upravo zato to ovaj film spada u 3P filmove (pleasant, pretty
and predictable) ili u tourist gastro-porn, kako ga je nazvala engleska kritika, ovaj udar realnog se predstavlja kao simpatina
kombinacija iznuenog i dobrovoljnog u procesu re-transformacije superjekta. Ovaj film, meutim, isto tako ocrtava jo
jednu vanu odliku reteritorijalizacije, onu koju je Radomir
Konstantinovi nazvao duhom palanke.
Na samom poetku filma shvatamo da je glavni junak
Maks Skiner, koga igra Rasel Krou (Russell Crowe), agresivni
berzanski mag, japi koji nepogreivo dekodira kretanja vrednosti akcija tako da kupovinom ili prodajom, drma itavim tritem. On ivi u Londonu i iznenada je prinuen da ode u francusku provinciju, kako bi regulisao papire oko nasledstva koje
mu je ostavio ujak Henri. Tamo susree Fani, vlasnicu bistroa,
253
254
255
svoje, koja nas titi od svega, a pre svega od nas samih, od onih
izazova i iskuenja koja se zovu ja, koja se pojavljuju kao lina
odgovornost ili kao lina preduzetnost. Za palanku ne postoji subjekt nego stilizacija subjekta, koja natkodira svako ja u
kolektivitet tako da je svako subjekt iskaza, drutvena linost,
palananin, ovek s nadimkom, obino pogrdnim, izvedenim
na osnovu nekog nedostatka, a ne subjekt iskazivanja, privatna
linost, ovek sa imenom i prezimenom. Moglo bi se rei da je
A Good Year film o susretu jedne stilizacije subjekta i superjekta, susret koji bi trebalo da je unapred promaen ili osuen na
nesporazume i konflikte. Meutim, upravo to to se Fanny sve
vreme predstavlja kao neko ko ima svoje ja, iji preduzetniki
duh (vlasnica je restorana) i borbenost (sama posluuje, pere
sudove i kao pravi gazda zatvara radnju) samo potvruje da
nije u pitanju nikakav otklon od palanakog duha, ve, naprotiv, stil. Ono to sve vreme nedvosmisleno probija u gotovo svim situacijama jeste binarna logika dihotomije, ije je
osnovno polazite ona podela na nae i njihovo, iz kojeg konsekventno proizlaze svi odnosi. Zbog toga, kada Maks pokae
spremnost da bude jedan od njih, on postaje i objekt elje,
dotle on je samo strano telo, turista ije hirove treba istrpeti u
okviru jedne tipino palanake ekonomije podsmeha, servilnosti i sitnih interesa.
Palanaki duh je duh jednoobraznosti, pre svega duh gotovog reenja, obrasca, veoma odreene forme. uvajui palanku kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja, palananin pre svega
uva ovaj stil jednoobraznosti. Zato? Pre svega jer je njegova
sluba stilu zapravo sluba sigurnosti. Nemajui vlastitu volju,
stilizovan kao individua po obrascu kolektivne volje, palananin je sklonjen u sigurnost optega. Moglo bi se rei da je to
dovoenje do jednoobraznosti osnovna funkcija ove maine
natkodiranja, dok je sigurnost efekat ove funkcije zajedno,
oni ine konstitutivne momente njenog funkcionisanja. Nema
sigurnosti bez jednoobraznosti, kao to nema jednoobraznosti
koja ne stvara sigurnost. Jednoobraznost je garant da vaei
kodovi palanke funkcioniu kao maina natkodiranja. Ona,
isto tako, pokazuje da vrhovna volja i nije nita drugo do paranoidno i despotsko nad-ja, koje sebe mora stilski da ujednai u
vremenu i prostoru, u prolosti i sadanjosti kao i budunosti,
ali, isto tako i u jeziku, u strategijama predstavljanja, ideologiji
i politici. Zbog toga sve to Maks Skiner doivljava ili preduzima zapravo je uklapanje u duh jednoobraznosti. Utoliko su
256
257
imperijalnoj deteritorijalizaciji nisu a priori osueni na dominaciju palanakog duha. Na neki nain imperija i palanka su
kompatibilni upravo zbog same logike funkcionisanja klasterskog konstrukta tako da u pojedinim sluajevima mogu da meusobno funkcioniu kao fantazmatski drugi. Sama imperija
pothranjuje oba ova fantazma, tanije odreene kliee, opta
mesta koja redundantno obnavlja unutar infosfere. Zbog toga,
na jednoj strani, svaki superjekt moe da rauna na to da postoji divlje ili bajkoliko mesto na koje u svakom trenutku moe
da ode ili da se vrati. To je sluaj sa Maksom Skinerom koji se
vraa u mesto svog detinjstva i nastavlja tradiciju dendi ujaka koji je voleo vino (to ne znai da je ba umeo i da ga pravi).
Na drugoj strani svaki reteritorijalizovani subjekt mata o tome
da moe da se uvee u monu globalnu mreu u nekom od
globalnih centara moi. To je sluaj sa Erikom Majklom Parkerom koji iz reteritorijalizovanog njujorkog fragmenta uspeva
da se uvee u najmoniju mreu i postane jedan od najbogatijih ljudi. Njegov dolazak kod starog frizera je mnogo manje
melanholian od Maksovog dolaska u ujakovu kuu, pre bi se
moglo rei da je to neka vrsta reality check-a, koji neprestano
potvruje da on nema kuda da se vrati. Moglo bi se tako rei da
DeLilov junak zavrava tragino, ne samo zbog toga to nema,
ili ne eli, da se bilo gde vrati, niti zbog toga to ne pristaje na
to da se transformie, u subjekt, ili u bilo kakvu stilizaciju subjekta, ve moda ponajvie zbog toga to nema nikakvo fantazmatsko drugo kao taku izmicanja ili povratka. Kod superjekta fantazmatski drugi nije nuno simetrini konstrukt, ve
isto tako moe biti neto ne-proraunljivo, asimetrino, drugo
koje se nalazi na bilo kojoj taki unutar globalnog klastera.
Za razliku od linearnosti drutva nadziranja, gde se uvek
zapoinje iznova, nastajue drutvo kontrole strukturie se kao
nelinearni i otvoreni konstrukt preseka razliitih sfera, gde su
granice virtualnih ili aktuelnih teritorijalnosti odreene passwordom. Novo umreavanje moi uspostavlja se kao otvoreni i tolerantni sistem za sva mogua uvezivanja, ne samo
unutar mone mree, ve isto tako i unutar razliitih fragmentarnih teritorija. Naravno, svako premetanje iz jednog entiteta ili teritorije u neki drugi zahteva pasvord, ali istovremeno ne
pretpostavlja linearno kretanje imanentno ranijoj istorijskoj
formaciji. To znai da klasteri ne funkcioniu po binarnoj logici neprekidnog razvijanja dihotomija, pa, tako, palanka nije jedino drugo klastera, nije druga strana istog novia, ve je tek
258
jedno od mnogih drugih, koji kao fantazmatski drugi funkcioniu u razliitim teritorijama ili entitetima unutar klastera. To
su moda prvi obrisi jedne logike mnotva koja pretpostavlja
da je mogue slobodno izabrati tog fantazmatskog drugog,
ali da je, isto tako, individua tada osuena na puku stilizaciju
subjekta.
Literatura
-
259
Vangel Nonevski
PRAZNA ISPUNJENOST
POTPUNA ISPRAZNOST1
Grad je nijem na moja pitanja
Grad je nijem na moje pozive
Pogledaj moje blijedo lice
Osmjeh moj hladniji od leda.
Mizar, Grad je nijem, 1988. godina
preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi
260
261
262
koji se kasnije ispostavlja da je dobro smiljena igra), neposredno prije fatalnog udara u zid formulom koju je vozio tokom
jedne trke biva preneen 18 godina u budunost. Tijelo nee
biti pronaeno. Furlong e se nai u istom gradu mjesto nee
biti promijenjeno, ali e zato potpuno biti promijenjen ambijent. Pokuavajui da se snae u novonastaloj situaciji (u kojoj
je, ne znajui zato, stalno proganjan od strane organa vlasti),
Furlong e se obratiti jednom starom prijatelju koji je, sreom,
u to vrijeme jo uvijek iv. Dok etaju kroz jedno od naselja
prijatelj ga prekorava zbog ponaanja. Naime, normalno kretanje ulicom (kretanje normalnim korakom) u to novo vrijeme
predstavlja nenormalan fenomen. Nemoj tako normalno
da hoda, kao da je s tobom sve u redu. Mislie da ovdje ne
pripada. To je sumnjivo! Zar ne vidi da su svi oko tebe falini,
na jedan ili na drugi nain. I zaista, svi su ljudi u tom naselju ili sakati, ili retardirani, ili fiziki hendikepirani, ili psihiki
rastrojeni, ili pak na neki drugi nain dekliniraju u odnosu na
normalno ponaanja. Poslije ovog prekora, Furlong e poeti
da hrama na jednu nogu da bi mogao to primjerenije da se
prilagodi sredini.
Ono to se moe zakljuiti iz filmske prie jeste da dotini
grad u to vrijeme strada od pretrpanosti razliitim vrstama bolesti. Da bi ovjek mogao da se prilagodi jednoj takvoj situaciji,
mora se pretvarati da je bolestan. Mogunost pronalaenja praznog prostora (liavanja od bolesti) je van svake pameti. Uostalom, ispostavie se da je ba to razlog zbog kojeg je Furlong
preneen u budunost. Naime, dua jednog od glavnih monika iz tog vremena, nakon njegove smrti bie sauvana uz
pomo aparata. Razlog Furlongove otmice je brisanje njegove
svijesti s ciljem da se otvori prostor za implantiranje monikove due. Kad Furlong upita zato jednostavno nisu uzeli nekog
od graana iz tog vremena i s tog prostora, slijedi odgovor koji
se mogao pretpostaviti: grad je ispunjen bolestima. itav grad
je geto, ako geto shvatamo kao oboljeli dio jednog grada (samo
centralno gradsko podruje izgleda raskono, ali ni ono nije
imuno na zagaenje okoline). Dakle, potreban je zdrav nosilac, neko ko nije izloen mnogobrojnim bolestima; potreban
je prazan, netaknut, nezagaen prostor, za privilegovanog. Prema jednom ovakvom (rekli bismo veoma realnom) scenariju, u
budunosti prazan prostor postaje najekskluzivnija privilegija.
U Frideku Aleks Furlong postaje olicetvorenje deficitarnog praznog prostora.6
263
Fridek nas suoava sa shvatanjem da razumijevanje praznog prostora kao ivotne potrebe dolazi previe kasno, nakon
to se ovjek uklijeti u funkcionalnost koja od njega nee ostaviti gotovo nita, osim to e ga uiniti robom jednolinosti.
Sad zasad, nemajui mogunost da budemo preneeni 18
ili vie godina u budunost ne bismo li tamo neposredno mogli da sagledamo to e se dogoditi s nama ako produimo da
se mirimo sa sudbinom i da sluimo pretrpavanju Grada, sve
to nam ostaje je da radimo svoj posao i da, ako nam se prui
ansa, s vremena na vrijeme odemo na selo ili u prirodu da bi
napunili baterije. Tamo pak ne treba da se udimo ako nam
se desi da ubrzo izgubimo orijentaciju u prostoru i vremenu.
Srasli s Gradom, mi gubimo vezu sa svojom drugom prirodom
i na selu izgledamo kao da smo pali s neke druge planete. U
idilinom ruralnom ambijentu, savremeni urbani ljudi najee ne mogu da funkcioniu, budui da nisu okrueni gradskim
atomskim naslagama, odnosno budui da su suoeni sami
sa sobom.
Takav poraavajui stepen otuenosti prepoznali su jo
hipici ezdesetih godina dvadesetog vijeka i ba zato su preduzeli jedan masovni poduhvat/pokuaj iji je cilj bio: vraanje ovjeka prirodi i samom sebi, i potpuno raskidanje veza s
gradskim nainom ivota koji gui. Nazad u prirodu!, glasio
je poziv. To, u stvari, znai da oni u to vrijeme ak nisu prepoznali ni mogunost za dijalektiko pomirenje dviju ovjekovih
priroda: drutvene, socijalne (koja postaje sve vie otuena) i
prirodne, ivotinjske (koja je u procesu atrofiranja). Meutim,
injenica da je cijeli taj pokret u toku kratkog vremenskog perioda doivio fijasko (i to iz razloga koje u gradu uzimamo zdravo za gotovo: ista voda, dostupnost hrane i lijekova, uslovi za
odravanje osnovne line higijene, topao dom) ukazuje na
tekou da se ovaj ideal ostvari na jednoj masovnoj razini.
Ipak, ono za to hipici imaju neospornu zaslugu jeste
uporno insistiranje na ostavljanju praznog prostora; zajedno
s nusproizvodima kakvi su: privlani strah i nijemost prilikom
suoavanja s njim, u situaciji kad je on tu, neposredno pred
nama. Uostalom, sama pomisao na bijeg iz grada ostavlja nas
nijemima pred provalijom i uzvienou praznog prostora. Razumljivo, to i nije provalija ako realno gledamo na stvari (to
je samo priroda), meutim, naa funkcionalna sjedinjenost s
Gradom ini da prirodu (prazan prostor) doivljavamo kao neto zastraujue i neprijateljsko.
264
265
7 Stanislav Lem,
Solaris, Detska radost,
Skopje, 1989, 67.
266
267
Sneana Bukal
268
269
Beograd, Amsterdam 92
Dolazak1
Ovaj svet doao je odjednom kao u pustinji gde no pada
poput seiva giljotine, gde svie kao da neko razgrne modre
zasune noi. Iz tame, ni iz ega: jutarnji ptiiji poj, purpurni
visei vrtovi divljih rua. Vazduh je ponovo nagrnuo u plua.
Uz huku vetra koji stie s Okeana, razapelo se ogromno nebesko platno besprekorno u svom ledenom plavilu. Onako kako
ene kraj Ohrida prostiru teke, tkane arave.
Posle su stigli ogromni oblaci ne od paperja ve mokre
snene vune i sve se zavrtelo nada mnom.
A krenuli smo u pet ujutro. Ulice su bile prazne, nigde nikoga i niega. Oko autobusa na Trgu Republike stajale su grupice ljudi. Stari su pratili mlade. U tiini, bez rei, bez onog
radosnog eretanja koje je nekada pratilo rastanke i putovanja.
Ovo je zbogom rastanak i zbogom poljupci i sve se ita u potpunoj tiini, u utanju, u glavi naslonjenoj na rame nekog ko
nam je drag. Ja i dete, jo pijani od sna, od ovog naglog kretanja, stojimo jedno kraj drugog. Nas niko ne prati, moda nam
zato grad pokazuje tog jutra svoje pravo lice, ono koje nikada
neemo zaboraviti.
Kreemo za Petu. Odatle avionom na sever. Oi mi se sklapaju. Nisam spavala poslednja tri dana. Autobus klizi glavnom
ulicom. Poslednje to vidim pre no to utonem u san: jedna
ena koju poznajem, potpuno obnevidela, siva kao plonik u
koji gleda, korak po korak ide ka svojoj kui. Posle me ta kua
prati u snu celim putem, sva u sepiji, duborezu, polutami, uljima na zidu, knjigama nasleenim i nasleenim i nasleenim,
sa svima onima koji su u njoj iveli, i onima koje sam znala i
onima koje nisam. U Petu stiem sa svojim bivim uiteljem,
pokojnim, koji mi iz kolica, troan, otkriva ono to nikada nije
hteo za ivota sve Nastasijevieve tajne. Da li od sna, ili je
zaista bilo tako, ne znam tek, stari petanski aerodrom bio je
tog jutra sav u bojama pomenute kue.
Onda je vreme stalo.
Sedim u batenskoj stolici, u miriljavom hladu jednog
vrta i jedino to mogu da podnesem: lagano njihanje lia, posmatranje pueva koji po ceo dan mile batom, a ono tamo je,
gle! ljuti moda medicina za moju entropiju.
270
271
272
Amsterdam
Omega, kao nekad vetar u topolama
To omega je svemu, svemu kraj.
Zidara umnog veni ruit trud
Laza Kosti, Seanje na Ruvarca
... i tako je, to je osobito vano, uklonjen svaki kontinuum
koji bi postojao s nekim drugim. Kad se on ukloni, gube se i veoma
mnoge ozbiljne tekoe, te nema nikakve neizmernosti koja bi
stvarno postojala, nego samo meu moguim stvarima ostaje niz
odreenih produen do neizmernosti.
Ruer Josip Bokovi, Theoria philosophiae naturalis
Seam se da sam ih prvo viala u snovima i da mi nisu u
poetku remetili san. Naprotiv, radovala sam im se. Mada se u
toj radosti mogao naslutiti zaetak budueg bola. Vezivali su
me nitima nevidljivim za preanje, za ono to je jednom bio
moj ivot koji sam nekada tako bezbrino delila s onima kojih
vie nema i ne slutei da e u nekom vremenu koje je trebalo
tek da se desi sve to biti magma seanja, varljiva i teka.
Ujutro bih pomislila: to je samo san, laa, magla, pauina,
nita, i nastavljala bih neuznemirena dan, iju je monotonu,
predvidljivu ispraznost bilo ipak lake nositi. Razvijala sam
snove lagano tokom dana. Sedela bih u pauzi za ruak na nekoj klupi u parku, s pogledom na kanal i jata ptica kojima bih
bacala komade starog hleba to sam ga uvek nosila sa sobom u
svom crnom rancu i bila sam mirna, ispunjena tom snovienjskom punoom u kojoj je sve postojalo i u kojoj sam ja, snevaica koju ne vidim ali oseam, zaudo, bila uvek ne samo mlaa, uvek na poetku neega, ve i cela, zaokruena, ispunjena
ivotom. Mogla sam da se nasmeim nad nekim detaljem iz
sna. Ili da utonem u misli iz kojih bi me prenula sirena broda
koji prolazi, ili zvono s oblinje crkve koje dva puta odzvoni,
znak da je vreme da se vratim .
Vie se ne seam kada su se iz snova preselili u moj ivot,
u moj budni ivot. Naselili su prvo prostor na ivici pogleda,
prostor u trenutku izmicanja, a da to nisam ni primetila. Nije
se to desilo odjednom, ve postepeno, u laganom pomeranju
svesti, u laganom prihvatanju da to to moje oi vide zaista i
273
postoji. Jer im bih ih ugledala nestajali bi: bleda lica u mimoilazeem tramvaju; ovek kraj pruge, nepomian u predelu
kraj kojeg promiem u vozu; ena koju sam poznavala zamie
za ugao ulice pre no to uspem da je sustignem. Tako je to
trajalo i trajalo sve dok nisam postala potpuno svesna da su
tu, kraj mene, da me posmatraju u svakom asu, moda i kada
spavam, da im ne mogu prii i da im ne mogu utei.
O njima ni sa kim ne mogu da priam. ta bih mogla uopte o njima da kaem? Da redovno viam one koji vie ne postoje, one koji su mrtvi ve godinama, ili one za koje znam da
su nekada iveli hiljadama kilometara odavde. Umesto toga,
utim i podnosim ih, i pokuavam da razumem zakone po kojima se javljaju, da ih predvidim, da im logiku razumem. Poneto sam i nauila. Na primer, oni su potpuno nemi, ne samo da
oni ne govore ve i prostoru oko sebe oduzimaju svaki zvuk. U
trenutku kada ih ugledam sve tone u tiinu, postaje sporije, nalik nemom, usporenom filmu. I sa bojama se neto deava, kao
da su podlone uticaju osobe koja ih izaziva; ponekad postaju
blee, ispranije, ponekad, pak, jae, intenzivnije, jarkije. Nikada se ne pojavljuju kada ih oekujem, kada mislim na njih, ve
uvek nenadano, u predahu, kada ni o emu ne mislim.
Kad kaem oni, teko mi je da objasnim o kome priam.
Oni mogu biti bilo ko, svako lice koje sam ikada upoznala ili
videla. I oni kojih se seam i oni koji, miljah, borave zauvek
u zaboravu. Nekada lie na sebe, nekada su mlai, iz vremena
kada ih nisam ni znala jer me nije bilo. Ili stariji, umorni i troni. Bilo koje lice, bilo koji prostor u kojem sam ikada boravila
pre no to sam dola da ivim ovde. I ja ne razumem smisao,
ta to hoe od mene, zato se uporno vraaju ako nestaju istog
trenutka kada ih postanem svesna? I ne znam ta bi trebalo da
uinim, kakvom vatrom krug oko sebe da napravim, pa da me
ostave na miru, da nastave da borave tamo gde im je mesto s
onu stranu beskrajne veliine Prostora.
Moda sam zato ostala da ivim ovde. Ni sama ne znam ta
me to vezuje sa ovim svetom, to mi ne bi dalo da odem dalje.
Seam se, u prvim mesecima mog boravka, putovala sam negde. uti voz je ravnomernom brzinom prolazio kraj jednolikih predela, zelenih livada i stada crno-belih krava bez rogova.
Onda su se pojavile vetrenjae kakve nikada ranije nisam bila
videla. itava uma visokih belih stubova sa trokrakim krilima
274
275
276
Beograd 93
BEOGRADSKO LETO VIZANTIJSKO
O patria mia
Aida, Verdi
Leto 93., nakon godinu dana u Amsterdamu, odlazak za
Beograd. Avionom do Pete jer je beogradski aerodrom zatvoren. Vraam se u zemlju iz koje stiu samo crne i crnje vesti;
sablasne, nestvarne slike leeva iz Bosne, ljudi koje i mrtve prepoznajem jer nose peat lica i mesta uz koja sam rasla. Leevi
na putu kojim sam mogla proi i kojima bih nazvala: Dobar
dan. Leevi u batama koje lice na bate u kojima sam bila.
Leevi kraj kua koje su iste kao neke druge kue koje sam volela. Spaljeni gradovi nalik gradovima kroz koje sam prolazila i
gradovima kroz koje nikada nisam prola verujui da e veito
postojati. Kreno bela lica nepokretnih modrih usana, nalik
nekim drugim licima Milutinu, Ladislavu, Aleksandru, uri, Francu... ohano smee odelo natopljeno krvlju. Gumena
cipela u blatu. Komad prepoznatljive tkanine, obian toliko
puta vien dezen, natopljen krvlju. Tamnoplavi rukom trikani demper, farmerke iz Robne kuce, jakna iz Name, papue iz
Jugoplastike, patike iz Borova... rasuto, krvavo.
Sve je poelo anegdotom. Ne, nije tano, anegdota je dola
mnogo kasnije. Poelo je s vruinom, s jarom, sa 42 C. Stigla
sam u izmama i zimskoj jakni, iz turog amsterdamskog leta u
277
uarenu Budimpetu. Nad aerodromskom zgradom lebdi sveobuhvatna jara, kao igra koju je dete zavrtelo. Poar vazduha. uto
uareno svetlo u kome trepere polja suncokreta i plamte sela
kraj kojih prolazim u autobusu. Vreo vetar hrli u lice kroz irom
otvorne prozore. Prelaak maarsko-jugoslovenske granice i crna
kafa u restoranu kraj autoputa. Vinjak, pelinkovac, krukovac
i rakija ljivovica na policama presvuenim smeim furnirom;
zeleno-crveni laneni stoljaci, kuvana jaja i proja; napolitanke i
okolada s riom u utom papiru s kojeg se smei istonjacka
lepotica. Lica. Brkovi. Mnogo brkova. Znoj. Govor. Jezik kome
svaku nijansu i svaki dijalekt znam. Sluam i smeim se svemu
i vie mi nita ne smeta ni muva koja upada u slatki gusti sok
od kajsija, ni otar miris urina koji dolazi iz toaleta. Napotiv,
slike, zvuci i mirisi se slivaju u jedno u kao i vruina moan i
sveobuhvatan oseaj pripadanja i prepoznavanja od koga i sama
postajem nalik igri koju je neto upravo zavrteo.
Po dolasku u Beogad sve se nastavilo: i vruina i uto uareno svetlo i nekakvo unutarnje treperenje, influenza. Oi koje
se svemu raduju. Vrua letnja praina, razmekan asfalt, mnotvo ljudi na ulicama, zeleni dupli autobusi polegli od teine,
prepuni ljudi, crveni plastini kiosci naikani novinama, teak miris benzina, miris mog grada; oznojene ene s kariranim
cegerima, beli friideri za sladoled i prodavaice pod arenim
suncobranima... Posmatram kroz prozor dnevne sobe, raskre
ulice Marala Tita i Nikolaja Ostrovskog na kome uvek ima vise
saobraajnih udesa leti nego zimi jer ogromni platan na uglu
svojim liscem proguta semafor koji ni ovoga leta nije premeten na vidnije mesto. Uspostavlja se sredite tu gde sam. Treperi igla na unutarnjem kompasu. Nikakve mape mi vie ovde
nisu potrebne, kojim god putem da krenem sa ovog raskrsca,
niz lavirinte ulica ija imena znam napamet, stiiu na odredite. Na odredite?
Moje dete bi sladoled koji s prodaje preko puta kue. Poslala sam je da pita koliko sladoled kota. Dete se vraa i kae:
etiri miliona. Dobro, etiri milona, dakle. Brojim novanice
i gomila raste, raste. Prebrojala sam nekako potrebnu sumu i
pruila detetu sveanj novanica. Pogledala me je kao da sam
poludela. Svo njeno iskustvo s novcem zavrava se na par guldena. Ja sam iz TV vesti, iz pisma prijatelja, iz oevih pisama,
kao i sa naslovnih strana Knjievne rei koja mi stie na amsterdamsku adresu a ija se cena menja strmoglavo iz broja u broj,
278
279
280
281
282
283
284
285
286
domainstva i da fotografiju debeljukastog, ruiastog S. Miloevia u zlatnom ramu, novopojavivi se na seoskim vaarima,
okae uz ostale dine borce za krst asni i slobodu zlatnu.
Poslednje vee u selu sam provela na tremu, pod stogodinjim kestenom, sa Svetozarom R., kome nikakva alkoholno-ideoloka isparenja nisu udarila u glavu. On nije ezdesetih
otiao na privremeni rad u inostranstvo, a penziju je stekao
pravei arene, plastine cipele baletanke za seoske vaare. Bio
je zabrinut za decu i mene i nikako mu nije bilo jasno zato
sam u Amsterdamu.
Pa ako svi odu kad jedna Budala pone da se dere i sere,
ko e da ostane? Samo oni to bi da se s njim deru i seru zajedno? Pa ta e onda da ostane iza njih? Govna i tiina?!
Ekspresivnost kojom se posluio ovaj ovek uvek odmeren
u govoru, a uzdran u izlivima emocija bila je znak dubinske
uznemirenosti pred stihijom dogaaja koje smo oboje, podjednako, doivljavali lino, kao sopstvenu dramu u kojoj nas neto udara direktno u stomak, direktno u srce, snagom boksera,
a ne patosa.
Nakon mog dugog i gorkog monologa u kome sam pokuala da objasnim (njemu? sebi?) zato sam 1992. otila iz
Beograda rekao mi je:
Ako si zato tamo, onda zato moe da bude i ovde. U
selu. Doi s decom, dau ti zemlju, neka bude na tvoje ime.
kolovana si ena, naie posao. Nije jedna biblioteka sve.
Ovde treba ljudima znanja vie nego hleba.
Razumela sam ta mi je rekao i to jeste bila jedna dostojna
ponuda, jedan valjani razlog da se ostane.
Nisam ostala. Prebdela sam tu no u nekakvom grozniavom polusnu u kome se meala prolost i sadanjost, lica oni
kojih vie nema sa licima ivih osoba. U tom snu neko je vikao
na mene. Moj pokojni deda Milutin sedeo je na starinskoj drvenoj stolici na sredini ogromne pijace, sa leskovim tapom za
potapanje meu nogama, i lupkao je njime tup, tup, tup, a
ja sam, panino, u debeloj crnoj knjizi, pokuavala da naem
neku reenicu od koje je u snu zavisilo sve...
Ustala sam u rano jutro i vratila se vozom druge klase u
Beograd, a par dana kasnije, preko Budimpete, odletela za
Amsterdam.
Dan uoi povratka za Amsterdam provela sam sama na
drugoj obali Dunava. U kanalima se nita nije promenilo, bile
287
su tamo kao i uvek veite lijane, srne i sive aplje. Samo je tiinu s vremena na vreme remetio vetar koji je s Velikog Ratnog
Ostrva, donosio u talasima orijentalni zvuk turbo-folk pesama.
Na Velikom ratnom Ostrvu bilo je toliko ljudi da se inilo da
ce otok potonuti. Malo ko je tog leta sebi mogao da priuti
odlazak na skraeno primorje, svedeno samo na crnogorski
deo. Neko je narodu na Lidu postavio ozvuenje, izgradio binu
i doveo narodne pevaice. Kuvao se pasulj u velikim kazanima,
pekli kukuruzi i pljeskavice i sve zalivalo hladnim pricerima,
meavinom bele Smederevke i kisele vode Knjaz Milo. Prialo se tu o svemu: o politici, o eelju, o Vuku Drakoviu, o
Kosovskom boju, o srpskim carevima, o Kajmakalanu i Bregalnici, o Skadru, o Trstu, o srpskoj vojsci koja po trei put u
veku eto opet nekog oslobaa; raspredale su se geneologije svih
srpskih vampira i razmenjivali recepti za torte bez jaja i gulae
bez mesa i makarona... Samo se nije prialo o tome da je preko
Drine rat. Da se na kuama po selima u Srbiji vijore crni barjaci. Da su novine pune umrlica i da je fraza tragino preminuo
branei otadbinu eufemizam za ubijen u ratu u Bosni, gde
je tragino preminulog patriotu poslala komanda Jugoslovenske vojske, udarivi mu u vojnu knjiicu peat vojna veba.
Da neko nekog svakog dana u Bosni ubija. Da neko neije kue
svakog dana po Bosni pali. Da u zabranima trule iznakaeni
leevi. Da u Sarajevu ljudi ive mesecima po podrumima, bez
struje, gasa, vode, da ih sa okolnih brda svakodnevno granatiraju i da snajperski meci precizno, ravnoduno fijuu Sarajevom, ne tedei nikoga: ni psa, ni dete, ni starca, ni oveka, ni
enu.
I da u svakom asu ovog velikog narodnog beogradskog
letnjeg veselja s jelom, muzikom i piem, metak stavlja taku
na neiji ivot.
Ne kaem da se nije znalo. Znalo se. I bez CNN-a i bez
BBC-a. Nije se prialo.
Sedela sam na obali i jela divlje dunavske kupine. Preda
mnom se u daljini talasala linija grada. No i u trenucima nepomuene tiine, nita vie nije bilo nalik sebi iz ne tako davnih
vremena. Kad sam se vratila u Amsterdam, jo par dana su mi
se crneli prsti od dunavskih kupina. Moji prijatelji su bili radoznali i eljni izvetaja iz prve ruke. A ja sam, nalik onom
izbeglici iz hotela Central, mahom utala i gledala u svoje dlanove s mrkim flekama. Vieno je bilo tako gusto i tamno da
288
mi se inilo neispriivim ili pogreno ispriivim. Ja bih ve neto rekla, oni bi neto dodali ili pitali i tako se samo dodavalo
poneko opte mesto: drutvo se potpuno raslojilo na dve klase
one koji imaju i one koji nemaju, opozicija je nemona jer
je razjedinjena i gladna vlasti a ne promene, Miloevi je jai
no ikad...
O luksuznim automobilima koji krue gradom danonono, o nonim taksijima punim veseljaka koji se oglaavaju rafalnim pucnjevima; o klubovima gde se masno jede i jo ljue
pije; o skupim krznima prebaenim preko veernjih haljina, o
momcima sa zlatnim lancima debljim od onog kojim vezujem
svoj bicikl, o runim bombama na pijanom tandu; o starcima koji se zavlae pod tezge i skupljaju trule ostatke zelenia, o
guvama u autobusima gde se od smrada i nedostatka vazduha
gubi dah; o bljuvotinama koje kuljaju iz TV Srbije, s ekrana u
kojima se u jedno meaju srpski leevi preklanih vratova, mrtvake glave i vizantijska pozlata; o laima koje besramno iz
dana u dan, ponovo i ponovo tampa Politika i objavljuje TV
Srbija, ve petu godinu aktivni vulkani istorijskog podzemlja; o
falsifikatorima ovenanim laureatom akademika, o slatkoreivim zmijskim jezicima pisaca panagiriara koji palacaju nad
ovom stranom mukom, o vladavini ljudskog ljama koji se
goji i bogati na leevima onih koji su poslani u smrt, ilegalno,
ispod ita, da se Vlasi ne dosete; o osamdesetogodinjoj susedi
koja u bati skuplja pueve da se prehrani; o zabrani objavljivanja vesti o samoubistvima penzionera i starih ljudi; o mladiima bez ruku i nogu u parku kraj bolnice i o izlogu punom
plastinih nogu; o kamionima kojima se donosi nametaj, ratni plen i u po bela dana unosi u neiji otet stan; o prijatelju J.,
koga su jedne noi, nakon ponoi pronali raznosai poziva
za vojne vebe i odveli nakon pet dana obuke na front s koga
se vratio ali ga nisam videla, njegova majka, s crnim kolutima
pod oima mi je rekla: Doi, dete, neki drugi put, nije za ljude
vie... i zaplakala se; o ljudskom biu srozanom do take nepostojanja, a onda zaronjenom jo dublje, u nekakve mrane i
mune slojeve, u danteovski mulj kvarnih zuba i ljivovinih
isparenja u kome se ubija i grabi i gde se sve moe eto o tome
ja nisam bila u stanju da govorim.
Govorila sam dodue o pervertiranoj ideji vlasti, o monom mehanizmu, koji su smislili Miloevi, njegova adorable
comtesse i njihovi nebrojani pozicioni i opozicioni pajtai; o
tome da SPS menja lice prema trenutnoj politikoj potrebi i
289
Beograd 2000
p.s.
Vera, mi smo slobodni, vie uzbueni tata prekjue u telefonsku slualicu, iz Beograda, meajui me u svom ogromnom
uzbuenju sa mojom pokojnom majkom. Meajui sadanjost
i prolost, u tom asu potpunog oslobaanja, iz tatinih trinaest godina samoe progovorila je potreba da se prolost, tamo
gde nas je povredila i zabolela, zbrie. Da se klepsidra prevrne
i da se, kao u SF filmu, ono to se desilo, od-desi. To mislim
sada.
U asu kada je reenica bila izgovorena izmeu tate i mene
postojala je mama, velika tajna, bezvremena stvarnost ivota.
Nuenen, 07. 10. 2000.
290
291
292
293
294
Korula
Kapetanova polja
Kapetanova polja, odgovorim mu. Ne, nije pria, kaem,
roman je. Captain fields, to su ona dva spojena ravnala, to se
koriste u navigaciji, da se odredi kurs plovidbe. A kuda ide taj
brod? Pita Sini. Ide, kaem mu, u prolost da vidi odakle je stigao do take na kojoj se naao. I gde e dalje poi, kae on, to
je vano, ne zaboravi to. Navigaciono paralelno ravnalo. Sekstant, za nai sebe. Olovo na konopu za odredit dubinu. Zeleno
svetlo, crveno svetlo, za ne sudarit se.
Yirsike Goes autom. Goes Amsterdam vlakom. Amsterdam Split avionom. Split Korula katamaranom. Krenula
zorom, stigla u no. Saekali me kameni zidovi, Paka, uvarkua i erespanja u pitaru, lukovi, drugi zvuci, toplo, zvezdano
nebo, moje stvari napokon, praina po svemu, tonem u san,
uje se more. Ujutro se budim, nemam pojma gde sam. U konobi gde spavam je polumrak. Zvone zvona s katedrale i podsete me, ahaaa. Dobar dan susedima, krug oko grada, 1.600
koraka, nita se nije promenilo. Samo je umro neko i neko
drugi je jako bolestan. Obilazim svoje prijatelje. Svi su stari
i sami. Deca su im negde po svetu. Javljaju se telefonom. Pitaju ih kako su, oni kau dobro. Kao i moj otac koji samuje u
nekom drugom gradu. ta smo to uinili? ta su nam uinili?
Teta Nada mi uliva u tanjur gustu juhu od riza i faola. Nisam
jela dva dana. Vraa ivot u mene. Hoe li i u nama biti snage
da vraamo u ivot kad budemo stari kao ona. Devet decenija.
Jakov je u krevetu. Bled. Zalego, kau. Milujem mu ruku, belu
kao od ispucalog pergamenta. Kao nekad ruku svog dede. Priam s ljudima. O kako ludo priaju ovde u Dalmaciji. Kao kad
ludi pauci pletu mree. Pria ide svuda u svim pravcima, nema
joj kraja, o trgovini, o skupoi, o lekovima, o reumi, o artritisu,
o stringama i kurbama, o susedi koja truje make, o mreni na
oku, o belvederu, o struji o telefonskim kablovima, pa onda
ono to se pria tiim glasom, da se nikom ne kae i da se narednom kae da se nikom ne kae, aj, aj nikad kraja. Upliem
se opet u priu, njen sam deo onog asa kada stupim nogom
uz skaline, tri pa dve pa tri, u svojoj tradi. Priznajem sebi da
volim da pripadam i udim se zato ovome. Kad je u tome sve
pogreno, sve ludo, sve nervozno, sve napeto a ja ga opet eto
295
volim I grlim kao svoje. I tvrdoglavo trpim to njihovo odbijanje mene, tue, nepoznate. I razumem njihovo opiranje. Ja im
liim na sve emu se opiru, na promenu, na svet iz koga stie
nevolja, na svet koji menja njihove vote, ubrzava, lomi, osiromauje, decu im odvodi. Mislim, polako, pomalo, tamo negde
nakon moje smrti, prihvatie me I razumeti da smo jedno i isto
i da istome teimo. Luda ja.
Tu sam da prikupim papire koji su mi potrebni da od ruine
u kojoj ivim pod nemoguim uvjetima napravim dom. Taj
dom koji je za mene samo iznutra, mesto u kome sam ja i sve
moje, ve treu godinu sloeno u mnogim kutijama. Dom je
sveden na komad kuhinje, komad kupaone i prazno mesto za
krevet, sve ostalo za poludeti: poeto, nedovreno, dovreno,
nenadograeno, sve to ludo i nekomforno ali bezgranino lepo
u kamenu starom pet vekova, u lukovima, u pletarima. Kad
pada kia, trka i nevolja. Gde curi, a uvek na nekom drugom
mestu, meti kiu, postavljaj tee tamo gde kaplje, prazni vodu,
cedi prunike. Svaki vetar unese praine i borovih iglica. Koliko
god istila, uvek ih ima opet. Premetaj kutije tako da propadne ako mora ono to mi malo znai, da se sauvaju knjige,
uspomene, pisma, periferalije koje samo meni neto znae. Ja
sam ljudi ovde u stalnoj borbi s elementima. Zamenili smo svu
struju. Sad je lake, ne bojim se vie starih instalacija. Uklonili
smo sve kamenove sklone padu, I to je dobro, ne bojim se ni
toga vie. Malo ko razume ta mi sve to treba, zato tako. Pa tek
ponekom priam o zrikavcu koji ivi gore nad venecijskim prozorom i guteru s kojim sam provela prolo leto i koga sam krajem leta nala mrtvog na teraci. Taj guter je voleo muziku. Ja
bih pustila muziku, leali smo zajedno na teraci, razgovarala s
njim, on bi digao glavu i prednji dio tela i oslukivao dok traje
muzika i moja pria. Kad utihne, nastavio bi da se sunca. Svakakve prie sam mu ispriala. Kad sam rekla Blanki da je umro,
pitala me: Pa to si mu tad priala?! Eno ga sad, srebrnkast
kao od olova, sasuen, u jednoj maloj smeoj kartonskoj kutiji
od naunica, u nekoj od onih dragocenih kutija koje premetam da ih ne dodirne element voda, kad krene sezona kia.
Bila danas kod lekara. Sarajlija. Zavrio ovde nekako slino
meni. Sve razume. U malo rei, zna ta mi je. Takav je bio i doktor Li u Amsterdamu. Kinez. I on je znao da me lei po starinski. A oboje me podseaju na deda Miroljuba, lekara koji je u
296
297
Ognjenka Finci
OVJEKOV GRAD
Ljudi ele da u svojoj sredini izraze svoju linost.
Ne samo u tome to rade, nego i u svojim izborima.
Kreu se u urbanom prostoru i trae neto. ta?
Intimu doma.
Gyrgy Konrad
298
299
300
bitno je otean; tanije, oteana je mogunost zajednitva, komunikacije sa sredinom ak i u okviru jednog objekta, a kamoli u skupu takvih objekata.
Dramatian problem koji nastaje u sueljavanju ovjeka
sa izazovima tehnikog napretka upeatljivo je objasnio M.
Heidegger ukazujui na bie moderne tehnike i dajui joj metafiziko znaenje. Sutinu moderne tehnike on vidi u tome
to ona predstavlja sasvim poseban odnos prema svijetu, jedno posebno shvaanje svijeta, tanije nain otkrivanja istine.
Svijet sve bivstvujue predstavlja materijal koji se da oblikovati, a istina se svodi na ono to se da napraviti, to se da
proizvesti. Prema Heideggeru, takva istina zaklanja vidik jednoj dubljoj istini, odnosno udaljava i uskrauje mogunost
ovjeku da pronae ili se vrati izvornijem, punijem odnosu
prema svijetu. Tehnika ovjeka ugroava u samom njegovom
biu, u njegovom odnosu prema svemu postojeem. To je u
stvari onaj aspekt, u inae ambivalentnom i dijalektikom pojmu tehnike, koji nalazimo i kod Marxa i koji ukazuje da tehnika ugroava ovjeka u njegovom najintimnijem jezgru, mada
u isti mah stavlja u izgled mogunost preobraaja povijesti.
Marxova odbojnost prema odreenom obliku upotrebe tehnike zbog njene dominacije u vremenu u kojem je ivio, ima
korijen u njegovom uvjerenju da je kapitalistiki oblik koritenja tehnike nehuman i da je on, kao epifenomen graanskog
poduzetnitva na mnogo naina obesmiljavao svaki oblik
duhovnog i kulturnog stvaranja. Ustvari, on je konsekventno
uvjetovao priznanje i vrijednost tehnike korjenitom promjenom njenog drutvenog sadraja i njene historijske funkcije.
U ime slobode i odgovornosti ovjeka prema ovjeku, on nije
bio fasciniran moi koju tehnika stvara i koriu koja se njome
mogu stei. Mnogo vie od mogunosti ovjekove pobjede
nad prirodom i racionalne organizacije socijalno-politikog
dizajna u uvjetima neslobode i nunosti, njega su privlaile
mogunosti uspostavljanja slobode i humanizma s onu stranu
nunosti, ako je to ostvarivo uvjetovanim tehnikim napretkom. Utoliko aktuelna politika debata preinauje tradicionalno pitanje opasnosti i koristi od tehnike i daje mu, posebno u
novozadatim opesvjetskim dimenzijama, smisao zalaganja za
humani tehniki napredak.
Nikako se ne moe rei da ovaj principijelni filozofski
stav o biu savremene tehnike i ovjekovog odnosa spram nje
predstavlja polazite savremene urbane svijesti, a pogotovo ne
301
urbane prakse. Ponajvie zbog toga ova sfera ljudske djelatnosti obiljeena je fenomenom otuenja, postajui tako nova i
snana poluga i izvor procesa dehumanizacije i aktuelne krize
urbane svijesti i prakse.
302
303
304
Ibrahim Berisha
BEAUTIFUL CITY
Pritinjanin, sada stanovnik Teksasa u SAD, koji poto se
udaljio iz svog rodnoga grada posle trideset godina pie ovo uz
umilni eho starih zanatlija, koji su zraili ljudskom i profesionalnom plemenitou i toplinom. Oni su potovali muteriju. U njihovim uskim radionicama priale su se raznorazne,
prijatne i neprijatne prie, priali su se vicevi, a smeha je bilo
do suza. Bekrije grada tada su se mogle nabrojiti prstima jedne ruke. Nije bilo velikih prevara meu sugraanima. Glavne
vesti mogle su se uti u berbernicama. Ovo je konzervirani
pogled iseljenika, koji ali za egzotikom koja se vie ne vidi. Bio
je to nekada beautiful city.
Ono to se moe videti u leto 2008. godine neto je sasvim
drugo. Velika dinamika koja e teko da dovede u red ovaj grad.
Iseljenik, meu najomiljenijim ljudima svog detinjstva, sada
po amerikim merilima i mentalitetu, pominje Demu, uvara zelenila koji je odavno umro. ta bi danas rekao Dema,
kada bi po parkovima i zelenim umama video betonske kue
umesto nekada zaraslih u zelenilo parkova poput Tauk Bai i
Germija kojim je posvetio itav svoj ivot.
Pritina je poela da se menja, od ruralne agresije ka urbanoj. Jo se vide tragove fatalnog rata. Oko parlamenta Republike Kosova, u centru grada, ve godinama stoje poutele od
snega, kie i vruina fotografije nestalih ljudi, koje je srpska
vojska i policija uzela kao taoce. ene su istakle fotografije svoje dece, mueva, za koje se vie ne nadaju da su meu ivima,
ali ne mire se s tim da se nee nai neki identifikacioni znak
njihovih najmilijih. Grad ne odaje mnogo znakova tuge, ali
dua mnogih Pritinjanina bolna. U toku nekoliko dana u proleu 1999. godine, posle nasilja i militarnog terora Miloevievog reima, vozovi su praznili grad u pravcu Skoplja, ostavljajui za sobom trajni slom u odnosima izmeu Albanaca i Srba,
starih graana naviknutih na toleranciju.
Posledice se posmatraju iz ugla neuroklinike medicine.
Ovde se nije znalo mnogo o stresovima, traumama i samoubistvima, dok sada u crnim hronikama medija itamo imena
mladih mukaraca i devojaka koji su digli ruku na sebe.
prevela sa albanskog:
Nailje Malja Imami
305
306
figurativno, u realnosti egzistencija, predstavljao je stvarni izazov tih ljud, ak od 1325. godine kada na tom mestu sreemo
ime Pritina, ili 1392. godine, kada u jednom dugakom opisu
ovog kraja, vizantijski car Jan Kantakuzen, navodi: Pristinon
je bilo naselje bez utvrenja, gde je samo dvor vladara imao posebnu vanost . Danas, bez utvrenja se moe interpretirati
da je to bio period mira, ili da Pristinon nije imao neku vanost
da bi imao blizu neku tvravu da se brani u sluaju rata, jer se
nije imalo ta braniti poto je Pristinon bio samo jedno obino
selo. Vani gradovi u tom periodu imali su tvrave.
U prolosti vie puta su je zadesile krize koje su politizovale dogaaje vezane za jedan grad ili mesto. Na periferiji Pritine
odigrala se Kosovska bitka, koja se i dan danas objanjava politikim, moralnim i ideolokim (etnikim) argumentima, a najmanje istoriografskim. Bila je to bitka koja je otvorila poglavlje
vladavine Osmanlija ne samo nad Pritinom i Kosovom nego i
nad itavim regionom.
Turski hroniar Mehemt Neir pisao je da je Sultan Murat
stigao u Pritini poetkom bitke, 27. juna, predvee, i utaborio se na
severu grada (Pritine). Od te daleke bitke sa puno nepoznanica
ostaje aktivno propagandistiko seanje i pristup, jedno sagraeno turbe u spomen na pad osmanskog cara i jedan poraz koji
se pretvorio u ep i fatalni balkanski mit.
Od 1956. godine Pritinu kao simbol prati senka statuete
Boginje na tronu, koja danas predstavlja simbol kulturnog i
istorijskog identiteta grada. Njen dominirajui presti veoma
je slian NLO-u (neidentifikovanim leteim objektima), toliko
imponira koliko i izaziva mistiku. Sauvan je u zemlji 6 hiljada
godina dok nije sluajno otkrivena pri iskopavanju temelja za
jednu predionicu pamuka, gde e se zaposliti vie od 2 hiljade
ena. Kakva je to statueta, ko ju je napravila ruka predaka kojima je ona pripadala, ako ne da bi osvojila istorijsko pravo nad
ovim gradom onda bar kulturni presti? Njena misterija je vea
nego urbana misterija Pritine. Godine 1999. posle nasilnog
otimanja iz Muzeja Kosova, bilo je zarobljena u Narodnom i
Etnolokom Muzeju Beograda etiri godine. Statueta je postala
predmet pregovora i vratila se u Muzej Kosova maja 2002. godine posle meunarodnog pritiska i predstavljala je tada vie
politiki i diplomatski trijumf nego kulturni.
Pritina je imala probleme sa urbanizacijom, odnosno, u
harmonizaciji prostornog bogatstva sa zahtevom graanina,
tradicije sa savremenou, materijalnog sa duhovnim, realnog
307
308
309
310
311
312
313
Literatura
314
Drago Pilsel
315
Rada Tillyju, uglavnom gradei i servisirajui petrolejsku industriju, vrlo brzo razvio velike poslove i veliko bogatstvo ali
je sve propalo 1971. No to je pria za, kako se kae, drugi roman. U taj na Rada Tilly ili u Comodoro Rivadaviju, gdje je
otac imao postrojenja i hale za veinu svojih poslova, esto
su dolazili prijatelji, posebno Hrvati iz gradia Caleta Olivia,
sa sjevera Santa Cruza. Razbijam glavu, ali se ne mogu sjetiti
njihova prezimena. No iz glave ne mogu nikako izbaciti svoju
prvu, djeaku ljubav: Irmu, najstariju kerku tih ljudi. Imali
smo skoro devet godina i naa najomiljenija igra, jer se o ljubavi ipak radilo, je bila igrati se tate i mame. Zavukli bi smo se
u moj krevet. Moj bi medo bio izmeu nas a naa djeca, moja
sestra Jadranka i Branko, moj mlai pokojni brat (poginuo je
23. listopada/oktobra 1991. u domovinskom ratu, na moru,
nedaleko od otoka ipana), te njena braa i sestara, igrali su se
u drugoj sobi dok bi stariji u dnevnom boravku pijuckali i razglabali o poslovima, ribolovu, novom karavanu koji se planira
kupiti, itd. Kao prava obitelj sa njom sam dijelio svoj najdrai
hobi: spaavanje pingvina.
Naime, nakon povratka sa ribolova esto bismo otac i ja na
plai nali pingvine zaprljane naftom koji su izlazili na obalu s
jednim ciljem: ekati smrt. Tata bi ih uzeo doma. Oistio. A ja
sam bio zaduen da ih u bazenu hranim i da na njih pazim sve
dok ne ozdrave i ojaaju. Tada smo ih vraali u more ali se esto dogaalo da pingvini tre za nama. Irmi se to jako svialo.
Ljubio sam je u obraz. To mi je bilo dovoljno. Jako sam je volio
i nikada je vie nisam vidio nakon te 1971. kada je brak mojih
roditelja puknuo i kada smo se vratili u Buenos Aires, dvije tisue kilometara sjevernije od grada mojeg djetinjstva.
MN
Ana, Suzana i Katya
Dakle, u Buenos Airesu sam sazreo (od 1972. do 1984., pa
onda, opet od 1986. do 1988.), proao pubertet, studirao svata, od strojarstva, preko knjievnosti i politologije, do novinarstva, filozofije i teologije. Ali, koga to ovdje zanima? Ta,
rije je o mojim ljubavima! Puno njih. Ipak, trebam izdvojiti
tri imena. Onako kako su se kronoloki pojavila u mom ivotu. Poetkom posljednje vojne diktature (24. oujka /marta
1976.), budui sam se ve tada bavio hrvatskim folklorom, ta
316
me aktivnost dovela da upoznam folklorne grupe drugih nacionalnih manjina. I tako sam na jednoj priredbi uvidio prekasnu ker ruskih imigranata: Anu. Nevjerojatno talentiranu
plesaicu i glumicu. to da kaem. Te noi nisam spavao. Niti
nekoliko iduih. Bio sam toliko zateleban da sam ak otiao u
sjedite veleposlanstva tadanjeg SSSR-a i raspitao sam se gdje i
kako mogu nauiti temelje ruskog jezika.
Buenos Aires, glavni grad Argentine (u prijevodu znai dobri
zrakovi) nalazi se na junim obalama rijeke Ro de la Plata, na
jugoistonoj obali June Amerike. Osnovan je 02. veljae 1536.
Sam centar Grada: Capital Federal, neto kao Washington DC,
ima malo vie od tri milijuna stanovnika. Ali okolo je tzv. Gran
Buenos Aires sa 13,5 milijuna stanovnika. Ana i ja smo ivjeli u
istom djelu, u Vicente Lopezu, nedaleko od predsjednike rezidencije. Trebalo mi je do njene kue ne vie od 20 minuta vonje autobusom. Bila je bogata. Ja ne. Bila je lan obitelji koja se
nije previe bunila to su vojne vlasti ubijale sve to je smrdjelo
na ljeviarenje. Ja sam pak radnim danima glumio argentinskog
borca za ljudska prava i borio se protiv diktature, a vikendima
sam, pak, bio, jer su me tako usmjerili u ivotu bez suvinih
objanjena, mali hrvatski faist ili nekakav ustaki pionir sa slikom Ante Pavelia iznad kreveta i svim ostalim rekvizitima.
Jedan dan mi je jedan sveenik, prijatelj, postavio kljuno
pitanje: do kada e, Drago, biti jedno i drugo, odnosno, kada
e odluiti tko i to u ivotu eli biti? Nedugo nakon toga,
Pavelieva je slika zavrila u kontejneru i zapoeo je moj proces
de-ustaizacije. Podijelio sam to s Anom. Ve smo se strastveno
ljubili. Ali nije pomoglo. Ona je to prepriala ocu, tvrdokornom nacionalistu, i meni je zabranjeno da je dalje viam.
Bol nije trajala dugo jer se ubrzo pojavila Suzana. Roena u
mjeovitom talijansko-panjolskom braku. Ali je moja glupost
ostala konstantna. Trebalo mi je godinu dana, a hvatali smo
se kao luaci u liftovima, klupama raznih parkova i haustora,
dok nisam saznao da joj je otac, vojno lice, angairan u egzekucijama ljeviara. Tada mi je ve bilo jasno da moram sam dati
petama vjetra. Ne samo iz ideolokih razloga ili zato to tim
ljudima jedan le vie, pa makar bilo to guenje ivota glupog
Hrvata, nije previe znailo niti im je predstavljao preteak zadatak (na kraju diktature, to mrtvih, to nestalih, Argentina je
ostala bez gotovo 30 tisua svojih ljudi).
Moje srce je opet izlijeio folklor. Bila je ki Ukrajinaca.
Katya. Neopisivo seksi. S velikim sisama. Ali vlakom dva sata
317
MN
Marlene
Primijetili ste da sam u bloku o Buenos Airesu preskoio
1985. godinu. To je zato to sam ju proveo u Sao Paulu, najmnogoljudnijem gradu Brazila. Opet zbog ljubavi. Zvala se
Marlene. Otac, ve pokojni, bio je stigao iz zadarskog zalea
kao ustaa koji je traio bolju budunost u Junoj Americi.
Majka je bila vabica. Ljuta kao zmija. Nije me mogla smisliti.
Moja pria s Marlenom je poela 1978. tijekom jednog susreta
hrvatske mladei Argentine i Brazila, odranom u hrvatskom
domu njena grada. Od tada, pa do te 1985. Nastavili smo se
voljeti putem pote. udno nekako ali sasvim iskreno, kao nastavak tog tjedna u godini kada je Argentina postala ampion
svijeta na nogometnom prvenstvu i kada smo bjeali na sastanke da se gledamo u oi, priamo bajke i matamo o danu
kada e nas sudbina opet skupiti. Vjerovali smo da nam je suena budunost branih partnera.
So Paulo (tako se pie a izgovara kao seu paulu, portugalski
za Svetog Pavla) glavni je grad istoimene federalne drave u Brazilu. Grad ima vie od 11 milijuna stanovnika (procjena IBGE-a
2006.), to ga ini najveim gradom na junoj polutci. Raunajui ire podruje grada, ovdje ivi 16 milijuna stanovnika, to
ini So Paulo drugim ili treim najveim gradom na svijetu (dakle, sada e to biti oko 30 milijuna stanovnika). So Paulo nalazi
se na platou koji je dio Serra do Mar (portugalski za planinski
lanac mora), koji je opet dio ireg podruja Brazilskih Visoravni (Planalto Brasileiro) s prosjenom nadmorskom visinom od
800 m, te s udaljenou od 70 km do Atlantskog oceana. Grad
s oceanom povezuju dvije autoceste koje prevaljuju planinski
lanac i vode do lukog grada Santosa i turistikog mjesta Guaruj. Upravo u tom turistikom mjestu na moru, Guaruj, Mar-
318
MN
Postao sam fratar, a onda se pojavila Nataa
U oujku 1986. sam stupio u franjevaki red. Kao pitomac
u franjevakom redu, nakon dvije godine tzv. postulature i godinu dana novicijata (u sjeverozapadnom argentinskom gradu
Salta), u svibnju 1989., nakon odluke da obrazovanje nastavim
u domovini roditelja, iz JAT-ovog zrakoplova (u koji sam uao
u Madridu) iskrcao sam se u zranoj luci Zagreb (Pleso). Ali
su me tada redovnike vlasti uputile na studij i na boravak u
Rijeku, u samostan Svetog Antuna, na Krnjevu, moje tadanje
redovnike provincije Svetog Jeronima sa sjeditem u Zadru.
Rijeka je grad u Hrvatskoj i administrativno sredite Primorsko-goranske upanije. Grad Rijeka s okolicom ima preko
250.000 stanovnika. Grad se jo u 19. stoljeu zbog svog idealnog geografskog poloaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najveih srednjoeuropskih luka i mono industrijsko sredite. Rijeka je bila znaajna i kao jedno od
najvanijih financijskih sredita bive Jugoslavije. Poetkom
devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja
lukog prometa pa se u novom mileniju Rijeka poinje okretati
razvoju turizma i uslunog sektora.
Elem, u listopadu/oktobru 1989. pojavila se Nataa, nastavnica od prvog do etvrtog osnovne kole. Pionirka, frustrirana
to nije bila primljena u Partiju, prava Titovka, Jugoslavenka
koja je 1990. otkrila da je, ipak, Hrvatica i koja je te godina doivjela obraenje i postala krankom. Dola je u moj samostan
a ja, da je se rijeim, poeo sam joj davati teku teoloku literaturu. Vraala bi se brzo s progutanim knjigama i biljekama.
319
I tako sve dok joj jednog dana nisam preporuio da upie teoloki fakultet. Bila je najbolja studentica. A nae je prijateljstvo
raslo. Ona je tada izlazila iz prvog, vrlo munog braka s nekom
sirovinom iz Bosne koji uope nije znao biti ni mu ni njean
ovjek. Ja sam koncem 1990. napustio fratre sasvim siguran da
me taj oblik redovnitva u Hrvatskoj uope ne zanima, uostalom kao ni feudalno i nacionalistiko ureenje katolike crkve
na ovim prostorima. Ta, bio sam dijete teologije osloboenja.
Godine 1991. sam prihvaen kao bogoslov tadanje rijekosenjske nadbiskupije jer nisam znao niti to u sa sobom niti
kamo da idem. I tako je bilo sve do 23. listopada/oktobra 1991.
kada mi je brat umro u ratu, a ja to saznao sutradan.
Odluka je bila trenutana: naputam sjemenite da se pridruim istoj njegovoj postrojbi u IV brigadi tadanjeg Zbora
narodne garde (ZNG), danas HV. Nataa je plakala jer je bila
sigurna da u i ja poginuti. Po povratku u civilni ivot, nae
se prijateljstvo poremetilo. Ja sam to krivo shvatio kao ljubav.
Ona isto. I pourili smo u brak koji smo, bez previe razmiljanja, sklopili u kolovozu/augustu 1992. u Rijeci. Ve nakon prve
godine zajednikog ivota sam shvatio da me Nataa ne moe
pratiti u mojim novinarskim avanturama. Po gotovo ne u spirali nasilja u kojoj sam bio kao suosniva i terenski istraiva
Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava (HHO). Bilo je to
previe za njenu duu koja je traila mir i spokojnost.
Sredinom 1996. zbog pisanja i angamana u HHO-u, posebno o svemu to sam vidio i doivio nakon Oluje, na sredinjem dnevniku HTV-a je osvanula tjeralica koju je naruila
Hloverka Novak-Srzi. Do tada sam ve imao desetke prijetnji
smru na telefonskoj sekretarici i na stolu, u obliku pisama.
Iste noi smo se pakirali i otili u Sarajevo. Tamo smo ostali sve
dok nije bilo jasno da Tuman umire i vratili se koncem rujna/
septembra 1999. Nataa je radila za Amerikance, ja sam novinario. Bilo nam je super. Imali smo novaca i sigurnost koju
nam je pruala nevjerojatna sarajevska raja koja ima duu i srce
iroko kao moja Patagonija.
No ledeni zid izmeu Natae i mene se samo uvrivao. Ipak
trebalo mi je dosta vremena da joj predloim rastavu. Zbilo se to
sredinom 2003. a obavljena je, mirno i dostojanstveno, u listopadu/oktobru te godine na Opinskom sudu u Zagrebu. Ispalo je
tako dobro da Nataa i ja i dan danas funkcioniramo kao izuzetno
dobri prijatelji, kao ljudi koji se jako meusobno potuju i cijene.
Moja prva supruga je sjajna osoba, duhovita, srdana.
320
MN
Heidelberg: mjesto odabira doivotne ljubavi:
Claudia
Budui je Nataina i moja ljubav bila odavno zamrla, nije
mi bilo teko pronai novu. Sadanju suprugu poznavao sam
od 1999. zbog sudjelovanja na seminarima o pomirenju u Fuinama. Ali je ljubav buknula u ljeto 2004. Njemica roena u
Manili, na Filipinima u obitelji protestantskih misionara, provela je djetinjstvo u dungli s plemenom Dumagat. Onda je
osnovnu i srednju kolu obavila po amerikom sistemu u Manili. Kako u toj dravi ta kola nije bila priznata i kako joj nije
bilo mogue nastaviti sveuilino obrazovanje, vratila se u Njemaku. Na sveuilitu u Heidelbergu je diplomirala panjolski
i pedagogiju a magistrirala englesku filologiju. Francuski je pak
zavrila na Sorboni nakon godinu dana prakse panjolskog u
Granadi.
Od ljeta 2004. do ljeta 2006. kada sam ju zaprosio a ona
prihvatila brak, napravio sam tisue i tisue kilometara vozei
u jednom dahu izmeu Zagreba i Heidelberga. Ako ne zbog injenice da se radi o sjeditu najstarijeg sveuilita u Njemakoj,
onda po dvanaest vrhunskih znanstvenih centara, posjet Heidelbergu znai kontakt s vodeim mozgovima ove zemlje. U
mojem sluaju, znai i mjesto gdje sam odabrao enu koju ne
elim nadivjeti. Moju sadanju suprugu, moje sve: Claudia.
Heidelberg, ako emo vjerovati antropolozima koji su
u jednoj pilji udaljenoj 15 kilometara od gradske jezgre jo
1907. godine otkrili dio lubanje tzv. homo heidelbergensis, broji
malo vie do pola milijuna godina, ili, neto tonije, oko 550
tisua godina registrirane povijesti. Iako nas zanima neto novija povijest, ipak emo spomenuti da su u tom dijelu njemake drave Baden-Wrttemberg sa sigurnou pet stoljea prije
Krista obitavala neka celtika plemena. Kada su Cezarove legije
stigle do rijeke Neckar na ijim obalama lei Heidelberg, tu su
ve obitavali Germani. Nije mi cilj potanko opisati tko je koga
naslijedio i kada je odreena znamenitost nastala u gradu, ali
svakako treba spomenuti nastanak sveuilita 1386., prvog u
Njemakoj. U Heidelbergu su zajedniki jezik dosta brzo nali
protestantizam i katolicizam (Claudijina i moja vjera, uostalom, iako sam sve vie protestantski katolik, bolje reeno,
katoliki disident). Jo uvijek mogu se vidjeti ostaci nekadanje opatije posveene Svetomu Mihaelu od 870. s istoimenom
321
MN
Mo Boje rijei
Ne treba zaboraviti da je Heidelberg u XIX. stoljeu bio
centar njemakog romanticizma. Hram filozofije. Jasno je zato sam se toliko posvetio ovomu udesnom gradu. Tu sam se
usidrio u ivotu ma gdje god se on privremeno nastavio. Tu
sam spoznao mo Boje rijei od koje moja supruga, iskreno
i potpuno ivi. Ljubovati u Heidelbergu je bio isti uitak. To
je grad koji ovjeku vraa pogaeno dostojanstvo. Grad koji
lijei traume i emocionalne rane kakve sam imao napretek. U
svakom sluaju, ako vam se prui prilika, posjetite ovaj hram
znanja i kulture kojeg godinje obilazi preko tri milijuna turista. Na glasovitom putu filozofa (der Philosophenweg), ako paljivo budete tragali, nai ete na jednoj klupi, urezanu poruku
Tu su se poljubili po prvi puta Claudia i Drago, to demantira
glasovitu poslovicu Ich hab mein Herz in Heidelberg verloren (Ja
sam svoje srce izgubio u Heidelbergu), jer, ne ja sam ga tamo,
nadam se, zauvijek pronaao.
Danas smo u Zagrebu, u selu Medvedski breg na obroncima Sljemena, u glavnom gradu Republike Hrvatske, i najveem
gradu u Hrvatskoj po broju stanovnika (1,1 milijuna sa metropolskim podrujem). Povijesno gledano, Zagreb se u pisanim
izvorima prvi puta spominje 1094., utemeljenjem Biskupije.
To je manje vano ali potrebno, jer sam poneto rekao o svim
gradovima u kojima sam ljubio i ljubim. I vjerujte mi. Pojma
nemam kamo e me ivot voditi i koliko e jo trajati. Ovo to
je prolo do danas, od stupanja u brak s Claudijom u Heidelbergu u listopadu 2006., ono to je, na kraju, bitno, dovoljno je
da vam sa sigurnou kaem da ju ne elim nadivjeti. Ne bih
mogao otrpjeti tu bol. Claudia me tjei, dobronamjerno, diskretno, dubinski, i kae: Uvijek je najbolje onako kako jeste.
322
323
Zdravko Grebo
Requiem
Zdravko G: ... I kako to ree Andri, u Sarajevu loa amil Kurtovi, nekad partizan, sada ivi sa enom ahom i dvije
keri uenice, u malom stanu i sanja o boljem i veem. Kae
novinaru: Kad god hoemo da ujemo kako nam je dobro, mi
navijemo radio. I na upitan pogled kae: Nigdje nema selameta kao na radiju.
A. Dvorak Requiem (muziki ulomak)
...Ono to nam se dogodilo jeste vjerovatno konani prinos definitivnom saznanju da nikad vie neemo ivjeti ni u
istom gradu, ni u istoj dravi. Bez velike patetike ali sa malo
sjete, ovo to danas radim jeste rekvijem za Bosnu... Rekvijem
za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo znai jednostavno ovo: juer
mi se uinilo da sam saznao tajnu... Vens u Rim, Vens iz Rima.
Ljudi ginu. No je bila vesela i buna. Izvjesni Ijudi su napokon
saoptili da imaju karte podjela sokaka i ikmi, i, vjerovatno
uz autoritativni peat generala Adia, u stvari, potvrdili da
se radi o scenariju katastrofe o kojoj je odlueno odavno i u
kojoj se mi patimo, skrivamo i bjeimo, pa ginemo, samo zato
to sve obiljeene teritorije nisu jo posjetile vojske koje treba
da ih zaposjednu. A kada male vojske to uine, onda e doi
Velika Vojska i rei da se tu jednostavno nita ne moe. Kada se
to dogodi nastupie mirna Bosna, ali tada Bosne i Hercegovine
vie nee biti.
324
325
326
Sprijateljila se sa ribarom El Hadijem i bakalinom Muludom, na nain kako se prijateljuje sa onima koji nas hrane.
Stekla mnogo prijatelja za celi ivot: Hosina, Suadu, Mirjam,
Adjalija, an Mezonsela velikog prijatelja Kamijevog, i poela
da piem tezu Kami u Aliru (jo uvjek, se ti papiri vuku po nekim praljivim kutijama kao i istraivanje o oru Jovanoviu
Jarcu. I uvek se spremam da ih spalim.) Objavila sam nekoliko
knjiga iz Alira /u jednom eseju Darko Tanaskovi davni, napisao je da su to knjige ljubavi./
A sada o Zaviaju
Mnogo sam volela Ranka Sladojevia/uvek u ga voleti ./ U
ovom ratu sam ga izgubila.
Stalno mu aljem poruke na koje ne odgovara iz svoje Kanade ali znam da jednog dana hoe. Imali smo obiaj da dugo
sedimo i priamo o svemu i svaemu. Znate ono Borhesovo
dva oveka sede na obali Eufrata i razgovaraju. Ne pokuavaju
da dokau nita jedan drugom, samo razgovaraju. Puno smo
govorili o pesnicima koje smo prevodili, o njegovom tumaenju Sloterdajka o mojoj ljubavi za tog uenika Blumenbergovog. esto i dugo o njegovim pesmama, ponajboljim u Sarajevu toga doba.
Znate ta tiha prijateljstva koja vas ine spokojnim, koja
vas ne uznemiravaju. Kako su retka i dragocena. Oboje smo
voleli da kuvamo. Donosio mi je na dar na knjige i kolae koje
je sam pekao. A onda je poelo ono podmuklo aputanje: ko si,
odakle si, koga voli, gde ti je zaviaj / Vojka dobre su ti pesme,
ali malo vie pravoslavlja kae mi u prolazu u mranim hodnicima RTV doma Vladimir Nasti/. Jedno jutro Ranko i ja se
ispovedamo jedno drugom ta je nama bezzaviajnim zaviaj.
Tu no sam napisala pesmu ZAVIAJ posvetila je Ranku poslala mu. Dobila sam pismo Hvala vam za Zaviaj oseam se u
njemu dobro. I to pismo je negde meu papirima koji ekaju
da budu spaljeni. Pesma je objavljena u jednom broju Politike, i to je moda jedina moja pesma na koju su odgovorili
mnogi ljudi. (Inae to sa pesmama mi ne ide ba od ruke.)Ali
Politiku toga doba mnogi su itali.
327
ZAVIAJ
Za Ranka Sladojevia
Moj zaviaj su snovi Margerit Jursenar
Moj dom je Borhesova kua u enevi
Moja sestra je Marija Kodema
Moj brat je Aleksis sneni
Moj zaviaj je Tipaza
Na suncu dok se ari
Moj zaviaj su i snegovi Kulosarija
Braa su moja helsinki ribari
Moj zaviaj je Pavo Haviko
I njegove Bizantske dveri
Moj brat je i ak Senak
Moja sestra je kneginjica Meri
Moj zaviaj je i Hidra
I iscvetali bademi plavi
Grad u kom sam najvie roena jeste Alir
Grad u kome najvie me ima jeste Inari
Iz svoga zaviaja dolazi Rabearivelo
I pukinski lepa glava sluti
Da je mesec zaobadana junica plava
U mojoj sobi postao Efeb netaknuti
Meseina
Meseina-pa ta
Svi smo mi pili mleko tog divljeg i slepog psa
I traei zaviaj stizali do Sna
328
I dok se taj nenapisani tekst o Aliru polako u meni sklapao (moda e jednom i biti napisan) jedan drugi glas me stalno uznemiravao: nije istina to je davna Vojka, i davni Alir.
Samo jedan Grad voli, kao to se voli nemono dete i samo
je taj Grad tvoj ZAVIAJ. To je Grad u kome je zauvek ostao
Osman, to je grad koji je etiri godine patio i sanjao dan kad
e se moi izai na ulice bez straha od granate. Ali ja ne umem
da napiem tekst ni o njegovoj ni o svojoj patnji u danima
opsade. I tako stojim razapeta, ne mogu da piem o Aliru to
sam obeala, a ne umem da piem o Sarajevu kako elim i onako kako bih htela. esto su me pitali posle nekih ispovednih
razgovora ovih zadnjih godina: Zato to sve ne napiete, bie
vam lake.Uvek odgovaram: Pa ja to ne umem, ili pozivam
u pomo ispoved Semprunovu iz knjige Pisanje ili ivot u
kojoj kae da mu je trebalo etrdeset godina da smogne snage i
napie uspomene iz Buhenvalda. Dakle za mene je prekasno.
Zato sam odluila da ovu ispovest zavrim delom jednog
teksta napisanog u ratu posle premijere dokumentarnog filma
Tvrtka Kulenovia Smrt u Sarajevu. Taj tekst je objevljen svuda. Do Tvrtka je dola njegova italijanska verzija. Neki prijatelj
iz Italije poslao mu je taj tekst na italijanskom jeziku. Moda je
tada Tvrtko ve bio u Americi. Ne znam pitau ga ovih dana.
Sve te uspomene iz rata nekako su maglovite, preklapaju se /
da li jo uvek mogu da piem/ i o emu/ kada je sve kazano/ a
opsada ostala.
Tvrtko Kulenovi je napravio jedan od najpotresnijih dokumentarnih filmova o opsadi Sarajeva Umrijeti u Sarajevu.
Taj film je sada nekako zaboravljen jer su doli mnogi drugi filmovi. Premijera je odrana 5. februara 1994. istog dana kada je
Sarajevo doivelo jedno od najgorih granatiranja. Sto mrtvih.
Tada sam napisala taj tekst pod nazivom iveti u Sarajevu
Posvetila sam ga Seru de Melu Tvrktovom i mom ratnom
prijatelju koji e mnogo godina docnije tragino poginuti od
jedne od prvih eksplozija u Iraku.
329
iveti u Sarajevu
Umrijeti u Sarajevu
U osam ujutru iz susedstva zovu: Vojka telefon.
Poluodevena izleem u ledeno februarsko jutro sa lakom
jezom jer u ratu oekujete samo loe vesti.Na telefonu Tvrtko Kulenovi: Molim te u kinu Radnik u subotu u jedanaest
sati je premijera mog filma Umrijeti u Sarajevu elim da ti i
Osman doete .
Ali zna da ne izlazim.
Znam brate, ali napravi izuzetak.
Da Tvrtko, napraviu izuzetak
Odmah zovem Afana Ramia. Dogovaramo se da emo posle ii da vidimo njegove slike, sprema veliku izlobu. Nismo ni
slutili kakva e to biti subota. Najstranija u ovom ratu. Telefoniram jo nekim prijateljima. Tako se ivi u Sarajevu.
Kaem Seru de Melu koji u subotu ujutru ide za Zagreb :
teta to idete. U subotu je Tvrtkova premijera.
U koliko sati ?
U jedanaest
Odgodiu let za poslepodne. elim da vidim taj film.Tvrtko mi je mnogo priao o njemu.
I eto nas u subotu u jedanaest sati u kinu Radnik. Sala je
puna do poslednjeg mesta. Zato kau da ljudi odlaze iz Sarajeva. Svi koje volim tu su: Ivan i Nana traus, Ferida Durakovi,
Zdravko Grebo, Juraj Martinovi, Hamo elilovi, Marko Veovi, Afan Rami. Sarajevo je tu. Jutro je sunano i mirno. Nita
ne nagovetava tragediju. Atmosfera sveana, nekako vie lii
na pozorinu premijeru.
Umrijeti u Sarajevu, Devet krugova pakla. Kao da se pripremao za ovaj film Tvrtko Kulenovi kada je za III program
Radio Sarajeva sa Sejom amom radio dokumentarnu dramu
Smrt na fotografiji, o velikom amerikom fotografu Kapi koji
je ceo ivot proveo snimajui ratove. Slikao je ratnike kad napreduju i kad se povlae, nainio je potresne slike preivelih
iz Auvica, poginule u Vijetnamu svoju najpotresniju fotografiju napravio je u panskom graanskom ratu. Snimio je borca panske republikanske armije u trenu dok ga metak pogaa
u grudi. Zabeleio je taj deli sekunde izmeu ivota i smrti.
Deak je umro na fotografiji. Bila je to jedna od najboljih dokumentarnih drama koje smo snimili. Itekako znam koliko je
ovaj film podrazumevao tu fotografiju.
331
Film Tvrtka Kulenovia natopljen je asocijacijama od Pijave i Gernike preko Gulaga i Hiroime do logora u kojem smo
danas zatoeni mi Bosanci ovim ratom od Manjae preko heliodroma do Sarajevo tog najveeg koncentracionog logora koji
je ikad postojao, kae Kulenovi. Romanopisac i estetiar Tvrko
Kulenovi i nije mogao napraviti drugaiji film nego film o sebi,
Malroovkse antimemoare kroz koje se prelama dvadeseti vek
Vek vukodav skae name da me davi kako kae Mandeljtam.
Kroz taj film se prelamaju Kulenovievi romani, putopisi,
eseji, njegove lektire, prijateljstva ljubavi. Portret panskog deaka to je umro na fotografiji i lepi Lidijini portreti provlae
se kroz film kao tubalica, kao ovekova porodica. I sve je
zgusnuto u neku mistinu uarenu materiju koja eksplodira od
patnje to je spaljeno Sarajevo, to su izgorele knjige, to je
umrla Lidija, to je na sve krajeve sveta rasprena ovekova porodica, to je umrla majka, na iju se sahranu nije moglo otii,
to ubijaju decu dok ekaju u redu za kruh i vodu.
Nemilosrdnim jezikom kmere, film prati tekst Tvrtka Kulenovia, oni se ukrtaju, sustiu i kao kod Pasternaka pretiu
jedni druge i kao na mistinim raskrsnicama ivota razilaze se
a ostaje svea humka groba voljene ene, ostaje prazna kupola
spaljene Vijenice kroz koju ulazi svetlost. Ja se nehotice nadam da e tu ostati i trajati i izlazim iz filma, stupam u ono polumrano predvorje koje je uvek podrazumevalo knjige i drage
ljude, ulazim u polukrunu salu na prvom spratu sa klupama
od toplog drveta. Od svih sala u Sarajevu i pompeznih i sveanih, najvie sam volela tu malu salu u Vijenici .
Dve vitke plave palate to dotiu nebo i lie na njega,na
Neretvu, na kristale leda na obroncima Trebevia, iskasapljene
granatama i u plamenu surovo me vraaju u film. Ubijaju Sarajevo. Ivan traus sedi blizu ja nemam hrabrosti da pogledam
na tu stranu. Kako se osea graditelj kad mu rue ono to je
sazidao.
Nije to bila premijera filma. Bio je to ivot sviju nas. Odmotavao se tu pred nama dok je Tvrtko Kulenovi poput nekog
antikog junaka povienim glasom govorio za sve nas.
Nije to prvi put u istoriji oveanstva da se rue gradovi.
Ali nain na koji se rui i ubija Sarajevo nije vien u novijoj
istoriji sveta. Razdvajaju se porodice, odlaze autobusom dve
prelepe keri Marine Avramovi i mau i alju poljupce. Odlaze
332
333
imena i knjige Emili Dikinskon, Isaije Berlina, Dantea, Konrada, Briknera i njegovu Melankolinu demokratiju, Mocarta,
Baha, Barbaru Hendriks, Valerija, Oktavija Paza, Sor Huanu,
Egona Naganovskog i njegovog Telemaha, Yi Kinga.
Izlazimo u hol kina Radnik u kome kao uarena kugla lebdi stravina vest. Granatirali su trnicu. Sto mrtvih.
ivot je ponovo pretekao umetnost. ak ni u tom potresnom filmu u kome su otkriveni najdublji ponori patnje i zla,
kada je izgledalo da je sve reeno o zlu, genocidu, etnikom
ienju, ubijanju dece, koncentracionim logorima, ruenju
grada, paljenju knjiga, ak ni u tom filmu nije bilo tako zastraujuih scena pakla koje su nas saekale kada smo izali u
okamenjeno i od bola onemelo Sarajevo petog februara 1994.
godine.
334
MANUFAKTURA
Marko Veovi
Daa Drndi
Alma Lazarevska
Tvrtko Kulenovi
Suzana Tratnik
Hamid Sadr
Ivo Svetina
Rade Jarak
Simona krabec
Sibila Petlevski
Ferida Durakovi
Barbara Markovi
Vladimir Arsenijevi
Vera ejkovska
Aleksandar Stankovski
Vinko Mderndorfer
Tatjana Gromaa
Marko Veovi
GRAD
l.
Jo uvijek, u meni, iva je iz sna slika
Kad prvi put Sarajevo ugledah sa Bistrika:
Na stotine sazvjea u pomrinu palo
Zemaljsko i nebesko posve se smijealo.
I ko Njemcu se onom javi naslut: iz skita
Promatram, al ne jedan grad nego svijet itav.
I pamtim: niz bistriku ulicu, neznamkoju,
Svjetiljke krivovrate visibabe u stroju:
Ko da je dua, od straha skroz budna, skroz trijezna,
Htjela da pripitomi, tim znanim, svijet neznan.
Tren potom osjetih kako, najeen, sav se koim:
Grad je ledena voda u koju u da skoim.
Ne gradom ve prajezom oinut bijah tmulom
Da sve pod nebom u lednu vodu se prometnulo.
Tren potom pojmio sam iz digerice same:
Grad je toliko velik da nema mjesta za me!
Jer u moru tog svjetla gdje nai konaite?
(Sjetih se sestre kad mi, u krilu, glavu bite).
I sam sebi se inim ilegalan ko koza
Dok slazim u samou sa uskotranog voza.
337
2.
Premalen u meteu, izgubljen usred buke
Samo saobraajci k meni su irili ruke.
Teko je, danas, rei ta mi je taj grad bio,
Gdje etvrt stoljea sam u sobi prosjedio.
Isprva, sanatorij sa pogledom na more,
Gdje sam se lijeio od svoje Crne Gore.
Od Crne Gore u kojoj dua je moja bila
Ptica koja gnijezdo na nakovnju je svila.
Raspameeni deko, sa ibeovskom grbom,
I nutrinom drhtavom i gipkom ko prut vrbov,
ivio poluivot, u gradu polustranu.
ivio ko flauta. Ukoso i ustranu.
338
Daa Drndi
Iz vile na Wannseeu
Sjedili smo Mirko (Kova) i ja u kafiu Al Ponto na jakom
oktobarskom suncu oko podneva. Bio je radni dan ali trgom su
prolazili i mjetani i turisti, golih ruku i ramena, nasmijani, ne
kao prije neki dan, kad sam u Rijeci Williamu rekla, pogledaj
ona lica na autobusnoj stanici. Dodue, kiilo je, moda su zato
lica na lokalnoj autobusnoj stanici u Rijeci bila siva i namrtena, siromana i runa, u Rovinju ne postoje lokalni autobusi. U
Rovinju i Mirko i ja kod kue smo, nekako ipak jesmo. Priali
smo o knjievnosti i o Kiu, a to bismo. Malo o raznim tabletama za jaanje imuniteta. Malo o nekim dragim i nedragim
ljudima. Onda je Mirko pitao, ima li onu knjigu, ja sam rekla,
donijet u ti je kad ponovno doem, ostala mi je u Beogradu.
Pa je Mirko rekao bem ti Beograd, i meni se to stalno deava.
(Mirko je zauvijek napustio Beograd u decembru 1991., ja, takoer zauvijek, est mjeseci poslije.)
Nemam svoj grad. Sad vidim da nikada nisam ni imala
svoj grad. Ne znam da li je to dobro ili loe. Ima gradova koji
lee na mojoj koi poput tatouagea, neizbrisivi su. Ali ti tato-
339
340
341
Vukica je umrla novembra 2001. Branko (Vuievi) pomogao je da se Vukicina Ekspolatacija mrtvih objavi. Tiskana je
u broju 72 asopisa Re, dvije godine kasnije, decembra 2003.
Prolog ljeta, Vukicin skroman i neureen rovinjski prostor
preuzeo je njen polubrat koji se raspitivao da li e njegova nazonost u Hrvatskoj (za njega) biti neugodna. Imao je
razloga to da pita, Aleksa ilas. Ljudi mu nisu imali to rei.
Aleksa ilas u Rovinju ne postoji. U Rovinju ljude nije briga
kako i to Aleksa ilas misli. (Ne misli dobro.) Zato sada Aleksa
ilas, kad doe u Rovinj, uglavnom uti. Sa enom i sinom
predveer ee rivom i sve troje liu sladoled, izgledaju posve
turistiki. Jedna nas je ena pokuala upoznati, premda to nije
bilo potrebno. Aleksina supruga uskliknula je: O, pa mi smo
onomad devedesetih kupili beogradski stan vaega brata. Ja
sam rekla Znam: dok jednima ne smrkne, drugima ne svane.
Moj brat danas (u Hrvatskoj) ivi u iznajmljenom stanu jer je
onaj prodani pojeo. O svemu ovome (o Vukici i Vesni) nikome
nisam priala jer u gradu u kojem ivim nisam imala (nemam)
kome. U tom gradu o meni ionako malo znaju, pa to bi znali
za Vesnu i Vukicu. I ja o njima u tom gradu malo znam, gotovo
nita, ne znam ni kakvo im je kuhinjsko posue.
Na proslavi Borinog roendana prila mi je Eva Diamantstein i na engleskom rekla: Ja sam Eva Diamantstein, napisala
sam dramu koja se zove Nachtmahl veera. Ovo kod Bore
(osia) nije bila veera za stolom, jelo se vie s nogu, Lidija
je servirala finu hranu, odlian roast-beef, salatu s bobicama,
malinama i gorgonzolom, gustu okoladnu tortu, pitko vino,
crno i bijelo. Nakon razgovora s Hartmutom Topfom, apetit mi
je odjezdio u aprilsku berlinsku no. Nakon razgovora s Evom,
na ramena mi se spustila izbezumljenost.
U strujnim naletima ta izbezumljenost krenula mi je itati
tijelom, prei me iznutra i drmusati me kao da sam na elektrinoj stolici. Dolo mi je da ponem upati kosu tu pred svima,
onako kako je teatralno i dramatino upala svoje rijetke crne
lasi moja splitska nona Ana kad bih spomenula njenog voljenog sina i mog ujaka Oskara, profesora interne medicine. Inae,
moja nona Ana bila je sva splitski dramatina, udarala se akama u prsa, bacit u se kroz ponistru, vikala je kad bi je netko
naljutio, kad je bila nemona, ali je ila svjetski (i za svijet). Dola sam u Berlin kako bih nakratko uivala u berlinskoj spojenoj,
zakrpljenoj sadanjosti, kako bih odgledala jednu Majku Hra-
342
343
344
345
346
Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Svjetskog programa ishrane (WFP), u Zagrebu se stidljivo tiska 10.000 primjeraka jedne koliko potresne toliko vesele
i dostojanstvene knjiice pod nazivom Kako preivjeti od humanitarne pomoi. Autorica Enesa eremet.
PILEA PATETA
2 fildana ulja
3 supene kaike brana
1 JELO IZ LAN-PAKETA BR. 6 ILI BR. 11
3 kafene kaike mlijeka u prahu
1 kafena kaika soli
Knjiica, kao Enesin dug Sarajevu distribuirala se po Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj, izgledala je nekako egzotino,
za one koji su je vidjeli, a onih koji su je vidjeli je bilo malo.
Ipak, teko je zamisliti les nouveaux riches Republike Hrvatske
kako spravljaju mladi sir od rie ili pomfrit od brana ili buhtle
s jabukama od jabunog soka iz lan-paketa, kad na trnici ima
salate glavatice u koju za 4 osobe treba staviti 4 jaja, majonezu,
limunov sok, 8 punjenih maslina i crnog kavijara?
Dugo se ukalo o tome da je Hitler bio vegetarijanac jer,
zna se, povremeno bi ga obuzimala nesavladiva elja za vegetarijanskim jelima. Ali to je bila varka. Napade vegetarijanstva
dobivao je, danas se takoer pouzdano zna, kako bi smanjio
znojenje (jer Hitler se jako znojio) i napuhanost (jer esto je
bio napuhan i imao je zamrene psiho-fizike probleme s plinovima). Izvjesni Dione Lucas, ef kuhinje u jednom hamburkom restoranu, sjea se da je kod njega Hitler naruivao svoje
omiljeno jelo punjene prepelice i peene golubove. A Marinettijev recept, bogat i matovit, bila je prava gozba za nepce
(Hitlera i inih): Briljivo oiene i s ljubavlju peene prepelice treba jedan sat drati u bagnomaria (na pari) potopljene u
moscato di Siracusa (gusto bijelo sicilijansko vino mukat), a
potom, i dalje u bagnomaria, jo jedan sat u mlijeku. Tek onda
se prepelice pune i to nadjevom mostarda di Cremona, koji sadri kruke, trenje, patuljaste narane, smokve, ljive, marelice,
malo dinje i malo bundeve, a sve to voe konzervirano je u
slatkom sirupu s okusom ulja od gorice.
Otprilike u isto vrijeme, 1940-tih, u Splitu se, na loem
smeom papiru tiska knjiica, zapravo broura, na kojoj runim crnim slovima pie: Ratna kuharica. U njoj uvena Dika
347
348
349
350
moje omiljeno voe. Kad su se Lola i Bora 1992. doselili u Rovinj, Bora je na brdu pisao o apatridima i pio apaurine jer ga
je izluivala politika situacija i vlastita, dobrovoljno-prisilna
emigracija-izolacija, a Lola mu je pjevala. Rovinjske vikendice
zimi je teko ugrijati i u njima je mrano. Lolini maestralni prijevodi Viktora Surovkina, Marine Cvetajeve, ehova, Viktora
Hljebnikova, Vojnovievog Vojnika onkina, i ve 1965. Pasternakovog Doktora ivaga, na posebnoj su polici u mom domu,
ali to nema veze s mojom Lolom. Kako si, sine? Zagrljaji. Ne
znam tko danas pamti tv lutkarsku seriju Sve je polo naopake,
one emisije Na slovo, na slovo, Loline emisije iz 1963., bilo ih je
34 u crno-bijeloj tehnici (tekstove su pisali Aca Popovi i Duko Radovi), Vlaja Adaja, Tri frtalja kralja, Sve je polo naopake,
ondanja djeca raslojila su se i meusobno ratovala, danas su
jo malo pa starci.
Lidija je dobra. Voljela je Lolu. Hrabro se nosila s njenom
sjenom koja je natkrilila i Beograd i Berlin i Rovinj. Sad, kako
vrijeme prolazi, za neke Lolina sjena se povlai. Kad je Lidija
napravila prvu veliku veeru za onim dugim crnim stolom u
Borinom i Lolinom rovinjskom atriju, bilo je najmanje dvadeset ljudi, sjedila sam do nje. Kako je ispalo, pitala me je Lidija.
Dobro je, ne brini, rekla sam. Onda je Lidija zakljuila: Mislim
da bi Lola bila zadovoljna. Malo mi je dolo da se rasplaem,
ali ma kakvi. U zidi preko puta, tamo s druge strane stola, jo
odavno Bora je dao ugraditi keramiku ploicu na kojoj plavim
slovima pie Lola. Pogledaj, kao da me je tamo zakopao, govorila je Lola. Pogledala sam u ploicu i vidjela Lolu kako mi
namiguje. Da, Lola bi bila zadovoljna, rekla sam Lidiji.
Sjedim tako usred noi na tom pustom berlinskom trgu,
nemam vie pojma gdje sam, zrak se zgunjava u nestanu ljubiastu izmaglicu iz koje izranja Hljebnikov i ape:
,
,
,
.
351
352
353
354
()
Hanno ima nerazumno plave oi koje bljeskaju, koje se
smijee. Hanno je dramaturg i redatelj dokumentarnih filmova, radi za Literarisches Colloquium Berlin u vili na Wannseeu.
Odakle si, pita me, ne znam to da mu kaem. U Beogradu
su mi govorili, ti si Beograanka, u Rijeci me zovu naturaliziranom Rijeankom. Rodila sam se u Zagrebu. Znai li to da
sam i Zagrepanka, naturalizirana Zagrepanka. Naturalizirati znai dati dravljanstvo strancu, to je u mom sluaju ilo
relativno glatko, jer iako sam pravno gledajui u samostalnoj
dravi Hrvatskoj bila strankinja, jer dola sam iz Srbije, imala
sam ona posebna, hrvatska krvna zrnca koja su mi garantirala
pobjedonosnu naturalizaciju, a i nisam se u Hrvatskoj ba utila strankinjom. Naturalizirati se znai i odomaiti se, osjeati
se domaim/domaom, ali ja se nigdje ne osjeam posve odomaenom, vie se osjeam izglobljenom, kao da su se kuglini
leajevi moje kime izlizali (to i jesu), pa ne stojim vrsto,
nisam ukopana, utaborena, ni na jednom granino oivienom
tlu. Klatim se i laviram. Nakon mog odlaska iz Beograda, Beograani su me redovito, godinama, pitali, i jo uvijek me pitaju, zato si ti u stvari otila, vrati se. To me je udilo, to da
Beograani, mahom oni koji su bili glasni i uporni kritiari
Miloevievog reima, ne shvaaju zbog ega sam napustila taj
tada ludi, poludjeli grad. Ne pada mi na pamet da se vratim, kaem onima koji me pozivaju da se vratim, jer to je nemogue,
ponovni odlazak u Beograd ne bi bio povratak nego posve novi
dolazak, dolazak u novo, drugaije, u kapsulu po mnogo emu
runiju i tjenju. Kao to moj dolazak u Hrvatsku 1992. nije
bio nikakav povratak (rodnoj grudi), dolazak u staro i poznato,
nego doseljenje na mali nervozni prostor, ranjen i mraan. Da
imam kamo, i iz tog bih se doseljenja odselila. Tako, kad me
Hanno pita, odakle si, kaem, ivjela sam u Beogradu trideset
pet godina, sada ivim u Hrvatskoj. O, Beograd, smijei se Hanno, Beograd je poetak moje slobode. To je kratka i vrlo duga
pria, kae Hanno. Napunio sam osamnaest godina, iz Berlina,
iz Istonog Berlina, ili smo vlakom na maturalnu ekskurziju u
Sofiju. Imali smo kolektivni paso. Bila je 1986. U Temivaru,
stali smo da primimo nove putnike, a ja sam izaao da pijem
vode. Na malim stanicama provincijskih naselja uvijek postoji
esma s vodom. Kamo e, pitao me je kondukter, moda i
policajac. Po vodu, rekao sam. Onda sam nestao. Kako sam nestao, kako sam postao nevidljiv, ne znam. Vlak je naputao sta-
355
356
357
358
najmanje 300 metara duga, sagraene su u socijalistikom neoklasicistikom stilu, a njihove fasade ukraene su keramikim
ploicama i po kojim socrealistikim mozaikom s motivima
iz proleterskog ivota. Danas, Karl-Marx-Allee vrlo je zabavna
avenija, nekada nije bila. Danas podsjea na divovsku trpezu
ukraenu bijelim svadbenim tortama. Na aveniji Karla Marxa
nalazi se i uveni Berlin Caf Moskau, u poetku okupljalite sovjetskih generala, potom buna socijalistika diskoteka,
(nek se omladina zabavlja), onia etvrtasta zgrada na ijem
vrhu, naizmjence, sa svake strane pie Berlin Caf Moskau,
pa , pa opet Berlin Caf Moskau, pa opet .
Neemo sad o tome kako je devedesetih irilica protjerana iz
Hrvatske (prostaki i buno), kao da je ona, irilica bila agresor,
a ne neki ljudi s kojima se poslije na salvetama (i u stvarnosti)
komadala Bosna. Postoji u Berlinu (istok) i park koji se zove
Marx-Engels Forum i u njemu goleme rune statue Marxa koji
sjedi i Engelsa koji stoji, pa se na Marxa veselo penju djeca i
turisti da se ovjekovjee. U Berlinu ostali su i Rosa Luxemburg
Platz i Karl Liebknecht Strasse, ostao je Teatar Maksim Gorki,
nekadanji Dom sovjetske kulture, ostao je Bebelplatz, ostala
je blaga gorkost recentne prolosti zaeerena bezopasnom nostalgijom. ega se Hrvatska boji?
Kae mi prijateljica, nemoj pisati samo o davnim stvarima,
mlae generacije to nee moi zamisliti. Moi e, kaem joj,
ali drugaije. Zamiljat e svoju prolost, ne moju. Zamiljat
e prolost koju e potom njihova djeca zaboraviti u potrazi
za vlastitim izgubljenim vremenom koje ne znam hoe li ona
tada umjeti i znati dozvati. Predmeti e nestajati. I s buvljih pijaca postupno, tiho, nestajat e parafernalije naeg ivljenja.
U Rijeci nema buvljaka. Ljudi vole kupovati novo u Rijeci, a buvljaci zrae veselom nostalgijom, na njima prolost se
nabavlja za male pare, u tijesnom, istroenom potroenom
pakovanju, krpice, ostaci izlizanog juer, portabl sjeanja (vlastita i tua) koja se nose kui pod mikom i onda rasklapaju u
djelie minulih ivota. U iskrice.
Juno od Karl-Marx-Allee, u okrugu Friedrichshain, ne
tako davno sivoj radnikoj stambenoj etvrti, otvara se mali
parkoviti trg okruenom kafiima u kojima se uglavnom sjedi vani (u aprilu) Boxhagener Platz. Na improviziranim tezgama i na zemlji, na pranjavim ponjavama, u zamaenim
kartonskim kutijama, svud naokolo lee nabacani i razbacani,
odbaeni nekada tajni i javni relikti socijalizma. Bezbrino je
359
i bezopasno to uranjanje, to uplovljavanje u crnu rupu crvenog terora. Vidjela sam tri ruevne zgrade iz ijih razbijenih
prozorskih okana, poput arenih djejih zmajeva, kuljaju osloboeni i nasmijani dobri duhovi istonoberlinskih osamdesetih. Veina zgrada na Boxhagener Platzu (kao u bivem Istonom Berlinu openito), ve je podvrgnuta operaciji brisanja
oiljaka vremena, liftingu, pa takve zgrade nisu zanimljive,
to su dosadne kue, bez tragova, bez uspomena, bez sjeanja,
mali lobotomizirani stambeni roboti, umoreni, u iekivanju
da im se dogode novi ivoti i nove povijesti. Kad studentima
govorim o Beckettovoj Posljednjoj Krappovoj vrpci, donosim im
fotografije starih magnetofona, a oni se ude. Vie ne znaju ni
kako izgleda maina za tipkanje, ni koliko je snage potrebno za
dulje udaranje po tastaturi.
Na Boxhagener Platzu, na buvljaku, srela sam Lauru i Thomasa koji su traili zrcalo za svoj stan, kao da sam u kakvom
malom mjestu u kojem se ljudi nedjeljom nalaze u gradskoj
kavani iako se svakodnevno viaju. Onda sam za tri eura kupila tri djevojice koje se ljuljaju na zahralim oprugama i mau
kao da e poletjeti, a nee tri zarobljene anelice uvarice.
Nemam nikakav odnos prema anelima, tim navodno
bespolnim biima mukoga roda. ak i kad nisu bespolni i veliki, kad su to mali debeljukasti aneli ruiaste koe, kerubini
oni imaju male muke pie. Nikada nisam vidjela
male nage enske anele i njihove male pie. Ne
vjerujem u anele, oni za mene ne postoje, pa
me ne mogu ni uvati (od ega? od koga? kako
aneli uvaju?). Nakon to sam u Berlinu kupila
tri drvene djevojice koje se uzaludno batrgaju ne bi li iz socijalizma odletjele u neku drugu
utopiju, u zagrebakom Etnografskom muzeju
otvorena je izloba pod nazivom udesni svijet anela. Etnolog Josip Barlek, autor te izlobe
onda je izjavio da aneli postoje kako bi se kroz
njih budila kolektivna duhovnost, to isti je
horor, ta kolektivna duhovnost, iako je ostalo nedoreeno je
li primarni motiv postavljanja te i takve izlobe bio upravo
jaanje masovne kolektivne duhovnosti ili je motiv moda
bio sloeniji. to bi to bila kolektivna duhovnost? Kolektivni
trans? Kolektivni transovi opasni su, znamo. Je li kolektivna
duhovnost slobodna i osloboena duhovnost ili podjarmljena
duhovnost, duhovnost koja se podaje, koja klei. Obuzet vjer-
360
361
Kad je Marua (Krese) dola po mene, jako je puhalo. etale smo i priale o njenoj tek objavljenoj zbirci pjesama Svi moji
Boii. Eto, konano su me tiskali u Ljubljani, rekla je. Otile
smo u Treptower park koji se protee du rijeke Spree pa jo u
irinu i dubinu, golemi prostor, gotovo nepregledan, poput kakvog zelenog mora koje se ljuljuka po itavoj bivoj Njemakoj demokratskoj republici, i promatrale smo divovskog gologlavog sovjetskog vojnika, junaka spasioca kako pobjedonosno
stoji na breuljku i, duboko zabovi ma u zdrobljenu svastiku
pod svojom izmom, u naruju lijeve ruke njie dijete, neko
ratno siroe. To dijete valjda predstavlja ljude i zemlju koju
su Sovjeti prvo spasili, onda privili na svoja staljinistika prsa.
Na tom memorijalnom kompleksu nema Staljinovog lika, ali
zato naokolo ima mnogo frizova ukraenih Staljinovim mislima koje danas ne zvue tako opasno, premda se s Povijeu
nikada ne zna. Ogromnost tog sovjetskog spomenika, koji jo
zovu sovjetskim kenotafom, podignutim 1949. kao sjeanje na
20.000 sovjetskih vojnika poginulih 1945. u aprilsko-majskoj
bitci za Berlin, promatrale smo Marua i ja iz velike daljine, jer
jedino tako taj se monument moe vidjeti u cijelosti, a vjetar
nam se uvlaio u kosu i u odjeu i ledio nas, to je aprilu u Berlinu, toplo-hladno. Trg koji vodi do spomenika 200 metara je
dug i 100 metara irok. Tu je i est bronanih vijenaca, svaki
promjera najmanje deset metara. U toj golemosti, itav prizor
postaje zastraujui, premda na park nalijeu tiina i umirujui
spokoj. Ljudi koraaju sporo, s pijetetom, i neujno kao da lebde moda zbog hujanja vjetra.
Podizanje socrealistikih spomenika s monim vojnicima
i njihovom (pravednom) izmom koja gazi neprijatelja ili ono
to ga simbolizira, bila je praksa i u Jugoslaviji, ne samo u istonom lageru. Kod Lovrea u Istri ima takav jedan spomenik:
partizan, sav od crne bronce izliven, miiav i bijesan, s visoko
uzdignutom pukom gazi neprijateljskog vojnika, samo to taj
spomenik u Lovreu je mali, jer i Lovre je malo mjesto, ali
strahota kad se taj spomenik promatra nije manja jer se on
mora promatrati izbliza.
Spomenici, najvie oni monumentalni, nemaju sjeanje.
Spomenici ukopavaju sjeanje izliveno u blokove mramora,
bronce, kamena ili granita, svejedno, i tako zarobljeno, stijenjeno sjeanje kruni se u vlastito nepostojanje, u svoju odsutnost i prazninu. to vei spomenik, to bljee i prhkije sjeanje.
Spomenici misle za nas. Onako kruti i nepomini, nepokret-
362
363
364
ini mi se mnogo poslije, doao je pljesak. Nakon te kulturne veeri, Marua i ja otile smo u jednu krmu na kobasice s kiselim
kupusom. Bio je to izvanredan obrok, nezaboravan. A u krmi,
za razliku od onog kulturnog centra, bilo je toplo i buno.
Jesi li vidjela na plonicima one mesingane kocke s imenima nestalih stanara?, pita me Sneana (Bukal) u Beu 2008. Te
kamene kocke obloene mesingom a dimenzija 10 x 10 x 10 x
10 centimetara nisam ni mogla vidjeti u Beu 2008. jer 2008.
doslovno sam protrala Beom, nisam ni Kseniju i Bogdana
stigla posjetiti. Kad sam 2004. doista bila u Beu, kamene kocke, danas ve uvene kamenove spoticanja (Stolpersteine)
Guntera Demniga takoer nisam mogla vidjeti, jer svoje kocke
Gunter Demnig poeo je ukopavati po Austriji tek u drugoj
polovini 2007. Jest da je 1997. u mjestu Sankt Georgen u blizini Salzburga, Gunter Demnig postavio dva kamena spoticanja
za Jehovine svjedoke, ali neki ljutiti stanovnici tog ivopisnog
turistikog mjesta ubrzo su kamenove iskopali, jer to ima tu
taj njemaki umjetnik Demnig da podsjea njih, Austrijance,
na ljude koji su nestali, nestali su i gotovo. Poslije, 2006., stanovnici Sankt Georgena svoje su stavove malo omekali, pa su
dopustili Demnigu da one iskopane kocke ponovno ukopa. Da
su Demnigovi kamenovi spoticanja postojali u Beu 2004., ne
bih onoliko bazala gradom i fotografirala arijanizirane zgrade.
Ne bih matala o slikovnici koja mi se danas ini mlakom opomenom jer, openito, ono to je sabijeno meu korice, ono to
je ispisano, svoj eho odailje u plitke rezervoare sadanjosti u
kojima odjekuje muklo i tupo. Danas toliki umjetnici sasvim
dosljedno iz memljivih krinja Povijesti, poput maioniara,
izvlae svilene rupce prolosti, a javnost se uljuuje, sve manje
se uznemiruje, i kae, neka ih, nek galame a mi emo i dalje
po svome tiho i oprezno.
U Berlinu sam naletjela na Stolpersteine, o, da. U Berlinu ima preko 1500 kamenova postavljenih pred ulaze brojnih
kua. O njih se ovjek mora spotai, jer Berlin je grad flaneura.
To gaenje preko sjajnih minijaturnih grobova izaziva i jezu
i pijetet. Ali, koraci koji se spuste na male mjedene sarkofage, postupno ih late i oni sve vie svjetlucaju, ak bljete na
aprilskom berlinskom suncu; zrake se preko njih prelamaju u
zlatne strijele koje ulijeu u oko. Tekst koji Demnig svojeruno gravira na svaku kocku poinje rijeima: Ovdje je ivio/
ivjela, nakon ega ispisuje ime, godinu roenja i sudbinu
365
stanara, koja je, ta sudbina je li, u veini sluajeva obiljeena datumom i mjestom deportacije
i smrti. Do kolovoza 2008. Demnig je oivio
preko 16.000 idova, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka i antifaista. U vie od 350 gradova,
od toga diljem Njemake najmanje 15.000 ljudi,
pod stopama prolaznika mae i ape, evo nas
opet. Demnigove kocke za sada lee u Austriji,
u Maarskoj, u Nizozemskoj, u ekoj, u Danskoj, u Ukrajini i u Italiji. U Poljskoj, Demnigu
su rekli, neemo vae kocke. U Francuskoj kau,
jo emo razmisliti. U Mnchenu vele, mi ve imamo mnogo
spomenika, ljudima ne treba kamenje da bi se sjeali. Ima i
stanara koji se bune, te kocke oteavaju prodaju nae imovine,
kau, a prolost je prolost, nije sadanjost.
U Wannseeu, u Wernerstrasse 7, nala sam kocke Enocha Belgarda, roenog 1883., ubijenog 1944. u Rigi, Hansa Belgarda, roenog 1913., ubijenog u Rigi i Tane Belgard, roene
1887., takoer ubijene u Rigi. Pred kuom u Wannsee Grner
Weg 15, svjetlucaju Else Ellendmann, roena 1915., nestala u
Piaski i Peter Ellendmann, roen 1937., koji je sa svojom mamom takoer nestao u Piaski. Jo sam ljudi nala u Wannseeu,
u Wannseeu moe se mirno hodati, nema guve jer nema industrije, nema trgovina, nema urbe, i ima mnogo vila koje
tite gusto zelenilo, cvjetni grmovi i stoljetna stabla.
Izrada jednog kamena za spoticanje kota 95 eura.
Da bi proitali to na njemu pie, hodai se moraju sagnuti.
Naravno, u Hrvatskoj Demnigovih kocki nema. Pisala sam
Demnigu, rekla sam mu, doite u Hrvatsku, Hrvatska ima kontingent mrane prolosti, ima i onu svijetlu, dodala sam ravnotee radi, istine radi, Hrvatsku biste mogli premreiti vaim
kamenovima, rekla sam Demnigu, pa bi Hrvatska bljesnula,
svjetlucalo bi u Osijeku, u Splitu, u Sisku, u Koprivnici i Varadinu, svjetlucalo bi u Dubrovniku, u Rijeci, na Koruli, u mnogim mjestima treperili bi ici prolosti, ak i u selima, ak i kad
nema sunca, ak i u noima bez mjeseine, bljeskala bi imena
povratnika. U Zagrebu, odsjaj bi bio poput vatrometa. Mogla
bi se jedna kockica nai u Rovinju, na primjer, pred kuom u
nekadanjoj Via del littorio 32, dananjoj valbinoj, ni stotinu
metara od mojih vrata, iz koje 1944. nacisti odvode Talijanku
Francescu Bodi (Rovinj, 9. 2. 1913.) u transki logor San Sabba, gdje joj vade oi i ivu spaljuju. Mogla bi se jedna kockica
366
367
368
Alma Lazarevska
369
370
371
presavijene novine. Sa naslovne stranice izviruje novi predsjednik jedne od evropskih vlada. Sivi gospodin izgovara engleske rijei savjesno, polako, a lako. Vjerujem da nerado izlazi
iz svoga jezika, ali to ini gospodski susretljivo. Voljela bih uti
kako izgovara reenice iz Mannovog arobnog romana. A od
poezije, makar ovo: Jer, vidi li, gledanje ima granica, i sve sagledaniji svijet ite da raste u ljubavi. Potom. Zavreno je djelo oiju.
... lice mladia koji e mi objasniti gdje je Mozartova kua,
prethodno sklonivi slualice sa uiju. Teki metal. Ali, mladi
ima osmjeh koji se jo uvijek hrani majinim kolaima. Lijevi
onjak je nadrastao sjekuti. U Vedama se za onjake kae: Dva
tigra koja rastu nadolje, i kuaju prodrijeti oca i majku! O, Agni,
uini ih milostivim!
... mlada ena koja je upravo parkirala bicikl. Prije nego
reagira na moje pitanje, sputa korpu. Potom osloboene ruke
koristi da ukosnicom obuzda kosu. Na nain junjaki! I ta
kosa! A... Amsterdam! Negdje iza zidova miruje Vermeer. Njegova spokojna, krupna djevojka ija je kosa obuzdana strogom
kapicom. Traim put do nje. Ova e mi biciklistica pomoi.
u Kopenhagenu biram izmeu dvije bijele koulje koje
uoavam na glavnom trgu. Elegantni stariji ovjek kroz ije
su vene prole ve generacije i generacije s knjigom. Moj prvi
izlazak (ne raunam li more) iz opkoljenog grada. Nikada to
nee saznati ovaj mukarac. Jo manje za moju opsesiju bijelim kouljama tih godina u opkoljenom gradu. Objanjava mi
kako da najbre stignem do hotela Park. Stig... zove se Stig? Nedovoljno! Holger, Rasmus, Jesper... Soren? Neka bude... Soren!
Tako biti mora!
Ako iile mnoge slike, preostat e makar svi oni mladi
parovi koji se ne prestaju drati za ruke ili gdje mladieva ruka
ostaje na djevojinom ramenu dok mi drugom pojanjava.
... dva parfema koji daju nenadan amalgam; sjever je, blizina oceana, zrak prohladan i ist, dobar fon za parfem. Na
djevojinom vratu maleni zlatni kri. A ja se podsjeam hadisa:
Tri stvari ne treba odbiti: au mlijeka, miris, jastuk. Sumrak je i ja
eznem za jastukom. Hotel je iza ugla, ali sam se ipak odluila
da zaustavim ovaj lijepi mladi par. Dobro, neka i to bude, ujutro u popiti au mlijeka.
U Pragu 1989. ih nije bilo... amalgama, parfemskih.
Tek trag iza neke Italijanke, turistkinje. Ali, Janka, recimo da je
Janka mirisala na sladoled to je bio u Jirijevoj ruci. Vjetaka
aroma jagode. Nekoliko ruiastih kapljica ostaje na mapi koju
372
373
je strahovito gledati je na tamnoj livadi irom raskriljenu, pomahnitalo rastvorenu aku sa premnogom noi iznad sebe.
Treba stii do hotela, do odredita na kom te ekaju domaini. Vratiti se treba! Propustila si trenutak u kom se talas
povukao. Soba iz koje te je talas ponio, ravnoduna eka. Ne
doe li ti, stii e novi gost. Svejedno. Onda se desi da se ne
moe sjetiti ak ni imena hotela. Jutros si ak i ime recepcionara znala. Sva imena iile osim onog od kojeg je slaba vajda.
Da stane i kae: Ja sam Alma Lazarevska sa premnogom nou
iznad sebe! Pomozite! A ve je iz vidokruga nestalo i ono pecivo koje se prodavalo po cijeni trostruko manjoj od jutronje.
Povukla ih je enska ruka obnaena do lakta. Samo se ruka
ukazala. I spustio se kapak. Srednjevjekovna scena. Da li se
tako osjea D. kada prestane djelovati njegova dnevna doza
Nestinona?!
U jednoj takvoj sceni dominira pravougaonik izloga frizerskog salona. Potonja muterija ve je davno otila, runici poslagani, boce sa amponima odloene, sa poda uklonjena svaka
dlaka. Dvije ene, tek siluete. To jedna provjerava da li je sve
na svom mjestu. Drugoj je ruka ve na metalnoj jabuci vrata.
Priem li, rei e mi: Oprostite, upravo zatvaramo. Preesto sam
u svom gradu odluku da kosu prepustim frizeru odlagala do u
pozni as. I preesto me je doekivao ovakav odgovor. A ja mu
se obradovala. Kao uenik koji je konano pokazao da nije on
kriv za svoj izostanak. Ali, ovdje nije rije o sitnim, infantilnim
samozavaravanjima kakvim smo skloni, valjda, samo u svom
gradu. Ovdje ja stojim ne znam gdje, i ne znam kamo u. A no
se sklapa kao neumoljiva presuda i posljednja nada odlazi sa
ovim dvjema figurama iza kojih preostaje tek sablasno osvijetljen izlog. Svaka je razlonost, svaka razumnost, svaka prisebnost onemoguena. Paralizirana sam anemona sa premnogom
noi iznad sebe.
Grad koji ti se cijeli dan prijateljski nudio u svoj svojoj
veliini, zavodljivo te mamio kao razgranata staza, u trenu je
postao hladna klopka. Kafka u jednom pismu Mileni pie: Danas sam gledao mapu Bea. asak mi se inilo neshvatljivo to je
sagraen tako veliki grad, a tebi treba samo jedna soba. Osjeaj
koji elim evocirati jeste, meutim, pribliniji onome to ga
pominje Milosz u pjesmi To. Misao beskunika dok ide po ledenom stranom gradu. A ova opet, stoji u istoj pjesmi, jeste
slina trenutku kad opkoljeni Jevrejin vidi teke ljemove njemakih andarma kako se primiu.
374
375
Da li je Montaigne u trenutku umiranja ugledao ona slijepa vrata Augsburga? Jedno mogu pretpostaviti: nije ugledao
kako se umnoavaju, prepliu i jedna s drugom izmjenjuju ulice rodnog grada. Nije ugledao kako se u dubini grada otvaraju dvostruke ulice, ulice dvojnici, ulice lane i varljive (Jesu li
takve slike iza D-ovih onih kapaka koji su pali nakon to je
prestala djelovati dnevna doza Nestinona!?). Ili: kao vjetrom
pomijeane ulice. Sve su to slike do kojih su trebali proi vjekovi, slike koje su ekale Schulza, drohobikog monaha bez Boga.
Ne usuujem se izjasniti ta je jaa mjera straha: ona slijepa
vrata ili ove ulice. Na jednoj od njih, kolska se zvala, Schulza
je presreo uniformisani mukarac. Tuim je jezikom progovorio. Pitao za neku ulicu, to li? Ne! Upitao je: Bist du Schulz?
Legenda kae da je Schulz zbunjeno i plaljivo uspio potvrditi
prije nego je stranac u njega ispalio dva metka. Istorija biljei
tek ta dva metka.
376
Tvrtko Kulenovi
Gradovi na ostrvima
U devetnaestom vijeku duh je oboavao jezera. U svim
antologijama, itankama, u raznoraznim prezentacijama francuske poezije toga doba, poasno mjesto uvijek je zauzimala
Lamartinova pjesma Jezero / Le Lac.
Ainsi toujours poussez vers les nouveaux rivages,
Dans la nuit ternelle emportes sans retour,
Ne pourrons nous jamais sur locan des ges
Jeter lancre un seul jour?
Pjesnik je na jezeru ekao svoju dragu,
da budu zajedno, a moda i da se njeno stanje uz tu klimu malo popravi. No ona je
bolje znala. Pisala je: Ti zna kako su gadni
ovi moji dani sa napadima kalja. Ne mogu
dozvoliti da svi ostali gosti hotela zbog
mene trpe. Doi u im ovo proe.
Pria je lijepa i tuna ali pjesma joj je
izbrisala tragove kako i mora biti, samo je
ostavila jezero. Pitanje je moe li jezero
podnijeti tu koliinu emocije, tu mudrost
emocijom izazvanu, moe li sve to stati u
lavor vode? Noeni prema novim obalama,
u vjeitu no voeni bez povratka, bez mogunosti da makar za trenutak negdje bacimo kotvu, zar to ne pripada monom, velikom moru? Ili u poetku monoj i velikoj
rijeci koja e takoer zavriti u moru. More,
tue i nepoznato, koje e ostati tue i kada
prestane biti nepoznato, prostor je koji najbolje odgovara vremenu koje dolazi poslije
smrti i koje je i danas tue, ako i nije vie
nepoznato. Zato dakle ne more, veliki talasi koji udaraju u obalu sa tutnjavom koja je
muzika ispraaja?
Ali duh je bio opsjednut jezerima, more je pripadalo profesionalcima. Mrtve mornare zamotavali su u navoteno platno
377
378
379
380
381
382
da oplete svoje noge oko noge stolice u kafani. Nemaju nikakvog potpornja, draa, a svejedno se dre, to danas i nije
ba pohvalno. Danas slavimo teoriju pa su najpoeljnije one
stare skulpture kod kojih postoji neki stupi, podupira, koji
pokazuje da je umjetnik znao da ne moe. Prezreni su vjetina
i ljepota, Michelangelovi robovi su velianstveni za razliku od
Davida koji je nezreo. Ali i to e proi. Pa e opet doi jezera.
U Veneciji je dovoljno da skrenemo sa glavnog, turistima
zatrpanog puta koji vodi od Trga Svetog Marka do eljeznike
stanice, da dodamo jedne alvare i jedan turban i jednu lau
na jedra, pa da se naemo u slici Canelletta. Te udne slike,
kojima je dugo otkazivana vrijednost, imaju uza se jedan basnoslovan kvalitet jedva primjetnog prevazilaenja vlastite
realnosti, koji nije nastao zahvaljujui genijalnosti njihovog
tvorca, nego zato to im se svom upeatljivosti svoga postojanja nametnula Venecija koja ne pristaje da bude samo slika. To
nisu slike, to su vedute, rije nastala od glagola vidjeti vedere.
Pokuao je da je naslika i jedan Parianin, avangardista
Carzou, u poetku mnogo hvaljen, a danas izgleda sasvim zaboravljen. Naslikao je nasred ostrva ogromnu zgradu sa ije
fasade gleda ogromno nasmijeeno lice, ukras ili Bog. Dodao je
u podnoju zgrade, na ulici, ljude u gomili, vrlo ivahne, vrlo
sitne u poreenju sa ostalim stvarima, jedan top, dvije ene,
jedna vrata koja nikud ne vode. Svuda unaokolo mnotvo katarki, crkvenih tornjeva i jo brodskih katarki.
Ima jedan, Favretto ili Fervetto o kome se malo zna. Nije
ni tradicionalan ni moderan, teko je rei kome ili emu pripada, ali odgovor na to pitanje ja znam: pripada filmu Andreja
Tarkovskog Nostalgija. Na slici je, sasvim naprijed, voda koje se
ne vidi, ali se vide stupovi za vezivanje gondola u njoj, plavi
sa zlatnim prstenovima, olinjali. Vide se privezane gondole i u
jednoj od njih gondolijer, sjedi pogrbljen, eka svog putnika
koji je otiao dalje naprijed, dublje u sliku. Tu je prostor koji bi
mogao biti predvorje, ulaz u jednu venecijansku palatu, ali su
ulazna vrata tako tijesna, tako mrana, da prije govore o ulazu
u neko skladite u lukom gradu. Pored samih tih vrata, na zidu
je jedna slika bojom blistava i sa tekim pozlaenim okvirom,
slika kakve se ne dre na ulazima u skladita, ali ni u predvorjima palata. Ona nam ne dozvoljava da odredimo da li je u pitanju vanjski ili unutranji prostor, mada se oko onih tijesnih
vrata tiskaju ljudi koji bi da uu u onaj mrak, svakako poslije
nekih koji su ve uli. Neki samo proviruju unutra, neki tek
383
384
385
386
Suzana Tratnik
Stivenson! Stivenson!
Nemalo trenutaka smo proveli ekajui na rizinim raskrima ulica i eleznike pruge, posebno opasnim tamo gde nije
bilo rampi. U gradiu je bio samo jedan takav smrtni prelaz, a
upravo ispred njega sam najee stajala u prisustvu roditelja.
Da se naviknem da mirno ekam ispred otvorene pretnje bez
rampi, govorili su. I dok sam kao na iglama iekivala voz, koji
prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi
387
je ve pitao prolazei pored najblieg sela i pod svojim nemirnim onovima pokuavala da prepoznam njegovo truckanje,
uila sam se, dakle, suzdravanju, kao vanoj ivotnoj lekciji.
Lokomotiva je konano, ludo pitei, projurila preko ulice,
i tada mi je tetka, za svaki sluaj, tako snano stegla dlan, da su
vrhovi mojih prstiju pobeleli a ja sam pomislila na ljude koji se
bojali da sednu u prve vozove u Engleskoj, jer oveka od tolike
brzine samo moe da strefi kap U tom trenutku je Tivarka,
susetka iz druge ulice, koja je stajala sa druge strane ina, kao i
obino povikala ka kloparajuim tokovima: Treba znati iskoiti iz voza! Treba znati iskoiti iz voza!
To je izgovarala verovatno svakog dana od kada je skrenula, a sasvim sigurno svaki put kada se etala sporednim putem
koji je vodio preko eleznikog prelaza bez rampi. Kada bi dojurila kompozicija voza, u to vreme jo uvek sa okastim vagonima i nezgrapnim otvorima koji su otkrivali grube drvene
klupe, Tivarka bi stala na mestu kao ukopana, stegnula krupne
pesnice, i kao zaarana i takorei nepominog lica, izvikivala
svoj urok. Svi smo se udili, kako joj uvek polazi za rukom da je
nita ne zgazi i da zna da se vrati kui bez pratnje svog mua.
To je najgora bolest, u po glasa su govorili ljudi koji su
stajali sa druge strane neobezbeenog prelaza.
A kako moe da iskoi iz voza, ako nisi u njemu?, pitala sam se vie za sebe nego oekujui odgovor.
Tome nema pomoi, to se ne moe skinuti, rekla je moja
moderna tetka, koja se, dodue, kunula u uda medicinskog leenja koja je redovno pratila u popularnim asopisima, kao i u posleratnu socijalnu pomo. Ludilo se ne moe operisati. Na greke prirode, koje se ne mogu ni isei, ni spaliti, ni vrsto povezati
otrim koncem i saekati da same otpadnu sa tela, niti bilo kako
drugaije isceliti, naime, nije imalo smisla previe troiti rei.
Vraajui se kui, tetka i ja smo usput svratile u drutvenu
halu sa piem i kupile za vikend gajbu kokte. Kokta je, naime,
vaila za jedino to je dobro od svega to je stizalo sa beskrajnih
pokretnih traka u fabrikama, gde se svaki deo pravi posebno i
zato na konanom proizvodu nita ne ide jedno uz drugo.
Pre nego to mi je u dvoritu, pored samog kokoinjca pod
orahom, otvorio novu flau kokte, otac je prislonio metalni
otvara na zapua i sa cigaretom u ustima me upitao:
Reci brzo! Ko je konstruisao parnu lokomotivu?
Ustala sam, duboko udahnula vazduh i prodrala se ka kokokama:
388
Stivenson! Stivenson!
I zapua se otvorio, kokta je poela da se dimi iz staklenog
grla i pepeo se istresao iz oeve cigarete. Hladnoa tamnog pia
je uvek prijatno bockala po suvom grlu.
A zato Tivarka hoe da iskoi iz voza?, upitala sam oca,
nadajui se da me nee uti tetka koja je plela u bati.
Otac se nasmejao, u smislu da se luda ena iz susedne ulice
sigurno jo nikada nije vozila vozom, a kamoli da bi razmiljala kako da skoi iz njega.
Vozila se, vozila, o, i te kako se vozila. ezdeset i druge su
ona i mu ili autom po istonoj Evropi, zauo se mrzovoljni
glas iz bate. A sada joj se sve pomealo u glavi. Umesto da
lepo ostane kod kue.
Ni tetka ni njene dugonoge prijateljice u kratkim letnjim
haljinama, uprkos svom koraku sa vremenom, nikada se ne bi
popele u voz, i, ukoliko je bilo mogue, izbegavale su udaljena
mesta do kojih se nije moglo stii peke, biciklom ili radnikim
autobusom. Voz ionako juri kao po pokretnoj traci i na kraju
izae napolje sav razbucan i rastavljen na delove. Malo bolje
stoje stvari sa automobilskom vonjom, ali samo ukoliko je
voza stariji i razuman mukarac.
Meutim, moj otac je rekao da se moe iskoiti iz voza koji
juri. Meutim, mora biti profesionalac. Jo od kada je voz prvi
put uspeno krenuo prugom Stokton Darlington, bilo je na
sveu hrabrih profesionalaca, koji su iskakali iz vozova, neki ak
i po vie puta. A nisu svi bili lopovi. Neki, dodue, jesu, ali bili
su poteni lopovi, koji su tek tu i tamo beali od ruke zakona.
I skitnice bi u zasedi, na kakvoj sporoj okuci, ekale na vozove,
uskakale u njih i nakon prevoza do eljenog odredita, na isti
nain ih naputale. Biti skitnica, nekada je bila potovana profesija; mogao si da dobije da jede, popije i prespava, i ljudi
su te pozdravljali sa potovanjem. Meutim, mi nismo bili nita
od toga; ni poteni ni pokvareni lopovi, a jo manje skitnice ili
sitni deparoi. Kako, dakle, znati da iskoi iz voza?
Iz voza se skae, kada treba, rekao je moj otac. A treba,
te nevinog okrivljuju i gone, ili ako prespava stanicu na kojoj
treba da izae, a ve je kasno, i s obzirom na vozni red nema
vie mogunosti da se istog dana vrati. Bolje je iskakati preko
dana, a posebno kasno popodne, kada ti sve crvenije uareno
sunce sija u guzicu, a ne vie u glavu.
To su stvarno totalne ludosti, rekla je tetka Gabrijela u bati.
Ko e jo, ako jo ima iole mozga, iskakati iz zahuktalog voza?
389
390
391
392
393
394
395
396
397
Godine 2001. odjednom je bilo mnogo ljudi oko svih pruga, doli su jo i abarski monici u arenim kouljama, fotografisali se, i, u znak proslave povodom ponovnog putanja
pruge u promet, vukli se za picaste kragne, koje samo kidaju
ivce. Iako ivot na relaciji Murska Sobota Hodo nikada nije
zamro. To ve znam, jer tokom svakodnevnih etnji po svom
gradiu uvek prelazim preko voznih ina. Redovno se etam, i
jo u doba stare drave, na poslu sam otkrila toliko svinjskih
parazita, i naravno, posledino tome dobila mnogo nagrada i
moje ime je bilo pominjano u novinama, tako da su mi predloili profesionalnu doivotnu penziju.
Ponekad mi se uini da na drugoj strani neosiguranog prelaza vidim Gabi, koja sada nosi moderne zatamnjene naoari
za sunce, iako su ona i otac prodali kuu i odselili se. Za svaki
sluaj se sagnem, unem blizu ina i pokuam da uhvatim
njen pogled ispod naoara. Gabi se ne pomeri, ak joj se ni svetloplava kosa nikada ne zalepra na vetru. Ne vidi me. ivahno
joj maem obema rukama i viknem, da ne brine, da sada znam
da skoim iz zahuktalog voza. Tada joj se neki od ljudi koji
ekaju osmehnu sa razumevanjem.
398
Hamid Sadr
Iz zbirke eseja:
DUHOVNI KRAJOLICI IZMEU
BEA I TEHERANA
A drvo nije bilo samo drvo
Za vrijeme nepredvienog zastoja na pruzi u oekivanju
da proe voz koji nam je dolazio u susret podigao sam pogled
s knjige kroz prozor preko niskog zida provincijskog groblja i
ugledao mnotvo spomenika.
Puteljci posuti ljunkom svjetlucali su nakon snanog pljuska na suncu, koje se neprestano smjenjivalo sa sjenama oblaka u prolazu. Zaueno sam posmatrao knjigu Sangi bar Guri
(Kamen na grobu), koju sam imao u rukama, prelistao nekoliko
stranica unatrag i proitao citat u zaglavlju prvog poglavlja:
Svaki je ovjek kamen na grobu svog oca.
Bio je to, kako je tamo pisalo: prvi i posljednji stih iz trideset i prve sveske Faghtighaa Bani.
Autor nevelike knjige (Djalal Al-Ahmad) zapoeo je svoje
djelo ovom izrekom, kako bi svoj strah, da e biti sahranjen
bez spomenika (t.j. bez sina), itaocu saoptio kratkom reenicom:
Nas dvoje, Simin i ja nemamo djece. Dakle. To je injenica
da bi odmah zatim poeo nabrajati, ta sve on i njegova ena
nisu poduzeli, kako bi promijenili ovu sudbinu (sudbinu para
bez djece). Dok je voz jo stajao, posmatrao sam bjelogorino
drvee, koje je izvirivalo preko ograde groblja i zakljuio: nadgrobni spomenici su u Persiji plitki, dok ovi ovdje stoje ili su
poloeni mnogo uzvienije nego tamo.
Kada sam jo jednom podigao pogled s knjige, tjeila su
me prolistala stabla groblja: Samo bez panike, ti nee nestati
bez traga, ima ve sina, navrio je godinu dana .Utjehu mi je
pruila Sangi bar Guri, malena knjiga svojom stravinom tanou opisivanja etrnaestogodinje borbe protiv neplodnosti:
Problem se, jednostavno reeno, sastojao u sljedeem: Broj
spermatozoida bio je premalen. Ne bi bio dovoljan ni abu da
oplodi.
prevela sa njemakog:
Mira orevi
399
itao sam, dok je voz jo stajao, o nizu mukotrpnih ispitivanja kojima je bila podvrgnuta njegova ena, a pri kojima
je i on morao biti prisutan. A zatim i o ispitivanjima njegove sperme: Tek dva tri komada u polju mikroskopa umjesto
osamdeset hiljada, sve dok oboje kao lijevo orijentisani intelektualci i moderno nastrojeni ljudi nisu izgubili povjerenje
u kolsku medicinu. Nakon terapije u nekoliko klinika u Teheranu, na red su doli Be i Amsterdam. A onda su traili lijek
u savjetima svih moguih baba. Njegova ena se morala podvrgnuti pranju vodom u kojoj je prethodno okupan mrtvac, a
on gutanju raznoraznih neukusnih i nezrelih plodova, pa ak
jaja rijetkih ptica.
Voz je polako krenuo, ali slika, vidjeti sina kao nadgrobni
spomenik, preselila se snanim utiskom iz malenog groblja u
moju glavu. Prvi put u svom ivotu grob vie nisam doivljavao kao neto skueno, zastraujue i tjeskobno, ve kao mjesto pamenja proivljenog ivota, naime mog sopstvenog.
Kada sam stigao u Salzburg, bio sam jo uvijek zaokupljen
pitanjem: Zato ne vjeruje da e se ovjekovjeiti svojim knjigama? Misli li da su one zaboravljene jo davno prije njegove
smrti? Dakle, ne romani ve samo ivi sin kao mjesto pohranjivanja sjeanja umjesto spomenika od mramora, granita ili
pjeanika. Zato? Jer moe da nastavi ivjeti i pripovijedati o
ocu?
Na relaciji Salzburg St. Johann usput sam bacio pogled
kroz prozor i posmatrajui ume i livade koje su promicale mrmljao: Tebe to ne pogaa, on samo opisuje nesreu onih to
nemaju djecu!
Uvjerenje da svijet u mom sluaju nee pretrpjeti gubitak
sjeanja sin kao nadgrobni spomenik ve je postojao pokazalo se pri tanijem posmatranju kao samoobmana. Laan je
u mom sluaju bio sadraj nadgrobnog natpisa. On je trebalo
da bude dvojezian, jer, bilo kada bih leao na groblju u Innsbrucku meu bosanskim vojnicima islamske vjeroispovijesti
(palim u prvom svjetskom ratu) ili na teheranskom groblju Behet-e-zahra (pored palih u ratu izmeu Iraka i Irana), mene je
u svakom sluaju dotina okolina samo napola prepoznavala
kao svog. A dvojezini natpis bi u tom sluaju znaio imati
sina, koji govori dva jezika. Bi li to bilo dovoljno?
Ne, ni u kom sluaju sin kao simbol nadgrobnog spomenika, jer to je muno i optereavajue i za mene i za njega. I ne
samo zbog smrti, ili pak tvrdoe i teine kamena. I ja sam do
400
sada izbjegavao groblja. Ne bi ni on preuzeo obavezu da svakog novembra ide da isti grob. I zato bi. Zato da po nekom
maglovitom i tmurnom danu hladnom vodom ispira kamen
prekriven uvelim liem, umjesto da ostane u krevetu, da ita,
gleda televiziju ili eventualno avrlja s nekom djevojkom?
Nestati?
Nestati u mom sluaju znai da ja za moju rodbinu u Persiji ne postojim. Otiao, nestao bez traga. Tek blijeda sjena u
njihovim sjeanjima i vie nita. Jasno je da o meni ne mogu
ni misliti na drugi nain: Sva mogua slavlja slave se ve punih 38 godina bez mene. Nisam gledao njihovu djecu kako
rastu, mnogobrojne mrtve roake nisam ispratio do groba, niti
sam plesao ni pjevao na mnogobrojnim svadbama, odranim
u krugu moje porodice. Sva sjeanja na moje djetinjstvo su
izblijedjela.
Vaiti kao nestao znai ivjeti daleko od rodnog mjesta,
od mjesta sjeanja na sopstveno djetinjstvo, daleko od umrlih
predaka. Ukratko, biti protjeran iz sjeanja. To da se roaci vie
ne mogu sjetiti onoga ko je tamo roen ali ne i umro, znai
nestati. Dakle prolazan kao sjena oblaka, kao pramen magle.
Nestati znai ovdje, u tuini, posmatrati sebe kao daak
ili povjetarac to prati kini oblak u prolazu: naprosto nestati.
Slika
A onda mi odjednom izroni slika. Prije mnogo godina
neko mi je na nekoj ljetnoj sveanosti rekao: Zar i vi? I moja
je majka bila rodom iz Persije, ali je naalost prije nekoliko godina umrla (samoubistvo), nije se mogla naviknuti na klimu.
Postavlja se pitanje: Da li e i moj sin jednoga dana sjeanje na svoga oca prokomentarisati reenicom kao: Nije se
mogao naviknuti na klimu.
Pisati protiv smrti, protiv enje i protiv nestajanja! Varka
br. dva. Pisanjem se ne postie nita, ni protiv smrti ni protiv
enje, niti protiv nestajanja.
Preostaje samo sin.
Prvo pitanje s tim u vezi: Da li e moj sin ikada biti podjednako radoznao da sazna neto o ovim polovinama moga
401
Bata
Ovdje, jako daleko od mjesta sjeanja, ovdje gdje svoga
sina ne mogu odvesti ni do mjesta uspomena, niti mu mogu
posredovati bilo to slino o ivotu tamo: o ivotu u kojem je
svaki krajolik, okus, um i miris drugaiji, pa se ak i vrste drvea razlikuju od ovih ovdje; ovdje gdje on nita iz moga sjeanja ne moe da prepozna ili vidi sopstvenim oima, ili omirie
ulom mirisa, preostaje mi jedno jedino pomono sredstvo:
fotografije.
Ovima bi se kao pomo mogle pridruiti razglednice iz
Persije, geografska karta, zaini sa zelene pijace i razliite tra-
402
Opijum
O onom, o emu namjeravam da priam o mojoj baki svjedoe meu mnogima koje imam samo dvije fotografije: na
jednoj baka sjedi u naslonjai, dok je na drugoj naslonjaa bez
nje. Problem ovih fotografija sastoji se u tome to se na njima
ne vidi nita od bate. Veernje sunce u pozadini topola, voda
koja se uborei prosipa iz dva trocijevna vodoskoka u bazen
obloen plavim ploicama. Nita od toga.
Sve to postoji samo u naim sjeanjima i mora, dakle, tek
da se na primjeren nain doara na listu papira. Traim taj list
papira i odmah mi se javlja problem s predstavljanjem verande: Koliko je bila iroka veranda? I dalje: Iz koliko tunih vrba
sa sastojala grupa drvea ispred verande? Koliko je bila velika
povrina prekrivena ljunkom? Koliko je bio irok odvodni jarak ispod drvea?
I pri crtanju bazena, ili bolje reeno, cisterne, postavlja se
pitanje preciznosti sjeanja: Huoz, kako se na persijskom kae
za cisternu, imao je nekada u svakoj privatnoj kui u sredini
dvorita, smjeten izmeu malih gredica, svoje odreeno mje-
403
404
405
406
Opet o fotografijama
Deset dana stoji ta fotografija na mom pisaem stolu, a
pitanje: Da li da ju u okviru svog pripovijedanja uzmem u obzir, budi kod mene neraspoloenje. Djed s oeve strane sjedi
na grupnoj fotografiji izmeu dvojice mula, dok iza njega stoji
njegov sluga, koji je itavo vrijeme veoma ozbiljno gledao u
kameru.
Fotografija je snimljena u prolom stoljeu ispred stepenita na ulazu u njegovu kuu u Khonsaru. Njegov pradjed,
odjeven kao i on u sivu abu (tipian ogrta mule) s bijelim
turbanom na glavi, sjedio je tamo i gledao u kameru, ali je
djelovao kao potpuni stranac. Ne samo brada, turban i ogrta,
ve i nain kako je gledao u kameru, bili su iz nekog drugog
nepoznatog stranog svijeta.
Djeluje li to uvjerljivo?
Ono to jo vie oteava pokazivanje fotografije i njeno
objanjenje je opis njegove profesije. Da li je bio propovjednik? Da li je bio sudija? Ili moda vjerouitelj? ta je islam? ta
rade dvojica mula, koji mu sjede s desne i lijeve strane? Strano,
potpuno strano. Mlade mule su meu prstima lijeve ruke, koja
im je mirno i pobono poivala na koljenu, drale dugaki tespih. A ta je tespih? Jesu li oni uenici ili su sudski posluitelji?
A onda jo k tomu i egzotian lik sluge u pozadini. Kao znak,
da e zauvijek biti u njegovoj slubi, stavio je ruku u djedov
bensilak (pojas). A on je bio tako ozbiljan, da mi je time onemoguio svako jednostavno objanjenje. U svom dugakom,
irokom ogrtau s dugim kaputom ispod ovoga i svojim velikim crnim pustenim eirom jajolikog oblika (Kolahe Namadi)
na glavi, dok je mrko gledao u kameru, mogao je da bude sudija, ali je isto tako mogao biti i samo njegov sekretar.
407
408
409
410
prema bazenu s vodom, koji je bio prekriven daskama. Uesnici u ritualu pasije glasno su pjevali. Muenici, poloeni u otvorene ljesove, uneseni su u kuu. Mrtvaci su leali obezglavljeni
u otvorenim ljesovima. Njihove knom obojene ruke, koje su
im leale na grudima, podrhtavale su. Desna ruka bila je njeno poloena preko nadlanice lijeve. Blijede noge, takoe obojene knom, presijavale su se na jarkom podnevnom suncu. Na
zelenom jastuku pored svakoga od njih leao je odrezani vrat
goveda. Kada su ljesovi noeni na rukama tugujuih stigli do
kamenog bazena, gromoglasna tubalica mnotva odjeknula je
do neba. Udarci po glavi i licu bivali su sve ei. Kada su s pjesmom zapoela i djeca muenika, zgrabio ih je schemr (kolja
imama) i oborio na zemlju. Vrhunac drame: Uoi odrubljivanja glave, nisu im dali ni kap vode.
Podnevno sunce je prilo nepodnoljivom estinom. Bili
smo edni, a nigdje vode. Nakon to su i djeca na prekrivenom
bazenu bila zaklana (bijeli je prekriva uprskan bojom pocrvenio), odozgo je poela padati kia pomijeana s komadima ilovae i isjeckanom slamom. Glave tugujuih bile su prekrivene
blatom i slamom.
A mi?
Said i ja smo obamrli, a nakon viesatnog hodanja bili smo
totalno iscrpljeni. Zbog praine i vruine jedva da smo mogli
disati. A bili smo i edni, gladni i iznemogli. Histerija se meutim postepeno smirivala, pla je prelazio u jecanje i molitvu, dok se ritmiko udaranje talambasa uz promukli krik trube
nakon nekog vremena izgubilo. Slijedilo je pjevanje tubalica.
Dolo nam je da povraamo dok smo gledali ene i mukarce
u ekstazi isplakanog bola, kako blijedi i klonuli duhom ustaju i
odlaze; spremni da se rtvuju za muenike.
U damiji je svaki od njih dobio porciju kuhane ovetine
s lojem, krompir i paradajz (abgutsche do gole). A mi smo pred
sobom vidjeli komade goveeg vrata i odbili da jedemo. Voda
je u mesinganoj posudi bila hladna, dok je od mirisa ruine
vodice rasprskane u pranjavi zrak, i to jo u vrelini podneva,
bilo strano zaguljivo.
Sve u svemu, to je naprosto nepodnoljiva predstava, predstava da bih nekada eventualno njega (mislim mog sina) mogao vidjeti kako sjedi na onom bazenu. ta bi on tamo kao jedanaestogodinji ili petnaestogodinji djeak radio? Osjeao bi
se mnogo naputenijim i izgubljenijim nego to smo to mi bili.
Said i ja smo tamo bili s mnotvom roaka, ali on, on bi bio
411
412
413
preveo sa slovenakog:
Milan orevi
Ivo Svetina
RAZGOVOR SA PERSIJANCIMA
Unsuri
(druga pol. 10. veka 1039/40)
Kakva je materija tvog srca? Tamna?
Noas kad se dopunila jo jedna godina
i jeza none kie ari kao guterova
perjanica, lepeza mladog mesa,
usne, zaivene pljuvakom da svaki poljubac potone
u mirisu, oduvek hodoasniku, i probudi se
tvoj davni lik: u senkama i talasima
i penama i olujama besramnog neba,
podsmevajui se kleeima, svim moljakajuim,
doprla si do sebe, kao da bi bila tigrica usred mladia
igrivih, kosmatih i nevinih,
pa se ve pljuvaka prikuplja u njuki koja u njih gleda ...
Pre jedanaest vekova su te dotakle ruke
stranca, pevaa pohvalnih pasama, i jo danas je na tebi
mrani znak, oblik srca i plaho kao no
iznad oaze, gde se karavan nikad ne nalazi.
Tada teskoba izbeli ti srce da ostane da lei
kao prudnik u isuenom koritu reke, u mojoj ruci.
414
Mahmud iz Gazne
(998 1030)
Je li umrla voljena ili neko oplakuje
smrt kraljevstva koje usred pustinje
kao utvara se ini, kreom izbeljenih palata
i u crnu, crnu svilu zavijenih ena? Gulistan.
Gulistan kao mesec u ranoj aprilskoj noi,
a ti nevesta njegova, bleda, slatka,
jo gotovo dete koje nenou opija lava
da zuri, utih oiju, u tebe kao u opor
kosmate dece koje mora da ubije,
jer su rod takmaca. I vidi u tebi,
Gulistane, lavicu, da se spari sa njom,
da svakih deset minuta zarije svoj ud
u nju, koja krvari, crni potok lepe zveri.
Vena slava krasi vladara koji gleda na
kraljevstvo Gulistan, okrueno rekama
i snegom zavejanim gorama poslednji iz
roda pobednika u crnoj, crnoj palati.
415
416
Senaj
(? 1130/31.)
Dolazi putem, penjui se iz podzemlja,
sa licem u papirnatim rukama, jo ne Orfej,
a za njima gomila, udei za panjacima
nebeskim. Svetlo treperi prestraeno
od prizora koje su videle oi
pre nego su se u kamenu isplakale, kamen
providan i rupiast da je svaka suza
nala svoj dom, svoj mali grob.
Ne osvri se i ne ljubi svoje lice
kome e moda jo prerano ukazivati poast,
ka njemu polagati poklone, mirisne, krvlju oblivene,
da bi u podnevu bletali kao nokti nje
koja jo ostaje dole, jer eka roenje
da je oslobodi propasti i ivota uz pesmu
pod nenim nebom, ljubiastim, skoro sveanim.
Nisam jo kip, uz koji deca polau venie,
ali ne vie ni toplo bie koje je nekada volelo,
mada samo kratak tren neposredno pre svitanja
da su usne zaboravile na slogove i sricanje.
Spasene od zuba zverova koji su grizenjem uli
u jezik tvoj, isteui se ka veernjoj hostiji.
417
MAHSATI
(pesnikinja to je ivela u vreme Hajama)
Jo je mokra kosa njena ije suze
su je blagosiljale? da blistaju
kao rasute ogrlice na dlanu, suncem oprane.
Bila je u njegovoj senci, svirala i struna,
da te je vetar dodirivao kao ealj
od slonovae, boje nene kao cvet orhideje.
Dlan se zatvori i mesec se na tvom noktu
ogleda, samodopadljiv kao peva slavljeni,
pa se ka njemu slavuj ak okree, zatvorenih oiju
kao da ne veruje svom glasu: kine
kapi su posrebrile no u kojoj sam poslednji put
legla sa mokrom kosom u postelju,
koju sam opila suzama.
418
OMAR HAJAM
(sredina 11. veka 1122)
Gleda u nebo da u prvom jutarnjem trenu
spazio bi pojavu neshvatljivu, moda kraj predviajui,
dok njegova nona sestra oseti studen
pa joj oko odluta gore ka svetlom prozoretu u kome tone mesec.
A samo pust dan je pred njim koji e iscepati
sa njega radost plaljivu i nigde nema lakih koprena
u koje se u pijanim mladim danima u tom asu zavijao
da vonj nepoznate ene vrteo se oko njega
kao ivotinja to skita, pretuena, naputena.
Na drugoj strani izmei reka, more, okean?
cvetajui jablan e stupiti ka belom zidu,
sestra u molitvi sabranoj, svoj toploj od prikrivenog daha
koji iz kamena prizove gmizavca smaragdne glave
mada je Sumatra jo dalje od kraja.
Rei mi se u brojeve pretvaraju i svota
je ista neznanom broju koraka u smeru
ka beskraju da sakrijem se u nitavilu i udvojim se.
I kad izmerim udaljenost do ruke, roba, poivajua
u sklonitu uenosti i bieva dremajuih,
pa znani su ve svi zakoni, kako na nebu
tako i na zemlji, idem za njom na mrano dvorite,
opasano modrim zvezdama, i svoju strast
neuteno neno molim za oprotaj.
Ljubav je umreti bez uzdisanja...
Zar stvarno? pitam tebe koji si odavno ve otiao,
jer sebi nisi dozvolio oplakivanje koe nimalo vie bele,
zaboravljene kao detinjstvo slatko, kad preko
pliaka iao si za tankonogom pticom.
Otiao si jer je odaja vaa umrla pre nego to je
ustala iz postelje da razbije ogledalo,
svu no vrebajui kretnje, to opijenost obeavaju.
419
420
421
422
Rade Jarak
PUSTINJE
Sjedim na alu. Kroz kronje borova to rastu iz gole stijene, nadneeni nad okruglim i tamnim prirodnim
bazenom, prodiru suneve zrake. To
je Mrtvo more, ono je nalik na peinu
kojoj je propao svod, duboka smea
rupa na kraju otoka.
S jedne strane, ispod prstena borova, ravno je, tek ponegdje nazupeno
stijenje, dobro za prostrijeti ugamane. Jo malo dalje, iznenaujue blizu
moru, raste nekakva udna smokva,
rijetkih, dugakih grana i bez plodova. Iznad, strma je stijena, vapnenac
proaran crvenilom, pri vrhu prvi borovi. Ti borovi rastu nad piljom koja
je crna i opasna. Jedina je veza s pravim i divljim morem kroz podvodni
kanal, duboko na dnu pilje.
S borova koji se nadnose nad Mrtvo more visi privezan
konopac za ljuljanje i penjanje, ba kao lijana u dungli. Strana okrenuta moru je gola, nepristupana i visoka. Sastoji se
od zagasitog stijenja isprekidana ritma, po kojemu raste rijetko
bunje kapare. Od dubokih i tajanstvenih prirodnih boja, odudaraju runici poloeni na hrapavom, tamnom stijenju; oni se
bijele, crvene, ute, tim vie izazivaju prirodu i svjedoe o svojoj naputenosti; to su frotirske krpe, nestalne i njene, polegle
na zaspale divove.
Nieg osim pjesme cvrka i bljetavila s juga, iznad stijenja. Odjednom graja djece, visoki enski glasovi. Lijeni soprani
odjekuju i akustino odzvanjaju, dodirujui litice i rezonantno titraju unutar pilje, odbijajui se od stijenki i klizei jedva
uznemirenom povrinom mora.
U nogama mi bridi, neugodno mi je sjediti na alu, nikako
ne mogu pronai pravo mjesto. Ali vaan je sveukupni dojam,
to je osjeaj sree. Djeak sam i iza uiju i po obrvama imam
423
424
425
426
427
Nekoliko godina kasnije tuda prolazim sa svojim trogodinjim sinom. Odmah pored ruevina prolazi put za Mrtvo
more oivien niskim oleandrima s crvenim cvjetovima. I odmah pored puta nalazi se mala slavina s kamenim koritom.
Oko njezina mjedenog grlia obigrava nekoliko osa i ja oprezno otvaram vodu pomiui otponac u stranu. Slavina se uzbudi, zatrese, izlijee snani prtavi mlaz, koji suhu crvenu
prainu oko korita pretvara u blato. Nije ga mogue smanjiti.
Ose se uznemire. Punim praznu plastinu bocu Fante, dok
voda prti naokolo, i gledam paviljone. Potpuno su propali,
uruili se, postali ruglo otoka, tuni preostatak jednog izgubljenog doba.
Netko je na njihovu ogradu naslonio desetak eljeznih skalica za sputanje u more, njihova se bijela uljana boja oljutila
i ispod probija hra potrebno im je bruenje i temeljito lienje. Ima ih veih, s pet ili est preki i polukrunom vilicom,
koja se zabije u utore na obali, kao i nekoliko manjih sa svega
dvije ili tri preke. To su skalice s raznih mjesta za kupanje na
otoku, ostavljene preko zime vani da ih more ne razbije.
Moda sam se nekad davno i ja penjao jednom od tih skalica dok sam izlazio iz mora, tresui glavom da mi se kosa bre
osui, i dozivajui dunda ili tetku. Moda? Ima li smisla sad
misliti o tome?
Pazim da osa ne ubode dijete i odlazim dalje. Vidim i ujem
ono to ne postoji: prati me zveckanje pribora za jelo, hladni
daak morskog maestrala, miris tople juhe od povra, veseli
razgovor turista, gusti hlad paviljona u kolonijalnom stilu.
Na lokrumskoj stazi, na kojoj se mijeaju pjege svjetlosti
i sjene, to je vodila iz Portoa, prvo poploana oblim alima
koji su bili bolni za hodanje bosim nogama, a zatim obina,
crveno zemljana, barunasto pranjava; ba na toj stazi susreo
sam jednu djevojicu iz Zagreba s kojom sam se ve bio igrao
tog jutra i upitao je: Hej, oe li se ii kupati?
A ona je rekla: Hou, ali jo samo malo. Jer idem kui,
brodom u pola dva.
Pola dva. Pola dva!
to to znai, nisam mogao tono znati. Pola od dva je jedan.
Otrao sam do dunda, koji je igrao karte za stolom u kafiu, i pitao ga: Lolo, to je to pola dva?
To je jedan i po odgovorio je.
428
429
430
431
432
433
preveo sa katalonskog:
Nikola Vuleti
Simona krabec
LEspill,
sijeanj
Otapanje leda
02. kolovoza 1914. Njemaka je
objavila rat Rusiji Uveer,
sat plivanja.
Franz Kafka, Dnevnik
1 U katalonskom izvorniku
autorica slovensko ebelica
prevodi kao abella dels petits
(op. prev.).
434
435
3 HEIDEGGER, Martin.
Identitt und Differenz. Pfullingen, 1990, str. 24.
436
4 BOGDANOVI, Bogdan.
Grad kenotaf, Zagreb:
Durieux, 1993. Prevoditelj,
naalost, nije uspio doi
do Bogdanovieva teksta.
Stoga su citati iz knjige Grad
kenotaf zapravo hrvatski
prijevod teksta koji je
autorica prevela sa srpskog
na katalonski (op. prev.).
5 VELIKONJA, Mitja.
Religious Separation &
Political Intolerance in
Bosnia-Herzegovina.
Sa slovenskog preveo
Rangichi Nginja.
Texas:Texas UP, 2003
(Eastern European
Studies, 20).
437
438
8 BRUCKNER, Pascal. La
innocncia del botx a Torner,
Carles [ed.] La victria psthuma de Hitler, Barcelona:
Proa, 1995.
10 LAMBRICH, Louise
L. Nous ne verrons jamais
Vukovar, Pars: Philippe Rey,
2005. Lambrich naglaava
potrebu da se utvrdi i
preuzme odgovornost i na
taj nain udare temelji za
trajni suivot.
439
11 OLOVI, Ivan.
The Politics of Symbol in
Serbia: Essays in Political
Antropology. Sa srpskog
prevela Celia Hawkesworth.
London: C. Hurst &co.,
2003, str.7-9.
12 BERNHARD, Thomas.
Die Urscahe, Salzburg:
Residenz, 1975. Ovdje se
sluimo hrvatskim prijevodom Borislava Peria: Uzrok,
Zagreb: Meandar, str. 73.
Autorica lanka, Simona
krabec, u katalonskom
se izvorniku ovog lanka
sluila katalonskim prijevodom Lorigen, Barcelona:
Edhasa, 1990. (op. prev.).
440
Ponovno pisanje povijesti u nacionalistikom kljuu u Srbiji devedesetih zatomilo je talog sjeanja, ve u komunizmu
prisiljen na utnju. Geslo je bilo obeanje da e neki novi heroji
izgraditi legendarni palladion koji e biti temelj novog identiteta, sazdanog kao suma kolektivnog sjeanja, sposobnog vratiti
sve to je bilo izgubljeno. Srpski narod ivi u vjenoj sadanjosti, istovremeno je star i mlad, stalno povezan s mrtvima,
ivima i onima koji se jo nisu rodili... Srbi su danas, kao uvijek, uvari najrjeih civilizacijskih tekovina, kako duha, tako i
srca... Sadanja srpska patnja i opasnosti koje im prijete mogu
se usporediti samo s unitenjem i progonima idova za vrijeme Treeg Reicha... Srbi su ponosan narod koji eli izgraditi
dravu na vrstim i zdravim temeljima, dravu u kojoj e svi
zajedno ivjeti na srpskoj zemlji, gdje e svi pripadati jednoj
jedinoj naciji, s jednim jedinim voom, gdje e svi ispovijedati
jednu jedinu srpsku vjeru, govoriti srpskim jezikom, pisati srpskim pismom i gajiti jednu jedinu srpsku misao,11 tako srpski nacionalni mit opisuje jetko pero etnologa Ivana olovia (Beograd, 1938), jo jednog oponenta nacionalne politike
Slobodana Miloevia. Srbija se danas vrti u zaaranom krugu
pseudofilozofskih promiljanja duhovnosti, srpskog usuda te
rata i mira, a kult rtvovanih na oltaru domovine jo uvijek
je prisutan. No, Bogdanoviev Grad kenotaf (1991) i olovieva Politika simbola (1997) znak su unutarnje pobune onih koji
nisu voljni zakleti se na takvu istinu.
Godinama grad nije bio nita drugo doli gomila razvalina
i kra iz koje se irio slatkast miris raspadanja i u kojoj su, kao
da je ele ismijati, svi crkveni tornjevi ostali itavi.12 Nevjerojatno je koliko se Salzburg 1944., opisan rijeima Thomasa Bernharda 1975., podudara s arhitektonskim projektom Bogdana
Bogdanovia realiziranom u Vukovaru 1980. Unitenje gradova moe se smatrati dijelom antropolokog sjeanja, no bombardiranja ne ona su povijesna injenica. Barcelona, Lleida,
Gernika, London, Hamburg, Dresden... zajedniko tim gradovima je da su bili uniteni bombardiranjem. Tehnoloki napredak nije igrao odluujuu ulogu u tim napadima. Najvanija i
najstranija novost koju je Europi donijelo XX stoljee bio je
rat svim sredstvima, s ciljem unitenja, a ne samo pobjede.
... stao sam na neto meko i, promatrajui taj predmet,
pomislio da je posrijedi ruka lutke, a i moji kolski prijatelji
vjerovali su da je to posrijedi, no bila je to djeja ruka, otrgnuta s tijela nekog djeteta. Tek od prizora te djeje ruke taj prvi
13 BERNHARD, Thomas,
str. 35-36.
441
442
18 MESNARD, Phililipe.
Reconocer la voz de ese grito
u Katzenelson, Itsjok.
El canto del pueblo judo
asesinado. Trojezino
izdanje. Na panjolski
preveo Eliahu Toker. Na
idovskopanjolski preveo
Arnau Pons. Barcelona:
Herder, 2006.
443
21 TRAVERSO, Enzo.
Desprs de 1989:
Una resurrecci sospitosa
u Totalitarisme. Histria
dun debat. Prijevod:
Jordi Muoz. Valncia:
Universitat de Valncia,
2002.
444
445
Tako odluno ne nije ba uobiajeno meu ljudima koji u rukama dre oruje. Jugoslavija koja je vjerovala u suivot prestala
je postojati kada je u suivot prestala vjerovati njena vojska.
U zbirci pjesama Alea Debeljaka Grad i dijete27, posveenoj
osobnom iskustvu rata u Bosni, na implicitan nain tvrdi da
otapanje leda znai bujicu. Pjesnik gradi svoj imaginarij Hladnog rata, a iz njegovog naina pisanja stjee se dojam da se
padom Berlinskog zida uruila i brana koja je sprjeavala potapanje itave jedne ledene pustinje. eljezna ruka odravala je
tjeskobu. Koliko god mu teko pao gubitak duhovne domovine
Jugoslavije naroda, jezika i religija koje su ivjele u miru, ne
moe se oteti dojmu da je raspad morao biti nasilan. S druge
strane, znanstvenici koji se bave Balkanom predviaju da e
minuti barem dvije generacije dok ponovno ne bude mogue
govoriti o suivotu. Nesjeanje i muna tiina nisu samo dio
prolosti, ve i jedan od osnovnih sastojaka budunosti. Nije
put koji obeava.
Stabla na snijegu
446
31 KAFKA, Franz.
Beschreibung eines Kampfes.
Frankfurt: Fischer
Taschenbuch Verlag,
1994, str. 89.
447
448
Sibila Petlevski
BRAA PO ORUJU
(ulomak iz romana Tabu)
Ba kao da je rat bio svemu kriv ili manje sam rat, a vie
poratni gubitak iluzija! Barem se tako inilo Freudu, a moda je
to bio najlaki nain da se u javnosti protumai tragini sluaj
Viktora Tauska. Freud je donekle bio u pravu, premda je Viktor
znao kako izai na kraj s ratnim traumama kako tuim, tako
i vlastitim. Kao lijenik s fronta nije imao vremena razmiljati. Njegov intelekt, svim modanim kapacitetima usmjeren na
pomaganje unesreenima, nije imao vremena za emocionalne
ispade. Tremor okiranih topovskim praskom i krajnja ivana
ustreptalost koju je s tim jadnicima dijelio bila je samo tema
449
450
451
nekim drugim, tehnikim, inenjerijskim znanjima to se nikako nije uklapalo u opis ronika Josipa Pongraia-Joe. Prvo
to je rekao bio je broj, zatim ime Franz Lautner. Mikovi
je pomislio teka su vremena i prostrujalo mu je glavom da
bi se lako moglo raditi i o provokatoru, poslanom specijalno
zato da njega, pred kraj radnoga vijeka, dovede u neugodnu
situaciju, da na njega nahuka one mrcine iz tajne slube, pa
da jo pod stare dane dopadne Gologa otoka. U eksploziji nesretnog magacina poginulo je nekoliko mladih vojnika i sve je
upuivalo na to da je do nesree dolo zbog nemara. Jedan od
odgovornih bio je ronik Pongrai koji je teoretski gledano
lako mogao doi na ideju da simulira bolest kako bi izbjegao
posljedice. S druge strane, u dugogodinjoj praksi doktora Mikovia, ukljuujui sluajeve koje je osobno vidio, o kojima
je itao, ili sluao od svojih kolega, nigdje nije bilo simulanta
ravnog Josipu Pongraiu-Joi koji bi tako temeljito zaboravio
svoj pravi identitet zajedno s jezikom. Plavokos Hrvat, dugih,
gotovo prozirnih trepavica koje su njegove svijetlomodre oi
ostavljale bez okvira na bjeloputom licu, tako je prirodno govorio njemaki da je bilo teko povjerovati da to nije njegov
materinji jezik i da se doista ne preziva Lautner. Kad je jednom
otvorio usta, nastavio je govoriti s jakim tajerskim naglaskom.
Danima je ivopisno, i kao da svjedoi iz prve ruke, pripovijedao o krvoproliu i traginom porazu IV armije austrougarske
vojske u ruskome napadu na Lutsk koja je zapoela baranom
vatrom 04. lipnja 1916. godine i samo u prva dva dana izazvala smrt vie od 130.000 ljudi. Iz nesvjesnih grimasa na licu
hrvatskog ronika, naina na koji je trzao nogom, iznenadnog
gra u ruci zbog kojeg bi izvrnuo au s kipuom kavom sebi
na koljena, na osnovi napada drhtavice koja bi svako toliko
protresla njegovim ramenima, estoko, kao da je ukljuen u
struju, i od koje bi mu se, kad bi unutranji napon popustio,
bolno nakrivila glava doktor Mikovi je napisao da mladi
pati od neurolokog poremeaja izazvanog okom. Ratni dnevnici lijenika s fronta bili su prepuni opisa slinih sluajeva,
samo to se nije uvijek tom zdravstvenom stanju pristupalo s
povjerenjem. Neki od momaka koji su se potezali po bolnicama i koji su tvrdili da vie nisu u stanju drati puku, zavrili su
prezreni kao simulanti, varalice i slabii koji pokuavaju izbjei
vojnu dunost. U ekstremnim sluajevima sve bi zavrilo na
vojnome sudu; egzekucijom. Milan Mikovi se prilino dobro
sluio njemakim; openito, o njemu se govorilo kao o staroj
452
453
* * *
Obrambeni sustav je ovisio o tri toke koje su bile jedna
od druge taman toliko udaljene da bi, u sluaju pada prve,
nastavak neprijateljske ofenzive automatski podrazumijevao
premjetanje neprijateljske artiljerije. Prva pozicija, koja se sastojala od tri obrambene linije, jedne iza druge, bila je prilino
dobro organizirana, ali za ustroj pozadinskih pozicija nije bilo
dovoljno vremena, a bogme nije dostajalo ni bodljikave ice.
Plan obrane, u odreenoj mjeri potaknut sigurnou austrougarske strane u srazmjernu brojanu premo, bio je previe
usmjeren na borbu na prvoj liniji; predviao je doek neprijateljske probojne vatre u lisijim rupama iskopanim uz samu
crtu bojinice, praktiki na njoj. im neprijatelj krene u napad,
izvidnica javlja poetak bitke i vojnici uskau u borbene rovove branjeni baranom vatrom koja kosi neprijatelja ili barem
usporava prodor slijedeeg reda pjeadijaca. Dobro ukopane,
jedinice su na taj nain trebale izdrati praktiki samo prvi
nalet u borbi prsa o prsa, to bi ipak trailo odreenu poetnu kvotu gubitka u ljudstvu, koja ni u idealnom sluaju nije
mogla biti brojano zanemariva. ak da je sve ilo tono po
planu, da austro-ugarski izvidnici nisu bili razbijeni neprijateljskom bubnjajuom vatrom a upravo to se, u stvarnom
napadu ruske vojske dogodilo vremena bi bilo jedva dovoljno, a moda i nedovoljno. Bila je to pristojno smiljena taktika
koja se ipak, previe samouvjereno, tvrdoglavo i kruto usmjerila na prvi Stellung, pri emu je austro-ugarska vojska pojaala
obranu rezervama na mjestima gdje se inilo najloginijim da
e Rusi napasti. Postojano proirivanje sustava rovova s ruske
strane upuivalo je na to da e napad biti usmjeren na sjeverno
krilo Benignijevih trupa kod Okna, ali da bi na estoke okraje
mogao raunati i XIII korpus juno od Baczacza, sjeverno krilo
njemake June armije pod vodstvom grofa Bothmera, trupe
sjeverozapadno od Ternopola i IV armija arcibiskupa Josepha
Ferdinanda ukotvljena zapadno od Olyke.
* * *
U razgovoru doktora s pacijentom upadale su u oi razlike
u njihovim pristupima. Mikovi je, nakon prvog iznenaenja,
otvorene sumnje u vjerodostojnost Lautnerova, ili ako hoete
Pongraieva iskaza odbacio tezu o simulantu koji izmilja
454
psihiku bolest, i kako bi izbjegao odgovornost, nudi nevjerojatnu priu o nekom vojniku austrougarske vojske Franzu
Lautneru koji se borio protiv Rusa na poetku slavne Brusilovljeve ofenzive 1916. godine. Takvo se neto ne izmilja:
mora da je ronik Pongrai negdje itao o tom Lautneru, ili
nekako drukije doznao za njegovu sudbinu, pa sad to znanje
koristi da bi izludio njega, starog psihijatra. Mikoviu se ipak
inilo vjerojatnijim drugo objanjenje: Pongrai je dounik.
Taj je mladi dobro informiran pijun sve vie je u to bio
uvjeren doktor Mikovi on je pijun poslan s misijom da ga
kompromitira, a poslali su ga oni kojima je oduvijek smetala
Mikovieva prolost. Posebno im je smetao onaj dio prolosti
koji se odnosio na njegovo mladenako volontiranje u Prvom
svjetskom ratu. Doktor Milan Mikovi nije skrivao divljenje
prema velikanima srpske ratne povijesti kao to su bili feldmaral Putnik i general Stepa Stepanovi. im bi mu se u razgovoru za to pruio i najmanji povod, odmah bi se upustio u
raspravu o vojnoj strategiji, i onda bi do potankosti opisivao
i komentirao taktiku primijenjenu u cerskoj i drugim slavnim
bitkama. Mikovia su zvali ovjek-ma. Imao je jasne poglede na stvari, borio se na raznim stranama i nije bila tajna kad
i za to se borio. Sve je to bilo poznato. Zaudo, Mikovi zbog
toga nije imao veih problema, ali sedamdesetih, kad su poela
hapenja i kad su ponovno svi poeli sumnjati u sve kad su
ga jedni poeli gledati opreznim oima i sa strahom, dok je u
oima drugih itao prezir odjednom se i u Mikoviu probudio oprez, osjeaj umora i uzaludnosti itave karijere. Pred
mirovinu, osjetio je da bi bilo bolje da ponekad oduti i malo
bolje prikrije ono to stvarno misli i za to mu srce bije. Mladi
koji je sjedio s druge strane stola, u njegovu kabinetu, hvatao
je dah kao da mu se upravo dogaa sve o emu je toga trena
pripovijedao.
Nepodnoljiva napetost. ekanje. Kad e napokon napasti? Da, to je bilo najstranije rekao je Lautner promukla
glasa.
elo mu je bilo posuto krupnim gracima znoja, ali kao da
se nelagoda koja bi svaki puta, u toku pripovijedanja, orosila
njegovo lice, odnosila samo na lijevu polovicu tijela. Znojio se
napola, to je posebno dolazilo do izraaja pod svjetlom lampe
sa zelenim abaurom koja je dominirala urednim, gotovo praznim stolom doktora Mikovia na kojem je stajao jo samo
telefon, tanka biljenica i grafitna olovka.
455
ekanje i tifusna groznica. Smrad govna u boji procijeenog graka s grudama krvi. Tko je od onih odvedenih u
karantenu, preivio trei tjedan, a tko nije to vie zbilja nisam znao. Uhvatilo me prvo malo, kao da ljulja, sasvim malo.
I tuklo je u mozgu. Potmulo, slabo, ali stalno. Probadalo je i
stezalo oko oita. Kao jo jedan remen stegnut tako da ti crijeva ispadnu. Obuzela me slabost. Srce usporilo: jedanput kuc
... pa nita, nita, nita dva nita, nita, nita, nita tri
nita, nita, nita, nita, nita ... kao da ga nema. Peti i esti
put udari bilo normalnim ritmom, pa opet dugo nita. Hoe li
stati? Ujutro vidim tanak mlaz krvi. Curi iz nosa, a brada na
toke. Sitne crvene toke. Misli od brijanja. Kurac. I trbuh sav
u pjegama. To je to. Prokleta groznica. Temperatura u vraju
mater sve ljulja i trbuh arafi i to zeleno sralo i sve drugo
kao neki snovi spavam budan, vue me, vue u tri materine,
odvlai, trza.
Di se! Prvo ujem Di se, Franz! poslije prasak.
* * *
Oko etiri sata ujutro, 04. lipnja Rusi su raspalili nevienom snagom cijelom duinom linije fronta: bubnjalo je satima od Prutha do rijeke Pripete. Artiljerija je tukla po prvim
poloajima, sistematino i bez prekida. Raspalili su tono po
zapovjednim pozicijama o ijem su poloaju bili izvrsno obavijeteni. Veza izmeu komande i K.u.K. jedinica pukla je na vie
mjesta. Kako je dan bio suh, uzvitlala se neviena praina, suknuo uvis dim u gorostasnim spiralama, i kao da se uope nije
ni razdanilo, u tom sivom kovitlacu s plamenim strijelama,
usred gustog olujnog oblaka, nije bilo jasno kamo se okrenuti,
iz kojeg e smjera nadrijeti glavni pjeadijski val. Predveer su
Rusi prekinuli pucnjavu i tek s vremena na vrijeme moglo se
uti pukaranje u noi naseljenoj jaucima i stenjanjem ranjenih, dok su ovjekoliki mravi uurbano prenosili tijela mrtvih
drugova i vraali se svaki u svoju rupu u sistemu rovova, ba
kao da je taj njihov mravinjak najbolji zamislivi oblik stanovanja, i kao da je obavljati rutinu ratnika jedino to znaju, kao
da je ienje puke najsigurniji nain na koji mogu bez misli
i, takorei bez osjeaja, preivjeti ekanje pod zemljom, pa ak
i sklopiti oi; odspavati pola sata pred borbu, ili neposredno
pred smrt, kao to se zbilo s vojnicima 82. pjeadijske regimente. Zateeni, prepadnuti sa svih strana, dignuti u zrak ubae-
456
457
nu, poslani su naprijed, pod najeu vatru, gdje nisu imali priliku
razviti punu borbenu snagu. Rusi su 6. lipnja svladali Szurmayev
i X korpus koji je pokuavao uzvratiti vatru. Vojnicima tih dvaju
korpusa, pomijeanim bez jasnoga plana na treoj poziciji obrane,
nije bilo druge nego uzmaknuti. Snana matica povlaenja povukla
je krilne snage sa sjevera i s juga: 37. Honvedovovu i 7. pjeadijsku
diviziju. Zapovjedni stoer IV armije donio je odluku o povlaenju
Szurmayevih jedinica iza Ikwe i Styra. X. korpus je upuen prema
mostu Lutsk, a II korpus poslan osam kilometara istono od ceste
Lutsk-Kolki kamo su se ve povukli njemaki, Gronauovi bataljoni
i austrijska, 45. Schiitzenova divizija, i gdje je trebalo, pod svaku
cijenu, obraniti eljezniku postaju Kivercky.
* * *
Franz Lautner je leao u kadi s hladnom vodom. Prvo to je
vidio kad je doao k svijesti bilo je doktorovo lice. Nad njega se
nagnulo to mlado, ali umorno lice, pod svjetlom svijee, i inilo
se da plae. Vlaan puti, kao balav trag pua, klizio mu je od
sljepoonice, odmah ispod oka, sve do brade. Bio je to doktor
Viktor Tausk i nije plakao znojio se nakon tekog radnog
dana u kojem su se pod njegovim rukama smjenjivala tijela ranjenika, brzo, kao da su drveni trupci koje tjera rijena struja.
Ime, jedinica? pitao je Tausk rutinski.
Lautner nije reagirao, pa je doktor ponovio:
Ime, jedinica?
Franz Lautner, artiljerac, 25. brigada, 13. divizija.
I njega samog je zaudilo kako uspijeva sve to treba izgovoriti u polusvjesnom stanju. Rubom doktorovih usana preletjela je sjena olakanja. Ako se tu trebao pojaviti osmjeh, onda
ga je umor i rutina zatrla u korijenu, i ako je trebao rei Hvala bogu za to u zadnji tren nije naao povoda. Odmaknuo se
od pacijenta i krenuo prema vratima.
Je l umirem? pitao je Lautner.
Mora da je udarilo prokleto blizu. Izvukli ste se iz oka,
Lautneru. Sad treba nekako sanirati posljedice tifusne groznice. Crijeva nisu perforirala. Od tog krvarenja koje imate obino
se ne umire, a nemate ni upalu modane ovojnice.
Na izlasku je dodao:
Vi ste sretan ovjek, Lautneru. Sretan. A to je u ivotu
najvanije.
Tako je izgledalo Franzovo buenje iz oka 1916. godine.
458
* * *
Kad je Lautner 1945., u ezdeset i estoj godini ivota,
pokopan na salzburkom groblju, oplakali su ga ki, sin i dva
unuka. Koliko god to zvualo nevjerojatno, Franz se probudio
jo jednom: 1972. Ljudi priaju da se to njegov duh naselio u
hrvatskom roniku Pongraiu, ali ne treba u svemu traiti misterij. Stvari su u veini sluajeva vie banalne nego tajnovite.
Moda je Pongrai bio simulant koji je nekako doznao podatke iz ivota sretnoga Franza i onda mu je taj novi identitet
tako uao pod kou da je na kraju i Jugoslavensku narodnu
armiju i samoga sebe uvjerio u istinitost uloge koju je igrao
da bi se oslobodio odgovornosti. Moda je bio pijun poslan
da smjesti doktoru Mikoviu i napokon ga poalje u zatvor.
Kako god bilo, kad se Lautner 1972. probudio u Pongraiu,
prizor buenja je bio slian onome prvome, iz 1916, samo to
se iznad Lautnera, umjesto doktora Viktora Tauska, ukazalo
lice doktora Milana Mikovia. Mikovi je bio izrazito okrugle, na tjemenu spljotene glave, proelav, sijed, gustih obrva i
gustih zalistaka. Na te je svoje zulufe bio ponosan i ni za to
na svijetu ne bi ih potkraivao. Crnomanjaste puti, sivkastozelenih oiju s tamnim podonjacima, kratak i zbit, miiav,
nije djelovao staro, nego kao dobro drei mukarac. Jo uvijek
je imao sve zube. Bili su uti, ali njegovi. Doktorovim se licem
razvukao irok osmjeh.
Osvestio se. Mamu mu jebem rekao je zubat i nasmijan, a bilo je u tom njegovom komentaru olakanja i neskrivene radosti, kao da se, dok gleda pacijenta ravno u oi, divi udu
ivota samog.
Njih dvojica e imati prilike dobro se upoznati. U tom druenju, kroz razgovore koje su vodili na njemakom jeziku, otkrit e o sebi samima vie nego jedan o drugome. Ali, gdje je
problem? Kao da razgovor izmeu ljudi koji su postigli odreen
stupanj bliskosti i inae ne slui kao paravan za monolog i samopotvrivanje? Iz naina na koji ljudi razgovaraju jedni s drugima, vidi se koliko im je stalo do njih samih. Suprotno onome
to se obino misli, ili barem javno kae, najdue se odre ona
prijateljstva i one ljubavi u kojima jedan sugovornik drugome
slui tek kao puko pojaalo tihih, ili snagom odgoja i drutvene
represije utianih misli. U kabinetu, pod svjetlom lampe sa zelenim abaurom, dok je lijenik grafitnom olovkom, neobino
sitnim rukopisom, odmah u prijevodu, irilicom, upisivao pita-
459
460
461
462
463
464
465
466
Izlazei iz von Linsingenova kabineta u pratnji Dietzingera, koji je na generalov poziv otvorio vrata i time mu dao do
znanja da je vrijeme da ode, Cyril Brown se jo jednom osvrnuo. Zaboravio je neto pitati, ali njegova prisutnost vie uope nije zanima generala. Svu svoju koncentraciju i odgovornost
von Linsingen je bio u stanju, svega nekoliko sekundi nakon
obinoga razgovora, preusmjeriti na drugi predmet interesa.
Ve je bio okrenut leima, ak nije rekao ni svoje uobiajeno
Oprostite, dunost zove. Browna je to nad to se general nagnuo podsjealo na klavijaturu. Svaka tipka bila je oznaena s
po jednim slovom ili kodnim znakom to mu je omoguavalo komunikaciju s gotovo svim stoerima na svjetskoj vojnoj
karti, bilo njemakim ili austrijskim, pa ak je, na dohvat ruke
imao i direktnu telegrafsku vezu s Konstantinopolom.
* * *
Sluaj, Leo Brown se obratio Dietzingeru svata se
pria o tim kozacima, a vidim nije ba ni general na tu temu
ravnoduan. Jesu li oni zbilja onakvi kakvima ih opisuju?
Jesu odgovorio je jednostavno Dietzinger bez elje da
nastavi razgovor.
Brownov napadno srdaan pristup ve je vie puta naiao
na zid suzdrane pristojnosti, ali on, premda je izvrsno govorio
njemaki, nije primjeivao, ili nije elio primijetiti, da svi ljudi
iz von Linsingenove grupe, ukljuujui srazmjerno razgovorljivog zastavnika Lea Dietzingera, pokuavaju zadrati distancu i
uvijek mu se obraaju s vi.
U emu je stvar? Zato ih ovdje svi spominju gotovo bih
rekao, nemoj se uvrijediti na izrazu sa strahom?
Jer je to hrpa luaka.
Kako to misli?
Tako.
Ve si se s njima susretao?
Jo kako.
I?
Pa rekao sam Vam, gospodine Brown: to to rade za nae
je pojmove izvan pameti, ali ne mogu rei da je bez sistema.
Njihova taktika nije bila namijenjena odbijanju napada,
nego brzom uvlaenju arkaa preko zone opasnosti prije nego
to uope pone pravi napad. Kad pjeadijska linija pree granicu od oko etiristo metara od austro-ugarskih i njemakih ro-
467
468
Ferida Durakovi
469
Maj 1993.
Trave bujaju
Na toplom asfaltu
Krv i kruh lee.
Cvijee Sarajeva
Majsko popodne
Nasred asfalta cvate
Rua krvava
Ljubav za Kayoko
Prijatelju moj
Kraj sruenog jasena
Mislim na tebe
470
Haiku za M.
Bata Muzeja
Pamti japansku trenju
Tu smo utjeli
Haiku za Pinju
Ludak zapjeva
Kraj sruene kue
Gdje cvili pas
Haiku za prijatelja
Ovdje je stanovao Dragan H.
Sada stanuje
s pukom Ernesta Hemingwaya.
471
472
473
474
475
476
Barbara Markovi
REALNA PRIA
Poto se prodalo prvo izdanje knjige Izlaenje, za koju se
govorilo da nije originalna jer sam sve prepisala, a veina protagonista, uprkos pomenutim optubama, i dalje odbija da
razgovara sa mnom zbog povrede privatnosti, i poto sam iz
izdavake kue Rende pokupila 50 evra zarade od itavog izdanja, kao spisateljici mi nije ostalo nita drugo nego da napravim ou. Naoruana diktafonom i prirodnom bezobzirnou,
pridruujem se Saki Radovanovi na putu u Austriju i snimam
vane momente odlaska iz zemlje, kako bih materijal na kraju
rasporedila u razliite modele realnih serija. Putopis, ou preobraenja, ou eliminacije, veliki brat. Za sve one koji su to oduvek eleli, ovo je prilika da za male pare urone u stvaran ivot
knjievnice (mene), izvesne Sake Radovanovi, kao i drugih
studentkinja iz Beograda i Nia. Ostanite uz priu i itajte kako
se lomimo, svaamo, plaemo i padamo na nos. Koja od nas e
uspeti u ivotu, koja e nai bogatog deka, koja e poeti da
diluje? Ovo je u potpunosti realna pria.
477
nost. Pitanje je da li emo u Austriji moi da zadovoljimo elementarne potrebe, hoemo li pleniti svojim kvalitetima, kombinacijom lepote i pameti, ili e nas progutati zapadni sistem.
Sve je otvoreno. Nita nije iskljueno. Iako sam svima rekla da
odlazim jer mi je dosta Beograda i posebno mog ivota u njemu, prola su jo tri meseca teke administracije, dok se nisam
nala u autobusu sa pozajmljenih 500 evra i prijateljicom koja
takoe pali iz zemlje. Potpuno razliite, ona crna, dugokosa,
markantna, samouverena i ogorena mlada ena, i pored nje
ja stidljiva, kratkokosa i pomalo dvolina devojka iz kraja,
sedele smo na zadnjem seditu autobusa Beograd Be i uveravale jedna drugu da nije nemogue nai posao u inostranstvu.
To to sam je s vremena na vreme snimala malim diktafonom
nalik na mobilni telefon nije moralno i nije naroito legalno,
ali bilo je neophodno za knjievni ou.
478
uvek spremne sukob, fiziki nadmone i mentalno neoptereene, iste one koje su nas uporno gazile i kvasile znojem sa svojih
irokih plea u borbi za povoljna mesta na suprotnom kraju
autobusa. Evo ih sad i na meunarodnoj liniji, zauzimaju po
dva sedita, rutinski premetaju putnike, poznaju vozaa. Moda nas samo prate do granice, iz radoznalosti ili predostronosti, kako bi bile sigurne da stvarno odlazimo, to bi bilo zanimljivo, da nas jednog po jednog ispraaju do granice dok
potpuno ne oiste Srbiju od ovakvih studenata i umetnika kao
to smo mi, ali to je samo eufemizam. Ne idu one do granice
nego i preko granice, nose sir i jaja sinovima-kriminalcima i
utim muevima-puaima, krijumare svinjske glave i bokseve cigareta i uivaju u tome. Dok mi elimo da napustimo Srbiju, one rade na tome da je prenesu preko granice, jaje po jaje,
svinju po svinju, pitu po pitu, svakog jutra u pet ustaje nova
smena ena sa kesama i kree u inostranstvo, jedne odlaze,
druge se vraaju, bez praznog hoda, ima ih dovoljno da uvek
napune autobus. Tako mi se makar ini, sad kad ih vidim i na
meunarodnoj liniji, kad prvi put razmiljam o tome, sve govori u prilog injenici da one uporno postepeno iznose zrno po
zrno domovine, dok se pogaa ne stvori s druge strane, dok i u
Austriji ne osvane Srbija, na radost Ministarstva za dijasporu,
na uas svih nas koji se nadamo bekstvu! // Sakino ponaanje
na poetku putovanja me je paralisalo i zgadilo. Samo luda
osoba je u stanju da se u prvih petnaest minuta glasnom kritikom zameri itavoj grupi od 40 saputnika na liniji Beograd
Be, koje ne poznaje, na koje bi morala da se osloni u sluaju
saobraajnog udesa. Sreom, nisu bili raspoloeni za pravi fajt,
samo su sebi u bradu mrmljali umirujue rei: m ti jebem, n ti
nabijem u usta. // Saka sve vie galami. Putnici se nerviraju, ali
ne ulaze u raspravu. (Ne znaju da li imaju posla sa ludom ili
bezobraznom osobom). Voza iz najbolje namere pojaava
muziku, ja gledam u stranu uz izraz lica koji govori o Sakinoj
neuraunljivosti i pre svega o tome da ne delim njeno miljenje i nemam nita s tim. Obrazi su joj sve crveniji, putnici su
sve ui, a ja gubim boju, dok se tirada uspinje prema vrhuncu.
// Molim te prestani, kaem joj, mrzim scene. // Neu da prestanem!, kae ona. to da prestanem? Neka prestanu oni. Utiajte tu muziku, molim Vas, boli me glava, vie prema vozau.
Celog ivota me maltretiraju svojom seljakom muzikom, jo
od devedesetih. Tano se seam: Ko se s nama drui, ivot mu je
dui, ko sa nama pije, dosadno mu nije. Samo to ti i ja dobro
479
480
vreme protestujemo zbog DVD pice, zatim prihvatamo melodiju kao bolest. Autobus staje pored livade. Majka iznosi dete
na travu, skida mu pantalone i gae jednim potezom i dri ga
za obe ruke u viseem poloaju. Dete piki. Gledamo kroz prozor u dosadne maarske predele. Pretiu nas kamioni. Smrde
izduvni gasovi. Nekoliko putnika spava s otvorenim ustima.
ena pria o jeftinom mesu koje je stavila u zamrziva. Mladi
crvenog lica energino prilazi DVD plejeru i prekida picu. Die
se siv dim, od koga mnogi kalju. Zaustavljamo se. Voza i suvoza izlaze. Gledamo ih odozgo kako gledaju u motor. Motor
se pui. Gledamo kako gledaju jedan u drugog. Na ogradi pored puta ekamo nov autobus. Voza i suvoza u poluunju
obilaze oko motora. Prolaze automobili i kamioni. Jedemo sendvie sa zdenkom i pileim prsima. Motor se pui. Prolaze sati.
Gledamo niz put. Devojka sa kratkom, plavom kosom (ne ja)
pokazuje prstom na vozilo u daljini. Iz glanc novog Jovi Rajzena izlazi gospodin u odelu i poziva nas da preemo kod njega.
Guramo se oko gepeka u panici da ne ostanemo bez prtljaga.
Voza Jovi Rajzena dri mikrofon u ruci, ali ne ume da ga ukljui. ujemo ga i bez mikrofona. Objanjava putnicima da je puenje u autobusu zabranjeno, osim za vozae. Ako neko ima
potrebu da zapali, neka sedne na suvozako mesto. Babe sa
kesama, kao i babe u crnini oduevljeno tapu. Puenje kod
vozaa!, uzvikuju i smejulje se dvosmislici. Kako je bilo na puenju?, pitaju onu koja je ve bila kod vozaa. Putujemo kroz
Maarsku. // Zadubljene svaka u svoje privatne misli, Saka i ja
smo poslednje odreagovale na kvarenje autobusa u Maarskoj.
Videvi da ostali putnici ve sede napolju, prikljuile smo im se
na zatitnoj ogradi da naglas naizmenino sumnjamo u spas.
Sakin ispad s poetka bio je zaboravljen, posebno otkad se uz
pomo sendvia sprijateljila sa jednom od ena. Prenele smo
kofere do novog autobusa, zauzele povoljna mesta, i zatim jo
dugo zadovoljno gledale kroz prozor. Sve je bilo u redu, (osim
straha).
481
482
483
484
485
486
487
488
489
Vladimir Arsenijevi
490
491
smeno je svejedno (31) hah hah hah hah, bole ga plua kad
se smeje ali ne moe da izdri (30) Hasane, Hasane! zaurla,
ali kako Hasan da ga uje i kako da ga vidi, da se odazove (29)
oi su mu zakolutale, glava mu lei u smrdljivoj, skoreloj bljuvotini, niz hrapavi obraz sliva mu se krvava slina (28) ba kao
na razglednici dobrodoliupredivnubarselonu (27) Ne, ne, ne,
germ, urla Aurelio tada i ponovo se okree prema Huanu,
mira Hasan! Pogledaj Hasana!
U rat je uao nevin. etnici su danonono granatirali Sarajevo. arli je nestao iz grada tek tad mu je sinulo da je i
on bio Srbin. Majka se strano brinula za njega i molila ga da
ostane kod kue. Ali, otkad vie nije bilo treninga, u Hasanu
je sve vrilo. Strana energija nagomilavala se u njemu. Nije ga
bilo briga ako pogine i nije poginuo poginula je zato majka
kad je granata uletela kroz podrumski prozor i eksplodirala u
prostoriji ispunjenoj ljudima. Ostatak rata, Hasan je proveo u
sastavu Armije BiH, uglavnom na poloajima oko grada. Meu
saborcima bio je poznat po hladnoj, nemilosrdnoj okrutnosti. Niko se vie nije usuivao da ga zove Dambo. Jednom je
kod zarobljenog etnika pronaao topericu. Istu kao to je bila
ona koju je imao debeli arli. Pogledao je bolje telo zgreno
na podu pa, to je stvarno bio arli. Mrav, ispijen, bled, sa
strahom u oima. Jebem ti sreu, procedio je Hasan. Ubio
ga je brzo, u naletu gaenja. Posle je mislio, moda to i nije
bio arli. topericu je zadrao. Pred sam kraj rata, u dvadeset
treoj godini ivota, jebo je po prvi put. Mladu a ve istroenu
ratnu kurvu. Nije pamtio nita osim da je zaudarala na druge
vojnike.
(26) Hasane, Hasane! zove ga uporno Aurelio, pa urla
li urla, hah hah hah hah, plua mu ve gore (25) i trese onim
svojim modrim patrljkom zaivenim tako neveto da izgleda
kao da e se svakog asa raspui (24) i otvoriti pa e itav kroz
njega iscuriti i napraviti neurednu baricu na asfaltu (23) idealan obrok za opore gradskih pasa koje Aurelio i inae hrani
ostacima milostinje koju svakodnevno (22) dobije od gazda
lokalnih restorana jer i Aurelio je u granicama sopstvenih
niskih (21) mogunosti, jasno milostiv, i to iskljuivo prema
onima koji su po njegovoj krajnje neskromnoj proceni (20)
potonuli jo dublje od njega, poput Hasana, a u pravu je, Aurelio... jer, ak i kad bi (19) nesretnog Hasana neko uzeo pod
492
493
494
Vera ejkovska
Pjesme iz knjige
Rubovi
Portreti
samo pokuavajui
da mjeseevim zasjalim zracima na dlanovima
u polumraku
milostivo dodirnem svaki
od mnogostrukih izraza na njegovom licu
koje se kao neki otjelovljeni atman
stalno probadano odjecima
osvre na svoje mnogo puta ponovljeno a
dok priguena lampa i plodovi iz vrta
tonu u ogledalo
kao u neku poluprovidnu sliku postanka
predmeti izviru sa dna te slike
kao jata riba mnoei sjaj
a oko vrata mi se nie
erdan hladne opomene
preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi
495
Portreti
njegovo odsustvo postaje raskono:
jesenji dan koji, osveen nepomuenim suncem,
zjapi iz otvora prevelikog vijenca, spletenog od brezovih grana
sa utim liem, smolastih i svjetlosnih niti;
plavi bezdan uhvaen u
ogledalu ispravljenom pa poloenom i okovanom
zlatnom prainom, ilibarnim i srebrnim zracima:
ogledalo nad kojim sad isputam
svoje krajnje odgovore
- hladne rijei,
koje se mijeaju s
padom izgorjelih hrastovih listova,
s odlijetanjima crvenorepki
i nekakvim purpurnim odbljescima
suvinosti
496
Ogledanje
kad ogledalo pribliavam sebi,
povlaim li njime
svjetlosne i vremenske struje
koje na drugom kraju poniru u tamnu mrlju,
neku koja moda, budui da je poetak,
objanjava i ogledalo i moj lik,
ono to je promjenjivo, ali i ono to se pamti
u svoj svojoj raznovrsnosti
ili se, samo u prolazu, zagledam
u ledeno gladak, svijetao, nepromjenjiv i samodovoljan svijet,
u toj mjeri odsutan da i mene odraava
bez preinaavanja, bez pamenja,
meu predmetima, podacima, znanjima i strahovima,
svi tako, bez porijekla,
i sami mustre na vremenskom ledu
koji se hvata na redoslijedima
to prate samo ve vieno
izmeu dva treptaja trepavica, dva zvonjenja
aa, dva lepranja velova
- nekakvo ukoeno misaono lie i cvijee
koje polako obuzima i moj dah:
dok izgnana neposrednost bira nekog drugog
da razgrne zavjese od ipke
i da otkopa s njih zakopani sjaj
kao svoje pravo tijelo
497
Rubovi strasti
- dogaaj koji ne budi enju duinom svog okvira;
- okvir koji ne budi enju redoslijedom
dogaaja;
- nevidljivo, i ono to se ne vidi u odrazu,
ne pomalja se kroz narcise i ljubiice
u ogledalu,
kroz jata udnih ribica iz pritajenog jezerca:
- nema zanosa da sjajnim ishodima
varljivo razigrava povrinu,
da razvejava pogrene tragove po obali,
i da sputa plat pred propau;
- ienje ne zamagljuje rezove;
- ni usredsreenost ih ne zamagljuje:
nema mnogo stranica do kraja;
- nema stranica na koje opet ujutro slijee
nevinost, ieprkana iz odjeljaka
istroenog sadraja;
- nema stranica u ije procjepe no opet dosipa
slasnu glatkou
i: blagonaklon, blagorazuman, blagoust
i uvijek misaon lik
pomalja se
s praslikom i predskazanjima o spoju
preslikavajui se
u neko moje budue ja.
tekst, kao i ranije, nastavlja da tee
neprimjetno
498
Bijela
vidjela sam prvo sebe kako u bijeloj odedi koraam kroz
zeleno-bisernu ravnicu, meu odbljescima
oblih ogledala i oblih glagola, iza bijelog konja koji
galopira prema horizontu, ne bi li presreo tanki plat
oblaka rasputen po nebeskom plavetnilu
Zatim ulica.
nered od gotovo prepotopski gustih neba izmeu
krovova i zvonika.
oekivane aneoske krhkosti, u padu preobraene u tijela utegnuta u
crne kostime; s krilima od izluenog vazduha, koja istjeruju smee iz
ulinih uglova,
nosei ga pravo u lice; s trubama koje huu, sijekui
zvuke crkvenih zvona i saksofona u klubu.
dah nevjernog konja, nasluen na sveanoj trpezi,
kao da je rije o nekoj agalovskoj svadbi.
prezrele vinje baene u nevjestinsko bijelo
Svi elementi raspadanja raja, koji kao da nikad nije bio sastavljen,
pod prijetnjom podivljalog mnoenja slova.
I jedna sova, koja, noena ka centru novih
strujanja, sijeva svojim vjeito pronicljivim i gotovo sumnjiavim oima
Jo kasnije, u sobi svijenjaci koji zrae vornatom svjetlou, postelja u kojoj
sagorijeva strast: tiha kao rubovi neke dunosti prema zakonu, ije potovanje je
uroeno; s poniranjima u svijest, koja e moda biti sagledana kasnije, poto iezne
iz mnotva dodirljivih stvari
Zasad, svake noi, prikrivena, a niim neograniena, odvojena od
bjekstva zblienih tijela u istoj viziji:
livada sa zumbulima ispod kristalnih vazdunih stolova,
u koju su bijeli zeii rano izali
499
Ulice
- presrijetajui otre struje svjetlosti meu neprohodnim
ogledalima, dok je oblina svedena samo na neoekivana zrnca
pijeska, zakotrljani po plonicima, prema neemu: duboko,
duboko ispod divnih divovskih nebeskih traka;
- izvlaei halucinogene sirupe i romorenje bljetavih
kia koje se slijevaju po reljefnim mermernim zidovima
- Dolazei zatim u iste ulice kao u sive kutije u kojima se
mnoe odsustva ispod svijenjaka koji je okaen u sredini
zamagljenog nebeskog poklopca i koji zrai neodgonetnutim
znaenjima Knjige Postanka;
- dok strast iezava, ostavljajui na suprotnim
stranama samo rubove koji steu kao okovi
- iz kojih se mata o najsmjelijim uzletima
crvenorepke
- A ve ima cvrkutanja dolje, u hrastu, na rubu zelenila
- Dolazei zatim nou u iste ulice tamnosomotni
predjeli nad kojima se mjeseci i breskve probaju
kao puteni uzorci;
- u istim ulicama nou, upijajui razlistanu elektrinu unost
i rascvjetanu tiinu prozora,
koji vie i nisu nikakve pukotine
- nadnosei se nou nad iste ulice tamni
ponori iz kojih vire vjekovni fosforescentni
tapii:
- samo pokuavajui, naknadno, da proitam nalije
tog pogleda: bijelokartonski svodovi s crnim zvijezdama
500
Slike
nekada sam moda mogla da budem potpuno
oznaena
jednostavnom slikom tamne ume koju najednom probadaju
prsti zore.
sada slike urezane u betonsko, metalno,
porcelansko, kristalno meso, poto su iupali korijene
spokoja, slike izrasle do stepenika na kojem nemogunost
nadvladava mogunost vraanja, slike razigrane do
zvunog vrijenja koje se urezuju u sabrani nebeski svod,
nesnosno kao povezani podaci u modanoj kori. slike
preslikane skladno u svim pravcima i na svim nivoima,
kao neki hologrami opteg pamenja. slike prijetnje
iskazane sklanjanjem zavjesa, ak prekrasne slike, kao sjajna
vjenanja s prostorom, uz neizbjean osjeaj da te nadgleda
neko ili neto svevinje. ak i slike: zaboravljene zbog
potreba loginog reda; oslabljene time to su podvrgnute
postupcima koji slue njihovoj brzoj i lakoj primjeni; izlizane
od prekobrojnih citiranja zbog ari koje su nekad irile;
presjeene rubovima koje volim onako zamagljene i ponovo
izbistrene.
sve stvorene dodirivanjem nevidljivog.
sve s podivljalim granama u potjeri za svojim
iskonom s ciljem da ga pokriju, da ga oblijepe, da ga ugue
samozadovoljno pritom se kalemei jedni na druge, ukrtajui
se, izrodivi se iz praume u kojoj se ve gubi smisao za lov i
lov za jedinstvenim smislom: prepoznati nevienu sliku.
501
Rue
prolazila sam pored vrtova s crvenim,
rozim,bijelim ak i pretpostavljenim ruama: s laticama
oslobaanja.
tonula sam meu uarene votane rue: koje
su istopile tamne grane straha, pravei od njih nevidljive
proboje ka spokojstvu.
modre rue iscrtane na svijetloplavom
horizontu, iz kojih struje bajke niz lice.
divlje rue kraj pozlaenih sobnih vrata da
podsjete da unutranjost bajki nije glatka.
iznad jednog skoro srebrnog osjeaja sive
rue meu maslacima i platinastim platovima: da popune
spektakle neodreenosti.
nakarminisane usne latice svijetlocrvenih,
ak oprobanih rua boje vinje: da iskau novoroene
tekstove pred kaleidoskopom u kojem se smjenjuju neba.
ljubiaste rue sinule u mraku kao razvijana
tvar sna. kao primjerci prizemljene boanstvenosti koji
sputaju blagu koprenu na vlane oi.
ute rue iznikle u polumraku, koje se otvaraju
da bi pokazale moja mjeseinstva.
prozrane, kine rue na prozorima prelivaju
me pjenom mekih mogunosti, razvlae me, oduzimajui mi
resku rije.
jednostavne rue spletene oko izljutenih
fasadnih zidova smirenih i cjelishodnih poput puta lao-cea.
u mermernom kupatilu s azurnom vodom latice
crvenih, rozih, bijelih ak i metalogikih rua: kao neki
unovi mahajane nose me prema obali u strano i prekrasno
nigdje.
gizdave rue kartezijanskog misaonog vrta,
tragajui za predjelom koji je prvi bljesnuo, probijaju se nazad
u svijest: kad jedan braman prepozna svoju prvu pjesmu:
svoju slutnju znanja: svoje znanje o slutnji. Zauvijek mogue:
jedno zaobljeno blaenstvo koje odolijeva svim isprobanim
praksama.
502
Leptiri
svjeem jutru.
503
preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi
Aleksandar Stankovski
RIKOET
U ne tako malom kafeu Bastion Pravde tog
popodneva okupilo se nekoliko prominentnih
medijskih gosip-spinera, duebrinika javnog
morala i utjerivaa trendovsko-citatolokih
standarda u okvirima globalnog kulturolokog
diskursa na mapi Novoamerike Republike Skopije. Povod za njihov, pomalo i bijesni, izliv
emocija je audijencija lokalnih predstavnika
rasa kod amerikog ambasadora. Vjeto zaposjedajui pozicije antiglobalizma, trojica zagovornika ove ideje gospoda Raste utlkguzovski i
izo takoridis, kao i Madam Smaragd Dijamatski estoko su intenzivirali svoje napade na
planetarnu oligarhiju, do stepena bestijalnosti.
U jednom trenutku lako povodljivi neurastenik
Raste utlkguzovski (inae kurentni predsjednik neoliberalne One man show partije poznate po imenu Slina za diskopatiju), vjeto
instruiran suptilnim ali otrim insinuacijama
Madam Smaragd, pao je u jednu vrstu klinike
histerije, usljed ega je poeo nekontrolisano
da grize unaokolo. Prvo je zagrizao ugao stola
za kojim su sjedali, a zatim je, tresui glavom
lijevo-desno, obuzet frenetinom jarou, dohvatio jednu dlakavu kobasicu svoje dread
looks frizure. Madam Smaragd i njen kavaljer
izo takoridis (inae ef nevladine organizacije ekiak s
takom) skoili su da mu pomognu da doe sebi, istovremeno se snebivajui pred rijetkim svjedocima grube nekontrolisanosti izbezumljenog utlkguzovskog, koji im je u tom
momentu tako neprimjereno ruio ugled.
Miiiiir, Raste, miiiiir! krotili su neukrotivog poklonika
postkolonijalne kritike Madam Smaragd i njen od stida porumenjeli kavaljer.
Miiiiir! zavibrirali su unisono krotioci kao elektrini
cvrci, polako izvlaei iz jendeka paranoidne kosmogonije
504
505
Madam Smaragd sklonila je sa susjedne stolice svoju skupocjenu (2.000 vajcarskih franaka) tanu od zmijske koe. Jedno
nekuvano (a, u stvari, tvrdo skuvano) jaje zabi se u stolicu i,
ostvarivi potom specifian efekat usljed svoje ljigavosti, skliznu na pod kotrljajui se sve do susjednog stola.
izo, brzo ga odvedi do toaleta! Smiri se, Raste! Brzo, izo,
dok nije uneredio sve unaokolo!
Povienim tonom koordinisala je akciju sad ve uzbuena
Madam Smaragd. izo epa utlkguzovskog i odvue ga do
toaleta. Za njima ostade ljigav trag, kao da su puevi.
Madam Smaragd ostala je kraj stola u polustojeoj i bespomonoj poziciji. U jednom trenutku pokuala je da intervenie
koristei nekoliko preostalih papirnatih maramica, koje je bila
izvadila iz svoje tane, ali je magnituda prljavtine bila tako
velika da je ona u oaju mogla samo da slegne ramenima. I
tano u trenutku kad je dola do jednog svesolomonskog rjeenja (koje je ukljuivalo i promjenu stola za kojim su sjedali i
involviranje personala kafea u odreene aktivnosti), kraj nje se
stvori jedan crnomanjasti gospodin.
Izvinjavam se Perimeni
Madam Smaragd zaueno pogleda u brie pridolice.
Daaaaa, vidite i ovo se deava u naem gradu pokuavala je da djeluje kontrolisano i vickasto prefinjena i uvijek
trijezna Madam Smaragd.
Ego Mmm, ja sam Grek iz Atens, Jorgo Zao mi je za
onaj Kir Rasta...
Madam Smaragd pruila je svoju njenu (i kao od porcelana sazdanu) ruku.
Ah, deava se, previe se uzbudio zbog kurentne geopolitike. Ne voli Amerikance nimalo, a posebno mrzi domae izdajnike, poevi od potpisnika Ohridskog ugovora pa sve do
onih ulizica-umjetnika, koji po nacionalnom kljuu pokuavaju da se ogrebu za neki dolar kod lokalnih amerikih satrapa.
Na stranu to to je mnogo popio lice Madam Smaragd poprimilo je zavodniku ozbiljnost.
Ah, i mi u Grecko ne voli Amerikanci, gdje ide rat nose
Grk uze ruku Madam Smaragd i poljubi je u starogradskom
maniru. Milo mi je sto dijelimo nase emocije o globalno stanje u kozmo, ovaj svijetu, madam?
Madam Smaragd uz neto manje rumenila na licu odvrati Madam Smaragd, dostojanstveno povlaei svoju ruku iz
vrelih Grkovih dlanova.
506
507
508
seoskom bekgraundu, koji se, evo, provukao do njegovih tridesetih. Iako je postao predsjednik politike partije, jo uvijek
nije imao dovoljno inkama da sebi dozvoli gnijedenje u metropoli...
Kako je bilo ono? Kulturnjaci, ma nakurnjaci obratio se
Raste tunim glasom prijateljima.
Tanije: nakurnjaci za kulturnjake, preciznije... uzvratio mu je izo takoridis, podiui desnu ruku ka utlkguzovskom s namjerom da ga pomiluje po ramenu.
Aaa, to sigurno neu oprostiti onom ciganskom gadu
Acu ponovo je nepomirljivi Raste izvukao malo snage iz
svog mora oaja.
Napii tekst Raste! s diplomatskim entuzijazmom ukljui se u razgovor Madam Smaragd.
Da, da dodao je izo, nevjeto odglumivi izliv entuzijazma.
Napii tekst o tim netalentovanim poltronima, o tim
takozvanim likovnjacima, tako e se najbolje osloboditi njihovih poganih vibracija. A mi emo ti ga objaviti u sledeem
broju Migrene izo takoridis se isprsi u ambijentu svog
malog trijumfalizma.
Zna, to vam je dobra ideja uzvrati sa zahvalnou Raste utlkguzovski i ue u vagon.
izo i Madam Smaragd pratili su par sekundi njegovo uvlaenje u kupe i odmah su se okrenuli s namjerom da to bre
napuste peron, ne bi li onemoguili ostvarivanje bilo kakve
opcije daljnjeg druenja s utlkguzovskim, ako se ovaj, ne daj
boe, predomisli usljed napada nekog novog razoarenja i jo
jednom im se vrati traei utjehu... Rijeili su da otpjeae do
kue, da se izluftiraju od tog cijelog dauna, kao to je na sebi
svojstven nain znao da istakne uvijek paljivi kavaljer Madam
Smaragd.
itava hrpa do banalnosti poznatih pejzaa prolazila je
pred oima Rasta utlukguzovskog. Jednolino tandrkanje
voza djelovalo je hipnotiki na strasni um antiglobalizacijskog
mislioca-revolucionera.
Ove pejzae gledao je godinama, jo od vremena kad je,
kao srednjokolac, putovao na pjesnika itanja u metropolu,
zatim kao student, kao medijska figura, kao politiar, istovremeno jurei za svojom akademskom karijerom To to je vidio
kroz prozore vozova, koji su ga razvozili tamo-ovamo glavnom
dravnom eljeznikom magistralom, bilo je iz godine u godi-
509
nu sve oajnije. Runoa se irila kao nezaustavljiva epidemija, metastazirajui po svim djelovima onoga to je nekad bilo
pristojan, pa ak i idilian ruralni pejza; sad prekriven bezbrojnim deponijama, brdima pijeska i kopovima, odbaenim
i zaralim karoserijama starih vozila, do morbidnosti runim
objektima prljave i kontaminirajue industrije (koji niu pored pruge kao peurke poslije kie), depresivnim figurama pauperizovanih seljaka koji djeluju kao mrtvaci, kao zombiji, bez
energije i volje To je razlog zbog kojeg je obino itao u vozu.
Bjeao je od te surovosti, od tog debakla kulture i zajednice
kojoj je pripadao i kao kreativna jedinka sa sposobnostima za
analizu i organizaciju, ali i kao patriota, beskrajno oduevljen
dramatinom istorijom svoje domovine. Bio je sasvim siguran
u to koji su tano razlozi za ovakvo stanje u zemlji, za fatalne
posljedice tranzicije, koju je bio omrznuo nepojmljivim intezitetom. Krive su za to bogate i mone drave, koje svoju prljavtinu i smee sve vie i vie sele u siromane tranzicione zemlje.
ak se ukalo da su naputeni rudnici bili reaktivirani da bi se
u njih potrpao nuklearni otpad iz zemalja NATO-a. Izluivao bi
od gnjeva Njegov ekoloki moral... Zato je toliko pobjesnio
i zbog izlobe anahronih, idilinih pejzaa Mejna u rezidenciji amerikog ambasadora Batlera, sad uoi vojne intervencije
protiv Iraka... On se prisjeti reprodukcija slika iz kataloga, nesnosnog plutokratskog timunga lienog svake promiljenosti
i filozofinosti. Plitka impresija amerikog kantri sajda, kao u
filmovima njihovog dravnog umjetnika br. 1: Stivena Spilberga i njegovog zatupljujueg kvazihumanistikog idealizma,
prepunog plitkih sentimentalnosti i prividne propagandistike
didaktinosti... Pejzai Mejna, drave iz koje je poticao gospodin Batler; slike stvorene rukama obinih ljudi, tihih i skoromnih umjetnika, trudbenika dovoljno srenih da mogu da rade
posao kojim su poeli da se bave iz ljubavi prema umjetnosti,
prema prirodi... Pejzai sa spektrom zelenih i plavih boja, isti
i svjei ambijenti, vizije nezagaene zemlje, ambijenti prepuni svjeeg i istog vazduha sa zdravim i raskonim drveem,
s tamnozelenim umama, koje kao gigantski tepisi prekrivaju
brdovitu strukturu zemljita, sve do dalekih horizonata, sve do
mora, sve do neba Mejna, Atlantika, Kanade i Istone Obale...
I poneka, sonom travom obrasla staza, koja dijeli livade od
uma, okean od kopna, Mejn, Ameriku... Ta-ta-ta-taaaaa!
Njihovi pejzai su tako isti i prirodni, ne samo kao resursi nego i kao naturalno estetske strukture postojanja, po-
510
511
da budemo adekvatno informisani i da na vrijeme interveniemo. Tako je Raste razrijeio ovaj mali paralogizam u vezi s
Luftonovim prisustvom uvoenjem elegantnog obavjetajnog
flerta, tajnom strategijom... Pa Lufton je, zapravo, jedan na
vrlo, vrlo vrijedan saborac, koji esto u svojstvu volontera (kakva hrabrost) odlazi u rizine i tajne misije na onu stranu neprijateljskih redova... I oi mu se navalie suzama vrlog ponosa.
Zato Lufton nee uopte biti spomenut u protestnom tekstu.
Tako je: nema te u tekstu, nema te u kontekstu... Borac mora
da bude hrabar kao lav, lukav kao lisica i mio kao mae da bi se
uvukao meu njih i da bi pijunirao? Ova mu se rije nije dopala i on potrai novu: da bi izvjetavao, da bi saraivao, da bi
raskrinkavao gadove, kao dobar i pravdi lojalan detektiv. Zato
e jo etiri-pet drugih umjetnika biti izostavljeno, da sumnja
ne bi odmah pala na kamarada Luftona. Evo, otkaiu one ordiniranije... Ipak, mora se provui i neki kapitalac meu njima... Ali nikako onaj odvratni smrad od Aca Ciganina, koji je
svih ovih godina od bive vlasti izvlaio basnoslovne budete
za svoje nebulozne filmske projekte... To govedo mora da plati... Ah, kakav besramni vepar... Svojim trivijalnostima zaveo je
mnoge adolescente, bacajui im u oi andergraund prainu...
U toku svih ovih godina...
Voz je stao na stanici na kojoj je trebalo da izae Raste. U
njegovoj glavi zujala je cijela konica ideja. Blatnjavi put koji
je vodio ka njegovoj porodinoj kui ovog puta nije mogao da
mu pokvari raspoloenje. Tekst mu je bio idejno koncipiran,
trebalo je samo da ga realizuje...
Ah, kompjuteriu moj mali, veeras emo da radimo...
Ti i ja u ime pravde... Kao Don Kihot i Sano Pansa, ha, ha, ha...
veselo kao Pastir Kostja ubrza korake Raste utlukguzovski,
povremeno poskakujui i zvidei Internacionalu. Sunce ja
upravo zalo... Ali nakon to je doao kui, gladni Raste se prvo
dobrano najeo, usljed ega mu je tijelo otealo kao olovo i on
zatim jednostavno zaspa. Prvi put posle vienonog bdijenja.
Sjutradan ujutro probudio se vidno nervozan. Bio je pomalo ljut na sebe to jo uvijek nije poeo da radi na tekstu.
Mumf, mrzim kad sam neodgovoran, bar da sam ga zapoeo jue... mislio je, pokuavajui da evocira sve one rojeve
misli to su mu se sino iznakotile u glavi.
Ali tamo, u njegovoj kognitivnoj laboratoriji, nedostajali
su itavi segmenti... Glavne ideje su jo uvijek bile tu, ali sve
one inteligibilne finese isparile su u toku noi.
512
513
514
Vinko Mderndorfer
KINO DOM
Uputa putniku.
Dragi putnie, krene li od eljeznike postaje ravno, pored velikog Njemakog doma, to ga neki jo uvijek nazivaju
dom Jugoslavenske narodne armije, s poznatom kraticom JNA, i
produi tako naprijed, samo za svojim nosom i uzbrdo prema
gradu, pored robne kue, to je, premda sada ima drugo ime,
stari graani zovu kvorecky, zapravo nacionalizirane robne kue
idovskog trgovca i njegove obitelji koju su logorima uspjeno
pobijali plinom jo okupatori a do kraja nacionalizirali i unitili
oslobodioci; ide li, dakle, dalje i stigne do gotike katedrale,
koja lei na temeljima rimskoga svetita danas u crkvi lee
ostaci velike plemike obitelji iz srednjeg vijeka koja je u najveoj mjeri doprinijela procvatu grada i gdje su, s druge strane
kapele pune ostataka razbijenih plemikih lubanja, na dvoritu
susjedne zgrade, u zadnjem velikom ratu bili strijeljani taoci (fotografije ivih i trenutak nakon toga mrtvih ena i mukaraca
kriom je sa zvonika snimio gradski fotograf, koji je inae bio
specijaliziran za fotografiranje krizmanika, nevjesta i mladoenja), i nastavi li hodati dalje, ravno naprijed, pored gradske
vijenice, koju su slovenski trgovci izgradili kao svoj kulturni
dom, ne bi li tako njemakom stanovnitvu grada pokazali kako
i oni mogu podii kuu kulture, konano e doi do niza bijelih,
sasvim nezanimljivih kockastih zgrada, koje u prizemlju imaju
staklene izloge modnih trgovina Victoria Secret, Elle Mc Percon,
Chanel, Roberto Cavali, Prada, Perla... gdje svaki drugi stakleni
izlog mami u unutranjost raznoraznih bifea, pubova, kavana s
konim sjedalima, mjedenim vjealicama i uokvirenim fotografijama neznanih zvijezda s bijelim umjetnim osmjesima.
I tako, dragi putnie, kada doe do tu, tu je kraj grada.
preveo sa slovenakog:
Edo Fior
515
516
517
je kazalina grupa otila, te su njezino mjesto u velikom kazalitu s loama zauzeli slovenski glumci. Tako se dvorana starog
slovenskog Kazalita Dom pretvorila u Kino Dom. Toga se vie
nitko nije sjeao. Ponovno je dolo do velikog rata i time do
smrti stare drave te roenja nove. A Kino Dom ostao je kino
i iza velikog bijelog platna, koje je zatvaralo otvor pozornice,
ostale su zaboravljene kutije s kostimima, u kutovima sloene
kulise, a negdje je ak stajao i ormar sa smekastim fotografijama i poutjelim plakatima s nazivima drama: Deseti brat,
Lanac, Razbojnici, Veronika desenika, Grof Herman, ali i Hamlet,
Romeo i Julija te Macbeth, prokleta drama, ije se ime, prema
starome kazalinome vjerovanju, na pozornici nikad ne smije
izgovoriti... Na fotografijama su pozirali glumci u smijenim
kostimima, nezgrapnim perikama i pretjeranim maskama. Stajali su u patetinim pozama ili poredani u vatrogasnom redu,
jedni pored drugih: u prva dva reda stajale su dame i dotjerane
gospodine blistavih oiju, iza njih mladii i gospoda, dok su
ispred redova kleali i leali najmlai lanovi ansambla. Sve je
bilo tamo. Zaboravljeno. Zapraeno... Iza filmskih slika projiciranih na bijelo filmsko platno, u praini su amile jo neke
druge slike, davno nestale, kao da ekaju da ih jednom netko
iskopa iz kutija i ladica, ne bi li ih tako oteo zaboravu.
Tada mi je postalo jasno da je velika ekaonica Kina Dom
davno prije sluila kao soba za probe, moda i kao glumaka garderoba, maskirnica, gdje su glumci pod nosove lijepili
umjetne brkove, nosove bojali crvenom bojom a na svoja lica
crtali kazalina lica...
518
519
520
521
prkao sitni, zabio ruke duboko u dep, pogledao na sat i odjurio gore po ulici, ubrzao korak i zadnje metre ak malo potrao,
kao da tri dragoj u zagrljaj. Kod Mice, Marie, Marice, Marije,
Magdalene... kupio bi kartu, priekao da se s blagajne prebaci
na hodnik, ispred ulaza u dvoranu (bila je i prodavaica karata i biljeterka, a nakon zavretka zadnje predstave takoer je i
pometala meu sjedalima), svojom tekom rukom povue ue,
tako da se hodnikom razlijegao napukli zvon, te bi potom napokon mogao jurnuti u zaguljivu i tamnu unutranjost... Sjeo
bi u prvi red, osmo sjedalo, digao noge na rub pozornice pred
sobom, i bio si kod kue. Na sigurnome, kao u maternici snova,
prostoru slika i pria s poetkom i krajem, sa smislom, premda
izmiljenim. Prepustio bi se krajolicima mira i slobode (koje
izvan Kina Dom nije bilo). Svijet bi ostao pred vratima. Zvono
za poetak filmske predstave oznaavalo je dolazak celuloidnih
snova, koji su nudili sigurnost i barem za dva sata bili stvarniji
od ivota.
522
523
524
525
526
Tatjana Gromaa
527
Ismijati e me
zlobniji od mene
zbog idealizma i istinoljubivosti.
Ne mogu opstati u svijetu
u kojem mi netko treba stajati iza lea.
Rijeka nosi trulo granje,
breuljci se valovito prelijevaju zemljom.
Sveani niz drvea na obroncima.
Kolosijek sree na kojem je mogue dotai udo.
Vjeverica
Eno vjeverice koja skakutala je drumom kojim smo prolazili.
I ruke je prinosila ustima kao da eli neto da nam kae.
Ili se u tiini, sama sa sobom neto pita.
A onda zamae kitnjastim repom i nestade u vrtlogu trave.
Sve to mogu jest da se sjeam nae radosti kada smo je ugledali.
Bijae to harmonija kojoj i danas teim.
I koju elim zadrati usprkos opasnostima.
I sve sam sigurnija da ne treba govoriti previe.
Jer sve to izgovorim brzopleto je i nepromiljeno, u nestrpljenju.
Piui u samoi, i ne nadajui se niemu osim dobrim rijeima
koje iscrtavaju oblike na papiru,
umirujem svoj duh i njegovu halapljivost.
A svijet lei upravo ovdje, u ovom trenutku, i njemu se elim vratiti.
Kao tvojoj ruci to iscrtava krugove na mome koljenu.
528
Dosegnuti Neto
za A. i L.
Danas poslijepodne dok ruali smo u naoj tijesnoj kuhinji, a
ruak bijae dobar, uistinu dobar, i dok jeli smo te sitne zalogaje, izmeu njih listasmo slike Francisa Bacona, slikara tame,
oaja egzistencije, dna i uasa ljudskoga, divismo se tim slikama kao da divimo se prvim proljetnim ljubicama
Povedosmo zatim razgovor o homoseksualnosti, o uzvienosti realiziranih homoseksualaca, to su imali hrabrosti probiti
opne drutva, o tome kako svaki od njih ima dranje i snagu
princa, neto to ga ini apsolutno zadivljujuim, vrijednim
oboavanja
Potom, i dalje govorismo o slikarima, o Balthusu koji je u mladosti drugovao s Rilkeom, kojega su oboavali Picasso, Camus i
Fellini, o Otu Dixu i zlu i izopaenosti na portretima Nijemaca
tridesetih, u vrijeme nacionalsocijalizma
Potom stadoh izvlaiti i donositi knjige, moja stara manija, i
trpati ih u krila naih prijatelja, elei svime time dosei neto
Neto!
I jo, to je takoer bizarna navika, poeljeh ustati od stola i
proitati na glas par misli iz knjige Vasilija Rozanova.
Izmeu ostaloga:
Sva knjievnost je prazno naklapanje Skoro sva Izuzetaka
je ubistveno malo.
Potom odetali smo do mora, u elji da ga jo jednom zagrlimo, da mu se, jo jednom, pokorni, nakon objeda, pia, razgovora, poklonimo.
I da se utke, svaki svojem nitavilu vratimo.
529
Zanat
Daleko od ushita kojeg pokree muzika
daleko od sveproimajueg klavirskog zvuka
stoje rijei, avetinjski prazne
poput mediteranskih trgova zimi.
Nemone, kljaste, impotentne
da uine bilo to.
Nekakav suviak bivstva, elja za ugledom,
za fasciniranjem drugih
tjera me da piem.
Bljedunjavo nizanje slika.
Tiha igra loptom u pliaku.
More se povlai.
Ostaju komadii stijenja.
Alge, morska prljavtina.
Djeji vrisak iz daljine.
Ispod moje ruke rijei sipe poput rijeke.
530
Ljubavnici u umi
Vidjela sam ljubavnike u umi.
Uivali su u svojoj igri
- posve goli.
On starac velikog trbuha i elave glave.
Ona djevojka, vatrene kose i vitkog tijela.
Njeno lice zaleeno u gru uitka.
Ali vidjela sam na tom licu i puno glume.
Hladne distance od starakog tijela
koje je prualo svoje iskustvo.
Ne, nije to bila ljubav,
samo elja da jedno od drugog
uzmu ono to sami nisu imali.
Ali uitak kojeg sam ugledala bio je stvaran,
opscenost razorna do bola.
Skrivena u umi,
pred tunelom obraslim brljanom i liajevima.
531
Luda ena
U pustom parku
na fontanu se dola okupati.
Posve sama, zaigrana.
Izazvana iskriavom slobodom vode.
Koja nije upoznala nikakvih zapreka.
U kojoj nema zadrki, zadnjih misli, predrasuda
Prepustila se slobodi,
zavodljivom olakanju.
Ruku podignutih u vis
uz vrisku i pjesmu
plee.
A voda prti, slijeva se
po njenoj kosi i haljini.
Poput vrele, uarene lave.
532
Biljeg posjeta
Danas me misli odvedoe
k jednome koji umro je davno
smru koju nazivaju neprirodna.
Poznavah ga, no samo iz daljine.
Ne znam zato je danas duh njegov bio ovdje,
podsjetivi me na mladia iz predgraa
i sve djevojke koje su ga voljele iz daleka.
Nisam bila meu njima.
Ali danas evo pomiljam na njega
uzimajui tu misao kao biljeg njegova posjeta.
Blag osmjeh njegove due, jedva vidljivi pomak ruke.
Toplina koju smo pri tom izmijenili.
Pogledah svoje lice u ogledalu
u nadi da u na tren ugledati sjenu njegovog.
Ali, ve je bio odleprao!
Zahvaljujem njegovom duhu jer me je danas odabrao.
533
Tamo
Tamo jo uvijek stoje
male kuice s napuklim prozorima.
Daske avlima zakucane
na mjestima gdje su stajala vrata.
Tuberkulozni haustori.
Dvorine zgrade s rustikalno izraenim
balkonskim ogradama
pod kojima se okupljaju make.
ekam enu u crvenom neglieu
da se pojavi i donese im kruh umoen u mlijeko
kako je inila
godinama ranije.
534
535
Djetinjstvo
Jetka jutra s tvornikim dimnjacima,
baklje rafinerije iz kojih plamte strah i uzbuenje.
Miris rijeke i ar koprive,
pjenasti klobuci maslaka,
prvi grijesi najranijeg djetinjstva
Kravar to biem udara stado,
dimnjaar to iz dimnjaka viri.
Jato vrana u kronjama ljivika.
Teka hra teretnih brodova
ljuljaka ispod debelog oraha.
536
Matev Kos
prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi
537
dosetka. Naime, Uro je pre dobrih deset godina u nekom intervjuu (i jo nekom drugom prilikom) izjavio, da ne spada ni
u jednu generaciju. Moda Matev Kos i ja inimo samostalnu
generaciju koja ima samo dva predstavnika i smetena je negde
na sredinu, izmeu onog to je zapoinjala osamdesetih godina i onoga to zapoinje sada. Kao kritiar sam ovog ili onog
autora mnogo puta generacijski kontekstualizovao (i upravo
to, a ta bih drugo, inim i sada), ali, kada je u pitanju moja
malenkost, moram priznati da generacijske okvire ne volim.
Dodue, ekskluzivnu generaciju koju ine dva lana, gospodin
Zupan i gospodin Kos: to bih jo nekako mogao da podnesem.
Inae se poenta Zupanovih generacijski istaknutih rei koja mi
je u grubim crtama bliska, razvijala nekako u tom pravcu, da
je prostor u koji smo zakoraili i potom se u njemu razliito
orijentisali, odreen pre svega postmodernizmom, koji je tada,
krajem osamdesetih godina, jo uvek bio moto dana. Meutim, treba odmah dodati: moto dana na izmaku. Postmodernistika euforija osamdesetih donela je mnogo teoretisanja (as
manje, as vie produktivnog), a vrlo malo knjievne prakse
koja bi bila nekakav korelat postmodernistike ideje, odnosno, ona nije bila takva, da bi ovek za nju, barem na prostoru
Slovenije a time ni u mom sluaju odluno zaloio pero i
telo. Ukoliko se nekom slovenakom knjievniku posreio kakav prodorniji tekst u tom pravcu, to je bio pre izuzetak koji
potkrepljuje upravo ponuen opti sud. Ne bih da podgrevam
priu o postmodernizmu, jer o njemu znamo mnogo, a jo vie
smo u meuvremenu sigurno zaboravili.
Ono to nikako ne moemo smetnuti s uma u kontekstu prie o Zupanovoj poeziji je to, da je njegov prvenac Sutre
(1991) pao u prostor kome je ta knjiga izuzetno bila potrebna i
kojoj je, potom, irom otvorio vrata.
538
539
540
541
Eberija, Keneta Koha, preko arlsa Olsona, Roberta Krilija i Roberta Dankana s koleda Black Mountain pa do, izmeu ostalog
i bitnika Alena Ginzberga, Lorensa Ferlingetija, Gerija Snajdera i
jo koga. Mnogi od ovih pisaca su citirani ili pomenuti u Sutrama; Zupanov pesniki subjekt je kao i, recimo Vitmanov
u legendarnoj Pesmi o irokom putu, kada ide irokim putem,
/ zdrav, slobodan, sa celim svetom pred sobom subjekt slobode. Manifestacija te slobode, meutim, nije istorijska akcija,
ve poezija. Tanije: pesnika subjektivnost, kakvu je omoguava i dublje utemeljuje vera u mo pesnike rei.
Lica krize
Alhemija srca ne moe bez govora ljubavi. A on je jedan od
osnova Zupanove poezije. Glas ljubavi je u Sutrama glas dvojedine totaliteta, u Reci (1993), Zupanovoj drugoj zbirci je to glas
procepa, rascepljenosti, i zbog toga ive, otvorene rane koja
istovremeno toj poeziji daje i sok njenog ivota. To je rana s
kojom se moe iveti samo ukoliko se imenuje i ukoliko, skoro
ve kao tema koja je istovremeno jedno od kljunih poglavlja
dotadanje prie pesnikovog ivota, ue u pesmu. Kraj saveznitva sa voljenom osobom mogue je preboleti kroz drugu,
drugaiju vezu: ukoliko veza sa enom ne / moe biti obeana
za venost, neka to bude veza sa utanjem i / krikom rei (Nona vonja). Meutim, i to saveznitvo nije (vie) neto neproblematino i ekstatino usreujue, ve je istovremeno prizorite mka i patnje. Svaka veza je istovremeno i urez. Ovog puta
uzrez zastraujueg mka, koji se otvara na drugoj strani jezika.
Mka, u koji moe da se urui odron rei. Mk je nona mora
rasprianog mladog pesnika.
Amerika sa svojim simbolinim konotacijama u Reci nije vie
knjievni u-topos. Pesnika geografija se primetno proiruje, ali
ne bogatstvom konkretnog, ve pribliavanjem daljina apstraktnog. Brojni autori koji na ovaj ili onaj nain, putem citata ili
simbolinom teinom svojih imena ulaze u Zupanovu poeziju
(Eberi, Milo, Has, Blejk, Paz, Paveze i dr.), ne svedoe samo
o intertekstualnim nadovezivanjima, srodnosti po izboru i dijalokoj usmerenosti Reke, ve i o tome da je, kada je u pitanju
susretanje pesnika, uvek re o potvrdi meusobnog saveznitva i
odanosti pesnitvu; pepeo zvezda / koje su eksplodirale naim
susretom, na primer, glase zanesene rei u pesmi posveenoj
542
Tomau (alamunu). Sline nalazimo i u stihovima napisanim ispod posvete Aleu (Debeljaku).
Poezija je, dodue, privilegovano mesto jezika pronaao
sam jezik na kojem mogu / da razgovaram sa bogovima (Delfin)
meutim, istovremeno je taj jezik, jezik dijaloga sa bogovima,
optereen gubitkom ovozemaljskog jedinstva i potpunosti,
koju, kao to to nagovetavaju brojni Zupanovi stihovi, zaista
omoguava samo simbioza dva zaljubljena srca. Ritam srca je
izvor stihova, koje uporno nanosi Reka.
Konkretnih, posebno geografskih i linih referenci, koje su
u Sutrama (pre svega u njihovom amerikom ciklusu) imale
vanu ulogu, u Reci ima mnogo manje. Zupanov rukopis postaje
apstraktniji, a prisvajaku, eksplozivnu okrenutost subjekta ka
svetu koji je, nekako ve unapred njegov svet smenjuje pesnika autorefleksivnost. Zanosni usklik Ameriko, DOLAZIM! bio
je, naime, mogu samo kroz nedistancirana, samih sebe puna
usta pesnika-deteta. Menja se i pogled, kako ga diktira vremenska ravan. Sada vie nije u pitanju ekstaza unapred date moje
budunosti, ve nostalgino ivenje prie prolosti: ja neu /
nikada moi da odbacim sve svoje uspomene (Naputanje kue
u kojoj smo vodili ljubav). A prie, zapisane u seanju, nisu one iz
Zupanove junake amerike epike. Vie nego bila ta drugo, one
su seanje na ljubavnu sreu koja se rasplinula u samou jednine:
sve je isto, / kada si sam. Ono, to je u Sutrama bila stvarnost,
istina onog ovde-i-sada, u Reci postaje stvar nostalgije, enja za
povratkom izgubljenog jedinstva.
Istaknutu ulogu sada dobija kosmika svest: sav sam poroajno podrhtavanje nitavila, pretvorenog / u poplavu svetlosti. Pleem bez kraja, bez / muzike, u taktu vasione (U januaru).
Predstava pesnikog Ja o samome sebi je tu prilino megalomanska: stvaraoev postupak je creatio ex nihilo (sav sam poroajno
podrhtavanje nitavila), Ja je medij svetlosti, do kraja i dalje plee
u taktu vasione. Kosmika svest kojoj je dodeljen status boanskog a time i pesniki apsolutnog, u Reci postaje jedna od novih
taaka oslonca pesnikog glasa koji jo uvek dosledno peva u
prvom licu. U vezi sa tim, u Reci posebnu teinu imaju brojne
kosmike komparacije, na primer uarena, astralna tela,
drobljenje kometa itd. Pretpostavka Zupanove poetike iz tog
perioda je da takve mone, glasne rei i sintagme omoguavaju
ulazak u sferu apsolutnog. Pri tom, nije sluajno da je najea,
semantiki izuzetno bogata (i biblijsko-mitolokom, pa i mistinom tradicijom obloena) re u Reci upravo svetlost. To je kljuna,
543
544
545
Trbovlje
Jedan od prvih koraka ka takvoj depatetizaciji kolektivnog
pesnikog subjekta i njegovog jezika u Nasledstvu jeste pesma
Trbovlje, koja se, takoe, bavi bilansom naslea. O Trbovlju,
Zupanovom rodnom kraju Trbovlje je industrijsko-rudarski
gradi na reci Savi, odakle potie i grupa Laibach u Zupanovom prvencu je govorila ve prva sutra: Posveta rodnom kraju.
To je bio energian komad ispisan u jednom dahu, koji je preao put od dimnjaka i kotlova u predvorju Danteovog pakla
pa do Laibacha, koji vue za muda vasionsku javnost, dok je
Trbovlje pesma melanholine introspekcije, vraanja natrag, da
bi uopte bilo mogue da se krene dalje. Pitanje je samo: Kuda?
Neke nagovetaje u tom pravcu moemo sresti jo u Nasledstvu,
a odreenije odgovore u Zupanovoj kasnijoj poeziji. Sada treba
prizvati u seanje nekoliko stihova iz pesme Trbovlje, a posebno je znaajan odlomak, koji reflektuje neke kljune stanice
preenog pesnikog puta:
546
547
548
549
ugledu na ameriku, posebno na takozvanu njujorku pesniku kolu, poezija otvorene forme. Elementi urbane poezije
otvorene forme bi se, dodue, mogli otkriti jo u ranim pesmama Tomaa alamuna, dakle ezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, ali i u poeziji nekih slovenakih (neo)avangardista iz tog perioda. Zupana, naravno, ne moemo u potpunosti
smestiti u fioku pesnikog urbanizma, meutim, istina je da
je Zupanova poezija, posebno njeni dehijerarhizacijski, deestetizujui impulsi (ali nikako i patos tradicionalnijeg orfejizma),
sigurno dala svoj doprinos ravanju predstava o pesnitvu kao
o sastavljanju savreno odjekujuih struktura, ukoliko se na
ovom mestu, naravno ne tek tako, posluim definicijom Frenka OHare iz njegovog personistikog manifesta. Ukratko:
debata, koja e morati da saeka neku drugu priliku, odavde pa
nadalje bi morala da se vrti oko takozvane ljubljanske pesnike kole (prelepo zvui, da bi bilo u potpunosti istinito), dakle
oko autora, kao to su podstaknuti i alamunom i Zupanom,
posebno Primo unik, Tone krjanec, Gregor Podlogar i jo
poneko.
550
551
552
* * *
Pred kraj prvog dela poeme Jesenje lie sreemo i ove, skoro kategorino-imperativne reenice/stihove: Ne uvijaj se u
simbole. Ne trai / pomone izlaze, ne sramoti se bekstvom od
stvarnosti. Kako / govorimo, kada se usudimo da govorimo?
Na ovo poslednje nije nuno, da samo retorino pitanje e morati da odgovori Zupanova pesnika budunost. (I
ako se na kraju, i za to je krajnje vreme, jo jednom setim nae
generacije, mogao bih da dodam, da e na to pitanje morati
da odgovori, naravno, i moja i, strogo uzeto, svaija budunost.)
Da li u traenju odgovora na pitanje Kako govorimo, kada
se usudimo da govorimo? bilo kako moe pomoi katedra za
knjievnu istoriju?
Svakako i nikako, uvek i nikada.
A kao nepobitna injenica stoji, da poslednja strofa Zupanove pesme Katedra za knjievnu istoriju glasi ovako:
Gde spadam,
struka jo uvek nije potpuno
odluila.
Reference:
Brejc, Toma (1989): Toma alamun in Julian Schnabel. U: Toma alamun:
Poker. Ljubljana: Cankarjeva zaloba (2. izdanje), str. 515.
Debeljak, Ale (2002): Lanski sneg. Eseji o kulturi in tranziciji. Maribor: Aristej.
Urbani, Ivan (1971): Med sholastiko in neosholastiko. Poglavitne ideje slovenskih filozofov. Ljubljana: Slovenska matica (Filozofska biblioteka; 10).
553
Dubravka uri
MARGINALIZACIJA POEZIJE I
USPON PESNIKINJA U SRBIJI NA
PRELAZU IZ 20. U 21. VEK
Na poetku knjige Pesnika kultura Savremena amerika poezija izmeu zajednice i institucije teoretiar
poezije Kristofer Bi je pisao da jo
uvek ivimo u postromantiarskom
dobu. U tom dobu prevladava uverenje da je poezija tip estetske proizvodnje iji je status nezavisan od
istorijskih, drutvenih i ekonomskih
prisila. Poto poezija, po njemu, ima
relativno ogranien broj italaca/
itateljki i ustrajno se percipira kao
fenomen visoke kulture, metodi
kulturalnih studija jo nisu u dovoljnoj meri sistematski primenjeni
na njeno prouavanje. Ali, poezija
ne nastaje u istorijskom vakuumu,
te se ni njeno vrednovanje ne odvija u vakuumu. Poezija je kulturalna
praksa podreena istim snagama
administracije, postvarivanja, standardizacije i homogenizacije, kao i
kultura u celini. Zato je potrebno razumeti uslove u kojima se odigrava
proizvodnja poezije, kako na nivou
zajednica pesnika/pesnikinja, tako i
na nivou institucija koje organizuju i rasprostiru pisanje poezije (Beach: 5). U skladu sa tim, u ovom tekstu u se baviti
poezijom u Srbiji na prelazu iz 20. u 21. vek, pre svega urbanom poezijom koju piu pesnikinje. Naznaiu iri drutveni
kontekst u kojem se odvija pisanje, kao i odreene insitucije u
kojima su se formirale pesnike zajednice u ovom periodu pre
554
Marginalizacija poezije
Krajem 20. veka knjievnost gubi status povlaene umetnosti, a u okviru nje posebno se marginalizuje poezija. To se
dogodilo iz nekoliko razloga. Modernistiki reim oznaavanja prioritet daje reima na raun slika, dok postmoderni reim oznaavanja prioritet daje figuralnom koje je vizuelno,
pa su u sredite panje sada vizuelne umetnosti i teatar. Modernizam je od 50-ih godina 20. veka, sa dominacijom strukturalnog metoda u nauci o knjievnosti, na povlaeno mesto postavio poeziju kao anr i to njeno mesto se odralo gotovo do
kraja 80-ih godina. Postepenim prevladavanjem postmodernih
teorija od poetka 80-ih godina, naratologija postaje dominantan knjievno-teorijski i kritiarski metod. Zahvaljujui njenoj
usredsreenosti na naraciju, proza u hijerarhiji knjievnih vrsta dobija prestino mesto, a poezija se kao artificijelnija forma povlai. Tokom 90-ih povlaeni predmet prouavanja
knjievnosti postaje proza, te se zato i prouavanje poezije na
katedrama za knjievnost u Srbiji marginalizuje. To znai da
predavai i predavaice, posebno oni mlai, ekskluzivno rade
teoriju i kritiku proze, tako da i studenti/studentkinje uglavnom izuavaju prozu.
Marginalizacija poezije nije odlika samo postsocijalistikih drutava, kao to je srpsko (videti: Perelman), ali u odreenim drutveno-politikim okvirima ima konkretne vidove.
Prelaz od socijalizma ka tranziciji na prostoru druge Jugoslavije
odvijao se u traginim, krvavim ratovima u kojima Srbija, naravno nije uestvovala, da cinino upotrebim tada esto korienu frazu. Ako pogledamo podruje kulture, moemo rei da je
to period dominacije retro knjievnih modela, koji na nivou
knjievnih reprezentacija konstruiu identifikacione modele.
Retro postsocijalistiki modeli pisanja poezije i proze uestuju
u konstrukciji novog postsocijalistikog (postjugoslovenskog)
srpskog identiteta (videti: uri, 2007). Traganje za istinskim
nacionalnim identitetom, koji se, navodno, izgubio tokom dugog i represivnog perioda jugoslovenskog socijalizma, pod-
555
556
557
Brajovi je u antologiju ukljuio Dragana Jovanovia Danilova, Vojislava Karanovia, Sau Jelenkovia, Sau Radojia i
Nenada aponju. Poetiki koncepti kojima antologiar objanjava poeziju antologiziranih pesnika, koje antologiziranjem
kanonizuje kao najznaajnije u generaciji, jesu simbolistiki i
neosimbolistiki ideal iste poezije, tj. ideal apsolutne poezije
i novi misticizam pevanja, tj. povratak metafizici. Rekla
bih da ova poezija odgovara vremenu u kojem nastaje, svojim
nostalginim, melanholikim retro begom u mistike svetove
klasine moderne poezije. Uvodni tekst konstruie srpsku poeziju kao muku, jer su u toj tradiciji relevantni gotovo iskljuivo i jedino pesnici.
Iz poetikog delovanja ProFemine nastala je antologija
Make ne idu u raj, koju je uredila pesnikinja Radmila Lazi,
urednica ProFemine, nakon to je istupila iz Redakcije. Ona nas
uvodi u fenomen enskih antologija, o emu e malo kasnije
posebno biti rei.
Od 1997. godine na beogradskoj sceni su delatne dve knjievne radionice. Jedna je nastala kao Radionica kreativnog pisanja za tinejdere i mlade (program Talenti) u okviru Fonda
za otvoreno drutvo. Vodili su je kritiarka Tatjana Rosi (koja
tokom NATO intervencije naputa ovaj projekt), i pesnik, prozaik, kritiar i urednik Vasa Pavkovi. Iz nje je nastao Centar
za stvaralatvo mladih, vodio ga je Vasa Pavkovi, a bio je postavljen po uzoru na pesnike radionice (poetry workshops),
koje su artikulisane u pesnikim radionicama na amerikim
univerzitetima od 70ih godina 20. veka (videti: uri, 2002).
Polaznici/polaznice radionice piu pesme, a u procesu rada se
usredsreuju na sam tekst. Pesma se doteruje dok se ne dovede
do formalnog savrenstva. Nastale pesme proizlaze iz ideologije lirske pesme (videti: uri, 2006), koja podrazumeva konstruisanje jasno definisanog glasa, odnosno lirskog ja, izrazitu
narativnost, kao i, deridijanskom terminologijom izraeno,
metafiziku prisustva. Znatna finansijska potpora omoguila je
i pokretanje edicije u kojoj su polaznici ove radionice mogli
objaviti svoje knjige. Meu pesnicima i pesnikinjama vezanim
za ovaj projekt bili su Danica Pavlovi, Marjan akarevi, Dina
Vukovi i Radojica Buni.
Druga pesnika radionica se osniva u Centru za enske
studije i komunikacije, a kasnije deluje u okviru Asocijacije za
ensku inicijativu (skraeno AIN), koja postaje Ainova kola
poezije i teorije, koju je inicirala Dubravka uri, pesnikinja,
558
559
560
561
562
563
I na kraju, parafrazirau rei Ljiljane Jovanovi, koja je pisala da je enski lirski subjekt, odnosno fantazam subjekta, aktivan i intervenie ne samo u realnosti teksta ve i u realnosti
samoj (Jovanovi: 95). Drugim reima, poetske opcije u kojima
radimo nisu nevine i naivne, niti se same po sebi podrazumevaju, ve govore o kulturalnoj poziciji koju mi kao autori i
autorke zauzimamo u sopstvenoj kulturi. One, fukoovskim jezikom reeno, podrazumevaju politike, poetike, subjekatske,
identitetske, identifikacijske matrice, koje biramo, a koje nam
stoje na raspolaganju u diskursima kulture koju nastanjujemo.
Literatura:
564
Bart, Rolan (1979). Knjievnost, mitologija, semiologija, prevod Ivan olovi, Nolit, Beograd
Beach, Christopher (1999). Poetic Culture Contemporary American Poetry
between Community and Institution, Northwestern University Press,
Illinois
Brajovi, Tihomir (ur) (1997). Rei i senke Izbor iz transsimbolistikog
pesnitva devedesetih, Prosveta, Beograd
Dojinovi-Nei, Biljana (1993). Ginokritika Rod i prouavanje knjievnosti koju su pisale ene, Knjievno drutvo Sveti Sava, Beograd
uri, Dubravka (2006). Socijalna filologija Rejel Blau Duplezi i materijalistika itanja poezije, U: ProFemina, br. 43-44, Beograd
uri, Dubravka (2002). Jezik, poezija, postmodernizam, Oktoih, Beograd
uri, Dubravka (juni 2007). Izazovne prakse pisanja posle 2000. godine
u Srbiji, U: Zenike sveske, br. 6-7, Zenica
Felbabov, Vladislava (prolee/leto, 2000) H. D. Imaistkinja, U: ProFemina, br. 21-22
Jovanovi, Ljiljana (2008). Tehnologija mame, Prva knjiga Matice srpske,
Novi Sad
Kerkez, Jelena (ur) (2006). Tragom roda smisao angaovanja Antologija
savremene poezije, Deve, Beograd
Lazi, Radmila (ur) (2000). Make ne idu u raj Antologija savremene enske poezije, Samizdat FreeB92, Beograd
Moi, Toril (1985, reprinted 1988) Sexual/Textual Politics: Feminist Literary
Theory, Routledge
Pavlovi, Danica i drugi (2004) Diskurzivna tela poezije Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja, Asocijacija za ensku inicijativu, Beograd
Perelman, Bob (1996), The Marginalization of Poetry - Language Writing
and Literary History, Princeton University Press, Princeton, New Jersey
Popovi-Perii, Nada (1988). Literatura kao zavoenje, Prosveta Beograd
Silliman, Ron (1987). The New Sentence, Roof Books, New York
Svetlana Tomi
565
Brodsky. Vremenom poetske veze i odnosi izmeu dva kontinenta poeli su da slabe, sve dok nisu skoro uvenuli. I to posebno u poslednjih 40 godina, kada se, prema miljenju dvojice
profesora, dosta toga desilo i u Evropi i u evropskoj poeziji.
Taj politikoistorijski kontekst deavanja oni smatraju bitnim i
pokuavaju da ga priblie amerikim itaocima, osvetljavajui
neke prelomne trenutke. Kao graninu godinu za izbor pesnika
uzeli su 1970., elei posebno da skrenu panju na one pesnike
koji su tokom 80-ih i 90-ih postali vani i ugledni.
Oba glavna urednika svesna su da ne postoji idealan antologiarski model, posebno kada se radi sa brojnim jezicima,
dijalektima, narodima i nacionalnim identitetima. Zato su
odabrali jeziko-geografski put, koji im je omoguio da sauvaju, koliko god je to mogue, bliskost pesnitva slinih jezikih zajednica i kultura. to se evropskih poetika tie, Miller
i Prufer zapaaju veliko naslee nadrealizma i dadaizma, kod
odreenih pesnika uoavaju uticaj amerike bitnike poezije i
ispovedanja, kod drugih, pak, uticaj istonjake filozofije, ruskih akmeista, poetike minimalizma a kod istonoevropskih
pesnika nalaze i poeziju svedoenja.
Meu mnogim, Miller i Prufer istiu tri kljuna cilja ove
antologije: 1. pokazati putanju evropske poezije koja Amerikancima nije poznata, 2. preispitati poeziju Evrope koja se i
kulturno i istorijski promenila i 3. promeniti oslabljene veze i
interesovanja izmeu amerike i evropske poezije. Broj strana
jednog poetskog izbora podeavan je prema broju stanovnitva
neke drave. Regionalni urednici odluivali su o izboru pesnika
i broju pesama, a zamoljeni su da poeziju date zemlje predstave
na najbolji mogui nain, estetski i stilski to raznolikije, da se
fokusiraju na one pesnike koji nisu od pre objavljivani u Americi (to je i razlog zato pesnici poput Adama Zagajewskog, Eavana Bolanda i Venusa Khoury-Ghatae nisu u ovoj knjizi). Ovi
urednici su organizovali prevode, komunicirali sa urednikim
kolegijumom, a neretko i sami prevodili.
Urednici za Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru bili su Igor tiks i Jovanka Uljarevi, urednik
za Makedoniju bio je Michael Dumanis, a za Kosovo - Wayne
Miller. Slovenaku poeziju predstavili su Boris A. Novak (Universe), Ale Debeljak (Cast Vote), Barbara Korun (Every Breath You
Take), Uro Zupan (May) i Ale teger (The Returning of What Is
to Come). Hrvatsku su predstavili Branko Male (Crystal), Anka
agar (Journey), Branko egec (Eyes, Ears, Mirrors), Delimir Re-
566
567
568
569
moemo nadati da smo pribliili kvalitetnu savremenu evropsku poeziju amerikim itaocima koji bi je sa tekoom drugaije mogli nai. Ne bih se prihvatio projekta ovakve vrste
ubudue jer ukljuuje veoma stresan i iscrpljujui rad. Pripremam drugu knjigu svoje poezije koja e izai u prolee 2009. i
prevodim neto sa panskog.
S. Tomi: Vaa antologija je posveena svima koji prevode.
Njujorka organizacija Words Without Borders (Rei bez granica)
objavila je podatak da se svega est posto svetske knjievnosti
prevodi u SAD. Kako objanjavate odsustvo prodora evropskih
knjievnika na ameriko trite? Wayne je prevodio albanskog
pesnika. Otkuda interesovanje za albansku poeziju?
Prufer: Ovo je zaista deprimirajue pitanje. Deo odgovora
je oigledan: SAD su ogromna zemlja, sa velikim brojem pisaca
i izdavaa a ovu prekomernost ne prati i italaka podrka. Sa
druge strane, Amerika je i kulturno i intelektualno izolovana
od ostatka sveta. Nai studenti ne ue evropske jezike i jedva da
imaju predstavu ta se deava sa druge strane okeana. Veoma
smo malo uinili da potpomognemo interesovanje za evropsku
knjievnost, ak i mi koji je itamo. Izdavake kue tampaju
samo ono to misle da e interesovati amerike itaoce i za
koje je jeftinije da ne rade sa prevodiocima. Shvatate, zato se
uopte uputati u neto to e vas kotati vie a nee privui interesovanje kod italaca? Evo jednog primera. Nekoliko godina
pre ove antologije, bilo je objavljeno nekoliko knjiga o novim
amerikim pesnicima, rekao bih sa jednakim ambicijama i to
kod konkurentnih izdavakih kua. Iako te knjige nisu dobile
ni priblian broj pozitivnih prikaza kao naa antologija, ipak
im je broj prodatih primeraka vei, zato to su drugi ameriki
pesnici bili znatieljni, hteli su da vide na emu sada rade njihovi vrnjaci-kolege. Upravo smo to hteli da promenimo, sa
ciljem da donesemo nove evropske glasove i perspektive amerikim itaocima.
Miller: Za vreme studija boravio sam na koledu u Ohaju, gde su nas dva ugledna pesnika, koji su bili i prevodioci,
uili da pesnici treba da prevode, da na umetnost odgovore i
uzvrate umetnou, i da je to na neki nain, njihova moralna
obaveza. Kada sam se kasnije upoznao sa Moikom Zeqo, reio sam da prevedem njegove pesme i tako je otpoela naa
saradnja. Veoma mi se dopala njegova poezija, ima izuzetne
metafore. Kasnije, sreo sam druge Albance koji su mi pomogli
570
da nastavim to prevoenje. Nauio sam da itam albanski manje-vie funkcionalno, imam odlian renik uvek pri ruci. Ali
ne mogu da kaem da govorim albanski; za dalje prevode sa
albanskog uvek bih traio pomo saradnika. Posle skoro deset
godina rada na prevodima pesama Moika Zeqe, knjiga je izala
prole godine pod nazivom I Dont Believe in Ghosts.
S. Tomi: U Predgovoru antologije The New Young American
Poets (Novi mladi ameriki pesnici) Kevin je dotakao i problem
sve manjeg prostora odreenog za poeziju u dnevnoj tampi
i magazinima, a isto se deava i sa kritikom. New York Times
je od 136 znaajnih knjiga naveo samo 6 knjiga poezije. Sline diskusije su voene i na prostorima bive Jugoslavije. Kako
objanjavate ove promene? Koji su najbolji ameriki saveti?
Prufer: Ovo je jo uvek aktuelno pitanje i mislim da e
ovakvo stanje potrajati neko vreme. Kritiari ovde neprekidno
istiu kako se uveliko tampa poezija, nekoliko hiljada knjiga
svake godine, ali se proda pet ili est stotina primeraka i to
uglavnom zahvaljujui podrci univerziteta, federalnih i dravnih institucija, ili konkursa. Naravno, jedva primetan broj tih
knjiga se kritiki prikazuje u novinama ili asopisima. Te prikaze itaju uglavnom drugi pesnici. Oni kritiari koji govore kako
je amerika poezija previe u vezi sa univerzitetima i modernistima, promoviu poeziju kakvu piu Billy Collins, Ted Kooser i
Sharon Olds. Njihove knjige se brzo recenziraju i veoma dobro
prodaju. Problem je to to esto nisu dobri niti ambiciozni pesnici. S druge strane, imamo ozbiljne pesnike koji piu nejasno
a itaju ih samo drugi pesnici. To ne povreuje toliko umetnost koliko publiku. Mislim da bismo mogli da promenimo
tipinu ameriku ideju da je poeziji mesto samo u uionici,
gde se inae traljavo predaje nezainteresovanim studentima.
Zahvalan sam onima koji itaju poeziju u barovima, pozoritu,
galerijama, ali mnogo vie treba da se uradi, ne rtvujui kvalitet rada. Naalost, nisu samo novinske kue poele sve manje
da izvetavaju o poeziji, a sve ee ine i gore stvari, smanjujui rubrike o knjigama. Nae velike komercijalne izdavake
kue, koje su dosta tampale poeziju, takoe su abdicirale. Zato
veliki broj amerikih pesnika sada tampa knjige kod malih nezavisnih izdavaa koji ne mogu da obezbede trokove reklama i
nastupa. Uprkos svemu ovome, imamo odline pesnike.
Miller: Uvek se stvara nervoza kad se pominju ova pitanja, mada nisam siguran da je to ono to me brine, posebno
571
ako imam u vidu da pre 500 godina nije bilo toliko ljudi
koji su znali da itaju. Kada je pre 100 godina poeo da raste
broj pismenih ljudi, mogunosti za zabavu bile su ograniene i svedene na ivu svirku, vodvilje, kvalitetna pozorita
i knjige.(Siguran sam da sam neto propustio, ali znam da
shvatate ta hou da kaem.) Ali i sada, kada imamo 500
kanala na TV-u, satelitske radio kanale, video igre, filmove, muzikih anrova toliko da ne mogu ni da ih pobrojim,
milione i bilione web sajtova, knjige su i dalje u sreditu
panje. Poezija kao ozloglaeno teka, jedan je od anrova
koji pati vie nego drugi, iako i proza dosta toga podnosi.
Ponekad se iznenadim to poezija uopte i ima svoje itaoce,
to je jo uvek u trci. Pa ipak, i uprkos svim alopojkama,
jedna izvesna grupa ljudi i dalje ita i voli poeziju a velik
broj knjiga pesama tampa se vie nego ikad pre u Americi.
Zato ne treba gubiti nadu.
S. Tomi: U toj amerikoj antologiji Kevin kae i da je malo
umnog pisanja o poeziji koje bi pomoglo studentima. Do nas
knjige sporo putuju, univerzitetska lista zaleena je u nekom
svom vremenu, i esto knjige otkrivamo sami. Meni su velika
otkria bile knjige Kenneta Kocha Rose, Where Did You Get That
Red Teaching Great Poetry to Children i Making Your Own Days
The Pleasure of Reading and Writing Poetry, da ne pominjem
briljantnu kritiarku Marjorie Perloff. Nedavno je izala knjiga
eseja o poeziji, Adama Kirscha, uglednog kritiara New Yorkera
The Modern Element Essays on Contemporary Poetry. Koje knjige
preporuujete svojim studentima?
Prufer: Studentima koje zanima pisanje poezije uvek preporuim knjigu Richarda Hugoa The Triggering Town, malo klasino delo o pesnikom umeu. Hugo je veoma vaan predava itavoj jednoj generaciji amerikih pesnika, a ovu je knjigu
sainio od svojih predavanja. Kako itati i razumeti poeziju
objasnie knjiga Denise Levetrov New & Selected Essays. A ko
eli da ita o mlaoj generaciji amerikih pesnika neka nabavi
primerak knjige Legitimate Dangers: American Poets of the New
Century.
Miller: Podravam Kevinov izbor Hugoa, to je zaista odlina amerika knjiga o pisanju poezije. Pridodao bih i izvanredan izbor eseja koju je objavio Oberlin College Press pod nazivom A Field Guide to Contemporary Poetry and Poetics. Ta knjiga
je meni dosta pomogla kada sam poeo da piem pesme.
572
S. Tomi: Obojica ve etrnaest godina predajete kreativno pisanje. Koje su glavne ideje i koncepti Vaih predavanja?
Prufer: Pristalica sam ideje da se pisanje poezije najbolje
ui kroz paljivo itanje najboljih pesama. Zato svoj kurs vodim kroz analize poezije Dickinson, Keatsa, Eliota, Stevensa, i
drugih velikih pisaca. Raspravljamo o delima, o tehnici, pitamo
se o prenoenju znaenja, kako su ovi pesnici uspeli da stvore muziku,da organizuju svoje stihove Analiziramo i radove
studenata, njihove uspehe i neuspehe. Zakljuio sam da je sve
ovo vredno truda ako se uspostavi ravnotea sa diskusijom o
najboljim pesmama, ako odmeravamo i upuujemo poetnike
na ono emu e moda teiti.
Miller: Kevin i ja poduavamo i zajedno ureujemo asopis, tako da moda nije udno to uglavnom delimo ista
miljenja. Od sutinske je vanosti da ambiciozni pisci itaju
puno i haotino, kako kae poljski pesnik Adam Zagajewski,
u svojoj knjizi A Defense of Ardor. Naravno da mladi pesnici
treba da itaju kanonske, velike pisce: Stevensa, Whitmana,
Dickinson, Williamsa ba kao to je nuno da itaju i svoje
savremenike, da otkriju da je poezija iva i vibrantna umetnost. (Seam se kako sam sa etrnaest godina mislio da u biti
prvi pesnik u Americi posle Williama Carlosa Williamsa!) Predlaem da mladi pesnici steknu naviku eprkanja po policama
knjiga u svojim lokalnim bibliotekama. (Na koledu sam svake
noi itao novu knjigu poezije bez pritiska odreenog estetikog programa. Tako sam se i zaljubio u udnu meavinu razliitih pesnika.) Bitno je i da studenti ponu da itaju prevode
to ranije.
S.Tomi: Obojica ste i urednici asopisa Pleiades: A Journal
of New Writing. ta novo pisanje razlikuje od starog?
Prufer: Ovo je veoma teko pitanje. U SAD postoje brojni
knjievni pokreti i neto manji broj prolaznih hirova, a kad
neko ivi usred toga, teko je odrediti ta je ta. Nai noviji pesnici su, moda, manje oduevljeni ispovednom lirikom a vie
poneeni eksperimentalnim, esto nepovezanim stilovima. Sve
ee vidim pesme koje slobodnije rukovode stihom, koje koriste celu stranu naputajui naraciju radi slobodnih asocijacija
i apstrakcija. Vidim stilski raznovrsnu poeziju. Svake godine
primimo oko hiljadu pesama, i zato je teko rei ta je istinski
novo, a ta puka imitacija, ta je neobino a ta aavo. Nai
najbolji ivi pesnici D. A. Powell, Frederick Seidel, James Ri-
573
574
575
576
577
DRAVNA HIMNA
A oping centar je rekao daj mi jo, jo mi daj.
A mesec je okreui svoj pol izgovorio volim te, tebe koji si imao
toliko toga da da.
A ti si rekla, duo, ako moe jo malo da prieka u autu, izlazim
za deset minuta
Kao kaput, pokretna vrata su se otvorila za tebe.
Tada se auto trgnuo poput blaenih u katatoninom snegu
A mali crnci na stanici smejali su se ispod svojih kapuljaa sve
dok ih autobus nije odvukao
Kroz no i dalje
Jedna je ena hodala tamo-amo ispred prodavnice.
Ponekad, mogu da ujem ovu dravu kako govori kroz nabijene slojeve predgraa
Olive Garden i Exxon; Bed, Bath & Beyond, zvezde koje bacaju
svoje kovanice
Svugde okolo nas
Sve dok oi ne kau Ljubav a ulice Da!, dok se parking
Ne ispuni anelima koji se raspruju prema redovima smrznutih auta.
Zadrala si se due nego to si rekla, a kada si se ponovo pojavila
Izaao sam da ti pomognem oko kesa. Izvini, izvini usred
hladnog vazduha Nisam mogla da odolim
ta je telo drugo nego posuda, a prodavnica nije li jedna druga,
jo vea, posuda? Kljuevi su pevali meu mojim ukoenim
prstima. Zastava je aplaudirala na vetru.
Tada sam video kako joj se zadovoljno osmehuje.
578
Wayne Miller
Draga Sapfo
U beskrajnoj povesti meu nama se
Toliko toga desilo kosti
Mrtvih i dalje se pretvaraju
u ekie. A sada sebe
podiem, u svaki dan,
u svoje telo, da ide na posao,
a onda, nou, moja osvetljena soba
klizne pravo u au.
Fabrike izbacuju svoj dim
Uvis kroz sneg, grad
Podie naa svetla malo blie
Nebu. Dugo posle tvoje smrti,
Dim Dajn je sabio svoj svet
U veliko debelo srce kao bombu
U oku muzeja.
Toliko je toga u pokretu tamo
Ispod stranice praine
Koja se drui sa televizijskim ekranom!
Negde ljudi kopaju
Bunar, drugde su
Osvetljeni hici iz pitolja
I svitaca Mogu te uveriti
Da nam se ivoti i dalje lome
Na beleke, mogu ti dokazati
579
580
IDENTIFIKACIJA TELA
Najpre sam dodirnuo njegove misli
koje odmaraju tamo kao ugljen,
koji se jo uvek raspirivao,
koji je mogao ponovo da se rasplamsa.
Protivno nalogu doktora,
dodirnuo sam njegov obraz, a onda
shvatio da je telo mrtvo.
Svaka njegova strana bila je zauvek
udaljena, okrenuta iznutra. Kleao sam
pored hladnog bolnikog kreveta, svoje lice
pribliio njegovoj ruci. Poslednje
cigarete ispunile su njegovu odeu
dimom. Taj miris
je bio toliko jak da sam
mogao da ga ujem kako govori.
581
Kolja Mievi
NENAPISANO PISMO
Klemperer, Barenbojm i aklin di Pre
Jedno od brojnih kajanja koje me prilino
uporno prati ali ne slabei u vremenu, nego
dobijajui neke nove boje i prelive odnosi se
na Ota Klemperera. Vi ete mi sada moda rei:
o, sreni ovee, ako su to sva tvoja kajanje... Ne,
ja kaem da je to kajanje koje se odnosi na Klemperera samo jedno od brojnih, ak bih rekao
veoma brojnih, ali ipak dodajem ne titi
nita manje nego mnoga druga, ozbiljnija, itd.
Jer to kajanje, odnosno seanje na vreme kada
se rodila klica tog kajanja u odnosu na Klemperera, povezano je s nekim trenucima mog ondanjeg ivota koji tom kajanju i seanju daju
posebnu vrednost, ak boju, ako se tako moe
rei. Na primer, moje kajanje u odnosu na Ota
Klemperera direktno je povezano s banjalukim
zemljotresom, tom katastrofom u kojoj sam izgubio ono to je dotad bilo moje bitno ivotno
uporite: dvorite sa svim stablima i kuom okruenom tim stablima, meu kojima su se izdvajale dve predivne
lipe jedna muka, iznad prozora moje sobe, i jedna enska
iznad izvora vode sada poseene. Moda je zato bolje da
kaem da to kajanje u odnosu na Ota Klemperera sadri u sebi
i neka druga oseanja i stanja koja nisu kajanja, nego neprebolna aljenja da bi se shvatila snaga njegovog trajanja, ve
punih trideset pet godina. Zahvaljujui Klempereru zavoleo
sam Mocarta, vie nego to sam se nadao da je to moguno;
nain kako Klem-perer diriguje njegove simfonije ne mnogo razliito no to to ini s Betovenovima: u velikim zvunim
masama i pomalo usporeno prenuo je u meni sasvim nova
razmiljanja o tom muzikom obliku, koji se vrlo brzo spojio
s tim prostorom u kome sam iveo, mislim na dvorite svoga
detinjstva; da, izmeu Klempererovih udara mislim na
udare njegovog orkestarskog srca i svih mirisa sa stabala oko
582
mene, posebno dveju lipa u vreme njihovog beharanja, prozranosti neba, uspostavljala se prava bodlerijanska saglasnost,
da me je sve to jednostavno opinjavalo. Klemperer nije snimio sve Mocartove simfonije, ali one iz njegovog poslednjeg
razdoblja su takve da na izvestan nain saimaju sve druge;
punoa Klempererovog tumaenja je takva, da se zvuni sok
tih nekoliko simfonija koje je snimio u najzrelije doba svoga
dirigentskog ivota, pije kao istinski eliksir. Posebnu oaranost
proizvodile su dve simfonije, ona koja nosi naslov Linc, i ona
Hafner. I brzi i laki stavci pretvarali su to dvorite oko mene u
najjedinstveniju koncertnu dvoranu, koja je to ostala za mene
ak i kad sam u njemu proveo poslednju
godinu u stvari leto 1970. kad sam
stanovao ako se tako moe rei u prikolici sklonjenoj pod razgranatiju, muku lipu ispred kue sruene u katastrofalnom zemljotresu, 26. oktobra 1969.,
na Skarlatijev, kasnije sam to shvatio, roendan. Ta prikolica bila je za mene kao
zadnja barka na burnom moru koje je sve
zahvatalo, poslednja hridina brodolomca,
poslednja grana za koju se hvata planinar
nad provalijom. Nekoliko godina pre zemljotresa, dok sam u poslepodnevnim ili
predveernjim asovima, sedei s roditeljima ispod kupole od vinove loze, dok
smo tako sluali Klempererovog Mocarta
tako to sam na prozore svoje sobe stavljao zvunik svoga
Melovoksa, sve vie sam poeo da oseam elju i potrebu
da na neki nain javim Klempereru o tom sluanju, ubeen da
bi on bio osetljiv na taj moj doivljaj. Nisam uspeo da napiem
to pismo. Postavljalo se pitanje Klepererove adrese, neizvesnosti koja ga je ekala na dugom putu do njega, zatim, plaio sam
se da bi moj francuski moda bio nedovoljno snaan da odrazi
sve to to sam imao da kaem, a da piem na srpskom nije mi
ni padalo na pamet: ko bi Klempereru preveo, u ono vreme,
moje pismo? Tako sam mislio poslednja dva leta srenog ivota, do tog kobnog 26. oktobra 1969., onda je sve krenulo u
nepredvienom pravcu, u nepovrat pojaavajui moje kajanje
ne samo u odnosu na Klemperera, nego, u odnosu u najmanju ruku na te dve lipe od kojih nisam sauvao ak ni
jednu granu, ili list, a kamoli velika debla od kojih se mogao
Jacquelie Du Pr &
Daniel Barenboim
583
Bio sam odvie slab pred tim gomilama cigala da ponovo podignem nau kuu, a moji roditelji odvie stari; ubrzo je
sve otkupljeno i 1973. kua je sravnjena sa zemljom, a stabla i
dve lipe poseeni; iste godine, 06. jula, umro je i Oto Klemperer. Vie nije bilo mogunosti da mu se obratim. Kad sam se,
dvadeset godina kasnije, 1992., zatekao posle jednog drugog
zemljotresa u Parizu, ali ne prestajui da prtim za sobom
to kajanje, i da bih ga nekako ublaio, napisao sam jednu pesmu na francuskom koja sada ini deo moje zbirke Malo bosansko zavetanje. Evo te decime s Bruknerom koga je Klemperer
dirigovao vie nego Mocarta i isto koliko i Betovena i Klempererom, koju dajem bez uporednog prevoda:
Quand je tcoute, Anton
Bruckner, jai limpression dtre dans ton
bunker sonore, jaim !
Je ne suis pas Klem
- perer, mais en tcoutant, jai limpre
- ssion de te hanter
et dtre trs prs
de toi, Toi! ta sant*!
584
585
dirigovao grandiozni Berliozov Rekvijem. Sva ta seanja na Barenbojma, od kojih sam neka evo, sad ve jasnije vidim kuda
me vodi sve ovo ve zabeleio i ak objavio u nekim svojim zbirkama stihova, ne mogu se kretati pravolinijski, hou da
kaem hronoloki; jer, jednom proivljen, dogaaj se menja u
uspomenu koja vie nema nikakvu vremensku dubinu, nego iskljuivo u nama. Tako se deava da su neke prethodne ili starije
uspomene, koje odraavaju neki dogaaj na primer iz mladosti,
sveije i neuporedivo jae i prisutnije u nama, od nekih drugih
uspomena koje su, gledamo li ih kalendarski, daleko skorije i
prividno mlae. Jedini nain da se seamo nije nikakvo povezivanje, niti sleenje vremenske nti od vora do vora poto
bismo uspomene mogli i tako da predstavimo, ali samo donekle
nego se treba prepustiti, u trenutku kad elimo da ispitamo
neki dogaaj ili linost, naroito one dogaaje koji su se, iako
izmenjeni, neizbeno izmenjeni, ponavljali, redovito ili ne, u
naem ivotu, budnom ili snovnom, ili one linosti koje su vie
ili manje upletene u nau vlastitu priu. Mi pokatkada uvlaimo
te linosti naom vlastitom eljom i voljom i ponekada, u stvari
vrlo esto promislite malo o tome, i uveriete se koliko sam u
pravu izvan njihovog potpunog, ili uopte, znanja. Takav je
za mene, jedan od nekolikih, Barenbojm, ali ne i ja za njega, poto ne verujem da mu moje ime ili lik ita kau. Ko zna, moda
nisam u pravu. Jer
Pre vie leta preveo sam pesme argentinskog pesnika Arijela Kansanija D., za kruevaku Bagdalu, Ra i spokoj; to je
istovremeno bila i moja prva samostalna knjiga, i prevodna i
na izvestan nain vlastita. Poto u ono vreme nije bilo mnogo
prevodilaca sa panskoga, i poto sam ja studirao taj jezik
studirao je velika re; bolje rei uio na svoj nain, prevodei Lorkin Romansero, jer od profesorke LJ. S. nisam imao ba ta da
nauim, od nje koja me oborila prilikom moga prvog pokuaja
da poloim taj takozvani drugi jezik, budui da je u mome
sluaju francuski bio prvi kruevaki izdava je preko nekog ijeg se imena vie ne seam, traio od mene da nainim
taj prevod. I prevod je zaista objavljen, ali ne pod poetnim
naslovom Lutalica bez cilja, nego, kako ve rekoh, Ra i spokoj.
Zato sve to priam? Upravo da pretpostavim da je argentinski
pesnik Arijel Kansani, negde istih godina kojih i Barenbojmovi
roditelji, moda poznavao tu porodicu koja je tada jo ivela u
Buenos Ajresu, i sasvim lepo mogu pretpostaviti da je jednog
dana doao da im pokae tu knjiicu svojih stihova prevedenih
586
587
588
589
mnogo kasnije, uvek vodio rauna da i knjige koje sam objavljivao i ureivao, imaju jasno i otro izveden hrbat. I ne samo
to u vezi s hrbatom, nego je posmatranje, prouavanje opreme
gramofonskih ploa iz zlatnog vremena njihovog objavljivanja,
jako uticalo na moj nain i vienje opreme knjige, poto, sve u
svemu, nema bitnije razlike u reavanju naslovne strane jedne
gramofonske ploe, pa ni sadanjih CD-ova, ili knjige, bez obzira
o kakvoj vrsti knjievnosti da se radi.
Pomenuti Bahov Magnifikat i sav izgled ploe u trenutku
dok piem nemam uz sebe i ne mogu navesti ime slikara koji je
ostvario tu Kalvariju u arkim bojama, verovatno neki nemaki
barokni majstor koju pre toga nikada nisam imao priliku da
sluam, podsetimo se: to se deava 1965., a ja imam neto vie
od dvadeset godina privukao me je ne samo zbog Baha nego
i zbog imena dirigenta koje se nalazilo na naslovnoj strani, koje
je poinjalo Bahovim inicijalom, ega je on sam verovatno bio
svestan, Danijel Barenboim. Posmatrao sam ime, ali ga nisam
izgovarao, ni u sebi, jer nisam ni znao kako bi ga trebalo izgovoriti. Ako danas piem Barenbojm, bojim se da ne izgovaram to
ime kako treba. Kada ga ujem na radiju, spikeri ga uvek izgovore nekako na brzinu, uostalom radio je loa kola izgovaranja
imena. Ovde u Francuskoj zabeleio sam desetine besmislenih
ogreenja o imena najveih majstora, mislim i na kompozitore
i na izvoae koji su u stvari ee rtve tih ogreenja. ak pokuavam da ih zaboravim, ali mi esto dolazi u seanje ime eke klavsenistkinje koju je jednom neka najavljivaica programa
prekrstila u Rustikova! Neu sad da kaem kako mi je Barenbojmovo ime bilo glavni utisak, jer sam u trenutku kad sam sebi
priutio tu plou pre svega eleo da je to pre ujem, a to nije
bilo jednostavno: jer ploe sam kupovao u Beogradu, a sluao
sam ih u Banjoj Luci, gde se nalazio moj izvanredan gramofon
holandske marke Melovox koja je u meuvremenu nestala. To
je bio prvi stereo ureaj u banjalukoj provinciji. Razmak izmeu trenutka kupovine ploe i trenutka njenog sluanja inio
me jo osetljivijim na naslovnu stranu, koju sam s panjom promatrao, najee pred spavanje, ali i na poslednju koja je redovito bila ispunjena pounim muzikolokim tekstom, sad jasno
vidim. Jedno vreme na svim ploama koje su dolazile iz Engleske i firme His Masters voice, tekstovi su bili potpisani imenom
izvesnog Viljema Mana, to je mene posebno uzbuivalo jer je
Tomas Man bio glavni autor koga smo svi, na naoj katedri, itali. Ponekad sam pomiljao da su oni u nekom srodstvu, ili ta-
590
591
592
zauenja s poetka razgovora u vezi s Barenbojmovim odsustvom s muzike parike scene jer ne znam kakvo je stanje
drugde u svetu da je Barenbojm verovatno rtva velikoga
uticaja koji upravo na muziki svet u ovom trenutku moda
i malo ranije ima jedan drugi dirigent, Dejms Levajn, James
Levine. Poto sam dobro obaveten o tom muziaru ak mi je
na operski peva Miroslav Cigoj priao svojevremeno o njemu
i o audiciji koju je proao pred njim u njujorkom Metropolitenu odgovaram da je on jedan sasvim nii nivo u odnosu na
Barenbojma, ali priznajem da ni Levajn ne oskudeva u vlastitim
snagama u prvom redu veno nasmejano lice, ega se ja lino
uasavam i u koje nemam poverenje ali da ipak ne vidim zbog
ega bi Levajn ugroavao Barenbojma; iako obojica rade isti posao, oni su ipak dve dovoljno udaljene i razliite muzike glave-planete. Zamolio sam svog sagovornika da mi poalje adresu
tog udruenja tad sam i doao na ideju da ovu knjigu, ako je
uopte privedem makar prividnom kraju, poaljem Barenbojmu
lino, a on ionako nee moi da je ita, moda nee prepoznati
ni svoje ime (ovde malo preterujem ipak) i on mi daje obeanje. Razilazimo se, izmenjujemo adrese i sad mogu mirno da
vidim kako se zvao moj Blizanac: Simon OLi. Lepo, jednostavno
i vrlo muzino ime. Ali, on ga je izgovarao tako da sam ja mislio
da se radi samo o prezimenu, Simunoli, Simonuli, ili tako neto,
nije pravio stanku izmeu imena i prezimena. A moda je sve
to neki pseudonim. Delovao je veoma otvoreno i iskreno. Videemo kud sve to vodi, barem tokom ovog pisanja-sanjarenja
o Barenbojmu. Ali ve sama injenica da sam, iziavi po prvi
put u grad nikad ne kaem u Pariz otkako sam zapoeo
s ovim, susreo nekoga ko je prijatelj nekog ko je osnovao neko
udruenje s Barenbojmom, dosta je podsticajna. Svi volimo te
podudarnosti. Na njima gradimo nae nade.
Nisam se ak ni najmanje prevario kada sam, malo
gore vie, rekao da sam do Bahovog Magnifikata kojim diriguje
Barenbojm, doao u vreme kad su Oto Klemperer kao dirigent,
i Barenbojm kao pijanista, snimili svih pet Betovenovih klavirskih koncerata. Taj veliki projekat, kojim mnogi pijanisti ele da
kruniu svoju karijeru, ostvaren je u celosti tokom 1968, ali su
pripreme trajale jo od 1967, to znai vremenski savreno uporedo s mojim otkrivanjem i sluanjem tog Bahovog latinskog
opusa, BWV 243. Ali, na nekom drugom mestu govoriu opirnije o uslovima pod kojima se pripremalo i odvijalo to istorijsko,
593
594
595
po licu! Seam se kad je potar, negde tamo 1965., doneo preporuenu poiljku pouzeem iz Beograda koja je sadravala
dve gramofonska crna bisera sa Bahovim Brandenburkim koncertima pod Klempererovom upravom bilo je arko leto, ja
sam bio na Vrbasu, moj otac je otkupio ploe, ne trepnuvi,
mada ga je sam nain iznenadio, ne treba zaboraviti da smo
bili u 1965.! Seam se, kad sam se vratio s kupanja, i kad sam
gotovo, drhtavim, potpuno nestrpljivim rukama otvorio paket, da sam tada, na naslovnim stranama obe ploe, video dve
istovetne fotografije Ota Klempe-rera to je bio na prvi
susret licem u lice i odmah sam ustanovio tu zauujuu
slinost s mojim ocem! Nisam neki pristalica takvih slinosti,
i smetalo mi je kad mi je jednom moj stariji brat rekao kako je
u Herceg-Novom sreo nekog oveka koji veoma lii na naeg
oca, koji vie nije bio iv, ali u ovom sluaju to je bilo vie nego
oigledno, i neto vie od toga: velika slinost i po godinama i
po telesnom izgledu, tako da mi se uinilo da mi je lino Oto
Klemperer, kroz moga oca, uruio svoje izvoenje Brandenburkih koncerata tog vrelog letnjeg dana! I danas posedujem te
dve ploe snimljene u mono tehnici koje u stvari samo
povremeno posmatram, ali ne sluam, jer nemam odgovarajui gramofon Melovoks je odavno nestao u nekim olujama,
nakon to je obavio sve to je trebalo da obavi u mome muzikom uzdizanju i oekujem da se pojavi remasterizirana
varijanta u CD, najverovatnije s istim Klempererovim likom s
onih davnih ploa!
Ne pada mi ni na pamet da od Barenbojma pravim nekakvu fiktivnu linost, odnosno da mu pripisujem reenice koje,
sasvim izvesno, nije ni mislio ni izrekao, ak i po cenu da ih je
zaista mogao rei, kao to je ta s moje strane izimaginirana reenica upuena Klempereru, posle velikoga dogovora. Iako nikad
nisam upoznao Barenbojma, i najverovatnije ga nikad neu ni
upoznati, to mi ne daje pravo da se s njim ponaam kao, na
primer, David Albahari, u svojim kratkim i izvanrednim kao
to je izvanredno sve to je dosad napisao, to u ovom trenutku
pie i to e... zavrite sami ovu reenicu s rimskim papom,
ak se pitam da li je tu, u tim Albaharijevim kratkim tekstovima,
uopte re o rimskom papi, ili jednostavno o papi, nekom apsolutnom, izvan svih dogmi i religija. Albaharijev papa je opti
pojam i samim tim on moe da mu ubrizgava sve ono to mu
proe kroz glavu ili do ega doe strpljivim bruenjem pera; me-
596
597
598
599
600
601
602
603
604
605
runo (vrlo tanani Nelson Freire). Upravo me zbog toga privlai pitanje o nesaradnji Marte Argeri i Barenbojma; krenuli su
iz iste take, Argentine, gotovo su blizanci po roenju, Argeri
je samo godinu dana starija od Barenbojma, iako se kreu kroz
istovetan svet muzike i muziara i verovatno imaju i ponekog
zajednikog prijatelja, a izgleda jo nisu seli zajedniki za jedan
klavir, ili ona za klavir, a on pred orkestrom; teko bi se naao
takav dobar izvoaki par koji bi mogao da izvede, moda ne
sve, ali svakako onaj peti Betovenov klavirski koncert s kojim
je Klemperer uz Barenbojma, zapoeo svoju testamentarnu seriju. Ukoliko se ne varam, i ukoliko Marta Argeri i Barenbojm
zaista nisu nikada saraivali u tom smislu, moguno je initi
mnoge pretpostavke, koje bi me mogle, plaim se, odvesti vrlo
daleko. Zato je bolje da ih ostavimo po strani. Bar zasad, jer
nije iskljueno da se tokom ovog pisanju o Barenbojmu pojave
neke nove injenice, nepobitne, pa i ona koja bi dala objanjenje za tu zagonetnu nesaradnju. Ponekad mi proe kroz glavu
misao da je Klemperer moda povremeno, meu kandidate za
izvoae Betovenovih klavirskih koncerata, stavljao i Martu
Argeri!
Dovoljno je da samo ispruim levu ruku, i da s prve police
uzmem Grouvov Saeti Muziki Renik gde na str. 461 tano
u sredini drugoga stupca nalazim ime onog muzikologa koji
je pisao tekstove na poleinama veine ploa koje su dolazile
iz Engleske, od 1960. godine: Villiam Mann S(omerwell). Ne
znam ta znai ovo ime sastavljeno od inicijala i drugog dela
u zagradama, to je verovatno neka Manova originalnost; ne
seam se, u stvari ubeen sam da se nije tako potpisivao ispod
tekstova koje sam itao na poleinama ploa. Ali, za mene je
inicijal S uvek veoma reit. Iz kratkog teksta o muzikologu saznajem osnovne podatke, na primer da je od 1960. do 1982.
bio stalni muziki kritiar Tajmsa; znai da je u vreme Barenbojmovog potpisivanja ugovora s firmom EMI, 1967., bio u
punom naponu. Meutim, sad ne mogu da se setim da li je on
pisao popratni tekst na poleini Bahovog Magnifikata u Barenbojmovom izvoenju. Ta crna ploa Francuzi ih zovu vinilske, ja bih rekao vilinske nalazi se u Banjoj Luci, proveriu to
im se tamo zaputim, ve mogu s velikom preciznou da je u
mislima tano smestim na njeno mesto u mojoj diskoteci, koju
sam posle katastrofe ponovo pregledao, odbacio to je bilo uniteno, a ono najbolje stavio u neku vrstu veoma linog izbora.
606
607
608
obavezno na kraju. Ali, to se tie Barenbojma, on je te konane take dosezao gotovo u svakom prvom pokuaju. To mu
je omoguilo da stalno napreduje, da ostavlja drugima svoje
zvune tragove pored puta, makar i po cenu da u jednom
trenutku stane na rub nekakvog beskraja kad moda vie nee
biti muzike koja ima potrebu za njim. Da je Barenbojm samo
pijanista, to bi mu se ve i dogodilo; ali na sreu, tamo gde
pijanista zastane, dirigent preuzima vatru, i tako naizmenino.
Meutim, razlozi, u Barenbojmovom sluaju, za udvajanje
instrumentaliste u njegovom sluaju pijaniste s dirigentom nisu isti kao u sluaju drugih dvojaca, kao, na primer,
jedan Rostropovi ili Akenazi. U poslednje vreme Akenazi
diriguje koncerte posebno Trei koncert za klavir i orkestar
Sergeja Rahmanjinova, ali i druge iji je solista bio pre dvadesetak i vie godina. To nije sluaj s Barenbojmom, niti e ikada biti. Jer, osea se da Barenbojm sledi neumoljivu evoluciju
svoga tela sve je u telu i njegovim varijacijama u telu koje
neguje hladno i toplo, lako i teko, sve protivrenosti prirode
koja ga okruuje.
U veoma maglovitim seanjima na pijanistiki konkurs u
Vereliju, na kome je Barenbojm uestvovao izvan konkurencije, i odneo jednu specijalnu nagradu, Pjero Ratelino se dobro
prisea jednog vrlo intimnog Barenbojmovog trenutka. Ratelino pie da tano vidi dvanaestogodinjeg Barenbojma kako
tri prema grupi od par osoba, i kako vie, jo iz daljine Ratelino se igra smislom prideva izvuenog iz imena Barenbojmove domovine, i kae kako je njegov glas argentine to moe
da znai i da je srebren i da je argentinski, i, u irem znaenju:
panski kako dovikuje: Mama, mama! Ne znam sad kako
bi trebalo shvatiti to Ratalinovo seanje: da li kao pomalo ironino podseanje, kako je Barenbojm jo uvek bio vezan za
majinu suknju; ili kao znak velikog sinovljevog oduevljenja
zbog neega to je opazio u nekom trenutku, i to je proizvelo
da mu se otme takav primarni krik. Hou samo da kaem
ovo: verujem da bi Barenbojm i danas, kad bi se za to ukazala
prilika, bio sposoban da pusti taj isti krik; ali ne znam da li je
njegova majka iva, danas. I da zakljuim: taj Barenbojmov
krik, koji je Pjero Ratelino jedino uspeo da verno upamti s tog
konkursa na kome je i sam nastupio on je izvodio jednu vrlo
teku Bartokovu sonatu, ali nije uspeo da naini pijanistiku
karijeru isto je onoliko zreo koliko i njegova prva izvoenja
609
Betovenovih sonata; za razliku od Glena Gulda, kanadskog pijaniste koji je pevuio dok je svirao i ak snimao u studiju
tako da prilikom sluanja njegovih izvoenja, uglavnom Baha,
sasvim lepo razaznajete i mrvice njegovog glasa pomeanog
s vrtoglavim notama koje su takve pod Guldovim prstima ak
i u sporijim stavcima Barenbojm moda, dok je povijen nad
klavirom, kao vrh ponora, i sa sluaocima obavezno s desne
strane, izgovara, ali tek za sebe, kao neumorni muziki odjek,
kao beskrajni mocartijanski rondo, to: Mama, mama!
Koncerti u pariskoj katedrali Notr-Dam, i oni redovni nedeljom u predveerje, na orguljama, ali i oni povremeni, vrlo
esto s orkestrima i horovima, uvek su prethoeni jednim uvodom kraim ili duim, nikad nisam shvatio od ega i od koga
je zavisilo trajanje uvoda, koji mi se neretko inio suvinim,
kao i nekim sluaocima pored mene koji su mekoljenjem na
seditima ili blagim kaljucanjem izraavali istovremeno svoju
dosadu i nestrpljenje, ukoliko ta dva oseanja mogu da idu
uporedo za koji je bio zaduen neko blizak Upravi Katedrale,
verovatno neki od svetenika koji je svakako imao pouzdano
muzikoloko obrazovanje. Cilj tih uvoda, ini mi se, jeste da se
panja slualaca privue na sutinu svakog izvoenog dela, a
ta sutina je neizbeno ila pravo gore, do Gospoda. to i nije
bilo potrebno naglaavati, to je logino proizilazilo iz samog
programa koji je paljivo pripreman za svaku priliku. U sluaju
Berliozovog Rekvijema, koji je verovatno najmasovniji muziki
dogaaj koji se ikada dogodio u pariskoj Notr-Dam grandiozniji i od onog prizora kada je Napoleon uzeo bolje rei
epao u pravom trenutku carsku krunu iz papskih ruku
i sam sebi je stavio na glavu taj obavezni uvod morao je
biti gotovo vie nego uobiajeni uvod u nedeljno predveerje. Mogu lako da zamislim tu organizaciju. U dnu Katedrale
su, ve na odreenim mestima, muziari, njih najmanje dve
stotine; Barenbojm je negde iza oltara, u kakvom kutu, sam,
s celim Rekvijemom u glavi koji e dirigovati napamet, prostor
katedrale je ispunjen do poslednjeg i sedeeg i stojeeg mesta,
a uvodniar jote mrvi svoju propoved. to se mene tie, poto
sam doao meu poslednjima malo je trebalo pa da uopte
i ne doem na taj veernji koncert nekako sam se uvukao
kroz manja vrata koja gledaju na Senu, tako da sam se, iako
bez nade da naem sedite, naao istovremeno i blizu celog
orkestra i u nemogunosti da vidim ijednog izvoaa! U tom
610
611
612
613
Iako se ova moja seanja i razmiljanja o Barenbojmu polako blie kraju ne zbog toga to vie nemam ta da kaem
o njemu, zbog toga najmanje, ve jednostavno to ne elim da
se ovaj ogled pretvori u neku muziku reku jo nisam, sem
u jednom kratkom odeljku koji je moda italac ili preskoio ili
prevideo, ili kako se to deava posle itanja, jednostavno zaboravio, pomenuo aklin Di Pre. Moda treba da napiem aklinu
di Pre, ili izvorno: Jacqueline Du Pre. Pre nego to ita kaem o
osobi koja je nosila to ime, naglaavam da njeno prezime, iako
je sasvim francusko po obliku, ne nosi akcent na poslednjem
slovu, to bi se moglo oekivati: Du Pre, a ne Du Pr. Ne, nema
sumnje da je to staro francusko ime, i da je moda i aklina Di
Pre imala neto od toga u krvi svojih bliih predaka uostalom
i to Du je sasvim francusko po tradiciji, ak s velikim D ali,
kako je aristokratska crta verovatno iezla, i da bi bilo manje
nesporazuma, skinut je akcent s poslednjeg E. ak i u saetim
Barenbojmovim biografijama kao to je lanak o njemu u
veoma korisnom Reniku izvoa nagla-ava se da se Barenbojm jo mlad oenio engleskom violonelistkinjom aklin Di
Pre. Verovatno su se upoznali neposredno nakon, ili ak za vre-
614
Otto Klemperer
615
ivko Maleevi
616
4 Biblioteka Autorov
izbor Glasa srpskog, 2000.
godine
5 Opozicija brdo dumaa,
blisko i udaljeno u poeziji
Ranka Risojevia funkcionie i kao taka preseka sinhronije i dijahronije (zbirke
Bosanske elegije, Prah, Brdo
i Mesija ) gde se pesnikova
egzistencija osmiljava i
kroz svojevrsno proivljavanje kulturne istorije i njeno
interpoliranje u univerzalni
kontekst ivota sada i ovde.
6 Knjiga Samoa, molitve
je duhovni prostor gde
je dosegnuta eshatoloka
dimenzija posle kojeg je
neminovno vraanje Prvom
svijetu i Rasvitu.
617
618
9 Po naim kriterijumima
tom krugu pripadaju zbirke
Bosanske elegije, Snovi o
vjenom i pjesme smrti, Ozon,
Prah, Brdo i Mesija.
10 Kasnije e pesnik u
saimanju ivotnog, pogotovo pesnikog iskustva,
u svojevrsnoj sublimaciji
iskaza, otkriti nacionalnu
dimenziju kao sutinu svoje
pesnike sudbine.
619
11 Motivskim
razliitostima, fiksiranim u
prepoetskom stanju, pesnik
namee slinosti, tako da
se pesniki subjekat, u
unutranjem osvetlenju
forme, slobodno kree
i metaforikim poljem
savlauje primeeni svet.
13 Da li je iskustvo
poslednjeg rata na
ovim prostorima lirski
transformisalo pesnika ili
je to prirodan zaokret ka
pesimizmu, ostaje otvoreno
pitanje.
620
unitava zdravu potenciju stvarnosti. Stoga Risojeviev kontakt sa svetom postaje telesni dodir egzistencijalnog straha,
a duhovno obilje prerasta u melanholiju patnje i pesimizma.
Njegovo se kretanje kroz svet pretvorilo u skrivanje i oprezan
hod izmeu uvek preteih kulisa gde vie ne pomae mimikrija
maske i koturne.
U svojevrsnoj molskoj stianosti pesnik lamentira nad
sudbinom sveta i sebe u njemu: lajt-motiv individualne patnje, osama kao jedina mogunost ivota, postaju meditacija
u ogolelom svetu zbiljske tronosti. Sile koje vladaju svetom i
ovekom su izvan naih moi, ljudska potreba da stvori Gospoda i pronae utehu svoje prolaznosti, poetska je opomena
da je sve predvieno i kazano.
Nesrea je na usud i na poziv da ivimo u njoj. ak je i
metafizika patnja, obesmiljena i potrta naturalistikim slikama smrti i propadanja, pa pesnik ironinim tonom progovara:
Meu nas, odvajkada, navraa Nigdina. / Svikli mi na nju i ona na
nas, / umjesto ogledala moe da nam slui. / U ta god da gledamo,
nju vidimo; / ta god da sluamo, ona romori i jei; / i na jeziku,
sred zalogaja, njen okus / preko okusa hrane obmotava se... (Vrata
tame: Nigdina)
U Vratima tame umetnik rezignirano prepoznaje paroksizam moralnih iaenosti ija ritualna igra arhetipskog, atavistikog nagona, unitava poslednje etike i duhovne proplamsaje s kraja prolog veka kao tamna konstanta ljudske sudbine
uopte.
Koncentracija na sebe, iskustvena vertikala, Brdo kao mea dveju faza ivota, melanholija Vrata tame, oplodili su Samou, molitve iji je sadraj proirio lirski kapacitet Ranka Risojevi u totalitetu i umetnikom identitetu. Poto je samoa
univerzalni znak ovekovog bivstva uopte, pesnik se potpuno
koncentrisao na svoju duhovnu poziciju, naavi je u kontemplaciji o linoj egzistenciji. Ovde je kondenzovan, ali i sublimisan stvaralaki kredo pesnikov. Panteizam, izraen u njegovim
ranim pesmama, gde duh obitava u prirodi i u svakoj stvari,
ovde se pojavljuje dvosmerno: u visinama, ali i proima prirodu. Raspoluenost sveta, promene i dinamiku ivota pesnik
je proiveo. Ostaje mu meditacija, bol, opet bol, kao najkraa
reenica. Povratak sebi je prevladavanje otuenosti to je preivesmo. Prisnost sa samim sobom proverava na duh, razabira i
slae poticaje naeg iskustva: O naoj dugoj odvojenosti je rije; /
bilo je preih poslova previe / i zaboravih put do tebe, preice / to
621
622
kreendo, apologetski umetniki gest, ponovljena lirska slika prvog sveta u zavrenoj kompleksnosti. Biti naisto sa injenicom
da je detinjstvo utisnuto u na ivotni kod, da je ono esencija
obogaene emotivne i intelektualne strukture, obezbeuje zaklon od metafizike studeni, vraajui nas iluziji venosti.
Sve se to vidi u zbirci Prvi svijet. Slike, likovi, boje, mirisi
i zvuci, ivotni damari, strahovi i sklad u novom formalnom
i leksikom ruhu, funkcioniu u omamljenosti ivotnim mogunostima. Fiziki, deak opaa, doivljava, vidi, osea i sanja
svet u prostorima sobe, kunog praga, oblinjeg potoka, vonjaka,
ume, meu svojima. Mikrosvet u lirskoj transformaciji pesnikovoj postaje univerzalna metafora ivota, kazana jezikom jedinstvene preureenosti: Lagano, kao vjetar u maju, / silazim prema
rijeci, / koju vie ne mogu da preem. / Ruku pod ruku s djeakom
/ kog majka eka / svu no na svom prozoru, / prebirem izguvane
plahte / jueranjih konaita, / pribliavajui se jeci / koja je izgubila prolost. (Prvi svijet: Dolazak kui)
Dominacija opisa u celokupnoj poeziji Ranka Risojevia
je ovde dotakla samo bie egzistencije. Detalj, kao okosnica
lirski upotrebljene rei i njene stilske datosti, paljivom itaocu
pokazuje dubinsku isprepletenost asocijacija iji mozaik isijava
duhovni fluid, blo ovaploenog vieznaja. Ako su u jednoj
eliji prisutne sve osobine bia, onda su u mikrosvetu detinjstva kodifikovana sva iskustva ivota: Toliko mala da je nismo
vidjeli, / Otile ruke, zatvorile se usne, ona / eka tamu da je neko
posvoji. / Vijest je obila sobu neujne trube, / Nevidljivi glasnici,
stari signali. / Pada no, die se zavjesa novog okraja. / U podu i
zidovima, s donje strane stola, / U procijepima stropa, napuklinama
prozora, / Stari ratnici, krezuba stvorenja, goljava djeca / Bie to
velika trka njihovog ivota. / Ujutro, svjetlost e obliti sobu, / Uasa
nema, preselio se u snove. (Rasvit, Mrva)
Verujemo da su se u Rasvitu okonali svi poetiki kodovi,
jer je poslednja zbirka Ranka Risojevia vietruka sinteza svega
onoga to je u umnoenosti knjiga i pesama dosegao. Ako su
Samoa, molitve eshatoloki uzlet ka venosti, onda je Rasvit
sinteza udesa ovoga sveta. Sam naslov ima svoju prepoznatljivu, razgovetnu znaenjsku dimenziju. Meutim, nekad pesnik dugih naslova, u Rasvitu je belenik bia i stvari koje peva.
Umetniko dostignue Rasvita je da pesnik ne peva o, nego
peva pojave, predmete, bia. U transformaciji stvari u pesmu,
u opsesivnom naglasku na preciznost, gde redukovanost izraza
pesmu pretvara u skulpturu, u htenju da sve upije otisak due
623
15 Ja verujem u
univerzalnost poezije, ali
ne u univerzalnost koja
se postie preuzimanjem
prozodijskih modela,
prenoenjem odreenih
slika i obrta sa jednog
jezikog terena na drugi,
nego u univerzalnost
njenih zagonetnih
antropolokih korena.
(Miodrag Pavlovi, Poetika
modernog, Grafos, Beograd,
1978, str. 74 )
624
BIBLIOGRAFIJA
poezije Ranka Risojevia
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
625
O ermen Dilak,
(jednom) istom filmu,
gradu na obali mora1
1 Ideju istog filma
moemo smatrati jednom
prelaznom etapom u
evoluciji kinematografije,
koja je imala svoje vreme,
i u savremenom smislu,
ostala kao neka vrsta
estetiarskog (nedostinog?)
ideala. U ovom istom broju
kako bi neupueni itaoc
mogao to bolje shvatiti
o emu priam nalazi
se tekst koji, u kratkim
crtama, objanjava znaaj i
evoluciju istog filma.
626
Sredinom februara, uz onaj zanosni vonj zadaha provincije, nekoliko mojih saradnika i ja, pripremamo plan za snimanje jednog, nadamo se, sreno ostvarenog uspenog filma.
Cela pria tie se tzv. dokumentarca u, ali ne! o, Perastu. Priam saradnicima o ermen Dilak i istom filmu rane avangarde. Govorim, nespretno, o tim mogunostima, i, vrlo dobro se
seam, sam nekako sumnjam u sve to priam.
U jednom odsudnom trenutku, pred sam kraj tog sastanka,
jedan od mojih saradnika, snimatelj, proteui ruke, skrenuo
mi je panju da se ne optereujem tim stvarima, a pogotovo ne
sa ermenom. Htedoh mu rei da nije tih stvari (tih, sada mi to
zvui nekako jalovo, ideala) mi ne bismo ni sedeli ovde. Ipak,
postigli smo kakav-takav dogovor: pre nego to ekipa snimatelja doe sa svom neophodnom opremom (kamera, rasveta,
invalidska kolica), ja u ve biti u Perastu i pripremau plan za
snimanje. Sloili smo se, takoe, da scenario uopte ne bi trebao da postoji. Nekako sam uspeo da ih uverim kako je scenario
zabluda filma. (Danas, priseajui se ovog neobinog, februarskog dana, mislim da me niko nije sluao dok sam izgovarao
ovu, staru, Leeovu.)
Ga. Dilak, iliti obina krava, to bi rekao brutalni (na
ovom izrazu on mi sigurno ne bi zamerio) Antonen Arto, ini
se da je neprestano uvrtavana u onu zagonetnu grupu ljudi,
pod odrednicom minores. Hou rei, najverovatnije taj muki
kapric, kao jedan od razloga (ima ih, razume se, vie) je kargo
kojeg e Dilakova nositi sve dok ne doivi sudbinu profesora,
odnosno, govorei savremenim renikom, profesorice filmske
reije. Uostalom, stara pria. Uopte ne elim o tome da zamaram itaoca, ali neka bude, spomenuu da je npr. urednik eminentnog asopisa La Nouvelle Revue Franaise, za novembarski
broj iz 1928. godine, odbio da objavi ime ermene Dilak uz
naslov njezinog filma, uprkos tome to je ona, zapravo, autor
tog, treba napomenuti, prvog nadrealistikog filma (koljka i
svetenik), pre onog, Bunjuelovog, ve planetarno popularnog
Andaluzijskog psa itd., itd.
Da se samo na trenutak osvrnem na preokupaciju iz tih
februarskih dana. Za poetak treba biti jasno, odnosno, razdeliti, ono to sam tada znao, i ono u ta sam verovao. Recimo,
da uprostim stvar, da je jedna od mojih ideja, ona u koju sam
istinski verovao, bila da je film jedna mogunost za muziku
samu. Sa druge strane, ta ista avangarda (ermen Dilak i ostali)
je previdela upravo tu konkretnost filma, odnosno apstraktnost
muzike (u sutini banalna pria). Hou da kaem, to je ono to
sam znao. Imajui u vidu ove distinkcije doao sam do nekakve formulacije, po svojoj prirodi vrlo proste, a to je utisak,
iliti, vanost utiska u jednom filmskom fragmentu stvarnosti,
drugim reima, odsustvo bilo kakvog komentara, onog, tzv. autorskog, to je, inae, opskurno podruje dokumentaristikog
anra. To je koren moje ideje, da ponovim utisak odnosno,
najbitniji, ako tako mogu da kaem, proizvod, tog, naeg, mojeg, budueg filma.
Meutim, ta ista ideja o vanosti utiska u dokumentarnom
filmu, odnosno ideja istog filma u dokumentaristikom smislu,
podudarala se sa sledeim, hajde da kaem, nepodudarnostima:
1.a. ermenu danas vie niko ne shvata ozbiljno;
1.b. kamera narativnog filma vie je puta zloupotrebljena
nego upotrebljena;
627
628
To sam morao napisati, ponavljam morao, jer prosto elim, na neki nain, pomiriti itanja Valerija i film. Da stvar
bude gora, potpuno se slaem kada Valeri izrie osudu filmu,
kao to to ini, ruku na srce, i ostalim medijima.
Dok se gubimo u noi, ja i radnici koji su poli na bautelu
u Crnu Goru (jer je to vreme intenzivnih radova na turistikim
objektima), pravim prve zabiljeke koje se odnose na film. I dalje to nije scenario, ili skica... sinopsis, kako se u prvi mah moe
pomisliti (scenario, to sam ve istakao nikada nije ni postojao),
ve neka vrsta neitljive eme. Zapisujem na poleini jedne Valerijeve Sveske, isto da ne bih napravio previd, a u isto vreme da
bih podstakao svoj Duh, ili se prosto ohrabrio (postojala je izvesna sumnja u uspeh, strah od neizvesnosti) da ovim filmom
predmet treba pre nagovestiti, a ne imenovati (Malarme) i, to, u
kinematografskom smislu, zaista, moe da bude sve i svata.
U sabajle dolazimo iznad Petrovca na moru, autobus se ne
zaustavlja sve do Herceg Novog. Kroz prozor gledam na besnu
petrovaku buru, more sa nijansom sivoplave boje. Na komadu papira napisao sam mogui ritam filma: bonaca bura i u
poslednjem trenutku, pri kraju filma, ponovo, bonaca (zvuk je
zamiljen kao ritmizovani ambijent). To sreno i jednostavno
reenje rezultat je velianstvene slike valova koji su se lomili
dole u Petrovcu i seanja na mirno more Perasta. Istina je da
sam najlepu bonacu video ba u Perastu, ali stvarni problem
leao je u tome to se Perast nalazi duboko u zalivu, te su valovi jako retki, a kada se pojave, slabog su intenziteta... u isti
mah uinilo mi se preterano neiskrenim, obzirom da smisaoni
i atmosferski kontinuitet filma gradim na liniji o jednom gradu, da hvatam valove po svaku cenu i na svakom mestu.
...i pre nego to emo stii na Kamenare imao sam sliku filma u kljuu one autohtonosti (filma koji nije sinkretizam) o kojoj govori Dilak: ...isti film... uzbuenje moe da se proizvede
i bez linosti, dakle bez pozorinih sredstava, pripovedakih elemenata... film izvan knjievnosti, lien pozorinih sredstava.
Na hartiji koju sam podupirao pasoem, ispisao sam:
Utisak kroz montani ritam (ostvaruje se duinom snimljenog kadra);
utisak i
asocijativnost prizora;
filmska perifraza;
dok razmiljam o gledaocu mislim da u zadovoljstvu treba
da postoji improvizacija i invencija;
629
630
arhivske materijale, obilazim perake palate, crkve, kue poznatih graana (jedan od njih je i Tripo Kokolja, slikar), ini
mi se da su ivlje i ivotnije knjige koje govore o zanimljivoj
istoriji Perasta. Tamonje metane doivljavam kao da su se
iaurili iz kamena od koga su zidane te silne crkve (u Perastu
ih ima osamnaest), i oni se, kad-tad, moraju vratiti tom kamenu, jer iz njega su iznikli.
Na kolji Gospa od krpjela nalazi se goblen ija je manufaktura trajala, pria se, sedamnaest godina. Goblen je nainjen od vlasi kose jedne crnke... vezla ga je za moreplovca koji
se nikada nije vratio sa puine. Jainu obrta u prii o goblenu
predstavljaju sede vlasi utkane sa crnima...
... ermen je, takoe, bila crnka.
* * *
Filmska ekipa doputovala je petnaest dana posle moga
dolaska u Perast... Sedimo u jednoj perakoj konobi i pijemo
crno, ne belo vino. Drugim reima, sprovodimo poslednje, psihofizike, pripreme za snimanje.
Seam se da sam dosaivao svojim saradnicima, ono
to se kae ovek teak, naravno, o istom filmu, o muzici,
o mogunostima, o improvizaciji itd. Teko mi je da uhvatim ton tih uverenja koja sam iznosio svojim saradnicima,
te umesto da ponudim itaocu, bar priblinu atmosferu
mojeg teoretisanja (to je eufemizam za jednu drugu re,
odnosno, preseravanje), dajem, ako nita, grubi smisao neeg to me vodilo u improvizovanju, odnosno, pravljenju,
naeg filma, dakle:
isti film, u savremenom smislu, traga i ostvaruje se improvizacijom, a posteriori montaom. Scenario se stvara i razvija u toku samog snimanja.
(...)
(Isti, ili slian prosede, jednog ivka Nikolia, Vlatka Gilia itd., itd., itd. )
(...)
Govorei drukije, takav film ne moe biti deo industrije,
jer je najee neizvestan.
(...)
isti film, u savremenom smislu, moe slobodno da prati
tehnoloki razvoj kinematografije, jer mehaniku prirodu filma moe iskoristiti na potpuno legitiman nain inventivno.
631
(...)
Danas ne postoji isti film fikcije, postoji jedino dokumentarni isti film, i to u obavezno u kratkoj formi. Pogreno je za
Koyaanisqatsi misliti da je isti film, jer je narativan, odlikuje
ga neobian diskurs, razume se.
Dvojica snimatelja, gledahu me tupo. Nastala je tiina...
Jedan od njih, izmeu dva gutljaja vina, sentenciozno primeuje:
Ma jebe Dilak, treba radit!
Tako je sve poelo.
* * *
Film je, nakon tri meseca rada, uspeno zavren. Dobili
smo crno-belu fotografiju sa jednim kadrom u boji. Film smo
nazvali Pria [u tri slike].
Znao sam sresti osobu kojoj taj na film nije bio dosadan.
632
ermen Dilak
633
634
635
636
Mirt Komel
Dodir pijaniste
Glenn Gould je znao itati muziku prije nego to je znao
itati rijei i dok je, sluajui druge, brzo gubio interesovanje za
izreene reenice, samo jednu zaigranu notu na klaviru mogao
je sluati jo dugo kasnije dok je odzvanjala.
prevela sa slovenakog:
Ivana Kova
637
638
bolje reeno priala je ona, Glenn ju je veinom sluao, potvrdno kimao glavom, tu i tamo je neto prokomentarisao da
joj pokae da slijedi njenu prii. I zaista je paljivo slijedio, ne
samo svaku njenu rije i misao koju je izrekla, nego i svaki pokret njenih usnica dok su govorile, smeozelene oi koje su ga
gledale, pratio je ruke koje su drale cigaretu, itav njen ivot
je u Glennovim oima isijavao neto to nije znao objasniti.
itav svoj ivot posvetio je ljubavi prema klaviru i odjednom
je osjetio ljubav kakvu do tog trenutka nije poznavao.
Glenn i tamnokosa djevojka razgovarali su dugo u no i
jer je napolju lilo kao iz kabla djevojka ga je pozvala sebi kui,
neka saeka jutro i onda krene na put. Na cesti su se zagrlili kao
sluajno, kao da su pod kaput eljeli jedan drugog sakriti od
debelih kaplji koje su neumorno padale s neba. Kada su njeni
prsti dotakli njegove najprije se stresao, a zatim je pustio da je
njegova ruka zagrlila njenu. Jo prije dok su razgovarali osjetio
je nemiran drhtaj kada ga je njegova sagovornica dotakla jer je
eljela neto ba povjerljivo naglasiti. Obino ljudi ne polau
toliko panje malim gestama ali Glenn nije bio obian ovjek ,
posebno to se tie dodira: znao je da svaki dodir neto znai, i
ba zato to je bio jo posebno osjetljiv na to je osjetio ta koji
dodir znai. I za njen dodir je znao da mu znai.
Zajedno su na kii pretrali dvije, tri ulice, zatim su dospjeli do njenog stana koji nije bio daleko od koncertne dvorane gdje su jo prije nekoliko sati sluali Bacha. Mladi i djevojka koji se obino nau u takvoj situaciji odmah bi jedno
drugom pali u zagrljaj, ali ne samo da je on bio drugaiji nego
je i kod nje primijetio suzdranost od potpune ljubavne oputenosti. Ponudila mu je svoj krevet, ona e uzeti sofu, i iako
je Glenn insistirao da ne moe dozvoliti neto tako da on spava udobnije od nje, na kraju je popustio jer je djevojka ivjela
u garsonijeri u kojoj je sofa stajala odmah nasuprot kreveta.
Niko od njih dvoje nije spavao, cijelo vrijeme su razgovarali
i izmjenjivali njene dodire kao da bi ekali ko e prvi probiti led i poljubiti, jer to su ipak oboje eljeli. Ali nita takvo
se nije desilo, niti kasnije u noi kada su leali jedno pored
drugog: milovao joj je kosu, prstima klizio po njenom vratu,
ona mu je uzvraala dodirima u istoj mjeri, na primjer tako
da je poloila svoj dlan na njegov obraz, neko vrijeme drala
i zatim ga povukla.
639
Tako su proveli itavu no, razgovarali, dodirivali se, ujutro ga je poljubila na elo, on ju je jako zagrlio, zatim je nikada
vie nije vidio.
Kada je Glenn Gould bio stariji i kada je postao priznat pijanist jednog dana dok je obilazio Steinway Hall u New Yorku
jedan klavirski tehniar William Hupfer pozdravio ga je tako
da ga je prijateljski potapao po ramenu. U istom trenu je Glenna podletjela srs, bol je preplavila tijelo, izgubio je osjeaj
za orientaciju i ravnoteu. To je trajalo tako dugo da je poeo
ozbiljno razmiljati o tome da tui krivca ako mu se stanje ne
bi popravilo. Zamiljao je da zbog te nezgode nee vie nikada
moi svirati klavir ali s vremenom mu se stanje popravilo, barem je tako izgledalo.
injenica je da je od tada Glenn brino izbjegavao svaki
kontakt s ljudima: ivio je u samoi, napolje je izlazio samo u
kasnim satima, obino samo zato da ode na veeru u oblinji
noni restoran. Kako nije izlazio napolje tako nije primao niti
posjetioce, ak i brojne intervjue na koje su ga pozivali obavljao je pismenim putem, ako bi se radilo o radijskom intervjuu
ili u ivo preko telefona. Koncerte je odgaao i odgaao tako
da je krajem ivota malo puta nastupio u javnosti.
Ali pred dodirom nije bio siguran niti kod kue: itavo vrijeme nosio je debelu odjeu i rukavice su pokrivale njegove
dlanove ne samo dok je jeo, itao nego i kada je iao spavati.
Jedino odstupanje njegovom otporu prema dodiru bio je klavir. Kada bi iao da odsvira koncert taksi bi ga ekao i dovezao
pravac do ulaza netom prije poetka predstave na to bi Glenn
zakoraio kroz ispranjene hodnike koncertne dvorane do pozornice (to je uvijek zahtijevao od organizatora). Kada je zakoraio ispred ljudi bilo mu je neprijatno ali injenica da su ljudi
s potovanjem pred njim zautjeli mu je dozvoljavalo da im je
uprkos svemu zasvirao.
Zakoraio je do klavira, sjeo na svoju stolicu koju je prethodno naruio da mu je donesu, nato je svukao rukavice i
dotaknuo klavir: njegovi prsti klizili su po tipkama kao vjetar
koji klizi po morskoj gladini i muzika koju je uspio izvui sviranjem sluaoce je tako dirnula kao nita prije i nita poslije
Glenn Goulda.
640
JO JEDNOM
O FILMU
Jurica Pavii
Jurica Pavii
PREGLED RAZVOJA
POSTJUGOSLAVENSKIH
KINEMATOGRAFIJA1
Godine 1992. federalna se Jugoslavija netom bila raspala,
u Hrvatskoj i BiH bjesnio je rat, dojueranja federacija dnevno
je bila na svim svjetskim TV kanalima, a spikeri CNN-a i Sky
Newsa slamali su jezike na balkansko-slavenskim toponimima
punim dijakritikih kvaica. Tog proljea ameriki profesor Daniel J. Goulding, filmolog i akademski specijalist za jugoslavenski film, zatekao se u kantini svog Oberlin koleda u Indiani.
Jedan od kolega, ponukan svjeim inputom TV vijesti, poeo
ga je zadirkivati: Pa, Daniele, rekao je, ini se da vie nema
svoje specijalistike teme. O, upravo suprotno, odgovorio je
profesor, prije sam imao jednu, sad ih imam est.
Ova anegdota koju mi je ispriao sam Daniel Goulding lijepo ilustrira neobini obrat sudbine koji je zadesio kinematografije na onom prostoru koji mi je u ovom tekstu najpraktinije nazivati postjugoslavijom. Negdje poetkom devedesetih,
veina promatraa iz inozemstva i mnogi ovdje nisu vjerovali
da e film u zemljama bive Jugoslavije nadivjeti dravu koja
je na ovim prostorima ozbiljnu kinematografiju i stvorila. U to
doba, sintetski pregledi, analize, i enciklopedijski/wikipedijski
lanci pripovijedali su sumornu priu o neko uvaenoj kinematografiji koja je nestala poput ae vode u pijesku, izgorjela
zajedno s kinima u plamenu, otputovala zajedno sa desetinama filmskih profesionalaca koji su se odluili na egzodus na
Zapad. A onda se poelo dogaati udo, misterij ravan onom
obnove sovjetskog filma nakon to je stara caristika industrije Petersburga i Odese emigrirala s bijelima. Kinematografije
koje su se inile iezlima ili degradiranima na najnie oblikovne standarde, poele su najednom pupati i proizvoditi neke ilave, zafrkane filmove. U narednih petnaest godina, nove/stare
kinematografije Zapadnog Balkana vraat e se iz bijelog svijeta
kui s prtljagom nagrada i priznanja kao nikad dosad: filmovi
iz bive Jugoslavije, vrijedi se podsjetiti, osvojili su u razdo-
1 Grekom redakcije u
prolom broju asopisa
(broj 19/20), prvi dio teksta
Jurice Paviia je izostavljen. Redakcija se izvinjava
Paviiu i u ovom broju
objavljujemo u cijelosti
tekst Jurice Paviia onako
kako je bio pripremljen za
broj posveen Filmu.
643
644
645
646
647
648
649
650
Forda. To je gruba farsa koja operira svim stereotipovima o Balkanu i pojedinim nacijama, pri emu su Mitreskom prigovarali etniko licemjerje: u svom gran ginjolu najmanje je oeao
svoje (Makedonce), ali se zato odvaio na dijabolian prikaz
makedonskih etnikih rivala Albanaca, koje otjelovljuje trgovac drogom i ljudskim organima Shefket Ramadani (Branko
uri). Moda je i takva politika nekorektnost razlog to Sarajevski festival makedonski hit nije htio uvrstiti u program. Balcan-can unato enormnoj gledanosti ipak nije u Makedoniji
uspio ucijepiti duh nekog novog komercijalnog mainstreama.
Filmovi su se nastavili snimati, ali osim par iznimki rije je o
filmovima naglaeno malog budeta, esto snimanim videom.
Makedonski noviji filmovi, moda ba zato to se ne moraju
obazirati na ionako nepostojee domae trite, esto tee izrazitoj stilizaciji i hermetinoj estetici autorskog filma, za to su
dobri primjeri Golemata voda (Velika voda, 2004) Ive Trajkova
po romanu ivka inga, Jas sum od Titov Veles (2007) sestara
Mitevskih, Upside Down (2007) Igora Izyja Ivanova, te Movie
(2008) (opet) Ive Trajkova. Jedan od rijetkih i ne posve uspjelih
kontraprimjera je romantina socijalna drama Kontakt (2005)
Sergeja Stanojkovskog koja podsjea pomalo na Caraxa, Beineixa i francuski film osamdesetih.
Na poetku novog desetljea, ni jedna postjugoslavenska
kinematografija nije doivjela tako dramatian obrat fortune
kao bosanskohercegovaka. Obrat je to udniji to se dogodio doslovce preko noi: bh kinematografija bila je doslovce
umrtvljena sve do proljea 2001. kad je mladi zeniki imigrant
u Belgiji Danis Tanovi snimio u zapadnoeuropskoj koprodukciji film Niija zemlja, njime osvojio prvo nagradu za scenarij u Cannesu, a potom i Oscara. Ushienje to je film na bosanskom jeziku i na bosansku temu zavrio na stageu Kodak
Pavilliona prodrmalo je slubenu BiH i ponukalo politiku da
potpomogne kinematografiju, a rezultati su bili zaprepatavajui. Ve prvi bosanski film novog razdoblja Gori vatra (2003)
Pjera alice dobiva drugu nagradu u Locarnu. Drugi Ljeto
u zlatnoj dolini (2004) Srana Vuletia osvojio je grand prix
Roterdama! etvrti Grbavica Jasmile bani osvojio je 2006.
berlinskog Zlatnog medvjeda! Gotovo su svi ti filmovi ujedno
na matinoj teritoriju bili veliki hitovi, i to unato injenici to
je nacionalna kino mrea u BiH desetkovana, a neki filmovi
poput Grbavice nisu ak uspjeli prei entitetsku granicu jer su
bili bojkotirani. Takvu nisku samih uspjeha s produkcijom od
651
jednog ili tek iznimno dva filma godinje doista nije imala nikad ni jedna kinematografija na svijetu pri emu se i u samoj
BiH i izvan nje zaboravljalo na tuno nalije: da zemlja koja
proizvodi te naslove nema ni jednu 35mm kameru, nikakvih
studija ni laboratorija, te da ovisi o tehnici, strunjacima, a
esto i glumcima iz Slovenije, Austrije, Hrvatske. Tijekom narednih nekoliko godina, osokoljena uspjesima i drutvenom
klimom u kojoj je film takorei zauzeo mjesto nogometa kao
toke kolektivne identifikacije, bosanskohercegovaka kinematografija poela je iriti produkciju i poveavati broj naslova,
ali su uspjesi poput onih ranih izostali, a dogodilo se i nekoliko
skupih a slabih filmova (poput Nafake (2006) Jasmina Durakovia, ili u manjoj mjeri Teko je biti fin (2007) Srna Vuletia). To je u Sarajevu izazvalo podosta zlovolje i optuivanja,
esto pretjeranih: doista je bilo iluzorno oekivati da e se niz
upravo frapantnih uspjeha moi nastavljati unedogled, i bilo
je upravo neizbjeno da se s poveanjem produkcije ponu dogaati i neuspjesi. Nedavni uspjeh i nagrada filmu Snijeg (2008)
Aide Begi u canneskom programu Tjedan kritike pokazuje da
interes za sarajevske naslove jo postoji.
I druga, manja produkcijska sredita poela su u novom
desetljeu pokazivati znakove buenja, ali zasad tek sporadina. U Crnoj Gori snimljeno je dosad pet dugometranih filmova. Prvi od njih drama Opet pakujemo majmune (2004) Marije
Perovi posljednje je godine prije razdruenja sa Srbijom na
zajednikom festivalu u Novom Sadu pobijedio srpske naslove
i ponio nagradu za najbolji film i reiju, a ove godine ista je
redateljica zavrila i svoj drugi film, Gledaj me (2008). S Kosova
je nakon kraja rata stigao jedan dugometrani film u inozemstvu dosta nagraivani Kukumi (2005) veterana Ise Qosje ali
Kosovo ima obeavajuu dokumentarnu produkciju. I Vojvodina obnavlja produkciju, zasad s dva filma: urkom (2004)
novosadskog debitanta Aleksandra Davia, te filmom Peanik
(Fovenyora, 2007) afirmiranog maarskog autora Szabolcsa Tolnaija, a prema prozama i biografskim zapisima Danila Kia.
Paradoks je da se polet novog stoljea najmanje osjetio
upravo u kinematografiji koja je devedesete izdrala boksaki, na nogama a to je srpska. Ironija je da se srpskom filmu
u ovom desetljeu poelo u blaoj mjeri dogaati ono to se
dogaalo hrvatskom dekadu ranije. Poelo je uruavanje kino
mree. Kraj embarga vratio je u kina Hollywood i natjerao filmae da ionako sueno trite dijele sa strancima. Zahvaljujui
652
653
654
655
istonom obeanju (Eastern Promise Rumunjskoj), a ameriki Cineaste i britanski New Review of Film & Television Studies naruuju tematske brojeve o ovoj regiji. Rumunjski uspjeh
spojenim posudama potpomae i drugima, ba onako kako su
uspjesi kineskog filma otvorili vrata korejskom, a danas korejski
pomau afirmaciji novog trenda a to su filmovi iz Tajlanda,
Singapura i Filipina. U toj velikoj prigodi, postjugoslavenske kinematografije nisu konkurenti, nego suprotno saveznici. Svaka od njih ima svoje adute da ugrabi ansu: bosanska ima prepoznatljivost i jaku lokalnu kolu, srpska najjau scenaristiku
tradiciju i iskovani komercijalni nerv, Hrvati imaju najiru lepezu obeavajuih redatelja, Makedonci nevinu svjeinu onog
tko tek poinje. Postoji, meutim, neto to nitko od nas nema,
a to Rumunji imaju i mogu nas tomu nauiti. Mala kinematografija ne moe biti internacionalno uspjena ako samo pria
prie. Rumunji su uspjeli zato to su imali i neto povrh toga:
moderan, originalan i odvaan filmski jezik, stilski repertoar za
koji su jednako zasluni redatelji koliko i sjajni snimatelji poput Olega Mutua. Rumunji su zasuli festivale filmovima koji su
varirali od vrste narativne kronikalnosti Catilina Mitulescua
i Christiana Nemescua, pa do pseudodokumentaristikog, trosatnog igranog realityja o bukuretanskoj hitnoj pomoi Smrt
gospodina Lazarescua Christu Puiua. Filmovi iz bive Jugoslavije
jo uvijek su preesto mainstream, previe klasini, preuzimaju
premalo rizika i nisu uvijek dovoljno svjesni jezika i senzibiliteta novog filma. Ne samo da se jugoslavenska tradicija u njima
nije pogubila, nego esto prevladava poput opresivnog, dominantnog oca. Nai redatelji katkad se doimaju poput papuara
iz peke ili skopske arije koji papuu radi s istom arom i po
istom kroju kako mu je radio aa, djed i pradjed. DVD, reality,
You Tube i raunala promijenili su filozofiju pokretne slike, a
postjugoslavenski filmovi jo uvijek kao da svojim rukopisom
odaju stare Olivettice i Olympije kakvima se strojopisno kucalo
sedamdesetih. Ima filmova koji nisu takvi: takav nije Kruh in
mleko, nije Mondo Bobo, nije to je Iva snimila, nije Tu, nisu Munje. No, obratnih je primjera vie.
Osobno drim da ovaj prostor jo od ezdesetih nije istodobno imao toliko darovitih filmaa kao to ima sada. Ali, da
bi iz toga stvarno izleglo neto, potrebno je otvoriti prozor i
pogledati to se dogaa uokolo. Za sada, najvea manjkavost
svih post-jugoslavenskih kinematografija je izdvojenost iz
onog to se s filmom uistinu zbiva.
656
657
658
659
660
ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorita. Nakon vie uloga na TV i u manje zapaenim filmovima skree panju ulogom
mladog gangstera u izvrsnom gangsterskom filmu Do koske (1996)
Slobodana Skerlia, gdje po prvi put glumi uz Neboju Glogovca s
kojim e nanizati seriju filmova. Opu popularnost stjee sporednom ulogom Gojka Sise u glazbenoj hit komediji Munje Srana
Andria (2001). Iste godine glumi i glavnu muku ulogu u Natai
Ljubie Samardia, kao i u horror slasheru TT Sindrom Dejana Zeevia, jednim od rijetkih postjugoslavenskih filmova tog anra.
Glumi epizodne uloge u hit filmovima Zdravka otre Zona Zamfirova (2002) i Ivkova slava (2005), potom ulogu policajca poslanog
da razbija demonstracije u Kordonu (2002) Gorana Markovia, te
ulogu nogometnog vratara Kengura u komediji Kad porastem biu
kengur (R. Andri, 2004). Seriju komiarskih rola nadopunjuje
onom u filmu Osam i po (2006) Miroslava Momilovia. Glumi
i u Makedoniji, u filmu Iluzija (2004) Svetozara Ristovskog, gdje
igra film-noirovskog negativca, razbojnika koji mrcvari naslovnog junaka. Glumac sa serijom hitova s kojom se moe usporediti
malo koji glumac iz regije, Nikola uriko ima irok raspon uloga
poevi od kominih, preko uloga negativaca pa do romantinih
junaka s kojima se publika identificira. Izrazitu popularnost u Srbiji osnaio je i pojavljivanjem u ulozi TV voditelja.
Glogovac, Neboja, glumac, Srbija roen 1969. u Trebinju kao sin pravoslavnog sveenika. Odrastao u Bosanskoj
Krajini i Panevu. Studirao psihologiju, pa glumu. Afirmirao se
ulogom izbjeglog Srbina iz Hrvatske u filmu Ubistvo s predumiljajem Gorina Stojanovia. Glumi potom ulinog gangstera u
filmu Do koske S. Skerlia (zajedno s N. urikom), te glavnu
ulogu u Nebeskoj udici Ljubie Samardia (opet uz urika).
Nametnuo se kao moda vodei srpski glumac serijom uloga u
posljednje dvije godine: u filmu Sutra ujutro Olega Novkovia,
trileru Klopka Srdana Golubovia, te ulogom psihiki bolesnog
susjeda u predstavi i filmu Hadersfild (film u reiji Ivana ivkovia). Glogovac jednako uspjeno glumi likove iz (obino unitene) srednje klase, kao i drutvene marginalce. Specijalnost
su mu izrazito introvertni karakteri, ljudi koji kupe frustracije i
primaju udarce, rtve drutva, blinjih ili vlastite pasivnosti.
Golubovi, Sran (Srdan), redatelj, Srbija roen 1972.
u Beogradu, otac mu je redatelj akcijskih filmova iz sedamdesetih Predrag Golubovi. Debitirao je u omnibusu trojica autora
661
Paket aranman (1995), ali nakon toga dugo eka priliku. Konano debitira urbanim trilerom Apsolutnih sto (2001), filmom
o sportskom strijelcu koji se sveti ljudima koji su mu upropastili brata. Jo vei uspjeh postie novim filmom Klopka (2007)
ija pria podsjea na Ripleyevu igru Patricije Highsmith: estiti
otac pristaje poiniti ubojstvo da bi smogao novaca za operaciju djeteta. Golubovi je redatelj urbanih trilera koji podsjeaju
na francusku, ali i hrvatsku tradiciju (Z. Tadi) pa nije neobino to je u Hrvatskoj bolje prihvaan nego doma. Karakterizira
ga antropoloki interes za urbani prostor, a grad u njegovim
filmovima esto postaje ravnopravnim ili ak glavnim likom.
Hadihafizbegovi, Emir, glumac, Bosna i Hercegovina
roen 1961. u Tuzli. Studirao u rodnom gradu knjievnost
na pedagokoj akademiji i planirao karijeru sportskog novinara. Nakon to je izbaen sa studija, 1982. dolazi u Sarajevo i
upisuje se na glumu u klasi Emira Kusturice. Prve uloge odigrao je jo za razdoblja Jugoslavije, meu ostalim i u Kusturiinom Ocu na slubenom putu i u serijalu Lepe Brene Hajde da
se volimo. Rat mu filmsku karijeru prekida na deset godina. Od
2003., centralna je glumaka figura u razdoblju renesanse bosanskohercegovakog filma, te glumi u gotovo svim kljunim
sarajevskim naslovima tog perioda: u Gori vatra (2003) i Kod
amide Idriza (2004) Pjera alice, Ljetu u zlatnoj dolini (2003)
i Teko je biti fin (2007) Srana Vuletia, te Grbavici (2006) Jasmile bani. Jako je prisutan i u hrvatskom filmu, gdje je od
2006. igrao u vie serija i etiri filma: Karauli Rajka Grlia, Sve
daba Antonija Nuia i Putu lubenica Branka Schmidta (sve
2006), te u Arminu (2007) Ognjena Sviliia koji mu je donio
vie inozemnih priznanja. Hadifafizbegovi je trenutno kantonalni ministar kulture i sporta Sarajeva. Kao glumac, podjednako glumi likove dobriina i krajnjih zlikovaca u oba sluaja
kreira karaktere koje odlikuje prividna mirnoa iza koje se krije
prijetnja ili potisnuta neuroza.
Hoevar, Danijel, producent, Slovenija roen 1965. u
Ljubljani. U filmski posao ulazi 1986. kao producent u tudentskom kulturnom centru (KUC), gdje se isprva bavi prikazivatvom. U okviru KUC-a 1986. producira Usodni telefon
(Ukleti telefon) Damjana Kozolea, prvi pravi independent u bivoj
Jugoslaviji. Godine 1991. osniva producentsku tvrtku Emotion
film kojoj je i danas na elu. Kao producent kljuno je sudjelo-
662
663
664
665
Miki, Kreimir, glumac, Hrvatska roen 1974. u Osijeku, gdje studira glumu na lokalnoj glumakoj klasi i glumi u
kazalitu. Iz Osijeka u Zagreb prelazi 2001. i otad do danas glumi u Zagrebakom kazalitu mladih. Prva mu je vea filmska
uloga u Finim mrtvim djevojkama (2002) D. Matania gdje glumi
zlobnog gazdariinog sina koji maltretira par lezbijki. Glumi u
Breanovim Svjedocima (2003), kao i Vrdoljakovoj Dugoj mranoj
noi (2004) gdje igra slavonskog idova Naumana. Definitivno
dolazi u sredite panje dvama ulogama 2006: onom narkomana-ratnog veterana iz Schmidtovog Puta lubenica, te mladog yuppiea koji bolnikom grekom bude zaraen AIDS-om u Matanievom Volim te. Visok, mrav i tamnokos, zapamtive fizike
pojave, esto je usporeivan s Adrianom Brodyjem. U kazalitu
esto komiar, u filmu podjednako glumi uloge traginih heroja
kao i moralno ambivalentnih, sadistikih ili obijesnih likova.
Mitevska, Labina, glumica i producent, Makedonija
roena 1975. u Skopju u umjetnikoj obitelji. Studirala povijest umjetnosti i arheologiju u Skopju, Danskoj i Arizoni. Glumiti je poela u kazalitu. Godine 1994. Milo Manevski je
odabire za ulogu u buduem venecijanskom pobjedniku Prije
kie (Pred dodot, 1994). Tamo je opaa britanski redatelj Michael Winterbottom i angaira u dva filma: prvo u manjoj ulozi
u ratnoj drami Welcome to Sarajevo (1997), a onda i za glavnu
ensku ulogu, onu hrvatske izbjeglice koja ivi u britanskom
kupalinom gradu, u filmu I Want You (1998). U tom razdoblju,
kad makedonski film jedva postoji, Mitevska uglavnom glumi
na ekom, njemakom i engleskom. Poetkom idue dekade,
Mitevska kao producent pokree obnovu makedonskog filma
producirajui filmove vlastite sestre Teone Strugar Mitevske
prvo Kako sam ubio sveca (Kako ubiv svetec, 2004), a onda i Ja
sam iz Titovog Velesa (Jas sum od Titov Veles). Ovaj drugi film
2007. dobiva na sarajevskom festivalu specijalno priznanje irija. U oba filma Labina Mitevska i glumi glavne uloge. Za to
vrijeme Mitevska nastavlja i meunarodnu glumaku karijeru,
posebno u Bugarskoj (Istraga, 2006, Ilgika Trifonova). Izrazito
lijepa, zagonetne i dostojanstvene fizionomije, Labine Mitevska najee glumi nedosene, intrigantne ili po neemu drukije mlade ene koje esto bivaju objekt erotske privlanosti.
Musevski, Peter, glumac, Slovenija roen 1965. u Ljubljani, gdje studira i diplomira glumu. Nakon studija glumi u
666
667
668
669
670
Trifunovi, Sergej, glumac, Srbija roen 1972. u Mostaru, u glumakoj obitelji. ivio u Uicama i Beogradu, gdje se
profesionalno afirmirao. Prvu zapaeniju ulogu ima u amerikom filmu Gorana Paskaljevia Someone Elses America (1995). U
Paskaljevievom Buretu baruta (1998) glumi nezaboravnu epizodu otmiara autobusa, a iste godine u filmu Gorina Stojanovia
Strljen glumi jednog od dva junaka, kosovskog Albanca. Nakon
te uloge dobiva poziv Spikea Leeja i glumi u filmu 3 A.M. (2001).
Ipak, najveu lokalnu popularnost donosi mu uloga jednog od
dvojice muziara u hitu Munje (2001) Radivoja Andria. Posljednjih godina ivi u New Yorku, te paralelno vodi karijeru u Srbiji
(Kad porastem biu kengur, R. Andri, 2004) i u SAD, gdje glumi u
filmu Love Vlade Nikolia, ali i u akcijskom spektaklu Next Leeja
Tamahorija. Radi i u hrvatskoj kinematografiji, a najistaknutija
od takvih uloga je ona Ljube Zemunca u Karauli (2005) Rajka
Grlia. Trifunovi je u srpskoj i postjugoslavenskoj kinematografiji uvelike zauzeo mjesto koje je imao Dragan Nikoli: glumi
zavodnike, infantilne mladie voene iracionalnou, libidom
ili neobazrivom zaigranou, a esto i likove ija destruktivna
iracionalnost upropatava blinje.
alica, Jasna, glumica, Bosna i Hercegovina roena
1968. u Sarajevu, gdje 1991. diplomira glumu na Akademiji
scenskih umjetnosti na kojoj od 1994. i predaje. Kao afirmirana kazalina glumica debitirala je u cjeloveernjem filmu 2003.
filmom Gori vatra svog supruga Pjera alice. Jo zapaeniju ulogu odigrat e u filmu Kod amide Idriza (2004) istog autora,
gdje glumi ambicioznu, odrjeitu susjedu Bubu . Iste godine,
u filmu Gorana Paskaljevia San zimske noi glumi bosansku
izbjeglicu, majku autistinog djeteta, a u vojvoanskom filmu
Peanik (Fovenyora, 2007, reija Szabolcs Tolnai) prema djelima
i biografiji Danila Kia glumi Kievu crnogorsku mater. Jasna
alica specijalist je za uloge snanih ena, majki ili supruga,
odrjeitih i odlunih metrovica koje karakterizira autoritet,
volja i usmjerenost na pragmatine ciljeve.
alica, Pjer, redatelj, Bosna i Hercegovina roen 1964.
u Sarajevu, sin pjesnika Miodraga alice, suprug Jasne alice.
Prije studija reije, studira knjievnost i filozofiju i svira u pop
bendu Hari Mata Hari. Kao redatelj poinje u ratu, u okviru
skupine SAGA (Sarajevska grupa autora) unutar koje snima
vie dokumentaraca (Godot Sarajevo, kola ratnih vjetina) od
671
672
DOKUMENTI
Autori teksta i
fotografija:
Lazo Plavevski,
Valentino Dimitrovski
i Zoran Petrovski
AMPITA
preveo sa makedonskog:
Nenad Vujadinovi
675
676
677
678
679
680
681
682
683
684
MOJ IZBOR
izbor i prevod:
Jelena Brajovi
NA MOSTU GODINA
Prepiska Paula i izele Celan
Prepiska izmeu jednog od kultnih pesnika XX veka Paula
Celana (1920 1970) i njegove supruge izele Celan-Lestran
(1927 1991), likovne umetnice, objavljena je u Francuskoj
2001. godine.1 Prepiska je voena na francuskom jeziku, od decembra 1951. do marta 1970. godine, odnosno do Celanovog
samoubistva. Prireiva francuskog izdanja prepiske Celanovih
uoio je u devetnaestogodinjoj epistolarnoj razmeni tri perioda. Prvi obuhvata kratak period od decembra 1951. do novembra 1952. godine, kada Paul i izela jo nisu iveli zajedno
(venali su se 23. decembra 1952. godine). Sledei, najznaajniji
period njihovog dopisivanja traje do aprila 1967. godine, kada
izela Celan trai od svog mua da se razdvoje. Trei period
obeleen je redovnim, ali sve kraim izelinim pismima, dok
Paul Celan tad komunicira najee telefonom ili preko sina
Erika, odnosno preko pesama, prevedenih na francuski ili ne.
Od maja meseca 1952. godine do decembra 1964. suprunici
se dopisuju najee povodom Celanovih boravaka u Nemakoj, radi itanja poezije i susreta sa piscima i izdavaima, ali i
zbog pesnikove potrebe da bude sam i pie, u njihovom domu
u Parizu, kada bi izela, teka srca ali s puno razumevanja, bivala sama sa sinom. Kada su optube udovice pesnika Ivana
Gola da ga je Paul Celan plagirao ule u najotriju fazu, i posle
prve pesnikove ozbiljne psihike krize krajem decembra 1962.
godine, izela Celan pokuava da, koliko je to mogue, sina
potedi nemilih dogaaja u porodici, a posledica tog odvojenog
ivota jeste najplodnija prepiska ovo dvoje partnera (rimska i
provansalska pisma izele Celan, kao i pariska pisma Paula
Celana iz januara meseca i iz leta 1965. godine).
Izgubivi otadbinu i porodicu u ratu, piui poeziju na
maternjem, nemakom jeziku u Francuskoj koju je izabrao za
domovinu ali gde je za ivota bio vrlo malo poznat, izgubivi
veru u prijatelje ijoj se pomoi nadao u borbi protiv ponovo rastueg antisemitizma i, naroito, u borbi protiv optubi
za plagijat, Paul Celan veruje da su mu stvaralatvo, dom i,
iznad svega, sin i supruga neunitivi oslonac i izvor snage za
ivot i rad. Kampanja koju je protiv njega vodila Kler Gol bila
je jedan od uzroka njegovih sve eih psihikih kriza, koje
prevela i priredila
Jelena Brajovi
687
688
131
Le Fuer
Montana
Mili moj,
Sigurno ste u ovom trenutku u pozoritu3, misli su vam
daleko, umorni ste, imate u vidu posetu Veberu i tako mune
razgovore koje treba da vodite, iznova i iznova4_ Mislim na vas
svim srcem_
Moje pismo e vas zatei u Parizu, elela bih da vas barem
malo obraduje im se vratite naoj kui_
elim vam lep kraj godine, dragi moj, hrabrosti, snage i
tiine da biste se uhvatili u kotac sa novim iskuenjima, hrabrosti, snage i mogunosti da piete, takoe_
Iitavam onu lepu pesmu koju ste napisali 23. decembra,
kako ne bih smesta osetila tu snagu koja je meni, u mom ivotu, potrebna? Snagu koju mi samo vi ulivate i kojom umete da
me, uprkos svemu, uvek tako izdano darujete.
Mili moj, hvala, mili moj, do skorog vienja, mili moj, volim
vas, mili moj, ljubim svog sina koji spava, a s njim ljubim i vas
izela.
689
132
Le Fuer
Montana Vale vajcarska
Mili moj,
690
691
139
692
143
[...]
Sreda 26. septembar [1962]. Mislimo na tebe, dragi moj,
posle prve noi u enevi, sada si u toj radnoj sobi u kojoj e
provesti sate i sate radei. Pariz je pod kiom jutros, stan mi
izgleda veliki, sluam Mocartov koncert koji bismo tako esto
stavili! uli i sluali zajedno, danju, nou. Ponovo u otvoriti
svoj, jo uvek zatvoren, atelje, baciu se na veliko spremanje
ovoga jutra a posle podne u pokuati da opet ponem da radim. Moram da iskoristim ove duge sate koje provodim sama,
ali malo se oseam izgubljeno, rastrojeno, zna ve. Kako da se
ponovo vratim svemu tome? Kako da se usredsredim, da pronaem sebe, da se prepoznam, da dobro ujem ta se deava u
meni, da mi ne promakne ni najmanja misao, da otkrijem ono
to bi se jo tu moglo kriti i da vrlo brzo, u nekoliko redova ili
boja, bacim to na papir. Toliko sam se odvikla od toga. Oseam
se vrlo udaljeno od sebe same. Kako da ponovo pronaem sebe
da bih tebe ponovo nala, da bih jo dublje dola do tebe, sa jo
vee daljine, iz jo vee blizine. To mi je najvea elja, najvea
nada, upravo je to pomo koju oekujem od ovih dugih dana
koje treba sama da provedem. Polazim. Hrabro. aljem ti svoju
hrabrost, svoju snagu i svoju ljubav. Primi ih, mili moj, neka
budu tvoje. Volim te.
[...]
izela
693
149
694
156
Mila moja,
Vi ste moja ena vi ste hrabro ena jednog pesnika. Zahvaljujem to to tako junaki podnosite. Vi ste, takoe, majka
moje dece8, vi ste Erikova majka.
Hvala, moja Draga, to ste tako hrabro sve to. Vi ste, kao
to dobro znate, ena jednog prokletog pesnika: dvostruko,
trostruko jevrejskog. Hvala, izela de Lestran, to preuzimate na sebe sve to. Hvala, moja Ljubavi, hvala izela de Lestran,
to ste moja ena, tako hrabro. Hvala to ste Erikova majka.
Vratiu se krajem ove sedmice, ili poetkom sledee. Hvala
to ste majka naeg sina. Hvala to ste, uprkos svemu, tako
hrabri.
Moj rukopis
[Nedovreno pismo]
695
169
78 rue de Longchamp
Pariz, 16. arondisman
696
177
78, RUE DE LONGCHAMP:XVIe
[Pariz] Subota, 21. decembar 1963.
Hvala, mila moja, to ste dva puta telefonirali. Pa, naravno, zovite me s vremena na vreme, srean sam to imam novosti od vas, to mogu pomalo da uestvujem u vaem boravku
na planini.
Ovde je sve mirno. (Karmen10 se u ovom trenutku trudi da
uz to manje buke i to bre pospremi kuhinju.)
itao sam malo Muzilove Tri ene, koje sam pre neki dan
pronaao u izvornom izdanju kod ibera11. To je, uostalom, i bio
dan za kupovinu knjiga: kupio sam i dva Mioa (Ko sam bio12 i
Putovanje u Veliku Garabanju), za jedanaest hiljada franaka (to je
hiljadu franaka manje nego to sam predvideo), i jednog Babelja
na ruskom (i to dva primerka, jedan za Vagenbahove13).
Danas sam vrsto odluio da se vratim Sonetima14.
Sino sam veerao kod Koroneosovih15, koji su jako ljubazni. Ali poao sam prilino rano, mnogo pre jedanaest sati i
prilino sam dobro spavao. P. a u videti tek 27, ali mislim
da zatraim od njega da mi smanji doze, osim za spavanje.
Malo po malo, isplivau, opet, - isplivaemo zajedno. Toliku
sam samo snagu uloio u pruanje otpora sada treba da pronaem nain da prevaziem taj stadijum, da se vratim u ivot,
slobodno.
U ponedeljak je na roendan.16 Pronai ete po povratku
va beli jorgovan i to e opet biti onaj isti dan. Most godina
traje i trajae.
aljem vam Erikove ocene znam koliko ste sreni to on
tako dobro radi, i ja sam. Erik nosi u sebi sve nae sposobnosti,
i sve svoje a ja znam da su one velike.
Odmorite se, lepo skijajte, dobro spavajte. Ova godina je i
godina nae knjige17.
Poljubite Erika! Ja ljubim vas
Paul
10 Karmen je kuna
pomonica.
11 Robert Musil, Drei Frauen, Berlin, Rowohlt, 1924.
Celan je imao obiaj da
kupuje nove i polovne knjige u knjiari Gibert na
bulevaru Saint Michel.
12 Celan e i prevesti na
nemaki pesme iz zbirke
Qui je fus, Henri Michaux.
13 Klaus Wagenbach, tada
urednik Izdavake kue
S. Fischer Verlag, zaduen
za pripremu objavljivanja
zbirke Niemandsrose (Niija
rua), 1963.
14 Radi se o prekucavanju
prevedenih ekspirovih
soneta.
15 Kosmas Koroneos, grki
pesnik ija je majka, kao i
Celanova, bila Nemica.
16 Jedanaesta godinjica
braka Celanovih.
17 Atemkristall (Kristal
daha) e se u 75 primeraka
pojaviti 23. 9. 1965. a ini
ga ciklus od 21 pesme Paula
Celana i 8 grafika izele
Celan Lestran. Ovaj ciklus
pesama e se, bez naslova,
pojaviti u zbirci Atemwende
(Preokret daha), 1967.
697
180
Maestik u Kranu
698
699
194
700
Nedelja vee
Bio sam veoma uzbuen kada ste se sino popeli na voz i
kada se taj voz udaljio. Osetio sam lupanje srca u grlu, a u isto
vreme su mi i krupne suze navrle, iz dubine mog bia.
Pitam se sada da li sam dobro uinio to sam vas pustio
da poete19, bez rezervisanog hotela, bez prijatelja, u taj veliki
strani grad. Kakvo vas je vreme tamo doekalo? Da li ste mogli
da naete nekog nosaa, da razmenite novac, da platite taksi?
A moda je jedna od one dve devojke koje su sa vama delile
kupe mogla da vam da neki savet?
Ne, sasvim sigurno je trebalo da barem rezerviemo hotelsku sobu.Vraajui se sino, poto sam se zadrao nekih pola sata
u jednom bistrou na uglu ulice Sen-Per i Bulevara Sen-ermen,
umalo da telefoniram Iferovima da ih zamolim da odu da vas
saekaju na stanici. A zatim sam pomislio da vam je, poto ste
ve sami poli, stalo da se sami snaete, kao odrasla osoba. Ali
maloas sam uvideo ta sve za mene predstavlja va odlazak, i neizvesnost u vezi sa vaim smetajem. Da li su u hotelu enio bili
predusretljivi, da li je bilo slobodnih soba? I kako ste vi doiveli
taj prvi dan u Rimu, ispunjen samoom hou rei samou20.
Vidite, va odlazak je od velikog znaaja za mene jer sam ponovo osetio svu svoju ljubav prema [vama], ponovo pronaenu,
bez iega izgubljenog, celu, neokrnjenu ljubav, ljubav prvih noi,
ljubav prema Carici svih mojih Bukovina (a samo mojih i ima, o
ostalima neemo govoriti jer nisam otuda), prema mom Sjajnom
Aneliu Velikom, prema mojoj Breskvici, prema Maji21.
Doneo sam iz Moavila Jejtsove pesme seate li se te knjige? Dali ste [mi] je 16. jula 1952, kupljena je kod Brentana, na
aveniji Opera, bio sam presrean: udeo sam za tom knjigom
toliko godina, od svoje esnaeste, a onda sam u Parizu (gde
sam iveo!) sreo izelu de Lestran, koja me je volela i koja je
volela pesmu, pisanu i proivljenu.) A osvetljavala su nas zelena ulina svetila22 jo uvek nas osvetljavaju i svetlee nam
[sic]. Oh, pronai u ponovo sve to treba da bih vas obujmio
svojim rukama, da bih vas obuhvatio i osvetlio, vas, ve toliko
svetlu i blistavu.
Volim vas, Ljubavi moja.
_______
[...]
Hou li moi da radim u vaem odsustvu? Mogao sam da
vam napiem ove redove, ak i ove stranice. Ali, oseam kako
sam danas ostao bez svoje obnovljene snage. Potrebno je da
imam vas pored sebe. Potrebno mi je da znam gde ste, da sve
vreme znam da ste dobro, da ste potpuno zatieni. Proceniete sami, Ljubavi moja, ako se oseate isuvie usamljeno,
ne oklevajte da se vratite u Francusku, na Jug najpre, a zatim
meni. ta ja radim? Vas ekam. ekam va telegram. (Kuepaziteljka nije bila tu tokom dana, sii u upravo sada da vidim
ima li pote. Ali sigurno bi mi je ve sama donela.)
Imam elju da pozovem hotel, ali plaim se da me nee
razumeti, nemam broj, a jo se plaim i toga da vas neu nai,
jer ste, moda, izali.
Sino sam pokuao da pozovem tetku23, automatski: neki
gospodin, na istom britanskom engleskom, kae - greka. Traim pravi broj: tetka je izala.Telefonirau sada Lalandovima,
da bih malo priao o vama.
Telefonirao sam Lalandovima24, Lizu mi se javila (ak je u
pozoritu, aklina je izala). Ona mi kae da telegram iz Italije
moe da putuje i dan i po to je dugo, neu ba tako dugo
ekati, zar ne?
Siao sam kod kuepaziteljke jo uvek nije tu. Proetao
sam kratko ulicom ka Trokaderou, a zatim sam se ponovo popeo. Boe dragi, pa ja sam vas ipak pustio da poete u pomalo
nepoznatu sredinu. Ovde, kod nas, gore lampe. Teko mi je.
Toliko mi je potrebno da znam da ste dobro! Moda ete mi
telefonirati jo veeras, iako se nismo tako dogovorili? Razmiljali smo o tolikim stvarima, ali ne i o toj, a na to je prvo trebalo da pomislimo.
Maloas sam pomislio da telefoniram naem sinu. Ali onda
bi trebalo da mu prenesem novosti o vama, tako da u saekati
va telegram. Hou li moi da otputujem u Nemaku? Tamo u
jo vie biti u neizvesnosti.
20 asova i 30 minuta je, pozvau Tofofenove25. Telefonirao sam Tofu, vrlo je ljubazan. Priali smo oko pet minuta a
onda sam osetio kako me gue suze. Kako sam mogao da vas
pustim da odete tako daleko, ljubavi moja?
Vratite se, iku moj.
701
702
Bilo je trenutaka, ovih poslednjih godina, kada sam verovao da treba da ivim po nekom drugom zakonu. Ali, ja sam
veoma duboko, do sri va mu.
Razumem vas, ljubavi moja, razumem vas. Toliko patnje,
toliko samoe, toliko gorine. Ali sad je moje srce ispunjeno
vama. Oseam vae usne, ljubim vas, na stanici smo, govorim
vam da vas volim, i to kaem iz dubine due, i vi to oseate.
Vas oi [sic], ljubavi moja, vae oi. Vau duu, veliku, iskrenu,
savrenu. Doite, svetlosti moja, budite tu.
Pomislio sam da vam poaljem telegram, ali rekli su mi
da se moe desiti da vam stigne tek sutra, ili, ako je hitno, oko
ponoi. Potraio sam, preko slube za telefonske pretplatnike,
broj hotela.
Verovatno mislite na sina, na mene. Ljubavi moja.
A potrebni su mi i vai saveti.
Imam broj, ali, ako vam telefoniram a vi ste izali, biete zabrinuti kad se budete vratili i saznali da sam zvao, ma ta da kaem
(jer i molba da ne brinete zbog poziva moe biti loe preneta).
Nemam ta da vam zamerim. I neu to vie initi. to se
Epinea tie, naravno da niste mogli drugaije da postupite26.
Dobro to znam, dobro to oseam. Bie opet svetlosti u nama,
na due vreme, uz nau nikad izgubljenu ljubav.
Nikada tokom mojih putovanja nisam osetio ono to u
ovom trenutku oseam.
Iz vas crpim snagu, zahvaljujui vama se ona ponovo raa.
Doite. Kako sam mogao da vam kaem da mi ne telefonirate?
Zovite me, priajte sa mnom.
9 sati i 20 minuta: zvao sam hotel, molei da gospou Ancel obaveste da e imati poziv. Budite tu, voljena, budite tu.
(Najavljeno ekanje od pola sata).
Sin je dobro, zar ne, skija, zabavlja se, radi. Na dragi Erik,
naa nada. Na sin koji nam je dat iv27, koji ivi i ivee, ovek, ljudsko bie. I veoma zatien, vezan za ovaj dom, va i
njegov. I Jevrejin, sa razumevanjem, smerno, ponosno.
9 sati 35 minuta: Telefon zvoni jednom, podiem slualicu, - nema odgovora.
9,45 Ponovo zvoni: Ne moe se uspostaviti veza sa Rimom. Pomislivi glupo da je telefon u hotelu zauzet, ja kaem: Onda nemojte vie pokuavati. A zatim, predomislivi
se, ponovo zovem, ali ako je najavljeni poziv neko primio, to
ve vie nije ista osoba. Samo da vi ne budete zabrinuti. Oh,
znam da sam vrlo nestrpljiv, vrlo nespretan.
________
Bez svega toga, bez te kampanje protiv mene, kojom se, to
je sve oiglednije, uveliko pokuava da se potisne, da se iskljui
taj pesnik, pomalo stranac: kako bi na ivot tada bio miran i
srean, ispunjen ljubavlju i poslom, vaspitanjem naeg deteta!
Ali, uporno emo se boriti, izdraemo, sve troje, zajedno, sve
blii jedno drugom.
________
Okrenuo sam peanik.
Treba da se smirim. Vi ste dobro, boravak u Rimu e vam
biti uspean.
_______
Ponovo me zovu: slualica telefona u vaem hotelu nije
bila dobro sputena, tako da poziv nije ni stigao.
_______
Dobro ste, zadovoljni ste.
Ponovo sam siao kod kuepaziteljke, koja je, ovog puta,
bila tamo. Nema telegrama, ali to je, u stvari, i normalno. Imau sutra novosti o vama. Ponovo okreem peanik, i dalje
isto. Odlazim da kupim Dominal28, a zatim u lei, mislei na
vas, mislei na naeg sina, na va povratak.
Treba da nauim da vas ostavim samu, mirnu, na miru.
Ali voleo bih da tako mirni budete ovde, pored mene,
sada.
_______
Ponedeljak
7 sati 15 minuta
Isprekidana no, prilino besana, blago komarna [sic]. Ali
po buenju se oseam sigurnije: dobiu va telegram u podne,
poslau i ja vama jedan, kao i ovo pismo.
Ostavila si naeto paklo cigareta. I upalja. Jesi li kupila
drugo? Sigurno si popuila jednu cigaretu na stanici. Palim tvoj
upalja, plamen gori, svetli.
703
704
198
Via Zanardelli 28
Hotel enio
[Rim,] 19. januar 1965.
705
706
Oleksandar Irvanec
Semjon Libonj
Jurko Pozajak
uri Grigorjevu
Ivan Luuk
Nazar Gonar
Roman Sadlovski
Taras Feuk
Nazar Fedorak
Rostislav Meljnikov
Roman Skiba
Vasilj Mahno
SAVREMENA
UKRAJINSKA
POEZIJA
preveo i priredio:
Miodrag Sibinovi
IZ SAVREMENE
UKRAJINSKE POEZIJE
preveo i priredio: Miodrag Sibinovi
Ukrajinska knjievnost, kao jedna od tri dananje istonoslovenske, svoj razvoj poinje od kraja X veka, ali se kao posebna razvija, u svakom sluaju, bar od XVI veka. Zbog osobenih
istorijskih i drugih uslova, na naim prostorima je uprkos tome
to se za nju znalo, dugo bila u senci ruske.
Posle prisajedinjenja Ukrajine Rusiji 1654. godine nastale su tekoe oko razvijanja i upotrebe ukrajinskog jezika. Bez
obzira na to to je politikom evropeizacije i sekularizacijom
drave otvorio prostor za prodor u rusku knjievnost i umetnost estetike baroka, Petar Veliki 1720. tamparijama u Kijevu
i ernigovu zabranjuje da objavljuju knjige na ukrajinskom
jeziku. U ime jaanja monolitnosti carevine, i Katarina II je
80-ih godina XVIII veka donela dekret o zabrani nastave na
ukrajinskom jeziku u svim osnovnim i srednjim kolama, kao
i u visokokolskoj crkvenoj ustanovi, uvenoj Kijevskomogiljanskoj akademiji...
Jedna od karakteristika novije ukrajinske knjievnosti je
da, od svojih poetaka, pod stalnim pritiskom politike. Tokom
XVIII i XIX v., u ime slovenskog jedinstva, a u XX veku, u ime
monolitnosti nove sovjetske kulture, razvijana je, uglavnom,
nepovoljnim drutvenim uslovima. U vie perioda, pisci koji
su pisali na ukrajinskom jeziku, ili posle 1917. godine, kada je
ukrajinski jezik zvanino priznavan, pisci koji su, kao zagovornici ukrajinske etnike osobenosti, odvie insistirali na kontinuitetu nacionalne umetnosti rei stvarane na ukrajinskom
jeziku bili igosani kao razbijai Ruske pravoslavne carevine,
odnosno, potom, kao nacionalisti i neprijatelji Revolucije, te su
nemilosrdno proganjani, a mnogi od njih i fiziki likvidirani.
(Kod nas se dosta zna o ruskoj knjievnosti i njenim rtvama u
vreme staljinistikih represija, a o ukrajinskoj gotovo nita...)
Prof. ukrajinskog jezika i knjievnosti na beogradskom
Filolokom fakultetu Ljudmila Popovi je krajem novembra
prole godine na knjievnoj veeri o igosanim ukrajinskim
pesnicima (vee je odrano na Kolarevom narodnom univerzitetu) citirala izvod iz telegrama njujorkog Udruenja ukra-
709
710
711
sovjetskoj vlasti, koji su posle proglaenja ukrajinske nezavisne drave otili u vlast? Simptomatino je poetesino jednodecenijsko demonstrativno povlaenje iz javnog drutvenog
ivota od poetka 90-ih godina XX veka, koje je ukljuivalo
i odbijanje davanja bilo kakvih izjava za glavna glasila u zemlji. Simptomatino je, naroito u kontekstu njenih otrih satirinih iskaza iz ciklusa Letei katreni, poput sledeeg: Reimi,
hunte i peritorije. / Prolo je sve, ve narod u propast ode. /
Ali u igri, na starom goblenu istorije treba da se zbog neega
izveze lik slobode.; ili, u kontekstu njenih ovakvih aforizama:
(prvo) Slomljena dua je kao Troja, nadivi svoje ubice. (a
zatim) Dua je prola kroz sve stadijume dolo je vreme da
se smeje.
U naoj Antologiji ukrajinske poezije (Banja Luka Sarajevo,
2002) dalji tok razvoja ukrajinske poezije Lj. Popovi u predgovoru predstavlja ovako: Mlada generacija, pre svega pesnici
osamdesetih Igor Rimaruk, Ivan Malkovi, Vasilj Gerasimjuk
u ukrajinsku poeziju unose razmiljanje o ponovnom vrednovalju ideja dobra i ljubavi, oseanje krize starih ideala, ali
i svest o opasnosti od profanisanja novih. Tako se u stvaralatvu pesnika-modernista osamdesetih, okarakterisanih kao
ironina moderna nagovetava dolazak... prave avangarde
koje je doivela svoj uspon devedesetih. Karakteristino je
da novi pesnici 90-ih donose novo stvaralatvo, neordinarno
kao sama avangarda, ponekad paradoksalno i nezavisno, koje
baca izazov svima. Obilje pravaca i tokova, a ponekad i njihova eklektika meavina, karakteriu savremenu ukrajinsku
avangardu. Avangardne grupe, poev od Bu-ba-bu (Burlesk-balagan-bufonada), iji pripadnici stvaraju poeziju izmeu dadaizma i teatra apsurda, Propala gramota sa sloenim problemima
mladog oveka u svetu skepse i beznaa; Mlada degeneracija
sa estetskim rafiniranim nadrealistikim pomeranjem ravni i
karnevalskom legalizacijom snova; Lu-Go-Sad, Muzejski prolaz
8 propagiraju nevericu u bilo kakve ideale, umetniki nihilizam, estetiku runog, kult dramatinog i traginog. Elementi
dehumanizacije, svojevrsni elitizam koji se ispoljava u domenu sadrine i jezikog izraza mogli bi da se izdvoje kao crte savremene ukrajinske avangarde. Moda bi se ovom doista preciznom opisu, radi karakterizacije, mogla pridruiti i sledea
teza: ovakva opta filozofska i estetika orijentacija ovog toka
ukrajinske poezije, karakteristina i za belorusko i rusko podruje, korespondira i sa antiutopizmom, sa gubljenjem vere u
712
713
Oleksandar Irvanec
Pesme Istonih Slovena
1. Ukrajinksa pesma
Pevaju, eui, devojke...
Prva devojka
Ej, sred naeg lepog sela
Kovanica puna, vrela,
Al sva devojija
Voli Brusa Lija.
Samo sam ja cura svesna,
Volim jedino Silvestra.
Samo sam ja cura gorda,
Volim Harisona Forda.
Druga devojka
U klubu su izveera uske.
Sam matorac i matore guse.
Inostrani ekstrameks
Garantuje ekstra seks.
Voleh jednog ekstrameksa,
Ko cvetak sam pukla.
Pa sam, ne ba izdaleka,
Ekstrameksa svog razvukla
Po labrnji...
Trea devojka
I NLO, evo, tu je
Ko tanjir se vije,
Da nam selo ispituje,
Al ima rakije.
Moj dragi homoniod
Zorjanin astralni,
Pa mi dao kontraceptii oralni.
Poslednja devojka
Na leima torba,
U njoj raji tipci,
A u grupi Bu-ba-bu
Sami muenici
714
Semjon Libonj
Nonsensnitnica-1
Nisenitnica.
Nonsens vitica
Sans-sens nitica
Sen-Sanc labudiica.
Nonsensnitnica-2
Najlepi je lik nakaznosti
Milicija? Kako? How?
Sve mine, k0 u mene nalet bubuljiavosti.
Ja sam pouzdan. Ako? When?
Peva peva, vodoskok skae,
Za mnom put plae, ao, haj.
Ur-ra!!! Why?
Ganjaj u Urugvaj.
Nonsensnitnica-7
N+7 leta je moj durmanDiran, Diran.
Drndou, zavrni taj kran!
Oni romantici su samo s ekrana.
Galjo, pa kopita su od rana,
Ovnujski glupani!
1989. leta N= 1
715
Nonsensnitnica-20
ovek
elom u okno
Utonu.
Kapke fiksira
Da fokusira zrake iz
Zone suprotnog okna.
Oko je kinoprojektor,
Okno-ekran.
Na ekranu-kadrovi sa bala.
Bele rane
Parada balerina.
Bol rine i line
Iz rane u zrak
I umota prostor
Ko prostirku
Kanapom.
Tuno balerina
Na njemu balansira
Pa sleti,sleti
U postelju oveku.
Stop-kadar!
Stil ,,20. vek foks
Prestoniki balet
Izda karte
Za N ljudi
-----------------------20.vek
week-end
Nonsensnitnica-24
Majine nade
Prodire klan.
Subotnji okupatorMasni plan.
Kontinent nada je
Skorbutav okean.
GodinaAn-24.
716
Jurko Pozajak
* * *
Dotrite kod mene sutra,
Ispriau vam ja istinu!
Dotrite kod mene utra
Ispriau vam ja i tinu!
Do rite o mee uta,
I riau am a i tu!
O i e o ee iu!
I aa i a au !
Srea
Krtica ima oi,
Ali videti nee.
Ja imam sree,
No kuee.
Pasja je srea
Stutenih vea:
Prozuklo grlo,
Krvava lea.
Pasja je srea
Jad ogroman:
eljusti gladne,
Sloboda bez doma!
Kad mesec puni
Na zemlju sija,
Od sree mi se
Samo zavija.
717
uri Grigorjevu
* * *
1 Hreatik je glavna ulica
u Kijevu.
Ljuske
(O naoj generaciji)
1
Ispod snega udan cvet
ika
i sve tera u materinu.
2
Sunce izlazi-zalazi,
I zemlja plovi polako.
Na zemlji ivi biomasa,
A u njoj i ja-balavko.
3
trba baba u movari
Vreba komarca spretnog.
Ah, sudbo! U ijim eljustima u
Da umrem neprimetno?!
4
Pogazi psa autobus prani,
Prosu mu creva kobnog dana.
Al neu ivota da se plaimui u njemu i lepa strana.
718
* * *
Trijesgodinji Buratino
I dalje optimistiki slep,
Propivi davno Melvinu,
Sve svoje stavih maku o rep.
I svake veeri pijan,
Cerekam se u krmi jo,
Veseo, drven, lepi prijan,
A patriota, bome, lo.
Pijem, ali sam svestan
Da sam, bez obzira na to,
Alkoholisana treska
Koja ne utanja na dno.
* * *
Na ringipilu kurva krui,
Odozgo ona ljubav lovi.
Ja dole nikako da skuim
ta traim tu sa svetom ovim?
Miris prolea na prozoru
I glava laka i pijana,
U glupom ringipilskom horu
Rei se zbrkale ovog dana.
A kurva gore krui li krui,
A kurva svoju ljubav lovi!
Da l to nju volim? Jo ne kuim...
Ali sam opet sa svetom ovim!
719
Kolekcija pesnika
7
Ti ekscentrini verlibri
Popili mi pamet lepo,
Pevam pesme k0 kolibri,
Piui ih repomZanos igre bez distance
Mala duga kroz lijanu,
Ja sam orfej za supstance
Tue pavijanu!
720
Ivan Luuk
Zemaljci
Moja otadbina je moja krletka,
a ja sam ptica selica vorak,
uvek joj se vratim.
Moja otadbina je moj kavez,
Tu sam ptica pevicaKad poelim, izletim,
pa mu se uvek vratim.
Varijacije na temu
tebi meni
tebe mene
tobom mnom
ti mi
te me
Gundelj
Puzim jer sam gundelj,
ne znam kako se zovem,
odavno sam bez isprava.
Ne zanima megde je cigla, a gde je oblutak,
propuzau oko njih
kao pravi junak.
Kad nabasam u kaljugu,
umiu se,
maljavim noicama u se obrisati
uvek treba biti lep i nastaviu da puzim.
Sledei kamen
Ne zaobilazim jer sam umiven.
721
Rasputna raskra
Na raskru sm u sa sobom da se skupim,
Sve svoje sebe na savet da sazovem,
Lenje da oinem, prekorim spore,
Da sve skupim na napuklog sebe nekako da zakrpim.
Ukrajinu-Rus u, sabornu dravu,
Oseam, u centru svoga zaviaja,
Vitlom, simbiozu od pakla i raja,
Da, zaetu, suem do samoga kraja.
Planue u meni alfa i omega,
Dan e prosijati, no postati znatna:
Najmanja celina-re sveobuhvatna
Za ravnoteu je vanija od svega.
Na raspuu, ko ekscentrik veni,
Drmusam Beskide, a Everest jei.
722
Nazar Gonar
Autoportret u tramvaju
Idem tramvajem oi u prozor:
tamo idem tramvajem
i gledam u sebe,
tamo sam providan,
vidi se kroz mene
ulica,
vidi se svet.
Osmehnuh se
sebi i svetu i osmehnuh se dvared.
Autoportret u autobusu
I mnome, i ogledalcem citno tresei cr-te
svoje izgubilo lice...
723
* * *
a dama
adamavol!
Autonaturmort
kako neprirodan
muno hladnorodan
hipnoman hipnofob
kako neprisutan
izmueno sputan
tuga-tuga
* * *
Simbolizam
i mistifikacije.
i fantazije,
i ostalo, itd. to je meni strano:
ja sam za istinu,
ma gorka, ma kisela, ma slana...
Ma jaka, uvek je ko ilo
to se ne moe sakriti u miici.
Jue upadoh u jamu s ubretom iskobeljah se nekako,
al nikako da se operem:
ne pomau mi mirisi
kojima se posipam,
ni koje pijem.
Ni hronina kijavica
ne pomae...
Moj smrad
vi, moda i ne oseate,
al ja ga ne krijem,
ne krijem ga, uopte.
724
Lirika futuriste
ja te volim
lim volim vo lulu bi
ja nisam futurista
i nisam uopte glista
iako imam gliste
to zapravo nije crv
ni kakav gad
no pre Zmaj
to jedino zna
da pljune zagonetku
i napuni crevo
milju njuha
esto do besvesti
ima superzaklon
da trai zavetrinu
725
Roman Sadlovski
* * *
Nikad mi vie nee,
zapliui se u dugoj spavaici,
izai u susret.
Ne zato to takve spavaice
vie ne nosi niko,
nee mi ni u drugoj izau
u susret.
Pobuna igrake
Ja sam poslednja re
to ti ostade posle onoga
o emu je bolje ne govoriti.
Ja sam poslednja igraka
kojom se igraju deca
kao najdraom.
Neu da budem to.
Ali ne zavisi sve
od togata ja hou ili neu.
Opratajui se
ko sadraj hladan
ko pokret ubistva
lie opalo
sebe izmatalo)
jue il sutra
e u pustari
sada za nekog vrata otkrinuta
( vee zatvara
zveketom pokreta
tokom tramvaja
prvim do kraja)
726
Taras Feuk
* * *
Magle se snenobele kamelije
I kia ogolele gajeve poji.
Odleu vorci i Jevreji
Put pustara Palestina svojih.
Na granama samo ugljenisana gnezda
I po izrovanim putevima blata more.
Samo aure od ispaljenih metaka
C pogorelih itita gore.
Kraj puteva kue samrtne beline,
Ridaju vrata koja se jo gare.
I kog e vam vraga jo
Palestine?
Kog e vam... opet pustare.
727
Nazar Fedorak
Hronika
Englezi sedmicu poinju od nedelje.
Ja sedmicu poinjem od tebe.
Subota:
Oprostismo se.
Nedelja:
Kucah na maini.
Ponedeljak:
Pisah o utilu.
Utorak:
Tugovah sat za poslom.
Sreda:
udeh za njim.
etvrtak:
Shvatih ta ekam.
Petak:
Dobivi pismo, poeleh da odsviram
na violini valcer arli aplina.
Shvatih da ne umem,
Kada videh pikidane ice. Sve u svemu, nita to bi se moglo
Ispriati.
728
Rostislav Meljnikov
Eksfolikacija
Taj
kraj
na
kii i lipi
zameniti, prodati
- zaboraviti skroz...
Popiti pivo
postojati
i bos
na
kraju
Galasveta
piti
i
nestati
Egzekucija
Vee je smrdelo
na fekalije
starog olinjalog maka
koga si hteo da obesi,
da ne bee
tramvaja
to ostavi
samo
uspomenu
po inama
na stanici
729
Roman Skiba
Pijanac
Svima u kui
Samo ja falim.
Odavno bih se vratio,
Ali zaboravih adresu...
* * *
Ako vam se na prozoru pojavi vampir,
Fotografiite ga. Inae, osim vas,
Niko ga nee uslikati...
* * *
Gde kesten nebo podupire,
Gde je grad zaspao naisto,
Ja akama oi utirem Pa me nazvae teroristom...
Suzi da verujem nije me sram.
I migam ovim ludim krajem...
Bio sam divalj. I bio Sam. Pa me nazvae samurajem...
Jo u u ta da virnem malo...
Kupe za dvoje proveriu, isto,
Do svega mi je, realno, staloPa me nazvae realistom.
730
* * *
Oljutiu te kao bananu.
Oljutiu te.
Ne dam te inoplemenom klanu,
Ni lavu dlake ute.
Ogoljen struk u da ti okuam zubomMoja se mudrost u zubima krije.
Mae nam maramicom, gle, Kolumbo.
Jer, banana je iz Kolumbije.
731
Vasilj Mahno
Dez varijacija
o majko afriko
crnom afrikatom vibirira tvoj dez
izgovor zapljusnut glasovima-u mnogoglasju
tihom snegu Kilimandara
iz slonovae saksofona sliva se tuga spiriuelsa
septikom jamom harlema smradom naputeniih zgrada vuijim jagodama tvoje dece
sa nezasitim utrobama veite gladi
uvek bremenitim tvojim kerkama
o majko afriko
crne masline tvojih oiju crni slapovi kose
tvoje keri sazrevaju pre dozrevanja plodova
i padaju ranije od njih
- ko srebrom nakita kite se ruhom ljubavnog znoja
njihov ples pulsira zapnutom kucavicom
krgutanjem zubaa i urlikom lourensove kornjae
one su otrovne i pomamne
tvojom muzikom o majko afriko
pune se tela biljaka i zveri
ona je u rastrubljenim slonovskim surlama
u zrikanju orkestara insekata
jaucima leinarske rtve
sprenom pustinjskom bilju
zvunom dobovanju po zategnutoj bivoljoj koi
ona pee kao odrana bivolja koa
srebrna drela tvojih pevaa
grkljaju uaren suv vazduh
i eruptiraju kao ptica koja hrani svarenim ivim mesom
svoj
okot
732
o majko afriko
tvoj ostareli dez i tvoj mrki jezik ivota
ujem u podzemnom prelazu koji produvavaju svi atlantski
vetrovi
presoljenim zvucima saksofonske melodije koju izduvava
tvoj pamuni sin
u ritmu njiui
prebira dugmie instrumenta kao da trebi kukuruz
izduvava melodiju tvoje veite nedokuive tuge
o majko afriko
* * *
negde u letu bez dna
jezero staklene sri
opet naboe na rog
meseev pramenak dri
stuten u traku trag
lisica laju za njim
tek ispod kamena duhpodzemnog bunara dim
tamo gde seni put
belina brdovitog tla
kao sirotinjsa rita
usred krajolika zla
od Boga naputen zov
utanji zvuk on bod
osinja odora led
svetlosti tajni kod
kao heruvimov let
733
* * *
sa severa eva donosi strofu
- odlomak knjige od lanjskog leta
zlatni lani koji isplete dete
u kolo uhvaeno a pesma du fu
lii na akvarel iz 11.veka
734
PORTRET SLIKARA
Mladen Miljanovi
Sarita Vujkovi
RADIKALNI ZAOKRET
U VIZUELNOJ UMJETNOSTI
(na primjeru umjetnikog
djelovanja Mladena Miljanovia)
Savremena umjetnika scena Republike Srpske, definisana u nekoliko posljednjih godina, obiljeena je izuzetno aktivnom pojavom Mladena Miljanovia (nagraenog nagradom
ZVONO za najboljeg mladog BiH vizuelnog umjetnika u 2007.
godini) koji je za samo nekoliko godina javnog prisustva na bosanskohercegovakom umjetnikom prostoru uspio da ostvari izuzetno zapaenu, gotovo zavidnu karijeru, i tako postane
neizostavni reper na mnogim izlobenim manifestacijama recentne umjetnosti ne samo u Bosni i Hercegovini ve i u irem
regionalnom kontekstu.
Ovu injenicu moemo objasniti oivljavanjem neaktivne
umjetnike scene Republike Srpske, pokrenute od strane nove
generacije preteno mlaih umjetnika, koja je za razliku od
svojih starijih kolega postala svjesna znaaja novih tehnologija i medija u kontekstu savremene umjetnosti danas. Duboko
razumijevajui ograniavajue okolnosti sredine u kojoj ive
i stvaraju, nova generacija je nainila aktivniji zaokret prema
savremenijim izvorima informacija, a onda i savremenijim
oblicima djelovanja koje je omoguilo formiranje nukleusa
umjetnike zajednice. Njihove aktivnosti iroj javnosti postale
su proteklih godina vidljive kroz djelovanje nekoliko umjetnikih asocijacija (PROTOK, TAKA) ali i pojedinih veoma
smjelih, radikalnih i umjetniki zrelih samostalnih projekata,
meu kojima se po svojoj problemski angaovanoj inicijativi
posebno izdvajaju umjetniki projekti Mladena Miljanova.
Vratimo li se jednu deceniju unazad, u vrijeme traumatinog razdoblja rata, sankcija i ekonomske krize, uoiemo
diskontinuitet u kojem se savremena likovna scena tokom
devedesetih potpuno gasi, to je ostavilo dubokog traga u likovnim i vizuelnim umjetnostima ovog prostora. Na ovoj lo-
737
738
drutva, prepoznat i utemeljen u umjetnikim projektima Mladena Miljanovia. Njegov se rad u osnovi situira na unaprijed
oznaenim smjernicama, a koje u veini sluajeva preispituju
identitete mjesta i line prolosti. Fokusiranje ovih bitnih aspekata vidljivo je ve kod prvih Miljanovievih radova, nastalih
na posljednjoj godini studija. Njih je iz njegovog generacijskog okruenja izdvojila odreena misaona dimenzija koja je
gradila sliku na relaciji umjetnikog, drutvenog i individualnog konteksta. Ovi interkontekstualne relacije, uoene ve kod
prvih serija slika ili tanije kartografskih mapa, na kojima su
predstavljeni imaginarni planovi vojnih napada, otkrivaju nov
odnos prema umjetnosti, proivljenoj prolosti, ali i trenutnoj
stvarnosti, odnosno umjetnikoj sadanjosti. Pored nepobitne
ratne konotacije, Miljanovi je u legendi, koja prati sliku a koja
je i jedini klju za tumaenje znaenja, otvorio novu, aljivu
dimenziju pristupa umjetnosti, prouzrokovanu paradoksalnom zamjenom teza. Mi na kraju uviamo da smo cijelo vrijeme u zabludi, da pred naim oima nije plan vojnog napada
ve samo jedna obina invazija boja na sliku.
Na slian nain ovoj temi vratie se koju godinu kasnije,
slikajui brojne planove raznih svjetskih muzeja i shematske
prikaze osvajanja njihovog umjetnikog prostora. U ovim radovima uoavamo ne samo drugaiji pristup slikarstvu ve
i drugaiji odnos prema muzeju, neemu to je institucionalno, istorijsko i hijerarhijsko. Svakako da je njegova idejna interpretacija nova, stvarna i iva, da proturjei duboko
ukorijenjenim uvjerenjima, bilo da su ona rezultat reakcije
na muzejsko kolekcioniranje, politiku kustoske prakse ili na
stvarni ivot oko nas.
Povezivanje vojske i umjetnosti kao univerzalnih i trajnih
sfera, usaglaenih i proivljenih kroz umjetnikovo lino iskustvo (provedeno najprije u ratnom okruenju, zatim u vojnoj
koli, a potom na umjetnikoj akademiji), najbitniji je trenutak Miljanovievog umjetnikog ali i intimnog sazrijevanja
praenog evidentnom sublimacijom iskustva.
Veina njegovih radova temelji se na projektu I serve art,
radikalne umjetnike akcije performansa, izvedenog od oktobra 2006. do jula 2007. godine, u okviru kojeg je devet mjeseci izolovano ivio i radio sluio umjetnosti, aludirajui na
uslove vojnog roka i na svoje lino iskustvo sluenja vojske.
Nakon zavrene kole rezervnih oficira, u trenutku kada se
odluio za vojni poziv, vojna kola je ukinuta, a vojska u Bosni
739
1 Na izlobama u vie
navrata prezentovane
kao video rad u DVD
formatu ili veb sajtu, a
na ovogodinjem 49.
Oktobarskom salonu u
Beogradu pod nazivom
Umjetnik graanin
umjetnica graanka izloene
su kao serija u svjoj punoj
brojnosti od 276 fotografija.
740
pekte funkcionisanja savremene umjetnike scene u ovoj sredini. Njegov rad je iz mjeseca u mjesec postajao sve ozbiljniji i
promiljeniji, da bi na kraju, izlaskom iz kasarne, ve prerastao
u ozbiljnu umjetniku strategiju i koncepciju.
Miljanovieve umjetniko vojne reakcije, nakon izlaska
iz kasarne, prerasle su u sofisticiranu umjetniku strategiju i
konkretnije su se bazirale na biopolitikim refleksijama suverenih kapitalistikih tendencija masovne potronje. Niz njegovih novih projekata imao je za cilj okupaciju umjetnikih
odnosno galerijskih prostora,
U osnovi ideja okupacije je proizala iz nekoliko razliitih
podruja njegovog djelovanja kao umjetnika, ali i kao ljudskog
subjekta koji je preivio traumu ratnih deavanja na ovom prostoru. Istiui injenicu da se itav srpski narod u svijetu posmatra i poistovjeuje sa identitetom okupatora, Miljanovi je
svjesno preuzeo taj iskonstruisani nametnuti identitet, i kroz
svoj umjetniki i lini angaman odluio da okupira umjetnike galerijske prostore. Prezentovanje ovih po dimenzijama
promjenljivih i prilagodljivih instalacija, Miljanovi je realizovao vie puta u okviru nekoliko izlobenih projekata, meu
kojima posebno treba pomenuti prvu realizaciju ove ideje u
okviru jednomjesenog rezidencijalnog boravka u Neue Galleri u Gracu tokom septembra 2007. godine. Tom prilikom je
cijeli galerijski prostor popunjen umnoenim siluetama vojnika, stvarajui jedan pomalo iritantan i napadan osjeaj stvarne
okupacije.
Ova sofisticirana umjetnika strategija, nakon zavretka
projekta I serve art konkretnije se bazirala na biopolitikim
refleksijama suverenih kapitalistikih tendencija masovne
potronje. Izabrani projekat za izlobu Relations (odranu u
francuskom gradu Hegenheim u organizaciji umjetnike organizacije Apollonia, echanges artistiques europeens iz Strazbura 2007. godine) pod nazivom Artwartaising imao je za cilj da
ukae na tenju globalne ekonomije koja kroz razne vidove
monopola i advertaisinga preuzima dominaciju nad tritem,
nad kapitalom, ali i nad pojedincima konzumentima, kao
njenim krajnjim i osnovnim njenim ciljem ali i rtvama te globalne politike. U projektu se Miljanovi na ironian i kritian
nain poigrao sa sloganima poznatih brendova kao to su PEPSI, NIKE, NBA, BALLANTINE itd., uviajui da je zastarjeli model vojnog osvajanja prerastao u rukama globalne ekonomije u
jednu novu strategiju koja virtuelno sve vie uzima maha.
741
U osnovi Artwartaisinga nalazi se lik vojnika, jedne usamljene jedinke, lika bez identiteta podlonog manipulaciji.
Ova vizuelno znaenjska matrica, sa stilizovanim likom vojnika, permanentno i uporno postavljena u nizovima pojavljuje se kao osnovna referenca u svim radovima. Ovaj segment
Miljanovievog rada u vizuelnom smislu predstavljen je u krajnje jednostavnom i crno bijelom kontrastu, iz kojeg proistiu
razliita simbolika tumaenja.
U vremenu poslije nagrade ZVONO i nagradnog boravka
u Americi, Miljanovievi radovi sve vie tee pronalaenju vizuelnih i teorijskih modela kao i naina prenoenja tih modela
u razliite kontekste. U tom smislu treba posmatrati i dugo pripremani izlobeni projekat instruktivnog naziva OKUPACIONA TERAPIJA, koji ispod ove zanimljive sintagme krije veoma
iroko polje novog vizuelnog djelovanja.
Zanimljivo je istai da je novo vizuelno polje izraavanja
otvoreno nizom tautolokih radova koji su po svojoj sutini
paralele loginog i konceptualnog miljenja nasuprot odnosa
izmeu jezika i vizuelnog. Slijedei ovu zamisao, Miljanoviev
rad Jedna i tri uniforme jasno se referira na niz Koutovih zamisli Jedna i tri stolice (1965), Jedan i pet satova (1965) ili Jedna
boja i pet pridjeva (1966), prema kojima su umjetnika djela
svedena na analitike propozicije. Miljanovievo djelo, shvaeno na ovaj nain, ne opisuje fizike osobine ili duhovnost
predmeta ve priziva formalne definicije umjetnosti i formalne posljedice te definicije. Propozicijama uniforme odgovaraju tri izraza propozicije i to vizuelni, predmetni i jeziki.
Uspostavljena relacija, na kojoj Miljanovi insistira, u osnovi
je tautoloka i svjesno se temelji na ranim Koutovim radovima koji potenciraju problem razlikovanja koncepta i upotrebljenog materijala, odnosno, tee razlici izmeu diskurzivne i
nediskurzivne pojavnosti. Upravo ta tautoloka paralela, koja
insistira na Koutovoj ideji ponitavanja razlika izmeu koncepta i materijala ili diskurzivne i nediskurzivne pojavnosti,
omoguila je Miljanoviu da odredi pravu intenciju svog rada,
koji u osnovi ideju bazira na namjeri a ne na instalaciji koja se
pred nama pojavljuje. Za Kouta formalna posljedica definicije pojma umjetnosti je sama umjetnost, odnosno, umjetniko
djelo ne govori nita drugo nego da je umjetniko djelo i zato
je umjetnost tautoloka.
Slijed istovrsnih figira vojnika, u radu pod nazivom Praznina ispunjenja takoe je tautoloki slijed koji se direktno referira
742
na ranije monotone nizove crnih figura. U novom sluaju, instalacija je predstavljena u raskonoj koncertnoj sali banjalukog Banskog dvora, naglaen je dinamian i periodian ritam,
usaglaen veliinom i bojom izvedenih figura. Izbor materijala, ovom prilikom, vizuelno dopadljivog i bljetavog, na samoj
granici kia, vrlo je intencionalno artikulisano komplikovanim
sklopom maina i umjetnikovog umijea.
U ovom tekstualnom slijedu hronoloke deskripcije posebno treba pomenuti seriju fotografija pod nazivom Ispraaj
koja se bavi problemom drutvenog statusa mukarca, u naem izrazito tradicionalonom okruenju. Realizovana serija
fotografija predstavlja scene opratanja, koje su ekvivalentna
paralela ispraaju u vojsku. Fotografisanim prizorom dominira potpuno intiman ljudski odnos u trenutku oprotajnog zagrljaja, a uhvaeni momenat izaziva krajnje dirljivu emociju.
Prema ustaljenom vjerovanju mladi postaje pravi mukarac
tek kada se vrati iz vojske, a odsluenje vojnog roka smatra se
procesom potpunog sazrijevanja, koji je neodvojivi segment
formiranja identiteta svakog mukarca, ne samo na prostoru
Bosne ve i u irem balkanskom kontekstu. Otvaranjem ovog
novog identitetskog problema o sazrijevanju mukarca namee se pitanje, koje je u kontekstu dananjeg vremena u kojem
nema vojske i vojnog roka, na koji nain mukarac danas moe
biti zreo i sposoban, a samim tim i oblikovan u novim (nevojnikim) uslovima. Postavljanjem ovog problema umjetnik je
pronaao novo polje i nove mogunosti koje otvaraju raznovrsna usmjerenja, a samim tim i kreiranje pravaca njegovog
vizuelnog djelovanja.
Miljanoviev virtuelni svijet je prostor reda, rada i odgovornosti, duboko proet linom istorijom i njegovim promjenama identiteta od vojnika do umjetnika. Gotovo svi njegovi
radovi preispituju pitanja, kao to su: da li lina istorija moe
da poslui kao motiv, tema, sadraj i smisao umjetnikog djelovanja i kako lina iskustva upisati u umjetniki i javni prostor
sredine, nadilazei sve globalne i geografske uslovnosti. Njegova umjetnost govori nam o nainu na koji se on kao umjetnik
konstituie i mijenja, ali i o veoma ozbiljnim pitanjima statusa
umjetnika u drutvu u kojem ivi i djeluje, kao i svim moguim modelima pozicioniranja umjetnikog rada u javnoj sferi.
743
744
745
746
747
748
749
750
751
752
753
754
755
756
757
758
759
760
761
Biljeke o autorima
Mirko Kova (Petrovii, 1938) autor je vie romana, zbirki
pripovijedaka, eseja, televizijskih i radio drama i oko desetak
filmskih scenarija. Studirao je dramaturgiju na Pozorinoj akademiji u Beogradu. Ve prvom knjigom Gubilite (1962.) izaziva politike i ideoloke osude zbog crne slike svijeta. Moja sestra Elida izlazi 1965. godine, a kratki roman ivotopis Malvine
Trifkovi 1971. Zbirka novela Rane Luke Metrevia (1971.), koja
izaziva burne reakcije, najprije je ovjenana nagradom, da bi
godinu dana kasnije ta nagrada bila oduzeta, a knjiga povuena iz knjiara i knjinica. U Zagrebu mu izlaze romani Ruganje
s duom (1976.) i Vrata od utrobe (1978.), a potom slijedi roman
Uvod u drugi ivot (1983.), te knjiga eseja Evropska trule (1986.),
a proireno izdanje pod naslovom Evropska trule i drugi eseji
izlazi 1994. u Zagrebu. Knjiga pria Nebeski zarunici objavljena
je 1987. godine, a potkraj 1990. sarajevska Svjetlost objavljuje
Kovaeve Izabrane knjige u est tomova. U Sarajevu, jo za trajanja rata, 1995. izlazi roman Kristalne reetke u ediciji Savremena
bosanska knjievnost. Iste godine pojavljuje se i knjiga publicistikih tekstova Bode u srcu, u izdanju opozicionog Beogradskog kruga. Godine 1996. u Zagrebu izlazi Rastresen ivot; knjiga
koja je anrovski odreena kao novi roman. U Sarajevu se
pojavljuje knjiga politikih eseja pod naslovom Cvjetanje mase
(1997.). Zajedno s Filipom Davidom objavljuje u Splitu, 1998.
Knjigu pisama 1992 1995. U Zagrebu su najavljena njegova
izabrana djela u dvanaest knjiga, prva u nizu izala je knjiga
izabranih dramskih tekstova Isus na koi (2003.), te Vrata od
utrobe i Kristalne reetke (2004.). Mirko Kova dobitnik je uglednih meunarodnih knjievnih nagrada. Godine 1993. dobiva vedsku nagradu Tucholsky Prize a 1995. veliku njemaku
nagradu Herder Preise, koja mu je dodijeljena u Beu. Dobiva
nagradu Bosanski steak 2003. godine u Sarajevu, te slovensku
meunarodnu nagradu Vilenica za 2003. godinu. Dobitnik je
dvije NIN-ove nagrade, Andrieve nagrade. Roman Grad u zrcalu dobio je nagradu Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo
u 2007., nagradu Mea Selimovi za najbolji roman u 2007. s
podruja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, te
Trinaestojulsku nagradu najvee crnogorsko nacionalno priznanjw za 2008. godinu. Djela su mu prevedena na francu-
762
763
Kulenovi /1996./, Planjaxova nagrada za najbolju knjigu pjesama /2005./ i dr.). Do sada je objavio: Seobe Obala poezija
(Svjetlost, Sarajevo, 1981.); Koje Nuhove lae poezija (Veselin
Maslea, Sarajevo, 1987.); ive vode poezija (Veselin Maslea,
Sarajevo, 1990.); Bajramske cipele slikovnica za djecu s ilustracijama Ahmeta Muminovia (Sejtarija, Sarajevo, 1992. i kasnije
vie ponovljenih izdanja); Pjesme ponornice poezija (Meunarodni centar za mir, PEN-centar BiH, Oko i drugi udrueni
izdavai, Sarajevo, 1994./1995.); etvera Ua izbor iz etiriju
pjesnikih zbirki (Ljiljan, Sarajevo Ljubljana, 1994.); Peto ue
poezija (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.); Nausikajina ki
izbor pjesama o ljubavi (Damad, Novi Pazar, 1999.); Prie sa
Dobrinje anegdotalna proza iz rata (Bemust, Sarajevo, 1999.);
Klinika za plastinu hirurgiju prie (Ljiljan, Sarajevo, 2000.);
Sutranje putovanje brodom poezija (Bemust i Ljiljan, Sarajevo,
2000.); Ua izabrane pjesme, edicija Bonjaka knjievnost
u 100 knjiga, VI kolo (knjigu dijeli s pjesnikom Semezdinom
Mehmedinoviem); Kliniko za plastino kirurgijo prie, prijevod na slovenaki jezik: Romana Podobnik (Zaloba Goga,
Novo Mesto, 2004.); Na sonetnim otocima poezija (Vrijeme,
Zenica, 2004., drugo izdanje 2005.); Kino drutvo kolumne
(Tugra, Sarajevo, 2006.); Ustje jezika poezija, izbor i prijevod
na slovenaki jezik: Josip Osti i Boris A. Novak (tudentska zaloba, Ljubljana, 2007.). Uskoro bi trebalo da se pojavi nova
knjiga poezije: Gdje voda izvire. Hajdarevi je i autor itanke za
IV razred gimnazije i drugih srednjih kola.
Hadem Hajdarevi ivi u Sarajevu i radi u Institutu za jezik na poslovima strunog saradnika. lan je Drutva pisaca
BiH, lan PEN-centra BiH, a od 2001. godine, u okviru redovnih aktivnosti Drutva pisaca BiH, predsjednik je Organizacionog odbora Meunarodne knjievne manifestacije Sarajevski
dani poezije.
Bogdan Bogdanovi (Beograd, 1922) je arhitekta, graditelj,
umetnik i filozof, professor beogradskog univerziteta od 1973.
godine, gradonaelnik Beograda u periodu od 1982. do 1986.
Znaajan je neimar memorijalne arhitekture, spomen-obeleja
podignutih u drugoj polovini dvadesetog veka, rtvama faizma u Drugom svetskom ratu irom SFRJ.
Napisao je 25 knjiga i pisao tekstove koje u poslednje vreme objavljuje u raznim asopisima kao El Pais i Die Zeit iz oblasti arhitekture i urbanizma.
764
Njegova najznaajnija dela su: Mali urbanizam, Zalidna mistrija, Urbanistike mitologeme, Urbs i Logos, Ukleti neimar, Knjiga
kapitela, Zelena kutija, Srea u gradu i Zabluda misterija. Sada ivi
sa svojom suprugom u egzilu u Beu, a od vlade Austrije je nedavno dobio nagradu za ivotno delo.
Ivan traus je bosanskohercegovaki arhitekta slovenskog
porijekla roen 1928. godine. Arhitektonske studije je zapoeo
u Zagrebu 1947. godine a diplomirao je 1958. godine na Tehnikom fakultetu u Sarajevu. Ve od 1952. godine poeo se baviti arhitektnoskom djelatnou uestvujui u arhitektonskim natjeajima. Od tada je osvojio oko 30 vodeih nagrada za arhitekturu a
pobjedio je na mnogim dravnim i meunarodnim natjecajima.
Od realiziranih projekata istiu se Unisovi tornjevi u Sarajevu,
zgrada Elektroprivrede BH, hotel Holliday Inn u Sarajevu, Muzej
Vojnog Vazduhoplovstva u Beogradu, te stambeni kompleksi Naselje Sunca, Naselje Radojke Laki, itd. Izlagao je kako na domaoj
tako i na internacionalnoj sceni. Takoer je izdao i niz naunih
knjiga o arhitekturi izmeu ostalih:15 godina bosanskohercegovake
arhitekture 1987, Arhitektura Jugoslavije 1991, Arhitekti i barbari
1995., Arhitektura Bosne i Hercegovine od 1945 do 1995 1998.
Ozren Kebo (Mostar, 1959), zavrio Fakultet politikih nauka, odsjek urnalistike. Novinar i urednik u raznim bosanskohercegovakim listovima, autor knjige Sarajevo za poetnike.
ivi i radi u Sarajevu.
Hrvoje Ivankovi (Dubrovnik, 1965), dramaturg i kazalini
kritiar. Dramaturgiju diplomirao 1988. na Fakultetu dramske
umetnosti u Beogradu. Od 1988. do 1994. zaposlen kao dramaturg Kazalita Marina Dria u Dubrovniku, a od 1996. kao
urednik dramsko-literarne redakcije u Dramskom programu
Hrvatskoga radija. U dnevnim novinama (Slobodna Dalmacija,
Jutarnji list) kontinuirano pisao kazaline kritike od 1994. do
2006, a kazaline i druge oglede objavljivao u raznim hrvatskim i inozemnim publikacijama. Autor i urednik petnaestak
teatrolokih izdanja te niza radijskih emisija. Od 1996. lan
urednitva asopisa Kolo (Matica hrvatska), a s J. Biliem glavni
urednik dvotomnog Zagrebakog leksikona (LZ Miroslav Krlea,
2006). Selektor Festivala hrvatske drame Marulievi dani u Splitu (2002 2003), Meunarodnog festivala malih scena u Rijeci
(2004 2008) i Dana satire u Zagrebu (od 2006).
765
Amra Hadimuhamedovi (Stolac, 1961) historiar arhitekture, arhitekta-konzervator. Zaposlena u Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika. Uestvovala u izradi i provedbi oko
stotinu projekata i projektnih studija na polju zatite naslijea,
arhitekture, urbanizma i planiranja. Do sada objavila oko 50 radova u strunim asopisima, magazinima, zbornicima sa savjetovanja i meunarodnih konferencija. Autor je knjige Zloin u
opini Stolac i urednik knjiga: Ljudska prava i razaranje kulturnog
pamenja: sluaj Stoca, Naslijee i identitet i Urbanistiko planiranje
u procesu poslijeratne obnove i razvoja Bosne i Hercegovine. Predavanja o graditeljskom naslijeu i njegovoj zatiti drala na brojnim univerzitetima i institucijama u SAD i Evropi.
Andrea Zlatar-Violi (Zagreb, 1961. godine), diplomirala
studij komparativne knjievnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje radi od 1986. Podruja interesa tiu se
fikcionalne i autobiografske literature te europskoga srednjovjekovlja. Usporedo se bavi publicistikom, izdavakom i urednikom djelatnou u asopisima Gordogan, Vijenac i Zarez, te
u Algoritmu. Objavila pet knjiga iz podruja povijesti i teorije
knjievnosti: Autobiografija u Hrvatskoj, Ispovijest i ivotopis i
Tekst, tijelo, trauma, tri knjige eseja i jednu poezije.
Avram Goldmann do sada je ve iveo u sedam zemalja
na tri kontinenta. Diplomirao je u Beogradu, a magistrirao u
Torontu. U svojim skoranjim tekstovima i razmiljanja bavi
se problemima urbanog i urbanosti. Stalna mu je misija da zaviruje u razne kutke ovog sveta, da vidi ono to drugi ne vide,
da ne vidi ono to drugi vide, da od periferije pravi centar, a od
centra periferiju.
Mira Zdjelar je bosansko-kanadski fotograf. Roena je
i odrasla u Sarajevu. Poto je u ratu izgubila svoje fotografije
iz djetinjstva i mladosti, odluila je da se pone baviti umjetnikom fotografijom. Njen projekat Urban Connections plod je
fascinacije gradovima u globalizovanom svijetu, njihovoj razliitosti ali i jakim vezama koje ih pribliavaju i izazivaju usporedbe koje svjedoe o univerzalnosti ljudskih sudbina. Izlagala
je i objavljivala radove u Kanadi, Evropi, Brazilu i na Kubi.
Devad Karahasan diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
766
Bio je urednik sarajevske revije za kulturna pitanja Odjek i profesor Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pie drame,
romane, pripovijetke, eseje, tekstove sa podruja povijesti i kritike teatra. Danas radi kao profesor na Odsjeku za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Najpoznatija
djela: Kraljevske legende (1980), Istoni diwan (1989), Stidna itija (1989), Stid nedjeljom (1991), Kua za umorne (1993), Dnevnik selidbe (1993), ahrijarov prsten (1996); drame: Kralju ipak ne
svia se gluma (1983), Strano je vani (1987), Misionari (1989);
knjige eseja: Kazalite i kritika (1980), O jeziku i strahu (1987),
Model u dramaturgiji (1988), Dosadna razmatranja (1997), Knjiga
vrtova (2002).
Ale Debeljak, pjesnik i esejist, doktorirao je sociologiju
na Syracuse univerzitetu u New Yorku. Direktor je Centra za
kulturalne i religijske studije na Fakultetu za drutvene znanosti Univerziteta u Ljubljani. Kao pjesnik, kritiar kulture i prevodilac, dobitnik je brojnih nagrada, ukljuujui i Preernovu
nagradu u Sloveniji, Miriam Lindberg Israel Poetry for Peace Prize
(Tel Aviv) i Chiqu Poetry Prize (Tokyo). Kritika ga smatra jednim
od najznaajnijih srednjoevropskih pjesnika. Njegove knjige
su prevedene na engleski, japanski, njemaki, hrvatski, srpski, poljski, maarski, eki, panski, slovaki, litvanski, finski,
italijanski i rumunski jezik. U jesen 2004. godine, u izdanju
Rowman&Littlefield, pojavila se njegova knjiga The Hidden Handshake: National Identity and European Postcommunism. Glavni
je urednik edicije Terra Incognita: Writings from Central Europe
izdavaa White Pine Press, Buffalo, New York.
Tatjana Rosi (Beograd, 1962), doktorirala na Filolokom fakultetu u Beogradu. Kao stalni istraiva saradnik radi
na Institutu za knjievnost i umetnost u Beogradu, na projektu Savremene knjievne teorije i njihova primena. Predava je u
Centru za enske studije i istraivanja roda u Beogradu. Pored
knjievne kritike aktivno se bavi i studijama kulture i roda, s
posebnim fokusom na savremene teorije maskuliniteta. Autor
je knjige Proizvoljnost dnevnika: romantiarski dnevnik u srpskoj
knjievnosti (1994) i antologijskog izbora iz savremene srpske
proze Bizarni raskazi objavljenom na makedonskom jeziku
2002. godine u izdavakoj kui Magor iz Skoplja. Autor je brojnih studija i eseja iz istorije i teorije srpske knjievnosti, kao i
iz oblasti studija kulture i roda.
767
Dragan Veliki (Beograd, 1953). Diplomirao je svetsku knjievnost sa teorijom knjievnosti na beogradskom Filolokom
fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavake
delatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas
i Reporter. U periodu od 1999. do 2002. godine boravio je u Budimpeti, Beu, Minhenu, Bremenu i Berlinu. Od 2005. godine
je ambasador Republike Srbije u Austriji. Objavio je romane: Via
Pula (1988, 1989, 1990, 2008.; Nagrada Milo Crnjanski), Astragan
(1991, 1992, 1996), Hamsin 51 (1993, 1995), Severni zid (1995,
1996: stipendija Fonda Borislav Peki), Danteov trg (1997, 1998)
Sluaj Bremen (2001, 2002), Dosije Domaevski (2003, 2004),
Ruski prozor (2007. 13 izdanja tokom 2008. godine; NIN-ova
nagrada i Nagrada Mea Selimovi); knjige pria: Pogrean pokret
(1983) i Staklena bata (1985); knjige eseja: YU-tlantida (1993),
Deponija (1994), Stanje stvari (1998) i Psea pota (2006).Romani,
eseji i prie Dragana Velikia prevoeni su na desetak evropskih
jezika. Posebno je prisutan na nemakom govornom podruju.
Zastupljen je u domaim i inostranim antologijama. Dobitnik je
Srednjoevropske nagrade za 2008. godinu koju dodeljuje Institut za Podunavlje i Srednju Evropu iz Bea.
Saa iri (Pirot, 1975). Zavrio grupu za srpsko-svetsku
knjievnost Filolokog fakulteta u Beogradu. Objavljuje knjievnu kritiku, povremeno i druge literarne vrste/anrove, u
knjievnoj periodici. Urednik knjievno-propagandnog kompleta Beton. Radi kao novinar-voditelj na Radio Beogradu 2,
programu kulture i umetnosti.
Ljubica Arsi, profesorica knjievnosti u muzikoj gimnaziji Stevan Mokranjac u Beogradu. Autorica je dva romana
uvari kazake ivice i Ikona, pripovijetki Prst u meso, Barutana,
Cipele buvine boje, Zona sumraka, Samo za zavodnice, Tigrastija
od tigra, te dvije antologije Na brzaka, antologija svetske erotske
prie i Frrrrr, antologija enske erotske prie. Dobitnica je nagrade
Borislav Peki i nagrade Isidorinim stopama za roman Ikona, Pro
femina za pripovjetke Cipele buvine boje, nagrada Zlatno pero i
Laza Kosti za Tigrastija od tigra, te etiri nagrade Saveza jevrejskih optina za afirmaciju jevrejske kulture u djelima sa jevrejskom tematikom. Knjiga Barutana prevedena je na francuski.
Prie i odlomci iz romana prevedeni na francuski, engleski,
italijanski, eki, njemaki. Pie eseje i sarauje sa svim znaajnim srpskim asopisima.
768
769
Ognjenka Finci (Sarajevo, 1949.) arhitektica i dizajnerica. Predaje na Arhitektonskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Autorica je brojnih
projekata iz razliitih oblasti arhitekture i urbanizma, unikatnog i grafikog dizajna, kao i pisanih strunih i naunih radova. Sa dizajnerskim i projektantskim radovima uestvovala je na velikom broju izlobi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnica je vie nagrada. Objavljivala je svoje tekstove u
strunoj literaturi. Autorica je knjige Dizajn sistema urbanog
mobilijara i vizuelnih komunikacija. lanica je strukovnih
udruenja ASAS i ULUPUBiH.
Ibrahim Berisha (Slatina /Sllatin/, okolina Pritine, 1955.)
Zavrio je studije za filozofiju-sociologiju u Pritini, a postdiplomske studije u Zagrebu. Radi kao profesor Knjievne publicistike na Filolokom fakultetu u Pritini. Objavljuje prozu, poeziju i eseje. Tokom 1999/2000. god. bio je stipendista Svjetskog
parlamenta pisaca u Strazburu (Francuska). Najpoznatija djela
u prozi: Utorkom uvee, Zimske bolesti, Porijeklo ponovnog upoznavanja (dobitnik prve nagrade za prozu Naim Frasheri Tetovo,
2000.) ivi u Pritini.
Drago Pilsel, novinar i teolog, u novinarstvu je, s manjim
prekidima, od 1979. godine. Stalni je komentator i kolumnist Novog lista od oujka/marta 1995. Kolumnist je i Glasa Istre, idovskoga glasila Ruah Hadaa i srpskog mjesenika Identitet iz Zagreba. Bio je dopisnik vie inozemnih medija (Srbija, Crna Gora, BiH,
Slovenija, panjolska, Argentina, ile, Njemaka, Velika Britanija,
itd), a sada se javlja kao komentator mariborskog lista Veer. Suosniva je Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava. Bio je
u dva mandata lan Izvrnog odbora i potpredsjednik Hrvatskog
novinarskog drutva, a u njemu je, od studenog 2000. do veljae
2003. bio predsjednik Zbora novinara elektronikih medija Forum
21. Sada je lan predsjednitva Drutva za zatitu novinarskih autorskih prava (DZNAP). Od 1994. se bavi obrazovanjem mladih
novinara. Nedavno je imenovan voditeljem slube za odnose s
javnou projekta idovske kulturne scene Bejahad. Pored toga,
predsjednik je Drutva hrvatsko-kubanskog prijateljstva i angairan je u pomoi obiteljima tamonjih politikih zatvorenika.
Zdravko Grebo urednik, izdava, prevodilac. Profesor je
Pravnog fakulteta u Sarajevu. Osnovao je Radio ZID i Izdava-
770
ku kuu ZID. Najvanije knjige: Marx and Kelsen; The Legal System of the SFR Yugoslavia; Contemporary American Legal Theory;
New Constitution of Bosnia and Herzegovina; Elements of European
Law; Philosophy of Law (in USA).
Vojka Smiljanic-iki izvrna urednica Sarajevskih sveski. Pjesnikinja i prevodilac. Urednik je Antologije savremene alirske poezije. Prevodila je djela M. Yourcenar, M. Diba, J.J. Rabearivela, S. Heaneya, M. Longlaya, K. Raine, E. de Luca, P. Holappa, M. Lacherafa,
J. Senaca, M. Haddada, R. Boudjedra, Y. Septija. Objavljene knjige:
Pesme, Tkai vetrova, Pepelnica, Druga Zemlja, Prevoenje mora.
Marko Veovi, pjesnik, romanopisac, esejist, knjievni
kritiar i prevodilac. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od urednika Antologije najnovijeg bosanskohercegovakog pjesnitva. Najznaajnije knjige su mu zbirke pjesama
Nedjelja, Osmatranica i Poljska konjica, roman Rodonaelnik, te
knjiga polemikih tekstova etvrti genije. Prevodio je poeziju
Emili Dikinson i arla Bodlera.
Daa Drndi (Zagreb, 1946), imala je nekoliko sasvim razliitih ivota, u razliitim gradovima, razliitih zemalja, uz
razliite ljude. Studirala je medicinu, udala se za zubara, diplomirala je anglistiku, razvela se od zubara, magistrirala je
dramaturgiju, doktorirala na temu protofeminizma i ljevice.
Bavila se dokumentarnom radiofonijom, napisala je tridesetak radio-drama, prevodila je, poduavala je, plivala je, liila
je stanove, lakirala je parkete, pravila je namjetaj, druila se sa
svojim djetetom trinaest godina intenzivno, onda je ponovno
poela pisati. Ne zna kukiati ali zna kuhati. Vie joj se nita ne
radi. Ne voli pisati svoju biografiju.
Knjige proze: Put do subote (Prosveta, Beograd, 1982), Kamen
s neba (Prosveta, Beograd, 1984), Umiranje u Torontu (Adami
Arkzin, Rijeka Zagreb, 1997), Canzone di guerra (Meandar, Zagreb, 1998), Totenwande (Meandar, Zagreb, 2000), Doppelgnger
(Samizdat B92, Beograd, 2002), Leica format (Meandar, Zagreb,
2003, (Samizdat B92, Beograd, 2003), After Eight knjievni ogledi (Meandar, Zagreb 2005 ), Sonnenschien (Fraktura, Zagreb,
2007). Trenutno je stacionirana u Rijeci.
Alma Lazarevska (1957 ). Diplomirala je na Katedri za
komparativnu knjievnost i teatrologiju sarajevskog Filozof-
771
skog fakulteta. Objavila knjige: Sarajevski pasijans, Smrt u Muzeju moderne umjetnosti, U znaku rue, Biljke su neto drugo. ivi
u Sarajevu.
Tvrtko Kulenovi pripovjeda, esejist, putopisac i scenarist.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i lan Akademije
nauka i umjetnosti BiH. Prvi predsjednik bosanskohercegovakog PEN-centra (1992 1996). Izabrana djela: putopisi Odanost
jugu, Putovanje i Pejsai zrelog doba; zbirka pripovijedaka Karavan; romani Kasino, ovekova porodica i Istorija bolesti; knjige
eseja i teorije Indija i umetnost, akra Istok zapadu danas, Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog pozorita i
Umetnost i komunikacija.
Suzana Tratnik (Murska Sobota, 1963) je spisateljica, prevoditeljka, sociolog, publicista i lezbijska aktivistkinja. ivi u
Ljubljani. Napisala je etiri knjige kratkih pria: Pod nilo (Ispod
nule), Na svojem dvoriu (U svom dvoritu), Vzporednice (Paralele),
esa nisem nikoli razumela na vlaku (Ono ta nikada nisam razumela u vozu), roman Ime mi je Damjan i istoimenu monodramu.
Objavila je esejistiku knjigu Lezbina zgodba (Lezbijska pria),
koja je bila i njen magistarski rad iz antropologije polova. Njene
knjige su prevedene na nemaki, engleski, eki, holandski, srpski, hrvatski, bugarski, poljski i makedonski jezik. Godine 2007.
je dobila nagradu Preernovog sklada za zbirku kratkih pria Vzporednice (Paralele), a iste godine je objavila i roman Tretji svet
(Trei svet). U svojim delima se najee bavi sagledavanjem sveta iz deje perspektive i lezbijskog socijalnog okruenja.
Hamid Sadr (1956) je iranski pisac i filmski kritiar. Poeo
je pisati kao tinejder. Nije ni slutio da e ga put jednog dana
odvesti u Njemaku gdje e pisati na tom tako stranom jeziku.
No, ivotne okolnosti ne mare za vjerojatnost i politiki egzil
koji je zapoeo u Parizu zavrio je u gradu gdje je Franz Kafka
proveo posljednja tri mjeseca svoga ivota. To ga je potaklo na
pisanje knjige; fiktivnih Kafkinih dnevnika iz tog doba.
Ivo Svetina (Ljubljana, 1948.) pesnik, dramski pisac, esejista, prevodilac. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani
uporednu knjievnost i knjievnu teoriju. Bio zaposlen na TV Slovenija (dramaturg i urednik dramskog programa), u Slovenskom
mladinskom gledaliu (Slovenako omladinsko pozorite), bio i
772
podsekretar u Ministrastvu za kulturo, od 1998. g. direktor Slovenakog pozorinog muzeja. Izdao 20 pesnikih zbirki, napisao
vie pozorinih drama, bajki, eseja o poeziji, pozoritu i dramatici.
Za svoje delo primio vie priznanja i nagrada.
Rade Jarak (Dubrovnik, 1968) studirao je slikarstvo u Splitu, Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao u klasi ure Sedera. Objavio
je pet romana:Kia (Naklada MD, Zagreb 2001.),Sol (Fraktura,
Zaprei, 2003.), Dua od krumpira (Fraktura, Zaprei, 2005.),
Enciklopedija oaja (Fraktura, Zaprei, 2006.), Pustinje (Litteris,
Zagreb, 2008. i BKG, Beograd 2008.). Objavio je zbirku pria:
Termiti i druge prie (Fraktura, Zaprei, 2002.). i dvije zbirke
poezije: Demon u pari kupaonice (Meandar, Zagreb, 2000.), Vlak
za Bangalore (Naklada MD, Zagreb 2001.). U pripremi ima zbirku pria Crna svila (drugi dio Enciklopedije oaja), roman Prilozi
za povijest nadrealizma; te zbirku poezije aba i Palcika. Knjige
su mu bile nominirane u uem izboru za sve najvee dravne
nagrade. ivi i radi u Zagrebu kao ravnatelj i profesor crtanja
Centra za likovni odgoj. Glavni je urednik asopisa za knjievnost Knjigomat, kao i istoimene izdavake kue.
Simona krabec (Ljubljana, Slovenija, 1968.) slovenska knjievna kritiarka, esejistica i prevoditeljica. Od 1992. ivi i radi
u Barceloni. Zavrila je studij njemakog jezika i komparativne
knjievnosti na ljubljanskoj univerzi. Godine 2002. doktorirala
je na Universitat Autnoma de Barcelona na temi identiteta u
srednjoevropskim knjievnostima. Autorica je prijevoda slovenskih i srpskih autora (Makarovi, Janar, Ki, Pahor, Mozeti) na
katalonski i katalonskih autora (Calders, Foix, Moncada, Tod)
na slovenski te velikog broja knjievnih studija u panjolskim i
slovenskim specijaliziranim asopisima (Els Marges, LEspill, Pasajes; Nova revija, Literatura, Dialogi). Za djelo Lestirp de la solitud
(Barcelona, Institut dEstudis Catalans, 2003.; Ljubljana, Literatura, 2005) dobila je nagradu Josep Carner za teoriju knjievnosti. Objavila je jo knjige Latzar de la lluita (2005) i El concepte
dEuropa Central al llarg del segle XX (2005).
Sibila Petlevski, spisateljica, prevoditeljica. Bila je predsjednica Hrvatskog PEN-centra, lanica meunarodnog Upravnog odbora udruge PEN International. Dugogodinja operativna urednica asopisa za knjievnost Republika, ureivala je i
knjievne stranice dvotjednika za kulturu Vijenac, a trenutno
773
je u urednitvu asopisa Knjievna republika. Ureivala je poeziju na meunarodnoj stranici interneta www.poetry.int. Pie
na hrvatskom i engleskom. Meu njezinim djelima su i zbirke
pjesama Kristali (1988), Skok s mjesta (1990), Sto aleksandrijskih
epigrama (1993, nagrada Vladimir Nazor), te roman Francuska
suita (1996). Priredila je i prevela antologiju novijeg amerikog
pjesnitva Spin off (1991), uredila izbor junoafrike nobelovke
Nadine Gordimer (1994), te zbornik politolokih eseja Velika
Europa mali narodi (1994). Za studiju Simptomi moderniteta
(2002) i knjigu o teoriji glume Branka Gavelle Kazalite suigre
(2001) dobila je nagradu za doprinos teorijskoj dramaturgiji
Petar Brei. Predaje na zagrebakoj Akademiji dramske umjetnosti. ivi izmeu Zagreba i Salzburga.
Ferida Durakovi (1957) Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1980. godine na Odsjeku za jugoslavenske
knjievnosti i jezik. Prvu zbirku poezije Bal po maskama objavila 1977. godine i za nju dobila Nagradu knjievne omladine
BiH i Nagradu Svjetlosti za najbolju prvu knjigu mladog autora.
Objavila, izmeu ostalog, knjige poezije Oi koje me gledaju (Sarajevo, 1982), Mala nona svjetiljka (Sarajevo, 1989), i Srce tame
(Sarajevo, 1994). Pie kratke prie i knjige za djecu (Jo jedna
bajka o rui, Mikijeva abeceda, Amilina abeceda, Vjetrov prijatelj).
Godine 1999. objavila izabrane pjesme na engleskom The Heart of Darkness u SAD (White Pine Press, Fredonia New York).
Prevoena na engleski, francuski, slovenski, danski, finski, turski, makedonski, japanski, njemaki, panski.
Dobila nagradu Fund for Free Expression, USA, 1993. i Vasyl Stus Freedom-to-Write Award, PEN New England, USA 1999.
Radi kao glavna tajnica PEN-centra BiH od 1992.
ivi sa muem i kerkom u Sarajevu.
Barbara Markovi (Beograd, 1980). Studirala je germanistiku u Beogradu i Beu. Radila kao lektorka, urednica i prevoditeljka za izdavaku kuu Rende. Godine 2006. objavljuje prvu
knjigu Izlaenje u Beogradu za Rende. Nemaki prevod knjige
izaie na prolee 2009. za izdavaku kuu Suhrkamp.
Vladimir Arsenijevi (Pula, 1965). Za svoj prvi roman U
potpalublju (Rad, 1994) dobio je NIN-ovu nagradu kao najmlai
laureat u istoriji ove nagrade. Roman U potpalublju preveden
je na engleski, nemaki, francuski, italijanski, vedski, danski,
774
775
objavio je trideset i pet proznih, pesnikih, dramskih i esejistikih knjiga. Za svoj rad je dobio brojne nagrade, izmeu ostalih i
nagradu Preernovog sklada, upanievu nagradu, Bortnikovu
nagradu itd. Njegov dugometrani film Predmestje (Predgrae) je
dobio brojne nagrade i priznanja na meunarodnim filmskim
festivalima. Njegov drugi dugometrani film Pokrajina t. 2 (Pokrajina br. 2) je u jesen 2008. godine poeo svoj filmski put na
filmskom festivalu u Veneciji. Docent je za pozorinu reiju.
Matev Kos (Ljubljana, 1966) je knjievni istoriar, kritiar
i esejista. Od 1993. do 1998. je bio odgovorni, odnosno glavni
urednik revije Literatura. Zavrio je komparativnu knjievnost i
teoriju knjievnosti kao i filozofiju na Filozofskom fakultetu u
Ljubljani. Doktorirao je 2001. godine, a danas je na istom fakultetu vanredni profesor na katedri za komparativnu knjievnost
i teoriju knjievnosti. Za knjievni prvenac Prevzetnost in pristranost (Ushienost i pristrasnost) (1996), koji je 2006. godine objavljen i u prevodu na hrvatski jezik, dobio je nagradu Marjana
Roanca za esejistiku knjigu godine, a za monografiju Poskusi
z Nietzschejem (Eksperimenti sa Nieom) (2003) Zoisovo priznanje
Republike Slovenije. Priredio je nekoliko antologijskih izbora, a
do sada je objavio pet samostalnih knjiga. Poslednja, Fragmenti o
celoti (Fragmenti o celokupnosti) (2007), posveena je slovenakoj
poeziji od Sreka Kosovela do dananje mlade slovenake poezije, i nedavno je objavljena i u prevodu na hrvatski jezik.
Dubravka uri (Dubrovnik, 1961), docentkinja na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum,
urednica u ProFemini, predavaica u Centru za enske studije,
inicijatorka Ainove kole poezije i teorije. Objavila vie zbirki
pesama, od 1988. se bavi amerikom jezikom poezijom. Objavila knjige Jezik, poezija, postmodernizam (o amerikoj jezikoj
poeziji), Govor druge (o srpskim urbanim pesnikinjama). Sa
Mikom uvakoviem uredila knjigu Impossible Histories Historical Avant-garde, Neo-Avant-Garde, Post-Avant-Garde in Yugoslavia 1918 1991, sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela
antologiju novije amerike poezije Novi pesniki poredak. Bavi
se teorijom poezije, teorijom roda, popularnom kulturom, medijskom kulturom, retorkom i pesnikim performansom.
Svetlana Tomi (Beograd, 1970) diplomirala i magistrirala
na beogradskom Filolokom fakultetu. U periodici uglavnom
776
objavljuje kritike. Kao jedna od nagraenih na konkursu Knjievne omladine Srbije objavljena je zbirka poezije Tuneli u naruju (Pegaz, Beograd, 2002). Druga zbirka poezije, zbirka pria,
pesme za decu, teorijski rad o zapletu i zbirka kritika o novijim
knjievnim delima objavljenih u BiH i Hrvatskoj ue u fasciklama. Trenutno ivi u Vaingtonu.
Kolja Mievi (Banja Luka). Studije knjievnosti zavrio u
Beogradu, ivi i radi kao samostalni umetnik izmeu Pariza i
Banje Luke. Objavio vei broj knjiga prevoda s francuskog i
drugih evropskih jezika, od trubadura do savremenih pesnika.
Na francuski je preveo Danteovu Komediju, Riznicu Bruneta Latinija, devet varijacija Gavrana Edgara A. Poa, kao i antologiju
pesnitva XIX stoljea Les saluts slaves u kojoj su zastupljeni
pesnici svih bivih jugoslovenskih republika. Pored osam pesnikih zbirki na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku,
1991. je objavio prevod Mocartove poslednje godine Teodora de
Vizeve i ora de Sen-Foa, kao i knjigu muzikolokih pesama
Mocart susree Skarlatija (najpre na francuskom a zatim u vlastitom prevodu na srpski). Objavio je i knjigu o kantatama Johana Sebastijana Baha Svete, laku no a pripremio je za tampu i
veliku lirsku istoriju evropske muzike avolova kua.
ivko Maleevi (Vagan, 1951). Osnovnu kolu zavrio u
rodnom mestu, gimnaziju u Glamou, studije jugoslovenske
opte knjievnosti na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bavi se knjievnom kritikom i esejistikom. Redovno
objavljuje priloge u mnogim listovima i asopisima. Profesor
gimnazije u Banjoj Luci. lan Udruenja knjievnika Republike
Srpske. Urednik je esejistike u asopisu Knjievnik. Objavio: Na
prvi pogled (kritike iz savremene srpske knjievnosti ), Slubeni
glasnik RS, Banja Luka, 2002. godine; Glasnici novog pisma (eseji i kritike), UKS-Podrunica Banjaluka, 2005.
Priredio: Donatan Svift, Guliverova putovanja, Ranko Pavlovi: Pripovijetke (izbor i pogovor ), Izabrana djela Ranka Pavlovia,
Nasukani na list lirike Antologija srpskog pjesnitva u Bosni i Hercegovini druge polovine 20. vijeka (sa Anelkom Anuiem).
Vojislav Voki Erceg (Banja Luka, 1986), student Akademije
umetnosti u Banjoj Luci. Napisao nekoliko scenarija i reirao
kratkometrani, dokumentarni, film Pria [u tri slike]. Pie prvi
roman.
777
778
779
780
EXECUTIVE SUMMARY
This issue of Sarajevske sveske/Sarajevo Notebook is dedicated to the City, and most of the articles thus deal with various
aspects of the city: architecture, town planning, the economy,
culture, social issues, art etc.
The INTRODUCTION is by Mirko Kova, winner of this
years Mea Selimovi prize, who writes about the relationship
between the Writer and the City.
Bogdan Bogdanovi, one of former Yugoslavias bestknown architects and artists, reflects on Happiness in Cities, and
the Sarajevo-based writer and journalist Ozren Kebo deals with
the major problems of todays mega-cities. Hrvoje Ivankovi
laments over Dubrovnik, and shows us the multi-faceted specific nature of this Dead City. Amra Hadimuhamedovi analyzes the process of spoliazation in the reconstruction of towns
and cities, with the focus on post-war architecture in Bosnia
and Herzegovina. The subject of Andrea Zlatars contribution
is Heterotopic Zagreb and the empty spaces of the City, along with
urban cultural policy. Devad Karahasan discovers Sarajevo in
the prose writings of Bosnia and Herzegovinas best-known
narrators, and Ale Debeljak takes the example of Ljubljana
to study the Archetype of my city. Dragan Veliki reveals Berlin
to us in all its grandeur, singularity and diversity, and Tatjana Rosi studies Istria in modern Serbian writers, while Jovan
eki examines the possible future of towns and cities through
the works of DeLilo and Scott. Vangel Nonevski writes about
the empty plenitude and utter emptiness of the modern city, and
Ibrahim Berishas Beautiful City reveals the Pritina of today
and the past. Architect and designer Ognjenka Fincis Human
City considers the problem of dehumanization in modern cities, and Drago Pilsel writes about love in cities.
The DIARY in this issue is that of the eminent poet Hadem
Hajdarevi, who spends almost an entire year studying poetic
782
783
Korektor
Kenan Efendi
Grafiko oblikovanje
Adnan Mahmutovi
ISSN 1512-8539