Odnos Državnog Suvereniteta I Pravne Prirode Međunarodnog Prava

Sveuilite u Zagrebu
Pravni fakultet
Vedran Cerani
ODNOS DRAVNOG SUVERENITETA I PRAVNE PRIRODE

MEUNARODNOG PRAVA
Zagreb, 2010.
Ovaj rad izraen je na Katedri za meunarodno pravo pod vodstvom prof. dr. sc. Davorina
Lapaa i predan je na natjeaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini
2009/2010.
II
SADRAJ
1. Uvod.............1
2. Drava i suverenitet u novovjekovnoj politikoj filozofiji......3
2.1. Pojam suverenosti u politikoj filozofiji Jean Bodina............................................4
2.2. Thomas Hobbes i Levijatan....................................................................................8
2.3. Volont gnrale kod J. J. Rousseaua.......11
2.4. Drava kao ozbiljenje duha...........14
3. Realni pravno-politiki pojam suverenosti u 21. stoljeu..........................................17
4. Meunarodno pravo kao sustav pravnih pravila...........23
4.1. Obveza.......28
4.2. Sankcija..30
5. Neki posebni pojavni oblici meunarodnog prava.....34
6. Zakljuak....40
7. Bibliografija....42
8. Saetak........44
9. Summary.........45
III
Ollis salus populi suprema lex esto

Ciceron, De legibus
IV
1. Uvod
Niti jedna pravna grana nije doivjela tolike napade na svoje (pravne) temelje kao
to je to bilo u sluaju meunarodnog javnog prava. Izgradnjom teorijskog modela drave i
narodnog suvereniteta konstantno se isticala nemogunost obvezivanja suverene drave
pravnom normom koja se nalazi izvan samog dravnog pravnog sustava. Prema tim
koncepcijama, dravni pravni sustav je impermeabilan i na teritoriju odreene drave mogu
vrijediti samo ona pravila koja njezina tijela usvoje. Meunarodno pravo, isticalo se, zato
predstavlja samo skup moralnih normi i obiaja koje je izgradila potreba drutvenog ivota
usmjerena na ureivanje odnosa izmeu subjekata meunarodne zajednice, ali ne predstavlja
pravo, budui da u svojim temeljima ne sadri mogunost sankcije u sluaju ne pridravanja
svojih normi. Svako provoenje sankcije predstavljalo bi napad na odreeni interes drave
koja bi imala pravo braniti ga preventivnim i represivnim sredstvima.
Osim nemogunosti sankcije kritiari pravne prirode meunarodnog prava temelj za
svoje teoretske napade vidjeli su i u pogledu meunarodnih obveza drave. Meunarodna
obveza suverene drave koja ne potjee iz samog dravnog pravnog sustava je za njih
contradictio in adjecto, a i kada potjee iz dravnog pravnog sustava ona nije obveza u
klasinom smislu rijei, budui da je drava moe dokinuti u svakom trenutku jednostranim
oitovanjem.
Uz ove temeljne prigovore pravnoj prirodi meunarodnog prava kasnija kritika
teorija izgradila je i druge argumente koje emo u radu dotaknuti, ali pitanje sankcije i obveze
drave u meunarodnom pravu predstavlja ishodinu toku kroz koju emo obraditi pravnu
prirodu meunarodnog prava i sagledati kaleidoskop posebnih pojavnih oblika meunarodnog
prava u svijetu danas.
Budui da politoloka koncepcija drave i suvereniteta predstavlja polazite svih
kritikih teorija pravne prirode meunarodnog prava, rad poinjemo s kratkim prikazom ideja
drave i suvereniteta u klasinoj politikoj filozofiji. U drugom poglavlju obrauje se pojam
suvereniteta kod Jeana Bodina koji je i inaugurirao njegovo moderno shvaanje u politiku
teoriju. Takoer, niti jedna politoloka analiza drave ne moe zaobii Hobbesovog
Levijatana, etatistiku neman koja osigurava mir u dravi i dokida bellum omnium contra
omnes, kao i koncepciju suvereniteta i ope volje J. J. Rousseaua. Drugo poglavlje rada
zavrava klasinim njemakim idealizmom, odnosno Hegelovim razmiljanjima o slobodi i
dravi.
1
Svrha cijelog drugog poglavlja je pruiti uvid u temeljne pojmove, odnosno

najznaajnije teorijske odrednice drave i suvereniteta i relativizirati pojam suverenosti ije
apsolutno shvaanje predstavlja nukleus svih teorijskih napada na pravnu prirodu
meunarodnog prava.
Na temeljima politolokih teorija suvereniteta iz drugog poglavlja, u treem poglavlju
analiziramo pojam suverenosti u njegovom realnom pravnom i politikom smislu
prihvatljivom za 21. stoljee.
etvrto poglavlje rezervirano je za prikaz meunarodnog prava kao sustava pravnih
pravila koje je izgraeno na teorijsko-dogmatskoj podlozi svih drugih pravnih grana.
Meunarodno pravo kao i svaka druga grana prava osigurava mogunost rjeenja svih
potencijalnih situacija koristei pritom opa pravila (npr. lex posterior derogat legi priori i sl.)
U etvrtom poglavlju prikazuje se i znaenje obveza i sankcija u meunarodnom pravu.
Peto poglavlje nastoji pokazati neke posebne pojavne oblike meunarodnog prava na
primjeru akata Svete Stolice, prava meunarodnih organizacija i europskog javnog prava.
Meunarodnopravni subjektivitet Svete Stolice bio je predmetom mnogih teorijskih
razmiljanja
pa
su
ugovori
koje
sklapa
Sveta
Stolica
iznimno
zanimljivi
meunarodnopravnog gledita i svakako zasluuju obradu. Danas smo svjedocima i

europskog politikog ujedinjavanja koje slijedi i adekvatno pribliavanje pravnih sustava
drava lanica Europske unije. Ve danas se govori o europskom javnom pravu kao
posebnom pravnom sustavu razliitom od meunarodnog prava, a oigledno je kako se taj
novi pravni sustav razvio upravo iz meunarodnog prava, odnosno iz prava meunarodnih
organizacija to privlai na interes za daljnjom obradom.
Bogatstvo teorijskih spoznaja o dravi, suverenitetu i pravnoj prirodi meunarodnog
prava zahtijeva izbor koji se ponekad moe initi pogrenim i/ili nepravednim (npr. zbog
neuzimanja u obzir radova i ideja nekih drugih autora) to u ovom radu osobito vrijedi za
njegovo drugo poglavlje. U tu svrhu istiemo kako rad nije zamiljen niti kao prikaz svih
klasinih teorijskih modela drave i suvereniteta niti kao apologetski doprinos potvrdi pravne
prirode meunarodnog prava. Problemi koji se analiziraju u radu predstavljaju objekt
viestoljetne analize pravnih znanosti, politologije, filozofije i drugih drutvenih znanosti o
kojoj su napisane enciklopedije, disertacije i brojni znanstveni radovi. Samim time nije
mogue na jednom mjestu dati sveobuhvatni prikaz odnosa izmeu suverene drave s jedne
strane i meunarodnog prava s druge, no pritom se ne elimo samoograniiti na jedan uski dio
problematike zanemarujui pritom iri kontekst. Zbog toga treba oprezno lavirati izmeu
dviju suprotstavljenih tendencija, odnosno elje da se postavljena problematika analizira to
2
ire koristei pritom sve dostupne spoznaje iz drutvenih znanosti i elje da naa analiza bude
kvalitetna po sadraju kako bi postigli cilj rada. Kvaliteta nije determinirana kvantitetom, to
ne mora vrijediti i obrnuto, budui da osjetno kvantitativno poveanje moe udaljiti analitiku
otricu od spoznaje temeljnih problema i pritom ugroziti ciljeve koje smo postavili u ovom
Uvodu.
Konani cilj rada i njegova temeljna svrha jest pokazati kako teorijski napadi na
pravnu prirodu meunarodnog prava nisu nikada bili opravdani, budui da se meunarodno
pravo razvijalo u drugaijim okolnostima od drugih pravnih grana. Uvaavajui sve
posebnosti razvoja kao i teorijskog supstrata meunarodnog prava neminovno se istie
neprimjenjivost tradicionalnih pravnih stajalita na sustav pravnih pravila kojim se ureuju
meunarodni politiki odnosi. Takoer, ni drava ni suverenitet nikada nisu bili neogranieni
pojmovi koji bi vrijedili apsolutno, to e biti vidljivo iz tijeka izlaganja.
2. Drava i suverenitet u novovjekovnoj politikoj filozofiji
Iako se teorijska razmiljanja o dravi mogu nai i u staroj literaturi (npr. kod
Aristotela i Platona), ovo poglavlje fragmentarno analizira ideju drave i suvereniteta u
novovjekovnoj politikoj filozofiji i to kod samo odreenih autora zbog jednostavnosti naeg
izlaganja kao i zbog njihove nezamjenjive uloge u izgradnji modernog teorijskog pojma
suvereniteta i drave.
Politiko i pravno legitimiranje odnosa izmeu vladara i podanika kod pojedinih
autora rezultat je skupa okolnosti u jednom trenutku vremena. Tako emo npr. kod Bodina
pronai apoteotski prikaz vladara koji predstavlja emanaciju Boje volje i monarhiju kao
prirodni i najbolji dravno-politiki ustroj to je i razumljivo s obzirom na vrijeme i okolnosti
u kojima Bodin djeluje. Kod Hobbesovog Levijatana emo primarno vidjeti isticanje moi
politike zajednice i njezino teorijsko opravdanje u kontekstu vjerskih ratova toga vremena.
Rousseau e u Drutvenom ugovoru tragati za osnovom ujedinjavanja ljudi i karakterom ope
volje u vremenu kada je Francuska revolucija ve sasvim izvjesna. Kod Hegela nalazimo
poimanje drave kao logikim kategorijama izgraenu spoznaju svijeta koja predstavlja
ozbiljenje ovjekove slobode u osvit europskih graanskih revolucija.
Svaki od ova etiri autora dali su u ukupnom fondu znanja o dravi i suverenitetu
neizbrisiv biljeg, a aktualnost njihovih ideja vidljiva je i danas. Takoer je neosporno kako su
oni utjecali na mnoge kasnije autore1, kao i da su bili pod utjecajem pojedinih ranijih autora i
to u vidu kritike, potvrde, odnosno daljnje razrade njihovih teorijskih argumenata.2
Sagledavajui temeljne postavke njihovih ideja o dravi i suverenitetu, moemo dobiti
kvalitetan uvid u ope odreenje drave i suvereniteta u klasinoj politikoj filozofiji te
pokazati kako su sami velikani politike filozofije ipak bili iznimno oprezni kod analize
problematike, ne shvaajui niti jedan objekt svoje analize u nekom apsolutnom,
neogranienom smislu.
2.1. Pojam suverenosti u politikoj filozofiji Jean Bodina
Republika je ispravno vladanje nad vie domainstava, kao i nad onim to im je
zajedniko i to s pomou suverene vlasti. 3 U ovoj reenici Bodin otkriva putokaz svoje
politike misli koju e detaljno razraditi u kasnijim poglavljima svojeg kapitalnog djela.
Odmah nakon definicije, Bodin kree u ralambu temeljnih pojmova pa tako kao prvi
element istie ispravno vladanje kako bi naglasio razliku izmeu republike kao ispravnog
oblika politikog organiziranja i svih drugih devijantnih politikih organizacijskih oblika.4
Na poetku Bodin jasno daje do znanja kako u izgradnji svoje teorije nema namjeru
zadravati se u sferi idealnog, odnosno metafizikog ve mu je intencija dati praktinu sliku
republike. U tom smislu namjerno radi odmak od Platona i Thomasa Morea upravo zato da bi
pokazao elju za praktinim prikazom republike. Primjeuje se i kritika ranijih teoretiara
poput Aristotela i Cicerona jer Bodin istie njihovu dalekovidnost kod davanja definicije
republike, ali opet s druge strane kae kako njihove definicije sadre premalo elemenata da bi
se s uspjehom mogla istaknuti differentia specifica u odnosu prema svim ostalim teorijskim
pokuajima definiranja republike.5
1
Vjerojatno najpoznatiji je Hegelov utjecaj na Marxa, budui da je u vrijeme Marxovog dolaska u Berlin
hegelijanska filozofija suvereno vladala berlinskim sveuilitem. Vidi vie: Maier, H., Rausch, H., Denzer, H.,
Klasici politikog miljenja, Knjiga druga, Od Lockea do Max Webera, Zagreb, Golden marketing, 1998, str.
251.
2
Tako npr. Bodinovo odbacivanje Platonove ideje idealne drave. Vidi vie: Maier, H., Rausch, H., Denzer, H.,
Klasici politikog miljenja, Knjiga prva, Od Platona do Hobbesa, Zagreb, Golden marketing, 1998, str. 276.
3
Bodin, J., est knjiga o republici, Zagreb, Politika kultura, 2002, str. 13.
4
Prema Bodinu lupekih ili gusarskih druina s kojima ne treba imati posla ni veze niti sklapati ikakva
saveza, ega se oduvijek dralo u svakoj dobro ureenoj republici. Ibid.
5
Bodin istie kako su Aristotel i Ciceron republikom smatrali drutvo ljudi koje na okupu dri elja za dobrim i
sretnim ivljenjem, ali prema njemu i Aristotel i Ciceron isputaju iz vida obitelj, suverenost i ono to je u jednoj
republici zajedniko. Ibid., str. 14.
Republika je za Bodina paradigma, misaoni okvir unutar kojeg nastoji pronai najbolje
teorijsko odreenje drave. Zamjetno je i Bodinovo poimanje domainstva kao ispravnog
vladanja nad vie podanika koji se pokoravaju starjeini obitelji i nad svime to njemu
pripada.6 Budui da se republika sastoji od vie domainstava, Bodin preslikava odnose koji
vladaju u domainstvu na one koji vladaju u republici, ali ne u apsolutnom smislu jer nad
svim domainstvima stoji vladar, suveren koji ispravno upravlja nad svim domainstvima.
Odnosi izmeu vie domainstava u okviru republike regulirani su obiteljskim ugovorima, ali
ti ugovori su podvrgnuti zakonu ba kao to je i starjeina podvrgnut suverenom vladaru.
Vladar je taj koji usmjerava i odreuje putokaze daljnjeg razvoja republike, a podanici su ga
duni sluati i slijediti.
Sredinji dio Bodinova nauka zauzima pitanje suverenosti koju odreuje kao apsolutnu
i trajnu vlast neke republike.7 Ona mora biti trajna, a bez te oznake svaki nositelj vlasti nije
suveren ve samo uvar vlasti kojeg vladar ili narod moe opozvati u svakom trenutku.
Suverena vlast je temelj svake republike, a unato drugim miljenjima Bodin pokazuje kako
mnogi povijesni vladari nisu bili suvereni.8
Apsolutna vlast je druga oznaka suverenosti koja se primarno shvaa kao bezuvjetna,
budui da se suverenu ne moe i ne smije nita uvjetovati. U trenutku kada suveren stupi na
vlast jedina ogranienja koja mu se mogu nametati moraju proizlaziti iz Bojeg ili prirodnog
zakona.9 Bodin istie i jednu vrlo vanu injenicu, odnosno obvezatnost onih sporazuma koje
vladar sklopi s podanicima, ali i sa strancem. Vladar raspolaui suverenom vlau ima ulogu
6
Ibid., str. 19.

Ibid., str. 33.
8
Tako npr. ak i kod rimskih diktatora Bodin nalazi obiljeja koja negiraju njihovu suverenost. Diktatori su za
Bodina bili samo povjerenici naroda kojima je vlast dodijeljena na odreeno vrijeme. Narod se time nije
odrekao suverenosti, a diktatori za svoju dunost ostaju odgovorni narodu i moraju mu poloiti raune nakon
isteka mandata. Suvereni vladar se na takve obveze ne moe prisiliti, budui da on ostaje odgovoran samo
Bogu. Jednake argumente Bodin istie i u sluaju atenskih arhonta kojima je vlast dodijeljena na odreeni rok.
Atenske arhonte Bodin smatra magistratima koji nakon isteka slube moraju vratiti vlast narodu i preuzeti
odgovornost za svoje postupke zbog ega ih se ne moe smatrati suverenima. Takoer, Bodin razmatra i
problematiku glavnog i doivotnog vladarevog namjesnika za kojeg kae da ga se ni tada ne moe smatrati
suverenom, budui da ga je narod samo opunomoio da uva njegovu vlast, to je apsolutno jednako situaciji
kada vlasnik preputa posjed svoje stvari drugome. Vidi: Ibid., str. 34-36.
9
...kao to biva u Tatariji da, kada umre njihov veliki kralj, knez i narod kojemu pripada izborno pravo, meu
njegovim roacima odaberu nekoga po svojoj volji, samo to mora biti pokojnikov sin ili neak, pa ga posade na
zlatno prijestolje i obrate mu se ovim rijeima:Molimo te i traimo od tebe, a i pozivamo te da nad nama
kraljuje. Kralj na to kae: Ako to traite od mene, treba da budete spremni postupati kako vam zapovijedim:
naredim li da se nekoga ubije, mora ga se ubiti smjesta i bez odlaganja, a cijelo kraljevstvo mi mora biti
povjereno i nalaziti se u mojim rukama. Na ovo narod odgovara:Neka bude tako, a kralj nastavlja:Rije iz
mojih usta bit e mi ma, na to mu svi povlauju. Nakon ovoga, uhvate kralja i skinu ga s prijestolja te ga
posjednu na zemlju na jednu dasku, a kneevi mu upuuju ovakve rijei: Pogledaj uvis i spoznaj Boga, pa
pogledaj ovu dasku na kojoj ovdje dolje sjedi. Ako bude dobro vladao, imat e sve to poeli. U protivnome,
past e tako nisko i ostati bez svega da nee moi zadrati ak ni ovu dasku na kojoj sada sjedi. Poslije toga,
podignu ga uvis i proglase tatarskim kraljem. Takva je vlast apsolutna i suverena jer joj se ne postavlja nikakav
drugi uvjet do onoga koji je odreen Bojim i prirodnim zakonima. Ibid.
7
jamca za one sporazume koje njegovi podanici sklapaju jedni s drugima pa tim vie on mora i
sam biti obvezan za pravno relevantna oitovanja vlastite volje koje uini drugima, i to bilo
vlastitim podanicima, ali i ono to je jo vanije, strancima. Ovdje se uvodi pojam obveze
vladara koja se za vrijeme u kojem Bodin djeluje moe smatrati revolucionarnom. Teorijsko
uporite za obvezu vladara, pronalazi se u teolokoj sferi jer i samoga Boga obvezuju vlastita
obeanja.10 Samim time ako Bog moe biti obvezan svojim obeanjima, nema nikakvog
razloga da to ne bude i vladar koji jest suveren, ali koji je ogranien prirodnim i Bojim
zakonima.
Iznimno nam je zanimljiva Bodinova analiza pisma kralja Franje II. upuenog
vicarcima u vezi povrata duga kojeg je nainio njegov prethodnik. Na kraju se istie
Bodinovo vienje meunarodnog prava pa tako ...meunarodno pravo nita vie ne obvezuje
negoli njegovi (vladarevi, op. a.) vlastiti ukazi: ako je meunarodno pravo nepravino, vladar
u svojem kraljevstvu moe od njega odstupiti zahvaljujui svojim ukazima te zabraniti
podanicima njegovu primjenu, kao to je u naem kraljevstvu uinjeno s robovlasnikim
pravom premda je to pravo bilo zajedniko svim narodima, a moe se tako postupiti i u
drugim slinim stvarima, samo ako se nita ne ini protiv Bojeg zakona.11
Ve Bodin u svojoj analizi potvruje pravnu prirodu meunarodnog prava istiui
kako meunarodno pravo obvezuje. Time suverenost vladara nije okrnjena jer je vladar
podvrgnut i Bojem zakonu i ne smije initi nita to bi bilo protiv Njegove rijei. Primjetno
je dualistiko shvaanje meunarodnog prava, budui da se jasno istie razlika izmeu
meunarodnog prava i vladarevih vlastitih ukaza.
Postoji pet temeljnih znaajki suverene vlasti i tri dravna oblika koja se razlikuju
prema nositelju suverenosti. Prva znaajka suverenosti je vladareva ovlast da donosi zakone i
to bez pristanka nekog drugog subjekta. Traenje pristanka anuliralo bi njegovu vlast ime bi
se vladar od nositelja suverenosti pretvorio u podanika ili sudruga, ovisno o tome trai
10
11
Ibid., str. 47.

Ibid., str. 52.
pristanak od nekog vieg ili nieg od sebe.12 Druga znaajka suverenosti sadrana je u
pravu objave rata ili pregovora/zakljuenja mira. Postavljanje dunosnika (magistrata) i
podjela ovlasti predstavlja treu znaajku suverenosti koje nije sadrano u samom inu izbora,
nego u njihovoj ratifikaciji. Stoga, izbor dunosnika moe biti dodijeljen nekoj posebnoj
skuptini, ali suvereni vladar uvijek zadrava pravo potvrde izabranog dunosnika. etvrta
oznaka suverenosti je najvia jurisdikcija u smislu priziva na odluke magistrata. Povezano s
tim, peta oznaka suverenosti je ovlast dodjele pomilovanja. Bodin ovdje spominje jo neke
oznake suverenosti kao npr. pravo kovanja novca ili prava na ubiranje nameta i poreza, ali ih
smatra samorazumljivim elementom zakonodavne vlasti.13
Prema nositelju suverene vlasti, razlikuju se tri dravna oblika koja se nazivaju
monarhijama (suverenost je u rukama monarha), aristokracijama (suverenost je u rukama
manjine naroda) i demokracijama (suverenost je u rukama veine naroda). U svakom se
dravnom obliku moe vladati demokratski, aristokratski ili monarhijski to dovodi do devet
razliitih kombinacija. No, u sreditu zanimanja kod analize dravnih oblika je pojam dobre
vlasti. Dobra vlast je umjerena vlast koja harmonino povezuje sve drutvene grupe ili
stalee neke drave te ih u skladu s njihovom funkcijom i znaenjem za dravu ukljuuje u tu
vlast. Naravno idealu dobre vlasti vie se ne moe dodijeliti jednoznano i vrsto mjesto u
sistemu dravnih oblika i oblika vlasti. Pravedna vlast ne moe se iznuditi odreenim
institucionalnim ureenjem drave, ona je kao proportion harmonique proizvod faktinog
oblikovanja drave, politike pameti vladara. Bodin svakako eli da monarhija bude umjerena
putem demokratskog i aristokratskog naina vladanja, aristokracija pomazana kojom kapi
demokratskog ulja, a demokraciju moe smisleno zamisliti samo kao principaut . Samo
pametna vlast u praksi moe u tim oblicima realizirati harmoninu pravednost.14
Iznimno je zanimljivo Bodinovo pravno kvalificiranje znaajki suverenosti. Pokazuje
se kako je znaajka suverenosti ovlast (odnosno pravo) na donoenje zakona, pravo objave
rata i mira, ovlast (pravo) postavljanja magistrata, dodjele pomilovanja i sl. Takoer,
ogranienje suvereniteta Bojim i prirodnim zakonima pokazuje kod Bodina relativnost
samog pojma koji se analizira i obrauje. Iz toga zakljuujemo kako je suverenost kod Bodina
relativna, pravno odreena kategorija i kao takva podlona pravu te ograniena viim
12
Ibid., str. 58.

to se pak tie prava na kovanje novca, ono je sadrano u samoj naravi zakona pa samo onaj tko ima vlast da
donosi zakone, moe zakonom ureivati optjecaj novca..., Ibid., str. 67.
14
Maier et. al., op. cit. (bilj. 2), str. 279. Vie o pojmovima distributivne, komutativne i harmonine pravednosti
vidi: Bodin, op. cit. (bilj. 3), str. 199.
13
poretkom koji proizlazi iz prirode i Bojeg razuma. Moderne politoloke analize dale su novo
tumaenje Bodinovoj teoriji drave. Suverenost prema vani, u toj koncepciji, nije samo
dunost osiguranja nezavisnosti drave od stranih politikih subjekata (npr. od Svetog
rimskog carstva, ali i od Katolike crkve), ve i dunost samoograniavanja svoje moi na
svoj teritorij i svoje dravljane i to prema pravilima meunarodnog prava. Mnogo
dalekosenije, rije je o imanentnom samoogranienju politike vlasti kao suverene. Suverena
vlast je, naime, vrhovna vlast u dravi samo ako drava postoji, a ona ne moe postojati bez
ispravnog vladanja dravom.15
Kao zakljuak ovog kratkog razmatranja Bodinove politike teorije moemo ukazati
na dvije bitne odrednice njegova nauka. Prvenstveno, Bodina treba razumjeti kao promatraa
koji artikulira svijet oko sebe amalgamom duhovnog i svjetovnog, sakralnog i profanog.
Vladar je suveren, ali njegova suverenost nije apsolutna ve relativna i ograniena Bojim
zakonima. Upravo ti Boji zakoni, zakoni prirode predstavljaju zametak onoga to e drugi
teoretiari nazvati ius gentium i detaljno razraditi.16
S druge strane, suverenost u svim svojim glavnim znaajkama kod Bodina predstavlja
odreeno pravo ili ovlast vladara. Suverenost je kod Bodina juridizirana i pravno odreena
te samim time i ograniena.
2.2. Thomas Hobbes i Levijatan
Sliku drave kao svemogue politike zajednice koja svojom moi ulazi u sve pore
drutvenog ivota najbolje se prikazuje u politikoj teoriji Thomasa Hobbesa. Dok je u
sreditu Bodinove misli (pravno) odreenje suverenosti, Hobbes donosi sliku drave koja je
svemona, nuna i svakom ovjeku iznimno potrebna. Drava je antropologizirana politika
jedinka, stvorena od ovjeka i slii ovjeku, a slui mu da ga izbavi iz prirodnog stanja u
kojem vlada bellum omnium contra omnes i osigura njegov ivot i imovinu.
Hobbes u svojoj teoriji kree ex ante, istrauje poetke drutvenog ureenja i naine
politikog ujedinjavanja ljudi. U metodi spoznavanja svijeta jasno se oituje i utjecaj vremena
u kojem je Hobbes ivio.17 Zbog toga odreenju ovjeka i politike zajednice pristupa
15
Bodin, op. cit. (bilj. 3), str. 225 i 231.

Npr. Grotius i Vittoria. Vidi: Maier et. al., op. cit. (bilj. 2), str. 235-242 i 258-261.
17
Hobbes je ivio u epohi u kojoj je filozofija postala gotovo isto to i prirodna znanost i u kojoj su
prirodnoznanstveno kolovani mislioci Galilei, Bacon, Descartes, Mersenne iznova obraivali, kritiki
analizirali i preoblikovali gotova sva teorijska podruja miljenja, logiku, fiziku i metafiziku. Novopronaena
metoda mjerenja, matematiko-geometrijske demonstracije, u jeziku tog vremena mos geometricus, pokazala se
kao heuristiki princip takve snage i nosivosti da je bilo lako pomisliti da bi se ona mogla primijeniti i na
spoznaju ovjekova svijeta i time na podruja etike i politike. To je kod Hobbesa najprije vodilo kritikom
16
mehaniki, koristei matematiku i geometriju bez zanemarivanja psiholokih procesa koji se

dogaaju u ovjeku iji su uspjeh kasnije znanstvene rasprave pripisale injenici da je Hobbes
sva ljudska djelovanja sveo na prirodni nagon ovjeka za samoodranjem te iskljuenjem
slobode ljudske volje.18 Rezultat svega toga bio je Levijatan.
Hobbes u svojoj analizi nastoji rezolutivno-kompozitivnom metodom pokazati bit
politike zajednice. U prirodnom stanju vlada anarhija i apsolutna suprotnost pojedinanih
interesa, a gola fizika sila preduvjet je opstanka svakog pojedinca. to je neki pojedinac
fiziki snaniji, tada ima bolje preduvjete za preivljavanje jer e fizikom silom uspjeti
nametnuti svoju volju drugim pojedincima. Budui da je svim ljudima u zajednikom interesu
pojedinana sigurnost jer od jakog uvijek postoji jai, njihove volje se poklapaju barem u
jednoj toci, odnosno posredstvom nagona za opstankom i straha od nestajanja, ljudi se
dogovorno odriu svog prirodnog prava19 i prirodno stanje mijenjaju graanskim u kojem
vlada zakon.
Hobbes svojom metodom sjedinjuje iskonski izolirane pojedince nagonom za
samoodranjem i na tom zajednikom interesu gradi dravu, a pritom koristi srednjovjekovno
uenje o ugovornom karakteru vladavine kojeg donekle i modificira.
Osnovnim skiciranjem i pojednostavljenim prikazom moe se rei kako postoje tri
stadija nastanka drave. Nakon iskonskog prirodnog stanja (prvi stadij) dolazi do sjedinjenja
pojedinaca u elji da osiguraju svoj ivot i svoju imovinu (drugi stadij), a na kraju dolazi do
ugovora o podvrgavanju ili vladavini (trei stadij). Odmak koji je Hobbes napravio u svojem
nauku oituje se u preskakanju drugog stadija. Kasnija ugovorna teorija polazila je od toga da
narod prije podvrgavanja nekoj vlasti ve postoji kao zajednica sjedinjenih pojedinaca te da
neovisno o podvrgavanju i dalje ivi u novostvorenoj dravi 20, ali i da moe obvezati vladara
pravnim granicama. Hobbes s druge strane istie kako zakljuenjem ugovora o vladavini
narod prestaje postojati kao pravno konstitutirana jedinka, stoga ostaje vrijediti samo ugovor o
vladavini i totalno podvrgavanje vladaru. Drava nije obvezana nikakvim ranijim pravima, a
onaj kojem je prenijeta najvia vlast nije vezan ni zakonima drave ni prema nekom
graaninu.21 Uspostava drave je cilj kojem ljudi tee, a sama drava praktiki nije nita drugo
rastvaranju tradicionalne spoznajne teorije., Maier et. al., op. cit. (bilj. 2), str. 291 i 292.
18
Ibid., str. 293.
19
Kod Hobbesa prirodno pravo nije nita drugo nego mogunost (sloboda) svakog ovjeka da se slui vlastitom
snagom po svojoj volji radi ouvanja svog ivota. Vidi: Hobbes, T., Levijatan ili graa, oblik i mo crkvene i
graanske drave, Zagreb, Jesenski i Turk, 2004, str. 94.
20
Vidi: infra, str. 11.
21
Maier et. al., op. cit. (bilj. 2), str. 298.
nego uvoenje ogranienja nad samima sobom da bi se osiguralo vlastito odranje i

zadovoljniji ivot.22
Istie se Hobbesovo vienje kako pravo ne moe biti nita drugo osim sankcijom
zajamene odreene vrijednosti. Pravo moe biti potovano samo ako postoji sila koja moe
svim stranama nametnuti izvrenje ugovora, pri emu se pod ugovorom razumije uzajamno
prenoenje prava.23 U strahu od kazne zbog nepridravanja prava lei temeljni razlog ljudske
pokornosti nakon uspostave drave. Bez mogunosti sankcije ne bi bilo mogue izvriti niti
jedan ugovor, niti jedan zakon, a izvrenje sankcije preputeno je vladaru, ali ne i svakom
pojedincu kojem je povrijeen neki njegov interes.
Vano je naglasiti razliku koju Hobbes radi izmeu prava i zakona jer se znaenja
poneto razlikuju od dananjeg usvojenog miljenja. Dok prirodno pravo nije nita drugo
nego mogunost nametanja vlastite volje24, prirodni zakon je pravilo utemeljeno i spoznatljivo
pomou razuma koje nam zabranjuje da inimo neto to je tetno za na ivot i: Premda oni
koji govore o tome predmetu obino brkaju jus i lex, pravo i zakon, to ipak treba razlikovati.
Jer, PRAVO se sastoji u slobodi injenja ili uzdravanja, dok ZAKON odreuje i obavezuje
na jedno od toga. Otuda se zakon i pravo meusobno razlikuju kao obaveza i sloboda, a to je
u jednoj te istoj stvari meusobno nepodnoljivo. 25 Za razliku od dananjih pojmova prava
kao skupa pravnih pravila (u objektivnom smislu) ili kao skupa ovlatenja koja pripadaju
subjektima (u subjektivnom smislu) na temelju pravnih pravila objektivnog prava, Hobbes
pravo odreuje kao slobodu da se neto uini ili da se od neeg uzdri, a toj slobodi
suprotstavlja zakon kao kogentno pravilo koje obvezuje ovjeka. Taj zakon e drava
provoditi uz prijetnju sankcije kojom e prisiliti, ako je potrebno, svakog pojedinca na
pokornost.
Hobbes je u svakom pogledu bio ispred svoga vremena, a svojom kritikom Crkve
samog sebe je osudio na progonstvo. Njegova politika teorija ponovno e postati aktualna u
vrijeme Francuske revolucije, ali puni sjaj e doivjeti tek u 19. stoljeu. 26 Znanost je
istaknula temelje Hobbesovog nauka, poevi od vjerskih ratova njegova vremena gdje je, u
tom ubijakom ludilu, Hobbes i empirijski mogao potvrditi temelje svoje koncepcije
prirodnog stanja. elja za Levijatanom koji e dokinuti prirodno stanje i u iju e se
nadlenost prenijeti sve ono to je dotada bilo predmet religijskog i filozofskog miljenja:
22
Hobbes, op. cit. (bilj. 19), str. 119.

Ibid., str. 96.
24
Vidi: supra, uz bilj. 19.
25
26
23
10
pitanje o dobru i zlu, nain tovanja Boga, odnose meu ljudima i sa zajednicom, odnos
svjetovne i religijske vlasti27, tada postaje samorazumljiva. Vrijednost Hobbesova nauka
istie se u shvaanju moderne drave kao sveobuhvatnog regulatora drutvenog ivota gdje
ga se ne smije pojmiti kao teorijskog branitelja apsolutizma ili totalitarizma ve iskljuivo kao
mislioca moderne drave.28
Hobbes je teorijsku spoznaju drave izgradio na moi koju ona dobiva u trenutku
sjedinjenja iskonski izoliranih pojedinaca radi osiguranja mira. U tom kontekstu, nemogue je
provesti zakon ili prisilno izvriti ugovor ako nad tim pojedincima ne stoji organizirana vlast.
Ali i ta vlast, i taj Levijatan je podloan prirodnom zakonu to Hobbes izrijekom spominje. 29
Prirodni zakoni su boanski zakoni i nitko ih ne moe ukinuti. Kao i kod Bodina,
sagledavajui te prirodne zakone kao zametak neega to su drugi autori nazvali ius gentium30
moemo rei da i kod Hobbesa nalazimo ogranienja koja se postavljaju dravi i suverenitetu,
odnosno svemonom Levijatanu.
2.3. Volont gnrale kod J. J. Rousseaua
Za razliku od Hobbesa, Rousseau svoju politiku teoriju gradi na konstitucionalnom
dvojstvu drutvenog ugovora i ugovora o vladavini. Rousseau primjeuje kako narod kao
drutvena jedinka prije zakljuenja ugovora o vladavini ve predstavlja neku zajednicu, stoga
drutveni ugovor mora prethoditi ugovoru o vladavini. No Rousseau se ne vraa
srednjovjekovnom dvojstvu drutvenog ugovora i ugovora o vladavini, nego zna samo za
jedan jedini praugovor, premiere convention, koji je kao drutveni ugovor jedini mjerodavan i
konstituira dravu.31
Temeljni Rousseauov problem predstavlja pronalazak takvog oblika udruivanja to
brani i zatiuje svim zajednikim snagama osobu i imanje svakog udruenog, i u kojem se
svatko, ujedinjavajui se sa svima, pokorava ipak samo sebi i ostaje isto tako slobodan kao i
prije. To je osnovni problem koji rjeava drutveni ugovor.32
Rousseau od samog poetka svoje britke analize nastoji odgovoriti na pitanje je li
mogue u civiliziranom poretku uspostaviti vladavinu zakona ako se uzme u obzir priroda
27
Ibid., str. 302.

Ibid., str. 301.
29
30
Maier et. al., op. cit. (bilj. 2), str. 241. Vidi: supra, str. 8, uz bilj. 16.
31
32
Rousseau, J., J., Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima, Drutveni ugovor, Zagreb,
kolska knjiga, 1978, str. 101.
28
11
ljudi. Izlaganje poinje sa genijalnim obratom pa kae ovjek se raa slobodan, a posvuda
je u okovima33, a u paradigmatskoj izgradnji traga za prvim sporazumom, drutvenim
sporazumom koji omoguuje ukinue prirodnog stanja i uspostavljanje drutvenosti. ovjek
se ulaskom u drutveni ugovor odrie svoje prirodne slobode da ini to ga je volja, a zauzvrat
dobiva sigurnost drutvenog stanja koja jami nepovredivost njegova ivota, tijela i
vlasnitva.34 Samu bit drutvenog ugovora, Rousseau vidi ovako: Svatko od nas ujedinjuje
svoju osobnost i svu svoju mo pod vrhovnom upravom ope volje, i primamo u drutvo
svakog lana kao neodvojivi dio cjeline. 35 Time se stvara novo moralno i kolektivno tijelo
koje ima svoju osobnost, svoj ivot i svoju volju, a sastavljeno je od onoliko lanova koliko
skuptina ima glasova. Takvo kolektivno tijelo se zove republika, a za njene lanove je
poznata kao drava kada je pasivna, a suveren kada je aktivna (kada donosi zakone).36
Suveren nije jedna osoba u smislu monarhistikih koncepcija, npr. Luja XIV. (L' Etat
c'est moi), suveren je cjelina politikog tijela, ako stvara zakone.37 Drutvenim sporazumom
je stvoreno politiko tijelo u kojem smo se svi udruili da bi branili i titili svim zajednikim
snagama osobu i imanje svakog udruenog i u kojem se svatko ujedinjavajui se sa svima
pokorio ipak samome sebi i ostao isto toliko slobodan kao i prije, a sada sposobnou
donoenja zakona tom istom politikom tijelu se daje pokretljivost i volja. 38 Zakoni su
emanacija ope volje (volont gnrale) koja se razlikuje od volje svih (volont de tous) Opa
volja je ona volja koja skrbi za zajedniki interes svih graana republike, svih lanova
suverena, dok volja svih skrbi samo za privatne interese i rezultat je ni manje ni vie nego
zbroja svih pojedinanih volja. Ali ako iz tih volja izluite viak ili manjak onih to se
meusobno ponitavaju, kao zbroj razlika ostaje opa volja39
Opa volja nije objektivna danost, nego produkt podrutvljenja. 40 Suivot u dravi
zahtijeva podudaranje interesa svih graana bar u jednoj toki. Zato sadraj djelatnosti vlade
nije prije svega taj da postigne to podudaranje interesa (jer ono ve mora postojati kako bi
mogla biti vlada), nego da ga artikulira i osnai. 41 U tome je bit ope volje koja oznaava
podudaranje interesa svih graana jedne drave barem u jednoj toci. Ta opa volja kroz
33
Ibid., str. 94.

Upravo ovdje se istie velika slinost sa Hobbesom. Vidi: supra, str. 9.
35
Rousseau, op. cit. (bilj. 32), str. 101.
36
Ibid.
37
Ibid., str. 102.
38
Ibid., str. 114.
39
Ibid., str. 109.
40
41
Ibid.
34
12
zakon emanira u dravi, a sam zakon apstraktan i jednak za sve obvezuje nas sve u
potpunosti.42
No kako je mogue opravdati veinsko glasovanje? Na temelju ega se izvodi
legitimitet nekog zakona ako za njega nisu glasovali svi graani? Rousseau ovdje istie da
demokracija, odnosno nae pristajanje na vladavinu veine makar ona bila minimalna,
implicira jednoglasnost prilikom sklapanja drutvenog ugovora. Mi smo se jednoglasnim
sklapanjem drutvenog ugovora obvezali da emo potivati pravila veine makar to znailo da
emo ostati ponekad u manjini, ali zakon koji stupi na snagu e biti obvezan za sve upravo
zbog toga to smo se tako jednoglasnim usvajanjem drutvenog ugovora i dogovorili.
Treba istaknuti da Rousseau prilikom izlaganja o oblicima vladavine, najboljom
vladavinom smatra izbornu aristokraciju, a ne predstavniku vladavinu. ak tovie nikakav
predstavniki poredak ne smatra demokratskim.43
Kod Rousseaua opa volja emanira kroz zakon i ne moe pogrijeiti. Narod nikada ne
moe donijeti lou odluku (lo zakon, krivo oblikovanu i izraenu opu volju) ako je u
procesu odluivanja bio dovoljno obavijeten.44 Ipak, svaki moderni liberalno-demokratski
ustavotvorac ostavio je mogunost dovoenja u pitanje ustavnosti zakona, stoga nam se
logino namee pitanje poloaja i prirode ustavnog sudovanja shvaene kao ustavom
definirane djelatnosti posebnog ustavnog tijela koji, uz ostale, posjeduje prerogative i za
ukidanje zakona (obaranje ope volje) u modernom sustavu vlasti.45
Sama ideja ustavnog sudovanja nije strana ni Rousseau, ak tovie ustavno sudovanje
mogue je i u svijetlu nepogreivosti ope volje, samo to se to posebno tijelo ovlateno za
ispitivanje ope volje naziva tribunat. Tribunat je za Rousseaua zasebna magistratura i ne
ini cjelinu s ostalim magistraturama. Takoer, tribunat je uvar zakona i zakonodavne vlasti i
shvaa ga se kao organ ravnotee. 46 Zakon je izraz ope volje i ta opa volja ne moe
pogrijeiti, ali ipak ukoliko jedan dio suverena smatra da je odreeni zakon toliko suprotan
opoj volji jer je narod krivo obavijeten, moe zakon dati na ispitivanje tribunatu. Rousseau
istie da tribunat nije tvorni dio drave i on ne smije imati udjela ni u legislativi ni egzekutivi.
No, upravo zbog te nezavisnosti, njegova vlast je najjaa. Budui da nita ne moe uiniti, on
moe sve sprijeiti.47 Ako je umjeren, tribunat je podrka dobrom politikom ustrojstvu, no
ukoliko prisvaja prevelike ovlasti onda postaje faktor koji remeti sve.
42
Zakoni su zapravo samo uvjeti graanskog udruivanja, Rousseau, op. cit. (bilj. 32), str. 116.
Ibid., Trea knjiga, pogl. 4 i 5.
44
45
46
47
Ibid.
43
13
Za povijesnu podrku ovakvih koncepcija, Rousseau zalazi u Rim (tribuni) i Spartu

(efori) gdje dokazuje da ovako mono tijelo ne bi smjelo imati velike ovlasti da se ne izrodi u
tiraniju. Najbolji osigura od ovakvog scenarija, Rousseau vidi u ideji da se djelatnost
tribunata ogranii, tj. da mu se odrede razdoblja u kojima tribunat ne bi djelovao. Ta razdoblja
ne bi smjela biti dugaka zbog zlouporabe i trebala bi se odrediti zakonom.
Politiko-filozofska ideja suverena Rousseau je donijela besmrtnost, no u svojoj biti to
je bila i ostala samo teorijska koncepcija koja nigdje nije u potpunosti realizirana, ali je
svakako zaintrigirala matu svih u osvit Francuske revolucije. Rousseau e postati uzor
jakobincima koji e njegove ideje pokuati ugraditi u Ustav iz 1793. godine iako neuspjeno. 48
Za Rousseauov politoloki epitaf se moe istaknuti veliki utjecaj na razne drutveno-politike
sustave gdje su narodi od te koncepcije uzimali ono najbolje i Rousseauove institute
prilagoavali vlastitom realitetu.
Kao i u sluaju ranije analiziranih teorija, i kod Rousseaua opet nalazimo ogranienje,
odnosno relativiziranje utvrenih ideja i temeljnih postavaka vlastite teorije. Opa volja jest
nepogreiva, ali svakako mora postojati mogunost da se ona modificira u odreenim
sluajevima.
2.4. Drava kao ozbiljenje duha
Klasinim njemaim idealizmom i Hegelom kao jednom od njegovih stoernih
predstavnika, drava se poinje promatrati na fenomenolokoj razini. Svi povijesni dogaaji
objanjavaju se kao put prema ozbiljenju ovjekove temeljne elje slobode. Ozbiljenje te
slobode dogaa se u dravi, odnosno drava predstavlja pojavni dokaz slobode ovjeka. Pravo
slui legitimiranju, realiziranju i osiguravanju ovjekove slobode. Tlo je prava uope ono
duhovno, a njegovo poblie mjesto i ishodite volja, koja je slobodna, tako da sloboda ini
njegovu supstanciju i odreenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha
proizveden iz njega samoga kao druga priroda.49
Da bi ozbiljenje te slobode bilo uspjeno putem pravnog sistema, potrebna je drava
kao zbiljnost konkretne slobode.50 Hegelova zadaa sastoji se primarno u poimanju drave
48
Vie o ovoj temi vidi: Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave Novi vijek, Zagreb, Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, 2005, na str. 176. Vie o ideji jedinstva vlasti kod Rousseaua vidi: Kurtovi, ., Studije i
lanci iz ope povijesti prava i drave knjiga II, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2002.
49
Hegel, G.W.F., Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, Veselin Maslea, 1989, str. 35.
50
Ibid., str. 377.
14
kao neeg umnog i da se spozna ono to jest, a ne ono to treba biti. 51 Zadaa filozofije moe
biti samo pronalaenje ozbiljenja uma u konkretnoj zbilji, a to se dogaa u dravi. Ideja
drave za Hegela ima neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao organizam koji se
odnosi na sebe ustav ili unutarnje dravno pravo. 52 S druge strane, dravi u sferi realiteta
stupa u odnose s drugim dravama, stoga ima i vanjsko dravno pravo 53, a u sferi svjetske
povijesti kao procesa ozbiljenja ovjekove slobode ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo
spram individualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje svoju zbiljnost.54
U odnosima izmeu drava, Hegel polazi od injenice nepostojanja neke vie vlasti.
Dok privatne osobe imaju iznad sebe organiziranu vlast koja e intervenirati u sluaju
potrebe, u odnosima izmeu drava takva organizacija vlasti ne postoji. Posljedica takvog
sustava je ostanak u sferi trebanja, u sferi razmiljanja o tome kako bi neto trebalo biti 55 to
po Hegelu nije zadaa filozofije. Drave su u odnosima izmeu sebe suverene i samostalne i
stoje iznad obeanja i obveza koje su meusobno dogovorile.56
Hegel u svojem izlaganju otvara jedno vrlo zanimljivo pitanje koje e u teoriji
meunarodnog prava kasnije stalno iznova otvarati nove znanstvene rasprave, a tie se
priznanja drava od strane drugih drava. Budui da su drave suverene i samostalne u svojim
odnosima, svaka drava ima pravo na priznanje od druge drave. Ipak, to priznanje je samo
formalno, budui da injenica postojanja drave ovisi o njenom ustavu i realnom stanju. 57
Ovakvom formulacijom se ini kako je Hegel pogodio bit suvremenog odreenja
meunarodnopravne teorije prema priznanju drave. Prema dananjim stajalitima, priznanje
drave nije konstitutivan element njezina postojanja ve deklaratorno oitovanje drugih
drava o injenici postojanja nove drave. Drava postoji od trenutka kada neka organizirana
vlast pone izvravati svoju vlast na nekom teritoriju i nad odreenim subjektima. Hoe li
druge drave to priznati, nema uinka na samu injenicu njezina postojanja. 58 Ipak, Hegel
istie jednu drugu injenicu koja moe dovesti u pitanje deklaratoran uinak priznanja drave.
51
Upravo na problematici odnosa onoga to jest i onoga to treba biti dogodit e se povijesni rascjep u
hegelijanskoj filozofiji na lijeve i desne. Npr. Marx e u teorijskoj izgradnji svojeg besklasnog drutva krenuti
putevima Hegela, ali u svojim uvenim tezama o Feuerbachu jasno istaknuti i kako zadaa filozofije nije poimati
svijet oko sebe onakvim kakvim jest, ve raditi na tome da se on promijeni.
52
Hegel, op. cit. (bilj. 49), str. 376.
53
Shvaanje suvereniteta u njegovom apsolutnom smislu dovelo je neke teoretiare (tzv. bonska kola prof.
Zorna i druge pisce) do zakljuka da temeljem Hegelovih postavki meunarodno pravo nije nita drugo nego
vanjsko dravno pravo. Vidi: Andrassy, J., Bakoti, B., Vukas, B., Meunarodno pravo 1, Zagreb, kolska
knjiga, 1998, str. 4.
54
55
Odnosno de lege ferenda, govorei dananjim pravnim rjenikom i razraenim pravnim kategorijalnim
aparatom.
56
57
Ibid., str. 455.
58
Vidi: Andrassy et. al., op. cit. (bilj. 53), str. 73-78.
15
Naime, kao to pojedinac nije zbiljska osoba bez relacije prema drugim osobama ( 71 i
inae), isto tako ni drava nije zbiljska individua bez odnosa prema drugim dravama
(322).59 Svaki pojedinac, osoba, individua odreuje se u odnosu prema drugima pa sam tako
i ja ovjek jer me drugi priznaju ovjekom. Povijest je naalost puna primjera odricanja
pravne sposobnosti, subjektiviteta pa i same ljudskosti itavim drutvenim grupama (npr.
robovi koji su u pravnom smislu bili svedeni na puke stvari i objekte stvarnopravnih odnosa).
Takvo razmiljanje ne bi se smjelo igrnorirati u sluaju drava. Drave su isto tako
(meunarodno)pravni subjekti koji se odreuju u odnosu prema drugim dravama,
meunarodnim organizacijama i sl. Nepriznavanjem novostvorenog injeninog stanja na
nekom teritoriju odrie se znaaj drave od strane nekih lanova meunarodne zajednice.
Budui da je priznanje drave slobodan akt kojim jedna drava ili vie njih konstatira
postojanje te drave i pokazuje svoju volju da je smatra lanom meunarodne zajednice 60,
dakle stupa u meunarodnopravne odnose s tom dravom i odrava ih, nastanak drave nije
mogu ukoliko novostvoreni politiki subjekt ne stekne priznanje ime se otvaraju nova
pitanja koja cijelu problematiku dodatno kompliciraju. Npr. moe se postaviti pitanje koliko
bi drava trebalo dati priznanje, treba li to priznanje doi od drava i meunarodnih
organizacija ili ne i sl. Prvenstveno, konstitutivnost priznanja drave se ne smije sagledavati
iskljuivo putem plastinog kriterija brojnosti priznanja, budui da se svaka drava odreuje
(podravljuje) samo u odnosu prema svakoj pojedinoj postojeoj dravi i svojim
dravljanima. Priznanje drave predstavlja konstitutivan element svake drave (uz teritorij,
narod i vlast), ali samo u odnosu prema onoj dravi koja je dala priznanje. Prema svim
ostalima ona i dalje nije drava ve samo (u veini sluajeva) neka politika anomalija koja e
s vremenom biti rijeena.61 Kao to vrijedi za drave, meunarodne organizacije takoer mogu
uskratiti priznanje neke drave i time oitovati svoju volju da je ne smatraju lanom
meunarodne zajednice. Stoga kao zakljuak moramo istaknuti konstitutivnost priznanja
drave, ali samo u odnosu prema onim dravama i meunarodnim organizacijama koji
priznanje daju. U tom trenutku meunarodno pravo poinje djelovati i obvezivati novu vlast
(pogotovo obiajno pravo), dok e meunarodno priznanje biti vezano prvenstveno za
osnivanje diplomatsko-konzularnih odnosa te za ulaenje u lanstvo neke meunarodne
59

Andrassy et. al., op. cit. (bilj. 53), str. 74.
61
Npr. Republiku Kosovo ne priznaje veliki broj drava svijeta, ali u odnosu prema onima koje je priznaju
Republika Kosovo djeluje kao drava i jest drava. Drugi sluaj je Republika Tajvan koju ak ne priznaje ni
stalna lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda, Narodna Republika Kina, to opet ne znai da Republika
Tajvan nije drava. Ona je drava prema onim dravama koje je priznaju, ali nije u odnosu prema onima koje je
ne priznaju. Tako je npr. u odnosu prema Narodnoj Republici Kini, ona samo odmetnuti dio matice zemlje.
60
16
organizacije. Ne smije se ispustiti iz vida injenica kako je nastanak nove drave prvorazredni
dogaaj meunarodne politike gdje se esto sukobljavaju interesi velikih sila to esto moe
zavriti i ratovima te velikim ljudskim patnjama.62
Pitanje je li priznanje drave njezin konstitutivan ili deklaratoran element moemo
relativizirati retroaktivnou njegova djelovanja, odnosno injenicom da prema naelu
efektivnosti drava nastaje u trenutku kada se dogode tri (meunarodno)pravne injenice
(teritorij, narod i organizirana vlast koja ima mogunost provoenja svojih odluka). Ovakvo
miljenje usvaja i suvremena meunarodnopravna doktrina 63 to nije daleko ni od Hegelovih
razmiljanja.
Hegelova filozofija istaknula je suverenu jednakost drava i nepostojanje neke vie
vlasti koja bi ih mogla prisiliti na ispunjenje obveza. U tom smislu oita je i kritika Kanta,
budui da Hegel nikako ne moe pojmiti savez drava koji bi mogao rijeiti svaki spor.
Drave nemaju pretora iznad sebe, a njihov spor se uvijek ultima ratio rjeava ratom.
Meunarodno pravo kao ope pravo treba vrijediti izmeu drava, ali zato da se odravaju
traktati na kojima se osnivaju meusobne obaveze drava.64
3. Realni pravno-politiki pojam suverenosti u 21. stoljeu
Analizirajui ideju drave i suvereniteta kod etiri klasina autora, skicirali smo
osnovne teorijske obrise navedenih pojmova. I dravu i suverenitet moemo definirati na
bezbroj naina, no za potrebe ovog rada promatrat emo ih kao komplementarne pojmove,
umne proizvode ljudskih potreba za sigurnou vlastitog ivota i imovine. Nema drave bez
suvereniteta, budui da bez elementa suvereniteta ne moemo govoriti o dravi. Ostavljajui
daljnju filozofsku analizu ovih pojmova za potrebe nekog drugog rada, dunost nam je
povezati cijeli ovaj prvi dio u jednu smislenu, logiki povezanu cjelinu gdje e jasno i
nedvojbeno biti vidljivo koji su nas motivi vodili u izboru i kratkoj teorijskoj analizi drave i
suvereniteta kod odabranih autora.
Moemo rei kako smo dravu i suverenitet gledali oima politikih filozofa kole
prirodnog prava, dominantnog pravnog usmjerenja 17. i 18. stoljea.65 U vrijeme velikih
drutvenih promjena, izrastanja graanskog drutva i usvajanja ideja prosvjetiteljsko62
Npr. Koreja, Vijetnam, Afganistan, Ruanda, Indija...

Andrassy et. al., op. cit. (bilj. 53), str. 66-73 i 78.
64
65
Vie o koli prirodnog prava u pravnoj znanosti vidi: Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave - Stari i
srednji vijek, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2005, str. 24-29.
63
17
racionalistike filozofije, drava i suverenitet teorijski su omeeni dosezima praktinog

iskustva. Vjera u supremaciju uma traiti e odbacivanje svih (vjerskih) dogmi i kritiko
propitkivanje zateenih drutveno-politikih dostignua, a Crkvu kao temelj i apologetu
starog reima staviti na nian beskompromisne otrice novog poretka koji traei nove
institucionalne modalitete izraavanja posebnosti odreene politike zajednice nastoji unititi
sve anakrone mehanizme zadravanja ovjeka u njegovom vlastitom nazadnjatvu.
No, jedan pojam cijelo vrijeme kao suputnik prati sve filozofske rasprave i
institucionalne mijene politikih sustava, a on je relativnost ili ogranienje drave i
suvereniteta. Kao i sve ostalo stvoreno i/ili smiljeno od ovjeka na ovom svijetu, i dravi i
suverenitetu je imanentno ogranienje, odnosno relativnost njihova djelovanja u odnosu na
objekte.66 Praktino je nebitno zove li se to ogranienje Boji ili prirodni zakon, pravila
morala, podjela vlasti izmeu vie nositelja i sl. injenica jest da niti jedan politiki, pravni ili
bilo koji drugi eksperiment stvoren od ovjeka nema i nikada ne moe imati apsolutno
djelovanje, shvaeno u smislu odsutnosti bilo kakvog nadzora ili ogranienja per se. Pravni
eksperimenti ne moraju ak imati ni organiziranu sudaku vlast iznad sebe koja bi mogla
izrei sankciju u sluaju povrede pravila pa da unato tome njihova pravna priroda ostane
neupitna.
U tom smislu jedan od temeljnih prigovora pravnoj prirodi meunarodnog prava
predstavlja upravo onaj o nepostojanju sudake kontrole koja bi mogla sankcionirati drave u
sluaju povrede meunarodnog prava. Znanost meunarodnog prava istaknula je kao
kontraargument injenicu da egzistencija pravnog sustava nije ovisna o postojanju suca. U
samim dravama postoje dijelovi pravnog sustava u kojima nema suca (npr. ustavno pravo) pa
znanost nikada nije dovodila u pitanju njihovu pravnu prirodu.67 U ustavnom pravu rijetko
postoji sankcija pa nitko ne odrie ustavnom pravu znaaj prava.68
Drugi golemi problem je (ustavno)pravnoj i politolokoj znanosti dugo zadavala
problematika ustavnog sudovanja i to od samog poetka, odnosno implementacijom
Marshallove doktrine. U svijetlu Rousseauove koncepcije nepogreivosti ope volje koja se
oblikuje i izraava kroz zakon, kritiari ustavnog sudovanja su istaknuli nemogunost
sudbene revizije, budui da nitko nije ovlaten dovoditi u pitanje volju naroda izraenu u
66
Za analizu relativne suverenosti u svijetlu globalizacije vidi: imonovi, I., Globalizacija, dravna suverenost
i meunarodni odnosi, Zagreb, Narodne novine, 2005, str. 37-44.
67
68
Ti primjeri pokazuju pravi problem tog tipa ustavnih jamstava, naime, da u cilju njihova ozbiljenja ne postoji
pravna sankcija, niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Takva su jamstva,
dakle, uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni propis, za iju realizaciju ne postoji pravom predviena sudbena
sankcija., Smerdel, B., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2006, str. 106.
Takav je sluaj npr. kod ustavom zajamenog prava na rad i zaposlenje.
18
parlamentu. Pa ipak, postupak ukidanja zakona postao je samorazumljivim elementom svakog

zdravog politikog sustava, neovisno o tome to ustavne suce ne bira narod i to oni nisu
nikome politiki odgovorni. U zemljama razvijene demokracije, organi zakonodavne i izvrne
vlasti (politiki) odgovaraju biraima za donesene odluke. Oni su duni preuzeti odgovornost
za sve politike poteze, dok suci ustavnog suda nisu odgovorni nikome osim vlastitoj savjesti
i vlastitom pravnom uvjerenju.
Ustavno sudovanje je postalo normalni, redovni i uobiajni presuditelj sporova izmeu
zakona i ustava kao i najjai zatitnik ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dananje ustrojstvo
odnosa izmeu zakonodavca, vlade i ustavnog suda izgraeno je na temeljima meusobnog
uvaavanja i potovanja. Svako od ovih ustavnih tijela ima svoje nadlenosti propisane
ustavom kojih se u ozraju izgraene politike kulture mora drati. Naravno, (vrlo) apstraktne
ustavne odredbe esto omoguuju raznolika tumaenja pa je znanost i ovdje na vrijeme
intervenirala dajui teorijsku granicu ovlastima ustavnog suda. Iz vanih politikih razloga,
da ne povrijedi demokratsko ureenje drave, ustavni sudac pri ocjenjivanju ustavnosti
zakona mora se sam obuzdati i biti uzdrljiv, - u tom se smislu u Americi govori o judicial
restraint. esto je za to potrebno vie takta nego umijea. Ali to je neophodno za samu
egzistenciju ustavnog sudovanja.69 Zbog toga e se i ustavni suci esto morati samoograniiti
u pojedinim politikim pitanjima koja nisu ustavnopravno judicijabilna.70
Stoga vidimo kako i opa volja moe pogrijeiti, bilo u vidu greke u samom
sadraju (materijalna neustavnost zakona) ili greke u procesu oblikovanja i izraavanja
(formalna neustavnost zakona), a pravni poredak sadri mehanizme vraanja u ustavne okvire
svaki put kada to zatreba. Iznad zakona u veini sluajeva stoje kruti ustavi koji zahtijevaju
materijalnu i formalnu usklaenost zakona s pravnim aktima vee pravne snage.71 Ustavni sud
u takvom sustavu ima veliku politiku mo pa je iznimno vano da sami ustavni suci ne
postanu eksponenti pojedinih interesnih skupina i/ili stranakih politika. Zbog toga ustavnom
sudu (odnosno njegovim sucima) takoer mora biti imanentno (samo)ogranienje gdje e
zatita ustavnosti i zakonitosti, odnosno zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda biti jedino i
iskljuivo mjerilo djelovanja.72
69
Krbek, I., Ustavno sudovanje, Zagreb, Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1960,
str. 28.
70
No mogue su i suprotnosti tako da doe do potpune politizacije ustavnopravnih problema. Vidi: Podolnjak,
R., Ameriki Vrhovni sud kao politika institucija: sluaj Bush vs. Gore, Pravni vjesnik, br. 1-2, 2003, str. 285324.
71
Daljnje teorijsko ispitivanje odnosa izmeu ustava i zakona odvelo bi nas predaleko od temeljnih ideja rada, a
u svijetlu injenice da su pojmovi poput drave, suvereniteta i zakona dovoljno analizirani, u daljnjem izlaganju
se (samo)ograniavamo na ve ranije iznesene definicije.
72
Za daljnje modele (samo)ograniavanja ustavnog suda vidi: Smerdel et. al., op. cit. (bilj. 68), str. 175.
19
Uvoenjem ustavnog sudovanja u pravno-politiki poredak drava suverenost nije

okrnjena ve je postavljena na relativnim temeljima uz uvaavanje svih elemenata drutvenopolitike zbilje. Samim time mogue je zamisliti takve odnose izmeu drava u meunarodnoj
zajednici regulirane pravom gdje suverenost nije dovedena u pitanje samo zbog toga to se
drave obvezuju ili bivaju obvezane.73
esto se istie i apsolutnost nekih ljudskih prava i temeljnih sloboda koji i nisu ba
tako apsolutni kada ih se detaljnije analizira. Npr. istie se nepovredivost doma 74, da bi se
odmah potom reklo kako ta nepovredivost nije apsolutna, budui da su predvieni
(kazneno)pravni mehanizmi pretrage stana i drugih prostorija za potrebe kaznenog postupka.
Nadalje, esto se istie i sloboda govora, misli i savjesti to takoer nije apsolutno pravo jer
ovjek ne moe govoriti apsolutno (op. a.) sve to eli bez mogunosti sankcije. 75 Sloboda
takoer nije apsolutno ljudsko pravo zbog npr. mogunosti zatvorske kazne u sluaju
poinjenja kaznenih djela ili zadravanja od strane policije npr. u sluaju alkoholiziranosti na
javnom mjestu, dok je sloboda kretanja ograniena faktinim (npr. nemogunost zarona na
dno Jadranskog mora) ili pravnim razlozima (npr. razlozima nacionalne sigurnosti u smislu
zabrane pristupa pojedinim podrujima ili (vojnim) objektima). Povezano sa slobodom govora
potrebno je naglasiti kako i jedan od najvanijih meunarodnih dokumenata u podruju zatite
ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je i jedan od izvora medijskog prava u Republici
Hrvatskoj, Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajuim
Protokolima, predvia u l. 10. ogranienje slobode izraavanja (govora).76 Takoer, istie se
kako je ostvarivanje slobode povezano s dunostima i ogranienjima pa samo u odnosu prema
slobodama drugih i putem (samo)ogranienja koja si moramo sami nametati moemo
ostvarivati vlastite slobode. U domeni gospodarskih prava istie se nepovredivost i apsolutni
73
Npr. meunarodnim ugovorima, ali i meunarodnim obiajnim pravom koji predstavlja posebni pojavni oblik
meunarodnog prava koji je politoloki gledano vjerojatno i najsporniji.
74
l. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, NN 41/01, 55/01 - ispr.
75
Tako l. 199. - 202. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,
190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08) propisuju zakonske opise kaznenih djela uvrede, klevete,
iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika te predbacivanja kaznenog djela kao i njihove kvalificirane oblike.
76
Svatko ima pravo na slobodu izraavanja. To pravo obuhvaa slobodu miljenja i slobodu primanja i irenja
informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj lanak ne sprjeava drave da
podvrgnu reimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.
Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaa dunosti i odgovornosti, ono moe biti podvrgnuto
formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama propisanim zakonom (op. a.), koji su u demokratskom
drutvu nuni radi interesa dravne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprijeavanja
nereda ili zloina, radi zatite zdravlja ili morala, radi zatite ugleda ili prava drugih, radi sprijeavanja odavanja
povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. l. 10. st. 1. i 2. Konvencije
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, NN MU 06/99.
20
karakter prava vlasnitva, no u potpunosti je jasno kako ni vlasnitvo nije nekakvo apsolutno
pravo.77
Danas bi jedino apsolutno ljudsko pravo trebalo biti pravo na ivot. No, zbog
velikog broja drava koje prakticiraju smrtnu kaznu kao legitimni oblik drutvene odmazde za
najtea kaznena djela, pravo ljudskog bia na ivot u tim dravama je relativizirano. Iako su
sva ogranienja prava i sloboda uvjetovana nekim drugim drutveno opravdanim razlozima,
nema nikakvih razloga da se ove spoznaje ne primijene i u sluaju meunarodnog prava.
Iako je nemogue pa i pogreno postaviti znak jednakosti na odnose izmeu
pojedinaca i odnose izmeu drava (zbog eksponencijalno velike razlike u sloenosti odnosa
u meunarodnoj zajednici te postojanja suverene vlasti nad pojedincima-dravljanima kao
arbitra svakodnevnih sporova), ostvarivanja prava i sloboda izmeu pojedinaca moe biti
dobra polazna toka za sagledavanje svih sloenih odnosa u meunarodnopravnoj praksi
drava danas. I drave, jednako kao i pojedinci moraju u ostvarivanju prava i sloboda
prakticirati samoogranienje te shvaati svoja prava i slobode u relativnom smislu, odnosno
obazrivo prema drugima (narodima i dravama, odnosno meunarodnim organizacijama).
Jednako tako i drave svoju suverenost (nezavisnost) moraju shvaati i sagledavati
samo kao pravo naroda svake drave da odreuje i mijenja svoje ustavno ureenje po
svojoj volji, da sklapa ugovore s drugim dravama, da na svome podruju vri iskljuivu vlast
i sudbenost nad osobama i stvarima (teritorijalno vrhovnitvo: izuzeci meunarodne slunosti,
sluajevi tzv. eksteritorijalnosti).78 Stoga se jo jednom dokazuje da i drava i suverenitet u
svojim temeljnim teorijskim definicijama sadre ogranienje. Drava ograniava svoju vlast
na svoje podruje i subjekte koji se na tom podruju nalaze, a tu (ogranienu, relativno
suverenu) vlast vri samoograniavajui se, budui da drava ne smije intervenirati u privatnu
sferu pojedinaca bez opravdanog razloga i vrstog zakonskog temelja.
77
Tako npr. l. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (NN 41/01, 55/01 - ispr.) jami pravo vlasnitva da bi u st.
2. odmah odredio kako vlasnitvo obvezuje jer su nositelji vlasnikog prava duni doprinosti opem dobru.
Zakonsku razradu ustavnog prava vlasnitva donosi l. 31. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) koji odreuje da su
vlasnici prilikom izvravanja svog prava duni postupati i obzirno prema opim i tuim interesima koji nisu
protivni njegovu pravu, a osobito: vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije sluiti svojim pravom s jedinim ciljem da
drugome teti ili da ga smeta,
- vlasnik nije ovlaten zabraniti tui zahvat u svoju stvar kad je taj nuan radi otklanjanja tete koja nekome
neposredno prijeti, a nerazmjerno je vea od one to iz toga zahvata proizlazi za vlasnika, nego je samo ovlaten
potraivati naknadu za pretrpljenu tetu,
- vlasnik nekretnine nije ovlaten braniti tue zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva
opravdanoga interesa da ih iskljui. O socijalnoj vezanosti vlasnitva i ope o ogranienjima vidi: Gavella, N.,
Josipovi, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipkovi, Z., Stvarno pravo, Svezak prvi, Zagreb, Narodne novine, 2007, str.
401-424. Za javnopravna ogranienja vlasnitva putem (upravno)pravnog instituta izvlatenja vidi: Borkovi, I.,
Upravno pravo, Zagreb, Narodne novine, 2002, str. 603-615.
78
21
Stoga ni drava ni suverenitet nisu statini ve iznimno fluidni pojmovi i moe ih se

analizirati samo u ukupnosti svih drutveno-politikih zbivanja u odreenom trenutku
vremena.79
Vrlo je zanimljivo i poimanje drave u djelima amerikih ustavotvoraca. Najstariji
ustav na svijetu koji se odlikuje sposobnou prilagodbe novim drutvenim okolnostima
izgraen je na ideji nepovjerenja prema nositeljima vlasti.80 Svaka vlast (drava) predstavlja
nuno zlo, stoga ni pojedinci stvarajui dravu ne mogu vjerovati samima sebi da tu vlast
nee kasnije uzurpirati. Rijeima Thomasa Jeffersona: Slobodna se vlada zasniva na
nepovjerenju, a ne na povjerenju; ograniene sustave ne odreuje povjerenje, ve
nepovjerenje; sputani time obvezni smo oslanjati se na mo; u skladu s time na je Ustav
utvrdio granice do kojih, i ne dalje, moe ii nae povjerenje u pitanjima moi nema se vie
to sluati o vjeri ovjeka, ve ga lancima Ustava sputati da ne ini zlo.81
Drave danas u meunarodnim odnosima predstavljaju geopolitike igrae koji na
planetarnoj velikoj ahovskoj ploi trae dobitne kombinacije osvajanja ekonomskih resursa
i promicanja vlastitih interesa. Iako se zakulisnim interesnim igrama meunarodne politike
mnogo toga moe ostvariti, veliki dio regulacije odnosa u meunarodnoj zajednici ostaje
meunarodnom pravu kojeg je izgradila esencijalna potreba reguliranja odnosa izmeu
drava.
4. Meunarodno pravo kao sustav pravnih pravila
Prvim dijelom rada dominirala je naa elja za politolokom analizom drave i
suvereniteta. Nadajui se kako smo te pojmove razjasnili u dovoljnoj mjeri, prelazimo na
analizu meunarodnog prava kao sustava pravnih pravila i temelja kritike teorije pravne
prirode meunarodnog prava.
Politoloka koncepcija meunarodnog prava kree od sustava stvorenog
Westfalskim mirom 1648. godine i injenice da subjektima meunarodnog prava mogu biti
samo drave koje su suverene i djeluju autonomno. 82 Prvenstveno, subjekti meunarodnog
79
Ovakvi sluajevi nisu rezervirani samo za tzv. zemlje u tranziciji ve i za razvijene demokracije. Tako se
npr. u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije deset godina dogodio sluaj kada je savezni Vrhovni sud de facto
odredio pobjednika na izborima za predsjednika. Vie o ovome sluaju vidi: Podolnjak, op. cit. (bilj. 70).
80
Ostaje pitanje je li to zasluga interpretacije ustavnih normi od strane saveznog Vrhovnog suda koji je
mijenjanjem svojih ranijih presedana u razliitim okolnostima omoguio dugo trajanje amerikog Ustava i u
odreenim sluajevima anulirao potrebu donoenja amandmana.
81
Smerdel et. al., op. cit. (bilj. 68), str. 64. Analizu Federalista vidi u: Maier et. al., op. cit. (bilj. 1), str. 67-83.
82
Posavec, Z., Dileme meunarodnog prava: izmeu nacionalizma i kozmopolitizma, Politika misao, br. 4,
2004, str. 113-121.
22
prava su danas, uz drave, i meunarodne organizacije s veim ili manjim utjecajem u

meunarodnoj politici. S druge strane, autonomno djelovanje drava u suvremenom svijetu je
vie nego idealistian pogled, budui da se u svakodnevnici svaka drava u meunarodnim
odnosima susree s veim ili manjim brojem rafiniranih oblika pritisaka da usvoji ili
promijeni odreenu politiku. Znanost o meunarodnim odnosima jo uvijek u analiziranju
objekata svojeg interesa polazi od predrasude o suverenosti pojedinih drava koja je ipak
pravno ustanovljena.83
S druge strane, kritika teorija koja je odricala pravni karakter meunarodnom pravu
isticala je i nepostojanje mogunosti oitovanja volje kod drava. 84 Prema tim razmiljanjima,
samo pojedinac (ovjek) ima svoju vlastitu volju koju moe oitovati. Neovisno o postojanju
dravnih organa meunarodnih odnosa, volja drave ostaje samo fikcija koja odraava
parcijalne interese pojedinaca i ne moe predstavljati volju drave, stoga drava i nema pravni
subjektivitet. Ipak, nije jasno kako onda ova struja kritike teorije pravne prirode
meunarodnog prava dozvoljava postojanje pravnog subjektiviteta pravne osobe. Priznavanje
pravne osobnosti iskljuivo fizikoj osobi vratilo bi nas u pogansko pravno razdoblje gdje bi
npr. gospodarski ivot u potpunosti odumro. Notorna je injenica kako je pravna znanost
odavno priznala pravni subjektivitet pravne osobe kao i da pravna osoba ima svoju vlastitu
volju i mogunost njezina oitovanja, iako je u samoj izgradnji pravnog subjektiviteta pravne
osobe bilo velikih potekoa.85 Pravni poreci danas priznaju pravnoj osobi mogunost
oitovanja vlastite volje pa temeljem danog oitovanja pravna osoba moe u pravnom
prometu stjecati prava i preuzima obveze. Jednaka mogunost postoji i u meunarodnom
pravu, tim vie to suvremeni ustavi beziznimno sadre odredbe o najviim organima
vanjskog zastupanja koji mogu davati meunarodnopravno relevantna oitovanja volje za
dravu bez posebne punomoi. Te organe personificiraju osobe kojima je dana ustavna ovlast
za zastupanje u meunarodnim odnosima, a drava ostaje vezana njihovim oitovanjem u
meunarodnom pravnom poretku ak i kada je odnosni organ postupao izvan svog
djelokruga.86 Na svakodnevnoj razini na unapreenju odnosa izmeu drava djeluju
diplomatski zastupnici ija je funkcija odreena Bekom konvencijom o diplomatskim
odnosima.87 Navedena Konvencija ne odreuje funkcije diplomatske misije limitativno pa
83
Padjen, I., (Ne)udorednost (meunarodnog) prava, Rijeka, Izdavaki centar Rijeka, 1988, str. 123.
Ibler, V., Koliko vrijedi meunarodno javno pravo?, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj.
485, 2002, str. 58.
85
Vie o ovoj temi vidi: Klari, P., Vedri, M., Graansko pravo, Zagreb, Narodne novine, 2006, str. 39-48.
86
Andrassy, J., Meunarodno pravo, Zagreb, kolska knjiga, 1990, str. 262.
87
Na temelju notifikacije o sukcesiji, Republike Hrvatska je od 08. listopada 1991. godine stranka Beke
konvencije o diplomatskim odnosima, NN MU 12/93.
84
23
moemo rei da svaka djelatnost diplomatske misije koja se sastoji od unapreenja odnosa
izmeu drava ulazi u djelokrug rada diplomatskog osoblja. Osobito je zanimljivo rjeenje
Konvencije po kojem poslaniku ne treba posebna punomo za poslove koje obavlja u okviru
svojih redovitih poslanikih funkcija, budui da se u tome izraava njegov predstavniki
znaaj. ef diplomatske misije moe i bez posebne punomoi prihvatiti tekst nekog ugovora
koji se sklapa izmeu drave koju zastupa i drave u kojoj slubuje.88 Stoga zakljuujemo
kako
nema
mjesta
prigovorima
nemogunosti
oitovanja
dravne
volje
meunarodnopravnom poretku kada najvii unutarnji pravni akti redovito sadre odredbe o
organima vanjskog zastupanja i nainima ulaenja u meunarodne odnose.
Unato svim napadima na pravnu prirodu meunarodnog prava, meunarodno pravo
se izgradilo kao sustav pravnih pravila. Ako su pravne norme dio cjelovitog sustava normi,
mogue je rijeiti i sluaj koji nije unaprijed predvien, tj. sluaj koji se ne moe podvesti pod
neko pravno pravilo koje bi bilo predvieno za takvu vrstu sluaja. U takvom e se sluaju
primijeniti via, openitija norma.89
Temeljno pitanje svakog pravnog sustava je odreenost njegovih izvora. Kao izvore
meunarodnog prava, meunarodnopravna praksa je odredila l. 38. st. 1. Statuta
Meunarodnog suda koji odreuje da Meunarodni sud sudi temeljem: meunarodne
konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od drava u
sporu; b) meunarodni obiaj kao dokaz ope prakse, prihvaene kao pravo; c) opa naela
prava, priznata od civiliziranih naroda90; d) uz rezervu odredbe lanka 59 (sententia ius facit
inter partes, op.a.), sudske rjeidbe i nauavanja najpozvanijih publicista razliitih naroda kao
pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila.91
Navedeni izvori meunarodnog prava nisu subordinirani jedan drugome pa se zato u
sluaju kolizije primjenjuju opa pravna pravila za rjeavanje sukoba pravnih pravila jednake
pravne snage, odnosno: lex posterior derogat legi priori, a lex specialis derogat legi
generali.92 Osobito je zanimljiv i sluaj kogentnog meunarodnog prava koji prijei nastajanje
bilo kojeg sadrajno suprotnog pravnog pravila. Kogentno meunarodnopravno pravilo moe
se nai u sva tri ranije navedena pravna izvora prema l. 38. st. 1. Statuta Meunarodnog
suda, to znai da je kogentan sadraj norme, a ne formalni izvor.
88
Andrassy, op. cit. (bilj. 86), str. 274.

90
Ne moemo se oteti dojmu kako ovaj izvor prava sadri kolonijalnu notu, vjerojatno zbog injenice da su u
vrijeme rekonstrukcije svjetskog poretka i donoenja Statuta kolonije jo uvijek bile realnost.
91
Andrassy et. al., op. cit. (bilj. 53), str. 19. i 20. Za legislativnu funkciju u meunarodnim odnosima vidi:
Brierly, J. L., The basis of obligation in international law and other papers, Oxford, Clarendon University Press,
1958, str. 212-229.
92
89
24
Kasnije analize su pokazale kako su se drave u svojim ugovornim odnosima s

drugim dravama openito pridravale pravila postavljenih u tim ugovorima kao i ostalih
pravnih pravila navedenih u l. 38. st. 1. Statuta Meunarodnog suda. Neki su ili toliko
daleko pa su istaknuli kako se drave ee pridravaju meunarodnog prava, nego svojih
vlastitih nacionalnih zakona.93
Ne treba idealizirati i meunarodnom pravu pripisivati savrena svojstva. Budui da
ni nacionalni pravni sustavi nisu savreni, jednako tako se to ne moe oekivati od
meunarodnog prava pa automatski odricati njegovu pravnu prirodu ako ne moe udovoljiti
nekim unaprijed postavljenim metafizikim kriterijima savrenosti. I u meunarodnom pravu
vladaju interesi koji ne poznaju nacionalno odreenje. No, smatramo potpuno nepotrebnim
objanjavati policy-proces u okviru jedne drave i koliko se suprotstavljenih interesnih
skupina bori za usvajanje nekog zakona s tono odreenim sadrajem.
Bilo koji pravni sustav u sebi sadri element nesavrenosti, budui da ne moe
pravnim normama u potpunosti i do pojedinosti regulirati sve mogue situacije koje se mogu
pojaviti u svakodnevnom ivotu. Tada se u pomo prizivaju via pravna pravila, naela,
pravni standardi, tumaenja i sl. koja omoguavaju rjeavanje.
ak i kazneno pravo u irem smislu koje predstavlja pravnu granu sa najvie
mogunosti ogranienja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao temelje postupanja u
kaznenim predmetima postavlja naelo (op. a.) pravinog postupka (koje je implementirano
tek meunarodnopravnim dokumentom, Konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda). Pravna teorija je u tu svrhu napravila razliku izmeu prava i naela, budui da se
pravo mora primijeniti ako su ispunjeni svi elementi hipoteze i dispozicije pravne norme.
Naelo je optimalizacijska zapovijed koja trai da ostvarimo neki cilj u cijelosti ili barem u
najveoj moguoj mjeri (to dakako, ovisi o injeninim i pravnim mogunostima, pri emu
su potonje odreene ponekad i suprotstavljenim naelima i pravilima. No, to ne znai da je
pravno naelo samo puki filozofski topos kao neka ideja-vodilja pravnog sustava: ono ima
pravno obvezujui smisao koji poiva na objektivnoj pravnoj ideji i primjena mu je
ograniena njegovim pojmovnim sadrajem.94 Naela su sastavni dio pravnog poretka koji se
primjenjuju uvijek kada pravno pravilo objektivnog prava ne moe u potpunosti razjasniti
smisao pravne norme. Sagledavanjem pravnog pravila u odnosu na odreeno naelo, moemo
u potpunosti odrediti sadraj pravne norme kao i ratio legis.
93
Hague, R., Harrop, M., Breslin, S., Komparativna vladavina i politika, Zagreb, Fakultet politikih znanosti
Sveuilita u Zagrebu, 2001, str. 263.
94
Krapac, D., Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, Zagreb, Narodne novine, 2007, str. 64.
25
Pravni poredak je pun takvih standarda koji upravo zbog neodreene pozitivizacije
vlastitog sadraja omoguavaju uspjenu i brzu prilagodbu novonastalim okolnostima. 95 Pa
ak i kazneno materijalno pravo, u kojem je utemeljenost kaznenopravne norme na zakonu
temelj za izgradnju cijele dogmatike, ne moe u svim sluajevima utemeljiti svoju valjanost
na pravnoj normi. Takav sluaj je npr. kolizija dunosti kod krajnje nude kao razloga
iskljuenja protupravnosti kada se radi o dunostima istog ranga (npr. sluaj oca koji u nekoj
opasnosti moe spasiti samo jedno dijete) Jedini izlaz jest iskljuiti protupravnost pozivom
na nadzakonsku krajnju nudu kao razlog iskljuenja protupravnosti. Priznanje takve krajnje
nude je doputeno jer razlozi iskljuenja protupravnosti ne moraju biti izriito propisani
zakonom ako obuhvaaju ponaanja koja nisu drutveno tetna odnosno kojima nedostaje
materijalna protupravnost.96
esto se u praksi nacionalnih drava javlja pitanje hijerarhije domaih pravnih
izvora. Ustav je prema svim klasifikacijama najjai i najvaniji pravni izvor. Ipak, nuno se
postavlja pitanje postoji li neto to ima metajuridiku snagu iznad ustava. Pravna povijest je
ideju nadustavnosti pripisala npr. Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine.
Iako e kasnije biti donesene i druge izjave o pravima i slobodama, ova e - ne samo za
Francusku - zadrati posebno mjesto; itava ustavnopravna povijest Francuske 19. stoljea je
borba za naela iz Izjave, odnosno do danas ona je zadrala znaenje nadustavne povelje u
Francuskoj.97 Jednako je i u sluaju sovjetske Izjave o pravima radnog i izrabljivanog
naroda.98 I u njemakoj ustavnosudskoj praksi se isticala ideja nadustavnosti, odnosno o
odreenim principima koji nadilaze sam Temeljni zakon kada se tumai sistematski i
obvezuju njemakog ustavotvorca (npr. podjela Savezne Republike Njemake na Lndere)99
Savezna Republika Njemaka je takoer zanimljiva zbog toga to u Temeljnom
zakonu visoko uzdie obiajno meunarodno pravo. lanak 25. Osnovnoga zakon (Ustava)
iz 1949. glasi: Opa pravila meunarodnoga javnoga prava biti e sastavni dio saveznog
prava. Ona e imati prednost pred zakonima i neposredno e stvarati prava i dunosti za
stanovnike saveznoga podruja. lanak 100(2). tomu dodaje: Ako u tijeku nekoga spora
nastane sumnja u to ini li neko ope naelo meunarodnoga javnoga prava dio saveznoga
95
Npr. naelo savjesnosti i potenja u graanskom pravu, naelo najboljeg interesa djeteta u obiteljskom pravu,
naelo zabrane zlouporabe procesnih prava u parninom procesnom pravu i sl.
96
Novoselec, P., Opi dio kaznenog prava, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2007, str. 212.
97
Kurtovi, op. cit. (bilj. 48), str. 155.
98
Ibid., str. 299.
99
Za puni tekst presude vidi: Kommers, D. P., The Constitutional Jurisprudence of the Federal Republic of
Germany, North Carolina, Durham University Press, 1997, str. 63.
26
prava i stvara li takvo pravilo prava i dunosti za pojedinca, sud e dobiti odluku od
Saveznoga ustavnog suda.100
Danas je postalo vrlo teko odrediti koji je odnos unutarnjeg i meunarodnog prava i
to ne samo u smislu monistikih i dualistikih kola, odnosno teorija o primatu nacionalnog ili
meunarodnog prava. Nacionalni i meunarodni pravni sustavi su meusobno proimajua
refleksija stvarnosti, realne i anticipirane, meunarodne i nacionalne, koje se brzo mijenjaju
pod djelovanjem brojnih imbenika. Iskustvenim dokazom dolazimo do zakljuka kako
meunarodno pravo svakodnevno utjee na brojne odnose izmeu drava. Drave se pozivaju
na meunarodno pravo, optuuju druge da to isto pravo kre, trae ispunjenje dospjelih
obveza i sl.101 Takoer, dolazi do fragmentacije meunarodnog prava to slijedi opi slijed
razvoja klasinih pravnih grana.102 Polako, ali sigurno se izgrauje i meunarodno sudstvo
to sve govori u prilog postojanja i velikog utjecaja koje meunarodno pravo ima na drave
danas.
4.1. Obveza
Obveza drave u meunarodnom pravu predstavlja jedno od najspornijih pitanja
meunarodnopravne doktrine. Dugo vremena prevladavajue miljenje bilo je kako izvor
obveze drave moe biti samo njezin pristanak da bude vezana nekim ugovorom. No jednako
dugo je staro i Hermogenijanovo miljenje iz Digeste gdje kae da pravila koja su mnogo
godina potovana putem obiaja imaju jednaku pravnu snagu kao i ona koja su napisana
(velut tacita omnium conventio).103
Kritiari pravne prirode meunarodnog prava isticali su nemogunost sankcije u
meunarodnom pravu pa kada se na to jo nametnula i nemogunost obvezivanja drave,
meunarodno pravo je ostalo pravno ogoljeno i svedeno na puke moralne obiaje. No,
meunarodnopravna znanost je izgradila do danas razraenu dogmatiku u pogledu sklapanja
pravnih poslova izmeu drava, drava i meunarodnih organizacija i samih meunarodnih
organizacija. I ne samo to, danas se ve govori i o meunarodnopravnoj odgovornosti drave
pa se u tom pogledu razrauje i pitanje krivnje i dune panje. 104 Zanimljivo je i pitanje
100
Degan, V. ., Odnos meunarodnoga i unutarnjega prava, Vladavina prava, br. 2, 1999, str. 24.
Friedmann, W., The changing structure of international law, London, Stevens&Sons, 1964, str. 86.
102
Npr. Nije sporno da je trgovako ili, kako ga u mnogim zemljama nazivaju, privredno pravo, nastalo iz
graanskog odnosno privatnog prava. Intenzitet i kompleksnost gospodarskog ivota, masovna proizvodnja,
siguran i brz protok robe i novca, zahtijevali su prilagodbu i uposebljenje, pa i kreaciju novih instituta
graanskog prava. Klari et. al., op. cit. (bilj. 85), str. 13. Jednako tako je u sluaju meunarodnog kaznenog
prava, meunarodnog humanitarnog prava, meunarodnog prava mora i sl.
103
Brierly, op. cit. (bilj. 91), str. 9.
104
Seri, M., Meunarodnopravna odgovornost drava: pitanje krivnje i dune panje, Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagrebu, br. 1, 1999, str. 5-22.
101
27
zastare u meunarodnom pravu. Dok neki smatraju kako zastara nije mogua u
meunarodnom pravu, Institut za meunarodno pravo se jo 1925. godine izjasnio za
postojanje zastare kao naina prestanka meunarodnih obveza ex contractu i ex delicto.105
Pravni poslovi meunarodnog prava u potpunosti su preuzeli temeljne pretpostavke
iz dijelova odgovarajuih pravnih grana. Tako danas i u meunarodnom pravu imamo zabludu
shvaenu kao pogrenu predodbu o nekoj injenici, prijevaru, odnosno silu kao razlog
nevaljanosti nekog ugovora iz kojeg izvire obveza. Kao i u privatnom (graanskom) pravu,
manifestirana volja organa ovlatenog za zastupanje drave mora se u potpunosti poklapati s
pravom voljom subjekta. Budui da se ipak radi o dravama i meunarodnim odnosima
zahtijeva se vea sigurnost pa e predmnjeva govoriti u prilog valjanost nekog meunarodnog
ugovora sve dok se ne dokae postojanje uzroka nevaljanosti.106
Danas je pitanje ugovornih obveza u meunarodnom pravu rijeeno Bekom
konvencijom o pravu meunarodnih ugovora107 koja u l. 26. kae da svaki ugovor koji je na
snazi obvezuje drave i one su ga dune izvravati u dobroj vjeri. Kada se sagledaju i ustavne
odredbe veine drava suvremenog svijeta koje propisuju nadzakonsku pravnu snagu
meunarodnih ugovora108, jasno je kako kritiki osvrt na nemogunost preuzimanja
meunarodne obveze drave gubi na snazi. Naravno, drave i dalje mogu u potpunosti
ignorirati i ugovor koji su potpisale i Beku konvenciju o pravu meunarodnih ugovora ako
su stranka i odbiti izvriti ugovorom preuzetu obvezu. Tada e, usprkos kritiarima
meunarodnog prava, nastupiti adekvatna sankcija koja postoji u meunarodnom pravu.109
U sluaju povrede obveze, drava e biti meunarodnopravno odgovorna za
protupravno djelovanje ako se djelovanje drave sastoji od ina ili propusta koji se mogu
pripisati dravi i ako takvo djelovanje tvori povredu meunarodne obveze. 110 To su dva
konstitutivna elementa meunarodnopravne odgovornosti drava to je istaknula i Komisija
za meunarodno pravo u svom Nacrtu lanaka o odgovornosti drava. Najvei problem koji
se javio u definiranju meunarodnopravne odgovornosti drava bio je pitanje krivnje.
Slijedei
graanskopravnu
teoriju,
teorija
je
postavila
zahtjev
da
sluaju
105
Andrassy, op. cit. (bilj. 86), str. 307.

Ibid., str. 311.
107
NN MU 16/93.
108
lanak 140. Ustava Republike Hrvatske predvia: "Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u
skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po
pravnoj snazi su iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u
njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava. Za tekst Ustava vidi: NN 41/01. U nekim
sluajevima nalazimo i ustavne osnove za neposrednu primjenu meunarodnog obiajnog prava, kao to je to u
sluaju Austrije, Grke, Francuske, i Italije. Vidi: Degan, op. cit. (bilj. 100), str. 25.
109
110
Seri, op. cit., (bilj. 104), str. 5.
106
28
meunarodnopravne odgovornosti drava mora postojati i krivnja koja se moe manifestirati

kao dolus ili culpa. Poetkom 20. st. u radovima talijanskog znanstvenika Dionisia Anzilottija
javilo se shvaanje kako je drava meunarodnopravno odgovorna zbog neispunjenja svoje
meunarodne obveze, pri emu dolus ili culpa nemaju niti mogu imati vanosti. U
meunarodnom pravu animus pojedinca-organa drave nije uzrok ni uvjet odgovornosti:
odgovornost nastaje iz same injenice povrede meunarodne obveze drave.111
Zanimljivo je kako su do Drugog svjetskog rata znanost pa i meunarodna sudska
praksa bili vjerni subjektivnoj odgovornosti drave za povredu meunarodne obveze. Strahote
Drugog svjetskog rata pokazale su najgore lice drava i njihove moi kada se pod krinkom
suvereniteta provodilo sustavno istrebljivanje cijelih naroda. Zbog toga je bilo potrebno
napraviti odmak od klasine graanskopravne subjektivne odgovornosti i za drave postaviti
stroa pravila igre. Suvremena znanost sve vie odbacuje krivnju kao pretpostavku
odgovornosti drava u meunarodnom pravu i vraa se na Anzilottijeve postavke o
objektivizacije odgovornosti drava za prekrene obveze. veina tih objektivista
potpuno odbacuje pojam krivnje kao neprikladan za meunarodnopravnu praksu te smatra da
je pri utvrivanju protupravnosti jedino vano vanjsko ponaanje dravnih organa koje treba
usporediti s onim to je predvieno meunarodnom obvezom. 112 No, kao to i svaki drutveni
eksperiment mora biti relativiziran kompromisima, zadrana je mogunost da se i
odgovornost drave u meunarodnom pravu odredi subjektivno. Nacrt lanaka o odgovornosti
drava ne odbacuje a priori krivnju kao konstitutivni element protupravnosti, ali tu
konstitutivnost ograniava samo za pojedine sluajeve to je i prevladavajui stav u
meunarodnopravnoj znanosti.113
Krivnja se u graanskom pravu moe manifestirati i kao povreda dune panje, to
se moe pojaviti i u sluaju drava pa su tako neke arbitrane i sudske odluke temeljene na
propustu dune panje od strane drava. Objektivisti, s druge strane, istiu kako je upravo
to dokaz da se meunarodnopravna odgovornost drava temelji na samoj injenici povrede
meunarodne obveze i to upravo zbog propusta dune panje.114 Iako glede pitanja krivnje i
dune panje znanost jo nije dala jednoznaan odgovor, zamjeuje se tendencija da se ta
odgovornost objektivizira i da drave u meunarodnom pravnom poretku odgovaraju bez
obzira na subjektivne elemente protupravnosti.115
111
Ibid., str. 7.
Ibid., str. 11.
113
Ibid., str. 13.
114
Duna panja u meunarodnu sudsku praksu uvedena je arbitranom odlukom u sluaju Alabama koje je
trebalo rijeiti pitanje dunosti neutralnih drava u pomorskom ratu. Ibid., str. 14.
115
Ibid., str. 21.
112
29
Samorazumljivo je kako ne smije postojati mogunost da drave ne odgovaraju za

povredu svojih meunarodnih obveza. Drave nisu povlatene ma koliko god bile suverene.
Moe se rei kako priznavanjem mogunosti povrede meunarodne obveze drava, svi
teoretiari pa i kritiari pravne prirode meunarodnog prava priznaju postojanje obveze u
meunarodnom pravu, budui da se ne moe prekriti neto to ne postoji.
4.2. Sankcija
Drugi temeljni prigovor pravnoj prirodi meunarodnog prava bio je onaj o
nepostojanju sankcije koja bi se u meunarodnopravnom porektu mogla primijeniti. Jedina
sankcija, isticalo se, koja u meunarodnim odnosima postoji jest rat koji bi povela drava iji
su interesi povrijeeni inom ili propustom neke druge drave. No ukoliko pomnije
analiziramo problematiku sankcije, istaknut e se veliki teorijski problemi prilikom samog
definiranja.
Svaka potraga za, u doktrini opeprihvaenom, definicijom sankcije biti e
obeshrabrena ve na samom njezinom poetku. Pravna doktrina takve definicije jednostavno
nema.116 Znanost je vrlo diferencirana u odreivanju sankcije, stoga je jedino mogue
pronai zajednika obiljeja svih teorijskih pokuaja njezina definiranja kako bi ih mogli
primijeniti na pojam sankcije u meunarodnom pravu. Ugrubo, sve definicije sankcije se
mogu odrediti u dvije temeljne skupine, jedna skupina definicija e spadati u domenu
sociologije pa e sankciju u irem smislu promatrati kao odreenu drutvenu reakciju (Duguit,
Scelle, Ray). Druga skupina definicija e sankciju promatrati iskljuivo u pravnom kontekstu,
odnosno kao reakciju pravnog poretka na povredu svojih normi.117
Ukoliko se sintezom ova dva pristupa nastoji dati definicija sankcije, sankciju se
moe odrediti kao punitivnu, per se protupravnu reakciju normativnog sustava na delikt
(povredu njegove norme), sadranu u povredi inae zatienog subjektivnog prava
objekta sankcije, a zbog poinjenog delikta.118
Opa teorija prava istaknula je razliku izmeu postojeih normativnih sustava, stoga
je i poloaj sankcije u tim sustavima razliiti. Openito, prema Kelsenu, normativni sustavi se
dijele na religijske, moralne i pravne. Ovi sustavi nisu samostalni i apsolutno odijeljeni jedni
od drugih, budui da se viestruko preklapaju i to ne samo u pogledu subjekata ve i u
pogledu odreenog (pravnog) dobra koje tite. Razlikovanje tada postaje mogue jedino ako
116
Lapa, D., Sankcija u meunarodnom pravu, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2004, str. 6.
Ibid., str. 7.
118
Ibid., str. 47.
117
30
se kao kriterij razlikovanja uzme formalni kriterij stvaratelja odreenog sustava. U

religijskom sustavu, donosioc religijske norme je Bog, odnosno odreena metafizika vlast
koju moemo (donekle) spoznati svojim umom. Moralni sustav je produkt neposrednog
stvaralatva zajednice, dok pravni sustav stvara organ koji se nalazi unutar samog pravnog
sustava. Svaki od ovih normativnih sustava titi svoju normu sankcijom koja na taj nain
postaje njihovo vezivo.119
Sankcija nije monopolizirana i ne pripada iskljuivo pravnom sustavu, ali se
postavilo pitanje je li ona njegov konstitutivni element. Pitanje moe li pravo (pravni sustav)
postojati bez sankcije, stoljeima je polariziralo pravnu znanost do maksimuma pogotovo u
kontekstu postojanja horizontalnih pravnih sustava kakvom pripada i meunarodno pravo.120
Danas imamo brojne vrste sankcija u meunarodnom pravu, odnosno fino rafinirani
sustav sankcioniranja povrede meunarodnopravnih pravila. Na prvom mjestu nalaze se
moralne sankcije kao meta-juridike koje meunarodnopravni pisci razliito odreuju.
Jedna struja miljenja moralnu sankciju povezuje samo uz mjere koje se ne mogu provesti jer
nadleni organ te mjere nije u mogunosti izvriti. Drugi autori ne odstupaju od shvaanja
moralne sankcije kao mjere koje nije mogue izvriti, ali ostavljaju prostor da se moralna
sankcija odredi kriterijem subjekta sankcije, a ne njezina sadraja. Meunarodno pravo, kao i
meunarodni moral predstavlja horizontalnu strukturu normi koji se meusobno proimaju,
stoga se i subjekti sankcije mogu pojaviti u jednakim ulogama, odnosno kao organ
horizontalno strukturiranog meunarodnopravnog sustava, ali i meunarodnog moralnog
sustava jednako horizontalne strukture. Kao primjer moralne sankcije u meunarodnom
pravu moe se navesti i (moralna) osuda Europske zajednice Argentini zbog invazije na
Falklande to je predstavljalo krenje meunarodnog prava. Moralne sankcije se mogu
koristiti i kao sredstvo dravne politike i posredno izraavati dravni stav o nekom pitanju
meunarodne politike (npr. dodjela Nobelove nagrade pojedincima i sl.).
Druga skupina su tzv. juridike sankcije koje se u meunarodnom pravu
manifestiraju uglavnom kao nepriznavanje nekog stvorenog stanja (npr. irake aneksije
Kuvajta, novostvorene drave, ali i sudskih i arbitranih odluka druge drave i sl.),
neprimjenjivost, ukinue i nitavost (ponitenje). Neprimjenjivost se oituje npr. u l. 102.
Povelje UN-a koji obvezuje drave da nakon zakljuenja meunarodnog ugovora njegov
primjerak deponiraju u Tajnitvo UN-a. Budui da je praksa pokazala kako drave vrlo
neredovito ispunjavaju ovu obvezu odreenu Poveljom, st. 2. kae kako se nijedna stranka tog
119
120
Ibid., str. 48.

Za miljenja znanosti o mogunosti postojanja prava bez sankcije vidi: Ibid., str. 61-65.
31
neregistriranog ugovora nee moi pozvati na njega pred bilo kojim organom UN-a. Slino je
i sa ukinuem ija je svrha zatita meunarodnopravnih normi. Tako npr. Beka konvencija o
pravu meunarodnih ugovora predvia kao jedan od naina prestanka meunarodnog
ugovora, ponovni sporazum istih ugovornih stranaka o istom pitanju. Jo se u juridike
sankcije ubraja i nitavost iji primjer moemo takoer nai u Bekoj konvenciji o pravu
meunarodnih ugovora i to u odredbi koja propisuje kako su nitavi svi meunarodni ugovori
koji su protivni kogentnom meunarodnom pravu.
Kao politike sankcije ubrajaju se i diplomatske sankcije iji je sadraj izolacija
odreene drave iz redovitih meunarodnih politikih odnosa. U okviru ove vrste sankcija
meunarodnog prava moe se pronai cijela skala izraavanja neslaganja s politikom druge
drave (npr. protjerivanje diplomata iz zemlje, otkaz slubenog posjeta, uskrata viza i sl.).
Vrlo este su tzv. znanstvene, kulturne i sportske sankcije u smislu otkazivanja
znanstvene i kulturne suradnje izmeu drava te bojkot sportskih okupljanja (npr. uzajamni
bojkot Olimpijskih igara u Moskvi i Los Angelesu od strane amerikih i sovjetskih sportaa).
Posebna vrsta sankcija su i one prometne ija je primjena u praksi esta, a sadraj
odreen zabranom dravi da prakticira slobodu prometa (npr. rezolucija Vijea sigurnosti
kojom je obvezala drave lanice UN-a da ne dozvoljavaju polijetanja bilo kojeg zrakoplova
prema Iraku koji bi mogao kriti ekonomske sankcije).
Ekonomske sankcije su s politikog stajalita najzanimljivije, budui da se pomou
njih mogu bez upotrebe prinude ostvariti najrazliitiji ciljevi. Prekid ekonomskih odnosa,
izolacija drave iz tokova meunarodnog gospodarskog ivota moe prisiliti dravu kriteljicu
meunarodnog prava da se podvrgne djelovanju meunarodnopravnih normi. Praksa je puna
primjera ekonomskih sankcija, osobito embarga kao najvanije ekonomske sankcije koja
moe pogoditi odreenu dravu.
Sa stajalita suvereniteta drave, najee su sankcije ogranienja suvereniteta i
sankcija upotrebe sile. U ovim vrstama sankcija meunarodna zajednica reagira silom na
povredu neke norme meunarodnog prava i pozivajui se najee na meunarodno
humanitarno pravo intervenira u unutarnje prilike drave kriteljice. Ova vrsta sankcija u
meunarodnom pravu je ipak ostala veinom u sferi dobrih elja zbog izostanka formiranja
vojne sile UN-a i injenice kako su u svim sluajevima potrebe za upotrebom sankcije
upotrebe sile, interesi velikih sila blokirali donoenje odluke u Vijeu sigurnosti.121
Iz cijelog prikaza se jasno vidi kako sankcija u meunarodnom pravu postoji, ali
ona nije vezana konzervativnim pravnim stajalitima. Posebnost horizontalnih pravnih sustava
121
Ibid., str. 262. et seq.
32
jest u tome to tradicionalne pravne predodbe nisu na njih primjenjive. Drave same stvaraju
meunarodno pravo ugovorima izmeu sebe ili obiajima koji su dokaz ope prakse,
prihvaene kao pravo. Sankcija je u tom sluaju nuno relativizirana u odnosu na klasine
predodbe, no ona efektivno i efikasno postoji. Jednako tako ponovno ne trebamo imati
idealni pogled na svijet, budui da je praksa puna primjera kada je meunarodna zajednica
trebala reagirati na povredu meunarodnog prava adekvatnom sankcijom, a nije zbog
razliitih interesa i malih i velikih drava. No jednako tako su esti primjeri i kada je sama
drava u svom unutarnjem politikom ivotu trebala intervenirati sankcijom, a nije zbog
razliitih interesnih skupina. ivimo u nesavrenom svijetu pa svaki pokuaj zatite ljudskih
prava i temeljnih sloboda, osiguranja gospodarskog napretka i mira koji je definiran kao
najvea vrednota ovjeanstva treba plauzibilno doekati. Taj pokuaj moe biti iskazan i kroz
norme meunarodnog prava kojeg ne treba odbacivati samo zbog horizontalnog pravnog
ustrojstva.
Takoer, vlast drave nije ograniena samo u meunarodnoj zajednici ve i u
pogledu unutarnjeg pravnog sustava, stoga je teorija napravila razliku izmeu poslova koje
drava poduzima iure imperii i iure gestionis. U poslovima iure gestionis, drava moe biti
obvezana i sankcionirana na npr. naknadu tete koju je svojim djelovanjem nanijela drugim
pravnim i/ili fizikim osobama ili zbog neispunjenja pravnog posla graanskog prava u kojem
ima jednaki pravni poloaj kao i druga strana koja moe biti fizika i pravna osoba.
Sve izloeno nam jasno daje do znanja kako ni sankcija nije jednoznaan pravni
pojam kojeg bi morali shvatiti iskljuivo kao malj dravne sile koji se aktivira u sluajevima
povrede pravnih pravila.
5. Neki posebni pojavni oblici meunarodnog prava
Za kraj ovog rada smo ostavili kratku analizu nekih posebnih pojavnih oblika
meunarodnog prava u svijetu danas. U tu svrhu smatramo kako primarno treba prikazati
meunarodne ugovore koja sklapa Sveta Stolica, pravo koje egzistira unutar meunarodnih
organizacija te europsko javno pravo.
Sveta Stolica kao subjekt meunarodnog prava predstavlja meunarodnopravni
subjekt sui generis. Upravo zbog toga, akti koje donosi u svom (meunarodno)pravnom
ivotu su nam iznimno zanimljivi. Meunarodnopravni poloaj Svete Stolice i Drave
Vatikanskog Grada predstavlja jedan od najkontroverznijih i najkompliciranijih pojmova u
meunarodnom pravu. Pravno razvijanje Svete Stolice traje preko tisuu godina da bi svoj
33
suvremeni oblik odredila ureenjem svog meunarodnog poloaja kao normativne simbioze
dva posebna i odvojena, ali opet iznimno povezana meunarodnopravna subjekta.
No puni sjaj ovog jedinstva u dvojstvu oituje se upravo na podruju meunarodnog
prava i meunarodnih odnosa. Sveta Stolica se u vanjskim odnosima ujedno brine i za interese
Drave Vatikanskog Grada. Tako redovito kao stranku u meunarodnim ugovorima koje
sklapa Vatikan nalazimo Svetu Stolicu dok se papa pojavljuje i kao suveren Drave
Vatikanskog Grada. Papa daje konano odobrenje za sklapanje konkordata s nekom dravom,
ali se pojavljuje i kao donositelj apostolskih konstitucija, iju ukupnost moemo oznaiti kao
ustavno pravo Vatikana s meunarodnopravnim obiljejem.
Po pitanju konkordata (ili meunarodnih ugovora koje sklapa Sveta Stolica) relevantne
su nam tri teorije o pravnoj prirodi konkordata koje su se javljale kroz povijest. Prva je teorija
privilegija koju je u srednjem vijeku zastupala Crkva, a po njoj konkordat je ustupak Crkve
dravi jer se tim aktom Crkva u korist drave odrie neega to joj pripada. U osnovi ove
teorije je postulat o vrhovnitvu Crkve nad dravom. Druga je legalna teorija koja se
pojavljuje u 14. st., a po kojoj je drava puni gospodar svojih podanika (tj. drava je jedini
izvor prava pa se po tome drava odrie dijela svojih suverenih prava pregovarajui s papom
koji nastupa u ime podanika te drave). Ugovorna teorija prevladava u moderno vrijeme i na
strani Crkve i na strani drave. Po toj teoriji konkordat je vrsta meunarodnog ugovora sui
generis izmeu dva subjekta meunarodnog prava. Iako je papa svjetovni poglavar drave, on
je ipak poseban subjekt meunarodnog prava, a ta posebnost je sadrana u tome to on pri
sklapanju konkordata ne nastupa posve kao vanjski imbenik, nego kao zastupnik podanika
neke drave.122
Dok neki autori smatraju konkordatima samo one meunarodne ugovore kojima se
pravni poloaj Katolike crkve u odreenoj dravi regulira jednim jedinstvenim ugovorom 123,
mi smo blii shvaanju konkordata kao svakog sporazuma kojima se Katolikoj crkvi
osiguravaju odreeni privilegiji.
Konkordati predstavljaju izraz dinamike volje jednog meunarodnopravnog subjekta.
Oni su sredstvo ukljuivanja Svete Stolice i Drave Vatikanskog Grada u meunarodne
odnose. Oni su ujedno i refleksija njihova meunarodnopravnog subjektiviteta u aktualnim
drutveno-politikim prilikama. No iznimno su zanimljivi zbog injenice to papa u odnosima
s dravama tada nastupa kao zastupnik svojih vjernika koji su ujedno i dravljani odreene
drave. Svaki dravljanin se tada pojavljuje u dvostrukoj ulozi. S jedne strane, on je lan
122
123
Kurtovi, op. cit., (bilj 65), str. 244.

Savi, V., Bajs, D., Sveta Stolica i Drava Vatikanskog Grada, Pravnik, br. 63-64,1998, str. 79-95.
34
suverena, slobodni graanin svoje zemlje obvezan na pokornost zakonima svoje drave, a s
druge strane on je katolik, lan Crkve ijim zapovijedima je takoer obvezan pokoriti se. Tada
se meunarodno pravo pojavljuje kao posrednik izmeu dva subjekta meunarodnog prava,
ali ne u klasinom smislu. Kada dvije drave sklapaju meunarodni ugovor, one pritom u
naelu reguliraju meusobna prava i obveze radi ostvarenja odreene koristi za svoje
dravljane (npr. ugovori kojima se izbjegava dvostruko oporezivanje, osigurava zdravstvena
zatita dravljana jedne ugovorne strane na teritoriju druge ugovorne strane, osigurava
diplomatska pomo na teritoriju drave s kojom jedna od ugovornih strana nema
uspostavljene diplomatske odnose i sl.). U sluaju konkordata, papa de facto nastupa kao
zastupnik dravljana odreene drave za koje trai privilegije od strane drave stranke
konkordata. Drava bi u svjetlu vlastitog suvereniteta trebala odbiti pravo papi da zastupa
njezine dravljane, budui da je ona sama jedini subjekt meunarodnog prava ovlaten za
zastupanje svojih dravljana. Ipak, drave zbog razliitih povijesnih okolnosti ulaze u
meunarodnopravne reime sa Svetom Stolicom i preutno priznaju pravo papi da zastupa
njezine dravljane u svojstvu vjernika.
Sloboda vjeroispovijesti predstavlja jedno od temeljnih ustavnih prava modernih
drava. Hobbesov Levijatan je osigurao vjerski mir, ali ne tako da je nametnuo jednu dravnu
religiju koju su svi podanici duni prakticirati pod prijetnjom sankcije, ve je osigurao
jednakost i jednakovrijednost svih religija kao i slobodu prakticiranja vlastite religije. Religija
je postala privatna stvar, ali se ne moe ispustiti iz vida injenica kako je Katolika crkva
jedina
vjerska
zajednica
na
svijetu
meunarodnopravnim
subjektivitetom
institucionaliziranim sreditem sa papom na elu kao nasljednikom Petrove stolice (Sancta

Sedes) koji nastupa u ulozi zastupnika vjernika-dravljana bez obzira na dravljanstvo.
Budui da su drave u praksi u veini sluajeva spremne suraivati sa Svetom Stolicom u
reguliranju prava i obveza te preutno pristati na to da njihove vlastite dravljane zastupa
drugi meunarodnopravni subjekt i to ak u odnosu prema njima samima, opet vidimo
nunost odmaka od svih apsolutnih shvaanja i drave i suvereniteta. Drave su same pristale
na injenicu da e njihove vlastite dravljane u odnosu prema vlastitim organima zastupati
jedan drugi meunarodnopravni subjekt to je klasinom pojmu suvereniteta nezamislivo.
Zbog svega toga, konkordatska praksa predstavlja posebni pojavni oblik
meunarodnog prava u svijetu. Iako je temeljno rije o meunarodnom ugovoru kao izvoru
meunarodnog prava, subjekti ugovora su vie nego zanimljivi. Budui da je Sveta Stolica
jedan od najstarijih i utjecajnijih meunarodnopravnih subjekata u meunarodnoj zajednici,
dravama sa velikim postotkom katolika je u interesu imati regulirane odnose sa Svetom
35
Stolicom. Skupini drava koje imaju regulirane odnose sa Svetom Stolicom putem konkordata
pripada i Republika Hrvatska. Drugo pitanje predstavlja je li takvo ureenje ustavnopravno
prihvatljivo sa stajalita unutarnjeg (npr. hrvatskog) prava.124
Pojavom novih subjekata meunarodnog prava koje ne moraju biti drave (npr.
meunarodne organizacije) dolo je do enormne proliferacije meunarodnopravnih normi
koje slue reguliranju kompleksnih odnosa izmeu svih subjekata meunarodne zajednice.
Tako je jo 2000. godine na svom 52. zasjedanju Komisija Ujedinjenih naroda za
meunarodno pravo spomenuti sindrom, nazvan ve fragmentacija meunarodnog prava,
odluila uvrstiti u svoj program rada, to je i uinjeno 2002. na 54. zasjedanju Komisije, da bi
2003. godine doista i zapoela rad na tom pitanju. No ipak, treba spomenuti, u
meunarodnopravnoj doktrini, pa i praksi, problem je, bar dijelom, uoen ve znatno prije
pokuajem razumijevanja takvih podsustava kao tzv. self-contained reima meunarodnog
prava, sastavljenih od vlastitih primarnih, ali i sekundarnih normi naizgled izdvojenih iz
konteksta sekundarne efikasnosti meunarodnopravnog sustava u cjelini. Danas, meutim,
osim takve, nazovimo je materijalne fragmentacije, u meunarodnom pravu sve je
izraenija i ona institucionalna - u smislu rastueg broja meusobno nerijetko slabo
povezanih organa, kako sudskih, tako i onih izvrnih.125
Nama je iznimno zanimljiva materijalna fragmentacija meunarodnog prava, budui
da predstavlja direktni dokaz evolucije meunarodnog prava i opi slijed pravnog razvoja koji
je zabiljeen u svim pravnim granama. Nakon to se u bilo kojoj pravnoj grani pojavi
dovoljan broj posebnih (sekundarnih) normi koje samostalno predstavljaju jednu zaokruenu
cjelinu, dogoditi e se izdvajanje specijalne pravne grane.126
Tako je intenziviranjem meunarodnog ivota, posebno nakon zavretka Drugog
svjetskog rata nastao veliki broj meunarodnih organizacija s vlastitim pravnim poretkom
kojeg se promatra u kontekstu podsustava meunarodnog prava. ak tovie, u pravo
124
Pitanje ustavnosti Ugovora izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske bilo je predmetom ispitivanja od
strane Ustavnog suda, no Ustavni sud je zakljuio kako nije nadlean za ispitivanje materijalne ustavnosti
meunarodnih ugovora neposredno s Ustavom iako je pravna znanost istaknula mnoge prigovore neustavnosti.
Takvom (pre)uskom interpretacijom ustavne norme iz l. 128. Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud je
ostavio hrvatski pravni poredak u ustavnopravnom limbu ne pruivi odgovor na istaknuti prigovor neustavnosti
konkordata. Vidi: Rjeenje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-825/2001, NN 16/04. Za kritiku hrvatskih
konkordata vidi: Padjen, I., Church and state in Croatia, u: Ferrari, S., Cole Durham Jr., W., Sewell, E. (ur.),
Law and Religion in Post-Communist Europe, Leuven, Peeters, 2003, str. 57-80.
125
Lapa, D., Fragmentacija meunarodnog prava - degeneracija ili evolucija, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, br. 1, 2005, str. 376.
126
U tom kontekstu se promatra trgovako pravo u odnosu na graansko pravo, maloljetniko kazneno pravo u
odnosu na (ope) kazneno pravo, financijsko pravo u odnosu na upravno pravo i sl. U meunarodnom pravu
doktrina je kao primjer ovog procesa oznaila diplomatsko i konzularno pravo, humanitarno pravo te pravo
Europske zajednice. Ibid., str. 380.
36
meunarodnih organizacija uveo se i vertikalni pravni sustav koji je toliko dugo vremena bio
nepojmljiv sa stajalita suvereniteta. Naime, drave koje uu u lanstvo neke meunarodne
organizacije prihvaaju ve samim konstitutivnim aktom - ustavom te organizacije - ne
samo njezin meunarodnopravni subjektivitet odvojen od drava lanica, ve u pravilu i
vlastitu podvrgnutost organima te organizacije, a ponekad i pravnu obvezatnost njihovih
akata.127
Drava je slobodna u svakom trenutku izai iz neke meunarodne organizacije ili
uskratiti priznanje njezina subjektiviteta, ali e u veini sluajeva zbog ostvarenja vlastitih
(gospodarskih) interesa pristajati na pravnu vezanost odlukama organa neke meunarodne
organizacije.128
Jedino u sluaju kada Vijee sigurnosti djeluje prema Glavi VII. Povelje Ujedinjenih
naroda, niti jedna drava (bila ona lanica Ujedinjenih naroda ili ne) ne moe izbjei obvezu
usklaivanja vlastitog ponaanja s odlukom Vijea sigurnosti, pod prijetnjom sankcije.
Naalost, praksa je pokazala kako je neka od pet stalnih lanica uvijek imala svoje parcijalne
interese u sluajevima nunosti humanitarne intervencije, stoga je djelovanje Ujedinjenih
naroda u smislu Glave VII. Povelje ostalo jo uvijek neostvareno.
U horizontalno strukturiranim meunarodnim organizacijama mogue je i da neke
odluke budu obvezujue neovisno o pristanku lanica. Temeljni akt meunarodne organizacije
(ustav) po samoj svojoj prirodi mora biti obvezuju. S druge strane postoje i tzv. zakljuci
meunarodne organizacije koji mogu imati razliiti naziv koji predstavljaju odluke od
temeljnim pitanjima organizacije (npr. prijem u lanstvo i sl.) Sam ustav meunarodne
organizacije moe propisati obvezatnost nekih akata koje organizacija donosi. Ukoliko
meunarodna organizacija ima sudske organe, presude tih organa su obvezujue za stranke
spora. Postoji jo pravnih akata meunarodnih organizacija koji mogu biti obvezujui
neovisno o pristanku drava lanica, ali je najzanimljivija mogunost da obvezatnost nekog
akta meunarodne organizacije bude utemeljena na prerastanju tog akta u meunarodno
obiajno pravo.129
Velike rasprave su bile prisutne u teoriji i u pitanju europskog javnog prava koje
regulira odnose u okviru Europske unije. Jo je od presude Europskog suda u sluaju Van
Gend en Loos v. Netherlands istaknuto kako je pravni poredak Europskih zajednica novi
127
Lapa, D., Pravo meunarodnih organizacija, Zagreb, Narodne novine, 2008, str. 1.
Npr. jo niti jedna drava lanica Europske unije nije zatraila izlazak iz te organizacije iako euroskeptinih
drava ne manjka u zajednici europskih drava.
129
Lapa, op. cit. (bilj. 127), str. 76. et. seq.
128
37
pravni poredak meunarodnog prava.130 Strogu granicu izmeu pravnog sustava Europske
unije i meunarodnog prava nije mogue povui jer se radi o meusobnom proimanju kako
primarnih tako i sekundarnih normi. Zbog institucionalnog modela udruivanja europskih
drava sui generis, ne moe se jasno odrediti radi li se o pravnom poretku neke kvazikonfederalne zajednice ili o novom podsustavu meunarodnog prava u smislu prava
meunarodnih organizacija (kao u sluaju bilo koje druge meunarodne organizacije).
Ipak sam razvoj europskog javnog prava nije anulirao primjenjivost sekundarnih
normi opega meunarodnog prava vezanih uz meunarodnopravnu odgovornost drave. U
krajnjim okolnostima tekih povreda normi europskog prava njegove vlastite sankcije poput
novane kazne ili suspenzije lanskih prava drave povrediteljice moda nee biti dovoljne da
efikasno zatite povrijeenu normu, kao ni takvom povredom ugroena prava i interese ostalih
drava lanica. Posezanje za sekundarnim normama opega meunarodnog prava ostat e
tada jedino rjeenje.131
Meunarodno pravo e se nastaviti razvijati u smjeru daljnje fragmentacije ba kao i
unutarnji pravni (pod)sustavi. Specijalizacija pravne norme koja e slijediti drutvene potrebe
regulacije odnosa u dravi i meu dravama nije oznaka osipanja pravnog sustava.
Fragmentacijom meunarodnog i unutarnjeg prava ne dolazi do dezintegracije pravnog
sustava ve pravni ivot, slijedei potrebe prakse, na vrijeme odgovara na sve nove probleme
koji se pred njega postavljaju. Skloni smo, stoga, vjerovati da je takva proliferacija normi
meunarodnog prava, kao i njegovih pravnih podsustava prije svojevrsna pravna mitoza
kontrolirana funkcionalnom meuzavisnou dijelova i cjeline, ureena naelima pravne
logije proizalima iz nunosti meunarodnopravne regulacije odnosa u suvremenoj
meunarodnoj zajednici, negoli put u dezintegraciju i atomizaciju meunarodnopravnog
sustava, dok je materijalna fragmentacija pritom tek katalizator u njegovoj transformaciji u
pravo meunarodne zajednice novoga vremena.132
6. Zakljuak
130
Lapa, op. cit. (bilj. 125), str. 392., uz bilj. 67.

Ibid., str. 394.
132
Ibid., str. 406.
131
38
Meunarodno pravo e se svakako dalje nastaviti razvijati u suvremenom svijetu ba

kao i svi unutarnji pravni sustavi. Tendencije njegova razvoja obiljeene su daljnjom
specijalizacijom meunarodnog prava kao i razvojem meunarodnog sudstva. U radu smo
dotaknuli pitanje suvereniteta drava i pokazali njegovo relativno znaenje. Moderne drave
su danas i dalje najvaniji subjekti meunarodne politike u kojoj se konstantno sukobljavaju
suprotstavljeni
interesi.
tom
kontekstu
treba
promatrati
sve
plime
oseke
meunarodnopravnog ivota. Pokazali smo kako i obveza i sankcija nalaze svoje

meunarodnopravno utemeljenje, a pojavom novih meunarodnih sudskih institucija oituje
se i jedan novi smjer razvoja meunarodnog prava. Meunarodni sud je svojim presudama
uvelike doprinio stabilizaciji meunarodnog ivota nakon Drugog svjetskog rata i svakako bio
jedan od glavnih faktora osiguranja mira. Svojim autoritetom iza kojeg stoje cijeli Ujedinjeni
narodi Meunarodni sud je bio forum za rjeavanje raznih nesporazuma izmeu drava.
Daljnji razvoj meunarodnog sudovanja u svrhu zatite temeljnih ljudskih prava i sloboda te
adekvatnog sankcioniranja zloina, predstavlja poeljan put prema potpunoj juridizaciji
meunarodnog prava. Iako se zbog horizontalne, decentralizirane strukture meunarodnog
prava ne moe oekivati potpuno poklapanje meunarodnog sudovanja sa onim unutar drava
lanica, oituje se tendencija da i meunarodno sudstvo postane efikasan mehanizam zatite
meunarodnopravnih normi. Drave se sve ee obraaju meunarodnim sudskim
institucijama za rjeavanje meusobnih sporova, presude tih institucija se izvravaju i ne
dovode u pitanje. Meunarodno pravo je dravama na raspolaganje dalo arbitrau, mirenje,
izravnavanje i sve druge mehanizme radi izbjegavanja ratova i ouvanja mira. Upravo zbog
injenice kako nakon 1945. godine strahote Drugog svjetskog rata nisu ponovljene (barem
nisu u globalnim razmjerima), moemo istaknuti kako je meunarodno pravo sa svim svojim
posebnim pojavnim oblicima, na podruju osiguranja mira doivjelo uspjeh. Naalost taj
uspjeh nije bio apsolutan u smislu da je mehanizmima meunarodnog prava sprijeen svaki
konflikt na svijetu, ali je nepobitno napravljen izniman napredak.
Cijelo teorijsko politoloko znanje pokazuje kako su svi drutveni proizvodi poput
zakona, drave, suvereniteta pa i meunarodnih organizacija stvoreni s temeljnom svrhom da
ovjeku-pojedincu osiguraju dostojan ivot i potivanje njegove osobnosti. Kroz tu
perspektivu trebamo sagledavati i citat s poetka ovog rada i pravnu prirodu meunarodnog
prava. Nemogue je tvrditi kako je drava stvorena radi dokidanja prirodnog stanja, a da je
ograniena jedino svojim unutarnjim pravnim pravilima u odnosu prema svojim dravljanima.
39
Time izvan granica nae spoznaje ostaje cijeli jedan iznimno bogat spektar rjeenja usvojenih
radi osiguranja ljudske dobrobiti.
Kritiki osvrti na pravnu prirodu meunarodnog prava utemeljeni su s aspekta
njegove, jo uvijek nedovoljno razvijene, efikasnosti u usporedbi s unutranjim pravnim
poretkom. Unutarnji, vertikalni, centralizirani pravni poredak ima neusporedivo veu
mogunost sankcioniranja protupravnih stanja nego meunarodni. No i u meunarodnom
pravnom poretku polako, ali sigurno se razvija meunarodno sudstvo i mehanizmi zatite
subjektivnih prava propisanih meunarodnim pravom dok sankcija i obveza nepobitno
postoje.
Sagledavajui analiziranu problematiku u ukupnosti zakljuujemo kako su pravni
poreci unutarnjeg i meunarodnog prava semper reformanda zbog konstantnog i
svakodnevnog intenziviranja cijelog drutvenog ivota. Meunarodno pravo, kao i svaka
druga pravna grana, slijedi taj opi (zakoniti?) razvojni put to jo jednom na praktinom
planu dokazuje njegovu pravnu prirodu.
7. Bibliografija
40
1. Andrassy, J., Meunarodno pravo, Zagreb, kolska knjiga, 1990;

2. Andrassy, J., Bakoti, B., Vukas, B., Meunarodno pravo 1, Zagreb, kolska knjiga,
1998;
3. Bodin, J., est knjiga o republici, Zagreb, Politika kultura, 2002;
4. Borkovi, I., Upravno pravo, Zagreb, Narodne novine, 2002;
5. Brierly, J. L., The basis of obligation in international law and other papers, Oxford,
Clarendon University Press, 1958;
6. Degan, V. ., Odnos meunarodnoga i unutarnjega prava, Vladavina prava, br. 2, 1999;
7. Friedmann, W., The changing structure of international law, London, Stevens&Sons,
1964;
8. Gavella, N., Josipovi, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipkovi, Z., Stvarno pravo, Svezak prvi,
Zagreb, Narodne novine, 2007;
9. Hague, R., Harrop, M., Breslin, S., Komparativna vladavina i politika, Zagreb, Fakultet
politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, 2001;
10. Hegel, G.W.F., Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, Veselin Maslea, 1989;
11. Hobbes, T., Levijatan ili graa, oblik i mo crkvene i graanske drave, Zagreb, Jesenski i
Turk, 2004;
12. Ibler, V., Koliko vrijedi meunarodno javno pravo?, Rad Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, knj. 485, 2002;
13. Klari, P., Vedri, M., Graansko pravo, Zagreb, Narodne novine, 2006;
14. Kommers, D. P., The Constitutional Jurisprudence of the Federal Republic of Germany,
North Carolina, Durham University Press, 1997;
15. Krapac, D., Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, Zagreb, Narodne novine,
2007;
16. Krbek, I., Ustavno sudovanje, Zagreb, Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, 1960;
17. Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave Novi vijek, Zagreb, Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, 2005;
18. Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave - Stari i srednji vijek, Zagreb, Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, 2005;
19. Kurtovi, ., Studije i lanci iz ope povijesti prava i drave knjiga II, Zagreb, Pravni
fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2002;
20. Lapa, D., Fragmentacija meunarodnog prava - degeneracija ili evolucija, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1, 2005;
41
21. Lapa, D., Pravo meunarodnih organizacija, Narodne novine, Zagreb, 2008;
22. Lapa, D., Sankcija u meunarodnom pravu, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 2004;
23. Maier, H., Rausch, H., Denzer, H., Klasici politikog miljenja, Knjiga prva, Od Platona
do Hobbesa, Zagreb, Golden marketing, 1998;
24. Maier, H., Rausch, H., Denzer, H., Klasici politikog miljenja, Knjiga druga, Od
Lockea do Max Webera, Zagreb, Golden marketing, 1998;
25. Novoselec, P., Opi dio kaznenog prava, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu,
2007;
26. Padjen, I., Church and state in Croatia, u: Ferrari, S., Cole Durham Jr., W., Sewell, E.
(ur.), Law and Religion in Post-Communist Europe, Leuven, Peeters, 2003;
27. Padjen, I., (Ne)udorednost (meunarodnog) prava, Rijeka, Izdavaki centar Rijeka,
1988;
28. Podolnjak, R., Ameriki Vrhovni sud kao politika institucija: sluaj Bush vs. Gore,
Pravni vjesnik, br. 1-2, 2003;
29. Posavec, Z., Dileme meunarodnog prava: izmeu nacionalizma i kozmopolitizma,
Politika misao, br. 4, 2004;
30. Rousseau, J. J., Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima, Drutveni
ugovor, Zagreb, kolska knjiga, 1978;
31. Savi, V., Bajs, D., Sveta Stolica i Drava Vatikanskog Grada, Pravnik, br. 63-64,1998;
32. Seri, M., Meunarodnopravna odgovornost drava: pitanje krivnje i dune panje,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1, 1999;
33. Smerdel, B., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu,
2006;
34. imonovi, I., Globalizacija, dravna suverenost i meunarodni odnosi, Zagreb, Narodne
novine, 2005.
Vedran Cerani
Odnos dravnog suvereniteta i pravne prirode meunarodnog prava
42
Sagledavajui sa sociolokog aspekta, pravni sistemi uvijek tee usvajanju onih

pravnih rjeenja kojima e se brzo, efikasno i sigurno urediti neki konkretni drutveni odnos.
U cjelokupnom pravnom razvoju nikada se nije dovodila u pitanje pravna priroda niti jedne
pravne grane. Smatralo se kako vertikalno ustrojeni pravni sustav pod zatitom dravne sile
daje jamstva potivanju nekog pravnog pravila. U sluaju povrede pravnog pravila,
mehanizmi dravne vlasti e adekvatno djelovati na sankcioniranju poinitelja povrede ime
e se drutvena napetost nastala povredom pravnog pravila ublaiti na prihvatljivu mjeru.
Pojavom meunarodnog prava kao horizontalno strukturiranog pravnog sustava kritika
teorija je odmah istaknula obiljeja koja, po njihovom miljenju, negiraju pravnu prirodu
meunarodnog prava. Smatralo se kako horizontalno strukturirani pravni sustav ne moe biti
nita drugo osim skupa moralnih normi, budui da suverene drave ne moe nitko prisiliti na
ispunjavanje obveza. Takoer, kritika teorija je istaknula kako u meunarodnom pravu ne
postoji ni sankcija jer je nema tko primijeniti, stoga jedina mogua sankcija u meunarodnom
pravu jest rat ija je primjena u suvremeno doba zabranjena.
Ideja ovog rada jest prikazati temelje politolokih teorija drave i suvereniteta u
kontekstu pravne prirode meunarodnog prava. Prikazom teorijskih odreenja drave i
suvereniteta kod Bodina, Hobbesa, Rousseaua i Hegela nastojimo pokazati kako klasine
teorije drave i suvereniteta ne razmatraju objekte svoje analize u apsolutnom ve u
relativnom smislu. Dravi je imanentno ogranienje u unutarnjim i vanjskim odnosima koje
obvezuje i koje se mora potivati. Analizom obveze i sankcije istiemo njihovu egzistenciju
unutar meunarodnog prava kao horizontalnog pravnog sustava, to je kritika teorija uvijek
odbacivala. Prikazujui neke posebne pojavne oblike meunarodnog prava u suvremenom
svijetu elimo skrenuti pozornost na injenicu njegova daljnjeg razvoja i to upravo onim
smjerom kojim se razvijaju svi ostali vertikalni pravni sustavi.
Zakljuno, radom nastojimo naglasiti neprimjenjivost tradicionalnih pravnih rjeenja
na pravni sustav kojim se ureuju meunarodni politiki odnosi.
Kljune rijei: drava, suverenitet, meunarodno pravo, obveza, sankcija
Vedran Cerani
Relation between state sovereignity and legal nature of international law
43
From the sociological point of view, legal systems always tend to accept the simplest
legal solutions, by which some specifical social relation can than be regulated efficiently. In
general legal development, legal nature of any of the existing legal branches has never been
questioned. It was considered that verticaly constituted legal systems under protection of state
power give assurance to the compliance of any legal norm. If any violation of such legal
regulation occures, the mechanisms of state authority will adequately act upon it and sanction
the perpertrator, at the same time alleviating the social tension that emerged from the violation
of the legal norm. With the emersion of international law, critical theory immediately
highlighted it's negative attributes having denied the legal nature of international law. It has
been considered that horizontaly constituted legal systems could never amount anything more
than a set of moral norms, with the fact that sovereign states can never be forced into fulfilling
their legal obligations. Also, critical theory emphasized that there is no sanction in
international law because there is no authority who could apply it. According to these attitudes
the only sanction that does exist in international law is war, which is however forbidden in
contemporary international legal system.
The general idea of this paper is to present the foundations of political theories of state
and sovereignity in the context of the legal nature of international law. By displaying Bodin's,
Hobbes's, Rousseau's and Hegel's theoretical determination of state and sovereignity, we tend
to indicate how classical political theories do not examine the objects of their analysis in an
absolute sense, but in a relative one. Restriction is immanent to the very notion of state in its
internal and international relations, and such restriction presents obligation for state that must
be respected. By analyzing obligation and sanction we emphasize their existence in
international law as horizontaly constituted legal system which has always been ignored by
the critical theory. Demonstrating some special configuration of international law in the
modern world, we try to emphasize the ongoing development of international law in the same
way that all other vertical legal systems are developing.
Finally, with this paper we try to underline inapplicability of traditional legal solutions
on legal system that regulates international political relations.
Key words: state, sovereignity, international law, obligation, sanction
44

Odnos Državnog Suvereniteta I Pravne Prirode Međunarodnog Prava

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Odnos Državnog Suvereniteta I Pravne Prirode Međunarodnog Prava

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Zagrebu

ODNOS DRAVNOG SUVERENITETA I PRAVNE PRIRODE

Ollis salus populi suprema lex esto

Svrha cijelog drugog poglavlja je pruiti uvid u temeljne pojmove, odnosno

meunarodnopravnog gledita i svakako zasluuju obradu. Danas smo svjedocima i

Ibid., str. 19.

Ibid., str. 47.

Ibid., str. 58.

Bodin, op. cit. (bilj. 3), str. 225 i 231.

mehaniki, koristei matematiku i geometriju bez zanemarivanja psiholokih procesa koji se

nego uvoenje ogranienja nad samima sobom da bi se osiguralo vlastito odranje i

Hobbes, op. cit. (bilj. 19), str. 119.

Ibid., str. 302.

Ibid., str. 94.

Za povijesnu podrku ovakvih koncepcija, Rousseau zalazi u Rim (tribuni) i Spartu

Hegel, op. cit. (bilj. 49), str. 455.

Npr. Koreja, Vijetnam, Afganistan, Ruanda, Indija...

racionalistike filozofije, drava i suverenitet teorijski su omeeni dosezima praktinog

parlamentu. Pa ipak, postupak ukidanja zakona postao je samorazumljivim elementom svakog

Uvoenjem ustavnog sudovanja u pravno-politiki poredak drava suverenost nije

Stoga ni drava ni suverenitet nisu statini ve iznimno fluidni pojmovi i moe ih se

prava su danas, uz drave, i meunarodne organizacije s veim ili manjim utjecajem u

Andrassy, op. cit. (bilj. 86), str. 274.

Kasnije analize su pokazale kako su se drave u svojim ugovornim odnosima s

Andrassy, op. cit. (bilj. 86), str. 307.

meunarodnopravne odgovornosti drava mora postojati i krivnja koja se moe manifestirati

Samorazumljivo je kako ne smije postojati mogunost da drave ne odgovaraju za

se kao kriterij razlikovanja uzme formalni kriterij stvaratelja odreenog sustava. U

Ibid., str. 48.

Ibid., str. 262. et seq.

Kurtovi, op. cit., (bilj 65), str. 244.

institucionaliziranim sreditem sa papom na elu kao nasljednikom Petrove stolice (Sancta

Lapa, op. cit. (bilj. 125), str. 392., uz bilj. 67.

Meunarodno pravo e se svakako dalje nastaviti razvijati u suvremenom svijetu ba

meunarodnopravnog ivota. Pokazali smo kako i obveza i sankcija nalaze svoje

1. Andrassy, J., Meunarodno pravo, Zagreb, kolska knjiga, 1990;

Sagledavajui sa sociolokog aspekta, pravni sistemi uvijek tee usvajanju onih

You might also like