BIOLOGIJA

SKRIPTA ZA DRAVNU MATURU

Marko Gali
Kristina Kuanda

listopad 2012.

Autori:

prema:

Marko Gali

Ispitni katalog

marko.gspn@gmail.com

za dravnu maturu

Kristina Kuanda

u k. god. 2011/2012.,

streberica.gimnazijalka@yahoo.com

Biologija,
NCVVO
www.ncvvo.hr

Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i
vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj
u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu
odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji
nain moe nastati koritenjem.

Zagreb, 2011.

PANJA: Skripta se kontinuirano usavrava i dorauje. Najnoviju verziju i

pratee materijale moete pronai na http://streberica.herobo.com/Streberica.php.

Sadraj
Uvod ................................................................................................................................................ 7

BIOLOGIJA STANICE ............................................................................................................. 8

a.

Definicija biologije ........................................................................................................... 8

b. Etape i metode istraivanja u biologiji ............................................................................ 9

c.

Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka .................................................................. 13

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije ......................................... 13

e. Organizacijske razine ivog svijeta ................................................................................ 15
f.

Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima
16

g.

Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih organela i struktura

32

h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom organizmu ............ 44

i.

Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja ........................................................... 52

j.

Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna organizacija

viestaninoga organizma .................................................................................................... 54

2

MIKROBIOLOGIJA .............................................................................................................. 57
a.

Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u ivim stanicama
57

b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta ............................................... 59

c.

Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje prokariota ......... 61

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka .............................................. 68

e. Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima ...................................... 70
3

PROTOKTISTA I GLJIVE ...................................................................................................... 73

a.

Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i njihova uloga u

biosferi .................................................................................................................................. 73

4
b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi ....................................................................... 86
c.

Osobine i znaenje liaja ............................................................................................... 90

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti uzrokovanih

parazitskim protoktistima i gljivicama ................................................................................. 91
4

BOTANIKA.......................................................................................................................... 93
a.

Zajednike osobine biljaka i osnovna organizacija biljnoga tijela ................................. 93

b. Glavne skupine biljaka i njihovi predstavnici, usavravanje njihove grae i uloge s

prilagoavanjem ivotu na kopnu ........................................................................................ 95
c.

Razlike u ivotnim ciklusima razliitih skupina biljaka ................................................ 100

d. Znaenje biljaka u biosferi i ivotu ovjeka ................................................................. 105

e. Raznolikost flore i vegetacije Hrvatske ....................................................................... 106
f.

Osnovni procesi vezani uz promet vode u biljkama.................................................... 108

g.

Znaenje procesa vezanih uz izmjenu tvari i energije u biljci te utjecaj ekolokih

imbenika na te procese .................................................................................................... 111

h. Osnovne etape i procesi na kojima se temelji razvitak biljaka te utjecaj vanjskih i
unutarnjih imbenika na te procese .................................................................................. 119
i.
5

Gibanja biljaka ............................................................................................................. 123

ZOOLOGIJA ...................................................................................................................... 125

a.

Zajednike osobine ivotinja, osobitosti glavnih skupina ........................................... 125

b. Razvrstati opepoznate ivotinjske vrste u pripadajue glavne skupine .................... 126

6

BIOLOGIJA OVJEKA ........................................................................................................ 130

a.

Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva .......... 130

b.

Sastav tjelesnih tekuina, sastav i uloge krvi .............................................................. 130

c.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava ....................... 134

d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava......................................... 138

e. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada imunolokog sustava .............................. 142
f.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava .................................. 145

5
g.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava ............................. 150

h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih
tekuina .............................................................................................................................. 153
i.

Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje ...................... 158

j.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava ................................. 165

k.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava ...................................... 169

l.

Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava.................... 176

m.

Znaenje pojedinih organa i organskih sustava u odravanju homeostaze organizma

188

n. Glavni poremeaji i bolesti organa i organskih sustava ovjeka; imbenici koji

unaprjeuju ili naruavaju zdravlje ovjeka ....................................................................... 190
7

GENETIKA ........................................................................................................................ 201

a.

Osnovni genetiki pojmovi i njihovi meuodnosi ....................................................... 201

b. Kemijska graa i mehanizam djelovanja gena ............................................................ 203

c.

Graa i organizacija nasljedne tvari virusa, prokariota i eukariota ............................ 205

d. Znaenje mejoze i krianja za nasljeivanje................................................................ 208

e. Vrste promjena genotipa, uzroci i posljedice .............................................................. 219
f.
8

Primjena genetike na razliitim podrujima ljudske djelatnosti ................................. 222

EVOLUCIJA ....................................................................................................................... 227

a.

Osnovni pojmovi i etape kemijske i bioloke evolucije ............................................... 227

b. Dokazi evolucije ........................................................................................................... 229

c.

Osnovne postavke Darwinove selekcijske teorije evolucije te glavne pokretake sile

evolucijskog procesa .......................................................................................................... 236

d. Evolucija ovjeka ......................................................................................................... 241
9

EKOLOGIJA ...................................................................................................................... 243

a.

Osnovni ekoloki pojmovi i njihovi meuodnosi ........................................................ 243

b. Odnosi izmeu ivih bia i abiotikih imbenika okolia ............................................ 246

6
c.

Odnosi izmeu ivih bia u biocenozi (biotiki imbenici) .......................................... 248

d. Glavne osobine biocenoza i ekosustava...................................................................... 251

e. Odnosi ishrane u biocenozi, kruenje tvari i protjecanje energije u ekosustavu ....... 253
f.

tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu smanjiti

(odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu) ................................................................ 257

10 NEKI PREPORUENI POKUSI............................................................................................ 264
a.

Dokazivanje prisutnosti kroba ................................................................................... 264

b. Dokazivanje koagulacije bjelanevina ......................................................................... 265

c.

Mikroskopsko promatranje plastida ........................................................................... 266

Mikroskopsko promatranje leukoplasta ..................................................................................... 266
Mikroskopsko promatranje kromoplasta .................................................................................... 268
Mikroskopsko promatranje kloroplasta ...................................................................................... 270

d. Dokazi osmoze u biljnoj stanici ................................................................................... 273

Uvod

Namjena je ove skripte ukratko obuhvatiti gradivo navedeno u Ispitnom katalogu za dravnu
maturu iz biologije, podjelom i redoslijedom kako je ono u tom katalogu navedeno (uz neka
manja odstupanja kako bi se smanjilo rascjepkavanje sadrajno povezanog gradiva). Boja
teksta i stupanj osjenanosti upuuje na teinu gradiva, u pravilu istim sistemom kako je ono
podijeljeno u ispitnom katalogu: zelenom je napisano ono to je u katalogu navedeno kao
"nuno" (za pozitivnu ocjenu), naranastom ono to je navedeno kao "vano" (za vie ocjene
bilo bi dobro poznavati i to), a tamnocrvenom "vrijedno" (za odlinu ocjenu bilo bi dobro
poznavati i to). Ljubiasto su napisani neki sadraji koji se nee ispitivati, ali pristupnicima
mogu biti korisni za razumijevanje sadraja koji e se ispitivati ili u daljnjem kolovanju, i/ili
su bili navedeni u ranijim verzijama Ispitnog kataloga. Pristupnicima, osobito onima koji nisu
imali prikladnu nastavu biologije u srednjoj koli, preporua se uz ovu skriptu koristiti i druge
izvore, kao to su od MZO odobreni gimnazijski udbenici.

Napomena: Ovom prvom izdanju skripte nedostaje najvei dio cjeline 5) Zoologija, kao i opisi
nekih od pokusa preporuenih u Ispitnom katalogu.

O autorima
Marko Gali autor je najveeg dijela skripte. Kristina Kuanda autorica je prvobitne
nedovrene skripte za dravnu maturu 2010. na temelju koje je ova skripta djelomino
raena, autorica je poglavlja Ekologija i mikroskopskih crtea u pokusima u ovoj skripti te je
ovu skriptu pregledala i uredila.

1 BIOLOGIJA STANICE
a. Definicija biologije
Biologija (gr. bios = ivot, logos = govor, rije) znanost koja prouava ivot (iva bia i
ivotne procese). Biologija kao znanost o ivotu osnova je razumijevanja prirode koja nas
okruuje, procesa koji se u njoj dogaaju, poimanja sebe kao organizma i kao dijela prirode.

Zajednike osobine ivih bia:

Sva iva bia izgraena su od stanica
Kretanje (pokretljivost)
Podraljivost (iritabilnost)
Prilagodljivost (adaptacija)
Metabolizam (izmjena tvari)
Rast i razvitak
Razmnoavanje
Nasljeivanje
Starenje i umiranje
Jedinstvenost
Evolucija

Osnovne grane biologije

GRANA

PROUAVA:

zoologija

ivotinje

botanika

biljke

mikrobiologija

mikroorganizme (organizme presitne da bi se

promatrali golim okom)

citologija

stanice

fiziologija

funkcije ivotnih procesa u pojedinim

tkivima, organima, sustavima organa i
organzimima

9
genetika

nasljeivanje

evolucija

postanak i razvoj ivota i pojedinih vrsta

organizama

molekularna biologija

ivotne procese u stanicama na molekularnoj,

biokemijskoj razini

biokemija (grana i kemije i biologije)

kemijske reakcije u ivim organizmima

odnosno meu tvarima koje se obino nalaze
u ivim organizmima

ekologija

odnose meu ivim organizmima te izmeu

ivih organizama i njihovog okolia

anatomija

grau tijela ovjeka

morfologija

oblik i grau organizama

sistematika

svrstava ive organizme u skupine

(kategorije) prema slinosti i razlikama
odnosno srodnosti (vrsta i kategorije vie i
nie od vrste)

b. Etape i metode istraivanja u biologiji

Etape istraivanja u biologiji (osnovni koraci u znanstvenom istraivanju):

Znanstvena metoda nain stjecanja informacija o svijetu predlaganjem moguih

rjeenja unutar istraivake problematike. Neke znanstvene metode u biologiji:
Opaanje

10
Mikroskopiranje
Seciranje
Stanino frakcioniranje
Kultura stanica
Obiljeavanje radioizotopima
Protona citometrija
Upotreba raunala

Opis znanstvenih metoda u istraivanju

Mikroskopiranje vidi dalje

Stanino frakcioniranje postupak rastavljanja stanica na sastavne dijelove, izdvajanje

pojedinih staninih organela ili jo manjih staninih dijelova u homogene frakcije.
Stanice se u postupku frakcioniranja kidaju, a manje stanine komponente, na osnovi
razliite gustoe, odvajaju se CENTRIFUGIRANJEM. Centrifuga je ureaj u kojem se
krunom vrtnjom velikom brzinom organela razdvajaju na temelju brzine njihova
taloenja. Prvim se centrifugiranjem istaloe najvei djelovi stanice, sljedeim
centrifugiranjem (na veoj brzini) istaloe se neto manji itd. Najtee se istaloe
ribosomi budui da su najmanji, najlaki.

Autoradiografija (obiljeavanje radioizotopima) radioizotopi su izotopi elemenata

koji imaju nestabilne jezgre, koje se raspadaju uz pojavu ionizirajueg zraenja.
Ugradnjom radioizotopa u neku molekulu moe se pratiti, na osnovi zraenja, njegov
put po stanici (npr. moemo pratiti put hrane od korijena do lista, ovom je metodom
utvreno da se DNA replicira u jezgri, ugradnja CO2 iz zraka u molekulu eera...)

Kultura stanica uzgoj stanica u posudama, izvan organizma. Posuda s hranjivom

podlogom (tvar koja podrava rast i reprodukciju kulture) mora biti sterilna kako
mikroorganizmi ne bi unitili kulturu (primjena: proizvodnji cjepiva, antitijela, enzima,
hormona, suvremena poljoprivreda, biotehnologija...)

11

Protona citometrija metoda pomou koje se odreuje broj, veliina i oblik stanica,
prisutnost staninih pigmenata ili razliite faze staninog ciklusa. Zasniva se na protoku
pojedinanih stanica u odgovarajuoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su
postavljeni izvor laserske zrake i detektor. Ova metoda ne unitava stanice i
omoguuje njihovu daljnu uporabu

Raunala koriste se u mikroskopiji i kod mnogih medicinskih dijagnostikih

metoda. Pomou raunala znanstvenici obrauju i objavljuju istraivanja

Graa svjetlosnog mikroskopa i uloga dijelova

Mikroskop instrument za promatranje predmeta koji su previe mali da bi se mogli vidjeL

golim okom.
MIKROSKOP

Svjetlosni

Elektronski

mikroskop

mikroskop

Dijelovi mikroskopa:
a - podloga
b - nepomini dio stalka
c - pomini dio stalka
d - tubus
d1 - prostor za prizmu
e - stoli
f - "revolver" za objektive

stalak

12
g - objektiv
h - okular
i - veliki ili makrometarski vijak
j - mali ili mikrometarski vijak
k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla)
l - kondenzor
m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora
n - iris-zaslon
o - okvir za filtere
p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora
Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na vrstom podnoju. Jednostavniji mikroskopi imaju
zrcalo pomou kojega usmjeravamo snop svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju
ugraenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stoli mikroskopa na njega postavljamo predmet
promatranja. Ispod stolia je kondenzor sustav lea s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomou
iris-zaslona prilagoavamo jainu osvjetljenja. Objektivi (stvara poveanu sliku predmeta) su
privreni na nosau objektiva ili revolveru. Gornji dio mikroskopa je tubus, na ijem se
kraju nalazi okular dodatno poveava sliku predmeta. Pomou makrovijka moemo
grublje, a pomou mikrovijka finije izotriti sliku

Osnovna pravila mikroskopiranja

1. Pomicanjem zrcala treba pronai dobro osvjetljenje.
2. Kondenzor pri veim poveanjima podignuti, a pri manjim spustiti.
3. Stavi preparat na mikroskop.
4. Okreni revolver mikroskopa s objektivima na najmanje poveanje.
5. Gledajui sa strane, objektiv paljivo spusti makrovijkom tako da gotovo dodiruje
preparat.
6. Ako nosi naoale, skini ih i odloi.
7. Lijevim okom ako si denjak, a desnim ako si lijevak, gledaj u okular i trai sliku
okretanjem makrovijka u smjeru podizanja tubusa.
8. Sliku izotri mikrovijkom.

13
9. Preparat premjetaj palcima po stoliu mikroskopa trai najbolje vidljiv dio
preparata.
10. Okreni revolver na srednje poveanje i mikrovijkom izotri sliku.
11. Po zavretku mikroskopiranja, okreni revolver na najmanje poveanje, skini preparat
sa stolia, paljivo oisti i spremi mikroskop.

ELEKTRONSKI MIKROSKOP umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku

elektrona koju usmjerava fokusirajui elektromagnetko polje (transmisijski elektronski
mikroskop TEM, skenirajui elektronski mikroskop SEM)
Usporedba grae i rada elektronskog mikroskopa sa svjetlosnim mikroskopom
Elektronski mikroskop ima daleko vee poveanje od svjetlosnog. Elektronski mikroskop
umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku elektrona. Elektronski mikroskop ima
oko 1000 puta veu mo razluivanja (sposobnost mikroskopa da dvije bliske toke prikae
odvojeno). Elektronskim je mikroskopom mogue vidjeti mnogo vie detalja u grai stanice.

c. Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka

Znaaj biologije pri proizvodnji hrane i kontroliranju bolesti:

Kultura stanica se koristi u proizvodnji cjepiva, lijekova, antitijela, enzima, hormona.
Kultura biljnog tkiva nalazi primjenu u poljoprivredu i biotehnologiji za oplemenjivanje
biljaka, za dobivanje biljnih sadnica bez virusnih bolesti te za dobivanje genetski
preinaenih biljaka. Stanino frakcioniranje omoguuje detaljnije istraivanje grae i
funkcije stanice. Protona citometrija koristi se pri dijagnostici raznih bolesti, pri tipizaciji
tkiva, u mljekarskoj industriji za utvrivanje ukupnog broja bakterija u sirovom
mlijeku i dr.

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije

OSOBA
Robert HOOK (17. st.)

DOPRINOS U RAZVOJU BIOLOGIJE

promatrao tanke prereze pluta (stijenke mrtvih
stanica) pomou vrlo primitivnoga mikroskopa; prvi

14
uporabio naziv cellula = lat. STANICA
Antony van

otac mikroskopa usavrio mikroskop i dobio

LEEUWENHOEK (1632.

poveanje ~270; prvi promatrao ivi jednostanini

1723.)

organizam (mikroorganizme iz usne upljine,

spermije, krvne stanice)

Carl LINN (1707. 1778.)

binarna nomenklatura, osniva taksonomije ili

sistematike

Matthias SCHLEIDEN

STANINA TEORIJA sva su iva bia graena od

(botaniar) i Theodor

stanica

SCHWANN (zoolog) (18. st.)

Charles DARWIN (1809.

teorija evolucije: razvijeniji organizmi razvili su se iz

1882.)

jednostavnijih

Louis PASTEUR (1822.

dokazao je da mikroorganizmi nastaju iz ve

1895.)

postojeih mikroorganizama i da su uzronici

zaraznih bolesti i vrenja, razvio i razjasnio cijepljenje
(protiv kokoje kolere, bedrenice, bjesnoe);
osmislio i razvio PASTERIZACIJU

Gregor Johann MENDEL

osniva znanstvene genetike: postavio zakone

(1822. 1884.)

nasljeivanja

Ernest HAECKEL (19. st.)

utemeljio ekologiju

Robert KOCH (1843. 1910.) otkrio uzronika tuberkuloze i kolere, usavrio

hranjive podloge za uzgoj bakterija i tehnike
mikroskopiranja bakterija
Alexander FLEMING (1881.

otkrio prvi antibiotik (penicilin)

1955.)
Dragutin GORJANOVI

otkrio ostatke neandertalaca (krapinskoga praovjeka)

KRAMBERGER (1856.

na Hunjakovu brdu pored Krapine

1927.)
A. OPARIN (1938.)

ruski biokemiar; pretpostavio da su prve organske

molekule mogle nastati od plinova u praatmosferi;
iznio ideju kemijske evolucije (proces spontane
sinteze sloenijih organskih molekula iz

15
jednostavnih)

Stanly MILLER (1953.)

pokusom dokazao da su male organske molekule

mogle nastati abiotiki

J. WATSON i F. CRICK

otkrili strukturu i naelo replikacije DNA

(1953.)
Thomas Hunt MORGAN (20.

radio istraivanja na vinskim muicama; povezao

st.)

genetiku i citologiju i razvio kromosomsku teoriju

nasljeivanja (= morganizam)

Milislav DEMEREC (20. st.)

doprinio masovnoj proizvodnji antibiotika (penicilin),

primjenio genetike metode u tehnologiji (uzgoj
korisnih mikroorganizama)

e. Organizacijske razine ivog svijeta

16

f. Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih

spojeva u njima

Biogeni elementi

Sva iva bia izgraena su od biogenih kemijskih elemenata. U prirodi su otkrivena 92

kemijska elementa od kojih je 60 biogenih elemenata koji izgrauju iva bia.

Kemijski

Simbol

% u ljudskom

Bioloka

element

kemijskog

tijelu

vanost ili

elementa
kisik

funkcija
65

Potreban za
dobivanje
energije,
sastojak vode i
organskih
molekula

ugljik

18.5

Sastojak svih
organskih
molekula

vodik

9.5

Nosa
elektrona,
sastojak vode i
organskih
molekula

duik

3.3

Sastojak
proteina i
nukleinskih
kiselina

kalcij

Ca

1.5

Izgrauje kosti

17
i zube, potreba
za stezanje
miia
fosfor

1.0

Sastojak
nukleinskih
kiselina, vaan
u prijenosu
energije

kalij

0.4

Vaan za
funkciju ivaca

sumpor

0.3

Sastojak nekih
proteina

klor

Cl

0.2

Glavni
negativni ion u
izvastaninoj
tekuini

natrij

Na

0.2

Glavni
pozitivni ion u
izvanstaninoj
tekuini, vaan
za funkciju
ivaca

magnezij

Mg

0.1

Vaan dio
enzima u
prijenosu
energije,
sastojak
klorofila

eljezo

Fe

0.05

Sastojak
hemoglobina

18
Gotovo 95% mase veine organizama ine ugljik, kisik, vodik i duik

Razlika u zastupljenosti kemijskih elemenata u ivoj i neivoj prirodi

ivi i neivi svijet grade isti kemijski elementi, ali su razliito zastupljeni u ivoj i
neivoj prirodi

Najzastupljeniji elementi u neivoj prirodi: O, Si, Al

W/%

IVA PRIRODA

NEIVA PRIRODA

20

0.2

60

50

10

3.5

0.03

Na

0.2

2.5

Fe

0.1

Si

0.004

26

Znaenje anorganskih soli (minerala) u tjelesnim tekuinama i vrstim strukturama (zubi,

kosti, ljuture):

Veliko znaenje imaju u mehanizmu samoregulacije sastava iona u stanici, tzv.

natrij/kalij crpka - vano za prijenos ivanih impulsa

Kalcij je vaan u strukturi kostiju i zubi

Natrij je vaanu regulaciji krvnog i osmotskog tlaka tjelesnih tekuina, u mehanizmu
provoenja ivanih impulsa, radu srca, miinoj kontrakciji

Ugljik kao sredinji atom u organskim molekulama

19
Meu biogenim elementima istie se ugljik nalazi se u svim organskim
molekulama
Ugljikovi se atomi meusobno vezuju vrstim kovalentnim vezama u lanaste,
razgranjene ili prstenaste molekule. Na ugljikove atome mogu se vezati razliite
kemijske skupine koje odreuju fizikalna i kemijska svojstva pojedinih djelova
organske molekule. Ovisno o fizikalno-kemijskim svojstvima, organske
molekule mogu ostvarivati razliite tipove veza s drugim molekulama u svom
neposrednom okoliu. Kemijske veze koje se na taj nain ostvaruju esto su
slabe i povratne. To znai da se lako uspostavljaju, prekidaju i ponovo
uspostavljaju to je iznimno vano u svim ivotnim procesima

Razlika izmeu organskih i anorganskih molekula

Organske molekule uvijek sadre ugljik!

ANORGANSKE TVARI: VODA, SOLI, KISELINE

ORGANSKE TVARI: UGLJIKOHIDRATI, LIPIDI, BJELANEVINE, NUKLEINSKE KISELINE

Meusobni odnos monomera i polimera

Monomeri izgrauju polimere. Npr. aminokiseline (monomeri) meusobno se vezuju

peptidnom vezom u bjelanevine (polimeri), nukleotidiDNA, monosaharidipolisaharidi

monomer

oligomer

polimer

Polimerizacija

20

MAKROMOLEKULA

PODJELA I GRAA

ULOGA

Lipidi

trigliceridi (glicerol +

-pohranjivanje

vie masne kiseline)

energije

fosfolipidi (glicerol +

-izgradnja

vie masne kiseline +

membrana

PRIMJER
masti, ulja

lecitin

fosfatna skupina)
Steroidi

Ugljikohidrati

-sastojak membrana

-kolesterol

-hormoni

-testosteron

monosaharidi

-izvor energije

-glukoza, fruktoza

(heksoze 6

-gradivni dijelovi

-deoksiriboza, riboza

ugljikovih atoma,

DNA i RNA

pentoze 5
ugljikovih atoma)
disaharidi

eer u biljaka

saharoza

polisaharidi

-potpora tijela

-hitin, celuloza

-pohranjivanje

-krob, glikogen

energije
Proteini

polimeri

-prijenos tvari

-hemoglobin

aminokiselina

-rad miia

-miozin i aktin

(karboksilna skupina

-zgruavanje krvi

-trombin, fibrin

COOH, amino

-imunitet

-antitijela

skupina NH2)

-ubrzavanje

-enzimi

kemijskih reakcija
Nukleinske kiseline

polimeri nukleotida

-prijenos genske

-deoksiribonukleinska

(duina baza +

upute s roditelja na

kiseline, DNA

pentoza + fosfatna

potomstvo

- ribonukleinska

skupina)

-sinteza proteina

kiselina, RNA

21

Zajednika svojstva lipida, netopljivost u vodi

Lipidi ukljuuju velik broj razliitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog
nepolarnih veza C C i C H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi raspre u sitne kapljice
stvarajui emulziju.
Osnovne bioloke uloge lipida su:
 Pohranjivanje energije
 Izgradnja biolokih membrana
 Prijenos signala meu stanicama

Uloga masti, ulja, fosfolipida i steroida

MASTI i ULJA su po kemijskom sastavu TRIGLICERIDI, a glavna im je uloga

pohranjivanje energije
FOSFOLIPIDI izgrauju stanine membrane svih ivih bia
STEROIDI stanine membrane ivotinjskih stanica i stanica ovjeka sadre steroid
KOLESTEROL ishodina molekula za sintezu spolnih hormona (estrogena,
progesterona i testosterona), hormona nadbubrenih lijezda (kortizola i aldosterona)
i vitamina A, D i E
Znaenje zasienih i nezasienih masnih kiselina

Masne kiseline sastoje se od dugakih molekula (16-20 C-atoma) koje najednom kraju imaju
kiselinsku skupinu COOH. Razlikujemo zasiene i nezasiene masne kiseline. Zasiene
masne kiseline (palmitinska, stearinska) veze izmeu C atoma jednostruke, a nezasiene
masne kiseline (oleinska) imaju jednu dvostruku vezu. U mastima su zasiene, a u uljima
nezasiene masne kiseline. Maslinovo ulje ima nezasiene masne kiseline (linolnu i oleinsku),
zato je lako probavljivo i ima veliku prehrambenu vrijednost. Razgradnjom masnih kiselina

22
oslobaa se dvostruko vie energije nego razgradnjom jednake mase glukoze, zato masne
kiseline spadaju u glavne spremine molekule stanice

Steroidi primjeri iz svakodnevnog ivota

Znamo da je kolesterol zapravo steriod. Molekule kolesterola su vane i tijelu moraju stalno
biti na raspolaganju. Unosi se putem hrane, ali ga i sam organizam sintetizira u jetri. Ipak,
suvian kolesterol je tetan suviak tijelo ne moe iskoristiti te ga zadrava u krvi i taloi
na stijenkama krvnih ila ATEROSKLEROZA ovo stanje moe dovesti, zbog
zaepljenja krvni ila ateromima, do modanog udara ili koronarnih bolesti srca. Steroidi se
esto koriste u bodybuildingu radi poveanja miine mase (mogue posljedice: akne,
razvoj grudi kod mukarca, oteenja jetre...). Steroidi su ishodine molekule za sintezu
testosterona, estrogena, progesterona, kortizola, aldosterona.

Podjela ugljikohidrata

MONOSAHARIDI ili jednostavni eeri koji mogu biti izgraeni od tri (trioze), pet
(pentoze) ili est (heksoze) meusobno povezanih atoma ugljika. Riboza i
deoksiriboza su pentoze. Glukoza, fruktoza i galaktoza su heksoze imaju istu
kemijsku formulu C6H12O6 , ali su razliite strukture pa i razliitih svojstava

OLIGOSAHARIDI ili sloeni eeri koji su izgraeni od dviju do deset molekula
monosaharida. Najznaajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju
molekula monosaharida kovalentnom vezom GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se
molekula vode. Disaharidi su saharoza (glukoza + fruktoza), laktoza ili mlijeni eer
(glukoza + galaktoza), MALTOZA (glukoza + glukoza)

POLISAHARIDI ili sloeni eeri kod kojih je vie od deset molekula monosaharida
povezano u duge polimerne lance. Polisaharidi mogu biti STRUKTURNI (hitin,
celuloza) i REZERVNI (glikogen, krob)

23

Monosaharidi, disaharidi, polisaharidi

MONOSAHARIDI se dijele na PENTOZE (riboza i deoksiriboza ulaze u sastav
nukelinskih kiselina), HEKSOZE (GLUKOZA najvaniji izvor energije za ivi svijet,
nastaje u biljkama kao produkt fotosinteze, a u ivotinjskom organizmu nalazi se kao krvni
eer. Organizmi iz glukoze oslobaaju energiju kroz proces staninog disanja ili bioloke
oksidacije, ima sladak okus, lako topljiva u vodi. FRUKTOZA vrlo sladak eer, topljiv u
vodi, nalazi se u vou voni eer. Galaktoza se nalazi u mlijeku sisavaca)
DISAHARIDI nastaju spajanjem dviju molekula monosaharida glikozidnom vezom, a
izdvaja se molekula vode. Npr. SAHAROZA sastoji se od glukoze i fruktoze, nalazi se
ueernoj trsci i repi. LAKTOZA sastoji se od glukoze i galaktoze i nalazi se u mlijeku.
Maltoza se sastoji od dvije molekule glukoze i esto se naziva slad
POLISAHARIDI su STRUKTURNI (hitin strukturni polisaharid, polimer glukoze koji
sadri aminoskupinu, ne otapa se u vodi, nije probavljiv, glavni je sastojak oklopa
lankonoaca i staninih stijenki hifa nekih gljiva, ima potpornu i zatitnu ulogu jer je otporan
na vanjske utjecaje. celuloza strukturni polisaharid, polimer glukoze, izgrauje staninu
stijenku biljnih stanica i hife nekih gljiva to im daje vrstou. Ima iroku primjenu u
svakodnevnom ivotu pamuna vlakna, drveni namjetaj, papir) REZERVNI (krob
graen od molekula glukoze koje tvore spiralne lance, ima ulogu priuvne hrane u
sjemenkama: penice, kukuruza, rie.... Velike koliine skroba pohranjenog u krobnim
zrncima nalazi se u gomoljima krumpira, jako vaan u prehrani. glikogen rezervni
polisaharid kod ovjeka i ivotinja, pohranjuje se u jetri i miiima. Kada je tijelu potrebna
energije glikogen se razgrauje do glukoze)

Struktura aminokiselina i peptidna veza

Proteini (bjelanevine) su izgraene od aminokiselina. Svaka aminokiselina sadri

karboksilnu skupinu COOH, aminoskupinu NH2 i R-skupinu ili aminokiselinski
ogranak. R skupina specifina je za pojedinu aminokiselinu i moe biti razliite

24
veliine i kemijske strukture (npr. kod glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina
metilna skupina).

Aminokiseline se meusobno vezuju peptidnim vezama u polipeptidne lance. Peptidna

veza nastaje izmeu karboksilne skupine jedne aminokiseline i aminoskupine druge
aminokiseline, a izdvaja se molekula vode.

Nastajanje peptidne veze

Znaenje enzima za kemijske reakcije u ivim biima

Bez aktivnosti enzima veina kemijskih reakcija u biolokom sustavu ne bi se odvijala,

ili bi bila toliko spora da se ne bi mogla odviti u uvjetima u kojima se odvija ivot. Za
ivot stanice potrebno je brzo odvijanje kemijskih reakcija to je svojstvo enzima:
ubrzavaju kemijske reakcije vie od milijun puta, pritom se ne troe niti mijenjaju svoja
kemijska svojstva. Veliku vanosti imaju u razgradnji hrane u probavnom sustavu
(ptijalin, pepsin, polipeptidaza, dipeptidaza), pri replikaciji DNA i dr.

Kako enzimi ubrzavaju kemijske reakcije

ENZIMI ili BIOKATALIZATORI su proteini bez ije se aktivnosti veina kemijskih reakcija u
biolokom sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje ivota. Posebnost djelovanja
enzima oituje se u njihovoj specifinosti, odnosno djeluju samo na odreenu vrstu tvari.
Lipaze samo na lipide, amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima

25
tvore se tako da se korijenu naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak aza).
Tvar na koju enzim djeluje naziva se SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se vee supstrat
jest AKTIVNO MJESTO. Meudjelovanje enzima moe se objasniti na principu kljubrava u
kojem supstrat oblikom odgovara obliku aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na
aktivno mjesto PRIJELAZNO RAZDOBLJE.
Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije snienjem energije aktivacije molekula. Energija
aktivacije je koliina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije.
Snienjem energije aktivacije molekule bre stupaju u kemijske reakcije

Djelovanje ezima

Uzroci raznolikosti bjelanevina kao preduvjeta bioloke raznolikosti

Sve bioloke vrste i jedinke unutar vrsta meusobno se razlikuju upravo po proteinima
Proteini se sastoje od aminiokiselina povezanih peptidnom vezom. Poznato je 20
aminokiselina.
Vrsta bjelaevine ovisi o broju, vrsti i redosljedu aminokiselina. im se proteinu doda neka
nova aminokiselina nastaje novi protein. Npr. ako uzmemo 100 aminokiselina broj razliitih
proteina koji mogu nastati je 20100 to je ogroman broj. Isto tako polipeptidi lanci se mogu
povezivati i savijati i zauzimati odreene prostorne rasporede to donosi nebrojeno mnogo
kombinacija. Zato su proteini nositelji bioloke specifinosti.

26
Nukleinske kiseline

Nukleinske kiseline su sloeni polimeri, tj. izgraeni su od monomernih jedinica

NUKLEOTIDA. Nukleinske kiseline pohranjuju i prenose informacije unutar stanice.
Razlikujemo DNA (deoksiribonukleinska kiselina) i RNA (ribonukleinska
kiselina). Nukleotidi, koji izgrauju nukleinske kiseline, sadre: FOSFATNU
SKUPINU, EER PENTOZU (deoksiriboza/riboza), DUINU BAZU
(prstenasta molekula koja sadri duik )

NUKLEOTIDI DNA u svom sastavu imaju deoksiribozu i jednu od etiri duine

baze: ADENIN (A), GVANIN(A), CITOZIN(C), TIMIN(T)

NUKLEOTIDI RNA u svom sastavu imaju eer ribozu i duine baze: adenin,
gvanin, citozin, URACIL (U)

Duine baze:

PIRIMIDINSKE (jedan prsten)

PURINSKE (dva prstena)

CITOZIN

ADENIN

TIMIN

GVANIN

27
URACIL

Molekula DNA izgraena je od dvaju dugakih lanaca POLINUKLEOTIDNI LANCI

(taj lanac grade nukleotidi koji se vezuju preko eera i fosfata). Dva polinukleotidna
lanca meusobno se vezuju VODIKOVIM vezama koje se uspostavljaju izmeu
komplementarnih baza. Komplementarne baze su adenin-timin te gvanincitozin u
molekuli DNA dok se u molekuli RNA umjesto timina pojavljuje uracil koji je
komplementaran adeninu, dakle adenin-uracil u molekuli RNA.
tri vodikove veze

GVANIN

CITOZIN

dvije vodikove veze

ADENIN

TIMIN

28

Usporedba DNA i RNA

PURINSKE BAZE
PIRIMIDINSKE BAZE
MONOSAHARID
BROJ LANACA
POLOAJ U EUKARIOTSKOJ
STANICI

DNA
A,G
T,C
deoksiriboza
2
jezgra, mitohondriji,
kloroplasti

VRSTE

RNA
A,G
U,C
riboza
1
jezgra i citoplazma
mRNA, tRNA, rRNA

Replikacija DNA i njezino znaenje

Molekula DNA ima sposobnost samoumnoavanja ili autoreplikacije

stvaranje vlasitith kopija. Replikacija je semikonzervativna, to znai da jedan
polinukleotidni lanac slui kao kalup za sintezu drugog lanca. Tako nastaju
dvije molekule DNA od kojih svaka ima jedan stari i jedan novi
(novosintetizirani) lanac

Tok replikacije:

1. Kidanje vodikovih veza izmeu duinih baza i razdvajanje polinukleotidnih

lanaca
2. Komplementarno spajanje slobodnih nukleotida (A=T, GC)

Replikacija se odvija uz prisustvo raznih enzima. Npr. enzim DNApolimeraza

katalizira komplementarno povezivanje nukleotida novog i roditeljskog (starog)
lanca

29

stari lanac DNA

novi lanac DNA

Replikacija DNA
Razlika DNA i RNA
DNA

RNA

adenin, gvanin, timin,

adenin, gvanin, uracil,

citozin

citozin

broj lanaca

dva

jedan

pentoza

deoksiriboza

riboza

poloaj u stanici

jezgra

jezgra i citoplazma

pravilna zavojitost

da

ne

duine baze

Tri tipa RNA

VRSTA RNA

ULOGA

Prijenosna ili

Ribosomska RNA

Glasnika RNA

transportna (tRNA)

(rRNA)

(mRNA)

kroz citoplazmu

zajedno s

iz jezgre izlazi u

prenosi

proteinima

citoplazmu na

odgovarajue

izgrauje

ribosome s

aminokisleine do

ribosome

uputom za

glasnike RNA na
ribosomu

sintezu proteina

30

Znaenje vode za odravanje ivota (sveukupnog i osobnog)

Voda kao najprisutnija tvar u prirodi velikim udjelom sudjeluje u izgradnji ivih
bia. Prvi oblici ivota na zemlji nastali su u vodi jer je izvrstan medij za
meudjelovanje atoma i molekula. Oko 3 milijarde godina iva bia provela su u
oceanu. Zato vodu nazivamo kolijevkom ivota

VODA je polarna molekula ili DIPOL (na jednom kraju molekule nalazi se slab
negativan naboja, a na drugom kraju slab pozitivan naboja). Ovakav raspored
naboja uzrokuje meusobno povezivanje molekula vode vodikovim vezama

Molekula vode
SVOJSTVA VODE:
o Kohezijapovezivanje istovrsnih molekula
o Adhezija povezivanje s molekulama drugih tvari
o Kapilarnost posljedica adhezije i kohezije kretanje tekuine protiv sile
tee kroz uzak prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav
provodnih ila biljaka)
o Povrinska napetost na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku
elsatinu opnu ili mreicu koja kukcima omoguuje hodanje po vodenim
povrinama ili plutanje lista po povrini vode.
o Velik toplinski kapacitet Toplinski kapacitet je koliina topline koje treba
primiti 1 kg tvari da bi mu se tempreatura povisila za 1 C. Tvari s malim
toplinskim kapacitetom brzo se zagriju ve kod kratkog izlaganja toplini, dok

31
tvari s velikim toplinskim kapacitetom treba dugo izlagati toplini da bi se
temperatura tek malo povisila
o Visoka toplina isparavanja - voda na isparavanje troi mnogo energije, zato
se isparavanjem organizam hladi (drvee putem lia, ovjek se znoji)
o Anomalija vode Ispod 0 C voda prelazi iz tekueg u vrsto stanje led. U
ledu su molekule vode razmaknute (led je upljikav i male gustoe). Led je
zato laki od vode i pliva na njenoj povrinianomalija vode (gustoa vode
najvea je pri 4 C)

Voda kao otapalo

Voda je vrlo dobro otapalo (za polarne i ionske tvari). Pri otapanju kuhinjske soli (NaCl)
dolazi do disocijacije ili razlaganja kristala natrijeva klorida (natrij i klor meusobno su
povezani ionskom vezom) na ione natrija (Na+) i ione klora (Cl-). Molekule vode okruuju
pozitivno nabijene ione natrija i negativno nabijene ione klora. Vodeni ovoji razdvajaju ione,
to im omoguuje nesmetano kretanje u prostoru i vezivanje s drugim esticama.

kristal NaCl

adhezija
otapalo
vodena otopina soli

kohezija

Otapanje kuhinjske soli u vodi

32

Hidrofilne su tvari koje "vole vodu" dobro se otapaju u vodi. To su ionske tvari (kao to je
NaCl) i polarne molekule, jer je i voda polarna molekula ("slino se otapa u slinom").
Hidrofobne su tvari koje "se boje vode" ne otapaju se dobro u vodi. To su uglavnom
nepolarne molekule (kao to su ugljikovodici).

g. Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih

organela i struktura

Graa stanice prokariota i eukariota

Prokariotske stanice ili protocite nemaju oblikovanu jezgru. Naziv prokariot (gr. pro prvi,
prije; karyon jezgra), u prijevodu prije jezgre ili primitivna jezgra, a oznaava izostanak
ovojnice koja odvaja nasljednu tvar od ostatka stanice. Podruje stanice u kojemu se nalazi
kruna DNA bez ovojnice zove se nukleoid. Prokariotske stanice nemaju organele (strukture
omeene ovojnicom). Svaka stanica ujedno je i organizam nikada ne izgrauju
mnogostanini organizam

Eukariotske stanice ili eucite (gr. eu pravi, dobar) imaju jezgru omeenu ovojnicom. Ima
organele. Znatno je sloenija i vea (10-25 puta) od prokariotske stanice. Razlikujemo dva
osnovna tipa eukariotske stanice: BILJNA i IVOTINJSKA

Imaju

Nemaju

kloroplaste i

kloroplaste i

mogu obavljati hrane se

fotosintezu autotrofi

heterotrofno

33
Razlika grae prokariotske i eukariotske stanice

Obiljeja/stanice

protocita

eucita

nukleoid

jezgra

organeli

jednostanini organizmi

mnogostanini organizmi

bakterije

biljne i ivotinjske stanice

Organizacija eukatioske stanice

Eukariotska stanica ima oblikovanu jezgru ovojnicom odvojenu od ostatka stanice

citoplazme. Citoplazma je obavijena membranom. Unutarnja struktura je sloena u stanici
se nalaze organeli - membranom omeene strukture koje omoguuju istodobno, usklaeno
i neometano obavljanje razliitih biokemijskih procesa. Najvei i najistaknutiji organel je
jezgra, a ostatak ini koloidna citoplazma (citosol) i organeli. Eukariotske stanice sadre
veliku koliinu vode. Mogu sadravati pohranjene hranjive tvari, minerale i molekule
pigmenta
Sve eukariotske stanice sadre veliku koliinu proteinskih vlakana (mikrofilamenti) i cjevica
(mikrotubuli) organiziranih u mreastu strukturu ili citoskelet stanici daje oblik i dri
organele u odreenom prostornom rasporedu, poprilino je promjenjiv i dinamian sustav
prilagoava se potrebama stanice

EUCITA

biljna

ivotinjska

34
IVOTINJSKA STANICA:

JEZGRA nepravilnog, kuglastog oblika, smjetena u centru stanice gdje je pridravaju

dijelovi citoskeleta i najvei je organel u stanici. Nosi upute za ivotne aktivnosti stanice u
molekulama DNA. Molekule DNA povezane s proteinim ine kromatin koje je smjeten u
nukleoplazmi. Kromatin je graen od niti koje se u vrijeme diobe spiraliziraju u kromosome
U jezgri se sintetizitaju svi tipovi RNA. Okrugle strukture u jezgri stanice su jezgrice (moe ih
biti jedna, dvije pa i do 100 kod nekih vrsta vodozemaca). Jezgra je obavijena ovojnicom koju
ine dvije membrane. Vanjska membrana je povezana s endomembranskim sustavom.
Povrina jezgre hrapava je zbog otvora jezgrinih pora L otvori su okrueni proteinima
koji tvore kanalie za prolaz tvari. Kroz pore izlaze RNA i podjedinice ribosoma, a ulaze
proteini iz citoplazme.

ENDOMEMBRANSKI SUSTAV
Sustav membrana koje dijele citoplazmu stanice na odjeljke i usmjeravaju prijenostvari u
citoplazmi. Protee se od jezgrine ovojnice do stanine membrane, a sastoji se od sljedeih
dijelova:
o ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (ER) povezana je s jezgrinom ovojnicom i sastoji se
od sustava membranskih kanalia, nabor i upljina. Postoji hrapavi i glatki ER. Hrapavi
ER na povrini ima ribosome, tj. sintetizira proteini koji zatim ulaze u upljine gdje ih
enzimi dorauju u npr. glikoproteini ili neke druge sloene proteine. Glatki ER se
nastavlja na hrapavi ER, a nema ribosoma stoga ne sintetizira proteine, ali sintetizira
fosfolipide, steroide i masne kiseline. Glatki ER moe obavljati i druge zadae to ovisi
o vrsti stanice (npr. u testisima stvara testosteron, u jetri obavlja detoksikaciju
neutraliziranje otrova). Openita je zadaa glatkog ER-a stvaranje mjehuria koji
prenose velike molekule u druge djelove stanice
o GOLGIJEVO TIJELO nakupina membranskih veica u stanici. Jedna se strana
nakupine vezuje uz glatki ER, a druga je smjetena uz staninu membranu. Ovaj
organel prima mjehurie s glikoproteinima i lipidima koji stiu iz glatkog ER-a i
sakuplja u cisternama (membranske vreice) tu se obrauju i razvrstavaju pristigle
molekule i opet pakiraju u mjehurie koji se oslobaaju na rubovima cisterne.

35
Mjehurui ili prenose sadraj u izvanstanini prostor ili ostaju kao lizosomi ili
peroksisomi
o LIZOSOMI membranski mjehurii s enzimima (Golgijevi mjehurii nastaju na
Golgijevom tijelu) razlau i uklanjaju stare i oteene dijelove stanice, mogu
uzrokovat i staninu smrt razaraju cijelu stanicu
o PEROKSISOMI sadre enzime za oksidaciju malih organskih molekula. Oni sadre i
vodikov peroksid (H2O2) toksian odmah nakon oslobaanja enzima katalaza
razlae ga na vodu i kisik. Peroksisome proizvodi Golgijevo tijelo u stanicama jetre i
stanicama kvasca mogu oksidiraL alkohol

1. jezgrina membrana, 2. pora, 3. hrapavi ER, 4. glatki ER, 5. ribosomi na hrapavom ERu, 6. makromolekule, 7. transport mjehuria (vezikule), 8. Golgijevo tijelo, 9.cis-strana
Golgijevog tijela, 10. trans-strana Golgijevog tijela, 11. cisterne
Graa stanice

36
MITOHONDRIJI
Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska membrana glatka i manje
povrine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori su KRISTE dijele
mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEUMEMBRANSKI PROSTOR. U matriksu DNA,
RNA i ribosoma (sintetiziraju mali broj proteina)
Uloga mitohondrija: u njima se odvija proces staninog disanja (bioloke oksidacije) tako
stanica dolazi do potrebne energije
Struktura mitohondrija
unutarnja membrana
vanjska membrana

kriste
matriks

RIBOSOMI
Nemaju membranu, izgraeni od ribosomske RNA (rRNA) i veeg broja proteina. Imaju veu i
manju podjedinicu. Te se dvije podjedinice spajaju u funkcionalni ribosoma samo kada
prihvaaju mRNA kod sinteze proteina. Ribosomi mogu biti vezani za ER, slobodni u
citoplazmi ili organizirani u nakupine POLIRIBOSOME

mala podjedinica

velika podjedinica

Graa ribosoma

ribosom

37

CENTRIOLI valjkasta tijela ima ih samo u ivotinjskoj stanici. Uvijek su u paru i to

okomito postavljeni jedan na drugog te ine CENTROSOM. ULOGA: sudjeluju u stvaranju
mikrotubula = oblikuju diobeno vreteno, sudjeluju u stvaranju struktura za pokretanje.

Mikrotubuli

kromatin

jezgra

jezgrica

jezgrina

glikosom

membrana

glatki ER
citosol
lizosom
mitohondrij
centrioli
centrosom

hrapavi ER
ribosomi
Golgijevo tijelo

mikrovili

egzocitoza
mikrofilamenti
mikrotubuli
intermedijarni filamenti

peroksisomi
Graa ivotinjske stanice

38

BILJNA STANICA:

Biljne stanice imaju staninu stijenku izgraenu od celuloze

STANINA STIJENKA obavija staninu membranu i daje oblik, vrstou i titi stanicu, ali
ograniava prijenos tvari kroz membranu.

U sreditu biljne stanice nalazi se veliki membranom omeeni organel VAKUOLA prostor
vakuole ispunjen je vodenom otopinom u kojoj se nalaze ugljikohidrati, minerali, pigmenti i
toksine tvari. Pigmenti u vakuoli daju razliitu obojanost dijelova biljke (npr. pigment
antocijan daje crvenoljubiastu boju cvjetovima, plodovima, listovima i korijenju nekih
biljaka). Toksine tvari u biljci uglavnom tite biljku od biljoljeda. Uloga je vakuole i regulacija
staninog tlaka - turgora.
Biljne stanice uz mitohondrije posjeduju i kloroplaste pretvorba svjetlosne energije Sunca
u kemijsku energiju ugljikohidrata to ih stanica koristi kao izvor energije. Kloroplasti su
poprilino veliki (esto vei od jezgre, dobro vidljivi svjetlosnim mikroskopom) i obavijeni
dvoslojnom membranom. Unutranjost kloroplasta ispunjava stroma (tekuina s enzimima,
ugljikohidratima, DNA, RNA, ribosomima i tilakoidima). Tilakoidi su membranske vreice na
ijoj se povrini nalazi klorofil ili zeleni pigment vaan za fotosintezu. Naslage tilakoida ine
strukturu koju zovemo granum.
Uz kloroplaste, biljnoj stanici nalaze se i drugi plastidi, kao to su leukoplasti ili kromoplasti.
Leukoplasti su bez pigmenta, nalazimo ih u stanicama korijena i slue kao spremite kroba.
Amiloplasti su jako veliki leukoplasti s pohranjenim krobom (amiloza). Kromoplasti imaju
pigmente raznih boja ute (ksantofil), crvene (likopen), naranaste (karoten) boja
cvijea, plodova
Plastidi imaju sposobnost pretvorbe iz jedne u drugu vrstu plastida npr. sazrijevanje voa i
povra. Kloroplasti takoer spadaju u plastide.

39

Graa biljne stanice

jezgra

mjehuri
(s Golgijeva tijela)

kromatin
jezgrina pora

Golgijevo tijelo
glatki ER

jezgrina membrana

citoplazma
kriste

biljno tkivo
mitohondriji

hrapavi ER
ribosomi

lizosomi

vakuola
stijenka susjedne stanice

citoskelet

stanina stijenka
granum
stanina membrana
plazmodezmije

naslage kroba
kloroplasti
Graa biljne stanice

vanjska membrana

meumembranski
prostor

granum
(nakupna
tilakoida)

unutarnja
membrana

tilakoidi

stroma

lumen unutranjost
lamele tilakoida

Graa kloroplasta

40
Graa i uloga stanine membrane

Stanina membrana ili biomembrana je dvosloj fosfolipida. Fosfolipidi su amfipatske

molekule (imaju polarnu hidrofilnu glavu i nepolarne hidrofobne repie). Stanini i
izvanstanini prostor ispunjeni su vodenom otopinom u kojoj se fosfolipidne molekule
specifino orijentiraju i organiziraju u dvosloj (upravo zbog toga to su amfipatske). Uz
fosfolipide membrane sadre proteine i ugljikohidrate, glikoproteine, glikolipide
Proteini stanine membrane su veliki i nepravilni. Na jednom dijelu proteini su
uronjeni u fosfolipidni sloj PERIFERNI PROTEINI (oni mogu biti citoplazmatski
periferni proteini izviru na unutarnju stranu dvosloja, izvanstanini periferni proteini
izviru na vanjsku stranu. Neki proteini prolaze kroz dvosloj fosfolipida i izlaze na
obje (i vanjsku i unutarnju) stranu INTEGRALNI ili TRANSMEMBRANSKI PROTEINI.

ULOGA PROTEINA:
1) Selektivni prijenos kroz membranu - ide kroz proteinske kanale, a uz pomo
proteinskih prenositelja
2) Enzimska aktivnost membranskih proteina kataliziraju kemojske reakcije na
povrini membrane
3) Primanje i prevoenje kemijskih poruka obavljaju receptorski proteini
oblikom odgovaraju kemijskom glasniku (npr. hormonu)
4) Stanino prepoznavanje obavljaju neki proteini membrane koji imaju
identifikacijske oznake markere (npr. glikoproteine koji slue za
prepoznavanje drugih stanica jer odreeni tipovi stanica isto tako imaju te
specifine markere)
5) Meustanino povezivanje ovu zadau obavljaju membranski proteini koji
imaju sposobnost vezanja za proteine susjedne stanice i tako tvoriti razliite
meustanine spojeve
6) Povezivanje citoskeleta i izvanstaninog prostora ovu zadau obavljaju oni
proteini koji sudjeluju u odravanju oblika stanice i poloaja drugih proteina u
membrani,a oni sudjeluju i u prijenosu mehanikog podraaj izmeu
izvanstanine tekuine i citoplazme

41
7) Membranski proteini imaju vanu ulogu u prepoznavanju stranih stanica kod
imunoloke reakcije organizma membranski proteini prepoznaju patogene
mikroorganizme

Na vanjskoj strani membrane su: UGLJIKOHIDRATI, GLIKOLIPIDI (ugljikohidrati s

mastima), GLIKOPROTEINI (ugljikohidrati s proteinima)

Membranski ugljikohidrati takoer obavljaju meustanino povezivanje ili vezanje

stanice za neku podlogu. Ugljikohidrati povezani s lipidima imaju ulogu staninih
markera (omoguuju meusobno prepoznavanje stanica)

Model tekueg mozaika

Prema tom modelu neki membranski proteini nalaze se na povrini, a neki

potpuno ili djelomino uronjeni u fosfolipidni dvosloj. Opisani mozaiki
raspored proteina u membrani moe se mijenjati ovisno o potrebama stanice.
Membrana je do odreene mjere tekua jer nema jakih veza meu molekulama
koje grade membranu to proteinima omoguuje klizanje kroz dvosloj
fosfolipida i promjenu poloaja u membrani.
Membrane ivotnjskih stanica relativno su stabilne i vrste, upravo zato to
kolesterol na membrani ograniava kretanje fosfolipida.

Model tekueg mozaika

42
Nain prolaska tvari kroz staninu membranu

PASIVNI PRIJENOS odvija se prema fizikalnom zakonu difuzije gibanje

molekula s podruja vee koncentracije na podruje manje koncentracije.
Dva su oblika pasivnog prijenosa kroz membranu: JEDNOSTAVNA DIFUZIJA i
OLAKANA DIFUZIJA.

Jednostavna difuzija tako se prenose tvari male molekulske mase topive u vodi
(O2, CO2, N2, ugljikovodici i alkoholi)
Olakana difuzija: pomou prijenosnih proteina prenose hidrofilne i polarne
molekule. Prijenosni proteini obavljaju selektivan prijenos i specifini su za
vrstu molekula koje prenose mogu biti oblikovani kao proteinski kanali i
proteinski prenositelji.

Proteinski prenositelji molekule prenose tako da ih veu s jedne strane

membrane i prenose ih na drugu (glukoza, galaktoza, aminokiseline se tako
prenose).
Proteinski kanali primjer su akvaporini ili proteinski kanali kroz njih
osmozom prolazi voda.

AKTIVNI PRIJENOS Odvija se uz pomo proteinskih prenositelja, ali uz

utroak energije predstavlja gibanje protiv koncentracijskog gradijenta (s
podruja manje koncentracije na podruje vee koncentracije). Energije se
dobiva iz fosfatnih veza ATP-a. Ovim nainom stanica odrava koncentraciju
molekula unutar stanice razliitom od koncentracije izvan stanice. Primjer je
Na/K pumpa prijenos kalijevih iona iz okoline u stanicu, a natrijevih iz
stanice u okolinu i tako se odrava vea koncentracija natrija u izvanstaninoj
tekuini, a kalija u citoplazmi.

43
Endocitoza i egzocitoza

ENDOCITOZA Mehanizam ulaska velikih molekula i mikroorganizama u stanicu.

Fagocitoza npr. ameba lanim noicama obuhvati bakteriju, ovije je
membranom u mjehuri FAGOSOM u citoplazmi se spaja s
LIZOSOMOM koji enzimima razgradi bakteriju. Fagocitoza slui kao
obrana organizma od patogenih organizama i starih, oteenih dijelova
stanice
Pinocitoza tim nainom stanica uzima tekuinu i male molekule
formira se PINOSOM

EGZOCITOZA Mehanizam izbacivanja nepotrebnih i suvinih tvari u izvanstanini

prostor.

Endosimbioza

Teorija postanka eukariotske stanice koje je postavila Lynn Margulis. Prema teoriji
mitohondriji i kloroplasti su kao organeli nastali iz bakterija koje su ule u veu
stanicu s oblikovanom jezgrom. Pretpostavlja se da su mitohondriji nastali iz aerobnih
bakterija (one koje koriste kisik), a kloroplasti iz cijanobakterija ili modrozelenih algi
koje vre fotosintezu. Stanica je, prihvativi, bakteriju stekla odreene prednosti
(iskoritavanje kisika i proizvodnju organske hrane), tj. stvorena je endosimbioza
bakterije i stanice (endo- zato to bakterija ivi unutar stanice).
DOKAZI:
Mitohondriji i kloroplasti veliinom odgovaraju bakterijama
Mitohondriji i kloroplasti imaju dvostruku membranu (vanjska je nastala
ulaskom bakterije u stanicu stanica je membranom ovila bakteriju endocitoza, a unutarnja je membrana bakterije). Svaka membrana je dvosloj
fosfolipida, dakle ako je membrana dvostruka, tada postoje 2 dvosloja
fosfolipida.

44
Mitohondrij i kloroplasti sadre vlastitu DNA koja se dijeli neovisno o genomu
jezgre
Mitohondriji i kloroplasti imaju vlastite ribosome koje proizvode malu koliinu
proteina, ali odgovaraju veliini prokariotskih proteina

h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom

organizmu

Povezanost grae i uloge DNA s graom kromosoma

DNA je dio strukture komosoma. DNA (eukariotske stanice) pakirana je u kromosome

pomou proteina. Kompleks DNA i proteina KROMATIN ili NUKLEOPROTEIN. Kada
pone dioba, DNA se zapone jae spiralizirati i pakirati pomou proteina. Osnovna
jedinica kromatina je nukleosom (dvolanana molekula DNA omotana oko 8 molekula
histona, histon je vrsta bjelanevine u jezgri). Tijekom diobe pakiranje, tj. spiralizacija
sve je jaa. Kromosomi su maksimalno spiralizirani u metafazi

H1 histon

Kondenzacija DNA

histoni

oko 145 parova baza

ovija oktamer histona
DNA
(promjera 2 nm)

nukleosomi

45
Broj, graa i oblik kromosoma su stalni te karakteristini za vrstu (npr. vinska muica ima 8
kromosoma, graak 14, mi 40, ovjek 46, indijska paprat 1260...)

ivotni ciklus stanice

ivotni ciklus postupni razvoj organizma od nastanka do zaea novog istoga organizma ili
smrti. Za jednostanine eukariote ivotni ciklus ujedno je i stanini ciklus (dogaaji od
poetka jedne do poetka druge diobe)

STANINI CIKLUS: odvija se u 4 faze; 3 obiljeava stanini rast, a 4. znai diobu stanice.
Razdoblje rasta zove se meufaza ili interfaza i sastoji se od 3 faze: G1, S, G2

INTERFAZA
G1 S G2

STANINA DIOBA
M (mitoza) i C (citokineza)

poetak ciklusa

mitoza
priprema za diobu
rast stanice

replikacija DNA
Stanini ciklus

46

Tijek mitoze

Podijeljenja na 4 faze: profaza, metafaza, anafaza, telofaza

PROFAZA: poinje zgunjavanjem i spiralizacijom kromatina tei se oblikovanju
zbijenih kromosoma koje e se moi kretati po stanici. Kromatin (DNA upakirana u
nukleosome) skrauje se jo 1000 puta oblikuje kromosome koji se sastoje od dviju
sestrinskih kromatida spojenih centromerom.
Nestaje jezgrica, a poinje se oblikovati diobeno vreteno (pomou centrosoma koji
putuju na suprotne polove stanice). Biljna stanica nema centrosoma, ve mikrotubuli
oblikuju diobeno vreteno. Profaza zavrava razgradnjom jezgrine ovojnice
PROMETAFAZA: Kretanje kromosoma izmeu sredita i polova stanice
METAFAZA: Poinje vezivanje niti diobenog vretena za centromere kromosoma
kromosomi se kruno rasporede u sredinu diobenog vretena u metafaznu plou
ANAFAZA: poinje odvajanjem sestrinskih kromatida (prvo se odvoje u podruju
centromera, a zatim itavom duinom) SVAKA KROMATIDA POSTAJE SAMOSTALAN
KROMOSOM skrauju se niti diobenog vretena i kromosomi putuju na suproten
polove stanice
TELOFAZA: Kromosomi se na suprotnim polovima stanice odmataju i despiraliziraju i
oblikuju kromatin. Od djelova stare jezgrine ovojnice oblikuje se nova ovojnica. Na
zavretu telofaze stanica na polovima ima oblikovane dvije jezgre ime je zavrena
mitoza

NAKON MITOZE SLIJEDI CITOKINEZA (podjela citoplazme)

Proces u kojem se dijeli citoplazma. U ljudskim i ivotinjskim stanicama
pojavljuje se diobena brazda u podruju metafazne ploe. Brazda se postupno
stee prema unutranjosti sve dok se stanice ne podjeli. U biljnih stanica
(membranu okruuje stanina stijenka od celuloze) dioba zahtijeva novu
staninu stijenku izmeu stanica keri ona se formira u podruju metafazne
ploe i djeli biljnu stanicu na dvije stanice keri

47
profaza
sestrinske kromatide
centrosom
mikrotubuli

prometafaza

interfaza

mikrotubuli iz diobenog
vretena vezani za kinetohore

metafaza

telofaza

anafaza

citokineza

ponovno stvaranje jezgrine

ovojnice

Tijek mitoze
Tijek mejoze

Mejoza je dioba kojom nastajuspolne stanice, a sastoji se od dvije diobe: mejoze I i

mejoze II
Mejoza I je redukcijska dioba (reducira se broj kromosoma). Sastoji se od profaze I,
metafaze I, anafaze I i telofaze I
PROFAZA I nakon spiralizacije i zgunjavanja kromosoma, koji imaju dvije sestrinske
kromatide, slijedi sljubljivanje (konjugacija) homolognih kromosoma i nastaju
bivalenti ili tetrade (bivalent znai da je to struktura od dva kromosoma, tetrade da
tu strukturu ine 4 kromatide). Sparivanje kromosoma omoguuje krosingover

48
(ujruenje ili prekrienje) izmjena djelova nesestrinskih kromosoma kromaLde
se prelome i dijelovi se meusobno prespoje. Mjesto ukrienja zove se hijazma i
vidljivo je svjetlosnim mikroskopom. Krosingoverom se stvaraju nove kombinacije
nasljedne tvari i to je jedan od izvora raznolikosti.
METAFAZA I: bivalenti se poredaju u metafaznu ravninu i prihvate za niti diobenog
vretena. Obje kromatide jednog homologa orijentiraju se prema istom polu stanice, a
kromatide drugog homologa zajedno se orijentiraju prema suprotnom polu.
ANAFAZA I: odvajaju se homologni kromosomi i putuju na suprotne polove stanice
(kromosomi su dvostruki, tj. imaju dvije sestrinske kromatide).
TELOFAZA I: na polovima stanice se oblikuju jezgre koje imaju jedan kromosom iz
homolognog para graen od dviju sestrinskih kromatida.
Slijedi citokineza i nastaju dvije stanice s polovinim (haploidnim brojem
kromosoma).
Nakon kratnog razdoblja interkineze slijedi MEJOZA II koja je identina mitozi pa je
neu ponavljati.
ZAKLJUAK: Diploidna roditeljska stanica (2n) mejozom stvara 4 haploidne gemete
(n).

49
Interfaza

Profaza I
bivalenti

gamete
Metafaza I

Anafaza I
dogodio se krosingover

Metafaza II

Anafaza II

Anafaza II
Telofaza II
Tijek mejoze
Temeljne znaajke mejoze

1. Redukcija broja kromosoma: iz diploidne roditeljske stanice nastaju haploidne

gamete. Na taj nain mejoza osigurava kontinuitet u broju kromosoma neke vrste (2n
n).
Stapanjem haploidnih gameta ponovno nastaje diploidna stanica zigota (n+ n 2n)
Kada ne bi bilo redukcije broja kromosoma u anafazi I broj bi kromosoma nakon
svake oplodnje bio dvostruko vei, to bi dovelo do ozbiljne genske neravnotee.
2. Fizika osnova rekombinacije roditeljskih kromosoma je krosingover (ukrienje,
prekrienje) Lme nastaju nove kombinacije svojstava, a krosingover je uz
nezavisnu orijentaciju i razilaenje kromosoma te sluajnu oplodnju, jedan od izvora
genetike raznolikosti.

50

Slinosti i razlike mejoze i mitoze

Usporedba mitoze i mejoze

MITOZA
Replikacija DNA

Broj dioba

MEJOZA

Odvija se u interfazi prije

Odvija se u interfazi prije

poetka jezgrine diobe

poetka jezgrine diobe

Jedna, sastoji se od profaze,

Dvije, svaka se sastoji od

metafaze, anafaze i telofaze

profaze, metafaze, anafaze i

telofaze; Nema replikacije
izmeu dvije diobe; u profazi
homologni kromosomi se
sparuju = bivalenti (tetrade)
dogaa se krosingover

Broj stanica keri i genetiki

Dvije diploidne genetiki

etiri haploidne stanice koje

sastav

identine stanice

nisu genetiki jednake niti

meusobno niti sa stanicom
majkom

Vanost za ivotinjski

Razvitak viestaninog

Proizvodnja gameta;

organizam

organizma od zigote,

redukcija broja kromosoma;

regeneracija tkiva

genetika raznolikost

Vane razlike:
U profazi I dogaa se ukrienje ili krosingover, toga nema u mitozi.
U metafazi I u metafaznu (ekvatorijalnu) plou smjetaju se homologni kromosomski
parovi, a u metafazi mitoze pojedinani kromosomi (nisu u paru).
U anafazi I centromere se ne dijele i sestrinske kromatide ostaju zajedno te putuju na
isti pol stanice. U mitozi se odvajaju sestrinske kromatide i svaka postaje zaseban
kromosom.

51
mejoza I

mejoza II

diploidna stanica

replikacija
DNA

homologni
parovi kromosoma

mitoza
diploidna stanica
dvije diploidne stanice

4 haploidne
stanice

replikacija DNA

Usporedba mitoze i mejoze

Interfaza

Dio staninog ciklusa od tri faze tijekom kojih se DNA umnoava i stanica
priprema za diobu. Interfaza se sastoji od G1, S i G2 faze.
G1 postmitotska fazaslijedi nakon mitoze, a zove se i presintetskajer
prethodi sintezi DNA.
U tom razdoblju stanica obavlja aktivnosti: kontrola staninog metabolizma,
aktivna sinteza bjelanevina i RNA, stvaranje novih staninih tvorbi (ribosomi,
mitohondriji, centrosomi), te poveanje volumena i rast stanice.
S fazasinteza DNA i specfinih proteina histona. Na kraju ove faze stanica ima
2 potpuno jednake kopije DNA.
G2stanica se priprema za diobu: provjerava sintetizirana DNA, popravljaju
eventualna oteenja te sintetizira bjelanevine potrebne za mitozu. G2 faza je
postsintetsko, apremitotsko razdoblje interfaze.

52
Nekontrolirana mitoza se odvija u tumorskom tkivu
Stanica moe izgubiti kontrolu staninog ciklusa i mitoze, a posljedica je pojava
tumora ili raka. Poremeaj regulacije posljedica je promjena (mutacija) DNA zbog
kojih stanice nekontrolirano rastu i nakon dodira sa susjednim stanicama nastavljaju se
umnoavati u masu koju zovemo tumor.

i. Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja

Metabolizam skup svih biokemijskih procesa u stanici

METABOLIZAM izmijena tvari. Razlikuje se anabolizam i katabolizam

Anabolizam biokemijska sinteza manjih molekula u vee (npr. polimeraizacija glukoze u

krob) energija se troi

Katabolizam biokemijski proces u kojemu se molekule razlau na jednostavnije pri emu

se oslobaa energija

Fotosinteza u biljci

Sposobnost fotosinteze imaju aututrofni organizmki koji sadre zeleni pigment

klorofil (biljke, alge i cijanobakterije ili modrozelene alge).

U procesu fotosinteze svjetlosna energija se preko anorganskih molekula (CO2, H2O)

pretvara u kemijsku energiju ugljikohidrata (glukoza, krob), a oslobaa se kisik.

JEDNADBA FOTOSINTEZE:
6CO2 + 12H2O C6H12O6 + 6O2 + 6H2O
ili 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2

53

Fotosinteza se odvija u kloroplastima nizom redoks reakcija koje moemo podijeliti na

I.

Reakcije na svjetlu primarne reakcije fotosinteze pokree ih suneva svjetlost, a

odvija se u tilakoidima kloroplasta na molekulama klorofila (suneva svjetlost izbija
elektron iz molekule klorofila elektron primljenu energije prenosi u reakcije
neovisne o svjetlu, a dogaa se razgradanja vode uz oslobaanje kisika)

II.

Reakcije neovisne o svjetlu sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus)

odvijaju se u stromi kloroplasta nakon raspadanja vode (reakcije na svjetlu)
oslobaa se vodik (H+) koji reducira molekule CO2 u glukozu svjetlosna se energija
pohranila u kemijsku energiju glukoze

Fotosintezu mogu obavljati svi zeleni dijelovi biljke (najvie listovi).

Stanino disanje

Aerobni organizmi biolokom oksidacijom (staninim disanjem) dolaze do energije

oslobaa se iz glukoze.

JEDNADBA STANINOG DISANJA:

C6H12O6 + 6O2 6CO2 + 6H2O + 38 ATP + toplina

Reakcije aerobnog staninog disanja sastoje se od dvije faze i 3 reakcijska koraka:

I.

anaerobna faza
glikoliza

II.

anaerobna faza
Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline
oksidativna fosforilacija

54
Energetska uloga ATP-a

Staninim disanjem se kemijska veza glukoze prevodi u kemijsku energije fosfatnih

veza u molekuli ATP-a. Veze izmeu fosfata bogate se energijom te je ona stanici lako
dostupna.

ATP (adenozin trifosfat) + H2O ADP (adenozin difosfat) + P (fosfat) + energija

Odvajanjem jedne fosfatne skupine iz ATP-a oslobaa se energija od 34 kJ/mol

Vrenje

Vrenje je proces nepotpune razgradnje organskih tvari. Odvija se anaerobno u

citoplazmi stanica mikroorganizama (bakterije, kvasci) i nekim stanicama
mnogostaninih organizama. Vrenjem se oslobaa manje energije nego
staninim disanjem.
Vrenje moe biti: alkoholno, octeno, mlijeno, maslano i dr.
Kvaeve gljivice procesom alkoholnog vrenja stvaraju alkohol etanol, CO2 i
ATP (mala koliina energije).

JEDNADBA ALKOHOLNOG VRENJA:

C6H12O6

kvaseve gljivice

2C5H5OH + 2CO2 + 2ATP

j. Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna

organizacija viestaninoga organizma

Uloga mitoze i mejoze u viestaninom organizmu

55
MEJOZA dioba kojom nastaju haploidne gamete koje sudjeluju u oplodnji. Mejoza je
pogodna za razmnoavanje, genetiku raznolikost.

MITOZA dioba tjelesnih stanica, mitozom organizam raste i regenerira tkiva.

Zato je redukcijska dioba preduvjet za oplodnju?

Redukcijom se broj kromosoma smanjuje na polovian, tj. nastaju gamete s polovinim

brojem kromosoma. Stapanjem gameta u procesu oplodnje ponovo e nastati diploidna
stanica zigota mitozom se iz zigote razvija organizam. Kada ne bi bilo redukcije nakon
svake oplodnje broj bi se kromosoma udvostruio. Tako nastali organizam imao bi drugaiju
genetiku uputu ne bi bio iste vrste, a najee ne bi niti preivio zbog genske neravnotee.

Brazdanje i gastrulacija u ivotinjskih organizama

Zigota, nastala oplodnjom, dijeli se mitozom u procesu brazdanja nastane mnotvo stanica
koji ine morulu (nakupina stanica, nalikuje plodu duda. U nakupini stanica oblikuje se
upljina blastocel ispunjena tekuinom taj razvojni stadij zove se blastula (rubno
rasporeene stanice blastule oblikuju blasotderm). Uvlaenjem stanica blastule u njezinu
unutranjost nastaje udubina (blastopor) i razvija se stadij zvan gastrula proces nastanka
gastrule je gastrulacija gastrulu izgrauju 3 zametna listia (ektoderm, mezoderm,
endoderm).

ZAMETNI

EKTODERM

MEZODERM

ENDODERM

LISTI
ORGANI KOJI

- epiderma (koa,

- kostur

- crijeva

SE IZ NJEGA

kosa, lijezde)

- miii

- epitelni dijelovi

RAZVIJAJU

- ivani sustav i

- krvoilni sustav

unutranjih organa

osjetila

- sustav za
izluivanje

(jetra, titnjaa,
guteraa, plua)

56
- spolni lijezde
- epitel probanih i
dinih putova

Znaaj diferencije stanica u pogledu stvaranja tkiva, organa, viestaninog organizma

DIFERENCIJACIJA proces kojim se razliito oblikovane stanice (diferencirane stanice)

pripremaju za specifine uloge. Nasljedno jednake stanice postaju strukturno i funkcionalno
razliite. Diferencirane stanice tvore tkiva npr. stanice diferencirane u neurone formiraju
ivano tkivo.

57

2 MIKROBIOLOGIJA
a. Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u
ivim stanicama
Zato viruse smatramo esticama na granici ivoga i neivoga svijeta

Virusi nemaju staninu grau, nemaju metabolizam, ne odgovaraju na podraaje,

kristaliziraju (to je obiljeje kemijskih spojeva, a ne ive tvari). Jedina osobina
koja povezuje viruse s ivim biima jest sposobnost razmnoavanja, no i po
pitanju razmnoavanja nisu samostalni budui da svoje kopije mogu stvarati samo
u ivoj stanici domaina, tj. oni su OBLIGATNI STANINI PARAZITI zato kaemo
da su na granici ive i neive tvari.

Osnovna graa virusa na primjeru VMBD (virus mozaine bolesti duhana, engl. TMV =
Tobacco Mosaic Virus)
Vanjsku ovojnicu KAPSIDU grade proteini, a u unutranjosti se nalazi nukleinska kiselina.
Virusi su u osnovi nukleoproteini. Virusi kao nasljednu tvar nose samo jedan tip nukleinske
kiseline, DNA ili RNA ravna ili kruna, jednolanana ili dvolanana (kod VMBD, kao i
veine biljnih virusa, RNA). Neki virusi jo sadre i enzime za umnoavanje nukleinske
kiseline, a kod nekih je kapsida okruena omotaem od lipida i glikoproteina. Razlikuju se
veliinom i oblikom. Ne moemo ih vidjeti svjetlosnim mikroskopom.
nukleinska kiselina

proteini

58
Graa bakteriofaga: molekula nukleinske kiseline sklupana je unutar proteinskog omotaa
koji ima oblik poliedra, a na tu "glavu" nadovezuje se proteinski "rep" koji zavrava ploicom
s repnim nitima pomou kojih se privrsti na povrinu bakterije

Umnoavanje virusa na primjeru bakteriofaga

Svaki tip virusa je specifian i napada samo odreenu vrstu stanica.

BAKTERIOFAGI (ili fagi) napadaju bakterije

Pomou noica bakteriofag se prihvaa za povrinu stanice ubacuje svoju DNA

u citoplazmu stanice virusna DNA se ugrauje u DNA bakterije metabolizam
bakterije proizvodi nove viruse oslobaanje novih bakteriofaga u procesu
unitavanja bakterijske stanice (litiki ciklus)

59

Litiki ciklus

ivotni ciklus bakteriofaga

Virusi prema tipu nukleinske kiseline

DNA virusi

RNA virusi

Virusi prema domadaru

bakterijski (bakteriofagi)

biljni

animalni

humani

b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta

Velika bioloka raznolikost uzrokovana je evolucijskim razvojem i prilagodbama

organizama na razliite tipove stanita

Sve danas ivue vrste razvile su se tijekom evolucije od jednostavnijih oblika i

razvijaju se i dalje, tj. nastavljaju svoj evolucijski put. Evolucija je izvor bioloke
raznolikosti (evolucijom tijekom vremena nastaje sve vie vrsta). Darwin donosi

60
faktor prirodnog odabira (selekcije), prema kojemu preivljavaju samo oni koji
se najbolje prilagode okoliu (stanitu), dok ostali nestaju.

Znaenje dvoimenog nazivlja za bolje snalaenje u biolokoj raznolikosti

Postoje milijuni vrsta organizama koji danas ive na Zemlji. Da bismo ih mogli
prouavati i opisivati razliite organizme i njihove osobitnosti, neophodno ih je
imenovati. vedski biolog Carl von Linn uveo je DVOIMENO NAZIVLJE ili
BINARNU NOMENKLATURU. Binarna nomenklatura vrstama je dala tono
odreena imena koja omoguuju lagano prepoznavanje, omogueno je
univerzalno i precizno razumijevanje meu znanstevenicim i strunjacima. Svaka
vrsta dobiva latinsko ime, koje se jednako koristi u cijelom svijetu, a sastoji se od
imenice koja imenuje rod i pridjeva koji poblie oznaava vrstu (esto se dodaje i
inicijal/prezime strunjaka koji ju je prvi opisao te godina kad je to uinio). Npr.
brljan, Hedera helix L.

Princip raspodjele ivog svijeta u 5 carstava

Na temelju osnovnih razlika uoenih meu organizmima, carstva su:

PROKARIOTI (MONERA) prokariotski jednostanini organizmi (bakterije i

cijanobakterije)

PROTOKTISTI (PROTISTA) jednostanini eukarioti i viestanini organizmi

jednostavne grae (praivotinje i alge)

GLJIVE (FUNGI) heterotrofni eukariotski organizmi (zato ih izdvajamo

od autotrofnih biljaka)

IVOTINJE (ANIMALIA) eukariotski viestanini heterotrofni organizmi

BILJKE (PLANTAE) eukariotski viestanini autotrofni organizmi

(fotosinteza)

Danas se u znanosti ivi svijet najprije dijeli na temelju molekularnobiolokih obiljeja

na 3 nadcarstva (domene): arheje (arhebakterije, Archaea), bakterije (Bacteria),

61
eukarioti (Eukarya). Carstvo Monera podijeljeno je na prve dvije domene, a sva ostala
carstva pripadaju treoj.

Vrsta = osnovna sistematska kategorija

Vrsta je skupina organizma koji imaju mnogo zajednikih osobina,

meusobno se mogu pariti (razmnoavati) i dati plodno potomstvo. Vrsta je
jedina sistematska kategorija koja realno postoji.
Osnovne sistematske kategorija i smjetaj ovjeka u njima
vrsta (moderni ovjek, Homo sapiens) rod (ljudi, Homo) porodica
(hominida) red (primati) razred (sisavci) koljeno (svitkovci) carstvo
(ivotinje)

Podvrsta (odlika, sorta, pasmina, rasa) nie kateogorije od vrste (npr. nia kategorija od
vrste Zea mays (kukuruz) je sorta Zea mays convar. saccharata var. Rugosa (kukuruz
eerac) pripadnici razliitih podvrsta mogu se meusobno pariti i dati plodno potomstvo
Rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo vie kategorije od vrste (npr. via sistematska
kategorija od vrste Quercus petrae (hrast kitnjak) je carstvo Plantae (biljke)

c. Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje

prokariota

Organizmi koji pripadaju u carstvo monera

U carstvo prokariota (monera) ubrajamo prokariotske jednostanine organizme (bakterije i
cijanobakterije,tj. modrozelene alge)

Osnovna graa prokariotske stanice

(prokariotska stanica je ujedno i organizam)

62
BAKTERIJE
Bakterije su obavijene membranom unutar nje se nalazi citoplazma bez
organela. Nositeljica genetike upute je jedna dvolnaana molekula DNA
prstenastog oblika nukleoid (bakterijski kromosom). Citoplazma sadri male,
razbacane ribosome obavljaju sintezu proteina. Neke bakterije imaju jednu ili
vie malih prstenastih DNA plazmidi. Stanina membrana obavijena je
staninom stijenkom od peptidoglikana (mureina) kompleks ugljikohidrata i
proteina. Neke bakterije imaju nastavke, pile omoguuju vezanje bakterije za
razne povrine. Bakterije mogu imati i jedan ili vie bieva (lat. flagella). Stanina
stijenka moe biti okruena sluzavim ovojem glikokaliks ako je on mekan
naziva se sluzavi ovoj, a ako je krut onda kapsula.
Prokariotska stanica
citoplazma

nukeloid

kapsula
Stanina
membrana
ribosomi

pili
bi

Graa bakterijske stanice

CIJANOBAKTERIJE
Cijanobakterije imaju sposobnost fotosinteze. Zovu se i modrozelene alge*

63
Imaju sustav unutarnjih membrana tilakoide na njihovoj se povrini nalazi
klorofil (proces fotosinteze). Mogu imati i druge pigmente (crvene, ute, smee,
crne). Vee su od ostalih bakterija. Nikada nemaju bieve. Neke vrste (zadrune ili
kolonijske) posjeduju heterociste, stanice odebljalih stijenki koje osim fotosinteze
mogu vriti i fiksaciju atmosferskog duika.

*(taj naziv treba izbjegavati jer je on zastarijeo i potjee iz razdoblja kada stanina
struktura ovih organizama nije bila poznata, tj. kada ih se povezivalo s biljkama)

ribosom

membrana

stanina stijenka

nukleoid

sluzavi omota
tilakoid
citoplazma

Graa cijanobakterije

Uloga pojedinih dijelova prokariotske stanice

CITOPLAZMA u njoj se zbiva veina metabolikih procesa
NUKLEOID nositelj nasljednih uputa
PLAZMIDI imaju funkciju nasljednog aparata koji je neovisan o jezgrinoj tvari.
Najznaajniji plazmidi odreuju rezistentnost bakterija na antibiotike (R-plazmidi).
Plazmidi omoguuju izmjenu genetikog materijala bakterija procesom
konjugacije (F-plazmidi)
RIBOSOMI mjesta gdje se zbiva sinteza bjelanevina
MEMBRANA Obavlja razne funkcije vane za ivot bakterijske stanice: regulira
ulazak tvari, izlazak proizvoda razgradnje i osmotsku ravnoteu.
STANINA STIJENKA regulira izmjenu tvari izmeu bakterije i okoline

64
KAPSULA i GLIKOKALIS Lte bakteriju od djelovanja fagocita, infekcije
bakteriofaga i od nepovoljnih utjecaja okolia.
BIEVI ili FLAGELE (lat. flagellum bi) omoguavaju pokretanje nekim
bakterijama (najee bacilima)
PILI bakterije prijanjaju na stanice makroorganizama te se koloniziraju.

Podjela bakteija prema obliku

koki okrugli

bacili tapiasti

vibrioni u obliku zareza

spirili spirale s bievima

spirohete spirale bez bieva

diplo- u paru

strepto- u lancu

stafilo- u grozdu

Morfologija bakterija

65

Plazmid i nukleoid (razlika!)

Plazmid prstenasta molekula DNA (kao i nukleoid), mnogo manja od

nukleoida, sadri svega nekoliko gena koji obino nisu nuni za
funkcioniranje bakterije (bakterije mogu i ne moraju imati jedan ili vie
plazimida) ali mogu nositi posebno povoljna obiljeja (npr. otpornost na
antibiotike), replicira se neovisno o nukleoidu, plazmidi se neravnomjerno
rasporeuju prilikom diobe.

Dioba bakterija
Razmnoavaju se dvojnom diobom ili cijepanjem:
1. DNA se prihvaa za membranu
2. Udvostruenje DNA
3. Rast i produavanje membrane i stanine stijenke, razmicanje DNA
4. Stvaranje procijepa postupno oblikovanje nove membrane i stijenke
5. Odvojene stanice keri jednake roditeljskoj stanici

Prokariotski organizmi (bakterije)

66

DNA nukleoida se
prihvaa za
membranu

Udvostruavanje
DNA

Stvaranje procijepa
postupno
oblikovanje nove
membrane i
stijenke
Odvojene stanice
keri jednake
roditeljskoj stanici

Binarna dioba bakterija

Endospora kao oblik u kojem bakterije preivljavaju nepovoljne uvjete na

primjeru tetanusa
Endospora je oblik u kojem bakterije mogu preivjeti u nepovoljnim
uvjetima due vrijeme. U unutranjost bakterije stvara se endospora u kojoj
su DNA i mali dio citoplazme okrueni debelim zatitnim omotaem koji je
iznimno otporan (0na visoku temperaturu, sua, kemijska sredstva).
Ednospore iskljuivo stvaraju bakterije roda Baccilus i Clostridium, jedan od
primjera je Clostridium tetani koji uzrokuje tetanus

Raznolikost bakterija prema tipu ishrane

AUTOTROFNE BAKTERIJE same sintetiziraju svoje organske spojeve iz
jednostavnih anorganskih spojeva. Mogu biti fotosintetske
cijanobakterije (fotosinteza istovjetna fotosintezi algi i biljaka), grimizne

67
sumporne i zelene sumporne bakterije (izvor vodika nije voda nego
sumporovodik H2S ne nastaje kisik, ve zrnca sumpora) ove bakterije
svjetlost upijaju bakterioklorofilom. Kemosintetske energije za
biosintetike procese dobivaju kemijskim reakcijama, tj. oksidacijom
anorganskih spojeva (npr. nitrificirajue)
HETEROTROFNE BAKTERIJE koriste se gotovim organskim spojevima za
sintezu svojih organskih spojeva. Mogu biti saprofitske (prehranjuju se
razgradnjom uginulih organizama), npr. bakterije vrenja, bacil sijena; ili
parazitske (koriste se organskim tvarima iz tjelesnih tekuina ili stanica
ivih organizama), npr. bakterije koje uzrokuju ljudske bolesti kao to je
tuberkuloza.
Naini izmjena gena u bakterija
Transformacija izmjena gena izmeu DNA iz okolia i DNA stanice primateljice.
Konjugacija prijenos gena iz stanice davateljice u stanicu primateljicu u obliku
plazmida koji se u stanici davateljici udvostruuje i ta kopija kroz citoplazmatski most
prelazi u stanicu primateljicu
Transdukcija prijenos gena iz jedne bakterije u drugu posredstvom bakteriofaga
(bakterijskog virusa)

68
nukleoid

nukleoid

F-plazmid

pilus

donor

recipijent

DNA-polimeraza

F-plazmid

stari donor

F-plazmid

pili

novi donor

Konjugacija kod bakterija

Uzgoj bakterija i vanost sterilnih uvjeta

Bakterije se obino uzgajaju u Petrijevim zdjelicama (ili epruvetama ili drugim
prikladnim posudama), na tekuim ili vrstim hranjivim podlogama, vani su
sterilni uvjeti da virusi ili druge bakterije ili sl. mikroorganizmi ne unite uzgajane
bakterije.

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka

Objasniti pojmove simbiont i parazit na primjeru E. coli

SIMBIONT ivi s drugim organizmom na obostranu korist u ljudskim crijevima,

iskoritava tvari (npr. laktozu) iz ovjekove prehrane, a proizvodi ovjeku potrebne
vitamine K, B2 i B12.

PARAZIT ivi s drugim organizmom na njegovu tetu ako dospije u mokranospolni sustav tetna je (izaziva upalu, hrani se epitelom).

69
Vanost cijanobakterija za ivot na Zemlji
Vjerojatno su to prvi organizmi koji su fotosintezom poeli mijenjati sastav atmosfere, tj.
obogaivati je kisikom.
Danas imaju pionirsku ulogu u nasljevanju potpuno pustih prostora nasljevaju stanita
nepogodna za ostala iva bia (mogu ivjeti u ekstremnijim uvjetima nego ostali fotosintetski
organizmi  kozmopoliti su mogu ivjeti na velikom rasponu stanita) sposobnost
fotosinteze te neke mogu asimilirati atmosferski duik (heterociste)

Vrenje ili fermentacija na primjeru kiseljenja mlijeka ili kupusa

Vrenja se odvijaju uz prisustvo bakterija vrenja (saprofitske bakterije)

Mlijenokiselo vrenje polazni supstrat je laktoza razgrauje se na
glukozu i galaktozu, glukoza se razgrauje glikolizom pirogroana
kiselina mlijena kiselina (koriste ga bakterije roda Lactobacillus i
Streptoccocus) stjee se mala koliina energije, ali proces moe tei bez
kisika.

Uloga bakterija u kruenju duika u prirodi

NITRIFICIRAJUE BAKTERIJE ive u tlu. Bakterije roda Nitrosomonas

oksidiraju amonijak koji nastaje kao krajnji produkt razgradnje
bjelanevina biljnih i ivotinjskih ostataka. Produkt oksidacije amonijaka
su soli duikaste kiseline, nitriti, koje bakterije roda Nitrobacter
oksidiraju u soli duine kiseline, nitrate
Ovaj proces obogauje tlo nitratima koje biljke iskoritavaju kao izvor
duika
Korisna uloga i primjena bakterija u biosferi i u ivotu ovjeka

70
Uloge bakterija u biosferi: imbenik u kruenju tvari, proizvoai (fotosintetske)
organske tvari i razlagai, razgrauju organske tvari, razgrauju otpadne i otrovne
tvari nastale industrijskom proizvodnjom
Korisne uloge bakterija u ivotu ovjeka: E. coli i druge simbiotske bakterije u
probavnom sustavu, vrenje (alkoholno, mlijeno), u farmaceutskoj industriji za
proizvodnju lijekova, u kemijskoj industriji za proizvodnju organskih spojeva,
genetiko inenjerstvo.
Usporedba grae bakterije i cijanobakterija

Cijanobakterije imaju molekule klorofila ugraene u nabore stanine membrane

tilakoide
U citoplazmi cijanobakterije nalaze se uklopine u njima se nalaze zrnca priuvnih
tvari (proteini i polisaharidi)
Cijanobakterije koje ive u vodi imaju plinske vakuole omoguuju im plutanje.
Cijanobakterije nikada nemaju bieve
Neke vrste cijanobakterija posjeduju heterociste fiksacija atmosferskog duika.
Cvjetanje vodenih povrina i cijanobakterije
U vodama bogatim organskim tvarima intenzivno razmnoavanje cijanobakterija stvara
goleme populacije. Ta se pojava zove "cvjetanje voda". Zbog ugibanja i razgradnje stanica uz
oslobaanje otrovnih tvari, cijanobakterijski pokrov moe biti vrlo otrovan moe
prouzroiti pomor riba i ivih bia.

e. Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima

Umnoavanje virusa  mehanizam izazivanja bolesti

Svojim umnaanjem virusi unitavaju stanice i iscrpljuju organizam.

71
Virusne bolesti ljudi i ivotinja su: prehlada, gripa, bjesnoa, AIDS (sindrom steenog
nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaunjaci (mumps), herpes, djeja paraliza,
hepatitis (upala jetre)...
Bakterijske bolesti ljudi i ivotinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja,
sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska
bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao nekada
jer se lijee antibioticima (npr. penicilin).
Upala plua moe biti i virusna i bakterijska.
Danas postoje i primjenjuju se cjepiva protiv mnogih bakterijskih i virusnih bolesti.

Pojam patogenost i putovi ulaska bakterija u organizam

PATOGENOST uzrokovanje bolesL (parazitske bakterije)
PUTEVI ULASKA:

probavni sustav (hrana i voda)

dini sustav (kapljino)

spolni sustav

ozlijede na koi (krv)

razliiti vektori (prenositelji npr. muhe)

Naini zatite preventivne mjere protiv zaraznih bolesti

higijenske navike: pranje ruku, prokuhavanje hrane; pasterizacija, sterilizacija,

dezinfekcija...
cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja)
odgovorno spolno ponaanje

Preventivno cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja) primjer

To je zapravo umjetni tip imunizacije, tj oblik aktivno steene imunosti

(organizam sam stvara protutijela) izaziva se cijepljenjem koje provodi
lijenik u organizam se unose uzronici bolesti ili njihovi produkti (toksini).

72
Vano je da su mikroorganizmi izgubili patogenost (ne uzrokuju bolesti), ali su
zadrali antigeninost i sposobnost imunizacije 3. razred imunoloki sustav.

Antibiotici i njihova uloga

Antibiotici su tvari koje specifino ometaju odreeni fizioloki proces u bakterija

(po mogunosti bez tetnog uinka na zaraeni organizam) imaju vanu ulogu u
lijeenju bakterijskih bolesti (ne djeluju na viruse).

Virusi mogu izazvati tumore

Ljudski papilloma virus (HPV) koji se prenosi spolnim putem uzrokuje rak vrata
maternice.
Graa viroida i priona; bolesti koje uzrokuju

VIROIDI gole ribonukleinske kiseline poznati su kao biljni patogeni. Njihovo postojanje
svodi se na replikaciju koju u biljnim stanicama provode domainski enzimi. Viroidi ne
upravljaju sintezom proteina suvie mali da nose bilo kakvu genetiku uputu.
BOLESTI: uzrokuju biljne bolesti (limun, avokado, artioka, palme i dr.)

PRIONI uzronici bolesti kod biljaka i ovjeka; velike proteinske molekule, ali ipak
zarazne, sposobne za samoumnoavanje samo u ivim stanicama.
BOLESTI: ovja bolest scrapie, kravlje ludilo, kuru-bolest, staraka demencija i dr.

73

3 PROTOKTISTA I GLJIVE
a. Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i
njihova uloga u biosferi

Zajednike osobine protoktista

Eukariotski jednostanini i viestanini organizmi jednostavne grae - nemaju definirana

tkiva.

Predstavnici autotrofnih protoktista te njihova graa i nain ivota

Autotrofni protoktisti (alge) sami stvaraju organske tvari procesom fotosinteze.

Alge su se nekada svrstavale u steljnjae. Tijelo steljnjaa je steljka ili talus, ono moe biti
jednostanino i viestanino, moe biti razlueno na dijelove sline biljnim organima: rizoidi
(ekvivalent korijenu), kauloid (ekvivalent stabljici), filoidi (ekvivalent listovima).

Predstavnici autotrofnih protoktista su: zeleni biai (euglena), kremenjaice, zelene (kina
alga, klamidomonas, volvoks, spirogira, morska salata, kaulerpa, klobui ), smee (jadranski
brai, padina, cistozira, bobiarka) i crvene (litotamnij, Ceramium) alge.

ZELENI BIAI (EUGLENA)

GRAA: zeleni biai (euglena) Ljelo vretenastog oblika, nije obavijeno staninom
stijenkom, ve mekanom i prozirnom opnom pelikula (elastina, euglena ima sposobnost
mijenjanja oblika ). Na vrnom dijelu tijele nalaze se dva bia (dui i krai). U vanjsku sredinu
izlazi samo dui bi stee se od osnove prema vrhu. Bi gradi 11 parova mikrotubula
poredanih u stogoj pravilnosti (2 para u sredini bia, a 9 pari uokolo njih). U citoplazmi se
nalazi se jezgra s jezgricom. Citoplazma sadri kloroplaste na ijoj se povrini nalaze pirenoidi
bjelaevinasta zrnca za skaditenje priuvnih tvari.

74
U unutranjosti kloroplasta su pigmenti: zeleni klorofila a i b, naranasti karoten, uti
ksantofil.
U prednjem dijelu tijela ona pjega ili stigma fotoreceptivni organel (sadri karotene i
astaksantin). Eugleda sadri i kontraktilnu vakuolu regulira osmotski tlak i slui pri
izluivanju.
Zeleni biai provode fotosintezu kojom nastaje polimer paramilum (slian krobu)
Euglena je autotrofna, no u uvjetima pomanjkanja svijetla ona se ponaa kao fakultativni
heterotrof (uzima gotovu organsku hranu) ona je na granici izmeu biljaka i ivotinja.

NAIN IVOTA: razmnoavanje vegetativno, uzdunim dijeljenjem, ive u slatkoj vodi

bogatoj organskom tvari. Neke vrste (crvena euglena) ne podnose organsku tvar pa ive u
istim vodama bioindikatori za ocijenjivanje istoe vode.

bi
ona pjega

kontraktilne
vakuole

jezgra
kloroplasti
krobna zrnca

Graa euglene

KREMENJAICE

GRAA: jednostanini protisti, nemaju bieve, tijelo zrakasto simetrino. Tijelo obavija
stijenka (izgraena od silicijeva dioksida (SiO2) KREMENA LJUTURICA). Ljuturica se

75
sastoji od manje i vee polovice koje se odnose kao kutija i poklopac. Gornja
polovica je epiteka, a donja hipoteka polovice se spajaju preko pleure tako da
jedna polovica ide preko druge.

SVJETLEI BIAI

Fosforesciraju, tj. svjetlucaju u mraku. Predstavnici peridineje

Tijelo peridineja obavijeno je ljuturicom. Na stijenci su dvije brazde poprena i uzduna
Poprena dijeli stijenku na dvije polovice (epivalva gornja, hipovalva donja). Uzduna
brazda dijeli stijenku na lijevu i desnu polovicu. Posjeduje dva bia; jedan u poprenoj brazdi
(za pokretanje), drugi u uzdunoj (za odreivanje smjera kretanja).
Unutar stijenke (od celuloze) nalazi se citoplazma s jezgrom i kloroplastima (pigmenti:
klorofil a i c, karoteni, ksantofili). Produkti fotosinteze krob, ulje.
Razmnoavanje vegetativno, obinom diobom. Mogu se razmnoavati sporama, spolan
nain razmnoavanja je rijedak.
NAIN IVOTA: veina ih ivi u morima (ine fitoplankton s kremenjaicama i kokolitinama)
vaan dio prehrambenog lanca. Neke vrste izluuju otrovne alkaloide mogu uzrokovaL
pomor riba, nagomilavati se u koljkaima za koje nisu otrovni, no ako se takve koljke
koriste za prehranu mogu izazvati teko trovanje pa i smrt.
Neke sadre crveni pigment koji, ako se razvije u velikoj koliini moe obojiti morsku vodu u
crveno. Slatkovodne peridineje su indikatori istoe vode.

ZELENE ALGE
Izrazito zelene u kloroplasLma prevladavaju zeleni pigmenL klorofil a i b. Kloroplasti
sadre bjelanevinaste zrnce PIRENOIDE oko njih se skuplja krob kao produkt
fotosinteze.
OBLICI: jednostanini, kolonijski i viestanini

Jednostanini oblici
Predstavnici: Kina alga na vlanim zidovima i kori drvea. Razmnoava se vegetativno,
obinom diobom novonastale jedinke raznosi vjetar ili voda, ili se na mjestu postanka

76
stvara kolonija koja ini zelenu prevlaku. Klamidomonas ima dva nejednako duga bia,
vrasti kloroplast, kontraktilne vakuole te onu pjegu. Ne razmnoava se diobom, nego
nespolnom putem zoospora i spolno putem izogamije- ta se dva naina izmjenjuju u obliku
izmjene generacija. ivi u slatkoj vodi.

Kolonijski oblici
Predstavnik: Volvoks sloena kolonija jednostaninih algi. Jedinke su povezane
citoplazmatskim nitima. U toj koloniji postoji podjela rada (vee jedinke slue
razmnoavanju, a manje fotosintezi). Razmnoava se nespolno i spolno.

Viestanini oblici
Predstavnici:
Spirogira stijenku ine celuloza i pektin. Kloroplast je vrpast, u obliku spirale. Razmnoava
se spolno, konjugacijom. Dvije se stanice (muka i enska) spoje preko jarme
(citoplazmatski mosti), a zatim cijeli sadraj muke stanice prijee u ensku obavi se
izmjena genetikog materijala.
Paroina tijelo razlueno u rizoide (korijenii kojima se privruje za podlogu), i kauloid
sastoji se od naizmjence rasporeenih kraih i duih stanica.
Kladofora viestanina slatkovodna alga.
Kaulerpa morska, ima steljku razluenu na rizoide, kauloid i velike filoide.
Klobui steljku ini kratki kauloid koji na vrhu nosi klobui sa sporama. Na klobuiu se
taloi CaCO3 bijele naslage.
Morska salata prisutna na mjestima gdje je more oneieno, slui kao indikator istoe
mora. Ona razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna
(predstavlja sporofit) Izmjena generacije je izomorfna (gametot i sporot morfoloki se
ne razlikuju).

spirogira

volvoks

klamidomonas

kremenjaica

77

SMEE ALGE
Smee alge uvijek su viestanine, to su makrofitske alge najvee ivue alge, preteno u
hladnim morima.
Steljka smeih algi razliita je oblika: listasta, vrpasta, razgranata ili nerazgranata. Kod
veine razlikujemo riozoide, kauloid i filoide. Celulozna stijenka obloena je alginskim
kiselinama.
Plastidi su fenoplasti (sadre kolorofile a i c, karotene i ksantofile smei ksantofil
fuksoksantin od njega potjee smea boja). Razmnoavanje vegetativno, trganjem
talusa, nespolno i spolno.
Predstavnici:
Jadranski brai endem Jadrana steljka je viliasto razgranata, kroz steljku prolazi
sredinje rebro, tj. mehanika ila koja pojaava vrstou. Specifinost su aerociste
mjehurii ispunjeni zrakom koji omoguuju odravanje steljke u vodi. Spolni organi su
oogoniji s jajnim stanicama i anteridiji sa spermatozoidima jadranski se brai
razmnoava spolno oogamijom.
Padina poznata smea alga u naem moru.
Obina bobiarka rijetka, ivi na velikim dubinama. Sargaka bobiarka ivi u Sargakom
moru, ima kuglaste aerociste te se brzo vegetativno razmnoava.
Cistozire nae najvee alge, nitaste i nerazgranate, ive u mirnim vodama, slue kao
sklonite ribama.

CRVENE ALGE
ive preteno u toplim morima, uglavnom su viestanine. Steljka raznolika oblika :nitasta,
lankovita ili krpasta, moe biti razloena na rizoide, kauloide i fiolide. Unutranji slojevi
stijenke izgraeni su od celuloze, a vanjski od pektina. Plastidi su rodoplasti (klorofil a i d,
karoteni, kasnotifili, fikoeritrin daje crvenu boju, fikocijanin (samo neke vrste)
daju modru boju.
Boja alge ovisi o koliini svjetlosti koja do nje dopire kromatska adaptacija(prema veim
dubinama sve su crvenije). Produkt fotosinteze floridejski krob (slian glikogenu)

78
Predstavnici: litotamij poznate po taloenju vapnenca u stijenkama ugibanjem taloi se
tzv. litotamijski vapnenac; dasija, botriokladija, kilokladija.

padina

cistozira

jadranski brai

litotamij

Predstavnici heterotrofnih protoktista, njihova graa i nain ivota

Predstavnici heterotrofnih protoktista su:
praivotinje: korjenonoci amebe i krednjaci;
biai trihomonas;
trepetljikai papuica;
truskovci plazmodij;
nie gljive algaice (peronospora i sive plijesni)

SLUZAVCI ili KORJENONOCI

Krednjaci
Amebe
Sunaca
Zrakai
AMEBA pokreu se po podlozi pomou lanih noica ili pseudopodija (mijenjaju oblik
tijela). Moe biti vie pseudopodija, no uglavnom se jedan istie i odreuje smjer kretanja.
Gui dio protoplazme naziva se endoplazma, on je tamniji, a svijetliji i rjei dio je
ektoplazma. Tijelo obavija lipoproteinska stanina membrana vrlo elastina. Hranu moe
uzimati na bilo kojem dijelu tijela (plijen obuhvati lanim noicama i uvue u protoplazmu).
Ameba moe uzimati tekuu hranu pinocitoza i krute estice fagocitoza

ENDOCITOZA

79
Neprobavljive ostatke ameba izbacuje na bilo kojem dijelu tijela putem EGZOCITOZE
DISANJE aerobno za disanje se korisL kisik koji u organizam ulazi difuzijom. Povrina
amebe poprilino je velika u usporedbi s obujmom pa kisik prolazi kratki put do mjesta
potronje zato nema potrebe za organelima koji bi sluili disanju. CO2 koji nastaje kao
produkt razgradnje organskih spojeva prolazi difuzijom kroz membranu u okoli.
OSMOREGULACIJA u tijelu heterotrofnih protista nalaze se kontraktilne vakuole ili stegljivi
mjehurii izbacuje se suvina tekuina (ne smije se pobrkati s probavnim mjehuriima). Na
ovaj nain protisti reguliraju koliinu vode, otopljenih iona i soli.

RAZMNOAVANJE nespolno, binarnom diobom. Brzina djeljenja ovisi o vanjskim uvjetima,

prije svega o temperaturi.

pseudopodij
kontraktilna vakuola

probavna vakuola
jezgra
endoplazma
membrana
ektoplazma

Graa amebe
KREDNJACI oko tijela izluuju ljuturicu od kremena (SiO2), vapnenca, a moe biti i
elatinozna.
Nakon to uginu, ljuturice se taloe na dno te tvore naslage poput kremena. Najee ive
na dnu mora (mulj ili pijesak), neki ine planton.

TREPETLJIKAI

80
Najvea skupina meu heterotrofnim protistima. Povrina tijela obavijena je pelikulom
obloena trepetljikama koje slue za pokretanje i uzimanje hrane. Svi trepetljikai imaju
barem dvije jezgre: malu mikronukleus, veliku makronukleus, moe biti i vie jezgara.

Papuica ima stalan oblik tijela (obavijena pelikulom). Povrinu pelikule prekrivaju
trepetljike za pokretanje. HRANJENJE na jednom mjestu na pelikuli vidi se
udubljenje kroz koje papuica prima hranjive tvari stanina ustaili citostom na njih
se nastavlja stanino drijelo ili citofarinks na ijem se kraju stvaraju hranidbeni
mjehurui. Hranidbeni mjehurii se otkidaju od citofarinksa i putuju po protoplazmi
spajaju se s lizosomima koji sadre enzime te razgrauju visokomolekularne
spojeve. Nepobravljeni ostaci izbacuju se na tono odreenom mjestu na pelikuli
citopig. Disanje aerobno, kisik ulazi i izlazi procesom difuzije.
OSMOREGULACIJA putem kontraktilnih vakuola. Papuica ima dvije kontraktilne vakuole.
Vakuole djelomino sudjeluju u ekskreciji izbacivanje produkata metabolizma.
kontraktilne vakuole prozirni, vodenasti mjehurii, neprestano se pune tekuinom te se u
odreenim razmacima stegnu i izbace sadraj kroz pelikulu u okolinu.
RAZMNOAVANJE najee obinom dvojnom (binarnom) diobom.
Zapaeno je i spolno razmnoavanjeizmjena genetskog materijala u jezgrama (to
nije klasino spolno razmnoavanje kakvo nalazimo u viestaninih organizama).
Ovaj proces zove se konjugacija izmjena genetskog materijala mikronukelusa dviju
jedinki (npr. papuica).
kontraktilna vakuola
pelikula
makronuklus
probavni mjehurii

cilija (trepetljika)
mikronukleus
citosom
trihocist
citopig
Graa papuice

81
BIAI

Mogu se hraniti autotrofno (veina ima plastide s klorofilom) i heterotrofno. Autotrofno se

hrane u u uvjetima dovoljnog svijetla. Ako su u tami, prelaze na heterotrofnu ishranu. Neke
vrste nemaju plastide s klorofilom i to su tzv. ivotinjski biai hrane se heterotrofno te su
veinom paraziti.
Poznata skupina su tripanosomi koji uzrokuju mnoge bolesti ovjeka i ivotinja. Vrsta
Trichomonas vaginalis D. iz roda Trichomonas uzrokuje bolest trihomonijazu spolno
prenosiva bolest.

TRUSKOVCI
Nametniki protisti koji ive u stanicama ili meustaninim prostorima beskraljenjaka i
kraljenjaka
Za vrijeme razmnoavanja stvaraju spore ili truske. Truskovci su potpuno nametnici. Za
ovjeka su najvanije vrste iz roda Plasmodium koje uzrokuju malariju.

NIE GLJIVE

Heterotrofni protisti koji se hrane saprofitski, a rjee parazitski.

ALGAICE
SLUZNJAE

ALGAICE u poetku svrstavane u carstvo gljiva s kojima ih povezuje heterotrofan nain

ishrane i stanina stijenka od hitina.
RAZLIKE U ODNOSU NA CARSTVO GLJIVA:
Tijekom razvitka imaju pokretne stadije
ivu u vodi i na izrazito vlanim mjestima (poput alga otuda naziv)
Miceliji bez poprenih stijenki s mnogo jezgara (viestanini oblici)
PREDSTAVNICI: kitidrijale i peronospore, sive ili crne plijesni

82
Peronospore ive kao paraziti na biljkama (peronospora vinove loze i peronospora
krumpira) za razvitak je potrebna voda Ljekom vlanih godina, ljetnih kia peronospore
uzrokuju velike tete u poljodjelstvu.
*ivi u intracelularnim prostorima listova i plodova vinove loze crpi organske tvari
preko haustorija. Nakon nekog vremena razviju se niti sporangiofori koji nose
zoosporangije (oni izlaze u vanjski okoli kroz pui) a u njima su zoospore
zoosporangiji se prenose vjetrom na listove zdravih jedinki, a ako dospiju na kapljicu
vode iz njih se oslobaaju zoospore koje e isklijati u novu preonosporu.

Sive ili crne plijesni prilagoene razmnoavanju izvan vode. Predstavnik je mukor moe
se nai na vlanim ostacima hrane (ivi saprofitski uzimajui gotove organske tvari, a
istodobno izaziva truljenje).
*tijelo pauinasto, mnogojezgrene niti koje prodiru u supstrat. Na gornjoj povrini
nalaze se okomiti nositelji sporangija sporangiofori koji nose kuglaste sporangije
(crne ili sive boje) u kojima su nepokretne spore, tj. endospore pucanjem stijenke
sporangija, endospore se oslobaaju i dospijevaju na novu podlogu na kojoj e
isklijati u novu plijesan.

mukor

peronospora vinove loze

Uloga i znaaj autootrofnih (fitoplanktonskih) i heterotrofnih

(zooplanktonskih) protoktista u hranidbenim lancima

83
Svijetlei biai, kremenjaice i kokolitine predstavljaju veinu fitoplanktona
i glavni su proizvoai hrane na Zemlji fitoplankton su najvaniji
proizvoai u hranidbenom lancu.

Fitoplanktonom se hrani zooplankton, a vei organizmi filtratori, kao to su

kitovi, hrane se zooplanktonom (filtriranjem morske vode).

Razmnoavanje zelenih algi na primjeru morske salate

Morska salata razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju

gametofit), a jedna diploidna (predstavlja sporofit) Izmjena
generacije je izomorfna (sugerira da se gametofit i sporofit morfoloki ne
razlikuju).
mejoza

mitoza

sporofit
(2n)

zigota (2n)
enski
gametofit (n)

muki
gametofit
(n)

oplodnja

Izomorfna izmjena generacija

Znaajne alge u prehrani, mikrobiologiji i gospodarstvu

ALGE

PREHRANA

MIKROBIOLOGIJA

GOSPODARSTVO

84
smee alge

Velike koliine

Proizvodnja gnojiva

vitamina A, B i C

i alginskih kiselina

uporebljavaju se

koje se primjenjuju

kao HRANA i

u filmskoj,

ZAINI

tekstilnoj,
prehrambenoj
industriji

crvene alge

U prehrani kao

AGAR rabi se kao

variva, salate,

podloga za

prilozi jelima,

uzgajanje

npr.PORFIRA

mikroorganizama,

za proizvodnju
kapsula u
farmaceutskoj
industriji te u
prehrambenoj
industriji

tetnost srdoboljne amebe i trihomonasa za ovjekovo zdravlje

Srdoboljna ameba ivi u probavilu (ulazi oneienom vodom ili vodom u kojoj ima
zaahurenih ameba) uzrokuje bolest dizenteriju ili griu, amebe se hrane
crijevnim bakterijama, no mogu razgraivati i eritrocite u sluznici crijeva. SIMPTOMI:
grevi, proljevi, umor, gubitak teka

Trihomonas bia koji ivi u spolno-mokranom sustavu, hrani se bakterijama i

stanicama sluznice, uzrokuje trihomonijazu (upala iji simptom je iscjedak, svrbe i
bol).

Posljedica irenja algi pridolica u Jadranu (kaulerpa)

85

Caulerpa taxifolia alga pridolica, vrlo se brzo vegetativno razmnoava, nema

prirodnih predatora te stvara zelene livade potiskuje i unitava ostale
organizme u moru.

Kaulerpa zelene livade

Pojam indikator oneienja na primjeru morske salate

Prisutnost (brojnost) morske salate na nekom mjestu ukazuje na oneienost mora

na tom mjestu. Zato je morska salata indikator oneienja.
Svjetlucanje mora uzrokovano je fitoplanktonom (vrsta Noctiluca miliaris)

Vrsta Noctiluca miliaris spada u odjeljak svjetleih biaa, predstavnici fosforesciraju, tj.
svjetlucaju u tami sadre svjetleu tvar luciferin, a sama pojava zove se
bioluminiscencija.
Tipovi plastida po kojima se razlikuju alge
kloroplasti zelene alge
feoplasti smee alge
rodoplasti crvene alge

86
Kako se poznavanje ivotnih ciklusa patogenih protoktista moe upotrijebiti u
kontroliranju njihova irenja (na primjeru malarije)
Poznato je da truskovci iz roda Plasmodium uzokuju malariju. U ovjeka ih sa slinom unosi
komarac malariar (on je prijenosnik, tj. vektor). Da se umanji broj oboljenih od malarije
potrebno je umanjiti broj vektora, tj. komaraca malariara npr. isuivanjem movara
(prirodno stanite komarca malariara), biolokim unitavanje pomou riba (gambuzija) koje
se hrane liinkama komarca malariara, primjenom insekticida, repelenata (sredstva koja se
nanose na kou, a odbijaju insekte).

b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi

OPENITO O GLJIVAMA

Gljive se niti u jednom razdoblju ivota ne kreu, nemaju bieve, niti lane noice
micelij tijelo gljive sustav tankih, cjevastih niti hifa (stijenka od hitina)
RAZMNOAVANJE: nespolno i spolno, a ta se dva naina izmjenjuju u obliku izmjene
generacija (gametofita i sporofita).

klobuk

struak

plodite

micelij

hifa

Graa gljive

87
Znaaljke gljiva koje ih povezuju s biljkama odnosno sa ivotinjama

S biljkama:
uzimanje organskih tvari vanjskom povrinom tijela
izmjena generacija (gametofita i sporofita) tijekom razvitka

Sa ivotinjama:
heterotrofan nain ishrane (saprofitski ili parazitski)
stanina stijenka izgraena od hitina
rezervni polisaharid glikogen
slina struktura DNA

Tipini predstavnici mjeinarki i staparki

MJEINARKE

STAPARKE

naranasta zdjeliarka

poljska peurka (ampinjon)

smrak

grmaica

tartufi

muhara

zelene plijesni

puhara

pepelnice

zelena pupavka

raina gljivica

ludara

kvaeve gljivice

bukova guba ili trud

uta jeevica ili prosenjak
vrganj
obina krumpiraa
ljubiasta krunaica
hre i snijeti parazitske staparke

88

zelena pupavka

peurka

ludara

muhara

tartufi

bukova guba

obina krumpiraa

smrak

Vanost gljiva u simbiozi

Hife nekih gljiva ive u simbiozi s korijenjem biljaka mikoriza

Gljive dobivaju organsku hranu od biljaka, a zauzvrat biljku opskrbljuju vodom,
a ponekad i duikom. Unitavanje simbioznih gljiva u umama (zbog
oneienja zraka) uzrokuje poremeaje umskih biocenoza suenje drvea.
Najpoznatiji primjer mikorize jesu orhideje ili kauni, ije sjemenke nemogu
klijati bez nekih gljiva te simbioza gljiva i mravi.
Simbioza gljiva i ivotinja: gljive i mravi tropski mravi rezai uzgajaju u svojim
podzemnim mravinjacima na podlozi od izgrizenog lia micelije gljiva i hrane
se njima te ih tite od nametnika pesticidom koji izluuju

Usporedba naina razmnoavanja mjeinarki i staparki (oblik sporangija,

vrsta i broj spora)

89
MJEINARKE

Nespolno se razmnoavaju putem razliitih vrsta spora, askospora nastaju

unutar sporangija mjeinasta oblika, tj. askusa. U jednom se askusu razvija 8
askospora (etiri minus muke, etiri plus enske). Neke mjeinarke uz
askospore stvaraju i druge vrste spora (konidije).

STAPARKE

Nespolno se razmnoavaju putem bazidospora, one nastaju na povrini

sporangija (ne unutar kao kod mjeinarki) bazidiji. Na svakoj se bazidiji
razviju 4 bazidospore (dvije minus muke, dvije plus enske) svaka na svojoj
stapki (otuda naziv staparke).

MJEINARKE (askomicete)

STAPARKE (bazidimicete)

naziv spora

askospora

bazidiospora

naziv sporangija

askus

bazidija

broj spora u

oblik sporangija

mjeina

stapka

smjetaj sporangija

unutar plodita

vire iz plodita

unutar askusa

na povrini bazidija

sporangiju

u ploditu
smjetaj spora u
sporangiju

Otrovne i jestive vrste gljiva iz skupina mjeinarki i staparki

JESTIVE MJEINARKE: naranasta zdjeliarka, smrak, tartufi
JESTIVE STAPARKE: vrganj, poljska peurka (samo su klobuci jestivi), uta jeevica
(jestiva samo u mladosti)

90
OTROVNE I NEJESTIVE STAPARKE: ludara, zelena pupavka (smrtno otrovna!),
muhara, bukova guba, najeena puhara, obina krumpiraa, ljubiasta krunaica

Nema znanstvene metode za razlikovanje otrovnih od neotrovnih gljiva. Razlikovanje se

temelji na dobrom poznavanju gljiva.

c. Osobine i znaenje liaja

Liaj je simbioza mjeinarki i staparki s modrozelenim ili zelenim algama

Liaji su simbioza jedne vrste gljiva i jedne vrste alga koje ine morfoloku i
fizioloku cjelinu. Od gljiva u simbiozu uglavnom ulaze mjeinarke, a od alga ili zelene
alge ili cijanobakterije. Alge asimiliraju (vre fotosintezu) i daju organske tvari
gljivama, agljive tite alge i opskrbljuju ih vodom i mineralnim tvarima.
alge

gornja kora

sr

asimilacijski sloj

hife
Graa liaja

Liajevi kao indikatori istoe zraka

Liajevi su vrlo osjetljivi na oneienje zraka, a posebno na prisutnost SO2

nema ih u velikim gradovima i u blizini tvornica. Zato su indikatori istoe
zraka.

91

Znaenje liajeva u medicini

Primjenjuju se u farmaciji u proizvodnji vitamina C, ali i u medicini (npr. sirup

islandskog liaja koji se koristi u ljeenju kalja i upalnih stanja drijela).
Morfoloka raznolikost liaja
Dijele se u 3 skupine
o Koraste korasta izgleda te cijelom donjom povrinom privreni za podlogu
o Listaste imaju oblik lista i za podlogu su vezani jednom tvorbom poput drka, a
rubni dijelovi liaja su slobodni
o Grmaste razgranati poput grma, ive u kronjama drvea, tijelo gotovo u cjelini
slobodno

korasti liaj

grmasti liaj

listasti liaj

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti

uzrokovanih parazitskim protoktistima i gljivicama

Parazitski oblici gljiva

Kandida spada u skupinu nepotpunih gljiva (nisu ni staparke ni mjeinarke) koje u ljudi
izazivaju koe bolest dermatomikoze. Kandida se moe nai na jeziku i spolnim organima.

92
Kao parazitske staparke poznate su hre (itna hra) i snijeti (kukuruzna snijet), a kao
parazitske mjeinarke poznate su pepelnice (pepelnica vinove loze).
Primjena gljiva (penicilijum) u zdravstvu (penicilin), industriji (kvaeve gljivice),
poljoprivredi (saprofiti) i prehrani (tartufi hranidbena vrijednost)

Kistac ili penicilium predstavnik je zelenih plijesni (moe se nai na ostacima hrane
limun). Zahvaljujui engleskom ljeniku A. Flemingu spoznalo se da kistac ima
antibakterijsko djelovanje ubija i sprjeava razvoj bakterija. Kistac je osnova za
proizvodnju penicilina (prvi antibiotik). Valja biti oprezan, neki su ljudi osjetljivi na
penicilin alergijska reakcija.
Kvaeve gljivice sadre enzime koji omoguuju fermentaciju u proizvodnji vina i
piva te dizanje tijesta pri peenju (CO2), koriste se i u farmaciji jer su bogati
vitaminima B.

U poljoprivredi se koriste saprofitske gljive u tlu gomilaju organske tvari.

Tartufi su mjeinarke ija se plodita razvijaju pod zemljom te se njima hrane
ivotinje, a osobito su cijenjeni kao delikatesna hrana.

tetno djelovanje otrovnih gljiva na probavni i ivani sustavi stanini metabolizam i

nain hitne pomoi pri trovanju

Stupanj otrovnosti ovisi o koliini toksina koji uu u organizam i o naina na koji djeluju.
Mogu izazvati degeneraciju jetre i bubrega, mogu djelovati na ivani sustav i sluznicu
probavnih organa.

Hitna pomo: puno vode, aktivni ugljen, hitna medicinska pomo!