21 Culo 535 580

Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 39/2(78) (2013) 535580
535
Utjecaj personalizma
na hrvatske katolike socijalne mislioce
u 1930-ima
Ivan ulo
Institut Fontes Sapientiae, Zagreb
UDK 141.32"19"
33-5 etinec, J.
271.3 Perovi, B.
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 12. 5. 2013.
Prihvaen: 21. 1. 2014.
Saetak
Francuski personalizam utjecao je na katolike socijalne mislioce u Hrvatskoj tijekom
1930-tih, naroito na Milana Ivia, Jurja etinca i Bonifacija Perovia, predvodnike
katolike socijalne misli tog doba. Oni kritikom postojeih sustava pokuavaju graditi
sustav temeljen na kranskim vrijednostima osobe i vlastitog narodnog duha.
Milan Ivi detaljno istrauje ekonomske teorije, njihovu povijest i metodologiju,
kao i aktualne gospodarske prakse, vodei se idejama dostojanstva ljudske osobe i
brige za pravednost pa ga autor stoga svrstava u pretee ekonomskog personalizma.
Prihvaajui katoliki solidarizam i razvijajui zadrugarsku ideju Ivi se zalae za
promjenu postojeeg drutvenog i pravnog poretka u skladu s naelima personalizma, ali istie i uvjet da taj poredak mora odgovarati povijesnom drutvenom ustroju
hrvatskog naroda.
Na Ivievu tragu nastaje djelo Jurja etinca, koje se temelji na personalistikoj
kritici individualistiko-liberalne ekonomije kapitalistike epohe. Zauzimajui se za
uravnoteen odnos rada i kapitala, razvoj osobe i zatitu ljudskog dostojanstva etinec u svojim spisima o korporativizmu daje prednost svim gospodarskim i politikim
organizacijama ili ureenjima koja zastupaju takav stav.
Bonifacije Perovi najizrazitiji je predstavnik personalistikog smjera u hrvatskoj
katolikoj socijalnoj misli. U 1930-im i kasnije u vie navrata on ne samo da istie
utjecaj personalizma na hrvatsku katoliku misao nego i tvrdi da je personalizam
kretanje u okviru katolikog socijalnog pokreta. Perovi razvija kritiku kapitalizma,
marksizma, formalne demokracije, uvijek istiui potrebu za izgradnjom novog sustava, koji je ukorijenjen u ovjeku kao osobi i u svom narodu. Svoj nauk izloen u
brojnim prijeratnim i poslijeratnim tekstovima zaokruuje u trilogiji o sadanjosti i
budunosti hrvatskog drutva (19711979), gdje je polazite svih rasprava ovjek
kao osoba.
536
Ivan ulo
Kljune rijei: personalizam, hrvatska katolika socijalna misao, Milan Ivi,

Juraj etinec, Bonifacije Perovi, osoba, kritika totalitarnih reima
1. Uvodne napomene o personalizmu

Personalizmom se obino naziva onaj smjer unutar filozofije dvadesetog
stoljea koji u sredite zanimanja stavlja osobu1 i namjenjuje joj dvostruku
ulogu:
a) osoba je apsolutno sredite i standard za drutvo i sve njegove institucije;
b) osoba je osnova za navijetanje apsolutne univerzalnosti i solidarnosti
meu svim ljudima.2
Za potrebe ovog rada pojam osoba istoznaan je pojmu linost, kojim
se esto slue hrvatski mislioci u 1930-im.
Izvorita personalizma nalazimo ve u Boetijevoj definiciji osobe i njezinu
prihvaanju u sv. Tome Akvinskog, kod Friedricha Schleiermachera koji prvi
spominje pojam personalizam, Srena Kierkegaarda, koji nagovjeuje egzistencijalizam i personalizam 20. stoljea te Charlesa Renoviera, koji svojim
djelom Le personalisme (1903) daje personalizmu teorijsku osnovu. U kontekstu
ovog rada personalizam uzimamo u smislu francuskog personalizma Emmanuela Mouniera, uz kojeg se esto jo veu Jacques Maritain, Georges Izard, Nikolaj
Berdjajev te mislioci to su djelovali okupljeni oko asopisa Esprit, kojim su
irene personalistike ideje. Personalizam se shvaa kao antiindividualizam i
kritian je prema materijalizmu i liberalizmu. Protivnik je svih totalitarizama
jer oni nijeu osobu, a razvijaju ideologiju i idolatriju klase, nacije i rase. U
hijerarhiji vrijednosti, personalizam insistira na prvenstvu osobe i prvenstvu
duhovnosti. Pri tome doktrina jednakosti osoba iskljuuje svaki oblik rasizma i ksenofobije.3 Za Nikolaja Berdjajeva problem odnosa osobe i drutva
nije samo problem sociologije i socijalne filozofije nego temeljni metafiziki
problem, problem egzistencijalne filozofije.4 Personalizam se predstavlja i kao
metoda promatranja i razabiranja znakova vremena. On sebe vidi kao trei,
humanistiki put.5
1
Ivan estak, Stjepan Tomislav Poglajen Kranski personalist, predgovor u: Stjepan
Tomislav Poglajen, Kranski personalizam: govori, lanci, studije (Zagreb: Glas koncila, 2010),
pp. 748, na p. 15.
2
Thomas R. Rourke and Rosita A. Chazarreta Rourke, A Theory of Personalism (Oxford:
Lexington Books, 2005), p. 10.
3
Emmanuel Mounier, Personalism (London: Routledge & Kegan Paul Ltd, 1952), p. 111.
4
Nikolaj Berdjajev, Ja i svijet objekata (Zagreb: Kranska sadanjost, 1984), p. 135.
5
Neven imac, to je personalizam za nas danas?, Nova prisutnost 9/3 (2011), pp.
552558, na pp. 533534.
Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima
537
Prema Franji Zenku, koji se u Hrvatskoj najvie bavio personalizmom, to

je filozofija nadahnuta kranstvom, ali nije akademska ista filozofija, ve
pokret pod idejnim vodstvom Emmanuela Mouniera i Georgesa Izarda koji
se javlja ranih 1930-tih godina kao izravni odgovor na pojavu posvemanjeg
razosobnjenja (depersonalizacije) europskog ovjeka i europskih drutava.6
Personalisti tumae svjetsku ekonomsku krizu 1929. kao integralnu krizu
europskog i svjetskog graansko-kapitalistikog svijeta te nastoje ponuditi
integralni odgovor na tu krizu: politiki, ekonomski, duhovni.7
Emmanuel Mounier smatrao je da je personalizam filozofija, a ne tek
nekakav stav.8 Obiljeje filozofije pripada mu zbog postojanja sustava kao nunog posrednika misli te njegova instrumentarija nunog za otkrivanje istine.9
Mounier postavlja etiri naela personalistikog djelovanja koji se meusobno
proimaju i nadopunjuju:
1) osvjeivanje instinktivnog i interesnog temelja vlastitih pristajanja i
odbijanja;
2) revolucija protiv mitova, osobito onih od rigidnih politikih partija;
3) davanje prednosti stavovima na temelju individualne istraivake avanture pred nauenim rjeenjima;
4) pridravanje maksime biti prije nego initi, spoznati prije nego
djelovati.10
Uz personalizam se jo veu sljedea naela: institucionalno zajamena
izborena sloboda; ekonomija u slubi ovjeka; prvenstvo rada nad kapitalom;
prednost socijalnog u odnosu na profit; te prvenstvo samo-ostvarenja u decentraliziranim zajednicama. No dobro primjeuje Zenko da postoji opasnost
simplifikacije personalizma pojednostavljenim interpretacijama.11
Za personalizam, osobito za misao i ivot Emanuela Mouniera, smatra se
da je umnogome utjecao na vrhunske duhovno-misaone elite toga vremena na
Zapadu, kransku socijalnu demokraciju, pa i mnoge lijeve pokrete. esto
se istie i njegov utjecaj na misao Drugog vatikanskog koncila i suvremenih
papinskih enciklika, poglavito onih socijalnih.12
6
Franjo Zenko, Mounierov personalizam suoen s totalitarizmima XX stoljea: Kritika
predtotalitarnih situacija, Obnovljeni ivot 51/12 (1996), pp. 6370, na p. 63.
7
Franjo Zenko, Personalizam Emmanuela Mouniera: Pokuaj sinteze marksizma i egzistencijalizma (Zagreb: Centar za povijesne znanosti, 1980), p. 7.
8
Mounier, Personalism, p. VII.
9
Ivan estak, Personalizam i osoba kod E. Mouniera: Uz 50. godinjicu smrti (1905.
1950.), Crkva u svijetu 35/4 (2000), pp. 373392, na p. 383.
10
Zenko, Personalizam Emmanuela Mouniera, pp. 3031.
11
Zenko, Personalizam Emmanuela Mouniera, p. 9.
12
Ivan Supii, Trajna aktualnost kranskog personalizma, Nova prisutnost 9/3 (2011),
538
Ivan ulo
Problem povezanosti personalizma kao filozofije i kranstva kao religije u

potrazi za humanizmom, a koje je pitanje naroito znaajno za hrvatski katoliki
socijalni pokret u prvoj polovici 20. stoljea, izrazio je najznaajniji neotomist
i pobornik personalistikog pokreta Jacques Maritain rijeima: Dobro mi je
znano da neki smatraju kako autentini humanizam moe po definiciji biti
samo protureligiozni humanizam. Mi mislimo posve suprotno.13 U svojem
djelu Cjeloviti humanizam, koje je imalo veliki odjek na hrvatske katolike
mislioce, zalaio se Maritain za uspostavu novog, cjelovitog humanistikog
drutva kojem bi glavne znaajke bile personalizam, komunitarnost i pluralizam,
nadahnute temeljnim kranskim vrednotama slobode, ljubavi i bratstva. Pri
tome zastupa tezu da je ispravno poimanje vremenitog poretka personalistiko.
Pod tim razumijeva kako je od temeljne vanosti da zajedniko vremenito
dobro potuje nadvremenite ciljeve ljudske osobe i da im slui.14
2. Personalizam u Hrvatskoj dosadanji prikazi

Personalistiki pokret snano je i prije i poslije Drugog svjetskog rata
utjecao na mnoge grupe personalistiki inspiriranih intelektualaca i politiara u
mnogim zemljama, a osobito u Italiji, Poljskoj i drugim katolikim zemljama. O
personalizmu u Hrvatskoj se razmjerno malo pisalo. Uglavnom se ne tematizira
povijest personalistikog utjecaja u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata ili
se samo konstatira da je on bio neznatan. Zenko u vie tekstova procjenjuje da
personalizam u Hrvatskoj uope nije imao snanu i politiku rezonanciju te
da personalisti u hrvatskoj drutvenoj zbilji nikad nisu dosegli znaajniji stupanj javne prisutnosti.15 On nadalje spominje da je bilo pojedinaca koji su se
intelektualno i duhovno izgraivali studiranjem Mounierovih radova i itanjem
asopisa Esprit, ali poimenino navodi samo Stjepana Tomislava Poglajena i
Maksa Pelozu te personaliste sljedee generacije nakon Drugog svjetskog rata,
kao to su npr. Ivo Peraica, Dragutin i ivan Sikiri, Jure Juras, Krsto Cvii i
Ivan Supii. Opisuje i potajne razgovore u katolikim krugovima te svjedoanstvo politikog analitiara Krste Cviia o postojanju poslijeratne podzemne
grupe personalistiki orijentiranih katolikih studenata i srednjokolaca.16
pp. 559568, na pp. 563564; Stipan Tadi, Personalizam Emmanuela Mouniera i njegovi refleksi
na Drugi vatikanski koncil, Nova prisutnost 1/2 (2003), pp. 223235, na p. 234.
13
Jacques Maritain, Cjeloviti humanizam (Zagreb: Kranska sadanjost, 1989), p. 15.
14
Maritain, Cjeloviti humanizam, p. 164.
15
Franjo Zenko, Personalizam i Hrvatska (U povodu 100. godinjice roenja Emmanuela
Mouniera), Nova prisutnost 3/1 (2005), pp. 320, na p. 11.
16
Zenko, Personalizam i Hrvatska, p. 11; Zenko, Mounierov personalizam suoen s
totalitarizmima XX stoljea, p. 64.
539
Akademik Ivan Supii primjeuje da je personalizam imao svoje produetke

i u Hrvatskoj, ali su oni ostali gotovo posve nepoznati kranskoj i pogotovo
iroj intelektualnoj javnosti. Od personalista, i to prije 1950. govori samo o
isusovcu Stjepanu Tomislavu Poglajenu.17 Ivan estak, autor nekoliko tekstova
o personalizmu i prireiva knjige Kranski personalizam Stjepana Tomislava
Poglajena,18 ne osvre se posebno na povijesni aspekt utjecaja personalizma
u Hrvatskoj, osobito ne kod katolikih socijalnih mislilaca. O personalizmu
je pisalo jo nekoliko autora, od kojih treba istaknuti Nevena imca i Stipana
Tadia, ali oni se uglavnom ne referiraju na personalizam u Hrvatskoj prije
Drugog svjetskog rata.
3. Hrvatski katoliki socijalni pokret

Kranska refleksija na negativne posljedice liberalnog kapitalizma javlja
se ve tijekom prve polovice 19. stoljea, a katoliki pokret nastaje u njemakim zemljama oko 1850. te se odatle iri u zemlje Austro-Ugarske Monarhije
i druge europske drave. Kako katoliki pokreti nisu bili hijerarhijski organizirani, spontano su nastajali od vjernika, a svaki je katoliki pokret imao svoje
posebnosti. Zajedniki nazivnik svim pokretima je suprotstavljanje idejama
liberalnog kapitalizma i socijalizma, a to je pogodovalo i nastanku svojevrsnog
potpokreta, tzv. katolikog socijalnog pokreta.
Zaetnikom katolikog socijalnog pokreta obino se smatra biskup Wilhelm
Emmanuel von Ketteler (18111877) koji je 1864. objavio djelo Die Arbeit
erfrage und das Christenthum (Radniko pitanje i kranstvo). U tom djelu
Ketteler usvaja kritiku poloaja rada i radnika koju je poduzeo njemako-idovski pravnik i socijalistiki aktivist Ferdinand Lassalle, a kritizira i liberalni
pogled te se zalae za aktivnu ulogu ne samo sindikata, udruga i drave ve i
kranski orijentiranih kapitalista. Nakon te knjige javno propovijeda potrebu
reformi za poveanje plaa, krae radno vrijeme, zabranu rada djeci u tvornicama, kao i ograniavanje rada enama na tekim poslovima. Za ostvarenje tih
ciljeva istie potrebu da se i Crkva zauzme u tom pitanju u ime vjere, morala i
ljubavi. Kettelerovo su djelo nastavili njegovi uenici, a utjecaj njegovih ideja
osjetio se u Francuskoj, Austriji i drugim dravama.
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea u Europi se pojavljuju prvi obrisi socijalne drave, a kransko promiljanje, kao svojevrsnu sintezu ideja kranskih
socijalista i odgovor na jaanje ideja liberalnog kapitalizma i socijalizma, iznosi
Supii, Trajna aktualnost kranskog personalizma, p. 559.
Stjepan Tomislav Poglajen, Kranski personalizam: Govori, lanci, studije (Zagreb,
Glas koncila, 2010).
17
18
540
Ivan ulo
papa Lav XIII. u enciklici Rerum novarum (1891), kojom zapoinje organizirani socijalni nauk Katolike Crkve.19 Uviajui bijedu radnika tog doba Papa
enciklikom, u kojoj izlae naela kranske demokracije, zove na uzbunu i
zahtijeva hitne mjere koje moraju poduzeti tri strane: Crkva, drava i sami radnici.20 Rerum novarum te kasnije i enciklika Quadragesimo anno (1931) pape
Pija XI. oblikuju temelje katolikog socijalnog nauka, a u tekom drutvenom
i gospodarskom stanju izmeu dva svjetska rata katolika se misao u skladu s
tim enciklikama razvija i homogenizira na tezi o neprihvatljivosti graanskih
individualistikih i totalitarnih kolektivistikih drutava zauzimajui se za
drutvo nadahnuto kranskim vrijednostima. Sloboda se shvaa kao neto to
ljudskoj osobi nije izvanjsko i akcidentalno, nego imanentno i esencijalno, zbog
ega onda i ne udi to Rudolf Weiler kao prvo naelo katolikog socijalnog
nauka istie naelo osobe.21 Isto naelo od prvotne je vanosti i za francuske
personaliste.
Organiziranije katoliko djelovanje u Hrvatskoj poinje 1900. odravanjem
Prvog hrvatskog katolikog sastanka u Zagrebu.22 Potom su uslijedile brojne
aktivnosti, od osnivanja katolikih udruenja, organiziranog djelovanja vjernika laika, odravanja socijalnih manifestacija, razliitih tribina, konferencija
i teajeva, a pojavila su se i brojna djela socijalne problematike koja jo uvijek
ekaju svoju valorizaciju, a njihovi autori, nakon vie od polustoljetne zabrane, izlazak iz zaborava. Hrvatski katoliki pokret, iniciran od strane krkoga
biskupa Antuna Mahnia, poticao je razvoj i angairanje katolikog laikata u
crkvenom i javnom ivotu sa svrhom otpora liberalizmu irenjem kranskih
vrijednosti. Od brojnih aktivnosti iz tog poetnog razdoblja vrijedi istaknuti
osnivanje vie katolikih drutava za mlade te pokretanje asopisa Hrvatska
straa i Lu. Socijalno pitanje tada postaje jedno od sredinjih pitanja i u okviru
naeg katolikog pokreta, iako je socijalnih rasprava u katolikom duhu bilo
i ranije. U prvotnom razdoblju primjetan je znatan slovenski neotomistiki
utjecaj na razmatranja o socijalnim i organizacijskim pitanjima, prije svega
Antona Mahnia, Janeza Kreka i Alea Ueninika. Mahnieve su aktivnosti
19
Stjepan Baloban, Solidarnost u svjetlu socijalnog nauka Crkve, u: O solidarnosti i
supsidijarnosti u Hrvatskoj (Zagreb: Kranska sadanjost Centar za promicanje socijalnog
nauka Crkve, 2004), pp. 3957, na p. 47.
20
Socijalni dokumenti Crkve Sto godina katolikoga socijalnog nauka (Zagreb: Kranska
sadanjost, 1991), p. IX.
21
Rudolf Weiler, Uvod u katoliki socijalni nauk (Zagreb: kolska knjiga, 1995), pp. 39
i 109. Izvorno izdanje: Einfhrung in die katholische Soziallehre: Ein systematischer Abriss
(Wien: Verlag Styria, 1991).
22
Stjepan Baloban i Vladimir Dugali, Neke oznake solidarnosti u katolikoj socijalnoj
misli u Hrvatskoj od 1900. do 1945., Bogoslovska smotra 74/2 (2000), pp. 493538, na p. 495.
541
poznate, osobito organizacijske naravi, a oivljavanju razumijevanja Hrvata

i Slovenaca pridonio je i Janez Krek, ija su djela obogatila tada malobrojnu
socijalnu literaturu u Hrvatskoj. O njihovu utjecaju Janez Juhant tvrdi: Tako su
Slovenci Hrvatima dali dva prvaka: Mahnia koji je temeljito raistio kulturne
pojmove i Kreka koji je stvorio katoliku socijalnu Hrvatsku.23
Krek je nakon povratka iz Austrije 1892. poeo u Sloveniji organizirati
radnike i seljake. Smatrao je da je temelj svakog naroda socijalno i kulturno
djelovanje, a tek poslije toga dolazi njegovo politiko osvjeivanje. Djela Krekova suvremenika Alea Ueninika, slovenskog filozofa i teologa, teoretiara
i kulturnog voe kranske sredine, bila su itana na slovenskom, a kasnije
prevoena na hrvatski jezik. Njegov nauk nije, poput Krekova, zahvaao iroke
mase, ali je zato znaajno zahvaao u sam katoliki vrh. Iako je, po Ueniniku,
socijalno pitanje oduvijek postojalo, uzroke da je ono izbilo novom silinom i
oblikom on pronalazi u gospodarskim i moralnim uzrocima, osobito u pohlepi
te novom poganstvu individualizmu i liberalizmu:
Pohlepa goni ovjeka, da to vie stekne; novo poganstvo, koje je obrnulo
ovjeji duh samo na vremenite i svijesne stvari, samo je ojaalo tu pohlepu, a
liberalizam ga je oslobodio svih veza, tj. svih obzira prema Bogu i Bojim zapovijedima, a kao individualizam i od svih obzira prema blinjemu i drutvu.24
U takvu stanju mrtvi kapital zavladao je nad ivim ovjekom, a socijalno

pitanje postaje pitanje kako da se oslobode radniki stalei i gospodarstvo te
ljudsko drutvo preuredi tako da zavlada ope blagostanje.
Od hrvatskih mislilaca u poetnom razdoblju vrijedi istaknuti Vilka Anderlia, sveenika akovake i Srijemske biskupije i profesora na Visokoj bogoslovnoj koli u akovu, koji je objavio prvi prirunik katolikog drutvenog
nauka na hrvatskom jeziku pod naslovom Sociologija (1912). Tim je djelom
pribliio i sveenstvu i vjernikom puku drutvenu nauku Crkve, napose sadranu u socijalnim enciklikama pape Lava XIII. Obradio je komunalnu politiku,
obrtniko, seljako, radniko i ensko pitanje te problem organizacije kapitala,
trajka i radnikih plaa. Iz tog razdoblja, do kraja dvadesetih godina prolog
stoljea, treba istaknuti i misli Frana Milobara i Urbana Talije, a u neto kasnijem
razdoblju i Petra Grkca i Velimira Deelia Mlaeg. Socijalno pitanje shvaa
se kao pitanje kako bi trebalo urediti ljudsko drutvo, da se ukloni socijalno
zlo i da ovjeku bude dobro; socijalno je zlo bijeda, koja izlazi iz loega reda
u ljudskom drutvu, a zahvata itave stalee. To zlo nije skrivio sebi pojedini
Janez Juhant, Drutveno-politiko djelovanje u Slovenaca, Bogoslovska smotra 59/34
(1989), pp. 297305, na p. 297.
24
Ale Ueninik, Socijalno pitanje, prevela Zdenka anko (Zagreb: Naklada knjiare
Preporod, 1934), p. 36. Prvo izdanje ove knjige izalo je u Ljubljani 1925.
23
542
Ivan ulo
ovjek sam, nego ga je skrivilo loe ureenje ljudskoga drutva, pa pojedini

ovjek ne moe sam sebi ni pomoi ve se socijalno zlo moe ukloniti samo
zajednikim naporom.25
Od 1920-ih u Hrvatskoj na katoliku inteligenciju, osobito na njihova
drutvena i socijalna razmatranja, sve vie utjeu mislioci koji su studirali u
Parizu. Milan Ivi,26 Ivan Merz,27 Juraj etinec,28 Bonifacije Perovi,29 Mario
Matuli,30 uro Graanin,31 Krsto Spalatin,32 Drago epuli33 i dr. sa svojih
studija donose nove ideje za kritiku individualizma, liberalizma, kapitalizma
i marksizma, kao i formalne demokracije te totalitaristikih diktatura. Tim
sustavima i doktrinama pretpostavljaju izgradnju novog duhovnog ovjeka,
ali prilagoeno tadanjim hrvatskim prilikama ovjeka ukorijenjena u svom
narodu. Polazei od loeg stanja pojedinca za koje je odgovorno loe ureenje
ljudskoga drutva, tj. od tadanje velike ekonomske krize, a osobito nakon
enciklike Quadragesimo anno Pija XI., u hrvatskim katolikim krugovima
do izraaja dolazi jo snanija kritika svih inaica liberalnog kapitalizma i
marksizma. To je vidljivo naroito u tekstovima Ivia, Perovia i etinca,
predvodnika socijalne misli 1930-tih godina, koji kritikom postojeih sustava
pokuavaju graditi sustav temeljen na kranskim vrijednostima osobe i vlastitog narodnog duha.
Velimir Deeli sin, Socijalno pitanje (Zagreb: Jeronimska knjinica, 1926), p. 6.

Milan Ivi usavrava se od 1920. na Dravnom gospodarskom fakultetu u Mnchenu, a
potom u Parizu na Slobodnoj koli politikih znanosti, gdje stjee diplomu te kole, a na Pravnom
fakultetu u Parizu 1924. i doktorat prava, politikih i ekonomskih znanosti s izvrsnim uspjehom
i prvom nagradom.
27
Ivan Merz od jeseni 1920. studira u Parizu knjievnost na Sorboni i Katolikom institutu.
28
Juraj etinec od 1920. do 1924. pohaa Slobodnu kolu politikih znanosti u Parizu te
na tamonjem Pravnom fakultetu kolegije iz politikih i ekonomskih znanosti. Postie doktorat
iz pravnih i ekonomskih znanosti obranom rada iz problematike obrtnitva.
29
Bonifacije Perovi upisao se 1928. na Institut Catholique u Parizu, gdje je doktorirao 6.
sijenja 1932. radom Le millieu ouvrier et son organisation (Radnika sredina i njezin ustroj).
30
Mario Matuli, pravnik, katoliki novinar i politiar, lan Hrvatskoga katolikog seniorata
i jedan od voa Hrvatske puke stranke, diplomirao je pravo u Zagrebu, a u Parizu zavrio dvogodinji studij na Visokoj koli politikih i socijalnih znanosti.
31
uro Graanin nakon sveenikog reenja pohaa pariki Katoliki institut gdje studira
skolastiku i modernu filozofiju. U lipnju 1925. postigao je licencijat radom La personnalit morale
daprs Kant. Na istom je institutu studirao i etiri godine teologiju, te je 1929. postigao doktorat.
Kasnije, u srpnju 1935. postie u Zagrebu novi doktorat iz teologije tezom Moderni filozof branitelj kranstva? o Bergsonu.
32
Krsto Spalatin studirao je romanistiku na Zagrebakom sveuilitu, a kao stipendist
francuske vlade studirao je na Sorboni od 1931. do 1932. godine.
33
Drago epuli studira u Parizu zajedno s Ivanom Merzom od 1920. do 1922.
25
26
543
O koloniji Hrvata u Parizu i njihovoj ukljuenosti u suvremena misaona

gibanja 1920-tih godina pie i Drago epuli, prisjeajui se druenja s Ivanom
Merzom, Jurjem etincem, Frantiekom Dvornikom i Milanom Iviem:
Na odlasku iz Pariza ljeti g. 1922. on [Ivan Merz] mi je donio u stan Maritaina:
Elements de philosophie. Bilo mu je zacijelo stalo da se upoznam s tomistikom
filozofijom <> On je mene pozivao na priredbe tako zvanoga Comit catholique. On mi je davao literaturu, podatke o katolikim suvremenim francuskim
piscima <...>34
Kad je rije o ukljuenosti hrvatskih mislilaca u ondanja francuska filozofska kretanja, treba istaknuti da je uro Graanin svoju radnju La personnalit
morale daprs Kant tiskao u Parizu 1935. s predgovorom Jacquesa Maritaina.35 Graanin je kasnije za meunarodni teoloki leksikon Dictionnaire de
la theologie catholique (Paris, 1954) napisao i opirnu natuknicu o filozofiji i
teologiji u Hrvata.
Personalistike ideje tijekom 1930-tih godina bile su vidljive i u tekstovima brojnih katolikih asopisa i glasila, osobito u Lui i ivotu. asopis Lu,
do prestanka izlaenja 1942. godine, pod geslom Bog narod socijalna
pravda, bio je stoer akog katolikog organiziranja te osnova stvaranja i
razvijanja katolikog pokreta, pretee kasnije Katolike akcije, pokreta ope
duhovne preobrazbe javnog ivota u skladu s katolikim svjetonazorom.36 Lu
je izdavalo Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Domagoj, a vodee uloge
u tom drutvu imali su Perovi, etinec i Ivi, koji se povremeno pojavljuju
i kao autori lanaka u tom asopisu. asopis redovito objavljuje lanke i biljeke o razliitim aktivnostima katolikih organizacija u Europi, a osobito u
Francuskoj. Brojni su lanci i osvrti s personalistikim temama, kao i tekstovi
o djelima Berdjajeva, Maritaina, Franoisa Mauriaca, Hilairea Belloca i drugih
mislilaca koji su povezani s personalizmom.37
Drago epuli, Uspomene na dra Iv. Merza, Nedjelja 1/5 (1929), pp. 23.
uro Graanin, La personnalite morale dapres Kant: son expose, sa critique a la lumiere
du thomisme (Paris: Mignard, 1935).
36
Vie o asopisu Lu u: Vladimir Lonarevi, Svjetlo katolike obnove: uz stotu obljetnicu
Lui Lista hrvatskog katolikog atva (19052005), Obnovljeni ivot 61/1 (2006), pp. 5978.
37
Primjerice: Poznati ruski filozof Nikola Berdjajev (na kojega se poziva i o. dr. B. Perovi
u svojim predavanjima na Plitvicama) napisao je u ruskom asopisu Put raspravu o boljevizmu,
Lu 27/1 (1932), p. 11; Nikola Berdjajev, Istina i la boljevizma. I. Istina boljevizma La boljevizma. Kako da se borimo proti boljevizmu?, Lu 28/1 (1932), pp. 1113.; I. B., Korporativna
drava, Lu 28/78 (1933), pp. 179182; I. B., Socijalni studij je potreban. Stvaranje voa
za novi korporativni poredak, Lu 29/1 (1933), p. 6.; Maritainova knjiga o religiji i kulturi,
Lu 30/9-10 (1935), p. 19; J. P., Solidarizam i korporativizam, Lu 32/910 (1937), pp. 46;
M., Franois Mauriac i dr.: Komunizam i krani, Lu 33/4 (1937), pp. 1516; Hilaire Belloc,
Anschluss i Katolika Crkva, Lu 33/8 (1938), pp. 23; uveni francuski filozof Jacques
34
35
544
Ivan ulo
U isusovakom asopisu ivot, osobito dok ga je ureivao Stjepan Tomislav

Poglajen, od 1937. do 1941. dominantan je personalistiki utjecaj. Poglajen je
napravio odmak od iskljuivo teolokih i liturgijskih sadraja i posvetio vei
prostor drutvenim pojavama i procesima.38 Izmeu ostalog, objavljuju se tekstovi personalistiki orijentiranih katolikih aktivista,39 razmatranja o tipinoj
personalistikoj temi novom kranskom humanizmu,40 a u vie nastavaka
donose se i misli francuskog filozofa i pjesnika Charlesa Pguya, koji je najvie
utjecao na Mouniera.41
Na povezanost personalizma i hrvatskog katolikog pokreta upuuje i okolnost da su prijeratni hrvatski katoliki mislioci pokrenuli 1949. u panjolskoj
asopis Osoba i duh, koji je okupljao brojne hrvatske intelektualce u emigraciji.42
Naziv asopisa, sadraj i terminologija, pored enje za vlastitom domovinom,
ukazuju na prevladavajui pristup s pozicija kranskog personalizma. Tako
ve u uvodniku prvog broja Luka Brajnovi istie da je u to vrijeme proces
depersonalizacije i gaenja ovjeje osobnosti doao na vrhunac.43 Konstatira
da pobjedniki liberalni kapitalizam i komunizam gaze dvije najvie ljudske
svetinje: osobu i duh, te se zalae za snaniji katoliki aktivizam. Objavljeni
se brojni lanci o osobi i personalizmu,44 a meu njima se istie nepotpisani
Maritain, ije je odlino djelo Religija i kultura izdao senjski Zbor duhovne mladei nedavno
je u Parizu na banketu Francuskog saveza katolike omladine odrao znaajan govor, Lu
33/910 (1938), p. 1; Jacques Maritain, Ciljevi i sredstva, Lu 33/910 (1938), p. 1; Pavao
Butorac, Za kransku demokraciju, Lu 34/5 (1939), pp. 12; k., Linost ili organizacija,
Lu 36/45 (1941), p. 3.
38
Josip Kajini, Stjepan Tomislav Poglajen o nacionalsocijalizmu u asopisu ivot
(1937.1941.), asopis za suvremenu povijest 42/2 (2010), pp. 433445, na p. 434.
39
Primjerice: Peter Maurin, Cezarizam ili personalizam, ivot 19/3 (1938), pp. 131134;
Peter Maurin, Socijalna problematika u esejima, ivot 19/4 (1938), pp. 191195; Robert Kathen,
Sindikalna borba u Sjedinjenim Dravama, ivot 19/3 (1938), pp. 119130; Oliveira Salazar,
Crkva i suvremena drava, ivot 21/7 (1940), pp. 313318.
40
Vidi npr. Otokar Blaha, Za izgradnju novog kranskog humanizma, ivot 20/5-6
(1939), pp. 376379.
41
Charles Pguy, Misli, ivot 20/7 (1939), pp. 433435; ivot 20/8 (1939), pp. 461466;
ivot 21/1 (1940), pp. 2330; ivot 21/2 (1940), pp. 114118. ivot donosi i lanak povodom 25.
obljetnice smrti Charlesa Pguya: Drago epuli, ivot 21/1 (1940), pp. 1122.
42
asopis pokreu dominikanac Franjo Hijacint Eterovi i Luka Brajnovi, a u asopisu
surauju Pavao Tijan, Anton Wurster i brojni drugi hrvatski intelektualci.
43
Luka Brajnovi, Nad ponorima skrajnosti, Osoba i duh 1/1 (1949), p. 1.
44
Izmeu ostalog, filozofsko-teoloki osvrt Linost potpisan inicijalima A. B., Osoba i
duh 1/2 (1949), pp. 913; lanak Granice slobode tematizira promiljanje Nikolaja Berdjajeva,
Osoba i duh 1/3 (1949), pp. 37; u nepotpisanom tekstu Opa deklaracija ovjeih prava sagledava se u kontekstu osobe, Osoba i duh 1/4 (1949), pp. 1317; u nepotpisanom lanku Oko
ovjeje osobe tematizira se pojam osobe, Osoba i duh 1/8 (1949), p. 16; u tekstu Linost
Luka Brajnovi raspravlja o osobi i poziva se na Charlesa Pguya, Osoba i duh 3/1 (1951), pp.
545
sustavni pregled filozofskih smjerova u odnosu na odreenje prema osobi. U

njemu o personalizmu i personalistima pie:
Personalisti: Najjai od njih, Emanuel Mounier, poinje u Francuskoj personalistiki pokret 1931 sa svojom poznatom revijom Esprit, koja jo uvijek izlazi.
G. 1936. izdava poznati Manifeste au service du personnalisme. Ovaj je pisac
s krugom svojih suradnika doprinio mnogo buenju interesa za studij ovjeje
osobe. Njegov bi upliv bio mnogo zasluniji, kada bi se postavio odluno na
katoliku liniju i kada bi se prestao skrivati iza maglovitih fraza. Temelj njegova
personalizma je egzistencijalizam. Sredstvo za njegovo ostvarenje je reforma
suvremenog drutva na osobnoj bazi. Cilj za koji se oduevljava ovaj pisac i
suradnici jest vjera u obraenje marksista. Odatle nekad oita, nekad prikrivena
suradnja s marksistima. Zato je i njegov jezik do krajnjih granica oprezan, da
ne povrijedi protivnika.
U okviru personalizma posebno istiu i cijene tomiste o kojima piu ovako:

Mogli bismo ih, u pogledu ovjeje osobe, nazvati i substancijalistima, jer
vjerni svom uitelju sv. Tomi definiraju osobu: Naturae intellectualis individua
substantia. Bit osobe je u najviem dijelu due: u razumu i volji, ili kako se to
danas veli: u duhu. Sv. Toma je ovu nauku, koju jo nijedan filozof nije oborio i
zato ostaje do sada najboljom definicijom osobe batinio od Boecija. Najjai
suvremeni tomist, pravi apostol ovjeje osobe u smislu sv. Tome je francuski
obraenik Jacques Maritain.45
4. Ekonomski personalizam Milana Ivia

Temelje ekonomskoga personalizma,46 kojeg danas prepoznajemo u nauku Ivana
Pavla II., razraivali su autori poput Michaela Novaka i Rocca Buttiglionea,
a idejna mu je baza u filozofiji Jacquesa Maritaina, Emmanuela Mouniera i
drugih koji su na personalistikim osnovama pokuavali pronai trei put
izmeu individualistikoga kapitalizma i socijalizma. Personalistiki se princip
na ekonomskom polju zasniva na dvama uvjetima: kantovskom da izbjega1013; u Osoba i duh 3/45 (1951); Frane Zumbulov, Vlasnitvo i osoba, Osoba i duh 5/1
(1953), pp. 38; personalistiki pristup je vidljiv u lanku ovjeja osoba temelj drutvenog
poretka (Boini govor Njegove svetosti Pape Pija XII), Osoba i duh 5/1 (1953), pp. 7991.
45
Oko ovjeje osobe, Osoba i duh 8/1 (1949), p. 19.
46
imo okevi, Darvinizam i identitet homo oeconomicusa (Perspektive ekonomskog
personalizma), Diacovensia 20/1 (2012), pp. 5374, na p. 66: Ekonomski personalizam
predstavlja kontrapunkt utilitaristikim stremljenjima dananjice i on u sebi ukljuuje detaljno
istraivanje ekonomske teorije, povijesti i metodologije, kao i aktualne trine prakse, vodei se
idejama dostojanstva ljudske osobe i brige za pravednost koja proizlazi iz tog prepoznavanja.
546
Ivan ulo
vamo koristiti ljude kao puka sredstva za postizanje cilja, te tomistikom, koji
naglaava dimenziju ljubavi prema osobama.47
U tom smislu, a imajui u vidu i ostala temeljna naela personalizma,
meu pretee ekonomskog personalizma moemo svrstati dr. Milana Ivia
(18871972), parikog doktora prava, politikih i ekonomskih znanosti, sveenika i sveuilinog profesora ekonomije, sociologije i socijalne politike na vie
zagrebakih fakulteta.48 iroka naobrazba i djelovanje u krugovima hrvatske
inteligencije okupljene oko brojnih kranskih, svjetovnih i strunih udruenja
Ivia su profilirali u specifinog mislioca socijalne, kulturne i ekonomske, pa
ak i etnoloke tematike.
Problemi organizacije ekonomskog svijeta, predviao je Mounier, rjeavat
e se u znaku diktature tehnokrata koja e, s lijeva i s desna, zaboravljati ovjeka pod svojim organizacijskim aparatima. Ti e problemi pokazati do koje
su mjere pitanja organizacije i antropologije nedjeljiva.49 Uviajui upravo tu
neusklaenost tehnikih, ekonomskih i socijalnih pojavnosti u drutvu, Ivi
znaajan dio svog znanstvenog rada posveuje temi racionalizacije, koju vidi
kao novi znanstveni pokret te sintezu svih tehnikih, ekonomskih i socijalnih
interesa. Objavio je na tu temu niz radova, a sredinje mjesto zauzima studija
Ideja racionalizacije i njezin meunarodni karakter (1931), u kojoj zastupa
47
okevi, Darvinizam i identitet homo oeconomicusa (Perspektive ekonomskog personalizma), pp. 6667.
48
Milan Ivi roen je 1887. u Orahovici. Godine 1920. imenovan je profesorom sociologije
na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem predaje sve do 1939. Nakon doktorata u Parizu
1924. vraa se u Zagreb i imenovan je tajnikom Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i sucem Nadbiskupskog enidbenog suda. Od 1928. izvanredni je profesor na Ekonomskoj komercijalnoj visokoj
koli u Zagrebu, a 1932. postaje redoviti profesor politike ekonomije na tom uilitu. Istodobno
je sveuilini docent za sociologiju na Bogoslovnom fakultetu. Na Ekonomsko-komercijalnoj
visokoj koli od 1939. do 1942. profesor je i za predmet Sociologija nakon smrti Jurja etinca.
Ivievom zaslugom osnovana je i posebna katedra socijalnih znanosti (sociologije i socijalne
politike) na toj koli, a kao temelj za budui rad na podruju nacionalne ekonomije Ivi 1933.
osniva Zavod za narodno gospodarstvo. U travnju 1930. Milan Ivi ulazi u upravni odbor Hrvatske poljodjelske banke. Od 1934. do 1936. bio je zamjenik metra kapelana u Drubi Braa
hrvatskog zmaja. Na Ekonomskoj komercijalnoj visokoj koli izabran je za dekana 1933/34, a
za rektora 1934/35, 1935/36. i 1944/45. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je predmet
Politika ekonomija u razdoblju 1936. do 1940. Godine 1940. osnovano je i Hrvatsko drutvo
sveuilinih profesora, a u asni sud drutva izabran je i Milan Ivi. Objavljivao je lanke u
brojnim asopisima i glasilima te objelodanio vie broura i knjiga. Nakon Drugog svjetskog
rata pored zatvorske kazne bio je osuen i na zabranu javnog djelovanja.
Vie o Iviu vidi u: Ivan ulo, Uzajamnost slobode, samostalnosti i socijalne pravde u
stvaranju novoga hrvatskog drutva, u: Milan Ivi, Socijalni duh i narodna kultura: studije,
eseji i lanci (Zagreb: Glas koncila, 2009), pp. 745.
49
547
tezu da je industrijski napredak mogu samo uz primjenu onih znanstvenih

i racionalnih metoda koje sadre i socijalnu notu.50 Osnivanje poduzea radi
spekulativne pojedinane zarade bez drutvenog cilja proizvodnje znai unitavanje nacionalnog kapitala i nacionalne radne snage radi koristi pojedinaca.
Svrha racionalizacije upravo je borba protiv takvih poduzea kod kojih prepoznaje dvije krajnosti. Prva ja maksimum tehnike bez ekonomije, koju smatra
rasipanjem kapitala, luksuzom i tehnikim sportom. Druga je krajnost maksimum ekonomije bez tehnike, koja je materijalistiko, samoivo i egoistiko
iskoritavanje prirodnih i tehnikih sredstava bez pravih tendencija tehnikog
i socijalnog progresa. I maksimum socijalnih interesa bez ekonomije i tehnike smatra utopistikim traenjem raja na zemlji. Zato misli da u koncepciji
racionalizacije treba traiti ire i nove ideje, uzvienije od naela liberalne
klasine kole. Racionalizacija obuhvaa tehniko usavravanje metoda rada
samo ako ima povoljne rezultate za cjelokupnu narodnu privredu, a ne samo
za poduzetnika. Na temelju toga zakljuuje da metode, koliko god tehniki
dotjerane nisu racionalne ako se provode iskljuivo radi interesa kapitalista,
poduzetnika, radnika ili bilo koje klase, isputajui pri tome iz vida opi interes
te cjelokupni ekonomski napredak.51
I u studiji Smjernice nae gospodarske politike (1933) Ivi naglaava
potrebu za ravnoteom izmeu ekonomske i socijalne politike.52 Zalae se za
ureenje gospodarskog ivota u skladu s individualnim i socijalnim interesima
te naglaava potrebu proizvodnje dobara prema interesima potroaa, uz podravanje rentabilnosti poduzea, a ne prema osobnim interesima proizvoaa.
Gospodarska politika imat e vie simpatija i kod irokih masa ako se provodi sa
socijalnim ciljem te e sama po sebi proirivati krug potroaa. Voena takvim
pristupom gospodarska politika moe postii visoke ciljeve socijalne politike
i automatski uspostaviti ravnoteu izmeu prividno suprotstavljenih interesa
ekonomske i socijalne politike.
Razmatrajui ulogu politike i socijalne svijesti u razvoju hrvatskog
naroda,53 Ivi postavlja povijesne okosnice za taj razvoj, a to su: duhovne i
etike snage u hrvatskom seljakom domu i visoko razvijena pravna i socijalna
svijest u naim rodovima i plemenima. Hrvatska seljaka obitelj starodrevni
seljaki dom, kua, hia ili, kako se zvala po tadanjoj pravnikoj terminolo50
Milan Ivi, Ideja racionalizacije i njezin meunarodni karakter (Zagreb: Jugoslavenski
narodni komitet za naunu organizaciju rada, 1931), p. 14.
51
Ivi, Ideja racionalizacije i njezin meunarodni karakter, p. 15 i 38.
52
Milan Ivi, Smjernice nae gospodarske politike (Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih
novina, 1933).
53
Milan Ivi, Politika i socijalna svijest u razvoju hrvatskog naroda (Zagreb: posebni
otisak Hrvatske smotre, 1937).
548
Ivan ulo
giji, kuna zadruga, prema Iviu je matica svih etikih vrlina: ive vjere u
Boga, potenja, odanosti, poslunosti, visokog morala, portvovnosti jedan za
drugoga, a svi za jednoga. Razvijenost politike i socijalne svijesti vidljiva je u
injenici da je hrvatski narod bio podijeljen, raskomadan i razbacan od Slavonije,
zapadne Bosne i Hrvatske ak do austrijskih granica i Moravske, ali je ostao
na ivotu kao svjesna politika jedinica. Smatra da naa prva renesansa nakon
1835. nosi jo tragove pjesnikih zanosa, dok je druga realna renesansa iza
1870. daleko stvarnija i produbljena iskustvima.54 A na njivi kulturnih realista
i politikih boraca Eugena Kvaternika, Ante Starevia i Eugena Kumiia te
brae Antuna i Stjepana Radia raa se trei preporod trea renesansa, gdje
je probuena seljaka svijest najjaa osnovica cjelokupne politike borbe za
narodnu slobodu, samostalnost i socijalnu pravdu. Bez simbioze tih triju ciljeva
nastojanje za stvaranjem te nove hrvatske narodne kulture bilo bi nepotpuno i
bilo bi nemogue postii vii stupanj narodne civilizacije. Prihvaanje tuih
teorema dovelo je do prisilnog unitavanja stoljetne narodne gospodarske i
kulturne ustanove, kao i pravnog uvjerenja hrvatskoga naroda te se Ivi zalae
za revitalizaciju svih hrvatskih vrijednosti. O tome pie naroito u lancima
Gospodarstvo i drava na starim i novim putovima55 (1937) i Posljedice
gospodarskog liberalizma i kapitalizma u hrvatskom drutvu56 (1939) snano
kritizirajui liberalistiki i individualistiki kapitalizam, naglaavajui negativne gospodarske i socijalne strane kapitalizma te negativne politike strane
liberalizma, a osvre se i na komunizam i njegove zablude. Najgoru stranu
tadanjeg kapitalizma ne vidi u tome to pojedince ini bogatima i imunima
kao u starom i srednjem vijeku, nego u tome to on izaziva enju samo za
materijalnim dobrima i u dui siromana ovjeka:
Suvremeni kapitalizam postaje sinonim za samoivost svih ljudi, ne vodei
pritom brigu za kulturni, duevni, bioloki i etiki napredak cijeloga naroda kao
socioloko-kulturne jedinice. Ne brine za napredak cijelog naroda u svojoj materijalnoj kulturi i odravanje svjetske utakmice protiv jaih narodnih i dravnih
skupina <> On nema u svojoj biti nita socijalnog, ni altruistikog, ni etikog,
ni religioznog, ni nacionalnog, ni dravnog.57
Ivi zakljuuje da protiv takva duha egoizma i individualizma treba

na svim podrujima utvrditi zasade solidarizma. Za svjetsku gospodarsku i
Ivi, Politika i socijalna svijest u razvoju hrvatskog naroda, p. 16.
Objavljen u knjizi: Milan Ivi, Problemi suvremenog ivota: socijalni eseji (Zagreb:
Matica hrvatska, 1937), pp. 933.
56
Milan Ivi, Posljedice gospodarskog liberalizma i kapitalizma u hrvatskom drutvu,
u zborniku: Drutveni poredak i drutveni pokreti (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1939), pp.
264268.
57
Ivi, Posljedice gospodarskog liberalizma i kapitalizma u hrvatskom drutvu, p. 265.
54
55
549
socijalnu krizu izmeu dva svjetska rata, koja se nazivala i duhovnom krizom
ovjeanstva, on se pita je li mogue zamisliti lijeenje duhovnih slabosti samo
golom materijom bez viih etikih osnovica? Smatra da liberalni kapitalizam
i komunizam nemaju tu mogunost te trai novi put. Zalae se za drutveno
ureenje koje je postojalo u vremenu, kad se imovina nije mogla slobodno ni
stvarati ni kretati, a gdje je i samo drutvo bilo ralanjeno pomou prava, obiaja i navika na tono ograniene skupine po zvanju na stalee ili profesije,
koje su se temeljile vie na naslijeenoj podjeli rada nego na slobodnom izboru.
Takvo staleko drutveno ureenje moe se po svojoj svrsi razviti u dva smjera:
u pokret za provoenje potrebnih drutvenih reformi ili u pokret za provoenje
politike (dravne) reforme. Pri traenju rjeenja za drutvene reforme Ivi
kao temelj uzima staleko ureenje prema enciklici Quadragesimo anno pape
Pija XI., a provedbu politike (dravne) reforme sukladno istoj enciklici treba
u potpunosti prepustiti dravnicima.
Razraujui dalje tu ideju istie nunost oivotvorenja socijalne pravde i
socijalne ljubavi u cjelokupnom gospodarskom i politikom djelovanju dolazei
tako do naela solidarnosti i supsidijarnosti. Slijedom toga socijalna djelatnost
moe na sebe preuzeti samo ono to pojedinac ne moe izvriti. ira i via
socijalna i politika zajednica trebaju primiti na sebe samo ono to ne moe
izvriti manja i nia zajednica. Iz toga bi slijedilo da zajednica ne bi smjela
monopolistiki vriti ono to moe korisnije obavljati pojedinac ili koja nia
zajednica. Svoje rasprave o stalekoj izgradnji drutva esto je potkrjepljivao
tadanjim praktinim provedbama stalekog ureenja pozivajui se na austrijska i portugalska ustavna rjeenja iz 1934. Za rjeenje nevolja smatra nunim
zadrati dosadanja dobra na svim podrujima koja je narod sam stvorio te
u sadanjici odluno i programatski izgraivati svoj gospodarski, socijalni i
dravnopravni red temeljen prvenstveno na filozofiji ovjeka kao pojedinca sa
svojim tjelesnim i duhovnim ivotom, a naroda kao organske i duhovne zajednice
skupa pojedinaca.58
Novi drutveni red ne bi dakle bio puka korektura projekcij desnice ili
ljevice. Ivievo shvaanje novoga gospodarskog, socijalnog i dravno-gospodarskog reda bilo bi odluna negacija svih doktrinarnih teorija liberalizma i
individualizma, ali i svih teorema komunizma. Novi nain ivota i rada mora biti
sinteza materije i ideje, sinteza interesa cjeline i interesa pojedinca. Cjelokupno
gospodarsko i dravnopravno ureenje ne smije ipak polaziti od pojedinca, ve
od cjeline, a ta se cjelina ne smije shvatiti kao centralistiki i materijalistiki
zbroj pojedinaca, a ni kao apstrakcija kolektiviteta neovisnog od svojih lanova.
58
Ivi, Problemi suvremenog ivota: socijalni eseji, pp. 3031.
550
Ivan ulo
Shvaena u duhu tog novog nauka, cjelina je kongregacija svih autonomnih

stalekih jedinica, kao i meusobno povezanih pojedinaca, iji se autoritet i
suverenitet prostire hijerarhijskim redom. Razmatrajui tadanju socijalnu i
gospodarsku krizu,59 koja za Ivia predstavlja krizu duha, primjeuje da je u
dotadanjim povijesnim razdobljima bilo svih tih i mnogih drugih bolnih nevolja
u ivotu naroda, ali da su sve te nevolje bile ograniene na odreeno geografsko
podruje, narod, gospodarsku granu i stale. Za veliku krizu njegovog doba,
za koju smatra da podjednako pritie sve narode, njihov javni i privatni ivot,
privredne grane i sva podruja socijalnog ivota trai uzroke: Traenje uzroka
suvremene gospodarske i socijalne bijede podrazumijeva traenje pune sinteze
duha i tijela, pune istine u ivotu ovoga i prekogrobnoga svijeta.60
Potrebu sinteze Ivi razvija i kroz zadrunu ideju koja po njemu predstavlja
ravnoteu izmeu osobne slobode i ambicije te drutvene solidarnosti i jednakosti. Ta ideja za njega predstavlja osnovu socijalne ekonomije dvadesetog stoljea:
Zadrugarska ideja rauna sa psihom: ona upravlja, gradi, izglauje, usavruje
sve duevne dobre i loe, individualistike i socijalne strane u ovjeku.61 To je
bit ideologije zadrugarstva, za razliku od ideologije ekonomista 19. st. koji su
u ovjeku vidjeli samo mehaniki stroj, homo oeconomicus. Ona se razlikuje i
od ideja socijalista koji pretpostavljaju priroenu jednakost te na temelju toga
trae ekonomsku jednakost. Pojedinac se nerijetko gubi u ideji socijalista ili
postaje puki stroj vrhovnog bia, zvalo se ono drava ili sindikat. Ivi stoga
uvjerava da socijalna naela zadrune ideologije mogu osvjeiti klonuli ekonomski ivot nakon vidljivih ruevina teorija liberalnih optimista i neuspjeha
komunista. Uvia tekoe takva pothvata te iznosi vie ideja o tome kako bi
zadruni pokret trebao shvatiti svoju ulogu u rjeavanju suvremenih socijalnih
i gospodarskih nevolja, istiui da se ideja zadrugarstva ne smije ograniiti
na puku teoriju liberalne samopomoi ili na minimalistiku teoriju svemoi:
Zadruna ideja mora i po svojoj bitnosti kao i po svojoj praksi biti realna sinteza
duha i materije, sinteza individualnoga i socijalnoga principa, sinteza misli i rada
sviju stalea udruenih u jedno vrhovno socijalno i ekonomsko tijelo, nazvano
bilo imenom narod bilo imenom drava.62
59
Milan Ivi, Socijalna i privredna kriza kriza duha, u zborniku Naela drutvene
obnove (Zagreb, Hrvatski socijalni tjedan, 1937), pp. 1126.
60
Ivi, Socijalna i privredna kriza kriza duha, p. 17.
61
Milan Ivi, Zadrugarska ideologija, Hrvatsko kolo 16 (Zagreb: Matica hrvatska,
1935), pp. 288301, na p. 288.
62
Ivi, Zadrugarska ideologija, p. 301.
551
Ili:
Naa se tek narodna kultura nastavila na onim temeljima, to ih je postavio
na seljaki narod. Zato je i istina, da e i svi nai nadareni i kolovani kulturni
radnici samo utoliko stvoriti u narodu neto veliko, ukoliko bude njihov rad
sastavni dio nae seljake narodne kulture i ukoliko se svojim radom ne budu
odvajali od osnovica kulture i prosvjete svoga hrvatskog seljakog naroda.63
Ove Ivieve rijei najbolje obiljeuju cilj i smjernice, ideje i ujedno metode
njegova rada na podruju narodnog gospodarstva.
Sredinja misao njegova narodno-gospodarskog sustava jest traenje iskonskih vrijednosti hrvatske seljake kulture te ureenje i poboljanje drutvenog
i ekonomskog ivota prema pravnoj svijesti i shvaanju hrvatskog seljatva:
Poljodjelstvo imade biti osnovica narodnom ivotu i narodnoj privredi, jer
poljoprivreda hrani sve dravljane, a daje i sve sirovine industrije.64 Tu je misao
Ivi poeo razraivati jo u ranoj mladosti u doticaju s idejama Antuna Radia.
Znanstvenu formulaciju svog sustava ostvario je u nizu rasprava, od kojih su
neke napisane i na francuskom jeziku: La rforme agraire en Yougoslavie
(1923), Les produits agricoles de notre sol (1925), Les exportations de nos
produits agricoles (1925) te najvaniji rad iz francuskog razdoblja, golemo
djelo izraeno za vrijeme studija u Francuskoj pod naslovom Les problmes
agraries en Yougoslavie (1926).65 Po svom opsegu, prilozima, podacima i sadraju to djelo predstavlja sintezu tadanjih najaktualnijih i nerijeenih problema
agrarne politike: unutranja kolonizacija, komasacija, ureenje jedinstvenog
imovinskopravnog zakonika za seljatvo, seljaki krediti itd. Ideje o seljakom
imovinskom pravu iz tog francuskog djela dalje razrauje u obliku studije
Problem seljake svojine (1933), potom pretiskane u zasebnoj brouri Temelji
seljakoga zakonika: prilog k izgraivanju imovinskog prava za nae seljatvo
(1933).66 U tom djelu obrazlae potrebu stvaranja jedinstvenog seljakog imovinskog prava na temeljima junoslavenskog prava u obliku obiteljske svojine,
odnosno narodnog socijalnog instituta poznatoga kao kuna zadruga. Dokazuje
da je obiteljska svojina najbolje jamstvo protiv raspadanja seljakih posjeda;
ona osigurava u punom znaenju svojinu onima koji zemlju stvarno obrauju,
Milan Ivi, Diljem sela (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo svetog Jeronima, 1935),
pp. 1314.
64
Milan Ivi, Drutveni ivot na selu (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo svetog Jeronima, 1938), p. 38.
65
Milan Ivi, Les problmes agraires en Yougoslavie (Paris: Librairie Arthur Rousseau,
1926).
66
Ivi, Milan. Temelji seljakoga zakonika: prilog k izgraivanju imovinskog prava za
nae seljatvo (Zagreb: Merkantile, 1933).
63
552
Ivan ulo
a omoguuje izlaz iz kue i kolovanje svima, koji ne mogu ili ne ele ivjeti
u domu, nego stupaju u koji drugi seljaki dom ili u neko drugo gospodarsko
zvanje. Takvo stajalite nije znailo da Ivi trai prisilan povratak u staru
zadrugu, ve da se seljaka zemlja i druge nekretnine urede prema seljakom
imovinskom pravu odvojenom od graanskog imovinskog prava.
Kako je i u Francuskoj tada jedan od najvanijih problema bila reforma
seljakog imovinskog prava, Ivi je lankom La proprit colective familiale
chez les peuples Yougoslaves (1933) ponovo svratio pozornost na zasebno
seljako pravo kod junih Slavena. I ostali problemi agrarne politike nali su
mjesta u brojnim Ivievim raspravama i djelima, a svoje znanstvene poglede
na razvoj agrarne politike oblikovao je i prilagodio iroj italakoj publici u
seriji jeronimskih knjiga: Diljem sela (1935), Seljaka politika (1937), Drutveni ivot na selu (1938) i Gospodarski ivot na selu (1939), koje su ne samo
vrijedan ekonomski i pravni doprinos pitanju agrara nego i znaajan etnoloki
i povijesni prinos prouavanju hrvatskog sela.
U djelima Seljaka politika i Drutveni ivot na selu Ivi naglaava da
je i najstarije pravo hrvatskog naroda, koji se i u svojoj pradomovini bavio
preteno ratarstvom i stoarstvom, ureivalo odnose zajednikog ivota, rada
i vlasnitva unutar seljakog doma i seljake obitelji.67 Takoer, uz tu tradiciju
istie i narodnu svijest koja potjee iz seljakog doma:
Ako se zato drugi narodi ponose svakim dijelkom svoje asne starine, ako unose
i u svoje pisane zakone preostatke pravne svijesti naroda svoga, zar emo samo
mi Hrvati biti jedini, koji emo naputati pravnu svijest svoga roenog naroda,
a dati se slijepo povaati za pravom drugih naroda?68
Kao nastavak djela Seljaka politika izlazi knjiga Drutveni ivot na selu,
u kojoj Ivi obrauje razliite oblike gospodarskih zadruga te daje nove smjernice za razvoj seljakog zadrugarstva. U djelu Gospodarski ivot na selu bavi
se osnovama gospodarskog napretka na selu, odnosom javne vlasti i seljakog
gospodarstva, nainima osiguranja seljakog gospodarstva, seljakom veresijom
i dugovima, komasacijom seljakih posjeda, raseljavanjem seljatva (unutranja
kolonizacija) te problemima radnitva na selu. U knjizi Agrarna politika (1941)
u kontekstu nastajanja nove drave Ivi govori o potrebi da Hrvati stvore i
razviju svoju agrarnu politiku, kompatibilnu vlastitom povijesnom razvoju,
klimatsko-geolokim obiljejima, financijskim mogunostima i psiholokoj
Milan Ivi, Seljaka politika (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo svetog Jeronima,
1937), p. 12; Milan Ivi, Drutveni ivot na selu (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo svetog
Jeronima, 1938), pp. 3637.
68
Ivi, Seljaka politika, p. 14.
67
553
predispoziciji naroda.69 Pribojava se pukog oponaanja zakonodavnih mjera

i metoda drugih naroda i drava te ukazuje na nunost samostalnog pristupa:
Samostalnim nastupom na podruju agrarne politike pokazuje se ne samo svoja
politika i gospodarska zrelost nego i politikokulturna, gospodarska te narodna
individualnost. Samostalnim pogledima svoje agrarne politike dodali bismo i
mi svoju komponentu za veliko djelo ope gospodarske politike, za kulturu i
civilizaciju ovjeanstva.70
Iako moda najpoznatiji po raspravama o selu i agraru, Milan Ivi objavljivao je i brojna djela socijalno-ekonomske problematike, pa i s podruja kulture
i knjievnosti. U svojim djelima prihvaa neke dobre strane gospodarskog
liberalizma, ali naglaava bolne ljudske sudbine to ih raa kapitalistiki materijalizam, egocentrizam, anacionalizam, ateizam i individualizam. Smatra da
su upravo te moderne tekovine dovele do socijalne i gospodarske krize. Otuda
se Ivi zalae za promjenu postojeeg drutvenog i pravnog poretka tako da
on odgovara povijesnom drutvenom ustrojstvu hrvatskog naroda. U interpretaciji socijalne strukture pravo igra vanu ulogu u Ivievu sustavu, pa ga je u
doktrinarnom smislu mogue pozicionirati kao bliskog pravno-ekonomskom
sustavu njemakog ekonomista Karla Diehla. Kako Ivi naroito istie povijesni pristup i potrebu razumijevanja sadanjosti iz prolosti, njegov sustav
moemo sagledati i kao kombinaciju tzv. historijske ekonomske kole, osobito
tzv. mlae historijske ekonomske kole71 i francuskih solidarista72 te u filozofskom smislu personalista. Upravo je Mounier, borei se protiv ustaljene lijeve
i desne podjele svijeta, tragao u povijesti za temeljima, uvjetima i strukturom
integralne povijesne akcije kojom bi odgovorio na integralni ustaljeni nered
u koji je zapao svijet 1930-tih.73
Rjeenje za suprotnosti izmeu individualistikog pristupa mlae historijske kole i solidaristikog isticanja skupnosti, izmeu etike i ekonomije,
kao i svih drugih suprotnosti drutvenog ivota Ivi konano nalazi u socijalnoj filozofiji. Takav Iviev pristup kao da nagovjetava jedno od osnovnih
utemeljenja moderne socijalne politike, kasnije slikovito iskazano od strane
Milan Ivi, Agrarna politika (Zagreb: Hrvatsko sveuilino drutvo, 1941), pp. 3839.
Ivi, Agrarna politika, pp. 3940.
71
Historijska ekonomska kola nastala je u 19. st. u Njemakoj kao reakcija na englesku klasinu politiku ekonomiju. Najznaajniji su predstavnici Friedrich List, Wilhelm Roscher, Gustav
Schmoller i Max Weber, a najznaajniji predstavnik te kole u Hrvatskoj bio je Bla Lorkovi.
Kao predstavnik tzv. mlae historijske ekonomske kole najee se spominje Werner Sombart.
72
Osobito uenja Pierrea Guillaumea Frdrica le Playa (18061882), francuskog sociologa
i ekonomiste.
73
69
70
554
Ivan ulo
engleskog socijalnog teoretiara Richarda Titmussa, u potrebi da se pesimizam

drutvenih znanosti dopuni optimizmom socijalne politike. Tu je povezanost
u Ivievu djelu prepoznalo i urednitvo asopisa Ekonomist u tekstu zahvale
Povodom pedesetgodinjice profesora Dra Milana Ivia navodei da kod
njega, skupna povezanost, proeta kranskim etosom, odreuje ne samo put
socijalnom istraivanju, ve i cilj socijalnom ivotu.74
5. Korporativizam Jurja etinca

Na Ivievu tragu Juraj etinec (18981939),75 pravnik, ekonomist, socijalni aktivist i sveuilini profesor, analizira razliite aspekte gospodarske i
socijalne politike te predlae reforme inspirirane katolikim socijalnim naukom
i personalizmom. Poduzima i niz praktinih inicijativa, projekata i programa
74
***, Povodom pedesetgodinjice profesora Dra Milana Ivia, Ekonomist 3/10 (1937),
pp. 417420, na p. 419.
75
Juraj etinec roen je 1898. u Koprivnici. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu jedan je
od najboljih studenata, a za vrijeme studija postao je lan, a kasnije i predsjednik Hrvatskog
akademskog drutva Domagoj. Nakon studija u Parizu, u Njemakoj, Belgiji, Italiji, Austriji,
vicarskoj, Engleskoj i ehoslovakoj upoznaje se sa socijalnom situacijom i socijalnim organizacijama, napose onima katolikog usmjerenja. Po povratku u Hrvatsku 1924. postie doktorat
iz pravnih i ekonomskih nauka, branei rad iz problematike obrtnitva. Od 1925. do 1928. radi
najprije kao odvjetniki perovoa u akovu, kao sudski pripravnik na Kotarskom sudu u Koprivnici i odvjetniki pripravnik u Bjelovaru. Novi profesionalni izazov donosi mu angaman
pravnog referenta u Radnikoj komori u Zagrebu, koji preuzima u lipnju 1928. godine, a 1931.
je primljen na Ekonomsko-komercijalnu visoku kolu u Zagrebu u svojstvu ugovornog nastavnika za sociologiju i socijalnu politiku. U srpnju 1932. postaje docent, 1933. izvanredni, a 1936.
redoviti profesor. etinec je bio aktivan lan niza gospodarskih, zadrunih, kulturnih i kolskih
organizacija. Osnovao je i vodio Hrvatski radniki strukovni savez. Bio je i veliki podupiratelj
zadrugarstva, osobito kroz Savez seljakih zadruga. Redovito je predavao na Pukom sveuilitu, Radnikoj akademiji, Seljakom sveuilitu kole narodnog zdravlja, Zadrunoj koli kao i
u drutvima Katolike akcije. Kao lan Instituta Katolike akcije izabran je na elo Hrvatskog
socijalnog tjedna. Prvo zasjedanje Hrvatskog socijalnog tjedna, teaja socijalnih predavanja
s temom Naela drutvene obnove, odrano je u Zagrebu od 4. do 10. prosinca 1932. Od
sredine tridesetih sve se vie bavi idejom korporativizma, kao mogueg srednjeg puta izmeu
liberalizma s jedne te faizma i komunizma s druge strane. Tijekom posljednjih godina ivota
etinec intenzivno predaje, pie, objavljuje i djeluje u drutvenom ivotu. Iza njega je ostalo
vie od 60 publikacija: knjiga, broura i lanaka u strukovnom i katolikom tisku. Suraivao je u
Lui, Hrvatskoj prosvjeti, Danici, Ekonomistu, Mjeseniku, Obitelji, Zadrunoj svijesti i drugim
glasilima, a osnovao je i asopis Socijalno misao.
Vie o etincu vidi u: Domagoj Rai, Juraj etinec socijalni mislilac i aktivist, u:
Juraj etinec, O ekonomskim i drutvenim sustavima: studije, lanci i kritike (Zagreb: Glas
koncila, 2011), pp. 741.
555
za osnivanje radnikih, seljakih i obrtnikih zadruga, banaka i tedionica,

sindikata, mirovinskih fondova, prosvjetnih zaklada i sl. Osobito je poznat kao
predsjednik Hrvatskog socijalnog tjedna, a u toj ulozi naglaava i povezanost
hrvatskih i francuskih katolikih intelektualaca:
Osobito srdano je popratila rad Hrv. Socijalnoga Tjedna francuska revija
Les Amitis Catholiques Francaises (15. XII. 1937.), koja nastoji oko to uih
duhovnih veza francuskih katolika s katolicima drugih zemalja, te je s veseljem
konstatirala, da je meu predavaima velik broj bivih polaznika francuskih
visokih kola, koji su ujedno doli i u usku vezu s kat. organizacijama u Francuskoj, te prijatelja Francuske, kao dr etinec, dr Ivi, o. Poglajen, o. dr Perovi,
dr Graanin, dr Marakovi, a raduje se i duhovnoj vezi izmeu Francuskoga
i Hrvatskoga Socijalnoga Tjedna. Isto tako istie tu vezu Francuskoga i Hrv.
Socijalnoga Tjedna francuska revija La Chronique Sociale od prosinca 1937., u
kojoj ugledni socijalni pisac sveu. prof. Max Turmann izvjeuje o radu Hrv.
Socijalnoga Tjedna i s pohvalom istie sistematski raspored predavanja i anketa,
koja su kompletno obuhvatila cio problem obitelji.76
U poetku svoga stvaralatva etinec pie vie tekstova o obrtnitvu, za

kojeg smatra da uravnoteuje odnos rada i kapitala te potie razvoj osobe i zatitu
ljudskog dostojanstva. U svom najznaajnijem tekstu o obrtnitvu Obrtniko
pitanje (1926) on zakljuuje:
Zdrav drutveni poredak postoji ondje gdje ima to vei broj samostalnih
proizvodilaca koji sami rade, a imadu i sredstva proizvodnje te samostalnim
radom stjeu za primjeran ivot. U takovu drutvu nema sukoba izmeu rada i
kapitala ili drugim rijeima izmeu radnike sirotinje i kapitalistikih poslodavaca, nego vlada socijalni mir; nema velike razlike u imustvenim prilikama,
pa se i ne razvija socijalna mrnja, nego je sve puanstvo pristupano osjeaju
bratstva, zajednitva i skladnog rada. U takvom drutvenom poretku mogue je
ovjeku razviti svoju linost i dostojanstvo, jer je slobodan, niiji rob ni kmet
ili podlonik.77
etinec daje prednost malom obrtu u odnosu na velika poduzea jer se

u malom obrtu uvaava osoba, dok je u velikim poduzeima hijerarhijski red
poremeen, osoba je ispod organizacije, poslodavca, pa ak i stroja. Vrijedi
istaknuti da je ovaj stav etinec iznio nekoliko godina prije procvata francuskog personalizma. Nakon obrtnitva etinec u svom drutvenom angamanu
spaja brigu za radnitvo, tenju za drutvenom obnovom i katoliku inspiraciju,
povezanu s papinskim socijalnim enciklikama Rerum novarum i QuadrageObitelj u dananjem drutvu (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1938), p. 20.
Juraj etinec, Obrtniko pitanje, u: etinec, O ekonomskim i drutvenim sustavima:
studije, lanci i kritike, p. 49. Obrtniko pitanje prvi je put objavljeno kao zasebna broura 1926.
godine.
76
77
556
Ivan ulo
simo anno. U lanku Demokratizacija radnog odnosa (1933) znanstvenom

metodom obrauje pitanje iz svog ljudskog i aktivistikog habitusa odnos
rada i kapitala, odnosno mogunosti transformacije radnog odnosa u smjeru
vee demokratinosti i pravednosti. Ukazuje na negativnu tendenciju prevlasti
kapitala nad radom unato formalnoj jednakosti ugovornih strana, a koja se
u konanici reflektira negativno na slobodu, ravnopravnost i osobu radnika:
U reimu slobode rada i ugovora, u kojem se radnik naelno proglauje ne samo
pravnim subjektom nego i ravnopravnom ugovarajuom strankom s poslodavcem, faktum vlasti poslodavca u gotovo neogranienom raspolaganju s radnom
snagom radnika u radnom odnosu sadrava protuslovlje s pravnim naelom
slobode i ravnopravnosti, a jo vie s etikim poitanjem radnikove linosti.78
To naroito dolazi do izraaja u velikim gospodarskim organizacijama,

kojima je etinec nesklon:
Uprava nije u linom saobraaju s radnicima, koja se ne obazire na njihovo
shvaanje ni na njihovu linost, nego ih odreuje s obzirom na uklapanje djelatnosti ovjeka u mehanizam poduzea.79
Prouava problem autoriteta u radnom odnosu i njegove promjene na

temelju ideja gospodarske demokracije, pokreta za demokratizaciju poduzea
i sustava radnikih vijea. To sagledava kroz prizmu smanjenja socijalnih
sukoba i postizanja drutvene harmonije. Zalae se za demokratizaciju radnog
odnosa kojom bi se reformirao kapitalistiki reim i poboljalo stanje radnike
klase i cjelokupni drutveni poredak. Slijedi koncept gospodarske demokracije
njemakih gospodarskih teoretiara Fritza Naphtalija i Kurta Brigl-Mathiassa,
iako vrednuje i povijesni razvoj ideje gospodarske demokracije. Naglaavajui
osobu radnika, postavlja pitanja koja su aktualna i za dananju tzv. industrijsku
demokraciju i participaciju radnika:
Gospodarska demokracija ide za tim da linost radnika doe u poduzeu do
svoje prave etike vrijednosti te dodaje da ona eli osloboditi radnika ne samo
od gospodovanja poduzetnika, posjednika kapitala, nego i od gospodavanja
stroja i materije.80
Od sredine 1930-ih etinec se sve vie bavi pitanjima osobe i drutva,

osobito idejom korporativizma,81 koji vidi kao srednji put izmeu liberaliza78
Juraj etinec, Demokratizacija radnog odnosa, Mjesenik pravnikog drutva u
Zagrebu 58/67 (1933), pp. 308324, 58/910 (1933), pp. 399414; u 58/67 (1933), na p. 312.
79
etinec, Demokratizacija radnog odnosa, p. 312.
80
etinec, Demokratizacija radnog odnosa, p. 315.
81
Ideje korporativne organizacije zastupali su jo u drugoj polovici 19. stoljea biskup Ketteler u Njemakoj, barun Vogelsang u Austriji, de la Toru-du-Pin u Francuskoj, de Mun i lanovi
557
ma s jedne te faizma i komunizma s druge strane. Na Hrvatskom socijalnom

tjednu 1939. s tematskim programom Drutveni poredak i drutveni pokreti
prezentira ideje vodilje i organizacijska naela korporativne organizacije kranske socijalne nauke izraene u enciklici Quadragesimo anno te konkretne
programe ostvarenja korporativne organizacije kranskih radnikih sindikata. Korporativizam povezuje s kranskim socijalnim naukom smatrajui
da opa naela ureenja drutva u kranskoj socijalnoj nauci mogu doi do
najopsenijega ostvarenja u korporativnoj organizaciji drutva. Istie da se
kranska korporativna nauka tono lui od korporativnih koncepcija faizma
i nacionalizma, ali honorira i svaku njihovu pozitivnu i ispravnu koncepciju o
drutvenom poretku i ureenju.82 Nakon razmatranja o povijesti i odnosima
prema drugim drutvenim poredcima etinec odreuje znaenje kranskog
korporativnog ureenja:
Korporativno ureenje drutva prema naelima kranske socijalne nauke znai
ureenje drutva na osnovu socijalne pravednosti, znai organizaciju svih stalea
i svih drutvenih slojeva prema funkcijama koje oni vre u drutvenom ivotu,
znai slonu suradnju svih pripadnika dotinoga stalea u svom krugu (poslodavaca i posloprimaca), te suradnju svih stalea u dravi zajedno za poluenje
opeg dobra, znai slonu suradnju drava u meusobnom potivanju prava svih
naroda, znai poluenje opeg mira: mira meu klasama, meu staleima i meu
narodima u kranskoj ljubavi.83
U daljnjem razmatranju etinec poblie definira korporativizam kao

sistem gospodarskog, drutvenog, pa i politikog ureenja drutva odnosno
drave na osnovi organizovanih zvanja (profesija) kao stalekih tijela odnosno
korporacija.84 Polazite je u ideji ovjeka kao drutvenog bia koje ima odreene dunosti to proizlaze iz njegove organske veze s razliitim drutvenim
zajednicama od obitelji i profesionalnih zajednica do drava. Korporativizam
je tu shvaen kao svojevrsni posredni sistem koji kombinira individualno i
socijalno naelo, traei ope dobro uz maksimalnu moguu korist za pojedinca.
ovjeka u korporativizmu etinec shvaa kao osobu s individualnom pravnom
sferom i individualnim ciljevima, ali i kao drutveno bie s drutvenim dunoFriburke unije (pod vodstvom kardinala Mermilloda) u vicarskoj i Belgiji, a u 20. stoljeu tu
je ideju zastupala kransko-socijalna idejna struja, koja se u pojedinim zemljama nazivala razliitim imenima: socijalni katolici (u Francuskoj i vicarskoj), kranski socijali (u Austriji),
kranski solidaristi (u Njemakoj), kranski demokrati (u Italiji, Belgiji, Nizozemskoj).
82
Juraj etinec, Korporativno ureenje drutva po kranskoj socijalnoj nauci, u zborniku: Drutveni poredak i drutveni pokreti (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1939), pp. 247263,
na p. 223.
83
etinec, Korporativno ureenje drutva po kranskoj socijalnoj nauci, p. 223.
84
558
Ivan ulo
stima. Tako korporativizam stoji po sredini izmeu individualizma i socijalizma,

sintetizirajui bitne elemente jednoga i drugoga smjera, kojom sintezom hoe
poluiti to vee ope dobro uza to manje ogranienje osobne slobode.
Glede poloaja ovjeka u drutvu istie etinec njegovu organsku vezu
s razliitim drutvenim zajednicama, koje se hijerarhijski redaju od obitelji i
zaposlenja do drave. esto istiui taj pojam hijerarhije, etinec je klasini
predstavnik personalistike i kranske misli. Naroito je Berdjajev naglaavao
da je u kranstvu sve kvalitativno, neponovljivo individualno, jedinstveno,
povezano i stoga hijerarhino. Svojim protivnicima, osobito liberalima i demokratima, poruivao je da nikada nisu mogli shvatiti vezu izmeu linosti i
hijerarhije. Njihovo shvaanje da linosti pogoduju izjednaavanjem, pojednostavljenjem i mijeanjem u drutvu smatrao je velikim duhovnim neznanjem i
tvrdio da samo postojanje linosti pretpostavlja hijerarhijski sistem kosmosa,
kvalitativno razlikovanje i razliitost, a ne bezoblini ponor koji sve mijea i
sve izjednauje.85 U odnosima izmeu ljudi etinec naglaava naelo solidarnosti, a u odnosu na drutvene zajednice i dravu zauzima se za organsku podjelu
funkcija.86 U socijalnom smislu ciljem korporativizma proglaava osiguranje
socijalnog mira. Da bi se mogao ostvariti socijalni mir, smatra potrebnim ukloniti
borbu klasa i stalea, a to e se moi ukloniti tek onda kada se uklone uzroci
te borbe. U tu se svrhu zalae da se putem korporativne organizacije u ivot
provede ravnopravnost rada i kapitala. U etikom smislu cilj korporativizma jest
svoenje tenje pojedinca za osobnim dobitkom na pravu mjeru, uravnoteenje
egoizma pojedinaca te pobuivanje u ljudima idealizma a suzbijanje materijalizma, te u konanici razvijanje smisla za vie ciljeve naroda i drutva, kao i za
priznavanje duhovnih vrijednosti i portvovnosti.87
etinec jasno uoava razlinost teorijskih postavki i usmjerenja prisutnih

u korporativistikoj misli, kao i razliitost reima koji se pozivaju na korporativizam. Kao autoritarne reime oznauje one od faistike Italije i nacistike
Njemake do njemu prihvatljivijih reima Austrije i Portugala, o kojima pie
nekoliko studija.88 Korporativne oblike vidi i u demokratskim dravama poput
vicarske, Nizozemske, Francuske i Belgije.89
Nikolaj Berdjajev, Filozofija nejednakosti (Titograd: Oktoih, 1990), p. 146.
Juraj etinec, Problemi suvremenoga korporativizma, u: etinec, O ekonomskim i
drutvenim sustavima: studije, lanci i kritike, p. 146. lanak je prvi put objavljen u Mjeseniku
pravnikog drutva u Zagrebu 1938.
87
etinec, Problemi suvremenoga korporativizma, p. 176.
88
Juraj etinec, Korporativno ureenje drave s obzirom na novi austrijski ustav (Zagreb:
Vlastita naklada, 1935); Juraj etinec, Korporativni sistem u Portugalu, Ekonomist 4/6 (1938),
pp. 241252; 4/78 (1938), pp. 295307; 4/9 (1938), pp. 395404; 4/10 (1938), pp. 449454.
89
85
86
559
S obzirom na to da je etinec bio izrazito nesklon ekonomskom liberalizmu, kao reimu koji donosi nepravde i previranja, relativno je blagonaklon
prema autoritarnim reimima koji se suprotstavljaju liberalizmu. Objavljuje tekstove i o faistikim reimima u Italiji i Njemakoj kritiki piui o autoritarnoj
vlasti. Iako njegove analize jasno ukazuju na nepravednu i totalitarnu prirodu
tih reima, neki autori smatraju da se on ipak suzdrava od nedvosmislenih
zakljuaka.90 No u vrednovanju etineva djela treba uvaiti vrijeme njegova
nastanka, a to je vrijeme prije Drugog svjetskog rata. A u to vrijeme etinec
ne samo da je izrazio kritiku tih reima, distancirao katoliki od takvih korporativizama, ve je izrazio i sumnju u njihovu budunost. U lanku Socijalni i
ekonomski sistem faizma i nacionalnog socijalizma (1939) jasno uoava da
nasuprot faistikom i nacionalno-socijalistikom univerzalistiko-totalitaristikom shvaanju drutvenog organizma postoji i tzv. solidaristiko shvaanje,
koje slijede katoliki sociolozi.91 I ranije, u knjizi Korporativni sistem faizma
(1938), nedvojbeno pravi razliku izmeu razliitih korporativnih sustava i jasno
se distancira od faistikog i nacionalsocijalistikog korporativizma. Navodi
brojne razlike, a naroito istie drugaiji odnos solidaristike struje prema osobi
i odnosu osobe naspram zajednice:
Kao to pojedinac, tako i prve, manje zajednice treba da imaju to opseniju
samostalnu sferu svojega djelovanja, jer e u njima moi razviti maksimum
svojih energija i s najveim rezultatom. to ne mogu izvriti manje zajednice,
neka preuzmu u svoju dunost vee zajednice, i konano neka drava, ta najvea
drutvena organizacija, uzme one poslove, koje ne mogu vriti manje zajednice
i pojedinci.92
Takoer, elei naglasiti distinkciju izmeu razliitih oblika korporativizma, navodi:

dok ostali smjerovi istoga korporativizma tee k slobodnom razvijanju sila svih
lanova zajednice kod vrenja njihovih socijalnih funkcija, razvijajui etiki osjeaj odgovornosti, i nalaze u demokratskom reimu punu mogunost ostvarenja
korporativnoga cilja, dotle faistiki i nacionalno-socijalistiki korporativizam,
istiui prvenstvo politike nad gospodarstvom i socijalnim ureenjem, podvrgava
svoju korporativnu organizaciju potpuno pod politiku vlast svojega reima,
koji je obiljeen kao reim autoritaran, totalitarni i hijerarhijsko-birokratski.93
Rai, Juraj etinec socijalni mislilac i aktivist, p. 37.

Juraj etinec, Socijalni i ekonomski sistem faizma i nacionalnog socijalizma, u:
Drutveni poredak i drutveni pokreti (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1939), pp. 133152.
92
Juraj etinec, Korporativni sistem faizma (Zagreb: vlastita naklada, 1938), p. 11.
93
etinec, Korporativni sistem faizma, p. 12.
90
91
560
Ivan ulo
U djelu Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja (1937) etinec izlae da je nacionalni socijalizam donio korjenitu
izmjenu duha i sustava drutvene i gospodarske organizacije te da se tu pokazuju pozitivni i negativni elementi. Kao pozitivno u idejnom pogledu istie
primat duhovnih dobara nad materijalnim, prioritet interesa zajednice naspram
interesa pojedinaca te uspjehe u praktinoj primjeni. Podigao je duh i vjeru u
vlastitu snagu i vrijednost svog naroda. Razvio je elan rada, koji je potreban za
ostvarenje nove izgradnje, te otvorio mogunost planskog rada. Iako je tekst
objavljen 1937. godine, etinec ipak kao dominantnu vidi negativnu stranu.
S idejne strane istie niz negativnosti. Ekstremistika koncepcija nacionalizma
dovodi do imperijalizma, koji pak poremeuje meunarodne i ope drutvene
odnose. Rasizam za etinca predstavlja bioloki materijalizam te sadri brojne
nepravde individualne i socijalne naravi:
Kraj tolikih tendencija poinjanja nepravda individualnoga, socijalnoga i internacionalnoga znaenja, koje proizlaze iz nacionalno-socijalistikoga shvaanja
ekstremnoga nacionalizma na rasistikoj osnovici, ne zvui dosta uvjerljivo i
iskreno zahtjev socijalne pravednosti kao osnovno naelo socijalnog poretka
u socijalistikome duhu.94
U pogledu organizacijskih naela etinec kod nacionalnog socijalizma

pronalazi simplicistiki unitarizam koji koi prirodan razvoj svih drutvenih
organa. Dodaje da je jo kobniji neumoljivi nacionalno-socijalistiki totalitarizam koji umrtvljuje inicijativu i slobodan razvoj pojedinaca i manjih drutvenih
skupina. Istie da je i naelo autoritativnog vodstva krivo primijenjeno na
politiki ivot te dovodi do diktature i samovolje.
U nacionalnom socijalizmu etinec nadalje primjeuje naelo primata
politike u odnosu na druge drutvene imbenike, a to stavlja sav drutveni,
gospodarski i kulturni ivot u slubu politike stranke za uvrenje njezine
vlasti umjesto obratnoga odnosa.95 Za reim osnovan na tim naelima istie
da je ekskluzivan, netolerantan i nepravedan.96 U praktinoj primjeni uvia
da nacionalni socijalizam pokazuje mnoge nedostatke te naglaava oitost
relativnosti njegovih mjera i oportunizam, nedostatno zatiene interese socijalno slabijih, pritisak na osobnu slobodu i slobodu misli, iluzornost pokuaja
ostvarenja besklasnog drutva, nepostojanje objektivnih preduvjeta za drutveni
sklad, neprovoenje veih socijalnih reformi rada i kapitala te neostvarivanje
poboljanja statusa radnika. Iako nacionalsocijalizam tada jo nije pokazao svoje
Juraj etinec, Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja
(Zagreb: vlastita naklada, 1937), p. 104.
95
etinec, Nacionalni socijalizam, p. 104.
96
etinec, Nacionalni socijalizam, p. 105.
94
561
pravo lice, skeptian prema njemu etinec rezonira: Kamo e ti putovi dovesti pokazati e budunost.97 Naalost, budunost je pokazala tonim mnoge
etineve slutnje, iako sam etinec to nije doivio. Umro je 1939. godine.
etinevo djelovanje obiljeeno je potragom i isticanjem vrijednosti, koje
proizlaze iz personalistike kritike individualistiko-liberalne ekonomije kapitalistike epohe, a nju Zenko saimlje u pet glavnih karakteristika: 1) sloboda
preko institucionalne kontrole, 2) ekonomija u slubi ovjeka, 3) primat rada
nad kapitalom, 4) primat drutvene usluge nad profitom i 5) primat organskih
zajednica nad etatistiko-centralistikim mehanizmima.98 Svih tih pet ekonomskih stajalita odnosno vrijednosti izrazito su svojstveni etincu i kao takvi
nesporni. Donekle je sporan njegov nauk ili svojevrsna politika nadogradnja
ekonomskog sustava u vidu korporativizma. Iako se mnogi, pa i sam Jacques
Maritain, ograuju od pojma korporativizma zbog njegovih faistikih konotacija, razvidno je da etinevo shvaanje korporativizma treba razumjeti kao
prijeratni personalistiki ideal industrijske demokracije, odnosno u onom smislu
kako su ga Mounier i drugi u Espritu shvaali u smislu anti-liberalne opcije.
6. Nova drutvena izgradnja Bonifacija Perovia

Bonifacije (Kreimir) Perovi (19001979),99 franjevac, doktor sociologije,
duhovnik katolikog akog drutva Domagoj, jedan je od najaktivnijih inteetinec, Nacionalni socijalizam, p. 108.
99
Bonifacije (Kreimir) Perovi roen je 24. studenog 1900. u Arbanasima kraj Zadra.
Gimnazijsku i bogoslovnu naobrazbu stjecao je od 1911. do 1923. kada je zareen za sveenika
u kotorskoj stolnici. Teologiju je pohaao u Dubrovniku i kao mladi bogoslov vezao se za ljude
i misli Hrvatskog katolikog pokreta. Ve tada pokazuje zanimanje za drutvenu problematiku
piui prve lanke sociolokih, povijesnih i duhovnih razmatranja u dubrovakom katolikom listu
ar. Osniva lokalnu aku katoliku organizaciju po ugledu na sline organizacije u Sloveniji.
Meu prvim lanovima te organizacije bili su, kasnije poznati hrvatski intelektualci, Ivo Lendi,
Luka Perini, Ivo Bogdan, Tias Mortigjija, Ante Mari i drugi. Do odlaska na doktorski studij
u Njemaku, a potom u Francusku 1928. objavljuje tekstove i u domagojskom asopisu Lu,
uglavnom o raznim organizacijsko-odgojnim aktivnostima u okviru katolikog pokreta. Doktorira
u Parizu 1932. godine, a po povratku u domovinu djeluje na brojnim podrujima. Sudjeluje na
vie Kongresa organizacije Pax romana. Nastavlja djelovati meu radnicima i acima u Splitu,
Makarskoj i Dubrovniku. Objavljuje brojne tekstove u razliitim asopisima, a biljei se i njegova
suradnja u Hrvatskoj enciklopediji pod vodstvom Mate Ujevia. U Zagrebu 1943. pokuava osnovati neku vrstu kole za prouavanje socijalnih pitanja, a tijekom 1944. zaokupljen je ustrojem
Rimokatolikog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Na kraju Drugog svjetskog rata kao emigrant
zadrava se u Rimu do kraja 1947. kada odlazi u Argentinu i pridruuje se franjevcima Provincije
sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji su djelovali u Jose Ingenierosu. Perovi osniva vie organizacija i u njima okuplja hrvatske iseljenike, osobito hrvatske intelektualce. Jedno vrijeme bio je
97
98
562
Ivan ulo
lektualaca u hrvatskom akademskom i socijalnom gibanju izmeu dva svjetska

rata, promicatelj je ideje drutva s ljudskim likom i vjerojatno najizrazitiji
predstavnik onoga to zovemo personalistiki smjer.
U memoarskoj grai objedinjenoj u djelu Hrvatski katoliki pokret moje
uspomene (1976) Perovi personalizmom smatra kretanje u okviru katolikog
socijalnog pokreta onog vremena.100 Osobito se poziva na katolike laike u
Francuskoj okupljene oko asopisa Esprit, Ordre nouveau, Jeune droite, Raction i sl., koji su eljeli gorue probleme zahvatiti u korijenu jer je na djelu bila
kriza bitnih vrijednosti, a samim time i kriza civilizacije. Perovi, za razliku
od Franje Zenka, ne smatra da je personalizam nadahnut kranstvom,101 ve
da je on sastavni dio katolikog pokreta tog doba. Nadalje, Perovi zapaa da
kranski laici okupljeni na politikoj desnici ili ljevici oko gore navedenih
asopisa propagiraju antikapitalizam, predlau radikalne zahvate i rjeenja,
kritiziraju formalni demokratizam utemeljen na pukom brojenju glasova te trae
provedbu duhovne revolucije u kojoj bi ovjekova osoba imala prvenstvo.
Kao mislioce predvodnike mladih katolika koji su propagirali takvu revoluciju
Perovi istie Pguya, Bloya, Bernanosa, Mouniera i Maritaina.102 Da je Perovi i ranije poznavao ta kretanja, moe se vidjeti i iz njegova aktivistikog
lanka Novi duh novi poredak (1934) u kojem zagovara omladinski revolt
protiv kapitalizma, liberalizma, demokratizma, konvencionalizma i drugih
lai,103 pozivajui se na djelo Pour lessor Jean Plaqueventa, katolikog aktivista i jednog od najznaajnijih suradnika personalistikog glasila Esprit. U
lanku Novi ovjek uvjet novog poretka (1940) pie i svojevrsni rezime o
na elu Komisarijata dubrovake franjevake provincije sv. Jeronima u Argentini poduzimajui

vie vanih i korisnih inicijativa za tamonju hrvatsku koloniju. Jedna od njih je kulturno-vjerski
mjesenik Glas Sv. Antuna, koji je izlazio od 1948. do 1958., a ureivao ga je Peroviev prijatelj,
pjesnik i publicist Ivo Lendi. Pored priloga u tom listu Perovi surauje i u brojnim drugim
emigrantskim publikacijama: Osoba i Duh, Studia Croatica, Novi ivot, Danica, kao i u nekim
argentinskim listovima. Najvanije je stvaralako razdoblje fra Bonifacija posljednje desetljee
njegova ivota, kada objavljuje tri svoja najznaajnija djela: Hrvatsko drutvo u revolucionarnom
procesu, Socijalizam kao projekt budunosti Hrvatski socijalizam i Drutvo u svom ljudskom
liku: vrijednosti i drutvene snage nove hrvatske izgradnje.
Vie o Peroviu vidi u: Ivan ulo, U potrazi za drutvom u ljudskom liku, u: Bonifacije
Perovi, Drutveno-socijalne misli: eseji i lanci (Zagreb: Glas koncila, 2008), pp. 739.
100
Bonifacije Perovi, Hrvatski katoliki pokret: moje uspomene (Roma: ZIRAL, 1976),
p. 191.
101
Zenko, Mounierov personalizam suoen s totalitarizmima XX stoljea: Kritika predtotalitarnih situacija, p. 63.
102
Perovi, Hrvatski katoliki pokret: moje uspomene, pp. 192193.
103
Bonifacije Perovi, Novi duh novi poredak, Lu 30/2 (19341935), p. 5.
563
katolikim omladinskim pokretima od poetka 20. stoljea, meu koje svrstava

i personalistiki:
Poznati su bili pokreti i njihove revije pod naslovom Lesprit nouveau, Lordre
nouveau, Jugendbewegung i sl. Bila je to spontana reakcija nove zdrave generacije, koja je se htjela osloboditi konvencionalnih lai, pritiska novca i tehnike, a
povratiti primat duhu i duhovnoj slobodi. Mnogo toga nam je tada dalo nasluivati
da se budi novo pokoljenje koje e prodrmati drutvenu ustajalost i probuditi
latentne ivotne duhovne snage na nov ivot.104
Kao sudionik katolikog pokreta Perovi se kasnije zapitao zato ta duhovna revolucija nije donijela eljena rezultata. Podsjea na to da je nakon Prvog
svjetskog rata stanovit broj naih mladih hrvatskih katolikih intelektualaca
pohaao sveuilite u Parizu: Milan Ivi, Ivan Merz, Mario Matuli, Juraj
etinec, uro Graanin, Emilio Palua, Krsto Spalatin i jo neki drugi, kao i
on sam, te da su te nove ideje i vrenje, kao i duh kritike i suradnje donijeli sa
sobom u Hrvatsku, traei i provodei suradnju sa svim pozitivnim snagama u
domovini, obarajui se na kapitalizam, formalnu demokraciju, marksizam, a s
ciljem izgradnje novog duhovnog ovjeka.105 Istie da tada jo nisu bili svjesni
kobnih posljedica injenice da se nalaze vie na rubu Zapada, nego na rubu
istonog kruga kulture te da e, kako ih Perovi naziva, jugoslavenske snage
kasnije nasilno nastojati prekinuti povijesnu povezanost Hrvata sa zapadnim
kulturnim krugom, s ciljem da oni zaborave svoj narodni i kulturni identitet te
se potom pretope u kolektivnu anonimnu masu.
Perovieva izrazita francuska konekcija zapoela je u Parizu ujesen 1928.
kad se upisao na Institut Catholique gdje je doktorirao 6. sijenja 1932. tezom
Le millieu ouvrier et son organisation (Radnika sredina i njezin ustroj), koju
je vjerojatno zapoeo ve za svog ranijeg boravka u Njemakoj. Vei dio te
radnje objavljen je 1932. godine u socijalnoj smotri Dossier de lAction populaire.106 Za Perovieva boravka u Njemakoj i Francuskoj radnici su u golemoj
veini prilazili socijalistikim sindikatima, a drutveni nauk Crkve, izloen u
enciklikama Rerum novarum i Quadragesimo anno, bio im je gotovo nepoznat.
Izmeu organiziranog kranstva i rastueg marksizma vodila se ogorena borba za radnike i njihovu naklonost. Prema Peroviu, graanski individualizam
otvorio je put marksistikom socijalizmu, a onda je ovaj ispraznio radnike
prostore od svake prisutnosti kranskih utjecaja. Otuda je, svjestan je Perovi,
Bonifacije Perovi, Novi ovjek uvjet novog poretka, Lu 35/1 (1940), pp. 12.
Perovi, Hrvatski katoliki pokret: moje uspomene, pp. 193194.
106
Bonifacije Perovi, Lorganisation du milieu ouvrier, Dossier de lAction populaire,
10 juin 1932, pp. 12771292; 10 juillet 1932, pp. 14451466; 10 october 1932, pp. 18771904.
104
105
564
Ivan ulo
egzistirala stalna potreba da se radniki milje nadahne vrijednostima kranskog

drutvenog nauka to ga u papinskim enciklikama izlae Katolika Crkva.107
Da bi se djelo Bonifacija Perovia razumjelo u svojoj cjelovitosti, treba
u njemu uoiti trajan utjecaj ideja s kojima se upoznao tijekom pripreme i
pisanja doktorata u Parizu. To je razdoblje kada Peroviu na Katolikom institutu predaje Jacques Maritain, koji uz druenje s Emmanuelom Mounierom,
Nikolajem Berdjajevim i drugima razvija misli i gradi viziju demokratskog
drutva na kranskoj osnovi. Od pojma kranska demokracija, poznatog jo
u 19. st., razvija se ideja o novom kranskom svijetu.108 Maritain razmilja o
cjelovitom humanizmu, civilizaciji po ovjejoj mjeri koja je odsjaj evanelja
u vremenu. I kao takvu ne shvaa je kao vjenu, ve i ona ima svoj suton u
vremenu, da bi nakon toga opet zarudile nove zore i nova svitanja.109 Utjecaj
ove Maritainove misli vidljiv je u vie Perovievih tekstova. Tako npr. kad se
suprotstavlja marksistikoj tezi o konanom drutvu, pozni Perovi tvrdi:
Nasuprot toj tezi-utopiji konanog drutva konanog stoga, to bi u njemu
navodno bili rijeeni jednom za uvijek svi problemi, tako da bi to bilo savreno
drutvo stoji injenica, to iskustvo neprestano dokazuje, da ne postoji i da
nikad nije postojalo nikakvo konano, savreno drutvo ve radi toga, to ovjeji duh ne pozna granica, nikad se ne zadovoljava s ve postignutim, nego je
u neprestanoj potrazi za novim otvorima i postignuima, postavlja uvijek nova
pitanja i iziskuje bolji, pravedniji drutveni ureaj. Radi toga i najbolji drutveni
poredak nije nikad gotov, konaan, nego uvijek usavrljiv, perfektabilan, kao to
je i sama ovjeja osoba.110
Drugi je Peroviev filozofski uzor Nikolaj Berdjajev, koji svoju filozofiju

temelji na kranskoj nadi, koju je izgubila cjelokupna europska misao i kultura
njegova doba. estoko napada marksistiki sustav, predbacuje liberalno-demokratskim drutvima metafiziku prazninu, a kranstvu zamjera zaokupljenost
spasom due i zaborav socijalne uloge. Upravo te filozofske osnove Perovi
prenosi u sve svoje tekstove sociologijske, politoloke, pravne, teoloke i druge
naravi.
Po povratku u domovinu, u burnim tridesetim godinama, Perovi veoma
aktivno djeluje na brojnim podrujima. Sudjeluje na nekoliko kongresa Pax
Jakov Juki, Od radnikog pitanja do vizije hrvatskog drutva, u: Znanstveni skup
o Bonifaciju Peroviu, Zadar, 9. svibnja 1997. (Zadar: Franjevaki provincijalat provincije sv.
Jeronima, 1997), pp. 2957, na pp. 2930.
108
Maritain, Cjeloviti humanizam, p. 20; Emmanuel Mounier, Angairana vjera (Zagreb:
Kranska sadanjost, 1971), p. 194.
109
Maritain, Cjeloviti humanizam, p. 375.
110
Bonifacije Perovi, Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na ovjek i drutvo u
prijelomu povijesnog razdoblja (Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1971), p. 135.
107
565
romana u Mnchenu 1930, Fribourgu 1931, Luxembourgu i Poljskoj 1933. te u

Sloveniji 1938. Objavljuje brojne tekstove u Hrvatskoj strai, domagojskoj Lui,
asopisu makarskih franjevaca Nova revija, Marakovievoj Hrvatskoj prosvjeti,
a esti su njegovi lanci i u Kalendaru sv. Ante, godinjaku sarajevskih franjevaca. U mnogim tekstovima Perovi razvija kritiku kapitalizma, marksizma,
formalne demokracije, uvijek im suprotstavljajui i istiui potrebu izgradnje
novog sustava, koji ima temelj ukorijenjen u ovjeku kao osobi i u svom narodu.
Takav stav, iako vidljiv i u nekim njegovim ranijim mladenakim i studentskim
tekstovima, prvi put jasno artikulira u lanku Moskva ili Rim (1931). Ukazuje na to da je maksima liberalnog individualizma o ovjeku kao slobodnom,
autonomnom i stvaraocu dovela do imperijalizma i diktatura, gdje upravo ta
maksima doivljava svoju autonegaciju i autodestrukciju. Proturjei stavom da
ovjek moe biti subjekt, vladalac, duevno slobodan dok potuje hijerarhiju
vrednota, dok potuje primat ideje i istine. A im je on prekrenuo poreaj i
dao prvenstvo materiji, socijalni poredak naravan i providan doivljuje teki
deskvilibrij, ija prva rtva biva ovjek.111 Kao nasljednika liberalnog individualizma on vidi socijalizam koji isto tako gui linost i atomizira pojedinca:
Francuska je revolucija izbacila devizu: Egalit, Libert, Fraternit, na temelju
najvee samostalnosti pojedinca. Posljedica toga bila je osamljenost, atomizacija,
odsjeenje ovjeka od svakog socijalnog organizma. Ruska revolucija hoe isto
tako jednakost, ali sputajui pojedinca. Ona hoe proletersku, kolektivnu masu,
koja e u sebi uguiti linost, njenu svjesnost i samostalnost, tek e se kao isto
fiziki ud ulaniti u kolektivnu masu.112
U lanku Stale (1933) Perovi zauzima stav o odnosu osobe i hijerarhije. Smatra da je svaki organizam nuno hijerarhian te da se nalazimo u
vremenu raspadanja socijalnog organizma, u vremenu atomizma. Istie nunost
povratka hijerarhijskim principima jer ovjek nije atom nekog mehanizma, nego
organski pripadnik stvarnih zajednica, meu kojima je i stale: Sama ideja
linosti je povezana uz hijerarhiju, dok atomizam unitava linost u njezinu
bitnome karakteru.113 Svjestan te atomiziranosti u lanku Potreba ope kulture: uz jednu francusku anketu Perovi naglaava kritiku tadanjeg drutva
i poloaja ovjeka:
ovjek duha, potpun ovjek sve manje vrijedi, sve manje kotira na drutvenoj
burzi. On ustupa mjesto ovjeku pojedinanih i omeenih ciljeva i namjera, kao
politiaru, poduzetniku, trgovcu, sportmanu itd. Duhovne se i organike veze
Bonifacije Perovi, Moskva ili Rim, Lu 27/4 (19311932), pp. 97100, na p. 100.
Perovi, Moskva ili Rim, p. 101.
113
Bonifacije Perovi, Stale, Hrvatska prosvjeta 20/2 (1933), pp. 6370, na p. 68.
111
112
566
Ivan ulo
kidaju, a nadomjetaju se mehanikim vezama. Protiv duha ustaje materija, protiv

organizma mehanizam, a protiv kulture civilizacija.114
To su temeljne teze koje se proteu kroza sve njegove tekstove, samo uz

razliitu intonaciju, ovisno o namjeni tekstova.
Pored brojnih lanaka u razliitim asopisima, duhovnog vodstva Domagoja, crkvenih odgojno-organizacijskih pitanja, socijalnih teajeva, tribina,
sastanaka i konferencija, djelovanje Bonifacija Perovia, a i Hrvatskog katolikog pokreta, obiljeeno je dvama velikim projektima Modernom socijalnom
knjinicom i Hrvatskim socijalnim tjednom. Nastojei da se katolika misao
suprotstavi razliitim ideologijama, osobito liberalnom kapitalizmu i nadolazeim komunistikim idejama Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Domagoj
pokrenulo je 1934. Modernu socijalnu knjinicu (MOSK).115 Publikacijama
je bio cilj da se hrvatskoj javnosti kae prava rije o opasnosti, koja naem
narodu prijeti od pogubnih ideja kapitalizma i marksizma te da upozori i na
druge negativne pojave u naem narodnom ivotu.116 Objavljivanjem jednomjesenih publikacija u obliku broura nastojala se razviti socijalna svijest
i interes za tadanja velika drutvena zbivanja, razraditi osnovna naela za
pravedniji drutveni poredak, pruiti argumente i metode za mogua suoenja
i raspravljanja s marksistima i zagovornicima kapitalizma.117 Urednici su bili
Ivo Bogdan i Ivo Lendi, izdavaki posao obavljali su zagrebaki bogoslovi,
a objelodanjene su trideset i etiri knjiice. Bonifacije Perovi je autor118 est
knjiica, u kojima je snano izraena radikalna kritika kako kapitalizma tako i
razliitih lijevih i liberalnih orijentacija.
U djelu Kapitalizam (1934) Perovi suprotstavlja drutvo duha ljubavi i
pravednosti mamonistikom duhu kapitalizma istiui da je ovjek i za marksizmo-komunizam i kapitalizam samo sredstvo proizvodnje, a da ovjeja
linost gubi vrijednost pod zloinakim djelovanjem individualistikog kapitalizma, kao i pod despotizmom boljevistikog kolektivistikog socijalizma.119
Taj je stav vidljiv i na koricama vie knjiga iz te biblioteke na kojima se nalazi
naslov to mora znati svaki rodoljub i tvrdnja: I kapitalizam i marksizam
neprijatelji naeg naroda.
Bonifacije Perovi, Potreba ope kulture: uz jednu francusku anketu, Lu 30/3-4
(19341935), pp. 23.
115
Od 13. sveska ta knjinica mijenja naziv u Moderna socijalna kronika, ali ne i kraticu:
MOSK.
116
Tekst na koricama MOSK-ovih izdanja.
117
Perovi, Hrvatski katoliki pokret: moje uspomene, p. 166.
118
Brojna su izdanja MOSK-a nepotpisana, a Bonifacije Perovi jedan je od rijetkih potpisanih autora.
119
Bonifacije Perovi, Kapitalizam (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1934), p. 32.
114
567
Iste godine, u istom tonu, u djelu Marksizam: prikaz i kritika Perovi zakljuuje da je idejna veza izmeu liberalno-burujsko-kapitalistikoga drutva
i marksizma vrlo jaka i da nijedna od marksistikih ideja ne moe izdrati
otricu kritike.120 Idue godine, u djelu Boljevizam (1935) toj ideologiji ne
zamjera borbu protiv buroasko-kapitalistikog poretka, ali istie da je boljevizam osuda socijalnih i gospodarskih zala kapitalistikog drutva, ali on
nije njihovo lijeenje ni rjeenje.121 Naroito estoku, ak malo i podrugljivu
kritiku zastupa i u sljedee dvije broure: Komunistike krilatice: kako Moskva
agitira u Hrvatskoj (1936) i Nova komunistika taktika na djelu (1936), te u
djelu Komunizam (1937) u izdanju Hrvatskog knjievnog drutva sv. Jeronima.
Na poziv metropolite Antuna Bauera i koadjutora Alojzija Stepinca Perovi
1936. dolazi u Zagreb, preuzima duhovno vodstvo Katolikog akademskog
drutva Domagoj i postaje organizator srednjokolaca u akom savezu u
okviru Katolike akcije. U hrvatskom laikom pokretu uskoro nastaje nepomirljiv sukob te se Alojzije Stepinac odluuje za osnivanje posve nove Katolike
akcije izvan sukoba dotad dviju najveih katolikih organizacija najbrojnije,
tradicionalne kriarske i intelektualno usmjerene domagojske. Iako su se
ideje personalizma irile u domagojskom krugu, a kardinal Stepinac zauzeo
jasan neutralan stav naspram razliitih strujanja u laikom djelovanju katolik,
zanimljivo je netono povezivanje slabog interesa za personalizam u Hrvatskoj kasnih tridesetih uz nepripremljenost kriarske organizacije za energine
personalistike akcije. U istom svjetlu moe se sagledati i Zenkov stav da
personalizmu nije pogodovao ni antimodernistiki tradicionalizam tadanjeg
zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca.122
U metodolokom pristupu Perovi je kao sociolog i teolog uvijek bio svjestan ogranienja jednostranih vidika, bez obzira na to polaze li oni s teolokog,
sociolokog ili bilo kojeg drugog pristupa. Osobito je svjestan suprotnosti
teolokog i sociolokog pristupa koji se pojavljuje kod socijalne nauke Crkve.
Perovi u vie navrata naglaava potrebu pravilnog shvaanja katolikog socijalnog nauka, a u osvrtu na knjigu o socijalnoj nauci123 kardinala Jean Verdiera
1940. godine pie:
Katolika socijalna nauka nije kola, zato se ona ne da saeti u nekoliko simplistikih formula, a ljudi, noeni hitrinom vremena kao i njegovom povrnou,
120
Bonifacije Perovi, Marksizam: prikaz i kritika (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1934),
pp. 3132.
121
Bonifacije Perovi, Boljevizam (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1935), p. 39.
122
Zenko, Personalizam i Hrvatska (U povodu 100. godinjice roenja Emmanuela Mou
niera), p. 16.
123
Jean Verdier, profesor na Institut Catholique de Paris, nadbiskup i kardinal, napisao je
djelo Problmes sociaux et reponse chrtienne.
568
Ivan ulo
vole takve nauke i formule, iako ih dnevno pobija sam stvarni ivot. U nauci i
djelovanju Crkve surauju kategorije vremenskog i vjenog, dakle, mnogostruke snage prirodnog ivota, koje se neprekidno prepleu s natprirodnim, metafizikim, vjerskim i sakramentalnim ivotom. Da se dakle shvati nauka Crkve,
treba uroniti u njezin dvostruki znaaj: u natprirodnu bit zajednice, osnovane
na vjersko-metafizikoj osnovi, a s druge strane u njezinu prirodnu, povijesnu,
socioloku formu kao organizacije i drutva.124
Drugim rijeima, Perovi ne prihvaa dominantnu tzv. dualistiku socio

logiju kao ni Berdjajev koji tvrdi da takva sociologija u socijalnom ivotu razdvaja duh i materiju te da je samim time pogrena i iluzorna.125 U Verdierovu
djelu Perovi kao osnovnu misao prepoznaje pitanje dostojanstva ovjeje
linosti i njegovih bitnih prava te smatra da je Verdier sa socijalnomoralnog
stajalita dopunio Berdjajeva s historijsko-filozofske perspektive i Pflieglera
s teolokog stajalita.
Pod utjecajem Berdjajevljeva pozitivistikog poimanja prolosti i Verdierova socijalnomoralnog poimanja linosti, Perovi u lanku to se plaite malovjerni (1940) raspravlja o odnosu linosti i zajednice u prolom i tadanjem
vremenu. On smatra da je ovjek nekad unosio svoju linost u ivot te da je s
ostalim ljudima stvarao zajednice, kao to su bile zadruge, bratovtine i cehovi.
Linost Perovi odreuje kao tenju k ostvarenju svoje vjene duhovne svrhe
i pomoi drugima i to svim drugima da i oni postignu istu svrhu.126 Za
tadanje stanje navodi da sve vie nestaje rije zajednica kao duhovno povezano
drutvo iz ivota, a da na njeno mjesto dolazi masa ili kolektivitet kojoj je vrlo
lako nametnuti krivu ideologiju. Slijedom takvih promiljanja u lanku pod
provokativnim naslovom Protiv sistema (1941) Perovi tvrdi:
Danas u razdoblju totalitarizma, komunizma, rasizma, ne moe se vie govoriti
o slobodi. I ne samo o slobodi istraivanja, nego esto ni o elementarnim pravima
ovjeka koga se nastoji potpuno uklopiti u sistem, tako da on gubi svoju osobnost.
Nauka totalitarne drave identificira pojedinca i dravu.127
Svoj stav o neprihvatljivosti tih sustava moda je najsaetije i najbolje

izrazio u lanku Novi duh novi poredak (1934) koji je objavio 1934. godine:
Mi neemo, da iza kapitalizma izgraujemo boljevizam, jer je jednom i
drugom isti temelj materijalizam. Mi neemo samo izmjenu forme, nego
124
Bonifacije Perovi, Crkva i socijalno pitanje, Hrvatska prosvjeta 27/34 (1940), pp.
101109, na p. 109.
125
Berdjajev, Filozofija nejednakosti, p. 205.
126
Bonifacije Perovi, to se plaite malovjerni, Kalendar sv. Ante 15 (1940), pp. 3846,
na p. 41.
127
Bonifacije Perovi, Protiv sistema, Lu 36/45 (1941), pp. 12, na p. 1.
569
izmjenu sadrine. Mi postavljamo zahtjev za prava duha, dostojanstva ovjeka

i solidarnost drutva.128
Ti stavovi odjekuju i u posljednjem desetljeu Perovieva ivota, njegovu

najvanijem stvaralakom razdoblju, kada objavljuje tri djela koja s pravom
moemo nazvati njegovom trilogijom o sadanjosti i budunosti hrvatskoga
drutva. U prvoj knjizi Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na ovjek
i drutvo u prijelomu povijesnog razdoblja (1971) Perovi analizira pojavu i
krizu marksizama te znanstveno-tehniku revoluciju. Idejno i sadrajno s tom
je knjigom povezana studija Socijalizam kao projekt budunosti129 (1976)
o razliitim tipovima shvaanja socijalizma u domovini i emigraciji, koja ini
drugi dio trilogije. Trei je dio knjiga Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti
i drutvene snage nove hrvatske izgradnje130 (1979), u kojoj postavlja osnove
za budue ureenje hrvatskog drutva.
U prvom dijelu knjige Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na
ovjek i drutvo u prijelomu povijesnog razdoblja Perovi iznosi presjek drutvenog, politikog i kulturnog stanja u Hrvatskoj obraujui dva revolucionarna
procesa marksizam i znanstveno-tehniki proces. Marksizam-lenjinizam
shvaa kao neuspjeli ponovni pokuaj ujedinjenja jugoslavenskih naroda i
kao nastojanje provoenja socijalistikog drutva koje je u oitoj krizi. Drugi
revolucionarni proces je opi svjetski znanstveno-tehniki proces, koji vri
sve snaniji utjecaj i na hrvatski narod, osobito na mlade, koji se tako nalaze
na svojevrsnom raskru dviju vizija svijeta. Ta dva revolucionarna procesa,
djeluju po nekim svojim oznakama jednosmjerno i oznaavaju svretak jednog
dugog povijesnog ustajalog razdoblja, inaugurirajui novo dinamino doba,
koje e preobraziti lice ljudi i zemlje, uspostaviti nove odnose meu ljudima i
ovih sa stvarima, utiskujui im novi mentalitet, ponaanje i filozofiju ivota.131
Kritika komunizma, kojeg karakterizira kao svjetsku pojavu i hrvatsku usudbu,
zauzima znatan dio knjige. Perovi smatra da komunizam, nakon etvrt stoljea
egzistencije u Hrvatskoj, treba prosuditi usporeujui njegova dva lica teoriju i
praksu, ideale i stvarnost. Perovi na tragu svojih ranijih stavova iz vremena dok
su komunistike ideje realno egzistirale samo u Sovjetskom savezu, a u bliem
okruju ih zastupale samo marginalne malobrojne skupine, shvaa komunizam
Perovi, Novi duh novi poredak, p. 5.
Bonifacije Perovi, Socijalizam kao projekt budunosti, u: Hrvatska revija Jubilarni
zbornik 19511975. (Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1976), pp. 641663.
130
Bonifacije Perovi, Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i drutvene snage nove
hrvatske izgradnje (Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1979).
131
Perovi, Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na ovjek i drutvo u prijelomu
povijesnog razdoblja, pp. 910.
128
129
570
Ivan ulo
kao nametnutu ideologiju na svim podrujima hrvatskog drutva. Ta ideologija

tei iz korijena izmijeniti duhovno-etiko-kulturni lik hrvatskog ovjeka i razoriti osnovne drutvene zajednice. I komunizam i znanstveno-tehniki proces
Perovi promatra pod prizmom ovjeka i hrvatskog drutva, to su za njega
osnovne vrijednosti, te stoga zaobilazi pojedinane stvarnosti i okree se viziji
osobe i drutva. Uviajui da se novi lik ovjeka ne oblikuje iskljuivo ni po
znanstveno-tehnolokom dostignuu, ni po utopijskim tvrdnjama marksistike
ideologije i utjecaja proizvodnih snaga, kao ni po nekadanjim tradicionalnim
odgojnim kategorijama dolazi do zakljuka da teite nije na vanjskim okolnostima, nego sve vie u skrovitim dubinama ovjekove osobnosti i savjesti,
gdje se i raaju odluke o osobnoj i drugim slobodama:
ovjek ostaje i dalje enigma, nepoznanica, kao duh u tijelu, koji moe lomiti
ogranienja svih determinizama i tehnologije, buniti se protiv ideolokih kalupa
i sustava kapitalizma, komunizma, faizma, imperijalizma i ponovno se pojaviti
kao velika nada, kao imbenik povijesti, kako to pokazuje, iako esto iracionalno
i anarhino, pobuna i osporavanje mladih na Istoku i Zapadu. Posvuda i uvijek
ovjek ima istu narav, istovjetne duboke tenje, da nadie svoju vremenskozemaljsku omeenost, da ostvari samoga sebe u potpunosti, kao i svoju svrhu,
koja ga premauje, to znai da mu sam opstanak i svrha postavljaju probleme,
koji nadilaze fiziko, materijalno, vremensko, a u komunistikom drutvu jo
vie nego drugdje.132
Iako e Perovi tek u zadnjoj knjizi pristupiti izgradnji novog hrvatskog

drutva, i ovdje, u prvom dijelu trilogije, vidljiv je naglasak na ovjeka kao
osobu, pojedinca koji se treba znati posluiti slobodom i potraiti umjereniji,
srednji put u drutveno-politikim relacijama. Otuda bi izloenost drutvenim
promjenama zahtijevala i novi duhovni profil hrvatskog ovjeka koji bi trebao
otkriti vrijednosti, snage i odnose za izgradnju novog drutva, ali isto tako i
ouvati i prenositi tradicionalne hrvatske vrijednosti.
U studiji Socijalizam kao projekt budunosti Perovi ne upuuje estoku kritiku socijalizma kao u ranijim razdobljima. Tu je indikativna poveznica
s Mounierovim stavom koji je u jednom poljskom asopisu 1946. u vrijeme
kad su u Francuskoj vrsto vjerovali da je jedini izbor kapitalizam ili Staljinov
komunizam poruio: Personalizam treba da bude produbljenje i nadopuna
socijalizma, a ne barijera na njegovu putu.133 Imajui u vidu personalistiki
pogled da se politika dogaanja ne dogaaju u zatvorenoj posudi,134 Perovi
132
Perovi, Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na ovjek i drutvo u prijelomu
povijesnog razdoblja, pp. 1112.
133
Franjo Zenko, Realno-povijesna prisutnost personalistikog pokreta, Crkva u svijetu
3/6 (1968), pp. 1016, na p. 13.
134
U tom smislu je indikativan Mounierov i Maritainov stav da je dolo doba da se od
naivne kranske civilizacije prijee na kransku civilizaciju koja vie ne moe biti naivna
571
polazi od realnosti postojanja socijalistikih snaga i smatra da bi one zajedno s

vjerskim snagama, kao dvije ive snage prisutne u hrvatskom drutvu, trebale
biti osnova budueg drutvenog ustroja:
Svaka od njih u dananjem diferenciranom naem drutvu predstavlja neku ivu
snagu u narodu, svoje vlastite vrijednosti i metodu, stoga se kao takve imaju
uzeti u obzir pri izgradnji naega budueg drutva. U tom smislu pozivam se na
ve spomenutog socijalista Henri de Mana, kao i na personalizam Maritaina,
Mouniera, don Sturza i drugih, koji se podudaraju u odbijanju nezasitnog individualistikog kapitalistikog izrabljivanja, odbijajui ne manje i totalitaristiki
sustav komunizma, a zauzimajui se za personalistiku, komunitarnu i socijalnu
demokraciju.135
Posthumno objavljeno djelo Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i

drutvene snage nove hrvatske izgradnje, vrhunac je Perovievog stvaralatva,
koje odie zrelim izriajem i sintetiziranim pristupom problematici koju je obraivao jo od svojih poetnih rasprava o katolikim organizacijama i radnikim
pitanjima. Drutvo u svom ljudskom liku svojevrsni je nastavak knjige Hrvatsko
drutvo u revolucionarnom procesu. Iza kritikog osvrta i odbacivanja drutva
u neljudskom liku, slijedi afirmativni pristup izgradnji hrvatskoga drutva u
njegovu ljudskom liku.
U skladu s personalistikim odreenjem, polazna toka Perovieve rasprave
u knjizi Drutvo u svom ljudskom liku jest ovjek. ovjek-osoba, bitno drutvene
dimenzije, koji osniva svoje prvotne ive zajednice kao dinamino izvorite svih
ostalih drutvenih tvorbi, sve do velikog drutva i drave. Isto tako ovjek je za
Perovia rasadite svih etiko-drutvenih vrlina i kulturnih djelatnosti. Djelo
zapoinje raspravom o ovjeku kao problematinom i sloenom biu te ovjeku
znanstveno-tehnike civilizacije. Perovi kritizira stajalita individualizma:
Proglasiti ovjeka samodostatnim ili nekim empirijskim kvantitetom, znai
uvaliti ga u egzistencijalnu prazninu i ivotnu pusto, koje ovdje izrazuju nesposobnost priopavati nutarnje s drugim ljudima, koji, isto tako zatvoreni u sebi
samima, nisu sposobni ostvariti ni doivjeti drutvenu zajednicu.136
Perovi takoer zastupa stav da je individualizam kod kue u kapitalistikom, faistikom, ali i u komunistikom sustavu. U individualistikom
liberalizmu ovjek je u odnosu s drugima samo zbog svojih posebnikih
probitaka, a to ureuje ugovorom, kontraktualnim odnosom; u kolektivizmu
pak postoji samo kolektivni probitak, u njemu ovjek ne bi trebao ni imao
te da se taj prijelaz ne moe ostvariti u zatvorenoj posudi. Mounier, Angairana vjera, p. 59.
135
Perovi, Socijalizam kao projekt budunosti, p. 662.
136
Perovi, Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i drutvene snage nove hrvatske
izgradnje, p. 12.
572
Ivan ulo
mogunosti nutarnje saopivati s ostalim ljudima.137 Perovi smatra da je

ovjek sloeno bie, sinteza biolokih, ontolokih, sociolokih, povijesnih i
kulturnih, duhovno-etikih elemenata i incidencija, nadaren umom i voljom,
pamenjem, srcem, matom, slobodom.138 Pri tome upuuje na to da su razlikovanje individuuma od osobe u novije vrijeme najdublje obradili preteno
francuski katoliki mislioci: Jacques Maritain, Emmanuel Mounier, Gillet,
Dellos, a kojima su prethodili Garrigou-Lagrange, Berdjajev, Eberhardt Welty
i drugi.139 U tom uvodnom poglavlju ovjek problematino bie, koje je
svojevrsna filozofsko-teoloka rasprava o osobi, ovjek je i rasadite svih
etiko-drutvenih vrlina i kulturnih djelatnosti, ali i problematino i sloeno
bie, teko dokuivo izvana, a i samom sebi iznutra. Nakon rasprave o ovjeku
slijedi rasprava o drutvenom suivljenju, koje, smatra Perovi, kroz povijest
poznaje dvije krajnosti: preuveliavanje ovjeka u odnosu na drutvo ili
preuveliavanje drutva naspram ovjeka.140 Stoga, u potrazi za ispravnim
odnosom pojedinac drutvo i zdravom etiko-duhovnom jezgrom drutva,
posebnu pozornost posveuje tzv. posrednim drutvenim tvorbama (brana
zajednica, obitelj, proirene obiteljske udruge i posredne drutvene forme), po
kojima svaki ovjek i cijeli narod djelatno sudjeluje u drutvu.
Zakljuak
Analizirajui misli i ideje koje su nastale u okviru Hrvatskog katolikog pokreta u prvoj polovici 20. stoljea razvidna je njihova konvergencija
i kompatibilnost s idejama tada nastajueg francuskog personalizma. Njihov
meusobni utjecaj na naim prostorima postaje intenzivnije vidljiv u nauku
vodeih katolikih mislilaca tog doba okupljenih oko Hrvatskog katolikog
akademskog drutva Domagoj i Hrvatskoga socijalnog tjedna Milana Ivia,
Jurja etinca i Bonifacija Perovia, mislioca koji su na prijelazu 20-tih u 30-te
godine prolog stoljea studirali ili doktorirali u Parizu.
U potrazi za sintezom svih tehnikih, ekonomskih i socijalnih interesa,
Milan Ivi trai ire i nove ideje od onih koje propagira liberalni kapitalizam i
komunizam. Detaljno istrauje ekonomske teorije, povijest i metodologiju, kao
Perovi,
izgradnje, p. 24.
138
Perovi,
izgradnje, p. 17.
139
Perovi,
izgradnje, p. 20.
140
Perovi,
izgradnje, p. 65.
137
Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i drutvene snage nove hrvatske

573
i aktualne gospodarske prakse, vodei se idejama dostojanstva ljudske osobe i

brige za pravednost. Otuda ga moemo svrstati kao preteu kasnije prepoznatog
tzv. ekonomskog personalizma. Smatra da na svim podrujima treba utvrditi
zasade solidarizma kojeg vidi u zadrugarskoj ideji koja usavruje sve strane
u ovjeku. Zalae se za promjenu postojeeg drutvenog i pravnog poretka
u skladu s naelima personalizma, ali istie nunost da taj poredak odgovara
povijesnom drutvenom ustrojstvu hrvatskog naroda.
Na Ivievu tragu, djelovanje Jurja etinca je obiljeeno potragom i isticanjem vrijednosti personalistikog duha ekonomskog ivota, a koji proizlaze
iz personalistike kritike individualistiko-liberalne ekonomije kapitalistike
epohe. etinec analizira razliite aspekte gospodarske i socijalne politike i
predlae reforme inspirirane katolikim socijalnim naukom i personalizmom.
Zauzimajui se za uravnoteen odnos rada i kapitala, razvoj osobe i zatitu
ljudskog dostojanstva daje prednost svim gospodarskim i politikim organizacijama ili ureenjima koja zastupaju takav stav. Pri tome, zastupa tzv. solidaristiko shvaanje katolikih sociologa koje stoji nasuprot svim faistikim,
nacionalno-socijalistikim, univerzalistikim i totalitaristikim shvaanjima
drutvenog organizma.
Bonifacije Perovi promicatelj je ideje drutva s ljudskim likom i najizrazitiji predstavnik personalistikog smjera u hrvatskoj katolikoj socijalnoj
misli. Perovi u vie navrata, poevi od 30-tih godina, istie da personalizam
smatra kretanjem u okviru katolikog socijalnog pokreta. Perovi razvija kritiku
kapitalizma, marksizma, formalne demokracije, uvijek im suprotstavljajui i
istiui potrebu izgradnje novog sustava, koji ima temelj ukorijenjen u ovjeku
kao osobi i svom narodu. Svoj nauk izraen u brojnim prijeratnim i poslijeratnim tekstovima zaokruuje u svojevrsnoj triologiji o sadanjosti i budunosti
hrvatskog drutva, gdje je polazite svih rasprava ovjek kao osoba. Za kranstvo, samo po sebi, specifian je personalistiki stav: potivanje ovjeka
kao osobe, koji nije samo sredstvo, nego cilj i neto najvie. Otuda je za ove
hrvatske katolike socijalne mislioce, jo u prvoj polovici 20. st., personalizam
predstavljao odgovarajui filozofski okvir, kojeg su u veoj ili manjoj mjeri
zastupali ili pozivali se na njega. U vrijeme socijalistikog sustava takav pristup
nije imao pozitivnu recepciju, pa stoga i ne zauuje da je povezanost hrvatske
katolike socijalne misli i personalizma ostala uglavnom nepoznata.
574
Ivan ulo
Bibliografija
Djela Milana Ivia
Les problmes agraires en Yougoslavie (Paris: Librairie Arthur Rousseau, 1926).
Ekonomski i politiki parlamenat kao rjeenje krize parlamentarizma (Zagreb: Merkantile, 1929).
Ideja racionalizacije i njezin meunarodni karakter (Zagreb: Jugoslavenski narodni
komitet za naunu organizaciju rada, 1931).
Temelji seljakoga zakonika: prilog k izgraivanju imovinskog prava za nae seljatvo
(Zagreb: Merkantile, 1933)
Socijalni duh i lijepa knjiga (Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina u Zagrebu,
1933).
Smjernice nae gospodarske politike (Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina, 1933).
Diljem sela (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, 1935).
Zadrugarska ideologija, Hrvatsko kolo 16 (Zagreb: Matica hrvatska, 1935), pp.
288301.
Oblici koncentracije u naoj privredi, Ekonomist 1/2 (1935), pp. 5558.
Seljako razduivanje: oivljavanje nae privrede: prilog naoj ekonomskoj politici
(Zagreb: Merkantile, 1936).
Razvitak hrvatskog drutva u drugoj polovici XIX stoljea (Zagreb: Tipografija, 1936).
Kulturni uspon Hrvata sredinom XIX stoljea, Hrvatsko kolo 17 (Zagreb: Matica
hrvatska, 1936), pp. 133149.
Ciljevi i putevi zadrugarstva (Beograd: Savez nabavljakih zadruga dravnih slubenika, 1937).
Politika i socijalna svijest u razvoju hrvatskog naroda (Zagreb: posebni otisak Hrvatske smotre, 1937).
Problemi suvremenog ivota: socijalni eseji (Zagreb: Matica hrvatska, 1937).
Koje zakonodavne mjere preporuiti za odranje nedeljivosti seljakog posjeda?
Izvjetaj na VIII Kongresu pravnika (Beograd: Privrednik, 1937).
Socijalna i privredna kriza kriza duha, u: Naela drutvene obnove (1937), pp.
1126.
Seljaka politika (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, 1937).
Drutveni ivot na selu (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, 1938).
Gospodarski ivot na selu (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, 1939).
Posljedice gospodarskog liberalizma i kapitalizma u hrvatskom drutvu, u: Drutveni
poredak i drutveni pokreti (1939), pp. 264268.
575
Paradoksi naeg doba, Kalendar sv. Ante 15 (1940), pp. 2329.

Agrarna politika (Zagreb: Hrvatsko sveuilino drutvo, 1941).
Enciklika Rerum novarum u svjetlu nove drutvene politike: povodom protekle pedesetgodinjice njezina proglaenja, Bogoslovska smotra 30/4 (1942), pp. 235242.
Seljako imovinsko pravo u svietlu kulturnih tekovina hrvatskog naroda (Zagreb:
Tiskara Milana ufflaja, 1944).
Djela Jurja etinca

Obrtniko pitanje (Zagreb: Knjinica narodnog preporoda, 1926).
Socijalna politika, Lu 24/6 (1929), pp. 189191.
Demokratizacija radnog odnosa, Mjesenik pravnikog drutva u Zagrebu 58/67
(1933), pp. 308324; 58/910 (1933), pp. 399414.
Korporativno ureenje drave s obzirom na novi austrijski ustav (Zagreb: vlastita
naklada, 1935).
Socijalna organizacija faizma (Zagreb: vlastita naklada, 1935).
Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja (Zagreb: vlastita naklada, 1937).
Idejni osnovi nacionalnog socijalizma, Ekonomist 3/6 (1937), pp. 244249; 3/78
(1937), pp. 293309; 4/9 (1938), pp. 369378.
Problemi suvremenoga korporativizma, Mjesenik Pravnikog drutva u Zagrebu
63/68 (1938), pp. 289306.
Korporativni sistem faizma (Zagreb: vlastita naklada, 1938).
Korporativizam i demokracija (Zagreb: vlastita naklada, 1938).
Korporativni sistem u Portugalu, Ekonomist 4/6 (1938), pp. 241252; 4/78 (1938),
pp. 295307; 4/9 (1938), pp. 395404; 4/10 (1938), pp. 449454.
Korporativno ureenje drutva po kranskoj socijalnoj nauci, u: Drutveni poredak
i drutveni pokreti (1939), pp. 247263.
Djela Bonifacija Perovia

Moskva ili Rim, Lu 27/4 (19311932), pp. 97100.
Lorganisation du milieu ouvrier, Dossier de lAction populaire, 10. juin 1932, pp.
12771292; 10. juillet 1932, pp. 14451466; 10. october 1932, pp. 18771904.
Stale, Hrvatska prosvjeta 20/2 (1933), pp. 6370.
Novi duh novi poredak, Lu 30/2 (19341935), p. 5.
Potreba ope kulture: uz jednu francusku anketu, Lu 30/34 (19341935), pp. 23.
576
Ivan ulo
Kapitalizam (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1934).

Marksizam: prikaz i kritika (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1934).
Boljevizam, (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1935).
Komunistike krilatice: kako Moskva agitira u Hrvatskoj (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1936).
Nova komunistika taktika na djelu (Zagreb: H. K. A. Domagoj, 1936).
Komunizam (Zagreb: Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, 1937).
Novi ovjek uvjet novog poretka, Lu 35/1 (1940), pp. 12.
Crkva i socijalno pitanje, Hrvatska prosvjeta 27/34 (1940), pp. 101109.
to se plaite malovjerni, Kalendar sv. Ante 15 (1940), pp. 3846.
Protiv sistema, Lu 36/45 (1941), pp. 12.
Drutvovni etos: preduvjet i temelj novog socialnog ureenja, Spremnost 2/9697
(1943), p. 3.
Kapitalizam i komunizam (Zagreb: Povjerenitvo za odgoj i promibu u postrojnitvu,
1944).
Philadelphijska povelja. Drutvovna politika od Versaillesa do nedavne Deklaracije
Meunarodne organizacije rada, Spremnost 3/136 (1944), p. 3.
ovjeja osoba. Pravi uzrok sukoba izmeu katolike Crkve i komunistikog totalitarizma, Glas sv. Antuna 3/8 (1949), p. 3.
Universalna deklaracija ovjejih prava. Prigodom njezine desetgodinjice (1948.
1958.), Hrvatska revija 9/2 (1959), pp. 131135.
Savremeno socijalno pitanje svjetskih dimenzija: Papina socijalna enciklika Mater
et magistra (Buenos Aires: 1962), posebni otisak iz Hrvatske revije 12/3 (1962).
Hrvatsko drutvo u revolucionarnom procesu: na ovjek i drutvo u prijelomu povijesnog razdoblja (Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1971).
Hrvatski katoliki pokret: moje uspomene (Roma: ZIRAL, 1976)
Socijalizam kao projekt budunosti, u: Hrvatska revija - Jubilarni zbornik 1951
1975. (Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1976), pp. 641663.
Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i drutvene snage nove hrvatske izgradnje
(Mnchen Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1979).
Zbornici Hrvatskoga socijalnog tjedna

Naela drutvene obnove, Hrvatski socijalni tjedan I, pretsjednik Juraj etinec (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1937).
Obitelj u dananjem drutvu, Hrvatski socijalni tjedan II, uredili Juraj etinec, Velimir
Deeli sin i Milan Ivi (Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1938).
577
Drutveni poredak i drutveni pokreti, Hrvatski socijalni tjedan III, uredio Juraj etinec
(Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan, 1939).
Literatura
Baloban, Stjepan Dugali, Vladimir. Neke oznake solidarnosti u katolikoj socijalnoj misli u Hrvatskoj od 1900. do 1945., Bogoslovska smotra 74/2 (2000), pp.
493538.
Berdjajev, Nikolaj. Ja i svijet objekata (Zagreb: Kranska sadanjost, 1984).
Berdjajev, Nikolaj. Filozofija nejednakosti (Titograd, Oktoih, 1990).
Brajnovi, Luka. Nad ponorima skrajnosti, Osoba i duh 1/1 (1949), p. 1.
ulo, Ivan. Uzajamnost slobode, samostalnosti i socijalne pravde u stvaranju novoga
hrvatskog drutva, u: Milan Ivi, Socijalni duh i narodna kultura: studije, eseji
i lanci (2009), pp. 745.
ulo, Ivan. U potrazi za drutvom u ljudskom liku, u: Bonifacije Perovi, Drutveno-socijalne misli: eseji i lanci (2008), pp. 739.
ulo, Ivan. Socijalno pitanje i Katoliki pokret, u: Vladimir Lonarevi i Ivan estak
(ur.), Katolicizam, modernizam i knjievnost: zbornik radova znanstvenog simpozija
odranog u povodu 50. obljetnice smrti dr. Ljubomira Marakovia (18871959)
(Zagreb: Institut Fontes Sapientiae, 2011), pp. 335360.
epuli, Drago. Uspomene na dra Iv.[ana] Merza, Nedjelja 1/5 (1929), pp. 23.
Deeli sin, Velimir. Socijalno pitanje (Zagreb: Jeronimska knjinica, 1926).
Graanin, uro. La personnalite morale dapres Kant: son expose, sa critique a la
lumiere du thomisme (Paris: Mignard, 1935).
Ivi, Milan. Socijalni duh i narodna kultura: studije, eseji i lanci, priredio Ivan ulo
(Zagreb: Glas koncila, 2009).
Juhant, Janez. Drutveno-politiko djelovanje u Slovenaca, Bogoslovska smotra
59/34 (1989), pp. 297305.
Juki, Jakov. Od radnikog pitanja do vizije hrvatskog drutva, u: Atanazije Matani,
ime kibola i Zoran Dragievi (ur.), Znanstveni skup o Bonifaciju Peroviu,
Zadar, 9. svibnja 1997. (Zadar: Franjevaki provincijalat provincije sv. Jeronima,
1997), pp. 2957.
Kajini, Josip. Stjepan Tomislav Poglajen o nacionalsocijalizmu u asopisu ivot
(1937.1941.), asopis za suvremenu povijest 42/2 (2010), pp. 433445.
Lonarevi, Vladimir. Svjetlo katolike obnove: Uz stotu obljetnicu Lui Lista hrvatskog katolikog atva (19052005), Obnovljeni ivot 61/1 (2006), pp. 5978.
Lonarevi, Vladimir. Knjievnost i Hrvatski katoliki pokret (1900.1945.) (Zagreb:
Alfa, 2005).
578
Ivan ulo
Maritain, Jacques. Cjeloviti humanizam (Zagreb: Kranska sadanjost, 1989).

Maritain, Jacques. ovjek i drava (Zagreb: Globus/kolska knjiga, 1992).
Matijevi, Zlatko (ur.). Hrvatski katoliki pokret: Zbornik radova s meunarodnoga
znanstvenog skupa odranog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. oujka 2001. (Zagreb:
Kranska sadanjost, 2002).
Mounier, Emmanuel. Personalism (London: Routledge & Kegan Paul Ltd, 1952).
Mounier, Emmanuel. Angairana vjera (Zagreb: Kranska sadanjost, Zagreb, 1971).
O solidarnosti i supsidijarnosti u Hrvatskoj (Zagreb: Kranska sadanjost Centar
za promicanje socijalnog nauka Crkve, 2004).
Perovi, Bonifacije. Drutveno-socijalne misli: eseji i lanci, priredio Ivan ulo (Zagreb: Glas koncila, 2008).
Poglajen, Stjepan Tomislav. Kranski personalizam: govori, lanci, studije, priredio
Ivan estak (Zagreb: Glas koncila, 2010).
Rai, Domagoj. Juraj etinec socijalni mislilac i aktivist, u: Juraj etinec, O
ekonomskim i drutvenim sustavima: studije, lanci i kritike, pp. 741.
Rourke, R. Thomas and Chazarreta Rourke, A. Rosita. A Theory of Personalism
(Oxford: Lexington Books, 2005).
Socijalni dokumenti Crkve - Sto godina Katolikoga socijalnog nauka (Zagreb: Kranska sadanjost, 1991).
Supii, Ivan. Trajna aktualnost kranskog personalizma, Nova prisutnost 9/3
(2011), pp. 559568.
etinec, Juraj, O ekonomskim i drutvenim sustavima: studije, lanci i kritike, priredio
Domagoj Rai (Zagreb: Glas koncila, 2011).
estak, Ivan. Stjepan Tomislav Poglajen kranski personalist, u: Stjepan Tomislav
Poglajen, Kranski personalizam: govori, lanci, studije, pp. 748.
estak, Ivan. Personalizam i osoba kod E. Mouniera: Uz 50. godinjicu smrti (1905.
1950.), Crkva u svijetu 35/4 (2000), pp. 373392.
imac, Neven. to je personalizam za nas danas?, Nova prisutnost 9/3 (2011),
pp. 552558.
okevi, imo. Darvinizam i identitet homo oeconomicusa (Perspektive ekonomskog
personalizma), Diacovensia 20/1 (2012), pp. 5374.
Tadi, Stipan. Personalizam Emmanuela Mouniera i njegovi refleksi na Drugi vatikanski koncil, Nova prisutnost 1/2 (2003), pp. 223235.
Tijan, Pavao. Duhovno-nacionalna oporuka O. dr. Bonifacija Perovia, u: Bonifacije
Perovi, Drutvo u svom ljudskom liku: vrijednosti i drutvene snage nove hrvatske
izgradnje, pp. 369377.
Ueninik, Ale. Socijalno pitanje (Zagreb: Naklada knjiare Preporod, 1934).
579
Weiler, Rudolf. Uvod u katoliki socijalni nauk (Zagreb: kolska knjiga, 1995).
Williams, D. Thomas. Who is My Neighbor? Personalism and the Foundations of
Human Rights (Washington: Catholic University of America Press, 2005).
Zenko, Franjo. Mounierov personalizam suoen s totalitarizmima XX stoljea: Kritika
predtotalitarnih situacija, Obnovljeni ivot 51/12 (1996), pp. 6370.
Zenko, Franjo. Personalizam Emmanuela Mouniera: Pokuaj sinteze marksizma i
egzistencijalizma (Zagreb: Centar za povijesne znanosti, 1980).
Zenko, Franjo. Personalizam i Hrvatska (U povodu 100. godinjice roenja Emmanuela Mouniera), Nova prisutnost 3/1 (2005), pp. 320.
Zenko, Franjo. Realno-povijesna prisutnost personalistikog pokreta, Crkva u svijetu
3/6 (1968), pp. 1016.
The Influence of Personalism

on Croatian Catholic Social Thinkers in the 1930s
Summary
In his work, the author is questioning the influence of French personalism on Croatian catholic social thinkers, especially those active during the 1930s. This influence
is particularly noticeable in the work of Milan Ivi, Juraj etinec and Bonifacije
Perovi, leaders of the social thought of that time. By criticizing the existing system,
they were trying to create the new one based on Christian personal values and personal national spirit.
The author recognizes Milan Ivi to be a forerunner of so called economic
personalism because of his detalied research of economic theory, history and methodology, as well as, at that time, contemporary business practices in the light of human
dignity and justice. By accepting christian solidarity and developing the co-operative
idea, Ivi advocated the change of the existing social and legal system to be more
in line with the principles of personalism but taking into account hystoric and social
values of Croatian people. Along the same lines, we can find work of Juraj etinac
in search for personalists values in economic life criticizing the individual and liberal
attributes of capitalism. etinac pleaded for a balanced relationship between labor
and capital, personal development and protection of human dignity.
According to the author, the most prominent representative of personalism in
Croatian catholic social thought is Bonifacije Perovi, who, in several occasions
starting in the 1930s, emphasises that not only personalism influenced Croatian
catholic thougth but personalism was a kind of movement within the catholic social
movement. Perovi developes his critique of capitalism, marxism, formal democracy
and searches for a new system with foundations rooted in the man and in the people.
580
Ivan ulo
His work, pre- and postwar, was rounded in a trilogy on the present and the future of
Croatian society where the starting point is a human beeing as a person.
Keywords: personalism, Croatian Catholic social doctrine, Milan Ivi, Juraj
etinec, Bonifacije Perovi, person, criticism of totalitarian regimes

21 Culo 535 580

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

21 Culo 535 580

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 39/2(78) (2013) 535580

Kljune rijei: personalizam, hrvatska katolika socijalna misao, Milan Ivi,

1. Uvodne napomene o personalizmu

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

Prema Franji Zenku, koji se u Hrvatskoj najvie bavio personalizmom, to

Problem povezanosti personalizma kao filozofije i kranstva kao religije u

2. Personalizam u Hrvatskoj dosadanji prikazi

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

Akademik Ivan Supii primjeuje da je personalizam imao svoje produetke

3. Hrvatski katoliki socijalni pokret

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

poznate, osobito organizacijske naravi, a oivljavanju razumijevanja Hrvata

U takvu stanju mrtvi kapital zavladao je nad ivim ovjekom, a socijalno

ovjek sam, nego ga je skrivilo loe ureenje ljudskoga drutva, pa pojedini

Velimir Deeli sin, Socijalno pitanje (Zagreb: Jeronimska knjinica, 1926), p. 6.

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

O koloniji Hrvata u Parizu i njihovoj ukljuenosti u suvremena misaona

U isusovakom asopisu ivot, osobito dok ga je ureivao Stjepan Tomislav

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

sustavni pregled filozofskih smjerova u odnosu na odreenje prema osobi. U

U okviru personalizma posebno istiu i cijene tomiste o kojima piu ovako:

4. Ekonomski personalizam Milana Ivia

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

tezu da je industrijski napredak mogu samo uz primjenu onih znanstvenih

Ivi zakljuuje da protiv takva duha egoizma i individualizma treba

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

Ivi, Problemi suvremenog ivota: socijalni eseji, pp. 3031.

Shvaena u duhu tog novog nauka, cjelina je kongregacija svih autonomnih

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

predispoziciji naroda.69 Pribojava se pukog oponaanja zakonodavnih mjera

engleskog socijalnog teoretiara Richarda Titmussa, u potrebi da se pesimizam

5. Korporativizam Jurja etinca

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

za osnivanje radnikih, seljakih i obrtnikih zadruga, banaka i tedionica,

U poetku svoga stvaralatva etinec pie vie tekstova o obrtnitvu, za

etinec daje prednost malom obrtu u odnosu na velika poduzea jer se

simo anno. U lanku Demokratizacija radnog odnosa (1933) znanstvenom

To naroito dolazi do izraaja u velikim gospodarskim organizacijama,

Prouava problem autoriteta u radnom odnosu i njegove promjene na

Od sredine 1930-ih etinec se sve vie bavi pitanjima osobe i drutva,

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

ma s jedne te faizma i komunizma s druge strane. Na Hrvatskom socijalnom

U daljnjem razmatranju etinec poblie definira korporativizam kao

stima. Tako korporativizam stoji po sredini izmeu individualizma i socijalizma,

etinec jasno uoava razlinost teorijskih postavki i usmjerenja prisutnih

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

Takoer, elei naglasiti distinkciju izmeu razliitih oblika korporativizma, navodi:

Rai, Juraj etinec socijalni mislilac i aktivist, p. 37.

U pogledu organizacijskih naela etinec kod nacionalnog socijalizma

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

6. Nova drutvena izgradnja Bonifacija Perovia

lektualaca u hrvatskom akademskom i socijalnom gibanju izmeu dva svjetska

na elu Komisarijata dubrovake franjevake provincije sv. Jeronima u Argentini poduzimajui

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

katolikim omladinskim pokretima od poetka 20. stoljea, meu koje svrstava

egzistirala stalna potreba da se radniki milje nadahne vrijednostima kranskog

Drugi je Peroviev filozofski uzor Nikolaj Berdjajev, koji svoju filozofiju

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima

romana u Mnchenu 1930, Fribourgu 1931, Luxembourgu i Poljskoj 1933. te u

kidaju, a nadomjetaju se mehanikim vezama. Protiv duha ustaje materija, protiv

To su temeljne teze koje se proteu kroza sve njegove tekstove, samo uz

Utjecaj personalizma na hrvatske katolike socijalne mislioce u 1930-ima