Professional Documents
Culture Documents
Marketing Tragedije PDF
Marketing Tragedije PDF
Fatmir Alispahi}
Marketing tragedije
IZ SAFFA, 2003. - 2008.
Izdava~: Samizdat
IZ SAFF
A
SAFFA
Fatmir Alispahi}
Marketing tragedije
kolumne iz magazina SAFF, 2003. - 2008.
Batva, 2008.
Marketing tragedije
IZ SAFF
A
SAFFA
Predgovor
Fatmir
Marketing tragedije
Ima, dabome, u nas cijela bulumenta nadmo}no razba{karenih autora ~ija pisana lena i feudi uglavnom se temelje na
du{manskom odnosu spram vrijednosti koje su vrijednosti za
mene, a za njih ne, pa i oni ponekad napi{u stvari koje me svojom
istinito{}u obraduju, ali strah i nepovjerenje u njihove osnove,
o~as izjedu takvo radovanje.
Dakle, moje pristajanje uz tekstove ovoga ~estitoga, i slobodno mogu re}i, dobrano usamljenog viteza pera na vjetrometinama
javne rije~i i na udarima glasila koja su demokrati~nost uglavnom
svukla u blato, je neka vrsta intuitivne vjere i nade da me svojim
tekstovima nikada ni u budu}e ne}e iznevjeriti, mada bih bio
najsretniji kada pisac prema kome, evo, poku{avam iskazati svoju
duboku naklonost, vi{e ne bi imao povoda ni za jedan svoj ~lanak.
Ali {ta je ono osnovno {to se zbiva sa mnom dok ~itam
njegove tekstove? Osnovno je ono {to je autor vjerovatno i htio,
a to je da se svaki put upitam {ta ja osobno ~inim da ono o ~emu
on pi{e vi{e ne bude tako porazno, uvredljivo i opasno po nas. I
paradoksalno, to {to sam sebi izgledam posvema{nje manjkavo
kad god pro~itam kakav njegov ~lanak, upravo je to ono {to u
meni izaziva moje najve}e po{tovanje prema Fatmiru Alispahi}u,
knjievniku, pjesniku i publicisti iz Tuzle.
Novembra 2007.
Nedad Ibri{imovi}
IZ SAFF
A
SAFFA
Umiranje Gorada
Podrinje ve} ostaje bez Bo{njaka. O~ajno stanje se najbolje vidi iz
Gorada, grada koji bi trebao biti centri{te povratka u Podrinje. Broj stanovnika u Goradu je od prestanka rata do danas gotovo prepolovljen! Uz rat je
bilo od 45 do 50 hiljada stanovnika. Poslije rata oko 32.000. Danas je u
samoj op}ini oko 25.000 stanovnika! Tokom rata je bilo 26, a danas tek 14
imama. [kolske 96/97. godine u prvi razred O[ Fahro Ba{~elija upisano
je 1370 u~enika. Pro{le godine tek oko 800 |aka-prvaka! To ukazuje da je
za tri-~etiri godine gotovo upolovljen broj {kolske djece. Osipanje se nastavlja. U Goradu se dobrovoljno demobiliziralo preko 300 profesionalnih
Marketing tragedije
IZ SAFF
A
SAFFA
Povratak u izbjegli{tvo
Gorade je paradigma. Kako je u Cerskoj? Tamo je u toku agresije
dnevno padalo i do 5.000 granata. Taj stravi~ni pritisak nije uspijevao slomiti bo{nja~ki nagon za odbranom ivota i ognji{ta. U ovom malom mjestu, u kome je prije rata bilo 200 ku}a, poginulo je 900 Bo{njaka, a od toga
320 boraca. Danas se fenjeri pale samo u 12 povratni~kih domova. Nema
struje, vode, telefona, {kole Povratnike ne obilazi niko! U Cerskoj je kraj
svijeta. Ljudi koji su se vratili svojim domovima, sada razmi{ljaju da se
vrate izbjegli{tvu. Neizdrivo je. U Novoj Kasabi prije rata je bilo 350
bo{nja~kih doma}instava. Danas ih je tek desetak. Oslobo|eno je jo{ deset bo{nja~kih ku}a, ali se Bo{njaci ne vra}aju kae povratnik Jakub Jakubovi}.
Ekspanzionisti~ke vlade ~ine sve da finansijski podre naseljavanje u
tu|e krajeve. To je najve}i kamen spoticanja na Bliskom istoku, gdje su sve
izraelske vlade podravale zaposijedanje etni~ki homogenih palestinskih
teritorija. ^inili su to i Srbi od pamtiveka, od Krajine do Kosova. Na{a
vlasti, pak, ne ~ine ni{ta da podstaknu povratak na SVOJE. Ili je, moebit,
ova posljednja pri~a o Bosni okon~ana, a nama se samo ~ini da nije.
Idemo na Drinu
Reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri} je krajem hefte posjetio Fo~u. Dogovorena je obnova Alada-damije. Nek nam se halali, ali ovaj doga|aj, u
interesu boljitka, mora biti promatran i sa kriti~kog aspekta. Prvo {to upada u o~i jeste da je Reisa u Fo~i do~ekalo 18 bo{nja~kih povratnika. Nema
ih vi{e. Drugo {to upada u o~i jeste svrhovitost obnove Alada-damije za
18 povratnika me|u kojima, moda, neki i nisu u islamu. To je logi~ka
praznina koja trai odgovore. Dakako, niko normalan ne moe spriti obnovu Alade, ili Ferhadije u Banjoj Luci, ali se mora otvoreno govoriti o prisustvu muslimana u ovim genocidom razorenim bosanskim gradovima. Gdje
su nam danas ti ljudi? Ko o njima vodi ra~una? Ko ih preseljava u prekookeanske zemlje? Da li im je iko ponudio podr{ku ako se vrate? Itd, itd.
Kako Reis svjedo~i, ni jedan se imam nije prijavio na konkurs za
upranjena radna mjesta u gradovima isto~ne Bosne. A ima ih mnogo nezaposlenih. Ako imami, kao duhovna ki~ma bo{nja~kog naroda, ne osje}aju
obavezu da budu na prvim linijama odbrane islama i Bo{njaka, {ta onda
tek o~ekivati od drugih?! Reisu valja priznati izuzetnu moralnu snagu da
samokriti~ki otvori problem Islamske zajednice, odnosno onih koji obrazuju takve imame, a kojima je islam lijep samo u hladovini i blagostanju, a ne
u borbi i rtvovanju.
Dok se sva ova pitanja ne na|u za hastalom otvorenog, familijarnog,
samokriti~kog bo{nja~kog dijaloga, dotle ne moemo o~ekivati i{ta vi{e od
tih simboli~nih predstava o povratku na svoje, kakva je bila i ova Reisova
posjeta Fo~i.
Marketing tragedije
10
IZ SAFF
A
SAFFA
Divljaci koji su 7. maja 2001. kamenjem zasipali obnovitelje Ferhadije, zapravo isti oni koji su Ferhadiju sru{ili. To su reprezenti svesrpskog konsenzusa oko zlo~ina. Dokle god je to tako, mi ne moemo govoriti o individualnim odgovornostima za srpske zlo~ine, niti
moemo, pored najbolje volje, pore}i da je srpski narod genocidan.
11
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
13
IZ SAFF
A
SAFFA
15
labukom, mo`e nazvati ovo otkrivanje prvih kokretnih dokaza da iza policijsko-pravosudne diktature nad Bo{njacima stoji uvezan hegemonisti~ki
sistem.
Sljede}i Filandrin stav jednako je zbunjuju}i. On smatra da na toj
odbrani istine ne treba praviti finansijsku i politi~ku karijeru, niti time treba
emocionalno dizati tenziju unutar naroda, te da je to stalno isticanje
~injenice genocida kao osnovnog usuda savremenog bo{nja~kog `ivljenja,
ta stalna kuknjava, jako opasna za definiranje nacionalnog identiteta. Filandra je trebao navesti primjer makar jednog Bo{njaka koji je na odbrani
istine o agresiji napravio finansijsku i politi~ku karijeru. Osnovni bo{nja~ki
problem je {to niko niti finansira, niti politi~ki podr`ava odbranu istine,
zbog ~ega je ta odbrana svedena na rizi~na, individualna htijenja. Finansijski i politi~ki tokovi su upravo okrenuti u smjeru ugro`avanja istine o agresiji.
Drugo, Filandri smeta isticanje ~injenice genocida, emocionalno dizanje tenzija unutar naroda, i sl., a to je smetalo i vlasti SDP-Alijanse koja je
~inila sve da se zatre pam}enje o genocidu. Za Filandru je insistiranje na
pam}enju tek, ironi~no kazano kuknjava. Upravo suprotno, Bo{njaci
svoj nacionalni identitet moraju definirati i genocidnim iskustvima, kao
{to su to u~inili i Jevreji, iz moralnih i prakti~nih razloga. Pam}enje }e
narod dr`ati na okupu, na stalnom oprezu, moralno }e ga sna`iti i obavezivati, a `ivljenje pam}enja }e biti stalni faktor pritiska na one koji su po~inili
i dozvolili genocid, i koji su zbog toga obavezni {tititi bo{nja~ku budu}nost.
Upravo iz tog razloga se strate{ki uni{tava bo{nja~ko pam}enje, agresija se
pretvara u gra|anski rat, kako bi se neutralizirala bo{nja~ka ki~ma Bosne.
Za Filandru je ta spomenuta medijska bo{nja~ka halabuka zadnji
trzaj intelektualne bahatosti i nekriti~nosti. Sli~no tvrdi i Krug 99. Upravo
je suprotno, jer se bahato{}u i nekriti~no{}u jedino mogu smatrati ti
poku{aji umrtljivanja bo{nja~ke pameti.
Broj 97, 1. VI 2003.
16
IZ SAFF
A
SAFFA
17
rijeka ljudi koji nisu mogli ni priviriti u krcatu dvoranu. Svetlana Broz se kroz
uplakanu, ki~erajsku rulju provla~ila kao boanstvo, svi su htjeli da je dotaknu, da ih pogleda, pomiluje, kao Papa ili Majka Tereza. U to ime Svetlana
Broz je u Tuzli, kako se ~ulo, utu{ila oko hiljadu svojih knjiga, puta 20
maraka, jest jednako 20.000 maraka. Knjiga se nakupovao narod, SDP-ovska
vlast, SDP-ovski direktori. Titina unuka je poslije jo{ nekoliko puta dolazila u
Tuzlu, da za gradske i dravne praznike otvara izlobe i sl., a nedavno je od
Op}inskog vije}a dobila najvi{e tuzlansko priznanje Po~asni gra|anin Tuzle. Mnogi su se pitali za{to? [ta je to Svetlana Broz u~inila za Tuzlu pa da
bude njen po~asni gra|anin? Ni{ta, izuzev {to je po Tuzli prodavala svoju
knjigu. Time su devalvirani istinski Po~asni gra|ani Tuzle, kakva je humanitarka [eherzada Vakilzadeh, koja je milione maraka humanitarne pomo}i
donijela u ovaj grad. Odnosno, da Svetlana Broz nije Titina unuka, nikada ne
bi bila Po~asni gra|anin Tuzle, niti bi imala {ansu u Tuzli napraviti ni 50
maraka pazara prodaju}i svoju knjigu o jednako dobrim i jednako lo{im.
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
19
IZ SAFF
A
SAFFA
21
Mrtva~ka straa
No, vratimo se medijskom tretmanu vandalizma na grobljima. Oslobo|enje objavljuje da je ovaj slu~aj pobudio veliko interesovanje javnosti
i dobio predznak nacionalisti~kog divljanja kojim se skrnave pravoslavni i
katoli~ki nadgrobni spomenici. Ispostavi}e se da se majka jednog mladi}a
zove Jadranka, a otac drugog Mladen. O kakvom se onda nacionalizmu
radi? Nije ni bitno. Bitno je da su svesrpski i svehrvatski mediji rastrubili
kako bo{nja~ki nacionalisti ru{e pravoslavne i katoli~ke spomenike. Dakle,
jasno je da nije rije~ o nacionalistima, ve} o pijanoj dje~urliji. Za{to onda
doma}i mediji ovom vandalizmu pridaju pa`nju kao da je rije~ o divljanjima srpskih nacista u povodu postavljanja kamena-temeljca za Ferhadiju?
Za{to direktor preduze}a Pokop Vlado Ragu` uvodi no}ne de`ure po grobljima, kao da imamo tajnu organizaciju koja iz no}i u no} ru{i pravoslavne
i katoli~ke nadgrobne spomenike? Zar nije dovoljan cirkus {to i mjesecima
nakon sli~ne pijanke na Jevrejskom groblju jadni policajci stra`are i ~uvaju
jevrejske mrtvace umrle prije stotinu godina? No}na stra`a }e eto biti uvedena i za pravoslavne i katoli~ke mrtvace, kako bi im se omogu}io spokoj u
okru`enju tzv. islamskog terorizma. A to {to ti tzv. islamski teroristi nose
srpska ili hrvatska imena, {to su im roditelji Srbi ili Hrvati, {to pijan~e, {to
bi takvi pijani razbili i muslimanske ni{ane da su se kojim slu~ajem zatekli
na kojem mezarju, ili to {to su otkriveni kao delikventi, a ne kao nacionalisti ma to nikoga ne zanima! Toliko je strasna potreba da se od ni~ega
napravi gu`va, da ne postoji mogu}nost progovora pameti i savjesti. ^ime
to direktor Ragu`, nakon {to su otkriveni po~inioci ~iji vandalizam nije
nacionalisti~ki, ve} pijandurski, mo`e uop}e pravdati svoju {izofrenu odluku da stra`ari ~uvaju prvoslavna i katoli~ka groblja? Ni~im, izuzev namjerom da se takva vijest pro{iri Evropom, kao prilog u izmi{ljanju tzv. bo{nja~kog ekstremizma.
Za to vrijeme, istinski zlo~inci, teroristi i bolj{evici bivaju za{u{kani u
drugi plan, jer se njihova destruktivna misija uklapa u viziju kara|or|evske
budu}nosti pocijepane Bosne i Hercegovine. Iza te vizije danas stoje svi,
izuzev bo{nja~kog naroda koji je spreman na pra{tanje i izgradnju suivota.
Broj 103, 1. IX 2003.
22
IZ SAFF
A
SAFFA
Jami me damije
U filmu Balkanski {pijun Ilija ^vorovi} je otkrio da se njegov podstanar drogirao punih 15 minuta. Nesretni dijabeti~ar, kojeg igra Bora Todorovi}, poslije }e biti premla}en od bra}e ^vorovi}a, pod optu`bom da je
terorista i narkoman. Komi~na scena proizilazi iz ^vorovi}eve zatucanosti,
iz straha pred nepoznatim, jer je od obi~nog primanja inzulina vidio drogiranje od punih 15 minuta.
U bosanskoj stvarnosti ve} decenijama se spli}u i raspli}u filmske situacije. Nesporazumi {pijunske vrste su uglavnom vezani za islam. Kad SDP-ovi
ministri trae da se uz munare prave dimnjaci, to nije plod neznanja, ve}
svjesne namjere da se svetost munare oblati pore|enjem sa dimnjakom.
Zlo~insko cirkuzanje sa islamom proizilazi iz state{kog nastojanja da se najsavr{enija religija prikae kao uto~i{te za ekscentrike, {izofrenike i glupake.
Rodona~elnik ove doktrine na Balkanu je Ivo Andri}, ~ije cjelokupno djelo
pokazuje bosanske muslimane kao (na)strano tijelo u kr{}anskom okruenju.
Na niim subkulturnim razinama andri}evski nacisti~ki nerv se preto~io u
viceve o Husi i Hasi, ~ija je osnovna funkcija ja~anje osje}aja kr{}anske superiornosti. Bolesni nisu ni islam, ni muslimani, ve} krsta{i koji nemaju snagu
tolerirati islam kakav jeste! Bolest proizilazi iz njihove potrebe da u islamu
vide ne{to {to ne postoji. Lahko ih je otkriti, ali ne i promijeniti.
Kr{}anski ki~
Jedan tipi~ni apartheidski doga|aj koji se nedavno dogodio u rukometnom sportu svjedo~i o nastavku strategije satanizacije islama, ali i
kanjavanja Bo{njaka za ispoljavanje svojih vjerskih opredjeljenja.
Rukometa{ica Galeba Amela Dizdarevi} je na utakmici sa Zrinjskim, u
60. minuti susreta, prilikom ispoljavanja sportske radosti, kleknula na koljena, {to je ~lan Takmi~arske komisije Rukometnog saveza Zdenko Lepez iz
Mostara protuma~io kao klanjanje, zbog ~ega je ova rukometa{ica dobila
kaznu suspenzije od dva mjeseca neigranja.
Hiljade puta smo bili svjedoci kada se doma}i i strani igra~i krste na
utakmicama, ali to nikada nikome nije smetalo, pa ni muslimanima. To je
njihova privatna stvar, iako se kao javna manifestacija moe tuma~iti u smislu
klero-{ovinisti~ke propagande. Nemogu}e je razlu~iti kada se neki kr{}anski
sportista krsti zbog sebe, a kada iz inada.
Nedavno se na prosta~kom izboru za Miss BiH, u okviru muzi~kog
programa, pojavio dvojac iz grupe Divlje jagode, Zele Lipova~a i nekakav
Marketing tragedije
23
pjeva~ koji je nosio pogolemu kri`a~u oko vrata. Ovog sa kri`a~om nisu
zanimale simpatije ve}inske muslimanske publike, jer je on bio u misiji
promocije kr{}anstva, pa i sa pjesmom pod naslovom Marija. Bilo mu je
bitno da njegovu propagandnu hrabrost uo~e herski biskupi i usta{ki donatori. Zato je `rtvovao naklonost muslimanske publike, kojoj bi svakako bio
dra`i da se pojavio kao Zele Lipova~a, multikulturno, bez mjeseca i zvijezde
oko vrata. O njegovoj kri`a~i na izboru za Miss BiH niko nije ni{ta rekao.
Muslimanima mo`da tajno, ali ne i javno, mo`e smetati nepotrebno isticanje kr{}anskih d`ind`uha na svakom koraku. Jer su muslimani, u nakani
tolerancije, svoja islamska obilje`ja sa~uvali za odnos ~ovjeka i Boga. Uostalom, to i jeste religija. Ako bi vjera u Boga pre{la u manifestacije mr`nje,
inada, primitivizma, kao {to je generalno slu~aj sa ki~erajiziranjem katoli~anstva, sa zabadanjem kri`a~a na svakom koraku onda je to tek siled`ijstvo
koje u izvori{tu ne propagira ni jedna vjera.
Izvo|enje klanjanja
Oboljelost kr{}anstva diljem Svijeta, o pogotovo u Bosni, rezultira
progonom islama. Zdravo kr{}anstvo nikad ne bi u islamu vidjelo neprijatelja, jer islam je u svojoj su{tini dobrohotan. Zlo je u aktuelnom
kr{}anstvu, koje kroz svoje oboljele parametre, kroz zloupotrebu i fa{izaciju
vjere, tuma~i islam. Kao da veli kad se mi moemo sakriti iza Boga i
planirati zlo~ine i progone muslimana, onda se i muslimani kriju iza islama
i planiraju nam zlo. No, muslimani u Bosni nisu ubijali kr{}anske civile,
ru{ili kr{}anske bogomolje i ravnali groblja, muslimani su uprkos svemu
ostali vjerni islamu i u~enju o pra{tanju i ~ovjekoljublju. Kr{}ani to, ipak,
znaju, ali nikad ne}e priznati, u svojoj nemo}i i razvratnosti, i otud }e nastaviti
sa provjerenom komunisti~kom strategijom satanizacije i morbidne falsifikacije islama.
Otud }e se izmisliti da je rukometa{ica Amela Dizdarevi} klanjala,
iako svaki odrasliji kr{}anin u Bosni zna da se klanjanje ne moe obaviti
usred utakmice, da se ne moe jednom pasti na Seddu, i da je, napose, za
taj obred potrebna priprema koja se zove abdest, a za {ta su, tako|er, bosanski kr{}ani morali makar nekad ~uti. Moda za 30-40 godina dana{nja
djeca iz Republike Srpske i tzv. Herceg-Bosne ne}e imati pojma o islamu,
ali dana{nji odrasli ljudi, poput tog Zdenka Lepeza, ve}i su dio ivota
proivjeli uz Bo{njake, pa je njihovo navodno nepoznavanje osnovnih muslimanskih obi~aja stvar strate{kog islamofobijskog poganluka.
Lepezovu patologiju potvrdila je i Takmi~arska komisija koja je u svom
zvani~nom stavu izrekla jednu nevjerovatnu konstrukciju, koja glasi: TK je
utvrdila putem videosnimka da je Alma Dizdarevi} izvela vjerski obred klanjanja. Ova rije~ izvela, umjesto rije~i obavila, otkriva da ~lanovi TK klanjanje do`ivljavaju kao cirkusku ta~ku, koja se izvodi, a ne obavlja. Oni dodaju da je Dizdarevi}eva shvatila da se nesportski pona{ala ~im je prihvatila
sudsku odluku o dva minuta isklju~enja zbog klanjanja. A gdje to pi{e da je
ispoljavanje vjerskih osje}aja na sportskim terenima nesportsko? Ili ovo
va`i samo za islam?
24
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
25
Neo~ekivana rehabilitacija
Nezvani~ni organizacioni odbor za ispra}aj prvog bh. Predsjednika je
nedvojbeno imao jasne ideolo{ke i vjerske intencije kada je odlu~io da se
denaza klanja na Trgu Bosne i Hercegovine, a ne pred nekom od damija,
te da se Alija isprati uz limenu glazbu, kao i ma koji evropski dravnik iz
kr{}anskog civilizacijskog kruga. U njihovu zamisao da Alijina denaza bude
ispra}aj evropskog muslimana sigurno se nije uklapala pojava tekbira.
Tekbiri su bili vi{ak i naspram jedne posve neo~ekivane pojave, reklo
bi se prevrata u vi{egodi{njoj me|unarodnoj {utnji spram uloge Alije
Izetbegovi}a u toku agresije na RBiH, i u vezi sa postizanjem dejtonskog
mira. Ni najhrabriji optimisti nisu mogli o~ekivati da }e Alija Izetbegovi}
pred kraj ivota do~ekati satisfakciju u vidu nepregleda lijepih rije~i koje su
mu upu}ivali mnogi koji su ga pohodili na samrtnoj postelji, ali i oni koji
su priznanje prvom bh. Predsjedniku odavali putem poruka sa eljama za
ozdravljenje. To sasvim sigurno nije puka kurtoazija!
Eto, mjesecima je ivot skon~avao prvi hrvatski predsjednik Franjo
Tu|man, pa iz Svijeta nije stigla ni jedna lijepa rije~ o njemu, a kamo li da mu
je neko do{ao u posjetu. Kad je oti{ao na svijet gdje se ra~uni ne mogu falsificirati, na njegov sprovod je jedino do{ao turski Predsjednik, {to se opet, u daljem
slijedu, vi{e moe tuma~iti kao ironija sudbine, kao poraz pred {irinom
pra{tanja, nego kao satisfakcija. Tu|man je izdao Bo{njake, narod zahvaljuju}i
kojemu je Hrvatska dobila me|unarodno priznanje. Njegova genocidna kolaboracija sa Milo{evi}em pogodila je islamski svijet, a nadasve Tursku. Muslimanski svijet je putem prisustva turskog Predsjednika na Tu|manovoj sahrani, zapravo, poru~io koliko je Tu|man bijedan. U diplomatskim relacijama
lideri drava nalikuju kom{iluku. Kad ti kom{iluk odbije do}i na sahranu,
onda mora da si bio debela fukara. To se dogodilo Tu|manu. Kr{}anska Evropa je odbila nazo~iti sprovodu svoga samozvanog odvjetnika, koji se ubio
da dokae da upravo on Evropu {titi od najezde nekakvih dihad-ratnika.
26
IZ SAFF
A
SAFFA
Krsta{ki seljakluci
S druge strane, u pravu su i oni {to tvrde da tekbir nije nikakav dokaz
o ekstremnosti ma kojih muslimana. To je poruka vjere i dobrote. Na{e je
pravo da svog velikana pratimo onako kako to mi ho}emo, a ne kako bi se
to nekome svi|alo. Ako Zapad ima strah od tekbira, to je problem primitivizma i predrasuda Zapada, pa za{to bismo onda mi teto{ili krsta{kim seljaklucima. Hrvatski tisak je razglasio da Pedi E{daun nije mogao odrati govor jer su ga islamski fanatici prekidali povicima Allahuekber. Treba li,
nakon svega, da se dodvoravamo centrima mo}i koji su hiljade puta dokazali da Bo{njake doivljavaju kao tzv. islamske fanatike?
Neovisno od ove teme, hrvatski tisak je dan nakon denaze objavio
da je Izetbegovi} bio na tajnoj listi Ha{kog tribunala. Rije~ je o kleveti.
Dakle, ne postoji granica na kojoj bi se moglo udovoljiti srpsko-hrvatskom
projektu satanizacije Bo{njaka. Bili ili ne bili tekbiri, ovi bi izmislili neku
klevetu. Prema tome, ako je bo{nja~ko srce htjelo da bol i po{tovanje prema Aliji iskae tekbirima, onda je to moglo sebi dopustiti. Svi|alo se to
nekome ili ne.
Drugo je pitanje da li je bo{nja~ko srce htjelo ~uti takve tekbire,
bu~ne i strasne. Zar se na Alijinoj denazi tekbir morao uzvikivati, navija~kom,
ratni~kom, frustriranom dikcijom, zar se nije mogao izgovarati za sebe, {to
bi opet stvorilo savr{en utisak, koji bi nalikovao na tutnjanje neba i zemlje.
Desetine hiljada ujedinjenih grla u govorenju tekbira poslalo bi po zna~enju
mo}niju poruku, u odnosu na ovu varijantu u kojoj ja~ina zaglu{i sadraj.
Ili, pak, dovoljno je bilo islamske pobjede u veli~anstvenosti Alijine denaze,
da je doga|aj sam po sebi bio tekbir.
Marketing tragedije
27
28
IZ SAFF
A
SAFFA
Uli~ari antifa{izma
Obiljeavanja 60. godi{njice ZAVNOBiH-a proteklo je u blasfemi~noj
zloupotrebi povijesnih svetkovina od strane krnjeg SDP-a i instrumentaliziranog SUBNOAR-a, tj. Titovih partizana, kao zvani~nih ~uvara antifa{isti~kih
tradicija iz Drugog svjetskog rata. Ovaj znameniti historijski datum iskori{ten
je da se kau pogrde protiv bo{nja~ke politike, oli~ene u vladaju}oj SDA, a
da se posljednji bo{nja~ki lider Alija Izetbegovi} oblati kao li~nost koja nije
dostojna pore|enja sa Josipom Brozom Titom.
S druge strane, SDA ni ovog 25. novembra nije pokazala volju da ZAVNOBiH-u oda po~ast kakvu zasluuje. SDA je ostala rob mladomuslimanskog
antikomunisti~kog diskursa. Komunizam nema nikakve veze sa vrijednostima
ZAVNOBiH-a, bez kojeg, logi~no, ne bi bilo ni me|unarodnog priznanja BiH,
a ni Bo{njaka kao politi~kog naroda. SDA nikada nije negirala vrijednosti
ZAVNOBiH-a, ali ih nije ni isticala. I ove godine ih je, jednostavno, ignorirala.
Sa moralnog i marketin{kog stanovi{ta to je nepametno. Ispada da je SDP
ba{tinik dravotvornog korijena BiH, a da je SDA nekakva dejtonska stranka
za koju je bh. dravnost, kao i za ~etnike i usta{e, prisilni rezultat rata. Takav
koncept je glupav, krhak, {tetan, nepo{ten, providan SDA nema nikakvog
razloga da bjei od svoje posvjedo~ene antifa{isti~ke i bosanske su{tine.
29
I{aretski paradoks
ZAVNOBiH je vi{estruko srodan i potreban Bo{njacima. Nema nikakve
razlike izme|u i u ovom ratu posvjedo~ene bo{nja~ke volje da se u miru i
toleranciji ivi sa druga~ijima, i onoga {to je zavje{tano ZAVNOBiH-om, a
{to je pola stolje}a, uz sve mahane, bilo plodonosan agens mira i prosperiteta u BiH. Nakon {to je antifa{izam okupiran od komunizma, nastradale
su politi~ke slobode i politi~ka kultura, ali je BiH u obrazovnom, ekonomskom i kulturnom smislu doivjela svoje zvjezdane trenutke. Ni u jednom
politi~kom vremenu bo{nja~ki narod nije obrazovno oja~ao kao u vremenima komunisti~kog reima. Pove}anje kriti~ne mase pismenih Bo{njaka
definiralo je volju za osamostaljenjem BiH od srboslavije. No, ni u jednom
vremenu bo{nja~ki narod se nije kao tada udaljio od svog vjerskog izvori{ta,
{to je rezultat organizirane komunisti~ke strategije za ispiranje i asimiliranje
Bo{njaka u razne Sanje, Vanje, Sa{e, Sini{e i ina kulturna imena.
Nema jednozna~nog odgovora na pitanje o Bo{njacima u Jugoslaviji.
^ini se da je u kona~nici ostalo mnogo vi{e dobrog, nego negativnog
naslje|a. Titov reim je Bosni vratio dravnost, a Bo{njake, dodu{e kasno,
priznao kao politi~ki narod. Bez bosanske ustavne jednakopravnosti u SFRJ,
Bosna ne bi mogla traiti me|unarodno priznanje, niti bi Bo{njaci mogli
imati tapiju na svoju zemlju. Uvaavanje ove logike je neizvodljivo bez
uvaavanja ZAVNOBiH-a.
30
IZ SAFF
A
SAFFA
31
32
IZ SAFF
A
SAFFA
Bo{njaci se navikavaju
da su gra|ani drugog reda
Tuzla je jedini evropski grad u kome nije pao komunizam. Od 1945.
do danas Tuzlom vlada jedna te ista vlast. Udba{i koji su 70-tih i 80-tih
godina kontrolirali lokalnu politiku, to ~ine i danas. Rije~ je o bukvalno
istim ljudima. U odre|enim vremenskim razdobljima ova je udba{ka karakteristika znala polu~iti odre|ene koristi, kao na po~etku agresije, jer se
udba{i razumiju u dravu, ali u kona~nom skoru, rije~ je o balastu koji
donosi mnogo {tete, a nimalo koristi.
Kako stvari stoje, ovaj komunisti~ka tradicija }e se nastaviti i nakon
narednih lokalnih izbora. Ne toliko zbog snage SDP-a, koliko zbog slabosti
politi~kih snaga koje bi mogle uzdrmati bolj{evi~ku tradiciju.
Tuzla je kroz povijest bila indikator zbivanja koja }e uslijediti na {irim
prostorima. Tako je i danas.
33
IZ SAFF
A
SAFFA
A da je bilo obratno
Ignoriranje Bajrama i organiziranje boi}nog prijema za hrvatske
slubenike u jednoj dravnoj slubi u Tuzli, od strane bo{nja~kog funkcionera, paradigmatski je indikativ ambijenta u kome ivimo i koji sluti da }e
u budu}nosti ovakve pojave biti jo{ o~itije, i bjesnije. Dovoljno poznajemo
na{u politi~ku i dru{tvenu stvarnost da moemo pretpostaviti {ta bi se dogodilo da je ma koji bo{nja~ki funkcioner, recimo, priredio bajramski prijem, Bo{njakinjama poklonio mahrame, a Bo{njacima knjige, a da je koju
sedmicu poslije potpuno izignorirao katoli~ki Boi}. Pa cijela bi Bosna
medijski bila zapaljena takvim doga|ajem! Pravile bi se reportae u policijskim magazinima, reagirale bi stranke, Helsin{ki komiteti, sve bi grmilo
od protesta protiv segregacije Hrvata. Posve je sigurno da takav doga|aj ne
bi ostao nezabiljeen, i neosu|en, jer bi se svi utrkivali da osude rukovodioca koji pripre|uje bajramski, a ne prire|uje i boi}ni prijem. Kako se onda
moglo dogoditi da doga|aj kojim je posvjedo~ena segregacija Bo{njaka, u
gradu u kome Bo{njaci ~ine barem 90 odsto stanovni{tva, ostane bez medijskog i politi~kog tretmana? Odgovor je nedvosmislen: Bo{njaci se navikavaju da budu gra|ani drugog reda!
Broj 113, 1. II 2004.
Marketing tragedije
35
Kada Komisija za vrijednosne papire obznani rezultate raznih privatizacija, Bo{njaci }e kona~no razumjeti da su u neznanju
oplja~kani, a da je njihova imovina, za bezvrijedne certifikate, pre{la
u hrvatske i slovena~ke ruke. Ko je u Bo{njaka odgovoran za nacionalni ekonomski slom?
Narkomanska demokratija
Vozim, i razmi{ljam: {ta je moglo strefiti ovu dvojicu momaka pa da
zaspu u po bijela dana, nasred puta, da toliko nestanu iz stvarnosti da ih ne
moe{ dozvati. Ako im se prispavalo, mogli su makar kola maknuti u stranu.
To {to im se dogodilo, moralo je biti trenuta~no, bez mogu}nosti da reaguju,
da se sklone s puta, i odspavaju, ne remete}i mir i sigurnost. Samo je droga u
stanju spucati nekog u glavu do te mjere da ljudski stvor izgubi vezu sa ivotom. Nema nikakve sumnje, ovaj dvojica su drogirani. Sude}i po bijesnim
kolima, i po krvolo~nom psu, mogli bi imati i oruje. U svojim narkomanskim privi|enjima bi za~as mogli potegnuti pi{tolj, ubiti nekoga. I, zato ne
bi odleali, jer bi ih sud proglasio neura~unljivim. Interes pravosu|a je svakako
da krajevima sa bo{nja~kom ve}inom hoda {to ve}i broj manijaka.
Upravo zbog toga sam predloio Fikri da stvar prijavimo policiji. Fikro
re~e kako je i prije mene nai{ao neki ~ovjek, s golfom, obilazio je oko ovih
kola, a kad je vidio da ne moe dozvati drogirane mladi}e, okrenuo se i
oti{ao. Fikro se sloio da odemo do policije, jer, kako re~e, u ku}i su mu
k}erke i ena, u kom{iluku ima djece, ena, starih i bolesnih, a ko zna {ta
ovi mladi}i mogu napraviti u svojim halucinacijama.
U policiji su od Fikre prvo traili da dadne svoju li~nu kartu. Kao da
je on kriv. Kao da nije pre~e da mu se zahvale i da odmah odu na lice
36
IZ SAFF
A
SAFFA
mjesta. Fikro im nije dao li~nu kartu i zamolio ih da odu to rije{iti, ili }e on
to rije{iti, lopatama, sa kom{ijama i prijateljima. Na{a demokratska policija je, bezbeli, ljubazno upozorila mladi}e da ne spavaju nasred puta. Njihovo dalje pona{anje je u domenu evropskih standarda. Nek se drogira ko
ho}e i koliko ho}e. Radi se o demokratiji.
37
38
IZ SAFF
A
SAFFA
39
ijerima lebdio semafor ~ije se zeleno svjetlo palilo kad musliman kr{}anima
dokae da nalikuje na njih. Budu}i da su sociopoliti~kim prostorom vladali
kr{}ani koji krmetinu osje}aju kao dio svog vjerskog i duhovnog identiteta,
logi~no je da su za njih bili podobni samo oni Bo{njaci koji su spremni
prihvatiti njihove, a odre}i se svojih znakova identiteta. @deranje krmetine
je bio, i ostao, najjednostavniji test.
Odbijanje krmetine za sofrom bilo je tuma~eno kao primitivizam,
kao retrogradna pojava koja se protivi progresu samoupravnog socijalizma. Bo{njaci koji ne jedu krmetinu ne samo da su bili nepodobni za
re`imsku hijerarhiju, ve} i sumnjivi, subverzivni, bezbeli, spremni da pokrenu
islamsku revoluciju u SFRJ, potuku JNA i sve Jugoslovene prevedu na islam.
Vi{edecenijsko indoktriniranje Bo{njaka antimuslimanskim kriterijima dru{tvenih vrijednosti, stvorilo je potkraj Jugoslavije bo{nja~ku armiju
dera~a krmetine. Trunka je falila pa da se kriti~na masa Bo{njaka posrbi u
onoj mjeri u kojoj su to danas muslimani u Vojvodini, koji uzgajaju krmad
i Bajram slave uz ~varke i ljutu prepe~enicu. Po{to je Islamska zajednica
posljednjih desetak godina gradila formalisti~ke, a ne su{tinske stubove
islama, i po{to se ova profiterska kula od karata survala nakon okon~anja
rata i povratka }irili~nih ringi{pila, logi~no je {to smo danas bezmalo na
istim pozicijama na kojima smo bili, recimo, 1991. godine. Zastava sa krme}om glavom ponovo se vijori nad bo{nja~kim glavama.
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
41
Ko }e uzorati Drinu
Subota je. Jutro. Ki{i i snjegulja. ^ekam pred zgradom gdje je sazvan
sastanak predstavnika svih povratni~kih struktura, iz Podrinja i Posavine.
Razgovarat }emo o lokalnim izborima. Postoji {ansa da Bo{njaci uzmu vlast
u Zvorniku i Bratuncu, da zadre u Srebrenici, i da se tako stvori jedan
bosanski pojas uz Drinu. Postoji {ansa i da se uzme vlast u Doboju, da se
prepolovi vlast u Bijeljini, u Prijedoru Ako bi se bosanstvom presjeklo
genocidno tkivo Republike Srpske, otvorila bi se mogu}nost da se i u drugim krajevima osokoli politi~ki povratak Bo{njaka. Ljudima treba objasniti
da nema povratka bez politi~kog povratka, da su na{e obnovljene ku}e i
damije ~ardaci ni na nebu ni na zemlji, sve dok na{ povratak ne bude
pope~atan politi~kim prisustvom. Me|utim, na putu do tog razumljivog
cilja bezbroj je prepreka. Ponajvi{e onih {to ih sami sebi pravimo.
IZ SAFF
A
SAFFA
Rado bih rekao da je njegovo pisanje konkretan rukopis, ono {to nam treba,
ali, znam, Bosni su potrebna i pismena koja }e njene ljude uputiti da se
prihvate ispisivanja svoga prisustva, na njivama, u damijama, u ku}ama, u
parlamentima, u fabrikama, gdje god se moe posvjedo~iti da smo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri.
Mentalne posrbice
Pri~a je ~udo. Nikad ne zna{ {ta }e te na njenom razmotuljku presresti, i nekim drugim putem odvesti do kraja. Htio sam ispri~ati jednu
znakovitu sekvencu iz razgovora sa ovim Bo{njakom, ali me njegovo pisanje plugom po podrinjskim njivama odvuklo okolokole do ovog {to ho}u
re}i. Nije zalud, jer ovo {to slijedi ne bismo u punoj dimenziji osjetili da
nije ove prethodne slike o Bo{njaku koji traktorskim plugom, i bukvalno i
metafori~ki, svjedo~i ljubav prema zemlji. [ta sam htio rijet
On mi re~e kako u tom selu ima i Srba i Bo{njaka. Iako on dunum
zemlje ore za 12 maraka, Srbi dobavljaju traktor iz deset kilometara udaljenog sela, ~iji im gazda ore po 15 maraka za dunum. Srbi }e zijaniti tri
marke, ali ne}e uposliti Bo{njaka. Golem je to unfal u srpskoj glavi kad ni
materijalni interes ne moe razbiti mrnju prema Bo{njacima. Tri marke su
Marketing tragedije
43
44
IZ SAFF
A
SAFFA
Rentabilna {utnja
Postoje dvije vrste ljudskih stvorova koji ne mogu ili ne}e da vide kako
se om~a oko bo{nja~kog vrata stee: prvo su budale, a drugo su prostitutke.
Prve je Bog obiljeio, i ne moe im se zamjeriti. Druge }e Bog obiljeiti, za
na{eg i njihovog ivota, jer nema dubljeg moralnog dna od trgovine nad
ljudskom nesre}om. Ovo {to se nama doga|a je nesre}a, a kako je svaka
nesre}a isku{enje, razlike koje se pojavljuju izme|u ~estitih i pesnitavih karaktera su o{trije i glasnije. U nesre}i se ko na dlanu vide putevi dobra i
strampu}a zla. Kad u nesre}i neko ~ini zlo, zarad le{inarskog ~erupanja ranjenih, on to ~ini pri punoj bistrini uma. Jedina nesvijest koja u njegovoj glavi
postoji je sumnja u Boga. Ponesen {ansom da ugrabi ono {to mu ne pripada,
on zaboravlja na znakove {to upozoravaju svakog smrtnika. U nesre}i, takvih
je znakova u izobilju. Gdje god se okrene{, vidi{ tugu, i vidi{ opomenu.
Moda je nerealno od obi~nih Bo{njaka traiti da vide ne{to {to im
nije dato da vide. Oni stolje}ima vide ono {to im se servira. Danas su zabavljeni gr~evitom borbom za preivljavanje. Bo{nja~ki o~evi su najponieniji
o~evi na svijetu. Stra{no je kad otac gleda u gladne djetetove o~i, a ne moe
mu objasniti da bi babo radio, a da mu ne daju, da bi zaradio, ali mu ne
daju, da bi bio babo, ali mu ne daju U gr~u ponienja, bo{nja~ki otac
nema kad razabrati za{to se njemu i njegovoj porodici doga|a socijalna
obespravljenost. On nema vremena da misli. Misao o uzrocima u njegovu
glavu me}e okupatorski s&h medijski sistem. Otud }e saznati da su krivci
za njegovu patnju ti kriminalni, teroristi~ki, fundamentalisti~ki, itd.
bo{nja~ki prvaci. Smjestit }e u glavu jo{ jedan poraz i nastaviti i{~ekivati
gore od najgoreg.
Marketing tragedije
45
Nije upitna relacija rtva-agresor izme|u bo{nja~kog oca i s&h operatora koji kreiraju poraz bo{nja~ke porodice. To su konstante. Problem je u
Bo{njacima koji imaju pamet da razumiju {ta se doga|a. Oni ne samo da
razumiju obrazac nastavka genocida nad Bo{njacima, ve} u tom projektu i
u~estvuju. Kako? Tako {to svaki okupatorski sistem, pa i ovaj, ostavlja prostor za kvislin{ko bezdu{je; patriotski ugursuzi su pozvani da u hibridnoj
hijerarhiji dru{tvenih vrijednosti zauzmu povla{tena mjesta u odnosu na
ugnjetavane smrtnike. Mjesto se pla}a, na dva na~ina: prvo, {utnjom koja u
okolnostima okupacije i terora ima zna~enje odobravanja; drugo, javnim
sudjelovanjem u be{~a{}u, {to se obilato nagra|uje. Bo{nja~ki kvislinzi koji
svoje sunarodnjake sataniziraju i kriminaliziraju na svakom koraku, imaju
vidno mjesto u na{oj percepciji opake stvarnosti. Sasvim nepravedno, zapostavljamo Bo{njake koji su zaliveni rentabilnom {utnjom. Obje se vrste
ovih Bo{njaka hrane sa istog interesnog kazana. Za{to bi nas policijske
potjernice Bakira Hadiomerovi}a i Senada Avdi}a vrije|ale vi{e od strate{ke
{utnje bo{nja~kih intelektualaca? I jedni i drugi rade u istoj firmi, samo u
razli~itim pogonima. Njihov je produkt zajedni~ki: uni{tenje Bo{njaka. To
{to jedni Bo{njaci za s&h interese i pare uni{tavaju Bo{njake, a {to drugi to
mirno posmatraju, napla}uju}i {utnju nebitno je. No, zastra{uju}a je
koli~ina ovih {to {ute. To je ve} kriti~na masa bo{nja~ke pameti. Zato se
moglo dogoditi da teroriziranje dr. Delala Imamovi}a pro|e bez i jedne
javne reakcije.
Kukavi~ki bo{nja~ki um
Upad SFOR-ovih agenata u ku}u dr. Delala Imamovi}a je prvi slu~aj
da me|unarodne snage teroriziraju nekog istaknutog bo{nja~kog intelektualca. Kad kaemo istaknutog mislimo na ~injenicu da je dr. Delal
poznat u narodu i priznat u struci. Nije bezimen, kao desetine naturaliziranih Bosanaca i onih Bo{njaka koji ive islam, a koji su posljednjih
godina od me|unarodnih snaga maltretirani nebrojeno puta.
U normalnom narodu pojam bezimenosti bio bi bezna~ajan. Svako
bi trebao biti jednak pred pisanim i nepisanim zakonom. Ipak, u na{oj
provincijalnoj feleri~nosti poznati ljudi su ravnopravniji od nepoznatih.
Nije nam isto kad se ne{to doga|a osobi za koju znamo, i nekome za koga
nismo ~uli. Otud se mogla razumijevati {utnja koja se nadvila nad kontinuirano teroriziranje bezimenih islamskih vjernika. Ko biva, {ta mi znamo
ko su oni koje ne znamo, a po{to nema dima bez vatre, bi}e da tu ne{to
ima, da tu nisu ~ista posla, pa nek sve ide svojim tokom, bez nas, ko sa
nama Ali, eto, dogodilo se da guja me|unarodnog terora nad Bo{njacima
glavurdu metne na `ivot jednog poznatog doktora, uglednog gra|anina, a
da ni to ne promijeni obrazac ignoriranja doga|aja koji bi se morali ticati
svih nas. Kako to odgonetnuti? Mo`da kroz isti onaj mentalni obrazac koji
je u Sarajevu, doga|aje u Fo~i, tuma~io tu|om zlom sudbinom. Ili, Podrinje je krvarilo, a u Tuzli se kahvenisalo u proljetnim ba{tama, i ra~unalo se
da su oni tam ne{to grdno zgrije{ili, ~im im se dogodilo da budu poklani;
iluzija se raspr{ila sa prvom granatom, koja je posvjedo~ila da su svi bo{nja~ki
46
IZ SAFF
A
SAFFA
vratovi isti. Tako se danas gleda na teror kojemu je bio izlo`en ugledni
zeni~ki doktor. Ko biva, ~im se njemu dogodilo da mu SFOR upadne u
ku}u, da mu otme kompjuter, da ga obilje`i, moralo je da postoji ne{to {to
mi ne znamo; pa nije ni taj SFOR posve bez glave pa da ljudima nako, iz
~ista mira, upada u ku}u; ima tu garant ne{to sumnjivo, jer je i sam doktor
sumnjiv, nosa bradu, filozofira, voli da ide u d`amiju, a ~im neko voli da ide
u d`amiju, tu nistu ~ista posla
Kukavi~ki bo{nja~ki um je sklon krivicu traiti u rtvi, otpisati rtvu
bez su|enja, pripisati joj ono za{ta je oklevetana Obrnut proces od ovog
podrazumijevao bi karakternu ki~mu koja se ne}e povijati pred vjetrovima
ja~eg, ali ne i pravednijeg. Iz fukara{tinske ablje perspektive, pravda je
uvijek na strani ja~eg. Iz moralne, stvari izgledaju druk~ije.
Sa moralnog stanovi{ta bilo bi normalno da se u ovom povodu oglasio, recimo, zeni~ki Preporod, zeni~ki Med`lis IZ-a, a za{to ne i krovne
institucije vjere i kulture u Bo{njaka. Ipak je dr. D`elal Imamovi} prvi
bo{nja~ki intelektualac kojega je maltretirao SFOR. Pre{utjeti teroriziranje
njegove li~nosti, zna~i otvoriti vrata za teroriziranje ma kojeg bo{nja~kog
intelektualca. Umjesto logike, nad ovim se slu~ajem nadvila mu~na {utnja.
Zastra{uju}a. Svaki ~estit bo{nja~ki intelektualac s pravom mo`e zaklju~iti:
ovako bi se {utjelo da se meni dogodi isto.
Marketing tragedije
47
Teror propagande
U posljednje-dvije tri godine u sarajevskoj {tampi je objavljeno na
hiljade hvalospjevnih tekstova o uspjesima na{ih filmskih reditelja. Po~elo
je sa Oskarom Danisa Tanovi}a, ~iji je film Ni~ija zemlja, po svojoj neutralnosti, iliti bezmirisnosti, najmanje problemati~an. Druga dva velika hita,
48
IZ SAFF
A
SAFFA
Gori vatra Pjera @alice i Ljeto u zlatnoj dolini Sr|ana Vuleti}a debelo
zaudaraju na projekat iz Kara|or|eva. Ovim filmovima treba dodati i orvelovsku sveprisutnost andri}evske tv serije Viza za budu}nost. Ka`emo
andri}evske jer izme|u Andri}evog kasapljenja Bo{njaka i ovoga {to ~ine
bo{nja~ki scenaristi ove serije, nema bitne razlike. ^ak {ta vi{e, Andri}evo
rugobljenje bosanskih muslimana bi se moglo i pravdati, jer njegovi likovi
`ive u dalekoj pro{losti, i onakvi su kakvim ih se zamisli, dok su bo{nja~ke
nakarade iz Vize za budu}nost dio na{e svakodnevnice, pa mo`emo napraviti razliku izme|u nas u `ivotu i nas na ekranu.
Fasciniraju}e je da se u na{oj javnosti dosad nije pojavio ni jedan
kriti~ki sud o pomenuta dva filma. Na naslovnicama se pojavljuju fotosi
glumaca u svim mogu}im situacijama, sa ovog festivala, sa onog festivala,
jedu sendvi~, {etaju, kupaju se u bazenu Toliki je to uspjeh da glumce iz
ovih spla~ina treba okom kamere pratiti kao Titu i Kardelja. Propagandna
sila koja podrava ove dvije filmske bljuzge obeshrabruje svaki kriti~ki sud.
Pjer @alica i Sr|an Vuleti} su nacionalni heroji, oslobodioci, miljenici. Ko
se smije usuditi misliti druk~ije? Niko. Teror propagande je tako mo}an da
u svijesti na{eg ~ovjeka nema mjesta za sumnju. Svi sarajevski listovi, s
obje strane barikade, sudjeluju u proizvodnji sljepila. Otud kao incident
djeluje proplamsaj zdrave pameti, koja je zaiskrila iz dva gotovo nepoznata
lista, koja se obra}aju uem krugu ~italaca.
Prvi list je vjerovatno po sadraju najbolji bh. ~asopis za porodicu i
dru{tvo. Njegova jedina mahana je {to se zove Zehra, i {to ga izdaje
Muslimanska enska organizacija Kewser iz Sarajeva. Po{to ovaj ~asopis
pi{e o vrijednostima braka i porodice, a ne o preljubama i savjetima tipa:
kako izlije~iti mahmurluk, logi~no je {to se nalazi na margini javnog interesovanja. [teta, ne za Zehru, ve} za dru{tvo.
Slavljenje razvrata
U posljednjem broju ovog izvrsnog ~asopisa Nirha Efendi} je napisala sjajan tekst pod naslovom Gori vatra u ni~ijoj dolini. Evo nekoliko
ubjedljivih citata iz Nirhinog teksta koji tematizira film Sr|ana Vuleti}a:
() Film koji na takav na~in govori o nama, ima uvijek dobre izglede da
bude nagra|en. () Film poku{ava prikazati navodni apsurd bosanske
muslimanske tradicije. () Na{i sjajni reditelji su velemajstori u tome da
pogode {ta se to bjelosvjetskoj javnosti svi|a. (...) Da smo kojim slu~ajem
poku{ali predstaviti ijednu istinsku vlastitu vrijednost, gotovo sam sigurna
da ne bismo bili nagra|eni ni jednom nagradom. () Hiljade bh. dje~aka
mogu prona}i idole u ~uvarima apsurdne tradicije koji koriste narkotike i
najvulgarniji mogu}i sleng, bez imalo stida. ()
Bravo, Nirha! To {to si Ti definirala u nekoliko briljantnih re~enica
nije po{lo za rukom desetinama uglednih bh. autora koji su svoj intelektualni kredibilitet utu{ili u baru{tini glorificiranja ovog kriminalnog filma!
Naravno, bh. autori prepoznaju ukuse irija. Zato Ahmed Imamovi} ne}e
snimati film o stradanju Bo{njaka, ve} o ljubavi dvojice homoseksualaca
u ratnom Sarajevu; on zna da ga niko ne}e nagraditi za film o genocidu nad
Marketing tragedije
49
Bo{njacima, ali zna da }e i{~a{ene prirode homoseksualnih lobija po Evropi podrati ovu propagandu razvrata; podrat }e to i srpski i hrvatski lobiji, jer i njima odgovara pravljenje cirkusa od bo{nja~ke tragedije. O kakvoj
onda umjetni~koj misiji govorimo? Ahmeda zanima najkra}i put do nagrade,
do para, do slave, pa makar i{ao i preko bo{nja~kih rtava. Ahmed mora
svjesno pregaziti hiljade tragi~nih bo{nja~kih pri~a, da bi do{ao do svojih
homoseksualaca.
Drugi tekst koji je izi{ao na ovu temu objavljen je u fri{kom tuzlanskom nezavisnom omladinskom magazinu Karma. Autor koji je potpisan
inicijalima G.D., pi{e: Znam da bih se trebao priklju~iti kolektivnom orgazmu povodom prvijenca Sr|ana Vuleti}a, koji su grupno orgijaju}i proizveli
bh. mediji. () Kona~no su se Dani, Slobodna Bosna i Avaz slo`ili oko
ne~ega. Autor potom analizira film i dodaje: Ve}ina likova je operirana od
bilo kakve dublje psihologije, tako da je uzaludno poku{ati razumjeti motive njihovih dijela. Ono {to posebno vrije|a je gloroficiranje seksizma i
mu{ko{ovinisti~kih predrasuda. () Na `alost, ove dvije ~asne opservacije
jedino su {to imamo spram hiljade tekstova koji su na{u javnost ubijedili u
bosansko filmsko ~udo.
50
IZ SAFF
A
SAFFA
Neovisni pla}enici
U na{em listu namjerno nismo u jeku medijske guve tematizirali ovaj
slu~aj, jer nas je interesiralo ne{to mnogo bitnije: da li ovo dru{tvo ima mehanizme koji su spremni da s moralnog, ali i pravnog stanovi{ta, za{tite gra|anina
koji je izloen ma kakvoj torturi koja ugroava njegovo pravo na dostojanstvo? Pro{lo je bezmalo mjesec dana nakon medijskog zlo~ina nad Sanelom
Sjekiricom, ali ni jedna vladina ili nevladina organizacija, a pogotovo one
koje se bave navodnom kultivizacijom medijskog prostora, nisu na{le za shodno da jednu jedinu rije~ progovore o ovom slu~aju. Dakle, na{e dru{tvo
ne}e da ima mehanizme za za{titu ljudskih prava, kada se radi o ljudima koje
SDP-ov antiteroristi~ki agitprop ljaga kao tzv. islamske teroriste.
Dejtonskih je godina u Sarajevu debelim politi~kim parama izgra|ena
skalamerija tzv. neovisnih i nevladinih institucija, od kojih ni jedna nije
posvjedo~ila neovisnost od djelovanja srpsko-hrvatskog hegemonisti~kog
klana, ~ije interese u politi~kom Sarajevu predstavlja krnji SDP. Dodu{e,
jedini izuzetak je protest Helsin{kog komiteta u vezi zlo~ina~ke ekstradicije tzv. alirske grupe. No, Helsin{ki je komitet potom, na talasu propovijedi
Marketing tragedije
51
IZ SAFF
A
SAFFA
{to sam ukazao da SDP nema pravo prozivati kadrove SDA za kriminal, kad
u svojim redovima ima okorjele kriminalce, koje policijska i pravosudna
mafija ne kani goniti. Odgovor je bio strahovit.
SDP me 2. marta 2001. optuio da sam na ~elu opasne politi~ke
grupacije koja osim neonacisti~kog na~ina blokade zakonodavne, izvr{ne
i sudske vlasti, neonacisti~kog na~ina izmi{ljanja i gebelsovskog ponavljanja lai o ljudima iz Alijanse, ima i partijske odrede koje ~ine ekstremisti~ki,
agresivno i teroristi~ki nastrojene Vehabije, koji }e ve} sutra, nakon sukoba koje o~ekuju, biti grani~ari sa mudahedinskim na~inom politi~ke i
teroristi~ke borbe. Pri~a o revoluciji je bila i osnovni cilj boravka Iranske
ambasade na ovim prostorima kae se u dokumentu, ~iji policijsku nepismenost potvr|uje i mije{anje Irana sa vehabijama.
Iako sam javno traio obja{njenje i za{titu od svih mogu}ih instanci,
od policije i pravosu|a, od OSCE-a i OHR-a, od Vije}a za {tampu i Helsin{kog
komiteta - niko se nije oglasio. Na osnovu {utnje, kao znaka odobravanja, javnost je mogla pomisliti da se sve ove instance slau sa ocjenom
SDP-a da sam ja vo|a islamske revolucije u BiH, komandant teroristi~kih
partijskih odreda, da prevodim mudahedine koji }e biti nekakvi grani~ari
u nekakvom sukobu
Budu}i da su SDP-ovi mediji prenijeli stav SDP-a, i da su se reklame
za novine vrtile po lokalnim tv stanicama, mnogo je ljudi saznalo kako sam
grdno opasan. Narednih sedmica sam primijetio da je nekim poznanicima
nelagodno ako se susretnu sa mnom. Razumljivo, {ta se po{ten svijet ima
pozdravljati sa komandantom terorista.
Dvije godine poslije ovog doga|aja na naslovnoj stranici Slobodne
Bosne je objavljeno da sam na tajnom skupu u Mehuri}ima imenovan za
komesara Patriotske lige, koja planira da po~ne rat kako bi Bo{njaci iza{li
na Drinu. Re~eno je da sam politi~ki vo|a novog bo{nja~kog rata. Ovaj
tekst se i dan danas mo`e prona}i na internetu, i to na nekoliko velikosrpskih web-magazina. Iako sam bio svjestan opasne klevete koja se sru~ila
na mene, ovaj put nisam tra`io ni~iju za{titu. Iskustvo me pou~ilo da svi
koji se predstavljaju kao za{titnici demokratije, slobode {tampe i ljudskih
prava, zapravo jedino {tite kreatore satanizacije Bo{njaka.
Otud me ne ~udi {utnja koja se nadvila nad medijsko ubistvo Sanela
Sjekirice. Bo{njaci su jo{ daleko od shva}anja da je ubistvo svakog na{eg
~ovjeka zapravo ubistvo nas samih.
Broj 120, 15. V 2004.
Marketing tragedije
53
Kreatori haosa u bo{nja~kom dru{tvu }e uskoro iz zatvora na slobodu pustiti 50 lica koja su po~inila najtea krivi~na djela, a za
koje je utvr|eno da su neura~unljivi. Bo{nja~kim gradovima ve}
krstari 15 takvih osoba, me|u kojima su i najsvirepije ubice. Zar
nam i poslije ovog nije jasno da na{i reformatori u bo{nja~ko
dru{tvo instaliraju faktor samouni{tenja?!
Karneval samouni{tenja
U bo{nja~ki geto je ubrizgan virus bjesnila. Ulicom hodaju momci
~ije su kose ofarbane u sve mogu}e boje, ili su pak izbrijani, sa minduhama
u u{ima, u nosu, sa tetovaama koje simboliziraju odanost kultu siledijstva,
koje prikazuju noeve, o~njake, lance Ki}enje ikonografijom podzemlja
je fanatizam koji inspiraciju trai u zlu. Ne radi se, dakle, o iznimci, ve} o
pravilu, jer je imid siledijstva postao dominantno obiljeje ve}ine mladih
ljudi. Svako od nas se, metodom slu~ajnog uzorka, na ulici, moe uvjeriti
da barem polovica mladi}a koje susretnemo nose neki od znakova razvratne
estetike zla. Nasilje je postalo argon na kome se sporazumijevaju mlade
generacije. Predanost sotonizmu je komunikacijska dominanta. @ivjeti ivot
danas, biti u trendu, ne biti otpadnik od raje, sve to zna~i prihvatanje nametnutog jezika subkulturnih simbola. Toj agresiji trenda mogu se oduprijeti
samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu
razlu~iti dobro od zla. To su ona djeca {to u~e i {to su naj~e{}e rtve nasilja,
a nasilju moe biti izloen svako, na svakom mjestu, u svako doba dana.
Zapravo, ikonografija zla, kao u predhistorijsko vrijeme, kao u ivotinjskom
carstvu, ~ini odbrambeni sistem, jer ako izgledate dovoljno ofarbani i
izbu{eni, manje su {anse da na vas nasrnu ti ofarbani i izbu{eni manijaci,
koji su u bo{nja~kom getu proizvedeni tu|om a ne bo{nja~kom voljom.
IZ SAFF
A
SAFFA
eli proizvesti. Kad bi neki Karadi} ili neki Boban prieljkivali rasplet
bo{nja~ke traume, ne bi za svoje ciljeve na{li boljeg ishodi{ta od bo{nja~ke
autodestrukcije. Kad bi me|unarodni sponzori dogovora iz Kara|or|eva
projicirali najkra}i put za defetiziranje bo{nja~ke volje za Bosnom, tako|er
ne bi na{li kra}i put od ovog stanja, u kome Bo{njaci istovremeno bivaju i
sopstveni mu~itelji i sopstvene rtve.
Geto u koji su stjerani Bo{njaci, kao jedini bh. narod koji nema dvojnih opcija, idealan je rezervat za ovu vrstu eksperimenta. Bjesnilo se ubrizgava putem okupiranog medijskog sistema, putem ideologizirane policije i
pravosu|a, koji odri~u vjeru u pravednost drave, putem poniavanja
bo{nja~ke rtve, putem ubacivanja najjeftinije droge u Evropi, putem
strate{kog siroma{tva, koje se ostvaruje preko kriminalne privatizacije, a za
posljedicu ima otpu{tanje hiljade radnika sa posla, napose, putem namjernog vezivanja ruku policiji, u ime navodne demokratizacije, ~ime su sve vrste
kriminalnih sorti razumjele da je ovo eldorado u kome se moe ~initi sve, i
ni za {ta se ne moe odgovarati. Izuzev za tzv. islamski terorizam.
Tortura besmisla
Sarajevo, Tuzla, Zenica i drugi gradovi sa bo{nja~kom ve}inom, petkom
i subotom nave~er su, kako kau ljekari u Hitnoj pomo}i klanice. Tada se
prire|uju masovne tu~e, u kojima je sve dozvoljeno. Tada se nave~er izlazi
s ciljem da se potu~e, da se neko prebije, ili, pak, da se prisustvuje prebijanju nekog ~ovjeka, kako bi se o tome sutradan pri~alo kao {to sabran
svijet pri~a o kulturnom doga|aju. Tada je policija u stanju pripravnosti,
iako tek statira i evidentira rtve. U Tuzli, recimo, du grada, subotom se
nalazi desetak policijskih patrola, koje love pripite voza~e. Jedino punom
parom radi osoblje Hitne pomo}i, kojima valja zbrinuti tolike ranjenike.
Rezultat ovog karnevala nasilja jeste da se veliki broj omladine, koja
bjei od taksirata, sklanja u ku}e, povla~i u sebe, i jedini vid socijalne komunikacije ima po danjem svjetlu, iako ni ono nije garancija bezbjednosti. Svako od nas je ~uo sa mno{tvo primjera o tome kako se u po bijela dana dogodilo da neko bude iz ~ista mira pretu~en, oplja~kan, verbalno napadnut. Kodeks
vite{tva je u ovoj pojavi izop}en i prognan, kao i bilo {ta {to podsje}a na neki
red. Kvalitet se ovdje mjeri koli~inom brutalnosti i bezobzirnosti. Kao da
je me|u proizvedene bo{nja~ke nasilnike u{ao kukavi~ki nerv ~etnika i usta{a,
koji su vrlinom smatrali iivljavanje nad nemo}nim. No}as nije cilj tek prona}i
rtvu, tek je udariti ili oboriti na pod, cilj je rtvu i{utati nogom u glavu,
potpeticom joj gnije~iti o~i, nos, usta, polomiti zube, unakaziti joj lice, a
za{ta je ve} ustoli~ena i jezi~ka definicija; to se zove iscipelariti. Cipelarenje
je kre{endo svakog premla}ivanja, poput poente u pjesmi. Po kvalitetu cipelarenja se prepoznaje punina prazne du{e.
Radi se o tipi~nom kukavi~luku, mu{kom jadu, jer se niko od ovih
opasnih momaka ne bi usudio da takve svinjarije pravi u Fo~i, Prijedoru
ili Trebinju. Oni su opasni tek u ~oporu, kad nai|u na slabije. Ne radi se
tu o izvornom adrenalinu, za kojim tragaju pravi avanturisti. U protivnom,
namjerili bi se na izazov, kojeg preko Romanije ima na pretek.
Marketing tragedije
55
56
IZ SAFF
A
SAFFA
Bo{nja~ka tragedija
u filmu o pederima
Prije nekoliko dana su sve sarajevske dnevne novine na naslovnim
stranicama raspucale identi~an naslov: Pala prva klapa filma Go West.
Niti znaju svi novinari, a jo{ manje ~itaoci, {ta zna~i to klapa, niti kako
to ta klapa padne, ali nije ni bitno, ovdje se vi{e cijene stvari koje se ne
razumiju. Poput stranjskog naslova filma. U protivnom, naslov bi glasio:
Po~elo snimanje filma.
U skladu sa ovim informativnim noblesom, doima se i javni tretman
skandalozne teme koju obra|uje film Go West. Film se bavi ljubavlju
dvojice pedera u toku rata, koji su razli~ite nacionalnosti, ali, eto, ljubav
prkosi etni~kim podjelama, granatama i sl.
Za na{u javnost je normalno da se ne snimaju filmovi o Srebrenici i
stotinama drugih bo{nja~kih strati{ta; normalno je da se snima film o pederima, koji tako postaju mjesto po kome se prepoznaje su{tina agresije i
genocida. Kao i u Ni~ijoj zemlji Danisa Tanovi}a, ni ovdje nema zlo~inca
i `rtve, ve} ima nekakav rat, koji nije na{, i od koga je ugro`ena ljubav. A
ljubav, ko ljubav, uvijek pobje|uje, pa i kad je nastrana. Iako se razvrat ne
mo`e zvati ljubavlju.
Sude}i po apsolutno afirmativnom odnosu bh. medija prema ovom
filmskom pederluku, na{a javnost ne vidi ni{ta lo{eg u svo|enju 200.000
rtava agresije na pri~u o seksualnoj psihopatologiji.
57
valjda, kao bo{nja~ki umjetnici, trebali stvarati pri~u koja bi predo~ila zlo~in
kojemu su bili izlo`eni bo{nja~ki civili. Hiljade je takvih pri~a oko nas. Ali,
o~ito, ni jedna od njih ne odgovara nastojanju krsta{kog globalizma da se
relativizira zlo~in nad Bo{njacima. Film o genocidu nad Bo{njacima ne bi
u{ao u selekciju svjetskih festivala, ne bi dobio nagradu, niti bi njegovi autori
imali {ansu da proputuju Svijetom. Jer Svijetu treba bo{nja~ki zaborav, a ne
pam}enje. Genocid nad muslimanima nije kurentna roba.
Ali, zar ne postoji ne{to vi{e od ovozemaljskog interesa? Zar u umjetniku ne postoji patriotska i moralna obaveza da se zavje{ta istina o genocidu nad njegovim narodom? Nije bitno koliko bi ljudi vidjelo tu istinu, niti
da li bi takav projekat dosegao, svakako ideologiziranu, svjetsku slavu. Bitan
je odnos autora prema Bogu! Bitna je misija koju bi umjetnik morao osjetiti
u odnosu na moralni izazov vremena. Bosna je pretvorena u kupleraj u kome
se svako moe prodati za jeftine i bludne ~ari. Ali, kakav je smisao tih koraka?
To {to }e mi aplaudirati po Beogradu i Zagrebu, jer sam bo{nja~ku
rtvu sveo na pederskog kretena? To {to }e mi pederski lobi dati nekakvu
nagradu, jer sam osakatio, izmasakrirao, istinu od svome narodu? Pa kakav
sam onda to ja ~ovjek? Mogu li pogledati u lice majkama Srebrenice ~ije
sam sinove predstavio kao idiote koji usred borbe za opstanak ~eznu za
mu{kim polnim organom? Mogu li stati pred du{e svojih prijatelja koji su
ubijeni samo zato {to su bili muslimani? Mogu li sebe pogledati u ogledalo, jer sam i ja jedan od onih koji bi bio ubijen da sam se zatekao u Srebrenici, ili na ma kojem ~etni~kom i usta{kom pu{kometu? Ili je sve ovo,
pak, bijeg od istine, koju gnjecavi karakteri ne mogu podnijeti? Haman im
je lak{e praviti cirkus od bo{nja~ke tragedije, a u neznjanju i od sebe, nego
li svoj umjetni~ki, Boiji dar, usmjeriti ka moralnim obavezama.
Faustovski je to izazov. Nije Ahmedu Imamovi}u umjetni~ki dar
dat da njime {iri la i blasfemiju. Njemu je dar dat za ~injenje istine i plemenitosti. Takav uzurpator umjetni~ke misije bi morao biti spreman na
posljedice. Ako bo{nja~ki narod preivi, znat }e vrednovati Imamovi}evo
filmsko zlodjelo. A ako ne preivi, ne}e preivjeti ni Imamovi}. Izuzev moda
u nekom pederskom klubu na Zapadu, kao mu{ka striptizeta.
IZ SAFF
A
SAFFA
Dakako, ovakav }e tekst biti tuma~en kao izraz radikalizma, primitivizma, bezbeli i islamskog ekstremizma. Golema je ekipa ozbiljnih i uglednih stvaralaca okupljena oko filma Go West da bi moglo jedno novinarsko mi{ljenje poremetiti ubje|enje da se radi o normalnoj stvari. Jedan od
sudionika projekta je na FTV izjavio da je problem u glavama onih koji u
ovom filmu vide problem. Dakle, problema nema u onim glavama koje
homoseksualizam smatraju normalnom pojavom, toliko prirodnom da vjeruju kako bi ljubavni jadi dvojice pedera mogli izazvati suze u publici.
Scenario je u prvoj verziji naslovljen kao Romeo i Romeo, {to nedvosmisleno poziva na melodramsko suosje}anje sa junacima pederske pri~e. Problem je, zar ne, u na{im glavama koje ne mogu da prihvate dvije pojave:
prvo, da se jedna mentalna i seksualna bolest me}e na pijedestal prirodnosti; drugo, da se nepregled bo{nja~ke tragedije u umjetni~kom izazovu
jednog Bo{njaka i{~itava kao homoseksualni razvrat.
Da je normalno to {to nije normalno Bog ne bi stvarao mu{karca i
enu. To {to Zapad priznaje pederske brakove, pa im jo{ ustupa i djecu na
usvajanje, dekadansa je sa dna kace. Ako se {irenje protuprirodnog bluda u
ustavima zapadnih drava razumijeva kao ljudsko pravo, onda bi se na istoj
ravni i pedofilija (seksualno iskori{tavanje djece) mogla smatrati ne~ijim
ljudskim pravom. Za{to bi idiot koji ~ezne za mu{kim stranjicama ili
mu{kim polnim organima bio u boljem poloaju od idiota koji ~ezne za
seksualnim tla~enjem djece?! Krug razvratnog pakla koji je otvoren na Zapadu neminovno }e gutati nove prirodne me|e. Sve u ime lane slobode
koja }e porobiti prirodu koju je Bog stvorio u jasnim granicama. Jednako
tako, demokratija je smislena tek kao diktatura zakona, a ne kao anarhija u
kojoj se svako nasilje potura pod logotipom ljudskih prava i sloboda.
Ponavljanje zlo~ina
Sarajevski instant intelektualci, pogotovo oni koji su u svome pomodarstvu skloni istom spolu, u Imamovi}evoj }e blasfemiji vidjeti na{e
pribliavanje zapadnim vrijednostima. Feminizirani tuma~ glavne pederske
uloge u filmu, izvjesni Mario Drma}, razdragano je izjavio: Trudit }u se
svim silama i mu{kim i enskim da ovo izguram do kraja. Mladi glumac
bezbeli pledira na svjetske nagrade, pa je razumio da treba otpo~etka pri~ati
kako u sebi ima i enske sile, da se ne pomisli da on to samo glumi
pedera. Imamovi} jo{ nije po~eo davati izjave o svojoj seksualnosti, ali s
obzirom da je na sve spreman, kako bi ulovio neku nagr(a)dicu, moe se
o~ekivati da po|e Drma}evim stopama revolucije.
Nema ni~eg spornog da se filmski tematizira pederluk. O raznim se
bolestima snimaju filmovi, pa {to ne bi i o ovoj. Sporno je kad se takav film
pravi u Bosni, a o Bosni, i to glavom Bo{njaka. Sporno je {to taj film govori
o ratu, koji se moe ~itati samo kao: genocid. Sve drugo je ponavljanje
zlo~ina.
Broj 123, 1. VII 2004.
Marketing tragedije
59
[izofrenija u kom{iluku
Usta{ko dru{tvo vi{e ne}e tolerirati prirodno umiranje Hrvata. Svaki
Hrvat koji umre van svoje ku}e smatrat }e se rtvom terorizma, naravno,
tzv. islamskog. Zato Hrvati moraju povesti ra~una da umiru kod ku}e. Ako
im navre da dobiju infarkt, modani udar, ili da umru od neke druge
trenuta~ne smrti, moraju se pretrpjeti, i do}i do ku}e. Ba{ onako kao {to se
~ovjek pretrpi kad ho}e da stigne do zahoda. Po usta{koj viziji, smrt }e u
Hrvata dobiti dimenziju velike nude, koja se fiziolo{ki moe odgoditi. Otud
moemo govoriti o usta{kom otkri}u novih zakonitosti prirode, ~im se smrt
tuma~i kao prirodna pojava koja se moe tempirati. Pojednostavljeno, Hrvat koji je trebao dobiti infarkt u {etnji, kazat }e svome srcu: Sa~ekaj malo,
srce moje, vako stvari stoje, infarkt }e{ dobiti kad do|emo ku}i, za koju
minutu, kako bih ja umro prirodnom smr}u, jer ako umrem van ku}e, ra~unat
}e se da sam ubijen. Onda }e, bezbeli, srce poslu{ati svog vlasnika, i ta~no
na vrijeme otkazati poslu{nost ivotu.
Upravo ovakva {iza proizilazi iz blentavog saop}enja za javnost koje
je obznanio Op}inski odbor prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata iz Konjica, gdje je izre~ena sumnja u prirodnu i nenasilnu smrt {estero Hrvata iz
Konjica koji su u posljednjih {est mjeseci, od posljedica infarkta, umrli van
svoje ku}e. Dakle, da su umrli u ku}i, niko ni u {ta ne bi sumnjao.
IZ SAFF
A
SAFFA
poku{ava svoje zlo~ine pravdati zlo~inima drugih, a po{to tih zlo~ina nema,
valja se baviti proizvodnjom lai. Plan me|unarodnih protektora ide na
ruku ovim poku{ajima, jer se tendenca ratne uravnilovke o tri zara}ene
strane danas ~ita kao projekat istine i pomirenja, {to u prevodu zna~i: svi
su jednako krivi, jer su svi jednako stradali. Bo{nja~ka politika je zagubljena sama od sebe, a pogotovo naspram koalicije me|unarodnih snaga, ~etnika i usta{a, usmjerene protiv istine o genocidnoj agresiji. Istina o genocidu je krupan zalogaj za proderat, pa se na to niko i ne odlu~uje, ali se
zato poku{ava bo{nja~ki narod poistovijetiti sa ~etni~kim i usta{kim
zlo~instvom, {to se najefikasnije postie na talasu antiislamske histerije i
izmi{ljanja tzv. islamskog terorizma.
Nema nikakve vi{e matematike u ovoj prostoj ra~unici. Svijet je i{ao
na ruku ~etni~kim i usta{kim genocidnim osvajanjima. Svijet je tom podr{kom osakatio pravednu borbu bo{nja~kog naroda za referendumsku BiH,
kao jedini legitimni i demokratski oblik ure|enja na{e zemlje. Va{ingtonski
i Dejtonski sporazum su legalizirali genocid nad muslimanima, kao isplativo sredstvo za ostvarenje krsta{kih/kriarskih ciljeva. Svijet nije dozvolio
da postoji zemlja u kojoj }e jedan muslimanski narod, usred Evrope, biti
ravnopravan. Ali, ostali su zlo~ini nad muslimanima! Kao svjedo~anstvo
koje ima i pravnu, obavezuju}u teinu. Tek ako nestane bo{nja~kog naroda,
nestat }e i obaveze iz te pravosudne istine o genocidu. Bo{njaci ne moraju
nestati posve. Moe, tu i tamo, biti pokoja glava, pokoja damija. Dovoljno
je da Bo{njaci nestanu ekonomski, politi~ki, pa kulturolo{ki. To se upravo
i de{ava.
61
Zlo~ina~ki obrazac
Izmi{ljotina je bjelodana. Politi~ki navijena. Vidi se to po sljede}oj
re~enici iz saop}enja: Konjic je grad opasan za `ivljenje kao i za povratak
Hrvata. Ja{taradi, ~im je {estero Hrvata ubijeno dr`avnim infarktom.
Izmi{ljotina o Konjicu zapravo je odbrana apartheida u Stocu, ^apljini,
Livnu
Rije~ je o poznatom dramatur{kom obrascu. Za{to ~etnici plasairaju
la o konc-logoru za Srbe na stadionu u Tuzli? Zato {to su oni pravili konclogore po stadionima. Za{to izmi{ljaju da su Bo{njaci granatirali sami sebe?
Zato {to su oni granatirali Doboj i Br~ko kako bi opravdali svoja granatiranja
opkoljenih gradova. Za{to usta{e danas izmi{ljaju koordiniranost dravnih
instanci u projektu ubijanja hrvatskih staraca u Konjicu? Zato {to su oni ubijali bo{nja~ke starce, i {to su u tom genocidu sudjelovali paradravni organi
tzv. Herceg-Bosne. Njima je logi~no da pravosu|e kamuflira zlo~in. Kao {to je
nama, na alost, logi~no da sudije i tuitelji koji su za usta{ki ra~un kamuflirali Ahmi}e i druga bo{nja~ka strati{ta danas ~ine vrh bh. pravosu|a.
Zlo~ina~ki um svud oko sebe vidi obrasce po kojima funkcionira. To
je bolest s kojom je nemogu}e voditi dijalog. [izofrenija. Tu, u na{em
kom{iluku.
Broj 124, 15. VII 2004.
62
IZ SAFF
A
SAFFA
Hrvatski ugostitelji
ubijaju bo{nja~ke turiste
Iako su cijene na hrvatskom primorju sko~ile za sto odsto u odnosu
na pro{lu godinu, iako se hrvatski turizam pretvorio u bezo~nu plja~ku,
zbog ~ega trpi podba~aj, na Makarskoj rivijeri je jo{ uvijek najvi{e automobila sa registarskim tablicama BiH. Po{to bh. Srbi idu na crnogorsko primorje, a po{to je u hb. Hrvata stvar prestia voziti kola sa hrvatskim registracijama, za pretpostaviti je da obilje bh. registracija pripada Bo{njacima.
Iako su Bo{njaci ove godine znatno siroma{niji nego pro{le, iako im je za
ljetovanje potrebno od usta otkinuti mnogo vi{e
Rije~ je o jo{ jednoj u nizu pojava koje svjedo~e o bo{nja~koj autodestrukciji. Govorimo, dakle, samo o ekonomskoj nerentabilnosti ljetovanja
u Hrvatskoj. Kada bismo za{li u onu duhovnu i moralnu stranu ove autodestrukcije, nai{li bismo na nevjerovatan ambis, u kome Bo{njaci pla}aju za
svoje ponienje.
Bilo da se radi o obavezi da sa sobom nose 100 eura po danu
boravka, kako bi hrvatskim grani~arima pokazali da nisu fukare, ili da se
radi o neminovnosti da budu izvrgnuti svekolikom teroru usta{ke propagande, ili, u najgorem slu~aju, da budu fizi~ki ugroeni, kao {to su prije
nekoliko mjeseci u Neumu kamenovane dvije bo{nja~ke djevoj~ice, ili, kao
{to je prije neki dan, u Zaostrogu, bh. dravljanin Senad Tiro udaren bejzbol palicom po glavi, od ~ega je zadobio povrede opasne po ivot prelom lobanje i nagnje~enje mozga.
U usta{kom gnijezdu
Bila je 1998. godina. ^etvrti ili peti oktobar. Otac i ja smo se vra}ali iz
Splita, gdje smo i{li poslom. Smrkavalo se. Skontali smo da je bolje da
preno}imo u Hrvatskoj, nego da po no}i idemo kroz hb. hajdu~iju. Svratili
smo u Gradac. Hotel zatvoren. Odemo dole, do luke, ima neka gostionica.
Kau, ima preno}i{te, na spratu. Pro{etali smo, pa sjeli ispred, da ve~eramo.
Gostionica prazna. Konobar {utljiv. Tiho je. Pri~amo, jo{ jednom, kako je
dobro {to }emo tu preno}iti, jer tu ima pravne drave, a na onom putu, prema Mostaru, jo{ uvijek bi nas moglo strefiti sva{ta. Doga|alo se ljudima
Grgoljenje barki raspara turiranje motora. Odnekud se pred gostionicu stu{ti razgliman mercedes. Iz njega izleti ~etiri-pet pijanih usta{a. SkaMarketing tragedije
63
IZ SAFF
A
SAFFA
za bejzbol dobio po glavi otkriva nacisti~ki stav redakcije, po kome formulacija dobio po glavi ima vaspitni karakter. To {to je ~ovjeku smrskana
lobanja i {to se ljekari u splitskoj bolnici bore za njegov ivot, nebitno je.
Nadnaslov otkriva la: Naru{avanje javnog reda i mira okon~ano te{kim
ozljedama. Ko biva, nije kriv siledija {to je nanio te{ke ozljede, ve} onaj
{to je naru{avao red i mir. Pa i da jeste tako, a nije, ne bi bilo normalno da
se {titi siledija koji pravdu uzima u svoje ruke i razbija lobanje. Da je
Hrvat udario Hrvata bio bi kriv onaj {to je udario, a po{to je Hrvat udario
muslimana kriv je musliman, jer je Hrvat u Hrvatskoj uvijek u pravu. Tako
je u dravama oboljelim od nacizma. Dakle, siledija Marki} je rezultat
sistema, koji ga je stvorio, i koji ga {titi.
Marketing tragedije
65
Vatromet poraza
Ove je subote, kao i svake, Sarajevo pred pono} bilo pusto. Na cesti
su ostali samo oni koji trae belaja. Jer, poznato je, Sarajevo se subotom
pretvara u pakao. To je no} za opijanje i drogiranje, za noeve i boksere, za
premla}ivanje i silovanje, i nadasve, to je udarni~ka no} za rudare u hitnoj
pomo}i, koji spa{avaju drogirane ivote jedne izgubljene mladosti. Otud je
oko ove subotnje pono}i sabran svijet sjedio u ku}ama, gledao tv ili se
spremao na po~inak.
Odjednom je na Marindvoru po~elo pra{tati kao da je rat. Derale su
detonacije, sasipali rafali, nebo se bjelasalo od sile. Stanovnici okolnih zgrada
su u prvi mah pomislili da je do{lo do grdnog obra~una svih sarajevskih
mafija. Detonacije su dolazile iz pravca Holidej ina. Pa, da, tu je ve} jednom do{lo do mafija{ke pucnjave. Ali, iznad krova ovog hotela su se po~eli
uzdizati {areni bljeskovi, ~as crveni, ~as plavi, ~as `uti Li~i na vatromet.
Nije mogu}e da neko pred pono} pravi vatromet?! Vjerovatnije bi bilo da se
mafija obra~unava. Na to smo svikli, to o~ekujemo. Nismo svikli da se jedan
divlja~ki ~in, kakav je pono}ni vatromet, pravi pod okriljem institucije, kakva je Holidej in. Ljudi su pomislili da je mo`da po srijedi otvaranje
Sarajevo Film Festivala, ali bi Miro Purivatra sigurno imao toliko uvi|avnosti
da ovu terevenku ne pravi pred pono}. Pa, {ta je onda?
Neko se eni. Da, ba{ to. Nekakva je svadba. Kao da je Arkanova.
Neko ima para, ko pljeve. Stalo mu da pokae sjaj svojih para. Pa da probudi
66
IZ SAFF
A
SAFFA
67
dota}i, poput Pape. Idu ~itave familije. Vode djecu. Djeca napirlitana. Svi
ozareni, ushi}eni, ubrzani. Ni Alija Izetbegovi}, kada bi dolazio, nije u
Bo{njaka lu~io ovoliku koli~inu sre}e. Tobejarabi. Kakvi to geni treskaju u
bo{nja~kim tintarama? [ta je to, pobogu! Ma zna{ {ta je: primitivizam. Ta~ka.
Jer samo zapu{ten, primitivan um, moe nemati moralnog obzorja
da prepozna genocidnu semantiku Lepe Brene. Samo korov u mozgu moe
proizvesti ushi}enje nad spla~inama tipa: Sitnije cile sitnije. Samo totalna degeneri~nost moe nagoniti 10.000 ljudi da kisnu i vri{te u slavu svoje
moralne, duhovne i patriotske zatucanosti. A da li su ovi ljudi krivi? Ne,
sigurno nisu. Uzrok je u okupaciji dru{tvenih vrijednosti, koju podravaju i
sarajevski mediji, kako bi se dodvorili redizajniranim ukusima narodnih,
posrbljenih masa. Pogledajte novine od ponedjeljka, pa }ete vidjeti! Brenu
su iz materijalnih interesa veli~ale novine ~iji urednici razumiju ovo {to
govorimo.
Pjesmom u osvajanje
Brena je pred pono} priredila vatromet u Tuzli. Nek se zna da je
pokorila grad! Pra{talo je, kao i u Sarajevu. Policija je blehnula, ko tele u
{arena vrata, valjda u uvjerenju da je sve to ta nekakva demokratija. Dosad
su vatrometi u Tuzli organizirani u reiji, ili uz znanje gradskih vlasti. Ovo
je ne{to novo. Ispade da se po Tuzli mogu praviti detonacije kako se kome
prahne. Razumjela je to ispravno Lepa Brena, ~im je vatrometom zasolila
pravoslavne osje}aje tuzlanskih Bo{njaka. Razumjela je to i njena ideolo{ka
logistika, vjerovatno iz Bijeljine, koja se usudila da na zgradi Vlade Kantona ispi{e grafite: Tuzla je u Srbiji i Karadi} heroj. Mogli su te grafite
ispisati na stotine mra~nih i zaba~enih zidova, ali oni su hjteli da ih ostave
ba{ tu, na zgradi Vlade, da se zna da Brenin pohod na Tuzlu nije tek pjevanje i pucanje, ve} osvajanje. Eto, to {to su razumjeli svi Brenini Srbi, nije
razumio ni jedan Brenin Bo{njak. Dok su Srbi osvajali nepokoreni grad,
Bo{njaci su kisnuli, pjevali i razonodili se. I, samopokoravali se.
Ma, stara je to pri~a. Pjevali smo tako: Samo da rata ne bude,
dudlali cucle sa YUTEL-a, dok su nas drugi opkoljavali. Danas, opet, pjevamo tu|e pjesme, a ne shvatamo da tu|inskim pjeva~ima nije do pjesme ve}
do pokoravanja Bosne i Bo{njaka. Pjesma je samo nalak{i put do upesni}enog bo{nja~kog srca. Jednom sam napisao: Kad se okupira duh, teritorija se dobije na tacni. Sve ovo {to nam se doga|a, a {to svjedo~i o unutarnjem rasapu bo{nja~kog bi}a, tu|om je rukom posijano, kao korov, a na{om
rukom zapu{teno, da uzme maha, da se okorovi, odrodi, uhela}i, utruhne,
e kako bi bilo zrelo da nas odvede u nestanak. Ovi vatrometi, u Tuzli i
Sarajevu, imaju metafori~nu vrijednost: to nalikuje na pra{tanje atoma u
razbijanju cjeline bi}a. Izgleda lijepo, {areno, blje{tavo, ba{ kao {to heroinski ovisnici vide stvarnost, i smrt, vjerovatno. Ispod povr{ne je, ipak, zadah
baruta. Isti onaj koji se osjetio nad masovnim pogubljenjima Bo{njaka.
Broj 127, 1. IX 2004.
68
IZ SAFF
A
SAFFA
Ako ve} ne vjerujemo onim islamskim zemljama, u ~ijim su glavnim gradovima bulevari nazvani imenom Alije Izetbegovi}a, povjerujmo barem krsta{ima i munaficima koji i godinu dana poslije
smrti progone i blate prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.
Kao da bi oni tako katilski napadali mrtvog Aliju, da im i mrtav
Alija nije smetnja i prepreka!?
Troprsti kongres
Nema ni~eg zna~ajnog u tom tzv. bosanskom kongresu. To su dvojicatrojica klipana koji u Americi povazdan sjede pred kompjuterom i raza{ilju
svijetom svoje burgije. O kakvom se i{~a{enju radi dokazuje i to da su njih
dvojica-trojica (Borogovac, Sendijarevi} i jo{ nekakav) sebe proglasili tzv.
bosanskim kongresom. Kad kae{ kongres, misli{ na neku golemu salu u
kojoj zasjeda golema pamet. Podsje}a me to na jednog trgovca u mojoj mahali, koji je garau pretvorio u piljaru i nadjenuo joj ime Hilton. Nije {ala.
Jednog od ovih klipana imao sam priliku upoznati. Bilo mi je pozitivno {to se on, i taj njegov tzv. kongres, zalau za Tubu BiH protiv SCiG.
Poslije }u saznati da je on bio ~lan SDA, ali kako nije udovoljeno njegovim
ambicijama da bude kakav ministar, direktor i sl., onda se okrenuo protiv
SDA, otkriv{i da su u SDA sve sami srpski muslimani. Bilo mi je, dodu{e,
~udno {to se ovaj ~ovjek nekontrolirano cereka, bez razloga, iz ~ista mira,
zacene se, {to ima neke tikove, gleda u nebo kad razgovara, ali, rekoh,
hajde, ne cijeni se insan po vanj{tini. Opet sam se uvjerio da nijedan Boiji
znak nije dat bez razloga. Jer, kada je ovaj klipan objavio veselje zbog Alijine smrti, razumio sam tragi~ni ponor njegovog zluma.
Kao {to je budalasto sijelo od dva-tri ~ovjeka proglasiti tzv. kongresom, budalasto je i kad to sijelo ra~una da }e njegovo veselje zbog Alijine
smrti nai}i na podr{ku Bo{njaka. [ta li je o~ekivao taj tro~lani tzv. kongres?
Da }e sad svi Bo{njaci izi}i na ulice, razviti barjake i uzvikivati: Juuupiii!
Umro je izdajnik! Ako nisu to o~ekivali, za{to su onda obznanjivali nacionalno veselje?! Evo odgovora: iz istog razloga iz kojeg manijaci stoje skriveni
iza drveta, da bi u nekom momentu isko~ili da prikazuju svoju bolest.
Marketing tragedije
69
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
71
Umjesto d`enaze imala si sprovod, umjesto vjerskog obi~aja imala si trubu napisano je u ~itulji jednoj, valjda, Bo{njakinji,
oko ~ijeg ukopa je izbila nevi|ena polemika me|u o`alo{}enim
porodicama, a {to je Dnevni avaz u nastavcima objavljivao na
stranicama ~itulja. Ako su ve} o`alo{}ene porodice obesmislile
`alost u namjeri da javno oljagaju suprotnu stranu, Avaz nije
trebao pristati da bude tr`i{ni poligon za promociju mahalskog
mentaliteta. Ali, tada ne bi bilo ovog teksta
Polemika u ~ituljama
Otkako postoji {tampa u BiH, i otkako se izmodalo objavljivanje ~itulja
u pomen umrlim, nikada se na ovim tunim stranicama nije vodila polemika.
Sama pomisao o polemi~kim tekstovima u formi ~itulje djeluje nevjerovatno.
Ko }e s kim polemizirati? Kako, uop}e, voditi polemiku jezikom sjete i
po{tovanja? Izgleda nemogu}e, sve dok ~itulja ne promijeni svoju svrhu, i dok
ne postane oglasni prostor u koji se za pare moe metnuti {ta je kome volja.
Turbo-folk-mortis
Vrijedilo bi analizirati stilsku sli~nost bo{nja~kih ~itulja sa onim kakve
se objavljuju po Srbiji, te podvu}i oblike kukumakanja koji nemaju nikakve
veze sa islamom. Odakle to neislamsko, srbijanersko doivljavanje smrti?
Svakodnevno se moemo osvjedo~iti u smisaonu raznolikost bo{nja~kih
~itulja. Raspon se prostore od islamske skromnosti, posljednjeg selama,
pozivanja Allaha d.{ da podari Denet i vje~ni rahmet, preko ateisti~kih
vje~nih istina, tipa slava i hvala, pa do paganskih naricanja koja bi se
stilski mogla odrediti kao turbo-folk-mortis, a ~iji estetski kod proizilazi iz
koktela zbr~kanog od Cece, Deja, Vize za budu}nost, {panskih serija, TV
Pink, lavova i labudova na kapijama bo{nja~kih hu|erica, tv izvla~enja lotoa, sportskih prognoza, odnosno, svega onoga {to okupira na{u od
bo{nja{tva i od islama odro|enu stvarnost. Uzmite, u dokolici, i proanalizirajte stilsku raznolikost bo{nja~kih ~itulja. I na tome se mogu ~itati ambisni rasponi na{ih duhovnih podijeljenosti.
Primjerice, majka jednog Bo{njaka koga je ubila mafija u Sarajevu,
redovno ispisuje poruke delatima i poru~uje im da }e se namiriti ra~uni.
Te poruke moemo ~itati na razli~ite na~ine, ali, osobno bih to pro~itao
kao nepovjerenje u pravnu dravu. Jer, da ova majka iole vjeruje u ostvarivost pravde u BiH, ne bi imala potrebu da iz svog bola, iz svoje nemo}i i
povrije|enosti, poru~uje delatima kako }e ih pravda ipak sti}i. Od koga?
Od pravne drave ne}e. Od nje, ranjene i bespomo}ne? Ne}e. ^itulja se
tako pretvorila u izraz nepovjerenja prema dru{tvu u kojoj pravna drava
odve} slui samo za proganjanje tzv. islamskog terorizma.
Ili, 4. novembra je na ~itavoj stranici Avaza osvanula ~itulja u kojoj
pi{e: Od svega sam te mogla sa~uvati, ali od zle sudbine nisam. U potpisu: Kleopatra, Balkanska proro~ica. Ako se dobro sje}amo, ta Kleopatra
72
IZ SAFF
A
SAFFA
73
74
IZ SAFF
A
SAFFA
Evropski mudahedini
Kr{}ani nemaju nikakvog razloga ni opravdanja da ku}e didaju {arenim sijalicama jo{ na po~etku decembra. Muslimanske kom{ije, dobrohotne
i naivne, najmanji su im razlog. No, oni muslimane tuma~e kroz svoj odnos
prema njima, pa misle da su i muslimani obuzeti tim primitivizmom, da
svojim simbolima nasilu nekome bodu o~i. Jer, da razumiju muslimane,
Bo{njake, razumjeli bi da ovaj narod uop}e ne tangira pravo kr{}ana da
slave svoje blagdane. A ako bi to razumjeli, onda ne bi imali potrebe da
dabe tro{e struju i uve~er pale stotine sijalica pred ku}ama.
Dramatur{ki obrazac ovog slu~aja istovjetan je razlozima zbog kojih
kr{}ani, poglavito katolici, podiu mamutske kria~e na svakom koraku, na
ulazu u Tuzlu, na ulazu u Travnik, na brdu iznad Mostara, i ko zna gdje jo{.
^emu slue ovi spomenici inadu i seljakluku? Pa iskreni se kr{}anin moe
pomoliti i pred minijaturnim kriem. Ako je Isus dobar, ko{to se pri~a,
njemu }e se zgaditi ta zloupotreba kria, kao {to bi mu se svidjela iskrena
molitva, makar i bez kria. No, kr{}ani ne prave kria~e zbog sebe, i zbog
kr{}anstva, ve} da bi muslimanima prikazali svoju dominantnost, da bi ih
povrijedili i unizili. Tako je i sa ovim Boi}em ~ija je proslava po~ela jo{ 1.
decembra, na Dan borbe protiv side.
Temeljni apsurd ovog kr{}anskog }eranja inada proizilazi iz ~injenice
da }e kriti~na masa Bo{njaka ove, kao i prethodnih godina, tako|er okititi
Marketing tragedije
75
jelke, nadidati ku}e, pometati slike Djeda Mrazova, odvesti djecu na priredbe gdje Sveti Nikola dijeli pakete. Djeda Mraz }e jednako voljeti i hrvatsku djecu u Neumu, i bo{nja~ku djecu u Zenici, iako }e hrvatska djeca
bo{nja~koj djeci razbijati glave ako se pomole na ekskurziji u Neumu. Po
~emu se razlikujemo? Eto, po oboavanju Djeda Mraza se ne razlikujemo,
ali se ta~no zna dokle seu ljudska prava bo{nja~ke djece. Isto vai i za
roditelje. I srpski, i hrvatski i bo{nja~ki roditelji }e svoju djecu odvesti do
Djeda Mraza, ali }e samo bo{nja~ki roditelji ivjeti u getu i trpiti ponienja
kada treba da otputuju u inostranstvo. Srbi i Hrvati su gra|ani Evrope, a
Bo{njaci su evropski indijanci, koliko god nastojali da budu evropski gra|ani.
Dakle, ne radi se vi{e o tome kakvi su Bo{njaci, ve} o htijenju Evrope
i kr{}anskog susjedstva da Bo{njake vidi kao mudahedine. Zalud nam Djeda
Mraz, rakija i krmetina, kad nam je su|eno da budemo muslimani, po evropskoj mjeri predrasuda i nepismenosti! Oni misle da mi mrzimo ko{to oni
mrze, i da zlomislimo ko{to oni zlomisle, i zato nas dre u getu.
Na razme|u svjetova
Kada je Alija Izetbegovi} iza rata objavio proglas o Djeda Mrazu kao
neislamskoj tradiciji, te preporu~io bo{nja~kim roditeljima da svoju djecu
odmaknu od kristijaniziranja, digla se kuka i motika na bo{nja~kog lidera, a
slu~aj je kroz stotine tekstova, mjesecima, kori{ten kao dokaz o islamskom
fundamentalizmu u bo{nja~koj politici. Alijina je nakana bila romanti~arske
prirode, jer nije imala utemeljenja u vremenu i prostoru. Cijeli bi slu~aj danas trebalo tuma~iti tek kao ilustrativ koliko Alija nije bio politi~ar, i koliko je
bio islamski romanti~ar. Moda je on i znao da njegova preporuka ne}e odma}i
dalje od afere, i da }e Bo{njaci nastaviti po starom, pod medijskim i tri{nim
pritiscima djedamrazov{tine, ali, eto, imao je }eif da sa pozicije lidera jedine
muslimanske nacije u Evropi po{alje muslimansku poruku. Aliju treba razumjeti, jer je njemu islam bio vaniji od normi politi~kog pona{anja u ovom
dijelu Svijeta. Ba{ka je sad pitanje koliko je takav ~isti islam va`an Bo{njacima,
i koliko su Bo{njaci spremni `rtvovati svoje vi{edecenijske navike i indoktrinacije kako bi se uklopili u islamski do`ivljaj svijeta.
Evropski, interkulturalni znakovi u pona{anju Bo{njaka, koji traju
decenijama, nesporno imaju zna~enje identiteta. Sa takvim identitetom,
Bo{njaci nisu prispjeli ni u islamski, ni u evropsko-kr{}anski krug. Ali, to
jeste identitet, na razme|u svjetova. Bo{njaci Evropi pripadaju po mnogo
~emu, ali ne i po islamu, kao {to islamskom svijetu pripadaju po islamu, ali
ne i po manifestacijama socijalnog pona{anja koje se kose s islamskom
praksom. Uspostavljeni identitet te{ko je mijenjati, jer je taloen decenijama, pod diktatom kr{}anskog okruenja. Diktat se nastavlja, kroz globalizacijske trendove zapadnog jednoumlja. Da li uop}e vrijedi Bo{njacima
obja{njavati kako i Djeda Mraz i Nova godina nemaju amaba{ nikakve veze
sa islamom, i kako muslimansko slavljene ovih znakova kr{}anskog identiteta ne}e muslimanima donijeti ni{ta muslimanskoga?! Bo{njaci, u kriti~noj
masi, to mogu shvatiti, ali ne i prihvatiti, jer su prikovani za tra~nice
kr{}anskih obi~aja, koje doivljavaju kao znakove svoga identiteta. Ipak
76
IZ SAFF
A
SAFFA
Islam i kazna
Kada je napadan Alija Izetbegovi} zbog proglasa o Djeda Mrazu, govoreno je kako se bosanska djeca od pamtivijeka raduju ovom ~i~i, pa je
grijeh ukidati dje~iju radost. Zagreba~ki folkloristi su nau~no ustvrdili da
se Djeda Mraz na prostoru ex-Yu pojavio poslije drugog svjetskog rata, te
da se sam lik ne mo`e izravno izvesti iz na{e tradicije. Iako tvrde da se
Djed Mraz prvi put javlja u Njema~koj u 19. stolje}u, nau~nici ne pori~u da
se tradicija u obitelji prepli}e s tradicijom bo`i}nog darivanja. Isto va`i i
za novogodi{nju jelku, koja je oko 1910. godine u na{im gradskim sredinama zamijenila badnjak. Tako je Djed Mraz, u vremenima bratstva-jedinstva,
zamijenio Mikula{a, starog ~ovjeka sede kose i brade, koji na Nikolin dan
na le|ima nosi korpu punu poklona i preko no}i poklone ostavlja na prozorima. U razli~itim slavenskim kulturama ovaj mikula{ ima razli~ite
pojavnosti. On je negdje i sam, tobejarabi, Bog, ili Bo`i} koji putuje preko
zemlje i dolazi me|u svoj narod. U nekim sredinama Bo`i} je dobio dvojnika ili je zamenjen sa Deda Mrazom ka`u nau~nici. S koje god strane
da se potjera, Djeda Mraz nema veze sa islamskom tradicijom, ali ima sa
bo{nja~kom socijalnom kulturom i obi~ajima. Bo{njaci Svetog Nikolu, u
paketu sa bo`i}nom jelkom i Novom godinom, do`ivljavaju kao dio svoga
identiteta. Anketa na ovu temu bi nas uvjerila da ogromna ve}ina Bo{njaka
ba{ tako identificira svoje novogodi{nje osje}aje, te da ne postoji sila koja
bi im promijenila kr{}anske afinitete.
Eto, suo~ili smo se sa silom, u vrijeme genocidne agresije, kada su
Bo{njaci sa sve tri strane, iz Srbije, Hrvatske i sa Zapada, ubijani samo zato
{to su muslimani, pa makar bili do dna u kr{}anskim obi~ajima, ali to nije
uspjelo izmijeniti kr{}anski kalem u osje}ajima na{eg naroda. ^ak {ta vi{e,
pod presijom medijskih pritisaka, mnogi su Bo{njaci po~eli krivicu traiti u
sebi, u svome muslimanskom porijeklu, u nedovoljnoj odanosti kr{}anskim
svjetonazorima Po~eli su vjerovati da ih je stigla kazna {to su bili previ{e
muslimani, pa makar tako {to su na vlast doveli SDA ~ija se politika po prvi
put u bo{nja~koj povijesti nije stidjela islama. ...Kao da bi lokomotiva povijesti oti{la drugim tra~nicama da je Bo{njacima vladao neko drugi. Eto,
pokazalo se, kada je Bo{njacima vladao Zlatko Lagumdija, reinkarniran je
komunisti~ki progon Bo{njaka, uprkos gra|anskom politi~kom opredjeljenju. Bo{njaci su oklevetani na Zapadu, stegnuti u obru~ geta, kanjeni bez
krivice, iako su politi~kim izborom svjedo~ili da su protiv SDA. Dakle, {ta
god da u~ine, ma da se svi i pokrste, tobejarabi, Bo{njacima je namijenjena
varena-pe~ena kr{}anska predrasuda o muslimanima.
Gdje je onda izlaz? U islamu. Bo{njaci bi makar znali za{to su kanjeni.
Ali bi im du{e bile mirne, jake, strpljive i zadovoljne. Ovo iluzorno bjeanje
od sebe samo otvara nove rane. Zato je rje{enje u islamu. U islamu nema
boli i lutanja.
Broj 134, 15. XII 2004.
Marketing tragedije
77
Marketing tragedije
Historija je samo tekst ~ije je pisanje uslovljeno faktorom politi~ke
mo}i. Ko nema mo}, nema ni priznatu historiju. Ako znamo ko je pisao
historiju, znat }emo i {ta ta historija ho}e. Iluzija je vjerovati da se historija
pi{e sama od sebe, u nakani da po{teno predstavi doga|aje. Historija je
proizvod sa politi~kom misijom. Moe li bosanska tragedija biti preto~ena
u obavezuju}i historijski tekst? Zasad, ne. Politi~ka, a time i historijska
mo} u rukama je onih snaga koje su zainteresirane da se bosanska tragedija zaboravi.
U bo{nja~koj politici uop}e ne postoji razumijevanje prema bitnosti
historijskog svjedo~enja, koje se u multimedijalnoj realnosti najdjelatnije
izraava kroz filmsku pri~u. Bo{nja~ka politika, uz to, uop}e ne razumijeva
historiju kao proizvod koji ima marketin{ki potencijal na politi~kom i
futuristi~kom polju.
Stoga }emo u ovom tekstu ilustrativno predstaviti sumnje u vjerodostojnost holokausta. Predstavi}emo i jedan hrvatski primjer, kao dokaz
kako i male nacije mogu pametnim lobiranjem i ulaganjem od svoje
histori~ke ambicije proizvesti svjetski filmski doga|aj.
IZ SAFF
A
SAFFA
79
i na|e. U me|uvremenu reditelj hrvatske snage prikazuje kao ulju|enu vojsku, a srpske ~etni~ke horde kao barbare, koji hladnokrvno ubijaju civile
metkom u ~elo, kolju zarobljenike, siluju i ubijaju djevoj~ice. ^etni~ka brutalnost ni u jednom filmu nije tako ubjedljivo prikazana kao u ovom. ^ak
ni Hrvati nisu napravili film sa tako ubjedljivim `igosanjem ~etni~kog barbarstva. Ali, jeste Zapad, ne zato {to Hrvate voli vi{e nego Srbe, ve} zato {to
su Hrvati izlobirali i isfinansirali jedan pametan filmski projekat.
Film se mogao zvati i Vukovar. Ali, pametni Hrvati su razumjeli da
zapadni gledatelj vukovarsku golgotu treba do`ivjeti kroz diskurs ameri~kog
gra|anina i njegove balkanske drame. Jer, ko bi uop}e gledao film o Vukovaru? Samo Hrvati. Film o Harisonovom cvije}u gleda cijeli svijet, koji je u
globalizacijskoj kolonizaciji naviknut da vrijednosti mjeri ameri~kim diskursom. Patnja je samo relevantna ako je ameri~ka, i ako se kukuma~e na
engleskom jeziku.
Drugi znakovit detalj je francuska produkcija filma, koja nije poletjela da ispri~a pri~u o francuskom fotoreporteru. Projektanti ove filmske verzije hrvatske historije znaju da su ve}i anglofonski dometi, i da je ameri~ki
junak ubjedljiviji od francuskog. Uz u~e{}e svjetskih filmskih zvijezda stvoreni
su optimalni preduvjeti da ovu filmsku pri~u vidi naj{iri, svjetski auditorijum.
Impresionira ta hrvatska strate{ka pamet koja je razumjela potencijal dobrog filma, a nadasve marketin{ke modalitete i kolonijalne diskurse
koji obezbje|uju da {to vi{e ljudi u Svijetu vidi pri~u o Vukovaru i o ~etni~koj
brutalnosti. Pojednostavljeno, ako nam je interes da nekad dobijemo film
o Srebrenici, koji }e gledati milioni ljudi, onda taj film ne smije biti na{, i
onda ta pri~a mora biti ispri~ana kroz doivljaj ameri~kog nad~ovjeka,
~ije su patnje jedino validne u medijskom prostoru civilizacije.
Historija je proizvod
Ovu nunost da se recepcija bosanske tragedije ostvari kroz ameri~ki
diskurs, u Bo{njaka je jedino razumio Muhamed [a}irbegovi} koji je onomad lobirao da neki ameri~ki reditelj pravi film o Bosni. U me|uvremenu
ne samo da nismo o tome razmi{ljali, ve} smo filmske storije o bosanskoj
tragediji prepustili raznim uhljupima koji na izmi{ljanju gra|anskog rata,
mudahedina i pedera grade svoju srpsko-hrvatsku i svjetsku karijeru.
Film Harisonovo cvije}e vrijedi pogledati kako bi se uvjerili da jedna mala nacija mo`e, ako zna i ho}e, svoju nacionalnu pri~u prodati u
svjetskoj ambala`i. Vrijedi pogledati i film Pijanist, gdje se kroz dramu
jedne jevrejske porodice mogu prepoznati paralele sa bo{nja~kom tragedijom. Mo`da nam ovi filmovi otvore ambiciju. Mo`da razumijemo kako je
filmska pri~a najja~e oru`je dana{njice za etabliranje historijske istine. Jer,
bez historije ne postojimo. A historija je samo tekst. Tekst koji se proizvodi kao i svaki proizvod.
Broj 135, 1. I 2005.
80
IZ SAFF
A
SAFFA
81
IZ SAFF
A
SAFFA
83
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
85
Ako bismo pristali na Lovrenovi}evu zamisao da je sevdalinka uslovljena majstorski ispe~enom rakijom, tada bismo alkoholizam
uva`ili kao nacionalnu vrlinu, {to bi dugoro~no stvorilo armiju
Bo{njaka koji u opijanju vide ispunjenje svoga identiteta. Alkohol
je samo zlo, i ne postoji varijanta po kojoj bismo ovo bespu}e prihvatili kao kulturolo{ki i nacionalni kompas.
Rakijska tekstualnost
Lovrenovi}evo farbanje sevdalinke rakijom nije slu~ajno, jer on i u
daljem tekstu pripovijeda o blagodetima rakije koja se - razlijeva bla`eno
po `elucu i udovima, hvata polako i dr`i dugo. Ovo je prvi put da se jedan
predgovor nekom izboru pjesama oslanja na alkoholi~arske faktore. Da li
je to Lovrenovi} rodona~elnik novog pravca u kulturnoj i knji`evnoj teoriji,
koja }e se zasnivati na uticaju rakije na tekst? I gdje ba{ da se kola slome na
sevdalinci? Valjda je inspirativno pe~at bo{nja~ke kulture ope~atiti rakijom.
Ozbiljan prire|iva~ bi se bavio knji`evnim i muzi~kim zna~enjima sevdalinke,
a ne bi sevdalinku uslovio majstorski ispe~enom rakijom. Zamislite kad
bi neki prire|iva~ izbora, jal {ansone, jal kancone, napisao kako ovih pjesama ne bi bilo bez konjaka, jer je obanda~enost pameti uslov i za stvaranje
i za slu{anje?! Preferiranje rakijskog diskursa u kulturnim teorijama razorilo bi znanstvenost, jer bi se ispostavilo da se relevantnost stvaranja i konzumiranja bazira na opijenosti poruke, po{iljaoca i primaoca. Da li je Lovrenovi} ba{ tako slu~ajno lupio ovu budala{tinu?
Sistem vrijednosti u na{em dru{tvu odre|en je stepenom provokacije bo{nja~kih i muslimanskih vrijednosti. Zato je Lovrenovi} u svome
predgovoru rezervirao prostor za provokaciju, e, kako bi mi sada o tome
pisali, a kako bi on bio na udaru tzv. islamskih ekstremista. Armija raznih
intelektualaca ~ezne da bude kritikovana od muslimanskih institucija i ~asopisa, jer je ta kritika danas neka vrsta putovnice za karijeru. Ako te ne kritikuje reis Ceri}, Saff , Preporod ili neki kultni ekstremista, ne mo`e{ se
smatrati progresivnim i multikulturnim. Otud je velika jagma za ekstremisti~kom kritikom. Vjerovatno postoje ljudi koji bi golemo platili samo da
ih reis kritikuje. Jer, ta kriti~ka preporuka otvara vrata okupiranih bh. in86
IZ SAFF
A
SAFFA
S ~varkom u Evropu
Ivanu Lovrenovi}u je lahko. On je ve} doajen. No, njegovo poganjenje sevdalinke rakijom otvara nam jedan zanimljiv temat o socijalnoj kulturi kriti~ne mase Bo{njaka koji uistinu razumijevaju sedvalinku kao rakijsku
pjesni~ku formu. Rije~ je o prostacima, neobrazovanim i poslanjinjenim
muslimanima, ~ije nepismeno shva}anje sevdaha ne moe biti okvir za
publicisti~ko i nau~no valoriziranje na{eg muzikolo{kog otiska prsta. No,
Lovrenovi} upravo kroz pijandura{ke estetske podrume nastoji umanjiti
umjetni~ka prostranstva sevdalinike. Nije neta~no da se sevdalinka u mnogih
Bo{njaka vee za ak{amluk, {to je lano ime za alkoholizam, ali je neta~no
da se njena umjetni~ka vrijednost nuno mora vezati za majstorski ispe~enu
rakiju. Da je Lovrenovi} pisao o aspektima socijalne kulture kod Bo{njaka,
pa ispostavio tezu kako se mnogo Bo{njaka opija pod logotipom ak{amluka
i sevdaha, lano predstavljaju}i svoj alkoholizam i turbo-folk afinitete, ne
bi mu se, vala, imalo {ta odbiti. No, on je navodno pisao kriti~koanaliti~ki
tekst, a teoretski alat za tuma~enje mu je bio taj rakijski diskurs.
Gdje je opasnost ovakvog {minkanja alkoholizma u Bo{njaka? U tome
{to }e mnogi Bo{njaci razumjeti da svome identitetu, {to sevdalinka jeste,
mogu pripadati samo preko majstorski ispe~ene rakije. Uz to }e se osje}ati
kulturnim, uzvi{enim, jer pripadaju ne~emu ~emu se divio, jal Gete, jal
Marketing tragedije
87
Zadah crkotine
Nema dobre rakije. Kao ni bezopasne kocke. Svaka insana hvata
polako i dr`i dugo. Insan se pohajvani, upesniti, zaugursuzi. Mo`e se u
parefemu kupati, ali iz njega vonja kiselost. Taj smrad koji se osjeti u ku}ama
alkoholi~ara, nalik je na onaj koji se osjeti u ku}ama gdje se hrana sprema
na krme}oj masti. (Dodu{e, ja sam vegeterijanac ve} deset godina, pa meni
svako meso smrdi, a krme}e posebno, jer zaudara na crkotinu.) Ako
alkoholi~ar mo`e usmrditi ~itavu ku}u, i svoj smrad useliti u zidove, tepihe,
namje{taj, kakve li se tek hemijske baru{tine gibaju u njegovoj glavi. Pamet
je hemija. Bistrina uma ovisi od prohodnosti i gipkosti krvnih puteva i
sokaka. Kad to zakr~ite i umrtvite alkoholom, jednom insanu, a kamo li
kriti~noj masi ljudi u jednom dru{tvu, onda se `ivotno okru`enje svede na
kiselkaste baru{tine, koje vonjaju po gluposti i ni{tavilu. Nesre}a se
razmno`ava, kao i sre}a. Podsvijest prati vrtlog energije u koji je uba~ena
voljom insana ili dru{tvene zajednice. Kad jednom dru{tvu alkoholizam
nametnete kao vrlinu, kao identitet, ono }e to pratiti po inerciji. Bo{njaci
su posljednjih decenija preuzeli mnoge obrasce socijalnog pona{anja od
svojih susjeda, te se u kriti~noj masi i kod nas alkohol smatra korisnim,
ako se, bejagi, konzumira umjereno. Budu}i da je bjelodano da nema umjerenog alkoholisanja, jer alkohol stvara naviku i tra`i sve prisnije veze, jasno
je da se radi o zlu koje kao i svako zlo treba u korijenu sasijecati. Zato ne
postoji varijanta po kojoj bismo alkoholizam prihvatili kao vrlinu, ili kao
kulturolo{ku ~injenicu, kako je to poku{ao proturiti Lovrenovi} uz sevdalinku. Alkohol je samo zlo, i ni{ta vi{e. Sevdalinka je komad na{eg kulturnog identiteta. Na{a budu}nost uslovljena je na{im identitetom. A u budu}nost ne mo`emo s alkoholom. Jer je alkohol suprotstavljen budu}nosti.
Alkohol vodi odumiranju.
Broj 136, 15. I 2005.
88
IZ SAFF
A
SAFFA
Po{tivanje holokausta nad Jevrejima je apsolutni bo{nja~ki nacionalni interes. \ilko{ki poku{aj lidera bosanskih Jevreja i njegovih
{egrta da u Sarajevu izmisle tzv. antisemitizam, i da jednog Bo{njaka
moralno uni{te ne smije nas pokolebati u obavezi da u~imo od
Jevreja, ugledaju}i se na njihovu kulturu pam}enja.
89
IZ SAFF
A
SAFFA
ncije protektorata u BiH, odakle se zaborav promovira kao dru{tvena vrlina. To je ta politi~ka mo} koja nam pi{e historiju!
Povijest civilizacije je krcata zlo~inima, ali se samo na jevrejskom
holokaustu u~imo prepoznavati zlo~in. A kada ga prepoznamo, u vidu
Omarske, recimo, onda nam nije dopu{teno da ga pamtimo. Kakva je onda
svrha memorije holokausta, kao ideje evropskog identiteta, ako nam ne
slui da preduprijedimo zlo? Treba se pribojavati da bi ovo totalitarno promoviranje ekskluziviteta patnje, gdje su Jevreji jedine rtve u historiji, moglo samo sebe obesmisliti, i uru{iti, {to bi bio neoprostiv grijeh prema
rtvama holokausta. Ekspanzija postkolonijalnog mi{ljenja, i razvoj komunikacija, legitimiraju velika patni{tva malih naroda, koji trae da im civilizacija prizna ista historijska prava kao i Jevrejima. Traimo to i mi, Bo{njaci,
muslimani. Negiranje na{eg jednakog prava dovodi pod sumnju sintagmu
da je zlo~in uvijek zlo~in, ma gdje se dogodio, i ma kome. Ispada da na{a
rtva nije rtva, jer nije jevrejska, i da zato mora postati rtva urotni~kog
zaborava. Upravo bi se Jevreji morali potruditi da se holokaustu pridrue
drugi genocidi, jer }e se u protivnom holokaust konfrontirati istini, koja
nema namjeru kapitulirati pred ekskluzivitetom jevrejske patnje. Interes
svake rtve je da se ogleda u instituciji holokausta. Samo tako holokaust
moe opstati kao uzor u kulturi pam}enje zlo~ina.
Marketing tragedije
91
IZ SAFF
A
SAFFA
Drskost i divlja{tvo
Zadatak Regulatorne agencije za komunikacije je, valjda, da spre~ava
{irenje mrnje i nacional-{ovinizma unutar BiH, da kanjava one koji to
~ine, i u tome ova Agencija zasluuje na{u punu podr{ku. Nama treba
dravno tijelo koje }e sankcionirati fa{isti~ku propagandu, koja se i danas
~uje sa velikosrpskih i velikohrvatskih rtv stanica u BiH, a od kojih ni jedna
nije kanjena sa 50.000 maraka. Mi nemamo ni{ta protiv ni da se kanjavaju
mediji koji bi eventualno plasirali ne{to {to bi nalikovalo na bo{nja~ki nacionalizam. Jer, na{ je bo{nja~ki nacionalni interes u rehabilitaciji multiMarketing tragedije
93
etni~kog dru{tva, a {to je izvodljivo samo ako }e nacionalizam biti zabranjen zakonom. No, ovdje nije problem u nama, mi imamo dovoljno duhovne
{irine i tolerancije da ivimo sa svojim susjedima. O tome svjedo~e, hvala
Bogu, sve sa~uvane pravoslavne, katoli~ke i jevrejske bogomolje na teritoriji koju je odbranila Armija RBiH. Na{e multietni~ko opredjeljenje
potvr|eno je u vremenima te{kih isku{enja, kada smo ubijani kao muslimani, a kada smo se branili kao Evropljani.
TV Alfa je kanjena u ime borbe protiv nacionalizma u BiH, ali hafizov
vaz uop}e ne ugroava ni bh. Srbe, ni bh. Hrvate, ve}, simboli~no, izraelsku
ekonomiju koja, kako on tvrdi, ima prihode od Coca-cole, Nike patika,
itd. Kakve veze mi imamo sa Izraelom? Otkad smo to mi obavezni da {titimo
izraelsku, ili ma ~iju ekonomiju? Na{e je pravo da {titimo svoju ekonomiju,
pa i tako {to }emo pozivati na{e ljude da ne kupuju stranu robu. Ma ~iju. Po
toj logici mogla bi se ljutiti i Moldavija {to pi{emo protiv moldavskih prostitutki, pa tako siroma{imo moldavske ekonomske potencijale. Lak{e bi se
svarilo da je TV Alfa kanjena zbog pozivanja da se ne kupuje slovena~ka
roba, jer nam je Slovenija blia od Amerike i Izraela. S koje god se strane
krene, monstruozna je kazna Fincijevog RAK-a, jer nema nikakve veze sa imperativima da se sankcionira medijska mrnja prema bh. narodima. A, kanjavati
nekog u BiH zato {to poziva na bojkot izraelske ekonomije, i progla{avati ga
zbog toga antisemitom, vrhunac je drskosti i divlja{tva.
Kanjavanje istine
Pore|enje hafizove hudbe, objavljene u Walteru, sa tekstom
obrazlo`enja Fincijevog RAK-a, otkriva gebelsovsku manipulaciju. U hudbi
ne postoji ni jedna re~enica na osnovu koje bi se moglo re}i da nosi
jasnu hu{ka~ku poruku, (da je) u su{tini antisemitska i (da) na otvoren
na~in omalova`ava vjerska ubje|enja drugih naroda koji `ive na ovom prostoru i {ire. Kakve veze vjerska ubje|enja bh. naroda imaju sa hafizovom
preporukom da se ne kupuje ameri~ko-izraelska roba? Nikakve. Pa nismo
mi ni Amerikanci, ni Izraelci! Ali, Fincijev RAK svijetla obraza brani ubje|enja
naroda na {irem prostoru, dakle, na Planeti. Pi{e li to igdje u na{em
Ustavu, ili u poslovniku Fincijevog RAK-a, da je na{e dru{tvo du`no braniti
{iri prostor, konkretno, ameri~ku i izraelsku ekonomiju?! Po{to ne pi{e,
onda zna~i da su Finci i RAK prekora~ili svoja ovla{tenja, plasirali la` o tzv.
antisemitizmu u BiH, i da bi zbog toga morali biti sankcionirani. Isto bismo mislili i da su Finci i RAK zajmili od nekoga braniti saudijsku ili iransku ekonomiju, jer to nema nikakve veze s na{om dr`avom.
Otud smatramo da je bila pogre{na odbrana direktora TV Alfa, koji je
hudbu pravdao Kuranom, na ~ije se izvode naslanjaju hafizove opservacije.
Ne radi se o tome. Radi se o nespojivosti ingerencija Fincijevog RAK-a nad
stavovima iz hudbe. Fincijev RAK postoji da sankcionira {ovinizam u bh. medijima, usmjeren prema bh. narodima, a u hafizovoj hudbi takvo zlo ne postoji.
Pred nama je, dakle, opaka la. Pred nama je dravni terorizam. Pred
nama je budu}nost u strahu i ponienju. Istina je na{e jedino oruje. Ali,
istina ne postoji dok se ne kae. A kazivanje se kanjava.
94
IZ SAFF
A
SAFFA
* Ovome tekstu je pridodat posljednji dio teksta Udba i hutba, (broj 143, 1.V 2005.),
koji ne donosimo u cijelosti, jer se oba teksta bave istom temom.
Marketing tragedije
95
IZ SAFF
A
SAFFA
ovome nemaju pojma. A i kad bi imali pojma, ~ini se, prije bi pristali da
proganjaju nepostoje}i antisemitizam, nego da poru~e kako je ta
izmi{ljotina jo{ jedan vid nastavka agresije na Bosnu i Bo{njake.
Osobno sam se uvjerio u globalnu informativnu zavjeru protiv istine,
u ovom slu~aju. Evo i kako Jedan moj prijatelj na Zapadu, ina~e univerzitetski profesor i vrhunski informati~ki stru~njak, ponudio se da izradi
moju internet stranicu na kojoj }e se na bosanskom, engleskom i njema~kom
jeziku na}i dokumenti o cijelom slu~aju. Ova stranica je prethodno sa jednog servera sklonjena ~im se pojavila, a onda je otvorena na drugom.
Stranica je sada naslovljena kao www.fatmir.info.ms. Moj prijatelj je nedavno svim stranicama koje su objavile lai o antisemitizmu u Bo{njaka
preporu~io ovu moju stranicu kao drugu stranu pri~e. Nije pro{lo ni nekoliko sati, a server na kome se nalazila ova stranica je napadnut. Na moje
pitanje {ta se dogodilo, on mi je uputio mail sljede}e sadrine: Evo, pro~itao
sam informacije, da je server, na kojem se nalazi tvoja stranica, od nepoznatih napadnut. Vrsta napada se zove DDoS (distributed denial of service). Ova vrsta napada podrazumijeva istovremeno kori{}enje mnogobrojnih ma{ina (sa razli~itih mjesta, moe i kontinenata), koje istovremeno
{alju svoje pakete sa informacijama na jedan te isti server i tako ga bukvalno poplave sa elektronskim brbljanjem, tako da on ne uspije vi{e odgovarati na normalnu komunikaciju. DDoS je jedan od najopasnijih napada.
Tekstualnost klevete
E, sad, da se vratimo tom Roe Garodiju. On je, kako pi{e u predgovoru, bio marksista, a onda je izvr{io intelektualno samoubojstvo kad je
po~eo razvaljivati cionisti~ku politiku manipulacije holokaustom. Za sebe
pi{e: Imao sam slobodan pristup najve}im nakladni~kim ku}ama, televiziji, radiju, velikom tisku. Bio sam objavio 40 knjiga u svim velikim nakladni~kim ku}ama, prevedenih na 27 jezika, a onda su mi zatvorena sva velika vrata. Ovu je knjigu morao sam {tampati, a mogla se kupiti samo u
jednoj rumunskoj knjiari u Parizu. Jednostavno, svi su se pla{ili ma kakvog
kontakta sa Garodijem. Iako je Jevrej po ro|enju, iako je bio jedan od
osniva~a Me|unarodne lige za borbu protiv rasizma i antisemitizma, optuen
je za antisemitizam. On pi{e: Na{a borba protiv politi~kog cionizma je
neodvojiva od na{e borbe protiv antisemitizma. Dakle, on se i dalje deklarira kao borac protiv antisemitizma. Ali, zalud, jer je i protiv cionizma.
Eto, ja se uop}e ne bavim garodijevskim temama, ali mislim da }u biti rtva
istih modela satanizacije, jer je cilj da se ljudi isprepadaju od mogu}nosti
da imaju ikakav kontakt sa mnom. A {ta je to nego zavo|enje u komunizmu
oprobane autocenzure, kao najtee osobine totalitarizma?!
Garodi je u svojoj knjizi umanjivao histori~ke razmjere holokausta,
te razglabao kako se holokaust politi~ki iskori{tava od nacije koja nije ni
postojala u vrijeme kad su zlo~ini bili po~injeni. On ~ak tvrdi, i nudi
primjere, da Izrael organizira antisemitske atentate po Evropi, kad god mu
zaprijeti me|unarodna osuda zbog zlo~ina nad Palestincima. Mnogo pi{e
upravo o izmi{ljanju antisemitizma, te o potpunom vladanju politi~kog
Marketing tragedije
97
cionizma medijima Amerike i Francuske. On smatra da postoji ~itava industrija izazivanja protu`idovskih reakcija putem provociranja strpljenja
ne`idovskih naroda. A na {ta je usmjereno izmi{ljanje antisemitizma u
Sarajevu nego na provokaciju? Sva sre}a pa je na{a inteligencija prozrela i
prezerela ovaj poku{aj, ~ime su Jakob Finci i Sr|an Dizdarevi} pro~itani kao
osobe koje sramote na{u zemlju u inostranstvu, jer nas kleve}u za ne{to
{to ne postoji, ni prije, ni poslije njihovog sramnog poku{aja. Ali, sve ovo
postoji i opstaje kao tekst, u zapadnim medijima, na osnovu ~ega diplomatski lobiji sti~u utisak da su Bo{njaci tzv. islamski radikali i antisemiti.
To {to zapadni mediji ne `ele ~uti istinu, na neki se na~in poklopilo sa
Garodijevim opservacijama.
Globalna tiranija
Ovaj kratki tekst ne moe navesti sve koincidencije koje upu}uju da
su modeli izmi{ljanja antisemitizma svukud isti. Recimo, evo jedne,
najo~itije. Sje}amo se kako se predsjednik Helsin{kog komiteta za ljudska
prava BiH zaloio da se Kemal Bakovi} i ja imamo uhapsiti kad god neko
oskrnavi Jevrejskog groblje, {to je ne~uveno, jer se neko optuuje i prije
krivi~nog djela, a ~ime se zapravo podsti~e ~injenje tog krivi~nog djela.
Dizdarevi} je rekao: Predloi}emo Ministarstvu unutra{njih poslova da svaki
put kad se ovdje zabiljei slu~aj skrnavljenja Jevrejskog groblja ili antisemitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahi}a i gospodina Bakovi}a.
A evo {ta je rekao francuski ministar policije Pierre Joxe kada je neko oskrnavio Jevrejsko groblje u Carpentrasu: Nema ni potrebe za policijskom istragom da bi se znalo tko su zlo~inci krivi za taj rasisti~ki uas. Ovaj ministar policije bi odmah trebao biti smijenjen, kao i Sr|an Dizdarevi}, jer
ru{e maksimu pravne drave da je svako nevin dok se suprotno ne dokae.
Ali, o~ito je da globalna stvarnost preuzima neke komunisti~ke modele, po
kojima ministarstvo istine i montirani procesi postaju na{a realnost.
Uistinu je bilo lijepo ivjeti bez Roe Garodija, i bez spoznaje da neki
neljudi zloupotrebljavaju jevrejske rtve za politi~ke i medijske obra~une.
Sve je bilo bolje prije par mjeseci. Danas sam o{inut spoznajom da i jedna
takva institucija, kakva je institucija holokausta, moe biti sredstvo za
izmi{ljanje antisemitizma. Ali, to nije ono najgore. Najtea je spoznaja o
postojanju novog svjetskog komunizma, koji se krije iza globalizacijske
podvale, a koji zapravo ima za cilj uspostaviti planetarno jednoumlje, gdje
}e karakter istine i lai odre|ivati onaj ko ima politi~ku i finansijsku mo}.
To je ono {to je zastra{uju}e. Kome mi danas moemo pokazati da u Bo{njaka
nema antisemitizma? Nikome. Presuda je donesena.
Da li je u ambijentu novog svjetskog komunizma postalo iluzorno
i{ta dokazivati? Evo, svi dokazi o genocidu nad Bo{njacima nisu dospjeli do
pomra~enih umova, ~ija opsesija za profitom danas granatira granice humanizma i demokratije, u nastojanju da zagospodari umom civilizacije. U
toj globalnoj tiraniji istina i moral vi{e ne igraju ni sporednu ulogu.
Broj 140, 15. III 2005.
98
IZ SAFF
A
SAFFA
Saff i komesar
Ovo je 50-ti tekst u kolumni koja redovno izlazi u Saffu evo ve}
ne{to vi{e od dvije godine. Po{to se radi o malom jubileju, red je da se i
autor i ~itaoci malo odmore od dnevnih aktuelnosti, pa makar tako {to
ne}emo obra|ivati nikakvu temu, ve} }emo, nako, malo, promuhabetiti.
Pretpostavljam da mnoge zanima otkud ja u Saffu, kad u odnosu na
cijenjene kolege koje pi{u u ovom magazinu jedini nisam u vjeri po mjeri,
na prvi pogled. Ta mogu}nost da ovakav kakav jesam u|em u Saff bila mi je
najve}a inspiracija da prihvatim poziv Kemala Bakovi}a za saradnju. Pokazalo se da }e to postati najve}a enigma na{im zajedni~kim progoniteljima. Bi}e
da je moja sekularna forma tek kamufla`a moje talibanske su{tine, jer kako
bi se u protivnom mogao na}i u tom bejagi opasnom okru`enju, gdje brade
ujedaju na svakom koraku. A ja, po{to sam zakamufliran, mora da sam opasniji od svih. Zato sam progla{en komesarom i komandantom vehabija.
Udba{i ne mogu razumjeti prostu ~injenicu da Saff nije ono {to oni fantaziraju, ~im je, eto, otvorio stranice za jednog autora koji formalno ne pripada
krugu Aktivne islamske omladine, ali koji pripada jednom shva}anju da su
Bo{njaci ja~i kad ujedine svoje unutarnje razlike. Moje prisustvo u Saffu
upravo je svjedo~anstvo tog bitnog zaokreta u razumijevanju nacionalnih i
vjerskih pitanja. Izgradnja zajedni{tva, pribli`avanje razlika, ujedinjenje u
sudbinskom toku, sve su to osobine koje krase shva}anje kakvo bismo `eljeli
pro{iriti na svim stranama bo{nja~kog, ~injenica je, razjedinjenog naroda.
Tek sa uspostavom dijaloga me|u na{im bo{nja~kim razlikama, tek sa
odre|ivanjem ciljeva koji su jednaki za sve nas, mo`e do}i do objedinjavanja
na{ih istinskih potencijala, ali i do afirmacije onih univerzalnih ciljeva do
kojih je stalo uredni{tvu Saffa. Alternativa je razjedinjenost, a razjedinjenost
je propast. Dijalog, demokratija i tolerancija unutar nas samih, pozivanje u
saff, bez prisile i konfrontacije, put je da kao narod izgradimo jedinstvo i
samoodr`ivost. E zato sam ja u Saffu.
99
IZ SAFF
A
SAFFA
Oni nemaju snage da razumiju kako u islamu nema nikakve nevolje, jer
islam nikog ne tla~i, i kako sve na{e nevolje proizilaze iz krsta{kog fundamentalizma u na{em susjedstvu, potpomognutog na{im mazohizmom.
Marketing tragedije
101
Duh ujedinjene Evrope svoju koheziju treba graditi na najudaljenijim ta~kama identiteta koje obuhva}a. Evropski muslimani su,
nedvojbeno, jedna od ovih krajnosti, ne sami po sebi, ve} po
tri{noj slici koja ih predstavlja. Evropi je potreban direktan kontakt sa evropskim muslimanima, kako bi prekinula obmanu koju
joj serviraju intelektualni {verceri. Samo tako Evropa se moe uvjeriti da u odnosu na imperative evropske budu}nosti nema nikakve
razlike izme|u njih i nas.
Evropa u getu
Uvla~enje tri{ne, globalizacijske logike u intelektualnu slobodu uzrokovalo je pojavu {abloniziranih diskursa, tipa: Evropa je kolijevka kr{}anstva,
a muslimani su kod nas podstanari, pod kiriju, privremeno; muslimani su
crni, opasni, iracionalni; mi odre|ujemo ko su oni, a oni ne odre|uju ko
smo mi; mi smo pozvani da ih kultiviramo, demokratiziramo, nau~imo kulturi dijaloga, iako samo mi pri~amo, a oni slu{aju; oni imaju predrasude
prema nama, a mi nemamo predrasude prema njima, jer mi se vozimo
avionima, a oni ja{u na kamilama...
[ta da radimo sa nau~nim ~injenicama? Bosanski muslimani su juni
Slaveni koji vi{e od hiljadu godina ive na evropskom tlu. Svijetle su puti,
plavooki i plavokosi, taman koliko, recimo, i Germani. Imaju evropske socijalne navike. Proeti su okruenjem i proimali su okruenje. Bo{njaci su
bezmalo 600 godina u islamu i ne misle se odricati svoje vjere, niti seliti sa
svoje zemlje. Zar bi to trebao biti problem?
102
IZ SAFF
A
SAFFA
Tri{na tekstualnost
Uvijek nastaje nelagodna situacija kada runu realnost usmjerimo
na lijepe proklamacije. Jer, lijepe proklamacije inertno nastoje da se o njima lijepo govori. Zato ujedinjena Evropa finansira razne projekte za glancanje proklamacija. Smatra se da bi proklamacije mogle stradati u dodiru
s kriti~kim sudom. To je pogre{na, totalitarna logika. Proklamacije mogu
samo oja~ati ukazivanjem na realitete koji su izmakli lijepim slovima.
Evropa je u Bosni odgojila mno{tvo demokratskih trutova. Finansiraju
se ideolo{ki podobni mediji, projekti, intelektualci. Profit se uselio u
demokratski prostor, a sloboda koja se formira prema potrebama ideolo{kog
tri{ta nije sloboda. Na sceni je utrka za zadovoljenje evropskih kriterija i
afiniteta. Dovoljno je da demokratski trutovi u Bosni osjete da bi izmi{ljanje
tzv. islamskog terorizma moglo biti marketin{ki isplativo, pa da se bace u
tri{nu utakmicu. Nikog ne zanima {to Bo{njaci nemaju nikakve veze sa tzv.
islamskim terorizmom i {to od te izmi{ljene pojave nikad niko u Bosni nije
stradao. Kao {to tvrde poststrukturalisti sve je samo tekst pa ova tri{na
tekstualnost opstaje kao istina.
Duh ujedinjene Evrope, barem {to se Bosne ti~e, susre}e se sa ozbiljnim problemom: evropske institucije su uloile novac u glancanje
proklamacija, a stvorile su tri{te totalitarnih lai i obmana. Demokratski
trutovi izmi{ljaju probleme kako bi za projekte sanacije dobili novac!
Po{to Evropa slu{a samo sebe i intelektualne {vercere koje nekriti~ki finaMarketing tragedije
103
nsira, tekstualnost je jednodimenzionalna. Evropski fondovi poprimaju totalitarni oblik pa je te{ko vjerovati da bi kriti~ki sud mogao ikoga zanimati.
Za kriti~ki sud nema novaca, jer nema volje da tri{na tekstualnost dobije
zna~enje slobodnog intelektualizma. Evropi je potreban retu{irani autoportret, {to se moda ne doga|a svjesno, ali se svakako doga|a po administrativnoj inerciji. Dakle, mi znamo da se taj i taj bori protiv antievropskih
pojava, a da li te pojave izmi{lja, to nas ne zanima. ^ak {ta vi{e, dokle god
ima antievropskih pojava, borba za ujedinjeni evropski duh ima raison detre.
Na tom je mehanizmu ivio svaki komunizam, od Staljinovog i Mao Ce
Tungovog, do Sadamovog i Bu{ovog.
Islam se nakon 11. septembra name}e kao najivopisnija antievropska mogu}nost. Bo{njaci, kao jedini muslimanski politi~ki narod u Evropi, tako|er su najivopisniji motiv za marketing tri{ne demokratije. S
druge strane, Bo{njaci, kao politi~ki traumatiziran narod, uop}e se ne opiru
strategiji svoje satanizacije, ve} i dalje vjeruju da je istina ono {to je u
njihovim glavama. Bo{njaci ele suivot, toleranciju, razumijevanje, ali to
niko osim njih ne vidi, jer takav proizvod na tri{tu demokratije, jednostavno, nema kupca.
^ekaju}i dijalog
Kad bismo pitali ma kojeg zanatliju, zidara, obu}ara ili kroja~a, on bi
nam kazao da spajanje pocijepanih ili razdvojenih dijelova treba po~eti od
najudaljenijih ta~aka. To bi zna~ilo da duh ujedinjene Evrope svoju koheziju treba graditi na najudaljenijim ta~kama identiteta koje obuhva}a. Evropski muslimani su, nedvojbeno, jedna od ovih krajnosti, ne sami po sebi,
ve} po tri{noj slici koja ih predstavlja.
Ako nam je cilj da doprinesemo kvalitetu unutarevropskog dijaloga,
onda moramo govoriti kriti~ki i otvoreno. Evropske institucije bi morale
uloiti napor u ustanovljavanje dijaloga sa evropskim muslimanima, umjesto
{to finansiraju intelektualne profitere koji Evropi prevode {ta su to i ko su
to evropski muslimani.
Konkretno, Evropa u Sarajevu finansira desetine nevladinih organizacija i medija koji oda{ilju negativnu i neta~nu sliku o Bo{njacima. Evropa ne finansira ni jednu muslimansku instituciju, ni jedan islamski list u
Sarajevu. I ne samo to! Evropa uop}e ne vodi dijalog ni sa jednim islamskim krugom u Sarajevu. [ta je posljedica?
Islamski omadinski ~asopis Saff ima dobru, da ne ka`emo egzistencijalnu volju da uspostavi kontinuirani dijalog sa intencijama ujedinjene
Evrope, i da u tom dijalogu iskristalizira konstruktivnu ulogu evropskih
muslimana. Direktni, a ne posredni~ki kontakt evropskih institucija sa
ovakvim islamskim instancama uklonio bi predrasude koje zarad tr`i{ta
fobijama generiraju intelektualni tezgaro{i. U daljem slijedu, evropske bi
institucije mogle finansijski pomo}i ovakav ~asopis, i time se inkorporirati
u jednu od krajnosti evropskog identiteta, umjesto {to obilato finansiraju
~asopise zbog kojih metastazira evropski monolog, a evropski muslimani
ostaju pod kolonijalnim zvonom, kao mi{evi u laboratoriji.
104
IZ SAFF
A
SAFFA
105
IZ SAFF
A
SAFFA
107
Prevazi}i slabost
Po patriotskim imperativima, a pogotovo po islamskim, nema ve}eg
izazova i haira nego izlije~iti i oja~ati oboljeli dio svoga bi}a. Odnos koji
smo od kraja agresije do danas iskazivali prema autonoma{ima nije ni patriotski, ni islamski. ^ak nije ni bitno da li bismo uspjeli u nakani da
izlije~imo i osvijestimo dio svog naroda zaglibljenog u izdaju, bitno je da
to elimo, da ho}emo, da promi{ljamo i ~inimo sve kako bismo otvorili to
srce u korov zaraslo, u nadi da }emo jednog dana osje}ati zajedni~ki prezir
prema izdaji tog tzv. Babe, i da }emo opet ivjeti slono, kao familija. E, mi
nismo pokazali ni trunku ove nakane, {to svjedo~i o na{oj patriotskoj i
islamskoj slabosti, o zagubljenosti, o frustraciji, o nemanju mo}i da se
osje}amo doma}inima i gospodarima u svojoj bo{nja~koj ku}i.
U dubokom uvjerenju da je sada{nja pozicija runa i sramotna, ne
zbog podijeljenosti, koliko zbog toga {to ni{ta ne ~inimo da tu podijeljenost
izlije~imo smatramo da bi trebalo stvari pomjeriti s mrtve ta~ke.
Predlaemo da neka od bo{nja~kih i muslimanskih instanci u Bo{njaka
organizira konferenciju, osmisli projekat pomirenja, da angaira grupu uglednih bo{nja~kih intelektualaca koji }e izi}i na teren, odrati tribine po Krajini, i narodu tuma~iti imperativ bo{nja~kog zajedni{tva. Za po~etak.
Bio bi to veliki hair.
Broj 145, 27. V 2005.
108
IZ SAFF
A
SAFFA
109
IZ SAFF
A
SAFFA
zivanje svakovrsnih snimaka klanja, ubistava, op}enito, ljudske boli. Bogata arhiva ljudskog pakla razvrstana je po poglavljivama, kao {to su: egzekucije,
teroristi, auto-bombe, samoubistva... Za pare se moe dobiti i specijalni
program, kao {to su snimci silovanja, klanja, nabijanja na kolac. Bo{nja~ka
bi politika mogla odvojiti koji dinar za kupovinu snimaka koji se ti~u Bosne
i Bo{njaka, i njihovo proslje|ivanje u Hag.
Razvoj video-tehnike posljednje je decenije ponudio mno{tvo svjeih
snimaka. Idioti vole da njihov idiotizam dobije filmsku dimenziju. No, ~injenica, ubice su u manjini, ali konzumenti ovih nastranosti bi mogli obrazovati kriti~nu masu stanovnika koji svoje duhovno ispunjenje imaju u
gledanju ne~ije boli. Ova internet stranica ne postoji sebe radi, ve} radi
hiljade posjetitelja koji se svakodnevno napajaju sa presje~enih ljudskih
vratova. Svukud se ljudi spajaju i {tite po afinitetima, tako da srpska kultura klanja muslimana danas ima svoje fanove me|u desetinama hiljada Evropljana. Mi, Bo{njaci, za njih smo druga strana, ne samo zato {to smo rtve,
ve} zato {to hemijski ne pripadamo istom svijetu. Nama se povra}a od
onoga ~ime se oni hrane.
Jedina razlika izme|u Srbije i Zapada je u koli~ini i stopi ogrezlosti u
krvoljubnoj patologiji. Na Zapadu su to sporadi~ne pojave, od kojih se
ogra|uju vlade i dru{tvene institucije. U Srbiji, pak, ljubav prema tu|oj krvi
i boli ima dimenziju ba{tine koju otvoreno ili ne podravaju sve pore sistema. Voljeli bismo da se ta svesrpska transgeneracijska patologija izmijeni,
ali sumnjamo, jer bi to bio zahvat kolosalnih razmjera, po{to bi trebalo
mijenjati srpsku historiju. A to je nemogu}e.
Epopeja kukavi~luka
Snimak {estorice Bo{njaka iz Srebrenice koje kod Trnova, jakako svezane, i jakako s le|a, ubijaju srbijanski junaci trenutno je hit u Srbiji. U
tom zahodu civilizacije nema ni~eg problemati~nog u premla}ivanju {estorice iscrpljenih i svezanih muslimana. Kao {to nema ni~eg problemati~nog
u ubijanju majki s djecom u naru~ju, ~iji su posmrtni ostaci nedavno iskopani iz masovne grobnice kod Bratunca. Ba{ je juna~ki gledati u majku koja
grli svoje dijete, pred otvorenom rakom, poku{avaju}i mu u tim zadnjim
trenucima ovog svijeta udahnuti svu za{titu; i krasno je, ba{ srpski, ispaliti
rafale u taj zagrljaj. [teta {to nije snimljen i taj izljev srpskog juna{tva, pa
da se Srbi mogu po sijelima, uz rakijicu i ~varke, uivati u streljanju muslimanskih majki s djecom. Ali, makar im je snimljeno pogubljenje svezanih
muslimana, i to sa uvodom, gdje se ovi ljudi juna~ki tuku, pa ih se kroz
cerekanje zadirkuje: da te ubijem, ili da te ne ubijem... Srbi ne razumiju da
su ispisali planetarnu epopeju kukavi~luka.
Naravno, za srpske junake u toj kukavi~koj monstruoznosti nema
ni~eg runog i sramotnog. Oni ne osje}aju strah rtve. Niti imaju viziju da
ubijaju ne~ijeg sina, oca, brata. Za njih je musliman tek obi~ni zec koji
vrijedi onoliko koliko se mrda, pri klanju, ili strijeljanju. Konzumenti ovih
strahota uvjeravaju srpske junake da to zadovoljstvo ubijanja nije tek njihova privatna stvar, i da se radi o nacionalnom dobru. Po{to srpstvo i praMarketing tragedije
111
112
IZ SAFF
A
SAFFA
Seksualno iskori{tavanje
Nije Zapad kriv za sve {to nam se doga|a. Unutarnji, moralni i patriotski rasap bo{nja~kog dru{tva otpo~eo je prije nego {to je zapadna diktatura
stavila {apu na sudbinu Bosne. Ova dva procesa samo su se poklopila
po~etkom dejtonske epohe: mi, koji smo se po~eli (ili nastavili?) moralno
raspadati jo{ u vrijeme agresije, i Zapad koji u nametanju svoga modela
kapitalisti~ke demokratije podrazumijeva svakovrsne razvrate. Moda nije ni
bitno da li bismo uspjeli odoljeti pritisku protektorata da smo bili druk~iji,
koliko je bitno to - da nismo bili druk~iji, ve} smo se po socijalnim modelima
pona{anja posve uklopili u zapadna tuma~enja ljudskih prava i sloboda.
Fenomen je znakovit budu}i da eskalira u vrijeme kad mi, Bo{njaci,
doivljavamo vrhunac svog politi~kog bitka, i kad bivamo izloeni iskustvu
Marketing tragedije
113
IZ SAFF
A
SAFFA
115
116
IZ SAFF
A
SAFFA
Strategija Srebrenice
Obiljeavanje desete godi{njice genocida u Srebrenici proti~e bolje
nego {to smo to kao narod zasluili. Rezolucije Senata i Kongresa SAD,
nekih evropskih zemalja, potom guva koja se oko Srebrenice doga|a u
Srbiji ubje|uju nas da je Srebrenica bitna i za druge, a ne samo za nas.
Valjda su na tom talasu i Bo{njaci razumjeli da bi se trebali aktivnije zainteresirati za Srebrenicu, kad se ve} toliki svijet zanima za najve}i genocidni zlo~in u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Dakako, deseta godi{njica je povod da se o Srebrenici govori sa pijetetom, ali nas taj govor vrti u krug, i ne nudi nam mogu}nost daljeg
promi{ljanja budu}nosti pam}enja. @ivot tragedije, ako je ivot, pulsira
ivotom i name}e dinami~ne aspekte mi{ljenja, kreiranja, planiranja. @ivjeti
tragediju Srebrenice zna~i prihvatati je kao ivi organizam, koji treba da
poslui prvo nama, ali i svima drugima koji prihvataju univerzalno zna~enje
ljudskog patni{tva. U prvi mah izgleda bogohulno napraviti distancu od
frazeologije kojom se, uglavnom, ovih dana govori o Srebrenici. No, mi
smo u ~vrstom ubje|enju da Srebrenica ne smije da ostane i postane fraza,
ve} da mora da izraste do imperativa kreativne invencije, kao {to to biva
svaki kvalitetan ivot. Srebrenica mora ste}i ambiciju ivota, planiranja,
osmi{ljavanja, produbljavanja, usavr{avanja... Onako kako gledamo, recimo, svakog kvalitetnog studenta, i kako zami{ljamo njegovu akademsku
budu}nost, tako trebalo gledati Srebrenicu. Jer, trebalo bi da je Srebrenica
danas tek na po~etku svoga besmrtnog puta, kao {to je to prije koju deceniju bio holokaust nad Jevrejima. Srebrenica je projekat za temelje na kojima treba da izraste bosanska i bo{nja~ka ku}a. Da nije bilo holokausta, u
njegovim moralnim, politi~kim i kulturolo{kim refleksijama, danas ne bi
bilo jevrejske drave. Jednako tako, ako ne bude Srebrenice, u punim kreativnim kapacitetima kojima ovu tragediju treba pamtiti i kao opomenu
nametati nama i Svijetu, ne}e biti ni Bosne, ni Bo{njaka. Stoga je Srebrenica ta~ka sa koje po~inje bh. budu}nost. A evo i za{to...
Kultura memorije
Postoje dva puta kojima se sa dejtonske raskrsnice moe ra~vati vrijeme u na{oj zemlji. Debelo su nam jo{ uvijek otvoreni i nestanak i opstaMarketing tragedije
117
Umjetni~ka svjedo~anstva
Za{to dosad nije ustanovljen, izgra|en i otvoren Muzej genocida nad
Bo{njacima? Postoji dostatna historiografska gra|a koja bi u ovom Muzeju
svjedo~ila o periodi~nom ponavljanju istrage poturica. Bo{nja~ka vlast je
dosad mogla lijevom rukom izdvojiti pare za tu namjenu i ustanoviti takvu
118
IZ SAFF
A
SAFFA
instituciju. Za{to, onda, nije? Pa vjerovatno ti fi}firi}i misle kako bi se mogli {togod zamjeriti svojim koalicionim partnerima, pa zapadnim vladama,
koje u kojekakvim komisijama za istinu i pomirenje, u podmetanju la`i o
gra|anskom ratu, vide mjeru moralno-politi~ke podobnosti. A bo{nja~kom
je funkcioneru stalo da bude podoban, tako je naviknut u komunizmu,
stalo mu je da sjedi tu gdje sjedi, a kako }e sjediti ako ne bude na liniji
novog centralnog komiteta?!
Ili, idemo dalje... Za{to dosad bo{nja~ka politika, preko svojih institucija, nije ustanovila ni jedan natje~aj za umjetni~ko djelo o Srebrenici, ili
ma kojem drugom bo{nja~kom strati{tu? Ako sami ne znaju, trebali su pitati
umjetnike iz bo{nja~kog kruga, i saznati ne{to o potencijalu umjetni~kog
svjedo~enja tragedije. Jer, da nisu Jevreji snimali filmove, otvarali muzeje,
pisali knjige o svome stradanju, malo bi ko danas suosje}ao sa brojkama.
Samo umjetnost ima snagu da kroz vrijeme i prostor prenosi osje}aje i
budi suosje}anje. Statistika, ma koliko tragi~na, nema tu mo}. Recimo,
Pikasova Gerinka je nastala u spomen na 1.650 `rtava, ali preko te slike
~itav svijet danas zna za Gerniku. Kod nas su, pak, samo dva ili tri slikara
likovno do`ivjela Srebrenicu, i to vi{e zbog svog moralnog osje}anja, nego
zbog afiniteta ili podr{ke sredine, budu}i da sredina, kao i bo{nja~ka politika, preferira slike sa {arenim cvije}em i mesinganim ramovima. [to }e im
scene genocida u kancelarijama, da prepadaju bezbri`an i zagubljen svijet?!
Po{to bo{nja~ka politika nije ni{ta u~inila na umjetni~kom pam}enju
genocida, dogodilo se da jedva formalne grupe bo{nja~kih intelektualaca
prekinu to o~ekivanje da }e neko odozgo, koje za to izabran i pla}en, misliti na na{u budu}nost. Dogodilo se da internet sajt iz Njujorka Bosnjaci.net,
koji okuplja desetak bo{nja~kih intelektualaca, pokrene prvi natje~aj za
kratku pri~u o Srebrenici. Stiglo je preko 70 pri~a, od kojih je barem desetak izuzetnih. Po{to }e natje~aj postati tradicionalan, i po{to }e se tematski otvoriti i za sva druga bo{nja~ka strati{ta, ali i genocide, za nekoliko
godina }emo dobiti literarnu hrestomatiju o stradanju Bo{njaka. Ta vrijednost nema cijenu. Ovaj projekat, kao i mnogi drugi koje zasad nismo dosegli,
lak{e bi se i dinami~nije realizirao u institucijama sistema, pa i zato {to su,
recimo, ~lanovi irija morali na ka{i~icu skupljati donacije za nagra|ene,
umjesto da se takav fond, za takav interes, podrazumijeva. Jedan internet
sajt, koji radi na dobrovoljnoj osnovi, nije adresa za realizaciju projekata
od nacionalnog zna~aja. Ali, mora, prinu|en je, jer bo{nja~ka politika za to
nema sluha, a bogme ni vremena, od silnih glumatanja svog povijesnog ko
biva zna~aja.
Planiranje pam}enja
Bo{nja~ka politika bezbeli misli kako su Rezolucije koje su usvojili
Senat i Kongres SAD do{le nako, same od sebe, zato {to Amerika nema
pametnija posla nego da osu|uje genocid u Srebrenici. Otkud onda ve}
mjesecima srbijanski ministri putuju po Americi u poku{aju da izlobiraju
blokadu ovih Rezolucija?! Vjerovatno ni jedan bo{nja~ki politi~ar nije imao
pojma da grupa Bo{njaka u Americi u konspiraciji, ve} {est mjeseci, raznim
Marketing tragedije
119
120
IZ SAFF
A
SAFFA
Dejtonski totalitarni ambijent je slobodoumnim Bo{njacima nametnuo autocenzuru nad ambicijama, pa se mnogi ljudi povla~e pred
javnim funkcijama, kako bi sebe i svoju porodicu po{tedili
neprijatnosti.
Autocenzura ambicija
Tonemo u karavakat u kome na javnim funkcijama ne}e biti slobodoumnih Bo{njaka. Za intelektualnu i patriotsku slobodoumnost }e se pla}ati
ceh izop}enja iz dru{tva. Samo rijetki }e imati snage da trpe dangu obiljeenih
gra|ana, jer svjedo~e istinu. Ve}ina }e pod ekonomskim i socijalnim pritiscima pristati da statira u pozori{tu sjenki, bez pameti, identiteta, dostojanstva.
Ve} danas mi ivimo remake totalitarne moralno-politi~ke podobnosti, a podobnost je za Bo{njaka svaki vid odro|enosti od sebe i od slobode mi{ljenja.
U ovom okovanom dru{tvu slobodouman je Bo{njak osu|en da nosi ubita~an
teret, jer umjesto pristojnog odnosa okoline prema svome radu, moe dobiti
samo ponienja i kazne. Njega }e reimski mediji goniti kao najgoreg zlikovca, njemu }e reimski ljudi odricati pravo na socijalnu sigurnost, kako bi mu
i djecu kaznili za babine patriotske i intelektualne grijehe.
Na sceni je progon slobodnomisle}ih Bo{njaka, ali o tom progonu
zasad moemo govoriti samo kroz individualne sudbine, ali i to rijetko, jer
malo koji progonjeni Bo{njak ima {ansu, ili volju, da o svome progonstvu
govori javno. Mi se stidimo uasa kojemu smo izloeni, jer znamo da ga
nismo zasluili, pa zato {utimo, i trpimo. Ja mislim druk~ije, jer nije gre{ka
ni u meni, ni u nama, ve} u agresiji kojoj smo izloeni. Zbog toga ho}u da
pripovijedam o jednoj epizodi koja moe biti ilustrativna za razumijevanje
vremena u kome ivimo.
121
IZ SAFF
A
SAFFA
123
124
IZ SAFF
A
SAFFA
Preziranje osvete
Neka Allah odlu~i {ta }e biti sa tim Gospodinom Bo{nja~kim koji
eto ~etnicima opra{ta {to su mu ubili dijete. Ja vjerujem da je on jedini
takav Bo{njak i da }e na ovom jednom slu~aju ostati - napisao je izvjesni
Emir, na jednom na{em internet sajtu, komentiraju}i vijest da je Srpsko
gra|ansko vije}e predlo`ilo Internacionalnoj ligi humanista da svoje najvi{e
Marketing tragedije
125
IZ SAFF
A
SAFFA
Tragedija i tolerancija
U odnosu na ~injenicu da svi ranjeni Bo{njaci li~e na Arifa
Ahmeta{evi}a, kao {tetna neistina djeluje misao ovog Emira koji kae: Ja
vjerujem da je on jedini takav Bo{njak i da }e na ovom jednom slu~aju
ostati. Jer, barem je pola miliona Bo{njaka izgubilo nekog svog, barem ih
se pola moglo osvetiti na nedunom Srbinu ili Hrvatu - a nije ni jedan! Arif
zato nije jedan, i usamljen, ve} je on paradigma svih drugih Bo{njaka koji
su imali snagu da se ne svete, i da time {tite svetost na{e rtve.
Na alost, Emir nije jedini koji je u komentarima na ovu vijest iskazao nerazumijevanje najve}eg bo{nja~kog kapitala. Izvjesni Mujo pi{e: U
ovom slu~aju srbsko gra|ansko vije}e daje priznanje zbog pokazatog humanizma, me|utim oni nemaju nikakvog rekorda i historije na polju humanizma, oni su {ampioni na polju genocida, oni sad glume tu neku Mariju Tereziju ili neke borce za humanizam i pravdu. O~ito je da Mujo uop}e
ne zna {ta je to Srpsko gra|ansko vije}e, ~im misli da je ova organizacija
{ampion genocida. Bo{njak koji se sebe smatra politi~ki pismenim, morao
bi znati da je SGV sve ove godine bio jedini razlog zbog kojeg svi Srbi nisu
bili Karadi}evi podanici. SGV je bio i ostao suprotstavljen genocidnim idejama. SGV je mobilizirao Srbe u Armiju RBiH, od koji su mnogi i poginuli
bore}i se za jedinstvenu BiH. Koliko god Srbi iz SGV-a bili malobrojni u
odnosu na onaj broj Srba koji je postao talac Karadi}eve politike, nama bi
to srpsko prisustvo u bh. patriotizmu moralo biti golemo, i zna~ajno, jer
svjedo~i da bh. ideja nije samo na{a muslimanska. Otud bi Mujo morao
znati da SGV ima moralno pravo da progovara u ime bh. patriotizma, jer je
u grdnim vremenima ostao uz Bosnu i Hercegovinu. Ova organizacija nema
nikakve veze sa kriti~nom masom srpstva koje je suprotstavljeno istini o
agresiji i genocidu. To da li je SGV mogao ne{to vi{e, otvorenije, odlu~nije,
stvar je nijansi. Bitna je ~injenica da srpstvo SGV-a nije srpstvo Radovana
Karadi}a i Republike Srpske. Srpstvo SGV-a je bosansko srpstvo.
Na alost, ni Abdulkerim u svome komentaru nije razumio karakter
SGV-a, a ni teinu prijedloga kojim Srbi nagra|uju bo{nja~ku toleranciju.
Abdulkerim pi{e: Ovo mi smrdi na ono: Svi su ~inili zlo~ine!, ali eto, sada
ima jedan koji to nije iako je mogao, pa }emo njega nagraditi. To je srpska
podvala! Osman je uputio sli~an komentar: Ovo se meni ~ini da stvarno
vlasi nisu krivi, oni su samo povla~ili obara~e... Lud i dalje ostaje lud.
Kakve veze ima sve to sa namjerom SGV-a da se istakne vrlina mnogih
obi~nih ljudi koji su pretrpjeli najve}u ovozemaljsku bol, ali su uprkos tome
ostali - ljudi i humanisti. A ko je to ovdje, u Bosni, trpio najve}u ovozemaljsku bol? Nisu valjda srpski civili?! ...Izuzev od Karad`i}evih granata
kojima su ubijani u Sarajevu, Tuzli, Zenici. ^ija su to djeca ubijana, ~ije
majke? Ko je vodio rat protiv civila? Logi~ki je jasno da se sintagma najve}a
Marketing tragedije
127
ovozemaljska bol odnosi na `rtve Karad`i}evih zlo~ina, jer ta logika proizilazi ne samo iz istine o genocidu i agresiji, ve} i iz konteksta u kome se
tretira Arifova tragedija i tolerancija.
Me|u komentarima na vijest da SGV eli nagraditi Arifa Ahmeta{evi}a
nije se pojavio ni jedan Bo{njak koji bi to podrao, pravilno shvatio, ili se
pak suprotstavio mi{ljenjima koja sataniziraju takvu nakanu. Svi su inicijativu SGV-a shvatili kao podvalu onih koji su {ampioni u genocidu.
Prirodni partner
Izgleda da smo toliko izranjavani i traumatizirani da vi{e ne moemo
razumjeti ni kada neko eli ista}i na{e vrline. U svemu prepoznajemo zavjeru. No, ne treba za to kriviti Emira, Muju, Abdulkerima i Osmana. Oni
reagiraju posve prirodno, jer vi{e nikome ne vjeruju. Nisu oni krivi {to ih je
genocidna stvarnost svela na instinkte opreza. Kriva je ta stvarnost, koju
nismo mi kreirali, a koja je na{u dobrotu, otvorenost, ljubaznost nasadila
na kolac. Zato vi{e ne vjerujemo ni kada nam darove donose.
Dobro je, pogotovo za nas, njegovati sumnju prema svemu i prema
svakome. Stvarnost nas je takve istesala. No, nije ba{ sve na ovome svijetu
okrenuto protiv nas. Ne moemo opstati sami, trebaju nam saveznici, koji
cijene i po{tuju na{u dobrotu. Njih je malo, treba ih uo~iti i njegovati. Zato
nam je potreban oprez prije nego {to olahko presije~emo rije~.
Konkretno, odluka SGV-a da istakne toleranciju i humanost Arifa
Ahmeta{evi}a ~in je vrijedan na{eg uvaavanja. Bosne nema bez Srba, a
nema je ni sa Karadi}evim Srbima. Bosne nema bez pam}enja genocida
nad Bo{njacima, a Karadi}evi Srbi genocid negiraju. Bosne nema bez
uvaavanja bo{nja~ke moralne superiornosti, a Karadi}evi Srbi uop}e ne
ra~unaju na Bo{njake u svojoj budu}nosti. Zato je bosansko srpstvo na{
prirodni partner.
Broj 150, 5. VIII 2005.
128
IZ SAFF
A
SAFFA
Senad od ive
Prema obavje{tajnim informacijama, velikodravni srpski i hrvatski
lobiji sarajevskom magazinu Slobodna Bosna pla}aju u prosjeku oko
100.000 maraka za svaku izmi{ljotinu u kojoj se tvrdi da je BiH uto~i{te
tzv. islamskih terorista. Za dravne budete ovih zemalja iznos od par stotina hiljada maraka mjese~no, kojim se pokrivaju medijske operacije
izmi{ljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, ne predstavlja nikakvo
optere}enje. Efekti su vi{estruki, po{to izmi{ljotine SB prenose ~etni~ki i
usta{ki internet sajtovi, ali, {to je ubita~nije, i mnogi islamofobijski mediji
u Svijetu. Strate{ki cilj partnera iz Kara|or|eva je da se ove izmi{ljotine
objavljuju upravo u Sarajevu, jer to daje vjerodostojnost kojekakvim konstrukcijama o djelovanju Al-Kaide u BiH. Policijski magazin SB u toj
predstavi glumi lu~ono{u slobode i demokratije, jer u mudahedinskom
Sarajevu ima hrabrosti da razotkriva i osuje}uje akcije globalne teroristi~ke
mree. Povr{ni zapadni ~italac, koji muslimane gleda kroz imperijalne stereotipe o sabljama, kamilama i gajtanima, prihvatit }e fantazmagoriju o
teroristi~kim sklonostima bosanskih muslimana. Jer, jal si musliman, namah
si iracionalan, o{inut u glavu, namah }e{ oka~it bombu na se i odletiti u
zrak na autobuskoj stanici. Zapadni mentalni ljenguzi ne}e plaho zavirivati
u ~injenice, u dobrohotnost bosanskih muslimana, jer taj tromi um funkcionira na stereotipima. Zato izmi{ljotine SB imaju kupca na svjetskom
buvljaku fobija. No, hajcanje fobija nije samo sebi cilj. Adresa su zapadni
diplomatski lobiji koji jo{ uvijek prekrajaju sudbinu Balkana. Su{tina ove
operacije je u slabljenju moralnog kredibiliteta bo{nja~ke rtve i u ja~anju
separatisti~kih pozicija partnera iz Kara|or|eva. Onoliko koliko se Zapad
bude pla{io Bo{njaka, kao navodne smetnje balkanskoj stabilnosti, toliko
}e biti jake srpske i hrvatske ko~ije za ~ere~enje Bosne. Pri tome bo{nja~ka
rtva gubi svaki smisao, kao {to smisao gubi i odgovornost svesrpstva i
svehrvatstva za agresiju i genocid u BiH. Redizajniranjem istine s&h genocidnost prerastaju u misionarstvo evropske odbrane od tzv. islamskog terorizma, dok iz bo{nja~ke rtve hlapi moralna odgovornost Zapada za najve}i
genocid nakon Drugog svjetskog rata. Kad bi se prera~unala samo cijena
bosanskih hektara koje }e za koju deceniju prigrabiti {to Srbija, a {to Hrvatska, a naspram cijene ove medijske operacije, od koje ovisi dekredibilizacija Bo{njaka, ispostavilo bi se da }e Srbija i Hrvatska uloiti dlaku, a dobiti
Marketing tragedije
129
IZ SAFF
A
SAFFA
Certifikat gluposti
Pri~a otpo~inje prije nekoliko nedjelja na podru~ju Doboja gdje se
obrelo dvoje ljudi sa italijanskim dokumentima koji su stigli na preporuku
svojih navodnih prijatelja iz Afrike, ina~e bosanskih ratnih veterana
trenuta~no nastanjenih u Italiji. Nakon {to su ih bosanski doma}ini tradicionalno gostoprimljivo primili i zbrinuli, gosti iz Italije su pre{li na konkretnu stvar: Treba nam u {to je mogu}e kra}em roku pet kilograma crvene
i pet kilograma sive `ive. Novac uop}e nije problem.
Po{to se Senad Avdi} prethodno pozivao na tajnu prepisku vode}ih
zapadnih zemalja, to bi ga zna~ilo da se u toj prepisci na{ao ovaj dio gdje je
potanko opisano kako su tekli pregovori o nabavci jal crvene jal sive ive.
Koliko znamo, stilistika obavje{tajnih dokumenata ili slubene korespondencije nema literarne elemente, pa }e prije biti da je Senad Avdi} sve to
izmislio. Ali, sto mu gromova, pa mogao je malo pametnije izmi{ljati.
Po|imo, recimo, od Avdi}eve nepismene konstrukcije koja glasi gostoprimljivo primili. U~enik osnovne {kole bi za ovaj bu}kuri{ dobio jedva tricu,
ali na{ najbolji novinar ima pravo na nepismenost. Helem, ispade da su
doma}ini tradicionalno gostoprimljivo primili te, bezbeli, tzv. islamske teroriste koji trae ivu. Prvo, kako je Senad Avdi} mogao znati za taj gostoprimljivi prijem, i za ta~an sadraj dijaloga? Drugo, ako su ti Afrikanci do{li
kod nekoga ko prodaje ivu za trovanje ljudi, nema logike da ih tako opasan {vercer ugo{}uje u skladu sa bosanskom tradicijom. Ko biva, hanuma
je iznijela baklavu i {erbe, ~eljad su tr~karala okolo, a onda je babo iz sehare izvukao malo ive, izvagao, kao paprike i patlidane, pa otrov za trovanje Italijana pazario sa teroristima Al-Kaide. Jer, fakat, Avdi}ev tradicionalni gostoprimljivi prijem upu}uje da se trgovina ivom odvijala u
ku}nom ambijentu, {to bi ga zna~ilo da na{ narod po ku}ama dri tu ivu.
Po tome smo, garant, posebni, jer ive nema u Italiji, a da bi se Italijani
potrovali ivom valja zapucat ~ak u Bosnu da se taj belaj nabavi. Ko zna,
moda samo u nas iva raste na granama, pa nam do|e kao privredna grana, za izvoz i trovanje po{tenog svijeta. Neko, recimo, sadi, ubire i izvozi
kukuruz, a na{i doma}ini, seljaci, sade, beru i izvoze ivu.
Jo{ jedan momenat iz Avdi}evog citata ukazuje da se radi o glupavoj
konstrukciji. Avdi} je haman prislu{kivao po Doboju pa bejagi zna kako su
teroristi kazali da novac uop}e nije problem. A {to bi bio problem? Valjda
se zna po{to je pet kila `ive na crnom tr`i{tu? Valjda su teroristi do{li na
pravu adresu, ~im su do Doboja zapucali iz Italije? Ne}e valjda tako opasan
posao obavljati na amaterskoj adresi? Kazati prodavcu `ive za trovanje ljudi
da novac nije problem, van svake je pameti. Novac se podrazumijeva.
Da ne duljimo Tekst Senada Avdi}a je logi~ki {upalj sa svih strana.
Ta brljotina ukazuje jedino na patolo{ke literarne ambicije svoga autora
koji je na{ao isplativ razlog da izmi{lja opasne budala{tine, toliko naivne,
glupave, truhle, da ih ne bi {tampao ni jedan izdava~ roto-romana. U odnosu na te logi~ke {upljine, lahko bismo ustvrdili da je Senad Avdi} glup ~ovjek,
ali nas u tome spre~ava ~injenica da je njegova glupost: prvo, unosan privatni biznis; drugo, opasnost za na{u zemlju.
Marketing tragedije
131
Paradravni spomenik
Glavni izvor profiterstva Slobodne Bosne su srbijanski i hrvatski
bud`eti, koji su do daljnjeg otvoreni za svaki vid uni{tavanja Bosne i
Bo{njaka. To ne zna~i da su sve zapadne zemlje voljne sudjelovati u nastavku s&h agresije. Tim prije {to proizvodnja la`i o tzv. islamskom terorizmu
u BiH pravi lakrdiju od stvarne borbe protiv tog terorizma. Ispada da zapadne vlade imaju isti oblik retardacije kao Senad Avdi}. Zapadne vlade
definitivno ne `ele da njihov medijski advokat u BiH bude neozbiljna i
neura~unljiva osoba poput {efa SB. Zato je komandant EUFOR-a, general
Dejvid Liki, 24. VIII 2005., dao sljede}u izjavu: EUFOR nema informacija
o takvim aktivnostima, jer da imamo bar indicija da se tako ne{to de{ava u
ovoj zemlji, istog momenta bismo zajedno sa lokalnom policijom adekvatno reagirali.
Dakle, kome }emo vjerovati: Senadu Avdi}u, koji se stoput dokazao
kao patolo{ki laov, ili komandantu EUFOR-a koji tvrdi da u BiH nema tzv.
islamskih terorista? Na{e pravusu|e, zasad, ne vjeruje generalu Likiju, ~im
ne sankcionira opasne lai Senada Avdi}a koje ugroavaju bezbjednost BiH
i sramote na{u zemlju po Svijetu. Jer, Senad je Avdi} karika u lancu iz
Kara|or|eva, njega {tite ~etnici i usta{e, u svim varijantama i kostimima;
on ima status paradravnog spomenika u ovoj dejtonskog paradravi u kojoj zlo~inci dobijaju slobodu i ~ast, a patrioti progon i ponienje.
Senad Avdi} }e 4. decembra, u 15 sati i 45 minuta, odrati predavanje na me|unarodnoj konferenciji o BiH, koja }e se odrati u Frankfurtu.
(http://www.soz.uni-frankfurt.de/bosnien/bosnisch_konferenz.htm) Njegovim se laima vjeruje. Njegove su lai roba na tri{tu. Na{a istina ne slui
ni~emu. Jer nema istine bez volje i mo}i.
Broj 152, 2. IX 2005.
132
IZ SAFF
A
SAFFA
Jakob Finci za nas nije Jevrej, ve} je ravnogorski Srbin. Preko njega
niti moemo, niti ho}emo, voditi zajedni~ku borbu sa evropskim
Jevrejima protiv krsta{izacije Evrope, a za bo{nja~ku i jevrejsku
jednakopravnost u Evropi.
Bo{njaci uz Jevreje,
Jakob Finci uz ~etnike
Ako se ostvari nakana da se Evropa ustavno definira kao kolijevka
kr{}anstva, to }e najtee pogoditi Bo{njake i evropske Jevreje. Ova dva evropska naroda bi postali podstanari na svome kontinentu. I jedan i drugi
narod nose iskustvo genocida, koji su se dogodili uz pre{utnu saglasnost
evropskih drava. Istjerivanje Bo{njaka i Jevreja iz evropske porodice, udarilo bi pe~at na evropsko sau~esni{tvo u holokaustu nad Jevrejima, i u genocidu nad Bo{njacima. Otud Bo{njaci i Jevreji imaju jednake evropske
interese. Bo{njaci ne mogu bogzna{ta promijeniti u sudbinskim tokovima,
ali Jevreji mogu. Jevreji su sila kojoj bo{nja~ka nesila moe tek posluiti
kao dokaz da bi jo{ neki evropski narodi bili pogo|eni krsta{izacijom Evrope. Ali, {ta je nas briga {to bismo mi za ne{to posluili Jevrejima, kad bi
Jevreji u guranju svoga interesa posluili nama. Pitanje bo{nja~kog odnosa
prema evropskim Jevrejima name}e se kao jedno od najbitnijih u promi{ljanju na{e evropske budu}nosti.
Trenutno, u Bo{njaka se niko ne bavi ovim strate{kim promi{ljanjem.
U inteligenciji, i u narodu, razli~iti su stavovi o Jevrejima. Tradicija nas u~i da
smo prema Jevrejima stolje}ima imali blagonaklon odnos. Od kad smo ih
prihvatili nakon progona iz [panije, pa preko Drugog svjetskog rata kada
smo ih pred holokaustom skrivali u svojim ku}ama, familijama, no{njama,
trajalo je to kom{ijsko pobratimstvo. A onda su Jevreji, u vrijeme genocida
nad Bo{njacima, zdimili u Izrael, ili ko zna kuda. Oni su mogli napustiti
bosanski pakao, a mi nismo. Nije im bilo ni na kraj pameti da se s nama
solidari{u u smrti. Moda ih se moe razumjeti. Ali, eto, na{im je djedovima
bilo na pameti da rizikuju svoje ivote skrivaju}i Jevreje pred nacistima. Kukavi~ki odlazak Jevreja iz Bosne u na{im je glavama protresao vi{estoljetnu tradiciju kom{iluka, kojom smo se samo mi, kao doma}ini, mogli ponositi. U toj
{upljini, u kojoj smo ostali sami sa svojom smr}u, nametnulo nam se pore|enje
sa palestinskom sudbinom. Po~eli smo suosje}ati sa Palestincima, s kojima
niko ne suosje}a, kao ni sa nama, a sve smo Jevreje strpali u Izrael. Sazrela je
potreba da evropske Jevreje odvojimo od Izraela, Palestince od Bo{njaka, i
da se malo zagledamo u ra~un, ba{ onako kako bi to ~inili Jevreji.
Izrod iz tradicije
Glavna prepreka u reafirmaciji bo{nja~kih veza sa Jevrejima je Jakob
Finci oko ~ijeg se zlolika i zlodjela danas vrti cjelokupno bosansko jevrejstvo. Ovaj predratni anonimi gra|ani Sarajeva, koji je bio zaposlen u
Marketing tragedije
133
Na{minkani Jevrej
Poduga~ak je spisak aferima Jakoba Fincija koje bismo mogli navesti
argumentiraju}i gore izre~ene stavove. Sje}amo se, samo u posljednjoj godini, kako je, kao ~elni ~ovjek Regulatorne agencije za komunikacije, izmi{ljao
tzv. antisemitizam u Bo{njaka, kako je kriminalno zloupotrijebio propise
RAK-a da izmisli kaznu od 50.000 maraka za tzv. antisemitsku hudbu na TV
Alfa, pa kako je sa istom namjerom kanjavao jo{ neke bosanske rtv stanice, dok s druge strane nije ni{ta adekvatno poduzimao da kazni svakodnevno ~etni~enje i pozivanje na zlo~in Bijeljinske tv, niti nekih drugih
karadi}evskih medija. Sje}amo se kako je izletio na sesiju Kruga 99 da nas
navu~e na referendum o tzv. ustavnim promjenama, a s ciljem da se omogu}i
legalni okvir za otcjepljenje Republike Srpske. Tada su na ovu Fincijevu
134
IZ SAFF
A
SAFFA
podvalu nasjeli i plitkoumni kadaifi iz Vije}a kongresa tzv. bo{nja~kih intelektualaca, ali su se nakon na{e analize u posljednji ~as povukli iz izdaje.
Potom, pri~alo se da je Finci ne{to brljao oko Hagade u toku rata, ali nema
nikakvih pouzdanih informacija da je poku{ao ukrasti Hagadu i prodati je
za goleme pare. ^injenica jeste da su Hagadu ~uvali naoruani Bo{njaci,
valjda od nekoga ko je htio ukrasti ovo bosansko blago. Ima mno{tvo pri~a
o Jakobu Finciju, od kockarskih, do kriminalnih, ali nas one ne zanimaju.
Zanima nas moralna dimenzija ovog na{minkanog Jevreja. A o toj moralnoj
dimenziji u nastavku ne}emo govoriti mi, jer se nama, bo{nja~kim, moda
ne vjeruje. Neka o tome ne{to kae Tilman Cilh, lider Dru{tva za ugroene
narode i najve}i svjetski borac za istinu o genocidu nad Bo{njacima.
Za razliku od Tilmana Cilha koji je prvi svijetu obznanio da je ve}
prve godine rata postojalo najmanje 200 srpskih koncentracionih logora u
kojima je stradalo 250.000 Bosanaca, gotovo isklju~ivo civila, Jakob Finci
je, kako tvrde ljudi iz na{e dijaspore, hodao po svijetu i pri~ao o tzv.
gra|anskom ratu u BiH. Tilman Cilh je objavljivao knjige, istra`iva~ke studije, agresiju i genocid nazivao pravim imenom, apelirao na svijet da prekine ubijanje Bo{njaka, prvi je obznanio da je tokom prve godine agresije
na BiH bilo silovano najmanje 20.000 bosanskih `ena, prete`no muslimanki, te da su ta silovanja vr{ena ve}inom u logorima, i organizovano,
prvi je obznanio da je najmanje hiljadu d`amija dignuto u vazduh i
uni{teno Za to vrijeme, a i poslije, i do danas, Jakob Fincije nije izrekao
ni milioniti dio istine o genocidnoj agresiji na Bo{njake, onako, jasno i
otvoreno, kako je to rekao Tilman Cilh. Stoga se Tilman Cilh ima smatrati
prvi i najupornijim svjetskim borcem za istinu o genocidnoj agresiji nad
Bo{njacima, i kad takav svjetski autoritet ne{to ka`e, onda je to te{ko ko
giviht, te`e i ja~e od svake na{e misli. A {ta je o Jakobu Finciju rekao Tilman
Cilh?
135
136
IZ SAFF
A
SAFFA
Bo{njak koji nije spreman da osudi nekoliko zlo~ina koji su ~injeni u ime Bo{njaka, i da suosje}a sa rtvama tih zlo~ina, takav
Bo{njak nije sposoban da osjeti svetost bo{nja~ke rtve. Mi koji
smo Boijom Voljom ostavljeni u ivotu, zadueni smo da gradimo uspomenu na bo{nja~ku rtvu, a prvi kamen u toj gra|evini
mora biti kontinuirana distanca od Grabovice, Uzdola, Kazana...
Bo{nja{tvo u Grabovici
Polovinom devetog mjeseca postala je aktuelna pri~a o monoetni~kim
suosje}anjima sa rtvama zlo~ina. Najednom se otkrilo da na komemoracijama prisustvuju samo vjerski i politi~ki predstavnici naroda ~ije su rtve,
ali ne i naroda ~iji su pripadnici po~inili zlo~in. Budu}i da u agresiji na BiH
nisu svi jednako stradali, Bo{njaci imaju najve}i interes da im se rtve pamte
i da obavezuju politi~ku stvarnost.
137
Otvoreni poziv
Medijska i politi~ka aktuelizacija pri~e o monoetni~kim suosje}anjima
sa rtvama zlo~ina, krenula je nakon {to sam 7. septembra, dva dana prije
obiljeavanja 12. godi{njice zlo~ina u Grabovici, bo{nja~kim zvani~nicima
uputio otvoreni poziv da prisustvuju ovoj komemoraciji. Da ne bih
prepri~avao ovaj kratki poziv, ovdje }emo ga ponoviti:
- Bo{nja~ki zvani~nici kona~no su du`ni pokazati trajno suosje}anje
spram nekoliko zlo~ina koji su po~injeni u bo{nja~ko ime, a kojima je ukaljana svetost genocida nad Bo{njacima. Bo{nja~ka politika nema pravo
o~ekivati da }e iko suosje}ati sa bo{nja~kom `rtvom, dokle god bo{nja~ki
narod ne suosje}a sa `rtvama nekoliko zlo~ina koje su po~inili bo{nja~ki
izrodi.
Svaki zlo~in koji je po~injen u ime ma kojeg bh. naroda, prvo se ti~e
tog naroda, a tek onda naroda iz kojeg poti~u rtve. Dokle god se bh. narodi, preko svojih zastupnika, ne ograde od zlo~ina po~injenih u ime srpstva,
hrvatstva ili bo{nja{tva, dotle }e ih pratiti kolektivna odgovornost.
U Grabovici su u no}i 8. na 9. septembar 1993. ubijena 33 hrvatska
civila. Najmla|a rtva bila je ~etverogodi{nja Mladenka Zadro, a najstarija
Marko Mari}, ro|en 1906. godine. Nema nikakvog opravdanja {to dosad ni
jedan bo{nja~ki zvani~nik nije prisustvovao ni jednom komemorativnom
obiljeavanju ovog zlo~ina. Svakog 9. septembra Bo{njacima je mjesto u
Grabovici! Jer, Grabovica se vi{e ti~e Bo{njaka, nego Hrvata. Kao {to bi se
zlo~in u Ahmi}ima trebao vi{e ticati Hrvata, nego Bo{njaka.
Upitat }e neko: a za{to prvo Hrvati ne odu u Ahmi}e, pa }e i Bo{njaci
do}i u Grabovicu? Zato {to Hrvati, a i Srbi, imaju rezervnu varijantu, a
Bo{njaci nemaju, zato {to Bo{njaci moraju prvi svjedo~iti spremnost na
suosje}anje, kako bi za sebe mogli traiti isto.
Ako u petak, 9. septembra, bo{nja~ki zvani~nici odu u Grabovicu i odaju po{tu nevinim rtvama bo{nja~kog zlo~ina, za o~ekivati je da bi i hrvatski
zvani~nici do{li u Ahmi}e. Slavenski je obi~aj da se na alosti ne poziva.
Ovaj otvoreni poziv je 7. IX emitirala Federalna novinska agencija, a
sutradan su ga prenijeli Dnevni avaz i Jutarnje novine. U petak, 9. IX,
kada je za 15 sati zakazana komemoracija u Grabovici, u Dnevnom avazu
je izi{ao tekst u kome je delegacija Bosanske stranke najavila svoj odlazak
u Grabovicu, dok su se o ovom pozivu pozitivno izjasnili i Amor Ma{ovi} i
Sejfudin Toki}.
Ma{ovi} je rekao: Bo{njaci svojim dolaskom u Grabovicu opet trebaju
prvi iskora~iti kao {to su to i do sada uvijek ~inili, a Toki} je rekao: Ono
{to smatram va`nim i presudno bitnim za budu}nost BiH jeste prevazila`enje
etni~kog karaktera zlo~ina i u tom kontekstu pogre{ne logike `aljenja i
po{tovanja samo svojih `rtava.
Uprkos primjerenoj, dvodnevnoj promociji ideje da na komemoraciji
u Grabovici prisustvuju bo{nja~ki zvani~nici tamo se nije pojavio niko.
138
IZ SAFF
A
SAFFA
Izuzev delegacije Bosanske stranke, ~iji opozicioni status ne moemo podvesti pod zna~enje - bo{nja~ki zvani~nici.
Ka ivotu rtve
[teta je {to se bo{nja~ki zvani~nici nisu odazvali na poziv da budu u
Grabovici. Mogli su svojim prisustvom oja~ati moralni kredibilitet bo{nja~kog naroda, jer bi se ispostavilo da Bo{njaci imaju snage, superiornosti,
da se suo~e sa zlo~inima ~injenim u bo{nja~ko ime. Na to nisam ukazivao
samo ja, ve}, evo, i nekoliko drugih Bo{njaka. Te{ko je vjerovati da desetine
politi~ara iz SDA ne ~itaju novine, pa da u dva dana nisu zapazili ove pozive.
Novinari dravnih tv kanala jedva su do~ekali da u Grabovici ne bude
ni jedan bo{nja~ki zvani~nik. Zato su u utorak, 13. IX, u tre}i Dnevnik,
pozvali lidera SDA Sulejmana Tihi}a, da ga o tome propitaju. Tihi} je, i ovaj
put, pokazao rasko{ svoje (ili na{e) zalutalosti. Na pitanje za{to nije bio u
Grabovici, odgovorio je: Da sam dobio poziv, i{ao bih u Grabovicu. I{ao
Marketing tragedije
139
140
IZ SAFF
A
SAFFA
141
Kandija nepravde
Postoje informacije, pa i vjerodostojne intencije, da je bo{nja~ka
politika odlu~ila rtvovati tzv. vehabijsku zajednicu u BiH kako bi sebe prikazala kao partnere u borbi protiv tzv. islamskog terorizma. Samo totalni
mamlazi mogu imati tako glupavu ra~unicu! Jer, ako se tzv. vehabijska zajednica u BiH prikae kao teroristi~ka, cijeli }e bo{nja~ki narod ponijeti
takav biljeg. Jer te tzv. vehabije nisu pale s Marsa, oni su dio ovog naroda,
njegovih prirodnih razli~itosti, i prava na razli~itosti. U Bo{njaka ima i ateista, i srbista, i kroatista, i jehovinih svjedoka, i pankera, i folkera, i svakakvih
burgija, pa {to ne bi bilo i tzv. vehabija. Stepen netolerancije prema tzv.
vehabijama dokazuje do koje je mjere totalitarno i bolj{evi~ko ovo dru{tvo
koje sebe naziva demokratskim i multietni~kim. Na sva se zvona arlau~e o
jedinstvu razli~itosti, o toleranciji, ali nikome ne smetaju razni krsta{i koji
kane pokrstiti Bo{njake, niti kome smetaju, recimo, jehovini svjedoci, smetnja su samo i isklju~ivo tzv. vehabije. Ta nelogi~nost ukazuje da se ne radi
o prirodnoj smetnji, ve} o konstrukciji, jer preko satanizacije tzv. vehabija
treba da se satanizira bo{nja~ki narod. Agresivna kampanja treba da u
Bo{njaka stvori uvjerenje kako bi se uklanjanjem tzv. vehabija rije{io problem, jer, kona~no, ne bismo imali brade, i skra}ene nogavice, pa bismo
mogli rahat da li~imo na Srbe i Hrvate. Ali, kad ukloni{ brade, i skra}ene
nogavice, na red }e do}i sve drugo {to nije kao prvo; zasmetat }e tada
mahrame, francuske kape, ezani, munare, islamske {kole Kad se jednom,
kandijom nepravde, pomjeri granica tolerancije, proces se nastavlja i
uslonjava. Mene, osobno, uop}e ne zanimaju tzv. vehabije, pa ni jehovini
svjedoci, ni peti, ni deseti, zanima me isklju~ivo pravo svakog ljudskog bi}a
da svoju vjeru ispoljava onako kako ho}e. Drugo, zanima me ~injenica da te
tzv. vehabije nikome nisu nanijele nikakvo zlo, pa nije u redu da se nekakvi
ljudi kanjavaju i progone ni za {to. Ako bi nekada te tzv. vehabije, ili neko
drugi, namjeravao da ugrozi pravni i demokratski poredak, da uzja{e ne~iju
slobodu, ja bih bio prvi koji bi se tome usprotivio. Kao {to sam jo{ prije
11. septembra bio prvi koji je ustao u za{titu tzv. vehabija, kada su njihovu
zajednicu progonili iz Bo~inje, i kada su svi vrli demokrati lajali kako te
ljude treba protjerati, i kako im ne treba dozvoliti da se igdje zajedno nasele. Tekst pod naslovom Imaju li mudahedini iz Bo~inje ljudska prava
objavio sam u Oslobo|enju 5. septembra 2000. godine. Dogodilo se da
se jedna grupa tzv. vehabija sa svojim familijama naseli u Gornju Mao~u
pored Br~kog, ne slute}i da }e koju godinu poslije postati nevi|ena evropska medijska atrakcija.
Razlike i tolerancija
Svaki bi normalan i demokratski opredjeljen ~ovjek morao biti sretan
{to u na{oj zemlji ive razli~itosti, koje se izme|u sebe dopisuju interkulturalnim relacijama, i koje se unutar sebe uslonjavaju u razlikama i tolerancijama. Samo kockasti umovi mogu biti protiv ~injenice da u Gornjoj Mao~i u
miru ivi jedna zajednica koja ima svoja pravila pona{anja i vjerovanja. Za
mene, pak, ova ~injenica svjedo~i o bogatstvu moje zemlje koja je, valjda,
142
IZ SAFF
A
SAFFA
Njujork u Doboju
Obru~ se stee. Ne znam gdje }e se zaustaviti. Zasad se intencije mogu
~itati iz nevi|ene medijske hajke na Gornju Mao~u. Pisali smo kako je
izmi{ljeno da je Gornja Mao~a trebala napasti Vatikan, prilikom Papine sahrane, i to sa 11 raketa. Budala{tina je obigrala globalno medijsko selo.
Bo{nja~ka politika je sra~unato od{utala. Lai se nastavljaju. Gotovo svakodnevno. Pro{le je hefte u Doboju nekakvo Udruenje zarobljenika Vijenac,
Vozu}a i ostali zatrailo bratimljenje Doboja sa Njujorkom, Londonom i
Madridom, sa obrazloenjem da je Doboj tako|er bio rtva sljedbenika }elija Al-Kaide. A sje}amo li se kako je Senad Avdi} koju heftu prije objavio da
ba{ u muslimanskom dijelu Doboja Al-Kaida nabavlja deset kila ive za trovanje vodovoda u Italiji?! Zar je slu~ajno to guranje Doboja u svjetski medijski
eter?! Ovo Udruenje iz Doboja je zatrailo od Pedija E{dauna da se formira
komisija za utvr|ivanje zlo~ina doma}ih i stranih mudahedina, te da se
utvrdi kome je namenjeno 28 odse~enih srpskih glava u Iranu i jo{ toliko u
jednom kabinetu u Sarajevu, koje su mudahedini uputili kao dar sa ozrensko-vozu}kog rati{ta. Dakle, ukupno 56 glava. Ali, otkud ba{ po 28 glava, i
tamte, i vamte?! Pamtimo da ba{ Senad Avdi}, i njegovo FTV izdanje, godinama objavljuju slike dvije-tri odsje~ene glave. Nije sporno da je taj {to je sjekao
srpske glave nanio golemu {tetu Bo{njacima, ali je znakovito {to se te glave
koordinirano {utaju po medijskom prostoru, s ciljem da se od Doboja stvori
prvi grad na Zemlji koji je bio rtva tzv. islamskog terorizma. Jakako, cilj je
skrenuti panju sa Srebrenice i svih na{ih Srebrenica, a izmi{ljanje tzv. islamskog terorizma najkra}i je put.
Druga, fri{ka budala{tina je teza da je BiH tranzit za teroristi~ke
aktivnosti. Kad su sarajevski pla}enici uo~ili da ni~im konkretnim ne mogu
Marketing tragedije
143
Opstanak je u mudrosti
Posljednjih mjesec-dva u {tampi susjednih zemalja pojavilo se nekoliko bombasti~nih tekstova o Gornjoj Mao~i, a sve u kontekstu postojanja
mudahedina u BiH, kao pretnje bezbjednosti Evrope. Odmah nakon
reportaa u nekoliko zagreba~kih listova ovda{nji je HDZ apelirao na bezbjednosne slube. Trlababa Nije sporno {to novinari trae i izmi{ljaju senzaciju, {to du{mani BiH svaku {ansu do~ekaju na volej, pa nije sporno ni to
{to imamo sramnu bo{nja~ku politiku. Sporno je kad sami sebi, tamo gdje
se ~ini da smo svjesni, i sabrani, nanosimo {tetu.
Razgovarao je taj nekakav zagreba~ki novinar sa tim nekakvim tzv.
vehabijom iz Gornje Mao~e. A onda je ovaj na{ brat ufatio {ansu da njemu,
tom novinaru, saspe istinu u brk, te o dihadu, te o dihadskom odgoju
svog djeteta, te o nepomirljivostima, {to }e ga re}i, o ratovima koje }emo
mi, muslimani iz Bosne, ovaj goloruki, razoruani prcvoljak, voditi protiv
kr{}ana Ako te nebuloze nije rekao ovaj na{ brat, ako ih je novinar izmislio, trebalo ih je demantirati. A ako je sve te nebuloze rekao ovaj na{ brat,
onda se moramo zamisliti nad tom zajednicom tzv. vehabija u kojoj svako
moe trtljati {ta mu je volja i u nevolji ~initi jo{ goru nevolju.
Allahova volja nije da nestanemo sa ovih prostora, kao muslimani, i
kao Bo{njaci. Nestat }emo ako ne budemo uvaavali tijesne mogu}nosti
na{eg opstanka. A opstanka nam nema bez tolerancije i suivota, pa ~ak i
ako se prema nama nikad ne iskau ni tolerancija, ni suivot. Mi moramo
istrajavati na pacifizmu, na koegzistenciji, na volji za kom{ilukom, pa makar
se to nekima i ne svi|alo jer, jednostavno, drugog puta nemamo. U na{em
je isku{enju - brate - dihad u opstanku, a opstanak u mudrosti, a mudrost
u vjeri, a vjera u dihadu.
Broj 155, 14. X 2005.
144
IZ SAFF
A
SAFFA
Odgajanje haosa
Za deset dana u tuzlanskom kraju su se dogodila tri porodi~na
krvoproli}a. U @ivinicama i u Lukavcu brat je ubio brata. U Kalesiji su se
izbole noevima dvije oro|ene familije, a u Lukavcu, opet, dva su brata
Bo{njaka tukli do smrti jednog Hrvata. Zbilo se i nekoliko redovnih ubistava. Negdje kod Lukavca je izmasakrirana jedna nana.
Bajram je osvanuo u detonacijama. U deset ujutro kafi}i su bili krcati
pijanim Bo{njacima. Srbijanske zvezde su gostovale u restoranima i
diska}ima. Orio se turbo folk, ci~alo se, deralo se, obesmi{ljavao se, u ime
islama, i islam i ramazan. [ta nam se ovo doga|a? Bjesnilo. Ubrizgano. Ono
isto bjesnilo koje progoni Srbe, dok se poku{avaju kutarisati svojih 500 godina taloenih turskih gena, pa zaludno genocidima gone slavenske, bjelopute, vitke, nadrasle ih Bo{njake. Geni se ne naslje|uju samo, oni se i dogra|uju,
pa je tako u na{ slavenski prostor ubrizgan srbo-turbo-turski ko{mar, koji od
na{ih ljudi stvara pijandure, siledije, {teto~ine. Jakako, narod nikad nije
kriv ni za {ta, jer se narod oblikuje, zauvijek je kriva inteligencija koja i kad
ni{ta ne ~ini opet ne~injenjem ~ini to {to neko drugi ~ini. Bo{nja~ka je inteligencija kriva {to je dopustila da nakon genocida nastavimo tamo gdje
smo stali 1992., kada nam je dlaka falila da se posrbimo, poput onih nekakvih
muslimana u Vojvodini {to, tobejarabi, za Kurban-bajram kolju krmad.
Bo{njaci su jedan ~udan fudbalski tim bez golmana koji niti igra, niti
tumara po terenu, ve} se ugleda na protivni~ke igra~e, pa sebi zabija golove.
Jerbo, uvijek drugi znaju {ta je za nas bolje. Da klanje ne boli, pustili bi mi
i da nas kolju, za na{e dobro. Odbrana je bila stvar fizi~kog nagona, a ne
svijesti. Nesvijest se nastavila, u kriti~noj masi, a {utnja intelektualaca je
generirala bjesnilo u svim porama. Nerad je uzrok svakog zla. Nemanje
kompasa i upijanje tu|inskih ciljeva stvorili su od nas akumulaciju zla i
zluradosti. Ta energija se preljeva tamo gdje insan najmanje o~ekuje. Bajramsko tereven~enje, pivske fla{e, razasute {price, pijane ene na jal prvoj,
jal drugoj bajramskoj fe{ti, a sve to garnirano sa vijestima o bra}i koja su
ubila bra}u, tek je vrh truhlog brijega, ispusni ventil {to pi{ti ko{to pi{ti
lokomotiva koja ovu bo{nja~ku kompoziciju vozi u dehenem.
Zloba iz groba
Zlo je postalo vrlina. Malo se ko stidi sujete, mrnje, poganluka.
Dobrota je prognana. Uspostavljen je nepisani konsenzus o mla}enju vrijednosti. Neki dan sam se u to, ponovo, uvjerio.
Marketing tragedije
145
IZ SAFF
A
SAFFA
ova vijest. To mu je saop}eno kao normalna stvar: neko nekoga mrzi i kvit.
Mrnja je pre~a od dru{tvenog interesa i same istine. Onda je Arif upozorio
menadment da jedino jetimi mogu {tetovati u toj zloupotrebi javnih medija za privatne mrnje. Tek tada je na dva-tri tuzlanska medija objavljena
vijest o donaciji iz Sent Luisa. Ostali lokalci su i dalje {utjeli, dok su vijest
objavili Avaz, Glas Amerike, Doj~e vele, FENA Donacija za tuzlanske
jetime je tako postala bitnija za sve osim za Tuzlu. Sramota je to koju
oboljela Tuzla ne moe razumjeti.
147
Komitet i autoritet
Bjesnilo koje vlada ovim dru{tvom njihovo je zlodjelo. Jer oni, uz
podr{ku zapadnih vlada i donatora, a za ra~un srpske i hrvatske hegemonije, na tumbe okre}u sistem vrijednosti, generiraju haos, bezumlje, nasilje
u mi{ljenju i pona{anju. To {to danas, za sedam dana, na 600.000 stanovnika
u Tuzlanskom kantonu, tragedija u|e u desetak porodica, rezultat je
haoti~nog sistema koji se ne obrazuje sam od sebe, ve} upravo od ovih
komitetskih autoriteta. Ovaj sistem je u njihovim, a ne u na{im rukama.
Sve {to se doga|a, njihovo je. Oni imaju medije, zapadne vlade, sudsku i
policijsku vlast, oni su autori zla koje nas obuzima. Mi imamo dobrotu,
antifa{izam i antiterorizam, bosnoljublje i toleranciju, i to, zasad, samo
Bogu i sebi moemo svjedo~iti. Jer mi smo oklevetani. Onako kako je oklevetan glavni lik u Kafkinom romanu Proces.
Broj 157, 11. XI 2005.
148
IZ SAFF
A
SAFFA
149
IZ SAFF
A
SAFFA
151
152
IZ SAFF
A
SAFFA
Genocid u karantinu
Prije 20-tak dana javili su mi se neki na{i ljudi iz Njema~ke sa eljom
da se objavi njihov protest zbog namjere Univerziteta u Frankfurtu da
me|unarodnu konferenciju o ratu u BiH, s akcentom na genocid u Srebrenici (2.-4. XII), otvori Senka Kurtovi}, urednica Oslobo|enja, a da je zatvori Senad Avdi}, urednik Slobodne Bosne. Tih desetak demata, udruenja
i klubova iz Njema~ke su htjeli da se njihova rije~ protesta ~uje u BiH.
Njihova saop}enja za javnost sam priredio u jedan kra}i tekst, a tekst poslao na nekoliko medijskih adresa u BiH. Niko nije objavio ni slova.
Predstavnici bh. dijaspore u Njema~koj su prosvjedovali zbog ~injenice da ovo dvoje nazovi novinara godinama odgajaju izmi{ljotine o tzv.
islamskom terorizmu, da sataniziraju bo{nja~ku rtvu, da su u slubi ~etni~kousta{ke koalicije... Poslije nekoliko dana zvali su me iz Njema~ke i pitali
da li su negdje objavljeni njihovi stavovi. Rekao sam nisu. A za{to nisu?
Zato {to mi vi{e nemamo medija koji bi mogli objaviti takav stav. Jer, u
ovom podjarmljenom medijskom prostoru Senka i Senad su heroji demokratije, borci za ljudska prava, multikulturu, iako je bjelodano da im je sve to
samo {minka koja prikriva njihovu pla}eni~ku su{tinu. Helem, kad smo se
konkretno uvjerili da se na{a vijest u na{oj zemlji nema vi{e gdje objaviti,
onda smo stavove na{e dijaspore u Njema~koj poslali na web Bosnjaci.net
u Njujorku. Tek toliko da bi ovi zgranuti ljudi imali makar kakvu satisfakciju, da to {to su saop}avali javnosti nije zavr{ilo u totalnoj ti{ini. Mada,
ti{ina je ~injenica, jer u BiH niko nije saznao da su predstavnici desetine
hiljada bh. gra|ana u Njema~koj saop}ili da je istup Senke i Senada na
konferenciji u Frankfurtu uvreda za rtve genocida.
Koliko li tek doga|aja i mi{ljenja nikada ne}e postati vijest jer se
nemaju gdje objaviti?! Koliko li }e tek na{a percepcija stvarnosti biti pogre{na
jer }emo je primati iz jednog, bolj{eviziranog, izvori{ta mi{ljenja i djelovanja?! Genocid nad Bo{njacima je na pouzdanom putu da bude pam}en i
tuma~en tu|om mjerom, a ne na{im osje}ajima. Promocija Senke i Senada
u me|unarodne tuma~e genocida nad Bo{njacima, u eksperte za Srebrenicu,
zapravo je najava jednog zato~enog vremena u kojem }emo bo{nja~ku istinu
spoznavati preko neprijateljskih medijskih oda{ilja~a. Dakle, to }e biti njiMarketing tragedije
153
hova istina, a za onu svoju mi ne}emo ni znati, jer je ne}emo imati odakle
~uti.
Eutanazija memorije
Nakon Drugog svjetskog rata ~inilo se, vjerovatno, da se genocid nad
Bo{njacima nikad ne}e zaboraviti. Rane su bile svjee, pam}enja iva, svjedoci brojni. Ali, rane su zamladile u kolote~ini ivota, pam}enje je ispareno kroz
obrazovni sistem i medije, a svejdoci su se utu{ili u komunisti~kom sistemu
koji je projicirao uzornog gra|anina. Sje}am se, jedino, kao dijete, da mi je
na proputovanju kroz Fo~u mati ne{to pri~ala o tome kako su tu ~etnici klali
Muslimane. Do moje pionirske kape i marame nikad nije do{la ni jedna sistemska informacija o genocidu nad Bo{njacima. To {to mi je mati tada rekla
bilo je sve {to sam znao o klanju Muslimana u Drugom svjetskom ratu. Vjerujem da je ve}ina nas za genocid nad Bo{njacima ~ula ispod tezge, od roditelja,
ili djedova i nana. A za{to? Zato {to komunisti~ki sistem to stradanje
bo{nja~kog naroda nije smatrao bitnim, smatrao ga je {tetnim za svoje interese. Genocida nad Bo{njacima nije bilo u udbenicima, u lektiri, na medijima... Bo{njaci su se mogli rahat opustiti, jer je ljep{e bilo slu{ati Mi}u Orlovi}a
i Rokere s Moravu, nego li te{ke pri~e iz pro{losti koje se ispod tezge
moda provuku, a moda ne provuku do uglancanog uha.
Kada poredimo sada{nji i pre|a{nji odnos prema genocidu, valja
priznati da sada imamo mno{tvo literature i o onom i o ovom genocidu.
Literatura bi, zar ne, trebala biti garant da }emo pamtiti, i biti na oprezu.
Ali, deset godina poslije rata mi slabije pamtimo sve {to nam se dogodilo,
nego li godinu-dvije poslije. Da li to zna~i da }e se proces odumiranja na{eg
pam}enja nastaviti? U komunisti~kom vaktu je bezmalo pet decenija sazrijevala eutanazija na{e memorije, da bismo bez ikakvog pam}enja, ogoljeni
od svijesti, sa~ekali kame. [ta }e se sa nas dogoditi za jo{, recimo, ~etiri
decenije? Na {ta }emo li~iti 2042. godine? ...Ako nas uop}e bude bilo pod
pritiskom ovih procesa isparavanja.
Za deset godina, u kriti~noj masi Bo{njaka, redizajnirana je patriotska svijest. Na{e generacije se, kao nekad, odgajaju u obrazovnom sistemu koji ne pominje genocid. Na{a omladina upija medijske sadraje koji
nemaju veze sa pripadno{}u Bosni i islamu. Ono {to je nekad bio Mi}o
Orlovi}, danas su HRT, Pink, Bijeljinska tv, Bra}a Kari}... Tamo{nji sadraji
odgajaju svoje nacionalne budu}nosti, a kad odgajaju na{u, onda se stvara
papazijanija identiteta, koja se manifestira kroz komplekse manje vrijednosti, jer, pobogu za{to se nismo rodili jal kao bre, jal kao bum.
Po{to smo jedini evropski narod koji ivi u getu, u svakoj vrsti mraka~e i
ponienja, a po{to preko velikodravnih s&h medija na{im glavama vr{ljaju
tu|inski sadraji i osje}aji, dolazi do varni~enja koje isijava idiotizam, imperative nasilja, alkohola, droge, korupcije, golotinje, razvrata. Kakve rtve,
kakvo pam}enje, bitno je opona{ati Daru Bubamaru! Ima pojefitno kupiti
gipsanih labudova, pa ih natakariti na avlijsku kapiju, da nam sve i unutra
i izvan li~i na ono {to nismo, i ne}emo nikad biti, jer od svijeta koji nas
okruuje mi moemo dobiti samo pomije, kao koko{ke u koko{injcu!
154
IZ SAFF
A
SAFFA
Fabrika istine
[ta se, zapravo, eli u~initi sa memorije o genocidu nad Bo{njacima?
Isto {to i sa Bo{njaka. Cilj je razbataliti narod, do neupotrebljivosti. Cilj je
memoriju o genocidu metnuti u karantin, u geto, kontrolirati je, dozirati,
upravljati njome, tako da nikad ne postane politi~ki obavezuju}i faktor. A
memorija je, vidimo to po holokaustu i Izraelu, klju~ za budu}nost.
Bo{nja~ke rtve bi mogle izboriti bo{nja~ku budu}nost. Ali, tada bi Srbi i
Hrvati nosili {vapski biljeg, a Evropi se ne rentira da zbog nevinih muslimana kanjava krive kr{}ane. Zato }e Amerika i Engleska, kao onomad
Komunisti~ka partija, ovdje kreirati {ta }e se i kako }e se misliti. Tom projektu ne treba istina, jer se istina svakako proizvodi, kao {to se proizvode i
{arafi. Ko ima medije, taj ima istinu. Ipak, lana istina mora nalikovati na
pravu istinu, pa }e se tu pomalo spominjati i Srebrenica, i logori, i {to{ta
jo{, ali na ka{i~icu, da se Bo{njaci ne bi pohasili. Eto, pogledajmo samo
kako smo zadovoljno pristali da se sva na{a gubili{ta svedu na Srebrenicu,
koja jeste najtea, ali ne i jedina. U Bratuncu je pobijeno gotovo isto Bo{njaka
koliko i u Srebrenici, ali Bratunac se na Zapadu ne pominje. A gdje su
desetine drugih, na{ih Srebrenica?! Niko se nije pitao ima li u tom zapadnom insistiranju neke podvale, u smislu: priznat }emo Srebrenicu, a sve
drugo }emo zaboraviti.
Kad se osjetilo da preivjeli logora{i iz Omarske namjeravaju oformiti memorijalni centar, najednom je sletio neki britanski pop da miri
Bo{njake i Srbe, i da iz Banja Luke, uz pomo} biv{ih isljednika i batina{a,
formira taj centar. Britanski mediji su na sva zvona afirmirali aktivnosti
britanskog popa, ali nisu spomenuli da su iz tog projekta izba~eni logora{i.
Jer, {ta }e kome logora{i da pamte svoje patnje, kad }e to za njih ~initi oni
koji su ih mlatili! A ~init }e onako kako su ~etnici preobu~eni u partizane
pamtili klanje Muslimana u Fo~i ili Vi{egradu.
Namjera je, dakle, da se pam}enje genocida svede na formalnu razinu,
kako niko ne bi mogao re}i da pam}enja nema, a kako to pam}enje ne bi
bilo suvereni bo{nja~ki duhovni prostor. Zato se drsko proizvode novi lideri
bo{nja~kog pam}enja: umjesto Smaila ^eki}a, recimo, u Frankfurt su putovali Senad i Senka, jer su svoje antibo{nja~ke kvalitete godinama dokazivali. Zato se me|u logora{e ubacuju nekakvi britanski popovi, da prave
Marketing tragedije
155
smutnju. Kao da Bo{njaci ne umiju misliti i pamtiti bez britanskih popova, i bez njihovih medijskih pla}enika u BiH!
Jevrejski model
Selja~ki fudbalski klubovi se od onih velikih razlikuju po tome {to na
selu svi fudbaleri, ko u ragbiju, namah polete za loptom u elji da ba{ oni
dadnu go, pa da uve~e na igranki budu glavni seoskim curama. I narodi se,
tako nekako, daju razlikovati. Sposobni rade timski i ne lete za liderstvom.
U Bo{njaka je glavni feler u glavi nemanje timske higijene, neshva}anje da
niko ni{ta ne moe sam, i da se individualni uspjeh moe posti}i samo ako
se biva karika u lancu.
Eto, neki dan je Kanton Sarajevo obznanio jedan lijep projekat. Gradit }e se memorija o stradanju Sarajeva, spomenici, muzej, arhiva Kona~no.
Ali, nismo upratili da su u ovaj projekat uklju~eni mnogi Bo{njaci koji su
proteklih godina, individualnim naporima, ispisivali memoriju o genocidu.
[to li? Nije valjda da kantonalni politi~ari misle da su najpametniji? Pa }e
ignorancijom bo{nja~kih duhovnih potencijala postati bo{nja~ki Vizentali?
Nijet im je plemenit, ali bi im nijet bio ja~i, i otporniji, ako bi bio pametniji, oja~an za mnoge Bo{njake koji umiju misliti i govoriti. Jer, memorija
nije samo izgraditi spomenik; dugoro~an i djelatan projekat zna~i i strate{ki
promi{ljati, i prepoznavati podvale, i kulturolo{ki djelovati, i lobisti~ki uvezivati U projektu koji su ostvarili Jevreji, naspram holokausta, a koji bi
trebao biti na{ uzor, ima stotine sofisticiranih segmenata o kojima, zasad,
ne znamo ni{ta. A da bismo znali, ne moemo biti najpametniji, ni ja, ni ti.
Pred nama je, dakle, konkretan problem. Zapad kreira i instalira projekat na{e memorije, i u tom projektu koristi face poput britanskog popa,
ili ovih na{ih bo{nja~kih popova. Oni ho}e da mi pamtimo kako oni ho}e,
i preko ljudi koje oni ho}e. [ta da ~inimo? Da podignemo jedan ili deset
spomenika i kaemo zavr{ili smo posao. Nismo. U ratu smo za bo{nja~ko
pam}enje bo{nja~kom glavom.
Broj 159, 9. XII 2005.
156
IZ SAFF
A
SAFFA
Reis Ceri} je Harisa Silajdi}a proglasio vanijim od svih akademskih potencijala u Bo{njaka, jer mu je dao sultansku dimenziju,
a Haris Silajdi} je zauzvrat predloio referendum koji bi imao
funkciju legalnog i legitimnog okvira za otcjepljene Republike Srpske od BiH. Isto je predlagao i Jakob Finci, ali reis tada nije ovog
velikosrpskog kepeca uporedio sa Mehmedom Fatihom, Gazi Husrev-begom i Alijom Izetbegovi}em.
Sultan u Bo{njaka
Taman kad insan pomisli da je bo{nja~ka politika savladala bukvar,
prikau nam se uhela}ene pelene. Dosad smo malo ~ime mogli biti zadovoljni kao konsenzusom svih bo{nja~kih faktora oko velike prevare koju je
ameri~ki {ibicar Donald Hejs poku{ao prodati pod pla{tom tzv. ustavnih
promjena. Ne samo da su na{i politi~ari razumjeli da Hejs lae, da je velikosrpski igra~ koji nastoji da tzv. ustavnim promjenama stavi muhur na
postojanje i vitalitet Karadi}evog entiteta, ve} su, {to je mnogo bitnije, ti
na{i politi~ari kona~no razumjeli da NE MORAJU pristati na rje{enja koja
im se ne svi|aju. Moglo bismo biti nezadovoljni stidljivo{~u bo{nja~kih
politi~ara, koji se jo{ uvijek ne usu|uju otvoreno govoriti o nespojivosti
evropskih standarda sa genocidnim bitkom Karadi}evog entiteta. Oni govore o ukidanju entiteta, a tu se, kao, podrazumijeva ukidanje Republike
Srpske. Bilo bi korisnije da se kae kako BiH nema nikakave budu}nosti
ako }e u njoj i na kakav na~in postojati tvorevina nastala na Srebrenici i
Srebrenicama. Oni se pla{e da ne naprave buku, da ih neko ne optui za
ekstremizam, pa se zamotavaju u retori~ke krivine, {to je pogre{no, jer mi
imamo puno moralno pravo da zlo~in zovemo zlo~inom, a Republiku Srpsku Karadi}evim entitetom. No, s obzirom da smo u bo{nja~koj politici
dosad jedino prepoznavali samoubistvenu kooperativnost sa svim i sva~im,
moemo biti zadovoljni ovim malim korakom ka dostojanstvu i odvanosti,
koji }e, kako stvari stoje, bivati sve ve}i i ja~i. Kada se uvjerimo da ne moramo pristati na rje{enja koja nam ne odgovaraju, moda }emo sutra imati
snage da, u ime svojih rtava, traimo podno{ljivu Bosnu i Hercegovini.
Elem, taman je bo{nja~ka politika po~ela dobijati }o{kove, konture smisla
i cilja. Kad, nuto jada, dogodi se kur{luz.
Prvo je reis Ceri} iskoristio sve~anost u Medresi pa se rije~ima koje
treba pamtiti obratio Harisu Silajdi}u: Harise, ima{ na{u podr{ku da Bosna
i Hercegovina bude bez entiteta. Napi{i takav ustav Bosne i Hercegovine i
sje}a}emo se tebe kako {to se sje}amo Mehmeda Fatiha, Gazi Husrev-bega
i Alije Izetbegovi}a.
Onda je Haris Silajdi}, iskoristiv{i reisovu, kako su neki kazali
fetvu, kazao rije~i koje tako|er treba pamtiti: Ustav BiH zavisi od njenih
gra|ana, koji bi o tome, prema mom mi{ljenju, trebali da odlu~e referendumom.
Marketing tragedije
157
Dogodile su se, dakle, dvije nepametne stvari koje vrijedi komentirati kako nam se vi{e ne bi doga|ale u ovom ili u sli~nom obliku.
Sultanologija
Kad god se autor na|e u potrebi da kritikuje vjerskog nam poglavara,
ili poznatu i od mnogih Bo{njaka obljubljenu li~nost poput Harisa Silajdi}a,
postoji opasnost da se ta kritika razumije kao neprijateljstvo, a ne kao
prijateljstvo. Ipak, evo, prosudite sami kako bi zvu~alo kada bismo ozbilje
ispisali sljede}e retke
Reis Ceri} je ispravno prepoznao liderski potencijal Harisa Silajdi}a
koji je zasluio da bude vaniji od svih bo{nja~kih umova. To {to kod Srba i
Hrvata, i kod svih samoodrivih politi~kih naroda, poslove od nacionalnog
interesa rade akademski timovi, ne mora biti primijenjeno na nas, jer svi ti
narodi nemaju li~nost kakvu mi imamo, nemaju Harisa Silajdi}a. Svojom
porukom reis je ispravno diskvalificirao kompletan politi~ki, akademski i
pravni potencijal u Bo{njaka, jer je svu bo{nja~ku pamet smjestio u li~nost
Harisa Silajdi}a. Moda bi trebalo razmisliti da Bo{njaci imenuju svog sultana, da ukinu demokratiju, jer {to }e im taj zapadnja~ki aparat kad ve}
imaju li~nost koja moe zamijeniti sve na{e institucije i uglednike. Nama je
dosta jedan ~ovjek, koji je vredniji i pametniji od svih na{ih ljudi. Zato tog
~ovjeka za ivota pamtimo kao najve}e ljude iz svoje povijesti, jer on to
zasluuje, ~im ga je reis zbog pisanja ustava uporedio s njima. Zlobnici }e
primijetiti kako ustav ne moe pisati jedan ~ovjek, i to ~ovjek koji nije pravnik
po struci, a primijetit }e i kako se ustav u BiH ne moe pisati bez Srba i
Hrvata. Mi kona~no ne treba da se osvr}emo na zlobne komentare. Jer, reis je
rekao da to tako moe! A Srbi i Hrvati ako su pametni nek se u~lane u Bo{njake,
pa da i njima bude oko srca milo {to svi zajedno imamo Harisa Silajdi}a
Ovaj ironijski slijed bi mogao i}i u nedogled. Uvodna neozbiljnost
pora|a druge neozbiljnosti. Jer nikako druga~ije, osim ba{ ovako, nije
mogu}e razraditi reisovu neozbiljnu favorizaciju Silajdi}a u odnosu na sve
bo{nja~ke politi~ke i akademske potencijale. Dakako, sve ovo ne zna~i da
mi ne cijenimo politi~ku pismenost Harisa Silajdi}a, kao {to cijenimo
pismenost, recimo, Nijaza Durakovi}a, Muhameda Filipovi}a, Mirsada Kebe,
ili, mnogih, mnogih drugih umnih Bo{njaka. No, precjenjivanje Harisa
Silajdi}a {teti njemu samom, a nadasve Bo{njacima; sultanizacija politi~ara
ne samo da ne moe opstati, kao retrogradna, ve} je i pogubna, pogotovo
za narod u nestajanju, kojemu je potrebno objedinjavanje svih njegovih
snaga. Nedopustivo je da ma koji bo{nja~ki autoritet izdvoji ma kojeg u
Bo{njaka kao nekog ko je pametniji od svih pametnih ljudi u Bo{njaka.
Nama treba strategija jedinstva, koju je mogu}e graditi podsticanjem na
institucionalni rad. Isturanje ma ~ijeg liderstva - pogubno je, razjedinjuju}e
je. Na tom principu vi{e ne funkcionira ni jedna moderna nacija. Primjerice,
srpski i hrvatski politi~ari samo su vojnici u nacionalnom stroju, ~iju ma{inu
pokre}u akademski serveri, dakle, kolektivni autoriteti. Nama, stoga, trebaju
politi~ari koji ne}e izigravati vrh nacionalne pameti, ve} koji }e biti svjesni
proste ra~unice da nikada ni jedan Bo{njak nije dovoljno pametan koliko
158
IZ SAFF
A
SAFFA
svi bo{nja~ki akademski autoriteti zajedno. Mi, danas, takve politi~are nemamo, pa i zbog toga {to oni sami nisu nastojali da izgrade svoja savjetodavna tijela, koja bi bila pametnija, i starija, od njih samih.
Stoga je groteskno djelovala reakcija szv. lidera u Bo{njaka, Sulejmana Tihi}a, na reisovo promoviranje Silajdi}evog liderstva. Tihi} je otprilike
rekao da ne moe jedan ~ovjek pisati ustav. Bezbeli se na{ao povrije|enim
{to je pored njega smi{ljen, ili ~ak nadre|en, jo{ neko. A upravo se Tihi}
posljednjih godinu-dvije, pogotovo u pogledu tzv. ustavnih promjena, naslikao kao solista koji sam juri{a na neprijateljske tenkove. Upravo on nije
okupio, ~ak je na samog sebe reducirao, bo{nja~ku politiku. Vidimo i ~ujemo
samo Tihi}a, i nikog vi{e. Njegove rije~i su naj~e{}e ispravne, ali su tanke,
jer dolaze samo od njega. Srbi i Hrvati nastupaju timski, horski, iz svih grla.
Govore im politi~ari, profesori, novinari, eksperti za sve i sva{ta. U nas,
nastupa Tihi}. I, evo sad, Silajdi}.
Anti-halalosum
A otkud odjednom Silajdi} u na{em medijskom i politi~kom prostoru?! Obi~no se pojavi u izbornoj godini. U me|uvremenu ga nema. Patriotski imperativ je da narodni politi~ar sa svojim narodom bude povazdan.
Dodu{e, i{ao je Silajdi} onomad da o stanju u BiH pripovijeda u Ljubljani,
mada bi narodu bilo drae da se pojavio u Zavidovi}ima ili Kaknju, da ne
kaemo ba{ - more bit opasno - u Stocu, Zvorniku, Fo~i Prekabulit }emo
mi {to{ta za na{e politi~ki pismene ljude. Jel halalimo? Halalimo! [ta? Pa
to da nam se Silajdi} po~ne prikazivati samo u izbornim godinama. Ima li
{ta {to ne halalimo?
Ovo je moja osobna stvar, a ko se u njoj na|e, nek bude i njegova.
Harisu Silajdi}u mogu halaliti ono {to mnogi ne mogu, a to da je napravio
koaliciju sa SDP-om, svojevremeno. Nek je. Bo{njaci su tada pokazali da
su najdemokratskiji narod u BiH, jer su jedini glasali za promjene. Potom
se SDP-Alijansa povampirila, reinkarnirala je policijsku dravu i komunisti~ke
torture. Kada je dignuto 800 optunica protiv uglednih Bo{njaka, kada je
montiran proces Pogorelica, kada su nevini ljudi drani pola godine u
zatvoru, kada je izvr{en zlo~in na tzv. alirskom grupom, kada je ukidan
selam u Maglaju i kada su nosana krmad oko damija u Lukavcu i Gra~anici,
a sve u ime SDP-Alijanse, u kojoj je bio Haris Silajdi} ON JE [UTIO. Ja
mu tu {utnju ne mogu halaliti. Jedna njegova rije~, u smislu prijetnje, da }e
Stranka za BiH izi}i iz SDP-Alijanse, ako se ne prekinu torture nad
Bo{njacima, mogla je mnoge Bo{njake i njihove porodice po{tediti patnje.
Ali: ON JE [UTIO. Do posljednjeg dana vladavine. U tom karavaktu
Lagumdijine strahovlade, Silajdi} nije progovorio ni rije~ u za{titu
demokratije, slobode, i za{to ne re}i: Bo{njaka. Dokle god ne objasni svoju
{utnju, njegove dana{nje rije~i ne}e imati moralnog i patriotskog temelja.
Za razliku od njega, Tihi} je govorio. Govorio je Izetbegovi}, i reis Ceri}. I
mnogi drugi. Silajdi} tada nije bio u frontu odbrane bo{nja~kog naroda od
povampirenog komunizma. On je bio dio tog povampirenog komunizma!
Bujrum, pa nek objasni. Ako mu kao padi{ahu to nije ispod nivoa.
Marketing tragedije
159
[kolovanje
Nema sumnje da Silajdi} ima podr{ku mo}nih medija u Sarajevu.
Oni ga serviraju za izbore. Te bio tam, te bio vam. U redu. Problem nastaje
kad ovi mediji glorificiraju Silajdi}a i tamo gdje ~ini {tetu Bosni i
Bo{njacima. Konkretno: Silajdi} je predloio jednu od najopasnijih
mogu}nosti za uni{tenje BiH - predloio je referendum. I to u nekoliko
navrata. Skoro prije godinu dana Jakob Finci, nama znan, predlagao je na
sesiji Kruga 99 da se raspi{e referendum na kojem bi se gra|ani izjasnili
kakvu BiH ele. Otkud sad, odjednom, da Haris Silajdi} predlae isto?! Da
li je Silajdi}, i oni koji ga nekriti~ki podravaju, svjestan kakvu nam je
om~u metnuo oko vrata?! Da li on razumije da bi njegov referendum ostvario legalni i legitimni okvir za otcjepljene Republike Srpske od BiH?! Ne
misli, valjda, Silajdi}, da bi Srbi iz Republike Srpske na tom njegovom
referendumu glasali za ukidanje entiteta?! Jasno je za{to je velikosrpski
kepec Jakob Finci poturao ovu ideju, navla~e}i nas na samoubistvo, ali nije
jasno kako jedan Bo{njak moe promovirati velikosrpski plan za otcjepljene
Republike Srpske.
Nije valjda Silajdi} zaboravio na osnovu ~ega je BiH dobila
me|unarodno priznanje?! Gra|ani BiH su imali Referendum 1992. na kome
su se izjasnili kakvu BiH ele. Ta demokratska, legalna i legitimna volja,
derogirana je dejtonskim priznavanjem rezultata agresije i genocida. Stoga
nema drugog smislenog puta za BiH osim da se revitalizira Referendum iz
1992. godine. Kad smo ve} jednom kazali u kakvoj BiH elimo ivjeti, za{to
bismo to ponavljali?! Danas, kad nema 200.000 bo{nja~kih glasova. Danas, kada bi mnogi Srbi, koji su tada glasali za suverenu BiH, glasali za
otcjepljenje od BiH.
Vratimo se na po~etak pri~e. Bilo bi lijepo da reis Ceri} nije u Silajdi}a
smjestio sve na{e umne potencijale. Bilo bi lijepo da Silajdi} nije postao
prvi Bo{njak koji je Srbima ponudio legalni okvir za otcjepljenje. Bilo bi
runo da sam ja sve ovo vidio, a da nisam napisao ovaj tekst. Moramo se
u~iti iskrenosti, dijalogu, kritici, kako bismo bili bolji - kao nacionalni tim.
Zaklju~ak je: nema sultana. Ni u Turskoj. Ovo {to nas ima, na dunjaluku, smrtnici smo, pa nije smrtni~ko izigravati besmrtnost, pogotovo, za
ivota. Ljudski je grije{iti, i u~iti na gre{kama, bilo da sam u ovoj pri~i
pogrije{io ja, ili ova dvojica bo{nja~kih uglednika koji, hroni~no, nemaju
afinitet prema gre{kama. Zdravom je insanu draa kritika od pohvale.
Broj 162, 20. I 2006.
160
IZ SAFF
A
SAFFA
Logika pri~e
[ta zna dijete o starosti! Njemu je nejasna {kripa dedinih kostiju.
Kad do~eka starost, bit }e mu prirodno razumljivo {to {kripi ne{to {to {kripalo nije. [ta mi znamo o srpsko-hrvatskoj okupaciji Bosne? O porazu
bo{nja~ke ravnopravnosti? O dejtonskoj kapitulaciji? Ne znamo ni{ta, sve
dok nam na{a ljudska prava ne za{kripe pred sistemom u kojem smo mi,
Bo{njaci, podstanari, sa otkaznim rokom. Kad se uvjerimo da na{a zemlja
vi{e nije na{a, jer njome vladaju tu|e pare, i tu|e glave, dok su na{e glave
tu tek u tranzitu, na putu prema muzejima i knjigama, gdje }e se ~uvati
uspomena na jedan narod kojeg je bilo, a sad ga vi{e nema e tek tad
}emo razumjeti da je takav rasplet na{ih iluzija posve logi~an. Poneko to
Marketing tragedije
161
osjeti i danas, a ve}ina nema pojma o ovome, jer je glave umo~ila u kalori~ni
saft srbijanske digare. Mnogi su, beli, osjetili da Bosna vi{e nije na{a zemlja. Hiljade Bo{njaka rtve su pravosudnog fa{izma, koji se nad njihovim
ljudskim pravima katilski iivljava. To fa{isti~ko pravosu|e, kroz ~ije tzv.
reforme su pro{li ~etni~ki i usta{ki kadrovi, uz Bo{njake koji nisu muslimani, dosad se treniralo nad mnogim pojedincima, ~ije su individualne tragedije zamandaljene me|u ~etiri zida. Jer u mutavoj i halapljivoj bo{nja~koj
politici niko ne smatra da bi to zlo trebalo istraivati. Kad bismo na kamaru,
u jedan istraiva~ki rad, sakupili sva zla koja je prema Bo{njacima na~inilo
to dejtonsko pravosu|e, dobili bismo svjedo~anstvo nalik na ono o torturama komunisti~kog reima. Za{to se ~udimo?! U Dejtonu su pobijedili
~etnici i usta{e, samim tim {to nije pobijedila ideja Bosne i multietni~ka
ARBiH. Njihovi kadrovi su preuzeli upravu nad dravom, svukud, pa i u
pravosu|u. Onaj {to je bio glavni tuitelj u usta{koj paradravi Mate Bobana, danas je glavni tuitelj u dejtonskoj BiH. To {to u ratu nije procesuirao
usta{ke ratne zlo~ine, u Ahmi}ima ili Stupnom Dolu, njegova je referenca.
Zar mislimo da takav usta{a moe danas raditi i{ta drugo osim nastavljati
svoje ratno zlodjelo? Ne}e, valjda, odjednom, ganjati usta{e? Logi~no je da
ganja nas. No, jedini problem u na{oj percepciji je u tome {to ovu istinu
razumijemo tek kada nam li~no dejtonski zlo~inci zakucaju na vrata. Onda
to postaje na{a privatna istina, koja nikog u Bo{njaka ne obavezuje. Tih se
privatnih istina nabralo hi~me, ali nisu umreene u kolektivnu energiju
protesta i otpora. Nema ih ko umreiti, jer bo{nja~ka politika se samo
takvom zove, a takva odve} nije.
Za nekih 10-20 godina bit }e nam posve razumljivo kako smo i za{to
smo izgubili domovinu. Danas je ta slutnja zastra{uju}a, i od nje okre}emo
glavu. Ako bismo sa te daleke pozicije poku{ali pretpostaviti definiciju
bo{nja~kog (samo)uni{tenja, ona bi otprilike glasila: Mudri Edvard Said je
jo{ 80-tih godina pretpostavio erupciju islamofobije na Zapadu, koja je
konkretnu primjenu imala u prije~enju prava bosanskim muslimanima da
budu ravnopravni u BiH. Zato je Zapad BiH prepustio Srbima i Hrvatima,
uprkos genocidu koji su ~inili nad Bo{njacima. Dejtonski protektorat je
kao glavni zadatak postavio neutralizaciju bosanskog patriotizma, {to je
izvedeno kroz marginalizaciju svih kadrova u Bo{njaka koji nose patriotizam i koji nisu spremni sluiti Srbima i Hrvatima. Pod okupatorskim pritiscima sve mlado u Bo{njaka se raselilo po Svijetu, uz pomo} Zapada koji je
Bo{njacima podijelio milion useljeni~kih viza. Bo{njaci su razumjeli da je
dostojanstvenije ivot nastaviti u tu|ini, bez Bosne na dlanu, sa Bosnom u
srcu, nego u Bosni, gdje su pritisci okupatorskog pravosu|a, okupatorskih
medija, okupatorske ekonomije bili nesno{ljivi za patriotsko dostojanstvo.
Dakle, imali li u ovom zlo~ina~kom pravosu|u i jednog Bo{njaka koji
je, recimo, bio oficir ARBiH, ili neki istaknuti saradnik Alije Izetbegovi}a?
Karadi}evih i Bobanovih funkcionera ima, ali Alijinih, eto, nema. Ima li i
jednog uspje{nog bo{nja~kog privrednika, iskrenog vjernika, a da nije ili
procesuiran za kriminal, ili sataniziran na okupatorskim medijima? Srpskih
i hrvatskih privrednika, redovno uglednih, ima na svakom koraku, oni su
162
IZ SAFF
A
SAFFA
gospoda, i niko ih ne dira, a bo{nja~kih nema, izuzev u negativnom kontekstu. Tako je i u kulturi. I u medijima. Svud. [ta nam to govori? Da smo
gra|ani drugog reda. Na{a nacionalna gnjecavost jedini je razlog {to dosad
nismo po~eli dobijati redovnu gibiru batina. Kao Palestinci. ^im bismo
podigli glavu, uslijedili bi pendreci. Kao onomad prilikom Lagumdijine
otmice tzv. alirske grupe.
[ta }e biti s na{e budu}nosti? Nema pri~e koja stoji. Svaka pri~a nekud
vodi. Mi idemo tamo kuda vodi logika pri~e.
163
164
IZ SAFF
A
SAFFA
Karadi}evo pravosu|e
otima ku}e bo{nja~kih povratnika
Ljudski je vjerovati u namirivanje ra~una. Nema tog dobra, i nema tog
zla, a da se ne vrati, kadli-tadli. Tako je to u vjeri. A po{to se sekularna drava
nije imala kad uzdati u Boga, i u onaj svijet, smi{ljena je pravosudna vlast.
Ona {to sudi po zemaljskim zakonima. A gdje ima zemalj{tine, ima i nepravde, jer je tu sve ure|eno na principu sile. Pravda je vlasni{tvo ja~ega. Zato je
skuhano da nam sudovi za ivota sude i presu|uju, kako pravdu ne bismo
~ekali na onome svijetu. To moda nekako i {ljaka, ali u zemljama u kojima
nema gra|ana drugog reda. Ovdje, kod nas, gdje su Bo{njaci, zbog islama,
podstanari u Bosni, pod kiriju, s otkaznim rokom koji isti~e, e tu je pravosu|e
violina u orkestru za sprovode. Po toj se violini prepoznaje melodija.
Neovisno od diskursa mo}i, i od toga da li smo ravnopravni ili ponieni
pred pravosudnom vla{}u, u insanu treba da traje nadanje u pravdu. Indijanac u Americi, Crnac u Pretoriji, Palestinac u svojoj otetoj zemlji... svi oni
prte ~enju za pravdom. Ra~unaju, bezbeli, ako je nema na ovom, bit }e je na
onom svijetu. To je krajnja satisfakcija. Svi potla~eni, u svim vremenima,
pravdu su o~ekivali u svome ovozemaljskom ivotu. Svi izuzev Bo{njaka.
Eksperti za kusur
Bo{nja~ki narod je posebna sorta. Haman, |e je u izumiranju. Utrno
od smrti. Pa vi{e ne zna {ta je supa, {ta je grah. Nije do naroda. Do rukovodstva je. Da je bo{nja~ka politika druk~ija, i narod bi bio. Ovako, silne patnje
i ponienja koje Bo{njaci doivljavaju odo{e niz vodu, kao da se radi o otpadu, a ne o pe}inama boli. Ne samo da nema reakcije na raznorodne nepravde
kojima su Bo{njaci izloeni u dejtonskom apartheidu, nego nema ni evidentiranja, klasificiranja i izu~avanja ovih slu~ajeva. Nigdje, u bo{nja~kom
narodu, nisu otvoreni tematski registri u koje bi se sakupljali slu~ajevi, recimo: napada na bo{nja~ke povratnike, rtava aneksa sedam, montiranih
optunica, Bo{njaka koji pod pritiscima ne ele da svjedo~e o ratnom zlo~inu,
ili, pak, u slu~aju koji nas u ovom tekstu zanima pojave da pravosu|e
Karadi}evog entiteta nastavlja oduzimanje bo{nja~ke imovine.
Marketing tragedije
165
IZ SAFF
A
SAFFA
167
pak izvr{enja, kao i za bahatost fo~anske Sudske policije koja je pod prijetnjom sile udaljila novinare ispred ku}e.
Uzgred, zanimljivo je primijetiti da i jedna i druga navodna adaptacija
iznose oko 8.000 maraka. I, zanimljivo je zapitati se: za{to Srbi koji su
neovla{teno koristili tu|u imovinu ne bi platili kiriju za vi{egodi{nje stanovanje u ku}ama Senade Sinanovi} i Suade Kumro? Zar ne bi ~asni sud mogao
tako prebiti ovo navodno dugovanje? Bi. Ali, ovo nije ~astan sud.
Ta~ka na bespomo}nost
Zreli su uvjeti da se oformi jedna nevladina organizacija koja bi se
bavila za{titom Bo{njaka od dejtonskog pravosu|a. Sada{nje organizacije,
tipa dizdarevi}evskog tzv. Helsin{kog komiteta i inih, nikada ne}e u razmatranje uzeti ovakve slu~ajeve. Oni su pla}eni da izmi{ljaju pomuslimanjenje
Sarajeva, tzv. islamski terorizam, antisemitizam i sli~ne budala{tine. Ne}e to,
rekosmo, u~initi ni bo{nja~ka politika. Sva je sre}a u nesre}i pa su iz ove
politike odstranjeni mnogi pametni ljudi, koji razumiju dejtonski pakao, i
koji imaju snagu da pokrenu inicijative za nadrastanje zagubljene bo{nja~ke
politike. Ove pametne ljude jedino jo{ treba razuvjeriti da }e iko drugi, osim
njih samih, staviti ta~ku na bespomo}nost.
Na{a je ljudska obaveza da branimo svoje gra|ansko dostojanstvo, ali
ne na svome pragu, nego na pragu svakog Bo{njaka ~ija su prava na udaru
dejtonskog apartheida. Kad shvatimo da se moja avlija brani u avliji svakog
napadnutog Bo{njaka postat }emo narod.
Broj 164, 17. II 2006.
168
IZ SAFF
A
SAFFA
Jasmila je nadrasla
svoj ovozemaljski ivot
Pro{le su dvije hefte otkad je Jasmila @bani} za svoj film Grbavica
dobila Zlatnog medvjeda u Berlinu. Narod ka`e: da svaki dan jede{ baklavu
dosadila bi ti za heftu. Tako je, kao baklava, Jasmila dosadila obi~nom
~itateljskom oku. Aktuelne su druge stvari. Ibretimo se oko crkavanja ptica. To
{to smo uz Jasmilu malo poletjeli, ko zdrav labud, bio je tren u dejtonskoj
stvarnosti koja boluje i crkava od pti~ije gripe. Ipak, ne{to je pre`ivjelo. Prvo
spoznaja da samo umjetnost mo`e transponirati i kroz vrijeme prenijeti iskustvo
genocidne agresije. U~imo od Jevreja! Drugo, spoznaja da umjetnost mo`e u
dru{tvenom prostoru otvoriti rje{avanje jednog problema, kao {to je ~injenica
da u BiH nije institucionalizirana briga o 22.000 silovanih `ena. Ne pamtimo
da je i jedno umjetni~ko djelo u BiH tako duboko zaoralo stvarnost.
Nagrada i istina
Nas, zapravo, zanima samo jedan detalj u cijeloj frtutmi oko Jasmile
@bani}. Tim detaljem niko se nije analiti~ki bavio, jer naru{ava dejtonski
sklad/smrad u kome nije ba{ lijepo kad jedan umjetnik, evo, od dravnog
zna~aja, pominje Karadi}a i Mladi}a pred svjetskim auditorijem. Taj dejtonski incident, a moralni gorostasni ~in, ovda{nji mediji nisu plaho doticali,
izuzev koliko su morali, suho i informativno, jer su se bi}e pla{ili da bi
Karadi}eve Srbe mogli okrenuti protiv Jasmile i njene nagrade koja bi trebala da bude draga&mila svima.
Jasmila je, koliko se sje}amo, odmah po projekciji filma iskoristila
medijsku panju i sasula istinu o Karadi}u i Mladi}u koji uivaju slobodu
jer niko nema interesa da ih uhapsi. Tako nekako. Onda je na ceremoniji
dodjeljivanja nagrade kazala sljede}e Neka vam ne bude mrsko da to
ponovo ~ujemo:
Ratni zlo~inci Ratko Mladi} i Radovan Karad`i} jo{ slobodno `ive u
Evropi. Nisu uhap{eni za organiziranje silovanja 22. 000 `ena u BiH i niko
nema interesa da ih uhapsi. Nadam se da }e se to promijeniti i da se Zlatni
medvjed ne}e razo~arati kad vidi Bosnu.
U ~emu je {tos? Ma nema u ~emu nije! Ovaj detalj je toliko vi{eslojan
da bi se o njemu dao raspisivati esej o patriotizmu i umjetnosti, o moralu
Marketing tragedije
169
IZ SAFF
A
SAFFA
ratu u BiH, po{to u njemu nema agresora i `rtve, a po{to je o ratu u BiH
nemoralno govoriti bez pozicioniranja ove dvije uloge. Pa, imali smo veli~anje
Pjera @alice i njegovih filmova u kojima se Bo{njaci prikazuju kao idioti. I
na kraju, vidjeli smo nedavno, imali smo ogromnu medijsku podr{ku metanju bo{nja~ke tragedije u film o pederima, gdje su oni koji smatraju da
umjetnost mora biti moralna kategorija bili progla{avani ekstremistima
i vehabijama. Od svega je najljep{e {to je ovaj pederski film, koji je ra~unao
na podr{ku pederskih lobija, ispuhao ko truhla traktorska guma. I, nakon
svega, {ta smo trebali o~ekivati? Da }e Jasmila @bani} biti druga~ija? Jasmilino anga`iranje Mirjane Karanovi}, Srbijanke, kontinuiralo je na{e razo~arenje u na{e ljude. Ra~unali smo, ~im anga`ira srbijansku glumicu, njoj je
stalo da se dodvori Beogradu, a ako joj je do toga stalo, njoj nije stalo do
istine o silovanim `enama. Napose, {ta smo mi tada znali o Grbavici?
Jasmilu i njen projekat smo vidjeli preko te srbijanske glumice.
Danas, pak, otkriva nam se drugi ra~un A {ta ako je Jasmila svjesno, prora~unato, strate{ki, angairala jednu Srpkinju da odglumi jednu
silovanu Bo{njakinju kako bi u srpska usta stavila pri~u koju prvo treba da
~uje srpski narod?! Jer, istina o srpskim zlo~inima je najpotrebnija Srbima,
kao {to je istina o holokaustu najpotrebnija Nijemcima, a istina o genocidu nad Palestincima najpotrebnija Jevrejima. Da li bi manje vrijedilo da
je silovanu Bo{njakinju glumila ma koja bo{nja~ka glumica? Umjetni~ki,
moda ne bi, ali, moralno, politi~ki, prosvjetiteljski bi. Ako je Jasmila
imala ovu ambiciju, onda je to vanserijski ra~un kakav je vazda falio
bo{nja~kom ivotu.
Nismo se haman zeznuli kada smo u onim opasnim Jasmilinim cvikerima prepoznali ne{to ~ega u nas nejma. Jedino {to moda sada razumijemo
da je to ~ega u nas nejma na{e, i da ide korak ispred na{e pospanosti.
Nadrastanje sebe
Ova mala pauza, ovaj izlet u prisje}anje na Jasmilinu, odve} tobejarabi, izdaju, ima za cilj da nas uputi na ~injenicu da se ponekad moemo
ogrije{iti o ljude koji to nisu zasluili. No, svakog, pa i Jasmilu, prepoznajemo po znakovima u javnom prostoru. Sve dok Jasmila nije o{inula svjetsku hipokriziju, mi smo o ovoj mladoj eni mogli misliti i peto i deseto.
Danas se njena gesta name}e kao vertikala morala u umjetnosti, i razotkriva u{}uhli brlog koji nam je, u pogledu Danisa, @alice i Ahmeda, nametan
kao nekakva umjetnost. Jasmilin progovor u Berlinu namah nam otvara
asocijaciju: a za{to Danis Tanovi} nije iskoristio dodjelu Oskara da kae
isto? Pa zato brate da si ne bi zatvarao vrata! A za{to si Jasmila moe zatvarati vrata? Pa zato brate {to je ona, ~ini mi se, odgovorna samo pred Bogom, jer samo takav insan moe imati snagu da odbaci ovozemaljske ~arolije i da u ime vje~nih vrijednosti posvjedo~i nepravdu. Ili, name}e nam se
pitanje: a za{to Pjer @alica, umjesto {to je pravio filmove o Husi i Hasi, nije
pravio film o silovanim Bo{njakinjama, o konc-logorima, o zlo~inima? Pa
zato {to je pucao nisko, pa se zadovoljio aplauzima u Beogradu i Zagrebu,
gdje je nacisti~ka publika voljela da svoju du{evnu nakaradnost zadovolji
Marketing tragedije
171
172
IZ SAFF
A
SAFFA
Pe~at SDA
Stariji ~itaoci pamte da je beogradski nedjeljnik Nin bio najvaniji
politi~ki magazin u biv{oj Jugoslaviji. Ovaj je list vazda okupljao najja~a
dravna pera, stratege, agente, politi~are... U vrijeme Milo{evi}eve ekspanzije, Nin je formulirao zlo~ina~ku ideologiju. [teta je {to bo{nja~ki
politi~ari ne ~itaju ovaj list, jer bi i prije nekoliko godina mogli saznati za
lobisti~ku operaciju zamjene manjeg bh. entiteta za suverenitet Kosova. Iz
Nina se mogu ~itati naredni velikosrpski potezi.
U ovom je listu objavljen tekst pod naslovom ^ekaju}i bosanski
Hamas, koji potpisuje neki Zoran ]irjakovi}. On opisuje navodno
odu{evljenje Bo{njaka pobjedom Hamasa na izborima u Palestini, te dodaje: Da li je do{lo vreme za stvaranje bosanskog Hamasa jedno je od
glavnih pitanja koja sebi postavljaju bo{nja~ki islamisti. Autor u nastavku
raste`e i nate`e tezu kako je sve vi{e bo{nja~kih islamista koji veruju da je
SDA odigrala svoju ulogu, da je prevazi|ena i nesposobna.
Ova nam se beogradska rehabilitacija SDA ~ini znakovitom u kontekstu izjave Milorada Dodika, premijera RS, koji je u intervjuu ba{ za Nin
kazao da su ustavne promjene u~vrstile me|unarodnu poziciju Republike Srpske. Znamo ve} da su te i takve ustavne promjene podr`ane od
Tihi}eve SDA. Sada najednom ispada da je SDA suprotstavljena tzv.
islamisti~kim tendencijama, iako je ova stranka za velikosrpske medije oduvijek bila udarna ta~ka tzv. islamskog fundamentalizma.
S obzirom da se na{a javnost nalazi u rigidnoj informativnoj blokadi i
da se informacije o karakteru tzv. ustavnih promjena te{ko probijaju do javnoMarketing tragedije
173
sti, morat }emo u par re~enica objasniti o ~emu se radi. Dejtonski sporazum
nije nikada ratificiran od Parlamenta BiH. Nametnut je. Ako se usvoje ove
lane ustavne promjene, Parlament BiH }e priznati dejtonski Ustav, a Bo{njaci
}e, tako, po prvi put, svojom, demokratskom voljom, priznati Republiku Srpsku. Ono {to dugoro~no slijedi jeste odlazak visokog predstavnika, blokada
institucija i otcjepljenje Republike Srpske. Srbi ovo znaju, a Tihi} i kompanija
se prave da ne znaju. Srbi ne kriju da su zadovoljni Tihi}evom i Lagumdijinom
uslugom, i otuda proizilazi velikosrpska rehabilitacija SDA, kao stranke koja
je navodno suprotstavljena tom izmi{ljenom tzv. islamskom ekstremizmu.
Nije se |abe predsjednik SCG Marovi} pred tv kamerama u Briselu onako
srda~no ljubio sa Sulejmanom Tihi}em. Ljubio bi ga vala i ja, da sam Srbin.
Kantar fundamentalizma
U nastavku ovog teksta autor navodi kamaru (mojih) citata kojima
poktrepljuje svoju tezu da su ti bejagi fundamentalisti nezadovoljni politikom SDA, {to bi zna~ilo da im treba bosanski Hamas, dakle, radikalizam. Iz konteksta se razaznaje da je moja malenkost glavni ideolog tog
bosanskog Hamasa. Vala, kad sam mogao u Slobodnoj Bosni biti
progla{en komesarom Patriotske lige i komandantom vehabija, zato ne bi
i u Ninu mogao postati glavni filozof u Hamasu! Evo kako to izgleda u
Ninovom tekstu:
- Fatmir Alispahi}, biv{i kolumnista Oslobo|enja koji je postao
uvodni~ar SAFF-a, najpopularnijeg fundamentalisti~kog ~asopisa u Bosni,
govori o krizi liderstva i retardaciji bo{nja~kog politi~kog faktora. Vlast
SDA, kako pi{e Alispahi}, ustrojena je po komunisti~kom obrascu. On
zamera da je SDA d`amijama dala ulogu kakvu su imali op{tinski komiteti
u sprovo|enju volje CK SKJ.
Ta~no. Autor je po{teno prenio moje rije~i. Ali, nejasno je kako se
ovakav kriti~ki stav prema SDA i svojevremenoj pojavi pretvaranja damija
u partijske }elije moe zvati fundamentalisti~kim?! Valjda bi se istinski fundamentalista upravo zalagao da damija i stranka budu jedno.
Autor izvaljuje novu nebulozu kad tvrdi da potrebu za sna`nim,
istinski islamskim pokretom u Bosni sve nezadovoljniji fundamentalisti
nalaze i u ~injenici da je SDA sasvim instrumentalizovala Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine. Pa zar mo`e biti ve}eg fundamentalizma od
politi~ke instrumentalizacije Islamske zajednice?! ...Nema logike! Za{to bi
fundamentalisti bili protiv fundamentalizma?
Osobno, kroz mnogo tekstova sam kritikovao, ne nakanu SDA da
instrumentalizira Islamsku zajednicu, ve} dopu{tanje Islamske zajednice
da bude instrumentalizirana od jedne stranke, ma koje, jer smatram da
Islamska zajednica treba da bude moralna kapa svim na{im strankama.
Svojevremeno bratstvo SDA i IZ je gu{ilo pluralizam i dembelilo SDA, te
sakatilo na{e istinske potencijale koji samo u pluralnom i kriti~kom ambijentu mogu do}i do izraaja.
U tekstu ^ekaju}i bosanski Hamas prepoznao sam mno{tvo citata
iz mojih tekstova, kojima se nemu{to potkrepljuje teza o radikalizmu. Reci174
IZ SAFF
A
SAFFA
Dezinfekcija ~etni{tva
Po velikosrpskim webovima kola jo{ kamara sli~nih tekstova. Znakovit je tekst pod naslovom \avoli, i to beli, gdje se govori o bjeloputim
muslimanima, bejagi saradnicima Al-Kaide. Navode se dijelovi Izvje{taja
Komisije za borbu protiv terorizma Ameri~kog kongresa, ~iji je lider nekakav
Jozef Bodanski. Tvrdi se da mud`ahedini iz sjeverne Afrike dolaze na Balkan, a posebno u BiH. Evo kako to izgleda:
- Jozef Bodanski ve} godinama upozorava na prisustvo islamskih
teroristi~kih organizacija na Balkanu, prvenstveno u BiH. U njoj i danas, po
Marketing tragedije
175
176
IZ SAFF
A
SAFFA
Nakon {to je podijeljena i poraena oko pitanja ustavnih promjena, bo{nja~ka politika vi{e nema moralno pravo sebe predstavljati
kao kormilara na{e sudbine. Ona treba da se transformira u ~inovni~kom pravcu, da sa sebe skine smije{ne odore mesijanstva, estrade
i ki~a, i da svoje pravce djelovanja prepusti ekspertima. ...Ni{ta vi{e
i ni{ta manje nego je to slu~aj kod srpskih i hrvatskih politi~ara.
Kriv je iv
Kad je ono neki dan ukopavan Slobodan Milo{evi} u dvori{tu enine
ku}e u Poarevcu, ko{to se ukopavaju ku}ni ljubimci, u Bijeljini je napravljen
miting protiv Tube. Vi{e-manje svi smo s time upoznati. No, postoje dva
momenta u vezi ovog doga|aja koja nisu tematizirana. Prvi je ~injenica da ni
jedan bo{nja~ki politi~ar nije ni slova prozborio o legalizaciji skupova sa
antidravnom, antimirovnom, genocidnom porukom. Drugi je ~injenica da
na{e vratove ~ekaju kame, o{tre ko britve, spremnije nego 1992. godine.
Marketing tragedije
177
Po~etkom 1992. godine bio sam urednik prve novine koja je pokrivala prostor sjeveroisto~ne Bosne. U januaru sam preko ~itave naslovnice
raspucao naslov Muslimani na na{inu, o seriji ubistava u sjeveroisto~noj
Bosni u kojima je u~estvovala JNA. Potom sam, mjesec-dva poslije, objavio
tajni plan Drina, kojim se predvi|a etni~ko ~i{}enje Podrinja. Potom sam
pisao o naoru`avanju ~etnika sa Ozrena. Raznih sam belaja nadeverao, od
prijetnji iz Komande JNA, do nekakvih ljudi koji su me otkriveno pratili,
o~ito da mi stave do znanja da sam na ni{anu. Me|utim, najve}i belaj kojeg
nikada ne}u prekabuliti jeste ~injenica da sam zbog ovih tekstova u svojoj
sredini bio tretiran kao muslimanski nacionalista i podriva~ su`ivota.
Mojoj novini tada je ~ak zabranjeno da se reklamira u lokalnim medijima,
a neki kiosci su odbili da prodaju reviju Korzo. Jakako, poslije kad su se
moji tekstovi preto~ili u genocidnu stvarnost, niko od onih koji su me blatili nije na{ao za shodno da povu~e rije~-dvije.
E, otkud ova pri~a? Otud {to u na{em dru{tvu, koje sve vi{e podsje}a
na ono predratno, ne biva kriv onaj {to dri kamu, ve} onaj {to tu kamu
primijeti. Danas su moralno-politi~ki podobni svi koji ~etni~ki, ratnohu{ka~i
skup u Bijeljini vide kao izraz demokratije, jer moralno-politi~ku podobnost odre|uju jal ~etnici, jal usta{e, jal njihovi na{minkani pla}enici. S
druge strane, svi koji u ovom skupu prepoznaju prijetnju miru, i koji bi da
tu prijetnju ~itaju kao nunost bo{nja~ke pripravnosti, mogu o~ekivati da
}e biti tretirani kao nacionalisti, a {to ti ga nakon 11. septembra do|e kao
teroristi. Pa zar Palestinci ve} godinama nisu militanti, iako ljudi brane
goli ivot?!
Nedopustivo je {to pravosudna vlast nije traila krivi~nu odgovornost
organizatora bijeljinskog skupa. Ovo je jo{ jedan dokaz da je pravosudna
vlast okupatorska. Ili, zapitajmo se: po ~emu bi se to razlikovala ova zemlja
da je Armija RBiH vojni~ki poraena?! Naravno, ne bi ~etnici i usta{e istrijebili cijeli bo{nja~ki narod, ostala bi tu i tamo pokoja ikebana da svojim
prikazivanjem na nekoj funkciji pere njihove zlo~ine. Ta stvarnost bi posve
nalikovala ovoj stvarnosti, iz koje je prognana bo{nja~ka ravnopravnost. Tu
dolazimo do sli~nog obrasca kao u onoj slici o onome koji dri kamu, i o
onome koji kamu primijeti. Danas nisu krivi oni {to generiraju bo{nja~ku
potla~enost, ve} oni {to bi htjeli da Bo{njaci budu ravnopravni koliko Srbi
i Hrvati. Takvi su na stubu srama, kao nacionalisti i ekstremisti. Otud kad
kaemo da nama vlada okupatorsko pravosu|e, mi ne traimo ni{ta vi{e
nego da se to pravosu|e pona{a u skladu sa zakonima, dakle, da procesuira ratnohu{ka~e i podstreka~e mrnje. A po{to to ne ~ini, nama ne preostaje ni{ta drugo nego da takvo pravosu|e smatramo okupatorskim, samim
tim {to ne~injenjem {titi sljedbenike ~etni{tva i usta{tva.
Crno i bijelo
No, sve se to doga|a izvan na{e avlije, u kojoj je ostalo ne{to malo
suvereniteta, jer su kroz tzv. reformu policije, pravosu|a, medija, itd. uglavnom svi stubovi dru{tva preba~eni u vlasni{tvo partnera iz Kara|o|eva.
Tim prije biva nedopustivo kad bo{nja~ka politika uop}e ne registrira otvo178
IZ SAFF
A
SAFFA
Politi~ar je pjeva~
Rahmetli Alija Izetbegovi} je u~inio mnogo dobrog, ali, ili nije imao
snage, ili vremena, ili vizije, da u Bo{njaka izgradi instituciju koja }e autoritetom i akademskim potencijalom nadrastati sve mogu}e unutarbo{nja~ke podjele. Zanimljivo bi bilo u nekom tekstu rasprtljavati pretpostavku
da je Izetbegovi}, totalitarnom logikom, nadre|ivao sebe i SDA svemu {to
bi moralo biti iznad jedne stranke i njenog lidera, i iznad svake druge stranke
i strana~kog lidera. Pitanje je i koliko se Izetbegovi} mogao distancirati od
svojih uvjerenja, pa razumjeti da nije on kantar bo{nja~kih vrijednosti, te
da bo{nja{tvo podrazumijeva i mlade muslimane, i komuniste, i partizane,
i hipike, i ko zna {ta sve jo{. Sve te razlike ~ine bo{nja~ku snagu, koja je
djelatna tek kad je objedinjena, a da bi bila objedinjena, mora biti tolerirana u razlikama. Izetbegovi} je ~inio jednu od razlika, bez volje da sam sebe
nadraste, i da mobilizira nacionalni potencijal u pitanjima koja se ti~u svih
bo{nja~kih razli~itosti.
Budu}i da nije uspostavljen takav sistem, bo{nja~ka politika se nakon Izetbegovi}a razmrvila u masu lider~i}a od kojih svaki misli da je glavni. Do{lo je do svojevrsne estradizacije i ki~erajizacije politike, u kojoj
politi~ar vi{e nije mislilac, analiti~ar, neko ko cijeni pismenost i pismene;
politi~ar je postao glumac, pjeva~, folk-zvijezda, jer se njegova pojavnost
svela na slikanje i smijanje. Golem }e posao biti svesti politi~are na njihovu
prirodnu mjericu, jer }e ih valjati razuvjeriti u mesijanski zna~aj. Kako, recimo, sada objasniti nekome od njih da u budu}nosti trebaju biti obi~ne
}ate koje }e sprovoditi misao umnih ljudi okupljenih, ako Bog da, u
Bo{nja~koj akademiji nauka? Te{ko, jer prostor anarhije svakome od njih
omogu}ava da sebe vidi kao najpametnijeg, a prostor ki~a, i kao najljep{eg,
najkravatiranijeg, najosmjehnutijeg...
Marketing tragedije
179
Redovi i klupe
Ovo govorimo u varijanti da bo{nja~ke narod opstane, a opstati ne
moe ako }e se nastaviti procesi truljenja i zagubljenosti. Opstati moe
samo ako se ustanovi neko tijelo koje }e neformalno biti nadre|eno politici, i naspram ~ijeg autoriteta }e politi~ari osje}ati strahopo{tovanje, te
biti svjesni da njihova }atolo{ka pozicija ovisi od poslu{nosti prema mudrim.
Vratimo se na ustavne promjene i zamislimo koliko bi sve bilo druk~ije
da je stav o tome kazala, recimo, nesu|ena Bo{nja~ka akademija nauka.
Vraga bi ili Tihi} ili Silajdi} smjeli i{ta drugo sprovoditi od onoga {to su
propisali akademski autoriteti u Bo{njaka! Za{to? Zato {to bi znali da na
izborima nemaju {ta traiti ako su konfrontirani autoritetu koje zastupa
bo{nja~ku pamet. Me|utim, i Tihi}u i Silajdi}u, a i ostalima, odgovara
stanje unutarbo{nja~ke anarhije, jer samo ovako oni mogu izigravati mjeru
nacionalne pameti. Ta samoobmana njima godi, a nama {kodi. Mi se ne
smijemo miriti sa sada{njim stanjem u kojem su politi~ari, zarad slavohleplja, sebe izdigli na mjesto vrhunskih autoriteta u narodu, umjesto da su
to mjesto ustupili pametnijim od sebe. Dosad se u Bo{njaka nije pojavio
politi~ar koji je i{ta rekao na ovu temu, o kojoj smo mnogo pisali, {to
dokazuje da bo{nja~ki politi~ari sebe smatraju najpametnijim.
Sramotna podijeljenost bo{nja~ke politike oko ustavnih promjena
svjedo~i njen poraz, koji ne mora biti priznat, ali je, u odnosu na monolitnost srpske i hrvatske politike evidentan. Poderana bo{nja~ka politika
vi{e nema moralno pravo sebe predstavljati kao kormilara na{e sudbine.
Ona treba da se transformira u ~inovni~kom pravcu, da sa sebe skine
smije{ne odore mesijanstva, estrade i ki~a, i da svoje pravce djelovanja
prepusti ekspertima. ...Ni{ta vi{e i ni{ta manje nego je to slu~aj kod srpskih i hrvatskih politi~ara. Ovako vi{e ne ide.
Vrijeme je za Bo{nja~ki sabor. U kojem }e mudri sjediti u prvim redovima, a politi~ari u zadnjim klupama.
Broj 167, 31. III 2006.
180
IZ SAFF
A
SAFFA
181
IZ SAFF
A
SAFFA
183
riji, na kojoj su Bo{njaci ~inili relativnu ili apsolutnu ve}inu. Iz ovih razloga, ali i zbog cijelog niza dokaza da je bo{nja~ko rukovodstvo do granica
apsurda poku{avalo izbje}i ratni sukob, valjalo bi u svim progovorima o
ARBiH nagla{avati da Bo{njaci u aprilu 1992. na ~etiri petine bh. teritorije
nisu imali nikakvu za{titu, zbog ~ega su postali rtve genocida. Tek tako
na{a se rtva ne}e trpati u tzv. tri zara}ene strane, niti }e joj trebati ~etni~kousta{ka komisija za istinu i pomirenje.
184
IZ SAFF
A
SAFFA
185
evropskoj sigurnosti pojavljivala se dosad mnogo puta u tekstovima velikosrpskih i velikohrvatskih autora. Po{to, s bo{nja~ke strane, to niko nije
pratio, a time ni demantirao, logi~an rezultat je briselsko ozvani~enje
Bo{njaka kao teroristi~ke prijetnje.
Dozlogrdilo je nama, a bezbeli i vama, po ko zna koji put obja{njavati
kako nema istine izvan teksta, jer tekst formira svijest o stvarnosti. Godinama ve} mi upozoravamo na specijalni medijski rat koji se vodi s ciljem
preoblikovanja istine o genocidnoj agresiji, kako bi srpsko-hrvatski agresor
dobio dimenziju rtve, a kako bi bo{nja~ka rtva postala agresor. Beogradu
i Zagrebu, pisali smo ve}, isplati se uloiti milione maraka u sarajevske
medijske pla}enike i intelektualne teroriste, koji }e za hegemonisti~ke ra~une
ovdje izmi{ljati tzv. islamski terorizam. Ko ne vjeruje, neka pogleda ~etni~ke
i usta{ke internet sajtove, pa }e tamo prona}i tesktove iz Slobodne Bosne
i ostalih pla}eni~kih medija. Smatrali smo da za Bo{njake nema bitnijeg
projekta od suprotstavljanja medijskoj agresiji. Poku{avali smo razdrmati
upesni}enu bo{nja~ku politiku, krcatu parama, da uloi sredstva u formiranje tima koji bi pratio ove podvale i na njih reagirao. Nismo uspjeli ni za
milimetar pokrenuti makar jednog bo{nja~kog politi~ara, a kamo li njih
sve, da razumiju kako i njihove {i}arske perspektive ovise od ovog pitanja.
Po{to niko ni{ta nije u~inio, stiglo smo evo do kapitulacije, do svr{enog
~ina, do pobjede tekstualne lai nad netekstualnom istinom, do briselskog progla{avanja Bo{njaka za najve}u prijetnju evropskoj sigurnosti. Gore,
tee, opasnije ne postoji. Jer, iza objave rata slijedi rat.
Na alost, ni ovo ozvani~enje poraza na{e pameti nije uzbudilo
bo{nja~ke politi~are. Oni {ute kao da se ni{ta nije dogodilo. Ko vele, ne}emo
stradati mi, jer mi smo vani, stradat }e buranija, a da li je ta buranija kriva ili
nije, Bog sami zna. Ne}e biti da je tako, jer stradat }e istina o bo{nja~koj rtvi!
Svi slobodoumni ljudi su svjedoci kako se rat protiv tzv. islamskog terorizma
abortirao u farsu, upravo zbog proma{enih, lanih ciljeva. Niko normalan
nema ni{ta protiv progona terorista, ali svako normalan se gnu{a Guantanama, Abu Ghraiba, tajnih CIA-inih zatvora, umobolnog tla~enja nevinih ljudi,
serijskog ubijanja muslimana po Iraku i Afganistanu, {to ne samo da podsje}a,
ve} po zlo~instvu nadgra|uje grozomoru Hitlerovih konc-logora. Otud slutimo da rat protiv tzv. islamskog terorizma u Bo{njaka nema za cilj borbu protiv terorizma, ve} ima za cilj izmi{ljanje terorizma u Bo{njaka. Zalud nam je
misliti da u Bo{njaka nema nikakvog terorizma, jer tekst, evropski, briselski,
tvrdi druk~ije.
Spram te lai, ni jedan bo{nja~ki politi~ar nije suprotstavio istinu. Problem je tako ozbiljan, i dramati~an, da bi ve} ovog ~asa ekipa bo{nja~kih eksperata morala danono}no raditi na hitnoj pripremi materijala kojom bi se
opovrgnule ove lai. Ali, u nas se kahveni{.
IZ SAFF
A
SAFFA
187
Priprema za Sibir
U me|uvremenu, na doma}em se terenu intenzivira medijska
priprema za Sibir. Ve} smo svikli da Senad&Senad redovno plasiraju
izmi{ljotine koje preko ~etni~kih i usta{kih internet sajtova oblete planetu,
tipa one budala{tine da se u selu Klokotnica prodaje iva za trovanje vodovoda po Italiji. Ba{ u Klokotnici! U izmi{ljomaniju su se neki dan uklju~ile
i Nezavisne novine heroja Kopanje, sa tekstom o misterioznom kombiju
iz kojeg izlije}u odredi vehabija koji mari{u parove {to se ljube po sarajevskim parkovima. Kompletan tekst je zasnovan na rekla-kazala izvorima,
a {to je priznao i novinar Nezavisnih, koji je, u traenju izjave od na{eg
urednika izlanuo da je za doga|aj ~uo od svoje drugarice. A drugarica je,
bezbeli, jal Sanja, jal Tanja, jal Vanja.
Po{to u Sarajevu vi{e ne izlazi ni jedan bo{nja~ki revijalni magazin, i
po{to sve {to izlazi biva finansirano sa srpsko-hrvatskog i islamofobijskog
kazana, pro{log ste vikenda mogli zapaziti da su sve pla}eni~ke revije
posve}ene otkrivanju tzv. islamskih terorista. Ova hajka }e se nastaviti, jer
je i definitivno ozvani~ena kao evropski rat protiv Bo{njaka.
Ako ne elimo, a haman ne elimo, da na{e sinove mlate pendrecima
iz ~ista mira, da nam granatiraju denaze i svadbe, da nas hapse i dre u
zato~in{tvu bez razloga, da nam pretresaju ku}e, maltretiraju ene i djecu,
da se iivljavaju nad na{im ~asnim ivotima mi se moramo braniti: tekstom. Drugog oruja, osim teksta, mi nemamo.
Broj 169, 28. IV 2006.
188
IZ SAFF
A
SAFFA
189
jer valjda nema smisla istraivati ne{to {to aktuelnom poretku mo}i ne
treba.
Ipak, na povr{ini dejtonske realnosti navodno ivi pravilo da se
budu}nost BiH ne moe graditi sa ekstremistima. A ko su to ekstremisti
relativno je, jer neko puca iz pra}ke, a neko iz tenka. Ratno se be{~a{}e
nema ~ime oprati, jer je ratno isku{enje mjesto sva~ijeg, i kolektivnog i
pojedina~nog identiteta.
Hi~me ki~me
Sad }emo se, u kontekstu teme, malo poigrati citatima iz naftalina, a
da ne}emo nikog, {to se no ka`e, imentovat. Evo citata iz jednog teksta
objavljenog 11. XII 1992. godine: Uljezi koji u ime Muslimana zagovaraju
protjerivanje pravoslavaca, vr{e gori i poganiji zlo~in prema vlastitom narodu, nego {to su to u~inili ~etnici. (...) Stavljaju pe~at na sve {to je srpska
fa{isti~ka horda zamislila i uradila! [est dana poslije glasilo SDA je autoru
ovog teksta poru~ilo: ^etnici }e te objeru~ke prihvatiti. Ti si od 11. 12.
92. ^ETNIK! Onda je taj autor uzvratio 22. XII 1992. tekstom u kojem
pi{e: Muslimani imaju dovoljno i pameti i ponosa, i srca juna~koga i ljudskoga, da bi danas u~ili da mrze. To {to su ~etnici pod zastavom pravoslavlja poganili Bibliju, ne zna~i da Muslimani treba da pogane plemeniti
Kuran. Muslimani Bo{njaci nisu do sada ni~im ukaljali ni svoju istoriju ni
svoje potomstvo. (...) Da nanizani paradoksi budu ve}i, iza ovog lista koji
se, dakle, bori da se raseljeni Muslimani nikada ne vrate na svoja ognji{ta
stoje sve muslimanske institucije i dru{tva. A onda su 31. XII 92. sve
muslimanske institucije i dru{tva, poimence, Muftijstvo, Merhamet, Odbor
IZ, SDA, u tom gradu, izdale proglas u kojem pi{e da je autor izrekao
mno{tvo te{kih rije~i i pogrda na sve {to je muslimansko i islamsko, te se
dodaje: Svaki smi{ljeni verbalni nasrtaj na bi}e i identitet Muslimana
najo{trije }emo osuditi i nastojati sankcionirati svim nama dostupnim sredstvima. A {ta bi to mogla biti sva dostupna sredstva, u gluho ratno doba?!
Eto, vidjeli smo kako se nekakav Bo{njak suprotstavio pisanju
nekakvog glasila SDA ~iji su novinari i{aretili revan{izam nad lojalnim Srbima, pa je taj Bo{njak primio javni fasung, {to u ratnim uvjetima zvoni kao
poziv na lin~. Sad bi ga takav jedan Bo{njak, zar ne, trebao biti mjera podobnosti?
Naspram ovoga Bo{njaka, koji se suprotstavio ekstremistima u svome
narodu, Bla je Sli{kovi} svojom javnom li~no{}u legitimizirao i podsticao
etni~ko ~i{}enje Bo{njaka i Srba u Mostaru, jer je 1994. ustvrdio: Zna se.
Mostar je prijestolnica hrvatskog naroda i to }e biti u svim kombinacijama.
(...) Zna se, i mora se znati, ~iji je Mostar. Navaljao je Bla Sli{kovi} jo{
masu {ovinisti~kih gadosti u ovom svom intervjuu, poput one da Bo{njaci
preko no}i od ~ovjeka postaju zvijeri i obratno, ili one da Bo{njaci u
svojim genima imaju ~itav spektar raznolikosti te{ko razumljivih zapadnoj
civilizaciji.
Dao bi se kriti~ki opservirati svaki od ovih zuluma uma, ali, nije nam
to cilj; elimo ukazati da jedan ratni {ovinista, zato {to je Hrvat, nije osje190
IZ SAFF
A
SAFFA
tio nikakve posljedice zbog svoga {irenja zla, ~ak {ta vi{e, metnut je za
prvog ~ovjeka na{e fudbalske reprezentacije, i jo{ pride, prije koju godinu,
dodijeljena mu je laskava titula na{eg najtiranijeg lista: li~nost godine.
Razlog? Te{ko razumljiv. Hajde, de, da smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, pa da bude ta li~nost godine, ali mi smo u kvalifikacijama izbu{eni
ko isto~ni Mostar sa zapadne obale.
A {ta se u me|uvremenu dogodilo sa onog Bo{njaka {to ga je SDA
1992. proglasila ~etnikom? Za njega je Mirko [agolj (Oslobo|enje, 24. V
2003.) napisao da godinama u pojedinim listovima i ~asopisima sije svoj
nacifa{isti~ki otrov, da je opasna politi~ka pojava, a intelektualci su u
prvom redu obavezni da mu stanu na put. Senka Kurtovi} je izjavila (FTV,
7. I 2005.) da ovu zemlju dovodi u opasnost. Marko Ve{ovi} je napisao
(Dani, 29. VIII 2003.) da je on Radovan Karad`i} u mesu bo{nja~kom.
Ma, dala bi se knjiga sastaviti od tekstova kojima je kao ekstremista klevetan taj {to ga je SDA 1992. proglasila ~etnikom, a SDP 2001. vo|om islamske revolucije. Elem, ~ovjek je zglajzo veoma temeljito, ba{ kao {to je
preporu~io komunisti~ki mislilac Mirko [agolj.
Bla Sli{kovi} nije, niti }e. Medijska armija srpsko-hrvatskih pla}enika
u Sarajevu {titi ovakve kao Bla Sli{kovi}, i progoni one koji se usu|uju
razgrnuti multikulturnu {minku sa doju~era{njih ~etni~kih i usta{kih
juri{nika, i njihovih dana{njih sarajevskih sluga.
Osobno, imao sam hi~me ki~me da 1992. saspem istinu budalama iz
SDA, koji su po~eli zagovarati nekakvu muslimaniju, pregrmio sam sva{ta,
pa imam moralnog prava govoriti o mo}nim laovima koji danas, za pare,
izmi{ljaju tzv. islamski terorizam, i dejtonsku ljestvicu vrijednosti grade na
kara|or|evskim kriterijima Slobodana Milo{evi}a i Franje Tu|mana. Ta moja
ratna ratovanja protiv nagovje{taja bo{nja~kog ekstremizma, daju kredibilitet ovome {to ~inim dejtonskih godina, dokazuju}i da nas je okupirala
zlo~ina~ka i pla}eni~ka la.
191
nad Avdi}, Bakir Hadiomerovi}, Senka Kurtovi} i sli~ni njima. Trebao sam
se ufatit u kolo i izmi{ljati tzv. islamski terorizam. Imao sam ponajbolje,
ratne, preporuke. Ali, ja mislim na odlazak, uspravne ki~me. Zato je na
ovom svijetu najlak{e ateistima. ...Ni brige, ni pameti. Jal obraz, jal hala,
isto mu ga do|e.
Li~nost dogodine
Postoje autori koji pismenost razumijevaju kao biznis, i oni za koje
je to moralni ~in svjedo~enja istine. Bla Sli{kovi}? Jednostavno, ne uklapa
se u sistem ponude/potranje. Ta tema nije roba na njihovom tri{tu. Jer
tri{te odre|uju pare, a pare imaju i daju partneri iz Kara|or|eva, pa nisu
ludi da pla}aju igosanje svojih prvoboraca. To je cijela pri~a. Kad se ta
pri~a rasprostre uzdu i poprijeko, vidimo da nam je cijela zemlja zasuta
okupatorskim sme}em.
Kad je ve} tako, onda se moe u pla}eni~kim medijima tematizirati
pojavljivanje tzv. {erijatske policije koja mlati zaljubljene parove. Ko te pita
za istinu! Istina je ono {to se naru~i, ko{to se }evapi naru~uju. Na ovu,
posljednju u nizu izmi{ljotina, natr~ala je i pametna LDS, nekad Rasimova,
sada Lamijina, ne bi li se tamte-vamte dodvorila dizanjem gungule oko tzv.
{erijatske policije. Sad kad je MUP Sarajevskog kantona saop}io da nema
nikakve {erijatske policije, niko, nimuekaet - da se izvine, da podere blato
ba~eno na Sarajevo, i na Bo{njake.
Kad je ve} tako, kardinalni Pulji} moe usred Amerike izjaviti da
radikalne verzije islama, poput vehabizma, donose probleme jer su hu{ka~ke
i isklju~ive prema drugim vjerama. A ko je to u Bosni stradao i od kakve
verzije islama, u onoj mjeri u kojoj su od Pulji}eve verzije katoli~anstva
stradavali bo{nja~ki civili i islamski sakralni objekti?! Kardinal Pulji} nije
nikada ni{ta rekao o metanju krieva na svaku }uku, o tom primitivizmu
kojim se vrije|a suivot i tolerancija. Niti je ikad i{ta rekao o aprtheidu u
Stocu ili @ep~u. Niti je ikada do{ao u Ahmi}e, ili pozvao katolike da se
prisustvom komemoraciji ograde od zlo~ina po~injenih u njihovo ime. Ma,
{to bi to kardinal uop}e govorio! Njegova je ovo istina, jer je ovo njegovo
tri{te!
Otud }e Bla Sli{kovi} vazda biti li~nost godine, i dogodine, ma {ta
da je u ratu, o ratu, baljezgao. Njegovo je ovo tri{te. Njegove su ovo strae.
Nije ni prvi, ni posljednji, takav. A mi? Mi, vala, sjedimo u jednom buretu i
~itamo ovo {to pi{e.
Broj 170, 12. V 2006.
192
IZ SAFF
A
SAFFA
Sotona na Eurosongu
Pobjeda finske hevi metal grupe Lordi na ovogodi{njem Eurosongu sa pjesmom Aleluja, sluti na sveevropsko prihvatanje kr{}anskog fundamentalizma kao futuristi~kog identiteta Starog kontinenta. Evropa je, ujedinjeno, uva`ila sotonisti~ko odre|enje finske pjesme, te je takav proizvod suprotstavljen kr{}anstvu, otvorenoj Evropi, toleranciji, dijalogu me|u civilizacijama isturila na pobjedni~ki tron.
Evropa je dominantno kr{}anska, i tu se nema {ta promijeniti. Kri
ni~im nije ugroen. Ipak, Evropa je poeljela da preko jednog muzi~kog
takmi~enja, koje je, znamo, posve}eno pjevanju, radosti, razbibrigi,
kr{}ansko obiljeje, makar u sotonisti~kom izdanju, isturi u prvi plan.
Generaliziranje je vazda opasno, jer ve}ina nije total, ali, nigdje kao
u ovom slu~aju to generaliziranje kad kaemo: Evropa nije tako
opravdano i utemeljeno. Jer, ovdje su, u istom ~asu, bez mogu}nosti dogovaranja, mnogi nacionalni iriji u evropskim dravama osjetili jedno, da 12
poena treba dati pjesmi koja u naslovu i u refrenu ima Aleluja, {to po
Rje~niku stranih rije~i zna~i: Hvalite Boga; pripjev u nekim liturgijama.
Dakako, vjera je op}e civilizacijsko dobro, pa se pohvala Bogu moe odnositi na univerzalne vrijednosti. No, Aleluja i liturgija pripadaju kr{}anskom civilizacijskom krugu, i ova kr{}anska odre|enja ne ispunjavaju du{e,
recimo, turskih, ili ma kojih muslimanskih gledatelja, a niti du{e miliona
Evropljana koji sebe ne nalaze u vjeri, ili, pak, koji Eurosong doivljavaju
kao muzi~ku manifestaciju sa lak{im, {lagerskim temama. Istinske kr{}anske
du{e pogotovo nisu ispunjene sotonisti~kim kontekstom pohvale Bogu.
193
vedbi odre}i vrhunski kvalitet. Izme|u umjetnosti i politike, kr{}anstva i sotonizma, oni su poslu{ali zov drobi. Ba{ka je pitanje koliko se sotonisti~kom
krstijanizacijom Eurosonga odri~e bitak i Eurosonga i kr{}anstva. Jedno za
drugo nije, i jedno s drugim ne ide. Na {teti su i Eurosong i kr{}anstvo.
U su{tini ovo je krajnji domet sekularizirane i ateizirane Evrope koja
nije ni osjetila sotonisti~ku preformulaciju svoga kr{}anskog identiteta.
Godinama, zar ne, jedna biv{a porno glumica, razgoli}ena, lezbejski nastrojena, sa kriom oko vrata, nastupa pod imenom Bogorodice; godinama se
pod demokratiju podvodi skrnavljenje, recimo, institucije ~asnih sestara,
~iji lik se pojavljuje u porno filmovima. Ta sekularna destrukcija kr{}anstva
nije mogla ni~im drugim rezultirati doli povr{no{}u i sotonisti~kim razumijevanjem kr{}anskog u~enja.
Iako se ne radi o direktnoj vezi, valja nam se, objektivnosti radi,
prisjetiti ratnih i neposrednih poratnih vremena, u nas, u Bo{njaka, kada
su do blasfemije u svakakve kontekste i prilike trpana znakovlja islama.
Ra~unalo se, od vi{ka islama glava ne boli; koliko god i gdje god da se
pomene Allahovo ime, ne moe da {teti, moe samo da koristi. A kome da
koristi? Pa onome {to je razumio da je to sad isto kao nekad kad si pominjao Marksa, Lenjina i Tita. Nije on to ~inio zbog islama, ve} zbog sebe, jer
je razumio da je to novo papagajisanje put da mu bude dobro, u fotelji, na
kazanu, na plati. Iz tih vremena see angdota o onom oficiru {to je raportirao pomo}niku komandata za moral, rekav{i: Gospodine taj i taj, kod nas
je svaki dan duma! Elem, ko zna kako, ali u Bo{njaka je i{~ezla upotreba
islama za karijeristi~ke svrhe. Ne bi se reklo da se radi o strate{koj operaciji
svo|enja islama na islamsku mjeru. Jer, pogotovo u vrijeme rata, nije bilo
uputno razotkrivati razne islamske karijeriste. Mogao si zglajzati, u najboljoj namjeri. Prije }e biti da su okupatorski kriteriji nametnuli nove znakove probita~nosti. Otud one {to su juri{ali s islamom i gdje treba, a vi{e gdje
ne treba, danas nema ni u damijama; ali, ima ih, opet, u foteljama. Bilo bi
zanimljivo nekada se poimence baviti ovakvim pojavama.
Ilahija na Eurosongu
Od metanja vjere, ma koje, u nevjerske, recimo, {lagerske kontekste,
trpi sve. Prisjetimo se koliko je u nas snimljeno narodnja~kih pjesama u
kojima se pominje Allahovo ime. Evo, nedavno sam ~uo jednu pjesmu Rize
Hamidovi}a u kojoj ovaj dobri insan pjeva o svojoj denazi, pa trai da mu,
dok ga budu nosili, iz tabuta izvade ruke, da denaza ide tako sa njegovim
izva|enim rukama koje mlataraju tamte-vamte, kako bi se vidjelo da on u
mezar nije ni{ta ponio. Rije~i: denaza, tabut, mezar i sl., treba da poslue
povr{noj identifikaciji bo{nja~kog slu{atelja sa ovom pjesmom, pa da je taj
slu{atelj doivi kao svoju muslimansku. Radi se o blasfemiji i jeftino}i
najgorih razmjera, pa ~ak i o morbidnosti, jer slika mejita kojemu ruke vise
iz tabuta samo budalama moe biti poeti~na, a taman posla muslimanska. [teta je {to se u Bo{njaka ne istrauju mnoge pojave koje vape za
istraivanjem, pa i ova; vrijedilo bi nekim istraiva~kim radom obuhvatiti
sve estradne distorzije islamskog u~enja.
194
IZ SAFF
A
SAFFA
Iskreno sumnjamo da }e se neki kr{}anski autor na sli~an na~in obraditi pojavi zloupotrebe Eurosonga i kr{}anstva, kroz pobjedni~ku pjesmu
finskog sotonisti~kog benda. Vazda mi svjedo~imo slobodu kriti~ke misli, a
vazda bivamo klevetani za konzervativizam. Evo vidjeli smo kako je cijeloj
Evropi potaman kad na jednom {lagerskom natjecanju pobjedi pjesma koja
ne{to petlja oko liturgija, aleluja i tih crkvenih stvari. [ta bi se dogodilo,
recimo, da se na na{em lokalnom izboru bh. predstavnika za Eurosong
pojavila ilahija?!! Znamo, ne bi se moglo ni dogoditi da kroz okupatorske
filtere na BHT pro|e ma kakva pjesma koja veli~a Allahovo ime? Ruku na
srce, ilahiji tu nije ni mjesto. Ali, eto, kad bi se takvo {to i dogodilo, bio bi
to skandal svjetskih razmjera, jer bi pojava ilahije na Eurosongu bila
tuma~ena kao opasan izraz tzv. islamskog fundamentalizma. Autori takvog
poku{aja bi se na{li pod kontinuiranom prismotrom turisti~ke agencije sa
Guantanama.
S druge strane, u Evropi je normalno da se crkvene teme petljaju
tamo |e im nije mjesto, evo, u {lagerski kontekst. Oni, takvi, nisu fundamentalisti, a mi, ovakvi, jesmo?! Ili to prostitutka pri~a o po{tenju?! Nama,
muslimanima, nikad ne bi naumpalo da nekom vanislamskom, i vanvjerskom, po definiciji zajedni~kom prostoru, name}emo islamska obiljeja.
Ispada da se bauk fundamentalizma, koji podrazumijeva prisustvo vjere u
svim socijalnim oblicima, upravo oprirodio u navodno sekularnoj, a zapravo povr{no kr{}anskoj, sotonisti~koj manipulaciji podlonoj Evropi. Za{to
bi onda islam bio sporan? Zato {to je islam.
195
U povijesti Eurosonga nije bilo odvratnijeg kostima: truhle, raspadnuto meso, i{~avrljene i zakrvavljene o~i, kande umjesto prstiju, jednom rije~ju
- poetka nakaznosti. Ipak, ~uvarima tradicije {lagera, i u pjesmi, i u stilu, ali
i u kr{}anstvu, nije zasmetala ta destrukcija nekih, mislilo se, op}ih pravila.
Evropski iriji su zanemarili tradiciju i estetske kriterije. Nije im zasmetalo
{to nakaze ispoljavaju sotonisti~ku poetiku, ili {to kroz spoj sotonizma i
alelujanja skrnave ili parodiraju kr{}ansku vjeru. [to li? Pa pjeva se Aleluja! Kako god. Bitno je da se aleluja.
Radi se o izobli~enju kr{}anskog u~enja, koje je nastalo pod medijskom, a Nijaz Omer bi rekao masonskom trivijalizacijom i zloupotrebom
kr{}anstva. U globaliziranom vremenu i prostoru kr{}ani vi{e nemaju kad
saznavati izvore svoje vjere, pa gutaju ono {to im se servira, a servu imaju
vlasnici medijske istine. Otud je kr{}anskoj Evropi bilo normalno da svoje
kr{}anstvo svjedo~i kroz sotonizam finskog benda. Ovo je prevashodno
kr{}ansko pitanje, ali se ni{ta manje ne ti~e jevreja i muslimana, koji su
tako|er ivotno zainteresirani za suzbijanje sotonisti~ke ekspanzije i
o~uvanje univerzalnih vrijednosti monoteisti~kih religija.
Maske i kostimi finske grupe su izvrsni, ali za neki horor film. I njihova je svirka izvrsna, ali za neke 70-te godine, za neku {kolsku priredbu u
nekoj ameri~koj ili britanskoj provinciji. Spoj rok muzike i kr{}anskog teksta nije nov, ali je tri{nu erupciju doivio nakon 11. septembra, posebno
u Americi, gdje je ovaj izraz zasjenio {arolikost trendova. No, nije se moglo
o~ekivati da }e jedan internacionalni festival podrati poetiku koja je izrasla na tzv. sukobu civilizacija.
Promocija kr{}anskog fundamentalizma na Eurosongu je dosad najja~i
znak upozorenja da je Evropa oboljela od tzv. sukoba civilizacija. Mislili
smo da je evropsko sau~esni{tvo u genocidu nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, a nedavno i nad Bo{njacima - bilo nekakva gre{ka. Ujedinjenost Evrope oko preferiranja sotonizma nad kr{}anstvom, i nad umjetno{}u,
i nad tradicijom {lagera, na posljednjem Eurosongu, otvara realnu slutnju
da nam budu}nost ne}e biti bolja od pro{losti. [teta. Taman smo se urahatili. Ko svoji na svome.
Broj 171, 26. V 2006.
196
IZ SAFF
A
SAFFA
^etnici ne bi nikad ni nastali da im nije bilo muslimanskih vratova. Niti bi danas doivljavali renesansu da ne ra~unaju na, ~etni~kim
jezikom re~eno nedoklanost, nas, Bo{njaka. Frapantna je, magijska je, ta ~etni~ka op~injenost nastavkom rata. To je strast koja se
ne moe kontrolirati. Jer da nije tako, i{~ezla bi odavno. To je zlo
koje se kotrlja. Na nas.
197
([)trebanje referenduma
Referendum je rije~ koju treba ubiti u bosanskom jeziku. Kao {to
insan, po dolasku na svijet, ubije ~in svoga ro|enja. Kad bi, kojim ludilom,
htjeli vratiti novoro|en~e u majku, umrli bi i majka i dijete. Kad bismo mi,
kojim slu~ajem, na referendum pravili referendum, umrli bi i mi i Bosna.
Jer nama, Bo{njacima, bez Bosne se gubi svaki trag. Pravnici bi mogli bolje
objasniti poziciju iz koje novi referendum derogira vrijednost starog Referenduma.
Ipak, u Sarajevu su se posljednjih godinu-dvije pojavljivale ideje o
referendumu na kojem bi se gra|ani dejtonske BiH opredijelili u kakvoj
dravi ele ivjeti. O tome sam mnogo pisao, a u arhivi pronalazim dva
teksta (^etni~ki pe~at Jakoba Fincija, Walter, 15. II 2005. i Sultan u
Bo{njaka, SAFF, 20 I 2006.), u kojima sam detaljno analizirao pogubnost ovih ideja. Podsje}anja radi, prvo se Jakob Finci po~etkom 2005., na
sijelu Kruga 99, zaloio za raspisivanje novog referenduma. Vjerovao sam
da je moja analiza ovog ~etni~kog pe~ata otvorila o~i onima koji nisu prepoznali Fincijeve pogane namjere, kao {to onomad mnogi nisu prepoznali
razvikanu ideju o progla{avanja nekakve tzv. tre}e republike, koja je imala
maksimalnu podr{ku dravnih rtv kanala i pla}eni~kih medija, a ~iji je cilj
tako|er bio pokopavanje referendumske Republike Bosne i Hercegovine.
Poslije mojih analiza niko vi{e nije spominjao ni tzv. tre}u republiku, ni
novi referendum.
...Niko do Harisa Silajdi}a, sada lidera Stranke za BiH, koji se u
januaru ove godine zaloio za novi referendum. Dva dana nakon Silajdi}evog
poziva za novi referendum, oglasila se banjalu~ka ekspozitura [e{eljeve
Radikalne stranke, koja se tako|er zaloila za novi referendumu. Ni ova
~etni~ka potvrda pogubnosti ideje o referendumu, a ni moj tekst, nisu razuvjerili lidera Stranke za BiH da bi novi referendum imao zna~enje
obezbje|enja legaliteta i legitimiteta za otcjepljenje Republike Srpske. Jer,
Haris Silajdi} je, prilikom nedavnog boravka u ^ikagu, za Radio Na{a
rije~, ponovio da se zalae za raspisivanje referenduma. Na konstataciju
novinarke Adile Krndije da bi novi referendum poni{tio stari Referendum,
Silajdi} je ne{to probrbljao u stilu neka narod kae {ta eli ~ime je
postalo jasno da on ni{ta od svega ovoga ne razumije. [ta sad vrijedi njemu,
i njegovima, obja{njavati da je narod 1992. kazao {ta eli, da je RBiH na
osnovu te demokratske volje doivjela me|unarodno priznanje, i da jedino
{ta treba raditi jeste boriti se za reafirmaciju jedine legalne i legitimne
demokratske volje bh. gra|ana.
Na alost, Silajdi} nije sam. Njegova opasna ideja ima podr{ku, nadasve, u zagubljenoj ili zakupljenoj javnosti, koja je od{utjela takvu
budala{tinu. Ima li su{tinske razlike izme|u Silajdi}eve i Dodikove ideje o
referendumu? Prvi trai referendum u BiH, vjeruju}i da }e i Srbi, ko mahniti, kazati kako ele ivjeti u gra|anskoj dravi. Nema {anse. Drugi trai to
{to trai. No, ovdje je opasnija Silajdi}eva zamisao, jer Dodikova nema
pravnog upori{ta. Pravno joj se upori{te moe obezbijediti tek realizacijom
Silajdi}eve ideje kada bi se referendum sproveo u cijeloj BiH, a na kome
198
IZ SAFF
A
SAFFA
Idioti i patrioti
Ima tome i tri hefte kako sam usred Tuzle, u po dana, vidio jednog
~ovjeka kako sa tri uzdignuta prsta ma{e nekom prijatelju u kolima. Da
sam prolazio kroz Rogaticu, pa vidio ovu sliku, ne bi mi bilo ba{ prijatno.
Jer, mi smo ubijani sa ta tri prsta. Ali, ja sam to vidio u svome gradu, za ~iju
multietni~ku slobodu je poginulo 800 boraca, i u kome je ~etni~kim granatama ubijeno preko 400 civila. @ivoti mojih 1.200 sugra|ana su svedeni na
realnost ova tri prsta.
Sje}am se, tako je Tuzla izgledala neposredno pred agresiju. Svud se
srbovalo. Srbovali su i oni {to su nagrnuli u kadrovske damije, ~im su
vidjeli ~ija je pukla. Takvi srbuju i sad, jer je opet profitabilno. Zato se
doga|a da Tuzlom vladaju srpski i hrvatski nacionalisti, preobu~eni u socijaldemokratske kostime. A kad je ve} tako, onda je normalno da se majkama Srebrenice, koje svakog 11. prave mirne proteste, iz tuzlanskih kafi}a
dobacuje: Seljan~ure! Okupajte se! Gubite se iz Tuzle! Ba{ kao da su ~uli
preporuke Senada Avdi}a, koji je majke Srebrenice patolo{ki izvrije|ao. Da
se ovo doga|a u Rogatici, ne bi mi bilo prijatno, ali u mom gradu, pred
sijenima njegovih rtava, grdno je. Ma, Tuzla je potonula. Za{to je to tako,
ne zanima me bogzna, jer ja ivim drugdje, a u Tuzli samo preno}im.
Ova se stvarnost, zar ne, nekuda kotrlja. Kad jede{ ~varke kotrlja{ se,
kad ne jede{ ~varke kotrlja{ se, a ishod }e ovisi od toga koliko pojede{ ili ne
pojede{ ~varaka. Kvalitet stvarnosti odre|uje ono {to }e do}i, ovako ili onako. Taj {to je nasred ceste mahao sa tri prsta, to ne bi smio u~initi prije pet{est godina. Ali, danas su sazreli uvjeti da slobodno, demokratski, i{~avrlji
svoje papanske papke, uzinad nama, ovakvima. A kakvi smo to mi?
Ba{ sino} sjedim s babom Nijazom i muhabetim o tom otcjepljenju
RS. Mi pri~amo, a odnekle se ~uje strasna vriska. Kao da neko kolje krme.
Marketing tragedije
199
Ratovi i vratovi
Kada bi neko analizirao odnos bo{nja~kih politi~ara spram geneze
ideje o otcjepljenju RS, uo~ili bismo - kokodakanje. Da su makar katkad
listali srbijansku {tampu znali bi koliko je sati. A po{to ni{ta ni o ~emu ne
znaju, osim o svojim nezara|enim platama, kad progovore, kao da ne govore.
Tako je jedan vaan insan, komentiraju}i brisanje BiH sa evropske karte do
2020. godine, uskliknuo: Poru~ujemo da je to ra~un bez kr~mara! Mogao
je vala kazati i ohan|alu uspavanku: Bosne je bilo i Bosne }e biti! Ja{ta}e.
Kakve parole i kakvi bakra~i! Dok se mi {icamo frazama, ljudi rade posao:
rove, lobiraju, panjkaju, uvjeravaju Svijet da je jaka Srbija garant mira na
Balkanu, da je uni{tavanje Bo{njaka uslov za uni{tavanje tzv. bijele Al-Kadie.
Mi blehnemo, ko tele u {arena vrata.
Uostalom, kao da je Dodik mahnit pa da iz ~ista mira ispaljuje protuustavnu poruku, zbog koje je morao biti istog ~asa smijenjen sa svih funkcija, i trajno udaljen iz politike?! Bo{nja~ka politika umjesto da slono, svim
snagama, iz svih pozicija, trai uklanjanje Dodika, ona leluja u mjestu. Pa
{ta ako je Dodik za{ti}en od Izborne komisije i Lidije Kora}?! Da li to zna~i
da bo{nja~ki politi~ari ne trebaju traiti Dodikovu smjenu, kako bi se, haman, dodvorili pudlici? Kakve su to {ibicarske ra~unice? Avlijske, burazeru!
Ubi nas avlijski mentalitet. Ubi nas {i}ar. Ubi nas to {to se ne umijemo
pona{ati kao narod, i ~initi za narod.
Nisu na{i du{mani pametni, koliko smo mi nikakvi, i kao takvi nikakvi
inspirativni za tla~enje. Priroda je satkana od ugnjetavanja ubogih, i slabijih. To je strast prirode. ^etnici ne bi nikad ni nastali da im nije bilo muslimanskih vratova. Niti bi danas doivljavali renesansu da ne ra~unaju na,
~etni~kim jezikom re~eno nedoklanost, nas, Bo{njaka. Frapantna je, magijska je, ta ~etni~ka op~injenost nastavkom rata. To je strast koja se ne moe
kontrolirati. Jer da nije tako, i{~ezla bi odavno. To je zlo koje se kotrlja. Na
nas.
- Nano, a {ta }e sad biti s nas?
Ne znam, k}eri. Moda nas ~eka Srebrenica.
Broj 172, 9. VI 2006.
200
IZ SAFF
A
SAFFA
S onu stranu Neretve, od naplja~kanih bo{nja~kih konvoja, od reketa koje su uzimali usta{ki bojovnici, u trulei se rascvalo blagostanje; tamo gdje ni krtola nije mogla rodit ve}a od ljeljka, i gdje se
stolje}ima ivjelo od pljevljenja kamenja, nikle su goleme vile sa
bazenima, voze se najskuplja auta, ivi se u iivljavanju A po{to
usko~ki, plja~ka{ki um ovih primitivica nikako nije razumio moralni ponor svoga blagostanja, logi~no je {to zadovoljenje svoje
divlja~ke {upljine trai u krvi bo{nja~kih civila.
201
Odobravanje terorizma
Zamislimo da se ovo isto dogodilo u Zenici, Tuzli ili Sarajevu? Svih
50-tak bo{nja~kih huligana bi u najkra}em roku bili iza re{etaka. Ali, Hrvati
su ba{ka. Od mostarskog gradona~elnika Ljube Be{li}a saznadosmo da se
radi o djeci (?), te da bi roditelji morali povesti vi{e ra~una o tome {ta im
djeca rade. A djeca im nosaju vatreno oruje! A djeca im pucaju na ljude! A
djeca bi da nekoga ubiju! Pa zar su to djeca?!! Zar se obaveza krivi~nog
gonjenja moe izop}iti tako {to }ete kazati ovo je problem roditelja?
Zamislimo da je nakon zlo~ina {to ga je nad nevinom hrvatskom
obitelji u Kostajnici po~inio Muamer Topalovi} izi{ao neki bo{nja~ki zvani~nik
i kazao: Krivi su Muamerovi roditelji {to nisu o njegovom odgoju vodili
dovoljno ra~una, pa bi trebalo ubudu}e da vi{e gledaju {ta im dijete radi.
Cirkus, zar ne?! Ali, to nije cirkus kad se radi o usta{kim huliganima koji ne
podlije`u krivi~noj odgovornosti, jer se podrazumijeva da su njihovi zlo~ini
tek nesta{luci, pa i kad koga ubiju. Dakle, kakva je razlika izme|u Muamera
Topalovi}a, koji je ubio nevine ljude, i tog usta{kog neznanog junaka koji
je poku{ao ubiti 23-godi{njeg Omara Torlu? Ogromna, iako izme|u ubistva
i poku{aja ubistva nema nikakve razlike.
Kad je Muamer po~inio zlo~in, svo je bo{nja~ko vo|stvo do{lo u Kostajnicu da izjavljuje sau~e{}e. Tako i treba. Do{ao je ~ak i Visoki predstavnik.
Danima se pisalo o ovom doga|aju. A sad kad je ranjen Samir Torlo nikakav
hrvatski ili katoli~ki prvak nije do{ao da obi|e ovog mladi}a koji je, dakle,
trebao biti ubijen u ime hrvatstva i katoli~anstva. Gdje je sad ugro`eni
kardinal Pulji}? Ta hrvatska {utnja je ru`na, i opasna, jer }emo je tuma~iti
kao znak odobravanja.
Nevjerovatno odzvanja ~injenica da se ni jedan jedini Hrvat nije oglasio da osudi poganjenje hrvatstva fa{izmom i terorizmom. Valjda ~itaju
novine, ~im ~itaju literarne radove po sarajevskim {kolama, ne bi li i{~a~kali
kakav dokaz o zami{ljenoj/izmi{ljenoj ugroenosti. Pa mislili smo, majka
mu stara, da imamo te objektivne i nepristrasne Ivane Lovrenovi}e, Slave
Kuki}e i mnoge fratre koji, valjda, svjedo~e bosnoljublje. Ovi, navodno bosanski opredjeljeni hrvatski autori, koji pi{u o svemu i sva~emu, eto, ne pi{u
o ovome. I, nije to prvi put...
Sjetimo se, recimo, kada je u aprilu 2004. hrvatska mlade u Neumu
napravila sa~eku{u i kamenovala bo{nja~ke osnovce iz Ka}una, koji su tu
do{li na ekskurziju, i kada su djevoj~ice, Berina Hajdarevi} i Amila [ehovi},
pogo|ene u glavu kamenicama, i oblivene krvlju hitno preba~ene, ~ak!, u
mostarsku, bo{nja~ku, bolnicu. Tada ni jedan mediji u BiH nije tematizirao
ovaj zlo~in. Jedino sam ja napisao tekst pod naslovom Bo{nja~ke Ane Frank
(Walter, 11. V 2004.) iz kojeg, evo, prenosim jedan dio:
202
IZ SAFF
A
SAFFA
Zadah kona~nosti
Dravni rtv servis je doga|aje u Mostaru okarakterizirao kao
nacionalisti~ki sukob. To je ista ona matrica koja gura la o jednakoj krivici,
s ciljem da genocidnu agresiju iz Beograda i Zagreba preimenuje u tzv.
gra|anski rat. Bo{nja~ki civili koji su 1992. godine napadnuti od ~etni~kih
i usta{kih hordi postali su tzv. strana u sukobu, jer su se bo{nja~ki o~evi
usudili da brane pravo na ivot. Iako se u izvje{tajima dravnih rtv servisa
nije moglo sakriti da su usta{ki huligani krenuli prema isto~noj obali, te da
su razbijali izloge, kamenovali prolaznike, u zaklju~nici je kazano da se radi
o sukobu nacionalista. Portparol Policije Sre}ko Bo{njak ~ak je rekao da je
to sukob navija~a Brazila i Hrvatske. Kao, u isto~nom Mostaru ive Brazilci.
Kakve poruke proizilaze iz javnog tretmana mostarskih doga|aja?
Bo{njaci koji su se zatekli na isto~noj obali su razumjeli da }e biti kamenovani, pretu~eni ili ~ak ubijeni ako se ne budu branili. Njihovo pravo na
odbranu je progla{eno nacionalizmom. Dakle, Bo{njaci, prinu|eni na odbranu, jednaki su usta{ama, ili ~etnicima, koji, iz nacisti~ke strasti, kidi{u na
njihovu fizi~ku bezbjednost. Fa{izam usta{kih huligana je u javnom prostoru aboliran kvalifikacijom da se radi o nacionalisti~kom sukobu, prvo, jer
se ne radi o nacionalizmu, ve} o vatrenim orujem naoruanom terorizmu,
drugo, jer se ne radi o sukobljenim stranama, ve} o napadu na bo{nja~ke
civile koji su bili primorani braniti se.
Klju~no je pitanje: za{to dravni rtv servisi nisu upotrijebili ta~nu
kvalifikaciju i usta{ki pohod nazvali terorizmom? [ta je terorizam ako nije
napad na miroljubive ljude? Ili se, pak, podrazumijeva da kr{}ani ne mogu
biti teroristi, a da muslimani ne mogu biti rtve?! Samo nas korak dijeli od
bliskoisto~ne kvalifikacije, po kojoj su rtve islamski militanti, a delati
legalisti i demokrati. Ako se javno mnijenje ne bude odlu~no suprotstavilo
laima BHT i FTV, idu}i put }emo saznati da na isto~noj obali djeluje AlKadia, kad god Bo{njaci dignu ruke da se za{tite od metaka, kamenica i
psovki sa zapadne obale.
Pitanje je sloenije od jednog, ma kojeg doga|aja. Jer, doga|aj, i
znakovi koji proizilaze iz njegove dekonstrukcije, samo su paradigma jedne
{ire mree politi~kih uticaja, odakle inercija mo}i usmjerava i ono {to se
zbiva, i ono kako se to zbivanje tuma~i. Druk~ije kazano, uvijek je u pravu
ja~i, jer njegova fizi~ka snaga trasira potiranje druk~ijih, ali i garantira da to
potiranje ne}e biti tuma~eno kao zlo~in, ili terorizam. U na{oj su zemlji,
znamo, ja~i kr{}ani, iako im muslimani nisu ni~im suprotstavljeni, izuzev
Marketing tragedije
203
Preivljavanje i iivljavanje
Kad sa teoreti~arskih oblaka padnemo na tlo ovog trenutka, susre}emo
se sa po~etkom teksta, sa mostarskim roditeljima koji svaku no} legnu i
svako jutro ustanu sa istom mi{lju: da li }e mi se ovog dana dijete zdravo i
~itavo vratiti iz {kole? Zamislite sad raspon boli nekog bo{nja~kog oca u
Mostaru, koji je razapet izme|u nevjerovatne borbe za egzistenciju u
siroma{nom isto~nom Mostaru, i zebnje za bezbjednost svoga djeteta. A s
onu stranu Neretve, od naplja~kanih bo{nja~kih konvoja, od reketa koje su
uzimali usta{ki bojovnici, u trulei se rascvalo blagostanje; tamo gdje ni
krtola nije mogla rodit ve}a od ljeljka, i gdje se stolje}ima ivjelo od pljevljenja kamenja, nikle su goleme vile sa bazenima, voze se najskuplja auta,
ivi se u iivljavanju A po{to usko~ki, plja~ka{ki um ovih primitivica nikako nije razumio moralni ponor svoga blagostanja, logi~no je {to zadovoljenje
svoje divlja~ke {upljine trai u krvi bo{nja~kih civila.
Bo{nja~ko djetinjstvo u Mostaru pripada korpusu svih onih djetinjstava pod apartheidskim reimima. Danas je vi{e sli~nosti izme|u na{eg djeteta i Ane Frank, i palestinskog dje~aka, i crna~kog ili indijanskog dje~aka u
Americi, nego li {to ima sli~nosti izme|u hrvatskog i bo{nja~kog djeteta u
Mostaru. Hrvati su sami htjeli da hrvatsku djecu u Mostaru pobratime sa
Hitlerovom mladei.
A {ta je tek sa roditeljima, bo{nja~kim, oja|enim, Njima koji zadnjim kapima snage moraju dijete uvjeravati u smisao ivota, tamo gdje smisla nema?! Ako je ovaj tekst kap u pustinji bezosje}anja, neka ~uju da }emo
s Njima dijeliti zebnju, u molitvi da nam se na{a djeca iz {kole vrate iva
i zdrava.
Traimo li mnogo, mi, ekstremisti?
Broj 173, 23. VI 2006.
204
IZ SAFF
A
SAFFA
205
IZ SAFF
A
SAFFA
207
pa ~ak i srpski specijalci mlate bo{nja~ke civile ali niko nimuekaet. [ta je
to nego jasna poruka Bo{njacima da se ne osje}aju sigurnim, i da }e biti jo{
nesigurniji, ako budu ljutili srpsku politiku tim pri~ama o zajedni{tvu, o
Bosni i Hercegovini, o genocidu, i sl. Bo{njaci se jedino mogu spasiti ako
se ne budu spa{avali. Tako bi glasila neizgovorena preporuka koja proizilazi iz ovog dirigiranog labirinta.
208
IZ SAFF
A
SAFFA
^ekanje ni~ega
Nema opravdanja za dranje bo{nja~kih kola u leru. Drndamo, kao
da radimo, a nikud ne idemo. ^ekamo kad }e nas {ta o{inuti, da konstatiramo {ta nas je strefilo. Nalik smo na ovu reformiranu policiju koja ne
spre~ava, ve} evidentira nasilje. Mi smo puki evidenti~ari svoje sudbine.
Objekti smo svojih ivota. Dokle?
Ova nas {upljina u na{em vremenu i prostoru dovodi na zamisao da
poku{amo u Bo{njaka pretpostaviti viziju. Eto, ~ak i da su nam kao narodu
dani odbrojani, nije insanski di}i ruke od sebe. Koliko smrtnih hasti do
posljednjeg dana ra~una kako treba ofarbati ogradu, promijeniti crijep,
nabaviti }umur, jer su s ove, a ne s one strane ivota. A koliko se tek smrtnih hasti podiglo iz postelje jer ih nije napu{tao duh ivota.
U nas je, eto, sve zamrlo. Umrli prije smrti, {to bi rekao hoda Merlin. Narod nije kriv, niza{ta. Ali, kad narod vidi svoje vo|e kako ne vide
ni{ta i nikud, onda i narod uhafiza da to tako treba. Sjediti, blehnuti, ko
panj. A narod, kad se podstakne, inspiri{e, uputi, moe biti golema i korisna snaga, prvo sebi. O Titi moemo misliti {ta ho}emo, ali, njegove radne
akcije neprevazi|en su dokaz dizanja naroda. Doma}inski odnos naroda
Marketing tragedije
209
Potencijal genocida
Savr{en je bio moralni kredibilitet sa kojim smo iza{li iz rata. Osje}ali
smo snagu u svakoj pori bi}a. Uprkos dejtonskom kompromisu, bili smo
pobjednici. ...Sa~uvana bh. dravnost, neokaljan obraz, uprkos isku{enjima,
prvi put izgra|ena vlastita, i nepobjediva, oruana sila. [ta je trebalo izgraditi, koje mehanizme uspostaviti, da se taj osje}aj pobjede ne raspe u osje}aj
poraza i izgubljenosti? I, da li i{ta moemo spasiti i revitalizirati? O tome
elimo govoriti.
Nedopustivo dugo je trajao indolentan odnos prema rtvama genocida. Tek pro{le godine ustanovljen je Memorijalni centar u Poto~arima. A
gdje su Prijedor, Vi{egrad, Fo~a, Br~ko...? Bo{nja~ka politika ni danas nema
nikakvu viziju institucionaliziranja pam}enja, umreavanja svih na{ih strati{ta
u jedinstven sistem. ...Svako pamti sebi, ako uop}e pamti.
Na{a politika ne razumije futuristi~ki kapacitet genocida, koji bi morao
biti obavezuju}i za mirnu i stabilnu budu}nost. Pogledajmo Jevreje!
Holokaust im je izgradio Izrael! Genocid nad Bo{njacima treba graditi Bosnu i Hercegovinu! @rtva ima pravo na satisfakciju, a kako bi to neko uop}e
znao kad mu mi, kao rtve, ne nudimo dokaze da smo rtve. Dokazi o
na{em stradanju trebali su, i moraju, postati uvodno slovo svakog politi~kog
dogovora. Konkretno, kad govorimo o ustavnim promjenama, mi se moramo pozivati na rtve genocidne agresije, jer u ime tih rtava mi ne moemo
pristati na ustavna rje{enja koja nagra|uju agresore. Bo{nja~ka politika
nikada nije ni pomislila, a kamo li primijenila takvu doktrinu. Stoga smatramo da klju~ni projekat za ustanovljavanje ovakvog diskursa mora biti
osnivanje Muzeja genocida nad Bo{njacima, o ~emu smo ve} pisali.
Dalje, bo{nja~ka politika godinama egzistira kao mjera nacionalne
pameti. [tetno, glupavo, smije{no, nelogi~no. Kako premijer koji je po struci, recimo, informati~ar ili tehnolog, moe stru~no razumijevati pravne aspe210
IZ SAFF
A
SAFFA
Dalje od nosa
Kad bismo ustanovili ova tri stuba za podr{ku bo{nja~koj politici,
mogli bismo govoriti o planiranju i realizaciji raznih ideja i projekata. Danas ako se i pojavi neka kvalitetna ideja, ona zgasne ko i{ka, jer je nema ko
prihvatiti. Elem, {ta nam sve treba? ...Idemo ma{tati.
@eljeli bismo, recimo, znati kako stojimo ekonomski, kao narod, jer
bez takve analize ne vrijedi govoriti o budu}nosti. Suverenitet je danas u
parama. Nije valjda da nas ne zanima kako smo pro{li u privatizaciji, u
kojoj smo, zbog zagubljenosti vizije, svoje certifikate, a time i imovinu, za
bagatelu dali pametnijima, uglavnom janezima?! Ovo je klju~na {teta koju
nam je nanijela bo{nja~ka politika, ne smogav{i pameti ni da osnuje
bo{nja~ki privatizacijski fond. Treba spasiti {ta se spasiti mo`e. Bagatelna
rasprodaja na{e imovine nalikuje na pona{anje ljudi koji su namjerili seliti
pa budza{to prodaju sve osim kofera. Ako mislimo `ivjeti ovdje, ekonomskoj analizi i perspektivama valja posvetiti makisimalnu pa`nju.
Dalje, {ta }emo sa obavje{tajnom otkriveno{}u bo{nja~kog naroda?
Otkako su nam razvalili dravnu obavje{tajnu slubu RBiH, i utopili je u s-h
Marketing tragedije
211
212
IZ SAFF
A
SAFFA
Ro|enje Franken{tajna
Sje}a li se neko afere dr`avni udar? Federalna obavje{tajna slu`ba
je 2003. objavila da se priprema dr`avni udar, u re`iji Zlatka Lagumd`ije i
Munira Alibabi}a. Novine su zajmile pisati o uznemiruju}em obavje{tenju
ove dr`avne slu`be. Pisao sam i ja. Onda je taj Alibabi} tu`io novine koje
nije volio i redom dobio povelike pare na ime navodne klevete. Mada, pitanje
je kako se klevetom mo`e smatrati kad novina prenese ili komentira stav
dr`avne obavje{tajne slu`be. Jedini pojedinac, novinar, koji je tu`en po
istom osnovu, bio sam ja. Novine u kojima sam objavio tekstove o ovom
slu~aju svakako su platile kaznu Alibabi}u, ali, on je tra`io da mu platim i
ja, pride. Onda je Kantonalni sud u Sarajevu meni odrezao kaznu od 3.000
KM, plus nekih blizu 2.000 tro{kova, i plus jo{ nekakvih kamata. Ubije|en
sam da nikada u povijesti BiH ni jedan novinar nije ka`njen sa tolikim
iznosom, koji je moja godi{nja zarada u ustanovi u kojoj radim. Po{to kaznu nemam odakle platiti, a po{to me niko od alibabi}a nije ni zvao u tom
povodu, presuda je mirovala godinu-dvije. Onda je ovih dana do{lo
obavje{tenje da }e mi se blokirati plata, kako bi se Muniru Alibabi}u isplatio iznos kazne. Ako u dr`avnom terorizmu ima ikakve logike, onda bi bilo
valjda logi~no da mi se blokiraju honorari u tim novinama u kojima sam
objavio tekst, a ne u ustanovi u kojoj radim, a u kojoj nisam novinar. No,
na{e pravosu|e ne mari za logiku, i za pravo, ono je ideolo{ko, dakle
siled`ijsko, i prema njemu treba imati odnos kao prema kariki u lancu
terora nad Bo{njacima.
Meni preostaje sabur. A mojoj djeci preostaje babo koji vi{e u ku}u
ne}e donositi platu, pa }e svega biti manje. Za{to? Vrijedi li? Kad bi sudili
po tome {to nikog u Bo{njaka ne zanima kad neko od Bo{njaka strada u
ime Bo{njaka apsolutno, ne vrijedi ni po sekunde sebe dati ni za {ta.
Znaju mnogi, mo}ni u Bo{njaka, za ovu sramnu presudu, i mnogi kojima
sam valjao, ali, posljedice pripadaju samo meni, a moji tesktovi svima.
Vrijedi li, onda, rtvovati se, ako u toj rtvi nema solidarnosti? Vrijedi, jer
su ovozemaljske kazne ma~ija kihavica u odnosu na kaznu kakva bi proistekla iz samoponienja.
[izni terorizmi
@elimo se, dakle, baviti jednom temom koja moe okotiti sli~ne
posljedice kao i afera dravni udar. Jedan krhki pojedinac, u jednoj novini pod prismotrom, eli ukazati na apsolutno neprihvatljive, kriminalane
stavove direktora Dravne agencije za istrage i za{titu (SIPA) Sredoja Novi}a
koje je izrekao u intervjuu za banjalu~ke Nezavisne novine. U zemlji ideMarketing tragedije
213
ologiziranog, teroristi~ki orijentiranog pravosu|a, suprotstavljamo se prvom ~ovjeku novoformirane tajne slube, koja }e u punom kapacitetu imati
armiju od 1.700 agenata i budet od 60 miliona maraka, {to je sila koja }e
biti u stanju, ako ve} nije, pogaziti svaki oblik otpora neistini, i montirati
svaki oblik istine. Da ne bude zabune, mi nemamo ni{ta protiv formiranja jake sigurnosno-obavje{tajne slube BiH, ~ak {ta vi{e, mi smo svim
patriotskim srcem za to, ali, ako }e prioritet SIPA biti izmi{ljanje tzv. islamskog terorizma, montiranje procesa, proganjanje nevinih ljudi, onda smo
u obavezi da demokratskim putem opomenemo tog Sredoja Novi}a da }emo
se svim demokratskim sredstvima boriti protiv policijske drave.
Gdje je problem? Sredoje Novi} u svom intervjuu nabraja prioritete
SIPA-e, a kao prvi isti~e: Na{ apsolutni prioritet je pitanje terorizma. Kako
ne{to mo`e biti apsolutni prioritet, ako taj isti Sredoje Novi} odmah iza
ove re~enice ka`e sljede}u, koja ga razotkriva: To je pitanje kojim se svi
moramo baviti i koje moramo istra`iti i dati odgovor gdje je BiH u odnosu
na terorizam. Dakle, Sredoje Novi} uop}e ne zna gdje je BiH u odnosu na
terorizam, ali tvrdi kako je terorizam apsolutni priroritet! On bi da SIPA
kao apsolutni prioritet istra`uje ne{to nepoznato, umjesto da istra`uje
kamaru poznatih problema koji podrivaju sigurnosnu stabilnost dr`ave.
Nakon ove logi~ke blama`e prvog ~ovjeka SIPA-e, slijedi potvrda njegove
usmjerenosti na izmi{ljanje tzv. islamskog terorizma. On u nastavku vi{e ne
navodi apsolutne prioritete, jer takav je samo jedan, ali navodi
Drugi prioritet je organizovani kriminal. (...) Tre}i na{ veliki prioritet su pitanja ratnih zlo~ina. Da ti pamet stane! Svakome normalnom je
jasno da za BiH nema pre~eg pitanja od istra`ivanja i ka`njavanja ratnih
zlo~inaca, jer njihova prepu{tenost slobodi generira dugoro~nu nestabilnost, kao i teroristi~ko nasilje. Sredoje Novi} jako dobro zna da je me|u
osumnji~enim najvi{e Srba, kao {to je me|u `rtvama najvi{e Bo{njaka, te
pomijeranjem srpskih osumnji~enika na poziciju tre}eg priroriteta, a tzv.
islamskih terorista na poziciju prvog, apsolutnog priroriteta prvi ~ovjek
SIPA-e zapravo nastoji redizajnirati istinu o genocidnoj agresiji, te na osnovu tog udba{kog redizajna napraviti projekciju bh. budu}nosti, za koju bi
apsolutno najopasniji trebali biti izmi{ljeni tzv. islamski teroristi, dok bi se
na tre}em mjestu na{li ratni zlo~inci i njihovu ju~era{nji i sutra{nji zlo~ini.
Nema sumnje da Sredoje Novi} pod pojmom terorizam i teroristi
podrzaumijeva islam i muslimane, iako to nigdje eksplicitno ne govori, ali
se iz jednog pasusa u intervjuu direktno vidi nas koga misli: Mora se znati
da je na stotine ljudi u~estvovalo u vojnim operacijama u BiH za koje do
danas ne znamo ko su, ne zna se ko je od njih dobio dr`avljanstvo po
veoma sumnjivim pa i la`nim dokumentima, koja su to lica koja su u vezi s
teroristi~kim aktivnostima. Dakle, budu}i da se dr`avljanstva oduzimaju
samo licima islamskog porijekla, jasno je da Sredoje Novi} pod teroristima
podrazumijeva isklju~ivo muslimane. Ni jednom rije~ju on nije ukazao na
opasnost od ~etni~kog i usta{kog terorizma, iako je od ovog zla u dejtonskom periodu ubijeno na destine bo{nja~kih povratnika, dok od tog tzv.
islamskog terorizma dosad u BiH nije stradao niko.
214
IZ SAFF
A
SAFFA
215
Agencija za smje{tanje
[to se mene bar ti~e, SIPA i Sredoje Novi} su izgubili svaki kredibilitet kada su pre{utali moje otvoreno pismo od prije dva mjeseca u kome
sam traio da se izjasne u povodu dokaza, priloenih fotografija, da u Republici Srpskoj postoje kampovi za obuku ~etni~kih terorista, koji su
angairani u seriji teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike i objekte
Islamske zajednice. Ta {utnja djeluje kao znak odobravanja.
Ovaj intervju Sredoja Novi}a samo je razbistrio dileme oko toga {ta
}e raditi i ~ime }e se baviti armija od 1.700 obavje{tajaca, sa budetom
kojim se moe potkupiti sve. Pla{im se da su bo{nja~ki politi~ari sudjelovali u stvaranju Franken{tajna, od ~ije svemo}i sada sami zaziru. Jer SIPA ve}
danas moe svakome smjestiti sva{ta, a dokaz su i zastra{uju}i stavovi njenog ~elnika Sredoja Novi}a.
Broj 178, 8. IX 2006.
216
IZ SAFF
A
SAFFA
217
IZ SAFF
A
SAFFA
219
220
IZ SAFF
A
SAFFA
Mar{al silovanja
U velikosrpskom pohodu bilo je mno{tvo svakoraznih kolja~a, ali ni
jedan od njih nije postao simbol tog genocidnog specifikuma silovanja
Bo{njakinja kao {to je to postao Milan Luki}. Uz njegovo ime moe se
pobrojati jo{ desetak zvu~nih srpstvuju}ih bijednika u ovoj kukavi~koj disciplini, no, Milan Luki} je mar{al silovanja, neko ~ije nam ime prvo naumpada kada pomislimo na fundament velikosrpskog genocida nad Bo{njacima.
Jer, genocid nad Bo{njacima nije kao svaki drugi genocid. Ovaj kontinuirani genocid je ba{ka u odnosu na sve {to je povijest be{~a{}a zabiljeila.
Ovim se genocidom podsvjesno nastoji restruktuirati srpsko genetsko bi}e,
to prisustvo turcizma u srpskom jeziku, i prisustvo turskog, azijatskog, u
svemu srpskom, od povijesti, do ivota, do krvi, do DNK. To nastojanje najbrojnijeg balkanskog naroda, koji se jalovo predstavlja kao vlasnik slavenstva, da iz sebe i{}era turskost, u kontinuitetu se lomi preko ivota Bo{njakamuslimana, ~istokrvnih Slavena, ~ije se ene nisu mije{ale sa Turcima, pa im
je ~istota najtei grijeh. Poreme}eni srpski um zavidi bo{nja~koj bistrini,
nepomu}enosti, eli je uni{titi, zatrti, opoganiti svojom kopilanskom trauMarketing tragedije
221
IZ SAFF
A
SAFFA
dignuti veliku, kontinuiranu hampu zbog izostavljanja dokaznog materijala o organiziranom silovanju bo{nja~kih ena iz ha{ke optunice protiv Milana
Luki}a. Oni su trebali obrazloiti protivljenje namjeri da se Luki}u sudi
pred Sudom BiH. Jer, pred ovim je sudom na samo pet godina zatvora
osu|en zlo~inac Boban [im{i}, iako je desetak ena dalo iskaze da ih je
silovao, ali, sud u to nije povjerovao, kao ni u iskaze 30-tak svjedoka koji su
[im{i}a teretili za zlodjela mnogo tea od tih bijednih, za rtve poniavaju}ih
pet godina.
Bo{nja~ki politi~ari su najpozvaniji da prisustvuju svakom obliku borbe
za bo{nja~ki narod, a posebno za dostojanstvo bo{nja~ke rtve, koje se
ugroava ublaavanjem krivice zlo~incima. Napose, bo{nja~ki politi~ari su,
valjda, i profesionalno opremljeni retori~kim umije}em, pa bi mnogo
uspje{nije od silovanih ena mogli javnosti objasniti kompleksnost problema. Ali, po{to su bo{nja~ki politi~ari, dominantno, moralni i patriotski
uhljupi - a narod bolje ne vidi, pa bira iste - onda je logi~no da po
me|unarodnim konferencijama o pravnim, psihosocijalnim i inim posljedicama genocida i izbjegli{tva slovo dre doma}ice iz Srebrenice, koje, uprkos
naj~i{}oj namjeri, a na zadovoljstvo doma}ina, ne znaju predstaviti temu.
Jer, pri~anje se u~i na univerzitetima, a ne na poljima smrti. Za to vrijeme
Srbi u ratove za negiranje genocida {alju akademski nabrijane eksperte, pa
je logi~no {to njihova la postaje istina, a na{a istina postaje la. Jer na{u
istinu nema ko zastupati osim rtava, a rtve nemaju akademsku i retori~ku
mo} da istinu odbrane.
Zamislimo dokle bi dogurala uspomena na holokaust da su Jevreji
prepustili preivjelim logora{ima, kojekakvim kroja~ima, limarima, lihvarima, obu}arima, da osmi{ljavaju strategiju pam}enja. Takvi ne bi ni{ta osmislili jer nisu od tog posla. U Jevreja su uspomenu na holokaust gradili politi~ari
i intelektualci, koji i danas dogra|uju taj dru{tveno-politi~ki sistem.
U nas nije takav slu~aj. Mi smo napredni. U nas se politi~ari bave
politikom, dakle, privilegijama, a narod se bavi narodnim pitanjima, za
koja, kao i svaki narod, nije dovoljno pismen. Zato se Ha{ki tribunal smije
usuditi da ignorira masu dokaza o tome da je Milan Luki} i organizirao i
realizirao silovanje Bo{njakinja, i zato Sud BiH moe zlo~inca [im{i}a, u
presudi, osloboditi optube za silovanja. Jer, uz na{e rtve ne stoji nikakva
sila, kao {to uz jetima ne stoji nikakav babo koji ga moe za{tititi, pa ga je
lak{e mlatiti nego drugu djecu koja imaju babu. ...Ili, kao {to su trojica
tuzlanskih geliptera znali da je babo 14-godi{nje djevoj~ice poginuo na
rati{tu, kao {ehid, pa su si uzeli za slobodno da je siluju u javnom zahodu
Mejdana, za{ta su od na{eg, reformiranog pravosu|a, nagra|eni minimalnim kaznama. Izgleda da silovanje bo{nja~kih djevoj~ica, i u ratu, i u
miru, i od ovda{njeg, i od stranjskog pravosu|a, biva tretirano kao minoran prekr{aj. U svijetu koji nama vlada, muslimanska rtva nije rtva, ona je
militant, i kad je mrtva, te ne zavre|uje pravnu satisfakciju, za razliku od
danskog ili francuskog psa ~ija smrt ima cijenu.
A da li bi se Zapad tako odnosio prema nama da se mi druk~ije, s vi{e
po{tovanja i discipline, odnosimo prema sebi? Za{to bi neko drugi vi{e
Marketing tragedije
223
cijenio bo{nja~ku rtvu od nas samih, koji smo i sami mogli, i koji jo{
uvijek moemo, biti ista ta rtva? Uz bo{nja~ke rtve ne stoji bo{nja~ka
politika, ni bo{nja~ka inteligencija, i otud se pravosu|e prema Njima moe
odnositi kao prema jetimima. A da je kojim slu~ajem ko{to nije, pa da svi
mi, koliko god snaga imamo, dreknemo na svaki nagovje{taj ugroavanja
dostojanstva na{e rtve vraga bi nam se doga|ale ovakve stvari, kao u
predmetu Milana Luki}a!
Probita~ni muslimani
U razmaku od 24 sata Svijet su obigrale dvije vijesti sa Jermenima u
glavnoj ulozi: prva, turski pisac Orhan Pamuk, koji je optuio Tursku za
genocid nad Jermenima, i zbog tog bio progonjen od turskih vlasti, dobio
je Nobelovu nagradu za knjievnost; druga, Francuski parlament usvojio
zakon po kome je negiranje turskog genocida nad Jermenima, tamo, u Francuskoj, krivi~no djelo. Evropa koristi sva sredstva, pa i Nobelovu nagradu,
da Turskoj, u kojoj ive sekularizirani muslimani, zamandali svoja vrata.
Jer, musliman je musliman, pa makar i sekularan.
Potom, saznadosmo da je Lagumdijin gebels, {ampion u medijskom progonu bo{nja~ke rtve, Bakirrrr H., sa urednika emisije 60 minuta unaprije|en u urednika kompletne Federalne tv. Jer, probita~an je musliman samo onaj musliman {to progoni muslimane.
A ko to tako odre|uje? Pa onaj {to ima mo}: politi~ku, ekonomsku,
medijsku... Za{to se zlo~in silovanja nad Bo{njakinjama ignorira, i od
Ha{kog tribunala, i od ovda{njeg pravosu|a? Zato {to su to silovane muslimanke, a ne kr{}anke. Drugog obja{njenja, zasad, nema. Na alost.
Moe Zapad prema nama biti kakav god ho}e, ali, mi prema sebi ne
smijemo biti ovakvi kakvi smo. Ne moemo Zapad optuivati za ignoriranje
silovanih Bo{njakinja, prije nego {to optuimo sami sebe. Trebalo bi da
nas manje boli zapadni, krsta{ki odnos prema muslimanskoj rtvi, od odnosa
nas samih prema na{oj rtvi. Narodski kazano, prvo valja pomesti ispred
svojih vrata.
Dakle, za{to su bo{nja~ke ene, rtve rata, genocidnog silovanja i
tla~enja same? Ako su one same, pored svog naroda, onda je usamljen,
jadan i izgubljen taj narod, i svaki njegov pripadnik, pojedina~no.
Broj 181, 20. X 2006.
224
IZ SAFF
A
SAFFA
Bjesnilo u Bajramu
Bajram je mjesto najdublje muslimanske ~istote. U ovim smo mubarek danima najodli~niji, i duhom i tijelom, i opho|enjem i odje}om, i,
svime {to nas ~ini. Ali, Bo{njaci su po zavr{etku ramazana, u velikom,
alarmantnom broju, iskazali da su u Bajramu najprljaviji. Hiljade i hiljade
Bo{njaka, a posebno na{e omladine, br~kalo se u razvratu, kao {to se krme
br~ka u blatu i izmetu. Nikada ni jedan Bajram u povijesti ovih krajeva nije,
kao ovaj, utjeran u samo dno ljudskog bitisanja. Postao je pozornica za
promociju svakovrsnog zla i ugursuzluka. ^ak ni Nove godine nisu nosile
takvu koncentraciju razvrata, kao {to se to dogodilo sada, za Bajram. U
prvu bajramsku ve~er se ~inilo kao da je kompletan narod naograjso, jer se
sve normalno zavuklo u ku}e, a sve mahnito ostalo napolju da zajmi zijan,
kakav god. Bio je to vatromet {ejtanluka.
Stoga, u ovom ~asu, za nas nema vanije teme od ove. Pred o~ima
nam je puklo, prikazano nam je, stanje duha u golemom broju na{ih ljudi.
Te{ko je razabrati omjer zdravih i oboljelih Bo{njaka, ali, kakav god da
jeste, zanemarljiv nije, taj ogromni broj Bo{njaka koji su bajramsku svjetlost tu{ili u dubljim ili pli}im slojevima alkoholi~arske, drogera{ke, krme}ije
turbo-folk kaljue. Armija pijanih bajramlija odvla~i na{ narod u nestanak,
u gubitak identiteta, jer se kao korov {iri prema onim zdravim dijelovima
na{e preostalosti.
Ne postoji na~in da opravdamo i izignoriramo ovu unutarnju eksploziju u na{em bi}u. Od{utjeti, i ne reagirati, zna~ilo bi puhati u jedra epidemiji ni{tavila. Na{ta bi li~ili naredni Bajrami, ako bismo ovaj, incidentni,
razvratom napadnuti, prihvatili kao normalan? Dlaka je falila pa da horde
pijanih mladi}a, koji s uzdignutim pivskim i rakijskim fla{ama uzvikuju tekbire, krenu upadati ljudima u ku}e, mlatiti uku}ane, plja~kati, paliti i silovati. Dlaka! A to }e se dogoditi ako ne reagiramo svim svojim kapacitetima,
ne samo u povodu bajramskih dana, ve} u povodu svih drugih dana u kojima buja unutarnji teror, i u kojima nam krvotok osvaja ovo strate{ki ubrizgano bjesnilo.
S druge strane, suo~avanje sa problemom trai prodrmavanje gotovanske uljuljkanosti u rahatluk iluzije da je genocidna agresija zavr{ena
prije desetak godina. Suo~avanje trai bu|enje ili izgradnju kapaciteta
Marketing tragedije
225
Bo{njak je Bo{njaku no
Sli~no pitanje smo mogli postaviti na po~etku genocidne agresije,
kad kao drava i kao narod nismo imali izgra|ene odbrambene institucije.
Armija RBiH je izgra|ivana u hodu. Da li se tada moglo re}i: ne}emo se
braniti, jer nemamo ~ime, jer ne znamo kako, jer nam je mrsko? Moda se
i moglo, ali je no bio za vratom, pa je odbrana bila stvar nagona, a ne
strate{ke volje. Ali, i danas nam je no za vratom! Vi{e nije ni ~etni~ki, ni
usta{ki, ve} bo{nja~ki! Pa, ko velimo, na{ je?! Danas Bo{njaci ubijaju
Bo{njake, siluju Bo{njakinje, smrskavaju lobanje, lome ruke i noge, reu
kou i mokre po onesvije{tenim tijelima... Ovolika koli~ina svakodnevnog
nasilja, na svakom koraku, ne postoji nigdje na evropskom kontinentu.
Nigdje omladina, kao u Bo{njaka, nije usmjerena na estetiku nasilja, kao
na imperativ, kao na vrijednosni sistem koji podrazumijeva da su dru{tvene
mane sve ono {to bi trebalo da su vrline: u~enje, urednost, pristojnost... A
za{to bi uop}e sve to bile vrline, kad se sa tim vrlinama niti moe pristojno
ivjeti, niti biti po{tovan u dru{tvu u kome pare i sirova mo} odre|uju
poredak stvari? Te{ko je sopstveno dijete uvjeriti da se bori za znanje, koje
nikome ne treba, i koje ovdje nema nikakvu mo}.
U dru{tvu koje je sistemski odro|eno od duhovnih vrijednosti, koje
je svo uronjeno u materijalizam, a time i snobizam, va{e dijete }e na putu
od ku}e do {kole o~as biti regrutirano u armiju parazita. Pred njim su mjeseci i godine i{~ekivanja {anse da stekne novac bez rada. Ono vreba, prea,
sanja, i sve nervoznije, sve strasnije prihva}a pravila igre, bez kojih je
nemogu}e biti bogat, mo}an i priznat. Prvo pravilo: nema knjige, nema
duha, nema akademskih ambicija, nema blagosti i uljudnosti. Jer, niko takav,
niko s knjigom, danas, nema bogatstvo i po{tovanje. Po{to se mafija{ka
nesre}a posre}i rijetkima, armija mladih bo{nja~kih ~eka~a dejtonske sre}e
ostaje na cjedilu. U tom rascjepu dolazi do kratkih spojeva u glavi, do
varni~enja koja rezultiraju uslonjavanjem zla, dinamiziranjem frustracije i
autodestrukcije. Zato }e se u spektru derne~enja svake vrste prona}i izduvni ventil za sve {to se trebalo dogoditi a nije. Kao {to je te{ko ovisnika o
drogi vratiti u realnost i objasniti mu da se ni{ta trajno lijepo ne}e dogoditi
bez napora, jednako je te{ko ovu armiju bo{nja~kih lezihljebaro{a vratiti
na pravi put jer, ne postoji sistemska podr{ka tom pravom putu. Otud
nisu krivi huligani koji tragaju za lije~enjem pogre{no postavljenih ambicija i za pranjenjem naslaganih frustracija, krivo je dru{tvo koje je ostalo
bez zdrave ambicije i pogleda u budu}nost. Ali ovo dru{tvo je rtva mo}nih
sila kojima se jedino mogla, i moe, suprotstaviti bo{nja~ka nadstrana~ka
sloga, kad bi je bilo, a nema je.
Za va{e dijete, i za svako na{e dijete, kao i za svakog od nas, postoji
samo jedan izlaz u nametnutom bezizlazu. Dolazimo tako do trajnog pitanja
koje se uporno zaobilazi, jer trai aktivitet islamskih spava~a. Vrijedi, jaka226
IZ SAFF
A
SAFFA
ko, islam tuma~iti vjernicima, ali, cilj islama nije tek u obra|ivanju obra|enih
ba{~i, ve} u {irenju plodnice ka zakorovljenim predjelima na{eg bi}a. Kako
islamom doprijeti do muslimana odro|enih od islama? Na njih ne treba
gledati kao na grje{nike, ve} kao na rtve jednog okupatorskog sistema koji
je bestidno usmjeren na razaranje na{eg identiteta. Pogledajmo reformu
obrazovanja, medija, policije, pravosu|a, itd., i uo~it }emo cilj ubijanja
bosanske i instaliranja srpsko-hrvatske supstance. Razaranje bo{nja~kog
dru{tva, preko tu{enja i izobli~enja islama, i tradicije koja proizilazi iz islama, najkra}i su put za ostvarenje postratne, ali jednako genocidne platforme iz Kara|or|eva.
Razdivljali narod
Kad se doga|aji odmotaju, i okon~aju, njihova dramatur{ka putanja
biva logi~an slijed motiva, uzroka i posljedica. Zar ne, danas nam je razumljivo za{to se Jugoslavija raspala? A, da li nam je razumljivo za{to smo se
i kako kao narod promijenili, razdivljali, u posljednjih pet-{est godina? Nismo ovako zapu{teni bili u vrijeme genocidne agresije, i neposredno poslije. Ne{to nas je preoblikovalo. A {ta? Sistem: medijski. Iza medija uvijek
stoji mo}, politi~ka i finansijska, a ta mo} ima svoju ideolo{ku, dakle i
vjersku misiju. Ovda{nji najja~i mediji, kao i ostali stubovi sistema, imaju
cilj. Sve je usmjereno na nastavak genocida, drugim sredstvima. Ako razumijemo dinamiku po kojoj smo se posljednjih godina topili i haotizirali,
mogli bismo pretpostaviti trend na{eg unutarnjeg truljenja. ^ak bismo mogli
govoriti i o instaliranju zametaka gra|anskog rata me|u Bo{njacima, a po
ameri~kim obrascima iz Iraka. Generalno, nastavlja~i genocidnog projekta
znaju da od zagubljenosti Bo{njaka ovisi uspjeh onoga {to je po~eto 1992.
godine.
Ubrizgavanje nasilni{tva i besciljnosti u bo{nja~ko dru{tvo agens je
pometnje. Jer, bo{nja~ka }e se djeca zatvarati u sebe, u svoje ku}e, u strahu
od premla}ivanja i neprijatnosti; bit }e opasana sa dva zida: prvi je onaj od
geta, koji je Evropa jedino namijenila Bo{njacima, preko segregacijskog
viznog reima; drugi je ovaj samoizolacijski. Kao u divljim, sirotinjskim
predgra|ima latinoameri~kih gradova, izbor je: biti nasilnik ili biti rtva,
pripadati nasilni~kom klanu, ili biti osu|en na strepnju. Tako je to u na{im
gradskim {kolama, a preko {kola, i u svakom kvartu. A tako je zapravo na
vrhu piramide mo}i: da bi Bo{njak u svojoj zemlji i{ta bio, na kadrovskoj
ljestvici, mora odustati od moralnih i patriotskih vrijednosti, te prepustiti
se mrei mo}i, koju dre drugi. Sli~no je bilo u komunizmu. Bo{njaci koji
dre do vjere i tradicije, sebe i svoju djecu osu|uju na izolaciju i neizvjesnost. I na vrhu, i na dnu, klanovi sile i siledijstva tla~e vjerne i vjerni~ke.
Budu}i da su bo{nja~ke sile koje su se nadvile nad bo{nja~kim
dru{tvom zasnovane na nemoralu, destrukciji, zabunluku, logi~no je {to se
uslonjava njihova ukletost. Normalno je iftariti sa ~etnicima, i}i pred noge
Mi}i Dodiku, praviti robovske ustupke, uniavati se do besmisla, jer ako
ne}e{ ti, ima ko ho}e. ...Pa }e on imati, a ti nemaj ni{ta. Izbor je li~ni, i
vjerni~ki. S donje strane, pak, normalno je ~initi zulume, jer ako ne}e{ ti da
Marketing tragedije
227
razbija{ druge i tu|e, razbijat }e tebe i tvoje. Izbor je opet li~ni. Logici i
zovu ~opora se mogu oduprijeti tek vjernici, i one koje vjera za{titi.
Stoga je ovaj problem ne samo izazov, ve} obaveza za svakog muslimana. Onaj koji zna {ta je Bajram, i kako se slavi, mora na}i onog {to ne
zna, i poku{ati ga uputiti. To da ja pri~am tebi, a ti meni, ne moe pomo}i
onima {to bajramskim tereven~enjem ~ine zlo i tebi, i meni, i sebi. Jer, iz
Bajrama, kao centri{ta na{e odli~nosti, treba da se prelije u naredne dane,
kako bismo svukud bili kao u Bajramu.
Ka uputama
U ovom je bajramskom slavlju Bo{njak ubio Bo{njaka. U Zavidovi}ima
je jedan Bo{njak drugog Bo{njaka onesvijestio pa mu glavu razbijao od
pod. ...Kao u ~etni~kom logoru. Alkohol, droga, masovne tu~e, premla}ivanja,
noevi, na svakom koraku, u svakom bo{nja~kom mjestu. A sve u ime Bajrama. Dobro, znamo, oni ne znaju {ta je Bajram. Ali, ko je kriv, oni ili mi,
oni kojima se nismo obratili, ~iju izgubljenost nismo primijetili i razumjeli
kao svoju obavezu, ili mi koji smo se obra}ali jedni drugima, u punini i
razumijevanju?
Ovo {to se doga|a i jeste i nije islamsko pitanje. Za{to nije? Zato
{to se doga|a izvan damija. A jeste zato {to je to atak na vrijednosti i
Bajrama i Bo{njaka, zato {to se zlo ~ini u ime Bajrama, zato {to se od
Bajrama pravi stra{ilo, i za nas, i za na{e kr{}anske kom{ije, zato {to to zlo
~ine djeca sa muslimanskim imenima koja nisu kriva {to su im glave nafilovane sljepilom.
Ulema i bo{nja~ki intelektualci ne bi smjeli ostati gluhi na sve {to se
dogodilo. Na alost, izuzev Islamske zajednice, mi nemamo ni jednu instancu koja bi mogla pokrenuti kampanju za za{titu Bajrama od pijanih i drogiranih i nasilnih bajramlija. Otud bi bilo lijepo da Islamska zajednica
smogne snage da osmisli seriju tribina, plakata, letaka i drugih formi putem
kojih bi uputila mlade u vrijednosti i zna~enja Bajrama. ...A u kontekstu
doga|aja koje smo tematizirali.
Jer, oni {to ne znaju nisu krivi {to im znanje nisu prenijeli, i {to se za
njihovu svijest nisu borili - oni {to znaju, i {to su duni znanje prenositi i
jednako brinuti i o obra|enim i o neobra|enim dijelovima na{e zemlje.
Bilo bi uistinu zastra{uju}e da utonemo u {utnju i da u {utnji
do~ekamo naredni Bajram.
Broj 182, 3. XI 2006.
228
IZ SAFF
A
SAFFA
Cijena opstanka
Nije bilo nikakvog razloga za dizanje dosad najve}e dreke oko tzv.
vehabija. Bila je ta nekakva, vrlo sumnjiva, guvica na Sandaku, i to je sve.
Kaemo sumnjiva - jer postoje indicije da je poturena. ^ak i crnogorski
Marketing tragedije
229
IZ SAFF
A
SAFFA
Vanjski kreatori
Bo{nja~ki antivehabisti na alost nisu otvorili ni jednu olahkotnu
okolnost. Njih ne zanima ni geneza, a znaju je. Ako sam ih dobro razumio,
tzv. vehabije su prijetnja miru. Za{to, ako nisu ni{ta u~inili?! Zato {to bi
mogli u~initi, a dokaz da su spremni na zlo~in su, molim te lijepo: brade i
nogavice. (Bo{nja~ke majke trebaju pripaziti da im sinovima ne okra}aju
pantole, jer bi mogli zavr{iti na Kubi!) Maksima da je svako nevin dok mu
se krivica ne dokae i kod nas seli u pro{lost.
Ono {to najvi{e zbunjuje jeste uvezanost bo{nja~kih antivehabista
sa vanjskim faktorima. Primjerice, na internetu se u ponedjeljak, 13. XI,
mogla pro~itati vijest da je izvjesna agencija Research upravo objavila
rezultate istra`ivanja o tzv. vehabizmu, koje je me|u bosanskim muslimanima
sprovedeno u periodu 21.V 26. VI 2006. godine. Ne zanimaju nas rezultati tog istra`ivanja, ali nas zanima ~injenica da je istra`ivanje vr{eno prije
~etiri-pet mjeseci a da se rezultati objavljuju u jeku hajke protiv tzv. vehabija. Ispada da je neko, u inostranstvu, ovu kampanju kreirao mjesecima
prije, {to cijeloj pri~i odri~e iskrenost i spontanost. Ako je to tako, onda su
i oni pucnji u Sand`aku kreirani. Trebalo je ispasti da bo{nja~ki antiveMarketing tragedije
231
habisti govore od srca, bri`ni i odlu~ni, a ispalo je da su poput gramofonskih plo~a koje na dugme navija neko izdaleka. Napose, upitajmo se koji
su im to mediji otvorili prostor? Isti oni koji godinama ve} udaraju po reisu
Ceri}u.
Bo{nja~ki su antivehabisti, svjesno ili ne, legitimizirali medijske satanizacije Bo{njaka koje se sprovode u susjedstvu. U toku ramazana najtiraniji
crnogorski list Vijesti objavljivao je feljton o tzv. vehabijama, a na prvi
dan Bajrama, umjesto ~estitke, stigla je prijetnja sa naslovne stranice: Budno motrimo na neke imame. S druge strane, zagreba~ka HINA upravo je
odreagirala na zbivanja oko tzv. vehabija, konfrontiraju}i bo{nja~ke antivehabiste sa Rijasetom IZ-e: Dio medija u BiH kao i istaknutih muslimanskih intelektualaca dri me|utim kako je za ovakva upozorenja (misli se
na Rezoluciju IZ-e, op.a.) prekasno jer je vehabijski pokret u BiH puno ja~i
nego {to se ovime eli predstaviti. Odmah potom, HINA donosi presudu:
Tjednik Dani tako postavlja pitanje za{to Ceri} i Rijaset nisu reagirali
kada je vehabija Muamer Topalovi} motiviran vjerskom mrnjom na Badnju ve~er 2002. godine kod Konjica pobio gotovo cijelu hrvatsku obitelj
An|eli}. Prisjetimo se, Krug 99 je 2002. tako|er optuio reisa Ceri}a za
Topalovi}ev zlo~in, a sada se ta budala{tina vadi iz naftalina.
HINA perfidno odgovornost za navodni ekstremizam tzv. vehabija
upu}uje na Rijaset, {to ukazuje da ne postoji granica na kojoj }e Islamska
zajednica biti dovoljno dobra za na{e kr{}anske susjede. Njima, eto, ne
valja ni Rezolucija IZ-e, koja u valjanoj mjeri osu|uje neprimjereno
tuma~enje islama i {titi originalnost vjekovne tradicije. Pitanje je jedino
koliko u svemu ovome svjesno sudjeluju bo{nja~ki antivehabisti? Ili se,
pak, radi o dvojnim interesima: susjedi nastoje preko tzv. vehabija satanizirati Bo{njake, a bo{nja~ki intelektualci, mogu}e, uzdrmati reisa Ceri}a,
imputiraju}i mu odgovornost za izmi{ljenu opasnost, dvojni moral i povezanost sa bradama i nogavicama.
232
IZ SAFF
A
SAFFA
Karikaturu u proceduru
Od politi~ke i svake druge podjele Bo{njaka ovisi nastojanje srpskohrvatskih partnera iz Kara|or|eva da dokau kako su Bo{njaci faktor nestabilnosti BiH, te bi se vrijedilo u planiranju budu}nosti osloniti {to na Srbe,
a {to na Hrvate. A {ta }emo sa Bo{njacima? Njih }e za ruku voditi neko
drugi, po{to nisu sposobni da hodaju sami. Da li je ta nesposobnost stvar
istinskog stanja u Bo{njaka, ili je nametnuta, proizvedena, raznim oblicima specijalnog rata pitanje je.
Posljednjih sedmica svjedoci smo agresivnog medijskog prikazivanja
uspje{nosti Republike Srpske. Putevi, privatizacije, premijerovi silasci me|u
narod, u fabrike, me|u povratnike... Tamo se politika bavi ivotom. Ovdje,
u nas, glavna je briga kako se glasalo na Glavnom odboru SDA. Mi se brinemo
za njih, kako se oni ne bi morali brinuti za nas. Nebitno je koliko je ova
slika stvarna, a koliko projektirana; bitno je da je slika slikom, a preko slike
se spoznaje svijet. Kako se stvari sada vide, RS je jedna normalna i prosperitetna administrativna cjelina, dok u Federaciji nema snage ni da se sastavi vlast, da vlast vlada, kako god.
I na federalnoj, i na dravnoj razini, glavni su petljanci Hrvati, podijeljeni u dva HDZ-a. To {to ne mogu da se dogovore, odgovara prvo njima,
Hrvatima, a potom i Srbima, jer se slabljenjem ve}eg entiteta i spetljavanjem drave ja~a Karadi}ev entitet. U BiH u kojoj jedino funkcionira RS,
logi~no je da se povampire ambicije za tzv. tre}im entitetom. ...Koji je,
dodu{e, samo formalno umrtvljen, dok u stvarnosti nikada nije ni prestao
ivjeti.
Otud kaemo da unutarhrvatske podjele odgovaraju svehrvatskom
jedinstvu. I otud je te{ko vjerovati da podjela Hrvata na dva HDZ-a, i sve
{to je uslijedilo poslije, nije tek teatar koji treba da oslabi bh. dravu i
dublje obesmisli Federaciju.
Bo{njaci, logi~no, nisu u poziciji da prema sebi navijaju hrvatsku
politiku, ali bi morali biti sposobni da tu politiku prepoznaju i osude u
njenim prikrivenim, dvoli~nim karakteristikama. Hrvati rove iza le|a, sa
Dodikom politi~ki {vercuju, a Bo{njaci se prave da ni{ta ne vide i da je sve
u redu. Ko vele, ako bismo kriti~ki zanovijetali, Hrvati bi se mogli naljutiti,
zahatoriti nam, pa jo{ gore zajmiti zijane da ~ine. Fala im i na tome {to su
toliko fini pa da okolokole hrm-grf-brlj. [ta bismo da su ko Dodik pa da
otvoreno, bez uvijanja, hrm-grf-brlj?
Marketing tragedije
233
Siromah a po{ten
Milorad Dodik je prvi srpski politi~ar koji se nakon Radovana Karadi}a
uspio nametnuti kao lider bosanskih Srba. Liderstvo u svakako privatnom
SNSD-u, u Vladi RS, odve} su ispod apsolutisti~ke razine koju je uzjahao. S
obzirom da u druga dva naroda ne postoji lider sa takvim nacionalnim,
kohezionim, nadstrana~kim dometima, Dodik se name}e kao prvorazredna
politi~ka figura ove zemlje. [to se Srba ti~e, on je danas ja~i nego Karadi}
ju~er, jer je Karadi} bio Milo{evi}eva sjena, a Dodik nema nikoga nad glavom. Sude}i po njegovom statusu u beogradskoj Politici, on je vaniji od
svih srbijanskih politi~ara. Kakav Tadi}, Ko{tunica, Nikoli}!? Dodikove su
slike, izjave, kolumne u vrhu udarnih strana najstarijeg srpskog lista. On
srpstvu pripovijeda o svome titolikom djetinjstvu: Mi, seoska deca, nismo
imali previ{e vremena za igru i razbibrigu, valjalo je pomagati roditeljima... Savr{en lider: siromah, a po{ten. Od njega se o~ekuje da brani i vodi
srpstvo. Jakako, ovo ujedinjeno, ovo koje se ne dijeli na ovu i onu stranu
Drine.
Kada govorimo o nunosti reagiranja na velikosrpske i velikohrvatske burgije oko BiH, obi~no prozivamo bo{nja~ku politiku, a ne bo{nja~ku
javnost. Jer, ova politika, iako neuhvatljiva u konturama, ipak postoji, a
bo{nja~ka javnost, odve} ne postoji, jer su uni{teni i njeni zameci u vidu
nekoliko poga{enih listova. U za~epljenom prostoru koji bismo nazvali
javno{}u, bo{nja~ki intelektualci imaju motiva da se bave sataniziranjem
tzv. vehabija, da tako daju doprinos svjetskoj antiislamskoj histeriji koja
guta i bo{nja~ki narod; ali, nemaju motiva da se suprotstave s-h operaciji
dokusurivanja bh. drave. Jer, mnogi bo{nja~ki intelektualci u javnom prostoru jo{ postoje jedino zahvaljuju}i s-h medijima, u Sarajevu, i izvan, te
kao {ansu vide pla}eni~ko sluganstvo u razarateljskom pothvatu. Alternativa ovome je da javno ne postoje, kao {to decenijama, u vrijeme komunizma, nisu postojali brojni bo{nja~ki autori. Tada nisu postojali oni izvan
partije, kao {to danas ne postoje oni koji su odbili privilegije iz fonda za
satanizaciju Bosne i Bo{njaka. Nije zalud ameri~ki Predsjednik rekao: Ko
nije s nama, taj je protiv nas! Staljinova, original!
IZ SAFF
A
SAFFA
Karikiranje Srba
Biv{i ameri~ki ambasador Vilijem Montgomeri objavljuje jedan isti
tekst u nekoliko novina na Balkanu. U posljednjem je napisao da Zapad
ne}e uspjeti civilizirati Srbe. Kad bi Zapad u to povjerovao, moda bi Bosna
imala vi{e {anse. Na{ je strate{ki interes da Zapad razumije Srbe, jer }e
bolje razumjeti puteve do trajne stabilnosti Balkana. Puteva za razumijevanje je napretek. Ali, nema puta da mi sami sebe razumijemo: elimo li
opstati ili nestati?!
Uistinu je {teta {to se kod nas nema ko zainteresirati za kapitalnu
zbirku karikatura koje su u ameri~kim listovima od 1992. do 2000. objavljene na temu Srba i balkanskih ratova. Prof. Ljubica Popovi}, sa Univerziteta u Ne{vilu, bila je povrije|ena prikazivanjem Srba, pa je po~ela skupljati karikature. Skupila je preko 2.000 karikatura o Srbima. Njena kolekcija
je nedavno predstavljena na jednom skupu slavista u Va{ingtonu, ali se nije
na{ao ni jedan izdava~ koji bi to {tampao.
Prof. Petrovi} negoduje {to su vode}i ameri~ki listovi Srbe u karikaturama identificirali sa ivotinjama, poput svinja, krokodila, ajkula, le{inara, te
dodaje: Srbi su masni, runi, debeli, neobrijani, zapu{teni. Sa sobom nose
no ili nekakvo primitivno oru|e. Uvek pucaju ili napadaju goloruk narod.
Marketing tragedije
235
236
IZ SAFF
A
SAFFA
Na kraju godine
U posljednjem pro{logodi{njem broju u ovoj smo kolumni objavili
izvode iz moga rukopisa Ljetopis 2005. Kao {to je pisano, cijelu 2005.
godinu pratio sam dnevni(~ki)m komentarima, a rukopisu je pridodato oko
150 zapisa iz rubrike Defter hefte koja je izlazila u Saffu. Na kraju ove
godine nemamo takvog rukopisa, jer se ispostavilo da savremeni ljetopisi
nikome ne trebaju, da ih je iscrpljuju}e pisati, da ulo`eni napor nema odjeka. Izuzev Saffa i nekoliko listova u dijaspori, niko nije napravio prikaz
knjige koja o`ivljava jedan `anr za koji se misli(lo) da je mumificiran u
knji`evnoj historiji. A da je Ivan Lovrenovi} napisao: xjghvhbhfywkfkgkz
oglasila bi se zvona i topovi. Svejedno, vjerovatno }e nekada nekoga zanimati kako je izgledala 2005. godina. ...Iz vizure apostola vehabija, {to za
moju multilateralnu likovnost re~e Hafiz Re{idovi}.
^udovi{te od stvarnosti
Po{to nisam bio obavezan da cijelu godinu sjedim za ra~unarom i
izigravam ljetopisca, bio sam slobodan da 2006. godinu provedem aktivnije i atraktivnije. Listam svoj kalendar i vidim da sam u 2006. godini imao
35 istupa pred publikom, {to tribina, a {to promocija, izvan tuzlanskog
kraja. Dalje, gledam, imao sam desetak intervjua na regionalnim i dravnim
televizijama. I jo{ nekoliko za mudahidske tv ku}e. Ispade da sam gotovo
dva mjeseca u toku 2006. godine proveo putuju}i. I sve to sa golfom dvojkom, dizela{em, proizvodnja 1985, za kojeg mi niko ne vjeruje da na otvorenom, prema Zenici recimo, tro{i manje od ~etiri litre! Kad bi ovo znali
oni {to obra~unavaju putne tro{kove, totalno bi zglajzo, jer sam dobro
profitirao na ~injenici da moja deva tro{i duplo manje od zara~unatog.
Trijest maraka tam, dvajest maraka vam, pa ispade da {tipam bolje po dizelu od prosje~nog kamiondije. Ja, osobno, kao Europljanin&intelektualac.
[ala mala.
Helem... Kakva je to prijeka pri~a pa da ja, svaki osmi ili deveti dan
svoga hodanja ivotom, otkidam od djece, ene, ku}e, kako bi po maglovitim bosanskim no}ima i drumovima juri{ao na krive Drine? Postoji li ta
pri~a igdje vi{e osim u mome uvjerenju - da danas 200.000 }urki ima ve}u
tri{nu, a time i politi~ku vrijednost, nego 200.000 bo{nja~kih glava, te da
Marketing tragedije
237
Od nastajanja u nestajanju
Umiru ivotinjske vrste, umiru jezici, umiru rijeke, umiru, preta~u se i
ra|aju se narodi, umirali su muslimani u [paniji, nakon 800 godina, pa za{to ne
bi umirali i muslimani u Bosni, nakon 500 godina?! Kad se zamandale pritoke
smisla, obesmisli se narod. Bo{njaci ive u nestajanju, otkad su nastali.
238
IZ SAFF
A
SAFFA
239
Na kraju slova
Ko zna koliko je kazni za neistine i klevete do sada izre~eno listu
Slobodna Bosna i njenom kriminalnom, privatiziranom tv izdanju 60
minuta koje emitira javni rtv servis? Sude}i po kaznama, ovi bi mediji dosad
trebali bankrotirati. Ali, neko uporno sanira gubitke {to ih proizvodi ideolo{ki
i idiotski neprofesionalizam. Kao i fizi~ka, tako i medijska likvidacija ima
svoju cijenu. Nekome se isplati ulo`iti hiljade eura u bla}enje ljudi i pojava. No, narud`ba se mora uklapati u ideolo{ki profil okupiranog medijskog sistema. Zato se na FTV sataniziraju bo{nja~ki patrioti, a nikada niko,
recimo, iz SDP-a. Zato je Bakir Had`iomerovi} promaknut za urednika FTV,
zato je progla{en tzv. novinarom godine, u izboru banjalu~kih Nezavisnih
novina, o istom tro{ku o kojem je Milorad Dodik, majstor referenduma za
otcjepljenje, progla{en za tzv. li~nost godine. Zato FTV emitira prave pravcate spotove o liku i djelu tog tre}eliga{kog ideolo{kog novinara, u kojima
je on, bejagi: hem roker, hem idol, hem filozof {to je apsolutisti~ki obrazac
kakvog su ispoljavali Sadam Husein, Muamer Gadafi i Saparmurat Nijazov,
nastoje}i da se prika`u i kao knji`evnici. Preko malog Bakira, njegovih antinovinarskih hraljanja i slave koju mu ukazuju projektanti dejtonske Bosne
iz Kara|or|eva, mogu}e je {to{ta pro~itati i do~itati. Recimo, uo~ljiv je
profil `eljenog Bo{njaka iz budu}nosti. ...Bo{njaka koji to i nije, jer mu
naroda nije.
S druge strane je ova moja ili tvoja pri~a. Mogli bismo je obiljeiti
kao poku{aj, ili kao spontani poba~aj. Ne govorimo o kvalitetu, ve} o realnosti. Moda bi trebalo di}i ruke od svega i prepustiti nas liderima
budu}nosti, Zlatku, Bakiru, Muniru... Moda smo ve} prepu{teni, a samo
nam se - preko ovih slova - ~ini da nismo.
Trebalo bi i slova pustiti kraju, na kraju - godine, i dogodine. Njih
nije obesmislio smisao, ve} besmisao bo{nja~ke oravnodu{njenosti.
Broj 186, 29. XII 2006.
240
IZ SAFF
A
SAFFA
Andaluzijski tabut
Bo{njaci su i u kraljevinskim vladama znali imati ministra. Po jednog. Taman za tad, s obzirom kolika je i kakva je zamlja ta bila. Jedan po
jedan, Mehmed Spaho. ...Te ministar trgovine i industrije, te saobra}aja, te
finansija. Bivalo je to grdno vrijeme za Bo{njake. Ovamo im otimaju zemlju, protjeruju ih, u Sandaku ih ubijaju i biju, a njihov predstavnik sjedi
u Beogradu i biva glavni za kraljevinske pare. U odnosu na genocidnu stvarnost, golemo je bilo da ikakav musliman i{ta bude. A jo{ golemije je bilo
kad je u Titovom vaktu Demal Bijedi} u tri mandata bivao premijer savezne
vlade. U tolikoj i takvoj zemlji.
Kad danas sve preberemo skoro pa da ispade kako su Bo{njaci bolje
politi~ki stajali, {esti po redu, u raznim Jugoslavijama, nego {to danas stoje u Bosni i Hercegovini u kojoj su, ko biva, najglavniji u selu. Na ovu nas
pomisao upu}uje {okantna raspodjela ministarskih mjesta nakon posljednjih izbora. To {ta su bo{nja~ki politi~ari nafatali za sebe, u ime nas, pa to
bi i Mehmed Spaho odbio! Kao ponienje.
Ne}emo nabrajati kape i njihove glave, jer su se ti spiskovi mogli ~itati
u dnevnoj {tampi, niti }emo dokazivati o~itosti; recimo - kako ministarstvo
odbrane i sigurnosti nema ni priblian zna~aj ministarstvima u kojima se
vode poslovi finansija i komunikacija; niti koliko je mahnito jedino opipljivo
bo{nja~ko ministarstvo, ono vanjskih poslova, dati Svenu Alkalaju, jednom
bezli~nom lezihljebaro{u, za kojeg se vee mno{tvo, vje{to zata{kanih, sumnjivih poslova iz osmogodi{njeg perioda koliko je izigravao padi{aha u na{oj
Ambasadi u Va{ingtonu. Sve te, i razne druge mjere i usporedbe moe izvesti
svako za sebe, jer je to stvar logike i elementarne pismenosti.
Nas zanima sr~ika problema: kako je mogu}e bilo da bo{nja~ki
politi~ari toliko obnevide pa da ne razumiju da dobrovoljno uzimaju mrvice vlasti, ministarstva u kojima se ni{ta ne odlu~uje, ve} se samo figurira i
izigrava prisustvo u vlasti; kako oni, haman politi~ki pismeni, nisu razumjeli ono {to danas razumije svaki samosvjestan Bo{njak, a to je da su Bo{njaci
politi~ki obezvla{teni svojom voljom! - {to je posljednji ekser na andaluzijskom tabutu, nakon {to su ostali bez oruja, imovine, medija...
Bo{njacima su kao ratni trofeji ostali jedino jo{ operutani ivoti, koji u
ponienju, a pogotovo u samoponienju, ne zna~e vi{e ni{ta.
Marketing tragedije
241
Kadrovski turbo-folk
Staro i ofucano opravdanje za sve proma{aje bo{nja~ke politike je
navodna nunost ~injenja ustupaka u vi{em interesu funkcioniranja bh.
drave. Primjerice, ako mjesto dravnog premijera ne prepustimo SNSD-u,
mogao bi se naljutiti Dodik, te bijeati od formiranja vlasti, a drava bez
vlasti nije drava, pa smo ga nadrljali. Sli~nih obrazaca u bliskoj pro{losti
imamo hi~me. Stalno: ustupci!
Narod je mislio da je Haris Silajdi} taj koji }e prekinuti zlokobnu
tradiciju nekriti~kih ustupaka. Zato ga je i izabrao, naspram Sulejmana Tihi}a
koji je ustupak sam po sebi. A Doktor je Haris odmah izabrao Svena Alkalaja za ministra vanjskih poslova, iako to od njega niko nije traio. Lokalni
bife-teoreti~ari nabacuju pri~u kako je to mudar potez, jer je taj Alkalaj
Jevrej pa }e bejagi preko jevrejskog uticaja pomo}i Bosni. Ma to su politi~ke
safunice! Bio je taj Alkalaj Jevrej i dok se razvla~io po ambasadorskim foteljama u posljednjoj deceniji, bio je Jevrej i prije nego {to ga je Doktor Haris
ustoli~io na bo{nja~ku funkciju, pa nismo od tog njegovog jevrejstva vidjeli
nikakva hajra. Da bogdom jesmo.
Da ne bude zabunluka, mi ovdje nemamo ni{ta protiv da neki Jevrej, ili
Ciganin, ili Italijan, ako treba, bude ministar vanjskih poslova, da mu se
dadne pozicija na kojoj bi trebao biti ~ovjek sa bo{nja~kim imenom; ~ak {ta
vi{e, nije zgoreg da se pomalo i tako svjedo~i bosanstvo, tako {to }e bo{nja~ka
mjesta pripadati manjinama, pa ~ak i Srbima i Hrvatima; mi smo tolerantni i
otvoreni, u razumnoj mjeri. No, mi smo protiv nepismenosti, neprincipijelnosti i mahalske lafine, kakva je do sri iskazana u Silajdi}evom imenovanju ovog mlitavog, u diplomatskim krugovima kompromitiranog i ni~im posebnim dokazanog Svena Alkalaja. Ta budala{tina od imenovanja, taj politi~ki
ki~, treba da ubijedi mahalske glave kako Doktor Haris vidi dalje i dublje od
ostalih, pa }e rtvovati bo{nja~ki za jevrejski kadar. Ho}emo re}i: nije Sven
Alkalaj metnut za ministra vanjskih poslova zato {to je kvalitetan, ve} zato
{to je Jevrej; njegovo jevrejstvo nije tema koju smo mi nametnuli, ve} tema
koju je nametnuo Doktor Haris svojim politi~kim turbo-folkom.
U vremenima kad se Evropa poku{ava definirati kao tzv. kolijevka
kr{}anstva, u kojoj bi jevreji i muslimani trebali dobiti status podstanara,
muslimanska je i jevrejska saradnja od velike vanosti. Vi{e je proetosti
izme|u jevrejske i bo{nja~ke rtve, u odnosu na evropsko be{~a{}e, nego li
{to ima proetosti u nastojanjima, o kojima je pisao publicista N.Omer, da
se jevrejstvo, kroz cionizam, poistovijeti sa odabranim/nebeskim i okrvavljenim velikosrpstvom. Mnogo je razloga za reafirmaciju i produbljavanje
vi{estoljetnih bo{nja~kih veza sa Jevrejima. Pogotovo danas kad i jednom i
drugom narod prijeti ivot pod kiriju u evropskoj domovini. Ali, ne ovako,
putem minoriziranja izvrsnih bo{nja~kih kadrova za ra~un prosje~nosti Svena Alkalaja!
242
IZ SAFF
A
SAFFA
243
244
IZ SAFF
A
SAFFA
]orkanova prava
Nakon ~itanja Ve{ovi}evih rugabeta, naumpao mi je doga|aj iz 2003.
godine kada je Ivan Lovrenovi} 21 bh. knjievnika, koji su potpisali peticiju protiv montiranog procesa Pogorelica, proglasio stokom. Kad sam
vidio da se niko ne trza, da je i medijima i piscima svejedno {to Ivan
Lovrenovi} sije mrnju, odlu~io sam reagirati. U tekstu sam napisao i to
da je Ivan Lovrenovi} pla}enik velikosrpskog i velikohrvatskog projekta.
Digla se slo(e)na dreka, reagirali su mediji u BiH i susjedstvu, a u~esnici
manifestacije Sarajevski dani poezije su zajmili potpisivati peticiju u
odbranu Ivana Lovrenovi}a. ^ujem, poslije, peticiju je sro~io jedan medreslija, {to se u raznim agregatnim stanjima pojavljuje u svim ideolo{kim
prilikama.
Evo nas sad pred Ve{ovi}evim vrije|anjem Filipovi}a. Smatrao sam
intelektualnom i patriotskom obavezom da javno osudim napad na
Filipovi}a, ~ija odbrana ne bi smjela biti njegova privatna stvar, ve} obaveza
svakoga ko po{tuje djelo ovog znamenitog Bo{njaka. U cugu sam napisao
Marketing tragedije
245
Intelektualni ventilator
[ta bi se boljeg moglo poeljeti jednom autoru nego da u rasponu
od 40 godina bude sa istim intenzitetom napadan i proganjan? Jo{ malo pa
}e Muhamed Filipovi} dosegnuti 80. godinu ivota, a ne prestaje ve} decenijama biti meta katilskih ~ere~enja od strane reima i reimskih podanika. U posljednjem broju magazina Dani protiv njega su napisana dva
teksta na {est novinskih stranica, iliti 20-tak autorskih kartica. Toliko je
bitan taj nebitni laov i lu|ak.
Zasigurno, u duhovnoj povijesti Bosne nije postojao autor, poput
Filipovi}a, koji je tako dugo, u kontinuitetu, bio centarfor bosanskih nastojanja. Filipovi} i danas ide ispred vremena, ispred postoje}ih i nesu|enih
246
IZ SAFF
A
SAFFA
Prikaza i prikazivanje
U Sarajevu je 1994. odran okrugli sto na temu Bosanski duh. Tri
godine poslije je {tampan zbornik diskusija i radova, kome je u povodu 30.
Marketing tragedije
247
248
IZ SAFF
A
SAFFA
249
nije postojala u legalisti~kim okvirima, onda Svjetski sud pravde stavlja znak
jednakosti izme|u dravnosti i paradravnosti, izme|u legaliteta i kriminaliteta. Cilj ovog zlo~ina~kog zahvata je pretvaranje agresije u gra|anski rat u
BiH!!! Ako je Karadi}ev entitet bio legalan od 1992. do 1995. onda je ovdje
uistinu bio gra|anski rat, po{to su se sukobile dvije legalne unutardravne
struje. Stoga se ne treba radovati prozivanju Republike Srpske za odgovornost, jer odgovornost ima smisla tek ako je na adresi Srbije, po{to, ponavljamo, Republika Srpska do nametanja Dejtona nije imala legalisti~ki karakter.
Ako na to pristanemo, prihvatamo tezu o gra|anskom ratu.
No, nas u daljem tekstu ne zanima analiza presude, iz nekoliko razloga: prvo, zasi}enost je raznim tuma~enjima; drugo, jo{ se ne zna ho}e li
se koja mrvica pravde mo}i izvu}i iz pustinje nepravde; tre}e, imamo pre~a
posla... ...Da definiramo sebe, prije i poslije presude.
Ovih nekoliko natuknica oko presude izrekli smo tek toliko da
ukaemo na razuzdanu drskost Svjetskog suda pravde koji nije zazirao od
abolicije kreatora zlo~ina i legalizacije genocida nad Bo{njacima. A za{to?
Nema drugog odgovora osim ovog: Zato {to su rtve muslimani! Zato {to
ubice muslimana ne podlijeu odgovornosti! Zato {to je pravosudni razvrat
u Hagu, ipak, samo kota~i} u antiislamskoj histeriji koja ne pokazuje znake
smirivanja.
Jedan bo{nja~ki autor kae: Misliti tako zna~i sebe osuditi u perspektivi na jedan palestinski status. Dakle, Palestinci su rtve zato {to misle
da su rtve?! Kad ih cionisti ubijaju, trebali bi se veseliti, pa ne bi bili rtve?!
I mi bismo se trebali sad radovati presudi koja slavi genocid nad nama,
kako bismo izbjegli palestinski status?! Ma, i|i bii! Na sli~nom je fonu i
jedan naslov koji govori da Bo{njacima prijeti samoizolacija. Pa mi smo
izolirani od pravde i jednakopravnosti od 1992. godine, i jedini smo autohtoni evropski narod koji je stjeran u geto! Ta izolacija nije na{a, ve} je
evropska volja! Paranojama o samoizolaciji nastoji nas se natjerati da prihvatamo realitet ispod granice ljudskog dostojanstva. Na to li~e i optimisti~ke
salve koje izri~u bo{nja~ki prvaci, tvrde}i da presuda nekoga na ne{to obavezuje. Runa je ta manipulacija! Srbija jedva da je obavezna da izglasa nekakvu
deklaraciju, a kamo li {ta vi{e. Pa i da postoji {ansa za vi{e, bo{nja~ka
politika nema kapaciteta i volje da eventualni potencijal presude usmjeri
ka tim ciljevima. Ovo dosad su estradna laprdanja koja blinkeraju ka ukusima publike.
Do daljnjeg, dok nam neko konkretnim argumentima ne ponudi
negaciju pretpostavke da su na{e rtve ostale bez pravne satisfakcije zbog
svoga muslimanskog porijekla mi ne smijemo druk~ije vjerovati. Jer, nama
se genocidno iskustvo i previ{e puta ponovilo da bismo se ikad vi{e mogli
opustiti. A opustili smo se. O tome elimo govoriti u nastavku teksta.
Krsta{luk i genocidizam
Na{e rtve su zasluile pravdu. Njihova nevinost, proizi{la iz posve}enosti tradiciji i praksi tolerancije, odre|uje im auru svetila. Ali, mi kao
narod, zbog kriti~ne mase odro|enika, nismo zasluili bolju presudu. Bolju
250
IZ SAFF
A
SAFFA
251
252
IZ SAFF
A
SAFFA
253
IZ SAFF
A
SAFFA
tivno, za njegovog liderstva ne}e biti izgra|ene institucije koje imaju svi
samoodrivi narodi, tako da }e bo{nja~ka politika ostati svedena na oskudne intelektualne potencijale na{ih lidera, koji su i odvojeno i skupno stoput
slabiji od nesu|enih institucija koje bi objedinile bo{nja~ku pamet. Danas
kada je Haris Silajdi} postao jo{ jedan od brojnih isprepadanih i ucijenjenih Bo{njaka jer ga sumnji~e za {verc orujem - potreba za objedinjavanjem na{ih akademskih potencijala, za izgradnjom tijela koje je ja~e
od strana~ke logike, potvr|uje se kao jedino smislena. No, i po cijenu Harisove glave, to se ne}e dogoditi, jer su li~ni interesi u bo{nja~koj politici kao
korov osvojili i prekrili svaku logi~ku i moralnu nit. Politika je u Bo{naka
sredstvo za plja~ku, ekran za prikazivanje, a ne medij borbe za narod. Zato
ne postoji mogu}nost suprotstavljanja novoj navali separatisti~kih ciljeva,
koje trenutno diktira Milorad Dodik, odnosno, svesrpska i svehrvatska
akademska pamet.
Ko je gazda
[to se nas Bo{njaka ti~e, istog ~asa se moe otcjepiti Republika Srpska, i istog ~asa Hrvati mogu ozvani~iti tzv. Herceg-Bosnu. Za{to? Zato {to
niko ni{ta ne bi poduzeo da se takvo {to dogodi. Pitanje je da li bi bilo
snage da se makar organiziraju demonstracije. Ko bi do{ao? Jedini na~in da
narodom napunimo demonstracije protiv otcjepljenja RS bio bi da
angairamo Ljubu Ali~i}a ili Lepu Brenu da pjevaju o ljubavnim prevarama.
Jer, na{ je narod odro|en od sebe, po ugledu na politiku. S druge strane,
oruani otpor protiv otcjepljenja dijelova bh. teritorije ravan je pomisli da
glista sko~i na Mars. Elem, put za realizaciju separatisti~kih zamisli je otvoren.
Ali, od te pri~e nema ni{ta. Za{to? Zato {to islamofobijska Evropa
ne}e dozvoliti postojanje entiteta sa muslimanskom upravom. Za{to onda
Karadi}evi sljedbenici zagovaraju tre}i entitet i za{to Hrvati nemaju ni{ta
protiv te srpske advokature? Sporazum iz Kara|or|eva o podjeli BiH je
postao javna stvar, i niko se vi{e ne stidi te urote protiv Bosne i Bo{njaka.
Bestidna promocija srpsko-hrvatskog zalaganja za tre}i entitet nije ni{ta
drugo do stavljanje do znanja Bo{njacima, kao i me|unarodnim faktorima
ko je gazda u Bosni. To zna~i da su Bo{njaci ispali iz igre, jer u njihovo
ime odlu~uju Srbi i Hrvati. Kako se oni dogovore, tako }e biti. No, oni
znaju da Svijet ne}e dozvoliti stvaranje tzv. bo{nja~ke republike. Bilo je to
jasno i bez erupcije islamofobije, jo{ 1994., kada su Amerikanci Bo{njake
uvalili Hrvatima, da ih Hrvati, uz me|unarodnu pomo}, koloniziraju
ekonomski i institucionalno. Znamo, krajevima sa bo{nja~kom ve}inom
vlada hrvatski ili slovena~ki kapital, a u dejtonskim reformiranim institucijama sjede zasluni pojedinci iz paradravnih aparata Radovana Karadi}a
i Mate Bobana, te pokoji Bo{njak koji je dokazao da nije musliman. Cilj je
ostvaren. Za{to bi sada Hrvati htjeli drugi ili tre}i entitet, kad znaju da se
Bo{njacima ne}e priznati jednako pravo?
Odgovor je u ozna~avanju teritorije. Vi{egodi{nja pri~a o navodnoj
hrvatskoj ugroenosti u Sarajevu ide za tim da se skrene panja sa ~injenice
Marketing tragedije
255
Moda se vratimo
Kada se posve umrtvi bo{nja~ka prisutnost, onako kako je danas
umrtvljena u Bijeljini, sve }e postati nepovratno. Ponienja kojima }e biti
izloeni Bo{njaci uslovit }e posljednji talas iseljavanja. Od rastanka sa Bosnom dijeli nas par desetlje}a. A onda }emo u Americi ili Kanadi pjevati
sevdalinke o Sarajevu i Tuzli, kao {to danas u Sarajevu i Tuzli pjevamo sevdalinke o Vi{egradu, Banjoj Luci, pa i Mostaru. Danas ve} Pod Tuzlom se
zeleni meraja, u samoj Tuzli, zvu~i druk~ije nego prije. Kao da je i sama
pjesma postala svjesna svoje smrtnosti. Ovdje, pod mojim penderima,
odrastat }e neki strani klinci kojima }e Bo{njaci biti daleki, kao {to su
mojoj djeci daleki dinosaurusi. Tako je danas u Gacku, recimo.
Jedino {to nam preostaje u preostalom vremenu jeste da poku{amo
zamrznuti i kroz vrijeme prenijeti svoj kulturolo{ki otisak prsta, koji }e, ako
bude prepu{ten dejtonskom sistemu, biti falsificiran i uni{ten. A {to }e
nam to ako nas nema? upitat }e neko. Zato {to su Jevreji, ~uvaju}i kulturu, obnovili narod. Ko zna ko }e vladati Evropom za stotinu godina. Moda
se nekad, ipak, vratimo.
Broj 196, 18. V 2007.
256
IZ SAFF
A
SAFFA
I{}erivanje lampira
Vreline su. Neki je dan puhao tako debeo, holesterolski, tajkunski,
ministarski, audijski, vreo vjetar, da se ~inilo kako se nebo pretvorilo u
jedan satelitski fen, u jednu dinovsku haubu za su{enje frizure, u~i~kane
bosanskim {umama. Ko {tema, kopa, nosa, nadrljo je. Ko hoda, sjedi, lei,
manje. A ko pu{i, e taj je nadrljo dibidus!
Ovo mi naumpade kad sam jo{ na jutru uhlipno vreo zrak. I, pomislih na oca. I, bi mi ao {to }e morati, na ovom kijametu, usisavati vru}i i
smrdljivi duhanski dim. Istovremeno, osjetih neopisivu sre}u {to vi{e ne
moram konzumirati taj auspuh i {to sam svoju slobodu iz tog ropstva - ma
stoposto! - otkupio. Ovdje elim ukratko ispri~ati to iskustvo bacanja duhana, u nadi da bih neke robove duhana mogao potaknuti na pobunu i na
borbu za slobodu. Kad bismo ovim tekstom spasili makar jednog insana
Marketing tragedije
257
IZ SAFF
A
SAFFA
re. Vidio sam raznih ~uda, ali ovakvo nisam. Uzmem tu Nikoretu i krenem mrljat po ustima. Mrlj-vrlj-frlj, i za po minute ugledah ku}u, enu,
djecu, oca, mater, cvije}e, drve}e i sve {to je lijepo u mojim vrtovima. Mojoj
sre}i nije bilo kraja. Zna~i, odsad }u, kad god zagusti, imati izlaz. A poslije,
kad oja~am, kutarisat }u se i tog varljivog izlaza.
[est dana poslije dana oslobo|enja u{ao sam u smiraj ramazanskog posta. Bilo je to novo iskustvo. Prije sam ~eznuo za iftarom, zbog
cigarete, a sada se preda mnom razgrnulo polje raznovrsnih ljepota. U`ivao
sam u postu, i u iftaru bez robovanja. Poslije je sve bilo mnogo lak{e. Ali,
borba sa lampirskim ostacima, tim pra{kama navike, trajat }e jo{ dugo.
Tri koraka
Danas, poslije bezmalo godinu dana ivota bez cigarete, vjerujem da
mogu prepoznati i klasificirati udarne ta~ke u procesu odvikavanja. Prvo,
borba protiv nikotinske ovisnosti. Drugo, borba protiv potrebe da uposlimo ruke. Tre}e, borba protiv vremena koje se ne navija po satu, ve} po
cigareti. Sve ovo u startu djeluje kao jedinstven organizam ovisnosti, a zapravo je razdvojivo. Epizoda sa vakama Nikorete ukazuje da sti{avanje
potrebe za nikotinom dovodi do eliminacije ovisni~kih muka. U prvi mah
se ne moe prepoznati ovisnost od nikotina, ve} ~ovjek misli da mu fali
mlataranje rukama, dranje cigarete, dim koji ulazi i izlazi, dakle, sav taj
ritual. Ali, kad se zadovolji potreba organizma za nikotinom, jenjaju i sve
~enje iz duhanskog rituala. Stoga je konzumiranje nikotinskih vaka, ili
lijepljenje nikotinskih flastera (koje, dodu{e, nisam probao), dobar put da
se uga|anjem potrebi za nikotinom odagnaju sve druge nervoze i potrebe.
Uposlenost ruku i usana cigaretom ~ini se kao najja~a ovisnost. Kad
bi pu{a~u dao da kroz neku tarabu, na pipak, usisava dim, oduzeo bi mu 90
odsto }eifa. A u stvarnosti je obratno. Duhanski dim je ono bez ~ega se ne
moe, {to smiruje, a ne cigareta u rukama ili u ustima. Kad nikotinski otrov
umiri ovisni~ke ivce, rukama je svejedno. Ovu obrnutu perspektivu treba
imati na umu zbog varke koja se ~ini nepremostiva. Osobno, veoma brzo
sam zaboravio taj refleks mlataranja cigaretom. ^itao sam kako se preporu~uje nosanje teniske lotpice, klju~eva, olovaka... Moda. No, ja sam smislio
da se divim pokretima ljudi koji ne pu{e, da ih posmatram, kad sjede, kad
kahveni{u, kad zavr{e s jelom. Ubrzo sam postao zaljubljenik u njihovu
slobodu, kao u estetsku kategoriju. Bilo mi je ne~eg uzvi{enog u tome, {to
sam elio dosegnuti, kao vid vlastite duhovne realizacije.
I tre}a, najsloenija stvar, sa kojom se i danas bijem, jeste ta navika
navijanja vremena po cigareti. Pu{a~i vrijeme akcentiraju cigaretom. Sve
bitno u jednom danu biva ozna~eno pripaljivanjem cigarete. Drasti~nijim
slu~ajevima je sve bitno, pa stalno pu{e. Ja sam pu{io kutiju dnevno i trudio sam se da cigaretu palim o povodima. Kad sam otkrio vake Nikorete, tu sam potrebu zamijenio polovicama ili frtaljima vake. Osjetio bih
smiraj u utrobi, nalik onome koji proizvodi cigareta. Kad je ma{ilo pola
godine, odlu~io sam se kutarisati te ovisnosti. Na kraju mi je jedna vaka,
razgo|ena, bivala po dva-tri dana. A onda sam pre{ao na klin~i}e ili
Marketing tragedije
259
karanfil~i}e, ovisi kako ih ko zove. Na{i stari ljudi klin~i}e koriste za dezinfekciju usta. Klin~i} proizvodi osje}aj sli~an nikotinskim vakama, jer pecka
usne i desni. Danas, poslije kahve, slatka, ili ru~ka, pred utakmicu ili kakav
bitan doga|aj, kao nekad cigaretu ili vaku, uzmem klin~i} - i navijem vrijeme. Ljudi koji nisu nikad pu{ili, te{ko da mogu razumjeti ove aspekte
organizacije vremena. Taj refleks se ispostavio kao najistrajnija ovisnost i
te{ko ga je neutralizirati. Uz Boiju pomo}, uskoro }u se osloboditi i te
navike da vrljavim klin~i}e i simuliram ritam cigarete.
Uivanje u slobodi
Elem, prestati pu{iti nije te{ko. Moe se. @elim ohrabriti svakoga ko
na to pomi{lja. Lijep je taj proces. Kao da pravite ku}u. Kao da postajete
{ampion sami pred sobom. Jer ostvarujte ono za {ta ste mislili da je
nedostino. Posebno je lijepo kad ugledate svoju slobodu. Oko vas - pu{e,
tu{e, ka{lju, pljuju, smrde, a vi ~isti, spokojni i zadovoljni. Uop}e je nebitno da li }e vam to produiti ivot, bitno je da }e vam ivot biti ljep{i,
mirisniji i mirniji.
Moda je nekada sve ovo bilo tee, ali danas, kad postoje te nikotinske vake, pola je puta asfaltirano. Kad zadovoljite potrebu za nikotinom,
lako }ete se osloboditi i svega drugog. I korak po korak, dan za danom,
ne}ete ni osjetiti kad }ete sti}i do cilja, do neopisive sre}e, do uivanja u
slobodi. Ja nikad ni~im nisam bio u takvoj mjeri zadovoljan kao ovim uspjehom, ~iju blagodet osje}am u svakom trenu. Sve {to sam uloio, napora i
odricanja, vratilo mi se stostruko, u talasima zadovoljstva. Hem uiva{ u
slobodi, hem u zdravlju, hem u mirisima, hem sam u sebi - {to si imao
petlju da nadraste{ sebe, a i druge.
Mogao bih o ovome pisati i pri~ati satima, jer nema kraja mome
odu{evljenju, a time i volji da, dokle imam vremena, {irim iskustvo o
mogu}nosti oslobo|enja od robovanja duhanu. Misija je to spa{avanja ~ovjeka od ponienja.
Broj 200, 27. VII 2007.
260
IZ SAFF
A
SAFFA
261
Halapame i hapame
Sadraji koji se u Hrvata, Srba, Danaca ili Portugalaca ispisuju na
kraju svake godine, posve po namjeni odgovaraju ivosti ovih naroda, koji
imaju razloga da ~uju {ta im je i kako im je bilo u protekloj godini. U
Bo{njaka, pak, nikakav sadraj takve vrste nema smisla, jer je laan, jer se
ne ti~e bo{nja~ke stvarnosti ~iji je realitet druk~iji od onog koji nam se
simulira preko dravnih i federalnih rtv ku}a kojima gospodare velikosrpski
i velikohrvatski kadrovi, te pokoji bo{nja~ki {vrljmrljko. Bo{nja~ka istina je,
dakle, posve druk~ija od slike koja se emitira u bo{nja~ku svijest, a koja
kod mnogih Bo{njaka proizvodi kratak spoj, izme|u osje}aja da ni{ta nije
kako treba i uvjeravanja da je sve, vi{e-manje, normalno.
U analizi 2007. godine mi bismo se, u skladu sa medijskim
standardima, koji hodaju, normalno, sredinom i nako, trebali prihvatiti
zvani~nih informacija i tuma~enja, pa kazati kako su, recimo, lideri {est
vladaju}ih stranaka postigli dogovor po kome }e pripasti Bo{njacima
policija, Srbima SIPA, a Hrvatima RAK. Nije red da se jedna takva
slavodobitna a i fri{ka informacija, po kojoj je, eto, i Bo{njacima pripalo
ne{to, i to ba{ policija, skrnavi, sumnji~i i potkopava, a zapravo bi trebalo
kazati: Ma objesite vi ma~ku o rep tu policiju kojom }e gazdovati bo{nja~ki
kadar, kad }e (tajna) policija nad (javnim) policijama u BiH biti SIPA, kojom
}e opet gospodariti Srbi, jakako, pod komandom velikosrpskog udba{kog
centra u Beogradu! Onoliko koliko tajna, a ne javna policija, odre|uje tokove
bezbjednosti, nerijetko ih podrivaju}i i simuliraju}i, a gdje su Srbi strahoviti
majstori lai i montae, e, utoliko gospodarenje medijskom infrastrukturom
odre|uje ono {to }e se i kako }e se misliti, pa }e hrvatsko (a time i bratsko,
srpsko) gazdovanje medijskim rtv sistemom, Bo{njake u bo{nja~kim glavama
uobli~avati po svojom mjeri i vjeri, {to zna~i da }e Bo{njaci o sebi misliti
ono {to ho}e Srbi i Hrvati, a ne ono kako bi nastojala predstaviti
marginalizirana, apartheidizirana, ma, rije~ju, pohap{ena bo{nja~ka
inteligencija. ...Koju, budimo otvoreni, jednako progone i bo{nja~ka politika
i sve druge politike, jer bo{nja~ka pamet nikome ne odgovara, a ponajmanje
bo{nja~kim politi~arima, po{to im svaka pamet ugroava i otkriva njihovu
ki~erajsku, mahalsku nepamet. Zato je u bo{nja~koj politici ono najgore
{to bo{nja~ki narod ima, dakle, bo{nja~ki moralni i intelektualni olo{, koji
ne samo da se nije izdigao, ve} je halapamama i hapamama jo{ dublje
utonuo u uni{tavanje bo{nja~kog naroda i guljenje narodne koe.
Zato nam se na Federalnoj tv govori tzv. hrvatski jezik, kakav se nikada
nije govorio nigdje u BiH, i koji je uvezen iz Hrvatske, kao {to se uvozi
262
IZ SAFF
A
SAFFA
@deranje i lideranje
Silna o~ekivanja da }e Haris Silajdi}, u skladu sa svojom admiralskom
pojavom, objediniti i aktivirati bo{nja~ke akademske potencijale, iderala
su se u prvoj godini njegova lideranja i pretvorila u havu, te u jednu neodrivu
budala{tinu koju izgovaraju bo{nja~ke ene dok gledaju Dnevnik da i
njemu nije lahko.
Ma, {ta je mene, draga mati, briga {to njemu nije lahko! Ako mu je
te{ko, trebao je raditi lak{i posao, a ovaj {to mu je teak prepustiti onima
koji imaju snage i vizije, ili je, pak, trebao razumjeti da njegova funkcija
nije njegova privatna stvar, pa uklju~iti u svoj posao tim ljudi sa snagom i
vizijom, koji bi od te ~etiri godine izgradili ne{to, umjesto {to ve} sada
znamo da }e vladavina Harisa Silajdi}a, i op}enito garniture sa izbora iz
2006. godine, ostaviti {upljinu, i jo{ dublje bo{nja~ko bezna|e i depresiju!
Kad se osvrnemo na 2007. godinu i aktivnosti bo{nja~ke politike,
mi, jednostavno, nemamo {ta vidjeti. Bo{nja~ka je politika nalikovala na
govedo koje natovare u kamion, pa vode na pregovore, pa govedo istovare,
pa ga uvedu u neki hotel, pa govedo sjedi i blehne, pa se govedo slika, pa
govedo ne{to pitaju, a govedo mukne, pa govedo onda opet natovare na
kamion, i vrate u Sarajevo, i sve tako u krug. A za{to govedo? Pa zato {to je
bo{nja~ka politika, kao i svako govedo, bila pasivni posmatra~ svoje sudbine!
Inicijative ni za lijeka. Kam Bo{nja~ka akademija nauka, kam Muzej
genocida nad Bo{njacima, kam nacionalni sedmi~ni list, itd, itd.? Bo{nja~ka
politika nije u~inila nikakav pomak, ve} je svojim ne~injenjem, dakle,
{vercerskom neozbiljno{}u i sramnom jalovo{}u, doprinijela daljem
odro|avanju i rasipanju bo{nja~kog naroda.
Bila je ovo jo{ jedna godina u kojoj smo prespavali sebe.
Broj 210, 19. XII 2007.
Marketing tragedije
263
[ta zna, i {ta uop}e moe znati, bo{nja~ki bira~ koji je, recimo, za
Novu godinu lokao, rokao, groktao i apsolutno duhovno ispunjenje
svoga bi}a nalazio u tam-tam zvukovima srbijanskog turbo-folka?!
Zar je mogu}e vjerovati u demokratiju koju odre|uju i za koju
glasaju takvi likovi, a takvi su u ve}ini?! Uostalom, za koga }e takav
primjerak glasati? Za pjeva~e u politici! Za one koji }e mu pruiti
iluziju.
Tirani demokratije
Vjerujem da svukud, pa i u Bosni, u sviju, pa i kod Bo{njaka, ima
ljudi koji su ovu, kao i pro{lu Novu godinu, budni prespavali, ibrete}i se u
kakvom to vaktu ive, jer se na tom komadu svoga vremenskog suvereniteta
osje}aju kao stranci i zalutnici. Jesu li se to promijenili obi~aji u vremenu,
ili vrijeme u nama? Te{ko je znati za{to je dunjaluk, sa svojim zna~enjima,
izgubio centar pa sad sve lebdi kao u svemirskom brodu. Da li se to
decentriranje zna~enja i smisla dogodilo kada je mrea komunikacija
uspostavila alternativne ta~ke gledi{ta, ili, pak, kada smo mi sami pre{li
granicu do koje se vjeruje da je ivot vje~an, da se smrti doga|aju drugima,
da nismo gospodari svoga ivota, odnosno, da smo susretom sa sobom
izba~eni iz tra~nica kojima smo putovali godinama?
IZ SAFF
A
SAFFA
mjeri svoje nesre|enosti, nego krotiti sebe po mjeri vje~nih istina. Zato
mo} u dana{njem Svijetu nemaju umni, jer umnima nije i{tah da vladaju
drugima, budu}i da je njihova misija usmjerena ka sopstvu; mo} imaju
feleri~ni i slabi, jer oni nisu imali ni vizije ni snage da se bave sobom, da
sebe prilago|avaju boljemu, pa su osjetili kako je mogu}e, preko para ili
politi~ke mo}i, dunjaluk prilago|avati sebi.
Svijet je ure|en na principu mo}i, bez skrupula, samilosti,
solidarnosti... Sve {to postoji struktuirano je parama. ^ak i tamo gdje se
ne{to prikazuje kao dobrota, postoji {uplji interes. Humanitarne akcije, od
onih {to ih vode ene raznih bjelosvjetskih predsjednika, pa do ovih na{ih,
lokalnih, gdje razni politi~ari dijele novogodi{nje paketi}e hendikepiranoj
djeci, uslovljene su tv kamerama, jer da nije njih, da uslikaju dobrotvore,
koji tugu koriste kao sredstvo promocije, ma, vraga bi djeca dobila paketi}e,
i vraga bi iko dobio i{ta. Humanitarnost je tuno sredstvo u struktuiranju
mo}i, koja ima hroni~nu potrebu da se prikazuje dobrohotom, kao {to
lopovi i kurve imaju potrebu da pri~aju o po{tenju. Zar ne, nema tog
politi~kog mo}nika koji se ne trudi izigravati humanitarca?! Ali, Svijet je u
sve dubljoj humanitarnoj krizi, jer je ve}ina sve gladnijih i manjina sve
sitijih. To nam ukazuje na globalnu vladavinu lai i lecemjerja. Iskrena
humanitarna volja o~as bi stvorila Svijet bez gladnih.
Valja primijetiti da na{a bo{nja~ka politika prati te svjetske trendove,
ali ih je bukvalno shvatila, pa ne ostavlja ni{ta ni za institucionalne oblike
ba{tine i afirmacije nacionalnog bi}a, ve} sve grabi u privatne depove. I na
ovom pripomenu dolazimo do te tragi~ne spoznaje da sudbinu, u ovom
slu~aju, nacionalnih duhovnih vrijednosti, odre|uju likovi koji su u politiku
uplovili zbog motiva koji nemaju veze sa duhovno{}u, a time ni sa uzvi{enim
ciljevima; njihovi motivi su zasnovani na niskim strastima, tipa, mahalske
vanosti ili {ibicarskog profiterstva, a to su ve} doma}inske kategorije u
svijetu {vercera, pija~ara, {ofera i va{erskih trgovaca goblenima.
265
IZ SAFF
A
SAFFA
na~in nego {to je to ikada ~inio komunizam. Kod ideologije je ne{to moglo
biti i ovako i onako, a kod para je sve jasno u bobu, kao kamata, kao kazna
koja se nikada ne opra{ta. Narkobosovi ne opra{taju dugove, nego ubijaju,
narkodileri ne opra{taju izlje~enje, ve} kao krpelji ive na uhap{enim
mu{terijama, ~iju krv drakulski sisaju, do posljednje kapi. Globalna mo}
pije krv Zemlji i njenim stanovnicima koji ili nisu svjesni uloge u koju su
uvu~eni, ili ne mogu u~initi ni{ta, izuzev moda napisati tekst koji nema
snagu da pomjeri ni gram stvarnosti.
Marketing tragedije
267
UMJESTO POGOVORA
Odro|enost bo{nja~ke politike od bo{nja~ke pameti uvjetuje gubitak i onih intelektualaca koji su govorili uprkos svekolikoj jalovosti.
IZ SAFF
A
SAFFA
da okolina vi{e cijeni njihovo blato, nego va{ obraz, zapitat }ete se nad
smisleno{}u rtve. Ako nastavite po svome, uslijedit }e napadi iz drugih
rupa, poput tzv. reformiranog pravosu|a.
Porez na slobodu
...Tako sam ja usmr}en. Kad je Kantonalni sud u Sarajevu katilski
presudio da u narednih 18 mjeseci, u ustanovi u kojoj radim, umjesto 750
dobijam 450 KM plate, a da se tih 300 KM upla}uje Muniru Alibabi}u, koji
me tuio zbog tekstova protiv Lagumdijine i njegove policijske drave ja
sam razumio da }e sloboda misli biti oporezovana. Moje pisanje nije bilo
moja privatna stvar, ali je nov~ana kazna ispala privatna stvar moje djece.
Kao {to pretpostavljate, niko, pa ni ovi lovatori iz Pogorelice, koju sam
medijski odbranio, nije se po~e{ao da pokrije makar dio od tih 4.900 KM
kazne.*
Razumio sam svoju povrije|enost, demotiviranost, dakle usmr}enost. Bacio sam politi~ko pero, kao opu{ak. Jedino, ne mogu da doku~im
da li su ti bo{nja~ki intelektualci koji {ute, unaprijed znali za ishod moje
pri~e, i svake ovakve pri~e? Ako jesu, e, onda smo mi jedan prepametan
narod! Obje{enog nosa priseem pametnijima. @ivjelo pssst!
Objavljeno u Dnevnom avazu, 5. V 2007.
* (Ovom @albom, koju je odbio Vrhovni sud FBiH, nelijepo je zavr{iti knjigu izabranih tekstova. Ali, tako je po{teno i iskreno. Represivni pravosudni aparat uhapsio je moju slobodu
govora. Pe~at na hap{enje stavili su svi oni koji su trebali i mogli, a nisu ni{ta u~inili da
ubla`e vi{emjese~ne patnje moje porodice. Zato sam pristao na svoju usmr}enost. Red je
da vrijedni ~ita~i ove knjige saznaju kako se ona zavr{ava, i unutar, i izvan njezinih korica.
Zato sam - na kraju krajeva - pridodao ovu `alobnu @albu koja izbliza obja{njava {ta se i kako
se dogodilo.)
@alba
Na Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu
(Broj: P
-160/03) od 11. 05. 2005.
P-160/03)
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, u postupku koji je vodila sudija Fadilpa{i}
Melika, ja, Fatmir Alispahi}, obavezan sam da tu`itelju Alibabi} Muniru na ime naknade {tete
nanesene ugledu isplatim iznos od 3.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama po~ev od
15. 10. 2003. godine pa do isplate, te mu nadoknadim tro{kove postupka u iznosu od 1.390,00
KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvr{enja.
Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine upu}ujem @albu na ovu Presudu, jer
je smatram potpuno nepravednom i neobjektivnom, {to }u i dokazati, te predla`em da Vrhovni
sud FBiH uva`i moju @albu u kojoj dokazujem svoju nevinost.
Iz Obrazlo`enja Presude se vidi da je Kantonalni sud u Sarajevu u cijelosti ignorirao
~injenice koje potvr|uju moju nevinost. Svoje `albene primjedbe }u iznositi redoslijedom iz
Obrazlo`enja Presude.
Marketing tragedije
269
1.
sada konsultant tu`ioca Ha{kog
U Obrazlo`enju Presude se navodi da je tu`itelj sada
tribunala odnosno me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u SFRJ, anga`ovan na zadacima
privo|enja pravdi zakonu ratnih zlo~inaca, dok se na str. 4 navodi da je tu`itelj izgubio
anga`man u Ha{kom tribunalu, a na str. 9 da mu nije produ`en ugovor o konsultantskim
poslovima sa Ha{kim tribunalom. Ova kolizija je neozbiljna, tim prije {to se razlozi za odluku
suda baziraju na sljede}im formulacijama (str. 8): Pisanje tu`enog je vrlo negativno uticalo na
njegov ugled {to govori podatak da mu je Ha{ki tribunal zbog ovih i drugih natpisa stornirao
dogovoreno produ`enje ugovora. Na ovoj neozbiljnosti bazira se i sljede}e obrazlo`enje
Presude (str. 9): Stoga je ovaj sud, prilikom odlu~ivanja o visini naknade {tete, smatrao da je
tu`beni zahtjev djelomi~no osnovan samo u pogledu nematerijalne {tete nanijete tu`itelju, a
zbog du{evnih bolova nastalih usljed povrede njegovog ugleda
ugleda.
Dakle, ako je tu`itelj sada anga`ovan kao konsultant tu`ioca Ha{kog tribunala, onda se
kompletna argumentacija na kojoj je zasnovana nematerijalna {teta mo`e smatrati ni{tavnom.
Predla`em da se odbaci obrazlo`enje o nematerijalnoj {teti.
2.
U Obrazlo`enju Presude pi{e: Tu`eni je zlonamjerno u cilju nano{enja {tete ugledu
tu`itelja u kontinuitetu iznosio i pronosio neistinite ~injenice o tu`itelju radi nano{enja {tete
njegovom ugledu, zdravlju i dostojanstvu.
Formulacija u kontinuitetu se odnosi na dva moja teksta, na kojima se bazira tu`ba,
(Jutarnje novine br. 865 od 6. i 7. septembra 2003. i Walter br. 90 od 16. septembra 2003.)
te se dva teksta objavljenja u istom mjesecu, u razmaku od devet dana ne mogu smatrati
kontinuitetom
kontinuitetom.
Formulacija neistinite ~injenice se odnosi na moje pisanje o tzv. aferi dr`avni udar, gdje
je lako dokazati da ja nisam iznosio neistinite ~injenice, ve} sam prenosio i komentirao stavove
dr`avnog organa Federalne obavje{tajne slu`be, a {to se vidi i iz mog iskaza pred sudom, koji
nije uva`en (str. 5): U vrijeme kada su tekstovi objavljivani jo{ uvijek nije bila dostupna kona~na
istina o aferi dr`avni udar koju je donio dr`avni parlament. Do tad, kao zvani~na istina, na snazi je
bilo obavje{tenje Federalne obavje{tajne slu`be da su Zlatko Lagumd`ija i Munir Alibabi} pripremali
tzv. dr`avni udar. (...) Posao novinara je da prenosi i komentira izme|u ostalog stavove i aktivnosti
dr`avnih organa, a novinar ne mo`e biti kriv zato {to odre|eni dr`avni organ u odre|enom
momentu kr{i zakon.
Predla`em da se odbaci obrazlo`enje o neistinitim ~injenicama, jer ja u to vrijeme
nisam iznosio neistinite ~injenice, ve} sam prenosio i komentirao zvani~ni stav dr`avnog
organa i dr`avnih funkcionera, koji su tvrdili da je pripreman tzv. dr`avni udar.
3.
Obrazlo`enje o neistinitim ~injenicama je u koliziji sa stavovima iz tu`be, koji su
preuzeti u Presudi. Primjerice, ka`e se da je tu`eni Alispahi} napisao: da su obznanjeni
dokazi da su Zlatko Lagumd`ija i Munir Alibabi} sa mre`om saradnika planirali dr`avni udar; (...)
da su se pojavili dokazi o organizovanom djelovanju Lagumd`ije, Alibabi}a i mre`e saradnika na
stvaranju haosa, ru{enju ustavnog poretka i izazivanju vanrednog stanja; (...) ali i dokazi koji
ukazuju... (...); (...) jer ne samo da postoje osnovane sumnje, ve} i dokazi... (...) Dakle, u vi{e
dokazima, a ne o neistinitim
navrata se u samoj tu`bi govori o osnovanim sumnjama i dokazima
~injenicama
~injenicama, {to su{tinski mijenja argumentaciju na kojoj se zasniva Presuda. Dakle, ako
postoje dokazi
dokazi, koje su ponudili dr`avni organi i funkcioneri, onda to nisu moje neistinite
~injenice
~injenice, te ja ne mogu biti odgovoran {to dr`avni organi i funkcioneri iznose dokaze koji }e
se tek poslije pokazati kao neistinite ~injenice
~injenice.
Ponovo predla`em da se odbace obrazlo`enje o neistinitim ~injenicama.
4.
U tu`bi, i u obrazlo`enju Presude, navode se ~injenice koje potpuno ru{e argumente
o neistinitim ~injenicama
~injenicama, kao u sljede}em slu~aju (str. 3): Alispahi} ponavlja tvrdnje i
spekulacije (...), pri ~emu se ponovo poziva na izjavu Seade Palavri}
Palavri}, potrpedsjednice SDA
o tome (...).
Dakle, kako ne{to mo`e biti spekulacija
spekulacija, ako se ja kao novinar ponovo pozivam na
tvrdnju strana~kog i dr`avnog funkcionera?!! Ako se pozivam ponovo
ponovo, zna~i da sam se pozivao
i prije, a ako odgovorni zvani~nik ne{to tvrdi, a ja kao novinar prenosim, to ne mo`e biti moja
270
IZ SAFF
A
SAFFA
spekulacija
spekulacija, niti se iz toga mo`e proizvesti moja krivi~na odgovornost. Posao novinara je da
prenosi i komentira stavove organa i zvani~nika, koji su odgovorni za ono {to tvrde.
Ponovo predla`em da se odbace obrazlo`enje o neistinitim ~injenicama.
5.
Klju~ni dokaz da je tu`ba neosnovana i da je time i Presuda neosnovana nalazi se u
~injenici da su moja dva teksta objavljena prije kona~ne parlamentarne istine o tzv. aferi
dr`avni udar, {to je sudija mogla zaklju~iti upore|ivanjem datuma kada su tekstovi objavljeni i
dokaza koji su prezentirani u tu`bi, ali i u Presudi, iz kojih se vidi da je kona~na parlamentarna
istina utvr|ena nekoliko mjeseci poslije, a dotad je za cjelokupnu javnost na snazi, kao zvani~ni
stav, bilo mi{ljenje FOSS-a da je pripreman tzv. dr`avni udar.
Dakle, moja dva teksta su objavljeni 6. septembra 2003. u Jutarnjim novinama i 16.
septembra 2003. u Walteru, a, kao {to se vidi iz ponu|enih dokaza od strane tu`itelja (str. 4)
- Izvje{taj Istra`ne komisije Predstavni~kog doma je bio zavr{en 6. novembra 2003., dok je
Izvje{taj Komisije za ispitivanje slu~aja tzv. dr`avni udar bio zavr{en 3. marta 2004. godine.
Da su moji tekstovi objavljeni nakon {to su parlamentarna tijela donijela kona~nu i za sve
obavezuju}u istinu, ja bih se mogao smatrati i odgovornim. A po{to su moji tekstovi objavljeni
nekoliko mjeseci prije, i po{to su oni bili refleksija na stavove FOSS-a i dr`avnih funkcionera moja navodna odgovornost jednostavno nema logi~ko pokri}e, te zbog toga predla`em da se
Presuda odbaci kao neosnovana.
6.
U ovom kontekstu Sud je uva`io neistinitu ~injenicu iz tu`be, jer je prenio sljede}i
stav (str. 4): (...) ...on je jedan od autora koji su iznosili izra`avanje ovih neistinih ~injenica i to
u dva novinska izdanja dnevnim novinama Jutarnje novine od 6. i 7. septembra 2003. godine
kao i u sedmi~nom magazinu Walter od 16. 09 2003. godine kada je ve} objavljeno od strane
nadle`nih dr`avnih organa da nema osnova niti ima bilo kakvih ~injenica koje govore u prilog da
je tu`itelj, povezan ili ima bilo kakve veze sa iskonstruisanom novinskom aferom dr`avni
udar.
Usporedba datuma kada su objavljeni tekstovi i datuma kada su nadle`ni dr`avni organi
objavili kona~nu istinu ukazuje da moji tekstovi nisu objavljeni nakon {to su dr`avni organi
donijeli svoj stav o tzv. aferi dr`avni udar: tesktovi su objavljeni u septembru 2003
2003, a dr`avni
organi su svoje izvje{taje objavili u novembru 2003
2003., odnosno u martu 2004. godine.
Ovaj stav iz tu`be, koji je preuzet u Presudi, ukazuje da i tu`itelj i sudija kao krucijalni
dokaz uzimaju neistinitu postavku da su moji tekstovi objavljeni nakon kona~ne istine koju su
dali nadle`ni dr`avni organi. Za njih je, dakle, pravno validna ~injenica da li se moja dva teksta
izra`avala neistinite ~injenice prije ili poslije stava nadle`nih dr`avnih organa
A po{to su moji tekstovi objavljeni prije, to zna~i da se kompeletna argumentacija
tu`itelja, a time i Presuda, mogu smatrati logi~ki, a time i pravno neutemeljenim, te stoga
predla`em da se Presuda odbaci kao neosnovana.
7.
U tu`bi je re~en, a u Presudi prenesen, sljede}i stav (str.4): Istine radi, tu`eni nije bio
jedini koji je iznosio ovakve i sli~ne klevete ali je on jedan od autora..., te: (str. 6): U
konkretnom slu~aju tu`ilac nije tu`io i ostala lica kako to zakon predvi|a, ve} samo autora
spornih tekstova.
Ako Sud prihvata da su i mnogi drugi novinari pisali sli~ne tekstove, te da zakon
predvi|a tu`bu protiv svih koji su navodno po~inili isto krivi~no djelo, koliko je pravedno da
samo jedan autor, zbog svoja dva teksta, odgovara za sve ono {to je pisalo desetine autora u
stotine tekstova?! U svome izlaganju sam rekao: Prije svega, eventualnu krivicu bi trebali
snositi odgovorni urednici novina u kojima su tekstovi objavljeni, jer je on (tj. F.A.) radio po
njihovim instrukcijama.
Pored zaobila`enja urednika, ali i mnogih novinara koji su, kao {to je rekao tu`itelj
iznosili ovakve i sli~ne klevete (mada se klevetom ne mo`e smatrati preno{enje stavova
dr`avnih organa i funkcionera!) treba napomenuti da su za ove tekstove za koje sam tu`en
ve} sankcionirane novine u kojima su ti tekstovi objavljeni, te da je tu`itelj po tom osnovu
naplatio materijalnu od{tetu. Ako su novine ve} snosile tro{kove prema tu`itelju, kakva je
logika da te tro{kove pla}a i novinar, spoljni saradnik, koji je te tekstove pisao po instrukcijama
urednika, ~ime je eventualna odgovornost na novini, a ne na novinaru.
Marketing tragedije
271
Molim Vrhovni sud da ove ~injenice uzme u obzir, jer se radi o logi~kom i pravnom
nonsensu, te predla`em da se Presuda odbaci kao neosnovana.
8.
U Presudi je navedeno (str. 3): U pismenom odgovoru na tu`bu, tu`eni je predlo`io da
se tu`ilac sa tu`benim zahtjevom odbije kao neosnovanim, jer se tu`ilac poziva na navodni
zahtjev za ispravku i opoziv iznesenih kleveta koji on nije nikada dobio, dok se u obrazlo`enju
Presude obrazla`e (str. 6): Me|utim, sve i da zahtjev za opoziv neistinitog izra`avanja nije
nikako upu}en, tu`eni se ne mo`e samo iz tog razloga esklupirati odgovornosti, jer je ~l. 8
Zakona o za{titi od klevete FBiH propisano da je O{te}eni du`an da poduzme sve potrebne
mjere da ubla`i {tetu uzrokovanu izra`avanjem neistinite ~injenice, a naro~ito da {tetniku
podnese zahtjev za ispravku tog izra`avanja.
Vrhovni sud upozoravam na potpunu nelogi~nost ovog stava, jer ja nisam dobio nikakav
zahtjev o{te}enog za ispravku i opoziv, a ako ga je neko dobio to su onda urednici ovih novina,
koji me o tome nisu obavijestili. Drugo, prije stava nadle`nih dr`avnih organa iz novembra
2003. i marta 2004. moji se tekstovi nisu mogli smatrati neistinitim ili klevetni~kim, a {to su
potvrdili i tu`itelj i sudija u svome uva`avanju ~injenice iz ta~ke 6. ove @albe.
Dalje, sve novine su objavile kona~an stav nadle`nih dr`avnih organa o tzv. aferi dr`avni
udar, {to je bio zvani~ni opoziv ranijih natpisa. Prije novembra 2003. takav stav se nije mogao ni
objaviti jer nismo imali kona~nu istinu.
Stoga predla`em da se Presuda odbaci kao neosnovana.
9.
U obrazlo`enju Presude se ka`e (str. 6): Tu`eni se ne mo`e pozivati ni na to da je za
{tetu koja je nanijeta tu`itelju (...) odgovoran FOOS, jer u toku postupka nije ponudio dokaz
na okolnost da je citirao ili prenio zvani~no saop{tenje upu}eno javnosti od strane FOOS-a.
Prvo, Sud bi mora znati da se Federalna obavje{tajna slu`ba u skra}enici ne pi{e
FOOS, ve} FOSS.
Drugo, na po~etku svog izlaganja na glavnom ro~i{tu sam kazao sudiji da sam prvi put
na sudu, da nemam novaca za advokata, i da molim da me sudija uputi na tok postupka, na {ta
sam dobio neprimjerenu opasku i odsustvo svake pomo}i.
Tre}e, i najva`nije, ja nisam ni morao ponuditi te dokaze, jer su to ve} ponudili tu`itelj
i njegov advokat, budu}i da se kroz ~itav njihov dokazni materijal spominje tzv. afera dr`avni
udar, kao {to se recimo navodi izjava Seade Palavri} i sl. Primjerice, kada se spominju izvje{taji
nadle`nih dr`avnih organa, jasno je da se oni odnose na tvrdnju FOSS-a da je pripreman
dr`avni udar, a ne na pisanje Fatmira Alispahi}a.
Stoga smatram da je ovaj stav Suda nelogi~an a time i pravno neutemeljen, te predla`em
da se Presuda odbaci kao neosnovana.
10.
Iako sam u svome izlaganju naveo (str. 5) da su mu (mi) primanja 650.00 KM, da imam
dvoje djece i suprugu koja je na bolovanju, da mi sve novine duguju sredstva po ~etiri-pet
mjeseci, Sud je naveo sljede}e (str. 9): Sud je vodio i ra~una o mogu}nostima tu`enog (ta~ka
3 stava 1 ~lana 10 Zakona o za{titi od klevete), pa je na{ao da dosu|eni iznos ne}e dovesti
tu`enog do velikih materijalnih te{ko}a
te{ko}a.
Jednostavno re~eno, ako bih bio primoran da isplatim 4.390.00, to bi moju porodicu,
bolesnu suprugu i dvoje djece (3 i 1 godina) ostavilo bez osnovnih sredstava za `ivot, jer je
iznos koji mi je dosu|en gotovo moja godi{nja plata, budu}i da ve} vi{e od pola godine ne
primam nikakve honorare iz novina.
Ovih novaca ja nemam, a ako po prisilom budu skidani sa mog ra~una, to }e za mene i
moju porodicu zna~iti egzistencijalnu i socijalnu agoniju, za koju kao otac i suprug nemam
rje{enja.
ZAKLJU^AK
Predla`em Vrhovnom sudu FBiH da poni{ti Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (P160/03): iz razloga {to ja kao novinar ne mogu biti kriv za stavove i mi{ljenja dr`avnih organa i
funkcionera, i jer su moja dva teksta, zbog kojih sam tu`en, objavljena nekoliko mjeseci prije
nego {to su nadle`ni dr`avni organi saop}ili kona~ni stav o tzv. aferi dr`avni udar.
Tuzla, 1. juni 2005.
Fatmir Alispahi}
272
IZ SAFF
A
SAFFA
Odbijena apelacija
Fatmira Alispahi}a
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je dana 13. 9. 2007. godine, odrao
79. sjednicu Malog vije}a, a nakon toga i 54. sjednicu Vije}a od pet sudija.
-532/06
U predmetu, broj AP
AP-532/06
-532/06, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu
apelaciju Fatmira Alispahi}a podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH od 24. 11. 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu od
11. 5. 2005. godine. Presudom Kantonalnog suda koja je potvr|ena presudom
Vrhovnog suda apelant je obavezan isplatiti tuitelju na ime naknade {tete
zbog klevete odre|eni iznos, a radi tekstova obljavljenih u dnevnim novinama
Jutarnje novine od 6. 9. 2003. godine i u sedmi~nom magazinu Walter od
16. 9. 2003. godine. Ustavni sud je, izme|u ostalog, zaklju~io da nije do{lo do
povrede prava na slobodu izraavanja kada je sudskom presudom u gra|anskoj
parnici apelantu izdat nalog da plati od{tetu nanesenu ugledu tuitelja
izno{enjem i preno{enjem neistinitih ~injenica, jer je mije{anje bilo u skladu
sa zakonom, imalo za cilj za{titu prava drugih i bilo neophodna mjera u
demokratskom dru{tvu.
Marketing tragedije
273
Recenzija
274
IZ SAFF
A
SAFFA
Moda ste osjetili da o novinarskom putu Fatmira Alispahi}a govorimo sa prizvukom kona~nosti. Na kraju ove knjige autor
donosi tekst pod naslovom Kako sam usmr}en, kojim obznanjuje
svoju novinarsku usmr}enost. Sa 40 godina ivota, u najplodnijem
dobu, jedan od najistaknutijih bo{nja~kih novinara, prognan je
sa scene. Kao i mnogi drugi slobodni bo{nja~ki intelektualci. Njegova posljednja knjiga implicira odgovore na ovaj odlazak. Po
njemu, Bo{njaci su jedini evropski narod koji ivi u informativnom
mraku, a s druge strane, represivni dejtonski mehanizmi su takvi
da kanjavaju i napla}uju luksuz slobode mi{ljenja. Bo{nja~ka
politika je izgubljena pred historijskom obavezom, i zagnjurena
u {i}arske i estradne interese. Alispahi} smatra da je bo{nja~ko
politi~ko pismo uhap{eno i obespravljeno, te je takvim usmr}enim - postao i njegov angaman.
Kemal BAKOVI],
glavni i odgovorni urednik Saffa (2003-2008)
Marketing tragedije
275
Recenzija
276
IZ SAFF
A
SAFFA
Marketing tragedije
277
Sadraj
PREDGOVOR
Ned`ad Ibri{imovi}: Fatmir
.................. 5
Metalni ubor krvave Drine
1. V 2003. .................. 7
Da, Srbi su genocidni!
15. V 2003. ............... 11
Uspavljivanje bo{nja~ke pameti
1. VI 2003. ............... 14
Titina unuka na brdima oko Sarajeva
1. VII 2003. ............... 17
Kr{}anski i jevrejski mrtvaci dobili tjelohranitelje
1. IX 2003. ............... 21
Jami me damije
15. X 2003. ............... 23
Tekbir je misao, a ne glas
1. XI 2003. ............... 26
Uli~ari antifa{izma
1. XII 2003. ............... 29
Bo{njaci se navikavaju da su gra|ani drugog reda
1. II 2004. ............... 33
Najtei bo{nja~ki poraz
15. II 2004. ............... 36
[ta je krme Bo{njacima
1. III 2004. ............... 39
Ko }e uzorati Drinu
15. III 2004. ............... 42
Prvi bo{nja~ki intelektualac na udaru SFOR-ovih siledija
1. IV 2004. ............... 45
Ljaga na pragu istine
15. IV 2004. ............... 48
Medijske tvornice terorizma
15. V 2004. ............... 51
Karneval samouni{tenja
15. VI 2004. ............... 54
Bo{nja~ka tragedija u filmu o pederima
1. VII 2004. ............... 57
[izofrenija u kom{iluku
15. VII 2004. ............... 60
Hrvatski ugostitelji ubijaju bo{nja~ke turiste
15. VIII 2004. ............... 63
Vatromet bo{nja~kog ugursuzluka
1. IX 2004. ............... 66
Alija poslije Alije
15. X 2004. ............... 69
Polemika u ~ituljama
15. XI 2004. ............... 72
Bo{njaci kod Svetog Nikole
15. XII 2004. ............... 75
Marketing tragedije
1. I 2005. ............... 78
INTERVJU: Moje hap{enje je po~elo
15. I 2005. ............... 81
Sevdalinka slikana rakijom
15. I 2005. ............... 86
Marketing tragedije (II)
1. II 2005. ............... 89
Dravni terorizam Jakoba Fincija
15. II 2005. ............... 92
Novi svjetski komunizam
15. III 2005. ............... 96
Saff i komesar
15. IV 2005. ............... 99
Evropski put u islam
13. V 2005. ............. 102
Hair je lije~iti otpadnike
27. V 2005. ............. 106
Narod od krvi i noa
10. VI 2005. ............. 109
Ljudska prava razvrata
24. VI 2005. ............. 113
Strategija Srebrenice
8. VII 2005. ............. 117
Autocenzura ambicija
22. VII 2005. ............. 121
Srpstvo u na{oj avliji
5. VIII 2005. ............. 125
Senad od ive
2. IX 2005. ............. 129
Bo{njaci uz Jevreje, Jakob Finci uz ~etnike
16. IX 2005. ............. 133
278
IZ SAFF
A
SAFFA
Bo{nja{tvo u Grabovici
30. IX 2005. .............
Dihad je opstanak Bo{njaka
14. X 2005. .............
Odgajanje haosa
11. XI 2005. .............
Bo{njaci su jedini evropski narod
koji ivi u informativnom mraku
25. XI 2005. .............
Genocid u karantinu
9. XII 2005. .............
Sultan u Bo{njaka
20. I 2006. .............
Pravosu|e i televizija u rukama
zlo~inaca iz vrha dejtonske elite
3. II 2006. .............
Karadi}evo pravosu|e
otima ku}e bo{nja~kih povratnika
17. II 2006. .............
Jasmila je nadrasla svoj ovozemaljski ivot
3. III 2006. .............
Beogradska rehabilitacija SDA
17. III 2006. .............
Vrijeme je za Bo{nja~ki sabor
31. III 2006. .............
Premijera sukoba civilizacija
14. IV 2006. .............
Evropa je Bo{njacima objavila rat
28. IV 2006. .............
Svud su strae bojovnika Blae
12. V 2006. .............
Sotona na Eurosongu
26. V 2006. .............
Moda nas ~eka Srebrenica
9. VI 2006. .............
Mostar na udaru usta{kog terorizma
23. VI 2006. .............
Libanon nad Bo{njacima
11. VIII 2006. .............
Imaju li Bo{njaci budu}nost
25. VIII 2006. .............
Ro|enje Franken{tajna
8. IX 2006. .............
Narod kome ni{ta ne treba
6. X 2006. .............
Samo}a bo{nja~ke rtve
20. X 2006. .............
Bjesnilo u Bajramu
3. XI 2006. .............
Maska za ru{enje reisa Ceri}a
17. XI 2006. .............
Karikaturu u proceduru
15. XII 2006. .............
Na kraju godine
29. XII 2006. .............
Andaluzijski tabut
12. I 2007. .............
Bosanski duh, tobejarabi
26. I 2007. .............
Bolju presudu mi nismo zasluili
9. III 2007. .............
Tre}eg entiteta ne}e biti
18. V 2007. .............
Kako sam bacio duhan
27. VII 2007. .............
Godina u kojoj smo prespavali sebe
19. XII 2007. .............
Tirani demokratije
4. I 2008. .............
UMJESTO POGOVORA: Tako sam usmr}en
5. V 2007. .............
Kemal Bakovi}: Uhap{eno bo{nja~ko pismo ...........................................................
Indira Ku~uk Sorgu~: Eseji od neprocjenjive va`nosti ............................................
137
141
145
149
153
157
161
165
169
173
177
181
185
189
193
197
201
205
209
213
217
221
225
229
233
237
241
245
249
253
257
261
264
268
274
276
Marketing tragedije
279