Impresum

Dnevnik revolucije

Fatmir Alispahi}

Dnevnik revolucije

Tuzla, 2005.
Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

U funkciji predgovora

Fatmir Alispahi},
vo|a islamske revolucije u Bosni
Oslobo|enje se, za~udo bez puno dvoumljenja,
odlu~ilo ukinuti dobro ~itanu kolumnu. Pitanje je: za{to?
Ljiljan

Knji`evnik i publicist Fatmir Alispahi} u posljednoj godini vi{e puta je do`ivio

reduciranja svojih stvarala~kih sloboda, ugro`avanja ljudskih i profesionalnih prava
a sve zbog o{trog kriti~kog jezika, koji je ve} dugo trn u oku centralnom komitetu.
Ljiljan je pisao uglavnom o svim nasrtajima vajnih demokrata na li~nost kolege
Alispahi}a. Prisjetimo se
U ljeto pro{le godine Glavni odbor SDP-a je kao prvu ta~ku svog dnevnog
reda imao pisanje Fatmira Alispahi}a u Oslobo|enju. Na sjednici je re~eno da bi
Alispahi} u svojim kolumnama trebao o Tuzli i SDP-u pisati sve najljep{e, jer je
zaposlen u Op}ini Tuzla, gdje je vlast SDP Kakve veze ima slobodno Alispahi}evo
stvarala~ko vrijeme sa ~injenicom da je zaposlen u Op}ini? Njegov autorski rad je
stvar njegove li~ne stvarala~ke slobode, a ne vlasni{tvo SDP-a. Valjda.

Kameleoni u vi{e verzija

Poslije }e se dogoditi prekid Alispahi}eve saradnje sa Nezavisnim
novinama, po direktivi iz me|unarodnih organizacija, koje su poru~ile da nije
zgodno da autor koji objavljuje onakve tekstove u Oslobo|enju bude saradnik
Nezavisnih novina. Od Nezavisnih je tra`eno da ukinu Alispahi}evu kolumnu, a za
pretpostaviti je da su sli~ni pritisici vr{eni i na Oslobo|enje u kome je od 1999.,
svakog utorka, objavljivana Alispahi}eva Diwanhana. Alispahi} je sam prekinuo
saradnju sa Nezavisnim i javno tra`io da se ispita ko prekidom saradnje s njim
ucjenjuje Nezavisne novine.
U me|uvremenu, Fatmir Alispahi} se na{ao na udaru Be{lagi}eve oligarhije
jer je obznanio kako je firma ~uvenog zeta Berbi}a Kameleon, bila doma}in
gostima iz Novog Sada, koji su pravili {prdnju sa islamom, ezanom, Kapijom
Alispahi}u se nikad nije zaboravilo ni to {to je prvi kriti~ki pisao o proslavi pobjede
SDP-a u selima oko Lukavca, s krmetom na ra`nju. Ni to {to je analiti~ki otkrio
gre{ke u kampanji Selima Be{lagi}a, koji je zbog toga dugo bio guverner u leru,
itd. itd. Istrajavanje na objektvnosti Alispahi}a je ko{talo utoliko {to se njegova
kancelarija u Op}ini pretvorila u samicu, a to je odve} atestirana kazna za neposluh
prema Titu i Partiji.
No, niko nije mogao o~ekivati da }e tuzlanska i kantonalna vlast i}i tako
daleko da otvore Alispahi}evu privatnu elektronsku po{tu i da to objave putem
Fronta slobode, ~iji tira` je otkupljen i dijeljen besplatno po ulicama Tuzle,
haustorima, kafi}ima. Sam Be{lagi} je na sjednicu Glavnog odbora SDP-a dopremio
1000 primjeraka da se dijeli po Sarajevu. Guverner Be{lagi} je u svojoj izjavi za
javnost nesmotreno priznao da je imao vezu sa hakerima. Zapravo, imao je vezu
Dnevnik revolucije

sa op}inskom slu`bom za informacione sisteme putem koje se, kako je potvrdio

server Delta, direktno u{lo u Alispahi}ev kompjuter.
Alispahi} je odmah slu~aj prijavio Policiji i Tu`ila{tvu, uz dokaze da su
funkcioneri op}inske i kantonalne vlasti sudjelovali u ovom krivi~nom djelu. Do
dana dana{njeg nije se javio niko iz Policije ni iz Tu`ila{tva. [ute i OHR i OSCE.

Crvena islamska revolucija

Po~etkom februara Front slobode je objavio dokument SDP-a u kome se
tvrdi da je organiziranje Bo{nja~kog dijaloga priprema za dizanje islamske
revolucije, koju finansira Iranska ambasada u BiH. Na ~elu islamske revolucije,
navodno, bio bi Fatmir Alispahi}. SDP nikada nije demantirao ovaj skandalozni
dokument. Nije se oglasio ni OSCE kome je Alispahi} uputio predstavku. Indikativno
je da ni jedna dnevna novina nije objavila Alispahi}ev demanti ovih optu`bi, niti je
ijedno novinarsko udru`enje ustalo u za{titu svoga kolege.
Katul-ferman je odaslan i trebalo je jo{ samo neutralizirati neprijatelja u
Oslobo|enju, odnosno ukinuti Alispahi}evu kolumnu Diwanhana koja, redovno
izlazi skoro dvije godine i izuzetno je ~itana.
U jeku gu`ve oko provaljivanja u Alispahi}ev kompjuter, glavni i odgovorni
urednik Oslobo|enja Mirko [agolj mu je, ka`e nam Alispahi}, uputio pismo sljede}e
sadr`ine:
Po{tovani kolega Alispahi}u, molim Te, nemoj tra`iti i o~ekivati od Oslobo|enja da se na neprincipijelan i neprofesionalan na~in uklju~i u taj spor, ni svojim
kolumnana koje Oslobo|enje redovno objavljuje, ni drugim tekstovima koje
nam {alje{. Povod za ovo pismo jeste Tvoje javno obra}anje novinarskim i sindikalnim organizacijama u kome tra`i{ za{titu svojih gra|anskih i profesionalnih prava,
upu}eno i Oslobo|enju. Oslobo|enje je svoj odnos prema spomenutom slu~aju,
zasad, izrazilo kroz nekoliko objavljenih tekstova, na profesionalan na~in, prezentiraju}i relevantna mi{ljenja strana u sporu. Tebe molim da kolumne koje {alje{
Oslobo|enju ne koristi{ kao tribinu za svoje osobne stavove u obra~unu s nekim
i s ne~im. Ukoliko ne mo`e{ toga da se oslobodi{, bilo bi najbolje da saradnju
prekinemo napisao je [agolj 23. velja~e 2001. godine.
Istog dana Alispahi} mu je odgovorio:
F.A. nije nikada kolumnu koristio za osobne obra~une, kao {to je to, recimo,
bilo dopu{teno Slavi Kuki}u kada je cijelu kolumnu napisao protiv F.A. Ne znam
otkud Vam pomisao da tra`im i o~ekujem da se Oslobo|enje na neprincipijelan
na~in uklju~i u spor. Ni s kim u Oslobo|enju ja nisam kontaktirao po ovom
pitanju. Moje obra}anje novinarskim organizacijama je upu}eno svima, pa i
Oslobo|enju. Koliko je profesionalan odnos Oslobo|enja prema ovom slu~aju,
dokazuje ~injenica da mene niti je ko {ta pitao, niti je iko makar citirao dio navoda
iz moga obra}anja. Metnut sam ustranu, bez mogu}nosti da i{ta ka`em. Dvije
stvari su bitne: 1) uz pomo} kantonalne i op}inske vlasti objavljena je moja privatna
prepiska, {to je krivi~no djelo, 2) la`no sam optu`en da sam iznosio povjerljive
informacije iz Sektora za informisanje, a sve informacije su svakako javne. Ovo
su ~injenice koje ne zanimaju tu orvelovsku kuhinju. Za mene je poni`avaju}e
obja{njavati ne{to {to je razumljivo napisao je Alispahi} Mirku [agolju.

Rafali na Alispahi}a
I na koncu, katul-ferman iz Oslobo|enja je stigao mjesec poslije, 21. marta,
u kome pomo}nik gl. i odg. urednika Sejad Lu~kin obavje{tava Alispahi}a da se
ukida kolumna Diwanhana, i da Oslobo|enje prekida saradnju. U obrazlo`enju se
ka`e:
Po{tovani kolega Alispahi}u, razlog {to ti se obra}am ovako, pomalo
slu`beno, iskreno da ka`em, je prvo moje li~no, a onda i nezadovoljstvo uredni~kog
6

Dnevnik revolucije

kolegija Oslobo|enja zbog sadr`aja tvoje posljednje kolumne, objavljene u utorak,

20. marta. Ocjena je naime da si zlupotrijebio stranice Oslobo|enja za
promovisanje svojih politi~kih aktivnosti. Da te podsjetim, sadr`ina cijele kolumne
bila je posve}ena aktivnostima Bo{nja~kog dijaloga. To ~ime se bavi{ tvoja je
osobna stvar i niko, a pogotovo ja, nema pravo da ti popuje zbog toga i izigrava
komesara. No, ono {to nije zdravo po novinu je brkanje li~nih aktivnosti sa temama
u tekstovima, Odluka ure|iva~kog kolegija je da se prkine dalje saradnja sa tobom
napisao mu je Sejad Lu~kin.
U Lu~kinovom priop}enju znakovito je nekoliko stavova koji otkrivaju da je
odluka o raskidu saradnje bila ranije donesena i da se samo ~ekao pogodan razlog
za njenu provedbu. Prvo, Lu~kin tvrdi da je Alispahi} promovisao svoje politi~ke
aktivnosti, kao da je Bo{nja~ki dijalog politi~ka stranka, a Alispahi} politi~ar. Lu~kin
tvrdi da je Bo{nja~ki dijalog Alispahi}eva osobna stvar, a sadr`aj kolumne govori
o dru{tvenoj, bo{nja~koj, pojavi koja za`ivljava u svim kantonima s bo{nja~kom
ve}inom, ali i drugdje, o pojavi u kojoj sudjeluju hiljade Bo{njaka No, o~ito
Oslobo|enje je tra`ilo razlog da ispo{tuje naredbu o prekidu saradnje sa Fatmirom
Alispahi}em. Razlozi su im na klimavim nogama.
[ta je sljede}e u rafalnom ugro`avanju profesionalnih i gra|anskih prava
knji`evnika i publiciste Fatmira Alispahi}a?
Br. 427, 26. III - 2. IV 2001.

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Gu`va u d`enetu
Vitalnost memorije o genocidu podrazumijeva ispisivanje trajne
optu`nice protiv poma}ehljene nam Evrope
Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da je dejtonski server namjerio
zaboravom zasuti pam}enje zlo~ina kojima smo bili izlo`eni, a u kojima je
(ne)~injenjem sudjelovala me|unarodna zajednica. Ta nakana se sprovodi putem
ideologiziranih medija, ili {to bi se jezikom Drugog svjetskog rata kazalo kvislinga
i narodnih izdajnika. Izranjavan i traumatiziran narod je pogodno tle da mu se
servira strate{ka la` po kojoj je zaborav uvjet za pomirenje naroda i prosperitet
BiH. Ma jel, matere ti!
U promi{ljanju ovog pitanja, valja po}i od zainteresiranih strana koje
sudjeluju u (de)blokadi pam}enja. Ova ~ehovljevska drama ima najmanje ~etiri
lika: prvi, me|unarodna zajednica, ma {ta pod tom ergelom podrazumijevali;
drugi, kleronacionalisti~ke oligarhije, od kojih svaka stradanje svog naroda koristi
kao jeftini marketin{ki argument; tre}a, demokratska alternativa (ova Alijansa
za fild`an), koja samo na ovih 24 odsto bh. teritorije uspijeva sljepa~ki i ponizno
sprovoditi direktivu o brisanju pam}enja; ~etvrti, narod, podijeljen na ona dva koji
smiju pamtiti, i ovaj, saburli bo{nja~ki, koji u zbunjenosti ne samo da je dostigao,
ve} i nadma{io svog u~itelja, vo|u, maocetunga i mahatmu. Po}erajmo redom

Chronicus yevrejicus smrtus

Ono {to zovemo me|unarodnom zajednicom skupljeno je oko slatkorje~ivih
proklamacija koje u dodiru s barbarskim ponorima 20. stolje}a gube svaki smisao.
Njih nisu uzbu|ivali pogoni za istrebljenje Jevreja u Drugom svjetskom ratu sve
dok Hitlerova me}ka nije zaigrala pred , Britanijom, Francuskom Pa ni tad. Sve
do potkraj 60-tih godina zlo~ini u Drugom svjetskom ratu nisu imenovani kao
holokaust nad Jevrejima. Memorija o holokaustu isklju~ivo je postignu}e samih
Jevreja. Za{to? Pa zato {to hronika jevrejske smrti otkriva moralni ponor svjetskih
sila koje su se nakon Jalte imenovale humanisti~kim pravednicima; a zapravo im
je du{a golema ko u {ibicara. Nirnberg je bio davno, kao {to }e i Ha{ki tribunal
nekada postati davnost. Ovo je pri~a o bh. i bo{nja~koj stvarnosti koja bi zauvijek
trebala biti zasnivana na pam}enju genocida. Jer tamo gdje prestaje pam}enje
otpo~inje nestajanje.
[ta je uop}e mogla o~ekivati ova krhka i zakr`ljala zemlja? [ta su mogli
o~ekivati Bosanski Muslimani koji se, kao i Jevreji, percipiraju kao dobro}udni
tumor u evropskom tkivu? Ni{ta, izuzev onog {to im je namijenjeno. Evropski
projekat politi~kog, ekonomskog, pa biolo{kog saka}enja Bo{njaka inkompatibilan
je instituciji memorije o bosanskoj tragediji. On mo`e uspjeti samo rastakanjem
patriotske svijesti u Bo{njaka, ~iji temelj je upravo u instituciji memorije o
stradanju. Vitalnost memorije podrazumijeva ispisivanje trajne optu`nice protiv
poma}ehljene nam Evrope. Stoga se OHR i OSCE orvelovski name}u kao alfa (nije
8

Dnevnik revolucije

ba romeo) i omega (nije ba opel) na{e percepcije. Sve je pod kontrolom. Ovo {to
mislimo da vidimo volja je te hobotnice koja svojim kafkijanskim pipcima oblikuje
sinteti~ku stvarnost.

Apartmans in the geneth

Kao kad bi u FAP nasuli rakije a u insana nafte, tako je i Bosna zaribala kad
su je za~ere~ile kleronacionalne {izofrenije. Na minderu su kikotavo trljali ruke
kad su primijetili gu`vu u d`enetu. Narod se toliko vratio vjeri da smo imali malo
hod`a da isklanjaju pohajle narud`bu (Spavajte mirno, rata ne}e biti) d`enaza.
Svoju pravednost dokazivali smo svojim smrtima, `rtvovanjem, kao u
predhistorijski vakat. U`ivali smo u boli koju nam nanose. Dogodi nam se masakr
a mi uzviknemo: Goooool! Udri brigu na veselje! - Ne mogu oni pobit kolko
Muslimanka mo`e rodit! - uzvikivao je jedan visoki {iltetlija iz SDA. [izofrenija!
Bolest koja je nahrupila onog ~asa kada su Bo{njaci, srljaju}i u nacionalno
organiziranje, izdali svoje interese, ostvarive jedino multietni~kom politi~kom
opcijom; bolest se razvijala kroz panislamizaciju, a time i atrofiju, dr`avnih atributa.
Iz tog moralnog i duhovnog septikuma nije se moglo ni okotiti i{ta drugo osim
blasfemije bh. i bo{nja~ke `rtve. Ne samo da su iz pam}enja genocida odstranjeni
nebo{njaci (recimo, u Sarajevu), ve} i oni Bo{njaci koji poti~u iz antifa{isti~kih,
ateisti~kih, neminderlu~kih familija. SDA je apartmane u d`enetu rezervirala samo
za svoje ideolo{ke sljedbenike. U kleroideologizaciji `rtve bilo je neizvodljivo
stvarati op}u bh. ili op}u bo{nja~ku memoriju. To potvr|uje da {erijatsku SDA ne
zanimaju ni Bosna ni Bo{njaci.
Pam}enje o stradanju u bh. kataklizmi u druga dva bh. naroda je uvezano,
po hegemonisti~koj liniji, na servere u Beogradu i Zagrebu. Oni znaju {ta rade.
Tre}i faktor u zlopletu na{e amnezije jeste ugostiteljska politi~ka
organizacija koju su staljin~i}i krstili/kri`ali kao Alijansu za promjene. Zapravo, to
je jedno lutkarsko pozori{te u kome se marionete {igicaju u ritmu ove ~ere~enije.
Njihovo nije da misle, njihovo je da slu{aju i da direktive ponavljaju. Moralna i
patriotska beski~menost je cijena varljive krune.
Ovdje, jel, nije bilo genocida, svi su isto krivi i svi su isto stradali, bila je to
istorijska gre{ka, i u interesu pomirenja, povjerenja, itd. amneziju treba slaviti
kao patriotizam. Onaj ko pomene genocid nad Bo{njacima, taj je protiv
demokratskih promjena, taj je mud`ahedin, agent tajne SDA sile Ti kvislinzi koji
suvereno vladaju na ovih 24 odsto bh. teritorije imaju zada}u da sprovedu
ekonomsko razvaljivanje Bo{njaka. ^injenice o nastavku bo{nja~kog stradanja
(tre}inu pobit, tre}inu raselit, a tre}inu u manjinu) najve}a su opasnost za taj
projekat. Time je jasno da su parole o bosanstvu i multikulturalnosti kojima ma{e
SDP-Alijansa obi~na {vercerska lafina. Ustoli~enje policijsko-politi~kog aparata
do golog otoka }e zao{triti mogu}nost borbe za ljudska prava Bo{njaka. I borbe za
bosansko-bo{nja~ko pam}enje. Jer ovdje je odve} sve bo{nja~ko ekstremisti~ko,
a sve srpsko i hrvatsko multikulturno. Ma i|i bi`i.

People sidaun nacko

[ta o~ekivati od naroda koji je stolje}ima politi~ki odgajan na strahu od
svoga mi{ljenja? To je ve} genetski problem. Na{ narod je srihtan da ne misli.
Budu}i da politi~ko-dru{tvena hijerarhija na gore opisani na~in percipira pitanje
stradanja i pam}enja, posve je logi~no {to nam narod okre}e glavu od `rtava svoje
tragedije. Svoju mentalnu konfuziju narod natapa ponudom svakojakih mobitelskih,
folkerskih, {lja{te}ih sadr`aja. Kao da nam se amaba{ ni{ta nije dogodilo.
Bo{nja~ka tragedija raspolu}ena je linijom koja dijeli one koji su izgubili
bli`nje, i one koji nisu izgubili nikog. Ko danas suosje}a sa `enama Srebrenice? Za
mnoge su to obi~ne seljan~ure koje nam u dimijama i sa {amijama kvare ovu
Dnevnik revolucije

prosperitetnu, ki~erajsku predstavu o nama. Voljeli bi, jel, da nemamo veze s tim
srebreni~kim jadom. Zalud dulaz. Niko jo{ nije uspio pobje}i od svojih ro|aka sa
sela. Provale te kad-tad.
Uloga naroda u sasu{enom ba{tiniku memorije time ne postoji. Narod sjedi
nako, dok mu se egzistencijalni kapital topi kao led u pokvarenom fri`ideru.
Narod nije kriv {to su ga vrijeme i prostor oslijepili.
Postoji li mogu}nost da se prevari taj sudbinski vrtlog, koji se poja~ava
ekspanzijom amnezije? Postoji. Ali to je ve} stvar demokratske revolucije.
Br. 18, 21. II 2001.

10

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Globalizacija
i doma}i glabatori
Alijansa za promjene nema
nikakvog preporoditeljskog projekta za BiH,
jer se politi~ki horizonti SDP-a
sljepa~ki poklapaju sa antibosanskim planovima
njihovih stranih {efova
Bosansko dru{tvo nema snagu da se suo~i sa stvarno{}u u kojoj brzinom
dana odumiru ova zemlja i njeni ljudi. Bez tog suo~enja nemogu}e je govoriti o
zaustavljanju procesa koji idu ka totalnom uni{tenju svega {to smo podrazumijevali
pod pojmom Bosne i Hercegovine. A suo~enja nema jer je ovo dru{tvo
traumatizirano, isprepadano, i nadasve, dijelom potkupljeno od okupacionih sila
koje rade za bratstvo Franje Tu|mana i Slobodana Milo{evi}a.
Trauma iz koje proizilazi na{a zagubljenost u vremenu i prostoru ima dva
korijena. Jedan je ukopan u vi{estoljetno despotsko naslije|e koje nas ve} genetski
(andri}evski) odre|uje kao beski~mena, puzava i sluzava stvorenja koja samo
igrom slu~aja jo{ tumaraju svojom paraplegi~nom zemljom. Drugi korijen je u
bliskom iskustvu bola i izdaje; na{ socijalisti~ki mir, na{ olimpijski ponos, na{ao
se u ognju realnosti, u kome smo razvaljivani i s vana i iznutra, jer smo, i da nismo,
muslimani.

Robbotty rashchawrljenih guzzicca

Ova dva kraka traume ~ine klimavu okosnicu na{eg identiteta koji nije
sposoban da postavi jasne stavove u promi{ljanju stvarnosti. Kao prebijena ma~ka
bje`imo od svega {to se kre}e ovim vremenom, da nas ne dotakne, da nas ne
podsjeti na bol koja traje, a koju ubla`avamo `deranjem sedativnih la`i i obmana.
Jer da budalasto ne vjerujemo u virtualnu stvarnost, koju nam kao LSD serviraju
ovda{nji kvislinzi po direktivi na{ih provjerenih prijatelja iz Svijeta suo~ili bi se
s ~injenicom da agresija na BiH jo{ uvijek traje; da rat za uni{tenje BiH nije gotov;
da se privodi kraju razvaljivanje bosanskohercegova~kog politi~kog i ekonomskog
potencijala, putem strate{kog raseljavanja, osiroma{enja i poni`avanja bo{nja~kog
naroda Mi nemamo snage da se suo~imo s vagonima ~injenica koje dokazuju da
~etiri politi~ke vojske ve} glabaju ono {to je ostalo od multietni~ke ideje BiH: prva,
velikosrpska, druga, velikohrvatska, tre}a, me|unarodna, ~etvrta i najopasnija
kvislin{ka, sklepana od doma}ih izdajnika koji ne pre`u od sadisti~kih i`ivljavanja
nad vlastitim narodom (npr. delo`acije) kako bi ra{~avrljene zadnjice zadr`ali u
foteljama za robote, o kojima odve} odlu~uje okupatorski politbiro.
Dakako, u promi{ljanju ovih pitanja nikada ne smijemo zaboraviti
{izofreni~arsku ulogu SDA koja je, snivaju}i fild`an u srcu Evrope, pripremila
teren za dokusurivanje Bo{njaka i BiH. O tome je mnogo govoreno.
Mo`e li se {togod promijeniti u ovom usudskom obrascu? Dakako. U startu
valja znati da ne mo`emo mijenjati hroni~ne evropske bolesti, krsta{ke fobije i
Dnevnik revolucije

11

paranoje. Te{ko je mijenjati i hroni~nu s&h opsjednutost {to Cvetkovi}em, {to

Ma~ekom. To su konstante koje }e vazda biti usmjerene protiv nas i na{e zemlje,
a ispru`it }e se dokle mi pustimo. A mi smo po prirodi gostoljubivu ljudi. Ha.
Valja zaroviti u svoju avliju. Odatle poti~u i tu skon~avaju sve na{e sudbinske
ublehe. Eto, o}erali smo SDA u rasulo. To je dobro, jer bo{nja~kom narodu, sukladno
nacionalnim interesima, treba multinacionalan politi~ki cilj, ostvariv
multinacionalnom politi~kom opcijom. Povratak Bo{njaka bosanstvu bi, ka`u,
trebao magnetizirati i druga dva naroda, i osloboditi ih separatisti~ke {izije. To je
mo`da izvodljivo ako ta alternativa, danas oli~ena u Alijansi za promjene, bude
imala iskrenu patriotsku, moralnu i humanisti~ku nakanu. Ali oni nemaju nikave
nakane, osim da vladaju i da sljepa~ki blehnu u ga}e OHR-u i OSCE-u. Alijansa
kojom diriguje SDP time nema nikakvog preporoditeljskog projekta za BiH, jer se
politi~ki horizonti SDP-a dibidus poklapaju sa naumima njihovih stranih {efova.

Vyagra for political poslushnicks

Politi~kih pozori{nih predstava je mnogo. Ali, pogledajte samo kako je
Alijansa sudjelovala u legitimiziranju razdru`ivanja koje sprovodi ha{ki HDZ. Prvo
su OHR i OSCE pred izbore izre`irali homogenizaciju hrvatskog bira~kog tijela,
namije{taju}i ugro`enost Hrvata u Domu naroda. Ako je ko bio ugro`en, onda su
to Bo{njaci koji nisu dobili svoje zastupnike iz tri kantona, a Hrvati su dobili iz
svih. Nakon {to se OSCE-ovom vijagrom HDZ digao iz mrtvih, OSCE i OHR su
nalo`ili da HDZ ne mo`e dobiti ni komadi} vlasti. Za{to se onda ~uditi
razdru`ivanju? Treba se ~uditi Alijansi koja je po stranoj direktivi pristala da
legitimizira ugro`enost Hrvata. Isto kao {to su onomad, po direktivi @aka Klajna,
SDP i SDA izglasavanjem odluke o specijalnim vezama sa Hrvatskom, legitimizirali
specijalne veze RS i SRJ.
Na{ problem je u nemanju kriti~kog stava. Kako da ga i imamo kad je sve
{to je ulagano u demokratiju, civilno dru{tvo, neovisnost medija ostalo pod jarmom
me|unarodne zajednice, odnosno kvislin{kih struktura kojima gospodare strani
protektori. Nemogu}e je o~ekivati od tzv. neovisnih medija, koje finansiraju stranci,
ali im i frekvencije jal daju jal uzimaju stranci da kriti~ki progovore o pojavama
koje doprinose daljem razaranju dr`ave Bosne i Hercegovine, a iza kojih upravo
stoje stranci. Nemogu}e je to o~ekivati ni od raznoraznih nevladinih organizacija,
krugova i komiteta, ~iji ~elnici plaho dobro `ive od konekcije na strane servere.
Taman posla da neka od ovih organizacija ka`e tra~ak istine o ugro`enosti
bosanske Bosne kroz razvaljivanje jednog od tri konstitutivna bh. naroda. Odmah
bi im pipe bile zavrnute.
Ono {to valja raspoznati jeste podvala koja se odumiru}im bosanskim
patriotima nudi putem instanci koje sebe hvalospjevno odre|uju bosanstvom, a u
ovom ~asu ne ~ine amaba{ ni{ta za spas tog multietni~kog i civilizacijskog kruga.
Kao da je bosanstvo mogu}e bez jednakopravnosti svih bh. naroda! Ako se
sistemski, terorizmom, spre~ava bo{nja~ki povratak, i podra`ava raseljavanje
Bo{njaka, onda je ugro`eno bosanstvo. Ako OHR i OSCE imaju katulfermanske
kriterije za bo{nja~ke politi~are, a ro|a~ke za ove iz SDP-alijanse ili HDZ (npr.
Brajkovi}) onda je ugro`ena demokratija.
[ta nam je ~initi? Valja izo{triti kriterije spram iskrenosti onih koji nam se
prikazuju kao borci za multietni~ku i demokratsku BiH. Pro{lo je vrijeme {uplje
pri~e.
Br. 19, 17. III 2001.

12

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Chabrija & Joe

Treba graditi novi, zauvijek neovisan front demokratizacijske
energije, koji }e biti iznad svakog bh. vremena u kome se
pojavljuju i nestaju hudi politi~ki osu|enici na prolaznost
Strani tutori i njihovi doma}i pla}enici potro{ili su hi~me para na medijske
i propagandne projekte ~iji je navodni cilj bio da se dru{tveni ambijent u BiH
prizove pameti, kultivira i vrati multietni~kim korijenima. Osmi{ljeno je i putem
razli~itih medija plasirano bezrbroj razli~itih sadr`aja koji su nas trebali pou~iti
sterilnim temeljnicima demokratije i civilnog dru{tva. Ko biva, kad narod pro~ita
poruku: All equal all different, odmah }e da pohrli da se vrli i grli, i bez poznavanja
engleskog jezika. Crno-bijeli plakat na kome je ispisana ova mudrost otvorit }e
o~i narodnim masama, koje }e najednom shvatit da na svijetu ima i crnaca i
bijelaca, pa im ni{ta ne fali da budu i jednaki i razli~iti, ko bijela kafa. A onda }e se
zavijorit mutlicultural kolo vilovito, glasovito: Yoy Kozaro, yoy oy Kozaro, our
beautiful forest
Hronika agitpropovskog djelovanja doma}ih stranaca zapravo je sterilni
kreativni otpad, ~iju osnovnu crtu ~ini potreba za preseravanjem, koja izvire iz
stvarala~ke nemo}i, patriotske nesigurnosti i bosanske iskompleksiranosti
pacijenata kojima je dato da lije~e. To je onaj dobro nam znani profil razrookih
bosanskih faca koje su onomad vi{e volile zagreba~ko i beogradsko govno nego
bosansku baklavu. U me|uvremenu, dok se Beograd i Zagreb ne vrate u Sarajevo,
mazohisti~ka trauma }e se ispunjavati proro~anstvom o ^abriji koji se prozvao
D`o.

Mezze of povrachotinna
U kompasu svake propagandne nakane ra~una se na magnetnu iglu koja
odre|uje najkra}i put od poruke do primaoca. Poruka dejtonskog agitpropa trebala
je valjda biti usmjerena ka srastanju etnonacionalnih raspuklina u postratnom bh.
dru{tvu; imperativ povjerenja, pomirenja i tolerancije tra`io je sofisticiran pristup
traumi. Umjesto da se poruka za~ne u obilju simbola koji su proizi{li iz tradicije
zajedni~kog `ivljenja, silikonski mudraci su pobjegli od ovog izvori{ta, u ubje|enju
da je sve {to podsje}a na nas - uzrok bosanske tragedije. Glupost. Kako bi se to
Bo{njaci mogli prestra{it od [anti}eve Emine ili Srbi od Kulenovi}eve Stojanke?
Nikako. U memoriji bh. dru{tva postoji nebrojeno sli~nih primjera koji odve} ~ine
sastavni dio nacionalnog identiteta, a gra|eni su ljubavlju pripadnika drugog ili
tre}eg bratskog naroda. Kad bi Bo{njake pitali da li }e se odre}i Emine zato {to ju
je pisao Srbin, te{ko da bi se pojavila i jedna }alovina koja bi pristala, pa makar
zbog Himze Polovine, da se Emina makne iz pam}enja.
Propagandni lijek kojim se namjeravalo cjelivati bh. traume stvaran je na
sintetici, i nalik je ovoj na{oj geometrijskoj zastavi koja se mo`e vijoriti u ma kojoj
hibridnoj dr`avi, bez imena, prezimena, rodoslova i predaka. Konvoji maraka
Dnevnik revolucije

13

potro{eni su na finansiranje nevladinih organizacija ~iji su vizionarski ~elnici

marisali pare prave}i filozofijade o definciji ljudskih prava i tolerancije, kao da to
ima ikakve veze sa majkama iz Srebrenice, Ahmi}a, Grabovice i inih strati{ta;
finasirani su i vagoni visokoumnih knjiga o civilnom dru{tvu, koje ni amid`i}i
autorovi ne i{~itaju dalje od korica; zakupljivani su radio i tv termini kako bi
narod imao razloga da okrene stranicu i potra`i Cecu Veli~kovi} ili Enesa Begovi}a,
koji su svojim kukumakanjem u~inili vi{e na bratstvu-jedinstvu nego sve
mudroslovne emisije zajedno To ne zna~i da je ova smijernica kultivizacije
dru{tvenog ambijenta bezna~ajna, ali, svakako, njena mudroserija ne mo`e
prodrijeti do ranjene i isprepadane svijesti obi~nog bosanskog insana.
Visokoumni pristup u navodnoj namjeri da se bh. dru{tvo vrati svojim
tradicionalnim multietni~kim vrijednostima, putem usvajanja vrijednosti
demokratskog, civilnog dru{tva mogao se tek ticati jedne manjine onih koji su
bili dovoljno od{krinuti da povjeruju kako op}a teoritizerska mjesta mogu pomo}i
ovoj zemlji. Oni su hodali, sjedili, konzumirali, povra}ali, pre`ivali, u toj svemirskoj
ma{ineriji univerzalnih ideja koje su same sebi ganjale rep.

Watrrene cesste in the Gexenem City

Ako je ova demokratijska sufurgija omogu}ila da BiH dobije intelektualni
potencijal sposoban da gradi ozra~ja slobodoumlja, onda smo nedvojbeno na
dobitku. But, haman, sve je isto ko i lani: s jedne strane, narod tumara zagubljen
izme|u onogo {to je bio, {to je pretrpio, i onoga kud bi trebalo da ide, a s druge
strane, demokratska ba{~a je sasu{ena onog ~asa kad je postala instrument ove
nove vlasti. Danas ne postoji ravnomjeran kriti~ki stav prema gre{kama novih
bezgre{nika, kakav je bivao, i kakav jeste, prema onima koji jednom nogom ve}
skaku}u u`arenim d`ehenemskim cestama. To nije dobro, Staljin dragi da ka`e. Iz
tog demokratskog totalitarizma }e se generirati iste pojave protiv kojih smo se
borili. I valjat }e graditi novi, zauvijek neovisan front demokratizacijske energije,
koji }e biti iznad svakog bh. vremena u kome se pojavljuju i nestaju hudi politi~ki
osu|enici na prolaznost. U toj istinski demokratskoj nakani na udaru kriti~ke
metle nu`no }e se na}i ova pristrasno truhla politika OSCE-a i OHR-a, koja }e se ili
kultivirati, ili (p)ostati neprijatelj demokratske i multietni~ke Bosne i Hercegovine.
Mnogo toga svjedo~i da je u postdejtonskoj tobo`njoj rehabilitaciji BiH posve
marginalizirano interkulturalno naslije|e koje se ti~e svih bh. razli~itosti, i koje bi
kao emotivni faktor moglo biti koheziona snaga za zbli`avanje raspuklina i
cjelivanje trauma. To su poruke iz pro{losti koje se, kroz nostalgi~ni nerv, kao
pozitivno povijesno pravilo, ti~u ogromne ve}ine bh. gra|ana. U njima su sadr`ane
sve mogu}e deklaracije o ljudskim pravima, civilnom dru{tvu, toleranciji One
su, zapravo, jedino u`e spasa za koje se mo`e uhvatiti smislena bh. budu}nost. Jer
ako bh. budu}nost ne bude logi~an nastavak na{ih zajedni~kih ushi}enja, bilo da
se ona zovu Bijelo dugme, ZOI 84, Dolly Bell ili ZAVNOBiH, a takvih znakova je na
stotine onda }e ta budu}nost biti ne{to sasma drugo od onoga {to zovemo
bosanskim duhom. Bez bosanskog duha nema ni BiH.
Dejtonski agitprop, koji ve} {estu godinu kreiraju Chabrija & Joe, posve je
zaobi{ao mogu}nost da snagu poruke akumulira u zajedni~kim znakovima bh.
identiteta. Njihov domet je ona himna bez teksta, ona zastava bez smisla. Bosnu
treba ubijediti da ne postoji, jer nikada nije ni postojala. Ma jel matere ti?!
@ivio Vladimir Srebrov!
Br. 20, 21. III 2001.

14

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Agresija na BiH jo{ traje

Na jaslama politike OHR-a i OSCE-a odbranjen je i osokoljen
genocidni nacizam kod bh. Srba i hb. Hrvata - jer sve {to je
zlo~inima zapo~eto u ratu dovr{ava se u varljivom miru
Me|unarodni projekt u BiH nalazi se pred moralnom i humanisti~kom
propa{}u. [to je krah izvjesniji to }e bivati agresivnija nastojanja da se sloboda
bosanskog, demokratskog, kriti~kog govora kontrolira totalitarnim mehanizmima
OHR-a i OSCE-a, koji danas igraju ulogu nekada{njeg Centralnog komiteta Saveza
komunista.
Uspostavljena je bolj{evi~ka kontrola javnog mi{ljenja, koja se ostvaruje
kako transparentnim, tako i kafkijanskim pritiscima. Korisno je da se neutralizira
medijski jezik nacionalisti~ke mr`nje, hu{kanja, {ovinizma. Me|utim, proganjanje
kriti~kog mi{ljenja o moralnoj feleri~nosti Dejtonskog sporazuma, o indikativnim
propustima OHR-a i OSCE-a, itd. postaje znak da se nad Bosnom nadvio novi
oblak jednoumlja. Za demokratske slobode je potpuno svejedno da li iza totalitarne
infrastrukture stoji komunizam, nacionalizam ili krsta{ki globalizam. Kao i svaki
politi~ki subjekt koji ima neograni~enu mo}, OHR i OSCE su inficirani samoljubljem,
{to obi~no stvara smanjenu mo} rasu|ivanja. Slijepcu je lako hodati ako zna put do
ku}e.

New klislingerya
Olimpska mo} OHR-a ne bi bila problemati~na da je na putu civilizacijskih
principijelnosti. Nakon pet godina, te{ko je vjerovati u njihovu iskrenost prema
ideji BiH. S jedne strane insistiraju na po{tovanju ljudskih prava srpskih i hrvatskih
povratnika, a s druge strane im se fakinguje za 30.000 Bo{njaka koji }e i no}as
prespavati pod {atorima i u stra}arama. Bo{njaci se planski raseljavaju, ubijaju,
tuku, ekonomski i kulturno minoriziraju Pet godina poslije u Trebinju ili ^apljini
i dalje vlada nacisti~ki apratheid, dok ovim dijelom Bosne vlada bo{nja~ki
mazohizam. Postoje hiljade primjera koji svjedo~e o strate{ki podr`anoj
neravnopravnosti Bo{njaka. [ta je cilj tome? Iznuriti Bo{njake do te mjere da
shvate da ovo vi{e nije njihova domovina? Da iskoriste pogodnosti koje se samo
njima nude za useljenje u prekookeanske zemlje? Da budza{to prodaju svoju
imovinu? Da se u kona~nici svedu na minoran politi~ki potencijal koji }e, silom
kvislin{kih prilika, biti usisan u srpsko-hrvatsku etnonacionalnu podjelu BiH? Jasno
da ove tendence ne vode obnovi bosanstva i multietni~kog dru{tva, ve} betoniranju
rezultata genocida. To djeluje kao mirnodopski nastavak genocidnog projekta iz
Kara|or|eva, kakav je, napose, priznat u Dejtonu, ali i u savremenim svjetskim
encklopedijama koje BiH nazivaju srpsko-hrvatskom republikom.
Protektora{ki komiteti i njihovi sateliti ideju Bosne koriste samo kao fasadu
za protok mrtvog vremena i iznurivanje ljudi kojima je stalo do gra|anske BiH.
Oni ne}e da vide ubistva bo{nja~kih povratnika, premla}ivanje bo{nja~ke djece,
Dnevnik revolucije

15

srpske nacisti~ke demonstracije u Br~kom, a to je paradigmatski rezultat

petogodi{nje antibosanske politike OHR-a, OSCE-a i njihovih kvislinga. Na jaslama
politike OHR-a i OSCE-a odbranjen je i osokoljen genocidni nacizam kod bh. Srba
i hb. Hrvata - jer sve {to je zlo~inima zapo~eto u ratu dovr{ava se u varljivom miru.

CeKa fetwe
Od intelektualaca odanih idejama otvorenog dru{tva, antifa{izma,
anti{ovinizma, koje se sa`imaju u multikulturalnoj ideji Bosne, o~ekuje se da uo~e
i osude pojave koje sahranjuju budu}nost Bosne. O~ekuje se od srpskih i hrvatskih
intelektualaca da javno uka`u da kurdizacija Bo{njaka vodi umiranju Bosne, kao
paradigme jedinstva u razlikama. O~ekuje se od bo{nja~kih intelektualaca da u
ime bosanstva govore o zlim rezultatima petogodi{njeg tapkanja u mjestu
me|unarodne politike u BiH.
Ali niko ne govori ni{ta! Obamrli smo u sitnosopstveni~kom strahu da bi
nas mogla sti}i fetva CKSK. Postala nam je ta varljiva, kratkotrajna sigurnost
bitnija od budu}nosti Bosne. Kao da }e biti mjesta za nas, za deset-dvadeset godina,
kad ova zemlja postane nalik na dana{nju Bijeljinu ili ^apljinu.
Vjerovalo se da }e ingerencije OHR-a i OSCE-a biti usmjerene ka
neutralizaciji mr`nje i nacional{ovinizma, a u cilju revitalizacije multietni~ke i
multikulturalne Bosne i Hercegovine. Na `alost, one su usmjerene na sprovedbu
zacrtane politike koja uva`ava vojnopoliti~ki realitet. Otuda u ovom dijelu Bosne,
koji je trebao biti jezgro {irenja pozitivnih bratskih vibracija, imamo instaliran
medijski apartheid ~iji je zadatak da kontrolira i sankcionira svaki poku{aj
ukazivanja na bo{nja~ku neravnopravnost. Utreniran je orvelovski mehanizam
medijskih i politi~kih pla}enika ~iji je kvislin{ki zadatak da re`e na slobodu
progovora o opasnostima koje prijete budu}nosti Bosne ako se nastavi fizi~ko i
ekonomsko istrebljivanje bo{nja~kog naroda. Pla{imo se govoriti o bo{nja~koj
potla~enosti jer bi nas uglancani kvislinzi mogli optu`iti za nacionalizam, mr`nju
i sl. Ali, mi govorimo s pozicija borbe za zajedni~ku, slobodnu i demokratsku BiH,
koje ne mo`e biti sve dok jedan narod spava pod {atorima a drugi ili tre}i unov~ava
svoje ljudsko pravo na povratak imovine! I k tomu jo{ pravi nacisti~ke orgije
protiv bo{nja~kih nesretnika i protiv ideje Bosne.
Te{ko je vjerovati da bi se bosanska javnost mogla probuditi iz eutanazijskog
sna. Previ{e je medijske, politi~ke i finansijske mo}i uvezano u ideolo{ko-policijski
sistem OHR-a i OSCE-a da bismo mogli o~ekivati revoluciju slobode bosanskog
mi{ljenja. Razumljivo je {to se ljudi pla{e da bi ih mogao progutati novi totalitarni
mrak. OTPOR prema antibosanskoj politici privatna je stvar svakog intelektualca,
njegove humanisti~ke i demokratske higijene. Privatne su i posljedice koje mogu
sti}i s odmazdom. Zasad.
Br. 21, 4. IV 2001.

16

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Karanje ru`e
Za{to je SDP nasilno pretvoren u totalitarnu organizaciju, u kojoj su
vrline: paranoi~nost, degeneri~nost, klimoglavost? Da li zato {to bi
demokratski ambijent razgolitio hoh{taplere i kriminalce kojima je
SDP sredstvo da kvislin{ki vladaju i da se esdeaovski obogate?!
U mjesecu maju kad ru`e cvjetaju dogodi}e se Kongres uvehle
Socijaldemokratske partije BiH. Nazire se da }e ovo doga|anje demokratije biti
izetbegovi}evska politi~ka hutba, koja }e produ`iti monolo{ki dijalog ~obanluka i
ovanluka. Bi}e aplauza, vibratora, ozarenih tele}ih glavu{a, hvalospijeva Staljinu
i Partiji, a da se ne}e ~uti ni trun kriti~kog stava prema svemu {to je u SDP-u
trebalo biti bolje, a nije: jer je SDP danas isto {to i SDA ju~er, mo`da i gore, i
opasnije, jer iza unutarnjeg, ali i budu}eg vanjskog totalitarizma u SDP-u stoje
OHR i OSCE, sa garancijom da SDP-u ne treba alternativa. Kakva je razlika izme|u
komunisti~ke crkve, i ovog plafona demokratije koji nam je nametnut u vidu djevice
Zlatkije? Mehanizam bezrezervnog favoriziranja SDP-a od stranaca ugrozio je
demokratiju i s vana i iznutra: prvo, politi~ki `ivot u BiH je potla~en okupatorskim
centralizmom koji favorizira svoje konobare; drugo, konobarske stranke su
inficirane neprirodnim sistemom vrijednosti, u kome se hijerarhija gradi na
dokazivanju odanosti prema tutorima, a ne prema ideji BiH, demokratije,
humanizma. SDP je, blagodare}i na(r)cistoidnoj glade`i svoga lidera, gurnut u
bezizlaz sluganske robotike, odro|ene od naroda i patrioljublja.

Krmatorium vrtiguzum
Geneza trule`i u SDP-u za~etak ima u kuplerajskom spoju tutorske nakane
protektora sa stra{}u za vla{}u koja je nadja~ala moralne i patriotske kodekse u
SDP-u. Umjesto da SDP istraje na principima socijaldemokratske i bh. ideje, {to
podrazumijeva kontinuiran kriti~ki odnos spram neprincipijelne me|unarodne
politike u BiH ova Stranka se pretvorila u kvislin{ki parlafon OHR-a i OSCE-a.
Taj prostitu~ki odnos: ja tebi vlast, ti meni du{u odve} je nadi{ao proporciju
tarife; odve} se vrtiguzi u SDP-u takmi~e da ulove konjski ud, da ih razdere na
49:51, da ih nema, a da ih ima u skalimeriji novih vrijednosti u kojoj se ljubav
prema BiH smatra najve}im grijehom.
Me|unarodnu politiku u BiH nije te{ko definirati kao antibosansku,
konektiranu na srpsku i hrvatsku hegemoniju koja se ostvaruje zatiranjem
Bo{njaka, kao naroda od ~ijeg nacionalnog izumiranja ovisi realizacija dugoro~nog
plana za stabilnost BiH. Biti sluga te ubogo degeneri~ne politike zna~i potpisati
mazohisti~ku kapitulaciju svoga moralnog creda. Politika SDP-a ne samo da je
kapitulirala pred kuplerajskom ponudom, ve} se i kreativno uklju~ila u nadgradnju
krsta{ke zamisli. SDP amaba{ nikad ne reagira na sistemske teroristi~ke napade
na bo{nja~ke povratnike; valjda ra~una da bi javnom osudom mogao povrijediti
konstitutivne teroriste. Od Mostara prema Stocu poru{eno je oko 200 ku}a
Dnevnik revolucije

17

bo{nja~kih povratnika, ali SDP i njegove medijske i nevladine filijale {ute jer nije
multikulturno razdvajati narode. [utila je i SDA, ali ova stranka se od osnivanja
hrani u pelenama. SDP-ovsko ukidanje selama u Maglaju, okretanje krmadi kod
Lukavca, proganjanje mud`ahedina u Bo~inji, kao da su bijesni psi a ne mirni
vjernici, strastveno delo`iranje na{ih ljudi pod vedro nebo, posebno bo{nja~ke
inteligencije, inkvizitorsko proganjanje neistomi{ljenika, sataniziranje bo{nja~komuslimanske ba{tine, itd. - ipak spadaju u soficticirane oblike mazhohisti~kog
dokazivanja odanosti Velikom Bratu. SDP je i po vertikali i po horizontali
hipnotiziran idejom bezrezervne poslu{nosti u sprovedbi nakana me|unarodne
zajednice u BiH; iste one koja je zdu{no pomagala genocidno ubijanje BiH, a koja
danas drugim sredstvima okon~ava katilnuk zapo~et 6. aprila 1992. godine.
Kongres SDP-a je dakako statuarna obaveza, ali i prilika da su u maniru
sleta drugu Titu izre`ira poltronska uspavanka, kojom }e se u slavu vlastite
propasti klicati obmani.

Esdepeosaurus mutavoid
Bezbeli }e se navest da je populisti~kom progresijom porastao natalitet
SDP-a, da je mudro rukovodstvo zaslu`no za pobjedu na izborima, da je na djelu
ekonomska renesansa, reintegracija BiH, itd, itd. Po{to su iz SDP-a o~i{}ene opasne
politi~ke grupacije, tj. prvoborci koji uo~avaju razliku izme|u povijesne zada}e
SDP-a i ove sluganske stvarnosti, ~ime su terorom gmizavaca prosje~nosti u}utkani
preostali esdepeosaurusi ne}e se dogoditi ni{ta. Sude}i po tajnom biranju
mutavoidnih delegata za Kongres, vladat }e disciplina klimanja glavom bez
prepona. Kinderlidera budu}nosti nema ko upitati: Za{to je pristao da projektom
Alijanse betonira etnonacionalne aparthejde s lijeva i s desna, a da na ovih 24
odsto bh. teritorije kao jeftini kvisling sprovodi nastavak genocida nad BiH? Za{to
nije ucijenio s&h igra~e u OSCE-u i OHR-u, tako {to bi tra`io ponavljanje izbora,
intervencije u Pravilima i propisima, ili usvajanje Izbornog zakona koji bi podr`ao
multietni~ku vlast na cijeloj bh. teritoriji, a u skladu sa Odlukom o konstitutivnosti?
Za{to je vlastohleplje stavio iznad interesa BiH, koja se feleri~nim projektom
Alijanse definitivno udaljava od imperativa reintegracije? Napose, za{to je SDP
pretvorio u totalitarnu organizaciju, u kojoj su vrline: paranoi~nost, degeneri~nost,
klimoglavost? Da li zato {to bi demokratski ambijent unutar SDP-a skinuo ga}e
hoh{taplerima i kriminalcima koji i u debelim i u tankim crijevima otvaraju tajne
ra~une, da se poput svrgnutih mamlaza obezbjede za karavakat? Da li zato {to je
totalitarni SDP jedini na~in da se prikrije istinska priroda ovog Doriana Greja, koji
bi u demokratskom ozra~ju bio rastavljen na svoje smije{ne sadisti~ke bolesti.
Zar sve to vrijedi milenijske opstojnosti Bosne i Hercegovine?!!
Ovo vrijeme je jedinstvena prilika da se BiH za vavijek istrgne iz `rvnja
nametnute sudbine. Sna`an i uporan kriti~ki stav prema kr{enju me|unarodnih
pravnih, demokratkih i humanisti~kih standarda slomio bi srpsko-hrvatsku politiku
OHR-a i OSCE-a. Tim prije {to se danas i Srbija i Hrvatska hrane na tu|em kazanu.
Bez otpora ubijanju BiH odosmo u vra`iju mater. SDP je svoju povijesnu
revolucionarnu zada}u podredio izdajni~koj fukara{tini. Komandant Sava je mrtav.
Ali se ranjenici jo{ mrdaju
Br. 23, 2. V 2001.

18

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Dejtonski fa{izam
^etni~ka Republika Srpska je legalizirana Alijinom prisilnom
kapitulacijom, podr`ana hitlerovskom Evropom, njegovana od ovih
mamlaza koji sebe nazivaju Alijansom za promjene. [ta sad kojeg
vraga ho}emo?! Da u tvorevini koja je ustoli~ena na genocidu
cvatu ru`e tolerancije?!
Plitkoumno graktanje javnosti u povodu ~etni~enja u Trebinju i Banjoj Luci
u punoj je mraka~i potvrdilo uzro~nike na{e zalutalosti u vremenu i prostoru.
Mudroserno je onanisalo i staro i mlado. Mrtvaci iz Kruga 99 najednom su zaboravili
da su u pokvarenoj hladnja~i ~as prije tvrdili da je projektom Alijanse pora`en
nacionalizam. ^ulo se toliko istih, jalovih osuda da je tema postala dosadna i
naporna. A o istinskim uzrocima nimuekaet. Za{to ~etni{tvo u jedroj morbidnosti
`ivi i pet godina nakon Dejtona? Za{to je bh. demokratski i patriotski front mrtav?
Za{to su Bo{njaci i dalje glupavi ko magarci pa tekbiraju u slavu ~etnika?
Na{e dru{tvo je kroz fa{istoidnu diktaturu OHR-a i OSCE-a dovedeno do
intelektualnog, moralnog i patriotskog sloma. Korumpirano je, prestra{eno, mutavo,
nekriti~ki svezano za Dejtonski sporazum, a time i za {u}urluk Republike Srpske,
koja je stolno gnojivo tzv. hrvatske samouprave. Politi~kim robotima je zabranjeno
pomisliti na logiku koja stoli~i vitalnost ~etni{tva i usta{tva u BiH. Oni su tu da ne
misle. Redanje stvari u logi~ki slijed razobli~ilo bi iluziju o postojanju na{e zemlje.
Otkrili bi da OHR i OSCE ve} godinama podr`avaju apartheidne i nacisti~ke
koncepte kod bh. Srba i hb. Hrvata; da su sadr`ajni nasljednici Adolfa Hitlera koji
je u usta{tvu i ~etni{tvu imao svoje saveznike. Okupatorski mediji i intelektualni
gmizavci `estoko su pla}eni za projekat zamotavanja nacisti~kog bitka Dejtonskog
sporazuma u oblandu pacifizma, demokratije, globalizacije. Politi~ki sistem u na{oj
zemlji je orvelovski, marionetski, jer lutka koja se otima biva zadavljena katancima
koji je pokre}u. Ne postoji mogu}nost da se politi~ki zbori o savezu slijednika
nekada{nje Antihitlerovske koalicije sa ~etnicima i usta{ama. Ne postoji ni volja:
za{to bi plja~ka{i demokratije sjekli oblak na kojem sjede?

Analiticcuum chetnikorium
Otuda se mo`e razumjeti tupavost kojom je urinirana na{a javnost u povodu
orgija u Trebinju i Banjoj Luci. Otkriveno je, mo`ete misliti, da je rije~ o fa{izmu!
To nevjerovatno dostignu}e na{eg analiti~kog uma sigurno je postidjelo ~etnike
koji su krmetu otkinuli glavu da bi zakrmetili zemlji{te Ferhadije. ([to da se stide
kad je lani SDP-ova prethodnica, u znak pobjede demokratije, pronosila krmad
kroz muslimanska sela?!) Svehrvatski vo|a Kre{imir Zubak do{ao je na ideju da
se malo reklami{e, pa je ra`vakao bajatu ideju o ukidanju entiteta. Sve {to je
re~eno bilo je nalik na ga}e bez u~kura.
Vrhunac ma|ijske maloumnosti je dijagnoza da je za ~etni~ku ekspresiju
krivo nehap{enje Radovana Karad`i}a. Ko biva, kad bi se ovaj manijak na{ao u
Dnevnik revolucije

19

Hagu, svi ~etnici bi namah pocrkali ko gamad. Prvo, Karad`i} je na slobodi blagodare}i za{titi agenata SFOR-a. Drugo, Karad`i} nije Bog pa da priti{}e dugmad u
srpskim glavama. OHR i OSCE su ovdje te bo`anske sile koje odr`avaju u `ivotu
nacisti~ke nakaze. Nije ni drug Tito bio Bog pa da od nas stvara umilnu jagnjad,
ve} je represivni sistem dr`ave, makar i paranoi~no, odstranjivao nacionaliste, i
afirmirao bratstvo i jedinstvo me|u na{im razlikama. Sistem dejtonske BiH je taj
koji institucionalizira fa{isti~ki kretenluk. ^etnici i usta{e su stoga dejtonski, a ne
antidejtonski faktori.
Vi{e niko ne zbori da je ta Republika Srpska dibidus rezultat genocida i
najve}a sramota u povijesti srpskog naroda. Hajde {to opijeni Srbi ne bje`e od
svoje sramote Ali za{to cjelokupna bejagi demokratska javnost mu~i o tome?
Kako je mogu}e tra`iti Karad`i}a u Hagu, dok njegovo zlodjelo ima ustavni karakter?
Radovan Karad`i} je uzidan u temelje dejtonske BiH. Ili je dejtonska BiH zlo~ina~ka
tvorevina, ili je Karad`i} pravednik, i pride, mu~enik?! Opredijelimo se! Po{to je
bjelodano da Republika Srpska nema nikakvog povijesnog utemeljenja, da je
stvorena na masovnim likvidacijama i deportacijama civila, na genocidu i
sakralocidu tom zlu je po svim mjerama mjesto u be{~asnoj pro{losti ljudskog
roda. No, to zlo `ivi, legalizirano Alijinom prisilnom kapitulacijom, podr`ano
hitlerovskom Evropom, njegovano od ovih mamlaza koji sebe nazivaju Alijansom
za promjene. [ta sad kojeg vraga ho}emo?! Da u tvorevini koja je ustoli~ena na
genocidu cvatu ru`e tolerancije?! ^etni{tvo je nagra|eno i legalizirano, blagodare}i
na{oj mazohisti~koj patologiji; ~etni{tvo je legalna dr`avna ideologija u polovici
BiH. Dokle god postoji ~etni~ka tvorevina Republika Srpska izgradnja poru{enih
d`amija nema nikakvog smisla. [to }e ptici u kafezu krila.

Bosniakus mutavorum
Zasebnu dimenziju ove pri~e ~ini pora`avaju}a spoznaja da je bo{nja~ki
narod ostao jednako mutav kao i u vrijeme agresije. U prijepodnevnim satima
kada su po~ele stizati vijesti o orgijama u Banjoj Luci bo{nja~ka lica je ozarila
sre}a. Kao da je Bajram. Radovali su se Bo{njaci krme}im tintarama, kamenicama,
batinama. Evo, opet nas maltretiraju! Vidi{ civilizacijo kako smo jadni i bijedni!!!
Bo{njaci nikako da shvate kako se svijetu gadi ta bo{nja~ka prosja~ka slinavost.
Prezir je jedino {to se smlatavo{}u mo`e zaraditi.
[ta bi nakon banjalu~kog divljanja mogao po`eljeti ~etni~ki um? Oni okom,
a mi skokom! Ba~ena je bomba na crkvu u Sanskom Mostu, ru{eno je pravoslavno
groblje u Tuzli, a ulicama Sarajeva je odjekivao tekbir. Vandalizme u Sani i Tuzli su
mogli izvjesti i sami Srbi, ali tekbirske demonstracije u Sarajevu su izveli Bo{njaci,
s glavama. Ko biva, sad }emo im pokazati da i mi konja za trku imamo. Rodila
majka majmuna.
Bilo bi smisleno da su SDP i druge multietni~ke organizacije priredili protestne skupove na kojima bi se u ime univerzalnih vrijednosti govorilo o za{titi prava
na slobodu vjeroispovijesti. No, SDP je debilno zadebelio u poistovje}ivanju krivice.
Kakva je to multikultura ako i Armija RBiH nije fa{isti~ka falanga? SDP je postao
beznade`an slu~aj. Ne~injenjem su u~inili da se sarajevski protest pretvori u tekbiranje, a time i legitimiziranje ~etni~enja. Sana, Tuzla i ono {to slijedi imaju uzrok u
SDP-ovom prepu{tanju inicijative budalama. Haman im druk~ije nije nare|eno.
Pri~a se vra}a na za~etak posljedica koje `ivimo. Krah politi~kog segmenta
Dejtonskog sporazuma je o~igledan. Sporazum koji uva`ava rezultate zlo~ina i ne
mo`e proizvesti ni{ta drugo osim zla, i zlo~ina. Propast Dejtona pravno zna~i
povratak u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tamo }e nas sa~ekati zabrana
nacionalisti~kih stranaka i zakoni koji }e s onu stranu brave poslati sve te ~etnike,
usta{e i njihove muslimanske saradnike. Samo tako mo`e biti dr`ave Bosne i
Hercegovine. Ovo {to danas imamo je dr`avni okvir za FA[IZAM. Biti protiv
20

Dnevnik revolucije

apartheidnog i nacisti~kog Dejtonskog sporazuma danas je najvi{i izraz

demokratije, humanizma i antifa{izma. EVIVA LIBERTE!!!
Br. 24, 16. V 2001.

Dnevnik revolucije

21

Dnevnik revolucije

Kurtizanske balije
nasred zemlje Srbije
Nakon Lagumd`ijine posjete Beogradu ~etni{tvo mo`e s mirom
spavati. Odgovornost SRJ za agresiju na BiH i genocid nad
Bo{njacima utopljena je u tzv. me|udr`avno vije}e za saradnju.
Lagumd`ija se time promovirao kao sluga velikosrpskih interesa.
Uz debilne fanfare ovda{njih pla}eni~kih medija popra}ena je posjeta visoke
bh. delegacije ~etni~kom Beogradu. Koje li ironije, neka`njena fa{isti~ka armada
Velike Srbije priredila je vojne po~asti delegaciji dejtonske paradr`ave BiH, ~iju
polovicu i dalje dr`i pod genocidnom okupacijom. Uni`eni bo{nja~ki narod, putem
svojih predstavnika Lagumd`ije i Belki}a, odao je po~ast svojim d`elatima. Pored
po~asnih jedinica fa{isti~ke Vojske Jugoslavije to nije pro{ao Beriz Belki} (koji je
u slavu poni`enja izrazio svoje veliko zadovoljstvo atmosferom u Beogradu); u tu
po~ast be{~a{}u nagonjene su sve na{e `rtve, sve na{e Suade Dilberovi}, Alad`e
i Ferhadije, sva na{a ubijena i osaka}ena djetinjstva, razvaljeni i unaka`eni `ivoti.
To je okupirana BiH klicala u slavu svoje vanmateri~ne stvarnosti.

Moleriserium laffinorum
Kada je Alija Izetbegovi}, pod kriminalnim pritiscima, a mo`da i zarad
fild`anstana, za pregovara~kim stolom legitimizirao ~etni~ke i usta{ke projekte u
BiH, znalo se da je to rezultat bolesti koja nas je zadesila. No malo je ko o~ekivao
da }e se na dokusurivanje BiH konektirati SDP, okupiran od patolo{ke despotije
Zlatka Lagumd`ije. Kongresno ~i{}enje SDP-a od pameti i bh. patriotizma namah
je dobilo svoju stvarnosnu dimenziju u promiskuitetnim beogradskim zdravicama
Zlatka Lagumd`ije. Ravnogorskom Ko{tunici to nije, ljubazno se klebere}i,
nazdravljao Lagumd`ija, ve} sve na{e boli, nepreboli. Takav splet unutarnje
mazohisti~ke morbidnosti, odsustva samopo{tovanja i suosje}anja sa `rtvama
velikosrpskog genocida, oustavljenom u apartheidnoj Republici Srpskoj ni u snu
se ne mo`e imenovati zdravim i konstruktivnim.
Trebala bi nam jedna podebela studija pa da poredamo sve dokaze koji
svjedo~e da je politika me|unarodne zajednice u BiH, ~iji je sluganski preslika~
Zlatko Lagumd`ija, usmjerena protiv multietni~ke, antifa{isti~ke i demokratske
BiH. Vi{egodi{nje nasilno izvinjavanje `rtava d`elatima urodilo je genocidnim
blokadama povratka i postdejtonskim planskim raseljavanjem u tre}e zemlje.
Tra`enje kooperativnosti u fa{isti~kim i velikodr`avnim projektima inkompatibilno
je smislenosti postojanja dr`ave BiH. Samo pla}enicima i budalama nije jasno ko
za koga i protiv ~ega ovdje igra.
Na{ svijet je ubijen u pojam postdejtonskim batinjanjem. Nije mu jasno da
civilizacija mo`e podr`avati zatiranje BiH. Ne shvata da se redoslijed stvari
odre|uje zakonima prirode, a ne principima duha. Multietni~ka BiH je tek duhovni
imperativ. Realitet se oslanja na srpstvo, kao garant stabilnosti na Balkanu.
Opstojnost genocidne Republike Srpske pogodna je moneta za kooperativnost
22

Dnevnik revolucije

balkanskog srpstva. Da ne bismo vjerovali u ovu nakaznu stvarnost, rado }emo

progutati balijansne sedative.
Povr{na analiza beogradske kapitulacije BiH razotkriva la` koja nam se
plasira kao dostignu}e regionalne suradnje. Poku{ajmo ~itati stvarnost.
Ravnogorski Ko{tunica je istakao da je - uspostavljanje posebnih odnosa SRJ sa
RS u skladu sa slovom i duhom Dejtonskog sporazuma - i ni{ta mimo njega. Pa kud
bi vi{e?! Na{ mudri narod }e se bezbeli razveseliti ~injenicom da je na{ Ko{tunica
toliko po{ten da ga ni{ta mimo Dejtona ne zanima. [to bi ga i zanimalo kad je
Dejtonskim sporazumom legaliziran velikosrpski osvaja~ki plijen. Kada govori o
posebnim odnosima sa RS, Ko{tunica ne misli na entitet u kome su konstitutivna
sva tri naroda; on misli na onu RS koja je slavila ~etni{tvo 7. maja u Banjoj Luci. On
nije za politizaciju obnove vjerskih objekata, kao ni Petri~. Postojanje d`amija je
za ~etni{tvo od vajkada bilo politi~ki problem, zar ne?!
Premijer SRJ, Nekakav @i`i}, istakao je opredjeljenje svoje Vlade da podr`i
jedinstvo BiH. Posebni aneksijski odnosi sa RS svakako doprinose tom jedinstvu
BiH. Na tom molerskom fonu promi{lja i na{ titoslav Lagumd`ija. On je izmodao
imunitetni mudroslov da treba suditi i projektima stvaranja jednonacionalnih
dr`ava. Ako je to tako, onda je Republika Srpska prva na spisku. Za{to to nije
otvoreno rekao? Ili pak misli da RS nije rezultat projekta kome treba suditi?

Meduzzorium guzzorium
Zahlada poni`avanja BiH i uspomene na `rtve agresije prire|ena je
Lagumd`ijinim izjavama u povodu Tu`be BiH protiv SRJ. On se kapitulantski slo`io
sa ministrom Svilanovi}em da - pitanje Tu`be treba prepustiti pravu i pravnicima.
Ali SRJ tu stvar NE prepu{ta me|unarodnom pravu i pravnicima, ve} se aktivno
bori i lobira da se ospori Tu`ba za agresiju i genocid. U svome zahtjevu
Me|unarodnom sudu u Hagu SRJ tvrdi da u to vrijeme - nije bila ~lanica UN, niti
potpisnica Statuta Suda pravde, niti potpisnica Konvencije o genocidu. Ko biva,
ni luk jeli, ni luk mirisali.
Autor i pravni zastupnik tu`be BiH protiv SRJ, ameri~ki profesor prava
Frensis Bojl, ka`e da - ovaj zahjtev nije ni{ta drugo nego poku{aj
odugovla~enja, u nadi da }e se politi~kim pritiscima SAD i evropskih zemalja na
vladu u Sarajevu ugu{iti i prekinuti ovaj proces.
- Sasvim je jasno da }e SRJ upotrijebiti sve raspolo`ive trikove kako bi
izbjegla odgovornost pred Me|unarodnim sudom pravde za nesumnjiv zlo~in
genocida protiv ljudi i naroda Bosne i Hercegovine, najve}im dijelom protiv
Bo{njaka - ka`e prof. Bojl.
U kontekstu ~injenica i promi{ljanja prof. Bojla treba smjestiti Lagumd`ijin
stav da - pitanje Tu`be prepusti pravnicima. Za razliku od SRJ, Lagumd`ija
promocijom pasivnosti ignorira Tu`bu i pride ustoli~uje Me|udr`avno vije}e za
saradnju. Takvo {to mogu ~initi samo patriotske meduze ~ije su politi~ke guze
zakupljene da interes srpstva preferiraju nad interesima BiH.
Cjelovitost BiH je u uzro~no-posljedi~noj vezi od integralisti~kih strujanja
me|u ju`noslavenskim razlikama. Bo{njacima pogotovo treba stanjivanje
ju`noslavenskih granica. To je put do njihovog nacionalnog interesa, da slobodno
`ive u cijeloj BiH. Me|utim, ovo {to ~ine Lagumd`ija & comp. nije borba za
demokratsku i humanisti~ku BiH. To je jeftina prodaja ovda{nje sistemski stvarane
patriotske i moralne izgubljenosti.
Krivi smo mi {to smo ih pustili.
Br. 25, 30. V 2001.

Dnevnik revolucije

23

Dnevnik revolucije

Sataniziranje mud`ahedina
Gra|ansko pravo mud`ahedina je da imaju slobodu
vjeroispovijesti, zbora i dogovora, u okvirima koji ne naru{avaju
prava i slobode drugih. Oni ta prava u ovom dru{tvu nemaju!
Multikulturni listovi pod ideolo{kom kontrolom lidera budu}nosti posljednjih
su dana krenuli u akciju spa{avanja ravnogorskih ~etnika. Sprovode}i dejtonsko
sveto pismo, psalm o poistovje}ivanju krvnika i `rtve (VXCCCIIX), ovi pla}enici
su teme o ~etni{tvu zamijenili paranoi~nim temama o mud`ahedinima i
vehabijama. Cilj je proizvesti utisak da su vehabije najve}a prijetnja miru u BiH.
Kad se izbezumljena javnost ubijedi da su mud`ahedini paradigma ekstremizma
u BiH, i to uvoznog, onda }e nam ~etnici i usta{e do}i kao doma}e `ivotinje, kao
dio kulturne i politi~ke ba{tine. I onako su ve} pod za{titom dr`ave.

Ugurssuzium muslimanorum
Strate{ko poganjenje bh. patriotske svijesti rezultiralo je svikavanjem na
okupirane ~&u dijelove BiH. Postalo nam je normalno da bh. dr`ava `ivi na jedva
24 odsto svoje teritorije. Tu se uzgajaju s&h ljudska prava, dok se bo{nja~ka izvoze
na doradu u kamenolome RS i batinolome HB, pa odatle u prekookeanske nedo|ije.
Bosne nestaje isklju~ivo zbog ustavne legalizacije fa{izma, oli~enog u nacisti~kom
apartheidu bh. Srba i hb. Hrvata. Taj apartheid vlada na 76 odsto bh. teritorije;
imanentno je zato~en za razli~itost, za antifa{izam i multikulturalnost, a time i za
dr`avu BiH. Taj apartheid je u ve}ini!!! Nasilje nad bo{nja~kim povratnicima je
prirodan rezultat ustavne legalizacije genocidnih ideologija. I onda vam se pojave
slinavi pla}enici da uzroke nestabilnosti BiH tuma~e prisustvom mud`ahedina!
Ugursuzluk Bosanskih Muslimana u posljednjoj deceniji mjeri se umije}em
slu`enja svojim du{manima. Kad je Karad`i}u to najvi{e trebalo, Alija je dr`ao
mitinge po Fo~i i Kladu{i i najavljivao da }e se muslimani toliko namno`iti da }e
Srbi i Hrvati uskoro biti manjina. Alijina tu`na historijska sudbina sva je odre|ena
ovakvim glupostima. U njegovom stilu i vehabijska bra}a su se nekoliko puta
uslikala po mjeri antibosanske propagande. Posljednji put, prirediv{i jalove proteste
u povodu banjalu~kih doga|aja, koji su spika protuma~eni kao, tobejarabi,
revan{izam. Me|u njima je mnogo na~itanih i pametnih ljudi i pravo je ~udo kako
si dozvole ovakve gre{ke u koracima.
Me|utim, prvo valja napraviti ogromnu razliku izme|u tih nekoliko mirnih,
neincidentnih javnih protesta vehabijske bra}e, i nacisti~kog divljarenja ~etnika i
usta{a. Potom, treba napraviti ogromnu razliku izme|u vi{egodi{njeg medijskog
i politi~kog sataniziranja vehabijske bra}e, i ~injenice da ovi ljudi dosad nisu
nikome naudili: nisu nikog kamenovali, nisu nikog pretukli, nisu nikog ubili
Njihovo je gra|ansko pravo da imaju slobodu vjeroispovijesti, zbora i dogovora, u
okvirima koji ne naru{avaju prava i slobode drugih. Oni ta prava u ovom dru{tvu
nemaju! Oni su unaprijed osu|eni da budu protute`a s&h ekstremizmu.
24

Dnevnik revolucije

Srbarium sunetorium
Na{e najstarije novine su neki dan posvetile pola stranice nekakvom
anonimnom pismu u kome tobo`e roditelji djece iz Studentskog doma u
Ned`ari}ima saop}avaju da tamo - pod maskom obi~nih vjernika postoji grupa
ekstremista, sumnjivih i mutnih tipova, koji sebe nazivaju vehabijama i vrbuju
na{u naivnu djecu u svoje redove. - Uspjeli su u svoje redove uvu}i studente koji
nikada nisu i{li u d`amiju, pa se bojimo da to ne ode u neku dalju fazu fanatizma i
ekstremizma. Anonimni roditelji od upravnika tra`e da se - glavnim akterima
zabrani takav vid strate{kog djelovanja. Prvi je problem {to jedna ozbiljna novina
tretira providno anonimno pismo. Drugi je problem {to je sadr`aj tog pisma do te
mjere glupav, da ga ni komunizam ne bi svario. Van svake pameti je, uop}e,
komentirati tu {izofreniju.
Na{a druga dr`avotvorna novina se konektirala na stvaranje d`eve oko
mud`ahedina. U Bo~inji je dramati~no, po potrebi. Odatle je nekakav Ljubo
]urkovi}, lider povratnika, poru~io da }e - sve srpske porodice ponovo iseliti ako
se ne isele mud`ahedini. On tvrdi da - mud`ahedini ugro`avaju sigurnost onih koji
su se vratili, pa postavlja ultimatum: - Zajedni~ki `ivot Srba sa mud`ahedinima je
mogu} samo ukoliko oni promijene na~in `ivota! To je isto kao kad bi bo{nja~ki
povratnici u Fo~u, ako ih ima, kazali da je `ivot sa Srbima mogu} samo ako Srbi
prestanu objedovat krmetinu; i ako kona~no po~nu i `ive i mrtve sunetiti. U
protivnom, jel, Srbi treba da se isele iz Fo~e. I sad zamislite neku novinu u RS koja
bi objavila ovakvu glupost. To mo`e samo ovdje, u ovoj moralnoj i patriotskoj
vukojebini, gdje svakovrsni kretenluci `ive na pijedestalu mogu}eg. Taj Ljubo
]urkovi} bi svijetla obraza prekrajao vjerske obi~aje. Hajde {to je on mahnit, ali
ovda{nje novine taj apartheidski ultimatum ~asno prenose kao relevantan faktor
stanja u Bo~inji! Ne saznasmo ni kako to mud`ahedini ugro`avaju sigurnost
povratnika. Znano je zasad da su se pijani srpski povratnici i`ivljavali nad
preostalim mud`ahedinima u Bo~inji, kad su, urlaju}i ~etni~ke pjesme, pe~eno
prase donijeli pred privatnu ku}u u kojoj je klanjan d`uma-namaz. Mora da su im
instruktori bili iz lukava~kog SDP-a. Da su se mud`ahedini drznuli da za{tite svoja
vjerska prava, sva bi se sila lafina{ke multikulture sru~ila na njih. Njihovo pravo je
da nemaju prava.

Maykorium mu starum
U proganjanju mud`ahedina najgrlatiji su oni {to su sami sebe proglasili
lu~ono{ama otvorenog civilnog dru{tva, multikulture, tolerancije Pa kako to,
majka mu stara! Valjda i za mud`ahedine ima mjesta u tom otvorenom dru{tvu?
Ili, dru{tvo nije otvoreno! Kakvo je to multi ako ne sadr`i razli~itost? I pravo na
razli~itost! Kakva je to tolerancija ako vam smetaju jehovini svjedoci, pankeri,
dervi{i, ljevi~ari, protestanti, vehabije, anarhisti, rokeri, ak{amlije ili navija~i?
Mante lafine! Sloboda otvorenog dru{tva ome|ena je granicama zakona. Ona se
ru{i proganjajem na{ih ustavnih prava na razlike. Izme|u ~etnika i usta{a koji
progone bo{nja~ke povratnike, i la`nih bh. demokrata koji progone mud`ahedine
nema bitne razlike. Na odnosu prema mud`ahedinima ~ita se kulturna,
demokratska i humanisti~ka zrelost na{eg dru{tva.
Do dna je postalo jadno i providno braniti i pravdati s&h ekstremizam tim
neodr`ivim sataniziranjem mud`ahedina.
Br. 26, 13. VI 2001.

Dnevnik revolucije

25

Dnevnik revolucije

Tevhid za Bosnu
Kapitulacija Bosne koju je Alija za{alovao u Dejtonu tek se mo`e
betonirati povla~enjem Tu`be BiH protiv Jugoslavije, kao i
usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona. Lagumd`ija je
odabrani d`elat koji agresiju na BiH pretvara u gra|anski rat.
Mi nismo ljudi. Ni hajvani nismo. Mi smo ni{ta. I mejit je li~nost spram
na{eg `ivog ni{tavila. Nad nama se i`ivljava srbofilski fa{izam Volfganga Petri~a,
a mi se kleberimo. Razvla~e nas do razvrata, a mi im nazdravljamo. Mrtvaci bar
dostojanstveno {ute. A mi se demokratski razonodimo dok nad na{im crknutim i
crvavim du{ama masturbiraju me|unarodni manijaci. Najve}a je bo`ija kazna
izgubiti ponos! @ivot smo odve} izgubili, jer bol ne osje}amo.
Ushi}eni smo jer je postavljena singlica za Ferhadiju. Natjerali smo i onog
premijera @ivotinjske farme da gleda kako koljemo li~nog ovna pored plo~e koja
nema nikakvog zna~enja. Nek crkne od muke! Ne vidimo da je genocidna Republika
Srpska i sad horna da nas kolje. Pobijedila je pravna dr`ava? Gotovo 3000 srpskih
policajaca sprije~ilo je da krdo krvo`dernih ~etnika lin~uje muslimanske vjernike.
Doj~e vele izvje{tava da je bilo tek mali~uk petardi. Zadovoljena je forma. Metnuta
je nekakva plo~a. Bo{njaci }e se i dalje pla{iti svoje sjene. Tamo je rahatnije biti
pseto nego Bo{njak. Jer je Republika Srpska najstra{niji i najsramniji proizvod
moderne evropske civilizacije. To je genocidni, aparthejdni, zlo~ina~ki,
konclogorski, hitlerovski, fa{isti~ki - ponor ljudskog roda! Dok se ne ukine to
zlo, tamo ni jedna razli~itost nema {ta tra`iti. Kao ni onomad u Hitlerovoj Njema~koj.

Vo se cleberi to the d`elaticus

No, tako ne misle evropske antifa{isti~ke vlade koje se utrkuju da finansijski
nagrade jedinu fa{isti~ku i genocidnu dr`avno-pravnu nakazu u Evropi. Nagra|uju
joj i sifilisti~nu materu, krnju Jugoslaviju, kojoj je MMF dao pomo} od 200 miliona
dolara. Hajde {to kukasta Evropa iznevjerava vlastitu antifa{isti~ku tradiciju, pa
ustoli~uje rezultate zlo~ina; ali, iz kojih to mazohisti~kih ponora mi nagra|ujemo
one koji su i nas i na{u domovinu s }ejfom ubijali, zatirali, ~ere~ili?! Alija je pod
pritiscima Dejtonom preliminarno nagradio genocid nad Bo{njacima. Ali, Alija je
pro{lost. To {to je za{alovao tek se mo`e betonirati povla~enjem Tu`be BiH protiv
Jugoslavije, kao i usvajanjem segregacijskog Izbornog zakona.
Kukasti kri`ari iznudili su Dejton sau~esni{tvom u izgladnjivanju i ubijanju
Bosanaca. Njihova namjera, da pokopom BiH obezbjede trajnu stabilnost regiona,
upravo dobija na{ kona~ni samoubila~ki muhur. Ustoli~ili su marionetsku vlast
koja }e da ukuca jo{ ova dva preostala koca u na{ mrtva~ki sanduk. Lagumd`ija je
odabrani d`elat koji }e pre}utkivanjem Tu`be BiH protiv SRJ omogu}iti da agresija
postane gra|anski rat. U tom slu~aju }e Srbija, {to re~e Frensis Bojl, dobiti punu
kontrolu nad Republikom Srpskom, a nama }e stvarnost legitimno prati mozak
kako su svi podjednako ~inili zlo~ine. Jasno je da staljinisti~ki komesari iz OHR-a
ne vide imperativ regionalne saradnje u kontekstu Tu`be BiH protiv SRJ. Tu`ba je
26

Dnevnik revolucije

za njih smetnja tzv. normalizaciji odnosa. I od{teta je smetnja. Jadna Srbija, i

onako jedva kraj s krajem sastavlja. Jo{ bi je mi trebali ubijati time {to je ona nas
ubijala. Najbolje je sve zaboraviti i volovski se kleberiti sa \in|i}em, nad sjenima
pobijenih Sarajlija. Lako je, i be{~asno je, ovom eutanaziranom narodu maglu
prodavati.
Drugi kolac u ubijanju BiH predstavlja usvajanje Izbornog zakona, kojim se
definitivno betonira dejtonski paraustav i uni{tenje dr`ave BiH. Egzekutor je
Alijansa za promjene koja putem svog lidera ispunjava nastrane prohtjeve OHR-a
i OSCE-a. Nakon usvajanja Zakona koji BiH dijeli na dvije izborne teritorije, dakle,
na dvije zasebne dr`ave, BiH nema vi{e nikakvog smisla. Na{a zemlja, zaslugom
hijena iz Alijanse, definitivno prestaje da postoji i u najmanjem sadr`ajnom smislu.
Zastava BiH na Ist Riveru obi~na je krpa koja se jedino jo{ u Petri~evom zahodu
mo`e vijoriti. U`utjela.

Srbadium avec ofanzinorum

Svi klju~ni poslovi me|unarodne zajednice u BiH su zavr{avani kriminalnim
i zlo~ina~kim ucjenama prema tzv. bosanskoj strani u sukobu. Kao {to je iznu|en
Dejton, tako se iznu|uje samoubila~ki Izborni zakon. Okupatori su zaprijetili da
BiH ne}e postati 44. ~lanica Vije}a Evrope ako ne usvoji sopstvenu smrt. Pa kakva
je fajda od ~lanstva u Vije}u Evrope ako }e tamo sjediti zastava koja ni{ta ne
zna~i, a ako }e ovamo diskriminacija imati zakonski okvir!? Ko biva, nek mi
u|emo u Vije}e Evrope a poslije }emo se naduravati oko diskriminacije. U
limburgu! Tako je i dejtonski Aneks sedam izmi{ljen da nas navu~e na podjelu
BiH, da bi se za pet i po godina samo dva odsto Bo{njaka vratilo u RS. Pri~a o
kasnijem uskla|ivanju nedoslijednosti u Izbornom zakonu samo je jeftina
navlaku{a. Mi nikako ne shvatamo da vascijeli srpski svijet duboko vjeruje da je
dejtonska BiH samo nu`ni bajpas do formalnog, me|unarodnog, priklju~enja RS
Srbiji. Ni{ta nam u tom pravcu ne govori ni Petri~evo odobravanje specijalnih
odnosa RS sa SRJ? Mi jo{ uvijek naivno mislimo kako je RS privremeno zlo u
interesu zaustavljanja rata, i kako }e uskoro i{~eznuti. Ma jok! - Takav Izborni
zakon mo`e biti samo dio plana tzv. me|unarodne zajednice da dozvoli Srbiji
apsorpciju RS. Srbi }e dobiti pola BiH, uz ne{to strpljenja. Mogu ~ekati i deset
godina, ali }e na kraju to dobiti - ka`e Frensis Bojl, doktor internacionalnog prava.
Makar prepoznajmo crnu slutnju u ovome {to advokat Bojl govori! Probudimo se i
shvatimo da se pred na{im veselim o~ima odvija definitivni kraj na{e dr`ave!
Tehvid za Bosnu! I za nas!!!

Multikulti strasse genocidus

Me|unarodni in`injeri genocida ~ekali su pet godina da nas umrtve do
mjere kada vi{e ni{ta ne mo`emo u~initi. U maniru nacisti~kih okupatora, OHR i
OSCE su zatrli gotovo sve mogu}nosti patriotskog, demokratskog i humanisti~kog
progovora. Okupirali su medije i za jeftine pare kupili bh. pamet. Satanizirali su
bosansku ba{tinu kao ekstremizam. Putem kvislin{kih poslu{nika, do bola su
prognali bosansku inteligenciju. Organizirali su nastavak genocida nad Bo{njacima,
koji pod strate{kim socijalnim pritiscima odlaze i dobijaju ekskluzivno pravo na
useljavanje u prekookeanske zemlje. Doma}i inkvizitori su sebe proglasili borcima
za multikulturu i bosanstvo. Rije~ je o jeftinoj la`i! O presvla~enju identiteta! Jer,
oni {to sebe nazivaju spasiocima BiH - upravo su na{i egzekutori.
Najmanje {to mo`emo u~initi je da shvatimo {ta nam se doga|a.
Br. 27, 26. VI 2001.

Dnevnik revolucije

27

Dnevnik revolucije

Ha{ki feler
Osjetite li ovu ti{inu? Boli, u vra`iju mater, boli umirati sa vlastitom
zemljom. Ta smrt je ko zemlja te{ka, te`a od svake ovozemaljske
smrti. I jo{ je te`a time {to {utimo, ko hajvani u klanici.
Useljavanje Slobodana Milo{evi}a u Hag bilo je ve}i doga|aj za vascijeli
svijet nego za nas. U no}i kad mu se dohakalo, mo}ne satelitske tv stanice su
otvorile specijalne programe. Govorilo se o zlo~inima Milo{evi}eve Srbije. Po{to
smo mi u komercijalnoj fazi istine i pomirenja, kod nas su se emitirale narkoti~ke
meksi~ne sapunice. Za{to u BiH, koja je temeljna `rtva Milo{evi}eve `ive Srbije,
nije bilo normalnog medijskog odgovora? Zato {to bi nas otvaranje dublje rasprave
o Milo{evi}u dovelo do hereti~kog pitanja svih bh. pitanja: Kako se mo`e suditi
nekome za ratni zlo~in, a ustavno uva`avati ono {to je zlo~inom postignuto? Kakva
je razlika izme|u bitka genocidne Republike Srpske, i optu`nice protiv Milo{evi}a,
Karad`i}a ili Mladi}a? Razlike nema! Republika Srpska je `ivi me|unarodni
spomenik ubistvima i progonima na etni~koj osnovi. Nemogu}e je suditi
pojedincima za njihova zlodjela, a priznavati rezultate tih zlodjela. To je posve isto
kao kad bi u ubistvu iz koristoljublja odvojili ubistvo od koristoljublja; ubica legalno
dadne svojoj hanumi oplja~kanu lovu, i ode da odgovara za ubistvo. Dr`avi Bosni
i Hercegovini treba vratiti pola njezine genocidno okupirane teritorije, jer samo
}e tako procesi za ratne zlo~ine dobiti smisao. A ni tada u cjelosti!

Stoyanka Maycca d`abe told: Fuy & caca

Me|unarodnoj zajednici je stalo da formalno popegla pravo i pravdu. Zato
je cijela pri~a o BiH svedena na hap{enje ratnih zlo~inaca. Ali ne i na ukidanje
njihovih ratnih (zlo)djela, koja imaju ustavni karakter. Ali ne i na tra`enje istinske
kazne za genocidnu agresiju na BiH, kojom treba kazniti dr`avu agresora. Nije
Milo{evi} vr{io privatna ubistva. Iza anga`mana srbijanskih ubica stojala je dr`ava.
Niti }e Milo{evi} iz svog {lajbuka izvaditi deset milijardi dolara da nam plati ratnu
od{tetu. Kao {to ni mrtav Hitler i dan danas ne ispla}uje od{tete svima koje je
tla~ila nacisti~ka Njema~ka. [vabe to i 56 godina poslije Nirnberga poslu{no ki{u
iz svog d`epa, za zlo~ina~ke cehove svojih sme|ih djedova. Toliko su {kolarine
platili da im vi{e nikad ne}e naumpasti da ma{u rukama.
Pod razvratnim pritiskom OHR-a i OSCE-a, i uz pomo} kojekakvih
slagumd`ija, na{a zemlja izigrava degena. Sve {to nam je pobijeno i uni{teno
svelo se na stotinjak optu`nica i na nekakve usijane tintare koje }e se hladiti u
ha{koj hladovini. Mo`e li mrtvima biti lak{e zato {to }e Milo{evi} ostatak `ivota
provesti u zatvoru? pita se komentator zagreba~kog Jutarnjeg @eljko Ivanjek.
Ne mo`e, vala, ni `ivima! Sve dok ne bude realizovana Tu`ba BiH protiv SRJ, i dok
se u parama ne naplati ratna od{teta, na kojoj mo`emo graditi politi~ku, ekonomsku
i moralnu rehabilitaciju i satisfakciju Hag }e biti nedovr{ena pri~a. Kakve veze
sa su{tinom ima tih 40 procesa koji su u toku, ta ~etiri osu|enika iza re{etaka, i
28

Dnevnik revolucije

sve {to ~ini Karla del Ponte? To je tek rep krivi~ne odgovornosti. Glava je u
realizaciji Tu`be protiv SRJ i u poni{tavanju rezultata genocidne agresije.
Mariz Krevatin u Judging Genocide pi{e da iskustvo Drugog svjetskog rata
pokazuje da nije mogu}e pred sud dovesti sve zlo~ince i da }e mnogi pro}i
neka`njeno. Karla del Ponte ka`e da treba uhvatiti one najodgovornije. I {ta onda?
Biva, tada }e se paljanski brdoidi u mraku prepadati od Milo{evi}eve sudbine.
Stojanke Majke }e nad kolijevkama djecu u~iti kako je i fuj i kaka biti kao Milo{evi}.
Kako da ih istovremeno u~e patriotskoj i dru{tvenoj higijeni, a da preziru one koji
su im patriju, genocidom, obezbijedili? Zato se ne treba ibretiti nad anketom koju
je je Glas Amerike napravio na Palama, gdje upitanici listom suosje}aju s
nepravdom nad Milo{evi}em. Njih niko ni~im ne mo`e ubijediti da je Milo{evi}u i
paljanskoj kliki mjesto u Hagu. Za{to? Zato {to `ive u Republici Srpskoj! Tamo je
genocid utkan u dr`avnost. To je autorsko djelo onih kojima se u Hagu sudi! Ovo
{to se name}e skrhanoj Bosni isto je kao da su u Nirnbergu 1946. osu|eni nacisti~ki
zlo~inci, a da su Njema~koj priznata teritorijalna osvajanja. I u Austriji, i u
pograni~noj Francuskoj, ^e{koj, [vicarskoj, ima Nijemaca, pa tamo nisu ostale
nikakve republike njema~ke, kao {to je u BiH ostala Republika Srpska.

Anal chepich Alijansa goes to the Belgrade crevo

U razmatranju ovog povijesnog incidenta treba razumjeti htijenje i prirodu
me|unarodne strategije, kao i na{u (ne)jasnu poziciju. Za{to bi se me|unarodna
zajednica trudila da u BiH revitalizira multietni~ko dru{tvo ravnopravnih naroda
i gra|ana? Oni vi{e vjeruju Andri}evom Pismu iz 1920. nego na{im sje}anjima na
Bosnu u kojoj smo `ivjeli u bratstvu i ljubavi. Njima je jeftinije uva`iti Milo{evi}eve
i Tu|manove zlo~ine u BiH, na osnovu kojih je stvoren novogovor o vje~noj mr`nji,
nego vjerovati, recimo, dobrim ljudima u vremenu zla. Iza na{e ~e`nje za Bosnom
ne stoji nikakva politi~ka snaga. To je moralna i kulturolo{ka volja. Iza srpskog i
hrvatskog komadanja BiH stoje vrlo konkretne, operacionalizirane, dnevno aktivne
lobisti~ke mre`e koje diplomatskim putevima dokraj~avaju zapo~eto. Bosanska
politika prvo je zagubljena Alijinim dun|erajima, a potom, jo{ dublje i tragi~nije,
ovim sramnim izdajama tzv. Alijanse za promjene. Ne postoji relevatna politi~ka
snaga koja bi se borila za interese dr`ave BiH. To {to lideri i sateliti Alijanse za
promjene pri~aju o demokratiji, civilnom dru{tvu, multikulturi, pa to je isto kao
kad Ratko Mladi} srebreni~kim dje~acima dijeli ~okolade. Za to vrijeme
me|unarodni serveri zla i hipokrizije ustoli~uju onaj isti Beograd za faktor
stabilnosti Balkana. Njegovu `ednu utrobu }e nahraniti polovicom BiH, kao utjehom
za polupoba~aj Velike Srbije. Tovit }e ga i umrtvljivanjem Tu`be BiH protiv SRJ, i
to intraanalnim ubrzigavanjem }epi}a Alijanse u beogradsko crevo; svo|enjem
odgovornosti SRJ na mrvice su{tine, poput ove trampe 200.000 `ivota za
Milo{evi}ev boravak u }uzi. Uzimaju}i u obzir da je valcerni Zagreb podmiren
hrvatskim granicama, Beograd postaje evropski miljenik na Balkanu. A mi? Nas i
crva ima nekoliko bilijardi na planeti, ali zalud kad su svud oko nas `ivi ljudi.
Na{a je nesre}a {to smo se vazda pona{ali kao lik u svome tu|em `ivotu. A
ne kao `ivot u svome liku. Osjetite li ovu ti{inu? Boli, u vra`iju mater, boli umirati
s vlastitom zemljom. Ta smrt je ko zemlja te{ka, te`a od svake ovozemaljske
smrti. I jo{ je te`a time {to {utimo, ko hajvani u klanici.
Ustajte!!! Ustajte Vi Bosansko Roblje!
Br. 28, 11. VII 2001.

Dnevnik revolucije

29

Srebrenica 1995. 2001.

Trgovina Srebrenicom
Na`alost, na{a formalizirana stvarnost ushi}eno se zadovoljava
polaganjem kamena-temeljca za izgradnju memorijalnog centra u
Poto~arima. Kao, bi}e taj kamen, pa }e biti centar, pa }e pravda biti
zadovoljena i sje}anje ovjekovje~eno. Memorija o stradanju ne `ivi
u kamenju, ve} u glavama.
Na dan najve}e bosanske tragedije, 11. jula 1995. godine, odr`ana je
historijska sjednica Izvr{nog odbora SDA na kojoj je predlo`eno da se () imenuje
Edhem Bi~ak~i}, do povratka dr Ejupa Gani}a koji se stradao u saobra}ajnoj
nesre}i. Bo{nja~ki lider je rekao: Problem zamjene ima politi~ku i pravnu
dimenziju. Mislio je na na zamjenu kadrova, a ne na razmjenu teritorija. Dok je u
srpskom genocidu nestajalo 10.000 bo{nja~kih `ivota, SDA je razmatrala i pitanje
upotrebe alkohola. [to se ti~e alkohola, i u mom kraju ljudi piju, i pitanje je koliko
}e trebati vremena za njihovo prevaspitavanje rekao je komandat General{taba
ARBiH Rasim Deli}. A D`evad }e ti Mla}o na to: Od 195 regruta u Bugojnu 100
klanja i ne podnose one koji piju.

Strategija pipanja
Bila je to u pravom smislu historijska sjednica, jer se u isto vrijeme kada je
bula`njeno o kadrovskim i panislamisti~kim pitanjima doga|ala najve}a bo{nja~ka
tragedija. Srebrenica je ve} bila na koljenima kada je rije~ dobio komandant Rasim
Deli}: Stanje na rati{tu BiH je veoma povoljno po nas. Mi smo u ovih nekoliko
mjeseci obezbijedili da Srebrenica ima vi{e naoru`anja i municije nego {to je
imala u protekle tri godine. Tako da su ove informacije o ulasku u prve ku}e
Srebrenice neprovjerene, a nisu ni mogu}e. Ovi mudroslovi su izgovoreni nekoliko
sati nakon {to je ARBiH napustila linije na ju`nom kraju Srebrenice. Dr`avni i vojni
vrh je smatrao da je stanje povoljno, jer u Srebrenici ima i dovoljno boraca, a i
naoru`anja. Stoga nije ni pominjana ~injenica da je u martu nare|eno a potom
izvr{eno povla~enje komandnog {taba iz Srebrenice, koji je dotad uspje{no
organizirao odbranu ove enklave. Petominutna informacija o Srebrenici na Klubu
SDA je mogla biti sve samo ne normalna. Svjesno ili iz java{luka tek }e se
saznati.
Ostalih 20 minuta rasprave o vojnim pitanjima posve}eno je akciji za
deblokadu Sarajeva, koja je jalovo trajala od 15. juna do kraja jula, i u kojoj su,
sazna}e se poslije, `ivote izgubila 404 borca, dok je njih 1360 ranjeno. Izetbegovi}
je ovu akciju najavio kao pipanje koliko je sna`an obru~ oko Sarajeva. Po{to je
apsolvirao Srebrenicu, general je bio optimista: Povoljna je klima i u izvo|enju
operacija oko Sarajeva. Savremene armije takve operacije pripremaju po nekoliko
mjeseci, a mi od sedam do 30 dana. Neke jedinice smo direktno uvodili u borbu. Za
tragi~nu strategiju pipanja nikad niko nije odgovarao, kao ni za mnoge boli na
kojima su oficiri gradili generalske ~inove.
30

Dnevnik revolucije

Ko je s Karad`i}em tikve sadio?

U kakvoj relaciji mo`e biti junska naredba General{taba ARBiH o izvo|enju
diverzija iz Srebrenice sa, kako je navedeno, podr{kom deblokadi Sarajeva? Kako
bi to diverzije oko Srebrenice mogle uticati na pipanje oko Sarajeva? Ra~un je
izvodiv samo ako je nekome trebalo slabljenje vanjskopoliti~ke odbrane za{ti}ene
zone UN, koja je bila uslovljena stanjem mirovanja. Ako, dakle, srpske snage
odgovore na diverzije, roljaju}i po Srebrenici, onda bi, jel, moglo do}i i do pucanja
obru~a oko Sarajeva!? Te uspavanke su demistificirane po~ev od 1993. kada je
jedna delegacija Srebreni~ana naobdan doputovala u Sarajevo, da joj se predlo`i
futuristi~ka solucija, ta~nije - zamjena Srebrenice za obru~ oko Sarajeva.
Srebreni~ani tada nisu razumjeli da sila Boga ne moli, a i ne voli. Vratili su se da
brane Bosnu.
Dolazimo do klju~nog pitanja koje se sa`ima u jedan od posljednjih
srebreni~kih vapaja: Da li smo osu|eni na smrt, da li postoji odgovor, da li smo
prodati?!! Ako Srebrenica nije prodata za obru~ oko Sarajeva, ~ime objasniti niz
nelogi~nosti u djelovanju bo{nja~kog politi~kog i vojnog vrha: izvla~enje
komandnog {taba na doobuku, potpunu neinformiranost i nezainteresiranost za
Srebrenicu, itd. Ako je pak Srebrenica prodata, ~ime objasniti da dosad nije u
javnost procurila tehnologija te prodaje, subjekti, uvjeti, itd.
Postoji hipoteti~na misao da su u trgovini Srebrenicom sudjelovali bo{nja~ki,
srpski i me|unarodni faktori, s ciljem zaokru`enja teritorija za okon~anje rata;
Francuska je imala klju~nu ulogu, {to se vidi i po zoni koju danas {tite njeni SFORovci; dogovor je bio da se ljudi puste prema Tuzli; odve} zlo~ina~ki dvojac Karad`i}Mladi} je mimo protokola sproveo masovnu likvidaciju, ~ime su druge dvije strane
uvu~ene u pat-poziciju sau~esnika; ovi zlo~inci navodno raspola`u dokazima o
dogovorima, {to im obezbje|uje distancu od Ha{kog tribunala. Ako su u okviru
ameri~kog plana za okon~anje rata u BiH (Strategija zavr{nice) mogle biti izvo|ene
bitke sa }orcima, navodna oslobo|enja evakuiranih gradova i sli~ne glumarije,
za{to se i srebreni~ka enklava nije mogla na}i na kantaru trgovine teritorijama?
Ako je bilo tako, onda stranci nisu znali, a na{i su pred ak{am zaboravili narodnu
poslovicu: Ko s |avolom tikve sadi

@ivljenje uspomene
na Srebrenicu
To je razlog vi{e da komemorativna obilje`avanja srebreni~ke tragedije ne
budu samo podsje}anje na genocid, nego i na one faktore koji su neprincipijelno{}u
i ne~injenjem genocid dozvolili. Uzrok srebreni~ke tragedije treba da u memoriji
ima ravnopravan tretman sa posljedicama, i uspomenom na `rtve.
Na `alost, na{a formalizirana stvarnost ushi}eno se zadovoljava polaganjem
kamena temeljca za izgradnju memorijalnog centra u Poto~arima. Kao, bi}e taj
kamen, pa }e biti centar, pa }e pravda biti zadovoljena i sje}anje ovjekovje~eno. A
kad bi danas pitali Bosance i Hercegovce, da ne ka`emo samo Bo{njake, da li su
voljni posjetiti taj memorijalni centar, te{ko da bi sabrali i jedan procenat. Memorija
o stradanju ne `ivi u kamenju, ve} u glavama, a duh se obrazuje kulturnim i
medijskim forsiranjem sistema dru{tvenih vrijednosti. Ho}e li se u {kolama u~iti
o tragediji Srebrenice? Ho}e li ekskurzije putovati u Poto~are? Ho}e li razne
delegacije odlaziti da se poklone sjenima `rtava najve}eg zlo~ina u Evropi nakon
Drugog svjetskog rata? Ho}e li Poto~ari `ivjeti u na{im ku}ama, djetinjstvima,
{kolama U svijesti urbanih Bo{njaka pojam Srebrenice izaziva stid: {to zbog
stradanja koje je preto~eno u poni`enje; {to zbog dimija koje ne djeluju
multikulturno, a i to je proizvod pla}eni}ke medijske politike koja nas je uvjerila
da je sve bo{nja~ko jednako nazadnom ili ekstremnom; {to zbog onih `ena koje
kvare iluziju da je u Bosni sve potaman. Ranjena bosanska stvarnost patolo{ki
Dnevnik revolucije

31

bje`i od Srebrenice. Zato {to je kvislin{ka politika uspjela da opije i unakazi moralni
i humanisti~ki lik ovog dru{tva.
Srebrenica je alfa i omega na{ih bosanskih `ivota. Srebrenica je jutro i
po~inak svakog osvojenog dana. U protivnom, bez duhovnog `ivljenja uspomene
na Srebrenicu nema ni nas.
Br. 28, 11. VII 2001.

32

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

U glavu (anti)fa{izma
Nema ni istine ni pomirenja dokle god se budu}nost BiH poku{ava
graditi na tekovinama fa{izma
U petak, 27. jula, navr{it }e se 60 godina otkad je ustankom u Drvaru otpo~elo
ispisivanje najsvjetlije stranice bh. historije. Pobjeda bh. naroda u antifa{isti~koj
borbi 1941. 1945. ~ini revolucionarnu renesansu smisla Bosne i Hercegovine. U
to ~vori{te se ulijevaju prethodna stolje}a bh. jedinstva u razlikama, i iz njega
izviru iskustva na kojima je jedino mogu}e postojanje ove zemlje. U svenarodnoj
borbi protiv Hitlera i doma}ih majmuna, u stvarnost su se iskalile univerzalne
civilizacijske vrijednosti: sloboda, solidarnost, jednakost. Da nije bilo ideolo{ke,
komunisti~ke zloupotrebe ove ~asne borbe, mi bismo s pravom mogli re}i da su
se biblijska i kuranska eti~ka u~enja ovaplotila u oslobo|enoj Bosni. Na{i su ljudi
`ivjeli u stvarnosnoj predanosti uzvi{enim idealima.

Travestitum Akrepozius
U posljednjem desetlje}u ideja bratstva i jedinstva priglupo je i tragi~no
prognana iz na{e stvarnosti. Iako je bratimljena sa egzistencijalnom su{tinom
BiH. Razumljiva je potreba {izofrenih nacionalnih separatista da pokopaju duh bh.
antifa{izma i zajedni{tva. Imanencija nacionalnih oligarhija je razgradnja bh.
dru{tva. Ali, kako razumjeti travestiju SDP-a i njegovih profiterskih satelita koji
od pomena bratstva i jedinstva bje`e ko {ejtan od kri`a? Potaman im je da zbog
imovinskog koristoljublja budu pravni sljednici Saveza komunista; ali im je haman
previ{e komunjarski da se ve`u za bratstvo-jedinstvo; pobogu, kao da to ima
ikakve veze s komunizmom? Reafirmacija bratstva i jedinstva posve je
kompatibilna futuristi~kim vizijama BiH, koje su suprostavljenje dejtonskoj,
segregacijskoj i apartheidnoj agoniji.
U tom grmu le`i akrep politi~kih, moralnih i patriotskih hipokrizija u BiH. U
normalnim zemljama politi~ki identitet se temelji na povijesnim i prirodnim
zna~ajkama. Politi~ki identitet BiH danas izvire iz genocida. Na{a je dr`ava
ure|ena po mjeri genocidnih teritorijalnih osvajanja. Bh. ustavni i izborni
mehanizam podr`ava disolucijske politi~ke snage. Mogu}nost suprotstavljanja
ovoj anomaliji sputana je zapetim staljinisti~kim fermanima OHR-a i OSCE-a koji
~ekaju svakog ko se zlu suprotstavi. U grotlu antidemokratskog i
antihumanisti~kog terora OHR-a i OSCE-a ipak ostaje prostor za suptilno politi~ko
djelovanje ka istinskim promjenama. Hajde {to {ute nacionalisti. Ali, otkud se
svekolika alternativa, na ~elu sa SDP-om, izopa~ila u nakaznog poslu{nika?!

The Bintliz Degenorium

Svijest da BiH ritmom dana odumire u dejtonskom smrtobatoru zahtjeva
otpor. Suprotstavljanje antibosanskoj nakani polazi{te treba imati u civilizacijskim
i povijesnim univerzalijama. O kakvoj to demokratiji govorimo ako je u BiH instaDnevnik revolucije

33

liran sistem koji gra|ane, u njihovim politi~kim pravima i slobodama, podre|uje

po nacionalnim pripadnostima? Da bi se uklonio taj sistem, treba ukloniti postignu}a
genocidne agresije. Treba redefinirati Dejton i unutarnje ure|enje BiH odrediti
idejom jedinstva sviju, pred zakonom, u pravima i obavezama. Idejom bratstva,
slavenskog bratstva, treba strate{ki oplemeniti dru{tveni prostor, kulturu, medije,
{kolske programe, itd. Onako kako se u svim normalnim dr`avama brani i afirmira
ideja dr`avnosti.
Ovo {to danas imamo u dru{tvenom prostoru jeste influenca antibosanskog
ustavnog sistema. Primjerice, umjesto da se integrira tv prostor, na kulturolo{kom
kontinuitetu TVSa, stranci nam nametnu nekakvog bintliza da podjeli bh. rtv po
dejtonskim {avovima. Umjesto da obrazovni sistem ide ka reafirmaciji zajedni~kih
znakova, na{e {kole postaju regrutni centri za proizvodnju nacionalisti~kih degena;
u RS su ve} proizvedene generacije u koje je usa|ena mr`nja prema BiH i
domoljublje prema Srbiji. Umjesto da privreda te`i reintegraciji, podr`avaju se
nacionalne privatizacije. Za ovih pet i po godina ni reprezentacija u fudbalu nije
sabrana, a kamo li {ta vi{e. Ovi kroki ilustrativi prirodan su rezultat, proistekao iz
ustavne antbosan{tine koja podupire sve {to je protiv smisla postojanja BiH.
Ni okupatori, ni njihovi kelneri iz tzv. alternative, dosad se ni u primislima
nisu bavili klju~nim zahvatom za opstojnost BiH: ukidanjem nacionalnih stranaka.
U ukidanju ovog antibosanskog zla okupatori osjete opasnost za stabilnost
dejtonskog apartheida, ~iji je cilj da nas protokom vremena uvu~e u }orsokak bez
povratka; ustavno i izborno ukidanje nacionalisti~kih pravila poremetilo bi
zafuntanu s&h podjelu BiH, u kojoj stranici vide klju~ trajne stabilnosti. ^ime nego
patriotskom prostitucijom objasniti to {to SDP i druge multietni~ke stranke nisu
nikada insistirale da se izborna pravila prilagode Odluci o konstitutivnosti, tako
{to bi strana~ke liste uva`avale nacionalni klju~!? Obaveza da se na izborne liste
stavlja najmanje tre}ina `ena, kao i ukidanje Popla{enove stranke dokazuju da
se mogu ~initi takvi zahvati. Odgovor na pitanje za{to se ne ~ine? obja{njava
kona~ne ciljeve me|unarodne strategiji u BiH.

Hipokryzium ugurzuzorium
Politi~ke prirode u BiH lako je raspoznati na njihovom odnosu prema
Dejtonu. Oni {to, tobo`e u ime demokratije, govore o implementaciji Dejtonskog
sporazuma, lafina{i su sa dna kace; demokratija i implementacija
antidemokratskog brloga ne idu zajedno. Budu}i da se SDP, taj ~uvar na{ih
antifa{isti~kih tradicija, zala`e za politi~ki Dejton, logi~no je da ne mo`e tra`iti
ukidanje nacionalnih stranaka i druge zahvate koji bi se temeljili na ustavnoj
reafirmaciji povijesnih i kulturolo{kih bh. pravila. Ti ugursuzi demokratije u
vlastohlepnoj pomami zaboravljaju na svoju povijesnu zada}u da Bosnu vrate
Bosni. I zaboravljaju da ne postoje vremena koja ne pamte.
Umjesto odlu~ne revolucionarne kampanje za ozdravljenje BiH, oni se bave
usavr{avanjem korupcije u svojim redovima i estradnim mahnitostima, kao {to je
ona lidera im slagumd`ije da }e njegova familija odlu~iti o tome da li }e prihvatiti
du`nost premijera. Malo je falilo da se zabrinuti narod, kao u Me|ugorju, okupi
pod njegovim pend`erima i popali svije}e. Luciferovska infekcija SDP-a produbljuje
se maltretiranjem penzionera i ukidanjem invalidnina ratnim stradalnicima; jerbo
bi}e da nema istine i pomirenja ako }e SDP pomagati, kako Mati} re~e - falangiste,
iliti fa{iste Armije RBiH. A zapravo nema ni istine ni pomirenja dokle god se
budu}nost BiH poku{ava graditi na tekovinama fa{izma.
Obilje`avanje 60. godi{njice antifa{isti~kog ustanka u BiH razotkriva dvojni
moral suorganizatora ove manifestacije: SDP-a i SUBNOAR-a. Pre`ivjeli partizani
su pristali da ~asno naslije|e svih bh. naroda dadnu u vlasni{tvo jedne partije, koja
to danas ni~im ne zaslu`uje, i da time postanu jeftina ideolo{ka filijala strana~kih
34

Dnevnik revolucije

interesa. Umjesto da jedan od najslavnijih datuma na{e povijesti ima dr`avne

atribute, svodi se na ideologizirani kusur, isto kao {to je SDA {irinu islama svodila
na svoju pija~arsku mjeru.
Br. 29, 25. VII 2001.

Dnevnik revolucije

35

Dnevnik revolucije

O`ivjeti u pokojniku
Ili }e se u~initi odlu~an zaokret ka povijesnom pravilu zajedni{tva i
tolerancije, ili }e BiH uskoro skon~ati na povijesnom izuzetku koji
ve} `ivi kao dejtonsko pravilo
Mrtvac se mrda! Ili se to samo prikaza prikazuje? [ta god da se vrpolji u
crijevu pokojnika, usud mu je da se opet smiri. Bosna `ivi svojom korumpiranom
smr}u. Otud je te{ko vjerovati da glasovi otpora dejtonskom bezumlju i stranjskom
jednoumlju nisu puke prikaze, ve} stvarnost. Hi~me put su nam se prikazivale
prikaze, a na sabahu bi sve postajalo ukleto gore.
Barem po medijskom kalendaru, vrijeme u BiH se druk~ije mjeri poslije
majskog ~etni~enja u Banjoj Luci i julskog dersa Nijazovog o lopovima me|u
strancima. Najednom su i zakleti sljepci odlu~ili progledati i napisati koju o
ugro`enosti Bo{njaka i o sumnjivim poslovima me|unarodnih jebisara. Gdje im je
prije godinu-dvije bio taj vrli analiti~ki um pa da prepoznaju da je me|unarodna
strategija u BiH antibosanska, mafija{ka, usmjerena na zadr`avanje s&h
apartheidnih tvr|ava? Dalo se to uo~iti na segregacijskom prekrajanju izbornih
Pravila i propisa, na multikulturnoj toleranciji blokade Aneksa sedam, na
nacistifikaciji medijskog prostora i razvaljivanju BHT

Zgnyechena muxa & utowlyen megged

Staljinisti~ke ~engele Volfganga Petri~a svjedo~e o diktatorskoj izopa~enosti
bh. stvarnosti. Tripera{ka demokratska javnost od{utala je kada je OSCE,
par~anjem BiH na izborne jedinice, protuustavno prekrajao Pravila i propise, te
namje{tao pobjede s&h secesionistima; kada je OHR aminovao aneksiju pola
Bosne od SRJ, pod jagnje}om ko`om tzv. specijalnih odnosa; {utalo se i kada je
Petri~ 19. VII 2000. od ~lanova Ustavne komisije, koji su trebali raspravljati o
neustavnosti mandata OSCE-a, tra`io da mu se bez izuzetka u potpunosti povinuju:
Svaki poku{aj potkopavanja autoriteta smatrat }u poku{ajem opstruiranja
Mirovnog sporazuma. To {to se uhela}eni narodni poslanici nisu pojavili na sjednici
Ustavne komisije, paradigma je na~ina na koji OHR i OSCE zavr{avaju svoje
okupatorske poslove.
Zar je trebalo da ~edo nacizma prokulja nad Ferhadijom, pa da se po~ne
uo~avati o~itost - nastavka agresije na BiH i genocida nad Bo{njacima!? Ne, to
nije postignu}e ovda{nje demokratske volje, i sazrelosti, ve} nemogu}nosti da se
pred o~ima zgnje~ene muhe sakrije utovljen me|ed. Da je servilna doma}a pamet
kriti~ki objektiv otvorila koju godinu prije, do danas bi izgradili upravu nad svojim
sudbinama. Avaj, ali SDP je hotio i tutu pojest samo da zasjedne na vlast, makar i
feleri~nu, i podani~ku. Umjesto da ostane vjeran bh. principima, i po cijenu da
tripartitni mufljuzi optr~e jo{ jedan, po~asni krug. Alijansiranjem fild`ana u~vr{}ene
su bh. podjele, {to je i bio cilj onih {to budu}nost BiH vide kao {niclu iz Kara|or|eva,
bez bo{nja~kog priloga. Nepriznavanje izbornih rezultata, kojima se legitimiziraju
36

Dnevnik revolucije

s&h sile secesionizma jedino je {to su trebale u~initi demokratske snage. Pa

nek se onda OSCE pravda svojim mentorima. Kolaboracija sa prokazanim
razara~ima BiH, najgori je izbor koji se mogao po~initi.

And the cappa and the shacka

Poslije 100 dana tuberkuloze, prihajaju nam plodovi izdisaja. Sad se SDP
ibreti {to je neprincipijelna i nejasna podr{ka stranaka iz RS. Zar se uop}e moglo
o~ekivati da }e na{minkani kleronacionalisti iz RS podr`ati ideju ma kakvih
promjena? Svaka promjena je nesrodna genocidnom bitku RS. Tek bi ukidanje
nacionalnih stranaka i reforma Dejtona mogli o`ivjeti mrtvaca. Ali SDP je samo
lafina{ki misionar promjena. Dokazuje to i sjednica Glavnog odbora SDP-a na
kojoj su se potvrdile zebnje da je ova stranka tek SDA u drugom pakovanju.
Na iznena|enje slobodarske u~malosti, nekoliko je autora sa~inilo britke
analize lupetanja GO SDP. Kraj jula treba bilje`iti kao mogu}e vrijeme ra|anja
kriti~kog odnosa spram nove vlasti, iako je i prije bilo debelih povoda, i usamljenih
poku{aja, da se javno razmatraju neprincipijelnosti SDP-a. No, tolika koli~ina
moralnog i patriotskog jada ovaj put se nije mogla zaobi}i.
SDP potpuno preuzima totalitarne obrasce od SDA! I jo{ gore! Oni javno
jadikuju {to poslovni ljudi iz SDP-a nemaju valjan tretman u biznisu kojim se bave.
Pa {ta oni misle?! Da bi ~lanska kartica SDP-a trebala biti garancija uspjeha u
biznisu?! Poslije takve minderske legitimacije, ne treba da ~udi {to SDP dr`avne
poslove smje{ta u strana~ke kancelarije, gdje raspravlja o vladinim agencijama,
zavodima, pravosu|u, itd. I jo{ se, koje li ironije, buni {to su neke stranke Alijanse
ministarstva pretvorile u svoje strana~ke centrale. Pa upravo SDP funkcionira po
Alijinom obrascu: dr`ava to sam ja. Ima li i jedan va`niji funkcioner a da nije
strana~ki visoko rangiran? I da ne strepi pred ideolo{kim {arafom svoje fotelje?
No, ono na ~emu se dibidus provaljuje aktuelni trenutak SDP-a jeste
frazeologija o ekonomskim reformama, zaustavljanju i procesuiranju korupcije.
Siti su i haman ne znaju da narod skapava od gladi. Socijalna slika je kontejnerska.
Gdje je ta obe}ana pomo}? Investicije? Bolji `ivot? Narod naveliko pri~a da mu je
pod SDA bilo bolje. Mo`da zato {to je SDA imala alternativu, pa je krala {akom, ali
ne i kapom; ono iz kape je ostajalo narodu. SDP nema alternativu. Oni kradu bez
straha od promjena, a utaljeni `iranti su im evropski i ameri~ki egzekutori BiH.
Dokle god SDP ne otvori istragu o korupciji i kriminalu u svojim redovima, ne}e
imati moralno pravo da bilo koga islje|uje. Zato i ne islje|uje. Jer kriminal u BiH
ne govori ideolo{kim jezicima, ve} hropti u sno{aju bratstva i jedinstva izme|u
biv{ih i sada{njih plja~ka{a bh. naroda.

Survival & zayebanccya

SDP je u posjedu historijske odgovornosti za sudbinu BiH. Vrijeme nam
dramati~no isti~e. Za koju godinu ovdje ne}e egzistirati kriti~na masa Bo{njaka,
naroda koji ~ini smisao postojanja BiH. Bo{njaci se pod socijalnim i bezbjednosnim
pritiscima etni~ki ~iste, iseljavaju, plja~kaju, obezglavljuju. Bosanstvo umire. A
SDP se zajebava! Ako se odmah ne u~ine radikalni medijski i politi~ki zaokreti u
pravcu antifa{isti~ke i humanisti~ke rehabilitacije BiH mi smo gotovi. [est godina
smo zalud vjerovali. Vrijeme je za ISTINU. Vrijeme je za STAV. Jer nema
kompromisa sa multietni~kim bi}em BiH! Ili }emo opstati na povijesnom pravilu
zajedni{tva i tolerancije, ili }emo nestati na povijesnom izuzetku - koji ve} `ivi
kao dejtonsko pravilo.
Na{a je ljudska obaveza da se borimo za opstanak.
Br. 30, 8. VIII 2001.

Dnevnik revolucije

37

Dnevnik revolucije

Likvidirajmo nacionalizam
Ukidanje mononacionalnih stranaka u Izbornom zakonu preduvjet
je za uspostavu sistema koji }e garantirati revitalizaciju i razvoj
bosanskohercegova~kog dru{tva kao prirodnog upori{ta dr`avnosti
Bosne i Hercegovine
Narednih dana predstoji otvaranje klju~nog pitanja za politi~ku budu}nost
BiH. Pribli`ava se zakazani rok ucjene za usvajanje Prijedloga izbornog zakona,
budu}i da u septembru u Gruziji zajeda Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope,
na kojoj bi se trebalo odlu~iti da li }e BiH u}i tamte, ili ostati vamte.
Bezmalo {est godina nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma na{a zemlja
se nalazi u procesu zavr{ne disolucije svojih povijesno temeljenih dru{tvenih i
dr`avnih zna~enja. Za nekoliko godina BiH }e izgubiti svrhu postojanja! Potreban
je radikalan zaokret ka uspostavi politi~kog sistema koji }e podra`avati
revitalizaciju i unapre|enje vrijednosti koje ~ine smisao BiH.

Present Perfect Tense

Multietni~ka su{tina BiH ve} deset godina se razgra|uje politi~kim sistemom
koji podra`ava etnonacionalne podjele. Temeljna je gre{ka po~injena kada je za
prve postkomunisti~ke izbore 1990. dozvoljeno formiranje mononacionalnih
stranaka, a time i uspostava segregacijskih vlasti. Tada je po~injeno nasilje nad
Ustavom BiH koji je svim bh. narodima i gra|anima garantirao jednakopravnost i
konstitutivnost. Dr`avljani BiH su iz prirodne pozicije ravnopravnosti na cijeloj bh.
teritoriji, protjerani u bezizlaz da budu manjina u odnosu na druga dva, ili tri, naroda.
Protuustavno nasilje je mononacionalnim strankama omogu}ilo da postanu
nosioci nacionalnih legitimiteta, i da kao nacionalne vlasti zakonomjerno te`e
uspostavi suvereniteta na svom dijelu bh. teritorije. Legaliziranje prava na
nacionalni suverenitet bilo je katalizator rata u BiH, kao i uzro~nik segregacijskih
mirovnih sporazuma iz Va{ingtona i Dejtona.
Dejtonska stvarnost svjedo~i da postoje}i politi~ki, tj. izborni sistem,
definitivno nije u mogu}nosti revitalizirati bh. dru{tvo, kao osnovno upori{te bh.
dr`avnosti. Zbog postojanja mononacionalnih stranaka, tj. vlasti, u BiH ja~aju
segregacijska etnonacionalna dru{tva, koja su agresivno suprotstavljena smislu
Bosne i Hercegovine. Etnonacionalne oligarhije su svjesne da ih tek nekoliko
godina dijeli od zacrtanog cilja, kada }e bh. podjele metastazirati od povijesnog
izuzetka ka povijesnom pravilu. Sa humanisti~kog i demokratskog aspekta
nemogu}a je resocijalizacija pripadnika drugog ili tre}eg naroda u apartheidski
ambijent. Nemogu}e je o~ekivati i najmanji pomak ka demokratskoj ili ma kakvoj
revitalizaciji BiH - sve dok se ne izmijeni sistem koji podra`ava podjele, apartheid
i segregaciju.
Prijedlog izbornog zakona na `alost opstaje na obrascima kojima se
podra`ava disolucija bh. dru{tva i dr`ave. Ne postoji racionalno i ~asno opravdanje
38

Dnevnik revolucije

za usvajanje izbornog zakona koji }e, uz pomo} faktora mrtvog vremena, voditi
definitivnom odumiranju BiH.

Future continius tense

Ako se misli podr`ati budu}nost BiH, onda nedvojbeno treba ispraviti gre{ku
kojom je stvoren politi~ki sistem suprotstavljen prirodnom i povijesno utemeljenom
multietni~kom karakteru bh. dru{tva. To zna~i da izborni zakon treba obavezati
politi~ke stranke na ravnomjernu zastupljenost svih bh. naroda na izbornim listama,
uklju~uju}i politi~ku jednakopravnost i tzv. ~etvrtog naroda u BiH, tj. onih gra|ana
koji svoje nacionalno opredjeljenje definiraju bosanstvom, ili druk~ije. Politi~ki
prostor tzv. ~etvrtog naroda pripada i jednakopravnosti svih koji su svrstavani u
kategoriju Ostalih.
Kao {to je OSCE nalo`io da na izbornim listama mora biti tre}ina `ena, tako
bi bosanskohercegova~ki izborni zakon propisao da na svim listama, u svim
izbornim jedinicama, bez obzira na popis stanovni{tva, treba biti ravnomjerna
zastupljenost Srba, Hrvata, Bo{njaka i Ostalih, koji bi na listi bili redoslijedno
zastupljeni. Ako bi Srbi i Hrvati koji su u Tuzli u manjini imali jednaka politi~ka
prava kao Bo{njaci koji su u ve}ini, tako bi i u Banjoj Luci gdje su Srbi u ve}ini,
Bo{njaci i Hrvati imala jednaka politi~ka prava, iako su u manjini. Time bi bila
odstranjena mogu}nost da pripadnik ma kojeg bh. naroda bude manjina u ma
kojoj izbornoj jedinici u BiH, ili ma kojoj dru{tveno-politi~koj zajednici. U ruralnim
sredinama koje su i prije 1990. bile monoetni~ke, ovo bi se pitanje rje{avalo
druk~ije.
Dalo bi se razmi{ljati i o deplasiranosti parlamentarnih instanci (Dom naroda
i Ustavna komisija FBiH; Ustavna komisija RS) gdje se danas transparentno, i
neu~inkovito, navodno {tite nacionalna prava. Kontradikcija postojanja ovih
parlamentarnih instanci proizilazi iz njihove obaveze da se bore protiv pojava
neravnopravnosti koju sam sistem imanentno generira. Za{tita nacionalnih prava
u BiH smje{tena je na vrh hijerarhije politi~kog mehanizma u BiH, odakle se mo`e
tek vr{iti monitoring destrukcije, bez mogu}nosti da i{ta trajno promijeni; takva
za{tita jedva da mo`e djelovati parcijalno, od slu~aja do slu~aja, ali ne i preduprijediti
nadmo} politi~kog mehanizma koji u temelju proizvodi i umno`ava kr{enja
jednakopravnosti; za{tita je mogu}a tek ako poti~e odozdo prema gore, od po~etnih
oblika politi~kog `ivota ka sistemu koji se grana prema instancama svih nivoa
zakonodavne i izvr{ne vlasti.
Ukidanjem mononacionalnih stranaka i uvo|enjem multinacionalnih
strana~kih listi, vlast u BiH bi na svim nivoima u za~etku imala
bosanskohercegova~ki karakter. Tako bi Odluka o konstitutivnosti bh. naroda
dobila stvarnosni, prakti~an i djelotvoran smisao, budu}i da bi mehanizam
politi~kog sistema imanentno bio posve}en za{titi i afirmaciji konstitutivnosti,
jednakopravnosti i slobode svih bh. naroda i gra|ana. U suprotnom, nemogu}e je
govoriti o primjeni Odluke o konstitutivnosti bh. naroda, jer se konstitutivan ne
mo`e biti djelomi~no, niti uz pomo} parlamentarnih bajpasa koji u su{tini
zadr`avaju odnos ve}inskih i manjinskih naroda, ~ime ja~aju vitalitet
apartheidskog i segregacijskog sistema, koji kroz odumiranje bh. dru{tva dovodi
do obesmi{ljenosti bh. dr`avnosti.
Politi~ka budu}nost Bosne i Hercegovine time ima samo jedan smislen
izbor: Ukidanjem jednonacionalnih stranaka u Izbornom zakonu ustanoviti politi~ki
sistem koji }e garantirati revitalizaciju i razvoj bosanskohercegova~kog dru{tva,
kao prirodnog upori{ta dr`avnosti BiH.
Br. 31, 22. VIII 2001.

Dnevnik revolucije

39

Dnevnik revolucije

Bulterijer Alijanse za ma~ke

Ako budu}a tajna policija bude sprovodila ideologiju Alijanse za
promjene, bi}e to krvav obra~un sa bh. patriotizmom. Protiv
policijske dr`ave treba se boriti odmah!
Na Osniva~koj skup{tini Udru`enja za za{titu tekovina borbe za BiH nije se
pojavio niko od uredno pozvanih dr`avnih funkcionera! Vlast Alijanse je time
potvrdila svoj odnos ne samo prema ljudima zahvaljuju}i kojima je BiH opstala
kao dr`ava, ve} i prema bh. ideji koja je odr`iva tek ako se temelji na antifa{izmu.
Ignorantski odnos Alijanse prema osnivanju ovog Udru`enja debelo je ilustrirao
na{u politi~ku stvarnost, iz koje su bh. patriotizam i antifa{izam prognani kao da
je rije~ o tzv. islamskom terorizmu. Zalud su bh. generali opet dokazivali da je
multietni~ka tolerancija jedini mogu}i obrazac bh. budu}nosti; zalud, jer su
oklevetani kao falangisti.
Tekovine antifa{isti~ke borbe Armije RBiH godinama su u pla}eni~kim
medijima klevetane kao ekstremizam i fundamentalizam, ~emu je uzrok i {akica
manijaka iz SDA koji su oslobodila~koj borbi jo{ 1992. pri{ivali epitete d`ihada.
Valjda zbog para koje su na ime tih gluposti dobijali iz islamskih zemalja. Alijina
vlast je d`ihadizacijom bh. Armije u~inila neizmijerne {tete i nepravde narodu
koji se borio za opstanak i za slobodu, a ne za promociju islamskih ideja. Logi~no
bi bilo da se demokratska javnost trudila da rehabilitira su{tinu ideje Armije RBiH,
a ne da tim minornim d`ihadskim izuzecima okleve}e borbu koja je bila sve samo
ne fundamentalisti~ka i ekstremisti~ka. Za{to ni Alijansa ne `eli rehabilitirati
temeljne vrijednosti bh. borbe za slobodu? su{tinsko je pitanje bh. budu}nosti,
jer se na njemu prelamaju statusi krvnika i `rtve. Tim pitanjem danas je inspirirana
hajka protiv AID-a (Agencije za istra`ivanje i dokumentaciju), kao i priprema
Zakona o novoj obavje{tajno-sigurnosnoj slu`bi FBiH.

My name is Aid, all zowu me Maid

Vlast Alijanse dosad se ne brojnim primjerima potvrdila kao antipatriotska,
jednako koliko je to, samo iz drugih motiva, bila i vlast SDA. Ako je vlast SDA
nastojala da sivim kanalima ostvari fild`anstan, kao okvir za boga}enje halki oko
mindera, vlast Alijanse nastoji da taj balijanstan utopi u dogovor iz Kara|or|eva,
za{ta }e njeni funkcioneri biti svekoliko nagra|eni. Samo kad bi analizirali koliko
je kriminalaca iz Alijanse pod za{titom OHR-a i OSCE-a, bilo bi nam jasno da se
krivi~na odgovornost abolira stupnjem poslu{nosti i sudjelovanja u projektu
uni{tenja BiH. Da ne pominjemo koliko poslu{nika iz Alijanse ne zadovoljava
izborna pravila, a da nisu smijenjeni ili sankcionirani.
Posljednji ~in u hap{enju mogu}nosti otpora antibosanskim planovima jeste
stavljanje pod ideolo{ku kontrolu obavje{tajno-sigurnosne slu`be FBiH. Rat za
povratak Staljina u BiH vodi se na dva fronta. Prvi je razvaljivanje AID-a, a drugi
usvajanje Zakona o obavje{tajno-sigurnosnoj slu`bi FBiH. Dakako, valjalo bi
40

Dnevnik revolucije

transformirati AID i obavje{tajnu slu`bu primjeriti imperativima bh. ideje, ali je to

jalovo sve dok u BiH slobodno rovare obavje{tajne slu`be susjednih zemalja. Kakva
je svrha uni{tenja AID-a, ako }e hrvatski SIS i srpski OBS i dalje razvaljivati BiH?
I, ako }e u Sarajevu djelovati preko 20 stranih obavje{tajnih slu`bi od kojih svaka
ima svoje antibosanske namjere? AID jeste formiran i kao obavje{tajna podr{ka
Izetbegovi}evoj oligarhiji, ali to ljudima u ovoj slu`bi ne odri~e patriotizam. Ili
barem ne ve}ini slu`benika AID-a, me|u kojima je znatan broj iskusnih
profesionalaca. Te{ko je vjerovati da bi slu`benici AID-a sutra pre}utali saznanja
o nekom zlu koje se priprema Bo{njacima. I, lako je vjerovati da bi budu}i
obavje{tajci Alijanse, za pare ili fotelju prodali i sebe i dr`avu. Jer jedni su djelovali
u vrijeme borbe za opstanak, a drugi treba da djeluju u vrijeme sataniziranja
tekovina borbe za BiH.
Deideologizacija obavje{tajne slu`be temeljni je dr`avni interes. U
demokratskim zemljama mehanizmi za{tite su iznad strana~kih interesa. AID bi,
kao i borbu za BiH, valjalo osloboditi od totalitarnog naslije|a koje su u cilju
poistovje}ivanja dr`ave i naroda sa sobom po~inili Alija i Partija. Tim prije {to
problemati~ni obavje{tajni poslovi nisu i{li preko AID-a, ve} preko MOS-a,
popularno nazvane Minderske obavje{tajne slu`be, koja je direktno radila za prvog
u Bo{njaka.

I am Balijansa, all zowem se Alijansa

O~ito je da u vladaju}oj Alijansi ne postoji volja za kultivizaciju obavje{tajnog
posla, jer deideologizacija ima zna~enje preideologizacije, odnosno stavljanja nove
ideolo{ke {ape na dr`avne interese. Analiza izjava funkcionera Alijanse ukazuje
da nova slu`ba mora biti vjerna Alijansi, a ne dr`avi. Oni bez imalo stida govore o
novoj ideologizaciji obavje{tajne slu`be, koja mora raditi za njih, {to samo potvr|uje
demokratsku imbecilnost onih {to se ubi{e pri~om o demokratskim promjenama.
U kontekstu bujanja kriminala pod krovom Alijanse, ideologiziranje obavje{tajne
slu`be zna~ilo bi ra|anje mafija{ko-policijskog bulterijera, koji bi se krvavo
obra~unavao sa poku{ajima otkrivanja i procesuiranja kriminala. To je osnovni
motiv bo{nja~kih funkcionera Alijanse, koji su za kratko vrijeme obilato uvezali
mafija{ke poslove. Hrvati imaju posve racionalne motive za ideolo{ku kontrolu
obavje{tajne slu`be. Pod devizom Bilo kuda Hrvat svuda oni se stoluju}i skrbe za
sudbinu mnogih ~ije su nove demokratske du{e odve} okaljane otvaranjem
konclogora za Bo{njake. AID je jedna od osnovnih destinacija Ha{kog tribunala.
Tu je obilje materijala o ratnim zlo~inima. Problem je {to u hrvatskom dossieru
stoluju i mnogi Hrvati koje je prote`irala me|unarodna zajednica, a neki od njih su
i visoki funkcioneri Alijanse. Ni samim Bo{njacima iz Alijanse trenutno se ne
rentiraju ovakvi potresi, jer su jedva sakupili i te Hrvate za koje ni Hrvati nisu
glasovali. Ako bi podr`ali djelovanje AID-a na daljem istra`ivanju i podastiranju
dokaza o ratnim zlo~inima, moglo bi se dogoditi da se Alijansa dibidus izbalijansira.
Stvaranje nove ideolo{ke policije pod krovom Alijanse zadnji je {araf u
mehanizmu za razvaljivanje BiH. Jadna nam majka ako se gulagerija pokrene!
Novinari su Aliju i SDA derali i uzdu` i poprijeko, ali niko nije smaknut. Danas je
ve} attack on the state kad se ma~ka posere u haustoru Zlatka Lagumd`ije. Ve}
sutra }e se bolj{evi~ka ti{ina nadviti nad BiH. Zato se protiv policijske dr`ave
treba boriti - odmah.
Br. 34, 19. IX 2001.

Dnevnik revolucije

41

Dnevnik revolucije

Bu|enje iz ameri~kog sna

Najve}i stupanj ameri~kog patriotizma
danas je borba za ostavku nelegitimno
izabranog ameri~kog Predsjednika,
koji je zloupotrijebio ameri~ku tragediju
kako bi ugrozio ljudske `ivote i svjetski mir
Nije pro{lo ni desetak minuta nakon teroristi~kog udara u Tvinse a po~ele
su zjapiti provalije izme|u stvarnosti i tuma~enja tragedije. Prvi lom ameri~kog
sna dogodio se koju minutu nakon drugog udara, kada smo od CNN-a saznali da je
ovo zlo~in islamskih terorista. Pa i da se ispostavi da su bi}a sa muslimanskim
imenima po~inila zlo~in, kriminalno je optu`ivati bez dokaza i islam trpati u
kontekst terorizma. Tim prije {to se danima nakon tragedije nije mogao izmusti
nikakav dokaz za optu`be na kojima je insistirala povrije|ena ameri~ka javnost.
Zalud je poslije predsjednik niskog ~ela hodao po d`amiji u ~arapama, u znak
podr{ke ameri~kim muslimanima, kad je ovo krsta{ko hajcanje ve} urodilo korovom
odmazde. Ameri~ko dru{tvo, ta paradigma jedinstva u razlikama, slomilo se tamo
gdje se mislilo da je naj~vr{}e. Poni`enja kojima su izlo`eni ameri~ki muslimani
podsje}aju na svesrpsko proganjanje ju`noslavenskih muslimana, kako bi se
namirili ra~uni sa Kosova. Amerika tumara u porazu, poni`enju i traumi, a da
nema snage suo~iti se sa sopstvenim slabostima. Najlak{e je o{inuti po slabima,
ali to ne lije~i bolest. Ameri~ko dru{tvo porazilo je sebe samim tim {to milioni
nevinih ljudi, zbog boje ko`e, ili svoje vjere, ne smiju slobodno hodati ameri~kim
ulicama. Tako su se osje}ali Jevreji nakon kristalne no}i u Hitlerovoj Njema~koj.
[vabe su odbijale da se u tamvajima voze sa Jevrejima i psima, a bijeli Amerikanci
odbijaju da u|u u avion sa muslimanima. Jer svaki je jevrej pas, a svaki musliman
Bin Laden. Nikad ni{ta na planeti nije crklo takvom brzinom kao ameri~ki san.
Pitanje je da li je uop}e i postojao.

And the mayca and the machexa

[ta je generiralo kolaps ameri~kog dru{tva? Teroristi~ki udar samo je
probio ~ir gnojen decenijama. Nesputano siled`ijstvo u svjetskim razmjerama
stvaralo je od Amerike demokratskog i humanisti~kog debila. Za ratne zlo~ine u
Japanu, Njema~koj, Kambod`i ili Vijetnamu nikada nije odgovarao ni jedan
Amerikanac. Iako se to ameri~ko zlo ni po ~emu ne razlikuje od hitlerovskog.
Jedino Amerika odbija da podr`i osnivanje stalnog Me|unarodnog suda za ratne
zlo~ine! Jedino Amerika odbija da sudjeluje na Me|unarodnoj konferenciji o
rasizmu! Pa zar tako skandalozne deklaracije siled`ijstva prili~e dr`avi koja se
pona{a kao svjetski djelilac pravde?!! Ako se pravda dijeli iz pozicije za{tite
rasizma, cionizma i zlo~ina, onda to nije pravda, ve} nametanje volje ja~eg, silom
i terorom. Kad Amerikanac ubija, to ~ini sami Bog, a kada ubijaju ubijeni da bi se
za{titili od Zemaljskog Boga, to ~ine zlo~inci i teroristi. Dokle god Amerika ne
42

Dnevnik revolucije

shvati da nema razlike izme|u ubistva jednog ili drugog ~ovjeka, dotle }e njena
svjetska ruka pravde biti na klimavim nogama.
[ta uop}e zna~i ameri~ki ratni pokli~: Ili ste s nama, ili ste protiv nas!
Nalikuje komunisti~kim parolama. Ako smo s vama onda smo protiv opravdanih
zahtjeva ve}ine svjetskih zemalja koje su se na Konferenciji o rasizmu slo`ile da je
cionizam isto {to i nacizam; za razliku od ~itavog Svijeta, SAD smatra da izraelski
zlo~ini nad Palestincima nisu zlo~ini. Kako da budemo s vama ako se ameri~ki
zlo~ini u Vijetnamu, Kambod`i ili drugdje ne mogu procesuirati kao ratni zlo~ini,
samim tim {to Amerikanac ne mo`e biti zlo~inac?! A kako, opet, da budemo
protiv vas, kad izme|u izraelskih zlo~ina nad Palestincima i teroristi~kog napada
na Njujork i Va{ington nema nikakve razlike?! S jedne strane su ubice, a s druge
nevine `rtve! Jako je zamr{eno suosje}ati u bolu zemlje koja istovjetnu bol nanosi
drugima. Problem nastaje kad se od ostatka prepla{enog i ucijenjenog Svijeta
tra`i da jedne ubice slavi kao heroje, ili abolira kao bezgre{nike, a da druge ubice
proganja kao teroriste. Pravda nema dva lica. Za ogroman broj muslimanskog
svijeta terorista Bin Laden ima lice pravednika. @iv ili mrtav, svejedno je, on ima
snagu islamskog ^e Gevare. Tako je htjela Amerika, jer je njena pravda jednima
bila majka, a drugima ma}eha. Bin Laden je i stvarnosno i simboli~ko ameri~ko
postignu}e; on je nastao iz o~aja koji proizvodi ameri~ka politika prema, uglavnom
muslimanskom, kusuru Svijeta.

Masturbation on the tragedy

Amerika nikako ne razumije da je 11. septembra kapitulirala politika
dvostrukih ar{ina. Kroz staljinisti~ku cenzuru slobodnog ameri~kog novinarstva
nije se uspjelo probiti pitanje svih pitanja: ~ime je ovo Amerika zaslu`ila? Nisu to
valjda nekakvi Arapi iz }ejfa `rtvovali ro|eni `ivot da Svijetu po{alju poruku. Ili
mo`da jesu, jer je Amerika odgajana na robovlasni~koj kulturi da je svaki `ivot
pse}i, samo je ameri~ki ljudski. Fraze tipa oni mrze Ameriku vi{e ni u
slikovnicama ne bi pro{le. Ali, nova ameri~ka stvarnost se, kao nikad dosad,
zasniva na totalitarizmu, obmanjivanju, blasfemi~noj patetici i siled`ijstvu.
Ni ovaj o~iti dokaz da raketni {titovi nisu nikakva ganarancija sigurnosti,
nije ponukao Ameriku da razumije da je sila nemo}na da razrije{i sve konflikte,
niti da za{titi gra|ane. Pravdoljubivost je mo}na, ali to podrazumijeva biblijsko
uva`avanje prava svakog ljudskog bi}a. Uobra`ena Amerika nema snage da se
spusti na nivo obi~nih ljudskih sudbina. Do koje mjere je od nadmo}i i medijskog
ki~a obolio ameri~ki um, svjedo~i ona sramna propagandna onanija nad vlastitim
`rtvama. Koji dan poslije, ljudi su jo{ uvijek umirali pod ru{evinama, a ameri~ki je
Predsjednik na zgari{tu izvodio {ou-program sa vatrogascima; oni su ne{to
skandirali, a on se ne{to kleberio, od razonode {to ima {ansu da bude vojskovo|a.
Na njegovom licu nije bilo ni trunke bola, su}uti, shva}anja, on je bio radostan jer
je kona~no zapucalo. Hajde {to je on abortus planetarne historije, ali otkud da
najja~e svjetske tv mre`e od te sramote prave tv spotove?! Ameri~ka je tragedija
pretvorena u jeftinu sapunicu od ~ijeg prostakluka izrastaju sve druge te{ko
popravljive gluposti i proma{aji.
Bilo bi logi~no da ameri~ko dru{tvo otvori nekoliko slobodnih rasprava: o
ulozi ameri~ke politike u Svijetu i mogu}nosti prevazila`enja konflikata dijalogom
i jednakim uva`avanju prava svih ljudi; o odgovornosti ameri~ke politike za
stvaranje stanja o~aja me|u ljudima i grupama koje se odlu~uju na terorizam; o
krhkosti odbrambenog sistema koji se zbog teroristi~ke nadmo}i mora osloniti na
diplomatsko umije}e dijaloga; o odgovornosti ameri~kih tajnih i sigurnosnih slu`bi
za teroristi~ki dribling 11. septembra; o mogu}em sudjelovanju ameri~kih gra|ana
u pomaganju teroristima, jer je te{ko vjerovati da se ovako slo`ena operacija
mogla izvesti bez jataka; o nespremnosti ameri~kog dru{tva, predvo|enog
Dnevnik revolucije

43

politi~arima i medijima, da u dramati~nim situacijama rasu|uje zdravom pame}u,

tako {to bi razlu~ilo terorizam od islama, a muslimane od terorista; o pokretanju
odgovornosti za sve koji su putem medija podsticali revan{izam nad nedu`nim
ameri~kim muslimanima, itd.

Only the war will save Bu{

Umjesto demokratskog dijaloga o uzrocima i posljedicama, Amerika je
kapitulirala pred ambicijom primitivnog teksa{kog kauboja da pokrene NOVI
AMERI^KI RAT. Jer historija ni Kartera, ni Regana ne}e pamtiti kao Ruzvelta ili
Trumana, i to je jedna strana bolesne ambicije Bu{a Juniora da pokrene veliki i
dugotrajan rat. Druga strana tog radovanja mogu}nosti da Amerika ratuje,
racionalne je prirode: nakon Klintona, Amerika propada, u ekonomskom i svakom
drugom smislu; porasla je nezaposlenost, propali su mirovni pregovori na Bliskom
istoku, Amerika gubi kredibilitet svjetskog lidera; jedina {ansa Bu{a Juniora da
sa svoje administracije skine odgovornost za ameri~ku nizbrdicu jeste da Ameriku
gurne u rat. Nove, nepotrebne, pogibije Amerikanaca dodatno }e paralizirati
ameri~ku demokratiju, {to }e Bu{u omogu}iti da se veseli u patriotskom zanosu.
Amerika srlja u glupost! Kao onomad prema Hitleru, tako se, sa sljepa~kom
snishodljivo{}u, evropski lideri klanjaju Bu{u, dolaze}i mu pred noge, kao vjerni
psi. Ni Evropa nema pameti i snage da razumije providnu Bu{ovu ambiciju da
pokrene tre}i svjetski rat. Halo, ovo nije rat koji se mo`e dobiti ratom! Ovo je rat
koji se mo`e dobiti mirom i pame}u! U novom ameri~kom ratu }e izginuti na
hiljade ljudi, a da se ni{ta u svjetskoj bezbjednosti ne}e popraviti. Taj rat je u startu
izgubljen, jer se vodi protiv nevidljivog neprijatelja. Ako se i uni{te Talibani, osta}e
terorizam. A terorizam se ne mo`e ubiti ratom. Mo`e se samo oja~ati. Da je pameti,
terorizam bi se mogao zaustaviti radikalnom kutivizacijom ameri~ke politike
prema sebi i prema drugima, kroz sadr`ajnu a ne formalnu rehabilitaciju principa
jednakopravnosti i slobode.
Pameti, haman, nema. Planeta horski grmi u slavu Bin Ladenove smrti, a da
za sve ove dane nismo ~uli nijedan konkretan dokaz o odgovornosti ovog teroriste
za zlo~ine u Americi. To {to je Bin Laden odgovoran za ranije zlo~ine, ne zna~i
ni{ta za konkretan slu~aj. Amerika zdu{no pokre}e tre}i svjetski rat a da nema
dokaze za (s)p(r)ovod. Barem je ameri~ko pravosu|e utemeljeno na maksimi:
Niko nije kriv dok se ne doka`e. Uprkos korektnom odgovoru afganistanske Vlade
da }e izru~iti Bin Ladena ako SAD doka`u da je on kriv za ameri~ku tragediju,
Amerika smatra da ultimatum nije ispo{tovan i da treba izvr{iti odmazdu. Pa i da
se doka`e da je Bin Laden odgovoran za zlo~ine u SAD, osta}e pitanje: kako se sa
ovoliko ameri~ke povr{nosti, nelogi~nosti i nedore~enosti - mogao naru{iti svjetski
mir? Da ne bude zabune, u Bosni je, uz direktan tv prijenos, pobijeno 200.000 ljudi,
pa nikome nije naumpalo da pokre}e tre}i svjetski rat. A i mi smo, valjda, ljudi.

America in the Presidents pans

Amerika je za samo dvije-tri sedmice potonula u politi~ki i moralni ambis u
kakvom se nikad nije nalazila. Amerika je danas komad budale ~ije je lije~enje
gotovo nemogu}e. Ameri~ki je diktator u zabunluku tragedije uspio, strate{ki
svjesno, da sve institucije za{tite ameri~ke slobode stavi u svoje ga}e. Danas se
njegovom vesternu vi{e nema ko suprotstaviti, jer - ko je protiv njega, taj je protiv
Amerike. Vladali su tako Staljin, Hitler, Musolini, Tu|man, Milo{evi} i mnogi drugi
diktatori.
Pro}i }e dugo dok Amerika shvati da je borba za ostavku D`ord`a Bu{a
najve}i stupanj ameri~kog patriotizma. Jer je ovaj ~ovjek zloupotrijebio ameri~ku
tragediju kako bi ugrozio nove `ivote i svjetski mir. Oni ~iji um nije inficiran
ameri~kom osvetom, trebaju odmah otvoriti kampanju za ostavku ionako
44

Dnevnik revolucije

nelegitimno izabranog ameri~kog Predsjednika, kao i za otvaranje procesa

demokratizacije Amerike uz nadzor nujumnijih ljudi Svijeta.
Br. 35, 3. X 2001.

Dnevnik revolucije

45

Dnevnik revolucije

Amerikanci igraju ruski rulet

Globalni terorizam nije dr`ava,
nije vojska, nije pojedinac.
Nemogu}e ga je vojno neutralizirati.
To je duh koji se svakog ~asa
mo`e pojaviti u ma kojem dijelu svijeta.
Ono {to se mo`e locirati, i pravdom lije~iti,
jedino su `ari{ta nepravde i o~aja
koja proizvode teroristi~ke odgovore
na ugnjetavanja nevinih ljudi.
[ta }e se dogoditi ako Amerika potu~e Talibane i `ivog ili mrtvog skemba
Bin Ladena? Ho}e li to zna~iti da na Svijetu vi{e nema terorizma? Sude}i po
medijskoj i politi~koj atmosferi me|u saveznicima, ovo je odlu~uju}a bitka protiv
terorizma. Terorizam obitava u Bin Ladenovom bunkeru, i kad tu rupu raznese
bomba, vi{e nema terorizma. Tada }e svijet `ivjeti u rahatluku, svi }e biti nasmijani,
kao na naslovnim stranicama onih veselih sveski {to ih dijele Jehovini svjedoci.

The focca on the bicycle

Amerika je slo`no pokrenula svjetski rat, a da njena javnost uop}e nije
postavila klju~no pitanje o ostvarivosti zadatog cilja: mo`e li se napadom na
Afganistan dobiti rat protiv terorizma? Zar je mogu}e da tolika sila zapadnog
svijeta uop}e ne razmatra ishod zalaganja svojih ljudskih i neljudskih potencijala?
Ostavimo po strani te bu~ne uspavanke koje uzvikuje ameri~ki Predsjednik, a u
koje javnost, na `alost, vjeruje kao Svjedoci u Jehovu; logika ukazuje da je ratovati
protiv terorizma isto kao isu{ivati Crno more. Jer, globalni terorizam nije dr`ava,
nije vojska, nije pojedinac, njega je nemogu}e vojno locirati i neutralizirati; to je
duh koji se svakog ~asa mo`e pojaviti u ma kojem globaliziranom dijelu svijeta;
ono {to se mo`e locirati jedino su `ari{ta nepravde i o~aja koja proizvode
teroristi~ke odgovore na ugnjetavanja nevinih ljudi. Poglavito muslimana.
Amerikanci ne vide ni tra~ak realnosti. Za njih je rat tek holivudski spektakl
u kome uvijek pobje|uje Ramboid, koji se nikad ne voza u mrtva~kom sanduku.
Olako su zaboravili Vijetnam i desetine hiljada svojih besmislenih smrti. Dr`avna
cenzura je zabranila slikanje `rtava Menhetna, {to je u slu`bi {minkanja i
zloupotrebe bola; krajnji cilj je ubijediti javnost da rat ne boli. U ameri~koj svijesti
rat nisu raskomadana tijela, invalidi, suze, groblja Hajde {to su slijepi da
pretpostave bol koju }e nanijeti drugima, ali kako ne promi{ljaju o sopstvenim
`rtvama?!
Sve dok se vodi rat sa distance, Amerikanci se ku}i ne}e vra}ati u
mrtva~kim koferima. Pritiskanjem dugmadi ne mogu se pobijediti Talibani. Za
eventualnu pobjedu valja si}i u brda, u afganistanske vrleti, u kojima bi se
Amerikanci osje}ali kao foka na biciklu. U bitkama prsa u prsa topi se sva tehni~ka
46

Dnevnik revolucije

premo}. Koliko god su ogromne razlike u vojnoj opremljenosti, toliko su bezna~ajne

u pje{adijskom okr{aju. Ameri~ka pje{adija }e bezbeli biti na|i|ana svim i sva~im,
ali to im ne mo`e pomo}i u marisanju u kome je vojnik, kona~no, jednakopravan.

Mad clown
Iskustvo bosanskog rata svjedo~i da se zauzimanje obi~ne ~uke mjeri
desetinama mrtvih. Linija odbrane imanentno je u boljem polo`aju od fronta napada.
Po nekim iskustvima odnos poginulih izme|u branitelja i napada~a je pet naprema
jedan. Afganistan ima bezbroj ~uka kojima Talibani gospodare `onglerskom
vje{tinom. Za pobjedu bi Amerikanci, bez obzira na Sjeverni Savez, morali ulo`iti
hi~me svojih vanserijskih `ivota.
Hiljade ameri~kih `ivota izgubljenih 11. septembra tek su po~etni ulog u
ovom ameri~kom ruskom ruletu. Za smrt ljudi u Tvinsima kriva je slabost
obavje{tajno-sigurnosnih slu`bi, a tek potom teroristi. Mogao je Bin Laden zamisliti
{ta god ho}e, ali je to neizvodivo bez ameri~ke pomo}i, bilo kao izdaje ili kao
nespremnosti. I za nova stradanja ameri~kih gra|ana bi}e kriva sama Amerika,
jer nema snage da se suo~i sa odgovorno{}u za tragediju. Bilo bi smisleno da je
nakon 11. septembra po~eo obra~un ameri~kog dru{tva sa ameri~kim slabostima,
a da su `rtve shva}ene kao cijena te slabosti. Umjesto toga, Amerika na oltar
sopstvene gluposti zasla`e jo{ hiljade ameri~kih `ivota. Uzalud! Jer i kad za koju
godinu pro|e pri~a o Afganistanu, Ameriku }e pritiskati ista otvorena pitanja.
Terorizam }e biti gdje je i bio, svukud, samo }e ameri~ka groblja biti oboga}ena
besmislom. Kad bi se o stvarnosti raspravljalo sa pozicija dijaloga, a ne sa pozicija
diktatorske sile mnogi bi `ivoti bili spa{eni.

Save America from America

Ameri~ka javnost, predvo|ena militantnim Predsjednikom, bijesno urla u
slavu odmazde, tra`e}i da naplati `ivote izgubljene 11. septembra. Opsjednuti su
krvlju koju valja pustiti ma kome. Zauvijek je sru{en mit o ameri~koj nadmo}i.
Teroristi su od Amerike napravili zajebanciju, kojoj bi se grohotom smijali da nije
smrti nedu`nih ljudi. Do te mjere su razvaljeni centri ameri~kog ponosa da je
te{ko o~ekivati zdravu pamet. Od nekog ko je hodao kao kralj svijeta i svemira
napravljen je groteskni klovn: {aka fanati~nih terorista opalila je Americi ~voku.
Za zdravu pamet u porazu nema ni~eg poraznog ako se iz poraza nastoji
izvu~i snaga, iskustvo, budu}nost. Ali, ameri~ka je pamet oboljela mnogo prije 11.
septembra, jer se odgajala u nebeskim pelenama, a ne me|u ovozemaljskim
vrijednostima. Otuda danas Amerika nema snagu da poraz preto~i u pouku. Za
mahalsko namirivanje ra~una opredijelilo se preko 80 odsto Amerikanca. Oni ne
vide da je ameri~ki rat izgubljen samim tim {to }e se izgubiti toliki `ivoti, a {to se
Svijet ne}e kutarisati terorizma. Izgubljen je kao i onaj vijetnamski, a o ~ijoj
bezveznoj tragi~nosti svjedo~e aleje grobnica diljem Amerike, i ko zna koliko
rasutih `utih kosti u vijetnamskoj zemlji. Ova dva izgubljena ameri~ka rata ve`e,
nadasve, potreba ameri~kih vlasti da na tragediji vlastitog naroda grade harizme
predsjednika i njihovih himlera. Historija je krcata primjerima ja~anja nacije na
sopstvenoj, zalud prolivenoj krvi.
Zastra{uju}e je u kako glupavom i nemo}nom svijetu `ivimo. Ameriku treba
spa{avati od same Amerike, jer je to jedina {ansa da i svi drugi budu spa{eni.
Br. 36, 17. X 2001.

Dnevnik revolucije

47

Tre}i kongres SDA

Manifestacija licemjerja
Istup Alije Izetbegovi}a na Tre}em kongresu SDA,
i hvalospjevi koje je za prosipanje magle i hipokrizije
dobio bo{nja~ki lider, ukazuju da je SDA jo{ uvijek
daleko od pameti i morala
Tre}i kongres SDA bio je spektakl uzroka i posljedica bo{nja~ke propasti!
Stranka pod ~ijim rukovodstvom je do{lo do politi~kog i ekonomskog uni{tavanja
bo{nja~kog naroda, uop}e nije otvorila raspravu o strategiji spa{avanja bo{nja~ke
preostalosti. ^ak {ta vi{e, Kongres je prihvatio strategiju bje`anja iz bo{nja~kog
`ivog blata, proklamiraju}i politi~ki centar i multietni~nost kao smjernice budu}e
ideolo{ke profilacije SDA.

Uloga SDA u razaranju BiH

Ovakva SDA je Bo{njacima trebala 1990., kada je bo{nja~ke nacionalne
interese trebalo braniti multietni~kom platformom, a ne pristajanjem na igru SDSa i HDZ-a o tronacionalnom suverenitetu. SDA je imala {ansu da nakon 1990.
koalira sa gra|anskim strankama i da BiH otrgne iz kand`i legalizacije podjele
BiH. No, SDA je do besmisla srljala u ljubavnu mr`nju sa SDS-om i HDZ-om. Umjesto
da suverenitet sa radni~ke klase pre|e na gra|ane BiH, on je pre{ao u {ape tri
nacionalne stranke, ~iji su nacionalni legitimiteti zakonomjerno te`ili uspostavi
nacionalnih suvereniteta. A da se SDA 1990. definirala kao narodna i multietni~ka
stranka centra, i da je ostvarila vlast sa gra|anskim strankama, SDS i HDZ bi
ostali u opoziciji, bez mogu}nosti da legalno predstavljaju s&h interese. Njihov
secesionizam bi pred me|unarodnom zajednicom imao karakter kriminalnog i
antidr`avnog ~ina, umjesto {to mu je SDA omogu}ila da dobije karakter legaliteta.
SDA, kao koalicioni partner razara~a BiH, snosi historijsku odgovornost za
potpomaganje legaliziranja i legitimiziranja s&h nastojanja za ~ere~enjem BiH.
Agresija koja je uslijedila time je dobila dokument za validnost, jer su zahvaljuju}i
SDA, i SDS i HDZ postali legalni predstavnici srpskih i hrvatskih interesa u BiH. A
da je SDA 1990. u{la u gra|ansku koaliciju, tada bi suverenitet bio na gra|anima,
a ne na konstitutivnim nacijama, i bilo bi neizvodljivo dovo|enje s&h secesionista
na nivo legaliteta. Otuda ovaj dana{nji ideolo{ki preporod SDA biva degutantna
manifestacija dvojnog morala. Dakako, dobro je to {to SDA kona~no shva}a da se
bo{nja~ki nacionalni interesi trebaju braniti i afirmirati multietni~kom platformom,
ali, zar je mogu}e izvr{iti tako krupan zaokret, a ne osvrnuti se na {tete koje su
proizvedene decenijskim srljanjem u antibo{nja~ki politi~ki koncept.
Zapravo, temeljno pitanje koje se name}e nad svim, novim, probosanskim
stavovima Tre}eg kongresa SDA, jeste: A za{to to nije u~injeno prije? Odmah po
osnivanju SDA? Jo{ 1990. je bilo potpuno jasno da i beogradski i zagreba~ki re`im
vide svoje dijelove BiH, i da ovdje instaliraju nacionalne stranke koje secesiji
treba da obezbjede odoru legaliteta. Najmanje {to je mogla u~initi bo{nja~ka
48

Dnevnik revolucije

nacionalna stranka jeste da ne pristane na politi~ko bratstvo sa onima koji su

bjelodano protiv Bo{njaka, samim tim {to su samo za sebe.

Izborni d`ihad
za interese HDZ-a
Lider SDA je i u toku genocidne agresije na Bo{njake imao desetine prilika
da se distancira od antibo{nja~kog politi~kog koncepta. [to je vi{e nastupao kao
lider Bo{njaka, to je manje bilo dr`ave, a time i ostvarivnosti bo{nja~kih nacionalnih
interesa, a vi{e onih koji su protiv BiH. SDA je u toku agresije stajala iza politike
dogovaranja i pregovaranja sa ratnim zlo~incima, sa politi~kim s&h strukturama
za koje se ve} tada znalo da su odgovorne za etni~ka ~i{}enja i masovne likvidacije
bo{nja~kih civila. To je od nas tra`ila me|unarodna zajednica imaju obi~aj re}i
prvaci SDA kad obja{njavaju svoje ratno koaliranje sa SDS-om i HDZ-om. Mo`da
je me|unarodna zajednica upravo trebala to svo|enje dr`ave BiH na bo{nja~kog
lidera, koje se dogodilo onog ~asa kada je bo{nja~ki lider pristao da sjedanjem za
pregovara~ki sto legitimizira jednaka prava s&h secesionista. Nakon predizborne
koalicije iz 1990, ovakav korak je bio logi~an sa aspekta kontinuiteta
antibo{nja~kog koncepta SDA. Znano je da je ta politika upornog legitimiziranja
s&h separatisti~kih nastojanja na koncu rezultirala Va{ingtonskim i Dejtonskim
sporazumom, i svo|enjem stvarnosnog bo{nja~kog suvereniteta na frtalj Bosne.
Kadrovi SDA su u martu 1994. pristali da Bo{njake strpaju u Federaciju, i jo{ tada
su srpskom entitetu poklonili 49 odsto bh. teritorije. Kasnije priznavanje Republike
Srpske, i Dejtonski sporazum, tek su imali finalni karakter.
SDA je i nakon ovih harakirija nad bo{nja~kim interesima imala mnogo
{ansi da preusmjeri djelovanje ka revitalizaciji BiH kroz transformaciju svoje
politike. Prvi poratni izbori 1996. protekli su u velikim skupovima na kojima se
orio tekbir, kao da je d`ihad, a ne izbori u multietni~koj BiH. Koaliranje SDA sa
HDZ-om jo{ jednom je potvrdilo kontinuitet antibo{nja~ke politike najve}e
bo{nja~ke stranke. Dok su ku}e bo{nja~kih povratnika u Stocu i ^apljini razvaljivale
usta{ke bombe, SDA je {utala, jer je vi{e volila svog koalicionog jeba~a, nego
bo{nja~ku sirotinju.
I izbori 1998. su potvrdili isto. SDA je vi{e volila vlast nego narod. Zato su
jo{ dvije godine koalicije sa HDZ-om protekle u ignoriranju desetine pojava koje
su direktno bile usmjerene protiv bo{nja~kih interesa. Usta{e su marisale Bo{njake
na svakom koraku, privatizirale {ta im se htjelo, ali SDA se nije suprotstavljala ni
plja~ki mostarskog Aluminija, ni hrvatskoj struji, po{ti, televiziji, op}enito, hrvatskoj
dr`avi na 27 odsto bh. teritorija. To {to je Hrvata u BiH po popisu iz 1991. bilo tek
16,60, a {to su poklopili vi{e od frtalja Bosne, SDA nije iritiralo. SDA je smatrala da
je ~asnije koalirati sa bo{nja~kim ubicama, nego se transformirati i pridru`iti
strankama probosanske provinijencije.

Prosipanje magle i hipokrizije

Onda je do{la 2000. godina i SDA je oti{la u vra`iju mater. Me|unarodna
zajednica je ustoli~ila SDP-Alijansu, ~iji je zadatak da nastavi politiku SDA na
razaranju BiH i uni{tenju bo{nja~kog naroda, ali pod kontrolom s&h lobija u
me|unarodnoj zajednici. Period vladavine SDP-Alijanse otkrio je ogromnu
karakternu slabost kadrova SDA, od kojih su mnogi danas vjerniji Alijansi nego
{to su to ikad bili svojoj stranci. Dotakav{i dno, SDA je po~ela da se bavi bo{nja~kim
i bh. interesima. U posljednjih godinu dana SDA je objavila desetine korisnih
stavova, uo~avaju}i i apartheid u Stocu, i etni~ki in`injering u @ep~u, i antibosansku
politiku OHR-a na BHT, i fa{izam u RS, i mnogo toga o ~emu je {utala dok je bila na
vlasti. Da je bogdom bilo te iskrenosti kad je SDA imala mo}, danas bi mnogo
stvari bile bolje, i ~asnije.
Dnevnik revolucije

49

Na `alost, istup Alije Izetbegovi}a na Tre}em kongresu SDA, i hvalospjevi

koje je za prosipanje magle i hipokrizije dobio bo{nja~ki lider, ukazuju da je SDA
jo{ uvijek daleko od pameti i morala. Izetbegovi} je morao objasniti otkud to da se
SDA odjednom zala`e za ustavne reforme do uspostave decentralizirane dr`ave
multietni~kih regija, kad je doju~er istrajavala na dejtonskom konceptu entitetskih
podjela. Kad ka`emo do ju~er, onda to mislimo bukvalno, jer je nedavno, zahvaljuju}i
SDA, usvojen segregacijski Izborni zakon, koji pe~ati entitetske podjele i BiH
dijeli na dvije zasebne dr`ave. Otkud to da je SDA danas za multietni~ke regije, a
usvajanjem Izbornog zakona je potvrdila da joj je bitniji izborni suverenitet RS,
nego budu}nost BiH?! Otkud takav zaokret kad je SDA, zajedno sa poslanicima
SDP-a, u Federalnom parlamentu prihvatila specijalne veze Federacije i Republike
Hrvatske, i time legitimizirala specijalne veze RS i Jugoslavije. Izetbegovi} la`no
optu`uje SDP za neprincipijelne kompromise nakon zaklju~ivanja sporazuma o
specijalnim odnosima SRJ i RS, jer je i njegova stranka suodgovorna za
legitimiziranje ove gluposti.

Za{to se transformira SDA?

Izetbegovi}ev govor kao da je pisao Dr Esad Zgodi} ili neko od autora iz
sjene koji godinama pame}u i bosanskim patriotizmom filuju lidere alternative.
Izetbegovi}ev govor je dobar, ali la`an. Neubjedljivo je kad iz usta ~ovjeka koji se
zove Alija Izetbegovi} izlaze izjave tipa delegati stranke }e glasati za sve
probosanske zakone a da se ne objasni za{to delegati stranke i dosad nisu
glasali za sve probosanske zakone. Ili, za{to }e sad, odjednom, na zastavi stranke
umjesto zelenog polumjeseca biti ljiljan, kad bi bilo korisnije da se to dogodilo
prije? Za{to }e se SDA redefinirati iz populisti~kog pokreta u politi~ki centar, kad
se i to trebalo dogoditi prije? Otkud SDA-u moralno pravo da zamjeri SDP-u {to je
pristao na preimeniovanje Dana dr`avnosti u Dan antifa{izma, kad je SDA
godinama siled`ijski razvaljivala antifa{isti~ku tradiciju BiH, poistovje}uju}i na{
najve}i dokaz o sudjelovanju u svjetskoj historiji sa komunizmom. SDA je ukidala
antifa{isti~ka obilje`ja, nazive ulice, {kola, trgova, ustanova, ba{ kao {to su ~inili
i ~etnici i usta{e. U toj anti-antifa{isti~koj pomami jedino im je Be{lagi}eva
gra|anska Tuzla i{la na ruku, ukidaju}i sve antifa{isti~ko i imenuju}i dvije ulice
po fa{istima iz Drugog svjetskog rata.
Ili, za{to se ba{ sad pojavljuje inicijativa o uvo|enju bosanske nacije? Sada
su sazreli uvjeti najgluplji je mogu}i odgovor koji se ~uje iz SDA. Najzreliji uvjeti
za sve ove stavove i inicijative su bili 1990. godine, kada je jo{ uvijek u bh. dru{tvu
stvarnosno `ivjela ideja bosanstva, bratstva i jedinstva. [to se du`e srljalo u ideju
podjele, to smo dalje bivali od mogu}nosti da sa~uvamo smisao bh. dru{tva, a time
i dr`ave.
Ideolo{ki zaokret SDA zapravo je nezvani~no priznanje da je u pogledu
svih ovih stavova - SDA bila na pogre{nom putu. Bilo bi po{teno da se to javno
ka`e, i prizna, i da se otvori slobodan dijalog o {tetama koje su SDA-ovske
nacionalisti~ke budala{tine nanijele bosanskohercegova~koj ideji, bez koje nema
ni ostvarenja bo{nja~kih nacionalnih interesa. Dok se o biv{oj SDA, u samoj SDA,
ne progovori kao o {teto~ini, dotle ni nova i preporo|ena SDA ne mo`e nositi znak
~asti i istine.
Tre}i kongres SDA je bio manifestacija la`i, samim tim {to nije re~eno
za{to se transformira SDA.
Br. 36, 17. X 2001.

50

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Budu}nost u d`enetu
Samo je jedan na~in da Svijet izbri{e dokaze o svome sudjelovanju
u genocidu nad Bo{njacima: Nestanak Bo{njaka. Milom ili silom.
Nakon 11. septembra ovaj put zlo~ina je skra}en. Od optu`bi za
islamski terorizam, do nove agresije pola je koraka.
Kampanja protiv BiH poprima razmjere cirkusa. Rado bi se smijali toj
antiislamskoj {izofreniji, ali nas bliska pro{lost u~i da je grimasa osmijeha bliska
grimasi pla~a. Smijali smo se {izofrenim idejama {picastog Tu|mana i me|edastog
Milo{evi}a, ubije|eni da je neizvodljiv bratoubila~ki rat. Mnogima je to bila prva
spoznaja da snaga nije garancija pameti, a ni pamet garancija snage. [ta nam je
vrijedilo to uvjerenje da su na na{oj bosanskoj strani svi ovozemaljski i
onozemaljski argumenti, kad se za~as na nas sru~io }eif ubijanja. Ovog se treba
prisjetiti danas kad s ignorancijom i podsmijehom tretiramo nastojanja da se
Bosni i Bo{njacima nalijepi etiketa tzv. islamskog terorizma.

Wolf Gang-ster yustasha

Gotovo sa istim sljepilom vjerujemo da je u BiH nemogu} novi rat, nova
genocidna agresija za kona~no dokusurivanje Bo{njaka, kao {to smo vjerovali da
se JNA, kao armija nastala na antifa{isti~kim tekovinama, ne mo`e izroditi u
genocidnu nakazu. Vjerujemo da je SFOR apsolutni garant mira i na{e bezbjednosti.
Za{to bi bio?! Ima mnogo slu~ajeva u Svijetu kada su se me|unarodne snage
povla~ile ~im je zapucalo, i prepu{tale goloruk narod krvo`derima. Prije bi se
SFOR povukao iz BiH, nego {to bi se mi sna{li da se organiziramo za odbranu. Te
izjave da SFOR i nakon 11. septembra nastavlja mirovnu misiju u BiH ne zna~e
ama ba{ ni{ta, jer sutra sve mo`e biti druk~ije. Uostalom, imamo blisko iskustvo
genocidne agresije u toku koje smo se uvjerili da rezolucije nemaju nikakvo
zna~enje. Realna snaga je jedini argument koji se uva`ava.
Na{a je snaga rasto~ena u brlogu unutarnjeg zla, autodestrukcije, patriotskog
mazohizma Mi postojimo samo kao potencijalne `rtve, ali ne i kao zajednica
koja brine o svojoj budu}nosti. Na{u budu}nosti ~ine tragi~ni obrasci iz pro{losti.
Kad bi sutra zapucalo, kao 1992, nastala bi nevi|ena bje`anija, a oni koji bi ostali
da dokazuju svoju nevinost, bili bi uz meze preklani. Pacifizam je jedino smislen
ako je istozna~an. U bo{nja~kom slu~aju, mirotvorstvo je tek hrana za srpske i
hrvatske fa{iste, kojima je Dejton potvrdio isplativost zlo~ina. Politika OHR i OSCE
ne samo da uva`ava rezultate genocida, ve} i podsti~e s&h fa{iste da dokusure
ostatak Bosne i kona~no ovaj geografski pojam raspolute po dogovoru iz
Kara|or|eva.
Pogledajte samo kakvo je zlo po~inio Volfgang Petri~ usta{kim prekrajanjem
granica u op}ine @ep~e! On je jedini krivac za eskalaciju nasilja u @ep~u, jer je
hrvatskim ekstremistima potvrdio da se mr`nja, apartheid i segregacija isplate.
Nakon {to im je Visoki predstavnik dao }age da je @ep~e hrvatski grad, njihov
Dnevnik revolucije

51

naredni korak je da progone Bo{njake. Po ovom obrascu funkcionira dejtonska

stvarnost u BiH.

Criminal Axbabs: Krmack, Shpicco & Bu{

Bo{njaci nemaju nikakvog argumenta da vjeruju u dobronamjernost
me|unarodne zajednice. Jedan ameri~ki uhljup nedavno je izjavio kako bi
muslimani u BiH trebali biti zahvalni {to su spa{eni. Ma jel, matere ti! Da li je
spa{eno onih 200.000 {to su pobijeni za ~etiri godine dok ste vi blehnuli u prazno?!
Hajde {to Alija Izetbegovi} smatra da je `rtvama potaman, jer hodaju po d`enetu,
ali mi koje nije napustila zdrava pamet znamo ko je krivac. Ne, to nisu ni Milo{evi},
ni Tu|man! Kriv je Svijet koji je manijacima dopustio holokaust usred Evrope!
Izme|u komandne odgovornosti s&h zatvorenika u Hagu, i komandne
neodgovornosti svjetskih politi~ara nema nikakve razlike. Jedni su nare|ivali
zlo~ine, a drugi su pustili da se oni doga|aju. Da je svjetske pravde, otac ameri~kog
Predsjednika bi danas hodao po Ha{kom Tribunalu. Zajedno sa Aka{ijem, Galijem,
Ananom, Mejd`orom, Ovenom, Stoltenbergom i drugim zlo~incima.
Znaju to jako dobro svjetski centri mo}i koji imaju samo jedan na~in da
izbri{u dokaze o svome sudjelovanju u genocidu nad Bo{njacima. Jedino ako
nestane Bo{njaka, bi}e izvodljiv gubitak pam}enja. Tada }e nacisti~ke s&h historije
s lako}om objasniti da su se Bo{njaci dobrovoljno raselili, pa je stvoren konsenzus
izme|u ova dva jedina bh. naroda da 51% pripadne Hrvatskoj, a 49% Srbiji.
Napad na Ameriku je do{ao ko naru~en za alternativnu ideju u rje{avanju
bh. pitanja. U frtutmi koja je nastala u Svijetu malo bi se ko birnuo zbog stradanja
nekakvih bosanskih muslimana. Potreban je samo jedan segment u pripremi
javnosti za nastavak genocida nad Bo{njacima. Treba stvoriti uvjerenje da Bo{njaci
zaslu`uju i gore od onog {to im se doga|alo! Treba Bo{njake optu`iti za tzv. islamski
terorizam, za veze sa Bin Ladenom, {to u antiislamskoj histeriji ima zna~enje
suodgovornosti za napad na Ameriku.

American Airlines in the Wissoko

Po{to BiH nema obavje{tajne slu`be koja bi {titila dr`avne interese, a po{to
su Bo{njaci ostali bez AID-a, nemogu}e je pratiti hiperaktivne pripreme na relaciji
~etnici-usta{e. Sedam dana nakon napada na Ameriku na Palama je odr`an tajni
sastanak ~etni~kog i usta{kog vo|stva u BiH. Tajni sastanci su postali redovni. U
me|uvremenu su proizvedene desetine insinuacija o Bin Ladenovim mre`ama u
BiH. To {to nikad ni{ta nije dokazano neva`no u odnosu na cilj kampanje kojom se
stvara uvjerenje da su Bo{njaci doma}ini tzv. islamskog terorizma u Evropi. U
drskosti se ide ~ak dotle da se izmisle nevjerovatne konstrukcije, kao {to je ona da
su piloti samoubice trebali poletjeti sa neizgra|enog viso~kog aerodroma, i otetim
se avionima zabiti u ameri~ke baze u BiH. To {to u Visokom nema ni aerodroma,
ni aviona manje je bitno. Kao i u svim drugim slu~ajevima, i ovdje se ispostavilo
da pohap{eni Arapi nemaju blage veze sa onim za{ta su sumnji~eni. U javnosti je,
ipak, ostalo uvjerenje da je neko trebao poletjeti iz Visokog.
Agresija na Bo{njake, kao narod od ~ijeg nestanka ovisi nestanak BiH
nikada nije ni zavr{ena. Nakon Dejtona, genocid se sprovodio raseljavanjem. Danas
prijeti mogu}nost da taj genocid ponovo postane oru`ani. Smijerni Bo{njaci vjeruju
u svoju svijetlu budu}nost. Ali, u d`enetu nema budu}nosti.
Br. 37, 31. X 2001.

52

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Prc fa{izmu!
Narod koga drmate argumentima o njegovoj smrti, u znak
zahvalnosti drma dupetom ko i glavom, u ritmu {aba~kog folka, uz
koji je i ubijan. Ho}e li makar neko zaustaviti svoju turbo-folk
guzicu i turiti prst na ~elo.
Biv{i ameri~ki predsjednik Ronald Regan `ivi ko biljka. Kaki i pi{ki u ga}e,
mijenjaju mu pelene, hrane ga na cuclu. Mrtav, a `iv. [ta bi mislili o nekome ko bi
polumrtvom Reganu ponudio da u kratkim pantolicama do|e biciklom u Bosnu i
za 50 maraka unese deset tona }umura? Mislili bi da je blesav i morbidan. E tako
se danas osje}a svako ko vapije da se Bosanci suprotstave dejtonskoj smrti. S tim
{to nama nisu pelene na guzici, ve} u glavi.

Gowno in the Shabbanowom zagrljaju

Narod koga drmate argumentima o njegovoj smrti, u znak zahvalnosti drma
dupetom ko i glavom, u ritmu {aba~kog folka, uz koji je i ubijan. Ili je taj narod na
zelenoj grani, pa vlada Planetom, ili su mi{ljenja o dejtonskom nastavku agresije
nerealna. ^im niko nije zabrinut zbog o~itog nastavka genocida nad Bo{njacima,
putem raseljavanja i privatizacijske otima~ine, kao uslova za nestanak BiH bi}e
da se radi o paranoidnoj uobrazilji onih koji vide to {to niko ne vidi. Jer da ima
razloga za zabrinutost, valjda bi makar neko zaustavio svoju turbo folk guzicu,
turio prst na ~elo, i po~eo razmi{ljati o stvarnosti.
Ogromna je razlika izme|u niza `ivih argumenata o bosanskoj smrti, i
komotnosti na{eg dru{tva prema onome {to se doga|a. [aban [auli} pravi turneju
po op}inama sa bo{nja~kom ve}inom. Gra~anica i Tuzla ve} se tresu od {abanoidne
groznice, kao da }e to sletjeti marsovci, a ne [aban. Filharmonija gudi u po~ast
izginulim Amerikancima, ali ne i izginulim Afganistancima, dok cjelokupno dru{tvo
aplaudira tom nemoralu. Po{to smo moralna i patriotska govna, posve je prirodno
{to ne vidimo seriju svakodnevnih teroristi~kih ubistava bo{nja~kih povratnika.
U svojoj slabosti smo stigli do heroinske krize, mute nam se pogledi i osje}aji, pa
sve svoje `rtve do`ivljavamo kao seljake, papke, ugursuze, koji tom smr}u remete
ovaj haulcinatorni sklad. Ta provalija izme|u samrtne stvarnosti i uobrazilje, jedino
je obja{njiva psihopatologijom na{e li~nosti, koja je za~eta u proro~anstvu Radovana
Karad`i}a da }e me|unarodni genocid nad Bo{njacima otvoriti proces uru{avanja
bosanske ki~me. Mi se, burazeru, pla{imo stvarnosti i zato bje`imo [abanu u
zagrljaj.

Tespihs lobby
Mo`da bi ovaj narod potra`io uto~i{te kod svojih umnih ljudi, ali su se i ti
umnjaci razbje`ali. Svako se zabavio oko svoje ba{~e, pa koliko traje da traje.
Na{a je patriotska inteligencija nalik na ameri~ke kamione ~iji motori mogu pra{iti
i preko 100 km/s, ali im je jo{ u fabrici ograni~ena brzina. Tako i nama u materinoj
Dnevnik revolucije

53

utrobi ugra|uju hajvanski broj obrtaja u mozgu, kako se nikad ne bi izdigli iznad
osu|enosti na propast. Kad smo skraja 80-tih zaiskrili kao duhovni i ekonomski
centar ju`noslavenskog svijeta, namah nam je presje~en dovod krvi u mozak.
Otad krvarimo. Otad nikako da pre|emo prag kriti~ne mase kolektivnog i djelatnog
razumijevanja stanja u kojem se nalazimo.
Umjesto da osmisle strategiju otpora ubijanju Bosne, neki na{i ugledni
intelektualci i dalje izvaljuju parolu: Bosne je bilo i bi}e. Zvu~i litavo, narodnja~ki,
nema {ta. Javnost posr~e ovaj lavor gluposti, i ode se razonoditi meksi~kim
serijama. Jerbo, ~im je ne~ega bilo, mora da }e ga i biti, jer ga ne bi bilo, da ga ne
mo`e biti. Kad bismo sudbinu Palestine, ili svih onih d`amija koje su nekad bile po
Srbiji, uzeli kao paradigmu mogu}e (ne)bosanske budu}nosti, razumjeli bi da - ne
mora biti onoga ~ega je bilo.
Bosna, kao i `ivot u insanu, hajvanu i biljci, opstaje na hemiji trenutne
mogu}nosti opstanka. U toj konkretnosti Kulin Ban ne igra nikakvu ulogu. D`abe
ovci {to je hodala po pa{njaku, kad je udebljala za kurbana. D`abe Reganu {to mi
je u tekstu unosio }umur, kad sad njega nosaju. D`abe svemu i svakome `ivot, kad
je taj `ivot odre|en efikasno{}u borbe za `ivot. Jer, da nije tako, danas bi Amerikom
vladali Indijanci, Palestinom Palestinci, Rusijom komunisti, a Bosnom Bosanci. I
`ivoti dru{tava su ome|eni rokom trajanja, s tim {to se neki ivi~e decenijama, a
neki preta~u stolje}ima.
Za pet decenija prije kataklizme Bosna je dogra|ena kao autohtono dru{tvo,
sa smislenim identitetom. No, to ne zna~i i garanciju samoodr`ivosti. Mogli smo
biti zna~ajni ko anti~ka Gr~ka, ali bi o na{im glavama odlu~ivale globalne
materijalisti~ke letve i fetve. Kao {to, pod parolom rata protiv terorizma, odlu~uju
i kod ubijanja afganistanskih civila.
Naspram Bosne je 20-tak miliona {to Srba, {to Hrvata, ~ije su lobisti~ke
pozicije u Svijetu neuporedivo ja~e od na{ih. U toku agresije u bh. Ambasadi u
Londonu sjedio je nekakav Arap i lobirao za tespihe. Taki smo ti mi. Na{ jedini
argument, baziran na civilizacijskoj ideji zajedni{tva, rasto~en je pristajanjem
Islamskog Nam Mislioca da se nasuka na Tu|manovu i Milo{evi}evu igru protiv
Bosne i Bo{njaka. Otud nam Dejton, kao okvir koji jedino odgovara nestanku BiH.
A kad nestane BiH, {ta koga vi{e briga za mrtvaca. Mrtvac je mrtvac, i kvit.

Yebb for kvislinshke sline

Nego, po{to u Bosni jo{ ima nas {to im nije presje~en dovod krvi u mozak,
a bogme ni u ga}e, valjalo bi po~eti razmatrati mogu}nost okupljanja ljudi oko
ideje otpora dejtonskom uni{tenju BiH. Recimo, postoje desetine primjera o u~e{}u
Volfganga Petri~a u postdejtonskom genocidu nad Bo{njacima. @ep~e je
najdrasti~niji. Postoje konkretni primjeri o mafija{kim pritiscima OSCE-a na
usvajanje Izbornog zakona kojim se ugro`ava demokratija i podsti~u s&h fa{isti~ka
dru{tva u BiH. Kao {to je jasno da je SDA skupina islamskih hipika, da su SDS i
HDZ fa{isti~ke stranke, jasno je i da je Alijansa za promjene jedna obi~na kvislin{ka
slina koja je na platnoj listi Beograda i Zagreba. Cjelokupan politi~ki i dru{tveni
arsenal ucjenom je i novcem usmjeren ka uni{tavanju BiH, kroz svo|enje Bo{njaka
na onu politi~ku i ekonomsku mjeru koja }e biti ravna Kurdima u Turskoj. Mi smo
okupirani od stranih i doma}ih fa{ista ~iji je cilj uni{tenje Bosne i Hercegovine!
[ta nam je ~initi?
Treba im svima jebati fa{isti~ko sjeme! Antifa{izmom!!! Ionako vi{e ni{ta
ne mo`emo izgubiti. Ko nije s nama taj je protiv nas! rekao je ameri~ki
Predsjednik, koji je uvijek u pravu.
Br. 38, 14. XI 2001.

54

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Halt, hajvanu!
Petri~evo Otvoreno pismo gra|anima ima za cilj da produ`i stanje
obmane kako ne bismo vidjeli nastavak dejtonske agresije na
Bosnu i Hercegovinu
Minule hefte srefila nas je jo{ jedna pljuv~ana kap. Petri~evo Otvoreno
pismo povodom {este godi{njice Dejtona nalikovalo je, i po medijskom tretmanu
i po sadr`aju, na fermane {to su ih volovima objavljivali Hitler, Staljin, Homeini,
Sadam, Bu{ Jr. & comp. Pismo je nalik na proglase Komunisti~ke partije iz 48,
samim tim {to se nekakva nju{ka usu|uje da govori u ime svih nas. Sukladno toj
bolj{evi~koj drskosti, sadr`aj pisma je litava masa la`i, obmana i repriznih {upljih
obe}anja.
Na{a je domovina okupirana dejtonskim fa{izmom, kao okvirom za
odumiranje BiH. Na sceni su na{minkani s&h nacisti, bo{nja~ki kvislinzi i
me|unarodni pederi. Oni tvore ambijent straha od slobode govora. Otud su
Petri~eve mentalne i moralne fekalije na{u javnost zapljusnule kao da je rije~ o
Svetom slovu. Ne samo da su mediji tu vre}u la`i i gluposti plasirali kao govor
japanskog cara, ve} su se i ovda{nje politi~ke kurtizane javno odu{evljavale tim
mudroserijama. Niotkle kriti~kog progovora o sadr`aju Petri~evog
tandaramandaranja.

Petardische guzzenziger
Budu}i da je Visoki predstavnik gomilom la`i ponizio na{u mo} rasu|ivanja,
obaveza je makar na ovom mjestu pokazati da mi, Bosanci, razumijemo razlikovati
muda od bubrega. Petri~u je dato pravo da u hitlerovskom maniru Bosance smatra
degenima, ali mi nemamo pravo od{utati na degeneri~ne i papanske tretmane
nas i na{e zemlje.
Petri~ tvrdi da se BiH vratila normalnom `ivotu. Bilo bi korektno da tu
normalnost sam doka`e. Ako nije znao, imamo mi i pozori{ta, gdje mo`e iznajmiti
umjetnu bradicu, ~omagu, fes i bo{nja~ku no{nju. Nek se preobu~e u folklornog
Bo{njaka i nek rahat pro{eta po bilo kojem dijelu BiH u kome Bo{njaci NE ~ine
ve}inu. Ma zna{ {ta bi bilo?! Ma petardu bi mu stavili u analni kanal! S druge
strane, nek natakari {ajka~u, ili krst oko vrata, i nek pro{eta bilo kojim dijelom
BiH gdje Bo{njaci ~ine ve}inu. Ne da mu se ne bi ni{ta ru`no desilo, ve} bi ga
kleberlly Bo{njaci po~astili slaninom, rakijom i srpskom muzikom, da poka`u kako
su {iroke guze. Ako se ba{ Petri~ prepada ove mogu}nosti, onda nek zamoli
Nisveta D`anku da mu snimi ovu kaskadersku d`umhurijadu.
Kao argument da su se okolnosti u BiH temeljito promijenile, Petri~ navodi
da BiH danas ispunjava sve me|unarodne obaveze, naro~ito nakon napada na
SAD od 11. septembra. Kakve to veze ima?!! Dejtonska Bosna ne ispunjava
me|unarodne obaveze prema sebi, a kako }e prema drugima!? U Bosni se za
nepune dvije godine dogodilo preko 600 teroristi~kih napada na bo{nja~ke
Dnevnik revolucije

55

povratnike. Gotovo svakog dana po jedan Bo{njak bude `rtva s&h terorizma. O~ito
da su za Petri~a Bo{njaci hajvani, pa kad ih se kamenuje, kolje i ko zunzare
likvidira to nije terorizam. To je borba protiv terorizma? Kao u Visokom gdje je
SFOR hapsio i pretresao nene i djedove. No, Petri~ u antiteroristi~kom terorisanju
muslimana i islama vidi historijsku priliku da BiH u~inimo normalnom evropskom
zemljom. Halo, halt, hajvanu! Bosna je nenormalna zbog ~etni~kog i usta{kog
terorizma, a ne zbog bo{nja~ke tolerancije! Bosna je nenormalna zbog evropskih
primitivaca koji {tite apartheid na 76% bh. teritorije! Muslimani u Bosni nisu
nikakva prepreka evropskoj standardizaciji demokratskih prava i sloboda!
Prepreka su kojekakvi Petri~i koji siled`ijski prekrajaju op}inske granice kako bi
{est godina nakon Dejtona od multietni~kih op}ina pravili op}ine sa usta{kom
ve}inom. Oni su ti zbog kojih terorizam u BiH nije pobije|en. Jer oni nikada ubijanje
muslimana nisu shva}ali kao terorizam, ve} kao borbu protiv terorizma. Oni nikada
~etnike i usta{e nisu shva}ali kao teroriste. Za njih je nasilje nad Bo{njacima
legitimno sredstvo da se BiH kutari{e muslimana, kako bi `ivjela u krsta{kom
rahatluku.

Hajl lafinashprizz
Petri~ nas dalje podsje}a da se 1996. niti jedna izbjeglica nije mogla vratiti
u svoj dom, a danas se vra}aju u velikom broju. Da, u velikom broju se izbjeglice
vra}aju na ovih 24% bh. teritorije, ali da bi, uz pomo} kvislinga, istjerali Bo{njake
pod vedro nebo i pride ih oplja~kali prodaju}i vra}enu imovinu. Onih nekoliko
procenata Bo{njaka {to se vratilo u RS samo za la`ova mogu biti velik broj. Na taj
minorni procenat treba prika~iti s&h terorizam, strah, bijedu, fa{isti~ko okru`enje
i sve drugo {to }e prije ili kasnije ove povratnike ubijediti da ponovo bje`e sa
svoga otplakanog ognji{ta.
Aneks 7 se mora u potpunosti implementirati ka`e Adolf. Kako, Hitlera ti
i pionirske rije~i?! Aneks 7 je definitivno mrtav, samim tim {to se stotine hiljada
Bo{njaka definitivno nikada ne}e vratiti u BiH! U Americi ih je, ka`u, preko 300.000.
I to zahvaljuju}i tajnom programu Zapada da se, nakon ubijene tre}ine, jo{ tre}ina
Bo{njaka progna u preseljeni{tvo. Nijedan narod na planeti nije tako hitro dobijao
useljeni~ke vize u zapadne zemlje. Ova preostala tre}ina }e biti poklopljena politi~ki
i ekonomski. I ovdje, gdje jo{ ima d`amija. Tada }e pri~a biti svr{ena, po zamisli iz
Kara|or|eva. Zato nam Petri~ {arenim katranom ma`e o~i: kako bismo lak{e, uz
demago{ke morfije, do~ekali smrt. Hvala ti ko Radovanu Karad`i}u.
Petri~evo pismo je krcato obmanama i kontradiktornostima. Recimo, na
jednom mjestu hvali jedinstveni ekonomski prostor, {to je samo po sebi la`, a na
drugom ka`e kako zemlja jo{ nema ambijent koji bi privukao investitore. Tvrdi da
su se gra|ani BiH umorili od politike nacionalista, da su izabrali stranke koje
svesrdno prihvataju ideju dr`ave BiH, ali ne ka`e da je rije~ samo o Bo{njacima.
Tvrdi da su se dogodile promjene, ali i da moramo stvoriti neovisno pravosu|e i
policiju. Pa zar to nije ve} promijenjeno?
Petri~ nije toliko glup pa da ne razumije bh. stvarnost. Njegov je zadatak da
tu krsta{ku stvarnost odjene u kostim demokratije i evropejstva. Njegovo je oru`je
la`, a na{e - realnost. Dakle, na Palama je ubijen bo{nja~ki povratnik...
Br. 39, 28. XI 2001.

56

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Ameri~ki fa{izam
U na{u zemju su stigle desetine ameri~kih agenata.
Njihov je stvarni zadatak da po katulfermanu
ameri~kog firera izmisle saradnike Al-Kaide.
To zna~i da }e pojedine muslimane u BiH gutati mrak.
Najve}i stupanj ameri~kog patriotizma danas je borba za ostavku
nelegitimno izabranog ameri~kog Predsjednika, koji je zloupotrijebio ameri~ku
tragediju kako bi ugrozio ljudske `ivote i svjetski mir. Ovo je podnaslov jednog
mog teksta od 3. X 2001. U to vrijeme su svjetski i doma}i mediji orili u slavu
najmo}nijeg debila u svjetskoj historiji, nakon Adolfa Hitlera. Danas, tri mjeseca
poslije, javlja se otpor prema ameri~kom fa{izmu, oli~enom u fireru 21. stolje}a i
njegovim KKK saradnicima. Tome je u me|uvremenu doprinio i sam Bu{ Jr., nizom
fa{istoidnih uredbi, iako su se odmah nakon 11. septembra mogli prepoznati oblici
unutarnje okupacije SAD.
^ovje~anstvo nikako da na svojim krvavim iskustvima usvoji temeljne uvide
u prirodne zakonitosti - da se zlo uspje{nije lije~i ako mu se ranije suprotstavi, bilo
da je rije~ o pokvarenom zubu, Adolfu Hitleru ili njegovoj ameri~koj reinkarnaciji.
Pravo je ~udo kako niko od onih {to se bave prou~avanjem fizionomije ubica, nije
analizirao manijakalnu i histeri~nu facu ameri~kog Predsjednika, koga bi se svako
normalan pla{io i kao auto-stopera, a kamo li kao sultana najja~e svjetske sile. Uo~i
Drugog svjetskog rata niko nije ni izu~avao ni uo~avao o~igledne psihopatolo{ke
geste Adolfa Hitlera, a lideri Britanije, Francuske i SSSR-a su se trudili da mu idu niz
dlaku. [to zbog neutihle krsta{ke djedovine, a {to zbog kukavi~luka, Evropa do te
mjere gladi ludilo ameri~kog firera, da je on za samo tri mjeseca uspio uni{titi
ameri~ki demokratski sistem. Danas je Amerika zemlja okupirana fa{izmom,
represijom, kontrolom mi{ljenja i strahom da te mo`e progutati mrak.

Debill is syltann of USA

Bu{ovo dono{enje tzv. Patriot Acta je otvorena deklaracija o unutarnjoj
okupaciji SAD, po{to se tim fa{isti~kim zakonom tajnim vojnim slu`bama daju
otvorene ruke da hapse ljude, da ih mu~e i iznu|uju priznanja, da ih po potrebi
likvidiraju. Zapadna civilizacija se nakon Srednjeg vijeka po prvi put susre}e sa
inkvizicijom, kao zakonskom mogu}no{}u da ljudsko bi}e bude li{eno slobode
bez ikakvih dokaza, mu~eno i ubijeno. Savremena historija je takve zlo~ina~ke
oblike upotrebe dr`ave paradigmatski upamtila u Staljinovoj Rusiji, a gulaga je
bilo i u Jugoslaviji, Rumuniji, Albaniji, Iranu, Iraku Ameri~ki fa{izam ~ini korak
vi{e, jer ovaj fa{isti~ki akt obznanjuje javno i to sa ma{nicom demokratije i borbe
protiv terorizma. Danas je potpuno jasno da }e krvava vladavina Bu{a Jr. u svjetskoj
historiji biti bilje`ena jednako kao i vladavina Adolfa Hitlera, Josifa Staljina ili
Sadama Huseina. Jedino je pitanje vremena kada }e se Svijet izboriti za slobodu
da takvu kvalifikaciju obznani kao op}epriznatu.
Dnevnik revolucije

57

Deklaracija ameri~kog fa{izma je potpisana 13. XI, a jo{ 3. XI se u ameri~kim

vojnim zatvorima nalazilo 1147 lice osumnji~eno za terorizam. Po kojoj pravnoj
osnovi je ameri~ka vojska mogla hapsiti ove ljude? I, ko zna koliko je ljudi u SAD
dosad progutala crna ruka ameri~kog fa{izma!?
Mo`da bi na zbivanja u SAD gledali kao na smrtolomije u Zimbabveu ili
Buruntiju, ali nam se pred nosom odvijaju istovjetni stravi~ni procesi. Sindrom
ameri~kog fa{izma je okupirao na{u zemlju! Izme|u sprovedbe tzv. Patriot Acta u
SAD, inkvizitorskog hap{enja 1147 ljudi, i ovoga {to se doga|a u na{oj zemlji
nema nikakve razlike! I ovdje se ljudi hapse bez ikakvih dokaza i odvode pod
kabanicom no}i; nemaju pravo na pravnu za{titu, kao da su jazavci pred sudom, a
ne insani, gra|ani ove zemlje; i ovdje je dr`avni sistem u slu`bi ludila ameri~kog
Predsjednika; i ovdje je svaki musliman osu|en na neizvijesnost...

Pushi, pushi, pushi my

Kao da nije rije~ o nama, ve} o udaljenim nesretnicima, ignoriramo desetine
hap{enja i sumnji~enja nevinih ljudi, u kojima dr`ava pokazuje monstruoznu koli~inu
pravnog i totalitarnog nasilja. Kojekakvi Sejfudini Toki}i i Muhamedi Be{i}i
danima su izvozili ljagu i la` protiv bo{nja~kog naroda i kukavi~ki izmi{ljali svirepe
konstrukcije o terorizmu u BiH. Zapad je jedva do~ekao da objavi izmi{ljotine ovih
ugurzusa. Po{to ih vlast u BiH nije demantirala, ni sankcionirala za podrivanje
dr`avnih interesa - zna~i da je ista kao i oni. Na{a je stvarnost na kafkijanskom
udaru klevete, a sudbina nam je jednaka onim hiljadama nesretnika koje je zato~io
ameri~ki firer.
Upravo su, kako navodi londonski Times, u BiH stigle desetine ameri~kih
agenata koji }e, navodno, ganjati one {to su uvezani sa teroristi~kom Al-Kaidom.
Bujrum, ako takvih ima, odmah ih treba pohapsiti! Bo{njacima bi to ponajvi{e
koristilo. A {ta ako ih nema?! Desetine medijskih, policijskih i pravosudnih hajki
su pokazale da u BiH nije prona|en ni jedan ahbab Bin Ladenov. Uprkos tome,
dr`ava srlja u antiislamsku histeriju. I danas su po na{im zatvorima razaraju ljudi
kojima se krivica ne mo`e dokazati.
Dolazak ameri~kih agenata u BiH ne mo`e i ne}e ni{ta doprinijeti
pronala`enju saradnika Al-Kaide. Bosna je ve} obavje{tajno preorana i uzdu` i
poprijeko. Njihov je stvarni zadatak da po receptu Patriot Acta izmisle saradnike
Al-Kaide. To zna~i da }e pojedine muslimane u BiH gutati mrak. Kao {to ih guta i
u SAD.
Ne}emo ni{ta posti}i ako se ne suprotstavimo o~iglednoj namjeri da se
bo{nja~ki narod okrivi za terorizam. Ameri~ki fa{izam se hrani fobijom terorizma,
i njegov je interes da gdje god mo`e izmisli saradnike Al-Kaide. Srpski i hrvatski
fa{izam se hrane sataniziranjem Bosanskih Muslimana, a optu`ivanje Bo{njaka
za terorizam je jedina {ansa da sa sebe speru povijesnu ljagu genocidnih nacija.
Oni su, dakle, na istom zadatku.
Jedino oru`je koje je ja~e od njihove la`i je istina. Dakle, neka ameri~ki
agenti uhapse Radovana Karad`i}a. U protivnom, nek nam popu{e kurac.
Br. 40, 12. XII 2001.

58

Dnevnik revolucije

Nova usta{ka agresija na Stolac

Tko tebe kamenom,

ti njega macolom
U Stocu su ro|eni Bo{njaci budu}nosti!
To su oni {to }e na kruh uzvratiti sa dva kruha,
a na kamen sa dva kamena.
Bilo bi dobro da to razumiju oni
{to poma`u usta{izaciju Stoca.
Jer ako padne mrtva glava, mo`e biti kasno.
Ru{enje i paljenje ograde oko gradili{ta Careve d`amije u Stocu, u no}i s
tre}eg na ~etvrti decembra, zlodjelo je koje se mora promatrati u uzro~nim i
posljedi~nim kontekstima. Nisu slu~ajno ovaj vandalizam svojeru~no po~inili
vi|eniji Hrvati u Stocu, politi~ari, privrednici, fudbalske sudije Bila je to jasna
poruka da iza hrvatskog fa{izma ne stoje d`ilko{i i uli~ari, ve} elita, bez obzira {to
je ta elita ko Hitlerova kita.
Da je usta{ama u Stocu stalo do pukog paljenja ograde oko gradili{ta, na{li
bi dva-tri kera koji bi pod okriljem no}i benzinom zapi{ali mjesto zlo~ina. Ujutro bi
osvanulo zgari{te, kao i prije. Ne! Hajvanski um stola~kih usta{a je prostran ko
guza dinosaurusa i u toj arheolo{koj balegi ima mjesta za strate{ko promi{ljanje
zla. Oni su potpuno svjesno isplanirali progres u svojoj borbi za zlideologiju Ante
Paveli}a. Potpuno svjesno su odlu~ili da ovo zlo po~ini 20-tak vi|enijih majmuna.
Jer ako iza krsta{kog otpora obnovi Careve d`amije stoji hrvatska eli(ki)ta u
Stocu, onda je svaki poku{aj dijaloga zavr{en. Na koga u tom slu~aju mo`e ra~unati
zdrava pamet?

Holokaust u doma}oj radinosti

Na{i degeneri~ni mediji su proteklih dana trabunjali o ovom doga|aju kao
da iza svega stoji grupica ekstrema, a ne kompletan politi~ki i vjerski sistem hb.
Hrvata. Ali i mnogo {ire, jer se kardinalna {utnja Vinka Pulji}a mo`e tuma~iti kao
podr{ka hrvatskom fa{izmu. Naime, u izvje{tajima i komentarima o novoj stola~koj
usta{iji potpuno je zaobi|en skup koji se dva-tri dana prije dogodio na sportskoj
hali u Stocu, u organizaciji udruga tzv. domovinskog rata, na kome je uz prisustvo
politi~kih i vjerskih himlera dogovaran napad na gradili{te Careve d`amije.
Ba{ka je problem {to ni OHR, ni Alijansa za promjene, ne smiju istini
pogledati u o~i, jer istina ru{i i poziva na odgovornost koncept kojim se od
Va{ingtonskog sporazuma iz 1994. pothranjuje usta{izacija 27% bh. teritorije.
To {to se nedavno izabrani na~elnik Op}ine Stolac @eljko Obradovi} zalo`io
se za energi~nu istragu, i {to je predsjedavaju}i Op}inskog vije}a Zoran Turkovi}
posljednje doga|aje nazvao klasi~nim terorizmom ne zna~i ama ba{ ni{ta. Njih
dvojica ili la`u, ili nemaju nikakvu mo}. Jer, da imaju mo}, morali su znati za
masovni skup u sportskoj hali, gdje je dogovaran napad na gradili{te Careve
d`amije. A ako su znali, a nisu ni{ta u~inili da zaustave usta{ku stoku, onda la`u
kad ka`u da osu|uju klasi~ni terorizam.
Dnevnik revolucije

59

Bilo bi neta~no stola~ki slu~aj promatrati izvan lanca cjelokupnih nastojanja

OHR-a i OSCE-a da, uz pomo} kvislin{ke Alijanse za promjene, omogu}e
zadr`avanje apartheida na 76% bh. teritorije, a da na ovom frtalju BiH realiziraju
komunisti~ki oblik multikulture koji je ide na politi~ku, ekonomsku i kulturnu {tetu
Bo{njaka. Razmjere i`ivljavanja nad Bo{njacima, u doma}oj izdajni~koj radinosti,
imaju dimenziju mirnodopskog holokausta. Ako je mogu}e da OHR i Volfgang
Petri~ rahat po~ine dejtonski genocid prekrajaju}i op}inske granice, kako bi od
@ep~a napravili op}inu sa hrvatskom ve}inom, za{to ne bi bilo mogu}e isposlovati
i izgradnju crkvotine na mjestu poru{ene Careve d`amije? Petri~eva genocidna
Odluka o @ep~u bila je direktan doping ne samo usta{ama u @ep~u, da krenu u
nasilno ra{~i{}avanje ra~una sa Bo{njacima, ve} i sveusta{koj ambiciji da nasiljem
zadr`i okupirane teritorije. U ovom dejtonskom holokaustu Alijansa za promjene
je debilni patriotski ugursuz koji poput pseta li`e dupe ubicama na{e zemlje. Su{tina
njihovog kretenskog postojanja se paradigmatski sa`ima u izjavi multikulturnog
ministra odbrane Mije Ani}a koji je rekao da bi - u slu~aju da Hrvatska napadne
BiH bio na strani napada~a.
Usta{osaurusi okupljeni oko prodanog SDP-a nemaju interesa
suprotstavljati se antibosanskoj i fa{isti~koj politici OHR-a i OSCE-a, jer ovi
centralni komiteti dijele i fotelje i pare onima koji su spremni da u politi~kom i
medijskom `ivotu budu ugursuzne poltronske lutke. Zato i Kre{imir Zubak i Mijo
Ani} i dalje slove kao starosjedioci demokratske alternative, iako su i jedan i
drugi dobro naorali pod skutima usta{kog zlo~inca Mate Bobana. Nasilje u Stocu je
ceh SDP-ovoj politici kompromisa sa osvjedo~enim neprijateljima Bosne, me|u
kojima je i ona me|unarodna struktura koja je 1300 dana podr`avala ubijanje
Sarajeva, logore i masovne likvidacije u svim na{im Srebrenicama. Logi~no, ako
je Zubaku, Lozan~i}u ili Ani}u opro{teno sudjelovanje u zlu, ako je usta{ki kardinal
Vinko Pulji} veli~an zbog svojih nacisti~kih peksinluka, ako su osvjedo~eni fa{isti
metnuti na pijedestal demokratske alternative pa zar je iko mogao o~ekivati da
}e postati druga~iji?! Oni su pokazali ko su i {ta su u karavakat kad su samo
odva`ni mogli ostati ljudima.

Usta{e iz Balijanse
Krsta{ka klika u OHR-u i OSCE-u je, zarad uni{tavanja Bo{njaka pa Bosne,
imala interes da odr`i u `ivotu usta{ki apartheid na 27% bh. teritorije (Hrvati su
po popisu iz 1990. ~inili ve}inu tek na 16,60%). Cilj apartheida je onemogu}avanje
povratka Bo{njaka, koji je besmislen ako }e ljudi `ivjeti u strahu i obespravljenosti.
Stoga su OHR i OSCE pred izbore izre`irali podr{ku HDZ-u, jer su dan prije (!?)
zabranili islamofobijski spot HDZ-a i dopustili odr`avanje onog glasovanja za
samoupravu, {to je doprinijelo da ve}ina Hrvata glasuje za HDZ. Potom je HDZ
izop}en iz vlasti, kako bi stekao pravo da suvereno vlada u okupiranim krajevima.
Maskenbal je po~injen u punoj koordinaciji OHR-a, OSCE-a, HDZ-a, kardinalne
stolice, ali i SDP-a, koji je pristao da proda Bosnu za frtalj fotelje kojoj je u startu
istekao rok trajanja. Ovo je bilo potrebno re}i da bismo razumjeli da je usta{ko
divljanje u Stocu rezultat pune koordinacije izme|u pomenutih subjekata. U
usta{izaciji federalne stvarnosti poneko sudjeluje ~injenjem, a poneko ignoriranjem.
No, sve ~e{}e hrvatski funkcioneri Alijanse istupaju kao sljedbenici Ante Paveli}a,
tako da se mafija{ki HDZ mo`e rahat baviti tajnim organiziranjem svehrvatske
usta{ke mre`e. Oni su zapravo jedinstveno fa{isti~ko tkivo, samo {to imaju razli~ite
nazive i mjesta u federalnoj javnosti.
Me|utim, poku{aj rje{avanja stola~kog pitanja putem zastra{ivanja
Bo{njaka o~ito ne}e pro}i. Kona~no je ro|ena generacija odva`nih mladih Bo{njaka
kojima nije ni na kraj pameti da se izetbegovi}evskim merhametlukom bori protiv
zvijeri. Kona~no imamo ljude koji }e na kamen uzvratiti kamenom, a na kruh
60

Dnevnik revolucije

kruhom. Oni za sebe ne tra`e ni{ta vi{e od onoga {to su spremni podariti drugima.
Ako Hrvati ho}e mir, slogu, pobratimstvo, jednakopravnost, ima}e je u jednakoj
mjeri. Ako ho}e zlo, ima}e ga u jednakoj mjeri.
Bilo bi veli~anstveno da do zla u Stocu vi{e nikada ne do|e. No, te{ko je
vjerovati da je mogu}e razuvjeriti usta{izirane Hrvate da Bo{njaci vi{e nisu ona
nedono{~ad iz 1993., koju su trpali u kamione, odvodili u logore Heliodrom, Dretelj
i Gabela i nad njima se vite{ki i`ivljavali; Bo{njaci Stoca danas su novi ljudi,
oguglali na nesre}u, na bol, na patnju, kojima je jedino preostalo - dostojanstvo.
Bilo bi korisno da Hrvati Stoca razumiju da nasiljem ne mogu ostvariti ni{ta,
izuzev da fasuju u istoj ili obimnijoj mjeri. Bilo bi dobro da to na vrijeme shvate
OHR & cardinal company, jer bi ako padne mrtva glava moglo biti kasno.
Br. 40, 12. XII 2001.

Dnevnik revolucije

61

Dnevnik revolucije

Sretna Nova 1983.

Za{to Islamska zajednica {uti o tajnom spisku
bo{nja~kih intelektualaca koje je general @ak Klajn
`igosao kao opasne i nepo`eljne?
General @ak Klajn, glavni me|unarodni policajac u BiH, tajno je prije mjesec
dana posjetio Rijaset Islamske zajednice i reisu Mustafi ef. Ceri}u uru~io spisak
bo{nja~kih intelektualaca koje me|unarodni faktori smatraju opasnim i
nepo`eljnim! Spisak ovih bo{nja~kih osu|enika na izolaciju dostavljen je i na
nekoliko vladinih adresa, koje treba da se pobrinu u procesu njihovog dr`anja na
oku i odstranjivanja iz javnog `ivota. Za ovda{nji bolj{evi~ki bukvalizam to zna~i
zeleno svjetlo za razne oblike maltretiranja i i`ivljavanja.

Digihbj4| kgk56mgkf hk295kgk7p

Za{to je general Klajn taj spisak predao ba{ reisu Ceri}u, kad reis nema
nikakve mo}i da nekoga ukloni iz javnosti, ili da ga, sa~uvaj Bo`e, kriminalnim
metodama policijske dr`ave ka`njava i proganja? Zar mu nije bilo lak{e putem
policijskih i pravosudnih uhljupa nalo`iti tajno proganjanje tzv. dr`avnih
neprijatelja? Taman posla! General Klajn je pit-bul profesionalac koji zna da se
bitka dobija na vi{e frontova. Pogotovo u nesretnoj Bosni u kojoj se stranci mogu
pona{ati kao okorjeli fa{isti, bez straha od sankcija. Zato je spisak `igosanih
Bo{njaka dao i reisu Ceri}u, kao prijetnju i opomenu da bi krug mogao biti pro{iren.
Klajn je mogao pretpostaviti da }e reis na to reagirati legendarnim saburom,
dakle mutavo, ali da }e se pri~a o katulfermanu pro{iriti i unijeti strah me|u
bo{nja~ku inteligenciju. To se i dogodilo.
Ovaj nevi|eni slu~aj uklju~ivanja stranaca u najstra{nije metode proganjanja
bo{nja~ke inteligencije, treba promatrati najmanje sa dva aspekta. Prvi je koli~ina
bolj{evi~ke drskosti do koje su prodrli stranci u dejtonskom pohodu na Bosanske
Muslimane. Drugi je koli~ina stra{ljivosti, sebi~nosti i maloumnosti koju iskazuje
Islamska zajednica u pre}utkivanju slu~aja, umjesto da razumije da od odbrane
svakog Bo{njaka danas, ovisi odbrana njih samih sutra.

Fjhgj6khgk9 kfkgje34hj kfkgjrodo5l3i

Pona{anje stranaca u na{oj zemlji odve} je poprimilo zlo~ina~ka i kriminalna
obilje`ja. Studijskom analizom dokaziv je kontinuitet nacisti~kog, genocidnog i
apartheidskog djelovanja OHR-a i Volfganga Petri~a. Misija OSCE je vodila
antidemokratsku politiku, prekrajala izborna pravila, forsirala s&h naciste, a sve
u cilju politi~kog rastakanja multietni~kog bh. dru{tva. Za UN, koje personificira
policajac @ak Klajn, kao i za IPTF, dalo bi se dokazati mno{tvo kriminalnih,
robovlasni~kih i pino~eovskih poslova. Dovoljno je samo otvoriti dossier o trgovini
zarobljenim `enama i njihovom prisiljavanju na prostituciju, pa bismo se uvjerili
da imamo posla sa okorjelom mafijom, odjevenom u simbole Ujedinjenih nacija.
62

Dnevnik revolucije

Genocidne posljedice dejtonskog razaranja BiH od strane me|unarodnih

predstavnika zaslu`uju krivi~no gonjenje pred Svjetskim sudom pravde! No, u
ime BiH, ili Bo{njaka, nema ko reagirati. Da smo narod kako valja, dosad bi imali
sortirane stotine dokaza o kriminalnim aktivnostima stranaca. Dosad bi ih krivi~no
gonili, i time posvjedo~ili da ova zemlja nije tuta za drkanje bjelosvjetskih manijaka.
U posljednjih godinu dana pojavili su se proplamsaji otpora milo{evi}evskotu|manovskoj politici OHR-a i OSCE-a. Sve do 11. septembra 2001. stranci nisu
imali recept za ga{enje po`ara probu|ene kriti~ke svijesti. Danas je tzv. borba
protiv terorizma magi~na abrakadabra koja rje{ava njihovu borbu protiv istine.
Uz pomo} doma}e policije svjesno su proizveli desetine la`nih slu~ajeva. I no}as
hapse.

Tu`ba Islamske zajednice

Sarajevo, 27. decembar, (MINA) U povodu teksta Sretna Nova
1983., autora Fatmira Alispahi}a, objavljenog u listu br. 41 od 26. 12. 2001.
godine, (kao i nekih javnih istupa istog autora) u kome se na besprimjeran
na~in blati Islamska zajednica i reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri}, Rijaset
Islamske zajednice obavje{tava javnost da o ovim gnusnim la`ima i
morbidnim konstrukcijama ne mo`e ni na koji na~in polemizirati, ve} }e
za{titu potra`iti sudskim putem, podnose}i tu`bu kako protiv autora Fatmira
Alispahi}a, tako i protiv glavnog i odgovornog urednika Envera ^au{evi}a.

Prvi je motiv oslabiti me|unarodnu poziciju Bo{njaka, u njihovom

eventualnom legalisti~kom otporu ubijanju BiH. Drugi je motiv prestra{iti Bo{njake
staljinisti~kom stvarno{}u u kojoj svako mo`e biti uhap{en i dr`an u zatvoru bez
ikakvih dokaza. Stvorena je atmosfera pravne nesigurnosti bo{nja~kih gra|ana.
Sada slijedi malterisanje.
Neprijatelji @aka Klajna u BiH nisu islamski teroristi kojih, eto, nejma, ni
~etnici i usta{e kojih, ko govana, ima ve} bo{nja~ki intelektualci koji su u
posljednje vrijeme po~eli u javnosti sklapati kockice i dokazivati me|unarodnu
zavjeru protiv Bosne i Bo{njaka. Klajnovi dr`avni neprijatelji to nisu ~inili sa
retrogradnih pozicija, ve} sa pozicija borbe za multietni~ku i demokratsku BiH u
kojoj bi svi narodi i gra|ani `ivjeli u jednakim pravima i slobodama. Dakako,
bosanske, zajedni~ke Bosne, nema bez ravnopravnih Bo{njaka, u politi~kom,
ekonomskom i kulturnom smislu. A Bo{njaka nestaje ~ak i biolo{ki, jer ih se
nemilice, u me|unarodnoj re`iji, preseljava u Ameriku, Kanadu, Australiju To je
ono {to bi moglo na otpor mobilizirati kriti~nu masu Bo{njaka, ali i dovoljan broj
bosanski opredjeljenih Srba i Hrvata. To je ono ~ega se pla{i @ak Klajn, i {to `eli u
korijenu sasje}i.

Gh4h5jgl 8kglhk12l lgkj7zihy

Mi mo`emo definirati Klajnove fa{isti~ke motive i metode, pa ~ak i
promi{ljati organiziran otpor tom zlu, ali ne mo`emo ni{ta u~initi sve dok se
pona{amo poput koko{ki u automatiziranoj klaonici. Naime, ako je ko trebao da
se u ime civilizacijskih i demokratskih principa suprotstavi pohodu @aka Klajna
na slobodu bo{nja~kih intelektualaca, onda je to Islamska zajednica koja je direktno
upletena u ovaj slu~aj. Umjesto da istog ~asa zagrme protiv kriminalnog pona{anja
jednog me|unarodnog zvani~nika, oni su se {}u}urili oko mindera i ko zadnji
provincijalci po~eli {apatom prepri~avati slu~aj, u`ivaju}i u dramati~nosti, kao da
je ovo Esmeralda, a ne stvarnost. Umjesto da razumiju poni`enje, i ku{nju, oni su
su{tinu sveli na tra~erajsko prepri~avanje spiska `igosanih Bo{njaka. Oni, ~ovje~e
Dnevnik revolucije

63

Bo`iji, u kahvenom krugu raspravljaju o tome koga je @ak Klajn trebao metnuti na
spisak, a koga nije trebao metnuti! Ovaj je na{, a ovaj nije na{. Ovaj je obavio
Had`d`, a ovaj voli popit. Oni ne razumiju da niko nikoga ne smije metati na
spisak za odstrijel!
Najmanje {to su mogli u~initi je da u jasnoj nakani doture taj slu~aj do
medija koji bi smjeli i umjeli da o tome progovore. Ne! Oni su, br~kaju}i se u
mazohisti~kom genu, do{li do zaklju~ka da je najbolje ~uvati svoje guzice i ne
izazivati sudbinu. Kao da se tragi~na sudbina Bo{njaka upravo ne hrani
bo{nja~kim ugursuzlukom!
Islamska zajednica ovog ~asa ima dva debela izazova. Prvi, da u~ini ono
{to je odmah trebala u~initi, da alarmira javnost zbog fa{isti~kog akta jednog
zvani~nika UN. Drugi, da se javno izvine Bo{njacima za svoj sramni kukavi~luk.
Br. 41, 26. XII 2001.

64

Dnevnik revolucije

Tu`ba BiH protiv Jugoslavije:

POSLJEDNJA [ANSA DA PRE@IVIMO

Smrt Dejtonu, sloboda Bosni!

Od Tu`be BiH protiv SRJ pred Svjetskim sudom pravde ovisi `ivot
ili smrt Bosne i Hercegovine! U historiji na{e zemlje nije postojalo
dramati~nije raskr{}e. Tu`ba je sudbinski te`a i od ZAVNOBiH-a, i
od me|unarodnog priznanja BiH, iz prostog razloga {to bi njeno
po(t)kopavanje zna~ilo definitivni, nepopravljivi kraj smisla
dr`avno-pravnog postojanja BiH. Naspram tako surovih ~injenica,
obmana i kolebljivost koje su se uvukle pod giljotinu djeluju
zastra{uju}e. Zar je mogu}e da nas ne zanima sopstveni `ivot,
kojeg nema bez dr`ave Bosne i Hercegovine!
Prva iluzija koju treba razbiti u na{im izbezumljenim svijestima, jeste ona
o dejtonskom zavr{etku agresije na BiH. Dejton je kriminalni ugovor koji je
legalizirao postignu}a genocida, te preodjenuo ciljeve agresije u pacifisti~ku dlaku.
Agresija se nastavlja ekonomskim minoriziranjem, politi~kim sataniziranjem i
raseljavanjem Bo{njaka, do momenta sticanja uvjeta da entiteti postanu srpske i
hrvatske provincije. To }e se dogoditi onda kad se procjeni da Bosanci vi{e nemaju
nikakve mo}i da se suprotstave svr{enom ~inu. Ne treba zaboraviti da Svijetom
vladaju isti centri mo}i koji su tri i po godine ne~injenjem podr`avali genocidnu
agresiju za uni{tenje BiH. Jedino bi povla~enje ili umrtvljivanje Tu`be BiH protiv
SRJ moglo dr`ati otvorena vrata dovr{etku ovih genocidnih procesa. U suprotnom,
realizacija Tu`be bi otvorila mogu}nost redefiniranja Dejtona, ukidanja entiteta, i
povratka RBiH. Po principu Quo ante, propast Dejtonskog ugovora bi nas ustavno
dovela u stanje od prije po~etka agresije.
Druga iluzija koju treba odstraniti iz na{e zagubljenosti, jesta ona da su
vlasti SDA ili SDP-Alijanse patriotske. I jedna i druga vlast su, dokazivo,
antibosanske. Ni jednoj, ni drugoj, ne pa{e Tu`ba BiH protiv SRJ. Tu`ba je
podnesena 1993. godine, a i SDA i SDP-Alijansa imaju podebeo dossier o njenom
miniranju ili zaturanju. Za{to? Zato {to bi realizacija Tu`be otkrila gre{ke vladavine
Alije Izetbegovi}a. I, zato {to bi realizacija Tu`be bila suprotstavljena marionetskoj
i kvislin{koj jednokratnoj upotrebi SDP-Alijanse.

Razlika izme|u
Ha{kog tribunala i Svjetskog suda
Na{a javnost definitivno nema predod`bu o zna~aju Tu`be, jer je inficirana
la`ima i obmanama koje se serviraju putem podjarmljenog medijskog sistema, u
~iju okupaciju je utro{eno blizu dvije milijarde dolara. Bosanci ne razumiju ogromnu
razliku izme|u Ha{kog tribunala, na kome se sudi pojedincima, i Svjetskog suda
pravde, na kome se sudi dr`avama. Ha{ki tribunal je, za razliku od Svjetskog suda,
privremena institucija, sa posebnim statutom o individualizaciji odgovornosti.
Pojednostavljeno, agresori su pobili 200.000 ljudi i zbog toga }e desetak ljudi
odrapiti do`ivotnu robiju. To {to mi koji smo pre`ivjeli ostajemo skon~avati u
Dnevnik revolucije

65

paradr`avi zasnovanoj na rezultatima tih zlo~ina, to nema veze sa Ha{kim

tribunalom. Tribunal se bavi pojedincima, a ne dr`avama.
Na Ha{kom tribunalu sudi se li~no gospodinu Slobodanu Milo{evi}u, a ne
Milo{evi}u kao predsjedniku dr`ave koja je sprovodila genocidnu agresiju. Ako bi
se pravda oslonila na Ha{ki tribunal, ispalo bi da dr`avno rukovodstvo Srbije
nema veze sa dr`avom kojom je rukovodilo. Tako nije bilo u Nirnbergu: Gering,
Ribentrop, Kaltenbruner, Jodl & comp. su odgovarali kao funkcioneri, tj. institucije
nacisti~ke Njema~ke.
Kako bi bosanska javnost progutala obmanu da je Ha{ki tribunal alfa i
omega pravde za ratne zlo~ine, poturen nam je ~itav arsenal umiruju}ih zve~ki.
Jedna od naj~e{}e promoviranih je ona da - nema lo{ih naroda, ve} samo lo{i
pojedinci. Ta~no, ali postoje i LO[E DR@AVE, zbog kojih je me|unarodni poredak
ustanovio Svjetski sud pravde.
Primjerice, njema~ki narod nije odgovarao u Nirnbergu, ali i do dan danas
pla}a ratne od{tete za svoj izbor Adolfa Hitlera. Tu`ba BiH protiv SRJ ne tereti
srpski narod, ali tereti dr`avu koja je sprovodila politiku koju je svojom
demokratskom voljom podr`avao srpski narod. Ako bi se u ma kojem slu~aju
odgovornost za genocid svodila samo na pojedince, a ne i na dr`ave koje vode
takvu politiku, skrhao bi se svjetski pravni poredak.

Dejtonski ugovor
je NI[TAVAN
Krsta{ka bulumenta koja je svih ovih godina anga`irana na dokusurivanju
BiH, jako dobro zna da je Tu`ba BiH protiv SRJ jedina opasnost za njihove planove.
Svjetski sud pravde je mo}niji od svake zavjere, samim tim {to nijedna svjetska
sila ne bi pristala da zbog bh. pitanja potkopava me|unarodni pravni poredak. Za
razliku od privremenog Ha{kog tribunala, kredibilitet glavnog Svjetskog suda
pravde je velikim silama nemjerljivo va`niji od nekakvog Dejtonskog sporazuma
ili ma kakvog kriminalno-pravnog okvira koji se mo`e osporiti. Tamo ne sjede
me|unarodne fukare koje se u BiH mogu kupiti za {leper cigara. Tamo su ljudi koji
{tite dignitet Svjetskog suda pravde. Za njih je Tu`ba BiH protiv SRJ tek predmet
koji se razmatra logikom prava.
Me|utim, mi ne mo`emo o~ekivati da se ti kruti profesionalci smiluju i da
se umjesto nas samih bore za na{ egzistencijalni interes. Dovoljno nam je Bog
podario prof. Frensisa Bojla, koji }e, ako se uspije osujetiti unutarnja, kvislin{ka
zavjera, za BiH imati historijski zna~aj. Prof. Bojl je u martu 1993. Svjetskom sudu
pravde predao Tu`bu za genocid, a time i za agresiju, a ve} 1994. je dobio dvije
odluke koje potvr|uju genocid. Time je lopta postavljena na penal, ali nema ko da
je {utne, iako je gol prazan, a udarac nebranjiv. Bez obzira na sve {to je u~inio za
BiH, pa i svojim sredstvima finansiraju}i ovaj proces i kampanju, na{i su bo{nja~ki
ugurzusi sikterisali prof. Frensisa Bojla. Za{to? Zato {to im brka izdajni~ke ra~une.
Jo{ dugo }e bivati nerazja{njeno djelovanje Alije Izetbegovi}a na disoluciji
dr`avno-pravnih atributa BiH: da li je sjedanjem za pregovara~ki sto sa zlo~incima
poku{ao ostvariti svoj pa{aluk, ili je pak bio politi~ki provincijalac kojega su
prepadali lordovi i karingtoni? Izetbegovi} je, svjesno ili ne, rehabilitirao projekte
koji su bili u sukobu sa me|unarodnim pravom. Time je dr`avu izbacio iz podru~ja
Povelje UN i amnestirao UN od obaveze da intervenira. Pristaju}i na pregovore o
podjeli BiH, Izetbegovi} je umrtvio pravne argumente koji su bili na strani BiH. On
je dr`avne atribute sveo na tre}inu. Da nije po~inio ovu {tetu, Svjetski sud pravde
bi po nirnber{kom principu konflikt tuma~io kao agresiju SRJ na BiH; ovako je
agresija u Dejtonu svedena na tzv. zara}ene strane. Krsta{ki lobisti su iskoristili
bh. harakiri i agresiju preimenovali u nadle`nosti Ha{kog tribunala, koje se`u tek
do individualne odgovornosti.
66

Dnevnik revolucije

Izetbegovi}ev potpis na Dejtonskom sporazumu je ilegalan, jer ~lan 155.

jedinog legalnog Ustava RBiH izri~ito ka`e: Niko nema pravo da prizna ili potpi{e
kapitulaciju, niti da prihvati ili da prizna okupaciju RBiH ili pojedinog njenog dijela.
Takvi akti su protuustavni i ka`njivi kao izdaja Republike. Izdaja Republike je
najte`i zlo~in prema narodu i ka`njava se kao te{ko krivi~no djelo. No, Izetbegovi}
je znao da ne mo`e biti ka`njen za najte`i zlo~in samim tim {to je potpisao
kapitulaciju RBiH.
U me|uvremenu, Izetbegovi}eva vlast je imala 1000 dana da intenzivira
Tu`bu i da ospori Dejtonski sporazum. Izetbegovi}evci su za svoje vladavine bili
upoznati sa Be~kom konvencijom iz 1969. po kojoj je ni{tavan svaki ugovor
zasnovan na prevari (~lan 49), prinudi (~lan 51), prijetnji ili upotrebi sile (~lan 52).
Nije te{ko dokazati da su svi ovi elementi prethodili iznu|ivanju Dejtonskog
sporazuma. Ni{tavno je i ono {to je uslijedilo: npr. Aneks sedam je definitivno
propao (prevara, ~l. 49), jer je strate{ki u nedo|iju preseljeno 800.000 Bo{njaka.
Ako je Izetbegovi}ev potpis na Dejton dobrovoljan (a jeste ~im ga on ne
povla~i!), on je neustavan, budu}i da se Ustav ne mo`e pregovarati van institucija
ustavnosti. Taj potpis je oboriv i po osnovu ~lana 53. referentne Be~ke konvencije,
koji isklju~uje legalitet ~ak i dobrovoljnih potpisa na ugovore, ako su suprotni
imperativima me|unarodnog prava. Povelja UN isklju~uje i mogu}nost da susjedne
dr`ave (od kojih je jednu RBiH 1993. tu`ila za genocid!!!), pregovaraju ustavno
ure|enje ~lanice UN, a pogotovo u stanju agresije i genocida. No, sve je to dokazivo
tek pred Svjetskim sudom pravde.

@iva je, Republika Bosna i Hercegovina!

Ovo na prvi pogled zamr{eno klupko bi se o~as razamotalo pri realizaciji
Tu`be. No, OHR i OSCE su SDP-Alijansu metnuli na vlast u zamjenu za njihovo
sluganstvo. U protivnom bi SDP, kao stranka koja na sva usta formalisti~ki trabunja
o demokratiji i multikulturi, iskoristila ovu historijsku {ansu, i BiH vratila u njen
prirodni i povijesno zatemeljen oblik. Dovoljno je insistirati na ubrzanju procesa
pred Svjetskim sudom pravde! Tada bi spoznali da iza Dejtonskog sporazuma ne
stoje nikakve svjetske sile, i da su se one samo pokoristile Izetbegovi}evim
pristajanjem da pregovara sa zlo~incima; svjetske sile nisu supotpisnici i garanti,
ve} samo svjedoci! Tada bismo spoznali da je Tu`ba BiH protiv Jugoslavije
STARIJA od privremenog Dejtonskog sporazuma, jer dok proces traje - i Dejton i
genocidna Republika Srpska mogu biti osporeni kao rezultat agresije, zavjere,
prinude
Uprkos brojnim javnim i tajnim poku{ajima da se Tu`ba povu~e ili umrtvi
(dok ne nestane Bo{njaka), Svjetski sud pravde je donio odluku da je Tu`ba ispravna
i da se proces nastavlja, mada se RS tome protivi. Ako znamo da je po Dejtonu za
sve va`nije odluke neophodno dobiti saglasnost RS, kako to da nije potrebna
saglasnost RS kada je u pitanju Tu`ba? Odgovor je jednostavan: Jugoslaviju je
1993. tu`ila RBiH, a ne dejtonska BiH. Dokle god postoji Tu`ba, dotle postoji i
Republika Bosna i Hercegovina!!! Ako se doka`e da je Dejtonski ugovor nezakonit,
a to }e se po automatizmu dogoditi sa realizacijom Tu`be, mi }emo se probuditi u
dr`avi bez entiteta i paraustavnog apartheida. Ustav RBiH, koji je u Dejtonu
privremeno suspendiran, automatski bi bio jedini legalan akt dr`ave BiH.
Ako je i{ta ikada trebalo da u|e u svaku na{u ku}u, u svaku na{u glavu,
onda je to danas - svijest o `ivotnom zna~aju Tu`be BiH protiv SRJ. U ovom
dramati~nom ~asu, mi moramo kona~no odrasti! Svi moramo znati da od ovog
procesa ovisi na{a kolektivna i individualna budu}nost. I moramo na svakom
koraku, od djeteta do djeda, tuma~iti ovu {ansu da pre`ivimo. Krenimo.
Br. 41, 26. XII 2001.

Dnevnik revolucije

67

Dnevnik revolucije

Lete}im }ilimom zastrta

Neki listovi i novinari godinama klevetni~ki proganjaju reisa Ceri}a
i Islamsku zajednicu, ali ih Rijaset IZ nikada nije tu`io. Prvi autor
protiv ~ijeg mi{ljenja je Islamska zajednica podigla tu`bu je Fatmir
Alispahi}, koga je SDP proglasio vo|om islamske revolucije u BiH.
Gdje je logika?
Pri~u koja slijedi ne bih vam pri~ao da ne mislim da je paradigmatska za
razumijevanje pat-pozicije svakoga ko bi da u Bosni, a o Bosni, misli svojom
glavom. Bosna je demokratski bogalj i njeni isprepadani ljudi politiku `ive u {inama
vladaju}eg mi{ljenja. Svako ko misli druk~ije, strastveno je prezren od mongoloidne
i agresivne ve}ine.

Filggan with brada

Moja sje}anja na ovaj uvid se`u od 1986. kada je Tuzlansko pozori{te
praizvelo dramu mog oca Nijaza Zmaj od Bosne. Otac se tih dana obna{ao kao da
je na slu`benom putu, odsutan, oja|en, nimalo ushi}en zbog premijere svoga djela.
Iako je u drami navaljao (Halali, babo!) bratstva i jedinstva vi{e nego {to je trebalo,
kako bi opravdao ideju o samostalnosti Bosne, Savez komunista ga je optu`io za
muslimanski nacionalizam. ^ak su naveli i da kafu pije isklju~ivo iz fild`ana.
[est godina poslije i ja sam mu se pridru`io. Kao urednik prve revije za
sjeveroisto~nu Bosnu, 26. januara 1992. na naslovnici sam najavio tekst: Muslimani
na ni{anu. Mjesec dana poslije sam ~etnicima pod nosom objavio i Plan Drina,
gdje je otkriven projekat etni~kog ~i{}enja Podrinja. Zabranili su nam reklamiranje
na lokalnoj TV, a ja sam ozlogla{en kao d`ihadovac i podriva~ me|unacionalne
harmonije.
U decembru ratne 1992. sam unaprije|en: od islamskog fundamentaliste
preimenovan sam u ~etnika i neprijatelja muslimanskog naroda. Usudio sam se
da obznanim pojave verbalnog proganjanja tuzlanskih Srba i da kritikujem
sau~esni{tvo lokalne administracije. Tvrdio sam da se time amnestiraju ~etni~ki
zlo~ini. Lokalni list SDA proglasio me je ^ETNIKOM, a potom me je Islamska
zajednica, na javnom skupu, uz direktni rtv prijenos, proglasila NEPRIJATELJEM
MUSLIMANSKOG NARODA. Pred na{om porodi~nom ku}om te su no}i sasipani
rafali. Telefon se u`ario od prijetnji, psovki i poruka da se gonim Radovanu
Karad`i}u.

Revolution halishe swoyu childrens

Kako bih za{titio i sebe i druge, po~etkom 1993. sam objavio poziv
gra|anima Tuzle da se udru`imo u Forum gra|ana. Bila je to prva nevladina
organizacija u BiH. Pridru`ilo nam se 7000 gra|ana. Jedino, nigdje nije bilo onih
pehlivanskih SDP-reformista koji }e na tu|im zaslugama pobrati kamaru donacija
i nagrada za ljudska prava i demokratiju. Oni su tada {urovali sa SDA, skidali
68

Dnevnik revolucije

antifa{isti~ka obilje`ja i podr`avali klerofa{izaciju Tuzle. Ako bi neko nekada

izu~avao tuzlanski fenomen, ne bi na{ao ni jedan jedini argument kojim bi se
opravdala demokratska slava Selima Be{lagi}a. Pa taj ~ovjek nije ni postojao!
Nikada nije javno progovorio protiv nacionalizma! Kontinuirano su se borili samo
novinari Tuzla-lista i Forum gra|ana Tuzle! Dokazi postoje.
U me|uvremenu, mene su ganjali sa svih strana. Do|e vijest da su u gradu
zbog mene nekakvi Alijini Labudovi, pa se sklanjaj dok ne odlete. Do|e ferman da
me se uhapsi i vodi na prvu liniju, da kopam rovove, tj. da me ukokaju, pa sjedi i
slu{aj korake u haustoru. Moja predstava ^ekaju}i Baltazara ode 1994. na gostovanje
u Zenicu, a onda mi jave da je pametnije da tamo ne dolazim. Nekakav ho}e da me
ubije. Sva sre}a pa ~ovjek brzo zaboravlja ru`na sje}anja. Kamara ih je.
Mislilo se da sam ja u sukobu sa Bo{njacima, a ne sam glupavom bo{nja~kom
politikom, pa mi je to bila preporuka za sva{ta. Petri~ me metnuo u Upravno vije}e
Federalne TV, pa me smijenio kad je vidio da nisam iz Dejtona. Metnuli me za
kolumnistu banjalu~kih Nezavisnih, pa me maknuli kad su vidjeli da sam iz Bosne.
Metnuli me dvije godine za kolumnistu Oslobo|enja, pa me maknuli kad su vidjeli
da istim metrom mjerim i SDA i SDP.
A onda je revolucija po~ela da `dere svoju djecu! SDP nije imao snage da
razumije da moji kriti~ki tonovi o njima nisu stvar neprijateljstva, ve} plemenite
volje da se na vrijeme isprave gre{ke. Ako sam pisao da i me|u kadrovima SDPa ima kriminalaca, to nisam ~inio da bih oljagao, ve} da bih pomogao SDP-u. Ako
sam pisao da je maloumno pobjedu na lokalnim izborima proslavljati krmetinom
u muslimanskim selima, to sam ~inio da ne bi zijanili glasove na op}im izborima,
kao {to su ih i zijanili. Oni to nisu mogli da razumiju.
Provalili su u moju privatnu e-mail prepisku i platili njeno objavljivanje u
{tampi. Evo, sad }e godina a da ni Policija, ni Sud, nisu ni{ta poduzeli da prona|u
i kazne vinovnike ovog krivi~nog djela. Jer iza njih stoji pomahnitali SDP! Onaj isti
koji me je bez ikakvog argumenta proglasio vehabijom i vo|om islamske revolucije
u BiH.

Jambo jet for Rija set

Ustavim srce, pa sabiram i oduzimam put: fundamentalista, pa ~etnik, pa
vehabija, pa nikad kraja ovim ~udima koja me presre}u. Taman sam pomislio da
je nemogu}e do`ivjeti jo{ jednu transformaciju. Tim prije {to sam nedavno saznao
i da sam alkaida{. Valjda zbog onih mojih tekstova o planskom sataniziranju
Bo{njaka.
Nisam se ~estito ni sviko da budem vehabija, kad eto ti nove ture ironije:
Nisam vi{e vo|a islamske revolucije, ve} sam opet neprijatelj muslimana. Ma nije
mogu}e! Ma jeste, matere mi! Eno, izi{lo u novinama da - Rijaset Islamske zajednice
obavje{tava javnost da je podigao tu`bu u povodu teksta Sretna Nova 1983. autora
Fatmira Alispahi}a, ali i nekih javnih nastupa istog autora, u kojem se na
besprimjeran na~in blati Islamska zajednica u BiH i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef.
Ceri}. Svojom ishitrenom i agresivnom reakcijom Rijaset je samo potvrdio sve
{to je u tom tekstu re~eno.
Za jedan novinarski `ivot mnogo je da se dvaput na|e na udaru Islamske
zajednice. Drugi novinari godinama a{i}are proganjaju reisa i IZ, ali oni nikada
nijednog novinara nisu tu`ili. Tu`ili su jedino mene. [to li?
Ne}u ovaj put ulaziti u to. Povuklo bi me za jezik, pa bih konkretnim dokazima
mogao dodatno traumatizirati i onako isprepadanu, nervoznu, zagubljenu, i sa
bo{nja{tvom posva|anu Islamsku zajednicu. Htio sam tek ovom svojom pri~om
posvjedo~iti da je Bosna jedna nadrealisti~ka zemlja - lete}im }ilimom zastrta.
Br. 42, 9. I 2002.

Dnevnik revolucije

69

Dnevnik revolucije

Patriotska alternativa
SDP-Alijansa }e u oktobru izgubiti izbore.
Pitanje je - ko }e ih dobiti?
Nema vi{e nikakve dileme da je projekat Alijanse za promjene do`ivio
politi~ku i moralnu propast! O tome fragmentarno svjedo~e i sve brojniji napisi u
kvislin{kom tisku. Problemi koje je prouzro~ila Alijansa toliko su o~iti da se vi{e
ne mogu ni pre}utkivati, ni frizirati. ^ak i kad bismo htjeli sljepa~ki vjerovati da je
Alijansa jedino mogu}e rje{enje, o~i bi nam otvorilo ovo ekonomsko, socijalno, a
naro~ito patriotsko strovaljivanje u ambis. Etnonacionalne stranke su imale makar
nekakav cilj, nacisti~ki i(li) retrogradan, pa su u guranju tog cilja djelovale i ozbiljnije
i sabranije. Alijansa nalikuje na muhu bez glave, gdje samo oni {to plja~kaju znaju
{ta rade. Ogromna ve}ina robota Alijanse zadovoljava se poslani~kim parama, ~ime
se okon~avaju dometi njihove demokratske svijesti. Oni su osu|eni da budu debili.

Trip to the historical trash

Da li je morao propasti projekat Alijanse? U spermatozoidu ovog projekta
bila je zapisana njegova propast. Sudbina se mo`e mijenjati, kao i gen, ako steknemo
svijest o usudu. Alijansa, a pogotovo SDP, nikada nisu razumjeli da je ono za{ta
misle da im je prednost fatalna mana. [ta to zna~i? ^injenicom da nisu imali
alternativu uru{ena je svijest o odgovornosti. Ta bogomdanost je uzrokovala i da
odnosi u SDP-Alijansi budu ure|eni u zloduhu jednoumlja. Protiviti se nizumima
Zlatka Lagumd`ije, i hijerarhiji imbecilnosti, zna~i biti protiv ne~eg {to ne mo`e
biti druk~ije. Vremenom se logika podr`avanja demokratske retardiranosti
razmno`ila do te mjere, da danas `ivimo u ambijentu kakav je u Bosni strahovladao
50-tih godina pro{log stolje}a. S tim {to iza tog ambijenta ne stoji moralna dimenzija
borbe za narod, ve} kriminalna dr`avna represija s ciljem svekolikog plja~kanja
naroda. Dokaza je napretek.
Dvogodi{nja vladavina Alijanse }e ostaviti stravi~ne posljedice u
ekonomskoj i politi~koj bosnografiji. U tom periodu bi}e dovr{ena privatizacija
svih bitnijih privrednih potencijala. Tuzla je paradigmatski primjer: u ovom gradu
ve} danas zna~ajnijim privrednim subjektima gospodari hrvatski kapital. Bo{njaci
}e, zlodare}i Alijansi, tako pro}i i svud gdje su u ve}ini. Svoj ekonomski potencijal
mjerit }e a{}inicama i kioscima. Ve} danas nema povratka iz hamalske pozicije u
koju je Alijansa strpala bo{nja~ki narod. Gotovo je. Tek }e nekoliko Bo{njaka iz
Alijanse imati dovoljno haram-para da dovr{e svoje bijedne i izdajni~ke `ivote.
Obespravljenost ma kojeg bh. naroda vodi odumiranju multikulture u koju se
Alijansa silno i la`no zaklinje. Ta pri~a tek je paravan. U ekonomskom smislu,
Alijansa je ve} realizirala dogovor iz Kara|or|eva: Federacija je hrvatska
provincija.
Politi~ko zloslije|e Alijanse tim je gore {to je javno, dakle, bestidno. Oni
ni~im ne kriju da su apsolutne marionete me|unarodne zajednice. Za njih su Petri~i,
70

Dnevnik revolucije

Klajnovi i ini iznad zakona BiH. Iznad dostojanstva. Od samoubila~kog Izbornog

zakona, preko blokiranja egzistencijalnio bitne Tu`be BiH protiv SRJ pred Svjetskim
sudom pravde, pa do fa{isti~kog procesa tzv. al`irskoj grupi, za koju samo Alijansa
tvrdi da je vo|en u skladu sa zakonom traje politi~ko usmr}ivanje Bosne i
Hercegovine. I zbog toga se trebaju goniti u anus historije!
Nema vi{e nikakve dileme da }e SDP i njihove satelitske stranke izgubiti
izbore u oktobru ove godine. Poraz zna~i da ne}e dobiti ni tri frtalja glasova u
odnosu na ovaj tijesni rezultat koji im je omogu}io da jedva skrpe ve}inu. No, vi{e
ne biva pitanje ko }e izgubiti izbore, ve} ko }e ih dobiti?

Choice of the third path

Alijansa je uljuljkana u sevep svoje propasti, pa i dalje i trabunja da nema
alternativu. Stranke iz Alijanse koje bi jo{ uvijek mogle sa sebe sprati odgovornost
za izdaju, kao {to su npr. LDS, BPS ili GDS, nemaju snage da se odmaknu od
varljive vatre. A ni od jeftinih privilegija koje nudi sluganstvo u izdaji. Na izborima
}e ove stranke imati zna~enje filijala SDP-a, jer }e bira~i imati {uhvu da glasaju}i
za njih daju glas SDP-u. Vjerovatno }e se nakon oktobra mnogi od SDP-ovih satelita
ugasiti, jer }e im kandidati ostati i bez familijarne podr{ke.
Opet dolazimo do pojave da }e biti bitnije protiv koga }e se, nego za koga
}e se glasati. Neuporedivo je ja~i gnijev prema SDP-Alijansi, nego {to uop}e postoji
profilirano opredjeljenje za alternativu. SDP-Alijansa se osje}a vje~nom i zbog
toga {to je svjesna hendikepa svojih konkurenata. Alternativa biv{oj vlasti se
formirala godinama, i sva je usisana u Alijansu. Alternativa SDP-Alijansi nikad
nije formirana, ni institucionalizirana.
Vrhunac goteske bi bio da SDA izborno profitira na gre{kama SDP-Alijanse.
Jer, ova je Stranka toliko {tete nanijela Bosni i Bo{njacima da bi njena reinkarnacija
zna~ila poraz bh. budu}nosti. Vratili bi se u turobnu pro{lost, kao i sa SDP-om. SDA
se nikad u otvorenom dijalogu nije osvrnula na svoje gre{ke. Oni su i dalje
bezgre{ni. No, ~injenica je da se posljednjih mjeseci u SDA u~lanjuje sve vi{e
gra|ana. Ljudi na taj na~in izra`avaju svoj gra|anski otpor zlu i poni`enju. Kao i
1990. SDA bi na tacni, bez ikakvih zasluga, mogla pobrati izborne rezultate. Taj
poklon bi ih razbolio od iste boljke od koje boluje SDP-Alijansa. Ne bi imali
odgovornost ni prema vlasti, a kamo li prema bo{nja~kom narodu u koga se zaklinju,
kao i SDP u multikulturu.
Me|utim, najve}i dio bira~kog tijela razo~aran je i biv{om i sada{njom
vla{}u. Oni bi `eljeli izborom tre}eg puta izraziti svoje nezadovoljstvo. Kao izbor
nudi im se mogu}nost osnivanja nove stranke, a trenutno je u opticaju nekoliko
takvih inicijativa iz kojih stoje uistinu jaka imena. Zna~ilo bi to kona~no ra|anje
revolucionarne, patriotske alternative.
Br. 43, 23. I 2002.

Dnevnik revolucije

71

Montirani proces tzv. al`irskoj grupi

Osvit dr`avnog terorizma

Ako ne budu pritvoreni i krivi~no gonjeni oni koji su montiranim
procesom tzv. al`irskoj grupi fa{izirali na{ pravni sistem bit }e
ozvani~en najcrnji vid dr`avnog terorizma. Niko ne}e biti siguran,
jer }e se policija i pravosu|e slu`iti metodom fa{isti~ke dr`ave.
Svjetski rat protiv terorizma je izgubljen onog ~asa kada su prekr{ena
pravna, demokratska i humanisti~ka na~ela. Amerika je bez ikakve potrebe poziciju
`rtve i moralne superiornosti podredila militaristi~kom siled`ijstvu. Patriot Act,
kojim se ratno pravo nadre|uje civilnim i demokratskim vrijednostima, otvorio je
vrata svekolikom razvaljivanju zapadnih vrijednosti. U BiH, koja je okupirana
politi~kim provincijalizmom, ispoljen je sumanuti koncentrat antiteroristi~ke
histerije.
Mi smo jedini od po~etka upozoravali na ove procese. Tri mjeseca poslije
hap{enja tzv. al`irske grupe u BiH demokratska javnost otvoreno govori o
zloupotrebi dr`ave u tla~enju ljudi kojima se ne mo`e dokazati krivica. Toj osudi
pridru`uju se i neke me|unarodne organizacije. Postavlja se logi~no pitanje: da li
}e se dr`avne instance prizvati pameti i da li }e neko krivi~no odgovarati za
nevi|enu kafkijanizaciju gra|anskih prava i sloboda?

Raspad svjetskog pravnog poretka

Naporedo sa sve sna`nijim zapadnim otporom zloupotrebi ameri~kih
vrijednosti, Bu{ova administracija tone dublje. Valjda u spoznaji da ne mo`e natrag.
Povla~enje iz procesa hap{enja ameri~ke slobode zna~ilo bi priznavanje
odgovornost za antiamerikanizaciju Amerike. Amerika mora dotaknuti dno. Te{ko
je povjerovati i da bi bh. vlasti (Alijanse za promjene) mogle otvoriti proces istrage
protiv svojih ljudi koji su sramnim procesom tzv. al`irskoj grupi fa{izirali bh. dr`avu,
poru~iv{i gra|anima da se vi{e niko ne mo`e osje}ati sigurnim.
Trenutno se pred o~ima civilizacije odvija besramno kr{enje @enevske
konvencije; Amerikanci uhap{ene talibane briju i odvode u vojni logor na Kubi.
Prvo, s kojim pravom ih briju, kad je brada izraz garantiranih vjerskih sloboda
ovih ratnih zarobljenika (nije li to i`ivljavanje?), a drugo, s kojim pravom im sude
oni, a ne me|unarodno pravosu|e. Ako su SAD, logikom ja~eg, sebe metnuli iznad
UN-a i me|unarodnog prava, onda je ovo uvod u orvelovski teror i raspad svjetskog
poretka. Na{a dr`ava je u tom procesu uvu~ena na stranu zla.

Komunisti~ka upotreba policije i pravosu|a

Proces tzv. al`irskoj grupi najdrasti~niji je primjer dr`avnog terorizma u
BiH. Hap{enje {estorice Al`iraca u oktobru 2001., koji su (bili) dr`avljani BiH, u
svjetskim je medijima najavljeno gromoglasno. SFOR je saop}io da je u Bosni
razbijena }elja Al-Kaide, a generalni sekretar NATO-a D`ord` Robertson da je
najmanje jedan od njih imao redovne kontakte sa vodstvom Al-Kaide. Bosanska
72

Dnevnik revolucije

javnost je s pravom podr`ala hap{enje tako opasne teroristi~ke skupine za koju se

tvrdilo da je planirala napade na Ambasadu SAD u Sarajevu. Kad se ispostavilo da
za tri mjeseca trajanja pritvora osumnji~enima nije iznesen nijedan konkretan
dokaz bosanska javnost je ostala mutava. Za{to?
Valjda zato {to ove dr`avljane BiH al`irskog porijekla ve}ina bh. domorodaca
ne do`ivljava kao svoje ljude. Oni su Alijino maslo. Otud imamo osje}aj da se sve
ovo doga|a u Al`iru, a ne u Bosni. Zapravo smo nemo}ni da razumijemo da ovdje
nije rije~ tek o nekakvim afri~kim sudbinama, ve} o BOSANSKIM ZAKONIMA. A
od zloupotrebe ili kr{enja tih zakona ovisi pravna sigurnost svakog od nas. Dakle,
u procesu tzv. al`irskoj grupi nisu ugro`eni nekakvi bosanski Al`irci, nego mi
sami! Ako se dozvoli takva manifestacija dr`avnog terora, uskoro }emo se u
re`imskim kazamatima umjesto naturaliziranih Bosanaca nalaziti mi.
Proces tzv. al`irskoj grupi po pravnim karakteristikama podsje}a na
komunisti~ku upotrebu policije i pravosu|a. Mislilo se da u ovoj zemlji vi{e nikad
mrak ne}e gutati ljude, a zakon biti mrtvo slovo na papiru. Kafkin Proces, koji
po~inje re~enicom Neko je oklevetao Jozefa K. preselio se iz literature u na{u
stvarnost, u kojoj kleveta mo`e biti osnov da vas se zatvori i da vam se oduzme
dr`avljanstvo. Dakle, neko je u antiislamskoj histeriji smislio da ovi ljudi planiraju
napasti Ambasadu SAD u Sarajevu.

Vrhovni sud u `ivom blatu

U ovom tekstu }emo kao paradigmatski uzeti primjer osumnji~enog Ait
Idir Mustafe, i zbog toga {to se ovaj gra|anin, svojom komunikativno{}u i vedrinom,
najsna`nije inkorporirao u bosansko dru{tvo. Stotine njegovih prijatelja, a
prvenstveno karatista ~iji je bio trener, od prvog trenutka nisu vjerovali da bi
Mustafa mogao imati ikakve veze sa onim za{ta ga optu`uju. Njegova krivica je
bila {to je kao humanitarac, ekspert za kompjutere, imao uobi~ajeni poslovni
kontakt sa drugom dvojicom osumnji~enih. U njegov dom, gdje `ivi sa suprugom
Sabihom i sinom, u maniru Gestapoa je 18. X 2001, oko tri ujutro, upala Policija,
uhapsila ga, pretresla ku}u, pokupila kompjuter, diskete, mobitel i notes. Izvr{eno
je vje{ta~enje pokupljenih stvari, ali ni{ta nije na|eno.
Istog dana je Vrhovni sud FBiH donio Rje{enje (Kri-98/01) kojim mu se u
trajanju od mjesec dana odre|uje pritvor. Iako je Mustafa osporio sve navode iz
prijave, istra`ni sudac je u obrazlo`enju naveo da je - iskaz osumnji~enog u vezi s
navedenim ~injenicama u kaznenoj prijavi. Kako, pobogu, ako je ~ovjek osporio
navode koji ga terete!!!
- Obzirom da se radi o kaznenom djelu me|unarodnog terorizma ()
odre|ena je mjera pritvora imaju}i u vidu da osumnji~eni borakvom na slobodi
mogao uni{titi, sakriti, ili krivotvoriti dokaze i tragove va`ne za kazneni postupak,
kao i uticajem na svjedoke ometati kazneni postupak, a posebno dovr{iti poku{ano
kazneno djelo, () ukazuju}i da je pritvor neophodan radi sigurnosti gra|ana
ka`e se, izme|u ostalog, u ovom Rje{enju, a da se ne navodi ni jedan jedini dokaz
po osnovu kojeg Ait Idir Mustafa ima veze sa kaznenim djelom me|unarodnog
terorizma. Slijede logi~na pitanja: kako bi to Ait Idir Mustafa mogao uni{titi ili
krivotvoriti dokaze, ako nema nikakvih dokaza ni za njegovo pritvaranje, kako bi
mogao dovr{iti poku{ano kazneno djelo, ako nema dokaza da ga je poku{ao izvr{iti,
kako bi mogao ugroziti sigurnost gra|ana, itd. itd.?!! Ove nevjerovatne logi~ke
{upljine svjedo~e u kakvo se `ivo blato uvalio Vrhovni sud Federacije.

Pino~eovsko pravosu|e
Sutradan je, po svome advokatu Namiku Silajd`i}u, Ait Idir Mustafa uputio
`albu u kojoj je na osnovu svih ovih nelogi~nosti dokazivao da je pritvor
neosnovano odre|en, te je predlo`io da se pritvor ukine. Kao {to se u ovoj sumanutoj
Dnevnik revolucije

73

pomami moglo i o~ekivati, Krivi~no vije}e Vrhovnog suda je `albu ocijenilo kao
neosnovanu, te svojim grotesknim stavovima zapravo posvjedo~ilo da je proces
montiran. U Rje{enju (Kv-77/01 od 23.10.2001.) dosegnuto je samo dno
pino~eovskog poimanja pravne dr`ave. U Obrazlo`enju Rje{enja Krvi~no vije}e
tvrdi da postoje konkretni podaci koji su dovoljno valjani da bi ukazivali da je
osumnji~eni izvr{ilac krivi~nog djela, te da prikupljeni materijali sadr`e dovoljno
podataka. Kakvih? Pazite sad ovaj citat!!! - Kod osumnji~enog Ait Idir Mustafe
prona|en je mobilni telefon sa vi{e memorisanih brojeva a prema njegovoj
sopstvenoj izjavi, on se poznaje sa dvojicom ostalih osumnji~enih u ovom predmetu.
ZEMLJO OTVORI SE! Pa kakve to veze ima?! ^ovjek je optu`en da je izvr{io
krivi~no djelo me|unarodnog terorizma u poku{aju zato {to, ~ovje~e Bo`iji ima
mobilni telefon. I zato {to ima memorisanih brojeva. I zato {to poznaje dvojicu
tako|e osumnji~enih, koji su tako|e humanitarci. U ovoj opakoj komediji od
pravosu|a dalje se veli: Svi ovi podaci daju ozbiljne indicije o me|usobnoj vezi
svih osumnji~enih. To zna~i da niko nikog ne smije poznavati, niti imati i~iji
telefonski broj, jer ako taj zgrije{i, i ti si kriv {to si ga poznavao. Ako je Mustafa
kriv {to je poznavao onu dvojicu, onda bi trebalo pohapsiti i sve koji su poznavali
Mustafu? U ovoj zemlji su samo u vrijeme Informbiroa glave letjele nako, zato {to
si poznavao nekog ko je oklevetan.

Kriv si zato {to ka`e{ da nisi kriv

Vrhovni sud je po osnovu Rje{enja (Ki-101/01 od 30.10.2001.) odredio
sprovo|enje istrage zbog postojanja osnovane sumnje da su: djeluju}i kao
organizirana teroristil~ka grupa, u namjeri da nanesu {tetu SAD-u, planirali
nano{enje nasilja kojim bi doveli u opasnost `ivot ljudi i imovinu SAD-a, posebno
Ambasade SAD-a u Sarajevu, u kom smislu su preduzeli organizirano posmatranje
objekta i ljudi u Ambasadi SAD-a, radi utvr|ivanja kretanja zaposlenog osoblja
- ka`e se, izme|u ostalog, u ovoj pravosudnoj fantaziji koja vi{e li~i na patolo{ku
paranoju Ilije ^vorovi}a iz filma Balkanski {pijun, nego na iole ozbiljan pravni akt.
U istom aktu se navode i iskazi okrivljenih (Belkacem Bansayah, Saber
Lahmar, Ait Idir Mustafa, Boudella Had`, Boumediene Lakhdar, Nechle Mohamed),
u kojima svi redom negiraju optu`be za koje svakako ne postoje dokazi. Me|utim,
istra`ni sudac ponavlja glupost i konstatira sljede}e: Imaju}i u vidu na~ine odbrana
okrivljenih te materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, istra`ni sudac smatra da
ima dovoljno elemenata koji pru`aju osnovanu sumnju da su okrivljeni po~inili
kazneno djelo Dakle, istra`ni sudac je svoju odluku temeljio na na~inima odbrane
okrivljenih. Kako? Okrivljeni ka`e da nije kriv, a sudac tome {to okrivljeni izjavljuje
da nije kriv vidi da je okrivljeni kriv. Ko biva, ne bi on govorio da nije kriv ako ve}
nije kriv. Pa takve lakrdije od prava nije bilo ni u Staljinovom Sovjetskom Savezu!
Po{to mjesec dana pritvora nije bio dovoljan da se izmisle dokazi na osnovu
kojih bi se podigla optu`nica protiv tzv. al`irske grupe, Vrhovni sud je osumnji~enim
16. 11. 2001. (Kv-84/01) produ`io pritvor za jo{ dva mjeseca. I ovdje je ponovljeno
da bi osumnji~eni boravkom na slobodi mogli dovr{iti poku{ano krivi~no djelo
me|unarodnog terorizma, opet bez ikakvih dokaza. Postupak iz objektivnih
razloga nije okon~an budu}i da nisu izvr{ena potrebna vje{ta~enja ka`e se u
Obrazlo`enju.

Vrhunac skandala
Istog dana doga|a se najskandaloznija stvar u cijelom slu~aju. Rje{enjem
(02/1-13-4-101) Federalni MUP oduzima dr`avljanstvo BiH Ait Idir Mustafi i ostalim
iz grupe. Za{to je ovo vrhunac skandala? Zato {to je zamjenik ministra Tomislav
Limov donio Rje{enje kojim se ka`njava dr`avljanin BiH za koga u momentu
oduzimanja dr`avljanstva nisu postojali dokazi da je kriv. Limov je Ait Idir Mustafi
74

Dnevnik revolucije

oduzeo dr`avljanstvo BiH zbog osnovane sumnje da je po~inio poku{aj krivi~nog

djela me|unarodnog terorizma. Na osnovu osnovane sumnje nikome se ne mo`e
oduzeti dr`avljanstvo BiH! Mo`e, tek ako se ta sumnja doka`e pred pravosudnim
instancama. Zbog toga je akt Tomislava Limova ortodoksno zlodjelo zloupotrebe
policije i dr`avnog terorizma najgore vrste! Jer samo u fa{isti~kim re`imima
osumnji~eni mogu biti okrivljeni bez dokaza ili okon~anja sudskog postupka. U
demokratskim, svako je nevin dok mu se krivica ne doka`e. Budu}i da Bosancima
al`irskog porijekla kojima je doministar Limov oduzeo dr`avljanstvo nije dokazana
krivica - dr`avljanstvo im treba biti vra}eno, a oni koji su fa{izirali bh. dr`avu
trebaju biti smijenjeni, pritvoreni i krivi~no gonjeni. Zasad, oni su jedini teroristi.
Br. 43, 23. I 2002.

Dnevnik revolucije

75

Dnevnik revolucije

Mud`ahedin Bu{ov sin

Zapad }e, strate{kim izazivanjem opravdanog bo{nja~kog gnijeva,
poku{ati da izmisli radikalni islam u Bosni. Bo{nja~ki intelektualci
su historijski odgovorni za odbranu Bo{njaka od ove klevete.
Nakon izru~enja tzv. al`irske grupe, premla}ivanja demonstranata u
Sarajevu i saop}enja Alijanse da je sve bilo po zakonu uni{tenje Bo{njaka i
dr`ave Bosne i Hercegovine postaje sve opipljivija stvarnost! Budu}i da se
bo{nja~ke institucije ne suprotstavljaju agresiji, moglo bi se zaklju~iti da je prva
re~enica ovog teksta paranoi~na la`. Na `alost, hiljade dokaza svjedo~e da fizi~ki,
kulturno, ekonomski nestajemo, i da }e se fa{isti iz Alijanse sve okrutnije
razra~unavati sa kusurom bh. patriotizma. La` nisu ove ~injenice, la` su institucije
i pojedinci koji sebe formalno odre|uju bo{nja{tvom i islamom! La` su, jer ovo
nije vrijeme za {utnju i {i}ar, ve} za borbu i istinu!

Mashallah Cadaiff
Sude}i po apoliti~noj drogiranosti bo{nja~kih institucija - Bo{njaci ne postoje.
Hrvatska Alijansa nas je u privatizaciji oplja~kala do gole ko`e, a da se nikakav
gazija-mislilac nije dosjetio da je trebalo na vrijeme okupiti bh. ekonomsku pamet
i izgraditi strategiju. Ne zbog bo{nja~ke, ve} zbog bosanske budu}nosti, koje nema
bez ekonomski, a time i politi~ki, ravnopravnih Bo{njaka! Mogla se ta pamet jo{
prije godinu dana okupiti oko Bo{nja~kog dijaloga, ali su svi u tom pokretu vidjeli
opasnost za svoju palana~ku `abokre~inu. Umjesto da Bo{njaci do danas imaju
mre`u kriti~ne intelektualne mase, koja bi iznjedrila konsenzus o neupitnim
interesima, Bo{njaci imaju tek ove virtualne institucije. To {to VKBI okuplja
penzionere, to {to Preporod ima tambura{ku sekciju, to {to IZ misli od Bajrama do
Bajrama ma to nema veze sa stvarno{}u! Opipljivi ataci tra`e konkretno
djelovanje.
Zbog mutavosti bo{nja~kih institucija, protesti u Sarajevu su tuma~eni, kao
djelo islamskih ekstremisti~kih organizacija. Oni koji su demonstrirali najmanje
su krivi za to. Za{to se tamo nisu na{li ugledni bo{nja~ki intelektualci? Za{to nije
proteklih dana organiziran okrugli sto, potpisivanje peticije, press konferencija,
ili ma koji drugi vid javnog suprotstavljanja bo{nja~ke inteligencije zlu koje je
po~injeno? Zato {to smo svoju genetsku manu pretvorili u vrlinu, pa sabur me}emo
tamo gdje mu nije mjesto. Sabur je potreban kad je priroda ja~a od insana, a ne da
bi insan bio hajvan. Dr`avni zlo~in koji je obilje`io protekli mjesec bo{nja~ke je
institucije stavio na dosad najve}u ku{nju. No, umjesto da postoje, tamo se jeo
kadaif.
Stvarnost nam je gora nego {to to na povr{ini izgleda. Bo{nja~ki um se ne
bavi ni povr{inom, o~ito{}u, a kako bi tek sofisticiranom mre`om vi{eslojne
dejtonske agresije. Bo{nja~ki um ne tangiraju svakodnevni gubici, u vidu
privatizacijske plja~ke ili preseljavanja ljudi. Da li se posljednjih mjeseci sastala
76

Dnevnik revolucije

bo{nja~ka pamet - da analizira i uspostavi strategiju naspram krsta{ke

binladenizacije Bo{njaka, ~iji je cilj da se oja~aju s&h separatisti~ke pozicije;
naspram procesa gu{enja medijskih i dijalo{kih sloboda, nakon {to nas je uzjahala
Alijansa; naspram ~injenice da je policijski aparat u Sarajevu okupiran od Hrvata,
me|u kojima ima i biv{ih usta{a? Itd. Ne, u Bo{njaka nema dijaloga, nema borbe,
ima samo sudbina. To je osobina kukavica.

The Cuba do the Zuba

Kome onda isporu~iti hipotezu o strate{kom poku{aju Zapada da proizvede
novu radikalizaciju Bo{njaka? Amerika danas {tanca svoje tzv. neprijatelje, da bi
imala protiv koga ratovati, jer je bez toga neostvariva deamerikanizacija i
bolj{evizacija SAD. Afganistan je tek predjelo. Slijede Irak, Somalija, pa i Iran.
Bo{njaci su visoko rangirani na listi kandidata.
Zapadni stratezi su i 1992. znali da Bo{njaci nisu radikalisti, da vole sex,
pivo & rocknroll. Zato su nam dr`ali embargo na oru`je, kako bi stvorili stanje
o~aja, u kome je dolazak mud`ahedina logi~an slijed. No, mud`ahedini su u BiH
do{li preko Hrvatske, uz podr{ku Zapada. Ba{ kao {to je i Bin Laden instaliran
zapadnom voljom. Mi smo imali nesre}u da bo{nja~ka politika ni{ta od ovoga ne
razumije. Ako je slika radikalnog islama u Bosni 1992. trebala Zapadu kao
opravdanje za politiku iz Kara|or|eva, ta potreba je danas druk~ije namjene.
Ameri~ki imperijalizam ~ezne za Afganistanom u Bosni. Ali, Bo{njaci lo~u,
drogiraju se i prevr}u vi{e nego ikad. Kako od pijanih i veselih Bo{njaka napraviti
radikalne islamiste? Lijepo, odglumit }e ih neko drugi.
Sje}amo li se Radovlja kod Visokog? Prije koji mjesec SFOR je pretersao
ovo selo. Na{i demokratski mediji to su pre}utali. Na udaru vojnog prepada,
hap{enja, ispitivanja, pretresanja, pred uperenim ameri~kim pu{kama, na{li su
se bo{nja~ki civili, vjernici, starci, `ene i djeca! Pet ameri~kih vojnika je uperilo
cijevi u Seada ef. Goraliju i sprije~ilo ga da do|e do d`amije i klanja ak{am.
Amerikanci su upali u ku}u porodice Valjevac, i tamo na namazu uhapsili 80godi{nju staricu Munibu! Hodali su joj po ku}i u ~izmama, istrgli telefonski kabl,
odlijepili itisone sa stepenica Ameri~ki prevodilac je preko megafona urlao:
Predajte se!
[ta je, dakle, cilj ove gluposti? Odgovor je istozna~an i na pitanje o procesu
tzv. al`irskoj grupi. Za{to je ameri~kim lutkarima trebalo da marionetskim procesom
u Sarajevu potcrtaju nevinost uhap{enih? Mogli su ih, u skladu sa kaubojskim
zakonima, sami odmah uhapsiti i sprovesti na Kubu. Jer da im je stalo do procesa
u Sarajevu, do legaliteta, do po{tivanja procedure, po{tivali bi i Odluku Doma za
ljudska prava. Ne! Cilj i ove predstave je bio izazivanje gnijeva kod Bo{njaka,
kako bi se proizveo medijski utisak o radikalnom islamu u Bosni. Tla~enje nena i
djedova u Visokom nije proizvelo nikakvu reakciju. Ovo drugo jeste. Ba{ u
tra`enom, vizuelnom, mud`ahedinskom, pakovanju. Za to su krive bo{nja~ke
institucije i intelektualci. Jer dokle god pustimo da se o bo{nja~kim pitanjima
govori bez u~e{}a bo{nja~kih institucija i prvaka - dotle }emo biti ono {to drugi
ho}e.
Dakle, da vidimo koji }e se to bh. uglednici okupiti da napi{u protestno
pismo ameri~kom Predsjedniku zbog sumanutog trpanja Bosne i Bo{njaka u
kontekst tzv. islamskog terorizma?
Br. 44, 6. II 2002.

Dnevnik revolucije

77

Dnevnik revolucije

Studentska politi~ka armija

Za{to SDP-Alijansa
{alje policiju me|u studente?
Oslobo|enje je objavilo vijest da je Fatmir Alispahi} odr`ao tribinu u
prepunoj sali Studentskog doma u Ned`ari}ima. U demokratskoj zemlji ne bi trebalo
biti i~eg problemati~nog u tome {to su se studenti okupili da ~uju ne~ije izlaganje
o politi~kim aktuelnostima. No, za Policiju SDP-Alijanse to je bilo dovoljno da na
studentsku tribinu po{alje trojicu uniformisanih policajaca. Za{to? Niti je uvodni~ar
nekakva va`na li~nost ~iju bezbjednost treba {tititi, niti su studenti rulja koja bi
mogla po~initi incident. Dakle, policijska trojka tamo nije do{la kako bi {titila
bezbjednost. Po toj logici bi policija trebala de`urati i u studentskim menzama,
gdje god se okupe vi{e od tri studenta. Su{tina policijskog dolaska na tribinu u
Ned`ari}ima je u utjerivanju straha u kosti, kao u najcrnja komunisti~ka vremena!
Oni su do{li da bi svojim prisustvom stavili do znanja, poslali poruku, da je svaka
studentska politi~ka aktivnost opasna, i da je pod prismotrom.
Vrhunac drskosti dogodio se nakon tribine, kada je policijska trojka, u
studentskom restoranu, od desetine stolova odabrala sto za kojim su sjedili
doma}ini i gost. Nalikovalo je to na kabadahijski stil, kad ti krkani sjednu do stola
ne bi li izazvali frku. Policajci su ~eznuli za ma kakvim pogre{nim pokretom kako
bi imali razloga da izvade pendreke, da naprave gu`vu, da proizvedu skandal u
kome bi studenti bili optu`eni - da se ne bave studiranjem, ve} politikom. I to
krivom politikom.

Students dream
Dolazimo, dakle, do sociopoliti~kog profila nove vlasti koja, kao i onomad
SKJ, studente smatra legalnim tek u debilnim okvirima pionirske kape i marame.
Zanimanje studenata za politiku ne isklju~uje njihovo zanimanje za {kolovanje.
Studenti u politici nemaju veze sa studentima na fakultetu. Politi~ko interesovanje
pripada njihovom slobodnom vrijemenu. Bolje je da se mladi ljudi bave politikom,
nego heroinom. Me|utim, bolj{evi~ka vlast je od inteligencije oduvijek tra`ila
robotski odnos prema politi~koj stvarnosti. Partija je ta koja misli za nas! Tito je u
svojoj vladavini imao samo dva debela potresa: Staljina 1948. i studente 1968.
godine. Demokratska vlast se ne bi trebala pla{iti studenata u politici. ^ak {ta
vi{e, to bi trebala podr`avati. Zbog pluralizacije dru{tvenih odnosa. Zbog razvijanja
kriti~ke svijesti kao jedinog pokreta~a dru{tvenog napretka. Me|utim, SDPAlijansa me|u studente {alje policijske trojke! Za{to? Zato {to zna da je zla, i da
bilans njenih izdaja nalikuje na svilen gajtan koji nije te{ko stegnuti. SDP-Alijansa
zna da su studenti najja~a propagandna sila, ~ije bi politi~ko bu|enje bilo
nepremostivo. Mogu}nost promjena ovisi od kriti~ne mase djelatne snage. Studenti
nisu oboljeli apart~ici. To je ona mladala~ka energija koja kad daje daje sve od
sebe. To su oni {to no}ima ne moraju spavati jer umiju budni sanjajti san o svome
78

Dnevnik revolucije

cilju. To su oni {to im ne mo`e{ ni{ta! Otud SDP-Alijansa poku{ava metodama

represije ugu{iti politi~ko i revolucionarno bu|enje studentske politi~ke armije.
Studenti nemaju {ta izgubiti. SDP-Alijansa im je stvorila kriminalni dru{tveni
ambijent u kome njihove diplome nemaju nikakvu vrijednost. Pravila budu}nosti
su uspostavljena na zlometrima korupcije, kriminala, politi~ke podobnosti i izdaje
Bosne i Hercegovine. [ta u tom ambijentu mo`e tra`iti akademski obrazovan
~ovjek? Ni{ta! Otuda se studentima politi~ko aktiviranje name}e kao jedina
mogu}nost za promjenu postoje}eg stanja.
Upravo posljednjih mjeseci stekla se kriti~na masa argumenata koja
studente mo`e uvjeriti da politi~ka pasivnost ide u korist njihove {tete. Oni kona~no
razumiju da njihove obrazovne ambicije ovise od politi~kog ambijenta. Odnos
prema obrazovanju je stvar plemenitih i uzvi{enih ideala: ste}i znanje kako bi se
znanjem slu`ilo dru{tvenoj zajednici. Ali, dru{tvena zajednica, koju je ustanovila
SDP-Alijansa, funkcionira na posve drugim frekvencijama. Sistem vrijednosti je
prilago|en mafija{koj, primitivnoj, ki~erajskoj, lihvarskoj logici. Znanje je prognano!
Po{tenje je prognano! Bosna je prognana! Prognan je studentski san!!! I zato ga
treba vratiti u `ivot. Politi~kim promjenama. Rehabilitacijom smisla. Otporom
besmislu, u kome danas nema mjesta za studentski san.

Waking of new energy

Na `alost, ne treba gajiti iluzije da bi studenti danas mogli u~initi zna~ajniji
revolucionarni iskorak u svome politi~kom aktiviranju. Oni su ipak odrasli u
hipokrizijskom miljeu koji je posijala SDA, a po`njela SDP-Alijansa. Znatan broj
mladih ljudi prihva}a pravila razvrata i spremno je pridru`iti se sistemu zla. Jedini
je problem {to nema dovoljno atraktivnih mjesta za veliki broj mu{terija. Bez
obzira na to, dominantan je broj studenata koji `ivot zami{ljaju u suglasju sa svojim
~estitim akademskim ambicijama. U sudaru sa stvarno{}u, ra|a se opravdani
bunt. No, rije~ je tek o sirovoj energiji nezadovoljstva, a ne o profiliranom i ideolo{ki
usmjerenom djelovanju. Me|utim, i ta probu|ena energija dovoljan je razlog za
pozornost. Samo je korak do njenog ideolo{kog artikuliranja, do njenog aktiviranja
s ciljem ru{enja la`nih i izdajni~kih vrijednosti ovog dru{tva. Da li studenti mogu
prevazi}i ambijent u kome su odrasli, i zasanjati dru{tvo profesionalnih i socijalnih
vrijednosti? Da li se uop}e mogu organizirati s ciljem promi{ljanja ove teme? A da
to ne nalikuje na one glupave i sterilne seminare OSCE-a na kojima se o demokratiji
pri~a kao o kravama u slikovnici. U ovoj zemlji su problemi sa imenom i
prezimenom koji vape za konkretnim klju~em. Dakle, SDA i SDP-Alijansa su na
hiljade na~ina izdale i prodale ovu zemlju. Danas se koriste stanjem pat-pozicije;
politi~ki izbor je podijeljen na bipolarni bezizlaz. Tu izre`iranu rampu treba
prevazi}i ustanovljavanjem nove politi~ke energije, one koja bi bila po mjeri
studentskog sna. Imaju li studenti (i njihovi roditelji) snage da o tome razgovaraju?
Da odrede cilj? Da krenu ka tom cilju? I time zaobi|u ovu klopku koja su nam, uz
OHR i OSCE, postavili izdajnici Bosne i Hercegovine.
Dolazak policijske trojke na obi~nu studentsku tribinu svjedo~i da se SDPAlijansa pla{i studenata. I da je toliko izgubljena i isprepadana da vjeruje kako
mo`e manirima policijske dr`ave sa~uvati svoju kriminalnu vladavinu. SDP-Alijansa
se danas ne treba pla{iti studenata. Studenti su tek politi~ke bebe u pelenama.
Mo`da naprasno odrastu. Zbog sebe i svoje djece.
Br. 45, 20. II 2002.

Dnevnik revolucije

79

Dnevnik revolucije

Dan bena
Pogledajmo u lice `enama
koje za Osmi mart osje}aju bol
Osmi je mart u poratnim godinama za nas trebao biti Dan podsje}anja na
patnje i poni`enja kojima je u vrijeme agresije bila izlo`ena BOSANSKA @ENA. Ma
joooook! Osmi je mart bivao povod da se raja ponapijaju, usvinje, da zavrte gujcom
u ritmu pjesama pravih gospo|a kakve su bre Zmijanac Veca i Ra`njatovi} Ceca.
U tom istom prosta~kom ritmu slinavi su ~etnici silovali i nesre}om oplo|avali
bosanske `ene.
Na terevenkama u ~ast Dana `ena na{a emancipovana `ena tarlaha
celulitnim oblinama, procikuje se, lo~e, dok oko nje gazije cupkaju ko konji na
hipodromu. U desetine ovda{njih birtija i ovog }e Osmog marta biti prire|en
vatromet koko{ije svijesti. To nedoklan narod slavi svoju preklanu budu}nost!

Women is shporeth,
offinger, sherppa
Nema ni~eg naopakog u veselosti naroda. Ali, kad se narod veseli nad
jednom od svojih najdubljih rana, onda ne{to nije u redu s tim narodom. Ta veselost,
o~ito je, izvire iz bola, straha, nesigurnosti, zagubljenosti; ona nije plod snage, ve}
ranjenosti, ba{ kao {to pijandure rakiju ne piju uzdravlje.
Dan `ena u Bosni nije dan za pu{tanje pameti na pa{njak. U tom bi Danu
trebalo da se sa`ima zna~enje bosanske `ene, koje je odre|eno njenim stradanjem.
To zasigurno osje}aju one `ene koje na svojim du{ama nose modrice patnje.
Ogromno stado svih drugih uglavnom je zabavljeno {ljokanjem, rokanjem i iluzijom
da su to {to nisu. Mo`e se bosanska `ena sto godina upinjati da pobjegne od sebe,
ali je ona silovana, poni`avana, ubijana. Srbijanka to nije. Bosanka treba da se
uzdigne iz bola, ali ne na zaboravu, ve} na pam}enju. Njen svaki korak ve} je
odre|en turobnim iskustvom, koje se uvijek mo`e ponoviti. Dernek nad tim
iskustvom vrhunska je perverzija.
Postoji vi{e faktora koji su odredili izbezumljenost bosanske `ene.
Tradicionalno ovdje `ivi jedan debilni patrijarhalni obrazac poimanja `ene kao
sto~nog fonda. @ena ima status degenerika: usta ima a ne govori. Da nije bilo
Titovog re`ima, `enska bi djeca ~uvala krave do udaje, a u {kolu bi i{le samo
kurve. Za odgajanje debilnosti bo{nja~ke `ene, kao i cjelokupnog naroda, posebno
je zaslu`na Islamska zajednica, koja i danas svijet gleda kroz formalizam
osmanlijskih pravila. Ta pravila do|u ko kanafa o vratu krave. @ena je {poret,
`ena je ofinger, `ena je {erpa @enska mutavost je izdignuta na pijedestal
kvaliteta. ]ojk je tu da zna na koliko jer {arafa nebo zavrnuto. Izme|u tog
d`amijolikog zato~eni{tva `ene, i onog derneklijskog mozganja guzicom - nema
bitne razlike. Nigdje tu nema strategije bosanske `ene. A dostojanstva nema bez
strategije.
80

Dnevnik revolucije

Gazzya goes to the Incest House

Bosanska je `ena svoje stradalni{tvo sa~ekala poput krave u {tali. Kao i
cijeli narod. Sve {to je dobilo zna~enje otpora bilo je stvar nagona za samoodr`anjem,
instiktivnog inata, a ne strategije. Re~eno nam je da spavamo mirno, valjda jer
manje boli kad te u snu zakolju. Ono {to nas je preostalo u nagonu za opstankom
izlo`eno je unutarnjoj agresiji. Bosanska `ena bila je najlak{i plijen. Na{e gazije su
sve vrijeme rata imali na raspolaganju tajne javne ku}e, u kojima su ko ~etnici
razvla~ili svoje ranjene sestre. Seks se po izbjegli~kim centrima, i drugdje, kupovao
za komad hljeba. To incestiozno silovanje nakon silovanja stravi~nije je od ~etni~ke
genocidne namjere!!!
Grupa ~asnih entuzijasta je sakupila i objavila stravi~na svjedo~enja o
stradanju bosanskih `ena, ali to nema blage veze sa politi~kom voljom. Biv{a i
sada{nja vlast su svoju demokrati~nost gradile na zaboravu genocida, kao uslovu
za naklonost OHR-a i OSCE-a.
Otuda se niko nije ni po~e{ao na ~injenice da je u me|unarodnim
organizacijama bilo, i da ima, seksualnog zlostavljanja bosanskih `ena. Afera je
zata{kana uz policijsko ucjenjivanje onog sipljivog buldoga @aka Klajna. Istim
metodama zata{kana je i afera o u~e{}u me|unarodnih govnara u trgovini bijelim
robljem.

Baliyanssa for muchenie woman

Desetine imbecilnih i napirlitanih `enskih organizacija (to su one {to ci~e
na osmomartovskim guzijadama!) ve} mjesecima tele}im pogledom prate jednu
od najbe{~asnijih stranica bh. stvarnosti. U na{oj zemlji, tu u sokaku, rastu
robovlasni~ki konclogori za `ene, koje su primorane na prostituciju. Zna to i vlast
SDP-Alijanse, ali njihova korumpirana policija `ivi od reketa, pa i na ra~un mu~enja
`ena. Zbog toga, kad Zlatko Lagumd`ija, Haris Silajd`i}, ili onaj Policijski Krmak
budu negdje ~estitali Dan `ena, treba znati da im iz usta vire javne ku}e u kojima
se `ene premla}uju i gone na seks sa divljim svinjama. Vlast SDP-Alijanse je
isklju~ivi krivac za razmno`avanje ovih konclogora za silovanje: za pola sata sve
ih mo`e ukloniti! S druge strane, cjelokupno dru{tvo odvratno {uti. Gdje su
demonstracije, apeli, plakati, okrugli stolovi?!! Nema, jer nema para. Otvoreno
civilno dru{tvo radi samo na pare, ko javna ku}a. Ovdje su moral i demokratija
tr`i{ne, tj. kvislin{ke kategorije. Zato smo mi jedno jeftino, ubogo, divlje, bezmoralno
i na samouni{tenje osu|eno dru{tvo!
I na ovaj Dan `ena ve}ina }e naroda biti pijana od veselja. U tom istom
~asu, na o~igled mafija{ke vlasti, stotine }e `ena biti {amarane i razvla~ene po
nadrkanim podovima javnih ku}a, na na{oj zemlji i u na{oj vjeri. Na taj dan }e
desetine hiljada na{ih `ena, koje su silovali ~etnici i usta{e, osjetiti ja~u bol od
svakodnevne. Koliko }e tek majki, sestara, k}eri ostati bez ru`e, jer im je ubijen
onaj koji bi ru`u donio.
Mi, ako nas jo{ ima me|u `ivima, mi U ime svih njih spustimo ~a{e!
Bolu se ne nazdravlja.
Br. 46, 6. III 2002.

Dnevnik revolucije

81

Dnevnik revolucije

Crvene kurtizane
Ako se usvoje ove la`ne ustavne promjene, SDP }e biti krivac zbog
toga {to }e nam Radovan Karad`i} opet biti u ustavu
Ve} danima traje politi~ko i medijsko obmanjivanje javnosti o tobo`njim
ustavnim promjenama u cilju primjene Odluke o konstitutivnosti. Nekakvih osam
tzv. vode}ih stranaka razvla~e se po OHR-u i nate`u oko modela zastupljenosti tri
konstitutivna naroda. Ma to nema blage veze!!! Odluka o konstitutivnosti
podrazumijeva ravnopravnost, a ravnopravnosti nema sve dok se ona poku{ava
ugraditi u stanje koje je stvoreno ratom, zlo~inom i prisilom da se potpi{e genocidni
Dejtonski sporazum!

Pizza in the dusha

U logici Bosne nema ni~eg kompliciranog. Haos nastaje tek ako se Beogradu
i Zagrebu dozvoli da vr{ljaju po Bosni. Dejtonski ustav je uva`io s&h hegemoniju
i otuda sve izgleda nerazmrsivo. Logika Bosne je jasna: u BiH nema demokratije
bez antinacionalizma, kao ustavne kategorije. Antinacionalizam je jedina mogu}a
ideologija `ivota u BiH. Sve {to smrdi na nacionalizam treba zabraniti zakonom!
Dokle god se nacionalizam bude uva`avao vi{e od imperativa zajedni{tva, dotle
}emo tapkati u mjestu, i nestajati. Dejton je suprotstavljen bi}u Bosne, jer priznaje
ustavnost njenih razaratelja. Odluka o konstitutivnosti, u svom izvornom zna~enju,
vra}a nas bh. dru{tvu i dr`avi. Ali tek ako se sprovede bez polovi~nih rje{enja. Ta
Odluka je suprotstavljena Dejtonskom sporazumu, kao politi~kom rje{enju za
dokusurivanje BiH.
Bosna ima mnogo vi{e du{mana, i s vana i iznutra, nego prijatelja i
po{tivalaca. Ova armija kretena godinama proizvodi la`i i ombane. Mi se na to
navikavamo, ko koko{ke na koko{injac, pa nam do|e normalno da su Vi{egrad i
Banjaluka oduvijek bili srpski, a Duvno i ^apljina oduvijek hrvatski. Za{to? Zato
{to je glas okupirane Bosne preseljen u prekookeanske zemlje. Banjalu~ani raznose
pice po Americi i Kanadi od jutra do sutra, a rodni grad ugledaju tek kad usne
umornim snom. Mi, preostali, zabavili smo se svojom avlijom i ko telad blehnemo
u dejtonsko sijeno. Zato je obmana tako efikasna.

Volfgang makes guzzobriss

Objavljene su kamare tekstova o tim sijelima kod Volfganga, a da niko nije
poru~io da to nisu nikakve promjene, ve} jo{ jedan krug obmane. Niko nije ni
poku{ao protuma~iti Odluku o konstitutivnosti u njenom izvornom, humanisti~kom
zna~enju. Pla{e se ljudi, jer ljuti Volfgang ne opra{ta. Otuda na{i politi~ari igraju
poput me|eda na pura~i}kom va{eru, kako god da Volfgang zatambura.
O~ito je da bi Volfgang u ustavne promjene metnuo i babe i `abe, i
demokratiju i apartheid, i ljudska prava i rezultate zlo~ina, {to je i za crtane filmove
malo previ{e. Volfgangova zamisao je da rezultatima genocida nadjene
82

Dnevnik revolucije

humanisti~ka imena, pa }e zlo~ina~ka Republika Srpska u ustavu dobiti

konstitutivnost, ravnopravnost, humanost, ~ime }e ova genocidna tvorevina ste}i
evropski paso{. I u Federaciji }e Srbi biti konstitutivni, bez obzira {to to nisu ni
Bo{njaci na 27 odsto usta{izirane bh. teritorije. Konstitutivnost }e ostati stvarna
samo ovdje gdje su Bo{njaci u ve}ini, dok }e na 76 odsto bh. teritorije to biti tek
toaletni papir, iliti guzobris.
Politi~ari sa bo{nja~kim imenima, koje okuplja Volfgang, totalni su debili:
oni se solidari{u sa Srbima u osudi HDZ-ovog uslova da se - ili ukinu entiteti ili da
se formira i hrvatski entitet. Tobejarabi! Pa da imaju imalo pameti do~epali bi se
ove inicijative ko pijan plota! Dovoljno je samo da se pozovu na ameri~kog
profesora Ivu Banca koji je otprilike rekao da je Republika Srpska trajni faktor
destabilizacije BiH i uzrok ekstremisti~kih apetita za hrvatskim i bo{nja~kim
entitetom. Tada bi karad`i}evski Srbi ostali sami. Tada bi SDP-Alijansa, sa SDA i
HDZ-om, ali i mnogim drugim faktorima (npr. SGV), mogla tra`iti dosljednu
primjenu Odluke o konstitutivnosti. Dovoljno je stvoriti istosmjernu kriti~nu masu
volje za promjenama, bez obzira na razlike koje }e se poslije raskantavati. Ako su
i SDA i HDZ za ukidanje entiteta, otkud to da SDP, kao navodna multietni~ka
stranka, podr`ava vojno-politi~ki cilj Radovana Karad`i}a? Ko ih pla}a? Beograd?
Za koga rade? Jesu li normalni! Pa ovo je historijska {ansa da se ukinu entiteti i da
se spasi Bosna! Ako se usvoje ove la`ne ustavne promjene, SDP }e biti krivac
zbog toga {to }e nam Radovan Karad`i} biti u ustavu, u (ob)liku genocidne
Republike Srpske. Komotno na svoju zastavu mogu metnuti Karad`i}ev zlolik!

Rose kurtissans
Antipatriotizam SDP-a po~inio nam je mnoga zla. Usvojen je apartheidski
Izborni zakon; blokirana Tu`ba BiH protiv SRJ (a time i 100 milijardi dolara ratne
od{tete); institucionaliziran je zaborav, umjesto pam}enje genocida, jer se druk~ije
ne mo`e biti politi~ki podoban; politiku nam vode Beograd i Zagreb; doplja~kava
se bo{nja~ka imovina; mafija i kriminal su nam pod grkljanom; proganjaju se i
poni`avaju borci za BiH, itd. La`na sprovedba Odluke o konstitutivnosti bi}e
posljednji ekser na bh. tabutu. Uz Tu`bu BiH protiv SRJ ovo je bila jedinstvena
{ansa da spasimo. Zbog kvislin{kog, kurtizanskog, bosnomrza~kog, ovog otetog
SDP-a - oti{li smo u vra`iju mater.
Da je SDP ostao bh. i patriotska partija, {to je bio u vrijeme Nijaza
Durakovi}a, danas bi imali odlu~no insistiranje na ukidanju entiteta, decentralizaciji
i regionalizaciji BiH, po prirodnim i ekonomskim, a ne po etnonacionalnim i
genocidnim kriterijima. O kakvim se to rje{enjima govori, kad Bijeljina ostaje
bli`a Banjoj Luci, a Biha} Tuzli? SDP bi se, da nije otet od kvislinga Zlatka
Lagumd`ije, borio za jedan jedini bh. parlament, za jednu jedinu bh. vladu, za
decentralizaciju Bosne po regijama, kakve su nekad bile tuzlanska, podrinjska,
hercegova~ka, itd.; borio bi se za ukidanje jednonacionalnih stranaka, za realizaciju
Tu`be, za zakonsku zabranu ispoljavanja nacisti~kih strasti
Umjesto borbe za Bosnu, od SDP-a smo dobili IZDAJU.
Br. 47, 20. III 2002.

Dnevnik revolucije

83

Dnevnik revolucije

@ivio Radovan Karad`i}!

Sporazum o ustavnim promjenama je zlo~ina~ki poku{aj da se
razultati genocida obuku u demokratski kostim
Kriminalno nametanje kriminalnog Sporazuma o ustavnim promjenama
kona~no bi trebalo da nam svima otvori o~i. Zar i{ta vi{e ima nejasno? Volfgang
Petri~ je ~etnik, on je Radovan Karad`i} u kostimu me|unarodne zajednice, on je
zlo~inac koji rezultatima zlo~ina daje demokratsku {minku i me|unarodni
kredibilitet. Njemu je mjesto u Hagu, jer konkretnim zlodjelima doprinosi etni~kom
~i{}enju Bo{njaka. No, Volfgang je Volfgang, kao i svaki Volfgang... Problem u
doma}im izdajnicima.
Uspjeh fa{isti~kog okupatora mjeri se koli~inom unutarnje izdaje.
Volfgangov uspjeh odre|en je spremno{}u Zlatka Lagumd`ije i Harisa Silajd`i}a
da potpi{u definitivni kraj Bosne i Hercegovine. Kao Bo{njaci po imenu, kao
muslimani po porijeklu, oni su gori ~etnici od Dra`e Mihailovi}a. Oni slu`e
genocidnoj ideji ubijanja Bo{njaka. Oni su samo dno pri~e o ljudskoj patologiji.
Izdajnici! Kreteni! Govnari! Jedina adekvatna kazna bila bi zarobiti ih, svezati, i
do kraja `ivota im prikazivati slike masakriranih Bo{njaka. Valjda }e im se makar
to dogoditi na drugom svijetu. Na ovom, ne}e.

Krawa in the Usstaw

Koliko god se zdrav insan upinjao da razumije patologiju bo{nja~ke
vladaju}e politike u zadnjih deset godina, te{ko da mo`e prona}i ikakvo
ovozemaljsko mjerilo. Bo{njaci su uvijek prvi pucali, ali u sebe. Kao {to su Alija &
Haris servirali Dejton Srbima, tako danas Zlatko & Haris Srbima serviraju ustavne
promjene koje su u isklju~ivom interesu genocidne RS. Srbi }e da jordame, da se
prenema`u, ne bi li odglumili da ta rje{enja i nisu ba{ u srpskom interesu. Srpska
gluma i ovaj put treba da stvori utisak da ~im je ne{to za Srbe lo{e, za Bo{njake je
dobro, pa bi Bo{njaci trebali da budu zadovoljni ako Srbi ipak to prihvate. Ova
predstava je toliko puta odigrana da se izlizala od ki~erajske providnosti i patetike.
Srpski genocidni um kona~no mo`e biti sretan i zadovoljan. Prijetila je
(ipak nerealna) opasnost da se opstanak zlo~ina~ke tvorevine zvane RS dovede u
kontekst ustavne primjene Odluke o konstitutivnosti. Jer ni{ta u ovoj zemlji ne
mo`e biti samo srpsko, ako je i bo{nja~ko i hrvatsko. Da su se u demokratskoj i
humanisti~koj nakani udru`ili SDA, HDZ i Alijansa za promjene, da su pokrenuli
{iroku kampanju insistiranja na ukidanju entiteta, te{ko da bi i{ta moglo sa~uvati
genocidnu RS. Jedino su HDZ i SDA bili raspolo`eni da se ugradnja Odluke o
konstitutivnosti uslovi ukidanjem entiteta. Ali, oni su ekstremisti pa njihova ne
pije vode. SDP i SBIH, eto, nisu ekstremisti pa se zala`u za o~uvanje i afirmaciju
ektremnih i zlo~ina~kih ustavnih rje{enja. Istina je da nema stvarnosne ugradnje
Odluke o konstitutivnosti u rje{enja koja su proizvedena ratom i genocidom, dakle,
u dejtonsku BiH. Su{tina Odluke o konstitutivnosti je u ravnopravnosti, a
84

Dnevnik revolucije

ravnopravnost je mogu}a samo ako u BiH postoji zakonski mehanizam koji afirmira
veoma jasne vrijednosti bh. multietni~kog dru{tva. U genocidnoj RS, u kojoj }e biti
nekakvo Vije}e naroda, koje ne mo`e za{tititi ni kravu a kamoli Bo{njaka, u kojoj
}e predsjednik vazda biti Srbin nema ravnopravnosti. To je ista ona Republika
Srpska koju je stvorio Radovan Karad`i}!

Domachy chetniccy
Zadivljuju}a je koli~ina drskosti sa kojom su nam lideri SDP-Alijanse
poku{ali ovo posljednje ubistvo Bosne predstaviti u pozitivinom svjetlu. Pa {ta oni
misle! Da su u ovoj zemlji svi nepismeni, glupavi, prestra{eni, pa da niko ne}e
umjeti da pro~ita {ta su usvojili. Lagumd`ija ka`e da se kona~no svih bh. narodi na
cijeloj bh. teritoriji biti ravnopravni. La`e! U RS }e biti ravnopravni samo Srbi, dok
}e Bo{njaci i Hrvati biti gra|ani drugog reda. Sama ~injenica da ni Bo{njak ni
Hrvat ne mogu biti predsjednici RS, dovoljno o tome govori. RS je entitet, tj. dr`ava
srpskog naroda. Ostali su ikebana. Za razliku od Federacije.
Mirko Pejanovi} je izvalio jo{ goru budala{tinu, kad je rekao da je ovo
povratak ideji ZAVNOBIH-a. Ideja ZAVNOBiH-a podrazumijeva nepodijeljenu,
cjelovitu BiH, u kojoj je antinacionalizam najvi{i stupanj patriotizma. Ova BiH je
pocijepana ratom i genocidom, a pola je Bosne zatemeljeno na ~etni~koj ideji
Radovana Karad`i}a. Trpati plemenitu, antifa{isti~ku uzvi{enost ZAVNOBiH-a u
kontekst fa{isti~kog zla zvanog RS, vrhunac je patriotskog svetogr|a. Pa zna li
Mirko Pejanovi} {ta je lupio?
De`urni alternativac Ivo Kom{i} je svojom izjavom poku{ao preduprijediti
sve eventualne kritike Sporazuma, pa je to nazvao politikantstvom. Dakle, mi
koji uo~avamo da je ovaj akt zlo~ina~ki, jer zlo~inu daje ustavni karakter, mi smo
politikanti, a oni koji su nam zlo~in ozvani~ili u ustavu, oni su, bezbeli politi~ari,
demokrati, patriote. Ma mante sranja! Potpuno je jasno {ta se dogodilo, kao {to je
nejasno {ta je nagnalo ove na{e ljude da potpi{u smrt Bosne i Hercegovine. To je
istinska enigma o kojoj se zasad mo`e tek naga|ati. Da li su im Srbi dali para,
kupili }evapa, da li su im obe}ane nekakve nove, bolje funkcije, da li su po intimnim
i seksualnim uvjerenjima ~etnici, da li su, jednostavno, debili koji ni{ta ne
razumiju Ko zna? Da je normalno, nije normalno, Bog da ka`e.
Mo`emo li natrag? Mo`emo li osporiti ovo useljavanje genocida u na{ ustav?
Svako rje{enje, uklju~uju}i i Dejton, mo`e se otvoriti za raspravu i rekonstrukciju.
Za{to se onda Volfgang i Ceca [tiglmajer ubi{e daju}i izjave kako je Sporazum
definitivan i kako se ne mo`e mijenjati? Za{to la`u? ^ega se pla{e? Pa sve se na
ovom svijetu mo`e i treba mijenjati ako postoji bolje rje{enje! Barem je lako
dokazati da taj Sporazum nema blage veze sa primjenom Odluke o konstitutivnosti.
On je samo zlo~ina~ki poku{aj da se razultati genocida obuku u demokratski kostim.
[minkanje Republike Srpske je uslov da opstane ta genocidna tvorevina.
Dakako, ovaj Sporazum treba i ru{iti i sru{iti. Ali prethodno treba sru{iti
ovu izdajni~ku vlast.
Br. 48, 3. IV 2002.

Dnevnik revolucije

85

Agresija na BiH deset godina poslije

Koko{anersko pam}enje
Agresija na BiH je po~ela kao vanjska,
a nastavljena kao unutarnja.
Uspjeh agresije je odre|en unutarnjim harakirijima prvo
Izetbegovi}eve, a potom i Lagumd`ijine vlasti.
Ovih dana ulazimo u drugu deceniju
trajanja agresije na Bosnu i Bo{njake.
Da li }e BiH do~ekati april 2012.?
U toku jedne godine u Evropi se pokolje oko 200.000 koko{aka. Evropa
nema namjeru tim masovnim pokoljima dati komemorativni karakter, tako {to bi
izgradila veliki spomenik koko{ke bez glave, anga`irala Spilberga da snimi film
Koko{ija lista, ili {to bi u klaonicama napravila muzeje, kakav je onaj u Au{vicu.
Evropa ima ekonomski interes, pa se od nje ne mo`e o~ekivati jedan koko{anerski
odnos prema tom stradalni{tvu. Me|utim, nama su interesantne same koke. Zar
ba{ da me|u tih 200.000 nema ni desetak horozova koji bi ustanovili strategiju
pam}enja i opominjanja. Ispada da su sve te koke iste: voze se na onoj `i~ari kao
u Agrokomercu i poturaju vrat pod no`. Mo`da u supi ili na ro{tilju postanu svjesne
svoje tragi~ne sudbine, ali tad vi{e nemaju nikakvih {ansi.
U zemlji Bosni `ivi jedan koko{iji narod, jedno koko{inja~ko dru{tvo, usrano
u glavu, u du{u, u moral, tako da je te{ko re}i da li se radi o ljudima ili o stoci,
peradi, insektima U Bosni ta bi}a imaju ljudsko tijelo, ali u njihovim glavama
postoji mozak koji nije mozak, ve} slipava brljotina kakva je ona {to je kake
koko{ke. Ma to je ne{to nevjerovatno!

Odbrana kao sahrana, i obratno

Narod je u Bosni prije deset godina zakora~io u stradalni{tvo koje traje i
danas. Narod je tada jo{ li~io na narod, ali je ubrzo preoblikovan u ne{to {to se ne
zna {ta je. To ne{to, to ni{ta, upravo se ovih dana susre}e sa desetogodi{njicom
po~etka svoga odumiranja, ali je to ni{ta toliko ni{ta da tako zna~ajan doga|aj
do`ivljava kao ni{ta. U genocidu je i`ivljava~ki, kasapski, pobijeno preko 200.000
ljudi, preseljeno preko milion, a sude}i po tome {to ovaj narod nema nikakvog
odnosa prema tome, historija bi se mogla ponavljati dotle dok svi ne budu pobijeni
i preseljeni. Koli~ina unesre}enih nema nikakav zna~aj, jedan ili milion, jedan ili
svi, posve je svejedno. Da li strijeljali stabla, klali balegu ili ubijali ove ljude nema
nikakve razlike. To je sami vazduh. Masakriraj vazduh, siluj vazduh, preseljavaj
vazduh, ma sve je to isto ni{ta.
Sve ovo gore je valjalo re}i da bismo razumjeli kako progovor o desetogodi{njici agresije na BiH mo`da nije ni potreban. Ta ogromna manjina pre`ivjelih
Ljudi koji }e ~itati ovaj tekst, i razumjeti ga, nema mo}i da promijeni patologiju
izumiru}eg bosanskog naroda. [ta vrijedi {to {a~ica nas shva}amo ru`u
antibosanskih vjetrova, {to razumijemo da niko ni{ta ne razumije, kad je oko nas
86

Dnevnik revolucije

ogromna ve}ina koko{ijih glava koje se klate po Bosni ko po ludnici. Ako bismo i
mi za}utali, ako bi se pokoko{ili, izgubili bi satisfakciju da, kako-tako, jesmo ljudi.
Zato }emo bejagi govoriti, kao da je oko nas dunjaluk, a ne koko{injac.
Elem, {ta je toliko sporno oko te agresije pa da bismo o tome mogli
raspravljati? ^injeni~no, genocidna agresija nije sporna. Srpski i hrvatskih fa{izam
su vjerovali da se sa raspadom SFRJ treba raspasi i BiH; kako bi druk~ije, nego po
zakonu sile, ko je ja~i taj zagrabi vi{e. Da bi se pocijepalo stolje}ima sedimentirano
bh. multietni~ko tkivo, kao sredstvo je instaliran ratni zlo~in nad civilnim
stanovni{tvom. Pri egzekuciji zlo~ini jesu bili plod mr`nje, koja je propagandno
metnuta na pijedestal nacisti~ke ~istote, ali u planu i programu bg&zg re`ima
zlo~ini su bili stvar jasne, hladnoglave projekcije. Dakle, u ovoj poznatoj pri~i
nema ni~eg spornog: zlo~in je zlo~in, nacizam nacizam, i tako redom.
Pored pam}enja kojeg nema, sporna je odbrana Bosne. Sporan je bo{nja~ki
intelekt od ~ijeg je stava, pred raspad SFRJ, ovisila politi~ka validnost Bosne.
Bo{njaci nemaju rezervnu domovinu. Njima je Bosna sve. Treba im ~itava, jer su
u ~itavoj `ivjeli. A ~itave nema bez odbrane bosanske ideje. Ta ideja je multietni~ka,
antifa{isti~ka, antinacionalisti~ka. Ona je zatemeljena na bratstvu i jedinstvu,
kakvo je u BiH institucionalno i prakti~no `ivjelo bezmalo pola stolje}a. Bo{nja~ki
nacionalni interes je ostvariv jedino zajedni{tvom sa druga dva bh. naroda, pa i
ako ti narodi ne `ele zajedni{tvo. Bo{njaci jednostavno nemaju drugog izbora
nego istrajavati na ideji bh. dru{tva, kao temelju bh. dr`ave.

Harakiri bo{nja~kih interesa

Bo{nja~ka inteligencija je 1990. po~inila najbudalastiji mo}i izbor: krenula
je u osnivanje nacionalne stranke. Kretenizam! Bo{njaci su prvi u BiH osnovali
nacionalnu stranku, i time legitimizirali pravo i Srba i Hrvata da se politi~ki
organiziraju; u daljem slijedu to je otvorilo zakonomjernu te`nju ka ostvarivanju
nacionalnog suvereniteta na svom dijelu bh. teritorije. Zahvaljuju}i Bo{njacima, u
BiH su stvoreni preduslovi za politi~ko, a time i teritorijalno cijepanje dr`ave.
Bo{njaci su pokrenuli to~ak zla u BiH, jer su svojim mononacionalnim politi~kim
organiziranjem razbucali antinacionalisti~ki mehanizam kakav je dotad `ivio u
zakonskom obliku. Zbog bo{nja~kog pritiska je dopu{teno osnivanje nacionalnih
stranaka, kao najve}eg zla za politi~ku opstojnost BiH.
Da su Bo{njaci imali pameti, ko{to nisu imali pameti, svim bi se silama
opirali ustanovljavanju etnonacionalne logike; tra`ili bi da vi{estrana~je bude
prilago|eno bi}u Bosne, {to zna~i da bi mogle egzistirati samo stranke koje
uva`avaju nacionalni klju~. Tada SDS ne bi mogao postati nosilac legitimiteta
srpskog naroda u BiH.
Pogubnost bo{nja~kog samoubistva uo~ila se ve} prilikom dono{enja odluke
o Referendumu u Skup{tini RBiH. Zaboravlja se da je me|unarodno priznanje BiH
feleri~no, utoliko {to za Referendum nije glasao srpski narod, a nije jer su njegovi
legitimni zastupnici, dakle SDS, bili protiv Referenduma. No, nije SDS kriv {to je
dobio {ansu da predstavlja srpski narod, kriva je bo{nja~ka inteligencija okupljena
oko SDA {to je svojim primjerom legitimizirala nacionalno organiziranje srpskog
naroda. Jednako va`i i za Hrvate i za HDZ.
Bo{nja~ka inteligencija oko SDA je osnovni krivac {to BiH nije postala zemlja
gra|ana, ve} je nakon pada komunizma preoblikovana u zemlju naroda. Jer da su
nakon izbora 1990. na vlasti bile multinacionalne stranke, tada bismo imali
gra|ansku vlast, kao i Referendum gra|ana. Po{to su nacionalne stranke postale
nosioci nacionalnih legitimiteta, u Parlamentu BiH su se preglasavali narodi, a ne
stranke. Ova politi~ka logika je sve vrijeme rata ~inila me|unarodni legitimitet
vo|stva bosanskih Srba, a njihova hajdu~ija je imala pokri}e koje su im dali debilni
bo{nja~ki prvaci.
Dnevnik revolucije

87

Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da su Bo{njaci iz SDA bili i ostali

posva|ani sa bo{nja~kim nacionalnim interesima, dakle sa multietni~kom idejom
Bosne. SDA je i nakon izbora 1990. bila u prilici da sklopi koaliciju sa multietni~kim
i probosanskim snagama, a da SDS i HDZ po{alje u opoziciju. No, o~ito je da se
SDA imala posve druge planove, koji }e se po~eti ostvarivati odmah po otpo~injanju
agresije.
Valja re}i da ova pri~a o politi~kom odbrani BiH uop}e ne dovodi u pitanje
prirodu genocidne agresije. Milo{evi}u je trebao rat, kao i Tu|manu, i vjerovatno
smo se mogli na glavu nasadit, ali bi do agresija do{lo. Me|utim, politi~ki uspjeh
agresija je bitno odre|en, i ohrabren, bo{nja~kim legitimiziranjem s&h prava na
otcjepljenje, umjesto da bude blokiran u~e{}em Bo{njaka u multinacionalnom
odre|enju svojih nacionalnih interesa.

Unutarnja agresija
Ne samo 1990, ve} i svih narednih godina, bo{nja~ko je vo|stvo ~inilo sve
ono {to bi Radovan Karad`i} mogao po`eljeti. Umjesto da se ostane pri Platformi
Predsjedni{tva RBiH, kao dokumentu koji ba{tini su{tinu Bosne, SDA i SDP su se,
svaka na svoj na~in, uglibili u izdaju Bosne. Alija Izetbegovi} i Zlatko Lagumd`ija,
dva razroka oka u bo{nja~koj glavi, slo`no su vladali ratnom Bosnom.
SDP je godinama kukavi~ki {utao o islamizaciji patriotskog prostora u BiH.
[to je vi{e bilo d`amija po kasarnama, selamanja po institucijama, mud`ahedisanja
nad civilnim `rtvama, to je bivao u`i patriotski front za BiH, a ja~i argumenti
srpskih i hrvatskih secesionista. Ovo drndanje islama, ta stravi~na zloupotreba
vjere u centralnokomitetske svrhe, ne samo da je odbranu Bosne oslabilo s vana,
ve} mnogo vi{e iznutra. Logikom nasilja gra|ena je islamizacija patriotskog fronta,
koji nije stasao zbog islama, ve} zbog odbrane golih `ivota i Bosne. Tjeranje ljudi
u islam, poput stoke, ogadilo je i islam i odbranu Bosne. Naporedo s ovim
formalisti~kim moralisanjem, trajali su: profiterski razvrat, kurvaluk, naru~ena
ubistva, kra|a para za odbranu, prodaja Srebrenice, zavrtanje gasa, itd.
Jedini mobiliziraju}i faktor u toku agresije bili su zlo~ini s&h nacista.
Izetbegovi}evoj vlasti jako je odgovaralo kad neko negdje zagine. @rtve, a ne
kriminalna vlast, a ne srozana ideja, a ne popi{ani patriotizam dr`ale su na
okupu branitelje Bosne. Vlast je ispotiha snivala san o prvoj islamskoj dr`avi u
Evropi, o unapre|enju islama, a sve to je bilo neizvodljivo bez bosanskih `rtava.
Genocid je bio gorivo za promociju islamskih naklapanja. Kad se vidjelo da nema
ni{ta od Fild`anstana u Evropi, `rtve su zavr{ile na smetlji{tu politi~kog
interesovanja. Pro{lo je pet godina nakon Dejtona, ali vlast SDA nije
institucionalizirala pam}enje na agresiju, na `rtve, na bol. Nigdje spomenika, nigdje
zida pla~a, nigdje ni{ta, kao da nije izginulo 200.000 Bo{njaka. Zaklinju se u islam,
ali nijednu poru{enu d`amiju nisu izgradili onakvom kakva je bila. Zgrtali su pare
na gradnji saudijskih {atora koji se zovu d`amijama. To ukazuje do koje mjere su
ovi uhljupi bili odro|eni i od Bosne i od Bo{njaka i od islama. Oni su se pokoristili
holokaustom nad Bo{njacima, da bi profitirali u parama i u islamu. Zlo~ini s&h
nacista ne bi bilo tako uspje{ni, i bolni, da BiH nije bila izlo`ena unutarnjoj agresiji.

Agresija se nastavlja
A onda su se dogodile promjene. Do{la je vlast koja je podjednako
antibosanska i antibo{nja~ka, ali sa drugim motivima. Za njih je agresija bila
gra|anski rat, {to svakodnevno dokazuju instaliranjem s&h hegemonisti~kih
interesa u BiH. Oni su marionete OHR-a i OSCE-a, kao me|unarodnih instanci
koje u uni{tavanju Bo{njaka vide trajnu stabilnost u regionu. SDP-Alijansa u poratnoj
agresiji ima ulogu kakvu su u oru`anoj agresiji imali ~etnici i usta{e. Njihov
zajedni~ki cilj je uni{tenje Bo{njaka, kao naroda ~iji nestanak zna~i nestanak BiH.
88

Dnevnik revolucije

Jedni su klali, ubijali, progonili, drugi plja~kaju, minoriziraju, preseljavaju. Od

~etni~ko-usta{ke SDP-Alijanse mo`emo o~ekivati samo produbljavanje agresije,
srazmjerno mogu}em otporu protiv ubijanja BiH. Oni ve} hapse svoje protivnike,
patriote, ljude koji vide {to se doga|a, oni }e i da ubijaju, poput Staljina, jer su do
grla u organiziranom kriminalu, oni }e da proganjaju ~itave porodice, jer im le|a
~uvaju okupatorski OHR i OSCE.
Progovor o desetogodi{njici agresije time ne mo`e biti tek puko podsje}anje,
jer agresija na BiH i ovog ~asa traje. Jakako, cilj je nestanak Bosne. A po{to Bosne
jo{ ne{to malo ima, posao nije zavr{en. Glavni neprijatelji OSCE-a, OHR-a, SDPAlijanse, ~etnika i usta{a, danas su {a~ica pojedinaca, dvije-tri novine, jedna-dvije
politi~ke stranke, koji su odlu~ni da se suprotstave agresiji. Ne zato {to misle da
mogu biti ja~i od agresije, ve} zato {to je hajvanski sve ovo vidjeti a ni{ta ne ~initi.
Rije~ je jo{ jedino {to nam je preostalo. Mo`da se desi ~udo, pa i koko{ke progovore.
Br. 48, 3. IV 2002.

Dnevnik revolucije

89

Dnevnik revolucije

Volfgang zvekno Petri~a

Kako je OHR poku{ao sakriti Odluku suca ^arlsa Erdmana kojom se
dozvoljava politi~ko zalaganje za ukidanje entiteta
Politi~ki sistem u BiH je fa{isti~ki, a s demokratijom ima veze koliko i Josif
Visarionovi~. Dejtonska fa{izacija je usmjerena ka razaranju, a ne ka reintegraciji
Bosne. Ne bismo imali ni{ta protiv da se o{trim mjerama iz politi~kog `ivota
eliminiraju dvojnici Radovana Karad`i}a i Mate Bobana. No, oni bivaju glavni
aduti OHR-a i OSCE-a. Represivni mehanizam okrenut je ka dokusurivanju
bosanskoga, {irenju srpskoga i getoiziranju hrvatskoga uticaja. To bi se moglo
dokazivati konkretnim slu~ajevima.

Kriwa su domacha gowna

Srbofilski OHR i OSCE ne bi mogli fa{izirati Bosnu, s ciljem njenog uni{tenja,
da imamo patriotske snage koje bi se tome suprotstavile. Na `alost, na{ politi~ki
`ivot ~ine degenerici koji su u strahu i sluganstvu postali moralne i patriotske
sline. Oni pred Volfgangom Petri~em drhte ko djeca pred stra{ilom. Problem
bosanske politike je {to su li~ni, profiterski interesi do{li na mjesto kolektivnih,
koji haman nikad nisu ni ustoli~eni. Ne znamo ko smo, ni {ta ho}emo. Ali znamo
da se dobro `ivi od izdaje Bosne. Klap pau{al 2000 maraka, klap upravni odbor
1000, klap komisije 1000, klap privatizacijske mutljavine desetine hiljada, itd. a
svega toga ne bi bilo ako za~a~ka{ po fa{izaciji Bosne, pa te Petri~ makne iz
politi~kog `ivota. Dakle, nije kriv Petri~ {to je fa{ista, ve} su krivi na{i politi~ari
{to su govna.
Sedam dejtonskih godina nam je pro{lo niu{ta. Jedino su s&h secesionisti
imali korist od tog mrtvila, jer su bo{nja~ki povratnici, umjesto svojim ku}ama,
odlazili u preseljeni{tvo. Politi~ki Dejton je mrtav, jer je mrtav Aneks sedam! Krivci
su i biv{a i sada{nja vlast, jer su ganjali li~ne {i}are dok je Bosne bivalo sve manje.
Jedino bi radikalan zaokret bosanske politike mogao nadoknaditi izgubljeno:
ukidanje entiteta, zakonska zabrana nacionalizma, regionalizacija BiH po
prirodnim, a ne etni~kim kriterijima Fa{isti iz OHR-a i OSCE-a znaju da je
dogorjelo do nokata, da se u izdaji do{lo do dna, da }e se pojaviti politi~ke snage
koje }e Dejton vratiti na po~etak; stoga se sprema serija represivnih odgovora.

Petri~ewa chetnix tintara

Posljednjih sedmica {tampa je puna najava OHR-a da oko 300 kandidata
ne}e mo}i izi}i na izbore. Ne bi bio problem da je to 300 ekstremista koji spre~avaju
povratak i {ire nacionalnu mr`nju. Problem je {to se na spisku nalaze i neki na{i
politi~ari koji su izustili mogu}nost ukidanja entiteta i regionalizacije BiH. Bila bi
to svojevrsna deklaracija fa{izma da OHR posmjenjuje ljude koji se zala`u za
reafirmaciju multietni~nosti kroz ukidanje genocidnih, ratom i prisilom stvorenih
entiteta.
90

Dnevnik revolucije

OHR i OSCE u svojim istupima ne kriju fa{isti~ku retoriku. Oni otvoreno

govore jezikom totalitarnih re`ima. Ured OHR-a nikada ne najavljuje svoje odluke
i poteze. Kandidati koje smijeni Visoki predstavnik nemaju pravo da se ikome
`ale. Iz ovog citata se vidi sva represivna nakaznost Petri~evog OHR-a, koji poput
Svevi{njeg priti{}e dugmad na ljudskim sudbinama. Smjenjivanje je jedna strana
medalje, dok druga svjedo~i o propagandi straha. Svim politi~arima je poru~eno
da mogu biti smijenjeni ako po~nu misliti svojom glavom, a ne Petri~evom
~etni~kom tintarom.
Analizom medijskih istupa glasnogovornika OHR-a mogu}e je utvrditi da
se oni apsolutno ne pla{e ~etni~ke i usta{ke politike u BiH, ve} isklju~ivo bu|enja
bh. patriotske alternative, koja ne bi bila njihova marioneta. OHR nema odgovor
na pitanje kako odbraniti dejtonski fa{izam ako se pojavi politi~ka snaga koja }e
povesti me|unarodnu kampanju za defa{izaciju BiH, za realizaciju Tu`be pred
Svjetskim sudom pravde, za sve {to je u Bosni trebalo biti normalizirano, a postalo
je gore od najgoreg. Zamislite da dobijemo vlast ~iji }e kadrovi biti spremni na
`rtvu, ali }e do posljednjeg gurati ideju Bosne, za{ta postoje mnogi neotvoreni i
svjesno zaboravljeni frontovi! Toga se pla{i OHR.
- Mandat Visokog predstavnika je jasan i svi oni koji budu kr{ili Dejtonski
mirovni sporazum bi}e smijenjeni. Mogu}e su smjene zbog zagovaranja ukidanja
entiteta rekao je nedavno jedan od glasnogovornika OHR-a. U brojnim tekstovima
o smjenama nije naveden nijedan drugi razlog osim zagovaranja ukidanja entiteta.
Dakle, tu smo.

Oni nam ga pushe!

Eh evo sad da vidite kako je OHR obi~na folirantska bagra s malom pameti
i velikom glavom, ko i svaki me|ed. O`e`i! Glavni sudac Izborne apelacione
potkomisije ^arls Erdman je 9. novembra 2000. donio Odluku (sl.br. 00-GE-88,00GE-91) u kojoj se ka`e: Zalaganje za BiH bez entiteta, niti neslaganje sa
potpisivanjem Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH, ne predstavljaju kr{enje
principa Dejtonskog sporazuma, niti Pravila i propisa Privremene izborne komisije
() To je samo izra`avanje politi~kih mi{ljenja, kojim se ne poziva na upotrebu
nezakonitih sredstava za postizanje politi~kih ciljeva presudio je Erdman i time
~etni~koj politici Volfganga Petri~a metnuo om~u oko vrata. OHR sad ~ini sve da
ovu Odluku poku{a staviti van snage. Te{ko, bogme. Po{to su glupavi, na jednom
mjestu ka`u da - Odluke Apelacione potkomisije vi{e nisu na snazi, a na drugom
({to je Petri~evom Odlukom dopunjeno u Izbornom zakonu) - da na izborima ne}e
mo}i u~estvovati svi oni koje je smijenila i Apelaciona potkomisija. Odluke
Potkomisije su, dakle, va`e}e! Uhva}eni su za balss!
Ovim ekskluzivnim objavljivanjem skrivane Odluke suca Erdmana propao
je mafija{ki poku{aj OHR-a da smjenjuje politi~are koji se zala`u za ukidanje
entiteta. Kao {to je presudio Erdman, takvi stavovi su - legitimno politi~ko mi{ljenje,
kojim se ne poziva na upotrebu nezakonitih sredstava. Sve politi~ke stranke mogu
slobodno u svojim javnim istupima, u sloganima, spotovima, na plakatima, itd.
tra`iti ukidanje entiteta. OHR im vi{e ne mo`e ni{ta!
Br. 49, 17. IV 2002.

Dnevnik revolucije

91

Dnevnik revolucije

Prni Munjo, seri Grome

Kako ne{to mo`e biti teroristi~ko,
ako niko ni prije ni poslije
nije podvrgnut teroristi~kom tretmanu?
Ve} danima traje mla}enje prazne slame o Pogorelici, po istim zlo~ina~kim
obrascima po kojima je tla~ena i u smrt poslana tzv. Al`irska grupa. Krdo politi~kih
i medijskih fa{ista, dr`avnih terorista, proizvelo je jo{ jednu optu`nicu protiv
odbrane Bosne. Cilje je isti: dokazati da je odbrana Bosne bila jednako teroristi~ka
koliko i agresija na BiH; oreol `rtve treba opoganiti optu`nicama za terorizam,
kako bi ruglo zlo~ina bilo manje ruglo, a vi{e bh. realnost.

Opoganation the
bazznia jertwa
Stranci u BiH godinama instaliraju jednaku krivicu, izjedna~avaju krvnika
i `rtvu, o~vr{~avaju rezultate genocida i razvaljuju zna~enja Bosne. Milioni maraka
su ulo`eni u pla}eni~ke medije, koji su na milionima stranica prekrajali i skrivali
istinu o karakteru rata u BiH. Danas se posljedice agresije tuma~e kao uzroci.
Ta~no je da je Alija Izetbegovi} oslobodila~ki rat pobiberio panislamisti~kim
glupostima, ali nije kriv Alija {to nam je Svijet dr`ao svezane ruke, nametnuo
embargo na oru`je i sau~estvovao u s&h genocidu. Ta~no je da je Alijina politika
besku}ni~ka, ali takvom su je uspjeli napraviti svekoliki agresori na RBiH, koji su
ucjenama, prisilama, uvozom mud`ahedina i panislamisti~kih vibratora slabili
politi~ku odbranu Bosne. Da je Svijet u aprilu 1992. stao iza dr`avnih organa RBiH,
da nam je dao pravo na odbranu, vraga bi Aliji naumpalo da se blentavi sa
stvaranjem krijeposne muslimanske dr`ave. Svijet, kad ho}e, umije lijepo
nametnuti pravila pona{anja. Moralo je to biti u~injeno 1992., pa ne bi bilo ni tzv.
Al`irske grupe, ni Pogorelice, a bogami ni Srebrenice, ni genocidne Republike
Srpske. Ali, Svijet nije htio to. Svijet je htio ovo.
Multikultura je preskupa za odr`avanje, ako slijeva i zdesna imate dvije
hegemonisti~ke sile koje su zainteresirane za svoj dio kola~a. Sporazum iz
Kara|or|eva nisu skrajali blentovi, ve} stratezi koji su znali da podjela Bosne
mo`e dobiti i{aretsku podr{ku Svijeta, koji nije horan da se bihuzuri. I tada, a i
danas, jedini problem su Bosanci, dakle oni koji nemaju nacionalne alternative.
Od 1992. su genocidno ubijani, izgladnjivani, ucjenjivani, kako bi pristali na
dejtonski fa{izam. Nakon {to je u Dejtonu za{alovana podjela Bosne, nastupio je
projekat njenog betoniranja ustavnim i funkcionalnim sadr`ajima. Prvi i najva`niji
dio tog projekta bilo je i ostalo opoganiti `rtvu. Jer, ako bi bosanska `rtva opstala
u svome izvornom zna~enju, ona ne samo da bi svjedo~ila protiv genocidne politike
UN-a, Evrope i Amerike, ve} bi i politi~ki obavezivala bh. budu}nost. Opoganjivanje
bosanske `rtve jedan je od najslo`enijih i najpoganijih projekata u politi~koj
povijesti Svijeta.
92

Dnevnik revolucije

Unitet states terorism

U na{em poimanju stvarnosti jo{ su `ive nesvrstane iluzije o dobroti Svijeta.
Ne shvatamo da Svijet funkcionira kao sicilijanska mafija, i da materijalne interese
(duhovni su {minka!) ostvaruje sa pozicije sile, ucjene, zlo~ina. Tako je bilo u u
vrijeme agresije na RBiH, tako je i danas. Ustoli~avanjem marionetske SDP-Alijanse
stvoreni su optimalni uvjeti da stranci krenu u zavr{nu fazu redizajniranja istine o
ratu u BiH. I to sa toliko drskosti, bahatosti, neustra{ivosti pred historijskom
odgovorno{}u; o~ito je da su uvjereni u kona~an ishod svog projekta, jer samo sa
nacionalnim nestankom Bo{njaka njih ne}e imati ko pozvati na odgovornosti i
krivi~no goniti.
Nakon dr`avnog terorizma nad tzv. Al`irskom grupom, Bosna se jo{ jednom,
u kreiranoj hajci, trpa u kontekst tzv. islamskog terorizma. Iz naftalina je izvu~ena
Pogorelica. Golim okom se mogu raspoznati isti obrasci totalitarne i orvelovske
dr`ave, kakvi su manifestirani u zlo~inu nad tzv. al`irskom grupom. Ovdje mo`da
i jo{ drasti~nije, jer se kroz krivi~ne prijave Federalnog tu`ioca protiv trojice AIDovaca o~ituju tolike nebuloze da se normalan insan prestravi pred spoznajom u
kakvoj to teroristi~koj dr`avi `ivi.
Dakle, {ta je problem? To {to je bio taj kamp za obuku? Ma to nije nikakav
problem! Februar je 1996., rat jedva da je stao, logi~no je da se ljudi obu~avaju.
Niko se ne pita koliko je tada bilo ~etni~kih i usta{kih kampova za obuku mu~enja
i klanja! Tvrdi se da je Pogorelica bila teroristi~ki kamp. Ma i|i bi`i! Da li je
bosanska vlast za 1300 dana agonije vr{ila masovne likvidacije, silovanja,
deportacije? Nije! Da li je likvidiran iko od onih koji su u ratu Aliju i SDA handrili
na svakom koraku? Nije! Pa kako onda ne{to mo`e biti teroristi~ko, ako niko ni
prije ni poslije nije podvrgnut teroristi~kom tretmanu? Italija je godinama
uvje`bavala napad na SFRJ, ali nas nikad nije napala. Jedno je obuka, a drugo
djelovanje. Od Pogorelice niko nije stradao. U krivi~noj prijavi se trojica AIDovaca optu`uju za {pijuna`u. Federalni tu`ilac je genije! Pa ja {ta }e raditi tajna
policija nego {pijunirati?! [pijunira nas i ovaj sad {to je, taj Munja, pa ga niko ne
ganja! Ljudi su optu`eni i za dr`anje oru`ja. Pa ako {ef policije ne smije dr`ati
oru`je, ko smije?! Pravo je ~udo kako ovi {to smi{ljaju te krivi~ne prijave nemaju
ni toliko pameti da to u~ine makar s malo uvjerljivosti.

Zziwottinjska farma
Mo`da se nekad doka`e da su trojica AID-ovaca po~inila neki zlo~in, i da im
je mjesto u hapsani. Ko zna, mo`da se doka`e i da je Zlatko Lagumd`ija izbjegavao
dono{enje Zakona o regulisanju kvalitete naftinih derivata, jer je i na tome, sa
Petri~em, drmao milione maraka? Sva{ta se mo`e dokazivati. Ali, niko nije kriv
dok se to ne doka`e! U gnjecavim, pederskim medijima, trojica su AID-ovaca ve}
nazvani teroristima. Dignuta je hajka za njihovo uhi}enje. To jeste sramno, i
stravi~no, ali je jo{ sramnije i stravi~nije to {to smo mi ove ljude otpisali. Mo`da
oni pojedina~no nisu zaslu`ili ni lijepu rije~, ali su kao gra|ani BiH zaslu`ili da ne
budu tretirani kao `ivotinje u klaonici. Danas je d`elat pred njihovim vratima, a
sutra pred tvojim, ili mojim.
Br. 50, 1. V 2002.

Dnevnik revolucije

93

^ekaju}i Prvi maj bosanski Dan robova

Genocid nad radnicima

Za{to se ni u Banjoj Luci, ni u zapadnom Mostaru, nisu okupili
radnici da tra`e iseljenje iz Bosne? Zato {to je iseljenje namijenjeno
samo bo{nja~kim radnicima! Zato {to je sistem socijalnog
iznurivanja radnika i izgladnjivanja njihovih porodica uspostavljen
kao karika u lancu genocidnog ubijanja Bosne i Bo{njaka.
Nikada se ni u jednoj zemlji na Svijetu nije dogodio tako veli~anstven procvat
i tako morbidan razvrat radni~kih prava kao u Bosni. Niti je opstanak i jedne
zemlje bio to te mjere uslovljen duhom socijalne pravde, solidarnosti i radni~kog
dostojanstva. @ivot Bosne je odre|en duhom tolerancije, dobro~initeljstva, bri`nosti.
Divlji kapitalizam je suprotstavljen smislu Bosne, jer vodi odumiranju ljudskog
lika, a time i mogu}nosti da bh. narodi osjete i{ta vi{e od svoje jal li~ne, jal
nacionalne avlije. Bosna i socijalizam, Bosna i solidarnost, Bosna i dobrota - sve
su to sinonimi za mogu}nost na{eg opstanka.

Privatizacijska d`ungla
Mafija{ka privatizacija, jalija{ka tranzicija vlasni{tva, razaranje radni~kih
prava i njihovo svo|enje na robovlasni~ki nivo direktno su u slu`bi projekta
uni{tenja bh. dr`ave. Divlji odnosi na ekonomskom i socijalnom nivou nu`no
odre|uju prirodu politi~kih, dru{tvenih i kulturnih odnosa. U ambijentu
ekonomskog otu|enja i socijalne bezosje}ajnosti mi ne mo`emo govoriti o
imperativu reafirmacije multietni~kog bh. dru{tva, kojeg nema bez osje}ajnosti i
bliskosti. Jakako, dr`avni smisao se utjelovljuje dru{tvenim, pa ako nemamo bh.
dru{tva, {ta }e nam i bh. dr`ava. Socijalisti~ki sistem koji je 50 godina forsirao
plemenitost u svim porama dru{tvenih odnosa, izgradio je ljude kojima su bratstvo
i solidarnost bili normalni osje}aji. Bri`nost prema siroma{nim i bolesnim,
po{tovanje prema radnicima, solidarnost za nevolju ma ~iju i ma koju, logi~no su
vodili sra|anju bh. razlika i njihovom oblikovanju u bh. dru{tvo, kao uvjet bh.
dr`avnosti. [irokogrudost na humanisti~kom planu uvjetovala je {irokogrudost u
po{tivanju i slavljenju bh. razlika. Socijalizam je dovr{io, istesao i uobli~io bh.
dru{tvo, kao {to ga je kapitalizam razobli~io suprotnom logikom, po kojoj ideologija
socijalnog otu|enja, vodi svakom drugom otu|enju i klaustrofiliji. Pa i unutar samih
bh. naroda. Danas se sirovi kapitalisti~ki duh ispostavlja kao jedino bo`anstvo
koje stvaraju}i moralnu d`unglu razara bosanski opstanak.
Sa stanovi{ta ekonomske nauke, privatizacija }e u BiH imati domete
socijalne katastrofe. To {to }emo pred Evropom mo}i kazati da smo eto
kapitalisti~ka zemlja, za gra|ane ove zemlje ne}e imati nikakvog zna~aja: oni }e
`ivjeti u sve dubljem siroma{tvu i bezna|u. Kako nauka previ|a, tek bi za 20-tak
godina moglo biti ulju|en kapitalisti~ki seljakluk, kojemu su trenutno otvorene
sve kapije da narodnu imovinu upi{e na privatizacijski ra~un. Me|unarodni
mentori uop}e nisu postavili civilizacijske kriterije za tranziciju vlasni{tva; oni
94

Dnevnik revolucije

naredbodavno tra`e da se privatizacija sprovede, ma {ta da ko{ta, i ma kakve

posljedice da nosi. Time su otvorili {ansu tajkunizacije politi~ke stvarnosti, jer
kapitalistima postaju uglavnom dvorjani vladaju}ih partija. Op}e je poznato da su
politi~ke elite i njihove familije glavni tajkuni u svim bh. entitetima. U priredbu
privatizacijske plja~ke upleteni su amaba{ svi segmenti dr`ave, od ideologiziranog
pravosu|a do korumpiranih sindikata. Pro}i }e mnogo godina dok se neko ne sjeti
da bi trebalo uljuditi taj divlja~ki ekonomski sistem, i obavezati ga na po{tivanje
radni~kog dostojanstva. Ali, dotad }e popucati mnoge kosti, a pre`ivjeli }e biti
taman kandidati za onaj svijet.
Na{e ekonomske eksperte, kakvi su Dragoljub Stojanov i Kadrija Hod`i},
koji su u brojnim tekstovima upozoravali na pogubnost divlje privatizacije niko
nije htio da ~uje. Bivali su tek, s vremena na vrijeme, interesantni medijima, ali ne
i politici. Razumljivo, jer je politika marionetska i tajkunska: s jedne strane slijepo
sprovodi ferman o privatizaciji, a s druge, ganja svoj tal u tom haosu u kome se
jedino zna da ono {to je narodno mora postati privatno. Nijedan na{ autoritet, bilo
da je rije~ o Akademiji, Preporodu, Krugovima i Kolima nije poveo kampanju za
uva`avanje doma}eg nau~nog mi{ljenja o pogubnosti tajkunske privatizacije, o
degradaciji radni~kih prava, o posljedicama koje }e to feudalisti~ko divljanje
ostaviti na karakter bosanskog dru{tva. Uostalom, na{a je intelektualna javnost
svakako mrtva u odnosu na sve druge procese koji su usmjereni protiv BiH. Ako
ko telad blejimo u politi~ke zlo~ine Volfganga Petri~a (npr. @ep~e, Izborni zakon,
RTVBiH, degradacija Odluke Ustavnog suda, itd), kako uop}e o~ekivati da se
bavimo klju~nim pitanjem za nasu{ni, unutarnji `ivot Bosne ekonomskim
sistemom? Time se danas jedino bave OHR-ovi policajci-mafija{i i tajkuni na sve
tri bh. strane. Vidi se kako.

U karakazanu tajkunskih `ivotinja

U dejtonskoj, fa{isti~koj, kriminalnoj, poni`enoj Bosni, ljudi vrijede onoliko
koliko imaju para. Ljudskost ne vrijedi nikako, jer ne postoji. Sistem je kreiran po
mjeri plja~ke i izdaje. Negativna selekcija odbacuje svaki vid morala i kvaliteta.
Kriminogenost, glupost, poltronstvo, bezosje}ajnost izdignuti su na pijedestal
preporuke. Socijalna bijeda regrutuje nove koli~ine slomljenih karaktera. Sve je
manje Ljudi koji bi, poput onog Gora`daka, vratili izgubljeni nov~anik. Sve je vi{e
ljudi bez ljudskog lika koji bi i ro|enu mater prodali za pare.
Dok nas je od kapitalisti~kog zloduha {titio socijalisti~ki sistem, umjeli smo
suosje}ati i dio sebe darivati tu|im nevoljama. Malo se ko danas sikira {to }e i
no}as hiljade roditelja djecu na spavanje poslati bez ve~ere; {to }e hiljade staraca
skon~avati jer nemaju za lijekove, {to }e mnogi na{i sugra|ani `ivjeti kra}e jer
nemaju ni 50 maraka za ulazak u bolnicu, a kamo li za operaciju bezazlenih bolesti
od kojih se u mrskom socijalizmu nije umiralo. Kao {to nismo razumijevali da se
Sarajevo brani u Zvorniku, a Biha} u Mostaru, tako ni danas ne razumijevamo da
je borba za drugog borba za sebe. Niti razumijevamo da smo mi u ve}ini. Naspram
nas je ogromna manjina politi~kih profitera koja je sistem koji je odgovarao nama,
preoblikovala u sistem koji odgovara njima i njihovim haramlijskim, prokletim,
usranim familijama. Da je pameti, ko{to nije pameti, narod bi se trgnuo iz za~aranog
kruga bijede i bola. Tra`io bi politi~ku opciju koja bi se suprotstavila ekonomskom
zlo~inu, koja bi stvari vratila na stanje socijalne pravde, i koja bi, {to je najva`nije
svu poplja~kanu imovinu vratila narodu. Jer ako se dogodi da plja~ka{ki pljenovi
ostanu u rukama tajkunskih `ivotinja, onda se moramo pomiriti da }emo ostatak
`ivota provesti u tom prosta~kom, mafija{kom, tla~iteljskom karakazanu. Nama
je potrebna demokratska i antiprofiterska revolucija, u kojoj bismo narodu vratili
narodno, radnicima radni~ko, od imovine pa do socijalnih prava. I po Bo`ijim i po
humanisti~kim mjerilima, socijalne kategorije ne mogu biti na tr`i{tu. Ljudski
Dnevnik revolucije

95

`ivot nije luksuz pa da se za njegovo odr`avanje pla}a, ma kome! Zato {to smo
izabrali kapitalizam, nagra|eni smo pla}anjem svojih socijalnih prava. Ako
nemamo para, nemamo ni prava. Dru{tveni sistem vi{e se ne zanima da li }e neko
umrijeti jer nema za lijekove, da li }e se neki genijalac postati pija~ar, jer nema za
studije Ovda{nji kapitalizam, bez ljudskog lika, usmjeren je na plja~ku, i nema
nikakve dru{tvene misije. Bosni je potreban sistem sa graditeljskom misijom, a to
je neizvodljivo ako ne}emo voljeti svakog bosanskog ~ovjeka i o njemu se brinuti.

Opismenjavanje magaraca
Stara je izreka da je vlast mjera narodne pameti. Godine prvomajskih
rahatluka iz naroda su izgonile potrebu da razmi{lja o sebi. Titovi partizani su
imali strasnu potrebu da se doka`u, i Istoku i Zapadu, pa je SFRJ od 1950. do 1985.
imala jednu od {est privreda u svijetu koje su se najbr`e razvijale. Od 1950. do
1966. zaostajanje SFRJ je od predratnog perioda, u usporedbi, recimo, sa Italijom,
sa 50 godina smanjeno na deset godina. [ezdesetih godina imali smo vi{e
studenata na 1000 stanovnika nego ve}ina zapadnih zemalja. Bili smo ~udo od
zemlje! Bosna je procvala u svim njenim civilizacijskim zna~enjima.
Ali, narod je ostao hajvan: koliko mu dadne{ toliko pojede. Otud je razumljivo
{to je nasukan na nacionalne stranke, koje su se poslu`ile slomom komunizma da
u duhu komunizma ustoli~e etnonacionalni bolj{evizam. Ratom i plja~kom
raspame}eni nepametni narod danas urli~e ko gladan magarac, a nikako da shvati
da bez svoga politi~kog opismenjavanja ne}e izma}i robovskoj sudbini. Opismeniti
ga ne}e politi~ke elite, jer one opstaju na narodnoj gluposti, ali bi mogli intelektualci,
koji, nala`ost, u dominantnoj ve}ini, li~e na magarce: bave se skupljanjem mrvica
pod krcatim, naplja~kanim stolovima politi~kih govnara.
Dok tapkamo u mjestu svog samouni{tavaju}eg usuda, pred o~ima nam se
odvijaju konkretna postignu}a s&h projekata koji ekonomskom hegemonijom
dovr{avaju proces otimanja Bosne. Znamo da je genocidna Republika Srpska
privatizirana srpskim kapitalom, da je nesu|eni tre}i entitet otkupljen hrvatskim
kapitalom, ali jo{ uvijek nismo svjesni da je i ovaj kusur od 24 odsto Bosne poklopljen
kapitalom koji nije na{. Ve} se dogodilo da je 30 Bo{njaka otpu{teno iz jedne
tuzlanske firme koja je kupljena hrvatskih kapitalom. Za{to bi Bo{njaci radili, kad
ima nezaposlenih Hrvata. Uskoro }e uslijediti reprize ovog slu~aja, ali sada je
pravo vlasnika da radnike drnda kako mu se svi|a.
U medijima je bez komentara pro{ao nedavni protest radnika Polihema
koji su pred zgradom me|unarodnih organizacija tra`ili useljeni~ke vize, jer vi{e
ne mogu trpiti neima{tinu. Me|u njima su dominantno Bo{njaci. Ovo je najva`niji
doga|aj u hronici radni~kih protesta nakon Dejtona, jer se iz njega mogu ~itati
ciljevi politike OHR-a i doma}ih izdajnika. Dakle, za{to se ni u Banjoj Luci, ni u
Zapadnom Mostaru, nisu okupili radnici da tra`e iseljenje iz Bosne? Zato {to je
iseljenje namijenjeno samo bo{nja~kim radnicima! Zato {to je sistem socijalnog
iznurivanja radnika i izgladnjivanja njihovih porodica uspostavljen kao karika u
lancu genocidnog ubijanja Bosne. Tre}inu Bo{njaka smo pobili, tre}inu }emo
raseliti, a tre}ina vi{e nije nikakav faktor koji bi mogao poremetiti podjelu iz
Kara|or|eva. Divljanje diktatorske vlasti nad o~ajni~kim vapajima radnika
zapravo je pendre~enje do iznemoglosti, do zga|ivanja na Bosnom, nad svojom
ku}om, do posljednje rije~i koju ~ovjek mo`e nad svojom domovinom izgovoriti:
Gadi mi se, ho}u da idem.
Rije~ je o ekonomskom genocidu, koji je nastavak fizi~kog istrebljivanja
bo{nja~kog naroda. Stoga je svaki progovor o privatizaciji, tranziciji vlasni{tva, o
radni~kim pravima, i sl. jalov bez njegovog smje{tanja u kontekst dejtonske
agresije na BiH i dejtonskog genocida nad Bo{njacima.
Br. 50, 1. V 2002.

96

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Generalna proba Alijine smrti

Alija Izetbegovi} ne smije umrijeti! Sve dok ne povu~e svoj potpis
sa genocidnog Dejtonskog sporazuma.
Na Svjetski dan pobjede nad fa{izmom, na lete}em }ilimu tra~a, Bosnom je
prostrujala vijest: Umro Alija Izetbegovi}. Vijest je eksplodirala uve~e, dok su na
tv-u pra{ile meksikanske serije pune suza i histerije. No} je poku{avala da li~i na
4. maj 1980. godine, na Titov smrtovdan, i mnogi su se nostalgi~no vratili 22
godine u rikverc. Salkinica je uplakana nazvala Jusufagincu, rasplakana
Jusufaginca daj|u Nuragu, a saburli daj|a Nuraga je okrenuo tajni broj
Mud`iburahmana koji je saop}io radosnu vijest: Alija je `iv! I ja sam ~uo da je Alija
umro, pa sam ga nazvao da ga pitam da li je to ta~no. Taman kad su se Salkinica i
Jusufaginica zauzele da u~e za rahmet Alijinoj du{i, daj|a Nuraga re~e: Spavajte
mirno, Alije je bilo i Alije }e biti. Utom Salkinica i Jusufaginca opet upali{e televizore
i poja~a{e {panski, te nastavi{e suosje}ati sa meksikanskim `rtvama izdaja i
kurvaluka. Kao {to je bilo vako, moglo je bit i nako. Sigurno je jedino da }e
mizanscen Alijine smrti nalikovati na ovu morbidnu {alu, koja je za sat-dva pregazila
prega`enu Bosnu, {to tugom, a {to rado{}u.

Before halalossung
Za razliku od Zlatka Lagumd`ije koji ima biolo{ke {anse da nas handri
naredne dvije-tri decenije, Alijina `ivotna perspektiva se ograni~ava na nekoliko
godina. Njegova smrt }e izazvati grotesknu i pateti~nu katarzu u na{em ugro`enom
narodu; `ene }e imati razloga da pla~u, a djeca da se smiju {to im nene i matere
|abe pla~u za nekim ko im nije dolazio u ku}u. Narod koji voli da pla~e, i da
lumpuje nad suzama, dobi}e jo{ jedan praznik. Bo{njaci, u dominantnoj ve}ini,
komunisti~kim srcem vole Aliju, ne zbog njega samog, ve} zbog toga {to se ovdje
ne mo`e `ivjeti bez druga Tita. Uz magistralne ceste i sad mo`ete kupiti one
ki~erajske rezbarije sa Alijinim izvitoperenim likom. U seoskim odborima SDA i
u bo{nja~kim sirotinjskim ku}ama te ikone zauzimaju udarno mjesto, ravnopravno
sa televizorom i tespihom. Islamski! Alijin lik }e na tapiserijama ostati sve dok
Alijinu smrt ne prekriju snjegovi, ruzmarin i {a{. Ali, Alija je jo{ `iv, politi~ki miniran
ucjenom, u svim mogu}im pozama i antipozama, a generalna proba njegove smrti
nas na vrijeme upozorava da se prera~unamo {ta bismo od njega mogli zaiskati
prije nego mu halalimo.

Yal si inssan, yal si haywan

Idemo u sridu! Gospodine Alija Izetbegovi}u molimo Te da povu~e{ svoj
potpis sa Dejtonskog sporazuma i da prizna{ da si taj potpis metnuo pod prisilom
i ucjenom! Ako nam u formi zvani~ne izjave podari{ istinu o ucjenjivanju Tebe i
bosanske delegacije da potpi{ete dejtonsku podjelu Bosne, mi, pred kojima je
`ivot, ima}emo {ansu da se izborimo za budu}nost Bosne. U me|unarodnom pravu
postoje jasne odredbe da se - ni{tavnim smatraju svi ugovori koji su potpisani pod
Dnevnik revolucije

97

prisilom. Be~ka konvencija iz 1969. ka`e da je ni{tavan svaki ugovor zasnovan

na prevari (~lan 49), prinudi (~lan 51), prijetnji ili upotrebi sile (~lan 52).
Svi mi znamo da je Dejtonski ugovor tri i po godine iznu|ivan ubijanjem,
izgladnjivanjem, etni~kim ~i{}enjem, ali je taj genocidni akt nemogu}e oboriti
dokle god Ti, Alija Izetbegovi}u, svojim potpisom stoji{ iza njega. Drugi, tako|e
bitan razlog zbog kojeg ima{ moralnu obavezu da povu~e{ svoj potpis sa Dejtona,
jeste neoboriva ~injenica da nisu ispo{tovane dogovorene obaveze iz Sporazuma,
a prvenstveno aneks sedam; ne samo da se ljudi nisu vratili ku}ama, ve} su jo{
desetine hiljada ljudi, pod apartheidskim pritiscima, napustili Bosnu. Aneks sedam,
kao sredi{te Dejtonskog sporazuma, nepopravljivo je mrtav. Dejtonski sporazum
je, zahvaljuju}i Tvome potpisu, postao pravni i legalni okvir za nastavak
mirnodopskog genocida nad Bo{njacima, ~ime se dovr{ava ubijanje bh. dr`ave.
Sudbina Bosne nije u Bo`ijim, ve} isklju~ivo u Tvojim rukama! To znaju oni koji su
Te ucijenili ko zna ~ime, ako poku{a{ povu}i potpis. Ako si pravi vjernik, a tvrde
da jesi, onda }e{ znati da je `ivot tek proputovanje i ~ak isku{enje u kome se ljudi
dijele na insane i hajvane. Znat }e{ da Te na onom svijetu ~ekaju o~i ubijenih i jo{
nero|enih Bosanaca, ~ija }e `rtva, i ~iji }e `ivoti, ovisiti od Tvoje odluke da li }e{
povu}i svoj potpis sa dejtonskog genocida.

Alija have the glawa

Povla~enje Izetbegovi}evog potpisa sa Dejtonskog sporazuma vratilo bi
bh. stvarnost na pozicije iz 1992. godine. Za pregovara~kim stolom bismo imali
RBiH - dr`avu bez entiteta. U koordinaciji sa realizacijom Tu`be BiH protiv SRJ za
genocid, pred Svjetskim sudom pravde, izbile bi se mogu}nosti za postojanje
genocidne Republike Srpske, odnosno, moglo bi se tek razovarati o regionalizaciji
BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne na etnonacionalnim kriterijima.
Alija Izetbegovi} je ~ovjek koji ima glavu na ramenima. I u glavi mozak. I u
mozgu pamet. I u pameti, valjda, moral. On bi morao znati da se sa njegovom
smr}u gubi temeljna mogu}nost da genocidni Dejtonski sporazum bude doveden
u pitanje. Sa Alijinim preseljenjem na onaj svijet, i Dejtonski sporazum }e se
preseliti u bosansku crnu budu}nost. Vjerovatno zauvijek.
Br. 52, 15. V 2002.

98

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Bosanski Faust
SDP je odbijanjem da podr`i
finansiranje Tu`be BiH protiv SRJ
kona~no priznao da je neprijatelj
Bosne i Hercegovine i pla}enik velikosrpske politike
Kada smo pokrenuli kampanju za o`ivljavanje Tu`be BiH protiv SRJ na{a
javnost pojma nije imala da uop}e postoji proces koji bi nam mogao donijeti 100
milijardi dolara ratne od{tete, i {to je jo{ bitnije dovesti do ukidanja agresijom i
genocidom stvorenih entiteta. Danas je pitanje Tu`be postalo kriti~na ta~ka
budu}nosti BiH. Dovoljno je uo~iti paniku svesrpskih politi~ara u Parlamentu BiH;
oni razumiju sudbinsku te`inu Tu`be. Njihov otpor proizilazi iz rentabilnosti
srpskog nacisti~kog duha. Oni ne misle da je i srpski narod u BiH, zbog agresije
SRJ, tisnut u rat; oni ne razumiju da su desetine hiljada srpskih grobova po BiH
zlodjelo Slobodana Milo{evi}a; opsjednuti su nacisti~kom idejom, jer im je
hegemonisti~ko srpstvo iznad dr`ave BiH. Nije im se ~uditi, njima su se genocid i
agresija isplatili, pa nemaju razlog sumnjati u Veliku Srbiju. Treba se ~uditi
kadrovima SDP-a. Oni su kona~no priznali da su neprijatelji Bosne i Hercegovine
i pla}enici velikosrpske politike.

Chetniks or debils
question is now
Kad su funkcioneri SDP-a u smrt poslali tzv. al`irsku grupu, kad su demontirali
Odluku o konstitutivnosti i u tzv. ustavnim promjenama zabetonirali genocidnu
Republiku Srpsku, kad su izmislili Pogorelicu i antifa{isti~ku odbranu BiH proglasili
terorizmom mislilo se da nema dubljeg moralnog ponora. ^inilo se da je to
vrhunac perverznog izobli~enja nekada ~asnog SDP-a u ~etnikologijsku kvislin{ku
huntu. Kakva to {izofrena zaraza mora napasti toliki broj ljudi pa da oni pristanu
biti sluge u ubijanju svoje zemlje, u sataniziranju svoje `rtve, u glorificiranju
zlo~ina~kog projekta Velike Srbije, koji je ubijao, i koji }e opet ubijati?!! Bolest je
to sluganska, ovisni~ka. Narkoman prezire sebe, jer droga prezire njega. Pri~a je
ovo faustovska. SDP je za vlast prodao du{u, neprijateljima Bosne, unaka`en je ko
Dorian Grej, pa novim krugovima zla pravda otpadni{tvo od sebe i Bosne. Samo je
tako obja{njiva kona~na deklaracija SDP-a da ne}e podr`ati Tu`bu BiH protiv SRJ.
Geneza SDP-ove trule`i datira od lokalnih izbora 2000., kada su pobjede u
Lukavcu i Gra~anici slavljene okretanjem krmadi u muslimanskim selima. Onda
je Maglaju ukinut selam. Onda su partneri SDP-a iz Novog Sada pisali kako u Bosni
hod`a zavija ko pas, kako je ubijeno toliko muslimana da je Bosna postala harem.
Razvratan odnos SDP-a prema bi}u Bosne samo je na prvi pogled uzrokovan
stra{}u za poltronisanjem stranim s&h mentorima; onima {to bi za genocid optu`ili
pobijene Bo{njake. Tu ima ne{to dublje, nevjerovatnije, neshvatljivije. Demonsko.
SDP je neiscrpan izvor monstruozne kreativne energije.
Dnevnik revolucije

99

Bosnian pitha and serbian gowno

Da li bi iko normalan mogao smisliti narodno veselje 11. jula, na dan
tragedije Srebrenice? Da li bi iko normalan mogao na godi{njicu Markala izvoditi
kulturno-umjetni~ki program? SDP je na sedmu godi{njicu tragedije na Kapiji
isplanirao narodno veselje na Husinu, terevenku, folklor, pjesme, Titin ro|endan,
utakmice, ra`anj i rakiju, u isto vrijeme kada se odr`ava masovna komemoracija
za civilne `rtve rata. Do{ao je i ~lan Predsjedni{tva BiH Jozo Kri`anovi}, ali na
rakiju. Izme|u SDS-ovog orgijanja 11. jula po Srebrenici, i SDP-ovog orgijanja 25.
maja po Tuzli nema bitne razlike. Oni slave smrt, ko vampiri! Jer neko je morao
biti ili totalni ~etnik ili totalni debil pa da na dan najve}e tuzlanske tragedije zaka`e
narodno veselje! Samo su ~etnici imali tako rasko{nu zlo~ina~ku ma{tu.
Ilustriranje patologije SDP-a je potrebno da bismo razumjeli kako je
deklariranje SDP-a protiv Tu`be za agresiju i genocid logi~an slijed kvislin{ke
politike. Oni znaju da je Tu`ba jedina slamka spasa za Bosnu. Pokopavanje Tu`be
je pokopavanje dr`avnosti BiH. Jer ako Bosna izgubi smisao postojanja, za decenijudvije presta}e potreba za postojanjem bh. dr`ave. Genocidna dejtonska tvorevina
usmjerena je ka odumiranju bi}a Bosne. Za Srbiju i Hrvatsku je posve svejedno
kada }e Bosni do}i kraj. Kad god da do|e, njihove su polovice. Jedino realizacija
Tu`be mo`e `ivot vratiti Bosni. Ali, Bosna je krcata vampirima, s vana i iznutra.
Posljednjih mjeseci, hvala Bogu, narod otvara o~i, ne vjeruje partijskim
medijima, misli svojom glavom. Zna za zna~aj Tu`be. Otud SDP ne smije glasno
re}i: Mi smo protiv Tu`be. Oni komuniciraju zlodjelima, koja valja preto~iti u
rije~i.
Dakle, SDP je pro{le sedmice po~inio dva zla koja svjedo~e o ambiciji da se
Tu`ba usmrti. Prvo je SDP-ov ~lan Predsjedni{tva BiH Jozo Kri`anovi} po~inio
antihrvatski i antibosanski gest odbijaju}i glasati za finansiranje Tu`be. Time je
Kri`anovi} negirao da je i hrvatski narod bio `rtva agresije i genocida, od sela
Ravno, preko Posavine, pa do tuzlanske Kapije. No, Kri`anovi} sigurno ne bi bio
metnut u Predsjedni{tvo da ranije nisu procjenjeni njegovi moralni i patriotski
antidometi. On je, kao i SDP, du{u prodao za vlast.
Nekoliko dana poslije, kada se ispostavilo da Tu`ba nema podr{ku
Predsjedni{tva, na Zastupni~kom domu Parlamenta FBiH predlo`eno je da u dnevni
red u|e rasprava o finansiranju Tu`be. Poslanici SDP-a su odbili da se o tome ne
raspravlja! Zar rasprava nije demokratski imperativ? Jeste, ali SDP nije
demokratska, ni bh. partija, ve} velikosrpsko govno koje se Tu`be pla{i ko {ejtan
kri`a.
Za nastavak procesa potrebno je pi{ljivih 20.000 dolara. Federacija lijevom
rukom mo`e izdvojiti te pare. Predlo`eno je da se poslanici odreknu po pola plate
i time doka`u svoj patriotizam. Ma, jok! SDP je slo`no, vojni~ki, sikterisao
mogu}nost bilo kakve rasprave. Isto bi u~inio i SDS.
Br. 53, 29. V 2002.

100

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Povratak otpisanih
Zaslu`uje li SBiH harizmu Nijaza Durakovi}a?
Harisu Silajd`i}u je Bog dao da se uo~i svakih izbora i{~upa iz patriotske
hipokrizije i da zaigra na strani pobjednika. Kad je 1996. i 1998. ova zemlja vapila
za obaranjem naciokratskih diktatura, on je plovio na minderu Alije Izetbegovi}a.
Kad je 2000. postalo jasno da je Alijina kesa ispuhala, on se prekomandovao u
profitabilni saf. I kao satelit SDA, i kao satelit SDP-a, Silajd`i} je bivao sau~esnik u
zlodjelima jedne i druge vlasti. Ni od jedne ni od druge vlasti on se nije ogradio na
vrijeme, ve} je do posljednjeg daha mandata muzo {to se izmusti mo`e. I CDkoalicija i SDP-Alijansa, u kojima je SBiH dobijala najvi{e, bile su kriminalne i
antipatriotske. Silajd`i}eva {utnja o dva zla kojima je kumovao oduzela je
uvjerljivost svakom njegovom progovoru u ime patriotizma i demokratije.
Ideolo{kom travestijom, preferiranjem vlasti nad principima, a nadasve
kurvanjskom {utnjom, Silajd`i} je izgubio i kredibilitet intelektualca. Pred njegovim
o~ima i zaslugama, SDP-Alijansa je nastavila SDA-ovsko razaranje BiH, a on nije
na{ao za shodno ni slova da prozbori, da se ogradi, da osudi Bejagi, distancirao
se, te{ko mu u du{i, vidi {ta se radi, pa bi sad mi trebali suosje}ati u njegovom
razo~arenju. Ne, pona{anje Harisa Silajd`i}a nema opravdanja!

Nyazya is runing away from SDP-cheniff

Na{i politikusi nisu ni~im obavezani na pravila pona{anja, jer ih nema ko
obavezati. Akademija nauka uzgaja preprarirane leptirove, a ostale institucije
znanja prepariraju same sebe, za ba{tinu. Politi~ari su gospodari znanja i imanja.
Oni se od izbora do izbora sjete bira~kog tijela. Eto, sjetio se i Silajd`i}. To {to je
izme|u izbora, dok se razarala Bosna, gledao svoja, a ne bosanska, a ne patriotska
posla nema mu ko zamjeriti. On }e svijetla obraza da i{}e na{e glasove. Da mu
se glasanjem zahvalimo na tome {to ga se fu}kalo za Bosnu.
Silajd`i} je, ko biva, i nekakav pisac, pi{e pri~e, recitacije, a i scenarije.
Pisci su i Muhamed Filipovi}, Nijaz Durakovi}, Zdravko Grebo, pa im pismenost
ne slu`i za mljevenje kahve, ve} za kultivizaciju stvarnosti. No, Silajd`i} je iznad
njihovih jeftinih potreba da se spu{taju na nivo novinarskog probisvijeta. On je i
mit i legenda, i otac i sin, i kad on progovori - rijeke za{ute. On je demode, nalik na
usku kravatu koju vi{e ni konobari u Zavidovi}ima ne nosaju; snena zami{ljenost
je i{~ezla iz politike, kao i plavu{e s bombonjera. Ovdje se bije bitka za opstanak,
svakodnevna, pa se vi{e nema strpljenja za mudre poze.
Nijaz Durakovi} je jedan od rijetkih koji nit je znao, nit je htio i{ta izigravati,
ve} je pisao, govorio, upozoravao. SDP nije razumio da su Nijazove rije~i plod
ljubavi, a ne netrpeljivosti, da je njegova kritika dar kome se treba zahvaliti, jer je
usmjerena ka ja~anju SDP-a. Zamislite ljekara koji vam ponudi besplatnu operaciju,
da vam spasi `ivot, a vi ga nabijete bokserom i izvrije|ate. Nijaz je o~inski SDP-u
~inio i htio dobro, a SDP se toliko odrodio o sebe, i od Bosne, da je zagubio pamet
Dnevnik revolucije

101

i pam}enje. To vi{e nije SDP, ve} brlog korupcije, izdaje i gluposti koji sebe naziva
ljudskim imenom. Nijazu Durakovi}u u toj }enifi odve} nije bilo mjesto.
Dijete koje je ogrezlo u heroin lako }e mlatnuti roditelje, a roditelji }e do
zadnjeg tvrditi da je to njihovo dijete, koliko god da vi{e nije. Nijazova roditeljska
strpljivost bila je arhetipskih dimenzija. Besmislena, ali uporna. No, odro|eni SDP
vi{e nije razumijevao Nijazov jezik. Njima se prikazivalo da ih on to napada. Nijaz
je morao progovoriti jezikom koji SDP razumije. A SDP samo shva}a poruke koje
se ti~u gubitka pozicija. I zbog toga je Nijaz morao oti}i. Na tu|u listu. Privremeno.

Poetica Lagumggiana
Najve}a enigma je - {ta je Nijaza moglo privu}i ki~erajskoj pozi Harisa
Silajd`i}a? Pa valjda Nijaz zna razabrati lafinu! Zna i bolest Lagumd`ijinu, kojom
je i Haris zara`en. Postoje dva momenta koja mogu biti bitnija od ovih prepreka.
Prvi da se u Stranci za BiH, kao liderske harizme, patritozimom i mudro{}u,
nametnuli Beriz Belki} i Safet Halilovi}, koji zavre|uju naklonost. Drugi, da je
Nijaz dogovorio model anga`mana koji ne}e ugroziti njegovu odanost ideji izvornog
SDP-a, jer }e autonomno kreirati dr`avnu listu SBiH. Ali Nijazovo vezivanje za
SBiH }e ovoj stranci donijeti glasove i na drugim nivoima, {to je paradoks, jer
SBiH to ne zaslu`uje.
Ipak, izme|u zlo~ina nad bh. dr`avom koje su po~inili SDP i Zlatko
Lagumd`ija, i tihog sau~esni{tva SBiH bitna je razlika. Silajd`i}, koji je rahat
promatrao zlo~in, ne mo`e se porediti sa Lagumd`ijom koji je zlo~in ~inio. Od dva
zla, Silajd`i} je manje.
Dugo se osje}ala potreba za ra|anjem patriotske alternative kvislin{kom
SDP-u i ucijenjenom SDA-u. Budu}i da se Silajd`i} isprofanisao mijenjanjem
spolova, niko nije o~ekivao da bi on mogao biti upetljan u tako ~astan posao.
Durakovi} i Silajd`i} su na tzv. tajnom sastanku izrazili zabrinutost za sudbinu BiH
i opstanak Bo{njaka. Prvi je to govorio i prije, a drugi se sad sjetio. Zato u ovom
poslu Silajd`i} treba svoje lagumd`ijsko mjesto ustupiti kolektivnoj volji, jer nam
Staljini ne trebaju. Ako mu je ba{ stalo do Bosne i Bo{njaka. Drugo, projekat je
besmislen ako mu je cilj postizborna koalicija sa SDP-om, ili SDA-om. Spa{avanje
Bosne tra`i koaliciju neprofanisanih politi~kih subjekata, spremnih na odricanja
za dobrobit Bosne. Potreban nam je patriotski pokret kome ne treba vlast zbog
vlasti, ve} vlast kao mogu}nost da se presije~e umiranje Bosne. Zasad, Silajd`i}ev
i Durakovi}ev tal nisu {irina koja nam treba. To je tek nagovje{taj. Potrebna nam
je otvorena rasprava u kojoj bi se argumentiralo za{to SDA i SDP vi{e ne mogu
sa~uvati ki~mu Bosne, i za{to nam trebaju nove snage. A u tim novim snagama
svako bi se cijenio prema onome {to `rtvuje za Bosnu, a ne po onome {to je i {to bi
od Bosne oteo.
Br. 54, 12. VI 2002.

102

Dnevnik revolucije

Senad Avdi} i Slobina Bosna kao fenomen

komunisti~kog i policijskog novinarstva
u postkomunisti~kom dru{tvu

Ravnogorci iz Slobine Bosne

To {to ~ini Senad Avdi} sa proganjanjem funkcionera biv{e vlasti
isto je kao kad bi se sad pojavio Radovan Karad`i} da osudi Ratka
Mladi}a za pokolj u Srebrenici. Pa i on je bio na minderu SDA!
Nikad ne bismo komentirali neku pojavu u novinarskom svijetu da ta pojava
nije politi~kog karaktera, preobu~ena u novinarski kostim, kao medijska poluga
bolj{evizirane vlasti. Biv{i novinar Senaid Avdi} je svoj spisateljski zanat, kao i
stranice lista Slobina Bosna, stavio na raspolaganje policijskom re`imu SDPAlijanse. To je pojava koja vi{e ne pripada svijetu novinarstva, ve} svijetu nakazne
vladavine ove staljinisti~ke oliharhije, pa stoga i zaslu`uje evidentiranje u
magazinu koji se bavi politi~kim temama. Odnosno, da je Senad Avdi} tek novinar,
i da Slobina Bosna nije policijski bilten, nikada nam ne bi naumpalo da o njima
pi{emo. Za{to pisati o kolegama koji profesionalno rade na{ zajedni~ki posao? O
Senadu Avdi}u i njegovom policijskom biltenu nu`no je pisati kao i o njegovim
{efovima Zlatku Lagumd`iji, Alibabi Mumiji, te drugim personifikacijama te
izdajni~ke, kvislin{ke i antibosanske vlasti. Senad je Avdi} politi~ka, a ne
novinarska pojava. Jednako kao {to se nekada{nje glasilo SKJ Komunist nije moglo
svrstati u svijet novinarstva, ve} je sa svojim re`imskim perima predstavljalo dio
strukture komunisti~ke vlasti.

Volkswagen iz [vrakinog Sela

Bez obzira na to {to je Senad Avdi} poku{ao, i djelomi~no uspio, svoj
policijski bilten prikazivati kao tzv. neovisni magazin, a sebe kao medijskog
lu~ono{u tzv. demokratskih promjena, valja re}i da je njegova istinska biografija
tek jadni kontinuitet slu`enja re`imu. On nikada nije bio slobodni i neovisni novinar,
ve} oduvijek organ neke partije, neke vlasti, neke hajke. On je medijski d`elat koji
pod {minkom novinarstva odra|uje pripremu javnosti za sibirske egzekucije.
Takav je i za~et u inkubatoru Kontraobavje{tajne slu`be JNA, da bude robot re`ima na specijalnom medijskom zadatku. Ko je jednom po~eo slu`iti
obavje{tajnoj slu`bi, nikad se nije i{~upao. Tako se ni od Senada A. ne mo`e
o~ekivati da prestane slu`iti svojim KOS-ovskim konstruktorima i da bude novinar.
Sa stanovi{ta novinarske etike on je sluga, konobar, prostitutka, ali sa stanovi{ta
njegovog formacijskog zadatka on je tek po{teni robot i ljuti milicajac, navijen da
se prikazuje kao novinar. ^ak mu je i priroda i{la na ruku, napraviv{i mu boljooko
lice po uzoru na model volkswagena iz 1932. godine, {to su odmah zamijetili na
audiciji u KOS-u, shvativ{i da ga ne}e morati {minkati za ulogu novinara. U na{em
je slavenskom narodu op}eprihva}eno da su ru`ne cure po{tene cure, a ru`ni
mu{karci intelektualci, jer se nemaju ~im drugim baviti nego {trikanjem i
filozofiranjem. Glavni junak na{e pri~e je svoj fizi~ki talent obilato iskoristio jer
mu je tvornica VW podarila alkodinami~nu liniju za koju je te{ko povjerovati da
ispod haube krije brkati, staljinisti~ki motor proizveden u crvenom Kragujevcu.
Dnevnik revolucije

103

Senad Avdi} je savr{eni pronalazak {minkernice KOS-a, ba{ kao i Alibaba Mumija,
Lagumd`ijin {ef AID-a, ~ija felinijevska pojavnost prije kazuje o pijanduri iz Mjesne
zajednice [iz Selo, nego o utreniranom re`imskom egzekutoru.
Op}e je poznato da je KOS re`imske pse regrutirao po jugoslovenskim
vukojebinama, gdje se ljudi pla{e stati na asfalt, jer su se navikli klizati po blatu.
KOS je regrutirao `ivotne autsajdere, presretne zbog {anse da motiku zamjene
pendrekom: lak{e je udarat po insanu nego po zemlji, a i interesantnije je, insan
je~i, a zemlja {uti. Tako je i na{ Senad Avdi} prona|en u prigradskoj zabiti [vrakinog
Sela. Legenda ka`e da su agenti KOS-a uskliknuli Eureka! kad su prona{li ne{to
{to li~i i na tuku i na ~ovjeka. Potrefilo se i da im je i SenAIDov familijarni background i{ao na ruku: otac mu je bio muhad`ir iz kamenjarske zabiti pored Bile}e,
iz sela Plane, uboga sirotinja, ona {to u krtolu gleda ko u grumen zlata; blizina
sarajevskog asfalta u njima je stvarala tremu, kakvu je imao Nil Amstrong prije
nego je sletio na Mjesec; imali su ba{~u, imali su i kravu, a imali su i to ru`no dijete
koje je pubertet provelo anal-iziraju}i kravu. Mali Senad Avdi} je za agente KOS-a
bio vrhunski pronalazak: seosko porijeklo, provincijalac iz predgra|a, autsajder
po familiji, seksualno frustriran. Brdo kompleksa koje se dalo oblikovati za potrebe
re`ima.

Milo{evi}ev muslimanski velikosrbin

Po{to se ustanovilo da nije glup kao {to izgleda odre|en mu je VES da bude
telal komunisti~kog re`ima. Ko je mogao potkraj 80-tih godina, kad je tamjan
gorio ko ro{tiljski briket, postati glavnim i odgovornim urednikom glavnog glasila
Saveza socijalisti~ke omladine Jugoslavije? ^ovjek ~ije je ime Senad?!! Taj
musliman je u pomami srbizacije SFRJ morao biti ve}i Srbin od patrijarha Germana,
ve}i KOS-ovac od Du{ka Zgonjanina, pa da ga neko metne na tako visoku poziciju
u hijerarhiji komunisti~kog re`ima. Biti urednik Mladosti bilo je ja~e nego biti
predsjednik SSOJ, odnosno, nekada{njeg SKOJ-a! Mladost je oblikovala mi{ljenje
omladine, kao {to su RTVBG i Tanjug oblikovali mi{ljenje javnosti u SFRJ. Da se
ovaj period Avdi}eve biografije nekim ~udom dogodio 20 godina prije, ne bi se
imalo {ta re}i. No, Avdi}eva komunisti~ka karijera je bljesnula u vrijeme ekspanzije
nacisti~kog re`ima Slobodana Milo{evi}a, u vrijeme Gazimestana i nosanja
Lazarevih jaja po Jugoslaviji. U to vrijeme je KOS razmno`avao bo{nja~komuslimanske izdajnike koji bi Bosnu odvratili od puta u samostalnost, i utopili je u
Veliku Srbiju. Senad Avdi} je tada bio kadrovik Slobodana Milo{evi}a.
Jo{ godinama }e ostati nerazja{njenja uloga KOS-ovaca sa muslimanskim
imenima u razgradnji patriotskog fronta i islamizaciji Armije RBiH. Znano je da je
KOS u Bosni (p)ostavio svoje robote, me|u kojima su i oni koji su regrutirani u
fo~anskom zatvoru, sa zadatkom da razore volju gra|ana RBiH iskazanu na
Referendumu. Oni su infiltrirani u ARBiH, MUPRBiH, kako bi u kordinaciji sa s&h
agresijom ovdje instalirali {erijatsku glupost, kojom je delegitimiziran patriotski
front borbe za RBiH. Oni su pripremili teren za me}anje Dejtonskog sporazuma u
tijelo Bosne. E me|u njima je bio i Senad Avdi} koji se u vrijeme agresije najednom
na{ao pod skutima SDA i Alije Izetbegovi}a i bio, jednako kao i danas, medijska
poluga vlasti, one iste koju ve} mjesecima na stranicama Slobine Bosne proganja
za tzv. islamski terorizam. Senad Avdi} bi podjednako trebao proganjati i sam
sebe, budu}i da su mu tada u Upravnom odboru SB sjedili prvaci SDA Edhem
Bi~ak~i}, Bakir Alispahi} i drugi. Zaboravlja pola miliona maraka koje je SDA
ulo`ila u projekat SB. Mo`da je i to novac koji je umjesto za odbranu RBiH, zavr{io
u ideolo{kim i privatnim {lajbucima? Zaboravlja da je po nalogu KOS-a, a u
organizaciji SDA, u vi{e navrata boravio me|u borcima 7. muslimanske brigade,
nadgledaju}i kako traje {erijatizacija ARBiH. Tada nije vidio ni mud`ahedine ni
teroriste. On je dio tog tima koji je tajnim kanalima podstrekavao dolazak
104

Dnevnik revolucije

mud`ahedina u BiH i satanizaciju bh. patriotizma. I on bi da danas drugima

presu|uje za zlo u kome je i sam u~estvovao, kao igra~ baja iz SDA?! To {to ~ini
Senad Avdi} sa proganjanjem funkcionera biv{e vlasti isto je kao kad bi se sad
pojavio Radovan Karad`i} da osudi Ratka Mladi}a za pokolj u Srebrenici. Pa Senad
Avdi} je slu`io Slobodanu Milo{evi}u kao {to je slu`io i Aliji Izetbegovi}u, a Aliji je
slu`io kao {to danas slu`i Zlatku Lagumd`iji. Jedino je pitanje da li su sva trojica
Senadovih {efova dio istog tala, s tim {to je Alija potro{en, pa ga se mo`e derati
ko staru krpu. Jadni Lagumd`ija ne zna da bi ga od travestitskog Senada ~ekala
Alijina sudbina, ali je Senad Avdi} toliko zaglibio u oralno opslu`ivanje SDP-Alijanse
da je nemogu}a njegova transformacija. On je, jednostavno, isto {to i Lagumd`ija
staljinisti~ka i izdajni~ka vlast u ~ijoj je imanenciji da zavr{i u klozetskoj {olji.

Milicajac na novinarskom zadatku

Fenomen Senada Avdi}a bi trebalo izu~avati kao primjer komunisti~kog i
policijskog novinarstva u postkomunisti~kim dru{tvima. Dru{tva jesu promijenila
krpice, ali im je demokratski potencijal ostao isti. Poseban koncentrat ove pojave
je u Bosni, u ~ijoj se slabosti de{avaju razna ~uda, pa se za~as od `rtve postaje
krvnik, i obratno. Fenomen SenAIDov je podatan i za satiru po istinitom doga|aju,
i za film, i za Top listu nadrealista. Senad Avdi} je nadrastao svoj bijedni policijski
`ivot, on svjedo~i o mogu}nosti nemogu}eg da se jedna moralna hulja, kao agent
zlo~ina~kih i totalitarnih re`ima, preoblikuje prema potrebama svake vlasti koja
ga ustoli~uje kao bitnog. No, nije on kriv {to na{e dru{tvo nema kriti~nu masu
slobodnih i odva`nih ljudi koji bi takve pojave za{u{kali na smetlji{tu komunisti~ke
pro{losti. Po{to Bosna ne postoji kao samoodr`ivo, moralno i eti~ko dru{tvo, eto,
postoji Senad Avdi} kao vertikala na{e pismenosti i mislenosti.
To ne zna~i da u agresiju Senada Avdi}a i Slobine Bosne na na{u zemlju
treba blehnuti kao u silu koja se ne da zaustaviti. Ovi staljinosaurusi se daju ukloniti
tek ako ih se tretira kako i zaslu`uju kao dio ove kvislin{ke vlasti. Kad ode vlast,
oti}i }e i oni, samim tim {to nam se ne}e mo}i jo{ jednom, po ko zna koji put,
prodati pod markicom novog proizvoda. Oni su dosadni kao ~asovi marksizma i
bljutavi kao ostaci komunizma.
Senad Avdi} bi morao biti golem ma|ioni~ar pa da nakon kraha kriminalnog
SDP-a ostane `iv. Njegove travestije su do`ivjele kriti~nu ta~ku, jer se nakon toliko
promijenjenih dresova na istom zadatku vi{e nikome ne mo`e prodati kao novinar.
On je, jednostavno, milicioner, na zadatku medijskog egzekutora. O tome svjedo~i
amaba{ svaki broj Slobine Bosne, u kojoj se ve} mjesecima vodi kampanja za
satanizaciju na{e domovine, za binladenizaciju boraca ARBiH, za proganjanje
svakoga ko bi Bosni mogao vratiti `ivot.
Dovoljno je samo prisjetiti se klju~nih tema u posljednjih godinu dana, kao
{to su: tzv. al`irska grupa, Pogorelica, ustavne promjene, pakistanski kredit, itd.
pa vidjeti na ~ijoj je strani bila Slobina Bosna. Na strani istine nije, ali jeste na
strani KOS-ovskog projekta preoblikovanja agresije na RBiH u tzv. gra|anski rat.
Sjetimo se da su ovi ugurzusi izdali specijalni broj, i masno ga naplatili, posve}en
divlja~koj ekstradiciji tzv. al`irske grupe; sjetimo se da su veli~ali tzv. ustavne
promjene i betoniranje genocidnog entiteta; SenAID je u uvodniku napisao da se
Petri~, na `alost, susreo sa balkanskim primitivcima, `igo{u}i sve one koji su
ukazivali da Petri~ betonira rezultate genocida; objavio je na desetine tekstova u
mud`ahedinima, kao o najve}im zlo~incima, a istovremeno je u zvijezde kovao
~etniku{u Cecu Ra`njatovi}, suprugu kolja~kog pseta Arkana; afirmirao je srpske
zlo~ince, poput Mauzera, pravdaju}i to prodorom SB na tr`i{te RS; upravo proganja
na{e ljude koji su kr{ili embargo na uvoz oru`ja, valjda misle}i da smo trebali
~ekati da nas ~etnici i usta{e pokolju; iz broja u broj veli~a Ljubi{u Markovi}a,
prvog u sarajevskih Bo{njaka, kojemu je bo{nja~ki mazohizam toliko inspirativan
Dnevnik revolucije

105

da svako malo iz {ege Sarajevu opali {amar~inu, kakva je ona sa brisanjem

stolje}ima starih toponima na{eg glavnog grada Lista medijskih i patriotskih
zlo~ina koje je po~inio Senad Avdi} u okviru policijskog projekta Slobina Bosna
nepregledna je. On je agresor na na{u zemlju, samim tim {to kroz stotine tekstova
abolira i legalizira zlo~ine Radovana Karad`i}a, a 200.000 na{ih ubijenih `ivota
pogani optu`bama za terorizam.
Zasad jedino treba pamtiti, bilje`iti i kao muzejsku vrijednost ~uvati zla
koja na{oj zemlji nanosi policijski projekat Slobine Bosne, ~iji su nosioci Senad
Avdi} i Bakir Had`iomerovi} zv. Bezistan~e, u korelaciji sa probu|enim
komunisti~kim akrepima u doskora ~asnom Oslobo|enju. Oni su moralna i
patriotska kuga koju treba uo~iti i zato~iti u karantin povijesnih iskustava, ba{
kao {to civilizacija pamti i u karantinu ~uva iskustva komunisti~kog zla. Oni su
Ravna gora u pam}enju Bosne.
Br. 55, 26. VI 2002.

106

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Glasanje za poraz
SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu,
zalizanu gelom, koja je stekla mo} da druge glave
odvr}e i zavr}e ko {arafe. Da li su sve te glave
mogle razglaviti tu jednu? Eto, poku{ao je Nijaz Durakovi},
ali ga niko nije podr`ao; svi su gledali u svoju guzicu.
Da li je za SDP, i za Bosnu, korisnije da SDP izgubi ili pobjedi na oktobarskim
izborima? Odgovor je jasan svima izuzev SDP-ovcima koji su do grla u kriminalu
i izdaji Bosne, i koji bi u slu~aju poraza morali hodati tre}om stranom ulice. Jo{
jedna uboga sorta ne mo`e razumjeti da je odro|eni SDP {tetan i za ideju SDP-a i
za opstanak Bosne. Rije~ je crvenim nostalgi~arima, ~ija je bol za sretnim
vremenima socijalizma opravdiva, ali im je debilna ta bezrezervna, nekriti~ka
podr{ka SDP-u, ma kakav da je. Mentalni sklop ovih fanova druga Staljina montiran
je u vremenima kada je partija bila najpametnija, tobejarabi, poput Svevi{njeg.
Oni ne mogu razumjeti da je samo Bogu dopu{ten monolog, a da su sve
ovozemaljske zavrzlame podlo`ne dijalogu, kritici, promjeni, kako bi se svijet
u~inio boljim. Svako slijepo vjerovanje u sukobu je sa mehanizmom evolucije, ~iji
se to~kovi odmotavaju na selekciji negativnosti. Dakle, ako nam treba zdrav SDP,
a treba nam, onda je do tog cilja mogu}e dobaciti samo obra~unom sa bolesnim
SDP-om. Po{to do obra~una ne mo`e do}i unutar SDP-a, jer su unutarstrana~ki
mehanizmi kontrole upetljani u mre`u bolesti, preostaje samo jedno ishodi{te:
SDP mora izgubiti izbore! I to zahvaljuju}i svojim ~lanovima i fanovima koji }e
razumjeti da odbijanjem da glasaju za svoju oboljelu stranku poma`u njenom
ozdravljenju.

Living in Gold Hemoroides

U dimenziji u kojoj su se kosmi~kim ritmom sklopile kockice za pobjedu
SDP-a na pro{lim izborima, toliko je krkanska pronevjera povjerenja koje je dato
SDP-u. Jedna ogromna revolucionarna energija, krcata patriotizmom, `eljom za
promjenama, za svrgavanjem nacionalisti~kih ubleha, stavila se u slu`bu SDP-a.
Mediji, nevladine organizacije, neovisni intelektualci, svi oni su puhali u jedra
promjenama koje bi zna~ile ustoli~enje po{tene i patriotske vlasti. Ni u najru`nijem
snu nije se moglo o~ekivati da }e kriminalna vladavina SDA ostati kao uzorit
primjer u odnosu na moralnu i patriotsku provaliju u koju je SDP survao bh.
stvarnost.
Nevjerovatna je razlika izme|u biserne ~istote te energije koja je SDP dovela
na vlast, i profiterske kanalizacije koja je izbila na povr{inu ~im je SDP zasjeo na
vlast. Bi}e da su oni {to su gurali SDP ishaulcinirali ono ~ega nema, a da je SDP
iznutra ve} bio toliko truho da ne razumije da je na vlast metnut da slu`i, a ne da
plja~ka, prodaje i satanizira Bosnu i Bo{njake. Kao {to su nacionalisti~ke stranke
do{le na vlast bez ikakve logi~ke potrebe, na nekriti~kom talasu ru{enja
Dnevnik revolucije

107

komunizma, tako je i SDP guran vi{e zbog `elje da se kazni ulitana vlast, nego
zbog samog SDP-a. S druge strane, ta orgomna podr{ka, koju su moralno i
materijalno, bez stida od pristrasnosti, gurali OHR i OSCE, stvorila je od SDP-a
demokratskog truta. Njima je vlast do{la nako. Kako do{lo, tako i o{lo ka`e
narod. SDP nije ni~im uslovljen da ispo{tuje ukazano povjerenje. Krug 99 je jo{ u
startu promovirao da SDP-Alijansa nema alternativu. Kao ni Bog, tobestakvirullah.
Zastupati glupost da ma koja vlast nema alternativu samo je dno pameti, a pogotovo
intelektualizma. Ispostavilo se da su se neovisni intelektualci i mediji, koji su
~inili infarstrukturu tzv. demokratskih promjena, o~as obikli na parajli ovisnost
pod skutima vlasti. SDP je tako ostao u uvjerenju da su bolesti korupcije, izdaje,
policijske dr`ave, itd., zapravo, blagodeti, samim tim {to nemaju alternativu.
Ovdje dolazimo i do nu`nog pitanja unutarnjeg funkcioniranja stranke.
Svaka stranka koja je bazirana na liderstvu, a ne na liderstvima bolesna je.
Dugoro~no, osu|ena na propast. Jer, dru{tvo jednog lica nu`no stvara ambijent
demokratske retardiranosti, zatvara dijalog, blokira mogu}nost selekcije gluposti
i sankcije za odgovornosti; ovaj u BiH dominantan koncept funkcioniranja politi~kih
partija tako|e je suprotstavljen pravilu evolucije, jer majmun vazda ostaje majmun.
SDP je imao zavidan broj glava, ali se sveo na jednu, zalizanu gelom, koja je stekla
mo} da druge glave odvr}e i zavr}e ko {arafe. Da li su sve te glave mogle razglaviti
tu jednu? Eto, poku{ao je Nijaz Durakovi}, ali ga niko nije podr`ao; svi su gledali
u svoju guzicu. Ta prestra{ena {utnja bila je prvi znak da je SDP okupiran
autokratskom logikom. Ako je otac Nijaz tako okrutno ka`njen zbog slobode govora,
drugi bi bili zbrisani s crvene karte. A brate lijepi, bolje je stanovati u Lagumd`ijinoj
guzici, u`ivati u blagodeti hemoroida, nego ostati siro~e, ko Nijaz.

For pigs, against sellam

Bilo kako bilo pred nama je, u nama je, jedna gadna bolest, prema kojoj ne
treba imati milosti, tim prije {to je izrasla na zdravom patriotskom i demokratskom
tkivu. Kampanja koja slijedi bi}e povod da se sa~ini hronika zla vladavine SDP-a,
u rasponu od okretanja krmadi u bo{nja~kim selima u prolje}e 2000., ukidanja
selama u Maglaju, preko bezbroj kriminala u kojima su brke omastili SDP-ovi
gulanferi, pa do antibo{nja~kog stampeda u slu~ajevima tzv. al`irske grupe, Alijine
slike s Bin Ladenom, Pogorelice, oru`ja za Izrael, itd. Poseban fenomen u SDP-ovoj
vladavini zla jeste hitro uvezivanje sa mafijom iz prethodne vlasti, {to se vidi kroz
za{titu kadrova SDA koji su do grla u govnima organiziranog kriminala. To
mafija{ko jedinstvo u ideolo{kim razlikama nije moglo biti zasnovano ni na ~emu
drugom osim na kontinuitetu plja~ke naroda.
Ovaj tekst je ponajvi{e upu}en SDP-ovcima koji bi trebali razabrati da je
njihova stranka okupirana iznutra, i da je njena ~ast uprljana kroz talove sa mafijom
iz SDA. Ali i kroz politi~ku trgovinu sa razarateljima BiH. To vi{e nije SDP, to je samo
ambala`a iz koje je prognan duh socijaldemokratije, pravde, patriotizma, antifa{izma, istine i svega onoga {to smo podrazumijevali pod ~asnim imenom SDP-a.
Neokaljani ~lanovi SDP-a nemaju nikakvog razloga da glasaju za ne{to {to vi{e ne
postoji, a {to se mo`e opet roditi tek ako SDP popije poraz za otre`njenje i transformaciju. Vrhunac odanosti ideji SDP-a danas je borba za izborni poraz SDP-a.
Br. 56, 10. VII 2002.

108

Dnevnik revolucije

SREBRENICA (1995. 2002.)

Kad zaboravi{ 11. juli

(odlomak)
Na{ih pet minuta je trajalo sedam godina. Na sedmu godi{njicu
Srebrenice napu{taju nas UN i SAD. Ostajemo u Republici Srpskoj.
Ovo nalikuje na kaznu. Jer smo napustili sve na{e Srebrenice,
naivno vjeruju}i da je budu}nost u zaboravu.
Samo se Bo`ijom voljom mogla susresti godi{njica srebreni~ke tragedije
sa danima u koje se iz BiH povla~i Misija UN-a, uz najavu povla~enja ameri~kog
vojnog i mirotvornog prisustva u BiH. Zlo~inci se vazda vra}aju na mjesto zlo~ina,
pa i kalendarski. Vra}aju se i `rtve, ako nisu upamtile {ta im se i za{to dogodilo. U
dane koji zovu na pam}enje `rtava najve}eg masovnog masakra nakon Drugog
svjetskog rata, nama se predskazuje ono {to smo jo{ u Dejtonu morali znati da je
Svijet gubav, krvolo~an, bahat, primitivan, i da kao takav ne mo`e biti dobrohotan
nosilac na{e sudbine; mi, kao i svako ljudsko bi}e, ovisimo od toga koliko umijemo
pamtiti guje koje su nas izjedale. Pred nama je Srebrenica, kao i prethodnih godina,
ali danas s bitnom razlikom; ako se prethodnih godina 11. juli mogao prezirati kao
seljakluk, podrivanje demokratskih promjena, istine, pomirenja i povjerenja, e
danas je taj fukarluk do{ao do kriti~ne ta~ke: nema vi{e. Vrijeme je da razumijemo
da se na{ usud nije pomakao dalje od Srebrenice. Za{to?

***
Sudbinska sigurnost Bosne i Bosanaca nije se pomjerila s mrtve ta~ke u
odnosu na vrijeme pred agresiju na RBiH. Mi smo opet telad. Zalud desetine hiljada
ubijenih, silovanih, obogaljenih, raseljenih. Zalud bol. Ni{ta nismo nau~ili, ni{ta
upamtili. Dato nam je sedam godina kakvog-takvog mira da poku{amo politi~kim
sredstvima stvoriti sigurnost za Bosnu i sebe. Nismo ni{ta u~inili. Sedam godina
je ba~eno ni u {ta. Sad je vrag do{ao po svoje, da nam opet naplati {kolarinu, a na
nama je da li }emo s kamatama u~iti pravila opstanka, ili }emo skon~avati u
ambijentu nestanka.
Sve {to je bo`ijom rukom stvoreno ima jasna pravila opstanka. Ljudski
`ivot tra`i iskustvo, u~enje na gre{kama, uklapanje u okolinu, kako bi mogao
funkcionirati. U protivnom, sti`u opomene, pa kazne. Tako je i sa narodom, i sa
zemljom. Ni Svijet, ni Bosna, ni Bo{njaci, ne uklapaju se u pravila univerzuma. UN
su sudjelovale u zlo~inu nad Srebrenicom, a da za to nije procesuiran ni jedan od
njihovih predstavnika; Kofi Anan je ~ak dobio Nobelovu nagradu za mir, iako je
o~ita njegova odgovornost za Srebrenicu. UN su tri i po godine dr`ale embargo na
oru`je bosanskoj Vladi, {to je suprotno Povelji UN-a, i {to ima konkretno zna~enje
sau~esni{tva UN u genocidu i razaranju bh. multietni~ke paradigme. Ra~uni za
po~injeno zlo uvijek sti`u s kamatama. [irom Svijeta su izbijala krizna `ari{ta ~iji
se faktor nasilja ugledao na krhkost me|unarodnih principa smrvljenih u Bosni.
Svjetska hipokrizija, po kojoj je zlo~in negdje zlo~in, a negdje antiterorizam, prelila
se u druge dijelove Svijeta i uzdrmala novi svjetski poredak.
Dnevnik revolucije

109

U tom pravilniku zlo~ina i kazne lak{e }emo razumjeti sami sebe; nas je
odsustvo unutarnjeg morala, upravo na godi{njicu Srebrenice, vratilo pred novo
suo~enje sa bolom, ne bi li mo`ebit shvatili kako se od svoje sudbine, date drugima
na punomo}, nikud ne mo`e pobje}i.

***
Danas je valjda i pticama pod d`amijskim krovovima jasno da je dr`avno
rukovodstvo RBiH trampilo Srebrenicu za obru~ oko Sarajeva. Brojni dokazi,
koincidencije, nevjerovatnosti, svjedo~e da je rukovodstvo SDA do grla uronjeno
u trgovinu koja je izmakla kontroli. Bilo je, navodno, dogovoreno da ~etnici osvoje
Srebrenicu, a ljude puste prema Tuzli. Po{to su ve} dotad Karad`i} i Mladi}
promovirani kao zlo~inci, oni su iskoristili lakovjernost bo{nja~kih debila i
masovnim likvidacijama ih uvukli u sau~esni{tvo u zlo~inima. Na isti na~in su u
zlo~in uvu~eni i me|unarodni faktori, a poglavito francuska Vlada, koja je bila
izvr{ni producent ove trgovine sa neplaniranim posljedicama.
()
Ta sila univerzuma koja nam vazda potura kontrolne iz sudbinske
matematike posebno je osjetljiva na one koji su pred isku{enjem da se odupru zlu.
Dakle, nisu u na{im `ivotima sporni nosioci zla, oni su svakako jaha~i apokalipse,
sporni smo mi koji smo imali obavezu da ne{to u~inimo sa krvavim iskustvom.
Da nau~imo. Bosanske `rtve su pre`ivjele Bosance obavezivale na misiju.
Ignorirati to isku{enje, zna~i dovesti se u poziciju da ti se do u nedogled ponavlja
isti sudbinski obrazac. Malo bi se koji magarac dvaput opekao, recimo, na u`arenu
ringlu. Malo koji civiliziran narod ne bi uo~io svoju {ansu, upravo na tome {to su
mu svi, i pred Bogom i pred Svijetom du`ni. Umjesto da narednih stolje}a svakog
jutra svima nabijamo na nos to {to su nas izlo`ili genocidu, mi smo krenuli po
Svijetu da se izvinjavamo zato {to smo bili ubijani.
()
Temeljni krivac za procese bo{nja~kog poganjenja bo{nja~ke `rtve jeste
bo{nja~ka inteligencija! Narod ne mora znati ~itati ni redove, ni izme|u redova,
ali Bo{njaci imaju ljude koji razumiju sve o ~emu govorimo. Za{to oni {ute? Zato,
burazeru, {to su kupljeni ko zadnje prostitutke, zato {to su stra{ljivi ko {umski
ze~evi, zato {to sa papirom na kome pi{e da su doktori, profesori, titula{i bo{nja~ki
narod mo`e obrisat dupe. Njihov intelektualizam ni~em ne vrijedi, jer ova zemlja
od tih slova nema nikakve koristi. Oni su bili du`ni organizirati akademsku pamet
u dijalog, odrediti strategiju, prepoznati udare i odrediti odbrane, kako se Bo{njaci
ne bi doveli u poziciju da ih se Srebrenica ti~e koliko i avionska nesre}a u
Banglade{u.

***
Zato nas evo iznenada pred vratima svoje tragi~ne pri~e. Na{ih pet minuta
trajalo je sedam godina, u kojima smo, slu{aju}i i slave}i Cecu Ra`njatovi},
poku{avali pobje}i od `rtava, od bola, od nedoraslosti. Umjesto da smo razumjeli
da nam je dejtonski mir dat da ucjenjujemo, zanovjetamo, tersimo, i da bu~no
tra`imo bosansku Bosnu, u interesu stabilnog mira, ustavnog ukidanja genocidnih
rezultata kojima se podriva, recimo, stabilnost Balkana. Mogli smo se do mile
volje pozivati na Srebrenicu i obavezivati kojekakve Petri~e na {utnju, i na na{u
demokratsku i civilizacijsku volju.
Po{to nismo ni{ta tra`ili, po{to smo se kurvali u raznim pozama, stanje je
ostalo po mjeri dogovora iz Kara|or|eva. Ovog ~asa vi{e nismo bitni. Amerika se
povla~i, povla~e se UN, ostajemo sa podijeljenom Evropom koja }e preko na{ih
grobova mjeriti svoje jal srpske, jal hrvatske interese. Evropa }e stabilnost BiH
graditi na titranju Republici Srpskoj. [to se njih ti~e, ovdje bi dobro do{ao jo{ jedan
110

Dnevnik revolucije

rat, da kona~no nestane bo{nja~kog problema sa krsta{kog lica Evrope. Da nas se

kona~no kutari{u. Iskustvo nas u~i da se mir za~as mo`e okrenuti u rat, i to nikad
ne treba zaboraviti. Ne zbog rata, ve} zbog mira, jer je priroda ure|ena tako da
slabi bivaju magnet za agresivne. Onoliko koliko smo spremni da se odbranimo,
toliko }e biti manje {anse da nas se opet napadne. ^injenica je da danas i vojno i
mentalno li~imo na istopljene ~varke u crijevima Predraga Gojkovi}a Cuneta.

***
Srebreni~ke tragedije se, stoga, ne treba prisje}ati u formalnom zna~enju,
jer je to odve} degutantno u odnosu na sve {to bi Srebrenica u na{im `ivotima
morala biti. Kad znamo da je od Srebrenice napravljen ogavan biznis, da su se na
tzv. humanitarnoj pomo}i bogatili upravo oni koji preziru i ignoriraju srebreni~ku
golgotu, onda je uistinu isprazno 11. jula samo se pomoliti za du{e ubijenih. Treba
govoriti! O tome {ta nam mora biti Srebrenica, a {ta nam danas Srebrenica nije.
Jer ako svoje opoganjene du{e ne o~istimo su{tinom Srebrenice, njenim zna~ajem
za na{u sve neizvjesniju budu}nost ne}e nam biti spasa. Da bismo opstali, mi
moramo postati ono {to higijena prirodnih zakona od nas tra`i. Mi moramo biti
Srebrenica, da nam se Srebrenica vi{e nikad ne bi dogodila.
Br. 56, 10. VII 2002.

Dnevnik revolucije

111

Dnevnik revolucije

Magare}e godine
Ho}e li se bosanski mrtvac probuditi kad sazna da }e Kosovo
gruntovati Albanci, a da }e svesrpski gubitak biti kompenziran
pripajanjem genocidnog entiteta Srbiji?
U svjetskom medijskom prostoru Bosna je oslovljena kao baza tzv. islamskog
terorizma. Kada je 1992. grunula agresija, u svijetu smo imali ~ist obraz, pa nam
ipak niko nije htio pomo}i. Danas nam je obraz oklevetan, binladenovski je, pa bi
nam i eventualna ratna sudbina bila afganistanska. U svijesti primitivnog javnog
mnijenja, mi smo oni {to ugro`avaju svjetski mir, pa se zbog novog klanja na{ih
vratova pogotovo sad niko ne bi ni po~e{ao. Koga je uop}e briga za istinu!
Od 11. septembra ~ovje~anstvo skon~ava na produkciji la`i. Bez serijske
proizvodnje tzv. islamskih terorista, holivudski spektakl ne bi imao pogonsko
gorivo. Niti bi projekat iz Kara|or|eva ugledao debelu {ansu za svoj hitri zavr{etak.
Opasna je koli~ina ljage ba~ena na bosansko pravo na `ivot. Te la`i su nas sa
pijedestala planetarne `rtve survale u brlog zla. Eto, izmi{ljeno je i da su tzv.
islamski teroristi htjeli likvidirati jal Mesi}a, jal Ko{tunicu. I, nikom ni{ta. Pa, majku
mu, dokle?! Ho}e li kona~no neko snositi odgovornost za te dimne bombe? Ili
uhapsite te teroriste, ili uhapsite sebe!!! Zasad je jedini terorizam u ovoj zemlji to
isprazno, la`no, kurvanjsko optu`ivanje ove napa}ene zemlje, i njenih po{tenih
ljudi, za taj jebeni terorizam!

Xallabucka near Wathickan, tj. Sandokan

Analizom medijskog tretmana svih dosada{njih izmi{ljenih slu~ajeva, od
Alijine slike sa Bin Ladenom, preko Pogorelice, pa do ove posljednje gu`ve, dalo bi
se ustanoviti da su te halabuke same sebi cilj. A za{to i ne bi bile? Halabuke
proizvode sliku o teroristi~koj Bosni, one stvaraju ambijent straha, a strah sasijeca
noge svakom poku{aju da se ru{e rezultati agresije, iza kojih i sada stoje jedini
istinski teroristi u BiH: ~etnici i usta{e. Ako je svjetski plan da se stabilnost BiH
gradi eliminacijom bo{nja~kog faktora, na temeljima dinamita iz Kara|or|eva,
onda je jasno ko ovdje smeta. Remetinac su Bosanci, poglavito Bo{njaci, koji bi
nakon sedam godina dejtonskog drkanja mogli izgubiti strpljenje; mogli bi se
organizirano suprotstaviti tom o~itom sudjelovanju UN-a i Evrope u betoniranju
rezultata genocidne agresije. Kako ih preventivno zaustaviti? Sataniziranjem.
Ubrizgavanjem straha. Implementiranjem svijesti da bi ih svaki nesmotren pokret
mogao ko{tati novog genocida, i nestanka. Ovako }e nestati, ali mirnim putem,
bez krvi.
Sataniziranje Bo{njaka nosi dvostruku korist za zapadnu politiku. Prva je u
saznanju da tzv. islamski teroristi ne `ive ba{ u afri~kim i azijskim pe}inama, ve}
ih ima i na asfaltu, zubli Vatikana. Druga je u suzbijanju bosanskog demokratskog
otpora uni{tenju BiH. Kad razumijemo imperijalisti~ku mo} klevete, ne}e nam biti
ni do kakavih redefinicija Dejtona, ve} do glave na ramenima. Vidjeli smo
112

Dnevnik revolucije

posljednjih mjeseci kako lete bo{nja~ke glave, ko koko{ije u Agrokomercu. Na

prste jedne ruke se mogu nabrati ljudi koji su digli svoj glas protiv nove 1948.
Korupcija i prostitucija caruju bosanskim dru{tvom, bogati su zara`eni prodajom
Bosne, a siroma{ni strahom da bi mogli postati roba. Vlada ugursuzluk, a moral
skon~ava u strahu da ne bude otkriven, i optu`en za terorizam. U su{tini, mi smo
mrtvi.

Weressya goes to the xawa

Kao {to smo ranije govorili, cilj je umrtviti bosanski patriotski faktor do
mjere da nije u stanju pru`iti nikakav otpor zvani~nom konstatiranju bosanske
smrti. Napad na Ameriku samo je poslu`io da bosanski kudret-sahat br`e od{ljaka.
Uskoro }emo se suo~iti sa zapadnom inicijativom da se balkanskim granicama
dadne kona~ni karakter. Kosovo }e gruntovati Albanci, a svesrpski gubitak }e biti
kompenziran pripajanjem Republike Srpske Srbiji. Hroni~no naivno vjerujemo i u
potpise sa tzv. Sarajevskog samita, a na Zapadu vrvi od diplomatskih aktivnosti
da se otvori pitanje balkanskih granica. Dok bh. diplomatija na ~elu sa Zlatkom
Lagumd`ijom po svijetu izmi{lja terorizam u BiH, srpska diplomatija veoma
uspje{no okuplja centre mo}i oko ideje zamjene Kosova za RS; oni su, bre, tandem. [ta zna~e sarajevski potpisi o po{tivanju granica? Isto {to je zna~ilo i
me|unarodno priznanje RBiH. Ni{ta, jer se sve da preoblikovati, ako nema otpora.
Tako je, zahvaljuju}i ucijenjenoj bo{nja~koj politici, od gotovine napravljena
veresija, a od veresije }e nastati hava.

Yebbe se Bege
Dok se samozadovoljavamo budala{tinom da nas ni deset genocida nije
moglo uni{titi, iako smo stjerani u tri indijanska geta, nad nama se nadvija mrk
oblak kona~nog (samo)uni{tenja. Onima {to nam kroje the end bezbeli li~imo na
neizlje~ive du{evne bolesnike. [ta nam god u~ini{, mi }emo naviti narodnu muziku
i re}i: Jebe se Bege. Bo{nja~ki mudraci }e u tome prona}i vezu sa miroljubivim
bogumilima, jer i njih je handrio ko je stigo, pa su skon~ali u rijetkim historijskim
spisima. Tako }emo i mi ipak u}i u historiju, uzinad, nek du{mani pocrkaju. To {to
nas ne}e biti, manje je bitno u odnosu na historijski i nau~ni kontekst.
Jakako, te{ko se miriti sa debilstvom u svojoj avliji. Otud poku{aj da spasemo
makar ne{to od svoje ljudske ~asti. Makar da ka`emo da razumijemo {ta nam se
doga|a. Oko nas je hi~me stra{nih la`i na koje bi trebalo reagirati. Novina bi bila
tijesna da se odgovori na sve opasne gluposti kojima nas tetoviraju.
Eto, kad smo ve} spomenuli tu halabuku oko atentata na jal Ko{tunicu, jal
Mesi}a, ilustrativno je citirati jedan dr`avotvorni policijski medij koji je o ovome
izvijestio sljede}e: Pretpostavke SFOR-a da se planiraju atentati na strane
zvani~nike su vjerovatno istinite jer gdje ima puno oru`ja a malo novca, ljudski
`ivot ne vrijedi gotovo ni{ta. Pa u vra`iju mater! Kakve to veze s pame}u ima!
Ima, ja{ta neg ima. Za{to? Zato {to magarca mo`e{ optu`iti za terorizam, a
on }e i dalje mrdati u{ima. Na{a je mlitavost uzrok svih na{ih nevolja.
Br. 57, 24. VII 2002.

Dnevnik revolucije

113

Slobina Bosna na policijskom zadatku

proganjanja bh. intelektualaca

Pisoarisanje bosanske pismenosti

Policijske nakaze iz Slobine Bosne,
poput nacisti~kih egzekutora, izva~e ljude iz stroja,
iz `ivota, i `igo{u ih re`imskim pe~atom ljage.
Ju~er Marko Ve{ovi}, danas Gradimir Gojer, sutra
Papci, tj. seljoberi iz Slobine Bosne u svojoj pi{ala~koj misiji imaju iste
metode djelovanja koje su koristili Gebels, Berija, Karad`i} i njima sli~ni, a koje
danas koriste borci protiv terorizma. Metodologija fa{izma se zasniva na ra~unici
da je intelektualna masa isuvi{e letargi~na, konformisti~ka, samosvoja, da bi branila
op}e vrijednosti. Primitivizam i agresivnost se isplate, jer im nema ko stati u kraj.
Pogotovo ako iza te navale seljakluka stoji policijska dr`ava, kakav je slu~aj sa
munjevitim spojevima Slobine Bosne. Dramatur{ki obrazac fa{izma funkcionira
na aktivnoj relaciji od primitivaca prema `rtvi, odnosno na pasivnom stanju `rtve
prema agresiji. Izme|u kabadahija i `rtava stoje amorfne intelektualne jadinke,
koje iz straha da ne postanu `rtve nemaju volju da bilo {ta {tite. Milioni Jevreja su
u Hitlerovoj Njema~koj ugu{eni u gasnim komorama, ali nikome nije naumpalo da
digne svoj glas u odbranu humaniteta njema~ke nacije. Srbi su klali, silovali, palili,
ali je tek nekoliko srpskih imena ustalo da brani ~ast srpstva. To su uglavnom bili
srpski pisci u egzilu, daleko od Dra`ine Crne ruke. Sli~no je danas u Americi. Tako
je danas u na{oj zemlji, gdje Slobina Bosna, poput nacisti~kih egzekutora, izva~i
ljude iz stroja, iz `ivota, i `igo{e ih munjevitom zvijezdom.

Koncetrancija nakaznih likova

Kad pogledate Zafranovi}ev film Okupacija u 26 slika, u kome ima ona
grozomorna slika mu~enja Jevreja u autobusu, uo~it }ete nevjerovatnu sli~nost
izme|u filmskih kolja~a, i likova koji danas ~ine Slobinu Bosnu. Zafranovi} je i{ao
prostom logikom: face koje su do~ekale svojih pet minuta da svekolike frustracije
izdignu na pijedestal patriotizma moraju biti nakazne, buljave, histeri~ne.
Egzekutori izgledaju ba{ onako kako ih mali Perica zami{lja. Oni su manijakalni
tipovi koji bi u normalnom vaktu ostali na marginama stvarnosti, a duhovni `ivot
bi imali po parkovima, skidaju}i ga}e i stra{e}i djevojke. Nenormalna vremena
takve ublehe izbacuju u prvi plan, jer je bolesnom re`imu potreban bolestan sluga,
koji }e prona}i sebe u proganjanju zdravih }elija dru{tva. Otud nije nimalo slu~ajno
{to se umjetni~ka vizija Zafranovi}evog filma ovaplo}uje u bosanskoj stvarnosti,
u Slobinoj Bosni, kao centri{tu policijske govnare. Te{ko da igdje u BiH, na jednom
mjestu, ima toliko nakaznih pojava, a{i}are patolo{kih likova, rugoba i smradova,
kao pod krovom redakcije Slobine Bosne. Semanti~ko jedinstvo zloduha i nakaze
tamo je dovedeno do savr{enstva.
U normalnim vremenima Senad Avdi} bi imao perspektivu da glumi tuku u
crtanim filmovima, a amid`i} mu Edin Avdi} da glumi glavni lik u trilerima Som
1,2,3. Metilj, kao eminencija ove zahodske duhovnosti, mogao bi glumiti svoje
114

Dnevnik revolucije

prezime. Bilo bi sevap prema historijskoj nauci sakupiti nekako njihove slike i
poredati ih na plakat, kao {to su poredane one ameri~ke bradonje. O~i u o~i s
nakazama, uo~ili bi prije s kakvom bagrom imamo posla. Njihovi fa{isti~ki tekstovi
to odve} dokazuju, ali bi vizualni do`ivljaj kompletirao ~itala~ko uvjerenje.
[ta da se radi s ovih }alovina? Iz broja u broj oni vr{e agresiju na bosansko
dostojanstvo, na ~ast, na neke ljude koji svojim djelom zavre|uju do`ivotno
po{tovanje, a bivaju izlo`eni pija~arskoj, uli~arskoj, patolo{koj harangi. O~ito je da
u bosanskom dru{tvu nema snage za suprotstavljanje ovom medijskom fa{izmu.
Za{to bi neko ustao da brani nekoga, kad zna da }e u toj odbrani ostati sam, i da }e
se dizanjem glasa metnuti na odstrijel budaletinama iz Slobine Bosne? Ljudi jo{ ne
razumiju da }e se, ako Bosna opstane, pro{lost vagati po tome koliko su te proganjali
policajci u liku tuke, soma i metilja. Pismeni su isprepadani, ne toliko tukom i
somom, koliko spoznajom da ih nema ko za{tititi. Da smo normalno dru{tvo, koje
ima svijest o odbrani svojih vrijednosti, svojih znamenitih ljudi, dogodilo bi se da
grupe intelektualaca potpi{u proglase u odbranu onih koje cijene. A po{to smo
dru{tvo u kome caruju debilne sujete, u kome smo svi najve}i, niko ni za koga
ne}e u~initi ni{ta. ^ak {ta vi{e, ra~una se palana~kom logikom da je napad na
nekoga dobro do{ao, jer je manje konkurencije. Sve dok Hitler ne zakuca i na
na{a vrata. Tada }emo biti sami, kao {to je bila sama Bijeljina dok smo u Sarajevu
govorili kako rata ne}e biti. Fa{izam se zaustavlja na tu|im, a ne na svojim vratima.

Haranga na one po kojima se prepoznajemo

Ovaj tekst je potaknut odvratnim napadom Slobine Bosne na jednog od ljudi
po kojemu se prepoznaje bosanski kulturolo{ki identitet. Oti|ite u Beograd, Skoplje,
Podgoricu, Ljubljanu, Zagreb, Maribor, Split, Dubrovnik, Var{avu, Rijeku, Bitolu,
pa }e vam re}i ko je Gradimir Gojer. Njegovo rediteljsko ime utkano je u teatarske
identitete ovih gradova. Oko 80 re`ija u BiH, oko 10.000 tekstova na stranicama
kulture, stotine kulturnih manifestacija, preko 30 godina tragovlja u kulturi na{e
zemlje. I onda, pojavi se nakav balavac, som, Edin Avdi}, koji pod milim bogom
ni{ta ne zna~i, pojavi se takva protuha da u`asnim uvredama oljaga ime i djelo
Gradimira Gojera.
Taj bezveznjakovi} je svojedobno na isti na~in oljagao Marka Ve{ovi}a.
Na{ veliki pjesnik je, kao i Gojer, ostao na vjetrometini patolo{ke gadosti. Edin
Avdi} je ljagao i prvu bh. operu, uprkos brojnim hvalospjevnim stranim kritikama,
napisav{i, uz brojne baljezgarije, da se u Zagrebu Hasanaginica prodavala sa
ga}ama i ~arapama. I, nuto ~uda, prije dva broja Slobina je Bosna, poslije gostovanja
prve bh. opere kod Stjepana Kosa~e u Mostaru, sro~ila hvalospjev o Hasanaginici,
kao da prethodno nije vodila rat protiv ovog projekta, tvrde}i da je to marketing
SDA. Kad mo`e Edin Avdi} biti i ekspert za kulturu, i ekspert za srednji istok, mo`e
vala i Hasanaginica biti i vaka i naka. O~ito da je rije~ o totalnoj budali koju ne
treba uzimati za ozbiljno, ali je treba evidentirati kao psihijatrijski i munjologijski
slu~aj.
Vratimo se Gojeru. Kolja~i su danas pred njegovim vratima. I da nije tako,
Gradimir Gojer zaslu`uje odbranu. Kao i Marko Ve{ovi}. Kao i mnogi drugi po
kojima je pi{ao Edin Avdi}, svode}i njihov zna~aj na funkciju pisoara. Zbog ovih
ljudi Bosna ima smisla. Ako izgubimo te ljude, izgubili smo zemlju. Njih brani
njihovo djelo. Ali njihovo djelo ne brani nas. Jer mi smo glavne `rtve harange na
ljude po kojima se prepoznajemo.
Br. 57, 24. VII 2002.

Dnevnik revolucije

115

PODSJE]ANJE
Bosanski duh u knji`evnosti - {ta je to? (1967 2002)
Trideset i pet godina od pojave najzna~ajnijeg eseja u bh.
kulturnoj i politi~koj historiji

Strategija Bosne
Zahvaljuju}i Muhamedu Filipovi}u 1967. godine
su pokrenuti kulturni i politi~ki procesi
koji }e dovesti do bu|enja bosnosti i definiranja bh. dr`avotvorne
autenti~nosti, a u kona~nici i
do me|unarodnog priznanja RBiH
Ove godine se navr{ilo 35 godina od objavljivanja kultnog eseja Muhameda
Filipovi}a Bosanski duh u knji`evnosti {ta je to?. Nikada ni jedan autorski tekst
objavljen u Bosni, o Bosni, nije za i na Bosnu imao tako krupan uticaj kao ovaj.
Sigurno je da je bivalo i da }e biti i sna`nijih tekstova, pa i od samog Filipovi}a, ali
se ovaj pojavio u nevrijeme ~iji mu je kontekst dao osobine historijskog dokumenta.
Povelja Kulina Bana ili Deklaracija ZAVNOBiH-a jesu sveta slova bosanske
dr`avnosti, kao histori~ni me|a{i volje da Bosna bude dr`avom. Ali, Filipovi}ev
Bosanski duh je individualni, revolucionarni, terslu~ki, autorski istup, koji je po
pozitivnim posljedicama blizak utjecajima kakve su za bosansku dr`avnost imale
pomenuta Povelja ili Deklaracija. Dakako, onima {to na sarajevskim ulicama danas
vide `ivog i zdravog Muhameda Filipovi}a ova }e teza izgledati pregonjeno, no,
lako je pokazati da je Filipovi}ev revolucionarni istup iz 1967. godine imao
neprocjenjiv zna~aj za potonje procese bu|enja bosnosti i definiranja bh.
dr`avotvorne autenti~nosti.

Bosanska hereza
U vrijeme kad je pisan Filipovi}ev Bosanski duh, potkraj 1966. godine, bile
su rasplamsane srpske hegemonisti~e ideje po kojima je od Srbije, Crne Gore i
BiH trebalo na~initi jednu republiku. Tezu da je jugoslovenska federacija
preglomazna, i da bi se utapanjem BiH u beogradski aparat pospije{ila
funkcionalnost SFRJ, gurali su Aleksandar Rankovi} i Cvjetin Mijatovi}. Poslovi~no
poltronska muslimanska javnost u BiH uglavnom je pristajala na ubje|enje da njen
status kona~no treba rije{iti srbizacijom, pa su se mnogi bo{nja~ki pisci ve}
izja{njavali kao Srbi; mnogi su pisali po ekavski, jer im je to otvaralo beogradski
{alter za objavljivanje knjiga. Ko zna gdje bi se zavr{ila ta nahajcana velikosrpska
pomama, da trojica znamenitih Bo{njaka, Mak Dizdar, Ahmet Hromad`i} i
Muhamed Filipovi}, nisu {apatom i uz kahvu, kako i prili~i opakom ambijentu,
razmijenili mi{ljenja o olujnom posrbljavanju Bosne.
Mak Dizdar je u to vrijeme bio urednik ~asopisa @ivot, gdje su objavljivani
knji`evni sadr`aji iz kojih je zra~io dotad neprozvani bosanski duh u knji`evnosti.
Iz tog perioda zna~ajni su u brojevi ^asopisa Odjek, jer se i tu spontano javlja
plejada mla|ih bosanskih autora koji u svojim tekstovima pru`aju latentni otpor
namjerama da se za srpsku stvar iskoristi stanje bosanske nedefiniranosti.
U drugoj polovini 60-tih bosanski duh je u Bosni predstavljao politi~ku herezu,
jer je sudbina BiH ve} pope~atana u velikosrpskim nakanama. Trajali su veoma
116

Dnevnik revolucije

agresivni nasrtaji na jednakopravnost bh. federalne jedinice. Bosni je osporavano

pravo da ima svoju rtv ku}u, Akademiju nauka i umjetnosti, pojedine fakultete i sl.
Smatralo se da Bosni ne trebaju akademici, jer Srbi pripadaju Beogradu, a Hrvati
Zagrebu, pa se ne}e valjda zbog jedne vjerske grupacije bez nacionalnog identiteta
formirati zasebna ANUBiH. Pojavljivali su se i stavovi da Bosni ne treba, recimo,
Likovna akademija, kad ve} bolja postoji u Beogradu, itd. Projekat srbizacije BiH
je hranjen ~injenicom da Bo{njaci nisu priznati kao nacija, ve} su ne{to, nako, {to
je najbolje utopiti u Srbe, i time rije{iti problem BiH. Hegemonisti~kom logikom
gledano, institucije bosanske duhovnosti uistinu nisu imale nikakve svrhe.
Agresivno postavljenom planu za potapanje BiH, bilo je neisplativo i opasno
suprotstaviti ideju autohtone i autenti~ne bosanske duhovnosti.

Promi{ljanje otpora
U ti{ini kliktanja na svaku ko{avu iz Beograda, u op}oj zagubljenosti, prvi
je prokinuo Muhamed Filipovi}, i stvari nazvao pravim imenom. On pi{e o
bosanskom duhu o knji`evnosti, jednako kao {to Miroslav Krle`a pi{e o podravskim
motivima. Naslov je povod da se dotaknu sociokulturni, a time i neizre~eni politi~ki
konteksti. Filipovi} govori - o na{im starim gradovima, o na{oj arhitekturi,
urbanizmu, ste}cima i uop}e sakralnim spomenicima, o na{im starim knjigama,
vezu, odje}i, najzad o na{em na~inu `ivota uop}e. On Bosnu 1967. godine naziva,
hereti~ki NA[OM. Filipovi} ide do kosti, pa ka`e: Agresivni nacionalizmi, raznih
vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprinijeli su mnogo propadanju
i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije . On, dakle, govori o
nacionalizmima, koji u datom kontekstu imaju biti samo srpski i hrvatski. Filipovi}
definira neprijatelje bosanskog duha, a posve je svejedno da li ih imenuje ili ne.
Ovaj kultni esej vrvi od prepoznavanja sila koje su aktivno usmjerene na uni{tenje
bosanske opstojnosti, naspram historijskih, kulturolo{kih fakata koje o Bosni
svjedo~e kao o, kako Filipovi} ka`e jedinstvu i cjelini.
[ta je moglo nagnati 37-godi{njeg Muhameda Filipovi}a da vrisne u uho
gluhe prestra{enosti i zakupljenosti bosanske inteligencije? Intelektualna i
patriotska odva`nost!!! On je mogao pretpostaviti na kakvu }e harangu nai}i to
~a~kanje o~iju. Vi{e od godinu dana trajala je politi~ka i medijska haranga protiv
Filipovi}a, kao glavnog muslimanskog nacional{oviniste. Bilo je profitabilno
udarati po Filipovi}u, i od njega okretati glavu. Kako mu je bilo izdeverati Goli
otok na sarajevskim ulicama, samo on zna.
Ali, Filipovi} je znao i vidio vi{e od priglupog re`ima koji je njegovim idejama
napravio strahovito dobru reklamu. Filipovi}u je trebalo otvaranje javne agresije
na ono {to JESTE Bosna, jer je znao da }e ogromna medijska gu`va neminovno
proizvesti otpor i regrutirati nove borce za bosanski duh u Bosni. Filipovi}evo
samo`rtvovanje otud nije bilo iracionalne, ve} strate{ke naravi.
Sve {to se poslije doga|alo s Bosnom, u vidu afirmacije njenog
jednakopravnog statusa u jugoslovenskoj federaciji, ~ime je u kona~nici
obezbje|eno me|unarodno priznanje RBiH, nemogu}e je promatrati bez
razumijevanja kulturnih i politi~kih procesa koji su pokrenuti zahvaljuju}i
Muhamedu Filipovi}u.
Br. 59, 21. VIII 2002.

Dnevnik revolucije

117

Kravlje ludilo u Slobinoj Bosni

Shit-grafit na reisovu d`ubetu

Da je reis od{utio uvredu da je mafija{, da je pogeo glavu i
prihvatio za sebe takvu kvalifikaciju, niko se ne bi pojavio da
kritikuje Slobinu Bosnu zbog vrije|anja bo{nja~kog vjerskog
poglavara. E to je klju~na ta~ka ove pri~e!
U posljednje dvije sedmice dogodila su se dva slu~aja u kojima su novinari
bili stvarno ili nestvarno ugro`eni. Prvi slu~aj je stvorio Zlatko Lagumd`ija svojom
izjavom da }e nekakvom ~etvrtom metodom odgovarati na medijske nasrtaje na
njega i njegovu poslovnu familiju. Drugi slu~aj je stvorio reisu-l-ulema Mustafa ef.
Ceri} kada se usudio da brani sebe o uvreda koje mu je nanio policijski bilten
zvani Slobina Bosna. U prvom slu~aju novinarima je upu}ena otvorena prijetnja
od nosioca vlasti, a u drugom je novinaru, tj. policajcu na novinarskom zadatku,
uzvra}eno pribli`nom mjerom, ne~im {to bi se mo`da moglo smatrati uvredom.
Senad Avdi}, u narodu i u KOS-u poznat pod nadimkom Tuka, vrhovnog je
vjerskog poglavara u Bo{njaka nazvao mafija{em, a reis Ceri} mu je uzvratio
samilo{}u, rekav{i da je u nas obi~aj da se ljudima poreme}ene pameti ne zamjeri
na njihovim poreme}enim gestama. Naspram ovih razmijenjenih uvreda, prijetnja
jednog autokratskog politi~ara na vlasti, kakav je Zlatko Lagumd`ija, doima se
kud i kamo zna~ajnijim doga|ajem. Me|utim, mediji su preplavljeni reakcijama i
stavovima o uvre|iva~koj vatri izme|u Senada Tuke i reisa Ceri}a, ali se ne bave
~injenicom da, kako re~e Nijaz Durakovi}, u povijesti ove zemlje nikad niko nije
tako zaprijetio novinarima kao Zlatko Lagumd`ija.

Reisova agresija
[ta nam to govori? Pa to da `ivimo u totalitarnom medijskom ambijentu u
kome se istina oblikuje prema potrebi vladara, a ne prema samoj sebi. Zoran
ilustrativ ove totalitarne medijske slike je nekakvo lokalno novinarsko udru`enje
APEL iz Mostara koje se diglo da {titi Senada Tuku od navodne reisove agresije,
ali se nije diglo da {tititi novinarski svijet od stravi~ne prijetnje lidera im
Lagumd`ije, koji je jasno poru~io da }e se mafija{kim sredstvima razra~unavati
sa svakim ko bude zadirao u njegovu navodnu privatnost; ba{ka je stvar {to lider
Lagumd`ija privatno{}u smatra svoju javnu funkciju, ~ime dokazuje da je, poput
Sadama Huseina, dr`avu shvatio kao privatnu firmu. To nekakvo novinarsko
udru`enje APEL ubudu}e treba shvatati kao i Slobinu Bosnu, odnosno, kao samo
jednu kariku u lancu policijske dr`ave ~iji bulterijeri obna{aju razne uloge, pa i
novinarske.
Mafija{ka prijetnja Zlatka Lagumd`ije izazvana je nizom tekstova u kojima
se dokazuje njegova umije{anost u mutne milionske poslove, koje je namije{tao
svojim kumovima, prijateljima, pa i srodnicima. Reisova tvrdnja da je Senad Tuka
du{evno poreme}ena osoba izazvana je dosad nevi|enim nasrtajem na autoritet
bo{nja~kog vjerskog poglavara; Slobina Bosna se nije bavila argumentiranom
118

Dnevnik revolucije

analizom direktnog povoda za svoj napad na reisa, a rije~ je o reisovom istupu u

vezi strategije satanizacije bo{nja~kog naroda, ve} je to iskoristila samo kao povod
da na ra~un reisa izrekne nagrublje kvalifikacije. Reis Ceri} je na skupu bo{nja~ke
omladinske dijaspore u Tuzli govorio o montiranim procesima protiv Bo{njaka,
{to je bilo dovoljno da ga Slobina Bosna nazove mafija{em. Time je Senad Tuka
potvrdio da je upravo ono zastupnik totalitarne logike po kojoj je svako kriv dok se
suprotno ne doka`e, jer je on li~no presudio Bo{njacima kojima krivica nije
dokazana, on ih je okrivio kao mafija{e, pa je tom logikom i reisa Ceri}a proglasio
mafija{em. Dodu{e, ni reis Ceri} nije daleko od Avdi}evog poimanja pravne
dr`ave, jer je i on zato~ene Bo{njake proglasio nevinim, a da im ni krivica, ni
nevinost, nisu dokazani. No, reis je bli`e svetom slovu pravne dr`ave, u kojoj je
svako nevin dok mu se krivica ne doka`e. Za razliku od njega, kod medijskog
kadije Senada Tuke kriv je svako koga se okleve}e, ba{ kao u Kafkinom Procesu.

Reisova neopreznost
Bilo bi smisleno da je Slobina Bosna smireno i profesionalno otvorila pitanje
reisovih ingerencija dok javno istupa sa ahmedijom i pod krovom Islamske
zajednice. Da je reis na skup u Tuzli do{ao u farmerkama, i da je rekao da to {to
govori govori kao bo{nja~ki intelektualac, a ne kao reis, njegov bi istup bio neupitan
sa stanovi{ta prava da bude gra|anin koji slobodno misli. ^injenica da je kao reis
uputio rije~i koje se ti~u politike, prava, sudstva, itd., njegov istup u najmanju ruku
dovodi do diskutabilnosti u pogledu ingerencija reisu-l-uleme. Slobina Bosna ima
pravo misliti kako vjerski poglavar ne bi smio koristiti svoj autoritet u politi~ke
svrhe, ali se to onda mo`e re}i pristojnim rije~ima, a ne uvredama koje blate
bo{nja~ki narod, samim tim {to se im se vjerski poglavar, bez suda i presude,
naziva mafija{em. Dakle, reisov istup je mo`da zavre|ivao novinarsku analizu,
ali nikako tako sramnu, i nevi|enu, uvredu.
Slobina Bosna je mogla profesionalno poentirati svoju nakanu da se samo
bavila reisovim ingerencijama. ^injenica da je posegnula za najgrubljom uvredom,
dokazuje da u ovom policijskom biltenu odve} nema profesionalizma, ali ni zdrave
pameti. Rije~ je o mr`nji! Samo patolo{ka mr`nja spram Bo{njaka, njihovog
vrhovnog vjerskog poglavara i islama, mo`e biti motiv najprizemnijih uvreda.

Zmije grizu iz iste rupe

Slu~aj je postao slu~aj kada se reis usudio da Senada Tuku nazove budalom.
Reis je to rekao u o~itoj dubokoj vjeri da se radi o psihijatrijskom slu~aju, {to je u
bh. javnosti uglavnom i poznato. Svojim komentarom na stra{ne uvrede reis je
Senadu Tuki halalio po~injeno zlo, jer je adet da se ne zamjeri onima kojima je Bog
oduzeo pamet. [ta bi drugo mogao kazati reis onome koji ga je nazvao mafija{em,
a za kojega se zna da ima psiholo{kih problema koje lije~i mr`nom prema Bosni i
Bo{njacima? Reis je, jednostavno, halalio i time iskazao plemenito suosje}anje sa
bole{}u Senada Tuke.
Reisov halalosum je bio povod da graknu pla}eni}ki mediji. Da je reis od{utio
uvredu da je mafija{, da je pogeo glavu i prihvatio za sebe takvu kvalifikaciju, niko
se od ovih pla}eni}kih medija i nekakvih APELA ne bi pojavio da kritikuje Slobinu
Bosnu zbog vrije|anja bo{nja~kog vjerskog poglavara. E to je klju~na ta~ka ove
pri~e! Po reisu se mo`e do mile volje pljuvati, kao i po Bo{njacima, ali vrla se
demokratija ne}e sjetiti da osudi medijske i politi~ke harange na ono {to je
bo{nja~ko. Pla}enici se pojavljuju samo onda kad treba ni od ~ega {tititi nekoga iz
njihove kurtizanske halke. Glas Amerike se u ovaj slu~aj uklju~io nakon reisovog
odgovora, ali ne i nakon napada Slobine Bosne na reisa. Glas Amerike nije tretirao
otvorenu mafija{ku prijetnju Zlatka Lagumd`ije novinarima koji istra`uju njegove
mutljavine, jer i Lagumd`ija, i VOA, i taj APEL i mnogi drugi prodava~i Bosne, pare
Dnevnik revolucije

119

uzimaju iz istog kazana. Oni bi da djeluju kao tzv. neovisne instance, ali ih ovakvi
slu~ajevi razotkrivaju kao jedan tim, u kome se zna {ta radi SKJ, {ta list Komunist,
a {ta KOS, tj. FOSS.
Na kraju, valja primijetiti da se niko od stotitne poznatih bo{nja~kih (a
za{to ne i drugih) intelektualaca i javnih li~nosti nije oglasio u povodu dosad
najte`e uvrede na ra~un reisu-l-uleme. [ute udru`enja za za{titu ljudskih prava i
sloboda, multireligijska i sli~na vije}a, {ute svi...
Valja se zapitati postojimo li?
Br. 59, 21. VIII 2002.

120

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Bo{njaci, kupujte pu{ke!

Nisu Bo{njaci krivi {to u ro|enoj dr`avi
nemaju vojsku koja ih mo`e za{tititi
Dejtonski sporazum je hrana za ~etnike i usta{e! Njime je privremeno
zaustavljena agresija na Bosnu i Bo{njake. ^etni~ka i usta{ka ideologija nemaju
nikakvog razloga da posumnjaju u svoju isplativost, budu}i da od 1992. posluju
bez gubitaka. Okupatorska cokula je ostala tamo gdje je i zate~ena Dejtonskim
sporazumom. Tu nema Bosne. Bosne ima jedva jo{ na 24 odsto bh. teritorije, gdje
pod civilizacijskim krovom bo{nja~ke ve}ine `ive zajedni~ke razli~itosti. Budu}i
da nije pora`ena i bh. zakonom zabranjena ~etni~ka i usta{ka ideja, i ovaj kusur
Bosne je pod upitnikom. Dejtonski sporazum Bosnu nije vratio njenom multietni~kom i antifa{isti~kom izvori{tu, ~ime je omogu}en slobodan razvoj s&h fa{izma,
u ~ijoj je sr`i genocid nad Bo{njacima. Bosnu od nastavka agresije jo{ samo {titi
prisustvo ameri~kih trupa. ^im bi ~etnici i usta{e uvidjeli da se SFOR po
neozbiljnosti pretvorio u nekada{nji UNPROFOR, grunula bi agresija ista kao i
1992. godine. Ovaj put se ni Bosna, ni Bo{njaci ne bi mogli odbraniti.

America goes to the chetnicks

Dokle god naspram svoje budu}nosti imamo zapete kame i ko~eve, vojno i
sigurnosno pitanje mora biti osnov na{eg politi~kog interesovanja. Trenutno se
niko, izuzev generala Rasima Deli}a, kriti~ki javno ne osvr}e na stanje na{e
sigurnosti. No, njegovi usamljeni(~ki) novinski tekstovi nisu adekvat potrebe da
se ovom temom bavi {iroki politi~ki, dru{tveni i medijski front.
Godine i{~ekivanja u nama su istesale patriotsku obamrlost. Vi{e nikome
nije ~udo {to je u Srbiji ~etni{tvo dominantnije nego prije sedam ili deset godina.
Kao da se to ~etni{tvo doga|a njima, a ne nama! Pa dok orgijaju sa crnim
zastavama i {ubarama, oni to misle na na{e vratove! Ove iste iz kojih se na
bo{nja~kim sijelima ore krme}e pjesme Cece Ra`njatovi}. ^etni{tvo je utemeljeno
na istrazi poturica, i dokle postoji i jedan musliman u Velikoj Srbiji, dotle }e
pradedovski zavet te divljake obavezivati na klanje. Dejtonski sporazum im je
dao Republiku Srpsku kao priznanje za zlo~ine. ^etnici su kona~no, Dejtonskim
sporazumom, dobili me|unarodnu licencu; prvi put nakon Drugog svjetskog rata
i kratkotrajne britanske podr{ke Dra`i Mihailovi}u, ovaj teroristi~ki pokret je
dobio spoznaju o svojoj validnosti.
SFOR koji je aktivno uklju~en u politi~ka rje{avanja vojnih pitanja u BiH,
nije prstom mrdnuo da demontira teroristi~ku ideju koja je u temeljima Vojske RS
i HVO. Pora`avaju}e je pona{anje ameri~kih oficira u SFOR-u, koji priznavanjem
~etni{tva i usta{tva blate ameri~ku antifa{isti~ku tradiciju i poni`avaju sve
ameri~ke `rtve koje su pale u borbi protiv Hitlerovog fa{izma, a time i protiv
~etnika i usta{a, kao Hitlerovih pomaga~a. Ako aktuelna borba protiv terorizma
svoje historijske korijene ima u borbi protiv fa{izma u Drugom svjetskom ratu,
Dnevnik revolucije

121

onda bi se Amerika morala na}i na strani bosanskih partizana, a ne na strani

~etnika i usta{a. ARBiH je jedini autenti~ni ideolo{ki sljednik bosanskih partizana,
koji su odbranili i na ZAVNOBiH-u reafirmirali dr`avnost BiH, kao zajednice
ravnopravnih naroda i gra|ana. Umjesto da civilizacijska ideja ARBiH bude
okosnica za definiranje vojnih pitanja u BiH, ameri~ka se politika u SFOR-u zadr`ala
na obrascu poistovje}ivanja fa{izma i antifa{izma.

Oshtree came za nowe yame

Navodno je u~injen veliki iskorak sa skuckavanjem Odluke o organizaciji i
radu institucija odbrane na dr`avnoj razini, koja bi trebala da bude neka vrsta
statuta Stalnog komiteta za vojna pitanja; ure|ivanjem vojnih pitanja na nivou
dr`ave, BiH bi trebala biti primljena u Partnerstvo za mir. Rije~ je o jo{ jednoj
dejtonskoj budala{tini koja }e antibosanskoj realnosti nadjenuti novo ime, kako bi
se pomislilo da ovdje ima jedinstvene dr`ave. U su{tini sve }e ostati isto.
Ameri~ki mentori iz SFOR-a ne}e da razumiju da ni dr`ava, ni vojska, ne
mogu postojati bez patriotske ideje. Kakva je svrha Stalnog vojnog komiteta, ako
u BiH postoje tri vojske od kojih jedino ARBiH ba{tini ideju za{tite svih bh. gra|ana?
VRS i HVO ba{tine ubijanje druga dva naroda! SFOR o~ito nije imao ambiciju da
vojno pitanje u BiH uredi u duhu slavne bh. antifa{isti~ke tradicije koja se ti~e
ponosa sva tri bh. naroda. Bez toga, dvije }e vojske odgajati svoje regrute na
ideologiji nacionalnog fa{izma. ^ekaju}i da nastave zapo~eti posao.
Svi dosada{nji sporazumi, u re`iji SFOR-a, usmjereni su protiv ARBiH. Sa
221.000, ARBiH je stjerana na 10.000 vojnika. Nikada nije ustanovljen rezervni
sastav tzv. bo{nja~ke komponente, koji bi trebao da broji 80.000 vojnika.
Vi{egodi{nja farsa sa Vojskom Federacije namijenjena je razoru`avanju ARBiH.
Do 30. VIII 1999. trebala je biti okon~ana integracija ARBiH i HVO, uvedene su
sankcije protiv HVO, ali je SDP-Alijansa ukinula te sankcije i produbila stanje
podijeljenosti. Sporazum o subregionalnoj kontroli naoru`anja (Firenca, jun 1996.)
sproveden je jedino nad ARBiH. Srbija i Hrvatska, kao logisti~ki centri VRS i HVO,
nisu na udaru SFOR-ove akcije presovanja naoru`anja. Dakle, jedino bo{nja~ki
narod nema zagarantiranu sigurnost!
Nalazimo se u stanju opasne obmane po pitanju na{e vojne sigurnosti.
Posljednjih sedmica u~estale su ~etni~ke najave da se o{tre kame za preostale
bo{nja~ke vratove. Nek general Silvester pri~a {ta ho}e, ali Bo{njaci moraju biti
naoru`ani neovisno od nepostoje}e Vojske FBiH!!!
Onog ~asa kad se u BiH stvori jedinstvena vojska, sa antifa{isti~kom,
anti~etni~kom i antiusta{kom ideologijom, Bo{njaci }e mo}i imati miran san. Dotad,
nek ~uvaju, kriju i nabavljaju li~no naoru`anje. Nisu oni krivi {to u ro|enoj dr`avi
nemaju vojsku koja ih mo`e za{tititi.
Br. 60, 4. IX 2002.

122

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Ubiti Franke{tajna
Republika Srpska je danas jedini fa{isti~ki faktor destabilizacije
Balkana i zato je treba ukinuti
Izjava jugoslovenskog predsjednika Vojislava Ko{tunice da je Republika
Srpska samo privremeno odvojena od Srbije dovodi u pitanje postojanje RS,
budu}i da bi svako otvaranje Dejtonskog sporazuma za redefiniciju polazilo sa
pozicija Republike BiH iz 1992. godine. Ako Ko{tunica misli da }e se RS pripojiti
Srbiji, kad istekne ta privremena odvojenost, onda vjerovatno ra~una na
me|unarodnu konferenciju o preustroju balkanskih granica. Ruska diplomatija
ve} predla`e da se novim granicama kona~no rije{e etni~ke napetosti na Balkanu.
Niko se ne obazire na to {to su te tzv. etni~ke napetosti proizvod strate{kog projekta,
a ne prirodnog sklada me|u ju`noslavenskim narodima.
Bosanskoj iscrpljenosti u ovom ~asu odgovara otvaranje ovog pitanja, jer
se Dejtonski sporazum ispostavio kao mrtvo slovo na papiru; sa protokom jalovog
vremena, u BiH je sve manje Bosne. Hrvatska politika nezvani~no istrajava na
uslovu: ili BiH bez entiteta, ili BiH sa tri entiteta. Velikosrpskoj politici tako|e
odgovara propitivanje granica, jer ra~una da bi se RS mogla dobiti u zamjenu za
ve} izgubljeno Kosovo. Imamo tri strane zainteresirane za namirivanje ra~una.
Samo nam je jo{ potreban rat da nas pomjeri s mrtve ta~ke.

Warwary wolland war

Me|unarodna politika, koja ima glavu sa dva lica, svjesna je da u
mirnodopskim uvjetima ne mo`e do}i do redefinicije Dejtona. Za sazivanje
me|unarodne konferencije je potreban ja~i vojno-politi~ki potres, koji bi
posvjedo~io da BiH ne mo`e funkcionirati kao stabilna dr`ava, te da njeno dejtonsko
ure|enje destabilizira cijeli region. Operacija destabilizacije BiH se mo`e proizvesti
kao i svaka pozori{na predstava. Napose, sve {to su SDS i JNA po~inili 1992. bilo
je puka re`ija sukoba, za koje nije bilo nikakvog unutarnjeg razloga, sve dok rat
nije profunkcionirao kao samostalan organizam. Danas je jednako mogu}e
izre`irati sigurnosne napetosti u BiH, koje za~as mogu eskalirati u ratni sukob,
nakon ~ega bi se nedvojbeno iz BiH povukle me|unarodne snage.
Obrazac koji smo vi|ali prilikom ~etni~ke genocidne okupacije Bijeljine,
Zvornika, Fo~e, Vi{egrada i drugih bh. gradova, prije neku no} je reinkarnirao o
Kozarcu, ali i u drugim mjestima u RS u koja su se vratili Bo{njaci. Pobjeda
ko{arka{ke reperezentacije Jugoslavije nad Argentinom bila je sjajan povod za
napad na bo{nja~ke povratnike. Sljede}i put }e biti jo{ gore, jer srpska fa{isti~ka
politika te`i izazivanju sukoba. Ovaj put su troprsti divljaci oti{li korak dalje od
uobi~ajenih manifestacija srpskog primitivizma: sasipali su rafale, bacali
kamenice, psovali bo{nja~ke k}eri i majke, o~ekuju}i da }e taj arsenal povreda
biti dovoljan za ma kakvu reakciju iz zamrlih ku}a. Bo{nja~ki su o~evi dr`ali
uplakanu djecu u naru~ju, prestravljeno i{}ekuju}i da li }e im varvari nagrnuti na
Dnevnik revolucije

123

vrata. Usred Evrope danas se doga|a potpuno isto maltretiranje ljudskih bi}a
kakvo je sprovo|eno nad Jevrejima pred Drugi svjetski rat u Hitlerovoj Njema~koj,
i do prije nekoliko godina nad crncima u Ju`noafri~koj Republici. Srbi su danas
jedini evropski narod kome nacizam i apartheid, ~ije su `rtve nedu`ni bo{nja~ki
civili, imaju zna~enje patriotske ~asti. Rije~ je o opasnoj du{evnoj poreme}enosti,
koja svakog ~asa mo`e biti ukanafljena u ratni stroj. U srpskoj folk kulturi klanje i
tla~enje Bo{njaka imaju dimenziju uzvi{enosti, kao {to se u civiliziranim nacijama
uzvi{eno{}u smatra sviranje klavira. Srpski zlo~ini otud nisu plod mr`nje, ve}
i`ivljavanja, lova, veselja, patriotizma. Za te krapinske poluljude vrhunac estetskog
zanosa je strah `rtve, preklan vrat, krcat jarak le{eva, suza majke, pla~ djeteta,
oteta ku}a, pa kolo koje se u veselju ogradi oko ku}e ~iji vlasnik le`i zaklan iza
ku}e. Otud je nedavno ~etni~ko divljanje u bo{nja~kim povratni~kim naseljima
bilo manifestacija iskrene srpske radosti. Oni se nisu ni mogli veseliti normalno,
evropski, jer to im nije radost; oni su morali do}i pod bo{nja~ke prozore, da
prestrave bo{nja~ku djecu i njihove roditelje, kako bi osjetili da im stomak trne od
ushi}enja dok udaraju na svetosti ne~ije porodi~ne bogomolje.

Na watrru ozzezzi watrrom

Jedna od najpli}ih izjava na Svijetu je ona da je - za rat potrebno dvoje. Za
rat mo`da jeste, ali za genocid nije. Pa ~ak i kad su se nalazili u redu za klanje,
poput pili}a, Bo{njaci nisu ulazili u rat. ^ekali su svoj red. Za{to? Zato {to nisu
razumjeli za{to ih se kolje. Zato {to nisu imali za koga dati `ivot, jer im je patriotizam
umro s Jugoslavijom. Trebalo je da se na ~etni~kom no`u nani`u hiljade grkljana,
pa da Bo{njaci u|u u odbrambeni rat. Bolom su shvatili da su djeca, majke, sestre
njihova domovina. Ta granica trpe}ivosti danas je tragi~no ista. Lomljiva je,
ipak. Ako idu}i put ~etnici krenu u ku}e bo{nja~kih povratnika, pojavi}e se jedan
otac koji }e ih do~ekati s pu{kom. I potamaniti. Onda }e oni potamaniti deset za
jednog. I, plo~a }e se zavrtiti. [ta }emo tad?
Ne treba bje`ati od sukoba koji nismo mi izazvali. Mi, generalno, ne tra`imo
za sebe i{ta vi{e nego {to `elimo drugima. Drugi za sebe tra`e sve, a za nas ni{ta,
osim apartheida. Mi smo u poziciji pravednika. Oni u poziciji krvnika. Svaki sukob
poja~ava tu razliku. Recimo, da je na{ih 500 ljudi pobacalo oni 20-tak ~etnika u
Trebinju, koji su pravili hr{um prilikom sve~anosti otpo~injanja radova na obnovi
d`amije niko nam ne bi mogao ni slova odbiti. Da su na{i ljudi u Kozarcu na vatru
uzvratili vatrom, ne bismo mi bili krivi za zlo koje (bi) se dogodilo. Svaki konflikt
koji podsje}a na obrazac po kome je Radovan Karad`i} organizirao genocid nad
Bo{njacima, ide u bo{nja~ku korist. Talasanje dejtonske `abokre~ene primarni je
bo{nja~ki interes. Ali i hrvatski. I jedan i drugi narod su na gubitku sve dok tre}i
narod ima pola BiH. Srbi su sami sebi krivi {to su posvjedo~ili da im je malo pola
Bosne, ve} bi jo{ htjeli da se i`ivljavaju nad bespomo}nim bo{nja~kim povratnicima
koji i onako u Republici Srpskoj imaju ljudska prava pau~ine. ^etnici su jedini
krivci {to i sedam godina poslije rata razmi{ljamo o ratu.
Republiku Srpsku treba ukinuti kao faktor destabilizacije BiH, ali i regije.
Sa ovih pozicija treba do~ekati svaku velikosrpsku aspiraciju na teritorij na{e
domovine.
Br. 62, 18. IX 2002.

124

Dnevnik revolucije

UDBA&SUDBA
Tajni Izvje{taj FOSS-a kao okvir za sataniziranje bo{nja~ke `rtve i
aboliranje srpskog i hrvatskog genocidnog fa{izma

@rtva na optu`eni~koj klupi

Izvje{taj Federalne obavje{tajno-sigurnosne slu`be (FOSS) nipo{to
ne bi trebalo spaliti. Ti papiri imaju historiografsku vrijednost, kao
svjedo~anstvo o ideolo{ko-policijskoj instrumentalizaciji dr`ave od
strane jedne lidersko-strana~ke opcije, koja je nadasve zanimljiva
kao psihopatolo{ka pojava.
Slu`bena tajna informacija kojom {ef FOSS-a Munir Alibabi} Mumija
sumnji~i ratni bh. dr`avni vrh za sve vrste kriminala, a pride i za terorizam jo{
jednom svjedo~i o za~vorenosti bh. politi~ke stvarnosti. Javnost se podijelila izme|u
manjine koja podr`ava projekat kriminaliziranja i sataniziranja ratnog rukovodstva
BiH, i ve}ine koja se zgra`a nad takvom drsko{}u. Niko da stane izme|u ove dvije
vatre i da poku{a proniknuti u dramatur{ku tajnu bosanske politi~ke nesre}e koja
isijava i iz ovog slu~aja.
Prokletstvo Bosne je u kosmi~kim krajnostima njene stvarnosti, a klju~
spasa je na pola puta izme|u hroni~nih zadrtosti. Izvje{taj FOSS-a bi se do jedne
mjere mogao ~itati kao istinoljubiv, da nije naru~en kao dio projekta kojim se slabi
kredibilitet bo{nja~ke `rtve na ra~un ja~anja dejtonske legitimizacije s&h
genocidnih dostignu}a. Napadi na Izvje{taj FOSS-a bi se dali prihvatiti kao iskreni,
da se iza njih ne krije (ne)svjesna odbrana kriminala koji je po~injen pod lete}im
minderom Alije Izetbegovi}a. Kako razlu~iti `ito od kukolja i prona}i mjeru po
kojoj su i mumije i antimumije i u pravu i u krivu?

Ideolo{ka policija Zlatka L.

Postoji nekoliko logi~kih momenata koji otkrivaju ne~asnu motivaciju FOSSovog Izvje{taja. Dovoljno je znati da se bh. dr`ava na{la na udaru genocidnog
embarga na oru`je, pa razumjeti da se bo{nja~ki narod nije mogao odbraniti druk~ije
nego nabavljanjem oru`ja s(i)vim kanalima. Bosansko rukovodstvo je bilo
primorano da na nelegalne na~ine brani legalno pravo na `ivot. Ako su UN po~inile
ratni zlo~in blokiraju}i pravo suverene dr`ave na samoodbranu, za{to ne bi dr`avni
vrh RBiH u pomo} prizvao i crnog vraga da odbrani dr`avu i narod?! Toliko su
stra{ne razmjere zlo~ina UN nad RBiH da ne postoji ni{ta {to bi moglo poistovjetiti
uzrok i posljedicu. Napose, UN su Bo{njacima tri i po godine dr`ale vezane ruke
pred otvorenom i me|unarodno kvalificiranom genocidnom agresijom, ali je
uprkos svemu Armija RBiH istrajala na antifa{isti~kim principima za{tite svih bh.
gra|ana. Dr`avno rukovodstvo RBiH, na ~elu sa Alijom Izetbegovi}em, imalo je
snage da razlu~i egzistencijalnu nu`nost kori{tenja kriminalnih puteva za nabavku
oru`ja, jer je to bio jedini na~in da se odbrani narod, od ne~asnih poslova koje
donosi poslovanje s vragom. Znano je da je dr`avni vrh s po~etka rata pomeo
kriminalne hajdu~ije u armijskim i policijskim redovima.
Naspram ovih zabetoniranih ~injenica pojavljuje se sumanuta kampanja za
kriminalizaciju svih koji su ~inili strukturu ratnog rukovodstva RBiH. Slu~aj
Dnevnik revolucije

125

Pogorelica, koji tereti slu`benike suverene dr`ave za terorizam, paradigma je

ideolo{ke privatizacije pravne dr`ave. Istovremeno, niko ne propituje osvjedo~ene
genocidne, kriminalne, separatisti~ke strukture koje su ustoli~ili Radovan Karad`i}
i Mate Boban. Po dejtonskoj logici, problem su ljudi koji su branili RBiH. Takav
zaplet raspeltenog uslijedio je nakon 11. septebra i {anse koja se ukazala Zlatku
Lagumd`iji da se samopromovira u tzv. borca protiv terorizma. Srpski i hrvatski
separatisti su jedva do~ekali jednog mahnitog Bo{njaka koji }e vlast nad Bo{njacima
iskoristiti za odsoljavanje Bosne i dosoljavanje etnonacionalnih tvr|ava na 75
odsto bh. teritorije. A, vala, ni Americi nije bilo mrsko saznati da su bo{nja~ke `rtve
bile kriminalci i teroristi. Pregolema odgovornost me|unarodne zajednice za genocid nad Bo{njacima jedino se mo`e utanjiti sa ljaganjem bo{nja~ke pravednosti.
Izvje{taj FOSS-a je do sr`i ideologiziran. Pripadnost SDA se tuma~i kao
dokaz. Mumija u svome reagiranju govori o pripadnosti normalnoj gra|anskoj
politi~koj opciji ~ime je pokazao da SDA smatra nenormalnom, u najmanju ruku
jednakom teroristi~kim, vojnim huntama SDS-a i HDZ-a. Te{ko je, barem sude}i
po imenima koje tereti Munirov Izvje{taj, oteti se utisku da je ovo nastavak procesa
muslimanskim nacionalistima iz 1983. godine, budu}i da se sumji~e uglavnom
isti ljudi. Dodu{e, Izetbegovi}eva ratna vlast nikada nije odmakla dalje od
pa}eni}kog mladomuslimanskog kruga, koji joj se od svekolike bo{nja~ke
inteligencije jadno u~inio jedino pouzdanim. Ni Munir Alibabi}, ispostavlja se, nije
odmakao dalje od KOS-ovskog inkubatora, u kome je poput robota programiran
da prepoznaje ili umi{lja isklju~ivo muslimanski ekstremizam; on i kad bi htio, ne
bi znao uo~iti, a kamo li osuditi s&h nacionalizam, budu}i da brkata svijest ta zla
tretira kao dostignu}a multikulture. Sama ~injenica da si {ef, po zakonu politi~ki
neovisne, tajne slu`be daje za pravo da jednu opciju smatra normalnom, a drugu
nenormalnom svjedo~i da je FOSS, zapravo, ideolo{ka policija vlasti Zlatka
Lagumd`ije. FOSS-ov partijski zadatak je da progoni ideolo{kog protivnika, a ne
da {titi interese BiH.
Jakako, FOSS se ne namjerava baviti i ratnom pro{lo{}u te normalne
gra|anske opcije koja je u Tuzli po~inila istozna~ne mutljavine s ciljem odbrane
grada i regije. Nema dileme da su u toku rata na tragediji Bosne brke omastili
mnogi iz rukovodstva SDA i SDP-a, ali, zar je to uop}e danas bitno naspram vitalnih,
ovovremenih, mafija{kih i separatisti~kih struktura kod bh. Srba i hb. Hrvata?!!
Kad Mumija spominje imovinske kartone tretiranih lica, morao bi tretirati i neke
~elnike SDP-a koji su se do rata vozali u yugu 45, a danas imaju poslovne imperije.
Nema tu nikakve razlike.
Srbi i Hrvati mogu i oprostiti svojim tajkunima, jer su na ime te plja~ke
dobili etni~ki ~iste teritorije, koje deset godina poslije egzistiraju kao sastavni
dijelovi njihovih tzv. nacionalnih matica. Bo{njaci, pak, ne bi smjeli oprostiti
mafijama koje su se izlegle pod jorganom SDP-a i SDA, jer su te mafije, kroz
spremnost da trguju svim i sva~im, legitimizirale politi~ke i materijalne plja~ke
BiH od strane SDS-a i HDZ-a. Prvo je SDA ozvani~ila Republiku Srpsku, a potom je
SDP kroz tzv. ustavne promjene ovoj genocidnoj tvorevini pribavio paso{
demokratije i humanizma.

Aboliranje kriminala(ca)
Be{~a{}e FOSS-ovog Izvje{taja o~ituje se i kroz ~injenicu da se UDBA ne
bavi prikupljanjem dokaza protiv aktuelnog kriminala u vrhovima aktuelne SDPove vlasti. Posljednjih sedmica mediji su podastrli desetine dokaza o upetljanosti
lidera SDP-a Zlatka Lagumd`ije u milionski kriminal, ali je tzv. pravna dr`ava
ostala imuna na obavezu da svi kriminalci budu jednaki pred zakonom. U SDPAlijansi postoji jo{ mnogo likova koji bi trebali biti predmet FOSS-ovog anga`mana,
koji je shodno ~lanu 26. Zakona o OSS FBiH, u sklopu obaveznog informisanja
126

Dnevnik revolucije

du`an i takve informacije proslje|ivati nadle`nim organima. Danas se pod

kontrolom vlasti SDP-Alijanse odvija organizirani kriminal, od privatizacijske
plja~ke i namje{tanja poslova familijarnim klijentima, pa do reketa i droge. Mo}nici
aktuelne vlasti su u svim porama uvezani s podzemljem, od kojeg ubiru reketov
reket na ime za{tite kriminala. Obavje{tajci iz FOSS-a nu`no raspola`u i sa takvim
informacijama, ali kao politi~ki instrument Zlatka Lagumd`ije ne mogu ni{ta
poduzeti kako bi zakon bio jednak za sve. FOSS-ova za{tita ovovremenog kriminala
pod krovom SDP-Alijanse ubjedljivo demontira navodnu objektivnost i
dobrohotnost spornog FOSS-ovog Izvje{taja.
Naprasno propitivanje navodnog ratnog kriminala u dr`avnom rukovodstvu
RBiH samo je po sebi osu|eno na propast. ^ak i ako bi se takva akcija povela na
nivou dr`ave BiH, pod pritiskom OHR-a, s ciljem otkrivanja be{~a{}a u sve tri
naciokratije bo{nja~ko se rukovodstvo ne bi moglo strpati u isti ko{ sa
karad`i}ev{tinom i bobanov{tinom. Ne zato {to je bo{nja~ko rukovodstvo bilo
imuno na plja~ku svoga naroda, ve} zato {to je bo{nja~ka naciokratija, u odnosu
na s&h, djelovala u ime narodne samoodbrane, dok su druge dvije po svim
segmentima bile u funkciji agresije, ratnog zlo~ina i plja~ke bo{nja~ke imovine.
Dr`avno rukovodstvo RBiH nije podsticalo na plja~ku s&h imovine, jer je sva dobra
smatralo imovinom bh. dr`ave i naroda; s&h hunte, pak, jedino nisu plja~kale tzv.
svoja nacionalna dobra. Kriminal koji se nesporno dogodio pod krovom dr`avnog
rukovodstva RBiH time nije stvar pravila, ve} izuzetka, niti je plod namjere, ve}
nemogu}nosti da se u ratnim uvjetima kontroliraju svi prilivi novca za odbrambene
svrhe. S druge strane, kriminal u s&h huntama ~ini su{tinu tih genocidnih
naciokratija, ~ija je ideologija samo dno kriminala i zlo~ina. To, dakako, ne zna~i
da ne treba otvoriti pitanje odgovornosti pojedinih Bo{njaka za koje se sa
sigurno{}u mo`e utvrditi da su zloupotrijebili ratni haos i nesre}u naroda kako bi
se obogatili. Ali, o toj se temi mo`e govoriti tek kad se otvore istozna~ni procesi
kod bh. Srba i hb. Hrvata, kao i s ciljem otkrivanja i sankcioniranja aktuelnog
kriminala u SDP-Alijansi.
Ako bi do{lo do propitivanja s&h kriminala, to bi povuklo ne samo pravne,
ve} i politi~ke konzekvence, jer sankcionirati kriminal s&h hunti zna~i otvoriti
Dejton za raspravu i redefiniciju. Nemogu}e je, recimo, potamaniti kriminal u RS,
a ne ukinuti RS, jer je to jedan konac u jednoj te istoj ~arapi: mafija{ke strukture RS
su za~ete na plja~ki bo{nja~kog vlasni{tva, pa bi propitivanje njihove imovine
nu`no dovelo do pitanja genocidne agresije koja je implementirana u ustavni
sistem BiH. Otud je lak{e kroz selektivni projekat kriminaliziranja i sataniziranja
bh. patriotskog fronta potkresati krila imperativima bh. dru{tva.

Dekriminalizacija - od u{}a, bez izvora

Sve gore re~eno ne zna~i da bi trebalo spaliti Izvje{taj FOSS-a. Ti papiri
imaju historiografsku vrijednost, kao svjedo~anstvo o ideolo{ko-policijskoj
instrumentalizaciji dr`ave od strane jedne lidersko-strana~ke opcije, koja je
nadasve zanimljiva kao psihopatolo{ka pojava. Drugo, u zdravoj recepciji Izvje{taj
FOSS-a treba operutati od opasnih gluposti i zadr`ati one djeli}e koji mogu biti
korisni za sutra{nje razotkrivanje plja~ke pod logotipom patriotizma.
Dekriminalizacija Bosne mora po~eti od svog za~etka, dakle od s&h agresije
na RBiH koja je uzrokovala nu`nost bo{nja~ke odbrane po svaku cijenu. Tek potom
vrijedi procesuirati sve ono za {ta se nedvojbeno mo`e dokazati da je bilo
boga}enje na krvi naroda. Tu je potreban mikroskopski oprez, jer bi se moglo
ogrije{iti o ljude koji su bili primorani da se pokoriste tzv. nelegalnim putevima za
nabavku prava na odbranu golih `ivota. Ali, zar i{ta mo`e biti nelegalno nagon
nelegalnog UN-ovog embarga na oru`je suverenoj i napadnutoj dr`avi?!! UN su
svojim sudjelovanjem u genocidu nad Bo{njacima legalizirali sve mogu}e puteve
Dnevnik revolucije

127

odbrane Bosne i Bo{njaka. U stanju op}e pometnje, izgladnjivanja, granatiranja,

snajperisanja, samo bi budala mogla o~ekivati da u dr`avi koja je osu|ena na
uni{tenje funkcionira nekakav platni promet, ra~uni, i sl. Po{to je ta fantastika bila
nemogu}a, logi~no je da se novac za odbranu prelivao makadamski, kao {to je
logi~no i da je djelomi~no mogao iscuriti ka poganim profiterskim minderima.
Ako Munir ima dokaze da je neko zavrno pare koje su namjenjene odbrani naroda
i dr`ave, onda mu treba halaliti, i treba ga podr`ati, ali ako svoju teoriju bazira na
tome {to dr`ava na samrti nije finansijski funkcionirala po slovu zakona, onda mu
treba re}i da stanuje u vre}i.

Kleveta bo{nja~ke `rtve

Postoji nekoliko Munirovih nebuloza koje vrijedi prokomentirati. U Izvje{taju
on tvrdi da je dr`avno rukovodstvo RBiH podsticalo etni~ko ~i{}enje u BiH i
radilo na njenoj podjeli. Po Muniru, vrhu{ka SDA je ~inila ista zla kao i vojne hunte
SDS-a i HDZ-a! La`!!! Da li su igdje pod kontrolom ARBiH Srbi i Hrvati pobijeni,
protjerani, potrpani u autobuse, da li im je oteta imovina, i sl.? Da li su u Sarajevu,
Tuzli, Zenici, ru{ene crkve i preoravana groblja? Da li se, uop}e, srpska i hrvatska
ravnopravnost na teritoriji pod kontrolom ARBiH mo`e porediti da genocidom
koji je izvo|en u organizaciji vojnih hunti SDS-a i HDZ-a? Zna Munir dobro da su to
kosmi~ke razlike izme|u dobrote i zlo~ina, ali zna i {ta mu je zadatak: da osvjedo~enu plemenitost bo{nja~ke `rtve oljaga teroristi~kom licencom SDS-a i HDZ-a.
Na planu ratne bo{nja~ke medijske onanije jeste bilo nevi|enih gluposti,
jeste bilo zagovaranja {erijatske dr`ave, proganjanja mje{ovitih brakova, protjerivanja Djeda Mraza i znakova evropskog `ivota, ali je ~injenica da te ideje nekolicine
manijaka nisu nai{le na plodno tle. Bo{njaka tradicija mehke rakije, ak{amluka,
sevdaha, tolerancije, bila je i ostala ja~a od namjere par budala{a da se ovaj dobrohotni narod prevaspita u zloduhu islamofilijske samoizolacije. Zbog tih nekoliko
ubleha{a ratno se rukovodstvo RBiH ne mo`e optu`ivati za podsticanje etni~kog
~i{}enja. Jer da se takvo {to htjelo, pa u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Biha}u, itd. ne bi
ostao ni pepeo od kri`evog krsta! Kao {to pod nebom vojnih hunti SDS-a i HDZ-a
nije ostala ni zvjezda pored mjeseca. Alija Izetbegovi} je u ratu imao apsolutnu
mo} koju je mogao usmjeriti u tom cilju. Bol povrije|ene Bosne bi se za~as mogla
instrumentalizirati ka revan{izmu nad nedu`nim Srbima i Hrvatima. Nakon pada
Srebrenice desetine hiljada oja|enika je stiglo u multietni~ku Tuzlu, ali ni jedan
Srbin nije prijeko pogledan; ~ak {ta vi{e, neki su se pijani Srbi popeli na toranj
Pravoslavne crkve i zvonjavom proslavljali osloba|anje Srebrenice. Pa ni njima
nije falila dlaka s glave. Otud je Munirova slina o etni~kom ~i{}enju, ba{ prava
slina.
Drugo {ta vrijedi prokomentirati jeste Munirov odgovor u povodu medijskog
provaljivanja njegovog Izvje{taja. Odgovor se do besmisla bazira na dosadnom
opetovanju da je Izvje{taj slu`bena tajna ~ije bi otkrivanje od strane
nedobronamjernog funkcionera trebalo sankcionirati. To implicira da Munir jedno
misli tajno, a drugo javno. Dalje, Munir tvrdi da medijsko tretiranje Izvje{taja
ima za cilj za{titu kriminala, zlo~ina i terorizma. Munir time priznaje da je Izvje{taj
usmjeren ka sankcioniranju zlo~ina i terorizma, a budu}i da se pod kontrolom
ARBiH nisu dogodili ni zlo~ini ni terorizmi, to zna~i da je Munirov Izvje{taj
kleveta bo{nja~ke odbrane golih `ivota.
Ako kojim slu~ajem bo{nja~ki narod opstane u `ivotu, a ne samo u muzejima
i pra{njavim, ne~itanim knjigama, onda }e ovo {tivo Munira Alibabi}a pamtiti
jednako kao i Srebrenicu. Jer: nema nikakve razlike izme|u zlo~ina i optu`ivanja
`rtve za nepo~injeni zlo~in!!!
Br. 62, 18. IX 2002.

128

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Ocvala ru`a SDP-a

Glavni izborni dokument SDP-a
krcat je la`ima i glupostima
Ideju demokratskog socijalizma bi trebalo ugraditi u ustav BiH, jer je bi}e
Bosne ovisno od socijalne pravde, solidarnosti, jednakosti, op}enito, strate{kog
forsiranja dru{tvene plemenitosti. Divlji kapitalizam je suprotstavljen prirodi Bosne,
jer razgra|uje dobrotu u samim narodima, a kamo li me|u njima. U bosanski
organizam je ubrzigano otu|enje, kao uvozna, leukemi~na krv. Bosnost hlapi sa
odumiranjem socijalizma u na{im svakodnevnim, povolovljenim `ivotima.
U postkomunisti~kom karavaktu Bo{njacima su vladale dvije stranke, SDA
i SDP, ~ije bi platforme trebale biti srodne uvidu u bh. ovisnost od demokratskog
socijalizma. SDA se onomad filovala islamom, koji je sazdan od socijalne pravde,
ali je otvorila {lajbuk za privatizacijsku plja~ku i degradaciju radni{tva. SDP je
ideju socijaldemokratije oblatio tajkunskim razvratom u svim pozama.

Yglla and loccomotiwa

SDP se izrodio u trgova~ku stranku, koju jedino pro{lost ve`e sa izvornom
idejom SDP-a. Laganje sebe generira i laganje drugih. Time je mogu}e tuma~iti
manifestaciju la`i u glavnom predizbornom dokumentu Predsjedni{tva SDP-a. U
po deset ta~aka je navedeno {ta je ko biva SDP, a {ta vlast nacionalnih stranaka.
U desetercu samohvale SDP je slagao sljede}e: da je osigurao ustavnu
ravnopravnost svih naroda u BiH; osigurao 100% pokrivenost bh. granice; u~inio
BiH ravnopravnim partnerom susjedima; vratio dvije tre}ine izbjeglih; ukinuo
paralelizme, itd. Fascinantna je drskost autora ovog dokumenta, jer providnim
la`ima potcjenjuju zdrav razum javnosti. Idemo redom
Kakva, bolan, ustavna ravnopravnost!? Objavljene su stotine tekstova u
kojima je temeljito obja{njeno da je SDP uni{tio Odluku o konstitutivnosti; umjesto
dosljedne primjene, SDP je Odluku otvorio za raspravu i degradirao ideju
konstitutivnosti; SDP je zaslu`an {to je Republika Srpska dobila demokratsko
odjelo, a zadr`ala genocidnu su{tinu.
Kakva, bolan, pokrivenost granice?! Svaki ~italac dnevnih novina zna da je
bh. granica {uplja ko sir iz crtanih filmova. To {to na glavnim prelazima mlatara
bh. zastava, ne zna~i ni{ta za desetine nepokrivenih prelaza, kojima prolaze i igle
i lokomative. SDP bi, kao vlast, morao znati da je u isto~noj Bosni, u du`ini od 15
km, bh. granica pomjerena u unutra{njost, kako bi Radovan Karad`i} mogao rahat
landarati.
Kakva, bolan, ravnopravnost sa susjedima?! Mi nismo ravnopravni ni na
24 odsto bh. teritorije, jer nas ravnopravniji susjedi pokupova{e budza{to. Ko ne
vjeruje, nek do|e u Tuzlu da vidi {ta su sve smahnuli multikulturni Hrvati. Dalje,
RS na 49 i HB na 27 odsto bh. teritorije i dalje su na bg&zg konopcu. U tom kontekstu,
dr`avna ravnopravnost BiH prema susjedima, prava je smijurija. I to zahvaljuju}i
SDP-u koji je, kao marioneta OHR-a, vodio s&h, a ne bosansku politiku.
Dnevnik revolucije

129

Kakav, bolan, povratak prognanih? Etni~ko ~i{}enje se nastavlja kroz

organizirano preseljavanje (ne)prognanih Bo{njaka u prekookeanske zemlje. Idu}i
korak je oduzimanje dr`avljanstva bh. raseljenicima, tj. Bo{njacima. Na istom
fonu je i izop}avanje bh. dijaspore iz glasa~kog prava, a {to je skuhano u karakazanu
MVP Zlatka Lagumd`ije. Povratak je glupava zamisao sve dok se ne demontira
apartheid na 76 odsto bh. teritorije.
Na kraju, kakvo, bolan, ukidanje paralelizama?! ^ak i tamo gdje SDP
suvereno vlada postoje paralelni tokovi novca, kao {to je pretvaranje poreza u
reket koji se ispla}uje dr`avnoj mafiji. O s&h ekonomskim suverenitetima ne
treba ni govoriti. Oti|ite u Grude da vidite gdje je Sarajevo.

Crwenna Yubllexa
U onom drugom, kriti~kom desetercu, SDP optu`uje nacionalne stranke da
su: pravile tri nacionalne dr`avice, uvele vize gra|anima BiH, uspostavljale
specijalne veze s ciljem razgradnje BiH, podijelile FBiH, poslale na ulicu branioce
BiH, itd. O`e`i!
Vojne hunte S&H su genocidom pravile nacionalne dr`avice, a ne
Predsjedni{tvo RBiH, u kojem je bilo vi{e ~lanova SDP-a, nego SDA. Samim tim {to
je ARBiH {titila sve bh. gra|ane, a {to su ~etnici i usta{e ~istili po dva bh. naroda,
dr`avni organi RBiH se ne mogu svrstati u navedeni kontekst nacionalnih stranaka.
Vize nisu uvedene za gra|ane BiH, ve} samo za Bo{njake, budu}i da Srbi i Hrvati
imaju paso{e rezervnih domovina. Za specijalne veze sa Hrvatskom, glasali su i
poslanici SDP-a u Parlamentu FBiH, ~ime su legitimizirali iste veze RS i SRJ. Ako
je ta~no da su SDA i HDZ podijelile FBiH, onda je jednako ta~no i da SDP nije ni{ta
u~inio da spoji podijeljeno; izop}avanjem pobjedni~kog HDZ-a iz izvr{ne vlasti u
FBiH, HDZ-u je ostavljena lokalna vlast na 27% bh. teritorije. Na kraju, zahlada:
SDP je glup! Evo: SDP tvrdi da su nacionalne stranke na ulicu poslale branioce BiH
(Sic!). Otkad su to ~etnici i usta{e branioci BiH?!! Drugo, znano je da se pomamno
delo`iraju samo borci ARBiH. A i to da je pomama delo`acija do{la sa dolaskom
SDP-a na vlast.
Ova kroki-analiza glavnog izbornog dokumenta SDP-a svjedo~i o mentalnoj
i moralnoj retardiranosti onih {to bi da vladaju i u naredne ~etiri godine. SDP je za
dvije godine obolio od svega od ~ega vlast mo`e oboliti. I od sujete, jakako. Svjedo~i
o tome budalasata reakcija SDP-a na ~estitku koju je osniva~ SDP-a Nijaz Durakovi},
u ime socijaldemokratske opcije BiH, uputio Gerhardu [rederu za izbornu pobjedu.
SDP bi da bude eksluzivni vlasnik socijaldemokratije, kao i SDA bo{nja{tva.
Socijaldemokratija i ubleha ne idu zajedno.
Tragi~no je {to se nesu|ena dr`avotvorna ideologija BiH, koju je ba{tinio
SDP, izrodila u brlog kriminala, izdaje, la`i. Socijaldemokratija je danas sve ono
{to nije SDP. Ona je san koji tek treba dobro zasanjati.
Br. 64, 2. X 2002.

130

Dnevnik revolucije

NOVI BOSANSKI PATRIOTIZAM

Rat za bosansko srce

Na{ cilj je: BiH bez entiteta, kao zemlja slobodnih ljudi, gdje }e
antifa{izam i antinacionalizam biti jedine mjere koje }e odre|ivati
prisustvo u politi~kom, dru{tvenom i kulturnom `ivotu
Za koji dan bi}emo uplovljeni u ~etiri nepomi~ne godine, {to }e nas ve} na
po~etku tog duga~kog perioda o{inuti kao klaustrofobija u odnosu na prostor Bosne
koji o~ekujemo kao svoj. Ve} sada se mo`e znati da izbori od 5. oktobra ne}e
pomjeriti bh. zagubljenost, da }e sve ostati isto kao sad, {to je suprotno ve}ini
bira~kih ambicija koje od izlaska na izbore o~ekuju pomjeranje mrtvog vremena.
Nema se u Bosni {ta pomjeriti sve dok se ne izgradi kriti~na masa patriotski
aktivnih Bosanaca koji }e rovariti po stvarnosti, rasklapati je, sklapati, ~initi boljom
i odva`nijom. Te kriti~ne mase mi danas nemamo, kao {to nemamo ni javnosti
koja bi mogla pokrenuti ma kakve procese. U odnosu na veoma aktivne s&h
snage koje doplja~kavaju bosanski kusur, mi smo obi~ni mrtvaci.
U odnosu na 1991. i 1992. godinu, danas je stanje patriotske svijesti u
na{eg bosanskog naroda posve suprotno. Koliko smo tada bili spremni boriti se za
Bosnu, toliko smo danas ubije|eni da je svaka borba za Bosnu unaprijed izgubljena,
pa nam ne preostaje ni{ta drugo nego da zvjerlamo svoja {i}arska posla. Ne pitamo
se da li je i koliko je takvo uvjerenje o mlitavosti strate{ki proizvedeno, s ciljem
umrtvljivanja bosanskog politi~kog faktora, i nesmetanog djelovanja sila iz
Kara|or|eva.

Bosna nam je ku}a, a u ku}i nam je srce

Suverenitet smo izglasali na talasu revolucionarne ekonomske, sportske i
kulturne ekspanzije BiH u ju`noslavenskim prostorima. Osamdesetih godina su
se sve bitne stvari u biv{oj Jugoslaviji dogodile u Bosni; Sarajevo je bilo centar
Jugoslavije, {to se moglo osjetiti kad se ode do Beograda i Zagreba. Na{a odluka
da budemo suvereni i neovisni bila je, ustinu, krcata samouvjereno{}u da nam to
pravo pripada, jer nam pripada BiH. Dakako, nismo mogli osjetiti, ni predvidjeti,
procese koje }e izazvati glatko ~etni~enje i usta{enje na{ih kom{ija, koji }e o~as
utonuti u matricu separatizma i mr`nje prema svojoj domovini. Svejedno, nama je
za izgradnju dana{nje, ranjene Bosne, potreban nivo samosvjesti i samopouzdanja
kakav smo imali u martu 1992. kada smo bez trunke sumnje vjerovali da je Bosna
na{a, bosanska. Da nije bilo tako, pa ne bismo se ni po sekunde branili od agresije.
A branili smo se jer smo imali uvjerenje da nam je napadnuta ku}a, a u ku}i srce.
E, tog osje}aja mi danas nemamo. Izhlapio je, ko otvoren kiseljak poslije sijela.
Na{i umni ljudi, makar oni, morali bi razumijevati da Bosna ne mo`e opstati
na dejtonskim ustavnim pozicijama, koje generiraju s&h ekspanziju i minoriziraju
bo{nja~ki, a time i bosanski faktor. Ne mo`e Bosna opstati ni na op}oj
nezainteresiranosti Bosanaca za svoju zemlju, kao {to ni jedna zemlja na svijetu
ne bi mogla opstati bez kriti~ne mase svojih stanovnika koji {tite, plijeve, sade i
Dnevnik revolucije

131

zbog sjemenja obiru tu svoju mentalnu ba{~u. U dana{njoj Bosni sve je mrtvo
izuzev dr~nih, Dejtonom ohrabrenih i separatisti~ki aktivnih etnonacionaolnih i
antibosanskih snaga u bh. Srba i hb. Hrvata. To {to se negdje u vra`ijoj materi
vijori bh. zastava nema blage veze sa opstojno{}u bh. dr`ave. Svaka je dr`ava `iv
organizam, oboljiv i krhak, ako u sebi nema izgra|ene mehanizme za{tite i
vitalnosti. Na{e je bosansko dru{tvo strate{ki prepu{teno razvratu, o~ajni~koj
komotnosti i gorkoj sladostrasti, {to generira tragi~ne porodi~ne glibove; dru{tvo
u kome je ranjena i oja|ena kriti~na masa porodica, nema se kad baviti tzv. vi{im
a zapravo temeljnim pitanjima, kao {to je dugoro~na stabilnost prostora u kojem
se `ivi.

Mi smo podstanari na ro|enoj zemlji

Duga~ki su nizovi znakova koji bi mogli objasniti za{to je na{ ~ovjek
doveden u bezizlaz da ne vjeruje u budu}nost ro|ene zemlje. Jedno su s&h
agresije, koje ne bi imale takvu razareteljsku mo} da nisu podr`ane od UN-a i
raznih me|unarodnih krsta{kih lobija, kao i od mutave bo{nja~ke politike kojoj
je uop}e naumpalo da onomad licitira sa bh. dr`avno{}u. Ratno razvla~enje pameti
nije toliko uticalo na deranje bosanskog patriotizma, koliko dejtonski apartheid
koji nas je za ovih sedam godina razuvjerio u na{e snovi|enje da }e Bosna o~as
opet biti ono {to je nekad bila: prostor rahatluka i tolerancije za sve svoje ljude.
Otud izvire patriotska obamrlost na{eg ~ovjeka, jer on nema ni jedne opipljive
slamke za koju bi se uhvatio ako bi kanio vjerovati u bosasnsku budu}nost. Jer,
ako se za sedam vru}ih godina ni{ta nije pomaklo s mrtve ta~ke, izuzev {to nas
je sve vi{e bivalo raseljenih i izgubljenih, otkud nam pravo vjerovati da }e u
narednih sedam hladnijih godina ne{to postajati bolje; Bosna se najprije, kao i
svaka bolest, mogla lije~iti odmah, u prve godinu-dvije nakon Dejtona, kad je
ovdje jo{ bilo kamera CNN-a, kao i interesovanja me|unarodne zajednice; no,
bosansko je rukovodstvo tada priglupo vjerovalo da su sabur i merhmetluk
klju~evi mira i prosperiteta. Ne samo tad, nego oduvijek i za navijek, sabur je
smrtna bo{nja~ka glupost, jer se primjenjuje u `ivotnim okolnostima koje
zahtijevaju borbu, a ne kukavi~ko meljanje po minderima i sahanima! Kao i kod
svake bolesti, bosansko }e odugovla~enje promjene politi~kog i dru{tvenog kursa
dovesti do ve}eg tereta, ako se pak nekad krene u ~i{}enje sebe i Bosne. Tog
~i{}enja nema bez agresivnog, ali civilizacijskog stava prema stvarnosti; bez
shva}anja da je ovo na{a zemlja, a ne zemlja onih koji je mrze i koji bi da je
razaraju; bez poruke da se iz Bosne gone oni koji je razaraju, jer ih niko ne tjera
da `ive u zemlji koja `eli biti majka svih svojih naroda i gra|ana. Danas su u
Bosni doma}ini oni {to je preziru i plja~kaju, a mi kojima je Bosna sve {to imamo
mi smo podstanari. Taj odnos treba promijeniti stavom da u Bosni ima ku}ni
red, ko u svakoj zdravoj ku}i, i da se u njoj ne mo`e `ivjeti na pijedestalu legaliteta
ako se kani razarati njena opstojnost. Kona~no bi valjalo izbistriti kriterije o
doma}inu i gostu, s tim da se nepo`eljnim gostom smatra svaki subjekt koji ovdje
sprovodi hegemonisti~ku politiku Beograda i Zagreba. Dakako, to u prvi mah
djeluje nemogu}e, ali ako prihvatimo dejtonsku supotpisni~ku logiku, onda smo
prihvatili da je na{a zemlja dio {to Srbije, a {to Hrvatske. Napose, kad bi Palestinci
i{li za realitetom, za stvarno{}u, mogli bi svi izvr{iti kolektivno samoubistvo. I
Albanci na Kosovu bi to isto mogli po~initi prije koju godinu. Treba imati cilj,
zdrav, makar i nedosti`an, i gurati ga makar u snovima, pa }emo osjetiti kako se
taj plemenit cilj naseljava i plijevi turobnu stvarnost. Mi smo prihvatanjem
dejtonskog krematorija za svoju stvarnost, a time i budu}nost, po~inili najve}u
budala{tinu, jer smo se pomirili sa okvirom za nestanak svoje zemlje, a time i
sebe. Tih nekoliko autora {to dosa|uju sa tezom da entitetska BiH nema budu}nosti,
da treba ukinuti genocidnu RS - ma to je tek {a~ica ni~ega, u odnosu na potrebu da
132

Dnevnik revolucije

na istom zadatku bude anga`irana svaka bosanska glava; pa makar i tako {to }e
u tramvaju ili u trgovini jednom dnevno naglas izgovoriti: Treba ukinuti Republiku
Srpsku!
Na `alost, mi jo{ uvijek `ivimo u komunisti~kom zlodobu, barem po tome
{to nam narod i dalje misli da se o njemu brine neko odozgo, to partijsko
otjelotvorenje Boga, i da nije ljudsko mije{ati se u te uzvi{ene poslove. Otud su
nam politi~ari postali glavne medijske zvijezde, kao doktori i u~itelji na selu,
umjesto da politi~ari budu tek glasnogovornici volje javnosti. Po{to nema javnost,
po{to su pametni ljudi povu~eni u skloni{ta, doga|a nam se da razne politi~ke
ublehe uzimaju sebi za pravo da tuma~e stvarnost. I to kako! Tako {to im je domet
u parolama tipa: Odlu~nost i povjerenje, koje pod milim Bogom ni{ta ne zna~e. E
tu, u dramaturgiji te ispraznosti, odvija se na{ nestanak, naspram urednog,
marljivoj, sistemskog razaranja Bosne od strane bg&zg marioneta u na{oj zemlji.

Bu|enje poni`enih
Mudroslovci bi sad upitali: A gdje je izlaz? Nema tog izlaza koji }e do|i na
gotovo. Nema izlaza koji }e nam izboriti ma koji politi~ar, odnosno, ma ko drugi
osim nas samih, i to pojedina~no. Dok svako od nas ne razumije da ima
individualnu misiji na patriotskom poslu, u BiH se ne}e ni{ta promijeniti. Eto,
pogledajte, kako su bosanski Srbi za~as razumjeli svoju misiji na o~uvanju
genocidne RS, pa dnevnom progresijom osvajaju sve vi{e i vi{e suvereniteta. Nije
to zbog srpskih politi~ara, ve} zbog kriti~ne mase obi~nih smrtnika koji vjeruju u
ispravnost toga {to ~ine. Na{a bi pozicija, u odnosu na taj separatizam bila sna`nija,
jer je iza nas deset stolje}a bosanske dr`avnosti, iza nas je multietni~ka i
antifa{isti~ka tradicija BiH, a iza Karad`i}evih Srba je samo genocid na kojemu je
nastala RS. No, po{to mi ne ~inimo ni{ta da se izborimo za bosansku Bosnu, a
po{to Srbi ~ine sve da nam otcijepe pola Bosne, logi~no je {to oni posluju u dobitku,
a mi u veresiji.
Ali, gdje je izlaz? Bilo bi lijepo da su protekle dvije godine bile dovoljan znak
bosanskoj inteligenciji da se trzne iz samrtnog rahatluka i poku{a pokrenuti
procese patriotskog otre`njenja. Bilo je i previ{e znakova koji su ukazivali na
uzbunu. Izgleda da smo kao dru{tvo i previ{e izranjavani i isponi`avani da bismo
imali snage suo~iti se sa realno{}u, a realnost je borba, i okrenuti glavu od
sladunjavih {panskih serija i glupavih fudbalskih utakmica. Bili su onomad i u
Gora`du, i u Biha}u, i u Maglaju, iscrpljeni od vi{emjese~nog okru`enja, pa su se
izborili za opstanak. Na{e bi nas rane samo trebale obavezivati na naplatu, i
satisfakciju, umjesto {to nas dr`e u stanju kuknjave i derneka. Rane nisu
opravdanje za kukavi~luk, tim prije {to bol i poni`enje ni~im nismo zaslu`ili, jer
smo urpkos svemu postali nadljudi, pa i tako {to smo radili u korist svoje {tete. Ne
samo u ratu, ve} i u posljednje dvije godine kad je samo u ovom bosanskom dijelu
Bosne vladala multinacionalna vlast.
A rje{enje? Valjda }e nas izborni rezultati opametiti. Shvati}emo da u bh.
Srba i hb. Hrvata nema nikakve bh. opcije. Shvati}emo da su oni u istom filmu u
kome su od 1992. godine. Oni su ratu za bosanski nestanak. A mi smo u miru za
bosanski nestanak. Shvati}emo da je krajnje vrijeme da i mi u|emo u politi~ki rat
za opstanak Bosne. Jer }e nam kona~no postati jasno da smo nula i ovdje gdje
mislimo da jo{ ima Bosne.
Novi bosanski patriotizam }e se probuditi sa osje}anjem bosanske
potla~enosti, koja nagriza na{e individualne `ivote. Bilo bi ispravno da je to bu|enje
uzrokovano pame}u i strategijom, a ne tek povrije|eno{}u. Umjesto racionalnog
odnosa prema stvarnosti, dobit }emo strast povrije|enih. Bi}e to historijski zadatak
za bosansku inteligenciju! Pismeni i odva`ni }e morati kanalisati energiju
poni`enih, i to tako {to }e ih navoditi na promi{ljanje, a ne na derne~enje. Ako se
Dnevnik revolucije

133

mislimo spasiti, onda moramo biti jedinstvena patriotska armija ljudi koji imaju
cilj, i koje ni{ta ne mo`e poremetiti da taj cilj ostvare.
Na{ cilj je: BiH bez entiteta, kao zemlja slobodnih ljudi, gdje }e antifa{izam
i antinacionalizam biti jedine mjere koje }e odre|ivati prisustvo u politi~kom,
dru{tvenom i kulturnom `ivotu.
Br. 64, 2. X 2002.

134

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Kaznadar
Zlatko Lagumd`ija je nasrnuo na
moralnu svjetlost bosanske `rtve.
Zato je ka`njen SDP, a SDA je sa mindera
pokupila plodove inata.
Za{to niko ne}e da ka`e istinu o porazu SDP-a? Ma nije to narod okrenuo
}urak zbog sporosti reformi! Narod i ne zna {ta ta rije~ zna~i! Narod se probudio
samo zato jer su mu Zlatko Lagumd`ija i SDP: pljunuli u nevine `rtve!!!
Narod je sviknut na patnju. Sviknut je da vlast slu`i vlasti. Svekolika patnja
je ljude vratila Bogu. Narod u osami razgovara s bolom. U bolu stanuju svi oni {to
ih je progutala s&h agresija na na{u zemlju. Stanovnici bola su ~estiti, bogumilski
ljudi. Ubijeni, mla}eni, pa}eni, ni za {ta. E na taj prostor moralne ~istote nasrnula
je Lagumd`ijina pogan! S namjerom da izjedna~i `rtvu i krvnika! Narod je to
razumio. I kaznio. @ivio narod!

Poganninni from policioth state

Demokratski poraz SDP-a najzreliji je politi~ki doga|aj u hronici bh. izbora.
Bo{njaci su 2000. jedini u BiH glasali za antinacionalisti~ke promjene. Obmanuti
su da }e promjene zahvatiti cijelu BiH. Ne samo da su Srbi i Hrvati ostali vjerni
nacionalizmu, ve} se i vlast koju su Bo{njaci izabrali izrodila u slugu s&h interesa.
Ta vlast je postala tek multietni~ka zamjena za SDA na 24% bh. teritorije. Za dvije
godine SDP nije u~inio ni{ta da se multietni~ki imperativ BiH ugradi u dr`avne
mehanizme; naprotiv, tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, SDP je prilagodio
bg&zg hegemoniji; SDP se oglu{io na inicijative da se u Izbornom zakonu zabrane
mononacionalne kandidatske liste, da vlast u izvori{tu bude multinacionalna, ~ime
je presjekao granu na kojoj sjedi. Manji je problem {to je SDP sam sebe osudio na
bo{nja~ko bira~ko tijelo, a ve}i to {to je SDP po~inio betoniranje zakonskih
mehanizama zbog kojih }e 76% bh. teritorije ostati s&h nacionalisti~ka avlija.
No, narod ovu pri~u ne razumije. Niti plaho razumije da je SDP postao leglo
organiziranog kriminala, nepotizma, prodaje i plja~ke bh. imovine, pa i tala u
trgovini drogom i bijelim robljem. Narod jedino razumije da je Zlatko Lagumd`ija
ljagao odbranu na{ih golih `ivota, e kako bi se uvukao u zadnjicu onima {to
zastupaju zlomisao da su svi bh. narodi jednako krivi za rat. Pogani cilj da se `rtva
okrivi za svoje stradanje realiziran je kroz optu`ivanje Bo{njaka za tzv. islamski
terorizam. U re`iji Alibabe Mumije promovirana je zlo~inska policijska dr`ava.
Lagumd`ija je na volej do~ekao 11. septembar, i {ansu da izmi{ljanjem tzv.
islamskog terorizma postane tzv. antiteroristi~ki partner SAD. Otud su se SAD
uklju~ile u njegovu predizbornu kampanju. Strategija sataniziranja bosanske `rtve,
i aboliranja i danas vitalnog s&h genocidnog terorizma, nai{la je na otpor javnosti,
ali i bira~kog tijela. SDP je ka`njen za grijeh koji nije smio po~initi. Samo bi ~etnici
i usta{e mogli nasrnuti na moralnu svjetlost bosanske `rtve!
Dnevnik revolucije

135

Minderology and udbology

Bo{njake ne treba kriviti {to su 2000. birali SDP. Bo{njaci su biranjem
multietni~ke opcije posvjedo~ili demokratsku zrelost, kao shva}anje da je
nacionalizam suprotstavljen bi}u Bosne. Bo{njake ne treba kriviti ni {to su danas
birali SDA. U~inili su to iz inata, iz o~aja, a ne zbog kvaliteta te la`no reformirane,
i od raznih gluposti neo~i{}ene SDA.
U bliskoj budu}nosti }emo se suo~iti sa dva degresivna procesa. Prvo }e se
restaurirati minderologija SDA, jednako strasno kao {to su u SDP-u 2000.
restaurirali brkatu Udbu , pa su zajmili proganjati i Hasanaginicu , kao
fundamentalisti~ki faktor. Kao {to je SDP pobjedu 2000. slavio nosanjem krmadi
kroz muslimanska sela, tako su neki dan aktivisti SDA, ko u zelena vremena, u
pijanom slavlju uzvikivali tekbir, pogane}i i islam i SDA. O~ekivati je da SDA-ovci
opet nahrupe u d`amije, kao u centralni komitet, nakon dvogodi{njeg korziranja u
vrijeme d`ume. No, ovi izuzeci ne moraju odslikavati zvani~no reformsko pravilo
SDA.
Drugo, o`ivjet }e tzv. demokratska alternativa, nevladine organizacije,
ideolo{ki pla}enici, te ljigave filijale SDP-a, ~iji je mentalni domet da sve s&h
smatraju mutikulturom, a sve bo{nja~ko nacionalizmom. Oni su dvije godine bili
bez posla, iako su im pred nosom mlatarali `estoki s&h nacionalizmi.
I u jednoj i u drugoj ublehi te{ko }e se pojaviti samokriti~ki sud. SDA }e
vjerovati da je narod zaposve do{ao tobe, umjesto da razumije da je SDA izbor iz
inata. SDP i njegove filijale }e forsirati predstavu o maloumnom, od nacionalizma
oboljelom narodu. Jah, ali ta obmana ne pije vode! Otkud da narod 2000. bude
uman, a 2002. malouman? I, {ta je sa s&h nacionalizmom?! Rije~ je o svjesnoj
bo{nja~koj kolektivnoj odluci da se oduzme povjerenje SDP-u, zbog izdaje i
ugursuzluka!
Dugoro~na stabilnost i SDA i SDP dala bi se graditi otvaranjem samokriti~ke
rasprave o po~injenim gre{kama. SDA bi trebala nastaviti put ka multietni~nosti
u samoj stranci, te osloboditi ulemu od politikantskog poni`avanja. Problem je u
tome {to SDA nema razloga da povjeruje u svoju feleri~nost. Kao ni SDP, do
maloprije.
Tzv. demokratska alternativa, koja konobari{e pod krovom SDP-a, trebala
bi pokrenuti {iroki spektar rasprava o gre{kama Lagumd`ijine vlasti. Jalova je
namjera da se za poraz SDP-a optu`i narod. Gre{ka je u Zlatku Lagumd`iji, kao i u
debilnosti kadrova SDP-a, koji nisu imali motiva da se odupru samoubila~kim
potezima svoga lidera. Ti poltroni su se oglu{ili na inicijative da se prije izbora
odr`i vanredni kongres SDP-a, da se smijeni Lagumd`ija, jer je upozoreno da }e
Lepi Cane biti sevep SDP-ove propasti. [ta im vrijedi Lagumd`ijina smjena danas
kad im se propast dogodila? Trebali su reagirati ranije, zbog izgubljene Bosne, a
ne danas, zbog izgubljene vlasti!
Patriotski moral bi trebao biti bukvar izborne stabilnosti svake stranke
koja ra~una na bo{nja~ke glasove.
Br. 65, 16. X 2002.

136

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Gre{ke su u ga}ama
Intelektualni pla}enici su potvrdili agoniju
antinacionalisti~ke alternative
Kada je potkraj `ivota Desanka Maksimovi} napisala predgovor programskoj
knjizi Slobodana Milo{evi}a, javnost je to shvatila kao duhovnu smrt mitske
pjesnikinje. Prirodna je volja javnosti da se brine o znakovima svoga identiteta.
Ivan Lovrenovi} je znak u grafiji Bosne. Otuda smo osjetljivi na Ivanovo mi{ljenje.
Pogotovo ako ovovremeni Ivan po~ini ili ka`e ne{to {to nije doraslo njegovoj
pismenosti.
Taman kad smo progutali sraman podatak da je Ivan, kao {ef Fonda za
izdava{tvo, uskratio podr{ku ~asopisu MOST, kao najvitalnijem ba{tiniku
mostarskog identiteta, strefio nas je Ivanov metak. Ivan nas je u Feralu ozna~io
nas kao istinsku sramotu profesije. Po njemu bi opaka malformacija zanata i
profesionalne etike, morala biti predmetom bespo{tedne stru~ne kritike.
Dobro, Ivane, a za{to?

Cowboy Tunyo and

mylycayac Tucca
Ne postoji ni jedna tema u zemlji i van nje o kojoj nismo prvi, ba{ prvi, imali
ispravan stav, koji je potvr|en mjesecima poslije, kad bi svi zajmili kukurikati u
suton. Sedam dana poslije 11. septembra imali smo naslove Ameri~ki fa{izam i
Deamerikanizacija Amerike, da bi tek danas cijela Evropa graktala o zloj prirodi
Bu{ove vladavine. Prvi smo zlo~ina~ke procese Al`irska grupa i Pogorelica nazvali
porazom pravne i promocijom policijske dr`ave. Sad svi `va~u na{u pri~u. Potvrda
na{e profesionalne etike je i smjena Alibabe Mumije, od strane Pedija E{dauna,
kojeg Ivan naziva nervoznim namjesnikom. Zajedni~ka refleksija svih na{ih
kukurikanja prije zore bilo je sabla`njavanje prestra{ene ili zakupljene javnosti,
kojoj je hajhaj trebalo da se uvjeri da ne znamo proma{iti. U me|uvremenu, ~a{}eni
smo svakako; bili smo ~ak i islamski ekstremisti, iako smo jedini protiv kojih je
Islamska zajednica najavila tu`bu, i protiv kojih i dan danas ratuje.
Bespo{tedna stru~na kritika, koju zagovara Ivan, te{ko da bi ovdje na{la
hljeba. Sve {to smo tvrdili, ispostavilo kao ta~no. Ta kritika je ko safun potrebna
pla}eni}kim medijima koji su predvodili hajku u slu~ajevima Al`irska grupa i
Pogorelica, jer su to jedini primjeri malformacije zanata i profesionalne etike. No,
Ivan ne pominje policijske biltene Slobina Bosna, 60 minuta, Oslobo|enje, iako je
rasplet doga|aja dokazao da su ovi malformirani mediji bili poluge u zlo}udnoj
policijskoj vladavini Zlatka Lagumd`ije i Alibabe Mumije. Ivan vr{i zamjenu teza,
pa istinske, opozicione svjetionike demokratije i antinacionalizma ozna~ava kao
opake, a one koji osvjedo~eno jesu opaki, pre}utkuje, dakle podr`ava. Akademik
Muhamed Filipovi} ispade revolvera{, tj. kauboj, a Senad Tuka & comp., bezbeli,
milicioneri.
Dnevnik revolucije

137

Bjezzte rayo idu Strayo & Gayo

Ivanovo `aganje istine ima intonaciju koju su zadali neovisni pla}enici iz
Kruga 99, potvr|uju}i svojim glupostima agoniju demokratske alternative. Strajo
Krsmanovi} je u povodu izbornih rezultata izvalio da bi - trebalo izi}i na ulice i
oformiti pokret otpora protiv nacionalnih stranka. Straji nije 2000. naumpao izlazak
na ulice, kada su Srbi i Hrvati glasali za SDS&HDZ, ve} bi sad protiv bo{nja~ke
demokratske volje oformio pokret otpora. Gajo je Sekuli} obznanio da je narod
ostao bez pameti. Haman samo Bo{njaci mogu ostati bez pameti, jer samo ovi
nesretnici mogu biti nacionalisti, dok je s&h genocidni nacionalizam ve} stvar ars
aevi multiculutural baznia, o yes.
Frapantna je i{~a{enost na{ih vi|enijih intelektualaca. Koga bi to, i protiv
koga, Strajo pozvao na ulice u pokret otpora? Glasa~e SDA protiv glasa~a SDA?
Ma i|i bi`i! A, ako je za Gaju narod ostao bez pameti, onda mu je demokratija
nepametna, pa bi trebalo obnoviti totalitarizam, kako bi pametna vlast vladala
nepametnim, bo{nja~kim narodom.

Greshke living to the gache

Naravno, lo{e je {to je SDA ugrabila povjerenje bo{nja~kog bira~kog tijela.
Ali, to je bolje od ponovljene vladavine SDP-SDS-HDZ. Nije bo{nja~ki bira~ kriv {to
se demokratska alternativa nije izborila za ukidanje mononacionalnih stranaka u
Izbornom zakonu. Bo{njaci su ve} 2000. podr`ali antinacionalizam, pa su uprkos
tome satanizirani kao teroristi. Problem je u rent-a-pameti i od kriminala i nemorala
oboljelom SDP-u. Pora`eni bi se trebali pozabaviti sobom, a ne narodom, a ne
medijima koji su dobronamjerno ukazivali na samoubila~ke poteze SDP-a i
njegovih satelita.
Nije nikakva tajna da je parama me|unarodne zajednice vibratorski
zaobljena o{trica neovisnog intelektualizma u BiH. Vrle su Gaje&Straje potkupljeno
{utali u svim povodima koji su svjedo~ili da OHR i OSCE podr`avaju s&h
nacionalizam. Da ne nabrajamo. Ni~eg ~udnog nisu vidjeli u pristajanju SDP-a
da vlada na 24 odsto bh. teritorije i da se ta nakarada proglasi tzv. demokratskim
promjenama u BiH. A sad se ibrete {to su Bo{njaci glasali za SDA. Pa to je rezultat
Va{eg intelektualnog kurvaluka, gospodo!
Bespo{tedna (samo)kritika je jedini lijek za demokratsku alternativu.
Narodna volja i na{e pisanje samo su refleksija stvarnosti. Refleksija ne mo`e biti
krivac za stvarnost. Stvarnost su oblikovali SDP i zakupljeni intelektualci. Mi nismo
adresa na kojoj stanuju va{e gre{ke. Va{e su gre{ke u va{im ga}ama. Imate cijev,
a nemate pi{tolj.
Br. 66, 28. X 2002.

138

Dnevnik revolucije

^ekaju}i historijski kongres SDP-a

Anatomija bolj{evizma
IDEJA SOCIJALDEMOKRATIJE je {ira i zna~ajnija od SDP-a. Demokratski
socijalizam favorizira plemenite osobine od kojih ovisi revitalizacija multietni~ke
BiH. Divlji kapitalizam, pak, vodi otu|enju i unutar i izvan bh. naroda. SDP je
trebao biti magnetni nosilac i agitator patriotske ideologije. Umjesto zalaganja za
socijalnu pravdu, za radni{tvo, za dobrotu u samom sistemu, SDP se izrodio u
liberalno-ekonomsku polugu divljeg kapitalizma. Za interese tajkunskog i
nebosanskog kapitala, SDP je dovr{io privatizacijsku s&h plja~ku bosanskog
radni{tva, i time osakatio i ponizio ekonomski potencijal bosnosti. SDP je postao
suprotnost socijaldemokratske ideje. Dakle, Izdajnik. No, socijaldemokratija, sa ili
bez SDP-a, potrebna je plu}ima Bosne.
ANALIZA SDP-ove IZDAJE SDP-a bitna je za obnovu ove za BiH zna~ajne
stranke. Bilo bi plodotvorno da SDP sam otvori analizu o samoizdaji. Ali, SDP je
odve} stranka bez unutarnje slobode misli. Ko god je mislio druk~ije, od lidera je
SDP-a pometen sa politi~ke pozornice. Bez unutarnje demokratije, SDP nije u stanju
ni sa pozicija vlasti po{tivati demokratska prava i slobode. Totalitarni SDP je
{teto~ina za BiH. Budu}nost Bosne ovisi od slobode u svim pojmovima i oblicima.
Vlast koja je zatemeljena na policijskoj logici, mo`e samo oja~ati sile destrukcije
BiH. Najgore je {to se sa propa{}u SDP-a profanira i za BiH egzistencijalno bitna
ideja socijaldemokratije.
ZA[TO SE I KAKO RAZBOLIO SDP pitanje na koje se ne mo`e dati jedan
odgovor. U SDP-u se zadr`ala komunjarska kadrovska struktura, a to su ljudi koji
~eznu da ko roboti stoje mirno. Bolj{evisaurusi (ala Sabrija Pojski}) diktatora su
Lagumd`iju do`ivjeli kao renesansu: Kona~no }e imati ljutog i okrutnog lidera!
Kona~no nema te demokratije koja nam je sve zlo donijela! Kona~no je sve brkato
i rutavo, nako {umadijski! SDP-om je zavaladala komunjarska rulja, koja slijepo
vjeruje da je borba protiv demokratskih sloboda - borba za SDP. Drugo, SDP je od
Kruga 99 i pla}eni}kih medija bestidno favoriziran kao opcija bez alternative. U
SDP-u su povjerovali da je vlast vje~na. Zato su se razboljeli od staljinisti~kog,
policijskog i kriminalnog zla. Nepamet i nemoral su osobine oboljelog SDP-a. Proces
ozdravljenja SDP-a mogu} je jedino kroz strate{ko forsiranje drugarske
samokritike.
KRIMINOGENOST SDP-ovih KADROVA svjedo~i koliko je malo potrebno
jednoj vlasti da se razboli ako nema unutarnje i vanjske mehanizme kontrole. Za
prvih nekoliko mjeseci vladavine SDP-a kriminal i korupcija su uvezani kvalitetnije
i dinami~nije nego pod vla{}u SDA. Bosanska imovina je plja~kana i prodavana na
svakom koraku. Slobodni mediji su ukazivali na mutne poslove Zlatka Lagumd`ije,
Selima Be{lagi}a i drugih vladara bez alternative. No, pravosudni i policijski sistem
je bio do te mjere uhap{en od vladaju}e partije, da su SDP-ovi kriminalci plja~kali
pod za{titom mafija{ke dr`ave. Uprkos brojnim dokazima, nije pokrenuta nije
Dnevnik revolucije

139

jedna istraga protiv kriminalaca iz SDP-a. Manje je bitno to {to su SDP-ovi kriminalci
materijalno zbrinuli i svoje unuke, bitne su posljedice koje je ostavila njihova
plja~ka{ka haranga: Tuzla je danas grad ~iji ekonomski potencijal je u hrvatskim
rukama. Deset posto Hrvata u Tuzli gazduje sa 90 posto bo{nja~kih ekonomskih
sudbina. Za{to? Zato {to su SDP-ovi kriminalci prodali bosanski ekonomski
potencijal. Ne samo u Tuzli.
LIDER SDP-a JE [EF POLITI^KE MAFIJE koja se za kratko vrijeme uvezala
sa bosanskim podzemljem. Eskalirala je narkomanija, trgovina bijelim robljem,
op}enito, sve vrste kriminala. Vlast koja nije u talu sa podzemljem, ne bi si dozvolila
toleriranje zla! Od {efa mafije, do onog prestra{enog i nemo}nog policajca,
uspostavljen je paralelni sistem za ubiranje procenta od svih prljavih poslova.
Uprkos namirivanju talova, u Sarajevu se prodaje najjeftinija droga u Evropi, a cilj
te operacije je uni{tenje bo{nja~ke porodice, koju treba zabaviti o svom jadu.
Lider mafije se, uz to, zabavio oko mutnih poslova koji donose najve}e pare u BiH.
Frljavo je oko bacio na telekomunikacije. Zalud sve {to je dokazano o njegovim
poslovima s Rusima, sa ^esima, o boga}enju firme njegove supruge, pa i o
pija~arskoj kra|i namje{taja, lider mafije je ostao nedodirljiv, kao onomad i Slobodan
Milo{evi}, cappo srbijanskog nadzemlja i podzemlja. [ef mafije je povjerovao da
sve konce ima u rukama: policiju i pravosu|e, SDP, podr{ku intelektualnih
prostitutki (Krug 99), zakupljene novinare, podr{ku SAD, itd. Jedino, nije ra~unao
na narod i narodnu kletvu.
UPOZORENJA O SAMOUNI[TENJU SDP-a shva}ena su kao neprijateljstvo
nekih autora prema SDP-u. Nespremnost da se prihvati kritika je prvi znak bolesti.
Javnost tvrdi i dokazuje da je Zlatko Lagumd`ija sevep SDP-ove propasti. Autori
smatraju da je SDP bitniji od Lagumd`ije. I da je socijaldemokratija bitnija od SDPa, jer je demokratski socijalizam potreban Bosni. Odgovornost SDP-a je tim prije
te`a. Na stotine dobronamjernih tekstova, SDP je odgovorio kretenskom
dijagnozom: Ne}e nama mediji ure|ivati odnose u stranci! Po{to su mediji javnost,
to zna~i da SDP ignorira sud javnosti. Svaki totalitarizam je monologi~an. O tome
svjedo~e komunisti~ka i diktatorska vremena. SDP otud pripada izumrlom,
totalitarnom svijetu.
PRVE KRITIKE na ra~un SDP-a pojavile su se jo{ nakon lokalnih izbora u
prolje}e 2000. godine. Tada su lokalni funkcioneri SDP-a izbornu pobjedu u Lukavcu
slavili nosanjem krmadi pored d`amija, a nedugo potom je u Maglaju zabranjena
upotreba selama. U rasponu od nekoliko mjeseci, do op}ih izbora 2000., podr{ka
SDP-u je opala za oko deset odsto. Taj znak nije bio dovoljan da SDP uva`i
dobronamjerne kritike o proljetnim gre{kama. Zato se i dogodilo da u vrijeme
masovne komemoracije na tuzlanskoj Kapiji, SDP na Husinu zaka`e Narodno
veselje. Kao {izofrena mjera demokrati~nosti u SDP-u je ustoli~eno sataniziranje
i omalova`avanje bo{nja~ko-muslimanskog bi}a. Zalud upozorenja SDP-u da je
rije~ o njihovom bira~kom tijelu! Za samo dvije godine SDP je u nekim krajevima
zijanio podr{ku bira~kog tijela i preko 20 odsto. Takav se gubitak nije mogao sam
od sebe dogoditi.
DOLAZAK SDP-a NA VLAST definitivno nije rezultat unutarnjeg kvaliteta
SDP-a, kao {to ni oba dolaska na vlast SDA nisu bili rezultat programske, ve}
inad`ijske opredjeljenosti bira~kog tijela. No, zbog etnonacionalne logike u BiH i
ratnih trauma bilo je mnogo te`e ubijediti Bo{njake da 2000. glasaju za SDP.
Ogromna intelektualna energija ulo`ena je u poraz SDA, s vjerom da }e SDP biti
bolji, i po{teniji. U SDP-u nisu razumjeli odgovornost prema javnosti koja je s
140

Dnevnik revolucije

pravom o~ekivala ispunjenje brojnih obe}anja. Razumjeli su, priglupo, da su sami

sebe doveli na vlast, da nikome nisu odgovorni, da je vlast vlasni{tvo, a ne tek
prolazna i promjenjiva kategorija.
SDP JE IZNEVJERIO O^EKIVANJA svih onih koji su vjerovali da }e nastupiti
odlu~na borba za bosanskohercegova~ku BiH. Umjesto da se insistira na ukidanju
nacionalizma iz ustavnog mehanizma BiH, SDP se odmah prikazao kao jeftini
poslu{nik tu|inske volje, koja u vitalnosti s&h nacionalizma vidi faktor razgradnje
BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Usvajanje nacionalisti~kog Izbornog zakona,
destrukcija Odluke o konstitutivnosti i usvajanje apartheidskih ustavnih promjena,
uz blokiranje Tu`be BiH protiv SRJ klju~ni su momenti koji svjedo~e o otpadni{tvu
SDP-a od ideje socijaldemokratije i bh. patriotizma.
SATANIZACIJA BOSNE I BO[NJAKA klju~ni je grijeh SDP-a i glavni motiv
bira~kog tijela za oduzmanje vlasti SDP-u. Narod bi sva{ta mogao halaliti, ali ne i
to da mu se `rtve genocida i svekolika patnja - optu`e za terorizam. U re`iji SDPovske policijske dr`ave stvoreni su slu~ajevi Al`irska grupa, Pogorelica, Alijina
slika s Bin Ladenom, itd. a sve s ciljem prebacivanja odgovornosti za agresiju na
bo{nja~ki narod i Armiju RBiH. SDP je postao produ`ena ruka ~etni~kog i usta{kog
pokreta koji su u satanizaciji bo{nja~ke `rtve, i izjedna~avanju krivice, vidjeli
{ansu za legalizaciju i humanizaciju svojih genocidnih i teroristi~kih projekata.
STVARANJE POLICIJSKE DR@AVE je bio klju~ni interes Lagumd`ijine
vladavine, ~ija je priroda utemeljena na strahovladi, jednoumlju, ucjenama. Istinski
demokrata, politi~ar koji se nema ~ega bojati, nikada se ne bi naoru`ao
{izofreni~arima kalibar 83, ~iji je zanat usavr{en u karavaktu u kome su ljudi
uni{tavani zbog druk~ijeg mi{ljenja. Komandna tabla Lagumd`ijine vlasti bio je
opaki Alibaba Mumija, obataljeni komunisti~ki robot, u ~ijoj su se osvetni~koj
projekciji prikazivali islamski teroristi, glavno Lagumd`ijino oru`je za obmane.
Lagumd`ija se pokoristio tom osvetni~kom opsesijom, kako bi sebe promovirao u
tzv. antiteroristu i svjetskog pravednika, {to je samo maska za nesmetanu plja~ku
bosanske imovine. Ko bi to smio uprijeti prstom da je glavni tzv. antiterorista i
partner Amerike tek jeftini lopov kome teroristi~ka halabuka koristi za bacanje
pra{ine u o~i? Mumija je u svemu to bio mutavac koji je u neznanju {minkao
kriminogenu prirodu Lagumd`ijine vladavine. Dakako, Mumijine golooto~ke
sposobnosti su, preko policijskog biltena Slobina Bosna, poslu`ile Lagumd`iji da
u stanju ucjenje i prijetnje dr`i sve one koji bi mu pru`ili demokratski otpor. Kud
}e{ dalje kad je ova ekipa nasrnula i na harizmati~nog Bogi}a Bogi}evi}a, optu`iv{i
ga u policijskom biltenu da je u nekom selu kupio vikendicu. Pa {ta! Nije kupio
Telekom! Bogi} i ostali koje je progonio Lagumd`ija, nisu imali razloga za strah,
ali ni za vjerovanje da bi ih rukovodstvo SDP-a moglo za{tititi. Sudbina osniva~a
SDP-a, oca socijaldemokratije u BiH, Nijaza Durakovi}a, za sve je bila jasan znak
da je Lagumd`ija i rogat, i bogat, i da mu pojedinac ne mo`e dohakati. Pojedinac je
mogao tek, kao simboli~an ~in neslaganja, zamrznuti svoje ~lanstvo do ozdravljenja
SDP-a. No, to nije u~inio niko. Bilo kako bilo, E{daunova smjena Alibabe Mumije je
sjajan {amar zloj prirodi Lagumd`ijine vladavine, ali i poruka da nema reformi u
ambijentu policijske dr`ave.
RUKOVODSTVO SDP-a, poimence, odgovorno je za staljinisti~ko liderstvo
Zlatka Lagumd`ije, zbog kojeg se i mogao rasplamsati SDP-ova izdaja
socijaldemokratije, antinacionalizma i Bosne. To rukovodstvo, poimence,
mjesecima je sramno {utilo i ko stado ovaca blehnulo u zlagumd`iluk. Ti klipani
su, bezbeli, imali {ibicarsku ra~unicu: Ako se pobunimo, nema nas, ako smo ovce,
Dnevnik revolucije

141

ima nas. Li~ni profit je metnut iznad pameti, morala, patriotizma, op}enito, potrebe
da se ne bude fekalija. Rukovodstvo SDP-a se pobunilo tek danas, kad su pojedinci
osjetili da }e ih materijalno ko{tati Lagumd`ijina politika. Pobunile su se hanume
{to vi{e ne}e biti nobles, ko junakinje meksikanskih sapunica. Za izborni poraz
nije kriv Lagumd`ija, ve} je krivo rukovodstvo SDP-a {to je Lagumd`iji dopustilo
da uni{ti povjerenje koje je imao SDP, i koje }e te{ko povratiti. To ukazuje da su
pobunjenici u SDP-u tek za nijansu bolji od Lagumd`ijinih poslu{nika, jer su do
ju~er bili isti ko i svi poslu{nici, a gubitak pozicija u vlasti ih je ponukao na pobunu.
Trebali su se buniti zbog satanizacije Bosne i Bo{njaka, zbog patriotizma, pa zbog
handrenja svog bira~kog tijela, a tek na kraju (jer je to sramota!) zbog gubitka
rahatluk pozicija. No, svaka je pobuna bolja od `abokre~ine. Borce za promjene i
reforme SDP-a treba podr`ati, ali im ne treba zaboraviti {utnju. Za ~estitog SDPovca bi pravovremena odbrana ideje Bosne i socijaldemokratije trebala biti pre~a
od li~nih interesa i pristajanja na zavjeru {utnje. Aktuelna galama ne mo`e nadja~ati
crvenilo dvogodi{nje ti{ine.
POSTIZBORNI LOMOVI U SDP-u otkrili su sedimentiranu vladavinu
retardirane, debilske svijesti kod dominantne ve}ine ~lanova rukovodstva. Ta
ve}ina jo{ uvijek ne razumije neminovnost promjena, pa skliskom odano{}u
komrpomitiranom lideru poku{ava sa~uvati pozicije punoglavaca u barskom
brlogu bolj{evizirane vladavine. Jakako, Lagumd`ija se naoru`ao demokratskim
imbecilima, nepismenjakovi}ima, papcima i seljoberima, koji nikud ne bi prispjeli
da ih Lagumd`ija, poput volova, nije upregnuo u svoje ko~ije. Dobili su {ansu da
budu u rukovodstvu (Rukovodstvo - kako to gordo zvu~i!), i za tu iluziju bitnosti
spremni su lideru olizati sve {to se li`e i ne li`e. Trebalo je vidjeti opan~arske face
i zbrdodolski rje~nik predsjednika Kantonalnih odbora SDP-a, koje je inkognito
sazvao lider, pa shvatiti kakva to jeftina bagra ~ini vrh SDP-a. Opan~arima sad
prijete razne opasnosti, a glavna je da bi mogli sletiti na mjesto koje im po
intelektualnim i moralnim spodobnostima pripada; ako do|e do otvaranja procesa
ozdravljena SDP-a, onda }e neminovno sve Lagumd`ijine sluge si}i s prljave
pozornice, jer se snaga SDP-a ne mo`e graditi sa bolj{evi~kim metuzalemima i
vrtiguzima. Ono {to je bilo grijeh bi}e vrlina, pa }e se otvoreni, drugarski kriti~ki
sud smatrati najboljom preporukom za vrh SDP-a. A to je ve} igra u kojoj poltroni,
i da ho}e, ne mogu u~estvovati. Jer, oni su rupa, a ne kliker.
IZBACIVANJE NIJAZA DURAKOVI]A IZ SDP-a posvjedo~ilo je da ni izborna
sramota, taj poraz, taj debakl, to oseknu}e, nije opametilo kriti~nu masu ~lanova
rukovodstva SDP-a. Samo bi jadnici mogli misliti da je uzrok njihovog problema
Nijaz Durakovi}, a ne oni sami, na ~elu sa svojim propalim liderom. To ispoljavanje
grje{ne sile nad svojim strana~kim ocem, svjedo~i o totalnoj nemo}i, o kukavi~luku,
o odsustvu pameti, jer se poku{ava prikazati da SDP ipak negdje vlada, pa makar
i tamo gdje mo`e izbaciti Nijaza Durakovi}a. To je plafon do kojeg se srozala mo}
SDP-a! [ta }emo sad? Eto, nema Nijaza, ali ima poraz. I to kakav poraz! Poraz koji
}e se do lokalnih izbora jo{ pro{iriti, i oja~ati, pa }e SDP zavr{iti kao minorna
stranka. Dakako, to ne treba dopustiti. Ne zbog poltrona koji su uni{tili SDP. Ve}
zbog ideje socijaldemokratije koja je potrebna Bosni, a koja }e vrijediti samo ako
se SDP uspije osloboditi od zla - i preporoditi.
Br. 66, 28. X 2002.

142

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Srbija do Sadama
Bez Petri~a, Lagumd`ije i Mumije
srpska }e se politika u BiH te{ko odbraniti
od svoje genocidne i teroristi~ke su{tine
^ini se da srpska politika ima nadnaravne mo}i. Nadmo}na je. Diktira
ritam. Odvla~i pa`nju. Prva povla~i poteze. Nebitno kakve. Bitna je koli~ina i brzina
tih poteza. Dok mi raspetljavamo jedno klupko, ve} nam je u rukama drugo.
Nemamo kad raspetljati sve srpske serve, a kamo li smisliti svoje. Srbi su u
prednosti, jer je njihova igra spoj bezobrazluka i znanja. Iako primitivni, oni dr`avne
poslove poznaju bolje od nas. Mi smo pitomi, mehki, krhki, jer smo u svim dr`avama
bili podstanari.
Zagledajmo se u teme koje nam danas spetljavaju korak: afera Orao; ponuda
Tibora Varadija za vansudsko poravnanje Tu`be BiH protiv SRJ; optu`be Alibabe
Munije da je Pedi E{daun jatak Radovana Karad`i}a... Srpske teme igraju ukolu,
sitno {umadijski. Da vidimo

Muslim krw in the serbian crst

Postoje dvije pouke iz afere Orao? Prva je da genocidno za~e}e Republike
Srpske odre|uje delikventsku prirodu ove dejtonske nakaze. Tvorevina od zlo~ina
ne mo`e se prilagoditi zakonskom poretku. Neprirodno je tra`iti vezu izme|u
Radovana Karad`i}a, srpskog heroja i svjetskog zlo~inca, i zakona. Da je Karad`i}u
bilo do zakona, nikada ne bi nastala RS, kao ~edo monstruoznog kr{enja svih
civilizacijskih principa. Legaliziranje genocidnih postignu}a, dakle, RS, nema {ta
drugo proizvesti do razbuktavanje kriminalne hajdu~ije u svim pravcima i oblicima.
Trgovina RS sa Irakom, preko jednako kriminalne SRJ - sasvim je logi~an rezultat
me|unarodnog uva`avanja srpske zlo~ina~ke prirode. Kao i Srebrenica, recimo.
Druga pouka glasi: Jadna bi nam bila mati da su trgovinu sa Irakom po~inili
bo{nja~ki funkcioneri! Bio bi to klju~ni dokaz da smo tzv. islamski teroristi. Mo`ebit
da bi dosad i po na{im svadbama slu~ajno padale bombe! Srpska politika nema
takvih problema. U Srbima ima muslimanske krvi, ali Srbi nisu muslimani. Krst ih
vakcini{e od odgovornosti za pomaganje Iraka. Srpski vrh u BiH je do grla u ovom
kriminalnom poslu, ali je zaplatila tek buranija.
U Bo{njaka bi, pak, letjele glave. General Hamid Bahto je zijanio godinu
zatvora, i ko zna koliko godina skra}enja `ivota, zbog namje{tene optu`be da je
{vercovao oru`je za Kosovo. A Kosovo nije Irak! Bahto je nevin stradao, i ta patnja
nema satisfakcije, kao ni ona iz slu~aja Pogorelica. Bo{njaci le`e po zatvorima ni
za {ta, a Sadamovi srpski pajda{i sjede na najvi{im dr`avnim funkcijama u BiH. U
OHR-u haman ne smiju ni pomisliti da posmjenjuju te srpske dr`avnike i suislamske
suteroriste.
Bjelodana je tendencija okrivljavanja bo{nja~ke nevinosti i aboliranja s&h
krivice. Eto, putem Munjinih glista pra{i kampanja o uskladi{tenim minama u
Dnevnik revolucije

143

Mostaru, za koje je SFOR znao jo{ 1997. godine. Tom glistologijom treba u}utkati
pravednike i sakriti sudjelovanje Lagumd`ijine vlasti u prodaji doniranog
naoru`anja jal Izraelu, jal Kamerunu.

Lylyhip instead 200.000 glawa

Taman kad se javnost po~ela kome{ati zbog nesklada izme|u kriminalne
te`ine trgovine RS sa Irakom, i ignorancije te te`ine, dogodila se dugo ~ekana
rasprava pred Svjetskim sudom pravde. Srpski zastupnik Varadi je nastupio kao
mahatma, mirotvorac, pravo srpski, kukavi~ki, ponudiv{i ideju pomirenja i
povjerenja, naspram logike ka`njavanja SRJ za agresiju i genocid. On smatra da bi
- utvr|ivanjem odgovornosti za genocid procesi pomirenja bili ometeni. Apsolutni
genije! Kao sad bi mi trebali da im halalimo 200.000 svojih glava, 100 milijardi
dolara ratne {tete, jer toliko ko{ta pomirenje. Ako nas sutra opet neko mlatne, mi
}emo opet da halalimo, kako bi mogao opet da nas mlatne. Ovaj bezobrazluk
srpskog advokata posve nalikuje ponudi da Beograd izgradi Ferhadiju, a da BiH
povu~e Tu`bu. Valjda bi trebalo Beogradu da je stalo do pomirenja, i do izgradnje
svih poru{enih d`amija, bez ikakvih uslovljavanja, jer to bi bili znakovi da je Beograd
prestao biti agresor na BiH. No, Beograd bi da na{im povla~enjem Tu`be naplati
ono {to bi svakako, kao krvnik, trebao ~initi ~eznuti za oprostom i pomirenjem.
Fenomenologija srpske drskosti duboka je i neshvatljiva kao i kosmos. Kakav to
mora da je zlum pa da bosansku stranu optu`i za izazivanje napetosti jer, molim te
lepo, neko bi htio sad da kazni agresora, umjesto da bude sretan {to ima {ansu da
se s agresorom demokratski pomiri!? BiH upravo ho}e pomirenje, ali pravedno.
Varadijev zamjenik, Vladimir \eri}, zala`e se za li~nu krivi~nu odgovornost, ali
ne i za odgovornost SRJ. Tako bi se skrhao svjetski poredak, jer bi dr`avni
kontinuitet izgubio smisao. Jakako, to su ublehe koje svjedo~e o srpskoj
bespomo}nosti pred rukom pravde. Srpska se politika prikazuje kao jagnje}a,
spremna na pomirenje, a bosanska kao faktor tenzija i netolerancije. Pored
propagandne patke, srpska politika poku{ava za lilihip zamjeniti svoju odgovornost
za agresiju i genocid. Na to, naravno, ne treba pristati. Sud neka ispostavi ra~un,
a Srbija neka ga plati. I kvit!

Oy, Sadame, yaranne

Tre}i srpski doga|aj koji je uskome{ao javnost jeste nebuloza Alibabe
Mumije da ga je E{daun smijenio jer je on upravo trebao uhapsiti Karad`i}a.
Mafija{ki srpski politi~ki zlum pretpostavlja da E{daun ne}e voditi srbofilsku
Petri~evu politiku. Lagumd`ijin poraz, i Mumijina smjena, osakatili su srpske poluge
me|u Bo{njacima. U pogledu Tu`be, i prebacivanja odgovornosti za rat na Bo{njake,
Srbi su taman bili na korak od svog maestralnog djela: osloba|anja od upitnosti
genocidom i agresijom ste~ene RS.
Lagumd`ija i Mumija su pro{lost. Sada{njost je srpsko pomaganje Sadamu,
Tu`ba BiH protiv SRJ, a u kona~nici shva}anje da je Republika Srpska jedini
faktor terorizma na Balkanu. Idemo dalje!
Br. 67, 11. XI 2002.

144

Dnevnik revolucije

Inicijative:
Hitno usvojiti zakon o zabrani upotrebe fa{isti~kih simbola

Smrt HITLERIZMU
Pozivamo parlamentarne stranke da iniciraju dono{enje zakona
kojim bi se zabranilo kori{tenje fa{isti~kih obilje`ja u BiH.
Opstanak Bosne i Hercegovine ovisi od zakonske zabrane fa{izma,
dakle, ~etni{tva i usta{tva.
Ameri~ki i evropski politi~ki analiti~ari kona~no su suglasni da je uzrok
pobjede nacionalnih stranaka na izborima 2002. uzrokovan Izbornim zakonom,
kao i dejtonskim ustrojstvom BiH, koji favorizira etnonacionalne, a ne
multinacionalne opcije. Mi smo iz broja u broj ukazivali da je Volfgang Petri~, sa
SDP-Alijansom, kroz tzv. ustavne promjene i Izborni zakon, armirao etnonacionalni
mehanizam koji vodi daljem i dubljem razaranju BiH. Politi~ki analiti~ari danas su
podijeljeni izme|u dva mogu}a izlaza iz dejtonskog }orsokaka: ili definitivne
podjele BiH na zate~enom i genocidom ostvarenom realitetu, ili preustroju bh.
zakona u skladu sa multietni~kim imperativima bh. zajednice, {to bi zna~ilo
zakonsku zabranu nacionalizma, a time i mononacionalnog strana~kog
organiziranja.
Ideju trodjelne podjele BiH i tajno i javno zastupaju s&h hegemonisti, uz
pomo} diplomatskih lobija i raznih Volfganga Petri~a.

Hrvatska protiv usta{kog fa{izma

Opstanak Republike Hrvatske, za razliku od BiH, ne ovisi od zabrane
upotrebe fa{isti~kog znakovlja. Hrvatska, kao i Srbija, mo`e opstati i kao
fa{isti~ka zemlja, za razliku od BiH. Ipak, Hrvatska se bori za afirmaciju
antifa{izma. Hrvatski kazneni zakon uskoro treba dobiti novi paragraf po
nazivom Veli~anje biv{ih fa{isti~kih dr`ava i organizacija.
Kazneni zakon RH, koji zabranjuje vrije|anje ugleda RH, dopunio bi se
paragrafima koji glase: 1) Tko proizvodi, uvozi, izvozi, ~ini dostupnim javnosti
ili u tom cilju dr`i promid`bena sredstva kojima se veli~aju biv{e fa{isti~ke
dr`avne tvorevine i organizacije, kaznit }e se nov~anom kaznom ili kaznom
zatvora do tri godine; 2) kaznom iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se tko
isti~e ili na drugi na~in rabi na javnome mjestu zastave, zna~ke, odore, parole, na~in pozdravljanja ili druga obilje`ja biv{ih fa{isti~kih dr`ava ili
organizacija, a s ciljem njihova veli~anja.

Put do samoodr`ive BiH

^ini se da postoje nagovje{taji slobodnog dijaloga o gre{kama koje je
me|unarodna zajednica po~inila u BiH, zbog ~ega je sedam godina pro{lo u
betoniranju, umjesto u razgradnji, genocidnih i osvaja~kih postignu}a. Takav dijalog
Dnevnik revolucije

145

neminovno mora polu~iti STAV da je uva`avanje mononacionalnog strana~kog

organiziranja, te ustavno legaliziranje etnonacionalne, razarateljske logike, nu`no
podsticalo odumiranje BiH. To zna~i da bi borba za samoodr`ivu BiH morala i}i
pravcem zakonske zabrane ideologija koje su suprotstavljene bi}u Bosne.
I u Bosni, kao i u ma kojem `ivom organizmu, parcijalna, krnjava rje{enja
imaju zna~enje odga|anja i razbuktavanja problema. Bosnu je potrebno prilagoditi
logici njezine egzistencije. Nu`no je suo~enje sa paradoksima, poput onog da
egzistira Republika Srpska, a da se njen otac Radovan Karad`i} proganja zbog
zlodjela na kojima po~iva RS; poput onog da se navodno te`i obnovi bh.
multietni~kog dru{tva, a da se u Izbornom zakonu, i u Ustavu, podr`ava
nacionalizam, kao suprotnost bi}a Bosne; poput onog da se zastupa ideja
Partnerstva za mir i formiranja jedinstvenog zapovjedni{tva, a da se na terenu
slavi neprijateljstvo strana u sukobu, itd, itd.
Ako se shvati da su parcijalna ili formalisti~ka rje{enja nikakva rje{enja,
jer su u slu`bi zadr`avanja postoje}eg stanja, i navikavanja na dejtonsku,
genocidom stvorenu BiH, onda }e se morati spoznati KONKRETNA rje{enja koja
mogu BiH vratiti na put samoodr`ivosti. Ako }emo tra`iti ta konkretna rje{enja,
onda ih treba shva}ati od korijena, a ne od ofarbanog li{}a. Dakle...

Evropa i antifa{izam
Njema~ki kazneni zakon, u ~lancima 86 i 86a, manifestacije veli~anja
fa{isti~kih dr`avnih tvorevina i organizacija tretira kao kazneno djelo i
propisuje kaznu zatvora. U {panjolskom kaznenom zatvoru nigdje nema
decidne zabrane isticanja fa{isti~kih simbola, ali se ta problematika tretira
odredbom o genocidu. U [panjolskoj se kaznom od jedne do dvije godine
zatvora ka`njava svako ko {iri ideje i doktrine koje na bilo koji na~in
rehabilitiraju re`ime i institucije koje su provodile genocid.
U Ustavu Talijanske Republike, koji je snazi od 1948., u XII zavr{noj
odredbi stoji: Zabranjeno je, bilo u kojem obliku, reorganiziranje raspu{tene
fa{isti~ke stranke, kao i kori{tenje fa{isti~kih sombola.
Njema~ka, [panjolska i Italija su zemlje sa fa{isti~kom pro{lo{}u, i
razumljivo je {to je u njihovim zakonima fa{izam apostrofiran kao neprijatelj
demokratskog poretka. No, i BiH je zemlja sa fa{isti~kom pro{lo{}u, ali i
sada{njo{}u! U drugim se evorpskim zemljama, pak, ne govori o fa{izmu,
ali je svako poticanje na rasnu, vjersku ili nacionalnu mr`nju strogo ka`njivo.
Dr`ave biv{e Jugosavije su imale nesre}u da u Drugom svjetskom
ratu imaju fa{isti~ke, sluganske re`ime, ali u njihovim post-yu zakonicima
~etni~ki i usta{ki oblici fa{izma, zasad, nisu ni spomenuti.

Zaljevanje olovom
Bosni je danas, prije nego i jednoj drugoj zemlji na svijetu, potrebno
dono{enje zakona kojim bi se zabranilo i ka`njavalo veli~anje fa{isti~kih dr`ava i
organizacija, kao i kori{tenje fa{isti~kih simbola i drugih obilje`ja kojima se slavi
ugro`avanje ljudskih prava. Takav bi zakon u korijenu sasjekao ideolo{ku municiju
kojom se hrani ovo legalizirano ~ere~enje bh. multietni~ke i antifa{isti~ke su{tine.
Nu`no je proglasiti ilegalnim, i grdno ka`njavati, svaki vid konotiranja sa ~etni~kom
i usta{kom ideologijom, kao i sa rijetkim oblicima povezivanja Bo{njaka sa
muslimanskim fa{istima iz Drugog svjetskog rata.
Etnonacionalne oligarhije u BiH su bestidno izrasle na neprijateljstvu prema
antifa{isti~koj bh. su{tini; one su, vi{e ili manje, ideolo{ki sljednici Paveli}evih i
146

Dnevnik revolucije

Mihailovi}evih genocidnih projekata iz Drugog svjetskog rata; one su kontinuitet

hitlerov{tine jer su sve bile kvislinzi Tre}eg rajha. Ali, njihova osvjedo~ena
suprotstavljenost antifa{isti~koj tradiciji BiH, tek je trunka problema. Glavni problem je u tome {to je dejton sagra|en na fa{isti~koj ideji, jer je rehabilitirao i u bh.
Ustav ugradio gubitnike iz Drugog svjetskog rata. Kao {to su bh. antifa{isti u ustav
ugradili antinacionalizam, kao esenciju svoje oslobodila~ke ideje, tako su se
etnonacionalne oligarhije izborile da nacionalizam bude esencija njihove
antibosanske, razrateljske ideologije. Bosna, jakako, ne mo`e opstati na
nacionalizmu, jer je njegova tradicijska osnova u fa{izmu i {ovinizmu. Bosna mo`e
pre`ivjeti jedino na antinacionalizmu, ali ne deklarativnom i napirlitanom, ve} na
onom konkretnom koji }e prepoznati su{tinu problema. Su{tina je egzistencijalna
nu`nost da se ponovo, zauvijek, porazi, i u zakonu olovom zalije, hitlerov{tina koja
danas ~ini ustavno bi}e Bosne.
Br. 67, 11. XI 2002.

Dnevnik revolucije

147

Zasluge Zlatka Lagumd`ije za unapre|enje islama

Ramazanska revolucija
...Oni nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, oni ne klanjaju, ne
znaju Bismille, ali, oni poste, oni vjeruju, i - ni jedan iskren
musliman ne mo`e tvrditi da ti ljudi nisu muslimani
Zlatku Lagumd`iji bi trebalo dati, a Aliji Izetbegovi}u oduzeti onu Nagradu
za unapre|enje islama! Ako bi se mjerilo koliko je vjernika koji od njih utjerao u
islam, odnosno, otjerao iz islama, ustanovili bi da je Lagumd`ija u islam ubacio i
vi{e Bo{njaka nego {to ih je Alija izbacio.
Za Alijinog vakta, islam je do`ivio najbrutalniju degradaciju, jer je formaliziran
i zloupotrebljavan do neslu}enih neukusa. To silovanje vjerni{tva, stvorilo je otpor
prema islamu, jer je vjernik obliven utiskom da boravkom u islamu boravi u SDA.
Po{to se ulema poistovjetila sa SDA, a SDA sa ulemom, u naj{irim je slojevima
gnjev prema Alijinoj vlasti ispoljavan, u najmanju ruku, prezirom prema islamu.
Na `alost, ni Islamska zajednica, ni SDA, nisu spoznali grje{nost svoje veze.

Lagumd`ija {iri islam

Zbog Lagumd`ijinog karavakta islam je `ivno kao nikad dosad, oslobo|en
i masovan. To neo~ekivano SDP-ovsko proganjanje islama, to ubrizgavanje
islamskog terorizma u bo{nja~ki antifa{izam, stvorilo je spontani, nepisani otpor
prema politici Lagumd`ijinih Munja i Tuka. Kao jedan od individualnih vidova
otpora, uspostavilo se otkrivanje i potvr|ivanje svoga islamskog identiteta. Ljudi
su se uinat selamili, `ene su se uinat kitile mjesecom i zvijezdom, stvoren je
prsten otpora prema satanizaciji islama. U vjeru je u{ao i onaj koji nikad nije
pomislio da }e, izuzev svog muslimanskog imena, i usuda, imati ikakve veze sa
islamom.
Ni Islamska zajednica, ni SDA, nemaju ni trun zasluge za ovogodi{nji,
masovni, {to povratak, a {to ulazak, Bo{njaka u islam. Nemaju, jer je njihov domet
da islam razumijevaju kao svoju firmu, a sebe kao direktore te firme, od koje se,
uzgred, dobro `ivi. Ovo {to se sad doga|a sa povratkom Bo{njaka islamu, nije na
toj trivijalnoj talasnoj du`ini.
Ni ~etni~ko-usta{ki genocid nije uspio Bo{njake ovako kvalitativno vezati
za islam. U vrijeme stradalni{tva trajalo je finansijsko i ideolo{ko cije|enje islama,
{to je uzrokovalo otpor istinskih vjernika, koji su se zgra`ali nad pretvaranjem
d`amije u partijsku }eliju i kadrovsku odsko~nicu. Bo{njake je, haman, protreslo
to {to su 2000. glasali za antinacionalizam, e da bi od odabranika svoga srca, tj.
SDP-a, bili optu`ivani za nacionalizam, fundamentalizam, terorizam; SDA jeste sa
islamom baratala kao sa kafom, svilom, cigarama, ukradenim satovima i ko`nim
jaknama, nako {vercerski, {anerski, ali je SDA islam makar po{tivala kao robu
na kojoj se mo`e zaraditi. Bo{njake je to moglo odbiti od kadrovskog islama, ali ih
nije moglo i povrijediti. Tek ova majstorija Zlatka Lagumd`ije & comp., kojom su i
bo{nja~ki ateisti optu`eni za islamski terorizam, probudila je u narod inat, i ponos.
148

Dnevnik revolucije

Islam bez milicionera

Ovaj uvod je poku{aj da razaznamo uzroke masovnog ulaska Bo{njaka u
ramazanski post; pogotovo u urbanim sredinama. Danas poste i oni koji su
prija{njih ramazana pili srpsku `derakiju i mezili ~varke; i oni koji su od ramazana
bivali daleko koliko i {umadijski Srbi i imotski Hrvati; poste i ljudi koji uglavnom
ne umiju ni{ta prou~it, koji nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, ali, eto,
znaju kad treba zapostit, i kad se omrsit. Oni to ~ine predano, jer sebe osje}aju
muslimanima.
Naspram ove pojave ramazanskih regruta postoji armija Bo{njaka,
muslimana, koji razumiju svoju vjeru. Postoje i direktori, tj. mena`deri islama, koji
prave golemu razliku izme|u prvih i drugih postd`ija. To su oni {to dijele knji`ice
u kojima milicijski pi{e da }e na onom svijetu, na Ahiretu, biti ubijen svaki musliman
koji nije klanjao svih pet-{est vakat-namaza, a ubistvo mrtvog }e se desiti tako {to
}e mu se zgnje~iti tabut, ko muha, {to }e ga ujedati zmije, pa }e ga mrtvog otrovati,
itd, itd, do beskraja gluposti. U recepciji svih (anti)bo{nja~kih pojava, najve}a su
{teto~ina djelitelji Bo{njaka-muslimana, odnosno direktori islama. Takvi preziru
ovakve, ove {to izmi~u milicionerskoj logici islama, ove za koje islam nije vojska,
nije partija, nije ropstvo, nije fotelja, ve} ono {to malo koji hod`ica mo`e razumjeti:
ISLAM JE SLOBODA.
Kako toj partijskoj obrvologiji objasniti da se postom ~ovjek osloba|a stega
koje mu je nametnula trivijalna svakodnevnica; da islamski kontekst uop}e nije
bitan u odnosu na ~injenicu da dru{tvo dobija jednog kvalitetnijeg ~ovjeka, od
onog kakav je bio; da je }oravo tjerati osje}aj islama u organizacione sheme, kad
je islam - stvar moje du{e, kojom upravljam ja, bez tvog, ovozemaljskog,
{i}ard`ijskog, nameta. Spoj islamske du{e i islamske organizacije tek je
konstruktivan na razini gdje svaka zadr`ava svoj integritet, a bliskost, dijalo{ku,
pou~nu, mogu razmjenjivati prema slobodnoj volji. Relacija: brkati oficir
prepadnuti regrut, zakr~ila bi put spoznaje islama, koji JESTE samo kad je slobodan,
voljan, prvo li~ni, pa tek tada kolektivni nijet.
Ovaj je ramazan u Bosni mnogo {iri od shva}anja i dosega Islamske
zajednice. Zato {to su u ramazanu i Bo{njaci koje ne zanimaju direktori islama. E
zato je islam na najboljem putu da postane vjera kriti~ne mase Bo{njaka. Zato, jer
mu ne trebaju trgova~ki putnici. Islam je samoodr`iv tek kad stasa do volje. Kao i
~ovjek.
Direktori islama bi morali razumjeti svoju nebitnost, bezveznost, u toj
nesputanoj, prirodnoj volji velikog broja Bo{njaka da u|u u post. Ove ljude zanima
sam islam, u njima, njih pokre}e uzvi{ena zavjera protiv svih, pa i time {to se
islam kona~no dovodi na istinsku mjeru odnosa pojedinca i Boga. Oni ne klanjaju,
oni ne znaju ni Bismile, ali, oni poste, oni vjeruju, onako kako to oni ho}e, i ni jedan
iskren musliman ne mo`e tvrditi da ti ljudi nisu muslimani. Oni se po prvi put dive
svjetlima koja se ustani~ki pale iza ~etiri ujutro, i ka`u: Bo`e, ipak postojimo!
Br. 67, 11. XI 2002.

Dnevnik revolucije

149

Dnevnik revolucije

Stidi{ li se Zenana
Kako su se u Br~kom,
sa Dra`om Mihailovi}em u centru,
razbijale granice jednoumlja i
palila ognji{ta multikulture
Po moralnom poganluku, tzv. 19. pozori{ni susreti u Br~kom su jedan od
bitnijih doga|aja u dejtonskoj BiH. Tu se slila sva sila nakane svjetskih i doma}ih
fekalija koje zdru`enim snagama rade na betoniranju rezultata agresije i genocida.
Br~ansko glumatanje je paradigma, koncentrat, dramatur{ki obrazac opake
stvarnosti!

Philandrophy
propeller
Bosanska intelektualna javnost rijetko je umjela imati tako hitar, odlu~an i
ispravan stav, kao kad je rije~ o odbijanju mogu}nosti da profesionalna pozori{ta
iz Federacije u~estvuju na tzv. br~anskim susretima, sve dok se iz tog biv{eg
grada ne ukloni spomenik ratnom zlo~incu, ~etni~koj ikoni, Dra`i Mihailovi}u.
Uprave sedam profesionalnih pozori{ta iz Tuzle, Zenice, Mostara (uklju~uju}i i
HNK) i Sarajeva, ostale su jedinstvene u principijelnom stavu. Samo je Narodno
pozori{te Sarajevo, na ~elu sa [a}irom Filandrom, uzdanicom bo{nja~ke
inteligencije, oti{lo da se pokloni i Dra`i i njegovoj stra`i. Valjda smo suglasni da
je Br~ko ~etni~ko dokle god u njegovom centru smrdi Dra`a Mihailovi}!?
Uprava tzv. pozori{nih susreta, poduprta bo{nja~kim prostitutkama iz
Br~kog, uhljupima koji su za pare zaboravili ubistva svojih ro|aka i prijatelja,
poku{ala je problem premostiti ogromnim honorarima i nagradama. Na{a su
pozori{ta, na ponos svima nama, odbila prodati antifa{isti~ke principe! Tada su
tzv. Br~aci skontali da im nema druge nego napraviti poluprofesionalne susrete,
na kojima }e uz brojne amaterske dru`ine sudjelovati samo dva profesionalna
teatra, ono posrbljeno iz Banja Luke, i ovo ukenjano iz Sarajeva. Ne treba
poja{njavati da taj bu}kuri{ nema blage veze sa nekada{njim Pozori{nim susretima
u Br~kom, te da je svaka pri~a o nastavku tradicije zapravo la`.
Br~anska la` ne bi bila opasna da u njenu proizvodnju nisu uklju~eni
najmo}niji mediji u BiH. U vrijeme tzv. susreta stvarana je slika da su se u Br~kom
okupili svi bh. teatri; izbjegavano je da se ka`e da u Br~kom od devet postoje}ih,
ne sudjeluje sedam profesionalnih teatara; dakako, nije re~eno ni za{to. Ako bi se
dotakli razlozi, valjalo bi dota}i i konstitutivnu svetinju |enerala Dra`e, a tada bi
se ~etnici mogli na}i uvrije|eni. @rtve ~etni~kih pokolja se nemaju {ta vrije|ati,
samim tim {to vi{e nisu u `ivotu.
Drskost je potom u{la u novu fazu. Nekoliko sudionika br~anskog kupleraja
po~elo je antifa{isti~ku principijelnost tuma~iti kao ekstremizam i nacionalizam,
a toleriranje fa{izma kao demokratsku vrlinu.
150

Dnevnik revolucije

Chwarcology prostitution
Prvi je podrignuo Josip Pejakovi}. U Dnevniku FTV je rekao da mu je dolazak
u Br~ko jedna od najsvjetlijih ta~aka u karijeri, te da je u tu uinat. Nema kome
Osip tjerati inat osim `rtvama ~etni~kih pokolja u ovom gradu, a njih je prema
ameri~kim izvorima bilo preko 3000. Te nevine `rtve bi zdravog ~ovjeka
obavezivale na otpor prema zlu, oli~enom u spomeniku Dra`i Mihailovi}u. Osip je
tjerao inat pozori{tima koja su odbila do}i u ~etni~ko Br~ko. Tjerao je inat
antifa{izmu!
Na{ najstariji dnevni list, o~ito strate{ki, otvorio je stranice za hvalospjeve
o br~anskoj sramoti. Time je Oslobo|enje , koji sebe smatra ba{tinikom
antifa{isti~ke i multietni~ke tradicije, postalo kozmeti~ki salon ~etni{tva.
Kolumnista Oslobo|enja, Sead Fetahagi}, knji`evnik koji je ~itav svoj `ivot
istetovirao, a ~itav opus nadma{io izjavom da za ramazan mezeti ~varke, u
krme}em je stilu ismijao antifa{izam sedam teatarskih ku}a. Po njemu je pri~a
o Dra`i povod da se na{i intelektualci nacionalno deklari{u. Glupavo! Onda bi svi
partizani koji su ratovali protiv Dra`inih ~etnika bili nacionalisti! Antinacionalizam
bi bio, jel, pomiriti se s Dra`om? Napose, op}epoznato je da Gojer, Maru{i} ili
Top~i} nikada nisu napisali nacionalisti~kog slova. Fetahagi}, jednostavno, prdi
klevete.
Nekada{nji udarni tuzlanski komunista, majstor ekavskog, a danas osniva~
amaterskog Hrvatskog teatra sa Husina, kojim ostvaruje metafizi~ku vezu sa
hrvatstvom, glumac Vlado Kero{evi}, dobio je ~itavu stranu Oslobo|enja da priop}i
zlimpresije iz Br~kog. Nekoliko citata govore sve: Susreti su imali zada}u da
zapale uga{eno ognji{te tolerancije, multikulture; Teatarska umjetnost na ovaj
na~in razbija granice jednoumlja; Uspjeli su napraviti dr`avni festival teatra BiH
Kero{evi} ne samo da zaobilazi istinu, ve} i antifa{isti~ki stav sedam bh. teatara
naziva prljav{tinom, podvalom, ucjenom, farizejstvom, itd. Kao, sram ih bilo {to
su postavili tako prljav i licemjeran uslov da se ukloni ikona ~etni~kih zlo~ina.
Trebali su, kao Kero{evi}, oti}i u ~etni~ko Br~ko, ne bi li sa Dra`om Mihailovi}em
razbijali granice jednoumlja i razvijali mutlikulturu.
Duga~ak je spisak ugurzusa koji su u~estvovali u betoniranju spomenika
Dra`i Mihailovi}u i bla}enju uspomene na `rtve ~etni~kih pokolja u Br~kom. Njihov
intelektualni i moralni dignitet je ravan ~ednosti svake prostitutke.
Stide li se du{e Zenana Zahirovi}a, prvog ~ovjeka Pozori{nih susreta u
Br~kom, kojega su ~etnici 1992. zaklali pred Domom kulture? Nisu imali obraza da
pomenu Zenana, a tvrde da nastavljaju tradiciju koju je Zenan odnjegovao! Sje}anje
na Zenana, kao `rtvu, pokvarilo bi ovu ~etni~ku idilu. Ko je jedan ubijeni Zenan
naspram `ivog Dra`e Mihailovi}a!
Otud su tzv. pozori{ni susreti u Br~kom bili manifestacija izvornog ~etni{tva,
u ~ijem su kozmeti~kom opslu`ivanju sudjelovale izvorne doma}e kurve.
Br. 68, 27. XI 2002.

Dnevnik revolucije

151

Nad odrom ZAVNOBiH-a

Van dr`avnosti
[ta ako vi{e nikada BiH ne}e biti ure|ena na ideji ZAVNOBiH-a?
[ta ako BiH zauvijek ostane pocijepana na srpsku i hrvatsku
provinciju u pozadini? [ta ako je Bosna koja pamtimo, i volimo, ve}
ju~er postala stvar nepovratne pro{losti! Kakav je smisao `ivota u
sje}anjima?
Dvadest i peti novembar je za BiH {to su i srce ili mozak za ~ovjeka. Bez
ideje ZAVOBiH-a, Bosna je izgubljena. Ne postoji. Bosna ne mo`e nikako druk~ije
postojati nego po slovu svoje samoodr`ivosti. Stavi ~ovjeku mozak majmuna, ili
srce gliste, to vi{e nije ~ovjek. Stavi u Bosnu va{ingtonska i dejtonska rje{enja, to
vi{e nije Bosna. Otud mi danas ne `ivimo bosansku stvarnost, ve} stvarnost
velikodr`avnih projekata Srbije i Hrvatske, tj. sporazuma iz Kara|or|eva. Ovo {to
zovemo Bosnom, nije Bosna. Da bi ta gomila planina, rijeka, glava i trava bila
Bosnom, morao bi sistem `ivota biti ure|en u duhu ZAVNOBiH-a, dakle
antinacionalizma i tolerancije kao vrhunskih vrlina u dr`avnoj hijerarhiji vrijednosti.
Na `alost, nacionalizam je i pisano i nepisano ustavno pravilo ove zemlje na kojoj
je nekada postojala bosanskohercegova~ka BiH.

Dani paradr`avnosti
Ve} deset godina BiH `ivi bez svog duha. I ovaj je Dan dr`avnosti obilje`en
samo tamo gdje su Bo{njaci u ve}ini. A i tu stidljivo, jer minderska struktura ima
animozitet prema historijskom datumu ~iji su autori antifa{isti; minderolozi bi
radije slavili zelene legije i hand`ar divizije, koje su, kao i ~etnici i usta{e, bili
konobari Adolfa Hitlera; zalud {to je bo{nja~ki nacionalni interes dr`ava BiH, koje
nema bez antifa{isti~ke i antinacionalisti~ke ideje; te hand`arlije su, zapravo,
sevep bo{nja~ke zagubljenosti, jer su svojim glupostima stvorili pometnju u
patriotskim osje}anjima Bo{njaka. Ipak, Bo{njaci su se u dominantnoj ve}ini otrgli
od la`i i obmana, razumijevaju}i antifa{isti~ku ideju kao sr~iku svoga prava na
`ivot.
Srbi i Hrvati u BiH slave svoje paradr`avne praznike, okopiljene pod
zlo~ina~kim okriljem, u vremenima agresije na BiH i genocida nad Bo{njacima.
Proslavom tih okupatorskih praznika, oni slave, dakle, odgajaju, zloduh agresije i
genocida; proslave genocidnih praznika Republike Srpske i Herceg-Bosne u sr`i
su suprotstavljena ZAVNOBiH-u, dakle, antinacionalizmu, toleranciji, a time i
opstojnosti BiH.
Zalud je nadati se osloboditeljskoj budu}nosti BiH sve dok na 76 odsto bh.
teritorije `ive paradr`avni mehanizmi koji generiraju razaranje zavnobihske BiH.
Ne boli toliko taj fa{izam, koliko boli, i zastra{uje, ovda{nji mazohizam, ta paraliza
patriotskom uma, op}enito, svijesti da sa odumiranjem BiH i nama i na{oj djeci
isti~e vrijeme, kao mogu}nost da na svojoj zemlji od`ivimo `ivot u ravnopravnosti
i slobodi. Ovih 24 odsto teritorije odve} su postali predmet privatizacijskog
152

Dnevnik revolucije

interesovanja finalizatora gra|evine iz Kara|or|eva. Nikako da razumijemo da

Bosna ne mo`e opstajati na polovi~nim, nedore~enim, neprincipijelnim rje{enjima.
Samo bi povratak Bosne ideji ZAVNOBiH-a, antinacionalizma i antifa{izma, na
cijeloj bh. teritoriji, a ~ega nema bez ukidanja entiteta i mononacionalnih vlasti
mogao Bosnu vratiti ku}i. U protivnom, uskoro }e se dan dr`avnosti Herceg-Bosne
slaviti i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Biha}u, Gora`du Ba{ onako kao {to se dr`avnost
Republike Srpske danas slavi u Mrkonji} Gradu, na ognji{tu ZAVNOBiH-a.

Zemlja ubijenog smisla

U paleti bosanskih racionalnih strahova najdominantniji je strah od
pre`ivljavanja ovih genocidnih rje{enja nastalih na ubijanju bosanskog `ivota.
Uistinu, {ta ako vi{e nikada BiH ne}e biti ure|ena na ideji ZAVNOBiH-a?!! [ta ako
}e BiH zauvijek ostati pocijepana na srpsku i hrvatsku provinciju u pozadini?!! [ta
ako }e Bo{njaci biti ekonomski istiskani i sa ovih 24 odsto bh. teritorije?!! [ta ako
je Bosna koja pamtimo, i volimo, ve} ju~er postala stvar nepovratne pro{losti!
Kakav je smisao `ivota u sje}anjima? Vrijedi li od`ivjeti vrijeme koje nam je dato
u obesmi{ljenoj domovini, ili, pak, pokupiti preostale godine i oti}i daleko, u jednu
drugu obesmi{ljenost? Jedino smo mi koji nemamo alternativne domovine
dovedeni u bezizlaz besmisla. Srbi i Hrvati imaju kristalno prljavo rje{enje, za njih
prirodno, logi~no, smisleno dimenzija bh. uni{tenosti srazmjerna je dimenziji
materijalizacije dogovora iz Kara|or|eva. Stoga se samo Srbi i Hrvati osje}aju
dobro u ambijentu antibosanske pometnje, jer je njihov velikodr`avni cilj srodan
atmosferi iz koje su prognani ZAVNOBiH, antifa{izam, antinacionalizam,
tolerancija, bratstvo i jedinstvo, op}enito bosanski duh.
O ZAVNOBiH-u, stoga, treba govoriti kao o klini~ki mrtvom ranjeniku. [to
se vrijeme du(b)lje ukopava, ve}e su {anse da se klini~ka smrt osmrti, a manje da
se ZAVNOBiH vrati u `ivot Bosne. Mi se lagano navikavamo na pokoj na{e Bosne,
i na pasji `ivot pod okriljem varljive nade da }emo opet nekad biti ljudi s
domovinom. Najmanje {to mo`emo u~initi, iz po{tovanja prema ljudskom liku
Bosne, jeste da se glasno prisjetimo vrijednosti ZAVNOBiH-a.
Prisjetimo se Povijesna zatemeljenost bosanske dr`avnosti i multietni~ki
karakter BiH bili su zna~ajan argument u odbrani ZAVNOBiH-a od nastojanja da
se BiH raspar~a i podijeli izme|u Beograda i Zagreba. Pored Odluke o konstituiranju
ZAVNOBiH-a u najvi{e zakonodavno i izvr{no tijelo BiH, donesena je i Deklaracija
o pravima gra|ana BiH kojom se narodima BiH prvi put u njihovoj povijesti pravno
obezbje|uje i garantira jednakost i ravnopravnost. Ideje nazna~ene u Mrkonji}
Gradu svoju kona~nu fizionomiju dobile su na Tre}em zasjedanju ZAVNOBIH-a u
oslobo|enom Sarajevu, aprila 1945., ~ime je dovr{ena izgradnja sistema vlasti u
BiH. ZAVNOBiH je potom prerastao u Narodnu skup{tinu BiH, a Zakonom o narodnoj
vladi stvorena je prva Vlada BiH. Prvi Ustav progla{en je 31. XII 1946. godine.
Br. 68, 27. XI 2002.

Dnevnik revolucije

153

Pederski inferno

Homosex i grad
Jevreji su snimili stotine filmova o holokaustu, ali im nije naumpalo
da prave film o jevrejskim pederima u Au{vicu. Mi smo jedva
snimili dva-tri filma koja stidljivo doti~u na{u tragediju, ali smo se
odmah dobavezali {upka.
Pederska pitanja u BiH su paradigmatska za razumijevanje na{eg seoskog
porijekla, zate~enog pod policijskim reflektorima demokratije. Da li nam pri~ali o
peder~enju, o legalizaciji marihuane, prostitucije, nacionalizma, za nas je sve to
ravno ~udima pred kojima se stidi ljudski lik. Znamo mi {ta su i pederi, i droga, i
druge gadosti, ali ne znamo {ta je demokratija! Krajem 70-tih su jugo{vabe, brze
i {picaste, prezentirale na{em narodu oralni seks, pa je do{lo do masovnog
gubavljenja i porasta ko`nih bolesti; ne bi na{ narod pristao na taj okus kiselog
kupusa u ustima, da nije povjerovao da [vabo bolje od nas zna {ta je dobro, ~im
bolje `ivi; mora se li~iti na [vabu u svim pogledima, da bi se steko opel rekord
1600, i sirena u opela {to zavija ko krava. Sad bismo, jel, opet da li~imo na bolji
`ivot, na nekog novog [vabu, ali nam je re~eno da tog li~enja nema bez demokratije.
U ovoj pri~i demokratija ti do|e ko oralni seks: viza za budu}nost. Zbog toga
pederska pitanja u BiH, ~iji je cilj ozvani~enje raznih ugursuzluka, treba promatrati
kroz obmanu da je demokratija uvijek u pravu. Demokratija mo`da jeste, ali anarhija
nije.

Komad budale
Zagreba~ka je javnost digla pra{inu zbog ugro`avanja pederskih ljudskih
prava od strane dru{tvenih i privrednih subjekata koji, mo`ete misliti, nisu donirali
pare kako bi se na Olimpijadu homoseksualaca poslala neformalna reprezentacija
Hrvatske. Tri lezbejke su dobile stipendiju od pederskih lobija, ali im je za put
trebalo 3300 dolara, pa su na 50-tak adresa u Hrvatskoj poslale molbu za donaciju.
To {to ih niko nije htio finansijski podr`ati zabrinulo je popederenu hrvatsku
javnost.
Hrvatska je tu`no smije{na u svojoj strasti da pobjegne s Balkana. Hrvatska
}e ako treba uvoziti i AIDS samo kako bi se u procentima primakla europskim
standardima. ^ist pederluk! Bosna je na najboljem putu da postane pridru`ena
~lanica te neselektivne strasti da se nalikuje Evropi. I mi se, brate, obradujemo
kad kod nas neko rikne od side, jer je to jedini dokaz da komuniciramo sa
razvijenim, oboljelim, dijelom svijeta!
^arolija provincijskog kompleksa, tog tele}eg blehnu}a u sve {to dolazi sa
Zapada, mo`e se razbistrit tek shva}anjem da je na{e dru{tvo do prije deset godina
posjedovalo vrijednosti koje Zapad odve} nema. Mi smo bili stameni, po{teni,
vrijedni ljudi. Za nas su zdrava pamet i zdravo tijelo bile temeljne vrline `ivota.
Server politi~ke volje je projektovao takvog ~ovjeka! ^im su za komandnu tablu
zasjeli robija{i, tuma~e}i demokratiju kao anarhiju, a ekonomski sistem kao
154

Dnevnik revolucije

plja~ka{ki, divlji kapitalizam na{ ~ovjek je survan u raspame}enost. Otud mu se

nacionalni okviri la`no prikazuju kao spasonosni ram za sliku bezbjednog `ivota.
Ru{enjem komunizma je sru{en jedan politi~ki nastran, ali socijalno podno{ljiv
sistem; no, nije uspostavljen nikakav sistem koji bi njegovao dru{tvenu higijenu.
Uzrok tome je shva}anje da se demokratija zavr{ava, a ne da po~inje sa ru{enjem
komunizma, te da je demokratija osloba|anje od svih zabrana, pa i onih prirodnih.
Posljednjih godina smo bili svjedoci nekoliko talasa inicijative da se
legaliziraju lake droge. ^ak su i neka zvu~na politi~ka imena podr`avala taj
besmisao. Ko vele, kad se mo`e posred Holandije {i{at ha{i{, mo`e i kod nas.
Jerbo se u Holandiji ne bi tako plaho `ivjelo da se narod ne drogira po cesti.
Bezbeli, ~im se i mi po~nemo drogirat familijarno, od unuka do nana, i kod nas }e
porasti standard. Ma i|i bi`i!
Laprdatorska je teza da bi se lagalizacijom ha{i{a narkomanija dr`ala pod
kontrolom, ili da bi bila manje privla~na. [ta bi se desilo da se legalizira pedofilija?!
Kao da bi manijacima bila manje zanimljiva blud nad djecom?! Ne, naprotiv,
legalizacija svake nastranosti vodi propagiranju te nastranosti! Narkomanija je
nastranost za svako dru{tvo koje ima pameti. U tom kontekstu, Holandija je komad
budale.

Vazelinska ra~unica
Kroz na{u se javnost krpeljaju tzv. neovisni intelektualci. Oni su slu~ajno
ro|eni ovdje, a ina~e su iz Kopenhagena. Nastup im je jugo{vapski. Oni znaju ono
{to mi ne znamo. Sve doma}e im je selja~ko, a sve stranjsko vrhunsko. Dolazak
UNPROFOR-a su shvatili kao emancipaciju. Zapravo, oni su provincijalci, jer imaju
kompleks porijekla. Najciktavije prostitutke su oduvijek regrutirane sa sela.
Papanluk izvire iz potrebe da se pobjegne od sebe, da se bude globalizacijska
kopija
Na tom talasu, ~ini se, ro|ena je ideja da se u filmu Almira Imamovi}a
tragedija Sarajeva svede na ratnu pri~u o dvojici pedera. Jebe{ planetarnu tragediju
Sarajeva, bitna je problematika pederskih ~marova! A za{to? Pa zato burazeru {to
hudi autor konta da bi mogao uloviti naklonost pederskog lobija, ne bi li mu dali
kakvu svjetsku nagradu za to svo|enje 200.000 smrti na vazelinsku patetiku.
Intelektualni vrtiguzi }e u ovom Imamovi}evom projektu vidjeti evropeizaciju
Sarajeva. Strasne ratne ljubavi za njih nisu progresivna tema. @rtve jo{ manje.
[upak je bitan!
Jevreji su snimili stotine filmova o holokaustu, ali im nije naumpalo da
prave film o jevrejskim pederima u Au{vicu. Mi smo jedva snimili dva-tri filma
koja stidljivo doti~u na{u tragediju, ali smo se odmah dobavezali {upka, da pomo}u
tog odvoda za govna naslikamo najve}i holokaust nakon Drugog svjetskog rata.
Pederske umjetnike ne zanima stvarnost u kojoj desetine hiljada bosanskih
majki pomiluje fotografiju prije nego poku{a usniti svog sina. Makar da ga snom
dotaknu. [ta li tek snivaju stotine hiljada bosanskih siro~adi? Svaka bosanska
`rtva ima san u kojem stanuje. Bosna ~ezne da se probudi bez bola. Da nam se
vrate o~evi...
Vratit }e se. Na filmskom platnu. Kao pederi.
Br. 68, 27. XI 2002.

Dnevnik revolucije

155

Dnevnik revolucije

Herceg-Ramallah
Ako Bo{njaci ne prihvate inicijativu HDZ-a za jedinstvenom
mostarskom op}inom, sebe }e osuditi na geto.
A ako prihvate, sljeduje ih nestanak,
ili - borba do mostarskog Mostara.
Hrvati su najugro`eniji bh. narod. Jadnici, nemaju ni jednog ve}eg grada u
kome bi mogli da nacisti~ki stoluju, o~i{}eni od etni~ke prljav{tine. Eto, ne da im
se pravo ni na povijesni hrvatski grad Mostar, gdje su do 1991. ~inili frtalj
stanovni{tva. Razumjelo je katoli~anstvo ovu hrvatsku muku, pa je poguralo
kroatizaciju neretvanskog kraja. Razumjeli su to i biskupci iz SDA; oni ve} osam
godina podupiru prekrajanje povijesnog identiteta Mostara, poput hirurga koji su
prekrojili nos na glavi Majkla D`eksona. Bo{njaci su narod u o~aju, ~im su u
Hercegovini opet masovno glasali za stranku koja je nazaslu`nija {to je Bobanova
apartheidska Herceg-Bosna opstala kao stvarnost. Bo{njaci su danas u Mostaru
nepismeni indijanci, stjerani u siroma{ni rezervat, odakle kao na filmu mogu s
onu stranu Neretve gledati ~uda elektrike, gradnje, biznisa; vide, jasno im je, kako
se okolina Mostara, pogotovo prema jugu, hitro popunjava hrvatskim
doseljeni{tvom, te osjete kako im je glavna mahana to {to, za razliku od Hrvata, ne
znaju misliti. U toj nemisli, mostarske Bo{njake je strefila ideja HDZ-a da Mostar
kona~no postane jedinstven grad, da se ukinu nacionalne op}ine. Prepadnuti ovom
nau~nom fantastikom, predstavnici SDA su odbili mogu}nost objedinjavanja
Mostara.

Bash ye finna Herzzeg-Palesstina

Ne treba imati iluzija o namjerama HDZ-a. Ova stranka ne odustaje od
suhog, stolnog Mostara. Prijedlog za ukidanjem op}ina jeste namjera da se kona~no,
zauvijek, u|e i u ovaj tzv. bo{nja~ki dio. Hrvatska politika se posljednjih osam
godina strate{ki bavila uvozom hrvatskih grla u Mostar, kako bi Hrvati do{li u
poziciju ve}ine. Ju`no od Mostara, pa i pred samim Stocem, nalaze se ogromna
novoizgra|ena naselja, nalik na ona jevrejska u Palestini, ili srpska na Kosovu,
gdje `ive uvezeni Hrvati iz srednje Bosne; stotine novih ku}a su nalik ko jaje
jajetu, tipske, komunisti~ke; gradnju naselja je zvani~no pomagala hrvatska vlast,
ali SDA na tu palestinizaciju Hercegovine nije nikada reagirala. Hrvatska politika
se vi{e ne zadovoljava tek pukim osvajanjem ekonomske mo}i i na isto~noj obali;
ona `eli stvari legalizirati. Hotel Bristol, na zapadnoj strani, bio je simbol bo{nja~kog
prisustva s obje strane Neretve. Ali, donedavno: Bristol je otkupljen ve}inskim
hrvatskim kapitalom. U Bristolu je danas sve vi{e Hrvata, a sve manje Bo{njaka.
HVIDRA }e u Bristolu imati sve~ani skup. Bristol je morao biti strate{ki interes
bo{nja~ke politike. Trebalo se na glavu nasadit, ali, sa~uvati Bristol! A po{to se
bo{nja~ka strategija zasniva na glupavoj devizi: Nek ne bude gore, hrvatska
politika bez ikakvih otpora ostvaruje zacrtane ciljeve.
156

Dnevnik revolucije

Kao {to bo{nja~ka javnost ni{ta ne zna o gubitku Bristola, tako nema pojma
ni o pogubnim posljedicama ukidanja specijalnog statusa Hercegova~koneretvanskog i Srednjobosanskog kantona, odnosno, ukidanja rotacija klju~nih
funkcija. Specijalni status je forsirao jednakopravnost, a sada }e Bo{njaci u HNK,
biti kao Bo{njaci u RS. Srednjebosanski kanton je za Bo{njake nikakav dobitak, u
odnosu na gubitak neretvanske regije. Umjesto da se ovom pitanju posveti
dramati~na pa`nja, na FTV su nametnuti ustavni amandmani tuma~eni afirmativno
- kao doprinos smanjenju glomazne administracije. Eto, sad ne}emo imati dva
guvernera u rotaciji, pa }e dr`ava biti bogatija za jednu platu.

Fillganology is mutology
Hrvatska je politika maestralno ostvarila nacisti~ki cilj: etni~ku ~isto}u
27% bh. teritorije, iako su Hrvati po popisu iz 1991. ~inili ve}inu tek na 16%, te
ekonomsko poklapanje 24% bh. teritorije gdje su Bo{njaci fizi~ka ve}ina. Federacija
je time postala hrvatska provincija, iz Kara|or|eva. Hrvatski uspjeh je uzrokovan
redukcionisti~kom fild`anologijom SDA, a potom i SDP-a, ~ije tajkune nije zanimalo
ni{ta izuzev bo{nja~kog pa{aluka. Kad se pogleda u o~i ~injenicama, nama ne
preostaje ni{ta drugo nego da se dobrovoljno etni~ki o~istimo, ili da od`ivimo
`ivot u patnji indijanskog poni`enja. Za insane, pak, postoji i tre}i put: mijenjati se,
boriti, promi{ljati budu}nost, biti pametniji od drugih.
Primjerice, sje}amo se hajke koja je dignuta zbog inicijative Ante Jelavi}a
da se ili uspostavi tre}i entitet, ili da se ukinu entiteti. Jelavi}u je ~ak su|eno za
ugro`avanje nekakvog teritorijalnog integriteta, a mi smo aplaudirali tzv. pravnoj
dr`avi. Hrvatstvo, u svim bojama, kontinuirano podr`ava ukidanje entiteta. Jedino
Bo{njaci, genetski poslu{nici svih re`ima, vjeruju kako je to ne{to protuzakonito,
te je bolje u saburu i merhmetu gledati pridase.
Sli~an dramatur{ki obrazac je i situacija sa inicijativom HDZ-a da se u
jednu objedini {est mostarskih op}ina. Bo{njaci iz moralnih razloga ne smiju postati
~uvari podijeljenog Mostara! Time bi HDZ-u prepustili svoj civilizacijski
kredibilitet. SDA je trebala zdu{no pozdraviti inicijativu HDZ-a, ma {ta da se iza
nje krije. Razumljiv je strah SDA, ali se Bo{njaci u Mostaru, kao i u BiH, ne mogu
za{tititi avlijskom logikom. Jedino je ideja integracije srodna bo{nja~kim
interesima. Jedino otvaranjem jednih i drugih karata, mo`e biti na~et hrvatski
apartheid u tzv. zapadnom Mostaru. Bo{njaci moraju jednom nau~iti da je `ivot
tu~a, i da opstaje onaj ko vi{e voli sebe. Ako Bo{njaci sami sebe zatvore u geto,
retardirani ambijent }e doprinijeti da Hrvati svakako uzmu i taj dio. Bristol je
upozorenje! Ako pristanu na izazov, na spoznaju da rat zna~i mir, da borba zna~i
slobodu, tek tada imaju {anse da sa civilizacijskih, multietni~kih, humanisti~kih
pozicija poraze hrvatsku apartheidsku namjeru.
Ponekad se ~ini da istinski Mostarci nisu svjesni snage koju ima kulturnohistorijska bitnost njihovog grada. [ta je ona kr`ljava, primitivna kri`a~a na Humu
naspram sazvu~ja tolerancije? Naspram Aleksine Emine? [ta je taj jadni,
arijel{aronovski, kretenski, nacisti~ki, nikud prispjeli tzv. zapadni Mostar, naspram
onog Mostara pred ~ijom je snagom treperio duh univerzuma? Jakako, te{ko je
trgnuti se iz nepreboli, i povjerovati da Mostar vi{e ikad mo`e biti to {to je bio.
Pjesnik Alija Kebo svakog mjeseca izdaje ~asopis Most, jedini haber o mostarskom
snu. Ne ~ini to stari pjesnik za{to {to vjeruje da ~asopisom mo`e promijeniti svijet,
ve} mu je lak{e s ovog svijeta odlaziti s vjerom da }e Mostar opet biti Mostar.
Jedino u borbi `ivot prestaje biti poni`enje.
Br. 69, 11. XII 2002.

Dnevnik revolucije

157

Dnevnik revolucije

Hod`e ameri~kog islama

New York Times pi{e da }e Amerika u Bosni
diskreditirati d`amije, proganjati uticajne Bo{njake,
hapsiti i ubijati neistomi{ljenike
Ameri~ki titanik pouzdano tone pod kormilom najmo}nijeg lu|aka nakon
Adolfa Hitlera, ameri~kog predsjednika D`ord`a Bu{a Juniora. Svi narodi, izuzev
pijanih Rusa, suglasni su da je Bu{ova politika zlo za civilizaciju. Bu{ova kauboj{tina
je objedinila Svijet. Ali, protesti od Istoka do Zapada ne mogu obuzdati Bu{ov
mra~ni zlum. On se dublje ukopava u uzroke ameri~ke sramote. Upravo je
pobjedni~ki obznanio jo{ dva ameri~ka poraza: prvi, da }e {irom Svijeta likvidirati
neprijatelje Amerike, a to bez presude mo`e postati svaki od nas; drugi, da }e
Amerika finansirati popravljanje medijske slike o sebi. Jedna od zemalja u kojima
}e se vr{iti ove operacije, kao tvrdi New York Times, bi}e i Bosna i Hercegovina.

Degenerychny
islamocid
Amerika u Evropi nema pouzdanijih prijatelja od Bo{njaka. Uzrok tome je
zahvalnost za okon~anje genocidnog rata. Ipak, Amerika u Bo{njacima tra`i
neprijatelje! Prijateljstvo Bo{njaka-muslimana nije profitabilno za novi ameri~ki
rat. Otud }e se represijom poku{ati iznuditi bo{nja~ki otpor.
Strategija informacijskih operacija protiv neprijatelja podrazumijeva
diskreditaciju ili smanjenje uticaja d`amija i vjerskih {kola, te otvaranje {kola u
kojima bi se u~io umjereniji muslimanski pogled na svijet. Pominjanje BiH, u
kontekstu sna`ne propagande kojom bi se promijenili rastu}i negativni stavovi
prema SAD, zna~i da se operacija odnosi na Bo{njake. Ne uti~u d`amije valjda na
Srbe i Hrvate?!! Drugo, u islamskom svijetu ne postoji umjereniji islam od ovog
koji `ive Bo{njaci; u bo{nja~kom islamu d`amije nemaju bitnog uticaja, pa i zbog
toga {to je ve}ina hod`a odgojena u komunisti~kom vaktu i poslu{ni~kom duhu;
dvogodi{nja antibo{nja~ka haranga SDP-Alijanse je pokazala koliki su stra{ljivci
ti islamski slu`benici; {utali su dok frtutma pro|e, kako bi sad hodali ko oslobodioci;
me|u takvima nema onih koji bi se ma kome zamjerili, osim bo{nja~kom narodu,
na{ta su ve} svikli u komunizmu i alijizmu.
Ameri~ki plan za remontiranje javnog mnijenja u biti je islamocidan. [ta
imaju d`amije sa demonstracijama u Koreji ili Njema~koj? Civilizacija je, za razliku
od Bu{a, neoptere}ena religijskim faktorom. I isto~ni i zapadni kriti~ari Bu{ovog
militarizma su iznad zatucanosti koja svaku misao podre|uje vjerskim
predznacima. Ameri~ki rat protiv tzv. islamskog terorizma najve}i je poraz do`ivio
u antibu{ovskom otporu onih javnosti koje su kr{}anske. Civilizacija je odve}
multilateralna, da bi se mogla paliti na primitivne, pe}inske obrasce mi{ljenja,
kakav je ovaj ameri~ki, koji terorizam razumjeva kroz islam, a ne kroz op}e zlo
koje nema veze ni s jednom religijom.
158

Dnevnik revolucije

Otpor prema kabadahijskoj politici Bu{a Juniora nepravedno se naziva

antiamerikanizmom. To je otpor prema globalnom seljakluku, a ne prema
dostignu}ima ameri~kog `ivota. Uostalom, da je problem u Americi, a ne u Bu{u,
pa valjda bi se po Njema~koj ili Koreji i prije 10-20 godina organizirale tzv.
antiameri~ke demonstracije! U posljednjih 50 godina toliko je sna`na bila
opsjednutost svijeta ameri~kim snom, da je ignorirana nakaznost ameri~ke vanjske
politike. Blagodare}i Bu{ovom siled`ijstvu, Americi se danas spo~itavaju zlo~ini
koji su bili zaboravljeni zbog globalne privr`enosti amerikanizmu. Jednako kao
{to su Jevreji genocidom u Palestini opoganili uspomenu na holokaust, tako je i
Bu{ prosipanjem sile ogadio ameri~ki san. Ameri~ka zastava je bila ikona
odrastanja brojnih generacija u svim dijelovima svijeta, a danas, zapaljena, biva
ikona otpora ko~ija{kom porobljavanju svijeta. Bu{ je za 20-tak mjeseci vladavine
uni{tio ono {to su cijelo 20. stolje}e stvarale generacije pametnih i nadarenih
Amerikanaca. Samo totalni degenerik mo`e po~initi takvu {tetu.

Auschwitzerland on the Cuba

^inilo se da Bu{a ne}e zanimati to {to ga nekakvi smrtnici diljem Svijeta
smatraju degenerikom. Ali, svaki vo`d te`i bo`anskom prijestolju. Na tom bespu}u
uklanja heretike. Zato Ministarstvo odbrane SAD kre}e u operaciju (3600.1: IO)
preoblikovanja mi{ljenja, {to je nemogu}e odvojiti od ovlasti agenata CIA-e da
likvidiraju neistomi{ljenike. Paradoks je da su najve}i prijatelji Amerike danas
svi oni koji razumijevaju antiamerikanizam Bu{a Juniora.
Bu{ova politika proganjanja neistomi{ljenika i remonta pameti, u BiH je
imala promociju i prije nego je, ovih dana, dobila zvani~ni karakter. Ve} godinu
dana `ivimo u spoznaji da na{ gra|anin mo`e biti uhap{en bez ikakvih dokaza, pa
i deportovan u Au{vic na Kubi (Al`irska grupa, Pogorelica, Fijuljanin...) Svjedoci
smo sistemske satanizacije uglednih Bo{njaka, a da nismo ni znali da CIA ima
ovlasti da sprovodi agresivne informacijske taktike protiv utjecajnih ljudi... Tek
sada se uo~ava uloga Magazina 60 minuta, Slobine Bosne, Oslobo|enja.
Pri~a se na tome ne zavr{ava. Ona je uvijek gora od zvani~ne slike.
Zvani~no, javno, besramno, Amerikanci }e u BiH likvidirati neistomi{ljenike, te
gasiti medije koji kriti~ki pi{u o Bu{ovoj politici. Zvani~no, diskreditirat }e d`amije,
{to zna~i da }e u redu za odstrijel biti svi koji idu u d`amije. Opstat }e samo oni {to
se budu divili Bakiru Bezistanu, Senadu Tuki i njihovom {efu Alibabi Mumiji.
Jerbo su oni hod`e ameri~kog islama!
Bosnu jedino mo`e spasiti sve sna`niji evropski otpor Bu{ovim
antiameri~kim, opasnim glupostima. Dotad, Bosna je Amerika, a Amerika su Pale.
Br. 70, 25. XII 2002.

Dnevnik revolucije

159

Od ~etnika do vo|e islamske revolucije, i obratno

Neprijatelj islama No.1

Ravno prije deset godina Islamska zajednica je na{eg kolumnistu
proglasila ^ETNIKOM i NEPRIJATELJEM MUSLIMANSOG
NARODA. Deset godina poslije, Preporod, glasilo Islamske
zajednice, u nastavcima blati Fatmira Alispahi}a kao najve}eg
neprijatelja islama, te za njega tra`i kaznu kao u islamskim
zemljama. [ta je pozadina ovog sukoba?
Bog mi je svjedok da ne `elim konflikt s Islamskom zajednicom. Svjedoci su
i moji prijatelji kojima sam kazao da ne}u reagirati na klevetni~ke rafale iz Preporoda, glasila Islamske zajednice. Moja satisfakcija je bilo uvjerenje da autori tih
kleveta, u su{tini, znaju da ~ine prljav posao; da osje}aju zlu krv u svojoj pomami
da okaljaju i ponize moje ime. Uzdao sam se da }e se u mojoj {utnji, i pra{tanju,
prepoznati vi{i interes; bio sam spreman otrpjeti uvredu, od{utati la`, kako bismo
za{titili Islamsku zajednicu od otvaranja sramnog naslje|a njene ideolo{ke pro{losti. Konflikta se nisam pla{io, ali sam ga smatrao {tetnim, ne po mene, ve} po
Bo{njake; konflikt sam izbjegavao, svjestan da njime gubi samo Islamska zajednica.
Ramazan je bio motiv vi{e da se suzdr`imo od svojih ovozemalj{tina, kako bismo
odricanjem od strasti ~inili za dobrobit na{ih zajedni~kih interesa. Ova moja uvjerenja su, o~ito je, shva}ena kao strah, povla~enje, ustuknu}e Na moju {utnju, i
pra{tanje, oni su uzvra}ali brutalnijim nasrtajima na moju li~nost. Postao sam glavni
neprijatelj islama, jedina li~nost kojom se u nastavcima bave urednici i kolumnisti
Preporoda. Njihova je zasluga to {to }u sada re}i ono {to sam htio pre}utati.

Zlideologija redukcionizma
Bio sam neprijatno iznena|en kada sam u Preporodu od 1. oktobra 2002.
pro~itao kolumnu glavnog tuzlanskog imama Amira Kari}a, u kojoj se ovaj moj
srda~ni poznanik klevetni~ki obru{ava na moju li~nost. ^ime sam to zaslu`io?
Time {to sam bio PRVA @RTVA Lagumd`ijinog policijskog re`ima, kada je u
februaru 2001., u glasilu SDP-a, objavljena moja privatna e-mail po{ta, kao dokaz
da zagovaram otpor SDP-ovskoj satanizaciji Bo{njaka? (Svi su se zavukli u podrume
dok se na mene obru{avala lavina opasnih gluposti, kakva je i ona da sam vo|a
islamske revolucije i komandand vehabija.) Time {to sam u posljednje dvije godine
odr`ao oko 50 tribina Bo{nja~kog dijaloga, u svim krajevima BiH, od Stoca do
Gora`da, putuju}i od svoje volje i od svojih para? Ili, time {to sam u posljednje
dvije godine napisao oko 300 tekstova u kojima sam tematizirao zlu prirodu
Lagumd`ijine antibo{nja~ke vladavine? Time {to sam prvi autor koji je pravim
imenima nazvao ameri~ki antiislamski fa{izam, dr`avni teror nad tzv. Al`irskom
grupom ili manifestaciju policijske dr`ave u slu~aju Pogorelica? Nemam razloga
za la`nu skromnost, pa }u slobodno ponoviti ono {to su mi mnogi rekli da sam
jedan od najzaslu`nijih autora za profiliranje bo{nja~kog stava da je izborni poraz
Zlatka Lagumd`ije bitan za opstanak Bo{njaka. Ne postoji moralna ili materijalna
160

Dnevnik revolucije

mjera koja je dostatna da pokrije energiju koju sam ulo`io, i odmazde koje sam
otrpio - za oktobarski cilj. Taj cilj nije bio pobjeda SDA, ve} ru{enje izdajni~kog,
lagumd`ijskog SDP-a. To je ve} stvar privatne pri~e. No, bla}enje moje li~nost od
strane glasnogovornika Islamske zajednice je stvar javnosti. Otud nemam pravo
od{utjeti na pojavu da moju patriotsku podobnost seciraju osobe koje su u
kukavi~kom saburu pro`ivjele dvogodi{nji karavakat, gledaju}i iz skoloni{ta ~ija
}e pu}i, i kome }e se prikloniti, jal {vabama, jal partizanima.

[ta je ovdje opskurnno?

Islam je vjera manjeg dijela bo{nja~kog naroda. Onaj ve}i dio nosi
muslimanska imena, ali nije u islamu. Oni se svjesno ili podsvjesno stide
muslimanskog porijekla, jer osje}aju da je islam uzrok svih bo{nja~kih
nevolja. Ne bi imali takav osje}aj da im se od odlaska Osmanlija ne potura
uvjerenje da ne pripadaju ovom, nego nekom izumrlom svijetu. Strategija
deislamizacije Bo{njaka jednako je zla kao i strategija islamizacije. I jedno
i drugo su nasilje nad slobodom ~ovjeka i vjere. Pitanje stabilnosti islama u
Bo{njaka jedino se da rije{ti svebo{nja~kim konsenzusom o neupitnim
vrijednostima i mjerama koje su bitne za bo{nja~ki opstanak.
Bo{nja~ki alfabet, Ljiljan, br. 500

Napad mog srda~nog poznanika, efendije Amira Kari}a, dogodio se ba{ u

dane kada sam zavr{avao seriju tribina Bo{nja~kog dijaloga (Te{anj, Jablanica,
Biha}, Sanski Most, Stolac, Maglaj, Banovi}i, Visoko, Mostar, Konjic), svojevrsnu
nadstrana~ku predizbornu turneju na koju sam krenuo ne bi li pomogao u ru{enju
Lagumd`ijine bolj{evi~ke vladavine. I, dok sam tako sam klaparao po bosanskim
no}ima i drumovima, odnekle je do{ao magi~ni mig: udri murtatina! takav ne
smije imati nikakvih zasluga! sve {to je u~inio za bo{nja~ku stvar mora biti
unaka`eno! Mi, koji smo gnjecavo tijesto, mi, koji smo kukavice, lafina{i, pobjegulje,
mi, koji hroni~no virimo iz mi{ijih rupa, i koji se vazda priklanjamo ja~em, jer
nismo sposobni ni za {ta nego da budemo donji, jadni, snishodljivi, mi koji smo
beski~mena ki~ma bo{nja~kog naroda, a koje(g) ima sve manje i manje pa mi
smo autori oktobarske pobjede! Tijesan je lift za historiju, tijesan je minder, i otud
treba izbaciti sve nevjernike, ali i nepodobne vjernike. A pogotovo one kojima je
do mindera stalo koliko do lanjskog snijega. Dakle, mislim da je napad Preporoda
na mene uzrokovan oktobarskom pobjedom onih koji su u na{em stradalni{tvu
vladali deset najte`ih godina, a koji su opet olako do{li do vlasti, jer je njihov
izborni rezultat stvar bo{nja~kog inata, a ne vjere u ispravnost izbora kriminalne,
nereformirane, i od raznog zla neo~i{}ene SDA. Napad je otpo~eo kad je postalo
jasno da }e Lagumd`ija biti oboren demokratskom voljom bo{nja~kog bira~kog
tijela, za ~iju sam profilaciju ulo`io hiljade sati svoga slobodnog vremena. Da je
bilo druk~ije, da su nam za vratom ostali Lagumd`ija i Munja, pustio bi Preporod
na miru F.A. da zalijepi na prvoj krivini, jakako, kao {ehid. A po{to Preporod zna da
ja nisam ~ovjek od mindera, da SDA i Aliju Izetbegovi}a do`ivljavam kao bo{nja~ke
povijesne nakarade, i nesre}e, da nisam protiv SDP-Alijanse pisao kako bi se na
vlast vratila katastrofalna SDA, ve} kako bismo od dva mogu}a zla imali ono,
trunku manje, itd. - krenulo se u satanizaciju moje li~nosti, s ciljem da se ocrni
kredibilitet moje bo{nja~ke rije~i. A za{to? Pa zato {to ve} postoji formirano
povjerenje velikog dijela bo{nja~ke javnosti u to {to napi{em, a to povjerenje je
kovano u opasno i opako vrijeme, kad se nije moglo pretpostaviti koliko }e
ko{tati istina. Uostalom, u ovom {to govorim uvjeravao sam se na tribinama
Bo{nja~kog dijaloga, recimo, u Maglaju, gdje je na moj nadstrana~ki javni skup
Dnevnik revolucije

161

do{lo vi{e ljudi nego i jednoj stranci ili kandidatu. Feudalci iz Islamske zajednice
su s pravom tu pojavu prepoznali kao opasnost, jer su u srednjem vijeku nau~ili da
se samo njima vjeruje, a da se svi drugi kojima bi se moglo vjerovati spaljuju na
loma~ama. O imperativu dijaloga, o imperativu za{tite i afirmacije Bo{njaka koji
su ne{to u~inili za Bo{njake, o svim drugim imperativima koji tvore zrelu i djelatnu
naciju ovdje ne vrijedi govoriti. Sude}i po napisima Preporoda, Islamska zajednica
je isprepadana mogu}no{}u ja~anja bo{nja~kog fronta, kojeg nema na strogim
vjerskim kriterijima, te i dalje istrajava na redardaciji bo{nja~ke snage, tako {to
redukcionizam uzima kao mjeru opstojnosti. No, vratimo se u pri~u.

Be{~asna pro{lost
Efendija Kari} je u Preporodu od 1. oktobra 2002., u tekstu pod naslovom
Relativiziranje ili igra eutanazije, bukvalno izmislio da sam u ovom listu - pisao o
Islamskoj zajednici u Tuzli i ljudima koji su je predstavljali u posljednjih nekoliko
godina, posebno ratnih, kao o klero-fa{isti~koj organizaciji. Kari} je usput
komentirao i jedan moj tekst iz Ljiljana, navode}i kao opskurnu moju tezu,
zlonamjerno istrgnutu iz konteksta da samo manji broj Bo{njaka pripada islamu
i da osje}aju da je on uzrok njihovih nevolja. Razaznao sam Kari}evu zlu,
monta`ersku namjeru. Tendencija klerofa{izacije bo{nja~kog bi}a jeste pominjanja
u jednom mom tekstu u Oslobo|enju, u kolumni Diwanhana, ali ni nikada poslije
nisam nigdje napisao da je - Islamska zajednica klerofa{isti~ka organizacija.
Imao sam tri mogu}nost: ili pre}utati, ili ponovo otvoriti dokaze o
sudjelovanju nekih budala{a iz Islamske zajednice u tendencijama klerofa{izacije
Bo{njaka, ili tra`iti obja{njenje. Listu Preporod sam uputio kratko reagiranje, u
kome stoji: Molim Amira Kari}a da javno obznani broj, datum, stranicu, naslov
teksta, te citat gdje se, kako on sa sigurno{}u tvrdi, nalazi ta zlomisao da je
Islamska zajednica klerofa{isti~ka organizacija. Molim Amira Kari}a da bude
konkretan u izno{enju dokaza za svoju tvrdnju, kao {to je bio konkretan u tvrdnji.
Jakako, Amir Kari} nije iznio konkretne dokaze za konkretnu tvrdnju. U
Preporodu od 15. oktobra 2002. na ~itavoj je stranici objavio tekst Ljudska
paranoi~nost, u kome je na raznim mjestima ponavljao da nije ni{ta izmislio, da
nikada nikoga ne `eli uvijediti, i sl. Dakle: po{ten. Pa da vidimo. Kari} kao
argument navodi sljede}e: U tekstu nisam uop}e spomenuo ime Fatmira
Alispahi}a. Mislio je na nekog drugog?!! Ali, kako }e misliti na nekog drugog, kad
dokazuje, pi{e, da je mislio na Fatmira? Napose, napisao je tuzlanski novinar i
kolumnist. Jedan je takav. Da je rije~ o Fatmiru dokazuje i onaj opskurni citat iz
Ljiljana. Kakve onda veze ima argument da uop}e nije spomenuo Ili je to tek
fatanje za svaku slamku?
Kari} se u svom izno{enju konkretnih dokaza poziva na dva teksta, a usput
kratki redakcijski komentar na njegov prvi tekst pripisuje meni, {to je kukavi~ki.
Prvi tekst na koji se poziva - nije moj tekst! Drugi tekst na koji se poziva jeste moj,
i objavljen je u Oslobo|enju, a ne u ovom listu. U tom prvom tekstu za Kari}a je
problemati~an dio re~enice u kome stoji suprotstavljanje klerofa{isti~kim pojavama
u Tuzli. Po njemu se prvi dio slo`enice klero odnosi na imame. Pa makar i da je
njegovo tuma~enje ta~no, to ne dokazuje da je F.A. u ovom listu pisao da je - IZ
klerofa{isti~ka organizacija. Dakle, ovo nisu konkretni dokazi za konkretnu tvrdnju!
Drugo, navo|enje mog teksta iz Oslobo|enja tako|er ne opravdava Kari}evu
tvrdnju da sam u ovom listu napisao da je - IZ klerofa{isti~ka organizacija. Iako
nije mogao odgovoriti na moju konkretnu molbu da navede broj, datum, stranicu,
naslov teksta, te citat, iako se zagubio u natezanju konstrukcija, Kari} pi{e sljede}u
re~enicu: To nije jedini slu~aj da je Fatmir Alispahi} predstavnicima Islamske
zajednice u Tuzli lijepio etikete klerofa{izma. Kari}, eto, nije prona{ao ni taj jedan
slu~aj, a opet, uporno, tvrdi da to {to ne postoji nije jedini slu~aj!!!
162

Dnevnik revolucije

No, ja ne bje`im ni od jednog svog teksta, pa ni ovog u Oslobo|enju, koji je

navodno dokaz da sam pisao to {to nisam pisao. U tom se mom tekstu, od 6. juna
2000., govori o jednom aktivisti SDA, ina~e efendiji, za koga sam ustvrdio da
ima nepobitne zasluge za tendencije klerofa{izacije bo{nja~kog bi}a. E ovo je
momenat zbog kojeg nisam htio ulaziti u konflikt sa Islamskom zajednicom, jer bi
se morala otvoriti najbe{~asnija stranica u povijesti Islamske zajednice u Tuzli.
No, tu svjesno zaboravljenu stranicu ne otvaram ja, ve} oni koji ni{ta ne razumiju.

Klerofa{isti~ka demokratija
Ba{ ovih dana, 17. decembra, navr{ava se deset godina otkad me je glasilo
Zmaj od Bosne, ~iju su osniva~i i sponzori bili SDA, Islamska zajednica i sve
muslimanske institucije Tuzle proglasilo ^ETNIKOM. Javni poziv na odstrijel
sam zaslu`io jer sam u tekstu Krv boje benzina ukazao da u Tuzli ima pojava
otpu{tanja lojalnih Srba s posla, te da se tom politikom direktno poma`e Radovanu
Karad`i}u, ~iji istinski zlo~ini bivaju relativizirani verbalnim proganjanjem tuzlanskih Srba. U podnaslovu mog teksta Krv boje benzina, objavljenog u Frontu slobode
11. decembra 1992., se ka`e: Ko stoji iza sve u~estalijih inicijativa za etni~ki ~istom
Tuzlom, ~ime bi bio u~injen antidr`avni akt protiv RBiH, a ~etni~ka zvjerstva, fakti~ki
legalizirana? Ako Muslimani prihvate tu igru, potpisa}e svoj duhovni i fizi~ki kraj.
Publicista Sejfo [ari} (umro 1994.) o ovom je doga|aju zapisao: U to vrijeme
proglasiti nekog ^ETNIKOM, bilo je isto {to i izre}i mu - smrtnu presudu. Sve je
upu}ivalo na to da bi se takav zlo~in mogao i dogoditi. Telefonske prijetnje, ispaljeni
rafali pod prozorima u gluho doba no}i, raznorazne poruke o likvidaciji, bile su
ono sa ~im je tih dana `ivjela porodica Alispahi}. () Fatmir Alispahi} ne samo da
ne biva upla{en ovom navalom frustracije i mr`nje koja se sru~ila na njega i
njegovu porodicu, ve} biva ohrabren potvrdom izre~ene istine. Ali jo{ uvijek,
naro~ito nakon sudbine Alispahi}evih, niko nije bio spreman da zaledi srce i da
tako javno i glasno ka`e ono {to misli o razgradnji bosanskog patriotskog duha.
Alispahi} tada ulazi u otvoreni sukob sa zahuktalim desnim klerikalnim krilom
SDA, i pi{e tekst Krv boje benzina II. Odmah potom, na pretkongresnom skupu
Udru`enja bosansko-muslimanskih intelektualaca Tuzle, u krcatoj i zapjenu{anoj
dvorani Hotela Tuzla, u gazimestanskoj atmosferi naelektrisanoj muslimanskim
frustriranim nacionalizmom, i uz direktne TV i radio prenose Fatmir Alispahi}
biva progla{en NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA.
Efendija Amir Kari} druk~ije vidi ovaj doga|aj, o kome je pisano i u broju
18, od 21. II 2001. godine. Za Kari}a je problemati~an dio re~enice: Na osniva~koj
skup{tini koja je li~ila na nacisti~ke skupove u Hitlerovoj Njema~koj Kari} se
ibreti: Dakle, tvrdi se da je osniva~ka skup{tina UBMIT-a li~ila na Hitlerove
nacisti~ke skupove, a da je iza UMBIT-a stajao odbor Islamske zajednice Tuzla.
^udno! Na {ta mo`e li~iti skup na kome se, uz direktne rtv prenose, jedan gra|anin,
zbog svog stava, progla{ava narodnim neprijateljem!!? Ne}e valjda takav fa{isti~ki
skup li~iti na konferenciju o za{titi ljudskih i demokratskih prava?!! Kari}, dalje,
kao neistinit postavlja podatak da je Islamska zajednica stojala iza ove sramote.
Na `alost jeste. Ali, ne samo Islamska zajednica, ve} su i Muftijstvo, i Merhamet,
i SDA, bili supotpisnici saop}enja za javnost, koje je pro~itano u prepunoj sali, i
direktno u eter, a u kome se ka`e da }e oni - svaki smi{ljeni verbalni nasrtaj na
bi}e i identitet Muslimana najo{trije osuditi i nastojati sankcionirati svim dostupnim
sredstvima. Budu}i da sam od ~etiri institucije javno progla{en NEPRIJATELJEM
MUSLIMANSKOG NARODA, budu}i da je tu inauguraciju moglo vidjeti i ~uti barem
pola miliona ljudi, mogao sam rahat na svakom }o{ku o~ekivati ratnu realizaciju
svih dostupnih sredstava.
U vrijeme kad su Bo{njaci masovno ginuli, jedna glava jal gor jal dol ne bi
puno ni zna~ila ni falila. Istinski problem u ovoj pri~i jeste to {to je Islamska
Dnevnik revolucije

163

zajednica podr`avala jedan klerofa{isti~ki projekat kakav je bio list Zmaj od Bosne.
Saop}enje Muftijstva, Merhameta, IZ i SDA, u kome sam progla{en
NEPRIJATELJEM MUSLIMANSKOG NARODA, naslovljeno je kao APSOLUTNA
PODR[KA ZMAJU. Od niza sramnih hvalospjeva klerofa{izmu izvojimo, recimo,
sljede}u zlomisao: Svi Muslimani dobre volje i ~estitih namjera u Zmaju su
prepoznali duhovni izraz za kojim su te`ili ~itav niz godina. Pa da vidimo za{ta to
Islamska zajednica tvrdi da odslikava duhovne te`nje bo{nja~kog naroda

Sramotili sebe, islam i Bo{njake

U tekstu Partizana ne smije biti, Zmaj pi{e: Svaki Musliman treba da ima
svoga Srbina za kojeg se mora zavjetovati da ga pogubi. U tekstu Upute
muslimanskom borcu, Zmaj pi{e: Vojnoj komandi se stavlja na raspolaganje da
odlu~i da li je korisnije i od interesa za op{tu stvar, da oslobodi, razmijeni ili
LIKVIDIRA neprijateljskog zarobljenika. U tekstu Krijeposna muslimanska dr`ava,
Zmaj pi{e: Muslimanska dr`ava bit }e nacionalna dr`ava Muslimana, dok }e ostale
etni~ke grupacije imati gra|anska prava nacionalnih manjina; Muslimanska
dr`ava imat }e muslimansku ideologiju, koja }e biti ugra|ena u kompletan
gra|ansko pravni sustav budu}e dr`ave; stupanj socijalnog prosperiteta pojedinca
posebno }e zavisititi od stupnja punosvjesne primjene na~ela muslimanske
ideologije. U tekstu Nejma vi{e nina nana, Zmaj pi{e: Mje{anci se obrazovno,
intelektualno, po~esto i moralno zapu{taju i ostaju duduci i tokmaci cijeloga `ivota;
s pojavom Zmaja i promjenama u kolektivnom bi}u grada mje{ancima `ivot u
Tuzli postaje no}na mora. Ravno mjesec dana nakon objavljivana teksta u kome je
tzv. mje{ovitim brakovima i djeci iz tzv. mje{ovitih brakova Zmaj poru~io da u
muslimanskoj Tuzli nemaju budu}nosti, a {to je izazvalo brojne reakcije i na samom
frontu, gdje su se u jedinicama ARBiH borili i tzv. mje{anci, saop}enjem se oglasila
Islamska zajednica da za{titi taj segregacijski stav, i da ga ~ak afirmira kao
ogroman i nemjerljiv doprinos osvje{}ivanju Muslimana. Sva ova problemati~na
saop}enja Islamske zajednice, kojima se podr`ava klerofa{isti~ki projekat lista
Zmaj od Bosne, potpisivao je jedan ~ovjek, funkcioner SDA, kojega sam spomenuo
u Oslobo|enju. Za mene nema nikakve dileme da je ovih nekoliko citata iz Zmaja
KLEROFA[IZAM. ^injenice govore da je Islamska zajednica u to vrijeme javno i
hvalospjevno podr`avala list Zmaj od Bosne, kao i da se nikada nije ogradila od
svog u~e{}a u klerofa{isti~kom projektu. Ovo {to sam rekao ne zna~i da je Islamska
zajednica klerofa{isti~ka organizacija, ali zna~i, i upozorava, da IZ i dalje nosi
ne~asnu pro{lost od koje se ne kani ograditi. Podsje}anja radi, Tadeu{ Mazovjecki,
specijalni izazlanik UN za ljudska prava, koji je moralni kredibilitet kod Bo{njaka
stekao ostavkom zbog Srebrenice, u svom je izvje{taju naveo list Zmaj od Bosne
kao jedini primjer kr{enja ljudskih prava u ratnoj Tuzli. Islamska zajednica, zasad,
ne misli tako.
Vrijedilo bi napisati knjigu o doga|ajima u ratnoj Tuzli, jer se neki doga|aji
name}u kao paradigme na{ih politi~kih poraza. Vrijedilo bi objasniti fenomen da
se lokalna administracija u Tuzli, na ~elu sa Selimom Be{lagi}em, nikada nije
suprotstavila klerofa{izmu Zmaja od Bosne, a dobila je desetak svjetskih nagrada
za demokratiju i ljudska prava; ta lokalna, tzv. gra|anska administracija, ~ak je
1992. poskidala sva antifa{isti~ka obilje`ja u gradu, i po dvojici Hitlerovih oficira
nazvala dvije ulice u Tuzli; vrijedilo bi analizirati be{~asnu javnu spregu SDA i
Islamske zajednice, koji su putem Zmaja od Bosne satanizirali antinacionalizam i
antifa{izam; vrijedilo bi se prisjetiti silni{tva Islamske zajednice u toku agresije,
recimo, kada je zabranila imamima da klanjaju d`enazu djeci izginuloj 25. maja
1995. na Kapiji, uz protivljenje da se na istom mezarju sa muslimanima ukopaju
katoli~ke i pravoslavne `rtve; iz tih tragi~nih dana zabilje`ena je izjava
predsjednika SDA Tuzle, nakon {to je reis Ceri} darivao krv da je sretan onaj
164

Dnevnik revolucije

ranjenik koji je dobio reisovu krv i da bi tu koli~inu vrijedilo podijeliti na kape pa

svima ubrizgati po jednu kap. Jednostavno, Islamska je zajednica u ratnoj Tuzli
sramotila i sebe, i islam, i Bo{njake. Nejasno je za{to im je trebalo otvaranje ove
teme. Mo`da su zaboravili...

Zazivanje kamenovanja
Nakon dva teksta Amira Kari}a u Preporodu, koja sam kanio ot}utati, a
zlobu halaliti, zarad vi{ih interesa, pojavljuje se i tre}i tekst, pod naslovom
Protestantizam iz inata i d`ahilijjeta!, u broju od 1. decembra, potpisan sa
inicijalima A.K. Pomislio sam nam mog srda~nog poznanika Amira Kari}a. No,
upravo iz Islamske zajednice u Tuzli su mi dojavili da to nije napisao Kari}, ve}
Aziz Kadribegovi}, urednik Preporoda, koji je, vjerovatno, metanjem inicijala pod
golem tekst, {to je neuobi~ajeno, htio podmetnuti Amira Kari}a. Kadribegovi}
reagira na moj tekst od 11. XI 2002., pod naslovom Ramazanska revolucija, i to na
na~in koji ne grani~i sa ko~ija{kom, prosta~kom retorikom, ve} jeste samo dno
nekulture i divlja{tva. O tekstu Ramazanska revolucija se pohvalno govorilo na
nekim hutbama, recimo, u Travniku. U narednim recima }u pokazati da je
Kadribegovi} u mjesecu ramazana, vrije|ao, lagao i prijetio, preuzimaju}i na sebe
~ak ingerencije Svevi{njeg. Idemo redom...
Prvo o uvredama. Kadribegovi} mene naziva: ubleha{em, uhljupom,
d`ahilom, lumpen-proleterom, itd., a za moje stavove ka`e da su gomila rigidne
blasfemije, stupidarije najni`e vrste, huljenje i pljuvanje, itd., te la`e da po
vlastitom priznanju, ne znam prou~iti Bismillu. A onda prijeti, ali i ekstremistima,
slobodnim strijelcima, preporu~uje {ta bi to sa moje fizi~ke bezbjednosti trebalo
u~initi:
Neko }e kazati da invidue koje {to takvo javno ekspliciraju nisu dostojne ni
na{eg prezira, a nekmoli negog {ireg osvrta, i da na takvo {to samo treba pljunuti
i zalijepiti za sva vremena, a ne baviti se takvim budale{tinama! No, na{e mi{ljenje
nije takvo. U islamskim zemljama zna se {ta bi ih sljedovalo pi{e Kadribegovi},
nedvosmileno poru~uju}i da se on, dakle, list Preporod, dakle, Islamska zajednica,
ne sla`u sa civilizacijskim, demokratskim, evropskim pravilima (Na{e mi{ljenje
nije takvo), ve} da bi mene, zbog mog pisanja, trebalo kazniti kao u islamskim
zemljama, dakle, kamenovati, odsje}i mi ruku kojom pi{em, objestiti na kran, na
trgu, itd.
E vidi{ moj Kadribegovi}u, na tvoju nesre}u, a na moju sre}u, Bosna nije
islamska, ve} evropska dr`ava! U Evropi se tvoja preporuka za krvav obra~un sa
neistomi{ljenikom smatra divlja{tvom, ali i krivi~nim djelom. Ti bi, Kadribegovi}u,
da ovdje ima stabilne pravne dr`ave, trebao zbog svog javnog zazivanja nasilja
nad mojim tijelom, oti}i malo u zatvor, da se opameti{, da razumije{ da niko nema
pravo koristiti medij kako bi javno preporu~ivao kako nekoga treba kamanovati,
unakaziti, ubiti. Po{to si ti, Kadribegovi}u, divljak, i primitivac, a po{to te takvim
napravilo bezakonje u Bosni, da bi mene razumio, uzvratit }u ti ~itljivom mjerom
- ja ne}u nikome preporu~iti da te hapsi, iako si kao siled`ija za hap{enja i su|enja,
jer zaziva{ nasilje, jer javno poziva{ na ubistvo neistomi{ljenika, ali }u tebi osobno,
javno, kazati sljede}e: Ako me stigne tvoja fetva, ako na mom tijelu ostane i trag
tvog zazivanja kvaziislamskog fizi~kog obra~una s mojim tijelom, zbog mog duha,
nek zna{ da }emo se ti i ja susresti, i da }u ti u{i zavezati u ma{nu, da bolje ~uje{
kad nekog kamenuju, pa }u ti takvom maloumnom udarati ~voke sve dok ti krv ne
pro|e mozgom, ne bi li shvatio da nisi ti, tobejarabi, Allah d`.{. pa da kroji{ {ta }e
sa koga biti. Ja se nisam pla{io ni Alije, ni Zlatka, ni labudova, ni munja, ni tuka,
kad su bili na vrhuncu inkvizitorske mo}i, ne pla{im se ni ameri~kih fa{ista, a da
se pla{im tebe, zunzaro jedna, koji u svojoj duhovnoj i vjerskoj sku~enosti na sebe
preuzima{ ingerencije Svevi{njeg, da prosu|uje{ ko je vjernik, a ko nije vjernik,
Dnevnik revolucije

165

koga bi trebalo kamenovati, a koga ne bi... Takvo {to mo`e napisati samo
primitivac sa dna kvaziislamske, zatucane kace, koji sa islamom ima veze koliko
i Mate Boban ili Radovan Karad`i} sa kr{}anstvom.

Ramazanske spodobe
Gdje je, dakle, problem? U tekstu Ramazanska revolucija afirmativno sam
pisao o ulasku ili povratku Bo{njaka u islam, i to iz otpora prema antibo{nja~koj
politici Zlatka Lagumd`ije. Rekao sam da je Alija Izetbegovi}, komitetskom
zloupotrebom islama, tjerao Bo{njake od vjere, a da ih Lagumd`ija, satanizacijom
Bo{njaka, njihovog antifa{izma i tolerancije, nesvjesno vra}a u vjeru. Ta pojava je
bjelodana. No, Kadribegovi}a je povrijedila ~injenica da se povratak Bo{njaka u
islam odvija bez zasluga Islamske zajednice, koja je, kako sam rekao, u koaliciji sa
SDA, doprinosila blasfemiji, formaliziranju, politi~koj zloupotrebi islama, {to je
Bo{njake odbijalo od vjere. Drugo, Kadribegovi}a je povrijedilo {to sam rekao da
masovno poste Bo{njaci koji nemaju blage veze sa islamskim u~enjem, ne klanjaju,
ne znaju Bismillu, ali poste i VJERUJU onako kako oni znaju i ho}e, te da nijedan
iskren musliman ne mo`e tvrditi da ti ljudi nisu muslimani.
Eto, Kadribegovi} je presudio da svi oni koji su postili ramazan a ne
izvr{avaju nikakve druge islamske obaveze nisu muslimani. Si{o Aziz s neba
da ka`e ko mere, a ko ne mere u muslimane. On ka`e: Oni nemaju ni i od
integriteta, pogotovo islamskog. Oni su, naprotiv, totalno dezintegrirane,
raspolu}ene, rastrgane i izgubljene li~nosti. Eto, ja se ne mogu slo`iti da je neko ko
ima karakter i volju da isposti ramazan, jer VJERUJE, ali ne zna sve o islamu
izgubljena li~nost. Valjda bi se IZ trebala truditi da dopre do tih ljudi, da im ponudi
islamske spoznaje, umjesto {to njihovu pripadnost islamu vrije|a i ignorira, i {to
ih naziva neartikuliranom gomilom spodoba. Moj stav se razlikuje od stava
Islamske zajednice po tome {to sam uvjeren da svaki Bo{njak koji je u ma kakvom
obliku postio ramazan, s mislima na Allaha d`.{. i njegovu milost - nije spodoba,
ve} koristan ~lan bo{nja~ke zajednice koji doprinosi jedinstvu i zdravlju
kolektiviteta.
Posljednjih godinu-dvije intenzivije sam ~itao Kuran i njegova tuma~enja.
Frapiran sam koli~inom neznanja i nepo{tivanja Kurana od onih kojima je dr`ava
omogu}ila da planduju i da jako dobro `ive kao tuma~i i ~uvari islama. Mogao bih
navesti mnogo citata na osnovu koji se vidi da su list Preporod, a time i Islamska
zajednica koja ga kontrolira, u nekim slu~ajevima - odmetnici iz islama. [to se
mene ti~e, meni je najdra`i vjerodostojni hadis u kome se ka`e: Istina izre~ena u
lice nepravednom vladaru u islamu se smatra jednim od najvi{ih stepena imana i
d`ihada. A drag mi je i hadis koji glasi: Meni je blagodet znanja dra`a od blagodeti
ibadeta. A, vala, ne mogu zaobi}i ni ovo: Prednost u~enjaka nad pobo`nim jeste
kao prednost punog Mjeseca nad ostalim planetama.

Dok gore d`amije

Vrijeme je da ovaj tekst privedemo kraju. Prva je bajramska no}, ~etvrtak,
23,45, sutra je radni dan. Napolju dere muzika, {enlu~i se, pucaju petarde, Bo{njaci
Bajram, uglavnom, do`ivljavaju kao povod da se o`deru. Mene poboljeva grlo. Kad
sam u tuzlanskoj Slobodi igrao ko{arku, prije 20-tak godina, u jednoj sam utakmici
fasovo slomljen nos. Otad imam bolesne sinuse. Post mi je bio lagan, mogao sam
i bez cigare, i bez hrane, s lako}om i zadovoljstvom, jedino mi se grlo nenormalno
su{ilo. Zato me sad poboljeva grlo. Marno sam duplu dozu vitamina, ~aj od kantarije,
pa ~ak od vrijeska, pa ~ehne bijelog luka, ne bi li prevario kakvu gripu. Ja o gripi,
a oni o kamenovanju. Kad po{aljem tekst, prije nego legnem, zastat }u nad
kolijevkom moje Asje. Gledat }u, minut-dva, ko i svake no}i, u njen siguran san.
Kao mjesec u zvijezdu. Bo`e, kakva li nju budu}nost ~eka? Ja o Asji, a oni o
166

Dnevnik revolucije

kamenovanju. A onda }u le}i, i usniti Bosnu. Ju~era{nju. Antifa{isti~ku i

antinacionalisti~ku. Sutra{nju. Za moje dijete, slobodnu i sretnu. Bo`e, ja o Bosni,
a oni o kamenovanju.
Bilo bi lijepo da Islamska zajednica razumije da meni nije do tu~e. I da
razumije da smo jedno drugom potrebni, ne zbog nas, ve} zbog Bo{njaka. I da ovo
prestane. Valja spavati. S jednim okom. Valja se odmoriti. Valja sakupiti snage. Jer
sutra }e opet baciti bombu na neku d`amiju. Dok gore d`amije, moje dijete nema
budu}nosti.
Br. 70, 25. XII 2002.

Dnevnik revolucije

167

Dnevnik revolucije

Zlo~in nad sobom

Zlo~in Mumera Topalovi}a ne mo`e se tek olako prihvatiti kao
mud`ahedinsko maslo. Nevjerovatna je njegova ispovijest da je
krenuo za Beograd da ubije Milo{evi}a. Vi{e je nego sumnjivo
njegovo pojavljivanje na naslovnici Slobodne Bosne prije nekoliko
mjeseci. [ta je Topalovi} radio u srbijanskim zatvorima? Otkud
znamo da je bio tamo? Mo`da je, recimo, bio na obuci u Velikoj
Britaniji?
Zlo~in koji je nad ~estitom hrvatskom obitelji, u Kostajnici, na Badnju ve~e,
po~inio hajvan Muamer Topalovi}, ne pripada ni bo{nja~koj, ni muslimanskoj
interesnoj sferi. Taj zlo~in odgovara jedino hrvatskim i srpskim separatistima,
kao i svim pomo}nim snagama koje u islamofobijskoj satanizaciji Bo{njaka vide
pre~icu ka podjeli BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Topalovi} je mogao znati da
}e svojim zlo~inom iz vjerske netrpeljivosti, Bo{njacima i islamu nanijeti ogromne
{tete. Ba{ zato njegovo priznanje nije logi~no. Kao {to su nelogi~ne mnoge popratne
pojave u vezi sa ovim zlo~inom.

Kardinalita lafinorium
Prva logi~ka {upljina pojavila se u obra}anju kardinala Pulji}a, prije nego
{to se saznalo ko je ubica. Kardinal je zlo~in tuma~io kao agresiju na katoli~anstvo,
te je ushi}eno, pateti~no, gotovo s rado{}u, savjetovao katolicima da ostanu
pribrani, jedinstveni, itd. Kako je kardinal mogao znati da zlo~in nije izvr{io nekakav
katolik, iz osvete, recimo? Njegov nastup je na nevi|eno govorio da je ubica
musliman. Kardinal ili je znao to {to mi nismo znali, ili je iskoristio ljudsku bol da
{iri vjersku netrpeljivost.
Nakon misteriozno ekspresnog hap{enja zlo~inca, uslijedio je vatromet
bezobrazluka. Fosilni komentator Oslobo|enja Mirko [agolj i njegov nasljednik
Senad Tuka uglas su, razonodno zaklju~ili da je - ovaj zlo~in rezultat povratka
nacionalnih stranaka na vlast. Po hiljaditi put treba ponoviti da SDS i HDZ nisu
nikad ni silazili s vlasti, a da su Bo{njaci jedini 2000. glasali za multinacionalnu
opciju; to {to Bo{njaci nisu 2002. glasali za SDP, nije problem Bo{njaka, ve} SDPa. Dakle, [agoljeva i Tukina optu`ba se odnosi na SDA! Zlo~in je, po njima, rezultat
povratka SDA na vlast, tj. bo{nja~kog demokratskog izbora. Slijedom zle logike,
krivi su Bo{njaci.
Drugi komentator Oslobo|enja, Antonio Prlenda, izvalio je jednako poganu
la`: Ovo vi{estruko ubojstvo u obiteljskoj ku}i u Kostajnici definitivno je uklju~ilo
BiH u krvavi svjetski trend terorizma. Oslobo|enje, dakle, smatra da se terorizmom
mo`e zvati samo zlo~in koji po~ini musliman. Bosna, po Oslobo|enju, nije znala
{ta je terorizam sve dok Topalovi} nije ubio troje katolika i uklju~io nas u svjetski
trend terorizma. Sve bo{nja~ke `rtve u ratu, i poslije rata, o~ito su bile obi~ne
koko{i ~ije se smrti ne zovu umiranjem, ve} krepavanjem.
168

Dnevnik revolucije

Ni jedan teroristi~ki udar na bo{nja~ke povratnike u posljednjih sedam

godina, a godi{nje ih se dogodi prosje~no 300, nije ponukao ni visokog predstavnika,
ni razne premijere, da obi|u prestra{ene i o`alo{}ene ljude. Koji je to zvani~nik
obi{ao porodice mu~ki ubijenih povratnika, Murata Badi}a ili Melihe Duri}?! Sjajno
je {to se dr`avni {efovi na{li u Kostajnici, ali je sramno {to nikad ni~im nisu pokazali
da postoje i bo{nja~ke `rtve jedinog organiziranog terorizma u BiH.

Muggaxedin vash je sinn

U stilu prozirne manipulacije, u kojem se zloupotrebljava tragedija obitelji
An|eli}, po~elo se tvrditi da iza Topalovi}a stoji neka islamska organizacija koja
ga je nagovorila da po~ini zlo~in. Uzgred, niko se ne ibreti {to je u Br~kom sjedi{te
^etni~kog ravnogorskog pokreta za koji zna da organizira teroristi~ke napade na
Bo{njake. Islamske organizacije koje su na silu trpane u vezu sa Topalovi}em
nikada nisu ~inile ili podr`avale zlo. Ni jedna islamska organizacija ne mo`e biti
toliko antiislamska da u jeku antiislamske histerije organizira ubijanje hrvatskih
seljaka.
Biva sumnjivo i lijepljenje plakata po Mostaru, kojima se u ime islama
Bo{njaci pozivaju da ne slave Novu godinu. Plakati su, kao naru~eni, osvanuli dandva poslije ubistva, da doka`u postojanje muslimanskog ekstremizma.
Demokratskom logikom, nema ni~eg spornog u pravu ma koje muslimanske
organizacije da {iri islamska shva}anja. Ako su kazali da Nova godina nije
muslimanski praznik, pa nisu u~inili nikakvo nasilje! No, ~ini se da je akcija
plakatiranja povezana sa zlo~inom u Kostajnici. Od islamskih organizacija se moglo
o~ekivati da barem tih proklju~alih dana zalede svoje, ionako smrznute aktivnosti.
No, plakate je mogao polijepiti i Senad Tuka.
Ova situacija nas jo{ jednom vra}a na pitanje dolaska mud`ahedina u Bosnu.
Pouzdani izvori kazuju da su mud`ahedini u BiH uvezeni u re`iji zapadnih zemlja,
kako bi se oslabio kredibilitet bh. oslobodila~ke borbe, a oja~ale genocidne i
osvaja~ke pozicije Beograda i Zagreba. Bilo je to vrijeme naj`e{}ih sukoba HVO
sa ARBiH i nije postojala logi~ka mogu}nost da HVO propusti ma kakvu pomo}
svojim neprijateljima. Na mig Franje Tu|mana, i uz sljepilo Alije Izetbegovi}a,
mud`ahedini su se obreli u Bosni, a da ve}ina njih nije znala da }e imati ulogu
stra{ila. Britanski agenti kostimirani u mud`ahedine su nastavili {iriti la`ni islam,
mjerkaju}i me|u Bo{njacima budu}e saradnike.
Otud se zlo~in Muamera Topalovi}a ne mo`e tek olako prihvatiti kao
mud`ahedinsko maslo. Nevjerovatna je njegova ispovijest da je krenuo za Beograd
da ubije Milo{evi}a. Sumnjivo je njegovo pojavljivanje na naslovnici Slobodne
Bosne. [ta je Topalovi} radio u srbijanskim zatvorima? Otkud znamo da je bio
tamo? Mo`da je bio na obuci u Velikoj Britaniji? Mo`da je njegov zlo~in, kao i
dolazak mud`ahedina u BiH, izre`iran na Zapadu? Jer je taj zlo~in bio potreban
svima, samo ne Bo{njacima i islamu.
Br. 71, 8. I 2003.

Dnevnik revolucije

169

Dnevnik revolucije

Krajnje je vrijeme
da zovnemo [ahbaza
Kao i u toku agresije,
me|unarodna zajednica i danas
podr`ava s&h separatisti~ke projekte.
Glavni neprijatelj na tom putu jeste
antifa{isti~ka i civilizacijska ~estitost
ARBiH i bo{nja~kog naroda.
Zato je u Hag metnut prvo
komandant Armije RBiH Sefer Halilovi}.
Dogodio se nesporazum. Grdan. Na krvave rane smo privili ~etni~ke i
usta{ke zlo~ince, da ne povrijedimo srpski i hrvatski narod. Govorili smo ranama
da {ute, da se strpe, da same sebe zaborave, jer je Bosna iznad na{ih nepreboli.
Suosje}ali smo sa zlo~ina~kom sramotom srpskog i hrvatskog naroda, jer su to
na{e kom{ije, na{a bra}a. Na njihovoj je sramoti na{a krv. Ali, ku}a nam je
zajedni~ka. Valja `ivjet, valja pra{tat, mislili smo.
Dogodio se nesporazum. Grdan. Na{a je plemenitost, i u ratu, i u miru,
shva}ena kao mahnitost. Neko je pomislio da smo budale. E sad }emo tom nekom,
vaki plemeniti, da jebemo sve po spisku!

Zlochinn is ars aevi

Genocidan je svaki onaj narod koji ~uva, slavi i njeguje rezultate genocida!!!
Bosanski Srbi i hercegova~ki Hrvati su genocidni! A genocidni su zato {to sedam
dejtonskih godina u`ivaju u rezultatima zlo~ina, dakle, klanja Bo{njaka, silovanja
Bo{njakinja, progona bo{nja~kih porodica, ru{enja d`amija, ravnanja mezarja,
zatiranja svakog traga koji podsje}a da je tu `ivio jo{ neko, i da je to bilo, i da jeste,
jo{ ne~ije.
Jerbo, da bosanski Srbi i hercegova~ki Hrvati nisu genocidni, da su koje li
sre}e kolektivno plemeniti i dobrohotni, oni bi se dosad digli protiv zlo~ina koji su
u njihovo ime po~injeni. Dosad bi iznjedrili makar jednu politi~ku stranku koja bi
poru~ila: Jedini na~in da sa sebe speremo ljagu za po~injene zlo~ine nad
Bo{njacima jeste da vratimo Bo{njake ku}ama, da im obezbjedimo prirodnu
ravnopravnost, da im dobrotom i kom{ilukom doka`emo da iza ovih zlo~ina ne
stoji na{ narod. Ovakva se stranka nije pojavila ni kod Srba, ni kod Hrvata, zato:
{to za nju ne bi niko glasao, {to je nema ko osnovati, {to bi letila u zrak za doru~ak,
ru~ak i ve~eru. Nije se, ~ak, pojavio ni proplamsaj takvog mi{ljenja.
Apsolutni kolektivitet ovih naroda ponosan je na svoje zlo~ine, koje njeguje
kao kulturno dostignu}e. U njihovu genocidnu feleri~nost uvjerio ih je Dejtonski
sporazum koji im je priznao da se zlo~in isplati. Mo`da bismo i dalje dr`ali glave u
pijesku, ali je prst preduboko gurnut u bo{nja~ko oko, da bi se to dalo vi{e trpjeti.
To {to smo osumnji~eni, oklevetani, za tzv. islamski terorizam, za ratne zlo~ine, u
nama je probudilo ~ulo vida i umije}e pam}enja.
170

Dnevnik revolucije

Owdye su living the dinossaurussy

Ne postoji nikakvo ~injeni~no upori{te u poku{aju da se izjedna~e ideolo{ka
hranili{ta Vojske RS, HVO i ARBiH. Prve dvije vojske, ako se te hunte mogu
vojskama zvati, sljednici su ~etni~ke i usta{ke ideologije iz Drugog svjetskog rata.
Njihovo programsko opredjeljenje je ratni zlo~in, u ime nacisti~ke prljav{tine.
Armija RBiH je jedino {to je preostalo od nekad plemenite, antifa{isti~ke,
partizanske Jugoslovenske narodne armije. Ideolo{ki bitak ARBiH su
multietni~nost, antifa{izam, antiterorizam, kao tradicijski kvalitativi
antihitlerovske koalicije.
Dok su VRS i HVO temeljito realizirali fa{isti~ke ideolo{ke smjernice,
napajaju}i se i krijepe}i krvlju sa preklanih bo{nja~kih vratova, ARBiH je temeljito
{titila sve Bosance i Hercegovce. Zlo~in je bio programsko opredjeljenje VRS i
HVO, kao {to je za{tita svih bh. gra|ana bila programsko opredjeljenje multietni~ke
ARBiH. Dovoljno je pogledati koliko je kojih bogomolja pre`ivjelo na teritoriji pod
kontrolom ovih vojski, pa razumjeti golemu razliku. Bo`i}i su se, hvala Bogu,
slavili i u ratnom Sarajevu, Zenici, Tuzli, dok se Bajrami ve} godinama nemaju
gdje slaviti ni u Fo~i, ni u ^apljini. VRS i HVO su poru{ili sve d`amije, u nakani da
zatru historijski trag bo{nja~kog postojanja. Draga deco, ovde su nekad `iveli
dinosaurusi, koji su izvr{ili kolektivno samoubistvo.

Wriyeme ye za Shaxbazza
Me|unarodna zajednica je razabrala da bi humani kredibilitet bosanske
`rtve mogao ugroziti s&h poganu budu}nost, pa je isplanirala projekat jednake
krivice. Ako Srbi i Hrvati budu malo manje krivi, time {to }e i Bo{njaci postati
krivi, mogla bi se na}i jeftina mjera za genocidnu budu}nost BiH. Bo{njake treba
isprepadati tzv. islamskim terorizmom, pri{iti im ratne zlo~ine, kako bi bili sretni
{to su ikako `ivi, u getu. Kao i u toku agresije, dok je trajao sistemski embargo na
oru`je UN-a protiv ARBiH, me|unarodna zajednica i danas podr`ava s&h
separatisti~ke projekte. Glavni neprijatelj na tom putu jeste antifa{isti~ka i
civilizacijska ~estitost ARBiH i bo{nja~kog naroda.
Zato je smi{ljen montirani proces Pogorelica. Zato je u Hag metnut prvi
komandant ARBiH Sefer Halilovi}. Jer ako se ispostavi da su ~elnici bh. Policije i
bh. Armije islamski teroristi i ratni zlo~inci, tada }e cijeli sistem nositi biljeg zla.
Zalud ~injenice {to nikad niko nije stradao od tog izmi{ljenog tzv. islamskog
terorizma, i {to nekoliko ratnih zlo~ina nisu zlodjelo, niti pravilo, niti strategija bh.
Armije, ve} pojedinaca koje su pla}ali Radovan Karad`i} i Mate Boban. Jer da su
ARBiH i MUPBiH bili na bespu}u zlo~ina i terorizma, pa ne bi ovdje ostala ni jedna
crkva, ni jedno srpsko i hrvatsko uho. Bilo bi onako kako je to bilo na teritoriji pod
kontrolom VRS i HVO.
Sefer Halilovi} se, recimo, tereti za zlo~in u Grabovici, u vrijeme kada
uop}e nije bio u poziciji da ni sam sebi nare|uje. Cijela Hercegovina zna da je
zlo~in nad Hrvatima Grabovice naru~io i platio Franjo Tu|man, kako bi abolirao
usta{ke konc-logore, klanja i silovanja. Ali to ne}e da znaju mafija{i iz me|unarodne
zajednice, koji po svaku cijenu, svim sredstvima, poku{avaju montirati dokaze o
zlo~ina~kim misijama ARBiH.
Krajnje je vrijeme da zovnemo [ahbaza.
Br. 75, 5. III 2003.

Dnevnik revolucije

171

Dan nezavisnosti BiH, a i `ena, bogami

U slavu zavisnosti
Dru{tvo koje nije odraslo do pameti
da cijeni i njeguje nezavisnost svoje dr`ave,
nije u stanju njegovati ni dostojanstvo `ene
U posljednji ~as smo spoznali da mo`emo u{tediti jednu stranicu novine.
Umjesto da poba{ka pi{emo o Danu nezavisnosti i o Danu `ena, odlu~ili smo da
ove dvije teme spr~imo u jedan tekst, za na jednu stranicu. Ideja je krasna,
rentabilna, ali de ti sad budi pametan pa spleti babe i `abe.
Sidran je negdje govorio da je glavna prva re~enica u tekstu. Ako dobro
strefi{ intonaciju po~etka, cijeli }e tekst plivati ko riba u fi{-paprika{u.
Zapalimo cigaru, u{icamo u plafon, i ~ekamo. Hajde, re~enico, bogteneubio!

Pjevaljko,
ministarko!
@enstvenost bosanske `ene jednaka je nezavisnosti bh. dr`ave. Onoliko
koliko bosanska `ena ima kvaliteta inteligentnosti, emancipiranosti, dostojanstva,
toliko bh. dr`ava ima kvaliteta suverenosti, stabilnosti, samoodr`ivosti.
Na{a se nezavisnost danas mjeri postojanjem zastave, monete, pa i himne,
djelomi~no; mi smo jedina zemlja ~ija himna nema rije~i, jer bi rije~i o nezavisnosti
i dr`avnosti BiH mogle nekoga uvrijediti; dotle smo dogurali u nezavisnosti da
skrivamo pomen o toj nezavisnosti. No, nesporno je da imamo neke na{tificane,
formalne elemente nezavisne dr`ave.
Jednako tako mi imamo i `ene koje se mogu na ravnoj {tikli nositi sa
svjetskim gospo|ama. Dodu{e, zavisi ko kako {tiklu do`ivljava. Ve}ina bi naroda
u na{u reprezentaciju `ena metnula pjevaljke, oki}ene ki~erajskim detaljima, kakve
na Zapadu nose prostitutke. Narod vjeruje da je pjevaljka ili gazdarica kafane
navi{i domet gospo|e. Naspram ovog shva}anja, koje svoj korijen vu~e jo{ od
@ivke iz Kamiond`ija, pa preko meksikanskih serija, u nas postoji jedna manjina
`ena kojima bi se Bosna mogla ponositi. Imamo istaknute nau~nice, ljekarke,
umjetnice, ali to je u o~ima dru{tva {kart, vodena para, bi`uterija, kao na{a zastava,
moneta, himna. Kriti~na masa primitivne energije u na{oj zemlji odre|uje listu
prioriteta, propisuje kriterije, po kojima su i bh. `ene i bh. nezavisnost pojmovi
prilago|eni naopakom, kr(a)volikom sistemu vrijednosti.
Dru{tvo koje nije odraslo do pameti da cijeni i njeguje nezavisnost svoje
dr`ave, nije u stanju ni njegovati dostojanstvo `ene. I jedna i druga njega proizilaze
iz vi{ih, kulturnih dometa kolektivne svijesti. Mi smo, jadna nam majka, tolika
stolje}a `ivjeli u tu|em dr`avnom vlasni{tvu, pa smo kontali da su i na{e `ene, i
na{a djeca, ne~iji, samim tim {to smo i svoj `ivot razumijevali kao tu|i resurs.
Otud su bh. Srbi i hb. Hrvati pristali da, pored ro|ene zemlje, budu prikolice
Beograda i Zagreba; otud su Bo{njaci, ostavljeni od voljenog Beograda, pomislili
da im je Abu Dabi glavni grad, a Kinta Kunte otac nacije.
172

Dnevnik revolucije

Maj~inska je tuga razli~ita

Poku{ajmo, recimo, bh. nezavisnost pogledati kroz `ivote i shva}anja majki
koje su u agresiji na RBiH izgubile svoje sinove. Sve bosanske majke svitanje
do~ekuju u samoubje|enju da su im sinovi pali za uzvi{eni cilj. Srpska majka u
nezavisnosti BiH vidi uzrok pogibije njenog sina. Rat je, po srpskoj istini, po~eo
zbog nezavisnosti, jer su Alijini bojovnici htjeli sve Srbe prevesti na islam, pa su se
hudi Srbi morali boriti za svoju slobodu. Srpska majka ima u {ta pogledati - u
Republiku Srpsku, u ~ijem je grbu grob njenog sina. Sli~na pri~a, donekle, va`i i za
hrvatsku majku.
Bo{nja~ka majka ima papirnate utjehe, ali tek ako sebe mo`e obmanuti da
se u ru`noj geometrijskoj zastavi, koja je rezultat la`i i koja nema nikakve veze sa
hiljadugodi{njom dr`avno{}u BiH - vijori `ivot njezinog sina. To {to je njen sin
poginuo na putu istine i dobrote, a ne la`i i zlo~ina, za nezavisnu BiH u kojoj bi svi
bili svoji na svome ne pije vode. Srbi i Hrvati su htjeli da budu nezavisni od
nezavisne BiH, pa su morali izvr{iti genocid nad ljubiteljima nezavisnosti.
Genocidnim Dejtonskim sporazumom pru`ena je la`na utjeha svima: Bo{njaci
imaju nezavisnost na papiru, a Srbi i Hrvati, ipak, na tanjiru. Kako vrijeme ide,
Bo{njaci imaju sve manje {anse da dosegnu smisao svoje `rtve, dok Srbi i Hrvati
elegantno plove prema ozvani~enju dogovora iz Kara|or|eva. Jedino bi realizacija
Tu`be BiH protiv SRJ, koja bi rezultirala ukidanjem entiteta i uspostavom
unutarnjeg ustrojstva RBiH, kakvo je bilo do po~etka agresije, moglo obrnuti
sudbinske tokove. Zasad bo{nja~ka majka ima razloga sumnjati u smislenost
pogibije njenog sina, samim tim {to ta smrt ne nosi znak ostvarenog cilja. Utjehu
bi joj jedino mogli pru`iti politi~ari, ali kad bi imali morala da se bore za politi~ko
ostvarenje legitimnog cilja od 1. marta 1992. godine.

Kurje o~i razrooke

Iz ovog tragedskog obrasca ra~vaju se odnosi bh. `ena prema bh.
nezavisnosti, tj. prema bh. zajednici. Srpske djevoj~ice }e studirati u Beogradu,
srpske mame }e kupiti ta{nu u Beogradu, jer u Beogradu `ive likovi iz Boljeg
`ivota, @ile, Mile, Cile i Gile, koji kroje subkulturne opsesije bosanskih Srba.
Hrvatice, pak, ve} deset godina zrakomlate prema Zagrebu. Bo{njakinje su
najkrvavije. Da imaju stotinu o~iju, svih stotinu bi bilo kurjih, razrookih! Bo{nja~ka
`ena je, u ve}ini, najudaljenija od tragedije svog naroda, tako da se njen odnos
prema bh. nezavisnosti mo`e ravnati sa patriotskim zanosom bh. Srpkinja i hb.
Hrvatica. Ve}ina tih Bo{njakinja danas je glavni konzument medijskih spla~ina
~iji je strate{ki, hegemonisti~ki cilj preoblikovanje bosanske prepoznatljivosti.
@ena je majka, `ena je supruga, `ena je {ef Kad `ena gleda {ejtanske
serije, kad cikti i drma debelim mesom u ritmu folka, kad izigrava tu|inluk, tad
cijelo dru{tvo stoji mirno, u slavu bosanskohercegova~ke zavisnosti.
Br. 75, 5. III 2003.

Dnevnik revolucije

173

Dnevnik revolucije

Insan od sna
General Mehmed Alagi} je ve} dugo `ivio s onu stranu `ivota.
^ekao je da ode. Bog }e ga nagraditi za velika djela za koja ga je
kaznio njegov narod.
Sudbina generala Mehmeda Alagi}a je paradigma bo{nja~kog prokletstva.
General je osvajao bisere, vra}ao ih u {koljke, osloba|ao zvijezde, u bukete slagao
ru`e vjetrova, ne bi li svoju zemlju i njene ljude darivao rahatlukom i dobrotom.
General je bio umjetnik patriotizma! Nije imao vremena ni talenta da ~eka
zahvalnost. @ivio je stvarala~ki ~in. Ali ni u crnom snu nije slutio da }e postati
grije{nik zbog svoje ljubavi. Njegova ljubav je bila roditeljska, bespovratna,
darivana u vjeri da je najve}a nagrada za insana kad iza njega ostane `ivot.
Univerzum bi se raspao kad bi djeca kasapila roditelje. Civilizacija traje
zbog zahvalnosti. Raspala bi se budu}nost ako bismo poni`avali pro{lost. Zato se
danas raspadaju Bo{njaci, poput zagnojene, truhle rane. Taj narod napu{ten od
sebe.

General has a dream

U prolje}e 2001. prvi put sam bio u Sanskom Mostu. ^udnovat grad. Miri{e
na vodu. U ravnici je, zelenijoj od zelene boje. Vazduh {to ga pronosi Sana, umiva
o~i. Bistrije je. S mosta se vide ribe u Sani. Tu je normalo da ljudi i ribe `ive
zajedno. Sana je puna riba. Grad je pust od ljudi. [iroke ulice i pokoji ~ovjek. Ljudi
napadnom srda~no{}u kao da nastoje sakriti ti{inu. Nad ovim gradom ledbe neke
tajne. Ima ne{to nedore~eno.
U prvi mah pomislim da iznad svih na{ih gradova u kojima su ~injeni zlo~ini
ledbi taj miris karanfil~i}a. Ovdje su ubili doktora Mehu, iz pi{tolja, sa pola
metra, tijelo je ostalo satima ka`e Mido i pokazuje spomen-plo~u, u blizini
mosta. Tamo su ubili Svud su ubijali. Grad je pun lebde}ih biljega. Ubijali su i
u Trebinju, Vi{egradu, Zvorniku, ali rane ne vidi niko. Rane osjete samo ranjeni.
Grad je u ratu bio geto za Bo{njake. Od 30.000 Bo{njaka, preko 5000 se nije uspjelo
izvu}i. Od 25. V 92. do 10. X 95. oni su `ivjeli `ivot Jevreja u Hitlerovoj Njema~koj.
Bog sami zna koliko je te{ko u ovako lijepom gradu ~ekati smrt. Blizu hiljadu
Bo{njaka je likvidirano, prema potrebi. Sretnici su deportovani. Oko 500 je do~ekalo
oslobodioce. Iz pravca Klju~a, nakon {to je usha{ovio i oplijevio Kupres i Vla{i}, u
rodni grad je u{ao general Mehmed Alagi}. ^inilo se da je svanulo.
Ovu pri~u mi je kazivao Mido dok me te ki{ne no}i vodio da vidim ku}u u
kojoj `ivi general. No} je, u~inilo mi se da je ta malehna ku}a zarasla u mahovinu.
Sjetio sam se kako sam davno gledao u ku}u Ismeta Mujezinovi}a, kao da gledam
samog velikog slikara. Bilo je ne~eg sakralnog u ovom gledanju generalove ku}e.
Mehmed Alagi} je bio insan od sna. Smisao `ivota je mjerio koli~inom
zasanjanog. Kao i svaki duhovan ~ovjek. Njegov anga`man na funkciji op}inskog
na~elnika nije bio politi~ki, ve} umjetni~ki. Druk~ije se ne mo`e objasniti poratna
174

Dnevnik revolucije

renesansa Sanskog Mosta. Za nekoliko mjeseci, general je probudio volju za

budu}nost. Ka`u, Sanjani su tada udisali jutro. Gradilo se, vra}alo se, proizvodilo
se, voljelo se Bilo je lijepo `ivjeti snove.
General je uputio poziv na povratak, svih. U grad su se slili prognanici iz 27
op}ina, da u tom ozra~ju optimizma ~ekaju povratak u Prijedor, Kozarac, Banja
Luku; iz mehke Skandinavije su se vratili prognani Sanjani, u pusto{, da grade
smisao `ivota; opustjeli grad je odjednom imao 10.000 vi{e stanovnika nego prije
rata. Bio je ve}i i mo}niji od Biha}a, po svemu. General je op~inio 75.000 ljudi.
Vjerovali su u hair patriotizma. I vidjeli ga. Sanski Most je bio horizont Bosne.
Zakratko.
U Sanskom Mostu sam drugi put bio u oktobru pro{le godine. Bio je nekakav
skup. U salu je u{ao general Alagi}. Iz njegovog tijela je iscije|en `ivot, pomislio
sam. Kao i iz ovog grada. On je hodao zato {to je `iv, a ne zato {to mu se `ivi. Jedini
titraj smisla osjetio se u sjeti okupljenih na velika vremena, kad je Sana ima svoj
san.

Waiting for the lihgt

General je umro mjesecima prije svoje smrti. Umro je od poganluka kojim
je, kao kakvim |ubretom, zatrpana njegova ljubav. General bi sigurno pregrmio i
tu bitku da naspram sebe nije vidio hordu bo{nja~kih hajvana. Nije to bio jedan vo,
ve} stotine volova, iz SDA, iz Armije, iz Islamske zajednice. Bila je to pojava, a ne
incident. Bo{nja~ki politi~ki organizam je u`ivao u uni{tenju Mehmeda Alagi}a.
Bila je to skladna erupcija smrada, razvrata, besmisla. Bilo je to ono {to mi jesmo.
Prvo su se mindera{i iz SDA nadigli da generala smijene sa funkcije
na~elnika i da mu sude za montiranu zloupotrebu polo`aja. Sudili su mu, mjesecima.
Onda su se nadigli da ga, ranjenog, polumrtvog, predaju Ha{kom tribunalu. Neko
je morao biti `rtva. U zoru, 2. avgusta 2001., kao posljednjeg otpadnika, uhapsila
ga je njegova policija. U ARBiH sigurno ne postoji general koji je ispisao vi{e
naredbi o po{tivanju @enevske konvencije. Po povratku iz Haga, Sanski Most je
svome generalu priredio veli~anstven do~ek. Bilo je ve} kasno. Politi~ki narod se
mora buditi prije nego {to podnese `rtve. General je odve} `ivio s onu stranu
`ivota. ^ekao je da ode. Jer ovdje, me|u nama, ovakvima, taj moralni gorostas
nije ima{ {ta tra`iti.
Tamo, kud je oti{ao, ~ekaju ga njegova velika djela. Bog }e ga nagraditi za
ono za {ta ga je kaznio njegov narod. Ako se nekad Bo{njaci vrate iz otpadni{tva,
pod okrilje Bo`ije Milosti, razumjet }e poruku generalovog mu~eni{tva.
Dotad, pojavljivat }e se nur uz obale Sane. Mnogi }e ga vidjeti.
Br. 76, 19. III 2003.

Dnevnik revolucije

175

BiH u `i`i ameri~kih nacionalnih interesa

Drma mi se, drma mi se

na {ubari sme}e
Amerika bi otvaranjem antifa{isti~kog i antiteroristi~kog fronta u
Bosni, za ukidanje Republike Srpske i vojni i politi~ki poraz
~etni{tva, mogla popraviti svoj negativni, antiislamski i plja~ka{ki
imid` u svijetu
Amerikanci imaju tehnolo{ku i obavje{tajnu infrastrukturu sposobnu da
prona|e svaku va{ku, a ne svakog zlo~inca. Amerikanci znaju gdje je Radovan
Karad`i}, ali ga ne kane hapsiti. Holbruk je Karad`i}u garantirao spokoj, pod
uvjetom da se makne iz stvarnosti. No, Karad`i} se nije povukao, on i dalje,
godinama, razara Bosnu. Nije li to razlog da Amerikanci povuku Hoolbrukove
garancije? Napose, i Milo{evi} je bio ameri~ki ~ovjek, pa nije vi{e.
Nedavna halabuka oko sune}enja Karad`i}eve logistike kazuje da bi
Amerikanci kona~no mogli obustaviti sedmogodi{nju za{titu najtra`enijeg
evropskog ratnog zlo~inca. Hap{enje Radovana Karad`i}a je dobra prilika da
Amerikanci ubla`e galopiraju}i antiBu{izam, koji se zasniva na optu`bama da
Amerika ratuje sa islamskim svijetom.
Ako bi Amerikanci uhapsili zlo~inca koji je skrivio smrt 200.000 muslimana,
Bu{ova administracija bi imala uvjerljivu odbranu.

Nagra|ivanje genocida
Pokazalo se da Bu{ova administracija nema strate{ke pameti. Njihova
strategija je sila. Demokratski globalni um prezire silu i jednoumlje. Rezultati su
o~igledni: ameri~ka politika nije nikad gore stajala ni u svojoj, ni u tu|oj avliji.
Amerikanci zalud smi{ljaju propagandne metode za promjenu negativnog imid`a.
Zalud, jer je mehanizam Bu{ovog promi{ljanja pogre{an. Najednom su po~eli pri~ati
o ugro`enosti ira~ke djece. Kao da ta djeca nisu upravo ugro`ena od ameri~kih
sankcija, i kao da im kroz novi ameri~ki rat ne prijeti jo{ dublje ugro`avanje. Itd,
itd.
Postoji jednostavan put da Amerika za sebe skine, da demontira, centri{te
svjetskog animoziteta. Dakle, glavne dvije optu`be protiv Amerike su: da te`i
konfrontaciji sa islamskim svijetom, te da je istinski motiv napada na Irak nafta.
Americi je potreban `ivi primjer za demantiranje ovih optu`bi. Potrebno joj je
otvaranje fronta koji bi svjedo~io da ameri~ka politika nije antiislamska i
plja~ka{ka. Bosna je idealno mjesto za rehabilitaciju ameri~ke pravednosti.
Svijet je smetnuo s uma, ali nije zaboravio bosansku tragediju. Genocidno
stradanje bosanskih muslimana je op}e mjesto posljednje decenije 20. stolje}a.
Informativno, to je gotov proizvod. Za o`ivljavanje bosanske pri~e u svjetskim
razmjerama potreban je ovovremeni motiv. On postoji. Nepravda koja je u~injena
Bosni i danas `ivi, kroz Dejtonski sporazum kao feleri~no postignu}e, svakako
bolje od rata, Klintonove adminsitracije. Dejtonski sporazum je nagradio
genocidnog agresora, a bosanske muslimane stjerao u geto od 24 odsto bh.
176

Dnevnik revolucije

teritorije. Nagra|en je i ideolog genocida Radovan Karad`i}, samim tim {to nije
iza re{etaka.
Amerika treba da otvori pri~u o Bosni, u dimenziji koja je suprotna
vi{egodi{njim nastojanjima da se zatre istina o velikosrpskom i velikohrvatskom
genocidu nad Bosancima i Hercegovcima. Treba skinuti katanac sa istine, i to
tako {to }e se priznati da je Dejtonski sporazum okvir za nastavak genocida nad
bosanskim muslimanima, nad narodom koji je uprkos isku{enjima ostao vjeran
svojoj antifa{isti~koj, antiteroristi~koj i multikulturalnoj tradiciji.

Antifa{izam u getu
Dakle, {ta bi trebala u~initi Amerika? Prvo, uhapsiti Radovana Karad`i}a.
Drugo, ukinuti Republiku Srpsku i BiH vratiti u stanje za koje je glasalo 64 odsto
bh. gra|ana. Tre}e, vojno se obra~unati sa ~etni~kim teroristima koji se spremaju,
spremaju... ^etvrto, pomo}i bh. dr`avi da zavede rigorozne antinacionalisti~ke
zakone. Vojne akcije Ameri~ke armije u BiH nedvojbeno bi izazvale svjetsku
pozornost i ubla`ile o{tar medijski tretman ira~ke krize, te Americi obezbijedile
nepodijeljene simpatije u cijelom svijetu. ...Osim u Beogradu.
Americi danas fali antiteroristi~ka uvjerljivost, fali joj kontinuitet
antifa{isti~ke ideje iz Drugog svjetskog rata, a svega toga nema bez principijelnosti,
koja se opet gradi na moralnim i eti~kim, a ne na materijalisti~kim opredjeljenjima.
Bosna je zlatni rudnik za rehabilitaciju ameri~kih proklamacija.
U Bosni su nagra|eni sljednici Hitlerovih pomaga~a iz Drugog svjetskog
rata. Nagra|ena je ~etni~ka ideologija. Uz pomo} Amerike, pora`ena je ideja
antifa{izma, koju ba{tini ARBiH. Amerika ne mo`e ra~unati na moralni kredibilitet,
dokle god {titi sljedbenike Adolfa Hitlera, Dra`e Mihailovi}a i Ante Paveli}a, i
dokle god u bo{nja~kom getu dr`i ideju bh. partizana.
Amerika se ne osvr}e ni na ~injenicu da je nedavno u vojnim pogonima
VRS u Banjoj Luci osnovan ^etni~ki ravnogorski pokret Otad`bine Srpske, kao
legalna teroristi~ka organizacija, koja ba{tini tekovine genocida i afirmira ambicije
terorizma. Americi ni{ta ne zna~i ~injenica da su na ovom skupu terorista po~asni
gosti bili ~elnici Republike Srpske. ^etnici su uputili poruku: Vrijeme je da se
vratimo u Knin, Benkovac, Obrovac! Nije li to objava rata SFOR-u, Americi,
Hrvatskoj, Bosni, Dejtonskom sporazumu? I da jeste i da nije, Amerika bi morala
prepoznati nacionalni interes u vojnom i politi~kom obra~unavanju sa ostacima
Hitlerove mre`e, tim prije {to je sama pomogla nagra|ivanje ~etni~kog genocida
nad bosanskim muslimanima. Ameri~ka miroljubiva koegzistencija sa ~etni~kim
teroristima u BiH ukazuje da najja~a svjetska sila ne po{tuje samu sebe, pa ne
mo`e ra~unati ni da }e je drugi po{tovati. Jedna neprincipijelnost o~as se prelije u
drugu.
[ta je poruka? Da bi ameri~ki rat protiv terorizma bio vjerodostojan,
Amerika mora osloboditi Bosnu od ~etni{tva i usta{tva, povratiti ravnopravnost
bosanskih muslimana, ali i civilizacijsko, multietni~ko dostojanstvo svih bh. naroda.
Br. 76, 19. III 2003.

Dnevnik revolucije

177

Dnevnik revolucije

Potez pijuna
Ako Srbi otpo~nu rat,
prvi }e stradati njihovi medijski i
policijski agenti u Sarajevu
Univerzitetska javnost Sarajeva i Tuzle je kroz ~etiri otvorena pisma osudila
odluku Vrhovnog suda FBiH da se za vje{taka u montiranom procesu Pogorelica
dovede samozvani ekspert za Al-Kaidu Rohan Gunaratna iz [ri Lanke. Nikad u
povijesti bh. pravosu|a nije se dogodilo da toliko uglednih imena... Brrringgg! Halo. \e si Mucho. Ejhs. Politi~ki komesar? Ma to su totalni idioti. Goni ih u p.m.
Eto, dragi slu{aoci i gledaoci, kao {to ste vidjeli, taman sam po~eo da pi{em
tekst o Rohanu kad me nazvao Mucho Naylin da mi javi da je ~uo da je na naslovnici
policijskog biltena Slobodna Bosna objavljeno da sam ja politi~ki komesar
Patriotske lige u novom ratu koji priprema SDA. Toliko znam zasad. ^etvrtak je
uve~er. Petkom u Tuzlu dolazi to gownno od novine, pa }u vidjeti o ~emu se radi.
Sad odoh pr`iti ribu i marnuti jedno Tuzlansko pivo, kao pravi komesar.
Dobro jutro. Petak je. Pro~itao sam tu jadnu i opasnu izmi{ljotinu. Sad bih
trebao obja{njavati la`. No, `ao mi je teme koju sam mislio pisati. To je va`nije.
Nego, da se mi dogovorimo. Sad }u ja malo pisati o Rohanu, a onda }u malo vi{e
pisati o Rohanovoj (anti)teroristi~koj mafiji iz SB. O`e`i komesare!

Roxan ye bre
Beogragganin
Rohan je enigma. ^itljiva, ipak. Prije nego {to ga je Vrhovni sud imenovao
za vje{taka, on je po Beogradu trubio da je Sarajevo povezano sa Al-Kaidom.
Njegovo izmi{ljanje Al-Kaide na svakom koraku govori o intencijama montiranog
procesa Pogorelica. Pored desetine doma}ih, ili stotine evropskih stru~njaka za
(anti)terorizam, Vrhovni sud anga`ira diletanta, o kome ve} mnogi eksperti u
svijetu govore kao o lupe`u koji zgr}e pare {ire}i islamofobiju. Istra`nja sutkinja
Marina Peri{i}, pak, tvrdi da je Rohana preporu~io Kofi Anan, {to je nebeska
budala{tina. Na{ saradnik Stefan [varc svjedo~i o skandaloznoj istini: Rohan
Gunaratna je uklju~en u proces Pogorelica i prije nego {to je proces pokrenut
krajem aprila 2002. godine!!! Rohan je jo{ u februaru 2002. rovario po Bosni,
mobiliziraju}i pla}enike koji }e konstruirati izmi{ljotine o tzv. islamskom terorizmu.
To ukazuje da je povezivanje Bo{njaka sa Al-Kaidom globalni cilj odre|enih
me|unarodnih centara mo}i, koji ovdje djeluju preko OHR-a, IPTF-a, OSCE-a,
odnosno preko instaliranih poslu{nika u medijima, policiji i pravosu|u. Otkrivanje
dokumenata beogradskog APIS-a (nekada{nji KOS), pod naslovom Dr`avni projekat
za islamsku Bosnu, govori o punoj koordinaciji Beograda sa Rohanom, FOSS-om,
SB, Vrhovnim sudom, i dr. Njihov je cilj da satanizacijom bosanske `rtve aboliraju
i u~vrste s&h genocidne projekte u BiH. Njihovi neprijatelji su svi koji to vide, i koji
na to upozoravaju.
178

Dnevnik revolucije

Peace brothers
O koordinaciji izme|u velikosrpskih obavje{tajnih struktura i FOSS-a, tj.
SB, svjedo~i posljednji broj ovog policijskog biltena. Koriste}i se napadom kao
odbranom SB je optu`ila SDA da sprema novi rat. Zapravo, time su poku{ali
skrenuti pa`nju sa dokumenata koje je SFOR zaplijenio u Obavje{tajnoj upravi
Vojske RS, a u kojima postoje planovi napada na Federaciju. Po nalogu svojih
beogradskih {efova, SB je iskonstruirala ni~im argumentiranu pri~u da je u
Mjehuri}ima, prije dvije godine, odr`ana obnoviteljska skup{tina Patriotske lige
na kojoj je Fatmir Alispahi} izabran za politi~kog komesara tog novog rata.
Koliko se sje}am, u februaru 2001. SDP me je proglasio komandantom
vehabija. Dogodilo se to nakon {to su SDP-ovi hakeri, po nalogu Lagumd`ije i
Be{lagi}a, provalili u moj e-mail i sadr`aj objavili u lokalnom policijskom biltenu
SDP-a. Prethodno sam imao sli~no iskustvo sa SDA, koja me proglasila ~etnikom
i neprijateljem muslimanskog naroda. U me|uvremenu su mi dvojica bra}e iz
Maglaja do{la pod prozore i pokazala da }u biti smaknut, a zbog nekog teksta u
kome sam kritikovao isklju~ivost tzv. vehabija. Kad sam se taman odoma}io kao
komandant vehabija, Islamska zajednica je pokrenula kampanju protiv mene, u
kojoj je i{la dotle da pozove ~itaoce Preporoda da se sa mnom obra~unaju kako se
to ~ini u islamskim zemljama: kamenovanjem, sune}enjem ruke kojom pi{em, i
sl. Taman kad sam se posve uvjerio da Bosna apsurdom zastrta, i da nemam {ta
vi{e postati, jer sam bio i ~etnik, i vehabija, i kontravebehabija, eto, dogodilo se da
postanem i politi~ki komandant Patriotske lige.
Ovo je vrijeme u kome kleveta ima ve}u snagu od istine. Nema sistema,
nema pravila, rat je, a tu za istinu malo ko mari. Stvarnost opstaje na kleveti, ba{
kao u Kafkinom Procesu. Kleveta je dovoljna da budete uhap{eni, su|eni,
deportovani. Istinu nema ko ~uti, jer nikog ne zanima. Danas je okupatorima
potrebno da Fatmir Alispahi} bude komandant novog rata, ba{ kao {to je Radovanu
Karad`i}u onomad bilo potrebno da obavijesti Srbe kako su muslimani po
d`amijama dogovorili pokolje Srba. No, najmanji problem sam ja. Pla{im se da se
iza ove klevete ~etni~ke SB krije ne{to gore.
U desetine svojih tekstova sam dokazivao da Srbija ne miruje, da Srbija
~eka pogodan trenutak da dokolje nedoklano. Srbija vri od tekstova o zamjeni RS
za suverenitet Kosova. Srbiji je potrebna halabuka u BiH da doka`e potrebu revizije
Dejtonskog sporazuma, odnosno aneksije RS. Otud Vojska RS zvani~no planira
napad na Federaciju. Bo{njaci to ne vide. Bol ih je sludila.
Bo{njaci ne `ele rat. Pla{e se rata. Spremni su na sve mogu}e ustupke,
samo da rata ne bude. Ali, rat je jedini put za redefiniciju Dejtona, u interesu
Beograda. Bo{njaci bi morali biti uvu~eni u rat, kako bi rat bio povod da se Bosna
raspar~a, ili pripoji Srbiji.
Bo{njaci ne}e otpo~eti rat. Ako ga otpo~nu Srbi, onda }e prvi stradati njihovi
agenti u Sarajevu.
Br. 77, 2. IV 2003.

Dnevnik revolucije

179

Dnevnik revolucije

Korak preko ograde

Po prvi put dr`avni organi nisu obilje`li 15. april Dan Armije RBiH.
Ali je usred Sarajeva, u Domu Vojske FBiH, uz vojni orkestar, i sve
dr`avne po~asti, obilje`ena obljetnica HVO-a.
U Sarajevu je {esti april opet obilje`en pompeznije nego svi zna~ajni datumi
iz vremena agresije na RBiH, together. U Zenici, Tuzli, Gra~anici, i u drugim na{im
mjestima, zna~ajni datumi iz Drugog svjetskog rata su aristokracija za bijedu
zaborava u kojoj skon~avaju sje}anja na genocidnu agresiju i ~asnu odbranu.
Datumi iz perioda 92.-95. obilje`avaju se stidljivo, s nejasnim osje}anjem grijeha.
Ove krezave sve~anosti, na kojima se poput tifusara okupljaju pre`ivjeli heroji
Armije RBiH, nemaju ki~erajsko blje{tavilo partizanskih praznika. Tu nema kamera,
establi{menta, koktela, pjesme. Ovamo ima sve, ba{ kao da je `iv Staljin. Nije
sporno, nu`no je, veli~anje bh. antifa{isti~ke tradicije. Sporno je, sramno je,
istjerivanje ARBiH iz antifa{isti~kog bi}a na{e zemlje.

Co ye come brother
Nema nikakve razlike izme|u ideolo{ke platforme Titovih partizana i Armije
RBiH. Oni su bra}a po neprijateljima - nacistima koji su u pro{lom i u ovom ratu
razarali multietni~ko bi}e BiH. Isti su im ciljevi, jer su jednako branili sve bh.
narode i gra|ane. Borili su se protiv ~etnika, usta{a i muslimanskih bejagi fa{ista.
Kao {to su partizani progonili muslimanske legije, u Hitlerovim uniformama, tako
su se i borci ARBiH u opkoljenom Sarajevu, uprkos blokadi, vojni~ki obra~unali s
jedinicom koja je poku{ala da razara multietni~ki kredibilitet glavnog grada.
Nebeska je razlika izme|u VRS i HVO, kao sljednika ~etni~ke i usta{ke genocidne
ideologije, i ARBiH koja je u najte`im vremenima dokazala da pripada svim bh.
narodima. VRS i HVO su u ideolo{koj platformi imali ratni zlo~in, a ARBiH je imala
o~uvanje bh. vrijednosti zajedni~kog `ivota. Dok su oni klali, palili, protjerivali,
ru{ili bogomolje, ARBiH je branila tekovine Zavnobiha. U ~emu je onda problem?
Za{to partizani ignoriraju Armiju RBiH, koja ni~im nije okaljala ~asne tekovine
NOR-a?
Partizani, sabrani u SUBNOAR, nisu prihvatili slom komunizma i politi~ki
pluralizam. O tome svjedo~i njihov filijalni, podani~ki odnos prema SDP-u, u koji
gledaju kao nekad u CKSKJ. SDP je izmanipulirao SUBNOAR, jer je partizane uvukao
u odbranu fa{isti~kih tekovina VRS i HVO. SUBNOAR je podr`avanjem kvislin{kog
SDP-a u{ao u zamku nipoda{tavanja tekovina borbe za BiH. Za njih je, danas,
bo{nja~ko opredjeljenje za izlaskom BiH iz SFRJ osnovni uzro~nik rata. Za njih je
ARBiH faktor razbijanja jugoslovenskog i komunisti~kog sklada. Partizani su
{izofreni~ari ~asne nostalgije, prolupali su, pa im se izdaja mo`e poturiti kao
antifa{izam.
Partizani iz RS su se o~as sna{li u dejtonskoj realnosti; oni bratski sa
Vojskom RS, tj. ~etnicima, slave svetosavske praznike. Za Beograd, s firmom Krsti}!
180

Dnevnik revolucije

Ali, {ta partizani iz Sarajeva tra`e u velikosrpskoj pri~i? Valjda isto {to i lagumd`ijski
SDP. Svi oni ~ekaju Srboslaviju. Ako je ikad do~ekaju, ARBiH }e postati krivac za
rat. U me|uvremenu bi se izmontiralo hichme konstrukcija o uvezanosti ARBiH
sa Al-Kaidom.

Ziyanni & partizzany

Bilo bi korisno da partizani i borci ARBiH ~ine prirodan savez koji bi
zajedni~kim djelovanjem vr{io pritisak na redefiniciju Dejtonskog sporazuma, u
pravcu na~ela Zavnobiha. Sarajevski partizani uop}e ne osjete historijsku obavezu
da ARBiH ozvani~e kao sljednika svoga djela. Trebalo bi im biti jasno da Titova
Bosna mo`e o`ivjeti&pre`ivjeti samo na ideolo{koj platformi ARBiH. No, oni, bre,
srbuju, jer je Vojska RS bli`a dragom Beogradu nego ARBiH. Kona~no, mattuxi su
i ni{ta ne razabiru.
S druge strane, antifa{izam ARBiH je u jednom periodu ideolo{ki prljan
glupostima Mladih Muslimana. Ti izuzeci nisu pravilo, to su tek prdezzy koje je
raznio wyetharr. Ali prdezzy from mynderr su bili toliko debilni, da su i{li na ruku
svima koji su nastojali dokazati tezu o tri zara}ene strane, o ARBiH kao
muslimanskoj, mud`ahedinskoj vojsci. ^elnici ARBiH su krivi {to nikada nisu
javno i gromoglasno dekontaminirali tekovine borbe za BiH. Morali su dosad
osuditi sumnjiv spoj unutarnjih i vanjskih poku{aja da se borci ARBiH ozna~e
gazijama. Jer, u protivnom, kakva je razlika izme|u Mladi}eve tvrdnje da ratuje s
Turcima, i na{eg ushi}enog priznanja da smo gazije, tj. Turci? Istina je da su borci
ARBiH bili prvorazredni evropski, slavenski vitezovi, ratnici kojima rat nije uzeo,
ve} je nadogradio plemenitu du{u.
Plemenitost bosanskih vitezova sto godina {iroka je, tisu} ljeta duboka je,
vanvremena je, toliko, da danas dopu{ta satanizaciju ARBiH, vjeruju}i da }e Bog
namiriti pravdu. Ne}e! Sigurno ne}e! Ni{ta izuzev `ivota ne dolazi od Boga. Sve u
`ivotu dolazi od nas, uz Bo`iju pomo}. Otud ne vrijedi nadati se da }e neko drugi
cijeniti vite{tvo ARBiH, ako ga mi sami zaboravljamo. Definitivno. Zaposve.
Danas je prvi 15. april u posljednjih deset godina koji }e pro}i bez dr`avnog
pomena Dana Armije RBiH. Ovo je viza za korak preko ograde. Doga|a se to
nekoliko dana nakon {to je HVO, usred Sarajeva, u Domu Vojske FBiH, uz dr`avne
po~asti, i uz vojni orkestar, obilje`io obljetnicu postojanja.
Petnaesti april je danas posve obi~an dan. Za `ive, za mrtve, za nero|ene.
Tog dana }e sunce izi}i u 06 sati i 25 minuta, a za}i u 19 sati i 35 minuta. Ba{ kao
i 1992. godine.
Br. 78, 16. IV 2003.

Dnevnik revolucije

181

Sataniziranje Bo{njaka put ka nestanku Bosne

Na Drini turpija
Narod bez dr`ave nije narod,
jer mu niko ne garantira budu}nost
Bosna je ko zadnja smlata prepu{tena medijskim i politi~kim olujama, bez
namjere da se brani, kao da se sve ovo doga|a smrznutom ~etniku, a ne `ivom
stvoru. Dejtonsko vrijeme, {to se dublje godinari, nosi znak sve stra{nije
neizvjesnosti. @ivot Bosne se mjeri pojavama kakve su teroristi~ki napadi na
bo{nja~ke povratnike, na d`amije... Mjeri se organiziranom navalom da se taj
narod, koji je i danas `rtva terorizma, proglasi tzv. islamskim teroristima. Bosna
se uskovitlala. Sve mo`e biti dovedeno u pitanje. Pogotovo nakon po~etka agresije
na Irak.
Blisko iskustvo agresije na RBiH sa zebnjom nas upozorava da se privid
mira i stabilnosti za~as, za mjesec-dva, mo`e preto~iti u suprotnost. Jer izme|u
Karad`i}eve preliminarne pripreme agresije, i optu`ivanja bosanskog rukovodstva
da }e od BiH napraviti d`amahiriju, i ove dana{nje neutemeljene harange na
Bo{njake, nema bitne razlike. Bo{njaci su i tada, kao i danas, optu`ivani za pojave
sa kojima nemaju blage veze. Zalud {to reis Ceri} poru~uje: Za Bo{njake su
demokracija i ljudska prava svetinje. Zalud, jer nas se ho}e vidjeti u posve drugom
svjetlu.

Rat protiv islama i selama

Proces satanizacije Bo{njaka koji je otvoren nakon 11. septembra 2001.
mora imati svoje ishodi{te. Taj proces je `iv, aktivan, djelatan. Govoriti o ovim
pojavama danas podrazumijeva pretpostavljanje {ta bi se moglo dogoditi sutra.
[ta je kona~an cilj? Isuvi{e je argumenata koji svjedo~e da su mo}ni evropski
lobiji i dalje zainteresirani za nebosansku Bosnu, da bismo vjerovali da }e pre`ivjeti
dejtonsko mrtvo slovu na papiru. Ovo Bosne {to je sa~uvano, zahvaliti se ima
Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama koje su prekinule evropsko sau~esni{tvo u
srpsko-hrvatskom projektu. Dogodio se mir, labav, ali se izuzev prestanka ubijanja
nije dogodilo i{ta vi{e {to bi izbrisalo postignu}a rata i genocida. Da li se Amerika
zadovoljila tek dejtonskim mirom, bez volje da od Bosne izgradi stabilnu i
samoodr`ivu dr`avu, da li Evropa u ameri~koj nezainteresiranosti vidi {ansu da
nastavi srpsko-hrvatsku hegemonisti~ku politiku nad BiH? pitanja su na koja
odgovore nudi sama bh. realnost. Kao i prije deset, sedam, ili pet godina u srpskoj
Bosni se vodi rat protiv islamskih sakralnih objekata; protiv ljudi sa muslimanskim
imenima, protiv islama i selama, iako miroljubivi bo{nja~ki narod to neprijateljstvo
nije ni~im izazvao. Izuzev svojim postojanjem.
Bosansko hodanje po `ivom blatu nije puka slu~ajnost. Naspram imperativa
Bosne, reafirmacije antifa{isti~kog, antinacionalisti~kog, multietni~kog dru{tva,
mi imamo organizirane evropske snage koje podr`avaju nastavak politi~kog i
ekonomskog razaranja Bosne. Nasuprot tome nemamo nikakve politi~ke strategije
182

Dnevnik revolucije

koja bi nau~no, marketin{ki i informativno osmi{ljavala otpor antibosanskim

nakanama.

Ateisti u talibanima
Ni mediji, a jo{ manje vladaju}i politi~ari, uop}e ne reagiraju na opasne
optu`be. Gotovo nezapa`eno prolaze napisi u stranoj {tampi gdje se sve ~e{}e
Bo{njaci dovode u vezu sa tzv. islamskim terorizmom. Mi koji znamo istinu mislimo
da i drugi znaju da kriti~na masa Bo{njaka nema veze ni sa islamom, izuzev {to
nosi muslimanska imena, da ta masa konzumira alkohol, begeni{e ~varke, obo`ava
srbijanski folk, i da nikada nije u{la u d`amiju. Ve}ina bo{nja~kog naroda odgojena
je na bezmirisnim komunisti~kim jaslicama, i bli`i joj je po stilu `ivljenja kr{}anski,
nego islamski svijet. Znao je to i Radovan Karad`i} kada je 1991. pokrenuo
kampanju za islamisti~ko sataniziranje liberalnog i nekonzervativnog bo{nja~kog
naroda, pa mu je ipak uspjevalo da zapadne medije ubijedi kako su Bo{njaci,
tobejarabi, mud`ahedini. Onaj ko bi htio istinu o Bo{njacima, za~as bi se mogao
uvjeriti da su Bo{njaci u ve}ini (na `alost) ateisti~ki narod, gotovo kr{}anski, a da
ih sa islamom ve`u tek formalisti~ki znakovi identiteta. Me|utim, istina naj~e{}e
nije mjerilo stvari.
Prisjetimo se, nakon formiranja saveza izme|u NATO-a i Rusije ~ule su se
poruke o zajedni~koj borbi protiv islamskih terorista koji prijete mirovnim snagama
na Kosovu i u Bosni. Istina je da su me|unarodni slu`benici u mnogo navrata
napadani od srpskih i hrvatskih ekstremista, a nikad od Bo{njaka-muslimana.
Muslimani u Bosni dosad nisu izvr{ili ni jedan napad na me|unarodne snage, jer
ih smatraju svojim prijateljima i spasiocima. Ako bi neko sa muslimanskim imenom
takvo {to i planirao, pa Bo{njaci bi bili prvi koji bi ga u tome osujetili!
Posljednjih dana bratime se Srbija i Izrael, jer i jedna i druga dr`ava na
istim obrascima realiziraju velikodr`avnu politiku. Saznalo se da je Izrael od 1992.
do 1995. vojno, dakle i diplomatski, pomagao Srbiju. To ~ini i danas. Izraelski
politi~ar Jozef Lapid je ponovio sulude tu`be protiv BiH, u smislu da je BiH nekakva
- talibanska prijetnja. Ako Jozef Lapid ba{tini iskustvo holokausta nad Jevrejima,
onda bi bilo normalno da suosje}a sa narodom koji je na istovjetan na~in, kao i
Jevreji u Drugom svjetskom ratu, stradao u genocidu. No, Jevreji su zloupotrijebili
holokaust, a Srbi Jasenovac, kao pokri}e za klanje i progone.
Palestinci ne}e imati {ansu ni da upotrijebe, ni da zloupotrijebe svoje
stradalni{tvo. Ne zbog toga {to ih je nesre}a nau~ila plemenitosti i dobroti, ve}
zato jer nemaju svoje dr`ave. Narod bez dr`ave nije narod, jer mu niko ne garantira
budu}nost.
Sataniziranjem Bo{njaka nestaje Bosna, nestankom Bosne nestaju Bo{njaci.
Br. 78, 16. IV 2003.

Dnevnik revolucije

183

Dnevnik revolucije

Za{to tone Sarajevo

Abdulah Sidran je svojim odva`nim istupima
otkrio moralnu i patriotsku golotinju
bo{nja~ke inteligencije
[ta je briga Sidrana za{to tone Sarajevo? Barem se on ne bi trebao sikirati
oko ovozemaljskih cirkusa. On je posijao toliko hairova, da ih mo`e gledati i poslije
`ivota. Umjesto da hoda ko spomenik, da prozbori koju, popije koju, da bude rado
vi|en na sva~ijim vratima, on se ufatio }erati s lampirima. [to se brate lijepi ne
ugleda na hi~me `ivih kipova, pa da i on malo projordami za `ivota? [to }e mu ta
`rtva? [ta je to ja~e od Sidrana {to ga goni da zanemari povijesne mindere, i da se
vrati u brlog svakodnevnice?

Xemmoriod neymma stid

U posljednja dva mjeseca Abdulah Sidran je na svoja pjesni~ka ple}a
natovario dvije grdne bitke. Prvo je, kao najzna~ajniji, bio predvodnik apela 21 bh.
pisca za obustavljanje montiranog procesa Pogorelica. Zbog toga su ga grdno
grdili Krle`a Lovrenovi} i Edin Andri}. Potom je, nedavno, u odgovoru Seadu
Fetahagi}u, definirao velikosrpski karakter tzv. nezavisnih intelektualaca iz Kruga
99. Oni su postali nezavisni jo{ 1992. kada je samo go ~etnik mogao biti nezavisan
u odnosu na masovne zlo~ine. Dobro je Sidran primijetio da bi oni, u slu~aju
okupacije Sarajeva, bili odbor za do~ek, dok bi ovi {to su zavisni od ~asti i po{tenja,
gledali travu odozdo. Sidran je opau~io dva golema zla, povezana patriotskim
sifilisom: Krug 99, kao ekspozituru SANU i Francuske sedam, kao ideolo{ku bazu
sataniziranja bosanske `rtve; potom, policijsko-pravosudnu mafiju Zlatka
Lagumd`ije i Munira Alibabi}a koja ovdje izmi{lja tzv. islamski terorizam. Sidran
je, dakle, detektirao i javno prozvao Wolanda u Sarajevu.
Sidranovi istupi aktueliziraju dvije bitne teme: ulogu Kruga 99 u uni{tavanju
demokratske alternative i antinacionalisti~ke ideje, te zaglu{uju}u {utnju bosanskih
intelektualaca spram efektnog nastavka agresije na BiH. Prvo, i najbitnije, u Krugu
99 se ne radi ni o kakvim tzv. nezavisnim intelektualcima, jer te siluete niti su
nezavisne, niti su intelektualne. Oni su sami sebe pretvorili u Krda zla, u navija~ki
klub SDP-a i Zlatka Lagumd`ije. Ili su, pak, to oduvijek i bili.
Prvo {to Krug 99 nije razumio je da su vlast SDP-Alijanse izglasali Bo{njaci.
Drugo {to nije razumio je za{to su ti isti Bo{njaci oduzeli vlast SDP-u. Tre}e, Krug
99 uop}e ne shva}a svoju odgovornost spram propasti projekta SDP-Alijanse.
Upravo oni su morali biti korektiv SDP-a, a ne kupleraj koji }e odobravati ili
podsticati uzroke poraza tzv. demokratske alternative. Primjera je mnogo. Po{to
Krug 99 ni{ta nije razumio od svega {to je trebao razumjeti, ovaj moralno potonuli
brod je nastavio ploviti po dnu. Dovoljno je re}i da su u uvodniku svoga ~asopisa
optu`ili reisa Ceri}a za ubistvo porodice An|eli}, pa zaklju~iti da se radi o totalnim
budalama. Opasnim, sra~unatim, budalama.
184

Dnevnik revolucije

A {ta tu radi Sead Fetahagi}? Malo je znano da je on bio wunderkind

sarajevske knji`evne scene 60-tih godina. Bio je najmla|i kriti~ar Odijeka, u kome
je tada revolucionarno afirmiran bosanski duh. Ovaj ~ovjek nije imao nikavog
razloga da sebe svede na ~varke i hemoroide, i da postane muslimanski me|ed u
velikosrpskom cirkusu.

Schachirs zippels
Za{to bi sve ovo bilo vi{e problem Abdulaha Sidrana nego ma kojeg
vi|enijeg bosanskog intelektualca? [to }e Sidranu da se konfrontira s bulumentom
policijske i pravosudne mafije koja stoji iza montiranog procesa Pogorelica, ili s
masom intelektualnih ubleha iz Kruga 99? [to }e mu da si zatvara vrata u ovom
prepla{enom i oja|enom dru{tvu? Pa i on ima porodicu, djecu, i on `ivi od tih
otvorenih vrata? Za{to to ~ini? Zbog Bosne, valjda. Zbog budu}nosti svoje djece.
Zbog intelektualne i patriotske ~asti. Ali, zar to nisu dobra koja se ti~u svih nas?
Pogotovo onih Bo{njaka {to se guzeljaju po ~ardacima raznih institucija koje se
navodno bave za{titom i afirmacijom Bosne.
Dok ovo pi{em, naviru mi dva lika, dvije slike. Prvo, vidim Adila
Zulfikarpa{i}a kako sjedi u crvenoj ko`noj fotelji i daje intervju u nastavcima. Ko
Tito. Ima bijele zube, kvarcni ten, manikirane nokte. Vidim, on misli da Bo{nja~ki
institut ima smisla i bez Bo{njaka. Vidim, on ne vidi da }e njegov vakuf za 50
godina biti srpska birtija, kao i sve {to je imao u Fo~i. Toliko je uronjen u ni{tavilo
blje{tavila da ne razumije svoju obavezu, koju je sam sebi nametnuo, da pomogne
odbranu Bosne i Bo{njaka. Danas!
Drugo, vidim [a}ira Filandru, predsjednika Preporoda, kako polahko, ko
aristokratska baja, hoda Sarajevom. Pro~itao sam da je rekao kako - Bo{njaci
nikad nisu bolje stajali u svojoj povijesti. Mislim, gre{ka je, {tamparska. O~ekujem
da napravi okrugli sto o ekonomskom uni{tavanju Bo{njaka, kroz kriminalnu
privatizaciju. O~ekujem da okupi bosanske intelektualce da se suprotstave
satanizaciji na{e `rtve. Filandra mudro {uti. Misli. Smi{lja. A onda mi re~e: ^ovjek
se prepoznaje po lijepim cipelama, uz koje uvijek treba uskladiti i tonalitet ~arapa.
Adilbeg me vi{e puta selamio. Sa [a}irom sam srda~an poznanik. Trebao
bih pre{utati ono {to mislim, a to je da su oni, kao i mnogi drugi morali progovoriti
prije Sidrana. Dosad, ta njihova {utnja nosi logotip baliluka. Kakav intelektualizam?!
Kakvo bo{nja{tvo?! Ma to je obi~na prdimahovina od pameti i karaktera!!!
Br. 79, 30. IV 2003.

Dnevnik revolucije

185

CRA u ulozi ~etni~ke regulatorne agencije za medije

Pinkom ko tenkom
Centralna regulatorna agencija je odigrala ulogu advokata
velikosrpske mafije jer je srbijanskoj TV Pink omogu}ila da se
registrira u BiH i da preuzme frekvencije nekoliko bh. televizija,
koje su dugoro~ne dozvole za rad dobile za svoje programe, a ne za
program TV Pink. CRA je time izvr{ila unutarnji dr`avni udar na
medijski suverenitet bh. dr`ave.
Dok traje velika antimafija{ka kampanja srbijanskih vlasti, u okviru koje
su se iza re{etaka na{le i mnoge estradne zvijezde, kao {to su Ceca Ra`njatovi} i
Aca Lukas, a estradna TV Pink optu`ena za veze sa mafijom, u Bosnu i Hercegovinu
se legalno, uz pomo} me|unarodnog faktora, uvozi medijski zloduh srbijanske
mafije, koji ve} godinama ilegalnim i prikrivenim putevima zaga|uje kulturni
prostor na{e zemlje. Centralna regulatorna agencija je dozvolila formiranje
kompanije Pink BiH, i to tako {to je srbijanskom TV Pinku preporu~ila da od lokalnih
televizija otkupi licence, tj. dugoro~ne dozvole za rad!

Dr`avni udar na medijski suverenitet

CRA ne samo da je prekr{ila sopstvena pravila, zbog ~ije rigoroznosti su u
BiH zatvorene mnoge radijske i tv ku}e, ve} je, po priznanju Amele Odoba{i},
glasnogovornice CRA, savjetodavno pomogla srbijanskom TV Pinku da prona|e i
otvori rupe u zakonima, kako bi iz Srbije zauzela frekvencije koje su vlasni{tvo bh.
dr`ave. Glasnogovornica Odoba{i} je time priznala da je CRA odigrala ulogu
pravnog servisa srbijanske mafije, medijski oli~ene u TV Pinku, ali i gore od toga,
jer se CRA stavila u slu`bu kriminalnih aktivnosti kakvim se mo`e smatrati predaja
suverenog vlasni{tva bh. dr`ave nad fekvencijama kompaniji susjedne dr`ave.
Pore|enja radi, to bi bilo isto kao kad bi bh. vlast odlu~ila da jedan procenat bh.
neba ili bh. zemlje preda u vlasni{tvo ma kojoj stranoj kompaniji. Frekvencije se
ne mogu posmatrati kao ekonomsko dobro, podlo`no tr`i{tu, jer je rije~ o oblasti
koja dr`avu ~ini dr`avom. [ta bi se desilo kad bi Turska dopustila da gr~ke
medijske kompanije otkupljuju frekvencije turskih medija, ili obratno? Medijski
prostor ponajvi{e, stvarnosno, ~ini i brani suverenitet jedne dr`ave. Suverene
dr`ave ~ak i u dobro}udnim varijantama odbijaju ma kakvu mogu}nost uvoza
stranih medijskih kompanija u svoj medijski prostor, a kamo li u varijanti u kojoj je
uvozna televizija ideolo{ko oli~enje agresije na tu zemlju.
Istup glasnogovornice Odoba{i} se mo`e smatrati ili totalnom glupo{}u ili
totalnom drsko{}u, {to ni u jednoj varijanti ne abolira CRA od odgovornosti. U
prvoj varijanti, CRA je kriva za glupost svoje glasnogovornice, koja bez pardona
saop}ava kako je CRA pomogla srbijanskom Pinku da predribla bh. zakone i pravila
CRA, i da se instalira u BiH. Ako CRA i ima namjeru voditi velikosrpsku medijsku
politiku u BiH, valjda bi se taj zlo~in, s malo pameti, obavljao tajno, a ne javno i
transparentno. Otud se priznanje glasnogovrnice Odoba{i} da je CRA pomagala
186

Dnevnik revolucije

srbijanskom Pinku doima kao prvorazredna glupost. U drugoj varinanti, ako je po

srijedi drskost glasnogovornice, onda je ta drskost instruirana odozgo, ne samo iz
CRA, ve} iz mo}nijih mentorskih komiteta me|unarodne zajednice, koji smatraju
da je do{lo vrijeme da se o uvozu Velike Srbije u sve pore bh. dr`ave kona~no
govori javno. Strategija drskosti ima opravdanje u ispravnoj procjeni da se u Bosni
nema vi{e ko pobuniti protiv ovakvih, o~iglednih, okupacija bh. suvereniteta. U
su{tini, CRA je izvr{ila unutarnji dr`avni udar na medijski suverenitet bh. dr`ave.
Srbijanska TV Pink je imala dovoljnu koli~inu drskosti da od CRA tra`i
pro{irenje na BiH, a CRA je imala dovoljno velikosrpske kooperativnosti da TV
Pinku objasni kako se mo`e instalirati u BiH. Glasnogovornica Odoba{i} je, dakle,
bez imalo zazora objasnila kako je TV Pink uputila da se registrira kao bh.
kompanija, te da potom od lokalnih televizija zatra`i da joj ustupe svoju dugoro~nu
dozvolu. Me|utim, lokalne televizije su dugoro~ne dozvole dobile za svoj program, a ne za program srbijanskog Pinka, ali to ne zanima CRA. Tako su televizije
Step, Patrija, GLS i Kometa, sve iz Republike Srpske, postale TV Pink. Tome treba
dodati i NTV 99 iz Sarajeva, Adila Kulenovi}a, koja prenosi program srbijansjkog
TV Pink, ali se jo{ ne zna da li }e i ona svoju licencu prodati i predati bh. filijali ove
srbijanske televizije.
Otvoreno sudjelovanje CRA u predaji bh. vlasni{tva kompaniji susjedne
dr`ave, i to kroz bjelodano kr{enje zakona, dosad je najo~itiji dokaz da odre|eni
me|unarodni krugovi u BiH nastavljaju pomagati razaranje bh. dr`ave, dakako, i
na medijskom planu. Uvoz TV Pink u BiH stoga ima vi{eslojna zna~enja i ambicije,
te se ovaj skandal nu`no mora promatrati sa vi{e aspekata.

Strate{ko gu{enje bo{nja~kih medija

Kada je prije dvije-tri godine CRA otvorila konkurs za dobijanje dugoro~nih
dozvola za rad svih radio i televizijskih ku}a u BiH, kojih su se u toku rata razmno`ile
kao pe~urke poslije ki{e, uspostavljeni su okrutni kriteriji, pogotovo na
programskom planu. Navodni cilj takmi~enja za dugoro~ne dozvole bio je filtriranje
medijskog prostora, koji je principom redukcije valjalo o~istiti od nacionalisti~kih
strasti i neprofesionalizma. No, poslije }e se ispostaviti da je dodjeljivanje
dugoro~nih frekvencija, odnosno ga{enje medija, i{lo po unaprijed zacrtanom planu,
koji je o~ito bio hegemonisti~ke naravi. ^injenice govore da su najdeblji kraj
izvukli mediji sa bo{nja~kom kulturnom profilacijom, za razliku od mnogih srpskih
i hrvatskih medija koji su dobili dugoro~ne dozvole, i nastavili kontaminirati
politi~ki prostor. Na `alost, totalna bo{nja~ka neorganiziranost i dezorjentiranost
uzrok je {to ni danas nemamo temeljitu analizu ove sje~e bo{nja~kog prava na
informiranje; Kulturno dru{tvo Bo{njaka Preporod, koje bi se moralo baviti ovakvim
projektima, organizira tamburijade i filozofijade, od kojih ni Bosna, ni Bo{njaci,
nemaju dugoro~ne koristi. Da li uprli prstom u ovaj problem, ili u problem bo{nja~ke
zagubljenosti u procesu privatizacije, ni u jednoj bo{nja~koj i muslimanskoj
instituciji ne}emo na}i grupu ljudi koja sebe smatra odgovornom za strate{ko
promi{ljanje bo{nja~ke budu}nosti. Oni, uglavnom, slave tursku pro{lost, ba{ kako
bi to Srbi i `eljeli, i poru~uju narodu smije{ne floskule, tipa: Bosne je bilo i Bosne }e
biti!, ili: Ma{ala, nikad nismo bolje stajali!
Otud danas nemamo ta~an presjek svih medija bo{nja~ke kulturne i
bosanskohercegova~ke patriotske, gra|anske orijentacije, koje je potamanila CRA.
Mo`emo se prisjetiti da je u Sarajevu uga{ena Bo{nja~ka televizija, koja je
ispunjavala i nadma{ivala sve propozicije iz konkursa, ali joj je nepremostiva
mahana bila {to je njen direktor jedan od bliskih saradnika Alije Izetbegovi}a. Eto,
ispostavilo se da je srbijanska TV Pink posve bliska Milo{evi}u, Karad`i}u, Mladi}u
i svekolikoj svesrpskoj zlo~ina~koj i mafija{koj strukturi, pa joj to nije prepreka,
ve} ~ini se preporuka, da zaposjedne bh. frekvencije, kao vlasni{tvo bh. dr`ave.
Dnevnik revolucije

187

Dalje, prisjeti}emo se, u Tuzli je ukinut Radio Hayat, jedina radio stanica sa koje
su muslimani tuzlanskog kraja mogli ~uti poziv na molitvu. Tuzlanski Hayat je bio
operiran od politike, tretirao je teme iz kulturne povijesti Bosne i Bo{njaka, ali i
drugih naroda; bavio se i lokalnim temama, glorificiraju}i multietni~ku tradiciju
Tuzle. Nasuprot Radio Hayatu, hrvatski Radio Soli, nazo~an u Tuzli, dobio je
dugoro~nu dozvolu za rad, iako ova krugovalna postaja direktno prenosi radijske
programe Hrvatske radio televizije, dakle, susjedne dr`ave. Dalje, u @ep~u je ukinuta
radio stanica koja je zastupala ideju bosanskog @ep~a, jednakopravnosti i
konstitutivnosti, a ostavljena je hrvatska radio postaja koja je pozivala na
nacionalnu mr`nju, na apartheid prema Bo{njacima, o ~emu postoje brojni snimci,
sa kojima je na vrijeme bila upoznata CRA. Grijeh bosanskog Radio @ep~a je bio
{to se suprotstavio gencodinog odluci Volfganga Petri~a o prekrajanju op}inskih
granica @ep~a, Maglaja i Zavidovi}a, ~ime se od @ep~a na silu napravio grad sa
hrvatskom ve}inom. Primjera, dakako, ima jo{.
Bo{nja~ka javnost tada nije reagirala na dvojne ar{ine CRA. Ra~unalo se,
kao i obi~no, da je u popustljivosti klju~ mira i rahatluka. Ali, kao i obi~no,
ispostavilo se da je bo{nja~ka popustljivost sevep svih bo{nja~kih nevolja. Eto,
danas, CRA u BiH uvozi srbijansku televiziju iza koje stoji zlo~ina~ka i mafija{ka
velikosrpska imperija. To, dakako, ne}e znati obi~an narod, koji nema vremena
za politiku, za shva}anje da su mediji mo}niji od ma kakve vojske. Jer onaj ko
kontrolira du{u, misao, moral, taj gospodari i svim drugim. Dok se narod bude
veselio uz estradne prostakluke TV Pinka, ne}e ni razabrati granicu na kojoj Bosna
postala Srbija.

Ekspoziture srbijanske mafije

Nedavno je na Radiju Slobodna Evropa napravljen izuzetan prilog u
uvezanosti srbijanskog i estradnog podzemlja. Nekoliko sagovornika ustvrdili su
da je politi~ka, moralna i estetska degeneracija srbijanskog dru{tva, potaknuta
Milo{evi}evim re`imom, vjerodostojan odslik imala u erupciji estradnog ki~avila,
koji se na{ao na pijedestalu vrhunskih dru{tvenih vrijednosti. Mafija{ku i
zlo~ina~ku su{tinu srbijanskog dru{tva odslikavali su estradni junaci novog doba.
Kao ozvani~enje ovog braka izme|u mafije i estrade uzima se spektakularno
vjen~anje ratnog zlo~inca Arkana i estradne zvezde Cece, koje je direktno
preno{eno na nekoliko tv stanica, kao {to se prenose vjen~anja ~lanova kraljevskih
obitelji po Evropi. U Srbiji je, generalno, divlja{tvo ozna~eno kao nacionalna vrlina,
bilo da to zagovara Dobrica ]osi}, ili Era Ojdani}; ostvareno je funkcionalno bratstvo
i jedinstvo izme|u akademske i kolja~ke kulture, jer su akademici u kolja{tvu
izna{li kontinuitet srpske nacije, dok su kolja~i u akademskom legitimiziranju
svojih najcrnjih strasti otkrili da su korisni ~lanovi dru{tvene zajednice. Ta logi~ka
retardacija je spu{tena na dno civilizacije, na kome su krvoloci i prostaci `ivjeli
kao su{tina srbijanske povijesti i opovije{}ene budu}nosti. Glasnogovornik ove
krvolo~ne, zadrigle, uma{}ene, divlja~ke srbijanske vrline bila je TV Pink, koja je
godinama razveseljavala i oplemenjivala srbijanski narod pornografijom i
va{erskim prostaklucima, tipa nagradnih pitanja u stilu: Ako Milena Dravi} pu{i
Dravu, {ta pu{i Ana Kari}, a za {ta se kad pi{ki dr`i Mile Kiti}? Srbijanska mafija,
regrutirana od svesrpskih krvoloka i ratnih zlo~inaca, u potpunosti je svoje duhovne
afinitete izna{la u programu TV Pink, i koji nije {tedio slike, rije~i i ki~erajskog
blje{tavila da svoje mafija{ke sponzore promovira u nacionalne heroje.
Jednostavno, srbijanska mafija i srbijanski TV Pink su ~inili jedinstven organizam
paralelne vlasti u Srbiji. Tek ubistvo srbijanskog premijera \in|i}a potaknulo je
srbijanski obra~un sa paralelnim, nezvani~nim ali vladaju}im, podzemnim,
sistemom vlasti, ali i sa duhovnim ni{tavilom koje je osvojilo medijsku i kulturnu
stvarnost Srbije.
188

Dnevnik revolucije

Me|utim, i prije nego {to se srbijanska TV Pink dosjetila da bi na velika

vrata mogla osvojiti bh. medijski prostor, u na{oj zemlji su pojedine tv stanice ve}
preuzimale program ove zlo~ina~ke televizije. Prvo su to u~inili ~etnici iz tv studija
nekada{njeg tuzlanskog lista Front slobode, koji je kriminalno privatiziran uz
pomo} mafija{a iz lokalnog SDP-a. U tom povodu je ~etni~ka prostaku{a Suzana
Man~i} uputila pozdrave direktoru ove kriminalno privatizirane zloku}e Sinanu
Ali}u, pozdraviv{i Tuzlake draga~evskim trubama. Uprkos ~etni~koj misiji ovog
lokalnog, kriminalnog medija u Tuzli, Op}ina Tuzla je nastavila da iz bud`eta daje
obilne pare za finansiranje tuzlanske ekspoziture srbijanske mafije. Priglupo se
ra~una da je i ~etni{tvo valjda ta nekakva multikultura. Prisustvo srbijanskog TV
Pinka nije bilo samo tuzlanska ~etni~ka specijalnost. Brojne stanice u genocidnom
entitetu su preuzimale program koji je {irio velikosrpsku ideju genocida i zlo~ina.
CRA im to nije uzela za zlo, u ocjenjivanju programske sheme. Na kraju, kao
najve}e razo~arenje stiglo je pokleknu}e Adila Kulenovi}a, prvog ~ovjeka NTV 99
iz Sarajeva, koji je pristao, bezbeli ne badava, da putem svoje frekvencije zaga|uje
sarajevsku ~ar{iju. Adil je u te{kim vremenima umio biti ters i odbiti poku{aje
destrukcije bosanskog duha, iz vana i iznutra, i otud se njegova kapitulacija doima
kao gubitak jednog karaktera koji je bio potreban Bosni, danas, i sutra, u borbi
protiv svih antibosanskih pinkogovna{tina. No, uvozno prisustvo na lokalnim tv
stanicama o~ito nije bilo dovoljno za velikosrpske ambicije TV Pinka i njegovih
~etni~kih sponzora. Ova je mafija{ka ku}a po`elila da se osje}a kao svoj na svome,
da u Bosni ne bude uvozna, ve} doma}a, ko i Velika Srbija.
U trenutku kad se Srbija katilski obra~unava sa ovim zlom, CRA u Bosnu na
velika, zvani~na, legalisti~ka vrata uvozi medijsko centri{te tog srbijanskog zla.
Ustoli~avanje TV Pink u BiH ima dimenziju legalne okupacije BiH; da li TV Pink
do{ao u Bosnu ovako, dejtonski, uz pomo} CRA, ili oru`anom agresijom, da je
kojim slu~ajem velikosrpska armada uspjela pokoriti Bosnu posve je svejedno.
TV Pink je u Bosni, kao `ivo svjedo~anstvo da je Bosna pokorena, od Velike Srbije,
da Bosna nije dr`ava, da Bosna ne vlada svojim medijskim prostorom, svojim
frekvencijama kao suverenim vlasni{tvom, napose, kao svjedo~anstvo da su
velikosrpski pomaga~i iz me|unarodne zajednice {irom otvorili karte.
Politi~ki zastupnici bi ovu otvorenu deklaraciju medijske okupacije Bosne
morali razumjeti kao prvorazredni politi~ki i patriotski izazov. Da li ~etnici Drinu
pre{li s tenkovima, ili s TV Pinkom, posve je svejedno. Rije~ je o okupaciji.
Br. 79, 30. IV 2003.

Dnevnik revolucije

189

Preporod iz Sidneja pozvao Bo{njake da osvoje Beograd

Na Beograd s firmom Preporod

Srpske i hrvatske obavje{tajne i propagandne strukture sve
agresivnije sataniziraju bo{nja~ki narod. Srbi su izmislili da se SDA sprema za rat, a Hrvati da bi - islamski ekstremisti iz Bosne
mogli destabilizirati ~itavu regiju. Njima se, u svojoj gluposti,
pridru`io Preporod iz Sidneja koji kao prvu ta~ku tzv. Bosanskog
nacionalnog programa poziva Sarajevo da napadne Beograd.
Pokrenuta je koordinirana agresija srpskih i hrvatskih obavje{tajnih slu`bi
koje preko svojih pla}enika u Sarajevu optu`uju Bo{njake da spremaju novi rat
protiv Srba i Hrvata, s ciljem izlaska na more i na Drinu. Po konstrukciji optu`be
ispada da su Bo{njaci spremili i pro{li rat. Iz vi{e izvora Bo{njaci se kontinuirano
optu`uju i da su povezani s Al-Kaidom. U akciji koja treba da stvori uvjerenje da su
Bo{njaci opasnost za Balkan sudjeluju i ovda{nje medijske, policijske i sudske
strukture, predvo|ene Zlatkom Lagumd`ijom i Munirom Alibabi}em. Krajnji cilj
ove operacije je dovo|enje Bo{njaka u stanje zebnje i politi~ke defanzive, kako bi
velikosrpskom i velikohrvatskom projektu ostao otvoren prostor za redefiniciju
Dejtonskog sporazuma, u duhu sporazuma iz Kara|or|eva o podjeli Bosne.

Projekat satanizacije Bo{njaka

Nakon {to je policijski i alkoholi~arski bilten Slobodna Bosna objavio na
naslovnoj stranici da se SDA sprema za novi rat, nije se pojavio ni jedan jedini
tekst koji bi istra`ivao ovu opasnu tvrdnju. Me|utim, desetine srbijanskih internet
sajtova su prenijeli ovu izmi{ljotinu. Ispostavit }e se da je ovim kleveti~kim
napadom pravljena medijska odstupnica za skandal u vezi pronala`enja planova
Vojske RS za napad na Federaciju, a {to je otkrio SFOR prilikom upada u prostorije
obavje{tajne slu`be Vojske RS. Time postaje jasno da je Slobodna Bosna dio
velikosrpske obavje{tajne strukture.
Sve ovo se doga|a nakon {to su objavljeni dokazi o uvezanosti Federalne
obavje{tajne slu`be (FOSS), sudstva, te nekoliko medija, sa beogradskim APIS-om
(biv{i KOS). Ustanovljeno je da APIS-ovi dokumenti, koji se distribuiraju {irom
svijeta, s ciljem {irenja i ja~anja lobisti~ke velikosrpske mre`e, sadr`e i materijale
koje u svom posjedu jedino mo`e imati FOSS. Budu}i da se FOSS odbio povinovati
predstavnicima nove vlasti, te da je uprkos OHR-ovoj smjeni Munira Alibabi}a
ostao pod komandom smjenjenog direktora, vi{e je nego jasno da je Beograd na
velika vrata u Sarajevu instalirao svoju obavje{tajnu slu`bu. Upore|ivanje APISovih dokumenata, sa materijalima FOSS-a, ali i sa tekstovima u Slobodnoj Bosni i
Oslobo|enju, razotkrilo je da je beogradski APIS centrala svih aktivnosti koje se
posljednjih godinu-dvije vode u Sarajevu s ciljem satanizacije i optu`ivanja
Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Dosad se moglo tek pretpostavjati da
hegemonisti~ki Beograd tajnim kanalima, ostacima KOS-ove mre`e, vodi operaciju
sarajevske satanizacije Bo{njaka, koja se realizira pod logotipom demokratije,
190

Dnevnik revolucije

multikulture, antiterorizma i sli~nih zvu~nih kulisa. Beograd ima prvorazredni

interes od ocrnjavanja Bo{njaka u me|unarodnim okvirima, jer }e time abolirati i
u~vrstiti zlo~ina~ki projekat Republike Srpske, ali i sa srpskog kolektiviteta skinuti
odgovornost za ~injenje i podr`avanje genocida nad Bo{njacima. Danas se, pak,
sa sigurno{}u mo`e tvrditi, i konkretnim argumentima dokazivati, da beogradski
APIS vodi operacije za satanizaciju Bo{njaka.
Izgleda da je projekat satanizacije Bo{njaka po prvi put nakon raspada
SFRJ objedinio srpske i hrvatske obavje{tajce, jer se i iz jednog i iz drugog korpusa
ravnomjerno sasipaju klevetni~ki rafali po istini o bosanskom ratu. Priroda ove
saradnje istovjetna je razlozima zbog kojih su od 1992. godine sara|ivali Radovan
Karad`i} i Mate Boban. Naime, onoliko koliko bude uspje{an projekat satanizacije
Bo{njaka, toliko }e biti ~vr{}e etnonacionalne pustinje bh. Srba i hb. Hrvata. Beograd
i Zagreb nikada nisu odustali od svojih ingerencija nad osvojenim i etni~ki
o~i{}enim bh. teritorijama. Bo{nja~ka politika, u svim ideolo{kim varijantama,
nikad se nije pretjerano bunila protiv doma}inskog pona{anja susjednih dr`ava u
BiH. Primjerice, saradnja Zagreba~kog sveu~ili{ta za Hrvatskim sveu~ili{tem u
Mostaru nikome ne smeta. A takvih je oblika skrbi na stotine. To zna~i da i Beograd
i Zagreb imaju podjednak interes od definitivnog uni{tenja Bosne, a {to je nemogu}e
dokle god u me|unarodnim razmjerama `ivi uspomena na sve bo{nja~ke
Srebrenice, na koje Bo{njaci nisu odgovorili istom mjerom, niti su uop}e pomislili
da na zlo uzvrate zlom. Ideja o povezivanju Bo{njaka sa tzv. islamskim terorizmom
do{la je kao spas u zadnji ~as, jer se ve} ~inilo da }e uspomena na bo{nja~ko
stradalni{tvo u s&h genocidu postati politi~ki obavezuju}i faktor. Nakon po~etka
ameri~kog rata protiv terorizma, situacija se posve izmijenila. Danas se kleveta
nad bo{nja~kim narodom name}e kao politi~ki obavezuju}i faktor. Bez obzira {to
se radi o notornim la`ima, izmi{ljotinama, konstrukcijama, ~iji se autori,
naredbodavci, distributeri i konzumenti odve} prepoznaju.

Velikosrpska
bolest u Hrvata
^inilo se da iza projekta sataizacije Bo{njaka stoji samo KOS-ovska,
beogradska struktura, valjda zbog transparentnosti sa kojom zagovaraju
pripapajanje RS Srbiji u zamjenu za suverenitet Kosova. Bilo je iluzorno misliti da
se hrvatski politi~ki faktor stavio u neutralnu poziciju spram ovog projekta.
Svehrvatskoj ambiciji, dakako, bli`a je varijanta pripajanje tzv. Herceg-Bosne
Hrvatskoj, nego ta deklarativna podr{ka Federaciji koja uzalud za`ivljava skoro
deset godina.
Na brojnim hrvatskim internet sajtovima mogu se prona}i tekstovi koji su
po idejnoj sadr`ini identi~ni tezama svesrpskih svemislilaca. No, najekstremniji
istup u ovom pogledu imao je hrvatski ~lan Predsjedni{tva BiH Dragan ^avi} koji
je u intervjuu za Washington Times rekao sljede}e: Ogranici Al-Kaide djeluju u
Bosni, te preporu~io da se - Bu{ova vlada treba `estoko uhvatiti u ko{tac sa ovim
problemom. Ako se ni{ta ne poduzme, islamske esktremisti~ke skupine mogle
bi u budu}nosti destabilizirati ~itavu regiju. Radikalne islamisti~ke skupine u Bosni
planiraju teroristi~ke napade. [irenje islamskih ekstremisti~kih skupina prijeti
potkopavanjem krhkog mira u Bosni neke su od ^ovi}evih opasnih kleveta koje
se sve mogu d`uture smlatiti jedinim pitanjem: Ako je to sve ba{ tako opasno,
kako je mogu}e da se nikad dosad nije dogodio ni jedan verbalni, a kamo li oru`ani
napad tih izmi{ljenih islamskih ekstremista u Bosni?!! No, ^ovi} jako dobro zna
{ta ~ini ispaljuju}i plotune kleveta i la`i.
Dakle, vidjeli smo kako i srpski, i hrvatski, i kvislin{ki unutarnji politi~ki
faktori ~ine istu stvar: oda{ilju u svijet poruke o Bo{njacima koji se spremaju za
rat, i koji su, kao navodni islamski ekstremisti prijetnja miru u Evropi i Dejtonskom
Dnevnik revolucije

191

sporazumu. To ima veze sa istinom koliko i ma kakva suluda izmi{ljotina, kao kad
bi, recimo, rekli da su [ve|ani, ili Francuzi, povezani sa radikalnim islamom pa
ugro`avaju mir u Evropi. Dakako, ove klevete nisu same sebi cilj.
No, ovu opasnost ne prepoznaju bo{nja~ki politi~ari. Nema nikakvog
organiziranog informativnog i propagandnog otpora, kojim bi se pravovremeno
demantirali i po svijetu slali demantiji sa ~injenicama u koje se svako mo`e uvjeriti.
Ra~una se da je dovoljno to {to mi i Dragi Bog znamo {ta je istina, pa }e pravda
sama po sebi do}i na svoje. Kao {to je, eto, do{la u Fo~i, Rogatici ili Vi{egradu
gdje vi{e nema ni Bo{njaka, ni tragova bo{nja~koj vjeri. U`ice su nekad bile grad
sa muslimanskom ve}inom. Beograd je, ka`u, dobio ime po bjelini brojnih d`amija.
Za stotinu godina, ako nas bude, Fo~a }e nam biti daleko kao i U`ice. Dakle, ni{ta
se ne mo`e rije{iti samo od sebe, tako {to }emo zamisliti da je `ivot film u kome
uvijek pravda pobje|uje.
Kazati da smo sami sebi najgori neprijatelji, odve} djeluje kao fraza. Ali,
neprevazi|ena, jer je dosad ni jedna druga definicija po ta~nosti nije nadrasla.
Ovo govorimo ne samo zbog potpunog odsustva ma kakve politi~ke odbrane pred
sve zahuktalijim procesima satanizacije Bo{njaka, koje moraju imati svoj cilj, i
svoj kraj, ve} i zbog trapavosti i kontraproduktivnosti nekih bo{nja~kih struktura
za koje bi bilo bolje da ne postoje, nego {to rade u korist bo{nja~ke {tete.

Komad
budale
Prije neki dan je na moju ku}nu adresu do{ao materijal Bosanskog kulturnog
dru{tva Preporod iz Sidneja, naslovljen kao Bosanski nacionalni program. U
obavijesti se ka`e da je istovjetan materijal poslat na 280 adresa. Taj tzv. Bosanski
nacionalni program se sastoji samo od tri re~enice: prva Historija nas obavezuje
da Sarajevo mora napasti i pobijediti Beograd; druga Srbiju moramo vratiti u
granice Beogradskog pa{aluka, a sve teritorije koje je Turska poklonila, uklju~uju}i
{est nahija Zvorni~kog Sand`aka (Loznicu, [abac, U`ice, Kraljevo, ^a~ak i Po`egu)
vratiti mati~noj dr`avi Bosni i Hercegovini; tre}a Bosanski Sand`ak koji je
poklonjen Crnoj Gori i Srbiji na Berlinskom Kongresu od 13. 6. 1878. moramo
vratiti mati~noj dr`avi Bosni i Hercegovini. To je dakle program koji rje{ava sve
na{e probleme.
U prvi mah sam pomislio da se neko {ali. U drugi mah sam pomislio da su
ove gluposti zlodjelo beogradskih obavje{tajaca koji taj materijal o spremanju
Bo{njaka za rat distribuiraju s istim ciljem kao i Slobodna Bosna. Onda sam saznao
da postoji taj ~ovjek s bo{nja~kim imenom koji stoji u potpisu i koji je sve ovo
poslao na 280 adresa. Dakle, stvar je istinita, vjerodostojna i opasna. Preporod iz
Sidneja je poslao poruku da Sarajevo mora napasti Beograd. Prvo, Sarajevo vi{e
ne mo`e napasti ni Rogaticu, a kamo li Beograd. Drugo, te{ko je oteti se primjedbi
da je lako iz Sidneja zagovarati i voditi napade i ratove. Tre}e, i najbitnije, ovaj
materijal po svojoj namjeni posve odgovara velikosrpskoj i velikohrvatskoj
propagandnoj nakani sataniziranja Bo{njaka. Da li tvrdili da se SDA sprema za
novi rat, do Drine i do mora, ili tvrdili da radikalne islamske ekstremisti~ke grupe
planiraju teroristi~ke napade, ili tvrdili da Sarajevo mora napasti Beograd posve
je isto. S tim {to iza jedne od ovih opasnih gluposti stoji bo{nja~ka institucija u
dijaspori, na ~ijem je ~elu ~ovjek koji se potpisuje kao Dr. Mustafa Karavdi}
President. Neko ko poznaje ovog ~ovjeka, i ko do njega mo`e do}i, trebao bi
upozoriti njegovo presidentsko viso~anstvo da ~ini velike gluposti i da Bosni i
Bo{njacima nanosi ogromne {tete. [ta kojeg vraga radi taj [a}ir Filandra, generalni
maneken Preporoda, osim {to nosa {iz cipele po Sarajevu!!?
Nakon programa i poziva ovog bo{nja~kog i Preporodovog debila za napad
na Beograd, ni Beograd, ni Zagreb vi{e ne moraju izmi{ljati radikalizam i
192

Dnevnik revolucije

ekstremizam u Bo{njaka. Zahvaljuju}i Presidentu, dobili su prvi autenti~an

dokument koji svjedo~i da gdje ima dima ima i vatre. Zalud sad {to je ovaj njihov
dim nastao bez na{e vatre. Tu je President da iz dalekog Sidneja izigrava vatru
koju }e gutati bo{nja~ki narod.
Br. 80, 14. V 2003.

Dnevnik revolucije

193

Kako je po~eo rat na bo{nja~kom otoku

Leksikon partizanskog ratovanja

KAKO JE PO^ELO U mjesecu maju kad ru`e cvjetaju objavio sam dokaze koji
svjedo~e da je policijski favorit SDP-Alijanse, Kruga 99, Ameri~ke ambasade i sl.,
Munir Alibabi} pla}eni agent hrvatske obavje{tajne slu`be. Sa SIS-om je dogovorio
izmi{ljanje bo{nja~kih zlo~ina i osloba|anje hrvatskih zlo~inaca. Crno na bijelo! U
nemo}i da prizna poraz svog policijskog mentora, Slobodna Bosna je oklevetala
mene kao - kriminalca, {itofreni~ara, seksualnog manijaka. U istom broju, Ivan
Lovrenovi} je pohvalio takvo novinarstvo, a fa{istima nazvao novinare Avaza,
Ljiljana, Waltera, Jutarnjih novina. Onda sam ja napisao moj najslavniji stih: Ivan
Lovrenovi} je pla}enik velike Srbije i velike Hrvatske, jer podr`ava Slobodnu Bosnu.
Bio je to znak za uzbunu. Dani su ve} dva broja posvetili ovom slu~aju, Krug 99 je
organizirao sesiju, a u~esnici Sarajevskih dana poezije su potpisali peticiju u odbranu
Lovrenovi}a. Mo`da su svjesni, a mo`da nisu, da su ko mala djeca navu~eni da
brane Munira Alibabi}a. Eto, sad oni na nas pucaju, a mi se ko fol branimo.
PISCI U STISCI Bio sam iskreno obradovan kad sam vidio kolika je armija
pjesnika skinula ga}e da poka`e svoju mu{kost u toj hajci protiv mene. Probudio
se u njima indijanac. I prije nego {to su skinuli ga}e, ja sam im bio iza le|a.
Navu~eni su na minsko polje. Na intelektualnu prostituciju. Ufatili da brane
Lovrenovi}a. Nek su. Ali, za{to nisu branili 21 bh. pisaca koje je Ivan Lovrenovi}
u Feralu, krajem marta, izvrije|ao kao - vjerske zanesenjake, nacionaliste,
{oviniste?! To je 21 a ne jedan pisac! Me|u njima ima mnogo zna~ajnijih pisaca
od Lovrenovi}a! Za{to nisu branili Abdulaha Sidrana kad ga je Lovrenovi}
izvrije|ao kao osobu sumnjivog morala i piona SDA? Za{to nisu branili mene,
svog kolegu iz Dru{tva pisaca, kada je Slobodna Bosna napisala dosad najogavniju
pogrdu o jednom ~lanu knji`evne asocijacije? Nisu. Zna{ za{to? Zato {to smo mi
tek Bo{njaci, i zato {to nas je napadala hrvatska sveta krava zvana Ivan Lovrenovi}.
O tome je govorio i Senad Pe}anin u svojoj deklaraciji apartheida nad Bo{njacima.
GRA\ANIN PREKO REDA Mislio sam, majku mu, da je taj Pe}anin pametniji
~ovjek. On je otvoreno, bez ikakve dvosmislenosti, priznaju}i i slave}i apartheid
nad Bo{njacima, ustvrdio da - Sarajevo jo{ uvijek izaziva simpatije i interes Zapada
zato {to u njemu `ivi jedan Ivan Lovrenovi}. Ustvrdio je i da Zapad simpati{e
Sarajevo zbog Gojka Beri}a i Bore Konti}a, a ne zbog Fatmira Alispahi}a ili ma
kojeg bo{nja~kog autora. Ove {ovinisti~ke gadosti ja ne mogu druk~ije shvatiti
osim da to Pe}anin poru~uje da smo mi gra|ani drugog reda, a Ivan, Gojko i Boro
gra|ani prvog reda. Nas u Sarajevu ne mora ~uvati niko, a Ivana moramo ~uvati
svi. Sarajevo bez nas mo`e, a bez Ivana ne mo`e. Ispravno bi bilo kazati da smo
svi podjednako bitni za identitet, ne samo Sarajeva, ve} i Banja Luke ili Stoca. Sad
bi bilo lijepo da Ivan, Gojko i Boro, kao vrli borci za multikulturu, za{tite bo{nja~ke
autore od Pe}aninovog apartheida, i da poru~e kako je Sarajevo i bo{nja~ko, makar
onoliko koliko je srpsko i hrvatsko.
MEZA ZA ZAMJENU TEZA Do 2000. godine i pobjede SDP-a nije se moglo
znati ko su istinski a ko la`ni borci za multikulturu. Nakon {to je SDP krenuo u
194

Dnevnik revolucije

satanizaciju Bo{njaka i u~vr{}ivanje rezultata s&h genocidnih osvajanja, ga}e su

spale. Postoje brojni dokazi koji svjedo~e da su SDP, Krug 99 & company, pla}enici
velikodr`avnih projekata Srbije i Hrvatske. Oni posluju po obrascu: {to je vi{e tzv.
islamskog terorizma u Bosni, to je manja bosanska `rtva, kao glavna prepreka u
izjedna~avanju agresora i `rtve, u pretvaranju agresije u gra|anski rat, u realizaciji
dogovora iz Kara|or|eva o podjeli BiH na srpsku i hrvatsku provinciju. Iako je
SDP zbog te harange na Bo{njake izgubio izbore, oni i dalje rade na izmi{ljanju
islamskog ekstremizma. Primjer je ovaj slu~aj oko Alibabi}a, koji se poku{ava
baciti u sjenu izmi{ljanjem afere oko Lovrenovi}a. SDP-ovi mediji za mjesec dana
nisu napisali ni jednu rije~ o ovoj najve}oj obavje{tajnoj aferi u politi~koj povijesti
Bosne. Profesionalizam? Iskoristili su Lovrenovi}a da se obra~unaju sa novinarom
koji je objavio dokaze protiv njihovog dragog i nikad pre`aljenog Alibabi}a. Govorili
su o fa{izmu, inkviziciji, nacionalizmu. Potpuna zamjena teza! Podr`avanjem
Alibabi}a, Slobodne Bosne i Dana podr`ava se inkvizitorsko i policijsko novinarstvo. Podr`avanjem medijskih atentata na mene i na novine u kojima pi{em, oni
se obra~unavaju se sa istinom o nastavku agresije na BiH. Jer, njihovim bg&zg
mentorima je stalo da niko ne vidi ovo ubijanje Bosne i njene multietni~ke su{tine.
NISTE ZNALI DA STE RADIKALI Ogromna bulumenta SDP-ovskih,
Lagumd`ijinih mislilaca, digla se da danas u Sarajevu izmisli bujanje bo{nja~kog
nacionalizma i radikalizma. Posljednjih dana se to moglo vidjeti u desetine tekstova.
Pri tome, niko od ovih inkvizitora i la`ova ne navodi ni jedan jedini primjer tog
tobo`e novoprobu|enog radikalizma u Bo{njaka. Obi~ne novinske rasprave, u
kojima nema ni traga {ovinizmu, oni progla{avaju bo{nja~kim radikalizmom. Da
li je iko rekao da i jednog Srbina ili Hrvata treba prognati iz Sarajeva, oduzeti mu
prava, jer je Sarajevo bo{nja~ki grad, itd. itd? To bi bio radikalizam. Za{to se onda
izmi{lja ne{to ~ega nema? Odgovor se, recimo, mo`e prona}i u doga|aju od prije
tri-~etiri mjeseca, kada je specijalna policija zauzela borbene pozicije oko Sivog
doma, zbog obi~nog studentskog saop}enja za javnost u kome se kritikuje emisija
60 minuta. Demokratski oseknutom SDP-u cilj je da dokazuje kako je povratak
SDA na vlast probudio bo{nja~ki radikalizam, a kako bi samo sa SDP-ovom vla{}u
nad Bo{njacima islamski ekstremizam bio pod kontrolom. Po{to nema nikakvih
doga|aja te vrste, doga|aje valja izmisliti da bi se opravdala ova konstrukcija.
Krajnji cilj je sazivanje vanrednih izbora i metanje SDP-a na vlast silom. Zato
danas falange SDP-ovih mislilaca vrijedno rade na izmi{ljanju bo{nja~kog
radikalizma. A za{to? Pa zato da bi za{titili 76 odsto bh. teritorije koje su u
genocidnim pohodima osvojili s&h fa{isti, te da bi skrenuli pa`nju sa ovih nekoliko
narednih godina u kojima treba da nestane Bosne. Oni su jedini radikali i nacionalisti
u Sarajevu, ali sa velikosrpskim i velikohrvatskih predznakom! Bo{njaci su opet
mirni, kao goveda pred klanje. To im je u krvi koja se zbog svog hajvanskog
sastava s vremena na vrijeme pretvara u potoke. Dok posve ne iste~e.
STRAH ZA PRAH Krug 99 je organizirao jednoobraznu, jednoumu,
bolj{evi~ku raspravu, ako se to inkvizitorsko sijelo uop}e mo`e zvati raspravom,
o medijskim slobodama i o slobodama od medija. Intelektualizam ove terevenke
uni{ten je onog ~asa kada su sudionici odlu~ili da sami sebi pri~aju. Sudionici nisu
imali s kim ukrstiti mi{ljenje, jer su bili poredani ko strelja~ki stroj. Kao navodni
intelektualci, pa valjda bi trebali imati makar toliko hrabrosti i po{tenja da razumiju
kako se nikakva rasprava ne mo`e voditi sa samim sobom. Za{to nisu na dijalog
pozvali nikoga od onih koje su horski napadali? Zna{ za{to? Pa zato {to bi im
protuargumentacija ogolila obmanu i samoombanu. Osobno, ja sam spreman da
sjednem sam naspram tih 50-tak glava, koje ne znaju funkcionirati u dijalogu, u
demokratiji, u raspravi, jer su navinute da svoje intelektualne domete rasprostiru
Dnevnik revolucije

195

tek po partijskim }elijama. Ako pobjegnu od ove ideje, a ho}e, bi}e to reprizna
slika i prilika njihovog tobo`njeg intelektualizma.
KIKE LOGIKE Za bezmalo osam godina me|unarodna zajednica je Bosnu
mogla vratiti ku}i, u politi~kom i dru{tvenom smislu. Za tri sedmice na Kosovu su
silom vra}ene sve izbjeglice. Svijet priznaje pravo ja~eg, i otud su u Dejtonu priznata
genocidna osvajanja. Srbija i Hrvatska su jo{ od Kraljevine zainteresirane da se BiH
podjeli na dva dijela. Slijedili su: Cvetkovi} Ma~ek, Milo{evi} - Tu|man, pa saradnja
u vrijeme agresije, pa dogovori Karad`i} Boban u Gracu, pa je sve to uneseno u
Va{ingtonski sporazum koji je u martu 1994. ustoli~io podjelu 49:51. Od 1994. BiH
se u nekim svjetskim enciklopedijama pi{e kao srpsko-hrvatska republika. Svijet
gura definitivnu podjelu BiH. Prethodno je potrebno uni{titi Bo{njake, politi~ki i
ekonomski, a sva druga uni{tenja proizilaze iz toga. Ekonomski, Hrvati su ve} stigli
uzeti Federaciju. Politi~ki, vode se strate{ki programirane kampanje optu`ivanja
Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Bosanska `rtva je prognana iz ud`benika, medija,
stvarnosti. U Bosni je vi{e spomenika poginulim ~etnicima, nego bosanskim civilima.
Pogledajte sramotu Sarajeva! Ovaj projekat ima svoju tajnu infrastrukturu, pla}enike,
finansijske tokove. Samo u okupaciju i instrumentalizaciju medijskog prostora Svijet
je ulo`io 180 miliona maraka. Od tih para dobro `ive razni Konti}i, Pe}anini i
Lovrenovi}i. Njihov je zadatak da pripreme teren za ono {to slijedi.
TEST ZA SJEST Postoji jednostavna metoda da utvrdimo ko jeste a ko nije
pla}enik s&h hegemonije. Postoje teme na kojima se o~ituje patriotsko po{tenje.
Zapi{imo imena autora koji nas interesiraju i upitajmo za njihov stav o, recimo:
Dejtonskom sporazumu; Tu`bi BiH protiv SRJ; montiranom procesu Pogorelica;
tzv. Al`irskoj grupi; tzv. ustavnim promjenama i primjeni Odluke o konstitutivnosti;
Izbornom zakonu; (ne)povratku Bo{njaka; medijskom tretmanu bo{nja~kih `rtava
Aneksa sedam, u odnosu na rijetke srpske i hrvatske `rtve povratka; kriminalu
~elnika SDP-a; mi{ljenju Kruga 99 da SDP nema alternativu; Alibabi}evoj
pla}eni}koj agenturi za potrebe tzv. Herceg-Bosne; razlici izme|u SDA i SDS-a i
HDZ-a, ili Armije RBiH i HVO-a i VRS; razlici izme|u Izetbegovi}a i Karad`i}a;
razlici izme|u agresije na RBiH i gra|anskog rata u BiH; sa~uvanim crkvama na
teritoriji gdje je bila ARBiH i poru{enim d`amijama od strane HVO-a i VRS;
pozadini uvoza mud`ahedina u BiH; zamotanim muslimankama; SDP-ovom
ukidanju selama u Maglaju, okretanju prasadi u muslimanskim selima ili terevenci
u vrijeme komemoracije na Kapiji; uzrocima poraza SDP-a; progla{avanju tzv.
demokratskih promjena 2000. kad su samo Bo{njaci glasali za multietni~ku opciju;
razlozima ponovnog glasanja Bo{njaka za SDA; razlici izme|u bo{nja~kog
nacionalizma i ~etni{tva i usta{tva [kkkrrriiiippp! Ovo su bile ko~nice. Mogle bi
se, dakle, u nedogled nizati teme na kojima se raspoznaje (anti)patriotski karakter
svakog od nas. Volio bih da muniri alibabi}i i ja imamo pribli`ne stavove oko ovih
tema. Bili bismo ja~i, zajedno. Na `alost, oni su zaposleni, za platu, a ja sam
besposlen, pa imam kad voliti Bosnu.
INTERMEZZO: Male tajne velikih majstora kuhinje Blong-glong-fijumiju Dragi gledaoci, dok se opu{tate uz zvuke klavira i flaute, odmorit }emo se
malo od ovih te{kih tema i predstaviti {ta }e komesar Patriotske lige pirjati za
ve~eru. Slavni na{ vojskovo|o, koji }e{ nas izvesti na Drinu i na More, {ta kuha{
ve~eras? Prije svega `elim da pozdravim svoju tetku koju sam silovao kad sam
bio mali, pa sve trafikantice kojima sam obijao trafike, pa svog doktora koji me
lije~i od {izofrenije, i na kraju Senada Tuccu koji je meni pripisao svoje traume i
dijagnoze. Po{to je vikend, ve~eras }u malo da miniram svoj `eludac, pa }u praviti
grav~e na tav~e, uz koje je najbolje piti hladno Patriotsko pivo. No, na{im cijenjem
196

Dnevnik revolucije

doma}icama }u preporu~iti jedan recept iz vremena dok nisam bio vegeterijanac.

Prepr`ite nekoliko pile}ih batkova, poklopite {erpu, smanjite vatru i nek se dinstaju.
Na kraju, dodajte nekoliko ka{ika kajmaka i sok od jednog limuna, a po ukusu
sitno bijelog luka i per{unovog lista. The end. Fiju-miju-blong-glong
PREGLED PROGRAMA Nakon {to smo saslu{ali najavu dnevnika, prelazimo
na glavno jelo. U posljednjih desetak dana o meni je izi{lo toliko tekstova da, od
silnih obaveza, nisam sve uspio ni pro~itati. Stoga }u poku{ati odgovoriti samo na
glavne optu`be, ali i autorima koji zavre|uju da im se odgovori.
TOP PISTA NACIONALISTA Za mene je biti nacionalista, u {ovinisti~kom
smislu, najve}i moralni pad li~nosti. To je samo dno duhovne egzistencije! Kazati
takvu pogrdu na moj ra~un, te{ka je uvreda, i grje{na neta~nost. Hiljade tekstova
sam napisao u slavu antinacionalizma i antifa{izma. Moj kriti~ki stav prema SDPu i Krugu 99 nastao je zbog izdaje antinacionalisti~ke ideje koju su po~inili ovi
pla}enici s&h hegemonije. Mnogo sam puta od njih javno tra`io da povedu
kampanju za ukidanje mononacionalnih stranaka. SDP-Alijansa je bila na vlasti
kad se sprovodila Odluka o konstitutivnosti i kada se usvajao Izborni zakon. To je
bila historijska {ansa za BiH! Jednostavno, kao {to je re~eno da na strana~kim
listama mora biti tre}ina `ena, moglo se re}i i da strana~ke liste moraju biti
multinacionalne, u skladu sa popisom iz 1991. godine. Tada bi multinacionalnu
vlast dobili u temelju. Za{to su se oglu{ili na ove ideje, znaju samo njihovi ra~uni.
Stotine tekstova sam napisao o bratstvu bosanskog bi}a i ideje socijalne
demokracije. Vjerujem da socijalizam mora biti ugra|en u ustavno bi}e BiH.
Vjerovao sam da je SDP najbolje rje{enje za BiH, dok se nije dogodila Lagumd`ijina
izdaja i Bosne i socijaldemokracije. Govoriti o meni kao o nacionalisti stvar je
potpunog poraza onih koji me ~aste takvim gadostima. Oni nemaju snage da
otvoreno progovore o temi izdaje SDP-a i Kruga 99, i u tom intelektualnom jadu
pronalaze najjeftinije rje{enje: optu`iti zadrtog antinacionalistu da je nacionalista.
ES DE AA NE VOLIM TE JA Bez ikakvog okoli{anja, juna~ki }u ustvrditi
u Bosni ne postoji novinar koji je vi{e od mene napisao kriti~kih tekstova protiv
SDA. Niti je i jedan novinar do`ivio odmazde od SDA kakve sam usred rata ja
do`ivio, bore}i se protiv pojava bo{nja~kog nacionalizma. Danas, kad sam ko
fol bo{nja~ka patriotska ikona, {to re~e Ivan Lovrenovi}, opet }u ponoviti:
Bo{njaci su po~inili harakiri nad svojim nacionalnim interesima kad su odlu~ili
da prvi u BiH formiraju mononacionalnu stranku. Bo{nja~ki nacionalni interesi
kompatibilni su multinacionalnoj politi~koj opciji. Tek u posljednih godinu dana
SDA stidljivo ispravlja gre{ku iz 1990., jer u svojim redovima ima pokoju srpsku
ili hrvatsku ikebanu. Uprkos tome {to SDA smatram ge{kom u bo{nja~koj
politi~koj povijesti NE DOPU[TAM izjedna~avanje ove stranke sa vojnim,
genocidnim huntama SDS-a i HDZ-a! Iako je SDA bila krcata bolj{evizmom,
jednoumljem, raznim glupostima i sl., vladavina ove stranke je bila duboko
humanisti~ka u te{kim vremenima ratnih isku{enja. SDA nije organizirala konclogore, ubijala i protjerivala civile, ru{ila bogomolje, ravnala groblja. Pod vla{}u
SDA bolje je bilo Ivanu Lovrenovi}u, nego Fatmiru Alispahi}u. Povratak SDA na
vlast obradovao me je tek u toliko {to je svrgnuta policijska diktatura SDP-a. I
dalje `elim da SDA nestane sa politi~ke scene, ali pod uvjetom da dobijemo
jednu sna`nu, po{tenu, patriotsku stranku socijaldemokratske provenijencije.
Eh, eto, jebo vam nacionalista mater!
INTERMEZZO: Vulgaria cantabille Je-boe-boe-je-oboe-jebo-e Odmorite se
uz zvuke oboe, nakon ove plovne psovke koja ina~e nije svojstvena na{em
Dnevnik revolucije

197

proslavljenom komandatu, admiralu, pukovniku, vo|i Patriotske lige, ~ovjeku koji

je svojim djelima zadu`io (kvrlj, mrgvlj smetnje na vezama) ne samo na{u domovinu
Republiku [vrakino Selo, ve} i cijeli smrdoljubivi svijet. Jo{ kao mali bio je {picast i
odlu~an, {to je uticalo da herojski no`em izbode jednu ciganku u [vrakinom Selu,
koja ga je ostavila, i koju u ud`benicima historije izu~avamo kao prvu `rtvu mrskog
agresora. Neka je na{ komandat ubio tu ciganku! Sram je bilo! Ona, opajdara, ufatila
da ostavi na{eg komandanta! Spisak ostalih `rtava morete pro~itat na stranicama
Slobodne Bosne, |e je na{ komandat sad doguro do jadmirala. (kvrglj, mrglj veze
su se popravile) A sada }emo ~uti nekoliko pjesmica i recitacija o na{im velikanima.
NEKAKAV LOVRENOVI] U zadnje godinu-dvije intrigira me veli~ina Ivana
Lovrenovi}a. Ne bih u tu veli~inu nikad ni posumnjao da nisam uo~io kako Ivan
Lovrenovi} u svojim tekstovima nigdje ne tretira teme kojima sam ja opsjednut.
Prethodno sam ga do`ivljavao kao svog. Pisao sam da je on intelektualni gorostas
koji valjda ne bi preferirao veliku Hrvatsku nad svojom domovinom. Sumnjao
sam, ali sam vjerovao. Vremenom sam uo~io da Lovrenovi} nigdje ne pominje
latinlu~ku, tihu okupaciju Federacije. Za njega je normalno da Hrvati ekonomski
poklope ovu polovicu BiH. Umjesto toga, Lovrenovi} je pisao o islamskom
ekstremizmu kod Bo{njaka, kao da mu je mentor Munir Alibabi}. ^ak je i Bo{nja~ki
dijalog nazvao nacionalizmom, iako je dijalog suprotstavljen svakoj
jednodimenzionalnosti. Primjetio sam da Lovrenovi} fula u klju~nim momentima
na kojima se o~ituje bosanski patriotizam. To sam i rekao. Onda se desio ovaj
pi~vajz. Znamo se li~no. Nekoliko puta smo dugo razgovarali. U Feralu je nekad
pisao da sam lucidan, {to ti ga do|e ne{to kao pametan. Onda je u posljednjem
broju Dana napisao da se ne bi upu{tao u razja{njavanje s idejama aktualnoga
glavnog bubnjara te novobo{nja~ke ritam-sekcije, nekakvoga Alispahi}a Za
mene Ivan Lovrenovi} nikada nije bio nekakav. Ja mogu sumnjati u njegovo
politi~ko bosanstvo, mogu se smijati predimenzioniranju njegove navodne
knji`evne veli~ine, mogu konstatirati da u Sarajevu ima barem 30 pisaca ~iji je
opus bitniji od njegovog, mogu misliti da je maltene anonimni, a izvrsni, Isnam
Talji} knji`evni gorostas za Ivanove dvije-tri knji`ice, ali ja ne mogu re}i da je Ivan
Lovrenovi} nekakav Lovrenovi}. On je zna~ajan, ali ni izbliza ovako groteskno,
nakaradno, kako nam se to nastoji predstaviti. Ta formulacija nekakav Alispahi}
- slika je i prilika intelektualne bijede Ivana Lovrenovi}a. Mislio sam da je ja~i.
OTKUD BERI]U NA CRNOM TEFERI^U Devetog novembra 1999, ba{ na
ro|endan komandanta Patriotske lige, objavio sam sljede}u re~enicu: Gojko Beri}
je bosanski vilenjak ~ije su iskre hereza u odnosu na vatrogasce bosanskog duha
u bo{nja~kom prostoru. Uistinu, taj ~ovjek ima ne~eg vilenja~kog. Kao da je izi{ao
iz bajki koje sam ~itao kao dijete. Ima magi~ne obrve, ima kosu ~ije sjedilo navire
na plavetnilo, ima govor koji ne pripada svakodnevnom `amoru. Gojko je bio moj
urednik u Oslobo|enju dok sam tamo bezmalo tri godine ispisivao kolumnu Diwanhana. Imam osje}aj da me je do`ivljavao kao novinarskog sina, kao {to sam i ja
njega do`ivljavao kao novinarskog oca. Bio je svjedokom mojih te{kih polemika sa
nacionalistima. Puno mi je srce kad se sjetim tada{njeg Oslobo|enja i Gojka Beri}a.
Toliko puno da mu sve mogu oprostiti. Pa i to {to je meni uputio gadan podnaslov
svoje kolumne u Danima, koji glasi: Svaki kupljeni novinar je zapravo prepla}en,
jer se uskoro ispostavi da je mogao biti kupljen po mnogo ni`oj cijeni. Ja znam da
Gojko zna da ja ne mogu biti kupljen, kao {to zna da su kupljeni one koje {titi. Za{to
to tvrdi ne}u da znam! Gojko i Oslobo|enje su moja privatna, draga, uspomena.
OKUPACIJA OSLOBO\ENJA Moja posljednja godina u Oslobo|enju je bila
sva pod ste~ajem. Diwanhana je i{la svakog utorka. Ljudi u Oslobo|enju su mi
198

Dnevnik revolucije

rekli da se tada {tampa ve}i tira`, jer se uo~ilo da novine nestaje. U tom periodu su
me|unarodni mentori razbrkali moju kolumnu u banjalu~kim Nezavisnim
novinama. Prepostavljam da se i Oslobo|enje nalazilo pod sli~nim pritiscima.
Nepodobno sam pisao. Taj prekid saradnje, koja je trajala od 1988, bio je toliko
palana~ki, da se toga ne volim sje}ati. Oslobo|enje je oti{lo svojom stramputicom,
a ja svojim putem. Danas je to gusarski list. Evo primjera. Uzeli su od mene izjavu
u povudu peticije za Lovrenovi}a. O~ekivali su da }u biti potopljen. Kad su vidjeli
da intelektualnu prostituciju potpisnika argumentiram ~injenicom da niko od
potpisnika nije reagirao kada je Lovrenovi} blatio 21 bh. pisca (fanatici, nacionalisti,
{ovinisti), ali i Abdulaha Sidrana, onda su se zabezeknuli. Bez znanja autora teksta,
Asafa Be}irovi}a, urednici Oslobo|enja su izbacili klju~ni argument moje izjave.
Ispalo je da sam tezu o intelektualnoj prostituciji rekao nako, |abe. Asaf me je
nazvao da mi se izvine, jer smo se dogovorili da }u dati izjavu pod uvjetom da se
ne kasapi. Re~enica re~enica. @ao mi je Oslobo|enja. A posebno Asafa u njemu.
Nadam se da ga ne}e maltretirati zbog mene.
[AGOLJEV OPANAK & BRADA FILOZOF Postoji nekoliko likova o kojima
bih volio napisati politi~ke eseje. Nije vi{e fol esejizirati o velikanima. Mnogo su
inspirativnije pojave poput Mirka [agolja. Nije sporna njegova neinteligentnost,
sporna je, fasciniraju}a je, ta kosmi~ka ta~nost u kojoj funkcionira njegov sku~eni,
bolj{evi~ki antimisaoni svijet. Ti vidi{ da on ne razumije, ti vidi{ da on pomalo i
la`e, ti vidi{ da mu je misao tvrda ko opanak, ali to intelektualno sme}e ima
gotovo savr{enu unutarnju strukturu. Pisao je [agolj i o ovom slu~aju, i to tako {to
je uzeo samo one elemente koji mu odgovaraju da skroji pri~u u kojoj }e mene
proglasiti opasnom politi~kom pojavom i nacionalistom. Argumenata nema.
Gdje su, [agolju, moji nacionalisti~ki stavovi?!! Dakako, [agolj bje`i od ~injenice,
kukavi~ki je skriva, da je Ivan Lovrenovi} 21 ~lana Dru{tva pisaca nazvao vjerskim
zanesenjacima, nacionalistima i {ovinistima, jer ako bi to tretirao, njegova bi
konstrukcija pala u vodu. [agolj je sve ono {to on jeste, poku{ao pripisati meni. Ja
bih to mogao elaborirati, ali to [agolj ne bi mogao razumjeti. Toliko o njemu. Drugi
lik koji me fascinira jeste taj Boro Konti}, ~ije ime ima estradni prizvuk kao i ime
Bore Spu`i}a Kvake. U njemu se sa`imaju sve osobine koje podrazumijevamo pod
sintagmom Brada Filozof. To {to taj Brada Filozof nema nikakve knjige, nikakvog
djela, ne{to, brate, konkretno, ne uti~e na njegov status medijskog gurua. Kad se
on pojavi, ptice zanijeme, rijeke stanu, mrtvaci se probude, jer, stigao je Brada
Filozof. Kao Senad prvi i Senad drugi, kao Boro i Ramiz, Zoran i Zlatko Vujovi}, i
Brada Filozof je egzemplar intelektualnog ki~eraja sarajevske ~ar{ije.
ZVIZNO SI ME @ARKO PREFESORE MARKO Opsjednut sam poezijom
Marka Ve{ovi}a. Za mene je on jedan od najve}ih evropskih pjesnika. Upotpunjen
sam njegovim bosanskim patriotizmom. Do pretjerivanja sam te svoje opsesije
gurao u razne svoje tekstove. U avgustu 1999. sam u Oslobo|enju napisao da }e
nekad u Sarajevu biti spomenik Marku Ve{ovi}u, kao velikom bosanskom patrioti,
i da }e se pred tim spomenikom stidjeti oni koju su napadali Marka Ve{ovi}a.
Bezbeli sam mislio na Lati}a. Onda sam napisao sljede}u re~enicu: Paradoksalno,
ali vi{e je Marko Ve{ovi} u~inio na profilaciji bo{nja~kih nacionalnih interesa,
kompatibilnih bosanskom duhu, nego hi~me baklava-mudraca. Potom sam, opet u
Oslobo|enju, 9. I 2001, u nekakavom povodu, napisao sljede}e: Razumije li VKBI
da su Aleksa [anti}, Svetozar ]orovi} ili Marko Ve{ovi} dio bo{nja~ke (bosanske)
svjetovne tradicije, koja je graditeljski oblikovana i poslije 1878. godine? Dok to
ne prihvate, kremira}e nas {izijama o Djeda Mrazu i Osmom martu, pa da nam se,
{to Be}ir Kuduz ka`e - drugi smiju i u nas upiru prstom. Onda sam u Ljiljanu, tom
omra`enom fa{isti~kom magazinu, koji bi kako stvari stoje trebao progoniti Marka,
Dnevnik revolucije

199

25. III 2002. napisao: Dokle god slu{amo ti{inu, ova armija indolentnih bo{nja~kih
intelektualaca treba se crvenjeti pred bosanskim i antifa{isti~kim djelom Marka
Ve{ovi}a. Onda sam se oglasio i u povodu Ve{ovi}evog odbijanja da primi
[estoaprilsku nagradu: Prvi ~ovjek bh. Armije ne zaslu`uje da se na|e na ulici, jer
se tada na ulici nalazimo mi sami. Na{i prvi ljudi, poput velikog bh. patriote Marka
Ve{ovi}a, moraju imati krov nad glavom. Ina~e, to su na{e li~ne sramote! Ima tih
marksisti~kih tekstova u moj arhivi jo{, ali, da ne budemo zamorni. Pre|imo na
stvar. U povodu ovog cirkusa oko Lovrenovi}a, Marko Ve{ovi} je napisao da sam
ja: dripac, da sam blesav i da sam siled`ija, da sam bezo~an, da imam pomra~enje
uma. Napisao je i da ja treba uzmem ~asove logike kod Muhameda Filipovi}a, ali
mu je akademik sutradan odgovorio: Izuzetno cijenim Fatmira Alispahi}a. Marko
Ve{ovi} je za mene toliko veliki da mu ja ne `elim odgovarati. Bolje je da pro~itam
koje ~udo iz Poljske konjice, nego da vrije|am sebe i da trpim razo~arenja.
BORILA^KI GARD STIGAO JE BARD Hodam ja cestom, normalno. Spavam,
normalno. Ha{ovim ba{~u, normalno. Idem, brate, i u WC, kao i Josip Broz Tito {to
je i{ao. Sve, normalno. Nisam ni znao da ima nekakva gu`va oko mene. Nemam
kad. Pi{i tekstove. Uspavljuj dijete. Idi kupi `eni ulo{ke. Promje{aj buraniju da ne
zagori. Opet pi{i. Nijaz i{~a{io gumu na kolima, idi se zajebavaj, Nijaz pjesnik, ne
zna ni{ta oko vulkanizera. Zove onaj, zove ovaj. Idi materi klofaj tepih. Idi familiji na
kafu, da se ne uvrijedi. Opet pi{i. ^itava je to zajebancija. Jebe me ko stigne. Sve,
normalno. U toj frtutmi nabasam na nekoliko istih formulacija razli~ith autora. Prvo
je Senad Avdi} u odgovoru Sidranu napisao da u u ovoj novini postoji nekakav intelektualni bard. Onda je Lovrenovi} u Slobodnoj Bosni napisao da u ovoj novini
postoji nekakav {to je - fabricirana intelektualna i patriotska ikona. Onda je [a}ir
Filandra u intervjuu Danima rekao da postoji sra~unato la`no predstavljanje
pojedinaca kao intelektualnih bardova koje je osu|eno na propast. Od svega ovoga
meni su najinteresantnije fotografije [a}ira Filandre. Pa ja bih se ra|e slikao gologuz
neko nako! Ko biva, zalijepio se on na nekakvu re{etku, i gleda. On je stvarno sebi
ufurao da je maneken, i |abe ti je njemu govorit da pravi cirkus od sebe. Jest da je
vi{ak u Preporodu, ali nije za cirkusa, bez obzira na gluposti koje u zadnje vrijeme
izvaljuje. Poput onog refrena: Politi~ki polo`aj Bo{njaka nikad nije bio bolji. Mo`da
njemu nikad nije bilo bolje, ali narodu jeste. E sad, to, oko tih bardova. Me ne znam
se ja slikat ko [a}ir Filandra! Po~eo bih se smijat sam sebi. U mene je sve normalno.
REQUIEM ZA INTELEKTUALNE PROSTITUTKE Oni koji su imali strpljenja
da pro~itaju ovaj partizanski leksikon za nagradu }e, na kraju, dobiti {ifru za
de{ifrovanje gu`ve oko Lovrenovi}a. Dakako, ja nisam ba{ sad morao o Lovrenovi}u
napisati to {to mislim. Ali, ba{ sad je bio pravi trenutak. U istim broju u kome me je
Slobodna Bosna nazala kriminalcem, {izofreni~arom i seksualnim manijakom,
Lovrenovi} je napadaju}i tzv. fa{isti~ke medije gloroficirao Slobodnu Bosnu. Sve se
poklopilo. Niti je iko prethodno branio 21 ~lana Dru{tva pisaca i Abduala Sidrana od
Lovrenovi}evih pogrda, niti je branio mene od SB. Svi su se digli da brane Lovrenovi}a
od jedne moje re~enice, koja ni iz bliza nije ono kako je Lovrenovi} nagradio 21
pisca, ili kako je SB nagradila mene. Moj osobni cilj je bio da otkrijem intelektualnu
i moralnu bijedu tzv. sarajevske intelektualne kreme, koja je posvjedo~ila da joj je
bitniji jedan Lovrenovi}, nego 21 bosanski pisac, i koja je time priznala da su u
njenom konceptu multikulture Bo{njaci znakovi drugog reda. U svojoj sam nakani
uspio, zahvaljuju}i njihovom siled`ijstvu i prostakluku, koji se sakriva pod kostimima
demokratije i multikulture. Ovo je jo{ jedan dokaz da nikad svi nisu jaki koliko mo`e
biti jak pojedinac. U to }u ime, kao pravi mud`ahedin, ve~eras, u subotu, otvoriti
bocu viskija i nazdraviti u ~ast na{e prve, bosanskohercegova~ke, velike pobjede.
Br. 82, 28. V 2003.

200

Dnevnik revolucije

Bauk antifa{izma kru`i Balkanom

Na{i snovi svi su isti

Dok su oko nas fa{isti
Bez antifa{izma,
kao dr`avotvorne ideologije
u svim novonastalim dr`avama,
nema trajnog mira
na ju`noslavenskim prostorima
Jugoslavija je najvi{i civilizacijski domet u politi~koj povijesti
ju`noslavenskih naroda. Mo`da }e nekad na ovim prostorima vladati mir i
blagostanje, ali }e nad ju`noslavenskim narodima zauvijek lebdjeti sramota
razjedinjenosti i bratoubila~kog rata, koji je zapo~ela Srbija. Ne postoji ni jedan
racionalan razlog zbog kojeg bi ju`noslavenski narodi trebali `ivjeti odvojeno, i u
neprijateljstvu, a postoji na hiljade, od kulturolo{kih do ekonomskih, koji svjedo~e
da bi ju`noslavensko zajedni{tvo trebalo biti prirodni nacionalni cilj svih na{ih
naroda.
Postoje logi~ke determinante koje odre|uju opredjeljenost pro et contra
Jugoslavije. Linija razdvajanja je granica izme|u fa{izma i antifa{izma. Titova
Jugoslavija je utemeljena na antifa{isti~koj ideji, kao garanciji jednakopravnosti i
bratstva. Njena jedina mana je bio komunisti~ki sistem. Sa padom komunizma
nisu morale pasti ju`noslavenske vrijednosti. Me|utim, fa{isti~ki gubitnici iz drugog
svjetskog rata, poglavito ~etnici i usta{e, koji su 45 godina bili na ~ekanju, u
plemenitoj ideji ru{enja komunizma su prepoznali {ansu za povratak. Logi~no je
{to su Jugoslaviju razumjeli kao glavnog neprijatelja. Njihovo nacifa{isti~ko bi}e
je prirodno suprotstavljeno ju`noslavenskoj ideji. Otud je antifa{izam ve} godinama
prognan iz novonastalih politi~kih stvarnosti na prostoru biv{e Jugoslavije. A bez
antifa{izma, kao dr`avotvorne ideologije u svim novonastalim dr`avama, nema
trajnog mira na ovim prostorima. Ukoliko bi se, pak, antifa{izam vratio u ustavna
bi}a ju`noslavenskih dr`ava, to bi otvorilo i integrativne procese na ovim
prostorima, koji ne moraju opet rezultirati Jugoslavijom, ali bi nam mogli
obezbijediti vi{e od ovoga {to danas imamo.
Bo{njaci su jedini narod koji nakon pada komunizma nije bio suprotstavljen
ju`noslavenskoj ideji. Prisjetimo se da je upravo Alija Izetbegovi}, lider SDA, nudio
asimetri~nu federaciju, kao prelazni model kao ustanovljenju jedne stabilne,
transformirane Jugoslavije. No, posrbljena JNA je napustila Sloveniju, zauzev{i
granice tzv. velike Srbije. Svesrpsko razaranje Jugoslavije, izazvalo je reakciju
kod svih, pa i kod Bo{njaka, koji su se poku{ali za{tititi me|unarodnim granicama
BiH. Kriminalno rje{enje iz Dejtona obezbje|eno je ubijanjem i iznurivanjem
Bo{njaka, koji su prisiljeni da potpi{u podjelu Bosne. Tu genocidnu podjelu danas
upravo {tite fa{isti~ke, ~etni~ke i usta{ke ideologije, koje danas, za razliku od
drugog svjetskog rata, imaju podr{ku Amerike i Evrope. Otud je reafirmacija
antifa{izma, kao dr`avotvorne ideje BiH, ali i {ire, klju~no pitanje za opstanak
Bosne, kao i za stabiliziranje balkanskih prilika.
Dnevnik revolucije

201

Bravo Tihi}u!
U dva dana u BiH i u Hrvatskoj potrefila su se tri zna~ajna komemorativna
skupa u znak sje}anja na historijske doga|aje iz Drugog svjetskog rata. U Jablanici
je obilje`ena 60. godi{njica bitke za ranjenike, a u Hrvatskoj su istog dana
organizirane komemoracije u Jasenovcu i na Blajbur{kom polju. U Jablanici se
slavio antifa{izam, u Jasenovcu tako|e, dok se u Blajburgu slavio antikomunizam
i usta{tvo. Kod Srba, s ovu i s onu stranu Drine, nije se promijenilo ni{ta, oni i dalje
gaje kame i jame, pa njih ovdje i ne tretiramo, po{to nisu vijest.
@rtve ratova u pro{losti oduvijek su imale zna~enje politi~kih moneta u
sada{njosti, i otud i ove pomene `rtvama iz Drugog svjetskog rata treba
razumijevati kao promocije politi~kog identiteta suprotstavljenih opcija. Tako su
hrvatski funcioneri iz BiH prisustvovali komemoraciji u Blajburgu, dok je hrvatski
predsjednik Stipe Mesi} bio u Jasenovcu. U Jablanici se nije pojavio niko od srpskih
i hrvatskih bosanskohercegova~kih funkcionera, ali se pojavio predsjednik SDA i
~lan dr`avnog Predsjedni{tva Sulejman Tihi}, {to je ~ak i neoslobo|eno Oslobo|enje,
koje je hroni~no kriti~ki raspolo`eno prema SDA, popratilo sa naslovom: Bravo
Tihi}u!. Sulejman Tihi} je odmah nakon skupa u Jablanici, uspio da stigne i na
skup u Jasenovcu i da i tim prisustvom posvjedo~i antifa{isti~ko opredjeljenje
bo{nja~kog naroda i onog civilizacijskog komada Bosne i Hercegovine.

Vili Brant u Jasenovcu

Iz ove skice valja izdvojiti i promisliti nekoliko znakovitih momenata.
Uo~ljiva je politi~ka hrabrost hrvatskog Predsjednika da u~ini revolucionarni
iskorak hrvatske dr`avne politike ka raskidu sa naslje|em usta{tva i fa{izma.
Mesi} je, poput njema~kog kancelara Vilija Branta koji je kleknuo pred spomenikom
`rtvama var{avskog geta, i u ime njema~kog naroda zamolio za oprost, u Jasenovcu
decidno rekao: Hrvatska nije sljednik NDH, koja je na`alost imala hrvatsko ime.
Time je Paveli}evu NDH-aziju izop}io iz hrvatskih nacionalnih i dr`avotvornih
vrijednosti. U vrijeme Franje Tu|mana ova su dva pojma ~inila bratstvo i jedinstvo,
jer se poku{avao prona}i materinski slijed izme|u Paveli}eve NDH i
me|unarodnog priznanja Hrvatske. Franjo Tu|man je svojevremeno zagovarao
ideju svehrvatskog pomirenja i spajanja komemoracija u slavu komunisti~kih
`rtava u Blajburgu i usta{kih `rtava u Jasenovcu. Najavljivalo se da bi Jasenovac
mogao postati mjesto gdje bi se odavala po{ta i usta{ama koje su mla|ahne
komunisti~ki vlasti pobile u Blajburgu. Primje}eno da `rtve iz Jasenovca ne nose
nikakvu krivicu, dok `rtve Blajbruga, u ve}ini, nose krivicu za `rtve Jasenovca.
Mesi} je kona~no razgrani~io fa{isti~ki i genocidni identitet NDH od
imperativa da Hrvatska postane dio evropskog civilizacijskog kruga, a {to je
neizvodljivo sa usta{kim fa{izmom u dr`avotvornoj ideologiji. Koliko je hrabar i
odva`an Mesi}ev isup svjedo~i ponajbolje medijska i politi~ka atmosfera u
Hrvatskoj, koja je i danas vi{e naklonjena Blajburgu, kao simbolu usta{kog stradanja
od Titovih partizana, nego Jasenovcu, kao simbolu hrvatskog fa{izma. Naime, u
Blajburg su svoja izaslanstva poslali Sabor i Vlada, u Blajburgu je bio biskup, a u
Jasenovcu tek sve}enik, te hrvatski Predsjednik, ~iji istup valja smatrati ponajvi{e
li~nom odva`no{}u. Mediji su tako|e ve}u pa`nju dali Blajburgu, gdje je i ove
godine bilo mno{tvo fa{isti~kih simbola, od usta{kih veterana u crnim uniformama,
pa do slika Ante Paveli}a. S ozirom da je u Blajburgu bilo i vi{e hodo~asnika, sti~e
se utisak da je hrvatski Predsjednik otpadnik od kriti~ne mase hrvatske javnosti
koja do daljnjeg Blajburg smatra bitnijim od svoga suo~enja sa Jasenovcem. Mesi}
je sigurno svjestan da ga jasenova~ka katarza mo`e ko{tati politi~kih poena, i to
kratkoro~no, ali i da u futuristi~kom svjetlu te njegove rije~i imaju povijesnu te`inu.
Nedvojbeno, nekada kad vi{e ne bude Mesi}a, kao {to danas nema Branta, ovaj }e
202

Dnevnik revolucije

se doga|aj u hrvatskoj stvarnosti do`ivljavati kao povijesni. Pamtit }e se Mesi}eve

rije~i: Danas i ovdje, upravo ovdje, u Jasenovcu, kao predsjednik Republike
Hrvatske `elim izraziti svoje duboko `aljenje zbog nevinih `rtava koje su pale od
ruke onih koji su zloupotrijebili ideju hrvatske dr`ave kao pokri}e za ubojstva,
plja~ke i progone bilo kada i u bilo kojem kontekstu.

Kara|or|evo
u Blajburgu
Kao {to rekosmo, bh. funkcioneri iz reda hrvatskog naroda nisu bili ni u
Jablanici, ni u Jasenovcu, ve} su bili u Blajburgu. Logi~no! Tamo se slavila NDHazijska ideja velike Hrvatske. U Blajburgu se `rtve ~eli~ne {ake komunizma tek
upotrebljavaju za krijepljenje paveli}evske vizije hrvatske dr`ave. Oni su tamo
bili zbog te vizije, koja su{tinski odudara od vizije predjednika Mesi}a, koji
Hrvatsku vidi kao demokratsku i slobodnu zemlju, voljnu da sudjeluje u evropskim
integracijama. Ideja Ante Paveli}a, koju je u hegemonisti~kom poglavlju preuzeo
Franjo Tu|man, dijametralno je suprotstavljena ovoj evropskoj Hrvatskoj. Ta ideja
se zasniva Hrvatskoj do Zemuna, a ako ve} ne mo`e do Zemuna, onda makar
mo`e do Igmana, gdje je prvotno zacrtana granica tzv. Herceg-Bosne. No, Dejtonsko
ure|enje BiH, a prije svega podjela iz marta 1994., tj. iz Va{ingtonskog sporazuma
49:51, otvorili su hrvatskoj hegemoniji aspiracije da bi Federacija BiH mogla
biti ta polovica BiH koju su Tu|man i Milo{evi} zagovarali u Kara|or|evu. Sude}i
po ekonomskoj slici, odre|enoj kriminalnom privatizacijom, kao i po tokovima
hrvatskog, dakle, mononacionalnog kapitala, cijela Federacija je danas hrvatska
provincija. I u tzv. Herceg-Bosni, i u ovim krajevima sa bo{nja~kom ve}inom,
ekonomski gledalno Hrvati su svoji na svome. Da bi nekad ova nezvani~na
hrvatska provincija postala zvani~ni dio hrvatske dr`ave, potrebna je svehrvatska
suradnja sa ideolozima velike Srbije, potrebno je raseljavanje i svekoliko
uni{tavanje bo{nja~kog naroda, kao ki~me Bosne, potreban je, u me|uvremenu
Blajurg, kao ba{tinik te NDH-zijske velikodr`avne ideje.

SDP,
~etnici & usta{e
Velikosrpskoj i velikohrvatskoj aspiraciji, zbratimljenoj u vrijeme oru`ane
agresije na BiH, a produ`enoj u vrijeme dejtonske legalizacije rezultata genocida
suprotstavljena je ideja ZAVNOBiH-a i antifa{izma. Proslava 60. godi{njice bitke
za ranjenike u Jablanici bila je mjesto podsje}anja na srodnost bosanskohercegova~ke dr`avotvorne ideje sa idejom antifa{izma, koja u sebi sa`ima sve
civilizacijske vrijednosti na kojima je jedino mogu}a samoodr`iva BiH. Otud su u
Jablanicu do{li samo Bo{njaci, i pokoji `ivi partizan iz srpskog i hrvatskog naroda.
Bilo je tu i nekoliko Srba i Hrvata iz SDP-a, ali i njihova veza sa bh. idejom je
prokazana u vrijeme dvogodi{nje vladavine Zlatka Lagumd`ije i SDP-Alijanse,
koja je ~inila sve da udovolji srpskim i hrvatskim hegemonistima. ^itava ta
bulumenta tzv. demokratske alternative, od Kruga 99 do multikultivatorskih medija,
danas nema snage da se suo~i sa ~injenicama koje svjedo~e da su njihovi miljenici
iz SDP-a izdali, prodali, unakazili historijsku {ansu da se BiH vrati u svoje prirodno
stanje. A za{to? Pa zato {to su bili pla}eni od ~etni~kog Beograda i usta{kog
Zagreba! Kad to razumiju, mo`da }e smo}i snage da grade novu, istinsku
demokratsku alternativu, baziranu na bh. antifa{isti~kim vrijednostima ~ija }e
vitalnost ovisiti od stalnog prisustva unutarnje kritike. Te kritike nije bilo u vrijeme
dvogodi{nje vladavine SDP-Alijanse. Krug 99 je tvrdio da SDP nema alternativu.
Te kritike nema ni danas. U kukavi~koj nemo}i oni gre{ke pronalaze, eto, u
ovakvim tekstovima koje smatraju fa{izmom. [teta.
Dnevnik revolucije

203

Mladomuslimanska lutanja
Komemoracija u Jablanici bi}e upam}ena po prisustvu i izjavama lidera
najja~e bo{nja~ke stranke. To je dosad najve}i ideolo{ki zaokret u bo{nja~koj
politici! U posljednjih deset godina SDA je bje`ala od bh. antifa{isti~ke ideje. Nije
joj se bogzna ni suprotstavljala, ali je nije ni do`ivljavala kao bo{nja~ku. Razlog
tome je priglupo shva}anje da izme|u antifa{izma i komunizma stoji znak
jednakosti. S malo dobre volje mogla se razgrani~it ova veza, tim prije {to je jasno
da je antifa{isti~ka borba bh. naroda upotrebljena za potrebe komunisti~ke vitalnosti
Titovog re`ima. Prije bi se reklo da je mladomuslimanska osnovica SDA bila do te
mjere zasljepljena antikomunizmom, da je u toj strasti previdjela i sve ono {to bi
bilo korisno za Bosnu i Bo{njake.
Agresija na RBiH i genocid nad Bo{njacima ortodoksni su fa{izam, izrastao
na fa{isti~kom naslije|u iz drugog svjetskog rata. Bo{nja~ka odbrana bosanskih
vrijednosti ortodoksni je antifa{izam, jer su branjene iste one vrijednosti koje su
bh. partizani branili u Drugom svjetskom ratu. Bilo bi sjajno da se bo{nja~ka politika
vezala za ove logi~nosti, umjesto {to je svoj stav prema bh. antifa{isti~koj tradiciji
mijenjala od sabaha do ak{ama.
Sulejman Tihi}, lider SDA, u~inio je jednako vrijedan zaokret kakav je u~inio
i hrvatski predsjednik Stipe Mesi}. Dodu{e, bo{nja~ka politika nikada u povijesti
nije bila fa{isti~ka, ali je palana~ki koketirala sa nekakvim Hand`ar-divizijama,
vjeruju}i da su ti soldati Adolfa Hitlera oli~enje antikomunizma. [tetno i glupavo.
U Hrvatskoj, a pogotovo u Bosni i Hercegovini, antifa{izam mora biti
dr`avotvorna ideja. To su posvjedo~ili i Stipe Mesi} i Sulejman Tihi}. Da su se
dogodili prije desetak godina, ovakvi bi stavovi bosansku dana{njicu u~inili boljom.
Br. 82, 28. V 2003.

204

Dnevnik revolucije

Bosanski smrtopis

Budu}nost sa tri prsta

U Srebrenici je odr`ana kulturno-sportska manifestacija Dani
Srebrenice i promovirana prva knjiga jednog Bo{njaka u Republici
Srpskoj
Bio sam u Srebrenici. Prvi put. Prije rata sam u nekoliko navrata trebao i}i
u Srebrenicu, ali se uvijek to izjalovilo nekim pre~im obavezama. Poslije rata, isto
tako. To ne zna~i da dosad nisam mogao izmisliti neki povod da obi|em mjesto
najve}eg kolektivnog zlo~ina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Za{to nisam?
Valjda je u ~ovjeku prirodan strah od boli. Valjda sam se pla{io tog suo~enja s
mjestom u kome se bo{nja~ka bol najdirektnije osjeti. Valjda sam predosje}ao da
}e dodir Srebrenice u meni zao{triti razumijevanje bo{nja~ke sudbine. Tako }e i
biti.

Kulturno ~udo
Prije dvadesetak dana nazvao me novinar i publicista Sadik Salimovi}, koji
je vrijeme rata proveo u Tuzli. On se prije devet mjeseci vratio u Srebrenicu. U
februaru pro{le godine smo u Tuzli promovirali njegovu Knjigu o Srebrenici,
svojvrstan spomenar ovog grada, koji se`e od najstarijih vremena pa do 11. jula
1995. godine. Bio sam recenzent na ovoj knjizi, i o Salimovi}evom djelu sam
napisao jedan {iri esej, koji sam naslovio kao Putokaz za Srebrenicu. Uistinu, ako
ima putokaza za Srebrenicu, onda je on u onim vremenima kada je ovaj grad bio
jedan od najpitomijih, najprosperitetnijih i najdinami~nijih gradova u BiH. U
Srebrenicu se nekad dolazilo kao {to se dolazi u oaze ljepote i dobrote. Ka`u,
recimo, da je rijetko koji grad bio toliko opsjednut cvijetnjacima kao Srebrenica.
Elem, Sadik Salimovi} mi je rekao da se namjerava promocijom ove knjige
otpo~eti kulturno-sportska manifestacija Dani Srebrenice. Tuzlanski novinar Zlatko
Duki} i ja }emo biti promotori. Prvo {to me u ovom pozivu zaintrigiralo bio je
podatak da se u jednom povratni~kom mjestu, u slijepom crijevu Republike Srpske,
ba{ u Srebrenici, zajedni~kim snagama organizira jedna kulturna manifestacija.
Predvi|ene su projekcije filmova, koncerti, pozori{ne predstave, izlo`be, a autori
i izvo|a~i su i Srbi i Bo{njaci. Ukupno 27 programa. Time se ne mogu pohvaliti ni
daleko mirnije i razvijenije sredine. Entuzijasti koji su pokrenuli ovu manifestaciju
o~ito su `eljeli zamisliti i obuhvatiti najambiciozniji mogu}i program. U Srebrenici
jedva {to su se Bo{njaci i Srbi po~eli pozdravljati, jedva {to se dogodi da zajedno
popiju kafu, a nekom je, eto, naumpalo da pravi ovako ~udnovato bogatu
manifestaciju i da kulturom spaja raspolu}ene svjetove. Za mene nije bilo dileme
da li treba prisustvovati ovom ~udu.

Vratolomna jurnjava
Sa Duki}em i sa mnom na put je krenula i Almasa Had`i}, novinarka Avaza,
Bo{njakinja koja je ostavila najvi{e pisanih tragova o bo{nja~kom stradanju u
Dnevnik revolucije

205

Podrinju. Njene reporta`e o majkama Srebrenice, o masovnim grobnicama, o

ljudskim tragedijama, morale bi biti lektira, ne samo za nas. Alamasa je dobro
upu}ena u svaki dio puta ka Srebrenici. Nakon {to smo ma{ili Kalesiju, i za{li u
Republiku Srpsku, Almasa nam pokazuje sela u koja se vra}aju Bo{njaci. Skrpljene
ku}e, zasa|ene njive, `ene u dimijama, ognji{ta
Do Zvornika se i nije toliko osjetilo prisustvo ~etni~kog zloduha. Od Zvornika
prema Bratuncu nastaje jedan opak, vu~ji, kolja~ki ambijent, koji se mo`e osjetiti
i fizi~kim i metafizi~kim percepcijama. Na nekoliko mjesta smo vidjeli grafite:
No`, `ica, Srebrenica. Stoje, svjedo~e, niko ih ne prefarbava, Srbi se ponose
zlo~inom nad 10.000 ljudi. Vidjeli smo ~etnike, u majicama sa likom Dra`e
Mihailovi}a, sa dugim bradama do pojasa, ne{to rade, nekud hode, `ive svoj
~etni~ki `ivot. Reklo bi se da svaki deseti mu{karac kojeg smo usput vidjeli ima tu
dugu bradu, do pojasa.
A onda na raskrsnici gdje se put ra~va prema Mili}ima i prema Bratuncu,
vidjeli smo jedan objekat i{aran brojnim ~etni~kim parolama. ^ovjek mahinalno
okrene glavu, kao da ga te parole gledaju, kao da }e sko~iti na njega i preklati ga.
Onda opet vidimo ku}e bo{nja~kih povratnika. @ena u dimijama istovara sijeno iz
zaprege. Potom }e nam se dogoditi slika koja potvr|uje sve {to osje}amo, i {to
gutamo kao te{ku spoznaju.
Ispred nas ide bijeli audi. Dje~ak, svojih desetak godina, izlazi kroz prozor
na vratima, sjeda kao {to navija~i sjedaju kad proslavljaju fudbalske pobjede, i
po~inje prema nama mahati sa tri prsta. Vidimo, voza~, mo`da dje~akov otac,
gleda u retrovizor, o~ekuje da mu otpozdravimo. Valjda je ovo test za raspoznavanje
~etnika na ovim drumovima. Nagarimo na gas i preteknemo audi. Tada nastaje
vratolomna jurnjava za nama. Vozimo 100 na sat. Voza~ audija se slomi da nas
pretekne. Na jednom pravcu ovog lo{eg puta on razvija brzinu od barem 130 na
sat i preti~e nas. [ta }e biti?! Kao u filmovima koji ne znaju za lo{ kraj, pred njega
izlije}e policajac i zaustavlja ga. Mi prolazimo, s osje}ajem neprijatnosti.
Razmi{ljam, ove scene su bo{nja~ka svakodnevnica ovdje. Dje~ak, zadojen
zlo~inom, nau~en da je klanje muslimana vrlina, njegov otac, koji svojim primjerom
sinu dokazuje kako se tla~e muslimani, kako se biva Srbin. [ta bi bilo da se ba{ tu,
u toj zabiti, nije stvorio policajac? Ne}u da razmi{ljam. Idemo dalje. Prolazimo
kroz Bratunac, mjesto jednog od najve}ih masovnih pokolja nad Bo{njacima. Tu
je, ka`u, leglo podrinjskog ~etni{tva. Vidi se to po vu~jim facama na ulici.
Prolazimo.

Bo{nja~ka je ku}a srebreni~ka

Zaustavili smo se u Poto~arima. Prou~ili Fatihu. Vidimo policiju koja
danono}no ~uva memorijalni kompleks od ~etnika. Upoznali smo {efa radili{ta,
jednog Bo{njaka iz srednje Bosne, kome su usta{e pobile cijelu familiju, suprugu i
dvoje djece. Do{ao je u Srebrenicu da na|e utjehu u izgradnji bo{nja~kog pam}enja.
Taj memorijalni kompleks u Poto~arima }e biti veli~anstveniji nego {to to i mo`emo
zamisliti. A to {to }e ga ~uvati srpska policija, pa nek ~uva, Srbi ni za hiljadu
godina sa sebe ne mogu sprati po~injeno zlo! ^uvanje Poto~ara je najmanje {to
mogu u~initi.
Dolazimo u Srebrenicu. Grupa mladi}a prefarbava u bijelu boju zidove
stadiona, na kojima su ~etni~ke parole. Cisterna pere ulice. Ljudi sjede pred ku}ama,
zure u prazno. Obnovljene zgrade otkrivaju ruglo zapu{tenosti. Ima znakova
normalnog `ivota. Vidi se poneka `ardinjera sa cvije}em, poneki ure|en balkon.
Sti~e se utisak da Srebrenica bje`i od sudbine umrlog grada.
Pred Domom kulture je nekoliko policajaca. Ljudi sjede ispred, u kafani. Iza
Doma je prva bo{nja~ka kafana. Sada ih u Srebrenici ima jo{ tri. Tu }emo popiti
sok, ~uti kako je tu bio svojevrsni cetar bo{nja~kog povratka, ali, tu }emo upoznati
206

Dnevnik revolucije

i dvije Srpkinje, koje su do{le na kafu. Pozitivan {ok. Doma}ini nam obja{njavaju
da Srbi i Bo{njaci popiju kafu, dru`e se, da se sve manje ~etni~kih pritisaka na
Srbe koji bi se htjeli dru`iti s Bo{njacima. Idemo na otvaranje manifestacije.
Ljudima na licu ne pi{e ko su. U holu lijepog Doma kulture je 50-tak likova.
Otvara se manifestacija. ^ujem od Sadika da je tu i nekoliko Bo{njaka. Zna~i, Srba
je vi{e. Srbi dolaze i na promociju knjige. Sve, ustinu, djeluje posve normalno.
Publika srda~no aplauzom pozdravlja poruke o srebreni~koj budu}nosti, koje nema
ako je jednonacionalna.
Promocija se zavr{ila. Blizu je osam sati. Da nam je da zadana pro|emo do
Zvornika. Sadik zove na sijelo, `ena naspremala svega, da po~asti, da proslavi
prvu promociju knjige jednog Bo{njaka u Republici Srpskoj. Prije sedam dana je
uselio u svoju obnovljenu ku}u. Zove da vidimo ku}u. Makar na kahvu. Hajde,
makar na kahvu. Dirljivo je vidjeti taj dom koji se di`e iz pepela. Pokoji milje.
Posuda puna tre{anja. Pokoji servis. @uta, so~na, nutma. Pokoja slika. I bezgrani~na
toplota vjere u `ivot.
Oko deset sam stigao u Tuzli i u{ao u svoju ku}u. Nadvio sam se nad dijete.
Spavalo je. U svijetu doborote i plavetnila. Pogledao sam u `enu. Razumio sam da
je svaka na{a ku}a u Srebrenici. Dokle god oko moje porodice, oko mog djeteta,
odrastaju srpski dje~aci koji se spremaju da ponove Srebrenicu.
Br. 84, 25. VI 2003.

Dnevnik revolucije

207

Katedra lovrenologije

LOVrenovi} na vje{tice
Iako je prosje~an pisac, Ivan Lovrenovi} je progla{en najmarkatnijom intelektualnom figurom u povijesti Bosne. [ta je to
{to nagoni bosanske intelektualce da izmi{ljaju veli~ine tamo gdje
ih nema, i da ne vide veli~ine tamo gdje ih ima? Ivan Lovrenovi} je
odve} prestao biti Ivan Lovrenovi}, i postao psihosociolo{ki
problem koji upozorava na komplekse sarajevske ~ar{ije. Poku{ali
smo odgonetnuti tu {upljinu izme|u realnog i izmi{ljenog Ivana
Lovrenovi}a.
Ivana Lovrenovi}a treba spa{avat od onih koji ga brane! Prave cirkuz od
hinzana. Do takvog su neukusa bijesom nafilovali njegovu izmi{ljenu veli~inu da
}e sad svijet po~eti propitivati {ta je taj toliki genije sve napisao, ~ime nas je sve
toliko zadu`io. Izdinstan je utisak da se u Bosni poslije Ive Andri}a nije rodio
znamenitiji pisac. Brada-filozof Boro Konti} ka`e da Lovrenovi} u knji`evnom i
javnom anga`manu predstavlja dva velika imena sa ovih prostora: Andri}a i
Krle`u. Malo je rijet! Lovrenovi} nije bezna~ajan pisac, ali njegovo ravnanje sa
Andri}em i Krle`om je isto {to i ravnanje nekog fudbalera FK Rijeka iz [eri}a
pored @ivinica sa Asimom Ferhatovi}em.

Brade i filozofi
Lovrenovi} je ve} godinama isfabricirana intelektualna i patriotska ikona
Sarajeva. To pravljenje Krle`e&Andri}a od jednog pristojnog pisca, ne samo da je
nepristojno, ve} je i svojevrstan psihosociolo{ki problem. [ta je to {to nagoni
bosanske intelektualce da izmi{ljaju veli~ine tamo gdje ih nema, i da ne vide
veli~ine tamo gdje ih ima? Odakle taj provincijalni kompleks? U Sarajevu ima
mnogo bo{nja~kih pisaca ~ije je djelo zna~ajnije od Lovrenovi}evog, ali oni nikad
ne}e biti predmet interesovanja brada i filozofa poput Bore Konti}a.
Lovrenovi} je mogao rahat ikonisati do kraja `ivota. Nije mu trebala
mobilizacija podanika. Pogotovo ne ovako bu~na, nasilna, neutemeljena. Kao
reakciju na to siled`ijstvo, Lovrenovi} }e dobiti interesovanje javnosti za njegovu
andri}evsku&krle`ijansku veli~inu. Kad pri|emo tom Ivanu Andri}u & Krle`i
Lovrenovi}u, spoznat }emo da ovaj najve}i `ivu}i bh. pisac ima samo jedan roman, samo jednu knji`icu pjesama, nekoliko knjiga eseja, u kojima su spabir~eni
novinski tesktovi, i to je sve. Takvih i tolikih opusa u Sarajevu ima makar stotinu.
Ta realisti~ka demistifikacija Ivana Lovrenovi}a prvi je rezultat reakcije koja je
izazvana cirkuzantskim napumpavanjem ovog vrijednog, ali u bosanskim
mjerama, prosje~nog pisca.
Lovrenovi} za to ima biti zahvalan sudionicima Sarajevskih dana poezije
koji su slo`no, ko Titova Armija, ustali da svojim tijelima brane Krle`u&Andri}a
pred naletom povampirenih fa{ista. Titu je spasio cuko, pa za{to ne bi i oni Ivana.
Kako to gordo zvu~i: Odbrana Ivana Lovrenovi}a! Odbrana Muje Mujagi}a nikad
208

Dnevnik revolucije

ne mo`e imati taj ars aevi multyculty eho! Jer, Mujo je Mujo. Halfovi i bekovi se
osje}aju ponosni! Ushi}eni! Gore im obrazi, plamte o~i, drug do druga, partizanka
Mara, poruke skrivene u djevoja~kim pletenicama, Bo{ko Buha, Mirko, pazi letak
- sve se sabralo, kao nekad, u filmovima gdje Ljubi{a Samard`i} {majserom pobije
stotinu zlotvora. [tab historije je knji`ara Baybook, gdje se skupljaju brade i filozofi.
Tu }e uskoro na krilima pobjede niknuti mermerna plo~a na kojoj }e pisati: Ovdje
je dogovorena odbrana Ivana Lovrenovi}a. Toliki je to koncentrat historije, kao da
je rije~ o paradajzu iz tube.

Lovrenovi} je 21 bh. pisca nazvao stokom,

glupacima, karijeristima, nacionalistima,
strana~kim pionima, vjerskim fanaticima
Lovrenovi} je jedno vrijeme bio opsjednut temom Pogorelice, jer
nikako nije mogao prekabuliti {to je 21 bh. pisac potpisao otvoreno pismo
za obustavljanje ovog montiranog procesa.
U uvodniku Dana (14. III 2003.) on pi{e: Bo{njacima je netko stra{no
nacionalnosvjestan uspio podvaliti motiv Pogorelice kao motiv po va`nosti
ravan malne samom Sudnjem Danu. U javnosti je, naravno, uslijedila podjela,
jer na tu slanu ruku ne hrle tako lako ba{ svi. Valja primijetiti da na slanu
ruku hrli samo stoka, {to }e re}i da Lovrenovi} kolege pisce smatra stokom.
U tekstu Knji`evnost slu`enje i savjest (Dani, 7. III 2003.) on za kolege
pisce ka`e da su - slu`nici vlastite ograni~enosti, konformizma, karijere,
nacionalne stvari, odre|ene politi~ke garniture, naglo prona|enoga etni~kog
identiteta i vjerskog zanosa. Dakle, glupaci, karijeristi, nacionalisti, strana~ki
pioni, vjerski fanatici.
U istom tekstu on vrije|a i knji`evnu asocijaciju: Dru{tvo pisaca
su{tinski nije se promijenilo od onih starih vremena, u kojima je osnovano,
i postojalo, prvenstveno da bi se lizalo s vladaju}im politi~ko-ideolo{kim
diskursom. () Prisustvujemo ponovnom vra}anju toga glasa na javnu scenu,
u javni diskurs, u verziji malo~ar{ijskoj, etnonacionalisti~koj. Kao da se
ra|a i neka obnovljena vrsta politi~kih, etno-partijskih knji`evnikakomesara.
O~ito je da su Lovrenovi}eve uvrede 21 bh. pisca daleko te`e nego
jedna re~enica koja je izazvala cijelu gu`vu, a u kojoj je Lovrenovi} doveden
u vezu sa projektima koje finansiraju velika Srbija i velika Hrvatska.

Svenarodna promocija svete krave

Cirkuz se {iri. Ni~u {atre, ko buhe na herojski poginulom Titinom psu.
Pojavila se i peticija koja je naslovljena kao: Solidarnost gra|ana s Ivanom
Lovrenovi}em. Narod se digao! I staro i mlado! I seljak, i veseljak, i kiseljak!
Rektori, traktori, multikultivatori! Oni su Otpisani, proizvodnja RTV Beograd 1975.;
Boris Tihi igrao ga Voja Brajevi}. Zdravko Grebo Prle igrao ga Dragan Nikoli}.
Prof. dr Funfo Kotromani} igrao ga Pavle Vujsi}. Elita se ovjekovje~ila. Ova
{atrova~ka bratija je nanijela najve}u {tetu Lovrenovi}u! Za{to? Pa nazvali su ga
- najmarkantnijom intelektualnom figurom u Bosni i Hercegovini! Otkad se Bosna
Bosnom imentuje. Kulin Ban je kona~no sjeban. Oni uop}e nisu svjesni {ta su rekli!
U obrazlo`enju svog progla{enja Ivana Lovrenovi}a za svetu intelektualnu kravu,
kazali su da - traje nacionalisti~ka hajka u kojoj je Lovrenovi} izlo`en blasfemijama
(Halo! Blasfemija je vrije|anje svetinja, op.a.) i gadostima, {ovinisti~kim napadima
razdra`enih nacionalisti~kih juri{nika i ultradesnih centara politi~ke mo}i.
Dnevnik revolucije

209

Za otvaranje procesa demistifikacije najmarkantnije intelektualne figure

Lovrenovi} ima zahvaliti i svom prijatelju Rusmiru Mahmut}ehaji}u koji je ofrlje
otkrio da je napad na Lovrenovi}a sramota i mrlja na bo{nja~kom narodu. Toliki
je to zlo~in! Cijeli se bo{nja~ki narod udru`io da napadne Lovrenovi}a, pa je sad
umrljan i usramo}en. Mahmut}ehaji}a valja upitati a na kojem je narodu ostala
sramota i mrlja zbog Lovrenovi}evog vrije|anja 21 bh. pisca, koje je nazvao vjerskim zanesenjacima, {ovinistima i nacionalistima? Zar i Hrvati, po istim
ar{inima, nisu 21 puta vi{e umrljani i usramo}eni? Nisu. Jer kad Lovrenovi} blati
Bo{njake to je antiterorizam i multikultura, a kad se ka`e jedna kriti~ka re~enica
o Lovrenovi}u, to je sramota i mrlja na svim Bo{njacima. Forum Bosna bi kona~no
morao otvoriti hemijsku ~istionicu za svojom krvlju umrljane Bo{njake.
Istina je neporeciva da se Ivan Lovrenovi} nikada nije o~itovao kao
pripadnik nacionalisti~kog kruga. Istina je i da se njegovo bosanstvo gradi na
obrascu Kruga 99, po kome su SDS, HDZ i SDA jedno te isto, po kome su ARBiH,
HVO i VRS jedno te isto, po kome su Izetbegovi}, Boban i Karad`i} jedno te isto. To
su oni koji nikad ARBiH ne}e priznati antifa{isti~ka djela i koji }e svjetsku
antiislamsku histeriju iskoristiti da kroz satanizaciju Bo{njaka agresiju na RBiH
pretvore u gra|anski rat. To nije bosanstvo! Da ne bismo uprazno donosili zaklju~ke,
prelistat }emo nekoliko, ba{ nasumice ubodenih, Lovrenovi}evih tekstova.

Nepodno{ljivo ru`no Sarajevo

U tekstu Sarajevo, na visoku gledu (Dani, 2. V 2003.) Lovrenovi} pi{e o
pomuslimanjenju Sarajeva. Samo bi kr{}anskom paranoiku mogao zasmetati
sljede}e svakodnevlje: Mo`ete vidjeti kako na tom autobusnom stajali{tu ()
upu}uju glasne pozdrave lijevo i desno: selam alejkum, selam alejkum. Tko pozna
smisao i zna~enje ovoga lijepoga, drevnog semitskog pozdrava (mir s tobom!),
jasno mu je da se u opisanom pona{anju radi o njegovoj potpunoj negaciji,
{ejtanskom izopa~enju. Te{ko je povjerovati da ljudi na tom autobusnom stajali{tu
vri{te uzvikuju}i selam. Prije }e biti da Lovrenovi} smatra kako bi se selam morao
nazivati sebi u njedra, kako ne bi parao osjetljive multikulturne u{i. Tako je bilo u
komunizmu, kad se selam nazivao u konspiraciji. Tako je trebalo biti i danas, ali
se dogodilo da policijska SDP-Alijansa zglajza, mo`da i zbog toga {to je u Maglaju
zabranila upotrebu selama. Ljudi su radosni, pa je mogu}e da se selame srda~nije
nego da im se nije dogodila dvogodi{nja trauma. Ali, iskrenom Bosancu takve
stvari ne bi trebale smetati. Bosanac bi to razumio.
Da je Lovrenovi} opsjednut sarajevskom musliman{tinom pokazuje i to {to
je rovario po knjizi jednog bo{nja~kog pisca, ne bi li na{ao ikakav kompromitiraju}i
trag. I na{ao je! Slijedi citat: Do{av{i u Mekku ugledam jo{ zaista mnogo ljudi koji
su do{li sa svih strana svijeta da obave had`d` pa mi se tako ispuni dova da makar
neko vrijeme svuda oko mene budu samo muslimani. Za Lovrenovi}a je ovo dokaz
da bi bo{nja~ka inteligenicija htjela da se tako osje}a i u Sarajevu. Osobno, nikad
ne bih po`elio da me okru`uju samo muslimani, ali mogu razumjeti ovakva
shva}anja, koja proizilaze iz povreda koje je kr{}ansko okru`enje nanijelo
bo{nja~kom narodu. Trebao bi to razumjeti i Lovrenovi}. Osim toga, pa valjda i
katolici hrle u Me|ugorje da bi se samo me|u katolicima osjetili ne{to vi{e
katolicima nego {to se osje}aju svakog dana. Vjera je ljubav, pa taj osje}aj ne bi
trebao da negira toleranciju prema pobratimskim razlikama.
Lovrenovi} u ovom svom tekstu upravo dokazuje da u Sarajevu druk~iji
nisu po`eljni. On ka`e da se {arm Sarajeva pretvara u svoju suprotnost u
nepodno{ljivu ru`no}u i, jo{ jednom, u izvor strepnje i straha za one koji su s druge
strane. Iz ovog se mo`e pro~itati da Lovrenovi} svaki muslimanski grad smatra
napodno{ljivo ru`nim, iako Sarajevo nije, niti }e biti to ~ega se on pla{i. Bilo bi
bosanski korektno da je progovorio i koju rije~ o Banjoj Luci i zapadnom Mostaru,
210

Dnevnik revolucije

makar da poka`e kako je za njega svaka bosanska separatnost nepodno{ljivo

ru`na. Ali, haman je ru`na samo ta, izmi{ljena, sarajevska. Dalje, manirom
paranoika, Lovrenovi} pi{e kako je takvo, nepodno{ljivo ru`no Sarajevo jo{
jednom (!), izvor strepnje i straha Pa zar je Sarajevo ikada bilo bilo izvor strepnje
i straha za nebo{njake?! Srbi i Hrvati su u Sarajevu jedino mogli imati subjektivni,
a ne objektivni strah, zbog srpskih i hrvatskih zlo~ina nad Bo{njacima. Mo`da su
mogli misliti da }e Bo{njaci uzvratiti istom mjerom. U Sarajevu nije bilo odmazde,
a onaj jedan jedini poku{aj, sankcioniran je u temelju odlu~nom akcijom Armije i
Policije. O kakvom to izvoru strepnje i straha Lovrenovi} govori? Za{to izmi{lja
ne{to ~emu nema traga? Sarajevo nije ni Fo~a, ni ^apljina! Za{to poku{ava dobrotu
ovog grada metnuti u istu ravan sa okupiranim gradovima koji su istinski, dokazani,
stalni izvor straha i strepnje za druk~ije? Za{to nas kleve}e Ivan Lovrenovi}?!!
Umjesto da pozitivnim primjerom Sarajeva razara apartheide u Vi{egradu ili Stocu,
Lovrenovi} poku{ava satanizacijom Sarajeva u~vrstiti velikosrpske i
velikohrvatske bastione zla i ni{tavila!

Presudio i [erijatu
U jednom drugom tekstu, Su`ivot pod dominacijom (Dani, 1. IV 2003.),
Lovrenovi} je tako|e iskazao svoju islamofobiju. On odgovara na reakciju g-|e
Mensure Musabegovi} koja je u nekom njegovom tekstu prepoznala blasfemiju
islama, pa ka`e: Nema, draga gospo|o, toga {erijata pod kapom nebeskom ()
koji bi mogao usre}iti ikoji narod, ikojeg pojedinca komu je nametnut kao
dominacija. Za Lovrenovi}a, [erijat je nesre}a, a ako je [erijat nesre}a, onda je i
islam nesre}a, jer je to jedno. Valjda i u katoli~anstvu postoje nekakva pravila,
koja dominiraju, pa Lovrenovi} ne smatra da ta pravila unesre}uju narod.
Lovrenovi} je za~u|en {to g-|a Musabegovi} ne vidi tu nesre}u, te ka`e da ona
o~evidno nije tek individualni, tek sporadi~an slu~aj, to je ne{to zbog ~ega se
mo`e osjetiti studen oko srca. Eto, sav bo{nja~ki narod nao{trio makaze i samo
~eka da osuneti Lovrenovi}a, da mu ime predjene u Ibro i da ga zarobi [erijatom!
Studen oko srca se mo`e osjetiti kad se ide preko Romanije, ili kroz zapadnu
Hercegovinu, jer tamo su oni koji ni{ta drugo i ne razumiju osim genocidne
dominacije svojih nacisti~kih pravila. U Sarajevu takvog zla nema! Samo budala
ili zlobnik to ne mo`e vidjeti.
I u drugim svojim tekstovima Lovrenovi} je izu~avao islamsku opasnost.
Kao {to je Krug 99 optu`io reisa Ceri}a da je kriv {to je Muamer Topalovi} po~inio
zlo~in nad porodicom An|eli} u Kostajnici, tako je i Ivan Lovrenovi}, u tekstu S
Bogom oru`je (Feral, 4. I 2003.) odbacio reisovu osudu zlo~ina, kao nedovoljnu: Je li dovoljno re}i: to je protiv islama, i time problem asaktirati, a ustvari samo ga
izbaciti iz ruku kao `eravicu?() Zgodno zvu~i: zlo~in u ime vjere je zlo~in protiv
vjere, ali, ozbiljno govore}i, to nije ni{ta vi{e od ovje{taloga sofizma (sofizam
lukavo la`an zaklju~ak, op.a.) pi{e Lovrenovi}. Do vraga, {ta je reis jo{ mogao
u~initi?! Mogao je jedino oti}i u Kostajnicu i upucati se, u znak solidarnosti sa
ubijenim, u znak priznanja svoje odgovornosti za zlo~in s kojim nema nikakve
veze! Dokle ide ta pomama da se u Bo{njaka kolektivizira svaka individualna
krivica, a da se u Srba i Hrvata individualizira i danas vitalna kolektivna krivica!
U tekstu Proklju~ali {ovinizam (Feral, 28. IX 2003.), u kome uistinu valjano
secira Ivani}ev nacionalizam, Lovrenovi} ironizira medijski tretman miniranja
d`amije u Klju~u. Za njega je sporan naslov iz Dnevnog avaza koji glasi: D`amija
u Klju~u je sru{ena jer je simbol Bosne i Bo{njaka. Ovakvih naslova bilo je mnogo
i u mnogim varijacijama ka`e on. Pa {ta? Kako druk~ije nasloviti takav doga|aj?
Kao {to je op}epoznato da Zemlja hoda oko Sunca, tako je op}epoznato da su sve
d`amije u BiH ru{ene jer su simbol Bosne i Bo{njaka. Lovrenovi}u o~ito smeta {to
se i ovdje ne mo`e sprovesti uravnilovka, u stilu: u Bosni nisu ru{ene samo d`amije,
Dnevnik revolucije

211

ve} su jednako ru{ene i crkve i d`amije. To je zaklju~ak njegovog teksta, jer veli
kako male lokalne zajednice, bo{nja~ko-muslimanske, hrvatske, srpske, imaju
problem opstanka izra`en na isti na~in. To naprosto nije istina! Perspektive
opstanka Srba i Hrvata ni~im se ne mogu dovoditi u vezu sa uzrocima bo{nja~kog
nestanka, koji se o~ituju u blokadi Aneksa 7, i u Trebinju, i u Tomislavgradu, u
zastra{ivanju, u svekolikoj segregaciji, od zdravstvene za{tite, do obrazovanja.
Uporedite Jovanov ili Ivanov status u Sarajevu, Tuzli ili Zenici, sa statusom nekog
Rusmira ili Munira u Prijedoru ili Livnu, i sve }e vam biti jasno. Iskreni Bosanac
bi afirmacijom svog jednakopravnog statusa u Sarajevu, ru{io srpske i hrvatske
apartheide u Prijedoru ili ^apljini.
Postoje brojni primjeri iz kojih se vidi da Lovrenovi} zastupa ideju jednake
krivice, {to je bio i ostao temeljni pla}eni}ki cilj kvlisni{kog SDP-a i ideolo{kih
pipaka Kruga 99. Vidi se to i po Lovrenovi}evom odnosu prema Alibabi}u,
njegovom saradniku iz Mahmut}ehaji}evog Foruma Bosna, velikohrvatskom
pla}enom agentu i prvom ~ovjeku projekta satanizacije Bo{njaka. U tekstu
Zimzelena transverzala (Feral, 2. IX 2002.) Lovrenovi} pi{e o Alibabi}evoj smjeni
s funkcije direktora FOSS-a. On kritikuje E{dauna zbog navodne pogodbe sa
Izetbegovi}em koji je od njega tra`io Alibabi}evu glavu - te ka`e da je E{daun
imao - veoma tanko obrazlo`enje. Uostalom pobratimstvo velikohrvatskih agenata
i pla}enika je odve} op}epoznata stvar, pa Lovrenovi}ev stav o Alibabi}u vi{e i
nije tako interesantan.

Antiusta{ki usta{luci
Cijela je halabuka oko Lovrenovi}a buknula jer se neko usudio da posumnja
u Lovrenovi}evo politi~ko bosanstvo. Sude}i po horskoj reakciji u i oko Kruga 99,
Lovrenovi}evo bosanstvo je sveta vertikala dru{tvenih ambicija. Patriotizam,
dodu{e, niko ne smije spomenuti. Kako to bosanstvo izgleda, vidjeli smo malo~as
u krokiju ovih nekoliko Lovrenovi}evih tekstova. U najkra}em, ako bo{nja~ki
narod dobije dangu jednake krivice, ako se agresija pretvori u gra|anski rat, ako
se poravnaju ARBiH, HVO i VRS, onda }e biti uni{tena ki~ma Bosne, a time i sve
pretpostavke za reafirmaciju bosanstva. Lovrenovi} i oni koji ga podr`avaju
marljivo rade na projektu ravnanja krivice, {to lobisti~ki i finansijski podr`avaju
Beograd, Zagreb i me|unarodna zajednica, pretvaraju}i u trajnu realnost
genocidnost Va{ingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Ivan Lovrenovi} `ivi od tog
projekta, kao kolumnista novina koje se finansiraju iz istog, antibosanskog izvora.
Zato je on pla}enik zbratimljenog velikosrpskog i velikohrvatskog projekta.
No, ne treba zaboraviti da je Ivan Lovrenovi} imao {ansu da bude prvi
bosanski Hrvat Franje Tu|mana. On je to odbio. O tome je svojedobno govorio u
intervjuu Globusu. Ne bi se reklo da je njegovo odbijanje proisteklo iz otpora
prema ideji tzv. velike Hrvatske, koliko iz otpora prema totalitarnoj, primitivnoj
prirodi Tu|manovog re`ima. Kao i svaki ~lan obitelji Mladih Muslimana, koji su
SDA dr`ali kao svoju }a}evinu, tako je i Lovrenovi} imao porodi~ni background
koji mu je {irom otvarao vrata neousta{kog tu|manovskog establi{menta.
Lovrenovi}ev otac je bio, ka`u ljudi, visoki du`nosnik u Paveli}evoj NDH. Pri~a se
da je li~no Ante Paveli} po njega poslao avion da ga izvu~e iz okru`enja, pred
naletom partizanskih oslobodilaca. Tada mu se gubi svaki trag, a prema nekim
glasinama, `ivot je skon~ao u Latinskoj Americi, kao i brojni usta{ki emigranti.
Lovrenovi} je odrastao bez oca, pod stalnom prismotrom Udbe. U njemu se lomio
otpor prema pripisanoj mu krivici za o~evo usta{tvo, {to je dokazivao
transparentnom religiozno{}u, i potreba da nadraste usta{ku etiketu. Mrkonji}ani
se sje}aju kako je mladi Lovrenovi}, kao srednjo{kolac, pa kao zagreba~ki student, redovno odlazio u crkvu, i mimohodio u onim crkvenim kolonama. S po~etka
60-tih takvo se vjerni{tvo smatralo otpadni{tvom od dru{tvenih pravila. Dok su
212

Dnevnik revolucije

ostala djeca slavila Tita i Partiju, i{la na radne akcije, u`ivala u partizanskim
filmovima, Lovrenovi} je ganjao crkvu. U jednom je momentu zaglavio i zatvora,
jer se u nekoj novini koju je ure|ivao, na partizanskoj kapi, potkralo slovo U.
Lovrenovi} ne krije da je bio zatvoren pod optu`bom da je usta{a, po ~lanu 119
djelatnost protiv naroda i dr`ave. U intervjuu Danima (18. IV 2003.), na pitanje
kako je dopao zatvora, on ka`e: Kao usta{a, naravno. () Iskustvo u banjalu~kom
zatvoru, s perspektivom politi~kog ka`njenika, dublje je i va`nije od svih mojih
drugih negativnih iskustava.
Neko }e, nakon svega, kazati da ga Udba ne bi zalud zatvorila da nije
prona{la makar neki dokaz o njegovom navodnom usta{tvu. Iz perspektive
odbijene Tu|manove ponude, ne bi se reklo da je Lovrenovi} blizak ideologiji
svog oca. Lovrenovi} je, dakle, imao bolje pozicije od sportskog novinara Stjepana
Kljui}a, ili jugoslovenskog oficira Ante Jelavi}a, da bude politi~ki, HDZ-ovski vo|a
bosanskih Hrvata. On na to nije pristao. I to treba po{tovati. Bilo bi pogre{no
Lovrenovi}a dovoditi u vezu sa usta{tvom, sa tu|manizmom, sa herceg-bosanskim
separatizmom. Ali, pogre{no ga je i ~astiti bosanskim patriotizmom. Bosna je
danas tragi~no puna prevara, la`nih vlasnika multikulture i demokratije,
hegemonisti~kih pla}enika preobu~enih u kostime bosanske budu}nosti, Bosni je
danas prijeko potrebna intelektualna metla, kakvu svojim stvarala~kim bi}em
nosi i Ivan Lovrenovi}. Bosanski patriotizam je ku}a ~ija }e vrata zauvijek ostati
otvorena za Ivana Lovrenovi}a.
Br. 84, 25. VI 2003.

Dnevnik revolucije

213

Dnevnik revolucije

Pinkiranje Srebrenice
Misao bosanskog ~ovjeka je stavljena pod kontrolu
i zato }e mu 11. juli prote}i u ritmu TV Pinka
Da li }e 11. juli biti dan tuge i opomene? Da li }e na svim na{im rtv stanicama,
u kafi}ima, na ulicama, utihnuti d`igara? Da li }e hiljade kafana otkazati svira~e,
zatvoriti vrata i izvjesiti napis: Na dana{ni dan je bio pokolj u Srebrenici. Da li }e
djeca u {kolama imati historijski ~as? Da li }e `ene hodati nena{minkane, kao da
su u `alosti? Da li }emo dan provesti u {utnji i molitvi za Srebrenicu? Da li }e se 11.
jula `ivot u Sarajevu, Tuzli ili Zenici i po ~emu razlikovati od `ivota u Bijeljini ili
Fo~i? Ne}e! Sude}i po ovome, srebreni~ka tragedija ne postoji! Srebrenica je tek
privatna bol nekakvih ljudi kojima su pobijeni nekakvi sinovi, o~evi, bra}a
Srebrenica ne `ivi u Bosni, kao {to ni Bosna ne `ivi u Bosni.

Pro win ciyalne zzabe

[ta }emo sad? Imamo konkretne slike koje svjedo~e da su moral i etika
na{eg dru{tva survani do razvrata. Pro{lo je jedva osam godina od vremena kad
smo kolektivno vjerovali da nikada ne}emo zaboraviti bol. Danas smo na drugoj
strani svijeta. Na{i gra|ani, u kriti~noj masi, ne osje}aju, ne pamte, dane suosje}anja
i prkosa. Bli`i nam je Drugi svjetski rat nego 1992. godina. Bli`i su nam SDP-ovi
partizani, nego heroji odbrane Sarajeva, Biha}a, Gora`da. Bli`a nam je safunska
patnja neke `entura~e iz {panske serije, nego istinska, svakodnevna bol ma koje
{ehidske majke. Divlji kapitalizam je na{e du{e rastopio u provincijalne, smrdljive
`abokre~ine. Preziremo {ehidske porodice, invalide, prognanike. Preziremo svoju
nesre}u, koja sa prezirom ne nestaje, ve} se uslo`njava. Prezir dokazujemo
utapanjem u folkersku srbijan{tinu, u opona{anje ki~erajskog `ivota. Pri~amo
viceve o `enama {ehida. Prostitutke oko prognani~kih naselja zovemo kurvama,
a ne `rtvama, prije svega, na{eg nemara. ^inimo svakakva zla u tom bezuspje{nom
poku{aju da pobjegnemo od sebe. [ta nam se dogodilo? Koji je to vrag opsjeo na{e
du{e pa da se izobli~imo u nakaze?

Glawa ye sprawa
Orvelova vizija o kontroli misli jo{ uvijek se u knji`evnoj teoriji, i op}enito
u kulturologiji, tuma~i kao fantastika. ^ak i u vrijeme Staljinove Rusije, koja je
stvarnosni motiv Orvelove 1984, vizija o kontroli misli se nije mogla tek tako
izmjestiti iz okvira realiteta. Danas je kontrola misli stvarnost globalizirane
civilizacije. Mas-mediji oblikuju misao, afinitete, minute mr`nje i ljubavi. Sloboda
ljudskog uma je porobljena voljom ve}ine, koju oblikuje interesna skupuna manjine,
u ~ijem vlasni{tvu su mas-mediji. Pojedinac je nemo}an.
Ovo smo naveli kako bismo uputili na uzroke aktuelnog bosanskog razvrata
u naj{irim narodnim slojevima. Razvrat nije nastao sam od sebe, ve} je posljednjih
godina bri`ljivo odgajan u medijskim inkubatorima. Misao bosanskog ~ovjeka je
214

Dnevnik revolucije

strate{ki stavljena pod kontrolu, rasto~ena i sto~ena ka tra`enom politi~kom cilju.

Gospodar medija je kormilar cilja. Taj cilj nije reafirmacija antifa{isti~ke i
multietni~ke BiH, ve} dalja dejtonska razgradnja BiH, do kona~nog rje{enja, do
podjele BiH na srpsku i hrvatsku provinciju. Glavna smetnja ovom projektu je
politi~ki obavezuju}a uspomena na genocidne agresije. Bo{njaci, kao jedine `rtve
tih agresija, osnovni su predmet interesovanja. Jer, ako se Bo{njaci udalje od
uspomene na svoje stradalni{tvo, ako nezainteresirano prihvate projekat istine i
pomirenja, tj. jednake krivice, tada }e biti otvorena vrata za preimenovanje agresije
u gra|anski rat, ~ime }e i{~eznuti jedina mogu}nost za ukidanje rezultata agresije
i genocida. Opstanak tih rezultata ne samo da {titi 76 odsto osvojenih s-h teritorija,
ve} i otvara prostor za ekonomsko poklapanje teritorija sa bo{nja~kom ve}inom,
~ime }e Bo{njaci izgubiti i posljednje konkretne oblike suvereniteta.
Medijski sistem u BiH ima sve karakteristike ideolo{ke kontrole misli,
kakva je trajala u komunisti~kim re`imima, o kojima je pisao Orvel. Centralna
regulatorna agencija ima ulogu partijskog sekretarijata za medije, dok su OHR,
OSCE i Ameri~ka ambasada ovovremeni centralni komiteti na{ih sudbina. Sve
drugo su marionete koje na povr{ini mogu opstati tek ako su im glave dovoljno
gipke da se nji{u u smijerovima vjetra. Tako je i sa medijima koji se programski
moraju povinovati zakonskim i finansijskim pravilima, ako `ele opstati.
Preuzimanje TV Liberty, Glasa Amerike ili Slobodne Evrope je stvar direktive. Um
bosanskog ~ovjeka se oblikuje iz centra u Kara|or|evu.

The ciggany and the maggarchy

Bosansko bje`anje od uspomene na genocid odra|eno je na suptilnijim
razinama kontrole misli. Ni jedna tv ne smije praviti priloge o agresiji i genocidu.
Preporu~ljivo je da se emitira {to vi{e srbijanskih komedija, folk pjesama, {panskih
serija, raznih razbibriga. Na{ ~ovjek dobija upakovanu sliku politi~kog i moralnog
blagostanja, kao da ovdje nije pobijeno 200.000 ljudi, i kao da ubice nisu nagra|ene
u Dejtonu. Kad se sve to garnira sa la`ima o kriminogenosti svakog Bo{njaka koji
je promolio glavu iznad prosje~nosti, na{ ~ovjek dobija raketno punjenje da bje`i
od svega {to podsje}a na Bosnu. Kad pobjegne, sa~eka ga jedan savr{en
srboslavisti~ki svijet u kome se Miodrag Petrovi} ^kalja kleberi ko magarac, kao
da se ni{ta nije dogodilo. I na{ se ~ovjek zajmi kleberiti, jer mu je namijenjena
uloga magarca.
Sve ovo ne bi moralo izgledati ovako da u Bo{njaka postoji makar jedna
institucija koja bi se suprotstavila strate{kom zatiranju pam}enja. Po{to se
bo{nja~ki narod tek u nijansama, po besciljnosti, razlikuje od ciganskih ~ergi, ne
treba da nas ~udi {to }e 11. jula bo{nja~ka srca treperiti u ritmu TV Pinka.
Br. 85, 9. VII 2003.

Dnevnik revolucije

215

Dnevnik revolucije

Dupljaci bosanstva
Ignoriranje referendumske volje
64,14 odsto bh. gra|ana je
ignoriranje dr`avnosti Bosne i Hercegovine
Taman kad insan pomisli da smo svi razumjeli efekte Tu`be BiH protiv
SRJ, kao jedinog na~ina da se do|e do samoodr`ivog ure|enja BiH, pojave se
nekakvi madraci da obznane dunjaluku kako ima i drugih puteva do bosanskog
beri}eta. U Srbiji su izi{le desetine tekstova iz kojih se vidi da Beograd razumije
efekte Tu`be, koja bi vodila povratku BiH u referendumsko ure|enje iz 1992.
godine. Eto, kod nas postoje horde intelektualaca koje navodno ne razumiju efekte
Tu`be, pa prave smutnju, poturaju}i raznorazne inicijative za preure|enje BiH.
Su{tina svih ovih inicijativa je skretanje pa`nje sa Tu`be, vabljenje naroda da
povjeruje kako ima i drugih, lak{ih puteva da se ostvari `eljeni cilj. Nakon {to je
Krug 99 bankrotirao sa velikosrpskom idejom o tzv. tre}oj republici, pojavili su se
juri{nici iz Akademije nauka i umjetnosti koji zagovaraju nekakvu Federalnu
Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Yewrey Nicky na chellu collone

Sedmorica uglednika, koje krasi de`urni avionski lik jedinog javnog jevreja
Jakoba Fincija (na njega jedino li~i spr`eni Niki Lauda), zakupili su od svojih
penzija oglasni prostor u novinama i objavili Deklaraciju smutnje. Oni obja{njavaju
pogubnost dejtonskog ure|enja, te predla`u ustavne promjene u pravcu FRBiH.
Sebe predstavljaju kao Grupu za pripremu Deklaracije i okruglog stola o nu`nosti
izmjena Ustava BiH. Nelogi~no je kako se to mo`e prvo objaviti Deklaracija, kao
kona~an sud, a tek onda planirati okrugli sto koji bi trebao donijeti takvu
Deklaraciju. Kakva je svrha okruglog stola, ako je ve} Grupa donijela Deklaraciju?
Ovaj dokument bi mogao biti stavljen na javnu raspravu, ali ne kao Deklaracija,
ve} kao prijedlog deklaracije. Indikativno je kad grupa pismenih ljudi pravi ovakve
previde. Slu~ajno?
Briljantan je prvi dio njihovog teksta, koji nosi naslov Razlozi za izmjene
Ustava Bosne i Hercegovine. To je jedna od dosad najkonciznijih, najta~nijih analiza
pogubnog dejtonskog razre|enja BiH. Majstorskim stilom Grupa je uspjela sa`eti
glavne znakove poratnog razaranja BiH. Oni se ~ak spu{taju do tako suptilnih
analiza socijalnih nastranosti, uzrokovanih dejtonskim haosom, da se u ovom
sa`etom tekstu bave ~ak i - porastom nemotivisanih nesre}a i ubistava. Oni
govore o - imploziji bezna|a, {to je sitnagma koju vrijedi pamtiti kao ta~nu odrednicu
dejtonskog smetlji{ta.
Rije~ je o izvanrednom tekstu koji ta~no detektira posljedice, ali koji gubi
na vjerodostojnosti kad se njegovi autori zagube u {umu uzroka, jer ih ne `ele
imenovati, ve} i sve poku{avaju strpati u dejtonski sepet. Primjerice, oni govore o
obnavljanju napada na povratnike, i tu pojavu sa imenom i prezimenom oni ~ine
216

Dnevnik revolucije

bezimenom, dejtonskom, {to je neta~no, jer se zna koji se povratnici i gdje napadaju.
Napose, postoji crna statistika. Dovoljno je prelistati novine.

Road on the rezerwnny tochack

Jedna od dvije glavne falinke Deklaracije je taj odve} ki~erajski, bjedni~ki
poku{aj da se krivica bratski raspodjeli, da se od ~etni{tva i usta{tva odvadi i
nakalemi Bosancima, ne bi li se dragi Srbi i Hrvati odobrovoljili da podr`e i{ta
manje od svog separatizma. Siled`ijstvo projekta jednake krivice direktno je u
slu`bi podstrekavanja s&h separatizama. Samo bi gola istina mogla dokinuti
dejtonsku logiku Kara|or|eva. A {ta je istina? Pa to da je Dejtonski sporazum
om~a na vratu Bosne i Bo{njaka, ali ne i Srba i Hrvata, koji ve} `ive svoje rezervne
varijante. No, autori Deklaracije ne `ele nikakve nacionalne podjele, iako se istina
o uzrocima dejtonskog zla ne mo`e priop}iti bez analize bitnih razlika izme|u
dejtonskih perspektiva Bo{njaka, s jedne, i Srba i Hrvata, s druge strane. Za Srbe
i Hrvate je Dejton put za ostvarenje hegemonisti~kih projekata, a za Bo{njake
bespu}e u kome nestaje njihova jedina domovina. Iluzorno je o~ekivati da bi s&h
marionete Beograda i Zagreba mogle prihvatiti demontiranje ustavnog mehanizma
koji ih vodi ka kona~noj podjeli BiH po dogovoru iz Kara|or|eva. Oni, kao i Baski
u [paniji, mogu razumjeti samo jezik ustavne sile, kao {to danas razumiju jezik
ustavne, dejtonske anarhije. Dakle, da bi Srbi i Hrvati `ivjeli u samoodr`ivoj BiH,
bitno je do}i do Ustava koji }e ih na to obavezivati. Postoji samo jedan racionalan
put do takvog Ustava. To je Tu`ba BiH protiv SRJ, ~ija bi realizacija dovela do
ukidanja rezultata agresije i genocida, odnosno, do povratka Republike Bosne i
Hercegovine.
To je ta druga falinka u konceptu autora ove Deklaracije. Oni uop}e, ni
jednog trena, ne pominju Tu`bu kao put do BiH kakvu zagovaraju. Oni la`no vjeruju
da }e me|u politi~kim predstavnicima bh. Srba i hb. Hrvata prona}i partnere za
svoju nadgradnju Dejtona. Ne, ne}e ih prona}i! Nemogu}e je u Republici Srpskoj
prona}i i jednog Srbina koji }e se javno zalo`iti za ukidanje genocidnog entiteta!
Kako onda ovi pametni ljudi mogu zagovarati ne{to {to je bjelodano nerealno?!
Za{to, ako im je ve} stalo do samoodr`ive BiH, ne uka`u na jedan jedini put do
ustavnog ure|enja koje bi bilo po mjeri svih bh. naroda i gra|ana? Za{to su u
svojoj Deklaraciji potpuno ignorirali Referendum za suverenu BiH i volju 64,14
odsto bh. gra|ana koji su se decidno izjasnili u kakvoj BiH `ele `ivjeti. Sve {to
nastaje mimo ove referendumske volje je nasilje nad demokratskim pravima i
slobodama bh. gra|ana. Ignoriranje referendumske volje je ignoriranje dr`avnosti
Bosne i Hercegovine. Autori Deklaracije su dupljaci bosanstva. Pro~itani. Provaljeni.
Razvaljeni. Idemo dalje
Br. 86, 23. VII 2003.

Dnevnik revolucije

217

Dnevnik revolucije

Sve~anost ubistva
Ameri~ko ubistvo Sadamovih sinova ravno je zlo~inima kakve su
~inili Sadam Husein i njegovi sinovi
Ameri~ke trupe iz sastava SFOR ju~er su u akciji na planini Ozren ubile
Radovana Karad`i}a i njegovog sina Sa{u Ameri~ki predsjednik Bu{ je pozdravio
ova ubistva, a britanski premijer Toni Bler je izjavio da je to dobra vijest i veliki
dan za novu Bosnu. U Banjoj Luci su bosanski Srbi pucali iz vatrenog oru`ja, u znak
radosti U ovoj vijesti iz nesvijesti sve se podudara za ameri~kom vije{}u o
ubistvu sinova Sadama Huseina, Udaja i Kusaja. Iako je Karad`i} za zapadnja~ke
vrijednosti ve}a opasnost nego Sadamovi sinovi, ne}e se dogoditi da ga Amerikanci
upucaju. A kada bi se i dogodilo, sva bi se Evropa digla da osudi tu divlja~ku
ignoranciju pravnih imperativa. Sadamove sinove Amerikanci su smaknuli kao
pse, ali niko u tome nije vidio barbariziranje civilizacije, ve} se ubistvo pozdravljalo
kao da je rije~ o osvajanju zlatne medalje na Olimpijadi. U savremenoj povijesti
nije zabilje`eno da lideri najmo}nijih zemalja pozdravljaju ma kakva ubistva.
Civilizacija je prekora~ila prag pameti.

Debill was ybio two idiots

Nije ~ovjekovo da kroji sudbinske obrasce. To ~ini Bog. Kada bismo
pretpostavili kakav bi sudbinski bumerang bio adekvat za zlo~ine koje su po~inili
Sadam Husein i njegovi sinovi, onda je to upravo ovakav raspelt doga|aja. Ira~ki
diktator je stotine hiljada roditelja ostavio bez njihovih sinova. Onako, hladnokrvno,
kako su to po~inili i Amerikanci njemu. Eto, sad ima priliku da dotakne bol koju je
sijao Irakom.
Kompletni idioti, Udaj i Kusaj, sijali su zlo i strah. Nikada se nisu na{li u
poziciji u kojoj su bile njihove `rtve. Eto, posljednje sate svojih `ivotinjskih `ivota
proveli su u ambijentu kakav su gradili godinama. Bili su obi~ne zvjerke ~ija smrt
treba nekim novim udajima i kusajima. Vjerovatno su ih oblijevali samrtni~ki
znojevi dok su postajali svjesni da Amerikancima ne trebaju `ivi, ve} mrtvi.
Nema ni~eg spornog u ovakvom raspletu pri~e. Sporna je jedino debilska
drskost ameri~kog Predsjednika da na sebe preuzme ingerencije Boga, i da
presu|uje izvan ovozemaljskih zakona. Isto su ~inili i svi svjetski diktatori, od
Staljina do Sadama.
Posve je jasno da Amerikanci nisu morali ubiti dvojicu Sadamovih ubica, a
pride i Sadamovog maloljetnog unuka. Ku}a u Mosulu mogla se dr`ati pod opsadom
sve dok se bra}a ne predaju. Amerikanci su pogazili pravo na su|enje, i sami
presudili, smrtnom kaznom. Da je rije~ o strate{koj namjeri, svjedo~i i nekrofilski
tv spektakl, nevi|en u povijesti, koji se dogodio u improviziranoj mrtva~nici na
bagdadskom aerodromu, kada su slikana unaka`ena tijela Udaja i Kusaja. Satelitske
tv su opsjele planetu ovom morbidno{}u. O ubistvu s predumi{ljajem svjedo~i i
cini~ni poziv Sadamu Huseinu da do|e i preuzme tijela svojih sinova. Ratni zlo~in,
218

Dnevnik revolucije

u razvratnoj ma{tovitosti, tako je po prvi put u povijesti ustoli~en kao vrlina

mo}nijeg dijela civilizacije. Nije sporno kad zlo~inci imaju zlo~ina~ku ma{tu, ali je
strahobno kad silom proklamirani pravednici preuzimaju i nadgra|uju zlo~ina~ke
obrasce mentalnog razvrata.

Wessella swesca rattnix zlochinna

O Americi Bu{a Jr. uglavnom je sve poznato. Mi smo vjerovatno jedini
evropski mediji koji je sedam dana nakon 11. septembra objavio tekst o ra|anju
ameri~kog fa{izma. Ameri~ka imperija je pregazila granicu podno{ljivog i njeno
dalje postojanje u ovakvom obliku naru{ava prirodne ravnote`e u Svijetu. Zlo je
danas dominantno, i zarazno. Iako moralni principi u toj fa{isti~koj stvarnosti ne
mogu ni{ta promijeniti, bitno ih je sa~uvati, njegovati, opetovati, jer od tih tra~aka
neokaljanje svijesti ovisi budu}nost civilizacije.
Upravo zbog toga `elimo upozoriti da na{e dru{tvo, putem globaliziranih
medija, postaje `rtva Bu{ove razvratne Amerike. Bez imalo kriti~ke svijesti na{i
su mediji uglavnom preuzeli ameri~ku veselu sliku ratnog zlo~ina nad Sadamovim
sinovima. Na{oj je javnosti servirano da je posve normalno kad Amerikanci bez
suda presude da ubiju i da ubijene uslikaju, nekakve, ma koje, ljude. Niko nema
pravo ubijati ljude, pa makar ti ljudi bili i ubice, jer se tako izjedna~avaju razli~iti
polovi, a Dobro ostaje usamljeno.
Bilo bi sjajno da je Amerika nakon 11. septembra postala moralni svjetionik
borbe protiv svakovrsnog terorizma, a prije svega onog cionisti~kog. Na `alost,
Amerika nije izdr`ala izazov i danas se pred budu}no{}u civilizacije bratimi sa
sotonama. Ta tiranija mora imati svoj kraj, iako se on jo{ uvijek ne nazire.

Yal ye wedrro yal obllachno

Mi u Bosni mo`emo gledat oklen je vedro. Kako puhne, tako }e nam bit.
Mo`da bismo tek mogli izvu}i kakvu korist iz mogu}nosti da ameri~ko siled`ijstvo
osjeti potrebu da pravdom u Bosni sebi povrati makar sjenku kredibiliteta. Hap{enje
Karad`i}a i Mladi}a, ili sazivanje novog Dejtona i ukidanje genocidnog entiteta, ili
zabrana mononacionalnih stranka, i sl. mogli bi biti planetarni potezi za
reafirmaciju posrnule Amerike. No, to tako izgleda iz na{e perspektive. Bi}e da
smo na mapi svijeta toliko sitni, i nebitni, da takvo snovi|enje ne dolazi u obzir.
Bosni, kao i svakom insanu, nije dato da se privi{e prtlja u svoje ishodi{te.
To isku{enje jedino vrijedi ispuniti nastojanjem da se u `ivotnom prostoru posije
{to vi{e dobrote. ^initi dobro zna~i imati svijest o zlu. Zbog toga smo kazali da je
ameri~ko ubistvo Sadamovih sinova i Sadamovog unuka ravno zlo~inima kakve
su ~inili Sadam Husein i njegovi sinovi. Pravednik ne postoji.
Br. 87, 5. VIII 2003.

Dnevnik revolucije

219

Moralno i patriotsko posrnu}e Titovih boraca

Partizani u ~etnicima
Bosanskohercegova~ki partizani danas su toliko podijeljeni da bi
bili u stanju uperiti pu{ke jedni u druge. Dodu{e, prethodno bi se
mo`da obra~unali sa zajedni~kim neprijateljem fa{istima iz
Sarajeva.
[ezdeset godina nakon legendarne Bitke na Sutjesci partizanski pokret u
BiH se definitivno raspao. Pre`ivjeli partizani sa teritorije Republike Srpske su
oti{li u ~etnike, dok su se partizani sa teritorije Federacije BiH proglasili ideolo{kom
filijalom SDP-a i Zlatka Lagumd`ije, ~ime su na sebe preuzeli teret izdaje patriotskih
i antifa{isti~kih principa. Partizani iz RS su na Mrakovici obilje`avali 61. godi{njicu
bitke na Kozari, dok su partizani iz Federacije istog dana obilje`avali 60. godi{njicu
Bitke na Sutjesci. Ma Mrakovici se intonirala himna Bo`e pravde, uz slike ratnih
zlo~inaca Radovana Karad`i}a i Ratka Mladi}a, dok se na Sutjesci nije intoniralo
ni{ta, izuzev {to se uzvikivalo @ivio drug Tito!.
Sarajevski partizani su na Sutjesci na{li stotine zamjerki bh. stvarnosti, ali
nisu na{li ni jednu koja bi se ticala tog definitivnog raspada SUBNOR-a, ~iji je
srpski dio svijetla obraza poistovijetio ~etni{tvo i antifa{izam. Sarajevski partizani
su na Sutjesci imali vremena da za mikrofonom prozivaju fa{isti~ke medije u
Sarajevu , misle}i na one medije koji imaju kriti~ki stav prema SDP-ovoj
satanizaciji Bo{njaka, ali nisu na{li vremena da pometu ispred svojih vrata, pred
kojima su se natalo`ile hrpe dvoli~nja~kog i antipartizanskog sme}a.

Retardirana demokratska svijest

Mnogi su autori sa sociolo{kog i psihoanaliti~kog stanovi{ta izu~avali
fenomen izobli~enja jugoslovenske zajednice, ~iji su se ljudi za samo nekoliko
godina od plemenite, u religiji utemeljene ideje bratstva i jedinstva, izobli~ili u
tvrdokorne separatiste i nacionaliste. Uistinu, ~udnovato djeluje ta vampirizacija
pitomih, blagih, gostoljubivih i tolerantnih jugoslovenskih naroda, koji su u
posljednjoj deceniji postali suprotnost plemenitosti kojom su se ponosili. Upu}uje
li to na pretpostavku da su i Ju`ni Slaveni, kao i svi, tek nesvjesna masa koja se
prema potrebama, i pod medijskim uticajima, mo`e oblikovati kako se kome
ho}e? Dok je Ju`nim Slavenima vladala ~elni~na {aka policijske dr`ave, SKJ, UDBE,
KOS-a, JNA, dok niko nije smio pisnuti mimo propisanih pravila, `ivjela je ideja
tolerancije i jugoslovenskog bratstva. Kad se ta ~eli~na {aka preoblikovala u
nacionalisti~ki sistem vrijednosti, tada su ti isti ljudi postali ono {to se od njih
tra`ilo.
U tom pogledu znakovit je film Underground Emira Kusturice koji se bavi
posljedicama retardirane demokratske svijesti, koja je godinama dresirana kao
da }e sutra biti rat, te nije bila u mo}i da prepozna u kakav je to bratoubila~ki rat
uvu~ena. Otud o transformaciji Ju`nih Slavena vrijedi govoriti s pozicija njihove
vi{edecenijske demokratske retardiranosti, njihovog zakr`ljalog demokratskog
220

Dnevnik revolucije

duha, koji je i u vrijeme SFRJ, i poslije, bio manipulativni objekat, a ne kreativni

subjekat svoje sudbine.
Mo`da je bilo iluzorno o~ekivati da }e pre`ivjeli partizani, ujedinjeni u
SUBNOR-u, zadr`ati revolucionarnu svje`inu antifa{isti~ke ideje, i da }e kroz sve
ove tragi~ne godine upravo oni biti vulkan opomene i upozorenja. Do raspada
SFRJ oni su imali koherentan ideolo{ki svijet u kome se ta~no znalo s koje strane
mo`e do}i neprijatelj, i na kojim }e granicama biti linija fronta. Raspad SFRJ je od
njih napravio ribe na suhom, koje su u preostaloj svijesti zadr`ale tek jednu,
pokazalo se tragi~nu osobinu da slu`e re`imu. SUBNOR-ovci su decenijama
dresirani kao apart~ici, kao slijepi ideolo{ki sljedbenici Tita i Partije, ili nekog
novog Tita i Partije, i otud oni i nisu mogli razlu~iti antifa{isti~ki kontinuitet od
novih oblika etnonacionalnih fa{izama. U Srbiji, Crnoj Gori i u Republici Srpskoj
ova je pojava imala najdrasti~nije manifestacije.

Titova ~etni~ka gre{ka

Op}e je poznato da su pred raspad SFRJ partizani podr`ali generale koji su
JNA transformirali u svesrpsku vojsku, te da nisu reagirali na izre`irani poraz
JNA u Sloveniji, nakon ~ega se JNA povukla na zami{ljene granice tzv. velike
Srbije. Iz tog perioda aktuelno je osnivanje tzv. generalske stranke koja je sebe
nazivala SK Pokret za Jugoslaviju. SUBNOR je jo{ tada bio uvu~en u velikosrpski
projekat koji je zbog moralne nakaradnosti {minkao jugoslovenstvom.
Sve ratne godine, u kojima su velikosrpske armade razarale Hrvatsku i
BiH, svesrpski su partizani predstavljali moralnu podr{ku ~etni{tvu, poku{avaju}i
da ovu nacisti~ku ideju peru antifa{isti~kom ~a{}u Titovih partizana.
Jedna od najve}ih Titovih gre{aka, koja je svojevremeno bila stvar pragme,
pokazala je vampirski karakter; Tito je 1944. i 1945. u partizanske redove primio
hiljade i hiljade Dra`inih ~etnika, koji su, opet iz pragme, osjetiv{i poraz ~etni{tva,
tobo`e prihvatali antifa{izam. Neki od njih su poslije postali generali, savezni
funkcioneri, ~elnici UDBE. Tito je time kupio mir u ku}i, vuku je promijenio dlaku,
ali ne i }ud. Mir je, pokazalo se, trajao dok ku}a nije zijanila gospodara.
Samo tako je mogu}e objasniti apsolutnu podr{ku svesrpskih partizana
Slobodanu Milo{evi}u, s kojim su obilje`avali sve antifa{uisti~ke praznike, dok je
taj isti re`im po Bosni i Hrvatskoj ispoljavao monstruozne oblike genocidnog
fa{izma.
Svesrpski partizani tada nisu mnogo pri~ali. Jednostavno, bili su tu kao
ikebana. Mo`da je neko pomislio da je po srijedi gre{ka, da }e se osvijestiti, vratiti
korijenima, suprotstaviti genocidnom re`imu. Naprotiv! Oni su danas progovorili.
Jezikom fa{izma. Himnom Bo`e pravde. Kokardama i {ajka~ama. Trobojkama sa
~etiri s. Slikama ratnih zlo~inaca kojima je bila ukra{ena manifestacija na
Mrakovici.

Partizani protiv partizana

SUBNOR je bio posljednja nada da }e na prostoru biv{e dr`ave opstati
makar jedan autoritet koji }e imati konsenzus oko tzv. jugoslovenskih ratova.
Antifa{isti~ka ideja je jasna i njenom logikom je lako uo~iti ko je {ta po~inio u
posljednjih desetak godina. Da je SUBNOR bio to {to nije bio, a {to je po iskustvenoj
i moralnoj dimenziji morao biti, u zemljama biv{e Jugoslavije dosad bismo imali
makar jedan svejugoslovenski konsenzus oko tragi~nih doga|aja. U tom slu~aju,
SUBNOR bi imao dimenziju svjetionika, katalizatora regionalnih integracija. Ovako,
SUBNOR je, na svim stranama, postao tek filijala razli~itih opcija, od kojih se ona
svesrpska najdrasti~nije udaljila od ideje antifa{izma.
Na Mrakovici su predstavnici SUBNOR-a Republike Srpske - pozvali borce
otad`binskog rata da se ne odvajaju od pro{losti, da se ne odri~u svetih likova i
Dnevnik revolucije

221

imena. Budu}i da su skup na Mrakovici krasile Karad`i}eve i Mladi}eve slike,

bi}e da su to ti sveti likovi i imena. Teza o otad`binskom ratu dovoljno govori
sama za sebe.
Jure Gali}, predsjednik Glavnog odbora SUBNOAR-a BiH, na Tjenti{tu je
izustio da jo{ nisu uhva}eni najve}i ratni zlo~inci, odgovorni za genocid u
Srebrenici, za mu~enja i ubijanja u logorima. Kako stvari stoje, biv{i partizani bi u
varijanti pretpostavke mogli okrenuti cijevi jedni na druge, jer su jedni za ~uvanje
svetih likova i imena, a drugi za njihovo hap{enje. No, Gali}evo pominjanje
Srebrenice ne treba da zavara, niti da stvori utisak tobo`nje patriotske odre|enosti
sarajevskih partizana. Oni su s jasnom namjerom iskoristili skup na Tjenti{tu da
istaknu fa{izam u glavnom bh. gradu, navode}i fa{isti~ke medije u Sarajevu kao
glavnog neprijatelja antifa{isti~ke ideje. Da su imali hrabrosti i antifa{isti~kog
morala, sarajevski bi se partizani prije svega obra~unali sa ~etnicima u svojim
redovima. No, oni su se odve}, mnogo puta, deklarirali kao filijala SDP-a, {to zna~i
i svih onih medija i organizacija koje nekriti~ki, sljepa~ki, poltronski, podr`avaju
izdaju socijaldemokratske ideje od strane tajknuskih lobija Zlatka Lagumd`ije,
Selima Be{lagi}a i drugih SDP-ovih profitera.
Na `alost, jedna za BiH egzistencijalno bitna ideja, kakva je ideja
antifa{izma, a ~iji je zvani~ni ba{tinik SUBNOR, eto, skon~ava kao {to je skon~alo
sve {to smo smatrali besmrtnim. To je samo znak da ideju antifa{izma moraju
ba{tiniti i afirmirati organizacije i pojedinci koje nije pregazilo vrijeme.
Br. 87, 5. VIII 2003.

222

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

@ivot `abokre~ine
Bilo bi sevap mar{nuti SDA,
onako kako je mar{nuta SDP-Alijansa.
Ali, koga dovesti?
Svi preostali su isti, glupavi i potkupljeni.
Brate lijepi, bilo bi po{teno da se Bo{njaci kona~no upi{u u gurbete i da
prestanu izigravati politi~ki narod! Imali bi kulturu, vjeru, legende i mitove, jedino,
ne bi imali vlasti, ali to bi sve nas rasteretilo sikirancije. [ta }e Bo{njacima vlast
kad ne znaju {ta }e s vlasti!? Mo`da bi nas pustili na miru i ovi razni antiteroristi,
mo`da bi nam se smilovali razni Srbi i Hrvati, pa nam udjelili {ansu da `ivimo ko
po{tena ~erga, {to u politi~kom smislu sve vi{e postajemo.
Dozlogrdio je taj ciganluk bo{nja~ke politike! Dok nam uzimaju zemlju,
ekonomiju, ravnopravnost, dok nam preoblikuju svijest, reis Ceri} se penje na
Igman da potvrdi kako je Armija RBiH bila islamska vojska, a ne oru`ana sila svih
Bosanaca i Hercegovaca. Na stranu njegova ambicija da se prikazuje i gdje ne
treba, ali postoji li kona~no politi~ki server u Bo{njaka koji }e kazati Helou, reisefendija, bi}e bolje da se ne penje{ na Igman, jer ovdje ne slavimo d`amijsku, ve}
multietni~ku Armiju, a takva nam je potrebna kako bismo se razlikovali od s&h
nacionalista koji su par~ali Bosnu! Ne, u Bo{njaka mozak nema strate{ki kapacitet!
Reis je zato na planini bio glavni.

Suchurr Minderland
Od prvog listopada dvori{te op}inske zgrade u [irokom Brijegu (BiH) }e
krasiti najve}i ikad napravljeni spomenik pokojnog predsjednika Hrvatske Franje
Tu|mana. U susjednoj Hrvatskoj dosad su podignuta tek dva Tu|manova
spomenika, i to u totalnim usta{kim zabitima, u [kabrnji i Privlaci. U BiH }e, eto,
biti podignut najhrvatskiji, visok preko tri metra. U povodu otkrivanja spomenika,
vlasti }e u [irokom Brijegu 1. listopada prirediti fe{tu na kojoj se o~ekuje oko 50
tisu}a katolika. Okupit }e se oko karikature i drkati po {ahovnicama.
Vladaju}a SDA ne smatra da je instaliranje mrtvaca iz susjedne dr`ave u
na{oj dr`avi ne{to zbog ~ega bi se trebalo sikirati. Davno je mudri Alija razabro da
i Srbi i Hrvati imaju ljudska prava, pa se moraju samozadovoljavati ~etni{tvom i
usta{tvom; pozitivni rezultat te krvave onanije je sabiranje Bo{njaka u geto
minderlanda, gdje je sve suchurr. Otud SDA ne kani pobuniti se zbog ove
manifestacije hrvatske hegemonije, jer bi se hb. Hrvati mogli na}i uvrije|eni. Da
su Katalonci ili Sjeverni Irci pametni, u [paniji ili Britaniji bi doveli SDA na vlast, i
odmah bi im bili uva`eni secesionisti~ki planovi. Jerbo, narodna je to volja.
Ne treba misliti da bi i ma koja druga bo{nja~ka vlast bila kriti~ki raspolo`ena
prema s-h separatizmima. Eto, u vrijeme SDP-Alijanse je u ^apljini otvoren most
sa imenom onog hrvatskog {piciguza, pa su se vrli socijaldemokrati pona{ali kao
da je najnormalnije da se mostu nadjeva ime predsjednika susjedne dr`ave. Ako
Dnevnik revolucije

223

je ba{ to toliko normalno, bilo bi dobro da SDA sad pokrene inicijativu da se u

Beogradu ili Zagrebu podigne spomenik Aliji Izetbegovi}u. Dakako, Srbijanci i
Croati bi takvu inicijativu natakarili na neku stvar.

Schachire, clofay womenzy tepixe!

U Travniku je nekakav profesor povijesti, Hrvat, objavio knjigu o ratu, i na
tumbe izokrenuo ~injenice, pa je ispalo da je ARBiH izvr{ila genocid nad golorukim
Hrvatima. Na promociju je do{ao lokalni bo{nja~ki establi{ment, da iska`e srda~nu
podr{ku multikulturi. ^uli su la`i, i oti{li. Niko do danas nije odreagirao na ovaj
fasifikat, koji }e sutra materijalizirati gnomu {to je zapisano ostaje.
Dr ^arls Reginald [rader, ameri~ki vojni povjesni~ar, objavio je studiju pod
naslovom Muslimansko-hrvatski gra|anski rat u srednjoj Bosni, gdje tvrdi da je
nelogi~no da se Hrvati La{vanske doline optu`uju za agresiju na muslimane i za
etni~ko ~i{}enje, jer je op}epoznato da su oni ti koji su `ivjeli u okru`enju. Na
pitanje o suradnji hrvatskih postrojbi sa srpskim formacijama u borbi protiv
zajedni~kog neprijatelja, ovaj ko fol ozbiljni nau~nik ka`e: Time se nisam ozbiljnije
bavio. Sutra niko ne}e znati da se on ozbiljnije bavio samo falsificiranjem, kako bi
ustanovio da su - Bo{njaci agresori u srednjoj Bosni. I ovaj fasikikat postaje
relevantno svjetsko svjedo~anstvo kojim se peglaju brojni usta{ki zlo~ini nad
bo{nja~kim civilima. Za to vrijeme, [a}ir Filandra i grupa najuglednijih Bo{njaka,
bezbeli begova, raspravljaju pitanja nacije. Bolje im je da `enama isklofaju tepihe
nego {to |abe prde u {i{u.

Nurra Vincca pochesto izzruzzy

Ovo je maslo nekog ko Bosni ne `eli dobro rekao je Stupajlija Vlado
Ivanovi}, pod ~iju je limuzinu NLO poturio eksploziv. Njegova kom{inica Nura je
javno prosvjedovala: Kako je Vlado mogao re}i da je ovo napad na njega kao
Hrvata, kad je on iz mje{anog braka? Nurin se glas nije ~uo do Zagreba, gdje je su
svi mediji razbubali da se Hrvati bombama tjeraju na iseljavanje. Kad bomba
pukne pred bo{nja~kom ku}om, zagreba~ki mediji ne napi{u ni{ta. Hrvati su,
ipak, ravnopravniji. Zna to SDA-ov kadar u HDZ-u Niko Lozan~i}.
SDA ne zna ni{ta. Da im nije Seade Palavri}, moglo bi se re}i da ne postoje.
Zabavili se ugurzusi oko blagodeta vlasti, a ne vide da tonu zajedno sa bo{nja~kim
brodom. Bilo bi sevap mar{nuti ih, onako kako je mar{nuta SDP-Alijansa. Ali, koga
dovesti? Svi preostali su isti, glupavi i potkupljeni. Od dvije gubave gume, ova je
za nijansu bolja.
Bo{njacima je hitno potrebna alternativa. Majka mu stara, pa valjda se
rodio kakav izuzetak u bo{nja~koj mo~vari, kakva `aba {to zna govoriti!
Br. 88, 19. VIII 2003.

224

Dnevnik revolucije

Kako Srebrenicu u~initi besmrtnom

Dobrodo{li predsjedni~e Klinton

Ako se ostvari histeri~na i nepametna preporuka Ibranovih Majki
Srebrenice da se biv{em ameri~kom predsjedniku Bilu Klintonu
otka`e gostoprimstvo u Srebrenici, onda }emo Memorijalni centar
otvarati sami sebi, a ne ~ovje~anstvu
Nigdje na planeti nije pobijeno toliko ljudi kao u Bosni, a da te smrti nisu
dobile institucionaliziran komemorativni karakter! U Bosni je pobijeno preko
200.000 ljudi, {to za 1350 dana agresije izi|e po 150 `rtava dnevno. Me|u `rtvama
je bilo 16.000 djece. Ranjeno je 480.000 civila, {to je dnevno bivalo oko 330.
Prognano je 2.500.000 ljudi, {to je dnevno oko 2000 obesku}enih. Pi{u li ove
~injenice i na jednom bosanskom zidu pam}enja i pla~a? Ne pi{u. A za{to ne pi{u?
Zato {to imamo vlast koja na zaboravu genocida gradi svoju politi~ku podobnost!

Strategija zaborava
Dejtonski sporazum je sa svojim pacifisti~kim duhom u BiH instalirao i
svojevrsnu ideologiju zaborava, kao navodni uvjet za mir u Bosni. Ideologija
zaborava ne poga|a sve narode podjednako, jer nisu svi isto stradali. Znano je ko
je kako i za{to stradavao. Bo{nja~ki narod je bio `rtva strate{ki programiranog
genocida. No, evropski zvani~nici koji posljednjih godina kroje politi~ku sliku u
BiH nemaju namjeru ni za pedalj popustiti u svome uvjerenju da imperativ istine
i pomirenja treba da bude zasnovan na zaboravu. Otud se ni jedna dosada{nja
vlast na 24 odsto bh. teritorije gdje su Bo{njaci ve}ina, nije usudila da otpo~ne
projekat kojim bi se institucionalizirala uspomena na `rtve agresije. Ono {to je
upam}eno, u vidu spomen-obilje`ja, nekrolo{kih knjiga i sl., u~injeno je uglavnom
u prve dvije-tri godine poslije rata, i to po op}inskim resorima, po sistemu: neka
svako pameti za se, tako da ova komemorativna obilje`ja nemaju jedinstven,
programski karakter. Pod uticajem svih dejtonskih vlasti u svim marionetskim
mandatima, odumirali su proplamsaji kreativnog promi{ljanja ideja za unapre|enje
uspomene na `rtve agresije.
Jedina svijetla me|unarodna instanca u BiH, u pogledu podr{ke instituciji
pam}enja, jeste Ameri~ka ambasada koja je od po~etka pru`ala podr{ku osnivanju
Memorijalnog centra u Poto~arima. Ameri~ki ambasador Kliford Bond je vi{e puta
potvrdio podr{ku ovom projektu. Pam}enju genocida u Srebrenici jednako je
pomagao i biv{i ambasador Tomas Miler, koji je u vi{e navrata obi{ao mjesto
najve}eg masovnog zlo~ina nakon Drugog svjetskog rata. Nema ni~eg logi~nijeg
od davanja po~asti biv{em ameri~kom predsjedniku Bilu Klintonu, zaslu`nom za
uspostavu mira u BiH, da otvori Memorijalni centar u Poto~arima. Protivljenje
Udru`enja Majke Srebrenice, kojim rukovodi Ibran Mustafi}, ideji da Klinton otvori
Memorijalni centar, nepotrebno je i {tetno vrije|anje jednog od rijetkih, iskrenih i
dokazanih prijatelja na{e zemlje. Trenutno na Svijetu ne postoji reprezentativnija
figura od Klintona koja bi mogla privu}i svjetsku medijsku pa`nju i ~ovje~anstvo
Dnevnik revolucije

225

podsjetiti na Srebrenicu. Ne samo zbog toga, ve} i zbog neupitnih Klintonovih

zasluga za mir u BiH, njegova misija u Poto~arima ima puni smisao. Isprazno
kritizerstvo, tipa za{to Klinton nije ranije zaustavio rat, pada u vodu sa uvidom
da se taj rat, da nije bilo Klintona, ve} da je ostao Bu{ stariji, ili do{ao Bu{ mla|i,
sigurno ne bi nikad zaustavio. Ibranove Majke Srebrenice bi trebale razumjeti da
je na{ nacionalni interes da se ~ovje~anstvo podsjeti na Srebrenicu, a da dolazak
Bila Klintona to omogu}ava; u protivnom, ako ne do|e Klinton, onda }emo
Memorijalni centar otvarati sami sebe, a ne cijelome ~ovje~anstvu. To je tako, pa
svi|alo se to nekome ili ne.
Kad ceremonija otvorenja pro|e sa ili bez Klintona, uplovit }emo u `ivot
memorije, u kome Memorijalni centar u Poto~arima ne}e imati smisla sve dok se
za njega ne ve`u {kolske ekskurzije, ud`benici, jednom rije~ju, bosanska stvarnost.
A to je nemogu}e sve dok se po svijetu raseljeni Srebreni~ani ne vrate u svoj grad.

Zaborav zlo~ina je amnestija zlo~inaca

Amerikancima je, o~ito, prirodno ono {to je na{im politi~arima stra{ljivo i
upitno. Jer ameri~ka nacija je svoju patriotsku auru izgradila na pam}enju svih
onih koji su `ivote izgubili u odbrani ameri~kih interesa. Napose, rije~ je o op}oj
moralnoj i vjerskoj obavezi da se pamte `rtve, bez obzira na ma kakav politi~ki
kontekst. Dvojica ameri~kih ambasadora u svojoj podr{ci pam}enju tragedije
Srebrenice nisu imali predrasude kakve prema Balkanu odgaja Evropa, kao prema
prostoru na kome ne moraju va`iti pravila civilizacije. Otud su evropski namjesnici
za BiH i uspjeli isprepadati bo{nja~ke vlasti tom jalovom tezom da mirovni proces
u BiH ovisi od stepena zaborava. Naprotiv, mir u BiH ovisi samo o toga da li }e
zlo~inci biti metnuti na svoje, a `rtve na svoje mjesto. Jer, ako su `rtve na udaru
zaborava, onda su zlo~inci amnestirani! Zaboravljati Srebrenicu, ili ma koje drugo
strati{te, zna~i osloba|ati odgovornosti one koji su zlo~in po~inili. ^im ih se
oslobodi, oni }e biti spremni da zlo~in ponove. Za{to tom logikom ne razmi{ljaju
evropski zastupnici ideje o istini i pomirenju koju bi da grade na zaboravu?
Na kraju, da nije Tito u partizane primio hiljade ~etni~kih prvoboraca iz
Drugog svjetskog rata, koji su potom pod inkubatorom JNA odgajali povampirenje
~etni~ke ideje, ne bi se dogodilo ovo bu|enje ~etni{tva, koje je po svojoj svireposti
bilo gore nego u svom prvom izdanju. Upravo nam se doga|a da se na isti na~in,
pod krov demokratskih promjena, primaju ljudi koji su do ju~er zastupali ideje
terorizma i zlo~ina. Srpska politika u Srbiji i u BiH je, sude}i po kadrovima, ostala
ista. Oni koji su dobili bezrezervnu evropsku podr{ku, do ju~er su sa Karad`i}em
okretali volove na Palama i slikali se sa snajperima kojima su ubijani sarajevski
civili. U Banjoj Luci je identi~na slika. Ponavlja nam se ista pri~a kao nakon Drugog
svjetskog rata, kada se mislilo da }e {minkanje zlo~inaca promijeniti njihovu }ud.

Pribli`iti svijetu bol Bosne

Nije te{ko pozicionirati blokadu pam}enja genocida u bosanskoj stvarnosti.
Imamo evropsku politiku u BiH koja nalikuje Titovoj politici zaborava. Imamo
srpsku i hrvatsku politiku u BiH koja u mirnodopskim uvjetima istrajava na
zapo~etom poslu. Imamo bosansku, ili bo{nja~ku politiku, kojoj je bitno da je u
vlasti, po svaku cijenu, pa makar cijena bila i apsolutna poslu{nost u pogledu
evropskog i{aretskog tra`enja da se {to manje spominju `rtve, jer valja, ko biva,
gledati u svijetlu budu}nost. Totalitarni politi~ki ambijent u BiH je takav da bi
svaki bo{nja~ki politi~ar na vlasti, koji bi pokrenuo i finansirao neki projekat u
interesu pam}enja, vrlo brzo bio maknut kao navodni nacionalista ili osoba
retrogradnih pogleda.
Time nisu iscrpljene sve mogu}nosti za prevazila`enje ovog politikantskog
gliba zbog kojega nedavne ratne strahote blijede iz pam}enja i nas `ivih, a kamo
226

Dnevnik revolucije

li onih koji tek dolaze na bosanski svijet. Nisu, jer postoji bosanska inteligencija
koja je valjda neovisna od politi~kog ambijenta. Dodu{e, u Narodnom pozori{tu
Sarajevo je izvedena drama U Zvorniku ja sam ostavio srce svoje, u kojoj se pisac
Abdulah Sidran bavi po~injenim zlo~inima, pa su mu ubrzo neka vrata ostala
zatvorena. Op}enito, autori koji bi se otisnuli u projekte pam}enja genocida, ne
mogu o~ekivati da budu miljenici pla}eni}kih medija i da budu svrstani u tzv.
intelektualnu elitu. Eto, Isnam Talji} je napisao sjajan Roman o Srebrenici, jedan je
od na{ih najboljih pisaca, ali ga se nigdje ne pominje. Ovakvih primjera ima jo{.
Po~etni motiv za pisanje ovog teksta je nezvani~na ideja da se o tragediji
Srebrenice snimi igrani film. Od vlasti, jakako, ne treba o~ekivati podr{ku, ali
postoje brojne evropske i svjetske adrese koje bi finansijski podr`ale takav
projekat. Ve} pomenuti Avdo Sidran smatra da bi se takav projekat ipak mogao
realizirati, uprkos njegovoj ogradi da je te{ko u umjetni~ki izraz pretvarati tu
stra{nu ranu. Manje je poznato da su Jevreji poslije Drugog svjetskog rata gotovo
dvije decenije bili okovani {okom i {utnjom, a tek od 70-tih godina pro{log stolje}a
po~inje jedan sistemski i strate{ki rad na umjetni~kom pam}enju holokausta. U
posljednjih deset godina izi{la su dva svjetska filmska mega-hita o stradanju
Jevreja: [indlerova lista i @ivot je lijep. (Ko zna koliko je dosad snimljeno filmova
i napisano knjiga o stradanju Jevreja!) Naravno, ni jedan ni drugi film nisu uspjeli
odslikati tu stra{nu ranu jevrejskog stradanja, ali su je uspjeli pribli`iti milionima
gledalaca diljem planete. Ljudi svih nacija su suosje}ali sa jevrejskim patnjama.
Jer samo umjetnost mo`e pribli`iti ljudsku bol i izazvati suosje}anje! Tako ni od
igranog filma o Srebrenici ne treba iziskivati da preslika stvarnost, ali treba da bol
Srebrenice pribli`i milionima ljudi. Od toga najdirektnije ovisi politi~ka sudbina
Bosne i Bo{njaka!
U protivnom }e sve ovo, od dolaska Bila Klintona, do Memorijalnog centra
u Poto~arima, biti epizode kojih se za koju godinu niko ne}e sje}ati. Srebrenica se
mora preto~iti u jezik umjetnosti!
Br. 88, 19. VIII 2003.

Dnevnik revolucije

227

Dnevnik revolucije

Mrtva~ki cirkus
Vandalizam na sarajevskim grobljima je ~isti rocknroll
Neko bi trebao u ime pravoslavnih, katoli~kih i jevrejskih mrtvaca izraziti
zahvalnost glavnom sarajevskom grobaru Vladi Ragu`u {to im je dodijelio
tjelohranitelje koji }e se u budu}nosti brinuti o njihovoj bezbjednosti. Policajci se
no}u, poput nekrofilskih manijaka, drndaju uz nadgrobne spomenike, vjerovatno
kontaju}i dokle se srozala njihova profesija. Za to vrijeme, rasplamsale su se i
dnevne i no}ne plja~ke po Sarajevu. Pred vas, s no`em, izlete gelipteri i zai{}u
pare, mobitel, zlatninu. Oko vas su prolaznici, ali niko ne reagira. Vi predate sve
{to imate, i {to opet mo`ete imati ako sa~uvate `ivu glavu. Odete do policije, ali
vam policija saop}i da je vrijeme za prijevremene izbore. Shvatite da u Sarajevu
danas bolje `ive kr{}anski i jevrejski mrtvaci, nego `ivi ljudi. Mrtvace ~uva policija,
a ljude niko.

Anlayse of shit
Ve} tri godine jedan policajac uve~er odlazi na Jevrejsko groblje. Poput
utvare stoji do ujutro, kad se vampiri ina~e smiruju. Po{to u blizini nema WC-a,
kad mu za`di da pi{a i sere, obavi to iz nekog od spomenika. Za tri godine, policija
je debelo zasrala Jevrejsko groblje. Kriminalisti~ki uvi|aj zbog ma~ijeg govneta
pred Lagumd`ijinim vratima ukazuje da bi se uskoro mogla analizirati i govna na
Jevrejskom groblju. Ideologizirana policija je od IPTF-a svakako obu~ena da bude
i efikasan po~inilac i mutav istra`ilac. Vidi se to po dirigiranom haosu u Sarajevu.
Cirkus na Jevrejskom groblju postavljen je nakon {to su NLO-lica birvaktile
sru{ila 28 spomenika. Prisustvo pozori{ne umjetnosti u terorizmu nas uvjerava
da je te spomenike mogao sru{iti, recimo, i Alibaba Mumija. Uhva}ena su nekakva
14-godi{nja dje~urlija, ali su mediji Lagumd`ijine hunte obznanili da je rije~ o
mud`ahedinima.
Nekako u to vrijeme u Tuzli je grupa narkomana, iz nekakve sekte, divljala
po Pravoslavnom groblju. Prije nego {to se i{ta znalo, multikurcuralci su obznanili
da je u pitanju muslimanski ekstremizam. Tih dana }e se dogoditi da na mezarju
u Banjoj Luci bude poru{eno 60 ni{ana, ali na to niko nije reagirao. Bo{nja~ka
politika nije sravnila ni jedno groblje, a srpska i hrvatska jesu na stotine mezarja.
U prirodi bo{nja~kog dru{tva nije nekrofilska mr`nja. Ipak, Bo{njaci su de`urni
krivci ko cigani u filmu Ko to tamo peva.

Puckovnick Mu-Amer El-Bahtijar

Posljednji mrtva~ki cirkus u Sarajevu je jo{ jednom razotkrio moralnu bijedu
medijsko-policijskih radara. Pri~u znamo. Neko je poru{io 20-tak kr{}anskih
spomenika. Mediji su o tome bubali vi{e nego o masovnoj grobnici na Crnom
vrhu. Nare|ena je no}na stra`a na kr{}anskim grobljima, a informacija o tome je
preplavila Balkan. Onda su otkrivena trojica jedva punoljetnih urbanih vandala.
228

Dnevnik revolucije

^ulo se da pijani mladi}i nisu mogli golim rukama tako `estoko oskrnaviti
spomenike. Otud se jo{ uvijek ne zna se da li je bilo policijske dorade, macolama,
u zoru.
Prvi je odadro medijski vandal Mirko [agolj, komunisti~ki fa{ist, ~iji lik
saobra`ava osobine Staljina i Divlje svinje. On je ubjedljivo najgluplji novinar na
svijetu! On tvrdi da su trojica pijanih mladi}a ovaj sramotni zadatak obavili u
ime neke i ne~ije ideje! Mudro je zaklju~io da je multietni~ki sastav vandala samo
blef, kako ka`e da se Vlasi ne sjete. Onda je izmislio da su mladi}i ~lanovi
Studentskog pokreta za normalnu BiH. Dakle, [agoljev poznati ekstremista Amer
Bahtijar je probrao malo Srba i Hrvata da poru{e malo kr{}anskih grobova. Mladi}i,
kao pravi profesionalci, su se ponapijali, mo`da i naduvali, izvr{ili zadatak, i onda
ostavili fla{e sa svojim otiscima prstiju, da ih se br`e otkrije. Kad su se probudili,
mahmurni su raportirali svome idolu, poznatom ekstremisti, pukovniku Mu-Ameru
El-Bahtijaru. Onda su svi zajedno marnuli po jedan `eton ekstazija, pa su navili
ilahije i kaside. Ma{tali su koliko bi se svinjske masti moglo iscijediti iz Mirka
[agolja.

Dr. Nelle 100% crelle

[agoljevu la` namontirali i su S(d)B i Dani. Zalud {to su mladi}i, ali i njihovi
roditelji, negirali da ovaj vandalizam ima ikakve veze s politikom, nacionalizmom
i sl. Mre`a policijskih biltena se ubi da iskonstruira nacionalisti~ku pozadinu.
Glavni im je argument pitanje: za{to nisu ru{ili muslimanske ni{ane? Glupani, pa
na pravoslavnom groblju nema ni{ana! Osim toga, mo`da su momci bili toliko
moralni da razumiju kako nije hairli piti na mezarju, pa su oti{li tamo gdje
nekrofilski alkohol te~e potocima. Da budu u dosluhu sa tradicijom.
Da doktor nauka mo`e biti totalni degen pokazuje tekst Nevena An|eli}a u
Danima gdje on sa naslovne strane, u povodu ovog vandalizma, poziva Bo{njake
da - priznaju kako je Sarajevo muslimanski grad. Bespredmetno je polemizirati sa
ovim lovrenovi}evskom klevetom, osim, mo`da, priop}iti: Ma jebali vam muslimani
mater!!! Idite na 76 odsto bh. teritorije pa odatle pogledajte koliko je Sarajevo
muslimansko, a koliko bosansko! Klevetom o muslimanskom Sarajevu branite
srpsko-hrvatske apartheide!
Dr. Nele An|eli} je optu`io reisa Ceri}a da - raspiruje nacionalizam i da su
njegovi govori i djela potaknuli i ovaj vandalizam. Svojedobno je isto po~inio Krug
99, optu`uiv{i reisa za zlo~in Muamera Topalovi}a. E sad, kako je reis mogao
uticati na jednog mladi}a kome su otac i mati Srbi, ili onog drugog kome je mati
Hrvatica? Mora da su mladi}i kri{om pre{li na islam, pa im je Ries dao da u to ime
popiju po litru vina i po 20 piva klipa~a. Halo, halugo!
Stvar je jednostavna: mafija iz Kara|or|eva obilato pla}a proizvodnju la`i
o bo{nja~kom ekstremizmu. Kurtizanama se osladile lake pare, pa ne prezaju ni
da pijane butnovnike bez razloga pove`u sa tzv. militantnim islamom.
Kad bi bogdom ovi sarajevski urbani vandali bili plafon zla koje nas opsjeda.
Jer, njihov je vandalizam ~isti rocknroll! Oko njih su guslari koji greblja ravnaju
bagerima, posve trijezni.
Br. 89, 2. IX 2003.

Dnevnik revolucije

229

Zapadni Mostar na isto~noj obali

Mostar Apartheid Reunion

^injenica da Hrvati danas tra`e jedinstven grad
kazuje nam da su Hrvati pred ostvarenjem ideje
o stolnom hrvatskom gradu. Pojam jedinstvenog Mostara
otud je do`ivio semanti~ku preobrazbu,
jer ta sintagma danas ozna~ava nastojanje HDZ-a
da kroatizira i katolicizira cijeli Mostar,
onako kako je u~injeno sa zapadnim dijelom grada.
Hrvati imaju sljede}a dva strate{ka cilja:
usvajanje stalnog Statuta, koji }e im omogu}iti
princip majorizacije, tj. preglasavanja,
a potom i popis stanovi{tva, ~ime bi se crno na bijelo
dobilo da je Mostar grad
sa apsolutnom hrvatskom ve}inom.
Grad Mostar sve ubjedljivije postaje paradigma dejtonske tragedije, jer
svjedo~i o rentabilnosti principa sile, etni~kog ~i{}enja i in`injeringa, o mogu}nosti
da se u zlodjelo sprovede sve ono {to je suprotno bi}u BiH. Ovo je stvarnost. Sve
drugo {to nas ovih dana zapljuskuje kao civilizacijski mostarski duh, u vidu
posljednjeg kamena u luku Starog, u vidu tradicionalnih skokova, u vidu [anti}evih
ve~eri poezije samo su nostagli~na sje}anja koja se, poput snova, prikazuju u
sada{njosti. Sve to jesu mostarski dragulji duhovnosti, ali oni nemaju mostarskog
sjaja dokle god bi}e ovog grada nestaje pod kopitima Tu|manovog, [u{kovog i
Bobanovog nacisti~kog stada i jada.

Mostar `ivi
u snovima
Mostarizacija ovog uni{tenog grada se otud doima kao ~astan i beznade`an
poku{aj da se u mrtvom tijelu o`ivi duh, kao ljudsko nastojanje da se na smrt
odgovori `ivotom, kao mitska dimenzija borbe za ~ast, onih koji su svjesni da ta
borba ne mo`e sprije~iti njihov tragi~ni poraz. Svi koji su se okupili na ovim
graditeljskim, knji`evnim, sportskim, jednom rije~ju tradicijskim sve~anostima,
kao da su iza svojih nesigurnih osmijeha i radosti krili spoznaju da vi{e ni{ta ne
mo`e Mostar vratiti Mostaru, i da su plemenitosti koje ~ine samo poruka Bogu da
su oni, kao ljudi, ustrajavali, i dotrajavali, na horizontima Dobrote. Uprkos Zlu,
koje neminovno zauzima Mostar, i koje se ne obazire na nebitne, irealne,
nematerijalne proplamsaje mostarskog Mostara. Ipak, iza rezigniranih osmijeha
kao da je titrao zra~ak nade da bi mo`da nekad Mostar ipak mogao dobiti bitku za
svoju ~asnu pro{lost, na kojoj je jedino mogu}e graditi sre}u u ovom, kao i u
svakom drugom na{em gradu. Na `alost, u odnosu na mostarsku realnost, ~ini se
da je takva nada jednaka skrivenoj nadi svakog ljudskog stvora da mo`da, ipak,
nekim slu~ajem, nikada ne}e umrijeti.
230

Dnevnik revolucije

U Mostaru, mediteranskom biseru BiH, u nekada nezvani~noj kulturnoj

prijestolnici na{e zemlje, koju su prije stotinu godina stvarali Svetozar ]orovi},
Aleksa [anti}, Osman \iki}, a poslije Meha Sefi}, Skender Kulenovi} i mnogi
drugi koji su Mostar osje}ali svojim gradom dejtonska tragedija dobija poseban
odjek: to jeste Mostar, to jesu ulice koje su nekad zvonile od multietni~kog sklada
i optimizma, ali to je danas neki tu|i grad, gdje samo smrtna sje}anja pre`ivjelih
Mostaraca varljivo podsje}aju da je tu nekad jedan Srbin spjevao najljep{u ljubavnu
pjesmu o jednoj Bo{njakinji.
[anti} je posve prirodno, kao svoj o svome, spjevao Eminu, kao {to su
mostarski Bo{njaci, prirodno, kako pripovijeda pjesnik Alija Kebo, kad je [anti}
umro, njegovo tijelo, u tabutu, pronijeli kroz sve bo{nja~ke mahale, da bi ga u
srpskoj varo{i prenijeli u kov~eg i zajedno sa svim Mostarcima ispratili na vje~ni
po~inak. Srbima je bilo normalno, ~asno, da se Bo{njaci od Alekse opra{taju kao
od jednog od svojih, {to [anti} i jeste bio, jer su Emina, kao i cjelokupno njegovo
djelo, postali dio bo{nja~ke i zajedni~ke bosanske ba{tine. Zajedni{tvo je bilo
krvotok Mostara, onoliko koliko je to danas genocidni apartheid velikohrvatskih
barbara, koji sve ubjedljivije zauzimaju i isto~ni dio grada, gdje se jedino jo{, u
snovima i te{kim razgovorima, ~uva uspomena na civilizacijsku slavu Mostara.

Jedinstven Mostar,
ali hrvatski
Idu}e godine, za {est-sedam mjeseci, navr{it }e se deset godina od
potpisivanja Va{ingtonskog sporazuma, kojim je u jeku rata propisano da }e
Federacija biti na 51, a Republika Srpska na 49 odsto bh. teritorije. Onda se ginulo
jo{ godinu i po, da bi se dosegao ve} poznati cilj. Za tih deset godina sve {to je bilo
progla{eno hrvatskim, postajalo je jo{ hrvatskije, a sve {to je funkcioniralo kao
federalno, postajalo je sve manje bo{nja~ko, a sve vi{e hrvatsko. Dana{nji Mostar
je slika i prilika ovog procesa, jer je zapadni Mostar hrvatskiji od Hrvatske, dok
isto~ni Mostar odve} postaje predmet interesovanja hrvatskog kapitala, a evo sad
i politi~kih ambicija.
Mostar sve ove godine funkcionira na osnovu Prelaznog statuta, po kome
su u gradskoj zajednici tri op}ine hrvatske, a tri bo{nja~ke. HDZ je najednom
do`ivio humanizam i renesansu, pa je zajmio predlagati jedinstven grad, a prema
~emu je svih ovih godina iskazivao grdan otpor. Dakako, HDZ nije za jedinstven
grad, u kome bi svi gra|ani bili ravnopravni, ve} je za grad za hrvatskom ve}inom,
u kome bi Bo{njaci i Srbi bili gra|ani drugog reda. HDZ `eli da na Statut Mostara
preslika obrazac po kome funkcionira Hercegova~ko-neretvanska `upanija, u kojoj
otkad joj je ukinut specijalni status vi{e nema pariteta, ve} su Hrvati uvijek u
ve}ini, i u pravu. Komisija za izradu Statuta grada Mostara upravo se raspala oko
principa jednakopravnosti, jer su hrvatski ~lanovi bili za majorizaciju, tj. za princip
preglasavanja, po kome bi Bo{njaci u zajedni~koj upravi uvijek bili u manjini, dok
su Bo{njaci bili za princip pariteta i konsenzuza. Do{lo se do paradoksalne situacije,
da Bo{njaci koji su oduvijek bili za jedinstven Mostar, danas pru`aju otpor ovoj
ideji, jer }e ra|e u tri bo{nja~ke op}ine sa~uvati svoje gra|ansko dostojanstvo,
nego pristati da u tzv. zajedni~kom Mostaru budu gra|ani drugog reda. Dakako,
Bo{njaci bi istog ~asa prigrlili ideju o jedinstvenom Mostaru, ali ako bi stalni Statut
garantirao njihovu jednakopravnost.
Nema nikakve dileme da projekat Mostara, kao stolnog hrvatskog grada u
BiH ima nepisanu podr{ku me|unarodnog faktora, jer hrvatska politika ima jak
argument u tvrdnji da Hrvati nisu ve}ina ni u jednom ve}em bh. gradu, pa bi to
trebali biti u Mostaru. Teza je besmislena, jer vje{ta~ko pravljenje hrvatske ve}ine
u Mostaru uklju~uje obespravljivanje prirodne bo{nja~ke ve}ine (po popisu iz 1990.
Hrvata je u Mostaru bilo manje nego Bo{njaka, a u odnosu na Bo{njake, Srbe i
Dnevnik revolucije

231

Jugoslovene ~inili su jedva tre}inu mostarskog stanovni{tva), kao i zlo~ina~ke i

nedemokratske metode za sprovo|enje te nakane. No, mnogo je toga u dejtonskoj
Bosni nacijepano zlo~inom.
Me|unarodni faktor je raspolo`en da podr`i zadovoljenje srpske i hrvatske
separatnosti u bh. dr`avnoj zajednici, koja samim tim, dugoro~no, gubi smisao
postojanja. Po me|unarodnom shva}anju, podr`avanje s-h separatnosti je brana
bo{nja~koj dominaciji u politi~kom `ivotu BiH, i otud je multikulturalnost vrlina
samo na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom. Budu}i da hrvatski kapital preuzima i
ovih 24 odsto bh. teritorije, ispostavlja se da je multikulturalnost samo formalna
{minka ispod koje se nastavlja velikohrvatska ekspanzija.

Tko tebe ravnopravno{}u, ti njega metkom

Samo naivci su mogli vjerovati da se pro`drljivost hegemonisti~kih apetita
mo`e utoliti nagra|ivanjem zlo~ina i legaliziranjem zla. To su prirodna pravila.
Otud je razumljiva svehrvatska ambicija da se preuzme i isto~ni dio Mostara,
odakle bi se vremenom Bo{njaci raselili, po istim obrascima nasilja i apartheida
po kojima je raseljeno preko 20.000 Bo{njaka iz zapadnog Mostara. Napose,
svejedno je da li ti obespravljeni Bo{njaci ostali `ivjeti u Mostaru, kao gra|ani
drugog reda, ili oti{li iz Mostara u traganju za ravnopravno{}u jer bi svakako, u
politi~kom, ekonomskom i kulturnom smislu njihovi tragovi u Mostaru bili pupa
hava. Bo{njaci vjeruju da im Prelazni statut i geto od tri op}ine nude sigurnost i
jednakopravnost. Pa koliko traje da traje. Jer, u odnosu na hrvatsku strategiju za
Mostar, potpomognutu me|unarodnim faktorom, Bo{njaci nisu imali valjanog
odgovora. Mogli su do mile volje insistirati na jedinstvenom gradu, glumiti
kooperativnost, pa, eto, i iseljavati se iz zapadnog Mostara, kako ne bi smetali, ali je
hrvatska politika stvaranja stolnog grada iz mjeseca u mjesec bivala sve bli`e cilju.
^injenica da Hrvati danas tra`e jedinstven grad nam kazuje da su Hrvati
pred ostvarenjem cilja, da se vi{e nemaju razloga pla{iti da bi cjelovit Mostar
mogao ugroziti projekat stolnog grada. To zna~i da je iz zapadnog Mostara
definitivno nestalo 20.000 Bo{njaka, da su desetine hiljada hrvatskih izbjeglica iz
srednje Bosne, uz pomo} `upanijske vlade, izgradili ku}e u ju`nim predgra|ima,
~ime je strate{ki izmijenjena etni~ka struktura grada na ~ijoj teritoriji danas dvije
tre}ine stanovni{tva ~ine Hrvati. Dakle, potrebno je jedino jo{ tu nasiljem stvorenu
realnost preto~iti u zakonske okvire, zabetonirati, ovjekovje~iti, a na tom planu
Hrvati imaju sljede}a dva strate{ka cilja: usvajanje stalnog Statuta, na principima
majorizacije, tj. preglasavanja, a potom i popis stanovi{tva, ~ime bi se crno na
bijelo dobilo da je Mostar grad sa apsolutnom hrvatskom ve}inom.
Pojam jedinstvenog Mostara otud je do`ivio semanti~ku preobrazbu, jer ta
sintagma danas ozna~ava nastojanje HDZ-a da kroatizira i katolicizira cijeli
Mostar, onako kako je u~injeno sa zapadnim dijelom grada. HDZ se ibreti zbog
bo{nja~kog otpora ovakvom konceptu jedinstvenosti, poku{avaju}i sebe prikazati
kao pobornika multietni~nosti i jednakopravnosti. Jedna {etnja po zapadnom
Mostaru dostatna je da nas uvjeri kakvu jedinstvenost zami{lja HDZ. Da kojim
slu~ajem postoji dobra volja HDZ-a za jednakopravno{}u u Mostaru, pa valjda bi
se promijenilo makar ne{to od sijaset apartheidskih svjedo~anstava u zapadnom
dijelu grada. Tamo je, jednostavno, sve hrvatsko i katoli~ko, i nema nikakvog
traga da je tu ikad `ivio, i da bi trebao `ivjeti iko drugi. Stanje nacisti~ke pusto{i je
postignuto prvo genocidom, dakle, protjerivanjem Bo{njaka, a potom teroristi~kim
napadima, kakav je onaj iz 1997. kada su iz vatrenog oru`ja ranjena 24 Bo{njaka
koji su krenuli da obi|u mezarje u zapadnom dijelu grada. Bo{njacima su godinama
slate vrlo jasne poruke da u zapadnom Mostaru mogu na}i samo vlastitu smrt, a da
na jednakopravnost i ne pomi{ljaju. Strate{ki, a ne slu~ajno, a ne u incidentima, a
ne od neodgovornih pojedinaca, od Dejtona na ovamo ubijena su 32 mostarska
232

Dnevnik revolucije

Bo{njaka, a da nikad nisu otkriveni po~inioci ovih teroristi~kih zlo~ina. Mostarski

Bo{njaci su razumjeli ovu poruku, i odustali od zapadnog Mostara. S druge strane,
hrvatske izbjeglice koje su iz srednje Bosne strate{ki naseljavane u Mostar, nisu
imali {ta razumjeti osim bo{nja~ke tolerancije, podatne za zloupotrebu, jer njih
niti je ko ubijao, niti ih je tjerao bombama i palicama. Mostarski Bo{njaci otud jako
dobro znaju na{ta bi li~ila uspostava hrvatske vlasti na cijeloj teritoriji Mostara:
bila bi to selidba nacisti~kog zloduha zapadnog Mostara na isto~nu obalu.
Br. 89, 2. IX 2003.

Dnevnik revolucije

233

SAD pru`aju uto~i{te teroristi~kim organizacijama

Amerika u ~etnicima,
~etnici u Americi
Teroristi~ke prijetnje smr}u Sulejmanu Tihi}u, najvi{em bh.
dr`avnom funkcioneru, stigle su iz Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava,
koje pru`aju uto~i{te ^etni~kom teroristi~kom pokretu. Ako
Sjedinjene Dr`ave sankcioniraju sve dr`ave koje pru`aju uto~i{te
teroristima, onda bi bilo logi~no i principijelno da otka`u
gostoprimstvo teroristi~kom pokretu koji je isklju~ivi krivac za
balkanski krvavi haos. I to tim prije {to su se ~etnici i islamski
ekstremisti nedavno na{li u zajedni~kom frontu protiv SAD.
^etni~ki pokret ponovo je zaprijetio smr}u Sulejmanu Tihi}u, ~lanu
Predsjedni{tva BiH, ali se u na{oj javnosti, izuzev medijskog senzacionalizma, o
ovom slu~aju nije ~ula ni jedan suvisla rije~. Dobro, svi znamo da je ~etni{tvo
ekstremisti~ka i genocidna doktrina, da je grozno {to legitimini lider bo{nja~kog
naroda dobija takve prijetnje, itd, itd., ali bi se reakcija na ovu reprizu teroristi~kih
prijetnji morala ispoljiti sa vi{e smisla od pukog evidentiranja vru}e vijesti. Evo
na {ta konkretno mislimo

^etnici u gostima
Zemlja porijekla ove prijetnje su Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. U kolijevci
zapadne demokratije postoji i djeluje organizacija koja se bavi terorizmom
^etni~ki ravnogorski pokret. Sav civilizirani svijet, svojom ili nametnutom voljom,
podr`ava ameri~ko nastojanje da sankcionira dr`ave koje pru`aju uto~i{te
teroristima. Napose, zbog ka`njavanja takvih dr`ava u posljednjoj su se godini
dogodila dva rata. Malo ko spori privatno pravo najmo}nije dr`ave svijeta da se
na takav na~in obra~unava sa teroristima. Slijed logike ukazuje da dr`ava koja
pru`a uto~i{te teroristi~kim organizacijama snosi odgovornost za teroristi~ke
akcije, i sukladno tome, takvu dr`avu treba sankcionirati, ili promijeniti njen
teroristi~ki re`im. Procjena je ispravna, jer kada se teroristi~ke organizacije, u
svim krajevima svijeta, na|u u poziciji ilegale, bit }e im kud i kamo te`e djelovati
nego ako ~ine dio vojne strukture neke dr`ave. Dodu{e, jedino }e fa{isti~ki Izrael
legalno, pred o~ima svijeta, nastaviti genocid nad Palestincima.
Me|utim, valja se zapitati - kakva je razlika izme|u ma koje tzv. islamske
teroristi~ke organizacije i ^etni~kog pokreta? I jedno i drugo su teroristi koji za
cilj imaju ugro`avanje demokratskog i humanisti~kog poretka, ubijanje nevinih
ljudi, stvaranje haosa. Jedina razlika me|u njima je u tome {to su jedno muslimani,
a drugo kr{}ani. Te{ko je vjerovati da bi Amerika tolerirala ^etni~ki teroristi~ki
pokret samo zbog toga {to u njemu djeluju kr{}anski teroristi, u ~ijoj je ideolo{koj
osnovi ubijanje muslimana na Balkanu. Balkan je toliko sitan za rasprostranjenost
ameri~ke mo}i da je nelogi~no da Sjedinjene Dr`ave gube moralni i medijski
kredibilitet zbog nekog, za ameri~ki horizont, sitnog teroristi~kog pokreta. Ipak,
principi su principi, pa djeluje nevjerovatno da najmo}nija dr`ava svijeta jedan
234

Dnevnik revolucije

princip primjenjuje prema prema teroristima sa islamskim predznakom, a drugi

princip prema teroristima s kr{}anskim predznakom. Na `alost, stvarnost, zasad,
govori da je tako.
^etni~ki teroristi~ki pokret u Sjedinjenim Dr`avama ima bogatu tradiciju.
U vremenima komunizma bio je glavna ideolo{ka i logisti~ka destinacija svim
Srbima koji su se borili za ru{enje Jugoslavije i stvaranje tzv. velike Srbije. To {to
je ameri~ka administracija jedan terorizam tuma~ila kao antikomunizam mo`da
se i mo`e pravdati tada globalnom borbom protiv komunisti~ke prijetnje. Iako, i u
tom kontekstu, neshvatljivo je da dr`ava koja je predvodila svjetsku antihitlerovsku
koaliciju, i koja je najzaslu`nija za ishod Drugog svjetskog rata, pru`a uto~i{te
snagama koje su se borile na strani Adolfa Hitlera. Ali, eto, i to da zanemarimo.
Me|utim, sa slomom komunizma prestali su svi racionalni razlozi da Sjedinjene
Dr`ave pru`aju uto~i{te ^etni~kom teroristi~kom pokretu.
Kao {to se vr{e opse`ne analize djelovanja islamskih teroristi~kih
organizacija, tako se sa lako}om mo`e utvrditi koliko je ^etni~ki pokret, sa
sjedi{tem u SAD, doprinio u rasplamsavanju agresije na BiH i Hrvatsku, te
lobisti~kom obmanjivanju ameri~ke diplomatske javnosti, ~ime su nanesene
ogromne {tete u naporima za preddejtonsku uspostavu mira u BiH, a {to se mjeri
desetinama hiljada ljudskih `ivota. Sjedinjene Dr`ave su na kraju morale
intervenirati u Srbiji i Crnoj Gori, jer je bauk Milo{evi}evog fa{izma ve} toliko
oja~ao da diplomatski napori nisu mogli dati nikakvog efekta. Odgovornost
^etni~kog pokreta iz SAD u tome je neupitna.

Ameri~ka srbovizija
Postoje opravdane sumnje da Sjedinjene Dr`ave nastoje stabilnost Balkana
graditi sa vojno nadmo}nom Srbijom i Crnom Gorom, i ekonomski nadmo}nim
Slovenijom i Hrvatskom. Na tom putu, navodno, Srbiji }e biti opro{teno sve {to je
po~inila za vrijeme Milo{evi}evog re`ima, uklju~uju}i i Tu`bu BiH protiv SCG. Po
toj naopakoj logici, Njema~koj je trebalo oprostiti ratne od{tete, koje i danas pla}a,
~im se ustanovilo da Hitlera vi{e nema me|u `ivima. Me|unarodno pravo precizira
da su dr`ave odgovorne za ono {to po~ine, bez obzira na promjenu vladaju}e
strukture. Napose, Srbi su mnogo puta ponovili izbor Milo{evi}a, kao {to u BiH i
danas ponavljaju izbor Karad`i}evog SDS-a, te je te{ko, pored najbolje volje,
ignorirati kolektivnu krivicu. No, nesporno je da se na BiH vr{e strahoviti pritisci
da povu~e Tu`bu protiv SCG, a u opcijama vansudske nagodbe se ide tako daleko
da se ~ak predla`e i ukidanje Republike Srpske. Paradoksalno je otkud SCG pravo
da predla`u promjene unutarnjeg ustrojstva BiH, ili, pak, time potvr|uju kontinuitet
svoje agresije na BiH. Ako je ta~no da se SCG nastoji od Zapada instalirati kao
glavni faktor vojne stabilnosti na Balkanu, onda se mo`e ra~unati sa odre|enim
blagonaklonostima Sjedinjenih Dr`ava prema svemu {to je dio velikosrpske
tradicije, poput ^etni~kog teroristi~kog pokreta.

Pokret (ne)svrstanih terorista

No, Sjedinjene Dr`ave nemaju obavezu da vode brigu o na{im nacionalnim
i dr`avnim interesima. Kao i u prirodi, i u politici svako se bori za sebe. Srbi,
ponajbolje. Oni su uspijevali i poslije tri i po godine rata, i oko 200.000 ubijenih i
milion raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, dr`ati Zapad u stanju obmane, vezanih
ruku, naivnog vjerovanja da se Srbi bore za nekakvu slobodu pred ekstremnim
Bosanskim Muslimanima. A to {to su poru{ili 1000 d`amija, a {to ti ekstremisti
nisu poru{ili ni jednu crkvu, manje je bitno, to niko nije ni vidio, jer je Zapad vidio
jedino sliku koju su mu servirali Srbi.
Dakle, nisu Sjedinjene Dr`ave krive {to im niko iz BiH nije diplomatskim
putem, u vidu protesta, ukazao da pru`aju uto~ite teroristi~koj organizaciji ~ija
Dnevnik revolucije

235

ideologija je glavni krivac za balkanski haos. Upravo zato smo kazali da se u

povodu prijetnji Sulejmanu Tihi}u iz BiH nije ~ula ni jedna suvisla reakcija.
Teroristi~ka prijetnja {efu dr`ave, koja sti`e iz Sjedinjenih Dr`ava, povod da se
dr`ava BiH obrati makar Ambasadi SAD u BiH i da tra`i obja{njenje za porijeklo
prijetnje. To nije u~inio niko, mo`da ne toliko zbog toga {to mu takva mogu}nost
nije naumpala, koliko zbog ~injenice da se odnos bh. dr`avnih organa i funkcionera
prema Sjedinjenim Dr`avama odve} ne zasniva na partnerstvu, ve} isklju~ivo na
poslu{nosti. Mo`da se misli da bi se Sjedinjene Dr`ave mogle na}i uvrije|ene ako
bi se od njih tra`ilo da zabrane djelovanje ^etni~kog teroristi~kog pokreta na
svome tlu. Paradoksalno je da su se na listi nepo`eljnih osoba u SAD na{li mnogi
~etni~ki zlo~inci, poput Karad`i}a i Mladi}a, a da u toj zemlji djeluje njihova
organizacija.

Beograd kao edukativni centar

tzv. islamskog terorizma
Ako uprkos svemu u Sjedinjem Dr`avama nema volje da se zabrani
djelovanje ^etni~kog pokreta, ~ije su teroristi~ke aktivnosti nesporne, i ako nema
pameti i volje iz BiH da se tra`i za{tita pred teroristi~kim prijetnjama, postoji jo{
jedan momenat koji bi neovisno od ovih relacija mogao biti bitan za SAD kad je u
pitanju pru`anje uto~i{ta ^etni~kom pokretu.
Ni u vrijeme agresije na BiH SCG nije prekidala, i ~ak je intezivirala svoje
diplomatske veze sa Irakom, Libijom, pa i Iranom koji se potvrdio kao prijatelj
Bosanskih Muslimana. Ni ovi vrli bratski muslimani nisu prekidali veze sa
Beogradom, {to je trebao biti moralni stav prema velikosrpskom genocidu nad
Bosanskim Muslimanima. Poznato je da su se ira~ki oficiri obu~avali u JNA, a da
su srbijanski instruktori neposredno uo~i novog rata u Iraku boravili u Bagdadu,
spremaju}i ira~ki otpor Ameri~koj armiji. Ove veze beogradskih vojnih i
obavje{tajnih struktura, koje danas imaju ~etni~ku ideologiju, sa islamskim
svijetom, vuku korijene jo{ iz vremena Pokreta nesvrstanih. Beograd je ve}
decenijama evropska edukativna baza vojnicima iz islamskog svijeta. Ko zna
koliko je kroz beogradske vojne {kole pro{lo dana{njih tzv. islamskih terorista?!
Ova tema bi trebala biti indikativna za ameri~ko nastojanje da se otkriju svi izvori
podr`avanja terorizma u svijetu. I to tim prije jer su se u jednom momentu tzv.
islamski teroristi i ~etnici na{li u zajedni~kom frontu protiv Sjedinjenih Dr`ava.
Bo{njaci su, s druge strane, oduvijek Sjedinjene Dr`ave do`ivljavali kao svog
najpouzdanijeg prijatelja. Na `alost, rije~ je o uobrazilji, jer je za prijateljstvo potrebna
obostrana volja.
Br. 90. 16. IX 2003.

236

Dnevnik revolucije

Trebaju li nam strane d`amije dok ne obnovimo svoje

Islamski feudalizam
Sakralna vrijednost poru{enih d`amija je na{a veza sa povije{}u
Bosne. Ako izignoriramo tu vezu, i ako svoj islam oslonimo na
d`amije gra|ene u 21. stolje}u, i sebe }emo naslikati kao do{ljake
na balkansko tle, kao strano tijelo koje je tu od ju~er.
Totalitarni gen odre|uje zagubljenost bosanskog dru{tva, a poglavito
Bo{njaka. Srbi i Hrvati su demokratski hendikep nadomjestili velikodr`avnim
ciljevima. Bo{njaci, nau~eni da vazda budu no{eni sudbinom, nemaju snage
uspostaviti ma kakav cilj. Da bi se put prona{ao, i putnik usmjerio, valja povesti
dijalog, jer se samo kroz propitivanje pro{losti i sada{njosti mo`e izbistriti ambicija
za budu}nost. No, totalitarne navike ovdje isklju~uju dijalog kao bogohulnu
aktivnost. Otud nikad Bo{njaci nisu poveli dijalog o u~incima SDA, kao {to nikad
ni predstavnici tzv. demokratske alternative nisu poveli dijalog o uzrocima poraza
SDP-Alijanse. Valjda se misli da bi kriti~ko promi{ljanje moglo ugroziti njihove
politi~ke pozicije, a nema ubjedljivijeg ugro`avanja od teto{enja slabostima i
sujetama. Ovo pravilo jednako va`i i za ljude i za partije, i za svaki drugi oblik
`ivota na Zemlji.

Antikriti~ki monolog SDP-a

Upravo zbog {utnje koja je uzrokovana totalitarnim navikama, mi danas
tapkamo u mjestu, svejedno da li govorili o u~incima politike SDA ili SDP-a. Tek
prije neki dan Zlatko Lagumd`ija je nalo`io svim lokalnim organizacijama SDP-a
da obznane plakat u kome objavljuju da }e SDP u narednom periodu organizirati
tribine po op}inama, na kojima se navodno `eli susresti sa kriti~kim mi{ljenjem
javnosti. Na tirbini SDP-a u Srebreniku vidjelo se na {ta }e li~iti to kriti~ko suo~enje.
Dovezeni su autobusi SDP-ovih aktivista iz okolnih op}ina, koji su freneti~no
pozdravili svog lidera, aplaudiraju}i po diktatu na svaku njegovu ispraznu parolu.
Uz lidera SDP-a, na bini je bio i biv{i guverner Tuzlanskog kantona Selim Be{lagi},
o ~ijim je kriminalnim aktivnostima, za njegovog mandata, napisano stotine
tekstova, na koje SDP nikada nije reagirao ni na koji na~in. U vrijeme Be{lagi}eve
vladavine Tuzlanski kanton je bud`etska primanja umanjio za tri puta, jer je
uspostavljen kriminalni, paralelni sistem naplate poreza, koji je dobio dimenziju
uzimanja reketa od strane dr`avne mafije. Mnoge firme su uni{tene, kriminalno
privatizirane, a nezaposlenost se pro{irila. No, nikome u ovoj robotiziranoj sali
nije naumpalo da povede kriti~ki dijalog o u~incima vladavine SDP-Alijanse. Tvrdilo
se da vlast SDA nije ni{ta uradila za godinu dana, da je stanje sve gore i gore, ali se
zaboravilo kazati da je trenutni haos posljedica kriminalne vladavine SDP-Alijanse,
koja je samo u Tuzlanskom kantonu zatekla bud`et od 300 miliona maraka, da bi
ga na kraju mandata srozala na nekih stotinjak miliona maraka. Sve u svemu, bio
je to ortodoksni, komunistoidni monolog Zlatka Lagumd`ije, pra}en naru~enim
aplauzima. Od kriti~kog dijaloga unutar SDP-a, dakle, nema ni{ta.
Dnevnik revolucije

237

Kokuzluk i ugursuzluk
Potpuno je identi~na slika u SDA. Paradoksalno je da je SDP do izbora 2000.
upravo `estoko kritikovao mindersku, sehard`ijsku, autokratsku stukturu
vladavine SDA, a da je godinu-dvije poslije preuzeo iste obrasce vladavine. Ono
{to su u SDA bili poznati nam mindera{i, to su u SDP-u Zlatko Lagumd`ija, njegovi
kumovi i dvorjani, na ~elu sa suprugom mu Aminom, nekada{njom gardaroberkom
u Kamernom teatru 55, a sad najednom uspje{nom biznismenkom ~ijoj su se ko fol
marketin{koj agenciji poslovi namije{tali na principu mafija{kog reketa. U toku
dvogodi{njeg opozicionarstva, koje je podatno za dola`enje pameti, u SDA se nije
promijenilo ni{ta, izuzev {to Sulejman Tihi} i Seada Palavri} imaju kvalitetne
solisti~ke istupe, ali to nije snaga politi~kog kolektiviteta, ve} volja pojedinaca.
Dijalog je mrtav, jer se nikad nije ni rodio.
Ovaj uvod smo sa~inili kako bi pozicionirali jedno od pitanja koje nije nikada
demokratski i dijalo{ki razmatrano u bo{nja~kom dru{tvu, a to je pitanje izgradnje
poru{enih d`amija, odnosno ekspanzija izgradnje novih d`amija, uz ignoranciju
vi{e stotina ru{evina. Poznato je da se Islamska zajednica ni do danas nije oslobodila
feudalisti~kog promi{ljanja svoje uloge, vjerovatno jer strahuje da bi ulazak dijaloga
u njene avlije mogao razbrkati lagodan `ivot vjerskih slu`benika. Otud se pored
hiljade diplomanata nekoliko medresa u BiH ne mo`e na}i ni jedan jedini zaljubljenik
u islam koji bi oti{ao u Podrinje da bude uz vjernike, povratnike. Bezbeli je ljep{e
mlatiti pare na d`enazama u bo{nja~kom okru`enju, nego i}i me|u ove ostavljene
i zaboravljene Bo{njake, gdje nema ni para, ni sigurnosti, ni hladovine. Hiljade
diplomanata su naopako motivirani u pogledu razumijevanja svoje uloge u islamu,
i uloge islama u Bo{njaka.
Dovoljno je pogledati zarasla i zapu{tena mezarja {irom Bosne, a posebno
u urbanim sredinama, gdje se ljeti trava oko mezareva kosi samo ako }e se tu
neko ukopati, pa razumjeti da oko hiljadu maraka koliko Islamska zajednica uzima
po d`enazi u kona~nom skoru biva astronomska suma ~iji bi stoti dio bio dovoljan
da mezarja, kao slika duhovne higijene jednog naroda, budu zavijena u ~istotu i
bri`nost. Muftije u posljednjim modelima d`ipova, hod`e sa d`id`avim
narukvicama i pederskim prstenovima, te ostali uposlenici Islamske zajednice
koji su povjerovali da su povla{tena kasta u dru{tvu, o~ito nisu spremni ni na
kakav dijalog, jer bi im se taj stoti dio ukupnih, basnoslovnih prihoda mogao
odlomiti za duhovnu higijenu naroda. Dodu{e, valja napomenuti da su imami u
nekim mjestima, recimo u Gra~anici, pozivali na d`umama ljude da se organiziraju
akcije ure|enja mezarja, ali se samo jedan d`emat odazvao. Za{to? Mo`ebit zato
{to d`ematlije znaju da Islamska zajednica ima dovoljno novca da plati ure|enje,
ali ne `eli odre}i se ni cvonjka u tu svrhu? Mo`ebit zato {to smo u kriti~noj masi
ugursuzan narod pa }emo mirne du{e gledati kako je trava prerasla ni{ane na{ih
bli`njih? Svejedno, opravdanja nema. Srbi i Hrvati si takav ugursuzluk nikada ne
bi dopustili.
Ovaj ilustrativ oko mezarja samo ukazuje da je Islamska zajednica odrvenila
na suptilne osje}aje, kao {to i svaki skorojevi} zaboravi na vrijeme kad je bio
obi~ni smrtnik. [teta po Bo{njake je nesaglediva, jer bi upravo Islamska zajednica
morala biti nosivi stub sna`enja naroda, kojeg nema bez dijaloga i kriti~kog
promi{ljanja. Ovakva Islamska zajednica ne mo`e pokrenuti takav dijalog, jer bi
se lako otkrile i sve njene sintosopstveni~ke, malodu{ne, nebo{nja~ke, pa ponegdje
i nemuslimanske osobenosti.

D`amije i bo{nja~ki `ivot

Jedno od pitanja koje bi Islamsku zajednicu moglo dota}i u `ivac njene
aktuelne slabosti jeste politika obnove i izgradnje d`amija. Dosad u BiH niko nije
napravio istra`ivanje o broju i karakteru vjerovatno na desetine novih d`amija
238

Dnevnik revolucije

koje su gra|ene parama Saudijske Arabije i koje ni po ~emu ne podsje}aju na

islam u Bosni. Istovremeno dok su gra|ene te d`amije, koje nalikuju na saharske
{atore, zjapilo je stotine zgari{ta na kojima su nekad bile d`amije koje su poru{ili
~etni~ki i usta{ki teroristi.
Dilema je grdna: da li saudijskim nazovi prijateljima kazati kako nama ne
trebaju nove d`amije, prije nego {to obnovimo stare, i tako odbiti mogu}nost
izgradnje novih d`amija po Bosni, koje jesu prilog prisutnosti islama? Ili, pak,
prihvatiti o~ito rezolutnu ponudu saudijskih nazovi prijatelja koji `ele davati pare
samo za nove d`amije, u duhu i stilu svog podneblja? Uz to, izgradnja novih d`amija
upo{ljava mnoge ljude, hrani mnoge porodice, pa i slu`benici Islamske zajednice
se u tim poslovima bezbeli fino opare.
Kakve su posljedice? Sakralna vrijednost poru{enih d`amija je na{a veza
sa povije{}u Bosne. Ako izignoriramo tu vezu, i ako svoj islam oslonimo da d`amije
gra|ene u 21. stolje}u, i sebe }emo naslikati kao do{ljake na balkansko tle, kao
strano tijelo koje je tu od ju~er. Nema nikakve dileme oko nu`nosti obnove i
izgradnje d`amija, jer tamo gdje su d`amije tu je i bo{nja~ki `ivot. Ali, mora biti
dileme oko tako olakog, stihijskog tretmana ovog izuzetno va`nog pitanja. Islamska
zajednica je morala razumjeti da za Bo{njake nema bitnijeg pitanja od obnove
d`amija, ba{ onakvih kakve su bile, kako bi svojim historijskim izgledom svjedo~ile
o kontinuitetu bo{nja~kog `ivota u BiH. Na `alost, doga|alo se da se na mjestima
poru{enih d`amija grade posve druk~ije gra|evine, koje ni po ~emu ne podsje}aju
na d`amiju koja je tu postojala 300 ili 400 godina.
Prvi svijetao primjer obnove jedne d`amije ba{ onakvom kakva je bila
dogodio se u Stocu, gdje je Careva d`amija obnavljana ~ak po graditeljskim
recepturama iz vremena kada je pravljena, sa upotrebom kozje dlake u malteru i
sl. No, manje je poznato da su stola~ke d`ematlije Carevu d`amiju obnovile bez
supervizije Islamske zajednice, jer je prijetila opasnost da na tom mjestu nikne
neki saudijski {ator.

Ru{enje poru{enog
Povod za ovaj tekst zapravo je sramno uti{ani politi~ki skandal koji se
dogodio u Livnu, gdje je nadle`na op}inska slu`ba Islamskoj zajednici nalo`ila da
ukloni ostatke centralne livanjske ^ur~inica d`amije, koji su usta{e minirale 25.
aprila 1994. godine. Inspektor koji se zove Hrvoslav Perkovi} je 2. septembra
Med`lisu IZ Livno uputio nalog da u roku od 15 dana poru{e poru{eno, uprkos
tome {to je Med`lis jo{ prije dvije godine uputio svu potrebnu dokumentaciju i
zahtjev za obnovu. Prva za~koljica je nastala kada je nadle`ni organ vratio
dokumentaciju sa zahtjevom da se gradi d`amija kakva je bila, a bez kupole koja
je predvi|ena ovim projektom. Med`lis je u{ao u `albeni postupak, tra`e}i da ne
gradi d`amiju kakva je bila prije ru{enja, ve} kakva je po nekim predanjima bila
prije 300 godina. Vjerovatno bi se dogodila jo{ neka opstrukcija i da je Med`lis
ispo{tovao zahtjev nadle`nog organa, ali je to nebitno za na{u temu. Bitno je
pitanje: ^emu insistiranje da obnavljamo i gradimo d`amije u ma kakvom drugom
obliku i duhu osim u onom koji svjedo~i da je ovo na{a zemlja?
Na ovo pitanje nema u~inkovitog odgovora bez dijaloga i bez spremnosti
da se ~uje kritika, i da se uva`i mi{ljenje koje je najrazumnije. Odsutvo dijaloga
nas po ovom pitanju, kao i po svakom drugom, vodi u ti{inu, u zaborav, u propast.
Onaj ko prije~i dijalog u islamu, o islamu, taj nema veze sa islamom. Islam nije
feudalizam, jer se nad njim ne mo`e uspostaviti vlasni{tvo.
Br. 91, 30. IX 2003.

Dnevnik revolucije

239

Igrale se delije ispred {uplje }elije

Kako BUBANJ la`e

U Vojno-istra`nom zatvoru u nekada{njoj Kasarni Viktor Bubanj
nije ubijen ni jedan jedini Srbin. Kako je onda mogu}e da srpski
logora{i izmisle da je tu ubijeno 2000 Srba?! Jednostavno, oni
znaju da }e la`, koju niko ne demantira, nekada postati istina.
Poku{aj srpskih logora{a da na nekada{nju kasarnu Viktor Bubanj u
Sarajevu, a dana{nje sjedi{te Dr`avnog suda, postave plo~u u spomen na svoje
navodno stradalni{tvo, vrhunac je vanjske i unutarnje licemjernosti. Srpski logora{i
su ceremoniju tempirali dan prije otvaranja Memorijalnog centra u Poto~arima,
~ime su posvjedo~ili svoj odnos prema zlo~inu. Drugo, postoje desetine li~nosti u
Sarajevu koje su i po slu`benoj, i po moralnoj liniji trebale osjetiti potrebu da
progovore o Vojno-istra`nom zatvoru u kasarni Viktor Bubanj kao o instituciji
dr`ave koja je funkcionirala u skladu sa zakonom i pod stalnom kontrolom dr`avnog
Predsjedni{tva. Te{ko je razumjeti za{to {ute, recimo, predstavnici Srpskog
gra|anskog vije}a, kad mnogi od njih znaju da su tvrdnje srpskih logora{a bezo~na
la` koja je u funkciji anuliranja zlo~ina Karad`i}eve hunte. Za{to {ute brojna
sarajevska udru`enja koja se bave promocijom multikulture, a koja su i te kako
spremna da ekstremizam ~eprkaju samo kod Bo{njaka? Zar nije sveta moralna i
intelektualna obaveza svjedo~iti pravdu i istinu?

Sukob s turskim genima

Srpski logora{i, predvo|eni svesrpskim politi~kim establi{mentom
Republike Srpske, tvrde da je u kasarni Viktor Bubanj ubijeno 2000 Srba. Razmjere
ove tvrdnje su jednako fantasti~ne kao i ma koja od stotine la`i paljanske
propagande, poput one, recimo, da Alijini mud`ahedini srpsku djecu bacaju u
kaveze u zoolo{kom vrtu, gdje ih pro`diru izgladnjeli lavovi. Istina je sljede}a: U
kasarni Viktor Bubanj nije ubijen ni jedan jedini Srbin!!!
Kako je onda mogu}e da srpski logora{i izmisle 2000 ubistava? Odgovor
spada u domen psihijatrije, jer je samo u kobinaciji ludila i zlobe mogu}e iz ni~ega
izmisliti zlo~in. Velikosrpska propaganda je koncentrat kolektivnog srpskog ludila,
koje su ugledni svjetski psihoanaliti~ari ozna~ili kao transgeneracijsku traumu,
uo~iv{i da Srbi i danas `ive u 1389. godini, u ambiciji da namire ra~une za poraz
na Kosovu. Ta kolektivna i{~a{enost pora|a sve druge distorizije psihosocijalnog
pona{anja, od stavljanja ubistva muslimana na pijedestal nacionalne vrline, pa do
morbidnih laganja na svakom koraku.
Srbi su, u kriti~noj masi, svjesni da ne mogu promijeniti svoje turske gene,
s kojima su u zavadi, a taj dramski sukob na kraju rezultira mirenjem sa svojom
ubogo{}u. Invalidnost srpskog kolektivnog uma dala bi se lako prevazi}i, ali
logikom tolerancije i humanizma. Budu}i da je srpstvo primitivno, ono ne mo`e
dose}i taj uvid za izlazak iz mentalnog }orsokaka. Sukob s turskim genima se
nastoji prevazi}i stalnim `ivotom u nastavku Kosovskog boja, {to je budala{tina
240

Dnevnik revolucije

samo po sebi. Srpski `ivot u budala{tini generira razne naopake osobenosti, a

nadasve patolo{ku potrebu za laganjem. Prisjetimo se koliko je puta u toku agresije
TV Beograd slikala muslimanske `rtve srpskih zlo~ina, a onda na sva pravoslavna
zvona tvrdila kako su to nevini Srbi koje su pobili Alijini mud`ahedini. Takva
morbidnost svojstvena je samo zlo~ina~kom umu, koji se po pravilu ra|a iz ranjenog
identiteta. Srbi su Turci, a htjeli bi da nisu, pa s kamama zaganjuju Bo{njake koji
su zadr`ali slavensku, bjeloputu krv, te su vi{e Slaveni, nego {to su to sami Srbi.
[ta se sad tu mo`e {to su turski askeri tasla~ili pravoslavne `ene, a ostavili na
miru `ene onih {to su pre{li na islam. Dabudu se i Srbi u~lanili u muslimane, pa bi
danas bili Slaveni, poput plavokosih i plavookih Bo{njaka. Logi~no je, brate, to {to
Srbe razaraju turski, brkati geni. Bila je taka politi~ka situacija.

Karad`i}ev logora{ki marketing

Srpska propaganda je genetski, tradicionalno zasnovana na la`ima, ali s
jasnom ra~unicom. Oni znaju da }e optu`ba o 2000 ubijenih Srba preplaviti internet
sajtove, pro}i kroz novine, sti}i na mnoge diplomatske stolove, a da tu la` niko iz
Sarajeva ne}e demantirati. Godinama su uspijevali Svijet dr`ati u zabludi da
Sarajlije ubijaju sami sebe, jer su znali za mo} propagande. Bosanci, s druge strane,
imaju bogumilski feler, pa vjeruju kako }e Dobro i Zlo popeglati neko odozgo. Otud
je velikosrpska la` uvijek u prednosti nad bosanskom istinom.
Izmi{ljanje zlo~ina u Sarajevu u interesu je globalnog projekta za BiH, po
kome su svi jednako krivi za rat. Ubjedljivi debalans izme|u `rtava i zlo~inaca
nemogu}e je poravnati istinoljubljem. Mnogi }e jedva do~ekati da Srebrenica,
Markale, Kapija, Luka ili Keraterm dobiju ma kakvu protute`u na klackalici
uravnilovke.
Zdravom logikom, pak, lako je utvrditi da srpski logora{i morbidno la`u. I to
uo~i otvaranja Memorijalnog centra u Poto~arima. Uz sve logora{e svijeta ide
maksima da - zlo~in nema naciju, pa bi bilo logi~no o~ekivati da se i srpski logora{i
nepoliti~ki i anacionalno odnose prema svakom po~injenom zlu. Naprotiv, oni su
odlu~ili svojim navodnim patnjama minimiziraju zlo~in u Srebrenici. Time su se
stavili na stranu velikosrpskog zlo~ina nad 10.000 Srebreni~ana. Time su, zapravo,
sebe delo`irali iz svjetske porodice logora{a. Ako su tu, uop}e, ikada i bili.

^lanovi Dr`avne komisije

U Dr`avnu komisiju za kontrolu zakonitosti postupanja pripadnika
TO i Policije imenovani su: Miodrag Simovi}, predsjednik, Ranko Nikoli},
[ahbaz D`ihanovi}, Sead Dautba{i}, Martin Ragu`, Zdravko Kne`evi}, Jusuf
Pu{ina, @arko Buli} i Ekrem Galijatovi}, od kojih su svi bili predstavnici
dr`avnih institucija iz oblasti pravosu|a.

Su}ut za izmi{ljenje `rtve

Srpski logora{i prije li~e na glumce u predstavi Doga|anje naroda, nego na
ljude koji su pro{li kroz logore. Vidi se to po jeftinim trikovima. Recimo, svoju
spomen-plo~u su prekrili dr`avnom bh. zastavom, da ko fol iska`u svoju privr`enost
bh. dr`avi, a sve drugo {to su po~inili je transparentna podr{ka idejama Radovana
Karad`i}a. Dalje, svesrpski politi~ari koji su bili nazo~ni pred biv{om kasarnom
Viktor Bubanj, svoj su odlazak u Srebrenicu uslovili dolaskom bo{nja~kih
funkcionera na ceremoniju postavljanja tzv. spomen-plo~e. Paravac je `alosno
ustvrdio da je propala jo{ jedna prilika za pomirenje, koje bi se dogodilo ako bi
Sulejman Tihi} do{ao da se pokloni izmi{ljenim srpskim `rtvama izmi{ljenog
zlo~ina, i ako bi Paravac oti{ao u Srebrenicu da se pokloni stvarnim `rtvama
Dnevnik revolucije

241

stvarnog zlo~ina. Sude}i po demokratskoj i multikulturalnoj ti{ini koja se nadvila

nad ovu ponudu, bi}e da se i Krug 99, Fincijeva Komisija istine i pomirenja i razni
vrli intelektualci sla`u sa mogu}no{}u pomirenja u stilu: Neka se Bo{njaci pokaju
zbog izmi{ljenih zlo~ina, pa }e se i Srbi pokajati za stvarne zlo~ine.
Svesrpsku jeftinu la` o 2000 ubijenih najlak{e je utvrditi ~injenicom da
javnosti nije predstavljeno ni jedno jedino ime ni jedne jedine `rtve. Kad znaju
ovoliku halabuku napraviti oko nepostoje}ih zlo~ina, zamislite koliku bi gu`vu
pravili kad bi imali podatke o makar jednom Srbinu koji je navodno ubijen u
kasarni Viktor Bubanj?!
Tekst na njihovoj plo~i je, {to bi narod rekao, okruglo pa na }o{e, a da imaju
imena `rtava, logi~no, ta imena bi se na{la umjesto teksta koji ni{ta ne zna~i.
Dalje, ako ve} tvrde da je tu ubijeno 2000 Srba, pa valjda taj podatak baziraju na
nekoj evidenciji. Trebalo bi ih zamoliti da javnosti predo~e makar deseti dio imena
sa svog nepostoje}eg spiska, uz obe}anje da }e gra|ani Sarajeva podi}i tu plo~u,
u uvjerenju da je svaki zlo~in samo zlo~in. Dakako, to se ne}e dogoditi, jer je rije~
o morbidnoj la`i, jer je pri~a o 2000 ubijenih samo jedna od bezbroj velikosrpskih
izmi{ljotina, i ni{ta vi{e.

Jadna majko svoja

Tekst tzv. spomen plo~e koja je trebala biti postavljena na kompleks
Dr`avnog suda glasi: Na lokaciji kasarne Viktor Bubanj u toku rata 19921995 bio je uspostavljen logor smrti za Srbe. Blizu dvije hiljade srpskih
civila je mu~eno, zlostavljano ili ubijeno. Njihove `rtve i stradanja moraju
svima biti opomena za budu}nost.

Izvje{taji Dr`avne komisije

Velikosrpska la` nam je pre{la u naviku, pa se oko nje plaho i ne ibretimo.
Me|utim, ibretimo se oko hipokrizije mnogih institucija i pojedinaca u Sarajevu
koji su morali reagirati na posljednju epizodu velikosrpske agresije na istinu.
Odluka o obrazovanju Dr`avne komisije za kontrolu zakonitosti postupanja
pripadnika TO i Policije donesena je od strane dr`avnog Predsjedni{tva 17. juna
1992. godine. U tekstu Odluke su u naredbodavnoj formi propisani visoko humani
i civilizacijski normativi postupanja sa osobama koje su li{ene slobode. Komisija
je mogla samoincijativno, ili na prijedlog gra|ana, reagirati i istra`iti sporne
slu~ajeve. Komisija je sa~inila mno{tvo izvje{taja, koje je razmatralo Predsjedni{tvo
RBiH, a izme|u ostalog tretirala je i Vojno-istra`ni zatvor u Kasarni Viktor Bubanj.
Do ovih izvje{taja se i danas mo`e do}i, a njihovu vjerodostojnost bi svojim
izjavama mogli potvrditi ~lanovi Komisije, sve sami ugledni i pristojni ljudi.
Me|u brojnim izvorima koji svjedo~e da se u Kasarni Viktor Bubanj nisu
doga|ali nikakvi zlo~ini, ve} da je to bio regularan vojno-istra`ni zatvor, za sve, pa
i za Srbe koji su se ogrije{ili o zakon, mo`e se uzeti i tekst u Oslobo|enju, od 5.
avgusta 1992., pod naslovom Dr`avna komisija u vojnom zatvoru, gdje je objavljeno
da su ~lanovi Komisije oti{li provjeriti glasine o postojanju tzv. logora za Srbe, i da
su se uvjerili u evidenciju zatvorenika, u korektno pona{anje osoblja, i sl. Utvr|eno
je da zatvorenici ~ak nemaju ni radnu obavezu, po ~emu im je bilo bolje i sigurnije
nego gra|anima Sarajeva. Zatvorenici su se, zapisano je, jedino `alili na manjak
hrane, ali su iskazali razumijevanje, jer su dijelili sudbinu gra|ana Sarajeva koje
je agresor, pored svega, iznurivao i gla|u. Kako je primijetio Alija ^abri}, koji je u
vrijeme agresije radio u kasarni bolje su `ivjeli zatvorenici nego civili. Njima
je Crveni kri` redovno donosio konzerve s mesom, dok su gra|ani Sarajeva
skapavali od gladi ka`e ^abri}, koji potvr|uje da je sastav zatvorenika bio
242

Dnevnik revolucije

multietni~ki. To tvrdi i general Ned`ad Ajnad`i} koji ka`e da je u zatvoru uvijek

bilo vi{e Bo{njaka nego Srba.

Viza za la`
Na kraju, opet dolazimo da stare pri~e da u Sarajevu ne postoji institucija
koja bi pratila, analizirala i reagirala na sve pojave koje su usmjerene kao
preoblikovanju istine o genocidnoj agresiji na RBiH. Ipak, moglo se o~ekivati da
}e neki pojedinci, koji znaju istinu o razlikama izme|u Sarajeva i Pala, osjetiti
moralnu ili patriotsku potrebu da reagiraju. Na `alost, na{a je {utnja dala licencu
novoj velikosrpskoj la`i. Nemojmo se ~uditi ako la` o 2000 ubijenih Srba u Kasarni
Viktor Bubanj uskoro postane istina. Samim tim {to naspram te la`i nije podastrto
stotine dokumenata i argumenata koji svjedo~e da su u Sarajevu i Srbi, kao i
Hrvati, Bo{njaci, Jevreji i ostali jedino bili `rtve Radovana Karad`i}a i njegovih
monstruma s brda.
Br. 92, 14. X 2003.

Dnevnik revolucije

243

Dnevnik revolucije

Ramazan bez Alije

Samo se kreteni raduju kad neko umre

Ramazanski spokoj uvla~i se u bosanske mahale, dok nad na{im krovovima

jo{ uvijek ledbe reakcije na Alijin odlazak. Kriti~na masa ljudi u postu {iri energiju
stalo`enosti, i njome obuzima i one za koje je ramazan ne zna~i ni{ta. Energija
smiraja do|e kao voda po vatri, razbuktanoj u konfliktima koje je donio razli~it
komemorativni tretman `ivota i djela Alije Izetbegovi}a. Ramazanska plemenitost
sama je po sebi egzil pred bahatim svakodnevljem, a pogotovo danas, poslije
Alijine smrti, kad u duhovnoj posve}enosti vrijedi poslagati utiske i predvidjeti
puteve.

Tetack in the chelo

Dogodile su se dvije ekstremne pojave koje odudaraju od namjere ve}ine
patriotskih Bosanaca da se od Alije Izetbegovi}a oproste u miru i dostojanstvu.
Prva pojava je vrije|anje i sataniziranje, a druga je hipokrizijsko glorificiranje
Alijine uloge. Ni jedan ni drugi pristup nisu ta~ni, drski su, i neprimjereni
univerzalnim obi~ajima opro{taja sa ne~ijim `ivotom.
Od Karad`i}evih sljedbenika se definitivno mo`e o~ekivati sve! Na vijest o
Alijinoj smrti oni su poru~ili: Alija je zlo~inac! Aliji je bilo mjesto u Hagu! Kao i u
mnogo drugih slu~ajeva, velikosrbi ne ka`u kako je to Alija zlo~inac. Gdje su ti
zlo~ini? Ima li makar i jedno mjesto pod Alijinom vla{}u koje li~i na ma koji od
stotine ~etni~kih konc-logora, gdje su ljudi ubijani sa stra{}u i perverznim porivima,
izdignutim na pijedestal srpskog nacionalnog interesa? Nema!!! Pa za{to onda
velikosrbi la`u? Zato {to su zlo~inci, od glave do pete, i {to im je la` prirodni
duhovni ambijent.
Velikosrpsko zlo~instvo i la`ljivost su rezultat kolektivne mentalne
perverznosti. Samo bi razvratan krme}i um, kakav je onaj Borislava Paravca,
mogao u vrijeme kolektivne boli Bo{njaka, poru~iti: Alija je zlo~inac. Paravac nije
ljudsko bi}e, ono je divlja svinja, ~varak s mozgom, ~iji bi `ivot prohujao u svinjcu
da mu Alija nije priznao Republiku Srpsku, naivno vjeruju}i da }e zakonski ambijent
kultivirati kolja~e i kretene. Alija se prevario, u najboljoj namjeri, jer nije imao
snage vidjeti da Bog u ljudsko obli~je obla~i i `ivotinje, poput Paravca, sa kojima
se jedino mo`e komunicirati daljinski, putem tetka u ~elo.
Istovremeno je reagirao i glavni Lagumd`ijin partner u RS, Milorad Dodik,
koji je poru~io da je bolest spasila Izetbegovi}a od odlaska u Hag. Dodik la`e!
Dodik vrije|a! Dodik urinira po bo{nja~koj boli! Njegova kretenska lupetanja lako
je razobli~iti. Jednostavno, zar bi ovoliki broj svjetskih uglednika odavao po{tu
nekome ko je trebao zavr{iti u Hagu?! Prisjetimo se, u povodu smrti Franje
Tu|mana iz Evrope se nije ~ula ni jedna pozitivna rije~, jer je prvi hrvatski
Predsjednik bio kandidat za Hag. Ubijao je bo{nja~ke i srpske civile, otvarao konc244

Dnevnik revolucije

logore, ru{io bogomolje, i ni po ~emu se nije razlikovao od Milo{evi}a ili Karad`i}a.

Za sve njih, Alija je pacifisti~ki i humanisti~ki gorostas.

Dommacha litha
Po moralnom peksinluku kod velikosrba ne postoje ideolo{ke razlike.
Paravac i Dodik su jedno te isto. Gotovo smo sviknuti na svesrpsko genocidno
bratstvo i jedinstvo. Iznena|uje nas, pak, doma}a radinost. Prijateljski Bosanski
kongres, za koji smo vjerovali da u konstruktivnoj kriti~koj misiji tematizira gre{ke
Izetbegovi}e politike, prosuo je po ljudskoj boli bibavu litu, vrijednu zgra`avanja.
Nekoliko sati poslije Alijine smrti, Bosanski kongres iz ^ikaga je obznanio tekst
pod naslovom: IZDAJNIK JE MRTAV @IVJELA BOSNA i HERCEGOVINA!
Bosanski kongres ima pravo vjerovati kako je Alija izdajnik. Ima pravo
prikupljati argumente u prilog svoje teze. Alija nije svetac pa da bude oslobo|en
kriti~kog suda. Sve je to normalno u demokratskom ambijentu. Me|utim, ono {to
nije normalno, {to je razvratno, pogano, ~etni~ko i usta{ko, jeste slavljeni~ko
raspolo`enje Bosanskog kongresa zbog Alijine smrti. Samo se kreteni raduju kad
neko umre. Ljudska bi}a od{ute, kad nemaju {ta re}i. U Sarajevu ima mnogo ljudi
koji Aliju smatraju negativnom i {tetnom pojavom za Bosnu i Bo{njake. Ali, ovi
ljudi {ute, jer je Alija nekome otac, nekome vo|a, nekome svetac, i ljudski je ne
poganiti ne~iju bol. Izuzetak je, dodu{e, Senad Avdi} Tucca, koji je odmah po
zagreba~kim medijima prosuo salve gadosti protiv Izetbegovi}a. Njegov gadluk
nije mogao sa~ekati koji dan, dok bol mine.

And the necriw and the criw

S druge strane, imali smo poplavu glorifikacija Alijine li~nosti. Obi~aj je da
se o mrtvima govori sve najbolje. Sporno je kad u ovom obi~aju sudjeluju politi~ari
koji su svoju platformu zasnovali na satanizaciji Alije i njegove politike. Lagumd`ija
povra}a hvalospjeve o Aliji. Mogao je tako nadahnuto govoriti i za Alijinog `ivota,
ali, nije. Pa ako mu je Alija ba{ toliki pozitivac, kako je mogu}e da su njegovi prvi
saradnici tzv. islamski teroristi?! Alija je imao apsolutnu vlast, {to se vidi i kroz
aktuelne reakcije u kojima niko ne spominje pluralizam, ve} samo i isklju~ivo
Aliju. Da nije bilo Alije, ne bi bilo ni Bosne ~ulo se stotine puta. Po tome, njegova
vlast je bila autoritarna. Dakle, ni jedan dr`avni funkcioner ne mo`e biti kriv za
tzv. islamski terorizam, a da i Alija ne bude kriv. Ako je za Lagumd`ijinu policijsku
dr`avu Alija velikan, pozitivac, mirotvorac, itd., onda su takvi i svi drugi u Alijinoj
piramidi vlasti. Lagumd`ija se s ra~unom prera~unao, jer je uo~io da svjetski
lideri {alju pozitivne poruke o Alijinoj ulozi, pa se i on pridru`io hvalospjevima.
Ali, du`an nam je objasniti vezu izme|u plemenitog Alije i njegovih opasnih
saradnika.
Ramazanska }e ~istota izbistriti nagomilane nejasno}e. Sve }e tra`iti svoje
mjesto. I oni tekbiri na Alijinoj d`enazi. Kao naslije|e Alijine gra|anske Bosne.
Br. 93, 28. X 2003.

Dnevnik revolucije

245

Vlada Tuzlanskog kantona legalizirala NACIZAM

Hrvatski nacizam
u bosanskim {kolama
U politi~koj povijesti tuzlanskog kraja samo je u vrijeme NDH-zije
{kolstvo bilo ustrojeno po nacisti~kim pravilima. [est decenija
poslije, Vlada Tuzlanskog kantona je vratila nacizam u {kolske
klupe: pristala je na ultimatum roditelja hrvatskih u~enika da
njihovu djecu ne mo`e u~iti niko drugi osim osobe hrvatske
nacionalnosti.
Politi~ko hrvatstvo je klju~ni krivac za dejtonsku sudbinu BiH. Prva izdaja
bh. patriotskog fronta, koji svoje utemeljenje ima u Referendumu o neovisnosti
BiH, kao ishodi{tu bosanskog otpora protiv velikosrpske politike Slobodana
Milo{evi}a dogodila se od politi~kog hrvatstva. Bila je to izdaja hrvatskih
nacionalnih interesa, ali i hrvatske nacionalne volje, koja je u punom kapacitetu
participirala u onih 64 odsto glasova kojima je izglasana neovisnost i suverenitet
RBiH.

Hrvati od bosanstva do nacizma

Prirodno i logi~no savezni{tvo Bosanaca i Hrvata protiv velikosrpske
okupacije Hrvatske i BiH izrodilo se u suprotnost, jer je primitivni i {picoliki hrvatski
predsjednik Franjo Tu|man za svoga saveznika odabrao Slobodana Milo{evi}a.
Iako je Milo{evi}eva genocidna soldateska skrivila smrt hiljade Hrvata, Tu|man
je velikosrbima pru`io ruku savezni{tva, a da se Hrvati nikad nisu osjetili poni`enim
i povrije|enim zbog toga. Ostalu pri~u znamo.
Ipak, valja ponoviti da bi nesu|eno antifa{isti~ko savezni{tvo Bosanaca i
Hrvata u otporu Milo{evi}evoj genocidnoj soldateski rezultiralo posve druk~ijim
ishodom za BiH. Na{a bi zemlja bila oslobo|ena i izgra|ena po volji kakvu su njeni
gra|ani, a Hrvati u punom kapacitetu, izabrali na Referendumu. No, politi~ko
hrvatstvo je svoju patriju vidjelo u tzv. velikoj Hrvatskoj, a ne u BiH, i otud je odmah
po po~etku agresije pristalo da grabi svoj, genocidni komad.
Sa stanovi{ta hrvatske hegemonije, projekat se isplatio. Hrvati su ~inili
ve}inu na 16 odsto bh. teritorije, a danas se prostiru na 27 odsto Federacije. U
vjerovanju da se hrvatski Mostar brani u Sarajevu, Tuzli ili Maglaju, Hrvati
ekonomski, pa i politi~ki, zauzimaju i ove prostore, ne zbog toga {to ih `ele pretvoriti
u etnonacionalnu pustinju, koliko zbog toga {to vjeruju da stabilnost osvojenih
teritorija ovisi od ulaska u dubinu bosanske fronte.
Tu|manacisti~ko politi~ko hrvatstvo do danas je obuzelo patriotski osje}aj
bh. Hrvata. To vi{e nisu isti ljudi. Za razliku od 1992. kada je postojala su{tinska
razlika izme|u referendumske volje bh. Hrvata i politike Franje Tu|mana i njegovih
bh. satelita, danas je politi~ka volja bh. Hrvata dominantno prilago|ena ciljevima
koje su Milo{evi} i Tu|man zacrtali u Kara|or|evu. Bosanski Hrvati danas su
velikohrvati, koji dejtonsku Bosnu do`ivljavaju kao privremeno rje{enje, dok se
ne steknu uvjeti za pripajanje tzv. hrvatskih teritorija u BiH susjednoj Hrvatskoj.
246

Dnevnik revolucije

Koliko je 1992. Hrvatski kolektivitet podr`avao bh. patriotsku ideju, i bio

zahvalan na bo{nja~kom savezni{tvu u odbrani Hrvatske od velikosrpske agresije,
toliko je danas hrvatski kolektivitet obolio od nacizma, i od mr`nje prema
Bo{njacima i bosanskoj ideji. Frapantna je ~vrsto}a hrvatske nacisti~ke volje, koja
napada i prostore na kojima nikad nije bilo hrvatsko-bo{nja~kih problema.
Napadnut je tuzlanski kraj. Na mala vrata, uz pre}utnu saglasnost hrvatskih
intelektualaca i udruga, i u tuzlanskom je kraju promovirana ideja o nacisti~kom
{kolstvu. Da stvar bude gora, legalizaciji hrvatskog nacizma u bosanskim {kolama
kumovala je Vlada Tuzlanskog kantona, i to njeni kadrovi iz reda SDP-a.

Hrvatska {utnja kao znak odobravanja

Na podru~ju TK nikada se nije dogodio sli~an slu~aj. Tuzlanski kraj je
uvijek bio pozitivan primjer me|uetni~ke sloge, po svim kriterijima. Otud
iznena|uje {utnja brojnih hrvatskih udruga i intelektualaca, koji su dozvolili
da im izvjesni Mato Matijevi}, predsjednik udruge roditelja iz [pionice,
{titi nacionalne interese, tako {to }e bo{nja~ke prosvjetare proglasiti
nepodobnim po nacionalnoj pripadnosti. U Tuzli je prije nekoliko godina
jednom Bo{njaku nelegalno poru{ena ku}a, kako bi se ba{ tu, gdje su po`eljeli
tuzlanski katolici, izgradio Katoli~ki {kolski centar. A {ta bi se desilo da je u
Tuzli nekom Hrvatu sru{ena ku}a zbog izgradnje medrese ili d`amije? Pa i
Papa bi se oglasio! Ni na jednu bo{nja~ku manifestaciju nije do{lo toliko
Hrvata, koliko je Bo{njaka do{lo na otvaranje K[C, sve s namjerom da se
poka`e vjera u su`ivot i toleranciju. Otud se o~ekivalo da }e hrvatske udruge
i intelektualci di}i svoj glas protiv promocije nacizma pod okriljem tzv.
za{tite hrvatskih nacionalnih interesa.

Kompromis je kapitulacija
Kada roditelji u~enika jedne nacionalnosti ne dozvoljavaju da im djecu u~i
nastavnik druge nacionalnosti, ~ija je isklju~iva grije{nost razli~ita nacionalna
pripadnost, i kad takvu nakanu uspiju sprovesti u djelo onda se takva pojava ima
zvati nacizmom. Nacional-{ovinizam je neta~na kvalifikacija za legalisti~ko
djelovanje nacionalne mr`nje, jer se za ovu pojavu ra~unalo uvijek da ima krivi~ni,
a ne legalisti~ki karakter. Nacizam je, pak, dr`avni sistem koji razlikuje vi{e i
manje vrijedne nacije. U Hitlerovoj Njema~koj je sistem propisao da jevrejski
nastavnik ne mo`e u~iti njema~kog u~enika, kao {to je Vlada Tuzlanskog kantona
upravo odobrila da bo{nja~ki nastavnik ne mo`e u~iti hrvatskog u~enika.
Vlada Tuzlanskog kantona je slovodobitno obznanila da je postigla
kompromis u povodu desetodnevnog bojkota nastave u podru~noj {koli u Srednjoj
[pionici, u Op}ini Srebrenik, gdje su hrvatski roditelji zabranjivali svojoj djeci da
dolaze na nastavu, jer im je u~iteljica trebala biti Bo{njakinja, Alma Fazli}, koja je
legalno primljena na konkursu, umjesto prethodne nastavnice, Hrvatice, koja je
oti{la na porodiljsko bolovanje. Roditelji su zainta~ili da njihovu djecu ni po koju
cijenu ne mo`e u~iti Bo{njakinja, iako taj stav nisu objasnili nikakvim argumentom,
u stilu kakva je razlika hrvatske i bo{nja~ke u~iteljice ako i jedna i druga izvode
nastavu po jedinstvenom nastavnom programu. Hrvatska u~iteljica, ako }e se
pridr`avati nastavnog programa, svakako ne mo`e izvoditi i{ta hrvatskiju nastavu
od one kakva je propisana, {to zna~i da bi i bo{nja~ka u~iteljica posve identi~no
prenosila znanje koje je zacrtano planovima koji va`e za sve {kole na podru~ju TK.
Razlika mo`e postojati jedino ukoliko roditelji o~ekuju da se hrvatska u~iteljica
ne}e pridr`avati nastavnog programa, pa }e u bosanskoj {koli prosipati
velikohrvatsku pri~u, {to je manje vjerovatno. Bi}e da je po srijedi isklju~ivo
Dnevnik revolucije

247

nacisti~ki osje}aj o vi{e i manje vrijednim nacijama, o vi{e i manje vrijednoj djeci,
po kojemu vi{e vrijednu djecu ne mo`e u~iti u~itelj iz manje vrijednog naroda. Jer,
da postoji ikakav argument izvan ove definicije, pa valjda bi ga saop}ili roditelji
hrvatske djece. Oni su, pak, ostali samo na svome ultimativnom zahtjevu da njihovu
djecu ne mo`e u~iti Bo{njakinja.
Kompromis Vlade TK se sastoji u tome {to }e umjesto Alme Fazli} nastavu
za prvi i tre}i razred izvoditi postoje}a u~iteljica, Hrvatica Vedrana Fo~akovi},
dok udruga roditelja negdje ne prona|e novu u~iteljicu hrvatske nacionalnosti,
umjesto legalno primljene u~iteljice Fazli}, ~ija su gra|anska i radni~ka prava
slomljena pod naletom nacisti~kog nasilja.

Pod zastavom susjedne dr`ave

Podru~na {kola u Srednjoj [pionici ukra{ena je {ahovnicama i
velikohrvatskom ikonografijom, tako da se sti~e dojam da ste u Hrvatskoj,
a ne u BiH. Jednonacionalnim obilje`jima nije mjesto u dr`avnim
institucijama, budu}i da ove institucije imaju zajedni~ka obilje`ja. To {to je
{kola u [pionici krcata nacionalnim obilje`jima susjedne dr`ave i vjerskim
znakovima, bilo bi isto kao kad bi svaki razred sa bo{nja~kom ve}inom
izvjesio zastavu sa ljiljanima i mjesec i poluzvijezdu. Pa ni tad pore|enje ne
bi bilo adekvatno, jer su ljiljani bili znak zajedni{tva i tolerancije. No, udrugi
roditelja je malo {to bi jedna bo{nja~ka u~iteljica radila pod hrvatskom
zastavom. Oni `ele da pod hrvatskom zastavom budu samo Hrvati, pa makar
i u dr`avi koja nije Hrvatska.

Kapitulacija i odgovornost
Vlada Tuzlanskog kantona time nije, kako tvrdi, napravila nikakav
kompromis, ve} je potpisala kapitulaciju Odluke o konstitutivnosti bh. naroda i
svih drugih akata koji proizilaze iz ustavne obaveze o ravnopravnosti svih bh.
naroda i gra|ana. Zakoni ne mogu biti predmet kompromisa, zapravo kapitulacije!
Pogotovo kad ta kapitulacija podrazumijeva promociju nacisti~ke doktrine o vi{e
i manje vrijednim ljudskim bi}ima, jer je ustoli~enje tog nasilja samo dno politi~kog
razvrata. Ako se u jednom dru{tvenom sistemu, a pogotovo u bosanskom, dozvoli
razvrstavanje gra|ana po arijevskom principu, onda je taj sistem pred raspadom.
Odluka Vlade TK da podr`i nacisti~ke ambicije roditelja hrvatskih u~enika, i da
bez komentara pogazi ne samo gra|ansko dostojanstvo u~iteljice Fazli}, ve} i
osnovni zakonski okvir na kome se zasniva bh. ustavni sistem otvara ambis u
kome }e se razmno`avati nacisti~ki apetiti.
Osnovni problem u ovom, kao i u svim drugim slu~ajevima inauguracije
nacisti~kih pravila u politi~kom `ivotu BiH, proizilazi iz demokratske retardiranosti
po kojoj se anarhija razumijeva kao demokratija. Sva{ta mo`e biti za{tita
nacionalnih interesa, pa i kad SDS u ime srpstva pobije 200.000 i raseli milion
Bo{njaka; i kad HDZ zapadnu Hercegovinu pretvori u etnonacionalnu pustinju
Vlada TK o~ito misli da je i udovoljavanje hrvatskim nacisti~kim zahtjevima ta
nekakva demokratija, u kojoj se udovolji svakome ko tvrdi da je ugro`en. Po toj
logici bi i narkomani, dileri, pedofili, homoseksualci i ostali otpadnici od pravila
civilizacije mogli tvrditi da su ugro`eni, jer im zakon ne dopu{ta da zaga|uju
`ivotnu okolinu. Dozvola Vlade TK da isklju~ivo hrvatski u~itelji u~e hrvatske
u~enike je ni{ta drugo do zaga|ivanje i onako zaga|ene bh. dru{tvene i politi~ke
stvarnosti. Umjesto da se stvari nazovu pravim imenom, da se sa pozicija Vlade
otvoreno ka`e da ne dolazi u obzir primjena nacisti~kih pravila u obrazovnom
sistemu, Vlada TK je izmislila rije~ kompromis, kako bi sakrila najretrogradniju
248

Dnevnik revolucije

odluku u politi~koj povijesti tuzlanskog kraja. Da stvar bude gora, na ovaj doga|aj
u medijskom i politi~kom prostoru BiH nije reagirao niko. Retardirana demokratska
javnost je razumjela da je kompromis ta magi~na rije~ koja popegla i ne{to {to nije
za peglanje. Jerbo, kompromis ~ine samo mudri i tolerantni ljudi. U su{tini, sa
razvratnim pojavama ne mo`e biti kompromisa, ni u Bosni, ni u Svijetu, jer bi se
civilizacija za~as survala u ambis anarhije. Bosna upravo nestaje zbog tih
kompromisa sa svim i sva~im, od Dejtonskog sporazuma, koji je uva`io genocidna
osvajanja, pa do ovih naoko sitnih doga|aja koji su generirani iz temeljne
neprincipijelnosti, koja je i nacizam uva`ila kao nacionalna prava.
U nadle`nom ministarstvu Vlade TK vjerovatno niko ne pomi{lja na ostavke.
^ak {ta vi{e, oni se hvale tzv. kompromisom. Prestup koji su po~inili toliko je
ozbiljan da zahtijeva vanrednu Skup{tinu TK, na kojoj bi valjalo ovim dr`avnim
slu`benicima postaviti pitanje u kojem su aktu prona{li upori{te za odluku da
hrvatsku djecu moraju u~iti hrvatski u~itelji?! Po{to ne bi na{li odgovor na ovo
pitanje, valjalo bi ustanoviti da su grubo prekr{ili zakon, i da su njihove ostavke i
krivi~na odgovornost, kao i povla~enje nacisti~ke odluke, jedini logi~an ishod
ovog slu~aja. Tako bi to izgledalo u normalnoj zemlji.
Br. 93, 28. X 2003.

Dnevnik revolucije

249

Lagumd`ijina hunta usavr{ava policijsku dr`avu

Zakon o plja~kanju
Bo{njaka
Samo nas korak dijeli od usvajanja
dr`avnog zakona o oduzimanju
kriminalom ste~ene imovine, a na ~ijoj bi se meti,
u montiranim procesima,
na{li svi Bo{njaci koji imaju vi{e od ni{ta
Gotovo 60 godina nakon {to je komunisti~ka vlast oplja~kala privatnu
imovinu bh. gra|ana, u ~emu je najvi{e izgubio bo{nja~ki narod, a {to je generiralo
nesagledive posljedice u pravnom i dru{tvenom sistemu krnji SDP reinkarnira
ideju o otimanju imovine za koju se ustanovi, ko zna kako, da je ste~ena kriminalnim
putem. Nema ni~eg spornog u nu`nosti da se oduzme kriminalom ste~ena imovina,
ali je zastra{uju}e {to se u postoje}oj konstelaciji bh. odnosa sa sigurno{}u mo`e
tvrditi da bi isklju~ive nevine `rtve ove pohare bili imu}niji Bo{njaci. Budu}i da je
dru{tvena imovina na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom odve} oplja~kana u
kriminalnoj privatizaciji, i da je pre{la u nebosanske ruke, ostao je samo jo{ jedan
korak do totalnog osiroma{enja Bo{njaka, kada }e po ekonomskoj potentnosti biti
ravni ma kojoj ~ergi u ma kojem dijelu svijeta. Od svega {to su Bo{njaci imali
ostala je jedino, na 24 odsto bh.teritorije, imovina imu}nijih Bo{njaka. I to valja
poharati pa da ne ostane ni{ta, ni od Bo{njaka, ni od Bosne!

Tajna kontrola vlasti

SDP je u parlamentarnu proceduru stavio Prijedlog zakona o oduzimanju
kriminalom ste~ene imovine, koji predvi|a formiranje autonomne agencije koja
}e, kako SDP predvi|a, biti nadre|ena i poslanicima dr`avnog Parlamenta. To
zna~i da budu}u agenciju ne}e niko kontrolirati, ~ime i najvi{e zakonodavno tijelo
u dr`avi mo`e biti pod njenom lupom. To zna~i i da bi svi dr`avni organi, od
policije, tu`ila{tava, do sudija, bili podre|eni ovoj agenciji, koja ima da prije li~i na
tajnu ideolo{ku policiju J.V. Staljina, nego na organ ma kakve demokratske dr`ave.
Jednostavno, u demokratskim sistemima ne postoji ni{ta {to je nadre|eno najvi{em
zakonodavnom tijelu. U totalitarnim sistemima, pak, postoje slu`be koje pod
kontrolom dr`e parlamente i poslanike, kao {to je bio slu~aj u Iraku, recimo.
Lagumd`ijin krnji SDP zagovara upravo bolj{evi~ki oblik podre|ivanja najvi{eg
zakonodavnog tijela nekakavoj tajnoj agenciji koja nikome ne odgovora, osim
svojim mentorima. A ko bi bili mentori, lako se mo`e pretpostaviti.
Da ovo nije originalna ideja SDP-a, te da je SDP samo izvr{ilac me|unarodnih
vizija, koje su odve} po uticajem srpsko-hrvatskih lobija, svjedo~i i preporuka
visokog predstavnika Pedija E{dauna, koji je nalo`io izradu sveobuhvatnog
programa za pljenidbu imovine ste~ene kriminalnim radnjama. U dokumentu pod
naslovom Posao i pravda zacrtano je i sljede}e: Dr`ava i entitetski organi vlasti, u
koordinaciji sa stru~njacima, moraju izraditi i donijeti zakone kojima se nare|uje
zaplijena sredstava ste~enih kriminalnim radnjama.
250

Dnevnik revolucije

Budu}i da krnji SDP nema ni teoretsku mogu}nost da u dr`avnom Parlamentu

sam progura bolj{evi~ki zakon o oduzimanju imovine, mogao bi ra~unati na pomo}
srpsko-hrvatskih poslanika koji znaju da bi oduzimanje imovine zahvatilo samo
Bo{njake, i time oja~alo srpske i hrvatske separatisti~ke i plja~ka{ke pozicije.
Ukoliko bi se, pak, takva mogu}nost procijenila kao isuvi{e providna, jer bi SDPova javna kolaboracija sa SDS-om i HDZ-om razgolitila nezvani~nu koaliciju iz
Kara|or|eva postoji i druga, izvjesnija mogu}nost, da zakon nametne Visoki
predstavnik. SDP se upravo javno zalo`io za tu varijantu, pozvav{i Pedija E{dauna
da nametne zakon u slu~aju da dr`avni Parlament odbije prijedlog. E{daun se ve},
kako smo to citirali, izjasnio na ~ijoj je strani.

SDP kao marioneta iz Kara|or|eva

SDP je u parlamentarnu proceduru stavio i prijedlog izmjena Zakona o
amnestiji kojim su oslobo|eni svi po~inioci krivi~nih djela u periodu 1991. 1995.,
izuzev za ratni zlo~in. SDP tra`i da se od amnestije izuzmu ona kaznena djela koja
nisu vezana za konflikt u ovom periodu. Ambicijom da se izmijeni Zakon o amnestiji
SDP razotkriva predmet svog interesovanja. SDP je svjestan da se jedino na teritoriji
sa bo{nja~kom ve}inom, tamo gdje je bila Armija RBiH, i gdje je funkcionirala
pravna dr`ava pod kontrolom multietni~kog i vi{estrana~kog dr`avnog
Predsjedni{tva, mogu prona}i validni tragovi koji bi upu}ivali na eventualne
kriminalne radnje. Uprkos ratu, dr`avna vlast je funkcionirala u skladu sa Ustavom
i zakonima. Zato je mogu}e i{~a~kati tragove koji vode do mogu}ih kriminalnih
radnji. Uglavnom se sve zapisivalo, evidentiralo, protokoliralo
S druge i tre}e strane, tamo gdje su vladale vojne hunte srpskih i hrvatskih
separatista, nije bilo ni dr`ave, ni prava, bilo je anarhije i haosa, i otud tamo nema
tragova koji bi upu}ivali na krivi~na djela. Po{to je kod Karad`i}a i Bobana sve
bilo krivi~no i kriminalno, od glave do pete, ne postoji ni{ta {to bi kao pravni i
zakonski kontraliht osvijetlilo i otkrilo kriminalce. Paradr`avne vojne i genocidne
hunte su u svojoj ideolo{koj osnovici imale kriminal, strate{ki kontroliranu anarhiju,
i otud se ne mo`e govoriti ni o pronala`enju ratnih kriminalaca, ni o oduzimanju
njihove kriminalnim putem ste~ene imovine. Moglo bi se govoriti jedino o
kriminalnim i genocidnim sistemima, koje treba ukinuti i za sva vremena zabraniti,
ali SDP, kao marioneta iz Kara|or|eva, o tome ne}e govoriti. Njih isklju~ivo zanima
kriminalizacija Bo{njaka, kao polazni osnov za institucionaliziranje plja~ka{e
akcije, pod dr`avnim atributima, ~iji je cilj totalno osiroma{enje bo{nja~kog naroda.

Kriminalna i genocidna pitanja

Dakako, ovdje ne isklju~ujemo mogu}nost da su se neki bo{nja~ki
funkcioneri u toku rata obogatili na ratnoj tragediji. ^ak {ta vi{e, to bi se sa
sigurno{}u moglo i potvrditi. Niti isklju~ujemo mogu}nost da je SDA, u svojoj
prepla{enosti, slabosti i demokratskoj retardiranosti dozvolila takve gadosti,
nemaju}i snage da po~isti izdaju Bosne u sopstvenoj ku}i. Upravo iz ovih razloga
ne mo`e se govoriti o reformama u SDA, jer ova stranka nikad dosad nije pomela
politi~ko i korupciona{ko sme}e pred sopstvenim vratima. [teta od te slabosti je
daleko ve}a, nego {to bi bila kad bi metla otvorenog kriti~kog dijaloga oslobodila
SDA od {ejtana koji joj i danas sjede za vratom. Naprotiv, ~i{}enje SDA od
negativnog naslije|a bi ovu stranku oja~alo u svim pravcima, onako kako je oja~ana
popularnost Bila Klintona kada je javno priznao {ta mu je Monika Levinski radila.
Dakako, ne sporimo ni da bi bilo sevap SDA-ovim crnim ovcama oduzeti
kriminalnim putem ste~enu imovinu, i predati je narodu. Me|utim, ne postoji
efikasan zakonski model koji bi to omogu}io, sve dok naspram bo{nja~kog
kriminalnog pitanja imamo i danas `iva srpska i hrvatska genocidna pitanja, u
kojima je kriminal samo jedan dio njihove cjelokupne nakaznosti.
Dnevnik revolucije

251

U postoje}oj konstelaciji politi~kih odnosa, srpski i hrvatski lobiji, koji vladaju

me|unarodnom politikom u BiH, uspjeli bi antikriminalnu o{tricu usmjeriti samo
na Bo{njake. Nepricipijelnost koja se nalazi u osnovi takve namjere, istog bi ~asa
porodila i namjeru da se imovina oduzima svim Bo{njacima koji imaju i{ta vi{e od
puke sirotinje. Idologizirano pravosu|e, koje je svakako u srpsko-hrvatskim
rukama, odve} bi smontiralo i friziralo ~injenice kojima bi se dokazavalo da taj i
taj nije od svog rada zaradio to i to.

Gang Lagumd`ijinih kumova i poslu{nika

Izjava glavnog SDP-ovog partnera u ovoj i svim drugim politi~kim
operacijama protiv Bosne i Bo{njaka, Milorada Dodika, nesumnjivo upu}uje da
ovakav scenario: - Dovoljno je uporediti dana{nje imovno stanje s prijeratnim, i
da se bez posebnih istraga zaklju~i kako je rije~ o bogatstvu ste~enom kriminalom
i plja~kom. Dodiku dakle ne treba ni posebna istraga, on bi od oka odrezao {ta je
kriminalna imovina, a {ta nije. Imamo stotine uspje{nih bo{nja~kih privrednika
koji su poslije rata, radom i po{tenjem, izgradili velike firme, i uz firme i velike
ku}e, i kupili skupa kola, a sve to bi se po ovom Lagumd`ijinom i Dodikovom
konceptu svrstalo u kriminalnu imovinu, jer, Bo`e moj - ljudi to nisu imali prije
rata. Dodik je svjestan da SDP-ov prijedlog zakona ne bi ka~io Srbe, a ni njega, ~im
se ne pla{i da bi upravo on mogao biti na meti procjene prijeratne i poslijeratne
imovine. On koji do rata po rodnim Lakta{ima vozao {ljunak u jednom izhan|alom
kamionu, a koji je danas nezvani~ni cappo ~itave jedne regije u RS, prvi bi morao
objasniti kako je svu tu imovinu stekao. Javna je tajna da Dodik kontrolira {verc
droge, alkohola, cigareta, bijelog roblja, zapravo, svega {to donosi kriminalni profit.
Ali, on mo`e imati miran san, jer njega i Lagumd`iju zanimaju isti ciljevi; oni su
svjesni da njihova politi~ka probita~nost, i za{tita njihovih kriminalnih akcija,
ovisi od stupnja potla~enosti i osiroma{enosti Bo{njaka. Samo bi im oja~ana
bosanska dr`ava mogla stati u kraj, a takve dr`ave ne}e biti sve dok je bo{nja~ki
narod politi~ki i ekonomski potla~en.
Ovaj zakon testira na{u spremnost da se odupremo plimi kriminala i da
uspostavimo temelje pravne i pravedne dr`ave ka`e Lagumd`ija, bez namjere
da odgovori i na jedno od klju~nih pitanja koja zjape iz njegove, srpsko-hrvatske
inicijative. Jedno od najbitnijih jeste i pitanje kriminala u SDP-u, prvenstveno
kriminala koje su po~inili on, njegova supruga i gang njegovih kumova i prijatelja.
Ako ba{ ne `eli govoriti o sebi, mogao bi tematizirati, recimo, nekada{njeg
tuzlanskog padi{aha Selima Be{lagi}a, i njegovu imovinu. Minimalni uvjet da se
povjeruje u Lagumd`ijinu iskrenost dogodio bi se kad bi rekao da }e i svi eventualni
kriminalci iz SDP-a imati isti tretman pred zakonom. Makar to! Da ne ka`emo da
je ve} danas mogao potcrtati da i u SDP-u ima slu~ajeva kriminalnog boga}enja, i
da }e i takvi kadrovi SDP-a na}i na udaru ovog zakona.
Time postaje jasno da bi eventualni zakon o oduzimanju imovine u svojoj
primjeni bio ideolo{ki i nacionalno jednosmjeran. Stradali bi prvenstveno ~lanovi
i simpatizeri SDA, ali i svi imu}niji Bo{njaci koji nisu pod skutima krnjeg SDP-a.

Korak do ekonomske i politi~ke paralize

^ini se da nije ni potrebno pretpostavljati haos koji bi u bo{nja~kom dru{tvu
proizvelo saznanje da ti imovina mo`e biti oduzeta u montiranom sudskom procesu
u kome te neko pita da doka`e{ gdje si zaradio svaku ciglu u ku}i. Posljedice bi
bile katastrofalne. Prvo, ni jedan Bo{njak vi{e ne bi imao hrabrosti da ula`e u
Bosni, pa ~ak ni da gradi ku}u. Drugo, agencija sa kriminalnim i zlo~ina~kim
ambicijama prirodno bi postala mjesto za uzimanje reketa, od Bo{njaka koji bi
pla}ali reket kako se ne bi na{li na spisku tzv. kriminalaca kojima se oduzima
imovina. Tre}e, djelovanje ovakve agencije bi potpuno paraliziralo ekonomski, a
252

Dnevnik revolucije

time i politi~ki `ivot Bo{njaka, koji bi se zatvorili u spoznaju o bespomo}nosti, i

koji bi vjerovatno dostojanstvo potra`ili u preseljeni{tvu. Ono {to je najdrasti~nije
jeste spoznaja da bi plja~ka bo{nja~ke imovine bila izvo|ena pod propagandnom
oblandom da je ovo demokratska operacija koja se tobo`e ti~e svih, a ne samo
Bo{njaka.
Od svega {to je Lagumd`ijin krnji SDP po~inio na planu reinkaranacije
policijske i bolj{evi~ke dr`ave, usmjerene isklju~ivo na slabljenje Bo{njaka, ovo je
ubjedljivo najmorbidnija ambicija. Nakon rata i genocida ne postoji gore.
Br. 93, 28. X 2003.

Dnevnik revolucije

253

Dnevnik revolucije

Srebrenica brani
Republiku Srpsku
Ako prihvatimo odgovornost Vlade RS za genocid u Srebrenici,
priznat }emo postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog
sporazuma
Bo{nja~ki je narod razdragano do~ekao vijest da }e Vlada Republike Srpske
morati priznati zlo~in u Srebrenici. Pedi E{daun, na{ nesvrstani prijatelj, prisilio je
~etni~ku bratiju da formira komisiju koja }e istra`iti {ta se to zapravo dogodilo u
Srebrenici. Mo`da je bio kakav teferi~, pa se igralo kolo, pa se ponapijalo, pa do{lo
do tu~e, pa se narod izme|u sebe poubijao? Mo`da je bila kakva elementarna
nepogoda, udario grom, pa pobio 10.000 ljudi? Mo`da je bila olimpijada u gladi, pa
takmi~ari pomrli? Moglo je sva{ta da bude, ~im entitetska komisija treba da ispita
sumnjivu smrt 10.000 ljudi.

Genocides goes to xawa

Samim tim {to je Vlada RS prisiljena da formira komisiju za ispitivanje
doga|aja u Srebrenici, mo`e se pretpostaviti kakav }e biti kraj lutkarske predstave.
Vlada RS }e priznati zlo~in, a mi }emo Pe{daunu poru~iti: Halal bilo, hajmo na
jednu ljutu.
Pri~a o Srebrenici tako bi bila zavr{ena. Hiljade Srebreni~ana bi nastavili
`ivjeti u preseljeni{tvu, gdje su, poput @idova, deportovani nakon Dejtonskog
sporazuma. Za desetak godina oni ne}e ni u snu vidjeti svoj grad. Njihov }e grad
biti pusti spomenik zlo~inu. Svjedo~it }e da se zlo~in isplati. Prospe se malo {upljih
rije~i, {aka petobanki, izgradi se spomenik na koji niko ne dolazi, za koju godinu
onih nekoliko ubica izi|e iz hapsane, a 10.000 ljudi, i grad koji je imao savr{en
`ivot zauvijek nestanu iz pam}enja.
Tako }e to biti ako pro|e, a pro}i }e, E{daunov projekat o isparenju genocida
u Srebrenici, koji se realizira putem genocidnog pozori{ta u Vladi RS.

Peshdowns podwalla
Moralna i eti~ka logika bi stvari poredala druk~ije. Nema se {ta istra`ivati
u Srebrenici! Zlo~in je samo zlo~in, i ni{ta vi{e. Ko ho}e da ga vidi, vidjet }e. Onaj
ko ne}e zlo~inac je. Vlada RS je svoj zlo~ina~ki kontinuitet potvrdila bezbroj
puta, bez obzira na partijski sastav, jer su svi srpski politi~ari klonirani Karad`i}i.
[ta mo`e dobiti Srebrenica ako Vlada RS na silu pristane da vidi zlo~in. To je
prisila, a ne ~in moralne volje. To nije priznavanje zlo~ina! Jer, priznavanje zlo~ina
bi vodilo ukidanju RS, budu}i da je RS Srebrenica u velikom.
Drugo, i bitnije, a u ~emu se krije E{daunova podvala, jeste tra`enje od
Vlade RS da prizna ne{to za{ta nije odgovorna. Kako! uzviknut }e plitki patrioti.
Lijepo, brate, Vlada RS u vrijeme genocida u Srebrenici nije ni postojala, ona je u
me|unarodnom i pravnom smislu imala zna~enje vojne hunte Radovana Karad`i}a.
Podvala je u sljede}em: ako prihvatimo priznanje Vlade RS za zlo~in u Srebrenici,
254

Dnevnik revolucije

tada smo priznali postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog sporazuma,

kada je kao jedini legalni oblik vlasti postojala dr`avna vlast u Sarajevu. Ovaj
logi~ki obrazac identi~an je zaklju~ku Skup{tine RS da Tu`ba BiH protiv SCG
ugro`ava RS. Tu`ba je podnesena 1993. kada nije postojala RS, kao {to je i genocid
u Srebrenici po~injen 11. jula 1995, a {est mjeseci poslije RS }e dobiti jo{ uvijek
privremeni legalisti~ki karakter. Vlada RS sa genocidom u Srebrenici nema ni{ta!
Ovo pitanje pripada Svjetskom sudu pravde u Hagu koji }e SCG kazniti za agresiju
i genocid, a {to }e polu~iti ukidanje rezultata agresije, tj. Republike Srpske.

Sulleymane, Sulleymane
Najefikasniji su obrazovani banditi. Velikosrpska zlo~ina~ka politika je
pismena, pismenija od dobrohotnog bosanskog politikarenja. Srbi znaju kud su
po{li kad su RS isturili kao krivca za genocid u Srebrenici. Ako je RS kriva, ona }e
snositi posljedice, dati koju paru, kazati koju {uplju rije~, i opstati. Ako RS nije
kriva, jer tada nije postojala, onda }e Svjetski sud pravde donijeti presudu koja
vodi ukidanju RS.
Na ovu svesrpsku banditsku podvalu upecao se iskusni pravnik Sulejman
Tihi}, kada je na otvaranju Memorijalnog centra u Poto~arima govorio o krivici
RS. Naprotiv, RS uop}e ne treba vezati za Srebrenicu! Srebrenica je, kao i RS,
zlodjelo proisteklo iz agresije SCG na RBiH. To je logi~ka abeceda.
Na istom fonu neko je natantao 49 srebreni~kih porodica da tu`e RS.
Srebreni~ke porodice su prihvatile i da RS dadne dva miliona maraka za izgradnju
Memorijalnog centra, i to u ratama. Vlada RS je onda svima pljunula u lice i donijela
izvje{taj u kome pi{e da se hiljadu-dviju ljudi nekako samo usmrtilo. Onda ih je
E{daun na{minkao, pa }e sad komisija da istra`i {ta se to u Srebrenici zbilo.
Odsustvo politi~ke pameti u~inilo je da srebreni~ke porodice pristanu da
sudjeluju u ovoj komisiji, smatraju}i velikim pomacima to {to se RS bavi svojom
odgovorno{}u za Srebrenicu. Sa patriotskog, politi~kog, pravnog i moralnog
stanovi{ta treba ignorirati svaki kontakt RS sa tragedijom u Srebrenici. To je
pitanje koje pripada Svjetskom sudu pravde i koje se jedino valjano mo`e rije{iti
kroz presudu protiv SCG za agresiju i genocid.
Br. 94, 11. XI 2003.

Dnevnik revolucije

255

Dnevnik revolucije

Kadrovski iftari
Ako je islam privatno vlasni{tvo IZ,
onda su Bo{njaci u islamu pod kiriju,
koju pla}aju makar kad moraju, po velike pare,
od IZ kupiti ukopno mjesto, koje }e obavezno zarasti u {ikaru
Islamska zajednica se pona{a kao neuroti~na usidjelica. Davno se trebala
vjen~at, izrodit djecu, pogledat unu~ad, a ona `ivi u pubertetu, u braku sa
horomonalnim poreme}ajima, koji se manifestiraju kroz fulanje percepcije i
histeri~nu uvredljivost. Sve |uturum-cure mahane nalaze u drugima, a nikad u
sebi. Krivi su drugi {to se ona nije udala! Krivi su {ejtani {to je Islamska zajednica
isfrustrirana, feudalna, snobovska, crkvena, skorojevi}ka, zatucana organizacija,
odro|ena od Bo{njaka i od islama. Kad se u familiji ima cura sa mahanom onda se
{uti, da se ubogost ne povrijedi. Tako i Bo{njaci sklanjaju pogled s Islamske
zajednice, kao {to se sklanja pogled s ne~ijih poderanih ~arapa.

I am, maycko, feudallatzc

Poku{ali smo za bajramski broj dobiti intervju od reisa Ceri}a, pa kad nije
i{lo, od nekoliko drugih vi|enijih likova iz Islamske zajednice. Svi su nas pristojno
oseknuli. Ne bismo rekli da postoji zvani~na direktiva po kojoj je slu`benicima IZ
zabranjeno kontaktirati s nama. Postoji ne{to opasnije, a to je nezvani~ni, pre{utni
i{aret po kome bi svako ko kontaktira s nama mogao zglajzati u oficirskoj hijerarhiji
IZ. To je manifestacija jednoumlja, kakva vlada u totalitarnim sistemima i u
ideologiziranim vojskama. Islamska zajednica je, kao nekad SKJ i JNA, ili danas
OHR, SDA ili SDP, ustrojena po bolj{evi~kom obrascu. Sve autoritarne organizacije
opstaju na jednodimenzionalnoj istini, koja poput giljotine lebdi nad svojim
podanicima, neozvani~ena, ali svima znana. Ta metafizi~ka autocenzura, to
unutarnje zato~eni{tvo svijesti, najstra{niji je oblik totalitarne vlasti.
Komunizam je `ivio kao kona~na vrijednost. Toliki je to bio genije da mu
slova nisi mogao ni odbiti, ni dodati. Po Islamskoj zajednici, i islam je kona~an.
Pogotovo u pogledu unutarnjeg, feudalisti~kog, profiterskog ustrojstva IZ. Tu nema
{ta da se mijenja. Posljednjih godina je izraslo mnogo islamski u~enih mladi}a, ali
je poslupismeni hod`a, {to na d`umama galami kao u horor filmovima, uvijek
iznad u~enijih od sebe. Totalitarna struktura IZ je faktor retardacije i destrukcije
islamskog srodstva u Bo{njaka.
Sve crkve svijeta imaju pravo na retardiraju}i luksuz totalitarizma. Iza njih
stoji ekonomska mo} i politi~ka stabilnost. Takve luksuze mogu si dopustiti i islamske
zajednice u Saudijskoj Arabiji ili Iranu. Njima ne prijeti nestanak, i nisu im potrebni
svi duhovni potencijali za opstanak islama, kao duhovne ki~me svojih naciona.
Bo{nja~ki narod ne stanuje u ovoj pri~i. Bo{nja~ki narod bi jedino mogao opstati
ako mobilizira svu duhovnu energiju oko samo jednog cilja: opstanka. Feudalizam
Islamske zajednice je faktor razgradnje, a ne mobilizacije bo{nja~kih potencijala.
256

Dnevnik revolucije

Isllam in the shickara

Mi u Islamskoj zajednici o~ito slovimo kao neprijatelji. List IZ Preporod, koji
ure|uje najve}i islamski mislilac u svemiru Aziz Udribegovi}, vi{e je tekstova
napisao protiv nas, nego protiv svih antibo{nja~kih medijskih pojava u BiH. Za{to?
Slobodna Bosna, Dani and comp. njihovi su saveznici, jer iskreno mrze Bo{njake,
a to je kvalitetna marketin{ka pozicija za mobilizaciju muslimanskih teladi. Mi, s
druge strane, kriti~ki promi{ljamo bo{nja~ku i islamsku stvarnost, nastoje}i da
iniciramo promjene, ka usavr{avanju postoje}ih oblika bo{nja~og `ivota. Krti~ko
promi{ljanje remeti feudalisti~ki, ta~nije re~eno - profiterski mir u IZ, i otud smo
uknji`eni kao din-du{mani.
Reis Ceri} je u Slobodnoj Bosni progla|en vo|om bo{nja~ke mafije, ali IZ
nije tu`ila ovaj policijski magazin, valjda zbog marketin{ke usluge. Zato smo mi
tu`eni nekoliko puta, ni zbog kakve uvrede, ili neistine, ve} samo zbog iniciranja
pitanja koja zadiru u feudalisti~ku strukturu IZ. Otkud nekome pravo da propituje
privatni posjed IZ? Ako je islam privatno vlasni{tvo IZ, onda su Bo{njaci u islamu
pod kiriju, koju makar pla}aju kad moraju po velike pare od IZ kupiti ukopno
mjesto, koje }e obavezno zarasti u {ikaru.
D`enaza Aliji Izetbegovi}u je posvjedo~ila provaliju izme|u Islamske
zajednice i Bo{njaka. Reis je ispravno preporu~io da se ne uzvikuju tekbiri, a
narod je navija~ki nastavio po svome }eifu. Gdje je ta ki~ma? Gdje to jedinstvo?
Mislili smo da postoji. Ali nikada prije nismo imali priliku osjetiti na djelu reisov
autoritet naspram narodnja~kog osje}aja islama. [ta nam ovo kazuje? Narod ima
svoj islam. Narod ne osje}a islam u tuma~enju Islamske zajednice. Ko je kriv? Onaj
{to se odrodio. Narod se ne mo`e odroditi sam od sebe.

Machexinska possla
Pozvan sam na iftar {to ga je reis priredio za bh. privrednike. Ko biva, da se
me|u lovatorima na|e i jedan kokuz, brada-filozof. Da ne bude sve u parama, ve}
i u bradama. Nisam oti{ao. Prijatelju koji mi je prenio poziv rekao sam da bih rado
sa reisom oti{ao na iftar u Cersku, ili u ma koje povratni~ko mjesto. Potegao bih
na bilo koju periferiju, a zapravo su{tinu bo{nja~kog `ivota. Nema ni~eg
inspirativnog, ni islamskog, u iftaru sa guzonjama. Naspram bo{nja~kih minskih
rana, takvo {to je degutantno. Gomile hrane, golemi ra~uni, masni osmijesi, i
bijeda oko nas. Ramazan je na medijskoj sceni protekao, uglavnom, u snobovskom
preseravanju trbonja koji misle da je islam `deranje, slikanje i podrigivanje.
Islamska zajednica ne samo da nije imala kriti~ki sud spram ove distorzije
ramazanskih zna~enja, ve} ih je i sama kreirala.
Nije ~udo {to narod sve vi{e vjeruje svome islamu. Nije narod kriv. Nisam
ni ja kriv {to vidim hod`ine poderane ~arape. Moja je `elja da Islamska zajednica
napusti roditeljski komunisti~ki dom, da se porodi i uza sebe ima potomstvo koje
}e je cijeniti kao roditelja. Ovo dosad su ma}ehinska posla.
Br. 95, 25. XI 2003.

Dnevnik revolucije

257

Priprema terena za montirane procese

Okupacija sudstva
pod krinkom reformi
Izbacivanjem Bo{njaka iz sudske vlasti
stekli su se uvjeti da se montiranim procesima
protiv bh. patriota agresija na BiH pretvori u gra|anski rat.
Uskoro }e srpsko-hrvatsko okupatorsko pravosu|e
u Sarajevu pokrenuti 300 montiranih procesa u kojima }e
Bo{njaci biti osu|eni za izmi{ljene ratne zlo~ine.
Bila je u Tuzli krajem 80-tih nekakva cura {to se furala da je filozof. ^ini mi
se, zvala se i Sne`ana i Snje`ana, prema potrebi, jer je podjednako bila i iz Beograda
i iz Zagreba, iako tamo nikada nije bila, ni na ekskurziji. Credo njene provincijalne
duhovnosti je glasio: ja nisam odavdje. Takvih pojava je bilo na pretek u svim
na{im bosanskim sredinama. Ima ih i danas, oko krugova 99, Dana i Slobine
Bosne, gdje god se koncentrira provincijalni duh Bosne, kome je, {to Sidran re~e,
uskusnije beogradsko i zagreba~ko govno, nego bosanska baklava. Sa stanovi{ta
duhovne higijene, takve pojave zavre|uju prezir i podsmijeh, no, u Bosni su one
uvijek bile dobrostoje}e, zadrigle i site od uva`avanja. Tako su i ovoj tuzlanskoj
budala~i sa njenim sterilnim bg/zg poluinformacijama bila sva vrata otvorena.
Jerbo, nije odavle, pa je bi}e pametnija od nas {to smo odavle. Helem, nejse. Ovu
pri~u po~injemo pomenom na ovu bezna~ajnu li~nost zbog jedne njezine provale
kojoj se u to vrijeme podsmijehivala sabrana raja. Ona je na nekoj terevenci hlupila
sljede}u misao: U dobrog naroda je dobar vladar, a u lo{eg naroda je lo{ vladar. I,
ta~ka. Stotine puta mi je u posljednjih deset godina naumpala ova izvaljotina, kojoj
sam se nekad od srca smijao, i koju sam prepri~avao kao cirkus, a koju danas od
srca uva`avam. Za{to?

Mutavi biraju mutave

Narod bira vlast koja zadovoljava njegove kriterije i afinitete, pa ~ak i
estetske nazore. Ako narod politiku razumije kao estradu, pa mu je svejedno da li
mu pjevao [erif Konjevi}, ili mu pri~ao Haris Silajd`i}, posve je logi~no da }e mu u
magli ostati one bitnosti koje treba da ~ine dobru vlast. Ako se od politi~ara tra`i
da bude lijep, i pametan, prema estradnim kriterijima, onda takav izabranik
narodnog srca i nema druge obaveze nego da titra glupavim narodnim plafonima.
Masa pametnih ljudi, koji su bivali kandidati na izborima, i koji bi znali plivati u
mutnoj politi~koj vodi, ostala je u zape~ku demokratske volje. Narod bira naspram
svojih kolektivnih demokratskih potencijala. Ba{ zato nama se doga|alo, a evo
nam se doga|a i danas, da na{i izabranici mutavo blehnu u ozvani~enje
mirnodopskog genocida nad Bosnom i Bo{njacima. Nisu to mutavi oni, ve} smo to
mutavi mi koji smo ih u svojoj mutavosti mutave izabrali.
Bo{nja~ki narod upravo do`ivljava sudbinu njema~kih nacista poslije
Drugog svjetskog rata. Pa i gore od toga, jer Njema~kom su vladali marionetski
njema~ki kadrovi, a ne Amerikanci ili Britanci, za razliku od BiH gdje se glavne
258

Dnevnik revolucije

dr`avne funkcije silom, u apsolutnoj dimenziji, prenose na srpske i hrvatske

kadrove. Tu i tamo zagubi se i poneka zalutala marioneta sa bo{nja~kim imenom.
Postoje dvije bitne razlike u ovom pore|enju. Bo{njaci nisu bili agresori,
masovne ubice, nisu napadali tu|u zemlju i imovinu, niti su tu|e `ivote smatrali
smetnjom svome `ivotu. Njemci jesu. Jesu i Srbi i Hrvati, u agresiji na Bosnu i
Hercegovinu. Umjesto da genocidni projekti Srbije i Hrvatske do`ive me|unarodni
tretman kakav je imala nacisti~ka Njema~ka, to se doga|a Bo{njacima, narodu
koji je uprkos te{kim isku{enjima, konkretnim djelima branio ideju zajedni{tva i
tolerancije. Prisjetimo se, u Tuzli, recimo, Hrvati nisu imali mobilizacijsku du`nost
i obavezu, sjedili su u hladovini i Bo{njacima prodavali robu iz tzv. Herceg-Bosne,
dok su njihove `ivote i imovinu svojim `ivotima i tijelima branili Bo{njaci i njihove
porodice; mogli su oti}i u inostranstvo, a njihove ku}e nisu davane za privremeni
smje{taj izbjeglica, ve} su ~uvane kao dokaz o po{tivanju ljudskih prava svih bh.
naroda. Ba{ u Tuzli Srbi su imali ljudska prava da se ponapijaju od sre}e 11. jula
1995., da se u pijanstvu popnu na zvonik pravoslavne crkve, i da tandr~u zvonima
u slavu oslobo|enja Srebrenice, ali niko ih zbog tog zlo~instva nije ni mrko pogledao.
Sve je to multikultura, rekli bi filozofi.
U ovim ilustracijama postoji dominantna crta koja svjedo~i da su Bo{njaci
bili posve}eni idejama zajedni{tva i humanizma, uprkos poni`enjima koja su trpili,
i trpe, zbog svog upornog opredjeljenja, bez kojeg, svjesni su toga nema Bosne.
Me|unarodna politika u BiH je odve} odlu~ila, a to se posljednjih mjeseci
monstruozno finalizira da srpski i hrvatski genocidni nacizam nadredi
civilizacijskoj ideji Bosne, tako {to }e Bo{njaci, kao ba{tinici te ideje, biti
marginalizirani poput Jevreja u za~etku Hitlerove Njema~ke, i razvla{}eni kao
Nijemci poslije Drugog svjetskog rata.
Povoda ovom promi{ljanju ima na pretek. Posljednji je spoznaja da je
bo{nja~ki narod izop}en iz sudske vlasti. Ne radi se vi{e o strankama, o
ideologijama, o kadrovskom prepucavanju, ve} o narodu, ~iji je svaki pripadnik
dovoljno nepodoban i kriv da bude tu`ilac ili sudija. Na po~etku agresije, vojne
hunte Radovana Karad`i}a i Mate Bobana su po~inile sli~nu stvar koju danas ~ini
me|unarodna politika u BiH: posmjenjivale su sve bo{nja~ke kadrove iz svojih
(para)dr`avnih organa. Dodu{e, me|unarodna politika u BiH je milostivija, jer ne
ubija bo{nja~ke intelektualce. No, relativan je pojam smrti. Ponekad su gore i
bolnije te `ive smrti, u kojima ~ovjekovo dostojanstvo biva srozano do patnje, pa
`ivljenje poni`enja do|e gore od same smrti. Pravosu|e je definitivno, u cijelosti,
u rukama Srba i Hrvata. To je pozicija iz koje se mo`e nastaviti institucionalno
obespravljivanje i poni`avanje bo{nja~kog naroda. Dokle? Valjda do one granice
kada }e u Bosni ostati jedino Bo{njaci koji nikome ne}e biti smetnja, jer ne}e imati
ni imovine, ni intelekta koji bi ugrozio kona~nost zavjereni~kog plana protiv BiH.

Papa papak
Na ovim stranicama mnogo puta smo ukazivali na indikatore koji svjedo~e
o kona~nom me|unarodnom planu za BiH. Naspram logike koja bi vodila
reafrirmaciji bh. vrijednosti, uvi|ali smo poteze me|unarodne politike u BiH
kojima se betoniraju genocidna i osvaja~ka postignu}a. Ru{enje Odluke o
konstitutivnosti kroz la`ne ustavne promjene, ili usvajanje Izbornog zakona kojim
se u~vr{}uje, a ne olabavljuje dejtonska navodna privremenost, ili genocidna
Odluka o @ep~u kojom se od ove op}ine nasilno pravi grad sa hrvatskom ve}inom,
itd, itd. sve su to neoprostive gre{ke me|unarodne politike, ali, ako stvarnost
tuma~imo sa pozicija bh. ideje. S druge strane, pak, ako poku{avamo pretpostaviti
putanju zavjere protiv Bosne i Bo{njaka, onda }emo prona}i logi~an slijed u
potezima koji su vodili betoniranju, a ne prevazila`enju dejtonskog, agresijom
stvorenog stanja.
Dnevnik revolucije

259

Te{ko je, zar ne, povjerovati kako Evropa preferira krsta{ke motive nad
civilizacijskom idejom jedinstva u razlikama? Bosna je najvjernija svjetska
paradigma ove plemenitosti. Evropa je kona~ni vlasnik bosanske sudbine, pa je to
svevla{}e, u neku ruku, poistovje}uje, tobejarabi, s Bogom. U na{oj intimnoj
percepciji samo Bog ima apsolutnu mo}, a Bog je dobar, pravedan, ljudski. Otud
smo valjda refleksno skloni i da evropsko svevla{}e nad bosanskom sudbinom
do`ivljavamo u bo`anskim atributima. Te{ko je povjerovati da neko ko ima
apsolutnu mo} nije dobrohotan. No, Evropa je ovozemaljska sila, iako nam se
njena svemo}nost odslikava u apsolutnim kategorijama. Svoju ovozemalj{tinu
Evropa je posvjedo~ila u vrijeme genocidnih agresija na Bosnu i Bo{njake, kada
je, bez dvojbe, bila kooperant u srpsko-hrvatskim fabrikama/tvornicama smrti.
Tu nema nikakvih dilema.
Za{to smo povjerovali da }e mir biti bolji od rata? Valjda smo pomislili da }e
inflacija smrti i patnje u Bosni kultivirati i oplemeniti dotad osvjedo~enu relaciju
izme|u evropske i srpsko-hrvatske kr{}anske matrice. Na `alost, na{ veliki
prijatelj, Papa Ivan, zalo`io se da Evropski ustav bude odre|en kr{}anstvom, {to
}e re}i da se Evropa protuma~i kolijevkom tek jedne od desetine religija ~iji
sljedbenici Evropu do`ivljavaju kao svoju domovinu. Time bi svi drugi postali
gra|ani drugog reda, i u neku ruku - evropski podstanari. Papa je trebao dobiti
Nobelovu nagradu za mir, jer slovi kao jedan od najve}ih pacifista u povijesti
civilizacije; no, njegova vizija Evrope ne odudara previ{e od segregacijske i
apartheidske filozofije sljedbenika tzv. Velike Srbije i tzv. Velike Hrvatske. I oni su
jednako tvrdili da kr{}ani imaju pred Evropom ve}a prava nego muslimani. Tvrdili
su da su vi{e Evropljani, nego su to Bo{njaci, a jedan jedini razlog bila je vjerska
pripadnost. Kad bismo po}erali genetske osobenosti, ustanovili bi da je u Srba,
recimo, vi{e azijatskih, nego slavenskih gena, no, Bo{njaci nisu nikad razmi{ljali
u tim prizemnim kategorijama. (Dodu{e, tako jeste razmi{ljao komesar Fatmir, ali
on nosi mind`uhu u uhu pa se ne mo`e ra~unati u skromne Bo{njake.) Srbi i Hrvati
jesu, jer je njihova zlo~ina~ka ma{ta posezala za svim (kvazi)argumentima kojima
bi se mogla braniti i legalizirati genocidna agresija nad Bo{njacima. Nije problem
{to su srpski i hrvatski kolektiviteti oboljeli od nacizma, od krsta{kog
fundamentalizma, problem je kad Evropa pristaje da tu nakaznost uva`i kao pravilo
balkanske i svoje budu}nosti. Jer, da je Evropa ostala vjerna antifa{isti~kim i
antinacisti~kim idealima, za koje su u Drugom svjetskom ratu `ivote dali milioni
njenih gra|ana, nikada se ne bi dogodilo da preferira srpsku i hrvatsku genocidnost
nad idejom Bosne. A Bosne, jasno je, nema bez ravnopravnih Bo{njaka, svukud, a
nadasve u pravosu|u, kao jednom od tri stuba (druga dva su izvr{na i zakonodavna
vlast) demokratske i slobodoljubive vlasti.

Bo{njaci pod {ljivom

Me|unarodna politika u BiH posljednjih je godina proglasila razne reforme.
Remontira se sve mogu}e {to bi u remontiranom izdanju moglo marginalizirati
Bo{njake. Ta prosvjetiteljska misija je upakovana u tobo`nju standardizaciju
bosanske budu}nosti prema evropskim vrijednostima. Tako se dogodilo da
brzinska privatizacija pokoristi jedino hrvatskim i srpskim politi~kim mafijama,
koje su za male pare preuzele vlasni{tvo nad bosanskom imovinom, i u ovom
frtalju Bosne gdje su Bo{njaci u ve}ini. Danas je jasno da je privatizacija propala,
samim tim {to su radnici, kao dosada{nji vlasnici kapitala, u ogromnoj ve}ini,
ostali kratkih rukava. Potom, reformirala se policija, pa se dogodila ekspanzija
narkomanije i prostitucije, kao pojava za koje nismo znali dok nas nisu zadesili
evropski standardi. Reformiralo se, eto, i pravosu|e, a kao kona~an ishod smo
dobili stotine otpu{tenih iskusnih pravnika, sudija i tu`itelja, koji nemaju {anse ni
da otvore advokature, jer je upisnina pove}ana na svote koje imaju samo rijetki. U
260

Dnevnik revolucije

toj ~istki najvi{e su fasovali Bo{njaci. U Tuzlanskom kantonu je na ulicu kao navodni
vi{ak izba~eno 20-tak sudija Bo{njaka. U Sarajevskom kantonu je i posljednja
bo{nja~ka funkcija u pravosudnom sistemu predata nebo{njacima: na mjesto
kantonalnog tu`itelja Mustafe Bisi}a metnut je Branko [ljivar. Svaka ~ast ovom
branitelju rakijske biljke, mo`da ona zavre|uje i vi{u funkciju, ali Bo{njaci imaju
pravo na jednakopravnost. Kao jedina preostala bo{nja~ka ikebana na
pravosudnim funkcijama ostao je Amir Jaganjac, predsjednik Vrhovnog suda. On
bezbeli vjeruje kao }e mu poslu{nost prema me|unarodnim vlasnicima njegove
funkcionerske sudbine obezbjediti produ`eni rok trajanja.
[ta je poni`avaju}e u ovoj pri~i? Sve ove sudije su ve} mjesecima `ivjele u
strepnji od otpu{tanja. Mnogi su bili spremni i da vode montirane procese protiv
Bo{njaka, samo da ostanu u sedlu, za platu od nekoliko hiljada maraka, koja navodno
garantira njihovu nepristrasnost, a zapravo ih i te kako ~ini poslu{nim podanicima
novog ideolo{kog komiteta. Uprkos iskazanoj poniznosti, oni su otpu{teni. Ova
pri~a po dramatur{koj matrici neodoljivo podsje}a na sve one Bo{njake koji su
pristali, kako bi sa~uvali imovinu, da slu`e ~etni~koj ili usta{koj okupatorskoj
vlasti, pa da ~ak i u njihovim jedinicama ratuju protiv Armije RBiH, a onda su, na
kraju, ipak protjerani, uz asortiman poni`enja.

Pravosudni zlo~in i zlo~ina~ko pravosu|e

Pravosudna pamet je klju~ za demontiranje zavjere protiv Bosne. Pravosu|e
mo`e u~initi vi{e od politike, jer je politika obavezna da se ravna prema odlukama
sudova. Otpu{tene bo{nja~ke sudije bi se mogle ujediniti i pokrenuti proces protiv
me|unarodne politike u BiH, protiv me|unarodnih predstavnika, pred njihovim
nacionalnim sudovima, i ti bi se procesi vodili i okon~ali u interesu pravde i istine.
Me|unarodne zvani~nike treba tu`iti za sprovo|enje politike apartheida i
segregacije prema Bo{njacima.
Pred austrijskim Sudom treba tu`iti biv{eg visokog predstavnika Wolganga
Petri~a, recimo, za Odluku o @ep~u. Za{to to @epljaci dosad nisu u~inili? Ako se
dobije takav proces, on postaje obavezuju}i naspram (na `alost, zasad nepostoje}e
nakane) da se ru{i takva genocidna odluka. Primjerice, grupa seljaka iz Srbije je
tu`ila Njema~ku armiju za sudjelovanje u bombardiranju Srbije, za ru{enje nekakvih
mostova u Vojvodini, i taj proces se vodi pred njema~kim pravosu|em. Zapadno
pravosu|e je oslobo|eno od politike, ono je iznad politike, a zapadna politika je
kreator nastavka razaranja Bosne. Treba dosko~iti toj politici, tako {to }e
me|unarodni zvani~nici u BiH postati svjesni da }e im se za sve {to u~ine u BiH, a
{to se kosi sa univerzalnim pravnim na~elima, suditi u njihovim zemljama.
Glavni krivac za izbacivanje Bo{njaka iz pravosu|a je izvjesni Jan Erik Oja,
koji je na ~elu tzv. Nezavisne komisije koja realizira projekat remonta na{eg
pravosu|a. Protiv ove osobe treba povesti sudski proces, u kome je lako dokazati
da je svjesno prekr{io ustavno pravo Bo{njaka na jednakopravnost, izbaciv{i
predstavnike jednog naroda iz sudske vlasti. Desetine sudija koje su ostale bez
posla sigurno znaju kako to u~initi. No, jedini problem ovih sudija je to {to nose
bo{nja~ku genetsku falinku i {to do besmisla vjeruju da }e im se neko smilovati na
njihov jad. Grije{e. Takve i Bog prezire.
Ne treba imati iluzije spram (i)racionalnosti ovakvih postupaka
me|unarodne politike u BiH. Izbacivanje Bo{njaka iz sudske vlasti nije plod
kleronacisti~ke mr`nje. Rije~ je o pukoj ra~unici. Bo{njake treba dovesti u istu
ravan sa srpskim i hrvatskim genocidnim huntama, kako bi se agresija na BiH
pretvorila u tzv. gra|anski rat. Dokle god su Bo{njaci isklju~ive `rtve rata u BiH, i
jedini civilizacijski ba{tinici bosanske ideje, dotle je nemogu}e dejtonsku
privremenost pretvoriti u budu}nost iz Kara|or|eva. Da bi se popravio zlo~ina~ki
debalans, nu`no je proizvesti zasad nepostoje}e bo{nja~ke zlo~ine. Ve} mjesecima
Dnevnik revolucije

261

je u toku medijska i politi~ka priprema kroz optu`ivanje Bo{njaka za vezu sa tzv.

islamskim teroristima. Prema ameri~kim informacijama broj arapskih dr`avljana
u redovima ARBiH nikada nije prelazio 500, i to uvezenih iz Zagreba, dok s druge
strane su na hiljade stranih dr`avljana ratovali u VRS i HVO. Ali, ko te pita.
Prema pouzdanim informacijama, pravosu|e u Sarajevu treba da procesuira
oko 300 predmeta u kojima se Bo{njaci terete za ratni zlo~in. Takav pravosudni
zlo~in mo`e izvesti samo zlo~ina~ko pravosu|e.
Br. 95, 25. XI 2003.

262

Dnevnik revolucije

Prijeti li raspad SDA nakon Izetbegovi}eve smrti?

Svaka bi jalija da bude Alija

U SDA, nakon samoljubivog Silajd`i}a, nije se pojavila li~nost koja
bi pred narodom, po estradnoj harizmi, mogla sloviti za Alijinog
nasljednika. Pa i da postoji takav lik, njegovo bi zaskakanje
liderske pozicije nakon Alijine smrti uzrokovalo ubrzani raspad
SDA. U SDA je mnogo kandidata za novog Aliju, a malo je koji od
njih spreman razumjeti da forsiranje liderstva u SDA vodi raspadu
stranke, samim tim {to ne mo`e kamara guza sjediti u jednoj fotelji,
a ni jedna guza nije spremna da ustukne pred liderskom ili
kolektivnom guzologijom.
Falinka svih autoritarnih oblika vladavine je u krkosti koja se uo~ava kada
na ovaj ili onaj na~in ode lider, otac, ~obanin, koji je prersonificirao tu totalnu vlast.
Alija Izetbegovi} nije bio klasi~ni autoritarni vladar, iako je sva mo}, i u vlasti, i u
stranci, bila u njegovim rukama. Op}e je poznato da je Alijina uvijek bila zadnja,
{to je isklju~ivalo potencijale pluralizma, a od raznih politi~kih likova stvaralo tek
marionete. Autoritarni re`imi su po pravilu represivni, policijski, opaki, ali Alijin
re`im nije nosio ni jedan dehumaniziraju}i politi~ki znak. Po tome je Alijino
svevla{}e u vlasti i u stranci svojevrstan politi~ki fenomen, jer se nikad nije dogodilo
da neki lider koji je raspolagao sa apsolutnom vla{}u tu vlast ne iskoristi za
konkretno handrenje politi~kih protivnika.
Titova vlast je samo na povr{ini bila ~ovjekoljubna, dok je u nutrini nosila
sva obilje`ja diktature. Alijina vlast, pak, i s vana je i iznutra bila pitoma, pa ponekad
i naivna. Autoritarni lideri su apsolutnu vlast osvajali raznim obra~unima,
likvidacijama, zakulisnim mutlja`ama, dok je Alijina apsolutna vlast stvorena,
reklo bi se, njegovom duhovnom superiorno{}u nad strana~kim kolegama, me|u
kojima ni jedan nije imao harizmu duhovnog vo|e. Oni koji su bili pametniji ili
sposobniji od Alije na vrijeme su se smaknuli, razabrav{i da je Alijina liderska
harizma beton koji se samo sa smr}u mo`e po{ljun~iti.

Hare-kri{na
u politici
Prije godinu-dvije Abdulah Sidran je reagirao na Izetbegovi}evu po{prdnu
opasku da je Haris Silajd`i} pjesnik, i da kao takav nije ba{ podoban za
ovozemaljske politi~ke bitke, koje tra`e hladnu glavu i odsustvo emocija. Sidran je
naveo nekoliko povijesnih primjera uspje{nih politi~ara koji su po osnovnoj
vokaciji bili knji`evnici i mislioci, kao {to je, recimo, ~e{ki predsjednik Vaclav
Havel. Paradoks ove situacije je u tome {to balkanska politi~ka povijest nije
zabilje`ila ve}eg pjesnika od Alije Izetbegovi}a. Ma malo je re}i da je Alija bio
pjesnik u politici on je bio {ansonjer! U odnosu na Alijino politi~ko pjesni{tvo,
Silajd`i}eve politikantske stihoklep{tine su totalni ki~, kakav bi se mogao porediti
sa srbendijskom litologijom D`eja Ramadanovskog.
Dnevnik revolucije

263

Sve {to se Aliji spo~itava kao unfal u politici, upravo proizilazi iz njegovog
hare-kri{na-hare-ma{ala razumijevanja konkretnih problema, koji se jedino daju
rje{avati bez emocija, nebuloza, otvorenih karata, diskursom politike, kao kolijevke
najstarijeg zanata. Mnogo puta se ~ulo da Alija nije dobar politi~ar, koliko je dobar
~ovjek, i da ga je u politici sputavalo upravo to {to je politi~ka pitanja rje{avao kao
d`amijski filozof.
Ispostavit }e se, na kraju, da je Alijina d`amijska politika upravo izgradila
najve}i politi~ki, moralni, futuristi~ki kapital bo{nja~kog naroda, ali i
bosanskohercegova~ke ideje zajedni{tva, jer je posvjedo~ila da je ki~ma Bosne
nadrasla najte`a isku{enja, odgovoriv{i na mr`nju ljubavlju, na genocid odbranom
svih bh. gra|ana i naroda, a na razaranje graditeljstvom Da je na Alijinom mjestu
bio neki drugi Bo{njak, neko u kome bi bilo manje islama i vjere u smislenost
humanisti~kih vrijednosti, neko ko bi bio brz na obara~u, i ko ne bi mogao otrpjeti
strasni zov revan{izma pitanje je da li bi patriotski Bosanci danas mogli uzdignuta
~ela kazati: nismo isti.
Alijina predanost vjeri, kao i njegovo iskustvo komunisti~ke represije,
odredili su karakter i prirodu te autoritarne vlasti, koja je umjela kanalisati ogromnu
povrije|enost bo{nja~kog naroda, ubijanog pred o~ima Svijeta samo zbog svoje
vjere; Alijina vlast je uspjela prekodirati i u pravcu pozitivizma i bosnoljublja
usmjeriti tu planinsku energiju bola i razo~aranosti. Zato, hiljade puta to treba
ponoviti - ovdje, pod Alijinom vla{}u, nije bilo revan{izama, masovnih zlo~ina,
konc-logora, ru{enja kr{}anskih bogomolja, ravnanja kr{}anskih grobalja, bilo je i
ostalo, uprkos svemu, mnogo ljubavi prema Srbima i Hrvatima koji Bosnu osje}aju
svojom zemljom, i koji je `ele izgra|ivati u duhu tolerancije i zajedni{tva.

Lo`enje i talo`enje
islamizacije
Me|u nebrojenim hvalospjevnim reakcijama u povodu Izetbegovi}eve
smrti, dogodilo se i nekoliko kriti~kih promi{ljanja Alijine politike. Prva kriti~ka
o{trica uperena je na napu{tanje Platforme Predsjedni{tva RBiH, koja je kao
dokument proizi{la iz referendumske volje 64 odsto bh. gra|ana, a druga, na
floskulu o islamizaciji ARBiH. Uistinu, nejasno je za{to je Izetbegovi} osjetio potrebu
da u ratu zamrzne Platformu Predsjedni{tva RBiH, kao dokument koji je u ratnim
odbrambeno-oslobodila~kim uvjetima, odslikavao ve}insku volju bh. gra|ana da
`ive u suverenoj, slobodnoj i demokratskoj RBiH. Dodu{e, samo Izetbegovi}evo
sjedanje za pregovara~ki sto sa vojnim i genocidnim huntama Radovana Karad`i}a
i Mate Bobana, sa kojima je razgovarano o administrativnoj podjeli RBiH, na neki
je na~in derogiralo Platformu Predsjedni{tva RBiH, koja se zalagala za
referendumsku viziju BiH. Svjedno, nema bosnoljubovog opravdanja za ru{enje
Platforme; ona je morala opstati makar kao neoficijelni dokument oko kojeg se
okuplja energija bosanskog patriotizma.
Po pitanju tzv. islamizacije Armije RBiH stvari su mnogo jasnije. Ako se i
dogodila tzv. islamizacija ARBiH, ona nije bila plod Izetbegovi}eve zadnje namjere,
ve} rezultat me|unarodne zavjere po kojoj je ARBiH mogla biti do mile volje
bosanska, multietni~ka i antifa{isti~ka, ali je tretirana kao muslimanska, kao
jedna od strana u sukobu, a ne kao legalna i legitimna vojna sila Bosanaca i
Hercegovaca. Preko hiljadu dana Svijet je istrajavao na embargu za oru`je, kojim
je isklju~ivo bila pogo|ena ARBiH, jer su i Srbi i Hrvati imali i ogromne zalihe, i
otvorene puteve snabdijevanja. Time su `rtvi genocida bile bukvalno vezane ruke.
Svijet je pomagao genocid nad Bo{njacima, i putem embarga, i putem
izgladnjivanja, ~ime je Izetbegovi} ucjenjivan da potpi{e smrt referendumske
Bosne. Mnogi svjetski emisari danas tvrde da je Alija spasio Bosnu, ~ime upravo
priznaju da je Bosna mogla nestati u njihovoj, me|unarodnoj, genocidnoj zavjeri.
264

Dnevnik revolucije

U ambijentu totalnog zlo~ina, povratak Bo{njaka islamu ne samo da je

razumljiv, ve} i koristan, jer za Bo{njake u tom karavaktu nije postojalo i{ta {to bi
ih moglo ubijediti u smislenost borbe za bosanski `ivot. Bili su izdani i prodani od
svih, prepu{teni smrti, patnjama i boli, iako nisu po~inili nikakav grijeh zbog
kojeg bi ih civilizacija trebala kazniti. Islam je u~inio da Bo{njaci ne posegnu za
revan{izmom, da energiju svoje povrije|enosti ne preto~e u anarhi~nost, ili zlo~in
nad nedu`nim Srbima i Hrvatima. Islam je Bo{njake u ARBiH dr`ao na okupu, oko
vrijednosti koje su iznad ovozemaljskih gadosti. Otud se tzv. islamizacija ARBiH
ima tuma~iti, ako to ba{ neko ho}e, kao pozitivan rezultat vi{egodi{nje, genocidne
opsade bo{nja~kih `ivota. Ba{ka je sad pitanje, i ono pripada muslimanskom svijetu
koliko je ta tzv. islamizacija u kadrovskoj ma{ini poprimila bolj{evi~ke obrise, u
onom smislu da se moralno-politi~ka podobnost mjerila formalisti~kim, a ne
sadr`ajnim pripadanjem islamu.
Dakako, s politi~kog i marketin{kog stanovi{ta bilo bi mnogo korisnije da
se ARBiH vezala isklju~ivo za antifa{isti~ke i multietni~ke ciljeve i simbole, za
partizansku tradiciju, a da je islam uva`avala kao samo jedan od segmenata
bosanskog bi}a. Me|utim, kad se o tome govori valja razumijevati okolnosti u
kojima su se procesi odvijali. Napose, tzv. islamizacija ARBiH je kao proces
otpo~ela mnogo poslije po~etka agresije, {to zna~i da to nije bila izvorna
Izetbegovi}eva nakana. Bio je to proces koji se nije mogao zaustaviti, ali se mogao
nalo`iti, {to je i ~injeno, uz kamione arapskih halal-dolara.
Uzgred, niko se ne ibreti {to su srpske i hrvatske kasarne krcate krstovima
i raznim svecima, i niko to ne zove nekakvom kristijanizacijom ovih vojski, pa
za{to bi onda islam u ARBiH bio problem?! Odgovor, dakako, znamo.

Liderstvo bez lidera

Svih ovih godina, a evo i nakon Alijine smrti, traje histeri~ni proces tra`enja
dlake u jajetu ratnoj bh. vlasti. Zaglu{uju}a buka oko pitanja tzv. islamizacije
patriotskog fronta u drugi plan stavlja s&h ratne zlo~ine. Lagumd`ijini mediji po
Sarajevu su napisali vi{e tekstova o Aliji kao tzv. islamisti, i reisu Ceri}u kao o,
tobejarabi, {efu bo{nja~ke mafije, nego {to su ispisali re~enica o ratnim zlo~inima
Karad`i}eve i Bobanove genocidne hunte. Oni su u slu`bi srpsko-hrvatske
hegemonije, i to uop}e nije upitno.
Evo, i nakon {to su svjetski lideri uputili telegrame su}uti sa pozitivnim
ocjenama Alijine vladavine, uklju~uju}i i Papu, ne prestaje nekriti~ka haranga
protiv prvog bh. Predsjednika. Protiv konstruktivnog kriti~kog suda niko nema
ni{ta, ali je dojadilo to uporno trljanje teme o tzv. islamizaciji, kojom se poku{ava
zagu{iti istina o genocidu nad Bo{njacima.
Postoji mnogo tema kojima bi se valjalo baviti u povodu Izetbegovi}evog
odlaska. Prije svega, valjalo bi raspraviti posljedice koje }e na najja~u bo{nja~ku
stranku ostaviti ~injenica da vi{e ne postoji autoritet koji je mogao sve frakcijske
tendence dr`ati pod kontrolom, da se ne primjeti baliluk u ku}i. U SDA, nakon
samoljubivog Silajd`i}a, nije se pojavila li~nost koja bi pred narodom, po estradnoj
harizmi, mogla sloviti za Alijinog nasljednika. Pa i da postoji takav lik, njegovo bi
zaskakanje liderske pozicije nakon Alijine smrti uzrokovalo ubrzani raspad SDA.
U SDA je mnogo kandidata za novog Aliju, a malo je koji od njih spreman razumjeti
da forsiranje liderstva u SDA vodi raspadu stranke, samim tim {to ne mo`e kamara
guza sjedit u jednoj fotelji, a ni jedna guza nije spremna da ustukne pred liderskom
ili kolektivnom guzologijom. Svaka bi guza da je jedna i jedina, kao {to je i dejtonska
Bosna i Hercegovina jedna guza sa dva entitetska guza. Ako se SDA zagubi u
frakcijskim su~eljavanjima, to }e bitno uticati i na perspektive demokratske borbe
za BiH. U situaciji kad socijaldemokratsku alternativu za BiH uni{tava Zlatko
Lagumd`ija, uporno sjede}i na jarbolu potonulog broda, i kad nema respektabilne,
Dnevnik revolucije

265

kolektivne politi~ke snage koja bi branila BiH u nastavku politi~ke agresije, SDA
se, kakva god da je, name}e kao jedina uzdanica, te otud vrijedi brinuti za zdravlje
ove odve} skrhane stranke. Od SDA, na `alost i danas, ovisi sudbina Bosne, pa se
stanje u ovoj stranci ne mo`e smatrati privatnim pitanjima likova koji su svakako
nau~ili da op}im mjestima daju minderska zna~enja.
Kao i nakon Tita, tako i nakon Alije, ostaje negativno naslje|e autoritarne
vladavine, koja je bila u slu`bi samo jednog lika, zanemaruju}i potencijale ostalih
koji su u timu mogli nad`ivjeti svaku nevolju. SDA danas nije tim. SDA je stranka
koja je ostala bez lidera, obezglavljena, ili upologljavljena, uprkos osobinama
Sulejmana Tihi}a koji, kao i svi drugi, ne mo`e zamjeniti autoritarnu harizmu Alije
Izetbegovi}a.
Jedini ispravan put SDA bio bi u shva}anju da je Alijin model vlasti
prevazi|en, i da se vi{e nikada u Bo{njaka ne treba dogoditi autoritarni lider,
odnosno, da niko ne treba imati ambiciju da naslijedi Aliju Izetbegovi}a. Tek tako
SDA mo`e razumjeti da su demokrati~nost i pluralizam mi{ljenja unutar stranke
uslov opstanka SDA, ali i dr`ave Bosne i Hercegovine. U protivnom, svi smo na
gubitku.
Br. 95, 25. XI 2003.

266

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Bo{njaci sa `utim trakama

Kakva nam je fajda od Bo{njaka u policiji i
pravosu|u koji su kopije Alibabe Mumije?
Sje}a li se iko doga|aja od prije mjesec-dva kada je visoki predstavnik Pedi
E{daun optu`io SDA da vr{i pritiske na policijske organe? Kako bi to SDA mogla
vr{iti pritisak na kadrove koji su, u zna~enju hunte, ostali iza biv{e vlasti, kao i na
policijske komesare koje postavlja me|unarodna zajednica? Mileti} & comp. su
odgovorni SDP-u, a ne SDA-u. E{daun je najavio da }e ponuditi konkretne dokaze
o ovim pritiscima, ali nije odr`ao obe}anje. U me|uvremenu, zaboravili smo cijeli
slu~aj, i uletili u novi, sli~an.

Ya samm, maycco, inddiyanacc

Me|unarodna politika u BiH je obznanila da SDA vr{i pritisak na pravosu|e
zbog postavljanja devet pitanja na osnovu kojih se vidi da su Bo{njaci neravnopravni
u sudstvu, tu`ila{tvu i policiji. Saop}enje SDA je vrlo pristojno, ali dovoljno ubita~no,
~im su me|unarodni zvani~nici u BiH po~eli pani~no lagati i ljagati, tvrde}i da je
legalni zahtjev za po{tivanjem ustavom zagarantirane bo{nja~ke jednakopravnosti
nekakav pritisak na pravosu|e. Na njihovu `alost, nema nikakvog pritiska, imaju
ta~ne ~injenice koje svjedo~e da je me|unarodna politika u BiH kona~no
razotkrivena u namjeri da od Bo{njaka stvori gra|ane drugog reda, reklo bi se,
evropske indijance. Mudro je {to je saop}enje SDA zasnovano na pukim
~injenicama, a ne na optu`bama. To je intonacija koja trpi samo konkretne
odgovore, a ne histeri~ne curwallucke, tipa: pritisak na pravosu|e. Dakle, kako
se moglo desiti da u pravosu|u i policiji u RS nema ni jednog Bo{njaka ni na jednoj
~elnoj poziciji? U krajevima sa bo{nja~kom ve}inom, Srba i Hrvata ima i vi{ka, u
odnosu na popis iz 1991.
Ono {to SDA nije saop}ila jeste da su Bo{njaci svedeni na status Jevreja u
Hitlerovoj Njema~koj. Jedina je razlika u tome {to Bo{njake jo{ uvijek, ponovo,
niko ne trpa u konc-logore i ne ubija. Sve ostalo je isto: narod bez ljudskih prava,
bez predstavnika u policiji i pravosu|u, bez prava na slobodu kretanja (za razliku
od Hrvata koji imaju okupatorske ausweise), bez ekonomskog potencijala, sa
perspektivom da putem zakona o otimanju bo{nja~ke imovine ostane bukvalno
na koferu Kao i Jevreji, kod Hitlera. Za nekoliko godina Bo{njaci ne samo da
su strpani u geto, ve} se i u tom getu progone od okupatorskog, ipak krsta{kog,
pravosu|a. [to re~e Fahrudin \apo, samo nam jo{ fale `ute trake oko rukava.

Slicku swoyu ljubbim

[tetna je teza o ugro`enosti ma kojeg naroda rekao je jedan multivitamin.
[ta ako su Bo{njaci istinski ugro`eni? [ta ako to nisu nacionalisti~ka naklapanja,
nego realnost? O tome, zar ne, ne treba govoriti, jer je {tetno, jer poti~e me|uetni~ku
konfrontaciju? Krivi su oni {to argumentirano ukazuju na bo{nja~ku potla~enost, a
Dnevnik revolucije

267

ne kreatori zavjere koji su Bo{njake doveli u tu poziciju. Govor istine mo`e smetati
samo politi~kim i novinarskim prostitutkama.
Za nas indijanisanje Bo{njaka nije ni{ta novo. Ravno prije tri godine mi
smo nagovijestili apartheidsku strategiju OHR-a i OSCE-a. Naveli smo da tada{nji
IPTF namjerava instalirati haos na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom, kao faktor
pritiska na iseljavanje Bo{njaka. Pod njihovom kontrolom ovdje je uba~ena
najjeftinija droga, uvezena je trgovina bijelim robljem, osokoljeno je uli~no nasilje
[ta radi reformirana policija? Ne~injenjem podr`ava haos! Za{to sve ovo nije
tematizirano mnogo prije, kada su se pojavili prvi nagovje{taji kona~nog cilja?
Odgovor je jednostavan: me~ka je zaigrala pred Avazovim vratima.
Cenzura nad najja~im bh. medijem ponukala je brojne estradne zvijezde na{e
politike da se uklju~e u odbranu Avaza. Da budemo na~isto: nisu oni to u~inili zato
{to vole Avaz, ve} zato da bi im slika izi{la u novinama, i danas, i sutra. Jer, da nije
tako, da je rije~ o iskrenoj zabrinutosti zbog okupacije pravosudnog sistema, pa
valjda bi se i prije napada na Avaz ~ula koja rije~ protesta. Oko 300 bo{nja~kih
kadrova procesuirano je u montiranim procesima, montirana je Pogorelica, tzv.
Al`irska grupa je poslana u smrt, ali svi oni na kamari nisu marketin{ki rentabilni
za na{e estradne politi~are.
Ne mo`e se iskreno osu|ivati napad na Avaz, a pre{utati genealogiju
policijske dr`ave Lagumd`ijine hunte. Iza monta`e Pogorelice i iza procesa Avazu
stoje isti zlikovi. Isti oni koji su u avgustu poku{ali kriminalnim putem svrgnuti
legalno izabranu vlast nad Bo{njacima. Avaz se tome suprotstavio i sada pla}a
cijenu. U ovom ozbiljnom sukobu djeluje licemjerno braniti Avaz a zaobi}i kontekst
u kome se zlo doga|a.

Copyright of the Munjoguzz

U toj dodvora~koj ishitrenosti dogode se i takve strate{ke gre{ke da se
upadne u zamku prebrojavanja Bo{njaka na funkcijama, a da se ne razumije
jednostavna istina da svaki Bo{njak u pravosu|u i policiji mora biti ve}i krsta{
od patrijarha i pape da bi tu uop}e mogao biti. S druge strane, za srpske i hrvatske
kadrove je preporuka ako su slu`ili u vojnim huntama Radovana Karad`i}a i Mate
Bobana. Zaboravljeno je da u Sarajevu postoji i jedan broj srpskih i hrvatskih
sudija koji su vi{e odani bosanskoj ideji nego ma koji Bo{njak koji je funkciju
debelo platio izdajom profesije i patriotizma. Njih treba izdvojiti, {tititi i po{tivati.
Na kraju, kakva nam je fajda od razmno`enih kopija Alibabe Mumije?
Broj~ana neravnopravnost jeste indikator, ali nije su{tina. Su{tina je da pravosu|e
i policiju dr`i hegemonisti~ka srpsko-hrvatska Lagumd`ijina hunta. Njihov cilj je
uni{tenje Bosne i Bo{njaka.
Br. 97, 23. XII 2003.

268

Dnevnik revolucije

Bo`i}ni blagdani u svjetlu

bosanske interkonfesionalne tradicije

Bosansko isku{enje
je ~ast i obaveza
U povijesnom i kulturologijskom ~itanju Bosne,
ne postoji ni{ta {to bi se moglo tuma~iti kao
corpus separatum, samim tim {to su sve razlike
odve} dopisane onim od ~ega se razlikuju
Bo`i}na svjetlost se danas, ko i sutra, rasprostire bosanskim mahalama.
Plovi kroz kr{}anske, muslimanske i jevrejske ku}e. Grli d`amije. Bogomolje, na{e.
Jednako kao {to su nedavno metafizika iftara i miris ramazanskih lepina milovali
uzvi{ene prostore bosanskih crkvi. Negdje drugdje ovi dodiri ljepote mo`da ne bi
imali smisla, jer nisu svi basnoslovni ko Bosna, ali u Bosni, smisao vjere je odre|en
ljubavlju prema kom{iluku. Tu jesmo, takvi kakvi jesmo, na raskri`ju isku{enja,
kakvo nigdje na svijetu nije podareno ni jednoj vjeri. Ba{ ovdje, u Bosni, Bo`ija
rije~ i ljudsko osje}anje vide se u punoj dimenziji. Nema prevare, ni u slovu, a
kamo li u rije~i, jer je sve ~itljivo, kao u dje~ijem oku. Nigdje se iskrenost vjere u
Boga ne prozire u eti~koj i moralnoj punini kao u Bosni. Bosanski vjernici su
odabrani da svjedo~e vjeru, u isku{enju dobrote i pra{tanja.
Samo je u Bosni smisleno moje tuma~iti kao tvoje, i tvoje kao moje, jer
mome ne mo`e biti valjano bez valjanosti tvoga, i obratno. Bo`i}na ljepota u Bosni
odve} nije samo prostor katoli~kog civilizacijskog kruga, jer se ni katoli~anstvo,
ni ostale tri konfesije, u Bosni ne mogu `ivjeti u isklju~ivoj autohtonosti. ^ak {ta
vi{e, sve na{e bosanske vjere bi nosile biljeg distorzije zna~enja i reduciranosti
ako bi ostale zatvorene samo za sebe. Jer, bila bi osiroma{ena istina o nama, bili
bi osiroma{eni vjernici koji su navikli, predanjem ili `ivotom, da svoju duhovnu
puninu filigraniraju u sociokulturnim zna~enjima na{ih bliskosti.

Razlike dopisivane razlikama

Politika u Bosni je i u vremenima komunizma, a i poslije, bila daleko ispod
otvorenosti i pitomosti naroda. Komunisti su na svaki oblik iskazivanja vjerskih
osje}anja gledali kao na po{ast. ^ak nisu imali sluha ni za ogromni kapital
interkonfesionalne tradicije, koji se mogao koristiti kao povijesno i kulturolo{ki
utemeljenja podr{ka za njihovu krilaticu bratstva-jedinstva. Slavensko je bratstvo
i jedinstvo civilizacijski svjetionik, pogotovo u Bosni, ali ono nema smisla ukoliko
nije temeljeno na tradiciji zajedni{tva i tolerancije. Bosanske vjere su esencija
etnokulturnih tradicija, pro`etih i isprepletenih, i otud su komunisti po~inili najve}u
gre{ku kada su ignoriranjem vjere retardirali ogromnu energiju zajedni~kog
naslije|a.
Posljedica komunisti~kog ignoriranja interkonfesionalnih vrijednosti osjetila
se kroz demokratsku zakr`ljalost bosanskih naroda, koji nisu u prvi mah umjeli
razlu~iti {vercersku, sitnosopstveni~ku politi~ku retoriku od pravila po kome je
valjana samo ona politika koja sebe izgra|uje na vrijednostima bosanske tradicije.
Pod logotipom ru{enja komunizma i demokratizacije, bosanskim je narodima
Dnevnik revolucije

269

pro{vercan proizvod koji je ra~unao da povijest po~inje od danas, a da je tradicija

plastelin koji se mo`e oblikovati po dnevno-politi~koj gibiri.
Politi~ki prolaznici se jesu formalno naslikavali pri obilje`avanju svih na{ih
vjerskih blagdana, ali ni jedan od njih nije upotrijebio svoju privremenu mo} i
inicirao reafirmaciju tradicijskog, interkonfesionalnog razumijevanja bosanskih
vjera, po kojemu je svaka vjerska svetkovina bogatstvo i radost cjelokupnog
dru{tva, a ne samo jednog dijela. U povijesnom i kulturologijskom ~itanju Bosne,
ne postoji ni{ta {to bi se moglo tuma~iti kao corpus separatum, samim tim {to su
sve razlike odve} dopisane onim od ~ega se razlikuju. Ovakvo razumijevanje `ivi
tek u autorskim afinitetima nekolicine zaljubljenika u bosansku paradigmu, `ivi i
u samom narodu, ali ne i na polti~koj i javnoj povr{ini.
Narod je nadrastao politi~ke bagatele. Poslije kratkotrajnog {oka,
uzrokovanog raskorakom izme|u komunizma i la`ne tranzicije, narod se sabrao,
podvukao crtu i uo~io da je najsigurnije dr`ati se vrijednosti koje su stolje}ima
temeljene u Bosni. To se ne vidi kroz sinteti~ku i sterilnu sliku koju dobijamo
putem medija, ali u stvarnosti, u `ivotu, vjerujte, Bajrami su bli`i Bo`i}ima i Bo`i}i
su bli`i Bajramima vi{e nego {to su ikad u posljednjih pola stolje}a bili.

Kr{}ani u ramazanu i muslimani u Bo`i}u

Ovu renesansu interkonfesionalnih vrijednosti bosanskog dru{tva, na `alost,
ne mo`emo uo~iti u krajevima ~iji je dana{nji `ivot odre|en pre`ivljenom
tragedijom. Mada, primjerice u Srebrenici, za posljednji je Bajram bilo primjera da
su srpski susjedi pohodili bo{nja~ke povratnike, ili im u najmanju ruku, na ulici, u
prolazu, ~estitali blagdan. Bosanske sredine ~iji multietni~ki identitet nije pretrpio
razaranje u bezumnom ratu, odve} su nadi{le zapreke politike, pa i neke oblike
ideolo{ke instrumentaliziranosti vjerskih vrijednosti. U Sarajevu, Travniku,
Konjicu, Br~kom, Zenici, Tuzli, vjerski se blagdani do`ivljavaju kao sve~anosti
cjelokupnog dru{tva.
[ta bi kazali novokomponirani ~uvari na{ih tradicija kada bi ~uli da su u
nekoliko srednjih tuzlanskih {kola, u nekoliko multietni~kih odjeljenja, svi u~enici
postili ramazan? Djeluje {okantno, nevjerovatno, ali je ta~no. Pro{log ramazana su
izvjesni samozvani ~uvari islama u nekoliko navrata tematizirali autora koji je
ustvrdio da ramazan poste ljudi koji nemaju nikakve veze sa islamom, i koji nikad
nisu u{li u d`amiju. S kojim pravom oni poste ramazan?! pitali su se du{ebri`nici
islama, kao da je islam neka privatna avlija po kojoj smije {etati samo veleposjednik.
Islamski feudalci nisu razumjeli da je bolja ma kakva nazo~nost u islamu, pri
islamu, nego nikakva, da je korisnije da ma koji ~ovjek, ma koliko provede u
postu, u discipliniranosti, pa i bez temeljnog znanja o islamu, nego da se prepusti
obilatim izazovima trovanja tijela i duha. Za tu sku~enu, redukcionisti~ku logiku,
bilo bi porazno saznanje da su i neki katoli~ki i pravoslavni u~enici u tuzlanskim
{kolama postili ramazan, ili jedan ili pet ramazanskih dana. S kojim pravom!
uskliknuli bi. Opet ne bi razumjeli da je korisnije da {kolarci, makar pod utjecajem
trenda, osjete blagorodnost samoprijegora, a nadasve ljepotu bosanskih pro`etosti,
nego da se otisnu u alkoholizam, narkomaniju i obilje praznine.
Godinama se na Pono}kama okuplja omladina svih konfesija. Sedamdesetih
i osamdesetih je bila furka da se Bo`i} do~ekuje u nekom od kafi}a, disko-klubova,
a da se onda ode na Pono}ku, na kojoj se katolici osje}aju po~astvovani prisustvom
drugih, dok se muslimani i pravoslavci osje}aju uzvi{enim u toj volji da svjedo~e
ljubav prema svemu bosanskome. Svaki blagdan svake bosanske vjere ima jednaku
manifestaciju bosanske volje. I ne samo u urbanim sredinama, kao kolijevci
bosanske intekonfesionalnosti, ve} i na selima, pogotovo onim ~iji zvonici i munare
`ive u susjedstvu. Oti|ite u ma koje katoli~ko selo koje je pored muslimanskog
sela, i vidjet }ete da na obiteljske bo`i}ne blagdane dolaze i muslimanski susjedi.
270

Dnevnik revolucije

Oti|ite u ma koje muslimansko selo, i vidjet }ete katolike za bajramskim soframa.

To je normalno, prirodno, poput harmonije duha i tijela. Jedno ogromno bogatstvo
intekonfesionalne pro`etosti `ivi tu, pored nas, a da nema valjanu medijsku
recepciju, a time ni korisnu dru{tvenu i politi~ku valorizaciju. Za bosansko dru{tvo,
koje se osje}a ranjeno vi{e nego {to to u stvarnosti jeste, bilo bi korisno uslikati,
bukvalno, Mehu kod Joze na Bo`i}u, Jozu kod Mehe na Bajramu, i opet tako, i
uvijek tako, ne zbog prote`iranja ne~eg ~ega nema, ve} zbog predstavljanja
stvarnosti onakvom kakva jeste, stolje}ima.

Isku{enje kao ~ast i obaveza

Bo`i}na svjetlost se danas, ko i sutra, rasprostire bosanskim mahalama.
Njena idili~na blagost i ove }e godine oplemeniti bosanske ljude. Ljepota, ma ~ija,
i ma koja, ne mo`e se dr`ati u tarabama provincijskog duha. Ljepotu je Bog stvorio
da proljep{ava ljudske du{e. Ona nadrasta sve prepreke. Ona je mo}nija od granica.
Ljudi vole da pobje|uju granice. Da prelaze dange svojih okova. Bosanci i
Hercegovci svoju duhovnu snagu sokole `ivotom u razlikama, koje to i nisu. Zato
}e i ovaj Bo`i} biti blagdan bosanskohercegova~kog dru{tva. Jer, nigdje kao u
Bosni, snaga kr{}anstva je u svjedo~enju ljubavi prema islamu, i snaga islama je u
svjedo~enju ljubavi prema kr{}anstvu. Bo`i} }e obradovati kr{}anske, i oja~ati
islamske du{e. Bosansko isku{enje je ~ast, i obaveza. Nigdje kao u Bosni vjernik
ne `ivi vjeru u osobenim zna~enjima ljubavi i pro`imanja. Krhke du{e bi bosanske
bliskosti do`ivljavale kao kaznu. Jake du{e }e razumjeti za{to su ro|ene ba{ tu, u
Bosni, gdje ljubav prema Bogu ne mo`e imati dva lica.
Br. 97, 23. XII 2003.

Dnevnik revolucije

271

Dnevnik revolucije

Lovci na ucjene
Ameri~ka ambasada je raspisala potjernicu
za bo{nja~kim narodom
[a}iru je zafalilo para za rakiju. Pa se prijavio u Ameri~ku ambasadu. Tamo
d`abe dijele pare. Ne mora se ni kopat, ni {temat, ni nosat ciment. Treba samo
rijet da si vidio nekog {to bi mogao bit terorist. [a}ir je oglas pro~itao u novinama.
Dok je sjedio nako u ~itaoni. Proradi{e mu klikeri! Ima jedan s bradicom, u kom{iluku, {to ide u d`amiju, i {to se garant bavi terorizmom. Oti}i }e [a}ir u Ameri~ku
ambasadu. Prijavit bradicu. Uzet pare. I kupit rakiju. I nazdravit lahkoj pari.

Parra wrthy dzey burggia neche

Nakon svenarodne pomame pra}enja i klevetanja nevinih ljudi, koja je ovom
zemljom vladala u vrijeme Informbiroa, evo, 55 godina poslije, nalazimo se u
istom orvelovskom ambijentu. Tada su {iroke narodne mase u{le u funkciju
denunciranja, iz dva razloga: prvo, onaj ko bi se bavio otkrivanjem narodnih
neprijatelja, za sebe bi priskrbio auru pravednika; drugo, dru{tvena vrijednost
pojedinca je odre|ivana njegovom spremno{}u da bude vojnik Partije.
Danas se vrijednost pojedinca odre|uje njegovom materijalnom
mogu}no{}u, i u snobovskom, i u pukom egzistencijalnom obliku. Ono {to je 1948.
bila Partija, danas je para. Divlji kapitalizam, koji nam je uvezen pod logotipom
ru{enja komunizma, stvorio je dru{tvo monstruoznih kriterija, u kome ljudska
du{a stanuje u cirkusu. Strate{ki instalirano, op}e siroma{tvo, samo je izo{trilo
vladavinu pare na pijedestalu, tobejarabi, bo`anskih vrijednosti. Ista egzistencijalna
i dru{tvena motivacija je pokreta~ svenarodne cinkaro{ke pomame, 1948. i danas,
kad Ameri~ka ambasada nudi pare za informacije o teroristima.
Kao {to je poznato, Ameri~ka ambasada je obavijestila bh. javnost da je
otvoren nagradni program koji ohrabruje bh. dr`avljane da pru`e svaku vrstu
informacije o teroristi~kim aktivnostima, a zauzvrat dobiju nov~anu nagradu od
Ameri~ke vlade. Peke. Ameri~ka vlada ne bi trebala tek tako rasipati novac svojih
poreskih obveznika, yazzuck je, jer u Bosni se barem ove informacije ne moraju
kupovati, ve} se mogu pro~itati u novinama. U toku 2001. i 2002. je bilo oko 600
teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike u Karad`i}evom entitetu. U Mostaru
je poslije Dejtona ubijeno oko 40 bo{nja~kih civila od strane usta{kih terorista. Itd.
Itd. Eto informacija!
Bilo bi logi~no da Ameri~ka ambasada raspisuje nagradni program tek kad
se iscrpi ka`njavanje vinovnika svih dosada{njih teroristi~kih napada po BiH.
Po{to nije zakonom opau~en ni jedan usta{ki ubica iz Mostara, ni jedan ~etni~ki
terorista iz RS, prikupljanje novih informacija o terorizmu nema smisla. Prvo bi,
valjda, trebalo rije{iti zaostale predmete.
Naravno, mi znamo da Ameri~ku ambasadu ne zanimaju krsta{ki teroristi.
Za njih je ubijanje muslimana ekolo{ka disciplina. Kao {to je to bilo i ubijanje
272

Dnevnik revolucije

crnaca po Americi. Njih zanima isklju~ivo tzv. islamski terorizam, koji u Bosni ne
postoji. Ali }e da postoji, kao izmi{ljotina, stvarnija od stvarnosti. Zato Amerikanci,
kao u filmsku produkciju, ula`u u kupovinu informacija, od kojih }e stvoriti
negativnu fikciju. Samo separiranje informacija o terorizmu, po krsta{kom
kriteriju, podrazumijeva da je nebitno da li su te informacije vjerodostojne. Mu{terija
tra`i robu, a [a}ir pare.

Golloguzzy otock
Tekst koji je objavila Ameri~ka ambasada samo je dno krsta{kog
licemjerstva. Pazite ovaj citat: Prisustvo me|unarodnog terorizma i njegovih
pristalica u BiH je prijetnja razvoju i stabilnosti zemlje Formulacija me|unarodni
terorizam se ne ti~e ~etni~kog i usta{kog terorizma, jer je rije~ o lokalnom pojmu.
Time je jasno da je ameri~ki nagradni program u BiH usmjeren isklju~ivo na
otkrivanje tzv. islamskog terorizma. Amerika time gubi antiteroristi~ki kredibilitet,
jer za nju terorizam mo`e biti samo i isklju~ivo islamski! U protivnom, svoj nagradni
program ne bi nani{anila na me|unarodni terorizam u BiH, nego, op}enito, na
terorizam, ma iz kojeg vjerskog kruga da poti~e.
Amerikanci su papci. Mogli su nagradnim programom obuhvatiti sve
terorizme, ~ak to i naglasiti, i opet bi dobili tra`ene informacije. Ali, ne, oni su se
svjesno fokusirali samo na tzv. islamski terorizam, ~ime su prosta~ki posvjedo~ili
svoju krkansku narav. Ko biva, mi smo gazde u va{oj ku}i. Upravo po tim osobinama
se razlikuje insan od hajvana. Hajvan }e prnuti kad mu prahne, a insan }e od{utati
fiziolo{ku potrebu.
Ameri~ka ambasada je raspisala potjernicu za bo{nja~kim narodom.
Ignoriranje `ivog, ~etni~kog i usta{kog terorizma, i izmi{ljanje tzv. islamskog,
direktno se ti~e politi~ke pozicije Bo{njaka, i Bosne. Sataniziranje Bo{njaka
zakonomjerno vodi ja~anju projekta iz Kara|or|eva. Projekat se sofisticira. Nakon
{to su policija i pravosu|e stavljeni u slu`bu satanizacije Bo{njaka, sada }e se,
nakon ubacivanja ameri~kih nagrada u igru, na meti na}i i bo{nja~ki smrtnici.
Svaki Bo{njak }e mo}i biti osumnji~en za tzv. islamski terorizam, a u kubanskom
ambijentu, gdje je svako kriv dok mu se krivica dokazuje (umjesto da je svako
nevin dok mu se krivica ne doka`e), stvorit }e se `eljena koli~ina bo{nja~kih
stanovnika novog Golog otoka.
Sude}i po stampedu pred kioscima Lota, izgladnjeli narod je zara`en igrama
na sre}u. Amerikanci su ponudili novi Bingo. Groznica po~inje. Svaka dobija!
Dobitna kombinacija je telefonski broj: 033-49-49-49. Prijavite oca, mater, daj|u,
strinu, u`u i {iru familiju! O`e`i [a}ire!
Samo, ne zaboravi, imamo i mi mrak koji jede. U ime `ivota.
Br. 98, 6. I 2004.

Dnevnik revolucije

273

Nastavak genocida nad Bo{njacima

Pola miliona novih `rtava

Prije godinu dana visoki predstavnik Pedi E{daun je, pod pritiskom
javnosti, privremeno sprije~io mogu}nost da stotine hiljada
Bo{njaka ostanu bez bh. dr`avljanstva. Ovaj srpsko-hrvatski plan
za brisanje stotine hiljada Bo{njaka iz bh. stvarnosti ponovo je
aktueliziran. Nakon 200.000 ubijenih, BiH bi mogla ostati i bez
najmanje pola miliona raseljenih Bo{njaka.
Nema nikakve dileme da je Zakon o dr`avljanstvu, koji je usvojen 1998., a
koji je predvidio gubitak bh. dr`avljanstva za stotine hiljada na{ih gra|ana u
dijaspori, u slu~aju da odre|ena dr`ava nema bilateralni sporazum sa BiH o
dvojnom dr`avljanstvu dio me|unarodne i srpsko-hrvatske zavjere protiv BiH, s
ciljem mirnodopskog dovr{etka genocidnog projekta protiv Bo{njaka i Bosne.
Nakon 200.000 ubijenih Bo{njaka, Bosna bi ostala i bez makar pola miliona prisilno
raseljenih, deportiranih Bo{njaka. Za bosansku budu}nost je isto da li joj ubili, ili
joj raselili i otpisali ~ovjeka. Uz realizaciju ove zavjere, tragi~ni skor genocida nad
Bo{njacima bi se popeo na najmanje 700.000, a mo`da i milion Bo{njaka izbrisanih
sa lica bosanske stvarnosti. U Bosni bi ostalo onoliko Bo{njaka koliko je dovoljno
da ne budu nikakav faktor u bh. stvarnosti. Dakako, `rtve ove zavjere ne mogu biti
Srbi i Hrvati, samim tim {to imaju svoje velikonacionalne matice, i {to koliko god
da se iz BiH ispi{e Srba i Hrvata, uvijek }e postojati Srbija i Hrvatska; kad nestane
kriti~ne mase Bo{njaka nestaje Bosne. Uz to, bh. dijasporu u dominantnoj ve}ini
~ine Bo{njaci, koji su bili isklju~ive `rtve s-h genocida, kao i postratnog
organiziranog preseljavanja u prekookeanske zemlje. Zavjera protiv dvojnog
dr`avljanstva usmjerena je isklju~ivo na Bo{njake u dijaspori, a to dokazuje i
~injenica da srpski i hrvatski politi~ki faktor uop}e ne reagira na mogu}nost da }e
mnogi Srbi i Hrvati u inostranstvu ostati bez bh. dr`avljanstva. Oni }e se uvijek
mo}i priklju~iti hegemonisti~kom dr`avljanstvu Srbije i Hrvatske, dok Bo{njaci,
kad jednom izgube bh. dr`avljanstvo, vi{e nikad ne}e mo}i dobiti paso{ svoje
dr`ave. Za{to? Iz istih razloga iz kojih }e izgubiti bh. dr`avljanstvo, dakle, zbog
politi~ke premo}i faktora iz Kara|or|eva, kao i zbog strate{ke zagubljenosti
bo{nja~ke politike.

Bo{nja~ke guske u magli

Podsje}anja radi, visoki predstavnik Pedi E{daun je po pritiskom bo{nja~ke
javnosti u zemlji i inostranstvu, pod pritiskom peticije koju je potpisalo 35.000
ljudi, odgodio primjenu Zakona o dr`avljanstvu iz 1998. godine i sprije~io mogu}nost
da stotine hiljada Bo{njaka 1. junaura 2003. izgube bh. dr`avljanstvo. Dakle,
kampanja se isplatila. Ali, valja se zapitati {ta je bo{nja~ko dru{tvo u~inilo u
me|uvremenu da se ovo pitanje rije{i na odgovaraju}i na~in. Ne{to se ne sje}amo
da je nakon E{daunove reakcije objavljen i jedan tekst o ovom pitanju, a kamo li da
su, kao {to je trebalo, objavljivana saop}enja, organizirani okrugli stolovi, pa i,
274

Dnevnik revolucije

za{to ne, potpisivanje nove peticije sa konkretnim prijedlogom za rje{avanje ovog

pitanja. O ~emu se radi? O onome na {to smo desetine puta upozoravali da
Bo{njaci nemaju instituciju koja }e voditi brigu o strate{kom planiranju budu}nosti.
Bez takve institucije, Bo{njaci lutaju ko guske u magli, i tek se probude, na trenutak,
kad im me~ka ponovo zaigra pred vratima. Evo, me~ka je zaigrala, i opet smo
jedinstveni, u namjeri da ne dozvolimo da se iz bh. dr`avljanstva, s jasnom
genocidnom namjerom, ispi{u stotine hiljada ljudi. Nije sporno, borit }emo se,
svim dostupnim demokratskim sredstvima, ali je i ovaj slu~aj povod da kona~no
razumijemo da su cehovi uvijek ve}i kad se kasnije reagira.

Propast Aneksa sedam

Pitanje bh. dr`avljanstva za na{e ljude u dijaspori nemogu}e je
po{teno tematizirati i bez analize realizacije Aneksa sedam. No, to niko ne
~ini, jer bi valjalo zaklju~iti kako je, i za{to je, Aneks sedam propao, i kako
Bo{njaci koji su deportirani u genocidnom etni~kom ~i{}enju, nisu u
objektivnoj mogu}nosti da se vrate svojim ku}ama.
U oba bh. entiteta izbjeglim i raseljenim licima vra}eno je skoro
250.000 stanova i ku}a 130.000 u RS i 120.000 u FBiH. Ostalo je jo{ oko
5000 slu~ajeva za koje se smatra da su pravno komplicirani, ali se projekat,
za me|unarodnu zajednicu, smatra zavr{enim. Pominje se da ima jo{ oko
50.000 zapu{tenih i poru{enih stambenih jedinica, za ~iju obnovu je potrebno
oko 450 miliona eura. OHR i druge me|unarodne instance ve} godinama
ne `ele razumjeti da proces povratka nije puko vra}anje imovine, i da taj
proces prije svega zahtijeva obezbje|enje politi~kog i dru{tvenog ambijenta
u kome bi povratnik mogao `ivjeti kao ravnopravan gra|anin. Genocidni
entitet je podr`ao projekat pod nazivom Ostanak, ~ime se Srbi koji su `ivjeli
na teritoriji Federacije i materijalno i politi~ki ohrabruju da ostanu u RS,
dok se Bo{njacima i Hrvatima u RS ne nudi nikakva bolja perspektiva od
apartheidske.
U Sarajevu ili Tuzli, recimo, Srbima je vra}ena sva imovina, ali oni
imaju svoj Ostanak, pa taj povratak nema nikakve svrhe. Bo{njaci s teritorije
RS nemaju se gdje vratiti, jer su izlo`eni teroristi~kim napadima i stalnim
{ikaniranjima. Uprkos tome, OHR je obznanio da zatvara svoj odjel za
povratak, jer se smatra da je posao doveden do kraja. OHR bi trebao
objasniti kako se to zavr{enim poslom mo`e smatrati podatak da u RS
nema ni desetak odsto Bo{njaka i Hrvata, i da je Federaciji, dodu{e prema
srpskim izvorima, nema ni pet odsto Srba.
Ako je to tako me|u prognanicima i izbjeglicama u Bosni, kakva je
tek perspektiva ma kojeg na{eg ~ovjeka koji danas `ivi u Americi ili
Australiji, i koji bi se `elio vratiti, ali nema gdje. Taj na{ ~ovjek ne mo`e
snositi odgovornost, i nadasve {tetu, za propast Aneksa sedam. Njemu se
mora omogu}iti da ostane u bh. dr`avljanstvu, bilo kao dio dijaspore, bilo
kao eventualni povratnik u BiH.

Kampanja za omogu}avanje dvojnog dr`avljanstva svim na{im ljudima u

dijaspori morala se voditi kontinuirano, samim tim {to je kontinuirana, nepresu{na,
nakana srpsko-hrvatskih stratega genocida nad Bo{njacima, da se bh. dr`ava
olak{a za bo{nja~ki politi~ki faktor. Za ispravno ~itanje ove nakane dovoljno je
re}i da se ni jedna dr`ava u Svijetu ne odri~e ni jednog svoga dr`avljanina, a kamo
li nekoliko stotina hiljada. Sve dr`ave se trude da razmno`e dr`avljanstva, jer
razumiju da snaga dr`ave mjeri i ljudstvom.
Dnevnik revolucije

275

Eto, pogledajmo Hrvatsku i prisjetimo se kako je jo{ u vrijeme agresije ova

dr`ava po BiH dijelila putovnice i {akom i kapom; kao rezultat danas imamo da
najmanje 90 odsto Hrvata u BiH ima hrvatsko dr`avljanstvo i putovnicu, ali i da
nepoznat broj Bo{njaka, vjerovatno nekoliko desetina hiljada, ima i hrvatsko
dr`avljanstvo. Hrvatski velikodr`avni interes je racionalan, jer Hrvatska svoju
snagu pronalazi i u bh. Hrvatima, ali i Bo{njacima, koje ve`e za svoje dr`avljanstvo.
Kad se tome dodaju privilegije koje na evropskim granicama imaju nositelji
hrvatske putovnice, u odnosu na nositelje bh. paso{a, onda se ostvaruje i jedna
interesna relacija prema hrvatskom velikodr`avlju. Bosna, prirodno, ne mo`e imati
aspiracije da svoje paso{e dijeli po susjedstvu, ali bi logi~no bilo da ima svijest o
egzistencijalnom interesu da u svome dr`avljanstvu zadr`i ljudi koji su autohtoni
`itelji svoje zemlje. U Bosni je na razinu problema do{lo ne{to {to ni u jednom
zemlji na Svijetu ne bi bilo problem. Izgon svojih ljudi iz svoga dr`avljanstva nema
racionalnog upoti{ta. Takva glupost jedinio je obja{njiva srpsko-hrvatskim
genocidnim planom za uni{tenje Bo{njaka i Bosne.

Decentralizacija nacionalne politike

Kojeg li paradoksa, s-h stratezi nisu smetnuli s uma ovu jedinstvenu {ansu
da genocid nad Bo{njacima, bez krvi, u rukavicama, razmno`e za trostruku cifru,
da 200.000 ubijenih uve}aju jo{ za, recimo, 600.000 isparenih, {to bi rekao Orvel
za one nesretnike koje pojede mrak. Eto, oni nisu zaboravili, a mi jesmo, iako se
radi o na{im, a ne o njihovim glavama. Na{a politi~ka genetika nam je odredila da
`ivimo od danas do sutra, kao {to `ive ~erge, jer nikad nismo bili u poziciji da sami
brinemo o svojoj budu}nosti. Evo, kad se to dogodilo, prvi put u povijesti, uzjahala
nas je komunisti~ko-minderska logika SDA, po kojoj je najbolje uzdati se u Allahovu
milost, i sjediti uz kahvu i rahat-lokum. Dakako, ova pri~a o Allahovoj milosti
samo je blef, iza kojeg se skriva monopolisti~ki, feudalni odnos prema raji, a ~iji je
cilj zadr`avanje materijalnih i begovskih pozicija nekoliko bo{nja~kih familija i
njihovih satelita. Decentralizacija nacionalne politike, {irenje dijaloga o bo{nja~koj
budu}nosti, stvaranje nadideolo{kog prstena energije, prvo bi sa politi~ke scene
pomelo monopoliste u SDA, ali bi zauzvrat Bo{njacima podarilo akumulaciju
djelatne svenacionalne strategije. Otud se doga|a da ovako bitna pitanja, kao {to
je opasnost gubitka pola miliona Bo{njaka, uop}e ne dopiru do SDA, Islamske
zajednice, i svih drugih faktora u minderskom krugu. Njima je svejedno, da li bilo
vi{e ili manje Bo{njaka, jer njihove pozicije nisu uslovljene tim nekakvim
Bo{njacima u dijaspori. Budu}i da minderski krug SDA razmi{lja, uglavnom, samo
o sebi, iako se maskira tzv. nacionalnom politikom, logi~no je {to kao rezultat
imamo apsolutnu nezainteresiranost za gubitak pola miliona Bo{njaka. To, dakako,
nije opravdanje ni za sve druge bo{nja~ke institucije, ali i pojedince, koji su se
nakon E{daunove privremene milosti uljuljkali u uvjerenju da je opasnost pro{la,
pa se mo`e, od danas do sutra, rahat seiriti i ~ekati kad }e nas opet ne{to mlatnuti
iza le|a. Moglo se mnogo toga u~initi za ovih godinu dana, prije nego {to smo opet
spoznali da je `iva i ~ila nakana srpsko-hrvatskih stratega da zbri{u Bo{njake u
dijaspori.
Valja praviti razliku izme|u kakve-takve bo{nja~ke SDA, i vrlo jasne
antibo{nja~ke strategije SDP-a, koji se Bo{njacima poku{ao nametnuti kao
zastupnik njihovih politi~kih interesa. SDA je mo`da spletena i smetena, ali nema
nikakve dileme da bi SDA ispravno reagirala kada bi se njena }oravost usmjerila
u pravcu pitanja o mogu}nosti gubitka pola miliona Bo{njaka. SDP, s druge strane,
posve svjesno ne bi reagirao, kao {to i nije reagirao kad je trebalo, otud {to je SDP
od glave do pete hegemonisti~ki igra~ Srbije i Hrvatske na prostoru sa bo{nja~kom
ve}inom. U vrijeme kad je Lagumd`ija bio ministar vanjskih poslova trebalo se
dogoditi ovo prvo ispisivanje Bo{njaka u dijaspori iz bh. dr`avljanstva. On nije ni
276

Dnevnik revolucije

jednom upozorio na takvu mogu}nost, ve} je cara }ero do duvara, kako bi se

stotine hiljada Bo{njaka u dijaspori probudilo bez bh. paso{a. On je svim drugim,
pa i ovim, pro~itan do bal~aka.

Alternativa nastavku genocida

Problem za koji su mnogi mislili da je rije{en, reaktueliziran je nedavno,
odlukom Doma naroda Paramentarne skup{tine BiH, na sjednici 28. i 29. XII 2003.,
da odbije usvojiti Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
dr`avljanstvu, koji je na sjednici od 13. V 2003. usvojio Predstavni~ki dom
Parlamentarne skup{tine BiH. Zakon je trebao omogu}iti da dr`avljani BiH koji su
dobili, ili dobiju, dr`avljanstvo drugih zemalja, po automatizmu ne izgube bh.
dr`avljanstvo. Dom naroda je, eto, smatrao da bh. dr`avljani, koji prime
dr`avljanstvo neke druge dr`ave, treba da izgube bh. dr`avljanstvo. Dakako, srpski
i hrvatski poslanici, kao i poslanici SDP-a, itekako su bili svjesni da }e njihova
odluka pogoditi prije svega Bo{njake, koji su usljed blokade Aneksa sedam, bili
primorani da ostanu u drugim zemljama i da prime tamo{nje dr`avljanstvo. Jedina
enigma u ovoj pri~i je pona{anje SDA, koja ni na svojoj novogodi{njoj presskonferenciji, na kojoj su sumirani najzna~ajniji politi~ki potezi, nije ni rije~ kazala
o mogu}nosti da stotine hiljada Bo{njaka budu ispisani iz bh. dr`avljanstva.
[ta je tu je. Preostaje nam jedino kontinuirana medijska kampanja, s ciljem
iniciranja politi~ke volje koja }e ultimativno tra`iti da Dom naroda ili promijeni
svoju odluku, ili da Visoki predstavnik nametne ovaj Zakon, kao jedinu alternativu
ozvani~enju nastavka genocida nad Bo{njacima.
Br. 98, 6. I 2004.

Dnevnik revolucije

277

Dnevnik revolucije

[u}ur od {ipke
Biv{i borac ARBiH
Slavi{a [u}ur brani
~etni~ku i usta{ku teoriju
o gra|anskom ratu u BiH
Ova kineska kung-fu gripa je ne{to najgore {to je moje ~ilo tijelo osjetilo.
Ta~nije, ovo je prva gripa koju nisam prele`ao na nogama. Le`im je na le|ima,
obalije{ten, po vazdan, evo, peti dan. Toplomijer zakovao na 39, kao da je avgust.
Tijelo mi {kripi, kao da sam ha{ovio Halugi}a brdo, a ko`a mi pipava, kao u ^eha
{to se gramzivo sun~aju dok se ne ure{e. Osje}am se kao da sam sino} popio litru
Badelovog H2SO4 konjaka s Arizone. Razmi{ljam, ima Boga, jer mora da je Senadu
Tuki i Bakirstan~etu svaki dan ovakav. Njima ne spada temperatura. Od alkohola
i pokoje tablete.
Dok sam tako lebdio u gripoznom polusnu, ukaza mi se Slavi{a [u}ur, u
emisiji 60 minuta. Rekoh, garant je umro.

Schuchur
is not ymrro
Prikazuje emisija tog [u}ura, nekad, birvaktile, teritorijalac, lijep ko slika,
sa nadgrobnog spomenika, ne{to vazi. Prikaza se i Alija, ali bez [u}ura. Ko biva,
[u}ur je prvi do Alije, kad zatreba. Televizija ovakve pateti~ne uvode pravi kad
treba saop}iti da je neko umro. Dodu{e, u komunizmu se ovakve pateti~ne lite
podastiru kao crveni tepih pred rije~i re`imskih mislilaca. Ra~unam, ipak, ovo je
demokratija, pa }e prije biti da je [u}ur umro. ^ekam taman da Bakirstan~e
podrigne vijest o [u}urovoj smrti, kad ugledah [u}ura, `ivog u`ivo.
Pateti~ni uvod sa [u}urovim ratnim slikama je u propagandnoj slu`bi
omek{avanja auditorijuma pred nastup ovog Lagumd`ijinog potr~ka. Ko biva, ako
je jedan [u}ur, pa jo{ Slavi{a, mogao u ratu biti rame uz rame s Alijom, nema {anse
da bi takav patriota mogao sad ne{to biti antiprotivan. Ovaj me cirkus razbudi iz
gripoze, kao da sam marno rakiju s biberom.
Prvo Bakirstan~etovo pitanje je posvjedo~ilo da uvod o [u}uru teritorijalcu
nema nikakve veze s temom, ve} je proizvod bolj{evi~ke propagandne {kole. Bilo
bi mo`da svarljivo da su nakon takvog uvoda pri~ali o problemima boraca. Ali
[u}ur nema bora~kih problema, jer mari{e po dvije-tri milje sa ostalim debilguzima
u nekakvom parlamentu. Helem
Pita Bakirstan~e Slavi{u {ta on misli o pri~ama o ugro`enosti Bo{njaka.
Kao, Slavi{a je ekspert za Bo{njake, a i za ugro`enost, bogme, pa }e nam sad on sa
lica mjesta javiti objektivnu istinu. Kad smo ve} kod kvalifikacija, na koje se [u}ur
lako poziva kad treba imenovati kamiond`ije me|u politi~arima, valja re}i da i
njegova u~ionica nije plaho odmakla. Od predratnog obra|iva~a `eljeznih {ipki u
jednom pogonu u Vogo{}i dogurao je, eto, do eksperta za bo{nja~ka pitanja.
278

Dnevnik revolucije

Washer of the wlastt

Dva-tri dana prije u Hayatovom Centralnom dnevniku je gostovao nekakav
~etni~ki vojvoda sa Kne`ine, {to je, ~udna mi ~uda, poslanik u dejtonskom dr`avnom
Parlamentu. Ovaj ~etnik tvrdi da su za rat u BiH krive nacionalne stranke, {to je
teza koja proizilazi iz srpsko-hrvatskog nastojanja da se agresija na BiH preimenuje
u gra|anski rat, jer je samo tako mogu}e BiH dovesti do podjele.
Slavi{a [u}ur je rekao istu misao u drugom pakovanju. On je izjavio da su teorije o ugro`enosti sva tri naroda dovele do rata. Po Slavi{i, definitivno, nije bilo
agresije! Bio je gra|anski rat. Njegova tvrdnja o uzrocima rata kategori~ki negira
postojanje srpsko-hrvatske agresije na RBiH. Ne}emo tro{iti slova na obja{njavanje
crnog i bijelog, ve} }emo se zapitati: kakav je to feler morao strefiti glavu ovog
borca Armije RBiH pa da pristane sudjelovati u plasiranju la`i o gra|anskom ratu
u BiH?!!
Kad je Slavi{a [u}ur ustao da brani Bosnu, nije mu smetalo {to su Bo{njaci
isklju~ive `rtve ~etni~kog, a potom i usta{kog genocida. Ra~unao je, valjda, da
bosanske Bosne nema bez Bo{njaka, pa je patriotski pobiti se sa svakim ko
ugro`ava bosanski sklad. Slavi{a danas razmi{lja druga~ije, iako se jedino
promijenio jezik srpsko-hrvatske agresije. Slavi{i danas ne smeta {to se kroz
svekoliku minorizaciju Bo{njaka uni{tava bi}e Bosne, i {to ova zemlja postaje
zato~enik srpske i hrvatske hegemonije.
Uzrok Slavi{ine moralne i patriotske transformacije le`i u razlikama
njegovih dru{tvenih pozicija 1992. i danas. Kada je krenuo da brani Bosnu, on nije
znao za hipnotizerske mo}i kamere, i za jointe koje nudi va{er vlasti. Tada je bio
tek ~istokrvni Bosanac, i ni{ta vi{e. Danas je Slavi{a ovisnik o poslani~kom
d`abahljebarenju, koje je, u njegovom slu~aju, uslovljeno slu`enjem diktaturi Zlatka
Lagumd`ije u uni{tenom SDP-u. Slavi{a danas marne lijepih para, pohajle se uslika
na tv-u, po{tuju ga njegovi seljaci sa Blagovaca, prepoznaju ga Alternativa ovom
ameri~kom snu je da se Slavi{a vrati svome predratnom poslu i da nastavi ne{to
petljati sa `eljeznim {ipkama, ko i bezbroj majstora u ovoj zemlji. Slavi{a vi{e nije
majstor za {ipke, on je majstor za Bo{njake, i velemajstor za podjelu iz Kara|or|eva.
Njemu smeta nekakva navlaku{a o tzv. bo{nja~koj republici, ali mu ne smeta {to
se Bosna dijeli na srpsku i hrvatsku provinciju. Pravi SDP-ovac.
Slavi{a je usput mene oklevetao kao tvorca ideje o tzv. bo{nja~koj republici.
Odgovorit }u mu kratko: svi SDP-ovci na kamari, i svi njihovi novinari na kamari,
nemaju vi{e od mene tekstova i javnih istupa koji su usmjereni protiv nagovje{taja
o stvaranju tzv. krijeposne muslimanske dr`ave. Kad sam se ja u ratu borio protiv
ove gluposti, i bio proganjan zbog toga, SDP-ovci su bili ve}i muslimani od
Homeinija. Sve ovo sam spreman javno dokazati stotinama faksimila svojih
tekstova. Bujrum!
Prema tome, Slavi{a [u}uru vrti se oko {ipke!
Br. 99, 20. I 2004.

Dnevnik revolucije

279

Nova zamka za BiH

Dejtonizacija Dejtona
Za{to se ba{ sada, u jeku realizacije Tu`be BiH protiv SCiG,
odjednom skontalo da treba ukinuti entitete?! Opasnost koja se
krije u prijedlogu za reviziju Dejtona Evropske incijative za
stabilnost, jeste mogu}nost da se ka`e kako je preimenovanje
Republike Srpske u kanton zapravo tobo`nje brisanje rezultata
genocida i agresije, pa se sukladno tome, mo`e i ukinuti Tu`ba BiH
protiv SCiG.
Bosanska javnost je u prvi mah sa odu{evljenjem prihvatila prijedlog o
promjeni dejtonskog ustroja BiH, koji je uputila grupa navodnih svjetskih eksperata
udru`enih u Evropsku inicijativu za stabilnost (ESI). U vi{e bosanskih medija
objavljene su nekriti~ke reakcije, gotovo hvalospjevi, u kojima se tvrdilo da Evropa
kona~no uvi|a da je dejtonska BiH nefunkcionalna i da je treba prilagoditi
evropskim standardima. Me|utim, ideje Evropske inicijative za stabilnost nemaju
nikakve veze sa evropskim standardima. Ispostavit }e se da te ideje imaju zna~enje
tek presvla~enja Dejtona u ljep{u odoru, ali da ne zadiru u njegovu problemati~nu
su{tinu.

Srpski kanton, srpska vojska

Prema prijedlogu ESI-ja, BiH bi bila organizirana u 12 kantona, deset
postoje}ih iz FBiH, te Republike Srpske i Distrikta Br~ko. Prema ESI-ju, treba
zadr`ati kantone u FBiH, a ukinuti Federaciju, te Republiku Srpsku pretvoriti u
kanton, i sistem od 12 kantona usmjeriti na dr`avne organe vlasti. ^ini se da ovaj
model ve} imamo, u ne{to druk~ijem pakovanju, jer su i RS i federalni kantoni
svakako usmjereni na dr`avne organe. Sude}i po prijedlogu ESI-ja, jedina razlika
bi bila u tome {to federalni kantoni ne bi vi{e sa dr`avom komunicirali preko
federalnih organa vlasti, nego direktno, dok bi RS pretvorena u kanton zadr`ala
istu relaciju koju ima i danas. Na kakvu kantonizaciju RS ra~una ESI, najbolje
ukazuje podatak da bi RS zadr`ala sve dosada{nje oblike dr`avnosti, uklju~uju}i,
vojsku, policiju, i popratne velikosrpske simbole. Defenitivno, ne bi se promijenilo
ni{ta, izuzev pokoje rije~i koja ni{ta ne zna~i.
Zanimljivo je pretpostaviti istinsku pozadinu namjere sa kojom ESI, za koju
se dodu{e prvi put ~ulo u bh. javnosti, predla`e reviziju Dejtona. Postoji nekoliko
pretpostavki koje ukazuju na mogu}u re`iju revizije Dejtona u interesu srpske i
hrvatske hegemonije. Jer, da je rije~ o istinskoj evropskoj volji za izgradnjom BiH
u duhu evropskih dr`avno-pravnih standarda, onda je posve sigurno da ta volja ne
bi i{la za zadr`avanjem dejtonskih obrazaca koji su uva`ili genocidna osvajanja.
Pojednostavljeno, takva volja ne bi mogla uva`avati ma kakav opstanak Republike
Srpske, kao vi{estruko {tetne pojave u politi~kom, ekonomskom i sigurnosnom
bi}u BiH. Jedna dobronamjerna evropska incijativa za promjenom Dejtona bi kao
klju~ni zahvat morala pretpostaviti decentralizaciju i regionalizaciju BiH na
280

Dnevnik revolucije

prirodnim i ekonomskim, a ne na etni~kim ili dejtonskim kriterijima. Otud vrijedi

pretpostaviti {ta bi mogao biti krajnji cilj ove inicijative.

Negiranje referendumske volje

U proteklih godinu-dvije bili smo svjedoci dvije sli~ne i propale inicijative
koje su skuhane u doma}oj radinosti, a koje su prema na{im analizama mogle
odgovarati jedino velikosrpskoj strategiji za ga{enje Tu`be BiH protiv SCiG pred
Svjetskim sudom pravde u Hagu. Prisjetimo se, prvo je Krug 99 plasirao ideju o tzv.
Tre}oj republici BiH, koja }e biti osnovana od grupe gra|ana negdje u prirodi, uz
potok, a koja }e tek tako, sama od sebe, bez pravnog upori{ta, postati realnost.
Ova samo prividna neozbiljnost nosila je u sebi poruku omek{avanja bosanske
javnosti u pogledu Tu`be, kako bi se sutra pristalo na ukidanje Tu`be u zamjenu za
ha{i{arsku ideju o tzv. Tre}oj republici. Ba{ka je problem {to ova tzv. Tre}a
republika, kao i Dejtonski sporazum, negiraju jedini legalni i legitimni,
me|unarodno priznati dokument o opredjeljenju bh. gra|ana u kakvoj BiH `ele
`ivjeti, a to je Referendum iz 1992. godine.
Poslije ovoga se u organizaciji grupe akademika pojavio mnogo ozbiljniji
dokument koji analizira katastrofalne posljedice dejtonskog ure|enja, i koji
predla`e ustavne promjene, ka ukidanju entiteta, ali je problem i ove inicijative
{to nigdje ne pominje ovo jedino legalno i legitimno upori{te ma kakvoj ideji za
preure|enjem BiH, dakle, referendumsku volju 64 odsto bh. gra|ana. Ta
referendumska volja je destruirana agresijom SCiG i Hrvatske, i ulogom
me|unarodne politike, zbog ~ega BiH nije ostala dr`ava ravnopravnih naroda i
gra|ana, ve} je postala dejtonski spomenik isplativosti genocida i agresije.
Ako se `eli BiH izgraditi po mjeri ravnopravnosti svih njenih naroda i
gra|ana, onda se Referendum mora uva`avati kao jedini legalan i legitiminan akt
kojim je iskazana volja bh. gra|ana u kakvoj BiH `ele `ivjeti. Ko god da negira ili
ignorira referendumsku volju, taj podr`ava opstanak dejtonskog rugla, kao modela
koji legalizira nastavak srpsko-hrvatskog ~erupanja Bosne.
Inicijativa ESI-ja tako|e ne tretira Referendum. Ona tretira Dejton, kao
polaznu osnovu. I to tako {to }e reformom Dejtona proglasiti metanje druk~ije
ambala`e na isto pakovanje. Opasnost koja se mo`e kriti u ovoj incijativi jeste
mogu}nost da se ka`e kako je preimenovanje Republike Srpske u kanton zapravo
tobo`nje brisanje rezultata genocida i agresije, pa se sukladno tome, mo`e i
ukinuti Tu`ba BiH protiv SCiG.
Drugo jednako indikativno pitanje je i za{to se ba{ danas, a ne prije-dvijetri godine, pojavljuje ova inicijativa. U vrijeme kad je \in|i} bio kooperativni
premijer Srbije, {to{ta se u BiH moglo u~initi a da Srbija ne reagira. Danas, sa
trijumfom ~etni~kih radikala u Srbiji, jasno je da }e Srbija aktivno u~estvovati u
svim bh. potresima, kakvo je recimo pretvaranje Republike Srpske iz entiteta u
kanton. Nije li ova inicijativa {lagvort za neke ve}e potrese, koji bi, kao faktor
pritiska, trebali rezultirati toliko najavljivanom pripajanju RS Srbiji, u zamjenu za
suverenitet Kosova. Ne treba posebno elaborirati ~injenjicu da se u bo{nja~koj
javnosti ne bi dogodilo ama ba{ ni{ta ako bi se ozvani~ila takva namjera. Bo{njaci
odve} nemaju vojne mo}i, a nadasve volje, da se suprotstave eventualnom
otcjepljenju RS od BiH.
Br. 99, 20. I 2004.

Dnevnik revolucije

281

Dnevnik revolucije

Mostarska podvala
E{daunova Odluka o preustroju Mostara
je pod logotipom jedinstvenog grada i
jednakopravnosti svih naroda
sakrila su{tinu po kojoj }e gradom na Neretvi
ubudu}e vladati hrvatsko-srpska koalicija iz Kara|or|eva
Tvrdi se da je E{daunova nametnuta odluka o preustroju Mostara u
postoje}im okolnostima najbolje {to su mogli dobiti istinski Mostarci. Za dlaku se
moglo dogoditi da pod logotipom jedinstvenog grada, Mostar bude predat u ruke
vje{ta~ki stvorenoj hrvatskoj ve}ini. E{daunov Statut Mostara, navodno, ostavlja
dovoljno prostora za obje varijante - za mostarizaciju, kao i za usta{izaciju Mostara.
Ovakav jedinstveni Mostar bi mogao biti samo privid ravnopravnosti, mrtvo slovo
na papiru, ako se Bo{njaci ne uklju~e u ekonomsku utakmicu u kojoj, zasad, slo`no
igraju i pobje|uju Hrvati.

Cadaiff
in the head
Na prvi pogled, E{daunov Statut ne mijenja su{tinu podijeljenog grada.
Op}ine se vi{e ne zovu op}ine, ve} gradska podru~ja i izborne jedinice. Ipak,
podru~ja nisu jedinice lokalne samouprave, a to nije ni grad, kao krovna organizcija,
te je SDA u pravu kad tvrdi da nije ispo{tovana Evropska konvencija o lokalnoj
samoupravi. Na ovaj na~in, E{daun je mogao Mostar proglasiti jedinstvenom
op}inom, jer se grad mora sastojati od najmanje dvije op}ine, a Mostar sada nema
ni jednu. Te{ko je vjerovati da E{daun nije znao za ove zakonske kompase, a jo{ je
te`e pretpostaviti krajnju namjeru ostavljanja ove {upljine. Dosada{njih {est
mostarskih op}ina }e biti razvla{tene, jer }e njima upravljati gradska uprava. No,
ekonomskim strujanjima ne upravlja oficijelna politi~ka vlast, ve} posve druk~iji
oblici djelovanja. Budu}i da se u globaliziranom dru{tvu snaga `ivota mjeri
ekonomskom mo}i, ga{enje op}inskih uprava mo`e imati zna~enje uklanjanja
posljednjih prepreka ka poklapanju onoga koji je slabiji. Unatrag nekoliko godina
hrvatski kapital je ubjedljivo preletio Neretvu, uzev{i ~ak i simbole bo{nja~kog
prisustva na obje obale, kao {to je to bio Hotel Bristol. Bo{njaci ne samo da nisu
pru`ili nikakav organizirani otpor ovoj ekonomskoj okupaciji, ve} su je ~ak u
maniru baliluka i pomagali. Otud se ispostavlja da postojanje tri op}ine u kojima,
ko biva, vladaju Bo{njaci, nije nikakva prepreka osvja~kom pohodu hrvatskog
kapitala. Da li govorili o Tuzli, Maglaju, Travniku, ili o ove tri mostarske op}ine,
svejedno je, jer je vladavina bo{nja~ke ve}ine samo privid, ispod ~ije fasade ku}om
vladaju Hrvati. Zadr`avanje postoje}eg stanja, ili uva`avanje koncepta SDA,
mostarske Bo{njake ne bi spasilo od vladavine hrvatskog kapitala. No, to su ve}
pitanja koja se ti~u kadaifa u bo{nja~kim glavama.
282

Dnevnik revolucije

Collo, collo, naocollo

E{daun se osvjedo~io kao igra~ hrvatske politike. Za{to bismo vjerovali da
je E{daunu pre~i mostarski, nego hrvatski Mostar? Otud je logi~na na{a sumnja u
karakter E{daunove Odluke. [ta se krije iza fasade o jedinstvenom Mostaru u
kome navodno ni jedan narod ne}e biti nadre|en drugome. Da li je to ba{ tako?
Primaljivo izgleda postavka po kojoj ni jedan narod ne mo`e imati vi{e od
15 vije}nika u gradskoj skup{tini, koja broji 35 mijesta. Hrvati, kao ve}ina koja je
u Mostaru stvorena izraelskim modelom naseljavanja okupiranih teritorija, po
ovom konceptu, nikada ne mogu dominirati u gradskoj skup{tini. Ne bi se reklo.
Koalicija iz Kara|or|eva je posljednju svoju promociju imala upravo u
Mostaru, kada su iz Banja Luke stigli srpski politi~ari da podr`e hrvatski koncept
jedinstvenog grada. Mladen Ivani} posljednjih godina u Mostar nije svra}ao ni
slu~ajno, ali se pojavio u misiji za{tite srpskih interesa u Mostaru. Ispostavilo se
da su ti interesi identi~ni hrvatskim. Dakle, {ta dobijamo?
Ako Bo{njaci ostvare maksimalan izborni domet od 15 vije}nika, a ako
Hrvati i Srbi ujedine svojih preostalih 20 vije}ni~kih glasova, dobi}emo rezultat
po kome gradona~elnik Mostara nikada ne}e biti Bo{njak, niti }e se bo{nja~ka
manjina u gradskom vije}u i za {ta pitati. Koalicija iz Kara|or|eva }e u tri gradska
podru~ja sa bo{nja~kom ve}inom mo}i raditi {to joj je volja, a da bo{nja~ki politi~ki
faktor ne}e imati mogu}nosti da to sprije~i. Na prvi pogled je umiruju}e obe}anje
da }e se glasovi u vije}u donositi dvotre}inskom ve}inom, ali izvr{na vlast uvijek
ima vi{e manevarskog prostora od zakonodavne, koja se sastaje u |ahkad i
uglavnom se bavi strate{kim, a rijetko pojedina~nim slu~ajevima. Ako dvotre}insku
ve}ini ~ine, recimo, 24 vije}nika, onda koaliciji iz Kara|or|eva trebaju jo{ ~etiri
bo{nja~ka uhljupa pa da i u zakonodavnom smislu steknu apsolutnu vlast u Mostaru.
S obzirom na zagnojenost kolektivnog duha u Bo{njaka, ne}e biti te{ko prona}i ta
~etiri kandidata koja }e za sitnu paru zaigrati u kolu iz Kara|or|eva.
Kome je i za{to trebao preustroj Mostara? Trebao je Bo{njacima, ali na
principu sigurne ravnopravnosti. Trebao je Hrvatima, ali na pozicijama zate~enog
stanja, po kome bi oni postali gospodari cijelog grada. Dobro, ali Hrvati su
vremenom mogli ekonomski zauzeti cijelo podru~je. Za{to su insistirali na
preustroju? Valjda zato {to su postali nestrpljivi da ~ekaju deceniju-dvije dok se
Bo{njaci, pod ekonomskom potla~eno{}u, dobrovoljno rasele. Smi{ljena je pri~a o
jedinstvenom gradu, naheftana emocijama prema Starom mostu, i upakovana u
podvalu koja je trebala sakriti koaliciju iz Kara|or|eva kao budu}eg vladara grada
na Neretvi.
Br. 100, 3. II 2004.

Dnevnik revolucije

283

Dnevnik revolucije

Ulica Alije Broza

O~uvanje Titove ulice je isklju~ivo Izetbegovi}evo autorsko djelo,
pa nije normalno da se imenom autora ubija njegovo djelo
Je li prije bio otac ili sin? Je li prije bio Tito ili Alija? Je li prije bio ZAVNOBiHa ili me|unarodno priznanje RBiH? Da nije bilo oca, ne bi bilo sina. Da nije
isklju~ivom Titovom zaslugom Bosni i Hercegovini vra}ena dr`avna fizionomija,
Alija Izetbegovi} ne bi nikada postao prvi predsjednik me|unarodno priznate
RBiH. U povijesti Bosne, Tito i Alija su rod ro|eni. Po idejama, vi{e su rod, nego {to
nisu. Ali ovo gdje Tito i Alija nisu familije, bilo je uzrok politi~kog i medijskog
ciganluka koji je napravljen oko odluke da se otkine centar Titove ulice, i dadne
Aliji Izetbegovi}u.

Zwyezdda tyerra myesseca

Nevolja Sarajeva je {to ima samo jednu estradnu ulicu. Od Vje~ne vatre do
Parku{e, {lager je Bosne. Tu svako ima osje}aj da hoda na {tulama. Bezmalo pola
stolje}a, od 1946., ovaj se metropolski light-show zvao Titovom ulicom. Alija
Izetbegovi} je imao apsolutnu mo} i mogao je lijevom rukom ukinuti Titovu ulicu.
Mogao joj je nadjenuti neko lijevo ime, koje bi danas bilo lak{e ukloniti. On to nije
u~inio iz najmanje dva razloga: prvo, kao normalan ~ovjek, osje}ao je po{tovanje
prema jednom od znakova identiteta Sarajeva i Bosne. U karavaktu kada je
identitet Bosne gnje~en gusjenicama, s lijeva i s desna, bilo bi suludo sje}i i li{}e
grane na kojoj se sjedi. Drugo, Izetbegovi} nije imao nikakvog ra~una da se
konfrontira s Titom, partizanima, antifa{isti~kom tradicijom, jer su on i Tito imali
zajedni~ke neprijatelje. Ukidanje Titove ulice Izetbegovi}a bi uvjerljivo svrstalo u
istu ideolo{ku ravan sa ~etnicima i usta{ama, kao sljednicima fa{isti~kih ideja iz
Drugog svjetskog rata.
Valja se prisjetiti da Izetbegovi} nikada nije osje}ao naklonost prema bh.
antifa{isti~koj tradiciji. Njegova {utnja je bila iskrena, jer bi prora~unat politi~ar
za svoj marketing iskoristio pozitivno povijesno naslije|e Bosne. Slavio bi na
svakom koraku bh. partizane i predstavljao se kao njihov antifa{isti~ki sljednik.
Paradoks je da Izetbegovi}eva politika jeste u moralnim, eti~kim i kulturnim
mjerama identi~na Titovoj politici ravnopravnosti bh. naroda. Titova Armija i
Alijina Armija razlikuju se jedino po ideolo{kom {nitu. To {to se prva naslanjala na
komunizam, a druga na islam, manje je bitno u odnosu na konkretna djela: obje su
Armije {titile sve bosanske ljude i nisu ru{ile ni~ije bogomolje.
Alijino ignoriranje antifa{isti~ke tradicije otvorilo je prostor za
mladomuslimanske neoromanti~are koji su poku{ali ideju ARBiH vezati za
hand`ar-muslimane u uniformama Adolfa Hitlera. Ova je glupost nanijela odvratne
{tete bo{nja~kom narodu. Ali, ne postoji ni jedan trag koji bi upu}ivao da su Alijino
ignoriranje antifa{izma i MM cirkuzanje i~im ugrozili humanisti~ki karakter ARBiH.
Napose, op}e je poznato da Alijino ignoriranje Tita i partizana proizilazi iz njegovog
284

Dnevnik revolucije

animoziteta prema komunizmu. Bilo bi korisno da je Izetbegovi} imao snage da

potencira razliku izme|u antifa{izma i komunizma.

Tickwanni dont wide Maxattmu

Izetbegovi}ev privatni konflikt sa komunizmom, bitno je odredio odnos
dr`avne politike i ARBiH prema antifa{izmu. Iz ove falinke Izetbegovi}eve politike
poslije se razvila bipolarnost bo{nja~ke politi~ke scene. SDP, kao sljednik SKJ, sa
svojom partizanskom filijalom SUBNOR-a, nikada nije afirmirao istinu o
antifa{isti~kom karakteru ARBiH. ^ak {ta vi{e, oni su promovirali la` o jednakoj
krivici.
S druge strane, Alijina {utnja o antifa{izmu je otvorila najtragi~niji konflikt
u bo{nja~kom dru{tvu. Umjesto da se Bo{njaci i ARBiH, s punim pravom, osjete
kao ba{tinici bh. antifa{isti~ke tradicije, dogodila se obmana o poistovje}ivanju
antifa{izma s komunizom. Bila je to prilika za razne klerokarijeriste, koji su
Bo{njake dodatno udaljili od njihovog nacionalnog izvori{ta.
Ova ideolo{ka podjela je ponovo napaljena u nakani da se centralni dio
Titove ulice nazove imenom Alije Izetbegovi}a. Bo{nja~ki tikvani su nakastili da
i{}eraju Titu, pa i zbog toga {to se, kako ka`u, nikada ta ulica nije zvala ni po
jednom Bo{njaku. Eh, eto, sad smo mi vlast, pa ima da se zove! Da se vidi da je
Alija pre~i od Tite! Da uzinad komunjarama maknemo Titu! Da budemo podobni,
kod SDA, da kaku korist u~abulimo, jer je SDA sad vlast, a Tito nije.
Zagovornici ove ideje nemaju ni intelektualne, ni moralne uvi|avnosti.
Stalnim slikanjem po medijima, skrhali su li~nost Alije Izetbegovi}a do licitacije.
Drugo, i bitnije, oni uop}e nisu razumjeli Aliju Izetbegovi}a. Alija nije bio Tito, jer
nije imao zlatno prstenje, dijamantne satove, re`imske prostitutke, pa sukladno
tome, nije za `ivota imao ni ulice, ustanove i {kole nazvane njegovim imenom.
Alija je imao knjige. Imao je skromnost kakvu je u povijesti jo{ jedino svjedo~io
Mahatma Gandi.
Dva su razloga zbog kojih bi se ime Alije Izetbegovi}a nelagodno osje}alo
u centru sada{nje Titove ulice. Prvo, ta ulica ne li~i na Aliju. Drugo, o~uvanje
Titove ulice je isklju~ivo Izetbegovi}evo politi~ko naslije|e, autorsko djelo, pa nije
normalno da se imenom autora ubija njegovo djelo.
Ima jedna ulica u Sarajevu koja pripada Aliji Izetbegovi}u. To je Obala
Kulina Bana. Tuda je pro{la najve}a d`enaza u budu}nosti Bosne. Tom ulicom, uz
Miljacku, rijetko ko {eta. Njome se prolazi. Kao kroz `ivot. Ona je neuhvatljiva. A
lijepa. A gorda. A sarajevska, vi{e nego li i jedna druga. Kad se pogleda sa
Alifakovca.
Titova ulica nije odijelo za Aliju Izetbegovi}a.
Br. 101, 17. II 2004.

Dnevnik revolucije

285

Dnevnik revolucije

Mile Ha{i{ar
Mile Stoji} je jeftini nacista koji pod la`nim bosanstvom skriva
mr`nju prema muslimanima
Komentator Magazina Dani Mile Stoji} se pretvorio u stomak. Cestom prvo
ide stomak, a metar iza ide njegov vlasnik. Miletova zadrigla glava se pretvorila u
vrat cca Fi42, {irine kanalizacione cijevi. Na glavi je duga, ha{i{arska, duvarli
kosa, koja ima ambiciju da sakrije bolesnu debljinu. Miletove noge su se pretvorile
u burad, pa kad hoda, kao da se kotrlja: Kotrljaj se Mile! pjeva Zabranjeno pu{enje
u kultnoj pjesmi Mile Ha{i{ar.
Mile Stoji} je nekad izgledao kao i svi ljudi. Danas je bh. {ampion u
degeneraciji, kakva je zahvatila pola ameri~ke nacije. To su oni biv{i ljudi {to
nose stomak izme|u koljena. Ovo nije pitanje fizi~kog, ve} mentalnog zdravlja.
Zloduh je uzro~nik idiotizacije ~ovjeka. A u Miletovom slu~aju idiotizacije i ~ovjeka
i autora.

The bracha po mathery

Mile Ha{i{ar je posredno Bo{njake proglasio strancima u Evropi! On se
zgra`ava nad izvjesno{}u da }e na ulazu u Sarajevu biti dva tornja na kojima }e
pisati rije~ Avaz rije~ koja je azijatskog porijekla. Rije~ avaz bi trebalo, bezbeli,
prognati iz Bosne, vratiti je odakle je i do{la, kako bi ovdje ostale samo ~iste
kr{}anske rije~i. Taj projekat je izvediv samo pod pretpostavkom da nestane
Bo{njaka, a da svi drugi, u ~ijem je bi}u bosanski jezik, budu `rtve orvelovske
strategije novogovora. Eto, poku{ao je Miletov ratni miljenik Franjo Tu|man, po
paveli}evskom receptu, tradicionalizirati hrvatski jezik, pa je od svega ostao samo
vic. ^ak i ako bi Mile uspio Bosnu o~istiti od azijatskog jezi~kog kukolja, ne bi
o~istio Balkan, a ba{ka Srbiju, koja je sva, posebice u traumi, sazdana na turskim
genima i jezi~koj ostav{tini. Kako prognati Kalemegdan, Karaburmu, Kara|or|a i
razne druge azijatske kare i {are?! U Srbiji se pojavilo raznih kondora s kokardom,
ali se dosad nije pojavila ni jedna budala koja bi zagovarala ~i{}enje srpskog
jezika od turcizama. To je isto kao kad bi neko zagovarao izdvajanje o~evih gena
iz odraslog ~ovjeka.
Mile Ha{i{ar progovara iz tute za{titnika multietni~kog identiteta Bosne i
Sarajeva. Kao takav, on je vi|eniji autor u kragujeva~kom Feralu iz Splita i Danima
iz Kara|or|eva. Njega cijene la`njaci multikulture. Oni nikada ne}e priznati da je
Mile Stoji} jeftini nacista koji pod la`nim bosanstvom skriva prezir i mr`nju prema
muslimanima.
Otkad je mast u Miletovom mozgu dosegla ta~ku klju~anja, ovaj se autor
vi{e ne libi da otvoreno mrzi Bo{njake i njihovo suvlasni~ko pravo na Bosnu.
Inkriminizacija azijatskih rije~i je ni{ta drugo do poziv na progon svega {to nosi
miruh orijenta. To je poziv na progon svih na{ih Omera, Merima, Hasanaginica,
Spaha i Alija Po{to mi proizilazimo iz njih, to je poziv na progon svih nas,
286

Dnevnik revolucije

pojedina~no. Ako Miletu Ha{i{aru smeta rije~ avaz, zato {to je azijatska, smetaju
mu i sve rije~i koje ozna~avaju da Bosna nije kr{}anska, ve} je samo i kr{}anska.
Smetaju mu ljudi koji su ozna~eni tim rije~ima. Po tome su Radovan i Mile - bra}a
po materi.

Yftarr avec chwarccy

Mile Ha{i{ar je paradigma andri}evskog razumijevanja Bosne, i Bo{njaka,
kakvo vlada u organizacijama i medijima koje podr`ava me|unarodna politika u
BiH. Taj barbarski kur{luz ni po ~emu se ne razlikuje od Papinog razumijevanja
Evrope kao - kolijevke kr{}anstva. Mile i mileti}i su uvijek znali nanju{iti }ar.
Usta{luci Miletu nisu smetali da se preobu~e u tobo`njeg za{titnika multikulture.
Ista je bipolarnost strefila i sada{njeg urednika Dana Semira Imamovi}a, koji je u
ratu pisao u glasilu Zmaj od Bosne, odakle se u ime SDA pozivalo na likvidaciju
lojalnih Srba, na zabranu mje{ovitih brakova, i sl. Doga|a li se slu~ajno da ratni
juri{nici nacionalizma najednom postaju lideri tzv. demokratske alternative?!
Kamufliranje s&h hegemonista u odoru bosanstva sofisticiran je strate{ki
projekat. Njihov je cilj da sataniziraju bo{nja~ku volju za ravnopravno{}u, da je
kleve}u kao nacionalizam, a da tzv. bosanstvo grade bez bo{nja~kog kulturolo{kog
i politi~kog faktora. Otud Mile Ha{i{ar mo`e prosperirati kao glavni borac za
multikulturalnost, a istovremeno obznanjivati svoju paranoju od prisustva
azijatskih rije~i u Sarajevu. Budu}i da Mile bestidno svjedo~i netrpeljivost prema
islamskom naslije|u u BiH, a time i temelju bo{nja~kog bi}a, jasno je da i on viri
ispod Tu|manove i Milo{evi}eve salvete iz Kara|or|eva. Iz Kara|or|eva su
proizi{li i Va{ingtonski i Dejtonski sporazum, a time i me|unarodna politika u
BiH, koja forsira na{minkane ~etnike i usta{e, te pokojeg Bo{njaka koji }e zarad
skliske fotelje iftariti ~varke.

Explozzion of the hashishman

Mile Ha{i{ar ne}e biti gubitnik, na ovom svijetu. Kad ne bude Bosne, kad
Bo{njaci postanu ru`na pro{lost u krsta{koj budu}nosti Evrope, Mile }e biti
prvoborac. Po{to }e vjerovatno uskoro eksplodirati od debljine, ostat }e njegove
ulice, biste, fondacije Mile ne}e do~ekati progon azijatskih rije~i iz Sarajeva.
[mrc, {mrc Zar ne razumije koliko je `ivot kratak i krhak da bi se tro{io u
mr`nji? Danas kad njegov mozak pluta u oceanu holesterola, pod pritiskom 200/
120, on mo`e razumjeti samo bijes. Mo`da bi trebao upoznati nekog {intera.
Br. 102, 2. III 2004.

Dnevnik revolucije

287

Za{to se {uti o kriminalnim i teroristi~kim aktivnostima

biv{ih dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja
koji danas `ive u Republici Srpskoj

Ruska mafija okupirala pola Bosne

Nekada{nji dobrovoljci iz pravoslavnih zemalja danas u Republici
Srpskoj imaju status nacionalnih heroja i izvan su dometa zakona,
kao i Radovan Karad`i}, kojega, prema nekim informacijama,
upravo ~uvaju ruski i ukrajinski specijalci. Pravoslavni doborovoljci
su konektirani na rusku mafiju i preko njih se odvija trgovina
drogom i bijelim robljem iz Rusije, Ukrajine i Moldavije. Iako
predstavljaju prvorazrednu prijetnju Mirovnom sporazumu i
bezbjednosti u BiH, o njima niko ne govori ni rije~i. U modi je jo{
uvijek optu`ivanje Bo{njaka za tzv. islamski terorizam.
Posljednjih godina ni jedna pojava u BiH nije tako izda{no i manipulatorski
tematizirana kao pitanje dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su se borili u
jedinicama Armije RBiH. Prema informacijama Britanske obavje{tajne slu`be, u
BiH je u toku hrvatske agresije, preko Zagreba, i uz odobrenje Franje Tu|mana,
uba~eno oko 500 boraca iz arapskih zemalja, koji }e kasnije, i do danas, biti
imenovani mud`ahedinima.
Za razliku od mud`ahedinskog pitanja u BiH, dosad su se pojavila tek dvatri teksta o hiljadama dobrovoljaca iz pravoslavnih zemalja koji su ratovali u
jedinicama Karad`i}eve vojne hunte, i od kojih su stotine njih poslije rata ostali u
BiH, gdje su bili poluge ruske i beogradske mafije, u trgovani drogom, bijelim
robljem, sudjeluju}i nerijetko i u teroristi~kim aktivnostima, poput ubistava ili
za{tite Radovana Karad`i}a. Ipak, o pravoslavnim dobrovoljcima nije napisan ni
milioniti dio tekstova kao {to je napisan o mud`ahedinima, niti su dr`avni organi,
i razni timovi za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, ovom pitanju
posvetili i najmanju pa`nju.
To jo{ jednom potvr|uje da me|unarodni faktor u BiH, koji suvereno vlada
doma}im politi~kim marionetama, pitanje terorizma vidi isklju~ivo sa islamskim
predznakom, i da tolerira svaku opasnost koja je za{ti}ena kr{}anskim porijeklom.

Strate{ki uvoz mud`ahedina

Nema dvojbe da su doga|aji od 11. septembra pokrenuli erupciju
sataniziranja Bo{njaka i ARBiH. Moralni i multietni~ki kredibilitet ARBiH je bio
najve}a smetnja u dotad o~itovanoj namjeri me|unarodnog faktora da poistovjeti
krivicu strana u sukobu. Taj projekat je nadasve odgovarao srpskoj i hrvatskoj
hegemoniji, koje su u Sarajevu prona{le svoje medijske i politi~ke pla}enike da
izmi{ljaju bo{nja~ke veze sa tzv. islamskim terorizmom. Napose, bio je to pouzdan
put da se razni karijeristi, svemo}noj Ameri~koj ambasadi u BiH, naslikaju kao
tobo`nji partneri u borbi protiv terorizma.
No, ne treba misliti kako je 11. septembar bio klju~no mjesto na kome se
rasplela propagandna strategija za tematiziranje i sataniziranje oko 500 boraca iz
islamskih zemalja i za ignoriranje vi{e hiljada pravoslavnih dobrovoljaca u
288

Dnevnik revolucije

Karad`i}evoj vojnoj hunti. Unazad nekoliko godina, prije 11. septembra, u bh.
javnosti su mud`ahedini jednako satanizirani. Rezultat je to strategije s-h
hegemonije, podr`ane od evropskih lobija, da se ARBiH prika`e kao leglo islamskog
fundamentalizma, a za {ta su anga`irani medijski pla}enici u Sarajevu, koji su
dobili basnoslovna finansijska sredstva na ime tobo`nje demokratizacije medijskog
prostora. Evropska politika je u projektu satanizacije Bo{njaka vidjela izvrsnu
mogu}nost da spere svoju odgovornost za podr{ku vojnim huntama Mate Bobana
i Radovana Karad`i}a, i za genocidno vezanje ruku bo{nja~kom narodu. Ra~unica
je jednostavna: ako stvorimo sliku da su Bo{njaci bili islamska opasnost za Srbe i
Hrvate, onda }emo s-h genocidnu agresiju pretvoriti u odbranu, a evropsko
sau~esni{tvo u ispravnu procjenu. Budu}i da se na teritoriji koju je kontrolirala
ARBiH nije mogao prona}i ni jedan strate{ki ratni zlo~in, kakve su ~inile vojne
hunte Bobana i Karad`i}a, te da ne postoji ni jedna mrlja na kojoj bi se mogli
poistovje}ivati `rtva i agresor, potegnuto je pitanje mud`ahedina, koji su s jasnom
propagandnom namjerom, preko Hrvatske, uba~eni u BiH. Franjo Tu|man je
nasavjetovan od Britanaca da samo ubacivanjem mud`ahedina mo`e pravdati
sistemati~ne ratne zlo~ine svoje vojske.
Iako ti tzv. mud`ahedini nisu napravili nikakav ratni zlo~in, iako se manji
dio njih poslije rata o`enio Bo{njakinjama i svio mirna porodi~na gnijezda, oni
nikada nisu prestali biti progonjeni. S druge strane, nikada ni{ta nismo ~uli o
dobrovoljcima iz pravoslavnih zemalja.

Pod za{titom
Republike Srpske
Pod pretpostavkom da je poginuo svaki deseti pravoslavni dobrovoljac, a
prema zvani~nim podacima poginulo ih je oko 50, ispada da se u jedinicama
Karad`i}eve hunte borilo oko 500 boraca iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Gr~ke,
Rumunije, Bugarske Podatak o broju poginulih dobrovoljaca mo`e se na}i na
internet-sajtu Otad`binskog saveza dobrovoljaca, {to je naziv organizacije ruskih
dobrovoljaca ~ija je podru`nica smje{tena u Ulici Filipa Vi{nji}a na Palama. No,
sajt nigdje ne navodi broj dobrovoljaca koji su sudjelovali u agresiji na RBiH, {to je
vjerovatno i nemogu}e, jer je poznato da su mnogi dolazili kao vikend-ratnici i
vikend-plja~ka{i, a mnogi ~ak i u turisti~ke aran`mane da se sa brda oko Sarajeva
oku{aju u ubijanju ljudi. Mo`e se pretpostaviti da se broj dobrovoljaca iz
pravoslavnih zemalja, koji su dolazili da osjete avanturisti~ke ~ari genocidne
agresije, kre}e od pet do deset hiljada.
Nema nikakve dileme da je legalna organizacija iz Rusije, uz znanje ruskih
dr`avnih organa, sudjelovala u mobiliziranju ruskih vojnika za agresiju na RBiH.
Postojanje podru`nice ove ruske organizacije na Palama svjedo~i da Republika
Srpska kao dio svog genocidnog identiteta ~uva i finansira instituciju koja se
brine o uspomeni na dobrovoljce iz pravoslavnih zemalja. Sukladno tome, logi~no
je o~ekivati da organi vlasti u RS ove dobrovoljce {tite kao nacionalne heroje, jer
su pomogli ostvarenju genocidnog plana za stvaranje RS.
Nema ko nije ~uo za Bo~inju, napu{teno srpsko selo u koje su se poslije rata
naselile porodice naturaliziranih boraca iz arapskih zemalja. Bo~inja je, uz ogromnu
medijsku pompu, i prije 11. septembra, o~i{}ena, za potrebe navodnog srpskog
povratka. Ali, niko nikad nije ~uo za selo Be{i}e, pored Vlasenice, koje su vlasti RS
namijenile smje{taju pravoslavnih dobrovoljaca, a koje je za te potrebe, u re`iji
me|unarodnog faktora, bukvalno izbrisano sa karte BiH. Uporno{}u bo{nja~kih
povratnika, Be{i}i su ponovo upisani na bh. kartu, a pravoslavni dobrovoljci su se
uglavnom raselili u neka druga mjesta. Poslije je ustanovljeno da su poljane oko
sela Be{i}i slu`ile za uzgoj konoplje, a da je selo bilo glavni tranzit za trgovinu
drogom.
Dnevnik revolucije

289

Teroristi u pri~uvi
Prema podacima Komisije za reviziju bh. dr`avljanstava 41 osoba iz
pravoslavnih zemalja je izgubila bh. dr`avljanstvo, ali u nadle`nim dr`avnim
organima ne znaju da li su ovi ljudi napustili BiH. Navodno, jo{ 17 Ukrajinaca, 16
Rusa i dva Grka imaju bh. paso{ koji su dobili nakon rata. Me|utim, pri~a o bh.
dr`avljanstvima se ne mo`e smatrati relevatnim pokazateljem za broj pravoslavnih
dobrovoljaca koji su ostali `ivjeti na teritoriji RS.
Nedavno objavljeni podatak da upravo nekada{nji dobrovoljci iz
pravoslavnih zemalja danas ~uvaju Radovana Karad`i}a, a {to je projekat koji
nesumnjivo podr`avaju sve vlasti u RS, ukazuje nam da su ovi dobrovoljci faktor
koji podriva Mirovni sporazum i koji bi od snaga SFOR-a morao biti tretiran kao
direktna prijetnja miru. Kad se tome dodaju obavje{tajni podaci da su se dobrovoljci
iz pravoslavnih zemalja konektirali na rusku mafiju, i da su glavna veza za trgovinu
drogom i bijelim robljem iz Ukrajine, Moldavije i drugih zemalja odakle dolaze
prostitutke u bh. bordele, onda je jasno da bi me|unarodni faktor i doma}i organi
bezbjednosti ovom pitanju morali posvetiti prvorazrednu pa`nju.
Br. 102, 2. III 2004.

290

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Palanka filozofije
Za{to je Krug 99
neke sarajevske listove poistovijetio
s ~etni~kim listom Patriot?
Zove me slikar Nijaz Omerovi} i ka`e: Kupi Start. Ne}u. [to bih ga kupio?
Vrije|a te Ozren Kebo, pa da vidi{. Vala, ne mo`e me nikako uvrijediti, pa ne}u
ni da vidim. Elem, Nijaz mi pro~ita tih nekoliko re~enica. Ozrenku je inspirisao
intervju Senada Had`ifejzovi}a, gdje je rekao da ni jedna od 20-tak pozvanih glava
nije smjela ili htjela da u Centralnom dnevniku debatira s mojom glavom. Ozrenka
ka`e kako su i oni u Startu pozivali razne glave da debatiraju s mojom glavom, ali
da su svi pozvani tu mogu}nost odbili: s ga|enjem. Bezbeli su se svi pozvani
ispovra}ali na telefonsku slu{alicu, pa Ozrenka zna da je po srijedi: ga|enje.
Nije problem {to se Komesar gadi ne~ijoj slabosti, problem je {to to ga|enje
zahvata desetine hiljada ljudi koji vjeruju Komesarovim brawurrozznim
wexemencijama & subblymacijama.

They was
ucacation
Cirka 30-tak glava koje nisu smjele ili htjele da izi|u Komesaru na megdan
pripadaju krugovalnim postajama koje same sebi slove kao nosioci ideja otvorenog
civilnog dru{tva, demokratske alternative, kulture dijaloga, i sl. Trebalo bi da su
~vrsti u svojim uvjerenjima i da su ih spremni odbraniti u svakom debatnom
konfliktu. Intelektualac se cijeni po sposobnosti da brani svoje mi{ljenje i porazi
tu|e. Ima ne{to {to se zove intelektualni izazov. Zar mo`e biti ve}eg izazova nego
poraziti {teto~inu koja se gadi ~eti javnih li~nosti?
Komesar je, s druge strane, iskazao spremnost da svoje mi{ljenje su~eli s
pojavama koje se gade bosanskim patriotima, iz stotine razloga. Prvi od njih je
~injenica da se danas iza ideje bosanstva skrivaju s-h agenti iz Kara|or|eva, koji
su pla}eni da sataniziraju i nacionalizmom progla{avaju bo{nja~ko zalaganje za
ravnopravnost. Postoji bezbroj primjera na kojima se mo`e dokazati da su SDP,
Krug 99, njihovi intelektualci i neovisni mediji, tek pla}enici Bg&Zg, zadu`eni za
{minkanje nastavka genocidne agresije nad Bosnom i Bo{njacima.
Po njihovoj klevetni~koj logici stvari, Komesar bi trebao pripadati toj rigidnoj,
minderskoj, nacionalisti~koj lo`i, koja zazire od otvaranja karata, jer je ranjiva na
istinu. Ali, Komesar ne bje`i od istine. Kako stvari stoje, od istine i dijaloga bje`e
oni {to su vatreni zagovornici demokratije i otvorenosti. U protivnom, pojavila bi
se makar jedna glava koja bi osjetila intelektualnu obavezu da javnosti objasni
za{to je Komesar: gadan.
Odgonetka je jednostavna: oni su se, braco, ukakali. A kako bi sakrili vonj
svog intelektualnog kukavi~luka i moralnog peksinluka, izmislili su da je Komesar:
gadan. Ko o ~emu, currwa o po{tenju.
Dnevnik revolucije

291

Camarade, we are tottalny wollovy!

Ba{ istog dana kada se pojavio Ozrenkin tekst, Krug 99 je objavio saop}enje
u kome je - osudio govor etni~ke netolerancije i mr`nje na ~ijem su se tapetu na{li
nezavisni mediji. Po njima nacionalisti hu{kaju preko svojih udarnih pesnica,
Dnevnog avaza, Ljiljana, Waltera, Patriota, i pozivaju na odstrijel svega {to je
nezavisno u svom stavu i mi{ljenju. Upravo je Krug 99 bezbroj puta posvjedo~io
gnjecavu ovisnost o mi{ljenju svoje s-h ideolo{ke centrale u SDP-u, odakle se
napajaju i svi tzv. neovisni mediji u Sarajevu. O tome smo pisali.
Skup{tina Kruga 99, sa koje je izdato ovo ofrlje saop}enje, pokazala je o
kakvoj se neovisnosti radi. Iako je la`no saop}eno da su ovog puta, ~lanovi
Kruga, uglavnom kriti~ki govorili o sebi - iz prilo`enog se vidjelo da su svi mislili
jednopartijskom glavom. To {to su kukamakali zbog manjka donacija, nije kriti~ki
govor. To je priznanje da su pla}enici, koji, po sopstvenom izvje{taju nisu ostvarili
ambiciozni program zbog umanjenja donatorskih i drugih prihoda. A mi smo sve
ne{to mislili da ono to rade no{eni lahorom entuzijazma, kao pravi partizani.
Kriti~ki govor nije ni dio izvje{taja u kome se iza`ava razo~arenje
debaklom prilikom promocije Revije slobodne misli (glasila Kruga 99) u Beogradu
i Banjoj Luci, na koju nisu do{li ni na{i beogradski prijatelji koje smo ugostili u
Sarajevu. Kriti~ki govor bi se dogodio da je neko od prisutnih ustao i kazao:
Drugovi, mi smo totalni volovi! Takav stav bi se lako odbranio, jer se samo volovima
mo`e dogoditi da godinama po Sarajevu goste beogradske prijatelje, a da ih ti
prijatelji izignoriraju ko zadnje {u{e. Uprkos tome {to je Revija neslobodne misli
~inila takve mazoherije, poput one da reisa Ceri}a optu`i za ubistvo porodice
An|eli}, u Beogradu i Banjoj Luci se nisu pojavili prijatelji da im izraze zahvalnost.
Promocije su, jednostavno, propale. Taj stra{ni {amar sarajevskom intelektualnom
~maru, veoma je smije{an.

Cellnery osstayu cellnery

Krug 99 je saop}io da su neki sarajevski listovi i ~etni~ki list Patriot
udarne pesnice nacionalista. To je isto? Mi koji smo jedini promovirali ideju o
ukidanju mononacionalnih stranaka, o ukidanju entiteta, o zakonskoj zabrani
nacionalizma, isti smo kao i oni {to i danas veli~aju nacisti~ke zlekovine genocida.
Krug 99 nikada nije ni rije~ kazao u prilog mogu}nosti da se u Izborni zakon uvrsti
odredba da sve strana~ke liste moraju biti multietni~ke, po popisu iz 1991. Niti je
ikada i~im podr`ao Tu`bu BiH protiv SCiG, kao jedinu realnu mogu}nost da se BiH
vrati u svoje legitimno referendumsko stanje. Valjda je jasno za{to Krug 99 nas
poistovje}uje s ~etnicima?
Gojko Beri} je, zalutav{i u Krug 99, upitao: Ko }e razobli~iti filozofiju na{e
palanke, po cijenu izop}enja? A {ta je izop}enje? To kad 20-tak palana~kih filozofa
s ga|enjem odbija dijalog s izop}enim? Ili to kad beogradski pederi odbiju ugostiti
svoje sarajevske kelnere?
Br. 103, 16. III 2004.

292

Dnevnik revolucije

Segregacija Bo{njaka u pravosu|u Republike Srpske

CCCC - Svi Srbi u Svim Sudovima

Od ukupno 265 imenovanja sudija i tu`itelja u pravosu|u
Republike Srpske, samo je osam Bo{njaka imenovano na ~elne
funkcije, {to je jedna tridesettre}ina. Od 195 sudija, 38 su Bo{njaci,
a od 70 tu`ilaca, samo je 15 Bo{njaka. Bo{njacima je pripala petina
sudske vlasti u RS, gdje su navodno konstitutivni, kao i Srbi i
Hrvati. Politika segregacije Bo{njaka u RS vi{e nije rezultat
karad`i}evskog politi~kog naslije|a, ve} je volja me|unarodne
zajednice. Uprkos ovim ~injenicama, Visoki predstavnik objavljuje
la` da je 60 Bo{njaka imenovano za sudije u RS, te tvrdi kako nema
diskriminacije Bo{njaka.
Svi poku{aji me|unarodne politike u BiH da se argumenti o obespravljenosti
Bo{njaka u pravosu|u proglase nacionalizmom i diskreditiraju propali su.
^injenica da ve} mjesecima ne jenjava javna polemika o segregaciji Bo{njaka u
pravosu|u, ukazuje da OHR i njihovi politi~ki i medijski agenti nisu uspjeli, kao
mnogo puta prije, namagar~iti istinu. O~ito je da je u bo{nja~koj javnosti dara
prevr{ila mjeru i da je istekao rok trajanja strpljenju koje je svih ovih godina bilo
generator procesa koji su i{li na {tetu Bo{njaka, a u korist aktera iz Kara|or|eva.

Bo{nja~ka transgeneracijska trauma

Bo{njaci su u nekoliko klju~nih momenata (npr. Odluka o @ep~u, tzv. ustavne
promjene, Izborni zakon, itd.), uprkos o~iglednosti me|unarodne zavjere protiv
ideja demokratije i multietni~nosti, vjerovali u glupost narodne poslovice koja
glasi: strpljen spa{en. Eto, Bo{njaci su bili strpljeni, ali nisu spa{eni. U bo{nja~kom
okru`enju ova kukavi~ka filozofija ima zna~enje potpirivanja agresivnih apetita.
Na istom bi se fonu moglo govoriti o asortimanu idiotskih narodnih mudrosti,
tipa: Nek ne bude gore, a koje su u bo{nja~koj transgeneracijskoj svijesti
sedimentirane kroz stolje}a poni`enja i obespravljenosti. Taj traumatski refleks
hranitelj je ekspanzije iz Kara|or|eva, kako na po~etku agresije, kada su se
Bo{njaci predavali kolja~ima, vjeruju}i da }e odobrovoljiti njihove kame, tako i
poslije, kada su Bo{njaci uobrazili da je kooperativnost u svemu i sva~emu nekakva
mudrost koja }e nadmudriti neutihle planove za s&h raspar~avanjem BiH. Bo{njaci
se nikad nisu zapitali - za{to bi me|unarodna politika danas bila druk~ija od one
ju~er, koja je u vrijeme agresije podr`avala srpsko-hrvatski genocid nad
Bo{njacima, s ciljem podjele BiH po dogovoru iz Kara|or|eva? Zar nije logi~nije
da me|unarodna politika u BiH nastavi zapo~eti projekat drugim sredstvima! U
protivnom, ova bi se politika morala dijametralno razlikovati od svoje ratne uloge.
Onaj ko bi htio da Bosnu izgradi po mjeri svih njenih ljudi, a ko bi imao mo}
kakvu ima OHR, o~as bi prepoznao klju~ne zahvate za izgradnju BiH po mjeri svih
njenih ljudi: postratna BiH bi bila izgra|ena na legalitetu i legitimitetu Referenduma
iz 1992.; ukinule bi se mononacionalne stranke i u izbornim pravilima nalo`ilo da
Dnevnik revolucije

293

strana~ke liste moraju na op}inskim i na dr`avnom nivou biti uskla|ene po popisu

iz 1991. godine, ~ime bi se automatski ukinula politi~ka postignu}a genocidne
agresije, koja egzistiraju upravo na apartheidu u institucijama sistema; nacional{ovinizam bi bio zakonski ka`njavan, a antinacionalizam bi bio najvi{a dru{tvena
vrlina i izraz patriotizma; u takvom ambijentu o~as bi se uhapsili osumnji~eni za
ratne zlo~ine Da su ovi zahvati napravljeni prije osam godina, dosad u BiH ne bi
bilo ni traga `ivotu genocidne agresije. BiH bi `ivjela kao u najljep{a doba svog
prosperiteta u Titovoj Jugoslaviji.

Etni~ki pometeni sudovi

FO^A: Do genocida koji je nad Bo{njacima Fo~e po~inila Karad`i}eva
genocidna hunta, u ovom je gradu `ivjelo 20.898. Bo{njaka, odnosno 51%
od ukupnog broja stanovni{tva. OHR-ovo Visoko sudsko i tu`iteljsko vije}e
je u fo~anskom Osnovnom sudu imenovalo troje sudija: Milenu Kunda~inu,
^edu [kipinu i Vesnu Stankovi}. Dakle, nema Bo{njaka.
BOSANSKI NOVI: U ovom je gradu do genocidne agresije `ivjelo
34% Bo{njaka. E{daunovo Vije}e nije imenovalo ni jednog Bo{njaka u
Osnovnom sudu.
PRIJEDOR: U ovom je gradu `ivjelo vi{e Bo{njaka nego Srba.
Bo{njaka je bilo 49.454, ili 44%, a Srba je bilo 42%. E{daunovo Vije}e je u
Osnovnom sudu u Prijedoru imenovalo {est sudija, od kojih ni jedan nije
Bo{njak.
SREBRENICA: Prema popisu stanovni{tva iz 1991. U Srebrenici je
`ivjelo 27.118 Bo{njaka, ili 73%, i 9.831 Srbin, ili 25%. Ipak, Vije}e je
imenovalo dvojicu srpskih i dvojicu bo{nja~kih sudija. Zar se makar u slu~aju
Srebrenice nije mogla ispo{tovati logika nacionalnog balansa?

Kara|or|evo u kozmeti~kom salonu

Na `alost, me|unarodna politika u BiH ne samo da nije poduzela ni jedan
korak ka ru{enju rezultata agresije, ve} je sve u~inila da genocidna postignu}a
ugradi u ustavni mehanizam dejtonske BiH, koji je, odve} je jasno, jo{
Va{ingtonskim sporazumom iz marta 1994., inaugurirao kara|or|evsku podjelu
BiH na dva dijela. Najmorbidnije je {to se svi potezi me|unarodne politike u BiH
pakiraju u tzv. reforme, u tobo`nju demokratizaciju i evropsku standardizaciju
prilika u BiH, a zapravo je rije~ o zadnjem primitivizmu koji se ni po ~emu ne
razlikuje od primitivizma kakav su prema multikulturalnim vrijednostima bosanske
paradigme iskazali Milo{evi}, Tu|man, Karad`i}, Boban i ini ru{itelji civilizacijske
ba{tine u BiH. Me|unarodna politika u BiH je tek zamaskirani slijednik nacisti~kih
ideja srbijanske i hrvatijanske hegemonije, ~im ~ini sve da dovr{i projekat iz
Kara|or|eva. Na intelektualnom i javnom planu jednako je morbidna ideolo{ka
maska ovih projekata, koja se na povr{ini predstavlja kao tobo`nji za{titnik
multikulturalnosti, a zapravo je u pla}eni}koj funkciji pravljenja smutnje i {minkanja
su{tine ovoga {to se doga|a sa Bosnom. Desetine uglednih li~nosti, univerzitetskih
profesora, pisaca, novinara, sebe su stavili u pla}eni}ku slu`bu prikrivanja istine
i neutemeljenog glorificiranja la`ne, nevidljive reafirmacije multietni~kih bh.
vrijednosti. Kara|or|evska me|unarodna politika u BiH je ispravno procijenila da
~injenje zla tra`i kozmeti~ki salon, i otud je ogroman novac ulo`ila u razna
udru`enja i medije koji su se posljednjih godina predstavljali kao borci za bosansku
Bosnu, iako nikada nisu ni jednu kriti~ku rije~ kazali spram betoniranja rezultata
genocidne agresije, kao i spram uloge me|unarodne politike u tom projektu. Jedina
294

Dnevnik revolucije

razlika u odnosu na ovaj idili~ni kontinuitet jeste pojava otpora u bo{nja~koj

javnosti, koja je kona~no razumjela da uz idiotske narodne poslovice a la Nije se s
rogatim bosti, i sebe i Bosnu mo`e dovesti do likvidacije. Otpor projektu segregacije
Bo{njaka vi{e nije stvar uspjeha ili neuspjeha, ve} elementarnog osje}aja ~asti
koju ljudsko bi}e treba da svjedo~i pred nepravdom.

E{daunove petljavine i la`i

Bo{nja~ka javnost okupljena oko medija koji nisu pod finansijskom i
politi~kom kontrolom me|unarodne politike u BiH, posljednjih je mjeseci odlu~no
ustala u odbranu ustavnog prava Bo{njaka na konstitutivnost i jednakopravnost u
dr`avnim organima. Nekoliko odgovora iz OHR-a su samo potvrdili odlu~nost
me|unarodne politike da istraje na favoriziranju srpskih i hrvatskih, i
marginaliziranju bo{nja~kih kadrova. OHR uop}e u obzir nije uzimao predo~ene
~injenice, statisti~ke pokazatelje, neoborive dokaze koji svjedo~e bo{nja~ku
potla~enost. Na sve to OHR je uzvra}ao bahatom zamjenom teza, tvrde}i da su to
pritisci i mije{anje u neovisnost pravosu|a. Zalud pitanje, tipa Kakvo je to
mije{anje u neovisnost, ako se isklju~ivo tra`i ravnomjerna nacionalna
zastupljenost? OHR je ~ak pritiscima na pravosu|e nazvao i ukazivanje na ~injenicu
da nigdje u Evropi sudije i tu`itelje ne imenuje nekakvo vije}e, a u bh. slu~aju OHRovo tijelo koje se zove Visoko sudsko i tu`iteljsko vije}e, ve} svugdje to ~ine
parlamenti. Pritiskom na pravosu|e bi se moglo smatrati urgiranje u odre|enom
slu~aju, ali ne i to {to bi bh. parlamenti imali pravo da imenuju nosioce sudske
vlasti. Zapravo, ako bi sudska vlast u BiH bila ure|ena na zapadnim principima,
tada se ne bi mogao ostvariti projekat apsolutne marionetizacije pravosu|a, i
njegovog stavljanja pod ideolo{ku kontrolu me|unarodne politike u BiH, kao
realizatora projekta iz Kara|or|eva. Tada se ne bi moglo dogoditi da bo{nja~ki
narod bude gotovo izop}en iz sudske vlasti.
Posljednji polemi~ki talas, koji je uzrokovan sudskom zabranom Dnevnom
avazu da kriti~ki pi{e o lideru SDP-a Zlatku Lagumd`iji, {to je nevjerovatna
reinauguracija totalitarizma - ponovo je razotkrio provaliju izme|u suhih ~injenica
i ne~asne uloge OHR-a i visokog predstavnika Pedija E{dauna. OHR je, uprkos
desetinama tekstova, ustvrdio da nema dokaza o sistemskoj diskriminaciji protiv
bilo kog od tri konstitutivna naroda kada je rije~ o imenovanjima u policiji,
pravosu|u, tu`ila{tvima, obavje{tajnim slu`bama i bilo kojoj drugoj javnoj slu`bi.
Kao dokaz za ovu tvrdnju Visoki predstavnik Pedi E{daun je naveo podatak da je
u Republici Srpskoj sada {ezdeset sudija Bo{njaka, a prije godinu dana bilo ih je
{est. Svako ko ima pristup internetu mo`e se uvjeriti da je rije~ o notornoj la`i, jer
na web-stranici Visokih sudskih i tu`ila~kih vije}a podaci neumoljivo dokazuju da
su u Republici Srpskoj od 195 sudija samo 38 Bo{njaci, a da je od 70 tu`itelja, samo
15 Bo{njaka. Dakle, s kojom se ra~unicom Pedi E{daun osmjelio da u javnost
plasira la` o 60 sudija Bo{njaka u RS?! Nije valja pomislio da su Bo{njaci toliko
nepismeni i neuki pa da ne znaju na internetu prona}i zvani~ne podatke, ili ih,
pak, sami prikupiti?

Isparivanje Bo{njaka
No, i da je ta~an E{daunov podatak, on bi i dalje bio problemati~an. Po
njegovoj bi hvalisavoj ra~unici ispalo da su manje od tre}ine imenovanih sudija
Bo{njaci, a ostalo, bezbeli Srbi, i pokoji Hrvat, {to opet ne bi odgovaralo popisu
stanovni{tva iz 1991. godine. E{daunov dokaz o napretku je podatak da je do prije
godinu dana u RS bilo samo {est sudija Bo{njaka, {to je svojevrsno priznanje da
me|unarodna zajednica sedam godina nije uspjela dokinuti segregaciju Bo{njaka
u RS. Izvorna ~injenica je da u RS danas ima tek 38 sudija i 15 tu`itelja Bo{njaka,
{to je petina od ukupnog broja imenovanih sudija i tu`itelja, a {to ukazuje da
Dnevnik revolucije

295

politika segregacije Bo{njaka u RS vi{e nije rezultat karad`i}evskog politi~kog

naslije|a, ve} je volja me|unarodne zajednice. Ovaj put, za razliku od prije godinu
dana, OHR stoji iza segregacije Bo{njaka u pravosu|u RS, jer je OHR, preko Visokih
sudskih i tu`iteljskih vije}a, realizirao nacionalni omjer imenovanja, po kojemu je
Bo{njacima pripala tek petina u sudskoj vlasti. Rije~ je o svje`im imenovanjima,
koja su obavljena u toku 2003. i do februara 2004. godine, {to zna~i u vrijeme
punog kapaciteta E{daunovog mandata.
Na raznim nivoima sudske vlasti u RS imenovano je 195 sudija u 23 suda,
od ~ega je 38 Bo{njaka, a od kojih je samo {estero imenovano na ~elne pozicije.
Tako je i sa tu`iteljstvima, gdje je od 70 imenovanih samo 15 Bo{njajka, a od kojih
su samo dvojica imenovani na ~elne pozicije. Dakle, u pravosu|u RS, od ukupno
265 imenovanja sudija i tu`itelja, samo je osam Bo{njaka imenovano na ~elne
funkcije, {to je jedna tridesetre}ina.
Oblik me|unarodne uprave nad BiH je rigidni protektorat, u kome ne postoji
snaga argumenta i mogu}nost `albe. Ako je OHR procijenio da je crno bijelo, onda
}e crno biti bijelo. Ako je OHR naumio da Bo{njake potla~i, orvelovski ispari, i
time uni{ti milenijsku ideju bosanske paradigme, onda }e to tako biti. Otpor ovom
zlu je pitanje intelektualne, moralne i patriotske ~asti. Bez obzira da li }e se, kako
i kada, zavr{iti ili nastaviti bosanska pri~a.
Br. 103, 16. III 2004.

296

Dnevnik revolucije

Bo{njaci na vlasti u Zvorniku, Bratuncu, Bijeljini, Prijedoru

SVI na izbore
Ovaj historijski izazov bi morao biti inspirativan za sve bo{nja~ke
autoritete, koji bi narednih mjeseci, sve do 90 dana pred izbore,
kada se okon~ava proces registracije, morali putem svih slobodnih
medija kontinuirano apelirati na povratnike i prognanike da do
posljednjeg ~ovjeka prenesu poruku o obavezi registracije za
lokalne izbore i o obavezi glasanja na izborima
Bo{nja~ki povratnici su pred historijskim izazovom: ukoliko se
samodicipliniraju i u punom kapacitetu izi|u na lokalne izbore, mogli bi u nekoliko
op}ina Republike Srpske obezbjediti da bo{nja~ki kandidati preuzmu vlast! Op}ine
u kojima su Bo{njaci do agresije bili apsolutna ve}ina, ovim bi putem zauvijek
ostale otpisane za karad`i}evski koncept Republike Srpske. Izborna ve}ina bi
oformila vlast koja ne bi bila srpska, ve} bo{nja~ka, a time i bosanskohercegova~ka.
Zasad je Srebrenica jedina op}ina u kojoj su Bo{njaci na vlasti.
Budu}i da se na razini lokalne vlasti doga|aju opstrukcije povratka, u svim
smislovima, ovim bi bilo dokinuto ~vori{te blokade Aneksa sedam. Lokalna vlast
koju bi imali Bo{njaci obezbje|ivala bi sve potrebne uvjete za normalan `ivot
povratnika, za ono {to se zove odr`ivim povratkom. Ubrzo bi do{lo do dinamiziranja
istinskog povratka Bo{njaka, tako da bismo u nekoliko op}ina sada{nje Republike
Srpske dobili oaze bosanstva, kao zdrave ~elije koje }e ispresijecati bolesno tkivo
Karad`i}eve zlo~ina~ke ostav{tine.

Prostor za djelovanje
Bo{nja~ka hroni~na komotnost i politi~ka nepismenost najve}i su neprijatelji
bo{nja~kih nacionalnih interesa, ali i najve}i podstreka~i s&h hegemonisti~kih
apetita, koji zahvaljuju}i bo{nja~koj indolenciji imaju otvorena vrata za sve mogu}e
i nemogu}e planove. Bo{njaci su oduvijek te{ko razumijevali mo} pravnog slova,
ra~unaju}i da se stvarnost temelji na nekakvim emotivnim, socijalnim, pateti~nim
kategorijama. Kao, neko }e nas vidjeti ovako jadne i dobre, sa`alit }e se i dati nam
makar da `ivimo, udi{emo zrak i gledamo u nebesa, kao svaka blesa. Naprotiv,
stvari su u Evropi ure|ene slovima, a ne du{ama, pravilima, a ne patetikama, i to
bo{nja~ko pla~ljivo blentavljenje niti koga zanima, niti ga ko vidi. Jakako, Evropa
je oboljela od krsta{kih {izija, ali ih nikada ne}e realizirati mimo pravnih puteva.
Primjerice, zabrana no{enja muslimanske mahrame u Francuskoj, kao rigidni
krsta{ki gest, upakovana je u javnu, demokratsku, pravnu foliju; mo`e joj se
prigovoriti sve, ali ne i legalitet. Jednako tako je i genocid nad Bo{njacima
upakovan u legalisti~ki okvir, i ju~er, i danas, jer je Dejtonski sporazum priznao
genocidna osvajanja, ali i otvorio legalisti~ki prostor za dublju disoluciju BiH i
svekoliku minorizaciju Bo{njaka.
Nema apsolutnog pravnog slova. Eto, do prije mjesec dana se ~inilo da
nema mogu}nosti da Milo{evi} izbjegne optu`bu za genocid, a danas se uvjeravamo
Dnevnik revolucije

297

kako je britanska lobisti~ka kuhinja u stanju da izre`ira tako nevjerovatan spektakl,

u kome bi Milo{evi} mogao izma}i odgovornosti za genocid, a {to bi u kona~nici
moglo oboriti Tu`bu BiH protiv Srbije i Crne Gore.
Jednako tako, genocidnost Dejtonskog sporazuma, iz kojeg su proizi{la
ustavna i izborna rje{enja, ostavlja dovoljno prostora za legalisti~ko djelovanje
bo{nja~kog naroda na putu borbe za ravnopravnost, pogotovo u pogledu izbornih
mogu}nosti.

Mobilizacija glasa~kih potencijala

Vidjeli smo kako izborna pobjeda ne mora zna~iti promjenu svih struktura
biv{e vlasti. Na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom je pobijedila SDA, ali su u policiji
i pravosu|u ostali kadrovi SDP-Alijanse, pod OHR-ovim izgovorom da je
sprovedena tzv. depolitizacija, i da se tu nema vi{e {ta mijenjati. Me|unarodna
zajednica je u stanju do jedne mjere blokirati bo{nja~ku izbornu volju, ali ona ne
mo`e uticati na bo{nja~ko opredjeljenje. Na lokalnom nivou vlasti ovaj uticaj se
svodi na minimum, jer je ta~no propisano da se vlast u op}ini dijeli u skladu sa
izbornim procentima. Ako Bo{njaci u nekoj op}ini u RS budu imali 50 ili 70 odsto
glasova, toliko }e i dobiti vlasti. Ne postoji mogu}nost da, recimo, SDS u Zvorniku,
ako dobije 30 odsto glasova, uzme 70 odsto vlasti, i da svoje ljude postavi na
klju~na mjesta, od na~elni~kog, pa do op}inskih sekretarijata za komunalne poslove,
bud`et i finansije, ili kulturu. Moglo bi se jedino, ne daj Bo`e, dogoditi da bo{nja~ke
stranke nemaju spremne kandidate za ove funkcije, ili da imaju kandidate koji bi
`ivjeli u unutra{njosti, a na posao dolazili u Podrinje.
Ukoliko se s punom pa`njom koordinira ovaj historijski zadatak, pa svoj
dio obaveze urade bira~i, a svoj stranke i kandidati, nema nikakve sumnje da bi u
jesen, u Zvorniku, Bratuncu, Doboju, Bijeljini i jo{ nekim op}ina u RS na vlasti
mogli biti Bo{njaci. Dakako, uz ravnomjernu zastupljenost srpskih kandidata.
Klju~no pitanje u promi{ljanju ovog zadatka jeste koji je put za mobilizaciju
apsolutnog kapaciteta glasa~kih potencijala bo{nja~kih povratnika? Kako probuditi
patriotski nerv kod svakog prognanika i povratnika koji ima pravo glasa u RS?
Kako razbiti njegovu razo~aranost, poni`enost, letargiju, kako ga ubijediti da mu
ne mo`e biti bolje dokle god ne prepozna da nema kolektivnog dobra bez
individualne odgovornosti i ~injenja, i da nema individualnog dobra bez stabilnosti
kolektiviteta.
Ovaj historijski izazov bi morao biti inspirativan za sve bo{nja~ke autoritete,
koji bi narednih mjeseci, sve do 90 dana pred izbore, kada se okon~ava proces
registracije, morali putem svih slobodnih medija kontinuirano apelirati na
povratnike i prognanike da do posljednjeg ~ovjeka prenesu poruku o obavezi
registracije za lokalne izbore i o obavezi glasanja na izborima. Besumnje, Islamska
zajednica trenutno jedina ima infrastrukturu kojom mo`e prenijeti poruku do
naj{irih slojeva. Vrijedi vjerovati da }e Islamska zajednica to i u~initi. No, vrijedi
znati da Islamska zajednica nije apsolutni autoritet koji mo`e mobilizirati sve
glasa~ke potencijale. Otud bi se aktivnosti oko apeliranja morali voditi na vi{e
planova, i to ne sa jednog mjesta, jer je to nemogu}e, ve} iz mno{tva kolektivnih i
indivudaulnih izvora od koji svaki treba osjetiti potrebu da uzme u u~e{}a u ovom
za Bosnu, Bo{njake i bosanstvo historijskom momentu.
Zamislimo samo kada bi se svi na{i javni i intelektualni potencijali uklju~ili
u ovu kampanju! Nema nikakve sumnje Zvornik, Doboj, Bijeljina, Prijedor, i
desetine drugih mjesta u genocidnoj Republici Srpskoj: bili bi BOSANSKI.
Br. 103, 16. III 2004.

298

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Cirkus nad Srebrenicom

Na ~elu E{daunove Komisije za
Srebrenicu je Karad`i}ev sljedbenik
Nakon {to je Marko Arsovi}, predsjednik Komisije za ispitivanje doga|aja
u Srebrenici, sazvao press konferenciju na kojoj je do blasfemije doveo moralni
zadatak Komisije, tvrde}i da srebreni~ke `rtve poti~u iz sukoba Vojske RS i
razoru`anih jedinica ARBiH, visoki predstavnik je uputio o{tro upozorenje Vladi
RS. Ako je E{daun podr`ao opredjeljenje da se za ministra odbrane ne mo`e birati
osoba koja je sudjelovala u kreiranju etni~kog ~i{}enja, pravo je ~udo kako je
mogao podr`ati da se na ~elo Komisije za Srebrenicu imenuje li~nost koja se
osvjedo~ila kao advokat Karad`i}evih i Mladi}evih zlo~ina.

Blasffemy od tragedy
Kada je Amor Ma{ovi} upozoravao da u Komisiji - ima ljudi koji su u ratnom
periodu bili anga`ovani u sudovima nadle`nim za podru~ja gdje su po~injena
masovna kr{enja me|unarodnog humanitarnog prava - E{daunovi pomo}nici nisu
u~inili ni{ta da ispitaju o kome se radi. Neko ko je bio sudija tamo gdje se doga|ao
genocid, a nije ni{ta u~inio da procesuira ratni zlo~in, u najmanju ruku ne bi smio
biti imenovan u Komisiju za Srebrenicu. A kamo li da bude njen predsjednik.
Marko Arsovi}, kojeg je ha{ki optu`enik Mom~ilo Kraji{nik 17. XII 1995.
razrje{io du`nosti sudije Vrhovnog suda RS i imenovao za ministra pravosu|a i
uprave, ne samo da je bio jedan od pravnih autora Karad`i}evih genocidnih
rje{enja, ve} i glavni zagovornik osporavanja Ha{kog tribunala.
Dovoljno je prelistati nekoliko Arsovi}evih intervjua iz tog perioda i uvjeriti
se da je njegovo postavljanje na ~elo Komisije za Srebrenicu isto {to bi bilo i
postavljanje Radovana Karad`i}a ili Mom~ila Kraji{nika na ovu funkciju.
Podsje}anja radi, do imenovanja Komisije je do{lo nakon {to je Vlada RS, u
tzv. privremenom izvje{taju, 7. IX 2003., saop}ila da je veliki broj Srebreni~ana
izgubio `ivot na razne na~ine: samoubistvom, utapanjem u rijeci Drini, ulaskom u
nepoznata minska polja E{daun je bio pogo|en ovom drsko{}u, pa je Vlada RS
morala 25. XII 2003. imenovati ekspertnu Komisiju. Zar je Vlada RS, koja je ve}
sa~inila izvje{taj u kome negira ratni zlo~in u Srebrenici, mogla formirati neovisnu
Komisiju? Izbor Marka Arsovi}a je bio najbolja garancija da }e se blasfemija
srebreni~ke tragedije nastaviti.

Commplete
crime figure
E{daun bi morao odgovoriti na pitanje kako osoba koja je kao dr`avni
funkcioner RS-a osporavala Ha{ki tribunal, danas mo`e svjedo~iti istinu o
Srebrenici? Arsovi} je, kao ministar pravosu|a RS, tvrdio sljede}e: Ja sam
potpredsjedniku Ha{kog tribunala jasno i glasno rekao da Republika Srpska ne
Dnevnik revolucije

299

mo`e da izdaje svoje gra|ane. () Ja bih kao ministar pravosu|a zabranio svaki
kontakt sa Ha{kim tribunalom jer on je po mom mi{ljenju nezakonito osnovan.
Arsovi} je osvjedo~io i kao za{titnik imena i djela Radovana Karad`i}a i
Ratka Mladi}a. On ka`e: Glavni hendikep za nas je {to su optu`eni Karad`i} i
Mladi}. Njih dvojica su bili vo|e na{e borbe. Nije mogu}e proglasiti Karad`i}a i
Mladi}a za zlo~ince, a da srpski narod ne primi istu tu oznaku.
Po Arsovi}evoj logici, nije mogu}e donijeti objektivnu istinu o doga|ajima
u Srebrenici, a da Karad`i} i Mladi} ne budu odgovorni. Arsovi} }e negiranjem
istine o Srebrenici {tititi Karad`i}a i Mladi}a, u uvjerenju da {titi srpski narod.
Mi{ljenja poput njegovog su glavna prepreka osloba|anju Srba od kolektivne
krivice. Makar je ovo morao znati Pedi E{daun kada je dozvolio da advokat
Karad`i}evih i Mladi}evih zlo~ina bude imenovan na ~elo Komisije za Srebrenicu.
Logi~no bi bilo o~ekivati da je na ~elo Komisije za Srebrenicu imenovana
nepristrasna osoba. Arsovi} to nije po mnogo ~emu, ali i po tome {to je jedan od
autora optu`nice protiv Nasera Ori}a. On je, sa srpskim oficirom za vezu sa HT,
Goranom Ne{kovi}em, Ha{kom tribunalu predao materijal u kome se tvrdi da je
Ori} kriv za ubistvo 1000 srpskih civila u vi{e od 100 napadnutih srpskih sela i
zaselaka u op{tinama Srebrenica, Skelani, Bratunac i Mili}i.
Arsovi} se svojedobno zalagao da se na izborima kandidra Radovan
Karad`i}, bez obzira {to je osumnji~en za ratne zlo~ine. Arsovi} je izjavio: Predvi|a
se jedna stra{na stvar, a to je da onaj ko je optu`en pred Ha{kim tribunalom ne
mo`e da u~estvuje na izborima.
Na kraju, Arsovi} se, kao sudija Ustavnog suda, povukao sa funkcije, i
pre{ao u advokate, kada je dono{ena Odluka o konstitutivnosti bh. naroda. Time
je posvjedo~io da je protiv ravnopravnosti Bo{njaka i Hrvata u RS. Sve u svemu
jedna kompletna zlo~ina~ka figura.

Circussant bolly
U novembru pro{le godine tematizirali smo E{daunovo navaljivanje da
Vlada RS preuzme odgovornost za srebreni~ku tragediju i tada otkrili sljede}u
podvalu: Ako prihvatimo priznanje Vlade RS za zlo~in u Srebrenici, tada smo
priznali postojanje genocidnog entiteta i prije Dejtonskog sporazuma, kada je kao
jedini legalni oblik vlasti postojala Republi~ka vlada u Sarajevu. Na `alost, bo{nja~ka
javnost je podr`ala ovu podvalu. Kao nagradu za samoubistvenu kooperativnost
dobili smo osobu koja legalno pravi cirkus sa srebreni~kom tragedijom.
Br. 104, 30. III 2004.

300

Dnevnik revolucije

Bo{nja~ko ekonomsko samoubistvo

Volim strano i kad je usrano

Bo{njaci su daleko od shva}anja koje nose sve samoodr`ive nacije
da je kupovina doma}eg proizvoda najdirektnije ulaganje u
sopstvenu budu}nost. Bo{njaci svoje traume i komplekse drogiraju
obo`avanjem stranih proizvoda i ignoriranjem doma}ih. Zbog
ovakve gluposti BiH godi{nje gubi SEDAM MILIJARDI MARAKA,
koje umjesto u doma}oj kasi, zavr{avaju na ra~unima stranih
proizvo|a~a. Onda nije ~udo {to su Slovenci od nas bogatiji 11, a
Hrvati ~etiri puta.
Otvaranje slovena~kog Merkatora u Tuzli dogodilo se u jeku medijske i
politi~ke gu`ve oko referenduma koji }e se 4. aprila odr`ati u Ljubljani, a na kome
}e Slovenci po svim procjenama glasati protiv izgradnje d`amije, ~iji projekat ve}
35 godina ne mo`e da dobije zeleno svjetlo. Da je tuzlanski Merkator otvaran par
mjeseci prije, ili poslije, vjerovatno nikome ne bi naumpalo tematiziranje
slovena~ke ekonomske okupacije BiH, u odnosu na slovena~ku segregaciju
muslimanskih vjernika. No, nekoliko novinskih tekstova, kao i otvoreni poziv
zamjenika tuzlanskog muftije, Besima ef. Spahi}a, da se ne kupuje u Merkatoru
nisu sprije~ili hiljade Tuzlaka da prisustvuju glamoruzonoj ceremoniji otvorenja,
niti da narednih sedmica stvaraju nevi|enu potro{a~ku gu`vu u ovom slovena~kom
objektu. Besim ef. Spahi} je bio decidan u svome pozivu, koji je obrazlo`io
~injenicom da Slovenci ne dozvoljavaju izgradnju d`amije jer se pla{e tzv. islamskog
terorizma u ljubljanskih Bo{njaka, ali se ne pla{e tog tzv. islamskog terorizma kad
od Bo{njaka treba uzeti pare. Tuzlaci koji su prigrlili Merkator kao vlastitu
ekonomsku ba{tinu, o~ito je: ili nisu ~uli, ili nisu htjeli da ~uju poziv Islamske
zajednice. Obje varijante zaslu`uju tematiziranje, jer se radi o bo{nja~koj
obnevidjelosti za pitanja moralnih i patriotskih vrijednosti.

Kako mo`e pomo}i dijaspora?

Neko je ve} izra~unao da oko 300.000 Bo{njaka iz dijaspore u vrijeme
godi{njih odmora, u domovini, potro{e u prosjeku po 333 eura. Kada bi se
isklju~ivo kupovali bosanski proizvodi, to bi iznosilo 100 miliona eura u
vrijednosti artikala koji su proizvedeni u BiH.

Bo{njaci iz {panskog sela

Bo{nja~ka kupovina u Merkatoru se mo`e promatrati sa ili bez tematiziranja
slovena~kog svenarodnog krsta{kog opredjeljenja da se zabrani izgradnja d`amije.
U odnosu na bo{nja~ku papansku spremnost da se preferira tu|e nad svojim, u
svim varijantama, od bh. filmske produkcije u kojoj se i danas anga`iraju strani
Dnevnik revolucije

301

glumci, pa do kupovine zagreba~kih i slovena~kih mlije~nih proizvoda nebitna

je ta izgradnja d`amije u Ljubljani. I bez te d`amije mi smo bili i ostali
iskompleksirani ro|aci sa sela, koji }e u~initi sve da doka`u kako je sve na{e
vrijedno prezira, a sve tu|e bolje od na{eg. To je odlika feleri~nih ljudi, ali ne i
feleri~nih naroda, jer takvi narodi ne postoje. Feleri~ni narodi, ako su nekad i
postojali, i{~ezli su, prosijani su, kroz nemilosrdnu re{etku zakonitosti opstanka.
Mi smo, ovdje, jo{ uvijek, sticajem okolnosti. No, vi{e nas ne mo`e sa~uvati sticaj
okolnosti. Ralje globalizacije melju sve koji nemaju svijest o sebi, o za{titi svoga,
bilo kulturnog, bilo ekonomskog identiteta. Pojednostavljeno, ako Hrvati razumiju
globalizacijsku mo} ekonomije, a ako mi mislimo da se opstojnost mjeri koli~inom
d`amija, dogodit }e se da }emo mi sjediti u d`amijama, a da }e nam Hrvati
napla}ivati vodu za abdest. Jednostavno, rije~ je o zakonitostima opstanka. Da je
to mogu}e, pingvin bi sjedio u sahari, a krokodil na Aljasci. Bo{nja~ka kolektivna
komotnost mo`da odgovara nekom hipi, ha{i{arskom pokretu, mo`da nekom
utopisti~kom vremenu 23. stolje}a u kome }e svi biti jednaki i siti; ta komotnost
nema veze sa ambijentom koji okru`uje bo{nja~ki `ivot, a kome opstaju samo oni
{to imaju svijest o identitetu.

Srbi kupuju srpsko

Ekonomija, na `alost, dijeli dejtonsku politi~ku sudbinu BiH. Srbi i
Hrvati u BiH smatraju da kupovinom srpskih, odnosno hrvatskih proizvoda,
ja~aju svoje tzv. nacionalne matice. Jedino Bo{njaci, na teritoriji gdje su
ve}ina, bivaju ugro`eni kupovinom hrvatskih, slovena~kih i srpskih
proizvoda. Kao ilustraciju za ovu tezu, navodimo citat iz proglasa
organizacija koja se naziva Srpska koalicija za Republiku Srpsku, a u
kome se ka`e: Srpski gra|anine, na{u bra}u u Srbiji i Crnoj Gori pogodila
je velika nesre}a. Jedini na~in na koji Ti u ovom trenutku mo`e{ da
pomogne{ na{oj bra}i i sebi je da kupuje{ proizvode proizvedene isklju~ivo
u srpskim zemljama. Svaki dinar potro{en na srpski proizvod bi}e Tvoj
li~ni doprinos na{em opstanku. I zato kupujmo srpsko!

Otud, ka`emo, odnos prema doma}em nema direktne veze sa zabranom

izgradnje d`amije u Ljubljani. Mi smo ovakvi, naopaki, bili, i ostali. Patriotska
poderanost bosanske du{e uti~e da danas ne osje}amo ni povrije|enost; iako
smo za Slovence tzv. islamska opasnost, mi hrlimo da u slovena~ku, a ne u bosansku
kasu, ostavimo svoje tuhafli, izgladnjele pare. Uop}e nam na pameti nije doma}i
proizvod, doma}i marketi, doma}i ljudi koji }e zijaniti zbog na{e {izoidne opsesije
da volimo tu|e. Uop}e nas ne vrije|a spoznaja da na{ ~ovjek u Ljubljani ne bi
mogao otvoriti ni piljaru, jer u nju niko ne bi dolazio, a da u na{oj ba{~i Slovenac
bolje stoji nego na{ ~ovjek. Uop}e ne razabiremo da se pare ulo`ene u kupovinu
doma}eg proizvoda vra}aju nama, a da ovako, odlaze u nepovrat. To {to razumiju
sve samoodr`ive nacije za nas je {pansko selo.
Ba{ka je pri~a o slovena~koj zabrani izgradnje d`amije. Rije~ je o
primitivizmu. O seljakluku. Papi, kao direktoru katoli~anstva, ne smeta d`amija u
Rimu, ali Slovencima, eto, smeta u Ljubljani. D`amije ne smetaju ni Parizu, ni
Londonu, iako su Francuzi i Englezi stolje}ima starije nacije od slovena~ke, koja
se ju~er ispilila, iz paorskih opanaka. Su{tina je da Slovenci poku{avaju svojim
krsta{kim odnosom prema islamu nadoknaditi stolje}a svoga palana~kog identiteta
na periferiji Evrope. Zalud, jer je Balkan slovena~ka sudbina. No, nas ne bi trebala
da zanima slovena~ka papanska bolest, po{to imamo problem svoje bolesti u
302

Dnevnik revolucije

odnosu na Sloveniju. Zabrana izgradnje d`amije bi trebala da probudi bosanski

otpor prema slovena~kim proizvodima, kao stranim buba-{vabama u na{em
ekonomskom prostoru. Umjesto zdrave logike, do`ivljavamo renesansu
palana~kog zloduha, kroz odu{evljenje cirkuskim blje{tavilom Merkatora.

Demokratsko {ikaniranje strane robe

Globalizacija je {minka za ekonomsku okupaciju malih od strane velikih. U
protivnom, mo}ne zapadne dr`ave ne bi vazda bilje`ile suficit u izvozu prema
malim dr`avama i ekonomijama. Pri~e o otvorenom dru{tvu, o interregionalnim
komunikacijama i sl., treba da sakriju plja~ka{ki bitak novog svjetskog poretka.
Da bi uop}e funkcionirao ovaj sistem plja~ke, u zapadnim dru{tvima mora postojati
kriti~na masa konzervativnih ljudi koji }e razumijevati bitnost preferiranja svoga
nad tu|im. Nema {anse da }e neki Britanac ili Danac kupiti meso u turskoj mesari.
Turska mesara ako i postoji, postoji samo zbog Turaka, koji u njoj kupuju, opet iz
namjere da se para vrti u nacionalnom krugu, koliki god da je. Bo{njaci su jedini
narod u Evropi koji nema ovaj osje}aj ekonomske pripadnosti, i zbog toga su na
najboljem putu da dokraj~e ekonomsko samoubistvo.
Na{i iskompleksirani i isprepadani politi~ki umovi ne bi ni u snu pomislili da
povedu kampanju za kupovinu doma}eg, a kamo li da tuma~e egzistencijalnu bitnost
patriotskog potro{a~kog opredjeljenja. S druge strane, u Velikoj Britaniji, koja je
ekonomski 25 puta bogatija od BiH, princ ^arls poziva Britance da kupuju isklju~ivo
britansku robu i da novac ostavljaju u Britaniji. Za princa ^arlsa, kao i za ma kojeg
drugog Britanca, ovaj poziv nije sukobljen sa demokratijom, sa idejom globalizacije,
za tobo`njom otvoreno{}u britanskog dru{tva, jer oni razumijevaju da bi bilo
besmisleno ugroziti sopstveni ekonomski, a time i kulturni identitet, zarad ma kakvih
ideja. Njima je normalno da {ikaniraju stranu robu, i da se ~vrsto dr`e doma}eg
proizvoda. S druge strane, stotine doma}ih privrednika, od proizvo|a~a do vlasnika
marketa, nemaju petlje da se javno suprotstave invaziji stranih proizvoda u BiH; oni
ho}e stidljivo poru~iti kupujmo doma}e ali nema ni jednog koji }e pozvati narod
da, konkretno, ne kupuje zagreba~ko ili slovena~ko mlijeko, ve} grada~a~ko,
teo~ansko ili biha}ko. Vraga bi u Sloveniji ili u Hrvatskoj bili tako pristojni da im se
u supermarketima pojavio uljez koji se bolje prodaje od njihove robe.

Glupost vrijedna sedam milijardi dolara

Ova pri~a nije stvar pukog emotivnog naboja koji provri u normalnom
insanu kada mu neko ugrozi identitet, zemlju, narod Ova je pri~a suho
matemati~ko slovo, jer se egzaktnim pokazateljima mo`e utvrditi koliko Bo{njaci
gube kroz samoubistveni odnos prema doma}im proizvodima. Prema pouzdanim
podacima, godi{nji trgovinski deficit BiH iznosi sedam milijardi maraka. Dakle,
ovoliko ko{ta na{a glupost! Kako tvrde neki analiti~ari, za ove pare se moglo
otvoriti 50.000 novih visokokvalificiranih radnih mjesta, {to zna~i da bi najmanje
200.000 gra|ana bilo egzistencijalno zbrinuto. Ovaj iznos od sedam milijardi
maraka mo`e se rasprostrijeti i na razne druge potrebe bh. dr`ave, od puteva,
infrastrukture, {kolstva, zdravstva... Umjesto da sedam milijardi maraka ostane u
bh. dr`avi, ovaj ogromni novac slu`i da Slovenac bude 11 puta bogatiji od Bosanca,
Hrvat ~etiri puta, itd. Mi, dakle, svojom glupo{}u finansiramo bolji `ivot Slovenije
i Hrvatske, kao glavnih ekonomskih okupatora BiH, a naro~ito krajeva sa
bo{na~kom ve}inom. Zbog toga smo ubjedljivo na zadnjem mjestu u Evropi po
svim ekonomskim parametrima, kao {to su nacionalni dohodak, nezaposlenost,
trgovinski deficit, razina investicija, i sl. Toliko lo{e stojimo da i kad bi se preko
no}i promijenio ovaj trend raspada bh. ekonomije, opet bi nam trebalo najmanje
pet godina da sustignemo nivo na kome se danas nalaze Makedonija i Albanija.
Jednom rije~ju: totalna propast. I to propast koja je ponajvi{e uzrokovana
Dnevnik revolucije

303

isklju~ivom voljom kriti~ne mase na{ih ljudi da kupuju strane proizvode, a

zapostavljaju doma}e.
Gdje je rje{enje? Slu~aj sa slovena~kim Merkatorom u Tuzli je pokazao da
su na{i gra|ani obnevidjeli na pozive vjerskih velikodostojnika i intelektualaca
koji su pozvali na bojkot slovena~ke robe. O~ito je patriotska i duhovna zapu{tenost
bo{nja~kog naroda toliko uzela maha, da je nemogu}e jednom ili sa nekoliko
poruka ljudima otvoriti o~i. O~ito je potrebna kontinuirana patriotska i edukativna
kampanja za upristojenje Bo{njaka. Ali, ko }e povesti tu kampanju? Privrednici,
koji bi trebali biti najvi{e zainteresirani za za{titu doma}eg proizvoda, glume
demokrate. Politi~ki, univerzitetski, kulturni i ini uglednici su po ovom, kao i po
svakom drugom egzistencijalnom pitanju neopredjeljeni. Tako je to moderno u
Bo{njaka, ve} desetlje}ima. Gdje je izlaz iz ovog za~aranog, samoubistvenog
kruga? Izlaz postoji, ali niko ne}e da ga vidi. Mi smo prvi narod u povijesti civilizacije
koji u`iva u sopstvenom umiranju.

Br. 104, 30. III 2004.

304

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Bo{nja~ko (g)roblje
Ha{ki tribunal svoju politiku zasniva na genocidnom Dejtonskom
sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom
svebosanskom dokumentu. Zbog toga }e Rasima Deli}a izravnati
sa Ratkom Mladi}em.
Nije ratni komandant Armije RBiH general Rasim Deli} spao na to da sam
sebe brani pred najavama ha{ke optu`nice protiv njega. Mi smo, kao narod, i kao
dru{tvo, spali na to da ono sam sebe brani! Patriotski ugursuzluk koji se uvukao u
sve pore na{eg dru{tva, dakako, i Deli}evo je djelo. Kako posije{, tako po`anje{.
Dabude se Deli} manje anga`irao na teoriji mindera, a vi{e na profilaciji patriotskog
fronta, pa mu se danas ne bi doga|alo da usamljen brani svoju ratnu ulogu, kao da
je to njegova privatna stvar, a ne historijsko naslije|e ove zemlje.
Ruku na srce, Deli} je napisao nekolike knjige, poku{ao zavje{tati ~injenice
o ~asnom putu ARBiH, ali se nikad nije distancirao od bo{nja~ke nacionalne se}ije
koja je kreator moralnog i patriotskog peksinluka u Bo{njaka.
Te ~injenice ne bi trebale blokirati obavezu da se Rasim Deli}, i svi drugi
potencijalni bo{nja~ki putnici u Hag, brane na sav glas - na{om, a ne njihovom
voljom, zbog nas, a ne zbog njih. Ali, ko }e ih braniti?

Truxlly mynderr in the Pesnithland

Bo{nja~ka politika ne umije odbraniti ni{ta. Idiotska je. Sve {to je bilo
odbranjeno, nije stvar strategije, ve} nagona za opstankom. Danas je izgubljeno i
ono {to je odbranjeno. Frtalj se topi. Hipici iz SDA su majstori da od gotovine
naprave veresiju. U~abule {togod sitno za sebe, ku}u, fabriku, kafanu, a s naroda
{ta bude. Sve {to prahne koaliciji iz Kara|or|eva - prolazi. Nije s&h politika mudra,
koliko je bo{nja~ka gurbetska. Minder je sevep bo{nja~ke smrti. To gledanje
pridase, u svoju avliju, u svoj }ar, a u ime naroda, uzrok je truljenja Bo{njaka. Ali, i
truljenja bo{nja~ke politike, koja poprima dimenzije zlo~instva nad Bosnom i
Bo{njacima. S kojim pravom to oni predstavljaju Bo{njake, kad ne pokazuju ni
gram pameti, ni gram morala, da bi odgovorili u`arenim obavezama?! Njihovo
pravo proizilazi iz uvjerenja da su lijepi, pametni i neizbije`ni. Lijepo im prikazivati
se. Tu se ambicija zavr{ava. Kao i kod svakog seksualnog manijaka.
Ejup Gani}, Rasim Deli} & comp. su o~evi dana{njih bo{nja~kih politi~ara.
Oni bi se najmanje trebali ljutiti {to bo{nja~ka politika aktuelne ha{ke optu`nice
protiv Bo{njaka ne}e razumjeti kao napad na istinu o genocidnoj agresiji.
Nacionalna politika u kojoj je svaki politi~ar firma za sebe, dru{tvo jednog lica,
nema potencijal za razumijevanje kolektivnih interesa. [ta je briga koga {to bi
ha{ko procesuiranje komandanta ARBiH i Izetbegovi}evog zamjenika poravnalo
odgovornost strana u sukobu, a bo{nja~ku politiku poistovjetilo za s&h genocidnim
projektima. Rasim Deli} bi, fakti~ki, bio egal sa Ratkom Mladi}em, a Ejup Gani},
sa Radovanom Karad`i}em. Pore|enja nema! Jedni su kreirali i sprovodili genocid,
Dnevnik revolucije

305

drugi su branili bosansko jedinstvo razli~itosti. No, u ha{kim }elijama sve razlike
se bri{u, i svi postaju jednaki pred razlogom zbog kojeg je osnovan Ha{ki tribunal.
[to je najgore, jednake postaju i suprostavljene politike. Ova, bosanska, koja je
branila sve ljude, i ona, genocidna, koja je ubijala nevine ljude zbog njihovog
imena bit }e iste. Iz tog preslika~a proizilazi politi~ka budu}nost BiH. Otpor
strategiji jednake krivice ne bi trebalo biti obaveza samo za truhlu bo{nja~ku
politiku, ve} za sve moralne ljude koji razabiru razliku izme|u zlo~inca i `rtve.

Dejtonsccy tribunallische
[pekulacije sa ha{kim optu`nicama protiv Bo{njaka izazvale su ve}u
medijsku pa`nju nego zagreba~ki odlazak u Hag {estorice hb. Hrvata. Federalna
tv je u nekoliko centralnih Dnevnika tematizirala tra~. ^ak je na prvotnu reklakazala listu nadodala i Bakira Alispahi}a, ratnog ministra policije; ko veli, kad
ve} ne mo`e zaplatiti za (raz)montirani proces Pogorelica, mogao bi za nepostoje}i
ratni zlo~in. Taman, u Hagu bi se na{ao vrh politi~kog, armijskog i policijskog
trono{ca u Bo{njaka. Federalna tv ne tematizira {to }e oni u Hagu?, niti uzima u
obzir najbitniju ~injenicu da je RBiH u ratu imala kolektivnog {efa dr`ave,
Predsjedni{tvo RBiH, te da se ni jedna eventualna gre{ka ne mo`e personalizirati.
Komandant Armije i {ef Policije su izvr{avali naredbe Predsjedni{tva, i ne mogu
oni biti krivi prije onih koji su im nadre|eni. Ali, nadre|en im nije bio ni Ejup
Gani}, ve} kolektivno tijelo. U odnosu na sve logi~ke nizove, najbitnija bi trebala
biti ~injenica da je politika Predsjedni{tva RBiH do kraja {titila sve bh. gra|ane, pa
sukladno tome nisu se ni mogli dogoditi ratni zlo~ini na etni~koj osnovi, {to je,
valjda, osnovna ideja Ha{kog tribunala. S druge strane, politi~ka platforma
Karad`i}eve i Bobanove separatisti~ke hunte jeste bio genocid. No, Ha{ki tribunal svoju nedvojbenu politi~ku misiju zasniva na genocidnom Dejtonskom
sporazumu, a ne na Referendumu iz 1992., kao jedinom legitimnom svebosanskom
dokumentu.

Yadrancco Curtonich
U za{titu bo{nja~kih hudnika, ne zbori niko. Trenutno smo pogo|eni
odlaskom Hrvata u Hag. Drago nam je |e su odle}eli iz Zagreba, jerbo su daleko
dogurali, da hin jedan Zagreb ispra}a. Urednica Oslobo|enja Senka Kurtoni} je
napisala jedan nje`an, pateti~an, pla~ljiv tekst u povodu preseljenja Jadranka Prli}a.
Primijetila je kako je Prli} otpu`nicu pro~itao na engleskom. Toliki je to genije, a
zavr{it }e u Hagu. Hvala Bogu pa su se nad Senkinim tekstom javno zgadili DANI,
SDU, i dr.
U nas, opet, svako pri~a za sebe. Rasim Deli} ka`e: Od toga nema ni{ta.
Gani} ka`e da zna otkle te dezinformacije pu{u. Senkin Jadranko je isto pri~ao na
sva zvona, pa ode. Oti}i }e i Bo{njaci. U ti{ini. Kakva se mo`e ~uti samo na groblju.
Bo{nja~kom.
Br. 105, 13. IV 2004.

306

Dnevnik revolucije

[ta se krije iza Holbrookeovih izjava

U oktobru 2005. Srbija }e anektirati

Republiku Srpsku?!
Holbruk tvrdi da }e se o suverenitetu Kosova pregovarati uz
posredovanje me|unarodne zajednice, na ~elu sa Amerikom. On,
dakle, smatra da Srbija ne}e lako pristati na suverenitet Kosova, {to
zna~i da }e joj se taj gubitak morati nekako kompenzirati.
Velikosrpski i velikoalbanski lobiji su na{li zajedni~ku rije~: pola
BiH dati Srbiji, i zadovoljiti i Srbe i Albance. U ovom je dogovoru i
velikohrvatski lobi vidio svoju {ansu. Zbog strate{ke satanizacije
Bo{njaka, civilizacijska ideja Bosne je ostala bez za{titnika.
Kreator dejtonske nagrade za genocid nad Bo{njacima, koja danas `ivi u
postojanju Republike Srpske, ameri~ki diplomata Ri~ard Holbruk, izjavio je za Glas
Amerike da }e u skoroj budu}nosti na Balkanu biti stvorene dvije nove dr`ave
Crna Gora i Kosovo. Holbruk je isuvi{e ozbiljna li~nost da bi mu se moglo dogoditi
da decidirano tvrdi ne{to {to ve} nije zgotovljeno u svjetskim lobisti~kim {erpama.
Ako je ve} svr{ena stvar da }e Kosovo postati suverena dr`ava, onda je to
incident u me|unarodnom pravu, koji }e za sobom povu}i novi preustroj granica
na Balkanu, a ~ija se lan~anost ne mo`e odvijati bez {tete za Bosnu i Hercegovinu.
Mnogo puta opetovana prijetnja srpskih lidera s ovu i s onu stranu Drine, da bi
suverenitet Kosova rezultirao pripajanjem Republike Srpske Srbiji do{la bi pred
vrata realizacije. Ru{enje me|unarodnog principa o kona~nosti i nepovredivosti
granica na Balkanu, otvorilo bi mogu}nost za apsolutno etniciziranje su{tine
balkanskih dr`ava.
Srbija je svjesna su{tinskog gubitka Kosova, koje je samo formalno u sastavu
srbijanske dr`avnosti. Srbija }e lobirati za ujedinjenje srpskih zemalja, za
anektiranje Republike Srpske, umjesto da istrajava na izgubljenom Kosovu. Otud
je sljede}a Holburkova izjava ima pozori{no zna~enje: Srbija mora spoznati kako
je neizbje`no da Kosovo dobije suverenost. Pa {ta ima Srbija to spoznati, kad je
Srbija prva i smislila razmjenu kosovskog suvereniteta za anektiranje RS!?

Genocid kao legalno sredstvo

Republika Srpska se ne mo`e otcijepiti od BiH bez odre|enih
zakonomjernosti koje bi pred me|unarodnom zajednicom takav ~in odslikale u
legalisti~kom i demokratskom svjetlu. Pojednostavljeno, na zadatku definitivnog
uni{tenja BiH, Srbima su potrebni Hrvati. Tek ako bi Srbi i Hrvati, prvi u RS, a
drugi u tzv. tre}em entitetu, proglasili referendume na kojima izglasavaju pravo
na otcjepljenje, BiH bi se, u postoje}em odnosu snaga, na{la u stupici; naspram te
dvotre}inske volje bi ostao izgubljeni bo{nja~ki faktor koji ni{ta ne bi mogao
u~initi da sprije~i otcjepljenje dijelova bh. teritorija koje su okupirali velikodr`avni
projekti Srbije i Hrvatske. Me|unarodna zajednica, koja se i u toku agresije, a
pogotovo poslije, potvrdila kao mentor iz Kara|or|eva, dakako, ne bi ni{ta u~inila
da taj pakt proglasi nelegalnim i da blokira uni{tenje bh. dr`ave.
Dnevnik revolucije

307

Holbruk tvrdi da }e se o suverenitetu Kosova pregovarati uz posredovanje

me|unarodne zajednice, na ~elu sa Amerikom. On, dakle, smatra da Srbija ne}e
lako pristati na suverenitet Kosova, odnosno, da }e joj se taj gubitak morati nekako
kompenzirati.
Budu}i da me|unarodna zajednica posti~pe me|unarodno priznanje Kosova,
a da Srbiju forsira kao faktor vojne i politi~ke stabilnosti Balkana, logi~no je da }e
sve u~initi da kompenzira svesrspki gubitak. Za Svijet koji posluje na materijalnim,
a ne na moralnim i kulturalnim vrijednostima, normalno je da preferira svesrpsku
teritorijalnu nadutost i vojnu snagu, nad bosanskom paradigom, koja u sebi sa`ima
civilizacijske vrijednosti koje su (ne)bitne koliko i ozonski omota~. Da je kojim
slu~ajem druk~ije, srpsko-crnogorska agresija na RBiH bi bila sasje~ena u startu,
bh. dr`ava bi dobila pravo da se brani, ne bi bilo 200.000 `rtava genocida, ni preko
milion raseljenih, niti bi bilo Holbrukovog Dejtonskog sporazuma koji je genocid
priznao kao legalno sredstvo me|udr`avne komunikacije

Nema Srba bez Hrvata,

i obratno
Velikodr`avni s&h interesi su posve srodni po bitku, manifestacijama, kao
i po mogu}nosti realizacije. I jedni i drugi postoje zbog BiH, jer je BiH jedini prostor
gdje bi se mogle {iriti Srbija i Hrvatska. U vrijeme s&h agresije na Bosnu i Bo{njake,
dakako, nije postojao nikakav dogovor ove dvije agresorske strane o oblicima
genocida; ipak, obje su otvarale konc-logore, klale muslimane, silovale
muslimanke, palile muslimanske ku}e, ru{ile d`amije Ba{ kao da je rije~ o
jednoj te istoj vojsci.
Ova srodnost je proizi{la iz krsta{kog opravdanja agresije; prisjetimo se, i
Tu|man, i njegov Boban, i Milo{evi}, i njegov Karad`i}, istovjetno su tuma~ili
nu`nost odbrane naciona od islamske opasnosti koja, za~udo, nikad prije nije
prijetila od bo{nja~ko-muslimanskog doma}instva u Evropi. Rije~ je o predstavi
koju su rado prihvatili svjetski lideri, kako bi imali opravdanje za prepu{tanje
Bosne i Bo{njaka genocidnoj agresiji. Na `alost, ratno je bo{nja~ko rukovodstvo,
valjda u o~aju, a mo`da i u profitu, pristalo na neutemeljenu islamsku dekoraciju
oslobodila~ke borbe, {to Bo{njacima do danas nanosi nepotrebne politi~ke {tete.
Stvoren je ambijent u kome se danas islam oduzima od sadr`aja gdje mu je mjesto,
kao {to se nekad metao tamo i gdje mu nije mjesto. No sve to nema nikakve veze
sa glavnom tezom s&h okupacije da su Bo{njaci islamska prijetnja. Da je to tako,
pa ne bi danas na teritoriji sa bo{nja~kom ve}inom bilo ni jedne, ni lijeve, ni desne,
crkve! Bo{nja~ka tolerancija i volja za su`ivotom najja~i su demantiji okupatorske
ljage koja i danas, propagandno, nesmanjenom `estinom, razara bosansku ideju.
Razaratelji Bosne su svjesni da je preoblikovanje istine o agresiji, i o bo{nja~koj
bosanskoj volji, izvedivo jedino izmi{ljanjem tzv. islamskog ekstremizma u
Bo{njaka, jer samo tako sve tri strane mogu postati jednako suprotstavljene
bosanskoj ideji. Propagandna agresija protiv Bo{njaka, koja je ponovo otvorena
nakon 11. septembra, i uz mentorstvo Lagumd`ijine SDP-Alijanse, ni dan danas ne
jenjava, ve} putem okupiranog medijskog sistema svakodnevno oda{ilje la`i o
bo{nja~koj opasnosti za demokratiju i stabilnost regiona. Opet, ka`emo, nije bitno
ono {to jeste, ve} ono {to me|unarodni faktor, uz lobisti~ku kreaciju s&h
hegemonije, `eli da vidi da jeste. Dakle, la`na slika o opasnim Bo{njacima je
nekome, za neki cilj, potrebna.
Svekoliko ubijanje Bo{njaka u pojam, dovelo je do politi~ke i moralne
destrukcije i defetizacije bo{nja~kog dru{tva. Postignuta je kriti~na ta~ka koja
garantira bo{nja~ku pasivnost u slu~aju eventualne me|unarodne konferencije
na kojoj bi bilo obznanjeno pripajanje RS Srbiji. No, prije toga, zarad legalisti~ke i
demokratske {minke, nu`no je da i hrvatski faktor u BiH u~ini sli~an iskorak.
308

Dnevnik revolucije

Srbi i Albanci u paktu protiv Bosne i Bo{njaka

Glavni ideolo{ki koordinator velikosrpskog projekta u BiH je Nenad
Kecmanovi}, nekada{nji Sarajlija, ~ije se kolumne u NIN-u mogu ~itati kao
strate{ke smjernice djelovanja beogradske politike prema BiH. Jo{ prije
godinu danas, u nekoliko kolumni, Kecmanovi} je plasirao teze u pogledu
ideje da se Republika Srpska zamjeni za izgubljeno Kosovo, kao i u pogledu
ishoda Tu`be BiH protiv SRJ. Rije~ je o bri`ljivo pripremanim tekstovima,
sa preciznim logi~kim slagalicama, koji imaju programski karakter.
Govore}i o svojoj staroj tezi, da BiH ne mo`e funkcionirati po principu po
kome to nije mogla ni SFRJ, Kecmanovi} citira klasika moderne demokratije
D`ona Stjuarta Mila, koji ka`e: Mogu}nost funkcioniranja predstavni~ke
demokratije u vi{enacionalnim dr`avama ravna je nuli. Potom Kecmanovi}
lamentira nad sudbinom Srba i Hrvata koji nisu mogli zajedno u
Jugoslaviji, a moraju zajedno u Bosni, i to jo{ sa Muslimanima. Ovdje mu ga
ti nekakvi Muslimani do|u kao Jevreji u Hitlerovoj Njema~koj.
Kecmanovi} raznim konstrukcijama i previdima argumentira
nedor`ivost BiH, te daje za pravo nekada{njim izjavama pokojnog premijera
\in|i}a, u Spieglu, u vezi sa idejom revizije Rezolucije UN 1244 koja bi
vodila reviziji Dejtonskog sporazuma - pripajanju RS Srbiji, u zamjenu za
suverenitet Kosova. Na istom fonu je i izjava histori~ara Predraga Markovi}a
koji ka`e da je istorijski zadatak i veliki cilj Srbije integracija za
prekodrinskim Srbima koji su privremeno odeljeni od matice. Kecmanovi}
tvrdi da je kosovski premijer Bajram Re|epi izjavu svog republi~kog
kolege protuma~io kao nezvani~nu ponudu. Autor zaklju~uje: Ponavljanje
kako vi{e nema promjena granica na Balkanu, ovdje vi{e niko ne uzima za
ozbiljno. Sude}i po njemu, Bosna je svukud povaljena, osim u na{im iluzijama.

Bo{nja~ki nacionalni harakiri

Ono {to se posljednje dvije-tri sedmice doga|a na bh. politi~koj sceni, u vidu
HDZ-ovog povla~enja iz partnerskog odnosa sa SDA, te u vidu latentnog zagovaranja
tre}eg entiteta, upravo nagovje{tava mogu}nost da }e apsolutna HDZ-ovska vlast
nad Hrvatima pokrenuti lanac doga|aja koji bi svesrpskom jedinstvu u RS omogu}io
iskorak ka referendumu za otcjepljenje. Naime, kao {to smo ve} pisali, na osnovu
obavje{tajnih izvora, referendum za otcjepljenje RS je predvi|en za oktobar naredne,
2005. godine, kada bi se, navodno, trebala i dogoditi me|unarodna konferencija o
preustroju granica na Balkanu. No, sve ovo je neizvodljivo, ili, barem, bilo bi kud i
kamo te`e, ako i Hrvati ne bi krenuli u proces otcjepljenja od BiH, {to im, normalno,
nije mrska ideja. Dakako, da bi do toga do{lo, prvo se mora znati {ta se otcjepljuje.
Hrvati zagovaraju samoukidanje Federacije, i prenos ovlasti na dr`avnu razinu,
~ime bi prakti~no dobili vladavinu nad kantonima sa hrvatskom ve}inom, tj. tre}i
entitet. Federalno, va{ingtonsko partnerstvo, jedina je smetnja uspostavi drugog i
tre}eg entiteta. Dokle god su u formalno-pravnom smislu Hrvati vezani za Federaciju,
a ne isklju~ivo za svoj dosad nesu|eni suverenitet nad kantonima sa hrvatskom
ve}inom, dotle je nemogu}e ozvani~enje hrvatskog prava na samoodre|enje do
otcjepljenja. Ba{ka je pri~a {to Hrvati to ne}e tako imenovati, dok se za to ne steknu
potrebni formalno-pravni uvjeti.
U promi{ljanju ovih izvjesnosti valja se prisjetiti situacije koja je BiH dovela
u pat poziciju po kojoj je jedan narod uvijek zato~enik volje druga dva naroda.
Tako je bilo kada su Bo{njaci i Hrvati preglasali Srbe za Referendum, {to je SDS-u
dalo povod, a o~ito i legitimitet pred me|unarodnom zajednicom, da tra`e
autonomiju u BiH. Tako je i danas kad Srbi i Hrvati zdru`enim snagama preglasavaju
bo{nja~ku volju za zajedni{tvom. [ta je, dakle, dovelo do ove mogu}nosti? Na
Dnevnik revolucije

309

prvim postkomunisti~kim izborima 1990. dotada{nji suverenitet radni~ke klase

se mogao preoblikovati u dva smjera: ili u suverenitet gra|ana, za {ta je bila
potrebna pobjeda gra|anskih stranaka, ili u suverenitet politi~kih naroda, {to se i
dogodilo, a {to je rezultiralo zakonomjernim nastojanjem nacionalnih vlasti da
ostvaruju suverenitet svaka na svom dijelu bh. teritorije. Budu}i da je bo{nja~ki
nacionalni interes istovjetan ideji Bosne i Hercegovine, ispostavlja se da je
bo{nja~ko nacionalno organiziranje u SDA, kao prvu nacionalnu stranku,
legitimiralo s&h separatizam i suprotstavilo se bo{nja~kom bitku. [ta bi se dogodilo
da su se Bo{njaci opredjelili za gra|ansku, multietni~ku ideju, da su doprinijeli
pobjedi gra|anski stranaka, a da su SDS i HDZ ostali u opoziciji? Agresija se
vjerovatno ne bi mogla izbje}i, ali bi mnogi tokovi, u formalno-pravnom smislu,
bili druga~iji. Primjerice, Karad`i}ev separatisti~ki parlament ovako je imao
legitimitet srpskog naroda, kao jednog od suvlasnika Bosne, a onako bi bio
suprotstavljen legalnoj i legitimnoj gra|anskoj vlasti. Samoubistveni obrazac koji
su za~eli Bo{njaci, sa nacionalnom podjelom politi~ke vlasti, poslije je ugra|en u
ustavna rje{enja, tako da danas BiH jeste dr`ava tri nacije, a ne dr`ava gra|ana.
Sada{nja pozicija ostavlja mogu}nost za samoopredjeljenjem do otcjepljenja. Od
pore|enja sa jugoslovenskim raspadom nas dijeli samo postojanje etnonacionalnih
teritorija, {to }e se dogoditi ako Hrvati uspiju osvojiti tre}i entitet.
Da su Bo{njaci u~inili, a mogli su, da BiH postane dr`ava gra|ana, a ne
nacija, danas bi bila neizvodljiva varijanta da ma koji od bh. naroda pomisli da se
otcjepi od BiH, iz pozicije ostvarenja suvereniteta na teritoriji gdje silom, ili
slu~ajno{}u, ~ini ve}inu.

Tu`bom protiv zavjere

Dakle, realna je ambicija srpskog i hrvatskog politi~kog faktora da do|u do
legalisti~ke pozicije koja }e im omogu}iti otcjepljenje. Iza njih stoje nacionalne
matice i me|unarodna zajednica koja u multietni~koj BiH ne vidi evropsko centri{te
civilizacijske paradigme, ve} vidi balast koji je, ne zbog BiH, ve} zbog Beograda i
Zagreba, faktor nestabilnosti na Balkanu. Nikada ni jedan rat u BiH nije izbio zbog
unutarnjih bh. razloga, ve} je uvijek uvezen iz vana. Ali, to vi{e nikoga ne zanima.
Kako se suprotstaviti nakani definitivnog uni{tenja BiH? Te{ko. Gotovo
nemogu}e. Ali, insani se od hajvana razlikuju po volji, po dostojanstvu, po za{titi
moralnog i patriotskog integriteta. Vrijedi poku{ati, jer je to obaveza moralna
~ovjeka. Sve karte treba baciti na realizaciju Tu`be BiH protiv SCiG, jer bi
dokazivanje agresije vodilo ukidanju rezultata agresije. Ako bi se ukinula
Republika Srpska, tada bi bili demontirani i velikohrvatski planovi za otcjepljenjem
tzv. Herceg-Bosne. Tada bi bio demontiran i cjelokupni holbrukovski projekat po
kojemu su dejtonska me|unarodna priznanja agresije i genocida samo usputna
stanica ka kona~nom cilju podjeli BiH na srpski i hrvatski dio, i na jednu
fild`anoliku hrvatsku provinciju sa bo{nja~kom ve}inom, u kojoj }e Bo{njaci imati
funkciju rahiti~nih golubova koji pred zoru rove po gradskim kontejnerima.
Br. 105, 13. IV 2004.

310

Dnevnik revolucije

Hronologija poraza: Slomljena krila na{e Armije

Gazije u jazuku
Dok pismeni jordame, estradne gazije nam uni{tavaju moralni i
politi~ki kapital, iza kojeg stoji 200.000 bo{nja~kih `rtava
Dvanaest godina poslije formiranja, Armija RBiH ne postoji. Legalna oru`ana
sila me|unarodno priznate RBiH isparena je ubrzo nakon Dejtonskog sporazuma.
A mo`da i prije, sa odustajanjem Predsjedni{tva RBiH od Platforme koja je proizi{la
iz Referenduma o suverenitetu RBiH. Suluda odluka Izetbegovi}evog rukovodstva
da usred rata derogira klju~ni politi~ki dokument, otvorila je vrata svo|enju ARBiH
na jednu od strana u sukobu. Kontinuitet me|unarodne strategije iz Kara|or|eva
je razoru`ao Bo{njake, a Srbe i Hrvate u BiH naslonio na svoje Dejtonom
legalizirane, do zuba naoru`ane matice. Sljede}i genocid bi bio kona~an, i grdno
krvaviji.
Ukratko, to bi bila pri~a o ARBiH.

Poraz do bal~aka
Sve drugo {to bismo mogli kazati u povodu 12. godi{njice ARBiH bilo bi
lamentiranje nad na{om ciganskom sudbinom. Mo`emo pretpostaviti opasnost
u kojoj se nalazimo, budu}i da smo samo mi razoru`ani. Mo`emo srkati gor~inu
zbog u`asnog statusa demobiliziranih boraca. Ljudi koji su se borili za ~asnu ideju
zajedni{tva i tolerancije, ve} godinama imaju zna~enje pora`ene i posramljene
vojske. Za razliku od ~etnika i usta{a kojima su Amerika i Evropa ostvarili ciljeve,
i koji imaju zavidan socijalni tretman. Ba{ kao {to su ga imali Titovi partizani.
Borci ARBiH danas i u moralnom i u materijalnom smislu gore stoje nego pre`ivjeli
Titovi partizani; herlavo stoje i njihovi praznici, za razliku od raznoraznih
partizanskih {estih aprila. Poraz do bal~aka. Kad se tome doda kampanja kojom
se antifa{isti iz ARBiH klevetni~ki preimenuju u tzv. islamske teroriste, onda se
ovaj bal~ak stoput ubal~a~i.
Valja razdvojiti stvari koje su nam napravili drugi, i one koje smo napravili
sami sebi. Eto, zbog me|unarodne zajvere protiv BiH nismo mogli poraziti ~eti~ku
i usta{ku huntu. Ali, nismo morali do golema zora sebe svoditi na stranu u sukobu.
Eto, mogli smo razumjeti da nam je poraz nametnut, ali se nismo morali pona{ati
kao pora`ena armija, sakrivaju}i svoje ~asti ko guja noge. Eto, mogli smo razabrati
~etni~ki i usta{ki interes da svoje zlo~ine aboliraju optu`ivanjem bosanskih patriota
za tzv. islamski terorizam, ali nismo morali u ovaj projekat bjelati ko tele u {arena
vrata, dopu{taju}i da kleveta opstane na pijedestalu istine. Na kraju, nismo smjeli
dopustiti da oja|ene borce ARBiH do`ivljavamo kao fukare i pijandure, a ne kao
ljude kojima bi morali biti odano zahvalni, i du`ni, za svoje pre`ivjele `ivote.
Ko je to morao voditi ra~una o na{oj moralnoj i patriotskoj higijeni? Sve
institucije i pojedinci koji se na ma koji na~in pozivaju na patriotizam, bo{nja{tvo,
islam. Eto, osnovano je prije koju godinu tzv. Udru`enje za za{titu tekovina borbe
za BiH, ali je od svega ostalo ni{ta.
Dnevnik revolucije

311

O ovom udru`enju moram govoriti u prvom licu. Bio sam jedan od njegovih
osniva~a. Najmanje pola aktivnosti ovog Udru`enja su moje autorsko djelo. Kada
sam pred izbornu skup{tinu u decembru 2003. javno rekao da Udru`enje treba
osvje`iti, oja~ati, jer ne radi dovoljno, skinuli su mi glavu. Na skup{tinu uop}e
nisam pozvan. Isparen sam. Udru`enje vi{e ne pokazuje znakove `ivota. U njemu
sjede mrtvaci. Bezbeli misle da su na pravom putu. Ba{ zato je ARBiH svedena na
tzv. islamski terorizam. Hem nepismene, hem otekle, hem mrtve glave tu ne
mogu ni{ta promijeniti.

Estradna nakaza
E, sad dolazimo do fotografije objavljene na jednom bo{nja~kom internet
sajtu (SeherBosna.com) odakle se sa spremnim oru`jem, palestinskom zastavom
i arapskim slovima predstavlja patriotska platforma ARBiH? Mladi} na fotosu
prije li~i na mud`ahida Hezbolaha, nego na borca ARBiH. On, zapravo, predstavlja
upravo onu nakazu koju od boraca ARBiH medijski proizvode ~etnici i usta{e.
Po{to borci ARBiH ni djelima, ni izgledom, ne li~e na ovu nakazu, mogli bismo se
zapitati - nisu li ovaj sajt, i ovaj mladi}, finansijski podr`ani od usta{ke i ~etni~ke
emigracije, kako bi {irili iskrivljenu sliku o ARBiH. Da su bogodom, jer bi to bilo
manje opasno, manje {tetno, nego kad ovako, u sopstvenoj gluposti, obavljaju
poslove za ~etnike i usta{e.
SeherBosna.com je patriotski sajt. Njihov nijet je iskren, po{ten, naivan.
Njihova mahana je nepismenost, politi~ka, ali i bukvalna. Vidi se to iz sljede}eg
citata: SeherBosna je predvodnik borbe za istinu koja }e putem ovog novog medija
(Interneta!) za nekoliko godina biti dostupna svakom doma}instvu na na{oj Planeti.
Ko biva, svako }e doma}instvo na{e Planete ~itati istinu sa SeherBosna.com.
Nemaju doma}instva pametnija posla. Drugi biser ka`e da je SeherBosna
patriotska organizacija bo{nja~kog naroda koja djeluje u svim zemljama svijeta
a to se obja{njava ~injenicom da su (na{e) informacije realno gledaju}i dostupne
bilo kome ko je priklju~en na internet bez obzira gdje se on nalazi. To bi bilo to
djelovanje.
Sofisticirana ~etni~ka i usta{ka propaganda }e sa ovog sajta pokupiti samo
fotos, kao sliku za ram bo{nja~ke militantnosti. Njih ne zanima ~injenica da opasni
mladi} sa fotosa ne bi smio zano}iti u Fo~i ili Bratuncu, me|u bo{nja~kim
povratnicima. On je gazija samo na estradi. Poput onog manijaka iz Preporoda u
Australiji koji poziva Bo{njake da vojnim putem osvoje Beograd.
Frustracija koja kipti sa ovoj sajta svjedo~i o rezultatima koji su postignuti
~ergarskim odnosom bo{nja~kih intelektualaca prema Armiji RBiH. Dok pismeni
jordame, estradne gazije nam uni{tavaju moralni i politi~ki kapital, iza kojeg stoji
200.000 bo{nja~kih `rtava.
Br. 105, 13. IV 2004.

312

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Hod`ice ru{e Tu`bu

Republika Srpska nije postojala kada su ru{ene d`amije, ni kada je
vr{en genocid u Srebrenici, te je svako pozivanje RS na
odgovornost zapravo njeno priznavanje od 1992., a ne od
Dejtonskog sporazuma. Tu`bom protiv RS za period 1992.-1995.,
Islamska zajednica agresiju pretvara u gra|anski rat.
Islamska zajednica je obznanila da priprema tu`bu protiv Republike Srpske
zbog ru{enja d`amija i drugih vjerskih objekata. Ali, oko 1200 d`amija nije poru{ila
Republika Srpska! Ova genocidna tvorevina tada nije ni postojala. Na okupiranoj
teritoriji gdje su ru{ene d`amije djelovala je vojna hunta Radovana Karad`i}a, kao
osvaja~ka filijala velikosrpske agresije. Adresa je u Beogradu, a ne na Palama,
odnosno, pred Svjetskim sudom pravde u Hagu, a ne pred dejtonskim Sudom BiH.

Bllacgoslowio Was Swethy Sawo

Islamska zajednica je ovom tu`bom posvjedo~ila da RS priznaje od 1992.,
od karavakta prvih poru{enih d`amija. RS se ne}e tome opirati, jer ona svakako
tvrdi da postoji od 1992., a ne od Dejtona. Genocidnom entitetu se isplati u}i u sve
legalisti~ke aran`mane koji potvr|uju njegov opstanak, a pogotovo kada se radi o
mogu}nost da se taj legalitet pro{iri na period genocidne agresije. Republika Srpska
}e jedva do~ekati da, makar i kroz nekakakve kazne, pro{iri svoj legalizam na
ratni period. ^uvari Karad`i}evog lika i djela sigurno nisu mogli ni zamisliti da }e
ovakvo priznanje dobiti ba{ od Islamske zajednice, od koje bi se o~ekivalo da
genocidni entitet ne priznaje ni od 1995., a kamo li od 1992. godine.
Islamska zajednica bezbeli misli kako je u~inila pravu stvar najavljuju}i tu`bu
protiv RS. Ko biva e, sad }emo mi vas na sudu zveknut, pa nek vam bude krivo
{to ste tolike d`amije poru{ili. U Islamskoj zajednici uop}e ne shvataju da se Republici
Srpskoj isplati prihvatiti takvu tu`bu, rastezati je, pa i obnoviti neke od poru{enih
d`amija, a sve za ra~un u~vr{}enja svoga genocidnog bitka. To {to }e d`amije u
genocidnoj pustahiji biti prazne, manje je bitno. Islamska zajednica umjesto da
razmi{lja strate{ki, dugoro~no, u cilju davanja svog doprinosa ukidanju Republike
Srpske, i reafirmaciji bo{nja~ke ravnopravnosti na cijeloj bh. teritoriji ona se
dobavezala nekakvih inata, uzimaju}i za partnera u sporu separatisti~ku huntu
Radovana Karad`i}a. Strate{ko promi{ljanje bi zna~ilo fokusiranje svih argumenata
o sakralocidu na Tu`bu BiH protiv SCiG, jer se samo sa te adrese mogu obnoviti sve
poru{ene d`amije, i {to je jo{ bitnije obezbjediti njihov smisao postojanja.
Bilo bi logi~no da sudske strukture dejtonske BiH ovakvu tu`bu odbace kao
neosnovanu, samim tim {to ne postoji adresant. Sud bi morao utvrditi da RS ne
mo`e odgovarati za period kada njene strukture vlasti nisu imale ustavni karakter.
No, sud ne}e tako postupiti, jer je sud velikosrpski, koliko i velikohrvatski, i sudu
je stalo da prizna RS otkad RS priznaje sebe, a ne otkad je RS priznata u ovom, jo{
uvijek privremenom, Ustavu dejtonske BiH.
Dnevnik revolucije

313

Razumljivo je kada srpsko-hrvatski OHR insistira da Republika Srpska

istra`uje zlo~in u Srebrenici. OHR je ovdje da kontrolira proces preobrazbe
Dejtonskog sporazuma u dogovor iz Kara|or|eva. Otud je stvaranje Komisije za
Srebrenicu puka farsa. OHR-u uop}e ne treba istina o Srebrenici, ve} mu treba da
u~ini RS va`e}om od prije Dejtona. Srebrenica je samo pogodno sredstvo.

Ho-ggicce proddayi coshpicce

Politi~ka i pravna tupavost Islamske zajednice vidi se iz izjava koje je u
ovom povodu dao naibu reis Ismet ef. Spahi}. On ka`e: - Vlasti ovog entiteta
poru{ile su te objekte i one ih trebaju obnoviti. Efendija Spahi} bi trebao znati da
su objekti ru{eni prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada nisu postojali
nikakvi entiteti i entitetske vlasti. On bi morao znati da se njegov stav posve sla`e
sa ~etni~kom i usta{kom propagandom koja tvrdi da se u BiH dogodio tzv.
gra|anski rat. Jer ako su, po njemu, u toku agresije postojale nekakve druge
legalne vlasti, izuzev vlasti RBiH, onda su te vlasti bile jedna od strana u sukobu u
tzv. gra|anskom ratu, a ne, kao {to svi znamo, tek separatisti~ke hunte koje su
instalirali Beograd i Zagreb.
Efendija Spahi} je jedino u pravu kad ka`e da te objekte treba da obnovi
onaj ko ih je poru{io; ali, to nije onaj koji tada nije postojao, ve} onaj koji je vr{io
sakralocid u okviru genocidne agresije nad BiH. Dakle, slu`beni Beograd.
Umjesto da se tra`i obnova ili od{teta za 1200 d`amija, Islamska zajednica
je spremna prihvatiti makar ne{to. Efendija Spahi} ka`e: - U tu`bi pred Sudom
BiH od Vlade RS }emo tra`iti da obnovi barem ~ar{ijske d`amije u manjem bh.
entitetu. Dakle, ako Vlada RS obnovi 50-tak ~ar{ijskih d`amija, Islamska zajednica
}e slu~aj smatrati zavr{enim. Za 1000 preostalih d`amija niko ne}e odgovarati.
Govore}i o pripremi tu`be protiv RS, efendija Spahi} ka`e: - Potrebno nam
je vrijeme da bismo sakupili dokumentaciju ~ime priznaje da deset godina nije
bilo dovoljno da se sakupe i u tu`bu sro~e dokazi o sakralocidu nad objektima
Islamske zajednice.
Islamska zajednica raspola`e sa izuzetnim intelektualnim potencijalima
koji bi mogli garantirati da se ovakve gre{ke ne prave. Ali te ljude o~ito niko ni{ta
ne pita. Do daljnjeg, vaze i uni{tavaju nas hod`ice koje nisu u stanju ni prodavati
ko{pe na utakmicama, a kamo li razumjeti makar jedno slovo logi~ke i politi~ke
abecede.
Br. 106, 27. IV 2004.

314

Dnevnik revolucije

Nakon {to je bo{nja~ki politi~ki vrh

pristao da dadne garancije za Jadranka Prli}a & HB comp.

Bo{njaci {tite
Radovana Karad`i}a
Davanje dr`avnih garancija za Prli}a & comp. }e legitimirati
dr`avnu za{titu Radovana Karad`i}a i Ratka Mladi}a
Zagreba~ki odlazak u Hag {estorice politi~kih i vojnih funkcionera biv{e
hrvatske paradr`ave tzv. Herceg-Bosne i njihovo tra`enje garancija za odbranu sa
slobode, te najava optu`nica protiv bo{nja~kih ratnih ~elnika politi~kog
rukovodstva, i vojnih i policijskih struktura RBiH daju se promatrati u kontekstu
Odluke Ustavnog suda BiH, od 28. III 2004., da se iz naziva gradova u Republici
Srpskoj ima brisati prefiks srpski, odnosno, u kontekstu prijetnji svesrpskih
politi~ara u BiH da bi eventualno brisanje prefiksa srpski iz naziva manjeg bh.
entiteta ugrozilo postojanje bh. dr`ave. Na prvi pogled, ovi doga|aji nemaju ni~eg
zajedni~kog, a zapravo su u bitnoj uzro~no-posljedi~noj vezi.

Sarajevski mediji {minkaju zlo~ince

^vori{te povezanosti ovih doga|aja je u zahtjevu {estorice Hrvata da
Federacija BiH za njih dadne garancije za odbranu sa slobode. Sude}i po pateti~nim
hvalospjevima o Jadranku Prli}u kakvi su objavljivani u nekim SDP-ovim medijima,
poput onog u Oslobo|enju gdje glavna urednica Senka Kurtovi} maltene oplakuje
{to }e u Hagu zavr{iti takav intelektualni potencijal stvara se atmosfera za
mirno prihvatanje eventualne odluke Vlade FBiH da garantira Hagu kako optu`enici
ne}e nigdje pobje}i iz zemlje.
Priprema terena za njihov povratak iz Haga mo`e se ~itati i iz medijskog
tretmana cijelog slu~aja. Za razliku od medijskih priredbi gdje se izmi{ljaju
optu`nice protiv Bo{njaka, a kojima se bez ikakvih dokaza na teret stavlja tzv.
islamski terorizam, ovdje nismo imali adekvatna televizijska i novinska
podsje}anja na zlo~ine koje je po~inila paradr`ava Mate Bobana, a gdje su glavni
realizatori genocida nad Bo{njacima, sakralocida i urbicida, bili upravo ovi hercegbosanski Hrvati. Naprotiv, umjesto da se priredi makar jedna emisija u kojoj bi se
nabrzaka pobrojali zlo~ini HVO-a po Hercegovini i Srednjoj Bosni, mi smo dobili
jednu lijepo upakovanu, srceparaju}u, estradnu sliku njihovog odlaska u Hag. Da
ne znamo o ~emu se radi, mogli bismo pomisliti da to nekakva hrvatska
reprezentacija, recimo u {ahu, odlazi na svjetsko prvenstvo, pa je ispra}aju u
Zagrebu, a ispra}amo je i mi u Bosni, nako, jer nemamo pametnija posla. Recimo,
sarajevske dnevne novine, bez izuzetka, objavile su fotografiju nasmijanog
Jadranka Prli}a i njegovih uplakanih k}eri, umjesto da su objavile fotografiju nekih
uplakanih bo{nja~kih k}eri ~iji je otac ubijen u Prli}evim logorima; mogle su objaviti
i ma koju fotografiju koja svjedo~i o zlo~inima vojne hunte Mate Bobana. Ovako je
su{tina, tema, ideja, poruka, prepakovana u lijepu ambala`u koja bi nas trebala
uvjeriti da Prli}, Praljak & comp. - ne li~e na zlo~ince. Imaju {e{ire, ko Krle`a, smiju
se, ko Ivo Robi}, daju optimisti~ne izjave, u stilu: pobijedit }emo, vra}amo se
ubrzo i sl. Na{ medijski sistem, ~iji je estetski kod zara`en virusom meksikanskih
Dnevnik revolucije

315

limunada i srbijan{tine, vi{e ne mo`e provariti turobne slike `rtava, ali mo`e slike
zlo~inaca, napirlitanih, nasmijanih, bla`enih u okru`ju obiteljske idile. Kod po kome
se Jadranko Prli} prikazuje u zagrljaju obitelji, identi~an je kodu po kome svakog
dana saznajemo {ta rade Dejvid i Viktorija Bekam. Instant-estetika je popila pamet
na{oj javnosti, i njenim kreatorima, tako da Prli}ev skupocjeni {e{ir ima ve}u
medijsku frekventnost nego hiljade Prli}evih `rtava. Rije~ je o mentalnom
palana~kom konformizmu koji posve odgovara namjeri da javnost bez razmi{ljanja
prihvati garancije za odbranu Prli}a & comp. sa slobode, pa ~ak {ta vi{e, i da se
obraduje {to }e jedan otac ponovo biti sa svojim k}erima.

Prli} je garancija za Karad`i}a

Zahtjev Prli}a & comp. da im Vlada FBiH dadne garancije za odbranu sa
slobode, problemati~an je sa nekoliko aspekata. Prvi, i najva`niji, tada bi se i tako
bi se zauvijek izbrisala pri~a o agresiji Republike Hrvatske na RBiH. Bio bi to
jedinstven slu~aj da dr`ava na koju je izvr{ena agresija daje muhur na prekrajanje
istine, i postaje zastupnik institucionalizirane la`i o nepostojanju agresije. Dr`ava
na koju je izvr{ena agresija morala bi da insistira na ka`njavanju ratnih zlo~inaca,
bez ikakve samilosti ili ustupaka. Sve drugo, grani~i sa zdravom pame}u, ne
samo u moralnom smislu, ve} mnogo vi{e u pravnom, koji povla~i odre|ene
konsekvence.
Raspli}e se nevjerovatna varijanta, po kojoj Ha{ki tribunal potencira
odgovornost Republike Hrvatske za genocid nad Bo{njacima, a sami Bo{njaci
daju garancije hrvatskim osumnji~enicima, stavljaju}i zlo~ince nad sobom pod
svoju za{titu. Naime, Ha{ki tribunal nije nimalo slu~ajno optu`nice uputio u Zagreb,
a ne u Sarajevo. Prli} & comp. imaju dvojno dr`avljanstvo, ali jako dobro znaju da
Hrvatska pere ruke od Tu|manove agresije na RBiH, i da im sigurno ne}e dati ma
kakve garancije. Na njihov ispra}aj sa Zagreba~kog aerodroma nije do{ao ni jedan
predstavnik vlasti, {to zna~i da se i HDZ javno distancira od ove {estorice Hrvata.
[ta im preostaje nego tra`iti garancije iz BiH, ne samo zbog sebe, ve} i zbog
aboliranja velikohrvatske agresije na RBiH. Ako Sarajevo pristane dati garancije,
tada je pristalo nosioce separatisti~kih projekata smatrati osobama vrijednim
dr`avne za{tite.
Primjerice, kada Srbija daje garancije za svoje ha{ke zatvorenike, onda je
to sa politi~kog stanovi{ta logi~no, jer oni nisu izvr{ili agresiju na Srbiju; oni su
agresiju izvr{ili na RBiH, o ~emu svjedo~i ratni zlo~in, a Srbiji je stalo da se za{titi
od istine, i otud daje dr`avnu podr{ku osumnji~enicima od kojih ovisi da li }e
Srbija biti progla{ena agresorom, i na Svjetskom sudu pravde osu|ena da pla}a
ratnu od{tetu od 100 milijardi dolara. Bilo bi suludo da BiH daje garancije za one
koji su vr{ili agresiju na RBiH, tako {to su predstavljali separatisti~ke filijale
velikodr`avnih projekata, baziranih na genocidu nad Bo{njacima, kao jedinom
narodu koji je apsolutnom ve}inom istrajavao na idejama zajedni{tva i tolerancije.
Budu}i da se odluka Vlade FBiH o davanju garancija Prli}u & comp. ne
mo`e dati bez bo{nja~kog pristanka, valja se upitati: kakva je razlika izme|u
bo{nja~kog davanja garancija Jadranku Prli}u, i pretpostavimo, bo{nja~kog davanja
garancija Radovanu Karad`i}u ili Ratku Mladi}u? U moralnom, pravnom i
politi~kom smislu radi se o istim likovima, koji se razlikuju samo po imenima.
Ipak, Jadranko nam je nekako srcu bli`i, jer je poslije zatvaranja logora po
Hercegovini hodao po Sarajevu, u jagnje}oj ko`i, {to nam ga do|e kao da se pokajao.
No, ako smo spremni zlo~ine Prli}a & comp. staviti pod dr`avnu za{titu, a time i
bo{nja~ku, onda moramo biti spremni da nas sutra neko upita: da li smo spremni
tako {tititi i Radovana Karad`i}a? Po{to ne bismo imali valjan odgovor na ovo
pitanje, moramo ra~unati s time da }e nam taj neko kazati: kad ste vi mogli {tititi
Prli}a, mo`emo i mi Karad`i}a. Dramatur{ka struktura ovog slu~aja identi~na je
316

Dnevnik revolucije

onoj navlaku{i kada su Bo{njaci pohitili da izglasaju specijalne veze Federacije sa

Hrvatskom, pa su se poslije na{li u ~udu kad je iste takve veze uspostavila Republika
Srpska sa Srbijom. Dakle, ako Bo{njaci pristanu da dr`avne institucije {tite Prli}a
& comp., legitimirali su dr`avnu za{titu Radovana Karad`i}a i Ratka Mladi}a.
Na `alost, ovu prostu logiku niko ne vidi. Federalna Vlada je ekspresno
stavila u proceduru zahtjev Prli}a & comp. i preporu~ila Federalnom MUP-u da
pristane garantirati kako {estorica Hrvata, ko fol, ne}e nigdje pobje}i ako im Hag
dopusti da se brane sa slobode, a potom bi Vlada FBiH dala tra`ene garancije.
Federalna Vlada nije imala nikakve potrebe tra`iti garancije MUP-a, jer ministar
MUP-a sjedi u Vladi, pa se te garancije mogu dobiti momentalno. To mla}enje
prazne slame ima za cilj obmanjivanje javnosti, koja treba da shvati kako ne}e tek
tako lako do}i do davanja garancija. Federalna Vlada, dakle, ne dovodi u pitanje
sve gore re~eno, ve} joj je upitna jedino mogu}nost da bi Prli} & comp. mogli iskoristiti
pu{tanje iz ha{kog zatvora da negdje, ko biva, pobjegnu. A gdje bi pobjegli? Pa da
su htjeli bje`ati ne bi se dobrovoljno predali Ha{kom tribunalu! Prema tome,
tobo`nje insistiranje Federalne Vlade da Policija garantira kako Prli} & comp.
ne}e pobje}i, ni{ta je drugo do jeftina manipulacija koja treba da nas uvjeri kako
garancije ne zavise od Vlade, ve} od MUP-a, kao da MUP nije pod ingerencijama
Vlade. U su{tini, radi se o volji Federalne Vlade da dadne garancije za Prli}a &
comp., a {to bi moglo imati grdne posljedice za Bosnu i Bo{njake, a nadasve za
pravnu i moralnu istinu o velikosrpskoj i velikohrvatskoj agresiji na RBiH.

Hap{enje je rezervirano za Bo{njake

U povodu najave optu`nica protiv Ejupa Gani}a, Rasima Deli}a i Bakira
Alispahi}a, kao prvih Bo{njaka u politi~kom rukovodstvu (nakon A. Izetbegovi}a),
te vojnim i policijskim strukturama RBiH, nije reagirao niko, pa ~ak ni SDA. Kao da
se ne razumije da bi su|enje ovim Bo{njacima bilo su|enje odbrambenooslobodila~kom ratu, te da bi se branitelji RBiH, ne samo od Dejtona, ve} i mnogo
prije, tuma~ili kao jedna od jednako krivih strana u sukobu. Intencija da se agresija
pretvori u gra|anski rat bazira se isklju~ivo na uklju~ivanju Bo{njaka u zami{ljeni
ratni trougao, u kome sve strane jednako razaraju BiH, pa ih treba umiriti
Dejtonskim sporazumom koji negira referendumsku volju ve}ine bh. gra|ana, a
time i legalne branitelje te volje, oli~ene u Predsjedni{tvu RBiH, ARBiH i MUPRBiH.
Da bi se to postiglo, nu`no je bo{nja~ke prvake prika~iti srpskim i hrvatskim
zlo~incima, iako je nemogu}e upore|ivati Keraterm ili Heliodrom sa
antifa{isti~kim kredibilitetom bh. branitelja. Budu}i da je istina glavna smetnja
ovom projektu, u igru je uba~ena monta`a, manipulacija, pa i siled`ijstvo koje
treba da poja~a utisak opakosti tzv. bo{nja~kih zlo~inaca.
Prisjetimo se, ni jedan bo{nja~ki ha{ki optu`enik nije imao {ansu da dobije
optu`nicu i da se sam preda organima bezbjednosti, ve} su svi hap{eni u
bezrazlo`nim akcijama specijalne policije. Kao da se `eljelo pokazati da su krivi
i prije nego {to im se krivica mo`da doka`e. S druge strane, hrvatski osumnji~enici
su mogli gospodski, uz pratnju obitelji i prijatelja, oti}i u Hag, i time ve} u startu
dobiti medijski poen prikazuju}i da se navodno ne pla{e istine. S obzirom da
osumnji~eni Bo{njaci nemaju {ansu predati se Ha{kom tirbunalu, jer ih se hapsi
kao odbjegle zlo~ince, valja se zapitati nad smisleno{}u izjave Sulejmana Tihi}a,
koji tvrdi da se garancije za odbranu sa slobode trebaju davati samo onima koji se
dobrovoljno predaju.
General Mehmed Alagi} je u Sanskom Mostu uhap{en kao {to bi se trebao
hapsiti Radovan Karad`i}; uhap{en je sa pu{kama uperenim na gotovs, spremnim
da opale ako bi Alagi} na~inio pogre{an pokret. Tako je uhap{en i komandant
odbrane Srebrenice, Naser Ori}. Za{to? Zato {to kreatori ove razlike u hap{enjima
ra~unaju na podsvjesni efekt u javnosti, koji se izaziva razlikom izme|u akcije
Dnevnik revolucije

317

hap{enja osumnji~enog, i situacije kad osumnji~eni kao heroji pravde i istine

dobrovoljno odlazi u Hag. Neko bi morao nekada odgovoriti na pitanje: Za{to
Mehmedu Alagi}u i Naseru Ori}u nije data mogu}nost da se dobrovoljno predaju
Hagu? Ne misli valjda neko da bi Alagi} i Ori} pobjegli? Gdje?! Apsurd, dakako.
Samo za Bo{njake ne vrijedi pravna maksima da je svako nevin dok mu se krivica
ne doka`e. Bo{njaci su krivi samim tim {to im se krivica proizvodi, kao tra`eni
produkt u strategiji izjedna~avanja krivice.

^etnici i SDP {tite Alibabi}a

Ko `eli vidjeti ovu istinu, ima posve dovoljno svjetla. Prisjetimo se, objavljeni
su mnogobrojni dokazi da je glavni SDP-ov obavje{tajac Munir Alibabi} pla}en od
Hrvata i Srba da re`ira dokaze protiv Bo{njaka, ali i dokaze za odbranu srpskih i
hrvatskih zlo~inaca. To nam kazuje i o su{tinskim namjerama Lagumd`ijinog
SDP-a, kao i svih onih SDP-ovih kadrova koji su ostali na pozicijama u policiji i
pravosu|u protivno bira~koj volji, a uz pomo} OHR-a i Ameri~ke ambasade.
Kona~no, namjere ove hunte mogu se tuma~iti i iz hvalospjeva koji je o Muniru
Alibabi}u objavio ~etni~ki list Patriot, a u kome se ka`e: Alibabi}eve izjave
predstavljaju prvo priznanje jednog Bo{njaka da je sarajevska vrhu{ka tokom rata
stajala iza ratnih zlo~ina i progona na vjerskoj i nacionalnoj osnovi koji su ~injeni
nad srpskim i hrvatskim stanovni{tvom na teritoriji pod kontrolom snaga kojima
je komandovao Alija Izetbegovi}. Tuzla, Zenica, Bugojno, Visoko, Igman, Tar~in,
Bradina, Konjic, ^elebi}i, Grabovica, Mostar i, naravno, Sarajevo gradovi su u
kojima su sistemski zarobljavani, mu~eni i ubijani srpski i hrvatski civili, u kojima
su formirani logori, u kojima je sprovo|eno plansko etni~ko ~i{}enje
nemuslimanskog `ivlja. Jo{ je ne{to bitno u ovom Alibabi}evom iskazu: rije~ je o
~ovjeku koji je imao ili je mogao imati pristup informacijama i dokazima o
bo{nja~kim zlo~inima i zlo~incima, o ~ovjeku koji se nije libio da ih putem medija,
koje je kontrolisao, objelodani javnosti pi{e ~etni~ki list Patriot i dodaje da je
Alibabi} na platnoj listi Ha{kog tu`ila{tva i pod za{titom Ameri~ke ambasade u
BiH. Patriot jo{ pi{e da je Munja glavni ~ovjek za obradu i hap{enje komandanta
Srebrenice Nasera Ori}a, te njegovo izru~enje Hagu, te da je upravo Munja ukazao
na uvezanost Ori}a sa najradikalnijim islamskim krugovima u BiH, i sa
organizacimama koje su na ameri~koj crnoj listi organizacija koje su sara|ivale
sa Al Kaidom. Svi koji iole poznaju situaciju oko Ori}a, znat }e da ovaj ~ovjek nema
blage veze ni sa kakvim tzv. islamistima, i da ~ak svoje vjersko opredjeljenje
nikada nije isticao. Ali, {to bi to bila Alibabi}eva briga, kad se takva roba tra`i na
tr`i{tu, i prodaje, bez ikakve provjere. Ovi citati upu}uju da nema nikakve dvojbe
da ~etnici Alibabi}a smatraju herojem istine koji se ne libi da otkrije tolike
bo{nja~ke zlo~ine. Zlatko Lagumd`ija i SDP su u vi{e navrata potvrdili da, kao i
~etnici, imaju izuzetno mi{ljenje o ovom proizvo|a~u izmi{ljenih bo{nja~kih zlo~ina.
Znakovit je i jo{ jedan citat iz Patriota koji se ti~e autora ovog teksta. Patriot
tvrdi da SDA ula`e o~ajni~ke napore kako bi diskreditovali Alibabi}a, te da je
s tim ciljem anga`ovan tuzlanski novinar Fatmir Alispahi} koji po nalogu vrha
SDA vodi rat protiv Alibabi}a i njegovog prijatelja Senada Avdi}a, {efa Slobodne
Bosne, i Bakira Had`iomerovi}a, urednika emisije 60 minuta, najgledanijeg
magazina Federalne televizije. Ne vrijedi obja{njavati odnos F.A. i SDA, jer je on
poznat jo{ iz 1992. kada je SDA ovog autora proglasila ~etnikom i neprijateljem
muslimanskog naroda; no, vrijedi primijetiti da ~etni~ki list Patriot {titi glavne
medijske proizvo|a~e la`i o tzv. islamskom terorizmu u Bo{njaka.

Opstanak BiH zavisi od ru{enja Dejtona

Tre}a tema u ovom uzro~no-posljedi~nom lancu je najava svesrpskih
politi~ara da bi brisanje prefiksa srpski iz naziva manjeg entiteta dovelo u pitanje
318

Dnevnik revolucije

postojanje bh. dr`ave. Sulejman Tihi} je, kao predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH,
Ustavnom sudu podnio zahtjev za preispitivanje ustavnosti naziva Republika
Srpska, naslanjaju}i se na zakonomjernost Odluke Ustavnog suda o promjeni naziva
gradova koji nose prefiks srpski i time bivaju u suprotnosti sa Odlukom o
konstitutivnosti bh. naroda na cijelom teritoriju bh. dr`ave. Zakonomjerno, ako
Brod ne mo`e biti srpski, jer negira konstitutivnost Bo{njaka i Hrvata u Brodu, ni
manji entitet ne mo`e biti Republika Srpska. Svesrpski politi~ari su svjesni ove
logike, i jedno {to im je preostalo jeste da prijete. A ~ime bi drugim nego ratom, {to
je osnovna poruka prijetnje o nestanku BiH.
Na njihovu `alost, jedino mo`e nestati Republika Srpska, i to po nekoliko
osnova. Prvi je, dakako, Tu`ba BiH protiv SCiG, o ~ijem potencijalu ve} sve znamo.
Drugi je mogu}nost da bo{nja~ki politi~ari nekad do|u pameti i krenu obarati
Dejtonski sporazum, mnogobrojnim dokazima da RS kr{i ovaj me|unarodni ugovor,
~ime bi se po principu Quo-ante BiH vratila u svoje prvobitno stanje, u Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Naime, Be~ka konvencija propisuje da blokiranje sprovedbe
ugovora isklju~uje taj ugovor, te da se isklju~ivanjem ugovora ne proizvodi nikakvo
novo pravno stanje, ve} se stanje vra}a na po~etnu poziciju. Po osnovu Be~ke
konvencije moglo bi se lako dokazati da su bo{nja~ki politi~ari bili i prevareni i
prisiljeni da potpi{u Dejtonski sporazum, ~ime bi ovaj sporazum postao ni{tavan,
a po slovu me|unarodnog prava BiH bi se na{la u pravnoj poziciji u kojoj je bila do
potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Tada Republika Srpska nije imala pravni
status, ve} je slovila kao separatisti~ka, nelegalna ali i nelegitimna (Referendum!)
tvorevina. Republika Srpska bi se vratila u svoje prvobitno nelegalno stanje ako bi
bo{nja~ki politi~ari htjeli da u|u u projekat osporavanja Dejtonskog sporazuma.
Na `alost, bo{nja~ki mutavci u politici ovo niti razumiju, niti ih interesira.
Oni ne vide dalje od nosa. To dokazuje i namjera da dadnu garancije Prili}u &
comp. za odbranu sa slobode, a {to bi debelo u~vrstilo srpsko pravo da brane lik,
djelo i tekovine Radovana Karad`i}a, po istoj logici po kojoj Bo{njaci u neznanju
brane realizatore velikohrvatske agresije na Bosnu i Bo{njake. Ove teme su
me|usobno isprepletene logikom koja se prelijeva od jednog ka drugom slu~aju.
Bo{nja~ka odbrana hrvatskih osumnji~enika, i bo{nja~ko ignoriranje
najavljenih optu`bi protiv bo{nja~kih ~elnika u Predsjedni{tvu, Armiji i MUP RBiH,
direktno uti~e na ja~anje srpskih separatisti~kih pozicija koje bi naredne godine
trebale sazreti do sazivanja referenduma o otcjepljenju Republike Srpske od BiH.
Bilo bi smisleno da bo{nja~ki politi~ari odbiju dati garancije hrvatskim
osumnji~enicima, da se aktivno uklju~e u odbranu ratnog rukovodstva RBiH, i da
kona~no razumiju da opstanak Bosne i Bo{njaka ovisi od ru{enja Dejtonskog
sporazuma, od ukidanje Republike Srpske i od povratka na{e zemlje u Republiku
Bosnu i Hercegovinu.
Br. 106, 27. IV 2004.

Dnevnik revolucije

319

Dnevnik revolucije

Ameri~ki Sibir
Amerika tra`i da protjerujemo svoje dr`avljane,
hapsimo nevine ljude i pristanemo na izmi{ljotinu
o postojanju tzv. islamskog terorizma u BiH.
Istovremeno, Amerika pru`a finansijsku i
politi~ku podr{ku ~etni~kom i usta{kom terorizmu.
Godi{nji izvje{taj ameri~kog State Departmenta o terorizmu bestidna je
deklaracija fa{izma, islamofobije i primitivizma. Nema nikakve dileme da je
Amerika u ratu protiv islama, jer svoju proizvodnju sukoba civilizacija vi{e i ne
krije iza tzv. borbe protiv terorizma. Karte su pukle. Za Ameriku je islam sinonim
za terorizam. U protivnom, ne bi se u Godi{njem izvje{taju o terorizmu na{a zemlja
tretirala kao leglo tzv. islamskih terorista, i ne bi se od bh. vlasti tra`ilo da
intenziviraju maltretiranje nevinih ljudi, jakako, muslimana. ^etnika i usta{a nema
u ovoj ameri~koj izmi{ljotini o terorizmu u BiH. Nema ni muslimanskih `rtava
~etni~kog i usta{kog terorizma. Muslimani ne mogu biti `rtve. Mogu biti samo
teroristi. Pa i onda kad niko taj terorizam nije ni ~uo, ni vidio, niti je od tog {to ne
postoji ikad iko stradao. Tako se to radi u Holivudu.

Don Debill yashe na planethy

Na po~etku Amerikanci tvrde: Borba protiv terorizma u ovoj zemlji,
me|utim, i dalje se odvija te{ko. Ova je konstatacija ta~na, jer ni za devet dejtonskih
godina nisu ugu{ene teroristi~ke mre`e separatisti~kih hunti Radovana Karad`i}a
i Mate Bobana. Kao sljednici Hitlerovih falangi, ~etni~kih i usta{kih bandi iz Drugog
svjetskog rata, ove mre`e kontinuirano podrivaju mir i ustavni poredak u BiH,
ubijaju i maltretiraju ljude, manifestiraju fa{isti~ke simbole na svakom koraku.
Amerikanci sigurno znaju da ~etnici i usta{e imaju bogatu teroristi~ku tradiciju,
jer su od kraja Drugog svjetskog rata pa do uni{tenja SFRJ, {irom Svijeta izvodili
brojne teroristi~ke akcije, ubijali ambasadore, otimali avione, podmetali bombe u
bioskope i sl. Ipak, u Americi, kao legalne organizacije, djeluju ovi teroristi~ki
pokreti, te ~ak bivaju i finansirani od Vlade SAD. Otud Amerikanci u svom pomenu
terorizma u BiH nisu ni pomislili na ~etni~ki i usta{ki terorizam, niti na ju~era{nje,
dana{nje i sutra{nje `rtve ovog terorizma. Kad tvrde da se borba protiv terorizma
u BiH odvija te{ko, Amerikanci misle isklju~ivo na Bo{njake, iako ne podastiru ni
jedan jedini dokaz o tom terorizmu, pa je nejasno kakva bi se to borba trebala
voditi protiv ne~ega {to ne postoji.
Postoji samo jedna varijanta... Treba biti {iza, ko{to je bio Don Kihot, pa
ratovati sa vjetrenja~ama. Ali, da je Servantes mahnitom Don Kihotu dao atomsku
bombu, onda bi njegovo groteskno juri{anje u vite{ke romane imalo tragi~ne
posljedice. Bu{ova Amerika je i sebe i Svijet zavila u crno jer je zapodjenula rat
protiv duhova. U nastojanju da izmisli neprijatelje, proizvodi neprijatelje, {to ti ga
u kona~nici do|e na isto.
320

Dnevnik revolucije

Bo{njaci su odve} strate{ka meta ameri~ke islamofobije. Americi u Bosni

trebaju tzv. islamski ekstremisti. Proizvodi ih zakonom sile: klevetom i nasiljem.
Ra~unica je pogre{na utoliko {to bo{nja~ki narod vi{e ne postoji, pa je tom ne~emu
{to se zove narod svejedno kad ga se optu`i za tzv. islamski terorizam.

Idiothy from cupUSA nedd the xunta

Ameri~ka politika u BiH jasno cilja na sataniziranje Bo{njaka i ugro`avanje
ljudskih prava. Evo {ta se zagovara u Izvje{taju: Nedostatak BiH je ustanovljavanje
procedura u slu~ajevima denaturalizacije, ekstradicije, deportacije, te preventivnih
pritvora. Dakle, Amerika tra`i od BiH da oduzima dr`avljanstva naturaliziranim
Bosancima, da ih protjeruje iz zemlje, iako ovi ljudi nisu ni{ta skrivili. Krvi su
jedino {to su muslimani, i {to su ro|eni u arapskim zemljama. Po toj logici bi cijelu
Ameriku trebalo raseliti, i predati je Indijancima.
Ameri~ki zahtjev da BiH uvede preventivne pritvore je monstruozan! To je
samo dno fa{izma! Goli otok! Nekoga ko je nevin treba li{iti slobode zbog toga {to
bi po ne~ijoj izmi{ljotini mogao biti opasan. U preventivnim pritvorima bi mogla
zavr{iti sloboda misli. Kleveta se tako postavlja na pijedestal vjerodostojnog
pravnog faktora, {to se nakon Staljinovih gulaga realiziralo jedino jo{ u ameri~kim
kazamatima 21. stolje}a.
Po State Departmentu, borba protiv terorizma u BiH je usporena kada su
na vlast do{le nacionalne stranke. Recite, slobodno, SDA! Nije problem u HDZ-u i
SDS-u, koje nikad nisu ni silazile s vlasti. Problem je {to Bo{njacima vi{e ne vlada
marionetska Lagumd`ijina vlast SDP-Alijanse, koja bi hapsila i protjerivala nevine
ljude.
Amerika jasno apostrofira SDA kao ko~nicu u borbi protiv terorizma, jer
tvrdi da su nakon izbora 2002. strani islamisti~ki ekstremisti ostali u zemlji. Iz
toga razaznajemo ameri~ku podr{ku biv{oj Lagumd`ijinoj vlasti, ali i sada{njoj
hunti u policiji i pravosu|u.
Jasno je i da Amerika stoji iza montiranog procesa Pogorelica, jer na kraju
svog izvje{taja tra`i da se - optu`nice protiv {estorice osumnji~enih podignu do
kraja ove godine. Zalud to {to se u istra`nom postupku nije dokazao ni jedan od
navoda iz montirane optu`nice. Zalud {to je akademska i umjetni~ka javnost,
predvo|ena Dru{tvom pisaca BiH, osudila monta`u ovog procesa i reinauguraciju
najmra~nijih tekovina politi~ko-policijske instrumentalizacije pravosu|a. Amerika
je naredila da se optu`nice moraju podi}i, da se nevini ljudi moraju osuditi, i da se
time antifa{isti~ka borba Armije RBiH ima proglasiti tzv. islamskim terorizmom.
[teta. Bilo je lijepo voljeti Ameriku.
Br. 107, 11. V 2004.

Dnevnik revolucije

321

Usta{ka mlade` u Neumu

kamenovala bo{nja~ke osnovce i te{ko ranila dvije djevoj~ice

Bo{nja~ke Ane Frank

Za sistem koji vlada u BiH se podrazumijeva
da neko negdje kamenuje bo{nja~ku djecu. Za{to?
Zato {to ono {to se podrazumijeva ne mo`e biti vijest.
Na kamenovanje bo{nja~ke djece ne reagiraju ni mediji, ni
politi~ari. Da su kamenovana srpska ili hrvatska djeca, u nekom
gradu sa bo{nja~kom ve}inom, grmila bi Evropa.
Srednjevjekovni, inkvizitorski obred kamenovanja, preselio se u 21.
stolje}e, zlodare}i srpskom i hrvatskom politi~kom bi}u koje svoje balkanske
frustracije lije~i svekolikim i`ivljavanjem nad svime {to je bo{nja~ko i
muslimansko. Pa makar to bila i djeca!
Srpska je mladost onomad kamenovala bo{nja~ke u~enike u Br~kom. A
evo, prije neki dan, hrvatska je mlade` kamenovala bo{nja~ke osnovce iz Ka}una
kod Busova~e, koji su bili na ekskurziji u Neumu. Kamenje je dvije bo{nja~ke
djevoj~ice pogodilo u glavu. Oblivene krvlju, dvije su djevoj~ice, Berina Hajdarevi}
i Amila [ehovi}, hitno preba~ene u mostarsku bolnicu. Za{to ba{ u mostarsku? Zar
im se u Neumu nije mogla pru`iti lije~ni~ka pomo}? Mogla je, kao i Jevrejima u
Hitlerovoj Njema~koj, ili Palestincima u [aronovom Izraelu.

Posjetimo Ka}une u znak protesta i solidarnosti!

[ta bi falilo kardinalu Vinku Pulji}u da je posjetio osnovnu {kolu u
Ka}unima kod Busova~e, i u{ao u dvije bo{nja~ke ku}e, u kojima se
oporavljaju dvije ranjene djevoj~ice? Koliko bi tek porastao taj zato~eni
~ovje~uljak! [ta bi falilo da je to u~inio iko od hrvatskih uglednika? Nije ni
jedan! [ta bi falilo da je ma koji bo{nja~ki uglednik posjetio Ka}une? Reis
Ceri}, Tihi}, Izetbegovi}, Filandra, Adil-beg Lagumd`ija, itd, itd.? Nije ni
jedan! [ta bi falilo da je ma koji muzi~ar oti{ao u Ka}une da odr`i koncert?
[ta bi falilo da Omer Pobri}, Safet Isovi}, Halid Be{li}, Dino Merlin, ili Hamza
Ra`njatovi} obi|u Ka}une? [ta bi falilo da se grupa ~lanova Dru{tva pisaca
najavila direktoru osnovne {kole u Ka}unima i kazala kako `eli u znak
solidarnosti i protesta odr`ati knji`evno ve~e? Umjetnici bi morali osjetiti
ono {to ne mogu i ne}e da osjete politi~ari i njihovi estradni intelektualci.
Nije kasno Ko }e drugi, ako ne mi, metnuti mehlem na du{e ovih, i svih
drugih, ranjenih bo{nja~kih k}eri, sinova, majki i o~eva.

Kamenovanje muslimana
Da bi neka omladina kamenovanje muslimanske djece smatrala vrlinom
mora postojati podebelo ognji{te na kome se odgaja taj genocidni mentalni sklop,
koji potom u kriti~noj masi ~ini su{tinu jedne nacije. Usta{ka politika Tu|mana i
Bobana, nalivena u sve hrvatske stranke, infiltrirana u porodice, u politi~ku i
322

Dnevnik revolucije

dru{tvenu stvarnost, odakle proizilazi gr~evita odbrana nacisti~kog koncepta

{kolstva, i svega drugog, logi~no je, nema {ta drugo okopiliti nego omladinu koja
kao temeljnu nacionalnu vrlinu smatra kamenovanje muslimana. Nema nikakve
razlike izme|u volovske upornosti hrvatskih politi~ara i katoli~kih poglavara da
za{tite nacisti~ko {kolstvo, ~ak i u krajevima gdje Hrvati nisu ve}ina (npr.
Srebrenik), i usta{ke deklaracije hrvatske mlade`i u Neumu. I jedni u drugi brane
krsta{ku poruku da su bo{nja~ka toliko ku`na da se hrvatska naddjeca, ti mali
nadljudi, ne mogu {kolovati u istim klupama s tim genetskim i civilizacijskim
{kartom, te da ta muslimanska kuga zavre|uje prezir i kamenovanje. Zanimljivo
je, srpsko politi~ko, tj. genocidno bi}e, u kriti~noj masi osje}a isto.
Kao i u Br~kom, i u Neumu je policija sau~estvovala u ovom i`ivljavanju nad
djecom, samim tim {to nije ni{ta poduzela da se kamenovanje ne dogodi. Rije~ je
o sistemu! Rije~ je o istoj policiji koja Prvog maja u Stocu nije dozvolila da se
postavi dr`avna zastava BiH, i koja je stala u za{titu jarbola na kome se vijori
zastava herceg-bosanske usta{ke hunte Mate Bobana. Radi se, dakle, o usta{koj
policiji, zamaskiranoj u federalne uniforme. Takva policija je dio pre`ivjelog
usta{kog genocidnog sistema koji je zasnovan na kukavi~kom zlo~inu nad
bespomo}nim ljudima. Nad djecom, pogotovo!
Lak{e bi se nadurao taj srpsko-hrvatski inkivizitorski sistem, kad bi s druge
strane postojalo moralno opredjeljenje politi~kih i dru{tvenih subjekata da osude
ovo zlostavljanje bo{nja~ke djece. I ovdje je rije~ o sistemu, jer je bh. dru{tvo do te
mjere korumpirano da niko ne vidi ra~una u dizanju svog glasa protiv ovakvih
pojava. [to je najtragi~nije, ni Bo{njaci vi{e ne vide ra~una u za{titi svojih
elementarnih ljudskih prava, makar, da im djeca ne budu kamenovana, kad se
kome i kako se kome }ejfne. Doga|aj iz Neuma je pro{ao u apsolutnoj ti{ini.

Narod bez
voznog reda
Pretpostavimo da je neka ekskurzija sa hrvatskom ili srpskom djecom
navratila u Sarajevo, Tuzlu ili Zenicu, da su djeca izi{la u grad da pro{etaju, da su
ih sa~ekali huligani i na o~igled svijeta i policije zasuli unaprijed pripremljenim
kamenjem, i da su dvije srpske ili hrvatske djevoj~ice toliko povrije|ene da im krv
prekriva lice, da ih se mora hitno odvesti u bolnicu, u Bijeljinu ili Livno, jer im ne
daju pomo} tu, me|u Bo{njacima [ta bi se dogodilo? O takvom doga|aju bi
izvijestili svi mediji sa prostora biv{e Jugoslavije, bila bi to udarna vijest u
centralnim informativnim emisijama u BiH, ekspresno bi se na licu mjesta na{lo
kompletno bo{nja~ko rukovodstvo, a mo`da i Visoki predstavnik, da osude
vanadalizam, plju{tala bi saop}enja za javnost stranaka, udru`enja, komiteta za
ljudska prava, ljekarskih komora, policajci koji su sve to gledali, a nisu ni{ta u~inili
da sprije~e zlodjelo, bili bi po hitnom postupku smijenjeni, a obijesni mladi}i istog
~asa pritvoreni
Za{to bi ovo bilo ba{ ovako? Zato {to nas buljuk sli~nih doga|aja uvjerava
da su Srbi i Hrvati u BiH gra|ani prvog reda, dok su Bo{njaci narod bez voznog
reda, i po tu|im i po svojim mjerilima. Bo{nja~ka ljudska prava su posve marginalna
u odnosu na ljudska prava Srba i Hrvata.
Evo nekoliko pamtljivih primjera. Kada je nakon uspostave mira ubijen ma
koji od 40 Bo{njaka u Mostaru, nije se na licu mjesta pojavio nikakav visoki
predstavnik, nikakav politi~ar, da u tv kamere izrazi su}ut porodici tog Bo{njaka.
Niko nije pravio medijsku predstavu od ~injenice da u Mostaru, usta{ki teroristi,
svako malo pa ubiju nekog bo{nja~kog gra|anina, a dosad se nabralo jedno omanje
mezarje ovih `rtava. S druge strane, kada je zlo~inac Muamer Topalovi} ubio
nedu`nu porodicu An|eli}, u Kostajnici kod Konjica, istog su momenta u Konjic
otputovali svi mogu}i relevatni politi~ki faktori. Bili su dole i bo{nja~ki politi~ari,
Dnevnik revolucije

323

iako nikad ni jedan hrvatski politi~ar nije obi{ao ni jednu od 40 bo{nja~kih porodica
~iji su ~lanovi ubijani u vi{egodi{njem divljanju usta{kih terorista po Mostaru.
Nije sporno, u takvim situacijama bi se cijelo bh. dru{tvo moralo dizati na noge da
osudi zlo~in na etni~koj osnovi. Me|utim, sporno je kada zlo~ine nad Bo{njacima
ne osu|uje niko. Pa ni sami Bo{njaci. Nema ni krugova 99, ni helsin{kih komiteta,
ni tzv. neovisnih medija, ali ni rijaseta, preporoda, {ilandri i raznih kadaif-mudraca.
Pomenuti obrazac ponavljao se mnogo puta, u raznim varijantama.
Nedavno, prilikom krize na Kosovu, kada je zapaljena Pravoslavna crkva u Bugojnu,
Sulejman Tihi} je otr~ao u ovaj grad da osudi zlodjelo. Mada, prema kasnijim
informacijama, postoje indicije da su Crkvu upravo zapalili srpski ekstremisti,
kako bi imali povod za odmazdu. Koji dan poslije gorjele su d`amije u Republici
Srpskoj, ali ni Sulejman Tihi}, niti ma koji srpski politi~ar, nije obi{ao dejtonska
muslimanska zgari{ta.
Ne postoji ni jedan jedini primjer da su srpski ili hrvatski politi~ari za ovih
bezmalo devet mirnodopskih godina ikada obi{li i jednu bo{nja~ku `rtvu srpskog
i hrvatskog ekstremizma. Unazad dvije-tri godine, u Republici Srpskoj se godi{nje
doga|alo oko 300 teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike, dakle, gotovo
svakodnevno. U Banjoj Luci je kamenovanjem ubijen Murat Badi}, u Vlasenici, iz
snajpera, djevoj~ica Meliha Duri} Situacija u etni~ki o~i{}enim krajevima
Hercegovine, u kojima suvereno vlada Ante Paveli}, gotovo je identi~na. Povoda
je na pretek, ali srpski i hrvatski politi~ari, ne samo iz nacionalisti~kih stranaka,
{utnjom daju svoj doprinos dovr{etku genocidnih ciljeva. S druge strane, na prste
jedne ruke se mogu prebrojati bo{nja~ki ispadi ove vrste. Pamtimo ubistvo porodice
An|eli}, i ni{ta vi{e. Bo{nja~ki politi~ari su uvijek pokazivali spremnost da se
prvo po~isti pred sopstvenim vratima, ali je to opredjeljenje toliko zabrazdilo u
krajnost, da se obnevidjelo na potrebu za{tite sopstvenog naroda.

U getu poni`enja i prolaznosti

Vijest o kamenovanju i ranjavanju dvije bo{nja~ke djevoj~ice u Neumu,
objavljena je samo u jednim dnevnim novinama. Saznali smo da su bo{nja~ki
osnovci bili vrije|ani na ulicama Neuma, ~im su se pojavili. Nastavnici su ih vratili
u sobe. Ipak, sutradan su iza{li van. Prilikom povratka s pla`e, zasuti su kamanjem.
Akcija kamenovanja je o~ito prethodno isplanirana. Policija u Neumu je morala
znati {ta joj se doga|a na ulicama. Sakupljanje kamenja, i ~ekanje grupe usta{ke
mlade`i da nai|u bo{nja~ki osnovci, nije skup mrava u mravinjaku. Policija se nije
oglasila ni nakon {to su ranjene dvije djevoj~ice, i hitno prevezene u Mostar. Zapravo,
nije se oglasio niko!
Ovo nije bila vijest u informativnim emisijama javnog rtv sistema. Ovo se,
zapravo, nije ni dogodilo. Kao {to se bez Dnevnika ne bi dogodila ni Ana Frank.
Doga|a se samo ono {to je vijest. A da bi ovakav doga|aj bio vijest, mora postojati
demokratski, antinacionalisti~ki sistem kome }e biti normalno da podr`ava
plasiranje informacija o ispoljavanju nasilja prema nekoj djeci koja imaju ustavno
pravo da `ive slobodno i ravnopravno. Ovom sistemu koji vlada u BiH nije normalno
da objavi takvu vijest. Za ovaj sistem se podrazumijeva da neko negdje kamenuje
bo{nja~ku djecu. Ne{to {to se podrazumijeva, nije vijest. Objaviti da je u Neumu
padala ki{a, ili objaviti da su padale kamenice po glavama bo{nja~kih djevoj~ica
jednako je nebitno. Ko je vidio objavljivati vijest o padanju ki{e?! Dodu{e, ki{a
jo{ ima i nekakvu {ansu da se na|e u metereolo{koj prognozi. Kamenovana
bo{nja~ka djeca vi{e nemaju {ansu ni da budu vijest. Ova djeca, sa svojim ranama,
i traumama, haman vi{e i ne postoje u bosanskoj stvarnosti. Ali, postoje u saburskim
odajama roditeljskih du{a! Postoje u prirodnom nagonu majki i o~eva da za{tite
svoju djecu. Kako, kad njihovu djecu ne {titi zakon?! Tako {to }e u dr`avi gdje
njihova djeca imaju status `rtve za i`ivljavanje frustriranih krsta{a, sakriti svoju
324

Dnevnik revolucije

~eljad u svoje avlije, a da ne}e ni biti svjesni da time zaokru`uju geto koji je Evropa
namijenila Bo{njacima.
Poruka je poslata, i pro~itana: ko promoli glavu iz bo{nja~kog geta, glava
}e mu biti razbijena. U tom getu ispisivat }e se jedna od najstra{nijih i najmra~nijih
stranica u povijesti evropskog be{}a{}a. Dnevnik Ane Frank je postao bo{nja~ka
stvarnost. Od nas zavisi da li }e taj dnevnik ikada iko pro~itati. ^injenica da su
dvije bo{nja~ke djevoj~ice, u jeku djetinjstva, bile prisiljene da prostranstva
osmijeha, u~enja i igre, zamijene bolom, krvlju i poni`enjem, trebala bi obavezivati
svakoga ko misli da osje}a Boga. ^injenica da su se neki roditelji u Evropi na{li
pred zidom {utnje, u nemogu}nosti da svojoj djeci objasne `ivot koji je na svom
po~etku obilje`en stalnim i{~ekivanjem kamenovanja i pljuvanja, morala bi
probuditi savjest svih roditelja koji nikada ne bi `eljeli da se njima i njihovoj djeci
dogodi isto. Ipak, sve ovo ne obavezuje nikoga, jer niko ni{ta ne osje}a, izuzev
roditelja i djece koji su osu|eni da ne ~uju eho svojih osje}aja, zato~enih u geto
poni`enja, i prolaznosti.
Br. 107, 11. V 2004.

Dnevnik revolucije

325

Slovo u povodu
Uz Deveti maj Svjetski dan pobjede nad fa{izmom

Antidejtonski antifa{izam
AGRESIJA JU^ER I DANAS: Srpski i hrvatski hegemonisti su izbacili tezu
da raspad Jugoslavije vodi raspadu BiH. Po njihovoj logici, ako tri naroda nisu
mogla zajedno u Jugoslaviji, ne mogu ni u BiH. Oni su u pravu sa stanovi{ta
hegemonije, agresije i genocida. No, sa stanovi{ta historicizma i legaliteta, njihova
postavka je kriminogena. Da se u Svijetu mogu granice rezati ko drva, dosad bi
[panija dala dr`avu Baskima, Velika Britanija Ircima, Turska Kurdima, Srbija
kosovskim Albancima, itd. No, problem BiH je u kr{}anskoj podr{ci me|unarodne
zajednice srpskoj i hrvatskoj hegemoniji. Problem je u, recimo otvoreno
muslimanima. Evropa ne mo`e u svome primitivizmu podnijeti mogu}nost da na
njenom tlu postoji jedinstvena dr`ava u kojoj }e muslimani biti ve}ina. Zalud to {to
su ti muslimani operirani od ~vrstog islama, i {to imaju evropske, pa i kr{}anske
navike. Otud je Evropa odobrila srpsko-hrvatski genocid nad Bo{njacima. Embargo na oru`je, izgladnjivanje, pritisci na bosansko rukovodstvo da pristane na
podjelu BiH - sve su to oblici evropskog sau~esni{tva u genocidu. Kad se uo~ilo
da bo{nja~ki narod ne mo`e biti istrebljen, da je izrastao do vojne samoodr`ivosti,
primjenjen je plan B: Bo{njaci }e biti istrebljeni drugim sredstvima, a s istim
ciljevima; nestat }e u miru, politi~ki, vojno, ekonomski, kulturno Jo{ neko vrijeme
}e postojati kao ustavna kategorija, ali je to ve} danas u mnogim segmentima tek
ikebana. Sutra ne}e biti ni ikebana.
NAGRA\IVANJE GENOCIDA: Dejtonski sporazum, autora Ri~arda
Holbruka, nagradio je zlo~ince. Tu je stvar posve jasna. Priznavanje Republike
Srpske je otvoreno legaliziranje genocida, poruka da se zlo~in i etni~ko ~i{}enje
isplate, ali, kad su usmjereni protiv muslimana. Isto vrijedi i za etni~ki o~i{}ene
dijelove zapadne Hercegovine, u kojima stoluje svehrvatska vlast. Njema~ka je
porazom u Drugom svjetskom ratu mogla izvu~i pouku i moralnu katarzu. Srbija i
Hrvatska nemaju nikakvog razloga da sumnjaju u isplativost svojih genocidnih
hegemonija. To {to }e {a~ica srpskih i hrvatskih zlo~inaca dobiti fasung od Ha{kog
tribunala, irelevantno je u odnosu na ustavnu kategoriju genocidnih tvorevina.
Napose, nelogi~no je da se proganjaju Karad`i} i Mladi}, a da njihovo zlodjelo `ivi
u Ustavu BiH. Ili te monstrume treba pretvoriti u slobodne gra|ane, pa nek {etaju
Sarajevom, ili treba ukinuti Republiku Srpsku. Jedno s drugim ne ide. U ovoj pri~i
je bitniji taj psihosocijalni faktor u Srba i Hrvata, koji je izgra|en na uvjerenju da se
zlo~in isplati. Taj faktor ve} godinama gradi genocidnu agresivnost ovih dru{tava
u odnosu prema Bo{njacima. Po{to je srpski i hrvatski narod u kriti~noj masi
primitivan, i zaostao, civilizacijski nedotesan, ne postoji mogu}nost svjesnog
opiranja nacisti~kim slastima i strastima. Me|unarodna zajednica je Dejtonskim
sporazumom Srbima i Hrvatima stavila do znanja da je validno kada se oni osje}aju
nadnacijama, nadljudima, kad kolju i protjeruju muslimane, ru{e d`amije, mlate
muslimansku djecu Ba{ zato agresija se nastavila! Srbi i Hrvati nisu zadovoljili
svoje nacisti~ke apetite, i ne}e, sve dok: ili ne nestane Bo{njaka, ili dok im se
silom ne objasni da ne mogu imati i{ta ve}a prava od svojih bo{nja~kih kom{ija.
Budu}i da im to nema ko silom objasniti, tragi~na pri~a se nastavlja
326

Dnevnik revolucije

BO[NJACI I PAM]ENJE: Kako objasniti nedopustiv odnos bo{nja~kog

naroda prema sopstvenom stradanju. U najzabitijim selima Republike Srpske
iznikli su ogromni spomenici srpskim oslobodiocima. U Prijedoru ili Bijeljini to su
ogromne spomeni~ke gromade, nalik na one iz Titovog vakta. Srbi umiju da ozna~e
mjesta genocidnih osvajanja, i da ih pri tome odjenu u oslobodila~ko zna~enje. I
Hrvati umiju, sa onim kri`a~ama. Bo{njaci, pak, nigdje ni{ta nisu ozna~ili. Tek
pokoja ~esma, plo~a, pokoja knjiga koja je nastala voljom autora, a ne strate{kim
opredjeljenjem bo{nja~ke zajednice. Gdje je muzej genocida ili holokausta, gdje su
nau~ni radovi, doktorati, filmovi, gdje su desetine romana koji su dosad trebali
biti ispisani? Za{to je to tako? Zato {to se Bo{njaci stide poni`enja koje im se
dogodilo! Bo{njaci su u Jugoslaviji svikli na ravnopravnost, makar i u iluziji. Osje}ali
su se gra|anima Evrope. Osje}ali su se Srbima i Hrvatima. I sad, odjednom, neko
ih kolje, protjeruje, poni`ava Bo{njaci danas ~eznu da se probude u vremenima
od prije agresije. Zato do mahnitosti, u kriti~noj masi, ponovo obo`avaju ekavsko
kukumakanje, slu{aju srbijanski folk, gledaju srpske serije, kupuju hrvatske i
slovena~ke proizvode. Sve ~ine kako bi stvorili iluziju da se genocid nije ni
dogodio. Gre{ka, tragi~nija od one koja je prethodila ovom genocidu, kada su
Bo{njaci isprali mozak od pam}enja genocida u Drugom svjetskom ratu. Ka`emo
tragi~nija jer je onaj sistem represijom sprovodio zaborav, a u ovom postoji
barem tra~ak vi{e slobode u kome bi bo{nja~ke i muslimanske institucije mogle
strate{ki djelovati na planu institucionaliziranja pam}enja. Trebalo je
institucionalno djelovati na razbijanju bo{nja~kog stida od genocida, na ubje|ivanju
Bo{njaka da se ne mo`e i ne smije bje`ati od onoga {to se dogodilo, jer je bijeg od
pam}enja najbolji put da se pro{lost ponovi.
OPTU@IVANJE ZA TZV. ISLAMSKI TERORIZAM: Nakon 11. septembra 2001.
Bo{njaci su postali `rtve specijalnog rata koji su srpski i hrvatski hegemonisti
pokrenuli s ciljem optu`ivanja Bo{njaka za tzv. islamski terorizam. Ra~unica je
prosta: bo{nja~ki kredibilitet `rtve najte`a je politi~ka smetnja legaliziranju s&h
separatizma; poni{tavanje kredibiliteta `rtve, i odslikavanje Bo{njaka kao prijetnje
evropskoj sigurnosti, vodi osloba|aju s&h genocidnih projekata od odgovornosti.
Uistinu, dogodilo se da Bo{njaci posljednje dvije-tri godine zapadnu u politi~ku
defanzivu. Da je kojim slu~ajem prije 11. septembra bio izgra|en sistem memorije
bo{nja~kog stradanja, Bo{njaci bi imali {ta ponuditi kao odgovor na ove optu`be.
Ovako, niti ima sistema, niti ima volje da se spremno do~ekaju razne propagandne
podvale. Jednostavno, u Bo{njaka to nema ko u~initi. Primjera je sijaset Kada
talijanski mediji objave da je u BiH danas 10.000 mud`ahedina koji ~ekaju da
ugroze evropsku bezbjednost, na to niko ne reagira, pa se la` ustoli~i na pijedestalu
istine. Ni SDA, ni Islamska Zajednica, ni Preporod, ni druge institucije koje zvani~no
ko biva brinu o Bo{njacima - definitivno nisu polo`ili historijski ispit zrelosti.
Mo`emo pri~ati {ta ho}emo, o tobo`njim zaslugama za me|unarodno priznanje i
odbranu RBiH, ali ovo su bili procesi koji nisu vo|eni strate{ki i sistemski, ve} su
bili plod spontanosti i nagona za opstankom. Prvi veliki izazov, kakav je s&h
strategija za satanizaciju Bo{njaka, pokazala je da Bo{njaci nemaju nacionalne
institucije kakve ima svaka samoodr`iva nacija na Svijetu.
POSTOJI LI IZLAZ: Postoji samo jedna ra~unica koju me|unarodna zajednica
stavlja iznad svojih lobisti~kih i krsta{kih afiniteta to je pravno slovo. Ako je po
me|unarodnom pravu ne{to definirano, ne postoji mogu}nost njegove redefinicije.
Dejtonski sporazum je privremeno rje{enje, dokle god postoji Tu`ba BiH protiv
SCiG za agresiju i genocid, kojom je mogu}e osporiti rezultate agresije ugra|ene
u ustavno bi}e BiH. Logi~no, me|unarodna politika u BiH se ravna prema
Dejtonskom sporazumu, jer je on jedino validno pravno slovo; sva rje{enja proizilaze
Dnevnik revolucije

327

iz logike podjele. Ako bi se kroz realizaciju Tu`be sru{io Dejtonski sporazum,

jedino validno politi~ko stanje u BiH bilo bi ono za koje su se izjasnili gra|ani RBiH
na Referendumu za suverenitet. Napose, to je jedino politi~ko rje{enje u BiH koje
ima legitimitet gra|ana. Sve drugo je proizvedeno agresijom i genocidom, i
me|unarodnim sau~esni{tvom u ubijanju Bosne.
Br. 107, 11. V 2004.

328

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Britanski metak za Karad`i}a

Britaniji i Srbiji treba mrtav Karad`i}.
@iv je isuvi{e opasan.
Tu~e iz {kolskog dvori{ta ~ovjeka prate ~itav `ivot. Ma kako da nam se
`ivoti rasporede, u in`injerske, pija~arske, {oferske ili doktorske krpice, u njima
ostaje pre{utni red koji je napravljen u djetinjstvu. Pamti se ko je koga izmlatio, i to
se osjeti kad se sretnemo. Ako si nau~io u {koli da nekog gleda{ s visoka, gledat
}e{ ga tako i poslije, i kad je on sudija, a ti tu`eni. Gledat }e te i on odozdo, makar
tre}im okom.
Otkud ova pri~a? Zato {to se politika evropskih dr`ava temelji na porazima
i pobjedama u birvaktilskim ratovima, ma koliko bila odjenuta u forme ujedinjenja
i ovovremenosti. Za{to bi neko pristao da gubi kapital koji je stekao u povijesti?
Bosanska tragedija je bila i ostala jedan od frontova na kojima se trenirao red iz
evropskog {kolskog dvori{ta.

Swackom lonccu
pocloppac
Britanska politika je genetski imperijalisti~ka. Njeno kolonijalisti~ko
naslije|e je uvjerava da je Bogom data da pravi red na Zemlji. Ona rovari po svim
kontinentima. Za nju bi bio poraz da mo`e lidere Saudijske Arabije pritiskati na
daljinskom, a da ne mo`e napraviti red u svome dvori{tu. Otud se Britanija suvereno
petlja u sve evropske bud`ake. Jer, ako izgubi suverenitet nad Evropom, izgubit
}e ga i drugdje.
Naslije|e Austro-ugarske monarhije, koja je profilirala kulturolo{ki entitet
srednjeevropskog kruga, odredilo je volju Njema~ke i Austrije da prve podr`e
suverenitet Slovenije, Hrvatske i Bosne. Britaniji je, ponovo, ostala Srbija.
Genocidna agresija Srbije na Bosnu i Bo{njake bila je vi{estruko pomagana od
britanske horde pregovara~a i lobista. Britanija je navukla i tupavog Franju
Tu|mana u rat protiv referendumske volje bh. Hrvata. Britanija je preko Hrvatske
u Bosnu uvezla oko 500 mud`ahedina, a onda poslala tv ekipe da uslikaju d`ihad.
Ba{ka sad {to su se me|u poginulim britanskim mud`ahedinima na{li i
neosune}eni kopti. Cilj je bio oljagati oslobodila~ku borbu ARBiH i oja~ati
velikosrpsku osvaja~ku poziciju, kako bi se makar pola Bosne zauvijek na{lo pod
britanskim patronatom. U protivnom, moglo se dogoditi da Bosna ostane u austrougarskom pa{aluku, van dometa britanskog nastojanja da se svakom loncu bude
poklopac.
Kako trenutno stvari stoje, Britanci su ostvarili sve {to su naumili. Njihova
podr{ka Karad`i}evoj hunti rezultirala je priznavanjem Republike Srpske. Korak
po korak, Britanci su postali civilni i vojni udavitelji dejtonske Bosne. U narednih
deceniju-dvije preostaje im jo{ da uni{te Bo{njake, i da Hrvatima za~epe usta sa
zapadnim dijelovima Hercegovine.
Dnevnik revolucije

329

No, prije toga, valja im redefinirati istinu o genocidnoj agresiji na Bosnu i

Bo{njake.

Only iz yednna baba-roga

Nema nikakve sumnje da su Britanija, Izrael i Amerika zemlje proleterske.
Dosad nam je bila nejasna izraelska podr{ka genocidnoj Srbiji. Ra~unali smo da bi
Jevreji morali prije suosje}ati sa bo{nja~kom `rtvom, nego podr`avati velikosrpske
ubice, ~ija je nakana identi~na onoj koju su imali Hitlerovi nacisti. No, Jevreji su
pametno razabrali da bi ih solidarisanje sa bo{nja~kim `rtvama genocida pomaklo
sa pijedestala de`urne planetarne `rtve. Otud su podr`avali velikosrpsku agresiju,
u svim segmentima, a naro~ito u onom koji se ti~e kamufliranja zlo~ina.
Na isti na~in, s istim ciljem, to je ~inila i Britanija, jer bi promocija Srbije,
kao jo{ jedne Njema~ke u Evropi, poremetila odnos izme|u Britanije, kao de`urnog
pravednika, i Njema~ke, kao de`urnog krivca. Osim toga, Srbija je britanski potr~ko,
pa se Britaniji ne rentira da svog malog me}e me|u historijske opomene. Srbija,
uz to, nije nikakva prijetnja evropskom tronu, a Njema~ka jeste. Zato Njema~ka
treba da ostane jedina planetarna baba-roga, kako bi se o Americi i Engleskoj
zauvijek pjevale proleterske pjesme. Bez obzira na podr{ku genocidnom Izraelu,
i na u~e{}e u genocidnim agresijama, poput ove u Iraku.
U evropskom kontekstu, Britanija i Izrael ~ine okosnicu nastojanja da se
valoriziranjem srbijanske genocidnosti ne naru{i njema~ka de`urna krivica. Ove
dvije zemlje su direktno zainteresirane za o~uvanje uspomene na Hitlerovu
Njema~ku. Klintonova Amerika je bila oslobo|ena od ovih ra~unica, ali ova,
fa{isti~ka, Bu{ova, hem ima direktni interes da kazni njema~ko protivljenje
okupaciji Iraka, hem ima obavezu da podr`ava britansku i izraelsku politiku. Kad
se tome doda i marketin{ka potreba, pritisnuta s&h interesima, da se od Bo{njaka
prave tzv. islamski teroristi, onda se osloba|anje Srbije od krivice ispostavlja kao
apsolutna intencija.

Rentability ybistwo
Obaranje Tu`be BiH protiv SCiG je najkra}i put da se za{titi Njema~ka iz
Nurnberga. Bo{nja~ko vo|stvo je ucijenjeno za kriminal, ali i za tzv. ratne zlo~ine,
i otud ne smije potencirati Tu`bu. Druga prijetnja je mogu}nost da se Radovan
Karad`i} pojavi pred Ha{kim tribunalom. Ni njemu ne bi ginula presuda za genocid.
On je neugodan svjedok. On ne samo da bi otkrio upletenost britanske politike u
genocid u Bosni, ve} bi zauvijek posvjedo~io da je Srbija izvr{ila genocidnu agresiju
na Bosnu i Bo{njake.
Zato bi britanske snage u BiH mogle likvidirati Radovana Karad`i}a. Ako
budu u prilici. A loptu bi im mogli nabaciti Srbi. I njima se vi{e rentira mrtav
Karad`i}.
Br. 108, 25. V 2004.

330

Dnevnik revolucije

HDZ-ove bombe

Ezan kao dernjava i zavijanje pasa

O~ito je da iza teroristi~ke prijetnje o ru{enju
svih d`amija u Vitezu stoji HDZ, ali policijski organi
politi~ki taktiziraju u strahu da istini pogledaju u o~i
i da pritvore lokalne mo}nike
Iako Bo{njaci iz svih krajeva BiH hrle u megamarket FIS Vitez, gdje se
snabdijevaju od glave do pete, i ostavljaju ogromna finansijska sredstva, situacija
u ovom gradi}u pod nezvani~nom tzv. herceg-bosanskom upravom je debelo
zabrazdila u segregaciju Bo{njaka. Zapravo, izgleda da se nikada nije ni promijenila
u odnosu na pozicije koje je vojna hunta Mate Bobana ostvarila u vrijeme agresije.
Privid da je Vitez otvorena i neoptere}ena trgovinska zona, u kojoj niko nikog ne
pita za naciju, sru{en je prijetnjom koja je u pismenoj formi stigla na ruke
predsjedavaju}eg Op}inskog vije}a Vitez Muhameda Rehibi}a.

Vjerski primitivizam
Naime, grupa anonimnih mje{tana hrvatske nacionalnosti je zaprijetila da
}e sve d`amije u Vitezu, sa ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom, biti sravnjene sa
zemljom, ukoliko do 11. narednog mjeseca, ne prestane dernjava sa d`amija.
Mogli bi pomisliti da iz grupe mje{tana hrvatske nacionalnosti stoji, recimo,
jedan {ovinisti~ki nastrojen Hrvat. Ovaj potpis ispod anonimnog pisma ne mora
zna~iti ni{ta, pa se ni pismo ne bi moralo tretirati kao relevantan izraz mi{ljenja
ve}inskog hrvatskog stanovni{tva. Ko god da stoji iza anonimnog pisma, napisanog
na tri stranice, o~ito je da prema Bo{njacima i islamu ima krsta{ki, apartheidski,
genocidan odnos. Kazati da je ezan, kao muslimanski poziv na molitvu dernjava,
samo je dno primitivizma. Nazivati ma ~iju molitvu Bogu dernjavom svjedo~i,
prije svega, o odro|enosti od ma koje vjere tog uma koji ne razumijeva da je Bog
jedan, svima, i da ga Bog, i kad mu se ~ini da je samo njegov, poziva na ljubav,
pra{tanje, toleranciju. Pozivanje na mr`nju, u ime Boga, zapravo je bogohuljenje i
Boga i vjere. Jednako bi vrijedilo da je neko, u ime Bo{njaka, u Sarajevu, Tuzli ili
Bugojnu, tra`io da se uti{a dernjava zvona.
Ovo hrvatsko bla}enje ezana podsjetilo nas je na jedan sli~an doga|aj u
kome su neki Srbi ezan poistovijetili sa zavijanjem psa. Prije ~etiri godine Tuzla je
ugostila delegaciju Novog Sada, u kojoj su bili i novinari, koji su po povratku
napisali morbidnu reporta`u o Tuzli, u kojoj su na uliziva~ko gostoprimstvo Tuzlaka
uzvratili onako kako su odgojeni. U reporta`i, izme|u ostalog, pi{e: [etamo dalje.
Rashla|ujemo se vodom sa gradske ~esme, kad se odjednom malim trgom prolomi
glas hod`e sa obli`nje d`amije: Uauuauuu! Zamalo da svi trkom pobegnemo! Uz
ovaj dio teksta zaka~ena je fotografija ~esme, sa potpisom: U deset do pet sa
d`amije se javio hod`a, {to bi trebalo da je nekakvo ~udo, valjda samim tim {to se
sa d`amije javio hod`a koji zavija kao pas. Pored ovoga, novosadski novinari su
pravili {prdnju i sa tragedijom na Kapiji.
Dnevnik revolucije

331

Ova dva doga|aja nas uvjeravaju da se i u hrvatskom i u srpskom

nacionalisti~kom primitivizmu na isti na~in do`ivljava muslimanska molitva: sa
ironijom, podsmjehom, gnu{anjem, nipoda{tavanjem, netrpeljivo{}u. Za jedne je
ezan dernjava, a za druge onomatopeja zavijanja psa.

Providna koincidencija
Dakako, ovi incidenti ne bi zaslu`ivali {iru pa`nju da iza njih ne stoje
institucionalni predstavnici srpskog i hrvatskog naroda. Zvani~na delegacija iz
Novog Sada koja je 2000. godine posjetila Tuzlu nije direktno potpisala ovaj
skandalozni tekst, ali jeste odabrala novinare koji }e po povratku u Novi Sad
napisati reporta`u. Odabirom novinara koji o ezanu razmi{ljaju kao o zavijanju
psa, delegacija Novog Sada je zapravo podr`ala blasfemiju nad tuzlanskim
svetinjama.
U slu~aju Viteza stvar je jo{ o~itija. Naime, sa istim zahtjevom, ali bez
prijetnje, na sjednici Op}inskog vije}a Vitez, istupili su vije}nici HDZ-a. Oni su
prosvjedovali zbog glasnosti ezana, tvrde}i da to iritira gra|ane hrvatske
nacionalnosti. Ono {to u legalisti~kim okvirima nisu smjeli re}i za op}inskom
govornicom, o~ito su, dva dana prije, preto~ili u anonimno pismo, u kome se
poru~uje: Ukoliko dernjava sa d`amija ne prestane bit }emo prisiljeni da
poduzmemo nasilni~ke mjere.
Kada se zna da je u razmaku od dva danas stiglo pismo, u kome se prijeti
izvr{enjem teroristi~kog akta, odnosno, i da su vije}nici HDZ-a javno predlo`ili
sti{avanje ezana onda, uistinu, paradoksalno zvu~i informacija da je Policijska
uprava Travnik pokrenula istragu o ovom slu~aju, koja je u toku. [ta se ima
istra`ivati ne{to {to je bjelodano? Da je vremenski razmak izme|u ova dva zahtjeva,
jednog teroristi~kog i jednog legalisti~kog, recimo, pola godine, pa da se i nekako
svari filozofija policijske istrage. Me|utim, u situaciji gdje je teroristi~ka prijetnja
stigla danas, a gdje se za dva dana HDZ pojavio sa ubla`enom varijantom istog
zahtjeva ne bi trebalo da postoji ikakva dilema. Smije{no je pretpostaviti da su
se vije}nici HDZ-a onako, sami od sebe, dosjetili da od predsjedavaju}eg Vije}a
Muhameda Rehibi}a zatra`e isto ono {to su tra`ili anonimni Hrvati, dodu{e, uz
prijetnju ru{enja svih d`amija, i uz uvredu da je muslimanska molitva deranje.
Budu}i da se radi o opasnoj teroristi~koj prijetnji, ~ija bi realizacija dovela
do nesagledivih posljedica, policija ne bi smjela politi~ki taktizirati, skrivaju}i
vinovnika pod floskulama tipa istraga je u toku.
Da je kojim slu~ajem SDA kreirala ovakvu teroristi~ku prijetnju, mnogi bi
ve} bili iza re{etaka. Bo{nja~ki kadrovi su se zatvarali i bez ikakvih dokaza, tek
na osnovu klevete, a kako bi se tek zatvarali kad bi postojala i jedna indicija o
njihovoj umije{anosti u ma kakav terorizam. Hrvati su tu, pak, u povla{tenom
polo`aju. Jednostavno, usta{ki terorizam vi{e nije moderan. Moderan je onaj,
holivudski, tzv. islamski.
Br. 108, 25. V 2004.

332

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Ira~ki requiem
Stotine bh. gra|ana odlaze da kao pla}enici
slu`e u ameri~kim okupacionim snagama u Iraku.
Vjeruju da }e se vratiti s gomilom para.
Da je ovo kockanje sa `ivotom tako isplatno,
kajmak sigurno ne bi kupili bh. gra|ani,
ve} gra|ani Amerike i Evropske unije.
Ovih dana sam dvojicu dragih ljudi ispratio u Irak. ^ar{ijska djeca. Odrasla
na asfaltu. Golobradi su 92. uzeli pu{ku. Poslije rata su se poku{avali sna}i. Jedan
od njih se o`enio, dobio dvoje djece, nekako kupio stan~i}, radio kod raznih
privatnika. Drugi se upravo vjerio, ko biva, o`enit }e se uskoro, a onda je odlu~io
da ode.
Bi}e da im je dokundisalo sastavljanje kraja s krajem, pa ko vele, stavit
}emo glavu u torbu godinu dana, a ako glavu izvu~emo iz torbe, sunce }e nas
obasjati. Golema je godina. Golemi su dani kad se pita{ ho}e{ li sutra{nji do~ekati.
Golemo za njih. Golemije za njihove, koji ih ~ekaju, a ne znaju ho}e li ih ikad vi{e
vidjeti.

Taynne dushinne odaye

Re~e mi `ena da je Gula stigao do Amerike, a odatle }e u Irak. Zvala je
Gulina `ena, njena {kolska prijateljica. Ka`e da je Edina, k}erka im, cijeli dan
preplakala za ocem. Edini su ~etiri godine. Sinu, Tariku, tek dvije. Potresle su me
suze male Edine. Sjetio sam je kako se na onih nekoliko porodi~nih sijela Edina
gnijezdila u o~evom krilu, kako ga je zadirkivala, {alila se, iskazivala nepregledno
i neupitno bogatstvo ljubavi prema ocu. Gula je tada pri~ao kako nedjeljom najvoli
pro{etati sa Edinom na }evape, pa u kafi}, da on popije kahvu, a Edina sok. Onda
se vrate ku}i, gdje sve ~etvero sjednu za sto i ru~aju. Ova je pri~a okon~ana.
Narednih godinu dana, a mo`da i cijeli `ivot, Edina }e oca ljubiti na fotografijama.
Njene suze }e se preseliti u tajne du{ine odaje, u kojima }e snivati i mirisati o~ev
zagrljaj.
Ko zna kako je Guli. Valjalo je izljubiti djecu, `enu, okrenuti se, i oti}i.
Valjalo je sjesti u avion i odozgo pogledati svijet na koji se mo`da ne}e vratiti.
Takva `rtva mo`e biti samo plod neizmijerne ljubavi. Vidio sam to i prije Jednom
smo sijelili. Gula je od tog svog privatnika do{ao kasno. Mrtav umoran. Sklapaju
mu se o~i. On sjedi. Djeca se veru po njemu, jedno za vratom, jedno na krilu,
po`elili ga. On sjedi. Zavalili smo sijelo do pono}i. On }e sutra ustati i riljati do
uve~e. Valjda zbog one nedjelje kad }e osjetiti puninu o~instva.
Haman je Guli dokundisao `ivot u gr~u. Ako se uspije `iv vratiti iz Iraka,
imat }e oko 100.000 maraka u{te|evine. Lak{e }e disati. Imat }e slobodu da bude
s djecom koliko mu volja. Mo`da }e kupiti kakvu trafiku, otvoriti sitan biznis, i
`ivjeti kao svoj gazda. A ako se ne vrati?
Dnevnik revolucije

333

Is not zackonn swe what sya

U pri~i o ovom drugom ahbabu koji je oti{ao u Irak nema literarnih
elemenata. Mo`da tek to {to }e mu se otac i mati sikirati kad na vijestima ~uju da
su u Iraku pobijeni neki ljudi, pa }e se sutradan {trecati na svaki telefonski poziv,
o~ekuju}i grdnu vijest. Ili to {to je on jedan od hiljade bosanskih momaka koji ne
mogu da sviju porodi~no gnijezdo jer jedva da imaju para za sebe, a kamo li za
troja ili ~etvera usta. Bez 200 maraka mjese~no, za pelene, mlijeko, hapice i sl., ne
mo`e se podizati dijete. A gdje je sve ostalo! Zato }e i ovaj ahbab krenuti u lov na
svojih 100.000 maraka, ne bi li, ako pre`ivi, mogao oformiti porodicu.
Preko njih sam saznao da je jo{ mnogo mladih ljudi oti{lo iz na{eg grada da
slu`e u ameri~kim okupacionim snagama. To {to ne}e dr`ati pu{ku u rukama, ve}
biti u pozadinskim slu`bama, za ira~ke oslobodila~ke snage ne zna~i ni{ta. Oni }e
ih ubiti, ako im do|u na ni{an. Ira~ani na to imaju pravo. Oni brane svoju zemlju.
Kao {to na{i ljudi brane pravo svojih porodica na dostojanstven `ivot, ali, kao
pla}enici, kao stuhe, u jednoj okupatorskoj i zlo~ina~koj ma{ineriji.
Do{li smo do moralnog pitanja. Kakva je razlika izme|u 100.000 maraka
koje se zarade u be{~asnoj okupaciji Iraka, i recimo, 100.000 maraka koje se
zarade na dilanju droge, plja~kanju, i sl.? Postoji samo jedna razlika: ameri~ki
zlo~in nad Irakom je silom upakovan u logotip legaliteta i demokratije. ^udnog li
~uda, pa i Izrael po nekakvim zakonima okupira palestinske teritorije i ubija
palestinske civile! Nije zakon sve {to sija! Na{i bi ljudi mogli razumjeti haramsku
su{tinu pare koja je uzeta u zlo~ina~kom pothvatu.
Ali, za{to bi to na{i ljudi razumjeli? Za{to bi susprezali svoje nagone za
opstankom? Pa i oni su `rtve zapadne plja~ke, kriminalne privatizacije i svekolikog
tla~enja bosanskih sudbina! Djeca koja su odrasla u blagostanju, danas su zreli
ljudi koje je Zapad bacio u egzistencijalni o~aj, i koji se iz o~aja poku{avaju i{~upati
ulaskom u krug zla. Du{u }e prodati |avolu za socijalno vlasni{tvo nad svojim
`ivotima. Faustovska pri~a.

Shupack in America
Bosna je leglo paradoksa. U ovoj pri~i, prezirem odlaske u Irak, ali i
razumijem ahbabe koji se tako bore za socijalni spokoj svojih porodica. Glasam za
ameri~ki poraz, za ira~ku pobjedu, ali se Bogu molim da ne nastradaju moji prijatelji,
koje je `ivot nagonio da se pridru`e ameri~kim okupatorima. Svoje ahbabe ne
mogu osuditi, jer znam da su tri godine, na prvim linijama, branili bo{nja~ko pravo
na `ivot, jer znam da oni znaju kako igraju ulogu ~etnika i usta{a u ira~kom ratu,
jer znam da se gnu{aju ameri~ke politike, jer znam da su njihovi `ivoti toliko
obesmi{ljeni u dejtonskom, plja~ka{kom haosu, u divljem kapitalizmu, da im je
borba za socijalni opstanak bitnija od moralnih pjesmica, od kojih se ne mogu
nahraniti djeca.
Za Edininu du{u bosanski paradoksi nemaju nikakvog zna~enja. Edina ho}e
svoga tatu. Ho}e to i ira~ka, britanska i ameri~ka djeca. Kamo sre}e da se onaj
shupack u Americi nije nikad ni rodio.
Br. 109, 8. VI 2004.

334

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Porobljavanje rije~i
Plan Lagumd`ijine hunte je da preko montiranih procesa protiv
novina i novinara i enormnih nov~anih kazni pogu{i slobodne
medije u Sarajevu
Svijet skapava u totalitarnoj stvarnosti. Savr{enijoj od Staljinove. Brutalnijoj
od ~etni~ke i usta{ke. ^ovjek je postao prognanik. [ta vrijedi intelektualni otpor
kad je fa{isti~ka datost neuni{tiva? Evropska javnost je saglasna da je Izrael
najve}a prijetnja miru. Pa {ta! Izrael dr`i najve}i i najkrvaviji konc-logor u historiji
~ovje~anstva. Palestinci se ubijaju sa manje su}uti nego psi. Amerika se izrodila u
centri{te zla. Znamo.
Bosna je na ovoj karti zlografije tek provincijalni ~viljak, osu|en na
porobljeni{tvo. Glasovi razuma i dostojanstva nemaju nikakvu te`inu. Izuzev u
nakanama ovda{njih cionisti~kih vazala koji izmi{ljaju povode da se slinavo
dodvore svojim sotonskim idolima. Otud se u Bosni sprovodi hajka na misao.

Wazzall of wazzelyn
Glavni vazelinski vazal Zlatko Lagumd`ija je u vi{e navrata govorio o potrebi
sankcioniranja novinara koji ne misle totalitarnom tintarom. Konkretno, on je
optu`io novinare za aferu dr`avni udar. Zanimljivo, manje su mu bitni dr`avni
funkcioneri, ~elnici FOSS-a, koji su su plasirali sporni materijal i ustvrdili da se
radilo o poku{aju dr`avnog udara. Zar mogu novinari biti odgovorni za preno{enje
i komentiranje stavova dr`avnih funkcionera? U demokratskom ambijentu ne
mogu, ali u ambijentu koji te`i kontroli misli i javne rije~i mogu. Lako }e se
u{utkati neposlu{ni dr`avni funkcioneri ako razumiju da je ubijena sloboda javnog
govora. Mo`e{ misliti {ta ho}e{, ali u zatvoru svoje glave. Zalud ti htijenje da
uka`e{ na nepravdu, propuste, nezakonitost, ako to nema{ gdje re}i. Otud je
operacija porobljavanja javne rije~i klju~ni korak u totalitarnom ovladavanju svim
segmentima politi~kog prostora.
Zanimljivo, ovakav }e stav prema aferi dr`avni udar gotovo pola godine
poslije ponoviti pravosu|e u Sarajevu. Mogao je Munir Alibabi} tu`iti koga ho}e
zato {to je prislu{kivan, ali pravosu|e nije smjelo pristati da okrivi novinare zbog
objavljivanja tvrdnji dr`avnih funkcionera. Alibabi} je tu`io odabrane novine i
novinare koji su prenosili stavove iz FOSS-a. Dakako, Mund`e nije tu`io Slobodnu
Bosnu ili FTV koji su tako|e objavljivali iste materijale, ali s drugom porukom.
Kakva je razlika? Oni koji su prenijeli poruku ~elnika FOSS-a da se radi o podrivanju
ustavnog poretka, {to je nespretno nazvano dr`avnim udarom krivi su, a oni koji
su tarlahali dr`avnim tajnama i tvrdili kako se ne radi o dr`avnom udarom, nisu ni
tretirani. To nam kazuje da krivica ima ideolo{ki karakter. Alibabi}u i pravosu|u
nije sporno objavljivanje dr`avnih tajni, ve} ideolo{ka obojenost stava. No, taj stav
je proistekao iz poruke dr`avnih funkcionera! Suludo je kriviti novinare {to
obavljaju svoj posao. [ta su trebali? Ignorirati javno obavje{tenje FOSS-a i njegovih
Dnevnik revolucije

335

~elnika da je neko pripremao dr`avni udar?! Kakvo bi to bilo novinarstvo?

Ideolo{ko. Ono kakvo se upravo stvara.

Golloguzzy otock
Reforme Krivi~nog zakona su tempirane kao pravni okvir za proganjanje
nepodobnih novina i novinara. U zadnjih deset godina nije bilo toliko tu`bi, presuda
i nov~anih kazni za tzv. klevetu kao u posljednjih nekoliko mjeseci. Ideologizirano
pravosu|e obavlja svoju reformiranu funkciju: nemilosrdno ka`njava nepodobne
novine. U ovoj hajci na slobodu govora ne}e stradati policijski bilteni iz
Kara|or|eva, niti medijski giganti; stradat }e mediji koji se ne uklapaju u
ideologiziranu sliku Bosne, uglavnom oni koji jedva opstaju na tr`i{tu. Recimo,
kad se sa ra~una jednog magazina otme 20.000 KM, to je bezmalo mjese~ni prihod
ove novine; novinari ne}e dobiti plate, ne}e se platiti ra~uni Sa jo{ jednom
takvom otima~inom, magazin }e se ugasiti. Prema obavje{tajnim informacijama
iz krugova bliskih Lagumd`ijinoj hunti, planirano je da se na ovaj na~in do kraja
godine pogase slobodni magazini u Sarajevu Ako se ostvari ovaj monstruozni
plan, Sarajevo }e prekriti mrak jednoumlja, straha i terora. Za Goli otok se opet
godinama ne}e ni{ta znati.
Pravosudna mafija ne}e uni{tavati samo novine. Stradat }e i novinari i
njihove porodice. Kad sud odre`e da neki novinar ima biti ka`njen sa 5000 maraka,
ili da }e mu u toj vrijednosti biti zaplijenjena imovina iz ku}e, to je kazna koja
uni{tava `ivot. Pogotovo `ivot ovih `igosanih novinara, koji jedva sastavljaju kraj
s krajem. Ba{ka je poni`enje, pred djetetom, kojemu ljudi u ko`nim mantilima
odnose djetinjstvo i vjeru u instituciju oca. Ba{ka je spoznaja da zbog mi{ljenja
ostaje{ bez kompletne imovine, onako kako su nakon Drugog svjetskog rata od
komunisti~kih hajvana uni{tavani narodni neprijatelji.

S(a)wrshenn zllochin
Reformirani komunizam u pravosu|u je posebno rigorozan prema
nacionalizmu. Da je bogdom. Primjerice, Mile Stoji} nas tu`iti zato {to smo kazali
da njegovo proganjanje tzv. azijatskih rije~i ima nacisti~ki karakter. Mi }emo platiti
kaznu za klevetu, a ne}e je platiti Stoji} zbog svog lingvisti~kog rasizma. Valjda bi
javni tu`itelj trebao reagirati na ove opasne gluposti, a tek onda mi. No, tu`itelj
nije tu da i{}eruje pravdu, ve} nepravdu. Sud je tu da re`e kazne novinama koje
konstatiraju odre|ene pojave, a ne onima koji te pojave proizvode. Sve ovo je isto
kao kad bi novinar odgovarao za ubistvo jer je pisao o ubistvu, a na osnovu tu`be
koju je podnio ubica.
Ovaj isprogramirani zlo~in re(de)formiranog sistema protiv slobode govora
je savr{en. Te{ko je vjerovati u njegov neuspjeh. Ovo zlo, s po~etka teksta, {ire je
od na{ih mogu}nosti.
Br. 110, 22. VI 2004.

336

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Lepi ~etnik na ~elu Srbije

Za nas bi bilo produktivnije da je na ~elo Srbije do{ao radikal
Tomislav Nikoli}, jer bi on afirmirao istinu o genocidnoj agresiji,
nego li na{minkani ~etni~ki sin Boris Tadi} koji }e zlo~ina~ku
su{tinu sakriti iza demokratskih fraza
Sin jednog od najve}ih velikosrpskih zlikovaca, jednog od kreatora
genocidne agresije na BiH, koautora Memoranduma SANU i prvog saradnika
svesrpskog sveoca Dobrice ]osi}a, akademika Ljubomira Tadi}a postao je
predsjednik Srbije. Boris Tadi} je kopija Zorana \in|i}a: lep, bel, sed, svetski...
Borisovi govori nam ni{ta novo ne govore. [upljiranje. Velikosrpsko.

Werrglay breeee srpscky

Suluda je euforija sa kojom je na{a javnost podr`avala kampanju i do~ekala
pobjedu Borisa Tadi}a. U toj euforiji su plasirane safunske nebuloze, poput one:
Ro|eni Sarajlija na ~elu Srbije. Imao je taj ro|eni Sarajlija hi~me godina da poka`e
ljubav prema svome rodnom gradu, ali to nikad nije u~inio. Mogao je Boris Tadi}
do}i u svoj opsjednuti rodni grad, da dadne podr{ku Sarajlijama, da osudi genocidnu
agresiju, mogao je u~initi bezbroj stvari kojima bi posvjedo~io vezanost za Sarajevo
i distanciranost od velikosrpskog zlo~ina. Ali, nije. Kakve onda veze ima {to je
ro|eni Sarajlija na ~elu Srbije. Nikakve. Takva eufori~na formulacija samo je u
funkciji produbljavanja na{e mutavosti, ranjivosti, zagubljenosti, jer nam sugerira
da ovog ~etni~kog sina prihvatimo kao Sarajliju.
Dejtonska Javna rtv ku}a se direktno uklju~ila u Borisovu kampanju, pa je
no}-dvije prije izbora emitirala intervju s njim. Po ovoj ekskluzivi bi se dalo zaklju~iti
da je Boris bio na{ favorit. U protivnom, isti bi tretman imao i njegov protukandidat
Nikoli}. No, Borisov intervju je pismenim gledateljima mogao predo~iti koga to
podr`avaju bosanske tajne sile. Kroz gadno obilje demokratskih i pacifisti~kih
fraza Boris je posvjedo~io da je jedan pametan, glavit, de~ko, koji mo`e pri~ati do
sutra. [ta god da ka`e, isto zvu~i. Vergla. Srbija je za integracije, regionalizacije,
prosperitet, itd. Me|utim, na jednom pitanju Boris je pokazao svoju ~etni~ku su{tinu.
Rije~ je o Tu`bi BiH protiv SCiG. Njegov je stav da Tu`ba optere}uje odnose dvije
zemlje. On je ponovio sve ono {to u posljednju godinu dana, otkad je Tu`ba u {pici,
govore svi srpski politi~ari, i s ovu, i s onu stranu Drine. Po tom velikosrpskom
diskursu ispada da je BiH glavni ko~ni~ar normalizacije odnosa. Jer, pobogu, da
nema Tu`be, sve bi bilo lepo. A to {to u toj lepoti ne bi bilo 200.000 bosanskih
`ivota, milion raseljenih, i oko 100 milijardi dolara vrijedne oplja~kane i uni{tene
bosanske imovine nije ni bitno. Puj pike ne va`i. A {ta bi Boris rekao da mu neko
pobije familiju i oplja~ka imovinu? Sve se pla{imo da bi mu oprostio, u ime
normalizacije odnosa.
Tu`ba je kontrolna ta~ka na kojoj se mo`e detektirati odnos svakog srpskog
politi~ara prema suverenitetu BiH, prema istini o agresiji i genocidu, napose,
Dnevnik revolucije

337

prema moralnom zdravlju srpskog naroda. Srpski politi~ar koji negira odgovornost
Srbije za genocid u BiH, time negira i ljudske i bo`ije zakonitosti, jer podr`ava
neka`njivost zlo~ina i njegovu legalizaciju. Boris Tadi} je, na `alost, ba{ takav.
Jedan od istih.

Leppo odellow a chetnicko tellow

Novi Predsjednik Srbije zna da rije~i ne ko{taju ni{ta, a da bi realizacija
Tu`be Srbiju ukopala i u povijesnom i u ekonomskom smislu. Srbija bi, kao dr`ava
koja je u jednom komadu svoje povijesti sprovodila genocid, decenijama kihala
{tetu koju je nanijela Bosni i njenim ljudima. Zato Boris tarlaha prazne rije~i o
demokratiji i saradnji. La`! Jer nema demokratije bez krivi~ne i materijalne
odgovornosti svakoga ko je ~inio zlo! Te rije~i, bez djela, za {tetu koju je pretrpjela
Bosna, ne zna~e ni{ta. Kakva izvinjenja i kakvi bakra~i! @ivi se od pravde, od
namirivanja dugova, od jednakopravnosti zlo~ina i kazne. Ako Boris smatra da
Srbija mo`e po~initi agresiju i genocid, a da za to ne treba odgovarati, onda je on
tek u{minkana verzija Slobodana Milo{evi}a ili Radovana Karad`i}a. Kao {to je
to bio i Zoran \in|i}.
Zapadna demokratija je u~ahurena u formalizmu. Izuzev kad su u pitanju
pare. Kod para, nema foliranja. Mafija{ki. Sve drugo mo`e biti crvoto~ina, ali nek
ima lijep izgled. Mir u BiH lijepo li~i, pa {to bi se sad neko handrio hapse}i ratne
zlo~ince. Srbija lijepo izgleda kad sama sebe zove demokratskom, pa {to bi se sad
neko mu~io oko su{tine. Bitna je {minka. Tako je i pokojni srbijanski premijer
\in|i} imao lepo odelo, a ~etni~ko telo. Tako }e i predsednik Boris zadovoljiti
ukuse ~ak i na{ih za~epljenih u{iju, jer lepo pri~a, iako velikosrpska su{tina ostaje
ista.

Psis coyi su love to shinter

U ovoj pri~i nije sporan Boris, kao sljedbenik ideologije svog oca Ljube. On
nema {ta drugo povu}i iz porodice osim o~evih ~etni~kih stavova, koji su se i prije
neki dan opetovali kroz izjavu da su Srbi nepravedno anatemisani kao narod
koji je uvek u svojoj istoriji pravio zlo~ine. Srbi su bili, ko fol, anatemisani i prije
1991., pa su u ime ugro`enosti po~inili masovne zlo~ine, koje `ele zaboraviti u
ime normalizacije odnosa.
U ime oca, i sina, Srbija nastavlja putem za{tite zlo~ina. Dodu{e, za nijansu
pametnije, jer taj zlo~in ne}e biti razgoli}en, kao u varijanti da je pobijedio radikal
Tomislav Nikoli}. S obzirom na na{u spremnost da vjerujemo u rije~i, a ne u djela,
za nas bi radikal Nikoli} bio korisnije rje{enje. Jer, njegove zlorije~i zra~e
zlodjelima.
U ovoj pri~i, dakle, problemati~ni smo mi. Ko nas pogladi po glavi, dadnemo
mu glavu. Ko psi. [interu.
Br. 111, 6. VII 2004.

338

Dnevnik revolucije

Tuzla na udaru velikosrpskih skeleta

Vazda taze kosti cara Laze

Ono {to su pred po~etak agresije bile mo{ti cara Lazara, koje su
nosane po cijeloj Jugoslaviji, to su danas spomen-plo~e koje
Karad`i}evim sljedbenicima slu`e za stvaranje incidenata, jer ih
poku{avaju postaviti na lokacije za koje la`no tvrde da su bile
mjesta masovnih zlo~ina nad Srbima. Tako su tvrdili da je u Kasarni
Viktor Bubanj u Sarajevu ubijeno 2500 Srba, iako nemaju ni jedno
ime navodno ubijenog Srbina, jer ovoj kasarni niko nije ni ubijen.
Tako danas tvrde da je u Tuzli bilo 27 konc-logora za Srbe, iako u
Tuzli, u toku agresije, nije ubijen ni jedan Srbin. Izuzev od
srpskih granata sa Majevice i Ozrena. Tako su izmislili da }e se u
fabrikama soli u Tuzli i sode u Lukavcu spaliti stotinu srpskih
skeleta, iako u ovim fabrikama nema ni weso-pe}i, a kamo li
krematorija.
Izvje{taj Komisije za Srebrenicu i televizijsko obra}anje predsjednika RS
Dragana ^avi}a, u kome je priznao srpsku odgovornost za genocid u Srebrenici
rezultat su ucjene. Niti bi Vlada RS formirala Komisiju za Srebrenicu, niti bi istina
o Srebrenici ikada ugledala svjetlo srpske javnosti, niti bi predsjednik RS-a uzeo
Srebrenicu u usta, da nije bilo odlu~nog, vi{emjese~nog, raznolikog pritiska
me|unarodne politike u BiH na vlasti manjeg entiteta. Dakle, srpska istina o
Srebrenici nije rezultat srpske volje, a time ni srpske katarze, ve} prakti~an potez
za izbjegavanje sankcija. Brojni dokazi o odgovornosti SDS-a za finansiranje i
organizaciju za{tite Radovana Karad`i}a, kao i ostalih zlo~inaca, te upletenost
entitetskih vlasti u poslove koji se kose sa Dejtonskim sporazumom, prijetili su da
sa politi~ke scene izbri{u SDS, a mo`da i Republiku Srpsku. Otud je ^avi}evo
opredjeljenje da poklekne pred ovim pritiscima racionalan izbor, jer sve ostaje
kao {to je i bilo, a izgovorene rije~i odlaze nizvodu.
Karad`i}eva politika, na kojoj je temeljena i na kojoj funkcionira RS, nema
se namjeru mijenjati. O tome svjedo~e paralelne aktivnosti koje su intenzivirane
na izmi{ljanju navodnih bo{nja~kih zlo~ina nad srpskim civilima. Na udaru
velikosrpskih guslara na{la se Tuzla, grad u kome u toku agresije nije stradao ni
jedan Srbin. Izuzev od srpskih granata sa Majevice. ^ak {ta vi{e, Srbi su u Tuzli
bili za{ti}eni ko spomenici, jer su slu`ili za dokazivanje i prikazivanje multietni~kog
sklada. Dodu{e, sli~an su status imali i mnogi Hrvati, koji su se bavili konkretnim
poslovima {vercom iz tzv. Herceg-Bosne.

Va{er velikosrpskog
nemorala
Ve} nekoliko mjeseci na tuzlanskom groblju Trnovac traju iskopavanja
nekakvih posmrtnih ostataka. Srbi poku{avaju dokazati da su tu pokopani ubijeni
srpski civili. Svakodnevno su policijske patrole de`urale pred grobljem, valjda u
Dnevnik revolucije

339

o~ekivanju da bi se mogao neko pojaviti da ometa rad traga~a za srpskim kostima.

Svima je jasno da je rije~ o jo{ jednom srpskom teatru apsurda, jer se na Trnovcu,
niti bilo gdje u Tuzli, ne mogu prona}i posmrtni ostaci ni jednog Srbina koji je
tobo`e ubijen u ovom gradu. Ipak, institucije sistema su du`ne po{tivati zahtjeve
tih nekakvih komisija iz manjeg entiteta koje ko fol tragaju za nestalim i ubijenim
Srbima. Du`ne su ^im obezbijediti uvjete za rad, policijsku za{titu i sve drugo {to
je obezbje|eno ekipi Amora Ma{ovi}a. No, Amorova ekipa, maltene, gdje god
zabode lopatu prona|e masovnu grobnicu, iz koje ekshumira posmrtne ostatke
bo{nja~kih civila, djece, `ena i staraca, sa rukama svezanim `icom, sa prostrijelnim
ranama na potiljku
S jedne strane imamo surovu stvarnost, o kojoj svjedo~e stotine masovnih
grobnica i hiljade tijela `rtava genocida, a s druge, jedno jeftino, zlo~ina~ko pozori{te
koje uop}e ne osje}a stid zbog upornog mla}enja prazne slame, jer srpska lopata
nije nigdje na{la ni jednog zakopanog Srbina. Svjesno pravljenje cirkusa od
sopstvenih `rtava pokazuje moralni ponor velikosrpske politike. Time se skrnavi
pijetet prema `rtvama koje je srpski narod prolumpovao u odanosti zlo~ina~koj
politici Milo{evi}a i Karad`i}a. Umjesto da te `rtve budu pam}ene kao cijena
gluposti, doga|a se da i one nestaju u teatru zlo~ina i nemorala velikosrpske
politike. Logi~no, politika koja je spremna izmi{ljati tu|e a ignorirati svoje zlo~ine,
te prekopavati groblja na kojima zna da ne mo`e ni{ta prona}i ne mo`e imati
moralan stav ni prema sopstvenim `rtvama. Za nju je pijetet prema srpskim `rtvama
tek objekat manipulacije. Kao onda kada su tijela ubijenih bo{nja~kih civila na
TV Beograd prikazana kao svjedo~anstvo pokolja nad nedu`nim Srbima.
Karad`i}eva politika u RS funkcionira koordinirano, kao jedinstven
organizam. Primjerice, va{er velikosrpske gluposti na groblju Trnovac popra}en
je strate{kim aktivnostima medija u Bijeljini. Informativne emisije bijeljinskih
medija svakodnevno izvje{tavaju sa Trnovca. Ti izvje{taji su potpuno zasnovani
na manipulatorskoj {koli novinarstva iz vremena Slobodana Milo{evi}a. Naime,
po{to se na Trnovcu nema {ta prona}i, novinari obavje{tavaju javnost o poslovima
koji su u toku, a onda nadodaju buljuk izmi{ljotina o zlo~inima koji su nad Srbima
po~injeni u Tuzli. Svakih nekoliko dana na bijeljinskoj tv su emisije posve}ene
tobo`njim zlo~inima u Tuzli. Opetuju su izmi{ljotine iz rata, poput one da je konclogor za Srbe bio na stadionu Tu{anj. Karad`i}evim Srbima, koji su na stadione
trpali bo{nja~ke civile koje }e pogubiti, kao {to je bilo u Bratuncu, valjda je prirodno
da se ba{ na stadionu pravi konc-logor. Opetuju se, zatim, izmi{ljotine o zatvorima
u Medicinskoj {koli, Rudarskom institutu, Radni~kom univerzitetu, i gdje sve jo{
ne, a gdje su navodno ubijani tuzlanski Srbi. Na bijeljinskoj tv se ponavlja da je u
Tuzli bilo 27 konc-logora za Srbe. U rafalu ovih izmi{ljotina vazda je zahlada bitka
na Br~anskoj malti, 15. maja 1992., za koju Karad`i}evi Srbi tvrde da je bila smi{ljeni
zlo~in nad regrutima JNA. Oni tvrde, kako kad, da je tada ubijeno 200, pa mo`ebit
i 500 vojnika JNA. Prema izjavi lidera tuzlanskog SGV-a Mi{e Bo`i}a, tada nije
izginulo vi{e od 80 vojnika JNA.
Propagandni stratezi ne spominju, jakako, da je JNA poku{ala okupirati
Tuzlu, da je iz kolone JNA otvorena vatra po tuzlanskim civilima i braniteljima, da
su oficiri JNA krivi {to su kamione natovarili eksplozivom, pa je do{lo do serije
detonacija, itd. Ne spominje se ni desetine drugih ~injenica koje dokazuju da je
Tuzla `eljela miran izlazak kolone JNA. Napose, svi zarobljeni vojnici su sutradan
pu{teni prema Bijeljini, a svi ranjenici zbrinuti, i pu{teni nakon saniranja povreda.
Da Tuzla nije `eljela mir, i da nije po{tivala me|unarodne konvencije, kolona ne bi
ni izi{la iz kasarne, niti bi iko od vojnika JNA izvukao `ivu glavu. Nekoliko desetina
`rtava iz kolone, tragi~an su rezultat neuspjelog poku{aja da se Tuzla okupira.
Ova dobro poznata pri~a dobija na zna~aju tek zbog velikosrpske propagandne
namjere da se od ni~ega napravi King-Kong.
340

Dnevnik revolucije

Hiljade `rtava bez imena

Vrhunac velikosrpskog agitpropovskog odgovora na obznanjivanje istine
o Srebrenici dogodio se kada je po zahtjevu direktora Policije RS-a Radomira
Njegu{a izvedena akcija pretresanja Fabrike soli u Tuzli i Fabrike sode u Lukavcu,
gdje je po njegovim informacijama trebalo da se dogodi spaljivanje skeleta.
Njegu{ je oko 17 sati obavijestio komesara Policije Tuzlanskog kantona Ivicu
Divkovi}a da se u ovim fabrikama nalazi oko stotinjak skeleta srpskih `rtava, od
koji }e 57 biti spaljeno u Solani, a 41 u Fabrici sode. Po zahtjevu Kantonalnog
tu`ila{tva, izvedena je hitra akcija, u kojoj je sudjelovalo oko 100 specijalaca, uz
asistenciju SFOR-a i Evropske policije. Pretresi su trajali do ranih jutarnjih sati.
Prevrnut je kamen na kamenu. Kao {to se moglo znati, nije prona|en ni skeletov
prst, a kamo li 100 srpskih skeleta. Uz to, u ovim fabrikama nema ni weso-pe}i, a
kamo li krematorija. Hvala Bogu pa su iz tuzlanske Policije nedvosmisleno saop}ili
da je - cilj ove dezinformacije destabilizacija ovog podru~ja koje je u ratu slovilo za
najslobodniji grad u pogledu gra|anskih prava, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Ako je to tako, onda je nu`no tra`iti odgovornost direktora Policije RS Radomira
Njegu{a, jer bi on bio du`an detaljno objasniti na osnovu kojih je izvora do{ao do
saznanja da }e se u ove dvije fabrike spaljivati srpski skeleti. Njegu{ je mogao
znati da u Tuzli u toku rata nije ubijen ni jedan Srbin, onako kako su {irom manjeg
entiteta ubijani bo{nja~ki i hrvatski civili; mogao je znati da informacija o postojanju
stotinu srpskih skeleta ne mo`e biti ta~na, jer bi se valjda prethodnih godina ne{to
~ulo o tih stotinu Srba kojima se izgubio trag. Kako je onda mogu}e da postoji
stotinu srpskih skeleta ako niko nije tragao za stotinom vlasnika tih skeleta? Pa
valjda bi se dosad ~ulo da makar jedna familija tra`i jednog od tih stotinu ljudi
navodno ubijenih u Tuzli? Ako Njegu{ nema profesionalnog obja{njenja za dizanje
uzbune, onda je on tek institucionalna poluga Karad`i}eve politike.
Velikosrpski proipagandni udar na Tuzlu name}e pore|enje sa onom
monstruoznom la`i o 2500 ubijenih Srba u Kasarni Viktor Bubanj u Sarajevu.
Prisjetimo se, tzv. srpski logora{i su poku{ali postaviti spomen-plo~u na ovaj objekat,
gdje je sada sjedi{te Suda BiH, ali im vlasti to nisu dopustile. Su{tina je da srpski
logora{i ne znaju ime ni jednog od tih 2500 navodno ubijenih Srba. Prostom
ra~unicom, ovoliki broj ubijenih ima oko 10.000 srodnika od kojih se ni jedan, za
sve ove godine, nije pojavio da ka`e kako je taj i taj ubijen ba{ tu. Logi~no bi bilo
da se na spomen-plo~i, koja obilje`ava takav zlo~in, na|u imena ba{ svih navodno
ubijenih. Ali, nema ni jednog imena. To nam ukazuje da velikosrpska,
karad`i}evska propagandna ma{inerija, ne preza od najperverznijih la`i, koje su
providne u samom startu.

Na Drini kapija
Nakon {to je prije nekoliko mjeseci propao poku{aj tzv. srpskih logora{a da
postave spomen-plo~u pred nekada{nju Kasarnu Viktor Bubanj, ista ekipa je
smislila operaciju postavljanja spomen-plo~e na Br~anskoj malti u Tuzli. Op}insko
vije}e Tuzla je odlu~no odbacilo ovu mogu}nost i nedvosmisleno poru~ilo da nema
govora o postavljanju spomenika agresoru, te pozvalo Policiju da sprije~i eventualni
poku{aj postavljanja spomen-plo~e. Kao {to su i najavili, tzv. srpski logora{i su se
na Br~anskoj malti pojavili u subotu, 26. jula, ta~no u podne. Reklo bi se da se u
Tuzli, od 15. maja 1992, na jednom mjestu nije sakupilo toliko policajaca, u uniformi
i u civilu, kao ovog dana. Bile su tu i snage SFOR-a i Evropske policije. Sve je
zaudaralo na incident. Petorica tzv. srpskih logora{a nisu donijela spomen-plo~u,
ve} buket koji su postavili na travnjak, pored raskrsnice. Njihov dolazak je vi{e
stotina gra|ana Tuzle popratilo psovkama i negodovanjem. im su se udaljili od
buketa, Tuzlaci su nogama i{utali i izgazili buket. Tzv. srpski logora{i su ispra}eni
iz Tuzle pod za{titom Policije. [to se ti~e Tuzle, i doma}ih reakcija, niko nije vidio
Dnevnik revolucije

341

i~eg lo{eg u ba{ ovakvom postupku okupljenih gra|ana prema provokatorima.

Dodu{e, jedino je Policija najavila podno{enje dvije krivi~ne prijave protiv onih
koji su i{utali buket. Krivi su, navodno, za reme}enje javnog reda i mira. Policija
time smatra da provokacija tzv. srpskih logora{a nije reme}enje javnog reda i
mira. Takva postavka je neodr`iva i zbog opredjeljenja Op}inskog vije}a Tuzla.
No, Policija se odve} ne mo`e smatrati instrumentom demokratske volje, jer je
konektirana na strane servere koji odre|uju {ta jeste, a {ta nije demokratija.
[to se ti~e naroda i novinara, njima je dokundisalo da se vi{egodi{nje
provokacije pre`ivjele karad`i}evske politike prihvataju kao cijena mira. Dakako,
patriotsko samopouzdanje na{ih ljudi raslo je sa razumijevanjem te`ine Tu`be
BiH protiv Srbije i Crne Gore, kao i sa obznanjivanjem istine o Srebrenici. Na{
~ovjek nema vi{e ni razloga, ni snage, da vjeruje kako }e gla|enjem velikosrpskih
{izija odobrovoljiti politi~ko srpstvo u BiH da postane kooperativno. Na{ ~ovjek
polako razumijeva da velikosrpske {izije treba prepustiti slovu me|unarodnog
zakona, da sudi i presudi za agresiju, za genocid, za Srebrenicu a {to je pozicija
koja patriotskom osje}anju ostavlja prostor za ponos i dostojanstvo. Postupak vi{e
stotina Tuzlaka, na Br~anskoj malti, nedvosmisleno ukazuje da se u na{im glavama
ne{to pomaklo s mrtve ta~ke. Makar to {to ne damo na istinu. Za po~etak, ne
postoji ve}i i bolji korak. Velikosrpska genocidna politika, koja je u biti ukorijenjena
na kukavi~luku, ubrzo }e razumjeti ovu poruku. Kao {to je onomad razumjela da
se mo{ti cara Lazara ne mogu nosati po Sloveniji, jer Slovenci to ne daju.
Karad`i}evi Srbi su vazda i{li dokle im se dopusti. Gdje god je pukla pu{ka, oni su
stali. Ako bude na{e volje, granica }e im biti na Drini. Sve na{e Srebrenice bi
mogle stvoriti drinski bedem. Ako mi to budemo hjteli. A da bismo htjeli, prvo
moramo osjetiti moralnu obavezu prema uspomeni na `rtve genocidne agresije.
To je klju~na ta~ka na kojoj se ra~vaju razlike izme|u zlo~inca i `rtve, izme|u
dejtonske ili reformirane, uni{tene ili preporo|ene Bosne i Hercegovine.
Br. 111, 6. VII 2004.

342

Dnevnik revolucije

KRATAK ODGOVOR komesara Patriotske lige i vo|e islamske

revolucije Abu Fatmira Al Spahija voditeljici pederskog lobija u
sarajevskom novinarstvu Ozrenki Trebi

E moj Trebo jesi se ukebo

Od Trebe i Trebinih ne mo`e mi usfaliti ni dlaka s glave,
samim tim {to moja bujna kosa raste iznutra.
Ali, ~udi me taj Trebo koji je nekoliko mjeseci svog `ivota
utu{io u mr`nji prema meni. Tu`na je ta ukletost.
Ozrenka Trebo je historijska li~nost! On je prvi u historiji novinarstva
napisao feljton o jednom novinaru. Haman sam i ja historijska li~nost, ~im sam
glavni lik u tom feljtonu. Koli~ina mr`nje i la`ljivosti koja je izre~ena u feljtonu
nevjerovatna je. Osoba koja ne mo`e sputati, ili barem kontrolirati svoje bjesnilo,
osu|ena je na poraz. Novinar Trebo je sam sebe uhako. Za{to, onda, uop}e pi{em
ovaj tekst?

Zvekanje feljtona
Mrsko mi je da pravim detaljnu analizu Trebinog feljtona. Nije inspirativno.
Kao {to mi je pro{log ljeta, recimo, bilo inspirativno sukobiti se sa 30-tak
knji`evnika koji su lupili da je Ivan Lovrenovi} - najzna~ajniji intelektualac u
povijesti Bosne. Trebu je po`derala mr`nja prema meni. Za{to bih ja pre`ivao
njegovu `derotinu? Zato }u, onako, nabrzaka, bez uvida u feljton, napisati ovaj
tekst, u kome `elim primijetiti samo osnovne karakteristike ovog historijskog
doga|aja.
Trebina histori~nost prvu je promociju dobila kada je on postao - prvi novinar
u povijesti koji je napisao samo jedan nastavak feljtona. Onda je na istu temu, pod
drugim naslovom, zapo~eo i ostavio nezavr{enim drugi feljton. Prvi i posljednji
nastavak prvog feljtona naslovljen je sa: Kako je Fatmir Alispahi} spasio Bo{njake.
Trebo je potom napravio pauzu od nekoliko brojeva, pa zapo~eo feljton naslovljen
sa: Fekalno-kanalizacioni klan sarajevskog novinarstva. Feljton nije zavr{en, jer
je Trebo zaklju~io da }e po potrebi dopisivati nastavke. Neozbiljno. Ta~ka.
Konfuzija koju je Trebo pokazao u formulaciji teme, prenijela se u tekst. Tih
~etiri ili pet nastavaka iz dva petljanerska poku{aja, uklju~uju}i i spontane reakcije
narodnih masa nevi|ena su budala{tina. Zajmio je Trebo da la`ima dokazuje
kako su moji tekstovi opsjednuti analnim otvorima, urinokulturom, kanalizacijom
i sl. Bespredmetno. Tekstovi Marka Ve{ovi}a, u toj istoj novini, vrve od takvih
stilskih osobenosti. A gdje nam je Zuko D`umhur? Sidran? D`amonja? Miler?
Bukovski? Povijest pisane rije~i je krcata `argonom ulice. Knji`evnost koristi sve
kapacitete jezika, i gradi nove. Trebin paralingvisti~ki koncept bi osiroma{io
jezik, do paragrafa. Totalna bljuzga.
Trebin je cilj bio izmontirati dokaze o F.A. kao zaga|iva~u javne rije~i. U
obilju navoda koje je pripisao meni, prona{ao sam jedan, autenti~an: analne odaje.
Sjajno! Zar se mo`e uvjerljivije naslikati poltronstvo nego kad se ka`e da neko
obitava u ne~ijim analnim odajama? Na mnogo mjesta Trebo je napisao kako
odre|eni navod nema biti ~iji nego Fatmirov. On time priznaje da navodi nisu iz
Dnevnik revolucije

343

mojih tekstova, ali ih on smatra mojim. Pa, eto, smatram i ja da se Ozrenka Trebo
zveka za pare sa strancima? [ta }emo sad? Kud bi nas odvela proizvoljnost!

Majstor je sebi rekao: Bravo

Po{to je tema i izvedba Trebinog feljtona jedna jeftina curkuzanija, ja stvarno
nemam o ~emu vi{e pisati. Mogao bih jedino palamuditi o Trebinim ~irazlozima
da ispi{e svoj moralni i profesionalni poraz. Ali, {ta mene briga za njega! Nisam ja
he}im pa da ga lije~im! Kad bi mi neko dao fin honorar, mogao bih do u d`id`u
dokazati kako je Trebo lagao i ljagao. Kako je upravo on egzemplar zloupotrebe
javne rije~i s ciljem ljaganja i proganjanja nepodobnih likova.
Dovoljno je da doka`em kako od svih navedenih inkriminiraju}ih navoda,
samo su jedan ili dva moji. Sve ostalo je la`. I jeftina monta`a. Ba{ka je {to ja ne
vidim i~eg lo{eg u efektnoj upotrebi `argona ulice u kolumnisti~kom tekstu. Ba{ka
je {to te stilske egzibicije burgijam samo u Dnevniku revolucije. No, Trebo je
nekoliko simpati~nih situacija iz ove kolumne nastojao prikazati kao razvratni
total moga novinarstva.
Dovoljno bi bilo i analizirati spontane reakcije narodnih masa, na tribini
~italaca, nakon okon~anja nezavr{enog feljtona, te dokazati kako je ve}ina tih
reakcija napisana u redakciji Starta. Recimo, u dvije reakcije se Trebi poru~uje:
Bravo, majstore! Nevjerovatno je da dva ~itaoca spontano upotrijebe ba{ istu
konstrukciju. U druge dvije reakcije se, nako, napominje kako sam ~lan Upravnog
odbora Tuzlanskog pozori{ta. (Ja i zaboravio.) Opet, spontano. Onda, neka `ena
zahvaljuje Trebi {to je napisao feljton zbog kojeg se ismijala kao nikad u `ivotu.
Sumnjam, jer je tekst dosadan. Tek dva reagiranja djeluju autenti~no. Pogotovo
ono iz kojeg kipte kompleksi jednog lukava~kog NK radnika.
Helem. Po{to mi niko ne pla}a da se bavim Trebom, i po{to mi Trebo nije
inspirativan, sve ovo ne}u razglabati. Trebo je imao tu nesre}u da se mnome bavi
iz mr`nje. Mjesecima. Ja taj osje}aj, hvala Bogu, ne poznajem, i zato sam sretan
~ovjek.

Insan u neumu
U ovoj pri~i ima ne{to {to ne razabirem. Za{to ja? Koji sam to ja firaun pa
da se o meni pi{e feljton? Da me se toliko mrzi? Da me se tako patolo{ki `eli
uni{titi? Znam da mi od Trebe i Trebinih ne mo`e usfaliti ni dlaka s glave, samim
tim {to moja bujna kosa raste iznutra. Ali, za~u|uje me ta nekontrolirana strast za
uni{tavanjem komesara Patriotske lige i vo|e islamske revolucije, Abu Fatmira
Al Spahija. Kakav je to intelektualni neum koji sebi mo`e dozvoliti luksuz da potone
u baru{tinu mr`nje?
A sve je po~elo tako {to sam u nekakvom tekstu, nekad, usput, napisao
rije~: Ozrenka. Ozrena Kebu je to stra{no strefilo. Toliko ga je to strefilo da je sam
od sebe napravio Ozrenku Trebu. Nisam ga ja tjerao da reagira i da se razotkriva.
Sam pao, sam se ubio. @ao mi je. Stvarno. Ipak je on insan.
Br. 111, 6. VII 2004.

344

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Onaj {to je bio umro

Svojim otpadni{tvom od euforije
zbog obnove Starog mosta, politi~ko hrvatstvo pokazuje
da bi opet ru{ilo Stari most kad bi bilo u prilici
Obnova Starog mosta je najljep{i poslijeratni doga|aj. Stari je oplakan, u
saburu, kao drag insan. @ivjela je rana, nad Mostarom, i u nama. Svikli smo se na
gubitak. Malo je ko vjerovao da je mogu}e nemogu}e. Obnova Starog li~i na
ostvarenje onih ~udnih snova, kad nam se u snu prika`e da je `iv neko ko je umro.
Mnogi su Mostarci od 1993. sanjali Starog. I budili se. Sada }e sanjati
provaliju. I buditi se. Kad otvore o~i, vidjet }e onog {to je bio umro. U toj pobjedi
`ivota nad smr}u, veli~anstvenost je obnove Starog mosta.

Adrenality of nadreality
Bila je 1973. godina. Mostarom su hodali mu{karci sa rutavim solufima i
`ene sa pund`ama, kao u Jovanke Broz. Jedan Fiat 1500 de luxe zastavio se blizu
Kara|ozbegove d`amije. Iz bijele la|e smo izi{li mi. Reklo bi se da smo, kao i svi
normalni ljudi, po povratku s mora, uvratili u Mostar da vidimo Stari most. Ali, mi
smo bili malo normalniji od ostalih. Mi smo do{li da nam otac Nijaz poka`e svoje
drinske sposobnosti i da sko~i sa Starog mosta. Obe}ao, pod gasom, i nije htio
povu}i rije~.
Bila je to drama. Dok se Nijaz skidao u kupa}e, ja sam se sjetio svoje drugarice
Marice kojoj je kamion zdrobio oca. Gledam mater, ne pani~i, poku{ava razborito
odgovoriti oca od vratolomije. On joj ka`e: Skako sam ja na glavu, s vrha vrbe, u
Drinu, u pli}ak
Sje}am se, nije se ni oprostio s nama. Poletio je dole. I pre`ivio. Ja sam
umro, od straha. Mati je ostala na nivou. Stalo`ena. A sestra je lizala lizalo i pojma
nije imala {ta se de{ava. Giviht iz `eluca se rasprso kad se otac pojavio odozdo i
mahnuo nam. @iv je. Nije ga zdrobio kamion.
Pro{le je godine moj otac Nijaz izjavljivao po novinama kako }e opet, u
svojoj 65. godini, sko~iti na glavu ~im se Stari most sagradi. U prvi mah sam
pomislio da on to ne vjeruje da }e se ikad vi{e izdi}i mjese~ev luk iznad Mostara,
pa pravi pitu bez tepsije. Ali, on nije odustao od nauma. Ka`e: Da mi je 30 godina
manje, to ne bih ~inio, ali, ovako, u fini{u, {ta me briga. Eto, Biban je umro, a {ta bi
sad on dao da mo`e sko~iti sa Starog mosta?!
Drama se nastavlja, do daljnjeg. Sa nadrealnim adrenalinom. Poletjeti sa
Starog, danas ima zna~enje leta iz smrti u `ivot. Stoji{ na onom koji je bio umro i leti{
u slavu pobjede `ivota nad smr}u. Bogami, da mi je 30 godina vi{e, poletio bih i ja.

Yustashcki wollovy
Sad }emo iz jedne normalne, prirodne pri~e, uletjeti u kal stvarnosti. Onoliko
koliko se zdrav svijet raduje obnovi Starog mosta, i koliko u njegovom
Dnevnik revolucije

345

o`ivotvorenju pronalazi duhovna znakovlja, toliko se usta{ki polusvijet s onu stranu

Mostara zgra`ava nad ovom ljepotom. Isti je to ambis destrukcije koji je 9.
novembra 1993. poku{ao zauvijek zatrijeti kameni korijen mostolike biljke.
Ne mo`e se sakriti usta{ka povrije|enost zbog pobjede `ivota nad
ni{tavilom. Autorska je to sujeta. Drznula se energija meleka da pobri{e usta{ki
smrtopis, oli~en u provaliji koja je vi{e od deset godina zjapila nad obalama Neretve.
Te{ko je danas usta{kim volovima koji su pomislili kako }e njihov hajvanluk biti
trajniji od neimarskih snovi|enja. Svoju povrije|enost prolili su po svekolikom hb.
hrvatstvu, pa se ni mnogi Hrvati ne mogu osloboditi utiska da im Stari most gleda
u lice, i prkosi, i podsmehuje se, onako, naizvrat okrenut, u njihovim i{~a{enim
percepcijama.
Zato, u hrvatskim medijima nema radosti zbog obnove Starog. Nema euforije,
kakva vlada Mostarom, Sarajevom, Zenicom Postoje tek suhe vijesti, tek toliko,
informativno. Po{to su usta{e primitivci sa dna kace, seljoberi najgore vrste,
logi~no je {to se danas u politi~kom hrvatstvu ne mo`e skriti povrije|enost. ^ak
{ta vi{e. To je sorta koja podriguje kad joj se podriguje. Ko u {tali.

Izraellcy in the Brid`town

U tom je septi~kom izvori{tu skuhana gadost direktora Policije Zlatka
Mileti}a o mogu}im teroristi~kim napadima za vrijeme ceremonije otvaranja.
Providnost je o~ita, jer takvu mogu}nost ni jedna normala policija ne bi dala na
talambase. Kakva je svrha! Profesionalno, nikakva. Ali, ako je cilj da se ogadi i
destruira sve~anost otvaranja Starog mosta, onda je stvar posve razumljiva.
Iako je pro{lo vi{e od mjesec dana, policijski zvani~nici nisu javnosti dali
obja{njenje. Ako je pri~a neutemeljena, la`na, onda bi trebao odgovarati onaj koji
je njome uznemirio javnost. Ako je pri~a istinita, onda bi javnost morala znati za
istinu, po istoj logici po kojoj je saznala za povjerljive informacije o teroristi~koj
prijetnji. Ali, policija {uti, kao da je najavila mogu}nost tu~e pijanaca u predgra|u,
a ne vatromet terorizma. Rije~ je o kabadahijskoj zloupotrebi institucije Policije od
hunte iz Kara|or|eva.
Kada je podvala pro~itana, i kada su propali grandiozni planovi za miniranje
sve~anosti, jedino upori{te su ostale usta{ke stuhe u izraelskom dijelu Mostara.
Kampanja je urodila plodom: digli su se usta{ki agitatori i zabranili mlade`i da
sudjeluje u ceremoniji, navodno, iz straha od terorizma. Osje}aju oni, nije im mjesto
u proslavi pobjede `ivota koji su poku{ali uni{titi. Svojim otpadni{tvom od Starog
oni potvr|uju da bi ga opet ru{ili, kad bi mogli.
Br. 112, 20. VII 2004.

346

Dnevnik revolucije

Srebrenica, devet godina poslije

Advokati zlo~ina
protiv kulta `rtve
Srebrenica mora svjedo~iti `ivot,
jer samo `ivot, u ime `ivota, mo`e pamtiti i opominjati.
Zato je nu`no da Srebrenica dobije poseban status,
kao grad u kome }e vladati najbolji ekonomski i
socijalni uvjeti `ivota. Ako bi se to ostvarilo,
za nekoliko mjeseci bi Srebrenica disala punim plu}ima,
i bila najpo`eljnije mjesto za `ivot u BiH.
Sve do 2. jula 2004. godine Bo{njaci nisu poku{ali dati meritoran odgovor
na pitanje: [ta u~initi sa Srebrenicom? Devet godina je nedopustivo golem period
za ~ekanje bo{nja~kog dijaloga o Srebrenici. S druge strane, od svih bo{nja~kih
strati{ta, samo je Srebrenica imala istaknutiji politi~ki i duhovni tretman. No, to
nije bio rezultat strate{ke volje jednog genocidom pogo|enog naroda, da pamti i
opominje, ve} sticaj okolnosti, sazdan od pojedina~nih, individualnih i interesnih
aktivnosti. Tek je skup u Tuzli, 2. jula, pod naslovom: Srebrenica pitanja i mogu}i
odgovori, a u organizaciji Muftijstva tuzlanskog, okupio najistaknutije Bo{njake,
koji su kroz nekoliko panel diskusija poku{ali promi{ljati strate{ki odnos prema
Srebrenici.

Satanizacija pam}enja
Obilje`avanje devete godi{njice genocida u Srebrenici potvrdilo je
pro{logodi{nji utisak da ovo mjesto postaje sveti{te bo{nja~kog identiteta.
Bo{njaci po~inju osje}ati da pam}enje biva uvjet njihovog opstanka. Bitnost
bo{nja~kog odnosa prema pam}enju genocida mo`e se ~itati iz redova
osvjedo~enih pla}enika srpsko-hrvatske hegemonije. Naime, u Magazinu Dani je
komentiran skup u Tuzli, sa sljede}im zaklju~kom: Ono {to se desilo u Tuzli bio je
ogledni primjer stvaranja kulta `rtve. Slijedom logike, Bo{njaci se nisu trebali
okupiti i razgovarati o Srebrenici. Tada ne bi stvarali kult `rtve. Tada ne bi bilo ni
`rtve, jer `rtva ne mo`e opstati bez kulta, kao normalnog izraza pam}enja zla, u
ime dobra, u ime volje da se zlo nikad nikom ne ponovi. Zar nedavni skup u
Normandiji, u spomen na hiljade `rtava antifa{isti~ke pobjede, nije manifestacija
kulta `rtve? Zar svi jevrejski au{vici, nisu to isto? Zar to nije i obilje`avanje 11.
septembra u Americi? Normalnom umu nema ni~eg retrogradnog u stvaranju
kulta `rtve. [ta je lo{e u pam}enju nevinih `rtava? To mogu re}i samo advokati
zlo~ina, a u na{em slu~aju, pla}enici iz Kara|or|eva koji godinama primaju masne
pare za brisanje fakata o zlo~inima nad Bo{njacima. Za takve je ovaj izuzetno
vrijedan skup u Tuzli bio smje{ten u ideolo{ke okvire ~ija je priroda dnevnopoliti~ka, {to je nedopustivo. Rije~ je o gadnoj la`i, jer su se na ovom bo{nja~kom
skupu po prvi put okupili, i u kulturi dijaloga razgovarali Bo{njaci iz svih stranaka.
Kako onda takav skup mo`e imati ideolo{ke okvire? Izuzev, ako je bo{nja~ko
jedinstvo po ma kojem pitanju nedopustivo. A pogotovo po pitanju Srebrenice u
Dnevnik revolucije

347

kojoj je, ispade tako, nedopustivo praviti kult `rtve. Trebalo bi, po receptu iz Dana,
`rtve prepustiti zaboravu, kako bismo se uklopili u demokratiju iz Kara|or|eva.
Malo sutra.

Po popisu iz 1991. u Srebrenici je `ivjelo 36.666 stanovnika, od ~ega

27.572 Bo{njaka, ili 75%, i 8.315 Srba, ili 23%, te 40 Hrvata, 380 Jugoslovena
i 361 ostalih.
Trenutno je u Srebrenici oko 10.000 stanovnika, od ~ega oko 4.000
Bo{njaka i oko 6.000 Srba.
Izvan Srebrenice je oko 24.000 njenih `itelja, od ~ega 20.000 Bo{njaka,
od kojih oko 13.000 `ivi u Federaciji BiH, te oko 4.000 Srba, od kojih oko
3.000 `ivi u Srbiji i Crnoj Gori.
Oko 6.500 Bo{njaka Srebrenice je ubijeno ili se vode kao nestali u
srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH.

Hodo~asnici bo{nja~kog pam}enja

Na obilje`avanju devete godi{njice genocida u Srebrenici bilo je preko
20.000 ljudi. Me|u njima je veliki broj Bo{njaka iz dijaspore koji u Srebrenici
nemaju nikoga svoga, ali su kao svoj patriotski farz osjetili obavezu da budu u
centri{tu bo{nja~kog bola, i identiteta. Ove ljude niko nije pozvao u Srebrenicu.
Jer niko nije vodio kampanju s porukom da je odlazak u Srebrenicu mjesto na
kome se potvr|uje odanost narodu i domovini. Ljudi su to sami od sebe, od svoje
pristojnosti i vjere, osjetili. Dodu{e, opet moramo govoriti o manjini, ali, sva su
pravila na svijetu vazda kretala od manjine. Embrion razumijevanja Srebrenice
kao vrela bo{nja~kog identiteta mogao bi vremenom u}i u svaku na{u ku}u, gdje
}e roditelji djecu u~iti da makar jednom u `ivotu moraju osjetiti duh i dah
Srebrenice. Danas se ova ambicija grani~i sa fantastikom, jer je tek mo`da jedan
od stotinu Bo{njaka 11. juli proveo u mislima na Srebrenicu, i u molitvi za
srebreni~ke `rtve. Ali, ni{ta se ne mo`e dogoditi ako se prethodno ne zasanja. Svi
koji su doputovali u Srebrenicu sobom nose san o vremenu u kome }e svaki
Bo{njak osje}ati ono {to su osjetili oni, kao hodo~asnici bo{nja~kog pam}enja.

Kako o`ivjeti Srebrenicu

Kakve koristi mo`e imati Srebrenica od okupljanja koje se dogodi jednom
godi{nje? Kakve koristi mo`emo mi, kao dru{tvo, imati od Srebrenice ako ovo
bude mrtav grad, koji }e se vremenom utopiti u posrbljeno Podrinje? Ako Srebrenica
ne bude `ivjela punim plu}ima, vremenom }e odumirati i pam}enje na Srebrenicu.
Bo{njaci koji jednom godi{nje pohode Srebrenicu ne mogu u~initi ni{ta da se to
promijeni. Oni su tek hodo~asnici koji u svojim individualnim svjetonazorima
osje}aju potrebu da budu dio bo{nja~kog kolektiviteta, patriotske i vjerske ~istote.
Srebrenicu mo`e mijenjati tek bo{nja~ka politi~ka volja. Upravo ta volja po
prvi put je u kreativnom i strate{kom poku{aju iskazana na skupu u Tuzli. Za ~etiri
sata koliko je trajao dijalog, ~ule su se desetine izuzetnih ideja. Smatra se da
Srebrenicu treba o`ivjeti. Kako to u~initi ako ljudi nisu motivirani za povratak u
ovaj grad? Re~eno je: treba tra`iti poseban status za Srebrenicu, nalik na onaj
kakav ima Distrikt Br~ko, i to definirati kao ustavnu kategoriju. Treba u Srebrenici
biznismene osloboditi poreza, i tako potaknuti proizvodnju. Treba stvoriti ~itav
niz ekonomskih i socijalnih pogodnosti koje bi bile magnet za sve koji `ele bolji
`ivot. Ako se u Srebrenici ne bude bolje `ivjelo nego u drugim krajevima BiH, ovo
}e ostati mrtav grad. Ekonomski eksperti su ponudili mno{tvo modaliteta koji
348

Dnevnik revolucije

mogu od Srebrenice napraviti grad sa perspektivom. Ba{ kao {to je danas Br~ko
grad u kome se bolje `ivi nego u svim drugim krajevima BiH. Ako se u Srebrenici
primijeni takav ili jo{ pogodniji model, za nekoliko mjeseci bi ovaj grad postao
pojam kvalitetnog `ivota. Srebrenica mora svjedo~iti `ivot, jer samo `ivot, u ime
`ivota, mo`e pamtiti i opominjati.
Bilo bi {teta da se ideje koje su izre~ene na skupu u Tuzli zaborave, i ne
operacionaliziraju, te da se opet promole oko idu}eg 11. jula. Dakle, ko }e pokrenuti
aktivnost za sticanje posebnog statusa Srebrenice? To sigurno ne}e u~initi vlasti
manjeg entiteta, jer tamo znaju da sa umiranjem Srebrenice umire pam}enje. To
ne}e u~initi ni bo{nja~ki hodo~asnici. Oni su svoju moralnu obavezu ispunili. To
mora u~initi bo{nja~ka politika, operirana od ideolo{kih razlika, ujedinjena u
zajedni~kom minimumu, ba{ onako kako je bilo na skupu u Tuzli, kada se o
Srebrenici razgovaralo jednim moralno i politi~ki zrelim jezikom. Bo{nja~ku
politiku na tu obavezu treba podsje}ati bo{nja~ka javnost, jer ta politika, za razliku
od Islamske zajednice, jo{ nije zrela za inicijativu. Rije~ je o projektu koji se ne
mo`e realizirati jednim sijelom. Sve bo{nja~ke potencijale bi trebalo uklju~iti u
osmi{ljavanje i pomaganje dugotrajne kampanje kojom bi se izborio poseban
status za Srebrenicu.
Br. 112, 20. VII 2004.

Dnevnik revolucije

349

Dnevnik revolucije

Bo{nja~ka smrt
Pri~a je zavr{ena.
Pomolimo se za du{u bo{nja~kog naroda.
Bosna se vi{e nikad ne}e vratiti u Podrinje. Srbija je zauvijek pomjerila
vi{estoljetnu granicu na Drini. Podrinje }e zauvijek ostati Srbija, ma koliko dugo
trajalo u okvirima bh. dr`ave. Tako su odlu~ili Bo{njaci! Narod bez ~ijeg prisustva
u Podrinju nema Bosne. Bo{njaci su Podrinje prepustili srpstvu, jer su kolektivno
odbili mogu}nost da se vrate - politi~ki. Karad`i}eva hunta ih je protjerala, a oni su
zlo~in prihvatili i s njime se pomirili. Prognane Bo{njake ne zanima povratak. Ne
zanima ih Bosna. Od milion prognanih i rasutih u 55 zemalja diljem Svijeta, samo
se 27.468 glasa~a registriralo za glasanje na oktobarskim izborima. U Americi je
od 300.000 prognanih samo 2057 pokazalo volju za politi~kim povratkom. Ovo je
definitivna pobjeda Radovana Karad`i}a i definitivni poraz bosanske Bosne!

Konec
Od prvih poslijeratnih izbora broj se glasa~a iz dijaspore stalno upolovljavao.
Izborna komisija je izvijestila da je 2004., u odnosu na 2002., broj bira~a iz
inostranstva, opet, upolovljen. Za razliku od svih predhodnih izbora, ove je godine
pokrenuta dosad najja~a kampanja u dijaspori za registraciju i glasanje. Svi
bosanski internet sajtovi mjesecima su objavljivali poruke, apele, tekstove kojima
pozivaju na{e ljude da se na vrijeme registriraju i da glasaju. Nikada dosad
bo{nja~ki potencijali nisu u ovoj mjeri anga`irani na jednom projektu, a da je taj
projekat do`ivio totalni fijasko. Ovaj put ne mo`emo kriviti bo{nja~ku pismenost,
jer je ona bila na nivou povijesnog izazova. Mada, valja re}i, u ovoj kampanji nije
bilo bo{nja~kih stranaka i institucija iz Sarajeva. Jedino je Islamska zajednica
uradila ~astan posao iniciraju}i na vrijeme pitanje registracije. Konkretno, rije~ je
o tuzlanskom muftiji Huseinu ef. Kavazovi}u.
Otud mo`da mo`emo kriviti tek okolnosti koje su dovele do toga da na{
narod bude do te mjere odro|en od sebe i svoje zemlje da ve} 2004. ne mo`e
razumjeti ni{ta, osim svoje odro|enosti. Mo`da je ovakvu kampanju trebalo voditi
mnogo prije, jo{ 1996. ili 1997., dok su u na{im ljudima gorjele vatre zavi~aja i
patriotizma. Danas je, izgleda, kasno. Du{e na{ih ljudi su pretvorene u zgari{ta,
ba{ kao i njihove ku}e.

Fine
Kampanja u dijaspori koja je vo|ena pod sloganom Sahat `ivota za `ivot
Bosne apelirala je na na{e ljude da izdvoje sahat `ivota, tek toliko da se registriraju
i dadnu Bosni {ansu da `ivi. Jer Bosna, re~eno je, ne mo`e pre`ivjeti ako Bo{njaci
ne}e svjedo~iti politi~ko prisustvo u sredinama iz kojih su prognani. Napisano je
mno{tvo tekstova. Enver Julard`ija poru~uje: Registrirajte se da bi dokraj~ili njihov
projekat genocida! Zijad ef. Deli} pi{e: Imamo historijsku {ansu, ali i moralnu
350

Dnevnik revolucije

obavezu da poku{amo presje}i genocidno tkivo Sedad Dizdarevi} se pita: Da li

}emo se ikada tamo vratiti, ili }emo morati bje`ati iz Sarajeva, Zenice, Tuzle i
Travnika? Tek Dr. Muhamed Sara~evi} sluti pora`avaju}i ishod: Bojim se da mnogi
ovdje u dijaspori ne shvataju ozbiljno {ta ti izbori zna~e za Bosnu.
Ali, {ta se jo{ moglo u~initi da na{i ljudi razumiju kako od lokalnih izbora u
oktobru ovisi opstanak Bosne i Bo{njaka. Sve je re~eno Ako se sad ne vratimo
politi~ki u lokalne zajednice, 2008. godine vi{e ne}emo imati {ansu, jer }e se tada
navr{iti 16 godina od progonstva. Tada }emo biti jo{ udaljeniji nego {to smo
danas. Ako nas nema danas, kako }e nas biti sutra? A danas smo odlu~ili da nas
Bosna ne zanima. Jer, 27 hiljada registriranih, u odnosu na milion raseljenih, tek je
minorija koja ni{ta ne mo`e promijeniti. Taj podatak nas mo`e tek upoznati sa
klini~kom smr}u naroda koji i jeste i nije `iv. Po{to mi ne znamo ni {ta bismo sa
sebe, a kamo li sa kojekakvih podataka, ovo }e biti znak partnerima iz Kara|or|eva
da ubrzaju procese definitivnog uni{tena Bosne. Oni mogu znati da Bo{njake vi{e
ne zanimaju ni njihova ustavna i demokratska prava, pa {to bi ih zanimalo ako
neko sutra obznani da Bosna zavr{ava svoje hiljadugodi{nje putovanje kroz
vrijeme.

The end
Na{im je ljudima u dijaspori na vrijeme prenesena poruka da bi discipliniran
odnos prema lokalnim izborima mogao Bo{njake dovesti na vlast u Zvorniku i
Bijeljini, ~ime bi se, uz Srebrenicu, stvorio jedan bosanski pojas na Drini. Re~eno
je da Bo{njaci imaju {ansu da osvoje ili bar upolove vlast u Doboju, Prijedoru,
Stocu i mnogim drugim mjestima. Bio je to uistinu povijesni izazov pred kojim
smo kapitulirali kao zadnja balijska mraka.
Ba{ka je moralna dimenzija ovog unutarnjeg poraza. Zar me|u tih milion
prognanih ljudi nije moglo biti barem polovica onih koji }e imati odnos prema
svojoj li~noj tragediji, prema poni`enju svojih srodnika i prijatelja, napose, prema
200.000 mrtvih Svi oni su mogli znati da jedinu satisfakciju za ovu nepreglednu
bol, za sve na{e Srebrenice, mogu izboriti samo politi~kim povratkom u mjesta
masovnih pokolja i progonstava. Svi oni su mogli znati da ako to ne u~ine po
drugi put ubijaju na{e mrtve, po drugi put, i kona~no, protjeruju sebe, i na kraju
nagra|uju zlo~ince. A za{to to nisu znali? Zato {to smo narod u izumiranju.
Te{ko je i{ta re}i pred bo{nja~kim politi~kim samoubistvom. Rije~i pred
smr}u ne poma`u. Pomolimo se za du{u bo{nja~kog naroda.
Br. 113, 3. VIII 2004.

Dnevnik revolucije

351

Otvoreni poziv Visokom predstavniku da proglasi ukidanje

zastupni~kih pla}a u bh. parlamentima

Politika bez profita

Ako bi visoki predstavnik ukinuo pla}e za 6000 raznih zastupnika
u raznim bh. parlamentima, gra|ani BiH bi godi{nje bili bogatiji za
60 miliona maraka. Volonterski anga`man u parlamentima o~istio bi
{kart iz bh. politike i ostavio nacionalizam bez goriva. Neprofitna
pozicija bi omogu}ila sprovo|enje inicijative o ukidanju entiteta i
kantona. Zastupnici volonteri ne bi imali {ta izgubiti, jer nisu ni{ta
ni dobili.
Svake godine gra|ani Bosne i Hercegovine izdvajaju 60 miliona maraka za
enormno visoke pla}e oko 6000 tzv. zastupnika u raznim parlamentima i
honoraraca u zakonodavnim tijelima. Toliki novac za finansiranje zakonodavnog
organizma ne izdvaja ni jedna evropska dr`ava. Niti u jednoj evropskoj dr`avi ima
ovoliki broj zastupnika. To je barem stotinu puta vi{e nego u evropskim dr`avama.
Jer normalne zemlje imaju po jedan parlament, a u nas ih je desetak sa dr`avnim
ingerencijama i oko stotinu op}inskih. Ovih desetak podrazumijevaju vlade,
ministarstva i silnu administrativnu bulumentu, koja se opet mjeri u hiljadama
ljudi koji, uz hiljade zastupnika, `ive od politike, na grba~i bh. gra|ana. Sve ovo ne
bi bilo skandalozno da je BiH bogata dr`ava kojoj se mo`e da rasipa bud`etski
novac. Ali, i bogate dr`ave, poput Ma|arske, pla}e svojih malobrojnih zastupnika
ograni~avaju na razumne sume, jer se bogatstvo ne mo`e ni ste}i, ni sa~uvati
rasipni{tvom. Kod nas su, pak, zastupni~ke pla}e stravi~no visoke, i kad se to
pomno`i sa brojem parlamenata, onda ispada da bud`et maltene i ne koristi i za
{ta drugo osim za finansiranje mondenskog `ivota onih kojima se posre}ilo da
unesre}uju ovu zemlju, da ni{ta ne rade i mlate debele pare. Jer kada u jednoj
siroma{noj zemlji hiljade zastupnika do|u na dva-tri sastanka i za to iz bud`eta
dobiju dvije, tri a ponegdje i ~etiri hiljade maraka, onda je to autodestruktivni
faktor koji razjeda politi~ku, ali i moralnu vitalnost dru{tva. Dejtonska organizacija
bh. dr`ave generator je procesa razgradnje dru{tvenog i politi~kog bitka bh. dr`ave.
Kad se tom autodestruktivnom mehanizmu doda interesni, profiterski energon
armije od 6000 zastupnika, i jo{ barem 50.000 kandidata koji ~eznu da im ka{ika
upadne u med, onda postajemo svjesni postojanja najja~eg lobija u BiH u kome svi
di{u ko jedan: u ime legalne plja~ke bud`etskih sredstava i legitimnog guranja
ove zemlje i njenih ljudi u jo{ dublju neima{tinu i bezizlaz.

Dejtonska parazitska glomaznost

Misteriozno djeluje ~injenica da ovako krupan problem dosad nije bio
predmet makar jedne serioznije analize. Pi{e se o svemu i sva~emu, ali niko ne
pi{e o zakonskim i moralnim ponorima najve}e plja~ke bh. gra|ana. S vremena
na vrijeme pojave se vijesti kako opozicija, ova ili ona, tra`i smanjenje zastupni~kih
pla}a. No, dosad se nije pojavila ni jedna cjelovita analiza koja bi secirala genezu
enormnih zastupni~kih pla}a, koja bi ustanovila ta~ne iznose, i tim iznosima
352

Dnevnik revolucije

suprotstavila sve ono {to bi se u BiH za te pare moglo izgraditi, unaprijediti,

spasiti, a {to se ne ~ini jer od ovo malo para {to imamo ogroman dio ide za
finansiranje parazitskog politi~kog sistema. Zapravo, misteriozno je kako ovako
krupan problem dosad nije bio predmet izu~avanja, ne samo od strane istra`iva~kog
novinarstva, ve} mnogo prije sociolo{kih, politolo{kih i ekonomskih studija.
Dodu{e, prije neki dan je Forum Bosna organizirao raspravu o problemu
nagomilane administracije, gdje je re~eno da 60 odsto bruto nacionalnog dohotka
ide za finansiranje ~inovni~kog aparata. No, sa ove se rasprave nije ~uo konkretan
prijedlog: kako bh. dr`avu osloboditi parazitske administracije? Jedan problem
su zastupnici, koji u zastupni~ke klupe uglavnom dolaze na honorarnu ga`u, mada
je sve ve}i broj onih koji se profesionaliziraju, jer tako sabiru vi{e novca nego u
varijanti da zadr`e staro radno mjesto i da uzimaju pau{al; oni stariji
profesionalizaciju u parlamentu koriste kao sticanje pozicija za bolju penziju. Elem,
isklju~ivo je lova u igri.
Drugi, i slo`eniji problem, jesu hiljade ljudi koji su se udomili u raznim
administrativnim aparatima, vjeruju}i da time sti~u kona~no rje{enje svoje
egzistencije. Ali, jedan daktilograf za mjesec dana ne zaradi koliko ma koji zastupnik
ili vije}nik zarade za jednu sjednicu. Ovi ljudi nisu krivi {to su ih dejtonske okolnosti
strpale u kantu balasta, i {to }e oni i njihove porodice biti neminovne `rtve kresanja
administracije. Oni nisu, poput zastupnika, u ovu pri~u uletili zbog profita, ve} zbog
egzistencije, i to je razlika koju treba uva`avati kada se tematiziraju materijalne i
moralne {tete koje proizvodi sveukupna dejtonska glomaznost.
U odsustvu temeljitije analize, mi mo`emo tek pretpostaviti broj zastupnika
i iznose njihovih pla}a, te hipoteti~ke sume novca pomno`iti sa 12 mjeseci. Dakle,
ako u BiH ima stotinjak op}ina, sa prosje~no oko 25 vije}nika, to je 2500 ljudi koji
primaju oko 500 maraka mjese~no. Na njih do|e jo{ toliko ~lanova raznih op}inskih
komisija, koji po sjednici primaju par stotina maraka mjese~no. Dakle, to je 5000
ljudi koji u prosjeku zahvataju po 500 maraka mjese~no. Dr`ava mjese~no gubi
dva i po miliona maraka, a godi{nje 30 miliona. Onih desetak parlamenata sa
dr`avnim ingerencijama proizvode kud i kamo ve}e gubitke. Oko 600 zastupnika,
i plus toliko komisijskih honoraraca, ~ini, recimo, 1000 ljudi koji nek u prosjeku
uzimaju 2000 maraka, dr`avu mjese~no ko{taju dva miliona maraka, a godi{nje
24.000.000 maraka. Kad sve sve sabere, zakonodavna vlast u BiH dr`avu ko{ta
blizu 60 miliona maraka. Na to bi trebalo dodati i administrativne aparate, ministre,
razne pomo}nike, sekretarice, voza~e i sl., i vjerovatno do}i do iznosa koji se
zaokru`uje na 100 miliona maraka koje bh. gra|ani izdvajaju za finansiranje
politi~kog aparata od kojeg, kao {to se vidi, nema nikakve fajde. Ova se hipoteti~ka
ra~unica mo`e razlikovati u nijansama, ali ne i u su{tini.
Da bi se razumjelo o kakvom se iznosu radi, valja navesti primjer, recimo,
Op}ine Tuzla ~iji je bud`et oko 20 miliona maraka, i iz kojeg se finansiraju sve
potrebe grada od blizu 200.000 stanovnika. Ili, ono {to pojede politika u BiH, polovica
je bud`eta Tuzlanskog kantona, koji iznosi blizu 200 miliona maraka, a podmiruje
potrebe oko pola miliona ljudi. E, sad, kad bi se 100 miliona maraka raspodijelilo
ravnomjerno na sve krajeve BiH, ili kad bi se usmjerilo u projekte od dr`avnog
interesa, kakav je recimo autoput, do{li bismo do koristi za sve bh. gra|ane. Ovako
taj novac zavr{ava u {lajbucima blagodetnih `ivota tzv. narodnih zastupnika.

Profitersko bratstvo i jedinstvo

Mnogo je lak{e promijeniti zakone, nego svijest ljudi. Lo{i zakoni oblikuju
lo{u svijest, i to je proces koji u ma kojem smijeru da ide uvijek za sobom vu~e
repove kolektivne svijesti. Recimo, trebale su godine pa da na{a kolektivna svijest
po~ne li~iti na dejtonski, retardiraju}i mehanizam. Dejtonska faza je trajala i 1996.
i 1997., ali je u Bosni bilo manje organiziranog kriminala i kultnog obo`avanja
Dnevnik revolucije

353

nasilni{tva nego danas. Za{to? Zato {to smo tada, jo{ uvijek, vukli repove
discipliniranosti i po{tivanja dr`ave iz pro{log sistema. Ako bi sutra do{lo do
reforme Dejtona, koja bi vodila izgradnji jedne ~vrste, normalne dr`ave, trebale bi
godine pa da na{i ljudi, u kolektivnoj kulturi, po~nu li~iti na svoje zakone.
Danas jedva da ima ozbiljnijih inicijativa koje imaju reformsku viziju. I ono
{to se s vremena na vrijeme pojavi, dolazi od nevladinih organizacija. Politi~ke
strukture nemaju interes za reformu Dejtona. Ako politi~ari i uzimaju reformu u
usta, onda je to u pogledu ukidanja Republike Srpske. Ni jedna ja~a stranka nije
povela kampanju za ukidanje kantona u Federaciji. Logi~no. Stranka u kojoj bi se
pojavila takva inicijativa morala bi ra~unati na unutarnje lomove, jer bi ukidanje
kantona izbacilo iz profiterskog sedla kamaru ljudi. A {ta bi se tek dogodilo da
neka stranka pokrene inicijativu za ukidanje svih parlamenata, izuzev dr`avnog i
op}inskih? Stvorio bi se nadstrana~ki, nadideolo{ki konsenzuz otpora u kome bi
stotine zastupnika branili svoje interese. Dolazimo do zaklju~ka da su materijalni
interesi zastupnika glavna ko~nica reformama politi~kog ure|enja BiH. S obzirom
da ovakvo ure|enje BiH vodi odumiranju bh. dr`avotvorne su{tine, i da odgovara
s&h separatisti~kim projektima, koji imaju latentnu podr{ku me|unarodne politike
u BiH, onda je jasno za{to gluha ti{ina prati ovu zastupni~ku plja~ku bh. gra|ana.
Mo`da bi tek bo{nja~ka politika mogla biti zainteresirana za cjelovitu reformu
politi~kog sistema, ali i u toj politici sjede ljudi koji dobro `ive od golemih plata u
razmno`enim parlamenatima. Dakle, nemogu}e je sa strana~ke, politi~ke razine
o~ekivati inicijativu za reformu sistema, u smislu ukidanja finansijskog i politi~kog
balasta, jer materijalni interes povezuje sve stranke i zastupnike u profitersko
bratstvo i jedinstvo. Te{ko je takvo {to o~ekivati i od nevladinog sektora i tzv.
neovisnih intelektualaca, jer svi oni `ive na nekom politi~kom bud`etu. Jedino bi
visoki predstavnik mogao na~initi radikalne rezove. I to kroz dvije mogu}nosti

Nacionalizam
bez goriva
Visoki predstavnik bi mogao inicirati ukidanje kantona, a potom i entiteta.
No, i on zna da bi se suo~io sa ogromnom energijom protesta, ne zbog gra|ana,
ve} zbog hiljade zastupnika koji primaju ogroman novac za svoje isje|avanje po
parlamentima, a {to pred gra|anima kamufliraju tobo`njom za{titom nacionalnih
interesa. Recimo, ako bi do{lo do ukidanja entiteta, svi bi srpski zastupnici graktali
o ugro`avanju srpskih nacionalnih interesa, {to bi srpska javnost prihvatila, a
zapravo bi se iza njihovog graktanja krio tek puki materijalni interes, jer bi bili
svjesni da ih ukidanje entitetskog parlamenta i organa vlasti ostavlja bez debelih
para u ku}nim bud`etima.
Druga, djelotvornija mogu}nost, koja je zapravo i osnovna ideja ovog teksta,
jeste da visoki predstavnik proglasi ukidanje svih zastupni~kih pla}a i pau{ala u
svim bh. parlamentima. Korist bi bila vi{estruka i dalekose`na. Prvo, gra|ani BiH
bi bili godi{nje bogatiji za 60 miliona maraka, koji bi, samo kad bi se usmjerili u
narodne kuhinje, garantirali da u BiH nema gladnih. Mogli bismo ma{ti pustiti na
volju da pretpostavlja za kakve bi sve koristi moglo biti utro{eno ovih 60 miliona.
Sve je bolje od pla}anja zastupni~kog zastupanja li~nog profiterstva. Druga korist
koju bi na moralnom planu dobili bh. gra|ani jeste kolektivna spoznaja da u ovoj
zemlji niko ne mo`e u legalnim okvirima uzimati ogromne pare za nerad.
Ali ono {to bi oplodilo najve}u korist za bh. dru{tvo i dr`avu jeste ~i{}enje
moralnog i intelektualnog {karta iz politi~kog `ivota. Svi koji su se na{telili u
politiku, svi koji su iz politike izgurali pametne ljude, one koji svoju pamet mogu
koristiti i drugdje, ovim bi rezom otpali iz politi~kog `ivota, jer bi ostali bez osnovnog
motiva zbog kojeg su tu profita. Bio bi razbijen najja~i profiterski lobi u dr`avi,
najte`a ko~nica reformama i napretku, bila bi rasuta lobisti~ka armija od 50.000
354

Dnevnik revolucije

ljudi koja zaga|uje politi~ki i dru{tveni `ivot svojom ambicijom da je dobro ni{ta
ne raditi i za nerad od dr`ave otimati ogromne pare.
Primjerice, za lokalne izbore u oktobru prijavilo se 26.586 kandidata, plus
769 kandidata za na~elnike op}ina, i svi oni imaju samo jedan motiv uhljebiti se
na jaslama dr`ave u naredne ~etiri godine, i `ivjeti dobro od nerada. Barem je jo{
toliko onih koji se nisu uspjeli ugurati na kandidatske liste, i u kojima je ostala
nada da }e ih nekad ipak sunce ogrijati, pa da i oni dosegnu ideal iz narodne
izreke: lezi hljebe da te jedem.
Svako normalno dru{tvo, koje vodi brigu o svome moralnom zdravlju,
zabrinulo bi se kada bi saznalo da je na ulice pu{teno 50.000 narkomana koji }e
{iriti ideju drogiranja. U nas ne postoji spoznaja o {tetnosti djelovanja 50.000
zaga|iva~a koji dru{tvom {ire ambiciju plja~ke i nerada.
Ukidanje zastupni~kih i vije}ni~kih pau{ala bi preko no}i promijenilo
pogubni politi~ki obrazac u BiH, jer bi se ukinuli i osnovni dovodi energije svakom
nacionalizmu i separatizmu. Primjerice, zastupnici SDS-a znaju da moraju ispuniti
retori~ki zadatak da bi uop}e bili u profiterskom sedlu. Kad im se izmakne sedlo,
retorika ostaje bez funkcije, obesmi{ljena, osu|ena na propast. I zbog toga je bitno
zastupnike ostaviti bez materijalnog motiva, jer bi tada prestala utrka za
ispunjavanjem poznatih obrazaca politi~kog djelovanja. Potpuno bi se
preformulirao (zlo)duh dejtonske politike. Kona~no bi dobila {ansu politika
bosanske provinijencije, jer bi u parlamentima sjedili ljudi koji nisu tu zbog profita,
ve} zbog ideje. Budu}i da je pojava i poplava nacionalizma i destrukcije u bh.
prostoru u bratskoj vezi sa profiterstvom, ukidanje profita u politici vodilo bi
anga`manu ljudi koji nisu zainteresirani za plja~ku i nerad, a time ni za
nacionalizam. Od stotine zastupnika koji su godinama pla}ani da glume
nacionaliste, te{ko bi ostao i jedan koji bi nako, zabadava, izigravao nacionalistu.
Otvorio bi se prostor za anga`man zdrave, konstruktivne, pismene politi~ke pameti
u bh. politici. Bili bi to ljudi koji uistinu ne `ale truda da jednom ili dvaput mjese~no
volonterski rade na sjednicama parlamenata, a ~iji bi besplatni anga`man
garantirao njihove ~iste namjere. Njihova neprofitna pozicija, kao i zdrava pamet,
omogu}ili bi sprovo|enje inicijative o ukidanju entitetskih, a time i kantonalnih
organa zakonodavne i izvr{ne vlasti. Oni ne bi imali {ta izgubiti, jer nisu ni{ta ni
dobili.

Doma}inska politika
Mogu}a primjedba bi bila da se u svim normalnim dr`avama rad u
parlamentima pla}a. Ali, mi nismo normalna zemlja, i nama je period volonterskog
rada u parlamentima potreban da dosegnemo normalnost, koje nema dokle god je
bavljenje politikom najisplatniji i najtra`eniji biznis. Potrebna nam je faza u kojoj
}emo imati politi~are voljne da svojim besplatnim radom garantiraju da su tu
kako bi ne{to dali ovoj zemlji, umjesto ovih danas koji patriotizam razumijevaju
kao profit. Poslije, nekad, ako ova zemlju stasa do samoodr`ivosti, stvari }e se
regulirati po prirodnom, doma}inskom osje}aju bri`nosti i moralnosti. Danas, tog
osje}aja nema. A bez tog osje}aja nema ni dr`ave. Kao {to bez doma}inskog
odnosa prema svome tijelu, nema `ivota, i kao {to bez doma}inskog odnosa prema
svojoj porodici, nema zdravog potomstva. Zemlja se mora voljeti doma}inski, da
bi opstala. Ukidanjem zastupni~kih i vije}ni~kih pla}a mi bismo omogu}ili da u
bosansku politiku u|u bosanski doma}ini.

Br. 113, 3. VIII 2004.

Dnevnik revolucije

355

Dnevnik revolucije

Fudbalski front
Da li su zeni~ki i sarajevski navija~i prethodnica osloba|anja tzv.
srpskih i tzv. hrvatskih krajeva u BiH?
Na {ta bi li~ila fudbalska liga BiH kada bi se ostvarila ideja nekih dimnjara
o formiranju tri nacionalne republike u bh. dr`avi? Tada bi svaka utakmica imala
karakter nacionalnog dvoboja. Ali, zar ve} sad to nije tako? Kad igraju Zrinjski i
Sarajevo, to se razumijeva kao dvoboj Hrvata i Bo{njaka. Razlika je jedino u tome
{to shva}anje fudbalskih me~eva kao nacionalnih dvoboja danas ima uli~arski
legitimitet, a {to bi u slu~aju etnonacionalne teritorijalizacije ovakve utakmice
bile, maltene, ustavna kategorija.

Nutho bonna Lisabonna

E, sad, {ta da se radi? Imamo dvije teme koje se, kao u uvodu teksta, mogu
a i ne moraju doticati. Svejedno. Idemo malo o{inuti po tim nacionalnih
republikama.
Na nekoj tv u Hercegovini reaktuelizirano je pitanje etnonacionalne podjele
BiH. Usred gu`ve na{ao se Hasan Muratovi}, kojemu je ONASSA pripisala da se
zala`e za podjelu BiH. Ali, Muratovi} je to hitro demantirao. Nevjerovatno je da se
ba{ tako drsko ~ovjeku stavi u usta ne{to {to nije rekao. Bi}e da je nekome trebalo
bo{nja~ko pristajanje na podjelu. Makar u magli.
Prisjetimo se: Lisabonski plan, ili Kutiljerov prijedlog, predvi|ao je podjelu
BiH na tri republike. Po ovom konceptu Bo{njacima bi pripalo 44 odsto bh. teritorije,
na kojoj su ~inili ve}inu. Hrvati su ~inili ve}inu tek na 16,60 odsto, iako se danas
tzv. Herceg-Bosna rasprostire na 28 odsto bh. teritorije. Dana{nji promotori podjele
na tri republike ra~unaju da bi Bo{njake strpali na frtalj, {to je pozicija koja odgovara
i Srbima i Hrvatima.
Kutiljerov prijedlog je 1992. tuma~en kao alternativa ratu. Dakle, da su
Bo{njaci uistinu htjeli stvaranje nekakve d`amahirije, islamske republike, a za{ta
se optu`uju do danas, pa valjda bi prihvatili plan po kome bi imali gotovo pola
Bosne. Vlast je to mogla u~initi, pa bi se poslije naduravala s opozicijom. Ali, kazat
}e neko, Bo{njaci tada nisu mogli pretpostaviti razmjere genocida i me|unarodne
zavjere, ~ime su stjerani na frtalj Bosne. Da su mogli zaviriti u budu}nost,
vjerovatno bi pristali na Kutiljerov plan. Za{to da ne? Bolje je iz polovine mjerkati
cjelinu, nego iz frtalja puki opstanak. Pristali bi na to i Srbi, kojima se tada mogla
~initi neizvjesnom genocidna hajdu~ija s ciljem otcjepljenja pola suverene dr`ave.
Rata bi opet bilo, kazat }e neko, ali bi podjela dobila ustavni karakter. Dodu{e,
nelegitiman. Jer, jedini legitiman vid ure|enja BiH je onaj za koji su 1992. glasali
gra|ani na Referendumu. Sva druga rje{enja su siled`ijska, od Dejtona pa do ove
nesu|ene podjele na tri dijela.
Bo{nja~ka politika nije imala {ansu da 1992. prihvati Kutiljerov plan. Ideja
podjele je pripadala neprijateljima BiH. Opozicija je pravila gromoglasne mitinge
356

Dnevnik revolucije

protiv podjele. Narod je bio protiv. SDA bi te{ko mogla izi}i pred narod i kazati: mi
smo za?! Mo`da je u SDA bilo, i ostalo, mindera{a koji podr`avaju tu ideju, ali oni
znaju da Bo{njaci misle i osje}aju druk~ije. Uprkos `rtvama. Otud je razumljivo {to
se i{areti o avlijskoj dr`avi nisu nikad konkretizirali. ^initi to danas, nakon 200.000
`rtava, i u situaciji gdje bi bo{nja~ka tre}ina bila frtalj suludo je. Ali, ako bi se
bo{nja~ka tre}ina protegla na 44 odsto teritorije, Bo{njaci bi mogli predlo`iti: ili
}emo se dijeliti po popisu iz 1991, ili }emo praviti dr`avu bez podjela,
regionaliziranu na prirodnim i ekonomskim, a ne na etni~kim kriterijima.
A za{to je sve ovo {uplja pri~a? Zato {to su Srbi i Hrvati na sigurnom putu da
uzmu cijelu Bosnu, bratski, popola, jer se bo{nja~ki faktor pouzdano, ekonomski,
kulturno, politi~ki pazi sad ovo! defaktorizira. [to bi sad Hrvati, recimo, dijelili
Federaciju s Bo{njacima, kad su mlatnuli ekonomske potencijale i u ovim krajevima
sa bo{nja~kom ve}inom?! Ma, sve je njihovo! Policija, sudstvo, mediji, i pride
jo{ bo{nja~ki ugursuzi.

Ballin adrenallyn
Eh, hajmo se sad malo baviti fudbalom! Relax-tours. Nije dosad primje}eno
da navija~i srpskih i hrvatskih klubova zalaze u bo{nja~ke avlije. Ali, uo~en je
revolucionaran pomak: Bo{njaci, ko s poslom, odlaze anam. U posrbljenoj Modri~i
je bilo oko 200 navija~a ^elika. Da se nisu izme|u sebi izboli ne bi smo saznali da
su tamo bili. Navija~i Sarajeva su krenuli u pohrva}eni Mostar, pa je izbila gu`va.
Nije bitno, stisli su petlju da grupno idu u minsko polje. Otkud sad ovo?
Znali smo da je porast nasilja na na{im ulicama rezultat strate{kog stvaranja
haosa od strane me|unarodnih snaga. Momci su u o~aju pa im ne preostaje ni{ta
drugo nego da se biju. Dosad je ova pojava imala dimenziju kukavi~luka, jer su se
silnici silili samo u svojoj avliji, nad slabijim od sebe. Ta droga vi{e ne djeluje. Ovo
je ne{to drugo. Adrenalin se tra`i tamo gdje se objektivno mo`e fasovati. A po{to
srpski i hrvatski krajevi nisu izlo`eni me|unarodnoj torturi, i po{to tamo ljudi `ive
u miru i spokoju, od fasunga nema ni{ta. U Modri~i se nikakvi Srbi nisu suprotstavili
zeni~kim navija~ima. Kad je ve} tako, oni su se porokali izme|u sebe. Jer, do{li su
po belaj.
Kakve ovo veze ima s politikom. Mo`da }e bo{nja~ki o~aj probuditi
bo{nja~ku hrabrost. Mo`da }e Bo{njacima, jednog dana, naumpasti da se presele
u Banja Luku, Zvornik, Grude, [iroki [ta fali? Ionako je sve uhakano. Pa ti onda
pri~aj o podjeli!
Br. 114, 17. VIII 2004.

Dnevnik revolucije

357

Koncert Lepe Brene u Tuzli

Hajvani pune stadion na Tu{nju

Mogla je Brena Tuzlu, Bosnu i Bo{njake,
voljeti u vrijeme agresije,
kad je ta ljubav imala
puni humanisti~ki i civilizacijski smisao.
Sad je to prazna pri~a.
Osnovna razlika izme|u koncerta Lepe Brene u Tuzli i svih drugih srbijanskih
folk pjeva~a je u tome {to je Fahreta Jahi} bila muslimanka, Bo{njakinja, {to je
ro|ena u Br~kom, u muslimanskoj familiji, {to je u Tuzli poha|ala srednju {kolu, i
{to bi se od osobe takvog porijekla o~ekivao ljudski odnos prema tragediji zemlje
i naroda iz kojeg je potekla, a {to svi drugi srbijaneri koji do|u u Tuzlu po pare ne
moraju imati takav odnos, jer se to od njih i ne o~ekuje. U pitanju porijekla Jelene
@ivojinovi}, alijas Lepe Brene, alijas Fahrete Jahi}, itd., i njenog odnosa prema
bosanskoj tragediji nalazi se odgovor na moralnu dilemu sa kojom se susre}u
pametniji Tuzlaci: vrijedi li iskazati gostoprimstvo prema ovoj pjevaljki.

Parama, s ljubavlju
Tuzla je ve} mjesec dana izlijepljena d`ambo plakatima na kojima se ispisana
poruka: Tuzli s ljubavlju. To Lepa Brena dolazi da 21. avgusta odr`i koncert na
stadionu Tu{anj i da s ljubavlju mlatne pare. Trenutno su glavne dileme da li }e ili
ne}e na stadion sletiti helikopterom, kao onomad u Temi{varu, u vremenima
kada se zaklinjala u Jugoslaviju i u bratstvo-jedinstvo. A ako joj je ba{ bratstvojedinstvo bilo po mjeri, nije nikada morala progovoriti ekavski, niti je morala
nadjenuti si va{ersko ime Lepa Brena, niti je morala svoje muslimansko ime
Fahreta preimenovati u Jelena, niti se morala udati za Srbina, niti je morala djeci
nadjenuti srpska imena, niti je morala djecu krstiti po pravoslavnim obi~ajima,
itd, itd. Dakle, Brenino jugoslovenstvo je bilo velikosrpstvo, ba{ kao i u svih Srba.
Ona, kao Fahreta, osjetila se turskim otpadom u prostoru koji je duhovno i moralno
ispunjavao njene mentalne afinitete. Zato se vratila veri pradedovskoj. Ali, za{to
je narod kome je pripadala obmanjivala sa bratstvom i jedinstvom u koje ni ona
nije vjerovala? Ba{ zato su mnogi Bo{njaci vjerovali u JNA dok mi no` nije dotakao
grlo, kad je bilo kasno da i{ta vi{e da promijene. Pjevaju}i o Jugoslaviji Brena je
pjevala velikosrpstvu, koje se i poslije raspada Jugoslavije nazivalo Jugoslavijom.
Jer, da nije tako, Brena nikada ne bi bila ni Brena, ni Jelena, ve} bi ostala Fahreta.
Ali, i da jeste tako, dogodili su se momenti koji bi moralnu osobu pomjerili iz
~ahure gotovanluka i interesa. Makar onda kada je Jelena @ivojinovi} ~ula da su
joj u Br~kom, od strane velikosrpskih snaga, pobijeni i poklani mnogi drugari iz
{kolske klupe, kom{ije ili prijatelji. Dodu{e, svi izuzev njene u`e familije koja se
na{la na usluzi ~etnicima. Pristajanje da se {uti o zlu, i da se tim ne~injenjem
doprinosi odbrani zlo~instva i genocida, demaskira moralni kredibilitet ove
pjevaljke koja }e Tuzli, a time i Bo{njacima, da peva s ljubavlju.
358

Dnevnik revolucije

Humanitarni kurvaluk
Pametnima je jasno: nema tu nikakve ljubavi. Ima puki materijalni interes.
Jer, Brenu su u Srbiji pogazili mla|i, ljep{i, srpskiji. Nije joj ostalo ni{ta drugo nego
da poku{a na talasu jugonostalgije ubrati koju paru me|u bo{nja~kim ugursuzima
koji }e pjevaju}i Mile voli disko, disko, a ja kolo {umadijsko poku{ati utu{iti svoju
bol zbog nestanka Jugoslavije i zbog smrti iluzije o ravnopravnosti. A kako poru{iti
barijere od 14 godina {utnje nego tako {to }e se Bo{njacima poturiti zve~ka, ko
jetimima, koja glasi: S ljubavlju. Svako se pametan mo`e zapitati: a gdje je ta
ljubav bila kad je trebalo? Ljubav nije hamzigahop pa da se ne da osjetiti, po`eljeti,
iskazati. Mogla je Brena Tuzlu, Bosnu i Bo{njake, voljeti u vrijeme agresije, kad je
ta ljubav imala puni humanisti~ki i civilizacijski smisao. Ljubav je opipljivija od
mnogih opipljivih stvari. Konkretnija od svega konkretnog. Jer fraza je ali istinita
ljubav pokre}e svijet. Tako je i Brenina nesu|ena ljubav mogla imati svrhu tad.
Sad je to prazna pri~a.
Isto vrijedi i za najavu da }e Brena obi}i Dom za djecu bez roditeljskog
staranja u Tuzli i podijeliti darove mali{anima. A zna li Brena da ova djeca u toku
agresije nisu imala {ta da jedu? Za{to tada nije organizirala kamion hrane da
iska`e svoju pa`nju prema djeci bez roditelja? Zna li da me|u njima ima desetine
onih ~ije su roditelji ubili okupatorski soldati iz njene dr`ave, nacije i vjere, i to
onda kad je ona {utala, a time i podr`avala ~injenje zlo~ina? Kako }e tim mali{anima
pogledati u o~i? Napose, ako joj je ba{ stalo da daruje djecu bez roditelja u Tuzli,
za{to to nije u~inila prije, ili nekad poslije ovog koncerta? Nije Beograd daleko, tri
sata vo`nje od Tuzle. Pravim humanitarnim ljudinama nije bilo te{ko do Tuzle
voziti ni iz [vedske, pa {to bi to bilo te{ko njoj, iz Beograda? Ali, Brena ide me|u
siro~ad iz proste, kurvanjske, profiterske i medijske ra~unice, a ne zbog dobrote,
jer se dobrotom ne kupuje i ne prodaje ni{ta, po{to u tom slu~aju dobrota nije
dobrota, ve} la`. Ako bude pameti direktor i pedagozi Doma za djecu bez
roditeljskog staranja u Tuzli bi morali odbiti ovaj poku{aj manipulacije djecom, jer
je bjelodano da Breni nije stalo do pomo}i, ve} do slikanja, ~im to najavljuje
sedmicama unaprijed.

Blasfemija rudarske `rtve

Isto vrijedi i za najavu da }e Brena odr`ati niz sastanaka humanitarnog
karaktera. Svi koji pristanu na ove sastanke moraju biti svjesni da su predmet
manipulacije i da time skrnave dostojanstvo bosanske `rtve, kojoj je pomo} trebala
od 1992. do 1995., a ne danas, i to na ovako jeftin i poni`avaju}i na~in. Isto vrijedi
i za najavu da }e Brena posjetiti tuzlanske rudare i podijeli besplatne karte za
koncert. Nekoliko stotina rudara je poginulo i ostalo trajnim invalidima u borbama
sa okupatorima koje je Lepa Brena zabavljala i bodrila, kako bi uspje{nije klali i
plja~kali. Ako rukovodstvo tuzlanskih rudnika pristane na ovu blasfemiju rudarske
`rtve, mora biti svjesno da time pljuje u lice poginulim komoratima i da time
skrnavi ~ast i ponos tegobnog rudarskog posla. Pa ne}e se valjda tuzlanski rudari
prodati za karte Breninog koncerta? Postoje i {pekulacije da bi Brenu mogli primiti
i neki politi~ki zvani~nici u Tuzli, ali je te{ko vjerovati da su i oni do te mjere ostali
bez pameti.
Dovoljno je poni`enje to {to }e stadion na Tu{nju biti pun hajvana.
Br. 114, 17. VIII 2004.

Dnevnik revolucije

359

Dnevnik revolucije

Izbori su nastavak genocida

Siva eminencija Izborne komisije Lidija Kora} se bestidno zala`e
protiv ustavnog prava bh. preseljenika da glasaju, ali to nikog ne
zabrinjava. Valjda smo oguglali na genocid, pa ga vi{e i ne
primje}ujemo.
Kada smo po~etkom avgusta u ovoj kolumni tematizirali katastrofalne
rezultate registracije bira~a u bh. dijaspori, to je za bh. javnost bila posve nova
tema. Narednih dana }e se o ovoj temi ispisati desetine tekstova, koji }e otvoriti
slo`eniju percepciju problema. Od one prvotne razo~aranosti {to se od milion
na{ih raseljenika samo 27.000 registriralo za glasanje, stigli smo do su{tine: nije
problem tek u na{im ljudima, ve} u Izbornom zakonu koji kompliciranim
mehanizmom odbija bh. raseljenike od domovine.

Preselly & otpishy

U bh. javnosti prvi je Jozo Grgi}, tuzlanski vije}nik, stvari nazvao pravi
imenom. On je ustvrdio da je Izborni zakon genocidan: - Uzroke ne treba tra`iti
samo u neizainteresiranosti preseljenika, ve} isklju~ivo u kompliciranom Izbornom
zakonu koji je nametnuo proces registracije i time mnogim ljudima perfidno
blokirao njihovo ustavno pravo da biraju i da budu birani. Stoga podhitno treba
mijenjati Izborni zakon i to tako {to bi se registracija za izbore obavljala automatski,
sa sticanjem punoljetstva, na osnovu ~ega bi svaki punoljetni dr`avljanin BiH bio
dugoro~no registriran kao bira~.
Grgi}ev istup je potakao novinare BHT da naprave prilog o ovom problemu.
U tom je prilogu biv{a zvani~na, a danas nezvani~na predsjednica Izborne komisije,
Lidija Kora}, dala skandaloznu izjavu zbog koje bi morala podnijeti ostavku, ili biti
smijenjena, jer se bestidno zalo`ila za nastavak genocida. Ona je kazala: Glasovi
iz dijaspore su irelevantni. Ko god je objektivan re}i }e da je smije{no da neko `ivi
na Islandu ili u Australiji a da glasa za na~elnika op{tine Lopare ili Centar u Sarajevu
kada oni ne poznaju tog ~ovjeka, niti znaju njegove stavove.
Kakve veze sa zakonima, i obavezom sprovedbe zakona, ima pitanje {ta
je objektivno a {ta nije objektivno? Objektivno je jedino pravo ovih ljudi da glasaju!
^ak {ta vi{e, u kontekstu genocida nad Bo{njacima, i njihovog sistematskog
preseljavanja u tre}e zemlje, objektivno je da preseljenici glasaju na nevi|eno.
Kako }e se vratiti svojim ku}ama, ako u op}inama ne budu imali svoje politi~ke
predstavnike? Po logici Lidije Kora}, kojoj je sve ovo smije{no, ovi ljudi bi trebali
sami sebe da otpi{u i da shvate da je njihovo preseljeni{tvo kona~na stvar. Logika
Lidije Kora} je zlo~ina~ka i ni po ~emu se ne razlikuje od genocidnih vizija Radovana
Karad`i}a i Mate Bobana! Ta logika glasi: preseli i otpi{i. Jer, izme|u preseljenih
i otpisanih, i onih ubijenih, nema nikakve razlike, jer i jednih i drugih nema u
stvarnosti Bosne. Pravo je ~udo kako je ovaj zlo~ina~ki manifest ~lanice Izborne
komisije pro{ao bez odijeka u javnosti. Pa nije ni Karad`i} ubijao ljude, ve} je
360

Dnevnik revolucije

organizirao njihovo ubijanje i deportacije, pa je osumnji~en za ratne zlo~ine.

Genocid nije samo ubistvo, ve} i prisilno preseljavanje i ispisivanje iz libra
domovine, a Lidija Kora} ~ini upravo to. Ona bi, kao ~lanica Izborne komisije,
morala da se zala`e za {to efikasniju realizaciju ustavnog prava na{ih preseljenika
da svojim bira~kim pravom svjedo~e politi~ko prisustvo, umjesto {to propagira
kidanje veza sa bh. dijasporom. Da je pameti, ko{to nije pameti, na{i bi politi~ki
lideri ve} podigli tu`bu protiv genocidnih stavova Lidije Kora}.

Adwockathy of the genocides

Na moju adresu je stiglo nekoliko reakcija na tekst pod naslovom Bo{nja~ka
smrt. U jednoj pi{e: Ja sam iz Fo~e, a ~etnici (uz ne malu pomo} politi~kog vo|stva
moga grada i dr`ave) su me otjerali ~ak do Amerike. Moja porodica je uredno bila
registrirana za glasanje u Fo~i. Neposredno pred lokalne izbore nas troje (supruga,
k}erka i ja) odvojeno dobivamo obavijesti od Izborne komisije da su izbori u Fo~i
otkazani. Nisam mogao da vjerujem, pa sam kontaktirao brata, ro|aka i neke
prijatelje iz Fo~e koji `ive u Americi i svi su dobili isto pismo: IZBORI OTKAZANI.
Rezultati izbora u BiH: U Fo~i pobijedili radikali. Ne mogu da vjerujem! Da mo`da
nisu ~etnici na{li na{e adrese u Americi i poslali nam pisma da bi lak{e pobijedili
u Fo~i? Ne, nije mogu}e. Morali su da imaju saradnika u Izbornoj komisiji. Da
skratim: Vi{e nikad, nakon tih izbora, nisam dobio nikakav poziv za glasanje.
Vjerovatno sam ja, kao i ostali Fo~aci u Americi sa kojima sam u kontaktu, zauvijek
skinut sa svih lista za glasanje. Nisam ba{ siguran da sam se ja odrodio od
Bosne. Bojim se da je neko dao sebi za pravo da u~ini sve da se moja Bosna od
mene odrodi.
Ovo je, dakle, informacija, sa terena. Iz nje mo`emo pro~itati da se agresija
na Bosnu nastavlja upravo blokiranjem prava bh. prognanika da svjedo~e svoje
politi~ko prisustvo u sredinama iz kojih su prognani. Logi~no, taj projekat se
realizira i preko Izborne komisije, koja je maksimalno zapetljala proces glasanja,
umjesto da ga pojednostavi, i da omogu}i svim bh. gra|anima da glasaju, gdje god
da su. Ta petljavina sa registracijom, evo, daje konkretne, i kona~ne rezultate,
tako da ~etni~ki i usta{ki pajta{i u Izbornoj komisiji vi{e ne}e ni morati brisati
ljude koji `ele glasati. Ukoliko se, pak, u ovom dijelu Bosne ne probudi svijest i
savjest, i ukoliko se ne pokrene jedna sna`na akcija za izmjenu genocidnih
mehanizama u Izbornom zakonu, a time i za sikterisanje advokata genocida u
Izbornoj komisiji.
Br. 115, 31. VIII 2004.

Dnevnik revolucije

361

Dnevnik revolucije

Sve je puno drogiranih pedera

Islamska revolucija je po~ela!
Komesar se pobio s pederima!
Vidio sam u`ivo pedera! Nisam ga plaho zagledao da ne pomisli da sam
mu{terija, tobejarabi. Koliko sam mogao spaziti, ispod oka, nosio je blje{tavo
plavu ko{ulju, sa `enskim rukavima. Imao je bijel ten, bezbeli napuderisan. U~inilo
mi se i da su mu o~i namazane onim hepekom za trepavice. Zbilo se to u bifeu
NTV Hayat, prije snimanja emisije Arduana show, gdje sam pozvan da ka`em
svoje mi{ljenje o pederskom filmu Go West.

Comessar on linea the front

Na portirnici Hayata mi reko{e da si|em u bife, malo se kasni, da popijem
sok i sa~ekam. U|em dole. Sjedi jedan od 140 kila i gleda. Ko na autobuskoj
stanici u Olovu. Poslije }u saznati da je to Ekrem Pu{ka, scenarista filma Go West.
Tam, u }o{ku, sjedi taj {to je ni mu{ko ni `ensko. Ima samo jedan slobodan sto, do
njega. Sjednem. Zaudara nekakav te`ak `enski parfem. Haman se ovaj {to je
mu{ko namiriso da je `ensko, da nam bude ljep{i. Joj, meni ne{to {ugavo, da mi je
da odem! Objesim ti i televiziju, i patriotizam, i sve, kad se komesar mora i vako
`rtvovati za narod i domovinu! Ugledah, sva sre}a, u onom drugom }o{ku, efendiju
Dautovi}a. I on gostuje. Uzviknusmo selame, kao S.O.S., pa mi bi nekako lak{e.
Ko, velim, nisam ja sam crna ovca u ovom dru{tvu, koje me podsjetilo na stih iz
one pjesme Zabranjenog pu{enja: Sve je puno drogiranih pedera.
Onaj peder, blizu mene, di{e. Malo je podeblji, pa se ~uje kako di{e. Nekako,
sipljivo. Bezbeli tako puhti i kad se tandara. Dade mu konobarica tortu, a on uze da
mljacka. Pita mene konobarica, ho}u li tortu, haman je d`abe, ne}u, hvala, rekoh.
Mogo bi peder razumjeti da je to neki znak raspoznavanja, da sad i ja jedem tortu.
Ubibio sam se ko biba. ^ekam. Kasne. Kona~no, do|o{e, po nas.
Po~e ta emisija o pederima. Pri~a ovaj, pri~a onaj, pri~a i taj peder. On je,
biva, modni kreator koji se pederisao po Londonu i radio za velike modne ku}e.
Istog ~asa spazih njegove dre~avo `ute cipelice. Iz daleka vidjeh da mu se okrunio
`uti lak na tim baletankama. Ne bi ih na buvljaku mogao prodati ni za marku. Dok
sam ~ekao da i ja koju progovorim, sve sam mislio na te pohabane cipelice ovog
svjetskog modnog kreatora. Bilo mi ga ne{to `ao. Taka marka, a bez cipela.

Metro Golding Sanitarny Chmar

Nakon {to je peder ispri~ao kako nema ljudskih prava, pa da se vjen~ava,
usvaja djecu i sa mu`em hoda po sijelima, i nakon {to je neka {picasta psihologica
elaborirala na{u zatucanost, pa da ne priznajemo te nastranosti, na scenu je stupio
komesar PL, vehabija i mind`uhar, tj. ja. Malo sam pri~ao, trte-mrte, kako pedere
treba zvati pederima, kako se ovim filmom Go West vr{i blasfemija bo{nja~ke
tragedije, kako je i Ni~ija zemlja film o gra|anskom ratu u BiH, a {to je sve
362

Dnevnik revolucije

sponzorirano od politi~kih centara koji sprovode u zlodjelo zlomisao da nema

agresora i `rtve, i da su svi podjednako `rtve, a pogotovo pederi. Rekao sam da
sudbina Bosne ovisi od politi~kog, pravnog, kulturnog, pa i ekonomskog tretmana
genocidne agresije. Ma ne mogu sad ja prepri~avat to {to sam rekao!
Elem, re~e Arduana da treba da se ~uje i druga strana. Izi|e taj Pu{ka,
propade u fotelju, zavrati nogu ko veliki i re~e kako je vi{ak u emisiji. Sva{ta.
Kontam, {to je dolazio ako misli da je vi{ak. Onda, navali na mene. Ka`e, otkud
meni pravo da pri~am o filmu kad nisam radio na filmu. Stvarno nisam mislio
koristiti svoje komesarske vje{tine, ali sam morao uljudno napomenuti ovog medu
da je on po struci sanitarni tehni~ar koji je zaposlen u Domu zdravlja, i da kao
takav nema pokri}e da govori o kompetencijama. On je potvrdio da je sanitarac, a
na moju opasku da bi sanitarci mogli biti i filmski kriti~ari, rekao je, za{to da ne,
mogu u kinu pogledati film i iznositi kritiku. Vidim, vrag je odnio {alu, ovaj je
prolupao. Onda je rekao da se u filmu radi o ljubavi dvojice pedera, ali da se to ne
mo`e tvrditi jer niko nije gledao film. Sva{ta. Izgleda da je tog Pu{ku iz cipela
izbacilo televizijsko objavljivanje njegove intimne tajne da je sanitarni tehni~ar.
Haman se mislio prodati kao Spilberg.
Komesar je, stvarno, milostiv. Kad je vidio da Pu{ka mlatara o~ima, lijevodesno, kao da je popio {aku tableta s Badelovim konjakom, ustavio je {argiju. A
mogao se, primjerice, zezati sa vezom filmske umjetnosti i sanitarnih ~vorova, sa
prljav{tinom pederluka i sanitarnom higijenom, itd. Ali, kada je vidio tu`ni i
zamu}eni medin pogled, koji je krio pla~, komesar je stao. Ne bi imalo smisla.
Osim toga, efektnije je bilo to Pu{kino pani~no klepetanje, nego ma kakva pri~a.

Withez lawljeg srcca

Ali, gdje je poenta ovog teksta? Emisija se zavr{ila. Prilazi mi svijet i ~estita.
Stoji Pu{ka i gleda tu dodjelu oskara. Izi|em na onu mra~nu cestu, hitim prema
parkingu, blizu je devet, valja sti}i do Tuzle. Neko me zovnu. Ide Pu{ka prema
meni. Krenem i ja prema njemu. Ka`e mi: Nisi me morao ba{ onoliko poniziti. Ako
mi se ne izvine{, ja }u te prebiti. Ka`em ja njemu: [to sad pla~e{? Ja tebe nisam ni
pomenuo. Udario si na mene, pa fasovo. O tom prebijanju mu nisam htio re}i
ni{ta. Pogotovo ne pred svjedocima.
Poenta je da on nije razumio da ga nisam podero koliko sam mogao, i znao.
Nije razumio da sam stao, zbog njegovih suznih o~iju. Da mi ga je bilo `ao. Da sam
insan.
Drugim rije~ima {ta zna me|ed o vite{tvu!?
Br. 116, 14. IX 2004.

Dnevnik revolucije

363

Predsjednik Hrvatske Stjepan Mesi}

pristao na zlo~ina~ku ideju o podjeli BiH na tri dijela

Hrvatska podr`ava otcjepljenje

Republike Srpske
Hrvatski Predsjednik sugerira da bi BiH, podijeljena na tri
etnonacionalne republike, mogla biti efikasna i u `ivotnom
interesu bh. gra|ana, a tu sugestiju pakuje u la`nu demokratsku
formu. Kao da nam nije odve} jasno kako bi tzv. hrvatska republika
bila sponzorirana od Hrvatske, sve do svog otcjepljenja, i kako bi
stvaranje tzv. hrvatske republike omogu}ilo odve} planirano
pripajanje Republike Srpske Srbiji, u zamjenu za suverenitet
Kosova. Nije li srpsko-hrvatsko hegemonisti~ko bratstvo iz
Kara|or|eva do`ivjelo svoju renesansu kroz nove planove za
uni{tenje dr`avno-pravnog kontinuiteta BiH?
Otkad su se prije mjesec dana u emisiji jedne mostarske tv ~ule nove-stare
ideje o podjeli BiH na tri dijela, i to iz usta anonimnog profesora Bo`e @epi}a, ova
teme ne prestaje biti aktuelna u raznoraznim pri~ama o politi~koj budu}nosti BiH.
Profesor @epi} nije rekao ni{ta novo, prije se ~ini da je tu staru pri~u plasirao u
pravi ~as, kao protute`u sve glasnijim signalima iz me|unarodne zajednice da bi
moglo do}i do promjene Ustava, tzv. reforme Dejtona, a u cilju ukidanja entiteta i
regionalizacije BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne na etnonacionalnim
kriterijima.

Luka i muka
Pitanje Luke Plo~e isklju~ivo je gospodarsko, a ne politi~ko, i tako
ga treba tretirati glasi jo{ jedna neistina predsjednika Hrvatske Stjepana
Mesi}a izre~ena u ovom intervjuu. Jer, mno{tvo je dokaza koji svjedo~e da
je pitanje Luke Plo~e do sr`i politi~ko, a ne ekonomsko. Prisjetimo se
kako su u Plo~ama prije nekoliko godina organizirane masovne
demonstracije na kojima su razne udruge veterana poru~ile da `ivot daju
a Plo~e ne daju. Pristup luci Plo~e bi bh. dr`avu, a posebno krajeve sa
bo{nja~kom ve}inom, oslobodio ekonomskog vazalskog odnosa i to znaju
oni koji prije~e tu mogu}nost. Bo{nja~ka ekonomska potla~enost u direktnoj
je vezi sa politi~kom potla~eno{}u, jer onaj koji nema novaca za svoje
ekonomsko i socijalno dostojanstvo, osu|en je da svoju duhovnost podredi
zakonima ja~eg.

Ja{e Kurta, a ja{e i Murta

Alternativa prof. @epi}a posve je na tragu velikosrpskih ideja, o kojima
smo u vi{e navrata pisali, a koje predvi|aju aneksiju Republike Srpske u zamjenu
za suverenitet Kosova. Pojednostavljeno, ako }e Srbi ugrabiti svoj dio BiH, logi~no
364

Dnevnik revolucije

je i da Hrvati te`e istom cilju, a za{ta je potrebno izvr{iti tronacionalnu podjelu

teritorija, kako bi proces separacije tekao zakonomjerno. Dokle god su Hrvati za
BiH vezani Federacijom, a ne tzv. hrvatskim entitetom, dotle je nemogu}e njihovo
teritorijalno otcjepljenje od bh. dr`ave. To znaju i velikosrbi, jer da bi se Republika
Srpska otcijepila od BiH mora se ostvariti faktor razgradnje u kome dvojica
nadglasavaju tre}eg. Dakle, ako bi postojala tri etnonacionalna entiteta, u tom bi
slu~aju srpski i hrvatski entiteti bili suglasni oko prava na samoodre|enje do
otcjepljenja, a {to bi Bo{njake ostavilo u pat-poziciji. Postojanje Federacije BiH ne
daje mogu}nost velikosrpskoj opciji za realizaciju ovog plana, jer dva entiteta
uvijek tvore odnos jedan na prema jedan.
Napose, ameri~ki zvani~nici su u nekoliko navrata priznavali da je cilj
osnivanja Federacije u martu 1994. upravo bio da se sprije~i podjela BiH, ali ne
zbog srpske i hrvatske separatisti~ke tvorevine, ve} zbog mogu}nosti da se usred
Evrope stvori dr`ava sa ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom. - SAD su `eljele
izbje}i stvaranje islamske dr`avice u Bosni potvrdio je nedavno Danijel Server,
direktor Ameri~kog instituta za mir, govore}i o razlozima za formiranje Federacije,
prvobitno definirane kao zajednica Bo{njaka i Hrvata. Bez obzira na ameri~ke
ciljeve, Federacija je blokirala nastojanja vojne hunte Mate Bobana da se za
Hrvatsku izbore ista prava kao i za Srbiju, u vidu gazdovanja separatisti~kom
tvorevinom, a {to je u su{tini blokiralo mogu}nost tronacionalne podjele BiH i
uni{tenja njenog dr`avno-pravnog subjektiviteta.

Dr`avna televizija podstrekava otcjepljenje RS

Nedavno je u centralnom Dnevniku dr`avne BHT emitiran prilog o
prikupljanjima potpisa sa sazivanje referenduma o otcjepljenju RS od BiH.
Te{ko je vjerovati da su i novinarka, i urednici, toliko nepismeni i neuki pa
da prilog zaklju~e glupo{}u kako ova akcija nema pokri}e po{to je vode
Srbi iz Hrvatske. Slijedom logike, ispada da bi akcija bila validna kada bi je
vodili Srbi iz BiH. Kriminalan zaklju~ak iz centralnog Dnevnika zapravo
ima funkciju preporuke bosanskim Srbima kako treba da se masovno uklju~e
u ovu akciju, jer ako je budu vodili samo Srbi iz Hrvatske ne}e uspjeti.
Prilog je trebalo zaklju~iti citiranjem ustavnih odredbi po kojima su Republici
Srpskoj sva tri naroda ravnopravna, pa je Srbi ne mogu smatrati svojom,
niti pripajati Srbiji, jer time ugro`avaju konstitutivna ustavna prava Bo{njaka
i Hrvata. Me|utim, ovaj primjer svjedo~i kako je dr`avna BHT odve} u
slu`bi separatisti~kih centara politi~ke mo}i. U protivnom, neko bi morao
javno snositi odgovornost za ovo propagiranje i podstrekavanje
referenduma o otcjepljenju RS sa kanala dr`avne tv.

I poslije Bobana vladavina ~obana

Bosanska tragedija nas je nau~ila da ne mora istina biti sve {to se zvani~no
ka`e, te da postoje procesi koji se odvijaju bez obzira na razne uljudne
deklarativnosti. Za{to bismo uop}e vjerovali u Mesi}eve mnogo puta ponavljane
preporuke da bosanski Hrvati trebaju budu}nost graditi u BiH, a ne u Hrvatskoj?
Za{to bismo vjerovali kako je istina u rije~ima, a ne u djelima! Na kraju, za te rije~i
niko ni{ta ne}e pitati Mesi}a kad se BiH dovede do svr{enog ~ina, i kad Hrvati
budu horni da svoj entitet pripoje Hrvatskoj, jer im Bo{njaci ne}e imati snage da
pru`e ma kakav otpor, ni onaj verbalni. Kao da je ko pitao UN zato {to su donijele
kamaru plemenitih rezolucija dok je trajao, i trajao, genocid nad Bo{njacima.
Stvarnost treba ~itati iz dijela, a ne iz rije~i. A djela kazuju da Mate Boban nije
umro, a kakve su prilike, i ne}e.
Dnevnik revolucije

365

Prisjetimo se samo aspekta strate{kog izgladnjivanja Bo{njaka u

opsjednutim gradovima, s ciljem lomljenja ki~me bosanskom dr`avnom vrhu, kako
bi se pristalo na pregovore o podjeli BiH. Naspram te genocidne su{tine, koja je
realizirana voljom i podr{kom zapadnih vlada, mi smo imali hi~me ispraznih
humanitarnih aktivnosti, rije~i i dokumenata. Svijet se zabavio projektima
humanitarne pomo}i, dok smo mi svakodnevno bivali izlo`eni granatama i
snajperima. Primjera je na pretek. Otud i ovu tezu o mogu}oj tronacionalnoj podjeli
BiH, kao platformi za otcjepljenje tzv. srpskih i tzv. hrvatskih krajeva, treba prihvatiti
s rezervom. Jer, ~injenice kazuju da je bo{nja~ka ekonomska mo} do te mjere
minorizirana da }e vrlo brzo usloviti, ako ve} i nije, minorizaciju bo{nja~ke politike
i kulture, a time i volje za o~uvanjem Bosne. Za{to bi Hrvatska te`ila otcjepljenju
27 odsto bh. teritorija, na kojima politi~ku, ali ne i prirodnu ve}inu ~ine Hrvati, kad
ve} ima ekonomsku prevlast bezmalo na svih 51 odsto bh. teritorije koliko zauzima
Federacija? Nije li isplativije sa~ekati jo{ koju godinu, dok u Bosni zamre svaki
titraj bo{nja~kog subjektiviteta, i onda pristupiti me|unarodnoj verifikaciji
dogovora iz Kara|or|eva?
Mogu ameri~ki zvani~nici tvrditi {ta ho}e, ali }e do daljnjeg ostati indikativna
enigma da se godinu i po dana prije zavr{etka rata znalo da }e BiH biti podijeljena
po procentima 51 na prema 49 odsto, i da }e Federacija BiH zauzimati taj 51 odsto.
Ovaj podatak se u junu 1994. mogao pro~itati, primjerice, u Norve{koj enciklopediji.
Jedino mi o svemu nismo znali ni{ta, niti smo se pitali kako je mogu}e da ameri~ka
administracija u martu 1994. inicira rje{enje koje }e od svih zara}enih strana biti
prihva}eno u decembru 1995., nakon Markala, Kapije, Srebrenice Iako nam je
te{ko to priznati, ali pod znakom pitanja su i ekspresna osloba|anja bh. gradova,
potiskivanje srpskog agresora, zaustavljanje osloba|anja Banja Luke i sl., a {to
sve ukazuje da su razne oluje u ljeto 1995. imale funkciju namirivanja procenata
za dejtonsku podjelu BiH.
Na kraju, klju~no je pitanje: da li je podjela morala da izgleda ba{ tako: pola
- pola? Ne podsje}a li to isuvi{e na ciljeve dogovora Cvetkovi} Ma~ek, a potom
Milo{evi} Tu|man? Pa Srbi su ~inili ve}inu samo na ne{to vi{e od 30 odsto bh.
teritorije, a data im je polovina Bosne. Hrvati su ~inili ve}inu tek na 16 odsto bh.
teritorije, a prilikom re`iranog osloba|anja bh. gradova data im je prednost da,
recimo, zauzmu Jajce. Bo{njacima je i tada prije~ena mogu}nost da oslobode i{ta
vi{e od frtalja Bosne, predvi|enog za bo{nja~ki geto, iz kojeg }e mo}i izlaziti sa
vizama, uz debelu kontrolu, kao da se to radi o Jevrejima iz Var{avskog geta. Ovo
pore|enje nije nimalo slu~ajno, iz mnogo razloga, ali i zbog toga {to su u
Var{avskom getu njema~ki okupatori diktirali ekonomske tokove, s ciljem dodatnog
plja~kanja jevrejskih zato~enika. Jednako, danas, Bo{njaci bivaju `rtve svekolikog
ispiranja svoje ekonomske i duhovne snage, tako da se u dogledno vrijeme mo`e
o~ekivati da u Bo{njaka presahne svaka politi~ka volja. Svejedno je tada da li }e
neko proglasiti podjelu BiH na dva ili tri dijela, kad Bo{njake niko ni za {ta ne}e ni
pitati, samim tim {to ni oni sami sebe ne pitaju ni za {ta.

Kome hita Boban ispod `ita

Uop}e nije upitan kontinuitet velikosrpske politike prema BiH. Tadi}eva
Srbija, kao i ona Milo{evi}eva, te`i aneksiji Republike Srpske. Upitan je, donekle,
stav susjedne Hrvatske, jer od hrvatske politike ovisi realizacija te mogu}nosti o
otcjepljenju RS, istovremeno sa otcjepljenjem tzv. hrvatskih krajeva.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi} dao je prije neki dan intervju
Dnevnom avazu u kome je na pitanje o mogu}oj tronacionalnoj podjeli BiH
odgovorio, u najmanju ruku, problemati~no. Na jasno pitanje o mogu}nosti stvaranja
tri etnonacionalne republike, Mesi} odgovara: Najbitnije je da o tome odlu~e
gra|ani Bosne i Hercegovine, jer efikasna dr`ava je prije svega u njihovom
366

Dnevnik revolucije

`ivotnom interesu. Rje{enje do kojeg oni do|u konsenzusom po{tovat }e svi, kako
u BiH tako i izvan nje.
Zvu~i nevjerovatno. Mesi}ev odgovor sugerira da bi takva (anti)dr`ava
mogla biti efikasna, u `ivotnom interesu, a tu sugestiju pakuje u demokratsku
formu konsenzusa. On svjesno zaboravlja da postoji samo jedan legalan i legitiman
akt za koji su glasali bh. gra|ani, a to je Referendum iz 1992., kada je jasno poru~eno
kakvu BiH `ele. Dejtonski sporazum jeste nastao konsenzusom, ali ne naroda i
gra|ana, ve} politi~kih lidera, od kojih su ovi bo{nja~ki bili pod ucjenom nastavka
genocida. Mesi} valjda misli da je opet mogu}e isposlovati sli~an konsenzus
politi~ara, a ne bh. gra|ana. Jer da misli na bh. gra|ane onda bi se pozvao na
Referedum iz 1992. i volju bh. gra|ana koja je kriminalno i zlo~ina~ki ignorirana.
Otud je svako novo rje{enje koje ignorira demokratski iskazanu volju bh. gra|ana,
koji su jasno precizirali kakvu BiH `ele, zapravo nastavak zlo~ina~kog pothvata.
Ako je Hrvatskoj stalo do bh. suvereniteta i stabilnosti, valjda bi se trudila da
reafirmira ovaj jedini legitimni dokument, ~ija bi sprovedba garantirala
jednakopravnost svih bh. gra|ana i naroda. Ne bi se moglo dogoditi da hrvatski
Predsjednik sugerira mogu}nost tronacionalne podjele, tim prije {to je to autorska,
velikodr`avna ambicija pokojnog Franje Tu|mana i njegove hunte u Hercegovini.
Jednostavno, Mesi} je ovu ideju trebao odbaciti kao naslije|e be{~asne,
hegemonisti~ke pro{losti Hrvatske, i trebao je kazati da Hrvatska ni u kojoj
varijanti, nikada, ne mo`e podr`ati stvaranje hrvatske republike u BiH. Jer, jasno
je, hrvatska republika u BiH ne mo`e biti sama sebi svrha, i logi~no je da bi
Hrvatska prema njoj imala sponzorski odnos, sve do realizacije tog prava na
otcjepljenje. Napose, i dan danas, i bez ovih formalnih ozvani~enja, Hrvatska
sponzorira zapadne dijelove Hercegovine, recimo, u pogledu obrazovanja, budu}i
da je Sveu~ili{te u Mostatu konektirano na Sveu~ili{te u Zagrebu, po raznim
osnovama. Ali, Mesi} to ne govori. On svoju tu|manovsku politiku, za razliku od
svog prethodnika, tek vje{to kamuflira u demokratske floskule koje za su{tinu
problema ne zna~e ni{ta.
Ovo zakamuflirano hegemonisti~ko o~itovanje hrvatskog Predsjednika nam
ukazuje tek da i dalje postoje velikodr`avne ambicije Srbije i Hrvatske koje se
realiziraju zajedni~kom re`ijom pojava i procesa usmjerenih protiv BiH.
Br. 116, 14. IX 2004.

Dnevnik revolucije

367

Dnevnik revolucije

Neka cijelo selo zna

IKONA sam posto ja
Bo{nja~ka desnica ne postoji! Izuzev ako se odlazak u d`amiju ne
smatra desni~arenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila
desnica, moraju postojati aspiracije prema tu|em. Bo{njaci ne
umiju sa~uvati ni svoje, a kamo li kidisati na tu|e.
Hegemonisti~ka ispostava zagreba~kog Ve~ernjeg lista u BiH u svome je
okupatorskom izdanju objavila 22. rujna tekst u kome se tvrdi da je Fatmir
Alispahi} medijska ikona bo{nja~ke desnice. Povod je ona pri~a o pederima. Koji
dan prije Bakir je Bezistan~e u policijskom magazinu Lagumd`ijine hunte tu
medijsku ikonu proglasio fa{istom. Sve zbog pedera. Toliko su im pederi prirasli
za srce da svakog antipedera me}u na medijsku loma~u i ~aste pogrdarijama.
Problem bosanske stvarnosti je u izobli~enju pojmova, zamjeni teza i
identiteta, u pre{altavanju uloga agresora i `rtve, pla}enika i patriota, bolj{evika
i demokrata, a {to se odvija pod diktatom sile, novca i doma}eg provincijalizma.

Maycca my starra
Proglasiti Komesara desni~arem, nacionalistom, fa{istom, itd. budalasto
je koliko i proglasiti Adolfa Hitlera humanistom. Trebale bi mi stotine stranica da
ispi{em gdje sam sve promovirao ideje demokratskog socijalizma i
antinacionalizma. I to u ratu kad su kojekakvi Senadi mlatili pare od SDA, a kada
sam ja osnivao nevladine organizacije za za{titu multietni~kog identiteta Bosne,
zbog ~ega me to isto stado proganjalo ko ~etnika i izdajicu muslimana.
Kroz mno{tvo tekstova sam tvrdio da zakonski mehanizam u BiH mora biti
odre|en antinacionalizmom. Moju ideju o potrebi izmjene Izbornog zakona, u
smislu odre|enja da sve staran~ke liste moraju biti multietni~ke, po popisu iz
1991. nije podr`ao niko. Kako, majka mu stara, kad imamo toliko organizacija i
medija koji se ko fol zala`u za multietni~nosti?! Kako kad je jasno da se uvo|enjem
multietni~nosti u samo izvori{te politi~kog `ivota, dakle u stranke, mo`e izbje}i
naciokratski koncept?! Ako na listama mora biti tre}ina `ena, za{to ne bi onda
bila i ravnomjerna zastupljenost svih naroda? Primjerice, ako je u Tuzli po popisu
iz 1991. bilo po 15 odsto Srba i Hrvata, onda bi sve stranke morale na svojim
listama imati procentualno toliko jednih i drugih. Pa nek se onda HDZ u Livnu i
Duvnu bori da pridobije Bo{njake i Srbe! Nek onda SDS izvoli aterirati prema
bo{nja~kim i hrvatskim interesima, kako bi pridobio nesrpske kandidate bez kojih
ne mo`e izi}i na izbore!
Navodna primjena odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti bh. naroda
{uplja je pri~a jer se ne odnosi na cjelokupan politi~ki sistem. Stranke su osnovica
tog sistema, te je indikativno kako mogu biti izuzete iz primjene Odluke o
konstitutivnosti. Mononacionalno politi~ko organiziranje u BiH nije odraz
demokratije, ve} {ovinizma. Vlast u svojoj sr`i, u strankama, mora biti multietni~ka
kako ne bi bila suprotstavljena pravima drugih. Ovo {to nam je potureno, la` je, jer
368

Dnevnik revolucije

nisu dokinute mononacionalne vlasti, koje u multietni~koj zajednici imaju

apartheidski karakter.
E, sad, ovo {to sam ukratko izlo`io, opisivao sam kamaru puta naduga~ko
i na{iroko. Kao desni~ar & fa{ista, jakako.

Lazza camuflazza
Komesar je ljevi~ar. Sav je u petokrakama. Na ~ardaku mu se vijori zastava
sa likom Che Guevare. Protiv uroka, uvijek nosi neki odijevni predmet za
petokrakom. Makar, starke . Komesarova je familija partizanska. I,
antikomunisti~ka. To su oni {to ih je Partija zajebala. Jer su antifa{izam i
komunizam dvije strane svijeta. Partizani su se borili za slobodu i duh demokratskog
socijalizma, a ne za komunisti~ke napoleone. Danas Komesar ratuje protiv dva zla
protiv kojih su se borili i njegovi djedovi: protiv nacionalizma i komunizma.
Zbratimljenih, u pohodu na Bosnu, istinu i slobodu.
Bo{nja~ka desnica ne postoji. Izuzev ako se odlazak u d`amiju ne smatra
desni~arenjem, a u crkvu multikulturom? Da bi se okotila desnica, moraju postojati
aspiracije prema tu|em. Bo{njaci ne umiju sa~uvati ni svoje, a kamo li kidisati na
tu|e. Jedina desnica u Bosni su ~etnici i usta{e, pomognuti komunjarama iz SDPa. Oni zajedni~kim snagama rade na preoblikovanju genocidne agresije u gra|anski
rat, a {to je izvodljivo samo kroz satanizaciju bo{nja~ke `rtve. Ko god uka`e da je
dejtonska stvarnost suprotstavljena imperativima multietni~nosti i samoodr`ivosti
bh. dru{tva, da ~etni~ki i usta{ki projekti djeluju ispod demokratske {minke, uz
pla}enike koji se predstavljaju kao tzv. demokratska alternativa taj }e biti
preogla{en desni~arem i fa{istom. A istinski fa{isti, koji do daljnjeg deru Bosnu i
blate bo{nja~ku `rtvu, slove kao tzv. demokrate, jer ih okupirani medijski sistem
takvim predstavlja. Otud razne ozrenke, bezistan~ad, tucce i nilski konji imaju
ekskluzivno pravo da progla{avaju desni~are i fa{iste. A zapravo su u slu`bi
osvjedo~enog ~etni~kog i usta{kog fa{izma, sa zadatkom da svaki proplamsaj
zdrave bosanske incijative `igo{u kao ekstremizam. Udru`uju se u tzv. pokrete za
promjene, u Krugove 99, izmi{ljaju gluposti o nekakvoj tre}oj republici, samo kako
bi stvorili la`ni identitet svoje okupatorske, fa{isti~ke, desni~arske su{tine.
U protivnom, neko bi od njih podr`ao ideju o zabrani mononacionalnih
stranaka. Neko bi primijetio da nije u redu snimati filmove o pederima (Go West),
o gra|anskom ratu (Ni~ija zemlja), o bo{nja~kim }orkanima i ugrusuzima (Gori
vatra, Ljeto u ZD), a naspram moralne obaveze da se umjetno{}u svjedo~i genocid,
kao doprinos moralnom i pravnom imperativu za povratak BiH u svoje prirodno,
povijesno utemeljeno, multietni~ko stanje.
Biti od takvih prostitutki progla{en medijskom ikonom bo{nja~ke desnice,
fa{istom i nacionalistom zvu~i kao priznanje.
Br. 118, 28. IX 2004.

Dnevnik revolucije

369

Dnevnik revolucije

Izbori bez glasa~a

Bo{njaci se vi{e ne pale na izbore.
Cilj je postignut: Depolitizacija
Bo{njaka je bila posljednji
uvjet za uni{tenje Bosne.
Ni jedni izbori u politi~koj povijesti Bosne nisu imali manje `ara nego ovi,
lokalni. Nalikuju na zgari{te. Tek vrelina pepela podsje}a da je nekad na
predizbornoj pozornici BiH znalo biti vatre. Poku{avale su stranke i kandidati
potpaliti emocije bira~a. Ali, ne ide. Na{ se narod upisao u marsovce. Ima pametnija
posla nego da slu{a benevetanje blizu 30.000 kandidata. A pogotovo, da stane
ured, da se gura, da bi glasao da nekome bude dobro, u naredne ~etiri godine, dok
}e njemu, narodu, biti ko{to je i bilo. Narod je odlutao. Ne vjeruje vi{e u politiku.

Crmme
is identy
Prije ~etiri godine gorjele su predizborne vatre, zava|ali se jarani, cijepale
se familije, tukla su se ~itava sela - sve zbog politike. U Lukavcu i Gra~anici su
Bo{njaci koji su se pretumbali na tobe zaklali krmad, natakarili na ra`anj, i hodali
oko d`amija, oko muslimanskih ku}a, da poka`u i Bogu i narodu kako su
o(ne)svije{teni. Bili su to isti oni koji su koju godinu prije mahali zelenim zastavama
i pijani uzvikivali tekbire. Eto, sa dolaskom SDP-a na vlast mogli su rahat razgolititi
svoje {umadijske nerve, oblikovane decenijama preko talasa Radio-[apca. Krme
na ra`nju je postalo znak identiteta, granica na kojoj se raspoznaje razlika izme|u
retrogradnih i progresivnih sila. Pa {ta, bilo je tako sve vrijeme komunisti~ke
diktature, barem {to se ti~e muslimanskih kadrova.
Krme}ija stvarnost jedva je izdr`ala dva ljeta. SDP je u naletu multietni~ke
bo{nja~ke volje zavladao svim i sva~im, ali je zglajzao na najgluplji mogu}i na~in
kada je po~eo svoje bira~ko tijelo, tj. Bo{njake, optu`ivati za tzv. islamski
terorizam. Tom ponoru stupidarije, treba dodati i projekte kao {to je ukidanje
upotrebe selama u Maglaju, pore|enje boraca Armije RBiH sa ~etnicima,
montiranje sudskih procesa protiv bh. patriota Sve je to do op}ih izbora 2002.
uvjerilo lahkovjerne Bo{njake da se vrate pod strehu SDA, gdje im ne}e biti ni
gore ni bolje, ali ih makar vlast koju biraju ne}e vrije|ati i njihovu `rtvu optu`ivati
za tzv. islamski terorizam.
Poslije }e se ispostaviti da je Zlatko Lagumd`ija zadu`en da uni{ti SDP, kao
nekada jedinu vrijednu demokratsku alternativu, koja je okupljala najsna`nije
intelektualne potencijale u BiH. Danas je SDP minorna partija, protiv koje }e uinat
glasati i sami SDP-ovci. Pad od 100% iz 2002. godine, u odnosu na 2000. godinu,
ove }e godine biti vi{estruko umno`en. Tako kazuju istra`ivanja. Bezbeli }e opet
biti odr`an Kongres SDP-a, na kome }e, u znak priznanja, biti biran isti lider, sve
dok on ne ostane sam, i {}u}uren, pod jednom uvehlom ru`om.
370

Dnevnik revolucije

Swacki truth need of pruth

Bo{njaci su iz straha od SDP-a glasali za SDA. Taj }orsokak generira dvije
{tetne pojave: prvo, SDA mo`e rahat ra~unati na vje~nost, sve dok se ne pojavi
neka valjana nacionalna alternativa; taj faraonski status osloba|a SDA od
odgovornosti, jer kakva god da je, bolja je od onoga {to nam se prodaje u celofanu
tzv. demokratske alternative; drugo, faraonski status SDA legitimira s&h
naciokratije, iako se ove tri pojave tek po kontekstu, ali ne i po prirodi, mogu
porediti. Projekat Lagumd`ijinog uni{tenja SDP-a je usmjeren upravo ka
dugoro~nom vezivanja Bo{njaka za SDA, kako bi se oja~ale pozicije srpskih i
hrvatskih separatista. Daleko od toga da Lagumd`ija radi za SDA, on je na bogatijem
platnom spisku, ali njegova misija uni{tenja demokratske alternative ima za cilj
blokadu demokratskih promjena u cijeloj BiH. Jer, dokle god SDP slovi kao jedina
alternativa, a dokle god se Bo{njaci, pou~eni iskustvom, opravdano pla{e te alternative, i glasaju za SDA, bi}e blokirana mogu}nost ma kakvih promjena na bh.
prostoru. Vladavina naciokratije odgovara jedino Srbima i Hrvatima, jer stanje
`abokre~ine doprinosi protoku vremena, u kome sve manje ima Bosne, a sve vi{e
dejtonske realnosti. [to se ti~e SDA, ona je napravila stidljiv, ali revolucionaran
iskorak prema multietni~nosti, jer je odve} svoje liste pro{arala Srbima i Hrvatima.
Izlazak iz tripartitnog, naciokratskog konteksta, trebala bi da bude osnovica
nacionalne politike u Bo{njaka. Jer je bo{nja~ki nacionalni interes ostvariv jedino
kroz bosanskohercegova~ku opciju. Za{to bi taj interes zastupao SDP, kad mo`e i
SDA?
E, sad, ba{ka je problem {to se SDA uljuljkala u svoje trutovanske i
gotovanske ko~ije, pa nema bogzna kakvih vizija. Dobro je, dok ne tuku, nek
nije gore kao da glasi neizre~eni slogan ove antiambiciozne dru`ine kojoj je
sticaj okolnosti na{telio biv{u, sada{nju i budu}u vlast nad bo{nja~kim {lajbukom.

Only se smrth mrdha

Ove }e godine na izbore iza}i onaj koji nema pametnija posla. Odro|avanje
naroda od politike je {tetno, ali logi~no. Manjina Bo{njaka }e po inerciji razumljivog
straha glasati sa SDA, iako znaju da od toga nemaju nikakvog konkretnog haira.
Ve}inu Bo{njaka politika ne zanima. Ko je kriv za to? Da li stranke koje su, svaka
na svoj na~in, iznevjerile o~ekivanja, ili dejtonski sistem koji ne dozvoljava nikakvu
promjenu strate{ke pometnje i bezna|a? Svejedno je. Jer, u stanju klini~ke smrti
bh. dr`ave, jedino profitiraju separatisti~ki projekti. Dakle, negdje u BiH ipak postoji
`ivot. Ne{to se mrda. Pokre}e se, djeluje, napreduje svijest iz Kara|or|eva. Srbi i
Hrvati nemaju razloga, opet, da ne povjeruju u isplativost izlaska na izbore. Kad
god su izi{li, oja~ali su smisao podjele. Bo{njake je stvarnost uvjerila da njihov
glas ne pije vode. Glasali, ne glasali, stanje je gore, i beznade`nije. Narod se zabavio
o svojoj muci, pa mu nije ni do ~eg, a kamo li do politike i do namije{tanja vije}ni}kih
plata nekakvim neznancima. Nisu Bo{njaci krivi zbog toga. Njihova politi~ka
nevolja rezultat je strate{kog projekta. Jer je depolitizacija Bo{njaka uvjet za
uni{tenje Bosne.
Br. 118, 29. IX 2004.

Dnevnik revolucije

371

Dnevnik revolucije

Ramazanski turizam
Ramazan je enigma. Vazda nedore~ena pri~a. To je preporoditeljski
proces u kome stvarnost dobija nove, a zapravo iskonske
dimenzije.
Ramazan je moj godi{nji odmor! S rado{}u napu{tam tamnicu svakodnevlja
i ulazim u prostranstvo mira i spokoja. Ramazanski dani nose miruh djetinjstva.
Odjednom vidimo boje, osjetimo mirise, zapa`amo detalje Vremena je u izobilju.
Vrijeme ne gospodari nama, ve} mi njime. Tako je to bilo nekad, prije nego {to
smo uplovili u `ivot ambicija. Djetinjstvo je bez ambicija. Vrijeme ga nikud ne
goni. Djetinjstvo goni vrijeme. Igra se s njime. Kao ma~ka s mi{em.
Ramazan otvara neke zape~a~ene aure spoznaje, i otvara nove. Vra}a nas
u ljepote koje smo zaboravili, i vodi nas kroz neotkrivene predjele uma. To je
vrhunsko putovanje kroz vrijeme i osje}aje. Ljudi daju ogromne pare da proputuju
svijetom, da do`ive nove osje}aje. Kakva je razlika? Sve je, svakako, u mislima.
Zato je ramazan putovanje kroz sopstvene odaje. Prirodni turizam.

Bllasfemy of islam
Bezbeli }e me sad napasti pravovjerni iz Islamske zajednice. ]uj, njega,
murtatina, usudio se da ramazan uporedi sa turizmom! Pa zna li on {ta je turizam?
To su autobusi, to~kovi, striptizi, kokteli, provo|enja i zavo|enja Turizam je
hojmigahoj, zguzanaguz, tandaramandara. Zna li on da je ramazan post i ibadet, u
smijernosti i jednosmijernosti, nema tu ni{ta izvan tipizirane slike i prilike!
Prije dvije godine izbila je golema polemika u povodu mog teksta
Ramazanska revolucija. Najavljene su i krivi~ne prijave, ali su stopirane, jer je
neko razumio {irinu gluposti. Moja je krivica bila {to sam napisao kako su ramazan
postili mnogi koji nemaju pojma o islamu, pa i oni koji nisu muslimani. U nekim je
srednjim {kolama u Sarajevu, Tuzli i Zenici bila furka da cijeli razredi poste.
Ramazan su postila, hvala Bogu, i kr{}anska djeca. Poku{ao sam objasniti kako je
ta volja specifikum bosanske interkulturalnosti.
Smatrao sam korisnijim da muslimani koji ne klanjaju i islam poznaju
povr{no, poste ramazan, nego da iftare ~varke. No, pravovjernici iz IZ su me
grdno napali sa tezom da ramazan mogu postiti samo pravi muslimani. Dijalog na
ovu temu se zavr{ava sa tezom da nema nepravijih muslimana od onih koji sebi
uzimaju za pravo da odre|uju ko jeste a ko nije pravi. Jer, uzimati na sebe Njegove
ingerencije, grdna je blasfemija.

Maxallic muslim story

Ljepota islama je u slobodi koja je ostavljena ~ovjekovom odnosu prema
Bogu. Mo`e IZ misliti {ta ho}e, ali to ne}e uticati na mno{tvo tih nepravih muslimana
u Bo{njaka da poste ramazan, da se osje}aju muslimanima, i da im bude lijepo.
Ljudi }e raditi po svome, svakako. Eto, postit }u i ja, a da ne}u ni jednom klanjati.
372

Dnevnik revolucije

Jer, ne znam. Prou~it }u ono {to znam, kad zapostim, i prije nego iftarim. Osje}at
}u se muslimanom, {ta god ko o tom mom islamu mislio. A da li }u ju~er, danas ili
sutra po~eti klanjati, ne ti~e se nikog osim mene. Mo`da ve} klanjam, godinama,
ali i to se ne ti~e nikog, ovozemaljskog.
Ta ambicija za propitivanjem islamske privatnosti ima u sebi mahalske
karakteristike. Neko bi htio da mi u|e u ku}u, da mi zaviri u {erpu, da vidi {ta
jedem, gdje spavam, kakav mi je zahod, koji safun koristim, e kako bi mogao
ispijati kahvu i trabunjati o tome kakav sam ja ~ovjek. Odnos prema Bogu je stvar
privatnosti svakog ljudskog stvora, samim tim {to pred Bogom, ni na po~etku, ni
na kraju, nema nikog vi{e. Mo`da neko misli druk~ije. Ja mislim ovako. Ko je onda
ve}i musliman? Ja to ne znam. Onaj ko tvrdi da zna la`e.
Ali, nisam htio pisati o ovome. Odvukla me pri~a. Htio sam rijet ne{to
drugo. Stali smo na turizmu.

Refugges in the home

Poku{ajte uporediti dan prije i poslije po~etka ramazana. Osjetite li razliku?
Na jednoj strani je vreva, na drugoj ti{ina. Kao da smo u{li u neku savr{eniju
stvarnost. [ta se dogodilo? Odjednom se u na{ `ivotni prostor naselilo bezbroj
smijernih i zadovoljnih du{a. Zato se bogomolje, biblioteke i {kole razlikuju od
~ekaonica. Prisutnost konstruktivnog duha oplemenjuje materiju.
Zra~enje ramazana se potpuno mo`e osjetiti u postu. No, uvjeren sam da i
svi drugi, ako `ele, mogu osjetiti smiraj svakodnevnice. To im je poziv da se
pridru`e postu, da postanu dio kolektivnog prstena pozitivne energije. Tek tako,
osjetit }e puninu zadovoljstva. Eto, ako ih je stid, ako im je to prvi put, ne moraju
nikom re}i. Nek to u~ine za sebe. Samo da osjete ~ar putovanja kroz zakr~ene i
okorovljene predjele svoje du{e.
Ramazan je enigma. Vazda nedore~ena pri~a. ^udi me da neko dosad nije
sakupio ili inicirao zbornik eseja o do`ivljaju ramazana. Jer, to je jedno posve
novo, preporoditeljsko stanje duha u kome stvarnost ima nove, a zapravo iskonske
dimenzije.
Esej bih po~eo od ramazanskih {etnji po skladi{tima polovne robe.
Predgra|e. Svrake. Hladnjikav vjetar. Rudar bez zuba. Stari gramofon. Otkud ja
ovdje? Ramazan je. Do iftara ima jo{ hi~me vremena. Zato, polahko, nogu za
nogom. Na odmoru sam. U djetinjstvu sam. Kod ku}e sam. Imat }u kad biti
prognanik.
Br. 119, 12. X 2004.

Dnevnik revolucije

373

Dnevnik revolucije

Zaustavite Zemlju, silazim!

Ameri~ki je sistem pretovio Amerikance i od njih posljednjih
decenija stvorio parazite spremne da budu debilna masa koja za
svog Predsjednika bira bjelosvjetskog idiota
Dobio sam Naredbu (br. 2/11-04) da napi{em kolumbu o predsjedni~kim
izborima u Americi. Bolje da su mi dali da unesem deset tona }umura nego da
pi{em o gadljivim stvarima. Iskreno, otkako je Zlatku Lagumd`iji i meni Klinton
li~no javio da je Bu{ pobijedio, trudim se da {to manje gledam tv, u nastojanju da
izbjegnem svaki susret za ogavnim likom ameri~kog Predsjednika. Njegova
pobjeda moj je najve}i poraz, jer vi{e ne vjerujem u onih 51 odsto koji su uvijek na
strani pameti i `ivota. Bio sam ubije|en da }e ameri~ka nacija s lako}om, ubjedljivo
mar{nuti ovog majmuna koji je ponizio Ameriku i zadevero cijeli Svijet.
Pretpostavljam da ve}ina na{ih ~itatelja dijeli moja osje}anja, i da im se
gadi ~itati tekstove o porazu svoje vjere u nadmo} harmonije univerzuma. Ali, eto,
poku{ajmo skrpiti neki tekst, pa ko ho}e nek ~ita, ko ne}e ne mora, ja, bogami,
sebe ne}u ponovo ~itati. Recimo, tekst bi mogao krenuti ovako

And the haywann and the wo

Sti~e se utisak da je Bin Laden nekakav ameri~ki uli~ar, halugar, narkoman,
kome je FBI obe}ao toplu sobu i hrpe kokaina u zamjenu za njegovo povremeno
slikanje u holivudskim scenografijama pustinje i pra{ume. Izgleda da Al-Kaida i
Bin Laden i ne postoje, izuzev u ameri~koj filmskoj tvornici iluzija, koja je jo{ od
Reganovih vremena u interaktivnoj vezi s politikom. Ne zna se vi{e {ta je stvarnost,
a {ta film, jer se u stvarnosti koriste filmski kodovi, a u filmu stvarnosni.
Uklju~ivanje Bin Ladena u Bu{ovu kampanju, ~etiri dana prije izbora, sa
diznijevskom prijetnjom Amerikancima (buhuhuuu!), toliko je providno da se
zdravoj pameti od tog jadluka povra}a. Totalno trovanje nastaje sa spoznajom da
su milioni Amerikanaca pofafali ovu podvalu sa Bin Ladenovom predizbornom
prijetnjom, kao {to su uostalom pofafali i pri~u o 11. septembru i svim drugim
lafinama koje je servirala Bu{ova administracija.
[ta je stra{no u Bu{ovom reizboru? Nema {ta nije! Stra{no je da su
Amerikanci glasali za osobu ~ije se debilnosti gnu{a i pla{i sav civilizirani svijet.
Stra{no je {to su glasali za manijaka koji je kreirao 11. septembar, pobio 3000
ljudi, kako bi mogao proglasiti tzv. rat protiv terorizma, Ameriku uvu}i u stanje
paranoje, i kako bi mogao do daljnjeg kontrolirati ameri~ku svijest, stvaraju}i od
svoje zlo~ina~ke pojave navodnog oslobodioca. Cilj operacije jeste stalno
proizvo|enje novih konflikata u Svijetu, kako bi vojno-industrijski lobi u Americi
mogao nesmetano, i legalno, plja~kati dr`avni bud`et. Bu{u je svejedno {to }e u
tim ratovima izginuti hiljade Amerikanaca. Izgleda da je i Amerikancima svejedno
{to glasaju za hajvana koji je kreator ameri~ke tragedije, i nesumnjivog poraza.
Ko je kriv {to Amerikanci ne vide da je Bu{ vo?
374

Dnevnik revolucije

Occothy and idiothy

Pobjedu ovog opakog debila treba razumjeti kao rezultat mentalne
globalizacije koja je dovela do politi~ke idiotizacije ameri~ke nacije. Svijest kriti~ne
mase Amerikanaca je atrofirala kroz potro{a~ku ideologiju `deranja, debljanja i
zvjerlanja u tv. Ta svijest nalikuje na invalidska tijela ugojenih Amerikanaca, ~iji
se stomaci vuku po zemlji, a kamionske im stra`njice vi{e ne mogu stati ni na
jednu normalnu wc {olju. Zato se u SAD prave wc {olje promjera traktorskog
to~ka, kako bi slonovske guzi~etine mogle stati, i srati. Iz bolesnog, tromog,
zama{}enog ameri~kog tijela ne mo`e izvirati ni druk~iji duh. Mediji ameri~ku
svijest vode ko{to svaki ~oban vodi kozu. Zato Amerikanci vi{e ne postoje. Oni su
tek idiotizirani, biv{i ljudi, ~ovjekoliki roboti, programirani da vide ono {to im se
servira.
Ali, otkud onda u rukama takvih idiota najmo}nija dr`ava Svijeta? Eto, mi
smo ko biva vitalni, ~usti, lijepi, pametni, a dr`ava nam na samrti. Kako to,
majkumu? Klju~ je u sistemu. Upregne{ konja u sistem kai{eva i plugova pa ti
uzore njivu. Upregne{ ljude u kvalitetan sistem pa grade dr`avu. No, ameri~ki je
sistem predojio i pretovio Amerikance i od njih posljednjih decenija stvorio gojazne,
trome i glupe parazite. Amerikanci opstaju jedino jo{ zahvaljuju}i sistemu. No,
parazitska }e utroba, kad sve potamani, smazati i samu sebe. To su prirodne
zakonitosti. Carstva se raspadaju na vrhuncu mo}i. Jabuka otpadne s grane kad je
najzrelija. @ivot ulazi u starost iz pune zrelosti. I tako redom.
Prosje~an Amerikanac i prosje~an Bosanac danas se razlikuju kao stari
magarac i mladi konj. Ali i sudbina Bosne je u rukama ameri~kog sistema kojim
upravljaju deamerikanizirani idioti. Lahko bi za Bosnu, malehna je, Svijet mo`e i
bez nje. Ali, planeta strepi pred ameri~kom (zlo)voljom. Takav globalizacijski
suverenitet nikada u povijesti civilizacije nije ostvarila ni jedna vlast. Po{to je
neprirodno, bludno, nemogu}e da svijetom vlada jedna kand`ija, bez straha i zazora,
jer je svijet ustoli~en na dualitetu dobra i zla, a po{to Amerika vlada svim i sva~im,
mogu}a su dva raspleta: prvi, da Amerika samu sebe uni{ti, u nedostatku vaspitnog
odgovora; drugi, manje vjerovatan, da Ameriku neko tre}i, mo`da Marsovci,
prizove pameti.
^ovjeka vi{e niko ni{ta ne pita. Dosad smo mislili da je samo Bog iznad
nas. Po{to nema ni{ta iznad Boga, onda je do Boga da sa~uva Svijet od Amerike.
Od gnu{anja bih zapjevao pjesmu: Zastavite Zemlju, silazim!, ali nije ljudski
ostaviti zemaljske }ilime hajvanima.
Br. 121, 9. XI 2004.

Dnevnik revolucije

375

Dnevnik revolucije

Oleee, Oleee, Olena!

Dingospo sjede, sve blje{ti, trep}u sijalice,
ona mu se udvara, on je neodoljiv, ona po{tena,
slu~ajno je kurva, on bi je o`enio,
strankinja je, pa nek vidi selo kaka je on marka,
da strankinju materi dovede
Ulicu Mar{ala Tita u Sarajevu treba preimenovati u Ulicu Olene Popik!
Vi{e ova moldavska buhara govori o na{em identitetu, nego i Tito i Alija zajedno.
Od Olene smo barem nau~ili osnove kapitalizma. Kako? Tako {to kapitalisti~ki
zloduh nema milosti za na{e transhistorijske traume, begovske komplekse,
patrijarhalne percepcije, za na{u mutavost u kojoj jednu prostitutku do`ivljavamo
kao nesretnu hanumu pa je tasla~imo bez prezervativa, vjeruju}i da je sve to
idili~no i mehko kao u sevdalinci. Od side preminula Olena Popik je prosvjetitelj,
bo{nja~ki Dositej Obradovi}, zarazna bomba ~iji bi pre`ivjeli virusi mogli dozvati
pameti na{u transhistorijsku zatucanost.

Jukebox of uzzdaxs
Komesar je, glavom, bradom i mid`u{om, jedne prilike bio u jednoj javnoj
ku}i! Zbilo se to u Ma|arskoj. U Pe~uhu se odr`avala neka me|unarodna
konferencija, na kojoj je sudjelovala i na{a elita. Uve~er, nakon uvodne sesije,
neko nam je predlo`io: Hajmo na pi}e u javnu ku}u! Ta baraka smje{tena je na
pola puta izme|u Pe~uha i Harkanja. Elita se potrpa u nekoliko kola i krenu. Po{to
jedini ja tada nisam bio o`enjen, smatrao sam da mi je pred Bogom i Narodom
opro{teno {to }u u}i u ovaj d`uboks uzdaha. Htio sam vidjeti kaka je situacija.
Jedno su pri~e, a drugo je program u`ivo.
S vrata ugledah golu `ensku kako se vrti oko {ipke, i prepadoh se. Ne{to me
sramota, zbog nje, pa sve gledam pridase. Okolo, jo{ desetak polugolih cura. Za
{ankom, me|edi. Na monitorima porni}i. Svjetlo zadimljeno, jedino {ipka sija, a
cure se smjenjuju. Bosanska elita posjeda za dva stola, a ove se cure razmili{e oko
nas, da zapodjenu razgovor. Nabadaju na{, a i na{i nabadaju po njima. U jedne
vidim neke fleke po rukama, ko li{ajevi. Ka`e da je bejagi studentica, o ovdje radi
preko vikenda za |eparac. Nije pro{lo malo, a ~etiri-pet uglednih gra|ana odo{e u
sobe. Jedan voli debele, pa je pokupio neku debelu. Komesar, opet, pije pi}e i
razmi{lja o te{koj sudbini Bo{njaka.
Utom do mene sjede jedna prelijepa cura. Plava, krhka, ko an|eo. Malo je
falilo da se zaljubim, pa da joj dadnem 50 maraka za 15 minuta. Dok sam se lomio
u moralnim i higijenskim dilemama, ova an|elka se izgubi. Gledam gdje je. Kad
ona, kurvetina jedna, sjedi u krilu nekom masnom kamiond`iji, koji jo{ malo pa joj
mo`e biti dedo. On je pipa, a ona se kiko}e. Mene o{inu neka ljubomora, ko kanta
hladne vode, od koje sam razumio sve {to se trebalo razumjeti. Ali ta moja
talentiranost da prostitutku do`ivim kao `enu, da njenu fizi~ku ljepotu osjetim kao
376

Dnevnik revolucije

~istotu, razumjeti }u kao obrazac na kome funkcionira bo{nja~ka patrijarhalnost u

dodiru sa tr`i{nom logikom prostitucije.
U ovom obrascu le`i odgovor na pitanje za{to bo{nja~ki jeba~i na baterije
nisu koristili prezervativ iskreno ljube}i zara`enu Olenu Popik.

Go to the curwe cou swathove

Mogla bi se uspostaviti psihosocijalna i subkulturna paralela izme|u
gipsanih labudova i lavova pred bo{nja~kim hu|ericama, meksikanskih tv serija
i pomame da se po javnim ku}ama opona{a blagostanje. Svi ovi, i mnogi drugi
sli~ni znakovi postratnog bo{nja~kog identiteta, ukazuju na rasap nacionalnog
smisla, na podavanje ~arima ki~a i globalizacijskog ni{tavila. U kombinaciji sa
transhistorijskom pri~om o begovima koji su se kurvali po Pe{ti, te sa podgrijanim
satara{em od gazija, konja vranih i sablji probranih, ove osobine daju hemijsku
supstancu mutavosti. Su{tina je u slabosti na{eg ~ovjeka da se suo~i sa stvarno{}u,
sa okru`enjem, u kome lirska prenemaganja epskih ambicija ne zna~e ni{ta, osim
produ`etka agonije. Nau~no je utvr|eno da gluplji ljudi `ive kra}e, jer njihovo tijelo
ne dobija pokreta~ke impulse. Otud je logi~no {to bo{nja~ki nacionalni kolektivitet
skapava pod udarima ni{tavila. Bo{nja~ko tijelo bez duhovnog sadr`aja postaje
tek truplo no{eno ritmom kanalizacije. Ba{ka je pri~a za{to je to tako, koliko u
tome ima historijskog genetskog naslije|a, a koliko nedoraslosti bo{nja~ke politike
da se suo~i sa nu`no{}u reformacije.
Samo je ovakva besciljnost mogla stvoriti armiju Bo{njaka koji u javne
ku}e odlaze ko u svatove. (Getting into prostitution as if it were a wedding party.
Ma zna komesar engleski!) To je ne{to najljep{e {to se njihovoj {upljini moglo
dogoditi! Dingospo sjede, sve blje{ti, trep}u sijalice, ona mu se udvara, on je
neodoljiv, ona po{tena, slu~ajno je kurva, on bi je o`enio, strankinja je, pa nek vidi
selo kaka je on marka, da strankinju materi dovede Potra`nja diktira ponudu, te
ne trebamo imati iluziju da javne ku}e egzistiraju same od sebe. Mi smo tu jer ste
vi to tra`ili!

Hutba about curtonn

Dva su problema. Jedan je u korumpiranosti reformirane policije i
pravosu|a, koji su dopustili postojanje javnih ku}a. Bezbeli ubiru pinku. Na{ zakon
zabranjuje ove konc-logore za `ene, i tako treba da ostane. Legalizacija prostitucije
ne bi rije{ila problem, jer bi se uspostavilo sivo tr`i{te. Ako danas ne funkcionira
zabrana prostitucije, ne bi sutra funkcionirala ni zabrana nelegalizirane prostitucije.
Isto va`i i za legalizaciju lakih droga. Dakle, pri~a o legalizaciji zla je obi~no sranje.
Drugi problem je seksualni provincijalizam na{eg ~ovjeka. Olena Popik
nam je trebala da razumijemo blagodati kurtona. Ipak, ne bi bilo lo{e da reis Ceri}
jednu hutbu posveti kurtonu. Njemu se vjeruje.
Br. 122, 23. XI 2004.

Dnevnik revolucije

377

Dnevnik revolucije

Tu|manovim stazama okupacije

Hrvatske institucije tzv. kulture
iz zapadnog Mostara dobit }e iz Zagreba
pomo} od 20 miliona maraka, {to je deset puta vi{e
nego {to je za federalne institucije kulture predvi|eno bud`etom
Federacije
Usta{ki Dnevni list iz Mostara, u kome su glavni kolumnisti novinari iz
policijskog magazina 60 minuta, ovih je dana afirmativno pisao o nastavku
hegemonisti~ke politike Vlade u Zagrebu, koja se kroz finansijsku potporu
separatisti~kim projektima petlja u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. U~enici
Bobanovog glasnogovornika Smiljka [agolja, u ovom su listu hvalospjevno
pozdravili odluku Vlade Hrvatske da ove godine izdvoji preko 80 miliona kuna za
projekte pomo}i Hrvatima Bosne i Hercegovine. Ekskluzivna pomo} hrvatskom
narodu, a ne dr`avi BiH, kao i adrese na koje }e biti upu}ena enormna finansijska
stredstva, ukazuju da Hrvatska nije ni{ta izmijenila u odnosu na agresorsku politiku
tu|manacizma.

Camionn cunna for ustashe

U septembru je bez ikakvog kriti~kog osvrta pro{la izjava Stipe Mesi}a
kojom sugerira da bi BiH, podijeljena na tri etnonacionalne republike, mogla biti
efikasna i u `ivotnom interesu bh. gra|ana. Izgleda da je bh. javnost do te mjere
medijski okupirana da nikoga vi{e ne zanima kada se Predsjednik susjedne dr`ave
deklarira za podjelu BiH. Jednako tako, bez odijeka prolazi ~injenica da Vlada
Hrvatske ve} godinama sponzorira separatisti~ke projekte tzv. Herceg-Bosne, te
da je ova pomo} iz godine u godinu sve ve}a. To je svota od oko 20 miliona
maraka, koliko, primjerice, iznosi godi{nji bud`et gradova poput Tuzle i Zenice.
Kratka analiza projekata koje }e u Mostaru finansirati Vlada Hrvatske
ukazuje na ~injenicu da }e tzv. kultura tzv. Herceg-Bosne raspolagati sa finansijskim
sredstvima sa kojima se, recimo u Zenici, u toku ~itave godine realiziraju
komunalni, graditeljski i ini projekti gradske administracije. U Tuzli se vodi debela
rasprava da li }e kultura dobiti jedan i po ili dva procenta iz ukupnog bud`eta, {to
zna~i ni ~itavih pola miliona maraka, dok }e Hrvati u Mostaru za tzv. kulturu dobiti
iznos cjelokupnog tuzlanskog bud`eta. Sve tuzlanske institucije kulture, koje ba{tine
bogatu tradiciju, rastegnut }e se na par stotina hiljada maraka, dok }e se tzv.
herceg-bosanska kultura rasprostrijeti na iznos od 20 miliona maraka. Dakako,
ovaj iznos ne isklju~uje legalno pravo tzv. herceg-bosanskih institucija kulture da
zahvataju ono {to ih sljeduje iz federalnog i kantonalnog bud`eta, a i to uz
velikohrvatsku naklonost doma}ih du`nosnika; tako se dogodilo da nekakav
bo}arski klub iz Livna ili Duvna, ko bi ga znao, dobije 300.000 maraka od na{eg
multikulturnog ministra Grahovca, a da desetine bosanskih institucija kulture, sa
bogatim rodoslovljem, dobiju tek koju hiljadu, ili ni{ta. Tako bud`et tzv. herceg378

Dnevnik revolucije

bosanskih institucija prema{uje cifru od 20 miliona maraka, i vjerovatno postaje

jedan od najbogatijih u Evropi. Stara je to osvaja~ka shema.
No, istinska dimenzija ovog slu~aja raspoznaje se kroz pore|enje sa iznosom
koji se izdvaja sa institucije kulture od federalnog zna~aja. Dakle, za sve federalne
institucije kulture u toku ove godine predvi|eno je bud`etom ni cijelih dva miliona
maraka, ta~nije 1,8 miliona, {to je preko deset puta manje nego {to }e samo od
Vlade Hrvatske dobiti tzv. kulturnjaci u zapadnom Mostaru. Kad se saberu sve
stavke u kulturi koje finansira Vlada Federacije, kao {to su kinematografija,
izdava{tvo, mediji, razna udru`enja, itd, itd, a tome treba dodati i institucije od bh.
zna~aja, kao {to su Zemaljski muzej i sl. - to po prijedlogu iznosi jedva deset
miliona maraka, a po realizacije duplo manje. To zna~i da kompletna bh. kultura
dobija ~etverostruko manje novaca nego {to }e od Vlade Hrvatske dobiti tzv.
hrvatska kultura u zapadnom Mostaru.

Demarche siccterion
Duga~aj je spisak svih projekata koje }e u zapadnom Mostaru finansirati
hrvatska hegemonija. Ilustracije radi, navest }emo da }e nekakav Muzej Hrvatske
zajednice Herceg-Bosne dobiti 400.000 kuna. Muzej, bezbeli, veli~a lik i djelo Mate
Bobana, jer prije njega ta tzv. Herceg-Bosna nije ni postojala. Radio i televizija tzv.
Herceg-Bosne }e u ukupnom iznosu dobiti 400.000 kuna. Separatisti~ka Hrvatska
zajednica HB }e za izdavanje knjige o Hrvatima u BiH i ratu dobiti 250.000 kuna,
{to je enormna svota za izdava~ki projekat. Zagreb, o~ito, ne `ali para kako bi
redizajnirao istinu o genocidnoj agresiji na BiH, koja se, evo, potvr|uje i kroz
finansiranje politi~kih projekata na tzv. kulturnom planu. Dok lutkarska pozori{ta
u Sarajevu gotovo da i ne postoje, jer nemaju para, Lutkarsko kazali{te Mostar }e
iz Zagreba dobiti 300.000 kuna. Hrvatsko kazali{te Mostar, osnovano odlukom
Mate Bobana, dobit }e 355.000 kuna. I tako redom
Bilo bi logi~no da bh. zvani~nici upute demar{ Vladi u Zagrebu i da poru~e
kako se samo finansijska pomo} preko dr`avnih institucija mo`e smatrati
dobrodo{lom i prijateljskom, dok finansiranje isklju~ivih hrvatskih projekata ima
zna~enje petljanja u unutarnje stvari BiH. Suvereno je pravo na{e Vlade da planski
raspore|uje finansijska sredstva. Zvani~ni Zagreb na ovaj na~in destabilizira bh.
vlasti, jer tzv. hrvatsku kulturu dovodi u povla{ten polo`aj. Otud, Visoki
predstavnik ima zreo prostor da blokira ove okupatorske pe~ate. On bi mogao
usloviti Zagreb, ili da novac po{alje na adresu bh. vlasti, da ga one raspore|uju, ili
da blokira isplatu sredstava.
Za civilizaciju je bitniji opstanak stoljetnog Zemaljskog muzeja BiH, ili
Nacionalne biblioteke BiH, nego tzv. muzeja Mate Bobana.
Br. 123, 7. XII 2004.

Dnevnik revolucije

379

Dnevnik revolucije

Vlah sa voznim redom

Ovdje su od 92.-95. sva ljudska stvorenja ispo~etka ra|ana, jer su
geleri imali funkciju spermatozoida. U ratu nije bilo kurtona pa smo
se svi oplodili, ko blizanci. Zato je Marko Ve{ovi} na{ brat, i zato
smo du`ni Marka braniti od nekakvog Jevrema.
Jevrem Brkovi}, dakle, tvrdi kako je Marko Ve{ovi} bio mu{terija da bude
nekakav ministar na Palama, poput Dutine ili Toholja, a po{to mu se to izjalovilo
Marko je postao zakleti neprijatelj ~etni{tva. Otkud znamo da to Jevrem ne izmi{lja,
jer mu je mo`ebit Marko ne{to stao na `ulj. Za{to bismo vi{e vjerovali Jevremu,
nego Marku? Jevrem nije napisao ni dlaku tekstova iz Markove frizure, u kojoj
svaka dlaka svjedo~i protiv ~etni{tva. Napose, Marko nije ostavio nikakav trag po
kome bismo vjerovali da je htio da se popne na Pale. A, eto, {ta i da jeste? Marko
nije Marko po onome {to sanja, ve} po onome {to ostavi na bojnom polju. A,
ostavio je svjedo~anastvo da svi Crnogorci nisu isti, pa makar on bio taj jedan i
jedini.

Wllax without wozny redh

Jevremovo proganjanje Marka, i na{e radovanje {to eto ni Markovo maslo
nije za ramazana, {to su svi vlasi ipak isti, znakovito je za razumijevanje na{eg
odnosa prema ikebanama koje su preostale u opuhanom bosanskom |ulistanu.
Odnos prema Marku, Jovi, Ivanu ili Gradimiru svjedo~i na{ odnos prema Bosni.
Ako nismo sposobni da ove `ive ograde uva`avamo kao dio svoje ba{~e, tada
pokazujemo da nam nije stalo do Bosne, a bez Bosne nema ni nas. E, sad, sve to
nije tako jednostavno, kao kad se ka`e, jer i Marko i Ivan imaju svoje mahane koje
kad im se ka`u namah ispadnu re~ene na fundamentalisti~koj osnovi. Dakle, kako
mo`emo Marka ili Ivana uva`avati kao dio svoje botanike ako im ne mo`emo ko
svoj svome kazati nije ti dobro ovo, nije ti dobro ono a da to ne ispadne dokaz
da je Sarajevo ipak muslimanski grad.
Vlah bez voznog reda, od naslova kolumne, pa kroz hi~me tekstova, vazda
potencira to svoju vlahindurov{tinu, ~ime nama, svojim ~itateljima, me}e do znanja,
da on ba{ i nije odavdje, i da ga se ima razumijevati kao vlaha, iako mi to ne}emo.
Mi smo hipici, za nas su svi ljudi isti! Droga Portoro`! Ali, hvala Bogu, da nismo bili
ovako drogirani i opi~eni mogla bi nam se prikazati stvarnost, pa bismo razumjeli
da nas svi vide samo kao muslimane, kao azijate, {to natuknu Mile Stoji}, a da
samo mi sebe vidimo i pozdravljamo kao europejce. Ipak je insan ono {to misli da
je, a ne ono {to drugi o njemu misle, a ono {to jeste odre|uje tokove sudbine. Tako
i na{ vlah bez voznog reda sam sebe progla{ava vlahom, iako ga mi vidimo kao
dio na{e ha{i{arske dru`ine.
Moglo bi se Marku Ve{ovi}u zamjeriti {to{ta, kao i svakom, a glavna mu je
zamjerka to {to nikad nije presto biti, ili {to je posto, vlah. U na{em vilajetu
takvijeh prikaza nejma. Njima se pripadaju djeca, ko baba-rogom, koja uvijek `ivi
380

Dnevnik revolucije

u nekoj pe}ini, s onu stranu Drine. A Marko je, haman, s ovu, na{u stranu Drine.
^im je protiv ~etnika, s nama je. A mi smo svikli da svoje ljude mari{emo, da se ne
pohase ja tebe, ti mene - a Marka ne smijemo marisati, jer odmah potegne ono
da je vlah, da je krme u Teheranu. Kako onda mo`e i biti i ne biti s nama, majka mu
stara?!
E, sad malo o tom Jevremu

Spermatozoid story
Ko je taj, odakle je taj da prosti{, }elavi kosijaner s bradicom, {to nam se
povremeno prika`e u novinama, a nama se u~ini da je sa freske si{o, ko brat
Svetog Save, pa nam ne{to drvi, hirovito i plahovito?! Li~i na Ivana Lovrenovi}a,
vazda va`an, a nema djela, sav u bro{urama. ^ovjek bi reko, kad umre, bi}e
spomenik, takva je to faca. I, sad se on pojavio da rastuluma~i ko je nama Marko
Ve{ovi}. Ko veli, Huso i Haso to ne mogu znati.
E, vidi{, Jevreme, bradonjico, Marko je Ve{ovi} na{ brat, jer smo u istoj
be{ici odrasli, ista nas je sisa zadojila. Ovdje su od 92.-95. sva ljudska stvorenja
ispo~etka ra|ana, jer su geleri imali funkciju spermatozoida. U ratu nije bilo kurtona
pa smo se svi oplodili, ko blizanci. E, sad, ba{ka je pri~a {to su neka bra}a
promijenila vjeru ili {to su se po~eli kurvati za pare. Ali, brat, kakav god da je, opet
je pre~i od svakog ko bi da tom bratstvu presu|uje. Ja mogu re}i da Marko ne
valja, i Marko mo`e re}i da ja ne valjam.
Eto, Marko je napisao za mene da sam {izofreni~ar, i to mu ne}u zaboraviti,
jer sam mislio da je zdraviji i moralniji od Senada Avdi}a Tuke koji je ovo sranje
izmislio. Tim prije {to sam ja o svome profesoru i dragom pjesniku napisao mnogo
lijepih rije~i, a nikad ru`nu. I, tim prije, {to Marko ima glavu, pjesni~ku, pa je u toj
glavi mogao pretpostaviti kako }e njegova gadost zaboljeti mog oca i majku, koje
zna, dobro. Ali, Marko mo`e derati po meni, i ja po njemu, jer smo mi bosanska
familija, ali Jevrem Brkovi} ne mo`e derati po Marku, ovdje, u na{oj avliji, jer je
Marko na{e duhovno vlasni{tvo. E, ako Marko nekad odlu~i da povla{i na{e
mi{ljenje o sebi, prosto mu bilo. Zasad je to tako.

Pockwarrena the plocha

Zgadilo mi se radovanje koje su neki ljudi iskazivali zbog Jevremovog
bla}enja Marka. Zgadilo mi se kako ne~ija hrakotina mo`e nadja~ati sve {to je
Marko posijao po Bosni, kao svjedo~anstvo da bosanska tragedija nije
muslimanska, ve} evropska. Zgadila mi se ta jeftino}a pameti i pam}enja. Zatim,
ve} dugo sam zga|en nad Markovim trljanjem vlahov{tine. Ko pokvarena plo~a.
Ta onanija provocira, pa se ~ini da vlah ima vozni red. U protivnom, Marko bi ve}
razumio da `ivi me|u bogumilima i hipicima.
Br. 124, 20. XII 2004.

Dnevnik revolucije

381

Dejtonska ludnica

Ima li manijaka u bh. politici

Bilo bi pogre{no voditi rat protiv politi~kih manijaka. Kao {to je pogre{no
loviti sitne dilere u ratu protiv droge. Zmiju treba mlatnuti u glavu, a to je sistem
koji generira negativne pojave. Primjerice, za{to 70-tih ili 80-tih godina u BiH
nismo imali manijake u politici? Zato {to je sistem uspostavio skalu vrijednosti po
kojoj politi~ar mo`e biti samo pristojan, obrazovan, gra|anski opredjeljen pojedinac.
Posljednjih 14 godina opsjedaju nas politi~ki manijaci, koji nacionalizam i mr`nju
prema kom{ijama promoviraju kao vrlinu. To je rezultat sistema koji je la`no
predstavio proces politi~ke tranzicije. U BiH ne mo`e biti demokratije sve dok
postoje mononacionalne stranke! U drugim zemljama, mo`da, mo`e, jer u Srbiji,
Hrvatskoj ili Francuskoj `ivi apsolutna ve}ina jednog naroda. Ali, BiH je specifikum
i stoga je ovdje antinacionalizam jedina mjera demokratije i progresa. Politi~ki
manijak je u BiH ustoli~en onog ~asa kada je Partija dozvolila formiranje
mononacionalnih stranaka. SDA je po~inila harakiri nad bo{nja~kim nacionalnim
interesima kada se formirala kao prva mononacionalna stranka, i time
legitimizirala separatisti~ke ambicije potom formiranih SDS-a i HDZ-a. Dakle, ni
Partija, ni SDA, nisu smjele po~initi ovaj fatalni zlo~in nad svojim tobo`njim
deklaracijama, a time ni nad politi~kom logikom bh. opstojnosti. Dejton je samo
uva`io politi~ki i vojni realitet, i time produ`io agoniju zapo~etu 1990. godine. Iz
imbecilnog realiteta prognani su pametni i zdravi pojedinci, jer nisu kurentna
roba. Tra`e se beski~menjaci koji }e zbog materijalnog profita generirati razlike,
a ne zajedni{tvo, mr`nju, a ne ljubav, avlijski mentalitet, a ne ru{enje granica
Gdje je izlaz? U izmjenama Izbornog zakona, u zabrani mononacionalnih stranaka,
u ukidanju poslani~kih pau{ala, u uspostavljanju jedinstvenih multietni~kih i
demokratskih pravila za unutarnji `ivot stranaka, jer bi nas sve to oslobodilo
pija~ara koji su u politiku nahrupili zbog profita, i koji su zbog tog profita spremni
glumiti manijake i kada to i nisu?! Dakle, nu`no je mijenjati sistem koji generira
manijakalne pojave, i uspostaviti sistem u kome }e antinacionalizam i tolerancija
~initi skalu vrijednosti.
Svaki politi~ki sistem mora biti prilagodljiv izazovima koji mogu ugroziti
njegovu temeljnu ideju. Vidjeli smo kako je nefleksibilnost jugoslovenskog sistema
proizvela sopstveni raspad i tragediju. Danas vidimo kako ameri~ki sistem ne
mo`e odgovoriti izazovu sprje~avanja vojno-industrijske hunte da na vlasti odr`i
o~iglednog manijaka. Amerika je danas zato~enik krsta{kih fundamentalista ~iji
je su{tinski cilj plja~ka nacionalnog bud`eta pod izgovorom novih ratova. I mi smo
`rtve istovjetnog fobijskog obrasca. Otud je te{ko znati da li su politi~ki manijaci
tek glumci koji bolest koriste kao pokri}e za plja~ku nacionalne imovine. Stoga bi
u svim dru{tvima vrijedilo graditi akademske autoritete koji bi bili neovisni i
nadre|eni svim prolaznim - politi~arima. U situaciji gdje je politi~ar nadre|en
akademskoj pameti, kao {to je to bilo u komunisti~kim zemljama, kao {to je to jo{
uvijek kod nas, ili odnedavno u Americi, javlja se totalitarizam koji poreme}aje
zdrave pameti promovira kao nacionalne vrline.
Br. 124, 20. XII 2004.

382

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

PromoCIA fa{izma
Da li Amerika stoji iza rehabilitacije ~etni{tva i usta{tva?
Da li je zemlja Srbija ba{ tolika }alovina pa da na svoju ruku rehabilitira
~etni~ki pokret i proglasi ga antifa{isti~kim? U svijetu globalisti~kog imperijalizma
ovako se krupne odluke ne donose bez miga Velikog Brata. Milo{evi}ev SPS, kao
isklju~ivi autor povampirenja ~etni{tva i raspada YU, glasao je protiv ove odluke?
Nelogi~no. Valjda bi demokratske snage, na ~elu sa Borisom Tadi}em, trebale
progoniti ~etni{tvo, a ne izdizati ga na pijedestal antifa{izma?! Kakva je to
leskova~ka mu~kalica?

Cherechenia from Washington

Da li slu~ajno, ali sa srbijanskom rehabilitacijom fa{izma koincidiralo je
ru{enje Titovog spomenika u Kumrovcu, a koji dan poslije i manifestacije usta{tva
u Zadru, gdje je slu`ena misa poglavniku Anti Paveli}u. Titov spomenik je u
Kumrovcu pre`ivio Tu|manovu diktaturu, da bi se usred idile dogodilo da poleti u
nebo. Hrvatska je od svih ju`noslavenskih zemalja oti{la najdalje u zakonskom
grani~enju fa{izma, uz konzensus HDZ-a, kao stranke koja je za vrijeme Tu|mana
stasala i vladala parama usta{ke emigracije. Jedna posve lagodna suglasnost
svih strana hrvatske politike o neupotrebljivosti fa{izma najednom se pretvorila u
nagovje{taj organizirane erupcije usta{tva. Niko ne mo`e pretpostaviti gdje }e se
zavr{iti ovaj talas usta{kog otpora ozakonjenju antifa{izma. O~ito je da usta{ka
emigracija u vlastima Hrvatske, pa ni u HDZ-u, vi{e ne vidi svog partnera, {to je
vra}a u ilegalu u kojoj je harala decenijama, u vrijeme Titovog re`ima. No, hrvatske
vlasti nemaju snagu Titove UDBE i ne mogu se efikasno nositi sa usta{kom
tradicijom terorizma. Hrvatske vlasti }e prije praviti ustupke, ignorirati zakon za
zabrani fa{izma, koketirati sa usta{tvom, nego {to }e po Titovom receptu povesti
rat protiv nevidljivog neprijatelja. I u varijanti obra~una, i u varijanti koketerije,
demokratska Hrvatska je gubitnik.
Ako je ta~na komesarova misao: {to ti usta{a misli, to ti ~etnik govori, onda
bi se kroz srbijansko po~etni~enje mogla ~itati ambicija usta{tva za rehabilitacijom,
{to je neostvarena zlomisao Franje Tu|mana. Napose, ~etni{tvo i usta{tvo je bratski
sara|ivalo oko uni{tenja Jugoslavije i oko podjele BiH. Rezultati ovog ~ere~enja BiH
priznati su u Va{ingtonu u martu 1994., a u oktobru iste godine je nordijskoj
enciklopediji BiH ozna~ena kao geografski pojam, podijeljen na srpsku i hrvatsku
provinciju. Kao {to znamo, Veliki Brat je bio kreator ovog sporazuma, kojim je
Republika Srpska priznata godinu i po prije Dejtonskog sporazuma. Da li ameri~ki
sponzoraj ~etni~kih i usta{kih projekata mo`e tek tako i{~eznuti iz na{e stvarnosti?

Cacco CIA cliya

Ve} smo tematizirali vi{edecenijsku vezu ameri~ke administracije sa
~etni~kom i usta{kom emigracijom. Tu prisnost ni indijanac Tito nije uspio dokinuti
Dnevnik revolucije

383

prigodom svojih bliskih kontakata sa kaubojima. ^etnici i usta{e su ameri~koj

administraciji ostali pre~i, jer su upotrebljiviji. Napose, CIA je preko ovih
teroristi~kih organizacija razorila Jugoslaviju, kao sociokulturni model koji je bio
jedini u mogu}nosti dr`ati na okupu, u miru i razumijevanju, sve ju`noslavenske
razli~itosti. Danas mo`emo re}i da je Amerika ovim izazvanim ratovima uspjela
ostvariti dominaciju nad Evropom, koja se polarizirala na isto~nu i zapadnu crkvu,
ali ujedinjenu crkvu kada se radilo o genocidu nad slavenskim muslimanima.
Amerika kao kriminalizirana i iznutra okupirana dr`ava, kojom vlada vojna hunta
pod {minkom legalizma, nema nikakvog mafija{kog rezona da Evropu razumijeva
kao partnera, jer je pravilo svakog primitivca pot~injavanje. Otud mo`emo
pretpostaviti da }e Amerika ispotiha }erati slabljenje Evrope, kroz unutarnje
konflikte, koji se podsti~u neuralgi~nim ta~kama. Ubacivanje projekta rehabilitacije
fa{izma u igru, zna~i dramatizaciju balkanske krhkosti, i nove evropske zubobolje.
Za{to bi Amerika decenijama tolerirala aktivne teroristi~ke pokrete na
svome tlu, ako ih zauzvrat ne mo`e instrumentalizirati? Usta{e su u vrijeme Tita
po~inile mno{tvo teroristi~kih zlodjela po Evropi, ali Amerika nikad nije zabranila
ovu organizaciju. Koliko su puta posljednjih godina, iz Amerike, od ~etni~ke
emigracije, stigla prijete}a pisma bo{nja~kim funkcionerima? Amerika tolerira.
Ne bi to ~inila bez interesa. Onog istog kojim je sponzorirala razne diktatorske
re`ime diljem Svijeta.

Rummeny ye gummeny
Kako se kod nas gleda na ova strujanja? Nikako. Jedino je rumeni Mirko
[agolj u Oslobo|enju, a potom i u emisiji Zecky Chmaricha, upozorio policiju da bi
trebalo pripazati Titove spomenike po Sarajevu, argumentiraju}i to tvrdnjom da
onaj ko je tra`io ukidanje Titove ulice spreman i ru{iti Titove spomenike. SDA je
optu`ena kao teroristi~ka stranka koja }e poturiti bombe pod Titine spomenike. A
za{to SDA nije rahat, kao SDS i HDZ, bez bombi, ukinula Titu i partizane u toku
svoje apsolutisti~ke vladavine? [agolj to ne {agolja. On je jedino razumio da
~etnicima i usta{ama treba prirodati i Bo{njake, {to je promocija la`i o gra|anskom
ratu, te prikrivena abolicija ~etni{tva i usta{tva. Najve}a opasnost za `ivot Bosne
su gumenjaci koji figuriraju kao antifa{isti, a zapravo su agenti iz Kara|or|eva.
Lako bi Bosna sto zala nadurala da njene dobrote nisu opoganjene la`njacima
u SDP-u, SUBNOR-u, Krugu 99 i nizu institucija koje su trebale uspostaviti patriotsku
alternativu. Tada se ne bi doga|alo da se u ime demokratije antifa{izam Armije
RBiH izjedna~ava za ~etni{tvom i usta{tvom.
Br. 125, 4. I 2005.

384

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Neko je oklevetao komesara

^etni~ki i usta{ki pla}enici izmi{ljaju po Sarajevu tzv. islamske
teroriste i tzv. antisemite, kako bi se imali protiv ~ega boriti. Tako
sam ja u ~etiri godine dvaput bio izmi{ljen.
Ovih dana se navr{avaju ~etiri godine otkako pi{em Dnevnik revolucije.
Fajl u kome gomilam tekstove nakvasao je na hiljadu strana i sadr`i oko 250
naslova. Vrijeme je da se pe~e hljeb, da se pravi izbor tekstova. Znao sam kako ta
knjiga po~inje, ali nisam znao kako zavr{ava. Ne mo`e se revolucija dopola izvest,
majka mu stara. Fali koherencija. To ti ga do|e ono da zavr{i{ kako i po~ne{. Na
po~etku filma jedemo poparu, a i na kraju. I dok sam nako sjedio na tavanu i s
dimnjaka motrio svijet, dragi se Bog pobrinuo za poparu. Tako je onaj Mendeljejev
u{ico periodni sistem, jer mu je na san do{la popara, pa sad djeca ne mogu da
spavaju od hemije.

Loco-mottiw aperithiw
Prije ~etiri godine su navodni hakeri SDP-a provalili u moj kompjuter i u
lokalnom komunisti~kom biltenu objavili moju e-mail prepisku. Bilten se besplatno
dijelio po zgradama moga grada kojeg sam tek tad uo~io kao moralnog gubavca.
Neko je platio hiljade maraka za projekat satanizacije budu}eg komesara. Ulje na
vatru dolilo je saop}enje SDP-a u kome se tvrdi da sam ja budu}i komandant
vehabija koje finansira Iran, jel, kao {iitska zemlja (?!). Na lokalnim rtv stanicama
su se vrtili ovi pozivi na lin~, ljudi su bili {okirani: otkriven je Bin Laden! Tada sam
prvi put spoznao da `ivim u okru`enju pritajenih zvijeri, kojima ne treba puno da
poskidaju svoje ljudske kostime i da se bace na posao. Mr`nja prema meni je
kiptala iz zraka. Huuu-huuuu!, ko lokomotiva. Tada sam prvi put razumio Kafku.
Nevinost je nebitna, u igri je kleveta, kao povod da gozba po~ne. Ustajale i
uparlo`ene ~eljusti, ubu|ale od odsustva govora i misli, navalile su da me ~ere~e,
ozarene, ispunjenje, {to eto kona~no imaju tog narodnog neprijatelja pred sobom,
na izvolte, da mu sude, iz svoje {ugave {upljine. Da sam tad, u januaru 2001. bio
svjestan da se sve to doga|a ba{ meni, zvizno bi s pameti. Mislio sam, kao i 1992.,
da je sve to neki debelo ru`an san iz kojeg se svakog ~asa trebam probuditi. Ne
radi se o strahu, jer moralna nadmo} isklju~uje zaziranje od mentalnog ugursuzluka.
Radi se o ga|enju prema vremenu i prostoru koji su ~ovjeka strefili, kao uflekana
odje}a koju bi {to prije da zbaci, i da se zaodjene jedino u sebe. Valjalo je privatiti
da su vrijeme i prostor, kakvi god, odje}a mog usuda, za ~iju se ~istotu valja boriti.
Taman kad sam se po~eo gu{iti u tom oceanu palana~kog smrada osjetio sam
Boga, prvi put.
U tih dan-dva koliko je trajao presing `abokre~ine, stigle su mi, preporu~eno,
dvije nagrade. Prva je privatne naravi, i nad njom }u bdjeti cijeloga `ivota. Druga
je javne, jer se ba{ u taj petak kad je krenula hajka, u mome domu obrela ekipa
TVBiH da sa mnom pravi intervju. Ko je to sedam dana prije ove gu`ve, kad je
Dnevnik revolucije

385

dogovaran intervju, vodio ra~una da mi se najja~i medij u zemlji na|e na usluzi da

opovrgnem klevete i la`i? Ko je to mogao znati?! Intervju se trebao baviti posve
drugim pitanjima, a do{ao mi je kao mogu}nost da na petarde uzvratim granatama.
A ja, Dobri Bo{njanin, to nisam iskoristio. Nisam se htio baviti gadostima. Pustio
sam smradove da odsmrde sami sebi. Danas znam da sam pogrije{io. Jer hijene
nikada ne spavaju. ^ekaju. Zato ih treba mlatiti nemilosrdno, i vite{ki.

Oy Crettenu doday gass

^etiri godine poslije ponovio se isti bolj{evi~ki obrazac, s tim {to sam
danas napadnut iz stostruko ja~ih rup~aga. Bi}e da sam i ja stostruko ja~i, ~im
zavre|ujem ovoliku zavrzlamu. Dramaturgija je ista: oklevetan sam po{teno, i ta
kleveta se nasilu gura kao istina. Jedino je SDP ostao isti hajvan, jer izme|u
optu`ivanja mene da sam komandant vehabija, i sada{njeg javnog zahtijeva - da
se izoliram i da mi se zabrani javno djelovanje - nema nikakve razlike. Pa vo bi
dosad mali{no uznapredovao! Ina~e, ushi}en sam koli~inom SDP-ovske gluposti,
toliko sam ushi}en da bih sad sjeo i danima i danima pisao jedan golemi esej, u
nastojanju da odgonetnem tajnu te tupavosti. Kakve su to strana~ke tintare koje
smisle kako bi bilo pravo zajebano javnost obavijestiti kako nekog autora, ma
kakvog, treba - izolirati i zabraniti mu javno djelovanje?!! Koliko pamtim, ni jedan
komunisti~ki re`im nije davao takve proglase, sa takvim zahtjevima. Komunisti
jesu izolirali autore, ali se nikad nisu hvalili tom sramotom. Na{ vrli SDP smatra
demokratskom vrlinom ambiciju da se mene izolira. Pa, eto, i da ih je neko shvatio
ozbiljno, kako to misle u~initi? Ne misle valjda da bi sud mogao objaviti presudu
kako se Fatmir Alispahi} ima dr`ati u ku}nom pritvoru i tako biti izoliran? Ili pak
misle kako bi Fatmir Alispahi} tu izoliranost trebao izigravati u zatvoru? A mo`da
misle i da je metak u ~elo legitiman na~in borbe protiv oklevetanih. [ta god da
misle pod tim izolirati ukazuje da je SDP totalno po{andrco. Zahtjev da mi se
zabrani javno djelovanje istovjetan je cirkus. Haman misle da bi neko u ovoj zemlji
mogao nekome zabraniti da javno govori. Iskreno, i bez zafrkancije, ja mislim da
SDP duboko vjeruje u ispravnost i legitimnost ovih svojih, ustinu kretenskih,
zahtjeva. Oni `ive u pro{losti, u ideolo{koj inkviziciji, i oni nam, kao server sveg
zla, i prave ove zvr~ke sa tzv. islamskim terorizmom i tzv. antisemitizmom.
Izmi{ljaju neprijatelje da bi se imali protiv ~ega boriti. Za pare, jakako.

Sissa sifilissa
Eto, meni se dvaput u ~etiri godine dogodilo da budem opako oklevetan od
iste bagre. Prvi put kao komandant vehabija, a sada kao antisemit. Izme|u te
dvije gu`ve nalaze se tekstovi Dnevnika revolucije. Taman se sve lijepo zaokru`ilo.
Knjiga }e drumom, a mi }emo {umom, ko partizani. Da se borimo za dostojanstvo
svoje bogumilske i antifa{isti~ke istine. Za o~uvanje slobode zbog koje je umrlo
200.000 na{ih ljudi. A protiv ~etni~kih i usta{kih sljedbenika i pla}enika
kamufliranih u SDP, Krug 99, Helsin{ki komitet, FTV, tzv. nezavisne medije i ostale
sifilise.
Br. 126, 18. I 2005.

386

Dnevnik revolucije

HOLOKAUST U SARAJEVU

Ko izmi{lja
antisemitizam u Sarajevu
Ta monstruozna zamisao - ne}e pro}i! Jevreji su dio na{e
kulturne ba{tine, pa i kad to oni ne}e, pa i kad odlaze iz Sarajeva
Ostaju njihovi tragovi da iz njih u~imo sebe. Ostaju njihova groblja,
da ih njegujemo kao {to njegujemo svoja mezarja.
Pam}enje holokausta nad Jevrejima je klju~ni element identiteta suvremene
Evrope i otud je posve razumljivo da holokaust bude za{ti}en zakonom, kao {to su
za{ti}eni zastava ili grb ma koje dr`ave. Ako je Evropa jednom za svagda historijski
utvrdila razmjere holokausta, i za{titila ih zakonskim okvirom, svako negiranje
ovih neupitnosti vrijedi krivi~no sankcionirati. Me|utim, tu postoji jedna zamka.

Sloboda na isku{enju
Kako tretirati novinarske ili ~ak nau~ne radove koji `ele tematizirati
poku{aje negiranja holokausta? Internet je pun raznih, dominantno neonacisti~kih
stavova kojima se negira holokaust. Ako je Evropa slobodno dru{tvo, u kome
javna rije~ ima punu istra`iva~ku slobodu, kako se odnositi prema izazovu, recimo,
sociolo{kog istra`ivanja neonacisti~kih grupa? Da li to zna~i da zbog neupitnosti
holokausta mi ne smijemo propitivati one koji negiraju holokaust? Jer, ako ih
propitujemo, istra`ujemo, analiziramo, mi moramo u svojim tekstovima navesti i
ne{to od onih ideja koje oni zastupaju. Kakvo bi to bilo istra`ivanje, ili op}enito
tematiziranje, ako bismo izostavili {ta ti ljudi misle!? A, s druge strane, ako
navedemo njihova razmi{ljanja kao ilustrativ, postoji opasnost da nas nepismeni
i zlonamjerni ~uvari poretka, kojekakvi karijeristi ili poltroni, koje recimo zanimaju
samo jevrejske pare, optu`e da glorificiramo negatore holokausta, ili u
najmonstruoznijem slu~aju, kao {to se to mojoj malenkosti dogodilo, da vas optu`e
kako su te tu|e rije~i i stavovi zapravo va{i, iako ste naveli i autore i istakli
navode. Ova posljednja mogu}nost ostvariva je isklju~ivo u ambijentu totalitarnog
i primitivnog dru{tva, sklonog ideolo{koj inkviziciji. Takvom dru{tvu ne treba ni
sloboda, ni objektivnost, ni nauka, jer je ono svo usmjereno na ispoljavanje niskih
strasti i na proganjanje vje{tica. Me|utim, da bi se ostvario takav ambijent
potreban je faktor mo}i, politi~ke ili finansijske, svejedno je. Tada armija poltrona
kre}e u dodvoravanje, po svaku cijenu, po cijenu zdrave pameti i objektivnosti. Sa
ja~anjem jevrejskog uticaja u svijetu otvorio se taj dodvora~ki front, koji se i kroz
upotrebu teme holokausta nastoji pribli`iti nesumnjivoj jevrejskoj politi~koj i
finansijskoj mo}i. Ti primitivci su spremni nekoga oklevetati da negira holokaust,
samo kako bi sebi prigrabili poene, obezbijedili, recimo, Soro{eve donacije, ili
jednostavno dobili naklonost uticajnih Jevreja kojih ima u svim evropskim
dru{tvima.
[ta se, dakle, doga|a u odnosu na onu postavku s po~etka teksta? Zapadamo
u zamku neslobode, jer nemamo prava znati za ~injenicu da postoje organizacije
i autori koji negiraju holokaust. To je isto kao kad bismo pedofiliju iskorjenjivali
Dnevnik revolucije

387

tako {to ne}emo pominjati slu~ajeve

pedofilije. Po mom sudu, pam}enje holokausta ovako samo mo`e stradati, jer
se bez ikakve potrebe zatvara u totalitarne obrasce, koji su jedino podatni za
ru{enje. Dakle, opravdano je zakonski
{tititi holokaust, kao temeljac evropskog identiteta, ali nije opravdano,
kontraproduktivno je, ganjati vje{tice
gdje ih nema, i pronalaziti zavjere u
nastojanjima da se objektivno, sa socipoliti~kog stanovi{ta, tematizira bjelodana pojava da postoje oni koji holokaust negiraju. ^ak {ta vi{e, smatram
da s takvima treba voditi nau~ni rat,
dokazima i argumentima, jer samo tako
ubjedljivo mogu biti istrebljeni. Ignoriranje njihove pojave nije u duhu evropske slobode, a ipak ih ignoriramo u
strahu da bismo mogli ponijeti biljeg
njihovih istomi{ljenika. Meni se upravo
to dogodilo

Izvodi iz transkripta
priloga iz emisije Federalne televizije 60 minuta u kojoj je Fatmir
Alispahi} oklevetan da je negirao holokaust
Bakir Had`iomerovi},
urednik emisije 60 minuta:
Budu}i da se radi o kako
rekosmo dosad nezabilje`enom
negiranju istorijskih ~injenica
u vezi sa stravi~nim genocidom
nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, posljednji istup samozvanog bo{nja~kog komesara iz
Tuzle zaslu`uje svoje mjesto u 60
minuta.
Anisa [etka (novinarka):
Dr`avi kakva je Bosna i
Hercegovina ovda{nje gra|ane
rijetko {ta mo`e {okirati kao
posljednji tekst tuzlanskog kvazimislioca Fatmira Alispahi}a.
Objavljujemo samo nekoliko citata iz ovog fa{isti~kog pamfleta
kojeg se ne bi postidio ni sam
Gebels. Tako tuzlanski antisemit pi{e On nastavlja srljati
u fa{izam sa kojim o~ito ima
mnogo toga zajedni~kog.

Marketing
la`i

Napisao sam tekst pod naslovom

Marketing tragedije koji ni temom, ni
idejom, nije vezan za Jevreje i holokaust. Motiviran izvrsnim filmom Harisonovo cvije}e, na engleskom jeziku, sa
ameri~kim mega-zvijezdama, u francuskoj produkciji, u kome je data dosad
najja~a slika velikosrpskog genocida u
Anisa [etka (novinarka):
Vukovaru, po`elio sam da i moj narod
Posljednji Alispahi}ev
dobije jedan takav film, recimo, o Srebrfa{isti~ki nastup mnogi na{i
enici. Divio sam se pronicljivosti hrvatsagovornici su protuma~ili kao
skih lobista, koji su razumjeli da se u
~isto ludilo koje nosi veoma
globaliziranom svijetu samo kroz draopasnu poruku. Predsjednik
mu ameri~kog gra|anina sopstvena
Helsin{kog komiteta u BiH Sr|an
tragedija mo`e proturiti kao svjetski
Dizdarevi} za na{ magazin je
relevantan pojam. Pisao sam o histori~izjavio kako }e osim krivi~ne
nosti tekstualnosti i tekstualnosti
prijave pred ovda{njim institucihistorije, {to su pojmovi iz postmoderne
jama protiv Alispahi}a i prosljeteorije, koja smatra da se historija
|ivanja njegovog teksta Muzeju
stvara diskursom mo}i. Tu, valjda,
holokausta u Va{ingtonu i Vizennema ni~eg spornog, jer da Jevreji nisu
talovom institutu u~initi i sljeimali mo}, historiju bi im pisali neonade}e...
cisti, kao {to danas, kad Bo{njaci nemaju mo}, historiju im pi{u u Beogradu
i Zagrebu. U tom kontekstu dotakao sam se trojice zapadnih autora koji negiraju
holokaust i od svih njihovih elaboracija sam se ogradio navodima. Njihova mi{ljenja
su mi bila potrebna kako bih ilustrativno pokazao koliko je faktor mo}i bitan za
stvaranje historije, kao politi~kog i futuristi~kog kredibiliteta. Jer, ponavljam, da
388

Dnevnik revolucije

Jevreji nisu imali mo}, o holokaustu se ni{ta ne bi znalo. Kao {to se gotovo ni{ta
nije znalo sve do 70-tih godina kada po~inje izvrsna strate{ka aktivnost Jevreja
na institucionaliziranju hokolausta. Op}e je poznato da ni Amerikanci, ni Britanci,
a ni Njemci, bezmalo tri decenije nisu ni{ta u~inili da se holokaust institucionalizira,
i da je ovo dobro isklju~iva zasluga Jevreja. Napose, ja sam proteklih desetak godina
napisao oko 100 tekstova o holokaustu,
u kontekstu genocida nad Bo{njacima,
poku{avaju}i jevrejskim iskustvom
Sr|an Dizdarevi}, predpodu~iti svoj narod kako treba izgraditi
sjednik Helsin{kog komiteta za
sistem memorije. O ovome sam uvijek
ljudska prava BiH:
govorio na svih 85 javnih tribina koliko
Predlo`i}emo Minisam ih od 2001. godine odr`ao u bh.
starstvu unutra{njih poslova
gradovima. O holokaustu sam govorio i
da svaki put kad se ovdje zabiu d`amijama, u Zenici, @ep~u,
lje`i slu~aj skrnavljenja JevrejVisokom Otud je savr{ena ironija, da
skog groblja ili antisemitski
ne ka`em zlo~in, optu`ivati mene da
grafiti da prvo privedu gosponegiram holokaust.
dina Alispahi}a i gospodina
Kako je onda mogu}e da se
Bakovi}a jer su oni o~igledno
dogodi
da ~etiri urednika sarajevskih
inspiratori i oni stoje iz onog,
listova,
uz lidera Helsin{kog komiteta,
iza onih bezumnih akata, iza
i lidera bosanskih Jevreja, u emisiji
onih akata ludila, ne~ovje~nosti
Federalne tv slo`no i horski optu`e
koji bacaju sramotu i na ovu
mene za negiranje holokausta, ~aste}i
zemlju i na njene gra|ane. Oni to
me pogrdama, tipa fa{ista, totalni
jednostavno nemaju pravo, jer su
lu|ak, kvaziintelektualac i sl.? Svi oni
oni ne samo s onu stranu rasu pro~itali moj tekst i svi oni su vidjeli
zuma, nego su oni s onu stranu
da navodim trojicu zapadnih autora, te
civilizacije.
da ovi stavovi nisu moje autorstvo. Svi
su mogli ~etiri dana prije u Slobodnoj
Anisa [etka (novinarka):
Bosni pro~itati crticu o ovom tekstu, gdje
No, nije to sve {to je Alije
ta~no navedeno da se ja - pozivam na
spahi} napisao. On u svom
stanovitog
zapadnog teoreti~ara .
{izofrenom tekstu
Napose, ~injenica da meni kao drugoj
strani nije omogu}eno ni deset sekundi
Senad Pe}anin, urednik
tv prostora, a prilog je trajao 12 minuta,
Dana:
pametnim ljudima obja{njava sve.
Ono {to je fascinantno
Dakle, svi pjeva~i u ovom horu su
jeste da se svi fa{istoidi razli~itih
svjesno pristali da la`u. Za{to?
nacionalnosti i politi~kih opredjeljenja kao mjeru svoje samorealizacije vide upravo negaciju
holokausta.

Tri razloga
za harangu
Postoji vi{e mogu}ih odgovora. Jedan je u kontinuitetu harange koju
ovi listovi godinama vode protiv mene,
a {to pripisujem esnafskoj zavisti, jer
njihove tekstove vi{e niko normalan ne
~ita, niti im iko normalan vjeruje. Drugi
je u informaciji da je sve navodno organizirao Sr|an Dizdarevi}, predsjednik
Helsin{kog komiteta, jer mu je zet
Ekrem Pu{ka, kojega sam ja u jednoj tv
emisiji provalio kao sanitarnog tehni~ara zaposlenog u Domu zdravlja, iako

Senad Avdi}, urednik Slobodne Bosne:

Rije~ je o jednoj osobi
koja, koju prije svega, nakon svih medicinskih provjera treba
na izvjestan na~in, kako da ka`em, izolirati od javnog uticaja,
jer jednostavno njegovo djelovanje je potpuno pogubno.

Dnevnik revolucije

389

se momak fura da je spisatelj evropskog kalibra. Podsje}am, Sr|an Dizdarevi}, kao tobo`nji borac za ljudska prava,
bio je najagresivniji i najodvaljeniji u
svome istupu, jer je rekao sljede}e:
Predlo`i}emo Ministarstvu unutra{njih
poslova da svaki put kad se ovdje
zabilje`i slu~aj skrnavljenja Jevrejskog
groblja ili antisemitski grafiti da prvo
privedu gospodina Alispahi}a. Dakle,
lider ljudskih prava se zala`e da sam ja
kriv i prije krivi~nog djela koje }e
napraviti neko drugi, a mo`da i on sam,
~im je spreman da okrivi nevinog
~ovjeka, unaprijed.
Paradoks ove protuustavne prijetnje Sr|ana Dizdarevi}a le`i u ~injenici da sam upravo ja, samoinicijativno,
bez publiciteta, u martu pro{le godine
organizirao ure|enje Jevrejskog groblja
u Tuzli, koje je godinama, kao vrijedan
kulturno-historijski spomenik, sa grobovima jo{ iz turskog perioda, le`alo zapu{teno, zaraslo u {iblje i travu. Jevrejsko
groblje u Tuzli sam uredio kao dio svoje
zemaljske ba{tine, i eno ga, hvala Bogu,
umiveno, slu`i na kulturnu ~ast svima
nama.
Tre}i mogu}i razlog za ovu harangu jeste ono {to sam ve} spominjao, a to
je nakana udvaranja mo}nim jevrejskim
faktorima u Sarajevu, o~ekivanje da }e
se na osnovu ovih poena dobiti donacije
od Soro{a ili neke druge organizacije
koju vodi Jevrej, a {to je prijeko potrebno,
jer ove novine ne mogu opstati na tr`i{tu.

N.N., urednik Starta:

Mi `ivimo u jednom
dru{tvu koje se vrlo lako mo`e
nazvati fa{isti~kim, ukoliko smo
pristali na to da nam stvari kao
{to je ovaj tekst koji je aspolutni
fa{izam, totalni Jesmo li mi
to stvarno dotakli dno ono za koje
sam ja smatrao da je, da je poslije 45. godine vi{e nemogu}e.
Senka Kurovi}, urednik
Oslobo|enja:
Ja moram priznati da od
~ovjeka kojeg zovem tavand`ija, i ~ije ime ne}u izgovoriti,
nisam o~ekivala ni{ta drugo
osim dakle mr`nje prema drugome Zato smatram da bilo
kakvo dublje analiziranje njegovih tekstova, osim jel poprili~ne
nervoze i osim ga|enja koje
nam izaziva i osim tuge da me|u nama postoje i oni koji ~itaju
takve tekstove, ovu zemlju
dovodi u opasnost.
Jakob Finci, lider bosanskih Jevreja:
Smije{no je da pripadnik
naroda koji je pro{ao kroz genocid u pro{lom ratu u Bosni i
Hercegovoni istovremeno tvrdi
da se to drugima nije desilo i da
cifru umanjuje na 300.000

Enigma Finci
Kad izmiksamo sve ove faktore, jedina nepoznanica u cijeloj pri~i nam
ostaje Jakob Finci, lider bosanskih Jevreja, jedan, ~ini se, odmjeren ~ovjek. Otkud
on da se navu~e u ovu kriminalnu zavjeru, koja dignitetu holokausta ne mo`e ni po
~emu koristiti, jer se svako mo`e uvjeriti {ta pi{e u mome tekstu?! Transkript
priloga iz ove emisije, kao i svoj tekst, ja sam ve} postavio na nekoliko internet
sajtova i pozvao javnost da sama procijeni. Ja se nemam ~ega stidjeti. Komentari
izra`avaju ogor~enost ljudi {to je takva zloupotreba medija i institucija u Sarajevu
uop}e mogu}a. I ne samo to, na velika vrata se reafirmira verbalni delikt, ali kroz
gebelsovsku, kafijansku monta`u, gdje je neko kriv samim tim {to je oklevetan. Po
mom sudu oni koji su tobo`e ustali da brane holokaust od mene, na najbrutalniji
na~in su zloupotrijebili ovu svetost, jer su holokaust iskoristili kao monetu za
realizaciju svojih patolo{kih ili interesnih aspiracija.
@ao mi je {to Jakob Finci to nije osjetio i {to nije prezreo ovaj zastra{uju}i
primitivizam. Njegovo sudjelovanje u ovome logi~ki je obja{njivo samo ako on
390

Dnevnik revolucije

Sporni dio teksta Marketing tragedije

Historija je samo tekst ~ije je pisanje uslovljeno faktorom politi~ke
mo}i. Ko nema mo}, nema ni priznatu historiju. () Na Zapadu se ve}
godinama poku{ava uspostaviti nau~na alternativa proizvodu o jevrejskom
stradalni{tvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do nas ne dolazi ni{ta od ovih
istra`ivanja. Razumljivo, jer politi~ka mo} koju dr`e Jevreji ne dopu{ta
brkanje istine o holokaustu. Nau~nici koji su poku{ali zvani~noj verziji
suprostaviti ~injenice, brutalno su proganjani. Dr. Robert Faurison je jedva
pre`ivio batine koje je dobio od neke jevrejske bande. Ernes Zundel je
napisao knjigu u kojoj je razobli~io montirane sudske procese protiv nacista,
a zauzvrat mu je spaljena ku}a u Torontu. Izgorjela je i jedna knji`ara koja
je prodavala ovakve knjige. Mnogi autori su pretu~eni, hap{eni, a nekima
je oduzeto i kanadsko dr`avljanstvo. Ove maglovite informacije nam tek
ukazuju da ne znamo dovoljno o poku{ajima nekih zapadnih autora da
ospore istinu o holokaustu.
Ipak, kroz tu medijsku maglu do nas su se uspjele probiti neke teze
koje nanose sasvim drugo svjetlo na tekstualne proizvode na osnovu kojih
smo do danas bezrezervno vjerovali da je Hitler pobio {est miliona Jevreja.
Primjerice, ovi autori navode tekst Simona Visentala iz ~asopisa Books
and Bookmen (april, 1975.) u kome tvrdi da na njema~kom tlu nije bilo
kampova smrti, te da su se masovne egzekucije gasom odvijale samo u
Poljskoj. Oni navode da su gasne komore napravljene za turiste koji obilaze
Au{vic. Ameri~ki stru~njak Fred Leukter je uzorke zidova ovih gasnih
komora podvrgao analizi i nije prona{ao hemijske tragove gasova za
masovnu egzekuciju. On smatra da je Au{vic la`na izlo`ba i klimava
turisti~ka zamka. U tom smislu analizira se navodno iznu|eno svjedo~enje
Rodolfa Hesa koji je izjavio da su njegovi ljudi mogli u}i u komoru deset
minuta poslije pogubljenja, te da su mogli pu{iti cigarete. Budu}i da je gas
cikon-b eksplozivan, te da je potrebno najmanje 20 minuta da se zrak
pro~isti, Hesovo svjedo~enje je neutemeljeno. Krematoriji su posebna
pri~a. Zvani~na historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali
tijela ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi
se i da nigdje nije prona|ena deponija pepela, a od {est miliona kremiranih
Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo {ljake. Ovi nau~nici smatraju da je
podatak o {est miliona ubijenih Jevreja obi~na la`, jer je na teritorijama
pod nacisti~kom kontrolom bilo ~etiri miliona Jevreja, od kojih su dva miliona
pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja, i to od posljedica
tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Klju~ni argument je navodni sporazum
cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njema~ke, s ciljem formiranja
Izraela, a za{ta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava.
Ovdje smo samo ukratko naveli sumnje u vjerodostojnost
historijskog teksta o holokaustu, a kako bismo ukazali na potencijal
historije kao medija politi~ke mo}i. Recimo, i da je istina na pola puta,
ona se apsolutno razlikuje od pri~e o holokaustu koju je ustanovio historijski
tekst, a potom u svijesti ljudi zape~atila filmska industrija. ()Vrijedi
pogledati i film Pijanist, gdje se kroz dramu jedne jevrejske porodice
mogu prepoznati paralele sa bo{nja~kom tragedijom. Mo`da nam ovi
filmovi otvore ambiciju. Mo`da razumijemo kako je filmska pri~a najja~e
oru`je dana{njice za etabliranje historijske istine. Jer, bez historije ne
postojimo. A historija je samo tekst. Tekst koji se proizvodi kao i svaki
proizvod.

Dnevnik revolucije

391

li~no ima ambiciju, ili zadatak, da se Sarajevo okleve}e kao antisemitski grad,
kako bi se BiH jo{ ubjedljivije dotukla na svjetskoj pozornici. U to ne `elim da
vjerujem, jer porodica Finci u Sarajevu `ivi 350 godina i ne bi valjda najistaknutiji
potomak ove porodice radio protiv svoje zemlje. Na kraju, Jakob Finci nije napustio
Sarajevo sa stotinama Jevreja koji su u vrijeme agresije ostavili svoju, ispostavilo
se prolaznu domovinu, gdje su stolje}ima bili na proputovanju iz [panije.
Ipak, ako je po srijedi zavjera da se Sarajevo okleve}e kao navodni
antisemitski grad, a ja kako navodni antisemit, moram kazati da ta monstruozna
zamisao - ne}e pro}i! Jevreji su dio na{e kulturne ba{tine, pa i kad to oni ne}e, pa
i kad odlaze iz Sarajeva. Ostaju njihovi tragovi da iz njih u~imo sebe. Ostaju njihova
groblja, da ih njegujemo kao {to njegujemo svoja mezarja.
Br. 126, 18. I 2005.

392

Dnevnik revolucije

Pokrijte se kupusom

Ko izmi{lja
antisemitizam u Sarajevu (II)

Antisemit koji je ure|ivao Jevrejsko groblje

U februaru pro{le godine zanosio sam se idejom da bih svoj magistrarski
rad mogao pisati na temu jevrejske knji`evnosti u BiH. Ponukala su me na to
nadahnuta predavanja prof. dr. Muhameda Nezirovi}a na postdiplomskom studiju
u Sarajevu. Ubrzo sam razumio da je to pregolem zalogaj, pa sam razmi{ljao da
temu ograni~im na kulturni `ivot Jevreja u Tuzli. Bila bi to jo{ jedna, moja osma
knjiga o rodnom gradu. Bez obzira {to u tom gradu imam status Jozefa K. I, tako,
dok sam se zanosio ovim idejama, oti{ao sam da obi|em Jevrejsko groblje u
Tuzli. Nai{ao sam na zahr|ao katanac na velikoj metalnoj kapiji. Vidjelo se da tu
godinama niko nije navra}ao. Presko~io sam `i~anu ogradu i obreo se usred {ikare
koja je prekrivala nadgrobne spomenike. Dotad nisam znao da na ovom groblju
ima spomenika iz turskog perioda. Mnogo ih je iz austrijskog. Ima i nekoliko
spomen-plo~a tuzlanskim `rtvama holokausta. Ovo blago na{eg bosanskog
identiteta nalazilo se u o~ajnom stanju. ^udilo me da nekoliko preostalih tuzlanskih
Jevreja nemaju volje da svoje groblje dovedu u red. Pa to bi se dalo urediti za 50100 maraka. Sutradan sam pokrenuo akciju da se uredi Jevrejsko groblje u Tuzli.
Prona{ao sam klju~ od onog zahr|alog katanca, odveo gore radnike, obilazio ih i
u`ivao u progledavanju ove kulturne ljepote. Nije mi ni na kraj pameti bilo da od
tog moralnog ~ina pravim publicitet. To je bio moj privatni osje}aj, moja bosanska
volja, zbog koje sam se osje}ao ba{ dobro. Da mi je neko rekao da }u desetak
mjeseci poslije od strane Federalne tv i nekoliko intelektualnih terorista biti
progla{en antisemitom, te da }e me Helsin{ki komitet tu`iti za rasnu mr`nju, po
osnovu tog izmi{ljenog antisemitizma, majke mi bi mislio da je lud. Kakav je to
antisemit koji ure|uje zapu{teno i od svih zaboravljeno Jevrejsko groblje? Ali, {to
re~e Jakob Finci - izgleda da smo do{li u fazu kada nas ni{ta ne smije iznenaditi.
Dodu{e, kako ko. Ovu frazu mo`e re}i samo neko ko ra~una na anarhiju.

Fa{isti~ki antifa{ist i semitski antisemit

Poku{avam danima da rasprtljam enigmu koja se zove: za{to ba{ ja? Nemam
dileme oko moralnog kretenluka fa{ista koji su me napali, ali ne sumnjam u njihove
mentalne sposobnosti. ^udim se kako su se mogli upustiti u totalnu i kolektivnu
la`, da citate o negiranju holokausta pripi{u meni i da me na osnovu tu|ih misli
proglase fa{istom i antisemitom. Pa svako se mo`e uvjeriti da la`u! Mo`da su i{li
na faktor medijske nadmo}i, ra~unaju}i da }e signal FTV kontaminirati vi{e ljudi
klevetom protiv mene, u odnosu na broj onih koje }e ~itanje mog teksta od tog
razuvjeriti? Njihovu kriminalnu zloupotrebu FTV prati milion ljudi, a moj tekst
mo`e pro~itati jedva 50-tak hiljada ljudi. Ra~unali su, signal FTV, plus ~etvere
novine, naspram dva ili tri lista u kojima mogu demantirati klevetu. Ra~unica je
logi~na. No, opet ostaje pitanje: za{to ba{ ja? Jer, ni u jednom mom tekstu nema
Dnevnik revolucije

393

traga fa{izmu, antisemitizmu, nacionalizmu Godinama pi{em o nu`nosti

uvr{tavanja antifa{izma i antinacionalizma u ustavno bi}e BiH. Tekstovima o
ukidanju mononacionalnih stranaka, o promjeni Izbornog zakona u smislu da sve
strana~ke liste moraju biti multietni~ke, u skladu sa popisom stanovni{tva u
izbornoj jedinici, o nu`nosti da se krivi~nim zakonom sankcioniraju svi vidovi
fa{izma i ekstremizma, itd, itd. dosadio sam sam sebi, jer vidim da je zavjera
protiv BiH ja~a od argumenata za opstanak BiH. Valjda bi ovi tobo`nji borci za
demokratsku i multietni~ku BiH trebali podr`avati ovakvog autora, a ne organizirati
fa{isti~ki hajku na njega. U kom grmu le`i zec?

Zvani~ni dokument koji dokazuje da je Fatmir Alispahi} organizirao

ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli

Fatmir je inicirao i nadgledao akciju

U zvani~noj Informaciji KOMEMORATIVNOG CENTRA d.o.o.
TUZLA, od 07.04.2004. godine, izme|u ostalog, pi{e sljede}e: Na sastanku
koji je odr`an kod na~elnika op}ine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovi}a
u martu mjesecu 2004. godine, gospodin Fatmir Alispahi} je pokrenuo
inicijativu za ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli. Tu inicijativu obrazlo`io
je ~injenicom da se radi o kulturno-historijskom naslije|u, obzirom da se na
Jevrejskom groblju nalaze vrijedni spomenici jo{ iz turskog i austrijskog
perioda. Gospodin Fatmir Alispahi} je izvijestio da je, prethodno obi{ao
Jevrejsko groblje i utvrdio da je ono zapu{teno, da godinama nije ure|ivano,
da su nadgrobni spomenici zarasli u {iblje, travu i korov koji su nadvislili
nadgrobne spomenike. Jevrejska zajednica u Tuzli, u ~ijoj je nadle`nosti
ovo groblje, nije u stanju da ga odr`ava. Na~elnik Imamovi} je sa
zadovoljstvom prihvatio ovaj prijedlog i odmah zadu`io Komemorativni
centar u Tuzli za realizaciju i dovo|enje Jevrejskog groblja u uredno stanje.
Komemorativni centar je narednih dana anga`ovao radnike koji su uredili
cjelokupnu povr{inu Jevrejskog groblja. Trava je poko{ena, {iblje posje~eno
i sklonjeno, ograda groblja na mjestima popravljena, tako da sada Jevrejsko
groblje u Tuzli izgleda uredno i primjereno op}ini, koja tradicionalno vodi
brigu o kulturno-historijskim vrijednostima. () Pored gospodina Fatmira
Alispahi}a, koji je inicirao i nadgledao ovu akciju, treba posebno ista}i
na~elnika op}ine Tuzla, gospodina Jasmina Imamovi}a, koji je sa velikom
pa`njom i razumijevanjem odmah poduzeo sve mjere da se Jevrejsko groblje
u Tuzli dovede u stanje urednosti i tako svjedo~i o brizi lokalnih vlasti o
jevrejskoj kulturnoj ba{tini u op}ini Tuzla. Informaciju je potpisao direktor
Mensur Ibri{imovi}, dipl. ecc.

La`ni identitet
Nisam dosad nai{ao ni na jednog autora u BiH koji se bavio temom la`nog
identiteta tobo`njih boraca za multietni~ku BiH. Ja sam kroz desetine tekstova
dokazivao da su policijski magazin 60 minuta, Informativna redakcija FTV, potom
listovi Slobodna Bosna, Oslobo|enje, Dani i Start tek kamuflirani pla}enici srpskohrvatske mafije iz Kara|or|eva, dakle, sljedbenici ~etni~ke i usta{ke ideologije,
koji svoju nedodirljivost grade na la`nom identitetu, jer se predstavljaju kao
ekskluzivni tuma~i demokratije, tolerancije, multi ovog i multi onog. Kroz desetine
tekstova, na konkretnim primjerima, dokazivao sam kako oni nemaju blage veze
sa bosanskim imperativima, jer su posve usmjereni na izmi{ljanje tzv. islamskog
terorizma, a zarad ja~anja velikosrpskih i velikohrvatskih pozicija u BiH. Oni jako
394

Dnevnik revolucije

dobro znaju u kakvom moralnom i patriotskom blatu zgr~u donacije i debele

honorare, i oni jako dobro znaju da Fatmir Alispahi} nije la`ni ve} istinski borac
protiv nacionalizma i fa{izma. Zato im je bilo potrebno da oblate nekog ko razotkriva
njihov la`ni identitet, kako bi mogli da u rahatluku nastave satanizaciju Bosne i
Bo{njaka, i realizaciju ~etni~kih i usta{kih ciljeva pod dimnim bombama tobo`nje
borbe za demokratiju i multikulturu.

U slu`bi fa{izma
Moralna i patriotska prostitucija ovih medija je logi~na. Oni su pla}enici.
Misle kako im se plati. Pare dobijaju iz me|unarodnih fondova koji su zadu`eni za
provedbu Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum je uvo|enje dogovora iz
Kara|or|eva na mala vrata. U tom ~etni~ko-usta{kom sistemu nema mjesta za
genocid nad Bo{njacima, niti za bo{nja~ku ravnopravnost. Pora`eni su Bo{njaci, a
time i bosanska ideja. Pobjednici su ~etnici i usta{e. Ove fa{isti~ke snage i javno i
tajno finansiraju i guraju svekoliku satanizaciju Bo{njaka. To ~ine preko okupiranog
medijskog, pravosudnog i obavje{tajnog sistema. O svojim izmi{ljotinama i
montiranim sudskim procesima obavje{tavaju zapadne vlade, koje dobijaju projekciju
po kojoj su Bo{njaci, a time i ideja Bosne, jedini faktor nestabilnosti, i stoga su
zapadne vlade sklonije Bosnu podijeliti popola, nego insistirati na reformama koje
bi vodile revitalizaciji multietni~kog povijesnog pravila. Bosna mo`e postati srpska
i hrvatska provincija samo kroz operaciju satanizacije Bo{njaka i antifa{isti~kog
kredibiliteta ARBiH. Srbiji i Hrvatskoj se isplati ulo`iti ogromna sredstva u medijski
in`injering, kako bi po Svijetu pronosili la`nu sliku Bosne, na osnovu koje mogu
lobirati za kona~no rje{enje, ono iz Kara|or|eva. Pla}eni}ki mediji u Sarajevu, koji
realiziraju ovaj projekat, prinu|eni su braniti svoj la`ni identitet, tako {to }e svojom
fa{isti~kom su{tinom klevetati antifa{iste i bosanske patriote.

Fa{izam u Sarajevu
Posljednjih dana, otkako je pukla izmi{ljotina o antisemitizmu u Sarajevu, u
mojoj se arhivi nagomilala hrpa tekstova. Intelektualne prostituke iz Sarajeva su
svoju la` o antisemitizmu uspjele proturiti do stranih medija. I to sam pokupio s
interneta, koliko sam stigao. Nije mi jasno kako ovi ljudi ne ra~unaju da }e ih za
pet-deset godina neko upitati za ovaj zlo~in koji su po~inili. Njihova kocka je
isplativa samo ako ne bude Bosne i Bo{njaka. Samo tada niko ih ni{ta ne bi pitao.
Otud oni ne smiju izgubiti. A, bogami, ne smijemo ni mi. Bog zna kud }e pri~a s
Bosnom oti}i, ali barem zbog nekoga u budu}nosti ispisat }emo primjere na kojima
se vidi da su ovi koji su organizirali izmi{ljanje antisemitizma u Sarajevu zapravo
obi~ni fa{isti, najgori soj intelektualnih terorista, ~iji su metodi gori od onih koje
su primjenjivale propagandne ma{inerije najve}ih svjetskih diktatora. Ovaj
novinski tekst ne mo`e biti cjelovita analizu doga|aja, ali je dovoljno nekoliko
primjera da se uvjerimo kako imamo posla sa fa{izmom u Sarajevu.

Ko se boji istine
Federalna TV je u dva navrata prekr{ila profesionalni kodeks. Prvo, u emisiji
60 minuta gdje u prilogu od 12 minuta, pored sedam sagovornika, za mene kao za
drugu stranu nije bilo ni 12 sekundi da ka`em rije~-dvije u svoju odbranu. Drugo,
kada je u svim informativnim emisijama kao prva vijest objavljeno da je Helsin{ki
komitet podnio krivi~nu prijavu protiv mene. Ova vijest je najavljena i emitirana
prije priloga o ratnim zlo~inima i Ha{kom tribunalu. Zar krivi~na prijava HK mo`e
biti bitnija od ratnog zlo~ina? Vijest bi bila da je Kantonalno tu`iteljstvo podnijelo
krivi~nu prijavu, jer to je dr`avna instanca, dok je HK tek, valjda, udru`enje gra|ana.
Ni tada nisam imao {ansu da i{ta ka`em kao druga strana. Da su namjere FTV
~asne, profesionalne i istinoljubive, ovaj medijski server zla ne bi pani~no bje`ao
Dnevnik revolucije

395

od profesionane obaveze da ~uje i drugu stranu. To dokazuje da je FTV bolj{evi~ki

medij, kakav je u vrijeme Milo{evi}a bila beogradska RTS. S druge strane, ja sam
organizirao da se u nekoliko medija i na nekoliko internet sajtova objavi transkript
priloga iz 60 minuta, kao i prozvani dio teksta Marketing tragedije. Dakle, ko se
boji istine?

Folovi, golovi, a on |ilko{

Klevete sa FTV bi ostale na pijedestalu istine da se nije na{ao Centralni
dnevnik Senada Had`ifejzovi}a, gdje smo se Jakob Finci i ja na{li face to face.
Mati me je upozorila da budem fin prema Finciju, da mu ne upadam u rije~, jer je on
jedan gospodin, stariji je, i ja tu trebam biti pun po{tovanja i vaspitanja. Ali, ja sam
se susreo sa primitivcem i la`ovom! Poslije emisije me zvao jedan in`injer, iz
Lukavca, i rekao mi otprilike ovo: Uvijek sam bio ponosan na Fincija, mislio sam
Jevreji, gospoda, folovi, golovi, i tako to, ali sam sad vidio da je to jedan |ilko{. Ja
sam o~ekivao jedan uljudan, intelektualni dijalog. Umjesto toga, dobio sam uvrede,
prijetnje i uporno ponavljanje la`i da sam ja autor citata koje sam naveo. Krenimo
redom.

Finci kao fa{ista

Ne kanim analizirati sve. Zanimaju me tri momenta. Prvo, kada Finci ka`e
da sam u emisiju do{ao obrijan, a da sam na slici u novinama zabradatio (Ovo je
potpisao neko ko se zove Fatmir Alispahi}, ima mu i slika, prili~no li~i na vas,
mada ste bolje obrijani nego {to ste na ovoj slici.) Ovo ne pripada intelektualnom
govoru. To je isto kao da sam ja rekao kako sam o~ekivao u studiju viso~ijeg
~ovjeka, a do{lo je ne{to {to je metar i `ilet. Ili, da sam rekao da mi nalikuje na `abu
krasta~u. Takav govor je prosta~ki i ne pripada javnosti. Potom, kada sam govorio
da se postmoderno shva}anje povijesti u~i na svim evropskim univerzitetima,
kao i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Finci je rekao ironi~no da se to u~i i na
Fakultetu islamskih nauka, na{ta sam ja rekao da o tome ni{ta ne znam. Kakve
veze FIN ima s ovim? Valjda jer je sve islamsko ujedno i teroristi~ko. I na kraju,
ono {to je najstra{nije, Finci je rekao sljede}u re~enicu: Mislim da je sre}a, i Va{a,
i moja, da u Sarajevskom pravosu|u nema ni jednog sudije koji je Jevrej. Tu smo,
dakle. Finci je dr`avni funkcioner. Zbog ovoga bi treba biti smijenjen sa funkcije.
Jer, on javno propagira nacionalisti~ku instrumentalizaciju pravosu|a, a time i
segregaciju gra|ana Bo{njaka kojima sudi sudija druge nacionalnosti. Nema
nikakve dileme da Finci duboko vjeruje da bi me sudija Jevrej osudio `e{~e nego
sudija Bo{njak. Njemu je to normalno! Finci se time deklarirao kao fa{ista, jer
osoba koja pravosu|e razumijeva kao sredstvo za ka`njavanje po nacionalisti~kom
i segregacijskom ar{inu, nema {ta drugo biti nego sljedbenik fa{izma, ma kojim
ga predznakom ozna~ili. Ipak, Fincija ne}e niko smijeniti sa pozicije dr`avnog
funkcionera, iako je javno naslikao svoje segregacijsko shva}anje tzv. neovisnog
pravosu|a. Jer, on je posvjedo~io da je odabran.

Senad im kriv za njihovu sramotu

Jakob Finci je od milionskog tv auditorijuma pro~itan kao ~ovjek koji
poku{ava osramotiti na{u zemlju izmi{ljanjem antisemitizma. Po{to je nakon
Centralnog dnevnika svima postalo jasno da se radi o podvali, i po{to su kreatori
te podvale sami sebe osramotili pred gra|anima, koji su razumjeli da se ovim
ljudima vi{e ne mo`e vjerovati bulumenta la`ova je udarila na Senada
Had`ifejzovi}a, jer im je on postao glavni krivac za Fincijevu sramotu. O kakvim
se bolj{evicima radi dokazuju napadi na Senada u Danima, i u Feralu. Oni mu
zamjeraju {to je uop}e meni dopustio da govorim. Otkud kome pravo da mi uop}e
dopusti pravo da se branim?! Trebalo me, nakon klevete, odmah izlorati, i trajno
396

Dnevnik revolucije

udaljiti iz javnosti, {to je mudro predlo`io SDP! I Senad se, ako je profesionalac po
bolj{evi~koj mjeri, treba uklju~iti u hajku. Zamjeraju mu {to je postrance gledao
dijalog Fincija i mene, i {to me nije prekidao i klevetao. U Danima pi{e:
Had`ifejzovi} je glumio objektivnost na krajnje ljigav na~in, i to onda kad te
objektivnosti ne smije biti. Pri tome je, jo{, Alispahi}a oslovljavao sa kolega.
Alternativa ovome bi bila da se Senad udru`io sa Fincijem i navalio na mene
la`ima. Kakva bi to tek bajna objektivnost bila? Napose, svako zna da je su{tina
Face to face dijalog suprotstavljenih strana, i da Senad u tome ne u~estvuje. Na{ta
bi li~ilo kad bi Senad navijao za prvog ili drugog gosta? U Feralu Ivan Lovrenovi}
pi{e sli~no: Vidjela se njegova jasna namjera da se skrije u stav neutralizma.
Rezultat je bio mu~an i groteskan, jer je bilo jasno kako ova vrsta neutralizma
nema nikakve veze sa profesionalizmom Dakle, i po Lovrenovi}u,
profesionalizam bi bio Senadovo deranje Fatmira, iako u Face to face Senadu
oduvijek pripada samo najava i odjava. Po mom sudu rije~ je o ~ira{koj muci
kreatora ove klevete, koji nisu mogli prekabuliti {to su povaljeni, pred licem naroda.
Oni i dalje povaljuju sami sebe, jer u nastavku slu~aja svjedo~e o svojoj
demokratskoj zatucanosti i zaljubljenosti u bolj{evi~ke metode uni{tavanja
ideolo{kih ili ko zna kakvih protivnika. Njima je, ipak, najte`e.

Sr|an kao Hitler

Ubjedljivo najsmrdljivije manifestacije fa{izma i totalitarizma u ovom slu~aju
je pokazao punac scenariste pederskog filma Go West, i uz to predsjednik
Helsin{kog komiteta za ljudska prava (kojeg li cirkusa!), biv{i komunisti~ki
funkcioner, i o~ito ~ovjek koji uop}e ne razumije demokratiju Sr|an Dizdarevi}.
Njegov zahtjev Policiji da mene treba hapsiti kad god neko oskrnavi Jevrejsko
groblje - ne{to je najlu|e i najopasnije {to sam u svom `ivotu ~uo! Nema gore. To
je dno. Da sam ja Sr|an Dizdarevi}, tobejarabi, od sramote bih promijenio ime,
izvr{io plasti~nu operaciju (mada je tu hirurgija nemo}na), zakupio tezgu na pijaci
i do kraja `ivota prodavao kupus. Jer, ovakvu sramotu nije izvalio ni Staljin. Ali,
jeste relevantni folirant, predsjednik jedne me|unarodne organizacije za ljudska
prava, koji se javno zala`e da je nekakav ~ovjek, ma koji, unaprijed kriv za neko
krivi~no djelo koje se nije ni dogodilo. Dakle, ko `eli da uhapsi Fatmira Alispahi}a
treba da po{vara jevrejske grobove. Tako je Hitler organizirao paljevinu Reihstaga
i za to optu`io Jevreje, jer je unaprijed odredio krivce. Sr|an Dizdarevi} je preuzeo
fa{isti~ku metodologiju Adolfa Hitlera.

Eh, kad je Hitler volio Fatmira

Helsin{ki komitet za ljudska prava BiH je 03. maja 1995. godine, sa potpisom
Sr|ana Dizdarevi}a, izdao zvani~ni dokument i pridru`io se peticiji koju je potpisalo
14 politi~kih stranaka, udru`enja i institucija kulture protiv harange koju je vodila
SDA s namjerom da se uhapsi Fatmir Alispahi}. Zanimljivo je da su ovu peticiju
tada potpisali i SDP i SUBNOAR, isti~u}i kako su zainteresirani sa nastavak
saradnje sa Fatmirom Alispahi}em za op{tu, kulturnu i demokratsku dobrobit
dr`ave Bosne i Hercegovine. Sr|an Dizdarevi} je u svom tekstu naveo sljede}e:
Pridru`ujemo se peticiji za Fatmira Alispahi}a, potpredsjednika Odbora za ljudska
prava u Tuzli. () Podr`avamo Va{e napore na polju borbe za promovisanje i
za{titu ljudskih prava i izra`avamo nadu u dalju uspje{nu saradnju. () Eto, i ovo
je jo{ jedan razlog da Sr|an otvori tezgu na pijaci i zajmi prodavati kupus.

Sr|an zove kondora

Ali tu nije kraj. Dodu{e, nisam ja ~uo, ali mi je nekoliko prijatelja javilo, da
je Sr|an Dizdarevi} imao intervju na Radiju Slobodna Evropa odakle je tra`io
reakciju Va{ingtona. Kao, trebao bi se ameri~ki Predsjednik oglasiti u povodu
Dnevnik revolucije

397

Dio transkripta dijaloga izme|u Fatmira Alispahi}a i Jakoba Fincija u

rubrici Face to face iz Centralnog dnevnika Senada Had`ifejzovi}a na NTV
Hayat
Finci: () I mislim da sve ono {to je nakon objavljivanja ovoga teksta
gospodin Alispahi} napisao jo{ gore od onoga {to je u tekstu napisao,
jer jednostavno nastavio je da obmanjuje javnost. I dok je SAFF ipak list sa
vrlo malim tira`om, Dnevni avaz je list sa velikim tira`om, evo do{ao je i na
Hayat televiziju, koja je vrlo gledana, zna~i dobio je sav onaj publicitet
koji do sada, htjeli mi li ne priznati, nije imao. () Ovo je potpisao neko
ko se zove Fatmir Alispahi}, ima mu i slika, prili~no li~i na vas, mada ste
bolje obrijani nego {to ste na ovoj slici. ()
Fatmir: Molim Vas, nemojte misliti da je narod koji nas gleda nepismen
i da narod ne razumije da ste vi temeljne stvari nauke doveli u pitanje. Vi
tvrdite da se citat, kad se navede u odre|enom tekstu, pripisuje onome ko
je to naveo. To je van svake pameti! Pa kako ja mogu biti autor ne~ega {to
sam citirao? () Ili, ako sam ja taj, kako Vi tvrdite, borac protiv holokausta,
kako je uop}e mogu}e da ja nemam vi{e tekstova osim tog jednog koji ste
oklevetali?
Finci: Pa mora se negdje po~et. Ovo je po~etak.
Fatmir: Druga stvar, kad govorimo o historiji, kroz diskurs politi~ke
mo}i... To se izu~ava na svim svjetskim univerzitetima, uklju~uju}i, recimo,
i Filozofski fakultet u Sarajevu.
Finci: Uklju~uju}i i Fakultet islamskih nauka ovdje u Sarajevu.
Finci: Smijem li ja pitati ovako jedno vrlo jednostavno pitanje. [ta Fatmir
Alispahi}, bez finansijske i politi~ke mo}i, procjenjuje, misli ili zami{lja
koliko je bilo `rtava holokausta?
Fatmir: Onoliko koliko je historija utvrdila.
Finci: Historija je utvrdila {est miliona.
Fatmir: Toliko je bilo.
Finci: Ja mislim da je ovdje gospodin Alispahi} sam rekao da ovo {to je
uradio i napisao da je la`...
Fatmir: Pa to nisam ja napisao, ja sam citirao autore, molim vas... Vi na
silu u Sarajevu instalirate antisemitizam, kao {to i oni koji su mene
oklevetali godinama ovdje instaliraju tzv. islamski terorizam. Po svaku
cijenu ho}ete ovdje da napravite od Sarajeva antisemitski grad a od
mene antisemitu!
Finci: Mislim da je sre}a, i Va{a, i moja, da u sarajevskom pravosu|u
nema ni jednog sudije koji je Jevrej. () Vi }ete na sudu dokazivati da
crno nije crno i da bijelo nije bilo.
Fatmir: Ne, dokazivat }ete Vi na sudu, i svi oni s kojima ste se Vi
udru`ili!
Finci: Ja nemam {ta da radim na sudu! ()
Fatmir: Vi poku{avate instalirat antisemitizam u Sarajevu! Dokaz je
i Va{a izjava iz lista San, od prije neki dan, kada ste kazali, dakle ponovo
to radite, kazali da su pod nekim uticajima, o~ito islamskim, teroristi~kim,
neki momci ru{ili Jevrejsko groblje. Svi znamo da je poslije izi{la vijest da
se radi o pijanim mladi}ima iz Sarajeva, ali koji nisu Bo{njaci. A Vi o~ito
imate interes, i finansijski...
Finci: Apsolutno, finansijski.
Finci: Vi ste ovdje Golijat, a ja sam jedva David. I zbog toga moram da
ka`em, preda mnom je izvje{taj State Departmenta o antisemitizmu u
Svijetu.
Fatmir: Ma Vi sramotite ovu zemlju zato {to ovdje izmi{ljate
antisemitizam, a antisemitizma nema! Antisemitizma u Sarajevu nema!
I me|u Bo{njacima nema! () A to {to Bosna i Hercegovina se sramoti
po svijetu je zbog toga {to neki ljudi ovdje izmi{ljaju islamski terorizam
i antisemitizam, a toga nema!
398

Dnevnik revolucije

mog teksta. A mo`da bi trebao i poslati bombardere na Sarajevo. Nakon onog da

me treba unaprijed hapsiti, ovo je druga savr{ena Dizdarevi}eva budala{tina.
(Ba{ka je pitanje {to se Radio SE uklju~ila u ovu harangu, pa po ugledu na FTV od
mene nije tra`ila ni re~enicu da ka`em u svoju odbranu.) To samo dokazuje moju
tezu da u Sarajevu, me|u Bo{njacima, nema ama ba{ nikakvih problema, i da su
jedini problem u ovoj zemlji ovakvi ~imbenici koji za interes ~etnika i usta{a
izmi{ljaju gluposti i sramote na{u zemlju u Svijetu. Siguran sam da ni jednom
prodava~u kupusa ne bi naumpala takva {iza da tra`i reakciju Va{ingtona zbog
nekakvog teksta u Sarajevu. U desetine knji`ara u Zagrebu, Beogradu, pa i kod
nas, mogu se kupiti antisemitske knjige, pa nikom ni{ta. U posljednjem Nacionalu
izi{ao je tekst pod naslovom Dolje Au{vic, gdje autorica negira holokaust. I, opet
nikom ni{ta. U Hagu je dvaput presu|eno da je u Srebrenici bio genocid, ali se
Sr|an ne bori da se to vrati u ud`benike, niti podnosi krivi~ne prijave protiv onih
koji su genocid i agresiju izbrisali iz ud`benika. On tra`i reakciju Va{ingtona zato
{to sam ja u svom tekstu problemski citirao nekakve autore koji negiraju holokaust,
i od toga se ogradio. Kupus prodaji, Sr|ane, kupus, mo`da ti ga i neko kupi s
obzirom na leptir ma{nu u koju je stala sva tvoja intelektualna pojavnost! Pametan
bi se ~ovjek nakon ovakvih nebuloza pokrio liskama kupusa, da ga niko ne vidi.
Kakva bolan ljudska prava, demokratija, folovi i golovi! To je najcrniji fa{izam, i
jo{ crnji od najcrnjeg - antipatriotizam! To je mr`nja koja uzrokuje pucanje mi{i}a
na licu i su{enje lijeve polovice glave. Onako, od srca.

Prijetnje pravosu|u
A da je Sr|an Dizdarevi} totalitarista, koji s demokratijom i ljudskim pravima
ima veze koliko Hitler i Staljin zajedno, dokazuje i njegova sljede}a re~enica iz
intervjua policijskom magazinu SB: Jednostavno smo smatrali da moramo prinuditi
pravosu|e da reaguje. E kad mu je to bilo malo, onda je za Oslobo|enje izjavio
sljede}e: Helsin{ki komitet prati rad pravosu|a u ovom slu~aju. A ko su to HK i
Sr|an Dizdarevi} da prinude pravosu|e, i da prate rad pravosu|a? Samo iz ovih
izjava je jasno Dizdarevi} prijeti pravosu|u, da ga smatra ovisnim o svojoj ocjeni,
{to najbolje pokazuje da oni plediraju za ovisno pravosu|e i za montirane procese.
Kava demokratija i kakve burgije! @ivio staljinizam!

Ko drugom jamu kopa

Velika boljka Sr|ana Dizdarevi}a, Jakoba Fincija, Ivana Lovrenovi}a i inih
antikomesarskih elemenata je to {to se niko osim njih samih nije po ovom pitanju
oglasio. Lovrenovi} pi{e o zastra{uju}oj {utnji politi~kog i nacionalnokonfesionalnog establi{menta. Dizdarevi} ka`e kako su institucije s bo{nja~kim
i islamskim predznakom i ovog puta pale na ispitu. U nekoliko tekstova se poziva
Dru{tvo pisaca BiH da me isklju~i iz ~lanstva, itd, itd. Ali, niko nimuekaet, osim
njih samih. I ovo je dokaz da su pro~itani, da je njihova la` ostala gologuza, i da
niko ne `eli sebe sramotiti pristaju}i uz grupu koja se pred narodom naslikala kao
fa{isti~ka, uz to zloupotrebljavaju}i instituciju holokausta i {est miliona ubijenih
Jevreja za nekakav lokalni obra~un. Ne treba o~ekivati da }e ova kriminalna
grupa do}i pameti, aterirati, razumjeti poraz, prihvatiti gubitni{tvo kao logi~an
rezultat svoje prljave igre. Njima je ispod ~asti da budu pora`eni od Fatmira
Alispahi}a. No, ja ne smatram da su pora`eni od mene, ve} od sebe, jer su sami
sebi iskopali jamu u koju su upali.

[ta je nama
Snje{ko Bijeli}
[ta dalje? Oni ne mogu nazad. To bi za njih zna~ilo totalnu dekredibilizaciju
njihovih nazovi intelektualnih li~nosti. Oni moraju dokazati da sam ja antisemit i
fa{ist. Zato }e svoju la` proturati prema svjetskim medijima, tra`e}i od njih potvrdu
Dnevnik revolucije

399

svoje la`i, kako bi ovdje prikazali da im obraz nije uflekan. Zapadna javnost svakako
je isfrustrirana i istrenirana na paranoju i razne izmi{ljotine. Zato }e ova linija
funkcionirati. Njima je nebitno {to }e sramotiti na{u zemlju i ja~ati projekat iz
Kara|or|eva. Na to su svikli. Za to su pla}eni. A {ta }u ja raditi? Danas sam sa
svojom k}erkom pravio Snje{ka Bijeli}a. I sutra }emo smisliti neku zabavu. Jer,
mi smo sretni i slobodni ljudi.
Br. 127, 1. II 2005.

400

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

@ivjeti na koljenima
Kad se ukinemo mi koji mislimo,
na red }e do}i oni {to {ute,
~ija je krivnja {to uop}e postoje
Raportira li iko {ehidima i poginulim borcima?! Ili su njihove du{e iz na{e
stvarnosti prognane, kao i ciljevi za koje su polo`ili svoje `ivote? Niko se posljednjih
godina nije obratio Njima, izuzev Fatihom, pred kamerama, protokolarno, pa i
estradno. Nema ni jednog teksta, ili obra}anja, u kome bismo kriti~ki sagledali
svoju obavezu prema desetinama hiljada na{ih `ivota, polo`enih pred mihrab ili
oltar fizi~ke i duhovne slobode ove zemlje. Izgleda da smo {ehide i poginule borce
razumjeli kao kolateralnu {tetu, ne{to {to se nas ne ti~e, ne{to {to je svakako
moralo biti izgubljeno Ne, nije tako. Ovi ljudi su umrli za nas, i mi ne samo da im
dugujemo zahvalnost, ve} smo du`ni da do kraja `ivota slu`imo ciljevima za koje
su dali svoje `ivote. A oni nisu umrli za na{e zato~eni{tvo!

Cocoshiyi
carnewall
Kada sam 1997. objavio knjigu o tuzlanskim {ehidima i poginulim borcima,
a 1998. o grada~a~kim, gdje sam se susreo sa bezmalo 1.500 `ivotnih pri~a,
fotografija, i ko zna koliko hiljada ljudskih sudbina zape~a~enih gubitkom roditelja,
sina, brata - osjetio sam samo djeli} te nesagledive dimenzije bola, koji stanuje
tu pored nas, a sve dalje od doma, a sve bli`e prognani{tvu. Moje knjige o {ehidima
bile su prve u BiH. Namjera mi je bila da kroz nekrolo{ki zapis ostvarim intimizaciju
dru{tva sa su{tinom gubitka, i da tako nadi|em sterilnu statistiku koja kao broj ne
mo`e nikoga dotaknuti. Dru`e}i se tako dvije godine sa `ivotima tuzlanskih i
grada~a~kih {ehida ostao sam trajno oplemenjen spoznajom da moj `ivot, a nadam
se i `ivoti onih koji cijene moje skromno mi{ljenje, moraju biti obilje`eni voljom da
za bosansku stvarnost odgovaramo ljudima koji su svoje `ivote dali za Bosnu i
Hercegovinu.
Na{i su se politi~ari zabavili limuzinama, ljubavnicama, krkanjima i oni
nemaju potrebu da pred sobom zamisle hiljade i hiljade o~iju koje ih gledaju i
obavezuju. Oni nemaju suptilnost da se uma{taju u `ivote djece ~iji su o~evi umrli
za nas. Na{i su politi~ari, poput zadriglih vlasnika javnih ku}a, zabavljeni u`ivanjem
u iluziji svog zna~aja.
Od takvih tuta-bugarina isijava ova moralna pometnja, u kojoj se vi{e niko
ne sje}a otkud mi ovdje `ivi. Nalikujemo na koko{ ocaparene glave, koja tarlaha
tamte-vamte, sva sretna, a pojma nema, jer nema glave, da }e se za koji ~as sru{iti
nepopravljivo mrtva. Dok traje taj koko{iji karneval, hiljade i hiljade djece sanjaju
oca, koji im se vratio, a nikad se vratiti ne}e, jer je oti{ao da bismo se mi mogli po
Njegovom djelu valjati ko krmad, ovakvi jadni i opau~eni u mozak. A s kojim
pravom?! Pa nije ovo ovdje na{e, ovo ovdje je Njihovo, mi smo tu tek podstanari,
Dnevnik revolucije

401

nasljednici, poput djece koja `ive u oca i matere, jer su nam i otac i mati oni {to im
smrt `ivi u na{im `ivotima!

Crettenism and renessanssa

Otkud ova pri~a? Gledam ovih dana u kakav se kafez svela na{a duhovna
sloboda. Ta autocenzura koja je okupirala pamet na{ih intelektualaca najbolje
kazuje o ambijentu straha, kakav je ovim prostorima vladao u karavaktu udba{kog
kretenizma i renesanse. Ne znam ima li i pet na{ih intelektualaca koji di`u svoj
glas protiv restauracije policijske dr`ave, u kojoj ~itav jedan narod `ivi pod
optu`nicom. Nije istina da na{i intelektualci ne znaju {ta se doga|a, istina je da su
se utrtali za svoje stra`njice, pa naivno misle da se njihova avlija ne brani u mojoj
avliji, da je {utnja rentabilna, a ne znaju da su poslije mene oni na redu, makar
{utali ko guske u magli.
Kad se ukinemo mi koji mislimo, na red }e do}i oni {to {ute, i ~ija je krivnja
{to uop}e postoje, jer je intencija dejtonskog fa{izma da ovdje ne ostane ni kusur
od Bosne, ve} da se ovaj geografski pojam pretvori u velikosrpsku i velikohrvatsku
provinciju.
Sje}am se kako su se po Tuzli ispijale kahve dok je u Kalesiji gruhalo.
Sjedilo se i u Zvorniku dok se u Bijeljini klalo. Sami smo sebi govorili kako je to zla
kob susjednih op}ina, koje su bezbeli ~a~kale me}ku pa fasovale. Sve dok me}ka
nije zaigrala s no`em ispod na{eg vrata. E, sad smo ga na istom. Ali gorem, jer
je hap{enje duhovne slobode grdnije od fizi~ke smrti. U duhovnom zato~eni{tvu
se `ivi smrt, pri~a{ a ne govori{, gleda{ a ne vidi{, hoda{ a stoji{, pa ti ga `ivot
do|e gori od rahatluka smrti. E, zato bih ja danas prije umro, nego u{uto!

Cucawicluk & sramotha

Kakva je razlika izme|u mogu}nosti da smo posve istrebljeni, pobijeni i
raseljeni, i ove stvarnosti u kojoj `ivimo kao duhovni mrtvaci, neslobodni i u{utkani
ljudi? Kad se tome doda ekonomska potla~enost, segregacija u svekolikim
institucijama, onda uistinu ispada da ne postojimo. [ta onda svjedo~imo pred
svojim duhovnim roditeljima, koji su, kao {to rekoh, svoje `ivote dali nama, koji
smo bili osu|eni na smrt? Svjedo~imo sramotu.
Nismo ostavljeni u `ivotu da bismo hodali na koljenima.
Br. 127, 1. II 2005.

402

Dnevnik revolucije

Kako lider bh. Jevreja dovr{ava `ivotno zlodjelo

Radovana Karad`i}a i stvara uvjete za otcjepljenje
Republike Srpske od Bosne i Hercegovine

^etni~ki pe~at Jakoba Fincija

Krug 99 je preko Jakoba Fincija u bh. javnost plasirao jednu od
najopasnijih podvala s ciljem ostvarenja legalnih uvjeta za
otcjepljenje Republike Srpske! Vjerovatno ni mnogi intelektualci
koji sjede u Krugu 99 nisu razumjeli pozadinu poruka Jakoba
Fincija, kao uvodni~ara na sesiji o ustavnim promjenama, koji se
zalo`io za neku vrstu referenduma na kome bi se gra|ani BiH
izjasnili o ustavnim promjenama. Cilj ove operacije je da se bh.
javnost ubijedi kako do ustavnih promjena mo`e do}i samo preko
referenduma, a {to bi zna~ilo legitimiziranje prava Karad`i}evih
Srba da proglase otcjepljenje od BiH. Pri~om o ustavnim
promjenama, koje su navodno izvodive samo preko referenduma,
Jakob Finci je poku{ao nasukati na{u javnost da podr`i svoje
samoubistvo, i da negiranjem Referenduma iz 1992. obezbijedi
Karad`i}evim Srbima pravni i demokratski okvir za njihovo
otcjepljenje od BiH. Jakob Finci, taj predratni uposlenik
Gra|evinskog preduze}a za pravljenje puteva, a poratni najmo}niji
~ovjek u dr`avi, stvarno je sam sebe ubijedio da je nad~ovjek, ~im
o svojoj pameti ima tako visoko mi{ljenje, pa misli da smo svi mi
tolike budale da }emo nasjesti na njegovu prozirnu advokaturu
Karad`i}evog projekta.
Krug 99 se jo{ jednom osvjedo~io kao kvislin{ka, ~etni~ko-usta{ka,
pla}eni}ka struktura koja u slobodoljubivom i antifa{isti~kom Sarajevu ima funkciju
tumora, jer pozitivnu energiju na{eg bitka isisava i koristi za stvaranje smutnje i
za ja~anje projekta iz Kara|or|eva, a pod {minkom tobo`nje borbe za multietni~ku
Bosnu. Mo`da tamo, u tom Krugu 99, ima ~estitih Bosanaca i Hercegovaca, ali oni
ne razumiju da su ovce koje slu`e kao pokri}e makroima ~iji se {lajbuci, poput
krpelja, debljaju prodajom Bosne i bosanskoga. Da stvar bude tragi~nija, na ovu
podvalu Jakoba Fincija i Kruga 99 upecali su se VKBI, SGV i HNV, koji zajedni~kim
snagama planiraju da u deset bh. gradova odr`e deset tribina na kojima }e
promovirati Fincijevu velikosrpsku viziju ustavnih promjena. Ako ve} toliki broj
formalnih intelektualaca nije imao pameti da pro~ita Fincijevu podvalu, kako se
barem nisu zapitali nad ~injenicom da }e se ovih deset tribina odr`ati u gradovima
gdje su Bo{njaci u ve}ini?! Kako im nije bilo sumnjivo {to se u Fincijevu viziju
ustavnih promjena trebaju ubje|ivati samo Bo{njaci, ali ne i Srbi u Bijeljini,
Vi{egradu, Fo~i, ili Hrvati, u Stocu, Grudama, Duvnu ili Livnu?! Upravo se Finci
zala`e za izja{njavanje bh. gra|ana, ali ispada da se deset tribina organizira samo
zbog Bo{njaka, {to upu}uje da Bo{njake valja `edne prevesti preko vode, kako bi
prihvatili koncept samoubistva, tako {to }e na osnovama dejtonskog genocida
sazvati referendum o ustavnim promjenama, i omogu}iti Karad`i}evim Srbima
legalisti~ki okvir za otcjepljenje. Tim vrlim intelektualcima iz VKBI, SGV i HNV je
Dnevnik revolucije

403

ova navlaku{a morala biti dovoljna da posumnjaju u namjere Kruga 99, tim prije
{to se prethodnih godina Krug 99, kroz nekoliko inicijativa, deklarirao kao
velikosrpska i velikohrvatska ekspozitura. Prisjetimo se samo ideje o tzv. tre}oj
republici, koja je do`ivjela totalni debakl, nakon {to je raskrinkana kao poku{aj da
se zauvijek uni{ti jedini legalni i legitimni akt bosanskohercegova~kih gra|ana,
na osnovu kojega je BiH do`ivjela me|unarodno priznanje, a to je Referendum iz
1992. godine. No, o tome }emo ne{to poslije. Sada nas interesira ambijent u kome
se mogla dogoditi atrofija zdrave pameti i patriotizma, pa da se ~etni~ko-usta{ki
Krug 99 nametne kao la`ni lu~ono{a ustavnih i demokratskih promjena.

Tajkuni la`ne ljevice

Sazreli su uvjeti i nagomilalo se materijala ~ija bi nau~na obrada mogla
posvjedo~iti da je jedna cijela politi~ka, medijska i nevladina struktura u Sarajevu,
koja se prodavala kao antifa{isti~ka, multietni~ka i probosanska, zapravo bila tek
na{minkana, zakamuflirana ekspozitura ~etni~ko-usta{ke koalicije iz Kara|or|eva.
Ne treba da nas ~udi taj demokratski kostim ovih fa{ista, on je posve razumljiv, jer
je uvjerljivije kada se tzv. islamski terorizam i tzv. antisemitizam izmi{ljaju iz
tobo`nje multietni~ke pozicije, a ne iz ~etni~ke i usta{ke su{tine. Na {ta bi li~ilo
kada bi u Krugu 99 izvjesili mrtva~ku glavu, Paveli}evu sliku, pa pri~ali o tzv.
islamskom radikalizmu u Sarajevu? Ova {minka godinama sakriva istinske ciljeve
medijskih i intelektualnih pla}enika, od kojih su se mnogi obogatili na progononu
antifa{isti~kog patriotskog fronta, oli~enog u Armiji RBiH.
Poseban paradoks u ovoj pojavi je {to se urednici pla}eni}kih medija, kao i
tzv. neovisni intelektualci, tobo`e zaklinju u ljevicu, u ideje demokratskog
socijalizma, jednakosti ljudi i sl., a zapravo imaju vi{e para nego najja~i biznismeni
u Sarajevu. Oni analiziraju koji politi~ar kakva kola vozi, kakva je vozio dok nije
do{ao na funkciju, i sl., a analiza njihovog voznog parka bi nas uvjerila da nema
ve}ih tajkuna od njih samih. Urednik Dana vozi najnoviji model golfa, urednik
Starta vozi najnoviji model Hundaia, {ef policijskog magazina SB je kupio
ogroman stan u centru Sarajeva, kao i Brada Filozof {to vodi nekakvu medijsku
agenciju... Svi ovi vrli ljevi~ari od satanizacije i sramo}enja Bosne `ive ko bubreg
u loju, jer ~etnici i usta{e ne `ale para za svoj klju~ni projekat: dekredibilizaciju
bo{nja~ke `rtve i uvjeravanje zapadnih lobija da je Bosna jedino sigurna u raljama
iz Kara|or|eva. Otud je to ljevi~arstvo zapravo obi~an seljakluk, brdo ruralnih
kompleksa, maska iz koje se skrivaju oni {to ko me|edi nabadaju po sarajevskom
asfaltu, jer im je u refleksu blato koje su pokupili na kundurama, kli`u}i se iz
nekakvog [vrakinog Sela u dalek i ~udan svijet. Oni su spremni na sve, samo da se
ne probude i ne vrate u pro{lost, u anonimnost, ili me|u krave, {tale, sijeno i
koko{ke. Ta tzv. intelektualna krema je u`egli, kiseljkasti, bud`avi ki~ na{eg
dru{tva, ne{to {to ne bi postojalo na mapi da nije okupatorskih donacija i
protektorskih direktiva koje ovu jeftino}u odr`avaju u `ivotu i u medijskoj
dominaciji. A to njihovo navodno zaklinjanje u ljevicu najve}i je cirkus od svega,
jer oni, hem su prostaci, hem neznalice, hem gasterbajteri. Kakva ljevica i kakvi
bakra~i!
Eh, sad, za{to je bilo potrebno pro{etati kroz karakterologiju ovih pojava?
Samo tako uo~ljiva je tre}a dimenzija fenomena poput Kruga 99 koji uporno slovi
kao lu~ono{a progresa, a zapravo je leglo najrigidnijih ideja bolj{evizma i
segregacije. To je lako utvrditi. Dovoljno je samo analizirati na{ta su sve reagirali,
u ime demokratije, a na {ta sve nisu reagirali, iako bi istinski demokrati i
intelektualci osje}ali izazov da la`ima suprotstave istinu. Sje}amo se kako je Krug
99 optu`io reisa Ceri}a da je kriv {to je onaj manijak Topalovi} ubio ~estitu
katoli~ku obitelj. Ali znamo da Krug 99 nikada nije reagirao ni na jedno dejtonsko
ubistvo Bo{njaka, a u Mostaru je bilo 40 takvih zlo~ina. Krug 99 nije reagirao na
404

Dnevnik revolucije

zlo~ina~ko izru~enje tzv. al`irske grupe, na monta`u Pogorelice, na brisanje

genocida i agresije iz ud`benika, na bezbroj primjera izmi{ljanja tzv. islamskog
terorizma, itd, itd. Krug 99 je 2000. godine proglasio tzv. demokratske promjene,
iako su samo Bo{njaci glasali za multietni~ku opciju, dok su Srbi i Hrvati opet
glasali za nacionaliste, jednako kao {to je 2002. godine proglasio tzv. povratak
nacionalista na vlast, samo zato {to su se Bo{njaci osvjedo~ili u kvislin{ku tiraniju
SDP-Alijanse. Dalje, Krug 99 nikada ni jednu sesiju nije posvetio genocidu nad
Bo{njacima, iako je Ha{ki tribunal donio dvije presude za genocid. A za{to? Zato
{to Krug 99 u su{tini nastoji ovdje poturiti tezu o jednakoj krivici, dakle, o
gra|anskom ratu. Za njih su svi isti, i oni {to su ubijali, i ovi {to su ubijani. Tek bi
jedna {ira analiza mogla zape~atiti ovu organizaciju kao intelektualno i moralno
dno, koje se zaklanja iza ~asnih ideja antifa{izma i antinacionalizma. Jer, ne mo`e
se biti antifa{ist tako {to }e se kazati: ja sam antifa{ist; to podrazumijeva otvorenu
borbu protiv fa{izma, dakle, konfrontiranje sa velikosrpskim i velikohrvatskim
instalacijama u BiH, a {to bi za posljedicu imalo prekid ~etni~kih i usta{kih donacija
koje se ostvaruju preko dejtonske diktature.

Kako su genijalci
ispali budale
Sa metanjem Jakoba Fincija za uvodni~ara na temu ustavnih promjena, i sa
plasiranjem podvale o referendumu bh. gra|ana, Krug 99 je samo nastavio svoju
kampanju na razaranju bosanskohercegova~ke dr`avnosti, koja se svojedobno
manifestirala i preko ideje o osnivanju nekakave tzv. tre}e republike, koja navodno
ne bi bila ni ona iz 1992. godine, a ni ova dejtonska skalamerija. Ova zlo}udna
ideja je propisno rasturena, razobli~ena, kao hegemonisti~ka podvala, i nikad se
vi{e o toj gluposti nije ~ula ni rije~, iako su svi mediji bili mobilizirani u promociji
tzv. tre}e republike. Cilj ovog projekta je bio istovjetan ovom koji zagovara Jakob
Finci, a to je da se iz politi~ke i legalisti~ke memorije izbri{e klju~ni akt na{e
dr`avnosti: Referendum iz 1992. godine. Jer, osnivanje tzv. tre}e republike, kao i
Fincijevo zagovaranje referenduma o ustavnim promjenama, potpuno bri{e iz
operativnog politi~kog sistema Referendum kojim su gra|ani BiH izglasali
suverenitet na{e zemlje i kazali u kakvoj BiH `ele `ivjeti. Te zlo}udne ideje se
zasnivaju na dokusurivanju me|unarodno priznate RBiH, jer svoje polazi{te za
dalju disoluciju BiH imaju u kriminalnom Dejtonskom sporazumu, kojeg navodno
nastoje dograditi, a zapravo ga `ele betonirati kao apsolutni realitet koji generira
uni{tenje BiH. I to je lako utvrditi. Za{to nikad Krug 99 nije tra`io rehabilitaciju
Referenduma iz 1992., ve} je i ideju o tzv. tre}oj republici, kao i ovu posljednju
Fincijevu podvalu, predstavljao bez pomena ovog klju~nog demokratskog akta?!
Kako je mogu}e da se vrli intelektualci iz VKBI, SGV i HNV nisu ni jednog ~asa
zapitali za{to Jakob Finci ne pominje Referendum iz 1992., jer su samo Karad`i}evi
sljedbenici spremni negirati ovaj legalni i legitimni dokaz o volji
bosanskohercegova~kih gra|ana?! Odnos prema Referendumu iz 1992. najlak{i
je test za provjeru dobrih namjera svakoga ko govori o budu}nosti BiH. Onaj ko
pre{utkuje Referendum iz 1992,, taj ga i negira, a onaj ko ga negira, taj dovr{ava
genocidne ideje Radovana Karad`i}a!
Ne `elimo vjerovati da su ljudi u VKBI, SGV i HNV, Karad`i}evi sljedbenici,
prije se radi o atrofiji njihovih mentalnih sposobnosti, o patriotskoj mlitavosti, o
mahala{koj kratkovidnosti, o idolopoklonstvu prema Jakobu Finciju, i ko zna o
kakvim jo{ bolestima i mahanama, koje su uzrokovale da ove organizacije ulete u
monstruozan plan izdaje na{e zemlje. Bi}e da su ovi biv{i komunisti~ki kadrovi
zdravo za gotovo, kao partijsku direktivu, prihvatili ljigavu re~enicu objavljenu u
Danima, a koja glasi: Bosnu i Hercegovinu lak{e je zamisliti bez Bo{njaka,
Hrvata i Srba nego bez Jakoba Fincija.
Dnevnik revolucije

405

Ako ba{ ne `ele vjerovati u zdravu pamet, onda neka pozovu svog mentora
Jakoba Fincija da im objasni za{to Referendum iz 1992. godine ne mo`e biti
pravni okvir za ustavne promjene u BiH? Lako }e se uvjeriti da je Jakob Finci
posva|an sa Referendumom iz 1992. godine, kao i Radovan Karad`i}. A kad se
uvjere, onda bi bilo po{teno da javnost obavijeste kako su ispali budale, te da
upute preporuku kako nema dijaloga ni s kim ko u svojim promi{ljanjima bh.
budu}nosti pre{utkuje, a time i negira, Referendum iz 1992. godine.

Srbi su glasali za suverenu BiH

Sve ove organizacije, uz Krug 99, koje }e prodavati navlaku{u u deset
gradova sa bo{nja~kom ve}inom, nikad se javno nisu suprotstavile me|unarodnom
suverenitetu BiH. Ako neko u tim organizacijama i misli da je za BiH bilo bolje da
je ostala velikosrpska provincija, to javno ne}e saop}iti, jer bi izgubio svaki
kredibilitet u mati~nom Sarajevu. Za{to onda ove organizacije formalno priznaju
dr`avni subjektivitet BiH, a sadr`ajno pre{utkuju Referendum iz 1992., kad jedno
bez drugog ne ide? BiH nije priznata sam od sebe, ve} zbog Referenduma, kada su
bh. gra|ani ta~no kazali u kakvoj BiH `ele `ivjeti. Dejtonski sporazum je kriminalno
derogirao legalitet i legitimitet Referenduma, i uspostavio sistem koji uva`ava
genocidna postignu}a. Pomenute ~etiri organizacije, navodno, `ele napraviti
funkcionalniju dr`avu, pripitomiti Dejton, ali to ne `ele ~initi sa referendumskih,
ve} sa dejtonskih pozicija. Ali, Dejton se ne mo`e pripitomiti, jer je kriminalan i
genocidan, i svaka operacija zasnovana na Dejtonu vodi daljem razaranju BiH.
Dejton se jedino mo`e ukinuti iz ustavnog bi}a BiH, a BiH se u stabilnu budu}nost
mo`e vratiti samo preko rehabilitacije Referenduma iz 1992. godine.
[ta je onda sporno? To {to Karad`i}evi Srbi i njihovi sarajevski pla}enici ne
priznaju Referendum? To je la`! Podsjetimo se ukratko na nekoliko historijskih i
legalisti~kih ~injenica, koje dokazuju da su bh. Srbi priznali Referendum i ta~no se
izjasnili u kakvoj BiH `ele `ivjeti...
Republi~ka Skup{tina je na svome zasjedanju 24. i 25. januara 1992. donijela
Odluku o raspisivanju republi~kog Referenduma za utvr|ivanje statusa Bosne i
Hercegovine, kada je odre|eno da }e se Referendum odr`ati 29. februara i 1.
marta 1992., a da }e se gra|ani odgovorima ZA i PROTIV izja{njavati o pitanju:
- Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dr`avu ravnopravnih
gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika
drugih naroda koji u njoj `ive? Od ukupnog broja gra|ana sa pravom glasa, koji je
iznosio 3.253.847, na republi~ki Referendum je iza{lo i glasalo 2.073.568 gra|ana,
odnosno 64,31 odsto. Va`e}ih glasa~kih listi}a bilo je 2.067.969 ili 64,14 odsto. Od
ukupnog broja va`e}ih glasa~kih listi}a ZA je bilo 2.061.932 glasa~a, ili 99,44
odsto, dok je PROTIV glasalo 6.037 ili 0,29 odsto. Neva`e}ih glasa~kih listi}a je
bilo 5.227 ili 0,25 odsto.

Fincijeva monstruozna podvala

A sad }emo, mal~ice, ufatiti Jakoba Fincija u la`i i manipulaciji. Finci ka`e:
Promjena Ustava je mogu}a, uprkos otporu politi~ara RS, ako se s njom slo`e
gra|ani BiH. Finci se, kao la`ni borac za gra|ansku BiH, ovdje poziva na glas
gra|ana, i time nagovje{tava izja{njavanje gra|ana, o~ito, putem referenduma, o
ustavnim promjenama. On jako dobro zna da je kriminalni Dejtonski sporazum iz
ustavnog bi}a BiH izbacio gra|ane, i na njihovo mjesto doveo konstitutivne narode,
te da ne mo`e biti nikakvog gra|anskog izja{njavanja sa dejtonskih pozicija. Ali,
izmi{ljanjem gra|ana koji ne postoje Finci nas nastoji navu}i na podvalu da za
ustavne promjene ne}e glasati Karad`i}evi Srbi, ve} nekakvi gra|ani koji su ko
biva gra|anski opredijeljeni, pa }e ukinuti Republiku Srpsku. Ako se Karad`i}evim
Srbima omogu}i referendum o ustavnim promjenama, oni }e ga iskoristiti za
406

Dnevnik revolucije

progla{enje otcjepljenja od BiH, {to je jo{ prije godinu dana najvljeno za oktobar
2005., kada bi se izvr{ila zamjena kosovskog suvereniteta za pripajanje RS Srbiji.
Me|utim, Karad`i}evi Srbi ne mogu mrdnuti iz BiH bez pristanka bo{nja~kog
ili hrvatskog naroda. (Jednako tako ni Sjeverni Irci ne mogu iz Britanije, Baski iz
[panije, Kurdi iz Turske...) Kao {to nisu mogli ukinuti Tu`bu BiH protiv SCiG.
Me|utim, pristajanje sva tri bh. naroda da se novim referendumom izja{njavaju o
ustavnom ustrojstvu BiH, zauvijek bi uni{tilo BiH koja je priznata 1992. godine, a
na osnovu tada{njeg Referenduma, ali bi i zauvijek na legalisti~ku pozornicu stavilo
neke nove legitimitete, poput odluke Karad`i}evih Srba da se otcjepe od BiH. Zato
je cilj Fincijeve podvale da se Bo{njaci ubijede u izvodivost ustavnih promjena
preko izja{njavanja gra|ana, iako im niko ne garantira da }e Karad`i}evi Srbi
glasati za ukidanje entiteta, a ne za otcjepljenje od BiH. Jedina {ansa da BiH
opstane, kao uvjet bez kojeg nema opstanka bo{nja~kog naroda, jeste da se odbiju
sve podvale ove vrste, koje bi i{le za uni{tenjem Referenduma iz 1992., a time i za
uni{tenjem bh. dr`avnosti.
Bo{njaci ne smiju zaboraviti ono {to jako dobro zna Jakob Finci da
Dejtonski sporazum nema legalno i legitimno pokri}e, jer je nametnut bez
saglasnosti bh. gra|ana, a protivno njihovoj referendumskoj volji, te da je Dejton
privremen sve dok postoji Tu`ba BiH protiv SCiG, koja }e po realizaciji voditi
ukidanju Republike Srpske kao rezultatu genocida i agresije. Postoji samo jedna,
ova antibosanska mogu}nost, da se obesmisli Tu`ba protiv SCiG, i da Dejtonski
sporazum dobije legalitet i legitimitet, a to bi se dogodilo ako bi bh. gra|ani - {to
predla`u Krug 99 i Jakob Finci pristali na referendum o ustavnim promjenama.
Za pretpostaviti je da tada na pozornici ne bi opstala ni dejtonska BiH, jer bi
legitimizirana dejtonska BiH postala pravni okvir za otcjepljenje genocidnog
entiteta.

Za Dejton je glasalo 0,29% bh. gra|ana

Pri kraju, opet se moramo vratiti demokratskom i legalisti~kom potencijalu
Referenduma iz 1992. godine. Ako ba{ Jakob Finci ne ra~una na bh. narode, kao
dejtonsku kategoriju, ve} protura tezu o izja{njavanju gra|ana, nelogi~no je
za{to ignorira Referendum na kome se blizu 65 odsto bh. gra|ana, dakle i Srba,
izjasnilo u kakvoj BiH `ele `ivjeti! Postoji li i jedan razlog za Fincijevo ignoriranje
Referenduma? Postoji, onaj koji je godinama plasirao Radovan Karad`i} da Srbi
ne priznaju Referendum. Ali, {ta nas je briga za Karad`i}eve Srbe, kad Referendum priznaje cijeli Svijet! Nas zanimaju ravnopravni bh. Srbi, a ne Karad`i}evi
kolja~i! Jer, Referendum je bio gra|anski, dakle, srpski, hrvatski i bo{nja~ki, i kao
takav je jedini legalisti~ki kompas stabilne bosanskohercegova~ke budu}nosti.
Sve ono za {ta se navodno zala`u Jakob Finci i Krug 99, a sa njima i VKBI,
SGV i HNV, izglasano je na Referendumu, jer je ubjedljiva ve}ina bh. gra|ana
kazala da `eli - suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dr`avu ravnopravnih
gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine. Tek nula zarez dvadeset i devet odsto (0,29
%) bh. gra|ana bilo je protiv ovakve BiH, ali je njihovo minorno separatisti~ko
mi{ljenje postalo ideolo{ka okosnica vojne hunte Radovana Karad`i}a, a poslije
200.000 mrtvih i milion raseljenih - i okosnica Dejtonskog sporazuma. Samo bi
~etnici i njihovi pla}enici u Sarajevu mogli insistirati na ja~em pravu 0,29 odsto
bh. gra|ana, u odnosu na pravo demokratske ve}ine od 64,14 odsto. Stoga je,
jednostavno, neprijateljsko, kvislin{ko, ~etni~ko-usta{ko, ma kakvo promi{ljanje
bh. budu}nosti bez uva`avanja i rehabilitacije Referenduma iz 1992. godine.
Neku no} je Zlatko Lagumd`ija, okorjeli lider propalog SDP-a, izjavio,
otprilike, kako mi ne mo`emo ni{ta u~initi za svoju sudbinu, jer je ona u rukama
globalnih strujanja. Ali, i globalna su strujanja u ne~ijim rukama, poglavito u rukama
me|unarodnog prava, pa svi mogu}i lobiji nisu uspjeli sru{iti Tu`bu BiH protiv
Dnevnik revolucije

407

SCiG. Ovo je opasna kvislin{ka podvala koja treba da nas umrtvi, paralizira, kako
bi se prepustili me|unarodnim planovima za uni{tenje BiH, koje kreiraju
velikosrpski, velikohrvatski, a na `alost, izgleda i jevrejski finansijski lobiji.
[ta je cilj? Isprepadati Bo{njake agresivnim, kontinuiranim izmi{ljanjem
tzv. islamskog terorizma, tzv. antisemitizma, stjerati ih u politi~ku defanzivu, da
postanu svjesni kako Zapad u njima vidi tzv. islamske radikale, i kako im zbog
toga ne}e pomo}i u slu~aju bilo kakvog sukoba. Kakav interes od ovog projekta
imaju Beograd i Zagreb, ne treba obja{njavati.
Pored ovih izmi{ljotina, Bo{njaci se obasipaju strahom za budu}nost, jer
CIA predvi|a da }e se u narednih 15 godina uslo`niti negativni trendovi za bh.
budu}nost: prvo, kriza me|unarodnih institucija i Evropske unije, drugo, ozbiljna
ograni~enja u operacijama stabiliziranja u postkonfliktnim dr`avama, a zbog
enormnih tro{kova i vremena koje takve operacije zahtijevaju. Za Irak se ima
para, a za BiH nema, {to je jasna poruka da }emo biti prepu{teni sami sebi, dakle,
krvolo~nom okru`enju.
Primjerice, prije neki dan je State Department upozorio Amerikance da je
opasno putovati u BiH, za razliku od svih drugih evropskih dr`ava, a u upozorenju
je re~eno: Preporu~uje se da tokom boravka u BiH izbjegavate gu`ve i
demonstracije, te da ne budete upadljivi u obla~enju i aktivnostima. Kakve veze
ovo ima sa zdravom pame}u? Kakve gu`ve i demonstracije?! Kad je ovdje
napadnut i jedan ameri~ki gra|anin?! Radi se o ameri~koj la`i, ali s kojim ciljem?
Mo`da nam odgovor nagovje{tava informacija od prije neki dan kada je
Kontakt-grupa iznijela svoj stav da Kosovo mora ste}i suverenitet najdalje do
2006. godine. Podsje}amo vas na tekst pod naslovom U oktobru 2005. Srbija }e
anektirati RS?! (br. 105, 13. IV 2004.) u kome je najavljeno da }e Republika Srpska
tra`iti pripajanje Srbiji, {to ve} ima lobisti~ku me|unarodnu podr{ku (Holbrukovu,
recimo), jer }e se time od Srbije kupiti nezavisnost svakako izgubljenog Kosova.
Ali, ponavljamo, sve ove operacije su nemogu}e ako Bo{njaci ili Hrvati ne dadnu
saglasnost za referendum o ustavnim promjenama.
Jakob Finci i Krug 99 su dovoljno pismeni da znaju kako bi izja{njavanje
gra|ana o ustavnim promjenama uni{tilo Referendum iz 1992. godine i stvorilo
legalne uvjete za otcjepljenje Republike Srpske. Stoga se ovo njihovo juri{anje u
ime `ivotnog zlodjela Radovana Karad`i}a ima smatrati svjesnim i prora~unatim.
Br. 128 i 129, 15. II i 1. III 2005.
(Tekst objavljen u dva nastavka, pod naslovima:
Ko to ovdje subverzivno djeluje i Srbi su glasali za suverenu BiH)

408

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Sr|ane, Hr|ane, Pr|ane

Sr|an Dizdarevi} je izmislio postojanje teroristi~ke organizacije koja
se zove Muslimanski omladinski pokret i koja se bavi
premla}ivanjem Srba i Hrvata s ciljem etni~kog ~i{}enja Sarajeva.
Ova izmi{ljotina je usmjerena na izazivanje rasne, vjerske i
nacionalne netrpeljivosti i zbog toga bi Sr|an Dizdarevi} morao
krivi~no odgovarati.
Predsjednik Helsin{kog komiteta za ljudska prava BiH Sr|an Dizdarevi}
trenutno je najaktivniji fa{ista u na{oj zemlji! To {to ~ini fa{isti~ka zlodjela, a {to
se sakriva iza ~asnog antifa{izma, ne treba da ~udi, jer je i Staljin radio isto:
progonio ljude, a glumio antifa{istu. Brojni primjeri dokazuju da je Dizdarevi}
aktivni sljedbenik fa{isti~kih ideologija, jer on donosi presude bez suda, progoni
ljude, ljaga Bo{njake, te s pravnom dr`avom ima veze koliko i svaki diktator. On je
u Sarajevu eksponent ~etni~ke i usta{ke ideologije, sa zadatkom da Bo{njake
optu`i za fa{izam. A to {to je ovakav fa{ista na ~elu jedne organizacije za ljudska
prava najbolje govori o toj organizaciji, u kojoj je proganjanje muslimana preporuka
za uspjeh.

Burrgy et orrgy
Mislili smo da Sr|an Dizdarevi} nakon afere izmi{ljanja antisemitizma ne
mo`e dublje potonuti pod dno morala i pameti. Tada je izjavio da se neki ljudi
moraju istog ~asa uhapsiti ~im neko oskrnavi Jevrejskog groblje. Valjda je jo{
jedino u staljinizmu bilo mogu}e hapsiti ljude iz ~ista mira, bez dokaza, i znati da
su ba{ oni unaprijed krivi i prije nego {to se neko krivi~no djelo dogodilo. Dizdarevi}
je ovom izjavom vr{io podsticanje na skrnavljenje Jevrejskog groblja, jer je
eventualne vinovnike unaprijed oslobodio krivice i istrage. Da li je ovo podsticanje
na vandalizam i nacionalnu mr`nju krivi~no djelo?
Nije pro{lo malo a Dizdarevi} je ponovio svoju fa{isti~ku specijalnost da
sudi na nevi|eno i da izmi{lja dr`avne neprijatelje. Prije sedam dana on je reagirao
na siled`ijstvo izvjesnog dr`avljanina Velike Britanije, po imenu Edin Jaganjac,
koji je u Sarajevu fizi~ki nasrnuo na pravoslavnog sve{tenika Zorana Kalajd`i}a.
Nema ni~eg spornog u nu`nosti da se ovo siled`ijstvo osudi, ali je nedopustivo to
Dizdarevi}evo fa{isti~ko orgijanje na ovom slu~aju, gdje poku{ava jedan izdvojeni
incident pretvoriti u teroristi~ku pojavu nepostoje}eg maltretiranja Srba i
nepostoje}eg etni~kog ~i{}enja Sarajeva od strane bo{nja~kog naroda.
On govori o - posljednjim de{avanjima iako nikakvih de{avanja nema,
iako se radi o jednom doga|aju, o ~ijoj pozadini bez policijske i pravosudne istrage
ne mo`emo ni{ta re}i, jer bi to bilo neozbiljno naklapanje. Ali, za Dizdarevi}a su
neozbiljna naklapanja legitimno sredstvo da se presuda donese unaprijed. Mo`da
je taj dr`avljanin Velike Britanije, recimo, pla}en od ~etnika da premlati
pravoslavnog sve{tenika, kako bi se izmislila ugro`enost Srba? Ili, mo`da je taj
Dnevnik revolucije

409

Britanac bosanskog porijekla bio pijan? Ili, mo`da je neura~unjljiv? Svako ovo
mo`da za Dizdarevi}a ne zna~i ni{ta, jer on i bez policije, i bez suda, ka`e da su
posljednja de{avanja prijetnja drugim narodima i jasna poruka da napuste
grad. Neko ko ne zna da je Dizdarevi} fa{ista, koji se bavi izmi{ljanjem bo{nja~kog
fa{izma, na osnovu ove njegove izjave mo`e razumjeti da se u Sarajevu
svakodnevno premla}uju Srbi koji se batinama tjeraju da napuste grad.

Fassizmo lazzoratorre
Vrhunac Dizdarevi}eve fa{isti~ke perverzije tek slijedi... Dakle, iako niko
ni{ta ne zna o pozadini po~injenog krivi~nog djela, Dizdarevi} je obznanio da iza
svega stoji nekakav nepostoje}i, upravo iz njegovih usta izmi{ljeni tzv. Muslimanski
omladinski pokret. Opet, neko ko ne zna da je Dizdarevi} fa{ista, i da la`e, s punim
pravom mo`e pomisliti kako u Sarajevu postoji teroristi~ka organizacija koja
organizira premla}ivanja Srba. La`u}i o etni~kom ~i{}enju Sarajeva, Dizdarevi}
poentira: - Upravo je to cilj MOP-a, muslimanskog omladinskog pokreta, koji ne
prihvata drugo ni druga~ije i koji ima tendenciju da Bo{njake izoluje od ostatka
svijeta. A kako bi se Bo{njaci mogli samoizolirati, nego tako {to }e premla}ivati
Srbe i Hrvate?! Rije~ je o ~etni~ko-usta{koj zamjeni teza, jer se Bo{njaci poku{avaju
okriviti za to {to im se dogodilo, kao i za to {to su jedini evropski narod koji je od
Evrope osu|en na `ivot u getu.
Komunisti~ki fa{izam se specijalizirao za izmi{ljanje dr`avnih neprijatelja,
jer su milioni nevinih ljudi pobijeni pod optu`bom da su bili dio nekakvog
zavjereni~kog pokreta. Istom metodom Dizdarevi} izmi{lja MOP. Ova fa{isti~ka
la` raskrinkala je samu sebe, jer MOP ne postoji, a da postoji, valjda bi neko prije
Dizdarevi}a objavio tu senzacionalnu vijest. A kakav je Dizdarevi} la`ov dokazuje
i to {to javnosti nije ponudio obja{njenje o MOP-u: kad je osnovan, gdje postoji, ko
ga ~ini, itd, itd. Objaviti tako krupnu vijest, o postojanju organizacije koja vr{i
etni~ko ~i{}enje Sarajeva, i kontinuirano premla}uje Srbe, a ne dati vi{e podataka,
upu}uje samo na jedan zaklju~ak: Sr|an Dizdarevi} je fa{isti~ki la`ov!
Ova izmi{ljotina je usmjerena na izazivanje rasne, vjerske i nacionalne
netrpeljivosti i zbog toga bi Sr|an Dizdarevi} morao krivi~no odgovarati.

Gadowy have adventage

Problem sa svim izmi{ljotinama Sr|ana Dizdarevi}a i njegove fa{isti~ke
organizacije je u tome {to se njihove gadosti prevode na sve evropske jezike i
objavljuju u evropskim medijima. Oni imaju para za satanizaciju Bosne i Bo{njaka.
Tako je la` o antisemitizmu u Sarajevu objavljena u desetine evropskih medija, i
danas se mo`e na}i na desetine internet sajtova. Tako }e i Dizdarevi}eva fa{isti~ka
la` o postojanju teroristi~kog Muslimanskog omladinskog pokreta obi}i Evropu.
Kao i u prethodnom slu~aju, i ovdje evropske medije ne}e interesirati istina. Oni
vjeruju ovom na{em fa{isti: Sr|anu, Hr|anu, Pr|anu.
Br. 128, 15. II 2005.

410

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

Ja sam Mercedes Beeenz

Uvijek u pri~uvi postoji neka odbrana,
protiv svakog napada, koju nisam ja smislio,
ve} se unaprijed smislila za ono {to }e do}i.
Neko o svemu tome vodi ra~una.
Nije pametno ratovati protiv mene. Ko se na to odlu~i, izgubit }e. Izgubili su
svi, dosad, pa }e i ubudu}e. Nema to veze s mojom voljom. To se, jednostavno,
tako de{ava. Kad bih ja bio savjetnik svojim neprijateljima, preporu~io bih im da
me puste na miru. Jer ja koristim njihovu energiju za poentiranje svojih stavova.
Pravi sam lampir. Po{to su moji stavovi vazda na strani dobrote, zlo ostaje povaljeno.
A ja idem dalje, ja~i i sigurniji. Otud bi mene trebalo okovati ti{inom. Ali, sve ovo
ne mogu razumjeti hahari koji misle da su pametniji od mene, i za{ti}eniji od
mene, pa uporno navaljuju na vrh koji ne mogu osvojiti, a bogme ni ugledati. Zato
}e oni nastaviti svoju energiju davati meni.

Dont mashy on the me

U zimu 1994. na nekakavom sijelu nekakav je pijani novinar cijelu no}
zamahivao nogom na mene, ko biva, ako me udari maja-geri ja }u se sru{iti. Bilo
mi je zabavno gledati ovog hudama kroz ~ije su pijanstvo progovorili kompleksi.
U neko doba ja sam oti{ao. Hudam je ostao jo{ malo. Ujutro ~ujem da je na povratku
ku}i pao u {aht i na dva mjesta slomio onu nogu kojom je zamahivao na mene.
Po{to je bilo gluho doba no}i hudam je takav slomljen ostao u {ahtu do ujutro, kada
ga je neko prona{ao. On je tri mjeseca le`ao u gipsu, a ja sam ga povremeno
obilazio i donosio mu cigare.
Mogao bih ispri~ati kamaru sli~nih situacija. Vazda mi se doga|a da ja
sjedim s mirom, neko na mene ma{e nogom, ja ne ma{em ni~im, a onda taj neko
slomi nogu, iako mu nikakvo zlo nisam po`elio. Odavno ve} ~ekam priliku da
javno upozorim te maha~e nogama da prestanu mahati po meni, jer se ipak nekako
osje}am krivim kad tu nogu slome, pa se poslije pate. E, sad, ova se noga
paradigmatski mo`e prenogirati u razne oblike gubitni{tva.
Recimo, ovaj belaj s Jevrejima... Ko je tjerao Fincija, Dizdarevi}a i ostale da
la`u, da se sramote i ispadaju budale pred svijetom? Ko ih je tjerao da mi omogu}e
da se slikam po Hayatu, OBN-u, da dajem intervjue i vazim, od Vardara pa do
Triglava? Nikada ne bih dobio toliko javnih pisama podr{ke, niti bih saznao koliko
sam bogat, da me nisu na pravdi Boga napali. Kad su odlu~ili da to ~ine nisu znali
ono {to ja znam - da na mene ne treba mahati. Oni, dakako, nisu mogli znati da u
arhivi ~uvam zvani~nu informaciju o mom ure|enju Jevrejskog groblja u Tuzli,
koja me definitivno {titi od klevete za antisemitizam. Ali, uvijek u pri~uvi postoji
neka odbrana, protiv svakog napada, koju nisam ja smislio, ve} se unaprijed smislila
za ono {to }e do}i. Neko o svemu tome vodi ra~una. Ja jedino vodim ra~una da se
ne ogrije{im. Valjda je to nagrada.
Dnevnik revolucije

411

Zaprecga wich of brenging

E, sad, ima tu ne{to i do operativnog sistema. Kad postroji{ deset fi}a i
jednog mercedesa na pistu i pusti{ ih da se trkaju ja{ta }e nego onaj mercedes
svih deset fi}a ostaviti iza sebe. Jeste da onih deset fi}a bolje galame, ali nije stvar
u galami, ve} u brzini. Tako je, koliko se razumijem, i sa ra~unarima. Deset
pentiuma dvojki ne mo`e sti}i koliko jedna ~etvorka. Moj misaoni operativni
sistem je br`i i sposobniji od misaonog sistema onih koji su me napali. Oni jesu
~opor, ali zalud {to su ~opor... Ja sam Mercedes Beeenz!
Kad sam 1996. vozao BMW-a stalno me proganjao nekakav kom{ija {to je
imao sportsku izvedbu stojadina, sa auspuhom koji ni~em ne slu`i, jer izvedba
hr~i ko traktor. \abe tebi taj BMW kad ti ne zna{ da brenguje{ rekao mi je, a ja
nisam razumio, a ni danas ne znam {ta zna~i to da brenguje{. Valjda je to ne{to da
bolje vozi{, br`e mijenja{ brzine i sl. Onda smo jednom oti{li na jednu veliku testu
i potrkali se. Ostao je on da brenguje iza mene ko zaprega.
E, kakve sad veze ima ovaj kom{ija {to brenguje sa ovim {to brenguju po
medijima? Pa i oni brenguju od muke. Ostavim ih ko zapregu, a oni opet. Slome
mozak, misle u gipsu, osramote se, a oni opet. Vide da ne vide, a oni opet. [ta sad
ja da radim? @ao mi budala, slomi{e se da me uni{te, a u mene sve potaman, ne
mo`e biti bolje, hvala Bogu. Vozim se kroz `ivot ko Mercedes Beeenz kroz Saveznu
Republiku Nema~ku u najbolje vrijeme, ono kad su se nosali solufi, zlatni zubi,
karirani {e{iri, kragne {to {kaklje ispod pazuha, kad se smijalo ko Ivica [erferzi
i govorilo ko Mi}a Orlovi}. ...Auh, jah komenzi, {pricn, {pricn, dribling, Kigen,
lijevo, desno, Kempes, kroz noge, me|u o~i, i car je gooooo! Superioran operativni
sistem, brale, u japankama, od Japana do Japana, u~ila me moja nana. Tako je
Peletova sekunda trajala kra}e nego kod ostalih fudbalera. Ostali su jedino stizali
da ga o{inu, od muke. A zbog onog vi{ka sekunde Pele je bio Pele.

We are bogumilly
Kakva je svrha Hamletovog ludila? Prora~unata. Onda to nije ludilo. Kakva
je svrha Komesarovih brawurozznix dryblyngaria, jezi~kih, stilskih, misaonih?
Mo`e mu se. Mozak mu je na spratove. Ima vi{ak sekunde. Ostavlja prostor psima
da laju, dok Mercedes Beeenz jezdi srebrnom cestom i kroz auspuh pjeva: pi~im,
pi~im, pi~i}u i na more sti}i }u...
Mi `ivimo u totalitarnom ambijentu u kome ministarstvo istine poku{ava
nametnuti autocenzuru i strah od mi{ljenja. Po{to je od svakih stotinu ljudi petero
Dobrih, a dvoje Zlih, dok su ostalo konzumenti ~ije se mi{ljenje oblikuje kao glina,
tako je i ovaj poku{aj okivanja slobode misli osu|en na propast. Zlo je uvijek
privremeno. Ali, u toj privremenosti nam pro|o{e godine. Na{ cilj je da ubrzamo
vrijeme i da vozimo sahranu bolj{evi~kog i fa{isti~kog zla. Prednost nam je u
nijetu, jer mi `ivimo slobodu, iako te slobode nema. Mi nemamo {ta izgubiti, jer
ako se svedemo na podanike straha, svoj `ivot mo`emo oka~iti ma~ku o rep. Zato
driblamo. Pred nama je vrijeme koje smo izgubili. Zato ne mo`emo biti pora`eni.
Mi smo br`i, duhovitiji, slobodniji Bogu smo mili. Mi smo Mercedes Beeenz!
Br. 130, 15. III 2005.

412

Dnevnik revolucije

Sadr`aj
U funkciji predgovora: Fatmir Alispahi},
vo|a islamske revolucije u Bosni ...........................................................
Gu`va u d`enetu ......................................................................................
Globalizacija i doma}i glabatori .............................................................
Chabria & Joe ..........................................................................................
Agresija na BiH jo{ traje ..........................................................................
Karanje ru`e .............................................................................................
Dejtonski fa{izam ....................................................................................
Kurtizanske balije nasred zemlje Srbije .................................................
Sataniziranje mud`ahedina ....................................................................
Tevhid za Bosnu ......................................................................................
Ha{ki feler ................................................................................................
Trgovina Srebrenicom ............................................................................
U glavu (anti)fa{izma ..............................................................................
O`ivjeti u pokojniku .................................................................................
Likvidirajmo nacionalizam .....................................................................
Bulterijer Alijanse za ma~ke ...................................................................
Bu|enje iz ameri~kog sna .......................................................................
Amerikanci igraju ruski rulet ..................................................................
Manifestacija licemjerja ..........................................................................
Budu}nost u d`enetu ................................................................................
Prc fa{izmu! .............................................................................................
Halt, hajvanu! ...........................................................................................
Ameri~ki fa{izam ....................................................................................
Tko tebe kamenom, ti njega macolom ...................................................
Sretna Nova 1983. ...................................................................................
Smrt Dejtonu, sloboda Bosni! ..................................................................
Lete}im }ilimom zastrta ..........................................................................
Patriotska alternativa ..............................................................................
Osvit dr`avnog terorizma .......................................................................
Mud`ahedin Bu{ov sin ............................................................................
Studentska politi~ka armija ....................................................................
Dan bena ..................................................................................................
Dnevnik revolucije

413

Crvene kurtizane .....................................................................................

@ivio Radovan Karad`i} ..........................................................................
Koko{anersko pam}enje .........................................................................
Volfgang zvekno Petri~a .........................................................................
Prni Munjo, seri Grome ...........................................................................
Genocid nad radnicima ...........................................................................
Generalna proba Alijine smrti .................................................................
Bosanski Faust .........................................................................................
Povratak otpisanih ...................................................................................
Ravnogorci iz Slobine Bosne ...................................................................
Glasanje za poraz .....................................................................................
Kad zaboravi{ 11. juli ..............................................................................
Magare} godine ....................................................................................
Pisoarisanje bosanske pismenosti .........................................................
Strategija Bosne .......................................................................................
Shit-grafit na reisovu d`ubetu .................................................................
Bo{njaci, kupujte pu{ke! .........................................................................
Ubiti Franke{tajna ...................................................................................
@rtva na optu`eni~koj klupi .....................................................................
Ocvala ru`a SDP-a ...................................................................................
Rat za bosansko srce ...............................................................................
Kaznadar ..................................................................................................
Gre{ke su u ga}ama ................................................................................
Anatomija bolj{evizma ............................................................................
Srbija do Sadama .....................................................................................
Smrt Hitlerizmu ........................................................................................
Ramazanska revolucija ...........................................................................
Stidi{ li se Zenana ....................................................................................
Van dr`avnosti .........................................................................................
Homosex i grad ........................................................................................
Herceg-Ramallah .....................................................................................
Hod`e ameri~kog islama .........................................................................
Neprijatelj islama No.1 ............................................................................
Zlo~in nad sobom .....................................................................................
Krajnje je vrijeme da zovnemo [ahbaza ................................................
U slavu zavisnosti ....................................................................................
Insan od sna .............................................................................................
Drma mi se, drma mi se na {ubari sme}e ..............................................
Potez pijuna ..............................................................................................
Korak preko ograde .................................................................................
Na Drini turpija ........................................................................................

414

Dnevnik revolucije

Za{to tone Sarajevo .................................................................................

Pinkom ko tenkom ..................................................................................
Na Beograd s firmom Preporod ..............................................................
Leksikon partizanskog ratovanja ...........................................................
Na{i snovi svi su isti dok su oko nas fa{isti ...........................................
Budu}nost sa tri prsta ..............................................................................
LOVrenovi} na vje{tice ...........................................................................
Pinkiranje Srebrenice ..............................................................................
Dupljaci bosanstva ...................................................................................
Sve~anost ubistva ....................................................................................
Partizani u ~etnicima ...............................................................................
@ivot `abokre~ine ....................................................................................
Dobrodo{li predsjedni~e Klinton .............................................................
Mrtva~ki cirkus ........................................................................................
Mostar Apartheid Reunion ......................................................................
Amerika u ~etnicima, ~etnici u Americi .................................................
Islamski feudalizam ................................................................................
Kako Bubanj la`e .....................................................................................
Ramazan bez Alije ...................................................................................
Hrvatski nacizam u bosanskim {kolama ................................................
Zakon o plja~kanju Bo{njaka ...................................................................
Srebrenica brani Republiku Srpsku ........................................................
Kadrovski iftari ........................................................................................
Okupacija sudstva pod krinkom reformi ................................................
Svaka bi jalija da bude Alija ....................................................................
Bo{njaci sa `utim trakama ......................................................................
Bosansko isku{enje je ~ast i obaveza .....................................................
Lovci na ucjene ........................................................................................
Pola miliona novih `rtava ........................................................................
[u}ur od {ipke ..........................................................................................
Dejtonizacija Dejtona ..............................................................................
Mostarska podvala ..................................................................................
Ulica Alije Broza ......................................................................................
Mile Ha{i{ar .............................................................................................
Ruska mafija okupirala pola Bosne ........................................................
Palanka filozofije .....................................................................................
Svi Srbi u Svim Sudovima .......................................................................
SVI na izbore ............................................................................................
Cirkus nad Srebrenicom, .........................................................................
Volim strano i kad je usrano ....................................................................
Bo{nja~ko (g)roblje ..................................................................................

Dnevnik revolucije

415

U oktobru 2005. Srbija }e anektirati RS?! ..............................................

Gazije u jazuku .........................................................................................
Hod`ice ru{e tu`bu ..................................................................................
Bo{njaci {tite Radovana Karad`i}a ........................................................
Ameri~ki Sibir ..........................................................................................
Bo{nja~ke Ane Frank ...............................................................................
Antidejtonski antifa{izam .......................................................................
Britanski metak za Karad`i}a .................................................................
Ezan kao dernjava i zavijanje pasa ........................................................
Ira~ki requiem .........................................................................................
Porobljavanje rije~i ..................................................................................
Lepi ~etnik na ~elu Srbije ........................................................................
Vazda taze kosti cara Laze ......................................................................
E moj Trebo jesi se ukebo .......................................................................
Onaj {to je bio umro .................................................................................
Advokati zlo~ina protiv kulta `rtve .........................................................
Bo{nja~ka smrt ........................................................................................
Politika bez profita ...................................................................................
Fudbalski front .........................................................................................
Hajvani pune stadion na Tu{nju ..............................................................
Izbori su nastavak genocida ...................................................................
Sve je puno drogiranih pedera ................................................................
Hrvatska podr`ava otcjepljenje RS .........................................................
Neka cijelo selo zna IKONA sam posto ja ...............................................
Izbori bez glasa~a ....................................................................................
Ramazanski turizam ................................................................................
Zaustavite zemlju, silazim! .....................................................................
Oleee, Oleee, Olena! ................................................................................
Tu|manovim stazama okupacije ............................................................
Vlah sa voznim redom .............................................................................
Ima li manijaka u bh. politici ...................................................................
PromoCIA fa{izma ...................................................................................
Neko je oklevetao komesara ..................................................................
Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu ....................................................
Ko izmi{lja antisemitizam u Sarajevu (II) ...............................................
@ivjeti na koljenima .................................................................................
^etni~ki pe~at Jakoba Fincija .................................................................
Sr|ane, Hr|ane, Pr|ane ...........................................................................
Ja sam Mecedes Beeenz .........................................................................

416

Dnevnik revolucije

Dnevnik revolucije

417