Professional Documents
Culture Documents
Erich Fromm - Autoritet I Porodica PDF
Erich Fromm - Autoritet I Porodica PDF
Erich Fromm
u 12 svezaka
Izdaju
NAPRIJED
Izdavako trgovaka radna organizacija
Zagreb, Palmotieva 30
Autoritet i
porodica
NOLIT
Izdavaka radna organizacija
Beograd, Terazije 27
Preveo s njemakog
Ljubomir Tadi
Uredili
eljko Falout i Gvozden Flego
ZAGREB 1989
Sadraj
PREDGOVOR
U ime biofilije (Gvozden Flego)
AUTORITET I PORODICA
(S njemakog preveo Ljubomir Tadi)
I
Uvod
Raznolikost pojava autoriteta
II Autoritet i Nad-Ja
Uloga porodice u njihovu razvitku
III Autoritet i potiskivanje
IV Autoritarno-mazohistiki karakter
Naslov izvornika
Erich Fromm
AUTOR1TAT UND FAMILIE, Sozialpsychologischer Teil
in STUDIEN UBER AUTORITAT UND FAMILIE, Forschungsberichte aus dem Institut fur Sozialforschung.
Librairie Felix Alcan, Paris, 1936.
41
43
47
47
59
76
REVOLUCIONARNI KARAKTER
(S engleskog prevela Nada Zubovi-Vuini)
109
Indeks imena
127
Predgovor
U IME BIOFILIJE
Odgovor na svoje glavno pitanje: to je ovjek? Fromm1
gradi na iroko shvaenom psiholokom (u osnovi psihoana
litikom) uvidu u sr ovjeka, na suvremenim antropolokim
spoznajama o ovjeku kao i drutveno-teorijskim otkriima o
nainu njegovog opstanka. Fromm smatra da je na navede
no pitanje mogu odgovor tek iz razmatranja conditio hu
mana, odnosno iz nauke o ovjeku (science of man) kojom
se on bavio u gotovo svakom svom spisu a najkoncentriranije u ovjeku za sebe, The Heart of Man i Anatomiji ljudske
destruktivnosti. Ta nam razmatranja pruaju materijala za
teorijsku konstrukciju modela ljudske prirode (MfH 24*).
Jedno od glavnih uporita spomenute analize je Darwinova
teorija o postanku vrsta. Ona Frommu omoguuje praenje
razvoja organizacije ivih organizama od najjednostavni
jih pa sve do ovjeka kao kulminacije u evolucionom lancu
te perspektivu za sagledavanje ovjekovih slinosti ali i
onih bitnih njegovih osobina koje ne dijeli ni s jednom dru
gom ivotinjom (ALJD-II/45). Fromm e ponajprije istraiti
tu ovjekovu specifinu razliku.
Nju ine dva odluujua momenta evolutivne promjene: re
lativna odsutnost instinktne regulacije i znatno poveanje mo
zga (MfH 39), naroito neocortexa (ALJD-H/47; usp. MfH III.
1.A,RN IV. 2., ALJD-II2). Te dvije ovjekove karakteristike ve
same po sebi predstavljaju nove, do tada neviene oblike i* Popis skraenica vidi na kraju teksta. Kako je iz tehnikih razloga bilo ne
mogue navesti stranice ovog izbora skraenice i br. str. u zagradi odnose
se na izvorna ili ranija izdanja Frommovih spisa. (G. F.)
vi, i samo drutvo postaje megamainsko, tehnicizirano tehnotrono (RN 40), kibernetsko (ALJD), a stroj i njegovo us
trojstvo sve vie odreuju nain djelovanja ljudi i funkcioni
ranja drutva, pa je upravo ovdje postalo evidentno koliko
je ovjek uistinu tek njegov dodatak, opsluitelj pa i rob.
Sve veim podreivanjem stroju sam ovjek postaje stroj,
automat obiljeen ogromnom prevlau cerebralno-intelektualne, kalkulatorne psihike djelatnosti koja se sukobljava s
njegovim afektivno-emotivnim iskustvima (RN 49). Usistemljenost i kibernetiziranost strojnog pogona od svih sudioni
ka zahtijeva minimiziranje (osebujne i nepredvidive) osobno
sti (isto, 42, 49) i privatnosti (53), ograniavanje (neizraunljive) kreativnosti (44) i poveanje pasivnosti do patolokih
razmjera (48) pretvaranje ovjeka u robota (52), u bezos
jeajnu mainu13. Posveenost stroju u suvremenom industrijalizmu i njene konsekvence za stanje ovjeka Fromm obra
uje ve u The Heart of Man. Ako tu suvremenu pojavu ka
rakteriziraju intelektualizacija, kvantifikacija, apstraktifikacija, reifikacija (HoM 65), to neposredno i posredno
proizvodi ovjeka-automata, homo-mechanicusa, tada princip
funkcioniranja takvog drutva nije ivot, ve mehanika (isto,
66) pa takvog ovjeka Fromm naziva nekrofilnim14. Osobu nekrofilnog karaktera obiljeava sklonost neivom, mrtvom
(HoM 38) odnosno strasna sklonost svemu to je mrtvo, gnjilo, trulo, nezdravo; to je strast za pretvaranjem ivog u ne
ivo; za destrukcijom radi destrukcije; to je iskljuiv interes
za sve to je mehaniko. To je strast za trganjem ivih struk
tura. (ALJD-II/148). Da bi takva osoba bila u prostoru koji
njoj najvie odgovara, ona nastoji sve ive procese, osjeaje
i misli transponirati u stvari (HoM 41).
Glavna dimenzija industrijalizma je proizvodnja i potronja
velikih koliina roba. Potronja se postie posebnim nainom
ideologizacije i indoktrinacije koja dovodi do idolatrizacije ro
ba. U potroakom drutvu roba je dovedena do razine svjetov
nog boga pa je oboavanje stvari, robe, neivoga, mrtvoga jo
15
Znaajna osobina revolucionarnog karaktera je poistovjeenost s humanizmom, Ijudskou (DoC 62) kao i povezanost
sa ivotnou, potrebom za rastom, irenjem, razvijanjem (is
to 163, ULJ 41). Revolucionarnost i produktivnost ovdje su
odreeni osobinama to ih Fromm kasnije (u The Heart of
Man) oznaava rijeju biofilija, ljubav prema ivotu.
Prema tome, ovjek je transcendencijsko stvaralako povi
jesno produktivno revolucionarno racionalno . . . bie. No ovi
se epiteti, kao to je pokazano tokom izvoda, javljaju kao si
nonimi pa je, s Frommove pozicije, dostatno upotrebljavati
bilo koji od njih.
Iako sinonimi, oni realno nisu jednakovrijedni. ovjekova
psiha graena je na nagonu ivota, neposredna manifestacija
kojega je ljubav prema ivotu pa je biofilija elementarna o
vjekova osobina a ostale, njoj sinonimne, iz nje su izvedene.
Prema takvom tumaenju moglo bi izgledati da ovjek svoje
osobine ne kreira vlastitim naporom i svojom djelatnou ve
ih, uroene, dobiva od prirode. Ne znai li to da Fromm odu
staje od svoje drutvenokarakterne argumentacije18 tj. da on,
kao i Freud, pribjegava biolokim argumentima?19
Fromm je oduvijek isticao kako je konkretan ovjek ose
bujna mjeavina uroenih (prirodnih) i steenih (drutvenih)
faktora. Ljubav prema ivotu je bit ovjeka ali njegova svakodnevica je proeta nekrofilijom pa Fromm ovjeka pred
stavlja u parovima oprenih osobina u kojima pojavnost,
koja je rezultat ovjekove djelatnosti, znai otuenje od nje
gove biti: nekrofilnost je otuena biofilnost, neproduktivnost
otuena produktivnost, iracionalnost otuena racionalnost,
imanje otueno bivstvovanje i tsl. Ovdje otuenje postaje onaj
konstitutivni pojam kojim se povezuju naizgled nepovezive
kontradikcije, kojim nekrofilija i biofilija prestaju biti apso
lutno antagonistine te postaju dva pola ovjekovih mogu
nosti.
Otuenje istovremeno postaje konstitutivno za razumijeva
nje ljudske egzistencije20. Ali mogue je upitati zar ono
22
Ta Frommova orijentacija nije samo karakteristina za Bekstvo od slobode. Iako e u kasnijim radovima s obzirom na
ovaj problem biti oscilacija, Fromm zadrava socijalno-psiholoko usmjerenje. U Zdravom drutvu on se ponovo bavi re
zultatima utjecaja kapitalizma na linost (ZD 129), razlikuje
racionalni od iracionalnog autoriteta prema razliitosti psi
holokih situacija u inim sluajevima (isto 109), istie moral
ne i psiholoke efekte disproporcije izmeu udjela u proiz
vodnji i udjela u raspodjeli (isto 104) itd. Premda je u Revo
luciji nade uinio korak dalje u tematiziranju promjena kapi
talizma u odnosu na situaciju ocrtanu u 'trilogiji', u tom spi
su ima najveih neujednaenosti. Ta je analiza i poziv na ak
ciju ali je program akcije izraen toliko nemarksovski da i
talac s punim pravom moe staviti u pitanje Frommovo ra
zumijevanje Marxa. Neto ranije navedeni su primjeri Frommovog (ne)razumijevanja kapitala.
Potekoa s Frommovom milju zaista lei u njegovim unu
tarnjim proturjenostima, dihotomijama27 koje se nalaze u
nepomirenosti (pa i nepomirljivosti) individualizma i dru
tvenog pristupa, 'psihologizma' i 'sociologizma', neodlunih
oscilacija izmeu Freuda i Marxa, izmeu reformizma i revolucionarnog, radikalno humanistikog stajalita.
Tumaimo li Fromma u psiholokom svjetlu i uzmemo li
doslovno i dosljedno njegovo zalaganje za uspostavlja
nje drutvenih okolnosti koje bi omoguile psihiko zdravlje,
urauna li se Frommov kritiki odnos prema aktualnom po
loaju ovjeka kao i prema raznim znanstvenim pristupima
tome, izgleda loginim njegovo inzistiranje na podjeli psiho
analize na psihoanalizu drutvene prilagode te na psihoanali
zu lijeenja due28, koje je mogue preimenovati kao psiholo
giju nekrofilije (jer, kao misao prilagode, podrava dane, na
neivo upravljene tendencije ljudskog postojanja) te psiholo
giju biofilije29 jer pridonosi otkrivanju vlastitosti i upuu
je na ivljenje po njoj, jer osposobljava za frommovski shva-
32
33
BILJEKE UZ PREDGOVOR
1. Ovaj prikaz nije mogao mimoii neke teme iz mog ranijeg rada
Frommovo shvaanje ovjeka, objavljenog u Imati ili biti?, Za
greb; Naprijed, 1979.
2. U ovjeku za sebe rije je o potpoglavlju ovjekova bioloka
slabost a u Revoluciji nade takoer o potpoglavlju Uslovi ljud
ske egzistencije.
3. O potekoama imanentnim Frommovom shvaanju religije v.
podrobnije G. Flego, Uz Frommovo shvaanje religije. Kulturni
radnik 5/82.
4. Uz ovakvu podjelu namee se pitanje da li je mogua asimilacija
koja ne bi istovremeno bila i socijalizacija.
5. Fromm smatra da je ljudska priroda povijesno uvjetovana, da se
osnovni pristup linosti nadaje iz shvaanja njenog odnosa prema
svijetu, drugima, prirodi i sebi odnosno da je ovjek prvenstveno
drutveno bie (BoS 257).
6. Paul Federn, Die vaterlose Gesellschaft. Zur Psychologie der Revolution (Bezoinsko drutvo. Prilog psihologiji revolucije) Wien,
1919.
7. Otto Jensen, Zur Psvchologie der Masse: Kautskv und Freud i
Anna Siemsen Psvchologische Voraussetzungen des Sozialismus,
u zborniku Der lebendige Marxismus. Festgabe zum 70. Geburtstag
von Karl Kautsky. Jena, 1924.
8. Siegfried Bernfeld, Sysyphos oder die Grenzen der Erziehung, Wien
1925.
" Sozialismus und Psvchoanalvse Der Kampf XIX (1926)
" Ist Psvchoanalvse eine Weltanschauung? Zeitschrift fur psychoanalytische Padagogik, II (1927)
" Zur Frage: Psvchoanalvse und Mancismus. Der Klassenkampf. Marxistische Blatter, II (1928)
35
36
20. Velikih potekoa s Frommovim shvaanjem otuenja ima Richard Schacht u svojoj knjizi Alienation. Garden City, New York,
Doubleday & Co, 1970.
21. ini se da je paualno karakteriziranje E. Fromma biologistom,
instinktivistom, naturalistom, kao to ini Agnes Heller, rezultat
elementarnog nerazumijevanja njegove intencije kao i nepozna
vanja njegove misli. V. A. Heller, Aufklarung und Radikalismus.
Kritik der psvchologischen Anthropologie Erich Fromms u: A.
Reif, Hrsg., Erich Fromm. Materialen zu seinem Werk Wien, Eu
ropa Verlag, 1978.
22. Pitanju humanizma u Frommovom djelu svoju studiju posvetio
je Vladimir Sruk, Frommova humanistika vizija, Ljubljana, Delavska enotnost, 1978. O istom problemu Fromm je uredio zbornik
Socialist Humanism. An International Symposion. Garden City,
N. Y., Doubleday & Co, 1965.
23. To kae i sam Fromm: Epplerove su ideje sline Schumacherovima, iako manje radikalne, ali je njegov poloaj posebno zanim
ljiv jer je on voa Socijaldemokratske partije u pokrajini Baden-Wiirtenberg a istovremeno i gorljivi protestant. Moje dvije
knjige, Zdravo drutvo i Revolucija nade iste su orijentacije.
(HB? 188).
24. Na samom poetku Predgovora knjizi The Heart on Man
Fromm kae da su na njegove uvide djelovale psihoanalitika pra
ksa i teorijska spekulacija (HoM 1).
25. Ve u raspravi 0 metodi i zadatku... 1932. g.
Skraenice
ALJD
BoS
CoP
zS
DoC
HoM
IiB?
MfH
MS
MSF
PaR
RN
SSOI
Ul
ViGFM
ZD
ZfS
danja)
1968
1970
1973
Autoritet i
porodica
I. Uvod
Raznolikost pojava autoriteta
Za mnoge je ljude njihov odnos prema autoritetu najistaknu
tija odlika njihova karaktera: bilo to su jedni samo tada
doista sretni kada se mogu podati i potiniti nekom autorite
tu, i to utoliko vie ukoliko je to podavanje i potinjavanje
stroe i bezobzirnije, bilo to se drugi ponaaju odbojno i pr
kosno, i to im treba da se potine nekim naredbama pa bile
one i najumnije i za njih same najsvrsishodnije. Ali dok dru
ge karakterne odlike, primjerice krtost ili tonost, predstav
ljaju jednu relativno jedinstvenu pojavu, to je slika koja nam
prua nabrajanje sasvim malo primjera razliitih vrsta auto
riteta i stava prema njemu toliko raznolika i zamrena, da
moramo posumnjati imamo li uope posla s injeninim sta
njem koje je dovoljno jedinstveno da bi se sainio predmet
psiholokog istraivanja.
Postoji autoritativna situacija u odnosu sina prema ocu u
odreenoj vrsti sitnoburoaske porodine strukture. Od oca
se strahuje i sluaju ga odmah i bez protivljenja; tu je katkad
pomijean vie osjeaj strahopotovanja, katkad vie osjeaj
mrnje ili straha koji tom odnosu daju posebnu boju. Sve dok
otac ivi, njegova je volja jedini zakon, a nada u samostal
nost i nezavisnost je, svjesno ili nesvjesno, povezana s nadom
u oevu smrt. Takva nada, ali i takva elja izostaje u odreenoj
vrsti odnosa vojnika prema oficiru. Potinjeni predaje rado
sno i rado svoju linost, postaje orue voe ija volja zamje43
46
istovjeuje. Pomou ovih emocionalnih snaga uspijeva mu potiniti drutveno nedoputene, odnosno opasne poticaje i elje.
To suzbijanje nagona poduzeto pomou Nad-Ja i autoriteta
vrlo je radikalno. Suzbijena elja nikada ne dospijeva do svi
jesti ve biva upravo svijeu, a istovremeno i motilitetom,
sprijeena, tj. potisnuta. Potisnuti nagonski podraaj se ne
unitava. Istina, on se svijeu iskljuuje, ali ostaje u podsvi
jesti i potreban je stalan napor psihikih snaga kako bi se
sprijeilo da taj podraaj iskrsne u svijesti. Neuroze snano
pokazuju kakvu aktivnu a esto i opasnu djelatnost u po
jedincu mogu razviti potisnuti nagonski podraaji. Metoda suz
bijanja nagonskih podraaja putem njihova potiskivanja po
mou Nad-Ja, odnosno autoriteta, moe se usporediti s gae
njem umskog poara paljenjem protupoara. Poticaji potis
nuti zadovoljavanjem pobijaju se jaim poticajima, naime,
emocionalnim odnosima prema vanjskom i pounutranjenom
autoritetu.
Ovdje se moramo pozabaviti slijedeim prigovorom: Je li
nam za razumijevanje suzbijanja nagonskih podraaja uope
potrebna koncepcija Nad-Ja, odnosno autoriteta? Nije li, to
vie, motiv koji je u svim sluajevima dovoljan za suzbijanje
nagona strepnja od posljedica zabranjenih nagonskih podra
aja? Iskustvo pokazuje da je stvarno u mnogim sluajevima
strepnja sasvim dovoljna za suzbijanje nagona. Ako, primjerice,
dijete zna da e biti kanjeno zbog lizanja slatkia, strepnja
pred kaznom moe biti sasvim dovoljna da omogui suzbija
nje elje. Isto vrijedi za mnoge odrasle koji se samo iz strepnje pred kaznom uzdravaju od radnji kao to su, primjerice,
kraa ili prevara. U svim sluajevima, u kojima iz strepnje
pred kaznom ovi poticaji ne dovode do ina, odigravaju se u
svijesti sukob i odluka. Poticaj kao takav je svjestan i uope
nije potisnut, strepnja je svjesna, a prema jaini poticaja, veli
ini opasnosti i riziku da se bude uhvaen, ljudima je lake ili
tee suzbiti poticaj. Sasvim drukije se ponaa u strepnji pred
Nad-Ja i autoritetima sila za suzbijanje nekog poticaja nastala
61
103
13. Neue Vorlesungen, Gesammelte Schriften, sv. XII, str. 218. Vidi
takoer: Das Ich und das Es, sv. VI, str. 381.
14. Neue Vorlesungen, sv. XII, str. 221.
15. Die Zukunft einer Illusion, Gesammelte Schriften, sv. XI, str. 418.
16. Das Ich und das Es, sv. VI, str. 401.
17. Hemmung, Symptom und Angst, Gesammelte Schriften, sv. XI.
str. 55.
18. S. Freud, Zur Einfiihrung des Narzismus, Gesammelte Schriften,
sv. VI, str. 180.
19. Gesammelte Schriften, sv. XII, str. 221.
20. Ibid., str. 221. i. d.
21. Kroz sve Freudove spise provlai se udna proturjenost u pro
suivanju jakosti Ja i Nad-Ja u njihovu uzajamnom odnosu, as
se ini kao da bi Ja igralo samo neku vrlo jadnu ulogu, ili da bi
izvravalo naredbe koje mu daju Ono ili Nad-Ja, as opet, kao da
bi Ja pokazivalo izvanrednu mo sposobnou da poduzima potis
kivanja. Freud naziva Ja as bijednom stvari, a as govori o
mogunosti Ja (Das Ich und das Es, sv. VI, str. 401; Hemmung,
Symptom und Angst, sv. XI, str. 32). Shvaanje koje naglaava ne
mo i slabost Ja nalo je u analitikoj literaturi vie odjeka nego
obrnuto shvaanje. To Freud izriito utvruje, pa kae: Mnogi
glasovi svojski naglaavaju slabost Ja prema Ono, slabost racio
nalnog prema demonskom u nama i spremaju se to pravilo uiniti
osnovnim stupom psihoanalitikog 'pogleda na svijet'. Ne bi li up
ravo uvid u nain djelovanja potiskivanja trebalo da analitiara
odvrati od tako ekstremnog opredjeljenja. (Hemmung, Symptom
und Angst, str. 33). Neodreena formulacija na mjestu gdje izri
ito polemizira protiv ekstremne predodbe o slabosti Ja (Ne
bi li trebalo), karakteristina je za Freudov vlastiti dvostruki stav
o ovom pitanju. Istu proturjenost nalazimo u njegovim izjanjenjima o duevnom razvitku ovjeanstva. S jedne strane, razvi
tak duevnog ustrojstva u toku ljudske povijesti karakterizira se,
prema Freudu, stalnim porastom Nad-Ja: Smjer naeg razvitka
pokazuje da se vanjska prinuda postupno pounutranjava, ako je
dna posebna duevna instanca, Nad-Ja ovjeka, preuzima ovjeka
pod svoje naloge. Svako dijete nam pokazuje zbivanje takve pre
obrazbe i tek putem nje postaje moralno i socijalno. To ojaava
nje Nad-Ja je jedna izuzetno vrijedna psiholoka kulturna bati
na (Zukunft einer Illusion, sv. XI, str. 418). Na drugom mjestu
on naziva potiskivanje nagona pojavom na kojoj je izgraeno
ono to je najvrednije u ljudskoj kulturi (lenseits des Lustprinzips, Gesammelte Schriften, sv. VI, str. 232). S druge strane, Freud
govori o psihoanalizi kao oruu koje omoguuje Ja da nepresta
no osvaja Ono (Das Ich und das Es, sv. VI, str. 401), a istu mi-
104
105
25. S. Ferenczi, Introjektion und Uebertragung, u Bausteine zur Psychoanalvse, sv. I, Leipzig, Be, Ziirich 1927, str. 9. i d.
26. Ibid., str. 56. i d.
27. Na ovaj prijelaz od hipnoze ka svakodnevnoj pojavi ukazuje je
dna zanimljiva tvrdnja koju Ferenczi iznosi u navedenoj raspra
vi. On primjeuje da pripadnik donjih slojeva moe biti mnogo
lake hipnotiziran od jednog pripadnika nadmonog drutvenog
sloja, nego to je sluaj meu drutveno jednakim. Ferenczi spo
minje sluaj u kome je neki vojnik pjeak odmah zaspao na zapo
vijed svoga porunika, a da ovome nisu bile potrebne dalje proce
dure (Ibid., str. 36).
28. Usp. Vierkandt, Gesellschaftslehre, Stuttgart 1938, str. 37. i dalje;
McDougall, Grundlage einer Sozialpsychologie, Jena 1928, str. 169.
i d., ili takoer ranije navedeno mjesto kod Ferenczija.
29. Nadasve je vaan Freudov rad Das okonomische Problem des Masochismus, Gesammelte Schriften, sv. V, str. 374. i d.
30. Usp. W. Reich, Charakteranalyse, Be 1933; K. Hornev, The Prob
lem of feminine Masochismus, u Psychoanalytic Review, sv. XXII,
3, 1935.
31. Uz to usp. slijedee tipino izjanjenje Moeller van den Brucka:
Revolucionarni ovjek ivi u uvjerenju da je s ovim slomom do
ao trenutak u kome se postojanje moe urediti prema jednom sa
svim novom vrednovanju, prema zakonima koji su nastali u nje
govoj glavi i koji se ve mogu nametnuti sadanjosti, te snagom
jednog zareza, kakvu nije imao jo nijedan dogaaj u povijesti, od
vojiti prolost kao povijesno ali nesretno doba, od budunosti kao
nepovijesnog ali sretnog doba i to prema novom raunanju
vremena, koje time treba da zapone, od zaetka ivota na zem
lji do Karla Marxa i, opet, od Karla Marxa do kraja ivota na
zemlji. Ali protiv drskosti ovog uobraenja uzdie se kontinuitet
ljudske povijesti, koji bi se opet, kao konzervativni zakon kretanja,
umetnuo istog dana s kojim bi, za jedan trenutak, kako elimo
pretpostaviti, uspjelo revolucionarnom ovjeku da sada stvarno,
temeljito i prividnim unitavanjem njegovih posljednjih tragova
'srui' dosadanji drutveni poredak. Epohe za koje se vjerovalo
da su prole osvetile bi se za nasilje koje se dogodilo onoj poslje
dnjoj. Duhovi pogleda na svijet bi se rugali dekretima iz kojih
se htio svijet stvoriti. A mrtvi, za koje se govorilo da su mrtvi,
opet bi otpoeli ivjeti.
Kontinuitet i konzervativnost se meusobno upotpunjuju i jesu
strane istog sadraja na kome poiva sveukupno zbivanje. Ko
munizam ima za sobom, u najboljem sluaju, sedamdeset i pet
godina koje su pripremale proletarijat za klasnu borbu u svijetu
koji on treba da zadobije, ali zato ovih sedamdeset i pet godina
imaju protiv sebe zbir tisua godina, kosmiku prirodu ove plane
te i bioloku prirodu njezinih bia, istu prirodu koju ni najvea,
106
32.
33.
34.
35.
36.
Revolucionarni
karakter
Prevela s engleskog
Nada Zubovi-Vuini
118
124
126