BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

PROCJENA TETE OD GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA.DISKONTIRANJE

TETE USLJED GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

ENERGETIKA I OKOLINA

PROFESOR:

STUDENTI:

Dr. Sc. Nerdina Mehinovi van.prof.

Eldina Saki
Melika Kasumovi

SADRAJ

1. UVOD
Globalno zagrijavanje je pojam kojim se oznaava fenomen porasta prosjene temperature
zraka na povrini zemlje i okeana te procjene nastavka tog procesa u blioj budunosti.Pojam
je uveden 1980tih kada se nauka poela intenzivnije baviti ovim problemom. Meuvladina
komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (IPCC), koja svoje stavove objavljuje u
godinjim izvjetajima, smatra da su antropogeni (tj. uzrokovani djelovanjem ovjeka) gasovi,
koji prouzrokuju efekat "staklene bate" ("staklenika"), najodgovorniji za najvei dio porasta
temperature od sredine 20. stoljea do sada, ali i da su znaajan uticaj imali i prirodni
fenomeni.Ovakve osnovne zakljuke je podralo vie od 40 naunih drutava i akademija
nauka ukljuujui i sve nacionalne akademije nauka osam najrazvijenijih zemalja svijeta
(G8).

2. Uzroci globalnog zagrijavanja

Smatra se da je glavni uzrok globalnog zagrijavanja poveana koliina ugljinog dioksida i
ostalih staklenikih plinova koji se oslobaaju u atmosferu, a to oslobaanje plinova je
posljedica spaljivanja fosilnih goriva (nafta, ugljen i plin), unitavanja uma u korist
poljoprivrede te ostalih ljudskih aktivnosti. Stakleniki plinovi skupljaju se u viim slojevima
atmosfere i imaju dvostruki uticaj na temperaturu na povrini Zemlje. Prvi uticaj je direktno
odbijanje jednog dijela sunevog zraenja natrag u svemir, a drugi uticaj je reflektiranje
jednog dijela sunevog zraenja koji se odbio od povrine Zemlje natrag prema Zemlji. Ovaj
drugi utjecaj zove se efekt staklenika i taj efekt je odgovoran za odravanje povoljne
temperature na povrini Zemlje. Da nema efekta staklenika prosjena temperatura na povrini
Zemlje bila bi oko -19 C, a ne oko 15 C koliko je sada. Daleko najvei uzrok globalnog
zagrijavanja je koritenje fosilnih goriva (uglavnom nafta i ugljen). Smanjenje koritenja
fosilnih goriva trenutno je vrlo teko izvedivo zbog stalnog rasta gospodarstva i stalne potrebe
optimizacije proizvodnje, a sama optimizacija znai smanjenje ulaganja u iste i obnovljive
izvore energije jer su takvi izvori energije na poetku u pravilu skuplji od fosilnih goriva.
Trenutno najvei zagaiva atmosfere su Sjedinjene Amerike Drave, a slijede ih Kina i
Rusija. Tradicionalno oslanjanje SAD-a na fosilna goriva stvorilo je jake lobije koji svojim
djelovanjem sputavaju razvoj novih izvora energije, a Kina je na drugom mjestu zbog
izrazitog gospodarskog rasta u posljednjih nekoliko godina i tradicionalnog oslanjanja na
ugljen kao primarni izvor energije.
Drugi uzrok globalnog zagrijavanja je unitavanje uma. ume su bitne za odravanje
normalne razine staklenikih plinova zbog postupka fotosinteze. Biljke prilikom postupka
fotosinteze uzimaju CO2 iz atmosfere, a isputaju kisik natrag u atmosferu i time direktno
utjeu na razinu staklenikih plinova u atmosferi. S druge strane samo spaljivanje uma ima
dvostruko negativan uinak: spaljivanjem se oslobaa velika koliina ugljinog dioksida, a
smanjena povrina uma ima manju sposobnost apsorpcije tog istog ugljinog dioksida. Zbog
stalnog poveanja broja ljudi na Zemlji potrebno je i vie hrane, pa se zbog toga radi
deforestacija uma u korist irenja obradivih povrina za stoarstvo i poljoprivredu. Najvie
unitavanja uma u korist poljoprivrede i stoarstva dogaa se u Junoj Americi tako da se
kri Amazonska prauma, a slikovito je da se za Amazonsku praumu jo upotrebljava i izraz
"plua svijeta".
Od prirodnih uzronika,koji utiu na globalnu klimu,meu najvanijim su aktivnost okeana i
okeanske struje.Okeani mogu konzervirati veliku koliinu topline(ta njihova osobina je
poznata kao okeanska tolinska inercija).Dva najpoznatija primjera utijecaja okeana na klimu
su Golfska struja i fenomen El nino.Topla Golfska struja,koja tee od meksikog zaljeva
du istone amerike obale pa do britanskog otoja i Skandinavije,ini klimu tih podruja
toplijom,nego to bi se oekivalo samo na osnovu njihovih geografskih irina.Velike
vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlaenje,tako to materijal izbaen
vulkanskom erupcijom(pepeo,vodena para,praina i sumporni dioksid)sprjeava sunevu
svjetlost da dopre do zemljine povrine.Najvea poznata erupcija vulkana na Zemlji,bila je
erupcija vulkana Toba na otoku Sumatri koja se dogodila prije 70.000godina. Tom prilikom
4

je u atmosferu izbaeno oko 900 kubinih kilometara materijala, to je izazvalo znaajne

promjene globalne klime. Procjenjuje se da je nakon te erupcije uginulo 75% biljaka
na sjevernoj zemljinoj hemisferi.Oblaci imaju velik utjecaj na klimu,zato to
reflektiraju energiju suneve svjetlosti natrag u svemir.Kad ne bi bilo
oblaka,prosjena temperatura na Zemljinoj povrini bila bi via za desetak stupnjeva
Celzija.Konano,promjene u Zemljinoj orbiti i u nagibu Zemljine orbite,takoe i
varijacije suneve aktivnosti,mogu uzrokovati globalne klimatske promjene odnosno
utiu na globalno zagrijavanje na planeti Zemlji.

3. Efekat staklenika
Atmosfera, poput stakla, uglavnom proputa sunevo zraenje, ali je slabo propusna za
zraenje Zemljine povrine, pa dio energije, koja je ula u sastav Zemlja-atmosfera, kao i u
staklenik, ostaje u njemu i pretvara se u toplinu.Grijanje koje je posljedica tog selektivnog
upijanja zraenja u atmosferi naziva se efektom staklenika. Od svih plinova u atmosferi
vodena para najjae upija dugovalno zraenje (60 - 70%), a zbog samog ugljikova dioksida
razlika infracrvenog zraenja pri tlu i na gornjoj granici atmosfere iznosila bi samo etvrtinu
postojee razlike. Uz CO2, kojega se obujmeni udio u atmosferi procjenjuje na oko 350 ppm,
vani su jo i metan (CH4) obujmenog udjela 1,72 ppm, zatim razliiti klorirani i fluorirani
ugljikovodici (freoni), duikov-suboksid (duik(I)-oksid, N2O) i ozon (O3).
Kako nam toplina dolazi od Sunca i utjee na vrijeme i klimu na Zemlji i zagrijava atmosferu
i Zemljinu povrinu, one dio te topline vraaju u svemir. Dio energije na putu od Sunca do
povrine Zemlje se ve na vrhu atmosfere reflektira natrag u svemir dok samo dio prolazi kroz
atmosferu i dolazi do povrine Zemlje, a dio energije se apsorbira na esticama u atmosferi,
odnosno dio apsorbiraju odreeni plinovi koji se nalaze u atmosferi, a nazivamo ih
staklenikim plinovima. To su: vodena para (H2O), metan (CH4), duikov oksid (N2O), ozon
(O3) i ugljikov dioksid (CO2). Energija koja dopire do tla zagrijava Zemljinu povrinu i
temperatura na Zemlji raste te Zemlja sama poinje zraiti toplinsku energiju natrag u
atmosferu.Ta energija ima drukiju valnu duzinu i dio energije se apsorbira u atmosferi.
Energija se najlake zadrava u atmosferi na esticama vodene pare, ugljinog dioksida,
metana i duikovog oksida, dakle, na staklenikim plinovima. Kada ove estice apsorbiraju
energiju, one same ponu titrati i zraiti energiju koja se potom vraa na povrinu Zemlje i
dodatno je zagrijava. 30% energije koju zrae pobuene estice staklenikih plinova se vraa
na Zemlju. Dakle, to vie staklenikih plinova ima u atmosferi, oni apsorbiraju vie energije
koju bi Zemlja inae gubila i ponovno je vraaju na tlo i tako se toplina zadrava unutar
atmosfere i poveava se temperatura na Zemlji. No, stakleniki plinovi imaju i svoju dobru
stranu. Efekat staklenika ima vrlo vanu ulogu u zagrijavanju Zemljine povrine. Upravo
zbog tog efekta na povrini Zemlje postoji raspon temperature koji je omoguio nastanak i
razvoj ivota na Zemlji.

Slika 2.2.2. Efekt staklenika

Dio reflektiranog zraenja se apsorbira u staklenikim plinovima (CO 2, N2O, CH4, HFC, PFC,
SF6). Znaajan je mehanizam odranja temperature atmosfere (bez tih plinova temperatura bi
bila 30oC nia.

3.1 Metan CH4

Metan (CH4) ubrajamo u staklenike plinove. Najvei izvori metana su priroda,
poljoprivreda, odlaganje otpada i distribucija fosilnih goriva. Emisija metana iz prirodnih
izvora (poplavljena zemljita, movare i tresetita) je uglavnom konstantna. Do smanjenja
emisije metana dolazi zbog smanjenja stonog fonda, jer se metan stvara kao direktni
proizvod metabolizma u crijevnoj fermentaciji stoke. Emisija usljed distribucije fosilnih
goriva najvia je zbog procurivanja iz plinske distributivne mree. Emisija plinova na
odlagalitima otpada zabrinjava zbog potencijalnog rizika od eksplozija, tetnog utjecaja na
zdravlje i doprinosi efektu staklenika. Metan na odlagalitima nastaje kao rezultat anaerobne
razgradnje organskog otpada metanogenim bakterijama. Otpadni plinovi s odlagalita mogu
sadravati oko 55 do 60 posto metana.

Slika 3.1 Emisije metana

3.2 Ugljendioksid CO2

3.2.1 Kruenje ugljika u prirodi
Ugljik je glavni element organske tvari i ima sposobnost da se vee s elektronegativnim i
elektropozitivnim elementima stvarajui lanaste i prstenaste spojeve s jednostrukom,
dvostrukom ili trostrukom vezom. Osnovni oblik ugljika u prirodi je ugljikov dioksid ( CO 2 )
kojega ima 0,03 %. Zelene biljke fotosintetskom reakcijom ugrauju CO 2 u ugljikohidrate
koji su osnovne tvari svih hranidbenih lanaca. Ugljik se disanjem oslobaa iz organizma
biljaka i ivotinja u obliku ugljikovadioksida. Razgradnjom svih organskih tvari u biosferi
stvara se svake godine oko 70 000 milijuna tona CO 2.Ugljik je baza svih organskih spojeva, a
njegovo je prirodno kruenje, koje odrava ivot na Zemlji, stvarno kao i nae
disanje.Koritenjem fosilnog goriva ovjek je naruio to kruenje te je isputajui u atmosferu
odreene koliine ugljikova dioksida, naruio ravnoteu ugljika i ugrozio klimu na Zemlji.
Kruenje ugljika u prirodi je biogeohemijsko kruenje u kojem je ugljik izmjenjen izmeu
biosfere, geosfere, hidrosfere i atmosfere Zemlje. Prilikom kruenja ugljika dolazi do
promjene oksidacijsko - redukcijskog stanja. Nakon upotrebe fosilnih goriva kao izvora
energije, ugljik se u obliku CO2 vraa u atmosferu i ponovno nastavlja kruenje u prirodi.

Slika 3.2.1. Kruenje ugljika u prirodi

3.2.2 Emisija CO2

Izgaranjem fosilnog goriva, koji su glavni pokreta gospodarstva svijeta, ovjek svake
godine u Zemljinu atmosferu ispusti 8 milijardi tona ugljika.
8

Slika 3.2.2. Emisije ugljikova dioksida u svijetu

Prema podacima emisije ugljikova dioksida rastu iz godine u godinu, a tokom 2005. emisija
ugljikova dioksida odgovorna za globalno zagrijavanje narasla je za 15,1 milijardu tona.
Godinja emisija ugljikova dioksida u zrak iznosi 26 Gt, a oko 50% CO2 absorbiraju okeani.

Slika Porast emisije CO2

ume, panjaci i okeani koji djeluju kao slivnici u deponiji ugljika, preuzimaju i upijaju
otprilike polovicu sveukupnog ugljikovog dioksida te time ublaavaju i usporavaju umjetno
gomilanje ugljika u atmosferi. Neki znanstvenici su miljenja da bi zbog gomilanja ugljikova
dioksida u atmosferi mogli izgubiti trajnu sposobnost upijanja ugljika. Naime, kako se
poveava koliina ugljikova dioksida u atmosferi, sve vea koliina tog plina reagira s
morskom vodom zbog ega nastaju bikarbonati , a to poveava kiselost povrinskog sloja
mora. Premda okeani i biljni svijet upijaju goleme koliine ugljikova dioksida, njihova je
sposobnost upijanja ograniena, te svake godine, zbog prekomjernog izgaranja fosilnih
goriva, odreena koliina staklenikih plinova ostaje u atmosferi, zgunjava je i poveava
njezinu sposobnost da zadri toplinu, pridonosei na taj nain globalnom zagrijavanju.
9

Graf
2.3.1. (a) Emisija CO2 u svijetu po godini, (b) koncentracija CO2 u atmosferi po godini

Dakle glavni krivac za stalni rast koliine CO 2 u atmosferi je sagorijevanje fosilnih goriva (u
energetici, prijevozu, proizvodnji cementa i sl.). Specifina emisija pojedinih proizvoda
sagorijevanja dosta ovisi o vrsti goriva.Na emisiju duikovih oksida malo utie vrsta goriva
to je logino jer njihov izvor nije spaljivanje goriva nego spaljivanje zraka. Smanjenje
njihove emisije postie se boljim konstrukcijama loita. Izraz NO xupotrebljava se za smjesu
NO i NO2 nastalu pri visokim temperaturama u loitima tijekom sagorijevanja goriva
(uglavnom nastaje NO ali esto, pri brzom hlaenju dimnih plinova uz suviak kisika, nastanu
i znatnije koliine NO2). Ni koliina CO2 nastala u prijevozu nije zanemariva. Po procjeni
Meunarodne organizacije za proizvodnju motornih vozila (OICA, Organisation
Internationale des Constructeurs d'Automobiles) u svijetu je 2010. proizvedeno 77 609 901
novo vozilo. Toan broj automobila na cestama je nepoznat - po nekim procjenama kree se
oko 800 milijuna. Pokuajte sami izraunati koliko prijevoz utjee na poveanje razine
CO2 ako znate da se za spaljivanje jedne litre benzina potroi 1 200 L kisika (5 700 L zraka)
pri emu nastane 2.38 kg CO2. Jedna zanimljivost: samo 5 % energije iz goriva troi se na
prebacivanje putnika s jednog mjesta na drugo, ostalih 95 % troi se na prebacivanje samog
automobila. Procjenjuje se da je doprinos CO 2 poveanju uinka staklenika u posljednjih
deset godina 55%, freona-11 i freona-12 17%, ostalih freona 8% i N2O 5%.

10

U tablici se nalazi 20 zemalja koje u atmosferu isputaju 80 % svjetske emisije ugljikovog

dioksida.

1997. godina

Zemlja

Ukupna
emisija
(Tg
CO2)

2007. godina
Udio
u
ukupnoj
produkc
iji

Ukupna
emisija
(Tg
CO2)

Udio
u
ukupnoj
produkc
iji

1.

Kina

3469.51
0

14.82

6538.36
7

22.30

2.

Sjedinje
ne
drave

5472.97
2

23.37

5838.38
1

19.91

3.

Indija

1043.94
0

4.46

1612.36
2

5.50

4.

Rusija

1482.55
7

6.33

1537.35
7

5.24

5.

Japan

1268.94
3

5.42

1254.54
3

4.28

6.

Njemak
a

898.672

3.84

787.936

2.69

7.

Kanada

483.234

2.06

557.340

1.90

8.

Velika
Britanija

554.216

2.37

539.617

1.84

9.

Juna
Koreja

428.269

1.83

503.321

1.72

10
.

Iran

290.617

1.24

495.987

1.69

11
.

Meksiko

376.748

1.61

471.459

1.61

12

Italija

432.134

1.85

456.428

1.56

11

.
13
.

Juna
Afrika

371.328

1.59

433.527

1.48

14
.

Saudijsk
a Arabija

216.826

0.93

402.450

1.37

15
.

Indonezij
a

278.659

1.19

397.143

1.35

16
.

Australij
a

334.060

1.43

374.045

1.28

17
.

Francusk
a

379.487

1.62

371.757

1.27

18
.

Brazil

321.200

1.37

368.317

1.26

19
.

panjols
ka

264.460

1.13

359.260

1.22

20
.

Ukrajina

328.329

1.40

317.537

1.08

UKUPN
O

18 696.1
61

79.85

23 619.1
41

80.56

Vrlo vanu ulogu u efektu staklenika imaju oblaci. Njihovu ulogu treba razlikovati od uloge
vodene pare. Oblaci se sastoje od kapljica vode i estica leda. Oni sa svoje gornje povrine
reflektiraju kratkovalnu sunevu radijaciju, dok s druge strane s donje povrine apsorbiraju
Zemljinu infracrvenu radijaciju i emitiraju radijaciju prema povrini Zemlje. Ta radijacija
ponovo sudjeluje u zagrijavanju Zemlje. Tako oblaci pojaavaju efekt staklenika.Uticaj na
oblake na kretanje dnevne temperature dobro je poznat. Oblaci vie energije reflektiraju u
svemir nego to u sklopu atmosfere reflektiraju na povrinu. Zato oblaci imaju ukupni
ohlaujui efekt. Ipak, zbog konvekcije i advekcije, temperaturne razlike na Zemlji koje tako
nastaju se smanjuju.
Ovo je samo dio procesa koji se dogaaju u atmosferi. Postoji jo niz procesa koji se
ukljuuju u izmjenu topline u klimatskom sistemu. Efekt staklenika ima veliko znaenje za
ivot na Zemlji. Bez njega bi povrina Zemlje bila 36 C hladnija nego to je sada, to
ukazuje na vanost atmosfere za izmjenu topline na Zemlji. Prema tome efekt staklenika je
prirodan proces i od presudne je vanosti za ivot na Zemlji.

12

4. Procjene uticaja globalnog zagrijavanja

Neke od promjena koje se oekuju i uveliko pripisuju uticaju Globalnog zagrijavanja:

Poremeaj u cirkulaciji struja Okeana, za sad jo uvijek nepoznati uinci na svjetsku

klimu.
Poviena razina mora koja vodi do potapanja niskih podruja na obalama.
Poveanje povrina pod pustinjama zbog sve suih razdoblja.
Promjene u poljoprivrednoj proizvodnji, koje mogu dovesti do nedostatka hrane.
Nestanak vode u podrujima koja su ve zabiljeila znatne gubitke pitke vode.
Glad, pothranjenost i poveana stopa smrtnosti zbog nedostatka hrane.
Ekstremne vremenske neprilike, te povean broj smrtonosnih oluja.
Povean broj oboljenja u podrujima pogoenim visokim temperaturama.
Izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta zbog prekratkog razdoblja prilagodbe.
Gubitak stanita za biljke i ivotinje.
Poveana imigracija ljudi iz siromanijih dijelova svijeta.
Poveanje potronje energije zbog rashlaivanja prostora.
Poveanje zagaenja zraka.
Poveanje broja alergija i alergena.
13

Topljenje permafrosta koje dovodi do razaranja i poveanja snjenih lavina.

Trajni gubitak ledenjaka i povrina pod ledom.
Bre propadanje kulturnih i povijesnih lokaliteta zbog utjecaja ekstremnih
temperatura.
Poveana kiselost kia.
Dolazi do poveanog broja umskih poara u kojima nestaju hektari i hektari
dragocjenih uma

Procijenjene posljedice globalnog zatopljenja nisu uvijek negativne. Globalno zatopljenje

vodi promjeni klime, a to e imati pozitivne uinke u nekim regijama, dok e neke druge
regije osjetiti negativne posljedice klimatskih promjena. Znanstvenici trenutno nisu u
mogunosti tono predvidjeti to e se desiti i koliki e biti opseg posljedica globalnog
zatopljenja. Iz tih razloga nije mogue procijeniti hoe li korisnost pozitivnih efekata
globalnog zatopljenja biti vea od teta koje e se dogoditi. Mnogi znanstvenici upozoravaju
da je sama nesigurnost to e se dogoditi najbolji razlog da se posljedice globalnog
zatopljenja pokuaju svesti na najmanju moguu mjeru i da treba reagirati unaprijed.

5. tete usljed globalnog zagrijavanja

Ljudi mijenjaju globalni okoli. Velika podruja umjerenih uma u Europi, Aziji i Sjevernoj
Americi su tijekom posljednjih stoljea oiena za potrebe poljoprivrede, drvne grae i
razvoj gradova. Sada su tropske ume na prvoj liniji. Ljudski potpomognute invazije raznih
vrsta tetoina, suparnika i predatora eksponencijalno rastu a preveliko izlovljavanje riba i
umskih ivotinja nastavlja biti vie pravilo nego iznimka.Pokretaka sila iza ovih promjena
bilo je esterostruko poveanje ljudske populacije od 1800. i pedesetorostruko poveanje
veliine globalne ekonomije. Veliki moderni ljudski razvoj bio je utemeljen na iskoritavanju
prirodnog okolia. Danas je do 83% povrine kopna pod direktnim ljudskim utjecajem te u
potpunosti dominiramo s 36% bioproduktivne povrine.Do 50% svjetskih slatokovodnih
protoka se sada koristi za ljudske potrebe. Vie duika se sada pretvara u reaktivne oblike u
industriji nego u svim prirodnim procesima a nai industrijski i poljoprivrednih procesi
uzrokuju stalan porast koliina staklenikih plinova na razine koje su neviene u posljednjih
barem 800 000 godina, a mogue i mnogo dulje.
Ono to znamo:

Prirodne se nepogode kao potresi, poplave, oluje, cikloni i sue svakim danom
poveavaju i sve su ee i vee.
Arktike su se ledene kape znatno stanjile.
14

Unitavanje uma poveano je za oko 25 %. Time se uklanja i njihova mogunost

upijanja ugljika, ime ovjek znatno ubrzava klimatske promjene.

Od Drugog je svjetskog rata broj motornih vozila u svijetu porastao s 40 milijuna na

680 milijuna. Motorna vozila znatno pridonose poveanju ugljinog dioksida u
atmosferi.

U svijetu je zadnjih 50 godina potroeno oko pola svjetskih neobnovljivih

energetskih izvora i uniteno vie od 50% uma.

5.1 Deforestacija
Iza te rijei krije se najvea rtva ovjekovog slijepog kretanja naprijed. ume. Loimo ih u
peima radi njihove energije, trujemo ih kiselim kiama iz istih tih pei, sjeemo ih i palimo
kako bi dobili mjesta za proizvodnju biogoriva. A ume zovu "pluima Zemlje".Voda, CO 2,
minerali iz tla i sunevo zraenje osnovne su komponente iz kojih biljke fotosintezom stvaraju
spojeve neophodne za ivot na Zemlji. Procjenjuje se da godinja primarna produkcija
biomase, u svjetskim oceanima i na kontinentima, iznosi oko 146 milijardi tona (od toga samo
oko 5 % otpada na poljoprivrednu proizvodnju). Koliko je CO 2vezano u umama?Kako bi
izraunali koliinu ugljika (iz CO2) vezanog u biljkama potrebno je znati neke stvari. Prvo,
prilikom izgaranja tropske ume nastaje otprilike 1.6 kg CO2 po kilogramu gorive biomase. I
drugo, koliina suhe tvari, odnosno biomase, za tipinu tropsku umu iznosi oko 200 t/ha
(20 000 t/km2). Deforestacija dakle djeluje dvostruko na poveanje CO 2: s jedne strane
smanjuje broj stabala koja vezuju CO2 a s druge strane oslobaa CO2 koji je vezan u njima.
Ekstremnom brzinom unitavaju se amazonske kine ume kako bi se stvorili panjaci i polja
za uzgoj soje, glavne stone hrane i sirovine za proizvodnju biodizela. Brazil je u samo deset
godina udvostruio povrinu pod sojom: 2000. je s 13.6 milijuna hektara ubrao 34.7 milijuna
tona soje a ve 2010. proizvodi rekordnih 69 milijuna tona na 23.5 milijuna hektara uglavnom
otetih amazonskoj praumi.Nemojte zaboraviti da ume, osim to su izvor sirovina za drvnu
industriju i proizvodnju energije, imaju jo neke korisne funkcije. ume proiavaju zrak,
zadravaju vode, spreavaju eroziju tla, smanjuju snagu vjetra i dom su mnogim ivotinjama i
biljkama. ume takoer proizvode i kisik, a ne treba objanjavati emu slui kisik

5.2 Izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta

Ostvare li se predvianja, rezultati globalnoga zatopljenja u iduem stoljeu mogli bi biti
ozbiljni za vrste koje su ve izgubile stanite, objavio je asopis "Nature". Znanstvenici kau
da studije, utemeljene na prijanjim istraivanjima u Sjevernoj Americi i Europi, najavljuju
izumiranje ivotinjskih i biljnih vrsta tokom iduih desetljea jer e ih porast temperature
prisiljavati na suoavanje s gubitkom stanita i s novim prirodnim neprijateljima.Utvrdili su
uticaj zagrijavanja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca, pa ak i onda kada su
iskljuili druge imbenike, poput gubitka stanita. Naime, mikro i makro organizmi kojima se
15

insekti i ptice hrane ugibaju u uvjetima zakiseljavanja tla.Postavlja se pitanje postoje li

slubeni podaci o povezanosti nestanka ptica i slatkovodnih riba s kiselim kiama, globalnim
zatopljenjem i neproiavanjem otpadnih voda ?Zvanini podaci postoje. Utvrena je uska
korelacijska veza izmeu zagaenja okolia i nestanka pojedinih vrsta.Epidemije malarije,
leptiri puni parazita, bolesti koje napadaju koralje i drvee pod udarom gljivica - to je
budunost kakvu vide znanstvenici iz SAD-a. Globalno zagrijavanje je do danas definitivno
utjecalo na raspone geografske raspodjele vrsta te na vremena rasploda, migracije, cvatnje itd.
Ipak, ekstrapolacija ovih opaenih uticaja na prognoze budueg rizika izumiranja je zahtjevna.
Najpoznatija studija do danas, napravljena od strane skupine britanskih istraivaa, je
procijenila da je od 18% do 35% biljnih i ivotinjskih vrsta osueno na izumiranje zbog
klimatskih promjena do 2050. Ova studija, u kojoj je koriten jednostavan pristup u procjeni
promjena geografskog raspona raznih vrsta nakon prilagodbe na trenutne bioklimatske uvjete,
uzrokovala je nalet izrane rasprave. Neki su kritizirali studiju da je previe optimistina ili
previe neizvjesna zbog izostanka mnogih ekolokih detalja, dok su drugi tvrdili da je studija
vjerojatno previe pesimistina ako se uzme u obzir odgovor vrsta i oigledna otpornost na
prole klimatske promjene vidljive u fosilnim zapisima.
5.3 Rekordno zagrijavanje Arktika

Ne tako davno, Arktiki je ocean bio prekriven viegodinjim debelim ledom.ak je i krajem
ljeta vie od pola morske povrine bilo prekriveno ledom.Kako se planet zagrijava, zimsko
smrzavanje Arktika vie ne nadoknauje ljetno topljenje, javlja The New Scientist.to se led
vie topi, to se poveava povrina tekue vode, koja upija toplinu jer je tamnija od leda.Zbog
topljenja leda, u atmosferu ulazi vie vlage. Ta vlaga zadrava sve vie topline blizu povrine
tla, to ubrzava zagrijavanje.Zbog ovih procesa, Arktik se danas zagrijava dvaput bre od
drugih krajeva planeta.

5.4 Temperaturne krajnosti

Goleme oscilacije u temperaturama takoer su posljedica klimatskih promjena.U ljeto 2010.
Rusiju su pogodile temperature od 40 stepeni Celzijusa. Prije dvije odnosno tri godine SAD i
Europa doivjeli su sline vruine.Zime su meutim postale hladnije i vlanije. Zapanjujue
koliine snijega zatrpale su brojne amerike i europske gradove.Strunjaci kau da je sve to
posljedica zagrijavanja.Vie temperature uzrokuju isparavanje vode i sue.Zatim se
nagomilana vlaga vraa na zemlju u obilnim padavinama.

5.5 Uticaj na okeane

teta koju e izazvati globalno zagrijavanje na okeanima,ako se ne smanji emitiranje
staklenikih plinova, do 2100. mogla bi dostii 2000 milijarde dolara, tvrde
znanstvenici.Istraivanje pod naslovom Valuing the Ocean upozorava da bi u sluaju da se
zagrijavanje ne zaustavi prosjena temperatura okeana narasti za 4C do kraja stoljea.To e
16

izazvati porast kiselosti, porast razine mora, oneienje, migracije pojedinih vrsta i
intenzivnije tropske oluje.Ako se porast prosjene temperature mora uspije ograniiti na 2,2
stupnja, mogla bi se izbei teta od 1400 milijardi do kraja stoljea, prenosi Hina.Morski
biolozi, na elu sa Institutom za pomorstvo u Stockholmu,upozoravaju da u procjenu nisu
ukljueni gubici nestanka nekih vrsta koje obitavaju u moru ili gubitak tradicionalnog naina
ivota u zajednicama koje ive uz more.

17

5.6 Uticaj na ljudsko zdravlje

Sva ta zbivanja u atmosferi, zapoeta i ona koja slijede, odnosno svi imbenici koji zasebno ili
meudjelovanjem uzrokuju klimatske promjene, mogu imati posredan i neposredan utjecaj na
ljudsko zdravlje. Klimatske promjene uzrokuju poveanje broja prirodnih katastrofa, kao to
su poplave, veliki poari, lavine i sl., a time i poveanje broja smrti i bolesti nastalih kao
njihova posljedica.Tako je, u stvari, nemogue ne uoiti utjecaj klimatskih promjena na
ljudsku vrstu: posredno, kao utjecaj vremena na druge elemente okolia, organizme,
proizvodnju hrane, pojavnost nametnika i na hidroloke prilike jer sve to utjee na irenje
zaraznih bolesti, raspoloivost hrane i vode te na migracije stanovnitva zbog vremenom
uvjetovanih elementarnih nepogoda. Neposredni zdravstveni uinci temperaturnih ekstrema,
kao to su toplotni udar, toplinska iscrpljenost ili smrzotine, poznati su nam odavna, ali
istraivanja pokazuju kako su za bolesti krvoilnog sustava u zimskom razdoblju nepovoljne
niske temperature zraka, pad atmosferskog tlaka i juna strujanja. Ljeti su za bolesti
krvoilnog sustava nepovoljne one promjene vremena kojima prethode razdoblja velikih
vruina i sparina. Niske temperature zraka i nepovoljne zimske vremenske prilike esto su
vezane i za dine bolesti, dok ljeti na pojavu poremeaja vezanih za dini sustav nepovoljno
djeluje nestabilno vrijeme praeno padalinama. Prema tome, ustanovljena je povezanost
nepovoljnih klimatskih utjecaja sa svim spomenutim bolestima i stanjima.
Poveana uestalost ekstremnih vremenskih dogaaja, kao to su toplinski stresovi, poplave,
dugotrajne sue i slino, takoer moe indirektno utjecati na zdravlje, a poveanje UVzraenja zbog stanjivanja ozonskog sloja atmosfere (uzrokovanog djelovanjem staklenikih
plinova) utjee na veu pojavnost karcinoma koe, oteenja oka i imunolokog sustava.
Klimatske promjene utjeu i na irenje nekih bolesti (malarije, denga-groznice, kolere,
encefalitisa i dr.). Bolesti koje prenose kukci, npr. komarci, ire se jer se zatopljivanjem iri
prostor u kojem ti kukci mogu ivjeti. Zbog promjena temperature i koliine padalina dolazi
do poremeaja u poljoprivrednoj proizvodnji, to moe dovesti do pojave gladi u nerazvijenim
zemljama. Klima, dakle, utjee na proizvodnju hrane, ali utjee i na raspoloivost vode za
pie jer se pretpostavlja da bi dalje zatopljenje moglo dovesti do jo veeg topljenja ledenjaka
i povienja razine mora, pa je mogue da e te situacije uzrokovati salinizaciju (poveanje
slanosti povrinskih i podzemnih voda) izvora pitke vode i nuno preseljenje stanovnitva u
priobalju.Smatra se kako globalno zagrijavanje uzrokuje smrt oko 150 000 ljudi godinje, a
prema nekim procjenama taj bi se broj do 2030. godine mogao udvostruiti. Zbog posljedica
promjene klime, prema WHO-u, svake godine oboli oko 5 milijuna ljudi. To se uglavnom
odnosi na stanovnitvo najnerazvijenijih zemalja. Najvei problemi javljaju se u velikim
gradovima nerazvijenih zemalja, prije svega zbog zagaenosti zraka. Problemi se uoavaju i u
razvijenim zemljama. U Australiji zbog toplinskog stresa umre oko 1000 ljudi godinje, a
smatra se da bi se taj broj do 2100. godine mogao poveati na 15 000 ljudi godinje.

5.7 Uticaj na poljoprivredu

Klimatske promjene i poljoprivreda su meusobno povezani procesi, a oba se odvijaju na
globalnoj razini. Klimatske promjene utjeu na poljoprivredu na razne naine, ukljuujui i
18

promjene u prosjenim temperaturama, oborinama i klimatskim ekstremima (npr. toplinski

valovi), promjene kod tetnika i bolesti, promjene u ugljinom dioksidu i koncentracijama
ozona u nioj atmosferi, promjene u prehrambenoj kvaliteti nekih namirnica i promjene u
razini mora.Klimatske promjene ve utjeu na poljoprivredu, a posljedice su neravnomjerno
rasporeene diljem svijeta. Budue klimatske promjene negativno e utjecati na proizvodnju
usjeva u zemljama blie Ekvatoru, dok uinci u zemljama sjevernije od Ekvatore mogu biti
pozitivni ili negativni. Klimatske promjene vjerojatno e se dovesti do veeg rizika od
nesigurnosti hrane za ranjive skupine, kao to su siromani. Na primjer, Juna Amerika e
izgubiti 1-21% svojih obradivih povrina zemljita, Hrvatska 1-18%, Europa 11-17%, i Indija
20-40%.

Klimatske promjene e ugroziti poljoprivrednu proizvodnju u mnogim siromanim

zemljama i regijama
Tempo klimatskih promjena, u kombinaciji s globalnim stanovnitvom i rastom dohotka,
ugroava sigurnost hrane posvuda. Poljoprivreda je izuzetno osjetljiva na klimatske promjene.
Visoke temperature vremenom smanjuju prinose poeljnih usjeva, dok potiu rast korova i
pojavu tetoina. Upravljanje tetoinama postaje manje uinkovito, to znai da je potrebno
mnogo vie pesticida za postizanje iste razine kontrole. Toplinski valovi mogu uzrokovati
ekstremni toplinski stres u usjevima, to moe ograniiti prinose ako se pojave u odreenom
periodu vegetacijskog ciklusa (opraivanje, rast mahuna ili zametanje plodova). Takoer,
toplinski valovi mogu dovesti uvenulosti biljke (zbog poviene transpiracije) koji mogu
izazvati gubitak prinosa, ako nije pristuno navodnjavanje. Obilne kie koje esto rezultiraju
poplavama mogu biti tetne za usjeve i strukturu tla. Mnoge biljaka ne mogu dugo preivjeti u
poplavljenim uvjetima, jer im korijenje ne moe disati. Ukupni uinci klimatskih promjena na
19

poljoprivredu biti e negativni, prijetei globalnoj sigurnosti hrane. Niz zemalja u Africi ve
se suoava s polu-sunim uvjetima, koje ine poljoprivredu izazovom, a klimatske promjene
zasigruno e smanjiti duljinu vegetacije, kao i istisnuti poljoprivrednu proizvodnju iz velikih
podruja koja granie s poljoprivredom. U nekim zemljama moe doi do ak 50% manjeg
prinosa do 2020. godine, a neto prihodi usjeva mogli bi pasti za ak 90% do 2100. godine, to
e najvie pogoditi male poljoprivredne proizvoae.

20

5.8 Ekstremne vremenske prilike

Sudionici sedme Europske konferencije o olujama u Helsinkiju objavili su da zbog globalnog
zatopljenja oekuju se jae oluje s grmljavinom i razorni vjetrovi irom planeta.Oluje s
grmljavinom mogle bi dovesti i do brojnijih tornada i krupnije tue, prenosi The Daily
Green.Dok su tornada ponajvie problem u Sjedinjenim Dravama, veliki komadi leda esto
izazivaju velike tete na usjevima u Srednjoj i Istonoj Europi, u Indiji, Bangladeu i
drugdje.Krupna tua i udari munje opasni su i po ivote ljudi uhvaenih u oluji. Statistike
objavljene od strane Internacionalne Strategije za smanjenje katastrofa i Centra za istraivanje
epidemiologije katastrofa podrunice Ujedinjenih naroda, pokazuju da je do poveanja broja
prirodnih katastrofa dolo posebno tijekom posljednjeg desetljea.

21

6. Mogue ubrzanje globalnog zagrijavanja

Prema nekim pokazateljima i procjenama samo globalno zagrijavanja poveati e intenzitet
faktora koji utjeu na globalno zagrijavanje i time e se zagrijavanje planeta dodatno ubrzati.
Faktori koji na taj nain sudjeluju u ubrzanju globalnog zatopljenja stvaraju prema tome
pozitivnu povratnu vezu. Neki od moguih faktora koji e dodatno ubrzati globalno
zagrijavanje navedeni su u nastavku teksta.
Prije 11 hiljada godina u Sibiru je nastao sloj leda koji je prekrio vegetaciju isuenih movara
i time zarobio ogromne koliine metana. Otapanjem tog leda u iduih nekoliko desetljea u
atmosferu e se ispustiti goleme koliine metana, a metan je izuzetno efikasan stakleniki
22

plin. Jedan kilogram metana ima prema istraivanjima isti stakleniki uinak kao 25
kilograma ugljinog dioksida.
Prema nekim procjenama globalno zagrijavanja moglo bi uzrokovati gubitak ugljika u
povrinskim ekosustavima i time poveanje istoga u atmosferi. Svi modeli procjene globalnog
zagrijavanja slau se da bi moglo doi do ovog sekundarnog efekta, ali ne slau se oko
obujma utjecaja ovog efekta pa se procjenjuje da bi ovaj efekt mogao utjecati od 0.1 C do 1.5
C u poveanju temperature do 2100 godine.
Trei veliki faktor dodatnog ubrzanja rasta prosjene temperature su veliki umski poari. Tim
poarima se oslobaa ogromna koliina ugljinog dioksida, a samo smanjenje umskih
povrina smanjuje mogunost apsorpcije poveane koliine ugljinog dioksida, pa on ostaje u
atmosferi. Vjerojatnosti izbijanja velikih umskih poara biti e naravno vee kod viih
prosjenih temperatura, pa se i time zatvara pozitivna povratna veza globalnog zagrijavanja.
Jo jedan faktor koji e doprinijeti ubrzanju globalnog zagrijavanja je razlika u reflektirano
apsorbiranoj koliini energije Sunca i taj faktor bi mogao biti neposredno najopasniji zbog
dizanja razine mora. Razliite vrste povrine imaju razliite koeficijente reflektiranja odnosno
apsorbiranja sunevog zraenja. Neki od primjera reflektiranja insolacije koja dolazi do
povrine Zemlje:

svjei snijeg moe reflektirati do 95% zraenja

led reflektira do 90% zraenja
suhi pijesak reflektira izmeu 35% i 40% zraenja
listopadna uma irokog lia reflektira 5-10% zraenja
crnogorina uma igliastog lia reflektira 10-20% zraenja
travnjaci i sline povrine reflektiraju 15-20% zraenja
povrina mora reflektira oko 10% zraenja
refleksivnost oblaka moe biti od 40% pa do ak 90%
prosjena refleksivnost atmosfere i povrine Zemlje je otprilike 30%

Ledena povrina reflektira natrag u svemir ak do 90% sunevog zraenja i time posredno
hladi Zemlju, a voda s druge strane apsorbira vie od 90% zraenja i time se die temperatura
mora. Poveana temperatura mora koje okruuje ledenjake uzrokuje jo bre topljenje leda i
time se smanjivanje ledenih povrina dodatno ubrzava, tj. more upija sve vie sunevog
zraenja i sve se vie zagrijava. Toplije more koje okruuje ledenjake oit je problem
smanjenje refleksivnosti povrine, ali znanstvenici ipak smatraju da to nije najgori problem
koji nastaje zbog smanjenje refleksivnosti povrine, nego da je poveani broj malih jezerca
koja se pojavljuju na povrinama ledenjaka puno vei problem. Ta jezerca svojim upijanjem
sunevog zraenja stvaraju dodatnu toplinu koja onda dalje topi ledenjake, a dodatno
naruavaju i samu strukturu ledenjaka zbog toga jer voda stvara tunele po kojima moe doi
do kopna koje se nalazi ispod ledenjaka i tamo dalje stvarati jezera i kanale ispod ledenjaka.
Ovakvi procesi ve su se poeli odvijati na Grenlandu i Antarktiku.

23

Slika 2.6.1 Jezerca koja se sve vie pojavljuju na ledenjacima mogu imati izrazito negativan
utjecaj u vidu ubrzanog topljenja ledenjaka, tj. pozitivne povratne veze globalnog
zagrijavanja. Ova slika prikazuje jezerca koja su nastala na Grenlandu

7.Razliita miljenja
7.1 Nije ovjek kriv-kriva je priroda
Protivnici antropogenog utjecaja na globalno zatopljenje tvrde da su uzroci klimatskih
promjena daleko sloeniji. Oni smatraju da se krivce za rast temperature mora traiti u
prirodnim uzrocima i aktivnosti Sunca a ne u rastu koncentracije staklenikih plinova u
atmosferi.Ova opozicijska skupina stalno raste, naroito nakon pada temperature koji je poeo
2008. i vala arktike hladnoe koji je smrzavao beskunike po Europi. Dio meunarodne
24

znanstvene zajednice, meu kojima su i vrlo ugledna imena, smatra kako je globalno
zatopljenje samo jedna velika zabluda iza koje stoje politiki i financijski interesi. Hlaenje i
zagrijavanje Zemlje prirodni su procesi koji se dogaaju ve milijunima godina, a da nije bilo
isputanja staklenikih plinova, ve bismo bili u ledenom dobu (posljednje ledeno doba, koje
je oko 30 % Zemljine povrine prekrilo ledom, zavrilo je prije otprilike 13 000 godina).

8. Klimatske promjene kroz historiju

Veliki broj drevnih masovnih izumiranja je uistinu izraeno povezan s globalnim klimatskim
promjenama. Ovi dogaaji ukljuuju najvee brisanje ivota na kraju ere paleozoik prije 250
milijuna godina te neto manje kataklizmii no i dalje uz velika stradanja,prije 55 milijuna
godina. U neto blioj prolosti, za vrijeme kvartarnih ledenih ciklusa u posljednih milijun
godina, ini se da se dogodilo nekoliko izumiranja poveznih s promjenama u klimi. Ovaj
neobini paradoks vezan za nekoliko izumiranja uslijed ledenih doba ima ak i svoj naziv
Kvartarna Zagonetka (eng. the Quaternary Conundrum).
25

Tijekom tog vremena, globalno osrednjene temperaturne razlike izmeu ledenih doba i toplih
meuledenih doba su bile od 4C do 6C, to je usporedivo s iznosima projekcija do kraja
stoljea zbog antropogenog globalnog zagrijavanja zbog intenzivnog koritenja fosilnih
goriva i business-as-usual scenarija. ini se da je veina vrsta bila prisutna preko nekoliko
takvih ledenih-meuledenih ciklusa. Ovo je mogue zakljuiti iz fosilinih zapisa te iz
genetskih dokaza u modernim vrstama. U Europi i Sjevernoj Americi, populacije su se
pomicale junije usporedno s napredovanjem ledenih ploa na sjevernoj hemisferi te su
ponovno osvajale sjeverna podruja nakon to se se gleeri povukli. Neke od vrsta su ak
mogle preivjeti u lokalnim podrujima okruenim tundrom i ledom zasutim krajolicima. U
Australiji je nedavno otkrivena spilja pruila dokaze prema kojima su veliki sisavci
(megafuna) mogli preivjeti u suhim krajolicima Nullarbora u uvjetima slinim dananjim.
Ipak, iako je geoloki zapis kljuan za razumijevanje kako vrste odgovaraju na prirodne
klimatske promjene, postoji nekoliko razloga zato e budui utjecaji na bioloku raznolikost
biti posebno izraeni:
Ljudski uzrokovano zagrijavanje je ve brzo i oekuje se daljnje ubrzanje. IPCC scenariji kao
to su A1FI i A2 imaju za posljedicu zagrijavanje od 0.2C do 0.6C po desetljeu. Za
usporedbu, srednja promjena od prije 15 do 7 tisua godina bila je ~0.005C po desetljeu,
iako je povremeno bila izloena kratkotrajnim (i mogue na manjem podruju) naglim
klimatskim udarima kao to su mlai drijas te Dansgaard-Oeschgerov dogaaj i Heinrichov
dogaaj.
Nie optimistine procjena zatopljenja od 2 C u 21. stoljeu e pomaknuti Zemljinu globalnu
prosjenu povrinsku temperaturu u uvjete koji nisu postojali jo od srednjeg pliocena prije 3
milijuna godina. Vie od 4C atmosferskog zagrijavanja e odvesti klimu planeta unatarg u
roku od jednog stoljea u svijet bez leda koji je postojao prije 35 milijuna godina. Prosjena
duljina ivota vrste je samo 1-3 milijuna godina. Dakle, sasvim je mogue da je u
geolokom trenutku u trajanju od jednog stoljea, planetarni uvjeti budu pretvoreni u stanje
bitno razliito od svega to je veina suvremenih vrsta ikad iskusila.
Kao to je gore navedeno, vano je razumijeti da su ekosustavi u 21. stoljeu poeli od ve
uvelike pomaknute baze te su tako izgubili prilagodljivost. Veina stanita je ve degradiran
te su njihove populacije iscrpljene u manjoj ili veoj mjeri zbog prolih ljudskih djelatnosti.
Tijekom tisuljea su nai utjecaji bili lokalizirani, iako esto vrlo izraeni, ali u posljednjih
nekoliko stoljea smo oslobodili fizike i bioloke transformacije na globalnoj razini. U tom
kontekstu, sinergije (pozitivne povratne veze) od globalnog zatopljenja, kiselosti oceana,
gubitka stanita, usitnjavanja stanita, invazivnih vrsta te kemijskog zagaenja (Slika 1)
vjerojatno e dovesti do kaskade izumiranja. Na primjer, prekomjerne etve, gubitak stanita i
promijenjeni reimi poara e vjerojatno poveati izravne posljedice klimatskih promjena i
oteati seljenje vrsta u neoteena podruja ili e oteati zadravanje dovoljne veliine
populacije. Jedna prijetnja pojaava drugu, ili vie prijetnji utjeu jedna na drugu, to ini
ukupnu utjecaj daleko vei nego ako se svaka pojedinana prijetnja dogodila u izolaciji
(Brook i sur. 2008).
26

Prilagodbe klimatskim promjenama u prolosti za vrste su bile uglavnom kroz seljenje svog
zemljopisnog raspona prema viim ili niim geografskim irinama (ovisno o tome je li se
klima zagrijavala ili hladila), ili gore i dolje po padinama. Dogaali su se i evolucijski
odgovori - jedinke koje su bile najvie tolerantne prema novim uvjetima su preivjele i tako
uinile budue generacije vie otpornijima. Sada, zbog toaka kako je gore opisano, ovaj tip
prilagodbe nee u veini sluajeva jednostavno biti mogu, ili nee biti dovoljan da bi se
izdrali novi uvjeti. Globalna promjena je jednostavno sveproimajua i dogaa se prebrzo.

9. ZAKLJUAK
Priroda nam nudi itav niz mogunosti za proizvodnju energije. Pitanje je samo kako
pretvoriti suneve zrake, vjetar, biomasu ili vodu u struju, toplinu ili energiju, a da to bude
uinkovito, jeftino i u skladu s ouvanjem okolia. Kako raste broj stanovnika na Zemlji, rastu
i potrebe za hranom, za koritenjem fosilnih goriva, krenjem uma, a sve to dovodi do
oneienja zraka, vode i zemlje to je glavni uzrok globalnih promjena koje nas sve vie i
ee prate.ovjek, kao jedinka, je nedovoljno educiran u vezi s ouvanjem Zemlje kao
planete. Premalo koristi alternativne, obnovljive izvore energije ime bi se smanjile emisije
CO2 u atmosferu. Koritenje takvih izvora energije, vode, vjetra, sunca, biomase u samom
27

poetku zahtijeva veliko ulaganje na financijskom polju u samom poetku, no poslije je vrlo
efikasno i prihvatljivo. Laiki gledano, rjeenje problema globalnog zagrijavanja je
jednostavno: treba reducirati koritenje fosilnih goriva i deforestaciju uma na najmanju
moguu mjeru i time smanjiti koncentraciju staklenikih plinova u atmosferi, ali u praksi to
trenutno nije ostvarivo zbog nedovoljne razvijenosti alternativnih izvora energije.
Mjere za smanjenje emisija staklenikih plinova su:

koritenje obnovljivih izvora energije,

poveanje energetsk e uinkovitosti,
energetsko koritenje otpada,
promjena tehnologija u industriji,
koritenje javnog prijevoza,
poumljavanje.

Moemo rei da postoje dva osnovna naina djelovanja to se tie klimatskih promjena:
spreavanje i prilagodba. Budui da je spreavanje tih promjena izuzetno skup proces u kojem
bi ljudi znatno trebali promijeniti svoj nain razmiljanja o energiji i potronji energije,
vjerojatno emo se morati prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Samo se moemo nadati da
e ti novi klimatski uvjeti biti i dalje dovoljno dobri da ljudima osiguraju normalan ivot na
Zemlji.Iz svega gore navedenog vidljivo je da globalno zagrijavanje donosi puno vie
nedostataka i tete nego dobrih stvari. Na nama samo ostaje da se to prije osvijestimo i
usporimo ovaj proces.Ponajvie je na nama samima odluiti se na paljiv odnos prema svijetu
u kojem jer, kako je ve davno lijepo reeno ovaj svijet nam je samo posuen i na nama je
da ga u to boljem izdanju ostavimo u naslijee naoj djeci.
uvajte Planet, drugog nemamo...

28