FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

ENERGETSKA ELEKTROTEHNIKA
PREDMET: ENERGETIKA OKOLINE

SEMINARSKI RAD
PROCJENA TETE OD GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA, DISKONTIRANJE TETE
USLJED GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA

PROFESOR:

STUDENTI:

Dr. Sc. Nerdina Mehinovi

Eldina Saki
Melika kasumovi

SADRAJ
1. UVOD.....................................................................................................................................1
1.1 Atmosfera..........................................................................................................................1
2. EMISIJE CO2, IZVORI, KONCENTRACIJE.......................................................................2
2.1 Kruenje ugljika u prirodi.................................................................................................2
2.2 Efekt staklenika.................................................................................................................3
2.3 Emisija CO2.......................................................................................................................6
2.4 Izvori emisije CO2.............................................................................................................7
2.5 Uzroci globalnog zagrijavanja..........................................................................................7
2.6 Posljedice globalnog zagrijavanja.....................................................................................9
2.7 Mogue ubrzanje globalnog zagrijavanja.........................................................................9
ZAKLJUAK...........................................................................................................................12

1. UVOD
Danas, u vrijeme znanosti i tehnike, ovjek sve vie podvrgava i podeava prirodu prema
vlastitim potrebama. Nagli industrijski razvitak i demografska ekspanzija bitno mijenjaju
okoli koji promijenjen negativno utjee na zdravlje ljudi i ugroava ih. ovjek je sam unistio
prirodu industrijskim otpacima i pesticidima i na taj nain promijenio odnose u prirodi
smanjujui ivotinjske i biljne vrste.
Tokom druge polovice dvadesetog stoljea, sve vie postaje jasno da ljudsko djelovanje ima
za posljedicu promjene u okoliu, s potencijalno velikim posljedicama na ekoloki sistem,
floru, faunu, klimu, ali i na zdravlje ljudi i kvalitetu ivota. Te antropogene promjene, po
svom su uzroku, posljedica prilagoavanja okolia ljudskim potrebama, krenjem uma za
potrebe poljoprivrede, kao posljedica urbanizacije i izgradnje prometnih pravaca te
zagaenjem okolia otpadnim tvarima u poljoprivredi, industriji i prometu... Klima je na
Zemlji uvijek bila podlona nekim promjenama. Raznim paleoklimatolokim istraivanjima
pokazalo se kako je na Zemlji bilo toplijih i hladnijih razdoblja. Najnovije globalno
zagrijavanje izazvalo je globalnu zabrinutost to je potaknulo znanstvenike da potrae
odgovor na pitanje to se zapravo dogaa s klimom. Mnoge spoznaje do kojih su doli
upuuju na to da bi ovjekovo djelovanje moglo imati veze s aktualnim globalnim
zagrijavanjem. Zbog ovisnosti modernog svijeta o fosilnom gorivu (ugljenu, nafti i prirodnom
plinu), u atmosferi je dolo do poveanja koncentracije staklenikih plinova zbog ega je
naruena njihova postojea prirodna ravnotea. Pove anje koncentracije staklenikih plinova
povealo je sposobnost Zemljine atmosfere da jae upija i zadrava toplinu to je rezultiralo
globalnim povienjem temperature, osobito na polovima. Kako su polovi svojevrsni termostat
i regulator klime na Zemlji, strunjaci se pribojavaju da bi moglo doi do tetnih klimatskih
promjena globalnih razmjera.

1.1 Atmosfera
Atmosfera je tanki sloj zraka koji obavija planet Zemlju. Ako promatramo promjenu
temperature prema visini, u vertikalnom smjeru atmosfera se dijeli na nekoliko slojeva;
troposfera (najnii sloj, do 11 k m), stratosfera (11 do 40 km), mezosfera (40 do 80 km),
termosfera (od 80 do 800 km) i najvii sloj iznad 800 km, egzosfera (njezina granica nije
tano odreena). Ima vrlo vanu ulogu kao to su opskrba ivog svijeta kisikom za disanje,
ugljikovi m dioksidom za fotosintezu u zelenim biljkama, zatita od smrtonosnih
ultraljubiastih zraka... izgrauju je razliiti oblici tvari, od anorganskih tvari, biogenih tvari,
ivih organskih tvari, slobodnih molekula te ratrkanih atoma, meteorita i meuplanetne
praine. Elementi su razliito povrinski raspodijeljeni to je uvjetovano pojavom i
poveanjem ivih bi a. Glavni elementi u atmosferi su duik 78,08%, kisik 20,95%, a u
manjim koliinama su ugljikov dioksid, te plemeniti plinovi: argon, neon, kripton, ksenon,
helij, radon.

2. EMISIJE CO2, IZVORI, KONCENTRACIJE

2.1 Kruenje ugljika u prirodi
Ugljik je glavni element organske tvari i ima sposobnost da se vee s elektronegativnim i
elektropozitivnim elementima stvarajui lanaste i prstenaste spojeve s jednostrukom,
dvostrukom ili trostrukom vezom. Osnovni oblik ugljika u prirodi je ugljikov dioksid ( CO 2 )
kojega ima 0,03 %. Zelene biljke fotosintetskom reakcijom ugrauju CO 2 u ugljikohidrate
koji su osnovne tvari svih hranidbenih lanaca. Ugljik se disanjem oslobaa iz organizma
biljaka i ivotinja u obliku ugljiko va dioksida. Razgradnjom svih organskih tvari u biosferi
stvara se svake godine oko 70 000 milijuna tona CO2.
Ugljik je baza svih organskih spojeva, a njegovo je prirodno kruenje, koje odrava ivot na
Zemlji, stvarno kao i nae disanje . Koritenjem fosilnog goriva
ovjek je naruio to kruenje te je isputaju i u atmosferu odreene koliine ugljikova
dioksida, naruio ravnoteu ugljika i ugrozio klimu na Zemlji.
Kruenje ugljika u prirodi je biogeokemijsko kruen je kojim je ugljik izmjenjen izmeu
biosfere, geosfere, hidrosfere i atmosfere Zemlje. Prilikom kruenja ugljika dolazi do
promjene oksidacijsko - redukcijskog stanja. Nakon upotrebe fosilnih goriva kao izvora
energije, ugljik se u obliku CO 2 vraa u atmosferu i ponovno nastavlja kruenje u prirodi.
Ugljikov dioksid s vodom stvara karbonate koji dalje mogu koristiti ugljik ili biljke iz
karbonata koriste ugljik.

Slika 2.1.1. Kruenje ugljika u prirodi

2.2 Efekt staklenika

Atmosfera, poput stakla, uglavnom proputa sunevo zraenje, ali je slabo propusna za
zraenje Zemljine povrine, pa dio energije, koja je ula u sastav
Zemlja-atmosfera, kao i u staklenik, ostaje u njemu i pretvara se u toplinu. Uobiajilo se
grijanje koje je posljedica tog selektivnog upijanja zraenja u atmosferi nazvati efektom
staklenika. Od svih plinova u atmosferi vodena para najjae upija dugovalno zraenje (60 70%), a zbog samog ugljikova dioksida razlika infracrvenog zraenja pri tlu i na gornjoj
granici atmosfere iznosila bi samo etvrtinu postojee razlike. Uz CO 2, kojega se obujmeni
udio u atmosferi procjenjuje na oko 350 ppm, vani su jo i metan (CH 4) obujmenog udjela
1,72 ppm, zatim razliiti klorirani i fluorirani ugljikovodici (freoni), duikov-suboksid
(duik(I)-oksid, N2O) i ozon (O3).
Kako nam toplina dolazi od Sunca i utjee na vrijeme i klimu na Zemlji i zagrijava atmosferu
i Zemljinu povrinu, one dio te topline vraaju u svemir. Dio energije na putu od Sunca do
povrine Zemlje se ve na vrhu atmosfere reflektira natrag u svemir dok samo dio prolazi kroz
atmosferu i dolazi do povrine Zemlje, a dio energije se apsorbira na esticama u atmosferi,
odnosno dio apsorbiraju odreeni plinovi koji se nalaze u atmosferi, a nazivamo ih
staklenikim plinovima. To su: vodena para (H2O), metan (CH4), duikov oksid (N2O), ozon
(O3) i ugljikov dioksid (CO2). Energija koja dopire do tla zagrijava Zemljinu povrinu i
temperatura na Zemlji raste te Zemlja sama poinje zraiti toplinsku energiju natrag u
atmosferu.

Slika 2.2.1. Raspodjela Suneve energije na Zemlji

Ta energija ima drukiju valnu duzinu i dio energije se apsorbira u atmosferi. Energija se
najlake zadrava u atmosferi na esticama vodene pare, ugljinog dioksida, metana i
diduikovog oksida, dakle, na staklenikim plinovima. Kada ove estice apsorbiraju energiju,
5

one same ponu titrati i zraiti energiju koja se potom vraa na povrinu Zemlje i dodatno je
zagrijava. 30% energije koju zrae pobuene estice staklenikih plinova se vraa na Zemlju.
Dakle, to vie staklenikih plinova ima u atmosferi, oni apsorbiraju vie energije koju bi
Zemlja inae gubila i ponovno je vraaju na tlo i tako se toplina zadrava unutar atmosf ere i
poveava se temperatura na Zemlji. No, stakleniki plinovi imaju i svoju dobru stranu. Efekt
staklenika ima vrlo vanu ulogu u zagrijavanju Zemljine povrine. Upravo zbog tog efekta na
povrini Zemlje postoji raspon temperature koji je omoguio nastanak i razvoj ivota na
Zemlji.

Slika 2.2.2. Efekt staklenika

Dio reflektiranog zraenja se apsorbira u staklenikim plinovima (CO 2, N2O, CH4, HFC, PFC,
SF6). Znaajan je mehanizam odranja temperature atmosfere (bez tih plinova temperatura bi
bila 30oC nia. Metan (CH4) ubrajamo u staklenike plinove. Najvei izvori metana su
priroda, poljoprivreda, odlaganje otpada i distribucija fosilnih goriva. Emisija metana iz
prirodnih izvora (poplavljena zemljita, movare i tresetita) je uglavnom konstantna. Do
smanjenja emisije metana dolazi zbog smanjenja stonog fonda, jer se metan stvara kao
direktni proizvod metabolizma u crijevnoj fermentaciji stoke. Emisija usljed distribucije
fosilnih goriva najvia je zbog procurivanja iz plinske distributivne mree. Emisija plinova na
odlagaliti ma otpada zabrinjava zbog potencijalnog rizika od eksplozija, tetnog utjecaja na
zdravlje i doprinosi efektu staklenika. Metan na odlagalitima nastaje kao rezultat anaerobne
razgradnje organskog otpada metanogenim bakterijama. Otpadni plinovi s odlagalita mogu
sadravati oko 55 do 60 posto metana. Takav otpadni plin doprinosi stvaranju efekta
staklenika ak dvadeset puta vie od ugljikovog dioksida.

Slika 2.2.3. Emisije metana

Procjenjuje se da je doprinos CO2 poveanju uinka staklenika u posljednjih deset godina
55%, freona-11 i freona-12 17%, ostalih freona 8% i N2O 5%.
Vrlo vanu ulogu u efektu staklenika imaju oblaci. Njihovu ulogu treba razlikovati od
uloge vodene pare. Oblaci se sastoje od kapljica vode i estica leda. Oni sa svoje gornje
povrine reflektiraju kratkovalnu sunevu radijaciju, dok s druge strane s donje povrine
apsorbiraju Zemljinu infracrvenu radijaciju i emitiraju radijaciju prema povrini Zemlje. Ta
radijacija ponovo sudjeluje u zagrijavanju Zemlje. Tako oblaci pojaavaju efekt staklenika.
Utjecaj naoblake na kretanje dnevne temperature dobro je poznat. Oblaci vie energije
reflektiraju u svemir nego to u sklopu atmosfere reflektiraju na povrinu. Zato oblaci imaju
ukupni ohlaujui efekt. Ipak, zbog konvekcije i advekcije, temperaturne razlike na Zemlji
koje tako nastaju se smanjuju.
Ovo je samo dio procesa koji se dogaaju u atmosferi. Postoji jo niz procesa koji se
ukljuuju u izmjenu topline u klimatskom sistemu. Efekt staklenika ima veliko znaenje za
ivot na Zemlji. Bez njega bi povrina Zeml je bila 36 C hladnija nego to je sada, to
ukazuje na vanost atmosfere za izmjenu topline na Zemlji. Prema tome efekt staklenika je
prir odan proces i od presudne je vanosti za ivot na Zemlji.
Mjere za smanjenje emisija staklenikih plinova su:

koritenje obnovljivih izvora energije,

poveanje energetsk e uinkovitosti,
energetsko koritenje otpada,
promjena tehnologija u industriji,
koritenje javnog prijevoza,
poumljavanje.
7

2.3 Emisija CO2

Izgaranjem fosilnog goriva, koji su glavni pokreta gospodarstva svijeta, ovjek svake
godine u Zemljinu atmosferu ispusti 8 milijardi tona ugljika.

Slika 2.3.1. Emisije ugljikova dioksida u svijetu

Prema podacima emisije ugljikova dioksida rastu iz godine u godinu, a tijekom 2005. emisija
ugljikova dioksida odgovorna za globalno zagrijavanje narasla je za 15,1 milijardu tona.
Godinja emisija ugljikova dioksida u zrak iznosi 26 Gt, a oko 50% CO2 adsorbiraju oceani.

Slika 2.3.2. Porast emisije CO2

ume, panjaci i oceani koji djeluju kao slivnici i deponiji ugljika, preuzimaju i upijaju
otprilike polovicu sveukupnog ugljikovog dioksida te time ublaavaju i usporavaju umjetno
gomilanje ugljika u atmosferi. Neki znanstvenici su miljenja da bi zbog gomilanja ugljikova
dioksida u atmosferi mogli izgubiti trajnu sposobnost upijanja ugljika. Naime, kako se
poveava koliina ugljikova dioksida u atmosferi, sve vea koliina tog plina reagira s
8

morskom vodom zbog ega nastaju bikarbonati , a to poveava kiselost povrinskog sloja
mora. Premda oceani i biljni svijet upijaju goleme koliine ugljikova dioksida, njihova je
sposobnost upijanja ograniena, te svake godine, zbog prekomjernog izgaranja fosilnih
goriva, odreena koliina staklenikih plinova ostaje u atmosferi, zgunjava je i poveava
njezinu sposobnost da zadri toplinu, pridonose im na taj nain globalnom zagrijavanju.

Graf 2.3.1. (a) Emisija CO2 u svijetu po godini, (b) koncentracija CO2 u atmosferi po godini

2.4 Izvori emisije CO2

Emisije CO2, najvanijeg plina koji utje na efekt staklenika, posljedica su energetskih
transformacija, u kojima se izgaranjem goriva hemijska energije pretvara u toplinsku (koja se
kasnije moe koristiti direktn o kao toplina ili za proizvodnju elektrine energije), ili u
transportu, gdje se kemijska energija goriva pretvara u mehaniku energiju. Manji dio emisija
dolazi iz industrijskih procesa, u kojima je ugljini dioksid nusprodukt, koji se gotovo
redovno isputa u atmosferu. Takoer, fosilna goriva sadre manje koli ine ugljinog
dioksida koji se prilikom vaenja iz zemlje isputa u atmosferu. Izgaranje drva (biljke su
spremnici CO2 jer im je potreban za proces fotosinteze) i biomase (ostala flora i fauna)
rezultira emisijama CO2, meutim u sluaju da je drvna masa ili biomasa openito,
zamijenjena novim rastom, moe se re i da je ugljini dioksid koji je isputen u atmosferu, iz
nje i izvuen, te da je proces obnove.

2.5 Uzroci globalnog zagrijavanja

Smatra se da je glavni uzrok globalnog zagrijavanja poveana koliina ugljinog dioksida i
ostalih staklenikih plinova koji se oslobaaju u atmosferu, a to oslobaanje plinova je
posljedica spaljivanja fosilnih goriva (nafta, ugljen i plin), unitavanja uma u korist
poljoprivrede, i ostalih ljudskih aktivnosti. Stakleniki plinovi skupljaju se u viim slojevima
9

atmosfere i imaju dvostruki utjecaj na temperaturu na povrini Zemlje. Prvi utjecaj je direktno
odbijanje jednog dijela sunevog zraenja natrag u svemir, a drugi utjecaj je reflektiranje
jednog dijela sunevog zraenja koji se odbio od povrine Zemlje natrag prema Zemlji (vidi
sliku). Ovaj drugi utjecaj zove se efekt staklenika i taj efekt je odgovoran za odravanje
povoljne temperature na povrini Zemlje. Da nema efekta staklenika prosjena temperatura na
povrini Zemlje bila bi oko -19 C, a ne oko 15 C koliko je sada. Laiki gledano, rjeenje
problema globalnog zagrijavanja je jednostavno: treba reducirati koritenje fosilnih goriva i
deforestaciju uma na najmanju moguu mjeru i time smanjiti koncentraciju staklenikih
plinova u atmosferi, ali u praksi to trenutno nije ostvarivo zbog nedovoljno razvijenosti
alternativnih iyvora energije.

Daleko najvei uzrok globalnog zagrijavanja je koritenje fosilnih goriva (uglavnom nafta i
ugljen). Smanjenje koritenja fosilnih goriva trenutno je vrlo teko izvedivo zbog stalnog rasta
gospodarstva i stalne potrebe optimizacije proizvodnje, a sama optimizacija znai smanjenje
ulaganja u iste i obnovljive izvore energije jer su takvi izvori energije na poetku u pravilu
skuplji od fosilnih goriva. Trenutno najvei zagaiva atmosfere su Sjedinjene Amerike
Drave, a slijede ih Kina i Rusija. Tradicionalno oslanjanje SAD-a na fosilna goriva stvorilo
je jake lobije koji svojim djelovanjem sputavaju razvoj novih izvora energije, a Kina je na
drugom mjestu zbog izrazitog gospodarskog rasta u posljednjih nekoliko godina i
tradicionalnog oslanjanja na ugljen kao primarni izvor energije.
10

Drugi uzrok globalnog zagrijavanja je unitavanje uma. ume su bitne za odravanje

normalne razine staklenikih plinova zbog postupka fotosinteze. Biljke prilikom postupka
fotosinteze uzimaju CO2 iz atmosfere, a isputaju kisik natrag u atmosferu i time direktno
utjeu na razinu staklenikih plinova u atmosferi. S druge strane samo spaljivanje uma ima
dvostruko negativan uinak: spaljivanjem se oslobaa velika koliina ugljinog dioksida, a
smanjena povrina uma ima manju sposobnost apsorpcije tog istog ugljinog dioksida. Zbog
stalnog poveanja broja ljudi na Zemlji potrebno je i vie hrane, pa se zbog toga radi
deforestacija uma u korist irenja obradivih povrina za stoarstvo i poljoprivredu. Najvie
unitavanja uma u korist poljoprivrede i stoarstva dogaa se u Junoj Americi tako da se
kri Amazonska prauma, a slikovito je da se za Amazonsku praumu jo upotrebljava i izraz
"plua svijeta".

2.6 Posljedice globalnog zagrijavanja

Neke od moguih posljedica globalnog zagrijavanja su:

dizanje razina mora i oceana zbog topljenja ledenjaka i gleera biti e prema nekim
procjenama od 18-59 cm do kraja 21. stoljea
poveanje broja ekstremnih vremenskih dogaaja (vie oluja, valova, vruina,
poplava, )
poveanje ozbiljnosti ekstremnih vremenskih dogaaja (razornije oluje, dui valovi
vruina, vee poplave, )
topljenje gleera izazvati e isprva poveanje dotoka, a zatim nestaice vode u nekim
dijelovima svijeta
toplija okolina pogodovati e irenju raznih bolesti i time znatno utjecati na javno
zdravlje

Procijenjene posljedice globalnog zatopljenja nisu uvijek negativne. Globalno zatopljenje

vodi promjeni klime, a to e imati pozitivne uinke u nekim regijama, dok e neke druge
regije osjetiti negativne posljedice klimatskih promjena. Znanstvenici trenutno nisu u
mogunosti tono predvidjeti to e se desiti i koliki e biti opseg posljedica globalnog
zatopljenja. Iz tih razloga nije mogue procijeniti hoe li korisnost pozitivnih efekata
globalnog zatopljenja biti vea od teta koje e se dogoditi. Mnogi znanstvenici upozoravaju
da je sama nesigurnost to e se dogoditi najbolji razlog da se posljedice globalnog
zatopljenja pokuaju svesti na najmanju moguu mjeru i da treba reagirati unaprijed. Vjeruje
se da e neravnomjeran uinak globalnog zatopljenja biti velika motivacija za budue
migracije stanovnitva

2.7 Mogue ubrzanje globalnog zagrijavanja

Prema nekim pokazateljima i procjenama samo globalno zagrijavanja poveati e intenzitet
faktora koji utjeu na globalno zagrijavanje i time e se zagrijavanje planeta dodatno ubrzati.
Faktori koji na taj nain sudjeluju u ubrzanju globalnog zatopljenja stvaraju prema tome
pozitivnu povratnu vezu. Neki od moguih faktora koji e dodatno ubrzati globalno
zagrijavanje navedeni su u nastavku teksta.
11

Prije 11 tisua godina u sibiru je nastao sloj leda koji je prekrio vegetaciju isuenih movara i
time zarobio ogromne koliine metana. Otapanjem tog leda u iduih nekoliko desetljea u
atmosferu e se ispustiti goleme koliine metana, a metan je izuzetno efikasan stakleniki
plin. Jedan kilogram metana ima prema istraivanjima isti stakleniki uinak kao 25
kilograma ugljinog dioksida.
Prema nekim procjenama globalno zagrijavanja moglo bi uzrokovati gubitak ugljika u
povrinskim ekosustavima i time poveanje istoga u atmosferi. Svi modeli procjene globalnog
zagrijavanja slau se da bi moglo doi do ovog sekundarnog efekta, ali ne slau se oko
obujma utjecaja ovog efekta pa se procjenjuje da bi ovaj efekt mogao utjecati od 0.1 C do 1.5
C u poveanju temperature do 2100 godine.
Trei veliki faktor dodatnog ubrzanja rasta prosjene temperature su veliki umski poari. Tim
poarima se oslobaa ogromna koliina ugljinog dioksida, a samo smanjenje umskih
povrina smanjuje mogunost apsorpcije poveane koliine ugljinog dioksida, pa on ostaje u
atmosferi. Vjerojatnosti izbijanja velikih umskih poara biti e naravno vee kod viih
prosjenih temperatura, pa se i time zatvara pozitivna povratna veza globalnog zagrijavanja.
Jo jedan faktor koji e doprinijeti ubrzanju globalnog zagrijavanja je razlika u reflektirano
apsorbiranoj koliini energije Sunca i taj faktor bi mogao biti neposredno najopasniji zbog
dizanja razine mora. Razliite vrste povrine imaju razliite koeficijente reflektiranja odnosno
apsorbiranja sunevog zraenja. Neki od primjera reflektiranja insolacije koja dolazi do
povrine Zemlje:

svjei snijeg moe reflektirati do 95% zraenja

led reflektira do 90% zraenja
suhi pijesak reflektira izmeu 35% i 40% zraenja
listopadna uma irokog lia reflektira 5-10% zraenja
crnogorina uma igliastog lia reflektira 10-20% zraenja
travnjaci i sline povrine reflektiraju 15-20% zraenja
povrina mora reflektira oko 10% zraenja
refleksivnost oblaka moe biti od 40% pa do ak 90%
prosjena refleksivnost atmosfere i povrine Zemlje je otprilike 30%

Ledena povrina reflektira natrag u svemir ak do 90% sunevog zraenja i time posredno
hladi Zemlju, a voda s druge strane apsorbira vie od 90% zraenja i time se die temperatura
mora. Poveana temperatura mora koje okruuje ledenjake uzrokuje jo bre topljenje leda i
time se smanjivanje ledenih povrina dodatno ubrzava, tj. more upija sve vie sunevog
zraenja i sve se vie zagrijava. Toplije more koje okruuje ledenjake oit je problem
smanjenje refleksivnosti povrine, ali znanstvenici ipak smatraju da to nije najgori problem
koji nastaje zbog smanjenje refleksivnosti povrine, nego da je poveani broj malih jezerca
koja se pojavljuju na povrinama ledenjaka puno vei problem. Ta jezerca svojim upijanjem
sunevog zraenja stvaraju dodatnu toplinu koja onda dalje topi ledenjake, a dodatno
naruavaju i samu strukturu ledenjaka zbog toga jer voda stvara tunele po kojima moe doi

12

do kopna koje se nalazi ispod ledenjaka i tamo dalje stvarati jezera i kanale ispod ledenjaka.
Ovakvi procesi ve su se poeli odvijati na Grenlandu i Antarktiku.

Slika 2.6.1 Jezerca koja se sve vie pojavljuju na ledenjacima mogu imati izrazito negativan
utjecaj u vidu ubrzanog topljenja ledenjaka, tj. pozitivne povratne veze globalnog
zagrijavanja. Ova slika prikazuje jezerca koja su nastala na Grenlandu

13

ZAKLJUAK
Priroda nam nudi itav niz mogunosti za proizvodnju energije. Pitanje je samo kako
pretvoriti suneve zrake, vjetar, biomasu ili vodu u struju, toplinu ili energiju, a da to bude
uinkovito, jeftino i u skladu s ouvanjem okolia. Kako raste broj stanovnika na Zemlji, rastu
i potrebe za hranom, za koritenjem fosilnih goriva, krenjem uma, a sve to dovodi do
oneienja zraka, vode i zemlje to je glavni uzrok globalnih promjena koje nas sve vie i
ee prate.
Pod pojmom globalnih promjena u prvom redu mislimo na takve promjene koje Zemlju
nepovratno mijenjaju i utjeu na ivot velikog broja svjetskog stanovnitva. Naime, glavni
uzrok globalnih promjena odnosno globalnog zatopljenja su emisije ugljikova dioksida koji
nastaje izgaranjem fosilnih goriva, a njegove koncentracije se dugo zadravaju u atmosferi.
ovjek, kao jedinka, je nedovoljno educiran na tom polju u vezi s ouvanjem Zemlje kao
planete. Premalo koristi alternativne, obnovljive izvore energije ime bi se smanjile emisije
CO2 u atmosferu. Koritenje takvih izvora energije, vode, vjetra, sunca, biomase u samom
poetku zahtijeva veliko ulaganje na financijskom polju u samom poetku, no poslije je vrlo
efikasno i prihvatljivo.
Pitamo se kako moemo sprijeiti globalno zatopljenje?! Na ovo je pitanje vrlo teko
odgovoriti, no kao studentica inenjerstva ok olia, odgovorila bih da trebamo ugraditi filtre
za proiavanje u automobile ili da umjesto benzina kao goriva koristimo plin, a kako nova
istraivanja pokazuju v ozila e koristiti vodik kao gorivo. Emisije CO 2 moemo smanjiti i
koritenjem arulja koje troe m anje energije i time da ugradimo solarne ploe. to emo
racionalnije troiti neobnovljive izvore energije emisije ugljikova dioksida bit e sve vee, a i
time e se intenzivnije osjeati klimatske promjene, odnosno globalno zatopljenje.
Prema izvjetajima Svjetske meteoroloke organizacije navodi se da je poveanje prosjene
temperature glavni krivac za rastui broj sua i poplava. Visoke temperature takoer
produljuju sezone sua u Africi i zbog toga propadaju usjevi pa dolazi do nedostatka hrane a i
pitke vode. Europa, Sjeverna Amerika i dijelovi Azije nalaze se u podruju umjerene klime i
time su u odreenoj prednosti prema ostatku svijeta jer se ta podruja nee brzo pretvoriti u
podruja u kojima je ivot znatno otean prvo moramo proi kroz faze transformacije iz
umjerene klime u otrije oblike klime, recimo tropske ili pustinjske. Vei problem e imati
podruja koja su ve sad u klimi koja jedva osigurava uvjete za ivot recimo subsaharska
Afrika. U tim podrujima ivot bi jednostavno mogao nestati.
Postoje dva osnovna naina djelovanja to se tie klimatskih promjena: spreavanje i
prilagodba. Budui da je spreavanje tih promjena izuzetno skup proces u kojem bi ljudi
znatno trebali promijeniti svoj nain razmiljanja o energiji i potronji energije, vjerojatno
emo se morati prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Samo se moemo nadati da e ti novi
klimatski uvjeti biti i dalje dovoljno dobri da ljudima osiguraju normalan ivot na Zemlji.

14