Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Molanar - Rasprava o Demokratskoj Ustavnoj Državi (Pravo Na Otpor Tiraniji) I
Aleksandar Molanar - Rasprava o Demokratskoj Ustavnoj Državi (Pravo Na Otpor Tiraniji) I
ISBN 86-7963-112-4
U li II U JU I 111!11 i li 111111111
9788679631121
Aleksandar Molnar
RASPRAVA O DEMOKRATSKOJ
USTAVNOJ DRAVI
i. Pravo na otpor tiraniji
Samizdat B92
SADRAJ
9
13
27
PREDGOVO R
UVOD
POGLAVLJE 1:
Otpor tiraniji u antikoj Grkoj
31
34
39
52
3. Sokratovopravilo: ubeuj-ili-se-pokoravaj"
4. Platonova apologija tiranije koja uspostavlja
66
POGLAVLJE 2:
Otpor tiraniji u Rimu
81
94
111
12 0
13 6
14 0
14 4
POGLAVLJE 3:
14 4
15 4
16 3
17 1
17 7
19 2
2 16
224
232
236
Padovanskog
delu Bartola Sasoferatskog
POGLAVLJE 5:
Rane protestantske teorije prava na
267
274
otpor tiraniji
Mntzera
shvatanju Johannesa Bugenhagena 0 pravu
na otpor tiraniji
28 5
290
296
POGLAVLJE 6:
Kontinentalne monarhomake teorije
3 12
3 19
2 - Rekonstrukcijafrankogalskih slobodarskih
tradicija Franoisa Hotmana
326
3 34
i Huberta Langueta
5. Borba Emdena za nezavisnost od
34 4
349
istonofrizijskoggrofa
ustavu Frizije
delu JohannesaAlthusiusa
368
POGLAVLJE 7:
369
375
379
38 3
388
397
408
LITERATURA
PREDGOVOR
eo zanimati i za Radbruchovu formulu i mogunosti njenog pozitiviranja kroz osnovna prava oveka. To je, kako e italac imati
priliku da se na odgovarajuem mestu rasprave uveri, postalo
kljuno mesto za opravdanje graanske neposlunosti.
Kada je u pitanju nastavni podsticaj za pisanje raspra
ve, neophodno je imati na umu izuzetno ravo stanje sa literatu
rom na srpskohrvatskom (ili, ako neko vie voli, na srpskom, hr
vatskom i bonjakom) jeziku za predmet istorija socijalnih teori
ja na sociolokom smeru Filozofskog fakulteta u Beogradu. Prve
dve knjige i prvo poglavlje tree knjige proizali su iz predavanja i
seminara iz ovog predmeta, koje sam drao u periodu od 1993. do
2 0 0 0 . U ogromnom razdoblju od 5. veka pre n. e. do poetka 19.
veka, koje pokriva ovaj predmet, dominantne teme ine upravo
antike, srednjovekovne i novovekovne teorije prava na otpor tira
niji i novovekovne teorije revolucije. Zbog nedostatka prevoda ne
kih kljunih dela, kao i vanijih monografskih studija o njima i
njihovim autorima, veliki deo ovih teorija je domaem studentu
ostao delimino, ako ne i potpuno nepoznat. U tom smislu ova
rasprava (a posebno iscrpno navoenje u njoj koriene literature)
ima zadatak da doprinese popunjavanju postojeih praznina.
Potpuni spisak ljudi koji su mi na razliite naine po
mogli u procesu nastajanja rasprave bio bi veoma dugaak. Ipak,
najvie zavreuju da budu pomenuti Aljoa Mimica sa Filozof
skog fakulteta u Beogradu, Danilo Basta sa Pravnog fakulteta u
Beogradu, Milan Brdar sa Instituta drutvenih nauka i Slobodan
Antoni sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, koji su proitali
prvu verziju rasprave i dali mi obilje korisnih sugestija. Kada je u
pitanju empirijska graa koriena u Dodatku, zahvalnost dugu
jem Milki Puzigai, direktoru agencije Scan, zbog toga to je bila
voljna da mi izae u susret i da u nekoliko svojih istraivanja uvr
sti pitanja koja su me zanimala. Tehniku pomo u zavravanju
rada pruio mi je Ivan Molnar i na tome sam mu veoma zahvalan.
Takoe moram da pomenem i Fondaciju Alexander von Hum
boldt (Alexander von Humboldt-Stifiung) iz Bona, Nemaku slubu
za akademsku razmenu (Deutscher akademischer Austauschdienst) iz
Bona, Konferenciju nemakih akademija nauka (Konferenz der de
utschen Akademien der Wissenschaften) iz Majnca i Fond za otvoreno
drutvo (Fundfor an Open Society) iz Beograda, kojima dugujem za-
10
11
UVOD
15
16
17
18
19
20
21
22
cept liberalne ustavne drave bio edo liberalne teorije 17. i 18. ve
ka. Meutim, inovacije tog koncepta, do kojih je dolo u poslednja dva veka, uinila su ga dovoljno irokim i fleksibilnim da bu
de prihvaen u razliitim politikim doktrinama: liberalnoj, soci
jaldemokratskoj, pa i konzervativnoj i zelenoj . Za sve ove dok
trine moglo bi se rei da im je zajedniko da borbu za svoje vrednosti i ideale prihvataju da vode u okviru institucija demokratske
ustavne drave (dok se vaninstitucionalna aktivnost graana u
vidu graanske neposlunosti tek sporadino prihvata kao deo
politikog ivota demokratske ustavne drave). U tom smislu, de
mokratska ustavna drava predstavlja jedno civilizacijsko dostig
nue koje ini neprikosnovenu polaznu taku u obrazovanju razli
itih politikih doktrina.
Modernu epohu, meutim, ne karakterie samo proces
demokratizacije ustavne drave nego i projekti stvaranja sasvim
novih tipova drava, koje pretenduju na neku varijantu "obnove
neposredne demokratije" i sprovoenje revolucije, shvaene kao
"preporod harmoninog kolektiviteta . Romantika, na kojoj e se
inspirisati ovi projekti, stvorie dva glavna oblika ovog "harmo
ninog kolektiviteta - narod i proletarijat - ije e "revolucije u
velikoj meri opteretiti pomenuti proces demokratizacije ustavne
drave, da bi na kraju, u 20 . veku, dovele do uspostavljanja totali
tarnih reima. Totalitarni reim predstavlja sutu suprotnost de
mokratske ustavne drave, poto ga, u skladu sa nekom revoluci
onarnom ideologijom preporoda harmoninog kolektiviteta" i
uz sveobuhvatnu primenu nasilja (koje se ve pretvara u teror) integrie totalitarna partija. U totalitarnom reimu vlast je uzurpira
na u partijskim kanalima i nepodlona bilo kakvom uticaju poda
nika. U tom smislu ona potpada pod klasino odreenje tiranske
vlasti. Meutim, totalitarni reim pokazuje niz obeleja koja ga
odvajaju od klasine tiranije. Cilj totalitarnog reima jeste name
tanje odreenog ideala "harmoninog kolektiviteta svim podani
cima (usled ega se preduzimaju mere opsene kontrole, dok se
neposlunost kanjava nekontrolisanim terorom) i neprekidna
borba svim sredstvima protiv (narodnog i/ili klasnog) "neprijate
lja . U totalitarnom reimu ustav moe postojati, ali ima isto de
klarativni i dekorativni karakter, poto se politiki obrauni i bor
be odvijaju uz upotrebu svih dostupnih sredstava, bez pravila i
23
24
7 K ako istie R alf D ahrendorf, ljudska prava "su zam isliva sam o kao svetskograanska prava. N acionalno om eavanje ustava je jedno kako nuno, tako i
duboko nezadovoljavajue ogranienje. Stanje izbeglica, azilanata, C igana i
apatrida, pa ve i sam ih m anjina i nacionalnosti, sve govori. Tek kada odree
na - i takoe odredljiva - osnovna prava budu vaila za sve graane o vo g sve
ta, radikalni liberal e moi da konstatuje da on, da mi svi ivim o u jednom
slobodnom drutvu, naime, u jednom svetskograanskom drutvu (D ahren
dorf, 1 9 9 3 :1 1 2 ) .
^5
Emmius ostati Ubbo Emmius, a nee postati Ubo Emije). Latinizirana imena i prezimena pisaca novog veka nee biti menjana (Jo
hannes Althusius npr. nee biti nazivan Johanesom Altuzijem
ali ni Johannesom Althausom, kako je glasilo njegovo pravo, nelatinizirano prezime).
26
I
O TPOR TIR A N IJI U A N T I K O J G R K O J
28
29
30
31
32
33
stvima dolaze u priliku da skinu jaram sa vrata (upor. npr. Dionov pohod na Sirakuzu, u kojoj je na vlasti bio Dionizije Mlai Plutarh, 1964a: 24-27).
Ako je otpor bio uspean, obino bi se zavravao tiranicidom. Kako je tiranija svojevrsno ratno stanje, u kojem su i ti
ranin i svi graani neprestano izloeni smrtnoj opasnosti, ubistvo tiranina se ini najsigurnijim sredstvom da se raskine ovaj
zatvoreni krug nasilja (Cavoki, 1989b: 11). Uopte uzev, u an
tikoj Grkoj vrlo retko se deavalo da tiranin preivi uspeno
okonan otpor: to bi praktino bilo mogue jedino ako on sam
u pravom trenutku pobegne pred nadmonijim neprijateljem.
Tako se pokazuje da su i tiranija i otpor protiv nje imali neto
zajedniko: bili su igra na sve ili nita. Onaj ko je u grkim polisima
hteo da bude tiranin morao je znati da sam sebe izmeta izvan
zakona i da e biti ubijen kao i bilo koji strani zavojeva ili na
prosto kao divlja zver samo ako se nekom graaninu za to
prui prilika. Zato je jedan od vrlo estih motiva opisivanja tira
nije kod starih Grka bio nepodnoljiv strah tiranina da ga svako
u svakom momentu i na svakom mestu moe usmrtiti. Osim
moralne lekcije, takvi opisi imali su za cilj da sve potencijalne ti
rane odvrate od njihovih zloinakih namisli, doaravajui im
pakao ivota u neizvesnosti, sa kojim svaki tiranin mora rauna
ti. Ili, kako e to Ksenofont na jednom mestu formulisati, "ako
obini ljudi ratuju u neprijateljskoj zemlji, kad se vrate kui, vje
ruju da se nalaze u sigurnosti, a tirani, kad se vrate u svoj grad,
znaju da ih ba tada okruuje najvie neprijatelja (Ksenofont,
1980a: 11 [II, 9]).
34
35
nu tiranoubistva zapoinje sa Hiparhovim zaljubljivanjem u Harmodijevu sestru i neprihvatanjem njenog odbijanja. Time tiranin
poinje da ugroava porodicu, kao samo sredite tradiranog po
retka. Suoeni sa ovom opasnou, Harmodije i njegov prijatelj
(ljubavnik) Aristogiton kuju zaveru i ubijaju Hiparha.12 Prilikom
ina tiranoubistva, Harmodija na licu mesta ubija tiraninova telesna garda, dok Aristogiton biva uhvaen i muen. Prema legendi,
Aristogiton se na mukama junaki drao, a pre smrti je kao sauesnike imenovao sve same najvatrenije pristalice Hiparhovog brata
Hipije, tako da ovaj vie nije imao poverenja ni u koga.13 Jedan
12 U is tin ito s t o ve verz ije p o s u m n ja o je ve T u k id id . U Peloponeskom ratu, ko ji je
n a p isa n o tp rilik e sto g o d in a n ak o n sm rti H a rm o d ija i A risto g ito n a , T u k id id
je d a o sv o ju v erz iju d o g a a ja u k o joj n em a m o tiv a z a tite p o ro d i n ih v r e d n o
sti, n iti je n am e ra tira n o u b istv a u o p te rea lizo va n a. T a k o v rlo m n o g i A ten jan i m isle , da su H a rm o d ije i A risto g ito n ub ili H ip a rh a kao siln ik a , a n e zn a ju ,
d a je v la d a o H ip ija kao n ajsta riji o d sin o v a P iz is tra to v ih , a H ip a rh i T esal da
su b ili n jeg o va b raa. H a rm o d ije i A r isto g ito n n e to su p o s u m n ja li, d a su ih
o n o g a d an a, i to uoi in a, o d a li H ip iji n eki o rtaci, pa su o d n a u m a o d u sta li,
jer su m islili da je [H ip ija ] u p u e n . B u d u i d a su h tjeli, prije n eg o ih uh vate,
n eto iz vriti pa sta viti iv o t na k o ck u , u b iju H ip a rh a , na k o g a su se n a m je ri
li ko d t. zv. Leo ko rija, kad je p rip re m a o p a n a te n e jsk u s v e a n o st" (T u k id id ,
1 9 9 1 : 2 3 ). I H ero d o t iz n o si sli n u o ce n u : "H a r m o d ije i A risto g ito n [...] su,
n aim e , u b istv o m H ip a rh a sa m o jo v i e ra zb e sn eli o stale P iz istra tid e , ali n i
su k o n an o u k in u li n jih o v u tira n iju . A A lk e m e o n id i su stv a rn o o slo b o d ili
A tin u , ako je istin a da su n a g o v o rili P itiju da n ared i S p a rta n c im a d a o s lo b o
d e A tin u (H e ro d o t, 1 9 6 6 : 4 2 2 ) . A risto te l u Ustavu Atinskom ceo d o g a a j o p i
s u je na slian n ain, k a o z a p ra v o n e u sp e o p o k u a j tira n o u b istv a (H ip ije )
z b o g b rzo p le to g u m o rs tv a H ip a rh a . In te re s a n tn o je d a A risto te l n ig d e n e pom in je H ip a rh o v u z a lju b lje n o st u H a rm o d ije v u sestru , v e g lav n i iz v o r H arm o d ijevih p ro b lem a p re p o z n a je u to m e to je n ajm la i P iz istra tid T etal bio
z a lju b lje n u njega. P o to je H a rm o d ije o d b ija o T eta lo v u lju b av, o vaj je sp re io
H a rm o d ije vu sestru da n o si k o a r ic i p rilik o m P an a tin sk e sv e a n o sti i tek ta
u vre d a je po kren u la H a rm o d ija i A r is t o g ito n a na k o van je zavere p ro tiv P izistra tid a (A risto tel, 1 9 9 7 : 4 8 ) . U n o v ije v re m e F ried rich C o rn e liu s je u p o tp u
n o sti o sp o rio ovu A risto te lo v u v e rz iju , p o to se T etal u to v re m e u o p te nije
n a la z io u A tin i, n ego u S ig e io n u (C o r n e liu s , 1 9 2 9 : 7 9 i 8 6 ).
13 P o C o rn eliu so v o j rek o n stru k ciji v e ro d o s to jn ih p o d ataka, n ajv e ro va tn ije je da
je p o sto ja la zavera p ro tiv P iz is tr a tid a i d a je a ten tat na H ip iju i H ip a rh a tre
b a lo izvriti tokom P a n a tin s k ih sv e a n o sti. M e u tim , H a rm o d ije i A r is t o g i
to n (z a koje, uzgred, ne p o s to je n ik a k v i d o k a z i d a su bili v o e z av e re) po svoj
p rilici reagovali su ish itre n o ka d a su sreli H ip a rh a i u p u stili se u b o rb u pre
v rem e n a. U borbi su p a li H a rm o d ije i H ip a rh , A r isto g ito n je z aro b lje n , a
36
broj Atinjana je tada izbegao iz Atine i zapoeo borbu protiv Hipije. Ta borba e dati rezultate tek kada im se budu pridruili Spar
tancu Oni e iz Atine proterati Hipiju, pokuavajui da uspostave
oligarhijsku vlast na elu sa Isagorom, ali e to izazvati sveoptu
pobunu, tako da e posle svega i Spartanci i oligarsi biti proterani
iz grada.
Iako su Harmodije i Aristogiton bili prevashodno u
vari starog obiajnog prava i tradiranog poretka - a kako su poti
cali iz plemikih porodica, oni su se samorazumevali i kao brani
oci aristokratskih vrednosti (Friedel, 19 37:29 -39 ) ~ u novoj inter
pretaciji njihova uloga dobija jo jedno znaenje. Stare porodine
vrednosti, koje su inspirisale njihov otpor, unapreene su sada u
deo nomosa, pa je tako sam in tiranoubistva poeo da vai kao od
brana pravnog poretka od pojedinaca koji imaju nameru da ga kr
e i kao zatita itavog demokratskog polisa (Roth, 1954: 74-75).
U novom demokratskom poretku Harmodije i Aristogiton progla
avaju se junacima i dobijaju spomenike (statue) kao simbol gra
anske slobode protiv tiranske vlasti. Sto je najvanije, te statue
su bile prve koje su nosile lina imena i odnosile se na realne li
nosti. To je bio znak izvesnog obogotvorenja dvojice muenika
koji su svojom smru dosegli besmrtnost. Osim toga, ove statue
bile su postavljene usred trnog trga koji su izgradili Pizistratidi,
to je imalo i simboliko znaenje trijumfa duha otpora nad teko
vinama tiranije.14 Da bi ta simbolika ostala neokrnjena, posebnim
zakonima je zabranjeno da se u njihovoj blizini postavljaju druge
statue. Tako su likovi dvojice tiranoubica mogli nesmetano da do
miniraju okolinom. Takoe je bio donet i poseban zakon koji je
zabranjivao da se imena Harmodija i Aristogitona daju robovima,
37
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
brak, donose na svet decu, odgajaju ih, itd. A kada deca postanu
punoletna, mogu da biraju hoe li ostati u polisu, u kojem vae od
reeni pozitivni zakoni, ili nee. Pretpostavlja se da su pozitivni
zakoni svakog polisa meusobno razliiti, ali naelno uskladivi sa
prirodnim (boanskim) zakonima i da u svakom konkretnom slu
aju predstavljaju jednu skladnu celinu ("Zakoni") sa kojom poje
dinac moe da se sloi ili ne sloi (pri emu u ovom drugom slua
ju treba da napusti svoj polis i da potrai neki drugi koji e vie od
govarati njegovim predstavama o pravdi). Na taj nain uspostavlja
se haromonija na sva tri nivoa: prirodni (boanski) zakoni su
uskladivi ne samo sa pluralizmom pozitivnih zakona polisa nego i
sa pluralizmom individualnih shvatanja pravde. Svaki polis treba
da donese zakone koji e, s jedne strane, realizovati prirodne (bo
anske) zakone, a s druge, najvie odgovarati shvatanju pravde nje
govih graana (pri emu bi oni graani koji odstupaju od proe
ka trebalo da sebi izaberu neki drugi polis koji e vie zadovoljava
ti njihovo shvatanje pravde). Primenjujui ovu teoriju Zakona na
sebe, Sokrat konstatuje da se on saglasio sa atinskom varijantom
Zakona, kao najprimerenijom njegovom individualnom shvatanju
pravde, i samim tim aprirono prihvatio sve konsekvence ivota u
Atini - ukljuujui i mogunost da bude osuen na smrt. A kada se
to na kraju, u njegovoj sedamdesetoj godini, zaista desilo, Sokrat
je ostao bez mogunosti da osporava atinsku varijantu Zakona.
Stavie, ukoliko bi pobegao iz zatvora, on bi time prekrio ovu va
rijantu Zakona i dao svoj doprinos onome za ta je osuen: da kva
ri omladinu i nerazborite ljude.
Sokrat u smrt polazi mirne savesti, jer je ispunio bo
ansku misiju i uinio sve to su Zakoni traili od njega. Ziveo je
onako kako je mislio da je ispravno, drugim Atinjanima je pruao
primer i zbog toga je doveden pred sud. Na sudu je pokuao da
dokae svoju nevinost, ali u tome nije uspeo, i time je zadovoljio
Zakone. Zakoni su, dakle, bili namireni ve samom njegovom namerom da im se pokorava (na nain koji je po njemu ispravan) i
da sugraane ubedi u ispravnost njegovih postupaka. Poto mu
ovo poslednje nije polo za rukom, on se morao pokoriti volji su
graana, bez obzira na to ta je mislio o njihovom shvatanju prav
de. Jer Zakoni zagovaraju formulu ubeuj-ili-se-pokoravaj samo
dok ima prostora ubeivanju, tj. dok nije doneta pravosnana pre
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
zakona bila najbolje reenje, ali uvia da je tako neto neostvarljivo u ovom svetu. Ni zakon naime niti ikakav poredak nije vred
niji od znanja, te nije pravo, da um iemu bude podloan i da ro
buje, nego da vlada svime, ako je zaista po svojoj prirodi istinit i
slobodan. Sada, naalost, nigdje nije tako ili je samo u ogranie
noj mjeri. Stoga treba odabrati to drugo, naime zakon i poredak,
koji dodue vide i zamjeuju mnogo toga, ali ipak ne mogu sve
(Platon, 1957: 29 1). Iz tog uvida javlja se nova koncepcija idealne
(ali realno ostvarive) drave, koja je izloena u Platonovom testamentarnom delu - Zakonima}6
Za uspostavljanje idealne drave (zasnovane na zako
nima) potrebno je, dakle, da postoji tiranin koji je "mlad, dobra
pamenja i shvaanja, hrabar i plemenite due od prirode (Pla
ton, 19 5 7 :113 ). Meutim, on ne moe da obavi sav posao koji je
potreban za uspostavljanje idealne drave i zato mu je potrebna
pomo filozofa. Tiranin treba da se udrui sa "zakonodavcem
vrijednim pohvale37 i tada e oni biti u stanju da donesu zakone,
na kojima e se temeljiti idealna drava. Kombinacija tiranina i za
konodavca je potrebna zato to se Platon sada zalae za formulu
"ubeuj-i-prisiljavaj , kao jedino plodotvornu za uspostavljanje
novog poretka: zakonodavac deluje ubeivanjem, a tiranin silom
(Platon, 19 5 7 :12 8 ). Iako znatno odstupa od tvrdog autoritarizma
36 Novu koncepciju o vladavini zakona takoe nalazim o i u Platonovom "se d
m om pism u , upuenom D ionovim roacim a i prijateljim a. U ovom pism u
Platon hvali D iona zato to se borio da Sirakuani "budu slobodni ivei po
najboljim zakonim a" (Platon, 19 7 1: 383). Platon dalje tvrdi da je i D ionizija
M laeg, i Diona, i D ionove roake i prijatelje savetovao isto: da uspostave
dravu koja nee biti "potinjena neogranienoj vlasti ljudi, nego zakonim a
(Platon, 1 9 7 1:3 9 2 ) . N aposletku, on iznosi m iljenje da e sukobi i razdori u
jednoj dravi (tj. Sirakuzi) prestati kada jedna (pobednika) strana pozove
najuglednije G rke iz cele G rke (Platon predlae pedesetoricu za polis od de
set hiljada stanovnika) i poveri im zakonodavnu delatnost. " A kad se zakoni
donesu, u tome se ve sve sadri" (Platon, 1 9 7 1:3 9 4 ) .
37 U pitanju su, kako se iz daljeg izlaganja m oe zakljuiti, dva zakonodavca, od
kojih jedan pie predgovore (pream bule) za zakone, a drugi tekstove zakona.
O vo razlikovanje Platon je sasvim sigurno napravio na osnovu vlastite aktiv
nosti u Sirakuzi. Naim e, u treem pism u , upuenom tiraninu D ioniziju
M laem , Platon objanjava kako je on shvatio vezu m eu njim a: D ionizije
M lai je obeavao da e promeniti svoju "vladavinu iz tiranide u kraljevinu",
dok se Platon bavio "predgovorim a za zakone (Platon, 1 9 7 1:3 7 6 ) .
61
62
vita, neprihvatljiva drava: njen militarizam, tribalizam, antiintelektualizam, autarhina naturalna privreda i jo mnogo toga pred
stavljali su, nema sumnje, relikte grke plemenske prolosti. Ali,
sve to skupa ne sme da zatamni jednu veoma naprednu tekovinu
spartanskog politikog ivota. To je podela vlasti. Ako bi se poku
alo opisati dravno ureenje Sparte, onda bi moda najbolje bilo
upotrebiti naziv aristokratska republika. Jer, u Sparti je postojao
prilino sloen sistem institucija, kroz koje su se efikasno kanalisali politiki sukobi: Narodna skuptina imala je pravo izbora geronta i efora i donosila zakone; Eforat (koji je inilo pet najugled
nijih Spartanaca, obino iz niih slojeva) imao je ovlaenje da sa
ziva Narodnu skuptinu i Geruziju i da kontrolie i smenjuje kra
ljeve40 i druge dravne inovnike; dok je Geruzija (sastavljena od
dva kralja i 28 geronta, koji su poticali iz najuglednijih i najstari
jih porodica i nisu mogli imati manje od 60 godina ivota) bila
centralno upravljako telo.41 Taj sistem je bio izuzetno efikasan i
imao je verovatno najvee zasluge za izrazitu politiku stabilnost
Sparte. Mehanizam balansa, kontrole i ogranienja vlasti pojedi
nih organa bio je dobro postavljen, tako da su se u njemu suko
bljavali razliiti politiki interesi a da nijedan nije mogao da ovla
da celinom spartanskog politikog ivota.
Ovo politiko ureenje nije privlailo Platona sve dok
je bio naklonjen vladavini filozofa u aristokratiji/monarhiji. Zato
on u Dravi spartansko dravno ureenje pominje uzgred, svrsta
vajui ga u timokratiju (upor. Platon, 1976: 238 [544c]).42 U Za
konima se to korenito menja. Platon se sada divi mehanizmima ba4 0 Pravo sm enjivanja kraljeva kada prekorae svoja ovlaenja bilo je svakako
najvanije ovlaenje Eforata i zato e ova institucija poeti da privlai veliku
panju protestanata kada poetkom novog veka budu form ulisali svoje teo
rije o pravu na otpor tiraniji (o emu e biti vie rei u 5, 6. i 7. poglavlju).
4 1 Centralno m esto Geruzije u politikom sistem u dolazilo je i odatle to je ona
priprem ala skuptinske odluke, a kasnije je dobila i pravo da stavi veto na
njih.
4 2 Presudan razlog za Platonovo ignorisanje spartanskog dravnog ureenja u
Dravi lei u koncepciji vladavine filozofa, koja se u ovom delu zastupa. ak
i ako bi se prihvatilo da su "istin sk e vrednosti spartanske efikasnosti i vojne
organizacije inspirisale odreena reenja u Dravi, sasvim je jasno d a se
spartansko dravno ureenje nikako nije m oglo dovesti u vezu sa vladavi
nom filozofa (Randall, 1 9 6 7 :3 2 3 ) .
63
64
65
67
68
69
samo onaj zakon "koji stvara i odrava sreu uopte , tj. u elom po
lisu (Aristotel, 19 8 0 :113 [1129b]). Osim toga, Aristotel je pisao da
"pravino postoji veno i nikada se ne menja kao ni opti zakon
(koji je zasnovan na prirodi) dok se pisani zakoni esto menjaju
[...], pa prema tome, pisani zakoni zapravo i nisu istinski zakoni,
jer ne ispunjavaju funkciju zakona; da je sudija, poput oveka koji
ispituje srebro, obavezan da razlui prividnu od istinske pravde; da
je svojstvo moralno boljeg oveka da se koristi i pridrava se radije
nepisanih no pisanih zakona" (Aristotel, 1987: 88-89).
Sve to skupa govori da pozitivni zakoni jednog polisa
nisu sami po sebi pravedni i da, u svim sluajevima u kojima ne
udovoljavaju kriterijumima pravde, moraju odstupiti u korist pri
rodnog prava (u kojem je po definiciji ovaploena pravda). Taj
problem povlai za sobom jedan mnogo krupniji problem: ko je u
jednom polisu ovlaen da utvruje sadraj pravde i da, u skladu s
tim, usmerava zakonodavstvo, proglaava nepravedne zakone ne
vaeim i dodeljuje pravdu tamo gde zakon ne dopire.51
Suoavajui se sa tim problemom, i Aristotel stie na
ono klizavo podruje odnosa morala (vrlina) i prava (politike), na
kojem je ve Platon bio prinuen da uzdigne svoje Nono vee u
suverenog gospodara vrlina, pa samim tim i zakona i celokupnog
ivota u dravnoj zajednici. Aristotel bira drugaije reenje. Po
njemu, potrebno je poi od premise da nisu svi narodi jednaki u
pogledu broja ljudi koji su sposobni da ive u skladu sa vrlinama:
u nekim narodima samo je jedan to u stanju da ini, u nekim dru
gim je to jedna porodica, dok je u treim cela masa.52 Zato e u pr
vim narodima biti potrebno uspostaviti monarhijsku dravu, u
drugim aristokratiju, a u treim republiku. U prva dva sluaja se,
kao to moemo da vidimo, reenja ne razlikuju mnogo od onog
Platonovog iz Zakona, u kojem vrhovni organ vlasti (Nono vee),
5 1 Poseban problem lei u tom e to se po A ristotelovom m iljenju vlast zakona
protee na opte sluajeve , d ok u pojedinanim sluajevim a treba da o dlu
uju organi vlasti i ustav" (A ristotel, 1 9 7 5 : 9 6 [12 9 2 a ]). Sam im tim, postoji
potreba da se procenjuje p ravednost od lu ka vlasti tamo gde ona nastupa ne
pokrivena zakonom.
5 2 "Takvo je ono dravno ureenje u kom e se jedan ovek od svih ili cela jedna
porodica ili cela masa istie v iso k im stepenom vrline i u kome su jedni u sta
nju da se potinjavaju a drugi d a vladaju sa ciljem da dostignu najbolji m o
gui ivot (Aristotel, 19 7 5 : 8 6 [12 8 8 a ]) .
70
71
72
73
74
6 0 Graanin po A ristotelu ne moe biti radnik, tj. onaj koji radi "za neophodne
dravne potrebe" (Aristotel, 19 75: 6 1 [12 78 a ]). A ko u nekoj dravi i radnici
m ogu da dobiju pravo graanstva onda je u pitanju "ekstrem na dem okratija .
75
76
6 2 Aristotel pominje tri glavna metoda uz pomo kojih tirani opstaju na vlasti:
"[...] prvo, uiniti podanike poniznim , jer niske due nikada nisu sposobne za
zaveru, drugo, posejati nepoverenje meu graane, jer tiranide nee pasti pre
no to graani steknu poverenje jedni u druge. Stoga tirani progone plem eni
te ljude jer su oni neprijatelji njihove vlasti ne sam o zato to oni nisu u stanju
da se pokoravaju despotskoj vlasti ve i zato to imaju poverenja u sebe same
i stiu poverenje drugih ljudi i zato to nisu sposobni da izdaju ni sebe ni dru
ge. Trei cilj tiranide je oslabiti graane i oduzeti im m ogunost za neki podu
hvat, jer niko ne preduzima ono to je nemoguno, pa, prema tome, ni ruenje
tiranide, ako nema moi da je srui (Aristotel, 1 9 7 5 :14 9 [1314a]).
77
koju nema potrebe pravno opravdavati. Zato je Aristotelovo interesovanje , ba kao i Platonovo, usmereno na prouavanje uslova
za uspostavljanje idealne drave, koja e uspeti da se otme usudu
"prirodne propasti . U tom pravcu e Aristotel otii dalje nego
Platon, uzdiui na pijedestal politike teorije republiku zasnova
nu na vrlinama, zakonima i podeli vlasti. To e ujedno biti i vrhu
nac antike grke politike teorije, koja e posle Aristotelove smr
ti poeti da nezadrivo gubi na znaaju. Pa ipak, Aristotelovo (kao,
uostalom, i Platonovo) teorijsko naslee postae vie nego pri
vlano za rimske politike mislioce, pre svega za Cicerona, u vre
me kada rimska republika bude poela da propada i kada klasini
republikanizam bude poprimao svoje definitivno oblije.
78
II
O TPOR TIR AN IJI U RIM U
Slino nastanku atinske demokratije nakon proterivanja Pizistratida, rimska republika je ponikla iz pruanja otpora tiraniji Lucija
Tarkvinija Superba (Oholog). Iz sauvanih predanja o postanku
rimske republike (iz kojih je vrlo teko razdvojiti pouzdane istorijske injenice od legendi) mogu se rekonstruisati neke vrlo zani
mljive paralele sa nastankom atinske demokratije nakon svrgava
nja Pizistratida. Lucije Tarkvinije bio je poslednji etrurski kralj ko
ji je vladao Rimom i uspeo da uzurpira praktino svu vlast. Klju
ni dogaaj koji je doveo do ruenja njegove tiranije zbio se 509.
godine pre n.e., kada je tiraninov sin Sekst Tarkvinije silom oblju
bio Lukreciju, enu svoga roaka Lucija Tarkvinija Kolatina. Ova
je to odmah ispriala muu i izvrila samoubistvo, to je dovelo do
porodine tragedije (Livije, 1991: 67).
Kao to ugroavanje porodinih vrednosti pokree
Harmodija i Aristogitona da se suprotstave tiraniji Pizistratida,
tako se sada protiv Tarkvinija diu Kolatin i njegov prijatelj Lucije
Junije Brut. Interesantno je da je Junije dobio nadimak Brut (Glu
pi), zato to je pre toga, kada je trebalo da osveti oca i brata koje je
pogubio Tarkvinije, glumio ludilo. Ovoga puta on je odbio da se
pretvara da je glup i stavio se na elo pobune. Odmah je odrao
govor u kome se navodno prisutnima zakleo: Zaklinjem se
ovom krvlju [Lukrecije] koja je bila najistija pre kraljevog nasi
lja i vas bogove prizivam za svedoke da u Lucija Tarkvinija
O holog, zajedno sa zloinkom enom i svom decom i potom
stvom unitavati maem, ognjem i svakom silom gde god mogu i
neu dozvoliti da on ili bilo ko drugi vlada Rimom (Livije, 1991:
67-68). Nakon toga, oba prijatelja delaju hitro i slono i u krat
kom vremenu uspevaju da u Senatu i u vojsci raspale takav gnev da
Tarkviniju ne preostaje nita drugo do da pobegne iz grada. Time
je u Rimu sruena.monarhija, a umesto kralja uvedena je magistra-
80
81
3 K asn ija koncepcija "puke su verenosti" ignorisala je ovu aktivnu ulogu m agi
strata i "ugovornu" prirodu zakona, im e je neopravdano zamagljen jedan vr
lo bitan segment odnosa izm eu sku p tin e i m agistrata (Leifer, 1 9 1 4 :1 7 7 ) .
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
52
93
Vrata "popularnoj tiraniji irom su se otvarala. To dobro ilustruje govor tribuna Gaja Licinija Macera okupljenim Rimljani
ma 73. godine pre n.e. Macer, koji pokuava da obnovi mo tribunata, iji je poloaj drastino oslabljen Sulinim reformama,
otkriva logiku borbe za vlast, koja se u to vreme vodila u Rimu:
"Ipak su svi ostali koji su izabrani da uvaju vae pravo, iz efa ili
nade ili za nagradu okrenuli svu svoju mo i slubenu vlast pro
tiv vas i dre da je bolje da za novac izvre zloin, nego da bez na
knade vre pravo. Zato su se svi ve pognuli pred samovlau ne
kolicine, koji su se pod izgovorom rata doepali dravne kase,
vojski, kraljevstava, provincija i sazdali tvravu od dobara koje su
vam oduzeli, dok ste vi, koji ste im brojano nadmoni, ali ba
kao to se stoka vama pojedinano nudi u svojinu i izrabljivanje,
opljakani od svega onoga to su vam vai preci ostavili - osim
toga to uz pomo glasanja sebi, umesto, kao nekada, zatitnika,
sada izruujete gospodara. I zato su se svi pognuli pred njima; ali
uskoro, kada povratite vae pravo, veina e se pognuti pred va
ma. Samo malobrojni naime imaju hrabrosti da brane ono za ta
su se odluili, ostali su na strani jaeg" (Sallust, 19 9 1b : 2 14 -2 15 ).
Macer priziva stara vremena, kada je rimski puk jo mogao da i
ni kompaktnu celinu i da preko svojih "zatitnika" (tj. tribuna)
vodi svoju, koliko-toliko samostalnu politiku i suprotstavlja se
tiraniji, ako neko pokua da je uspostavi. U postojeoj situaciji to
vie nije tako: "samovlast nekolicine vie ne nailazi na prepreke,
malobrojni su jo u stanju da slede vlastite principe, dok se osta
tak svrstava uz jaeg . Macer jo veruje da je mogue da puk
"povrati svoje pravo , ne uviajui da puka koji on ima na umu
vie nema. Narodnom tribunu promie da u toj novoj politikoj
konstelaciji i on sam postaje samo jedan u nizu pretendenata na
vlast "u ime puka, iji se meusobni sukobi sve vie zavravaju
primenom gole sile. A odatle do tiranije najjaeg glasnogovorni
ka "puka ostae - kako to primer Gaja Julija Cezara reito govo
ri - samo jedan korak.
94
95
p<5
97
98
99
pisivanjem dugova ili neim drugim tome slinim. To govori o nezatomljivim konfliktima koje graani imaju u vezi sa imovinom
koju poseduju: jedni ele da je zadre i uveavaju pravednim sred
stvima (tj. kroz pravne poslove), dok bi drugi eleli da je se domognu na nepravedan nain (tj. oduzimanjem od vlasnika i nepla
anjem dugova, koje su regularno napravili).
Dravno ureenje koje bi bilo u stanju da dri pod kon
trolom ove konflikte i da se stara o ostvarivanju pravde moralo bi
da kombinuje sredstva o kojima su ve Platon i Aristotel govorili:
negovanje vrline, potovanje zakona i podelu vlasti u okviru meovitog dravnog ureenja. Pri tom je i za njih, kao i za Grke
uopte, vaila pretpostavka da robovi, ene i stranci nemaju ta da
trae u graanskoj sferi i da je njihova politika, ekonomska i so
cijalna diskriminacija potpuno "pravedna.
Sto se vrlina tie, njihovo blagotvorno dejstvo je za kla
sine republikance bilo jednostavno nezamenljivo. ak je i Cice
ron, prema ijem miljenju je drava imala zadatak "uvanja i za
tite privatnih prava, pa time i privatne svojine", zagovarao nepre
kidno pokazivanje vrline velikodunosti - prvenstveno prema si
romanim graanima (Cowell, 1948: 259). To, meutim, nije
spreavalo Cicerona da prema tim istim graanima osea najdu
blji prezir i gaenje. Iako je delio stoike ideale o dostojanstvu i
bratstvu ljudskog roda, o svetini je govorio kao o "ljamu ze
mlje i "krvopijama dravne kase". U njegovo vreme ve je dve tre
ine stanovnika grada Rima - "bedni i gladni puk (misera et ieiuna plebecula), kako ga on naziva - primalo besplatno ito: od 5 0 0
tona koje su bile neophodne svaki dan, bar 30 0 tona bilo je deljeno o dravnom troku. To se najotrije kosilo sa republikanskim
moralom, koji je po Ciceronovom miljenju nalagao da se dravni
novac moe ulagati samo u javne svrhe: "zidove, dokove, akvadukte, luke, kao i u sve one radove koji su od koristi za zajednicu" (cit.
prema: Cowell, 1948: 254). Dakle, dravni etos na koji su se pozi
vali klasini republikanci bio je krajnje ambivalentan: nalagao je
negovanje vrline velikodunosti prema siromanim graanima, ali
je u isto vreme moralno igosao sve aktivnosti drave koje ne do
nose zajedniku korist svim graanima.
Na drugoj strani, isti etos koji je nalagao dravi da radi
za zajedniku korist svih graana, nalagao je i svakom graaninu
100
101
102
103
104
J0 5
106
107
108
109
UO
111
112
15 I sam Brut je bio ogoreni protivnik Pom peja, sve d o Pom pejevog konanog
sukoba sa Cezarom 4 9 . godine pre n.e. Tada je Brut, birajui m anje zlo, sa
drugim republikancim a doao u Pom pejev logor i uestvovao u odluujuoj
bici protiv Cezara. Posle poraza, C ezar m u je oprostio i om oguio da i dalje
neom etano ivi u Rim u.
113
16 C ezar je nesum njivo znao d a u Senatu p ostoje snage koje su reene da se pro
tiv njega bore do same sm rti. T o u ostalom nije bila nikakva n ovost. A k o je verovati sam om Cezaru, njega je jo 5 8 . godine pre n.e. obavestio germ anski
kralj A riovist da su mu "m n ogi plem ii i prvaci rim sko g puka obeali zahval
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
12
130
silac zaista bog ili barem u "milosti Bojoj . Ali, poto i sam harizmatski vladar veruje u isto, on ne smatra da njegova vlast zavisi
od miljenja podanika. Poslunost on tretira kao njihovu dunost:
"nijedan izabrani kralj ili harizmatski vojni voa nije se odnosio
prema osobama koje mu pruaju otpor, ili se za njega ne interesuju, nikako drugaije nego kao prema ljudima koji se protive da iz
vravaju svoje dunosti (Veber, 1976: 1: 192). Kao to moemo
da vidimo, pruanje otpora harizmatskom vladaru je bezboniko
delo, koje takorei udara na same temelje celog kosmosa. Ipak, ia
ko na prvi pogled izgleda da je pruanje otpora harizmatskom vla
daru nemogue, poslunost njegovih podanika je uvek krajnje
problematina i predstavlja svojevrsnu Ahilovu petu harizmatske
vlasti kao takve. Poto poslunost zavisi od ubeenja u postojanje
harizme, to je vrlo vano da sam harizmatski vladar neprekidno
ubeuje svoje podanike u svoju harizmu. im se kod podanika ja
vi sumnja, izazvana nekim vladarevim neuspehom, njegova vlast
poinje da se ljulja i mora pribei represivnim merama, koje na du
gi rok oteavaju vladanje i poveavaju rizik od atentata ili pobuna.
Naravno, nije nemogue da harizma povrati svoje dejstva iako je
ve podignuta pobuna protiv vladara. Primer za to je pobuna pa
nonskih legija na poetku Tiberijeve vladavine. Ta pobuna se smi
rila sama od sebe, i to posle jedne noi u kojoj se pomraio mesec.
Vojnici su to shvatili kao loe znamenje i opomenu bogova i vrati
li se u svoje zimske logore (Tacit, 19 70 : 22-23).
Meutim, pobune protiv harizmatskih vladara nisu se
uvek tako zavravale. Izostajanje opomene bogova predstavljalo
je novi dokaz da je vladar izgubio harizmu i da je potrebno da bu
de svrgut i zamenjen nekim drugim, ko harizmu zaista ima.
Osim toga, ne treba nikako smetnuti sa uma da je za vreme prin
cipata postojao jo uvek kakav-takav Senat, koji je, shodno staroj
republikanskoj tradiciji, mogao da svrgne svakog magistrata koji
postane tiranin, ukljuujui tu i samog princepsa. Poto je prak
tino svaki princeps zadovoljavao ovaj kriterijum, to je nad njego
vom glavom neprestano visio Damoklov ma tiranoubistva. Stavie, Senat je mogao ne samo da svrgne princepsa, nego i da osudi
njegovu uspomenu i uskrati njegovo posmrtno obogotvorenje, i
me su ponitavani svi akti doneti za vreme njegove vladavine. U
normalnim prilikama, Senat je bio posluno orue u rukama prin-
132
2 7 U por. m ontirani sudski proces" konzulim a A vidiju N igrinu i Lusiju K vijetu, na osnovu potpuno proizvoljne tvrdnje da su 118 . godine pokuali da u
lovu ubiju imperatora H adrijana (Prem erstein, 19 0 8 ) .
133
134
135
136
137
138
2 9 N aposletku, ova e ideja stii i do sam og A vgustina, koji ju je adaptirao u hriansko uenje o saegzistenciji i sukobu civitas D ei i civitas tem na (upor.
Elorduy, 19 36 : 2 18 i dalje).
139
140
141
142
H3
in
PRAVO N A OTPOR TIRANIJI U SR E D N JE M VEKU
dava i vaspita Jevreja. Ko je bio Mojsije i kakvu je religiju dao Jevrejima ostaje do danas sporno. Sigmund Freud je svojevremeno
izneo tezu da je Mojsije bio Egipanin i pristalica univerzalistike
monoteistike religije sunca (Atona), koju je utemeljio faraon
Amenhotep IV (Ehnaton). Posle smrti ovog jeretikog faraona, u
Egiptu je dolo do erupcije gneva prema novoj religiji i nastali su
haos i bezvlae (koje je 1350. godine pre n. e. okonao vojskovo
a Haremhab). Freudova je pretpostavka da je Mojsije bio zaista
lan kraljevske kue i da je kao takav delio religiozna shvatanja Ehnatona, te da je u haosu izazvanom faraonovom smru i pobunom
protiv njegovog verskog legata, "izabrao" Jevreje za svoj narod,
podario im syoju" religiju (a to znai religiju Atona) i izveo ih iz
uzavrelog i mrnjom preplavljenog Egipta.1 Nikakav bog, a pogo
tovo ne jedan u to vreme tako marginalan demon kao to je bio Ja
hve, nije tada zakljuio "ugovor sa Jevrejima. Sasvim suprotno,
Mojsije se spustio do Jevreja, uinio ih svojim narodom; oni su
bili njegov izabrani narod (Frojd, 19 7 9 :4 9 ).
Meutim, Mojsije je, sudei po svedoanstvu sauva
nom u Starom zavetu, bio prek, netrpeljiv i okrutan ovek (veoma
slian i samom starozavetnom opisu Jahvea) i vrlo brzo je doao u
otvoren sukob sa Jevrejima i u jednoj pobuni je ubijen: "dok su
krotki Egipani ekali da to uine tek poto je sudbina uklonila faraonovu svetu linost, divlji Semiti su uzeli sudbinu u svoje ruke i
odbacili tiranina (Frojd, 1979: 51). Mojsije je bio prvi vladar Je
vreja i ujedno njihov prvi tiranin, protiv koga su se oni otvoreno
pobunili i na kraju ga svrgnuli i ubili. Posle tog ina, Jevreji su se
nesumnjivo osetili sasvim slobodnim i odluili su da pronau se
bi novog vou i novu religiju. Oni tog novog vou pronalaze u oa
zi Kadiu - sreditu kuka lokalnog ratnikog demona Jahvea. Ka
ko se taj novi voa zvao i kakva je bila njegova sudbina ostae zauvek tajna, poto ga je predanje stopilo u linost prvog voe Mojsija, ba kao to je i boga i demona - Amona i Jahvea - stopilo u
jedan jedinstveni boanski lik. Freudov je zakljuak da su ve u to
vreme tiranoubice (ili njihovi naslednici) poeli da oseaju krivicu
zbog ubistva svog prvog (a moda i drugog) voe i da izgrauju je
145
2 U tom e su moda presudnu ulogu o digrali Leviti, M ojsijevi pom onici, koji su
takoe bili preteno Egipani i privrenici religije Atona. O ni su se p osle sm r
ti M ojsijeve izborili da uspom ena na njega ne padne u zaborav i d a pojedini
elem enti njegovog uenja budu prihvaeni u kom prom isnoj form ulaciji nove
- judaistike - vere u boga Jahvea.
146
147
148
149
na boansko pravo ,3 ije su "zvanino tumaenje prisvojili svetenici i proroci - u svojstvu izaslanika Boga kao sizerena. Vlada
ru je na temelju "boanskog prava i "zvaninog tumaenja (svetenika i proroka) trebalo pruiti otpor kao greniku ili ak bezbo
niku, a svrha otpora bilo je kanjavanje za greh i oienje celokupnog jevrejskog naroda od kolektivne krivice pred Bogom (po
onom istom arhajskom principu koji vai i u sluajevima krvne
osvete).
Kada su Jevreji izgubili svoju dravu i potpali pod stra
nu vlast, koncepcija o tiranskoj kao grenoj ili bezbonikoj vlasti
proirila se sa jevrejskih vladara na zavojevae. Iako su ti novi vla
stodrci bili inovernici, koji nisu, niti su mogli stajati u bilo ka
kvom pravnom odnosu prema Jahveu i jevrejskom narodu, oni su
ipak zbog svog bezbonog vladanja zasluivali otpor. U 2. veku
pre n. e. to e posluiti Jevrejima da vladavinu Antioha IV Epifana
proglase tiranijom i da krajem 165. godine povedu tzv. Makabejski rat protiv ovog seleukidskog cara. Meutim, iako kratkorono
uspean, ovaj rat nee uspeti da trajnije promeni politiku stvar
nost u kojoj su se Jevreji obreli i zato e oni ubrzo potpasti pod
vlast najvee sile koja se u to vreme pojavila u mediteranskom po
jasu - Rima.
I pod Rimom Jevreji nastavljaju da prave planove za na
cionalnu i religioznu emancipaciju i da organizuju pobune. Naj
poznatija pobuna podignuta je 66. godine, a povod joj je bila ti
ranska uprava rimskog prokuratora Gesija Flora. Ratna dejstva
su trajala do 73. godine, kada je pobuna bila definitivno uguena.
arite pobune nalazilo se u Jerusalimu, u kojem je odmah dolo
do podele na umereno i radikalno pobunjeniko krilo. Umereni
pobunjenici su, svesni svojih mogunosti, hteli da naine novu,
prihvatljiviju nagodbu sa Rimljanima, kojom bi se spreile arbitrarnosti rimskih prokuratora i poveala autonomija Jevreja. Na
suprot tome, radikalno krilo se inspirisalo ortodoksnom judai3 Stari Jevreji jo nisu bili razvili koncepciju o dvostrukom ugovoru - o isprav
noj veri (izm eu Boga i jevrejskog naroda) i o vlasti (izm eu jevrejskog naro
da i njegovog vladara). Tu koncepciju e kasnije razviti protestanti i ona e
oznaavati iskorak iz starozavetnog d isku rsa, poto e pretpostavljati da iza
brani narod" i njegov vladar zakljuuju jedan poseban ugovor, koji je, dodue,
naelno utemeljen u Bibliji, ali se n ikako ne iscrpljuje u njenim odredbama.
150
4 Em il Schrer daje saet opis kontradiktornog lika Jovan a iz G iale (prevashodno na osnovu podataka koje je o njem u ostavio Flavije Jo sif):
"I dok se za
klinjao u sm rt i unitenje tirana, sam nije bio nita m anji tiranin u svom sopstvenom krugu (Schrer, 19 6 1: 2 5 2 ).
5 U ovo vreme desio se konani razlaz izm eu Jevreja i hriana. H riani su se
nali na udaru Jovanovih progona, pa su svi koji nisu bili pobijeni napustili Je
rusalim i naselili se u gradu Peli. Jevreji su optuivali hriane za izdaju i ku
kaviluk, a hriani su pozdravljali T itovo razaranje H ram a kao ispunjenje
H ristovog proroanstva (D jurant, 19 9 6 : 6 5 9 ).
151
152
153
154
8 Pavle je najverovatnije stoike uticaje pokupio od stoika Atenodora, koji je delovao u Pavlovom rodnom gradu T arsosu, kao i iz dela Arata iz Sola, jednog
od prvih Zenonovih uenika (Schneider, 19 7 0 : 79 ).
155
156
157
158
nje vojne sile bilo je udarac u sam koren rimske drave. Hteli to
ili ne, hriani su se sve vie zaplitali u konflikte sa aktuelnom
paganskom vlau.
U takvoj atmosferi, Dioklecijan je doao do zakljuka
da mora ponovo da primeni represivne mere kako bi oslabio hrianski pasivni otpor i ojaao univerzalnu disciplinu rimske dra
ve.11 Zato 303. godine, donoenjem prvog Dioklecijanovog edikta
protiv hrianstva, zapoinje poslednji i verovatno najintenzivniji
progon pripadnika ove veroispovesti. Ali, umesto da oslabi hriansku crkvu, Dioklecijanov edikt je izazvao otpor hriana. Ka
da je imperatorov edikt bio javno izloen, jedan hrianin ga je
skinuo sa zida i pocepao uz izrugivanje imperatoru. Zatim su buk
nula dva poara u imperatorskoj palati (pri emu je drugi poar iz
bio tik uz dnevne prostorije u kojima je Dioklecijan boravio), da bi
na kraju bile podignute dve pobune (u Antiohiji i Meliteni na Eufratu). Iako nije izvesno da su iza ovih akata otpora stajali hria
ni, Dioklecijan je sada postao ubeen da je hrianstvo preraslo u
dravnog neprijatelja broj jedan, koji ne preza ni od ega kako bi
sruio njegovu vlast. Bez obzira na sva uveravanja hriana kako
nemaju interesovanja za "dravu zemaljsku" i kako se odriu sva
kog nasilja, a pogotovo onog koje je usmereno protiv imperatorske vlasti, Dioklecijan je oigledno stao na stanovite da Rim ne
e povratiti unutranji mir sve dok ova opasna sekta ne bude dra
stino oslabljena i naterana na pokornost. Time su zaotreni pro
goni, koji e trajati sve do 313. godine, kada e imperator Konstan
tin Milanskim ediktom rehabilitovati hrianstvo i povratiti mu
stare slobode (Duruy, 1888: 70 2 i dalje).
11 O sim toga Dioklecijan je sebe proglasio za gospodara i boga (dominus etdeus),
to je znailo jedinog stvaraoca prava i nosioca celokupne dravne vlasti
(Borch, 19 34: 9 2 ). Sa te pozicije, on je im ao sve razloge da u hrianstvu vidi
izazov za svoj vlastiti religiozni poloaj u rimskoj dravi. I zaista, hrianstvo
je bilo veom a nezgodan suparnik: s jedne strane, ono je stajalo u dijametralnoj
suprotnosti prema tradicionalnoj rimskoj politeistikoj, pragmatinoj i nacio
nalistikoj religiji, dok se od ostalih orijentalnih m istinih religija razlikovalo
po svojoj neverovantoj krutosti i netolerantnosti prem a drugim boanstvim a.
Za hrianstvo sve je bilo jedno te isto bezbonitvo: od rim ske paganske reli
gije, preko orijentalnih kultova sve do sam og kulta rim skog imperatora. A po
to je pokazalo svoju snagu i otpornost pred progonim a, hrianstvo je poelo
da pokazuje i svoje organizacione kvalitete i zavidnu unutranju disciplinu.
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
dan vladar ima potpuna vlast nad duhom, telom i svim dobrima
koja poseduju i upotrebljavaju podanici, a njihove "zloine ka
njava posredstvom posebnog suda nazvanog inkvizicija (koju e
do kraja 13. veka razraditi pape Grgur IX i Inoentije IV) (Ullmann,
19 7 0 :10 5 i 113). Sreom, ova zamisao nee se ostvariti usled ogor
enog otpora svetovnih vlasti, tako da e prve totalitarne reime
uspostaviti apostoli kvazireligioznih ideologija (komunizma i na
cionalizma) tokom 20 . veka (o emu e biti rei u treoj knjizi ove
rasprave).21
Da bi se shvatilo papsko prisvajanje prava na tumae
nje ko jeste a ko nije vlast u smislu clausula Petri, mora se obrati
ti panja ne samo na biblijski nego i na rimsko-pravni izvor legi
timacije prvo rimskih, a zatim i srednjovekovnih imperatora. Od
sredine 2. veka volja imperatora postaje izvor prava na osnovu
principa koji se naao i u Digestama (I, 4 ,1) : Ono to je princepsu po volji ima snagu zakona: utoliko to po lex regia, koji je donet
saobrazno njegovom imperiumu, puk prenosi njemu i u njegove ru
ke stavlja sav svoj imperium i svoju vlast (Quodprincipiplacuit, legis
habet vigorem: utpote cum lege regia, que de imperio eius lata est, populus ei
et in eum omne suum imperium et potestatem confrt). U 11. veku, su
kob izmeu Grgura VII i Hajnriha IV utie na novo tumaenje
ovog principa. Gregorijanski pisci ga sada tumae kao da je u pi
tanju ugovor (pactum) izmeu princepsa i populusa. Najznaajniji
predstavnik ovog shvatanja bio je monah Manegold Lautenbaki,
koji se u svom spisu Knjiga Geberhardu (1083), posveenom nadbi
skupu Salcburga Geberhardu, otvoreno inspirisao rimskom repu
blikanskom tradicijom i pozivao na svrgavanje tiranina Lucija Tar
kvinija Superba kao svojevrstan precedent (Dempf, 1962: 20 9 ).
Manegold je, inae, otvoreno zastupao puki suverenitet i ugovor
no poreklo vladarske vlasti,22 pri emu je pravo smenjivanja vla
dara i razreavanja ugovora 0 vlasti prebacio u ruke rimskog sino
da (Hagen, 19 9 0 :18 ).
2 1 Posle smrti Hajnriha IV obe strane u sporu oko investiture poele su da p o
putaju, pa su na kraju im perator H ajnrih V i papa K alikst II okonali ceo
spor kom prom isnim V orm skim konkordatom .
2 2 U govor koji je pom injao M anegold od n osio se na zakletvu koju je vladar p o
lagao prilikom stupanja u slubu i na tem elju koje je dobijao vlast (D em pf,
19 6 2 : 2 10 ) .
l6
1/0
171
172
174
175
176
I
love Politike: iz nje je nestalo Bojeg uplitanja u svetska zbivanja,
dok jednostavna ovozemaljska neumitnost govori da e tiranin
biti pre ili kasnije likvidiran.
177
2 5 Prem a nekim kazivanjim a, roaci su m u dali otrov, ali kako je otrov suvie
sporo delovao, morali su da m u ekiem razbiju lobanju (N obel, 19 43: 6 6 ).
178
179
180
181
182
183
184
185
2 8 Istu logiku imao je na um u i anonim ni govornik na zasedanju koncila u K onstancu kada je izjavio: "P ap a m oe da sudi pojedincim a [...], ali ne m oe da
sudi celoj crkvi" (Tierney, 19 8 2 : 5 8 ).
186
187
188
189
190
191
koncilijarnoj teoriji prepozna kolevka sekularnog konstitucionalizma leao je u nemogunosti da se objasni prelazak iz jednog teo
kratskog svetskog poretka srednjeg veka u sekularnu ustavnu dra
vu novog veka. Reenje tog problema upuivalo je na jednu manje
ambicioznu postavku, prema kojoj teorija novovekovne ustavne
drave nije direktno nastala iz koncilijarne teorije, ve je u njoj sa
mo nalazila primere i pojedina insitucionalna reenja. Koncilijarni
pokret je novovekovnim autorima koji su se bavili konstitucionalnim pitanjima pokazao kako stare hrianske ideje mogu da se na
nov nain interpretiraju i poslue kao osnov za novi ustavni pore
dak (Tierney, 19 8 2 :10 8 ). Po Tierneyevom miljenju, to je naroito
bio sluaj sa protestantskim, odnosno, jo ue, kalvinistikim
pamfletistima u 16. i 17. veku. Autor(i) Optubi protiv tirana u Fran
cuskoj u 16. veku i William Prynne u Engleskoj u 17. veku preuze
li su koncilijarne ideje iz 15. veka i upotrebili ih u vlastitim koncep
cijama razgranienja ovlaenja vladara i niih magistrata odno
sno Parlamenta (Tierney, 1982: 60 i 82). I, premda je izraena
sumnja u to (Zimmerman, 1988: 434), Tierney je bio sasvim jasan
u tvrdnji da su pomenuti pisci upotrebljavali koncilijarne ideje sa
mo kao potkrepljujue argumente za potpuno novi misaoni si
stem, koji se obrazovao nezavisno od samog koncilijarnog pokre
ta. O tome ostaje da se kae neto vie u narednim poglavljima,
dok e u nastavku biti rei o glavnom eksponentu (umerenog)
koncilijarizma 15. veka - Jeanu Charlieru de Gersonu.
192
193
194
196
>97
198
199
1936: 14l).
200
201
36 Luj je pri tom dobio crkvenu kaznu, koja je povlaila (kako se pokazalo, sa
m o privrem eni) prestanak njegovih vladarskih prava, i tek kada je 835. nam i
rio svoju crkvenu kaznu, m ogao je postati ponovo vladar (Spindelbck,
19 9 4 : 6 2 ). Isto se desilo i sa njegovim sin o m Karlom elavim .
202
203
204
i572-578)-
205
Vestminsteru dodatno donela akt o svrgavanju - pro majori securitate - u kojem su predstavnici stalea eksplicitno uskratili poverenje i otkazali poslunost bivem kralju. Druga razlika je u tome
to su se uesnici skuptine u Vestminsteru koja je svrgnula Ricar
da pozvali na ranije ve pomenuti kanonski precedent/1^ apostolice dignitatis, to nije bilo sluaj prilikom svrgavanja Edvarda. Me
utim, i ovog puta svrgavanje nije usledilo zbog kanonskih prekr
aja sakrilega i jeresi, ve zbog krenja kraljevske zakletve (Sch*
nith, 1971: 313). Samim tim, u oba sluaja se moe govoriti o va
zalskom pravu na otpor tiraniji, koje je bilo kombinovano sa prav
nom formom abdikacije, rekursom na crkveno pravo na otpor (u
sluaju Riarda) i ptvim anticipacijama stalekog prava na otpor
tiraniji. Parlament se tu jo uvek ne pojavljuje kao subjekt prava na
otpor tiraniji jer Engleska u 14. veku jo uvek nije staleka drava
i jer sizerensko-vazalska logika jo uvek nije iezla (iako je ve
poela da gubi na snazi).
Verovatno najistiji primer primene vazalskog prava
na otpor tiraniji predstavlja svrgavanje imperatora Vencela IV
14 0 0 . od strane etiri rajnska kneza-izbornika. Kolegijum sed
morice kneeva-izbornika u ustav Svetog rimskog rajha uvrten
je 1257, sa ovlaenjem izbora imperatora, ali je od svrgavanja
Adolfa Nasaukog 1298. poeo da ovaplouje i ideju o iudexu
maximusu. Svrgavanje Vencela dva veka kasnije usledilo je nakon
dugotrajne ustavne krize u Svetom rimskom rajhu, koja je iza
zvana pre svega zbog zanemarivanja imperatorskih dunosti
(usled imperatorovog boravljenja u Pragu), i u kojoj je veina od
etiri kneza-izbornika (iz Majnca, Falca, Trira i Kelna) reila da
iskoristi svoje vazalsko pravo otpora. Istina, kneevi-izbornici su
februara 1400. poslali pismo papi Bonifaciju IX traei njegovu
saglasnost za svrgavanje Vencela ^priznajui na taj nain njego
vo meritorno pravo u celoj stvari. Meutim, kada je Bonifacije
uskratio saglasnost, etiri kneza-izbornika nisu se dala omesti i
nastavili su da ostvaruju svoj naum. A kada je svrgavanje obavlje
no, papa je, volens-nolens, bio prinuen da retroaktivno objavi da
je s tim saglasan. Tako je svrgavanje Vencela pokazalo, osim mo
i kneeva-izbornika, i nemo pape da u delo sprovodi buluv4e/
apostolice dignitatis. Crkveno pravo na otpor bilo je tada ve stvar
prolosti.
206
207
208
preuzeli iz papske doktrine, ozvaniene u buli Una sanctam Bonifacija VIII. Poput pobornika izjednaavanja pape sa crkvenom
korporacijom, zagovornici apsolutne monarhije su tvrdili da kralj
ima dva tela: jedno prirodno, smrtno, i drugo politiko, veno, i
je je on samo glava, a podanici udovi. Takode, oni su tvrdili da je
svaka korporacija veita jer poiva na sukcesiji pojedinanih la
nova koji su smrtni, te da i sama sluba kralja mora biti veita, dok
se njeni nosioci smenjuju. "Kralj nikad ne umire glasila je pouka
teoretiara apsolutne monarhije (Kantorowicz, 1992: 321).35
S druge strane, meutim, korporativna, odnosno staralako-tienika logika govorila je da kralj koji prestaje da bude
staratelj (tutor), ili zatitnik (conservator) dobra puka i koji se stara
samo o svom sopstvenom dobru, vie nije nikakav kralj, nego ti
ranin. Tako je npr. u deklaraciji engleskih barona, usmerenoj pro
tiv Edvarda II, iz 1308, primenjeno uenje o dihotomiji krune i li
nosti kralja, sa ciljem da se opravda zakljuak po kojem podanici
kralja koji im ini nepravdu imaju pravo da silom isprave tu ne
pravdu. Oni time ne diraju u slubu kralja, nego samo u pojedina
nu linost koja im ini nepravdu. I optuba protiv Riarda II iz
1399. takoe je navodila njegove zloine protiv krune , tj. njego
ve zloine kao pojedinca prema slubi kralja. Meutim, ta logika
je imala jednu ozbiljnu manu. Kako e kasnije primetiti Francis
Bacon, jedno je razlikovanje a drugo razdvajanje. Ako je isto teo
rijsko razlikovanje izmeu krune i linosti mogue, njihovo raz
dvajanje nije, pa se ne moe pruiti otpor samo linosti, a ne i slu
bi kralja (tj. kruni). Do istog zakljuka e doi kasnije i Edward
Coke (Kantorowicz, 19 9 2 :37 1).
Ipak, najvea mana primene korporativne logike na
srednjovekovne i rane novovekovne monarhije ogledala se u nedo
statku jedne vie instance, pred kojom e moi biti postavljen pro
blem odgovornosti monarha za zatitu dobra svojih podanika. Po
to je u srednjem veku ova via instanca mogao biti samo Bog, to je
u poetku ckrva mogla dobro da iskoristi svoj poloaj duhovne vla
sti tako to je povezala clausulu Petri sa rimskopravnom koncepci39 O vaj organicizam e se kasnije preneti na predstave o jednom i nedeljivom
(m istinom ) telu naroda (dom ovine), kao i u etiki im perativ davanja ivota
pojedinca za ovo telo - sa pozivanjem na rtvu koju je i sam H rist svojevrem no uinio za "telo hrianstva" (K antorow icz, 19 9 8 : 3 12 ).
209
210
211
212
213
IV
R EN ESA N SN O -R EPU B LIK A N SK E T EO R IJE PRAVA
N A OTPOR TIRANIJI
215
216
217
I
kao predstavnik puka, da bi zatim Ludvig razvlastio papu Jovana
XXII i postavio novog, sebi potinjenog papu.5 Ovde je jasno do
la do izraaja tendencija da se boanska legitimacija svetovne vla
sti zameni saglanou puka. Interesantno je da e Ludvig izvui
sve konsekvence iz te postavke kada se puk bude pobunio protiv
njega i proterao ga iz Rima. Ludvigova vladavina u Rimu pokazae se tako kao zaista zavisna od volje puka, i to mnogo vie kada je
u pitanju njen kraj, nego poetak.
Druga implikacija Marsilijevog odreenja pojma "m i
ra" ve je neto komplikovanija i iziskuje veu panju. Preuzima
jui direktno od Aristotela ideal mira, Marsilije je imao na umu
kako njegovu spoljnopolitiku, tako i unutranjepolitiku kompo
nentu. Bez imalo preterivanja moe se rei da je ova druga za nje
ga bila znaajnija nego prva. Zato je veoma vano obratiti panju
na injenicu da se Marsilije direktno nadovezuje na Aristotelovo
teleoloko odreenje politike zajednice (drave) iz Politike, po ko
jem je ona savrena zajednica sa svrhom da ljudima omogui ne
obian nego ispravan ivot (Marsilius, 19 5 6 :12 ). Kao i za Aristo
tela, tako je i za Marsilija zatita mira podrazumevala prevashodno voenje ispravnog ivota svih graana, to je, konkretno,
znailo spreavanje stranarstva meu njima (iz kojeg se, pre ili
kasnije, javlja tiranija). Na osnovu te logike ideal mira se pokazu
je neraskidivim od ideala sloge kao gotovo stopljeno jedinstvo
paxetconcordia. Put ka miru vodio je, dakle, preko jedinstva moral
no samosvesnih i disciplinovanih graana. A za problem postiza
nja jedinstva graana Marsilije je odbacio sve odgovore dotada
nje hrianske socijalne misli i okrenuo se rimskom republikan
skom nasleu. U tom nasleu on je pre svega naao etiko uenje
o vrlinama samoportvovanja i delanja u korist opteg dobra: uko
liko graani slede ove vrline, onda aista mogu da ine jedan slo
an puk i da prevaziu izazove stranarstva, odnosno tiranije
(upor. detaljnije Skinnerova izlaganja na tu temu u: Skinner,
1978a: 49-65). Pretpostavljajui da se problem jedinstva puka
218
2 Jp
220
u obzir poloaj vladara u koncepciji koju donosi Zatitnik mira, dobija se slika ureenja koje ponajvie odgovara izbornoj monarhiji
(Allen, 19 2 3 :18 3 ). Nije iskljueno da je Marsilije imao pred oima
model samog Svetog Rimskog Rajha, u kojem je kolegijum knee
va-izbornika birao imperatora. Bilo kako bilo, da je Marsilije sa
mog zakonodavca jasnije odredio kada je u pitanju staleka skup
tina, verovatno bi se ponajpre moglo govoriti o dualistikom mo
narhijskom ureenju u kojem vlast dele vladar i staleka skupti
na. Poto Marsilije ne govori o takvom ureenju, njegova teorija se
moe shvatiti kao neka vrsta meavine heterogenih elemenata re
publikanizma italijanskih gradova i izborne monarhije.
U nizu organa koji ine vladu jedne drave najvanije
mesto pripada vladaru. On je vrsto vezan zakonima i nema pravo
da ih interpretira (jedini izuzetak mogu predstavljati specifini
sluajevi kada vladar mora pravinost da pretpostavi zakonitosti).
Puk bira vladara, a ovaj mora vladati u skladu sa zakonima, jer u
protivnom moe biti kaenjen. Interesantno je da Marsilije za kriterijum ispravne vladavine ne uzima nikakve nadpozitivne zako
ne (tj. prirodno pravo), ve uzima upravo ove pozitivne, u skladu
sa kojima vladar mora vladati. To je prevashodno posledica inje
nice da se kod Marsilija u izvesnoj meri poklapaju prirodno i po
zitivno pravo, poto je prvo navodno tako oigledno svim razum
nim biima da prosto ne moe da doe u sukob sa drugim (o izvesnim izuzecima od tog pravila vidi: Koplston, 1994: 179). U
svakom sluaju, dobra strana vezivanja ispravne vladavine za po
zitivne zakone poiva u tome to puk (odnosno zakonodavac) ne
mora odmah svrgnuti i/ili ubiti vladara koji kri ove zakone ve je
moguna korekcija ili blago kanjavanje tamo gde ni samo kre
nje nije drastino.
Svoju zamisao prava na otpor tiraniji Marsilije saoptava u osamnaestoj glavi Prve rasprave. Po njemu, vlast je uvek ti
ranska im ne postoji instanca koja je u stanju da ocenjuje i regulie njeno postupanje. Za Marsilija ovu instancu ini zakonoda
vac, koji procenjuje koliko vladar postupa u skladu sa zakonima
koje je doneo. On ima prava da "suspenduje na odreeno vreme
slubu vladara kog treba korigovati, posebno u odnosu na osobu
ili osobe koje moraju da sude o njegovim prestupima, jer bi u su
protnom postojalo vie vlada u zajednici, iz ega bi proizaao ras-
221
222
223
224
225
2.2.6
1992:
227
228
22p
230
r
-dravi tiranin na vlasti, tj. u vanpravnom stanju. Osim toga, u
spisu O Gvelfima i Gibelinima Bartol opravdava pravo jedne stranke
(gvelfske ili gibelinske) da svrgne tiraniju koju ini druga partija.
Ako se progonjena partija obratila vioj vlasti izvan grada-drave
za pomo i nije je dobila, ona ne samo da ima pravo nego ima i
obavezu da dela u korist opteg dobra i da svrgne tiraniju druge
stranke. Ako joj poe za rukom da svrgne rivalsku partiju sa vlasti,
ona mora da se uzdri od revanizma i ne sme i sama da upadne u
zamku tiranije (Bartholus, 1925b: 278). Po dolasku na vlast, po
bunjenika partija mora da preduzme isto to bi uinila i via vlast
da je sama svrgnula tiraniju: da organizuje sudski postupak i izrekne tiranima primerene kazne.17
Opti utisak koji se moe stei iz itanja Bartolovih
tekstova jeste da je on malo verovao u mogunost uspenog pru
anja otpora tiraniji, koja je u njegovo vreme hvatala korena u italijanskim gradovima-dravama. Nemo vie instance izvan gradadrave bila je onaj pravi razlog koji je Bartol diplomatski sakrio iza
njene skrupuloznosti u postupanju sa tiraninom. Naime, Bartol je
pisao da via instanca uvek mora da vodi rauna o tome da li e
obaranjem tiranina u nekom gradu-dravi ugroziti ivote i imovi
nu njegovih podanika. Elegantan izlazak iz neugodne situacije u
kojoj se nalazi via instanca po Bartolovom miljenju nalazio se u
tome da via vlast izvan grada-drave (naravno, samo u sluajevi
ma podnoljive tiranije) legalizuje tiranina i uini ga svojim vika
rom . Dobar primer za to Bartolu je pruala tiranija Tadea Pepolija u papskom gradu-dravi Bolonji. Pepoli je zadobio vlast silom i
zatim vladao deset godina (1337-1347) kao uzurpator, ali u korist
opteg dobra, da bi ga naposletku papa Klement VI pretvorio u
"vikara svete stolice i tako ga uinio legitimnim vladarom. Bartol
je takoe smatrao da je kardinal Albornoz postupio ispravno kada
je priznao jo nekolicinu tirana u papskim gradovima-dravama
(Sheedy, 1942: 80). To je, po Bartolovom miljenju, bilo manje
zlo, nalik sluaju kada kapetan, suoen sa velikom opasnou, u
more baca manje vredan tovar, kako bi spasao vredniji. Ako via
17 Ipak, Bartola su s pravom kritikovali zb og apstraktnog izlaganja ove m ateri
je: graani onih gradova-drava u kojim a su zavladali tirani morali bi da se
daju u pom no prouavanje njegovih sp isa kako bi u njim a pronali pravni
osn ov da sa sebe zbace jaram tiranije (C larke, 19 2 6 :1 3 8 - 13 9 ) .
231
232
!
stvarnou, koja sve vie poprima tiranska obeleja. Svog prijate
lja i idola Petrarcu on ak u jednom pismu vema otro kritikuje
zbog kontakata sa "tiraninom Galeazzom Viscontijem, nazivaju
i to zloinom (Martin, 19 13:73). U drugom pismu, napisanom
1374. Francescu Guinigiju, Salutati pie da svaka vlast koja nije re
publikanska nuno mora biti tiranska, a jedanaest godina kasnije
(takoe u jednom pismu) on oduevljeno pozdravlja ubistvo "ti
ranina Bernaboa Galeazza. 8
Pa ipak, vremenom Salutati odstupa od ovih tvrdih re
publikanskih stavova. Iz jednog pisma sicilijskom kralju Karlu de
Durazzu iz 1381. vidi se da Salutati vie ne smatra da je svako nerepublikansko ureenje tiransko; tavie, on sada pokuava da
(oslonivi se na Seneku) napravi principijelnu razliku izmeu kra
lja i tiranina (Ercole, 19 14 :10 5 -10 7 ). Kasnije emo iz spisa O tira
ninu (koji je Salutati takoe napisao u formi pisma oko 14 0 0 . go
dine) moi da vidimo da je i njegovo shvatanje prava na otpor ti
raniji prolo kroz znaajne modifikacije.
Vrhunac svoje politike karijere Salutati je doiveo u
Firenci. Za kancelara ovog grada-drave postavljen je 1375, da bi
na tom mestu ostao sve do smrti, 1406. godine. Vie od trideset
godina provedenih na jednom tako vanom mestu omoguilo je
Salutatiju da stekne veoma dobru sliku o stanju u kojem se Italija
nalazila na prelasku iz 14. u 15. vek. To je vreme kada se pet veih
gradova-drava bore za prevlast nad Italijom: Venecija, Milano,
Firenca, Rim i Napulj. Sama Firenca je ranije bila gvelfski grad-drava, ali se neposredno po Salutatijevom stupanju na dunost
kancelara desila promena, tako da je Firenca postala neprijatelj pa
pe. Velika izma 1378. dovela je do lomova i u Firenci i za kratko
vreme na vlast su dole voe proletera , zvane Ciompi. U haotinoj situaciji Salvestro de Medici postavlja temelje za kasniju mo
porodice Medici i uspon signorie u ovom gradu-dravi. To su smutna vremena u kojima bavljenje politikom gotovo da podrazumeva
beskrupuloznost. Za ostanak na mestu kancelara Salutati moe da
zahvali samo svojoj vetini dodvorivanja vodeim politikim figu
rama, Medicijima pre svega. Silvestro de Medici nalazi u njemu
18 Iako G ian Galeazzo nije ubio svog ujaka Bernaboa nego ga je bacio u tam ni
cu, Salutati to tretira i hvali kao in tiranoubistva (Ercole, 1 9 14 :14 5 ) .
233
234
235
236
237
238
Capponi dolaze na ideju da izvre tiranicid po uzoru na Marka Junija Bruta i Gaja Kasija Longina. Bez nekog razraenog plana, oni
prave spisak uglednih Firentinaca koji bi mogli da uestvuju u ak
ciji. Na tom spisku nalazilo se i Machiavellijevo ime. Spisak je me
utim uzapen, Boscoli i Capponi su pogubljeni i poela je istraga
da bi se utvrdilo ko je sa spiska jo bio umean. Machiavelli je ta
koe uhapen i muen, ali nije nita priznao. Sve u svemu nije ni
imao ta da prizna, jer je tek iz optunice saznao da je zavera uop
te postojala" (Brion, 19 5 7 :2 6 1).
Posle ovog incidenta Machiavelli se povlai na svoje
dobro u Sent Andreji i tu izmeu 1513. i 1519 . pie dva svoja naj
znaajnija dela: Vladara (objavljenog 1532) i Rasprave 0 prvoj dekadi
Tita Uvija (objavljene 1531). Odnos izmeu ova dva spisa zaoku
pljao je panju kritiara praktino od 16. veka sve do danas. Ve i
sama forma ova dva spisa upadljivo je razliita: dok je Vladar pisan
u tradiciji "ogledala vladara (Spculum principis) (tj. obraa se di
rektno vladaru sa savetima za uspenu vladavinu), Rasprave pred
stavljaju klasino teorijsko delo, koje se relativno nepristrasno ba
vi prednostima i nedostacima pojedinih vrsta dravnih ureenja.
Osim forme, pomenuta dva spisa razlikuju se i po temeljnom
vrednosnom stavu u osnovi izlaganja: Maar afirmie apsolutnu
monarhiju, a Rasprave republiku. Iako su ove razlike nesporne,
ipak se pri pomnom izuavanju oba dela pokazuju mnogo vee
slinosti, pa ak i teorijske konzistentnosti, koje omoguuju da se
u njima prepozna jedinstveno Machiavellijevo stanovite. Stoga
se u daljem izlaganju Machiavellijeva dela nee odvojeno razma
trati, a na razlike meu njima e se ukazivati samo tamo gde su
one od veeg znaaja.
Po svojim osnovnim vrednosnim opredeljenjima Mac
hiavelli je republikanac, o emu Rasprave pruaju nesumnjiv do
kaz. Sledei klasine republikanske pisce, Machiavelli istie prvo
ideal Sparte, koja je, na temelju Likurgovog zakona, vie od 800
godina zadrala svoje republikansko dravno ureenje i funkcionisala bez ozbiljnijih potresa. Suprotnost Likurgovom ustavu bio
je Solonov demokratski ustav, koji je Atinu gurnuo na put nepre
stanih borbi izmeu tirana, velikaa i puka. Ovde se jasno poka
zuje Machiavellijev otklon od demokratije i bezrezervno opredeIjenje za republiku. Sto se, pak, rimske drave tie, on je opisuje
239
isto kao i Polibije: Rim je iao putem Sparte, iako zahvaljujui slu
aju, a ne mudrom zakonodavcu (Machiavelli, 1985b: 157).22
Ono to Machiavelli kao najveu vrlinu ceni kod Ri
mljana jeste njihova slobodoljubivost. Meutim, za slobodu su
Rimljani morali da plate visoku cenu - otvorene klasne sukobe,
koji su potresali republiku tokom cele njene istorije. Iako je bio
protivnik stranarenja i, uopte, postojanja stranaka u republici,
Machiavelli je pravio izuzetak kada su u pitanju stranake koje su
identine sa klasama i ne podleu promenama.23 Zato on u Ras
pravama hvali to to je Rim bio burna republika puna pometnje ,
a pri tom su sukobi izmeu plebejaca i patricija ipak proizvodili
zakone i uredbe za dobrobit javne slobode (Machiavelli, 1985b:
161). Otvoreni stranaki/klasni sukobi logina su posledica rim
ske slobode, jer prava snaga rimske (ali i svake druge) republike
lei u mogunosti da se razliiti interesi delova puka ispoljavaju i
onda na javan nain usklauju u "zakonima i uredbama (Skinner, 1978a: 181). Na ovom mestu Machiavelli nije voljan da optu
uje plebejce, odnosno klasu siromanih ("rulju), zbog sklonosti
anarhiji i povodljivosti za demagogijom voa sa tiranskim ambi
cijama (ali, kao to emo dalje moi da vidimo, na drugom mestu
on izlae i ovaj sud). On ih ovde, upravo suprotno, smatra za vrlo
razumne, skromne u zahtevima i spremne na kompromis, toliko
potreban za ouvanje slobode cele drave: "A elje su slobodnog
puanstva rijetko kada opasne za slobodu, jer im je povod ili po
tlaenost ili bojazan da ne bude potlaeno (Machiavelli, 1985b:
240
241
242
243
244
2 5 Machiavelli tako posebno hvali rim skog imperatora Severa, koji je bio "n eo
bino okrutan lav, a jo lukavija lisica" (M achiavelli, 19 8 5 a : 134).
245
dobro ini, uz tebe su, nude ti krv svoju i imutak, ivot i djecu,
kako sam to ve kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja
primakne, oni izmiu. Propada vladar koji se posve oslonio na nji
hove rijei a nije se ni na ta pripravio (Machiavelli, 1985a: 128).
Poto su ljudi loi i nepostojani po prirodi, vladar mora da se sa
njima ophodi na odgovaraju nain, tj. mora da menja svoje pona
anje od dobrog ka loem et vice versa. Oslanjanje na vrline u tradi
ciji klasinog republikanizma nije preteran luksuz nego je sa
moubilaka slabost. Vladara Machiavelli po svaku cenu hoe da
naui da zaboravi nepopustljivost etikog kodeksa starih naro
da26 i da pone da primenjuje ogoljen proraun dobitaka i gubita
ka koje donose poroci i dobitaka i gubitaka koje donose "vrli
ne . Antiki uzor u tome on po svoj prilici nalazi u Tukididovoj
Povesti Peloponeskog rata u kojoj se hvali vladavina u skladu s prin
cipom da jai slabijega kvai , ali tako da se mudro iskoriavaju
slabosti protivnika i da se strateki obezbedi njegova dugorona
potinjenost i izrabljivanje (Tukidid, 19 9 1: 50; takoe i 118, 315 i
318).27 Ta kalkulacija je upravo ova nova virt, koju zagovara Mac
hiavelli i koja se moe saeti u maksimi da cilj ("odranje drave
ili postizanje velikih stvari) opravdava sredstvo (dobro ili zlo):
"tko je pametan nikad nee prekoriti onoga koji se poslui neuo
biajenim sredstvima da bi uspostavio poredak u kraljevstvu ili u
republici. Ako ga djelo optuuje, potrebno je da ga ishod opravda,
a kad je dobar, kao Romul, uvijek e ga ishod opravdati, jer samo
24 6
onaj koji je nasilan ne da popravi nego da pokvari zasluuje prekor (Machiavelli, 1985b: 170). Nekada je dobro pokazati vrlinu,
ba kao to je nekada dobro biti podmukao i zao. Sve zavisi od si
tuacije i dobre procene namera i oekivanja drugih (podanika, sa
veznika ili neprijatelja). Machiavellijev primer najbolje pokazuje
ta sada treba da bude ogledalo vladara - politika lukavtina
umesto filozofske mudrosti, upotreba gole sile umesto argumen
ta pravde i beskrupulozna manipulacija podanicima, saveznicima
i neprijateljima umesto ideala savrene drave (Stricker, 1967: 9).
Machiavelli je pri tom sasvim svestan da ova "apsolut
na vlast u vrlo kratko vrijeme iskvari narod i pribavlja si prijatelje
i pristae. Ne kodi tiraninu ni to ako je siromaan i ako nema ro
aka, jer se odmah za nj lijepe bogatstvo i svaka druga korist
(Machiavelli, 1985b: 2 0 2 ). Pa ipak, ovakvi prijatelji i pristae da
leko su od onoga to bi trebalo da budu: osnova njihovog prijatelj
stva i pristatva jeste korist i zato sami odnosi traju onoliko koli
ko traje i korist za obe strane. Pogleda li se bolje, videe se da vla
dar koji pokazuje pravu virt zapravo ne moe imati ni prijatelje, ni
pristae. Onome ko uvek odmerava koji e mu postupak pribaviti
veu korist niko ne moe biti pouzdan prijatelj ili pristaa; dana
nji prijatelj ve se sutradan moe pretvoriti u neprijatelja jer promenjena situacija tako nalae (Cavoki, 1989b: 46). U Vladaru
Machiavelli zakljuuje da su sigurniji oni tirani koje je na vlast po
stavio narod, a ne velikai,28 zato to prijateljstvo naroda dono
si sigurnost, dok se "neprijateljstvo velikaa pokazuje kao ne
odvie velika opasnost (Machiavelli, 1985a: 116; upor. i Machia
velli, 1985b: 209). Osim toga, "prijateljstvo naroda je mnogo
lake pribaviti, jer narod hoe samo to da ne bude tlaen, dok ve
likai imaju i velike (potencijalno nezajaljive) prohteve. Time
Machiavelli zapravo na posredan nain pokazuje da je istina da ti
ranin ne moe imati istinskih prijatelja i pristaa, poto prijatelj
2 8 "Tiraniju stvara ili narod ili velikai, ve prem a tom e, ukae li se za to zgoda
jednoj ili drugoj strani; velikai, kad vide da ne m ogu odoljeti narodu, po
nu potivati jednoga izm eu sebe i uine ga vladarom d a m ogu pod njego
vom zatitom davati m aha svojim prohtjevim a. N arod opet, kad vidi da ne
m oe odoljeti svim a velikaim a, poinje potovati jednoga od njih i uini ga
vladarom da se od ostalih zatiti njegovim ugledom (M achiavelli, 19 8 5 a :
116 ).
247
248
249
2 9 T ako npr. Trajano Boccalini u Politikim poreenjima Pamasa i Pietra iz 1 6 12 16 13 . "ru lju " definie kao skup svih on ih koji ne poznaju svoje interese i za
to se u svaku svrhu m ogu upotrebljavati pom ou politikog opsenarstva
(nav. prema: Mnkler, 19 8 7 : 2 7 6 ) . Interesantno je da katoliki pisci u to vre
m e prezir prema rulji ispoljavaju u optubi da je protestantizam uspeo da se
uzdigne zahvaljujui iskoritavanju g lu po sti "ru lje (M nkler, 19 8 7 : 30 3 ).
3 0 G iovan i Botero npr. u spisu O rezonu drave iz 15 8 9 . pie da se "ru lja gotovo
po inerciji bavi po dravu op asn im p oslovim a. Jedini nain da se ona u tom e
sprei jeste da se vode ratovi, jer se tada on a njim a okupira i prestaje da ugro
ava vladara (Mnkler, 19 8 7 : 2 14 ) .
250
251
252
253
254
255
256
257
nom koji nas vodi u orsokak. Uspostavljen je svojevrsan circulus vitiosus: "dravni rezon vodi do stvaranja ogromne moi vla
dara koja je potrebna za regeneraciju republike, ali sredstvo za taj
cilj ponovo postaje "dravni rezon koji onda stimulie rast mo
i vladara, a ne republike. Ova aporija dolazi do izraaja u 55.
poglavlju prve knjige Rasprava, gde Machiavelli hvali nemake
slobodne gradove kao istinske republike (ravne starom Rimu)
koje nije zahvatila iskvarenost koja vlada u monarhijama Italije,
Francuske i Spanije i u kojima jo uvek vai princip jednakosti
(Machiavelli, 1985b: 223). Ako meu podanicima vlada velika
jednakost i nema velikaa, zakljuuje Machiavelli, vladar, da bi se
osigurao, treba da izdvoji velik broj ambicioznih i nemirnih lju
di i stvarno ih a ne po imenu pretvori u plemie dajui im dvorce
i posjede i omoguujui im da se obogate i da imaju podlonike,
kako bi okruen njima uz njihovu pomo zadrao mo, a oni uz
njegovu ostvarivali svoje elje, a ostali bili prisiljeni podnositi taj
jaram, koji se samo na silu i nikako drugaije mora podnositi
(Machiavelli, 1985b: 224). To je reenje koje namee "dravni re
zon i koje vodi neprekidnom trajanju tiranije. Machiavellijevo
izjednaavanje nejednakosti-monarhije i jednakosti-republike
vodi zakljuku da ne postoji mogunost vladavine jednog principato civile (Sasso, 1958: 256 -2 57 ). Monarhije se mogu stvarati
samo tamo gde ljudi nemaju oseaj za jednakost i gde su plemi
i u stanju da uu u slubu monarha i dre u pokornosti delove
stanovnitva koji su im direktno podreeni. A kada se jednom
uspostavi monarhija, najbolje je da se obrazuje represivna pira
mida koja e blokirati sve mogue promene u pravcu uspostavlja
nja republikanskog ureenja. Pokazuje se da iz zaaranog kruga
"dravnog rezona nema izlaza, poto mo moe samo da se
uveava i iri, ali ne i da se kvalitatfVno menja. "Dravni rezon
raa mo koja ne moe sama sebe da transcendira zato to je ve
per dejfinitionem usmerena na unitavanje svega to je na bilo koji
nain ugroava. Ona, na kraju krajeva, stvara itav sistem ( pira
midu moi) koji ne prihvata nikakav drugi cilj osim reprodukci
je vlastitih uslova postojanja.
Tako se pokazuje da se "dravni rezon i republikani
zam u Machiavellijevoj teoriji ne mogu pomiriti. Slobodu, kao i
druge vrednosti koje zahteva republikanizam "dravni rezon
25S
259
260
261
262
F
V
R A N E P R O TEST A N T SK E TEO R IJE PRAVA
N A O TPO R TIRANIJI
264
265
266
3 Zan im ljiv je citat m oda najveeg renesansnog pisca Erazm a Roterdam skog,
koji je javno kritikovao Luthera zbog radikalizm a njegovih zahteva i stvaranja
izm e, ali se u pism u Richardu Paceu sa divljenjem izraavo o Lutherovoj od
lunosti d a beskom prom isno sledi svoja uverenja: " ak i da je on [Luther] na
pisao sve po savesti i potenju, opet ne bih im ao sm elosti da svoj ivot stavim
na kocku zbog istine. Nem aju svi dovoljno snage za m uenitvo. Jer, bojim se
da bih sledio Petra ako bi dolo do nem ira. O kreem se ka papam a i im pera
torim a, kada donose dobre odluke: to je barem sigu rn o" (cit. prema: M nkler,
19 8 7 : 5 2 - 53 )-
267
Mntzer. uvi za Lutherovih 95 teza, izloenih na vratima vitenberke crkve, Mntzer je odmah doao da studira u Vitemberg i
ubrzo je uao u najui krug Lutherovih i Melanchtonovih istomi
ljenika. Oduevljenje Lutherom potrajae do 1523. (do kada se
nazivao Martinovcem"), a tada meu njima izbija otar sukob
kome sledi niz meusobnih optubi.
Poetkom 1524. Mntzer je bio aktivni uesnik politi
kih sukoba u gradu Altetu. Oko njega se okupila grupa radikal
nih protestanata, koja je po ugledu na savez Jevreja sa. Bogom iz
Starog zaveta obrazovala Altetski savez, iji je cilj bila odbrana
istinske vere od vlastele koja je ostala verna "staroj veri . U Altetskom savezu Mntzer je bio jedan od voa (Bundesmeister) i u
tom svojstvu obilazio je okolna mesta i gradove, drei vatrene
propovedi i traei podrku za savez. Tada su Lutheru i vitemberkom protestantizmu skloni saksonski knez-izbornik Johan Po
stojani i njegov sin Johan Fridrih odluili da ispitaju celu stvar i da
pokuaju da smire duhove. Jula 1524. knez-izbornik, njegov sin i
omanja pratea svita dolaze u Altet da uju Mntzerove stavove.
Tom prilikom Mntzer dri radikalnu propoved o jevrejskom pro
roku Danilu i uvenom Nabukodonosorovom snu. Saksonske ve
likodostojnike on ubeuje da se "Duh Boji sada ukazuje mnogim
izabranim pobonim ljudima i da predstoji "prava, nezadriva
budua reformaja o kojoj je propovedao prorok Danilo. Verujui kako stoji na pragu hrianskog eshatona, Mntzer je varirao
Danilovo proroanstvo o okonanju petog carstva. Posle Vavilonskog, Persijskog, Grkog i Rimskog carstva, nastupilo je peto, po
stojee ("koje imamo pred oima) i ujedno poslednje carstvo,
carstvo avola , koje je radikalno iskvareno i sa kojim se okona
va cela zemaljska istorija (Mntzer, 1990a: 79). Ono to svi
"istinski vernici treba da uine jest da se dignu na oruje i jed
nom zanavek poraze "sile tame , nakon ega e biti mogue da se
uspostavi carstvo Boje. Mntzer je oigledno sebe doivljava<y
kao novog Danila , koji kneevima tumai novo otkrovenje" pomirenje jarosti kneeva i gnevnog puka zarad radikalne de
strukcije postojeeg sveta (Mntzer, 1990a: 80; upor. i Thomson,
19 8 6 :34 ). U jednom pismu saksonskom knezu-izborniku Johanu
Postojanom Mntzer je pisao: Iz svedoanstva svetog apostola
Pavla znamo da je Vaoj milosti dat ma osvete nad zlotvorima i
268
p
bezbonicima, kao i potovanja i zatite pobonih" (cit. prema:
Hinrichs, 19 7 1:3 5 ). Ne upotrebe li ga kneevi, stajalo je u drugom
Mntzerovom pismu Johanovom bratu Fridrihu Mudrom, onda
e Vam se ma oduzeti i dae se gnevnom puku radi propasti bez
bonika (Mntzer, 1990c: 180). U svakom sluaju, ishod borbe
protiv bezbonika, odnosno vojske Antihrista , ve je predodre
en: Nema nikakve sumnje: Bog e unititi sve vae protivnike
koji se usuuju da vam se suprotstave (Mntzer, 1990a: 81). Sve
u svemu, za unitenje poslednjeg svetovnog carstva i stvaranje car
stva Bojeg potrebno je da kneevi upotrebe svoje maeve i odba
ce sve skrupule prema bezbonicima : "bezbonik nema pravo
da ivi kad je na putu pravedniku"; "Korov se mora poupati iz
Bojeg vinograda u vreme berbe, poto e tada divni crveni okoti
dobiti postojane korene i istinski izrasti (Mntzer, 1990a: 85).
Mntzerov apel saksonskim kneevima-izbomicima
nije urodio plodom. Poetkom avgusta Altetski savez se raspao,
a Mntzer je bio primoran da pobegne u slobodni imperatorski
grad Milhauzen. Tu mu je polo za rukom da, zajedno sa bivim
kaluerom Hansom Pfeifferom, osnuje Veni Boji savez , koji
je imao ponovo radikalni apokaliptini cilj konanog obrauna
Bojih izabranika sa bezbonicima. Kao i Altetski savez, i "Ve
ni Boji savez vrlo brzo je rasformiran, bez nekih opipljivijih ui
naka, a Mntzer i Pfeiffer su morali da pobegnu iz grada. To je
vreme kada nastaje Mntzerov polemiki spis protiv Luthera.
Luther je u meuvremenu napisao Pismo kneevima Saksonije 0 po
bunjenikom duhu i u njemu izloio otroj kritici Mntzerovu po
bunjeniku "propagandu . Doivljavajui sada Luthera kao svog
glavnog neprijatelja (i, verovatno, kao glavnog krivca za neuspeh
njegovog apela saksonskim kneevima-izbomicima), Mntzer se
sa mnogo gneva i gorine okree protiv njega (ve u naslovu spi
sa pogrdno ga naziva "neoduhovljenim mesom koje blagougodno ivi u Vitembergu , dok u samom tekstu ponajee govori o
Doktoru Laovu4 ili "Doktoru Ludibriju5 ili "Crnom Gavra
nu"). U ovom spisu Mntzer mnogo jasnije govori o izrabljivanju
"siromanih ljudi i die svoj glas protiv "gospodara i kneeva:
26p
270
271
272
2/4
prethodnom poglavlju mogli da vidimo, naoruan Machiavellijevim Vladarom) gledao da na svaki nain osujeti. Bojei se od obna
vljanja koncilijarne moi, koja bi ugrozila njegovu sopstvenu vlast,
on je bio mnogo vie sklon represivnom reavanju religioznih pi
tanja unutar samog Rajha. Ta opcija je na kraju i pobedila. Nakon
to su 23. septembra 1530. protestanti napustili Rajhstag u Augsburgu, onemogueno je sazivanje Opteg koncila (na kojem bi se
pojavili predstavnici obe strane) i ostalo je da se religiozni spor pre ili kasnije (ve u zavisnosti od toga kako su stajale stvari na
frontu protiv Turaka) - razrei ratom.
U takvoj situaciji protestanti su morali odmah pristu
piti legitimiranju svoje borbe, odnosno prava na otpor "tiraniji
imperatora i Rajhstaga. Jedno reenje ovog problema nali su hesenski pravnici, koji su radili po nalogu kneza Filipa Odvanog.
Oni su preuzeli izvesne elemente vazalske koncepcije prava na ot
por tiraniji i prilagodili je labavoj i razuenoj politikoj strukturi
Svetog Rimskog Rajha Nemake Nacije. U zakljuku njihove ana
lize je kneevima, kao niim nosiocima vlasti ("niim magistrati
ma"), priznato pravo da prue otpor imperatoru (tj. viem magi
stratu") kada ovaj kri pravo Rajha. Pri tom su se hesenski pravni
ci ponajvie pozivali na "precedent svrgavanja sa trona imperato
ra Vencela I V 140 0 . godine i na njemu zasnovali svoj, tzv. "ustavnopravni argument u opravdavanju prava na otpor tiraniji (Skinner, 1978b: 198).6
275
276
I
gistratima mogao se okrenuti protiv protestanata kada su napu
stili Rajhstag u Augsburgu. Ostajui u manjini, protestanti su u
okviru tada vaeeg ustava Svetog Rimskog Rajha Nemake Naci
je mogli samo da se priklone veini ili da svoj otpor utemelje na
vanustavnom osnovu.
Neodrivost ustavnopravnog argumenta u legitimaciji
otpora kneeva i gradova koji su protestovali vidi se moda najbo
lje iz onoga to je nirnberki dravni pisar Lazarus Spengler saoptio vlastima svoga grada. Spengler je tvrdio da imperator u ovom
sluaju ne postupa ni u skladu sa ustavom Rajha, ni u skladu sa
hrianskom religijom. Nema sumnje da na ovaj nain imperator
ne dela ni zakonito (ordentlich) ni hrianski ve sasvim izvesno
prekorauje granice svoje vladarske slube, vlasti i nadletva i od
jednog hrianskog vladara se pretvara u tiranina. Jer, on zloupo
trebljava vladarski ma, napada Boga u njegovom carstvu, nadletvu i vladavini, prisvaja slubu koja pripada samo Bogu, kao jedi
nom gospodaru naih dua i savesti, nastoji da uini neto to ni
jedan ovek na zemlji nije u stanju, ve jedino Bog, a to je da promeni ljudska srca i savest i otrgne ih od vere (Spengler, 1982a:
31). Meutim, Spengler odatle ne izvlai zakljuak o mogunosti
ma da protestantski kneevi i gradovi prue imperatoru otpor.
Stavie, obraajui se brandenburko-ansbahkom knezu on eksplicitno tvrdi da imperator mora biti prvo na zakonit nain svrg
nut (kao to je to bio Vencel) i da tek tada prestaju obaveze poda
nika prema njemu. Dokle god ne postoji zakonita odluka o njego
vom svrgavanju, on je punopravna vlast u smislu clausule Petri i
njegovi podanici mu duguju poslunost bez obzira na to da li on
tiranski vlada ili ne (Spengler, 1982b: 55X7
Kako Karl zbog veinske podrke u izbornikom kolegijumu nije mogao biti legalno svrgnut sa trona, reenje za
pruanje otpora moralo je biti pronaeno na drugoj strani. Spiritus
movens potrage za ovim reenjem bio je saksonski kancelar Georg
Brck. Brck je bio iskusni pravnik i diplomata koji je slutio pod
ak tri saksonska kneza-izbornika (pod Fridrihom Mudrim! Joha-
277
2/6
277
27S
ga. Zato ako se vlast vri suprotno Bojoj rei ili Bogu, sa njom je
svreno". Bugenhagen i dalje priznaje vaenje clausule Petri, ali je
zato relativizuje pozivanjem na Knjigu Samuilovu (i, 15), u kojoj
se kae da kralja koji napusti Boga i sam Bog naputa i da on vie
nije kralj. Prema tome, vlast" iz Rimljanima poslanice svetoga
apostola Pavla i Prve poslanice svetoga apostola Petra jeste samo
ona vlast koja priznaje Boga i koju Bog priznaje. Bezbonom kra
lju se, dodue, duguje poslunost, ali samo dok ne trai neto bezbono. Ako pone da se mea u pitanja religije, on postaje nepri
jatelj Boga i otpor puka je tada ne samo dozvoljen, nego ak naila
zi i na podrku Boga, kao to pokazuje primer Jevreja u Makabejskom ratu. U tom sluaju, prvi koji treba da reaguju su velikai
(unterherm) odnosno kneevi (Junten), koji treba da apeluju, a za
tim i da protestuju kod vladara (uberherr). Ako od apela i protesta
nema nikakvog efekta, i ako vladar nastavlja da se silom mea u re
ligiozna pitanja, onda postaje jednak Turinu . Poto sva vlast
dolazi od Boga,10 to kneevi imaju pred Bogom obavezu da se od
upru "Turinu", koji za njih vie nije nikakva vlast u pravom smi
slu. Kneevi ni u kom sluaju ne smeju da ustuknu, jer bi tada bi
li kao pastiri koji vide da vuk dolazi i bee ostavljajui stado vuku
na milost i nemilost (Bugenhagen, 1982: 27-28). Postavkom o di
rektnom poreklu sve vlasti od Boga, kao i direktnoj odgovornosti svakog
nosioca vlasti pred Bogom, Bugehagen je uspeo da zaobie regu
larnu proceduru svrgavanja imperatora i da mogunost otpora
kneeva i gradova u Svetom Nemakom Rajhu Nemake Nacije
utemelji na teolokim principima.
Kada su se poetkom oktobra 1529. na posebnoj kon
ferenciji u Slajcu knez-izbornik Johan Postojani i brandeburkoansbahki knez Georg sporazumeli o potrebi da se prui otpor
imperatoru, oni su se ve mogli pozvati na ovo Bugenhagenovo
miljenje (Fabian, 1962: 115). Isto miljenje je na kraju usvojio i
1 0 Ovaj stav je bio vrlo vaan jer je zapravo elim inisao srednjovekovnu tradiciju
tretiranja imperatora kao jedinog titulara najvie vlasti, zvane Merum imperi
um, na temelju koje je im perator svojim vazalim a dodeljivao "pravo m aa i
tako im davao vlast. Cilj Bugenhagena i drugih luteranaca bio je da ovu tra
diciju zamene direktnim pozivanjem na princip po kojem je sva vlast od B o
ga, pa da tako i kneevi iusgladii dobijaju ne od imperatora, nego direktno od
Boga (Benert, 19 73: 2 7 ).
279
280
281
11 D va glavna ogranienja bila su da sam ood brana m ora biti neposredna reakci
ja (incontinenti) na napad i da m ora biti srazm erna napadu (moderamen inculpatae tutelae). Nasilje prema napadau nakon proteka odreenog vrem ena (exintervallo) i preko mere nasilja koje je on u potrebio povlailo je za sobom gubi
tak m ogunosti pozivanja na in stitu t sam oodbrane. Zato se postojanje sam o
odbrane moralo dokazivati u svakom konkretn om sluaju pred sudom i tek je
m eritorna presuda nadlenog suda neki akt nasilja m ogla da ex postfacto okvalifikuje kao samoodbranu. T a reenja su, sa izvesnim m odifikacijam a, preuze
li i srednjovekovni pravnici (upor. Parrow , 1 9 9 3 :1 5 - 1 6 ) .
282
283
izvlaenju ove konsekvence iz prirodnopravnog argumenta uinie, kako emo odmah imati prilike da vidimo, niko drugi do sam
Martin Luther.
Naposletku, ostaje jo da se kae nekoliko rei o ustavnopravim implikacijama konsenzusa postignutog na Torgaukoj
konferenciji. Najvei znaaj Lutherovog saglaavanja sa drugim
pravnim i teolokim autoritetima u pogledu prava na otpor tira
niji leao je u tome to je ono dalo zeleno svetio za stvaranje
Smalkaldenskog saveza. Knez-izbornik Johan Postojani je od
mah po okonanju Torgauke konferencije zakazao okupljanje
protestantskih kneeva i predstavnika gradova u Smalkaldenu
22. decembra 1530. Na poetku osnivake deklaracije, koja je
usvojena 27. februara 1531. stoji jasno izraena ideja da osamna
est potpisnika sebe smatra hrianskim vlastima i da stupa u
odbrambeni savez radi ouvanja istinske "rei Boje, odnosno
"due i tela, naih i naih podanika (leib undseele, unser und unser
undertanen) ("Der erste... , 19 62: 350). U narednim godinama
organizacija saveza e se sve vie usavravati, tako da e 23. de
cembra 1535. biti usvojen Ustav saveza, koji e precizno regulisati obaveze dvadest tri lana i organe saveza, kao i njihove nadle
nosti i nain donoenja odluka.
Naravno, Smalkaldenski savez nije postao nikakva dr
ava u modernom znaenju tog pojma. Ali, njegov znaaj je u to
me to predstavlja svojevrsnu vododelnicu u praktikama pobunje
nikog udruivanja izmeu srednjeg i novog veka. U srednjem ve
ku je postojala itava kultura pobune , koja je u sebi obuhvatala:
polaganje zakletve pobunjenika (coniuratio); sporazumevanje oko
postupaka koji e biti preduzeti (pactum) i donoenje obavezujuih pravnih akata (constitutiones), kojim se ureuju odnosi pobu
njenika; samoobavezivanje na pruanje meusobne pomoi (mutuum auxilium, mutua caritas); pa ak i obrazovanje izvesnog "brat
stva (fratemitas) ili zajednice (communiai) pobunjenika. Srednjovekovna pobunjenika udruenja bila su strogo ekskluzivna i otro
odvojena od ostatka sveta (mutuum auxilium contra omnes), koji su
inile vrsto isprepletene zajednice i korporacije. Ovaj ekskluzivitet stajao je u otroj opreci prema ciljevima koji su po pravilu bili
univerzalni, ali ije je ostvarivanje nuno iziskivalo dobru poveza
nost, organizaciju i delatnu odlunost pobunjenika (Oexle, 1995:
284
136). malkaldenski savez jo uvek stoji u tradiciji ovih srednjovekovnih pobunjenikih udruenja, ali ih po svojim razmerama,
kompleksnosti, kao i ciljevima, daleko prevazilazi. On prvi put
ukljuuje organizacione delove (kneeve, stalee, gradove) spoljnog sveta (Rajha), ali na jedan novi nain, koji je zahtevaoprecizno,
razraeno i trajno pravno ustrojstvo u cilju odbrane ne samo hri
anstva nego i "due i ivota pojedinaca. Leopold von Ranke bio
je u pravu kada je u Smalkaldenskom savezu video rudimente jed
ne moderne (nemake) nacije: "Sada se pored Rajhstaga obrazova
lo jedno drugo sredite, jedno jedinstvo, i to ne samo vojno-politike, nego mnogo vie intelektualne prirode, koje nije stvoreno po
nareenju vie vlasti, nego se uzdiglo unutranjom nunou odo
zdo (Ranke, 644). Put koji je vodio malkaldenski savez do jed
nog takvog - protoustavnog - ureenja u nacionalnim razmerama
naputao je tle srednjeg veka i vodio ka prvim ustavnim dravama.
Tri sukcesivna koraka pokazivala su se kao presudna za kretanje na
taj put: razrada prava na otpor tiraniji - udruivanje - ustav.
285
bune, i to iz etiri razloga: prvo, zato to "sam Bog hoe i bie onaj
koji kanjava , drugo, zato to "pobuna nikada ne moe proi bez
prolivanja nevine krvi ili tete , tree, zato to "niko ne moe biti
sudija u svojoj stvari" i etvrto, zato to je "pobuna sasvim izvesno
delo avola (Luther, 1991a: 50-51). Od pravila uzdravanja od
pobune za Luthera nije bilo nikakvih izuzetaka i sve to je "obian
ovek mogao da uini jeste da prepusti Bogu da na Stranom su
du kazni nosioce vlasti za sva nedela koja su na ovom svetu poi
nili (upor. vie o eshatolokoj dimenziji Lutherovog prvobitnog
osporavanja prava na otpor tiraniji: Hinrichs, 19 7 1:14 7 i dalje; Diesselhorst, 19 8 4 :15 2 i dalje).
Isti stav je Luther nastavio da zastupa i 1529 . Saksonskom knezu-izborniku Johanu Postojanom on tada jo uvek savetuje da ne potee oruje na imperatora, ve da ga moli "za mir sa
svom pokornou" (Luther, 1982a: 49). Tek nakon to je avgusta
1530. onemoguen svaki kompromis izmeu katolikih i prote
stantskih kneeva, a protestanti stavljeni pred dilemu priznavanja
jeresi ili rata, Luther je takorei nateran da se pridrui Bugenhagenu i saksonskim pravnicima u njihovom opravdavanju otpora im
peratoru koji ratuje protiv Boga i prava . Ono to je Luther ne
sumnjivo hteo da izbegne jeste da se "rulja", kao "mnogoglavo u
dovite (kako je on nazivao Mntzerove siromane stanovnike
gradova i seljake, ali i sve pripadnike radikalnih protestantskih
sekti, poput baptista, anabaptista, menonita itd.), podigne na
ustanak i srui, ili ugrozi postojei poredak. Nju je Luther nasto
jao da na svaki nain dri po strani od svih politikih zbivanja,
smatrajui je politiki nezrelom i nesposobnom za bilo kakvu
smislenu akciju.13 Zbog toga je on svakako bio na velikim muka
ma da popusti pritiscima i pridrui se zagovornicima prava na ot
por imperatoru. Ali kada je jednorrt u sebi prelomio otpor tradici
onalne hiranske etike, Luther se vrlo smelo opredelio za krajnje
radikalan prirodnopravni argument prava na samoodranje.
13 K asnije e se Luther izjanjavati u p rilog jedn om vrlo ekstenzivno shvaenom
pojm u vlasti (Oberkeit), po kojem e svaki graanin biti lan v lasti jer je saodgovoran za ispravnu vladavinu nosilaca vlasti (upor. Scharffenorth, 19 6 4 :
139 ). Pri tom treba voditi rauna d a je pojam "ru lje obuhvatao celokupno nestaleko, pa samim tim i negraansko stanovnitvo, prema kom je Luther
gajio trajne i neprevaziene anim ozitete.
286
14 U pism u od 6. m arta 15 3 0 . Luther, zajedno sa Ju stu som Jon asom , Johannesom Bugenhagenom i Philippom M elanchtonom odbacuje m ogunost pozi
vanja na prirodno pravo na sam oodbranu (vint virepellere licet) zato to se ovo
pravo navodno sukobljava sa drugim pravnim principim a, kao npr.: "N ik o ne
m oe biti sudija u svojoj stvari" ili K o uzvraa udarac ini nepravdu" (Lut
her et al., 19 8 2 a : 6 1). O sim ovog principijelnog razloga, potpisnici su naveli
i drugi, sasvim pragm atian razlog, koji je glasio da e otpor protestanata im
peratoru izazvati pravi haos, jer e doi do sveopteg rata u Rajhu (Luther et
al., 19 8 2 b : 63).
15 Februara 15 3 1. Luther se alio Lazarusu Spengleru da su ga pravnici u Torgauu nagovarali da prihvati stav da se pravo na otpor im peratoru moe utem e
ljiti na prirodnom pravu na sam oodbranu (v/m virepellere licet), ako je u pita
nju notoriam iniuriarum. M eutim , Luther je osporavao da se priklonio ovom
m iljenju i izrekao prilino kontroverznu tvrdnju da je prihvatio iskljuivo
onu m ogunost otpora koja se temelji na im peratorovim sopstvenim zakoni
m a (zadravajui rezerve da je pasivn ost ipak bolja od preduzim anja otpora)
(upor. Shoenberger, 1 9 7 9 :1 1 ) . M ogue je da je ovo dalo povoda Herbertu von
Borchu d a tvrdi kako je Luther - u dugim raspravam a sa sakson skim pravni
cim a - priznao prim at pozitivnog prava nad kanonskim pravom u vezi sa
pravom na otpor tiraniji (Borsch, 19 5 4 : 18 4 ). Takav zakljuak ipak ne stoji,
poto su sva Lutherova izraavanja u prilog pravu na otpor tiraniji utem elje
na iskljuivo na prirodnom , a ne na pozitivnom pravu.
287
bune, i to iz etiri razloga: prvo, zato to "sam Bog hoe i bie onaj
koji kanjava , drugo, zato to "pobuna nikada ne moe proi bez
prolivanja nevine krvi ili tete , tree, zato to "niko ne moe biti
sudija u svojoj stvari i etvrto, zato to je "pobuna sasvim izvesno
delo avola" (Luther, 1991a: 50-51). Od pravila uzdravanja od
pobune za Luthera nije bilo nikakvih izuzetaka i sve to je "obian
ovek mogao da uini jeste da prepusti Bogu da na Stranom su
du kazni nosioce vlasti za sva nedela koja su na ovom svetu poi
nili (upor. vie o eshatolokoj dimenziji Lutherovog prvobitnog
osporavanja prava na otpor tiraniji: Hinrichs, 19 7 1:14 7 i dalje; Diesselhorst, 19 8 4 :15 2 i dalje).
Isti stav je Luther nastavio da zastupa i 1529. Saksonskom knezu-izborniku Johanu Postojanom on tada jo uvek savetuje da ne potee oruje na imperatora, ve da ga moli "za mir sa
svom pokornou (Luther, 1982a: 49). Tek nakon to je avgusta
1530. onemoguen svaki kompromis izmeu katolikih i prote
stantskih kneeva, a protestanti stavljeni pred dilemu priznavanja
jeresi ili rata, Luther je takorei nateran da se pridrui Bugenhagenu i saksonskim pravnicima u njihovom opravdavanju otpora im
peratoru koji "ratuje protiv Boga i prava . Ono to je Luther ne
sumnjivo hteo da izbegne jeste da se "rulja , kao "mnogoglavo u
dovite (kako je on nazivao Mntzerove siromane stanovnike
gradova i seljake, ali i sve pripadnike radikalnih protestantskih
sekti, poput baptista, anabaptista, menonita itd.), podigne na
ustanak i srui, ili ugrozi postojei poredak. Nju je Luther nasto
jao da na svaki nain dri po strani od svih politikih zbivanja,
smatrajui je politiki nezrelom i nesposobnom za bilo kakvu
smislenu akciju.'3 Zbog toga je on svakako bio na velikim muka
ma da popusti pritiscima i pridrui se zagovornicima prava na ot
por imperatoru. Ali kada je jednorti u sebi prelomio otpor tradici
onalne hiranske etike, Luther se vrlo smelo opredelio za krajnje
radikalan prirodnopravni argument prava na samoodranje.
13 K asnije e se Luther izjanjavati u p rilog jednom vrlo ekstenzivno shvaenom
pojm u vlasti (Oberkeit), po kojem e svaki graanin biti "lan vlasti" jer je saodgovoran za ispravnu vladavinu n osilaca vlasti (upor. Scharffenorth, 19 6 4 :
13 9 ). Pri tom treba voditi rauna d a je pojam "ru lje" obuhvatao celokupno nestaleko, pa samim tim i negraansko stanovnitvo, prema kom je Luther
gajio trajne i neprevaziene anim ozitete.
286
14 U pism u od 6. m arta 15 3 0 . Luther, zajedno sa Ju stu som Jon asom , Johannesom Bugenhagenom i Philippom M elanchtonom odbacuje m ogunost pozi
vanja na prirodno pravo na sam oodbranu (vitn vi repellere licet) zato to se ovo
pravo navodno sukobljava sa drugim pravnim principim a, kao npr.: "N ik o ne
m oe biti sudija u svojoj stvari" ili K o uzvraa udarac ini nepravdu" (Lut
her et al., 19 8 2 a : 6 1) . O sim ovog principijelnog razloga, potpisnici su naveli
i drugi, sasvim pragm atian razlog, koji je glasio da e otpor protestanata im
peratoru izazvati pravi haos, jer e doi do sveopteg rata u Rajhu (Luther et
al., 19 8 2 b : 63).
15 Februara 15 3 1. Luther se alio Lazarusu Spenglern da su ga pravnici u Torgauu nagovarali da prihvati stav da se pravo na otpor im peratoru moe utem e
ljiti na prirodnom pravu na sam oodbranu (v/m vi repellere licet), ako je u pita
nju notoriam iniuriarum. M eutim , Luther je osporavao da se priklonio ovom
m iljenju i izrekao prilino kontroverznu tvrdnju da je prihvatio iskljuivo
onu m ogunost otpora koja se tem elji na im peratorovim sopstvenim zakoni
m a (zadravajui rezerve da je pasivnost ipak bolja od preduzim anja otpora)
(upor. Shoenberger, 1 9 7 9 :1 1 ) . M ogue je d a je ovo dalo povoda H erbertu von
Borchu da tvrdi kako je Luther - u dugim raspravam a sa sakson skim pravni
cim a - priznao prim at pozitivnog prava nad kanonskim pravom u vezi sa
pravom na otpor tiraniji (Borsch, 19 5 4 : 18 4 ). Takav zakljuak ipak ne stoji,
poto su sva Lutherova izraavanja u prilog pravu na otpor tiraniji utem elje
na iskljuivo na prirodnom , a ne na pozitivnom pravu.
287
288
289
290
2 pi
*
292
293
294
295
296
297
2 1 O vo prim euje i Georg Jellinek, m ada p ro p u ta da identifikuje znaaj Dekaloga za razvoj ideje ustava (upor. Jellin e k , 19 5 9 : 5 0 9 - 5 10 ) .
298
299
JO O
301
J 02
f
dobro znaju, Bojom voljom (Calvin, 19 5 5 :10 5 6 ) . Kao to mo
emo da vidimo, Calvin ne govori o "niim , ve o "pukim ma
gistratima, tj. onima koji nisu naimenovani (ordinati), ve izabra
ni (constituti) sa ciljem da ogranie vlast monarha (Skinner, 1978b:
232; upor. i H, 1963: 20 3-20 4). Zato on ostaje na tlu pozitiv
nog prava i, nasuprot saksonskim pravnicima i magdeburkim luterancima, okree se stalekim skuptinama kao titularima prava
na otpor tiraniji (Wolzendorff, 1916: 96). No, o njegovim rezerva
ma glede mogunosti da se aktuelne staleke skuptine podvedu
pod genusni pojam pukih magistrata govori ograda "moda
(forte). I zaista, ako je imao pred oima francuske prilike, Calvin je
imao dosta razloga za bojazan: Opti stalei su se poslednji put
sastali trideset godina pre prvog izdanja njegovih Institucija i do
poslednjeg izdanja iz 1559. vie se nisu okupili (McNeil, 1949:
164). Nije iskljueno da je Calvin hteo da skrene panju na to da
staleke skuptine treba da se staraju o dobru puka (pa u tom kon
tekstu i da prue otpor monarhu, ako je to potrebno) ako zaista
pretenduju na to da budu njegovi predstavnici. Bilo kako bilo, ta
mo gde su ove staleke skuptine postojale i gde su liile na anti
ke puke magistrate (efore u Sparti, demarhe u Atini i puke tribu
ne u Rimu), bile su ne samo ovlaene, nego i obavezne da se sta
raju za dobro puka i da prue otpor monarhu kada ovaj zloupotre
bi svoju vlast. Za njih nije vaila zapovest, namenjena privatnim
licima, da se kao takvi povinuju svemonoj monarhijskoj vlasti,
kako god ona postupala i ta god nareivala. Meutim, u ispunja
vanju dunosti zatite puka od samovolje monarhijske vlasti, one
su morale ostati u granicama njenog legitimiteta i postojeeg
ustavnog poretka (Stricker, 1967: 44). Kao i u svemu drugome, i
u tome se Calvin pokazao kao istinski mislilac poretka.
Zakljuak Calvinovih izlaganja o pravu na otpor tirani
ji ekstremno je legalistiki: ustavnopravni argument moe da vai
samo u onim porecima gde su eksplicitno predvieni puki ma
gistrati sa eksplicitnim ovlaenjima primene prava na otpor ti
raniji. Izvan toga Calvinovim argumentima bilo bi teko opravda
ti bilo kakav otpor. Pri tom je posebno vano istai da je u kontek
stu Calvinovog uenja posezanje za prirodnim pravom u opravda
vanju otpora tiraniji praktino nemogue. Sadraji prirodnog pra
va su za njega bili manje-vie identini sa sadrajem Dekaloga.
303
304
305
306
f
VI
K O N TIN EN T A LN E M O N A R H O M AK E TEO R IJE
jo 8
1 N aziv
nastao
je
spajanjem
dve
grke
rei,
m onarh
309
310
f
19 16 :113-123).2 No, da bi se izbegla svaka zabuna, u nastavku iz
laganja katolike monarhomake teorije nee se uzimati u obzir.
Za potrebe ovog rada, pod monarhomakim teorijama podrazumevae se kalvinistike teorije koje su razvijane u drugoj polovini
16. i poetkom 17. veka, ili tanije od Augsburkog mira iz 1555.
do otpoinjanja Tridesetogodijeg rata 16 18 ,3 i koje su 1) postulat
2 Za razliku od protestantskog, katoliki m onarhom ahizam nije ni izbiliza tako
razraen i ne poklanja panju institucijam a i ustavnopravnoj argumentaciji.
1
311
31-2
F
cije (iako e se od 1572. Opti stalei poeti sve aktivnije ukljuiva
ti u politika i ratna zbivanja, da bi na kraju preuzeli kontrolu nad
novostvorenom dravom). Ova, nikada potpuna, ali ipak nesum
njiva sudbinska povezanost plemstva i protestantizma dae peat
kontinentalnim monarhomakim teorijama i samim tim opredeliti kljune razlike u odnosu na britanske monarhomake teorije,
koje su nastale u sasvim drugaijoj verskoj i politikoj konstelaciji.
U prvoj polovini 16. veka francuska monarhija gledala
je sa velikim simpatijama na uspon luteranstva u Nemakoj. Pro
testantski kneevi postali su najbolji saveznici francuskog monar
ha u borbi protiv univerzalistike opasnosti, koja je dolazila od
imperatora. Naposletku, pomo Fransoa I je bila odluujua u za
vrnim borbama protiv Karla V, iz kojih je proistekao Augsburki
mir iz 1555. (Hearnshaw, 19 2 6 :12 ) . Podrka Fransoa I protestan
tima u Nemakoj imala je jednu veoma znaajnu, premda potpuno
neoekivanu posledicu: doprinela je vrlo brzom usponu protestan
tizma i u samoj Francuskoj, a samim tim i stvaranju pretpostavki
za verski sukob u toj zemlji u drugoj polovini 16. veka. Politika
konstelacija koja e zaista proizvesti verski sukob stvorena je na
kon to je 1559. na francuskom prestolu Anrija II nasledio njegov
petnaestogodinji sin Fransoa II, koji je ve bio oenjen Marijom
od Guisea. Preko kraljice Marije porodica Guisea je napokon ste
kla otvoren pristup kraljevskoj politici i kao jedan od svojih priori
teta postavila iskorenjivanje protestantske jeresi u Francuskoj.
Na ovaj nain ubrzan verski sukob u Francuskoj dosti
e prvu kritinu taku 2 , aprila 156 2, kada Luj Burbonski, vojvoda
od Conda, u Orleanu poinje da okuplja vojsku, koja e do juna
iste godine narasti do 2 0 .0 0 0 hugenota. Prvi pamflet koji je bio
namenjen ovom, do tada najveem skupu hugenota na jednom
mestu pojavio se 8. aprila i u njemu je bio istaknut defanzivni cilj
borbe: hugenoti se diu na oruje kako bi odbranili "kralja, kralji
cu i itavu kraljevinu . Sam Cond je obznanio da u celoj akciji ne
ma nikavih linih interesa (passion particulire), ve da postupa pro
bonopublico, sa ciljem da ukloni "tiraniju vojvode od Guisea. Tira
nija dakle nije dolazila od legitimnog vladara Francuske, ve od
uzurpatora koji nema nikakve formalne prerogative i svoj uticaj na
dvoru koristi iskljuivo u line svrhe. Kao to moemo da vidimo,
rana hugenotska teorija prava na otpor tiraniji bila je formulisana
313
314
315
7 Venavali su se hugenot A nri N avarski (budui francuski kralj Anri IV) i kra
ljeva sestra Margareta, a sam o venanje trebalo je da bude sim bol verskog p o
m irenja u Francuskoj. U m esto toga, Vartolom ejski m asakr je od venanja na
pravio sim bol verske netrpeljivosti i progona.
8 To je razlog to se posle 15 7 2 . u Francuskoj vie nee pojavljivati apeli elom
narodu da se digne na ustanak, kakve je upuivao anonim ni autor pam fleta pod
n aslovom Civilna i vojna odbrana nevinih i crkve Hristove, objavljenog u Lionu ne
koliko nedelja po uspostavljanju m ira 15 6 3 . Iako nijedan primerak ovog pam
fleta nije izbegao unitenje, iz drugih pam fleta, koji su pobijali stavove izreene
u njem u, moe se rekonstruisati glavna teza da ceo puk ima pravo na oruani
otp or jeretikom vladaru (to je potkrepljivano uglavnom argum entima iz Sta
rog zaveta i primerima jevrejskih pobuna p rotiv bezbonih vladara). Tu slob o
du koju je anonimni pisac pam fleta Civilna i vojna odbrana nevinih i crkve Hristove
sebi dao da poziva obine ljude na u stan ak protiv jeretikog vladara francuski
m onarhom asi posle 15 7 2 . - u svetlosti m asakra Vartolom ejske noi - vie
316
317
1 0 N a drugoj strani, ne bi trebalo prenebrei ni pozitivni efekat hugenotske preokupiranosti M achiavellijem - d a su aigum enti koji su pobijali njegovo ue
nje o vladarskoj svemoi postali hriansko-univerzalistiki. U spisu Optube
protiv tirana to e se moi videti na najbolji nain: Machiavelli biva unapreen
u glavnog protivnika, protiv kojeg treba da se ujedine svi hriani (to znai
i katolici), papa prestaje da bude objekat napada, a glavni cilj politike posta
je problem obuzdavanja suverene vlasti u dravi (upor. Zim m erm ann, 19 9 0 :
2 8 7 -2 8 9 ).
11 M rnja hugenota prema C atherine i njenim sinovim a prelivala se i na sve Italijane, stvarajui tako osnove za provalu ranog novovekovnog francuskog na
cionalizm a. Posebnu mrnju hugenoti su gajili prema tzv.fuorusciti, tj. pofrancuenim Italijanima na dvoru C artherine de M edici (Kelley, 19 7 3: 2 36 ).
318
F
kustvo line ugroenosti bie svakako bitan doprinos radikalizaciji njihovih teorija prava na otpor tiraniji.
Franoisa Hotmana
Prvim francuskim monarhomakim delom smatra se Frankogalija
francuskog profesora rimskog prava i advokata Franoisa Hotma
na. Ovo delo je u osnovi napisano krajem ezdesetih godina 16.
veka, da bi konana verzija nastala tokom Hotmanovog egzila u
Zenevi (odmah posle Vartolomejske noi), u tesnoj saradnji sa
Thodoreom de Bzeom. Naposletku spis se pojavio avgusta 1573,
nosei posvetu knezu-izborniku Falca Fridrihu Pobonom.12
Hotman je ve za vreme boravka u Francuskoj bio najangaovaniji kalvinistiki pisac i advokat, te stoga ni njegova burna reakcija
na zbivanja iz 1572. godine nije bila iznenaujua. Pre objavljiva
nja Frankogalije, Hotman je ve bio objavio jedan vrlo uticajan spis
pod naslovom Antitribonijan ili izlaganje 0 izuavanju prava. U ovom
spisu iz 1567. on je izneo otru kritiku rimskog prava i proglasio
izvorno" francusko pravo nezavisnim od rimskog i ukorenjenim
u obiajno pravo Gala i Franaka. Ponesen francuskim protonacionalizmom, Hotman se ve u to vreme zalagao za suzbijanje uticaja rimskog prava u Francuskoj, i to ne ponajmanje zato to je po
njegovom miljenju rimsko pravo zasnovano na apsolutistikom i
paganskom obliku vlasti.13 Ta ideja je u Frankogaliji radikalizovana
319
kanske epohe (dok su nezaslueno afirm isani njihovi bledi epigoni) i kako je
sam kodifikatorski rad bio n ekonzisten tan . T ako loe sastavljena kodifikacija
tokom vekova postajala je sve gora, zato to je na silu prilagoavana novim
prilikam a i vetaki spajana sa pravnim institucijam a drugih naroda, koji su
im ali svoj autohton pravni razvoj. N ajvei d e o Antitribonijana posveen je ana
lizi inkom patibilnosti rim skog prava (iz Corpus Iurisa) i francuskog prava, na
osn ovu ega je Hotman doao do zakljuka d a je prvo pravo u Francuskoj pot
puno "neupotrebljivo" (upor. detaljnije: Franklin, 1 9 6 6 :4 7 ) .
320
321
322
323
3*4
F
to se, pak, Hotmanovih istorijskih argumenata tie,
nevolja sa njima lei u tome to su bili previe nategnuti i delimino uveliko iskonstruisani (upor. Gring, 1946: 88-89), z^ g
ega je protivnika strana mogla na vrlo jednostavan nain da ih
pobija. A na to se nije moralo dugo ekati: 1575. pojavljuju se Od
govor na Franois Hotmanovu Frankogaliju dvorskog prokuratora
Antoine Matharela i Odgovor Papire Massona na Hotmanove kletve
dvorskog istoriara Papire Massona. Oba dela optuuju Hotmana za nepouzdane i sumnjive dokaze, kao i za ignorisanje poda
taka koji mu nisu bili po volji. Tako npr. Matharel navodi da su
tri veka prola izmeu izbora prvih kraljeva i dolaska Merovinga
i da za to vreme nije bilo nikakvog izbora kraljeva, ve samo naslednog prenoenja kraljevske titule. Osim toga, Hotman je bio
optuen da je na nekim mestima falsifikovao dokaze koje je citi
rao. Primer za to prua mesto iz Zigbertovih hronika krunisanja
prvih franakih kraljeva: dok je Hotman citirao obiaj po kojem
je puk "birao" (eligunt) svog kralja, u hronikama je stajalo da su
ga samo "podizali na tit (eriguint). Na osnovu pobijanja pojedi
nih Hotmanovih tvrdnji Matharel i Masson su doli do zaklju
ka da je njegova celokupna osnovna teza pogrena: francuska
monarhija nikada nije bila niti izborna, niti ograniena. Kralj je
uvek vladao samostalno i neogranieno (tj. uloga stalea bila je
samo konsultativna), to potvruje formula sa kojom je objavlji
vao sve formalne akte - "kako nam je ugodno (cit. prema: Skin
ner, 1978b: 319).
Ceo ovaj spor je pokazao ako nita drugo, a ono nedo
statnost i varljivost istorijskih argumenata u prilog pravu na otpor
tiraniji u Francuskoj. Istorija se pokazala kao riznica svakovrsnih
materijala koji su mogli sluiti za potkrepljivanje gotovo svake te
ze. Zato je sledei korak, koji su monarhomasi morali uiniti, i ko
ji su, kako emo videti, zaista uinili Bze, Mornay i Languet, bio
okretanje sholastikoj pravnoj tradiciji. Kod njih e se sve manje
veliati slobodarska galsko-franaka prolost i staro religiozno
propovedanje, karakteristino za Calvina, da bi se sve vie pojavlji
vali citati Tome Akvinskog, Bartola Sasoferatskog i kodifikatora
rimskog prava. Taj put e se pokazati naroito vanim zato to e
teoriju prava na otpor tiraniji nepovratno usmeriti u pravcu pri
rodnog prava.
325
326
tanjima vere. Ovi delovi spisa Opravu magistrata na kanjavanje jeretika naroito su dobili na znaaju prilikom objavljivanja francu
skog prevoda 156 0 , koji je korien kao indirektna podrka zaveri
u Amboazu (Kingdon, 1956: 68-71).19 Naposletku, Bzeova sve
vea odlunost da zaotri hugenotski stav povodom pitanja otpo
ra naroito je dola do izraaja u pregovorima koji su prethodili
miru u Amboazu kojim je okonan prvi graanski rat 1563. Tada
je u hugenotskom taboru dolo do otre podele u vezi sa minimu
mom zahteva za prihvatanje mira. Umerenoj struji sa Condom i
drugim plemiima na elu tom prilikom su se suprotstavili prote
stantski pastori koje je predvodio Bez, koji su zastupali tvrdu li
niju i pokazivali krajnju nesklonost kompromisima i ustupcima
(Kingdon, 19 6 7 :14 9 -15 0 ). Tako moemo da vidimo da je Bze jo
mnogo pre masakra Vartolomejske noi duhovno "sazreo za formulisanje jedne neuporedivo smelije teorije prava na otpor tirani
ji od one koju je Calvin bio voljan da dopusti.
Spis Opravu magistrata na kanjavanje jeretika interesan
tan je takoe jer otkriva uticaje koje je na Beza izvrio Hotman.
Njih dvojica su zajedno predavali na Univerzitetu u Lozani tokom
pedesetih godina, nakon njihovog prvog bega iz Francuske, i tu je
Bez imao priliku da se bolje upozna sa pravnim, socijalnim i teo
lokim idejama, koje je u to vreme zastupao Hotman (Kingdon,
1956: 71).
Za razliku od Hotmana, Bze je poklanjao relativno
malo panje francuskim Optim staleima. Prilikom pisanja spi
sa O pravu magistrata prema podanicima on svakako nije mogao
predvideti katoliku radikalizaciju Optih stalea 1576. u Bloau,
ali je ipak svoje najvee nade u realizaciju prava na otpor stavio u
ruke niih, a ne pukih magistrata. To ima, kao to uverljivo poka
327
zuje Robert Kingdon, svoje razloge i u samim razlikama u poreklu izmeu njega, na jednoj strani, i Calvina i Hotmana, na dru
goj. Kako su i Calvin i Hotman poticali iz prosperitetnih francu
skih graanskih porodica, to je njihova teorija prava na otpor ti
raniji nosila peat "pukog miljea u kojem su obojica duhovno
sazrevala. Obrnuto, Bze (kao, uostalom, i Mornay) potie iz bo
gate francuske plemike porodice i uprkos egzilu u Zenevi, ostaje
sve vreme svog ivota u tesnim vezama sa francuskim hugenotskim plemiima, delei njihovo shvatanje otpora prema kraljevoj
politici ne samo u oblasti religije nego i stalekih privilegija
(Kingdon, 19 8 8 :15 2 ).
Kada se to uzme u obzir postaje jasno zato se Bze ve
1562. stavio na raspolaganje kao vojni kapelan, pamfletista i poli
tiki savetnik Conda (Kingdon, 1955: 98; H, 1963: 2 0 1). Nje
mu e (kao uostalom kasnije i Colignyju i Viljemu Oranskom)
Bze nameniti ulogu nieg" magistrata u borbi protiv tiranije "vi
eg magistrata (Kelley, 1981: 312). Stavie, u isto vreme Bze je
po Calvinovom nalogu rukovodio pokuajima da se sa francuskim
dvorom postigne nagodba oko politikih i religioznih pitanja, ta
ko da se bez ikakvog preterivanja moe rei da je on u to vreme bio
politiki najangaovaniji ovek iz kruga najbliih Calvinovih saradnika. Taj praktini angaman predodredie Bzea da u nared
nom periodu postane pokreta radikalizacije shvatanja prava na
otpor tiraniji unutar francuskog kalvinizma. I zaista zvue proro
anski njegove rei napisane 156 2. kralju od Navare: "Vae veli
anstvo, sudbina protestantske crkve je da trpi udarce, a ne da ih
zadaje. Ali, blagoizvolite setiti se da je ona nakovanj na kome se is
troilo mnogo ekia (cit. prema: Cedvik, 19 8 6 :117 ).20 To shva
tanje Bze e jo vie zaotriti nakon Calvinove smrti 1564, kada
preuzima vodstvo nad enevskom <rkvom i celokupnim kalvinistikim pokretom u Evropi.
2 0 Bze je takoe bio i jedan od sastavljaa Deklaracije, koju je, odm ah po otp o
injanju sukoba sa G u iseom i katolikom strankom 15 6 2 . godine, objavio
C ond sa namerom da opravda posezanje za orujem . U Deklaraciji se tvrdi
da vojvoda od Guisea nastoji da "zaplai K raljev savet pretnjam a i silo m , pa
je zato dunost svih "dobrih i lojalnih p od an ika da "odbrane vlast kralja i
kraljice od "ratobornih p obu n jen ika" i "sp asu celu dravu od p rop asti (cit.
prem a: Skinner, 19 78b : 3 0 2 ) .
32 8
329
330
331
332
333
334
2 5 K olon je po rim skom pravu bio slobodni posednik zemlje, koji je na osnovu
konsenzualnog ugovora sa gospodarom (kao pravim vlasnikom zem lje) ui
vao odreena prava korienja, ali nije im ao sigu rn ost posednika. Kasnije,
poloaj kolona postao je slian feudalnim km etovim a, koji su izgubili slobo
du i postali vezani za zem lju.
335
336
2 6 Po m iljenju Herberta von Borcha, kada su autori Optubi protiv tirana ovlasti
li "m agistrate" i optim ate" na otpor tiraniji, oni su pre svega imali pred oi
m a brabantski Radosni ulazak, u kojem su, pored stalea, na otpor vladaru b i
li ovlaeni i "svi ostali njegovi podanici i dobri ljudi njegove zem lje" (Borch,
19 5 4 : 2 0 3 ).
337
2 7 "U jedinjene provincije M id ija" je n aziv koji su skovali i upotrebljavaju savremeni francuski istoriari, kao to su Jean D ellum eau, Janine G arrison , Henry
Heller, itd. N aziv se odnosi na kvazidravnu tvorevinu, koju su nakon m asa
kra Vartolom ejske noi stvorili gradovi (La Roel, M ontoban, itd.) i oblasti u
M idiju pod kontrolom protestanata, p v a federacija protestantskih uporita
predstavljala je "dravu u d ravi", u kojoj je najvia vlast bila u rukam a novoobrazovanih, iskljuivo protestan tskih O ptih stalea M idija (H eller, 19 9 1:
7 6 i dalje). Za razliku od nizozem skih U jedinjenih provincija, "U jedinjene
provincije M idija nisu opstale kao sam ostaln i dravni entitet, ve su se po
novo utopile u francusku centralistiku dravu i podelile sudbinu protestan
tizm a u Francuskoj.
2 8 G u n ter Zimm erm an je u novije v rem e skrenuo panju na izvesne koncilijarne konstituonalne ideje koje se m ogu nai u Optubama protiv tirana, iako
ve potpuno uklopljene u novi, kalvin istiki m isaoni obrazac (Zim m erm an,
19 8 8 ).
338
339
340
F
sada bio zagovaranje to jae monarhijske vlasti, kako bi se osta
vile odreene ruke Anriju IV. A kada je Anri IV naposletku 1598.
uspeo ne samo da okona verski rat nego i da stabilizuje apsolut
nu monarhijsku vlast proglaenjem verske tolerancije (Nantski
edikt) i prihvatanjem katolianstva - hugenoti vie nisu imali
snage za novi napad - ovoga puta na "izdajnika iz svojih redova.
Desetkovani u verskim ratovima (od oko tri miliona u 156 2. osta
lo ih je svega jo milion i etvrt, dok je broj njihovih javnih crkava
spao u istom periodu sa 2 .0 0 0 na 694), oni su sve vie dolazili u
poziciju da se mire sa bilo kojom politikom koja e im dopustiti
da ostvaruju svoja najelementarnija verska prava. Ostareli Bze e
samo konstatovati da se Anri vratio religiji Machiavellija , dok e
Mornay objaviti jedan antikatoliki spis u kome e direktno napa
sti francuskog kralja (nakon ega e mu Anri oduzeti intendantu
ru i penziju, pretei pokretanjem sudskog procesa: Dennert, 1968:
XXI-XXII; upor. i Polenz, 1864: 780 i dalje). I na tome se zavrilo
manifestovanje hugenotskog nezadovoljstva.
Apsolutna monarhija time je bila uvrena, i u 17. ve
ku e mo monarha moi dalje da raste, da bi kulminirala u vlada
vini Luja XIV (koji je doao u poziciju da konstatuje: "Drava, to
sam ja). U jednoj takvoj monarhiji vie nee biti mesta verskom
pluralizmu, a ni staroj monarhomakoj teoriji. U vreme pada La
Roela 1628. hugenoti su ve bili zaboravili sve teorije prava na ot
por tiraniji. Ono to je tada jo preostalo bilo je zagovaranje pot
pune pokornosti apsolutnoj kraljevoj vlasti. Interesantno je da su
hugenoti tako lako zaboravili masakr Vartolomejske noi i prema
Nantskom ediktu odnosili se kao i luteranci prema Augsburkom
miru. I jedni i drugi su bili voljni da, nakon svega to su preiveli,
pokau neogranienu pokornost jakom apsolutnom vladaru koji
bi, manje-vie na osnovu svoje dobre volje, titio versku toleranci
ju (Klautke, 1994: 442). Zato je sasvim logino to e, kada te do
bre volje nestane - a to se u Francuskoj desilo kada je 1685. Luj
XIV ukinuo Nantski edikt - doi do masovnog egzodusa hugeno
ta iz Francuske i do definitivne rekatolizacije monarhije (u Nemakoj je situacija zbog partikularizma bila bitno drugaija, tako
da je ukidanje Augsbrukog mira dovelo do strahovitog Trideseto
godinjeg rata, ali ne i do progona luteranaca sa teritorije Rajha).
Verski sukobi u Francuskoj zavreni su tako iskorenjivanjem pro
341
3 0 Prezbiterijum je izborni organ crkvene vlasti u kom su zastupljene m esne crkvene zajednice.
342.
vcdnikom Mensom Altingom na elu, i poeli da rade na sve tenjem povezivanju sa Nizozemskom i nizozemskim kalvinistima.
No, Emden je bio istonofrizijski grad - i to ne bilo ka
kav grad, nego sama prestonica i kao takav pod vlau istonoIrizijskog grofa Edzarda II. Zato su emdenski kalvinisti, u borbi za
oslobaanje svog grada, morali prvo da slome vlast gradonaelni
ka, koji je bio pod kontrolom istonofrizijskog grofa. To im je po
lo za rukom 1589. godine, kada je u gradu uspostavljen tzv. Kolegijum etrdesetorice kao puki magistrat" sa zadatkom da sprei apsolutizaciju gradonaelnike vlasti u gradu.
Sukob emdenskih kalvinista sa gradskim magistratom
(a preko njega i sa istonofrizijskim grofom) poklapa se sa politi
kim nastojanjima istonofrizijskih stalea da, pod uticajem zbiva
nja u susednoj Nizozemskoj, ogranie vlast Edzarda u celoj Isto
noj Friziji (upor. Wchter, 19 0 4 :12 -13 ). A kako je Edzard bio luteranac, ceo taj sukob imao je i religiozne implikacije. To je u veoma
velikoj meri opredelilo pravac daljih politikih sukoba: poto je Em
den vaio za bastion kalvinizma ne samo u Istonoj Friziji nego u
celoj severnoj Evropi, to je Edzard smatrao da u borbi za ouvanje
svoga samovlaa mora pre svega da slomi otpor ovog grada. Do
otvorenog sukoba naposletku dolazi 1594, kada Edzard pokuava
da ukloni Altinga, da uvede nove poreze i da gradu nametne svog
magistrata kao jedinu vlast. Idue godine nizozemska partija ove
mere proglaava za tiranske i u celosti preuzima Emden u svoje ru
ke. Pored gradonaelnika (kog je sada izabrao Kolegijum) i samog
Kolegijuma, kao redovnih organa vlasti, sada se uspostavljaju jo i
Ratni savet i sluba sindikusa sa ciljem da, kao vanredni organi vla
sti, zatite gradske slobode od Edzarda. U pomo je odmah pozva
na Nizozemska, koja je izvrila odluujui pritisak na istonofrizij
skog grofa i jo iste godine sukob je privremeno reen Ugovorom iz
Delfcila. Ovaj ugovor bio je veoma povoljan po Emden, poto mu je
garantovao posebne privilegije.
No, radikalni kalvinisti nisu bili zadovoljni onim to
im je pruao Ugovor iz Delfcila i nastavili su sa svojom samostal
nom politikom. Zato je u narednim godinama ponovo zaotren
sukob Emdena sa Edzardom, a kasnije i sa njegovim naslednikom
Enom III. U meuvremenu je u Emdenu stvorena umerena parti
ja koja je pokuala da potisne uticaj nizozemske partije , ali bez
343
344
345
346
347
348
f
dinstveni mozaik. Ta teorija se pojavila one iste godine kada je
Emden uspeo da uz pomo nizozemskih bajoneta izdejstvuje ne
zavisnost (a da pri tom ne eliminie opasnost od vojne intervenci
je grofa, koji je uao u savez sa Spancima). Knjiga u kojoj je ona
objavljena nosila je naslov Politika, a njen autor je bio herbornski
profesor Johannes Althusius.
349
350
351
352
!
pravu (nam iure naturali) svi ljudi jednaki (omnes homines suntaeqales)
i slobodni od svake vlasti (nullius jurisdictionisubjecti) osim od one za
koju se sporazumno opredele (ex suo consensu & facto voluntario) i
prenesu joj svoja prava (alium iura sua transfrant). Taj stav je u saglasnosti i sa Althusiusovim razlikovanjem "simbiotikih zajednica i
nesimbiotikih skupova pojedinaca, pri emu ove potonje zaista
jo nemaju svog vladara i ive u skladu sa prirodnim pravom. Sopstvenu vlast puk e stvoriti tek kasnije tokom istorije, i to iz nu
nosti . Ako bi sve ovo ilo u prilog Troeltschovom stavu o sekularizovanom prirodnom pravu, nastavak ga ini spornim.
Pre svega, Althusius eksplicitno odbacuje mogunost
da u prvobitnom ("prirodnom) stanju nije bilo nikakve vlasti i da
su se pojedinci rukovodili iskljuivo odredbama prirodnog prava.
Upravo suprotno, to je bilo vreme dok je jo na zemlji vladao Bog
bez posrednika. Ovaj stav Althusius potkrepljuje primerom jevrejskog naroda kojim je Bog vie od etiri storine godina sam vladao
"kao kralj na udesan nain. A kada je jevrejski narod (iz sasvim
nepoznatih razloga) zatraio nekog kralja iz svojih redova, Bog je
prvo postavio Saula, zatim i Davida, da bi na kraju pravo izbora
vladara predao elom puku (u skladu sa Deut, 16 ,18 ) . Pravo puka
da sebi bira vladara vai, dakle, kao biblijski posvedoeno prirod
no pravo (Althusius, 19 32:139 ). Sve i kada bi hteo, puk ne bi mo
gao da otui svoj suverenitet, poto mu ga je Bog dodelio kao pri
rodno pravo (Althusius, 1932: 16 0 -161). Ugovor o nalogu kojim
puk (kao nalogodavac) predaje vlast vladaru (kao nalogoprimcu),
koga je izabrao, ne znai otuenje suvereniteta i iskljuuje svaku
mogunost naknadnog ugovora, kojim bi vladar stekao suvereni
tet. Jedan takav ugovor o prenosu suvereniteta bio bi nitavan jer
bi krio od Boga postavljeno prirodno pravo (Althusius, 1932:
142). Kao to iz svega toga moemo da vidimo, Bog i dalje ostaje
instanca koja stvara, garantuje i sankcionie prirodno pravo.
No, pogledajmo ta se zbiva dalje u dravi u kojoj se
uspeno prenela vlast na vladara (tj. u kojoj je puk zadrao suvere
nitet). Althusius kae da se na osnovu ugovora o nalogu vladar
obavezuje da e vladati u skladu sa tablicama Dekaloga i ustavom
(.leges regni) (Althusius, 19 32:38 2). Dakle, svaki vladar je duan da
prvo vodi rauna o Dekalogu, pa tek onda o ustavu (to je sasvim
u skladu sa clausula Petri). Poto se prirodno pravo nigde ne pomi-
353
nje, namee se pitanje nije li ga Althusius poistovetio sa Dekalogom? Na to pitanje Carl Friedrich je svojevremeno odgovorio po
tvrdno: Althusius je ostao veran kalvinistikoj tradiciji bezostatnog vezivanja ("pozitiviranja) sadraja prirodnog prava za odred
be Dekaloga. A poto je poistovetio prirodno pravo sa Dekalogom
i poto Dekalog sadri samo odredbe o odnosima meu pojedin
cima, a ne i o odnosima pojedinaca prema dravi, Althusius je po
Friedrichovom miljenju prihvatio jedno sasvim depolitizovano
prirodno pravo. Samim tim to se na nju Dekalog nije odnosio,
vlast je ostala bez ikakvih prirodnopravnih ogranienja i sa odreenim rukama da sprovodi autoritarnu politiku (Friedrich, 1953:
XCVI). Friedrichovo miljenje o depolitizovanosti Dekaloga je ka
snije osporavano, naroito s obzirom na drugu tablicu. I zaista, za
Althusiusa je naroito bila vana peta zapovest, zato to je pred
stavljala temelj pretvaranja roditeljskog autoriteta u politiki (Alt
husius, 19 3 2 :19 2).36 Ako bi se na ovaj nain otklonila Friedrichova primedba o "depolitizovanosti Dekaloga, ostao bi drugi i
ujedno sutinski deo kritike, po kome je kod Althusiusa celokupni socijalno-politiki poredak redukovan na splet autoriteta, koji,
svi odreda, potiu od Boga (upor. i Winters, 1963: 156-158). To
miljenje nije delio Eckhard Feuerherdt. Po njemu se takoe ne
moe govoriti o "depolitizovanosti Dekaloga, iako je oigledno
da su njegove odredbe isuvie apstraktne da bi mogle posluiti u
svrhe ozbiljnijeg konstitucionalnog ogranienja vlasti. Ali, ako bi
Friedrich u tom delu svoje kritike Althusiusa bio u pravu, to jo ne
bi znailo da je opravdano njegovo poistoveivanje Althusiusovog
prirodnog prava sa Dekalogom. Po Feuerherdtovom miljenju, da
bi se dolo do Althusiusovog shvatanja prirodnog prava, moraju
se uzeti u obzir sva ona mesta, razbacana po celoj Politici, na koji
ma se citiraju i drugi delovi Biblije kao svojevrsni opteobavezujui zakoni (Feuerherdt, 19 6 2 :14 4 -14 5 ). No, time nije nimalo otu
pljena otrica Friedrichove kritike: splet biblijski utemeljenih au
toriteta nepokolebljivo opstaje u temelju ljudskih zajednica. Uko
liko bi se rezimirala cela ova rasprava, moglo bi se rei da za Alt
husiusa nije postojalo neko prirodno pravo koje nije pozitivirano
36 Pri tom je Althusius pravo tum aenja D ekalo ga ostavio pravnicim a, a ne teo
lozim a, ime je takoe izrazio uverenje d a je njegov sadraj politiki (A lthu
siu s, 19 3 2 :19 8 -19 9 ) .
354
355
35<S
357
358
359
360
I
toriji celokupne drave. Otuda proizlazi njihova principijelna ne
mogunost da koriste pravo na otcepljenje koje im Althusius pru
a. To pravo, kako proizlazi iz celokupne Althusiusove teorije,
mogu da koriste samo stalei koji ine provincijalne efore i koji
imaju svog predstavnika u posebnim eforima drave. Kada Althusius pi
e o pravu svakog pojedinanog efora na otpor tiraniji - ako to
efori u celosti ne uine - (Althusius, 19 32:39 2), onda on zapravo
posredno legitimira pravo na otcepljenje provincijalnog efora, na
temelju njegove reprezentovanosti u posebnim eforima drave. To najbolje
dokazuje primer koji navodi Althusius: nizozemski Opti stalei
su (26. jula 158 1) proglasili Filipa za "tirana, neprijatelja Nizo
zemske (tyrannidem, hostis Belgii)" i liili ga svih prava u ovoj zemlji
(Althusius, 1932: 387). Meutim, oni su ovde delali upravo kao
savez sedam provincijalnih "efora i zapravo koordinirali istovre
meni izlazak sedam provincija iz panske drave i stvaranje nove
(federalne) drave, sastavljene od tih sedam provincija.
Konfuzija koju je Althusius stvorio u pogledu prava na
otcepljenje nije bila sluajna i moe se objasniti ako se obrati pa
nja na Althusiusove line preferencije s obzirom na unutranje
prilike u Neizozemskoj posle otcepljenja od Spanije. Franz Borkenau
je tako u svojoj analizi arhitektonike Althusiusove teorije veoma
uverljivo pokazao da je njena osnovna svrha zaista bila da opravda
otcepljenje sedam nizozemskih provincija od Spanije i stvaranje
Ujedinjenih provincija. Ali, u svemu tome vrlo je bitno da je Alt
husius posebno vodio rauna da ne pomene neto to bi kasnije
moglo opravdati separatizam pojedinih provincija prema novoj
dravi (Borkenau, 19 8 3 :12 5 ). Ova Althusiusova briga korespon
dira sa Utrehtskim sporazumom od 29. januara 1579. (koji je
predstavljao nizozemski ustav), po kojem je pravo secesije pojedi
nih provincija bilo eksplicitno zabranjeno (Rowen, 19 8 8 :23). Da
kle, da bi ostao u skladu sa oficijelnom politikom onemoguava
nja separatizma unutar Ujedinjenih provincija Althusius je morao
da pravo na otcepljenje ospori pojedinim provincijalnim eforima
- koji su pre toga ve bili iskoristili ovo pravo u secesiji od Spani
je. Althusiusovo osvrtanje na posebne efore (tj. Opte stalee Uje
dinjenih provincija) tako se pokazalo najboljim: s jedne strane je
sluilo legitimaciji otcepljenja sedam nizozemskih provincija od
Spanije i stvaranje Ujedinjenih provincija, dok je s druge strane i
361
43 Jed n a analiza nizozem skih pam fleta iz vrem ena osam desetogodinjeg rata
pokazala je da je u periodu 1 5 9 8 - 1 6 0 6 . produkcija pam fleta bila na istom n i
v o u kao i tokom najburnijeg perioda 1 5 7 7 - 15 8 6 , sam o to je problem atiku
otp ora Spancim a zam enila p roblem atika'pravno-politikog ureenja U jedi
n jenih provincija (upor. H arline, 19 8 7 : 8). G led an o iz perspektive ovih novih
preokupacija Nizozemaca, A lth u siu so va Politika je bila najaktuelnija upravo u
pogledu definisanja odnosa M o risa O ran sk og i O ptih stalea.
4 4 Ju lian Franklin je dobro prim etio da je p rotiv ureenja evropskih m onarhija
16 . veka bila svaka koncepcija p o kojoj kralj v ie nije imao sam ostalnu vlast,
ve je bio biran i odgovoran stalekoj sku p tin i za politiku koju ona inaugurie (Franklin, 19 78: 5-6 ). M eutim , Fran klin grei kada meu ove koncep
cije svrstava i Althusiusovu, zato to p revia sasvim novu politiku k onste
laciju u Ujedinjenim provincijam a (ko ju Borkenuau ispravno ini polaznom
takom svojih analiza) i specifian A lth u siu so v o dnos prema njoj.
362
363
364
3>5
366
367
VII
B R IT A N SK E M O N AR H O M AKE TEO R IJE
369
370
cijama data ista pravna snaga kao i zakonima parlamenta (Le Van
Baumer, 1 9 4 0 :12 1) .1
No, sve ovo je potrebno prihvatiti cum grano salis. Pre
Tjudora su principe svetosti i nepogreivosti kraljeva krili njiho
vi podanici uvek kada su kraljevi svoju apsolutnu vlast shvatali bu
kvalno (kao to svedoe primeri Edvarda II i Riarda II), dok se
pod Tjudorima to menja samo zato to monarsi napokon prona
laze pravu meru svog "apsolutizma . Vladavina Tjudora je na pa
radoksalan nain mogla nesmetano biti predstavljana kao "apso
lutna samo zato to su uspeno funkcionisali svi kanali koopera
cije monarha sa staleima i to je konsenzus uspostavljen na taj
nain predstavljao najjau garanciju monarhijske vlasti. Kada je u
pitanju proirenje vladarskih ovlaenja Henrija VIII u odnosu na
ovlaenja njegovih prethodnika, mora se voditi rauna o tome da
je ono bilo deo svojevrsnog vanrednog stanja, a ne normalnog
funkcionisanja vlasti. U vreme vladavine ovog monarha Engleska
je bila jedina kraljevina u Evropi koja je prihvatila neku vrstu refor
macije i razvlastila papu na svojoj teritoriji. Suoena sa otvorenim
neprijateljstvom kako pape, tako i Spanije, Francuske i kotske,
Engleska je dola u opasnost od inostrane intervencije i unutra
nje pobune (Allen, 1928: 131). U takvoj situaciji veina Engleza
nije mislila na svoja osnovna prava, kao to e se to desiti jedan
vek kasnije, za vreme vladavine Carlsa I, poto glavni politiki
problem nije leao u odnosu kralja prema Parlamentu, ve u odno
su kralja i Parlamenta, na jednoj strani, prema celoj katolikoj
Evropi (ukljuujui tu i same katolike na britanskom ostrvu), na
drugoj strani. ak se i sam Henri VIII trudio da Parlament to vi
e ukljui u aktuelna politika zbivanja i na taj nain na njega pre
1 Istina, sve vreme vladavine H enrija V III i dalje je bilo na snazi prirodnopravno
uenje Sir Joh n a Fortescuea iz 15. veka, po kojem je kralj bio vezan boanskim
i prirodnim pravom i im ao obavezu da ih svojom vladavinom sprovodi u ivot.
Fortescue je u izvesnom sm islu anticipirao H uga G rotiu sa kada je tvrdio da su
m aksim e prirodnog prava za pravo ono isto to su aksiom i ("u niverzalije") za
m atem atiku, tj. da se ne m ogu logiki objasniti, ve vae po prirodi stvari (For
tescue, 19 4 2 : 2 1) . Pa ipak, Fortescue se nije uputao u sadrinsko odreenje
m aksim a prirodnog (kao i boanskog) prava, pa je ovakvo uopteno pozivanje
na natpozitivno pravo m oglo sam o ii na ruku m onarhu koji nije im ao nika
kvih drugih ogranienja (upor. Le Van Baum er, 1 9 4 0 :1 4 3 ) .
371
372
373
374
I
kalvinistikog radikalizma za vreme Edvarda i katolikog radikali
zma za vreme Marije, Elizabeta je, pod uticajem svog ministra
Williama Cecila, obnovila oev vizantinizam , koji je naiao na
podrku najveeg dela stanovnitva. Tako je Engleska okonala
nestabilan period, izazvan religioznim animozitetima, a da nije
ula u verski rat, koji je ve buktao na kontinentu i koji e takoe
izbiti i u kotskoj. Zato e sve do 1642. Englezi moi da se posve
te poveanju svog ekonomskog blagostanja, neometani ratovima i
otporni na iskuenja neposlunosti i otpora kraljevskoj vlasti.
375
376
377
378
379
}8o
381
382
ih
384
[
stva nosilaca vlasti iz pravednih razloga, tako da je ubistvo Baetona predstavljalo prvu etvu ovih propovedi. Kako se i Knox nala
zio meu plemiima koji su zaposeli St. Endrju, on je odmah po
stao kapelan tamonje crkve i zapoeo sa vatrenim propovedima
graanima. Meutim, uprkos velikoj umenosti i motivaciji, ple
mii nisu mogli drati dugo St. Endrju u svom posedu, tako da su
jula 1547. kapitulirali pred francuskim snagama, koje je pozvala
Marija od Guisea. Tom prilikom su mnogi protestanti, meu ko
jima i John Knox, zarobljeni i prinueni da kao galioti slue na
francuskim brodovima.
No, Engleska (sada ve pod Edvardom) nije mogla
gledati skrtenih ruku na to ta se deava sa kotskim protestan
tima, tako da se ukljuila u rat. Iako je engleska vojska u kot
sku stigla prekasno da bi spasla protestante u St. Endrjuu, ipak
je uspela da potpuno razbije kotsku vojsku i nametne se kao
odluujui faktor u nastavku rata. Naposletku, 1549. zakljuen
je mir izmeu Francuske i Engleske i obe zemlje su povukle svo
je vojske iz kotske. Do Edvardove smrti 1553. kotski prote
stanti mogli su raunati na englesku pomo i zato ih je regentkinja Marija od Guisea doivljavala kao svoje neprijatelje. Me
utim, sa dolaskom na presto Marije Tjudor deava se zanimljiv
preokret. Kao ogoreni neprijatelj Marije Tjudor, Marija od G u
isea je sada poela da na svoju stranu pridobija sve engleske i
kotske protestante, kako bi osnaila front protiv engleske kra
ljice. Tako kotska postaje pribeite za jedan deo protestanata
koji su beali pred progonom engleske kraljice. No, time se ni
ta nije promenilo u samoj kotskoj crkvi i njenom religioznom
monopolu: protestanti su bili tolerisani samo kao oruje protiv
Marije Tjudor i nita vie od toga. Praktino sve do 1559. kot
ska e zvanino biti katolika zemlja, u kojoj je regentkinja M a
rija od Guisea predstavljala glavnu sponu sa Francuskom i sa
mim tim bila bastion protiv svih religioznih promena. I upravo
e taj francuski "protektorat razbuditi kod kota prve naciona
listike reakcije, tako da e biti stvoreni preduslovi da se po
Knoxovom povratku iz egzila raspali "patriotski kalvinizam
(Hearnshaw, 19 26 : 13). Kada se uzme u obzir pervertiranost i
korumpiranost samog kotskog klera, nee biti nikakvo udo
to e koti u ovo vreme ve potpuno izgubiti poverenje u svoju
385
386
stanata. Celokupan katoliki kler u kotskoj se vrlo brzo osuo delom prelazei na protestantizam, a delom se povlaei u penzi
ju. Katolianstvo je bilo na najbrem moguem putu da iezne sa
tla kotske.11 Kao krunu svog uspeha lordovi Kongregacije su
ovlastili Johna Knoxa da u kotskoj na ruevinama katolianstva
uspostavi prezbiterijanski crkveni sistem. Knox je taj posao oba
vio sa tolikom beskompromisnou da se nova kotska prote
stantska crkva razlikovala ne samo od stare katolike, nego i od
savremene ("vizantinske) engleske: budui da je nastala ne za
hvaljujui pomoi krune, ve u borbi protiv nje, ona je bila orto
doksno kalvinistika, sa strogom unutranjom disciplinom. Pre
ma kotskom prezbiterijanskom sistemu crkva je bila nezavisna
kako od pape, tako i od kralja, svetenici su bili samo pod crkve
nom vlau, crkva je bila organizovana po prezbiterijama, propovednici su postali izborni u svojim optinama, itd. U razvijanju
svih ovih naela, Knox nije samo sledio Calvinov model Zeneve,
nego ga je uinio jo rigidnijim i stroim. Od tada je strogost po
stala osnov kotskog ivota, kako drutvenog, tako i religioznog"
(Maclean, 1983: 95).
Ta crkva je u avgustu 1561. doekala devetnaestogodi
nju kraljicu Mariju Stjuart, kada se nakon rane smrti svoga mu
a, Fransoa II, vratila u kotsku. Narednih est godina njene vla
davine kotskom obeleene su seksualnim skandalima, koji su
kulminirali misterioznim ubistvom njenog novog mua kralja
Henrija Stjuarta 1567, i udajom za Jamesa Hepburna Botwella.
Pobuna protestantskih plemia, koja je odmah usledila, zavrena
je kraljiinim zarobljavanjem 15. juna iste godine. Devet dana ka
snije, ona pod pretnjom javne egzekucije biva prinuena da iz
zdravstvenih razloga" abdicira u korist svoga sina Dejmsa VI
(budueg Dejmsa I Engleskog), koji je jo bio beba. Naposletku,
29. avgusta 1567. Dejms je krunisan u ceremoniji kojom je ruko
vodio lino Knox, da bi odmah potpao pod starateljstvo regenta
Moraya. Protestanti su napokon uspeli da ostvare svoj cilj: na
11 Tako lak triju m f protestantizm a u kotskoj bio je posledica ne sam o korum
piranosti stare crkve nego i slabog intenziteta verskih animoziteta. Sve u sve
mu, tokom rata je izvreno devet egzekucija na osnovu legalno sprovedenog
postupka: sedam protestanata je zbog vere osueno i pogubljeno pre avgusta
15 6 0 , a njim a su pridruena jo dva katolika nakon tog datum a.
388
389
390
sa lanovima engleske protestantske zajednice u Zenevi (Christopherom Goodmanom pre svih).13 No, dok je Goodman akcenat stavljao na otpor Mariji Tjudor zato to je bezbona (ali i ko
pile), akcenat Knoxovog argumenta bio je na tome to je ona
(ba kao i Marija od Guisea) ena. Zato, na kraju krajeva, za
Knoxa vie i nije bilo vano da li je vlast tiranska ili nije; dovolj
no je bilo konstatovati da vlada ena i ve su se sva zla ovog sve
ta nuno morala pojaviti (Shephard, 1994: 51-59 ; upor. i Skin
ner, 1978b: 2 2 1).
Ovi Knoxovi stavovi su 1558. uticali na to da se stvore
razni problemi u Engleskoj i kotskoj. U kotskoj oni su podgrevali ve ionako usijanu politiku situaciju i vrlo verovatno da su
predstavljali jedan od razloga to je sledee godine Marija od Gu
isea ucenila Knoxovu glavu. No, sve to nije bilo nita u odnosu na
problem koji je Prvi prasak trube stvorio u Engleskoj. Mariju Tjudor
je na engleskom prestolu zamenila takoe ena Elizabeta - ko
ja je bila nita manje povreena Knoxovim spisom nego njena
prethodnica. Istina, Knox je jula 1559. iz Edinburga slao pisma
Elizabeti sa skoro poniavajuim izvinjenjima zbog Prvog praska
trube, ali mu to nije donelo milost engleske kraljice. Njen ministar
Cecil je u to vreme konstatovao da je ovde od svih imena, pored
Goodmanovog, Knoxovo najomraenije (Mulot, 1904: 38). No,
Elizabeta je bila prinuena na saradnju sa kotskim protestanti
ma, ma koliko joj se ne dopadao Knoxov uticaj meu njima, jer je
sama njena vlast bila ugroena. Naime, nakon to je jula 1559. na
francuskom prestolu preminulog Anrija II smenio Fransoa II, su
prug Marije Stjuart, usledio je zahtev da njemu pripadnu krune i
391
392
393
394
395
396
397
398
399
400
401
402
403
404
405
406
407
LITERATURA
Achterberg N orbert ( 19 8 8 ) : ''G ew altenteilung bei A lth u siu s", u: D ahm KarlW ilhelm , Krawietz W erner i W yduckel Dieter (ur.): Politische Theorie des Jo
hannes Althusius. Rechtstheorie, Beiheft 7 , Berlin: D uncker 8t H um blot
Alem an C hristian (15 5 7 ) : Bedencken vonn dem Kriege der Anno etc. sechs sieben und
vierzig im land zu M eissen und Sachsen gefrt ist wo f r er zuhalten sey gestalt, B a
sel (bez oznake naziva izdavaa)
Allen J. W . ( 19 2 3 ) : "M arsilio o f Padua and Madaeval Secularism ", u: H earnshaw
F. J. C. (ur.): The Social and Political Ideas o fSome GreatMedxva/Thinkers, Lon
don, Calcuta i Sidney. G eorge G . Harrap & Com pany
Allen J. W . ( 19 2 8 ) : A History o f Political Thought in the Sixteenth Century, London:
M ethuen & Co.
Allen Reginald ( 19 8 0 ) : Socrates and Legal Obligation, M inneapolis: U niversity o f
M innesota Press
A lthusius Johannes (19 3 2 ): Politica Methodicae Digesta (16 14 ), Cam bridge: H ar
vard U niversity Press
A m b std o rff Nicolaus von (16 4 5 ) : "A ntw ort a u ff der W ittenberger Lsterung:
Q uasi M agdeburgenses pr dando velint defendere Evangelicum , A nn o
15 4 9 , den 15 . Ju lij. , u: H ortleder Friedrich (ur.): D er Rmischen Kayser- und
Knigl. Maiestete Auch dess heiligen Rmischen Reichs, geistlicher und weltlicher
Stnde, Churfrsten, Frsten, Grajfen, Herrn, Reichs- und anderer Sttte, zusampt
der Heiligen Schrift, geistlicher und weltlicher Rechte Gelehrten Handlungen und
Ausschreiben, Rathschlge, Bedencken, Send- und andere Brieffe, Bericht, Supplicationschrifften... von Rechtmssigkeit, Anfang, Fort- und endlichen Aussgang dess Teutschen Kriegs, Keyser Carls dess Fnften, wider die Schmalkaldische Bundsoberste,
Chur- und Frsten, Sachsen und Hessen und J. Chur- und Frstl. G. G.
Mitverwandte, knj. 2, Gotha: Endter
A m sd o rff Nicolaus von (16 4 5 ): "E in T rost an die zu M agdeburg und an alle
from m e Christen, A nno 15 5 1, den 1 0 . Ju n ij. , u: ibid.
A m sd o rff Nicolaus von et al. ( 16 4 5 ) : Bekndtn, Unterricht und Verm ah
nung der Pfarrherm und Prediger der C hristlichen Kirchen zu M agdeburg,
A nn o 15 5 0 , den 13. A prilis , u: ibid.
A nthoiz H einz (19 55 ): Die politische Wirksamkeit des Johannes Althusius in Emden,
A urich: Verlag O stfriesische Landschaft
A ntholz H einz (19 8 8 ) : "Johan n A lthu siu s als Syndicus Reipublicae Em bdanae.
Ein kritisches R epetitorium , u: D ahm Karl-W ilhelm , Krawietz W erner i
W yduckel D ieter (u r.): op. cit.
A pijan iz A leksandrije ( 19 6 7 ) . Rimski graanski ratovi, Beograd: Kultura
A rent H ana ( 1 9 9 1) : O revoluciji. Odbrana javne slobode, Beograd: F ilip V inji
Aristotel ( 19 7 5 ) : Politika, Beograd: B IG Z
A ristotel ( 19 8 0 ) : Nikomahova etika, Beograd: B IG Z
Aristotel (19 8 7 ) : Retorika, Beograd: N ezavisno izdanje Slobodana M aia i
M arka Viia
Aristotel ( 19 9 7 ): UstavAtinski, Beograd: Plato
A veling F. ( 19 2 3 ): " S t Thom as A quin as and the Papal M onarchy", u:
H earnshaw F. J. C . (ur.): op. cit.
A vgust ( 19 7 0 ) : "R es gestae divi A u gu sti , u: D anilovi Jelena i Stanojevi O brad (ur.): Tekstovi iz rimskog prava, Beograd: Slubeni list
Bali Terence ( 19 9 5 ): Reappraisingpolitical Theory. Revisionist Studies in the Historyof
Political Thought, O xford: Clarendon Press
Barcelo Pedro (19 9 3 ): Basilea, Monarchia, Tyrannis. Untersuchungen zu Entwicklung
und Beurteilung von Allgemeinherrschaft im vorhellenistischen Griechenland, Stu t
tgart: Franz Steiner Verlag
Barker
Ernest
( 19 2 3 ):
Introductory:
M edivel
Political T hought , u:
409
410
Brutus Stephanus Ju n iu s, the C elt ( 19 9 4 ): Vindiciae contra Tyrannos: or, concearning the legitimate Power o f a Prince over the People, and o f the People over a Prince,
Cam bridge: C am brige U niversity Press
Buchanan G eorge ( 17 6 6 ) : De jure Regni apud Scotos, Philadelphia: Steuart
Buchanan G eorge ( 19 7 8 a ): "R eru m Scoticarum H istoria. Books X V III-X IX , u:
Gatherer W . A . (ur.): The Tyrannous Reign ofM ary Stewart. George Buchanans
Account, W estport, C onnecticut: G reenw ood Press, Publishers
Buchanan G eorge ( 19 7 8 b ): "A n A dm onition to the True Lords M aintainers o f
Justice and O bedience to the K in g s G race", u: ibid.
Bugenhagen Johann es ( 19 8 2 ) : "B rie f an K urfrst Johann den Bestndigen von
Sachsen, W ittenberg, 2 9 . Septem ber 1 5 2 9 " , u: Scheible H einz (ur.): Das
Widerstandsrecht als Problem der deutschen Protestanten 1523-1546 , Gtersloh:
G tersloher Verlagshaus G erd M ohn
Buhvald Volfgang, H olveg A rm in i Princ O to ( 19 8 4 ): Renikgrkih i latinskih pi
saca antike i srednjeg veka. Tuskulum leksikon, Beograd: V uk Karadi
Burckhardt Jacob ( 19 5 8 ) : The Civilization o f the Renaissance in Italy, knj. 1, N ew
York: H arper & Brothers
Caesar ( 19 7 9 ): D er Gallische Krieg, M nchen: W ilhelm G oldm ann Verlag
C alvin Johannes ( 19 0 9 ) : B rie f N r. 6 5 8 an G aspard de C oligny in Paris (16 .
A pril 1 5 6 1 ) , u: Johannes Calvins Lebenswerk in seinen Briefen. Eine Auswahl von
Briefen Calvins in deutscher bersetzung. Zweiter Band: Die Briefe bis zum Jahre
156 4 , Tbingen: V erlag von J. C. B. M ohr (Paul Siebeck)
Calvin Johannes (19 5 5 ) : Unterricht in der christlichen Religion, Neukirchen-Vluyn:
N eukirschener Verlag
C argill T hom pson W . D . J. ( 19 8 4 ): The Political Thought o f Martin Luther, Sussex:
The Harvest Press
C arlyle R. W . i C arlyle A . J. (19 3 6 ): A History o fM ed ix va l Political Theory in the
West. Vol. VI: Political Theoryfrom 13 0 0 to 16 0 0 , Edinburgh i London: W illiam
Blackwood & Sons
Carriere M oriz (18 4 7 ): Die philosophische Weltanschauung der Reformationszeit in
ihren Beziehungen zur Gegenwart, Stuttgart i Tbingen: J. G . C ottascher Ver
lag
Cazenave M ichel & A uguet Roland ( 19 9 0 ) : Ludi carevi. Pokuajpovjesne mitoanalize, Zagreb: A ugust Cesarec
C hristm ann C urt ( 1 9 0 2 ) : Melanchtons Haltung im schmalkaldischen Kriege, Berlin:
Verlag von E. Ebering
Cicero M arcus Tullius ( i9 6 0 ) : Vom Gemeinwesen, Zrich: Artem is-Verlag
C iceron M arko T u lije ( 1 9 7 5 ) : O krajnostima dobra i zla, Sarajevo: V eselin M aslea
411
D ahren d orf R a lf (19 9 3): "D ie Sache m it der N a tio n ", u: Jeism an n M ichael i Rit
ter H enning (ur): Grenzflle. ber neuen und alten Nationalismus, Leipzig: Reclam Verlag
"D a s Urteil als K nig W entzeslauwe abgesetzt w orden ist von dem rm ischen
Reiche
( 1 4 0 0 ) (19 6 5 ),
u:
412
D elfos Leo ( 1 9 7 2 ) : "Alte Rechtsform en des W iderstandes gegen W illkurherrschaft , u: K aufm ann A rthur u saradnji sa Backm ann Leonardom (ur.):
Widerstandsrecht, D arm stadt: W issenschaftliche Buchgesellschaft
D elim o Zan ( 19 8 9 ) : Civilizacija renesanse, N ovi Sad: Knjievna zajednica N ovog
Sada
D elim o an ( 19 9 8 ) : Nastanak i uvrenje reformacije, Srem ski Karlovci i Novi
Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia
D em p f A lois ( 1 9 6 2 ) : Sacrum Imperium. Geschichts- und Staatsphilosophie desMittelalters und der politischen Renaissance, M nchen: R. O ldenbourg Verlag
D ennert J rgen (19 6 4 ) : Ursprung und Begriff der Souverenitt, Stuttgart: G ustav
Fischer Verlag
Dennert J rgen ( 19 6 8 ) : "E in leitu n g des H erausgebers", u: D ennert Jrgen
(ur.): op. ciL
"D e r erste Schm alkaldische Bundesvertrag ( 2 7 .2 .1 5 3 1 ) ( 19 6 2 ) , p rilog u: Fa
bian Ekkehart: op. cit.
"D erer von M agdeburg Entschuldigung, Bitt und gem eine Christliche Erinnerunge, A nn o 15 4 9 " (16 4 5 ) , u: H ortleder Friedrich (ur.): op. cit.
Die Straburger Eide ( 8 4 2 ) ( 19 6 5 ) , u: Bauer Fritz (u r.): op. cit.
D iesner H ans-Joachim ( i9 6 0 ) : Griechische Tyrannis und griechische Tyrannen, Ber
lin: Akadem ie-Verlag
D iesner H ans-Joachim ( 19 7 9 ): Problem e der lteren griechischen Tyrannis
( 19 5 8 ) , u: Kinzl Konrad (ur.): Die ltere Tyrannis bis zu den Persenkriegen. B e
itrge zur griechischcn Tyrannis, D arm stadt: W issenschaftliche Buchge
sellschaft
D iesselhorst M alte ( 19 8 4 ): "Z u r Zwei-Reiche-Lehre M artin Luthers, u: D ilcher G erhard i S ta ff Ilse (ur.): Christentum und modernes Recht. Beitrge zum
Problem des Skularisierung, Frankfurt am M ain: Suhrkam p
D jurant Vil ( 19 9 6 ) : Cezar i Hrist. Istorija rimske civilizacije i hrianstvo od njihovih
poetaka do3 2 ;. godine nove ere, Beograd: N arodna knjiga i A lfa
D jurant Vil (19 9 8 ): Doba vere. Istorija srednjovekovne - hrianstvo, islama i judaizma
- od Konstantina do D a n tea :)2 y 1)0 0 . godine nae ere, Beograd: N arodna k nji
ga i A lfa
D jurant Vil ( 2 0 0 0 ) : Reformacija. Istorija evropske civilizacije od Viklifa do Kalvina:
130 0 -15 6 4 , Beograd: Narodna knjiga i A le f
D om aszew ski Alfred von ( 19 2 5 ) : "G ru nd lage des A ugusteischen Principales ,
u: Karo G eorg et al.: Bilder und Studien aus Drei Jahrtausenen. Eberhard Gothein
zum Siebzigsten Geburtstag als Festgabe, M nchen i Leipzig: Verlag von D uncker & H umbolt
D onaldson Peter (19 8 8 ): Machiavelli and Mystery o f State, N ew Y ork itd.: C am
bridge University Press
413
414
U niversity Press
Franklin Ju lian ( 19 6 7 ) : "C onstitu tionalism in the Sixteenth Century: the
Protestant M onarchom achs , u: Spitz D avid (ur.): Political Theory & Social
Change, N ew York: Atherton Press
Franklin Julian (19 7 3 ): Jean Bodin and the Rise o f Absolutist Theory, Cam bridge:
Cam bridge U niversity Press
Franklin Julian (19 7 8 ): John Locke and the Theory o f Sovereignity. M ix e d M o n a rc h y
and the Right o f Resistance in the Political Thought o f the English Revolution, C am
415
Verlag
G ierke O tto von (19 13a): D as deutsche Genossenschaftsrecht. Vierter B and: D ie Sta
ats- und Korporationslehre der N euzeit, B erlin fW eidm an n sch e Buchhandlung
G ierke O tto von (19 13b ): Johannes Althusius und die Entwicklung der naturrechtlichen
Staatstheorien. Zugleich ein Beitrag zu r Geschichte der Rechtssystematik, Breslau:
416
Goodm an C h isto ph er (19 3 1) : How Superior Powers Ought to be Obeyd (1558), New
York: C olu m bia U niversity Press
G rin g M artin ( 19 4 6 ) : Weg und Sieg der modemen Staatsidee in Frankreich ( Vom
Mittelalter zu 17 8 9 ), T bingen: V erlag von J. C . B. M ohr (Paul Siebeck)
G raus Frantiek ( 19 8 7 ) : "D a s Scheitern von K nigen: Karl VI., Richard II.,
W enzel IV .', u: Schneider Reinhard (ur.): op. cit.
G riew ank Karl ( 19 7 3 ): D er neuzeitliche Revolutionsbegriff. Entstehung und Geschichte,
Frankfurt am M ain: Suhrkam p
G riffiths G ord on ( 19 5 9 ): D em ocratic Ideas in the Revolt o f N etherlands ,/ rchivf r Reformationsgeschichte, god. 5 0 , br. 1: 5 0 -6 3
Gurevi A ron ( 19 9 4 ) : Kategorije srednjovekovne kulture, N ovi Sad: M atica srpska
"G utachten der kurschsische Ju risten [Torgau oder W ittenberg, kurz vor 2 6 .
O ktober 1 5 3 0 ] ( 19 8 2 ) , u: Scheible H einz (ur.): op. cit.
Hagen C hristine ( 1 9 9 0 ) : Widerstand und ziviler Ungehorsam. Politische Philosophie
und rechtliche Wertung, Pfaffenweiler: C entaurus-Verlagsgesellschaft
H alper Edvard ( 19 9 4 ): "B ivstvo A ristotelove etike", Filozofska istraivanja, god.
7: 2 6 0 - 2 8 7
Hall Basil ( 19 5 6 ) : John Calvin, London: The H istorical A ssociation
H alliday W illiam Reginald ( 19 2 3 ): The Growth o f the City State: Lectures on Greek
and Roman History, Liverpool i London: T he U niversity o f Liverpool Ltd.
Halm H einz ( 2 0 0 0 ) : "D ie A ssassin en 1 0 9 2 bis 12 7 3 , u: D em andt Alexander
(ur.): op. cit.
Hansen R eim er ( 2 0 0 0 ) : "K n ig Heinrich IV. von Frankreich 16 10 . Der
Frstenm ord im Konfessionellen Zeitalter , u: D em andt Alexander (ur.):
op. cit.
Harline C raig (19 8 7 ): Pamphlets, Printing, and Political Culture in the Early Dutch Republic, D ordrecht itd.: M artinus N ijh o ff Publishers
H arm s K laus (19 5 8 ) : Dr. Johann Bugenhagen, Bielefeld: Ludw ig BechaufVerlag
H earnshaw F. J. C. ( 19 2 6 ) : "Introductory: T he Social and Political Problem s o f
the Sixteenth and Seventeenth C en turies , u: H earnshaw F. J. C. (ur.): The
Social & Political Ideas o f Some Great Thinkers o f the Sixteenth and Seventeenth
Centuries, London itd.: G eorg G . H arrap & Co.
Heckei Johann es (19 6 4 ): "W iderstand gegen die O brigkeit? Pflicht und Recht
zum W iderstand bei M artin Luther", u: Das blinde, undeutliche Wort 'Kirche'.
Gesammelte Aufstze, K ln i Graz: Bhlau Verlag
Hefele Carl Joseph von ( 18 9 0 ) : Conciliengeschichte, tom 6, Freiburg im Breisgau:
H erdersche V erlagshandlung
Hefele Carl Joseph von ( 18 9 6 ): ibid., tom 7
H eintzeler Gerhard ( 19 2 7 ) : Das B ild des Tyrannen bei Platon. Ein Beitrag z w
Geschichte der Griechischen Staatsethik, Stuttgart: Verlag von W . Kohlham m er
417
I
Heller H enry ( 1 9 9 1) : C ivil Wars in Sixteenth-Century France, M ontreal itd.:
M cG ill-Q u een 's U n iversity Press
Herodot ( 19 6 6 ) : Istorija, N ovi Sad: M atica srpska
Heyck Ed. ( 19 0 8 ) : Wilhelm von Omnien und die Entstehung der freien Niederlande,
Bielefeld i Leipzig: Verlag von Velhagen & Klasing
Heyland Carl ( 1 9 5 0 ) : Das Widerstandsrecht des Volkes gegen vetfassungswidrige
Ausbung der Staatsgewalt im neuen deutschen Veifassungsrecht: zugleich ein Beitrag
zur Auslegung des Art. 147 der Hessischen Verfassung vom 1. Dezember 19 4 6 ,
Tbingen: Carl M ohr
H inrichs Carl ( 1 9 7 1 ) : Luther und Mntzer: ihre Auseinandersetzung ber Obrigkeit
und Widerstandsrecht, Berlin: W alter de Gruyter
H insley F. H . ( 19 8 6 ): Sovereignity, C am bridge itd.: C am bridge U niversity Press
H ippel
Ernst
von
( 19 7 2 ) :
Zum
Problem
des
W iderstandes
gegen
418
419
420
K nox John ( 19 9 4 h ): "The D ebate at the Genera! A ssem bly, June 1 5 6 4 , u: ibid.
K olb Robert ( 19 7 8 ) : Nikolaus von Amsdorff (1483-1565). Populr Polemics in the Pr
servation o f Luthers Legacy, N ieuw koop: B. D e G raa f
K opiston Frederik ( 1 9 9 1) : Istorija filozofije. Tom II: Srednjovekovna filozofija. Avgustin - Skot, Beograd: B IG Z
K opiston Frederik ( 19 9 4 ) : Istorija filozofije. Tom III: Kasni srednji vek i renesansna f i
lozofija. Okam - Suarez, Beograd: B IG Z
Kraut Richard ( 19 8 4 ) : Socrates and the State, Princeton, N ew Jersey: Princeton
U niverstity Press
Kriele M artin ( 19 8 7 ) : Die demokratische Weltrevolution. Warum sich die Freiheit dur
chsetzen wird, M nchen i Zrich: Piper
Kriele M artin ( 19 8 8 ) : Einfhrung in die Staatslehre. Die geschichtlichen Legiti
mittsgrundlagen des demokratischen Veifassungsstaates, Reinbek bei Ham burg:
Rowohlt
K senofont (19 8 0 a ) : H ijeront ili o tiraninu , u: Strauss Leo: O tiraniji, Zagreb:
Grafiki zavod H rvatske
K senofont ( 19 8 0 b ) : Uspomene 0 Sokratu, Beograd: B IG Z
Laoust Henri ( 19 8 9 ) : Raskoli u islamu. Uvod u prouavanje islamske religije, Zagreb:
Naprijed
Le Van Baum er Franklin ( 19 4 0 ) : The Early Tudor Theory o f Kingship, N ew Haven:
Yale U niversity Press
Leifer Franz ( 19 14 ) : Die Einheit des Gewaltgedankens im rmischen Staatsrecht,
M nchen i Leipzig: V erlag von D uncker & H um blot
Lewis J. U. ( 19 6 8 ) : Jean B od in s Logic o f Sovereignty", Political Studies, god.
16 , br. 2 : 2 0 6 - 2 2 2
Livije, T it ( 19 9 1) : Istorija Rima od osnivanja grada [knj. l-V ], Beograd: Srpska knji
evna zadruga
Loewenstein Karl ( 19 5 9 ): Verfassungslehre, Tbingen: J. C. B. M ohr (Paul Sie
beck)
Lossen M ax (18 9 4 ): Die Lehre vom Tyrannenmord in der christlichen Zeit, M nchen:
Verlag der k. b. A kadem ie
Luther M artin (19 8 2 a ): "B r ie f an Kurfrst Johann den Bestndigen von Sac
hsen (W ittenberg, 2 4 . Dezem ber 1 5 2 9 ) , u: Scheible H einz (ur.): op cit.
Luther M artin (19 8 2 b ): 7 0 Thesen, A pril 15 3 9 , u: ibid.
Luther M artin (19 9 1a ): Eine treue Verm ahnung an alle C hristen, sich zu hten
vo r A ufruhr und Em prun g ( 1 5 2 2 ) , u: Luther Deutsch. Band 4 : Der Kam pf um
die reine Lehre, Gttingen: V andenhoeck & Ruprecht
Luther M artin ( 19 9 1b ): "W arnung an seine lieben D eutschen ( 15 3 1) , u: ibid.
421
Luther M artin ( 19 9 1c ) : Luther Deutsch. Band >: Die Tischreden, G ttin gen : Vandenhoeck & R uprecht
Luther M artin et al. ( 19 8 2 a ) : "B r ie f an K urfrst Johann den Bestndigen von
Sachsen (W ittenberg, 6. M rz 15 3 0 ) , u: Scheible H einz (u r.): op cit.
Luther M artin et al. ( 19 8 2 b ) : "Erklru n g [in Torgau, 2 6 - 2 8 . O ktob er 15 3 0 ] , u:
ibid.
Luther M artin et al. (19 8 2 c ) : Gutachten [fr K urfrst Joh an n Friedrich von
Sachsen] (W ittenberg, 6 . Dezem ber 15 3 6 )", u: ibid.
Luther M artin et al. ( i9 8 2 d ) : Gutachten [fr K urfrst Joh an n Friedrich von
Sachsen und L an d graf Philipp von H essen] [13/14 . N ovem ber 15 3 8 ]", u:
ibid.
M achavelli N iccol (19 8 5 a ): "V ladar , u: [zabrano djelo, knj. 1, Zagreb: G lobu s
M achiavelli N iccol (19 8 5 b ) : "R asprave o prvoj dekadi T ita Livija", u: ibid.
M achavelli Niccol (19 8 5 c ): U m ijee ratovanja , u: ibid.
M achavelli Niccol ( i9 8 5 d ): Firentinske povijesti", u: ibid, knj. 2
M achavelli Niccol ( 19 8 7 ): "P ism o br. LXXXVII Francescu Vettoriju (Firenca,
2 6 . kolovoza 15 13 ) , u: Politika iskaradna pisma, Zagreb: G lobus
M ackie J. D . (19 5 7 ) : The Earlier Tudors 148 5-1558 , O xford: Clarendon Press
M ackinnon Jam es (19 2 4 ) : The Constitutional History o f Scotlandfrom Early Times to
the Reformation, London itd.: Longm ans, Green, and C o.
Maclean Fitzroy ( 19 8 3 ) :^ Concise History o f Scotland, London: Tham es and H ud
son
M andt Hella ( 19 9 7 ): "Tyrannis, D espotie , u: Brunner O tto, C onze W erner i
K oselleck Reinhart (ur.): op. cit., knj. 6
M arijana, Ju an de (19 7 8 ): O b es rechtens ist, einen T yrannen zu tten , u:
Laqueur W alter (ur.): Zeugnisse politischer Gewalt Dokumente zur Geschichte des
Terrorismus, Kronberg: Athenum
M arko A urelije ( 19 9 1) : "M isli , u: Frtuni D . (ur.): op. cit.
M arriott John (19 36 ): Dictatorship and Democracy, O xford : Clarendon Press
M arsilius o fP a d u a (19 5 6 ): The Defender o f Peace, u: Marsilius ofPadua: TheDefend e ro f Peace. Volume I, op. cit.
M artin Alfred von (19 13 ): Studien zu Coluccio Salutati, Leipzig: B. G . Teubner
M artin J. W . (19 8 9 ): Religious Radicals in Tudor England, London i Ronceverte:
T he H am bledon Press
M ason R oger (19 9 4 ): "Introduction , u: K n o x Jo h n : op. cit.
M akin N . A. ( 19 9 1): Istorija starog Rima, Beograd: N auna knjiga
M ayer T. F. ( 19 9 1) : "Tournai and T yranny. Im perial K ingship and Critical Hum an ism , The Historical Journal, god. 34, br. 2 : 2 5 7 -2 7 7
422
423
424
O exle O tto G erh ard ( 19 9 5 ): D ie Kultur der Rebellion. Schw ureinung und
Verschw rung im frh- und hochm ittelalterlichen O kzident , u: Fgen
M arie Theres (u r.): Ordnung undAufruhr im M ittelalter. Historischt und juris-tische Studien zur Rebellion, Frankfurt am M ain : V ittorio Klosterm ann
OfFe C laus i Preu U lrich ( 19 8 9 ) : "M o gu li dem okratske institucije djelotvor
no iskoristiti m oralne vrijednosti? , Politika misao, god. 2 6 , br. 4: 8 5 -10 6
O m an C harles ( 1 9 10 ) : A History o f England. Vol. I: England Before the Norman
Concjuest Being a History o f the Celtic, Roman and Anglo-Saxon Periods Down to
the YearA. D. 10 6 6 , London: M ethuen & C o.
O rtm ann U rsula ( 19 8 8 ) : Cicero, Brutus und Octavian - Republikaner und Caesarianer. Ihrgegenseiteges Verhltnis im Krisenjahr 44 /4 } v. Chr., Bonn: Dr. R ud olf
Habelt
Papst G regor V II ( 19 6 5 ) : "D ictatus Papae ( 4 .3 .10 7 5 ) , u: Bauer Fritz (ur.): op.
cit.
Papst N ikolaus I ( 19 6 5 ) : E in B rie f aus dem Jahre 8 6 4 , u: ibid.
Parker T. M . ( i9 6 0 ) : The English Reformation to 1558 , London, N ew York i Toron
to: O xford U niversity Press
Parrow Kathleen (19 9 3 ): From Defence to Resistance. Justification o f Violence during
theFrench W arsof Religion, Philadelphia: Am erican Philosophical Society
Pejn T om as ( 19 8 7 ) : Prava oveka, Beograd: Filip V inji
Petronije A rbiter ( 19 7 6 ) : Satirikon, Beograd: Srp ska knjievna zadruga
Pettegree A nd rew ( 19 9 2 ) : Emden and the Dutch Revolt. Exile and the Development o f
Reformed Protestantism, O xford: C larendon Press
Philipp von H essen ( 19 8 2 ) : B rie f an M arkgraf G eo rg von Brandenburg-An
sbach (Spangenberg, 2 1 Dezem ber 15 2 9 ) " , u: Scheible H einz (ur.): op. cit.
Plass H erm ann G ottlob (18 5 9 ) : Die Tyrannis in ihren beiden Perioden beiden alten
Griechen. Dargestelt nach Ursachen, Verlauf und Wirkungen, knj. 2 , Leipzig:
A d o lf Gum precht
Platon (19 5 7 ) : Zakoni, Zagreb: Kultura
Platon ( 19 7 1) : Pism a savrem enicim a , Trei program Radio Beograda, br. 8 :3 6 9 422
Platon ( 19 7 6 ) : Drava, Beograd: B IG Z
Platon (19 8 2 a ) : O dbrana Sokratova , u: Odbrana Sokratova - Kriton - Fedon, B e
ograd: B IG Z
Platon ( 19 8 2 b ): K riton , u: ibid.
Plutarh (19 6 4 a ): D io n , u: Dion - Brut, Beograd: Rad
Plutarh ( 19 6 4 b ): B rut , u: ibid.
Plutarh ( 19 9 0 ) : C iceron , u: Slavni likovi antike, knjiga 1, Novi Sad: M atica srp
ska
425
[Ponet, John] ( 15 5 6 ) : A Shorte Treatisc o f Politike Pouuer, and o f the True Obedience
which Subiects owe to Kynges and Other Civile Gouvemours, with an Exhortacion to
A li True Natural EnglisheMen, (bez m esta i naziva izdavaa)
Polenz G ottlob von ( 18 6 0 ) : Geschichte des franzsischen Calvinismus bis zur Natio
nalversammlung i. ]. 178 9. Zum Theil aus handschriftlichen Quellen. Dritter Band:
Geschichte des politischen franzsischen Calvinismus vomAufstand von Amboise i. J.
15 6 0 bis zum Gnadenedict von Rimes i. j. 16 29 . Zweiter Theil: der politische franz
sische Calvinismus im Begriff und seine Literatur, Gotha: Friedrich A ndreas Pert
hes
Polenz G ottlob von ( 18 6 4 ): Geschichte des franzsischen Calvinismus bis zur Natio
nalversammlung i. J. 1789. Zum Theil aus handschriftlichen Quellen. Dritter Band:
Geschichte des politischen franzsischen Calvinismus vomAufstand von Amboise i. J.
156 0 bis zum Gnadenedict von Rimes i. J. 16 29 . Dritter Theil: von der Thronbestei
gung Heinrichs III. i. J. 1574. bis zum Tode Heinrichs IV. i. J. 16 10 , G oth a: Frie
drich A ndreas Perthes
Polibije (19 8 8 ): Istorije, knj. 1, Novi Sad: M atica srpska
Poper Karl (19 9 3 ): Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, knj. 1-2 , Beograd: B IG Z
Premerstein A nton von ( 19 0 8 ) : Das Attentat der Konsulare aufHadrian im Jahre 118
n. Chr., Leipzig: D ietrich'sche Verlagsbuchhandlung
Preu H ugo
( 19 2 7 ) :
426
Rowen H erbert ( 19 8 8 ) : The Princes ofOrange. The Stadholders in the Dutch Republic,
C am bridge itd.: C am bridge U niversity Press
Rhe G n ther ( 19 5 8 ) : Widerstand gegen die Staatsgewalt? oder Der moderne Staat
und das Widerstandsrecht ( ein besonders heien Eisen), Berlin: Verlag Bernard
& Graefe
Saage Richard ( 19 8 1) : Herrschaft, Toleranz, Widerstand. Studien zur politischen Theo
rie der niederlndischen und der englischen Revolution, Frankfurt am M ain: Suhrkamp
Saaler M ary ( 19 9 7 ): Edward I I 130 7 -13 27 , London: The Rubicon Press
Sallust ( 19 9 1a ): "D ie Verschw rung C atalinas'', u: Historische Schriften, M n
chen: D eutscher Taschenbuch V erlag
Sallust ( 19 9 1b ): "E in ig e Bruchstcke der H istorien ", u: ibid.
Salutati Coluccio ( 1 9 2 5 ) : "D e T yranno , u: Em erton Ephraim (ur.): op. cit.
Salm on J. H. M. (19 8 7 ) : Renaissance and Revolt. Essays in the Intellectual and Social
History o f Early M odem France, C am bridge itd.: C am bridge U niversity Press
Sasso Gennaro (19 5 8 ) : Niccolo Machiavlli. Geschichte seines politischen Denkens,
Stuttgart itd.: W . K ohlham m er Verlag
Schafrrenorth Gerta (19 6 4 ): Rmer 13 in der Geschichte des politischen Denkens. Ein
Beitrag zur Klrung der politischen Traditionen in Deuschland seit dem 15. Jahrhun
dert, Heidelberg: D oktor D iss.
Schall Jam es ( 19 9 6 ): "A Reflection on the C lassical Tractate on Tyranny: The
Problem o f Dem ocratic Tyranny , The American Journal o f Jurisprudence, god.
4 1 :1 - 2 0
Schatz Klaus ( 19 9 7 ): Allgemeine Konzilien - Brennpunkte der Kirchengeschichte, Pa
derborn itd.: Ferdinand Schningh
Schelven A . A. von ( 19 5 4 ) : "B ezas D e Iure M agistratuum in Su b ditos ,/lcc/KV
f i r Reformationsgeschichte, god. 4 5, br. 1: 62-8 3
Scherger G eorge ( 19 0 4 ) : The Evolution o f M odem Liberty, London i Bom bay:
Longm ans, Green and Co.
Schlange-Schningen Heinrich ( 2 0 0 0 ) : "H arm odios und A ristogeiton, die
Tyrannenm rder von 5 14 V . C hr. , u: D em andt Alexander (ur.): op. cit.
Schlosser Joseph (19 14 ) : Die Lehn vom Widerstandsrecht der Untertanengegen die le
gitime Frstcngewalt bei den Katholiken des 16. Jahrhunderts, Bonn: D oktor D iss.
Schltter-Schindler G abriele (19 8 6 ): Der Schmalkaldische Bund und das Problem
der causa religionis, Frankfurt am M ain itd.: Peter Lang
Schm idt Hans G eorg ( 19 0 1) : Die Lehre vom Tyrannenmord. Ein Kapitel aus der
Rechtsphilosophie, Tbingen i Leipzig: Verlag von J. C. B. M ohr (Paul Sie
beck)
Schneider Carl ( 19 7 0 ): Geistesgeschichte der christliche Antike, M nchen: Verlag C.
H. Beck
427
br. XIX
Schum peter Joseph ( 19 8 1) : Kapitalizam, socijalizam i demokracija, Zagreb: G lobus
Schrer Em il ( 19 6 1) : A History o f the few ish People in the Time o f Jesus, N ew York:
Schocken Books
Schwab Johann Baptist ( 18 5 8): Johannes Gerson: Professor der Theologie und K anzler
der Universitt Paris, W rzburg: Verlag der Stahlschen Buchhandlung
Seigel Jerrold (19 73 ): "Virt in and since the Renaissance", u: W iener Philip
(ur.): Dictionary o f the History o f Ideas. Studies o f Selected Pivotal Ideas, knj. 4,
New York; Charles Scribner's Sons
Sellin V olker ( 19 9 7 ): "Regierung, Regim e, O brigkeit", u: Brunner Otto, Conze
W erner i Koselleck Reinhart (ur.): op. cit., knj. 5
Seneka Lucije Anej (19 7 8 ): Pisma prijatelju, Novi Sad: Matica srpska
Seneka Lucije Anej (19 8 3): O gnevu , B eograd: Rad
Seppelt Franz Xavier (19 5 5 ): D ie Entfaltung der ppstlichen Machtstellung im frhen
M ittelalter. B a n d II: Von Gregor dem Grossen bis zur M itte des Elften Jahrhunderts,
M nchen: Ksel-Verlag
Sheedy A nna (19 4 2 ): Bartolus on Social Conditions in the Fourteenth Century, N ew
York: Colum bia University Press
Shephard A m anda (19 9 4 ): G en der andA u thority m Sixteenth Century England. The
K nox Debate, Keele, Staffordshire: Ryburn Publishing
428
Storti Storchi Claudia ( 19 9 2 ) : "Betrachtungen zum Them a Potestas conduendi statu ta' , u Chittolini G iorgio i W illow eit D ietm ar (ur.): Statuten, Stdte
und teritorien zwischen M ittelalter und Neuzeit in Italien und Deutschland, Berlin:
Stroheker Karl Friedrich (19 5 8 ): Dionysios I. Gestalt und Geschichte des Tyrannen
von Syrakus, W iesbaden: Franz Steiner Verlag
429
430
431
W olgast Eike ( 1 9 7 7 ) : Die Wittenberger Theologie und die Politik der evangelischen
Stnde, G tersloh : G terslh er Verlagshaus M ohn
W olgast Eike ( 1 9 8 0 ) : Die Religionsfrage als Problem des Widerstandsrechts im 16. Ja
hrhunderts, H eidelberg: Carl W inter Universittsverlag
W olgast Eike ( 19 8 4 ) : "Bugenhagen in den politischen K risen seiner Z eit , u:
Leder H an s-G n ter (ur.): Johannes Bugenhagen. Gestalt und Wirkung. Beitrge
zur Bugenhagenforschung. Aus Anla des 50 0 . Geburtstages des Doctor Pomeranus,
Berlin: Evangelische V erlagsanstalt
W ollheim Richard ( 19 5 8 ) : "D em ocracy , Journal o f the History o f Ideas, god. 19,
br. 2 : 2 2 5 - 2 4 2
W olzen dorf
K urt
( 19 16 ) :
der Lehre
vom
43-2
Aleksandar Molnar
RASPRAVA O D EM O K R ATSKO J
USTAVNOJ D RAVI
i. Pravo na otpor tiraniji
Izdava
Samizdat B 9 2
Edicija RE
,.
'
Knjiga 10
Urednik
Dejan Ili
Lektura i korektura
>.-
Lidija Kusovac
Grafiko oblikovanje
Olivera Bataji
f"- "
Kompjuterska obrada
Radovan Galonja
,
.
tampa
Standard 2, Beograd 2 0 0 1
IS B N 8 6 -7 9 6 3 -112 -4
<
321.7
M O J I H A P , AjieKcaHflap
R a s p r a v a o d em okratsk oj u stavnoj d ravi.
323.25
a) fleMOKpaTHja b) TpatjaHCKa HenocjtyuiHOcr
ID =93612812