Sveuilite u Zagrebu

Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije

Kolegij: Matematike metode u kemijskom inenjerstvu

METODE KONANIH ELENMENATA I

KONANIH RAZLIKA
Neven Ukrainczyk
nukrainc@fkit.hr
Zagreb, travanj 2003.

I BAZNE FUNKCIJE KONANIH ELEMENATA

a)
b)

Distribucija temperature u(x) po duljini ipke.

Polinomska funkcijska veza naena metodom najmanjih kvadrata
neprihvatljive oscilacije izmeu toaka.

u(x) = a + b x + c x2+ d x3+...,

a) Izmjerena temperatura u u ovisnosti o duljini luka s.

b) Podjela domene na tri elementa u kojima linearni
polinomi opisuju ovisnost.

Linearne bazne funkcije

-zamjena parametara s vrijednostima funkcije
u na granicama elemenata:

u ( ) (1 ) u1 u 2

gdje je (0 1) normalizirana mjera udaljenosti na krivulji.

1 ( ) 1
2 ( )

u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u 2

Linearne bazne funkcije

1 ( ) 1
2 ( )

Odnos globalnih i lokalnih vorova.

u n U ( n ,e )
u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u 2

Izmjereno temperaturno polje opisano vornim parametrima i

linearnim baznim funkcijama, koje je sad neprekinuto na spojitima
elemenata.

Bazne funkcije teinske funkcije

Bazne funkcije se mogu smatrati kao teinske
funkcije vornog parametra:

0
1

2
3

u (0) (1 0) u1 0 u 2
1
1
1
3
1
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
4
4
4
4
4

1
1
1
1
1
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
2
2
2
2
2
3
3
3
1
3
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
4
4
4
4
4

u (1) (1 1) u1 1u 2 u 2

(a)...(b) Teinske funkcije n pridodijeljene

globalnim vorovima n = 1...4.

u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u 2

x( ) 1 ( ) x1 2 ( ) x 2

u ( ) n ( ) u n
n

x( ) n ( ) x n
n

Veza u i x preko normalizirane kordinate elementa .

Kvadratna bazna funkcija

za kvadratnu ovisnost u na elementu su potrebna tri
vorna parametra u1, u2 i u3 :

u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u 2 3 ( ) u 3

Jednodimenzionalne kvadratne bazne funkcije

Dvodimenzionalna bilinearna bazna funkcija (linearna na

1 i 2 koordinati) je konstruirana od produkta prije
navedenih jednodimenzionalnih linearnih funkcija:

u (1 , 2 ) 1 (1 , 2 ) u1 2 (1 , 2 ) u 2 3 (1 , 2 ) u3 4 (1 , 2 ) u 4
gdje je

1 (1 , 2 ) (1 1 ) (1 2 )
2 (1 , 2 ) 1 (1 2 )
3 (1 , 2 ) (1 1 ) 2
4 (1 , 2 ) 1 2

Dvodimenzionalne bilinearne bazne funkcije.

II STACIONARNO VOENJE TOPLINE

Jednodimenzionalno stacionarno voenje topline
Iz jednostavne bilance topline infinitezimalnog dijela materijala
dobivamo:
Promjena toplinskog fluksa = generacija topline

d
(toplinski fluks ) gubitak topline 0
dx
d
du
k q (u , x) 0
dx
dx
gdje je u temperatura, x duljina tapa, gubitak topline i k toplinska
vodljivost (W/(moC)).

Razmotrimo sluaj q = u
d du
k
u 0
dx dx

0 x 1

s graninim uvjetima: u(0) = 0 i u(1) = 1.

Ova jednadba (uz k = 1) ima egzaktno rjeenje
e
u ( x) 2
(e x e x )
e 1

Da bi rijeili jednadbu metodom konanih

elemenata potrebni su ovi koraci:
1. Pisanje jednadbe u integralnom obliku.
2. Parcijalna integracija (1D) ili koritenje Greenovog
teorema (2D i 3D) za sniavanje reda derivacije.
3. Aproksimacija temperaturnog polja konanim
elementima.
4. Integracije na elementima za izraunavanje elementna
matrice toplinske vodljivosti i vektora toplinskog
toka.
5. Slaganje globalne jednadbe.
6. Primjena graninih uvjeta.
7. Rjeenje globalne jednadbe.
8. Izraunavanje toplinskih tokova.

1. Integralna jednadba

R dx 0
gdje je R ostatak
d du
R k
u
dx dx
1

d du
0 dx k dx u dx 0

2. Parcijalna intergracija
du
v k
dx

Supstitucijom u= i
parcijalnu integraciju:

u formulu za

dv
du
u dx dx u v v dx dx

d
du
du

k
dx

k


0 dx dx
dx

du d

k
dx
dx dx
0
1

du d
du
0 k dx dx u dx k dx
1

3. Aproksimacija konanim elementima

Podjelimo domenu 0 < x < 1 na tri jednaka elementa i

zamjenimo kontinuiranu veliinu u(x) na svakom
pojedinom elementu parametarski zadanom
aproksimacijom konanih elemenata:
u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u2 n ( ) un
n

x( ) 1 ( ) x1 2 ( ) x2 n ( ) xn
n

gdje su

1 ( ) 1 su 2 ( )

Za test funkciju biramo = m (Galjerkinova

pretpostavka)
To prisiljava da ostatak R bude okomit na bazne funkcije
1

1
3

2
3

1
3

2
3

..dx ..dx ..dx ..dx

x2

x1

..
dx

..
J
d

dx
d

gdje je
Jacobijeva determinanta za
transformaciju iz x-koordinata u -koordinate.

4. Integracije na elementima
du d

0 k dx dx u J d
1

gdje je

u n un i m .
n

d m d d n d
n un k d dx d dx nm J d

0
1

Iz odnosa, x: = 1:3, Jacobian je

dx 1

d 3

1
d m d d n d

d m d n

k
n m J d k
3
3 n m J d
d dx d dx
d
d

0
0
1

E mn

Da izraunamo Emn, uvrstimo bazne funkcije:

d1
ili
1
d
d 2
ili
1
d

1 ( ) 1
2 ( )

2
1

1 d 1
1
1
1
2
2
2
1 d 9 k (1) (1 ) d 9 k
E11 9 k

3 0 d
3
3
3

1
1
E12 E21 9 k
3
6
1
1
E22 9 k
3
3

Emn

1
1
3 9 k 3

1
1
9 k
6
3

1
1
9 k
3
6
1
1
9k
3
3

5. Slaganje globalne jednadbe

Redovi globalne matrice su formirani od globalnih

teinih funkcija

Slaganjem dobivamo (k = 1):

28
9

53
18

0
0

53

18
28 28

9
9
53

18

0
53

18
28 28

9
9
53

18

U1
0
U 2

53 U 3

18 U 4
28

= Vektor toplinskog
toka

du d
du
k

u dx k
dx dx
dx

du
k
dx

x 1

x 0

du
k
dx

du
k
dx
x 1

1 x 1 0

1 x 0 1

du
k dx 1

x 1

x 0

du
k

dx

ulaz toplinskog toka za vor 1

x 0

du
k dx n

Slino, za vor 2 i 3:

du
k dx 4

x 1

x 0

du

k
dx

x 0

x 1

(vor 2 i 3)

x 0

ulaz toplinskog toka zavor 4.

x 1

Sastavljanjem tih globalnih jednadbi dobiva se

28
9

53
18

ili

53

18
28 28

9
9
53

18
0

0
53

18
28 28

9
9
53

18

U
1

0
U 2

53 U 3

18 U 4
28

Ku f

du
k
dx x 0

k du
dx x 1

6. Granini uvjeti
Granini uvjeti su primijenjeni direktno na prvi i zadnji
vor

U1

53
56
53
U1 U 2 U 3
0
18
9
18
53
56
53
U2 U3 U4 0
18
9
18
U 4 1

7. Rjeenje
Rjeenje sustava jednadbi je:
U2 = 0.2885
U2

egz

= 0.2882

U3 = 0.6098
U2

egz

= (0.6102)

8. Toplinski tokovi
Toplinski tokovi za vor 1 i 4 su izraunati uvrtenjem
vornih rjeenja U1 = 0, U2 = 0.2885, U3 = 0.6098 i U4
=1

Rjeenje 1D voenja topline metodom konanih elemenata.

III NEUSTALJENO VOENJE TOPLINE

Metoda konanih razlika
Eksplicitni oblik

Neustaljeno jednodimenzionalno voenje topline:

u
2u
k 2
t
x

(0 x L, t 0)

gdje je k toplinska vodljivost, a u = u(x,t) temperatura,

uz granine uvjete U(0,t) = u0 i u(L,t) = u1
i poetne uvjete u(x,0) = 0

Mrea konanih razlika za rjeavanje nestacionarnog 1D voenja topline.

Jednadba je centrirana na vor mree (i,n) oznaen kruiem. Podruje
ve poznatog rjeenja do n-tog koraka je lagano osjenano.

u ( x, t ) u (i x, n t ) u
u

u
u x

n
i 1

n
i

n
i 1

u
u x

i
n

n
i

n 1
i

1 2 u

x
2
2
x
2

1 2 u

x
2
2
x
2

u
u t

i
n

1 3 u

x
3
6
x
3

1 3 u

x
3
6
x

O(t 2 )

n
i

Opredstavlja
(x 4 ) i O( t 2 )

gdje
sve ostale izraze u
Taylorovom redu.

n
i

O (x 4 )
i
n

O (x 4 )
i

n
i 1

n
i 1

2 u x
2
x
n
i

O(x )
4

n
n
n
u
ui 1 2 ui ui 1
2

O ( x )

2
2
x
x i
2

n 1
i

u u
u
O(t )

t
t i
n
i

n
n
n
u in 1 u in
u

2
u

u
4
i
i 1
O(t 2 ) k i 1

O
(

x
)
2
t
x

n 1
i

t
u k 2 (u in1 2 u in u in1 ) O(t 2 , x 2 )
x
n
i

Stabilnost rjeenja

t 1
k 2
x
2

2
(1) n 2 2t
u ( x, t ) x
e
sin( nx)
n 1 n

Analitika i numerika rjeenja nestacionarnog 1D

voenja topline prikazuju efekt veliine x i t.

Nestacionarna advekcijsko-difuzijska jednadba

prijenosa:
u
v u k 2 u f
t
gdje je u temperatura (ili koncentracija), advektivni
transport (u sluaju konvekcijskog prijenosa topline)
sa poljem brzina v, k je koeficijent toplinske
vodljivosti (ili koeficijent difuzije) a f je izraz za
izvor (generaciju).

u ( x, t )

M
4t

( x vt ) 2
4 Dt

Advekcio-difuzijski odziv na jedinini impuls. x = 0.1, t

= 0.001 s za 0<t<0.01 s i t = 0.01 s za t 0.01 s.