PODRUJE RIMSKOG ILIRIKA

UOI DOLASKA HRVATA

Sadraj

1. UVOD.....................................................................................................................................2
2. NARODI NA TLU NEKADANJE RIMSKE PROVINCIJE ILIRIK..................................2
2.1. Domorodaki narodi.........................................................................................................2
2.1.1. Histri..........................................................................................................................2
2.1.2. Liburni.......................................................................................................................3
2.1.3. Delmati......................................................................................................................3
2.1.4. Ardijejci.....................................................................................................................4
2.1.5. Japodi.........................................................................................................................4
2.1.6. Panoni........................................................................................................................4
2.1.7. Zavretak sukoba Rimljana i domorodakih naroda.................................................4
2.2. Heleni na hrvatskom dijelu Jadrana.................................................................................5
3. IRENJE ILIRKOG IMENA I USTROJ RIMSKIH POKRAJINA.......................................5
4. RAZDOBLJE RANOG I RAZVIJENOG CARSTVA...........................................................6
5. POECI PROMJENA............................................................................................................7
6. PROMJENE U KASNOJ ANTICI.........................................................................................7
7. ZAKLJUAK.........................................................................................................................8
8. LITERATURA........................................................................................................................9

1. UVOD

U ovom u radu ukratko pokuati prikazati stanje u Iliriku prije dolaska Hrvata, s posebnim
osvrtom na kulturne utjecaje i starosjedilake narode koji su na tom prostoru obitavali. Znamo
da su prvi Hrvati, u tradicionalnom smislu rijei, na dananje hrvatske prostore doselili u 7.
stoljeu, nakon to je Rimsko Carstvo bilo potreseno upadima razliitih barbarskih naroda.
Danas postoje razliita razmiljanja o podrijetlu Hrvata, tj. etnogenezi, no u ovom e radu to
ostati po strani. Napominjem da je sve to je navedeno u radu, osim znanja iz mog
dosadanjeg studiranja, potkrijepljeno navodima iz prvog sveska sinteze hrvatske povijesti
pod imenom Povijest Hrvata, autorice Brune Kunti-Makvi.

2. NARODI NA TLU NEKADANJE RIMSKE PROVINCIJE ILIRIK

Na prostoru nekadanje rimske provincije Ilirik proimali su se utjecaji razliitih naroda i
kultura, od ilirskih, keltskih, grkih, rimskih i sl. O ivotu starosjedilakog stanovnitva na
ovim prostorima svjedoe uz neke pismene izvore, poput Periplusa Pseudo Skilaksa, opisima
Plinija Starijega i sl., nadasve arheoloki ostaci tih kultura. esto se za najstarije stanovnitvo
hrvatskih prostora koristi zajedniko ilirsko ime, no tome treba prilaziti s oprezom, jer je
ovdje rije o razliitim skupinama naroda, koji su neki od njih, primjerice, vie bili pod
etnikim i kulturnim, ili samo kulturnim, utjecajem Kelta, koji na prostore Panonske ravnice
dolaze u 4. st. pr. Kr. te pronose dostignua mlaeg (latenskog) eljeznog doba, od ega je
najpoznatija uporaba lonarskog kola i naprednija obrada eljeza.
2.1. Domorodaki narodi

Na hrvatskim prostorima razlikujemo uz Ilire i Kelte jo i Panone, te srednjodalmatinske

narode i narode sjevernojadranske skupine. Uz te starosjedilake narode, ovdje je velik trag
ostavila helenska kultura, o kojoj e biti rije neto kasnije. Pokuala sam kroz kratki pregled
ukratko opisati znaajke i razvoj bitnih domorodakih naroda.
2.1.1. Histri
Histri su bili stanovnici (h)istarskog poluotoka na sjeveru Jadrana. Poznato je da su oni razvili
pomorstvo, svojstveno i Liburnima, te se na njihovom prostoru razaznaju utjecaji grke i
italske kulture. Kako se histarska kultura odlikuje izgradnjom gradina, koje su neke poprimile
funkcije i znaajke svojstvene gradovima, ostaci njihove sredinje gradine Nezakcij, dananje
2

Vizae kod Pule, svjedoe o utjecaju grkog arhajskog kiparstva. Isto tako, smatra se da su
Histri kao i Liburni, uspjeli osigurati dobar kontakt s podrujima razvijenoga obrta, emu je
zasigurno doprinijela postojea trgovina jantarom, koja se odvijala od prapovijesnog doba, te
su dva kraka istonog jantarskog puta izbijala na Jadranu, svaki s jedne strane Istre. Histri su
narod koji je obiljeen ratovima protiv Rimljana, od kojih su poznata tri histarska rata, gdje su
u treem Rimljani osvojili Nezakcij, a posljednji histarski kralj Epulon zavrio je svoj ivot
samoubojstvom. Od histarskih spomenika znaajan je Konjanik i ena koja raa dijete iz 6.
st. pr. Kr., koji svjedoi o rairenom kultu plodnosti.
2.1.2. Liburni
Liburni su se prostirali podrujem izmeu rijeke Rae i Krke. Za njih su karakteristine
teritorijalne zajednice, tzv. civitates, od kojih je svaka raspolagala odreenim podrujem na
kojemu se kao glavno naselje isticala jedna gradina, kao npr. Varvaria (Varvarini) i Asseria
(Asseriates). Na podruju iste zajednice moglo je biti i vie manjih gradina koje su bile
podreene glavnoj. Uz glavnu je gradinu vezan najvaniji kult zajednice te je u njoj stolovalo
i vodstvo koje je potjecalo iz liburnske aristokracije. Izvori ne svjedoe o ratu Liburna i
Rimljana pa se moe pretpostaviti da se liburnski narod svojevoljno stavio pod rimsku zatitu.
Ono to je jo vano za Liburne jest ginaikokracija, tj. istaknuta uloga ena u drutvu, a
liburnske lae (liburnae) posluile su i Rimljanima u njihovim ratovanjima.
2.1.3. Delmati
Delmatsko podruje prostiralo se od Krke do Cetine, a na njihovom matinom podruju,
Duvanjskom polju, nalazila se njihova sredinja gradina, Delminij. Delmati su neto kaskali
za ostalim narodima, jer iz rimskih izvora moemo iitati da njih nalazimo u dekurijamabratstvima, strukturama gentilnoga podrijetla. Delmati se, takoer, nisu koristili novcem, a
nakon odreenog broja godina, ponovno bi izmeu sebe dijelili plodnu zemlju. Rimljani su,
nakon to se se Daorsi potuili da su im Delmati napali njihova polja i gradove, i protiv
Delmata vodili niz ratnih pohoda. Uoi graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja, doprli su
do sjeverozapada rijeke Krke te zaposjeli Promonu, koja se nalazila na liburnskom podruju.
Nakon toga, dolazi do niza sukoba izmeu Delmata i Rimljana koji ih konano poraavaju u
dvama Oktavijanovim pohodima 34. i 33. g. pr. Kr. Koliko su ovi ratovi zaokupili Rimljane,
govori i to to su Delmati dali ime rimskoj Dalmaciji.

2.1.4. Ardijejci
U sklopu Ilirskog kraljevstva izvori posebno istiu Ardijejce. Ardijejsko ime esto se mijea s
ilirskim imenom i ratovima koje su Rimljani vodili protiv Ilira. Agron i Teuta, dva su vana
vladara Ilirskog kraljevstva, koji su vodili ratove protiv Rimljana. Ardijejci su poznati po
svojem gusarenju i nositelji su pomorskog pljakanja kao gospodarske grane te je to bio jedan
od glavnih razloga to su Rimljani zaratili s Ilirima. Rimljani su konano pokorili Ilire 167. g.
pr. Kr. kada su osvojili Skodru, gdje se predao i posljednji kralj Ilirskoga kraljevstva, Gencije.
2.1.5. Japodi
Od vanijih naroda jo treba spomenuti i Japode, narod u likim krakim poljima i u zapadnoj
Bosni oko Bihaa. Japodska eljezna kultura se razvijala iz kulture bakrenog i bronanog
doba te su oni takoer podizali gradine, od kojih je njihovo glavno sredite bio Metulum. Bili
su otri protivnici i takoer su vodili ratove protiv Rimljana, koji ih pobjeuju tek
Oktavijanovim pohodom 35. g. pr. Kr.
2.1.6. Panoni
Od ostalih naroda, moemo spomenuti Segestane, koji su pripadali skupini Panona, te je
njihova rijena utvrena naseobina slovila kao strateka toka na savskome plovnome putu.
Panoni nisu pretjerano bili zanimljivi Rimljanima jer njihova naselja nisu imala znaajke
gradova, nisu imali vladare i nisu se okupljali u vijea, te iako ih je bilo mnogo, nisu imali
zajednikog vojskovou nit se suprotstavili Rimljanima. Za razliku od toga, Segesta je
prikazana kao utvreni grad Segestana, meu kojima su vidljiva dva sloja, plemstvo i puk.
Segesta je bila vano trgovako sredite, a nakon to su je Rimljani osvojili, ovdje su uredili
grad Sisciju, kasnije glavni grad pokrajine Savske Panonije, te ujedno glavnu kovnicu novca u
Panoniji.
2.1.7. Zavretak sukoba Rimljana i domorodakih naroda
Posljednji sukob kojim su Rimljani konano unitili domorodake narode bio je Panonskodelmatski ili Batonski ustanak u razdoblju od 6.-9. god. n. e. U tom ustanku istaknuli su se
Breuci, koji su pripadali Panonima i u vrijeme su ustanka imali vladara s kraljevskim
naslovom, te Dezitijati, ustrojem slini Delmatima, koji su obitavali neto junije od Breuka,
4

oko gornjih tokova Bosne i Neretve. Izvori govore da su Panonci bili upueni u rimski nain
ratovanja te da su dosta ovladali latinskom pismenou. Oba od spomenutih plemena dale su
vojskovoe pod imenom Baton, po kojima je ustanak, u izvorima spominjan kao jedan od
najstranijih, dobio ime. Taj ustanak bio je posljednje poznato ratovanje Rimljana protiv
domorodaca u Iliriku.
2.2. Heleni na hrvatskom dijelu Jadrana
Ve sam spomenula da je prostor nekadanjeg Ilirika u svoje vrijeme bio pod kolonizacijom
Grka. Naime, prvi Grci koji putuju bili su Fokejci, a vaan izvor za poznavanje
istonojadranske obale toga doba jest ve spomenuti Pseudo Skilakov Periplus. Najstariji
grki grad-drava u ilirskome okruenju bila je naseobina Korkira na dananjem Krfu iz 8. st.
pr. Kr, dok su prvi pokuaji utemeljenja gradova na hrvatskoj obali uinjeni u 6. st. pr. Kr.
Prema onome to znamo, tek u 4. st. pr. Kr. utemeljeni su gradovi Issa (Vis) i Pharos (Stari
Grad na Hvaru). Ujedno, osnovana su nova grka naselja na otocima i obali kao to su
Korkyra (Korula), Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobre). Issa je bila nezavisni polis i zbog
svog dobrog poloaja i rimske zatite, dugo je zadrala autonomiju te su Isejsci osnovali
naseobinu u Lumbardi na Koruli, o emu nam svjedoi znaajan spomenik Lumbardska
psefizma iz 4. st. pr. Kr. S druge strane, uz Pharos veemo prvu povijesno zabiljeenu
pomorsku bitku u jadranskim vodama iz 384. g. pr. Kr. Ujedno, ono to je znaajno za Pharos
jest da se tamo kovao novac te je izvedena parcelacija starogradskog polja, koja je jo i danas
vidljiva te se nalazi pod Unescovom zatitom.

3. IRENJE ILIRKOG IMENA I USTROJ RIMSKIH POKRAJINA

Kada postavljamo pitanje otkuda ilirsko ime u imenu provincije, zasigurno prvo polazimo od
nevelikog ilirskog plemena na jugu, ijim su imenom Grci oznaili i ostala sjevernija plemena
i narode koje su kasnije upoznali. Isto tako, vlast ilirskih kraljeva pridonosio je irenju
ilirskoga imena te su Rimljani nakon sukoba s Ilirskim kraljevstvom protezali ilirsko ime na
sve prostranija osvojena podruja. August spominje kako je granice Ilirika protegnuo do
Dunava, ali je on ujedno vei dio Istre iskljuio iz Ilirika, gdje je rijekom Raom dao povui
granicu izmeu Ilirika i Italije 18. g. pr. Kr. Ilirik je bio golemo podruje koje se rasprostiralo
od Dunava do Jadrana te je zbog toga podijeljen na Gornji i Donji Ilirik. Nakon uspjenih
osvajanja sjeverno od Save, stvorena su i prevladala su posebna imena, Dalmacija i Panonija.
5

Dalmacija se protezala izmeu rijeke Rae na zapadu te meurjeja Drine i Morave na istoku,
a u unutranjosti se protezala sjevernim obroncima Dinarida. Glavni grad pokrajine bio je
Salona. Panonija je na sjeveru bila zaokruena Dunavom, a na jugu je graniila s provincijom
Dalmacijom. U 2. st. Panonija je podijeljena na Gornju sa sreditem u Karnuntu i Donju
Panoniju, sa sreditem u Akvinku. Kasnije je car Dioklecijan (284.-305.) uveo tetrarhiju te su
njegovom reformom panonske provincije jo jednom podijeljene, uzdu rijeke Drave. Dvije
prekodravske zvale su se Prva (Savarija) i Valerija (Sopijane), a izmeu Drave i obronaka
Dinarida nalazila se Savska, a istono Druga Panonija. Dioklecijan je ujedno odvojio istoni
dio Dalmacije kao pokrajinu Prevalitanu s prijestolnicom u Skodri. Sve su se provincije
nalazile u osmoj dijecezi, osim Prevalitane koja je potpala pod sedmu, aku dijecezu. Car
Konstantin I. (307.-337.) nadograivao je Dioklecijanov sustav te je u dravi uspostavio novi
sustav, prefekture, na elu s prefektom pretorija. Sve ilirike pokrajine tada se nalaze u istoj
prefekturi koja je obuhvaala Italiju, Ilirik i Afriku. Za vrijeme cara Teodozija Velikog (379.395.) sredinja je prefektura podijeljena te je razdjelnica prolazila sredinom ilirike skupine
pokrajina. Panonska ili ilirika dijeceza pripala je italskoj prefekturi, a provincija Prevalitana
ukljuena je u najmanju prefekturu Carstva koja je nosila iliriko ime, a obuhvaala je samo
makedonsku i aku dijecezu.

4. RAZDOBLJE RANOG I RAZVIJENOG CARSTVA

Puninu rimske urbane civilizacije hrvatska obala dosegnula je na izmaku Rimske Republike,
dok ju je hrvatsko meurjeje dosegnulo tek krajem 1. st. Carstva. U planinskom
meuprostoru rimski utjecaj koncentrirao se uz prometnice i na mjesta koja su bila privlana
zbog nekih posebnih razloga, kao npr. termalni izvori, rudnici, drevna mjesta domaih
boanstava. Za vrijeme pax Romana, na hrvatskim prostorima izmjenjivali su se razliiti
rimski civilizacijski modeli, uspostavljen je tipian ustroj rimskih pokrajina, organizirani
administracija i sudstvo, izgraene prometnice, a mnoge naseobine dobile su status municipija
ili kolonije. Svakako, i u samoj arhitekturi gradova pokuao se pratiti rimski trend pa su
gradovi graeni tako da se ulice sijeku pod pravim kutom, u smjeru strana svijeta (cardo i
decumana). Sredinji dio grada bio je forum, posveen rimskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i
Minervi, a kasnije kultu rimskih careva. Uz to, gradile su se vijenice i bazilike, te vodovodi i
kanalizacija, od ega ostatke akvadukta moemo i danas vidjeti kraj Splita. Ono to je jo
znaajno jest da su se podizali amfiteatri, izvan grada, od kojih je na naem prostoru
najpoznatiji onaj u Puli. Zemljita koja su se nalazila okolo takvih naseobina, pridijeljena su
6

gradovima (ager). Takoer, cijela provincija bila je brino premjerena, a stanovnitvo

popisano, prava i dunosti registrirana. Ako netko od stanovnika nije zavrijedio neku
povlasticu, domai stanovnici u rimskome provincijskom sustavu postajali su peregrini,
stranci na vlastitoj zemlji koju su Rimljani smatrali vlasnitvom senata i rimskoga naroda.
Peregrini su uglavnom ivjeli na vlastitoj djedovini po svojim obiajima, ali uz obveze prema
rimskoj vlasti. Najbolji lanovi peregrinske zajednice postajali bi njihovi prvaci, ali su prije ili
kasnije dobivali rimsko graansko pravo. Tada bi uzimali i rimsko ime, a svoje domae
dodavali su na mjestu doimena (cognomen). Takoer, peregrinska naselja mogla su stei
municipalni status.

5. POECI PROMJENA
Hrvatski prostor spadao je u najrazvijenije dijelove Carstva, no to je bilo prekinuto provalom
Kvada i Markomana (167.-180.), kada su skupine ovih naroda prodrle preko branjenih granica
Carstva. Tada je ustrojen unutranji limes koji je trebao braniti prolaze iz Panonije prema
Italiji te se pruao od Julijskih Alpa do u Hrvatsko primorje (tzv. tarsatiki limes). Obnova
nakon razaranja krenula je u vrijeme cara Septimija Severa (193.-211.), to je optereivalo
dravnu blagajnu. Tada je car Karakala (211.-217.) godine 212. proglasio sve slobodne itelje
Carstva rimskim graanima, kako bi naglasio jedinstvo Carstva, no taj je zakon pojaao
barbarizaciju jer su sve predaje slobodnih provincijalaca koje su se nalazile u zabitnim
dijelovima Carstva, ovim ediktom postale jednako rimske. Provala barbara bila je snana,
osobito na dunavsku granicu, ali je s carem Klaudijem (268.-270.) zapoela obnova poretka i
snage Carstva. U doba krize poela su se iriti razliita vjerovanja s istoka, poput mitraizma, a
i iri se kranstvo, dok rimski boanski kultovi gube na znaenju.

6. PROMJENE U KASNOJ ANTICI

Dva znaajna vladara u razdoblju kasne antike, zasigurno su Dioklecijan (284.-305.) i
Konstantin I. (307.-337.). Oni su pokuali ojaati Carstvo te su poveali njegovu vojsku,
administraciju te uveli novi porezni sustav. No, takav sustav donio je nove probleme jer su
tereti bili golemi te je gospodarstvo umiralo. Polako je poeo umirati gradski ivot, dok se na
selu ivjelo lake. Osim to je bio jedan od najveih progonitelja krana u Carstvu,
Dioklecijan (284.-305.) je u Aspalatu dao izgraditi palau, ije su zidine jo i danas vidljive te
7

su jedina sauvana kasnoantika palaa u svijetu. Ujedno, zbog provale barbara, u tom su
razdoblju gradovi poeli obnavljati svoje utvrde i provoditi kastrizaciju. Posjednici zemljita
izvan grada, takoer su svoja imanja morali utvrditi obrambenim zidinama te se tada
pojavljuju ladanjske utvrde. No, gospodarstvo je i dalje slabilo, poljoprivreda je opadala, a
prometnice su bile nesigurne te su gradovi i imanja morali sami namirivati svoje potrebe.
Dioklecijan (284.-305.) je odluio stanje poboljati tako da je barbarima ponudio status
foederata, a oni e se zauzvrat obvezivati na vojnu slubu. No, kasnije se to rjeenje i nije
pokazalo najboljim, jer su sve vee skupine barbara prodirale u Carstvo, koje je bilo teko
prisiliti da se dre rimskih pravila ponaanja. O brojnim prodorima barbara u Carstvo, koji su
dobrim rimskim prometnicama lako napredovali prema gradskim naseljima, pisao je sv.
Jeronim (o. 374.-419.) iz Stridona. Sve se vie irila barbarizacija koja je oznaavala
propadanje nekadanje rimske kulture. Ve sam spomenula da je Dioklecijan (284.-305.) bio
veliki progonitelj krana. On je u obnovi poganstva elio uvrstiti vlast u Carstvu u vrijeme
tadanje krize pa su u njegovo doba stradali brojni iliriki muenici, kao npr. biskupi Salone,
Siscije i Sirmija. Bitno je za napomenuti da je Konstantin I. (307.-337) donio tzv. Milanski
edikt kojim je proglasio kranstvo ravnopravnom vjerom u Carstvu, dok je Teodozije Veliki
(379.-395.) proglasio kranstvo jedinom vjerom u Carstvu, to se odrazilo na graanski
ustroj, gdje je svakome gradu koji je imao samoupravu, bilo mogue da postane sjedite
biskupa. Biskup glavnog grada pokrajine postajao je metropolitom, to su u naem sluaju bili
biskupi Salone i Sirmija.

7. ZAKLJUAK
Iz svega to je navedeno, moemo zakljuiti da je prostor nekadanjeg rimskog Ilirika bio
sjecite brojnih kultura i naroda te su oni, kao i ostaci kasnoantike kulture, utjecali na
razdoblje hrvatske etnogeneze. Najraniji znaci ustrojavanja hrvatskog srednjovjekovnog
drutva upravo su vidljivi na mjestima gdje su domorodaki narodi i ono prapovijesno i
antiko naslijee bili najrazvijeniji.

8. LITERATURA

Bruna KUNTI-BUKVI, Podruje rimskog Ilirika uoi dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I.:
Srednji vijek, Zagreb, 2003., 5.-34. str.